Naših Jigoro Kano JUDO KLUB „HERCEGOVAC“ Mostar Naših 50 godina Čestitka Vjerujemo, dragi bivši i sadašnji članovi Judo kluba “Hercegovac”, da ste ponosni što ste svoje lijepe trenutke mladosti provodili i provodite u ovom klubu. I trebate biti ponosni jer ste dio povijesti ovog kluba. Klub je, također, ponosan na vas jer ste vi omogućili da on dočeka ovaj jubilej. Uprava kluba svima vama čestita jubilej, 50. godina postojanja i rada i vjeruje da ćete se uvijek i s ponosom sjećati dana provedenih u jednoj velikoj i složnoj obitelji zvanoj Judo klub “Hercegovac”, bez obzira gdje bili. Neka i dalje živi i radi ovaj vrijedni kolektiv. 4 Početak rada Judo klub “Hercegovac” osnovan je 23.12.1963. godine entuzijazmom zaljubljenika u ovu drevnu borilačku vještinu, koja korijene vuče iz Kine i Japana. Od tada, Klub djeluje kontinuirano i bez prekida, čak i u ratnim uvjetima. Težiste svoga rada usmjerava na okupljanje mladosti grada i sire okolice, krilaticom “oteti ulici što više mladih”. Temeljnu djelatnost, obuku i osposobljavanje članstva, Klub organizira kroz škole judoa. Cijenimo, da je u povijesti Kluba kroz škole judoa prošlo više od 8.000 djevojaka i mladića. Ovakva masovnost morala je dati i dobre rezultate. Svih tih 8.000 mladića i djevojaka, ovladavši osnovama ove drevne vještine, steklo je samopouzdanje i proširilo svoje osobne vidike. To je neprocjenjiva korist za pojedince ali i za društvenu zajednicu. Konačno to se pokazalo i u domovinskom ratu, a i u poratnom razdoblju kada Klub predstavlja okosnicu zdravog življenja i odgoja mladeži, daleko od opijanata i bilo koje ovisnosti. Niti jednog trenutka nije zanemarena vaspitna uloga Kluba u radu sa mladim. Kroz povijest nije zabilježeno da su naši članovi imali probleme sa moralom i zakonom. Nato smo posebno ponosni. Najuspješniji borci, paralelno s postignutim sportskim rezultatima, završavali su škole, fakultete, magisterije i doktorate. Od početka Klub je svu energiju usmjeravao na: – Rad s mladima, – Stvaranje dobrih pojedinaca; boraca - natjecatelja i natjecateljske borilačke ekipe, – Organiziranje judo turnira u Mostaru kako bi domaćoj publici prezentirali svoj rad i približili tajne i mistiku ovog sporta. Judo kamp Zaostrog 1968. godine (prvi s ljeva stoji Žika Živadinović prvi trener kluba) 5 Iz redova Kluba iznikli su brojni republički, državni i međunarodni prvaci. Pripomenimo da su to rezultati na nivou bivše Jugoslavije kada nije bilo tako jednostavno biti prvakom. Spomenimo samo neke od njih: Žika Živadinović, Slobodan Stanisavljević, Tomo Nikolić, Miodrag Vučković, Jusuf Jelovac-Jabo, Safet Milavić, Dane Šijan, Karlo Prskalo, braća Huđec: Janoš i Mišo, Smiljan Matanović, Josip Brkljača, Radoslav Novak, Bruno Kraljević, Enver Kukuruzović, Fejzić Mirhet, Željko Zadro, Milenko Krčum i.... S jednog od judo turnira pod nazivom “Trofej Mostara” koje je klub organizirao kao domaćin Najveći uspjesi Najveći uspjeh Klub bilježi 1969. godine, kada je postao članom Prve savezne judo lige Jugoslavije. Na žalost, zbog poslovične besparice u Klubu, a i “ljubomore” tada vladajuće sportske elite, grada i šire zajednice (SR Bosna i Hercegovina), nakon niza praznih obećanja i podmetanja, morali smo napustiti tu ligu. Imali smo izuzetnu generaciju u to doba. Dokazuju se i ponovnim plasmanom u kvalifikacije za Prvu saveznu judo ligu Jugoslavije 1972. godine. Nakon časno izborenog plasmana, a poučeni iskustvom nezainteresiranosti grada i Republike za ovaj sport, velikodušno prepuštamo već izboreni plasman onima koji su imali više sluha za ovaj sport - “Metalcu” iz Zagreba. 6 Ekipa judo kluba 1972. Slika za uspomenu 7 1975. Mišo Huđec, Karlo Prskalo, Enver Kukuruzović, Janoš Huđec, Edo Jazvin, Vojo Višekruna i Milenko Krčum Atraktivne judo tehnike u izvođenju Karla Prskala i Željka Zadre 8 Kroz godine postojanja i rada natjecatelji ovog Kluba osvojili su stotine medalja različitog sjaja. Poduža je lista osvajača šampionskih i vice šampionskih titula iz našeg Kluba. Neki su ta odličja osvajali i vise puta. Treneri Prvi trener Kluba bio je Žika Živadinović. Kasnije, ulogu trenera obnašali su istaknuti članovi kluba, nosioci majstorskih pojaseva Cobi, Petrović, Bole, Tiso, Prskalo, Jelovac, Brkljča, Višekruna, braća Huđec, Matanović, Krčum, Kukuruzović, Jazvin, Zadro, Zovko, Ćeško, Zrimšek... ) Suci Iz svojih redova Klub regrutira i sudijski kadar. U tom segmentu judo sporta najveća zvanja stekli su: Karlo Prskalo, Enver Kukuruzović, dr. Vojo Visekruna, mr. Milenko Krčum, mag. Majo Ćeško. Sudci sa Europskog judo turnira u Sarajevu među kojima su Karlo Prskalo i Vojo Višekruna Predsjednici Sa štovanjem se prisjećamo i svih predsjednika našeg Kluba, koji su sa puno volje i entuzijazma obavljali tu funkciju. Razapeti između nerazumijevanja relevantnih 9 sportskih djelatnika, besparice i zavidnih sportskih rezultata, hrabro su kormilarili i doprinijeli da danas imamo najstariji klub na području Mostara, koji nije mijenjao ime, niti je imao zastoja u radu. Spomenimo neke; Refik Hamzić, Faruk Slipičevie, Mirzo Fazlibegović, Huso Kapić, dr. Zoran Trputec, Ivan Mandić, dr. Vojo Visekruna, Nikola Bender, Tomo Lučić, Antonio Križanac... Veliko hvala za mar i svesrdan doprinos! Uvjeti za rad Kao i drugi takozvani mali sportovi, i naš Klub je imao problema sa materijalno tehničkim uvjetima za rad: dvoranom za treninge, kvalitetnim tatamijem (strunjačom) i kimonima. Problem dvorane, nakon godina potucanja po raznim školskim objektima, riješen je 1986. godine adaptiranjem jednog napuštenog objekta. Članovi kluba 1992. godine u svojoj dvorani Tu napuštenu konjušnicu, dodijeljenu nam na korištenje, samo nama znanim entuzijazmom i marom, pretvorili smo u pravi hram judoa. Od tada za Klub počinju mnogo bolja vremena. Stvorili smo uvjete za okupljanje većeg broja mladeži, te za masovniji, kvalitetniji i organiziraniji rad s njima. Vrijeme blagostanja i opuštanja kratko je trajalo. Već 1992. godine, granate su razorile objekt, razdvojile i rastjerale trenere i sportaše. Međutim ni to nije omelo članove kluba da nanovo, zalaganjem nekolicine starijih članova kluba, iskrenih i predanih zaljubljenika u judo sport, nekolicini donatora i djeci koja su željela trenirati u dvorani koja prokišnjava, malo po malo, djelomično smo sanirali oštećenja. Pronašli smo nekoliko starih strunjača i opet se „moglo raditi“. Sadašnja dvorana daleko je od idealne, ali i takova pruža solidne uvjete za rad. 10 Jedna od novih generacija članova kluba (treći slijeva kleči, kasnije uspješni natjecatelj Darko Zelenika) Novi početak Godinu 1995. bilježimo zlatnim slovima u novijoj povijesti Kluba. Posredstvom Odjela za sport Europske unije dobili smo 141 m2 potpuno novih strunjača, što je, na bolje, promijenilo uvjete za trening. Prateći trendove modernog judoa u posljednjim godinama rad se temelji u selekcijama: djevojčice i dječaci, kadetkinje i kadeti, juniorke i juniori te seniorke i seniori, jer je činjenica da se uzrasna dob za početak bavljenja judom znatno spustila pa čak obuhvata i djecu predškolskog uzrasta. 1995. Lijepo ih je vidjeti 11 Iste godine 1995. Klub je inicijator formiranja Judo saveza Herceg-Bosna. Od tada se redovito održavaju natjecanja za spomenute uzraste na toj razini. Članovi smo i jedinstvenog Judo saveza BiH, formiranog 2000. godine. Upravo te 2000. godine Klub polučuje veliki uspjeh, jer je u svojim redovima imao i kandidata za olimpijske igre, a to je natjecatelj Maki Grle, danas uspješan mladi čovjek sa završenim medicinskim fakultetom i specijalizacijom. Velika je to zasluga samog Makija kao i njegovog trenera Smiljana Matanović. Trening kamp, Mittersill, Austrija, 2000. godina (Majo Ćeško, Josip Gilja, Maki Grle, Mladen Vujević - čuči) Naši natjecatelji redovito i kontinuirano sudjeluju i osvajaju odličja i na tim državnim natjecanjima. Nova generacija natjecateljki i natjecatelja koja obilježava ovo razdoblje već je postigla zavidne rezultate u svojim uzrasnim kategorijama: Maja Mikulić, Gordana i Amar Gačanica, Zorica Vučić, Iva Čović - Stanić, Maki Grle, Majo Ćeško, Sandra Beganović, Mladen Vujević, Ines Jakovljević, Đenita Ćemalović, Bojan Jonjić ... predvodnici su te generacije. Pred nekima je zaista bila blistava karijera, jer su postisali zapažene međunarodne rezultate. (Josipa Pušić, Anita Nikolić, Ana Andačić, Majo Ćeško, Josip Gilja, Darko Zelenika, Andrej Glas, Marko Zrimšek, Vjeko Babić, Franjo Zadro, Petar Zadro, Mile Brkić, Miljenko Vidović, Adnan Bajgorić... samo su neki o kojima se čulo i još će se čuti. Neki od njih su već postali i treneri Majo Ćeško, Marko Zrimšek i Mile Brkić. 12 Mile Brkić, Marko Zrimšek i Majo Ćeško Ovi mladi treneri kao i oni prije njih su puni energije i entuzijazma za ovaj sport, a to su pokazali članstvom u ovom klubu, trudom i zalaganjem, postignutim rezultatima što na prvenstvima države, međunarodnim i balkanskim turnirima. Za postignute rezultate natjecatelja zaslužni su natjecatelji sami ali i treneri koji s njima rade ili su radili, a to su prije svega kvalificirani treneri, majstori judo sporta: 1. Karlo Prskalo, nosilac majstorskog (crnog) pojasa VI. DAN i ujedno član Kluba od njegovog osnivanja 1963. godine, 2. Dr. Vojo Visekruna, nosilac majstorskog (crnog) pojasa IV. DAN (član Kluba od 1966.), 3. Smiljan Matanović, nosilac majstorskog (crnog) pojasa III. DAN (član Kluba od 1968.), 4. Željko Zadro, nosilac majstorskog (crnog) pojasa II. DAN (član Kluba od 1977.), 5. Viktor Zovko, nosilac majstorskog (crnog) pojasa I. DAN (član Kluba od 1980.) 6. Majo Ćeško, nosilac majstorskog (crnog) pojasa I. DAN (član Kluba od 1992.) 7. Marko Zrimšek, nosilac majstorskog (crnog) pojasa I. DAN (član Kluba od 1998.) 13 Ka boljoj i uspješnijoj budućnosti Prije godinu dana održana je redovita izborna skupština J.K. Hercegovac iz Mostara. Tom prigodom izabrana su sva tijela kluba propisana Statutom, od Uprave, predsjednika kluba i pomoćnika do komisija za pripremu natjecanja. Za predsjednika kluba izabran je Antonio Križanac, za tajnika kluba izabran je Smiljan Matanović, a za trenere kluba su izabrani Majo Ćeško, Marko Zrimšek i Mile Brkić. Mislimo da su izabrani treneri budućnost ovog kluba i nastavak tradicije koja uspješno traje već punih 50 godina. Također mislimo kako je znanje temelj svakog uspjeha i jedini put u bolju budućnost, a potvrdu našeg uspješnog rada vidimo svake godine u osmjehu svakog našeg sportaša, roditelja i trenera. Sa sigurnošću možemo reći da kontinuiranim radom možemo ići naprijed oblikujući budućnost naših sportaša, naše djece te stalnim usavršavanjem naših trenera. Sa jednog od treninga Rezultati govore sve Proteklo vrijeme je pokazalo da ovaj klub razvija istinsku ljubav prema sportu i zdravom načinu života. Unatrag četiri godine jednu od novijih generacija predvodi mladi trener, Majo Ćeško. Natjecatelji pod njegovim vodstvom već su ostvarili i ostvaruju zapažene rezultate kako na državnom prvenstvu Bosne i Hercegovine tako i na međunarodnim turnirima. 14 Posebno se ističu Vesna Vukoja, Ante Galić, Sandra Sivrić, sestre Danica i Anđela Jurić, Srđan Ajvaz, Andrea Ćorić, Karlo Križanac, Ivana Zelenika, braća David i Domagoj Pušić, braća Zvonimir i Mate Smiljanić i dr. Pokali su nagrada za predan rad - Majo Ćeško s natjecateljima Nedugo zatim treneru Ćeški se pridružuje i trener Marko Zrimšek i nova generacija mladih što upućuje na zaključak da judo klub i u budućnosti može računati na nove uspjehe i nastaviti u kontinuitetu raditi i narednih 50 godina. Još jedna slika za uspomenu 15 Trener Marko Zrimšek sa najmlađim judašima Da je to tako i da u to možemo sa sigurnošću vjerovati navodimo da je u periodu od samo pola godine rad dvojice mladih trenera krunisan sa preko dvije stotine medalja, petnaest pokala kako u pojedinačnoj tako i u ekipnoj konkurenciji. Druga najbolja ekipa 11.Međunarodnog turnira Open Laktaši 2013. (treći sdesna kleči najuspješni poletarac turnira, Domagoj Pušić) 16 Uspjeh pažnje vrijedan postignut je na međunarodnom turniru u Laktašima 2013. godine na kojem je ekipa judo kluba “Hercegovac” osvojila četiri pehara. Domagoj Pušić je proglašen za najboljeg natjecatelja turnira u konkurenciji poletaraca i kao takav osvojio pehar, zatim dva pehara za najbolju i najuspješniju ekipu turnira u ženskoj i u muškoj konkurenciju te pehar za ekipno drugo mjesto na turniru. Natjecatelj Ante Galić je na spomenutom turniru bio neprikosnoven u konkurenciji starijih pionira i u konkurenciji kadeta. U svim borbama svoje protivnike pobijedio je iponom i u obje konkurencije osvojio zlatne medalje. Muška ekipa mlađih dječaka je na državnom prvenstvu Bosne i Hercegovine 2013. g. i pored osvojenih medalja osvojila i pokal za najbolju ekipu na prvenstvu. Posebno značajnim smatramo istaći da je klub u ljeto 2013. imao predstavnike na Balkanskom prvestvu koje je održano u Turskoj (David Pušić, Danica Jurić i Ante Galić). To je ono, kao što već navedosmo, što raduje i što pokazuje da ovaj sport i klub imaju perspektivu i da je pred mladim sportašima sjajnu sportsku budućnost. Podgorica, Kup Mladosti 2013. Za najuspiješniju natjecateljicu proglašena je Anđela Jurić (kleči) Zaključak Ma koliko da smo pristrani, mislimo da vizionari iz daleke 1963. godine, zaljubljenici u ovu istočnjačku vještinu, koja je od 1964. godine u obitelji olimpijskih sportova, zaslužuju veliko HVALA. Također hvala i svima drugima na silnoj energiji, vremenu i ljubavi koju podariše ovom sportu, u ime svih onih koji su prošli kroz Klub i koji će tek postati njegovi članovi. 17 Izdvojeno i podvučeno J.K. “Hercegovac” i njegov utjecaj na razvoj judo sporta u okruženju. Judo klub “Hercegovac” pored navedenog u ovom kratkom prikazu koji obuhvata period od 50 godina imao je vrlo zapaženu ulogu u širenju i razvoju judo sporta u svom okruženju. U tom smislu svoj rad proširivo je na susjedne općine formirajući najprije sekcije a potom su one prerastale u samostalne judo klubove (Judo klub “Mario HrkaćĆikota” Široki Brijeg i Judo klub “Hodovo” iz Hodova). Zapažene sekcije kluba radile su u Čapljini, Ljubuškom, Biogracima, Stocu i Drvaru. U ovoj priči posebno mjesto zauzima Judo Klub “Borsa” iz Mostara. Nastao je neposredno iz našeg Kluba izdvajanjem trenera Željka Zadre i velikog broja kvalitetnih natjecatelja do tada članova Judo Kluba “Hercegovac”. Spomenimo samo da su naši članovi bili sada već priznati, poznati i u svijetu uspješni natjecatelji braća Franjo Zadro i Petar Zadro. Mi u klubu smo ponosni na sve one koji svojim radom i zalaganjem šire obitelj judo sporta i povećavaju broj onih koji žele ovladati ovom vještinom. Franjo i Petar Zadro (počeli su se baviti judom i svoje prve judo korake i uspjehe ostvarili u našem klubu) 18 Nadalje želimo u ovom kontekstu ukazati na još jednu po nam važnu činjenicu. Već smo spomenuli rat i njegov utjecaj na rad kluba. Članovi Judo kluba “Hercegovac” i naši sportski prijatelji Enver Kukuruzović, Mišo Huđec, Safet Milavić, Edo Jazvin i drugi nakon ratnih događanja nastavljaju rad na istočnoj strani grada Mostara i formiraju Judo Klub “Mostar”. Okupljaju mlade grada i šire i znatno povećavaju broj onih koji rade judo. Odnos ova dva kluba koji je bio jedan mogu biti primjer uspješne sportske i svake druge suradnje. Naime već šest godina zajedno organiziramo međunarodno judo natjecanje pod nazivom “JUDO KUP MOSTARA”. Neka ove izdvojene činjenice budu putokaz mlađim generacijama kako treba raditi prvenstveno u interesu judo sporta, širenja prijateljstva i tolerancije među ljudima. I na kraju nešto neobično DŽUDO JE ČUDO Džudo nam je u krvi, Hercegovac je uvijek prvi. Na tatami izađi i svoju tehniku pokaži. Kad me pitaju ‘ko sam šta sam, kažem “ljudi džudista sam”. Ljudi moji ako niste znali i ja sam Hercegovac mali. ‘Ko trenira džudo taj nema zime, sve se cure okreću za njime. Vježbam sve više i sve bolje, jednom ću se i ja popet na prvo postolje. Volim džudo to je pravo čudo, sanjam yukoe skoro ko ipone. Moj kimono malo mi je mali, ali šta ću takvog su mi ga dali. Šta ću vam reći volim ga pravo, čak sam u vrtiću besplatne instrukcije davo. Složna smo ekipa nema šta, slušamo trenera Zrimšeka. Trener Majo ekstra stoji, al’ još uvijek Karlove dan-e na pojasu broji. Trener Karlo, legenda Mostara, volio bih i ja imati toliko dan-a. I Mile je pravi as, a još nema crni pojas. Babi šapnem da treniram džudo, a ona kaže: “Jesi sine ti si pravo čudo!” I dedo mi je nekad džudista bio, pa mi je neke stvari u glavu utuvio: “Džudo se živi, džudo se diše i kad ga zavoliš ne zaboravljaš ga nikad više!” Mi smo Hercegovci mali i svoj klub nikom ne bi dali. VELIKO HVALA trenerima Marku, Maji i Mili, nadam se da smo na teningu dobri bili. Katarina Bubalo 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31
© Copyright 2024 Paperzz
