close

Enter

Log in using OpenID

AZBEST JE SVUDA OKO NAS

embedDownload
HRVATSKI ZAVOD ZA
TOKSIKOLOGIJU
AZBEST JE SVUDA OKO
NAS
Izdavač
Hrvatski zavod za toksikologiju
Martićeva 63a, Zagreb
Autori
Prof. Dr. sci. Franjo Plavšić
Glavni urednik
Prof. Dr. sci. Franjo Plavšić
Likovna oprema naslovnice
Prof. Dr. sci. Franjo Plavšić
Mreža
www.hzt.hr
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-55855-1-0
AZBEST JE SVUD OKO NAS:
brošura/<autor Franjo Plavšić> glavni i
odgovorni urednik Franjo Plavšić
Zagreb: Hrvatski zavod za toksikologiju,
2009.
Prvo izdanje
AZBEST JE SVUD OKO NAS
Zagreb 2010.
Ova brošura izrađena je zbog potrebe edukacije
građana o azbestu. Nadamo se da će netko financirati
njezino tiskanje i podjelu građanima. Slobodno je
možete skinuti s inerneta za svoje potrebe, ali
zabranjujemo tiskanje bez naše dozvole.
Što je azbest
Bilo bi bolje govoriti o azbestima, jer ti silikatni minerali dolaze u brojnim oblicima.
Za laika je to zaista potpuno svejedno, ali stručnjaci razlikuju različite azbestne materijale kao:
krocidolit, amozit, antofilit, aktinolit, tremolit i krizotil. Definitivno je sigurno da ti minerali i
njihovi proizvodi nisu jednako opasni. Najopasniji je krocidolit ili “plavi azbest”, koji se kod
nas prestao koristiti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Azbest je u našem okolišu prisutan od uvijek, a nalazišta su rasuta diljem Hrvatske
iako je malo mjesta gdje bi njegovo iskorištavanje bilo isplativo. Istina, postojali su rudnici
azbesta još prije pedesetak godina, npr. u blizini Trogira, ali azbest iz uvoza bio je dramatično
jeftiniji i tako su naši površinski kopovi zaboravljeni. U Hrvatskoj nema niti jednog mjesta
gdje bi se azbest mogao isplativo iskorištavati, a u Bosni je nekoliko nalazišta. Međutim,
siromašni nalazi azbesta u Hrvatskoj su brojni i nalaze se na cijelom državnom području. Prvi
opis nalazišta azbesta u okolici Zagreba datira iz 1975. kada je znanstvenik Lj. Barić opisao
aktinolit na obroncima Zagrebačke gore. Kasnije je nađen azbest i na drugim mjestima u
okolici Zagreba, pa se čak na Rudarsko-geološkom fakultetu predviđaju vježbe prepoznavanja
azbesta u kolegiju “Ležišta nemetalnih mineralnih sirovina”. Dakle, azbest je prisutan u našem
prirodnom okolišu kao mineral od nevelike važnosti za privredu zemlje. Međutim, logično je
da se iz površinskih stijena azbest može širiti okolišem zbog djelovanja meteoroloških
činitelja i da su ljudi uvijek bili izloženi azbestnim vlaknima iz prirode. Treba vrlo snažno
naglasiti da se azbestna vlakna oduvijek nalaze u sasvim prirodnom okolišu i da nema na
svijetu kopnenih mjesta bez azbestnih vlakana u zraku, a tako je bilo vjerojatno tijekom cijele
povijesti čovječanstva.
Antički narodi su znali što je azbest i koja su njegova korisna svojstva. Vrlo rano su
spoznali da je izrazito otporan na temperaturne promjene i da je dobar izolator, ali očito nisu
vidjeli gdje bi ga mogli iskoristiti. Arheološka istraživanja pokazuju da se koristio npr. kod
spaljivanja mrtvih tijela uglednika kao postolje na kojem se odvijao obred. Tek u 19. stoljeću
počinje njegova primjena na različitim mjestima, a ona je bila pojednostavljena zbog činjenice
da se azbestni materijali izrazito dobro kalaju na ploče ili čak vlakna. Krajem milenija kod nas
u Hrvatskoj uvozilo se godišnje više od 2.000 tona azbesta iz Južne Afrike ili Rusije. Treba
reći da je to bio uglavnom relativno najmanje opasni krizotil, što je izrazito povoljno danas
kad pokušavamo ukloniti azbest iz našeg okoliša. Prosta računica govori o tome da smo
tijekom zadnjih 50 godina uvezli više od 100.000 tona čistih azbestnih minerala i proizveli
barem milijun tona različitih proizvoda od njega. To znači da nema mjesta u Hrvatskoj gdje
azbest nije ugrađen u građevni materijal.
Autori ovog teksta su prvi započeli izradu propisa o zabrani proizvodnje, prometa i
korištenja azbestnih proizvoda u Hrvatskoj. Prvi pravilnik je objavljen 1995. (NN 29/05) i
djelo je zaposlenika Hrvatskog zavoda za toksikologiju. Njegova primjena je bila ograničena
zbog snažnih industrijskih lobija i glavni autor je čak primao prijetnje od proizvođača. Tada su
radnici Salonita posebno loše primili pravilnik smatrajući da im on oduzima kruh svagdašnji, a
tek kasnije su se javili oboljeli sa svojim problemima i traženjem prava na nadoknade zbog
bolesti. Konačno je 1996. objavljen prijevod europske direktive o zabranama i ograničenjima,
gdje se potpuno zabranilo bilo kakvo novo korištenje azbesta u Hrvatskoj (NN 17/2006).
Dopušteno je koristiti ugrađene azbestne proizvode do časa kad postanu otpad. Od tog
trenutka zapravo kreće bitka za čišćenje našeg prirodnog okoliša od azbestnih proizvoda, ali
valja biti razuman i shvatiti da će taj proces trajati još desetljećima. Nije ovaj čas moguće
srušiti sve zidane objekte u Hrvatskoj radi azbesta, a nije ni potrebno. Ovaj čas je najvažnije
realno procijeniti opasnosti i rizike da bi se moglo postupati razumno i učinkovito.
Slika 1. Najopasniji je krocidolit (plavi azbest), ali je on na sreću malo korišten u
Hrvatskoj.
Slika 2. Najčešći hrvatski azbestni mineral kao ruda je aktinolit
Slika 3. Najčešće korišteni azbestni materijal u Hrvatskoj je bio krizotil, ali on je
najmanje opasan od svih 6 azbestnih materijala i dugo se raspravljalo o opravdanosti
njegove potpune zabrane za korištenje.
GDJE MOŽETE NAĆI AZBESTNE PROIZVODE U KUĆI ILI POKRAJ NJE?
Odgovor na naslovno pitanje je vrlo jasan. Možete azbest naći svagdje, pa i tamo
gdje ga ne bi očekivali. Odmah treba naglasiti da je malo ljudi sposobno jednim
pogledom zaključiti da je u neki predmet ili materijal ugrađen azbest. Za siguran dokaz
su potrebne složene laboratorijske pretrage, ali u nekim slučajevima je svaki građanin u
stanju prepoznati da se radi o azbestnom proizvodu (npr. stare salonit ploče na krovovima
mnogih naših kuća). Azbest je ugrađivan na svim mogućim mjestima zbog svojih
izvanrednih svojstava toplinske izolacije, ali je našao dobru primjenu i u brojnim
električnim uređajima. U kućanstvima je bio ugrađivan na različitim mjestima kao npr.:
-u različitim oblicima (beton, žbuke, boje) u vanjskim ili čak pregradnim zidovima,
-opet u različitim oblicima (npr. cementne smjese ili smjese s polimerima poput vinila) za
izradu podnih pločica,
-izolator u pećnicama (štednjacima),
-izolator u bojlerima ili kotlovima centralnog grijanja,
-izolator cijevi koje vode paru, toplu vodu ili zrak klimatizacijskih sustava,
-na raznim drugim mjestima (npr. vodovodne cijevi, električni uređaji, rukavice ili odjeća
za zaštitu od topline, stare kočničke obloge u automobilima, itd.).
Bitno je naravno prepoznati rizike, jer opasnost od azbesta je dobro opisana. U
kućanstvima ili pak u radnim prostorima azbest ne predstavlja opasnost dok se njegove
niti ne raspršuju u zrak. Većina materijala s azbestom je izrađena tako da se on ne može
osloboditi u okolni zrak, barem dok je materijal u dobrom stanju. Dokle god predmeti
izrađeni od azbesta nisu oštećeni (npr. lomom ili raspadom) nema nikakve mogućnosti da
se iz njih oslobode azbestne niti i čovjek se ne mora bojati kad ima vanjski zid izrađen od
betona s dodanim azbestom sve dok se taj zid ne počne raspadati ili dok ga se ne počne
rušiti. Čim postoje veća oštećenja, treba potražiti savjet stručnjaka. Kod procjene rizika
naravno da treba uzeti u obzir veliki broj činitelja. Prvi od njih je svakako koliko i kakvih
osoba živi ili radi u prostoru gdje postoji mogućnost oslobađanja azbestnih vlakna.
Najosjetljiviji dio populacije su djeca i u slučaju sumnje na njihovu izloženost mora se
izrazito ozbiljno postupiti. Naravno da se prvenstveno misli na škole i vrtiće, ali ne treba
zanemariti niti moguću izloženost pojedinačne djece u domaćinstvima. Nakon toga se
gleda prostore gdje ljudi borave veliki dio dana, bez obzira je li to ured ili kuhinja
prosječnog domaćinstva. Ima i drugih važnih činitelja rizika, ali ocjenu njihove veličine
treba prepustiti stručnjacima.
Izrazito je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju dirati ako to nije
nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja izrazito velik problem zbog opasnosti kojima
se izlažu i radnici i građani prilikom takvih poslova. Postoje mogućnosti dodatne
inertizacije takvih materijala (npr. bojanje, premazivanje posebnim žbukama ili
polimernim materijalima, omatanje posebnim izolacijskim trakama, itd.) i one su u
pravilu bolje nego kretati nesmotreno u razgradnju. O razgradnji će biti riječi u posebnom
odlomku, a ovdje samo dajemo tek kao ilustraciju neka mjesta gdje se azbest može naći u
našem okolišu.
Slika 4. Tipična američka kuća s mjestima gdje bi se mogao nalaziti azbest
Slika 5. Brojne kuće u Hrvatskoj pokrivene su jeftinim i učinkovitim salonit pločama.
Obzirom da su na otvorenom prostoru ne predstavljaju veći rizik za građane.
Slika 6. Cementne žbuke s azbestom dokazano su izvrstan izolacijski materijal i često su
korištene u praksi. Kad su u ovakvom stanju ne treba ih dirati.
Slika 7. Zgrade su nerijetko prekrivane azbestno-cementnim pločama radi bolje izolacije.
U ovom slučaju ne predstavljaju opasnost za građane.
Slika 8. Vinil-azbestne pločice su izvrsne i jeftine u kuhinjama ili kupaonicama, ali treba
paziti da ne dođu u ovakvo stanje kao na slici. Tada treba reagirati.
Slika 9. Prikaz kotla centralnog grijanja obloženog azbestom, a slično se može naći u
bojlerima ili pećnicama. Potrebna je nadzirana razgradnja
Slika 10. Prikaz cijevi tople vode za centralno grijanje s prilično uništenom azbestnom
izolacijom, a slično se može naći na cijevima za klimatizaciju. Potrebna je nadzirana
razgradnja
Slika 11. U Hrvatskoj su ugrađene tisuće kilometara ovakvih vodovodnih cijevi, a
problemi nastaju razgradnjom vodovoda. Inače ovakve cijevi ne predstavljaju opasnost.
Slika 12. U bivšim vremenima ovako su bili opremljeni vatrogasci u azbestnoj odjeći
prilikom gašenja požara.
Slika 13. Imate li ovakve azbestne rukavice? Još ih se može kupiti u nekim susjednim
zemljama.
Slika 14. Ima i azbestnih tkanina za razne potrebe, a na vama je da se odlučite npr. kod
rada s otvorenim plamenom.
Nije sve u razgradnji
Sav azbest nije moguće niti potrebno ukloniti iz našeg okoliša. Danas je polovica kuća u
Dalmaciji pokrivena salonit pločama, a u brojnim hrvatskim domovima nalaze se
azbestni materijali na ovom ili onom mjestu. Kad bi sad odlučili ukloniti sav azbest iz
našeg okoliša morali bi srušiti polovicu zgrada u Hrvatskoj, a to bi stvarno bilo suludo.
Treba ukloniti ono što predstavlja problem, a u većini slučajeva se ne treba činiti ništa.
Uostalom, znamo različite tehnike inertiziranja. Ako imate azbest ugrađen u pregradne ili
vanjske zidove kuće biti će dovoljno redovito bojanje. Time se sasvim učinkovito
sprječava oslobađanje azbestnih niti iz objekta. Svakakve tehnologije dolaze u obzir, od
premazivanja inertnim materijalima do prekrivanja ovakvim ili onakvim folijama. Zašto
ne bi cijevi obložene azbestnim materijalom presvukli dodatno folijama od plastike ili
sličnih materijala? To je jednostavnije i jeftinije nego ići odmah i pod svaku cijenu u
razgradnju. Razmislite nekoliko puta prije nego što se odlučite na razgradnju.
Pogledajte npr. vaš krov od salonit ploča. Da vam je današnja pamet ne bi
kupovali takve ploče i stavljali ih na krovište svoje obiteljske kuće, ali činjenica je da
vam kuću krasi takav krov. Koliku on opasnost predstavlja za vas i vaše sugrađane? To je
jako važno pitanje i svaki pošten čovjek će ga postaviti. Uglavnom su te ploče prilično
stabilne i inertne. Naravno da se zbog meteoroloških posebnosti naših krajeva te ploče
pomalo raspadaju i oslobađaju se iz njih azbestna vlakna. Nitko ne zna koliko se
azbestnih vlakana oslobađa po jedinici vremena (npr. minuti, satu, danu ili mjesecu). Nije
to ni potrebno znati, jer su stvari jasne same po sebi. Vani uvijek postoje zračna strujanja,
koja igraju važnu ulogu u raspršivanju azbestnih vlakana. Ako nema zračnih strujanja
onda nema ni pokretanja azbestnih vlakana iz bilo kojeg materijala. Azbestna vlakna
nemaju nikakvu vlastitu energiju i ne mogu se pokretati sama od sebe samo zato što su
opasna ili zločesta. Ona moraju biti ponijeta zračnim strujama da bi se maknula od izvora
i tek tako mogu postati opasna za ljude. U vanjskoj atmosferi zapravo azbestna vlakna iz
okoliša predstavljaju malu opasnost. Ona će se s nekog krova raspršivati u okoliš
stvarajući niske koncentracije vlakana u okolnom zraku i neće vjerojatno predstavljati
nikakvu opasnost. Glavni problem su vlakna u zatvorenim prostorima i njih se treba
čuvati.
Međutim, u svim slučajevima treba razmišljati racionalno i logički. Glavno
pravilo je da se azbestni materijal ne dira ako to nije nužno potrebno. Razmislite o tome
prije nego bilo što učinite u svojem domu s azbestnim materijalom.
Kako se riješiti zla
Nitko ne može dokazati da ćete vi stradati kod uklanjanja azbestnih proizvoda iz
svojeg domaćinstva, ali to je posao za stručnjake i neka se oni izlažu eventualnim
opasnostima. Zašto bi se čovjek izlagao vlaknima azbesta, ako danas postoje brojne
tvrtke koje se bave poslovima razgradnje azbestnih proizvoda? Točno je da takav zahvat
može biti skup kad ga povjerite nekoj tvrtki, ali treba uzeti u obzir činjenicu da se radnici
takve tvrtke izlažu azbestu ili troše znatna sredstva za svoju vlastitu zaštitu. Vama ostaje
mogućnost nadzora njihova rada te zaštite njih samih, okoliša i građana uokrug stotinjak
metara oko mjesta obavljanja radova.
Imate pravo i dužnost tražiti od njih da koriste sva zaštitna sredstva i tehnologije
predviđene u slučajevima razgradnje azbestnog materijala. Oni prvenstveno moraju
koristiti sredstva za zaštitu dišnih putova (npr. filtarske polumaske), a neće škoditi ni
vama kao promatraču da koristite istu zaštitu tijekom nadzora njihova rada. Uz to se traži
da radnici nose posebne kombinezone. Ne nose se kombinezoni zbog toga što se bojimo
da bi se azbestna vlakna mogla apsorbirati putem kože, jer to nije moguće. Međutim,
azbestna vlakna se mogu adsorbirati na odjeću i tako ih prenosimo na sve strane, pa
možda i u svoj dom, gdje ih onda možemo udisati. Najbolje je tijekom rada nositi zaštitnu
odjeću, koja se skida i dekontaminira nakon završetka poslova, a onda se čovjek nakon
tuširanja presvlači u svoju odjeću i odlazi kući čist i uredan. Nije rijetkost da se objekti
tijekom uklanjanja azbesta dodatno ograđuju npr. šatorima ili balonima uz obveznu
filtraciju zraka, kako se ne bi ugrožavalo okoliš i takve slučajeve treba samo pohvaliti.
Kod razgradnje cijevi obloženih azbestom u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani svi su
kontaminirani prostori bili višesrtuko izolirani plastičnim folijama. To je sasvim
prihvatljivo rješenje i mora se prihvatiti unatoč povećanju troškova razgradnje. Sve za
sigurnost! Naravno da se na takvom radnom mjestu ne smije bez obavljene
dekontaminacije jesti, piti ili pušiti, jer to naprosto nije pametno.
Tijekom rada može dolaziti do podizanja prašine dok se azbestni materijal uklanja
i razbija. To je najbolje spriječiti vlaženjem. Danas se preporučuje koristiti vodeni sprej
radi natapanja azbestnog materijala. Na taj način će azbestne niti otežati i neće se lako
pretvarati u prašinu ili aerosol. Naravno da otpadni azbestni materijal treba odmah na
pravi način zapakirati. Danas su na raspolaganju posebne vreće („big bag“) namijenjene
upravo za ovakve vrste otpada. Nikada se ne ostavlja azbestni otpadni materijal slobodan
nego se mora spakirati u takve ili slične spremnike. Nije pametno transportirati rasuti suhi
azbestni materijal u kamionima, pa makar ta vozila imala dobre cerade za izolaciju od
okoline.
Naravno da je zabranjeno odlagati azbestni otpad u okoliš. Njega se smije
odlagati isključivo na mjestima gdje je predviđeno njegovo zbrinjavanje. Danas se planira
u Hrvatskoj barem po jedno odlagalište azbestnog otpada po županiji i tamo će on biti
potpuno inertiziran i odvojen od okoliša i ljudi. Ljudi se boje takvih odlagališta, jer ne
znaju osnovna fizikalno kemijska svojstva azbesta. Azbest je došao iz zemlje i tamo mu
je mjesto za odlaganje. Netopiv je u vodi i ne može se procjeđivati iz odlagališta u
podzemne vode. Ako ga se dobro prekrije zemljom on ne može doći na površinu, jer je
nepokretan. Jedino je bitno da netko ne počne kopati na takvom mjestu zbog ovih ili onih
razloga, ali to svaka lokalna zajednica može spriječiti svojim pravilima. Nema gradnje na
mjestu gdje je pohranjen azbest. Bitno je samo da se uvede red u zbrinjavanju azbestnih
otpadnih materijala i nikakva opasnost za ljudsko zdravlje ili okoliš neće se pojaviti.
Dakle, rješenja su jednostavna i sigurna, pa treba imati povjerenja u institucije vlasti.
Najgore je ako građanin sam pokušava riješiti svoj problem azbestnog otpada
improvizacijom i kršenjem zakona. Nemojte to ni slučajno činiti, jer na taj način
ugrožavate zdravlje svojih bližnjih.
Slika 15. Tipičan azbestni građevinski otpad (snimljeno tijekom sanacije tvrtke Salonit od
strane Cijana iz Splita)
Slika 16. Obvezno je prskanje azbestnog otpada vodenim sprejem kod bilo kakve
manipulacije s njime (snimljeno u tvrtki Salonit tijekom sanacije od strane Cijana iz
Splita)
Slika 17. Velike vreće (big bag) s azbestnim otpadom spremne za transport u dvorištu
tvrtke Salonit iz Vranjica tijekom sanacije od strane Cijana iz Splita
Slika 18. Prijevoz azbestnog otpada iz tvrtke Salonit u posebnim vozilima do odlagališta
od strane Cijana iz Splita
Slika 19. Prvi istovar azbestnog otpada na uređeno odlagalište (prvo sloj gline pa
plastična folija) u slučaju sanacije otpada iz tvrtke Salonit od strane Cijana iz Splita.
Slika 20. Prvi sloj zemlje preko odloženog azbestnog otpada u Mravinačkoj kavi prilikom
sanacije tvrtke Salonit iz Vranjica od strane Cijana iz Splita.
Slika 21. Obvezni znak za sve predmete koji sadrže azbest
Što ćemo učiniti s našim azbestom?
Država mora brinuti o azbestu iz objekata u svojem vlasništvu. Naravno da nije
odgovorna za vašu kućicu u cvijeću ili zgradu u vlasništvu neke županije ili grada. Neka
svatko brine o svojem vlasništvu. Uostalom, nije država postavila na vašu obiteljsku kuću
salonit ploče niti mora brinuti o njima. To je vaš problem. Ovaj čas je predložen projekt
prepoznavanja opasnosti od azbesta u Zagrebu. Određene ustanove su preuzele na sebe
brigu prepoznati gdje se nalazi azbest u zagrebačkim zgradama i koliku opasnost on
predstavlja za građane. Prioritet su naravno vrtići, škole i zgrade u kojima zaposlenici
Grada rade cijelih 8 sati na dan. Stručnjaci će pogledati stanje azbestnog materijala i po
potrebi izmjeriti koncentracije azbestnih vlakana u zatvorenim prostorima zgrada, a
nakon toga će biti donijete odluke što valja činiti. Biti će izrađena karta rizičnih objekata
u vlasništvu Grada i donijeti planovi postupanja za svaki od pojedinačnih problematičnih
objekata. Tako se to radi i na Zapadu, pa nema razloga da isto ne učini Zagreb. Hoće li
Grad prihvatiti taj projekt ili neće ne ovisi o nama.
A što je s građanima i njihovim privatnim objektima? HZT im može pomoći
savjetom, ali nema razloga ni mogućnosti snositi troškove ispravljanja njihovih grešaka.
Uostalom, privatni objekti uglavnom predstavljaju problem za svoje vlasnike. Danas već
imamo u Zagrebu tvrtke sposobne za razgradnju opasnih objekata i samo je potrebno
osigurati financijska sredstva za takve potrebe u privatnim objektima. Svatko mora
brinuti sam o svojem zdravlju, posebno ako je sam kriv zbog stanja u kojem se našao
ugradnjom azbestnih materijala u svojem domu. Ipak, savjete možete dobiti u ovlaštenim
državnim i/ili gradskim ustanovama. Pozovite Hrvatski zavod za toksikologiju, ako već
nemate nekog boljeg.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
2 014 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content