ISSN 1847-5035
NAŠA
RIJEÈ
List antifašista otoka Raba - broj 7 - godina IV. - Rab, 12. travnja 2012.
Iz sadržaja:
Prof. dr. sc. Damir Grubiša:
Anti-antifašizam
Stjepan Mesiæ:
Draža Mihajloviæ, rehabilitacija
Mr. sc. Vanja Seršiæ:
Skup Kampor - polje sjeæanja
Tomislav Jakiæ:
Èlanstvo Hrvatske u EU i regija
Aleksandar Lebl:
Nepoznato o Rabu
Oleg Mandiæ, dipl. iur.:
Od Auschhwitza do
opatijskih Dana antifašizma
www.ua-rab.hr
IZ SADRŽAJA
Briga za spomenike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3
Prof. dr. sc. Damir Grubiša: Anti-antifašizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5
exPRH Stjepan Mesiæ: Draža Mihajloviæ, rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6
Mr. sc. Vanja Seršiæ: Skup Kampor - polje sjeæanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6
Ivo Bariæ, prof.: Gradit æe se Memorijalni centar Kampor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9
Tomislav Jakiæ: Èlanstvo Hrvatske u EU i regija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9
Aleksandar Lebl: Nepoznato o Rabu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10
Mons. dr. sc. Leonardo Beg: Od majmuna do èovjeka i nazad. Ili? . . . . . . . . . . . .
11
exPRH Stjepan Mesiæ: Predavanje, Vukovar, Hotel Lav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
13
Oleg Mandiæ, dipl. iur.: Od Auschhwitza do opatijskih Dana antifašizma . . . . . . .
15
Mr. sc. Vanja Seršiæ: Svijet u duginim bojama ili pismo baki Franki . . . . . . . . . .
16
Erri De Luca: Anti Zemljaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
17
Marica Kordiæ: Nešto što dušu puni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
18
Ivo Bariæ: Analiza knjige Slavka Malnara, Izgubljeno djetinjstvo . . . . . . . . . . . . .
18
Ivo Bariæ: Godišnja skupština Udruge antifašista Raba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
20
Iz rada Udruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
21
Ivo Bariæ: Komemoracija na Spomen-groblju žrtava fašistièkog logora Kampor
24
Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas napustili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
24
Tvrtko Klariæ: Naša rijeè 1 - 6, Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
25
Program i kalendar rada Udruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
28
IMPRESSUM
Naša rijeè 7
List za promicanje antifašistièke baštine
Izdavaè: Udruga antifašista Raba, Palit 71, p.p. 16, 51280 – Rab
Tel/fax (0)51-725-568; e-mail: [email protected]; www.ua-rab.hr
Uredili: Ivo Bariã, prof. i mons. dr. sc. Leonardo Beg
Uredništvo: mons. dr. sc. Leonardo Beg, Ivo Bariã, prof., mr. sc. Vanja Seršiã,
Josip Fafanðel, Marija Mateša, dipl.oecc., Darko Peãarina, Josip Ribariã,
Josip Andriã, mag.inž. i Slavko Pahljina
Lektorirali: Ivo Bariã, prof., mons. dr. sc. Leonardo Beg i mr.sc. Srðan Richter
Fotografije: Ivo Bariã, prof.
Raèunalna obrada: Tiskara ''Magnus''
Naslovnica: Grafièke usluge DM, Rab
Tisak: Tiskara ''Magnus'', Slavonski Brod
Naklada 500 kom
2
BRIGA ZA SPOMENIKE
Spomenici poginulim i umrlima u NOB-u
Održavanje spomenika poginulima i umrlima u Drugom svjetskom ratu veã duže vrijeme
problem je na koga ukazujemo ali poboljšanja nema. Buduãi da je jedan od zadataka èlanova
Udruge antifašista oèuvanje i briga o spomenicima i spomen obilježjima obavještavamo
èitatelje o njihovu stanju
Stanje spomenika posveãenih sjeãanju na umrle i
poginule u Drugom svjetskom ratu obišla je
Komisija Udruge antifašista Raba 21. ožujka 2012. i
utvrdila katastrofalno stanje. Spomen-groblje
Kampor dugo nitko nije èistio iako ga svaki dan
obilaze gosti koji nam to zamjeraju. Ostalih 22
spomenika prepušteni su na milost stanovnicima
mjesta gdje se nalaze.
Sve spomenike i Spomen-groblje održavala je (ili je
trebala) komunalna firma. O održavanju spomenika
veã smo razgovarali u gradskoj upravi, ali nakon
toga nikakva odluka nije donesena. Buduãi da nova
odluka o održavanju spomenika nije donesena,
dosadašnji izvršitelj nije smio naprasno napustiti
radove koji su mu povjereni.
Svjesni smo da su sredstva, predviðena u Proraèunu
Grada Raba nedostatna i zato ne tražimo da se
dogodi èudo, ali nužan je novi model odnosa prema
spomenicima, a to nije moguãe bez novog obrasca.
On se mora zasnivati na savjesti i osjeãaju prema
povijesti koja se sve više ruši jer se nebrigom ruše
spomenici (i materijalni i moralni), a oni koji ih ruše
sigurno su izgubljeni u vremenu i prostoru (nadam
se da mi još nismo). I zato vlasnik spomenika
kulture i zemljišta Grad Rab, sredstva za održavanje
treba tražiti i na drugim mjestima (Država, europski
fondovi i drugo).
Spomen-groblje je zaštiãeni spomenik kulture
upisan u Registar spomenika kulture Republike
Hrvatske pod rednim brojem 217 Rješenjem
Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u
Rijeci broj 47/2 od 15. rujna 1969. godine. Spomengroblje je i park koji zahtijeva svakodnevnu brigu
kao npr. park Boškopini koji nije zaštiãeni spomenik
ali u njemu je svaki dan deset radnika. Podsjeãamo
da ureðenje Kampora financira i Republika
Slovenija, iako to nije njihovo vlasništvo, pa je to još
jedan razlog da se na njemu uvede svakodnevno
dežurstvo i ureðivanje.
ZAKLJUÈAK:
1. Sredstva namijenjena za ureðivanju Spomengroblja dovoljna su da Groblje bude svaki dan
uredno i da o njemu brine èovjek imenom
zadužen za taj posao.
2. Spomen-groblje nije obnavljano 35 godina pa
su se pojavila teška ošteæenja koja prijete
statièkom nesigurnošæu objekata (obelisk,
mauzolej, predvorje, grobni spomenici i drugo)
radi èega zahtijevamo da Grad s Ministarstvom
kulture pokrene postupak za njegovu obnovu.
Spomen-groblje Kampor 21.3.2012.
Prostor nekadašnjeg Koncentracijskog logora Kampor
Dio lokaliteta nekadašnjeg logora Kampor zaštiæeno je podruèje ali na njemu
je ipak prije pet godina podignuto jedno odlagalište graðevinskog materijala i
parkiralište teretnih kamiona i prikolica da bi ih danas bilo tri. Èak su ograðeni
žicom koja podsjeæa na nekadašnji logor.
Piše: Ivo Bariæ, prof.,
predsjednik
Udruge antifašista Raba
Polje sjeæanja Kampor 21.3.2012.
Najgore se dogodilo prije otvaranja odlagališta. Teškim strojevima uništeni su
svi artefakti koji su ostali od nekadašnjeg logora o èemu su bili izvješteni
Opæinsko državno odvjetništvo Crikvenica, Grad Rab i Državna uprava za
zaštitu kulturne baštine Rijeka. Kad se to dogodilo Udruga antifašista i
Republika Slovenija zatražili su objašnjenje za takav vandalski postupak ali
nikad nisu dobili odgovor. Protiv prekršitelja je prije èetiri godine podignuta i
privatna tužba Državnom odvjetništvu o kojoj su izvješteni svi nadležni organi
ali nitko nije sprijeèio ovaj vandalski èin.
Prošle smo godine u Rabu održali impozantan znanstveni skup pod nazivom
''Kampor – polje sjeæanja'' na kome je održano 44 referata o sjeæanju na žrtve
fašizma. Sada vjerujem da je to bila samo farsa koja poslije ovoga ''ne drži
vodu''. Vjerojatno znate, ali æu podsjetiti da na mjestu koje je zauvijek uništeno
nisu bili samo ostaci logora nego i ljudske kosti umrlih logoraša koje su fašisti
zatrpavali u jame u samom logoru. Dakle, deponija je podignuta na kostima
umrlih logoraša. To je zaista dno dna na koje smo dospjeli. ''Pa je li to moguæe
!?.''
3
BRIGA ZA SPOMENIKE
Kampor
Polje sjeæanja
Mauzolej Kampor posjeæuju gosti.
Kampor komemoracija
Uèenici u Mauzoleju Kampor
4
TEME
Anti-antifašizam
Sve više na površinu izranja jedna nova pojava i jedna nova
„ideologija“. Mogli bi je, najkraæe, nazvati „anti-antifašizam“.
Razumljivo je da antifašizam, koji je ugraðen u temelje moderne
i neovisne Hrvatske, danas smeta mnogima koji su antifašizam u
temeljima hrvatske ustavnosti shvatili samo kao taktièku
smicalicu kroz koju se može progurati ideja hrvatskog
nacionalizma, i to onog ekstremnog, koji se napaja na
povampirenju nacionalizma i njegovoj metastazi u nacionalfašizmu.
Piše: prof. dr. sc. Damir Grubiša
No pojava ovog današnjeg anti-antifašizma anakrona je, bar u
onom dijelu svijeta koji je nastao baš na antifašizmu i na
radikalnom odbacivanju nacionalizma kao ideologije koja raða
neprestane sukobe meðu nacijama, meðu državama – i koja je,
uostalom, dvaput dovela do izbijanja svjetskih ratova.
Ideja, ali i praksa antifašizma ugraðena je danas u temelje svih
modernih europskih država – onih koje su se u Drugom
svjetskom ratu borili na istoj strani kao dijelovi „antifašistièke
koalicije“ - pojam koji je skovao Winston Churchill, koji je
unatoè svom aristokratskom antikomunizmu shvatio da je
antifašizam najšira platforma koja ukljuèuje i politièku ljevicu,
pa tako i komuniste – i onih nacija koje su odbacile fašizam tek
dobrano nakon završetka Drugog svjetskog rata, kao primjerice
Španjolska, Portugal i Grèka.
Pa ipak, unatoè tomu što je antifašizam široka platforma koja
ujedinjuje raznorodne politièke ideje, ideologije i pokrete, i
unatoè tomu što je fašizam povijesno poražen, sve su glasniji
pokušaji da se antifašizam dezavuira baš zbog toga što je toliko
širok, da u sebi ukljuèuje i radikalnu politièku ljevicu. U
meðuvremenu, i komunizam je doživio sudbinu povijesne osude
kao totalitarna ideologija, jer je društvo koje je izgraðeno na
idejama slobode, radikalne jednakosti i bratstva meðu narodima
završilo u totalitarnim režimima u kojima se vlast jedne klase
reducirala na vlast jedne jedine partije. Vlast te jedne partije svela
se na vlast partijskih aparatèika, a vlast partijskih aparatèika
pogodovala je uspostavljaju autoritarnog vodstva, obièno jednog
jedinog voðe, i do kulta liènosti bez garancija prave slobode,
poštivanja ljudskih prava i dostojanstva èovjeka-graðanina.
Europa se obraèunala i s takvom ideologijom: 1989. srušen je
Berlinski zid i komunizam je otišao u ropotarnicu povijesti.
Komunizam boljševièkog modela nije mogao opstati, jer su se u
njegovom okrilju rodile jake proturjeènosti koje su generirale
reformske pokrete koji su srušili komunizam iznutra,
potpomognut borbom za afirmaciju univerzalnih ljudskih prava i
izgradnjom instrumenata za poštivanje ljudskih prava izvana.
No pobjeda nad komunizmom iznjedrila je i potrebu za
revalorizacijom tog razdoblja ljudske povijesti, i unutar njega
svih nepravdi, patologija i zloèina koji su se dogodili kao ekscesi
ili kao zakonitost funkcioniranja takvog sustava.
Sada, kada je od pada komunizma prošlo više od dvadeset
godina, lakše je s povijesne distance ocijeniti sve te patološke
oblike vlasti i zloèine koji su se u njezino ime èinili, radi oèuvanja
te vlasti, prividno demokratske i prividno narodne, a zapravo
manipulativne i paranoidne prema svakom onome tko se nije htio
pokoriti i prihvatiti diktaturu jednoumlja.
Meðutim, suvremeni trendovi, ne samo kod nas nego i u Europi,
pokazuju da se s komunizmom pokušavaju diskreditirati i široki
antifašistièki pokreti koji su nastali izmeðu dva svjetska rata i
afirmirali se u borbi protiv fašizma, nacizma i raznih njihovih
lokalnih inaèica, a i suvremeni baštinici ideje antifašistièkog,
najšireg okupljanja protivnika suvremenog neofašizma i
neonacizma. Da su komunisti sami vodili borbu protiv fašizma,
nikada ne bi uspjeli. Pokazuje to i primjer jugoslavenske
narodno-oslobodilaèke borbe, gdje su komunisti stali na èelo i
vodili tu borbu, dok su sve druge politièke snage ili oklijevale, ili
taktizirale, ili nisu imale dovoljno odluènosti da se oružjem
suprotstave fašizmu.
Meðutim, povijesna osuda komunizma, a i objektivno
istraživanje svih nepravdi i zloèina koje je taj sustav proizveo, ne
smije ni u kom sluèaju dovesti do toga da se dezavuira
antifašizam, kao najširi pokret protiv najmonstruoznijeg sustava
i ideologije koje je moderni svijet iznjedrio – naci-fašizma.
A baš to se pokušava danas, u Hrvatskoj. No ne dogaða se to samo
u Hrvatskoj, veæ i u cijeloj Europi. Povijesni revizionizam nema
svoje izvore samo u ostacima poražene fašistièke ideologije i
fašistièkih snaga, starih nostalgièara ili novih generacija koje ne
razumiju bitnu razliku izmeðu dvaju oblika totalitarizma, od
kojih je jedan zasnovan na ideologiji mržnje i rasnog istrebljenja,
a drugi je zasnovan na ideologiji jednakosti svih ljudi, ali je u to
ime spreman i ubijati i èiniti zloèine. Mentalni sklop „ubijanja za
pravedne ideje“ nije nov u svjetskoj povijesti: prisjetimo se samo
ogromnog broja žrtvi koje su stradale nasilnom
kristijanizacijom, pred sudovima inkvizicije, u pokoljima
pogana ili pred sudom za vještice i heretike – a sve to, opet, u ime
vjere koja se zaklinje u ljubav prema èovjeku.
Komunizam je, uostalom, i roðen u okviru kršæanstva: prvo je
komunistièko djelo, u kojem se iznosi komunistièka ideologija i
komunistièki sustav vlasti, „Utopija – rasprava o najboljoj
državi“, koje je autor nitko drugi nego Thomas More, katolièki (i
protestantski) svetac, koga je 2000. papa Ivan Pavao II. proglasio
svecem i zaštitnikom – politièara. Po toj logici, ugledaju li se u
njega politièari bi morali slijediti komunistièku ideologiju, koju
je Thomas More izložio u svojoj raspravi o „najboljem obliku
države“ u kojoj nema privatnog vlasništva, a graðani se
pokoravaju službenoj ideologiji, inaèe su iz takvog društva
izopæeni, pa èak i – likvidirani!
Naravno, to je samo jedan od takvih paradoksa svih onih
pokušaja da se stvori „idealno društvo“ izvan realnih povijesnih
okolnosti i ne uzimajuæi u obzir bogatstvo i razlièitost ljudskoga
roda.
No da se vratimo našoj osnovnoj temi: danas se, a sluèaj dobro
ilustrira nekadašnji ministar policije Tomislav Karamarko, javlja
tendencija za eliminiranjem antifašizma iz povijesnih temelja
moderne Hrvatske, jer se on izjednaèava s komunizmom. Takva
je pretpostavka ahistorijska, revizionistièka i ide na vodu
reinkarnaciji fašizma, neofašizmu i svim njegovim oblicima koji
se pojavljuju, razumljivo, u uvjetima globalne krize. Anders
Breivik, norveški neonacist koji je izvršio pokolj sedamdesetoro
djece i drugih mirnih graðana Norveške, samo je ekstremni
izdanak ovakvog mentalnog sklopa.
Zato je potrebno ponovno revalorizirati antifašizam i razotkriti,
razoblièiti sve one oblike negiranja antifašizma kroz njegovo
poistovjeæivanje s komunizmom. Masovni ubojica Breivik
ubijao je jer je svugdje, paranoidno, vidio „komunistièku
zavjeru“. Wim Wilders i njegovi desnièarski ekstremisti u
Nizozemskoj, voðe maðarske stranke Jobbik, pa èak i nekadašnji
talijanski premijer Berlusconi govore o „komunistima“ koji su se
svugdje infiltrirali i s kojima treba obraèunati „do kraja“.
5
TEME
Moguæi progon antifašista u Hrvatskoj i ideologija „antiantifašizma“ možda neæe generirati jednog Breivika, ali može na
dužu stazu zaoštriti unutarnje podjele u Hrvatskoj i politiku
svesti opet na bespoštednu borbu „lijevih“ i „desnih“ – a to je
upravo ono o èemu govori u svojoj najnovijoj knjizi Nizozemac
Rob Riemen, u knjizi sa znakovitim naslovom: „Vjeèito vraæanje
fašizma“ (Itanje TIM Press, Zagreb, 2011.). Fašizam se u
uvjetima globalne krize ponovno vraæa. Vraæa se i uslijed
nesposobnosti demokratskih politièara da racionalno upravljaju
državom i njezinim financijama, kapilarno proširenoj korupciji i
svim oblicima degeneracije demokracije, kao što su populizam,
demagogija, politièka hipokrizija, politièka manipulacija,
politièka paranoidnost i, konaèno, nasilje koje se javlja ne samo u
fizièkom obliku, veæ i kao psihièko i verbalno nasilje i govor
mržnje, u što se naš „anti-antifašizam“ uspješno uklapa.
Draža Mihajloviæ, rehabilitacija
Za rehabilitaciju Draže Mihajloviæa, koja je najavljena u
Republici Srbiji, nema apsolutno nikakvih razloga. Ona je
izravno poricanje nepobitno utvrðenih povijesnih èinjenica, a po
potencijalnim uèincima u regiji krajnje je opasan, pa i koban
ustupak velikosrpskom nacionalizmu koji – s druge strane –
pothranjuje pobornike ustaštva i one koji žele – u zloèinu –
izjednaèiti antifašizam i fašizam, odnosno pobjednike iz Drugog
svjetskog rata pretvoriti u pobijeðene, a pobijeðene u
pobjednike.
Izjava exPRH Stjepan Mesiæ, 21.03.2012.
Èetnièki pokret bio je doista zamišljen kao jezgra pokreta otpora
nakon kapitulacij(e)a kraljevske Jugoslavije godine 1941. No, on
tu ulogu nikada nije preuzeo. Èetnici su bili, da upotrijebim vrlo
blagi izraz, krajnje obazrivi prema njemaèkom okupatoru,
tijesno su suraðivali s talijanskim, a zajedno i s jednim i drugim
borili su se protiv jedinog stvarnog pokreta otpora, onoga na èelu
s Josipom Brozom Titom (na primjer u èuvenoj bitci na Neretvi).
Zbog toga im je Velika Britanija, doduše tek godine 1943.,
uskratila svaku podršku i poèela pomagati Titove partizane. Za
sobom èetnici su ostavljali trag zloèina. Pri tome valja imati na
umu da svi èetnici nisu bili Srbi, niti su samo ne-Srbi bili njihove
žrtve. Isto tako ne smije se smetnuti s uma èinjenica da je ne mali
broj istaknutih èetnièkih pripadnika, kada su vidjeli da se pokret
u kojemu su se željeli boriti za slobodu svoje zemlje pretvara u
notorno kolaboracionistièki pokret, prešli na stranu partizana, pri
èemu ne govorim o onima koji su potkraj rata iskoristili ponudu
da promijene stranu, uz obeæanu amnestiju (kao što su, samo
usput reèeno, uèinili i brojni hrvatski domobrani). Spomenut æu
samo jednoga od njih, popa Vladu Zeèeviæa.
S ustašama èetnici se praktièno nikada nisu sukobili, a na
samome kraju rata – kada su bježali prema zapadu pred
osloboditeljima – ustaški im je poglavnik, Ante Paveliæ, dao
slobodan prolaz kroz onaj dio Hrvatske što ga je još držao pod
svojom kontrolom. Toliko o neprijateljstvu izmeðu èetnika i
ustaša. Ne, oni nisu bili neprijatelji, bili su zapravo saveznici u
zloèinu kolaboracije i porobljavanja vlastite zemlje.
Zbog poèinjenih zloèina koji su na javnome suðenju nepobitno
dokazani, kao i zbog suradnje s okupatorom koja je takoðer
nepobitno dokazana, i jedno i drugo kako dokumentima i
fotografijama, tako i izjavama svjedoka, Draža Mihajloviæ je
osuðen na smrt kao ratni zloèinac i smaknut. Bilo je to nekako u
isto vrijeme kada je u Nuernbergu osuðena i smaknuta vrhuška
nacistièkog režima.
Rehabilitirati danas Dražu Mihajloviæa, govoriti o njegovome
„ubojstvu“ i o njemu kao o žrtvi komunizma, grubo je
izrugivanje sa èinjenicama. Koliko god da bi se – površno
gledajuæi - moglo reæi kako je to unutrašnja stvar Srbije, to ipak
nije tako. Taj potez imat æe, ponavljam još jednom, opasne, a
potencijalno i kobne posljedice u regiji koja jedva da je krenula
putem normalizacije nakon ratova u kojima se raspala bivša
Jugoslavija. Svako rehabilitiranje èetništva, jednako kao i svako
relativiziranje i rehabilitiranje ustaštva može završiti samo u
katastrofi. Nakon svega što smo proživjeli, nakon ostvarenih
uspjeha na putu polaganog ponovnog uspostavljanja
meðusobnog povjerenja i razumijevanja, nitko u regiji nema
pravo krenuti tim putem.
Stoga se najodluènije protivim rehabilitaciji èetnièkog voðe
Draže Mihajloviæa, svjestan bolne èinjenice da mlade generacije
u Srbiji o njemu ne znaju ono što bi trebale znati, jednako kao što
ni dobar dio mladih u Hrvatskoj (još uvijek) ne zna sve što bi
trebalo znati o ustaškom poglavniku Anti Paveliæu i njegovoj
kvazi-državi, NDH. Smatram da bi o najavljenom potezu
Republike Srbije jasan stav trebala zauzeti i Evropska unija.
Teško, naime, mogu zamisliti zemlje koje su spremne
rehabilitirati notorne ratne zloèince iz vremena Drugoga
svjetskog rata kao uvjerljive kandidate za èlanstvo u ujedinjenoj
Evropi sazdanoj na temeljima antifašizma. Siguran sam da takvo
moje mišljenje dijele i svi antifašisti u Republici Srbiji.
Na Rabu je održan trodnevni skup
''Kampor – polje sjeæanja''
Piše: mr. sc. Vanja Seršiæ
Na inicijativu Udruge antifašista Raba i Grada Raba nositelja
projekta, u kongresnoj dvorani hotela ''Padova'' na Rabu, održan
je trodnevni skup (30. rujna, 1. i 2. listopada) ''Kampor – Polje
sjeæanja''. Tih su se dana na Rabu okupila 53 sudionika iz
Hrvatske, Slovenije, Italije i Bosne i Hercegovine. Oni su na pet
okruglih stolova, konferenciji i radionici osmišljavali vizualni
identitet buduæeg Memorijalnog i edukacijskog centra u
Kamporu koji bi se trebao izgraditi na mjestu gdje je 1942/43. bio
zloglasni fašistièki logor. Projekt se financira sredstvima
Europske unije u sklopu
6
Odbor Skupa Kampor – polje sjeæanja
TEME
Programa ''Europa za graðane – Aktivno europsko sjeæanje''. U
buduæem Memorijalnom centru promovirat æe se europske
vrijednosti i dostignuæa na polju demokracije metodologijom
interdisciplinarnog pristupa, koristeæi znanja razlièitih
disciplina.
Partneri projekta su: Udruga antifašista Rab, Matica Hrvatska –
ogranak Rab, Primorsko-goranska županija, Gradovi Èabar,
Delnice, Èavle, Kastav, Obèina Koèevje iz Slovenije, Zveza
združenj borcev za vrednote NOBA Slovenije, Udruga za mir i
ljudska prava iz Italije, Židovska zajednica u Republici
Hrvatskoj i Talijanska unija Rijeka.
Skup æe potaknuti:
1. Stvaranje baze podataka i struène dokumentacije o
totalitarnim režimima i koncentracijskim logorima tijekom
Drugog svjetskog rata na podruèju Jadrana.
2. Izradu idejnog elaborata i arhitektonskog rješenja buduæeg
Memorijalnog centra u Kamporu.
3. Osmišljavanje edukativnog paketa za izuèavanje demokracije
u buduæoj Školi demokracije u sastavu Memorijalnog centra.
4. Stvaranje koncepta za buduæe aktivnosti, metodologiju i
parametre za osnivanje edukativnog centra temeljenog na uèenju
o demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava.
Prvi dan
Prije otvaranja skupa proèitana je zajednièka izjava dvaju
predsjednika Italije i Hrvatske Giorgia Napolitana i Ive
Josipoviæa koju su objavili u Puli 3. rujna 2011. godine u kojoj je
zapravo opisan cilj našega projekta, rekao je gradonaèelnik
Grada Raba Zdenko Antešiæ, dipl. ing. Podržao je zajednièku
izjavu dvaju predsjednika i dodao da je projekt Memorijalnog
centra Kampor jedan od važnih kulturnih i gospodarskih
programa Grada Raba, a i jedan od najznaèajnijih u Hrvatskoj.
Sudionicima je zaželio uspješan rad i ugodan boravak na Rabu.
Nakon pozdravne rijeèi voditeljica Karmen Španjol predstavila
je projekt ''Kampor – Polje sjeæanja'' i naglasila da je podijeljen u
tri etape: osmišljavanje vizualnog identiteta buduæeg
Memorijalnog centra na okruglim stolovima, projektiranje i
izgradnja Centra.
O Koncentracijskom logoru Kampor i Spomen-groblju umrlih
logoraša, na otvaranju skupa, uvodno je govorio Ivo Bariæ, prof.
predsjednik Udruge antifašista Raba koji je, nakon otvaranja
skupa, sudionike vodio podruèjem nekadašnjeg logora Kampor i
Spomen-groblja.
Mlade mentorice: Božidarka Pahljina,
Tonka Kavran, Doris Deželjin,
Iva Deželjin i Tea Iviæ Lošiæ
Na kraju prvog dana prikazan je film autora Rasima Karaliæa,
''Sjeæanje na Kampor''
Okrugli stol ''Filozofsko-sociološki aspekt totalitarnih režima''
vodio je moderator dr.sc. don Leonardo Beg i pomoænica Tonka
Kavran, prof. Sudjelovali su: mr.sc. Drago Pilsel, Mario
Šimunkoviæ, student, Slavko Malnar, kao dijete bio u logoru
Kampor i prof.dr.sc. Emilio Cocco (Italija).
Zajednièki su zakljuèili: Diktature nisu nešto što je bilo i prošlo,
one trajno ostaju kao živa opasnost u politici, vjeri i društvu.
Drugi dan
Okrugli stol ''Totalitarni režimi i koncentracijski logori'' vodio
je moderator Ivo Bariæ, prof. i pomoænica Božidarka Pahljina,
bacc.jav.upr. Sudjelovali su: Herman Janež, predsjednik
Logorskog odbora Kampor-Gonars (Ljubljana) kao dijete bio u
logoru Kampor, dr.sc. Boris Gombaè, (Ljubljana), mr.sc. Metka
Gombaè (Ljubljana), akademik Petar Strèiæ, doc.dr.sc. Hrvoje
Klasiæ i prof.dr.sc. Damir Grubiša.
Zakljuèak se može sažeti u dvije reèenice: Fašizam danas nije
povijesna praksa ali je u porastu kao model razmišljanja.
Prijetnja novim totalitarizmom pod okriljem demokracije novi je
oblik upravljanja ljudima.
Okrugli stol ''Meðugeneracijski prijenos traume'' vodila je
moderatorica Rosanda Krstiniæ-Gušèiæ, prof. i pomoænica Doris
Deželjin, mag.oec. Sudjelovali su: prof.dr.sc. Peter Praper, Oleg
7
TEME
Mandiæ, kao dijete bio u logoru Auschwich, prof.dr.sc. Vesna
Vidoviæ, prof.dr.sc. Jasmina Avdibegoviæ (BiH), prof.dr.sc.
Ljiljana Moro i prof.dr.sc. Eduard Klain.
Zakljuèili su da se meðugeneracijske traume prenose samo tamo
gdje se o njima ne govori javno.
Treæi dan
Okrugli stol ''Akademija demokracije'' vodio je moderator
mr.sc. Vanja Seršiæ i pomoænica Iva Deželjin, mag.oec. Na skupu
su govorili: prof.dr.sc. Damir Grubiša, dr.sc. don Ivan Grubišiæ,
doc.dr.sc. Mate Kapoviæ, Milan Kuèan, bivši predsjednik
Republike Slovenije i Stjepan Mesiæ, bivši predsjednik
Republike Hrvatske.
Zakljuèili su: Akademija demokracije, u sastavu Memorijalnog
centra, okupljat æe profesore i
studente na najnovijim programima antifašistièke misli kojih
nema u školskim kurikulumima.
Konferenciju pod nazivom ''Kultura sjeæanja'' vodio je
moderator Josip Andriæ, dipl.ing. U raspravi su sudjelovali:
mr.sc. Drago Pilsel, Vinko Zidariæ, prof. Igor Šaponja, prof. i
Igor Jovanoviæ, prof. predstavili su svoj program istraživanja
života ljudi u koncentracijskim logorima. Prikazali su i kratki
film u kojem živi ljudi svjedoèe o svojoj kalvariji u fašistièkim
logorima. Na kraju sudionici su zakljuèili da se u Memorijalnom
centru trebaju stvoriti uvjeti za meðusobno razumijevanje u
podijeljenim društvima, istovremeno odajuæi poèast svim
žrtvama koncentracijskih logora.
Na završnoj radionici (brainstorming) koju je izvrsno vodio
Andrija Vraniæ, zabilježeni su ad hoc zakljuèci svih okruglih
stolova koji æe se doraðivati nakon detaljne obrade zakljuèaka
okruglih stolova.
Okrugli stol ''Temeljne europske vrijednosti'' vodila je
moderatorica Karmen Španjol i pomoænica Tea Iviæ Lošiæ, prof.
Sudjelovali su: Igor Pribac (Ljubljana), Maša Marrochini, prof.,
doc.dr.sc. Dušan Mlacoviæ (Ljubljana), prof.dr.sc. Marta
Verginela, prof.dr.sc. Damir Agièiæ, Sanja Dorièiæ Tabakoviæ,
dipl.iur., prof.dr.sc. Neven Budak i Vinko Zidariæ, prof.
Zakljuèili su da poruka Memorijalnog centra mora bit daljnji
razvoj temeljnih europskih vrijednosti.
8
Na kraju, trodnevni skup ''Kampor – Polje sjeæanja'', zatvorio je
gradonaèelnik Grada Raba Zdenko Antešiæ, dipl.ing. rijeèima:
''U projekt æemo nadalje više involvirati državu Izrael, Sloveniju
i Italiju. Svojim vrijednim suradnicima, koji zdušno rade na
ovom projektu, iskreno zahvaljujem. Posebno hvala svim
sudionicima koji su sudjelovali na ovom znaèajnom trodnevnom
skupu. Hvala vam svima.''
TEME
Gradit æe se Memorijalni centar logora Kampor
Ono što nam je bio dugogodišnji san poèelo se pretvarati u stvarnost onog dana kad je Udruga antifašista Raba osnovala Odbor za
izgradnju Muzeja koji je obavio sve predradnje nakon èega je Grad Rab izradio projekt «Kampor-polje sjeæanja» kojim se natjecao za
sredstva iz Europske unije. Projekt je prošao na natjeèaju pa je dobiveno prvih 20.000 eura za održavanje znanstvenih skupova na
kojima se osmislila svrha Memorijalnog i edukacijskog centra u Kamporu.
Piše: Ivo Bariæ, prof.
Zašto se to nije naèinilo ranije? Zato jer se tvrdilo da je fašizam pobijeðen pa muzej nije potreban, a onda su izbrisane sve
vrijednosti antifašistièke pobjede pa se nije marilo za izgradnju Muzeja. Nije se ozbiljno shvatila pojavu neofašizma koga institucije
toleriraju kao opæu ksenofobiju prema svim razlièitostima, a on zapravo zagovara ekstremni nacionalizam, suprotstavlja se
liberalnom individualizmu i podržava populistièke desnièarske programe.
Na sreæu Europa je prepoznala vrijednost sadržaja Memorijalnog centra Kampor koji æe svojom postavom i Školom demokracije
pouèavati mlade o moralnim vrijednostima èovjeka jer to dovoljno ne èine školski programi. Škola demokracije bit æe ustanova
civilnoga društva, ne državna, dakle bez politièkih i ideoloških programskih zadaæa, a muzejska postava neæe kopirati prošlost veæ æe
njeno dobro ukljuèiti u sadašnjost i u virtualnu buduænost.
Poèetak gradnje Muzeja Kampor rezultat je i nove programske osnove Udruge antifašista Raba koja je dosadašnju orijentaciju
samo na spomenièko-slavljenièko obilježavanje znaèajnih datuma iz NOB-a proširila izdavanjem lista Naša rijeè, otvaranjem web
stranice na Internetu, održavanjem znanstvenih skupova, izdavanjem knjiga, Tjednom antifašizma na Rabu, radio emisijama,
èlancima u tiskovinama i portalima i drugim, èime antifašizam uvrštavamo u pokret za oèuvanje demokratske buduænosti, a ne samo
na prošlost koju ne zanemarujemo.
Èlanstvo Hrvatske u EU i regija
Hrvatski je sabor jednoglasno ratificirao sporazum o ulasku
Hrvatske u Evropsku uniju. Broje se ratifikacije u zemljama
èlanicama Unije i taj broj polako, ali sigurno raste. Sve u svemu,
ulazak Republike Hrvatske u EU praktièno je izvjestan. No, dok
svi raspravljaju o pozitivnim uèincima toga ulaska kako za
Hrvatsku, tako i za regiju, èini se kao da nitko – niti u Hrvatskoj,
niti u regiji, ali niti u Evropskoj uniji ne razmišlja o tome da bi
otvaranje „evropskih vrata“ za Hrvatsku moglo imati za
posljedicu i zatvaranje vrata izmeðu Hrvatske i ostatka regije, a
samim time i ugrožavanje mnogih pozitivnih pomaka što su na
normaliziranju prilika u regiji uèinjeni u posljednjih deset godina
– a na èemu je upravo Evropska unija (s pravom) toliko
inzistirala.
Piše: Tomislav Jakiæ
Zemlje regije (zvali mi to Balkanom, prostorom bivše
Jugoslavije, jugoistoènom Evropom ili zapadnim Balkanom –
bez obzira na razlike što postoje meðu tim pojmovima) još su
uvijek, naime, u procesu traženja najoptimalnijeg i trajnog kljuèa
za stvaranje normalnih meðusobnih odnosa, i to dugoroènih,
zasnovanih na meðusobnom uvažavanju, punoj ravnopravnosti i
na suoèavanju s istinom o prošlosti (što je, s obzirom na ratove u
kojima se raspala jugoslavenska federacija iznimno važno,
zapravo nezaobilazno). Regija još uvijek posræe, tražeæi pravi
put do uspostavljanja, a bolje bi bilo reæi: vraæanja meðusobnog
povjerenja i razumijevanja – meðu državama, ali i meðu
narodima. Na tome podruèju kljuènu su ulogu do sada odigrale
nevladine organizacije, kako one nacionalne, tako i one
okupljene u regionalnoj asocijaciji poznatoj pod imenom
Igmanska inicijativa. Istina je da bez podrške politièara
Inicijativa ne bi uspjela u svojim akcijama, ali ne manje je istina i
to da su oni politièari koji su i sami krenuli putem normaliziranja
(ispravno) procijenili da u suradnji s Igmanskom inicijativom
mogu postiæi više, nego da poteze vuku sami, suoèeni èesto s
odbojnošæu vlastite javnosti prema onome što su radili, ili
namjeravali uraditi.
Ta je kombinacija, taj savez, stvorio atmosferu u kojoj je postalo
moguæe najprije razgovarati, a potom i ostvarivati – korak po
korak – ono što se prije godine 2000. nije moglo ni spominjati.
Ovaj je uvod bio potreban, kako bi se bolje shvatilo sve što
slijedi, a što se može sažeti u reèenici: ne smijemo dozvoliti da
uspjeh jednoga postane neuspjeh sviju! Može zvuèati malo
katastrofièno, ali ovakvo upozorenje ima utemeljenja.
Republika Hrvatska, pogotovo u 10 godina predsjednièkog
mandata Stjepana Mesiæa, imala je – u nekim trenucima zajedno
s Republikom Srbijom, a osobito Crnom Gorom - ulogu
predvodnika u regionalnom normaliziranju i stabiliziranju.
Istodobno, Republika Hrvatska prolazila je kroz iznimno teške
pristupne pregovore s EU, postavljena pred zadatak da ispunjava
kriterije i zadovoljava standarde kao ni jedna nova zemljaèlanica do tada. Jedan od bitnih kriterija bila je i spremnost i
sposobnost poticanja i prakticiranja regionalne suradnje. Poèelo
je sa zajednièkom izjavom Mesiæ – Koštunica, potpisanom
prigodom godišnjeg summita srednjoevropskih predsjednika u
Verbaniji (Italija), nastavilo se preko sesije Igmanske inicijative
na kojoj su prvi puta sudjelovali èelni politièari Hrvatske,
(tadašnje) SR Jugoslavije i BiH, potom izjave èelnika Crne Gore,
BiH, Hrvatske i Srbije usvojene na sesiji Igmanske inicijative u
Miloèeru (Crna Gora), pa preko ublažavanja viznoga režima na
granicama zemalja regije, sve do bilateralnih izjava o naèelima
buduæih odnosa. Igmanska inicijativa osobito je godinama
insistirala na potrebi ublažavanja viznoga režima (odnosno
ukidanja viza), što je osnovano bilo shvaæeno kao kljuèna
prepreka slobodnom protoku ljudi, bez èega je dugoroèna
normalizacija nezamisliva.
Danas se meðu zemljama regije slobodno putuje (napr. raste broj
turista iz Srbije na Jadranu u Hrvatskoj, i to iz godine u godinu, a
9
TEME
incidenata vezanih uz te turiste sve je manje iz godine u godinu),
uspostavljeni su i razvijaju se ekonomski odnosi, jedna zemlja
investira u drugoj, ukratko: regija je na dobrome putu, usprkos
povremenim recidivima nacional-šovinizma na svim stranama.
Znaèi li to da nevladine organizacije mogu zadovoljno trljati ruke
i zakljuèiti da je njihov posao obavljen? Nikako. Upravo perspektiva ulaska Hrvatske u EU stavlja ih pred nove zadatke i
gotovo tjera da ponovo, i opet u savezu s politièarima, rade na
oèuvanju svega onoga što je do sada postignuto.
Nema razloga ne vjerovati hrvatskim politièarima (a tu nema
razlike izmeðu donedavne i sadašnje Vlade) koji uporno
ponavljaju kako je interes njihove zemlje da u Uniju što prije uðu
i ostale zemlje regije. Mnogo je razloga, iznad svega
ekonomskih, koji govore u prilog tome. Dakle: strah da bi
Hrvatska, kada postane èlanica EU na bilo koji naèin mogla
pokušati koèiti ostale zemlje regije na njihovome evropskom
putu potpuno je neosnovan (mada u Hrvatskoj postoje, sreæom
periferne, politièke snage koje bi to itekako željele, da bi se
vidjelo kako se Hrvatska „napokon odlijepila od Balkana“).
Razlog za strah treba tražiti u moguæem nedostatku osjetljivosti
EU prema stanju u regiji, ili – posve precizno – u pokušaju
birokracije EU da slijepim provoðenjem pravila Unije Hrvatsku
separira od njezinih susjeda koji su od èlanstva u Uniji još
prilièno daleko.
Ipak, kako se u zemljama regije ne bi stvarale nepotrebne
nedoumice, kako se ne bi raðale nove sumnje, kako se ne bi
pothranjivali stari i stvarali novi strahovi i predrasude („oni ne
žele s nama“), bilo bi dobro veæ sada poèeti razmišljati o tome da
Evropska unija u suradnji kako s politièkim èelnicima, ali i s
nevladinim sektorom (a tu se Igmanska inicijativa ukazuje
upravo kao idealni partner) institucionalizira neku vrsta
prijelaznog režima u regiji, što se i opet u prvome redu odnosi na
ekonomsku sferu – tako dugo dok sve zemlje jugoistoka Evrope
ne postanu èlanice EU. Rijeè je o režimu koji ne bi na bilo koji
naèin ugrozio dosege dosadašnje normalizacije, ili otežao
komunikaciju ni ljudi, ni roba ni kapitala, ali bi pri tome vodio
raèuna i o potrebama i zahtjevima EU u domeni odnosa izmeðu
èlanica EU i država koje to nisu. Režim kakav postoji izmeðu
zemalja Nordijskog savjeta (Danska, Švedska, Norveška, Finska
i Island), a koji je uspostavljen kako bi se izbjegla moguænost
bilo kakvog novog rata meðu njima, jedan je od moguæih modela
koji su svakako inspirativni pri takvome razmišljanju.
Prvi korak na takvome putu mogao bi biti regionalni susret èelnih
politièara BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije (pri èemu se ne
smiju ispustiti iz vida ni Makedonija, ni Kosovo – bez obzira na
dnevno-politièke kalkulacije srpskih politièara). Na takvome
susretu koji bi se održao, da bi se politièarima olakšalo da
„progutaju taj zalogaj“, pod okriljem i na poziv Igmanske
inicijative ti bi èelnici trebali zajednièkom izjavom potvrditi
svoju predanost regionalnoj suradnji, odluènost da svoje zemlje
uvedu u Evropsku uniju (odnosno da krenu putem prema tome
cilju), ali i èvrstu riješenost da èlanstvo u Uniji – jedne ili više
zemalja regije – neæe i ne smije biti prepreka daljem razvijanju
regionalne suradnje. Oni bi takoðer trebali izraziti spremnost na
meðusobnu pomoæ i podršku u približavanju ujedinjenoj Evropi.
Predstavnik EU na istome bi sastanku trebao u ime Unije izraziti
spremnost na toleriranje posebnog režima meðu zemljama
regije, dapaèe: na spremnost da Unija pomogne u njegovome
kreiranju, te naglasiti kako je takav režim u skladu s insistiranjem
Unije da podruèje koje je bilo poprištem posljednjih ratova u
Evropi u 20. stoljeæu bude trajno normalizirano i stabilizirano.
O rezultatima takvoga sastanka na prikladan bi naèin valjalo
informirati javnost ne samo zemalja regije, nego i zemaljaèlanica EU, kako bi od samoga poèetka i u regiji i u Uniji bilo
jasno ne samo što se radi, nego i zašto. Gotovo da bi se tu mogla
primijeniti krilatica Dumasovih mušketira: svi za jednoga, jedan
za sve. Može se nekome ovakvo razmišljanje uèiniti bilo
preuranjenim, bilo zakašnjelim. Neosnovano svakako nije.
NEPOZNATO O RABU
Još malo pa æe se navršiti sedamdeset godina od kapitulacije
Italije u II svetskom ratu (3. septembra 1943. godine, objavljeno
8. septembra 1943.), osloboðenja logora za hrvatske, slovenaèke
i jevrejske civilne ratne internirce na Rabu i formiranja Rapske
brigade sastavljene od èetiri slovenaèka, jednog jevrejskog
bataljona i hrvatske kastavske èete koji su uskoro posle
formiranja prešli na kopno i otišli u Sloveniju i Hrvatsku, gdje su,
sluèajno istog dana, 3. oktobra 1943. rasformirani, a njihovi
borci ukljuèeni u jedinice NOV Slovenije i NOV Hrvatske.
Piše: Aleksandar Lebl
O tome se dosta pisalo, u bivšoj Jugoslaviji i van nje. I ja sam
mislio da o gotovo svemu što je s tim u vezi znam dosta i pisao
sam na tu temu, što su, pored istorièara, èinili i neki drugi moji
saborci. Ovih dana doživeo sam veliko iznenaðenje kada sam
naišao na opis nekih dogaðaja iz tih dana, o kojima ni ja, ni moji
ratni drugovi, kojih je danas veoma malo, nismo ništa znali.
Proveravao sam koliko sam mogao (na primer, kod dr Antona
Vratuše, pomoænika komandanta Rapske brigade pri osnivanju i
dr.) i nitko o tome niti je šta znao ni èuo.
Reè je o nekoliko stranica iz knjige Dragoljuba Jovanoviæa
Muzej živih ljudi 2. Knjiga je objavljena 1990. godine. Na
žalost, ja sam je video tek sada, krajem 2011. U njoj autor, oficir
10
BJV, ratni zarobljenik u Nemaèkoj, posleratni oficir JNA,
informbirovac, golootoèanin, meðu mnogim temama, opisuje
razgovore sa svojim drugom Vladom (ne navodi prezime),
takoðe golootoèaninom, o njegovom uèešæu u evakuaciji Jevreja
sa Raba u Italiju.
Vlado je, kako stoji u knjizi, roðen u selu Donje Klade, tri
kilometra poviše Starigrada, gradiæa u Hrvatskom primorju, koji
od Raba i Golog otoka razdvaja Velebitski kanal. Bio je ribar, a
posle rata poruènik mornarice. Vlado je jednog dana, neku
godinu posle izlaska iz logora (u kojem je izgubio desnu nogu),
došao kod autora Jovanoviæa, u to vreme zaposlenog u Beogradu,
i zatražio njegovu pomoæ. Pokazao mu je pismo koje je iz SAD
dobio od nekog lekara „sa vrlo zvuènom titulom“ (ime se ne
pominje). U pismu stoji:
Poštovani gospodine Vlado, dugo sam Vas tražio i nikako, sve
do pre nekoliko dana, nisam mogao da saznam Vašu adresu mada
sam dobio još odavno podatak da ste živi. Kad proèitate ovo
pismo sve æe vam biti jasno i nadam se da æete me se setiti. Ja
sada živim u Èikagu, u Americi. Još uvek se bavim lekarskom
praksom. Imam veliku porodicu i unuke. I naravno veæ sam
sasvim star èovek. Vi æete se mene setiti kad vam budem opisao
ono što se desilo davno, još u prošlom ratu.
Ja sam Jevrejin ali moja porodica je davno živela u Italiji. U
toku rata je moja porodica i ja, sa mnogim Jevrejima iz Italije,
internirana u logor na vašem ostrvu Rabu. Kad je Italija
TEME
kapitulirala, posle iskrcavanja Saveznièkih trupa, vi ste nas s
jednim malim brodiæem prebacili u Bari. Time ste nam spasli
život.
Dalje se u pismu raspituje kako Vlado živi, šta radi itd. i na kraju
kaže kako u znak zahvalnosti želi da mu pošalje jedan lep, veliki
automobil. Vlado Jovanoviæa pita šta misli o tome, pogotovo što
ne zna da li bi mogao voziti bez jedne noge, pa saznaje da bi to
bilo moguæe uz ugraðivanje nekih ureðaja. To i piše u odgovoru
na pismo iz SAD i na kraju dobija Oldsmobil osmak.
Zanimljiva je Vladina prièa Jovanoviæu o evakuaciji Jevreja:
- A sad mi, Vlado, ... isprièaj sve polako i po redu kako je to onda
bilo na Rabu.
- U ono vreme ja sam ti, moj Dragane, bio komandant malog
partizanskog brodiæa.
.....................................................................................................
Dva mornara i jednog puškomitraljesca. Narede mi da sa još pet
manjih èamaca, u toku nekoliko noæi, prebacimo sve Jevreje sa
Raba u Bari. Kažu mi u štabu:“Vlado, neæemo još dugo moæi da
se držimo. Nemci æe vrlo brzo stiæi ovamo namesto Italijana. A
sve te na Rabu oni æe odmah pokokati. Ti ih prebaci što pre možeš
preko mora kod Engleza, pa šta kome bog da. Èuvajte se i
brodove èuvajte! 'Ajde sa sreæom!........................................
- Ja sam se pribojavao da ne bude gužve pri ukrcavanju. Noæ je
bila bez meseèine. More mirno. Idealno za plovidbu. Pošaljem
ljude da odmah dovedu logoraše na molo. Njima su veæ juèe
javili da budu spremni za transport. Kad ono, niko neæe da doðe.
Kažu mi mornari: “Druže Vlado, bune se. Neæe da idu. Kažu da
æe za njih da doðe amerièka vojska s brodovima. Oni neæe da
riskiraju svoje živote s nama.“ Jao, majku im kukavièku, vrisnem
pa poletim u logor. Svaki minut nam je skup i preskup. Kad pred
barakom skupili se i protestuju. Jedan istupi pred mene. On
prièa, jedan drugi mi prevodi. „Ja sam - veli poverenik izabran od logoraša i doktor taj i taj. Ja sam
odgovoran za njihove živote. Mi neæemo da se ukrcamo u vaše
èamce i da se davimo u moru. Mi æemo ovde saèekati amerièku
vojsku!“ – Smrt æete vi ovde saèekati, uspem da sroèim talijanski,
pa ga tako zviznem pesnicom u vilicu da se srušio kao prazna
vreæa pred moje noge.
Potpuno sam se izbezumio. „Vucite ovoga na èelu u brod!“
Ostalima viknem: Po dvojica redom, samo brže, ko neæe dobiæe
kundak u rebra. Za tren oka popunili smo brodove i krenuli
punom parom! Tri noæi radili smo to a onda su Nemci veæ presekli
taj naš put. Eto šta živ èovek može da doživi, bog te maz'o! Ja sam
te veèeri tom doktoru isterao najmanje dva zuba a on sad meni
zahvaljuje i hoæe da mi pošalje dar!
.....................................................................................................
- Znaš šta, Vlado, ako æemo pravo, ti si njima zaista spasao
živote. Da nisi bio uporan, da si ih poslao u p.m., okrenuo se i
otišao oni bi svi otišli u „dušegupku“ u Dahau ili tu negde. Svi
oni u Americi ili u Italiji znaju da se to zaista desilo onima koji su
ostali na Rabu. Nikakva amerièka vojska nije stigla do njih!
Kako je moguæe da niko od „Rabljana“ ne zna za to? U
jevrejskom logoru bilo nas je preko 3500. U petom, jevrejskom
bataljonu Rapske brigade, bilo nas je 240. Mi smo se brodom
„Senj“ 17. septembra 1943. prebacili na kopno u Novi Vinodol.
Sa slovenaèkim bataljonima u Sloveniju su otišle najmanje 33
jevrejske bolnièarke. Oko 200 Jevreja napustilo je Rab za Italiju
sa italijanskim vojnicima. Zna se da je na Rabu iz raznih razloga
ostalo oko 200 Jevreja, koje su Nemci prilikom iskrcavanja na
Rab tek u martu 1944. godine pokupili i preko Risiere (rižarne,
pirinèane) u Trstu transportovali u Aušvic, odakle se vratilo
svega nekoliko preživelih. Blizu 3000 Jevreja prebaèeno je na
slobodnu teritoriju Hrvatske. Postavlja se niz logiènih pitanja:
Koliko je Jevreja za tri noæi u šest èamaca ili malih brodiæa moglo
biti sa Raba prebaèeno u Bari, udaljen 200 nautièkih milja?
Koliko traje plovidba tamo i natrag? Ko je ikad èuo da su u logoru
na Rabu bili Jevreji iz Italije? Ako su brodiæi i èamci bili na molu
u gradu Rabu, kako je Vlado mogao da „poleti“ do logora
udaljenog odatle 4-5 kilometara? (OP. I.B. – Kamionima koje su
ostavili Talijani). I kako su ih za tren oka popunili?
Nastojat æu da ovo proèitaju malobrojni još živi „Rabljani“ u
bivšoj Jugoslaviji, u Izraelu itd. Možda æe se naæi netko tko može
doprinijeti rješavanju ove zagonetke.
OD MAJMUNA DO ÈOVJEKA I NAZAD
ILI ?
Tri velike revolucije oznaèuju povijest života na zemlji u njegovu
biološkom smislu:
Prva je bila nastanak samoga života, negdje do prije 3,5 milijardi
godina. Život, u obliku mikroorganizama, postao je moænom
silom u svijetu u kojemu su dotad djelovale samo kemija i fizika.
Druga je revolucija bila nastanak višestaniènih organizama, prije
oko pola milijardi godina. Život je postao kompleksan, dok su se
biljke i životinje, u bezbrojnim oblicima i velièinama, razvijale i
provodile interakcije u plodnim ekosustavima.
Piše: Mons. dr. sc. Leonardo Beg
Nastanak ljudske svijesti, negdje u posljednjih 2,5 milijuna
godina, bio je treæi dogaðaj. Život je postao svjestan samoga sebe
i poèeo preobražavati svijet prirode prema vlastitim ciljevima.
(Richard LEAKEY, The Origin of Humankind, London, 1997.,
str. 177).
I upravo tu negdje, unutar govora o revolucijama života na zemlji
i mi želimo skromno pridonijeti revoluciji ljudskoga uma. Onoj i
onakvoj revoluciji koja æe stegnuto remenje vlastitih ideoloških
dogmatizama popustiti, kako bismo mogli proviriti u susjedovo
shvaæanje svijeta i kozmosa. Danas je svakome jasno (a onima
kojima nije neæe ni biti) da svatko ima pravo iznositi svoju
verziju stvarnosti ukoliko je ona humana i antropofilna, odnosno
kulturološki pankonstruktivna. Pozivanje na ''znanost'' za
pokriæe vlastite slike stvarnosti nije - kako nam povijest pokazuje
- urodilo plodom. Naime, na znanost kao potvrdnicu vlastitoga
stava pozivaju se gotovo svi. Sâm je taj pojam proizašao iz
novovjekovnog pozitivizma i scijentizma. ''Znanošæu'' se
potvrðivalo, èesto ne bez pretjerivanja, i vlastito ideološko
uvjerenje. Govor o istini poprimio je apologetsku hermeneutiku,
ovisno veæ sa strane kojega tabora je ona dolazila.
U pojedinim razdobljima konjunkture i opæeg društvenog
optimizma (npr. u šezdesetim godinama) izrazito se rado
spominjalo medicinski napredak na polju istraživanja krvnih
11
TEME
grupa, tehnièki napredak na planu snimanja slike i tona,
toksikološke prodore u istraživanju otrova, kemijske moguænosti
analize narkotika te neizbježne (iako sve do danas nedovoljno
usavršene) detektore laži. Govor o “znanstvenom” utemeljenju
istraživanja èinjenica odnosno o moguænosti striktnog luèenja
istraživanja “èistih èinjenica” pokazao se neodrživim upravo zato
jer je sam istraživaè “èinjenica'' osoba sa specifiènog podruèja
planete, kulturološki, vjerski i politièki veæ podsvjesno instaliran te
kroz gene i meme dodatno betoniran. Samim time, njegovo je
tumaèenje ''èinjenica'' uvijek bliže njegovom podsvijesnom
svjetonazoru. Pale su na dno dubokoga mora i teze o
“nadideološkoj” i “nepolitièkoj” naravi istraživanja èinjenica. (usp.
Erich DÖHRING, Die Erforschung des Sachverhalts im Prozess,
Beweiserhebung und Beweiswürdigung, Berlin, 1964, str. 6.)
Govor o znanosti kao kriteriju istine jest moguæ, ali ISKLJUÈIVO u
jednom umjetnom i zatvorenom nauènom sistemu u kojem su strogo
definirane uloge i pravila, kako to dobro uoèava tzv. semantièka
teorija istine Alfreda Tarskog koji kaže: ''Kriteriji istine
neupotrebljivi su izvan podruèja matematike i formalne logike''.
Istina znanosti stoga je istina morfologije umjetnih jezika, dok za
izvanjski svijet kao takav nije moguæa egzaktna definicija pojma
istine. U tom smislu, svaka kvalifikacija istinitosti izvan takve
morfologije a posebno INTERPRETACIJA VANJSKOGA
SVIJETA MNOGO JE KOMPLEKSNIJE PITANJE na koje su
odgovori uvijek obojeni spekulativnošæu utemeljenoj na
subjektivnoj uvjetovanosti i intersubjektivnosti samoga
interpretatora, odnosno, kako bi to Kant rekao, kategorijama
ljudskoga subjektiviteta.
Prema tome, jedinim izlazom pre(ostaje) da mi, razlièiti po
uvjerenjima i stavovima kao kulturni i napredni ljudi postanemo
sposobni živjeti svoju sliku stvarnosti uz onoga koji ne dijeli tu istu
sliku stvarnosti. To je na kraju krajeva temelj demokratskoga ustroja
jedne zajednice, pod uvjetom da jedan entitet ne ugrožava drugi.
Upravo u ko-egzistenciji otkriva se kvaliteta naše personalne
egzistencije. I još više od toga, upravo u našoj sposobnosti da
poštujemo i prihvaæamo drugoga i drugaèijega, otkriva se visina
našega anti-fašizma, još naglašenije kazano: u našoj ne-moguænosti,
ne-sposobnosti ili uskogrudnosti za prihvaæanje drugoga i
drugaèijega prepoznajemo stupanj vlastitoga fašizoidnošæu
inficiranoga uma.
Ali nije svaki pojedinac sposoban u sebi pronaæi mjesta za još jedno
mišljenje pored onoga kojega je imao, posebno to nije sposoban ako
ni ne zna toèno koje je njegovo mišljenje, odnosno, ako redovito
odlazi po svoje mišljenje u ''tvornice za štancanje svjetonazora,
stavova i mišljenja''. Meðutim, takve tvornice uvijek, prije ili kasnije
završe u steèaju i ropotarnici povijesti. Tada mase opet ostaju bez
svojega mišljenja jer je njihov um završio u ropotarnici zajedno sa
štanc mašinerijom. Prema tome, èovjek mora biti kadar kao
pojedinac imati i svoje vlastito mišljenje i stav bez obzira kojem
kolektivu pripadao ili ne pripadao.
Upravo je to kvaliteta èovjeka kao èovjeka, odnosno èovjeka koji
više ne druguje sa ''majmunom'' (primitivcem) u sebi. Samo onaj
''majmun'' koji je pronašao u sebi oslonac za odraz u poštovanje
jednog drugog svjetonazorskog su-svijeta uza svoj svijet; za
prihvaæanje mišljenja drugoga, samo taj ''majmun'' je na pravom
putu da postane humanim èovjekom. To što netko lièi na èovjeka ne
znaèi da je nadrastao majmuna u sebi. U tom smislu možemo
govoriti ne samo o evoluciji od majmuna do èovjeka, nego i o
duhovnoj entropiji i dekadenciji tj. o povratnom srozavanju od
èovjeka do majmuna. Ali majmun – pa to je drugi! Meðutim,
razmišljamo li o tome da i mi sami možemo biti majmuni, odnosno
da to èesto i jesmo. Prema tome, moramo se trajno truditi zadržati
èovještvo koje nam je dodijelila Bogom uspostavljena evolucija
zadržimo. Biti èovjek nije lako, valja uložiti truda u taj projekt bez
obzira što smo pozvani na èovještvo. Èovještvo je kao hod po uskom
visokom zidu sa kojega se èesto i lako pada na teren majmuna tj. na
12
svoje drugo ''ja''. I ponovni povratak na taj visoki zidiæ ne ide bez
truda i postepenog oporavka od provalije iz koje smo netom izašli.
Potrebno je stoga povremeno se preispitati, resetirati se, ispitati se
istinom. A izdržati kušnju istine može samo izgraðena volja koja se u
nježnoj pažnji obazire na drugu volju. ''Majmuonova'' volja ne
upravlja sama sa sobom i zato je opasna jer je to volja podložna da ju
se navede, povede, prisili ili navikne na provoðenje neèega što u biti
i nije njena volja. To je volja koju su neke druge volje navikle da
hoæe upravo ono do èega je u postojeæem svijetu stalo baš njima.
Upravo se stoga slobodan èovjek, za razliku od majmuna, prema
vlastitim navikama odnosi krajnje kritièki, propitujuæi se uvijek
iznova za njihovu opravdanost.
''Majmunu'' je naime nemoguæe shvatiti da je sloboda moguæa tek u
nadvladavanju samovolje. U slobodi èovjek je kadar rezonirati da
ono empirijsko nije sva stvarnost veæ samo djeliæ cjeline, tj. moment
i privid jedne sveukupne istine.
Želio bih da se samovolje prepoznaju upravo kao samovolje meðu
mnogim drugim samovoljama, i da se na toj detekciji ostvari
moguænost afirmacije istinske volje što ne znaèi drugo nego
uvažavanje druge volje. Tu nestaje princip: ili ti ili ja, jer je svijet
dovoljno veliki i za mene i za tebe, a vrijeme je dovoljno mudro da i
moju i tvoju samovolju ne trpi zasvagda. Uostalom, svijet je prema
buduænosti, sve dok je ima, uvijek otvoren višeumno, kako to reèe
Milan Poliæ u svojoj knjizi Odgoj i svije(s)t, Hrvatsko filozofsko
društvo, 1983.
Upravo zato jer se trajno vraæamo na majmunsku ili ''pradjedovsku''
inaèicu nas samih, naše društvo funkcionira Orwellovski. Naime,
primijetit æe Milan Poliæ, Orwell je u svom fenomenalnom romanu
nazvanom 1984. veoma dobro uoèio ono bitno u jednoumnom
premišljanju povijesti koje se pretvara u njezino krivotvorenje zbog
trajnog forsiranja svoje samovolje. Naèin kako Ministarstvo istine u
njegovu romanu, svakodnevno proizvodi prošlost po mjeri
sadašnjosti, odnosno kako se znanje proizvodi po mjeri
zakonodavne (ne i stvaralaèke) samovolje, u biti je naèin kako
autoritarna svijest misli i hoæe svijet. Ministarstvo istine svakog
dana revidira sveukupno znanje u skladu s trenutnim zahtjevima
vlasti i ''usuglašava èinjenice'' ne samo tako da prošlost interpretira
na drugaèiji naèin, nego tako da proizvodi same ''èinjenice''. Veæ
snimljeni filmovi i napisane knjige ili novine, ako ne odgovaraju
zahtjevima dnevne politike, uništavaju se i zamjenjuju
odgovarajuæim. Ako u pamæenju pojedinca i postoji nešto što se ne
slaže sa službenom ''poviješæu'', subjektivno se pamæenje nema na
što osloniti osim na sebe samo, jer je sve što bi moglo važiti
objektivno (dokumenti, materijalni dokazi itd.) prilagoðeno dnevnoj
volji vlasti. (Primjere krivotvorenja prošlosti moguæe je naæi veæ u
najranijoj povijesti. Još su egipatski faraoni nareðivali da se na veæ
uklesanim zapisima umjesto imena njihovih prethodnika uklešu
njihova vlastita. Razni lažni dokumenti i isprave prisutni su u
svakom trenutku povijesti. Nema te vlasti koja nije pokušala
intervenirati u prošlost s namjerom da je preoblikuje za vlastite
politièke potrebe. No, totalitarni režimi dosegli su upravo onu u
Orwellu opisanu razinu krivotvorenja prošlosti. (usp. 66-67)
Lišeno dakle svakog moguæeg oslonca izvan sebe, subjektivno
pamæenje postaje nesigurno i ne može više pouzdano razlikovati
zapamæeno od eventualno izmišljenog. Htijenje vladajuæe
samovolje tako postaje objektivno znanje. A ako svi prihvaæaju laž
koju totalitarni režim nameæe – ako svi zapisi prièaju istu prièu –
onda laž prelazi u povijest i postaje istina. Tko kontrolira prošlost,
kontrolira buduænost; tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost''
(Džordž ORVEL, 1984, BIGZ, Beograd, 1984., str. 34., citirano kod:
Milan POLIÆ, Odgoj i svije(s)t, Hrvatsko filozofsko društvo, 1983.
67-68.)
Prema tome, mogli bismo umjesto zakljuèka kazati da se ''majmuna''
identificira po samovolji a èovjeka po volji.
TEME
Predavanje: exPRH Stjepan Mesiæ, Vukovar, Hotel Lav
Oslovljavam vas kao prijatelje, jer smo se našli na inicijativu
Evropskoga doma, jer – uvjeren sam u to - zagovaramo iste,
evropske, vrijednosti i jer dijelimo istu viziju o buduænosti naše
domovine, Hrvatske.
Drago mi je što sam ponovo u Vukovaru i drago mi je što sam
upravo s vama. Odluèio sam da iznesem svoja razmišljanja o
temi „Ne postoje oni i mi, svi smo mi graðani Republike
Hrvatske“. I nisam se nimalo sluèajno opredijelio za tu temu, niti
sam sluèajno odabrao da baš u Vukovaru o tome govorim. A
nisam ni sluèajno odluèio govoriti o tome baš u ovome trenutku.
Mada je moj nastup najavljen kao predavanje, ja bih to radije
nazvao glasnim razmišljanjem. I neæu svakako govoriti onoliko
koliko traje klasièno predavanje, ali spreman sam s vama
razgovarati nakon što završim. Mislim da æemo se tako bolje
sporazumijevati, odnosno da æe mi vaše primjedbe i pitanja
pomoæi da razjasnim i ono što bi eventualno moglo ostati
nedovoljno jasno.
A poèet æu s time da isprièam jedan dogaðaj, vezan uz Vukovar.
Prije dosta godina, bilo je to na poèetku mojega prvoga mandata,
obratila mi se jedna meðunarodna humanitarna organizacija i
predložila sljedeæe: da se u Vukovaru osnuje djeèji vrtiæ u
kojemu æe se razgovarati samo jednim jezikom – engleskim. Ta
je organizacija bila spremna financirati izgradnju vrtiæa, ali i
njegovo dalje funkcioniranje. No, postojao je jedan uvjet, jedan
jedini: da vrtiæ bude otvoren za djecu i hrvatske i srpske
nacionalnosti.
Prenio sam prijedlog kojega sam smatrao ne samo dobrodošlim,
nego upravo idealnim, tadašnjem gradonaèelniku Vukovara.
Odgovor je bio kratak i jasan: tako nešto ovdje nije moguæe!
Dakle, postojali su „oni“ i postojali smo „mi“. I nije bilo ni
najmanje volje da se ta podjela poène prevladavati, da se u ratu
porušeni mostovi izmeðu dviju nacionalnosti poènu obnavljati
veæ od malih nogu. Ne, tako nešto nije moguæe – reèeno mi je.
Koliko znam, a vi æete me ispraviti ako griješim, projekt poput
ovoga kojega sam spomenuo ni do danas nije ostvaren.
Neæu svakako reæi da rat nije ostavio tragove – ne samo ožiljke,
nego i duboke rane, i to na objema stranama, pri èemu je savršeno
jasno èija je politika do rata naprosto morala dovesti. Jer, granice
se moglo mijenjati samo silom. Dakle, ni malo ne dvojim kako
ima ne mali broj onih Vukovaraca koji su i danas pritisnuti ratnim
traumama i kojima je teško pripadniku druge nacionalnosti
pružiti ruku, a pogotovo vidjeti u njemu susjeda s kojim se može
zajedno živjeti. Naglašavam ovo: zajedno živjeti, a ne živjeti tek
jedan uz drugoga.
Jer to, život jedan uz drugoga, to je stanje što ga u osnovi i danas
imamo, makar treba priznati kako postoje pozitivni pomaci,
samo daleko manji no što bismo smjeli željeti. Mogu govoriti
samo u svoje ime, pa æu reæi kako u Vukovaru, i to u Vukovaru
osobito, želim normalan život, želim zajednièki život svih
njegovih graðana, kako bi upravo tako – zajednièki – mogli priæi
rješavanju problema koji su, htio to netko priznati, ili ne –
takoðer zajednièki.
Želim Vukovar svih njegovih graðana, Vukovar bez podjela na
„nas“ i „njih“, a da se pri tome ne zaboravi što se i zašto dogaðalo,
ali i da se krivnja za užase rata, kao i za ratne zloèine ne proširuje
od onih koji je zaista snose, dakle, od neposrednih poèinitelja, pa
do nalogodavaca, na pripadnike cijeloga naroda. Kolektivne
krivnje nema i ne smije je ni biti.
Nikada i nigdje!
A sada pokušajmo ovo razmišljanje proširiti na cijelu Hrvatsku.
Možda su nacionalne podjele jaèe izražene u Vukovaru, ali one
su – moramo istini pogledati u oèi – prisutne u cijeloj Hrvatskoj.
Još uvijek! I one idu od djece koja – na primjer – povijest uèe iz
razlièitih udžbenika, samo zato što su pripadnici razlièitih nacija,
pa do odraslih zaposlenih ljudi. Podjele prijete da postanu dio
našega svakodnevnoga života, što bi znaèilo da æemo ih
prihvatiti i s njima se pomiriti.
A to ne smijemo! Hrvatska temeljena na podjeli svojih graðana
na nacionalnoj osnovi nema buduænost, osobito nema evropsku
buduænost!
Naša je buduænost u zajedništvu, jer svi smo mi graðani
Republike Hrvatske i tako, samo tako, trebali bismo jedni druge
gledati i jedni se prema drugima ponašati. Mi moramo u
svakodnevnom životu biti jednakopravni i ravnopravni – znam
da to ionako piše u zakonima, ali ja govorim o svakodnevnom
životu. Ne dolazi, dakle, u obzir nikakvo podvajanje, a još manje
etiketiranje bilo koga na nacionalnoj, ili vjerskoj osnovi.
Hrvatska nema buduænosti ako æe njezini graðani jedni druge
gledati kao Hrvate ili Srbe, kao katolike ili pravoslavce. „Mi“ i
„oni“, to je nešto, što može postojati kao podatak u
dokumentima, ali to ne može i ne smije odreðivati nièiji položaj,
niti status. Pripadništvo kako naciji, tako i vjeri nikoga ne èini –
samim time – ni dobrim, ni lošim, a još manje boljim, ili lošijim.
Nacija i vjera ne smiju biti kriteriji razlikovanja meðu našim
graðanima. Jer, ponavljam, svi smo mi upravo to i samo to:
graðani Republike Hrvatske.
Možda æe netko upitati zašto sam smatrao potrebnim upravo taj
aspekt tako snažno naglašavati, zašto mislim da bi se, i to upravo
sada, tome trebala poklanjati posebna pozornost. Odgovorit æu
vrlo kratko, ali siguran sam da æete svi razumjeti. Odgovorit æu
jednom rijeèju: izbori! Svjedoci smo, naime, kako se u funkciji
predizborne kampanje koja još i nije službeno poèela, ali koja se
besramno vodi veæ mjesecima, i to našim novcem, poèinju
ponovo oživljavati sablasti prošlosti za koje smo mislili da
prošlosti zauvijek i pripadaju.
Obilježavanja dana slave iz Domovinskog rata koriste se kako bi
se probudili stari animoziteti, kako bi se potakla neprijateljstva
koja svoje korijene imaju u danima rata. Istraživanje ratnih
zloèina na našoj strani zloupotrebljava se kako bi se plasirala teza
o progonu svih hrvatskih branitelja i kriminaliziranju
Domovinskog rata. A nije teško pogoditi tko bi za to trebao biti
odgovoran, odnosno tko bi se time okoristio – kada bi to,
naravno, bilo tako. A nije!
Drugi svjetski rat agresivno se eksploatira u funkciji ne samo
omalovažavanja antifašistièke borbe, nego i u prikazivanju
ustanka protiv okupatora i njegovih domaæih suradnika kao
èetnièke pobune protiv hrvatske države. Što onda valjda
podrazumijeva i protiv hrvatskoga naroda. Pri èemu se, suvišno
je i reæi svakome tko imalo poznaje povijest, prelazi preko
èinjenice da ta nazovi hrvatska država, NDH, nije bila ni država,
ni hrvatska, nego naprosto kvislinška tvorevina prizvana u život
voljom okupatora.
Završetak rata, ili preciznije reèeno: rat poslije rata, a ne
zaboravite na èinjenicu da je samo i jedino na tlu bivše
Jugoslavije rat trajao još gotovo tjedan dana nakon kapitulacije
nacistièke Njemaèke i svih njezinih satelita, taj se završetak rata
koristi, zloupotrebljava i eksploatira ne bi li se obnovila i
uèvrstila prièa o progonu Hrvata, zato i samo zato što su bili
Hrvati i katolici.
Istina je, i ja sam to ne jednom rekao, uvijek naglašavajuæi kako
13
TEME
je rijeè o neèemu što se ne može opravdati, mada se može
objasniti, da je nakon predaje kvislinga, a to nisu bili samo
Hrvati, bilo i likvidiranja bez suda. Da je, dakle, bilo zloèina
osvete. Bilo ih je kod nas, baš kao što ih je bilo u svim do tada
okupiranim evropskim zemljama. I ni u jednoj od njih danas se ne
prekopava zemlja u potrazi za posmrtnim ostacima onih koji su te
davne godine 1945. ubijeni bez suda. Ni u jednoj, osim u
Hrvatskoj i – da - ne smijem zaboraviti, u susjednoj Sloveniji.
Kod nas se otišlo tako daleko da se govori o 900 masovnih
grobnica, pri èemu se uopæe ne pravi razlika izmeðu onih koji su
doista ubijeni bez suda i onih koji su suðeni i osuðeni, onako kako
se tada sudilo. I nastoji se stvoriti dojam kao da se nakon
završetka rata nije radilo ništa drugo, nego ubijalo. I to koga?
Hrvate – naravno. A zašto? Zato što su Hrvati. I ne treba ni
pogaðati tko su u takvoj verziji povijesti bili glavni krvnici i
ubojice.
Dakle, zanemaruje se notorna èinjenica da je Narodnooslobodilaèka borba bila zajednièka borba kako hrvatskoga naroda, tako i
Srba u Hrvatskoj, ali i pripadnika manjina i stvara se, upornim
ponavljanjem laži i poluistina, slika o tome kako je antifašizam
isto što i komunizam, kako je komunizam zloèin i kako je borba
za Slobodu u kojoj su ispisane najsvjetlije stranice naše novije
povijesti zapravo bila pogrom hrvatskoga naroda i uništavanje
njegove države, a oni koji su to radili – zna se tko su oni bili.
Zanemaruje se još jedna notorna èinjenica, da je èovjek koji je
bio na èelu Narodnooslobodilaèke borbe, Josip Broz Tito, bio
Hrvat. Dokumentirano je èak da se on u jednome razgovoru s
katolièkim biskupima neposredno nakon završetka rata
deklarirao kao „Hrvat i katolik“. To su èinjenice. I te se èinjenice
može provjeriti. Samo, tko ima vremena i volje provjeravati
èinjenice?
Indoktrinacija mladih u èijoj je osnovi podjela na „nas“ i „njih“
traje veæ puna dva desetljeæa, a ako današnji mladi èovjek i poželi
saznati malo više od onoga što mu pružaju školske knjige – èesto
diskutabilne kvalitete – otiæi æe na Internet i tamo naæi napr.
stranicu Crne legije, ili Hrvatske uljudbe.
I samo æe produbiti ono na što ga upuæuju mediji, voðeni
koketiranjem s politikom, ali još više željom za profitom koja
traži da se svakoga dana objavi barem jedna senzacija, pa bila to i
pisma ratnog zloèinca, ustaškoga Poglavnika, koji æe zbog toga
dospjeti i na naslovnicu tiražnoga dnevnog lista. Zamislite sada
da neke dnevne novine u Njemaèkoj objave na naslovnici veliku
Hitlerovu sliku, ili – što je još manje zamislivo – da daju prostor
onima koji bi htjeli relativizirati nacistièke zloèine i pobjednièke
Saveznike proglasiti zloèincima.
Toèno je da se u Njemaèkoj danas govori i o vojnim operacijama
Saveznika koje bi – prema sadašnjim standardima – bile
proglašene ratnim zloèinima, ali se ne propušta ni jedna prilika
da se istakne uloga Saveznika, a u njihovim su redovima bili i
naši partizani, u slamanju naci-fašizma kojega se kvalificira
zloèinaèkim poretkom, kako po ideologiji, tako i po naèinu na
koji je ta ideologija pretoèena u konkretne akcije, u prvome redu
u masovna ubijanja upravo na osnovi rasnog, nacionalnog,
odnosno vjerskog kljuèa, dakle na osnovi podjela.
Hoæu reæi sljedeæe: mladi Nijemac iz medija æe, ali i od kljuènih
politièara svoje zemlje – bez obzira kojoj stranci pripadali – èuti
nedvojbene i jasne kvalifikacije nacistièkog režima. Upravo
nedavno, navršilo se 65 godina od proglašenja presuda kljuènim
ljudima Hitlerove vlasti na procesu u Nuerbergu. Jedan je
njemaèki televizijski program imao tematsku veèer posveæenu
samo tome. Pokušajte se sjetiti: jeste li na bilo kojoj našoj
televiziji ikada vidjeli i jednu emisiju o suðenjima ustaškim
zloèincima?
14
A tih je suðenja bilo i ona su dokumentirana. Kako ona za zloèine
poèinjene tijekom rata, tako i ona što su ih poèinili tzv, križari, ili
škripari – kako su ih zvali u Dalmaciji – pripadnici naoružanih
teroristièkih skupina što su ubacivane u zemlju nakon rata.
Umjesto toga u našim knjižarama možete kupiti knjigu o
gerilskome ratu u Hrvatskoj, kao da je nešto najnormalnije da se
u zemlju osloboðenu od strahovlade naci-fašista i njihovih
suradnika šalju naoružane skupine s jasnim zadatkom
teroriziranja stanovništva.
Govorim vam sada i na osnovi osobnog iskustva, jer sam kao
djeèak doživio prepad tih križara, ubaèenih ustaša, na jedan vlak
u Slavoniji.
I nemojte, molim vas, pomisliti kako me povijest odvukla od
današnje teme. Nije! Sve vam ovo govorim kako bih naglasio
pogubnost upornog i sve agresivnijeg naturanja slike o Hrvatima
koji su, od Drugoga svjetskog rata na ovamo, bili žrtve Srba.
Povijesna je istina nešto drugo. Nikada, do Drugoga svjetskog
rata, nije bilo ratnog sukoba izmeðu Hrvata i Srba, ako – naravno
– zanemarimo èinjenicu da su i jedne i druge u svoje vojske
regrutirali strani vladari. U Drugome svjetskom ratu ustaški je
režim proganjao i likvidirao Srbe, ali pri tome nije zabilježen ni
jedan ozbiljniji sukob izmeðu ustaša i èetnika – jer su i jedni i
drugi radili za iste gospodare.
Èak je ustaški Poglavnik dozvolio prolaz kroz Hrvatsku èetnicima koji su bježali pred partizanima. I to je takoðer sve
dokumentirano, ali kada se bilo koji od takvih dokumenata
objavi, onda se to spremno proglašava udbaškim falsifikatima i
podvalama. Ono što me u svemu tome najviše zabrinjava, to je
èinjenica da takvom reinterpretiranju povijesti, zapravo reviziji
povijesti, „kumuju“ i politièke stranke – jedne tako što je
podupiru, druge tako što joj se ne suprotstavljaju. A oba tabora u
– nadam se - lažnome uvjerenju da æe tako steæi simpatije biraèa.
Pa onda i nije èudno da praktièno bez reakcije, mislim: politièke
reakcije, proðe izjava ministra unutarnjih poslova kako je za
njega uvreda ako ga netko nazove antifašistom.
Krajnje je vrijeme da se s tom praksom prekine.
Demoniziranje antifašistièke borbe, prikazivanje Dana ustanka
kao poèetka èetnièke pobune, u jasnoj je funkciji teze da smo
„mi“ i „oni“ dva svijeta, da ne možemo živjeti zajedno, jer smo
„vjekovni neprijatelji“. Jednako tako, krajnje je vrijeme da se
obilježavanje pobjednièkih akcija Hrvatske vojske u
Domovinskom ratu prestane koristiti u funkciji stavljanja „nas“,
dakle, Hrvata, i to svih, na jednu stranu, a „njih“, što znaèi Srba – i
opet svih - na drugu. Da budem do kraja jasan – to što se radi u
funkciji je nastavljanja podjela koje imaju svoje razumljive
korijene u Domovinskom ratu, ali koje ne mogu i ne smiju postati
obilježje Hrvatske u kojoj živimo danas i u kojoj æemo živjeti
sutra.
Vraæam se na kraju ponovo Vukovaru. Ovaj je grad postao
simbol otpora agresiji.
U ovome su gradu ginuli i Hrvati i Srbi, i to ne samo na
suprotstavljenim stranama. Branitelje Srbe ne smije se
zaboravljati, mada se to èesto i vrlo svjesno èini!
Bilo bi ne samo lijepo, nego i inspirativno za cijelu Hrvatsku
kada bi upravo Vukovar, svim bolnim iskustvima usprkos,
postao simbolom novoga suživota i prestanka podjela na „nas“ i
„njih“. I ne samo da bi bilo inspirativno, nego bi bilo itekako
potrebno, upravo nezaobilazno, ako želimo graditi istinski
demokratsku i evropsku Hrvatsku i ako zaista vjerujemo u
evropsku buduænost naše domovine.
Svi mi – njezini graðani.
Hvala vam što ste me saslušali!
TEME
Interwiev: Oleg Mandiæ, dipl. iur.
OD AUSCHWITZA DO
OPATIJSKIH DANA ANTIFAŠIZMA
Poèetkom ožujka u Opatiji su održani, treæe godine uzastopno,
Dani Antifašizma. Bio je to povod da o tome porazgovaramo sa
OLEG-om MANDIÆ-em, ideatorom i glavnim organizatorom
manifestacije, koja je u kratko vrijeme prepoznata kao primjer
prezentiranja antifašizma u modernom ruhu, na svojevrsnoj
distanci od uobièajene gerontološke spomenièko-slavljenièke
aktivnosti, ali istovremeno i kao nosilac borbenog pozitivizma
naspram svih vidova društvenih devijacija.
izjednaèavanjem boraèkih mirovina, i konaèno prezentiranje
Drugog svjetskog rata iskljuèivo kroz krvoloène bitke a
probleme zarobljenika, Židova i logoraša iskljuèivo kroz
fotografije hrpa lješina.
I šta mi je ostalo? Ostao mi je BITAK!
Tada sam shvatio: antifašizam nije ideologija, nije dogma.
Antifašizam je naèin razmišljanja i to pozitivnog razmišljanja.
On podrazumijeva brigu za slabije, ugrožene i one u manjini.
Podrazumijeva borbu protiv nasilja i sveg zla koje iz njega može
iznjedriti. I kao takav, buduæi da u svom iskonskom zametku nosi
sjeme pozitivizma valja ga njegovati od malih nogu. Zbog toga je
neobièno važno unositi antifašizam u naš obrazovni sustav od
najmanjeg uzrasta. Da to nismo prestali èiniti pred petnaestak i
više godina izbjegli bi bili niz afera koje su hrvatsko društvo
potresale zadnjih godina.
P. I šta ste onda poduzeli da bi pridobili mlade?
P. Dani antifašizma u Opatiji održani su veæ treæi put. Prateæi
sadržaj onoga što ste u njima nudili opæinstvu i o èemu ste
raspravljali i raspredali, stièe se dojam da se radi o jednom
antifašizmu drugaèijem od onoga kakovim ga veæina percipira.
Je li zaista tako?
O. Površno gledano moglo bi se èak i tako reæi, ali suština je u
tome što smo mi u Opatiji, antifašizam prilagodili onima do èijeg
nam je prihvata najviše stalo - u prvom redu mladima. A buduæi
da se to odvijalo postepeno, krenimo i mi redom...
Biološki sat je nemilosrdan: otkucava i otkucava. Prosjeèan
uèesnik NOB-a danas ima više od 85 godina. Korisnika boraèkih
penzija iz Drugog svjetskog rata prošle je godine u Hrvatskoj bilo
još jedva 11.000. Shodno tome su nam Udruge antifašistièkih
boraca sve malobrojnije: one udruge koje nisu na vrijeme
posvetile dužnu pažnju pomlaðivanju svojih redova, danas
vegetiraju na rubu egzistencije.
U opatijskoj UABA-i smo, predvidjevši takav razvoj, još pred 12
godina zacrtali pomlaðivanje strukture èlanstva svojim prvim i
osnovnim zadatkom. Tada smo bili èak i u vlastitim radovima
prihvaæeni sa rezervom i èuðenjem. Danas pak brojimo
petstotinjak èlanova, a da njih polovica nije ni na majèinim
njedrima vidjela Drugog svjetskog rata.
P. Kako ste u tome uspjeli, kad znamo da antifašizam ne privlaèi
baš sam po sebi...? Mnoge udruge muku muèe baš sa time kad je
pomlaðivanje u pitanju.
O. Da bi se to postiglo shvatio sam da valja promijeniti sam
pristup. Poèeo sam antifašizam, kako sam ga tada i ja
doživljavao, rasèlanjivati. Najprije sam od njegove suštine
odvojio sve uèestalije pogrebne aktivnosti, pa onda borbu za
O. Sjeli smo za zajednièki stol sa opatijskom Gimnazijom Eugen
Kumièiæ, èiji su nas profesori još ranije bili involvirali u neke
svoje projekte visokih etièkih i moralnih vrijednosti. Tu je
stvorena baza za "uvlaèenje u igru" i preostalih èetiri opatijskih
škola - osnovne i tri srednje struène. Danas svih pet škola i
UABA, poèetkom srpnja, na zajednièkom radnom sastanku
zacrtavaju plan zajednièkih akcija koji bude onda uvršten u
školski program iduæe školske godine. Time se na stanoviti
naèin popunjavaju praznine iz nastavnog sustava na polju
povijesti, etike pa i nauke o vjeri. Osim toga takvim prijenosom
iskustava raðale su se ideje o brojnim našim projektima...
I upravo je iz prvih razmjena mišljenja UABA i Gimnazije
izrastao jedan znaèajan zajednièki projekt: (pokretna) izložba
"Crna noæ je šapiæala" - sjeæanje na žrtve fašizma i nacizma u
Istri i Liburniji. Izložba je prezentirana kroz sudbine preživjelih,
a konceptirana je tako da se može prilagoditi svakom prostoru na
120 do 220 m2. Izložena je do sada bila u Opatiji, Puli,
Lukovdolu, Pazinu i Rijeci. Posjet je bio svagdje iznad
oèekivanja, a osobito je vrijedna pažnje brojna organizirana
posjeta cijelih razrednih odjeljenja.
Ne mogu a da ne spomenem i "Memento", performans što ga veæ
nekoliko godina organiziramo svakog 27. sijeènja u 12 sati u Vili
Antonio za sve opatijske škole, a posveæen je Meðunarodnom
danu Holokausta. Program je više nego dobro prihvaæen meðu
školarcima.
P. A kako ste došli do projekta "Dani antifašizma u Opatiji" i kako
ste uspjeli da u tri godine organizirate tri njegova izdanja, na
kojima su uèestvovala i dva predsjednika RH - 2010 i 2011 Mesiæ,
a ove godine Josipoviæ?
O. Krenuvši od teze da se svaka negativnost može poistovjetiti sa
nekim oblikom fašizma, krenuli smo u svojevrsnu borbu protiv
zla. Njega ima svugdje oko nas, a da bi ga osporili i eliminirali
valja ga identificirati i locirati. Tim razmišljanjima smo se vodili
kad smo pred èetiri godine zacrtali i zapoèeli ciklus Dana
antifašizma u Opatiji. Odabrali smo bili nekoliko tema koje
optereæuju naše društvo i iz kojih jasno izvire niz nadoreèenosti:
Suživot kao alternativa; Vremena nova - problemi stari
15
TEME
(nasilje...); Da li nazoèimo generacijskom raskolu (polemika:
mladi-stari); Da li je antifašizam sinonim za demokraciju - samo
su neki od njih.
Smatrali smo da su odabrane teme dovoljno atraktivne da
zainteresiraju potencijalno opæinstvo. Ali to nije dosta. Valjalo
nam je dobar materijal prezentirati gledaocu na pristupaèan
naèin. Odluèili smo se na film, polemiku i okrugli stol.
Uskoro nam je jasno bilo da smo našim naèinom razmišljanja, a
posebno naèinom prezentacije zainteresirali i širu javnost. A
kada nam je, uz impresivan spisak uèesnika, svojim
posjetom/uèešæem dao podršku i tadašnji predsjednik RH Mesiæ,
znali smo da je to tek poèetak jednog novog pozitivnog
razdoblja.
Uspjeh prvog izdanja "Dana antifašizma u Opatiji" možemo
sažeti u naslov što su ga objavile jedne novine: U Opatiji se za
Antifašizam tražila stolica više!
Spoznali smo da je opet na nama antifašistima da stanemo na
branik zaštite svih onih vrijednosti kojima se jedno društvo može
dièiti, a ne sramiti. Na krilima takvog razmišljanja, unatoè
kriznim vremenima, odluèili smo se na drugo izdanje "Dana
antifašizma u Opatiji".
Zadržali smo staru formulu sa novim sadržajima. Filmska veèer
("Akcija stadion"), Okrugli stol (Mesiæ, don Grubišiæ, Pusiæ,
Komadina, Bosanac) i Dan mladih. Mladi su opravdali u cijelosti
ukazano povjerenje i kroz cjelodnevnu radionicu iznjedrili
gotovo savršenu "Opatijsku deklaraciju o vrijednostima u
suvremenom društvu". Deklaracija je prezentirana kasnije na
mnogim forumima u Hrvatskoj i vani i svagdje izazvala unisoni
placet.
P. A ovogodišnje treæe izdanje "Dana..."?
O. Prvi dan: veèer filma. Projektiran je dokumentarni film Silvija
Mirošnièenka "Dnevnik jednog skinsa". Prije toga kratka
predstava "Plemenska posla" u kojoj su gimnazijalci, koristeæi
tehniku fizièkog teatra, o govoru mržnje "progovorili" praktièki
bez rijeèi. Predstava i film iskorišteni su kao predlošci za dublju
raspravu o problemima radikalne desnice u modernom
hrvatskom društvu. Igor Bajok je moderirao razgovor autora sa
publikom a psihologinja Sanja Bradiæ i Mato Ivaniševiæ su dali
svoje diagnoze - glavnog lika filma i stanja društva.
Drugi dan: mladi za mlade - forum teatar. Forum teatar ili
"kazalište potlaèenih" specifièan je izraz scenske umjetnosti
nastao u Brazilu sedamdesetih godina. U njemu se prezentiraju
neki društveni problemi koje publika nastoji riješiti svojim
ukljuèivanjem u predstavu. Problem nasilja nad manjinskim
skupinama predstavljen je koristeæi dvije izmišljene društvene
kategorije, "Pampame" i "Pimpime", pri èemu su prvi nasilnici iz
redova društvene veæine, a drugi, potlaèeni predstavnici
manjina. Njihov odnos je definiran kroz nekoliko svakodnevnih
scena - od problema u razredu, preko nasilja na sportskom terenu
do "nasilnog" poimanja ljepote. Intervencijom publike u svim
tim primjerima "ispravljeno" je nasilnièko ponašanje i vraæen je
dignitet društvenim manjinama.
Specifiènost predstave je da se koristi izmišljeni govor, pa se
nasilje izražava više ponašanjem a manje rijeèima. A kroz
ovakav vid kazališta publika dobiva centralno mjesto u predstavi
jer je pozvana da ponudi rješenja problema.
Gimnazijalce koji su "glumili" uvježbavali su Kristijan Šuniæ i
Zdravko Toviloviæ iz udruge "Alarma" i to skoro mjesec dana.
Performans je u cijelosti uspio: i jutarnju i popodnevnu brojnu
publiku nije trebalo puno nagovarati da se ukljuèi u samu
predstavu.
16
P. Treæeg ste dana meðu uèesnicima imali
Josipoviæa...
i predsjednika
O. Toèno. Panel raspravu pod naslovom "Antifašizam i desni
radikalizam u Hrvatskoj i Europi" sa tezama - ima li radikalna
desnica svoj limit, da li je ugrožena baština antifašizma i sl.
moderirao je kao i ranijih godina Neven Šantiæ, kolumnist Novog
lista. Predsjednik Josipoviæ je dva puta uzeo rijeè u raspravi i
istakao kako je antifašizam danas ustvari borba za društvene
vrijednosti - kulturne, socijalne, jednakost ljudi i poštivanje
raznolikosti, te da demokracija sama nije više dostatna da sprijeèi
ekstremne pokrete. Profesor Lino Veljak je istakao kako se u
zadnje vrijeme javlja pojava legitimizacije ideja radikalne
desnice, a kao potencijalna rješenja u spreèavanju njena jaèanja
nudi ideju da se u sustave obrazovanja stavi naglasak na temeljni
odgoj demokratskog ponašanja. Uz brojne diskutante iz publike
zapažen je bio istup Franka Dote, nekadašnjeg uèenika opatijske
Gimnazije E. Kumièiæ, koji je završio konstatacijom: Radikalna
desnica danas djeluje unutar okvira parlamentarne demokracije,
i služi se upravo demokratskim sustavima, ali ne za uništenje tih
istih sustava, nego za dokidanje samog parlamentarizma.
P. Što želite reæi na kraju, umjesto zakljuèka?
O. Mene su od najmlaðih dana, vjerojatno dogaðaji na koje nisam
mogao utjecati (èitaj: Auschwitz), na odreðeni naèin
predodredili... Nikada nisam bio stranaèki involviran, a bio sam
uvijek na strani društvene ljevice. Sve to zato što sam upravo
ljevicu doživljavao kao pozitivni naèin percipiranja života i
društvenih pojava. Sa takvim svjetonazorom ne zaèuðuje onda
što sam i u poznim danima života našao naèina da doprinesem
težnji za opæim dobrom a protiv svekolikog zla - u ovom sluèaju
posredstvom "Dana antifašizma u Opatiji".
Bilješka: OLEG MANDIÆ (5.4.1933. Sušak/Rijeka), novinar,
pravnik, publicista, Opatijac. Predsjednik UABA Grada Opatije i
Liburnije sa 500 èlanova. 2011. godine dobio Nagradu za životno
djelo Grada Opatije meðu ostalim i za promicanje tekovina
antifašizma. Kao dijete bio zatoèen u Auschwitzu, a 1992.
odlikovan poljskim odlièjem - Oswiencimskim križem" za cijeli
jedan život posveæen promicanju istine o Auschwitzu".
Svijet u duginim bojama
ili pismo baki Franki
Draga moja bako Franka!
Tvoje ime je simbol onog najvrjednijeg što èovjek u svom životu
može da posjeduje, a to je Sloboda. Sloboda je jedna i jedina, ali
se može ostvarivati u mnogim vidovima na primjer biti slobodan
misliti svojom glavom, biti ekonomski slobodan od bilo koga,
biti slobodan iæi kuda hoæeš, biti slobodan raditi što hoæeš itd.
Naravno da i sloboda ima neke svoje granice jer teško je zamisliti
apsolutnu slobodu. Tako ipak ne možemo raditi baš sve što
poželimo, jer pri tome ne smijemo nauditi na bilo koji naèin
slobodi drugog na njegovu nesmetanu egzistenciju. Isto tako ne
možemo iæi baš svuda jer nam za neka mjesta trebaju odreðene
dozvole da ih posjetimo (vize) ili nismo tehnièki kadri da tamo
odemo. Biti ekonomski slobodan van ralja kredita danas u
svijetu, tu privilegiju imaju rijetki i moglo bi se reæi da je u tom
smislu cijeli svijet neslobodan. Èini se da je najveæa sloboda
onda misliti što hoæeš i to je istina, ali što je misao ako se ne izrazi
POEZIJA
na bilo koji naèin odnosno ne ispolji u vanjskom svijetu, ona je
onda samo dah prohujalog vjetra koji se manje ili više pamti ili
zaboravlja. A pamæenje i zaborav su upravo povod ovog moga
otvorenog pisma tebi.
Piše: mr. sc. Vanja Seršiæ
U posljednje vrijeme na ovim prostorima dolazi do retuširanja
povijesti i to od strane onih koji su je u prošlosti bojali u crno.
Sjeæam se da smo te kao djeca pitali za èudan plavi broj
istetoviran na tvojoj ruci, a da si nam ti samo odmahivala rukom i
govorila „Dica, ne zazivajte vraga. Toga se ne treba sjeæati to
treba zaboraviti da se nikada više ne ponovi.“ Kada smo malo
porasli shvatili smo što su ti brojevi znaèili i znali smo da se iza
njih krije užas koji nisi htjela prenositi na nas veselu i razdraganu
djecu. Nisam odgojen da mrzim nikoga, nego sam odgojen da
luèim dobro od zla i da koristim maksimalno slobodu
slobodnomisleæih ljudi, pazeæi pri tome da svojim mislima ne
stavljam nepotrebne okove ali i da pazim da ne budu preoštre da
ne bi naškodile drugima. Ali treba li biti toliko obazriv ili… treba
sasjeæi u korijenu laž, podvalu, mržnju, zloèestoæu i atak na istinu
i zdravu logiku.
Kod nas se uvelike zadnjih godina rehabilitira ustaštvo, a ovih
dana se u susjedstvu rehabilitira voðe èetnièkog pokreta. Protiv
rehabilitacije tih fašistièkih tvorevina i njihovih pripadnika
pobunili su se prvo neki pojedinci, a zatim s vremenom sve veæi
broj ljudi, ali ima i nemali broj onih koji rehabilitaciju zazivaju
èak toliko revnosno da izrazi njihovog zazivanja slièe zavijanju
vuèjeg èopora koji poziva u krvavi lov. Ne mogu, a da se ne
prisjetim da si skupa sa djedom tamo davne 1943. skrivala
Erri De Luca
amerièke pilote i obavještajce na tavanu naše kuæe u gradu i da su
oni putem radio stanice slali odreðene podatke saveznièkim
snagama na slobodnu teritoriju. Kao u nekom filmu fašistièki
okupatori su ih lovili sa goniometrima, ali ih nisu uspjeli pronaæi.
Ali zato su tebe i djeda pronašli jer su vas prokazale osobe koje su
u stvari na tvoju ruku istetovirale plavi broj i ponijela si svoj križ
provevši odreðeno vrijeme u paklu Dachaua. Na sreæu tamo si
izvukla životni loto i vratila si se živa i doživjeli da upoznaš svoje
unuke. U povjerljivim razgovorima koje ste ponekad vodili vi
stariji èlanovi familije mi djeca smo razumijevali samo dijelove,
ali smo nasluæivali cjelinu. Tako sam i saznao tko je bio onaj tko ti
je istetovirao pakleni broj na ruku i nikada nisam uèinio ništa što
bi slièilo bilo kakvoj osveti, nego sam jednostavno zapamtio da
se to i to jednom davno desilo mojoj baki i mom djedu.
A danas potomci tih istih ljudi zazivaju rehabilitaciju i prokazuju
neki staljinizam, komunizam i busaju se u prsa u ime slobode,
istovremeno zveckajuæi okovima za neistomišljenike i sprdajuæi
se sa plavim brojevima. Bojim se samo da neæemo valjda opet
morati crvenim (krvlju) na plavo (brojeve), jer u tom ruletu svi
æemo izgubiti žuto (sunce), a ja sam ipak odgajan za svijet u
duginim bojama.
Draga moja bako budi spokojna rehabilitacije neæe proæi dok god
slobodno možemo misliti o slobodi. Pjesnik je rekao „Hoæe li
sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj!“ Ne
znam za pjesmu, ali crnilo s plavim brojevima je za mene davno
odsvirana loša partitura užasa koju nikakvi novi muzikanti neæe
moæi ponovo zasvirati dok god je paleta duginih boja i slobodna
misao na raspolaganju èovjeèanstvu i svakom njegovom
pojedincu koji drži do Slobode
1
Anti Zemljaru
Samo prozorèiæ, pritvoren daskom,
jedini izvor zraka u æeliji.
Èovjek se privikne na tamu,
o podne, stojeæi na ležaljci
protegne se do pukotine sa svjetlosti,
manje od crte, kratak stih
proðe obrvama ponad oèiju.
Tu je i kvrga u drvetu koju dodiruje
noktom i vremenom,
vrhom nokta i vremena,
èovjeku je potrebna igra u æeliji.
Jednoga dana kvrga popusti
molbama nokta prijatelja vremena
koji svednevice raste,
kvrga popusti.
Vadi se poput èepa iz boce
a kroz grlo mu prolazi vrutak svjetla glatka i ravna,
širi se na tlu, poplavljuje pod.
Zatvorenik Ante staje bos
i tako vlaži noge. Godinu cijelu
kako ne izlazi iz æelije, nema dvorište, zraka,
godinu cijelu da vrata su ista kao zid,
da vrata ne vode nikamo
godinu cijelu, žmirka,
sunce u toj rupi okrugla je naranèa u ruci
stopala se meðusobno trljaju
kao dva djeteta prvi put na moru
stopala Ante Zemljara komandanta mnogim
partizanima,
otpuštena sa zaslugama za pobjedu u ratu,
sad utamnièena od istih drugova: neprijatelj domovine.
Neprijatelj on koji je neprijatelja zgrabio za vrat,
stresao s domovine osvajaèke vojske,
rijeku po rijeku, od Neretve do Drine,
pod udarima gladi, ne uzevši ni glavicu luka
težaku, jer takav je partizanski rat.
Neprijatelj on: odvukli su ga od kuæe,
od dvogodišnje Sonje koja veæ zna vrištati:
„Ostavite moga tatu, ostavite ga to je moj tata“.
Sada da, vi ste njegovi neprijatelji.
17
POEZIJA
Ante poznaje udarce, zna da šaka zdesna
ostavlja krv na zidu slijeva i obratno,
a šaka izravno u lice ostavlja krv na tlu,
ali tu je i novost – ovdje udarci uspijevaju
ostaviti krv i na stropu.
Uvijek se može nauèiti nešto novo o tragovima krvi
i o dosjetljivim udarcima žandara.
Ante èuva kvrgu, vraæa je u dasku,
stražar neæe znati,
sunce nije uhoda,
uvuèe se hitro a onda ne ostavlja tragove,
pa ako i bude pregledavao èuvar ne može reæi:
tu je bilo sunce, æutim mu vonj.
Sunce nije miš,
pa kad ga bude i puno u æeliji
nitko ne zamijeti da vani nedostaje jedna zraka,
da joj je na putu rupa
pa gubi svjetlo kroz drvenu kvrgu.
Još koji mjesec, a onda æe mu ga dati,
to sunce, èitavo odjednom, po leðima
gore od udaraca batinama
na Golom otoku tucajuæi kamen.
Zatvorenik Ante saèuvao je kvrgu,
kojiput daleko od stražara
uperi je prema suncu i priušti si hlada
na Golom otoku tucajuæi bijeli kamen
a onda bacajuæi u more, u Jadran,
jer patnja je èista, bez praktiène vrijednosti,
a more se neæe zatrpati.
S talijanskog izvornika preveo Tvrtko Klariæ
Nova knjiga
1
Suvremeni talijanski prozaik i autor stihova te prijevoda
starozavjetnih tekstova rodio se 20. svibnja 1950. godine u
Napulju. U književnosti se javlja prvijencem Ne sada, ne ovdje
(Non ora, non qui) objavljenim 1989. godine u izdavaèkoj kuæi
Feltrinelli. U mladosti je sudjelovao u revolucionarnom
pokretu Lotta Continua, a devedesetih godina prošloga
stoljeæa u vrijeme krvavih sukoba na Balkanu, kao vozaè
sudjeluje u dostavljanju humanitarne pomoæi. Rijeèju i djelom
uvijek na strani žrtve i progonjenih, o èemu neprijeporno
svjedoèi i tekst nadahnut sudbinom Ante Zemljara. – nap.
Tvrtko Klariæ
Piše: Marica Kordiæ
Nešto što dušu puni
Bilo je to negdje,
na poèetku rata.
Dvoje djece,
prijatelja mojih
iz susjedne nam Bosne,
pokucaše na moja vrata.
Tu u susjedstvu,
rekoše mi ljudi,
da imam svojih troje
što æe mi još njih dvoje.
Ali ne znaju oni
kako je lijepo
pomoæi nekom,
pogotovo ako su to djeca.
Jer život je njima
tek otvorio vrata.
To je nešto što
dušu puni.
Zajedno s mojom djecom
Sreæom mi život okruni.
Slavko Malnar: Izgubljeno djetinjstvo
Iz tiska izašla je knjiga Slavka Malnara, èovjeka koji je kao
petogodišnji djeèak bio u logoru Kampor. U knjizi je opisao
svoje djetinjstvo za koje tvrdi da je izgubljeno. I naslov knjige je
Izgubljeno djetinjstvo. Izdala ju je Matica hrvatska, Ogranak u
Èabru, Tršæe, 2011. Urednik i lektor: Ivan Janeš, prof.
Piše: Ivo Bariæ, prof.
O autoru
Slavko Malnar, roðen 8. veljaèe 1937. u Ravnicama, pošta
Tršæe, opæina Èabar. U rodnome kraju proveo je cijeli život,
izuzevši izbivanja zbog školovanja i služenja vojnoga roka.
Kako je uz rad završavao školu, mijenjao je zanimanja i radna
mjesta.
18
Od malih nogu imao je želju za pisanjem, ali nije bilo vremena jer
je uz redovan posao imao obvezatno još koje društveno
(volontersko) zaduženje. Tek kad je 1992. godine umirovljen,
ostalo mu je dovoljno vremena da se posveti svom hobiju. God.
2001. izdao je svoju prvu knjigu "Prezimena u èabarskom kraju
1498. - 1997.". Iza toga objavio je epski spjev o lokalnom
legendarnom junaku Petru Klepcu. Monografija njegova rodnog
naselja tiskana je 2004. godine pod naslovom "Ravnice". Krajem
2007. tiskano mu je najbolje i najopsežnije djelo "Povijest
èabarskog kraja", za koje je dobio nagradu Novoga lista
"Goranèica". Nagradu je dobio i za "Pamejnek". Matica hrvatska
Zagreb dodijelila mu je srebrnu povelju. Na natjeèaju
"Goranèica" za 2008. godinu dobio je prvu nagradu za knjigu
"200 godina župe Tršæe". Koncem 2008. izašla je iz tiska sedma
knjiga ''Rjeènik govora èabarskog kraja". U proljeæe 2009.
IZDAVAŠTVO
tiskana mu je knjiga "Èabarske žrtve fašizma". Drugo izdanje
"Prezimena u èabarskom kraju" tiskano je 2010. godine, za koje
mu je po drugi put dodijeljena "Goranèica".
Iz sadržaja
Dvadeset i dvije povezane prièe autor je složio u kronološku
pripovijest svog odrastanja i rodnog Gorskog kotara. Svaka prièa
može biti i samostalna cjelina, a sve možemo ubrojiti u književnu
vrstu antiratnih prièa u kojoj autor Slavko Malnar opisuje
odrastanje glavnog lika Mirka èetrdesetih i pedesetih godina
prošlog stoljeæa u prijeratnim, ratnim i poratnim uvjetima.
Najdojmljivije su prièe iz logora u koji su ga fašisti odveli kao
petogodišnje dijete.
Knjiga poèinje s prièom kako je Mirko s roditeljima kao
dvogodišnjak bio kratko vrijeme u Francuskoj gdje mu je otac
bio šumski radnik, a majka kuharica radnicima. Nasluæujuæi
poèetak rata vratili su se kuæi ali je otac ponovno morao u
peèalbu, ovaj puta sam u Njemaèku. Vratio se prije talijanske
okupacije Gorskog kotara.
Kad su Talijani okupirali Gorski kotar uvaðaju talijanske škole i
provode svoj teror prema stanovništvu koje optužuju za vezu s
''banditima''. Fašistièki vojnici kradu seljacima sve što su imali.
Poèeli su i strijeljati mladiæe izlikom da su ''komunisti'', a 26.
srpnja spalili su i Mirkovo selo pod sumnjom da stanovnici
pomažu partizanima. Otjerali su ih u sabirne centre. ''Meðu 155
otjeranih bilo je samo èetrdesetak odraslih muškaraca. Sve drugo
bila su djeca, žene i nemoæni starci. . . ''. Mirko je bio s majkom,
ocem i mlaðim bratom. Kamionima su ih odvezli u sabirni logor
Bakar, a nakon nekoliko dana brodom na Rab. Prvi susret s
Rabom Mirko je opisao ovako: ''Nad gradom dominira nekoliko
crkvenih tornjeva. Jedan nadvisuje ostale.''. Nakon iskrcavanja
na obali ''Dugaèka kolona pješice je krenula iz pristaništa
novoizgraðenom cestom prema sjeverozapadu do polja Kampor,
na kosini okrenutoj prema jugu, gdje se naziralo mnoštvo
nekakvih piramida.'' Tako je Mirko vidio šatore koji su pokrivali
kamporsko polje.
Najprije su ušli u tzv. bonificu, prijemni odjel. Tu se tobože
obavljao pregled, a u zbilji tamo su im oduzimali sve vrijedne
stvari, novac, zlatne predmete i drugo. Svi su se morali skinuti do
gola. Mirku je bilo najteže vidjeti svoje roditelje gole kao Janku
Poliæu koji je prezimenu dodao Kamov, a to je ime iz biblijske
prièe o Kamu koji je vidio golog oca . Ovdje su to fašisti radili
zato da bi podcijenili, kako su govorili, nižu rasu.
U logoru Kampor glad i prljavština, buhe i muhe bili su im
najveæi neprijatelji. To je bio uzrok svim bolestima i umiranju u
logoru. ''Majka je za nekoliko hlepèiæa dala zlatne naušnice, a
uskoro i vjenèani prsten za 14 dekagrama kruha da bi preživjeli.''
Uz sve nedaæe jednog se dana dogodilo i strašno nevrijeme. ''Na
logorske šatore sruèilo se strašno nevrijeme. Pljuštalo je kao iz
kabla. Ubrzo je navrla bujica smrdljive vode …'' Odnijela je i
nekoliko djece koje su sutradan mrtve našli na bodljikavoj
logorskoj ogradi.
U logoru je jedina misao hrana. Saniteti su postali grobari. ''U
poèetku su dolazili s novim lijesom i vjerovalo se da je svatko
zakopan u svome sanduku. Uskoro su stariji vidjeli da se stalno
vraæaju s istim sandukom. Pokop je bio u zajednièkoj jami.
Vjerojatno su u mraku na pokojnike bacali zemlju i sutradan
povrh njih stavljali druge. Neki kažu da su ih prethodno posipali
vapnom.''
Ljudi su umirali bez rijeèi ili, kao susjed Matija, pjevajuæi. Živi
su postali ravnodušni na to što se oko njih dogaða. ''Reagiraju
samo na rijeè hrana.''
Jednog dana, kad ih je veæ veæina umrla, ukrcali su ih u kamione,
a u rapskoj luci u brod i odvezli preko Rijeke u logor Gonars u
Italiji. Tamo se je Mirku rodio još jedan brat. U Gonarsu im je
bilo malo bolje ali tamo su od posljedica dotadašnjeg života od
neishranjenosti umrla skoro sva djeca roðena u Kamporu.
Kad je kapitulirala Italija postepeno su napuštali logor i odlazili
kuæama. Išli su pješice pa se put èesto pretvarao u borbu za život.
Dolaskom u rodni kraj našli su zgarišta pa je u slobodi
preživljavanje nastavljeno. Ništa im nije preostalo nego
prosjaèenje ali kao nastavak ponižavanja.
Još nije završio rat a Mirko je s ostalom djecom poèeo pohaðati
partizansku osnovnu školu. Najprije su uèili iz udžbenika škola
NDH iz kojih su uèitelji izvadili stranice sa slikom poglavnika, a
nakon završetka rata dobili su udžbenike sa slikom druga Tita.
Uslijedila je obnova, osnovane su radne zadruge, uvedene su
toèkice za kupovanje robe i dobrovoljni rad. Mirko je rano stasao
u dobrog radnika koji se isticao kosidbom. Bio je
dvanaestogodišnjak i takmièio se u kosidbi s odraslima. Brzo je
stekao status radnika, iako djeèak, pa su ga primili u radni odnos.
Istakao se na poslu pa su ga poslali i na izuèavanje zanata ali tu je
prièa prekinuta reèenicom: ''. . . ali o tome drugom prilikom.''
Vrsta djela
Odrediti vrstu ovoga djela unutar klasiène podjele književnih
vrsta, izuzetno je teško. Buduæi da u njoj nema klasiènog zapleta
radnje može se svrstati u autobiografsku kroniku jer nema
razraðenih likova, prevladavaju autorovi dojmovi i doživljaji s
ponekom anegdotom i povijesnim podacima kao slièicama i
doživljajima. Ne može biti ni èista autobiografija jer je pisana s
velikim otklonom vremena pa se u njoj preživljeno stapa s
pišèevom fantazijom u jednu novu umjetnièku istinu.
Zanimljivo da autor pripovijedanjem èini podlogu za lirsko
doživljavanje s metaforama koje èesto naviru u tekstu pa djelo
možemo odrediti kao vrstu otvorene proze koja u sebi
objedinjuje razlièite stilske elemente èime ruši klasiènu granicu
meðu književnim vrstama. Prema temi ovo je socijalna i
povijesna kronika, prema naèinu opisivanja je publicistièka, a
prema tematici kronologija zbivanja.
19
IZDAVAŠTVO
Tematsko-idejni sloj
Tema ove autobiografske kronike borba je jednog djeteta za
opstanak. Njegova želja za hranom opisana je bez indignacije.
Autor je povijest uèinio živom opisujuæi proživljavanje u
neimaštini logora Kampor i Gonarsa, a nakon toga u svom kraju.
Izvrsnom metaforom ''zaimaèa'' opisao je ljude farizeje koji su
uvijek na usluzi vlasti samo radi svoga koristoljublja.
U prvom planu autoru je ugoðaj i ozraèje vremena doživljaja, a
ne prièa èime fabula gubi na povezanosti. Iako nije izravno
odgovorio na pitanje kolika je snaga ljudske upornosti, volje i
vjere, poziva nas da zajedno s njime pretražujemo pitanja:
Kako je moguæe da se smrt u logorskim uvjetima uèini
anonimnom, da više ne pripada logorašima i da umiranje više
nema onaj znaèaj koji je imalo? Pita se autor i shvatio je da je to
posljedica bestijalnog dehumaniziranja žrtve, a time se
obezvreðuje svaki smisao njenog postojanja, osoba postaje
samoj sebi neprepoznatljiva što ju èini spremnom za mirno
umiranje. Zato mu i jesu u središtu svih zbivanja moralna pitanja
i pitanja socijalne pravde.
Iako je prièa naprasno prekinuta, autor nam je knjigom postavio
dva pitanja: Je li istina vrijedna žrtve? I može li se istina
žrtvovati?
Kompozicija djela
Sve prièe su povezane i nastavljaju se i svaka ima kompoziciju
proznog djela. Povezane u jednu cjelinu, sve prièe imaju istu
paradigmu - preživljavanje.
U svakoj prièi autor zapoèinje kretanje radnje koju vodi do
zapleta, ali to kratko traje nakon èega zakljuèak prepušta
èitatelju. Nema grotesknih prikaza niti idealizacije likova. Ni
intriga nema puno jer je to vrijeme kolektivnog otpora i
poslijeratne kolektivizacije pa na oko postoje samo dvije strane
ali u psihološkoj analizi likova autor vidi razlièitost stavova i
sumnja u monolitnost.
Prostor i vrijeme
Prostor gdje se odvija radnja na poèetku je Francuska, a zatim
autorovo je rodno mjesto i èabarski kotar, logori Kampor i
Gonars. Vrijeme je Drugog svjetskog rata i nakon rata.
Likovi
Opisani likovi stvarno su postojali ili su skup karaktera više
liènosti. Glavni lik Mirko je zapravo sam autor ali s
promijenjenim imenom pa su prièe pisane u treæem licu èime je
naèinio otklon od privatnosti teksta kao autobiografije.
Jezik i stil
Jezik i stil pišèev je originalan s vrlo malo lokalizama koji su
oznaèeni fusnotom i prevedeni na dnu stranice. Reèenice su mu
jednostavne pa se s lakoæom èitaju.
Pripovijedanje je teèno, radnja se ne usporava èestim
redundacijama pa se èitatelju ne skreæe pažnja s glavne misli.
Poruka
Svaka sliènost s opisanim životom malog Mirka u današnjem
ambijentu nedozrele demokracije kojoj se punih dvadeset godina
priuèavamo, je sluèajna.
Iz Glasa antifašista, br. 78
Godišnja skupština Udruge antifašista Raba
Udruga antifašista Raba održala je 23. prosinca 2011. redovnu godišnju
skupštinu kojoj su kao èlanovi i gosti prisustvovali gradonaèelnik
Zdenko Antešiæ i njegova, tada, zamjenica Rosanda Krstiniæ Gušèiæ.
Predsjednik Udruge Ivo Bariæ iznio je izvještaj o radu za 2011. godinu
iz kojeg je vidljivo da je broj èlanova udruge u ovoj godini narastao za 13
u odnosu na lanjsku godinu, i sada iznosi 257 èlanova. Prosjek godina
èlanova udruge je 59. Predsjednik Bariæ rekao je kako nije zadovoljan
omjerom muškaraca i žena u udruzi: 74 naprama 26 posto u korist
muških èlanova. Izrazio je nezadovoljstvo stavom Opæine Lopar koja
ignorira postojanje udruge u kojoj je uèlanjeno 18 stanovnika Lopara.
Sva naša obraæanja i naše zamolbe za suradnjom i sufinanciranjem
aktivnosti ostale su na žalost bez odgovora od strane Opæine Lopar, što
je presedan u cijeloj Hrvatskoj, rekao je Bariæ.
Èlan predsjedništva Udruge Vanja Seršiæ dao je kratak presjek
aktivnosti vezanih uz realizaciju projekta »Kampor - polje sjeæanja« o
kojem je u listopadu održan i okrugli stol, u sklopu projekta financiranog
sredstvima iz EU fondova. Obavijestio je èlanstvo kako æe Grad Rab
uskoro osnovati povjerenstvo èiji æe zadatak biti provedba natjeèaja i
dobivanje vizije buduæeg Memorijalnog centra u Kamporu.
Èlan predsjedništva Leonardo Beg podnio je izvještaj o listu »Naša
rijeè« te se osvrnuo na do sada objavljenih šest brojeva u kojima su
suraðivali cijenjeni autori poput bivšeg predsjednika Stjepana Mesiæa,
don Ivana Grubišiæa, Ive Goldsteina, Damira Grubiše i drugih. Cilj
nam je pridonijeti razvoju ljudske svijesti i ostvarenju pluralizma misli.
Okupljenim èlanovima obratio se gradonaèelnik Antešiæ, uputivši sve
pohvale i èestitke na uspješnom radu udruge.
- Ova udruga predstavlja izuzetno vrijedan segment civilnog društva u
20
našoj zajednici. Ona je luèonoša mnogih naprednih ideja u smislu
društvenih vrijednosti, meðu kojima su najznaèajnije povratak pravih
vrijednosti na njihovo mjesto i što se misao antifašizma duboko
ukorijenila u pore naše zajednice, rekao je gradonaèelnik i naglasio kako
æe Grad uvijek naæi vremena, prostora i sredstava za Udrugu antifašista
Raba.
IZ RADA UDRUGE
Izvještaj o radu èlanova Udruge od 26. kolovoza 2011.
do izlaska ovog broja Naše rijeèi
Priredio: Ivo Bariæ, prof.
Godina 2011.
26. kolovoza (petak)
v
Tri èlanka o Udruzi antifašista Raba za list Glas SABA
RH poslao Ivo Bariæ.
1. rujna (èetvrtak)
v
Na sjednici Urednièkog odbora odobreni tekstovi i
fotografije za list Naša rijeè 6
2. rujna (petak)
v
Poslan na tiskanje list Naša rijeè 6
7. rujna (srijeda)
v
Sjednica predsjedništva (30)
8. rujna (èetvrtak)
v
Sjednica Odbora za pripremu znanstvenog skupa
''Kampor – polje sjeæanja''
9. rujna (petak)
v
List Naša rijeè 6 stigao na Rab (400 kom)
v
Priprema komemoracije u Kamporu za Dan osloboðenja Logora i otoka Raba.
10. rujna (subota)
v
Komemoracija na Groblju žrtava fašistièkog logora Kampor na kojoj je bilo oko 80 sudionika. Na komemoraciju je došlo i 30
èlanova SABA Liburnija s potpredsjednikom Viljemom Radetiæem i tajnicom Suzanom Cvijetkoviæ. Vijence su položile
delegacije:
- Grada Raba - Berislav Dumiæ, predsjednik Gradskog vijeæa, Ivo Bariæ, predsjednik Udruge antifašista Raba i Josip Ribariæ
- A.N.P.I. (Asociacione nacionale partigiani Italiani). Na komemoraciji u Kamporu bili su - potpredsjedanik Lino ''William''
Michelini, Cav.Uff. Edvin Švab i gospoða Cassari Jole. Svi su iz Trsta.
- Slovenije - Herman Janež, predsjednik Odbora Rab-Gonars, Marija Mohar Miheliè i Dušan Zamida
- Opæine Lopar - Darko Peæarina,
- UABA otoka Krka - SABA PGŽ i UABA Liburnija-Matulji, Stjepan Starèeviæ, Darko Fanuko i Suzana Cvijetkoviæ
- Vijenac u ime Židova položili su èlanovi UA Raba
v
Govorili su:
Janež Herman, Lino Michelini, Suzana Cvjetkoviæ, Ivo Bariæ i Berislav Dumiæ.
v
Na povratku u Rab sudionici komemoracije položili su cvijeæe na spomenik umrlim logorašima na ulazu u nekadašnji logor
za žene i djecu. Govorio je Herman Janež.
v
U Rabu je sudionicima komemoracije održana prezentacija Okruglog stola ''Kampor – polje sjeæanja''
v
Naša rijeè 6 podijeljena je svim sudionicima komemoracije.
11. rujna (nedjelja)
v
Èlanak o komemoraciji na Groblju Kampor poslao za Novi list Ivo Bariæ. (Nije tiskan)
12. rujna (ponedjeljak)
v
Sjednica Odbora za pripremu znanstvenog skupa ''Kampor – polje sjeæanja''
v
Studijsku grupu ''Pollinators'', deset Šveðana, s voðom Robertom Breèeviæem, podruèjem nekadašnjeg logora Kampor i
Grobljem žrtava logora, vodio Ivo Bariæ.
v
Ankica Kaèiæ, predsjednica Podružnice UABA Šilo, opæina Dobrinj javila da bi 24.9.2011. došlo na Rab 50 èlanova UABA
Krk, Podružnice Dobrinj. Moli da im osiguramo razgledavanje Kampora i staroga grada Raba te da im preporuèimo restoran
za ruèak po povoljnoj cijeni.
13. rujna (utorak)
v
Dogovor kod gradonaèelnika Zdenka Antešiæa i Karmen Španjol o pripremi komemoracije prije Znanstvenog skupa
''Kampor - Polje sjeæanja'' i prikazivanja filma Rasima Karaliæa ''Sjeæanja na Kampor''.
v
Zvao predsjednik Zveze borcev Stane Pogorelec iz Koèevja da æe 8. rujna doæi na Rab s 50 ljudi i moli da ih povedemo u
razgledavanje podruèja nekadašnjeg logora Kampor, Groblja i staroga grada Raba te da im preporuèimo skroman restoran za
ruèak.
14. rujna (èetvrtak)
v
Dogovor s tajnicom Hrvatsko-talijanske unije u Rimu Dragicom Hadroviæ o suradnji s Udrugom antifašista Raba. Poklonili
smo joj dva primjerka lista Naša rijeè 6 i Zbornik radova s okruglog stola Baština antifašizma 2009. Sudjelovali: Slavko Rak i
Ivo Bariæ.
v
Josip Jaška, èlan Udruge pokopan na mjesnom groblju Sup. Draga. U Novom listu objavljena je osmrtnica Udruge.
21
IZ RADA UDRUGE
24. rujna (subota)
v
48 èlanova UABA Krk, Podružnice Šilo, Dobrinj, bili su gosti UA Raba. S vodièem Ivom Bariæem posjetili su Spomen
groblje Kampor, a s vodièem Brankom Sušiæem stari grad Rab. Vodila ih je predsjednica Ankica Kaèiæ i tajnica Marijana
Polonijo.
27. rujna (utorak)
v
Sjednica odbora okruglih stolova «Kampor - Polje sjeæanja»
28. rujna (srijeda)
v
Stane Pogorelec iz Koèevja odgodio dolazak njihovih èlanova antifašista na Rab (bilo je zakazano za 8. rujna).
29. rujna (èetvrtak)
v
Doèek sudionika skupa «Kampor – Polje sjeæanja» na Rab u hotelu «Padova».
30. rujna (petak)
v
Otvaranje trodnevnog skupa «Kampor – Polje sjeæanja»
v - Gradonaèelnik Zdenko Antešiæ otvorio skup
- Voditeljica projekta Karmen Španjol Biæaniæ prezentirala projekt
- Predsjednik UA Raba Ivo Bariæ govorio o Konc. logoru Kampor
v
Posjet podruèju nekadašnjeg logora Kampor i Spomen groblja logoraša
v
Okrugli stol «Filozofsko-sociološki aspekt totalitarnih režima»
- moderator dr.sc. don Leonardo Beg, suradnica Tonka Kavran
v
Projekcija dokumentarnog filma «Sjeæanje na Kampor», autora Rasima Karaliæa
1. listopada (petak)
v
Okrugli stol «Totalitarni režimi i koncentracijski logori»
- moderator Ivo Bariæ, prof., suradnica Božidarka Pahljina
v
Okrugli stol «Meðugeneracijski prijenos traume»
- moderatorica Rosanda Krstiniæ-Gušèiæ, prof., suradnica Doris Deželjin
v
Okrugli stol «Akademija demokracije»
- moderator mr.sc. Vanja Seršiæ, suradnica Iva Deželjin
v
Okrugli stol «Temeljne europske vrijednosti: intelektualizam, tolerancija i ljudska prava»
- moderatorica Karmen Španjol-Biæaniæ, suradnica Tea Iviæ Lošiæ
2. listopada (nedjelja)
v
Konferencija
- moderator Josip Andriæ, ing., suradnica Tonka Kavran
v
Brainstorming radionica
- voditelj Andrija Vraniæ
v
Zatvaranje skupa
- Završnu rijeè održao je gradonaèelnik Zdenko Antešiæ
3. listopada (ponedjeljak)
v
Slanje preostalih listova Naša rijeè 6 na dogovorene adrese
4. listopada (utorak)
v
Dogovor s predsjednikom Odbora za izgradnju Muzeja Kampor mr.sc. Vanjom Seršiæem o rezultatima Skupa ''Kampor –
Polje sjeæanja'' i daljnjim zadacima.
13. listopada (èetvrtak)
v
Umro Josip Macoliæ – Bokan, èlan Udruge antifašista Raba
v
Tonski zapis sa skupa ''Kampor – Polje sjeæanja'' dobili od Grada.
14. listopada (petak)
v
Spomen obilježje Fumici Mlacoviæ, na podruèju Orihovice u Kamporu, uredili:
Josip Ribariæ, Božo Krstaš, Slavko Pahljina, Slavko Rak i Ivo Bariæ.
21. listopada (petak)
v
U osnovnoj školi Èavle, na poziv predsjednika UABA Èavle
Branka Èargonje, Ivo Bariæ održao sat povijesti ''Kampor –
Polje sjeæanja'' za uèenike VIII. razreda.
24. listopada (ponedjeljak)
v
Polaganje vijenaca na Spomenik rapskim borcima u
Boškopini. Sudjelovali èlanovi Udruge antifašista Raba
v
Ivo Bariæ sudjelovao na Sveèanoj akademiji povodom Dana
branitelja Domovinsklog rata Grada Raba
26. listopada (srijeda)
v
Sjednica Županijskog odbora – Ivo Bariæ nije otputovao u
Rijeku jer toga dana nije plovio katamaran
v
Mr.sc. Drago Pilsel i Ivo Bariæ obišli podruèje nekadašnjeg
logora Kampor i Spomen-groblja
22
IZ RADA UDRUGE
28. listopada (petak)
Predsjedništvo UAR (31)
30. listopada (nedjelja)
v
Komemoracija povodom Dana mrtvih na Spomen-groblju Kampor. Sudjelovali:
Zdenko Antešiæ, gradonaèelnik, Rosanda Krstiniæ-Gušèiæ, zamjenica gradonaèelnika,
Berislav Dumiæ, predsjednik Gradskog vijeæa, Josip Perèiniæ-Belo, potpredsjednik
Udruge antifašista Raba. U delegaciji Parlamenta i Vlade Republike Slovenije bili su:
Milenko Ziherl, zastupnik u Parlamentu, Tadeja Pušnar, državna tajnica u Ministarstvu
za rad, obitelj i socijalna pitanja i Vojko Volk, veleposlanik RS u RH (Zagreb).
Delegacija Taborišènog odbora Rab-Gonars u sastavu: Herman Janež, predsjednik
Odbora, Miro Pantar, èlan Odbora i Herman Janež (ml).
Govorili su: Herman Janež, predsjednik Taborišènog odbora Rab-Gonars, Ivo Bariæ,
predsjednik Udruge antifašista Raba, Milenko Ziherl, zastupnik u Parlamentu
Republike Slovenije i veleposlanik RS u Hrvatskoj Vojko Volk.
1. studeni (ponedjeljak)
v
Komemoracije na spomenicima NOB-a i grobovima boraca NOB-a: oslobodiocima Raba na Gradskom groblju, spomenik
NOR-a u Boškopini, na grob Žarka Kaštelana i na sve spomenike u mjestima.
v
Umro Josip Bakota, èlan Udruge antifašista Raba.
2. studeni (srijeda)
v
Radio emisija na Radio Rabu o održanom trodnevnom skupu ''Kampor – Polje sjeæanja''
v
Objavljena u Novom listu osmrtnica Udruge antifašista Raba umrlom èlanu Josipu Bakoti.
4. studeni (petak)
v
Veleposlanika Izraela u RH Yosefa Amrani Spomen-grobljem i prostorom nekadašnjeg logora vodio predsjednik Udruge Ivo
Bariæ.
5. studeni (subota)
v
Rab je posjetilo 100 Slovenaca iz Koèevja, èlanova Udruge veterana Slovenije. Posjetili su podruèje nekadašnjeg logora
Kampor, Spomen-groblje i grad Rab. Vodio ih je predsjednik UAR Ivo Bariæ.
25. studeni (petak)
v
Izborna skupština UABA Krka. Izabran je novi predsjednik (dosadašnji: Stjepan Starèeviæ) Darko Fanuko, prof. Na
Skupštini su bili iz Raba: Josip Perèiniæ Belo, Slavko Rak i Ivo Bariæ. Iako smo bili pozvani i najavili svoj dolazak
predsjednik Starèeviæ nas je pozdravio tek na intervenciju predsjedavajuæe. Prisutne je pozdravio u ime UAR Ivo Bariæ.
7. prosinca (srijeda)
v
Radio emisija na Radio Rabu. Tema: Rob Riemen, Vjeèiti povratak fašizma, Zagreb, 2011.
13. prosinca (utorak)
v
Predsjedništvo UAR (32)
23. prosinac (petak)
v
Redovna godišnja skupština Udruge antifašista Raba
v
Novogodišnji domjenak Udruge antifašista Raba
31. prosinca (subota)
v
Razgovor s prof. Tvrtkom Klariæem iz Zagreba. Zamolio je da mu damo svih šest brojeva listova Naše rijeèi. Ponudio je da æe
napisati bibliografiju svih listova.
Godina 2012.
4. sijeènja (srijeda)
v
Radio emisija na Radio Rabu. Tema: Program rada Udruge za 2012.
23. sijeènja (ponedjeljak)
v
Predsjedništvo UAR (33)
27. sijeènja (petak)
v
Premijera filma ''Iza žice'' (Oltre il filo), režisera Dorina Miniguttia, održana je u rijeèkom Art kinu Croatia s poèetkom u
20,00 sati. Premijeri je prisustvovao i sam režiser te dio ekipe. Film Iza žice je dokumentarni film o životu i umiranju djece u
talijanskim fašistièkim logorima Kampor i Gonars. Premijeri je prisustvovao, na poziv režisera, Ivo Bariæ.
28. sijeènja (subota)
v
Godišnja skupština Udruge antifašista Buzeta. Sjednicu je otvorio i vodio predsjednik Edo Jerman. Tajnik Rikard Perèiæ je
predložio novi Poslovnik, Program i Kalendar dogaðanja u 2012. godini. Na sjednici su bili gosti: gradonaèelnik Buzeta s
ekipom, predsjednik SABA Istarske županije Tomislav Ravniæ, predsjednici UABA susjednih gradova i predsjednik UA
Raba Ivo Bariæ i Marija Bariæ (nekad uèiteljica u opæini Buzet) . Skupština je održana u novom Domu 2. istarske partizanske
brigade u Sv. Martinu (Grad Buzet ima još pet partizanskih domova). Nakon sjednice pripremljen je bogat domjenak.
Èlanove i goste je zabavljao domaæi sastav i harmonikaš.
23
IZ RADA UDRUGE
29. sijeènja (nedjelja)
v
Èlana Udruge Uga Belamariæa, u bolnici
Rijeka, posjetila delegacija UA Raba.
14. veljaèe (utorak)
v
Promocija knjige dr. sc. Ante Nazora,
''Velikosrpska agresija na Hrvatsku 90-tih''
održano u Vijeænici Grada Raba.
15. veljaèe (srijeda)
v
Radio emisija na Radio Rabu. Tema: O
povijesti Raba. Bariæ
17. veljaèe (petak)
v
Sjednica Urednièkog odbora Zbornika (mr. sc.
Vanja Seršiæ, dr. sc. don Leonardo Beg i Ivo
Bariæ, prof.)
28. veljaèe (utorak)
v
Predsjedništvo (34)
7. ožujka (srijeda)
v
Radio emisija na Radio Rabu. Tema: Totalitarni
režimi. Sudjelovali, Ivo Bariæ i voditelj Damir
Æopiæ.
27. ožujka (utorak)
v
Naša rijeè 7 poslana na tiskanje
28. ožujka (srijeda)
v
Tjedan antifašizma u Srednjoj školi Marka Antuna de Dominisa
29. ožujka (èetvrtak)
v
Predsjedništvo (35)
30. ožujka (petak)
v
Tjedan antifašista u Osnovnoj školi Ivana Rabljanina
v
Sjednica Odbora za obilježavanje Dana osloboðenja Raba 12. travnja
Skupština Udruge antifašista Buzet
SJETIMO SE VRIJEDNIH ÈLANOVA KOJI SU NAS NAPUSTILI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Josip Jaška (1941-1911), grad Rab, umro 13. rujna 2011.
Josip Macoliæ – Bokan (1938-2011), Palit, umro 13. listopada 2011.
Josip Bakota, (1930-2011), Palit, umro 31. listopada 2011.
Petar Buniæ, (1925-2011), Palit, umro 20. prosinca 2011.
Vinka Ribariæ roð. Perèiniæ, (1918-2012), grad Rab, umrla 9. ožujka 2012)
Nevenka Pièuljan roð. Pende (1919-2911), Banjol, umrla 10. ožujka 2012)
Frane Bastijanèiæ, (1929 – 2012), Palit, umro 1. travnja 2012.
Hvala im u ime svih èlanova Udruge antifašista Raba !
Komemoracija na Spomen-groblju žrtava fašistièkog logora Kampor
Ivo Bariæ, prof.
Na Spomen-groblju žrtava talijanskog fašistièkog logora
Kampor u kome je 1942/43. umrlo od gladi i bolesti preko 4.500
ljudi zato jer su živjeli na podruèju Gorskog kotara, južne
Slovenije, èabarskog i kastavskog kraja gdje su fašisti nakon rata
namjeravali doseliti svoje ''heroje'', održana je komemoracija i
položeni vijenci u spomen Danu osloboðenja logora 11. rujna
1943. godine.
Bio je to velièanstven meðunarodni skup na kojem su govorili
predstavnik delegacije udruženja talijanskih partizana A.N.P.I.
Lino Michelini iz Bologne i Edvin Švab iz Trsta, Herman Janež,
predsjednik Odbora interniraca logora Kampor, Suzana
Cvijetkoviæ, tajnica SUABA Liburnija, Ivo Bariæ, predsjednik
antifašista Raba i Berislav Dumiæ, predsjednik Gradskog vijeæa
Grada Raba. Osim spomenutih govornika vijence su položile
delegacije Opæine Lopar s Darkom Peæarinom, UABA Èabra s
Antunom Erentom i UABA Krka s predsjednikom Stjepanom
24
Starèeviæem. Položen je i vijenac Židova. Na komemoraciji je
bilo i trideset èlanova SUABA Liburnija (Matulji-Opatija) koje
je vodio predsjednik Vilijam Radetiæ te brojni Rabljani.
Minutom šutnje odana je poèast umrlima u logoru. Nakon
prigodnih govora sudionici su uz pratnju Ive Bariæa razgledali
Spomen-groblje.
Na povratku u Rab kolona automobila stala je kod spomenika na
ulazu u nekadašnji Ženski i djeèji logor. Tamo je položeno
cvijeæe i zapaljena svijeæa za umrle i patnike logora. O logoru
govorio je nekadašnji logoraš Herman Janež koji je tada imao
sedam godina, dovoljno star da se sjeæa teškog života u logoru.
U Rabu su se nakon komemoracije sastali predstavnici gradova i
opæina odakle su bili logoraši kamporskog logora i dogovorili
prezentaciju znanstvenog skupa ''Kampor – polje sjeæanja'' koji
æe se održati na Rabu 30. rujna, 1. i 2. listopada 2011. godine. To
je prvi dio projekta izgradnje Memorijalnog centra Kampor koji
financira Europska unija.
BIBLIOGRAFIJA
Priredio: Tvrtko Klariæ
Objavljeni brojevi:
1, 2009 (I), str. 1-30;
2, 2009 (I), str. 1-32;
3, 2010 (II), str. 1-32;
4, 2010 (II), str. 1-32;
5, 2011 (III), str. 1-32;
6, 2011 (III), str. 1-32;
Glavni urednik: Leonardo Beg
Urednici: Ivo Bariæ, Vanja Seršiæ i Leonardo Beg (4. i 6. broj)
Urednik: Ivo Bariæ (5. broj)
Uredništvo: Leonardo Beg, Ivo Bariæ, Vanja Seršiæ, Josip Fafanðel, Marija Mateša, Darko Peæarina, Josip Ribariæ, Josip Andriæ,
Slavko Pahljina (od 3. broja)
Savjet: mr. sc. Vanja Seršiæ; mons. dr.sc. Leonardo Beg; Ivo Bariæ, prof.; Josip Fafanðel, Marija Mateša, dipl. oecc., Darko Peæarina;
Josip Ribariæ, Josip Andriæ, dipl. ing., Slavko Pahljina; mr. sc. Srðan Richter (6. broj)
ANDRIÆ, Josip:
(1) Mjesto sjeæanja – spomen muzej logora Kampor na
Rabu 1, 19-20;
(2) Dan branitelja i Dan domovinske zahvalnosti 05.
kolovoza 2009. 2, 22-23;
(3) Pripreme za drugu sjednicu Odbora za izgradnju
Muzeja logora Kampor 2, 29;
(4) Uèenici i studenti iz Italije posjetili Kampor i Goli
otok 3, 20;
(5) Prièa o rapskoj laði 3, 22-23;
(6) Zašto vrijedi biti èlanom udruge UABA otoka Raba
3, 30-31;
BARIÆ, Ivo:
(7) Antifašizam naš svagdašnji 1, 4-5;
(8) Dan osloboðenja otoka Raba 12. travnja 1945. 1,
7-8;
(9) O Udruzi antifašistièkih boraca i antifašista otoka
Raba 1, 10-11;
(10) Izvještaj s izborne skupštine Udruge 1, 12;
(11) Vratite spomen na dan osloboðenja Raba 12.
travnja 1945. 1, 13;
(12) Plan rada za 2009. godinu 1, 14;
(13) Iz rada Udruge [Izvještaj o radu èlanova udruge od
7. listopada 2008. godine do
13. ožujka 2009. godine] 1, 14-16;
(14) Okrugli stol „Baština antifašizma Rab 2009.“ 1,
18;
(15) Jeste li znali? 1, 28;
(16) Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas zauvijek
napustili [Žarko (Josipa) Štokiæ (1929. – 2007.); Stipe
(Ivana) Štokiæ (1926. – 2007.); Ljubo (Šima) Špadiæ
(1923. – 2007.); Željko (Nikole) Valovièiæ (1927. –
2007.); Antica (Petra) Stanièiæ (1920. – 2007.); Ante
Kaštelan (1915. – 2008.); Josip Mušæo (1917. – 2008.);
Krešo Kaštelan (1920. – 2008.); Frane Matahilja
(1928. – 2008.); Bare Andriæ (1920. – 2008.); Anica Kac
(1924. – 2008.); Zvonko Gušèiæ (1920. – 2008.);
Vitomir Ðuriæ (1928. – 2008.); Vinko Vrtodušiæ (1924.
– 2008.); Ana Milièeviæ (1929. – 2008.); Milan Miliæ
(1934. – 2008.); Rafael Matrda (1925. – 2008.); Ante
Matušan (1937. – 2008.); Milan Lovriæ (1940. –
2008.); Zdenko Grubišiæ (1931. – 2009.); Petar Španjol
Šimuneliæ (1914. – 2009.); Lucija Kaloæira (1922. –
2009.);] 1, 29;
(17) Dan osloboðenja Raba od Talijana 11. rujna 1943.
2, 2-3;
(18) Od futurizma do antifašizma 2, 10-11;
(19) Baština antifašizma ne ostaje bez baštinika 2, 2425;
(20) Iz rada Udruge [Izvještaj o radu èlanova udruge od
31. ožujka do 12. rujna 2009. godine] 2, 23-24;
(21) Delegacija Udruge antifašistièkih boraca i
antifašista otoka Raba posjetila gradonaèelnika 2, 29;
(22) Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas zauvijek
napustili [Frane Peæarina (1919. – 2009.); Ruža
Perinèiæ (1915. – 2009.); Frane Kordiæ (1922. – 2009.)]
2, 30;
(22)* Jeste li znali? 2, 31;
(23) Poštovani èitatelji 3, 3;
(24) Predsjednik Stjepan Mesiæ primio delegaciju
UABA Raba 3, 3;
(25) Kako sam oslobaðala Rab (Prièa partizanke Lucije
Kaloæira) 3, 4;
(26) Mjesto koje je tragedija zauvijek promijenila 3,
10-11;
(27) Sporni natjeèaj za voditelja projekta 3, 21;
(28) Bitka kod Lepanta 1571. (danas Nafpaktos) 3, 2425;
(29) Iz rada Udruge [Izvještaj o radu èlanova udruge od
11. rujna 2009. do 31. ožujka 2010. godine] 3, 26-28;
(30) Jeste li znali? 3, 28;
(31) Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas zauvijek
napustili [Sandro (Ivana) Sušiæ (1922. – 2009.); Marija
(Anta) Španjol ((1925. – 2009.); Josip (Andrije) Æuèa
Žentil (1941. – 2009.); Slavko (Stjepana) Kaštelan
(1924. – 2010.); Petar (Petra) Vidas (1922. – 2010.);
Ante (Josipa) Fafanðel (1935. – 2010.)] 3, 29;
(32) Da se ne zaboravi… Ante Belich (1916. – 2003.)
3, 29;
(33) Roðeni u logoru Kampor 4, 8;
(34) O sadržajima u udžbenicima za osnovnu školu 4,
21-23;
(35) Pravilno je „rapski“ a ne „rabski“ 4, 24;
(36) Sudionici „Bejahada“ posjetili logor Kampor 4,
27;
(37) Rapska smokva zasaðena u Parku prijateljstva dr.
Šiftarja u Sloveniji 4, 28;
(38) Iz rada Udruge [Izvještaj o radu èlanova udruge od
25
BIBLIOGRAFIJA
2. travnja do 3. rujna 2010. godine] 4, 28-30;
(39) Jeste li znali? 4, 30-31;
(40) Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas zauvijek
napustili [Stanko (Petra) Mikeliæ (1925. – 2010.) i Josip
(Frana) Deželjin (1944. – 2010.)] 4, 31;
(41) Da se ne zaboravi… Željko Valovièiæ (1927. –
2007.) 4, 31;
(42) Uvodnik 5, 3;
(43) U poèetku bijahu Ferije 5, 23;
(44) Prikaz Zbornika s Okruglog stola Baština
antifašizma Rab 2009. 5, 25-26;
(45) Iz rada Udruge [Izvještaj o radu èlanova udruge od
3. rujna 2010. do 29. ožujka 2011. godine] 5, 27-28;
(46) Èlanovi Udruge antifašistièkih boraca i antifašista
otoka Raba posjetili Jasenovac 5, 28- 29;
(47) Jeste li znali? 5, 29;
(48) Program i kalendar rada Udruge antifašista Raba za
2011. god. 5, 30-32;
(49) Uvodnik 6, 3-4;
(50) Èlanovi Udruge antifašista Buzeta posjetili Rab 6,
18;
(51) Za spašavanje Židova na Rabu nitko nije dobio
Pravednika 6, 21;
(52) Iz rada Udruge (Izvještaj o radu èlanova udruge od
1. travnja do 25. kolovoza 2011.) 6, 23-27;
(53) Sjetimo se vrijednih èlanova koji su nas zauvijek
napustili [Margarita (Marica) Dumiæ (1922. – 2011.);
Stipe Debeliæ (1926. – 2011.); Blaženka Blagdan (1968.
– 2011.)] 6, 27-28;
(54) Jeste li znali? 6, 28-29;
(55) Znanstvei skup „Kampor – Polje sjeæanja“ (sažetak
iz programa) 6, 29-30;
(56) Kako su se zabavljali mladi Rabljani u 16. i 17.
stoljeæu 6, 31;
BEG, Leonardo:
(57) Zajednièki vjetar u jedra broda èovjeèanstva 1, 2-3;
(58) Quo vadis, Croatia? 2, 17-18;
(59) Živjeti i pustiti drugoga i drugaèijega da živi 2,
23-24;
(60) Tražili ste pomoæ koja je za vas premnoge –
zakasnila 3, 7;
(61) Èovjek je biæe „boæatih nogu“ 3, 12-13;
(62) Marko Antun De Dominis 3, 17-18;
(63) Per aspera ad astra – preko trnja do zvijezda 3, 20;
(64) Evolucija ili kreacija? 4, 20-21;
(65) Taj èudesni svijet mutanata 4, 25-26;
(66) Tko vjeruje a tko ne vjeruje 5, 16-18;
(67) Fašizam danas 6, 14-15;
ÈARGONJA, Branko:
(68) Stradanje Grobnièana u fašistièkim logorima
tijekom Drugog svjetskog rata 4, 11-12;
(69) Fašistièki zloèini na podruèju Grobinšæine 1941. –
1943. 6, 18-19;
ÈEHAK, Iva:
(70) Antifašizam 2, 16;
(71) Talijanska manjina 3, 19;
DEBELIÆ, Vladimir:
(72) Izjava o spašavanju djevojke Edite Adler 6, 2122;
DEMICHELI, Mara:
(73) Ja, trentinski tamnièar u logoru na Rabu (prijevod:
Vinko Sušiæ Naèeta) 1, 24-25;
26
DEŽELJIN, Josip:
(74) Osamostaljenje Republike Hrvatske – povijesno
pravni i drugi uvjeti 5, 13-16;
FAFANÐEL, Josip:
(75) Na sunèanoj strani ulice 1, 9-10;
(76) Dvije prièe za jednu temu 2, 9-10;
(77) Žrna 3, 8;
GOLDSTEIN, Ivo:
(78) Osnovne znaèajke hrvatskog antifašizma 4, 1314;
GOMBAÈ, Metka:
(79) Izložba radova djece koji su bili u logoru Kampor
4, 7-8;
GRACIA, Giancarlo:
(80) Udruga antifašista i partizana Italije 4, 15-16;
GRUBIŠA, Damir:
(81) Europska unija i antifašizam 4, 14-15;
(82) Graðanski odgoj: kako funkcionira u demokraciji
5, 9;
GRUBIŠIÆ, Ivan:
(83) Nasukan je „hrvatski brod“ 4, 12-13;
(84) Suvremeno društvo i etos 5, 11;
(85) Moj uspjeh – Portal 6, 9-10;
I. B. = BARIÆ, Ivo:
(86) Prva talijanska okupacija Raba 1918. 1, 25-26;
(87) Šuljiæ Josip Jugo 1, 26;
(88) Spomen-park Boškopini 1, 27-28;
JAKIÆ, Tomislav:
(89) Zašto zaborav nije opcija 5, 4-5;
(90) Žeð za demokracijom ili obnovljena doktrina
ogranièenog suvereniteta 6, 7-9;
JANEŽ, Herman:
(91) Dan spomina 2, 5-6;
KARALIÆ, Rasim:
(92) Sjeæanja na Kampor / Spomini na Kampor 3, 12;
KLEPAC, Marijana:
(93) Odlazak u logore 1942. 2, 8;
KORDIÆ, Marija:
(94) Ona 5, 29;
KORDIÆ-HODAK, Marica:
(95) Žena i majka; Most 1, 24;
KOVAÈIÆ M., Ivan:
(96) Osloboðenje otoka Raba i interniraca iz logora
Kampor 11. rujna 1943. 2, 3-4;
KUNKERA, Marica:
(97) Moja sjeæanja na ratne dane i gospodjicu Editu 6,
22-23;
MALNAR, Slavko:
(98) Bio sam u fašistièkom logoru Kampor na Rabu 4,
9-11;
MARÈIÆ, Zoran:
(99) Poginuli u Drugom svjetskom ratu koji nisu na
ploèama spomenika u gradu 1, 21;
MARIÈIÆ, Ratko:
(100) Poèast suradnicima okupatora 6, 29;
MATVEJEVIÆ, Predrag:
(101) Krleža danas i ovdje 5, 10;
(102) Rijeè o „krizi“ 6, 4-5;
MESIÆ, Stjepan:
(103) Gospoðe i gospodo, dragi prijatelji iz Hrvatske i
zemalja regije, drugarice i drugovi 6, 16-17;
(104) Predavanje uèenicima gimnazije 4, 4-6;
BIBLIOGRAFIJA
NIENOLLER, Martin:
(105) Kad su…(preveo: Slobodan Šnajder) 2, 32;
PAHLJINA, Slavko i drugi:
(105*) Trideseta obljetnica osnutka ORB „Šime
Kuereliæ-Ikan“ Rab 3, 13-15;
PAPARIÆ, Ante:
(106) Da se ne zaboravi… Jakov Papariæ (1901. –
1938.) 2, 30;
PAPARIÆ, Sandra:
(107) Imperativ kulture suživota – težak zadatak? 2, 15;
PEÆARINA, Darko:
(108) Lopar kao novonastala opæina 1, 16-17;
PILSEL, Drago:
(109) Ustaštvo 1941. i 1991. upropastilo sve hrvatske
interese 5, 7-8;
(110) Oplakati sve i do posljednje žrtve mržnje 6, 5-6;
PLJEŠA, Ivan:
(111) Blajburg kao kukavièje jaje kontrarevolucije 4,
18-20;
POPIÆ, Vladimir:
(112) Most prijateljstva Rab – Petrovaradin 1, 23-24;
RIBARIÆ, Josip:
(113) Apel jednog Rabljanina 3, 21;
(114) Posjet rapskih antifašista Kumrovcu 2, 28;
RIBARIÆ, Vladimir:
(115) Prve žrtve fašistièkog terora na otoku Rabu 1,
22-23;
SERŠIÆ, Vanja:
(116) Antifašizam juèer, danas, sutra 1, 5-7;
(117) Prikaz knjige dr. Jurja Šæetinca „Socijalna
organizacija fašizma“ 2, 12-15;
(118) Èovjek uèi dok je živ 2, 17;
(119) Antifašizam juèer – danas – sutra 2, 19;
(120) Prikaz znanstvenog skupa „Okrugli stol Baština
antifašizma Rab 2009.“2,19-22;
(121) U ime istine… 3, 15-16;
(122) Uvodnik 4, 3;
(123) U kakvom to svijetu živimo? 4, 16-18;
(124) Juèer,… danas,… sutra. 4, 26-27;
(125) Misliti drugaèije 5, 6-7;
(126) Moderni antifašizam, što je to? 5, 24-25;
(127) Prezentacija knjige „Nisam zavijao s
vukovima…“ T. Jakiæa 6, 11-14;
(128) Biti èovjek 6, 19-20;
ŠAJBIÆ, Josip:
(129) Mjesto boli i patnje 4, 9;
ŠPANJOL, Karmen:
(130) Mir i ljudska prava u Italiji 3, 18-19;
(131) Iz EU stigla prva sredstva za izgradnju
Memorijalnog centra Kampor 4, 6;
VIDAS-BUTORAC, Martina:
(132) Spomenici govore 3, 9-10;
(133) Umjetnost u vrijeme nacizma 4, 23-24;
(134) Svjedoèanstva [razgovor sa Stankom Vidasom]
5, 19-20;
VRATUŠA, Anton:
(135) Tri pisma borbenog drugarstva 2, 6-7;
(136) Smokovec z otoka Raba pripoveduje 5, 21-22;
ZBAŠNIK, Ivan:
(137) Sjeæanja na skoro zaboravljene patnje 3, 5-7;
(138) Obljetnice 5, 20-21;
ZIMA, Zdravko:
(139) Kako postati kolekcionar 5, 11-12;
Kazalo autorâ:
ANDRIÆ, Josip: 1-6;
BARIÆ, Ivo: 7-56;
BEG, Leonardo: 57-67;
ÈARGONJA, Branko: 68-69;
ÈEHAK, Iva: 70-71;
DEBELIÆ, Vladimir: 72;
DEMICHELI, Mara: 73;
DEŽELJIN, Josip: 74;
FAFANÐEL, Josip: 75-77;
GOLDSTEIN, Ivo: 78;
GOMBAÈ, Metka: 79;
GRACIA, Giancarlo: 80;
GRUBIŠA, Damir: 81-82;
GRUBIŠIÆ, Ivan: 83-85;
I. B. = BARIÆ, Ivo: 86-88;
JAKIÆ, Tomislav: 89-90;
JANEŽ, Herman: 91;
KARALIÆ, Rasim: 92;
KLEPAC, Marijana: 93;
KORDIÆ, Marija: 94;
KORDIÆ-HODAK, Marica: 95;
KOVAÈIÆ M., Ivan: 96;
KUNKERA, Marica: 97;
MALNAR, Slavko: 98;
MARÈIÆ, Zoran: 99;
MARIÈIÆ, Ratko: 100;
MATVEJEVIÆ, Predrag: 101,102;
MESIÆ, Stjepan: 103-104;
NIENOLLER, Martin: 105;
PAHLJINA, Slavko: 105*
PAPARIÆ, Ante: 106;
PAPARIÆ, Sandra:107;
PEÆARINA, Darko: 108;
PILSEL, Drago: 109-110;
PLJEŠA, Ivan: 111;
POPIÆ, Vladimir: 112;
RIBARIÆ, Josip: 113, 114;
RIBARIÆ, Vladimir: 115;
SERŠIÆ, Vanja: 116-128;
ŠAJBIÆ, Josip: 129;
ŠPANJOL, Karmen: 130-131;
VIDAS-BUTORAC, Martina: 132-134;
VRATUŠA, Anton: 135-136;
ZBAŠNIK, Ivan: 137-138;
ZIMA, Zdravko: 139.
27
KALENDAR RADA
PROGRAM I KALENDAR RADA UDRUGE ANTIFAŠISTA RABA
ZA 2012.
Palit 71, p.p. 16, 51280 – Rab
Tel/fax: (051) 725-658
E- mail: [email protected]
www.ua-rab.hr
I. UVOD
I. PROGRAM I KALENDAR RADA ZA 2012. GODINU
Udruga antifašista Raba je civilna udruga registrirana temeljem
Zakona o udrugama. Èlanovi svojim radom djeluju na društvene
promjene bez nasilja, a temelje se na sadržajima èiji je središnji
motiv zaštita prava èlanstva oplemenjenog njihovim vlastitim
stvaralaštvom njegovanjem antifašizma i tekovina NOB-a,
antifašizma kao kulture duha i ljudskog dostojanstva, društva
istine i slobode, za dragovoljno sudjelovanje u društvenim
zbivanjima prakticirajuæi kulturu dijaloga promoviranjem
etiènosti, æudoreða zajednièkog teistima, agnosticima i
ateistima.
Svojim se sadržajima u programu jasno ograðuje od fašizma koji
nije nestao porazom u ratu pa se danas može pojaviti u drugim
oblicima i uvijek u ime slobode nudeæi sirovi materijalizam,
nacionalizam, mržnju prema strancima, društveni otpor,
duhovnu ogranièenost, otpor prema Europi i laganje kao model
ponašanja, nude kiè i buku pomiješan s populizmom i
nacionalizmom iza èega ne stoji nijedna univerzalna vrijednost
pa uzima oblièje i boju svog vremena njegujuæi kult laži.
Na osnovi prethodnog Udruga antifašista Raba provodi program
kojim je konsolidirana u modernu udrugu civilnoga društva koja
uz njegovanje spomenièko-slavljenièke djelatnosti
antifašistièku misao širi listom Naša rijeè, web stranicom,
povezujuæi se e-mailom s drugim udrugama i pojedincima,
održavanjem okruglih stolova, predavanjima, izdavaštvom
(Zbornik, knjige i drugo), nastavom u Osnovnoj i Srednjoj školi u
Tjednu antifašizma, redovnim emisijama na Radio Rabu,
poticanjem i sudjelovanjem u izgradnji Memorijalnog centra
Kampor i Škole demokracije, obilježavanjem znaèajnih datuma
iz antifašistièke povijesti, komemoracijama, suradnjom s drugim
udrugama u zemlji i inozemstvu, Savezom antifašistièkih boraca
i antifašista, zajednièkim izletima i susretima s èlanovima drugih
udruga i drugo. Znaèajan je bio i, ove godine održan, trodnevni
skup ''Kampor – Polje sjeæanja'' na kome je sudjelovalo
pedesetak znanstvenika, struènjaka i publicista iz Hrvatske,
Slovenije i Italije.
Ovakav program privukao je u Udrugu i veæi broj èlanova. U tri
godine broj èlanova je porastao za 2,3 puta ili od 114 na 257
èlanova. Prevladavaju muškarci sa 74%, žena je 67 ili 26%,
mladih do 28 godina je 9 (4%), do 40 godina 27 (11%), prosjeèna
starosna dob èlanstva je 59 godina.
Radi promjene stanja u strukturi èlanstva u prilog mlaðih i veæeg
broja žena planirano je osnivanje Sekcije Žena i Sekcije mladih
koje æe biti samostalne u radu sa svojim sredstvima i
programima.
Buduæi je veæi dio spomenika poginulim u NOB u lošem stanju
poticat æe se njihova obnova novim prijedlogom o racionalnom
trošenju sredstava namijenjenih za tu svrhu.
Program socijalne zaštite znaèajan je dio brige o starijim
èlanovima, posebno o sudionicima NOB-a i Domovinskog rata.
Udruga æe se i ove godine financirati iz Proraèuna Grada Raba,
donacija, poklona, èlanarine i iz Proraèuna Županije, a natjecat
æe se i za sredstva iz fondova Europske Unije.
Na Skupštini Udruge antifašista Raba, održanoj 22. prosinca
2010., usvojene su sljedeæe smjernice za izradu programa rada za
2011. i 2012. godinu:
nastavak suradnje sa školama;
osiguravanje uvjeta za rad Sekcije mladih i Sekcije žena
Udruge;
poticanje izgradnje Muzeja Kampor;
poticanje obnove Spomen groblja logora Kampor;
obilježavanje znaèajnih datuma iz antifašistièke
povijesti i NOB-a;
proširenje izdavaèke djelatnosti (Naša rijeè, Zbornik i
drugo);
održavanje znanstvenih skupova i okruglih stolova;
modernizacija web stranice Udruge antifašista Raba;
sudjelovanje u elektronskim medijima;
izrada programa socijalne zaštite èlanova Udruge;
suradnja sa SABA RH i PGŽ, i udrugama SABA.
28
A) STALNI POSLOVI U GODINI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Uèlanjivanje novih èlanova
Organizator:
Predsjedništvo
Izvršitelji:
èlanovi predsjedništva prema mjestu
stanovanja
Posjet nemoænim i bolesnim èlanovima
Organizator:
Predsjedništvo
Izvršitelji:
èlanovi predsjedništva prema mjestu
stanovanja
Komemoracije na spomenicima poginulim u NOB-u
i Domovinskom ratu
Organizator: Grad Rab i UA Raba
Koordinator: Ivo Bariæ
Polaganje cvijeæa na odar umrlih èlanova (ispraæaj
ako zatraži obitelj)
Organizator: Josip Peræiniæ Belo, potpredsjednik
Koordinator: Ivo Bariæ, predsjednik
Zaštita i obnova spomenika poginulim u NOB-u i
grobova boraca
Organizator: Grad Rab
Izvršitelj:
Dundovo d.o.o.
Koordinator: Ivo Bariæ, predsjednik
Suradnja sa školama, ustanovama kulture, SABA RH,
Zajednicom udruga PGŽ, udrugama iz Domovinskog
rata i drugim udrugama, Gradom Rabom, Odborom
logora Rab-Gonars iz Ljubljane (Janež Herman),
Židovskom kulturnom scenom «Bejahad» i ostalima
Organizator: Predsjedništvo
Koordinator: Ivo Bariæ, predsjednik UA Raba
Ureðivanje web stranice Udruge antifašista Raba
Organizator:
Predsjedništvo
Predlagatelj:
Ivo Bariæ, predsjednik UA Raba
Izvršitelj:
Nikica Gušèiæ i Šimunkoviæ
KALENDAR RADA
B) POSLOVI PO MJESECIMA U GODINI
SIJEÈANJ
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi: predsjednik, tajnica i predsjednici odbora
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici:
predsjednik UA Raba Ivo Bariæ i gosti
3.
Skupljanje èlanarine i osiguranja èlanova
Organizator: Predsjedništvo
Izvršitelji:
svi èlanovi predsjedništva
VELJAÈA
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi: predsjednik Ivo Bariæ i tajnica Ilona Šimièiæ
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator:
Predsjedništvo
Sudionici:
predsjednici odbora i predsjednik
UA Raba
3.
Prihvaæanje Završnog raèuna UA Raba
Organizator: Predsjedništvo
Izraðivaè:
Ilona Šimièiæ, blagajnica
4.
Predavanje: prof. dr. sc. Damir Grubiša
Organizator: Predsjedništvo
Koordinator: Ivo Bariæ
Pokrovitelj: Gad Rab
5.
Sjednica Odbora Tjedna antifašizma
6.
Sjednica Odbora okruglog stola Baština antifašizma
7.
Sjednica Odbora za izgradnju Muzeja Kampor
Prireðivaèi: predsjednici odbora i predsjednik
UA Raba
Suradnici: èlanovi odbora
OŽUJAK
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi predsjedništva
i predsjednici odbora
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici:
dr.sc. don Leonardo Beg i
Ivo Bariæ, prof.
3.
Sjednica Odbora Tjedna antifašizma-ljudskih prava
Prireðivaè:
Predsjedništvo
Koordinator:
Ivo Bariæ i profesori škola
Šime Tomuliæ, Slobodan Graovac
i Stevo Vuèkoviæ
4.
Sjednica Uredništva i Savjeta lista Naša rijeè
Prireðivaèi: Leonardo Beg, Vanja Seršiæ i Ivo Bariæ
Sudionici:
èlanovi uredništva
5.
Izrada Programa socijalne zaštite èlanova
UA Raba za
2012.
Predlagatelj:
Ilona Šimièiæ, tajnica i Slavko Rak,
èlan Predsjedništva
Izvršitelj:
Predsjedništvo
TRAVANJ
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi: predsjednik, èlanovi predsjedništva
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
i predsjednici odbora
Konferencija za tisak
Organizator: Predsjedništvo i predsjednik UA Raba
Sudionici:
predsjednici odbora UA Raba
Sjednica Uredništva i Savjeta lista Naša rijeè
Sazivaè:
predsjednik UAR
Sudionici:
èlanovi Uredništva i Savjeta lista
Tiskanje lista Naša rijeè br. 7
Prireðivaèi: Leonardo Beg, Vanja Seršiæ i Ivo Bariæ
Tiskara:
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator:
Predsjedništvo
Sudionici:
Ivo Bariæ i profesori Osnovne i Srednje
škole
Obilježavanje Dana osloboðenja Raba 12. travnja
Organizator: Grad Rab
Suorganizator: Udruga antifašista Raba
Koordinatori:
Ivo Bariæ, Ilona Šimièiæ i Darko
Peæarina
Sjednica Odbora okruglog stola Baština
antifašizma
Prireðivaèi:
Ivo Bariæ, predsjednik i èlanovi
Odbora
Koordinatori: Predsjedništvo i predsjednik UA Raba
Tjedan antifašizma-ljudskih prava od 9. do 14.
travnja 2012.
Organizator: Predsjedništvo
Predavaèi:
Ivo Bariæ, prof., Šime Tomuliæ, prof.,
Slobodan Graovac, prof. (Srednja škola) i
Stevo Vuèkoviæ, prof. (Osnovna škola)
Sudionici:
uèenici IV. razreda Gimnazije i uèenici
VIII. razreda Osnovne škole
Okrugli stol u Srednjoj školi «Antifašizam danas»
Organizatori: Predsjedništvo UAR i Srednja škola
Markantuna de Dominisa
Sudionici:
uèenici i profesori Srednje škole i Ivo
Bariæ, predsjednik UA Raba
Pokrovitelj:
Grad Rab
SVIBANJ
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi: predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Posjet Kuæi cvijeæa u Beogradu
Organizator:
Zajednica udruga antifašistièkih
boraca i antifašista PGŽ
Koordinator: Predsjedništvo UA Raba
3.
Konferencija za tisak
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici: Vanja Seršiæ i Ivo Bariæ
4.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo UA Raba
Sudionici:
Leonardo Beg i Josip Ribariæ
5.
Sjednica Odbora okruglog stola Baština
antifašizma
Organizator: predsjedništvo
Prireðivaè: Ivo Bariæ, predsjednik i èlanovi Odbora
6.
Obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom i Dana
Grada (9. svibanj)
Organizator: Grad Rab
Koordinator: Predsjedništvo UA Raba
29
KALENDAR RADA
7.
Posjet Kumrovcu
Organizator: Predsjedništvo UA Raba
Sudionici:
èlanovi UA Raba, uèenici i profesori
Srednje i Osnovne škole
LIPANJ
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici: Ivo Bariæ i Vanja Seršiæ
3.
Konferencija za tisak
Organizator:
Predsjedništvo
Sudionici:
Ivo Bariæ i èlanovi predsjedništva i
odbora
4.
Sat povijesti na Matiæ poljani
Organizator: MUABA Delnice
Sudionici: delegacija UA Raba
5.
Susret sa èlanovima A.M.P.I. iz Italije
Sudionici: èlanovi Predsjedništva
Koordinator: Ivo Bariæ i Ika Haloviæ
6.
Dan antifašistièke borbe (22. lipnja) i
7.
Dan državnosti (25. lipnja)
Organizator: Grad Rab
Koordinator: Udruga antifašista Raba
SRPANJ
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Sjednica Uredništva Okruglog stola
Prireðivaèi: Leonardo Beg, Vanja Seršiæ i Ivo Bariæ
Sudionici:
èlanovi uredništva
KOLOVOZ
1.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti (5. kolovoza)
Organizator: Grad Rab
Sudionik:
Udruga antifašista Raba
3.
Godišnji odmor
Dežurstvo: Èlanovi Predsjedništva
RUJAN
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi Predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Zahtjevi donatorima i sponzorima za pomoæ
Organizator: Predsjedništvo
Prireðivaè:
Ivo Bariæ, Ilona Šimièiæ i predsjednici
odbora
3.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici:
Ivo Bariæ i gosti
4.
Konferencija za tisak
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici: Ivo Bariæ, Josip Perèiniæ i Darko Peæarina
5.
Sjednica Odbora okruglog stola Baština antifašizma
Organizator: Predsjedništvo
Prireðivaè: Ivo Bariæ, Vanja Seršiæ i Leonardo Beg
30
6.
7.
8.
9.
Sjednica Uredništva i Savjeta lista Naša rijeè
Sazivaè:
predsjednik UAR
Sudionici:
èlanovi Uredništva i Savjeta lista
Tiskanje lista Naša rijeè br. 8
Prireðivaèi: Leonardo Beg, Ivo Bariæ i Vanja Seršiæ
Sudionici:
èlanovi uredništva
Sjednica Odbora Muzeja Kampor i Logorskog
odbora Kampor-Gonars
Organizator: Predsjedništvo
Prireðivaè: Josip Andriæ, predsjednik Odbora
Obilježavanje Dana osloboðenja Raba i Logora
Kampor (11. rujna)
Organizator: Grad Rab
Suorganizator: Udruga antifašista Raba
Koordinatori: Ivo Bariæ i Ivan Šimièiæ
LISTOPAD
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: predsjedništvo
Sudionici: gradonaèelnik Zdenko Antešiæ i Ivo Bariæ
3.
Konferencija za tisak
Organizator: Predsjedništvo UA Raba
Sudionici:
Vanja Seršiæ, Leonardo Beg i Ivo Bariæ
4.
Dan neovisnosti (8. listopada)
Organizator: Grad Rab
Sudionik:
Udruga antifašista Raba
5.
Nacrt prijedloga Programa i Kalendara rada za
2013. godinu
Predlagaè: predsjednik Udruge i predsjednici odbora
Rasprava: Predsjedništvo
STUDENI
1.
Svi sveti i Dan mrtvih (1. i 2. studeni) –
komemoracije na spomenicima NOB-a i polaganje
cvijeæa na grobove boraca (u Kamporu 30.10.2012.)
Organizator: Grad Rab i UA Raba
Sudionik:
Udruga antifašista Raba
2.
Gonars (Italija) – meðunarodna komemoracija
Organizator: ZUABA PGŽ
Sudionik:
Udruga antifašista Raba
3.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi:
predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
4.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici:
Ivo Bariæ
1.
Usvajanje Programa i kalendara rada
Organizator:
Predsjedništvo
Predlagaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UA
PROSINAC
1.
Sjednica predsjedništva UA Raba
Sazivaè:
Ivo Bariæ, predsjednik UAR
Prireðivaèi: predsjednik, èlanovi predsjedništva i
predsjednici odbora
2.
Emisija na Radio Rabu (prva srijeda)
Organizator: Predsjedništvo
Sudionici: mr.sc. Vanja Seršiæ, dr.sc. don Leonardo Beg
i Ivo Bariæ, prof.
KALENDAR RADA
3.
4.
5.
Usvajanje prijedloga za dodjelu priznanja i
zahvalnica
Organizator: Predsjedništvo
Predlagaèi: èlanovi UA Raba
Godišnja skupština Udruge antifašista Raba
Organizator: Predsjedništvo
Prireðivaè: Ivo Bariæ, predsjednik UA Raba i svi
predsjednici odbora i komisija
Novogodišnje druženje èlanova UA Raba
Organizator: Predsjedništvo
Tijekom godine bit æe nepredviðenih poslova
koji æe se uvrstiti u program kad se pojave.
Najèešæe su to poslovi voðenja izletnika na
podruèje Logora Kampor i logorskog groblja.
Sve nepredviðene radnje organizirat æe
predsjednik s èlanovima predsjedništva, tajnica i
predsjednici odbora.
Za provoðenje programa zaduženi su:
Predsjedništvo, predsjednik, tajnik, Odbor za izgradnju Muzeja Kampor, Urednièki odbor lista Naša rijeè, Savjet lista Naša rijeè,
Odbor Okruglog stola Baština antifašizma, Odbor Tjedna antifašizma
Suradnici:
1.
Prof. dr. sc. Josip Deželjin, emer.
2.
Prof. dr. sc. Damir Grubiša
3.
Herman Janež, predsjednik Logorskog odbora Rab-Gonars (Ljubljana)
4.
Tomislav Jakiæ, publicist
Savjetnici:
1.
Akademik Petar Strèiæ
2.
Akademik Anton Vratuša (Ljubljana)
Predsjednik
Ivo Bariæ, prof.
Broj: 81/2011.
Rab, 23. prosinca 2011.
Pjesma Titu
U mojoj sobi je mrak,
.
.
.
Iz tame klija žuto svijetlo radija
i zvoni Titov glas.
I one nas davne noæi vodio ovaj glas
Po peti put,
i noæas eterom zvoni glas
kojim Tito naviješta novu godinu mira
u ovom burnom vijeku . . .
Pet godina mira,
u ranama i znoju
odbija sedam ratova
sa linija naših granica.
U petoj godini mira,
za mir se bitka bije
u tvornicama i oranicama.
One nas davne noæi,
vodio ovaj glas,
a noæas od svake drage Titove rijeèi
jedna æe rana i jedan æe grob da zalijeèi.
Godina 1950.
Slobodan Novak
31
Kampor - polje sjeæanja, simpozij, pauza
Sat povijesti u Osnovnoj školi Èavle
Skupština, Predsjedništvo 23.12.2011.
Na Skupštini

ZAMOLBA ZA PRIJEM U ČLANSTVO Naslovu podnosim ovu

prijava hrvatske tvrtke

dopis

ovdje. - Udruga geodeta Osječko

izborna skupština 2013. godine

izvještaj o radu Udruge za 2014

Pravila online natječaja za foto i kratke video uratke „NEKA SE

File - Vrgorac u Splitu

Nekada učili prva slova, a sada će prve speleološke korake

godišnja skupština - Udruga `PODMORNIČAR`