close

Enter

Log in using OpenID

1 Više ne možemo čekati nove zakone Promijeni

embedDownload
Prof.
sc. Aleksa
broj
35 dr.
• Zagreb
• 9. studenog 2010.
Više ne
možemo
čekati
nove
zakone
Bjeliš, rektor
Sveučilišta
u Zagrebu
aktualno
Predškolski odgoj - mala škola
Nenadomjestivo
druženje s
vršnjacima
Str. 7
1
Promijeni program
- budi svoj!
Mediji i odgoj za medije
www.skolskenovine.hr
Str. 4
Broj 35 (2775) • Godina LXI.
Zagreb, 9. studenog 2010.
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Str. 10
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja:
EDUKACIJA O EUROPSKOJ UNIJI
Biti građanin EU
‡ što je to?
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Aleksa Bjeliš, Višnja Francetić, Šime Šuljić, Višnja Biti, Ankica Benček, dr. Pavao Brajša,
dr. Vladimir Strugar, Zrinka Vrabec Mojzeš, Vesna Pusić, Paolo Berizzi, Anfrej Plenković, Igor Vidačak, Mario Bajkuša, Ana Tecilazić Gošić,
Vinko Filipović, Sonja Damašek Padjen, Dunja Kučan, dr. Berto Šalaj, dr. Damir Grubiša, dr. Lino Veljak, Radmila Radić Dudić
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Okrugli stol - Studenti
s invaliditetom
OSIGURATI
DOSTUPNOST
STUDIRANJA
Str. 4-5
Iskustva iz odgojnoobrazovne prakse
UH, TA MATEMATIKA!
Str. 10
Je li šiba doista
iz raja izišla?
IZBJEGAVAJMO
KRAJNOSTI!
Str. 12
150 godina Gospodarske
škole Križevci
POLJOPRIVREDNICI
SMO I PONOSNI NA TO!
Str. 20-21
OBAVIJEST PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da
pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i
molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).
Redakcija Školskih novina
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
[email protected]
O
Predrasude i neznanje
d Markova trga do Europske Unije put je vrlo kratak. Jedva dvadesetak kilometara treba nam do graničnog prijelaza u Bregani da zagazimo u tu Europu
na čija vrata kucamo i s kojih su domaćini već skinuli
sigurnosni lanac, otključali bravu i odškrinuli ih da vide
tko im to kuca. Toliko snatrimo o toj Europi, brojimo
dane kad ćemo konačno ući u zajednicu koja na svom
barjaku već ima 27 zvjezdica, očekujemo odmah bolje
dane, funkcioniranje pravne države, eliminiranje korupcije, slobodni protok radne snage, studiranje u Beču,
Pragu, Amsterdamu ili Londonu, novac iz europskih
fondova kojim ćemo pokrenuti vlastiti biznis, pomoć u
državnim investicijskim projektima, putovanje gotovo
cijelom Europom bez carinskih kontrola i maltretiranja
pitanjima o tome koliko šteka cigareta ili vrećica Ariela
švercamo u prtljažniku svoga limenoga ljubimca.
S
jedne strane puni smo pozitivnih očekivanja i
nade da ćemo ulaskom u Europsku Uniju kao čarobnim štapićem, samo jednim zamahom, prebrisati sve
svoje negativnosti i dječje bolesti mlade tek stasale
demokracije, a s druge strane bojimo se iste te Europe, jer nećemo smjeti u vlastitom dvorištu peći rakiju,
klati svinje, po vlastitoj volji saditi masline, vinograde,
sijati kukuruz, graditi brodove. U tom procjepu između
pozitivnih i negativnih emocija prema Europskoj Uniji mnogi od nas još su spremni umočiti hrvatski prst
u domaći sir i vrhnje, zaklinjati se u stoljeće sedmo i
Bašćansku ploču, kravatu i Kraš bajadere i onako u laganoj nacionalnoj ognjici, busajući se u hrvatska prsa,
obećati sami sebi da nikada neće pokleknuti pred tim
novim kozmopolitizmom, pred tom anacionalnom tvorevinom u kojoj bismo i mi, kad postanemo njezini članovi, trebali odbaciti svoj nacionalni identitet i prestati
biti Hrvati.
M
nogi će reći da i ne moramo ući u Europsku Uniju,
jer nemamo se mi zbog čega dodvoravati Europi, učiti
o njoj, a još manje joj se prilagođavati. Pa mi smo tu
bili prije nego što su Europljani uopće bili svjesni gdje
su. I da su Europljani! Ti koji neprestano tamburaju istu
pjesmu u stilu “ja sam neprilagođen“ još barataju pojmom Europe iz kasnog srednjeg vijeka kad je to bio
geografski prostor koji se grčevito borio protiv Turaka
i branio od najezde barbara sa svih strana svijeta, ali
je isto tako bio kolonijalna velesila, osvajač, okupator, agresor, ksenofob, netolerantan prema svemu što
imalo odudara od nekakvih tadašnjih standarda stare
dame Europe. Sva ta nacionalna i domoljubna zanovijetanja dovela su nas u poziciju da ne razumijemo
Europsku Uniju, da o njoj ne znamo gotovo ništa i da
je se zato i bojimo.
U
mjesto da grintamo s pozicije slabo ili nikako informiranih ne samo o Europskoj Uniji nego i o bilo čemu
drugome te tako uzalud trošimo vrijeme demokracije
koju smo si izborili prije dva desetljeća, upravo smo
tih dvadeset godina trebali iskoristiti i poraditi ozbiljno
na građanskom odgoju ne samo nas odraslih nego
još više naše djece. Ne zato da bismo znali napamet
nabrojati sve države članice Europske Unije, njihove
predsjednike, glavne gadove i dužnosnike u razgranatoj eurobirokraciji, nego zato da usvojimo neke nove
vrijednosti na kojima se temelji suvremeno društvo.
Da ovladamo nekim socijalnim kompetencijama koje
podrazumijevaju i odgoj za ljudska prava, i prihvaćanje različitosti, poštivanje drugih nacionalnih i kulturnih
identiteta, multikulturalnost, toleranciju, nenasilno rješavanje konflikata svih vrsta, demokratsku proceduru,
vladavinu prava. I da se bezbolno uključimo u taj novi
univerzum bez trauma i frustracija.
U
tome smo, nažalost, insuficijentni. Do devedesetih godina prošloga stoljeća živjeli smo u jednoumlju,
a kad smo dobili svoju demokratsku državu nismo se
ni kroz obrazovni sustav ni kroz druge kanale potrudili
odgajati građane kao aktivne i demokratski osviještene pojedince. Sve smo bliže Europskoj Uniji i morat
ćemo i taj dio posla obaviti ne zbog Europe nego zbog
sebe samih. S takvim građanskim odgojem, odnosno s
usvajanjem vrijednosti, znanja, vještina i kompetencija
bez kojih nećemo moći funkcionirati ni u vlastitom dvorištu niti u prostoru Europske Unije, mi kasnimo barem
deset godina, ali još stignemo nadoknaditi propušteno.
Ukoliko ne uspijemo, zapet ćemo na putu u Europu i
prije Bregane.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
PODCRTANO
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
Obrazovanje je i dalje ključno za uklanjanje spolnih i rasnih nejednakosti,
smanjenje siromaštva, stvaranje održivog planeta i očuvanje mira. Također, obrazovanje je nova valuta kojom narodi održavaju gospodarsku konkurentnost i
globalni prosperitet.
Arne Duncan, državni tajnik za obrazovanje Sjedinjenih Američkih Država
http://unesco.usmission.gov/duncan-remarks.html, 4. studenoga 2010.
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
Nakon potpisivanja ugovora o nepovratnim sredstvima za obrazovanje odraslih
P
Nepovratna sredstava
ustanovama
rošlog petka u prostorijama Agencije za strukovno obrazovanje i
obrazovanje odraslih potpisano
je 20 ugovora o dodjeli nepovratnih
sredstava ustanovama za obrazovanje odraslih u okviru IV. komponente
Instrumenta za predpristupnu pomoć
(IPA) za projekt ”Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova”.
Projekt je razvila Agencija za obrazovanje odraslih, a danas Agencija
za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, u okviru Operativnoga programa Razvoj ljudskih potencijala s namjerom da se potpomogne
razvoj i daljnja modernizacija sustava obrazovanja odraslih. Cilj projekta je jačanje ustanova za obrazovanje odraslih stvaranjem novih kratkih programa i/ili modernizacijom
postojećih radi razvijanja ključnih i
drugih kompetencija odraslih te promicanje cjeloživotnog učenja.
U sklopu projekta ustanove su
obvezne razvijati programe osposobljavanja i usavršavanja orijentirane
k ishodima učenja te primjenjivati
aktivni pristup u obrazovanju i učenju. Prioriteti projekta su i povećanje konkurentnosti zaposlenih i nezaposlenih osoba prilagođavanjem
potrebama tržišta rada te promicanje
jednakih mogućnosti za sve u pristupu tržištu rada - pa su programi
usklađeni s lokalnim potrebama.
Ovih 20 ustanova za obrazovanje
odraslih koje su dobile nepovratna
sredstva najbolji su primjer činjenice da ustanove mogu samostalno
prepoznati i definirati svoje, ali i potrebe svojih polaznika i nastavnika.
One su pokazale i da imaju jasne
vizije vlastitoga razvitka te su ih
uspjele pretočiti u kvalitetne projektne prijedloge i tako dobiti sredstva
EU-a za njihovu provedbu. Natječaj
za dodjelu nepovratnih sredstava
provela je Agencija za strukovno
obrazovanje i obrazovanje odraslih
koja će također pružiti i svu potrebnu potporu ustanovama za obrazovanje odraslih tijekom same provedbe njihovih projekata. Pomoć će biti
osigurana i kroz ugovor o uslugama
istog projekta ”Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova”
kroz nekoliko aktivnosti unutar 3.
komponente. Dvadeset prijavitelja, zajedno sa svojim partnerima,
ispunilo je sve potrebne uvjete za
dodjelu nepovratnih sredstava te
kroz svoje projekte ukupno povlače
3,407.682,34 EUR-a. Pojedinačni će
projekti trajati od 10 do 12 mjeseci,
a njihova se vrijednost kreće između
70.000 i 300.000 EUR-a.
Nepovratna sredstva dobili su
Prirodoslovna škola Karlovac u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem iz Knina i Učilištem za obrazovanje odraslih APIS, Velika Gorica;
Pučko otvoreno učilište Križevci u
partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Bjelovar, Pučkim otvorenim
učilištem Daruvar i Pučkim otvorenim učilištem Obris, Požega; Veleučilište u Varaždinu u partnerstvu s
Otvorenim pučkim učilištem Mencl
(Sisak, Šibenik, Zadar i Karlovac);
Callegari - talijanska škola mode
i dizajna u partnerstvu s Pučkim
otvorenim učilištem AMC, Nova
Gradiška, Pučkim otvorenim učilištem Poetika iz Osijeka i Pučkim
otvorenim učilištem Erudio iz Zadra; Pučko otvoreno učilište Zagreb
u partnerstvu s Pučkim otvorenim
učilištem Zadar; Pučko otvoreno
učilište Algebra u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Samobor,
Pučkim otvorenim učilištem Zaprešić, Hrvatskom zajednicom pučkih
otvorenih učilišta i Hrvatskom udrugom poslodavaca; Centar za šljivu i
kesten - javna ustanova za obrazovanje odraslih u partnerstvu s Učilištem za obrazovanje odraslih APIS,
Velika Gorica i Pučkim otvorenim
učilištem Novska; Prirodoslovna
škola Vladimir Prelog u partnerstvu
sa Strukovnom školom Vukovar;
Pučko otvoreno učilište Samobor u
partnerstvu s Centrom za cjeloživotno učenje Zagreb, Pučkim otvorenim učilištem POUKA, Karlovac i
Hrvatskim domom - pučkim otvorenim učilištem Petrinja; Pomorsko
učilište Nautički centar, ustanova za
obrazovanje odraslih u partnerstvu s
Pomorskim učilištem Kvarner;
Gospodarska škola Čakovec u
partnerstvu sa Srednjom školom
Bedekovčina, Prirodoslovnom školom Karlovac i Udrugom zaposlenika poljoprivrednih škola; Narodno
učilište ustanova za obrazovanje i
kulturu Rijeka u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Ante
Babić”, Umag; Pučko otvoreno
učilište Novska u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Daruvar;
Pučko otvoreno učilište Varaždin u
partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Dragutin Novak” Ludbreg,
Pučkim otvorenim učilištem ”Đuro
Arnold” Ivanec i Pučkim otvorenim
učilištem Novi Marof; Veleučilište
u Požegi u partnerstvu s Visokim
gospodarskim učilištem u Križevcima; Srednja škola Pakrac u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem
”Obris”; Veleučilište u Slavonskom
Brodu u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Novska i Diopter
otvoreno učilište u partnerstvu s
Pučkim otvorenim učilištem ”Libar”.
M.Š.
HRVATSKI PEDAGOŠKO-KNJIŽEVNI ZBOR
H
Jesenska škola učitelja i
odgojitelja
rvatski
pedagoško-književni zbor – u suradnji s
Ministarstvom
znanosti,
obrazovanja i športa, Gradskim
uredom za obrazovanje, kulturu i
šport Grada Zagreba, Agencijom za
odgoj i obrazovanje i Nacionalnim
centrom za vanjsko vrednovanje
obrazovanja – organizira u Opatiji
(22. – 24. studenoga) ovogodišnju
Jesensku školu za učitelje i odgojitelje. Po zamisli organizatora, taj
stručno-znanstveni skup namijenjen
je odgojiteljima u predškolskim
ustanovama, učiteljima razredne i
predmetne nastave, nastavnicima
i profesorima, stručnim suradnicima i ravnateljima vrtića, osnovnih
škola i učeničkih domova te pred-
stavnicima osnivača odgojno-obrazovnih ustanova i ureda državne
uprave u županijama.
Za glavnu temu skupa odabran je
kurikulum; prema najavi, u plenarnom dijelu skupa, sudionicima će
se izlaganjima o tome obratiti: ministar dr. sc. R. Fuchs (NOK i proces njegove primjene), akademik L.
Budin (Preobrazba hrvatskog školskog sustava – naukovna osnova i
metode poučavanja), I. Lovrić (Kurikulum i uloga osnivača), predstavnici NCVVO-a (Kvantitativna
analiza nacionalnih ispita u osnovnoj školi kao temelj unaprjeđenja
izvedbe nacionalnoga kurikuluma),
te dr. sc. A. Bežen (U potrazi za kurikulom hrvatskoga jezika), dr. sc.
A. Miljak (Kurikulum za rani odgoj
i obrazovanje), akademik V. Paar
(Svjetski trendovi u obrazovanju i
nacionalni kurikulum) i dr. sc. V.
Spajić-Vrkaš.
Tijekom skupa bit će održan i
okrugli stol s temom Kurikulum –
izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju te niz radionica o kurikulumskoj problematici u praksi dječjih
vrtića i osnovnih škola.
U plenarnom dijelu skupa (22.
11.) bit će predstavljeno najnovije
izdanje Školskih novina – knjiga
Odnosi s javnošću u obrazovanju o
kojoj će govoriti pisac predgovora
Vinko Filipović, urednik Ivan Vavra te autor Vlade Dragun, ravnatelj OŠ Sućidar u Splitu.
3
www.skolskenovine.hr
JO© JEDAN TJEDAN
Kad god prije zaključivanja naših novina, Školskih
novina, dakako, u pamćenju pokušavamo osvježiti što
se značajno prošloga tjedana dogodilo u hrvatskom
školstvu vrijedno kroničarske zabilješke radi trajnijeg
sjećanja, često pomislimo da je »lakše« kolegicama
i kolegama iz političkih i inih tjednika. U područjima
koji oni prate događaja kao da je napretek, ako je suditi
po medijskim osvrtima i komentarima. A u obrazovanju? Izuzmu li se rasprave o nacrtima zakona o visokom
obrazovanju i znanosti, kao da skoro sve ide utabanim
stazama, na uhodan način, uz trajno, veće ili manje nezadovoljstvo što nema cjelovita projekta koji bi naciju
istinski trgnuo i mnoge njene potencijale usklađeno mobilizirao u ostvarivanju novih, jasno definiranih ciljeva.
Zašto takva projekta nema, teško je reći. Puno je lakše
stvari pojednostavniti pa – sukladno »teoriji i praksi netalasanja« – zagovarati i braniti stav po kojem nije sada
za to vrijeme…, što se s više strana moglo čuti (ili barem
naslutiti) i protekloga tjedna.
Nije sada vrijeme…
Socijala, dugovanja i minusi na računima, zastoji posvuda i »remetinačke teme« – njihovo je sada vrijeme,
kažu, a ne vrijeme za ozbiljna propitivanja kakvo nam je
nacionalno obrazovanje te za donošenje strateških odluka o tome kakvo će nam ono biti u budućnosti.
Upitamo li se pak što to odlažemo za neka druga, navodno bolja vremena, jednu natuknicu slijedila bi druga,
a lista otvorenih pitanja širila bi se i rasla. Na prvom
mjestu, poput pitanja svih pitanja, vjerojatno bi se nametnula artikulacija i provedba strukturne reforme u
obrazovanju. To izostaje i odlaže se, čak i kao namjera
prosvjetne vlasti i obrazovne politike. Zbog toga, kao
ključno obilježje našeg odgojno-obrazovnog sustava
ostaje neusklađenost i nepovezanost njegovih segmenata i razina. Ostaje i predugo već traje sustav koji – kao
cjelina – ne djeluje koliko-toliko skladno i učinkovito. Zar se to ne ogleda se i u nastavnim sadržajima, i
u metodama poučavanja, i u mreži ustanova, i u raspoređenosti resursa, uključujući i one novčane, kronično
nedostatne…
Za povećanje sredstava, Bože, koliko smo puta čuli da
nije sada vrijeme, jednostavno – nema se… OK. Ali zar
se ne može, zar se ne bi moralo drugačije raspoređivati
raspoloživo, u prvom redu povećati postotak sredstava
iz proračuna (koliki god oni bili) za potrebe obrazovanja. Ni za to, očito, nije vrijeme, pa ostajemo pri dnu
europske ljestvice kad je riječ o stopi (o postotku, a ne
iznosu!) javnih sredstava za obrazovanje. I tu strukturnu pogrešku, tu nepravdu uredno trpimo dok o kvaliteti
obrazovanja odgovorni govore sve rjeđe, a sve češće
spominju »održivo obrazovanje«. (Da se bar jasno kaže
da je to, primjerice, obrazovanje primjereno siromaštvu
ili obrazovanje na periferiji političkih i financijskih prioriteta.)
Nije sada, po svemu sudeći, vrijeme ni za to da se
– sukladno strukturnim promjenama i zahtjevu za racionalizacijom – razrade modeli programskog financiranja ustanova. Ne, ni za to nije vrijeme, unatoč činjenici
da je »glavarinski sustav« predtercijalnog obrazovanja
(osnovne i srednje škole), po tome kako sada funkcionira – vreća bez dna, noćna mora svih koji tonući u »printlistama« o financiranju obrazovanja moraju odlučivati.
Pa onda, nije vrijeme ni za dugoročno osmišljenu decentralizaciju odgojno-obrazovnog sustava, dotično –
veću autonomiju regija, gradova i samih ustanova. Na
snazi je ne samo neodlučnost nego i suzdržanost središnje prosvjetne vlasti glede spuštanja odlučivanja, mjerodavnosti i odgovornosti na niže razine, ne bilo kakve,
nego osposobljene i profesionalne. Kao da ljudi »dolje«
ne bi znali što će činiti i ne bi to što im se povjeri dobro
činili daju li im se jasni okviri i pravila igre. A ni za to,
eto, nije sada vrijeme.
A za što je onda vrijeme? Da improviziramo i snalazimo se kako tko zna i umije? I pritom se nadamo da
repertoar nije Beckettov, da ne čekamo Godota ili sudjelujemo u Kraju igre…
Anđelko Jelin
U Hrvatskoj prvi diplomski
studij predškolskoga odgoja
započeo je na Učiteljskom
fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Republika Hrvatska
punopravno se uključuje
u obrazovne programe
Europske Unije u 2011.
(Are you ready?)
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
OKRUGLI STOL - Studenti s invalidite
Osigurati
stud
Potrebna je promjena mentalnog sklopa ljudi
kada se govori o osobama s invaliditetom kao
i priprema nastavnika za integraciju i inkluziju te prostorna prilagodba
N
15. smotra Sveučilišta u Zagrebu
Kako poboljšati
studentski standard
- Ova manifestacija susret je generacija gdje se
u prvom redu susreću mladi asistenti sa sveučilišta
i oni koji dolaze na sveučilište, dakle novi studenti – kazao je u četvrtak otvarajući trodnevnu 15.
Smotru Sveučilišta u Zagrebu rektor Aleksa Bjeliš,
ističući kako se smotrom želi na jednom mjestu
budućim studentima na uvid dati sva ponuda i sve
što pružaju institucije . – Ovo je krajnje ozbiljan
posao i treba biti vrlo odgovoran prema mladim
ljudima koji žele imati dobar uvid u ono što biraju i
na kraju izaberu i da na osnovu te kvalitetne ponude i sami ponude kvalitetu više i ozbiljno pristupe
studiranju. Želimo da to istodobno bude u jednom
ležernom, opuštenom tonu kakav i priliči mladima – kazao je Bjeliš dodajući kako se nada da će
u skoroj budućnosti to biti i jedna smotra raznih
jezika i mogućnosti da na sveučilištu bude što više
studenata iz drugih zemalja. – Želimo pružiti što
više sadržaja na stranim jezicima kako bi se otvorila vrata ne samo našim studentima, nego i privuklo
Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš,
rektor Zagrebačkog sveučilišta
strane studente da u što većem broju studiraju na
našim fakultetima – kazao je Bjeliš. Glavni gost na
otvaranju bio je gradonačelnik Milan Bandić koji
je istaknuo kako je ulaganje u znanost ulaganje u
budućnost. – Želimo mladim ljudima omogućiti da
žive boljim standardom. Također želimo da upišu
fakultet koji žele i da kreiraju budućnost, jer sutra
će se oni baviti onim čime se mi danas bavimo –
kazao je gradonačelnik Bandić. Program otvaranja
bio je popraćen nastupima mladih glazbenika i
dramskih i plesnih skupina. Inače, Smotra je organizirana u improviziranom prostoru postavljenog
šatora u krugu Studentskog centra, jer adekvatnog prostor zbog brojnih izlagača u centru nije
bilo. Svoje štandove su postavili brojni fakulteti
od Pravnog i Učiteljskog do brojnih veleučilišta i
visokih škola. Svi oni su nudili svoje programe i
popratne materijale u kojima su se budući studenti
mogli informirati o uvjetima školovanja na dotičnom fakultetu. (IB)
U
Draženka Blaži
provođenje i primjenu tih zakona.
Potrebno je niz koraka kako bi
se to stanje popravilo, a kako kaže
dekanica Blaži među njima su i
promjena mentalnog sklopa ljudi
kada se govori o osobama s invaliditetom, priprema nastavnika za
integraciju i inkluziju te prostorna
prilagodba.
Mirjana Zubak iz Ureda za
studente s invaliditetom naglasila je važnost osiguravanja razine
pristupačnosti u svim sredinama
kako bi studenti s invaliditetom
imali veći izbor fakulteta za studiranje, ali i mjesta gdje studiraju.
- Za ostvarenje kvalitetnih
rezultata važna je adekvatna financijska potpora te suradnja i
Više ne možemo čekati
Akademska zajednica predložila je povlačenje paketa zakona o sveučilištu,
visokom obrazovanju i znanosti iz javne rasprave zbog niza problematičnih
rješenja koja mogu dovesti do urušavanja cjelokupnog visokoobrazovnog i
znanstveno-istraživačkog sustava. Ne znamo hoće li nas Ministarstvo poslušati, ali u povijesti Sveučilišta već je bilo slučajeva da vladari i politički autoriteti ulaze u odnose napetosti s akademskom zajednicom, upozorava Bjeliš
povodu Tjedna Sveučilišta u Zagrebu razgovarali
smo s nedavno ponovno
izabranim rektorom prof. dr. sc.
Aleksom Bjelišem. Uz razgovor o
razvojnim planovima Sveučilišta za
budućnost te novim mogućnostima
koje se akademskoj zajednici nude
ulaskom u punopravno članstvo europskog Programa za cjeloživotno
učenje, rektor Bjeliš prokomentirao
je i aktualno stanje vezano uz donošenje paketa zakona o sveučilištu,
visokom obrazovanju i znanosti.
Javna rasprava o spomenuta tri zakona bila je otvorena do 1. studenoga, zbog čega je akademska zajednica u mnogo navrata upozoravala
na prekratak rok od samo 13 radnih
dana u kojima je trebalo raspraviti
sadržaje sva tri zakonska rješenja.
“Ne znamo je li javna rasprava
okončana, budući da je ministar
Fuchs u nekoliko navrata napomenuo da je ovo tek preliminarna faza.
Predložili smo da se ovi nacrti povuku iz rasprave i nadamo se da će
Ministarstvo najozbiljnije razmotriti sve primjedbe koje smo isticali
u javnoj raspravi, posebno zbog
trenutka u kojem se ovi zakoni do-
a okruglom stolu održanom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu
(ERF) o studentima s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu glavna
tema bila je vertikala obrazovanja
djece i studenata sa specifičnim
teškoćama i zakonske regulative
s osvrtom na stanje u Hrvatskoj.
Prema riječima rektora Alekse
Bjeliša, koji je bio jedan od rijetkih visokih sveučilišnih dužnosnika koji se pojavio na okruglom
stolu, neke su stvari po pitanju
pristupnosti i dostupnosti studiranja za osobe s invaliditetom
učinjene, ali to je premalo i treba
učiniti mnogo više da bi postotak
studenata s invaliditetom bio veći
u odnosu na sadašnjih dvjestotinjak studenata koji pohađaju Sveučilište u Zagrebu.
Dekanica ERF-a Draženka
Blaži istaknula je da u Hrvatskoj
postoji 271 zakon i propis koji reguliraju to područje.
- U SAD-u, primjerice, postoji
samo jedan zakon, ali se provodi,
za razliku od Hrvatske. Ta šuma
zakona često je tu samo radi forme
i ne primjenjuje se, a dio osoba s
invaliditetom uopće nije upoznat s
pravima i olakšicama koje im pripadaju - navela je Blaži, dodavši
da nisu osigurani preduvjeti za
nose, dakle, neposredno uoči ulaska
Hrvatske u Europsku Uniju. Odgovorno tvrdimo da se novi zakonski
prijedlozi temelje na konceptima
koji su nepomirljivi i neusklađeni s
trenutačnim europskim zbivanjima
i trendovima. Zato smo tako jasno
izrazili zabrinutost ovakvim pristupom u planiranju razvoja visokog
obrazovanja i znanstveno-istraživačkog rada u Hrvatskoj“, govori
Bjeliš.
Očekujete li da će vas Ministarstvo poslušati ili će ostati pri
ovim nacrtima, za koje tvrde da
su ipak izrađeni u skladu s očekivanja akademske zajednice?
Vjerujemo da još postoji prostor
za konstruktivni razgovor i da sve
ipak neće završiti na inzistiranju
na brzopletosti koja bi mogla imati
dosta teške, pa i pogubne posljedice. S naše strane, volje za razgovor
ima. Sveučilište je možda predugo
čekalo na zakonske prijedloge, budući da već godinu dana odgađamo
početak rada na svojem restrukturiranju za koje je postignuto suglasje
svih sveučilišnih dijelova. Još smo
prije godinu dana ministru poslali
naše prijedloge kao prilog akadem-
ske zajednice u kreiranju novog
zakona o sveučilištu, dakle uoči
promjena za koje i sami smatramo
da ih je nužno provesti. No, nakon
dugog čekanja, Sveučilište više ne
može odgađati svoje restrukturiranje. Stoga krećemo ubrzano s reorganizacijom koja bi mogla biti završena do proljeća. Nacionalni sustav znanstveno-istraživačkog rada
u velikim je problemima, zbog čega
se sve više moramo orijentirati na
međunarodne izvore financiranja,
što, naravno, treba biti samo dodatak na uređeni nacionalni sustav
financiranja istraživanja kao bazične potrebe društva i gospodarstva.
Upravo takvu legislativnu podlogu
trebao bi osigurati novi paket zakona.
Tijekom rasprave mogle su se
čuti optužbe na račun sveučilišta,
da se protivljenjem ovim zakonima zapravo odupirete promjenama.
Nama su promjene itekako potrebe. Pred nama su reorganizacija
postojećih studijskih programa,
daljnji rad na osiguranju kvalitete
i boljih uvjeta rada, povećavanje
prostornih i ljudskih kapacite-
Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš
ta, još bolja internacionalizacija
sveučilišta kroz stalno povećanje
mobilnosti, što će nam omogućiti
punopravno članstvo u Erasmusu
i Programu cjeloživotnog učenja.
Dakle, sasvim je deplasirano govoriti da sveučilište bježi od promjena
ili da ih koči. Upravo suprotno. No,
nećemo pristajati na promjene koje
mogu dovesti do štetnih posljedica,
što bi se, nažalost, moglo dogoditi
ako se spomenuta tri zakona usvoje
u svome trenutačnom obliku. Konkretno, ne mislimo da se sveučilište
treba podijeliti, ne slažemo se da
je Bolonjski proces bio pogreška.
A neki autori zakona zagovaraju upravo takve teze. Akademska
zajednica zastupa rješenje koje će
sveučilištu osigurati autonomiju
u njezinom punom značenju, no
autonomiju s odgovornošću. Slič-
no smo razmišljanje očekivali od
kolega koji su u političkim tijelima i također snose odgovornost za
funkcioniranje visokoobrazovnog i
znanstveno-istraživačkog sustava.
Pitate me što će se na kraju dogoditi? U povijesti Sveučilišta i prije je
bilo slučajeva da vladari ili politički
autoriteti ulaze u odnose napetosti s
akademskom zajednicom. Treba se
samo nadati da ćemo doći do izlaza
i konstruktivnih rješenja.
Prorektor Baletić najavio je
raspisivanje natječaja za daljnju
izgradnju kampusa Borongaj, vi
se najavili svojevrsnu integraciju
kampusa Sjever. O čemu je točno
riječ?
Riječ je o širem zamahu cjelovitog planiranja prostornog razvoja Sveučilišta, pa onda i razvoja
samog Zagreba. Središnji dio u
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
tom Sveučilišta u Zagrebu
dostupnost
iranja
gućiti adekvatnu pomoć, ističući
važnost i ulogu obitelji u cjelokupnom procesu.
Vesna Tokić, stručna savjetnica u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, iznijela
je i podatke prema kojima od 30
Mirjana Zubak
umreženost svih važnih sudionika. Na nju se nadovezao i student Filozofskog fakulteta Danijel
Jedriško, koji je kazao da su do
osnivanja Ureda sve inicijative i
konkretni potezi funkcionirali na
individualnoj razini.
- Svi ti nisu bili sustavni pa
nisu ni donosili zadovoljavajuće
rezultate. Nema ih ni danas, ali činimo određene korake, a jedna je
od važnih pretpostavki osiguranje
stabilnog proračuna za rad Ureda
- kazao je Jedriško, apelirajući da
se poradi na koordinaciji pomoći
osobama s invaliditetom.
Kako je u raspravi rečeno, mnogo studenata skriva svoju invalidnost, ako nije vidljiva. Sudionici
su istaknuli da takve ne žele etiketirati, nego im pomoći da kvalitetnije i lakše svladaju gradivo,
primjerice kod studenata s izraženom disleksijom i slično. Državna
pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula
je da takvim osobama treba omo-
Vesna Tokić
do 35 posto djece u predškolskoj
dobi ima problema i traži posebnu
odgojno-obrazovnu praksu. Od
toga ih je 10 posto s teškoćama u
razvoju. U osnovnoj školi posebne potrebe ima od 20 do 25 posto
djece, a u srednjoj je školi taj postotak još niži, od 15 do 20 posto.
- Teškoće ili posebne potrebe
nisu i ne smiju biti prepreka, jer
djeca su neuspješna samo ako
ignoriramo i zanemarimo njihove razvojne, odgojne i obrazovne
potrebe. Stoga je potrebno kontinuirano i kvalitetno usavršavanje
- zaključila je Tokić.
Ivica Buljan
Iz Agencije za mobilnost i programe EU
S
Kad je Sveučilište u Zagrebu
prije otprilike dvije godine vrlo
intenzivno i energično počelo upozoravati na važnost ulaska Hrvatske u punopravno članstvo u ovim
programima, kolege iz Ministarstva
spominjali su iznos članarine od
oko sedam ili osam milijuna eura.
Također, tada su isticali da je riječ o
prevelikom iznosu za kojeg Hrvatska nema dovoljno apsorpcijskih
kapaciteta koji bi nam omogućili
vraćanje uloženih sredstava kroz
programe mobilnosti, dolaznu i
izlaznu.
Hrvatska sveučilišta trenutačno
raspolažu s ponešto većim sredstvima za mobilnost nego prethodnih
godina, budući da dio zainteresiranih studenata možemo na partnerska sveučilišta slati u okviru svojevrsnog pretprograma Erasmus.
No, kapaciteti s kojima raspolaže
Sveučilište u Zagrebu ne zadovoljavaju realne potrebe naših studenata. Sveučilište u Zagrebu nastavit
će intenzivan rad na osnaživanju
internacionalizacije i povećavanju
mobilnosti. Očekujemo da će broj
studenata koji odlaze na europska
sveučilišta za godinu-dvije narasti
do 2000, odnosno da će upola toliko studenata dolaziti na programe
razmjene u Zagreb. No, za to nam
trebaju veća sredstva i povećanje broja studentskih programa na
stranim jezicima, kao i povećanje
smještajnih kapaciteta za dolazne
studente. Upravo sve to razlog je
zašto Sveučilište u Zagrebu više ne
može čekati novu legislativu, nego
će u svoje restrukturiranje krenuti
odmah i samostalno.
Slavimo punopravno
članstvo
vijest o važnosti međunarodnog sudjelovanja u aktivnostima cjeloživotnog
učenja u Hrvatskoj sve je veća,
stoga je Vlada Republike Hrvatske osnovala Agenciju za mobilnost i programe, odgovornu za
provedbu dva najveća obrazovna
programa Europske unije u Hrvatskoj - Programu za cjeloživotno učenje i programu Mladi
na djelu Europske Unije, u okviru kojih Agencija dodjeljuje financijska sredstva za realizaciju
različitih aktivnosti učenja u inozemstvu - stručnog usavršavanja,
podučavanja, stažiranja, studiranja, volontiranja, razmjena mladih, lokalnih inicijativa, rada na
zajedničkim projektima...
Provedbom spomenutih obrazovnih programa potiče se razvoj
znanja i vještina tijekom cijelog
života pojedinaca te se tako gradi društvo utemeljeno na znanju
koje nudi jednake mogućnosti
svim građanima i tako postiže
veću razinu socijalne inkluzije.
Osim Programa za cjeloživotno učenje, Europska komisija
osmislila je i program Mladi na
djelu namijenjen mladima, organizacijama mladih te svima
uključenima u rad s mladima.
Program Mladi na djelu promiče
mobilnost mladih unutar i izvan
granica Europske Unije, interkulturalni dijalog te socijalnu uključenost svih mladih neovisno o
njihovu obrazovanju ili društvenoj i kulturalnoj pripadnosti.
Republika Hrvatska započinje
Vlada RH osnovala
Agenciju za
mobilnost i programe,
odgovornu za
provedbu dva
najveća obrazovna
programa Europske
unije u Hrvatskoj
- Programu za
cjeloživotno učenje
i programu Mladi
na djelu Europske
s punopravnim sudjelovanjem u
oba programa od iduće godine,
što znači da ćemo se od sljedeće godine moći uključiti u sve
aktivnosti, projekte i akcije koje
programi nude. Isto tako, korisnici iz inozemstva moći će odabrati Hrvatsku kao državu u kojoj žele provesti svoje razdoblje
mobilnosti, što do sada nije bilo
moguće.
Ovakav uspjeh Agencije, koji
ne bi bio moguć bez potpore Ministarstva znanosti, obrazovanja
i športa te Ministarstva obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti, proslavit će se 10. studenoga Svečanom konferencijom, kojoj će prisustvovati visoki
dužnosnici Republike Hrvatske i
Europske komisije, ravnatelji
europskih agencija koje provode
iste programe u svojim državama
te čitava hrvatska obrazovna javnost kao i civilni sektor.
Cilj održavanja Svečane kon-
ferencije nije samo proslaviti
punopravno sudjelovanje Hrvatske u programima već ujedno
upoznati buduće potencijalne
korisnike i suradnike, koji uključuju civilni i gospodarski sektor,
obrazovnu i znanstvenu zajednicu te svekoliku hrvatsku javnost
s mogućnostima koje programi
nude i koji će biti potpuno dostupni hrvatskim građanima od
2011. godine.
Dan nakon Svečane konferencije, 11. studenoga, održat
će se i Međunarodna tematska
konferencija na kojoj će sudionici razgovarati o iskorištavanju
rezultata koje imaju projekti u
sklopu programa. Tijekom konferencije dosadašnji i budući korisnici imat će priliku podrobnije
upoznati mogućnosti osiguranja
kvalitete u njihovim projektima
te razmjenjivati iskustva kako bi
bili spremni za natječaj za 2011.
godinu, kada će hrvatskim građanima biti otvorena vrata prema
svim međunarodnim prilikama
za učenje i usavršavanje.
Tijekom dvodnevnog događanja, održat će se predavanja na
kojima će izlagati ugledni gosti
iz inozemstva, stručnjaci na području obrazovanja, a sudionici
konferencije će putem interaktivnog programa moći poslušati
iskustva dosadašnjih korisnika
programa kroz njihove prezentacije. Posebno je zanimljiv dio
konferencije svakako izložba
fotografija na temu Mobilnost učim, putujem, snimam.
vrJednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
nove zakone!
staroj gradskoj jezgri ostaje matica Sveučilišta, a sada nastavljamo
razvijanje istočne jezgre, odnosno
kampusa Borongaj. Područje Borongaja je urbano neriješeno, dakle riječ je o zapuštenom prostoru
koji je tijekom proteklog razdoblja
stihijski naseljavan. Prazan široki
prostor vojarne planiramo ispuniti modernim kampusom kakvog
Hrvatska još nema i nadamo se da
će gotovo polovica ukupnog broja
studenata zagrebačkog Sveučilišta u budućnosti gravitirati prema
Borongaju. S druge, pak, strane,
Sjeverni kampus trebao bi povezati
nekoliko naših sastavnica iz biomedicinskog područja, na koje se
nastavlja postojeći kampus Prirodoslovno-matematičkog fakulteta,
čiji će svi odsjeci biti premješteni
na Horvatovac. Kada se taj potez
poveže s prostorom srodnih institucija - poput Instituta Ruđera Boškovića i Instituta za fiziku - dobivamo povezani prostor u čijem će
okviru doći do logičnog povezivanja. Upravo takvo povezivanje dat
će nam priliku da zajedno budemo
uspješniji u međunarodnom znanstveno-istraživačkom prostoru i na
natječajima za dodjelu sredstava iz
različitih europskih fondova.
Iduće godine Hrvatska konačno postaje punopravna članica
europskog Programa za cjeloživotno učenje i potprograma Erasmus za studentsku mobilnost.
Koliko iznosi godišnja članarina
i kakve su projekcije povećanja
mobilnosti? Koliko ćemo konkretne koristi imati od tog programa?
5
www.skolskenovine.hr
načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita
u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja
U
Sličnosti i razlike u odnosu
na irski sustav
prethodnom broju najavljen je članak o
provođenju vanjskoga
vrednovanja postignuća učenika u Irskoj. Kada smo prije
dvije godine prvi puta posjetili irske kolege, u centru poput
našega, pozorno smo pratili njihova izlaganja o načinu
provedbe ispita temeljenih na
dugogodišnjem iskustvu. Ovaj
posjet protekao je u sasvim drugačijem ozračju, jer smo sada
mogli ravnopravno sudjelovati
u razgovoru o poslovima koje
obavljamo na sličan način, iako
u različitim uvjetima. Bez obzira na iskustvo, teškoće na koje
nailazimo su identične i bilo je
ugodno na kraju čuti želju irskih
kolega da posjete naš centar, jer
im se čini da su neka naša rješenja primjenjiva i u njihovu sustavu provedbe ispita. Kao što
se u svim prethodnim člancima
naglašavalo, razlike u odgojno-obrazovnim sustavima ne
utječu na krajnji cilj - završetak
određenog stupnja obrazovanja
i mjerenja postignuća učenika
vanjski vrednovanim ispitima.
U Irskoj, gdje učenici u
osnovnu školu kreću sa šest
godina, takvi se standardizirani
ispiti provode dva puta. Naime,
prvi dio obveznog osnovnog
obrazovanja, koje nazivaju primarnim, traje do učenikovih
navršenih 12 godina. Nakon
toga nastavljaju sekundarni
stupanj obrazovanja u općim ili
strukovnim školama, koji traje
do njihove 16. godine i time
završava juniorski krug obrazovanja. Učenici tada prvi put
polažu standardizirane, vanjski
vrednovane ispite, nakon čijeg
uspješnog završetka dobivaju
diplome, odnosno junior certifikate. Na kraju obveznog školovanja učenici imaju mogućnost
nastavka obrazovanja u seniorskom krugu, koji traje ovisno o
vrsti programa do njihove 17.
odnosno 18. godine i svi završavaju polaganjem standardiziranih ispita, nakon kojih stječu
certifikate.
S obzirom na programe postoje tri vrste certifikata, no
nama je najzanimljiviji leaving
certifikate, ispit najsličniji našoj
državnoj maturi. Učenici koji
završe tu vrstu programa polažu
ispite čiji se rezultati vrednuju
pri upisu na studijske programe, kao što smo mi našim učenicima omogućili polaganjem
ispita državne mature. Irski
učenici polažu najmanje šest
predmeta, od kojih je obvezan
irski jezik, dok su ostali prema
izboru učenika, a grupirani su
prema znanstvenim područjima
(prirodne, društvene, humanističke znanosti, umjetnost).
Sve ispite priprema i provodi
samostalna ustanova State Examinations Commission, ispiti se
provode u školama, u isto vrijeme i na isti način. Isto kao i
kod nas, učenici mogu birati
hoće li ispite polagati na višoj
ili osnovnoj razini, osim ispita
iz irskoga jezika i matematike,
koji se mogu polagati na tri razine (viša, osnovna i temeljna).
Prolaznost na ispitima određena je postotnim bodovima
koji se pretvaraju u ocjene. U
Irskoj se ocjene iskazuju slovima od A do F i za svaki ispit
unaprijed je određen prag prolaznosti. Ispiti se naplaćuju, a
plaćanja su oslobođeni samo
učenici lošega socijalnog statusa, što dokazuju posebnim
ispravama. Rezultati ispita dostavljaju se u Central Application Office (CAO), uredu poput
našega Središnjega prijavnog
ureda, koji vodi daljnji postupak prijava i upisa učenika na
visoka učilišta.
Sustav je, dakle, vrlo sličan
našemu s razlikom što se u Irskoj postupak još u cijelosti ne
provodi elektroničkim putem, a
naplaćuju se i troškovi prijave.
Za razliku od našeg sustava,
njihovi kandidati nemaju mogućnost upisa u dva roka i oni
koji ne uspiju moraju čekati
upis iduće godine.
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje
NAJAVA
Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji
P
rva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji, na kojoj će gosti i predavači IUPAC-ovi stručnjaci iz područja kemijskog obrazovanja svojim
znanjem i iskustvom u primjeni modernih strategiji
poučavanja, kao i u razradi ostalih tema obogatit spoznaje i iskustva sudionika, održat će se u Splitu, od 10.
do 14. studenoga. Konferencija je međunarodnoga karaktera, a organiziraju je Hrvatsko kemijsko društvo,
Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu i Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Međunarodnom
unijom za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC).
Skup je namijenjen nastavnicima kemije na svim razinama obrazovanja, studentima i svim drugim stručnjacima koji se bave obrazovanjem u kemiji kako u
Hrvatskoj tako i u široj regiji.
Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji
prvi je korak u ostvarivanju projekta Prema kvalitetnijem stručnom usavršavanju nastavnika kemije u Hrvatskoj, koji je planiran kao serija radionica koja će se
realizirati u dvogodišnjem ciklusu. Cilj je potaknuti razvoj procesa stručnog usavršavanja nastavnika kemije
u Hrvatskoj i regiji i omogućiti razmjenu iskustava o
stručnom usavršavanju između nastavnika susjednih
zemalja.
Stručni skupovi u PROSINCU
PREDŠKOLSKI ODGOJ
1. prosinca - Stručni skup za odgojitelje na području Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske,
Zagrebačke, Bjelovarsko-bilogorske,
Koprivničko-križevačke, Međimurske,
Varaždinske županije u Zagrebu (DV
Botinec) s početkom u 10 sati. Tema:
Rano učenje stranih jezika u dječjem
vrtiću. Predavači: dr. sc. J. Sindik, M.
Sporiš, M. Zglavnik, M. Fundurulja, M.
Kurtanjek, V. Kurtanjek, mr. sc. A. Silić. Prijave do 22. studenoga na e-mail
[email protected]
9. prosinca - Stručni skup za odgojitelje na području Grada Zagreba - istok,
u Zagrebu (DV Srednjaci) s početkom u
9 sati. Tema: Rano učenje stranih jezika u dječjem vrtiću. Predavači: B. Žaja,
M. Mandekić, V. Smojver, B. Ksenija,
N. Kostanjski-Kobasić, mr. sc. A. Silić.
Prijave do 29. studenoga na e-mail [email protected]
9. prosinca - Stručni skup za odgojitelje pripravnike i odgojitelje mentore
s područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u Splitu
(DV ”Marjan”) s početkom u 11 sati.
Tema: Priprema odgojitelja pripravnika
za polaganje stručnog ispita. Predavači:
Tončica Kalilić, Nada Pelaić, Ankica
Gavranić, Tatjana Kljenak. Prijava 15
dana prije održavanja stručnog skupa na
e-e-mail [email protected]
1. prosinca - Stručni skup za odgojitelje predškolske djece s područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-nere-
tvanske županije u Splitu (DV Cvit Mediterana, jedinica More, Šimićeva 16) s
početkom u 13 sati. Tema: Razvijanje
profesionalnih kompetencija odgojitelja
u radu s djecom jaslične dobi - razvojne mape (5. modul). Predavači: dr. sc.
Hicela Ivon, Jadranka Eda Tomljanović.
Prijava nije potrebna, jer se skup organizira za sudionike koji su prisustvovali
prethodnim modulima.
NJEMAČKI JEZIK
10. prosinca - Završna svečanost i
podjela potvrda učiteljima njemačkoga jezika iz osnovnih škola Zadarske i
Šibensko-kninske županije, koji su se
obvezali pratiti cjelokupni program od
pet cjelina tijekom godine dana Projekta RALF - Regionalne skupine za stručno usavršavanje učitelja, održat će se u
Bibinju (OŠ Stjepana Radića).
FRANCUSKI JEZIK
1. prosinca - Stručni skup za učitelje i nastavnike predškolskog odgoja,
osnovnih i srednjih škola (gimnazije i
strukovne škole), voditelje županijskih
stručnih vijeća i pripravnike održat će
se 1. prosinca u Zagrebu (15. gimnazija) s početkom u 16.30 sati. Teme:
Uloga psihologije obrazovanja u učenju
i poučavanju, Individualne razlike u kognitivnim osobinama, osobni, socijalni
i emocionalni razvoj individualnih razlika u nekim osobinama ličnosti - nadareni učenici, Vrednovanje postignuća
nadarenih učenika. Predavači: Ana Ple-
ša, stručni suradnik psiholog. Prijave do
18. studenoga - vrtići i osnovne škole na
e-mail: [email protected], a gimnazije i strukovne škole na e-mail [email protected]
INFORMATIKA
10. prosinca - Državni stručni skup
za učitelje, nastavnike i ravnatelje
osnovnih i srednjih škola svih županija održat će se 10. prosinca on-line, s
početkom u 13. sati. Skup se održava u
suradnji s Microsoftom Hrvatska (Suradnici u učenju). Tema: Obrazovanje i
usavršavanje učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih
tehnologija / virtualni okrugli stolovi /
Informacijska i komunikacijska tehnologija u NOK-u i školskom kurikulumu,
E-učenje u nastavi osnovnih i srednjih
škola, Implementacija računalnih igara
u proces obrazovanja, Globalne aktivnosti inovativnih istraživačkih škola.
Predavači: Ivana Turčić Prstačić, Saida Deljac, Darko Jureković, Microsoft
Hrvatska, učitelji i nastavnici OŠ i SŠ
voditelji projekata IKT u obrazovanju
i drugi. Prijave do 21. studenoga na email [email protected]
VJERONAUK
18. prosinca - Stručni skup za odgojiteljice u vjeri grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačkomoslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske,
Varaždinske i Međimurske županije
održat će se 18. prosinca u Zagrebu
(Ured za vjeronauk u školi Zagrebačke
nadbiskupije, Kaptol 31) s početkom u
9 sati. Tema: Odgojitelji u vjeri - ususret
novoj odvažnosti. Predavači: prof. dr.
sc. Ružica Razum i prof. dr. sc. Valentina Mandarić. Prijave sedam dana prije
početka stručnog skupa na e-mail vjeronauk [email protected]
11. prosinca - Stručni skup za vjeroučitelje pravoslavnog vjeronauka osnovnih i srednjih škola Eparhije osječkopoljske i baranjske (Vukovarsko-srijemska i Osječko-baranjska županija)
održat će se 11. prosinca u Dalju (OŠ
Dalj) s početkom u 9 sati. Tema: Vjeronauk u društvenom i humanističkom
području suvremene škole. Predavač dr.
sc. Mirko Lukaš. Prijave do 27. studenoga na e-mail [email protected]
RAVNATELJI
7. prosinca - Stručni skup namijenjen
ravnateljima predškolskih ustanova
(ravnatelji stručno-razvojnih centara i
ravnatelji vrtića imenovanih za polaganje stručnih ispita, Grad Zagreb) održat
će se 7. prosinca u Zagrebu (Dječji vrtić
Siget) s početkom u 9 sati. Tema: Obrazovni menadžment, Modul 7: Upravljanje ljudskim potencijalima i optimizam.
Predavači: dr. sc. Majda Rijavec, ravnateljice Suzana Hitrec, Sandra Pokos
i Katarina Kolenković. Prijave 15 dana
prije početka stručnog skupa na e-mail
[email protected]
Treći simpozij učitelja i nastavnika hrvatskog jezika
Doprinos profesionalnom razvoju učitelja
O
d 28. do 31. studenoga u Primoštenu je održan Treći simpozij
učitelja i nastavnika hrvatskog
jezika, stručni skup na kojem je više
od 450 učitelja i nastavnika hrvatskog
jezika raspravljalo o suvremenim i aktualnim temama koje omogućuju uvid u
inovativne pristupe poučavanja i učenja
hrvatskog jezika i na kojem je oslikana
sadašnja zbilja u kojoj se našla hrvatska
riječ.
Simpozij je otvorio ravnatelj Agencije
za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović,
koji je naglasio zahtjevnost i provokativnost teme skupa, Hrvatski jeziku u kontekstu suvremenog obrazovanja, posebno
u kontekstu aktualnih promjena u sustavu odgoja i obrazovanja. Nakon svečanog otvaranja skupa predstavljanjena je
monografija ”Hrvatski jezik u kontekstu
suvremenog obrazovanja”, koju je izdala
Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji
s Nakladom Slap. Monografija objedinjuje
teme koje su često u fokusu rasprave učitelja i nastavnika: kultura čitanja i pisanja,
vrednovanje i samovrednovanje učenika,
mediji i pismenost. Autori članaka su predavači na simpoziju: sveučilišni profesori,
jezikoslovni, književnici, dramski umjetnici, učitelji i nastavnici. Teme su osmišljene
u tijeku pripreme programa simpozija, u
čemu su sudjelovali viši savjetnici AZOO-
a Mirela Barbaroša-Šikić, Marijana Češi,
Maja Zrnčić i Srećko Listeš.
- U knjizi se krije mogućnost osnaživanja
svih nas koji utječemo ili ćemo biti u prilici utjecati na izradu pojedinih dokumenata
važnih za položaj i status hrvatskog jezika
unutar nacionalnoga obrazovnog sustava te
sagledavanja neprocjenjive važnosti hrvatskog jezika kao materinskog i službenog
jezika - kazala je na predstavljanju monografije Mirela Barbaroša-Šikić.
Uz monografiju na simpoziju je predstavljeno niz književnih izdanja koji učiteljima i nastavnicima hrvatskog jezika mogu
pomoći u radu s učenicima. Akademik Ante
Stamać, potpredsjednik Matice hrvatske,
predstavio je ediciju Stoljeća hrvatske književnosti, u kojoj su do sada objavljene 102
knjige. Profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta
u Zagrebu Andrea Zlatar Violić predstavila
je knjigu ”U obranu čitanja” u kojoj Meta
Grosman detaljno prikazuje i analizira probleme vezane uz nastavu čitanja i književnosti u novim okolnostima sve istaknutijega utjecaja elektroničkih medija, nudeći
modele koji su alternativa onoj nastavi na
koju smo navikli i u našim školama.
Prikaz i usporedbu pravopisa koji se trenutno koriste u Hrvatskoj donijela je Lana
Hudeček, viša znanstvena savjetnica Instituta za hrvatski jezik. Uspoređujući četiri
pravopisa koji su u uporabi upozorila je na
različita pravopisna rješenja te terminološke neusklađenosti u njima. Učiteljima i nastavnicima poručila je da učenike upoznaju
sa svim pravopisima, ali da od njih traže
dosljednost u korištenju jednog.
Radni dio Simpozija otvorili su gosti predavači iz Velike Britanije ‡ Rod Bolitho,
direktor Instituta za jezično obrazovanje
u Norwichu, i Pádraig Ó Duibhir, predavač na Odjelu za obrazovanje Fakulteta sv.
Patrika Sveučilišta grada Dublina u Irskoj.
U svojim izlaganjima predstavili su britanski i irski sustav obrazovanja s posebnim
naglaskom na metode poučavanja vještina
govorenja i pisanja materinskog jezika.
O pravopisnom pitanju, sastavljenom i
nesastavljenom pisanju u pravopisima hrvatskog jezika govorio je Ivo Pranjković,
redoviti profesor na Katedri za hrvatski
standardni jezik Filozofskog fakulteta u
Zagrebu. O potrebi i razlozima čitanja suvremene hrvatske književnosti učenika i
studenata, govorila je Andrea Zlatar Violić.
Krešimir Bagić, profesor na Katedri za
stilistiku, Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objasnio je fenomen parafraze u predavanju nazvanom
Parafraza ili diskurs koji nije nevin. Ivan
Tanta, profesor na Odjelu za komunikacije
i medije Sveučilišta u Dubrovniku, govorio
je o trivijalizaciji sadržaja u hrvatskim me-
dijima i analizirao gramatičku, pravopisnu
i stilističku nepismenost u hrvatskom dnevnom tisku.
Krešimir Mikić, profesor Učiteljskog
fakulteta u Zagrebu i Akademije dramskih
umjetnosti, pozvao je učitelje i nastavnike
da afirmiraju medijsko stvaralaštvo djece, budući da su film i medijska kultura
dio umjetničkog područja koji Nacionalni
okvirni kurikulum uvodi u škole. O produkcijskom modele školske predstave i iskustvima na američkom koledžu predavala je
Snježana Banović, redateljica i izvanredna
profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.
U drugome dijelu Simpozija predstavli
su se učitelji i nastavnici praktičari koji su
pokazali dio svoje nastavne prakse i provedena istraživanja vezana za poučavanje
dijela sadržaja predmeta hrvatski jezik: Senija Badić, Marinka Burić, Diana Greblički-Miculinić, Kristinka Štefan, Davorka
Horvatek Modrić, Đurđica Jelačić, Ingrid
Lončar i Vesna Muhoberec.
Može se reći da su teme kojima su se
predavači bavili i pristupi za koje su se
odlučili mogu biti poticaj, motivacija ili
sadržaj bavljenja u svakodnevnom radu s
učenicima, doprinos profesionalnom osobnom razvoju učitelja i nastavnika i sadržaj
njihovih stručnih rasprava.
A.N.C.
aktualno
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
PREDŠKOLSKI
ODGOJ
Vrtićka
mala
škola
“Tata, ti nisi išao u vrtić i ne
znaš kako je to“ - prepričava
tata Nino događaj otprije nekoliko mjeseci, kada mu je njegov
šestogodišnji Mislav pojašnjavao kako u vrtiću ima djece
koja samo povremeno dolaze
i nikako ne mogu stići ispisati i iscrtati listove sa zadacima
koje su dobili od teta kako bi
se uvježbavali za školu koja
im predstoji nakon posljednje
vrtićke godine. Tata Nino nije
išao u vrtić, a kaže da mu je
zbog toga žao i zato nimalo nije
dvojio o tome hoće li njegov
Mislav ići u vrtić, premda je
imao alternativni smještaj.
- Nisam ni ja ispao loše, ali
mislim da moj Mislav ima mnogo više prednosti zato što pohađa vrtić - u šali će Nino, dodavši
da osnove čitanja i pisanja nije
svladao sve dok nije krenuo u
školu. Mislav već jest.
Stjecanje samostalnosti
O tome kakvi su programi za
djecu koja povremeno dolaze u
vrtić ili koja uopće ne dolaze
razgovarali smo s pedagoginjom Arijanom Plahutar i psihologinjom Sanjom Ivanušević iz Dječjeg vrtića Hrvatski
Leskovac. Naše sugovornice
ističu da je program predškole
minimalni vrtićki program, popularno zvan mala škola.
- Namijenjen je djeci godinu
dana uoči polaska u osnovnu
školu, a djeca s teškoćama u
razvoju mogu polaziti predškolu dvije godine prije polaska u
školu. Program financira Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, tako da je potpuno
besplatan. Za udaljene krajeve,
zaseoke bez vlastitog vrtića i
škole kao što je slučaj okolice
DV Hrvatski Leskovac, Grad
Zagreb osigurava i organizira besplatni prijevoz djece od
kuće do prostora predškole.
Program predškole realizira
se u vrtićkim ili školskim prostorima, ovisno o mogućnostima lokalne zajednice. Prostor
je svojim sadržajima i didaktikom opremljen primjereno
djeci predškolske dobi, a osmišljenim uređenjem odražava
toplinu predškolske ustanove.
S djecom rade odgojiteljice sa
završenim Učiteljskim fakultetom.
Aktivnosti i sadržaji koji se
provode u programu predškole
stavljaju naglasak na pripremu djece za polazak u osnovnu školu, odnosno svladavanje
znanja, vještina i navika koji će
djetetu olakšati prilagodbu na
novi program i nove zahtjeve
koji se pred njih postavljaju. To
su prije svega aktivnosti usmjerene na stjecanje samostalnosti
djece, učenje socio-emocionalnih kompetencija, predpisačke,
predčitačke i predmatematičke
aktivnosti.
- Dijete u programu predškole boravi u prosjeku 250 zakonom propisanih sati godišnje. U
Hrvatskom Leskovcu, gdje postoji sedam skupina predškole
na tri lokacije, Lučko, Horvati
i Odranski Obrež, ta je satnica
povećana na 320 sati godišnje,
što nam daje prostor za organiziranje dodatnih aktivnosti za
djecu i obogaćivanje programa.
Tako naša djeca obavezno od-
7
www.skolskenovine.hr
Nenadomjestivo
druženje s vršnjacima
Aktivnosti i sadržaji koji se provode u programu
predškole stavljaju
naglasak na pripremu djece za
polazak u osnovnu
školu, odnosno
svladavanje znanja, vještina i navika koji će djetetu
olakšati prilagodbu na novi program i nove zahtjeve koji se pred njih
postavljaju
laze u kazalište, na tečaj koturanja, tenisa i klizanja, u posjet
muzejima i zoološkom vrtu te u
knjižnicu. No, ti dodatni sadržaji zahtijevaju financijsku participaciju roditelja. Djeca u DV
Hrvatski Leskovac već treću
godinu zaredom borave i u programu Djeca u prirodi u Gradu
mladih - kaže Plahutar.
Različita predznanja
Ti su programi posebno zanimljivi djeci, jer se često događa
da je to prvi puta da se neko dijete na dulje vrijeme odvaja od
obitelji i stječe novo dragocjeno iskustvo u osamostaljivanju.
Šestogodišnji Tin prvi je puta
bio odvojen više od pet dana od
obitelji kada je išao upravo u
Grad mladih, a njegova mama
Tena vrlo je zadovoljna programom.
- Kad se vratio, bio je sretan
i prepun dojmova. Budući da je
vrtić polazio povremeno, često
je bio potišten, jer se morao naknadno uključivati u igre koje
su ostaloj djeci bila rutina. Iz
toga su proizlazile traume, bojao se da neke stvari ne može
svladati te da su druga djeca bo-
lja od njega - kaže mama Tena.
S druge strane, iskustvo
mame Romane s odvajanjem
od njezina Brune, koji također
često izbiva iz vrtića, nije bilo
pozitivno.
- Rekao mi je da nikada više
neće ići, jer mu nije bilo lijepo.
Pokušala sam saznati od odgojiteljice koja je bila s njima o
čemu se radi, ali nisam mnogo
saznala. Rekla je tek da je Bruno bio povučeniji nego inače,
ali se igrao i obavljao svoje
obaveze - kaže mama Romana.
Plahutar kaže da djeca koja
se prvi put uključuju u takav
program dolaze iz obiteljskog
doma s različitim opsegom znanja i vještina koje su stekla uz
pomoć članova obitelji.
- Današnja prisutnost različitih edukativnih medija omogućava roditeljima lako pružanje
potrebnih i primjerenih odgojno-obrazovnih sadržaja kod
kuće. No, u jednome roditelji
ne mogu zamijeniti predškolski program i to je nešto što
nedostaje svoj djeci koja ne
polaze vrtić - druženje s vršnjacima, koje vodi socijalizaciji djeteta. Program predškole
Baka, djed i Nikša
ne vole vrtić
Nikša je četverogodišnjak koji još nije bio u vrtiću i jako je
vezan uz baku i djeda. Mama Lucija željela bi da Nikša pohađa vrtić, barem na skraćeno vrijeme, ali ni on, ni baka, ni
djed za to neće ni čuti.
- Nije nesocijaliziran, ali bojim se kako će se snaći kad
krene u školu, kako će kontaktirati s ostalom djecom. I sada
se igra s vršnjacima, često je u parkovima, ali sve je to povremeno i ne stvara čvrste odnose. Sin moje prijateljice stalno
priča o svojim prijateljima s kojima se igra u vrtiću, a Nikša o
baki i djedu - kaže Lucija i dodaje da će to morati prelomiti i
obaviti ozbiljan razgovor s bakom i djedom.
Iako su i njezinu Melaniju čuvali baka i djed, mama Zora
nije dvojila o tome da je upiše u vrtić.
- Odlazak u jaslice nisam željela forsirati, ali čim je stasala
za vrtićku dob, dakle s navršene tri godine, upisala sam je u
vrtić. Dobro se snašla, uz manje probleme, ali tako se odrasta, ne želim je odgajati pod staklenim zvonom. Sada smo
svi zadovoljni, i Melanija, i baka i djed, i mi roditelji - kaže
mama Zora..
nekoj je djeci prva prilika za
upoznavanje grupnih pravila i
igara, a vezano uz njih i prva
prilika za vježbanje empatije,
suradnje, rješavanje konflikata.
Roditeljima sugeriramo redovit dolazak djeteta u program
predškole kako bi dijete dobilo
maksimum ovoga minimalnog
programa. Ako dijete ipak izostane zbog bolovanja ili nekih
nepredvidivih okolnosti, odgojiteljice u programu predškole kao i u redovnom vrtićkom
programu, uz rad u malim grupama, prakticiraju i individualizirani rad te tako odgovaraju
na individualne potrebe djeteta
- kaže Plahutar.
Razvijanje
komunikacijskih vještina
Naša sugovornica ističe da je
suradnja s roditeljima djece u
programu predškole slična onoj
u vrtiću.
- Na roditeljskim sastancima prorađuju se aktualne teme
vezane uz djetetov razvoj, provode se igraonice i radionice s
djecom i roditeljima, a roditelj
uvijek može tražiti individualni razgovor s odgojiteljicom
ako želi detaljnije informacije
o napredovanju svog djeteta.
Ipak, postoji specifičnost u grupama predškole čija su djeca
korisnici prijevoza: budući da
odgojitelj prima i predaje dijete
na vratima autobusa, nema mogućnosti ni vremena za kratke
dnevne izmjene informacija s
roditeljima kao što je to praksa
u vrtiću. Stoga u ovim grupama
suradnja teče putem informativki, u koje odgojiteljice svakom
djetetu upisuju važne informacije za roditelje.
Psihologinja Sanja Ivanušević govorila je o prednostima i
manama pohađanja vrtića, odnosno boravka i čuvanja kod
djeda i bake. Ističe da su privrženost, briga i predanost koji
bake i djedovi pokazuju djeci
nezamjenjivi u dječjem emocionalnom razvoju.
- Oni mogu biti suigrači,
učitelji, odgojitelji ili zamjenski roditelji za svoju unučad, a
roditeljima izvor emocionalne
ili financijske podrške, osobito
kad je jedan od roditelja odsutan. Emocionalna privrženost
djece bakama i djedovima druga je najsnažnija, odmah iza
one roditeljima. Ipak, taj odnos ne može zamijeniti odnos
s vršnjacima i obratno. Naime,
odrastajući djeca traže sve više
kontakta s vršnjacima i vršnjaci
postaju važan socijalizacijski
činitelj koji potkrepljuje i kažnjava određena ponašanja, ima
ulogu modela i utječe na razvoj
djetetove samoefikasnosti, odnosno uvid u to koje postupke
može izvesti. Naravno da vršnjaci nisu jedini koji sudjeluju
u tim procesima, ali njihova je
uloga vrlo važna - kaže Ivanušević.
Dodaje da je druženje s vršnjacima važno u socio-emocionalnom i kognitivnom razvoju,
jer potiče razvoj socijalne kognicije, sposobnost rješavanja
problema i sukoba te moralnog
rasuđivanja. Istraživanja su
potvrdila da postoji pozitivna
povezanost između razine kognitivnog razvoja i razvijenosti
odnosa s vršnjacima.
- Naime, pokazalo se da je
mogućnost stavljanja djeteta u
tuđi položaj povezan s načinom
na koji se dijete druži s drugom
djecom, kao i mjere razvijenosti komunikacijskih vještina zaključuje Ivanušević.
Naravno, teško je za sve stvoriti iste uvjete, ali mnogo ovisi
i o roditeljskom odabiru kako i
gdje želi da njegovo dijete provodi svoju predškolsku dob.
Ono što je danas također izraženo, a ranije toga gotovo nije
bilo, jest i činjenica da se stvara
elitni odnos u kojem neki bogatiji roditelji za djecu traže odgojno-obrazovni prostor u kojem će boraviti samo oni koji to
mogu platiti. Za sada to još nije
dominantno, ali bi u budućnosti
takvih slučajeva moglo biti sve
više. Kako ističu naše sugovornice, današnji sustav predškolskog odgoja, odnosno predškole dobro je i kvalitetno riješen,
samo treba nadograđivati postojeće stanje, a novih rješenja
i iznimki uvijek će biti.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Modernizacija srednje
škole Ivana Meštrovića
DRNIŠ - Srednja škola Ivana Meštrovića u Drnišu proslavila je prigodnom svečanošću Dan škole, koju pohađa 280 učenika, a u njoj su zaposlena
33 nastavnika i dva stručna suradnika. U školu se
prošlih godina mnogo ulagalo, kroz razne donacije
i državna sredstva ukupno oko 8,5 milijuna kuna.
Doprinos je dala i Svjetska banka, koja je darovala
400 tisuća kuna za obnovu školske radionice. Na
taj je način škola dobila najmoderniji kabinet elektrotehnike, a vrlo su moderne i radionice za strojare. Također je uređena sportska dvorana, u što je
uloženo pet milijuna kuna, a prema planovima na
redu su klimatizacija učionica te njihovo opremanje
projekcijskim platnom i računalima. Jedan je od aktualnih problema prijevoz učenika u poslijepodnevnim satima, kada bi se organizirale izvanškolske
aktivnosti. Na svečanosti su dodijeljena i priznanja
dugogodišnjim nastavnicima koji su u mirovini.
Natječaj za putovanje
u Bruxelles
ZAGREB - Natječaj pod nazivom Ljudi za ljude
namijenjen srednjoškolcima raspisala je delegacija
Europske unije u Hrvatskoj (www.delhrv.ec.europa.
eu). Taj je natječaj raspisan u okviru Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Pred natjecateljima je zadatak u kojem trebaju pokazati da su nekome pomogli ili poduzeli konkretne
i inovativne aktivnosti u borbi protiv siromaštva i
socijalne isključenosti u svojoj sredini te ih dokumentirati u audio-vizualnom obliku, bilo da se radi o
fotografiji, prezentaciji ili kratkom filmu. Natječaj je
otvoren do 1. prosinca, a pobjednici će biti nagrađeni putovanjem u Bruxelles, dok će dobitnik druge nagrade osvojiti jednosemestralni tečaj stranog
jezika po vlastitom izboru, a trećeplasirani će biti
nagrađen knjigama.
Prijenosna računala za
darovite slijepe učenike
OSIJEK - Zagrebačka banka u povodu Svjetskog
dana štednje u Osijeku uručila je donacije pobjednicima natječaja, kojima ova vodeća financijska
institucija u zemlji pomaže udrugama i organizacijama u realizaciji njihovih projekata. Do sada je
kroz 12 godina sustavnog doniranja Zagrebačka
banka podržala 1124 projekta s ukupno 19,5 milijuna kuna. Ove je godine na natječaj pristiglo 559
prijava, a nezavisna stručna komisija odabrala je
25 najkvalitetnijih programa, za koje je Zagrebačka
banka izdvojila 750.000 kuna. Među njima se našlo
i pet projekata iz Osječko-baranjske županije. Na
području Slavonije dodijeljene su donacije u iznosu
128.050 kuna. Tako je 51.850 kuna dobio projekt
Građanske demokratske inicijative P.G.D.I iz Belog
Manastira, dok je Foto kino klub Baranja iz Belog
Manastira primio 10.000 kuna. Udruzi inovatora
Baranje donirano je 20.200 kuna. Iz Osijeka su donacije dobili Gradska galerija Osijek za financiranje
galerije Barutana (25.000 kuna) i Udruga slijepih
Osječko-baranjske županije (21.000 kuna), a ta će
sredstva biti utrošena na kupnju prijenosnih računala petorici najdarovitijih učenika.
Useljenje u nove
prostore do kraja 2011.
DUBROVNIK - Bude li sve išlo po planu, do kraja godine bit će završen prvi dio obnove središnje zgrade stare bolnice za potrebe Dubrovačkog
sveučilišta. Ukoliko i tijekom iduće godine radovi i
novčana sredstva budu planski ostvarivani, prvi će
studenti u obnovljene prostore nadomak povijesne
jezgre useliti krajem 2011. godine. Središnja zgrada stare dubrovačke bolnice, gdje bi trebao zaživjeti sveučilišni kampus, površine je 5600 četvornih
metara, a za njezinu adaptaciju i rekonstrukciju Vlada RH odobrila je 98 milijuna kuna. Na konstrukcijsko-sanacijski dio radova utrošit će se 11,46 milijuna kuna, a dubrovački rektorat navodi da je sve u
okviru odobrenog kredita i ne očekuju eventualna
prekoračenja investicije. Iz postojećih dubrovačkih
sveučilišnih prostora, nakon kompletnog završetka
obnove, kako je već najavljivano, na novu adresu
selili bi se studiji restauracije, komunikologije te
ekonomije i poslovne ekonomije.
I. Buljan
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
U Loboru održani Četvrti dani Franje Horvata Kiša
Hrvatski književni putopisi
U
organizaciji Kajkavskog spravišča iz Zagreba i u
suradnji s Udrugom za kulturno stvaralaštvo „Franjo Horvat Kiš“ iz Lobora i Općinom Lobor, u
ovom su malom zagorskom mjestu u subotu, 16. listopada
2010., po četvrti put održani Dani Franje Horvata Kiša, u
čijem su središnjem programu proglašeni rezultati 4. natječaja za hrvatski književni putopis.
Ovogodišnji pokrovitelji te jedinstvene književno-jezične manifestacije u nas posvećene isključivo putopisima
(rjeđe zastupljenom književnom žanru u suvremenoj beletristici) bili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i
Krapinsko-zagorska županija.
Dani Franje Horvata Kiša (na poticaj općine Lobor) utemeljeni su u Loboru 23. rujna 2006., uz 130. obljetnicu rođenja ovoga prozaika i putopisca iz razdoblja moderne, čije
je djelo svojom doktorskom disertacijom zaboravu oteo
akademik Miroslav Šicel, ujedno i predsjednik Kajkavskog
spravišča, dok je nositelj ideje projekta Hrvatski književni
putopis ugledni povjesnik hrvatske književnosti prof. dr.
sc. Joža Skok, dopredsjednik Kajkavskog spravišča.
Putopisni natječaj prvi je i jedinstven u hrvatskom kulturološkom prostoru, povezujući taj prostor inovativnim
dosezima tronarječne hrvatske jezično-književne zbilje.
Rezultati natječaja ponovno su potvrdili visoki estetski
doseg suvremenih putopisa, afirmirajući taj žanr u sveukupnom proznom korpusu hrvatske književnosti.
Tri ravnopravne novčane nagrade dijele Ivan Kutnjak za
putopis Woododerine (fragmenti), Zdenka Maltar za putopis U zagrljaju svjetova ( Crkve i dvorci Prekmurja) i Jozo
Vrkić za putopis Kobni Olib.
Organizatori domaćini (loborska udruga za kulturno
stvaralaštvo „Franjo Horvat Kiš“ i Općina Lobor) dodijelili
su i nagradu Tomislavu Ribiću za putopis Novi, nori svet.
Ovogodišnji loborski knjižvnoputopisni laureati
Ivan Kutnjak, Zdenka Maltar i Jozo Vrkić
S preporukom za objavljivanje, ocjenjivačko povjerenstvo izdvojilo je putopise Emilije Kovač (Slike iz Ozlja i u
vezi s njim) i Đure Vidmarovića (Rovinjske vedute),
U natječaju je sudjelovalo osamnaestoro autora s 32 putopisa. Publika u loborskom društvenom domu imala je
priliku uživati u ulomcima iz nagrađenih putopisa koje je
interpretirao dramski umjetnik Dubravko Sidor.
O značenju te nove i kvalitetne manifestacije govorila je
mr. sc. Božica Pažur glavna i odgovorna urednica časopisa KAJ i stručna koordinatorica projekta, a o nagrađenim
putopisima prof. dr. sc. Joža Skok i dr. sc. Ivo Kalinski,
dopredsjednici Kajkavskoga spravišča.
U glazbenom dijelu programa sudjelovao je mladi nadareni pijanist Jurica Vugrek.
Dani Franje Horvata Kiša nastavljeni su sutradan, 17.
listopada, održavanjem likovne kolonije učenika Osnovne
škole Lobor.
Zdenka Kožić
Predstavljen UNICEFOV priručnik
Za prevenciju nesreća
P
rof. dr. Aida Mujkić autorica je priručnika naslovljenog Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi kojeg je izdao UNICEF-ov ured
za Hrvatsku. Prilikom njegova predstavljanja recenzenti
dr. Milivoj Jovančević, dr. Milica Katić, Jadranka Pavić i
mr. sc. Igor Srček istaknuli su kako je sprečavanje nesreća
i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi prvorazredni
javnozdravstveni problem, koji je u našoj literaturi prvi put
obrađen na ovakav način.
U Priručniku je pregledno i sustavno prikazan problem
nesreća u djece predškolske dobi koji je potkrijepljen najnovijim epidemiološkim podacima iz svijeta i Hrvatske.
Posebna je vrijednost Priručnika kompleksna analiza uzroka nesreća u djece predškolske dobi i mogućnosti njihove prevencije, koja sadrži normativnu, stručnu i odgojnu
dimenziju. Priručnik je od iznimne preventivne važnosti,
jer individualiziranim pristupom upućuje na usvajanje
pozitivnih stavova i poduzimanje konkretnih preventivnih
aktivnosti na području sprečavanja nesreća i povećanja
sigurnosti djece predškolske dobi.
Priručnik je namijenjen trajnoj izobrazbi zdravstvenih
djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i stručnim
timovima u odgojno-obrazovnim ustanovama, a sastoji
se od dva dijela. U prvom su navedene neke znanstvene i
stručne spoznaje o nastanku, faktorima rizika i sprečavanju
nesreća, s podacima za svijet i za Hrvatsku, dok su u
drugom dijelu navedena pitanja za raspravu s roditeljima
i preporuke za svakodnevan individualan rad s djecom i
njihovim roditeljima. Za svako je razdoblje posebno navedeno šest vodećih načina nastajanja nesreća u dječjoj
dobi u odnosu na uzrok smrtnosti i potrebe za bolničkim
liječenjem, od prometa preko padova, utapanja, opeklina i ugušenja do
otrovanja, kao i pitanja i preporuke
opće sigurnosti.
Vrijedi napomenuti kako su između 1995. i 2008. godine
u Republici Hrvatskoj nasilnom smrću život izgubila 2553
djeteta, odnosno mladih do 19 godina. Devet najučestalijih
uzroka smrti su nesreće u užem smislu (prometne nesreće
s 1199 žrtava, 212 utapanja, 96 ugušenja, 67 otrovanja,
57 padova, 55 žrtava oružja i eksplozivnih naprava te 39
slučaja opeklina), samoubojstva sa čak 431 slučajem te 91
ubojstvo.
Među faktorima rizika su fiziološki, poput rasta i težine
djece u odnosu na odrasle, zbog čega su manje vidljiva,
posebno u prometu ili lakše povredljiva u raznim zamkama u domu i izvan njega, ali i nedostatak znanja i iskustva
te veća znatiželja i radoznalost. Statistike govore o većoj
mogućnosti nesreća kod dječaka, zbog psihičkih karakteristika, ali i načina odgoja.
U razvijenim je zemljama sve više programa primarne
prevencije nesreća koji imaju veliku ulogu u sustavima
zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj su češće lokalne aktivnosti usmjerene na prevenciju nesreća, ali nedostaje sveobuhvatnost i koordiniranost na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Priručnik Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti
djece predškolske dobi prof. dr. Aide Mujkić vrijedan je i
veliki korak prema ostvarenju učinkovitih oblika prevencije i sprečavanja nesreća i edukacije roditelja, odgajatelja
i zdravstvenih djelatnika o prepoznavanju rizika i oblicima
njihove kontrole.
Duško Popović
SPLIT - Međunarodni znanstveni skup
Digitalne tehnologije i novi oblici učenja
N
a Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu 28. i 29.
listopada održan je međunarodni znanstveni skup
Digitalne tehnologije i novi oblici učenja. Skup je, u
suradnji s Pedagoškim fakultetom Sveučilišta G. d’annunzio
Chieti iz Pescare organizirao Odsjek za pedagogiju splitskog
fakulteta. Na skupu je izloženo 30 referata koje su pripremila 54 autora i koautora triju sveučilišta iz Hrvatske, četiriju
sveučilišta iz Italije te po jednog sveučilišta iz Slovenije i
Bosne i Hercegovine. Osim poznatih talijanskih i hrvatskih
znanstvenika, prezentirano je i nekoliko radova iz neposredne odgojno-obrazovne prakse.
Izlaganja i rasprave, koje su bili simultano prevođene na
hrvatski odnosno talijanski jezik, mogu se podijeliti u četiri skupine: radovi u kojima su autori kritički razmatrali već
uvedene pozitivne promjene u školi, ali i ukazali ne neke
negativne učinke, uvjetovane primjenom digitalnih tehnologija; prikazi rezultata istraživanja provedenih u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju te na sveučilištima;
radovi u kojima se problem digitalnih tehnologija razmatrao
sa stajališta njihove primjene u učenju konkretnih sadržaja
- nastavnih predmeta; radovi u kojima su autori razmatrali
primjenu digitalnih tehnologija kao alata za rješavanje problema, programiranje i učenje.
Digitalne tehnologije definitivno su postale neodvojive
od škole i učenja. One, međutim, pored brojnih pozitivnih
kriju i negativne učinke, posebno ako se nekritički koriste.
Upravo bi zbog toga jednako bilo pogrešno sprečavati njihovu primjenu u školi i učenju, koliko i nekritički stavljati ih u
središte interesa pedagogije, a posebno didaktike i pojedinih
metodika.
Sudionicima skupa podijeljena je Zbirka sažetaka tiskana
na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, što je u znatnoj mjeri olakšalo praćenje i rasprave učinilo kvalitetnijima.
Cjeloviti će radovi nakon međunarodne recenzije biti tiskani
u Zborniku.
J. M.
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Reagiranje - Ima li u matematici demokracije? (2)
Piše Šime Šuljić
prof. matematike - savjetnik, Gimnazija i
strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin
U
Školskim novinama od 12. listopada 2010. objavljen je preko cijele
stranice tekst (ne)izvjesnog Petra
Bonačića pod naslovom Ima li u matematici demokracije? U tom nemušto sročenom i stručno neprolaznom tekstu izrečeno je mnoštvo uvreda nemalom broju nastavnika matematike te se ocrnjuje jedan
računalni program dinamičke geometrije.
Premda se izrijekom ne kaže o kojem je
programu riječ, svakomu tko je imalo
upoznat s programima dinamičke geometrije jasno je da je riječ o GeoGebri. Kako
udruga Normala promiče taj program, ne
možemo ne reagirati na objavljeni tekst.
Lažno predstavljanje
Najprije, pokušajmo otkriti tko je prof.
Petar Bonačić (Zagreb), pisac teksta. Potraga pokazuje ono što se i moglo očekivati: Petar Bonačić je u hrvatskoj matematičkoj zajednici potpuno anonimna osoba.
Postavlja se pitanje s kojim pravom onda
Nečasna rabota
(ne)poznatoga kolege
drži lekcije nastavnicima, od kojih su
mnogi vrlo vrijedni i dokazani stručnjaci,
nemali ih je broj u zvanju mentora pa i savjetnika. Zbog čega ih vrijeđa i omalovažava služeći se grubim i neprihvatljivim
riječima? Koje su stručne reference Petra
Bonačića za sve te teške ocjene? Zašto
mu vjerovati?
Najvjerojatnije Petar Bonačić i ne postoji. Barem ne kao matematičar i pisac
ovog pamfleta. Moglo bi se zaključiti
kako se radi o skrivanju, o lažnom predstavljanju pisca. A zbog čega skrivanje,
čemu lažno predstavljanje ukoliko postoji poštena namjera? Samo je jedan razuman i logičan odgovor: Riječ je o svjesno
nečasnoj raboti s ciljem blaćenja jednog
(nekomercijalnog) softvera kako bi se pogodovalo drugom (komercijalnom) čiji je
distributer sin jednog, u prosvjetnim krugovima očigledno utjecajnog oca.
Nakon neozbiljnog pa čak i vulgarnog
početka s dvjema poznatim i izvjesno
izmišljenim anegdotama kojima želi načiniti efektan uvod, pisac prelazi na glavni cilj u kojem se na uistinu nedopustiv
i nepristojan način vrijeđa zdrav razum
usporedbom nastavnika koji rabe napadnuti softver s onima iz prizemnih uvodnih
priča.
Neuspjeli pokušaji
diskvalifikacije
Prijeđimo sada na analizu onih dijelova
ovog pamfleta s kojima bi pisac htio diskvalificirati GeoGebru. U tim pokušajima
diskvalifikacije koristi se primjerima koji
čudno izgledaju samo neupućenim i matematici nevještim čitateljima.
Primjer prvi
Bonačić nas poučava:
Simetrala kuta je (uvijek bio i bit će)
polupravac kojim se raspolavlja kut unutar kuta i prolazi
vrhom kuta.
No, nije to baš tako. Kut je osno simetričan skup (točaka ravnine). To znači da
postoji pravac koji je os simetrije toga
skupa (kuta). Taj se pravac zove simetrala kuta. Dakle, pravac. Simetrala kuta je
pravac i u svim odobrenim udžbenicima
za gimnazije. Uostalom Bonačićeva je definicija simetrale kuta i inače nesuvisla i
mogu joj se uputiti ozbiljni prigovori. On
očito ne razumije o čemu se ovdje radi.
Niti poznaje klasični zadatak poput ovog:
“Konstruiraj simetralu kuta kojemu se
krakovi sijeku izvan ravnine crtanja.“
Primjer drugi
Bonačić kaže:
Zašto bi bila jedna jednadžba pravca
kad može šest. I dalje: “...Djeci daje odgovor da te tri (kolinearne) točke definiraju šest pravaca a ne jedan jedini...“
Je li Petar Bonačić upoznat s pojmom
ekvivalentnih jednadžbi? Izgleda da nije.
Za njega su primjerice 0.75x - 1.45y = -8.32
i -0.75x + 1.45y = 8.32 različite jednadžbe.
Možda možemo reći i tako, ali valjda znade
kako se ipak radi o jednom (jedinom) pravcu. Dakle: šest ekvivalentnih jednadžbi
koje se potrudio ispisati pripadaju jednom
pravcu. Ovaj problem ne susrećemo kod
programa koji prikazuju samo eksplicitni
oblik jednadžbe pravca, ali to onda nije njihova prednost, nego nedostatak.
Dosad je bio poznat pojam “jednadžba
pravca kroz dvije točke“. Bonačić nas uči
da postoji i “jednadžba pravca kroz tri točke“. Konstrukcija ovog primjera pokazuje
zle namjere i nepoznavanje srži programa
dinamičke geometrije. Kroz dvije različite točke može se povući samo jedan pravac. Pri izvođenju njegove formule dobit
ćemo dva oblika njegove jednadžbe, ovisno o tome koju točku uzmemo kao točku
oko koje se pravac “vrti“ (druga služi za
određivanje koeficijenta smjera). Naravno, dobivene su jednadžbe ekvivalentne
i mogu se svesti na isti oblik. Međutim,
kad su tri točke u pitanju, tada je prirodno
dobiti u softveru dinamičke geometrije tri
jednadžbe (odnosno šest u nesređenom
obliku), jer su trima točkama određena tri
para pravaca. Otklonom bilo koje točke,
jednadžbe će se razlikovati.
Primjer treći
Neki računalni programi dinamičke
geometrije dopuštaju korisniku da preko
već konstruirane dužine nacrta novu sukladnu dužinu. To ima svojih prednosti u
funkcionalnosti programa, a ne protivi se
matematičkom poimanju. U mnogim udžbenicima poznat je pojam podudaranja
(pravaca), a to prate i skica jednog pravca
ispod kojeg obično piše p = q.
Primjer četvrti
Bonačič pita:
Možete li odgovoriti što je na ovoj slici,
kružnica ili elipsa?
Riječ je o najobičnijoj podvali, kojom
se sasvim podcjenjuje matematičko znanje čitatelja. Kad se pažljivije pogleda postaje jasno da je riječ o koordinatnom sustavu s nejednako odabranim jedinicama
na koordinatnim osima i da je to razlog
iskrivljene slike.
Primjer peti
Bonačić kaže:
Svaka izmjerena veličina mora imati
svoju mjernu jedinicu.
Dabome, mora. Na ikonici se uz naredbu za određivanje duljine dužine nalazi naznaka cm, kao što se i za površinu imamo cm2. No, pretpostavljamo da
Bonačić misli na jedinice pri računanju
udaljenosti između dviju točaka u koordinatnom sustavu ili površine trokuta
određenoga koordinatama vrhova. Navodimo li tada mjerne jedinice? Uglavnom ne premda to nikako ne znači da
ćemo ovo pitanje zanemariti i ostaviti
bez komentara. Napominjemo da niti u
spomenutim gimnazijskim udžbenicima kad se računaju udaljenosti točaka u
koordinatnom sustavu nema naznačenih
mjernih jedinica. Nadalje, nije točno da
program ne razlikuje duljinu dužine od
udaljenosti točaka, a niti prigovor oznaci
za udaljenost dviju točaka A i B nije na
mjestu jer se u hrvatskoj verziji programa ona zapisuje kao |AB|. Vi ste očito,
(zlo)namjerno ili ne, koristili američku
verziju GeoGebre.
Standardi
Bonačić spominje i standarde koje bi
morao zadovoljavati računalni program
dinamičke geometrije, a čak propisuje i
Možemo se složiti
oko toga da nam
vulgarno poimanje
demokracije nije
potrebno nigdje, pa
ni u matematici,
ali isto nam tako
nije potreban ni
nečiji apsolutizam
kakvo bi mu trebalo biti sučelje. U ovo
vrijeme velikih promjena jako bi se trebalo čuvati propisivanja koja sputavaju.
Program GeoGebra je inovativan i zato
osvaja blogove i internetske stranice
uglednih matematičara. A. Borovik jedan od poznatijih bloger među matematičarima je zapisao: “GeoGebra je lijepa, jednostavna, intuitivna za uporabu i
može biti velika pomoć u školi.“ Ono što
se s GeoGebrom može bolje i jednostavnije nego sa svim drugim programima
kategorije jest izrada interaktivnih internetskih stranica, pomoću kojih se učenik
uopće ne mora znati koristiti programom
da bi na interaktivan način učio matematiku. Cilj je učiti matematiku, a ne neki
pomoćni program umjesto matematike.
To je trend koji postaje standard, u što
se možemo lako osvjedočiti posjetom
najpoznatijim portalima za nastavu matematike.
Kako neupućen čitatelj ne bi ostao zakinut za potpunu informaciju, navedimo
sljedeće. GeoGebra je softver dinamičke geometrije otvorenog koda i potpuno
besplatan. Riječ je o softveru nove generacije koji možete pokrenuti izravno
s internetske stranice www.geogebra.
org. Postoji nekoliko besplatnih programa, ali niti jedan nije preveden na toliko
svjetskih jezika. Stoga vam preporučamo da isprobate program i pogledate
kakve nastavne materijale izrađuju tisuće kreativnih nastavnika diljem svijeta.
GeoGebra je svjetski trend, a Bonačićev
članak nalikuje na poznati uzvik Zaustavite Reuters. Možemo se složiti oko toga
da nam vulgarno poimanje demokracije
nije potrebno nigdje, pa ni u matematici,
ali isto nam tako nije potreban ni nečiji
apsolutizam. No pasarán!
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Mediji i odgoj za medije (3)
Promijeni
program
- budi svoj!
Mali dio obrazovnih emisija radija i televizije, što ih gotovo isključivo ima javna televizija, u neprimjerenim je terminima, slabo
reklamiran i samim urednicima nezanimljiv. Neka su istraživanja
pokazala da se to upravo događa u zemljama u tranziciji, dok se
u razvijenijim zemljama sve više otvaraju prema ovakvim sadržajima koji prate život mladih i njihovo obrazovanje
Piše Višnja Biti
novinarka Hrvatskoga radija
B
ig Brother je posebna
tema. Njemu ne odolijevaju ni oni koji su se na početku emitiranja šoa zaklinjali da
to ovaj put neće gledati. Anonimne osobe u takvim programima
u nekoliko dana postaju poznate.
Prate ih internetski portali, snimaju se njihove obitelji i postaju
svakodnevnom temom razgovora u tramvajima, na trgovinama,
u uredima. Svi su pozvani i privučeni da se uključe u tu priču.
Koliko bi mladih željelo da
im se dogodi tako nešto? Kako
izaći iz anonimnosti, jedno je
od važnijih pitanja što ga mladi
postavljaju. Odgovore na to možemo potražiti u najbizarnijim
primjerima. Odlazak djeteta od
kuće gotovo je siguran razlog da
će roditeljima u kuću doći čitava
televizijska ekipa. Kako se novinari tada postavljaju, posebna je
tema i zadire u novinarski etički
kodeks. Obitelj žrtve i sama žrtva
na taj način još jednom postaju
žrtve, ovaj put žrtve medija. Na
kraju, tko može odoljeti da se ne
pojavi u središnjem Dnevniku,
pa makar i zato što mu je dijete
pobjeglo od kuće.
Nove patnje
mladih Wertera
O djevojkama samoubojicama,
pozivima na samoubojstvo koji
su svojedobno kružili internetom, u kojima su mladi unaprijed
planirali svoj posljednji ispraćaj
koji će biti popraćen u medijima,
može se govoriti i iz perspektive
patološkog ponašanja. Nažalost,
toga je sve više i ako se u obrazovnim emisijama radija i televizije, na školskim tribinama i
satovima razrednika neće o tome
govoriti, Werterov efekt samo se
pojačava. Svako izvještavanje o
samoubojstvu prijeti navesti na
neko novo. Važna je uloga novinara, kako prići tim temama i
kako ih predstaviti.
No, valjalo bi prozvati i nakladnike, odnosno glavne urednike medijskih kuća i novinskih
izdanja. Kakve naslovnice odabiru za takve događaje? Umjesto
da štite mlade, objavljuju neprimjerene fotografije, a te se teme
pojavljuju u udarnim terminima
elektroničkih medija.
Oponašanje
“zvijezda“
S druge, pak, strane mali dio
obrazovnih emisija radija i televizije, što ih gotovo isključivo
ima javna televizija, u neprimjerenim je terminima, slabo reklamiran i samim urednicima nezanimljiv. Neka su istraživanja
pokazala da se to upravo događa
u zemljama u tranziciji, dok se u
razvijenijim zemljama sve više
otvaraju prema ovakvim sadržajima koji prate život mladih
i njihovo obrazovanje, slobod-
no vrijeme u kojem uče mnoge
kreativne stvari... Čak su neke
radijske postaje otvorile kanal s
takvim obrazovnim sadržajima.
Što se tiče televizije, mnoge
mlade gledatelje zanimaju dokumentarne emisije i rado gledaju
kako žive njihovi vršnjaci u drugim mjestima ili zemljama. Što
se tiče naše televizijske stvarnosti, najgledanije su emisije koje
govore o šoubiznisu i sportu, nogometašima i manekenkama, tv
sapunice i reality šouovi. Što se
tiče pisanih medija, sadržaji su
isti, a tu još nailazimo na razne
savjete vezane za ljubavne probleme, kozmetiku, modu, prehranu, estetsku kirurgiju i slično.
I to sve začinjeno prigodnim slikama i fotografijama.
Iskustva iz odgojno-obrazovne prakse
Uh, ta matematika!
Smije li se i
može li se dijete koje je učilo
klasične jezike
još u osnovnoj
školi odstraniti
iz klasične gimnazije - jer ne
zna matematiku? Po kojemu
se to pravilniku
i zakonu o školstvu premještaju
djeca u druge
škole ukoliko ne
znaju određeni
predmet? Čija
je to ideja i tko
je to “blagoslovio“?
Piše Ankica Benček
učiteljica matematike i fizike,
diplomirana pedagoginja
Z
aista me zanima tko je to,
kada i zašto počeo djecu
plašiti matematikom? Nebrojeni napisi, opisi konkretnih
primjera, tisuće kuna za instrukcije, ponavljanje godine, razne
traume djece i članova obitelji,
ni zbog čega. Zar baš svi i to po
nekoj određenoj mjeri i programu moraju uvijek i svugdje znati
matematiku? Znati matematiku
- što to zapravo znači? Zna li to
učitelj ili profesor koji tim nastavnim predmetom zadaje strah
djeci i uvjetuje preseljenje u drugu školu?
Za svaku ocjenu učenika pa
tako i za ocjenu iz matematike
odgovoran je i nastavnik. Dok je
učenik gomilao negativne ocjene iz matematike (ili bilo kojega
drugoga predmeta), gdje je sve
to vrijeme bio razrednik i stručna
služba škole? Smije li se i može
dijete koje je učilo klasične jezike još u osnovnoj školi odstraniti
iz klasične gimnazije, jer ne zna
matematiku? Kako izvještava
dnevni tisak, nije to prvi i jedini
slučaj u istoj školi. Ima ih i drugdje, javljaju roditelji. Po kojemu
se to pravilniku i zakonu o školstvu premještaju djeca u druge
škole ukoliko ne znaju određeni
predmet. Čija je to ideja i tko je
to “blagoslovio“?
Imam osobna iskustva iz najbolje gimnazije u gradu i državi
gdje pomažu djeci i onda kad su
sami zbog svoga nedovoljnog
rada, zalaganja i nemara skrivili
slabu ocjenu i doveli se u gotovo
bezizlazan položaj. Razrednica,
pedagog i ravnatelj s ostalim profesorima poduzimaju sve moguće i nemoguće da učenik završi
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
nikome za to ne odgovaraju, ponajmanje svojim roditeljima koji
ih financiraju. I tome su mlade u
prvom redu naučili mediji. Njihova je moć nesaglediva i stoga
novinarska odgovornost velika. O
tome se kod nas mnogo govori u
zadnje vrijeme, tiskaju se brošure,
organiziraju seminari i skupovi. I
ovaj ovdje svjedoči o tome.
Poliklinika za zaštitu djece
grada Zagreba već nekoliko godina radi istraživanja o toj temi
i organizira savjetovanja za nastavnike, pedagoge i psihologe
kako bi taj problem mogli prepoznati. Hrabri telefon također
je otvorio svoje savjetovalište o
tim temama, pravobraniteljica
za djecu s ekipom svojih suradnika organizirala je već nekoliko
okruglih stolova o toj temi i pozvala novinare da u tome sudjeluju te se i sama obratila javnosti
u želji da zaštiti dječja prava.
O medijima treba učiti
Svi ti mediji žele mladima
učiniti zanimljivim oponašanje
“zvijezda“. Mladi tako oponašaju svoje idole, počinju odlaziti u
kafiće kamo ovi odlaze ne bi li
komadić slave i njih dotaknuo,
kupuju odjeću koji imaju njihovi
idoli... Fenomen idolatrije posebno je područje, ovdje nas zanima koliko na to utječu mediji,
kakve idole promoviraju, kakve
sadržaje stavljaju u prvi plan te,
na kraju, kako to sve skupa djeluje na mlade.
Skupi auti, lijepe djevojke i
puno novca želje su kojima rijetki momci odolijevaju. Rad kao
takav postaje nezanimljiv i nepopularan, dosadna tema. Nisi valjda glup da se mučiš, dok drugi
sjede po kafićima i dokoličare! I
razred i ostane u njihovoj školi.
Pri tome valja napomenuti da
su kod njih gotovo sva upisana
djeca sa 60 i više bodova.
Svojim stavom, radom, razumijevanjem, znanjem, empatijom i nadasve ljudskošću
pokazuju da se nisu slučajno
zatekli u svom zanimanju i da
njihova škola već godinama ne
zauzima slučajno prva mjesta
na državnim i međunarodnim
natjecanjima iz više predmeta.
Zar kroz tri godine profesor ne može spoznati kolike
i koje su mogućnosti učenika
za usvajanje gradiva u njegovu
nastavnom predmetu? Nisam
za poklanjanje ocjena, ali za
prilagođavanje gradiva i zadataka pojedinom učeniku jesam,
pogotovo ako je to marljivo i
dobro dijete koje ne razumije
određeno gradivo.
Jesmo li se zapitali kako bi
nama bilo kad bi se to dogodilo našem djetetu, a i nama samima? Zar smo mi baš uvijek
sve znali i sve nam je išlo? Kad
je već dotični profesor toliko
zahtjevan u svome predmetu,
možda bi on trebao promijeniti
školu. Naime, koliko mi je poznato u jezičnim gimnazijama
programi iz matematike nisu
baš toliko zahtjevni da bi se
djecu zbog matematike moralo
preseljavati u druge škole.
Hrvatsko psihološko društvo
svoju je 16. konferenciju u Poreču posvetilo temi Psihologija
- mediji - etika, gdje su o istim
temama progovorili i novinari i
psiholozi. I bili unisoni u svojim
stavovima.
Naime, na takve se skupove i
odazivaju novinari senzibilizirani za ove teme, onim drugima
to nije potrebno. Svakako je i
ta konferencija otvorila mnoga
nova pitanja i njezini odjeci još
traju na raznim skupovima i tribinama. Publikacija koju su nakon konferencije tiskali odličan
je priručnik za sve koji se zanimaju za takve teme.
Posebno bih izdvojila inicijativu koju je pokrenula skupina
psihologa iz Hrvatskoga psihološkog društva pod naslovom
Promijeni loš program, uključi
svoj stav. No, treba ga imati.
Zato treba učiti o medijima.
(Kraj)
Je li se itko zapitao što je
dotičnu učenicu dovelo u takvu situaciju i stanje? Nije li
to možda strah i nagomilani
stres uslijed učestalih neuspjeha? Znati matematiku ne znači
izreći pravilo, napisati formulu
i riješiti zadatak.
To je puno više od toga. Znati
matematiku znači:
• moći povezivati više nezavisnih i zavisnih elemenata
• stvarati asocijacije između
starih i novih činjenica i spoznaja
• znati misliti i zaključivati
• znati odvojiti bitno od nebitnog
i još mnogo toga, što je nužno potrebno za učenje drugih
predmeta.
Dođe mi da se zapitam kako
dijete koje ne zna naučiti matematiku može učiti ostale predmete i biti vrlo dobar učenik.
Zar tu nesposobnost nisu uočili
i drugi profesori? Ne vjerujem
da je ostalo bila čista štreberija
i besmisleno bubanje napamet.
Kad bi i bilo tako, onda se već u
prvome razredu moralo nekako
pedagoški savjetovati roditeljima i djetetu kako bi za njegovo
dobro bilo najbolje da promijeni školu. Sramotimo sami sebe.
Onda nije ni čudno što nas se
marginalizira i obezvrjeđuje
naš rad i djelovanje.
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (10)
Emocionalno
uvjetovani tipovi
ponašanja učitelja
Emocionalni mozak s instrukcijama ravnoteže, dominiranja i stimuliranja utječe na
veliki mozak. Emocionalni mozak pomoću
emocija vrjednuje naš unutarnji i vanjski
svijet i daje im određeno značenje. Postali
bismo nedjelotvorni, ako bismo sve radili
bez podsvjesne emocionalne instrukcije
H
ans Georg Häusel u svojoj knjizi Razmišljaj limbički! naglašava važnost razumijevanja i korištenja podsvjesnog i
emocionalnog za motiviranje drugih u našem
svakodnevnom djelovanju. Prema tom autoru,
emocije sudjeluju u upravljanju našim ponašanjem, mišljenjem i djelovanjem. Centar moći
nije noviji veliki mozak nego stariji limbički
sustav. Motivi se mogu svesti na središnje limbičke snage i instrukcije.
Emocionalni mozak s instrukcijama ravnoteže, dominiranja i stimuliranja utječe na veliki
mozak. Emocionalni mozak pomoću emocija
vrjednuje naš unutarnji i vanjski svijet i daje
im određeno značenje. Postali bismo nedjelotvorni, ako bismo sve radili bez podsvjesne
emocionalne instrukcije. Naše odluke počivaju
na njihovu ispunjavanju. Iako svijest zahvaća
mali dio našeg ponašanja, imamo osjećaj slobode odlučivanja. Apeliranje na razum ne koristi.
Emocionalni centar, analizira značenja, daje
smisao i značenje svijetu oko nas. U svijesti se
pojavljuju osjećaji i emocije. Podražaji dobivaju emocionalno značenje, podsvjesne limbičke
instrukcije ravnoteže, stimuliranja i dominiranja nas motiviraju; utječu na mišljenje, određuju naš karakter i ličnost. Upravljaju većim
dijelom našeg ponašanja i emocija.
Instrukcija ravnoteže osigurava sigurnost,
stabilnost, konstantnost, samoodržanje, zaštitu, užitak, zaštićenost. Čuvaju postignuto i
održava status quo. Pomaže razvijanju navika.
Potiče izbjegavanje opasnosti, ali i promjena
kao i izbjegavanje rasipanja energije. Pogoduje uključivanju u grupu koja nas štiti i čuva.
Konzervira ono na što smo naviknuti, isključuje sve uznemirujuće informacije. Otežava
ulaženje u rizik i čuva postignutu moć.
Instrukcija dominiranja osigurava rast, ali i
razaranje, borbu za karijeru, prodornost, potiskivanje konkurenata, održavanje socijalnog
statusa, ekspanziju. Podržava bijes i srdžbu,
moć, autonomiju, aktivnost. Ona je motor
napretka. Cilj joj je ugodan i udoban život.
Uzrok je stalnom nezadovoljstvu sa statusom
quo. Potiče sklonost podvrgavanju, aroganciji, a i preziranju ljudi, emocionalnoj hladnoći. Ekstremno nezadovoljstvo sobom otežava
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
promjenu ponašanja i oslabljuje emocionalnu
inteligenciju.
Instrukcija stimuliranja je snaga novoga, inovacije, kreativnosti. Dominira traženje novih i
nepoznatih podražaja, težnja za promjenom,
izbjegavanje dosade, uživanje, bijeg iz uobičajenog. Izostanak podražaja izaziva dosadu.
Ograničenje autonomije je najveća kazna. Dominira radoznalost, novo i savladivi rizik.
Na osnovi opisanih limbičkih instrukcija
Häusel opisuje emocionalno uvjetovane tipove
ponašanja, a to su poduzetničko, tehnokratsko,
stresogeno, ekscentrično, hedonističko, suradničko, tjeskobno i flegmatično ponašanje.
U poduzetničkom ponašanju učitelja prevladava dominiranje i stimuliranje, a slabije
je zastupljena ravnoteža. Težimo za autonomijom, prodorni smo, otvoreni, spremni ići
novim rizičnim putovima. U tehnokratskom
ponašanju učitelja prevladava dominiranje, a
slabe su ravnoteža i stimuliranje. U razredu se
ponašamo rigorozno i dosljedno. Cinični smo i
ne baš jako humani. Smatramo se nepogrešivima i ponašamo se beskrupulozno. Nismo jako
kreativni.
U stresogenom ponašanju učitelja jako je
dominiranje, ekstremno jaka ravnoteža a slabo
stimuliranje. Tjeskobni smo, reagiramo refleksom umrtvljenosti. Iskazujemo slijepi bijes. U
nama vlada trajna unutarnja borba. U ekscentričnom ponašanju učitelja ekstremno su jaki
dominiranje, stimuliranje, ali i ravnoteža. U
hedonističkom jako je stimuliranje, a slaba
ravnoteža i dominiranje.
U suradničkom jaka je ravnoteža i stimuliranje, a slabo dominiranje. U prvom su planu
strah i jaka osjetljivost na, pa se traži zaštita
u grupi. U tjeskobnom ponašanju jaka je ravnoteža, a slabo dominiranje i stimuliranje. Bez
težnje za moći izbjegavaju se promjene, prevladava strah, pesimizam, povredljivost, konfliktuoznost i neodlučnost. U flegmatičnom
ponašanju je slaba ravnoteža, dominiranje i
stimuliranje. Uočava se teška pokretljivost,
slaba motiviranost i radoznalost. Nema volje
za moći, ali niti straha.
U predavanjima i seminarima često sam koristio popularne testove i upitnike, kako bi učiteljice i učitelji dobili kakav takav uvid kojem
tipu ponašanja pojedini od njih pripadaju. Ubrzo sam ustanovio da to više šteti nego pomaže,
jer se može shvatiti kao neka vrsta dijagnoze
njihove ličnosti, što je opasno, jer vodi prema
samoispunjavajućem proročanstvu i pretvaranje sebe u tu dijagnozu. Moja je namjera da
nam pomogne prepoznavati i imenovati moguća ponašanja i o njima sa sobom, kolegama
ili stručnjakom razgovarati. Osviješteni u vezi
svojih oblika ponašanja prema učenicima ublažujemo pa i odstranjujemo njihovo moguće
štetno djelovanje na njih. Teško je svjesno činiti nekome štetu. Često to radimo nenamjerno
i podsvjesno. Cilj je i ove rubrike prvenstveno
da najprije osvijestimo svoja ponašanja, što je
prvi korak i prema našem mijenjanju.
(U sljedećem broju:
Učitelji ‡ emocionalni manipulatori)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Je li šiba doista iz raja izišla?
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
Nastavni plan i nastavni program (2)
•
Milat, J. (1997). Operativni plan i program - osnovica metodičke
dokumentacije. Školski vjesnik (Split), XLVI, br. 2, str. 163 - 173.
Nastavni plan i program-razine razrade. Cilj i programiranje. Kako iz
cilja izvoditi zadatke nastave.
Milat, J. (1998). Metodičko-metodološki pristup izradi nastavnih
programa. Školski vjesnik (Split), XVII, br. 2, str. 153 - 163.
Temeljne odrednice programa. Što je osposobljavanje? (pedagoška analitika rada u izradi nastavnih programa, programiranje).
Milat, J., Luketin, I. (1995). Modularno-strukturirani pristup programiranju nastave tehničke kulture za općeobrazovne škole. Napredak
(Zagreb), CXXXVI, br. 4, str. 381 - 390.
Zašto modularno-strukturirani pristup? Koncepcija modularnog pristupa
nastavi.
Palekčić, M. (2006). Sadržaji obrazovanja i nastave: struktura i kriteriji odabira. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), III, br. 2, str. 181 - 200.
Struktura i odabir sadržaja obrazovanja i nastave. Kurikulum i didaktika.
Revizija sadržaja kurikuluma. Kriteriji odabira sadržaja obrazovanja i
nastave.
Palekčić, M., Vollstädt, W., Terhart, E., Katzenbach, D. (1999). Nastavni sadržaji i znanje. U: Osnove suvremene pedagogije. Ur. A. Mijatović. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 265 - 291.
Pojmovi: kurikulum i nastavni plan. Teorije nastavnog plana (kriteriji
za izbor sadržaja). Oblici znanja o odgoju. Odnos sadržaja i metode u
nastavi. Prisvajanje znanja s konstruktivističkog gledišta.
Poljak, V. (1991). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga, str. 27 - 49.
Sadržaj obrazovanja: nastavni plan i nastavni program.
Rosandić, D. (2005). Hrvatsko školstvo u okružju politike. Zagreb:
Školska knjiga.
Rasterećenje nastavnih programa: uzroci, sadržajne promjene nastavnih
programa. Katalozi znanja. Hrvatski nacionalni obrazovni standard.
Stevanović, M. (1998). Didaktika. Tuzla: Izdavačko trgovinsko poduzeće R&S, str. 99 - 111.
Generacijsko iskustvo i njegova didaktička transformacija. Konkretizacija sadržaja nastave: nastavni plan, nastavni program.
Valorizacija nastavnog plana i programa za osnovnu školu u SR Hrvatskoj: istraživanja i rezultati (1977). Ur. S. Jakopović i Z. Koraj. Zagreb:
Zavod za prosvjetno-pedagošku službu SR Hrvatske.
Istraživački projekt i rezultati istraživanja: konceptualna pitanja programiranja i valoriziranja plana i programa odgoja i osnovnog obrazovanja.
Analiziranje pretpostavki za ostvarivanje plana i programa. Rezultati valorizacije i prijedlozi programskih promjena.
Vodopivec Lepičnik, J. (2007). Kurikularni modeli odgoja i obrazovanja za okoliš. U: Deontologija učitelja: zbornik radova međunarodnog
znanstvenog i stručnog skupa. Ur. V. Kadum. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja, str. 87 - 107.
Pojam kurikulum, predškolski kurikulum. Kurikularni modeli u 60-im i
70-im godinama. Suvremeni kurikularni pokreti.
•
•
•
Izbjegavajmo
krajnosti!
•
•
•
•
•
Evaluacija kurikuluma (1)
•
Bratko, D., Ljubin, T., Matijević, M. (2000). Učenička evaluacija
kurikuluma »aktivna/efikasna škola«. Napredak (Zagreb), CXLI,. 2, str.
156. –169.
Rezultati vanjske evaluacije kurikuluma Aktivna/efikasna škola. U ispitivanju je sudjelovalo 619 učenika iz dviju eksperimentalnih i dviju kontrolnih škola. Na temelju usporedbe njihovih rezultata može se zaključiti
da su načela koja se promoviraju projektom Aktivna/efikasna škola zastupljenija u eksperimentalnim školama.
Dockrell, B. (2001). Mjerenje, poučavanje i učenje. U: Uspješno
učenje i poučavanje: psihologijski pristupi. Ur. C. Desforges. Zagreb:
Educa, str. 299. – 315.
Formativno mjerenje je prikupljanje podataka korisnih učiteljima i učenicima. Opisuju se različite tehnike prikupljanja podataka kao što su opažanje, razgovor učitelja i učenika, postavljanje pitanja, praćenje rada u
razredu. Kvalitetno formativno mjerenje povoljno djeluje na učenički napredak učenju, njegove stavove i uvjerenja te djelotvornost poučavanja.
Dockrell, B. (2001). Pristupi mjerenju u obrazovnom procesu. U:
Uspješno učenje i poučavanje: psihologijski pristupi. Ur. C. Desforges.
Zagreb: Educa, str. 284. – 298.
Opisani su načini sumativnog mjerenja radi selekcije, razmještaja učenika, izdavanja svjedodžbi i praćenje te načini konstrukcije testova, bodovanja, ocjenjivanja i tumačenja rezultata.
Jensen, E. (2003). Super-nastava: nastavne strategije za kvalitetnu
školu i uspješno učenje. Zagreb: Educa, str. 311. – 321.
Ponovno osmišljavanje školske ocjene. Procjena u svrhu davanja povratne informacije. Metode brze povratne informacije. Neformalno procjenjivanje.
Jurić, V. (1993). Praćenje i vrednovanje odgojno-obrazovnog procesa. U: Priručnik za ravnatelje. Ur. B. Drandić. Zagreb: Znamen, str.
337. – 351.
Što pratimo – vrednujemo. Modeli praćenja i vrednovanja. Praćenje i
analiza nastave. Nestrukturirano i strukturirano praćenje nastave.
Ljubetić, M. (2007). (Samo)vrednovanjem do kvalitetnije odgojnoobrazovne prakse. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i
društvu znanja, Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. Nikola Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 135. – 159.
»Vjerodostojna pedagogija«. Metodologijski pristup istraživanju.
•
•
•
•
•
Piše prof. dr. sc. Ante Vukasović
redoviti profesor Filozofskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
u miru
J
edna od prilično starih dilema u odgoju nedoumice su i
prijepori između represivnoga (primjena i sredstava prisile) i
permisivnog (posve slobodna) odgajanja. Prvo shvaćanje simbolizira izreka: “Šiba je iz raja izišla.“
Drugo mu danas, u doba sveopće
krize duhovnosti i zanemarena odgajanja, suprotstavlja anarhistički
“ideal“ slobode bez odgovornosti.
Nudi nam se, dakle, kažnjavanje
ili razularena sloboda u odgoju.
Između slobode i kazne
Već je Aristotel upozoravao na
zlatnu sredinu kao optimum mogućega. Krajnosti su pretjerane i, stoga, nepoželjne. One nisu i ne mogu
biti dobri ciljevi ni temeljne svrhe.
U tom ozračju razmatrati treba prijepor između represivnoga i permisivnog odgajanja. Represivno ističe postupke prisile, obuzdavanja,
suzbijanje, sprječavanje. Uporišna
točka mu je cilj, temeljna svrha odgajanja. Cilj se mora postići, svrha
ostvariti, a ako gojenci pružaju otpor dopuštena su i sredstva sprječavanja. Slabost te alternative nije u
njezinoj odlučnoj intencionalnosti,
jasnoj cilju usmjerenoj svrhovitosti. Slaba točka je u naglašavanju
prisile i kažnjavanja.
Permisivno odgajanje, danas, ide
u drugu krajnost. Naglašenom sprječavanju i kažnjavanju suprotstavlja punu slobodu u odgoju. Na prvi
pogled prihvatljivo rješenje. Sloboda je ideal ljudi i naroda. Tko je ne
bi želio i prihvatio? Iza tako privlačna, lijepa i zvučna termina kriju se,
međutim, brojne opasnosti. Ljudski
ideal, vrhunska vrijednost je samo
ljudski dopuštena, etička sloboda.
Moralno neograničena sloboda,
koja dopušta da svatko radi što
hoće, sloboda je za zlo i negacija
ljudske slobode! Takva sloboda u
odgoju odbacuje intencionalnost,
posve zapostavlja odgojne ciljeve,
ideale, djeci daje punu slobodu, a
učiteljima, odgojiteljima pa i roditeljima ne dopušta bilo kakva moralna i odgojna usmjeravanja.
Permisivni odgoj, u obliku anarhistički shvaćenog slobodnog odgoja, mnogo je gora i opasnija krajnost od prestrogoga represivnog
odgajanja. Ali treba izbjegavati
obje krajnosti i krajnost represivna
kažnjavanja i krajnost anarhističkog “slobodnog odgoja“ bez odgajanja.
Carstvo ljubavi
Ljubav ima magičnu snagu
ljudske privlačnosti, privrženosti,
odanosti, međusobne povezanosti
i pripadnosti. Ona je životna potreba svih ljudskih bića. Tvorac je
dobrog, snažnog, toplog, humanog
i uzvišenog; škola altruizma koja
oplemenjuje ljudske osobnosti.
Očituje se u iskrenom i nesebičnom sebedarju. Temeljna je pretpostavka i osnova uspješna odgajanja.
Ozračje ljubavi mora prožimati sva
odgojna nastojanja i svaki odnos
između odgojenika i odgojitelja.
Bitno značenje ljubavi u odgajanju
posebno su naglašavali predstavnici kulturne i aksiološke (vrijednosne) pedagogije E. Spranger, G.
Kerschensteiner i drugi. Govorili
su, pisali i branili tezu da se sav
odgoj rađa iz duha ljubavi i da se
samo iz toga duha i može roditi.
To pedagoško motrište u nas je,
između dva svjetska rata, zastupao
Pavao Vuk-Pavlović. Odgoj utemeljuje u duhovnoj ljubavi u kojoj se
moraju susresti odgojitelj i gojenac.
Njezin konkretni pedagoški izraz je
odgojiteljska ljubav. Jedno poglavlje u knjizi Ličnost i odgoj (1932.)
posvećuje toj ljubavi. Autor uspoređuje političko i odgojno djelovanje.
Glavna vrjednota i ideal političkog
djelovanja je moć, održanje vlasti,
očuvanje poretka, jačanje moći,
primjena i nemoralnih sredstava
radi postizanja političkih ciljeva. U
odgoju je temeljna vrijednost ljubav. Baklja ljubavi mora osvjetljavati svaki odgojni čin i pedagoški
odnos, naglašava pisac. Temeljna
misao poglavlja je: odgojiteljsko
carstvo je carstvo ljubavi!
U razdoblju sveopće krize duhovnosti, zanemarivanja odgojne
funkcije i obezvrjeđivanja općeljudskih moralnih, vjerskih i nacionalnih vrijednosti, postupke i
odgojna sredstva sprječavanja pa i
kažnjavanje nije moguće odbaciti.
Postoje, međutim, različite kazne
na skali kažnjavanja. I primjene
mogu biti različite. Kažnjavanje
koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo
trebalo bi isključiti iz odgojnog
procesa i sustava odgajanja. Ali
blaže i primjerene kazne, posebno
u obiteljskom odgoju, nije moguće
Istinski ljudsko
odgajanje mora
biti intencionalno,
svrhovito i učinkovito,
ali duboko prožeto
poštovanjem djeteta,
razumijevanjem
i u ozračju
pedagoške ljubavi
eliminirati, jer se loši i zli postupci
moraju onemogućiti.
Neprisutna prisutnost
Odgojitelji - roditelji, učitelji,
pedagozi moraju biti optimisti. Ni
u najtežim životnim okolnostima
ne smiju klonuti duhom. I u ovoj
današnjoj civilizaciji moralnih
deformacija moraju voljeti svoju
djelatnost, djecu, učenike, gojence.
Odgajati ih trebaju s ljubavlju i vjerovati u uspjeh svojih odgojnih nastojanja. Pedagoški žar ih upućuje
na osvajanje dječjih duša, a dužnost
im je usmjeravati i voditi mladež
uljudbenim stazama razvitka, izgrađivanja, kulturnoga i moralnog
obogaćivanja njihovih osobnosti.
To je odgajanje s ljubavlju, ali vrlo
savjesno i odgovorno. Ono poznaje i
poštuje moralne granice ljudski prihvatljiva ponašanja i zadaće uljuđena odgajanja. Ne dopušta prijelaze
granica ni odustajanje od pedagoški
opravdanih ciljeva. Razrješava to
u suradnji s djecom, odgojenicima
u procesu obavljanja svakodnevnih dužnosti, navikavanja na rad,
njegovanja osjećaja odgovornosti i
smisla za vrjednote. Ali ako se pojave velike teškoće i prijeka potreba
kažnjavanja, primijenit će i kazne.
Pritom odabir kazne i način kažnjavanja mora biti primjeren, pravedan
i ne smije vrijeđati dostojanstvo kažnjenoga gojenca.
Istinski ljudsko odgajanje mora
biti intencionalno, svrhovito i učinkovito, ali duboko prožeto poštovanjem djeteta, razumijevanjem i
u ozračju pedagoške ljubavi. Dobar odgojitelj sve rješava zajedno
sa svojim gojencima, suradnjom,
dogovaranjem, zajedničkim djelovanjem. Ne zapovijeda, ali nadzire,
usmjerava i neprimjetno upravlja.
Upravlja i vodi svojim autoritetom,
tj. nevidljivom snagom stečena
ugleda. Stoga i kažu da je dobar,
iskusan i omiljen odgojitelj neprisutna prisutnost!
aktualno
regija
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
13
www.skolskenovine.hr
Osiguranje kvalitete
u visokom obrazovanju
CRNA GORA
Studenti
žele ubrzati
modernizaciju
Studenti su snažno pozdravili priliku da razgovaraju o značaju osiguranja
kvalitete u svojim institucionalnim okvirima. Identificirali su postojeće
izazove osiguranja kvalitete njihovih studija i raspravljali o mogućim rješenjima
S
ciljem prepoznavanja uloge studenata u poboljšanju kvalitete u visokom
obrazovanju, predstavnici studentskog parlamenta Sveučilišta
Crne Gore, Sveučilišta Mediteran i Sveučilišta Donja Gorica
sastali su u listopadu na seminaru
o ulozi studenata u osiguravanju
kvalitete.
Doprinos
unapređenju studija
Seminar su zajednički organizirali i financirali IPA i NOK.
Studenti su snažno pozdravili
priliku da razgovaraju o značaju osiguranja kvalitete u svojim
institucionalnim okvirima. Identificirali su postojeće izazove
osiguranja kvalitete njihovih
studija i raspravljali o mogućim
rješenjima.
Studenti imaju vrlo važnu
ulogu u poboljšanju kvalitete u
visokom obrazovanju kroz pružanje povratne informacije na
osnovi njihova iskustva i prijedloga kako kvaliteta može biti
poboljšana. Uključivanje studenata pomoći će ubrzanju procesa
modernizacije i reformi visokog
obrazovanja. Studenti su se sastali na cjelodnevnom seminaru da bi se povećala svjesnost o
različitim ulogama studenata u
internim i eksternim procesima
za osiguravanje kvalitete, ali i da
se poveća razumijevanje o tome
kako studenti mogu pridonijeti
unapređenju svojih studija i institucija u cjelini. U fokusu semi-
nara bila su trenutačna događanja
u Europskom prostoru visokog
obrazovanja (ESG), kao i principi i prakse u tom području.
Neka od pitanja na koje su se
tražili odgovori su sljedeća: u
kojem je opsegu ESG za interno
osiguravanje kvalitete u institucijama visokog obrazovanja moguće u okviru vaše institucije;
jesu li standardi i smjernice smisleni; koliko su značajni u vašem
disciplinarnom kontekstu; potiču
li Europski standardi i smjernice
odgovornost studenata i poslodavaca; koje su se teme u osiguravanju obrazovanja pojavile u
okviru vašeg programa/institucije; kako bi vaše sveučilište moglo osigurati uključivanje studenata; kako ESG u tome pomaže;
BOSNA I HERCEGOVINA
koje izazove ti standardi nameću
vašem programu i sveučilištu;
koja su moguća rješenja za identificirane izazove u vašem okruženju...
Planovi za
međunarodno
predstavljanje
Prezentirane su nedavno i velike promjene pravnog okvira za
osiguranje kvalitete u visokom
obrazovanju u Crnoj Gori. Jedna je od promjena da su sada i
studenti uključeni u proces akreditacije i ponovne akreditacije.
Predstavnik studenata bit će nominiran za Vijeće za akreditaciju. To je značajan korak naprijed
u priznavanju važnosti angažiranja učenika u razvoju i imple-
Priznanja za
talentirane učenike
Znanjem u budućnost
Budućnost mora ojačati spoznaju da obrazovanje nije potrošnja, nego primarna proizvodnja, razvojna snaga, ključ za ekonomski, socijalni i kulturni
razvitak zemlje
F
ederalno ministarstvo obrazovanja i znanosti krajem listopada upriličilo je manifestaciju
Znanjem u budućnost 2010, na kojoj
su uručena priznanja za 55 talentiranih učenika iz Federacije Bosne
i Hercegovine, koji su osvojili jedno od prva tri
mjesta na federalnim,
državnim
i olimpijskim
natjecanjima iz matematike, fizike
i informatike. Osim priznanja za
postignut uspjeh i prepoznatljive
rezultate iz znanja, za talentirane
je učenike Federalno ministarstvo
obrazovanja i znanosti osiguralo i
pojedinačne novčane nagrade.
U uvodnom je obraćanju federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić istaknula da se iz
Sarajeva, Mostara, Tuzle, Zenice,
Travnika, Lukavca, Bosanskog Petrovca, Gradačca, Žepča, Visokog,
Kalesije, Zavidovića, Bihaća, Tomislavgrada, Livna, Ključa, Breze,
Gračanice, Viteza i Širokog Brijega u sarajevski Dom mladih
koncentriralo najvrednije što
Bosna i Hercegovina ima:
pametna i vrijedna mladost,
spremna postati dio savršenog ambijenta transfera znanja, misionari
života utemeljenog na
znanju.
„Glavni resursi 21.
stoljeća nisu prirodna
bogatstva i infrastruktura, to su talentirani, školovani mladi
ljudi. A ovi talentirani učenici svojoj
su zemlji u 2010. godini
donijeli čak 16 olimpijskih priznanja, od čega pet brončanih i jednu
srebrnu medalju. Tako su postali dio
plejade stipendista Federalnog mini-
starstva obrazovanja i znanosti čiji se
broj povećao na oko 1500. BiH mora
postati razvojni centar za talente, poticajno mjesto za procvat njihovih
sposobnosti. Budućnost mora ojačati spoznaju da obrazovanje nije potrošnja, nego primarna proizvodnja,
razvojna snaga, ključ za ekonomski,
socijalni i kulturni razvitak zemlje.“
Radom, zalaganjem i istraživačkim duhom učenici koji su jezgra
intelektualne snage Bosne i Hercegovine pokazali su zavidnu razinu znanja, ostvarujući iznimne
rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a to potvrđuju i osvojena olimpijska priznanja.
Treba istaknuti da su među njima i
tri multitalentirana učenika, koji su
postigli izvanredne uspjehe iz nekoliko predmeta te osvojili olimpijska
priznanja.
Ovim i sličnim projektima Federalno ministarstvo nastavlja afirmirati mlade i talentirane ljude koji
svojim predanim radom i zalaganjem daju golem doprinos promociji bosanskohercegovačkog znanja
u cijelom svijetu. Na manifestaciji
Znanjem u budućnost 2010 Ministarstvo je dodijelilo i zahvalnice
najuspješnijim nastavnicima, profesorima, školama i stručnim udrugama koje su pripremala učenike za
natjecanja.
Prema FMON
Priredio I. Buljan
mentaciji pravila.
Studenti su pokrenuli pitanje
važnosti redovnih održavanja nacionalnih seminara o implementaciji reformi visokog obrazovanja uz sudjelovanje predstavnika
njihovih institucija i kreatora
nacionalne politike. Sljedeći je
korak njihove nacionalne zastupljenosti u eksternom osiguranju
kvalitete prijedlog da se obave
nužne pripreme za njihovo međunarodno predstavljanje u odgovarajućim europskim institucijama kao što je Europska unija
studenata. Međutim, to zahtijeva
osnivanje nacionalnoga studentskog tijela, na čemu će nastaviti
raditi sudionici ovoga seminara.
Prema MPNCG
Priredio Ivica Buljan
SRBIJA
Mladi bez
predrasuda
U
Nišu je početkom listopada održana Europska konferencija mladih, na kojoj je
sudjelovalo više od 60 učenika starijih
razreda srednjih škola iz deset europskih zemalja. Projekt o osnivanju Europske konferencije
mladih pokrenut je 1999. godine, kako bi se povezali mladi iz Europe i nadišla mržnja među europskim narodima, posebno kod mladih. U Nišu
su sedam dana boravili učenici srednjih škola iz
devet europskih zemalja: Austrije, Švedske, Nizozemske, Republike Irske, Poljske, Slovenije,
Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavna je tema druženja mladih bila Kultura mladih i integracija mladih u Europi.
Konferencija je pokazala da mladi iz europskih
zemalja komuniciraju bez predrasuda na službenom jeziku konferencije - engleskom. Anketa
je pokazala da mladi imaju iste interese, slušaju
istu ili sličnu glazbu, nema znatne razlike u odijevanju, jer je mladost slična i zajednička svima.
Neki europski srednjoškolci imali su problema,
budući da im roditelji zbog predrasuda nisu dopustili odlazak u Srbiju. Međutim, bili su ugodno
iznenađeni njihovom tradicionalnom gostoljubivošću i uvažavanjem na svakom koraku.
Mlade europske gimnazijalce primio je i gradonačelnik Niša Miloš Simonović, koji je u
razgovoru s njima rekao da se iskreno nada da
su se domaćini ovogodišnjeg skupa pokazali u
najboljem svjetlu, ali i da će oni iz Niša ponijeti
najljepše dojmove. Mnogi su izrazili želju da se
vrate i ponovno posjete Srbiju, posebno u povodu nekog od sljedećih projekata Europske konferencije mladih. Zanimljivo je da su mnogi naučili i po nekoliko srpskih riječi, kazala je Dušica
Simić, profesorica engleskog jezika u gimnaziji
Svetozara Markovića u Nišu.
Prema Prosvetni pregled
I. Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
JEZICI
D
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Razvoj komunikacijskog
fenomena
Govorite li globish?
ominantan jezik ovoga stoljeća postaje potpuno neobičan globish,
koji osvaja svijet i suvereno postaje
gospodar u komunikacijama i na internetu.
Globish je novi način komuniciranja u bogatoj obitelji od više od 6800 jezika, koliko
ih se govori u svijetu. To je mješavina, ili
po globiški mishmash, najčešće korištenih
engleskih riječi i izraza u svakodnevnoj komunikaciji, pogotovo mladih širom svijeta.
O novom jeziku opširno piše engleski
pisac i izdavač Robert McCrum, autor
knjige Globish: kako engleski postaje
svjetski jezik (Globish: How the English
Language Became the World’s Language),
ali on nije tvorac imena novog jezika.
Francuz Jean-Paul
Nerriere prije 20
godina prvi je
upotrijebio termin
globish, izvedenicu iz
globalnog engleskog
(global english), da bi
jednom riječju
okarakterizirao
jednostavan jezik,
zapravo latiničnim
pismom zapisanu
fonetiku, odnosno
izgovor engleskih riječi
Lingua franca 21. stoljeća
Priča je započela prije 20 godina,
kada je Francuz Jean-Paul Nerriere bio
potpredsjednik međunarodnog marketinga u IBM-u. Primijetio je tada kako
se na konferencijama gdje se okupljaju
stručnjaci iz cijelog svijeta uvijek komunicira jednim oblikom iskrivljenog
engleskog jezika. On, Francuz, mogao
je razgovarati s Korejcem ili Brazilcem
i odlično su se razumjeli. Međutim, Britanci i Amerikanci bili su izolirani, jer je
njihov engleski presuptilan i prekompliciran da bi ga ostali shvatili. Nerriere je
stoga zaključio da se razvija nova forma engleskog jezika, koju su spontano
stvorili sekundarni govornici. Nazvao
ga je globish, kao izvedenica iz termina
globalni engleski (global english), čime
je jednom riječju okarakterizirao jednostavan jezik, zapravo latiničnim pismom
zapisanu fonetiku, odnosno izgovor engleskih riječi.
Što je više proučavao taj fenomen, shvaćao je da to nije bogati ili kompleksni engleski jezik, već da globish postaje lingua
franca, odnosno jezik koji uvelike prelazi
granice zemlje u kojoj se govori. U njegovu je vokabularu 1500 riječi, najviše
upotrebljavanih u kratkim i jednostavnim
rečenicama, sastavljenim od idioma ili
pretvorenim u njih. Usporedbe radi, u Oksfordskom engleskom rječniku (Oxford
English Dictionary) ima 615.000 riječi.
Taj je termin potom 1998. godine upotrijebio i Madhukar Narayan Gogate, indijski
publicist i izvršni direktor pokreta za romanizaciju indijskog jezika u Mumbaiju, kako
bi opisao umjetni dijalekt temeljen na engleskom jeziku.
“Engleski je jezik podrijetlom iz Engleske, ali više nije njezin monopol. To je
međunarodni jezik, više ili manje raširen
u mnogim zemljama, ali svuda prisutan“,
tvrdi Gogate.
Nerriere novu formu sporazumijevanja
isprva nije smatrao jezikom već alatom
komunikacije, o čemu je opširno pisao u
knjizi Govorite li globish? (Parlez vous
globish?).
“Jezik je vozilo kulture. No, globish
to ne želi biti, već mu je smisao u komunikaciji“, rekao je Nerriere, koji tvrdi da to nije engleski jezik, jer ga ljudi
s izvornoga engleskoga govornoga područja teško razumiju, ali ga razumiju
širom svijeta, gdje, tvrdi on, globish
govori oko 90 posto ljudi. Oni koji podržavaju globish kažu da je to ludi engleski (crazy english).
Zaštićeni patent
“Ljudi širom svijeta govorit će tim jezikom“, uvjeren je Nerriere, koji je globish
zaštitio kao patent.
“U 19. je stoljeću britanski engleski bio
međunarodni jezik, u 20. stoljeću to je bio
američki engleski. Treća faza u 21. stoljeću pripada globishu“, izjavio je McCrum,
koji ima samo riječi hvale za globish. Kao
primjere navodi slogane na engleskom jeziku, koji se širom svijeta vrte u raznim
marketinškim i predizbornim kampanjama, zatim engleske riječi u imenima tvrtki, proizvoda, glazbenih skupina, čak i na
transparentima koje nose demonstranti da
bi svijetu poslali jasnu poruku o lokalnim
problemima. Tu su i latinični zapisi izgovora engleskih riječi na internetu u Kini
ili u Indiji i arapskim zemljama.
McCrum je tvorac serije Priče o engleskom, emitirane na britanskim televizijskim postajama BBC i PBS. Osnova je te priče o globishu globalizacija
engleskog, forma novonastalog i živog
jezika planetarne upotrebe, o čemu se
također može mnogo doznati na službenoj internetskoj stranici Globish.com.
Prema BBC Education
Priredila Ivana Čavlović
ITALIJA
VELIKA BRITANIJA
Protesti
protiv
reforme
obrazovanja
Oštre mjere štednje
- za ili protiv
T
isuće srednjoškolaca, studenata,
nastavnika i sveučilišnih profesora
sudjelovalo je u protestnim šetnjama širom Italije, nezadovoljni reformom
obrazovanja i smanjenjem izdvajanja iz
državnog proračuna za školstvo.
“Tražimo da se više ulaže u obrazovanje,
da se poduzmu mjere za izgradnju škola,
svima omogući pravo na obrazovanje, a
zahtijevamo i veća prava za studente“, navodi se u priopćenju studentske mreže La
rete deli studenti.
Demonstranti s crnim šeširima, lancima
i maskama otvoreno su pokazali nezadovoljstvo u više od 50 talijanskih gradova, zbog reforme koju planira ministrica
obrazovanja i sveučilišta Mariastella Gelmini. Okupljeni na mitinzima i protestnim
šetnjama, nosili su transparente s natpisima “Oni uništavaju znanje“, “Obnovimo
sveučilište“...
U 42.000 školske ustanove u Italiji, paralelno s mirnim protestima na ulicama,
održava se štrajk nastavnika i tehničkog
osoblja. Protesti su planirani sve do prosinca kao izraz neslaganja s predloženim
obrazovnim reformama. Navodi se da demonstranti izražavaju strah zbog mogućih
posljedica reforme koje istodobno uključuju i znatno smanjenje državnog financiranja u obrazovnoj sferi.
Prema Reuters
I. Č.
B
ritanska koalicijska vlada, koja
je na vlasti od svibnja, objavila
u parlamentu detalje najvećeg
smanjenja javne potrošnje u zemlji u
proteklih nekoliko desetljeća. Vlada
u Londonu planira smanjenje javne
potrošnje od 95 milijardi eura u iduće
četiri godine, što će za posljedicu imati
smanjenje proračuna mnogih državnih
službi za čak 25 posto.
Obrazovanje, socijalna zaštita, promet i policija bit će među službama pogođenima vladinim mjerama štednje,
a ministar financija George Osborne
najavio je gašenje gotovo pola milijuna
radnih mjesta. Vlada kaže da su drastične mjere štednje sada iznimno važne za smanjenje proračunskog deficita,
dok kritičari vladinih mjera kažu da je
prebrzo posegnula za tako radikalnim
potezom.
Vlada tvrdi da je štednja nužna da
bi inflacija i kamatne stope ostale niske, dok opozicijski laburisti i sindikati
upozoravaju da naglo rezanje potrošnje
zemlju može gurnuti u novu recesiju.
Mišljenja ekonomskih stručnjaka su
podijeljena. Neil O’Brien s Instituta
Policy Exchange naglašava da je zemlja prezadužena i da mora štedjeti:
“Imamo najveći proračunski deficit
od Drugoga svjetskog rata. U usporedbi s 2008. godinom udvostručili smo
nacionalni dug, pa danas svaka britanska obitelj u prosjeku duguje 100.000
funti. Vlada danas posuđuje čak četvrtinu novca koji troši. Zemlja je u teškoj
fiskalnoj krizi.“
Kriza je teška i štednja je neophodna,
ali brzina kojom se to čini je opasna,
smatra profesor ekonomije Richard
Portes:
“Naravno da moramo smanjiti deficit, jer je tako velika zaduženost na
dulji rok neodrživa. Pitanje je samo za
koliko i koliko brzo. Posebno me brine
brzina, jer vjerujem da je opasnost da
ponovo potonemo u recesiju velika. Pitam se, kao što se i mnogi drugi pitaju,
što će zamijeniti vladinu potrošnju, tko
će nadomjestiti tako mnogo otpuštenih
ljudi?“
Vlada kaže da su drastične mjere štednje, koje će najviše osjetiti u obrazovanju, socijalnoj zaštiti, prometu
i policiji, iznimno važne za smanjenje proračunskog
deficita, dok kritičari vladinih mjera kažu da je prebrzo posegnula za tako radikalnim potezom
Carl Emerson s Instituta za fiskalne
studije ima razumijevanja za argumente i jedne i druge strane:
“Argument u prilog brze akcije jest
da se obavljanjem posla stječe kredibilitet. Tako oni koji Britaniji posuđuju
novac znaju da im vlada neće svako
malo kucati na vrata tražeći još, pa će i
kamatne stope na te kredite biti niske.
Argument protiv glasi da rezanje proračunskih troškova u trenutku kada je
privreda slaba nije dobra ideja. Bolje je
odgoditi štednju dok gospodarstvo ne
ojača.“
Vlada se očigledno priklonila prvoj
opciji, dok su opozicijski laburisti snažno zagovarali drugu. Politički urednik
lista Financial times George Parker
smatra da se premijer David Cameron
kocka s velikim ulogom:
“Cameron je praktički založio budućnost svoje stranke i cijele koalicije.
Ako se pokaže da je bio u pravu, ako
se na kraju njegova četverogodišnjeg
mandata ispostavi da je Britanija pravednija i bogatija zemlja, smiješi mu se
nova izborna pobjeda. No, ako rezanje
proračunskih izdataka vrati Britaniju u
recesiju, laburisti bi se mogli vratiti na
vlast.“
Ankete pokazuju da su građani svjesni da se problem proračunskog deficita
mora rješavati, ali strahuju da će teret
biti prevelik i da neće biti ravnomjerno
raspoređen.
Prema BBC Education
Priredila Ivana Čavlović
tema
broja
aktualno
Tema broja: Edukacija o Europskoj Uniji
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Biti građanin EU
‡ što je to?
Edukacija o Europskoj Uniji nije i ne može biti samo puko bubanje činjenica, podataka i statistika o njezinim državama članicama, o njezinom političkom ustroju, zajedničkoj valuti ili tijelima
odlučivanja, već i ona podrazumijeva prihvaćanje nekih novih vrijednosti i načela funkcioniranja
koja se temelje na dogovoru, konsenzusu, snošljivosti, toleranciji, demokratskoj proceduri,
odgovornosti, uvažavanju različitosti i uklanjanju bilo kakvih antagonizama
U
svojih dvadeset godina nezavisnosti Republika Hrvatska i njezin
obrazovni sustav prošli su kroz
mnoge reforme zakonodavnog,
programskog i kurikulumskog
okvira. No, istodobno je promišljanje uloge odgoja i obrazovanja u stvaranju i konsolidiranju
demokracije godinama sustavno
zapostavljano. Tek se u posljednje vrijeme počelo sustavnije i
dugoročnije razmišljati o obrazovanju, njegovu položaju i
ulozi u demokratskom društvu.
Nacionalni okvirni kurikulum
kao temeljni strateški dokument
temelji se na osam kompetencija
kojima bi svaki građanin trebao
ovladati tijekom svoga školovanja. Među njima je i socijalna
i građanska kompetencija koja
obuhvaća osposobljenost za
međuljudsku i međukulturnu
suradnju, ali ne samo to. Učenike valja odgajati i obrazovati
u skladu s općim kulturnim i
civilizacijskim vrijednostima,
ljudskim pravima, osposobiti ih
za življenje u multikulturnom
svijetu, za poštivanje različitosti
i snošljivost te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva.
Kao jedno od načela NOK-a
navodi se i europska dimenzija
obrazovanja, odnosno osposobljavanje učenika za suživot u
Pripremio Marijan Šimeg
europskom kontekstu. NOK je
samo okvir koji daje mogućnosti za uvođenje EU tema u
građanski odgoj čija je svrha
da pridonese osposobljenosti
učenika za aktivno građanstvo,
čiji su elementi znanja, vještine, sposobnosti i stavovi koji
razvijaju demokratsku svijest
učenika i potiču ih na aktivno
i učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u
školi, lokalnoj zajednici i društvu, pridonose razvoju vlastitog
identiteta, boljem upoznavanju
i poštivanju drugih te senzibiliziraju i osvješćuju učenike za
rješavanje globalnih problema
na načelima demokracije i mirotvorstva.
Kao ishodi učenja u tom kontekstu moraju se spomenuti stečena znanja i razvijena svijest o
važnosti demokratskih načela,
institucija i procesa u vlastitom
društvu i Europi, razvijen pozitivan stav i zanimanje za stvaralačko i učinkovito sudjelovanje
u životu škole i neposredne zajednice u kojoj žive, razvijena
svijest o pravima, dužnostima i
odgovornostima pojedinca, jednakopravnosti u društvu, poštivanju zakona, snošljivosti prema drugim narodima, religijama
i kulturama kao i kritičko prosuđivanje društvenih pojava.
U tom kontekstu i edukaci-
ja o Europskoj Uniji nije i ne
može biti samo puko bubanje
činjenica, podataka i statistika
o njezinim državama članicama,
o njezinom političkom ustroju,
zajedničkoj valuti ili tijelima
odlučivanja, već i ona podrazumijeva prihvaćanje nekih novih
vrijednosti i načela funkcioniranja koja se temelje na dogovoru,
konsenzusu, snošljivosti, toleranciji, demokratskoj proceduri,
odgovornosti, uvažavanju različitosti i uklanjanju bilo kakvih
antagonizama.
Forum za slobodu odgoja, nevladina i neprofitna organizacija
koja već punih osamnaest godina provodi brojne edukacijske
programe za izobrazbu učitelja
i nastavnika, ali i programe kojima se unapređuje građansko,
odnosno političko obrazovanje
mladih, organizirao je prošlog
tjedna okrugli stol pod nazivom
Edukacija za Europsku Uniju
upravo s namjerom da potakne
intenzivniju raspravu o uvođenju
edukacije o Europskoj Uniji, ali
i građanskog odgoja u hrvatski
obrazovni sustav. Na okruglom
stolu sudjelovali su političari,
sveučilišni profesori, učitelji i
nastavnici koji su prošli određene edukacije te su svoja znanja o
Europskoj Uniji implementirali
u svakodnevni rad s učenicima.
Na skupu su predstavljeni i
radni materijali koji će svakako
biti od pomoći učiteljima i učenicima u svladavanju gradiva o
Europskoj Uniji. Radi se o Zbirci
nastavnih priprema za edukaciji
o Europskoj Uniji te o priručniku Tamare Puhovski ”Europska
Unija i kako podučavati o njoj”,
koji je Forum za slobodu odgoja
tiska uz potporu Europske Unije
i u kojoj je autorica predstavila, objasnila i kritički obradila
velik broj pojmova vezanih za
EU. Knjiga daje sveobuhvatnu
sliku EU pa će biti korisna ne
samo učiteljima i najmlađima
nego i svim slojevima građana
koji žele nešto više doznati o
zajednici kojoj ćemo se uskoro
priključiti.
U nastavku donosimo njihova skraćena izlaganja čiji jedini
zajednički zaključak može biti
potvrda nakane organizatora
okruglog stola da pokaže koliko
je neophodno da se u obrazovni
sustav uvede više sadržaja građanskog, odnosno političkog
odgoja te u tom kontekstu i onih
sadržaja koji se odnose direktno
na Europsku Uniju koju svaki
građanin Hrvatske treba upoznati i prihvatiti njezina načela
funkcioniranja kako bismo u
njoj uskoro mogli kvalitetno živjeti kao aktivni i svjesni građani, a ne pasivni i neinformirani
promatrači.
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
O
Zrinka Vrabec
Mojzeš,
savjetnica
predsjednika
Republike
Hrvatske
brazovanje o EU kao i široka kampanja za podizanje podrške građana
ulasku u nju važno je, jer brojne anketame i istraživanja upozoravaju na nedovoljnu informiranost naših gađana o
tome što je EU, koje su njezine temeljne
vrijednosti, što to znači za suverenost,
ekonomski i gospodarski razvoj naše
zemlje. Da smo sa sustavnim obrazovanjem o svim tim procesima počeli prije
desetak godina imali bismo barem jednu
generaciju građana koja raspolaže kvalitetnim znanjima ne samo o EU nego
i o brojnim mogućnostima koje nam se
otvaraju. Nažalost, učenje o EU nije ni
dio obrazovnog sustava ni obrazovnih
programa. Delegacija Europske komisije
zajedno s ministarstvom vanjskih poslova organizira niz aktivnosti među kojima
su natjecanja, kvizovi znanja za učenike
osnovnih i srednjih škola, putovanja. No,
sve to nije dovoljno ukoliko edukacija o
EU nije obvezni dio kurikuluma osnovnih i srednjih škola i fakulteta. Stoga
je važna uloga nevladinih udruga koje
svaka na svoj način daju doprinos obrazovanju i informiranju građana s ciljem
podrške ulasku Hrvatske u EU.
Mediji također imaju značajnu ulogu u
svemu tome, ali je neophodan njihov kritički pristup ovoj tematici, a najveću ulogu u tome ima javna državna televizija.
Opći je dojam da mediji europske teme
ne smatraju atraktivnima i zato im ne posvećuju dovoljno pažnje, osim ako se i
uz te teme ne vežu neki skandali. Valja
spomenuti i važnu ulogu crkve koja sudjeluje i u obrazovanju, ali i u stvaranju
sustava vrijednosti. Stoga smatram da je
obrazovanje o EU proces u kojemu trebaju sudjelovati različiti segmenti društva, a za to treba i društvena i politička
volja.
P
Vesna Pusić,
predsjednica
Nacionalnog
odbora za
praćenje
pregovora o
pristupanju
Hrvatske
Europskoj Uniji
rvi je i najvažniji cilj ulaska u EU pitanje političke stabilnosti, stabilnosti
institucija i same države. Moramo znati
da su trajni mir i trajnost institucija bili
najjači razlozi za osnivanje EU, kao što
su i glavni razlog za naš ulazak u tu asocijaciju i u tom smislu mi imamo velik
potencijal, ali i svijest o važnosti institucija i trajnosti mira.
Mi smo generacije koje svojim rukama, a još više glavama gradimo vlastitu državu i njezine institucije. Gradimo
državu po kriterijima države članice, odnosno specifičnu državu koja je građena
po kriterijima za članstvo u EU. Jednako
tako trebamo i obrazovanje za informirano i aktivno građanstvo, ali ne bilo koje
nego obrazovanje za europsko građanstvo koje se temelji na samopoštovanju.
A samopoštovanje je svijest o tome gdje
smo, zašto smo baš tu, što radimo, kako
institucije funkcioniraju - drugim riječima, svijest o mogućnost funkcioniranja u
takvom svijetu. U obrazovanju za takvo
građanstvo mi se moramo obraćati populaciji osnovnoškolaca, srednjoškolaca i
studenata te njihovim učiteljima, nastavnicima i profesorima, no taj proces valja
proširi i na cjelokupno građanstvo.
Valja nam doista razmisliti na koji
način građane informirati i obrazovati
o EU, jer svima treba dati točnu informaciju o tome što će se dogoditi jednoga
dana kad Hrvatska uđe u EU - od PDV-a,
preko ormarića za sir i vrhnje na tržni-
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
ci do brodogradnje ili nečega četvrtog i da se više ne čudimo zašto nam se to
događa. Za ulazak u EU valja se pripremiti, ne samo kroz organizaciju državne
uprave, pravni sustav i sve ostalo nego i
kroz promjene u svakodnevnom životu,
da primjerice znamo kako kroz EU fondove dobiti novac za pokretanje vlastitog
posla. Biti građanin EU nije ništa strašno
i to nam svima daje prostora za aktivno
participativno građanstvo.
Paolo Berizzi,
voditelj sekcije
za politiku,
ekonomiju,
trgovinu i
informacije u
Delegaciji EU
D
elegacija EU bavi se informiranjem
javnosti, tiskanjem publikacija, organizacijom tematskih konferencija i
provođenjem različitih programa. Zašto
želimo informirati javnost o EU? To nije
samo priprema za sudjelovanje na referendumu o članstvu u EU nego i informiranje o tome da članstvo u EU donosi
brojne privilegije i mogućnosti. Ako se
orijentiramo na mlade, oni moraju znati
da će neki dobiti stipendije, omogućit će
im se putovanja i studiranje diljem Europe, kasnije i zaposlenje. Ankete među
mladima pokazuju da njih 37 posto ima
pozitivan stav prema EU, 34 posto je neutralno, a 26 je negativno određeno. Za
pristup EU je 46 posto, a 49 posto protiv.
Na pitanje očekuju li prednosti za Hrvatsku od članstva 27 posto misli da će
biti bolje, ali po tridesetak posto ispitanika misli da neće biti koristi ili da ćemo
ostati tamo gdje jesmo. Sve to ukazuje na
potrebu da s mladima, ali i s cijelom populacijom treba kvalitetnije komunicirati
i bolje ih informirati o svim prednostima
koje donosi članstvo u EU.
Prije dvadesetak godina mladi gotovo
ništa nisu znali o EU, a danas učenik drugog razreda osnovne škole već raspolaže
zavidnom količinom informacija o EU
i svemu vezanom za nju i u tome svog
udjela ima i obrazovni sustav. Znanje o
dobrim stranama ulaska u EU nije sve,
jer moramo biti svjesni da se EU temelji
na određenim vrijednostima i moramo
ih prihvatiti ukoliko želimo biti njezin
dio. Demokracija, različite mogućnosti,
zajednička moneta, tolerancija, prihvaćanje različitosti, pravna država, slobodno tržište - to su vrijednosti na kojima se
ona temelji i o njima moramo poučavati
građane, kao i o odgovornosti svakog
pojedinca, koji osobno može pridonijeti
boljitku te velike zajednice.
Neophodno je da se u obrazovni sustav uvede
više sadržaja građanskog, odnosno političkog
odgoja te u tom kontekstu i onih sadržaja koji
se odnose direktno na Europsku Uniju koju
svaki građanin Hrvatske treba upoznati i prihvatiti
njezina načela funkcioniranja kako bismo u njoj
uskoro mogli kvalitetno živjeti kao aktivni i svjesni
građani, a ne pasivni i neinformirani promatrači
ma naših pregovaračkih timova nego i
o mnogim detaljima vezanim za funkcioniranje EU. Upravo bi zato mladi
trebali imati najmanje problema s informiranjem. Važno je reći da gotovo čak
70 posto ispitanika u raznim anketama
znanja i informacije o EU dobivaju preko televizije, internet u tome sudjeluje
sa samo deset posto, a svi ostali oblici
informiranja uzimaju 20 posto. Stoga
je najvažnija uloga javne televizije koja
mora biti izvor informiranja o ovoj temi
i medij kroz koji se građanima treba dati
slika Europske Unije kao nečeg pozitivnog.
Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova
poduzimaju brojne akcije, kao što su predavanja, ljetne i zimske škole, seminari i
radionice kako bi što više informacija o
EU bilo dostupno hrvatskim građanima,
kojima mora biti jasno da EU nije samo
nekakav princip redistribucije proračunskog novca, nego da je to zajednica vrijednosti, ali još više čvrsti pravni okvir
za funkcioniranje svih subjekata.
Andrej
Plenković,
državni tajnik
u Ministarstvu
vanjskih
poslova i
europskih
integracija
R
ecentna istraživanja o stavovima
građana pokazuju da više od polovice ispitanika ima pozitivan stav prema EU i to je dobro i korisno. Važno je
da postoje mnoge obrazovne aktivnosti
i primjećujemo da se dio njih ugrađuje
kroz kurikulum u obrazovni sustav kao
obavezno gradivo o Europskoj Uniji i
time nisu obuhvaćeni samo profesori
zemljopisa, nego se mnoge informacije diseminiraju i kroz predmet politika
i gospodarstvo i s te dvije grupacije
nastavnika je održano dosta seminara i
radionica kako bi ih se dodatno osposobilo za prenošenje informacija i znanja
o EU. No, ne možemo biti samo pasivni
primatelji informacija. Danas je znanje
dostupno kroz različite medije, postoji
puno internetskih stranica na kojima svi
možemo doći do kvalitetnih i relevantnih informacija ne samo o aktivnosti-
Igor Vidačak,
predstojnik
Ureda za
udruge
Vlade RH
N
ajvažnije je u edukaciji o Europskoj Uniji to da potičemo građane
na aktivno sudjelovanje u raspravama o
javnim politikama o svim temama koje
se javljaju u našem životu. Najbolje se
poslužiti poslovicom koja kaže otprilike
ovako: ako mi kažeš zaboravit ću, ako
mi pokažeš možda ću zapamtiti, ali ako
me uključiš razumjet ću. Dakle, jedino
aktivno uključivanje u rasprave o europskim temama može nam osigurati da
procese razumijemo i prihvatimo. Stoga
će se komuniciranje o pretpostavkama
članstva u EU tijekom sljedeće godine
zasigurno transformirati u komuniciranje o europskim politikama i to je jako
važno ako se želimo uključiti u taj toliko
spominjani europski prostor. U tome su
važne udruge koje su puno prije službene politike bile uključene u rad na
provedbi europskih politika, kroz mo-
bilnost i financiranje brojnih programa
koji su bili uključeni u Comenius, Leonardo da Vinci, CARDS, IPA ili neke
druge. Sudjelovanje u tim programima
omogućava udrugama da se uključe u
razgovore o europskim temama te da i
tako pridonesu približavanju Hrvatske
Europskoj Uniji. Udruge zasigurno jesu
i prethodnici u obrazovanju o europskim temama i samo prošle godine se je
iz državnog proračuna financiralo više
od 160 programa udruga na temu EU i
to također govori o njihovu intenzivnom
radu na ovim programima.
Mario
Bajkuša,
direktor
razvoja i
programa FSO
P
rojekt Edukacija o EU, koji se provodi u posljednjih godinu dana jedan
je od programa koje provodi Forum za
slobodu odgoja. Njime se želi postići
uključivanje edukacije o EU u naš obrazovni sustav, a posebni ciljevi su mu
opremiti nastavnike, studente i nezaposlene sadržajima i znanjima o europskim
integracijama i procesu proširenja EU,
osigurati nastavne materijale i pomagala
te dati doprinos raspravi, zagovaranju i
uključivanju tema o EU u hrvatski obrazovni sustav.
U tom smislu održane su i edukacije
za tri seminarske grupe s nastavnicima
u Sisačko-moslavačkoj i Primorsko-goranskoj županiji te sa studentima u Zagrebu, u kojima su sudjelovala 44 polaznika, od kojih je njih 14 odabrano za
napredni trening tako da smo već dobili
tri trenera za program koji će raditi daljnje diseminacije ovih sadržaja. Forum
za slobodu odgoja objavio je i nekoliko
publikacija. Ponajprije knjigu Europska
Unija i kako podučavati o njoj autorice Tamare Puhovski, zatim Zbirku nastavnih priprema za edukaciju o EU te
Smjernice za uključivanje edukacije o
EU u hrvatski obrazovni sustav i sve to
trebalo bi poslužiti učiteljima i nastavnicima za kvalitetno izvođenje edukacije
o EU.
tema
broja
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
formalno obrazovanje nisu stekli osnove
građanskog odgoja, zatim treba ponuditi
više kvalitetnih materijala za poučavanje
o ovoj temi, kritičke sadržaje, a učenike treba poticati na provođenje u praksi
stečenih znanja, a manje na gomilanje i
njihovu reprodukciju.
Kao studentica smatram da bi se svi
studenti nastavničkih smjerova trebali
obrazovati o temeljima građanskog odgoja i imati temeljnu edukaciju o Europskoj Uniji, jer svi će oni predavati u školi
i trebali bi vladati tim područjem. Stavlja
se velik zahtjev na one koji rade u školama, a da ih se prethodno kvalitetno ne
educira.
P
Ivana Veldić,
volonterka u
Forumu za
slobodu
odgoja
S
mjernice za uključivanje edukacije o
EU u naš obrazovni sustav su materijal Foruma za slobodu odgoja i njihov cilj
je potaknuti raspravu o načinu uvođenja
ove edukacije u naš školski sustav. Cilj je
i ponuditi didaktički oblikovane teme u
obliku zbirke nastavnih priprema. NOK
nas usmjerava na kompetencije i jedna
od njih je socijalna i građanska kompetencija koja obuhvaća i obrazovanje o
EU. Više je načina provedbe edukacije.
Moguće je u okviru građanskog odgoja
kao međupredmetne teme, ali i prestrukturiranjem predmeta politika i gospodarstvo. Tematika je interdisciplinarna i zato
sve prosvjetne djelatnike treba okupiti i
potaknuti na suradnju. Glavni izazovi
edukacije su ne samo educiranje učenika nego i nastavnika, jer oni kroz svoje
Radmila
Radić Dudić,
predstavnica
Građanske
inicijative,
Republika
Srbija
rema onome kakvo je sad stanje u
obrazovanju u Srbiji, naša će djeca
znati vrlo malo o Europskoj Uniji. Država težište stavlja na unapređivanje
kvalitete nastave, odnosno na podizanje
kvalitete nastavnika, jer to je u nas velik
problem. Učenje o EU trebalo bi biti interdisciplinarno i kroskurikularno, ali je
uvijek pitanje imamo li učitelje koji će
to realizirati. Činjenica je da to danas nemamo.
Građanski odgoj se vidi kao predmet
koji bi trebao najviše pružiti djeci kad
je riječ o poznavanju Europske Unije i
koji je uveden u škole 2001. godine kao
fakultativni predmet da bi 2006. godine
postao obvezni izborni predmet. Naime,
građanski odgoj je alternativa vjerskom
odgoju i tko ga izabere u prvom osnovne
mora ga slušati do kraja srednje škole. To
je nespretna politička odluka koja pridonosi podjeli djece na tradicionaliste, one
koji njeguju povijest, kulturu, vjeru Srbije i na one druge koji hoće nekamo van, u
neizvjesnu budućnost. Stigmatizacije su
vrlo izražene. Građanske su inicijative u
tom kontekstu pripremile priručnike za
nastavnike, organizirale su stručno usavršavanje, analizirali i evaluirali nastavu
građanskog odgoja u zadnjih osam godina, promovirali nastavni predmet i tiskali
magazin i sve to s ciljem da dobije status
kakav bi trebao imati.
Kroz programe stručnog usavršavanja
17
www.skolskenovine.hr
prošlo je oko 7000 nastavnika i to nije
dovoljno, jer ih u školama u Srbiji ima
oko sto tisuća. Nije dovoljno, niti dobro,
jer je građanski odgoj postao način za
rješavanje socijalnih problema, odnosno
zaposlenika u školama koji nemaju punu
satnicu. Ljudi nastavu građanskog odgoja prihvaćaju iz egzistencijalnih razloga
i to je postala masovna pojava, ali nije
kvalitetno rješenje, jer nastavnici koji su
prošli stručno usavršavanje za taj predmet odjednom ostaju bez posla, a njihov
posao odrađuju oni koji nisu kompetentni.
Evaluacija provedbe programa pokazuje da rezultati nisu loši ako se uzme
u obzir izborni status predmeta, koji se
izvodi jedan sat tjedno, opisno ocjenjuje i kad je velika fluktuacija nastavnika.
Promoviramo građanski odgoj u školama, preko plakata u gradskom prijevozu,
jer smo shvatili da o građanskom odgoju ne znaju gotovo ništa ni roditelji, ni
učenici, ni javnost, ali što je najtragičnije
ni nastavnici u školama. Tiskamo publikacije, jer i tako nastavnici mogu dobiti
kvalitetne informacije, a za učenike organiziramo parlamente, jer mislimo da je to
korisno i značajno za mlade, za njihovo
sudjelovanje u rješavanju problema koji
se tiču njihova života.
N
Vinko Filipović,
ravnatelj
Agencije
za odgoj i
obrazovanje
emoguće je govoriti o edukaciji o
EU, a da se ne spomene Nacionalni okvirni kurikulum kao nova odgojno-obrazovna paradigma temeljena na
kompetencijama među kojima je i odgoj
i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo i ta građanska kompetencija uvodi se kao međupredmetna
tema kroz cijeli kurikulum. NOK je samo
okvir koji daje mogućnosti za uvođenje
EU tema u građanski odgoj, čija je svrha
da pridonese osposobljenosti učenika za
aktivno građanstvo, čiji su elementi znanja, vještine, sposobnosti i stavovi koji
razvijaju demokratsku svijest učenika i
potiču ih na aktivno i učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u
školi, lokalnoj zajednici i društvu, pridonose razvoju vlastitog identiteta, boljem
upoznavanju i poštivanju drugih te sen-
zibiliziraju i osvješćuju učenike za rješavanje globalnih problema na načelima
demokracije i mirotvorstva. Kao ishodi
učenja u tom kontekstu moraju se spomenuti stečena znanja i razvijena svijest
o važnosti demokratskih načela, institucija i procesa u vlastitom društvu i Europi, razvijen pozitivan stav i zanimanje
za stvaralačko i učinkovito sudjelovanje
u životu škole i neposredne zajednice u
kojoj žive, razvijena svijest o pravima,
dužnostima i odgovornostima pojedinca,
jednakopravnosti u društvu, poštivanju
zakona, snošljivosti prema drugim narodima, religijama i kulturama kao i kritičko prosuđivanje društvenih pojava.
Ana Tecilazić
Gošić,
voditeljica
Odsjeka za
predpristupne
fondove i
pomoć EU
u MZOŠ
H
vale je vrijedna inicijativa Foruma za
slobodu odgoja vezana za edukaciju
o Europskoj Uniji i time ćemo se u Agenciji ubuduće morati više baviti. Na nama
je zadatak da pronađemo način da stručno
osposobimo učitelje i nastavnike za te zadaće, da znaju kako prenijeti sva ta znanja
na svoje učenike, ali ne da ih senzibiliziraju za EU nego za standarde koje Unija
promovira, nudi i traži. Edukacija nastavnika je nužna i nije problem s onima koji u
tome već sudjeluju, nego je problem kako
to prenijeti onima koji u takvim programima nikada nisu sudjelovali, kako do njih
doći. Kako njih educirati i senzibilizirati
za EU? Ne radi se tu samo o učiteljima i
nastavnicima geografije ili politike i gospodarstva nego o svih pedesetak tisuća
učitelja i nastavnika u našim školama. Jer,
pitanje EU nije samo problem građanskog
odgoja i obrazovanja unutar dva predmeta
nego i stavova koje će svi učitelji mladima prenositi u neformalnim druženjima i
razgovorima o Europskoj Uniji. Stoga je
nužno pripremiti i nastavnike i učenike da
shvate da su određeni standardi i pravila
nešto što jednostavno treba postati način
življenja.
U posljednjih dvadesetak godina govorimo o određenim vrijednostima ili sadržajima kad se počne govoriti o građanskom odgoju, bontonu ili zdravstvenom
odgoju i uvijek se postavi pitanje njihova
smještanja u novi nastavni predmet pa
to bude kontraproduktivno, a takvo se
pitanje postavlja i u kontekstu razgovora o poučavanju o EU. Teško je tako
razgovarati, jer znamo da su učenici već
preopterećeni velikim brojem predmeta.
Stoga ih treba rasteretiti od nepotrebnih
sadržaja, ali ih opteretiti novim sadržajima koji korespondiraju sa suvremenim
potrebama, a u taj korpus svakako ulazi
poučavanje o EU. U tom ćemo pogledu
sa svim relevantnim čimbenicima morati
uložiti velike napore u traženje rješenja
kako sve učenike i nastavnike poučiti temeljnim vrijednostima EU, kako postići
pozitivan pristup temeljnim vrijednostima Europske Unije.
Sonja
Damašek
Padjen,
ravnateljica
Osnovne škole
Trsat u Rijeci
Č
injenica je da moramo ponuditi
određene sadržaje školama kako bismo djecu pripremili za život u jednoj
novoj zajednici u koju ćemo uskoro ući.
Promatrajući planove i programe obveznih predmeta, mislim da i u njih možemo unijeti neke sadržaje iz tog korpusa.
Moramo prije svega educirati nastavnike
da bismo to postigli i to je temeljni zadatak, a posebno se okrenuti nastavnicima
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
povijesti i geografije, jer se u tim predmetima otvara prostor za uvrštavanje
i ovih sadržaja. U nastavi geografije u
sedmom razredu izučava se prostor Europe, a jednako tako u povijesti osmog
razreda u kojoj se proučava razdoblje
nakon Prvoga svjetskog rata do danas,
učenici stječu znanja koja im olakšavaju
prihvaćanje sadržaja o Europskoj Uniji.
Sadržaji vezani za EU mogu se u školu unijeti i na druge načine, a jedan od
oblika je i rad kroz projekte koji ne moraju biti prezahtjevni, ne treba učenike
opterećivati nekim posebnim znanjima
o institucijama nego im davati informacije o recimo himni Europske Unije,
njezinoj zastavi i sve te sadržaje prilagoditi dobi učenika. Građanski odgoj je
u kurikulumu predviđen kao međupredmetna tema i to je dobar okvir u kojem
se može djelovati i prezentirati određene sadržaje. Prezentacija takvih sadržaja
mogla bi poslužiti i kao edukacija za roditelje koji nemaju dovoljno informacija
i znanja o pojedinim temama vezanima
za Europsku Uniju.
P
Dunja Kučan,
nastavnica
u OŠ Scuola
elementare
Dolac u Rijeci
rošla sam seminar Edukacije o EU
i svoja znanja odlučila primijeniti u
svojoj školi te pronaći načine da te sadržaje približim svojim učenicima. Ponudila sam aktivnosti učenicima osmih
razreda koji imaju već dovoljno znanja
i ozbiljnosti da to shvate, a počeli smo
s općim pojmovima EU, povijesnim i
zemljopisnim činjenicama, simbolima,
institucijama. Stečena znanja učenici
su rado podijelili s ostalim učenicima u
školi, izrađivali su informativne plakate,
u školi su osmislili i eurokutak kako bi
sve relevantne informacije učinili dostupnima svim učenicima i djelatnicima
škole. Priredili smo natjecanje iz znanja
o EU između dvije talijanske osnovne škole u Rijeci, dobili smo pokroviteljstvo Primorsko-goranske županije.
Učenici su bili zadovoljni i puni entuzijazma, a projekt je bio i dobro medijski
praćen.
Cilj svih aktivnosti koje su se odvijale
kroz nekoliko mjeseci bilo je upoznavanje učenika s Europskom Unijom, zatim
razvijanje razumijevanja drugih kultura, svijesti o višejezičnosti, multikulturalnosti, ali također poticanje kritičkog
mišljenja. Učenici su svladali i kulturu
dijaloga, puno lakše i konstruktivnije
razgovaraju o bilo kojoj temi i u bilo kojoj prilici u životu. Ove školske godine
edukaciju o EU uvrstili u školski kurikulum kao izvannastavnu aktivnost koja
će tijekom cijele ove školske godine
biti zastupljena s jednim satom tjedno
te ćemo tako zaokružiti sve važne teme
vezane za EU koristeći se ne samo kvalitetnim materijalima koje je pripremio
Forum za slobodu odgoja nego i onima iz Europske Unije. Ove smo godine
uključili i učenike sedmih razreda koji
su zainteresirani za ove sadržaje i vjerujemo da će jednoga dana biti dio EU kao
aktivni i svjesni građani, a ne pasivni i
neinformirani promatrači.
Berto Šalaj,
profesor na
Fakultetu
političkih
znanosti u
Zagrebu
U
pravo iz činjenice da je Europska
Unija postala vrlo važan politički
objekt bez obzira našli se mi u njoj ili
ne, ona će ostati prisutna u životima naših građana i zato je poznavanje temelj-
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Mi smo na repu
Europe kad je riječ
o građanskom,
odnosno političkom
obrazovanju i jedna od
rijetkih država koja od
svog osamostaljenja nije
posvetila potrebnu pažnju
građanskom obrazovanju.
Kako nema prostora
političkog i građanskog
obrazovanja, onda nema
ni prostora za obrazovanje
o Europskoj Uniji
nih političkih procesa i institucija EU
za Hrvatsku vrlo važan element demokratske političke kulture iz čega proizlazi važnost obrazovanja za Europsku
Uniju. Europska dimenzija u obrazovanju ustvari je jedno načelo koje se provodi kroskurikularno i ne izdvajaju se
neki posebni predmeti već se kroz sve
postojeće predmete pokušavaju obraditi sadržaji o Europskoj Uniji. Dakle,
teza je da su učenici ionako opterećeni velikim brojem predmeta i ne treba
stvarati dodatne predmete, nego ih kroz
one koje već imamo treba poučavati o
Europskoj Uniji.
Mi smo na repu Europe kad je riječ o
građanskom, odnosno političkom obrazovanju i jedna od rijetkih država koja
od svog osamostaljenja nije posvetila
potrebnu pažnju građanskom obrazovanju. Kako nema prostora političkog
i građanskog obrazovanja, onda nema
ni prostora za obrazovanje o Europskoj
Uniji. Škola i obrazovne institucije nisu
izvor informiranja o EU i to dokazuje
i nedavno istraživanje o političkoj pismenosti mladih te znanje o i stavovi
prema Europskoj Uniji u kojem se pokazalo da je kao izvor znanja i informacija o EU škola tek na petome mjestu,
jer se mladi o EU informiraju najviše
na televiziji, iz dnevnih novina, iz razgovora s roditeljima i vršnjacima, na
internetu pa tek onda u školi. To je logično, jer se ne može očekivati da će
netko znati nešto o nečemu ako ga se o
tome ne poučava.
Upravo iz te činjenice da nismo dovoljno pozornosti posvetili političkoj
edukaciji građana događaju nam se
takve aberacije ne samo u odnosu na
EU nego i u vezi drugih elemenata političke kulture. Mislim tu na odnos prema demokraciji kao načelu, političko
povjerenje u institucije, spremnost na
participaciju, političku toleranciju, odnos prema građanima koji su drukčiji
od nas, a sve su to dimenzije u kojima
postoje ozbiljni nedostaci. Jedini je zaključak da treba raditi s mladim ljudima
i treba im dati informacije i potaknuti ih
da sami promišljaju kako će biti politički aktivni. Mislim da smo već zakasnili
s edukacijom što se tiče Europske Unije
i da smo s time trebali početi puno ranije, ali se nadam da će i naša obrazovna
vlast osvijestiti važnost tog procesa, jer
mi od naših mladih želimo da sutra odlučuju o prijamu Hrvatske u Europsku
Uniju, da odlučuju, da se zapošljavaju
u toj EU, da kritički promišljaju koje su
njezine prednosti ili nedostaci.
Damir Grubiša,
profesor na
Fakultetu
političkih
znanosti u
Zagrebu
O
stale tranzicijske zemlje imaju poučavanje o Europskoj Uniji još od
1993. godine, a kod nas se tek 2003.
godine otvaraju katedre za europsko
pravo na Pravnom fakultetu i katedra
iz procesa Europskih integracija na Fakultetu političkih znanosti. Kasnimo
deset godina, jer su se državne vlasti
opirale uvođenju poučavanja o europskim integracijama na sveučilišnoj
razini i to iz bazičnoga koncepcijskog
nesporazuma. Mi smo predlagali rečene kolegije, a vlast je inzistirala na
tome da je Hrvatska dio Europe i da ne
moramo o njoj ništa učiti, jer to znamo valjda intrauterinim prenošenjem
kromosomski znanja u nove fetuse. To
je bio pristup koji je nametnula politička elita početkom devedesetih godina
kroz tezu da smo mi oduvijek dio Europe i nemamo se što prilagođavati toj
Europi.
No, prilagođavanje znači usvajanje
određenih standarda, drugačijeg ponašanja u Europskoj Uniji koja nije Europa iz razdoblja borbe protiv Turaka niti
iz razdoblja kad je bila tvrđava koja se
branila od barbara koji su nadirali sa
svih stran svijeta nego je to nova konstrukcija kojoj se moramo prilagođavati jer ima drukčiju logiku - od odlučivanja do oblika funkcioniranja i novog
procesa stvaranja javnih politika kako
bi se zadovoljile potrebe građana. Iz
tog nesporazuma je proizlazio i otpor
vlasti uvođenju građanskog odgoja.
Drugi nesporazum proizlazi iz poistovjećivanja Europske Unije i Europe. EU je jedan novi svijet, univerzum
odnosa za koji se treba jako dobro pripremiti i naučiti kako u njemu funkcionirati. Potrebno je nešto znati o Europi,
o narodima, jezicima, kulturnim tradicijama, ali to još nije dovoljno da bi se
poznavalo Europsku Uniju. Europa je
mračni kontinent na kojem je bez obzira na sve znanstvene domete uvijek
bilo groznih stvari, ratova, osvajanja,
holokausta, ubijanja, rasizma, netrpeljivosti i u opreci prema takvoj Europi
rađa se Europska Unija kao asocijacija koja želi ostvariti mir, blagostanje i
solidarnost svih građana te novi način
Nesporazum
proizlazi iz
poistovjećivanja
Europske Unije i
Europe. EU je jedan novi
svijet, univerzum odnosa
za koji se treba jako dobro
pripremiti i naučiti kako
u njemu funkcionirati.
Potrebno je nešto znati
o Europi, o narodima,
jezicima, kulturnim
tradicijama, ali to još
nije dovoljno da bi se
poznavalo Europsku Uniju
odlučivanja. Kako to prenijeti mladima u školama? EU je postavljen kao
antiautoritarni projekt u kojemu nema
velikih i malih zemalja i u kojemu svi
moraju biti kooperativni.
Prosvjetiteljski optimizam se ne
može svesti na puko poznavanje činjenica nego treba Europsku uniju treba
paralelno poučavati s uvođenjem nekih
zanimljivih sadržaja, činjenica koje se
mora znati, ali koje upućuju na onaj
način života kakav bi EU trebala poticati. Zato mi se čini da poučavanje o
EU mora biti dobro pripremljeno i da
mora pripremati građane za rješavanje
sukoba mirnim putem. Jer EU je upravo to: mehanizam za rješavanje sukoba
između naroda i država na demokratski način. Da bismo mogli živjeti u EU
moramo se naučiti pregovarati, znati
formulirati svoje zahtjeve. Usmjeravati se treba na poučavanje u rješavanju
sukoba mirnim putem, poučavanje o
pregovaranju, a to znači eliminiranje
bilo kakvog antagonizma.
Lino Veljak,
član Upravnog
odbora Foruma
za slobodu
odgoja
P
odatak o porastu podrške uključenju u EU asocira me na frazu da
Europa nema alternative koja je istinita koliko god bila odbojna. Europa
doista nema alternative osim izolacije,
pogotovo za ovakve demokratski insuficijentne države poput Hrvatske u
kojima izolacionizam može proizvesti
još veće zlo. EU nije carstvo meda i
mlijeka, ali je daleko najmanje od svih
mogućih zala i najracionalniji od svih
mogućih izbora koji stoje pred Hrvatskom.
U Europsku Uniju ulazimo, dobro je
da ulazimo, ali ne očekujmo da će ona
riješiti sve naše probleme, ali će se biti
lakše suočavati i boriti protiv svih problema unutar nje nego izvan nje. To je
bitan moment u očekivanjima od EU.
No, kod nas je puno veći problem neinformiranost o EU, o tome što ona jest
i što može biti, te što nam nudi. Predrasude i neznanje su nešto što ne predstavlja najbolju osnovu za priključenje
Europskoj Uniji i zato je neophodno
građane educirati o EU.
savjetnici
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Programi za nadarene u svijetu
Ponekad smo nezadovoljni brigom
i podrškom darovitim učenicima u našem obrazovnom sustavu. Kakvi su
programi za nadarene u svijetu dobro
je znati kako bismo mogli komparirati
naše pravilnike i praksu, tj. konkretan
rad s nadarenima i obrazovanje učitelja za rad s nadarenim učenicima.
Hrvatski psiholozi u okviru Odsjeka
za psihologiju, Filozofskog fakulteta organizirali su ljetnu psihologijsku
školu, 2004., a rezultate rada objavili
su u knjizi Stanje i potrebe nadarenih
učenika u Hrvatskoj, koju koristim kao
izvor informacija o programima za nadarene u svijetu.
Hrvatska pripada skupini europskih
zemalja koje su prepoznale nadarenost i zakonski odredile kako ju valja
podržati. U tu skupinu, uz Hrvatsku,
spadaju i Slovenija, Rusija, Njemačka,
Ukrajina, Bugarska, Letonija, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka.
Zakonska regulativa u tim zemljama
spominje nadarene, ali to nije jamstvo
stvarnog rada s djecom unutar školskog sustava.
Obrazovni sustavi u većini europskih zemalja ističu inkluziju i smatra
se da cjelokupno obrazovanje treba
biti integrirano u redovnom školskom
sustavu, što je predložio i UNESCO
1994. godine. U većini tih zemalja
mogući su vidovi akceleracije kao što
su raniji polazak u školu, preskakanje
razreda ili ubrzano svladavanje gradiva pojedinoga školskog predmeta.
Obogaćenje programa provodi se
kroz unutarnju i vanjsku diferencijaciju. Unutarnja diferencijacija uglavnom
uključuje različite sadržaje i metode
poučavanja učenika koji postižu različit uspjeh. Vanjska diferencijacija
Obrazovni sustavi u
većini europskih zemalja ističu inkluziju
i smatra se da cjelokupno obrazovanje
treba biti integrirano
u redovnom školskom
sustavu, što je predložio i UNESCO 1994.
godine
odnosi se na razne izvannastavne i
izvanškolske aktivnosti. U većini europskih zemalja moguć je neki oblik
obrazovanja nastavnika za rad s nadarenim učenicima.
U skandinavskim zemljama obrazovni su standardi postavljeni vrlo visoko. Stoga se u državnom školskom
sustavu preferira inkluzivno obrazovanje uz pretpostavku da se sve obrazovne potrebe djece mogu zadovoljiti
u redovnoj nastavi. Daroviti učenici ne
ističu se posebno i podržavaju ideje jednakosti i kolektivizma. Unatoč
tome, podrška darovitima uključuje
posebne razrede u redovnim školama, napredne tečajeve te posebne
glazbene i sportske škole.
Status obrazovanja u Velikoj Britaniji je paradoksalan zbog složene
socijalne situacije i velikih statusnih
razlika. Na primjer, poznati engleski
internati dostupni su samo socijalnoj eliti. Vlada ističe inkluziju te da o
posebnim potrebama treba brinuti u
redovnim školama. Obogaćenje programa svodi se na eksperimentalne
razrede i stavljeno je na brigu lokalnim
vlastima. Važno je istaknuti postojanje
mogućnosti obrazovanja učitelja za
rad s nadarenim učenicima.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Kada raspisati natječaj za izbor ravnatelja
?
Ravnatelju škole mandat ističe krajem rujna 2011. godine.
Kada škola mora raspisati natječaj? Bude li ponovno izabran, na
koje razdoblje se imenuje? Može li
njegov mandat u tom slučaju trajati do kraja, jer ima visoku stručnu
spremu i ispunjava uvjete za imenovanje i nakon 1. siječnja 2012.
godine ili i on mora ići u reizbor početkom 2012. godine? Ako mora, to
znači da će škola u samo nekoliko
mjeseci imati dva izbora za ravnatelja škole. Je li to logično?
Škola treba raspisati natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja u roku koji
je propisan statutom škole. Ako taj rok
nije propisan statutom škole, uobičajeno je da se natječaj za ravnatelja
objavljuje oko 60 dana prije isteka
mandata, budući da članak 41. stavak 3. Zakona o ustanovama (NN br.
76/93., 29/97., 47/99.) propisuje da rok
do kojeg se primaju prijave kandidata
ne može biti kraći od osam dana od
dana objave natječaja, a rok u kojem
se kandidati obavještavaju o izboru
ne može biti dulji od 45 dana od dana
isteka roka za podnošenje prijava. Sukladno članku 127. stavak 3. Zakona
o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i
srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.,
92/10., 105/10., dalje u tekstu: ZOOOSŠ), ravnatelj se imenuje na pet godina, a ista osoba može biti ponovno
imenovana za ravnatelja.
19
www.skolskenovine.hr
Članak 12. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi (NN br. 92/10., 105/10.) kao i
članak 159. stavak 1. ZOOOSŠ propisuje da osoba imenovana za ravnatelja školske ustanove sukladno odredbama Zakona o osnovnom školstvu
(NN br. 59/90., 26/93., 27/93., 29/94.,
7/96., 59/01., 114/01. i 76/05.), Zakona o srednjem školstvu (NN br. 19/92.,
26/93., 27/93., 50/95., 59/01., 114/01.
i 81/05.) i ZOOOSŠ (NN br. 87/08. i
86/09.), koja se na dan stupanja na
snagu ovog Zakona zatekne na dužnosti ravnatelja, nastavit će obnašati
tu dužnost do isteka mandata, a najkasnije do stupanja na snagu odredbi
članka 126. ZOOOSŠ-a. Članak 126.
ZOOOSŠ-a stupa na snagu 1. siječnja 2012. godine, što znači da bez
obzira na to što će ravnatelj škole biti
imenovan krajem rujna 2011. (i to na
mandat od pet godina sukladno članku 127. ZOOOSŠ-a), po sili ZOOOSŠ-a mandat će mu prestati 31. prosinca 2011. godine. Sukladno članku
159. stavak 4. ZOOOSŠ od 1. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. školski
odbori dužni su započeti natječajne
postupke za imenovanje ravnatelja u
skladu s odredbama članka 126. ovog
Zakona. Prema svemu navedenome,
škola će imati dva izbora za ravnatelja
škole u samo nekoliko mjeseci, ravnatelj će biti imenovan na rok od pet
godina bez obzira na činjenicu da će
mu po sili ZOOOSŠ-a mandat prestati
samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja, a škola će morati u razdoblju od
1. siječnja do 1. veljače 2012. ponoviti
izbor i imenovanje ravnatelja škole.
Zakon ne mora biti logičan, kao što je
evidentno u navedenoj situaciji, ali je
prema zakonskim odredbama obvezno postupati.
?
Može li spremačica koja je u
ovoj godini radila na zamjeni
četiri mjeseca, a nije koristila godišnji odmor nego je dobila naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, dobiti i regres?
Sukladno članku 61. stavak 1. Zakona o radu (NN br. 149/09.), u slučaju
prestanka ugovora o radu, poslodavac
je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu
umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Zaposleniku pripada pravo na regres
za korištenje godišnjeg odmora prema članku 60. stavak 1. Temeljnoga
kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama (NN
br. 115/10.). Iz navedenoga proizlazi da pravo na regres pripada samo
radniku koji je koristio godišnji odmor,
što znači da osoba koja nije koristila
godišnji odmor nego je dobila naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg
odmora prema odredbama Zakona o
radu, ne može dobiti regres.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pravilnik o sadržaju i
načinu vođenja
evidencije o radnicima (3)
Dnevna evidencija za svakog nastavnika o početku i završetku rada za izvođenje neposrednog
rada u nastavi s učenicima bit će različita i ovisit će
o rasporedu sati. Budući da ne postoje pedagoški
normativi s utvrđenim vremenom za ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog
odgojno-obrazovnog rada, a odvijaju se u skladu
s već opisanim nizom elemenata, teško je, gotovo
nemoguće odrediti i evidentirati kada je nastavnik
započeo i završio rad
na ostalim poslovima koji proizlaze iz
naravi i količine neposrednog odgojnoobrazovnog
rada.
Činjenica jest i da se
ti poslovi ne odvijaju u školskoj zgradi
unutar određenoga
obveznog vremena
koji bi nastavnici u
njoj trebali provoditi. Realno je to tako,
jer u najvećem broju
škola nema uvjeta za
taj intelektualni i individualni rad zbog nedostataka prikladnih
radnih prostora za
nastavnike. Prostori
zbornice apsolutno
su neadekvatni, a
malo je škola u kojima nastavnici imaju
svoje radne kabinete.
Broj sati rada koji bi
se trebao evidentirati kao sati rada u preraspodijeljenom radnom vremenu i razdoblje preraspodijeljenoga radnog vremena u nastavničkih poslovima
mogu se prepoznati u povećanim poslovima tijekom pripreme nastavne godine, obveze vezane uz
završetke polugodište, no i to je zbog nepostojanja pedagoških normativa otežano. Nemoguće je
ne spomenuti i vrijeme praznika za učenike, kada
nastavnici ne obavljaju neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima već sve ostale poslove koji
proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada.
Evidencija o satima rada nedjeljom, blagdanom
ili neradnim danima u praksi se odvija u specifičnim situacijama u kojima je nastavnik voditelj ili
pratnja učenicima na natjecanjima, izletima, ekskurzijama ili slično, opet kao oblik neposrednog
rada s učenicima u svrhu realizacije nastavnog
programa. Je li tada broj sati koji će se nastavniku evidentirati samo ono vrijeme dok će učenik
aktivno sudjelovati na natjecanju, dok će npr. obilaziti znamenitosti ili cjelokupan boravak? Može li
se tada govori o satima terenskog rada i u kojem
opsegu ih iskazati?
Evidencija sati provedenih na službenom putu u
nastavničkoj praksi najčešće se odnosi na različite oblike stručnog usavršavanja, koji su uvijek popraćeni potvrdom koja sadržava i podatak o broju
sati provedenih na usavršavanju. Potvrda koja se
pohranjuje u dosjeu nastavnika definitivno je oblik
evidencije o prisustvu na tijekom službenog puta.
U zbroju svih ovakvih oblika angažmana nastavnika u evidenciji u skladu s Pravilnikom o sadržaju
i načinu vođenja evidencije o radnicima, u isključivoj primjeni ovog pravilnika dolazi do nerealnog
broja sati - prevelikog ili premalog u odnosu na
zaduženje, što može dovesti i do problema u interpretaciji plaćanja, primjerice zahtjevi za uvećan
rad subotom. Pravilnik, doduše, prepoznaje rad
organiziran u smjenama i nejednako raspoređen,
no ograničava se na razdoblje od četiri mjeseca,
što ne funkcionira unutar školske godine, no svejedno zahtijeva vođenje ove složene evidencije.
Zanimljiva je i potreba evidencije za sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena, odobrene ili neodobrene od poslodavca, u
kojima je moguće prepoznati dvokratni dolazak
nastavnika, primjerice na neke od sjednica stručnih tijela koje se moraju održavati u vremenu kada
ne traje nastavni proces.
Evidencija sati
provedenih na
službenom putu
u nastavničkoj
praksi najčešće se
odnosi na različite oblike stručnog
usavršavanja,
koji su uvijek popraćeni potvrdom
koja sadržava i
podatak o broju
sati provedenih
na usavršavanju
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Poljoprivredn
NJE
SREDE
A
N
I
OD
SK
150 G SPODAR
E
GO
ŠKOL
I
EVC
KRIŽ
Koga god pitate za nas, svi znaju za poljoprivrednu školu! Današnji naziv paralela je s
1860. godinom kada je osnovano Gospodarsko
i šumarsko učilište. Ipak, kada se govori o gospodarskoj školi, ne misli se na “ekonomiju” već
na “gospodara” i “gospodarenje” odnosno poljoprivrednika, poljoprivrednog gazdu sa znanjima koja su mu potrebna da bi “gospodario”
svojim imanjem, ističe ravnatelj Josip Bošnjak
S
rednju gospodarsku školu
u Križevcima ove godine
pohađa 384 učenika u 17
odnosno 18 razrednih odjeljenja. Ta brojčana razlika objašnjena je spajanjem razreda poljoprivredni tehničari opći smjer
te mljekarski tehničari na općim
predmetima u jedan odjel, a na
struci se opet razdvajaju. Škola
upisuje četverogodišnje programe poljoprivredni tehničar opći
smjer, poljoprivredni tehničar
fitafarmaceut, veterinarski tehničar, mljekarski tehničar te trogodišnji smjer mehaničara poljoprivredne mehanizacije.
Za znanje se brine 42 nastavnika koji se redovito stručno
usavršavaju. Pa je primjerice
prije dva tjedna u samoj školi,
uz potporu Agencije za strukovno obrazovanje i Hrvatske poljoprivredne agencije bio održan
seminar za nastavnike veterinarske struke s područja cijele države. I drugi se nastavnici također,
što preko resornih agencija što
preko međužupanijskih aktiva,
također kontinuirano usavršavaju i unapređuju svoja stručna
i pedagogoška umijeća.
Ipak, ravnatelj Josip Bošnjak
nezadovoljan je razinom opremljenosti škole. Unatoč činjenici što svaki stručni predmet ima
svoj praktikum, nedostaje im suvremene tehnologije.
- Poljoprivreda se, kao i svaka
druga gospodarska grana, razvija
iz mjeseca u mjesec, i poželjno
bi bilo da škola može nabavljati
najsuvremeniju opremu kako bi
učenici na kraju svoje izobrazbe
bili spremni i konkurentni na tržištu rada!
Nedostatak
suvremene opreme
Bošnjak govori da je primjetno kako su strukovne škole, a
nekako je to najuočljivije upravo na poljoprivrednim srednjim
školama, definitivno u “drugom planu”. Smatra da je naše
školstvo, pogotovo uvođenjem
državne mature, prilagođeno
gimnazijskom programu. I strukovne škole odnosno tehnička
zanimanja su marginalizirana na
neki način.
- Mi smo strukovna škola i
naravno da je ovdje naglasak na
struci i proizvodnom praktičnom
radu. Iako naravno postoje uče-
Ivanka Juraić s nadaleko poznatim školskim svježim sirom
Novi život se rađa - telenje krave
Ravnatelj Josip Bošnjak: “Poljoprivredna
škola u Križevcima, unatoč pesimističkim
kretanjima u hrvatskoj poljoprivredi, ipak
ima svoje mjesto u hrvatskom gospodarstvu,
naročito obrazovnom sustavu. Bitno je
da zadržimo kvalitetu na visokoj razini i
da je stalno unapređujemo. To pak traži
ulaganje. MZOŠ nema novca trenutno
za nas, ni županija, a pitanje je kad će i
imati. Poglavito za male škole poput naše.
Strpljenje je dakle naša najveća vrlina!”
nici koji nisu toliko zainteresirani za svoju struku, jer su školu
upisali samo zbog toga jer nisu
upali nigdje drugdje, postoje i
učenici koji su u Križevce došli
isključivo željni znanja i suvremenih poljoprivrednih vještina.
Zato bismo im željeli biti u mogućnosti prikazati sve što moderna poljoprivredna struka nudi,
ali financije nam jednostavno ne
dopuštaju nabavku novih strojeva i tehnologija. Oprema na kojoj radimo jest funcionalna, ali
je pomalo zastarjela, a to je problem u svakoj strukovnoj školi,
apelira Bošnjak.
Nedostatak suvremene opreme škola pokušava kompenzirati raznim prezentacijama i pokaznim radovima koje u školi na
dan ili dva dolaze održati razni
proizvođači i tvrtke s poljoprivrednom opremom i mehanizacijom. Međutim, ravnatelj Bošnjak svjestan je da to nije trajno
rješenje, ali zbog gospodarske
krize govori da je primoran čekati neka bolja vremena, za županiju kao osnivača škole kao i
za resorno ministarstvo.
Drugi način “kompenzacije”
su izložbe i sajmovi poljoprivredne opreme, po cijeloj Hrvatskoj, ali i van nje, poput Verone
i Bologne u Italiji, dvije stalne
destinacije koje učenici Srednje
gospodarske škole u Križevcima
posjećuju.
Zanima nas kvaliteta
učenika, ne kvantiteta
Zbog duge tradicije, ali i kvalitete o kojoj se čuje nadaleko,
u ovu školu upisuju učenici iz
raznih krajeva Hrvatske. Ponajviše nekako iz Varaždina i Međimurske županije. U Križevcima je uređen Učenički dom, za
smještaj učenika iz drugih krajeva. Doduše, osnivanje srednjim
poljoprivrednih škola po županija Srednja gospodarska škola je
izgubila određeni interes učenika iz drugih krajeva:
- Mogu reći da su iz Međimurske županije uvijek dolazili marljivi učenici puni želje za znanjem i novim vještinama, uvijek
su završavali školu i roku s vrlo
dobrim ili odličnim uspjehom, a
nerijetko se upisivali i dalje na
fakultete.
Maturante ove škole obrazo-
vanje nastavljaju ili na Visokom
gospodarskom učilištu u samim
Križevcima ili pak na Agronomskom fakultetu u Zagrebu
ili Osijeku. Otprilike svake godine četvrtina maturanata uspije
upisati željeli fakultet, dok se
ostatak učenika uglavnom zapošljava na vlastitim obiteljskim
gospodastvima.
- Problem je kada učenik kod
kuće ima stroj nekoliko generacija napredniji od onog na kojem
poljoprivrednoj znanje stječe u
školi!
Početkom tekuće školske godine zabilježili su dosta dobar
upis i odaziv učenika, mada ponešto i iz razloga što ovdašnje
gimnazije nisu mogle primiti
sve zainteresirane đake.
Bošnjak govori da su učenici
po znanju dosta dobri, po disciplini nešto manje, ali zapravo
je teško generalizirati kada se
na školi obrazuje širok spektar
zanimanja i učenici različitih
afiniteta. Veterina, poljoprivreda, prahrana, mehaničari. Oni
učenici koji su školu upisali da
bi nešto naučili, ti su vrlo dobri
po ocjenama i drugim školskim
uspjesima, zaključuje ravnatelj.
Nekim učenicima je dovoljna
dvojka na kraju godina, dok neki
zaista žele jednog dana biti čim
bolji poljoprivrednici. Lani je državnu maturu polagalo 90 posto
učenika, a na fakultete i visoka
učilišta upisalo se 25 posto i to
je nekakva konstanta u nastavku
obrazovanja nakon škole u Križevcima.
Što se državnih natjecanja
tiče, najčešće se sudjeluje po
veterinarskim i poljoprivrednim
smotrama, gdje se osvajaju visoke ocjene i vrlo dobri plasmani.
- Smeta mi pomalo što nadležni u hrvatskom školstvu prven-
Kad se male ruke slože - čišćenje graha
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
ici smo i ponosni na to!
Crtice iz povijesti
Osnivanje prve poljoprivredne škole u Hrvatskoj započelo
je odlukom ugarskog ministarstva 12. travnja 1860. Križevci
su krajem 19. stoljeća ubrajani u gradove središnje Hrvatske
čije se stanovništvo uglavnom bavilo poljoprivredom, što je
uz nastojanja Gospodarskog društva, Zemaljske vlade, grada
Križevaca i njegovih građana omogućilo nastajanje škole. Nakon što je 19. studenoga 1860. svečano otvoreno Kraljevsko
gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, Gospodarsko
i šumarsko učilište je bilo privremeno smješteno u Županijskoj
palači (danas zgrada gradskog poglavarstva) do izgradnje
velikog učilišnog kompleksa na istočnom rubu grada (1861.1865.). Značajnu pomoć u izgradnji pružile su okolne općine i
njeni stanovnici.
Zgrada u kojoj su danas smještene Srednja gospodarska
škola i Visoko gospodarsko učilište dovršena je 1962. godine,
nedaleko starih prostora. Od 1974. do 1982. Srednja poljoprivredna škola djelovala je u novoj zgradi, sagrađenoj do dotadašnje zgrade, zajedno s Gimnazijom. Godine 1982. Srednja
poljoprivredna škola vraća se u staru nadograđenu zgradu koju
i danas dijeli s Višom poljoprivrednom školom, odnosno Visokim gospodarskim učilištem.
Poljoprivredni sajam u Veroni
Obilazeći školu u mljekarskom praktikumu sreli smo
Ivanku Juraić, stručnu učiteljicu
i voditeljicu proizvodnje, koja
nam je rekla da su učenici vrlo
vrijedni.
Učenici spremni
za život
Dragica Bužić (u sredini) u skladištu jabuka
stveno gledaju veličinu škole
i broj učenika. Dakle, kod nekakvog rangiranja najčešće je
presudna kvantiteta. Mislim da
bi trebalo biti suprotno. Jer nas
kao školu zanimaju učenici koji
imaju kvalitete, a ne koji dolaze u masi. Broj poljoprivrednih
proizvođača kod nas, ali u svijetu, se stalno smanjuje. I ne možemo očekivati da će broj učenika u našoj školi rasti. Niti nam
je to zapravo intencija. Neće biti
tragično ni ako se njihov broj
počne smanjivati.
Dobar glas
daleko se čuje
Škola ima uređene razne praktikume, za potrebne praktične
nastavne. Obrađuje se tako 38
hektara poljoprivrednih površina, u većem dijelu preko ratarskog praktikuma, dok je voćarski praktikum zasađen s dva
hektara voćnjaka jabuke. Stočarski praktikum pak obuhvaća
dvije staje u kojoj drže muzne
krave za proizvodnju mlijeka,
ali i druge vrste goveda.
Dnevno se proizvodi oko 600
litara mlijeka, od čega se radi
i prodaje domaći sir i vrhnje,
sir Gouda prema nizozemskoj
licenci i opremi koju je prije
nekoliko godina donirala nizozemska vlada te domaći maslac.
Polovica se uglavnom prodaje i
prerađuje, dok drugu polovicu
otkuljuju Dukat.
- Redovit je to prihod, nije veliki, ali je svakodnevni, dok sezonski prihodujemo neku veću
svotu samo od jabuka, od vremena berbe pa negdje do kraja
godine.
Proizvodi se prodaju u samoj
školi, veleprodajno jabuke u voćarskom praktikumum, maloprodajno mliječni proizvodi, a redo-
Suzana Maranić Bošnjak s učenicima i razrednom maskotom
Vježbe iz ratarstva na gostovanju u Međimurju
vito se nastupa, izlaže i prodaje
i po raznim sajmovima u zemlji.
Poput Gospodarsko-obrtničkoj
sajma u Križevcima, Poljoprivrednog sajma u Gudovcu te
Sajam sira u Grubišnom polju,
gdje redovito školski proizvodi
bivaju nagrađivani plaketama te
zlatnim i srebrnim medalja.
- Za našu se školu nadaleko
čuje i gospodarstvenici te mali
poduzetnici znaju da iz ove škole izlaze kvalitetni kadrovi. Tako
se nerijetko učenici zapošljavaju
baš direktnim pozivima od firmi
koji stižu u našu školu. Primjerice, jedna mljekara na Krku već
godinu dana traži da im pošaljemo, preporučimo mljekarskog
tehničara. Druga je stvar što je
učenicima valjda odlazak na
Krk preveliki korak.
Bošnjak je i sam bivši đak ove
škole, nakon čega je godinama,
točnije od 1991. radio kao pro-
Gablec u voćnjaku
fesor poljoprivredne mehanizacije, dok je ravnatelj posljednjih
godinu dana, pa školu poznaje
kako se kaže “u dušu”.
- Škola se dosta promijenila,
kao i svi mi skupa. Promijenilo
se okružje, tehnologija, načini
održavanja nastave, komunikacija s učenicima i roditeljima.
Ali vjerujem da je kvaliteta
znanja i vještina koju dajemo
našim učenicima najčvršća konstanta. Tradicija od 150 godina
je prednost, kao i obveza jer moramo opravdati takvu baštinu i
nasljedstvo. Najveći hendikep
nam je, kao što uvijek ističem,
nedostatak moderne opreme.
Nastavnik uvijek ima želju djeci
pružiti najbolje i pokazati najbolje, najsuvremenije trendove u
poljoprivredi, ali se nađemo svi
skupa u nezgodnoj situaciji kada
mu ne možemo na praktičnom
radu pokazati ono što uči.
- Taj četverogodišnji mljekarski smjer ovdje ima priliku
upoznati čitav proizvodni proces namirnica koje i kod kuće
konzumiraju na dnevnoj bazi,
pa vjerujem da im je vrlo zanimljivo i poučno. A to i dokazuju
marljivim zalaganjem i radom,
gdje im ništa nije teško.
Suzana Maranić Bošnjak doktorica je pak veterinarske medicine i na ovoj školi predaje
već niz godina, a predaje ukupno sedam stručnih predmeta.
Zadovoljna je svojim poslom,
vrlo joj je zabavno i poticajno,
pa u šali svima govori da se “s
učenicima dobro zabavi, a još
je za to i plate”. Upravo smo je
zatekli na predavanju o malim
životinjama, njihovom liječenju i anatomiji, a tijekom našeg
razgovora razredom je trčkarala
mala kopnena kornjača, s kojom
su učenici i njihova nastavnica
rado pozirali.
Dragica Bužić nastavnica je
praktične nastave u vrtlarskom
praktikumu i predstavila nam
je školsku ekonomiju, u kojoj
se tijekom proizvodnog procesa
učenicu upoznaju sa svim faza
povrtlarskog i voćarskog uzgoja.
U skladištu jabuka, ispunjenom
mirisima jonagolda, delišeza i
drugih zamamnih sorti, učenici
su upravo preslagivali jabuke
prema kategorijama, a kupci nosili sanduke u svoje automobile.
Prema svemu viđenom, škola
koja učenicima nudi vrhunska
znanja, a živi i radi kao vrhunsko
obiteljsko gospodarstvo, prava
je destinacija za učenike koji ne
žele samo štrebati, nego raditi i
naučiti raditi. Naučiti proizvoditi, živjeti s proizvodom i dobro
ga plasirasti. Biti sutra spremni
za tržište rada, biti spremni za
život. A to je, složit ćete se, jedini i osnovni cilj strukovnih škola. Srednja gospodarska škola
u Križevcima taj cilj ispunjava
već stoljeće i pol. Neka im je još
barem toliko.
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
KNIN Jakša Fiamengo u školi Od 1995. do
danas svaki Mjesec hrvatske knjige u Kninu obilježen je
književnom večeri ili književnim susretom u školi. Na
prvim susretima gostovao je Ivan Bonus, a ove godine
imao je u Kninu književne sate Jakša Fiamengo. Pjesme za
djecu i sonetni stihovi, dugo će zvoniti u sjećanjima učenika koji su posjetili književne sate, toga vrijednoga promicatelja kulture knjige i ljepote riječi. Susreti su održani u
osnovnim školama Domovinske zahvalnosti i dr. Franje
Tuđmana, a u Benkovcu u Gradskoj knjižnici, gdje su uz
Fiamenga, svoje stihove govorili i Zvonko Čulina i Fabijan
Lovrić. U glazbenom dijelu nastupili su učenici glazbene
škole i klapa Aseria iz Benkovca. (Fabijan Lovrić)
ORAHOVICA Promotivna sadnja murvi
u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Orahovici bila je
sastavni dio programa obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Projekt Murva započeo je 2007.
godine, a organizira ga ekološka udruga Lijepa naša sa
željom da se tijekom sljedećih desetak godina u Hrvatskoj
zasadi najmanje sto tisuća sadnica. Ravnateljica Maja
Škraba istaknula je da je cilj projekta spasiti gotovo zaboravljenu voćku koja je nekada bila široko rasprostranjena u
nas. Tom je prigodom uručila sadnicu duda gradonačelniku
Josipu Nemecu kao znak zahvale za dobru suradnju škole i
grada. Mladi čuvari prirode posadili su dud u školskom
dvorištu. Sadnji su bili prisutni učenici, učitelji, ravnateljica
i gradonačelnik. Dvije sadnice duda posadili su Mali ekolozi u PŠ Nova Jošava. (Marijana Ptiček)
PODRAVSKE SESVETE
Pastirske igre i športovi
Podravskih Sesveta vrijedna je knjiga koja opisuje dio prebogatog kulturnog nasljeđa u Podravini.
Predstavljena je u Podravskim
Sesvetama, a napisao ju je učitelj u
mirovini Željko Kovačić. Na predstavljanju djela uvodno je govorio dr.
Dragutin Feletar iz Koprivnice, a
nazočili su i predstavnici Etnografskog
muzeja iz Zagreba. Željko Kovačić bio je dugogodišnji
učitelj u nižim razredima Područne škole u Podravskim
Sesvetama i vrijedno je skupljao građu za etnografsku zbirku te bio aktivni sudionik pastirskih igara u Podravskim
Sesvetama. U proučavanju i čuvanju hrvatske narodne
baštine postigao je izvanserijske rezultate. - Cijeli život grli
prebogatu narodnu baštinu Podravine i bori se za njezino
očuvanje i afirmaciju - rekao je dr. Feletar. Posljedica je
toga ova najnovija knjiga opremljena jednostavnim tekstom koji opisuje nastanak i oblik igre te potrebnih pomagala do samog načina igranja. Cijele opise prate originalne
fotografije što pojednostavljuje učenje igre. Verižanje,
kozlićanje, kuturanje, šličenje, nožićanje, bacakanje samo
su dio cjelokupne građe. Kovačićeva knjiga ima višeslojno
značenje u etnologiji pa i jezikoslovlju, jer je napisana
starim zavičajnim govorom Podravskih Sesveta. (Franjo
Bartolić)
suradnici
javljaju
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Osnovna
škola
BOBOTA
Iz bakine kuhinje
Učiteljice su pozvale
roditelje i bake učenika da zajednički pripreme jela kakva su
spravljale naše bake
djedovima kada bi se
umorni vraćali s polja
U
Osnovnoj školi u Boboti
održan je integrirani dan
u povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje naslovljen
Iz bakine kuhinje - i ja znam mijesiti tijesto. Cilj je toga i sličnih
druženja očuvati kulturnu baštinu,
njegovati tradicionalne običaje,
uočavati važnost plodova zemlje u
svakodnevnom životu te brinuti se
za okoliš i zaštititi ga od onečišćenja. Integrirani dan koncipiran je
tako da je svaki razred bio zadužen
donijeti namirnice potrebne za pripremu tradicionalnih jela iz bakine
kuhinje. Učiteljice su pozvale roditelje i bake učenika osmog razreda
da zajednički pripreme jela kakva
su spravljale naše bake djedovima
Učenje za život
kada bi se umorni vraćali s polja.
Učenici osmoga razreda sudjelovali su i u ukrašavanju škole te
u radu kreativne radionice pod
nazivom Stara seljačka kola, koju
je vodila učiteljica likovne kulture Snježana Đekić. Zadatak radionice bio je izraditi seljačka kola
od jesenskih plodova kojima su
bake i djedovi prevozili namirnice
potrebne za život. Na taj su način
učenici osmog razreda potpuno bili
nositelji obilježavanja Dana kruha
u školi. Integrirani dan završio je
PULA
kulturno-umjetničkim programom
koji su organizirale Bojka Đorđević (dramska grupa), Nataša Lukić
(zbor) te učiteljica razredne nastave recitalom, recitacijama, zborom
i plesno-ritmičkim izvedbama.
Svečanost Dana kruha ostvarena
je uspješnom suradnjom učiteljica
razredne s učiteljicama predmetne
nastave Ljiljom Stoparić, Mirjanom Trivunović i Snježanom Đekić.
Nataša Milanković
Slađana Popović-Sorevik
Osnovna škola
Monte Zaro
Sportom protiv agresije
Ostvaruje se projekt
upoznavanja djece s
pozitivnim učincima
sporta u svakodnevnom životu i kvalitetnim provođenjem
slobodnoga vremena
P
sihologinja i koordinatorica
UNICEF-e škole Lucija Modrušan organizirala je za učenike nižih razreda Osnovne škole Monte Zaro u Puli prvu u nizu sportskih
radionica radi upoznavanja djece o
pozitivnim učincima sporta u svakodnevnom životu i kvalitetnim provođenjem slobodnoga vremena. Škola je u
projektu Stop nasilju te svake godine
provodi različite tematike radionica
povezanih s prevencijom nasilja.
Učenici su na prvom susretu imali
priliku upoznati judo kao sport koji,
iako spada u borilačke vještine, pomaže održavati koncentraciju jer
sadrži elemente usmjeravanja pažnje na zahvate koji su sastavni dio
Učenici su na prvom
susretu imali priliku upoznati judo kao sport
kineske vještine jiu-jitse, tj. nježne
umjetnosti, a osnovno načelo te vještine glasi: Popusti da bi pobijedio.
Taj se sport kasnije prenio u Japan.
Tako su pulski učenici shvatili da je
u nasilnim situacijama vrednije popustiti i ne reagirati na nasilje, nego
ga poticati.
Pljeskom i osmijesima učenici su
podržali projekt i svoje nove prijatelje sportaše iz Judaškoga kluba
Randori u Puli. Zajedno s njima
okušali su se i u kratkim obrambenim zahvatima. Zahvalili su treneru
i voditelju radionice Diegu Tikulinu na ugodnom druženju te željno
iščekujemo daljnje radionice s ostalim sportašima. Projekt će se provoditi do kraja školske godine kada će
školu posjetiti treneri, sportaši i djeca uključena u različite sportove.
L. M.
U spomen
Slavko Balog
ŽRNOVO Izložba kruha i ostalih plodova
zemlje u Osnovnoj školi Ante Curać - Pinjac u Žrnovu
pobudila je veliku pozornost učenika, učitelja i mještana.
Na stolu se našlo obilje kruščića oblikovanih dječjim rukama, starinskih žrnovskih kokošica, pogača, pletenica i još
mnogo zanimljivih oblika kruha, od kojih su neki pečeni na
starinski način u krušnim pećima. Na početku svečanosti
učenici razredne nastave otpjevali su nekoliko prigodnih
pjesmica, imali zgodan igrokaz i otplesali zanimljiv ples.
Kruh i plodove zemlje blagoslovio je don Božo Baničević,
a potom su učenici, dijeleći kruh, zajednički marendali. I
ove je godine cilj bio podsjetiti na vrijednost kruha kao
važne namirnice u prehrani te povratak istinskim vrijednostima, prirodi i njezinim plodovima. Učitelji su zahvalili
svim mamama i bakama na pomoći djeci u pravljenju
kruha. (Anamarija Skokandić)
(1929. ‡ 2010.)
U Čabrajima nadomak Križevaca
preminuo je 4. listopada 2010. Slavko
Balog, ugledni križevački prosvjetni i
sportski djelatnik te glumac u poznatim
televizijskim serijama Gruntovčani te Dirigenti i mužikaši. Rođen je 20. svibnja 1929. godine u Svetom Petru Čvrstecu, selu nedaleko od
Križevaca. Nakon školovanja u nižoj gimnaziji,
završio je i Učiteljsku školu u Križevcima, gdje je
i zavolio poziv učitelja i pedagošku znanost. Prije
odlaska na studij na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je stekao zvanje profesora pedagogije i
psihologije, učiteljevao je u Grubišnom Polju, u
Sv. Petru Čvrstecu, a od 1. rujna 1959. u
Križevcima.
Za svoj prosvjetni rad dobio je brojna
društvena priznanja. Nagradu za životno
djelo dobio je i od Grada Križevaca 2007.
Bio je dugogodišnji predsjednik Turističkog
društva u Križevcima, a mnogi ga pamte
i po ulozi varoškog suca na tradicionalnoj turističkoj priredbi Križevačko veliko spravišče. Bio je i dugogodišnji predsjednik
križevačkog Automoto kluba, a 2008. dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog autokluba. Njegove su velike zasluge za razvoj motociklističkog
sporta u Križevcima, čiji su vozači višestruki prvaci
Hrvatske u cestovnim motoutrkama i motoslalomu.
Balog je bio i dugogodišnji direktor motociklističke
utrke Nagrada Križevaca u Gornjem gradu. M. T.
suradnici
javljaju
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
TIJARICA
G
Osnovna škola
Stjepana Radića
Nagrada nadarenima
lumci Kazališnog studija Dubrovnik Darko
Kavain i Nerma Kreso svake godine posjećuju hrvatske škole poučavajući djecu glumi
i upoznajući ih s djelima poznatih domaćih i svjetskih
pisaca. Proteklih dviju godina u više su navrata bili
gosti i osnovne škole Stjepana Radića u Tijarici koja
uspješno surađuje s tim kazalištem. Teme njihovih gostovanja bile su život i djelo Marina Držića te Williama Shakespearea koji su predstavljeni na zanimljiv i
nadasve poučan i djeci prihvatljiv način.
Njihov nastup obuhvaća red glume, red biografije
pisca s osvrtom na vrijeme u kojem je živio i stvarao te glumačku radionicu za djecu koja samostalno
odglume kraće ulomke iz navedenih djela. Djeci je
ovo jako zanimljivo, a tekst i izgovor kojeg obično
smatraju dosadnim i nerazumljivim, postaje im toliko
prihvatljiv da i na školskim priredbama glume scene
iz djela Marina Držića dubrovačkim narječjem ili Shakespearea izričajem iz tih
davnih vremena.
Cilj je gostovanja dubrovačkoga kazališta otkriti djecu nadarenu za
glumu. Tako su tijekom
dvogodišnjega gostovanja
u Tijarici zapazili iznimno
nadarene učenike Anitu
Pavić i Lovru Sučića. Uočivši njihov glumački dar,
pozvali su ih na Ljetnu
glumačku radionicu među
još 40 izabranih učenika iz
cijele Hrvatske. Tema radionice bila je život i djelo Williama Shakespearea. Djeca su tijekom 16 dana svakodnevno radila na prizorima iz Shakespeareovih drama te
proučavala jezik i kazalište elizabetinsko-jakobinskoga
vremena. Projekt je predstavljen javnosti kroz medije
i uspješnu predstavu na kraju radionice. Kroz glumu,
igru, zabavu i opuštanje, djeca su se obogatila lijepim,
poučnim i nezaboravnim iskustvom, a o njihovu uspjehu na glumačkoj radionici dovoljno govori i podatak da
su i sljedeće godine pozvana u Dubrovnik.
Veliku zahvalnost zaslužili su glumci Kazališnog
studija Dubrovnik koji su unatoč kriznim vremenima
Kroz glumu,
igru, zabavu i
opuštanje, djeca
su se obogatila
lijepim, poučnim
i nezaboravnim
iskustvom
VINICA
Školska
lektira
P
Djeci je ovo jako zanimljivo
učinili sve da bi osigurali osnovne preduvjete za održavanje radionice, pokazavši time svoju zanesenost za
glumu, ali i ljubav prema djeci kroz otkrivanje njihova glumačkog dara. Veliku zahvalnost zaslužili su
isto tako i dobri ljudi koji su željeli ostati anonimni,
a donirali su novac za smještaj malih-velikih glumaca. Valja reći da su oboje učenika istinski odlikaši
pohvaljivani i nagrađivani tijekom cijelog osnovnog
obrazovanja kako u školi, tako i na lokalnoj i županijskoj razini. Stečena znanja na glumačkoj radionici
zasigurno će pomoći tim mladim glumačkim nadama
u daljnjem školovanju, a u sjećanju ostat će kao jedinstven i nezaboravan doživljaj.
Ana Bravić
Osnovna
škola
čenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole u Vinici održala je
redovitu godišnju skupštinu te svečano obilježila deset godina
zadružnoga rada. Ravnateljica Anica Hrnčić prisjetila se u uvodnoj riječi dana kada je ona bila zadrugarka u školskoj zadruzi koja je u
Vinici osnovana još 1956. te je djelovala do 1960. Obnovljena je 2000.
na poticaj članova likovno-estetske grupe, koja je izradila maske kao
bedževe za svoje učitelje i kolege te odonda vrlo uspješno djeluje. Učenička zadruga tada dobiva ime Vrčeki i u
njoj djeluju sekcije: keramičarska Grozdik,
veziljska Mierka, cvjećarska Muškatlin, povijesna Vinička baština, informatička Listik
i licitarska sekcija Cifra.
U početku su se zadrugari bavili izradom
ukrasnih i uporabnih predmeta na temu
grozda i lista vinove loze, jer je to specifično za vinički kraj, a kasnije su se sve sekcije počele baviti očuvanjem baštine lijepoga viničkoga kraja: očuvanjem lončarskog
posuđa, licitarskog zanata te bijelog veza
ili šlinganja. O zadružnim zanimljivostima
govorila je voditeljica zadruge učiteljica
Tatjana Pajtak. Zadrugarima i voditeljima
sekcija riječi pohvale i čestitke uputili su
mnogi uvaženi gosti. Općinski načelnik
Marijan Kostanjevac istaknuo je veliko zadovoljstvo što zadruga tako dobro djeluje i
predstavlja diljem Lijepe Naše i mjesto Vinicu pa je općina platila prijevoz za nagradni izlet u Lobor i Krapinu.
Jedna od suosnivačica obnovljene zadruge Katarina Pajtlar također je
čestitala zadrugarima na postignućima i poželjela im još mnogo uspjeha i
osnivanja novih sekcija. Voditeljica Međužupanijskog aktiva učeničkih zadruga Snježana Hranić pohvalila je sve zadrugare te istaknula da su članovi
i voditelji Vrčeka jedna od najzapaženijih zadruga u Hrvatskoj. Pohvalne riječi uputio je i vinički pjesnik Ivan Bek, s kojim također izvrsno surađuju.
Na kraju skupštine uručene su zahvalnice učenicima koji su u proteklih deset godina predstavljali zadrugu na smotrama te voditeljima
sekcija i školskim djelatnicima koji pomažu radu zadruge, kao i svim
ustanovama, tvrtkama, poduzećima, stručnjacima, roditeljima, mještanima i drugima koji pružaju potporu radu zadruge. U ime nagrađenih
zahvalnicama skupu su se obratile i mještanke Dragica Zrinjski i Marica
Ivačić sa željom da zadruga živi još dugi niz godina i da se vinička baština i vinička riječ i dalje čuvaju i njeguju.
A. H.
Godišnja skupština učeničke
zadruge pokazala je veliko
bogatstvo u
desetogodišnjoj
aktivnosti i
spremnost da se
proširi rad u novim sekcijama
NA©A SVAKIDA©NJICA
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
Vrčeki slave radno
U
23
www.skolskenovine.hr
U spomen
Luka Kraković
(1957. ‡ 2010.)
Nakon kraće
bolesti, umro
je 22. listopada
2010. naš dragi kolega Luka
Karković, ravnatelj Građevinske tehničke
škole u Rijeci.
Rođen je na Hvaru 22. veljače
1957. godine. Osnovu školu završio je u Hvaru, a srednju u Senju.
Nakon završene srednje škole upisao je Pedagoški fakultet u Rijeci,
smjer fizika s tehničkim obrazovanjem. Diplomirao je 1982. godine. Nakon diplomiranja radio je u
Centru usmjerenog obrazovanja
u Opatiji godinu dana, a zatim u
Centru usmjerenog obrazovanja
za kadrove u obrazovanju i kulturi.
Od 19. ožujka 1984. godine zaposlio se u CUO-u u građevinarstvu i komunalnoj djelatnosti. Devet godina radio je na poslovima
nastavnika fizike i voditelja nastave. Nakon razdvajanja Građevinske tehničke škole i Graditeljske
škole za industriju i obrt 1993.
godine, izabran je za ravnatelja Građevinske tehničke škole.
Ravnateljsku funkciju obavljao je
neprekidno sedamnaest godina.
Pod njegovim se vodstvom škola
modernizirala i postigla nebrojene uspjehe. Ostavio je neizbrisiv
trag u životu škole.
Pamtit ćemo ga kao ravnatelja
prijatelja koji je uvijek imao lijepu
riječ za svakoga od nas.
Udruga hrvatskih
srednjoškolskih ravnatelja
roblemi sa školskom lektirom su
mnogobrojni, ali najveći je ipak
kad učenici ne žele čitati ništa, a najmanje školsku
lektiru. Na tu temu novinari jedne televizijske kuće proveli su anketu o tome je li uopće potrebno čitati lektiru.
Odgovori su znakoviti i najviše je bilo onih koji su tvrdili
da lektiru u ovakvom obliku ne treba čitati. Osobito je
bio u to uvjeren jedan mlađi čovjek koji, usput rečeno,
izjavljuje da u životu nije nikad čitao knjige.
Hajde, sad ti, učitelju, nagovori, motiviraj, sugeriraj
učenicima svojim da čitaju, jer je čitanje jako korisno za
duhovni i drugi razvoj pojedinca, a kakav je pojedinac,
takvo je i društvo. Naše društvo u riječi i slici ne voli
knjigu, ne voli književnike, ne cijeni umjetnike i po svemu sudeći uopće ne žudi ni za kakvim duhovnim napretkom, jer je svima već ovih silnih napredaka preko glave.
Kad bi djeca, možebiti, čitala knjige za lektiru,
iz njih bi mogla naučiti
da treba govoriti istinu, a
kamo bi stigla onda naša
djeca da govore istinu, kad
je istina nekakva voda duboka iz koje se nikad ne
zna što će izroniti. Razne
laže i paralaže su na djelu,
i ne samo na djelu, one su
prekrile tako zdušno naše
plodno tlo kao jesensko lišće i ne vidi se više dobro
ni put, ni staze.
Nesretni filozofi i književnici šapću i šuškaju o
tome da je sve ovo ipak
samo prolazno, a da će ono
pravo i istinito tek doći i
onda će izaći svako djelo na vidjelo. Samo što je
učenicima i učiteljima već
dosadilo čekati da se vidi
kako su pouke i poruke koje nam pisci kroz svoja djela
poručuju tako sitne i ne mogu se probiti ispod naslage
žutila koje sve prekriva.
Iz lektirnih knjiga može se pročitati i da bi djeca trebala
štovati svoje roditelje i staratelje, a oni bi uvijek morali biti blagi i nježni prema svojim potomcima. U našoj
stvarnosti i javnosti pričaju se drugačije priče. Reklame,
primjerice, baš ovih dana, stoput na dan vrište kako je
najbolje kad ti se roditelji odsele u Australiju i ostave ti
samo svoj bankovni račun.
To je izgleda nekome duhovito i vickasto, ali nije vic
kad se to djeci utuvi u glavu i ona će se početi pitati kad
će se i njegovi već jednom odseliti, a njemu samo slati
novac. Sluđeni roditelji koji su bez posla i bez bankovnih računa, mogu samo sjesti i plakati, a da će ga njegov
potomak štovati, neće, jer mu ne može priuštiti ni izbliza
onaj jelovnik koji je propisan za gospodu u Remetincu.
Baš je skoro tisak objavio jelovnik gdje se, među ostalim,
nudi za večeru šunka, rolana, pečena.
Nezaposleni roditelj jedva će djetetu kupiti kruh.
Mama koja u trgovini zaradi dvije tisuće kuna na mjesec, ne može svojemu djetetu kupiti za doručak čitavu
paštetu, jer je to za nju preskupo, za abonente u zatvoru
to je tek skromni doručak jer su oni nekad imali običaj
za jedan domjenak pokrkati čak 150 kilograma pršuta,
isto toliko skupog sira i tko zna koliko ostalih delicija i
skupih pića uvezenih i domaćih. Sve to može se iščitati
iz naših sredstava informiranja, za to nam nije potrebna
lektira. Nijedna školska lektira još nije tu temu obradila i
ne zna se kad će.
Ili ono, umiljato, kad unuk tvrdi da je najbolje da baka
nikad ne uđe u njegovu sobu jer on ima nešto što je mnogo važnije od svih baka na svijetu, a to je nešto što se
mora kupiti. Nema nikoga tko bi sankcionirao tako nakaradne reklame koje šire svoju smrdljivu ideologiju o
tome da je sve na prodaju, da je svrha života surfati i uživati, a da bi se uživalo treba imati samo bankovni račun.
Nema te i takve lektire koja bi imala toliku moć kao što je
imaju oni koji plaćaju reklame i kreatori naše stvarnosti
i sadašnjosti.
Da bih ja ovo mogla uočiti i napisati u tome mi je pomogla, ipak, nitko drugi, nego učiteljica koja me naučila
čitati i školska lektira koju sam čitala. Padaju listovi s
grana, padaju listovi knjiga, jer je čitav mjesec posvećen
lektiri, a možda će se u nekoj mudroj knjizi naći i nekakav
savjet kako vidjeti i prepoznati ono što je dobro i lijepo u
ljudima. Nagovorite ipak svoje učenike da čitaju.
Nesretni filozofi i književnici
šapću i šuškaju
o tome da je sve
ovo ipak samo
prolazno, a da
će ono pravo i
istinito tek doći
i onda će izaći
svako djelo na
vidjelo
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
RIJEKA
Učenički dom
Podmurvice
Priznanje
za ustrajan rad
U
povodu Svjetskog dana učitelja u Hrvatskom kulturnom
domu na Sušaku u Rijeci dodijeljene su županijske nagrade učiteljima i odgojno-obrazovnim ustanovama za
postignuća u radu s učenicima i za stručnost. Nagrađeno je 12
nastavnika te četiri županijske odgojno-obrazovne ustanove.
Učenički dom Podmurvice u Rijeci nagrađen je u kategoriji
najboljih srednjoškolskih odgojno-obrazovnih ustanova. Nagradu je primila ravnateljica Ljiljana Kencel-Drandić.
Dom se bavi odgojnom i obrazovnom djelatnošću 63 godine. U početku bio je to internat mješovitog tipa, a 1961. dobiva naziv Đački dom Podmurvice. Od 1966. dom smještava i
učenike sa smetnjama u razvoju, koji se uspješno integriraju
s ostalim učenicima i ta suradnja traje do danas. U vrijeme
ratnih razaranja, u domu su bili prognani učenici iz okupiranih
krajeva te su se osjećale teškoće u realizaciji odgojnih i obrazovnih sadržaja, ali su svi ponosni na to što su bili sudionici
stvaranja hrvatske države.
U dugom razdoblju rada i postojanja u domu je bilo smješteno više od 20 tisuća srednjoškolaca koji su uspješno završili
školovanje i postali odgovorni mladi ljudi. S njima je radilo i za
njih se brinulo 14 ravnatelja, 100 odgojitelja profesora i stručnih
suradnika te 138 ostalih radnika. Domske atmosfere i svojih odgojitelja, sjetit će se mnogi sada ugledni znanstvenici, liječnici,
profesori, sportaši, glazbenici, poduzetnici. Cjelokupni odgojni
i obrazovni rad odvijao se prema utvrđenom programu.
Uz mentorsku razinu, realizira se 13 izbornih i devet posebnih programa, koje izvode odgojitelji profesori. To omogućuje
uspješan nastup učenika na sportskim i kulturnim natjecanjima, gdje postižu izvrsne rezultate. Takav rad s učenicima zahtijeva stalno stručno usavršavanje pa je u protekloj školskoj
godini sedam profesora promovirano u mentore, a jedan profesor u savjetnika. U posljednje vrijeme dom pridonosi i razvoju
visokog obrazovanja, jer prima i smještava studente svih županijskih fakulteta.
Tijekom svih godina radi se na unapređenju i poboljšanju
učeničkog standarda i sada dom imao dvokrevetne i trokrevetne sobe, moderan namještaj, ugodan blagovaonički prostor,
dvoranu za sportske aktivnosti, kompjutorsku učionicu, domsku knjižnicu, keramičku radionicu, igralište za male sportove
i druge prikladne prostore. Uspješno se integrira i u socijalnu
sredinu te surađuje s roditeljima, Ministarstvom obrazovanja,
županijom, srednjim županijskim školama, učeničkim domovima u cijeloj zemlji, osnovnim školama, Centrom za socijalnu
skrb, zdravstvenim ustanovama, crkvom, Caritasom, Crvenim
križom, Filozofskim fakultetom, Gimnazijom i Učeničkim domom Miroslava Krleže iz Pečuha i Učeničkim domom iz Villanyja u Mađarskoj te ostalim institucijama obrazovanja i kulture,
kao i Društvom gradskih tjelesnih invalida, Domom umirovljenika Turnića, Društvom za zaštitu životinja i drugima.
Učenici i njihovi odgojitelji već 35 godina nastupaju na
međužupanijskim i državnim domijadama te prikazuju svoja
postignuća u kulturi i sportu na kojima osvajaju nagrade. Surađuju i s mnogim sportskim klubovima u gradu, jer su mnogi
domski učenici i aktivni sportaši. Da bi šira okolica imala bolji
uvid u njihov rad, izdali su tri publikacije posvećene domskim
obljetnicama. Do 2007. izdavali su i domski list Mi, a sada prikazuju svoj rad na internetskim stranicama. Od 2008. prvi su
županijski dom član europske obitelji ekoloških škola i krasi
ga zelena zastava.
I tako već 63 godine stvaraju sliku, domski mozaik, svjesni
da svaki put može biti dug i pun izazova, a takav je bio i ostao
i njihov.
Mirjana Mance i Staša Sobolevski
U spomen
Dragutin Orak
(1937. ‡ 2010.)
U svome domu, 15. lipnja 2010. godine, umro je Dragutin Orak, ravnatelj u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u
Križevcima, istaknuti društveni djelatnik, odgojitelj, likovni
pedagog i direktor. Rođen je 1937. godine u Gornjoj Rijeci. Gimnaziju polazi u Bjelovaru 1949. godine, a završava
je u Križevcima 1952. godine. Za vrijeme školovanja u
Bjelovaru uključen je u poslijeratno Bjelovarsko radničko
sveučilište, pod voditeljstvom Franje Vilhelma i Ivana Generalića te crta i slika pod njihovim nadzorom.
U Križevcima 1952. godine upisuje se u Učiteljsku školu. Uključio se 1952. u Likovnu sekciju Vladimira Nazora pod voditeljstvom Valentina Puževskog, u okviru koje
izlaže na nizu likovnih manifestacija. Istodobno surađuje
u srednjoškolskom časopisu za kulturu i umjetnost Poletu.
Diplomirao je likovni odgoj pri Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1963. godine, a 1987. diplomirao je likovnu kulturu
pri Pedagoškom fakultetu u Rijeci.
Uz stručno-pedagoški rad cijelo se vrijeme intenzivno
bavi slikanjem i povremeno izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Istaknuti društveni djelatnik, odgojitelj i likovni pedagog,
član i dugogodišnji predsjednik Ogranka HPKZ-a Dragutin
Orak bio je vrlo uspješan direktor i ravnatelj Osnovne škole Ljudevita Modeca u Križevcima.
T. M.
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Osnovna škola
Eugena Kvaternika
VELIKA GORICA
Unaprijedili kvalitetu rada
i boravka u školi
G
otovo da nema ljetnih školskih praznika da se
u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Velikoj
Gorici, najstarijoj školi na tom području, ne
obave manji ili veći radovi na njezinom dotjerivanju i
uređenju. Ovogodišnji su radovi značajno unaprijedili
kvalitetu rada i boravka u školi, ali i zamjetno promijenili njezin izgled. U cijelosti su preuređeni sanitarni
čvorovi u zapadnom traktu razredne i predmetne nastave, no najveće su promjene bile u holu i na ulazu
u školu, posebno u školskom dvorištu, blagovaonici i
traktu za tjelesnu kulturu.
Pomicanjem ulaznih vrata prema van i uklanjanjem
međuprostora, hol je postao znatno veći, a postavljanjem mramornih ploča, pod je postao ljepši i jednostavniji za održavanje. Nedavnim postavljanjem
mramorne fontane sa četiri izvora učenici su dobili
mogućnost napiti se vode,
bez odlaska u sanitarni
čvor i upotrebe ruku, što
je znatno higijenskije. Polovica unutarnjeg dvorišta,
prije sasvim pokrivenog
travom, sada je popločena,
što će učenicima omogućiti izlazak i odmor na zraku, kad dođu ljepši i topliji
dani, poglavito za vrijeme
pauza tijekom nastave, ali
i izvanučioničku nastavu.
Drugi dio dvorišta ostao je
pokriven travom, a između popločanog i travnatog dijele postavljene je lijepa fontana koje je značajno oplemenila izgled i do sada lijepog, ali nedovoljno iskorištenog prostora. Nabavljen je i novi blagovaonički
namještaj, a svaka učionica ima prijenosno računalo.
Valja spomenuti i radove na područnim školama,
osobito odličnu suradnju roditelja i škole, kao i brojne
donacije. Kao plod toga izrađeno je parkiralište iza
škole, a roditelj Milivoj Meštrović svojim je sredstvima i trudom izradio i postavio novi drveni rukohvat
na stubištu Područne škole Dubranec u kojoj su i sanirane podrumske prostorije. Prema riječima ravnate-
Ovogodišnjim
radovima
značajno je
unaprijeđena
kvaliteta rada
i boravka u
školi
Najveće su promjene bile u školskom hodniku
lja OŠ Eugene Kvaternika Ivice Gazdića, u tijeku su i
pripreme za obnovu ograde.
Podsjećamo i da je u knjižnici Galženica u Velikoj
Gorici održana 16. listopada 2010. promocija knjiga
učiteljica iz OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici
Melite Delić i Marine Mužek, autorica priručnika za
matematiku za niže razrede osnovne škole pod nazivom Matka je slatka (1, 2 i 3), kao i radnih knjiga za
lektirna i filmska djela u trećem i četvrtom razredu
Moj svijet književnosti i filma. Knjige je ilustrirala Veronika Prvonožec, bivša učiteljica u OŠ Eugena Kvaternika, a grafički uredila dizajnerica Biljana Knebl.
Osim njih, na promociji su bili i urednik izdanja Damir
Domišljanović i recenzentica i profesorica hrvatskog
jezika u OŠ Eugena Kvaternika Ivana Dubovečak.
Vrlo dobro pripremljen program izveli su učenici
osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića
Karla Resanović, Filip Stankić, Leo Išek, Filip Sabljak
i Dora Mužek, a lijepo vodila knjižničarka Marija Ivanović. Posjetitelji su dupkom ispunili knjižnicu, vrlo
pozorno pratili sva događanja i sudionike nagradili
snažnim pljeskom. S obzirom na kvalitetu uradaka
dviju učiteljica, vrlo je vjerojatno da će ovi priručnici
naći put do učenika u našim školama i pomoći im u
vježbanju i proširivanju znanja.
I. G.
KLENOVNIK
N
U posjetu
Podgori
Monografija učeničke
zadruge Licitarsko srce
a Državnoj smotri učeničkih zadruga u Podgori
Učeničku zadrugu Licitarsko srce iz Osnovne škole grofa
Janka Draškovića iz Klenovnika predstavile su učenice petoga
razreda Ivana Canjuga i Lorena
Mudri, a pratile su ih učiteljica
Štefica Oštarjaš i pedagoginja Ankica Džalto. Svoje stvaralaštvo i
poduzetništvo mlade klenovničke
zadrugarke pokazale su u šatoru
postavljenom na rivi u Podgori.
Licitare i druge zadružne proizvode kupovali su
mještani i njihovi gosti, čak i iz inozemstva
Lorena je članovima državnog povjerenstva govorila o radu zadruge, a Ivana pokazala praktičan rad
ukrašavanja ili cifranja licitarskog
srca. Zadrugarke su izvijestile i o
radu i kurikulu zadruge.
Učenice su istaknule da je štand
bio prekrasan te da je nakon što
je komisija završila ocjenjivanje
počela prodaja proizvoda. Licitare i druge proizvode zadruge kupovali su mještani i njihovi gosti,
čak i iz inozemstva, uključujući
Australiju, Njemačke, Englesku
i druge zemlje. Najživlje bilo je
kada su došli učenici iz Tučepa
pa su i njima pojasnile proces
izrade licitarskoga srca. Učenica
iz te škole Glorija napisala je u
Knjigu dojmova: Sve vam je lijepo. Štand vam je prekrasan. Vidi
se da ste puno truda uložili u sve
ovo.
Na smotri je predstavljena i monografija s fotografijama učeničke
zadruge Licitarsko srce urednice
Ankice Džalto u kojoj je prikazan
petogodišnji rad u obnovljenoj zadruzi, podaci o školi i učeničkoj
zadruzi. Za svaku školsku godinu
navedene su aktivnosti, sudjelovanja, priznanja i nagrade. Opisan je
rad sekcija i sve je popraćeno fotografijama. Izdavanje monografije omogućili su Hrvatska udruga
učeničkog zadrugarstva i škola u
Klenovniku.
A. Dž.
mediji
aktualno
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
U»ITELJI
PISCI
Marija
Šeremešić
Hrvatski školski muzej - Izložba učenika drvodjelskih škola
Oživljavanje tradicijske
arhitekture
H
rvatski školski muzej prigodom
svakog početka i kraja školske godine organizira projekt pod nazivom Neka škola započne i završi u Hrvatskom školskom muzeju, kada se – u prvom
redu izložbom učeničkih radova – predstavlja javnosti zanimljiva škola, udruga,
učenički dom ili neka druga odgojno-obrazovna ustanova.
Dijelom toga projekta godine 2008. bila
je i Drvodjeljska škola u Zagrebu koja je
bila predstavljena s još sedam drvodjelj-
Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba
Jelena Pavičić Vukičević
i pomoćnica pročelnika
Gradskog ureda za
obrazovanje, kulturu i
šport Božica Šimleša.
Autor kuće od kamena
je Martino Grgić iz
Obrtničke tehničke
škole iz Splita (mentorica Gordana Zvjerković)
Snimio Fredy Fijačko
Marija Šeremešić rođena je 1948. godine u Somboru. Prosvjetna je djelatnica
u mirovini. Pri HKUD “Vladimir Nazor”
u Somboru vodi recitatorsku i dramsku
sekciju. Piše dramske tekstove. Poeziju
objavljuje u zajedničkim zbornicima i časopisima. Predsjednica je Udruženja građana “Urbani Šokci” u Somboru. Na temu
života i običaja šokačkih Hrvata Bačkog
Monoštora sudjelovala je na četiri međunarodna okrugla stola održana u Osijeku,
te na međunarodnom okruglom stolu “Dani
Balinta Vujkova” u Subotici, zatim u Baču
i na simpoziju Pasionska baština u Sarajevu. S Antonijom Čotom objavila je knjigu Dukat ravnice, a samostalno brošuru o
HKUD “Vladimir Nazor” Stopama nasljeđa
te monografiju Tragovi sjećanja. Aktivna je
djelatnica u svim segmentima kulture vojvođanskih Hrvata.
25
www.skolskenovine.hr
Put
Vjetrovima glas išao
brzinom munje,
riječi pekle kao žar.
Ustreptale čežnje putovale
pune sumnje
riječi stigle kao dar.
Zapretana tuga šuti
puna strpnje
riječi gasnu kao gar.
Rosa
Biserna ljepota
Kapljica tvojih
Zrcali na vlatima
Trave
Ogleda se duša
Obrisa mojih,
Plavetno sivu rosu
Slave
Prosanjani zraci,
Modrina snena
Brišu svilene snove
Plave
Čežnja
U šarama duginih boja
Ti se skrivaš, lijepa moja
rosom umivena
suncem obasjana.
Nikad dosta doživljena,
proživljena,
opisana,
opjevana,
oslikana.
U svilene niti uspomena
umotana
u suzama ogledana.
U nedodir duše ušuškana
Tako blizu,
a daleko – MOJA HRVATSKA.
Detalj s izložbe - u prvome planu
rad učenika Denisa Čavlovića iz
Srednje škole Novska (mentorica
Ankica Bajzek)
skih škola iz Hrvatske u okviru izložbe
Drvodjeljske škole – Drvo naš odabir. Ta
suradnja nastavljena je i tijekom školske
godine 2009./2010. u kojoj je Drvodjeljska škola u Zagrebu za potrebe Hrvatskoga
školskog muzeja započela stvaranje muzejske radionice/igraonice koja sve brže
poprima izgled stare učionice 19. stoljeća.
– Školski namještaj, replike starih školskih klupa, katedra za našu učiteljicu,
oprema za učionicu sve je to djelo ruku naših vrijednih suradnika, stvaraoca učenika
i profesora Drvodjeljske škole u Zagrebu,
koje će svoje stalno mjesto pronaći u našem Muzeju – objašnjava Kristina Gverić,
HTV
S otvaranja izložbe Drvo, kamen,
crijep - svaki dom je lijep u
Hrvatskom školskom muzeju
voditeljica marketinga u HŠM.
Rezultat te suradnje jest i izložba radova učenika drvodjeljskih škola Hrvatske
Drvo, kamen, crijep - svaki dom je lijep,
koja je otvorena u HŠM u četvrtak, 4. studenoga. Na izložbi su predstavljeni radovi
sa Smotre učeničkih radova završnih razreda srednjih strukovnih škola za obradu
i preradu drva.
“Tradicijska arhitektura je važan dio
naše kulturne baštine i imanentna je načinu egzistiranja žitelja u našoj domovini
pa se zbog prodora novih materijala, često sumnjive kvalitete, mora sačuvati naša
prepoznatljivost i za naše unuke. To ćemo
U ovoj napetoj epizodi prijatelje iz OŠ Tina Ujevića i OŠ Pušća
predstavljamo i na važno pitanje odgovaramo. Sedam pobjedničkih
škola već znamo. Još jedno prazno mjesto za ulazak u drugi krug
natjecanja čuvamo. Koja će ekipa spretnija biti? Hoće li više sreće
smeđi ili ljubičasti imati? Odgovor na pitanje će saznati samo oni
koji u nedjelju odluče osmu epizodu Prijatelja pogledati!
Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić
Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić
Scenarist: Tomislav Zagoda
Redatelj: Vladimir Kleščić
HTV
Najavljujemo...
Program za djecu i mladež
Prijatelji
Prvi program, nedjelja, 14.11.2010. u 8.05 sati
Dokumentarni program
Gorom jaše kićeni svatovi - emisija
pučke i predajne kulture
Prvi program, petak, 12. 11. 2010., u 15.40 sati
“Gorom jaše kićeni svatovi...” stih je narodne svatovske pjesme iz
Žumberka. Iako na Žumberku više gotovo da i nema ni konja ni svatova, zahvaljujući entuzijazmu KUD-a “Žumberčani” iz Zagreba,
fragmenti svadbenih običaja su sačuvani, a pomoću njih ispripovijedana je priča o prošlosti i sadašnjosti prelijepog žumberačkog kraja.
Snimatelj: Tvrtko Mršić
Redatelj: Branko Ištvančić
Urednica i scenaristica: Ljiljana Šišmanović
postići turističkom valorizacijom, planiranom zaštitom cjelokupne baštine, ali i
poučavanjem naših učenika kako sačuvati
saznanja o tradiciji“ – objašnjavaju u katalogu izložbe njezini priređivači Zvonko
Novosel, Svjetlana Mihelić i Dubravka
Erceg. Spomenutom Smotrom učeničkih
radova htjelo se artikulirati potrebu očuvanja odnosa čovjeka i okoliša, a ovom se
izložbom, ističu oni, željelo našim najmlađima približiti ovu tematiku i upoznati ih s
tim važnim dijelom naše baštine.
Izložba u Hrvatskom školskom muzeju
bit će otvorena do 21. studenoga.
I. Dorić
HR
Radioigra za djecu
Ana Đokić-Pongrašić: „Nemaš
pojma ,Grizlijane“ (repriza)
Nedjelja, 14. studenog 2010.
Skladatelj: Mate Matišić
Režija: Mislav Brečić
Urednica: Nives Madunić Barišić
E mail: [email protected]
Došao je napokon dan u kojem medo Grizlijan mora
sam pronaći hranu, smatra njegova mama. No put
do zalogaja posut je brojnim teškoćama, ali i saznanjima koja Grizlijanu pomažu da odraste.
Iako je ova radio-igra naše vrlo izvođene autorice i
poznate spisateljice za djecu Ane Đokić-Pongrašić
namijenjena najmlađima, ona u lucidnoj, a preciznoj
režiji Mislava Brečića, živoj igri velike grupe glumaca i duhovitoj glazbi Mate Matišića postaje simpatičan uradak koji svakoga može oraspoložiti.
KUTIĆ POEZIJE:
Ratko Zvrko: Grga čvarak, Darko indijanac, Pas iz
čitanke
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI
NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA
HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Pakao - to smo mi!
Jelena Kovačić i Anica
Tomić: Ovo bi mogla biti
moja ulica, u redateljstvu
Anice Tomić, Zagrebačko
kazalište mladih, 2010.
P
Hrabri telefon za zaštitu
djece
www.hrabritelefon.hr
Nova, preoblikovana internetska
stranica, koja odnedavno nosi ime
Hrabri telefon, nevladina je neprofitna organizacija osnovana 1997.
s ciljem pružanja izravne pomoći
i podrške zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima te
prevencije zlostavljanja i zanemarivanja kao i neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži.
Dobro oblikovana, sadržajno
bogata, pregledna i funkcionalna,
stranica je prije svega namijenjena
djeci, savjetodavnog je i edukativnog karaktera, a pruža i mogućnost zabave.
Djeca i mladi mogu ondje potražiti Hrabrišinu pomoć, podijeliti
svoja iskustva s vršnjacima i stručnjacima, upoznati se sa svojim
pravima, učiti kako učiti te se za
savjete koristiti chatom.
Svoje mjesto na stranici, radi
tema za koje su zainteresirani,
mogu naći i studenti te roditelji. Potonjima se nude sadržaji o pitanjima roditeljstva te daju obavijesti o
tome kako da i oni potraže pomoć
ili uključe svoje dijete u aktivnosti
Hrabroga telefona.
Na stranici Hrabroga telefona
na primjeren se i moderan način
ogledaju načela rada te udruge –
dostupnost (sve aktivnosti i usluge
su besplatne za krajnje korisnike),
povjerljivost (informacije o korisnicima se koriste isključivo za
statističke obrade i analize i nisu
dostupne javnosti) te najbolji interesi djeteta (savjetovanje i podrška usmjeravane su tim načelom).
Zbog uspješnog ostvarivanja tih
načela, volonteri Hrabrog telefona
zaslužuju javnu pozornost i podršku.
A. Jelin
redstava Ovo bi mogla biti
moja ulica (premijera 23.,
gledano 30. listopada) potaknuta je ubojstvom srednjoškolca Luke Ritza u Zagrebu prije dvije godine. Sve počinje nekim tulumom, trešti glazba od
koje se meni ježi koža, ali mladi
se kupaju u njoj, a Lara Janić,
prijateljica Luke Ritza par elle
même - igra dakle samu sebe pa
nam - nastupivši kao pjevačica
- daje podlogu priredbi, odnosno osnovne podatke o događaju. Predstava nije obnavljanje
stvarnog ubojstva Luke Ritza,
ali je njime nadahnuta.
Cjelovite radnje nema i to je
najveći prigovor svemu. Međutim, redateljica je dobro postavila zbivanje te sve osobe - njih
četrnaest - iz dubine pozornice
u početku dovela “na rampu“ u svršetku, gdje svaki od
njih pojedinačno iznosi stvarne podatke o maloljetničkom
nasilju u Hrvatskoj u zadnjih
nekoliko godina: užas! Tako je
redateljica postavila stanoviti
redateljski rondo, dobar dramaturški krug (Kovačić) - ali
u njemu se ne nalazi to feature
a story, kako piše u udžbenicima i priručnicima, nema priče!
Kovačić i Tomić - usuprot izostanku priče - uspjele su naći
sliku suvremenog nam društva
utoliko što su otkrile hrvatsko
licemjerje, grijeh nezamjeranja. Svi su krivci, ali u vlastitoj
predodžbi - nitko ne priznaje
krivnju, čak i roditelji ubojice
nalaze za sebe opravdanje, svi
se na nešto izmotavaju: takvi
smo doista. “Pakao, to su u
drugi“ u Hrvatskoj danas nije
egzistencijalistička (Satreova)
mudroslovna uzrečica, nego
način življenja - zato i živimo
u paklu, jer su ti drugi svuda
okolo, a svima drugima i sami
smo - drugi! To su licemjerje
autorice predstave sjajno uočile i istakle.
Igraju, vrlo nadahnuto, Suzana Nikolić (majka), Damir Šaban (otac žrtve), Vedran Životić
(prijatelj), Jadranka Đokić (djevojka), Nađa Perišić (policajka),
Nataša Dorčić (majka), Goran
Bogdan (otac ubojice), Petar
Leventić (sin, ubojica), Danijel
Ljuboja (brat mu), Marica Vidušić (baka), Dora Polić Vitez
(trudnica), Filip Nola (novinar),
Edvin Liverić (psiholog) i Zoran
Čubrilo (institucija).
Predlažem Zagrebačkom kazalištu mladih da - u suradnji s
ustanovama za kulturu i nekim
darovateljem - osnuje godišnji
nagradni natječaj za dramsko
djelo na temu “djeca/mladi u
obitelji i izvan nje“; nagrađena
drama (komedija/tragedija) svake bi se godine i izvela u ovome
kazalištu, a nagrada bi se zvala
Luka Ritz. To neće zaustaviti nasilje među mladima, ali - učinilo
bi nas ipak boljima i odgovornijima!
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Sklad
klasike
i
suvremenosti
Orguljaška svečanost
Karlovac
u Glazbenoj školi
N
akon kraće stanke, nastavljeni su koncerti
klasične glazbe u dvorani Glazbene škole Karlovac.
Nastavljena je i lijepa tradicija da je ulaz na ove koncerte
besplatan pa je na nastupima
i sve više zaljubljenika u klasičnu glazbu. Glazbena škola
Karlovac najstarija je gradska
glazbena škola u Hrvatskoj
i jedina umjetnička škola u
Karlovačkoj županiji, njeguje
orkestralno muziciranje – ima
tri orkestra, vlastitu koncertnu dvoranu s oko 100 mjesta
u kojoj su se u srijedu, 23. listopada, karlovačkoj publici
predstavili orguljaši prof. Anita Kaić, rodom Banjolučanka, a trenutačno profesorica u
karlovačkoj Glazbenoj školi, i
poznati sisački glazbenik, prof.
Edmund Adler Borić.
Anita Kaić diplomirala je
studij crkvene glazbe na Visokoj školi za katoličku crkvenu
glazbu i glazbenu pedagogiju
u Regensburgu, Njemačka, te
orgulje na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu u klasi prof. Ljerke
Očić. Koncertira kao korepetitorica i zborovođa u Hrvatskoj,
BiH, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Njemačkoj Nizozemskoj i
drugdje. Jedna je od orguljašica svetišta Sveta Mati Slobode
Glazbena škola Karlovac
na Jarunu u Zagrebu, a od jeseni 2009. i svetišta Majke Božje
Lurdske u Zagrebu.
Edmund Andler Borić diplomirao je klavir na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu u klasi
prof. Ide Gamulin, orgulje u
klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi prof. Marija Penzara. Održao je nekoliko
stotina koncerata u cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj
prošlogodišnji prvi solistički
CD nagrađen je Porinom.
Ovo dvoje vrsnih umjetnika
izvodilo je orguljaške skladbe
Charles-Marie Vidora, Jeana
Alaina, Guya Boveta, Johanna
Sebastiana Bacha i drugih, a
zajedno su nastupili i u orguljaškom duetu, izvodeći Valcer
za četiri noge Johanna Straussa mlađeg u obradi Johannesa
Matthiasa Michela.
R. I.
V
elika posjećenost ciklusa Koncertne direkcije
Zagreb govori o velikom
njenom uspjehu u nastojanju da
publika zavoli glazbu. Stoga je
važan brižno odabran program i
visokokvalitetni izvođači. To se
pokazalo i u ovom koncertu, iz
ciklusa Svijet glazbe i Pretplata
plus (KD Lisinski, utorak, 26.
listopada 2010.) koji je, vjerujemo, pridonio podizanju svijesti
slušateljstva o povezanosti klasične i suvremene glazbe.
Wiener Concert – Verein je
komorni ordestar s oko 20 glazbenika, koji novi naziv Bečkog
simfonijskog orkestra čiji su ga
članovi i osnovali 1987. godine.
Otada su postigli međunarodnu
slavu svirajući orkestralna djela
bečkih majstora klasike i nova
djela austrijskih skladatelja.
Upravo jednim takvim djelom je
i započeo koncert u Lisinskom.
Skladao ga je Ivan Eröd (1936.),
austrijski skladatelj i pijanist,
podrijetlom iz Mađarske, odakle je emigrirao 1956. i nastavio
studij glazbe u Beču. Čuli smo
njegovu skladbu, desetminutnu
suitu pod nazivom Minderheitentänze (Manjinski plesovi),
za gudače, op. 70. Ta nadrealistička baletna glazba autorova
je vizija suvremenog plesa koji
mu se ne sviđa. Slijedilo je djelo Josepha Haydna Koncert za
violončelo i orkestar u C-duru
koji je Haydn napisao kao mladi
skladatelj, a u Lisinskom ga je
izveo izvrsni violončelist Christian-Pierre La Marca, koji se
ubraja među vodeće francuske
violončeliste svoje generacije.
U drugome dijelu na rasporedu je bilo djelo jednog od najvećih hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula (1906.-1991.),
njegova Sinfonietta za gudački
orkestar, koja je nastala 1938.
godine i predstavlja vrhunac u
umjetničkom razvoju skladatelja. Virtuozna skladba puna vedrine i radosti, Papandopulova
Sinfonietta, izvođena je mnogo puta u zemlji i inozemstvu.
Antologijska skladba imala je u
Wiener concert-vereinu i antologijsku izvedbu.
Posljednje djalo koncerta bila
je Berlinska misa (Berliner Messe) estonskog skladatelja Arvo
Pärta (1935.), koji danas živi i
radi u Austriji i Njemačkoj. Njegova Berlinska misa za mješoviti zbor i gudački orkestar zahtjevna je crkvena glazba koju
je uz gudače savršeno predstavio Zbor Hrvatske radiotelevizije. Posebno treba istaći veliki
doprinos uspjehu ovog koncerta
u briljantnom dirigiranju koje je
pokazao Tonči Bilić.
Milica Jović
Komorni orkestar Wiener Concert-Verein
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Stepinac - vrhunska
vrijednost
hrvatskoga naroda
D
Juraj Batelja
Blaženi Alozije Stepinac
- svjedok Evanđelja
ljubavi, Životopis
Zagreb, 2010.
Knjiga svjedoči
o Stepincu koji
svojim životom
i djelovanjem
predstavlja
vrhunske humane i moralne vrijednosti
hrvatskoga
naroda
opunjeno izdanje knjige
o Stepincu kao svjedoku
Evanđelja ljubavi donosi tri sveska, s napomenom da su
zadnja dva dokumenti. Njezin autor, dr. sc. Juraj Batelja (Rastoki,
Jastrebarsko,1949.), profesor je
moralne teologije na Kršćankom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu
i najistaknutiji promicatelj istine o
blaženiku Stepincu te postupka za
njegovo proglašenje svetim, a u tu
je svrhu i začetnik te glavni i odgovorni urednik časopisa Glasnik
sluge Božjega Alojzija Stepinca.
Knjiga o Stepincu - svjedoku
Evanđelja ljubavi znanstvena je
knjiga koja se potpuno oslanja na
dokumente, od koji su neki prvi
put predstavljeni javnosti, kako to
u pozdravnom slovu ističe i kardinal Josip Bozanić, nadbiskup
zagrebački i metropolit, uz zaključak da je u ovoj knjizi Stepinac
predstavljen kao vjeran Kristov
učenik i hrabri svjedok Evanđelja
ljubavi.
Nakon navoda neobjavljenih ili
već objavljenih vrela te korištene literature, prva knjiga na 596
stranica donosi iscrpan životopis
i djelovanje blaženoga Alojzija
Stepinca (1898. - 1960.): Rast u
ljubavi prema bližnjemu, Svjedok
ljubavi u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Biskup koadjutor te najopsežniji dio knjige Alojzije Stepinac - zagrebački nadbiskup sve do završnog poglavlja Suđenje nadbiskupu
Aloziju Stepincu u Zagrebu 1946.
Bitno je da Stepinac nije pristao na
Titov prijedlog odvajanja hrvatskih katolika od Vatikana, stoga
mu je upriličena izmišljena optužba suradnje s ustaškim režimom te
je prema njoj nepravedno osuđen,
a u zatočeništvu je i umro.
U Stepinčevu životu kao zvijezda vodilja sjaji pravednost i ljubav; pomagao je Srbima, pomagao
je Židovima (mnoge je pod cijenu
pogibelji spasio!), pomagao je
Romima, gostoprimac je prognanih Slovenaca, a žestok protivnih
nacizma i fašizma kao i ustaškoga
poretka kojemu je otvoreno govorio da je sramota, ljaga i zločin
ono što ustaški moćnici rade onima koje je on štitio.
“Ja kažem ovo, kad se prilike
srede i smire, kad se budu mogli
publicirati svi dokumenti, kad
se budu mogli isti u miru raditi i izraditi, kad svi faktori mogu
slobodno da kažu svoju riječ, bez
ikakvog straha, potpuno slobodno
u svjetlu čiste istine, s političkog i
moralnog stanovišta, ne će se naći
nijedan čovjek koji bi prstom upro
u zagrebačkog nadbiskupa“, navodi Batelja Stepinčeve riječi kazane
tijekom sudske rasprave 1. listopada 1946.
Ova nas knjiga uvjerava da Stepinac svojim životom i djelovanjem, ne samo u crkvenim okvirima - predstavlja vrhunske humane
i moralne vrijednosti hrvatskoga
naroda.
Stijepo Mijović Kočan
Radost druženja
P
Branko Čakarun
Kad bi led bio sladoled
Matica hrvatska
Zadar, 2010..
Knjiga koja
govori o djetetu i njegovu
obiteljskom
okruženju, o
djetetovu intimnom svijetu, njegovim
tajnim ljubavima i školskim
problemima
jesme Branka Čakaruna,
umirovljenog učitelja i pedagoga (Galovac kod Zadra,
1932.) objavljivane su u raznim
listovima i časopisima. Objavio
je četiri knjige pjesama i jednu
knjigu igrokaza za djecu. Njegove pjesme uvrštene su u čitanke,
udžbenik za jezik i u Antologiju
dječje poezije autora Ive Zalara.
Neke su mu pjesme i uglazbljene.
Vrijedno je još spomenuti da se
zadnjih petnaest godina intenzivno bavi proučavanjem ravnokotarskog jezika, folklora, običaja i
književnoga rada.
Pisanjem se počeo baviti još u
srednjoj školi, ali u potpunosti se
posvetio pisanju tek 1975. godine.
Kad bi led bio sladoled knjiga je
pjesama namijenjena najmlađim
čitateljima. To je knjiga o djetetu
i njegovu obiteljskom okruženju,
o intimnom svijetu djeteta, njegovim tajnim ljubavima i školskim
problemima.
Autor je pjesme svrstao u šest
ciklusa: U najljepšem šumskom
gradu, Pjesme za mamu, Slatke muke, Ljepotani u zoo parku,
Njihove prve novogodišnje želje i
Moji desni i lijevi prijatelji. Lako
je uočiti da se kraćim pjesničkim
ostvarenjima Čakarun približio
najmlađoj djeci, a što pjesma sve
više širi svoj stih, ona stvara radoznalost i kod starije djece, koji
u stihu počinju otkrivati i svoj
unutrašnji svijet. Iako postoji mišljenje da su mlađoj djeci bliže
kraće pjesme, s čime se možemo
ponekad i složiti, u ovoj zbirci
autor nudi djetetu i pjesme koje
iziskuju veću čitateljsku koncentraciju. Upravo prvi ciklus pjesama možemo izdvojiti kao onaj dio
zbirke u kojoj će čitatelji otkrivati
i sebe i sve one ljepote koje ga
okružuju.
Bez obzira na to što prvi ciklus
možemo izdvojiti kao najcjelovitiji
dio zbirke, u drugom ciklusu pronalazimo one pjesme koje su djetetu, što je mlađe, sve bliže i draže.
Poznato je da su djeca veliki
prijatelji životinja. Dječja radost
u druženju sa životinjama dolazi
do izražaja i u nizu Čakarunovih
pjesama u ovoj knjizi. Međutim,
pravi prijatelj djetetov, to je sam
pjesnik. Gotovo i nema pjesme u
kojoj se ne osjeća to prijateljstvo
posebice u ciklusu pjesama pod
naslovom Moji desni i lijevi prijatelji. To prijateljstvo naslućuje se
već u naslovima brojnih pjesama
iz kojih se iščitava radost druženja s djetetom, a ta radost svakako
je i obostrana. Tom zajedničkom
druženju i radovanju svakako je
dao zapaženi doprinos i ilustrator
Petar Ninčević.
“Čakarun piše dosta lako. Možda i zato što on to čini iz velike
ljubavi prema djeci. Da, piše lako,
ali ozbiljno i odgovorno. Nikad
površno i banalno, poučno, ali
bez nekog moraliziranja. Sve je
rimovano, ali nigdje nije rima radi
rime, radi formalnosti“ – ocjena je
recenzentice Marije Car (drugi je
recenzent Julije Derossi), što daje
nadu da će pjesnik Čakarun i dalje
nastaviti svoje druženje s najmlađima.
Branko Pilaš
Smib
Smilje i bosilje, poučnozabavni list za djecu,
broj 3.
studeni 2010.
P
oučnim (i odgojnim) člankom
o voštanim svijećama otvara
se niz zanimljivih priloga u najnovijemu broju Smiba za studeni.
Uz podsjetnik kako su pravljene
nekada, a kako danas i čemu su
služile i još uvijek služe, Ivana Andrić Penava podsjeća male čitatelje i na Dušni dan koji smo upravo
obilježili 2. studenoga, te na Dan
pada Vukovara, 18. studenoga, uz
napomenu da ne zaboravimo zapaliti svijeću kao sjećanje na naše
pokojne te na stradale Vukovarce
i branitelje u Domovinskom ratu.
Pričom o medvjedima i njihovu
zimskom snu Marica Milčec zapravo piše o štednji energije, a u
tome joj pomažu i djeca suradnici
iz DV Različak iz Zagreba svojim
domišljatim opservacijama o tome
kako treba štedjeti energiju.
Matematika u stihovima pomaže
da bolje shvatimo i zapamtimo što
je zbroj, što je razlika, što umnožak, a što količnik. Rubrika Navade i običaji posvećena je u ovome broju Bibliji ili Svetom pismu,
svakako najizdavanijoj, ali i jednoj od najčitanijih i najutjecajnijih
knjiga na svijetu. Rubrika Eko(s)
vijest upoznaje nas sa zdravim
napitcima i sendvičima koje pripravljaju učenici iz OŠ Josipovac
pokraj Osijeka. Lektirna putovanja
vode nas putovima školske lektire,
ovaj put u društvu Pinocchijem, a
Abeceda Lijepe Naše vodi nas u
krajeve, gradove i mjesta na slova
N i O (Neretva, Opatija, Osijek i
drugi), tu je i bogat prilog s dječjim literaranim i likovnim uradcima.
Jesen je, pa je i većina priloga u
tome tonu.
omogućiti da zdrav život bude ‘navika’ koju su odmalena usvojili. U
ovom broju časopisa Dijete, škola,
obitelj upravo tim pitanjima, odnosno kvaliteti življenja posvećena je
glavna tema broja.
U članku Školski ručak govori
se o aktivnostima koje možemo
poduzeti kako bi učenici uživali
u zajedničkom školskom objedovanju. Člankom Kompostiramo i
zdraviju budućnost biramo otvara
se tema odgoja za održiv razvoj.
U ovom članku Biljana Pavić iz
Osnovne škole Augusta Šenoe
iz Osijeka i Mira Jelčić iz udruge
Centar za kompost iz Osijeka opisuju postupak uvođenja postupka
kompostiranja u osnovne škole.
Nekoliko je članaka posvećeno
tjelesnoj aktivnosti učenika. Vesna
Hude u članku Tjelesne aktivnosti
djece osnovnoškolske dobi govori
o čimbenicima koji utječu na motivaciju djece za bavljenje sportskim
aktivnostima. O onima koji nisu
motivirani ili zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu sudjelovati u
redovnim tjelesnim aktivnostima,
govori liječnica školske medicine
Zvonimira Papeš u članku Imam
ispričnicu. Učiteljice Ivanka RukRažov i Melita Lesić daju ideje o
tome kako kretanje uvrstiti u svakodnevnu nastavu.
Stomatologinja Aleksandra Treppo Vukošić govori o preventivnoj
stomatologiji u školske djece, a u
kojoj mjeri nedostatak sna može
pogoršati školski uspjeh, čitajte u
članku Spavanje: E-ZZZZZ intervencija.
Modra lasta
Poučno-zabavni časopis
za učenike osnovne
škole
broj 3., šk. god. 2010./2011.
N
Dijete, škola,
obitelj
Časopis za odgoj i
obrazovanje djece
osnovnoškolske
dobi namijenjen
stručnjacima i
roditeljima
broj 26., Zagreb, 2010.
Č
ini se da u teoriji svi jako dobro znamo kako bi trebao
izgledati zdrav život, ali u praksi
najčešće živimo drukčije, zaboravljajući često da djeca preuzimaju
naše modele življenja i ponašanja
te da im svojim načinom života
možda uskraćujemo priliku da
steknu navike i vještine koje će im
a čak četiri stranice novoga
broja Modre laste rasprostro
se prilog o Kopačkom ritu. Na ovo
pustolovno putovanje u taj čarobni park prirode slikom i riječju
vodi nas Saša Drach, a uz obilje
zanimljivosti o biljnom i životinjskom svijetu koje donosi članak,
a čemu je posvećen i poseban
plakat kao prilog lista, tu su i tri
nagradne pitalice na koje se točno
može odgovoriti samo ako se pažljivo pročita cijeli članak. Tko se
od mladih čitatelja Modre laste nije
u svome ranom djetinjstvu susreo
s lego-kockama? U ovome broju
čitatelji će pak upoznati mladoga
hrvatskoga znanstvenika Gordana
Grgurića koji živi u SAD-u i kojemu su i dalje hobi lego-kocke. S
njim je za Modru lastu razgovarala Ivana Stresec, učenica 6. r. OŠ
Jabukovac u Zagrebu. Za one koji
žele od malih nogu naučiti kako
se može zaraditi novac tu je Mala
škola dječjeg poduzetništva, a gosti urednici u ovome broju su mali
novinari iz OŠ Ljudevita Modeca
u Križevcima i njihova voditeljica
Martina Valec Rebić, koji su svoj
prilog posvetili umijeću lijepoga pisanja. Sanja Bosančić priredila je
prilog o genetičkom inženjeringu,
a po običaju i ovaj broj Modre laste obiluje enigmatskim prilozima
te bogatim izborom učeničkih literarnih i likovnih uradaka.
Pripremio I. Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
OBLJETNICE
GODINA
Zagrebačko školstvo
Prošle školske godine polazilo je zagrebačke učione
1512 učenikah; i to gornju i dolnju gimnaziju 309; trgovačku učionu 68; gornju i dolnju realku 129; glavnu
uzornu učionu dječakah 305, a djevojčicah kod milosrdnih sestarah 264. Na preparandiji zagrebačkoj bilo je 67
pripravnikah, od kojih je 5 odobreno za učitelje glavnih
učionah, 17 za učitelje pučkih (trivijalnih) učionah a 10 za
podučitelje. Napokon preparandiju kod milosrdnih sestarah za djevojačke učione polazilo je 30 pripravnicah; od
kojih je 10 stranom za učiteljice, a stranom za podučiteljice odobreno.
Napredak
Br. 3 / 1. studenoga 1860.
Uredništvo Napretka čitatelju
Gosp. T. B. u sv. M. Radi pomanjkanja vida očiuh žalite, što nemožete držati kao učitelj „Napredka“. Moj prijatelju! neznate li, da netrebamo sliepih učiteljah? i ako
nebude nadležno poglavarstvo sliepo, neće moći takova
šta trpjeti.
Napredak
100
Priredila
Štefka Batinić
Ovo nije list,
kao toliki
drugi, koji
podražuju
dječju
maštu svim
mogućim i
nemogućim
efektima.
GODINA
Škola života
Život je najbolja škola. Čovjeku se najdublje duše hvata,
što je sam radio i iskusio. Čovjek najjasnije, najplastičnije,
najživlje, a i najljepše priča o onom, što je sam doživio, jer
mu je to najjasnije. Život je prva i prirodna škola, i to život
u prirodi i društvu, a ne među četiri zida. Priroda je prva
i najveća naša uzgajateljica i učiteljica. U davnini i nije
bilo druge škole, nego samo škola života. Dok još čovjek
nije znao govoriti, iskustvo, što ga je stjecao u životu, bilo
je jedino njegovo znanje. Primitivan čovjek gotovo je sve
sam sebi pravio. Kultura bijaše tek u zametku, a sredstava
nije bilo, kojima se ona širi. S većom snagom utječu na čovjeka vlastita iskustva nego knjiga. Život, u kom se čovjek
nalazi i radi, više određuje njegovo mišljenje i djelovanje,
nego štivo. (D. Trstenjak)
Napredak
Br. 9 / studeni 1910.
Predavanje za roditelje
Učiteljsko društvo za grad Zagreb i okolicu priredilo
je dne 23. listopada o. g. u dječačkoj pučkoj školi grada
Zagreba u Draškovićevoj ulici predavanje za roditelje.
Predavao je Dragutin Šiller o temi „Da li je u uzgajanju
vredniji autoritet ili čuvstva“. Predavač je lijepim načinom uputio sakupljene roditelje, kako treba da ih kod uzgajanja njihove djece vodi više razum, negoli srce, i kako
će razboritim postupkom postići daleko bolje rezultate u
svakome pogledu, negoli onda, ako se budu osvrtali na
različne dječje hire i ako budu radili prema časovitim svojim nagnućima.
Hrvatski učiteljski dom
Ernest Radetić (1899.1980.), urednik Malog
Istranina
U
prvoj polovici 20. stoljeća čak je
Nakon nekoliko se godina uvidjelo da mlačetiri puta pokretan dječji časopis dim čitateljima, osim suza Istre, treba pružiti
koji u svom imenu ponosno ističe još nešto. Zato od sredine tridesetih uvode
pripadnost našem najvećem poluotoku. rubrike: Naši mladi suradnici, Mala pošta,
Mladi Istran iz 1906. godine započeo je tu Dječje novine, Zdravlje, Iz stranih zemalja
tradiciju, a nastavili su je Mladi Istranin iz i sl. Krug suradnika lista relativno je uzak.
1909. (od 1910. Mladi Hrvat)
Već spomenutom istarskom
i Mladi Istranin iz 1922. godidvojcu treba dodati još Rikarda
ne. Prvog je pokrenuo, uređiKatalinića Jeretova, Vladimira
vao i izdavao Josip A. Kraljić,
Nazora i Viktora Cara Emina,
a druga dva Viktor Car Emin.
a od relativno manje poznatih
Prije 80 godina, ožujku 1930.,
imena češće se javljaju Martin
ponovno je, po četvrti put, poFućek, Gabrijel Cvitan, Radokrenut istarski dječji časopis,
slav Kovač i Ljubo Brgić.
ali ovoga puta izvan Istre.
Potkraj 1931. uz Malog IstraPokrenuo ga je Ernest Radenina na 16 je stranica tiskan i
tić, aktivni član društva Istraposeban prilog za odrasle, pona u Zagrebu i urednik Istre
svećen Istri, u kojem Radetić
– glasila Istrana u Jugoslaviji
najavljuje da će u svakom bro– uz svesrdnu pomoć prvog
ju Malog Istranina “priložiti
urednika Mladog Istrana Joi nekoliko ozbiljnih riječi” za
sipa A. Kraljića, koji se tada Naslovnica
sve odrasle. Međutim, daljnji
nalazio u Splitu. Sve je počelo Malog Istranina iz 1931. prilozi za odrasle ili nisu saod glavne godišnje skupštine
čuvani ili, što je vjerojatnije,
društva Istra u Zagrebu na kojoj je bilo ri- nisu više ni izlazili. Tridesetih je godina list
ječi i o potrebi da se učini nešto za istarsku prepoznatljiv po simboličkoj ili bolje rečeno
djecu, kako onu pod Učkom tako i onu u dramatičnoj ilustraciji Andrije Maurovića
izgnanstvu. Skupština je najvjerojatnije na naslovnici koja prikazuje dječaka ruku
održana početkom 1930. jer će Radetić ne- ispruženih prema rukama koje dolaze s hrkoliko godina kasnije zapisati:
vatske strane poluotoka koji je potpuno crn i
Nagao kako jesam, ja sam i ne praveći s kojeg odlaze i ptice.
pravog proračuna za samo nekoliko dana
Na početku desetog godišta uredništvo
izdao prvi broj MALOG ISTRANINA kao otkriva tajnu uspješnosti Malog Istranina:
nastavak nekadašnjeg istarskog omladinOvo nije list, kao toliki drugi, koji podraskog lista MLADI ISTRANIN. Želeći ostati žuju dječju maštu svim mogućim i nemoguskroman dao sam mu ime Mali, a ne Mladi, ćim efektima. On spaja školu sa životom i
kako se je nekad naš list u Istri zvao. Lav- stvarnošću. Informira svoje male čitatelje
lji je udio kod izdavanja imao i opet gosp. o svemu što se u svijetu dešava i što je poKraljić, koji mi je sam napisao više od po- trebno da oni znaju. Donosi kratke i zanilovice prvog broja. Nevješt pisanju za mla- mljive prikaze iz prirode, stranih zemalja,
dež, ja se nijesam znao pravo snaći u toj zdravlja, iz područja tehnike, najnovijih
novoj ulozi omladinskog pisca. Razgalio izuma, povijesti, zemljopisa. Ne zaboravlja
sam srce i počeo pisati ne razumom nego ni sporta, ni filatelije, ni zabave, ni zagonetke. Učiteljima je dragocjeno pomagalo
srcem i ... rekli su da je dobro.
Mali je Istranin uspješno startao na krili- u školi i izvan nje, djeci je on dragi pratilac
ma entuzijazma svojih urednika i uz veliku i ugodno štivo.
Od drugog broja 12. godišta (listopad
pomoć istarskih domoljuba i njihovih prijatelja. Prvi je broj tiskan u 3000 primjeraka, 1940.) list mijenja ime u Mali rodoljub. U
a nakon dobra odaziva drugi čak u 5000 popratnom letku dano je sljedeće obrazloprimjeraka. Naklada je za nekoliko godi- ženje: „Zbog razloga, koji su izvan naše
na narasla na 13.000 primjeraka. U prvom moći i koje vam ovdje ne možemo iznijeti,
broju trećeg godišta Radetić objavljuje, iz no koje ćete, obzirom na današnje međunaMladog Hrvata poznate Vesele zgode maj- rodne prilike, lako i samo shvatiti, morali
muna Floka, koji već u sljedećem broju smo izmijeniti naziv lista ‘Mali Istranin’ i
postaje majmun Klok i umjesto Jurića za prozvati ga do boljih dana MALI RODOprijatelja dobiva malog Jožića. Istra je naj- LJUB“. Pod tim imenom izlazi do veljače
1941. godine.
češća tema svih priloga u listu.
PRIJE
50
Br. 22 / 20. studenoga 1910.
Zagrebačke pučke škole
Broj gradskih pučkih škola kretao se od g. 1885. do
1910. tako, da se je u tome razdoblju podvostručio, jer
je grad Zagreb imao god. 1885. gradskih pučkih škola 7,
a danas ima 14. U svemu bijaše g. 1885. u Zagrebu 13
pučkih škola i to: 7 gradskih, 1 muška vježbaonica, 4 samostanske (Milosrdnice) škole i 1 izraelitska. Danas – dakle nakon 25 godina – imamo u svemu u gradu Zagrebu
ravno 25 pučkih škola i to: 14 gradskih, 5 samostanskih i
po jednu: mušku i žensku vježbaonicu (uz ženski licej),
za tim: izraelitsku, evangeličku, srpsku i magjarsku. Broj
se je škola gotovo podvostručio. No valja napomenuti, da
je grad napustio g. 1893. višu djevojačku i žensku obrtnu
školu, dok su čč. S. Milosrdnice preuzele već g. 1888. sirotište na Josipovcu.
Škola
Br 11 i 12 / studeni i prosinac 1910.
Mali Istranin
(1930-1941)
Zabavno i poučno štivo
za mlade Istrane
Br. 3 / 1. studenoga 1860.
PRIJE
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Sa sjednice Savjeta za
prosvjetu NR Hrvatske
Na sjednici Savjeta za prosvjetu NR Hrvatske, koja je
održana u srijedu, doneseno je nekoliko važnih odluka
u vezi s daljim izgrađivanjem našeg školskog sistema.
Između ostalog: usvojen je nacrt zakona o specijalnim
školama i odjeljenjima u kojima se školuju djeca i omladina ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju (slijepa,
djeca s tjelesnim invaliditetom, mentalno nedovoljno
razvijena djeca i sl.) Zatim prihvaćen je prijedlog sistema obrazovanja kadrova za tekstilnu industriju, kojim se
postavljaju šire osnove stručnog obrazovanja kadrova za
tu grupu privrede u duhu Rezolucije Savezne narodne
skupštine. Primljen je i prijedlog nastavnog plana i programa za više poljoprivredne škole ratarskog i stočarskog smjera, koje su zasad otvorene u Vinkovcima i Križevcima. Savjetu je podnesen ovom prilikom i opsežni
elaborat Zavoda za unapređenje školstva NR Hrvatske
o pedagoškim akademijama. Konačno, Savjet je prihvatio i nacrt odluke o plaćanju honorarne nastave u škola-
GODINA
ma, kojom bi se ispravile neke sadašnje disproporcije,
a isplata honorara dovela u sklad sa Zakonom o javnim
službenicima.
Školske novine
Br. 36 / 11. studenog 1960.
Dodatno obrazovanje
nastavnika u Velikoj Britaniji
Nagli razvoj nauke i tehnike izaziva u cjelokupnoj javnosti velik interes, a naročito izaziva velik interes kod
školske omladine koja svoje nastavnike zapitkuje o novim naučnim dostignućima, o čemu čitaju u novinama
ili slušaju na radiju, ali nastavnici ne znaju često na ta
pitanja odgovoriti.
Da se ne bi krnjio ugled nastavnika i škole, u Velikoj
Britaniji uvedeni su obavezni tečajevi za sve nastavno
osoblje na kojima nastavnici stječu najnovija znanja iz
nauke i tehnike. Ministar prosvjete tim je povodom izjavio kako se nada da će na ovaj način spriječiti da se ruši
ugled nastavnika i škole, jer će učenici moći dobiti na
svoja pitanja odgovore.
Školske novine
Br.34 / 28. listopada 1960.
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
O
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
Narodno prosvjećivanje
i narodni učitelj
Albert Bazala
Danas glavni koncept obrazovne politike i prakse na svjetskoj razini, cjeloživotno obrazovanje/učenje, u svojoj najranijoj fazi imalo je u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća iznimno agilnog,
svestrano upućenog i zaslužnog zagovornika i promicatelja – dr. Alberta Bazalu (1877. –
1947.), filozofa, srednjoškolskog i sveučilišnog profesora.
U Hrvatskom učitelju, pedagoško‡staleškom mjesečniku (br. 2 / 1922.) Bazala je objavio
članak o potrebi i važnosti izvanškolskog obrazovanja i učenja odraslih.
potrebi i opravdanosti narodnog
prosvjećivanja ne može danas biti
i najmanje sumnje. Ono je već
postalo zahtjev, koji ne silazi samo od
t. zv. viših vrsta narodnih u široke krugove, nego se sve više uzdiže iz samih
širokih vrsta. To je najbolji dokaz, da je
misao narodnog prosvjećivanja socijalno
dozrela do stupnja, na kojem već postaje
narodnim pokretom. [...]
Narodno prosvjetni rad, razumjevajući
pod tim skup svih slobodnih, ali zajedničkih, neobvezatnih, ne školskih ni stručnih,
nastojanja oko obrazovanja odraslih, stoji
prema organizaciji javne nastave (opće i
stručne) kao nastavak i proširenje. [...]
U interesu je općega cilja, da se rad na
tom polju slobodnoga nastojanja što bolje
udesi kako po načinu tako i po valjanoj
razdiobi posla uz upotrebu svih sredstava, što tome cilju služe, kao što su: predavanja, pučke knjižnice, pučke priredbe
umjetničkoga karaktera, izložbe, putovanja i dr.
Sav se dakako ovaj rad ima prilagoditi
posebnim prilikama kraja i društva. Zato
se i ne može na jedan kalup svesti. Ustanove i osnove, koje su se u tečaju vremena raznim mjestima razvile, mogu služiti
samo kao uzorak, koji treba primijeniti na
posebne prilike. Stoga je za uspjeh pučko-prosvjetnog rada osobito važno, da se
lokalizira t. j. da proizlazi iz što većega broja lokalnih centara. Ova centra ne
će možda svuda sama u vlastitom krugu
moći obaviti sav prosvjetni rad, te će tražiti suradnju prosvjetnih radnika, pomagala i upute od drugih centara, ali bezuvjetno je važno, da ona postoje, kao živi
organi, koji vode brigu o svim potrebama
svojega kraja. Irelevantno je pri tom, da
li prosvjetno nastojanje iz pojedinih krugova tendira prema tome, da se zajedno
poveže u jedan skupni rad ili se iz nekoga
zajedničkog središta upravlja. Uvijek je
potrebno, da mu nosioci budu lokalizovani organi, odbori ili prosvjetna društva,
koja vode čitavu akciju. Po ovakom organima mogu se onda sabrati i rasporediti
sve vrsti prosvjetnoga rada prema potrebi
i mogućnosti, te sam rad u svim granama i na sve strane razvijati, a ujedno se
po njima vežu nastojanja raznih krajeva
u jednu organičku cjelinu, koja – iako je
slobodna – sve više poprima karakter sustavne organizacije javne nastave.
skom krugu. Uređena je na način doma,
u kojem članovi u zajedničkom životu
provode izvjesno vrijeme posvećeno
obrazivanju.
Između oba tipa ima više prelaznih
oblika: tako se sveučilišne ekstencije od
predavanja i tečaja razvijaju prema radnim zajednicama i sustavno izgrađenim
ustanovama za slobodno obrazovanje, u
prosvjetnim domovima i »pučkim sveučilištima« s uređenim institutima i svim
ostalim uredbama, koje su k tomu potrebne, dok opet »narodne visoke škole« pokazuju tendenciju, da se prema izvjesnoj
nastavnoj osnovi izgrade, a prema prilikama da se prošire i na večernje tečaje za
učenike izvan doma, i da uopće svoj rad
razviju i u pravcu predavanja.
Pučko-prosvjetni rad u najširem smislu
traži dakako, da se obje ove institucije povežu i s drugim uredbama, koje služe prosvjećivanju kao što su: pučke knjižnice,
muzeji, umjetničke i kazališne priredbe,
projiciranje slika, i t. d. i koje treba paralelno s njima razvijati. Obje se naposljetku – bar u posljednjem cilju svojem – sastaju u težnji, da svim raspoloživim sredstvima razbude duševne snage na snažno
djelovanje, na aktivno učestvovanje u
kulturnom životu i na razvijanju bivstva
u lijepo izgrađenom obliku. Po Koldu je
stoga sve nastojanje oko pučke prosvjete
više pro-buđivanje (Autweckung) nego
prosvjetljivanje (Autklärung). Ono ide
za razvijanjem ličnosti i stvaranjem žive
kulture, u kojoj narodno bivstvo treba
da bude uščuvano i dotjerano, a veza s
rođenom grudom i zavičajem uščuvana i oplemenjena.
Posve je razumljivo, da će i naš prosvjetni rad morati ovim duhom odisati. O
načinu, kako bi se on – u cjelini – najbolje
proveo, mogu dakako postojati različna
mišljenja. Kad sam g. 1907. dao poticaj
za osnutak »pučkih sveučilišnih predavanja« u Zagrebu, imao sam pred očima
cilj, da će sustavna organizacija njihova
u sjedištu sveučilišta s vremenom dovesti do prosvjetnog doma, do »pučkog
sveučilišta« kao izgrađena instituta za
slobodno obrazivanje odraslih; u drugim pak mjestima uz potporu prosvjetnih
udruženja da će voditi do konsolidiranja
prosvjetne akcije i njezina proširenja od
predavanja na čitaonice i knjižnice i druge priredbe, koje služe tomu cilju. [...]
[Sveučilišne ekstenzije i
danske narodne visoke škole]
[Srednjoškolske ekstenzije]
Pučko-prosvjetno nastojanje, kako se
razvilo u naprednih naroda, pokazuje u
glavnom dva tipa. Jedan je tip t. zv. sveučilišnih ekstenzija, koje služe poglavito raširenju (otud im i ime) nauke u
što širi krug. Sjedište im je u gradovima,
koji imadu sveučilišta, ali oni svoje djelovanje, koje se sastoji u priređivanju predavanja i tečaja, prenose i u mjesta izvan
sjedišta. Određena su ponajviše za gradski krug, te ih mnogo polaze i obrazovani ljudi, koji žele, da jednostranost svoje
stručne naobrazbe upotpune znanjem i iz
drugih područja ljudskog zanimanja, a
obraćaju se osobito radničkim vrstama,
ili neposredno ili putem njihovih organizacija, odnosno prosvjetnih udruženja.
Drugi je tip danska narodna visoka
škola (hojskole), što ju je zamislio danski biskup, književnik i historičar, F. S.
Grundtvig, a ostvario ju je zapravo učitelj Krïsten Kold. Određena je napose
za seljačko, zemljoradničko pučanstvo,
pa se i po sjedištu svojem približuje seo-
29
www.skolskenovine.hr
Kao posredni članovi između »pučkoga sveučilišta« i prosvjetnoga rada
u najširim vrstama zamišljene su t. zv.
srednjoškolske ekstenzije – ne možda po tome, što bi naobrazba u njima bila
nižega stupnja, jer o takovu stupnjavanju
ne može biti govora, nego po tom, što su
prislonjene uz srednje škole, koje mogu
dati znatan broj radnika, a uz to prostorije
i potrebna pomagala. No svrha je njihova,
da u svoje kolo privuku i ostale radnike, a
ne da se ograniče samo na nastavnike. Iz
njih bi konačno trebao da proiziđe i poticaj za osnutak odbora ili organizacije,
koji bi se brinuo i za ostale institucije, što
služe pučkoj prosvjeti: za osnutak čitaonice, knjižnice, za priređivanje umjetničkih prikazivanja, izložbi, jednom riječi:
voditi sav posao oko pučke prosvjete, u
kojem bi srednjoškolska ekstenzija bila
samo jedna karika.
Po naredbi, kojom su te ekstenzije
osnovane, zajamčena je državna potpora
za predavanja. Ona bi se očito mogla proširiti i na ostali rad, ako ga uzme u ruku
neka stalna organizacija. Razumljivo je
naime, po naravi same stvari, da država može potporu davati samo takovom
društvenom organu, koji ima, makar je i
slobodan i u samom radu od države neovisan, izvjesnu pravnu organizaciju, koja
pruža jamstvo za upotrebu sredstava u
određene, općeno vrijedne svrhe.
[Škole za odrasle]
Daljnji član organizacije pučke prosvjete su t. zv. škole za odrasle. One
su zamišljene tako, da se priključe uz
pučku (osnovnu) školu i opet ne možda
zato, što bi se u njima učilo ono, što se
u pučkoj školi uči, nego zato, da im se
sa strane države izađe ususret tim, što im
se dopušta upotreba školskih prostorija,
i pomagala i knjižnice, a pored toga im
se, ako se osnuju t. j. ako se organiziraju
kao društvo, zajamčuje i izvjesna potpora
za pouku analfabeta i za držanje predavanja. I one mogu uspješno raditi, ako se
kao karika uvrste u jednu širu organizaciju, koja bi trebala da postoji u svakom
većem mjestu, u sjedištu općine ili gdje
ima kakova tvornica i sl.; takova organizacija ili odbor imala bi da vodi brigu o
pučko-prosvjetnom radu u mjestu i najbližoj okolini. Ona bi imala da se brine
za suradnike, a to mogu biti vrsni ljudi
u mjestu ili iz bližega kraja, a imala bi
zasada zajamčenu potporu za suzbijanje
analfabetizma i držanje pučkih predavanja; treba se samo poslužiti pogodnošću, koju naredba o osnutku škole za
odrasle pruža. S vremenom, ako bi se rad
pokazao uspješan, mogla bi se ta potpora
proširiti i na drugi rad, a očito bi i općine same, uviđajući korist rada, sa svoje
strane doprinijele tomu. Proširenje pučke
prosvjete u drugim je zemljama pokazalo
goleme uspjehe u materijalnom pogledu
primjerice na porastu gospodarske snage,
i u moralnom pogledu, na pr. u padanju
broja zločina. Kad se to uvidi, ne će se
ni država ni općina ustezati, da radje daju
novac za stvaranje zdravih za život sposobnih ljudi nego za uzdržavanje zapuštenih i propalih egzistencija.
No čemu sve to razlaganje? Želio bih,
da naše pučko učiteljstvo upozorim na
ovo polje rada, kojemu ono može mnogo
pridonijeti. Ne radi se možda o običnoj
»patriotičnoj eksploataciji«, ne radi se ni
o tom, da se sav posao ove ruke i opet svali na pučkoga učitelja. Ne, radi se samo
o nešto interesa za stvar; a suradnja u
samom radu ovisi o mnogim prilikama,
ali interesa i dobru riječ upute, savjeta i poticaja može imati svaki.
Svatko će, ma da je kako zaposlen, naći
još toliko vremena, da se zainteresira, da
li se u njegovu kraju narod uopće miče,
da li osjeća potrebu, da sam poradi oko
toga, da se digne iz neukosti, u kojoj
čami. Svatko će naći toliko vremena, da
možda i koji čas posvetiti tome, da se u
njegovoj okolini pokrene nastojanje oko
pučke prosvjete. I ne mora sam učitelj
na se uzeti sav rad. Može li i hoće li, tim
bolje – ne može li sam, možda će se naći
makar i mali krug ljudi, koji će se tomu
poslu odazvati, a učitelj neka im bude na
ruku, koliko najviše može.
Uz takovu inicijativu sama će škola
oživjeti. Narod će po školi za odrasle doći
u doticaj sa školom i drukčijim će očima
promatrati njezine prostorije. I što će u njoj
na životnim poticajima dobiti, sve će to željeti, da mladež njegova za rana, još u doba
školskog obrazivanja, dobije – i smatrat će
srećom mladeži, ako ne bude morala u ka-
snije doba naknađivati, što mora on u starijim godinama da naknađuje, rad propusta
i nehaja svojih starijih ili rad neshvaćanja
u svom krugu. Po školi za odrasle dobit će
na ugledu i škola za mladež. Što življi će
biti rad one, to će se bolji milieu stvarati
oko ove, a tko zna, što nastavnik svaki zna,
koliko društvo i porodica, ako su za obrazivanje zauzeti, pomažu školskomu radu,
taj će lako uvidjeti i to, koliko je važno da
baš učitelj ima učešća u pridizanju kulturnih snaga naroda. Njegovo se djelovanje
ne steže samo na rad u školi. I izvan škole
raditi, znači raditi za školu, to jest, za stvaranje uvjeta, po kojima rad i u školi može
biti uspješan.
[Izvan škole - za školu]
Čini mi se, da bi bilo suvišno mnogo
riječi trošiti u opravdanje ove poznate i
utvrđene pedagoške činjenice. Neka bude
stoga upozoreno samo na to, kaogod što
sveučilišta u današnje demokratsko
doba moraju zaći među puk, tako mora i
osnovna škola po svojim predstavnicima
i svojim sredstvima izići ususret zahtjevu vremena sa proširenjem obrazovanosti. Istaknuto je već, da ne mora sav taj
rad pasti na učitelja, ali toliko se mislim
može opravdano očekivati, da će se on
za nj zanimati, da će mu u svem biti na
ruku, a po mogućnosti i učestvovati u
njem: poticati analfabetske tečaje, priređivanje predavanja i pučkih prikazivanja,
osnivanje knjižnica i dr., jednom riječi:
on, koji stoji najbliže narodu i poznaje
prilike, a i potrebu, moći će da iz mrtvila
pokrene sile, kojih svuda ima, i koje se
mogu privući tome radu. Zaslužni pokretač pučke prosvjete u Njemačkoj, Oskar
Plank, veli na jednom mjestu: »Koga u
srce dira nevolja našega naroda, tko na
tisuće rana misli, iz kojih on krvari i na
podmukli stvor, što njegovo zdravlje troše, toga molimo, da pripomogne, te bi
nam uspjelo unutrašnje sile razvezati,
što u svakom članu naroda leže; jer samo
tako možemo postići ojačanje i ozdravljenje čitavoga našega narodnog života«.
A narodni je učitelj po neposrednom dodiru s najširim vrstama naroda u prvome
redu zvan, da u tom poslu pomogne. On
ima prilike, da o potrebi pučke prosvjete
neposredno govori ljudima iz naroda, da
ih potakne na razmišljanje o tom, da im
prikaže, koliko su drugi narodi vlastitim
trudom i marom, ne očekujući uvijek i
svuda potporu od vlasti, i učinili za svoj
napredak, da okupi makar i mali broj radnika, kojima će on u svem biti na ruku. Iz
mala se posao razvija, a ustrajnosti ne će
uzmanjkati uspjeh. Danas se u mnogim
mjestima već i osnivaju društva, koja
imadu u svojem programu prosvjetni
rad. Pa i onda, ako učitelj – makar iz kojih, recimo političkih razloga - ne bi bio
član njihov, ništa ga ne može priječiti, da
se za taj prosvjetni dio rada onih organizacija interesira, i ne treba se nametati,
ako ga možda ne traže, ali treba da pokaže spremnost, da uvijek priskoči, ako
ga zatraže.
Napolje iz škole, po mogućnosti aktivnim radom, ili ako to bud s kojih razloga
nije moguće, a ono bar interesom, poticajem i savjetom. To znači biti u duševnom saobraćaju s narodom, s njegovim
potrebama i težnjama, a ja vjerujem, da
će se ovome i ovakovom narodnom priključenju odazvati nastavnici naši, koji su
uvijek pokazali i volje i mara, da budu ne
samo učitelji među narodom nego s narodom i za narod.
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Iskustva
Prezahtjevna
lektira
Tražeći razjašnjenja na terenu
uvjerila sam se da djeca divno
mogu učiti i bez knjiga na klupi ili
u torbi
Iz lektire smo obrađivali knjigu A. A. Milnea Medo Winnie zvani Pooh. Što li sve
nismo radili u vezi s tim? Rujan u drugom
razredu - početak nastave nakon ljetnog
odmora: većina djece još nije vladala dovoljno dobro tehnikom čitanja da bi mogla
samostalno i kvalitetno čitati i manje zahtjevno djelo. Medo Winnie dječji je roman,
prezahtjevna veličina za mnoge od njih u
tom trenutku, a budući da sam dogovorno morala baš to u rujnu obrađivati prema
planu u školskoj knjižnici cijeli rujan vrtjeli
smo tu tematiku epizodno poput serijskog
filma.
Čak i sve gradivo iz jezika prilagođavala
sam tom sadržaju. Obrađivali smo tematiku s različitih strana, uz pomoć roditelja,
čak i uz suradnju s Hrvatskim radiom, koji
je emitirao u dječjem programu Winnija
Pooha. Djeca su donijela u školu svoje lutke medvjediće, igrala se tim njihovim ljubimcima, odabrala jednoga i dala mu ime
Medo Kruška koji je svakog dana odlazio s
drugim djetetom njegovoj kući i sljedećega
dana donosio pismeno izvješće o svojim
dojmovima u domu svoga domaćina. Na
osnovi toga nastala je kolaž-knjiga Dnevnik Mede Kruške, koju smo pri posjetu za
uspomenu darovali tadašnjoj urednici dječjeg radija Ladi Martinec i s kojom smo se
toplo družili u svojem razredu gdje nam je
uručila svoj dar audiokasetu Winnie Pooh.
Uspoređivali smo priču u knjizi i na kaseti, tražili razlike, birali mjesta koja su im
se najviše sviđala iz oba medija. Iscrtavali smo na grafofolijama vizualizirani plan
kretanja Pooha i svih njegovih prijatelja
po etapama. Podijelili se u šest skupina,
za svaki lik jedna skupina. Svi su za svoje
skupne mape skupljali sve što su pronalazili u tisku ili bilo gdje drugdje i sve skupljeno prikazivali petkom na kraju nastave.
U matematici smo razrađivali primijenjene zadatke s tim sadržajem, ispisivali
i tražili u rječnicima za njih nove i nesvakidašnje im riječi, primjerice inteligencija, procedura, enciklopedija... Jer, ako to
može znati mudra sova, djeca mogu još
bolje! Likovne probleme rješavali smo poticajima doživljenim iz tih priča, stilizirali
poznate likove skupno i individualno. Posjetili smo i zoološki vrt i bilo je predivno
kad su spontano medvjedu pjevali na satu
glazbene kulture naučenu pjesmicu Medo
brundo, a on im za nas dirljivo zahvaljivao
sklopljenim šapama.
Sve smo snimali fotoaparatom i videokamerom te na satovima razredne zajednice
gledali oživljenje dogodovštine, smijali se,
pisali dojmove. U povodu Svetog Nikole
spontano smo režirali improvizirani igrokaz
s likovima iz te priče i veoma uspješno to
izveli na velikoj školskoj svečanosti. Mali je
Silvije donosio sve u vezi s tim što se našlo
na internetu. Uživljavali su se u pojedine
junake i igrali igrice Otkrij tko sam! Ispisivali su bilježnice iz lektire, individualizirano
ilustrirali, već tko je što i kako htio.
Gotovo svakog dana desetak minuta
prije i poslije nastave manja je skupina
neputnika radila na sličicama na temu
pročitanog i analiziranog poglavlja. Tako
je nastala i velika kolažna strip-slikovnica
u obliku mape veličine 80x60 centimetara
od deset kontinuiranih poglavlja. Izložbeni
se prostor svakim danom povećavao: pernice, šiljila, ravnala, majice, notesi, torbe
s likovima naših junaka, odjeće za medvjedića koju su isplele njihove bake. Poput
leptira raširenih krila s likom našeg mede,
visjela je tu i razglednica dječje spisateljice Sanje Pilić, koju nam je u tom duhu i
stilu poslala, kao prošlogodišnja razredna
gošća s kojom smo se srdačno i više nego
djelotvorno družili.
Za tu školsku godinu prvi broj razrednog lista Cvjetići bio je tematski posvećen
broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010.
Winniju Poohu. Bilo je materijala preko
glave: skupnih crteža, šala, raznih simbola
s likovima naših junaka, knjiga i na engleskom, slikovnice o poznatom medvjediću
ili o njegovim prijateljima. Prava rujansko
poohovski integrirana nastava. Pratila sam
rezultate toga rada i dala veoma iscrpno
analitičko izvješće na našem stručnom aktivu u školi sa željom da se dokumentirano
dokaže da su brojne knjige iz lektire, pa i
ta, za našu djecu prevelik zalogaj.
Nisu im primjerene jer djeca u toj dobi
ne mogu sve to pratiti dovoljno samostalno te su roditelji primorani čitati i pisati tu
lektiru, što je apsurd koji ostavlja negativan učinak na većinu djece za čitav kasniji rad s lektirom i još koje čime. Naime,
takve knjige s djecom treba razrađivati na
duži rok i učinci bi bili zaista vrijedni, a rad
nenaporan. A nama je bio naporan, jer se
moralo prema planu pročitati i obraditi u
samo jednom mjesecu, u rujnu. Kasnije,
kad su ti isti mališani bili polaznici već
sedmoga razreda, iz razgovora s većinom od njih doznala sam da im je od svih
dotadašnjih djela iz lektire u najljepšoj i
najživljoj uspomeni bio i ostao baš Medo
Winnie!
No, ovaj put sve to spominjem tek zato
jer je sav taj intenzivni rad daleko smisleniji, vredniji i važniji u odnosu samo na
to što na klupama pred svima mališanima
stoje zatvorene knjige s istim naslovom.
A samo i samo to našu je inspektoricu
maksimalno i pozitivno, što više: očaravajuće - iznenadilo, fasciniralo.
Pitala sam se i pitam, što ona od bitnog stvarno zna o Steinerovoj pedagogiji
i kako tek na nju gleda?! Gdje za djecu u
tom smislu uopće nema knjige? Jer, nekada i sama nisam to mogla - ni zamisliti.
Ali tražeći razjašnjenja na terenu - uvjerila
sam se da djeca divno mogu učiti i bez
ikakvih knjiga na svojoj klupi ili u torbi. No,
za takav rad učitelj treba biti i posebno i
temeljito osposobljen. I to mnogo drugačije nego što nas je naučila naša klasična pedagoška škola. Inače sve pada u
vodu.
Elvira Ančić, Dragonožec
Zapis
Terenska nastava
na Medvednici
Umorni, ali puni dojmova i sretni,
vratili smo se kući
Učenici šestoga razreda Osnovne škole
Eugena Kumičića imali su terensku nastavu
na Medvednici. U osam sati krenuli smo iz
školskog dvorišta i vozili se do Medvednice.
Prošetali smo do planinarskog doma Grafičara i rudnika Zrinski. Ondje smo dobili kacige i krenuli u obilazak rudnika. U hodniku
smo saznali da rudnik ima između 400 i 500
godina. Saznali smo i da se u tom rudniku
kopao galenik od kojeg je nastajalo srebro
te da je rudnik nazvan Zrinski zato što je u
srednjem vijeku to bio posjed Zrinskih.
Vodič nam je pokazao alat koji su rudari
tada upotrebljavali i objašnjavao nam posao
rudara pokazujući nam slikovne priloge. Zatim smo sišli u rudnik i hodali kroz rudarske
hodnike nazvane ženskim imenima. Zaštitnica rudara je sv. Barbara. Izašli smo iz rudnika
i otišli do drugoga vodiča s kojim smo pričali
o prirodi i o biljnom svijetu koji nas okružuje.
Spuštajući se i penjući, stigli smo do
Medvedgrada. To je bio srednjovjekovni
plemićki grad koji je danas jedan od najzanimljivijih spomenika zagrebačke regije.
Ondje je kapela Sv. Filipa i Jakova koja
iznad glavnog ulaza imala ukras zvan rozeta. Ušli smo u kulu i razgledavali podatke o
šišmišima te se popeli na vrh kule. S vrha
se vidi da je Medvedgrad na strmom brdu, a
oko brda selo. O Medvedgradu smo saznali
da je sagrađen od kamenih blokova i da se
prema zakonu ne smiju micati. Umorni, ali
puni dojmova i sretni, vratili smo se kući.
Anamarija Stepinac, 6.a, Velika Gorica
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta
uredništva. Zadržavamo pravo njihova
kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
Dječji vrtić Grigor Vitez, Split
Dječji vrtić Cvit Mediterana, Split
Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za predškolski odgoj
16. dani predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije
MIRISI DJETINJSTVA
Split, 9. i 10. prosinca 2010.
Znanstveni i stručni skup s temom
Aktualni trenutak u predškolskom odgoju: OBITELJ, DIJETE, VRTIĆ
ČETVRTAK, 9. prosinca
(Hotel President, Starčevićeva 1,
Split)
9.00 - 10.30 - Svečano otvorenje
skupa, Uvodna riječ, Prigodni program
10.30 - 12.30 - Plenarno izlaganje
Jesper Juul. Odgoj u obitelji i odgoj u
vrtiću - sličnosti i razlike
12.30 - 13.15 Predstavljanje knjige:
Laura Herceg, Bogomil Karlavaris i
Anita Rončević (2010.), Metodika likovne kulture djece rane i predškolske dobi, Zagreb, Alfa; Predstavljači:
Vesna Katić i Dubravka Kuščević recenzenti, Marija Brajčić i autorica Anita
Rončević
13.15 - 15.00 Odmor
15.00 -18.00 Rad u radionicama
(Hotel President)
Radionica 1: Odgoj u obitelji i odgoj u vrtiću - sličnosti i razlike (Voditelj
Jesper Juul)
16.00 - 18.00 Rad u radionicama
(Dječji vrtić Adriana, Kliška bb)
Radionica 2: Procjenjivanje i stimuliranje motoričkih sposobnosti predškolske djece - Voditelji: Boris Ložnjak
i Joško Sindik (DV Šegrt Hlapić, Zagreb, DV Trnoružica, Zagreb)
Radionica 3: Sluša li te tvoj jezik ili
Kako pomoći djetetu s poremećajem
izgovora - Voditelj Dragan Lisica (DV
Cvit Mediterana)
Radionica 4: Pravilna prehrana kao
stil življenja. partnerstvo - obitelj - vrtić - odgoj za ljudska prava. Voditeljice:
Branka Srdelić, Dajna DeGiuli Čizmić,
Rossana Bosnić, Jasmina Marušić
(DV Radost, Split)
Radionica 5: Tsunami u drami - Voditeljice:. Zvjezdana Čagalj i Milijana Kovačević (DV Radost, Split, OŠ
Kman Kocunar, Split)
Radionica 6: Slikanje češljanom vunom u boji (Dječji vrtić Bosiljak, Osječka 24c) Voditeljica Lili Matković (DV
Cvit Mediterana)
20.00 - 20.45 - Predstavljanje knjige Hicela Ivon: Dijete, odgojitelj, lutka
(Zagreb, Golden Marketing). Predstavljači: Edvard Majaron, Mirjana Nazor,
Jadranka Nemeth-Jajić, Stjepan Rodek, recenzenti i Hicela Ivon, autorica
PETAK, 10. prosinca
(Hotel President)
8.30 - 10.30 Sekcija A (Moderator
Branimir Mendeš)
10.30 - 12.30 Sekcija B (Moderatorica Hicela Ivon)
12.30 - 14.30 Odmor
14.30 - 16.00 Okrugli stol o temi Obitelj i roditeljski stres; Moderatori Najda
Čajo, Igor Longo, Žana Pavlović
16.15 - 19.00 Rad u radionicama
(Dječji vrtić Adriana, Kliška bb)
Radionica 7: Moja obitelj je važna
- partnerstvo s roditeljima. Voditeljice:
Tatjana Kljenak i Gordana Krasnić (DV
Radost, Split)
Radionica 8: Uključivanje roditelja
u program waldorfskog vrtića. Voditeljice: Jadranka Šimić, Sela Turudić,
Marta Zulim (DV Duga, Split i DV Iskrica, Split)
Radionica 9: Poticanje samostalnosti kod djece s pervazivnim razvojnim
poremećajem u Montessori dječjoj
kući. Voditeljice: Ligija Krolo, Jelena
Matas i Ivana Miličević (Montessori
dječja kuća, Split)
Radionica 10: Suradnja, povezanost, razumijevanje i odgovornost.
Voditeljice: Tajana Perković i Željana
Vivodinac (Udruga odgojitelja Kampanel, Split)
Radionica 11: Iskustva u primjena
lutke u odgojno-obrazovnom radu s
djecom jasličke i vrtićke dobi. Voditeljica Hicela Ivon i odgojiteljice: A. Banov,
T. Bavčević, V. Cindro-Šurija, T. Čargo, S. Gulan, I. Luetić, N. Milardović, I.
Pavić, E. Raić, M. Sunko, M. Šerić, S.
Špralja, D. Trumbić, S. Čeko i T. Marović (DV Cvit Mediterana, Split)
Radionica 12: Dječji plesovi i igre
zavičajnog kraja. Voditeljica Dodi
Mihaljević (vanjska suradnica Filozofskog fakulteta u Splitu, Odsjek za
predškolski odgoj)
Radionica 13: Modeliranje češljanom vunom u boji (Dječji vrtić Bosiljak,
Osječka 24c). Voditeljica Lili Matković
(DV Cvit Mediterana, Split)
18.00 - 19.00 Zatvaranje skupa, promocija zbornika, podjela potvrdnica
Prijave za znanstveni i stručni
skup možete uputiti na brojeve telefona Dječjeg vrtić Grigora Viteza
021/360-005 i 021/344-934 radnim
danom od 9 do 14 sati do 1. prosinca
2010. godine.
Kotizacija za cjelokupni program
iznosi 500 kuna po osobi (u cijenu je
uključen i Zbornik radova) i potrebno
je uplatiti do 1. prosinca 2010. godine
na žiro-račun Dječjeg vrtića Grigora
Viteza (Kliška bb, Split) 23300031100100054.
Hotelski smještaj moguće je osigurati u Hotelu President, Starčevićeva
1, Split, tel. 012/305-222 (uz popust) ili
u obližnjim hotelima (Globo, Lovretska
18, tel. 021/481-111, Art-Hotel, Ulica
slobode 41, tel. 021/302-302, Consul,
Tršćanska 34, tel. 021/340-130)
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
10
File Size
3 513 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content