Infođir
List Novinarske radionice Gimnazije Dubrovnik, broj 28, godina XV, lipanj 2013.
:::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::KOMENTARI:::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::LITERARNI KUTAK:::::::
:::::::RIJEČ UREDNICE::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
;:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::UREDNIŠTVO:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::IMPRESSUM::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::SADRŽAJ::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::SADRŽAJ:::
IZDAVAČ:
BADMITON REGIONALNO NATJERIJEČ UREDNICE
CANJE 2
Gimnazija Dubrovnik
FRAN GALJER DRUGI, A MARGARITA
Na kraju još jedne školske godine Novinarska radionica
TOLJA TREĆA U DRŽAVI 2
REGIONALNA SPORTSKA NATJECANJA
bit će vam drago znati da je novi- Frana Supila, 3, Dubrovnik
2
Tel/fax:
020/432
569
narska grupa opet bila aktivna.
LIKOVNA RADIONICA ZA NADARENE
U svom stilu, pripremili smo
UČENIKE GIMNAZIJE DUBROVNIK 3
UREDNIŠTVO
DRVENI LUTAK NA STRADUNU 3
Vam šarolike tekstove, komenOBILJEŽILI SMO DAN ŠKOLE 3
tare, zanimljivosti i još mnogo
DANI FRANKOFONIJE 3
Odgovorni urednici:
toga. Tako u novom izdanju
NESVAKIDAŠNJE FOTOGRAFIRANJE 3
IZLET GEOGRAFSKE GRUPE NA
Infođira možete pročitati intervju Lucijana Pendo, prof.
PELJEŠAC I KORČULU 4
s mladim profesorom vjeronauka Antonia Korać, prof.
MUZEJSKE PRIČALICE/ KACIGA ILIRi priče o tri odlična sportaša naše
SKOG RATNIKA 4
Glavna
urednica:
PARTI POŽEGA 5
škole. Poučeni iskustvom, učimo
NOĆ KNJIGE U NAŠOJ ŠKOLI 5
Vas vrijednostima volontiranja, te Ivona Tomašević, 4.a
ZLOŽBA: “DVOJE LEGLO, TROJE OSkomentiramo tipične gužve ljeti u
VANULO” 6
Zamjenik glavne urednice:
ČETVRTAŠI U PRIRODOSLOVNOM
našem gradu.
MUZEJU 6
Matija
Ćutić,
3.
b
Pričamo Vam kako je bilo na
NASTAVA U MUZEJU, IZLOŽBA BILJKE
nastavi biologije u muzeju, te
–LIJEK I OTROV 7
Novinari:
SECIRANJE RIBA 7
izvještavamo o državnom natjePONOVNO NA DRŽAVNOM NATJEIvona
Tomašević,
4.
a
canju iz likovne umjetnosti na
CANJU 8
Matija Ćutić, 3. b
kojemu su još jednom nastupile
PROF. ŠIME: “JOŠ SAM “ZELEN” 9-10
Katarina Šutalo, 1. a
SPORTOM DO ZVIJEZDA 11-12
naše darovite učenice.
VOLONTIRANJE SE UVIJEK ISPLATI!
Domagoj
Vlašić,
4.
b
Za vas koji niste stigli prisustvo13
vati Noći knjige u našoj školi, ne Ana Glavor, 2. b
KOLIKO JE IZLIZAN DUBROVAČKI KASandra Grego, 4. b
MEN 14
brinite, saznat ćete kako je bilo.
Martina Pulić, 2. b
Filozofiranja nikad dosta, a
KOLIKO STE PUTA OVIH TJEDANA
Nika Vrbica, 2. e
ovaj put naglasak stavljamo na
NEGDJE ZAKASNILI? 14
Luka
Čerjan,
4.
f
KAD MIKI KAŽE DA SE BOJI 15
životne svjetonazore današnjih
GDJE JE PUT KA SREĆI? 16
ljudi i vječnu dilemu: gdje nakon Miran Bajramović, 4. f
Martin Oreč, 3. b
srednje?
EPIDEMIJA MODERNOG DRUŠTVA 17
Anela Sefer, 1. a
NEPOZNATI FESTIVALI I NAŠ GRAD
U zanimljivostima ćete pronaći
18-19
Iva
Ćorak,
2.
b
priču o duhovima i prigodan test,
DUHOVI: ISTINA ILI IZMIŠLJOTINA?
te ćete se upoznati sa nepoznatim Leona Lulić, 2.e
19-20
SKYFALL OČARAO LJUBITELJE
festivalima održanima u DuAKCIJE ! 21
Lektura:
brovniku.
Literarni kutak bavi se Držićevim Lucijana Pendo, prof
HOROSKOP 22
Antonia Korać, prof.
BISERI 22
Pometom i Shakespeareom, a
LITERARNI KUTAK:
koliko su naši učenici nadareni
UČITE OD NAJBOLJIH – POMET,
Fotografije:
za pisanje moći ćete ocijeniti u
ČOVJEK KOJI SE PRILAGOĐAVA VREFotografska sekcija
MENU 23
njihovim radovima.
“TREBA SE BREMENU AKOMODAVAT”
Za kraj, zabava je zajamčena uz
23-24
Naslovnica:
zanimljivi horoskop i neizbježne
CIJELI SVIJET JE POZORNICA 25
Andrea
Bobić,
3.a
(Državno
POEZIJA 26
bisere!
MOST 27
natjecanje iz likovnog)
IVONA TOMAŠEVIĆ
Računalna obrada:
Novinarska radionica
PROCES 27
UBOJSTVO U DRVENIKU 28-29
POZDRAV MATURANTI 30-31
MATURALNA VEČER 32
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::
BADMITON REGIONALNO NATJECANJE
U petak, 22. ožujka, održano je regionalno natjecanje iz badmintona u Šibeniku. Ponovni uspjeh ženske ekipe s izborenim prvim
mjestom i plasmanom na državno natjecanje, dok je muška ekipa
osvojila srebro, što je također veliki uspjeh, ali na žalost nedovoljan
za prolazak u daljnji tijek natjecanja.
Za žensku ekipu Gimnazije Dubrovnik nastupile su: Margarita
Tolja (2.d), Nika Vojvoda (2.d), Petra Caput (2.c) i Mara Vlašić (1.d),
a za mušku su ekipu nastupili: Fran Galjer (1.f), Đivo Čučević (3.c),
Marino Sabolić (1.d) i Filip Pažanin (1.d).
FRAN GALJER DRUGI, A MARGARITA
TOLJA TREĆA U DRŽAVI
Na Prvenstvu Hrvatske u badmintonu za
mlađe juniore koje je 22.i 23. svibnja odigrano u
dubrovačkoj Sportskoj dvorani učenici naše škole
postigli su odlične rezultate.
Fran Galjer (1.f ) viceprvak je Hrvatske, a Margarita Tolja (2.d) osvojila osvojila je brončanu
medalju.
SPORT
REGIONALNA SPORTSKA NATJECANJA
Natjecanjem u odbojci 17. travnja u Šibeniku
završen je nastup naših školskih ekipa na regionalnim
natjecanjima. Osvojili smo jedno zlato i plasman na
državno u Poreč - badminton (djevojke);
jedno srebro - badminton (mladići) te tri bronce:
odbojkašice, atletičari i muška kros ekipa.
Čestitamo na rezultatu koji je potvrdio da smo
najuspješnija srednja škola u županiji!
DRŽAVNA NATJECANJA
PREDMET
Hrvatski jezik
Hrvatski jezik
Englaski jezik
Engleski jezik
Engleski jezik
Latinski jezik
Njemački jezik
Francuski jezik
Španjolski jezik
UČENIK
Ante Petrović
Lucija Medunić
Teo KovačićAnte Petrović
Anamarija Miličević
Lucija Medunić
Ante Petrović
Ana Brassad
Eva Ćorić
MENTOR
Diana Jelavić
Anđela Đamarija
Katarina Tolja
Katarina Tolja
Katarina Tolja
Jadranka Bagarić
Domenika Nardelli Obrovac
Pavica Beloša
Ana Pavličević
PLASMAN
3. mjesto
6.mjesto
2. mjesto
3. mjesto
11. mjesto
3. mjesto
9. mjesto
5. mjesto
7. mjesto
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::
LIKOVNA RADIONICA ZA NADARENE UČENIKE GIMNAZIJE DUBROVNIK
Dana 4. travnja u Domu Marina Držića ilustrator Dubravko Kastrapeli održao je
likovnu radionicu na kojoj je sudjelovalo devet likovno nadarenih učenika naše škole.
Gospodin Kastrapeli je oduševljen likovnim radom učenika, njima je bilo odlično, a
izložba radova otvorena je u Domu Marina Držića do 1. srpnja 2013.
(ur.)
RAZNO
DRVENI LUTAK NA STRADUNU
Šezdeset maškaranih učenika naše škole
sudjelovalo je 7. veljače u snimanju milenijske
fotografije na Stradunu u organizaciji Turističke
zajednice grada Dubrovnika, Udruge Dart i galerije Artur.
(ur.)
OBILJEŽILI SMO DAN ŠKOLE
1. veljače Gimnazija Dubrovnik obilježila je Dan škole. Organizirali smo radionice iz fizike,
biologije, natjecanje iz odbojke, debatu te filmsku i dramsku radionicu. Zanimljivo je bilo na radionici
“Palačinke i poezija” gdje su učenici čitali najdraže pjesme, a nagrađeni su bili palačinkama koje su
pripremile prof.
Korać i teta Jasna. Organizirano je natjecanje iz odbojke, a pobjednik je zajednička
ekipa 3. b i 1. f razreda.
(ur.)
DANI FRANKOFONIJE
Dana 20.ožujka u kinu Sloboda
naši učenici Katarina Drobac i Pero Pendo
sudjelovali u programu obilježavanja Dana
frankofonije u organizaciji Francuske alijanse Dubrovnik. Katarina je pjevala pjesmu
pjavačice Zaz “Le long de la route” uz pratnju Pera na gitari.
(ur.)
NESVAKIDAŠNJE FOTOGRAFIRANJE
Maturanti i profesori naše škole imali su
priliku sudjelovati u nesvakidašnjem fotografiranju!
Naime, fotografirali smo se navođenim helihopterom foto Adrie pod vodstvom Deana Tošovića.
Maturanti i profesori su s oduševljenjem mašući
pozirali na prozorima školske zgrade dok je helihopter nevjerojatno mirno letio. Naviknuti smo da
je fotografija uspomena, ali ovaj put je to fotografiranje!!!
(ur.)
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::
IZLET GEOGRAFSKE GRUPE NA PELJEŠAC I KORČULU
Dana 12. travnja 2013. krenula je zemljopisna grupa, u
proširenom sastavu četvrtih razreda, pod vodstvom prof. Dender i
prof. Prusine na izlet u živopisne krajeve poluotoka Pelješca te na
otok Marka Pola, Korčulu.
Prvi dio izleta uključivao je posjet selima Dubrovačkog
primorja. Prošavši Čepikuće, došli smo do Trnovice gdje su nas
srdačno dočekali domaćini (gospari Grošeta i Jarak).
Približili su nam narodne običaje i tradiciju školstva u
svom kraju te ponosno istaknuli svoju slikarsku koloniju, aktivnu
od 2000. godine. Poklonili su nam i dva umjetnička djela. Nakon
posjeta pitoresknom Ošlju i predromaničkoj rotondi, gdje smo
nabrali kuke i šparoge, odlazimo do Bistrine. Uz stručno vodstvo te
prezentaciju projekta očuvanja marikulturne proizvodnje obišli smo
uzgajalište te istraživački centar. Slijedio je posjet solani te pauza u
Stonu, mjestu s najdužim zidinama u Europi. Prolazeći hrvatskom
Provansom, Pelješcem, divili smo se vinogradima. Dolazimo u Potomje, mnogima najdraži dio izleta, u posjet vinariji Matuško. Gđa
Radić zadivila je okupljene prezentacijom vina, a još više njihovom
degustacijom. Nakon vinarije odradili smo brzinsko fotografiranje
na padinama vinogorja Dingač. Nakon Potomja u autobusu vlada
mir (znamo i zašto) te dolazimo do kapetanskog mjesta, Orebića.
Ukrcavamo se na brodicu koja nas vodi na Korčulu. Pregrmivši
morske bolesti, uslijed jakog juga stižemo na Korčulu. Po dolasku na Korčulu uputili smo se do samog središta mjesta uz pratnju
prof. Željke Ivošević koja nam je ukratko ispričala povijest grada
Korčule. Nakon popodneva provedenog na otoku, došlo je vrijeme
povratka.
Za kraj, bilo nam je odlično. Puno smo toga vidjeli te
naučili. Do sljedeće terenske nastave, šaljemo srdačne pozdrave.
Domagoj Vlašić, 4.B
IZLETI
MUZEJSKE PRIČALICE/ KACIGA ILIRSKOG RATNIKA
Učenici 2. b razreda posjetili su Knežev dvor u sklopu nastave likovne umjetnosti.
Bili smo na izložbi Kaciga ilirskog ratnika koja je dio projekta Muzejske pričalice.
Kustosica
Ivona Michl vodila nas je
kroz izložbu i
upoznala s opremom ilirskog
aristokratskog
ratnika. Izložena kaciga nađena
je u fragmentima
na području Cavtata u 19. st.,
a sad je rekonstruirana i izložena u Kneževu
dvoru. (ur.)
I
Z
L
O
Ž
B
E
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::::
PARTI POŽEGA
Svi volimo Dubrovnik, ali nema ljepše stvari od putovanja. Napustiti već odavno poznato na
nekoliko dana i vidjeti što uopće postoji tamo, vani. Gdje nema škole. Lomljenje kičme u „autobusu“
popraćeno zabrinjavajućim stenjanjem. Preznojavanje ili smrzavanje, jeftine bosanske cigarete, sakupljanje mrvica za prehranu i manjak obveza. Sve su to čari bježanja od matične stanice. Tako se i nama ukazala
prilika. Zahvaljujući već dugogodišnjoj suradnji, preko 8 godina, deset je gimnazijalaca oprašilo k Požegi.
Uz manjak sna i udobnosti uputili smo se kroz bosanske prostore, još jednom, uz prisustvo
duhovnih vođa Ivanke
Lilić i Joza Serdarevića.
Prošavši sve što su
bosanske ceste bacile
pred nas i plativši vodu
20 kn na benzinskoj,
stigli smo u Požegu.
Bome,onako teturajući iz
kombija šut hladnoće
je ostavio žestok dojam.
Čak se i vozač Lazar
htio povući što prije.
Vidno
upropašteni manjkom
sna, dubrovački gimnazijalci su otvorenih
usta razgledavali
tehnološki park zvan
Gimnazija. U atomskom skloništu škole
održani su projekti s
obiju strana. Požeška
Katolička gimnazija
simpatično je izvela predstavu „Bijesni Orlando“
uz par promašenih nota
koje je dinamičnost
glumaca brzo ispravila.
Malo ozbiljnijim tonom
slijedila je Iva Carević.
Tehnički problemi
nikad nisu obeshrabljivali
ovu djevojku, pa ni
sada. Šutke se tukla s
mišem uz smiješak na licu, objašnjavajući važnost Orlandova stupa na Stradunu. Nakon velikog pljeska,
propavši kao ljudi, krenuli smo razgledavati školu. Nakon što smo razgledali školski muzej i zvjezdarnicu, svatko je krenuo svojoj kući. Tuđoj kući.
Tamo nas je čekao još jedan šok. Ugodni Slavonci koji po ovoj zimi najljuće kobasice ispiru još
ljućom rakijom, mast, mast, mast pa još malo rakije. Tako smo živjeli ova tri dana. Snijeg nam je osigurao
produženi boravak koji Požežanima nije ni najmanje teško pao.
Ostatak ostaje između nas, požeškog snijega i kafića. Sad je vrijeme da se vratimo u kičmokidački kombi,
krstariti morima snijega po Bosni.
Matija Čutić, 3. b
NOĆ KNJIGE U NAŠOJ ŠKOLI
Svjetski dan knjige obilježavamo 23. travnja. Taj je datum simboličan. Naime 1616. godine na taj
dan je umro Miguel de Cervantes, a 1564. godine rođen je drugi književni velikan, William Shakespeare.
Kako bi tom datumu odali što bolje priznanje, učenici naše škole sudjelovali su u radionicama. Uvodni su
dio večeri popunile recitacije učenika te uglazbljena poezija. Također su nam učenice iz 2.c razreda predstavile svoju izvedbu predstave Voćka poslije kiše (mentorica Tajane Martić, prof.), s kojom su nastupile
na Županijskoj smotri LIDRANO. Obilježavanje Noći knjige nastavilo se likovnom radionicom. Plakate s
temom iz književnih dijela radile su učenice 2.e razreda; Nika Vrbica i Paula Banović izrađivale su plakat
s temom Poeova Gavrana, a Judita Kvestić i Mihaela Ćorak plakat na temu iz pjesme Annabel Lee istog
autora. Jakov Piplica, Antonio Milovina i ja, Mato Đurđević, izrađivali smo strip na temu Marinkovićevih
Ruku pod mentorstvom prof. Marijane Lučić Brailo.
Mato Đurđević, 2 b.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::::
Naši učenici posjetili su Etnografski muzej Rupe.
IZLOŽBA: “DVOJE LEGLO, TROJE OSVANULO”
E ovako Vam ide jedna narodna: “Dvoje leglo, troje osvanulo, do godine i četvero bilo! / U sobici četiri gredice, tad će mlada
dizat nožice! / Oj sobice šarenoga zida, alaj češ se natrpiti stida!”
O čemu je zapravo bilo riječ, nismo ni mi znali. Naime,
profesorica Lucijana Pendo odvela je svoj 4. e razred na izložbu
“krpanih ponjava”. Mi, kao veliki zanimatelji, nismo se pretrgli
nešto puno da se raspitamo o nekim šarenim tepisima povješanim po
zidovima Etnografskog muzeja Rupe. Možemo reći da smo se ipak
zainteresirali, malo, kada se vodič raspričao o svim tim simbolima.
Ikonografija ponjava
Ponjave, ta vezena pokrivala za krevete, u ovom slučaju
sadržavaju osebujne poruke ljubavnog i erotskog karaktera. Različiti
motivi imaju svrhu zaštite od uroka, kolorit im je zaista očaravajući,
a najčešći motivi su gljive, ogledala, ptice, kraljice koje štite od zlih
duhova i sl. Gljiva predstavlja bračnu vezu, simbol sreće iiživotne
snage, sinonim za ženski spolni organ. S druge strane imamo konja
koji je sinonim za muški spolni organ i simbol je mladosti, junaštva,
muškosti i seksualnog žara. Evo i pjesmice iz brodskih sela koja to
dočarava: “Da znaš mili što imam pod krili? Milo janje lipo eklovanje. Turi ruku pa češ naći pečurku! Legni mala da uteram moga,
u avliju doru crvenoga!”...Okej , mislim da nam je svima bilo jasno
što treba ući i poslije izići.
Upotreba ponjava
No dobro, ove ponjave sad vise na zidu, a ranije su se stavljale na krevet mladog bračnog para prve bračne noći da bi se što
prije došlo do poroda, naravno, muškog djeteta. Dok su vezilje vezle,
kaže priča, poželjele su da njihov izabranik bude: kočoperni oroz,
nezasitni patak, pun seksualnog žara kao jelen, razigrani ždrijebac...
Sve u svemu bila je ovo zaista zanimljiva izložba.
Marija Urđević, 4. e
BIOLOGIJA
Nastavlja se suradnja s Prirodoslovnim muzejem
ČETVRTAŠI U PRIRODOSLOVNOM MUZEJU
U petak 26. travnja 2013. učenici 4.b prisustvovali su u radionici Prirodoslovnog muzeja pod vodstvom
kustosice Ane Kuzman koja se bavila tematikom genetike, točnije kromosomima. Nakon prezentacije
podijelili smo se u skupine, a zadatak je bio izraditi kariogram. Na papiru su bile ponuđene tri vrste kromosoma koje je potom trebalo izrezati i poredati po veličini. Sve su skupine odradile jako dobar posao
tako da smo kao nagradu za uloženi trud dobili i majice.
Sandra Grego, 4. b
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::::
NASTAVA U MUZEJU, IZLOŽBA BILJKE –LIJEK I OTROV
Učenici 2.b razreda s prof. Vesnom Kljunak posjetili su izložbu
Biljke – lijek i otrov. Naučili su da pojedine biljke mogu olakšati naše
tegobe, no njihova aktivnost ponekad može krenuti u smjeru koji ne
priželjkujemo.
Naime, svaka bolest svoju biljku ima što se potvrđuje na primjeru
kamilice koja je poznata kao biljka koja smiruje želučanu nervozu i
mučninu. No kamilica u prevelikim dozama može djelovati sedativno i
potaknuti osjećaj ošamućenosti. Kopriva može narušiti zdravlje našeg
organizma zbog količine olova koju sadržava. Neke biljke mogu izazvati alergijske reakcije i upale, pa čak i odumiranje tkiva, kao npr.
morski luk, bijela loza, likovac i obična kalina. Značajnije otrovno bilje
čine: kukurijek, bljušt, đurđica, bljuštac, rosopas te velebilje. Naime, još
se jednom potvrđuje Hipokratova izjava: ‘’ Neka tvoja hrana bude tvoj
lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana.’’
U muzeju smo punili vrećice aromatičnim biljem te smo ih zatim oslikavali motivima bilja koje sadržavaju. Radionicu je vodila muzejska
pedagoginja Suzana Stanković.
Ana Glavor, 2. b
SECIRANJE RIBA
BIOLOGIJA
Učenici 2. b razreda sudjelovali su na nastavi
biologije u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik.
Učili smo i secirali dvije vrste riba- morsku
mačku i kokotića. Radionicu su vodile kustosica
Jadranka Sulić Šprem i muzejska pedagoginja
Suzana Stanković
Martina Pulić, 2. b.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::::
PONOVNO NA DRŽAVNOM NATJECANJU
Dana 29. travnja ove godine Andrea Bobić i ja imale smo čast
sudjelovati na 15. državnom natjecanju osnovnih i srednjih škola iz
područja vizualnih umjetnosti i dizajna (LIK 2013.) koje se ove godine
održavalo u zagrebačkoj Školi za primijenjene umjetnosti i dizajn povodom proslave 131. godine postojanja te škole.
LIKOVNA
UMJETNOST
Natjecanje je trajalo od 29. do 30. travnja, a glavna je tema
ovogodišnjeg natjecanja bio održivi razvoj. Učenici su bili podijeljeni
u tri kategorije: osnovne škole (od petog do osmog razreda), kojima
je zadatak bio «eko-etno moda», srednjim školama tema je bila «opstanak», a srednjim školama s programima likovnih i primijenjenih
umjetnosti i dizajna «protok energija».Također smo se natjecali i u kategoriji pisanja eseja, tj. istraživačkoga rada o svojem likovnom uratku.
Učenici srednjih škola bez dodatnog programa likovnih i primijenjenih
umjetnosti (uključujući i nas) pri ocjenjivanju su svrstani u istu kategoriju s onima koji taj program imaju tako da se protiv snažne konkurencije
bilo teško izboriti za jedno od prva tri mjesta.
Nismo državni prvaci, ali dovoljna je pohvala i nagrada uopće
biti izabran jer je na natjecanje pristiglo oko 500 radova iz cijele
Hrvatske, a mi smo bili između 15 najboljih. Također, zadovoljni smo
mogućnošću da naše kreativno izražavanje bude prepoznato.
Mnogi misle da je ovo natjecanje lakše od natjecanja iz drugih predmeta, ali i ovo je mukotrpan posao kojemu treba pridati jednaku važnost
kao i drugima. Svakako smo se lijepo zabavili, stekli puno iskustva,
upoznali mnoge ljude, posjetili poznate muzeje i galerije te trenutačno
najposjećeniju zagrebačku izložbu – Picasso, koja se održava u galeriji
Klovićevi dvori.
Zahvaljujemo našoj mentorici, prof Ivanki Lilić, koja nas je
usmjeravala i pomagala nam u pripremama te našoj ravnateljici koja je
velikodušno omogućila sudjelovanje na ovom važnom natjecanju.
Nika Vrbica, 2.e
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::::intervju::::
Prof. Šime: “JOŠ SAM “ZELEN”
Upoznajte ‘veoma zahtjevnog’ vjeroučitelja
Donosimo vam intervju sa Šimom Zupčićem, našim novim vjeroučiteljem koji je nedavno postao i tata
Godine školovanja
Što ste željeli postati u djetinjstvu?
Kao i kod druge djece, bilo je mnoštvo toga što sam želio postati.
Možda jedna od zanimljivijih želja kojih se sjećam svakako je
želja da budem onaj lik koji crta zebre, isprekidane i pune crte na
cesti. Zatim sam htio biti čistač, tj. lik što se vozi natrag na kamionu “Čistoće”. Nakon toga dugo sam htio biti pomorac jer su svi
(muškarci) u mojoj obitelji pomorci. Moj tata i njegov (jedini) brat
su pomorci. Moj je djed bio pomorac (po njemu sam i dobio ime),
kao i pradjed. To s pomorstvom nije bilo samo dječja želja, poput
one prethodne dvije, nego uistinu prava želja. Nakon toga sam
želio biti svećenik te sam stoga upisao Klasičnu gimnaziju Ruđera
Boškovića, a nakon mature sam ušao u dominikanski samostan u Zagrebu te započeo studij teologije kao
svećenički kandidat. Tijekom studija odustao sam od svećeničkog poziva, ali sam nastavio studij teologije
kao laik, kako bih postao vjeroučitelj, što danas jesam. Istovremeno, sada studiram na poslijediplomskom studiju Mediji i odnosi s javnošću u Zagrebu, tako da se djelomično bavim medijima i odnosima s
javnošću, preciznije novinarstvom, tj. radim i u Uredu za medije Dubrovačke biskupije.
Jeste li voljeli vjeronauk u školi?
Jesam, volio sam vjeronauk i u osnovnoj i u srednjoj školi, no treba naglasiti da mi nije bio najdraži predmet. Najviše sam volio matematiku.
Kakav ste učenik bili?
U osnovnoj sam školi prolazio s odličnim uspjehom, dok sam u srednjoj školi prolazio s vrlo dobrim
i odličnim uspjehom, ovisno o godini. No da ne ispadne da sam u srednjoj školi briljirao (jer nisam),
moram priznati da sam bio toliko “izvrstan” u poznavanju grčkog i latinskog jezika da sam se u trećem i
četvrtom razredu s njima družio i 10 dana nakon završetka školske godine, tj. išao sam na popravni. :)
Koja je najgora stvar koju ste napravili za vrijeme školovanja?
Od prvog razreda srednje vozim motor (tada se moglo polagati s 14 godina, a ne 16 kao danas) te sam
u četvrtom razredu prijatelju i prijateljici iz razreda (blizanci su) posudio motor da se voze (a nisu imali
vozačku dozvolu). Na žalost, imali su prometnu nesreću te je došla i policija jer je ona završila na hitnoj
sa slomljenom nogom. Čim sam došao u bolnicu, policajac me pitao jesam li znao da njih dvoje nemaju vozačku
dozvolu. Znao sam da odgovoriti potvrdno znači biti kriv,
no budući da nisam znao lagati, rekao sam istinu. I završio
na sudu s presudom “kriv je”, a tu presudu i danas čuvam.
:) Bilo je pravo suđenje, sutkinja me oslovljavala s “gospodin okrivljenik”, morao sam se izjasniti o svojoj krivnji te
sam priznao da sam kriv i izrazio kajanje zbog počinjenog
djela. Osjećao sam se kao na ispovijedi, samo sam čekao
trenutak kada će mi reći da izmolim kajanje, a za pokoru
dati nekoliko Očenaša, tj. nekoliko stotina kuna ili više. :)
Doduše, jer mi je to bilo prvi (a i do danas jedini) “susret”
sa zakonom, oslobođen sam bilo kakve kazne. :)
Jeste li bili bivši učenik Gimnazije Dubrovnik?
Nisam, bio sam učenik Klasične gimnazije Ruđera
Boškovića. No, slično je to. A i mnogo profesora radi u obje škole. Mnogi profesori koji su mi predavali u
srednjoj sada su mi kolege: Toni Prusina, Igor Miošić, Pavica Baloša, Andrea Sebastian,Vlaho Zlošilo itd.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::INTERVJU::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO:::::::::::::intervju::::
Odabir životnog puta
Zašto i kada ste odabrali ovo zanimanje?
Kao što sam već prije rekao, upisao sam teologiju kao svećenički kandidat te mi je kao takvom teologija
bila jedini mogući izbor. No, kada sam nakon prve godine fakulteta odlučio da ne želim nastaviti studij
kao svećenički kandidat, trebalo je donijeti odluku: želim li biti vjeroučitelj (a to ću biti ako nastavim
teologiju kao laik) ili ću upisati neki drugi fakultet? Odlučio sam da želim biti vjeroučitelj i u nisam
se pokajao ni u jednom trenutku, dapače veoma mi je drago da sam nastavio teologiju (tj. Filozofskoteološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu). Dakle, moja se odluka dogodila između
prve i druge godine fakulteta, a ne prije fakulteta.
Kakva je bila reakcija okoline?
Na upis samog filozofsko-teološkog studija kao takvog nije bilo loših reakcija, dapače.
Rad u Gimnaziji
Koliko dugo radite u našoj školi?
Još sam “zelen”, tj. tek sam počeo raditi, evo danas mi je točno tri mjeseca otkad sam zaposlen u ovoj
školi.
Zašto ste odlučili raditi u njoj?
Kod nas vjeroučitelja nešto je drugačije nego kod ostalih
kolega, tj. nismo mi oni koji odlučujemo. Profesori drugih
predmeta kada završe studij prijavljuju se na natječaje koje
raspisuju škole te sami biraju u koju će se školu prijaviti.
Vjeroučitelji se jave u biskupiju te nas iz biskupije (tzv. katehetskog ureda u biskupiji) “raspoređuju” po školama. Isto je i
s “premještanjem” iz škole u školu, kada su takve potrebe na
terenu. Kada sam završio studij prijavio sam se u biskupiju te
sam dobio Osnovnu školu Antuna Masle u Orašcu. Kako je
ovog ljeta sestra koja je radila kao vjeroučiteljica u ovoj školi
(sestra Jelena Krilić) dobila službu u jednoj drugoj biskupiji,
ovdje je ostalo prazno mjesto te je iz biskupije odlučeno da
ja ovdje radim. Iako nisam osobno birao školu, mogu uistinu
kazati da mi je prelijepo ovdje. Dakle, iako nisam birao škole,
bilo mi je prekrasno i u Orašcu, a prekrasno mi je i ovdje.
Koje vam je najbolje i najgore iskustvo za vrijeme rada u
ovoj školi?
Prekratko sam ovdje da bih imao neko posebno dobro i loše
iskustvo. Da budem iskren, pozitivno sam iznenađen srednjoškolcima. Naime, u osnovnoj mi je školi bilo
prekrasno raditi s učenicima od 1. do 4. razreda, s onima od 5. do 8. nekada je bilo poteškoća s disciplinom (što je meni osobno na satu najvažnije), a bojao sam da će tom logikom (što stariji učenici, to veća
nedisciplina) pravi problemi nastati u srednjoj. :) No, postavio sam se strogo (za razliku od osnovne) te su
me učenici ozbiljno shvatili, uglavnom su svi prihvatili moja pravila igre: ne stvaraj nered na satu i sve će
biti veoma lagano, a ako stvaraš nered, neće ti biti nimalo lagano. :)
Mislite li da vas učenici smatraju omiljenim profesorom?
Ne mislim. Naime, imam brata srednjoškolca (ne u ovoj školi), a on ima neke prijatelje i prijateljice u
ovoj školi te, iako mi nikad nije rekao imena tih učenika i učenica, rekao je da uglavnom kažu da su dobili
veoma zahtjevnog vjeroučitelja. A mislim da u predodžbama učenika “veoma zahtjevan” i “omiljen” ne
idu zajedno. :) Doduše, čuo sam i potpuno drugačije komentare, no iako nisam vodio statistiku jednih i
drugih informacija, mislim da prevladavaju one o “veoma zahtjevnom” vjeroučitelju.
Katarina Šutalo, 1.a
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::::reportaža::::
SPORTOM DO ZVIJEZDA
Uspješni sportaši na našim hodnicima
Naša je škola prepuna sportaša, a neki su od njih ove godine ostvarili izvrsne rezultate. Iako ih ima
više, izdvojit ćemo trojicu - uspješne jugaše Antuna Goretu i Tonija Popadića Batinu te Mateja Metkovića
koji je kao član osmerca na Europskom juniorskom prvenstvu osvojio brončanu medalju.
Antun Goreta
Sretna četrnaestica
Sve je počelo prije 12 godina. Otac ga je odveo na amatersku vaterpolsku utakmicu mlađih uzrasta te im je nedostajao jedan igrač. Antun je uskočio s kapicom broj 14 i započeo svoju vaterpolsku
karijeru. Trenirao je u VK Šibenik 9 godina te je bio stalni član reprezentacije svojeg dobnog uzrasta. Bio
je kapetan momčadi i najbolji igrač. Prvi poziv u reprezentaciju dobio je sa samo 13 godina. Već sa 16
godina Antun postaje europski prvak. Natjecanje se održalo u Rijeci, a Antun je bio među top 3 strijelca
turnira iako je to EP bilo za starije uzraste. Ubrzo dobiva pozive iz dva najbolja hrvatska vaterpolska
kluba, Mladost i Jug. Odlučio se za Jug, a otkrio nam je i zašto:’’Jer
je najbolji klub na svijetu i ima najbolju publiku, a Dubrovnik jednostavno obožavam.’’ Dobiva kapicu s brojem 14 i od tada smatra da mu
taj broj donosi sreću. Odmah ulazi u prvu ekipu Juga i dokazuje svoj
status najuspješnijeg vaterpolista svojih godina. Nekoliko mjeseci
nakon toga dolazi do promjene trenera i Antun neko vrijeme provodi
na klupi jer trener Đuho ne daje često priliku mlađim uzrastima, uzda
se u starije i iskusnije. To ljeto Antun igra u sastavu juniorske reprezentacije i osvaja 3. mjesto u Francuskoj. Po povratku u Gruž, Jug
se dodatno pojačao; imao je najjaču i najskuplju momčad u povijesti
kluba, a tu nema mjesta za puno mlađeg Antuna. Sljedeće je veliko
natjecanje na kojem Antun sudjeluje bilo SP u Australiji. Iako su ostali četvrti, Goreta je pokazao svoj
talent te ulazi u redovan sastav prve momčadi Juga. Njegovi suigrači olimpijski su prvaci i najbolji igrači
svijeta poput Jokovića, Bušlje i Ivovića. Antun je zadovoljan trenutnim statusom, ali kao svaki pravi
sportaš očekuje više, a mi smo uvjereni da će to i postići.
Škola
Dolaskom u Dubrovnik Antun odabire Gimnaziju Dubrovnik i upisuje se u sportski razred. Iako
dva puta dnevno trenira po 2 sata, Antun redovito izvršava svoje školske obveze te zadržava prosjek
uobičajenog učenika. Malo je teško to sve uskladiti, ali on se vrlo dobro snalazi: ‘’U početku je bilo teško,
ali imam vrhunske kolege i profesore koji mi maksimalno izlaze u susret i na tome im hvala.’’
Slobodno vrijeme
Iako nema baš puno slobodnog vremena, Antun koristi svaku priliku da otputuje kući u Šibenik.
Voli igrati košarku, piti kavu u Brazila, šetati Uvalom i, naravno, navečer izaći u Revelina. Prokomentirao
je Dubrovkinje kao lijepe žene nestašnog karaktera. Trenutno nema curu pa ako ima koja da voli sportaše
neka se javi jer tko zna do kada će ostati slobodan. Cure, navalite!
Matej Metković
Veslanjem do uspjeha
Matej Metković, učenik 3. b razreda naše škole, osvojio je prvu veliku medalju s europskih prvenstava za VK Neptun. Matej je uspjeh ostvario kao član brončanog hrvatskog
osmerca na Europskom juniorskom prvenstvu u Minsku. Hrvatski osmerac u kvalifikacijama je prvim mjestom izborio direktan ulaz u finale u kojem su bile bolje Srbija i Rumunjska.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::::reportaža::::
Toni Popadić Batina
Preko trnja do zvijezda
Matejev uspjeh plod je dugogodišnjeg rada. Treninzi su u 5 ujutro i u 7
navečer, a uz to treba naći vremena za školske obaveze i druženje s prijateljima.
No Matej zna kako to uskladiti te, unatoč brojnim izostancima zbog natjecanja,
postiže odličan uspjeh, kako u školi tako i kod cura.
Od koša do gola
Sve je počelo prije 8 godina kad je prešao s košarke na vaterpolo. Treneri nisu puno
vjerovali u njega jer se kasno upisao, ali uz malo truda i vremena sustigao je vršnjake:
‘’U mojoj generaciji nije baš bilo neke golmanske konkurencije pa mi je zbog moje
visine i dugih ruku trener pružio priliku da se okušam na golu.’’
Martin Oreč, 3. b
Prvi uspjesi
Iskazao se već na prvom turniru koji se održao u Herceg Novom, ali Toni kaže
da je pravo priznanje dobio 2010. godine kada je na turniru u Dubrovniku proglašen za
najboljeg golmana i najboljeg igrača turnira. Tada su počeli stizati pozivi za reprezentaciju i tog se ljeta priključuje seniorskoj ekipi Juga.
Sa svojih 15 godina debitirao je za seniore na utakmici protiv Šibenika, a te sezone
ozljeda Frana Vićana dovodi ga na poziciju drugog golmana Juga.
Problemi
Na kraju sezone dogodilo se ono najgore, ozljeda koljena. Operiran je u Zagrebu, a oporavak je bio dosta dug i psihički naporan. Nakon 6 mjeseci izostanka ponovno se vraća u bazen: ‘’Bilo je teško, ali isplatilo se.’’
Zlatni trenutci
Nakon povratka u bazen uslijedila je Tonijeva najbolja sezona ikad: počelo je sa
zlatom na prvenstvu Hrvatske te se nastavilo srebrom na turniru 8 najboljih u Europi, pa
ponovno osvojeno zlato na Olimpijskim nadama i bronca na Kupu Hrvatske!
Dobio je priliku zaigrati u nekoliko zahtjevnih utakmica u seniorskoj konkurenciji, za
prvu ekipu Juga, a najbolja je zasigurno bila ona protiv Primorja: ‘’Dvije najbolje ekipe
vaterpolo svijeta, pun bazen u Gružu – strašan osjećaj!’’
Uslijedilo je srebro s juniorima na prvenstvu Hrvatske.
ASOCIJACIJE:
Broj 10? - Veća
ko kuća!
Ljeto? - Sloboda!
Banana? - HaRitual
haha dalje...
Mnogi sportaši imaju ‘rituale’ koje obavljaju prije nastupa, pa tako i Toni: on prije
Cura? - Zauzet,
svake utakmice zaroni ispod gola i prekriži se.
ali ne i oduzet
Najbolji/a profeŠkola i trening
sor/ica? - Ma svi
Pohađanje sportskog smjera Gimnazije za njega je bilo jedno od najljepših
su super
razdoblja u životu: ‘’Razred, profesori, ravnateljica, razrednica - stvarno nemam riječi, Uzor? - Tihomil
sretan sam što sam okružen takvim ljudima, svi su mi puno pomogli. Profesori mi često Vranješ
izlaze u susret i stvarno im veliko hvala na razumijevanju.’’
Ekskurzija? Toni trenira dva puta dnevno po dva sata, što je vrlo teško uskladiti sa školom i
Sivi kamion crne
učenjem, ali uspijeva odrađivati sve svoje obaveze.
boje
Najdraža marka?
Slobodno vrijeme
- Shane Conell
Rijetke slobodne trenutke Toni provodi s prijateljima ili djevojkom. Također,
playstation jedna je od njegovih slabosti, a PES krivi za sve loše ocjene.
Miran Bajramović, 4. f
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ŠKOLSKI INFO::::::::::::reportaža::::
Priča o nesebičnom pomaganju drugima
VOLONTIRANJE SE UVIJEK ISPLATI!
Ljudi s iskustvom volontiranja kažu da to u njima budi poseban osjećaj – sretniji su i zadovoljniji jer su
pomogli drugima.
Dokaz da je to istina je 4.a razred koji se tijekom srednjoškolskog obrazovanja aktivno bavio volonterst
vom.Djevojke iz 4.a razreda uključile su se u volontiranje kad im je u prvom razredu njihova razrednica,
prof. Korda, ispričala o svojim iskustvima kad je s prijašnjim generacijama bila uključena u razne humantarne projekte.
Profesorica Korda i njezin razred redovito su posjećivali Dječji dom Maslina, gdje su se učenice
družile i igrale sa štićenicima Doma i pomagale im u učenju. Svaki njihov dolazak mamio je osmijehe na
dječja lica, a to je, kako nam kažu naše humanitarke, ono što je njima najvažnije.
Tijekom godina organizirale su maškare s djecom, kitile bor za Božić, provele divan dan na jahanju u Medenoj dolini…nakon svega toga, željele su učiniti više. Naime, ove su se godine prijavile
na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva koja je nagradila osnovne i srednje škole u
Hrvatskoj koje su im poslale svoju priču o iskustvu volontiranja nagradom u iznosu od 10 000 kuna. Devet je predstavnica razreda, u društvu ravnateljice i razrednice, otputovalo u Zagreb da u muzeju Mimara
preuzmu nagradu koju su zaradile za svoje male prijatelje.
Nagradu su iskoristile za kupnju novog tobogana i školske ploče te im je u nedavnom posjetu
Domu uručen poklon zahvale koji su izradili štićenici. Ostatak nagrade djevojke će iskoristiti za nova
druženja s djecom.
Na kraju valja reći da su jako ponosne na svoj volonterski rad koji ih je činio sretnijima i ispunjenima. Mnoge od njih nastavit će se baviti humanitarnim radom i dalje, a mi se nadamo da smo ovom
kratkom pričom dotaknuli i vaša srca te vam uspjeli pokazati kako nesebično pomaganje drugima na bilo
koji način od vas čini bolje i sretnije ljude.
Ivona Tomašević, 4. a
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::KOMENTAR:::::::::::::::::
KOLIKO JE IZLIZAN DUBROVAČKI KAMEN
Ulicama Grada
Nešto je trulo u Dubrovačkoj Republici, moglo bi se reći - ljeti. Ne, nije to trulež, to je smrad znoja.
Dubrovačko je ljeto nadaleko i naširoko poznato po raznim atrakcijama. Ono po čemu je poznato
svima koji u njemu jesu jest gužva. Iako je gužva virus koji ovu zemlju proždire u turističkim regijama,
Dubrovnik je nekako postao njen simbol. Grad heroj koji svake godine proživljava istu bitku.
Ljetna apokalipsa i ugodne šetnje
Kada se more ugrije i prvi kruzeri apokalipse stignu, svi znaju što ih čeka. Sve počinje izgledati
kao film katastrofe. Autobusi prestaju voziti redovno, odjednom svaki stupanj kao da u sebi nosi dva,
hrana i piće poskupljuju kao da su rijetkost... Dubrovnik počinje sličiti na vojnu baraku. Kao da je počela
mobilizacija za treći svjetski. Ali samo pješadija ratuje. Galoni ljudi izlijevaju se iz kruzera na ulice Dubrovnika, ošamareni suncem, mumljajući na jezicima koji ni profesorici Bagarić poznati nisu. Dovoljno
nas plaše njihovi dezorijentirani pogledi, a kamoli kirurške maske koje znaju nositi. Nikad nisam imao
priliku pitati (najvećim dijelom jer ne znam kinesko-korejsko-japanski) nose li te maske da ne bi kakvu
bolest pokupili ili donijeli... Začuđujuće je kako u tim ljetnim trenutcima svaka šetnja prestaje biti problem. Pola sata od Uvale do Pila? Nema problema. Zaobići Stradun? Dapače, preferirana ruta.
Stradun i golubovi
Stradun je glavna bojišnica, posljednji krug pakla. Kada rulja nahrupi, već početkom dana, i zidovi
se počnu znojiti. Turisti se poput vampira povlače u hladovinu s jedne strane (zanimljivo, ha?) i tvore
polagani, ali destruktivni stampedo. To je dalmatinska inačica trčanja s bikovima. Kada zapanete u rulju,
pravila se mijenjaju. Ako se momak kraj vas ne gura i ne lakta, onda se tek trebate zabrinuti, vjerojatno
nešto ozbiljnije sprema. Također, nijedan Dubrovčanin nikada neće poštovati pravilan ulaz i izlaz sa Straduna prema Pilama, to je stvar statusa i jedinog mogućeg protesta. Nemoguće je, životinjski instikti vam
govore da to tako ne treba biti. Nećete se ni osvrniti za pokojim golubom kojeg ste pregazili...
Matija Čutić, 3. b
KOLIKO STE PUTA OVIH TJEDANA NEGDJE ZAKASNILI?
Odvojite minutu vremena i zbrojite koliko ste puta ovog mjeseca došli u školu ili na posao s opravdanjem: ‘’Kasnio mi je autobus!’’ Mnogo, zar ne?
Svjesni smo da ovih dana živimo na gradilištu, što se može prihvatiti kao pozitivna, ali i negativna
činjenica. Naravno, pozitivna je u smislu obnove i modernizacije grada, koja nam je očajnički potrebna
već dulje vrijeme. Jasno je da se u Dubrovniku najviše cijeni upravo stari dio grada, ali ne mora baš sve
datirati iz 15. stoljeća!
S druge strane, ne mogu ne primijetiti ogorčene komentare i izraze lica Dubrovkinja i Dubrovčana, a
nerijetko i turista, kad shvate da već pola sata čekaju autobus koji, po svemu sudeći, neće ni doći.
Vjerojatno se svi slažemo da je ovakav ‘zahvat’ trebao započeti puno prije početka turističke sezone ili
ovih ‘paklenih’ vrućina u kojima uživamo zadnjih dana, ali što je, tu je. Svaka promjena je dobrodošla.
Stoga valja stisnuti zube i pretrpjeti gužve, kašnjenja, propuštene vožnje i nenadane izmjene autobusnih
ruta jer ćemo kao nagradu uvidjeti promjene i definirati se kao pravi organizirani turistički grad.
Ivona Tomašević, 4. a
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::KOMENTAR:::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::KOMENTAR:::::::::::::::::
KAD MIKI KAŽE DA SE BOJI
Filozofija života inspirirana Štulićevim stihovima
„A na ulici sa svake strane/ filijale uredi / iz njih plaze birokrate / jao ljudi pa ja se bojim / tek sada
znam sto je strah / sto je strah / i ja se bojim / kad Miki kaže da se boji...“
Od pijanca sa žutim brkovima, preko ‘aktovčara’ pa do osnovnoškolca. Sako, Spiderman ili Vindija
majica. Svi propovijedaju isti izlizani svjetonazor. Već nakon prvog sisanja te lijepo uče: Life sucks
and than you die - sveto pismo modernoga doba. I u vrtićima, nakon što ti kažu da dobro pobjeđuje
zlo, dobro se potrude dočarati kako je to bajka. Kako je to fiktivna književnost i nešto što se ne
događa.
Pristup vrijedan divljenja, je li tako?
Svakodnevne Mikijeve radosti
Miki diže noge na stol, Miki pali televiziju. Počinju vijesti. Plavuša kamenog lica spontano se
okreće kameri. To joj daje malo ljudskosti, valjda je to popularan pokret među voditeljima. Hladnim
i tupim glasom počinje rešetati današnji popis devijacija u svijetu: homocid, genocid, suicid, pedofilija, trgovanje ljudima, nađen Ciganin sa šest metaka u grudima, Alkaida kupila nuklearku, Amerika
rakete, Kerum drži govor... Dovoljno da vam se raspoloženje za večeras strmopizdi do dna.
Životna pouka
“Sve je to naprđivanje u dunsflašu i loše za tebe. Samo ti uči i misli na svoj šupak”, kaže stari
Mikiju. Ne vjeruj strancima, starijima, mlađima, bradatima, obrijanima. Cijeli je svijet stvoren samo
da tebi napakosti, Miki - i policajac i mesar i poštar i smetlar. Šutke se svakodnevno na ulici silujemo
pogledima. Teško vrijeme za matore, kada se brat boji brata, a ako nema brata onda se budućnosti
boji.
Pogled u budućnost
Miki bi na faks. Faks je postao kao biro. Jadni mali dječaci, kao Oliver Twist okicama zure
kroz prozore, grebući noktima iako znaju da će prije upasti u Bijelu kuću nego na željeni fakultet.
Uči, Miki, uči. Nije sve u rokenrolu. I tako se subotama svi poredamo u krugove, vadimo cigare i
alkohole. Pa onda, onako polagano, bez obzira na zdravstveno stanje i dob, starački se zakašljemo i
protisnemo jedan “HJOOOOOJ”. U tom trenutku svi dostižemo filozofski vrhunac. Jedan se drugome
divimo ponavljajući iste fraze: “Ljudi su govna”, “Život je sranje” i “Žuja je zakon”.
Mrtva romantika
Davnih je dana Howard Beale urlao: “I’M MAD AS HELL I’M NOT GOING TO TAKE IT
ANYMORE!” To su za nas davni romantičarski snovi. Nitko ne diže glas, nitko ne diže šaku, nijedan policijski auto zapaljen. Sva je moguća energija utrošena u održavanje tog osmijeha na licu.
Neuspješno. Muž tuče ženu, djeca tuku oca, žena tuče psa. Svatko ima svoj način, važno se riješiti
frustracija. Napravite obiteljsko druženje od toga. Depresija je češća od prehlade, samoubojstvo
postaje olimpijska disciplina. Stres je prirodno stanje. Cijela se generacija histerično guši u mulju
cinizma. Tako smo učeni, tako nam je pokazano. Monkey see, monkey do. Miki see, Miki do.
___________________________________________________________________________
Mikiju je sada četrdeset pet. Osamostalio se i snašao. Živi u kupaonici, s tosterom, wc
školjkom i jastukom. Ne brinu ga ni Ameri, ni Alkaida, ni korumpirani žandari, ni nedostatak nafte.
Miki se više ne boji i fura se na solarnu jogu pa nije gladan.
Matija Čutić, 3. b
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::KOMENTAR:::::::::::::::::
GDJE JE PUT KA SREĆI?
Hodajući školskim hodnicima
kolega, posebno one koji se
pornog dana, zaključujem da
na temi mature i fakulteta:
idu li na pripreme, što i
imaju neke svoje želje i
malo kod pitanja gdje
ako i ne zna odgovor na
svatko će reći: ‘’Ma bilo
iz ovog grada!’’ Na
ja. Što nas je to navelo
U krug
I ptice na
govoriti što to u
bi mladima bilo
omogućiti…i tako
svatko može
djelovati. Nisam
bih došla do ovog
mora nužno biti točan), ali mis-
Kamo nakon srednje škole
i osluškujući, poput pravog paparazza, razgovore mojih
vode dok sjede u Laure i odmaraju nakon nasvaki njihov razgovor većinom završi
koje su predmete prijavili,
gdje žele upisati… svi
ciljeve. No zastanimo
žele studirati. Naime,
pitanje što će studirati,
gdje, samo da se maknem
sličan način razmišljam i
da tako mislimo?
grani bježe kad se počne
gradu treba promijeniti kako
bolje, koje sadržaje uvesti, što
u krug. E pa, gospodo draga,
pričati, ali rijetki mogu i žele
trebala mnogo razmišljati kako
zaključka (koji, u krajnjoj liniji, ne
lim da će se mnogi složiti sa mnom.
Mladi odlaze, stari ostaju.
Zar ne bi bilo lijepo jednog se dana moći pohvaliti da si
diplomu zaradio u ‘biseru Jadrana’,
prelijepom Dubrovniku? Stari su Dubrovčani bili ponosni ljudi, ali tragično je što se današnji nemaju
čime ponositi. Ovaj grad previše vrijedi da bismo ga ovako zapuštali. Mladi odlaze, stari ostaju. Tko god
je u mogućnosti, na listu prioriteta stavit će Zagreb, Split, Zadar, Rijeku…i ne krivimo ih zbog toga jer
svaki od tih gradova ima izvrsne fakultete i kišu drugih sadržaja za mlade, ambiciozne studente.
A što mi radimo? Otvaramo hotele. Komercijaliziramo sve što možemo. I nije nam dosta silnih
turista tijekom sezone, hoćemo još. Ljeti se obavezno žalimo na vrućinu, gužve, kruzere i – turiste, a kad
ih nema, plačemo za njima.
‘Na mladima svijet ostaje’, rekao je netko nekad davno. Kad bi imao dar govora, Dubrovnik bi rekao
ovako: Na mladima svijet ostaje, a mladi su ostali u Zagrebu…
Ivona Tomašović, 4.a
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::KOMENTAR:::::::::::::::::
EPIDEMIJA MODERNOG DRUŠTVA
Fetišizam gluposti
Recimo da je moderno društvo nastalo uz razvoj televizije. Jest da, Francuska revolucija, sve to stoji, ali ono
što nas od rođenja drži za testise su mediji. Više-manje, mi smo samo gomila s previše slobodnog vremena
koje trošimo na samoizražavanje. S one površnije strane. No ne pišem ovo da bih vas došao vrijeđati, za to
idete u školu.
I tako smo svi mi od početka X generacije ostali pomalo osakaćeni. Ova septička jama pojmova i trendova
uvelike nam je onemogućila da razlikujemo pametne, lude i one najgore, umjetnike. Glupi uče latinske
izreke, citiraju filozofe, a pametni se bave politikom i sličnim grijesima.
Televizija, internet i ostali opijati
Koliko god bili pametni, samosvjesni i prizemljeni još se uvijek palimo na
idiotizam.
Svakom momku zaigra, ako ne srce, onda barem hormoni kada ugleda
slađahnu curu pogleda praznijeg od državnog proračuna. No dobro, ljubav
je samo genetski defekt. Kada je multimedija u pitanju, priznajmo da su
se mnogi od nas našli u situaciji kako gledamo u ekran, treseći se od bijesa
prouzrokovanim baš tim sadržajem koji uporno gledamo već satima. To je
u suštini nova ovisnost. Potpuno identično učincima droge.
Prvo nam je užasno zabavno, smiješni su nam ti političari koji govore kako
„pederi trebaju imati svoju državu pa neka si tamo rade djecu“, černobilska
djeca u Big Brother kući. Smijemo se našim autohtonim „smijem se a plako bih“ humorističnim serijama.
Sramota, kada je vrhunac kad Mujo i Haso zamijene ženu. Komedija groteske.
Uglavnom, zanimljivo je koliko ljudi s pristojnom inteligencijom ostaje osupnuto idiotizmom tih reality
showova, gdje se sve zapravo glumi, svi znaju da se sve glumi, sve je namješteno i sve je glupo i znaš da je
sve glupo i opet gledaš. Kardashiansi, Jersey Shore, zasjedanje Sabora, i tako to. Meduza se skameni kad
upali televiziju.
I onda te uhvati druga faza, kada tjeskoba prođe kroz svaku žilu. I onda počneš kalkulirati u glavi tko
je tu glup i koliko. Shvatiš da TV širi bolesti, pa odeš na internet. Pa gledaš mačke. I patke. I smiješ se
gramatičkim greškama i nasumičnim slikama bradatih tipova s elektirčnim gitarama koji šutaju nosoroga
nogom u testise ispred atomske eksplozije. I onda misliš da si malo uznapredovao. Pa se zapitaš što je
zapravo opravdano da bude smiješno? Čemu se ti, kao intelektualac, gimnazijalac i Hrvat smiješ smijati?
Tko se smije, taj je glup
Pa u biti ničemu smiješnom. Jedino što te čini nevjerojatno duhovitim, šarmantnim i dozlaboga zrelim je hejtanje svega. Nitko od nas ne giva fak, i sve je glupo i tako se mi intelektualci zabavljamo. Nimalo indirektnim sarkazmom i cinizmom. Baš smo partipuperz.
Bilo kako bilo, ja se još uvijek divim Robertu Knjazu. Ful želim misliti da je sve što radi zapravo satira na
sam pojam zabave. To mi je genijalna ideja, a možda ga samo opravdavam jer je možda i on samo još jedan
kreten koji uokolo trčkara s kamerom. Nešto poput mene.
Matija Čutić, 3. b
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::::::
NEPOZNATI FESTIVALI I NAŠ GRAD
Kuda sa sobom u ovom Gradu
Dubrovačke ljetne igre nisu jedini festival u ovim krajevima. Većina mladih nezavisnih festivala
nudi besplatno sudjelovanje, izvrsne i raznovrsne programe i vrlo dobru zabavu. U našem gradu i okolici
često se organiziraju i održavaju razni susreti i festivali za koje mladi, na žalost, ne znaju, a namijenjeni
su upravo njima. Organizatori se trude učiniti program zanimljivim kako bi se što više mladih uključilo i
podržalo susrete i projekte te kako bi imali višestruke koristi od njih. Donosimo vam pregled edukacijskih
i glazbenih festivala koji osiguravaju zabavu i kreativnost.
ČOVJEK NA ZEMLJI
Udruga Čovjek na Zemlji
radi i sudjeluje u projektima zaštite prirode i
kulturne baštine i kroz
radionice za djecu i
odrasle promovira zdrav i
kreativan način života te
potiče na aktivan boravak
u prirodi. Za sudjelovanje
u radionicama potrebno se samo prethodno prijaviti. Festival Čovjek na Zemlji održava se već tri godine
posljednji vikend u svibnju u Dubrovniku i Konavlima, a osim eko radionica za djecu i odrasle, filmova i
koncerta uključuje i neizostavnu biciklijadu kroz Konavle.
KINOOKUS
Kinookus, sami naziv vam kaže,
festival je neobičnog spoja filma
i okusa. Grupa mladih ljudi koji
sudjeluju u radu udruge Kinookus
vođeni su principom nenasilja i
razumijevanja podneblja u kojem
djeluju, a poseban naglasak stavljaju na obrazovanje mladih. Festival ima pet dijelova: okušavanje
(filmski natjecateljski dio i retrospektiva), kinofokus (predavanja
i susreti), kinopokus (edukacijske radionice), kinolokus (placa lokalnih, tradicijskih i eko proizvoda) te
neviđeno (agroarheološke biciklističke ture). Konookus festival održava se u rujnu u Stonu, a ulaz na sve
projekcije i popratna događanja je besplatan.
GLAZBA I RIJEČ
Konavleart udruga organizira festival “Glazba i riječ” na području Konavala. Festival traje otprilike dva
do tri tjedna (ovisno o mogućnostima financiranja) krajem lipnja i početkom svibnja. Ove godine doživjet
će svoje sedmo izdanje. Organizatori nude druženje i zabavu uz besplatne koncerte, što klasične što suvremene glazbe, te predstave zagrebačkih i dubrovačkih kazališnih skupina, poneku izložbu i sl. Festival
Glazba i riječ održava se na autohtonim, većinom vanjskim lokacijama raznih konavoskih sela i u Cavtatu
PARK ORSULA
Park Orsula mali je glazbeni festival koji donosi svim ljubiteljima glazbe raznolik program uz poznate
izvodače. Mjesto na kojem se festival održava vidikovc je u parku Orsula nedaleko od grada, uređen
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::::::
zahvaljujući entuzijazmu organizatora. Svaki ljubitelj i prijatelj festivala može postati član udruge Abmient Croatia i time pridonijeti razvoju ovog malog-velikog festivala. Program započinje krajem svibnja i traje do rujna. Neki su od ovogodišnjih izvođača general Woo, Dječaci, Goribor, Stampedo, Meri
Cetinić, Neno Belan, Vlatko Stefanovski...
Informacije o svim festivalima i radu udruga koje ih organiziraju naći ćete na njihovim Facebook stranicama, a tim putem možete dobiti i obavijesti o radionicama i akcijama koje organiziraju il postati član
neke od njih. Nikad se ne zna...
Katarina Šutalo, 1. a
Saznajemo samo za vas: Postoje li duhovi ili su samo plod naše mašte?
DUHOVI: ISTINA ILI IZMIŠLJOTINA?
Vjerujte li ili ne ...
Neki ljudi smatraju da duhovi ne postoje i to su tzv. skeptici, dok neki smatraju da duhovi itekako postoje. Skupina ljudi koja vjeruje u duhove pokušava dokazati
njihovo postojanje, a u tu skupinu pripadam i ja. Nadam se da ću vas uvjeriti u njihovu
prisutnost među nama.
Što je zapravo duh?
Duh je u religiji bestjelesno biće, na ljestvici stvorenja više od čovjeka. Postoje dobri i loši duhovi, kao što postoje dobre i loše osobine čovjeka. Unutar duhova postoji još jedna podjela: na pametne (inteligentne) duhove, neljudske duhove, poltergeiste
i duhove-sjene. Pametni (inteligentni) duhovi ili, kako ih se ponekad naziva, zemaljski
duhovi mogu komunicirati s nama na način da proizvode zvukove ili pomiču predmete.
Nitko ne može zasigurno dokazati zašto duh čovjeka ostaje na zemlji, ali istražitelji su
uvjereni da je to zbog toga što duh ima nedovršenog posla ili jednostavno nije svjestan
da je umro. Neljudski duhovi nisu duhovi nekoga tko je umro. Ovi duhovi nikada nisu
bili ljudi i prema nekima oni se nazivaju zlim duhovima ili demonima. Njihov je cilj slomiti volju pojedinca kako bi ih mogli zaposjesti. Ovi duhovi navodno imaju veliku moć i
mogu bacati ljude i teške predmete po sobi.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::::::
Duhovi ili ne?
Poltergeisti su ime dobili po njemačkoj riječi koja označava bučnog duha. Mnogi se istražitelji
paranormalnog slažu da poltergeist zapravo i nije duh. Njihova aktivnost počinje naglo te tako i završava.
Duhovi-sjene su tamne figure koje se odnose na čovjeka. Ova bića se često pojavljuju u kutovima soba
ili u mračnim hodnicima, ali mnogi su viđeni kako vire na vratima ili kako stoje pokraj kreveta. Njihov
karakterističan znak je šešir. Nitko ne zna zasigurno što su duhovi-sjene, ali neki istraživači paranormalnog vjeruju da oni mogu biti čak i izvanzemaljci ili bića iz druge dimenzije. Smatra se da su duhovisjene bezopasni, ali ipak ogroman strah prati susrete s njima. Ali, što se događa kada čovjek umre prerano? Gdje se duh onda nalazi? Po mišljenju nekih, ako čovjek umre nasilnom smrću, njegov duh ostaje
prizemljen. Kao primjer da duhovi ipak postoje spomenut ću dvorac Edinburgh u Škotskoj.
Što je poznato o njemu?
Za dvorac se govori da je opsjednut duhovima, što baš i ne čudi s obzirom na mnogobrojna smaknuća
počinjena baš u njemu. 2000. godine izvršene su brojne znanstvene istrage paranormalne aktivnosti.
Uviđeni su brojni padovi temperature, neugodni osjećaji da vas netko promatra i dodiruje, nekolicina
sjenovitih figura, a kasnije je sve to potkrijepljeno dokazima. Isto tako, dvorac Chillingham poznat je
po cijeloj zbirci nemilih duša, među kojima je najpoznatiji Blue Boy, tj. Plavi dječak. Navodno njegovi
stravični krici odjekuju oko ponoći od hodnika dvorca pa do najbližih naselja. Prema legendi, nakon toga
svjetlost obasja veliki bračni krevet u obližnjoj sobi. Tada se lik malenog dječaka ukaže na nekoliko
sekundi i nestane. Ali, to još nije ni blizu strašno koliko i sljedeće otkriće. Naime, prije nekoliko godina,
u zidu iza tog istog bračnog kreveta pronađene su kosti malenoga dječaka i ostaci plave odjeće na njima.
Za kraj
Nadam se da sam vas barem uspjela potaknuti na razmišljanje o tome. Ako ikada sretnete duha, moj vam je savjet: BJEŽITE!
Anela Sefer, 1.a
KVIZ: PROGONE LI VAS DUHOVI?
Želite li saznati imate li duha u vlastitoj kući? Ispunite
kviz i saznajte: Jeste li proganjani ili ne?
1. Jeste li ikada vidjeli kakvu siluetu u vašoj kući?
a) Da
b) Čini mi se da jesam.
c) Ne
2.Jeste li ikada osjetili kakav neobičan miris, a da niste
saznali njegov izvor?
a) Da
b) Čini mi se da jesam.
c) Ne
3.Jeste li ikada zagubili kakav predmet u vašoj kući, a
bili ste sigurni da znate gdje ste ga ostavili?
a) Da
b) Čini mi se da jesam.
c) Ne
4.Jeste li ikada čuli neki neobjašnjiv zvuk?
a) Da
b) Čini mi se da jesam.
c) Ne
5. Jeste li ikada susreli duha u vašoj
kući?
a) Da
b) Čini mi se da jesam.
c) Ne
Najviše odgovora
a): Vi ste sigurno proganjani. Morate se obratiti
stručnjaku i to pod hitno ili pokušajte saznati što duh
želi od Vas. Ne kupujte nikakvu ploču za prizivanje
duhova jer je to najsigurniji način da duhu otvorite
vrata svojeg doma.
b): Vi jednostavno volite misliti da ste proganjani.
Ne prijeti vam ništa neobično, osim da vas koji duh
slučajno iz zabave počne proganjati.
c) Vi živite u zabludi. Duhovi su svuda oko nas!!!
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::::::
Freški nastavak najpoznatijeg agenta na svijetu
SKYFALL OČARAO LJUBITELJE AKCIJE!
Moje ime je Bond. James Bond.
Nakon nepune 4 godine najpoznatiji tajni agent
na svijetu vraća se na kino platna. Kao što svi već
znaju, ime 23. filma o Bondu nosi naziv „Skyfall“.
Dakako, i ovaj nastavak započinje neizbježnom
uvodnom scenom koja je,blago rečeno, fascinantna. No ovoga puta, Bond je u potjeri za izgubljenim popisom tajnih agenata MI6. U toj potjeri je
ranjen i dok svi misle da je mrtav, on dva mjeseca
uživa u životu u Istambulu.
Nije klasična pucačina
Da vam ne pokvarimo baš cijeli film, držat ćemo se činjenice da nas je novi Bond uvelike iznenadio.
Naime, u ovom nastavku ne koristi svoje popularne gadgete i ne odvodi svaku ženu u krevet. Pokazao
nam je svoje drugo lice, a to je potišteno i tjeskobno lice čovjeka kojega izjedaju određene stvari iz
prošlosti. Bavi se i svojim emocijama, i zbog toga postaje nekako mračan,drugačiji. Nakon što se vratio
u svoju domovinu, krenuo je u potragu za negativcima preko cijele Zemlje: od Šangaja, Macaua, pa
sve do škotskog gorja. Napomenimo da glazbenu temu filma izvodi Adele, a pjesma se prigodno zove
‘’Skyfall’’.
Što kažu stručnjaci?
Kritičari proglašavaju „Skyfall“ najboljim nastavkom do sada, i očekuju da će film zaraditi pokoji zlatni
kipić. Naravno, treba pohvaliti i novog redatelja Sama Mendesa, koji je potpuno uspio u naumu da ovaj
nastavak učini potpuno drugačijim od ostalih. Zaslužuje velike nagrade, a mi očekujemo još ovakvih
Bondovih avantura, no također mislimo da je ovaj nastavak nemoguće nadmašiti. Na kraju samo želimo
reći da ovaj film preporučujemo svim ljubiteljima akcije i adrenalina!
OPTIČKE ILUZIJE
Iva Ćorak, 2.b i Leona Lulić, 2.e
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::ZANIMLJIVOSTI:::::::::::::::
HOROSKOP
Ovan
21. 3. - 20. 4.
Trebali biste pripaziti na zdravlje zbog nadolazećih ispitnih rokova, izbjegavajte česte boravke u Galete. Najsretniji
dan:15. 6.
Bik
21.4. - 20. 5.
Gimnazijalci u znaku bika bit će skloni partijanju koje će
rezultirati ne baš veselim ocjenama; pripazite na zdravlje i
moguće probleme s jetrom.Najsretniji dan:15. 6.
Blizanci
21. 5. - 21. 6.
Moguć je iznenadni poriv za učenjem u popodnevnim ili
večernjim satima. Isti vas neće razveseliti. Moguća kašnjenja
na autobus. Najsretniji dan:15. 6. Rak
22. 6. - 22. 7.
Porast temperature bit će povezan s vašim osjećajem za
optimizam.Uhvatite se knjige.Moguće trajne glavobolje i
nesanica.Najsretniji dan:15. 6. Lav
23. 7. - 22. 8.
U popodnevnim satima malo ćete žaliti sami sebe, no vrlo
ćete brzo shvatiti da niste jedini kome prosjek iz tjelesnog
nije savršen. Najsretniji dan:15. 6.
Djevica
23. 8. - 23. 9.
Učestali posjeti Babiću utjecat će povoljno na vaše
raspoloženje; ipak ne zapostavljajte Konzum. Maksimalno se
usredotočite na test iz glazbenog. Najsretniji dan:15. 6.
Vaga
24. 9. - 23.10.
Osmjehuje vam se pozitivna ocjena iz problematičnih predmeta. Imat ćete sreće u matematici. Najsretniji dan:15. 6.
Škorpion
24.10. - 22.11.
Vaše će ocjene biti besprijekorne, stoga će razina opuštenosti
biti osjetno veća.Najsretniji dan: 15. 6.
Strijelac
23.11. - 21.12.
Ovih će dana vaša odbojnost prema jajima biti istaknutija, a
osjetilo njuha izraženije. Moguće su mučnine i glavobolje.
Najsretniji dan:15. 6.
Jarac
20. 2. - 20.1.
Prognoziramo nagli pad iz latinskog popraćen mogućim
nuspojavama poput mučnine i vrtoglavice. Zvijezde umiru od
smijeha. Najsretniji dan:15. 6.
Vodenjak
21. 1. - 19. 2.
Opušteno ćete provoditi svoje dane u klupi Gimnazije Laura,
moguć iznenadan test iz likovnog i nadoknade subotom iz
latinskog. Najsretniji dan:15.6.
Ribe
20. 2. - 20.3.
Bit ćete uzbuđeni oko odlaska u školu i početka svakog novog sata, pogotovo na popravnom.
Naj(ne)sretniji dan:15. 6.
Katarina Šutalo, 1.a
BISERI
1. Prof. Berdović tumači lekciju: ‘’Ona ide đe je ja
napucam!’’
2. Prof. Cvjetanović o smaku svijeta: ‘’Sad će nas ti
vanzemaljci zasut’ pečenim kokošima jer vide da glad
vlada u svijetu!’’
3. Prof. Soljačić: ‘’Donesi mi CD iz kabineta.’’ – Razred: ‘’Donesi i bombona iz ladice!’’ – Prof. Soljačić:
‘’Sad ću ja dijelit’ bombone u prvoj klupi!’’
4. Prof. Berdović: ‘’ …Dođe njezin dečko koji trenira
7 ipo borilačkih vještina, ima 200 kila i jede male
mačiće za doručak jer su, ono, puni bjelančevina!’’
5. Prof. Dalmatin: ‘’I to je to… tako onaj što kuha u
Dobro jutro, Hrvatska kaže: to je to!’’
6. Prof. Džamarija: ‘’Tko je u prvom razredu umro
nasilnom smrću?’’ - Renata: ‘’Romul i Rem!’’
7. Prof. Cvjetanović: ‘’Nisi baš previše pametna pa ti
evo 2 u inteligenciju!’’
8. Prof. Cvjetanović: ‘’Što je smiješno?! Jesu mi
pukle gaće?? Da jesu, bilo bi malo više smiješno…’’
9. Prof. Soljačić:’’ S kojeg si ti otoka?’’- M: ‘’I’m
from Župa.’’
10. Prof. Kljunak: ‘’Nekad ženka pojede mužjaka
nakon oplodnje. Pa da, što će joj on više…’’
11. Prof. iz biologije na zamjeni: ‘’Oni imaju spore
za proizvodnju…’’ – G (na sav glas): ‘’Ma ko’ da me
briga!!!’’
12. Prof. Berdović priča o mogućim posljedicama
štrajka: ‘’Onda te nečija stara sretne u butizi i kaže:
Radi tebe đubre lijeno nezahvalno se moje dijete ne
može školovat’!’’
13. Prof. Dender: ‘’Gdje izvire rijeka Drava?’’ – X:
‘’U Svetom Martinu na Muri!’’
14. Ivana prof. Cvjetanoviću: ‘’Niste stavili minus
tamo.’’ – Prof: ‘’Nisam stavio?? Napisat’ ću ovako
opasku: Ivana mi je rekla da joj ga nisam stavio! Eto!
Jesam ti ga fino stavio??’’
15. Prof. Vlašić: ‘’Znam ja zašto smo se doveli u
ovakvu situaciju. To je zato što sam ja glupa!’’
16. Prof. Cvjetanović: ‘’Rusa su opjevale legende!’’
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::eseji:::::::::::::::
Hajmo malo o Držiću!
UČITE OD NAJBOLJIH – POMET, ČOVJEK KOJI SE PRILAGOĐAVA VREMENU
Pomet ide gradom sam. Misli da ga je Fortuna, ta njegova prevrtljiva dama, ovaj put napustila i
okrenula se njegovim neprijateljima. Međutim, čim ugleda Maziju s pismima, nepogrešiva intuicija da mu
naslutiti da bi iz toga mogao izvući neku korist.
Znajući vrlo dobro da je sam krojač svoje sreće, Pomet Maziju gleda oportunistički, kao samo
jednu priliku, mogućnost, „njeku novu personu“ koju mu fortuna šalje kako bi doveo vodu na svoj mlin.
Imajući takav stav kroz cijelo djelo, Pomet upravlja radnjom kako bi svom gospodaru priskrbio toliko
željenu Lauru, ali prvenstveno kako bi sebi osigurao Petrunjelu te neizmjerno uživanje u jelu i piću, ono
što njegovo tijelo, koje je za razliku od pokretnog, ambicioznog i agilnog duha, više lijeno i okrenuto
fizičkim užicima, najviše voli.
Nakon što mu je Hrvat ispričao kako traži izgubljenu kćer njegovog bogatog gospodara, Pomet,
shvativši da je to Laura, napokon ima sve konce igre u svojim rukama. Ostavivši Hrvata na voštariji, još
jednom pokazuje svoju inteligenciju na htijući reći Lauri novost „er bi se uzoholila – kortidžana je!“ Čim
sazna za bogatstvo, stavlja kolajnu na grlo i mijenja haljinu, jer, eto, časti mijenjaju običaje, pa je red da i
on sada pokaže svima koliko je daleko dogurao. Odnos Ugo – Pomet zapravo nije odnos gospodar - sluga
već obrnuto, jer se uskogrudni, nemaštoviti, pomalo i glupavi German ni u kojem slučaju ne može mjeriti
s Pometom koji iz pozadine ne upravlja samo njime, već i mnogim drugim likovima. Iako je Držićev kraj
komedije izgubljen, nije teško zaključiti da bi ju završio „pometovski“, kontrolirajući cijelu situaciju.
Pomet svakome daje ono što zaslužuje: sebi Petrunjelu, Maru Peru, Ugu Lauru, Dundu Maroju novac.
Vječno i s pravom samouvjeren, Pomet, znajući da je dominantan nad ostalima, makijavelistički
vodi radnju, podvrgavajući sve svojemu cilju. Držić je u njegovom liku okarakterizirao tipičan ideal
renesansnog čovjeka, čovjeka koji hedonistički uživa u svemu onome što život pruža, te čovjeka koji
jednostavnošću i inteligencijom nadvladava svakoga lošijega od sebe. Stvorivši pravoga čovjeka nazbilj,
i stavivši ga na poziciju sluge Ugu, čovjeku nahvao, Držić takvim odnosima indirektno izgovara svoje
stajalište o nesposobnoj vlasti u Dubrovniku. Kroz Pometa daje nam najvažniju poruku renesanse: naš
život nije sudbinski određen, nismo mi poređeni sudbini ili Fortuni već ona nama, ali samo će pravi, sposobni ljudi nazbilj znati okrenuti fortunu u svoju korist kao što je to u Dundu Maroju učinio Pomet.
Zrinko Franković, 2.b
“TREBA SE BREMENU AKOMODAVAT”
Držić piše Dunda Maroja oslikavajući sebe, svoj renesansni duh podražen utjecajima talijanske renesanse, no obučen na dubrovačku. On ipak duhom ostaje u Dubrovniku, lokalan čovjek, Dubrovčanin, kralj
od ljudi u Rimu - Pomet.
Mazija Pometu donosi pisma kao kraj njegove tlake i trpljenja da bi se cilj ostvario. Upravo će mu on
pomoći da sve dovrši. To je ono što mu nedostaje da bi konačno pobijedio. Pisma Maru i Dživu jednostavno
će mu pomoći da sve brže obavi. Tetka Perina ubrzala je njegovo postizanje cilja. Opet će sve u pismima
iskoristiti da radnju privede kraju u vlastitu korist, no i u korist svih sudionika.
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::eseji::::::::::::::::
On je sada pobjednik. On, dubrovački djetić i trgovac, sve je riješio. Svih
je sada doveo pod svoja koljena. Rimske kurtizane, gosođe, dubrovački gospari, škrtci i svi djetići i
godišnice njemu se klanjaju. On je kralj. Držićev Principe. Vladar. Indirektno provodi radnju koju sam
želi. Tipični Držićevi lokalni likovi provode, ali i postavljaju sami sebi radnju koju on zamišlja. On je
manipulator. Sposoban, konkretan. On manipulira za opće dobro, za svoje dobro, za svačije dobro. On je
nazbilj. Drži konce kojima sve sudionike svoje predstave pomiče kao marionete. Oni te konce ne mogu
maknuti, oni ih nisu ni svjesni, on jest. Svjestan je svoje sposobnosti i razuma. On je kralj. on to može,
poznaje temperament i karakter svakoga pojedinca, od djetića do onoga tko je na puno višoj društvenoj
razini. Poznaje svačije potrebe i želje te u skladu s time svakome posebno podmeće radnju kako bi na
kraju postigao obostrani cilj.
Fortuna, žena za kojom je mahnit, koja ga muči i ljubi, neprestano ga drži uza se. Jer on joj ugađa, voli
je, kareca je. S njim je. A on je sada u velutu, s kolajnom na grlu. Pobjednik! Jer držeći konce, svakoga je
poštivao, uvažavao, klanjao mu se. Znao je on njih svih, njihove glave. On, ribaod i manigoldo.
Lauru je stavio u Ugovo gnijezdo, on i Ugo njezini su, ona je Ugova nasljednica.
“Maro je mornar u Dubrovniku, da mi ga je nekad vidjet!”
Svima je našao mjesto, svima je ugodio. Svoj trbuh je namirio, objesio kolajinu. Jer prilagođava
se vremenu, Fortuni, svemu što želi i što ne želi. Poznaje on njezinu žensku narav, narav svih gospara i
djetića i okreće ih u svoju i njihovu korist. Svi su sretni, svi su na svome, među svojima.A on je kralj.
Doris Đivanović, 2. b
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::eseji:::::::::::::::::
Malo o Shakespeareu
CIJELI SVIJET JE POZORNICA
„Cijeli svijet je pozornica“, natpis je u poznatom Shakespeareovom kazalištu Globe. Nije to samo
kazališno „Biti ili ne biti?“ ili fanfare i raskoš filma, već i gluma običnog čovjeka, pa i njegovo „Biti
ili ne biti?“.
Svaki je čovjek (ili se barem tako danas čini) nekad sakrio svoje lice kazališnom krinkom i
učinio od sebe maškaru - komediju, tragediju ili dramu (u užem smislu riječi). Možda se laiku tako
i ne čini, a možda je i on neugledan i naivan, iz puka, žrtva nekih zakulisnih igara, a da toga nije ni
svjestan. Možda i jest. Možda i jest lakše sakriti lice maskom obmane i glumiti ono što nismo, nego
golog obraza stati pred svijet.
Takav je čovjek danas, a uvijek je bio i bit će, pokolebljiv, gramzljiv, većih očiju nego torbe za
sve njegove, pa možda i još nečije druge, želje i potrebe. Svatko za sebe najbolje zna jesu li mu ruke i
obraz čisti, a danas je čini se zbog toga gluma postala najrašireniji zanat.
Izgleda da u svima nama čuči glumac koji će, po potrebi, izokrenuti ono što jest i sve uvjeriti u ono što
nije. Puk se, takoreći, pretvorio u najveći histrion i izvan vanjštine, u subrealnosti glume, sami sebi ili
onima oko njih.
Svjetina, političari, pjevači, književnici – glumci! Svi su oni glumci! Nekima uspije (drama),
neki se trude (komedija), a nekima ne uspije (tragedija). No je li to sve bit života?
Hoćemo li biti (svoji) ili ne biti (glumiti)? Možda je moja percepcija kriva, no nije li potrebno manje
glume, a više iskrenosti? Valjda je nekad bolja i tabula rasa, no cijeli scenariji.
Čovjeku je izgleda ušlo u naviku glumiti da se nešto dogodilo ili nije. Teško je reći jesu li emocije
prave ili glumljene. Mislim da bi svijet bio bolji bez toliko glume. Ali kako će realist protiv toliko
glumaca? On misli da je njegovo sve, a ipak, cijeli svijet je pozornica.
Zlatan Avdić
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::poezija:::::::::::::
Jesam te
Baba Roga
Baba Roga visi mi nad glavom,
prijeti da će mi pomesti sjećanja
svojom čarobnom metlom.
Nemoj, plačem,
njih ti ne dam.
Držim ih se kao pijan plota,
ali ne da mi mira,
kaže da je tako bolje.
Tko sam ja da sumnjam?
Možda baba Roga
i nije tolika vještica.
Naučiš živjeti bez svačega.
Tia Špero, 3. e
Baš kad sam mislila da je kraj,
da idem u pakao
ili možda u raj.
Baš kad sam mislila da je svijet siv
i kad mi je za sve
svatko bio kriv.
Baš kad sam mislila
da ne postoji šansa
da se ikad probudim
iz ovog transa.
Baš kad sam mislila
da nema mi spasa,
e baš tog časa,
iza kantuna pojavio se
On.
I rekaojesam te!
Tia Špero, 3. e
Tama
Pitanje
Kažu ljudi da ulice su tužne noću.
Dok ja njima šećem zaboravim na samoću.
Kiša pada, a svjetlo dopire do mene.
Krošnja pod lampom, na južini, igra se svjetla i
sjene.
Od oblaka ne vidiš mjesečeve mijene.
Mokrih nogu, mokre glave.
Čini ti se da kapljice padaju iz zabave.
I svaka je ista, istim zvukom o zemlju mlate.
Mnoge me misli u glavi prate...
Dok me kiša vodi kroz mokro skitanje,
svako malo se ponavlja jedno te isto pitanje.
Ante Livajić, 4.f
Ja sam svjetlo, mali sam u mraku.
Guši me noć kao otrov u zraku.
Imam snage samo za kratki bljesak.
Osjećam se mali, nevažan kao privjesak.
Strah me je, ali svjetlo me vodi.
Moje svjetlo titra, polako bijedi.
I bojim se, sam sam u mraku.
Očajno tražim vrata, očajno hvatam kvaku.
I vičem, i kao da mi tama brani
ja bljesnem i nestanem u tami.
Ante Livajić, 4. f
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::proza:::::::::::::::
MOST
Stojim na mostu, na samome rubu. Ne znam ni kako sam stigla ovdje. Osjećam da se opet gubim.
Ljudi se skupljaju, misle da želim skočiti. Neki i žele da skočim, vidim im u očima. Možda i želim. Ne
znam. Samo mali pokret i naći ću se dolje, na kraju, u tami. Na kraju puta, na kraju života. Zvučim kao
kakav pjesnik. Teško je razmišljati o tome sada. Razmišljam o ljudima, o onima koji još nisu upoznali
život. Oni još ne znaju kako je okrutan. Sretnici! Neki se od njih nikada i neće naći na ovome rubu.
Ogledavam se oko sebe. Moja mama je tu i moj tata. Zovu me da dođem k njima, da se maknem s ruba.
Kažu da ćemo sve riješiti. Kako? Kako će se sve riješiti? Imaju li čarobni štapić kojim će zamahnuti i
riješiti sve moje probleme?
Prizor se mijenja, više nisam na mostu. Što se dogodilo? Jesam li skočila? Gdje sam? Osjećam
se sretno. Toliko sretno da bih mogla poletjeti. Oborim pogled. Pa ja letim! Visoko sam među oblacima.
Gledam ravno ispred sebe. Sunce će uskoro izaći. Obasjat će prozor moje sobe, ali mene neće biti tamo.
Zašto nisam u svojoj sobi? Jesam li skočila? Je li sve gotovo? Sunce izlazi. Prekrasno je. Obasjava sve
oko sebe i sve je jako svijetlo i živo. Nema više one tame.
Ponovno sam na mostu, ali više nema tame. Prebacujem se preko ograde. Neću skočiti. Imam još
cijeli život pred sobom. Bit će bolje. Moram vjerovati da će biti bolje, inače ću život provesti na mostu,
spremna na skok. Ne želim život provesti okovana tamom. Sunce je visoko na nebu. Mislim da mi se
smiješi. Sretno je. I ja sam sretna.
Kristina Rukavina, 1. e
PROCES
Proces započinje smišljanjem koncepta i pripremom za začeće projekta. U drugoj fazi objekt kreće u
proizvodnju, svaki stupanj proizvodnje pomno je nadgledan od strane stručnjaka. Po izlasku modela iz
tvornice daje mu se serijski broj i potom biva odvezen u prodavaonicu. Nedugo zatim netko ga uzima i
kupuje. U početku biva pažen i čuvan, no kasnije se sve više koristi i posuđuje. On je samo običan alat i
kada ne ispunja zadatke, odmara samo da bi se odmorio. Njegovo postojanje nema svrhu, samo je koristan
onome tko ga koristi. Objekt, naravno nije svjestan svoje stvarnosti. Iza ove treće faze ulazimo u četvrtu, u
kojoj objekt zbog konstatne upotrebe sve manje i manje koristi. Kad postane u potpunosti beskoristan, biva
spremljen sa strane, u neki podrum i garažu i postaje zaboravljen. Nakon dugo vremena kada ga se ponovo
pronađe, više nema nikakvu vrijednost i potrebno ga se riješiti. Iako je njegov serijski broj jedinstven, postojanje mu se uopće ne razlikuje od ostalih modela s kojima se opet zajedno nađe na smetlištu u posljednjoj, petoj fazi procesa. Biva zamjenjen, novijim i mlađim modelima i njegova generacija je zaboravljena...
Teo Kovačić-Karamatić, 4.c
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::proza:::::::::::::::
UBOJSTVO U DRVENIKU
Štala, pokraj skromne kuće poštenog obrtnika je tu jesenjsku noć žarko plamtjela. Svi su mještani gasili
vatru jer u Drvenik, malo konavosko seoce od sedamdesetak stanovnika, vatrogasci nažalost ne stižu
dovoljno brzo. Svi radno sposobni mještani su vrijedno gasili vatru osim jednog, i to baš onog koga se ta
vatra najviše ticala, samog vlasnika kuće, gospodina Miha Klečka.
S prvim zrakama sunca došla je i policija da ispita noćašnje događaje. Među drvenim gredama u svim
nijansama crne našli su pougljenog čovjeka u još jednoj od tih nijansi, bio je to bez sumnje gospodin
Klečak. Dok se još mislilo da je to sve nesreća, stigao je i viši inspektor Mantalica. Svojeglav čovjek, pun
mana, neki bi rekli i priglup, no genijalac u svojem području. Dok su policajci i vatrogasci čistili mjesto
nesreće Mantalica, kojeg ću tijekom priče ponekad zvati Paulo (jer se čovjek tako zove), zamijetio je mali
komadić dvostrukog, preklopljenog kartona koji je neodoljivo podsjećao na kantun kutije od šibica koje je
Paulo imao u džepu. Pokraj njega je bio i malen komadić papira na kojem su se nazirala slova. Baš kada
se cijenjeni ispektor krenuo sagnuti da ga pobliže pogleda, neki je krupan policajac stao na njega i pretvorio ga u pepeo. Paulo promrlja sebi u bradu: „Sivonja!“ Inspektor je krenuo u kuću da vidi ima li tamo
što zanimljivo. Nije bilo ništa pretjerano zanimljivo osim napola pojedene, skupe bombonjere na stoliću
pored kauča, to je naš nesretnik zadnje jeo. Tu je bila još upaljena televizija i spremna drva pored kamina.
A to je značilo da gospodin Klečak nije namjeravao biti mrtav večeras.
Sutradan su došli nalazi od patologa i analize dokaznih materijala iz Dubrovnika. S obzirom da je Mantalica sumnjao na nekakvu vrstu trovanja, poslao je i bombonjeru na analizu. Tome je tako jer je Miho
bio mlad čovjek i sigurno bi uspio izaći iz zapaljene štale. Naravno da je Paulo tu bio u pravu jer su u
Klečkovu tijelu našli tragove opijata istovrsnih onima iz čokoladnih bombona sa stolića u kući.
Došlo je vrijeme da se ispitaju svjedoci i ljudi bliski nesretniku. Paulu to neće teško pasti jer poznaje
mnoge ljude iz Drvenika s obzirom da je i sam rodom iz istog sela. Prve su došle na red dvije susjedne
kuće u kojima Paulo nije mnogo saznao osim da je Vlaho Milaković donio pun prtljažnik drva i da je
došlo do nekakve svađe. Milaković je bio jedan vrlo osebujan čovjek koji je živio u ruševnoj kućici
srušenoj u Domovinskom ratu. Bio je svadljiv i neprijateljski raspoložen, mještani ga baš i nisu voljeli
zbog njegovog temperamenta i karaktera. Uvijek bijesan na cijeli svijet i sve oko sebe, kratkih i eksplozivnih živaca uvijek spreman ubiti. Zarađivao je za život sječom drva na crno i prodajom istih na
crno. Bilo tko bi, čuvši takve stvari odmah bacio sumnje na Milakovića, no ne i Mantalica. On je znao
Vlaha u dušu i znao je: kad taj ubija, taj ne komplicira. On dođe i raspara čovjeka nožem ili ga izmrcvari
šakama. Nakon te dvije kuće pošao je do Pema preko puta da kupi nešto za pojest’ i da ispita prodavačicu.
Dolazivši do kase maznuo je par Leo čokoladica za poslije, tek tako, jer je bio pomalo kleptoman.
Prodavačica je bila lijepa, ljubazna i kuriozna, sve je ta morala znati, zna Paulo koga treba ispitati. Ona
mu je rekla da su se Miho i Milaković posvađali oko kvalitete drva. Vlaho mu je donio vlažno drvo pa
mu je ovaj zaprijetio da će mu dovesti poreznu na vrata, pa mu je Vlaho nešto glasno doviknuo, zgrabio
novac i odjurio u svojoj staroj Škodi. Također mu je rekla da je gospođa Kate Bagoje ljutito izašla iz stana
i odjurila u smjeru svoje obiteljske kuće u Mihanićima. Tako nam je rekla ta sveznajuća Stane Grzilo,
prodavačica u Pema. Paulo je prateći Katine tragove pošao do Mihanića i došao kada je bila sama doma.
Vidilo se na njoj da je potresena smrću dragoga joj Miha ispričala mu je sve o tome kako su se posvađali
oko toga što se ne viđaju dovoljno i kako joj izgleda da ga za nju nije briga. U suzama je rekla da će joj
biti žao do kraja života što su joj te riječi mržnje bile zadnje koje je uputila ljubljenom Mihu. A Paulo joj
je priglupo dobacio da Mihu to neće biti prevelik problem.
LITERARNI KUTAK::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::proza:::::::::::::::
Tada inspektor Mantalica u nedostatku pravih tragova pođe do Milakovićeve kućice s četom policajaca
i u strahu za život. On se par sati nije gasio o tome koliko mrzi sve na svijetu dok nije rekao jednu vrlo
zanimljivu činjenicu: da je Stane Grzilo također nešto mutila sa sada već pokojnim ženskarom Mihom
Klečkom. Ona je dobro čula iz svoje male prodavaonice što je Vlaho doviknuo Mihu na odlasku: “ Prijavi
me, i ja ću Stani reći sve šta si radio s Katom!!!“
No čini se da nije ni trebao... Paulo je usmjerio sve svoje sumnje prema Stani Grzilo, koja u Gabrilima
živi s bratom. Kada je Mantalica stigao do kuće Grzilo prvo je primijetio kako su neuredni to ljudi, čim
se predstavio na ulasku Stane i brat njen mlađi brat Pavo pohitaše u kuhinju da narežu malo pršuta i sira
za gosta, da ne ostane gladan. Paulo je iskoristio priliku da malo pronjuška po Staninim stvarima. Prvo je
zamijetio Ekran iskinute naslovnice, onda lijenu olinjalu crno-bijelu mačku koja se izležavala na kauču,a
zatim na stolu punu pepeljaru i kutiju cigara sa kutijom šibica.
Sjeli su za stol, prijateljski popričali a onda je Stane, zapalivši ‘ko zna koji cigar po reduvratila užarenu
šibicu u kutiju i sve ih zapalila. Tad je genijalnom inspektoru Mantalici palo napamet kako je Stane
zapalila Mihovu štalu. Kad je pitao za alibi smela se i rakla da je zalijevala cvijeće, no to joj njezin brat
farmaceut nije mogao potvrditi jer je bio dežuran u ljekarni tu noć. Paulo je pritiskao da prizna toliko uporno i dugo, kako samo on zna, da je na kraju pukla i priznala sve. Paulo je na izlasku maznuo Ekran kao
dokazni materijal i kao štivo za čitanje s obzirom da u petak nije kupovao Večernji, uzeo je i kutiju cigara
po načelu: k’o da će skontat..
Na sudu su posvjedočili inspektor Mantalica s teorijom da je napravila malu spravicu s kojom je zapalila
štalu, ona je radila na principu da se zapali cigar, gurne u kutiju šibica i to se sve omota novinskim papirom, kad cigar izgori upali šibice koji zapale kutiju od šibica i novine. Također je posvjedočio Vlaho
Milaković koji je jasno vidio bjesan izraz lica na Pemovu prozoru i suradnici iz Pavove ljekarne koji su
primijetili da je nestalo nekoliko jakih sedativa nakon Stanina posjeta.
Stane Grzilo je poslije za optuženičkom klupom priznala svoje nedjelo i okarakterizirala ga kao zločin
iz ljubavi riječima: „Nisam mogla podnijeti da mu nisam jedina!!“ No ni to je nije spasilo od zatvorske
kazne u trajanju od 20 godina za ubojstvo s predumišljajem.
SVE SLIČNOSTI ILI POVEZNICE S OSOBAMA ILI DOGAĐAJIMA IZ STVARNOGA ŽIVOTA NISU
UTEMELJENE
Matija Miljanić, 1.b
Pozdrav maturantima!
4. b
4. c
4. a
4. d
4. f
4.e
MATURALNA VEČER
NIKICA VRBICA, SVETI VLAHO, RAČUNALNA GRAFIKA,
DRŽAVNO NATJECANJE IZ
LIKOVNOG 2013.

Izjava o imovini, te o dopuštenju da se izvrši uvid u sve podatke o

File - DIOGEN plus

Članak u Sensa

tereza kesovija - voljela bih da te nisam srela

HOTEL EXCELSIOR

Sjećam se trenutka kada sam rekla prijateljicama da si

KONTAKT• 060300033 • fiksna linija 1,71 kn/min • mob. 2,92 kn/min

esej - WordPress.com

HRVATSKI JEZIK