www.skolskenovine.hr
U Šibeniku održan Državni susret LiDraNo
Praznik hrvatske
riječi Str. 4
Broj 13-14 (2753-2754) • Godina LXI.
Zagreb, 30. oæujka 2010.
Preduhitriti nasilje nad i među mladima
Downov sindrom
Kako iskorijeniti
predrasude
Str. 6
Izvaditi glave iz
pijeska
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Sretan Uskrs!
Str. 12
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
Pisanice s motivima iz Podravine −
jedna takva pisanica predana je
nedavno i papi Benediktu XVI.
u Vatikanu kao poseban dar
Koprivničko−križevačke županije
(manja slika)
tema broja: OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO
Poduzetnički duh ne
poznaje granice
Obrazovanje se sve više smatra ključnim čimbenikom za promicanje konkurentnije i poduzetnije radne
snage te se europske zemlje suočavaju sa zajedničkim izazovom pronalaženja kvalitetne obrazovne
potpore poduzetništvu. Međunarodna konferencija u Zagrebu zemljama sudionicama pružio je mogućnost za
isticanje postignuća i ograničenja u promicanju poduzetništva na svim razinama obrazovanja Str. 15-18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Radovan Fuchs, dr. Dijana Vican dr. Milan Matijević, mr. Dinka Vuković, dr. Zrinjka Stančić,
Štefica Špekuljak, Ljiljana Vranjković, Snježana Barabaš Seršić, Josip Markovac, Olivera Marinković, Sanja Režek, Azra Rađenović
2
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Živio Marx! Groucho Marx!
Predškolski odgoj
DVOGODIŠNJAK
RAZUMIJE RAČUNALO
Str. 5
Osobni pogled
NEKI (NE)BI MIJENJALI
OVU OSNOVNU ŠKOLU!
Str. 7
Odgoj pr(a)vo lice
množine
”PRVO
RIJEČ ONDA
LIJEK!”
Str. 9
Dopunska i dodatna
nastava
MOTIVACIJA - BEZ OCJENE
Str. 10
170 godina školstva
u Rogoznici
ZADRUGA KRTOL
ŠKOLSKI JE I MJESNI
BREND
Str. 20-21
S
a svoje nepune 44 godine života Ivan Đikić predstavlja sve ono što gastrointestinalni trakt prosječnoga
Hrvata nikako ne može probaviti. On je relativno mlad
i uspješan znanstvenik priznat i poznat u svijetu, redovito objavljuje svoje znanstvene radove i knjige,
radi na istraživanjima koja svojom inovativnošću i
revolucionarnošću plijene pažnju
svjetske znanstvene javnosti, ima
relevantne znanstvene radove koji
se citiraju diljem zemaljske kugle.
Đikić je trenutačno direktor Instituta
za biokemiju Sveučilišta Goethe u
Frankfurtu i znanstveni direktor Centra izvrsnosti u Frankfurtu. Dobitnik
je niza uglednih svjetskih priznanja,
među kojima valja istaknuti nagradu
Američkog udruženja za istraživanje
raka. On je znanstvenik koji se nikome ne mora nuditi, jer su njegove
znanstvene reference toliko jake da
ga najpoznatiji svjetski instituti traže,
zovu i vabe da dođe raditi upravo k
njima.
G
otovo kao anegdota zvuči podatak da je Medicinski fakultet u Zagrebu završio u rekordnom roku od
samo četiri i pol godine sa čistom peticom, da se tada
kao mlad i ambiciozan stručnjak javljao na brojne
natječaje i svuda bi dobio sličan odgovor: Dragi
kolega, vaše su ocjene impresivne, ali mi već imamo
svoga kandidata za popunu radnog mjesta! Što mu
je drugo preostalo nego da ode preko velike bare na
petogodišnju specijalizaciju u laboratorij prof. dr. Josepha Schlessingera u New Yorku, gdje je i doktorirao, pa su ga nakon toga sebi pozvali Šveđani da
bude voditelj Laboratorija za molekularnu biologiju
tumora na Ludwigovu institutu za istraživanje raka.
Kao voditelj Grupe za molekularnu signalizaciju Instituta za biokemiju Goethe Sveučilišta sa svojim suradnicima otkrio je prije pet godina mehanizam kojim se
stanice ljudskog organizma brane od razvoja karcinoma, a ugledni časopis Science objavio je taj rad kao
najznačajnije medicinsko otkriće za 2005. godinu.
A
ko tako impresivan životopis - pun svjetskih uspjeha i znanstvene slave, a tako siromašan i uskraćen
za politički komformizam i neoromantičarsko lupanje
u hrvatska prsa i dodvorništvo bivšim, sadašnjim i
budućim političkim i (kvazi)intelektualnim elitama izaziva probavne smetnje prosječnome građaninu,
kako onda na nj ne bi burno reagirala tankoćutna
probava akademika okupljenih u Razredu za medicinske znanosti, koji su prije nešto više od mjesec dana
prihvatili inicijativu akademika Davorina Rudolfa da se
Đikića predloži za dopisnog člana HAZU-a. Rečeni je
razred na svojoj sjednici inicijativu podupro s 12 glasova i tako dobivenu nominaciju trebalo je potvrditi na
još jednoj sjednici, održanoj prije dva tjedna, na kojoj
nominacija nije prošla, jer je od 12 u dva kruga glasanja Đikić dobio jedva sedam glasova, a trebalo mu
je deset. Prvo je i najbanalnije pitanje gdje se pogubilo onih pet glasova otprije mjesec dana i čime su se
to vrli muževi rukovodili kad su odjednom shvatili da
Ivan Đikić nije dovoljno dobar, dovoljno star, dovoljno
podoban, dovoljno naš, dovoljno znanstvenik da bi ga
se pustilo u to društvo besmrtnih.
N
e pada mi ni na kraj pameti procjenjivati rad Akademije, ali čini se da u zadnjih dvadesetak godina ta
najuglednija asocijacija znanstvenika i intelektualaca
nije bila dovoljno glasna. Istina, u području znanosti
i obrazovanja, oblikovala je glasovitu Deklaraciju o
znanju, no bila je pritajena i samozatajna pa i neaktivna u drugim područjima života i bez jasno izrečenog
stava o problemima koji muče ovo društvo, bez stava koji je lišen dlake na jeziku kad je u pitanju odnos prema političkoj nomenklaturi i potezima bilo
koje vladajuće garniture. Moglo bi se zaključiti da
akademija kroz takvo djelovanje pokazuje da joj nedostaje ne samo aktivne izvrsnosti nego i intelektualnog liderstva, pa i temeljne građanske odgovornosti
koja se očekuje od njezinih članova. Stoga čak i ne
čudi što Viktor Žmegač, germanist svjetskoga formata, nije redovni nego samo dopisni član akademije, što
član Francuske akademije znanosti Miroslav Radman
nije dovoljno kvalitetan da bi ušao u kuću slavnih na
Strossmayerovu trgu. Da ne nabrajam dalje...
Đ
ikić je primio odbijenicu, bez gorčine, ljutnje ili
razočaranja. Nije se nikamo gurao. Zvali su ga pa zatim naprasno odbili. Nakon ove epizode može samo
odmahnuti rukom i one koji su razočarani u njegovo
ime tješiti poznatom izrekom slavnoga komičara
Grouche Marxa: “Ne želim biti član društva koje bi me
primilo za člana!“
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Oni koji prezentiraju samo svoju istinu trebali bi imati na umu da smo svi dio prosvjetnog
korpusa kojemu bi glavni cilj trebao biti boljitak školstva i što kvalitetnije obrazovanje i
odgoj djece.
Vlade Dragun, ravnatelj OŠ Sućidar u Splitu i predsjednik
Udruge ravnatelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije
Slobodna Dalmacija, 25. ožujka 2010.
aktualno
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
3
www.skolskenovine.hr
PRIMOŠTEN
Stručno usavršavanje ravnatelja
osnovnih škola
Kako do autonomne
i kreativnije škole
Dva dvodnevna stručna skupa ponudila su ravnateljima osnovnih škola
brojne sadržaje, čiji je glavni smisao proširiti postojeća znanja i otvoriti
brojne teme kako bi svoj zahtjevan i odgovoran posao mogli obavljati što
kvalitetnije
U
organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u Primoštenu je od 23. do 26. ožujka
održan dvodjelni stručni skup za
ravnatelje osnovnih škola iz cijele
Hrvatske, na kojem je obrađen niz
tema aktualnih i zanimljivih za ravnatelje. Sudionike skupa pozdravio
je ravnatelj Agencije Vinko Filipović i otvorio samo jednu, ali vrlo aktualnu temu s kojom se gotovo svakodnevno suočavamo, a to je nasilje
među mladima. Tom je prigodom
istaknuo da se čitav niz institucija
i ministarstava već niz godina kroz
različite programe bavi problematikom nasilja među mladima i općenito nasilja u društvu. Određene
tehnološke promjene proizvele su
oblike nasilja s kojima se niti ravnatelji u školama niti oni koji su suodgovorni za stanje u društvu prije
desetak godina nisu bavili.
”Internetsko nasilje je nešto za
sve nas novo i morat ćemo se pokušati pozabaviti time i pronaći načina da zaštitimo djecu. Statistike
govore da je svako četvrto dijete
mlađe od 15 godina doživjelo neki
oblik nasilja. Ta pojava je zabrinjavajuća, a istraživanja pokazuju
da korespondiramo s europskim
statistikama koje govore da je 20
posto djece zlostavljano od svojih
vršnjaka dva do tri puta mjesečno
ili češće te da svako četvrto dijete
doživljava nasilje, a da je osam posto djece svakodnevno nasilno prema drugoj djeci i da sami nikada
ne doživljavaju nasilje. Suvremeno
doba donijelo je i elektroničko nasilje putem mobitela ili interneta.
Svako četvrto dijete snima tučnjave mobitelom pa ih onda postavlja
na internetske stranice, a mnogo
mladih dobiva na mobitel anonimne poruke koje su seksualno
uznemiravajuće. Zabrinjavajući je
podatak da se samo 22 posto djece
obrati odraslima ili učiteljima za
pomoć. Dakle, nasilje se prešućuje” - rekao je Filipović i naglasio
da je odgovornost svih koji rade u
obrazovanju velika i prema djeci i
prema roditeljima i da se stoga svi
koji rade u obrazovanju moraju dodatno educirati, ali i sve više raditi
s roditeljima.
Postoji, naime, vrlo česta zabluda
kod roditelja da ako im je dijete za
računalom da je u svijetu znanja,
spoznaja, da radi nešto kvalitetno i
korisno i da nisu ni svjesni da vrijeme provedeno za računalom može
biti opasnije nego da su djeca na
ulici. Jer, čak je i pedofilije više na
internetu nego na ulici.
”Time se kao škola moramo posebno baviti i problem nasilja ne
treba relativizirati. Iako je prošle
godine u odnosu na 2008. godinu
zabilježeno oko 11 posto manje, to
ne znači da se ne trebamo i dalje
ozbiljno baviti tim problemom, ali
je očito da neke preventivne mjere
i programi daju rezultate. Agencija
već niz godina provodi različite preventivne programe koji bi društvo
trebali učiniti boljim, ljepšim i snošljivijim. Koliko u tome uspijevamo
pokazat će vrijeme, ali zasigurno i
to što radimo svi zajedno još nije
dovoljno. Organiziramo i različite
tematske skupove i u tom pogledu
zajedno s resornim ministarstvom i
drugim institucijama pokušavamo
učiniti sve da pomognemo i vama
u školama, učiteljima i stručnim
suradnicima, a morat ćemo svakako pojačati i preventivni rad s roditeljima. Obitelj je zrcalo društva
i moramo biti svjesni činjenice da
škola ne može riješiti sve probleme
koji dolaze iz obitelji” - zaključio je
Filipović.
Sudionicima je predstavljen i
zbornik Samovrednovanje škola prva iskustva u osnovnim školama
koja je nastala kao rezultat istoimenoga razvojnog projekta u kojemu
je sudjelovalo 19 osnovnih škola iz
svih krajeva Hrvatske. U priručniku
se opisuje širi smisao samovrednovanja, njegova metodološka podloga
i praktična primjena. Uz pomoć angažiranih kritičkih prijatelja i školskih timova za kvalitetu preispitni
su uvjeti i predloženi načini za bolju
primjenu samovrednovanja u našim
školama. Predstavljajući zbornik, dr.
Petar Bezinović, autor projekta, inače viši znanstveni suradnik u Centru
za istraživanje i razvoj obrazovanja
Instituta za društvena istraživanja,
naglasio je velik kreativni potencijal koji je u našim zbornicama koji
se razvija kad se ljudima pruži prilika da slobodno izraze sebe, svoja
razmišljanja, osjećaje i ideje i time
pridonesu zajedničkom napretku.
Projekt je pokazao da dobro organizirano i svrsishodno samovrednovanje može utrti put većoj autonomiji, znatnijem samoodređenju i
većoj odgovornosti škola za vlastiti
rad i kvalitetu. Ono također može
pomoći školama da slobodno kreiraju poticajno okruženje za učenje i
da svoje učenike bolje pripreme za
budućnost.
O zborniku su govorili i Mario
Rogač, voditelj Odjela za opće poslove u Agenciji za odgoj i obrazovanje, te Biserka Špiljak, ravnateljica Osnovne škole Hum na Sutli.
U dvodnevnim sesijama ravnatelji
su imali priliku čuti niz zanimljivih
plenarnih predavanja. Tako je o značaju ravnatelja za uspješno korištenje sredstava iz fondova Europske
unije govorila Mihaela Dubravac
Šigir, načelnica za cjeloživotno učenje i upravljanje fondovima EU, o
upravljanju motivacijom dr. Vladimir Gruden, o planiranju u funkciji
razvoja škole dr. Stjepan Staničić, o
pedagoškom menadžmentu dr. Vladimir Jurić, a o aktualnostima u zakonodavstvu Lautaro Galinović.
Posebnost ovih skupova bila je i
ta da su u njegovu radu sudjelovali
i stručnjaci iz inozemstva. Tako je
o inspekciji u francuskim školama,
o vrednovanju i savjetovanju nastavnika govorio dr. Guy Cherqui,
regionalni pedagoški inspektor za
književnost u Rektoratu Akademije u Grenoble, a o tome kako je u
Francuskoj organizirano osposobljavanje i usavršavanje ravnatelja
te na tome utemeljen i izbor ravnatelja govorio je dr. Olivier Toulouse, ravnatelj za školske aktivnosti
Akademije u Grenoblu.
Marijan Šimeg
JO© JEDAN TJEDAN
Dva dokumenta – jedan europski, drugi hrvatski –
mogli su nam prošloga tjedna privući pozornost, u prvom redu stoga što su sadržajem indikativni za akatualne mjere obrazovnih politika, u EU i u Hrvatskoj.
EU:
Cjeloživotno učenje i
osposobljavanje
U službenom glasniku EU (Official Journal of the
European Union) 23. ožujka objavljen je natječaj
kojim se podupire europska suradnja u obrazovanju
i osposobljavanju. Objavila ga je EACEA (Izvršna
agencija za obrazovanje, audio-vizualne medije i kulturu), a njime se osigurava potpora dvama vrstama
projekata: kako onima što na nacionalnoj razini razvijaju svijest o strategijama cjeloživotnog učenja i
europskoj suradnji u obrazovanju i osposobljavanju,
tako i međunarodnim projektima za razvijanje i primjenu nacionalnih i regijskih strategija cjeloživotnog
učenja. Ti projekti, bez obzira je li riječ o nacionalnoj,
regijskoj ili lokalnoj razini, trebali bi pokrivati i povezivati sve vrste/oblike i razine poučavanja/učenja,
uključujući povezanost s drugim, bliskim područjima
društvenoga života (zapošljavanje i socijalna inkluzija), imajući u vidu nacionalne i međunarodne resurse,
relacije i mreže, potom kritične čimbenike koji utječu
na uspješnost projekata, zatim razmjene iskustava i
transfere inovativnih praksi, instutucionalnu provjeru
i koordinaciju te savjetovanja i partnerstvo donositelja odluka i praktičara (realizatora).
Dakle, zemlje članice EU, njihova tijela/ustanove,
pozvane su - na podlozi Strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (ET
2020) – obvezati se na osmišljavanje i primjenu koherentnih i opsežnih strategija cjeloživotnog učenja
i osposobljavanja; rok za podnošenje prijava je 16.
srpnja 2010., a nositelji prihvaćenih projekata moći
će računati na potporu do 120.000 / 350.000 eura (po
projektu, nacionalnom ili međunarodnom).
Glavna, strateška pitanja obrazovanja u Hrvatskoj,
nažalost, nisu prioritet. U nas se prosvjetna vlast bavi
(i iscrpljuje) rješavanjem parcijalnih pitanja, bez uporišta u ključnim dokumentima nacionalnih strategija.
RH:
Udžbenici
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo
je 26. ožujka rezultate izjašnjavanja učitelja/nastavnika o udžbenicima kojima bi se željeli koristiti ne samo
dogodine, nego sljedeće tri godine najmanje, kako to
novi Zakon nalaže. Ne govorimo slučajno o želji u
kondicionalu, budući da će daljnja procedura odabira
udžbenika za uporabu u školama proteklo izjašnjavanje učitelja/nastavnika zasigurno djelomice poništiti, u
kojoj mjeri – to se još ne zna. Naime, želje nastavnika,
konkretizirane i kvantificirane u popisima udžbenika i
pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za osnovnu školu, gimnazije i strukovne škole/programe, proći
će filtre koje je Zakon uspostavio. Prvo će se, prema
Pravilniku kojeg još nema, utvrditi je li odabrani naslov na popisu obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavanih sredstava. Ako nije, izjašnjavanje
možete zaboraviti, koliko god vi – učitelji i nastavnici
– držali da je baš taj naslov prikladan za poučavanje/
učenje. U drugom koraku, na osnovi Kataloga, o odabiru udžbenika odlučivat će školski stručni aktivi, a
njihov izbor ne mora se podudariti s izjašnjavanjem
pojedinih učitelja/nastavnika. Na to upućuje već i letimična analiza objavljenih popisa, dotično činjenica
da se o naslovima jednoga autorskog i nakladničkog
niza (primjerice iz povijesti) nije izjasnio jednak broj
odjela, recimo, u sedmom i osmom razredu osnovne
škole. Negdje će, dakle, učitelj/nastavnik morati prihvatiti udžbenik koji nije ocijenio najprikladnijim, no
većina (u aktivu) za njega se opredijelila.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti predstojeće poteze Ministarstva, objavu Pravilnika i Kataloga, te daljnji tijek odabira udžbenika u školama.
Neizvjesnosti, znatiželje i prijepora s tim u vezi ne će
nedostajati.
A temeljna, strateška pitanja - hoće li ona i dalje biti
ostavljena za neka druga vremena?
A. Jelin
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
ŠIBENIK
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
Državni susret LiDraNo
Praznik hrvatske riječi
Kroz intrigantno forum kazalište učenici XV. gimnazije iz
Zagreba progovorili su o temi nasilja u društvu
Svi su u Šibenik došli s glavnim teretom - rječju hrvatskom,
nečime što su odabrali kao vodilju, kao posebnu značajnost u
svojim mladim životima, s riječju koja ostaje zapisana u stihovima
ili novinskim člancima, koja bude izgovorena u dramskoj igri ili
recitaciji, riječju koja je znak i koja oslikava život
O
ko osamsto učenika
osnovnih i srednjih
škola koji stvaraju u
jezično-umjetničkom
području, onih koji pišu stihove, prozne tekstove i novinarske članke, koji stvaraju dramske igre, recitiraju, snimaju
radijske i televizijske emisije
te tiskaju školske listove okupili su se prošloga tjedna (od
25. do 29. ožujka) zajedno sa
svojim vrijednim, samozatajnim, skromnim i neumornim
učiteljicama i učiteljima na
devetnaestoj Hrvatskoj školskoj smotri LiDraNo, koja je
održana u Šibeniku. Uz pokroviteljstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i organizatora ovogodišnje smotre
Agenciju za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske, domaćini su bili grad Šibenik te
Osnovna škola Brodrica i
Gimnazija Antuna Vrančića.
U Šibeniku nakon
sedam godina
Grad Šibenik tako je po treći
puta pružio gostoprimstvo
mladim i nešto starijim lidranovcima. Nakon 1997. i 2003.
godine, nije to bio nimalo slučajno. Naime, Šibenik je grad
djece, grad koji voli djecu, grad
koji više od pola stoljeća ugošćuje najstariju manifestaciju
dječjeg
stvaralaštva,
Međunarodni festival djeteta i
Detalj iz scenske
igre ”U mjeri”
dramske družine
Osnovne škole
Petra Zrinskog iz
Zagreba
koji ove godine obilježava i
140. godišnjicu postojanja
svoga kazališta. Grad je to koji
je poznat po svojim pjesnicima
i piscima, od Jurja Šižgorića do
Ive Brešana, grad koji je iznjedrio mnoge intelektualce,
znanstvenike, umjetnike i koji
je uvijek znao prepoznati kreativnost, kulturu, kvalitetu.
Kao i prethodnih nekoliko
godina, državni je susret održan u dva dijela. Tako su od
četvrtka do subote sve što
znaju pokazali osnovnoškolci,
a od subote do ponedjeljka i
srednjoškolci. I kako je na
otvaranju Lidrana istaknuo
pjesnik Enes Kišević, predsjednik Državnog odbora Lidrana:
“Vaš dar je odabrao vas i vi ste
sasvim zasluženo ovdje. Učinite
sve kako bi ovaj grad kraljeva,
biskupa, znanstvenika, pjesnika, pjevača, glumaca, djece
svijetlio i svjetlom vaše ljepote!“ Svi su oni u Šibenik došli s
jednim glavnim motivom i vrijednošću - rječju hrvatskom,
nečime što su odabrali kao
vodilju, kao posebnu značajnost u svojim mladim životima,
s riječju koja ostaje zapisana u
stihovima ili novinskim člancima, koja bude izgovorena u
dramskoj igri ili recitaciji, riječju koja oslikava život, koja je
znak, umijeće tumačenja svijeta i života, koja stvara i biva
stvorena da bismo komunicirali sa svijetom, da bismo ga
učinili boljim, da bismo poka-
Predstavljen priručnik Novinarstvo u školi
Među brojnim pratećim programima smotre LiDraNo svakako valja spomenuti predstavljanje
priručnika Novinarstvo u školi,
koji su na temelju dugogodišnjeg
iskustva kao članovi prosudbenih
povjerenstava za novinarsko stvaralaštvo napisali Branka Primorac,
novinarka i književnica, Marijan
Šimeg, glavni i odgovorni urednik
Školskih novina, i Anita Šojat, profesorica hrvatskog jezika u osječkoj Osnovnoj školi Ljudevita Gaja.
Kako je istaknuto na predstavljanju knjige, to je prvi praktični,
zanimljivo pisani vodič za školske
novinare, urednike školskih listova i voditelje novinarskih družina
u školama. Mladi novinari u knjizi
mogu saznati sve što treba znati o
vrstama novinskih tekstova, njihovu prikupljanju,
obradi, o načinima pisanja i svemu ostalome što
čini svakidašnjicu profesionalnog novinara. Ured-
nici i budući urednici školskih listova pronaći će
mnoštvo korisnih savjeta o opremanju tekstova,
dizajnu pojedinih tipskih stranica,
o prelamanju lista i njegovu rubriciranju, pripremi za tiskanje, pa
čak i o pregovaranju s tiskarama.
Knjiga je namijenjena i onim učiteljima koji su oduvijek željeli pokrenuti novinarsku grupu i tiskati
školski list, ali ih je uvijek obeshrabrivao osjećaj da ne znaju dovoljno o svemu tome. U ovoj će knjizi
pronaći provjerene savjete o tome
kako okupiti novinarsku družinu,
kako komunicirati i održati je na
okupu, kako pomoći mladim novinarima da nauče temelje novinarskog zanata.
Priručnik je tiskan u izdanju
Školske knjige, a o njemu je, osim autora, na
predstavljanju vrlo nadahnuto govorila Željka
Horvat Vukelja, glavna urednica Modre laste.
zali vlastito razumijevanje
života i vremena u kojemu živimo.
Impresivne brojke
I doista, koristeći se materinskim jezikom i riječju kao
osnovnim oruđem, osnovci i
srednjoškolci i ove su godine
na smotru došli sa svojim pjesmama i recitacijama, reportažama, intervjuima, zrelim i
mudrim tematskim člancima,
glumačkim iskrenjem u svojim
predstavama, duhovitim žaokama na vlastiti i tuđi račun u
novinarskim, proznim i lirskim
radovima, krasnim filmovima
koji pršte zrelošću, kreativnošću i ozbiljnošću pomalo neobičnom za tako mlade stvaratelje. Donijeli su 36 školskih
listova, 11 radijskih i 13 televizijskih emisija, 35 novinarskih
tekstova, čak 77 pojedinačnih i
32 skupna scenska nastupa te
76 literarnih radova. Brojke su
impresivne i svjedoče o tome
da sustav Lidrano od svoga
samog početka, od 1992. godine do danas, pada na plodno
tlo sa svojom temeljnom idejom - ne samo poticati učenike
da stvaraju u dramskom, novinarskom i literanom području
nego kroz susrete njima i njihovim učiteljima omogućiti da
upoznaju svoje vršnjake i kolege, da dožive brojna i nezaboravna prijateljstva, da nauče
nešto, spoznaju što to i kako
drugi rade, da svladavaju tajne
novinarskog, literarnog i scenskog zanata.
Državni susret im to omogućava, jer je koncipiran kao
festival na koji svi dolaze kao
pobjednici, dolaze pokazati što
su napravili bez nekoga velikog natjecateljskog naboja, jer
na državnom susretu nema
gradacija. Nagrada svima je
diploma pa mogu opušteno
pročitati svoj stih, odigrati
dramsku igru, pokazati svoje
listove, odslušati i odgledati
radijske i televizijske emisije.
Kvaliteta svih uradaka je neupitna i iz godine u godinu pokazuje se da konstantno raste.
Šteta je jedino što financijske
mogućnosti resornog ministarstva ne dopuštaju da se kapacitet državnog susreta barem
udvostruči, jer tako bi puno
više učenika i njihovih voditelja dobilo priliku pokazati se
široj publici. No, i pored tih
prozaičnih
ograničenja
LiDraNo je postigao svoju optimalnu veličinu, razdijeljen u
dva dvodnevna bloka u okviru
kojih sudionici imaju dovoljno
vremena ne samo za prezentiranje vlastitih uradaka, prisustvovanje okruglim stolovima i
radionicama na kojima raspravljaju o svom stvaralaštvu, ali i
dobivaju korisne informacije
pa i stručna, zanatska znanja o
aktivnosti kojom se bave nego
i za praćenje svih ostalih programa smotre.
Radost stvaralačkog
poticaja
Treba svakako spomenuti i
sve one učenike i njihove voditelje koji su tijekom protekla
nepuna tri mjeseca sudjelovali
na općinskim i županijskim
susretima LiDraNa i kojih je na
desetke tisuća. Svima im treba
čestitati, a posebnu čestitku i
zahvalu treba uputiti učiteljima koji ih, ne žaleći truda, ljubavi i vremena vode u prilično
nepoznatim vodama literanog,
novinarskog i scenskog stvaralaštva, koji im pomažu, savjetuju ih i koji su im i suradnici i
prijatelji u zajedničkom poslu.
LiDraNo je tisućama učenika
i učenica uvijek isto - radost
stvaralačkog poticaja i mogućnost potvrde vlastitih postignuća. Nekima će sudjelovanje na
LiDraNu biti poticaj za daljnje
stvaralaštvo, nekima samo lijepo sjećanje na doba odrastanja
i traženja vlastite osobnosti
kroz privremeni hobi - kako
mnogi od sudionika objašnjavaju činjenicu da se u ovom
razdoblju svog života bave
upravo stvaralaštvom u jezično-umjetničkom području - ali
svima koji jednom dođu na
državnu smotru LiDraNo uvijek ostaje u sjećanju kao jedna
od najljepših školskih uspomena. A nekima i poticaj da jednoga dana kao profesionalci
zagaze u te nemirne vode novinarstva, kazališta ili literarnog
stvaralaštva.
Andrija Puškarić
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
aktualno
5
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ
Djeca i suvremena
tehnologija
Dvogodišnjak razumije
računalo
“Tata, ne trebaš mi više upisivati šifru za Facebook, jer sam to
naučio sam“ - trijumfalno je tati
Vladi kazao njegov šestogodišnji
sin Mak, koji već godinu dana
ima otvoren profil na Facebooku.
To je danas za šestogodišnjake
uobičajena stvar, a prije samo desetak godina sam tata Vlado nije
se ni služio računalom. Računala,
mobiteli i ostala tehnološka čuda
danas su postala svakodnevnica u
odrastanju naše djece. Mnogi roditelji i svi koji vode brigu o djeci
pitaju se kada je i kako dijete najbolje uputiti u tajne toga suvremenoga tehnološkog dostignuća.
je to uputno i griješe li roditelji što
im otvaraju profile Petrović Sočo
kaže da se ne može apriori tvrditi
bi li to roditelji predškolske djece
trebali čini.
Struka u pripremi
- Trebaju biti u tijeku onoga
za što se njihova djeca zanimaju
kako bi ih na vrijeme uputili u
prednosti i potencijalne opasnosti tih mreža. Istina je da je zbog
iskrenosti, otvorenosti i nedostatka iskustva dijete predškolske
dobi naivno i kao takvo potencijalno izloženo opasnostima, pa
može postati žrtvom devijantnih
odraslih korisnika. Iskustva pokazuju da ni posebne zaštite dostupnosti neprimjerenim sadržajima
djetetu na računalu kod kuće nisu
dostatne, jer ponukano radoznalošću može koristiti računalo negdje
drugdje, gdje takve zaštite nema.
Zato je najbolje informirati djecu
na što mogu naići i savjetovati im
da radi sigurnosti podatke o sebi
ne izlažu na mrežu.
Dijete uz računalo
od rane dobi
Docentica na Odsjeku za odgojiteljski studij Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Biserka Petrović
Sočo ističe da je danas u mnogim
obiteljima dijete od prvoga dana
svog življenja okruženo računalima, pa nije potrebno receptom
propisivati dob u kojoj ono može
ili treba spoznati što je računalo i
čemu služi.
- Ne slažem se sa stručnjacima
koji tvrde da je optimalno vrijeme za upoznavanje djeteta s računalom tek treća godina života i
podsjećam da se prije dvadesetak
godina smatralo kako je to najbolje činiti u školskoj ili eventualno
kasnoj predškolskoj dobi, jer računala nisu jeftina, niti su dječja
igračka. Međutim, danas se zna
da su mnoga djeca sposobna za
elementarno ovladavanje računalom već u drugoj polovici druge
godine, ovisno o stimulativnosti
fizičkog i socijalnog okruženja. U
toj kritičnoj dobi formiranja osobnosti djetetu se može u opuštenoj
igri pokazati pozitivan odnos prema računalu. Rekla bih da odrasli, zahvaljujući napretku djeteta
u govoru - jeziku u kojem odrasli
funkcioniraju - bolje prepoznaju djetetove potrebe i interese u
trećoj godini, jer im ih djeca tada
mogu izraziti na njima razumljiv
način, to jest u govornom kodu,
oblikujući pitanja, komentare, želje i slično. Dijete je od rođenja
vrlo otvoreno za učenje, ali ga
odrasli ne razumiju dok ne ovlada
njihovim načinom komunikacije navodi Petrović Sočo.
Fascinacija računalom
Na upit što su računala donijela dobroga, a što moguće lošega u odgoju i obrazovanju djece
predškolske dobi docentica Petrović Sočo odgovara da kada djeca
u ranoj dobi otkriju da vlastitim
djelovanjem mogu izazvati neki
efekt stječu osjećaj za uzrok i posljedicu te počinju svoja djelovanja provoditi u motivirane radnje.
- U istraživačkoj igri djeca otkrivaju svoje mogućnosti, uče
reagirati na izazove i uspostavljati veze te anticipirati buduće
događaje. Mogućnost istodobnog
pojavljivanja dinamične slike
i zvuka u računalnim igricama
fascinira dijete i izaziva radosno
uzbuđenje, jer mu je svojstveno
cjelovito doživljavanje svijeta
združenim perceptivnim mehanizmima. Događaji na ekranu
omogućuju mu kontrolu i upravljanje događajima, a to mu jača
samopouzdanje.
Naša sugovornica ističe da su
kreatori softvera zamijetili da već
dvogodišnjaci mogu upotrebljavati računalo pa su za njih napravili posebne, vrlo jednostavne
programe.
- Nažalost, mnogi odrasli u računalu vide samo sredstvo svoga
rada, smatraju da nije za djecu,
a oni baš u njemu vide najdražu
igračku. To bi dječje ponašanje
roditelji trebali stimulirati i iskoristiti. Računalo ima široke mogućnosti primjene pa djetetovu
maštu može još više potaknuti.
Obično se za program kaže da je
dobar ako se dijete dobro osjeća
u interakciji s njim i dobiva dosta poticaja da bi ga zanimao, ako
jača njegovu znatiželju.
Iskustva o utjecaju
na učenje i razvoj
O upotrebi računala u vrtićima
Petrović Sočo kaže da iz dosadašnje primjene u vrtiću postoje vrlo
pozitivna iskustva o njihovu utjecaju na učenje i razvoj djece.
- Nije potrebno posebno odgovarati na pitanje treba li računalo
u vrtiću i zbog čega. Dapače, on je
potreban već u jaslicama, ali njegova upotreba treba biti nadgledana i dozirana. Ako je ustanova
ranog odgoja i obrazovanja dječja
kuća koja nastoji zadovoljiti djetetove razvojne i individualne potrebe i poticati nove, računalo u
jaslicama može samo pridonijeti
njihovu zadovoljavanju i otkrivanju. Ni samo dijete ne može spoznati što sve može i koje su mu
Istraživanja provedena u SAD-u o utjecaju računala na dječji kvocijent inteligencije navode da djeca koja u najranijoj dobi imaju pristup računalu
i proniču u njegove tajne imaju sve preduvjete za izniman razvoj inteligencije, a možda i akademsku karijeru u budućnosti, jer pokazuju bolje
rezultate na testovima inteligencije - kaže Biserka Petrović Sočo, docentica
na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
sposobnosti ako mu ne osiguramo
poticajno okruženje u kojem će ih
otkrivati, naravno u interakciji s
odraslima. Korištenjem računala
u vrtiću razvija se informatička
pismenost kao sastavni dio kulture suvremenog djeteta i čovjeka,
a nisu nevažni ni sadržaji softvera
za djecu.
Odgovarajući na pitanje je li
uočljiva razlika, kolika je te kakva između djece koja odrastaju
uz računalo i one koja to ne čine
Petrović Sočo ističe da u istraživanju provedenom u SAD-u
o utjecaju računala na kvocijent
inteligencije djece navodi se da
djeca koja u najranijoj dobi imaju
pristup računalu i proniču u njegove tajne imaju sve preduvjete
za izniman razvoj inteligencije,
a možda i akademsku karijeru u
budućnosti, jer pokazuju bolje
rezultate na testovima inteligencije i testovima za upis u osnovnu školu od vršnjaka koji nemaju
pristup računalu.
- Voditeljica istraživanja Melissa Atkins zaključuje da je ono
malo vremena provedeno za računalom zapravo ključ uspjeha.
Nažalost, nisam naišla na ozbiljna istraživanja koja bi odgovorila na pitanje razlika u ponašanju
djece rane i predškolske dobi koja
odrastaju s računalom i bez njega,
no promatranje djece u našim vrtićima u kojima postoje računala
ne ukazuje na vidljive razlike. To
je vjerojatno zbog toga što djeca
s odgojiteljem donose zajednička
pravila o izboru sadržaja igrica i
vremenskom doziranju uporabe
računala u vrtiću. No, sigurno je
da općenito siromašno okruženje
za učenje ne stimulira dječji razvoj pa tako i izostanak računala.
Informirati djecu o
negativnostima
O tome kakva i kolika treba
biti kontrola roditelja docentica
Petrović Sočo odgovara da bi s
djecom od najranije dobi trebali
zasnivati svoje odnose na međusobnom povjerenju, razumijevanju i uvažavanju.
- Ako su takvi odnosi uspostavljeni nema potrebe za velikom
kontrolom, jer će dijete prihvatiti savjete i sugestije roditelja i
u granicama svojih mogućnosti
poštivati uspostavljena pravila
o korištenju računala, uz uvjet
da je i sam roditelj pritom dobar
model. Problemi nastaju kad dijete nije shvaćeno i uvaženo. Tad
bježi u svoje izolirane aktivnosti
koje mu pružaju ugodu i kojima
želi kompenzirati nedostatak pozitivnih emocionalnih iskustava
u izravnoj komunikaciji. Nametnuta, pretjerana kontrola u takvim
slučajevima možda može trenutno pomoći, ali trajno neće riješiti
problem.
Danas su brojna predškolska
djeca na društvenim mrežama,
poput Facebooka. O tome koliko
Premda su računala u masovnoj
upotrebi, još ima više djece koja
se ne koriste računalom u toj dobi.
Na upit kako se struka priprema
za novo doba Petrović Sočo odgovara da se već sada u stručnom
studiju za odgojitelje studenti informatički i metodički obrazuju u
toj domeni kroz nekoliko predmeta: informatika, medijska kultura,
metodika predškolskog odgoja i
metodika hrvatskog jezika.
- Na metodičkim vježbama
studenti u vrtiću povremeno, ali
po mom mišljenju nedostatno,
primjenjuju računalo u odgojnoobrazovnom procesu s djecom.
Na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu osnovana je i Katedra za
informatiku, pa je za pretpostaviti
da će se ubuduće u većoj mjeri
poduzimati znanstvena istraživanja o utjecaju računala na razvoj
i odgoj djeteta rane i predškolske
dobi u Hrvatskoj. Tim više što se
priprema i sveučilišni diplomski studij za odgojitelje - navodi
Petrović Sočo, koja ističe da je
najoriginalniji i najcjelovitiji posebni program na ovom području dala Narodna tehnika, koji se
uspješno i samozatajno provodi u
zagrebačkom vrtiću Zvončić već
dvije godine: - Počelo se s djecom
u šestoj godini života, a od ove
školske godine obuhvaćeni su i
petogodišnjaci. Uživaju u iskustvenom učenju po svojoj mjeri.
I. B.
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
DOWNOV SINDROM
Školovanje djece s teškoćama
Kako iskorijeniti predrasude
Postoje vrtići i škole koje su otvorene i bez predrasuda prihvaćaju djecu
s teškoćama u razvoju, djecu s Downovim sindromom ili nekim drugim
teškoćama, traže savjete od stručnjaka i udruga koje se bave ovim problemima, angažiraju asistente u nastavi, zajedno s roditeljima pronalaze
najbolji način da se ti mališani obrazuju. Ipak, postoje i “one druge“ škole
i vrtići, odnosno njihovi ravnatelji, stručni suradnici i školske komisije,
koje idu linijom manjeg otpora i ne žele u redovnu nastavu upisati dijete s
teškoćama pa tako ni dijete s Downovim sindromom
U
vrijeme kada je školstvo
u Hrvata, barem se volimo nadati, napredovalo
u svim segmentima, pa
unatoč poluprovedenom HNOS-u
i nacionalnom kurikulumu “u pelenama“ učitelji sve više teže individualiziranom radu i kreativnoj
nastavi, još se događa da određeni
vrtići ili škole ne žele upisati djecu
s teškoćama u razvoju, pa tako ni
mališane s Downovim sindromom.
Ne bismo željeli ovdje upirati prstom, unatoč konkretnim podacima koje smo dobili od udruga,
roditelja i stručnjaka. Želja nam
je potaknuti one koji odlučuju da
razmisle prije nego što roditeljima
kažu: “Vaše dijete ne može u našu,
redovnu školu, nismo ekipirani,
nemamo stručnjake, ali susjedna
škola ima sve što vašem djetetu
treba!“ Ili da dijete s Downovim
sindromom nakon nekoliko godina uspješnog školovanja i vidljivog napretka premjeste u drugu
školu, pod izgovorom da je zbog
njega otežano provođenje nastave
ili da će dijete bolje napredovati u
nekom drugom obliku obrazovanja.
mr. sc. Dinka Vuković
tetom se radi od njegova rođenja,
pa su onda i puno spremnija za
redovne vrtiće odnosno škole. Pokazano se da je pogrešno mišljenje
da dijete s Downovim sindromom
nije sposobno učiti, odnosno školovati se. Ta su djeca izrazito vizualne osobe i ako im se pristupi uz
pomoć vizualnih materijala mogu,
osim čitanja i pisanja, naučiti svladavati matematičke zadatke, fizičke zakonitosti, pa i sastav atoma
i molekula, a uz dobru memoriju
mnoge stvari niti ne zaboravljaju,
jer ih nauče i na logičan način.
Iako je kod nas uvođenje pomoćnika u nastavi tek u povojima, u susjednoj Italiji, primjerice,
pomoćnici u nastavi za djecu s
teškoćama već su više od trideset
godina nešto normalno i općeprihvaćeno. I zaista, većina djece s
Downovim sindromom uz dobru i
uspješnu ranu intervenciju mogla
bi pohađati redovitu nastavu po
članku 4. Pravilnika o školovanju
učenika s teškoćama u razvoju,
znači prilagođenom programu i
individualiziranim postupcima te
uz pomoć asistenta u nastavi.
- Prošle je tri godine ukupno 18
naše djece nastavu pohađalo uz
pomoćnika u nastavi. Ove je godine napravljen dodatni iskorak u
županijama odnosno gradovima,
pa je tako 14 mališana na razini
države uključeno u redovitu nastavu uz pomoćnika te dvoje bez
pomoćnika u nastavi, što je solidno s obzirom na to da se godišnje
u Hrvatskoj rađa otprilike pedesetak beba s Downovim sindromom.
Pomoćnike imamo u Zagrebu,
Splitu, Bakru, Puli, Sisku, Čakovcu, Dubrovniku i Požegi. Ove se
godine nadamo uključivanju djece
s Downovim sindromom u redovnu školu u prvi razred uz pomoćnika u nastavi u Zadru, Rijeci i još
petero njih u Zagrebu i okolici.
Nije dovoljno
analizirati samo
djetetov kvocijent
inteligencije
Roditeljima još uvijek najveći
problem predstavlja “ući“ u vrtić
ili školu, naći školu koja želi integrirati dijete s intelektualnim
Rana intervencija i
asistenti u nastavi
U zadnjih tridesetak godina
dogodile su se značajne promjene u vidu obrazovanja djece s
Downovim sindromom. Djeca su
uključivana u odgojne i obrazovne programe najčešće u centrima
za odgoj i obrazovanje, tzv. “specijalnim školama“. No, tamo se
više pažnje posvećivalo odgojnim,
a manje obrazovno-akademskim
vještinama. Posljednjih je godina
stoga u svijetu sve češća praksa da
se djeca s Downovim sindromom,
uz pomoć asistenta, uključuju u redovne škole. Dokazano je da tako
bolje i brže napreduju, nauče čitati, pisati, sukladno svojim mogućnostima svladavaju i druge predmete poput matematike, stranog
jezika, pa i kemije. Najvažnije od
svega, uspješno se socijaliziraju,
a nazočnost djeteta s Downovim
sindromom u razredu oplemenjuje
i pozitivno utječe i na drugu djecu,
koja se tako uče prihvaćanju različitosti, toleranciji, pomaganju drugome, prenošenju znanja i vještina
onima kojima je to potrebno te na
taj način grade brižnu zajednicu.
O problematici školovanja djece
s teškoćama, problemima s kojima
se susreću djeca i njihovi roditelji
te o velikim predrasudama posebno nekih stručnjaka razgovarali
smo s mr. sc. Dinkom Vuković,
predsjednicom Hrvatske zajednice za sindrom Down.
- Danas se puno više pažnje posvećuje ranoj intervenciji, s dje-
teškoćama. Problem je i dalje u
predrasudama, govori Vuković:
- Moramo gledati kakav je prilagođeni program u pitanju, što
dijete može raditi, koje su njegove
mogućnosti i zajedno sa stručnim
timom koji je radio s djetetom prije polaska u školu vidjeti hoće li
dijete moći svladavati nastavno
gradivo. Najčešće se prema stupnju napredovanja djece u predškolskoj dobi mogu analizirati
njegove sposobnosti, jače i slabije strane i donijeti pravovaljan
zaključak. Dosad se prvenstveno
gledao kvocijent inteligencije, što
nije dovoljno da se donese odluka
može li neko dijete s Downovim
sindromom pohađati redovnu nastavu.
U ovom su trenutku kod nas u
redovnu školu uključeni mališani
s Downovim sindromom od prvog
do petog razreda, čime je dokazano
da kod mnogih obrazovnih stručnjaka postoji neopravdan strah od
predmetne nastave, od prelaska
djeteta s intelektualnim teškoćama iz četvrtog u peti razred pa
nadalje. Nisu više ni rijetki slučajevi gdje mladi ljudi s Downovim
sindromom pohađaju i završavaju
srednje škole, pronalaze adekvatan posao, dok je u SAD-u razvijena praksa da pohađaju čak i fakultete. S naglaskom na “pohađaju“,
jer nije bitno da diplomiraju, nisu
im bitne ocjene, već da se što dulje
nalaze u okruženju koje pozitivno
utječe na njihovu socijalizaciju,
a potom i akademske vještine. U
susjednoj Sloveniji djeca s teškoćama imaju mogućnost pohađati
srednju školu ne tri odnosno četiri
godine nego dvostruko, dakle šest
odnosno osam, kako bi također što
dulje ostala u obrazovnom sustavu
i poticajnoj sredini.
Razvijanje socijalnih
vještina važnije
od akademskih
Drugo izdanje priručnika “Down sindrom - vodič za roditelje i
stručnjake”
O sposobnosti djeteta s Downovim sindromom prilikom upisa u
školu odlučuje komisija koju čini
liječnik školske medicine te predstavnici škole, od defektologa do
psihologa i pedagoga odnosno
ovisno o tome koji stručni tim
škola ima, kao i sami učitelji.
- Najbolja iskustva imamo s
učiteljima. Kada dođemo do njih,
kada “uđemo“ u školu, tada je najlakše i najuspješnije raditi i komunicirati s učiteljima. Jer, roditelji
tada dolaze do konkretnih zadataka, do konkretnoga gradiva koje
bi njihovo dijete trebalo svladati,
do konkrentih očekivanja i rješenja, a više ih ne dočekuju priče
poput “oni to neće moći ni znati“,
napominje Vuković.
Učitelj se zajedno s pomoćnikom
prof. dr. sc. Zrinjka Stančić
u nastavi i roditeljem dogovara o
prilagodbi programa, nakon čega
su socijalizacija i napredovanje
djeteta s Downovim sindromom
evidentni. Uz svladavanje nastave i unapređivanje svojih znanja,
djeca s Downovim sindromom
tijekom redovne nastave, kada
su uključena u razred s ostalom
djecom bez teškoća, napreduju i
u svim drugim segmentima - govorno, jer svakodnevno u razredu
slušaju djecu pravilnoga govornog
razvoja, poboljšavaju svoj izgovor, gledaju društveno prihvaćene
norme i forme ponašanja, sve ono
dodatno što ne mogu naučiti samo
od svojih roditelja ili ne bi naučili
da su izdvojeni u “specijalne škole“ ili posebne razrede.
- Socijalne vještine su bitnije
od akademskih, no uz akademske
će se vještine djeca s Downovim
sindromom bolje snalaziti u društvu, moći će se više uključivati
u društvenu zajednicu, moći će
obavljati sve više aktivnosti i bit
će samostalniji, zaključuje naša
sugovornica.
Važno je znati da se djeca s
Downovim sindromom, najčešćim genetskim poremećajem koji
u 99 posto nije nasljedan, rađaju
bez obzira na dob, socijalno stanje
i obrazovanje roditelja. Iako su
njihovi roditelji svjesni da je obrazovanje njihove djece znatno teže
nego djece bez teškoća, socijalizacija je jako bitna, možda presudna.
Nažalost, još se smatra da djeci s
Downovim sindromom nije mjesto u redovnoj školi i s time se roditelji svakodnevno bore.
Da su glavni uzročnik svih
problema kod školavanja djece s
Downovim sindromom predrasude koje se teško iskorjenjuju, slaže
se i prof. dr. sc. Zrinjka Stančić
s Odsjeka za inkluzivnu edukaciju
i rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu:
- Problem je predrasuda prema
kojoj trebamo boraviti u specijaliziranim uvjetima ako smo različiti
po nekim vanjskim karakteristikama. Vrtić otvoren za prihvaćanje
djece s Downovim sindromom, a
potom i škola, najbolji su način za
njihovu socijalizaciju!
Nužna edukacija
odgajatelja i
nastavnika
Bez obzira na dobru zakonsku
regulativu, dodaje Stančić, naše
institucije još uvijek nerijetko griješe, vođene negativnim stavovima i predrasudama o osobama s
teškoćama. Ipak, vidljive su pozitivne promjene. Sustav se otvara,
a pojedini vrtići i škole sami se
pripremaju za prihvaćanje djece
aktualno
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
7
www.skolskenovine.hr
bilo s Downovim sindromom bilo
s nekom drugom teškoćom u razvoju.
Pitanje je koliko su odgajatelji i
nastavnici educirani za rad s djecom s teškoćama. Stoga je učiteljima važna podrška, ističe Stančić, i govori da je sustav u zadnje
tri godine spremniji u vrtiće i škole uključiti pomoćnike u nastavi.
Novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama pružio je tu mogućnost, a sada
je važno osigurati i financijska
sredstva. Zasad je to više putem
projekata i programa nevladinih
udruga, poput udruge IDEM, koja
je opravdala i dokazala da su asistenti jako važni djeci s kojom se
bave.
- Vrlo su značajni i kao iznimna
pomoć učiteljicama i učiteljima.
Jer, u početku se možda odgajateljice i učiteljice/učitelji osjećaju
nesigurnima, pa čak i uplašenima.
Pitaju se hoće li to znati, hoće li
griješiti, čak i onda kada je riječ
o učiteljicama koji imaju iskustva u radu s djecom s teškoćama.
No, dan po dan, kroz međusobno
upoznavanje, jer je to dvosmjerna komunikacija, promjene se
događaju. Pomoćnik koji ulazi
u razred zapravo je pomoć učiteljici da shvati kako uči dijete s
Downovim sindromom, objašnjava Stančić.
Djeca s Downovim sindromom
vizualni su tipovi i uče uz pomoć
slika. Asistent će učiteljici pomoći da mu osigura uvjete za učenje
- didaktični materijal i mnogo
slika, koje mu pomažu da vide
priču u kojoj se nešto događa,
slijed događaja, pa i matematički
problem.
Osigurati uvjete, a
ne tražiti izgovore
Danas je dostupan specijalizirani didaktični materijal za pomoć
djeci s teškoćama i na njemu bi
trebalo inzistirati. Postoji i pametna ploča, na kojoj se uči dodirom,
što oplemenjuje proces učenja za
cjelokupni razred.
- Nije cilj da ti didaktički materijali obilježavaju djecu s Downovim sindromom, već se kroz zajednički rad s tim pomagalima
zbližava cijeli razred, i druga
djeca u razredu bolje razumiju, a
onda i prihvaćaju dijete s teškoćom, smatra Stančić.
Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta
centar je podrške i pomoći i roditeljima i školama, kako prihvatiti
djecu s Downovim sindromom,
kako ih razumijeti, kako oplemeniti nastavni proces da djeca s teškoćama budu uključena u redovni
razred, osim u iznimnim slučajevima kompleksnih teškoća, kada
struka prepozna da će dijete bolje napredovati u specijaliziranim
ustanovama.
- Ipak, naš je cilj prvenstveno
uključiti svu djecu u redovne škole, a učiteljima osigurati podršku.
Trebamo pomoći i usmjeriti roditelje koji se pitaju mogu li njihova
djeca s Downovim sindromom u
redovnu školu, obaviti pravodobnu procjenu, pomoći im da izaberu školu, izabrati školu po mjestu
stanovanja ili školu koja je ekipirana, otvorenija, senzibiliziranija
za rad s djecom s teškoćama. Zato
nam se svi roditelji i sve škole
mogu obratiti za pomoć, apelira
Stančić.
Zakoni su u našim uvjetima
ipak pozitivno orjentirani i nalažu
da se osiguravaju uvjeti, a ne postavljaju izgovori i potiču sumnje.
Ako dijete napreduje u određenom
vrtiću ili školi, onda je to najbolja
i ispravna odluka. Sve su ostale
vođene negativnim stavovima i
predrasudama, a to nije dobro.
Branko NAĐ
OSOBNI POGLED
Neka didaktička rješenja za unutarnju
reformu obveznog školovanja
Neki (ne) bi mijenjali
ovu osnovnu školu!
Pod utjecajem teorije o
višestrukim inteligencijama ima
onih koji tvrde da nam je
osnovna škola emocionalno, pa
još radno i proizvodno-tehnički
”retardirana”. Emocionalno,
jer sve više učenika ne voli školu
i ide tamo samo zato što mora,
a radno i proizvodno-tehnički je
također retardirana, jer je
to škola u kojoj rad, napose
onaj ručni ili proizvodni, nije
na cijeni
U
proteklih pola stoljeća
u nastavnim planovima
obvezne osnovne škole
provedene su razne promjene.
Nekim predmetima je tjedna
satnica smanjivana, čak i prepolovljena (likovna, glazbena i tehnička kultura, priroda
i društvo), a uvođeni su neki
novi nastavni predmeti (vjeronauk, strani jezici). Tako smo
dobili osnovnu školu koja ima
nastavni kurikulum po mjeri
gimnazije, kao da će sva djeca
ići studirati i kao da će svi biti
pjesnici, književnici ili znanstvenici.
Za što priprema
osnovna škola?
Podsjetimo i na činjenicu da
su učenici obvezne osnovne
škole prije četrdesetak godina
pohađali nastavu 210 dana
godišnje, a danas samo 175
dana. Jednostavna računica će
pokazati da su prije četrdeset
godina učenici pohađali obveznu školu oko 240 dana tijekom trajanja osnovne škole
više od današnjih generacija!
To je više od jedne nastavne
godine! A od tada su nastavni
programi dopunjavani novim
znanstvenim
spoznajama,
novim temama i novim obvezama za djecu. U tom je
vremenu većina europskih
država produljila trajanje obveznog školovanja na devet
ili deset razreda. Mi smo
i dalje uvjereni da su naša
djeca genijalci i da mogu sve
obvezne sadržaje i kompetencije naučiti u osam nastavnih
godina uz 175 dana nastave
godišnje.
Osnovna (obvezna) škola
bi trebala pripremati djecu za
nastavak školovanja u gimnazijama, strukovnim školama i umjetničkim školama.
Nastavni kurikulum sedmog
i osmog razreda osnovne
škole je, međutim, najsličniji
kurikulumima prvog i dru-
gog razreda gimnazije. Višegodišnji statistički podaci
pokazuju da je u gimnazijama školovanje nastavljao
tek svaki četvrti učenik osnovne škole. Trećina učenika
osnovne škole nastavljala je
proteklih nekoliko godina
školovanje u obrtničkim
školama. Koliko je nastavni
kurikulum postojeće osnovne
škole u funkciji pripremanja
za nastavak školovanja u
strukovnim školama, napose
u obrtničkim školama?
Jesu li moguće promjene u
obveznoj školi bez uvođenja
novih nastavnih predmeta? U
proteklih dvadesetak godina
vođene su velike rasprave o
tome kako prilagoditi našu
osnovnu školu potrebama (n)
ovog vremena. Bilo je krajnosti, od onih koji su tvrdili
da nam je osnovna škola najbolji dio školskog sustava te
da bi bila velika šteta tu nešto
mijenjati, ali i onih koji su
tvrdili da nam je ovaj model
osnovne škole ”prošlo svršeno
vrijeme”. Pod utjecajem
teorije o višestrukim inteligencijama bilo je i onih koji
su tvrdili da nam je osnovna
škola emocionalno, pa još
radno i proizvodno-tehnički
”retardirana”. Emocionalno
jest retardirana, jer sve više
učenika ne voli školu i ide
tamo samo zato što mora, a
radno i proizvodno-tehnički
je također retardirana, jer je
to škola u kojoj rad, napose
onaj ručni ili proizvodni, nije
na cijeni.
Najčešće spominjana varijanta promjena postojeće osnovne škole bila je ponuda
novih obveznih nastavnih
predmeta ili povećanje nastavne satnice za već postojeće
nastavne predmete. Ta je
logika u didaktici poznata pod
sintagmom ”stručni egoizam”.
Ukratko, ta sintagma označava
gledište ”Područje kojim se ja
bavim je najvažnije za budući
život današnje djece!” ili ”Bez
toga što ja poučavam upitna je
kvaliteta života današnje djece
u bliskoj budućnosti”.
Na sreću ima učitelja i škola
u kojima se i pored propisanog
državnog kurikuluma uspijeva
pronaći vremena i načina da se
u školske kurikulume uvrste i
aktivnosti koje poboljšavaju
školsko ozračje i pozitivo
djeluju na emocionalnu inteligenciju, ali i osnovnih škola u
kojima se dosta radi rukama
i proizvodi. Te škole pokazuju da se može i drukčije od
državne konfekcije!
Vrijeme traženja mogućnosti
za prilagođavanje osnovne
škole novom vremenu je povoljno za podsjećanje na neke
ideje koje smo čuli u proteklim
godinama. Evo jedne liste ideja koje smo čuli ili čitali proteklih desetak godina: Treba
(re)definirati odnos obveznih
i izbornih nastavnih predmeta (više izborne nastave!).
Uvoditi nove izborne i fakultativne programe i nastavne
predmete. Organizirati više
raznovrsnih izvannastavnih
i izvanškolskih aktivnosti.
Organizirati češće i više projektnu nastavu (jednodnevni,
višednevni, godišnji projekti;
individualni, grupni razredni,
školski projekti - projektni
dani).
Umjesto paralenog slušanja po 12 nastavnih predmeta organizirati nastavu
po epohama te blok-nastavu
(umjesto 35 sati nastave uz
jedan sat tjedno, organizirati
te aktivnosti u nekoliko dana
kontinuirano).
Mnoge škole organiziraju
svake godine dane otvorenih
vrata, dane slobodne nastave, dane športa i rekreacije, projektne dane, izlete i
ekskurzije, školu (ili nastavu)
u prirodi, logorovanja. Od
učenka su dobro primljene
aktivnosti koje nude izviđači.
U mnogim školama je razvijen originalan i bogat školski
kurikulum (školski vrt, učeničke zadruge, međunaro-dni
projekti, školski voćnjaci,
međuškolska i međunarodna
suradja...).
Svakome tko nudi uvođenje
novih nastavnih predmeta u
obveznu osnovnu školu valja
ponuditi da razmisli mogu li se
neke od ponuđenih kompetencija ostvariti uz neko od prethodno spomenutih poznatih
i provjerenih didaktičkih i
pedagoških rješenja.
Obvezna škola 175 ili
365 dana godišnje?
U čašu od dva decilitra ne
možemo uliti litru vode! U pet
nastavnih dana ne možemo
planirati 40 nego samo 30
nastavnih sati. Kaže jedna
učiteljica razredne nastave:
”Ja mogu s djecom tjedno raditi 20 ili 22 sata i svejedno
mi je koliko sati se odnosi na
neki od šest predmeta koje
poučavam!”
Obvezno školovanje se
može shvatiti kao obveza
države da za djecu i učenike u
određenoj životnoj dobi osigura nastavni minimum u trajanju od 175 nastavnih dana,
ali i kao varijanta da država
osigurava tijekom čitave godine (365 dana) raznovrsne
besplatne programe koji se
događaju u školskoj zgradi,
na školskim igralištima ili na
raznim drugim mjestima koja
nisu previše udaljena od mjesta stanovanja djece i učenika.
Vjerujmo da su vremena
koja su pred nama naklonjena ovoj drugoj (proširenoj i
bogatijoj) varijanti.
dr. Milan Matijević
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Poslovni menadžer na
Sveučilištu u Rijeci
RIJEKA - Novim i usvojenim promjenama Statuta Sveučilišta u Rijeci uvodi se nova funkcija
poslovnog menadžera. Do sada u hrvatskoj
sveučilišnoj praksi takva vrsta stručnjaka nije postojala, za razliku od one u zapadnom svijetu, gdje
je stručnjak takvog profila redovita pojava. Iako je
sada u Statutu to uglavljeno, ne zna se kada će
i doći do realizacije tog plana o profesionalnom
vođenju poslovanja Sveučilišta. Kako je kazano,
Sveučilište u Rijeci želi postati sveučilište treće
generacije, što znači da se njegov rad neće temeljiti samo na sredstvima iz državnog proračuna,
nego će se pokrenuti i komercijalne aktivnosti, za
što je nužno angažiranje profesionalca. Za sada ti
uvjeti još nisu stvoreni i poslovni menadžer bit će
zaposlen kada se ti uvjeti ostvare. No, kako ističu
na riječkom sveučilištu, i to je korak prema europeizaciji hrvatskih sveučilišta.
Srednjoškolci upoznavali
rijeku Gacku
OTOČAC - Prošli je tjedan bio u znaku Svjetskog
dana voda, koji su na svoj način obilježile i srednje
škole iz Otočca, Gospića, Senja i Raba. Program
se odvijao u okviru druge faze projekta pod nazivom Vodeni triptih, a koji je dio velikog projekta Svaka kap je važna - rijeka Gacka u provedbi
programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
uz financijsku potporu Coca-Cole. Rijeka Gacka
bila je u središtu pozornosti, a UNDP je još prošle
jeseni organizirao studijski posjet dolini Gacke te
su tom prilikom učenici i stručni voditelji iz srednjih škola upoznali rijeku Gacku i prikupili materijale
koje su iskoristili kod obilježavanja Svjetskog dana
voda. Govorilo se o flori i fauni Gacke, o sveprisutnosti vode, važnosti svake kapi vode i tako dalje.
U sljedećoj etapi Vodenog triptiha Srednja škola
Otočac bit će gost ostalim školama na Dan planeta
zemlje, kojom će se prilikom objediniti sve prezentacije o rijeci Gackoj na jednom mjestu.
ZAGREB
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
Obilježen Tjedan mozga
Moj mozak - to sam ja!
O
vogodišnji Tjedan mozga u Hrvatskoj (od 15. do
21. ožujka), koji su organizirali Hrvatski institut
za istraživanje mozga i Hrvatsko društvo za neuroznanost, bavio se nizom pitanja, zanimljivih mladima
i prosvjetnim djelatnicima, vezanim uz funkcioniranje
čovjekova mozga. Teme radionica i predavanja bile su
Kreativnost i mozak, Umjetnost i mozak, Slikovni prikaz
mozga i Najnovija dostignuća u neuroznanosti.
Veliku pozornost pedagoga, psihologa, nastavnika i
radnih terapeuta izazvao je stručni
skup Stvaralaštvo i duševne bolesti
u organizaciji Agencije za odgoj i
obrazovanje i Hrvatskog instituta
za istraživanje mozga, održanog
19. ožujka na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Moderatorice skupa bile su mr. sc. Majda
Fajdetić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje, i dr. sc.
Elizabeta Radonić iz Instituta za
istraživanje mozga, koja je govorila
o temi Postoji li veza između kreativnosti i duševnih bolesti.
Psihologinja Sena Puhovski iz
Poliklinike za zaštitu djece grada
Zagreba govorila je o ekspresivnim
tehnikama u radu s djecom kao što
su crtanje, slikanje, zamišljanje i
vođene fantazije, pravljenje predmeta, priče i filmovi, igre s lutkama,
kockicama i životinjskim figurama,
gluma i pokreti tijela te asocijativne
karte, kojima se potiče izražavanje osjećaja i olakšava
razgovor s djetetom o bolnom iskustvu. Djeca sa stresnim i traumatskim iskustvima i ona koja su suočena s
gubitkom i tugovanjem teško verbaliziraju emocije ili
su premlada i nemaju još razvijene verbalne mogućnosti
ili se boje govoriti o svojim iskustvima, ali svima njima
ekspresivne tehnike pomažu da pokažu umjesto da kažu,
jer im je takav način izražavanja blizak i prirodniji.
Nastavnici i stručni suradnici i sami imaju prilike, u
radu s mladima, susresti se s takvim načinom komuniciranja, jer učenici svojim crtežima i pisanim radovima
odraslima šalju informacije o tome kako se osjećaju,
kako doživljavaju sebe i svoju obitelj, kako se osjećaju u
različitim grupama kojima pripadaju te svoje strahove i
želje, i zato je ovo predavanje nazočnima bilo vrlo korisno. Psihijatar dr. sc. Davor Rak govorio je o značaju crteža u psihijatriji, jer je crtež najbrži način da se dođe do
informacije. Crtež se koristi i u terapijske svrhe, a tada
je on likovno izražavanje, komunikacija, predstavljanje
i obrada osjećaja, razonoda ili igra. Tijekom predavanja
povezao je neke neurološke poremećaje i bolesti s izborom boja u crtežima, razvojem dječjeg načina crtanja
čovjeka kroz odrastanje te prikazao nekoliko crteža iz
svoje bogate prakse.
O svom radu s mladima i odraslima kao muzikoterapeut govorio
je Branko Požgajec. Glazba može
biti terapija, ali i muzikoprevencija, a kao takva ne smije biti agresivna, tužna, melankolična, tiha niti
duža od šest minuta, već glasna, ali
smirujuća. Na kraju skupa nazočni
su imali priliku poslušati nekoliko
instrumentalnih skladbi koje se koriste u terapijske svrhe.
Ovogodišnje teme Tjedna mozga
bile su bliske prosvjetnim djelatnicima, jer su bile usmjerene boljem
razumijevanju funkcija mozga i
očuvanju njegova zdravlja, a tjedan je započeo Susretima s djecom.
Nastavnici su zajedno s učenicima
tijekom četiri dana mogli razgledati laboratorije Hrvatskog instituta
za istraživanje mozga te se družiti
s mladim znanstvenim novacima.
Sania Kuzmac, mag. molekularne biologije, i Domagoj
Džaja, dr. medicine, pripremili su interaktivno predavanje o evolucijskom razvoju mozga, promjenama u
mozgu adolescenata te o utjecaju raznih sredstava ovisnosti na mozak. Slikovni prikaz mozga adolescenta
konzumenta alkohola kao i prikaz kako alkohol djeluje
na proces pamćenja te poruka predavača, na kraju druženja, da zdrav mozak znači zdravu, kreativnu i vedru
osobu, mogao je biti preventivan i poučan velikom broju učenika, ali je, nažalost, premalo zagrebačkih škola
iskoristilo ovu priliku i na spomenuta predavanja i radionice odazvalo se samo dvanaest osnovnih škola i dvije
srednje.
Biserka Šavora
Pripreme za upis prvašića
OSIJEK - Na području Osječko-baranjske
županije u sljedeću školsku godinu upisat će se
oko 3200 mališana. U prvi razred upisuju se djeca koja su do 1. travnja napunila šest godina, ali
se mogu upisati i djeca koja do tog datuma nisu
navršila šest godina, s time da roditelji podnose
zahtjev za upis svoga djeteta. Prije samog upisa
obavezna je provjera psihofizičkog stanja djeteta,
a u tome zajednički sudjeluju liječnik, pedagog,
psiholog, defektolog i jedan učitelj. Prijave za upis
primaju se do 30. travnja, a treba priložiti i zdravstvenu iskaznicu. Sam upis na području Osječkobaranjske županije održavat će se 7. i 8. lipnja,
a osnovne će škole na svojim oglasnim pločama
istaknuti popise ulica i naselja iz kojih djeca idu u
određenu školu.
Manje brucoša na
Ekonomskom fakultetu
ZAGREB - Iduće će akademske godina na
zagrebački Ekonomski fakultet biti upisano manje
brucoša. Tako je za preddiplomski i stručni studij
predviđeno 1610 mjesta, a za diplomski studij 1800
mjesta. Tu je odluku donijelo Fakultetsko vijeće
Ekonomskog fakulteta, a kao razlog smanjivanja
upisnih kvota navedena je činjenica da je fakultet
prebukiran te da je opća tendencija da se smanji
broj upisa na stručne studije, a da se pruži potpora višim razinama studiranja. Sami upisi studenata provest će se, ovisno u upisanom studijskom
programu, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu,
u Nastavnom centru Bjelovar ili na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Početak
upisa predviđen je za 25. kolovoza 2010. godine,
ali će konačna odluka i raspored upisa ovisiti o
usklađivanju na razini cjelokupnog Sveučilišta
u Zagrebu odnosno na razini svih ekonomskih i
srodnih fakulteta u Hrvatskoj.
I. B.
SINDIKALNA SCENA
S
Javni prosvjed
Preporoda
Preporod nasuprot
ostalima
indikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod organizirao je prošlog petka prosvjed u Zagrebu, ispred Ureda za socijalno partnerstvo Vlade
Republike Hrvatske. Dvjestotinjak članova i povjerenika pobunilo se protiv nedavne odluke Gospodarskosocijalnog vijeća da predstavnici Preporoda ne uđu u
sastav Pregovaračkog odbora sindikata javnih službi.
Čelnik Preporoda Željko Stipić poručio je da su se
okupili “na mjestu zločina“, a ovu odluku nazvao je
eklatantnim primjerom bezakonja i nefunkcioniranja
pravne države. Samu premijerku Jadranku Kosor optužio je da je naredila da se Preporod isključi, jer nije “podoban“, a GSV je prozvao zločinačkom organizacijom.
- Imamo gotovo 9000 članova i nas se isključuje iz
Pregovaračkog odbora, dok se u nj istodobno uključuju sindikati s tisuću ili dvije članova. Ako je to socijalno parnerstvo, onda sindikat Preporod razumljivo i ne
može biti dio takvog partnerstva. Umjesto da Ured za
socijalno partnerstvo povezuje sindikate i poslodavce,
on stvara zavadu između sindikata, odnosno izravno
je u službi kapitala i nesposobne vlasti. Borba za naša
materijalna prava je utakmica svih utakmica i jasno je
da vlada želi da u sindikalnoj ekipi igraju najmanje sposobni igrači. Stoga ova vladina odluka pokazuje strah
od Preporoda, zaključio je Stipić.
Prosvjednici su prozvali predstojnika Ureda za socijalno partnerstvo Vitomira Begovića te mu uz glasne
povike negodovanja Begoviću namijenili i nekoliko
transparenata poput “Vito go home“ ili najvećeg “Begoviću dosta begovanja, mi nismo tvoje kokoši“. Prosvjed
je podržao i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, istaknuvši da će ova vlada ostati za-
pamćena samo po uvođenju kriznog poreza i pokušaju
razbijanja sindikalne scene.
Iz Vlade je ubrzo nakon prosvjeda stiglo priopćenje
u kojem se Stipića optužuje za zlonamjernost i tendencioznost te se podsjeća da su se sindikati javnih službi
pokušali dogovoriti o broju članova i sastavu svoga Pregovaračkog odbora, a nakon što to nisu uspjeli zatražili
su da odluku o tome donese GSV, sa čime se i Preporod
složio te najavio da će poštivati odluku GSV-a. Također
su odbacili i Stipićeve optužbe da je Kosor naredila isključivanje Preporoda iz sastava Pregovaračkog odbora.
Stipićeve optužbe u priopćenju su odbacili i predstavnici Pregovaračkog odbora osam sindikata javnih
službi, pozvavši se na zakonitost odluke, te pojasnivši
da Preporod nisu htjeli u Odboru, jer bi tamo njihov
predstavnik zasigurno bio “destruktivni faktor“.
B. Nađ
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
ODGOJ
Pr(a)vo lice množine
“Prvo riječ - onda lijek!“
Ideja empatije mijenja svijet. Ona je djelotvorno oružje
protiv nasilja. S empatijom
imamo i energiju nositi se s
izazovima i problemima koristeći zdrave, a ne destruktivne
strategije. Empatija pomaže
da se okrenemo budućnosti i
maknemo pozornost s prošlosti (koja se ionako ne može
promijeniti).
Korijeni morala nalaze se
u empatiji, jer sposobnost zamišljanja sebe u “tuđoj koži“
navodi ljude na pridržavanje
određenih moralnih normi. Empatija je moćna i nezamjenjiva
vještina koju se mora njegovati
i razvijati. Neki ljudi je posjeduju prirodno, dok je drugi kod
sebe razvijaju i, što je najvažnije, razvijaju svijest o njoj.
Empatija je više od suosjećanja. U
trenutku kad druga osoba postane
središte naše pažnje i pokazujemo
brigu, obzir, pažnju i interes prema toj
osobi, nastaje empatija. Slikovito
rečeno, ona je most, kompas, svjetionik, ključ, svjetlo na kraju tunela,
radar, a može biti i djelotvorno i
snažno odgojno “oružje“
Piše Štefica Špekuljak
dipl. muzikologinja i prof. polonistike, odgojiteljica mentorica,
stručna suradnica u Učeničkom
domu Željezničke tehničke škole u
Zagrebu
I
stina je da se u novije vrijeme o empatiji govori sve
više, ali nemojmo zaboraviti da je još Hipokrat
naglašavao njezinu važnost,
upozorivši: “Prvo riječ - onda
lijek!“. O empatiji se može
govoriti samo u prvom licu
množine, jer ona ne postoji bez
interakcije s drugim osobama.
Svi smo puno puta bili, jesmo i
bit ćemo u situacijama osjetiti i
blagodat i nedostatak empatije.
To su ujedno prilike da pokažemo svoje pravo lice, a i da
vidimo i upoznamo pravo lice
drugih, bilo kao blagodat ili nedostatak (potrebu) empatije.
Znaci empatije
Empatija je više od suosjećanja. U trenutku kad druga osoba postane središte naše pažnje
i pokazujemo brigu, obzir, pažnju i interes prema toj osobi,
nastaje empatija. Figurativno
rečeno, ona je most, kompas,
svjetionik, ključ, svjetlo na
kraju tunela, radar, a može biti i
djelotvorno i snažno (odgojno)
“oružje“.
Empatiju iskazujemo tako
drugome damo do znanja da
smo tu zbog NJEGA. Očima
mu dajemo znak da je ON u
središtu naše pažnje. Slušamo
ga dok govori, ali empatično
slušanje se ne ostvaruje samo
ušima, nego i očima, osjećajima, dodirom, razumom i srcem. Slušanjem se ne daju ni
prosudbe, ni zaključci. Rezultat
slušanja je empatija. Na ono što
smo čuli reagiramo i verbalno i
neverbalno, ali je važno da to
bude mirno (ne glumiti mir!)
Empatija se iskazuje i osmijehom. Ne zaboravimo da su
ljudi jedina bića koja se mogu
smijati. Osmijeh nema cijenu,
ali ima vrijednost!
Pružimo mu ruku! Budimo prvi koji će pružiti ruku.
Kada drugome dodirnemo
ruku dogodi se nešto posebno,
jer smo tako zapravo dotaknuli
nečije srce i dušu.
Zagrljaj je također jaka neverbalna poruka, ali prava se
empatija iskazuje kroz razgovor. “Svaka dobra riječ otvara
nove prostore ljudskosti, može
dati novu snagu onima koji su
klonuli, ali - i onome što je klonulo u nama“, kaže na jednom
mjestu duhovni pisac S. Lice.
Tu su i telefonski pozivi, i
sms poruke, a nadasve humor.
Poznato je da humor ima ljekovitu moć, da je važan psihološki učinak smijeha i vedrog raspoloženja na stvaranje toplog,
ugodnog i poticajnog ozračja.
Izražavanje empatije
Potreba za empatijom nikada
ne prestaje, nije ni jednokratna, ni višekratna, nego konstantna, bez obzira na životnu
dob. Upravo je u empatiji često
tajna čvrstih, dugotrajnih prijateljstava, osjećaja sigurnosti u
obitelji i kvalitetnih profesionalnih odnosa.
Empatija je osjetljivost na
druge ljude i sposobnost da je
iskažemo. Istinsku empatiju
vrlo je ugodno osjetiti, ali je
nije lako izraziti, jer osjećaje treba pretočiti u ponašanje.
Osnovni i neizbježni objekt
pozornosti empatične osobe su
emocije.
Učitelj i empatija
Sposobnost za empatiju je nezamjenjiva u individualnom pristupu
svakom djetetu
Jezik empatije su misli. Važno je imati i razvijati sposobnost prepoznavanja i razumijevanja neverbalnih poruka:
tona, gesta, izraza lica… jer
emocionalnu istinu otkriva
način kako smo nešto rekli,
a ne što smo rekli. Isto tako,
sposobnost primanja i prepoznavanja takvih poruka uči se
i razvija uglavnom bez riječi.
D. Golemann kaže da se korijeni i razvoj suosjećanja mogu
pratiti od rođenja i najranijeg
djetinjstva: reakcija djeteta
koje začuje plač drugog djeteta može se smatrati najranijim
pretečom empatije. Rezultati
Svjetski dan empatije
Začetnik ideje i utemeljitelj Svjetskog dana empatije (World
Empathy day) Rick Goodfriend: “Empatija je emocionalna
hrana. Većini ljudi nedostaje empatija. Kad bismo primali i
pružali dovoljno empatije,
ne bi bilo toliko stresa, toliko ljudi u zatvorima, toliko
nasilja, toliko zlostavljane
djece, toliko ratova… Slavite Svjetski dan empatije
svake srijede, kao dan povećane svijesti, razumijevanja, suosjećanja, komunikacije, opraštanja...“
Ono što je svijetu sada
potrebno jest empatija.
Istinska empatija. UpotreUtemeljitelj Svjetskog dana
bljavajte simbol empatije,
empatije (World Empathy day)
propagirajte ga, živite ga!
Rick Goodfriend
istraživanja, koja su pokazala
da je suosjećanje jedna od prvih emocija koju dijete osjeća,
pridonjeli su da se u novije
vrijeme sve više pažnje posvećuje emocionalnom razvoju
djece.
Empatija ima veliko značenje za naš život. Ona podrazumijeva emocionalnu zrelost i
razvijenu svijest o odnosima.
Koliko se daleko može ići u otkrivanju tuđih osjećaja, a da se
drugu osobu ne povrijedi?
Granice empatije
Empatična osoba je svjesna
osjećaja i potreba drugih osoba i zna (što je vrlo važno!)
poštivati i te osjećaje i osobne
granice drugih osoba. Treba li
lagati kako ne bismo povrijedili drugoga? Treba paziti da nas
empatija ne dovede do sentimentalne regresije u subjektivnost. Treba paziti i na vlastitu
taštinu, jer taština onoga koji
pomaže može biti golema.
Empatija je opažanje tuđega
duševnog stanja. To je stav prihvaćanja i razumijevanja. Razumjeti je više nego otkriti što
drugi proživljava. Empatički
stav je: znam kako se osjećaš i
znam da “put od tebe do mene
nije isto što i put od mene do
tebe“ (M. Dizdar). Empatija
vodi do uvažavanja, brige, pažnje, toleriranja mana, razumijevanja, povezanosti, opraštanja, mirnije komunikacije.
Nama je povjerena odgovornost za djecu. Empatijom im
dajemo ono što jesmo, a ne ono
što imamo. I upravo to je ono
što će zauvijek ostati u njihovim osobnostima, kad jednog
dana, iz naših ruku, odu u život
kako bi i dalje rasli i ostvarivali
svoje želje i svoje potencijale i
postali sve ono dobro što budu
mogli postati. U našoj profesiji
je važno empatijski poduprijeti
svako dijete, znati saslušati i
čuti nečujne poruke! Čuti one
koji u tišini - vrište! “Tišina
može mnogo toga reći.“ (Tony
Lake)
Bez empatije nema senzibiliteta za djetetove potrebe. Empatični odgajatelj zna da se s djetetom postupa i radi onako kako
se može i da često treba pričekati da se razvije transfer, jer dijete
nije uvijek jednako motivirano
za komunikaciju s nama - bez
obzira na to koliko mu je ta komunikacija potrebna...
Jača se osjećaja
sigurnosti
Sposobnost za empatiju je
nezamjenjiva u individualnom
pristupu svakom djetetu. Ona
nam pomaže u ostvarenju konstruktivnih odnosa s djecom.
Empatijom jačamo njihov
osjećaj pripadnosti, sigurnosti, zaštićenosti, osjećaj da su
poštovani, sposobni, voljeni...
Empatija je neophodan “pribor“ za naš rad, a ujedno težak
i važan ispit za nas.
Empatička veza između nas
i djece mora neprestano postojati. Moramo biti sposobni za
spontano i fleksibilno prilagođavanje razini raspoloženja i
osjećaja, kao i za razumijevanje i poštivanje djetetove osobnosti. I nadasve - biti sposobni
sagledati situaciju (problem) iz
perspektive djeteta.
Empatija je važan preduvjet
uspjeha u našem radu. Zato
nemojmo nikada od nje odustati!
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
DAROVITI UČENICI
Otkrivanje, praćenje, napredovanje...
Bijeg u prosječnost
U skrbi za darovite kasnimo 40 godina za
razvijenim zemljama. Ulaganje u darovite
jedna je od ključnih strategija za postizanje
međunarodne konkurentnosti Hrvatske.
Za sustavni rad s darovitima djelatnost
obrazovanja je razmjerno najvažnija, jer
posreduje tijekom razvojnog razdoblja koje
je kritično za razvoj i aktualizaciju potencijalne darovitosti
Piše Ljiljana Vranjković
učiteljica mentorica, OŠ Josipa
Lovretića, Otok
D
arovita i talentirana djeca su ona koju su stručne osobe identificirale
kao naročito sposobnu
za velika postignuća. Da bi mogla realizirati svoje mogućnosti i
ostvariti maksimalan doprinos za
sebe i društvo, ta djeca imaju potrebe za diferenciranim programima i obrazovnim uslugama koje
znatno prelaze ono što omogućuje
redovni školski program.
Na pisanje ovoga članka potaknula me moja učenica Ivana
Nuić, koja se uvijek isticala u
literarnom izričaju. U Zborniku
radova učenika osnovnih škola
Duša moja hrvatski je kraj odabran je i njen rad pod nazivom
Moj Otok, a ove godine predložena je za Državnu smotru LiDraNo
2010.
Slabi potisnuli darovite
Smatram da i ti daroviti učenici
uvelike trebaju i traže našu pomoć. A mi, učitelji, većinom smo
zaokupljeni brigom kako kako pomoći slabijim učenicima. Pomoć
darovitim i odličnim učenicima,
mislimo, baš i nije toliko potrebna, kada oni to ionako znaju. I s
tim priča ponekad i završava. Ali,
je li to uvijek tako?!
Daroviti se učenici ističu stvaralačkim mišljenjem, apstraktnim
rasuđivanjem, posjeduju širok
dijapazon interesa i kvalitetu
rada. Oni se od ostalih izdvajaju
intelektualnim sposobnostima, a
naročito “općom inteligencijom,
željom za znanjem, istrajnošću,
težnjom za isticanjem, zdravim
razumom, kao i kritičkim uočavanjem“ (Terman).
Rad u školama prilagođen je,
međutim, “prosječnom učeniku“.
Prema tom imaginarnom učeniku
pisani su i udžbenici, koriste se metode i oblici rada. Daroviti učenici
posjeduju neke zajedničke karakteristike. Prepoznavanje tih značajki
i znanje njihova otkrivanja u učionici važan je korak u učinkovitom
radu s darovitim učenicima.
ISKUSTVA
Zbog vlastitog
zadovoljstva
Ljudske su sposobnosti u populaciji statistički raspoređene po
Gausovoj, zvonastoj krivulji normalne distribucije. Većina ljudi
ima određenu sposobnost razvijenu na nekoj prosječnoj razini,
a broj pojedinaca s povećanim ili
smanjenim sposobnostima simetrično se smanjuje. Pojedince koji
imaju jednu ili više sposobnosti
značajno natprosječno razvijene
obično nazivamo nadarenima u toj
sposobnosti.
Kada odrastu, takva djeca nekad postaju stručnjaci u svojem
području; a stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području,
kreativni ga mijenjaju. Ugledna
psihologinja sa Stanforda Ellen
Winner, koja je u svojoj knjizi
Darovita djeca: Mitovi i stvar-
Dopunska i dodatna nastava
Motivacija - bez ocjene
Piše Snježana Barabaš Seršić,
prof. ravnateljica III. gimnazije,
Osijek
M
otivacija je proces kojim želimo potaknuti
interes za neko područje. Motiviramo učenike, ali motiviramo i profesore da radom na
sebi budu kreativniji, otvoreniji,
da prate novine, da jednom riječju, svoju nastavu čine privlačnom
za učenike. Motivirati profesore
vrlo je važno i to bi trebao činiti
stručni tim škole (ravnatelj/ica,
voditelj, pedagog...).
Željeti više
Cilj nam je da bez neke izravne “materijalne“ podrške motiviramo profesore i učenike za rad
na dodatnoj, dopunskoj nastavi i
slobodnim aktivnostima. Pravna
regulativa ograničava maksima-
lan broj sati koje možemo koristiti za navedene oblike nastave.
U našoj školi to je 25 sati.
Nakon što aktivi naprave raspodjelu sati, ravnatelj/ica izrvši
uvid u raspodjelu i linearno (po
ključu: svatko bi trebao raditi
nešto), dodjeljuje profesorima
navedene oblike rada. Iako često
čujemo razne izgovore s ciljem
da pojedine kolege oslobodimo,
ravnatelj/ica treba sve profesore
potaknuti uz obrazloženje zašto
je njihova dodatna/dopunska
nastava smještena u neposredni rad, a zaštu u ostale poslove. Dakle odluka ravnatelja/ice
o rasporedu na određeni ili za
određeni posao treba biti obrazložena: opisom svih zaduženja,
potrebom da se neki posao kreativno izvede ili nekim kompetencijama koje očekujemo od
naših kolega profesora. Gotovo
svaki profesor ima u svojoj satnici 35, 70 ili 105 sati dopunske,
dodatne nastave ili slobodne aktivnosti. Time ravnatelj/ravnateljica radi na ljudskim potencijalima: uočava, usmjerava, potiče
suradnju, tj. radi na motivaciji i
osvješćuje potrebu rada s mladima. Navedeni oblici neposrednog rada s učenicima: dodatna
i dopunska nastava te slobodne
aktivnosti nemaju kao rezultat
rada ocjene, već motivaciju potičemo otvorenom komunikacijom, neposrednijim pristupom,
kreativnijim i samostalnijim
radom. Ta nastava je individualizirana. Učenici koji dolaze na
dodatnu nastavu mahom su oni
koji žele više, no svi ne zadovolje uvjete za natjecanje, pa dolazi do osipanja učenika. Jedna
od mogućnosti za sprječavanje
osipanja je poticanje takvih učenika na suradničke mogućnosti
u redovnoj nastavi, u grupnom
radu, u pomoći onima kojima
ide teže.
Dodatna i dopunska nastava te slobodne aktivnosti nemaju kao rezultat rada ocjene, već
se motivacija potiče otvorenom komunikacijom, neposrednijim pristupom, kreativnijim
i samostalnijim radom. Ta je nastava individualizirana. Učenici koji dolaze na dodatnu
nastavu mahom su oni koji žele više
Nove i kreativnije
mogućnosti
Organizacija i raspored za
dodatnu i dopunsku nastavu te
slobodne aktivnosti složen je
posao jer naši učenici u radovnoj nastavi imaju velik broj sati
(35, gotovo svaki dan 7 sati).
Za takav rad jedan dan u tjednu
u međusmjeni imamo dvosat za
realizaciju ostalih oblika nastave. Redovna nastava taj dan ima
skraćene sate za 5 min. Taj dan
se tijekom školske godine (svaki
mjesec) mjenja, tako da nijedan
predmet ne bude oštećen. Nastava se organizira i subotom.
Ravnatelj/ica prati rad, potiče,
obilazi, upućuje (u dogovoru s
roditeljima organizira i instrukcije) i dakako javno podržava
takav rad (rezultati natjecanja,
projekti, suradnja u radu, suradnička pomoć...).
Motivaciju različite osobe ra-
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
11
www.skolskenovine.hr
sti nekih pojava kroz zajedničke
mjere.
Kako otkriti
darovitog učenika?
Autorica ovoga članka i njezina
darovita učenica Ivana Nuić
nost prvi put dala najobuhvatniji
prikaz prirode dječje darovitosti,
tvrdi da darovitu djecu karakterizira prijevremena razvijenost
(brže napredovanje od prosječne djece), inzistiranje da rade po
svom (viša kvaliteta postignuća,
drugačiji putovi učenja, samostalnost i samopouzdanje) te žar
za svladavanjem novog (visoka
motiviranost, opsesivan interes).
U darovitih je lako uočljiva intrizična motiviranost. Za razliku od
ekstrizične motivacije, koja nije
sama sebi svrhom, već je sredstvo
za postizanje nekih vanjskih ciljeva, intrizična motivacija je ponašanje koje se izvodi zbog sebe samog, zbog vlastitog zadovoljstva.
Darovite ne treba nagovarati na
vježbanje, a njihovo područje im
je ujedno i razonoda.
Talentiran je riječ koja dolazi iz
grčkog jezika - talanton, odnosno
latinskog jezika - talentum, a značio je mjeru, pa zdjelicu kojom se
mjeri, pa zlatan novac. Onaj koji je
imao talenta bio je osoba s mjerom,
s osjećajem za (zajedničku) mjeru i
kao takav (duhovno) bogat. Mjera
je bila posebno izražena u umjetnostima, a mogla se naučiti putem
kanona i proporcija kojima se postizala sumjerljivost (symmetria),
uočavanje neočiglednih vrijedno-
zličito prihvaćaju, no cilj nam je
da radimo, da nam bude zabavno, a ne preteško, jer mi sami
želimo da naše znanje bude bolje.
Da bismo u školi dobili pozitivnu reakciju za takav pristup,
treba u svakom trenu i u svakoj
prilici o temi raspravljati, slušati
i tražiti argumente za “obranu“
načina rada koji potiču nove i
kreativnije mogućnosti.
Naučiti loviti ribu!
Dakako, odluku o dodatnoj,
dopunskoj nastavi i slobodnim
Danas talent označava razvijenu
područno specifičnu darovitost.
Zanimljiva je i otvorenost prema
novom iskustvu - ona znači radoznalost, ali i toleranciju na neizvjesnost. Razlikujmo još izraze otkrivanje i identifikacija nadarenih
prema Ivanu Korenu. “Pojmovno,
otkriti (prepoznati) znači samo
indicirati nadarenog pojedinca, a
identificirati znači utvrditi njegov
identitet, tj. utvrditi skup osobina
koje posjeduje, vrstu i stupanj njegove nadarenosti.“
Razni su načini testiranja darovite djece. U procesu otkrivanja
više sudjeluju učitelji, a u proces
identifikacije uključuju se i posebni stručnjaci (psiholozi, pedagozi,
sociolozi, liječnici).
Smjernice za razvoj literarnog
talenta kod djece u školi sadrže
sljedeće elemente: obogaćenje
zvukovne okoline, primjećivanje
znakova talenta i organiziranje
sistematskog odgoja za identificiranu djecu. Pri tome odgajatelj
i nastavnik moraju voditi računa
o specifičnostima situacije i školi
koje mogu djelovati na ove njihove napore.
Stres i nadarenost
Stres negativno djeluje na sposobnosti, zamagljuje mišljenje,
reducira koncentraciju i ometa donošenje odluka. Ispunjavanje vlastitih ili tuđih visokih očekivanja,
pobjeđivati, biti prvi, dokazivati se
u svim mogućim situacijama, natjecanja, testiranja, susreti... - sve
to djeluje stresno.
Pritisak za uspjehom združen s
drugim elementima, kao što je npr.
sumnja u sebe, potreba za dokazivanjem vlastitih talenata može
iscrpiti energiju nadarenih i tako
rezultirati dodatnim stresom.
O svemu tome treba voditi računa, kad je riječ darovitim učenicima.
aktivnostima u školi donosi ravnatelj/ica (stručno tijelo), koristeći se anketiranjem učenika,
roditelja, profesora, tematskim
sjednicama, promišljanjima i
osmišljavanjem pozitivne strategije za “svoju“ školu. Ravnatelj mora izuzetno dobro poznavati sve zaposlenike i njihove
mogućnosti jer samo dobrim
slaganjem može postići cilj:
kvalitetniji rad, kreativniji pristup, bolju komunikaciju, rad na
metodičkim poboljšanjima, ... A
sve to je: poticati − motivirati
mlade za “rad ili ribolov, a ne
samo za konzumaciju ribe“.
RAZREDNA NASTAVA
Početna nastava
matematike (5)
Mjerenje veličina
U početnoj nastavi matematike pojam mjerenja veličina izgrađuje se
polazeći od potreba stvarnog života i pomoću odgovarajućih aktivnosti.
Izvodeći pojam mjerenja veličina iz realnosti, stvaraju se pretpostavke za
njegovu primjenu u realnosti prigodom rješavanja zadataka koji sadrže
različita mjerenja
Piše Josip Markovac
redoviti profesor Učiteljskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu u miru
U
programu početne nastave
matematike nalaze se i sadržaji usvajanjem kojih se
učenici osposobljavaju u mjerenju
veličina kao što su dužina, površina,
masa, volumen. Neovisno o koncepcijama na kojima se zasniva i
ciljevima prema kojima se upravlja,
početna nastava matematike uvijek
uključuje te sadržaje. Međutim, uz
učenje tih sadržaja povezuju se dileme, primjerice, mogu li učenici
razredne nastave ispravno shvatiti
mjerenje veličina i mogu li znanje
o tome primjenjivati u praktičnom
životu. Prema jednom mišljenju
učenici razredne nastave ne mogu
uspješno učiti mjerenje veličina, jer
imaju teškoća u razumijevanju sadržaja pojma mjerenje veličina (uspoređivanje veličina, pridruživanje
broja veličini). Prema drugom mišljenju, učenici mogu to učiti, jer još
prije polaska u školu stječu izvjesno
znanje o mjerenju i “mjerama“.
Teškoće
Ipak, čini se da je istina negdje u
sredini, jer učenici prvoga, odnosno
drugog razreda doista teško shvaćaju ulogu mjerenja veličina u praktičnom životu, a još manje to osjećaju
vlastitim, osobnim problemom. No,
točno je i to da posjeduju određeno
iskustvo o mjerenju veličina te da u
osnovnim crtama mogu razumjeti
mjerenje i njegovu ulogu u životu.
Zato ne treba odustati od učenja
mjerenja veličina u početnoj nastavi
matematike, ali je uputno učenje tih
sadržaja odgoditi za treći, odnosno
za četvrti razred.
Uz početak učenja mjerenja veličina povezuju se i teškoće što ih
uzrokuju slabosti nastavnog procesa, a glavna je prevlast praktičnih
djelatnosti nad misaonom elaboracijom rezultata mjerenja. Nije nepoznato da se obrada mjerenja veličina svodi na fizički čin mjerenja,
a nedovoljno se aktiviraju misaoni
procesi nužni za razumijevanje sadržaja pojma mjerenja.
Određene teškoće proizlaze i iz
pogrešne pretpostavke da učenici
već otprije znaju mjerenje dužine,
mase, obujma tekućine (jer toliko
puta su to vidjeli!), navodno poznaju neke jedinice za mjerenje pojedinih veličina, vidjeli su metarski
štap, vagu, litru, znaju mjeriti pa ih
ne treba posebno tome poučavati.
Međutim, takva pretpostavka posve je pogrešna. Ono što učenici o
mjerenju znaju iz vlastita ili tuđeg
iskustva najčešće su riječi i radnje
bez razumijevanja njihova sadržaja
i značenja. Tu je najčešće riječ o formalističkom znanju, o znanju forme
bez razumijevanja pojmovnog sadržaja. Zato učenju tih sadržaja treba
posvetiti punu pažnju, pogotovo
stoga što je riječ o materiji koja se u
doba od sedam ili osam godina doista s teškoćama shvaća i s razumijevanjem usvaja.
Što je mjerenje?
Izrazom mjerenje označava se
“određivanje bilo kakve veličine,
količine ili iznosa u standardnim
jedinicama i s pomoću sredstava za
mjerenje (mjerila)“. (Leksikon LZ
“Miroslav Krleža“). Mjeri se tako da
se izabere jedinična veličina - standardna jedinica: jedinična dužina,
jedinična površina, jedinična masa,
jedinični volumen i slično, koja se
zatim uspoređuje s veličinom koja
se mjeri. Posljedica je toga da se
dužina mjeri dužinom, površina
površinom, masa masom, volumen
volumenom, vrijeme vremenom.
Rezultat mjerenja je broj - mjerni
broj veličine - koji pokazuje koliko
puta se jedinična veličina nalazi u
veličini koja se mjeri. Tako npr. 7
kao mjerni broj dužine pokazuje koliko puta se jedinična dužina od 1 m
(1 dm, 1 cm...) nalazi u dužini koja
se mjeri. Sadržaj pojma mjerenja
pokazuje da je mjerenje uspoređivanje istovrsnih veličina, pri čemu se
mjerenjem veličini pridružuje broj,
mjerni broj.
Prema tome, da bi učenici ispravno shvatili pojam mjerenja veličina
trebali bi stjecati sljedeće spoznaje:
- mjerenje je uspoređivanje dviju istovrsnih veličina: dužine s
(jediničnom) dužinom, površine s
(jediničnom) površinom, mase s
(jediničnom) masom, volumena s
(jediničnim) volumenom
- mjerenjem se veličini pridružuje
broj koji pokazuje koliko se puta jedinična veličina (standardna jedinica) nalazi u veličini koja se mjeri
- istoj veličini (dužini, površini...) pridružuju se različiti brojevi
ako se mjeri različitim veličinama:
istoj se dužini pridružuje broj 5 ako
se mjeri jediničnom dužinom od 1
m, broj 50 ako se mjeri jediničnom
dužinom od 1 dm, broj 500 ako se
mjeri jediničnom dužinom od 1 cm,
broj 5000 ako se mjeri jediničnom
dužinom od 1 mm
- spoznaju o jediničnim veličinama koje se koriste pri mjerenju
različitih veličina: jedinične dužine
(1 mm, 1 cm, 1 dm, 1 m, 1 km), jedinične površine (1 mm2, 1 cm2, 1
dm2, 1 m2, 1 ha, 1 km2), jedinične
mase (1 g, 1 dag, 1 kg, 1 t), jedinične volumene (1 cm3, 1 dm3, 1 m3)
- znati preračunavati veće jedinične veličine u manje i manje u veće:
1 m = 100 cm, 1000 g = 1 kg
- učenici se osposobljavaju u
praktičnom izvođenju mjerenja veličina i u primjeni znanja o mjerenju
u rješavanju zadataka iz svakodnevnog života.
Isključiti formalističko
znanje
Sve navedene spoznaje čine ukupnost učeničkog znanja o mjerenju
veličina, a obradom, vježbanjem
i ponavljanjem usvajaju se bitni
sadržaji pojma mjerenja veličina.
Osobitu pažnju treba pokloniti razumijevanju kako bi se isključilo
formalističko znanje, što je dosta
česta pojava. Događa se da se učeničko znanje mjerenja veličina svodi
na praktične djelatnosti, primjerice,
uzastopno nanošenje mjerila (metarski štap) na dužinu koja se mjeri,
na prelijevanje tekućine iz posude u
posudu (pri mjerenju obujma tekućine) ili pak na vaganje različitih predmeta (pri mjerenju mase). Sve su te
praktične radnje nužne i potrebne i
učenici ih moraju znati, ali bez znanja i razumijevanja pojma mjerenja
neće se izgraditi ispravno i operativno znanje mjerenja veličina.
U početnoj nastavi matematike
pojam mjerenja veličina izgrađuje se
polazeći od potreba stvarnog života
i pomoću odgovarajućih aktivnosti.
Izvodeći pojam mjerenja veličina
iz realnosti, stvaraju se pretpostavke za njegovu primjenu u realnosti
prigodom rješavanja zadataka koji
sadrže različita mjerenja. Zato su
neposredna realnost i odnosi u njoj
polazište u formiranju pojmova mjerenja dužina, površina, mase i volumena.
(Kraj)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna praksa
NASILJE
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
Kako preduhitriti nasilje
nad i među mladima?
Izvaditi glave
iz pijeska
Nasilje nad mladima generira nasilje među mladima. S promicanjem “diktature relativizma“ proizlazi vrijednosna matrica
da sve ima cijenu, a ništa vrijednost
Piše Zlatko Miliša
Sveučilište u Zadru
N
asilje je postalo stil
života, zabava, a sve
češće i nagrada. Ekspanzija ovisnosti i
nasilja poprimila je razmjere epidemije. Pedocentrizam je opasna
doktrina koja pogoduje širenju
egocentrizma i nasilja. Nasilje
nad mladima generira nasilje
među mladima. S promicanjem
“diktature relativizma“ proizlazi
vrijednosna matrica da sve ima
cijenu, a ništa vrijednost. Evidentan je opći gubitak brige za
druge i moralnog ponašanja: ni
pred čime ne treba prezati, gdje
sredstvo opravdava cilj.
Glavni čimbenici
nasilja
Jedan od čimbenika nasilja
među mladima svakako je i nepostojanje (državne) vizije za
mladu generaciju, a ako i ima kakve skrbi (zdravstvene, socijalne, itd.), između nadležnih tijela
ne postoji nikakva koordinacija.
Sve je veća odgojna atrofija
škole. Problem su prenatrpane
škole koje rade u nekoliko smjena. Sadašnje pedagoške mjere
odnose se isključivo na problematične učenike. Učitelji nemaju nikakvih mogućnosti osim
svojim autoritetom utjecati na
njih, a sve veći problem učitelja
je izgubljeni autoritet. Nastava
je okrenuta didaktičkom formalizmu i grupi, a ne pojedincu.
Percepcija je mnogih mladih
da je zabava bolja što je droga
dostupnija! Poveznice nasilja te
raznih opijata i ovisnosti vidljive
su na svakom koraku. Ovisnosti
sve više dijele ljude na depresivce i agresivce.
Osoba može biti izložena različitim oblicima nasilja - fizičkom,
psihičkom, spolnom i ekonomskom - no najagresivniji oblik
medijskog nasilja je cyberbullying. Internetski forumi umjesto
dijaloga postaju “arene“ u difamiranju “protivnika“.
U porastu je i nasilje nad nastavnicima i roditeljima. No, i
među mnogim roditeljima - što
zbog objektivnih razloga (prezaposlenost), što zbog subjektivnih - postoji nezainteresiranost
za bavljenje vlastitom djecom.
Posljedice toga su “fast food
obitelji“, u kojima je sve determinirano brzim i nekvalitetnim
odnosima u obitelji, lošom komunikacijom te često i nasilničkim ponašanjem.
Tu su još preblage kazne za
nasilnike (pogotovo za “recidiviste“), zatim česti noćni izlasci,
urbani način života u kojemu ljudi postaju “gomila usamljenika“,
tolerancija nasilničkog ponašanja navijačkih skupina, supkulturne i alternativne skupine s
elementima nasilja, neuspjeh u
školi, kriza identiteta...
Neka rješenja
Važno je senzibiliziranje javnosti (osobito putem medija).
Posebno je poguban stav da se
nasilje događa drugima, a ne
meni. Svaka akcija usmjerena na
smanjivanje ili uklanjanje nasilja
mora biti višestruka i usmjerena
na različite uzroke. Nužna je koordinacija nadležnih državnih
tijela u provedbi preventivnih
programa. Nužno je pridobiti roditelje za programe odgovornog
roditeljstva. Treba razmotriti
stanje i učinke provedbe zakonskih propisa o zabrani noćnih
izlazaka mladih i zabrane posjeta kladionicama, sudjelovanja u
igrama na sreću, i sl.
Pri težim povredama zakona
dijete bi veÊ od trinaeste godine treba kazneno odgovarati
pred zakonom, tako da se nakon punoljetnosti realizira kaznu (predviđenu) za odrasle, što
podrazumijeva žurnu izmjenu
zakona.
Treba izbaciti ili drastično
smanjiti u medijima programe
nasilničkog sadržaja i preporučiti istima da se što više prikazuju primjeri dobre prakse
te stalno ukazivati mladima na
opasnosti poticanja voajerstva,
ekshibicionizma, dokoličarenja,
ironiziranja privatnosti i/ili intime. U tom smislu treba zatražiti
od televizija da neetične emisije,
kao što su Big brother, Trenutak
istine, Farma… zabrane ili da se
prikazuju nakon 23 sata. Posebice je važno postići cjelovitu koordinaciju obitelji, škole, crkve,
lokalnih zajednica, različitih
udruga...
U odgojno-obrazovnim ustanovama treba ekipirati stručnjake u stručno-razvojnim službama te u svakoj školi osnovati
školu za odgovorno roditeljstvo
i uvesti izborni predmet Zdravstveni odgoj.
Od osobite bi koristi bio prijelaz svih osnovnih škola na rad u
jednoj smjeni i obveza da svaki
učenik bude uključen barem u
jednu izvanškolsku aktivnost.
Svaka bi škola trebala imati akcijski plan za promicanje prosocijalnih vrijednosti, osmišljavanja slobodnovremenskih aktivnosti i programe za stjecanje
nastavničkih i roditeljskih kom-
petencija (u radu s mladima) za
medijski odgoj. U tom bi smislu
na svim nastavničkim fakultetima trebalo uvesti kolegije Medijski odgoj i Nasilje nad i među
mladima.
Suradnja svih
nadležnih institucija
Treba, nadalje, u svim gradovima i općinama osnovati centre
za mlade, kao i poliklinike za
zaštitu djece od nasilja. Svaka
odgojno-obrazovna
ustanova
morala bi imati četiri usklađena
(odgojna) programa: prevencija
ovisnosti, prevencija nasilničkog
ponašanja, učenje prosocijalnim
vrijednostima i, naposljetku,
stjecanje medijskih kompetencija za nastavnike, roditelje i učenike.
Nužan je zajednički rad instituPercepcija je mnogih mladih da
je zabava bolja što je droga
dostupnija! Poveznice nasilja te
raznih opijata i ovisnosti vidljive
su na svakom koraku
Osoba može biti izložena različitim oblicima nasilja - fizičkom, psihičkom, spolnom i ekonomskom - no najagresivniji oblik medijskog
nasilja je cyberbullying. Internetski forumi umjesto dijaloga postaju
“arene“ u difamiranju “protivnika“
Primjeri dobre prakse
Ponajprije iz svijeta: The Arf of Living Foundation je neprofitna, obrazovna i humanitarna organizacija osnovana daleke
1981. u SAD-u s podružnicama u Europi, Sjevernoj i Južnoj
Americi, Aziji, Africi i Australiji. Kao jedna od najvećih svjetskih
nevladinih udruga djeluje u 146 zemalja, s nekoliko milijuna
članova, posebnim savjetodavnim statusom pri Ekonomskom
i socijalnom vijeću (ECOSOC) Ujedinjenih naroda te surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO). Svrha
djelovanja organizacije jest povećanje kvalitete života svakog
pojedinca. Programi su namijenjeni i prilagođeni svim dobnim i socijalnim skupinama. Udruga Umijeće življenja iz Rijeke djeluje sukladno tom programu i aktivno djeluje u gotovo
svim većim gradovima.
Kod nas: U Zadru su kvalitetni programi Odgovornog roditeljstva koje realizira dr. Mira Klarin i program Vršnjačka
pomoć Vere Šušić. Pored tih, treba poticati slične inicijative
civilnog sektora, kao na primjer Želim ulice slobodne od nasilja, građanske inicijative (Željka Zoričića) iz Zagreba.
Proizlazi iz svega da je nevladin sektor učinkovitiji i umreženiji nego vladini “socijalni nojevi“, nezainteresirani za probleme i potrebe mladih.
cija koje imaju zakonsku obvezu
reagirati na maloljetničko nasilje
i delinkvenciju mladih (policija,
državno odvjetništvo, sudovi za
mladež, službe i ustanove socijalne skrbi).
Treba pokrenuti izmjene zakonskih propisa da se propišu
prekršajne sankcije za roditelje
(ili skrbnike) maloljetnika koji
se opetovano zatiču u nedopuštenom noćnim izlascima i/ili
pijankama; da se propišu prekršajne sankcije za ugostitelje
koji dopuštaju boravak maloljetnika bez pratnje odraslih
nakon 23 sata, da se propiše
ovlast policijskog službenika
da takav lokal odmah privremeno zatvori.
Treba pokrenuti donošenje zakonskih propisa kojim će se mjestima ili prostorima na kojima se
okupljaju djece i mladi propisati
zabranu pristupa osobama koje
su evidentirane kao konzumenti
opojnih droga, koje su počinitelji
kaznenih djela.
Trebalo bi napraviti pritisak na
zakonodavca da uskladi radno
vrijeme roditelja i škola te poticati i motivirati veću zastupljenost roditelja kao partnera u radu
škola.
I na kraju, trebalo bi ukinuti
UNICEF-ovu agresivnu kampanju Iskorijenimo nasilje u
školama, Stop nasilju među
mladima u školama, Škole s
nultom stopom nasilja..., jer te
kampanje nisu polučile nikave
rezultate.
13
regija
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
KONFERENCIJA
Prvo desetljeÊe
Bolonjskog procesa
Ciljevi Bolonjske deklaracije
još nisu vidljivi
Provođenje novog sustava obrazovanja ne
podrazumijeva samo usvajanje nove legislative,
već osiguranje financijskih sredstava za njezinu
primjenu koje su zemlje osigurale iz vlastitih
sredstava i kroz projekte za uvođenje reformi
koje je financirala Europska komisija
M
inistarska konferencija
odræana je 11. i 12.
oæujka u Budimpeπti i
BeËu, a cilj joj je bio donijeti
ocjenu prvog desetljeÊa u
kojem se primjenjuje Bolonjska
deklaracija, odnosno sumirati
dostignuća u njezinoj desetogodišnjoj primjeni te definirati
trendove budućnosti s naglaskom na još veći angažman
države, akademskog osoblja,
zainteresiranih strana u ispunjenju svih kriterija Europskog
podruËja visokog obrazovanja.
Realnost postignutih
rezultata
Implementacija
principa
Bolonjske deklaracije kroz
kontinuirano provođenje reformi zahtijeva dobar plan aktivnosti u svim ustanovama visokog obrazovanja, uzimajući u
obzir da zbog njihove različitosti u socijalnom, kulturnom,
ekonomskom smislu nemaju
svi iste potencijale na raspologanju za jednako uspješno provođenje bolonjskih principa.
Ministarskom konferencijom
æeljelo se kroz sumarnu sliku
rezultata desetogodišnje primjene Bolonjske deklaracije, s
naglaskom na vitalni značaj
razvoja obrazovanja kao javnog dobra koji pridonosi socijalnom, kulturnom i ekonomskom razvoju društva, dati
punu podršku daljnjem unapređenju Europskog prostora
visokog obrazovanja. Cilj je
također bio davanje realne
slike o rezultatima koji su
postignuti u prošlom desetljeÊu,
a koji su se odnosili na reformu
kurikuluma, osiguranje kvalitete, okvir kvalifikacija, priznavanje, mobilnost i socijalnu
jednakost.
BuduÊi da je ova studija zahtijevala i vrijeme i stručnu obradu podataka, formirana je
radna skupina, čiji je zadatak
bio na osnovi podataka koje su
dostavljale zemlje članice, a
koji su se odnosili na reforme
kurikuluma, provođenje osiguranja kvalitete, stadija izrade
nacionalnog okvira kvalifikacija, primjenu Lisabonske konvencije, mobilnosti akademskog osoblja i studenata,
mogućnosti obrazovanja u
odnosu na socijalni status studenata, napraviti Nezavisni
izvještaj, u kojem Êe biti
ponuen pregled opsega dostignuća operativnih ciljeva
Bolonjske deklaracije.
institucije visokog obrazovanja
odgovaraju na višestruka društvena očekivanja društva;
Odljev mozgova - uvoz mozgova - cirkulacija mozgova, što to
znači za društvo i sustave visokog obrazovanja; Mogućnost
koegzistencije suradnje i nadmetanja u međunarodnom
sustavu visokog obrazovanja.
Sumirajući rezultate rada svih
triju radnih skupina zaključeno
je da je visoko obrazovanje
jedan od nosećih stupova u
trokutu obrazovanje - istraživanje - inovacije.
Jednoglasna je ocjena da
visokoobrazovni sustav u 46
zemalja Europskog prostora
visokog obrazovanja izgleda
drugačije u odnosu na razdoblje otprije deset godina, s
iznimkom socijalne dimenzije.
U Izvještaju je konstatirano da
su arhitektonski element i
Europskog prostora visokog
obrazovanja, koji se prije svega
odnose na legislativu, primijenjeni u najvećem broju zemalja.
Još je rano da se daju odgovori
na pitanja koji se odnose na
ključne ciljeve Bolonjskog procesa, jer dostizanje željenih
rezultata zahtijeva višegodišnje
iskustvo, posebno iskustva i
reakcije tržišta rada.
Od globalno i lokalno
do glokalno
Obitelj sa 47
zemalja članica
Provođenje novog sustava
obrazovanja ne podrazumijeva
samo usvajanje nove legislative, već osiguranje financijskih
sredstava za njezinu primjenu
koje su zemlje osigurale iz vlastitih sredstava i kroz projekte
za uvođenje reformi koje je
financirala Europska komisija.
Prosvjedi studenata, protivnika
Bolonjske deklaracije, koji su
obilježili Ministarsku konferenciju, bili su znak upozorenja
ministrima da se u kreiranju
sustava visokog obrazovanja
riječ studenata mora posebno
uvažavati kao ravnopravnih
partnera.
Na konferenciji je jednoglasno, u skladu s usuglašenim
kriterijima za prijam u članstvo Europskog prostora visokog obrazovanja, u obitelj
bolonjskih zemalja primljen
Kazah-stan, kao 47 zemlja članica. Sastanak je završen usvajanjem Deklaracije Budimpešta-Beč, kojom su se ministri i
Sumirajući rezultate rada triju radnih skupina,
koje su raspravljale o tome kakva je uloga visokog obrazovanja u globalnom društvu znanja, odnosno kako se visokoobrazovni sustavi
prilagođavaju sve većim zahtjevima koje im
društvo nameće, zaključeno je da je visoko obrazovanje jedan od nosećih stupova u trokutu
obrazovanje - istraživanje - inovacije
šefovi delegacija 47 zemalja
potpisnica Bolonjske deklaracije obavezali na ispunjenje
obaveza koje su preduvjet uspješnog funkcioniranja Europ-
skog prostora visokog obrazovanja.
U Beču je u okviru
Ministarske konferencije po
drugi put organiziran bolonjski politički forum pod naslovom Izgradnja globalnog društva znanja: sustavne i institucionalne promjene u visokom
obrazovanju. Dijalog ministara
i šefova delegacija u okviru
bolonjskog političkog foruma
bio je organiziran u tri paralelna zasjedanja, na kojima su
imali priliku razmijeniti mišljenja o tome kakva je uloga visokog obrazovanja u globalnom
društvu znanja, odnosno kako
se visokoobrazovni sustavi
prilagođavaju sve većim zahtjevima koje im društvo nameće.
Svaka radna grupa razmatrala je sljedeće teme: Uloga visokog obrazovanja u globalnom
društvu znanja; Kako sustavi i
Uspješnost funkcioniranja
ovog trokuta podrazumijeva
dobru suradnju i dijalog između zemalja članica. Da bi odgovorile sve većim zahtjevima
društva i društvenih promjena,
moraju surađivati, poštujući
vlastitu autonomiju i različite
misije, pri čemu akademsko
osoblje, uz striktno poštovanje
akademskih sloboda, mora biti
ključni faktor u stvaranju
naprednijeg društva.
Ekonomski preduvjeti i socijalna očekivanja bitni su faktori
kojima se moramo rukovoditi
kod kreiranja vlastitoga visokoobrazovnog sustava. Budući da
je visoko obrazovanje postalo
masovno, nužno je raditi na
uspješnoj kombinaciji kvaliteta
i kvantiteta. Treća je radna skupina kao definiciju uloge visokog obrazovanja i ustanova
visokog obrazovanja krilaticu
“Misli globalno, radi lokalno”
pretočila u jednu riječ - glokalno.
Zaključak je svih radnih skupina, kada je riječ o problemu
odljeva mozgova, da sve zemlje,
pogotovo one kod kojih je on
evidentan, moraju stvarati
ambijent koji će diplomirane
studente i akademsko osoblje
zadržati u vlastitim zemljama.
Taj ambijent podrazumijeva
dobre uvjete za rad, akademsku slobodu te dobar ekonomski status.
Kada je riječ o suradnji i nadmetanju u međunarodnom
sustavu visokog obrazovanja,
zaključeno je da ono samo sebi
ne treba biti cilj, već da suradnja i nadmetanje trebaju biti
koegzistentni. Politički forum
je završen jednoglasnim usvajanjem Priopćenja političkog
foruma.
Konferenciji su nazočili predstavnici 46 zemalja potpisnica
Bolonjske deklaracije i predstavnici Australije, Brazila,
Kanade, Narodne Republike
Kine, Egipta, Etiopije, Izraela,
Japana, Kirgistana, Meksika,
Maroka, Novog Zelanda, Tunisa,
Sjedinjenih Američkih Država,
kao i predstavnici brojnih sveučilišnih asocijacija i nevladinih
organizacija.
Prema MPNCG-u
Pripremio I. B.
aktualno
svijet
14
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
SAD
A
Predsjednik najavio reformu
obrazovanja
Obamin plan
Od kolijevke do karijere
merički predsjednik Barack Obama najavio je
prošlih dana da će Kongresu predložiti ambicioznu reformu sustava američkog obrazovanja. Naveo je da će njegov plan
pomoći da svi učenici koji završe
srednju školu budu spremni za fakultet i buduću karijeru, nazvavši
ga Od kolijevke do karijere.
Petoslojni plan
Planom se predviđaju sveobuhvatne izmjene obrazovnog plana
Obamina prethodnika Georgea
Busha. Naime, Bushov program
bio je kontroverzan zato što se
snažno oslanjao na standardizirane testove i kažnjavao škole
koje nisu zadovoljile nacionalne
standarde. Obama ističe da će se
novim planom decentralizirati reforma školstva. Prema njegovim
riječima, vlada će postaviti visoke
standarde, ali će škole na lokalnoj
razini imati fleksibilnost u ostvarenju tih ciljeva.
“Dopustili smo da naši učenici
popuste u učenju i ocjenama, naše
škole propadnu, kvaliteta naših
učitelja padne te da zaostajemo za
drugim zemljama. Vrijeme upiranja prstom je iza nas, a pred nama
prihvaćanje odgovornosti. Relativni pad američkog obrazovanja
je neodrživ za naše gospodarstvo,
neodrživ za našu demokraciju i
neprihvatljiv za našu djecu. Ne
možemo si priuštiti da se tako nastavi“, kaže Obama.
Predsjednik je naglasio petoslojni plan reforme. Na prvome
su mjestu povećana ulaganja u
programe ranog obrazovanja.
Istaknuo je da već predviđeni
poticajni program “težak“ 787
milijardi dolara uključuje dodatnih pet milijarda dolara za pomoć
obiteljima s niskim primanjima
Rani početak. Također, obećao je
da će povećati potporu za program
Izazovi ranog učenja te navodi da
će razviti planove za jačanje programa ranog obrazovanja.
Drugo, Obama želi promijeniti
sustav standardiziranog testiranja
u školama, koji je posebno promovirao njegov prethodnik George Bush. Stoga je pozvao sve
savezne države da razviju nove
standarde kojima će škole moći
provjeriti, ne jesu li učenici zaokružili točan odgovor na testu,
nego posjeduju li vještine potrebne za 21. stoljeće, poput rješavanja problema, kritičkog mišljenja,
poduzetništva i kreativnosti.
Dodatna ulaganja
Kako bi postigao taj cilj, Obama je obećao dodatna ulaganja u
program No Child Left Behind, ali
želi da ona budu učinkovitije vezana za rezultate. Rekao je da će i
Odjel za obrazovanje poduprijeti
tu inicijativu za podizanjem standarda ulaganjem u inovacije u našim školskim okruzima.
Obamin treći cilj je usredotočiti se na obrazovanje nastavnika
i njihovo zapošljavanje, a već je
osigurao financijska sredstva za
“Ako ste im pružili priliku, a oni i
dalje ne pokazuju napredak, nema
opravdanja za njih. Na podržavam
sustav koji nagrađuje neuspjeh i
štiti nepodobne osobe.”
“Vrijeme upiranja prstom je iza
nas, a pred nama prihvaćanje
odgovornosti. Relativni pad
američkog obrazovanja je
neodrživ za naše gospodarstvo,
neodrživ za našu demokraciju i
neprihvatljiv za našu djecu. Ne
možemo si priuštiti da se tako
nastavi“, kaže Obama
sprečavanje otpuštanja obrazovnih radnika. Također, ponovno je
obećao da će dodatno plaćati posebno zaslužne u obrazovanju kao
i nastavnike matematike i prirodnih znanosti, budući da je njihov
manjak osjetan u tim područjima,
čime će poticati njihovo zapošlja-
Podrška Američke
udruge učitelja
vanje. U isto vrijeme, predsjednik
je upozorio da nedjelotvornim
nastavnicima ne bi trebalo biti
dopušteno da ostanu u učionici.
Akademski uspjeh doseljeničke djece
Imigranti - lošiji učenici?
A
meričko ministarstvo obrazovanja najavilo je istragu
poduke engleskog jezika za one
kojima nije materinski u javnim
školama u Los Angelesu. Učenici imigranti ili djeca imigranata
čine trećinu učenika u losanđeleskim školama.
Ministar obrazovanja Arne
Duncan najavio je da će pojačati
provedbu saveznih zakona koji
štite ljudska prava, kako bi svi
učenici imali pristup kvalitetnom obrazovanju. Russlynn Ali,
pomoćnica ministra zadužena za
ljudska prava, kaže da će istraživanje u školskom okrugu Los
Angelesa otkriti razloge loših
akademskih rezultata tamošnjih
učenika:
“Znamo da učenici u Los Angelesu imaju najniži uspjeh u cijeloj regiji - samo ih je tri posto
postiglo dobar uspjeh u engleskom i matematici.“
Direktor losanđeleskoga školskog okruga Ramon Cortines
pozdravlja ovu inicijativu i s
nestrpljenjem očekuje primjenu
najbolje prakse za podučavanje
engleskog jezika za imigrante na
tom području. Pritom je dodao
da učenici u nekim od gradskih
škola, koji nisu uspješni u engleskom, svejedno postižu dobar
opći uspjeh.
Školski sustav u Los Angelesu
drugi je po veličini u Sjedinjenim
Državama, nakon New Yorka.
Više od 220 tisuća učenika u tom
okrugu polazi posebne razrede
za djecu koja nisu izvorni govornici engleskog jezika. Harry
Pachon, profesor na Sveučilištu
Južne Kalifornije, kaže da su
mnogi učenici u tim razredima
rođeni u Sjedinjenim Državama,
ali da kod kuće govore drugim
- svojim materinskim jezikom,
budući da potječu iz doseljeničkih obitelji:
“Pričaju španjolski, mandarinski, kantonski, tajlandski, korejski... To su pravi ujedinjeni na-
rodi u ovom školskom okrugu u
Los Angelesu.“
U losanđeleskim se školama
govori ukupno 90 jezika. Profesor Pachon suautor je studije
koja pokazuje da je oko 30 posto učenika engleskog jezika u
posebnim razredima od trećeg
do osmog razreda osnovne škole
i smatra da je to predugo. Kaže
da će dužnosnici ministarstva
obrazovanja, među ostalim, razmotriti i kriterije za ocjenjivanje
znanja engleskog.
Russlynn Ali kaže da će se
istragom također ispitati stručnost i kvalifikacije nastavnika, na
koji se način skupljaju informa-
Obamina je četvrta inicijativa
promicanje obrazovnih inovacija i izvrsnosti te produljivanje
školskoga kalendara. “Znam da
ta ideja neće biti popularna među
učenicima, ali izazovi novog stoljeća zahtijevaju više provedenog
vremena u učionici”, kaže američki predsjednik. Posljednja, peta
Obamina inicijativa usredotočena
je na reformu visokog obrazovanja. Predsjednik će znatno povisiti
ulaganja u visoko školstvo, pomagat će studentima pri kreditiranju
školovanja te povećati fondove za
financiranje sveučilišta.
U Američkoj udruzi učitelja,
koja ima 1,4 milijuna članova,
podržali su predsjednikove inicijative u obrazovnoj reformi, za
koju su kazali da je sveobuhvatna,
jer se tiče svih u obrazovnom procesu - od učenika do profesora.
Prema CNN-u
Priredila Ivana Čavlović
Školski sustav u Los Angelesu drugi je po veličini
u SAD-u, nakon New
Yorka. Više od 220 tisuća
učenika u tom okrugu polazi posebne razrede za
djecu kojoj engleski nije
materinski jezik
cije o učenicima te komuniciraju
li školski djelatnici s roditeljima
učenika na jeziku koji roditelji
razumiju. Ramon Cortines kaže
da razlika u školskom uspjehu
između učenika engleskog i onih
koji ga tečno govore ostavlja veliku skupinu učenika nespremnu
za studij ili posao. Ali, pak, tvrdi
da to pogađa zemlju u cjelini:
“Vrlo smo svjesniji važnosti
ovoga problema. To što se događa u Los Angelesu i diljem zemlje nije ekonomski održivo za
SAD.“
Djelatnici ministarstva obrazovanja kažu da će raditi s lokalnim
školama kako bi zajamčili da će
svi učenici imati kvalitetnu poduku, bez obzira na rasu ili spol,
invaliditet ili nacionalno podrijetlo. Obećali su da će ispitati je
li bilo kršenja građanskih prava
učenika - zbog njihova podrijetla, odnosno slabijeg znanje jezika - u više od 30 školskih okruga
u Sjedinjenim Državama.
Prema VOA News
Priredila Ivana Čavlović
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
tema
broja
aktualno
15
Tema broja: Obrazovanje za poduzetništvo
www.skolskenovine.hr
Poduzetnički
duh ne poznaje
granice
Obrazovanje se sve
više smatra ključnim
čimbenikom za promicanje konkurentnije i poduzetnije radne snage
te se europske zemlje
suočavaju sa zajedničkim
izazovom pronalaženja
kvalitetne obrazovne
potpore poduzetništvu.
Međunarodna konferencija u
Zagrebu zemljama sudionicama pružio je mogućnost
za isticanje postignuća i
ograničenja u promicanju
poduzetništva na svim razinama obrazovanja
Pripremili Ivana Čavlović, Anđelko
Jelin i Ivan Rodić
R
azvijanje poduzetničkog razmišljanja među svim europskim
građanima nužno je ako se cijeli
kontinent želi oporaviti od najgore ekonomske krize u zadnjih pola stoljeća,
teza je koju su mogli čuti sudionici skupa
o obrazovanju za poduzetništvo, održanom 18. i 19. ožujka u Zagrebu. Dvodnevni događaj, koji su zajednički organizirali
Europska komisija, Europska zaklada za
stručnu izobrazbu (ETF) i Vlada Republike Hrvatske, okupio je predstavnike iz
jedanaest zemalja partnera Europske unije
kako bi razmijenili ideje o stvaranju poduzetničke kulture unutar svog društva.
Izazovi gospodarske
recesije i rastuće
globalizacije
Sastanak, koji je uključivao i poslovne
organizacije, okupio je visoke dužnosnike
i stručnjake iz osam europskih država koje
se pripremaju za ulazak u EU, kao i njihove kolege iz Egipta, Izraela i Tunisa. Cilj je
sastanka bio da se predstave pristupi obrazovanju za poduzetništvo i primjeri dobre
prakse svih zemalja sudionica.
Ovaj peti u nizu europskih skupova održanih diljem EU u posljednjih 12 mjeseci − i prvi koji je uključivao zemlje koje
nisu članice EU − donio je raspravu o partnerstvu kao najjačem oružju europskih
zemalja u nastojanjima za gospodarskim
oporavkom i napretkom i u pronalaženju
načina kako se oduprijeti izazovima gospodarske recesije i rastuće globalizacije.
Obrazovanje se sve više smatra ključnim
čimbenikom za promicanje konkurentnije
i poduzetnije radne snage te se europske
zemlje suočavaju sa zajedničkim izazovom
pronalaženja kvalitetne obrazovne potpore
poduzetništvu. Sastanak u Zagrebu zemljama sudionicama pružio je mogućnost
za isticanje postignuća i ograničenja u promicanju poduzetništva na svim razinama
obrazovanja.
Razmjena iskustava
dobre prakse
Sastanak je bio prigoda i da se uspostave i učvrste izravnije veze i komunikacija
između tvoraca politika na području obrazovanja i ekonomije te utvrde mogućnosti
sustavnije suradnje i razmjene za unaprjeđenje cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo.
Nastavak na 14. stranici
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
Sastanak, kojemu su nazočili i visoki
dužnosnici Europske komisije, otvorio je
dr. Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Tom
prilikom ministar Fuchs izrazio je zadovoljstvo što se peti, završni skup na ovu temu
održava u Hrvatskoj. “Ovo je šansa za sve“,
istaknuo je ministar Fuchs, “jer je konferencija prigoda da i zemlje članice EU-a, koje
će uskoro pristupiti europskoj obitelji, kao
i zemlje partneri EU-a, aktivno razmjenjuju
znanje i uče o iskustvima iz dobre prakse te
ojačaju suradnju na području obrazovanja za
poduzetništvo.“
Ministar Fuchs je naglasio važnost obrazovanja za poduzetništvo rekavši da su poduzetnički programi u školama i stručnim
institucijama u prošlih deset godina bili vrlo
popularni među mladima, ali da su promišljanja starijih građana Hrvatske i dalje izazov: “Učinkovitost poslovnog sektora ovisi
o kvaliteti obrazovanja. Kako bismo stvorili
preduvjete za pravilnu procjenu razvoja i
napretka te trenutne i buduće investicije u
svim dijelovima hrvatskoga gospodarstva,
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
aktivno surađuje s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva te drugim relevantnim gospodarskim i obrazovnim institucijama. Strategija razvoja poduzetničkog učenja
je gotova - čeka se samo njezino usvajanje“,
završio je ministar Fuchs.
Radovan Fuchs, ministar
znanosti, obrazovanja i športa RH
Mladima u Hrvatskoj
ne nedostaje ideja
„Potpuno smo svjesni prednosti obrazovanja za poduzetništvo.
Mladima u Hrvatskoj ne nedostaje ideja, znanja, vještina niti entuzijazma. Oni žele raditi, ali oklijevaju, jer ne znaju kako svoje ideje
pretvoriti u pravi posao. Zato ih sustavnim obrazovanjem i poučavanjem vještina poduzetništva želimo opremiti potrebnim znanjem
za početak poslovanja te im dati prilika za uspješno natjecanje na
tržištu rada. Također, uvođenjem edukacije o poduzetništvu stvaramo izravnu vezu s poslovnim sektorom. Kvaliteta i učinkovitost
obrazovanja ovise upravo o toj vezi, baš kao što efikasnost poslovnog sektora ovisi o kvaliteti obrazovanja.
Zahtjevi tržišta rada su upravljački mehanizam za srednje i visoko obrazovanje. Zbog toga su partnerstvo između Ministarstva
Kako iz krize?
“Mi smo ovdje kako bismo učili od vas“,
rekla je ravnateljica ETF-a Madlen Serban,
tražeći od gospodarstvenih dužnosnika da
iznesu nove ideje, podijele s njima dobru
praksu i ponude prijedloge za poboljšanje
obrazovanja za poduzetništvo.
Marko Curavić, voditelj odjela Europske komisije za poduzetništvo i industriju,
podsjetio je sudionike da su mala i srednja
poduzeća zaslužna za 80 posto novih radnih
mjesta otvorenih u EU u zadnjih pet godina.
Dodao je da uključivanje zemalja partnera iz
jugoistočne Europe, Turske i južnog Mediterana u razmjenu iskustava o obrazovanju za
poduzetništvo odražava važnost te misije.
“Pridruženi ste ovom procesu kao ravnopravni članovi. U tom kontekstu nema razlike između vas i zemalja članica EU.“
Peter Baur, zamjenik voditelja odjela Europske komisije za obrazovanje i kulturu,
složio se da je međusobno učenje ključno za
rješavanje zajedničkih problema.
“Živimo u vremenu u kojem je nezaposlenost dosegnula najvišu točku u zadnjih deset
godina. Ljudi imaju znanja, snage i inovativnih sposobnosti suočiti se s izazovima
u gospodarstvu. Stoga je vrlo važno da se
glavnim pokretačima za postizanje tog cilja
smatraju cjeloživotno učenje i osposobljavanje.“
gospodarstva i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kao i
partnerstva među drugim ministarstvima, preduvjeti za pravilno
vrednovanje razvoja, napretka sadašnjih i budućih ulaganja u svim
sektorima hrvatskog gospodarstva. Nema sumnje da su poduzetništvo, obrazovanje o poduzetništvu, poduzetnički duh i poduzetnička klima pozitivno pridonijeti zapošljavanju pojedinaca, što je
osnova za održivi gospodarski razvoj i socijalnu sigurnost. Također, poduzetničke vještine nesumnjivo pridonose konkurentnosti
radne snage na tržištu rada, kao i gospodarstva u cjelini.
Društveno odgovorno poduzetništvo cijeni kreativnost i inovativnost, teži podizanju životnog standarda za sve i vodi do dobrobiti pojedinca, obitelji, zajednice i društva u cjelini. Naši su glavni
ciljevi u budućnosti provoditi sustavnu metodu edukacije za poduzetništvo na svim obrazovnim razinama te poticati poduzetništvo
kroz umrežavanje među obrazovnim ustanovama i svim drugim
nacionalnim i međunarodnim akterima, posebno onima u poslovnom i obrazovnom sektoru.
Naposljetku, otvoreni smo za sve prijedloge, cijenimo razmjenu
informacija s drugim zemljama o njihovim pozitivnim i negativnim
iskustvima, a vođeni smo načelom međunarodne suradnje. Očekujemo da ćemo upravo zbog toga naći svoje mjesto u EU.“
Prof. dr. sc. Dijana Vican, državna tajnica u
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa
Poduzetnički duh
u hrvatskim školama
Poduzetništvo od
vrtića do fakulteta
Tajana Kesić Šapić, državna tajnica za
poduzetništvo u Ministarstvu gospodarstva,
rada i poduzetništva, naglasila je napore
svoga ministarstva pri stvaranju političkih
okvira za poticanje cjeloživotnoga poduzetničkog učenja.
Državna tajnica u Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa Dijana Vican obavijestila je sudionike skupa kako se obrazovanje za poduzetništvo provodi u Hrvatskoj u
sklopu svih razina obrazovanja - od predškolskog odgoja do visokoškolskog obrazovanja. “Neki se pitaju kako i zašto uvoditi
poduzetništvo čak i u predškolske ustanove.
No, naše je stajalište da i mala djeca kreativnim i konstruktivnim rješavanjem običnih
problema stječu potrebne kompetencije koje
im pomažu u razvoju poduzetničkog duha“,
rekla je državna tajnica Vican i dodala kako
je cilj Ministarstva uvođenje poduzetništva
kao vrijednosti u obrazovni sustav. Ona je također istaknula kao pozitivan
primjer poduzetničkog učenja program
Vježbeničkih tvrtki, koji provodi Agencija za strukovno obrazovanje u suradnji sa
srednjim strukovnim školama u Republici
Hrvatskoj. Uz pomoć Vježbeničkih tvrtki
učenici praksom usvajaju sve elemente poduzetništva: od toga kako pokrenuti posao
do toga kako prijaviti i plaćati poreze.
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
U hrvatskim školama živi poduzetnički duh. No,
poduzetništvo se ne ocjenjuje i ne vrjednuje. Nema
nagrađivanja. Poduzetništvo nije dio redovite nastavne djelatnosti. Poduzetništvo, prema tome, ne postoji kao sustavno
razrađena vrijednost i sustavno razrađeni cilj
I
ma onih koji ne znaju objašnjavati fenomen poduzetništva, ali kada ih pitate
koja su njihova očekivanja od odgoja i
obrazovanja, imaju jasna očekivanja. Kada
sedamdesetogodišnjake pitate što je bio
njihov cilj u odgoju i obrazovanju djece,
spremno će odgovoriti: „Želio sam da moje
dijete u odrasloj dobi stane na svoje noge.“
Pedesetogodišnjaci će kazati: „Želim da mi
dijete dobije posao, da bude zaposleno.“
Nerijetko ima i ovakvih odgovora: „Neka
bude svoj čovjek. Želim da bude sam svoj
gazda.“
Poduzetništvo i entuzijazam
Što je s poduzetništvom u RH? Imamo li
poduzetništvo u formalnom sustavu odgoja
i obrazovanja? Trebamo li poduzetništvo
u obrazovanju? Zašto ga trebamo? Kako
ćemo ga ostvarivati? U odgojno-obrazov-
noj praksi poduzetništvo nalazimo u izvannastavnim aktivnostima. Te aktivnosti su
prepoznate kao poduzetničke, a najviše ih
je rezultat prigodnog obilježavanja blagdana i tradicijskog je karaktera.
Budući da smo odlučili primijeniti načelo vjerodostojnosti, odlučili smo pokucati na vrata svih škola i upitati ih mogu
li nam u svrhu ove konferencije predočiti
što rade u školi, a što je jedinstveno, kreativno i što mogu prikazati kao gotov proizvod. Dobili smo odgovor od 300 predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih
škola, a 138 škola je poslalo dokumentirane priloge o aktivnostima koje učenici
s učiteljima ostvaruju u svojoj ustanovi drvene, kamene, glinene, vunene, platnene, kartonske i druge proizvode; vezove,
rezbarije, gravure, etikete, oslikane pisanice, nakit, dekoracije, ekološke igračke
i rekvizite.
Dr. sc. Dijana Vican
Neke škole imaju učeničke zadruge, koje
se bave obradom vrtova, cvjećnjaka, voćnjaka, povrtnjaka, bave se pčelarstvom,
proizvodnjom meda, džema, sokova, maslinovog ulja.
U hrvatskim školama živi poduzetnički
duh. No, poduzetništvo se ne ocjenjuje i ne
vrjednuje. Nema nagrađivanja. Poduzetništvo nije dio redovite nastavne djelatnosti.
Poduzetništvo, prema tome, ne postoji kao
sustavno razrađena vrijednost i sustavno
razrađeni cilj.
Poduzetništvo u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama u RH niče iz entuzijazma i stvaralačkog potencijala učitelja i
nastavnika koji sve svoje znanje i umijeća
bezuvjetno dijele s učenicima.
Društveno−kulturna
vrijednost
Poduzetničko profiliranje na razini srednje škole neće se „pretrčavati“ svladavanjem knjiških sadržaja, nego vježbanjem u virtualnim tvrtkama
U Strategiji za izradu i razvoj nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, opće
i srednje obrazovanje poduzetništvo je naznačeno kao društveno-kulturna vrijednost
i odgojno-obrazovni cilj. Prijedlog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski
odgoj, opće i strukovno obrazovanje ističe
temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti, i
to: znanje, solidarnost, identitet, odgovornost i poduzetništvo.
Da bi učenici funkcionirali kao zdrave,
tema
broja
aktualno
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
17
www.skolskenovine.hr
zrele, samostalne odrasle osobe s poduzetničkim kompetencijama (čije su temeljne sastavnice: samostalnost, stvaranje ideje, istraživački duh, razmišljanje, inicijativnost, smisao za rizik, donošenje odluka, itd.), razvoj
tih kompetencija ne može biti učinkovit ako
je prigodnoga karaktera i ako je povremen.
Razvojne zakonitosti djece i učenika su takve da stjecanje poduzetničkih kompetencija
ne može biti efikasno ako je zakašnjelo. Ako
suradničke vještine nisu razvijene do 12. godine, za njih treba 40, 60, 70 puta više truda,
muke i napora da se razviju.
Rezultat poduzetničkog učenja je samopouzdanje. Osoba koja nema razvijenu tu kvalitetu, teška je sebi i okruženju. Suradnička
sposobnost pretpostavlja razvijene elemente
jezično-komunikacijske kompetencije - slušanje, razumijevanje, govorenje, izražajnu
sposobnost - sve su to razine komunikacijske kompetencije koju nije lako nadoknađivati ako nije razvijena u određenoj razvojnoj
dobi.
Poduzetništvo kao vrijednost i kao odgojno-obrazovni cilj otvara prostor spoznavanja i učenja, povezuje odgojno-obrazovna
područja i ne cjepka ih na predmetnost i sadržajnost, olakšava proces stjecanja znanja i
razvoja vještina i sposobnosti. Zato ne čudi
da je u europskom kontekstu poduzetnišvo u
svim europskim nacionalnim kurikulumima u
službi razvoja jedne od temeljnih kompetencija djece i učenika.
Vježbeničke tvrtke
Ako imamo potkrepu u svim znanstvenim
i stručnim istraživanjima, ako se nalazimo u
kompetencijskom okviru razvijenih zemalja, a
imamo zacementiran, krut, predmetno orijentiran, centraliziran sustav - kako implementirati poduzetništvo? Promjenom organizacije i
unutarnje strukture obrazovanja, smještanjem
poduzetničkog obrazovanja unutar nastavnog procesa, zajedničkom izradom školskih
kurikuluma, povezivanjem nastavnih predmeta i odgojno-obrazovnih područja. Središte obrazovanja za poduzetništvo vidimo na
razini srednjoškolskog obrazovanja, napose
strukovnoga.
Nakon stečenih temeljnih kompetencija,
stjecanje ekonomskih znanja i informatička pismenost dovode nas do poduzetničkog
profiliranja koje se na razini srednje škole
neće „pretrčavati“ svladavanjem knjiških
sadržaja, nego vježbanjem u virtualnim tvrtkama.
Program obrazovanja za poduzetništvo u Europi
Bogat plan prijedloga
i inicijativa
Cilj Programa obrazovanja za poduzetništvo jest napraviti korak naprijed u promicanju
poduzetništva u društvu, sustavno i uz učinkovite akcije. Program je bogat plan prijedloga,
od kojih zainteresirane strane mogu izabrati akcije na odgovarajućoj razini te ih prilagoditi
određenim situacijama
P
rogram je ishod konferencije o temi
„Obrazovanje o poduzetništvu u Europi: poticanje poduzetništva kroz
edukaciju i učenje“ - inicijative Europske
komisije koju su organizirali zajednički s
norveškom vladom - održane u Oslu 26. i
27. listopada 2006. godine, koja je uslijedila
nakon priopćenja Europske komisije o istoj
temi.
Konferencija je organizirana s ciljem razmjene iskustava i dobre prakse, uz prijedloge kako napredovati na tom području. Ideje
koje je u Oslu istaknuli sudionici - nacionalne, regionalne i lokalne uprave, poslovne
udruge i poduzetnici, promotori programa,
školski nastavnici, akademici i studenti - rezultirale su detaljnim katalogom inicijativa,
na temelju uspješnih iskustava u Europi,
koje bi mogle biti vrlo korisne u Europskoj
uniji i susjednim zemljama.
Podrška za obrazovne
ustanove
− Bolje integrirati poduzetničke programe i aktivnosti u utvrđeni nastavni plan
i program na svim razinama (za osnovne,
srednje i strukovne škole), kao horizontalni element u svim studijskim područjima
(poduzetnički način razmišljanja) te kao subjekt u vlastitom okruženju (poduzetničke
vještine).
− U svojoj široj definiciji (poticanje krea-
tivnosti, samostalnosti, inicijative, timskog
duha...) poduzetništvo treba biti uključeno u
nastavni plan i program za osnovne škole.
Posebno je na toj razini obrazovanja važno
uvjeriti škole, nastavnike i roditelje da je poduzetništvo ključna kompetencija za sve, ali
mu pritom cilj nije pretvoriti sve učenike u
gospodarstvenike.
− Europska komisija treba podržati nastavne reforme koje je nužno provesti na
nacionalnoj razini te olakšati komparativnu
analizu, kroz niz instrumenata, od koordinacije provedbe Lisabonske strategije do olakšavanja razmjene dobre prakse.
− Podržati primjenu praktičnih pedagoških alata kojima su učenici uključeni u konkretne poduzetničke projekta (na primjer u
vođenju malih tvrtki) i ugraditi te aktivnosti
kao priznatu opciju u nastavne programe,
posebno srednjoškolske.
− Kroz ciljane programe javnog financiranja poticati provedbu pilot-projekata u
školama, kako bi se testirali različiti načini
prenošenja obrazovanja za poduzetništvo.
Konačni će cilj biti širenje dobre prakse te
poticanje provjerenih metoda u što više škola.
− Osigurati stalno financiranje/podršku za
aktivnosti u obrazovanju za poduzetništvo
kao i za provedbe konkretnih poduzetničkih
projekata u školama. Kratkoročni projekti
financiranja ili mijenjanje mehanizama financiranja postavljaju sustav na krhke noge,
Poduzetnički
duh u
vrtićima
Na razini predškolskog odgoja naglasak odgojno-obrazovnog rada je
na buđenju dječje znatiželje, izgradnji
samopouzdanja kod djece, suradničkog duha, projektnog rada, a sve to
kroz igru. Sloboda odgojitelja omogućuje stvaralaštvo i uključivanje roditelja, odnosno uključenost predškolskih
ustanova s programima u lokalnoj zajednici.
Zanimljivo je da je poduzetnički tim
iz područja gospodarstva osmislio
projekt Tjedan poduzetničkog učenja,
namijenjen djeci predškolske dobi, s
jasnim ciljem - razvojem poduzetničkih kompetencija na predškolskoj razini. Proveden je u nekoliko gradova
i županija kao pilot-projekt s glasnim
odjekom, pa smo obasuti zahtjevima
predškolskih ustanova za provođenjem ovoga projekta, a napose zahtjevima roditelja.
Sa slobodom kurikulumskog programiranja povećava se kreativnost i
inicijativnost odgojitelja, a kreativni i
inicijativni odgojitelji u svakom djetetu
vide dar i talent.
Širenje dobre prakse te poticanje provjerenih metoda u što više škola jedan od glavnih
ciljeva programa obrazovanbja za poduzetništvo
Definicija poduzetničkog
obrazovanja
Ideju pretvoriti
u akciju
U europskim dokumentima poduzetništvo se definira kao “...
sposobnost pojedinca da ideje pretvori u akciju. To uključuje
kreativnost, inovativnost i spremnost na rizik, kao i sposobnost
planiranja i upravljanja projektima na putu do određenog cilja.
To koristi svima u svakodnevnom životu, kod kuće i u društvu,
zaposlenici su svjesniji konteksta svoga rada i bolje iskorištavaju
osim ako to može biti ugrađeno u koherentnu strategiju.
− Odobriti javno financiranje za uspostavu poduzetničkih centara na sveučilištima
i stvaranje mreže između njih. Ti bi centri,
među ostalim, trebali ispuniti sljedeće uvjete: širenje poduzetništva kroz različite studijske programe; poticanje komercijalizacije
istraživanja i iskorištavanje novih poslovnih
ideja; građenje veza s tvrtkama...
− Izgraditi zajedničke europske i nacionalne platforme postojećih programa, projekata
i nastavnih materijala. Takve će platforme
uvelike pomoći stručnjacima u poboljšanju
ponude obrazovanja za poduzetništvo.
− Razviti istraživanje za procjenu utjecaja
obrazovanja za poduzetništvo na pojedince,
zajednice, društvo i gospodarstvo. Mogućnost praćenja rezultata koji su postigli učenici neophodan je faktor uspjeha.
Podrška za nastavnike
i edukatore
− Omogućiti posebnu izobrazbu nastavnika o poduzetništvu, koje je vezano uz reformu nacionalnoga kurikuluma. Obrazovne
vlasti trebaju objasniti nastavnicima zašto je
poduzetništvo ključna kompetencija te kako
uz poduzetništvo vezane metode i aktivnosti mogu donijeti više dinamike i inovacije
u nastavu.
− Usvojiti inovativne metode izobrazbe
učitelja o poduzetništvu. To podrazumijeva
istraživanja i druge interaktivne metode, kao
što je uključivanje nastavnika u rad na poduzetničkim projektima ili čak vođenje malih tvrtki. Stjecanjem neposrednog iskustva
učitelji će biti djelotvorniji pri prenošenju
ove metode učenicima.
− Pokrenuti inicijative na razini škole kako
bi se nastavnicima omogućilo da poučavaju
o poduzetništvu, na primjer putem osnivanja
razvojnih fondova te prepoznavanje i nagrađivanje uključenosti učitelja u aktivnostima
koje zahtijevaju inovativne pedagogije.
− Pokrenuti inovativne akcije za izobrazbu nastavnika o poduzetništvu, s europskom
dimenzijom, u okvirima programa Zajednice za cjeloživotno učenje.
− Podržati mobilnost nastavnika diljem
Europe, posebno u visokom obrazovanju,
kroz program Zajednice za cjeloživotno
učenje i druge instrumente kreirane posebno
u tu svrhu. Nužna je veća mobilnost i razmjena iskustava u Europi, ne samo među
sveučilištima, već i između akademske zajednice i poslovnog svijeta.
(Prema: oslo_agenda_final_en.pdf. http://
ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/documents/education-training-entrepreneurship/)
mogućnosti, a poduzetnici imaju čvršću osnovu za društvenu ili
poslovnu aktivnost.“ Razvijanjem generičkih atributa i vještina,
koji su temelj poduzetništva, dopunjavaju se specifična znanja o
gospodarstvu, i to prema razini obrazovanja. Treba naglasiti da se
poduzetničko obrazovanje ne smije miješati s općim poslovnim i
gospodarskim studijima, jer je njegov cilj poticanje kreativnosti,
inovativnosti i samozapošljavanja.
Uključivanje učenja o poduzetništvu u nacionalne kurikulume
važan je korak, ali neće biti dovoljno samo po sebi. Potrebni su
podrška i poticajne mjere, te da škole i nastavnici imaju viši stupanj autonomije. Takve su mjere razvijene samo u nekim zemljama, dok je dodatno obrazovanje nastavnika uglavnom nedovoljno. Njihov bi rad trebao biti bolje prepoznat te bi trebali imati
veću javnu društvenu podršku.
tema
broja
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
Monika Horvat (lijevo) i Karmela Horvat (desno),
učenice 3Eb razreda Srednje škole Zabok: “Tvrdnja
‘učinili smo to sami’ postaje istinom upravo na
temelju rada u vježbeničkoj tvrtki“
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
Iskustva dobre prakse - Srednja škola u Zaboku
Poduzetničke kompetencije kroz
praktičan rad
Svoje iskustvo u radu vježbeničkih tvrtki na zagrebačkoj su konferenciji iznijele Monika i Karmela Horvat,
učenice Srednje škole u Zaboku:
“Vježbenička tvrtka je nastavni predmet u kojem učenici
osnivaju virtualnu učeničku tvrtku u kojoj obavljaju sve
poslovne aktivnosti kao pravi gospodarstvenici. Godine
2007. osnovan je u Agenciji za strukovno obrazovanje
Središnji ured vježbeničkih tvrtki (SUVT), koji kao
najsuvremeniji sustav za učeničko mrežno poslovanje
omogućuje rad vježbeničkih tvrtki.
Naučili smo da otvaranje pravoga trgovačkog društva
u Hrvatskoj zahtijeva registraciju kod Trgovačkog suda,
Državnog zavoda za statistiku, Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog
zavoda za zdravstveno osiguranje, a činjenica da za
poslovanje vježbeničke tvrtke moramo proći identičan
postupak u SUVT-u ispunjava nas ponosom − osjećamo
se kao pravi poduzetnici, čija je tvrtka upisana u Sudski
registar Republike Hrvatske.
Apstraktne administrativne usluge Trgovačkog suda
i drugih već spomenutih institucija postaju nam u suradnji sa Središnjim uredom razumljive i bliže: uvježbavamo aktivnosti otvaranja novih tvrtki i mijenjanja
podataka već registriranih tvrtki, radne operacije plaćanja i razvijamo praktičnu vještinu kontrole kretanja
novca.
Središnja baza podataka svih registriranih vježbeničkih
tvrtki predstavlja temeljni izvor podataka i omogućuje
nam samostalno istraživanje tržišta nabave i tržišta prodaje te na temelju toga uspješno pregovaranje s virtualnim
dobavljačima i kupcima. Sajam vježbeničkih tvrtki omogućuje nam stvarni kontakt s našim poslovnim partnerima,
a cjelokupno praćenje poslovanja provodimo sami putem
Središnjeg ureda.
Tvrdnja 'učinili smo to sami' postaje istinom upravo na
temelju rada u vježbeničkoj tvrtki, a uz to kroz praktičan
rad stječemo poduzetničke kompetencije neophodne za
daljnji razvoj u struci.”
Riječ europskih stručnjaka
Poduzetništvo −
ključni cilj obrazovanja
Poduzetništvo je uključeno u nacionalni programe strukovnog obrazovanja u većini europskih zemalja.
Izvještaji iz nekih zemalja govore
da između 90 i 100 posto učenika
strukovnog obrazovanja sudjeluje u
programima poduzetništva tijekom
obrazovnog procesa. No, programi
i aktivnosti uključeni u tu brojku
mogu znatno varirati u intenzitetu
i efektivnosti − ističe se u završnom
izvješću stručne skupine Opće uprave
za poduzetništvo i industriju Europske komisije
P
oduzetništvo podrazumijeva sposobnost pojedinca
da ideje pretvori u akciju.
Poduzetnički programi i moduli
nude učenicima alate za kreativno
razmišljanje i djelotvornost u rješavanju problema. Obrazovanje
za poduzetništvo može biti posebno učinkovito u inicijalnom strukovnom osposobljavanju.
Daleko od
zadovoljavajućeg
stanja
Poduzetništvo je uključeno u
nacionalni programe strukovnog
obrazovanja u većini europskih
zemalja. Izvještaji iz nekih zemalja govore da između 90 i 100
posto učenika strukovnog obrazovanja sudjeluje u programima
poduzetništva tijekom obrazovnog
procesa. No, programi i aktivnosti
uključeni u tu brojku mogu znatno
varirati u intenzitetu i efektivnosti.
Kako bilo, opće je mišljenje da
postoji prostor za napredak.
Neki od glavnih razloga su sljedeći:
poduzetništvo nije uključeno u
sve dijelove sustava strukovnog
obrazovanja
sudjelovanje učenika je ograničeno
nastavne metode su neuspješne
nedostaje praktični element poduzetništva
nastavnici nisu potpuno kompetentni
poslovni ljudi nisu potpuno
uključeni.
Prema tome, unatoč nekim
ohrabrujućim podatcima, izgleda da su shvaćanje i uspješnost
obrazovanja za poduzetništvo u
europskom strukovnim školama i
dalje daleko od zadovoljavajućeg
stanja. Problem je, među ostalim,
nedovoljna stručnost profesora.
Stoga je nužan napredak u tom
području. Izvještaji iz većine
zemalja govore da je nastavnicima ponuđena izobrazba u tom
području, ali malo ih ima planski pristup. S druge strane, nema
većih administrativnih zapreka u
suradnji između škola i poduzetnika. Taj je tip suradnje uhodan,
posebno u zemljama s dvojnim
sustavom. No, ponegdje je teško
osigurati sudjelovanje malih poduzeća.
Većina profesora
nije obrazovana za
poduzetništvo
Bez obzira na područja strukovne izobrazbe, najučinkovitiji je način obrazovanja za poduzetništvo
da učenici sudjeluju u praktičnim
projektima i aktivnostima, u kojima se učenje temelji na stvarnom
iskustvu. Edukacija zasnovana na
rješavanju problema i stjecanju
iskustva ključna je za poduzetničko razmišljanje i poduzetničke
sposobnosti.
Uobičajene metode nastave su
predavanja i tribine, računalna
simulacija i poslovne igre, studentska poduzeća, rad na projektima i grupni rad te odlazak
u tvrtke na praksu. Iako se može
koristiti širi spektar pedagoških
alata, čini se da postoji jaz između metoda koje se čine učinkovitima i one koje se koriste. Jedno
od objašnjenja može biti da svi
nastavnici nisu u mogućnosti
birati i koristiti aktivne metode.
Drugi je problem nedostatak interdisciplinarnog načina rada na
konkretnim projektima. Sadašnja je situacija takva da većina
profesora nije obrazovana za poduzetništvo. Iz toga proizlazi da
nisu ni upućeni u pravi pristup
predavanju.
Najvažnija je inicijalna i dodatna edukacija, ali obrazovanje za
poduzetništvo još nije sustavno
uključeno u programe izobrazbe
nastavnika. U mnogim slučajevima obrazovanje nude vanjske
organizacije. Najučinkovitiji način za osiguranje adekvatne stručnosti nastavnika jest postavljanje
poduzetništva za obavezan dio
obrazovanja nastavnika. Također,
važno je dodatnu izobrazbu ponuditi nastavnicima koji su završili
početni dio obrazovanja za poduzetništvo.
Prvi bi korak za jedinstven
pristup trebalo biti postavljanje
koordinatnog odbora za poduzetničko obrazovanje na nacionalnoj
i regionalnoj razini, s predstavnicima u Ministarstvu obrazovanja i Ministarstvu ekonomije, uz
sudjelovanje u ostalim relevantnim odjelima i organizacijama.
Sljedeći je korak predstavljanje
poduzetništva ključnim ciljem
obrazovanja. Bila bi to jasna poruka upućena svim učenicima. K
tomu, i učiteljima će biti lakše
predavati više nastavnih sati o toj
temi.
Težište sa sadržaja
na stručnost
Ključni bi moment u nastavnom
programu moglo biti premještanje
težišta sa sadržaja na stručnost. Taj
bi se proces mogao dograditi po-
većavanjem nastavničke stručne
osnove. Druge preporučene mjere
za javne ovlasti su sljedeće:
uključiti poduzetništvo u strukovno savjetovanje
pružiti pomoć školama i nastavnicima pri konstruiranju nastavnog plana i programa za strukovno obrazovanje te širiti uspješna
iskustava i praksu između strukovnih škola
podržavati neprofitne i nevladine organizacije čija je zadaća promicanje obrazovanja za poduzetništvo i koje su posrednici između
strukovnih škola i tvrtki.
Strukovne bi škole, sa svojim
stupnjem odgovornosti, trebale:
proširiti poduzetništvo na sva
polja studija strukovnog obrazovanja, povezati praktični dio u posebnim poljima studija s ciljevima
poduzetništva i podržati učenike
koji su zainteresirani započeti vlastiti posao
iskoristiti praktične metode i životno iskustvo
osigurati pristup stručnjacima
iz poslovnog svijeta, poslovnih i
nevladinih udruga koji bi mogli
pomoći.
Partnerstvo škola
i poduzetnika
Osim toga, i drugi čimbenici
imaju važnu ulogu. Poslovne bi
udruge trebale promicati partnerstvo između strukovnih škola
i poduzetnika te motivirati poslovne ljude da se i oni uključe
u obrazovanje za poduzetništvo.
Također, Europska komisija ima
veliku ulogu u razmjeni kvalitetne
prakse, iskustva i metoda, podizanju svijesti te nadgledanju cijelog
procesa u državama članicama
Europske unije.
(Entrepreneurship in Vocational
Education and Training – Finar
Report of the Expert Group. European Commision, Directorate-General for Enterprise and Industry,
2009.)
savjetnici
aktualno
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Specijalizacija mozgovnih hemisfera
Cjelokupno ljudsko ponašanje funkcija
je mozga, a sve funkcije mozga rezultat
su interakcije genetičkih i razvojnih procesa s jedne strane s procesima učenja s
druge strane. Iskustvo mijenja živčani sustav, a time i ponašanje. Proces mijenjanja zovemo učenje, a nastale promjene
pamćenje. Promjene su posljedica strukturalnih promjena u neuronima, mijenjaju
se neuronski krugovi odgovorni za neku
funkciju. Pod utjecajem iskustva mijenja
se način na koji percipiramo, djelujemo,
mislimo, planiramo...
Roger Sperry, američki psiholog, neurobiolog, u svojim je istraživanjima došao do spoznaje da su moždane polutke
povezane iznimno zamršenim sustavom
živčanih vlakana te da se u moždanoj kori
aktivnosti dijele na one
s lijeve i s desne strane.
Sperry je još otkrio da
dok je aktivna lijeva strana mozga, desna strana
dolazi u opušteno, polumeditativno, alfa-valno
stanje, i obratno. Za
otkriće specijalizacije
hemisfera Sperry je dobio Nobelovu nagradu
1981. godine.
Lijeva hemisfera zadužena je za analizu:
logika - jasnoća, jezik misli riječima, rukopis,
fonetika, govor i recitiranje, slijed, slušanje,
detalji i činjenice, slušne asocijacije; desna
hemisfera odgovorna je
za sintezu: maštovitost,
svjesnost
prostora,
oblici i uzorci, matematička računanja,
osjetljivost na boje - likovno izražavanje,
pjevanje i glazba, vizualizacija - razumjevanje slikama, osjećaji i emocije.
Sperry je sa svojim kolegama, na osobama kojima je prerezan lat. corpus callosum (dio mozga koji prenosi signale s jedne polutke velikog mozga na drugu) kako
bi im bila izliječena ili ublažena epilepsija
ili kojima je corpus callosum oštećen tijekom kirurškog zahvata obavljao razna
ispitivanja. Svojim su rezultatima pokazali
da oštećenjem corpusa callosuma prestaje razmjena informacija između dvije
polutke i da u glavi osobe ostaju koegistirati dva funkcionalno neovisna mozga.
Kasnije su provedena brojna istraživanja koja su vezana uz odnos pojedinih mozgovnih područja i njegovih funkcija.
Imenice i glagoli lijepo
se slažu u rečenicama,
no zapravo se uče u različitim dijelovima mozga. Novo bi istraživanje
moglo objasniti zbog
čega djeca imenice nauče prije glagola, ali i
zašto odrasli na kognitivnim testovima imaju
bolje rezultate i brže
reakcije na imenice.
Istraživači su pomoću
magnetske
rezonance pratili mozgove 21
osobe tijekom njihova
upamćivanja 160 novih imenica i glagola.
Ispitanici su morali
dokučiti značenje novog termina na temelju
Lijeva hemisfera
zadužena je za
analizu - logika,
jezik, rukopis,
govor i recitiranje,
slušanje - a desna
za sintezu - maštovitost, matematika, likovno
izražavanje, glazba, vizualizacija,
osjećaji i emocije
konteksta kojeg su dobivali u dvije rečenice. Cilj studije bilo je simulirati proces usvajanja novih riječi tijekom naših
života, kazao je autor studije Rodríguez-Fornells, psiholog sa Sveučilišta u
Barceloni. Snimke mozga pokazale su
da je tijekom učenja novih imenica bilo
aktivirano područje mozga koje je povezano s obradom vizualnih podataka
i objekata, dok je učenje novih glagola aktiviralo područja povezana sa semantičkim i konceptualnim aspektima
te ono uključeno u obradu gramatike.
Svladavanje vještine čitanja jača veze
između različitih dijelova mozga, pokazalo je istraživanje provedeno na grupi
kolumbijskih gerilaca koji su naučili čitati
u odrasloj dobi. Naučnici iz Baskijskog
centra za mozak i jezik uporedili su ekografije mozga 20 gerilaca koji su naučili
čitati s ekografijama 22 gerilca koji su
ostali nepismeni. Uočili su da je gustoća
sive tvari u lijevoj polutki mozga veća u
osoba koje su naučile čitati. Ta područja mozga odgovaraju područjima koja su
prethodno identificirana kao odgovorna
za prepoznavanje oblika slova i prijenos
slova u zvukove. Čitanje je također pojačalo povezanost bijele tvari, koja je
odgovorna za prijenos informacija. Autori studije smatraju da rezultati njihova
istraživanja mogu pomoći u razumijevanju
disleksije.
Pokušajte nakon što ste pročitali ovu
kolumnu zamisliti što se tijekom i nakon
sata sve događa u glavama vaših učenika, jesu li obje moždane polutke aktivne
ili jedna od njih spava. U jednome ćemo
se sigurno svi prosvjetari složiti, a to je da
je naša uloga kao učitelja iznimno važna u
životima naših učenika.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Pravo na plaÊeni dopust
?
Pedagoginja osnovne škole zatražila je dva slobodna dana za kćerkino vjenčanje. Može li joj se za tu svrhu odobriti plaćeni dopust?
Budući da se sredstva za plaće i ostala
materijalna prava iz radnog odnosa zaposlenih u školama osiguravaju u državnom
proračunu, kolektivnim ugovorima, temeljnim i granskim, određena su prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika
škola. Pravo na plaćeni dopust određeno
je sljedećim kolektivnim ugovorima: Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN
br. 84/07.) i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama
(NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.),
kao pravo na određeni broj radnih dana
koji pripadaju radnicima za konkretne slučajeve. Stoga radnik može ostvariti pravo
na broj dana plaćenog dopusta samo za
slučajeve koji su određeni kolektivnim
ugovorima. Plaćeni dopust za vjenčanje
djeteta nije pravo koje je kolektivim ugovorom, temeljnim ni granskim, određeno kao
pravo na plaćeni dopust, zato se pedagoginji škole to pravo ne može niti odobriti.
?
Učiteljica radi u školi od kraja 2008.
godine kao zamjena. Za 2009.
iskoristila je puni godišnji odmor. Učiteljica koju zamjenjuje vratit će se na
rad krajem ožujka 2010. Zamjena očekuje puni godišnji odmor, jer smatra da
će nakon više od šest mjeseci rada bez
prekida, nakon korištenja godišnjeg
odmora za 2009. godinu (od 1. rujna)
ponovno ostvariti pravo na puni godišnji odmor u 2010. Pripada li joj pravo
na puni godišnji odmor ili samo pravo
na razmjerni dio godišnjeg odmora za
2010. godinu?
Sukladno članku 58. Zakona o radu
(NN br 149/09.), radnik koji se prvi put
zaposli ili koji ima prekid rada između
dva radna odnosa dulji od osam dana
stječe pravo na godišnji odmor određen
na način propisan odredbom članka 55.
i članka 56. ovoga Zakona nakon šest
mjeseci neprekidnog rada. Šest mjeseci neprekidnog rada uvjet je za stjecanje prava na puni godišnji odmor, no u
jednoj kalendarskoj godini. Ako je učiteljica iskoristila puni godišnji odmor za
2009. godinu u prošloj godini, ne može
s početkom školske godine 1. rujna
2009. započeti brojati mjesece za novi
godišnji odmor za iduću godinu. Pravo
na sljedeći godišnji odmor počinje se u
njezinu slučaju računati za 2010. godinu
od 1. siječnja 2010. U slučaju prestanka
ugovora o radu ona može ostvariti samo
pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora prema članku 59. stavak 1. podstavak
3. Zakona o radu, prema kojemu radnik
ima pravo na dvanaestinu godišnjeg
odmora na način propisan odredbom
članka 55. i članka 56. ovoga Zakona
za svakih navršenih mjesec dana rada u
slučaju ako radni odnos prestane prije
1. srpnja.
?
Je li rješenje o tjednim i godišnjim
obvezama učitelja i stručnih suradnika upravni akt? Škola je dobila
usmenu primjedbu iz Ureda državne
uprave da bi to rješenje o tjednim
i godišnjim obvezama moralo biti
upravni akt.
Rješenje o tjednim i godišnjim obvezama učitelja i stručnih suradnika koje se
donosi na temelju članka 104. Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi (NN br. 87/08., 86/09.) kao i članka
52. Kolektivnog ugovora za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama (NN br.
80/02., 174/04., 94/05., 28/06.) pojedinačni je akt kojim se propisuju tjedne i
godišnje obveze iz radnog odnosa, a koje
nije upravni akt.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Cjelodnevna
nastava
Problemi suvremenih obitelji zaposlenih roditelja
postavljaju pred škole zahtjev preuzimanja sve veće
uloge u brizi, obrazovanju i odgoju svojih učenika. U
obrazovnom sustavu djelomično rješenje nalazimo u
organizaciji produženog boravka učenika u školi. Ovaj
oblik organizirane i kvalitetne brige o djeci prepoznajemo kao prijelazni oblik prema cjelodnevnoj nastavi.
Državni pedagoški standard definira da je cjelodnevna nastava ona koja se ostvaruje tijekom dana, u pravilu od 9 do 16 sati za iste učenike, s intervalima izvanškolske i izvannastavne aktivnosti. Cjelodnevna nastava
tako predstavlja rad u jednoj smjeni za učenike koji će
u vremenu boravka u školi, uz svladavanje nastavnog
programa, napisati domaće zadaće i pohađati izabrane izvannastavne aktivnosti. Za razliku od produženog
boravka učenika, cjelodnevna nastave najčešće se organizira od
prvog razreda u uvjetima kada jedan odjel
trajno čini skupinu za
koju se nastava organizira po načelima cjelodnevne nastave. Budući
da lokalne samouprave
preuzimaju financiranje
nastavnoga kadra, roditeljima i ovdje ostaje
obveza sufinanciranja,
najčešće cijene prehrane.
Temeljni uvjeti za
organiziranjem cjelodnevne nastave pretpostavljaju osiguravanje
trajnog,
prikladnog
prostora za učenike
opremljen ne samo kao
učionica, već i kao prostor za slobodno vrijeme. U tom
je prostoru nužno omogućiti i prostor za odlaganje
udžbenika i ostalih stvari potrebnih za nastavu. Dakle,
u idealnih uvjetima u cjelodnevnoj nastavi učenici bi
u ponedjeljak došli u školu s udžbenicima i ponijeli ih
kući na kraju tjedna, u petak, a sve školske obveze
ispunili bi u školi. Cjelodnevnu nastavu u timskom radu
izvode dvije osobe, učitelji razredne nastave kojima se
dijele radne obveze prema sklonostima, npr. jedna predaje matematiku i odgojne predmete, a druga hrvatski
jezik, prirodu i društvo te preuzima obveze razrednika. U nastavni se proces prema rasporedu uključuju i
ostali učitelji predmetne nastave. Raspored sati može
biti fleksibilniji, ali usklađen s ostalim školskim aktivnostima.
Organizacija cjelodnevne nastave omogućava provođenje dopunske nastave prema potrebi, neposredno nakon sata, kao i visoku individualizaciju rada, uz
mogućnost organiziranja integriranog poučavanja i
učenja, timsko suradničko učenje, fleksibilnost u radu.
Rad u cjelodnevnoj nastavi za učitelje koji je izvode
nešto je složeniji, jer zahtijeva dulji boravak u neposrednom radu s učenicima, ali i veći psihički napor,
potrebu intenzivnijega suradničkog rada sa sustručnjakom. Dio roditeljskih obveza oko domaćih zadaća
preuzimaju učitelji u školi, pa je u višim razredima čest
problem uspostavljanja navike pisanja domaćih zadaća
kod kuće, bez nadzora učitelja.
Cjelodnevna se nastava, uz osiguravanje tehničkih
i kadrovskih uvjeta, temelji isključivo na izričitom pristanku roditelja i zahtijeva kontinuirano uključivanje
svih učenika, jer svako odustajanje od uključenosti u
skupinu, primjerice zbog financija, onemogućava provedbu cjelodnevne nastave uz sve prednosti, a predstavlja i rizik. Financiranjem i ovog oblika nastave iz
nadležnog ministarstva i taj će rizik nestati.
Cjelodnevna
nastava predstavlja rad u jednoj
smjeni za učenike
koji će u vremenu
boravka u školi,
uz svladavanje
nastavnog programa, napisati
domaće zadaće i
pohađati izabrane izvannastavne
aktivnosti
20
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Zadruga Krtol školski je
Učenici su vrlo vješti u izradi krtola,
specifičnih košara od šiblja, formiranju
etnozbirke, izradi nošnje Rogoznice i
njezine okolice, destilaciji eteričnih ulja
lavande i ružmarina, izradi ekosapuna i
mazarata, berbi maslina pa čak i
proizvodnji vlastitoga maslinova ulja
R
ogoznica je najjužnija općina Šibenskokninske županije i
ima 3100 stanovnika.
Osnovna škola danas ima svega
156 učenika koji nastavu pohađaju u devet razrednih odjela,
četiri razredne i pet predmetne
nastave. Najveći broj učenika bio
je 1964./1965., kad su školu pohađala 354 učenika. Od tada broj
učenika pada pa je godine 1986.
u školi bilo samo 129 učenika, da
bi rastao do 2002./2003., kada je
219 učenika pohađalo nastavu.
Ravnateljica Diana Goleš pojašnjava da se nastava od osnutka
prve škole prije dalekih 170 godina održavala u Kapelanovoj
kući, potom od 1960. godine u
zgradi u starom dijelu mjesta na
otoku, a od 17. svibnja 2006. u
novoizgrađenoj zgradi. U skladu s podnebljem, školska zgrada
okružena je maslinikom, kamenjarom s kaktusima, začinskim
biljem i mediteranskim vrtom.
Najbolji iz geografije,
matematike i
engleskog
Ravnateljica Goleš s ponosom
ističe da se učitelji vrlo rado i redovito stručno usavršavaju, jer
znaju da time podižu razinu kvalitete nastave, a to je u interesu
djecu, njihovih roditelja, pa i samoga nastavničkoga kadra. Većina učitelja tako je položila ECDL
tečaj informatike, a od predmeta
su nestručno zastupljeni jedino
fizika i njemački jezik. Međutim,
u svim oblicima nastave koriste
se najsuvremenije metode rada,
a relativno malo učenika ima barem jednu prednost; lakše se radi
Proizvodi školske zadruge oduševljavaju gdje god budu prezentirani
Ravnateljica Diana Goleš
u manjim grupa te se ostvaruje
kvalitetan individualizirani rad s
djecom.
U OŠ Rogoznica trenutačno
rade četiri učitelja razredne kao i
18 učitelja predmetne nastave.
- Nažalost, nemamo dovoljno
stručnih suradnika. Naša pedagoginja Nedjeljka Babić radi na
pola radnog vremena, a defektologinja Amneris Jurin tek petinu.
A s obzirom na sve veće probleme
kod djece potrebno nam je povećanje radnog vremena pedagoga
te da dobijemo psihologa barem
na pola radnog vremena. Ipak,
među učiteljima vlada ugodna
atmosfera. Znamo zajedno provoditi slobodno vrijeme u zajedničkim izletima i putovanjima i
time se bolje upoznavati i timski
funkcionirati, govori Goleš.
Škola je vrlo moderno izgrađena i svaka učionica ima svoj
kabinet. Redovito se nabavljaju
najsuvremenija nastavna sredstva i pomagala. U cijelosti su
umreženi i svim je učiteljiima
Crtice iz povijesti
Opismenjavanje na području Rogoznice veže
se uz ime župnika Ivana Bulića, koji je 1840.
godine poslan u Rogoznicu na otvor niže pučke škole, gdje je opismenjavao pučanstvo i bio
svećenik. Dokument koji ukazuje na taj datum
pronađen je u Biskupskom arhivu županije. To
je i bilo logično, jer su se u to vrijeme jedino svećenici bavili opismenjavanjem pučanstva. Od
1857. niža pučka škola stalnije djeluje te je pohađaju 42 učenika.
Tijekom Prvoga svjetskog rata škole prestaju
s radom zbog neimaštine, gladi, bolesti i odlaska u austrougarsku vojsku, a rogoznička škola
ponovo s radom počinje 1921. godine. Tridesetih godina prošlog stoljeća u Rogoznici je škola
mješovitoga karaktera, a učiteljice su Milica Grgovac i Marija Kaleb. Godine 1933. počela je s
Slavica Radić je dobila
županijsko priznanje za
Dan učitelja
omogućen pristup i rad na internetu. Stručnu, pak, literaturu,
kao i brojne lektirne naslove nudi
školska knjižnica s više od 4000
naslova za učenike i 1500 naslova namijenjenih nastavničkom
kadru.
Učenici često sudjeluju na
mnogim natjecanjima. Najbolji
rezultati su obično iz geografije, za što je zaslužna nastavnica
radom škola u Sapinim Docima, a godinu dana
kasnije u Jarebinjaku.
Tijekom Drugoga svjetskog rata nastavu su
izvodili talijanski učitelji, a od 1945. do 1947.
grade se nove škole i poboljšavaju uvjeti za
boravak učenika i učitelja. Prvih poslijeratnih
godina rade četverorazredne Narodne osnovne škole u Sapinim Docima, Ražnju i Dvornicama.
Školske godine 1956./1957. škola u Rogoznici postaje sedmogodišnja, a godinu dana
kasnije osmogodišnja. Sredinom siječnja 1966.
OŠ Rogoznica dobila je prostorije koje i danas
koristi. Od početka devedesetih nema više područnih škola, a početkom Domovinskog rata u
Rogoznicu dolaze prognanici iz drugih dijelova
Hrvatske kao i izbjeglice iz BiH. OŠ Rogoznica
ukupno ima 170 učenika, od kojih je 136 domaćih, devet prognanih i 25 izbjeglica iz BiH. (bn)
Skijanje u Sloveniji
Dio školskog vrta sa
začinskim biljem
Nada Balov, koja predaje i povijest, kao i iz engleskog jezika,
koji predaje Maja Janković.
- Početkom veljače učenici
naše škole prema ideji naše nastavnice povijesti i geografije
Nade Balov organizirali su prikupljanje finacijskih sredstava
za Haiti. Roditelji učenika i učitelji donirali su kolače koje smo
prodavali u školi, ali i u samom
mjestu. Sva prikupljena sredstva
položili smo na račun Crvenoga
križa.
Učenici mogu učiti dva izborna jezika: talijanski, i to već niz
godina, a predaju ga Ines Markoč
i Danijela Kenđel, te njemački
jezik, koji zasad nije stručno pokriven, iako su učenici i ovako
dosta dobri u svladanju njemačkih jezičnih izazova.
21
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
www.skolskenovine.hr
170 godina školstva u Rogoznici
i mjesni brend
Rogoznica zaista provodi mnogo aktivnosti. Prije dvije godine
nagrađeni su statusom ekoškole,
a godinu dana ranije osnovali su
učeničku zadrugu Krtol, koju
vode učiteljice Elvira Vukorepa i Maja Ercegović, što je bio
pun pogodak. Zadrugari se bave
izradom krtola, stari zanat izrade
mentorica Jasna Dodić-Matošin.
Nemaju dvoranu
pa maksimalno
koriste igralište
Božićna priredba učenika drugog razreda
Zadrugari su postali
pravi majstori u pletenju
krtola
Majstori u
pletenju krtola
Ne smijemo zaboraviti ni
zasluge nastavnika iz matematike i fizike Josipa Ercegovića,
jer su i iz njegovih predmeta
učenici na natjecanjima pokazali jako dobro znanje.
Kroz razgovor s ravnateljicom spoznali smo da se u OŠ
Dobrotvorna prodaja kolača
za potresom pogođeni Haiti
Smotra održivog razvoja obale i otoka “Argonaut” u Tisnom
specifičnih košara od šiblja kojem prijeti zaborav, formiranjem
etnozbirke, izradom nošnje Rogoznice i njezine okolice, destilacijom eteričnih ulja lavande i
ružmarina, izradom ekosapuna i
mazarata, berbom maslina i proizvodnjom vlastitoga maslinova
ulja. Izrađujemo i keramičke
suvenire s motivima Rogoznice,
objašnjava ravnateljica:
- Planiramo za proljetne praznike odraditi radionice keramike za naše učenike i sve koji su
zainteresirani u našem mjestu.
U cijeloj priči oko učeničke zadruge veliku ulogu imaju zainteresirani roditelji i vanjski suradnici koji nam pomažu. Iako
zadruga radi tek tri godine, već
smo uspješno sudjelovali na Državnoj smotri školskih zadruga
u Poreču.
Spomenuli smo ekološku grupu koju vodi nastavnica biologije i kemije Jasna Tomić, koja
priprema sve ekoaktivnosti, te
učiteljica razredne nastave Slavica Radić, koju od milja zovu
školska ekosavjest. Upravo je
ona prije nekoliko godina s učenicima uspjela dobiti kontejnere
za razvrstavanje otpada. Naime,
pisali su o toj potrebi i problematici Općini i nadležnom ministarstvu okoliša te dobili novac
za kupnju kontejnera. Timski
ekološki duh razvijali su i nedavno obilježavanjem Međunarodnog dana voda, kroz istraživanje
voda svog zavičaja. Učenici su
bili upoznati s barama i lokvama
rogozničkoga kraja za koje nisu
ni znali, posebno bunari iz kojih
su ljudi u prošlosti crpili vodu
za piće i pranje. Zanimljivi su
im bili arteški bunari iz turskog
vremena, koji se nalaze u okolici Rogoznici, i kojima prijeti
zatrpavanje, a imaju povijesnu
vrijednost.
Njeguje se ovdje i glazbena
kultura, kako u nastavi, tako i
kroz izvannastavne aktivnosti.
Lani je formiran dječji orkestar
u kojem profesor glazbene kulture Ivo Žepina poučava učenike
sviranju harmonike udaraljki,
gitare i sintisajzera. Od prošle
godine postoji mandolinski sastav u sklopu KUD-a Tomislav,
u kojem učenici sviraju, a škola
je jedan od glavnih organizatora
mjesnih maškara na kojim sudjeluju i poznati pjevači.
Ove su se godine najmlađi,
pak, iskazali dramskom točkom
Snjeguljica i sedam patuljaka,
koju je pripremila učiteljica
Škola u Rogoznici vrlo je ponosna što je uključena u projekt
međunarodne razmjene učenika. Tako se susreti s učenicima
iz Slovenije, točnije OŠ Janka
Modra, Dol pri Ljubljani, organiziraju drugu godinu zaredom.
Ravnateljica nam pojašnjava da
taj projekt izvanredno funkcionira, jer učenici međusobno upoznaju različite kulture i običaje
te se uče toleranciji, koja je bila
tema prošlogodišnjeg projekta
simbolično imenovanog AlpeJadran. Ove će godine učenici s
vršnjacima iz Slovenije podizati
međusobnu ekološku svjesnost i
raditi na zaštiti okoliša.
Osim toga, škola se bavi i izdavaštvom. Tiskan je nedavno petnaesti broj školskog lista
Zmajevo oko, u kojem o svim
značajnijim događajima piše
novinarska grupa na čelu s voditeljicom Amalijom Pancirov,
nastavnicom hrvatskog jezika. A
u tijeku je izrada i drugog broja
biltena o prošlosti Rogoznice i
okolice, u kojem će se podsjetiti
na tradicionalne plesove i pjesme
toga kraja.
- Veliki nam problem predstavlja nedostatak sportske dvorane,
za koju postoji planiran teren,
potrebna projektna dokumentacija, čak je prošao i natječaj za
njezina izvođača, ali sve je stalo.
Šteta, jer Rogoznica je mjesto
koje je imalo mačevalački klub
kad mnogi u Dalmaciji nisu znali ni da taj sport postoji. Danas,
iako nemaju dvoranu, maksimalno koriste školsko igralište
i pitomu mediteransku klimu.
Novi nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture Domagoj Smolić
potencira kod učenika sudjelovanje u mnogo aktivnosti, pa tako
uspješno nastupaju u nogometu,
rukometu, stolnom tenisu, badmintonu ili krosu. Također, učenici u izvanškolskim aktivnostima sudjeluju u karataškom klubu
Zmajevo oko, mažoretkinjama,
nogometu.
- Škola smo koja jako dobro
surađuje s Općinom koja nam
kad god je to potrebno pomaže,
a ni veza s Europom nije nam
strana. Samo se u cijeloj ovoj
priči nadamo da će biti više učenika i da će prestati tendencija
padanja njihova broja, zaključuje Goleš.
Branko NAĐ
suradnici javljaju
22
www.skolskenovine.hr
VARAŽDIN
Izložba fotografija
Osim nastavom,
bavimo se i drugim
stvaralaštvom
D
a bi učenicima, djelatnicima, ali i drugim zainteresiranim
osobama predstavili svoje profesore koji se, uz izvođenje
nastave, bave i drugim stručnim, književnim, umjetničkim i
stvaralačkim radom, u Gospodarskoj školi u Varaždinu organiziran
je susret s profesorima književnicima, a potom upriličena izložba
fotografija i predstavljanje umjetničkoga rada profesorice engleskoga jezika Vanje Perši, koja se već šest godina bavi fotografijom.
Fotografsku abecedu izvrsno je naučila od uglednoga varaždinskog
fotografa Krune Sudeca. Radovi profesorice Perši objavljivani su u
promotivnim materijalima Turističke zajednice Varaždinske županije i u monografiji Hrvatsko zagorje u slici i riječi u izdanju Stanek
d.o.o.
Tom prvom samostalnom izložbom fotografija, nazvanom Tri kolekcije i maleni dodatak, prikazan je dio njezina umjetničkoga i stvaralačkoga rada kroz 11 fotografija, koje formatom, sadržajem, tematikom i tehnikom privlače pozornost i promatraču nude jedinstveni
vizualni doživljaj. U pripremanju i osmišljavanju izložbe autorici je
pomogao profesor Zoran Mihalina.
Izložbu je prigodnom riječju otvorila ravnateljica Katica Kalogjera Novak, a stručnu prosudbu fotografija priopćila je profesorica
Gordana Kokanović-Krušelj. U toj prosudbi, objavljenoj i u katalogu, kazala je, među ostalim, da se ovom prvom izložbom autorica
predstavila kao fotografkinja zanimljivih i svježih ideja, spremna na
istraživanje, a nadasve kompetentna u samoj izvedbi. Iako su neki
ciklusi naznačeni s po nekoliko radova, zbog kompleksnosti ideje u
sebi nose potencijal prerastanja u širi opus, dostojan zasebne tematske izložbe.
I dok te prekrasne fotografije profesorice Vanje Perši krase prostor
Gospodarske škole, valja se nadati da će se stvoriti mogućnosti i za
organiziranje i drugih tematskih izložbi.
Mira Šincek
SREDIŠĆE OB DRAVI
N
Međunarodni
debatni turnir
a međunarodnom turniru u debati, u velikoj konkurenciji od
25 ekipa iz Slovenije, Hrvatske, Moldavije i Bugarske, učenici Osnovne škole Trsat u Rijeci odnijeli su četiri pobjede
od ukupno pet debatnih kola. Učenici Osnovne škole Trsat Vilim
Barać, Lucija Gašparac, Natali Bilandžija i Nives Petrović pod vodstvom pedagoginje Jadranke Perković-Sušanj i bivše učenice, a sada
studentice Dore Karmelić sudjelovali su na međunarodnom turniru u
debati, u Osnovnoj školi Središče ob Dravi u Sloveniji.
Turnir je održan u organizaciji Zavoda za kulturo dialoga Za in
proti i OŠ Središće ob Dravi, a iz Hrvatske su na turniru sudjelovale
OŠ Trsat iz Rijeke i OŠ Jure Kaštelana iz Zagreba. Debata se odvijala
isključivo na engleskom jeziku
na teze Zaštita okoliša važnija je od ekonomskog razvitka
(Environment protection is
more important than economic
growth) i Prednosti iskorištavanja obnovljivih izvora energije (Electricity from renewable energy sources is better
than nuclear electricity), kao i
na nepripremljenu tezu za koju
su natjecatelji imali sat vremena za pripremu, sami, bez pomoći voditelja ili interneta.
Učenici OŠ Trsat bili su vrlo
uspješni i posebno su ponosni
što im je to bilo prvo međunarodno natjecanje u debati.
Osim debatiranja, učenici su
imali prilike steći nove prijatelje iz drugih zemalja.
Morena Mičetić
U konkurenciji 25 ekipa iz Slovenije, Moldavije i Bugarske trsatski
su učenici pobijedili u
četiri od ukupno pet
kola
ZAGREB
Gospodarska škola
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
Osnovna škola
Ivana Gundulića
Nastava i na mađarskom
U
Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Zagrebu
od 1996. školuju se i učenici mađarske nacionalnosti te djeca mađarskih državljana koji
privremeno rade u Zagrebu. Broj se djece u mađarskom razrednom odjelu tijekom godina mijenjao,
a sada su u školi dva kombinirana razredna odjela.
Nastava je organizirana prema modelu B, jer su roditelji s područja Zagreba smatrali da djeca trebaju
proći dvojezično školovanje kako bi se bez teškoća
uključila u program hrvatskih škola nakon četvrtoga
razreda.
Učenici se po modelu B školuju u dvojezičnom
kombiniranom razrednom odjelu do četvrtoga razreda i za njih je organizirana cjelodnevna nastava.
Za svu djecu u Hrvatskoj koja se školuju na mađarskom jeziku udžbenike i radne materijale nabavlja
Savez mađarskih prosvjetnih djelatnika Hrvatske.
Mađarski je jezik obvezni predmet, a i nastava
Osim
prirode i društva te glazbene kulture održava se
mađarskoga
na mađarskome jeziku.
jezika,
Osim nastave hrvatskoga jezika, na hrvatskoučenici uče o
me se jeziku održava i
mađarskoj
nastava matematike, likovne kulture te tjelesne
povijesti,
i zdravstvene kulture.
nacionalnoj
Učenici su uključeni u
redovnu nastavu englekulturi i
skoga jezika te u izbornu nastavu vjeronauka i
zemljopisnim
njemačkoga jezika. Reobilježjima
dovito pohađaju školu
u prirodi te sve oblike
Mađarske
izvanučioničke i terenske
nastave. Sudjeluju u svim
aktivnostima i događanjima u školi. Nakon završenoga četvrtoga razreda učenici nastavljaju školovanje po modelu C - njegujući
mađarski jezik i kulturu. Učenici različite dobi dolaze
iz cijeloga Zagreba i u školi u Gundulićevoj ulici subotom prijepodne imaju nastavu. Osim mađarskoga
jezika, uče o mađarskoj povijesti, nacionalnoj kulturi
i zemljopisnim obilježjima Mađarske. Uključeni su i
u brojna događanja koja organiziraju Mađarsko kulturno društvo i Zajednica Mađara Zagreba.
U školi se redovito obilježavaju mađarski nacionalni praznici, organiziraju priredbe s tradicionalnim narodnim plesovima i glazbom, a gosti često
Gledaj i ponovi
dobiju i mađarske specijalitete. Zahvaljujući Janošu
Liki i Dubravku Furlanu, učenici su i aktivni članovi
Mađarskoga skautskoga odreda Nikole Zrinskoga.
Uspješna suradnja ostvaruje se i s Dječjim vrtićem
Potočnica, koji također ima dvojezični hrvatskomađarski program pa djeca iz tog vrtića najčešće
nastavljaju školovanje u Gundulićevoj školi. Već
nekoliko godina učenici vrlo uspješno sudjeluju i na
Državnom natjecanju u recitiranju na mađarskom
jeziku u Osijeku.
Škola surađuje i s Mađarskim veleposlanstvom,
a predstavnici veleposlanstva redovito posjećuje
školu za blagdane. Posljednjih pet godina uspješno
surađuju i s Osnovnom školom Budai Városkapu iz
Pečuha. Skupine učenika dopisuju se i posjećuju,
a nastavnici razmjenjuju stručna iskustva. Prošlih
su godina mali Mađari bili hrvatski gosti u školi u
prirodi na Sljemenu i u Crikvenici, a oni su tijekom
ljetnih praznika bili domaćini zagrebačkim učenicima na Balatonu. Prije dvije godine prijatelji su im
postali i učenici iz škole Szoboszóli Úti Általanos
Iskola iz Debrecena s kojima sudjeluju u zajedničkom europskom projektu o prirodnim, kulturnim i
nacionalnim vrednotama Hrvatske i Mađarske.
Takvom međunarodnom suradnjom učenici proširuju znanja, upoznaju nove krajeve i ljude, sklapaju prijateljstva te razvijaju osjećaj za prihvaćanje
različitosti. Općenito može se reći da tim programom obogaćuju svakodnevni život i rad u školi, a
mali Mađari jesu i ostat će rado prihvaćeni učenici u
Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Zagrebu.
Višnja Reljić
VARAŽDINSKE TOPLICE
Osnovna škola Antuna
i Ivana Kukuljevića
Učionica kao pozornica
Pjesme trubadura
odjekivale su učionicom, dok su učenice
prikazale srednjovjekovnu modu
U
čenici Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića iz
Varaždinskih Toplica zajedno su sa svojim učiteljem glazbene kulture Zlatkom Piplekom,
pokazali kako učionica može postati pozornica. Pjesme trubadura
odjekivale su učionicom uz pratnju učitelja na blok-flauti te učenika na bisernici, dok su učenice
prikazale srednjovjekovnu modu.
Trubadurima se pridružio i žongler.
Žongleri su u povijesti bili ljudi
iz puka i putujući glazbenici koji
su pratili trubadure. Glavni je motiv trubadurskih pjesama ljubav,
stoga su učenici udvarajući učenicama pokazali kako se pleše srednjovjekovni ples trotto.
Ples trotto kao pedagoški motiv
Da su učenici uspjeli zagrijati
atmosferu govori i činjenica da
tom srednjovjekovnom plesu nije
odoljela ni ravnateljica Goranka
Štefanić, dok je pedagoginja Her-
mina Koren zasvirala bugariju i
podsjetila se na svoje osnovnoškolske dane u tamburaškome orkestru.
A. V.
suradnici javljaju
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
23
www.skolskenovine.hr
MAHIČNO
Ivanine
poruke i pouke
Osnovna škola
Kako do škole bez nasilja
NAŠICE
Cilj je projekta
povećati razinu
osviještenosti o
problemima kod
djece, školskih zaposlenika, roditelja
i lokalne zajednice
Nadareni glazbenici
Nastavljena obiteljska
tradicija
Sestra i brat Andrea i
Dean Kopri postižu sve
zapaženije glazbene
uspjehe
D
a je obitelj osnova i podrška za sveobuhvatni razvoj
čovjekovih intelektualnih
i duhovnih mogućnosti, kao i talenata, jasno se vidi i po zapaženim uspjesima koje postižu sestra
i brat Andrea i Dean Kopri. Oni su
nasljednici svojih glazbeno nadarenih roditelja Marine i Daniela
Kopri. Od djetinjstva roditelji su
u njih utkali puno ljubavi, a iz te
ljubavi rodili su se mladi glazbeni talenti. Andrea i Dean Kopri
glazbeni su tandem koji se stalno uspinje stepenicama uspjeha.
Još od djetinjstva nerazdvojni su
i svoje glazbeno umijeće stalno
uzajamno dopunjuju i dograđuju.
Gdje god nastupaju, nadahnućem
i zanosom podižu gledatelje u
dvorani na noge. Njihova glazba
proizlazi iz titraja srca i prati ritam
prirode koja nas okružuje.
Profesorica Andrea Kopri i njezin mlađi brat Dean, student pete
godine (prve godine diplomskoga
studija) na Umjetničkoj akademiji
u Osijeku, još su jednom dokazali da bratsko-sestrinska ljubav
uvijek donosi zadovoljstvo življenja u svakom segmentu života.
Našički dječji zbor među najboljima
Naime, na ovogodišnjem natjecanju dječjih pjevačkih zborova u
Primoštenu dječji zbor Osnovne
glazbene škole Kontese Dore iz
Našica, kojemu je voditeljica Andrea Kopri, a njezin brat Dean korepetitor, osvojio je drugu nagradu, iako zbor u OGŠ djeluje tek
dvije godine i bolji od njih bio je
samo dječji zbor iz Splita.
Za njih dvoje početak ove natjecateljske godine počeo je na
Državnom natjecanju u Opatiji na
kojem su Andrea kao voditeljica i
Dean kao svirač u dva tamburaško-teoretičarska komorna sastava,
osvojili dvije državne nagrade.
Profesorica Andrea je i s komornim sastavom tamburaša iz OGŠ
Kontese Dore osvojila državnu nagradu na istom natjecanju. Mnogi
su članovi tamburaškoga sastava
učenici OŠ kralja Tomislava iz
Našica. Od ove školske godine
Dean dirigira tamburaškim orkestrom Slavonskoga tamburaškog
društva Paje Kolarića iz Osijeka,
a Andrea ravna pjevačkim zborom
iz Našica. Oboje pomažu u radu
tih glazbenih aktivnosti.
Dean je dobitnik stipendije za
najbolje studente ove akademske
godine, a Andrea je dobila Rektorovu nagrade 2005. U pripremi
je njihov zajednički mjuzikl Dva
svijeta. Nastupaju redovito i na
humanitarnim i drugim koncertima pa za njih vrijedi ona misao:
- Za mene postoji samo putovanje
putovima koji imaju srca. Tuda ja
putujem, i jedini dostojan izazov
je da se taj put prijeđe sav i do
kraja.
Đurđica Zailac
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
svakidašnjica
Sigurno i poticajno okruženje
vršnjačkoga nasilja. Svaki novi slučaj izaziva nevjericu da se nasilno ponašanje djece događa prečesto i
u različitim oblicima. Želimo biti spremniji u prepoznavanju nasilnoga ponašanja i pravodobnom i
primjerenom djelovanju. Najvažniji nam je zadatak
osposobiti učenike da znaju prepoznati nasilničko ponašanje da ne postanu žrtve ni nasilnici. Bezuvjetnu
podršku dobili smo od svih roditelja i javnosti. Financijsku potporu dalo nam je Gradsko poglavarstvo
Karlovca u sklopu projekta Grad prijatelj djece - kazala je ravnateljica.
Učenici tijekom provođenja projekta sve više primjećuju vršnjačko nasilje i reagiraju na nj.
Znaju okarakterizirati nasilničko ponašanje i očekuju da se sankcionira. Učenici trećega razreda znaju da je guranje,
ruganje, tučnjava,
ružne riječi i slični
postupci izraz nasilničkoga ponašanja,
jer se time vrijeđa druge učenike.
Znaju također da se
treba ispričati kada
se povrijedi prijatelja, valja mu pružiti ruku, pomoći u
učenju i igrati se sa
svima. Misle da ima
manje nasilničkoga ponašanja jer o
tome mnogo govore i raspravljaju uz različite igre,
priče i primjere na satovima razrednika. Žele surađivati i s drugim odgojnim i obrazovnim ustanovama
koje su prepoznale važnost tog projekta i tako zajedničkim koracima odgojiti pozitivno izgrađene ljude, a
nasilno ponašanje među budućim mladim naraštajima
svesti na minimum. Nadaju se da će škola tako postati
i ostati mjesto sigurnoga i poticajnoga okruženja.
Jasmina Štefan
Naša
U
čiteljsko vijeće Osnovne škole Mahično donijelo je odluku o uključivanju škole u UNICEFov projekt Za sigurno i poticajno okruženje u
školama. Cilj je tog projekta povećati razinu osviještenosti o problemima kod djece, zaposlenika škole,
roditelja i lokalne zajednice. Važnu ulogu u projektu
imaju i roditelji koje educiraju u školi o roditeljskim
odgojnim stilovima. Projekt se sastoji od sedam koraka nakon čega se stječe priznanje Škola bez nasilja. U
provedbi programa pomaže pedagoginja u Osnovnoj
školi u Vrbovskom Tanja Jakovac.
Učenici su sa zanimanjem pristupili provedbi projekta i donijeli svoje razredne vrijednosti, pravila ponašanja i posljedice ako ih prekrše. Osobito pozitivno
ističe se tim vršnjaka pomagača, promicatelja ideje
podrške, suradnje i nenasilničkoga ponašanja koji
okuplja i educira školska psihologinja Ana Sutlić.
Njima se vršnjaci mogu obratiti kad imaju probleme.
U sandučić povjerenja učenici stavljaju svoja pitanja
o različitim problemima te dobivaju stručni odgovor
od školskoga tima. Veliku podršku u provedbi projekta pruža i ravnateljica Đurđa Starešinčić.
- U projekt smo ušli zbog osjećaja da smo bespomoćni i nedovoljno educirani u rješavanju problema
U
travnju su čak dva dana posvećena knjigama.
Prvi je na redu 2. travnja Međunarodni dan
dječje knjige, a onda 22. travnja slijedi Dan hrvatske knjige. Trudimo se obilježiti te dane na razne
načine, ali knjiga, koliko god joj na taj način dajemo
svoj obol, ipak ostaje negdje na polici više nego pred
našim očima. S jedne strane knjige se danas tiskaju u
velikim nakladama, ima ih na sve strane, daruju se,
razmjenjuju, dijele besplatno, a nedavno je bio i nekakav sajam gdje se sve prodavalo po kunu. Bilo je lijepo
vidjeti i čuti neke mlade ljude koji su nosili pune torbe
knjiga, a jedna je djevojka natrpala toliko knjiga da je
jedva nosila torbu. Objašnjavala je prijateljici da je to
možda glupo, ali ona obožava knjige.
Lijepo je to čuti, nažalost dosta rijetka pojava. Ima
ih koji se ni ne stide reći da nisu u životu pročitali
nikad nikakvu knjigu do kraja. Tako izgleda naš svijet
knjige, moramo se nekada ispričavati što volimo knjige, a ne tako davno tvrdili smo da je knjiga najbolji
čovjekov prijatelj. Netko zna i može živjeti od knjige,
istina to je prava rijetkost, neki čitav svoj život potroše
pišući knjige i to ih čini
sretnima. Ali samo
dobra knjiga moći će
usrećiti čitave naraštaje
svojih čitatelja.
Kad kod nas spomenemo dječju knjigu,
onda nam se neminovno nameće Ivana BrlićMažuranić kao najveće i
nezaobilazno ime, prva
spisateljica koja je napisala roman za djecu što
ga i današnja djeca mogu čitati i doživjeti kao zanimljivo štivo koje ima svoju trajnu ljepotu i privlačnost.
Zatim Ivanine bajke s likovima koji se lako pretaču iz
mašte u stvarnost i današnjoj djeci poručuju što je to u
ljudskom društvu, u prirodi, u čovjekovoj duši lijepo i
vrijedno, istinsko i pravedno.
Roditelji bi morali ponekad pročitati koju bajku
književnice i velike majke, koja je objedinila ljubav
prema knjizi i djeci. Neponovljivi i raznoliki likovi,
dobrodušni, naivni, hrabri, ustrajni u dobroti i ljubavi
prema ljudima nose i čuvaju u sebi plemenitost koja
razgaljuje i ohrabruje. Ivana Brlić-Mažuranić svojim
pričama o siromašnima, nesretnima, zaboravljenima
i zapostavljenima, koji na kraju ipak pronađu sreću,
priča djeci onu istinsku ljudsku priču koja nam je svima toliko potrebana, priču da dobar čovjek ipak poslije
svega nađe svoju sreću. Tako nam je potrebno čuti takve priče gdje su dobri sretni, a zli se pokaju i poprave
i našoj djeci bi ih, svakako morali češće pripovijedati.
U poplavi današnjih nevremena svake vrste koje
razjeda nepravda i nasilje svake vrste, danas kad jedni
umiru od gladi, drugi rasiplju na oružje i ratovanje,
treći bacaju sve u smeće, mogli bi nas još jedino spasiti pisci i ljudi koji su, vjerujući ljudima stvorili umjetnost koja afirmira tu ljudskost. Zabrinjava lakoća
kojom smo prihvatili tuđe, strano i čovjeku daleko
vjerovanje, da je novac jedina vrijednost, dovela nas je
do ruba bijede, ne toliko materijalne, jer mi još imamo
kruha i vode, ali smo velika duhovna sirotinja.
A Ivanine poruke, kao ona o staroj prezrenoj majci
koja se odriče svoje sreće i mladosti za sreću svoga
sina, govore o vrijednosti i snazi majčinske ljubavi bez
koje ne bi moglo biti ni života. Najmlađi unuk Potjeh
traži istinu u mudrosti, a zaboravi da je ona jedino u
ljubavi prema bližnjima. Ribar Palunko isto tako misli da je sreća u materijalnom blagostanju, a prezre
sreću koju mu pruža iskrena ljubav pa zbog toga pati
i stradava, a kada shvati što je u životu sreća, mora se
za nju žestoko boriti.
Kad već imamo dane kojima ćemo više-manje
obilježavati knjige, bilo bi najbolje da zavirimo u ono
bitno, što nam poručuju te knjige. Svi smo mi nekada i
nezahvalna djeca i lakomisleni unuci i nezadovoljnici
koji traže više materijalnih dobara, ali morali bismo
znati stati na kamen mudrosti koji nam pokazuje jedini ispravni put. Našoj djeci i našim učenicima svakako možemo kroz dobru knjigu pokazati bolji put,
što su radili i dobri pisci kao što je naša Ivana BrlićMažuranić pa ćemo tako najbolje obilježiti te dane
koji bi trebali pripasti knjigama, svakako samo onima
najboljima.
Našoj djeci i
učenicima svakako možemo kroz
dobru knjigu
pokazati bolji put,
što su radili i rade
dobri pisci
aktualno
suradnici
javljaju
24
www.skolskenovine.hr
BAKAR
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
KLENOVNIK
Pomorska škola
Osnovna škola grofa
Janka Draškovića
Uspjeh na natječaju
održive potrošnje
Tematska izložba
i radionica
Ostvarenjem
ekološkog projekta
smanjili su potrošnju
papira i tako sačuvali
šume, ali i uštedjeti
na vremenu i energiji
potrebnoj za kopiranje i printanje
P
Radionica u povodu Dana žena
U
Pomorskoj školi u Bakru u nazočnosti učenika, profesora i gostiju, otvorena je u povodu Međunarodnog dana
žena izložba likovnih radova profesora te škole. Prema
riječima školskoga knjižničara Nike Cvjetkovića, ovoga puta
afirmirane su kao autorice žene i postignuta njihova potpuna ravnopravnost s nastavnicima muškarcima. S 25 radova u različitim
tehnikama predstavili su se Katja Šepić i Nada Jovanović te Danilo Travalja i Igor Kregalj. Za tu prigodu učenici su pripremili
i predstavili zanimljiv projekt koji je obuhvatio rad u radionici,
gdje su obradili temu vezanu za 8. ožujka kako bi ga što bolje
upoznali, zabilježili, razumjeli i ne dopustili da se zaboravi.
U radionici je sudjelovalo
dvadesetak učenika od prvoga
S 25 radova u
do četvrtoga razreda, a voditeljica je bila pedagoginja Nada
različitim tehJovanović, koja je i osmislila
nikama predstavile projekt. Da bi u nekoliko tjedana ostvarili postavljeni zadasu se profesorice
tak, učenici su koristili različitu
Katja Šepić i Nada
literaturu u bogatoj školskoj
knjižnici u kojoj ima dovoljJovanović te njino materijala za proučavanje.
hovi kolege Danilo
U slobodno su vrijeme učenici
proučavali naslove radničkih
Travalja i Igor
novina i knjiga, strpljivo, polaKregalj
ko i pažljivo prelistavali i čitali
novinske članke te otkrivali podatke o sudjelovanju radnica u
štrajkovima, u borbi za jednakost i opće pravo glasa te ostvarenje njihovih socijalnih prava.
U radionici je omogućeno učenicima da sami kreiraju i potiču
stvaralaštvo, humanost i slične vrijednosti. Sav taj trud te ozbiljan i predan rad o značajnom datumu iz bliže i dalje prošlosti
učenici su uspješno predstavili prisutnima na vrlo prihvatljiv
način metodom čitanja kratkih odlomaka, poslovica, izreka i
sličnih materijala. Na opće zadovoljstvo učenicima su se pridružili i njihovi profesori čitajući poslovice i druge lapidarne
izreke.
Zabilježili smo sljedeće pročitane misli:
- Žena, sreća i vjetar kratko traju.
(Buda)
- Žene se ne uljepšavaju toliko za muškarce koliko
protiv žena.
(Carlo Goldoni)
- Ljubomora lakomislene žene pokazuje se u brakolomstvu, a
ljubomora kreposne žene u suzama.
(Arapska poslovica)
- Kada ti se žena obraća uvijek slušaj što ti govori očima.
(Victor Hugo.
- Najbolja je ona žena koja slušajući umije zapovijedati.
(Latinska poslovica)
- Neko vrijeme sam bio bogat, ali me tri stvari učiniše siromašnima: kocka, vino i žene.
(Latinska poslovica)
Hvalevrijedno je spomenuti da u bakarskoj Nautici već niz godina radionice tematski prate prigodne praznike i slična događanja, a namijenjene su učenicima iz Bakra, ali i riječkim srednjoškolcima, kao i drugim zainteresiranim građanima i udrugama.
- Ovakav prikaz sadržaja u suradnji učenika i njihovih nastavnika vrijedan je pažnje, a bio bi još uspješniji kad bi se u te radionice uključili i učenički roditelji - rekao je na kraju ravnatelj
Pomorske škole Gordan Papeš.
Ivan Šamanić
rojektom uštede Osnovna
škola grofa Janka Draškovića iz Klenovnika osvojila je drugo mjesto na natječaju
Održiva potrošnja kojega su početkom ove školske godine zajednički objavili Tehnix d.o.o. iz
Donjega Kraljevca, Udruga Una
terra i Udruga Lijepa naša. Na
natječaj su prispjela 44 projekta
u tri kategorije, a škola iz Klenovnika, iako formalno još nema
status ekološke škole, uspjela je
zalaganjem školskih ekoloških
koordinatorica Kristine Kruhoberec, Karmelke Car i Ankice
Džalto, u suradnji s ravnateljem
Mijom Barišićem, osmisliti projekt pod nazivom Uštede koje
planiramo ostvariti korištenjem
prenosive memorije na računalu.
Tim su projektom željeli postići ekološki učinak, štednjom papira sačuvati šume za buduće naraštaje, ali i uštedjeti na vremenu
i energiji potrebnoj za kopiranje i
Koordinatorica Kristina
Kruhoberec obrazlaže projekt
printanje. Naravno, iz svega toga
proizlazi i financijski efekt uštede koji su postigli smanjenom
upotrebom i kupnjom papira,
boje i tonera. Isto je tako važno
da su uspjeli smanjiti prostor za
odlaganje cijele hrpe dokumenata, mapa i fascikla u ormarima i
arhivima.
Vrlo su značajne i ekološke
uštede postignute primjenom
prenosive memorije i računala,
umjesto papira. Može se samo
zamisliti koje bi se ekološke, ali i
novčane učinke postiglo i drugdje
kada bi se sve škole i druge državne ustanove uključile u takav
projekt uštede, primjerice koliko
se tona papira uništi u Saboru na
tiskanje radnoga materijala.
Tim su projektom u Klenov-
TRPINJA
niku željeli potaknuti i druge na
primjenu računala i prenosive
memorije te pokazati kako se
može u okviru svojih mogućnosti pridonijeti održivoj potrošnji.
Novčane uštede možda i nisu
tako velike, ali ušteda papira
te racionalno uporaba tehnike i
opreme imaju veliku ekološku
vrijednost.
- Najvažnije je da smo tim projektom osvijestili činjenicu da
primjenom novih tehnologija ne
moramo nužno raditi protiv prirode, zagađujući je, nego da možemo djelovati i ekološki tako da
sačuvamo naše šume za buduća
pokoljenja, što je i cilj održivoga
razvoja - komentirao je ravnatelj
Mijo Barišić.
B. M.
Osnovna škola
Županijski prvaci iz
hrvatskoga jezika
Novinarska družina izdala je 11.
broj Našeg lista, koji je proglašen
najboljim u županiji i predložen
za državno natjecanje
O
snovna je škola u Trpinji mala, ima točno
stotinu učenika, a nastava se održava na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ipak, svake
godine učenici i njihovi učitelji vrlo uspješno sudjeluju na županijskim natjecanjima iz zemljopisa, matematike, kemije, hrvatskoga i njemačkoga jezika,
informatike i drugih predmeta. Profesorica mentorica hrvatskoga jezika Vesna Vujić godinama vodi
novinarsku družinu koja izdaje Naš list te organizira
dodatnu nastavu iz hrvatskoga jezika. Njezini učenici svake godine zapaženo sudjeluju na županijskim
natjecanjima.
Ove je godine učenica osmoga razreda Milica
Vujić osvojila prvo mjesto. Dokazala je da se i u
maloj školi može kvalitetno raditi te da se i u školi
u kojoj se nastava izvodi na manjinskom jeziku, velika pozornost pridaje i hrvatskome jeziku. Učenici
rado sudjeluju u svim nastavnim i izvannastavnim
aktivnostima vezanim uz taj predmet. Novinarska
družina izdala je 11. broj Našeg lista, koji je proglašen najboljim u županiji i predložen za državno
natjecanje. Isti je uspjeh postigao i učenik osmoga
razreda Aleksa Popović samostalnim novinarskim
radom Djeci treba dati jako puno ljubavi.
Naš list na županijskoj smotri Lidrana vrlo je nadahnuto predstavila glavna urednica Milica Vujić,
Predstavljanje školskoga lista
pokazavši da je jednako uspješna i kao novinarka.
Ona je, kaže, obična djevojka koja voli školu, osobito nastavu iz hrvatskoga i srpskoga jezika. Od petoga razreda članica je novinarske družine i svake je
godine aktivno radila na Našem listu dok nije zaslužila izbor za glavnu urednicu.
Na županijskom natjecanju iz hrvatskoga jezika
bila je i prošle godine te osvojila deseto mjesto.
Uporan trud i učenje donio je i rezultat i sad je županijska prvakinja! Nažalost, nedostaju joj dva boda
za državno natjecanje. Bila je uspješna i na županijskom natjecanju iz njemačkoga jezika. Ta tiha i
vrijedna djevojka primjer je kvalitetnoga rada u, po
broju učenika, maloj školi, ali velikoj po nastavnim
i izvannastavnim rezultatima. Svi su u školi ponosni
što su županijski prvaci u kvaliteti školskoga lista i
već se pripremaju za nastup sljedeće godine. V. V.
aktualno
mediji
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
25
www.skolskenovine.hr
U»ITELJI
PISCI
Miljenko
Buljac
MILJENKO BULJAC (Hrvace, 1951.) je pjesnik, novelist, esejist, kritičar, znanstvenik i
profesor savjetnik. Predaje psihologiju i hrvatski jezik u Gimnaziji Dinka Šimunovića u Sinju.
Doktorirao je 2006. temom iz teorije i povijesti
književnosti: Vrlika - tema hrvatske književnosti. Pjesmama se javio u splitskome Vidiku
1970. Objavio je pjesničke cikluse: Ta riječ
hrvatska, Tajnovite rime, Očuđene rime, Rime
žalostinke, Rane pjesme, Nove pjesme, zbirku pjesama Nevjenčani dani (2000.) te knjigu
prepjeva Ruže u suzama rose (2007.), znanstvene rasprave Pripovjedna i romaneskna
proza Vladana Desnice (1986.), kroatističke
studije Kroatistički interventi, Kaliopine lovorike (2002.), Vrlika − tema hrvatske književnosti (2006.) i Niti postojanja (2009. − 2010.).
Pokretač je i urednik časopisa Cetinska vrila
(1992. − 2009.), urednik pjesničkih zbirka u
knjižnici Ornji, te znanstvene knjige u ograncima Matice hrvatske u Sinju i u Vrlici. U časopisima, zbornicima i književnoj periodici objavio
je 28 znanstvenih i stručnih radova. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim
skupovima u zemlji i inozemstvu.
Ta riječ hrvatska
K’o kruh je mijesiš prstima
i lomiš
i drugima daješ,
a ona kvascem života bubri u sebi
i u nama se oplođuje,
obiljem rađa
i mir nam donosi.
Svojom nam kapljom samoću gasi
i k’o zjenica kojom se svjetlost baca
po predmetima, i ona se strmoglavljuje
po krajolicima
i po pejsažima duše ona se prosipa
i onda kad je prepoznajemo u bojama
i ljepotama
u mirisima i sličicama koje se ponavljaju
u nama,
koje se stapaju u beskrajnoj,
u vječnoj igri u kojoj je prolaznost
njome zavezana.
U meni, u tebi, rađa se riječ,
ta riječ hrvatska koja je radost.
Ako je u pjesmu utkaš,
ako je u molitvu odjeneš,
ako joj daruješ vlastito ruho
ona će te okrijepiti,
ona će te osnažiti,
ona će te uzvrijediti.
Veličina oprosta
U praštanju smo tek na prvom slovu,
nepopravljivi, drugima strogi. A prema sebi
posve blagi, raznježeni vlastitom dobrotom,
uvjereni sasvim kako upravljamo mudro
samima sobom i svojim životom.
Praštati, pa to je bar lako, i svatko bi to
morao znati
jer čovjek mučno i gorko pati kad kletvu
nosi, kad je za sobom vuče,
jer ako s kletvom živi, nižu se tada dani
sivi,
a noći pune mȍre, i mira nemaš,
i nemaš sna, ni svjetla nemaš, niti zòre.
Zaborav je prah kojim mijesiš pogaču novu,
i k’o hostiju dijeliš za sve tuđe zloće i slaboće,
to otajstvo bliskosti, blizine,
nečasniku svojem Očenaš izmoliš
umjesto kletve i gorčine.
Stoga je grješno proklinjati druge,
za sobom vući kovčege kletva,
kovčege pune mokroga pijeska
jer vjetra nema, i ničeg nema
da ti se lađa ljeska.
LIKOVNA KULTURA
U
Održana akcija
DA TI NACRTAM?!
Svijest o važnosti likovnog
obrazovanja
organizaciji Udruge za promicanje
vizualne kulture OPA, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatske komore
arhitekata i Hrvatskog dizajnerskog društva
u Zagrebu je od 19. do 21. ožujka održana akcija DA TI NACRTAM?! U sklopu te
akcije (o kojoj ćemo opširnije izvijestiti u
sljedećem broju Školskih novina) održana je
javna rasprava i pet arhitektonskih radionica
za djecu pod vodstvom arhitekata, učitelja
likovne kulture i razredne nastave.
Javna rasprava imala je za cilj stvaranje
jasnije slike o uključivanju struke u proces
oblikovanja novog nacionalnog obrazovnog
kurikuluma. U raspravi je sudjelovalo niz
stručnjaka iz područja koja u sebi sadrže vizualnu kulturu ili se dotiču područja vizualnosti. Jedinstven je stav struke da je satnica
likovne kulture, inače najmanja u Europi,
posve neadekvatna zadaći i ulozi
koju ona treba odigrati u odgoju
i obrazovanju mladih u suvremenom društvu.
U petak, 19. ožujka, održane su
dvije radionice pod nazivom znati + želja = znatiželja, a vodile su
ih arhitektice Sanja Filep i Aneta
Mudronja Pletenac. Radionice su
se bavile problematikom urbanizma: što je to grad i prostor grada.
U nedjelju, 21. ožujka, paralelno
su se odvijale 3 radionice pod zajedničkim nazivom živi zid. Prvu
su vodili arhitekti Petar Mišković
i Mia Roth Čerina a djeca su imala
priliku „graditi“ zid upoznajući se pri tome s
različitim načinima gradnje. Drugu radionicu vodila je učiteljica razredne nastave Hele-
Dječje stvaralaštvo kao umjetnički prosvjed
i upozorenje o nedopustivom zapostavljanju
likovne kulture
na Habdija; u tehnici karton tiska učenici su
interpretirali različite strukture koje nastaju
u gradnji opekom. U trećoj radionici koju
N a j a v l j u j e m o . . .
je vodila učiteljica likovne kulture Milena
Matijević Medvešek, učenici su istraživali
što sve čini naš stvarni i zamišljeni prostor u
kojem živimo i u kojem se krećemo.
U ove radionice bilo je uključeno više od
sto učenika 1. do 8.razreda osnovne škole.
Istodobno, na balkonu Društva arhitekata
Zagreba istaknut je bio veliki transparent DA
TI NACRTAM?!, kao poticaj na razmišljanje
slučajnim prolaznicima, a u želji da se kontinuirano radi na podizanju svijesti javnosti o
važnosti obrazovanja za ovo područje. (ri)
HR
Radioigra za djecu
Ivana Brlić-Mažuranić:
Trgovac Nav - premijera
Ana Đokić-Pongrašić:
Pitanja princa Alma
Nedjelja, 4. travnja
2010., u 13,15 sati
Nedjelja, 11. travnja
2010., u 13,15 sati
Redateljica: Stephanie Jamnicky
Dramatizacija: Nives Madunić
Barišić
Urednica: Nives Madunić Barišić
Režija: R. Mesarić
Urednica: Nives Madunić Barišić
: Priča o Trgovcu Navu jedna je od manje poznatih pripovijesti Ivane
Brlić-Mažuranić objavljena nakon autoričine smrti 1943. godine u
knjizi naslovljenoj Bajke i basne. Temeljni je motiv ove poetične pripovijesti nepokolebljiva vjera u dobrotu kao odraz božanskoga u ljudima. Unatoč životnim nedaćama, Nav čeka i vjeruje, trpi i ohrabruje
sve oko sebe, dajući ljubav i diveći se ljepoti svijeta koji ga okružuje.
Ova priča na suptilan način govori o prepoznavanju životnoga puta,
možda čak i životne zadaće i ustrajnosti koja je potrebna da se s toga
puta ne skrene. Ujedno, ovo je priča koja daje nadu, ispunjava nas
ljubavlju i srećom, a dječjom zanesenošću Navova vjera u božju providnost i više je nego ohrabrujuća.
Razigrana dramaturgija, nepretenciozno ispripovijedana priča i izvrsna glumačka ostvarenja redateljskom sveobuhvatnošću daju ovoj
igri radiofonsku punoću i začudnost, ne gušeći izvornu pripovijest.
GLUME: Žarko Potočnjak, Rikard Simonelli, Biserka Ipša, Vanda
Winter, Živko Anočić i Zvonko Novosel.
RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
Vladimir Nazor: Orgulje, Večernja zvona
Režija: Stephanie Jamnicky
Književnica Ana Đokić Pongrašić vješta je radijska autorica, osim sjajnih dramatizacija djela drugih autora svoju odanost mediju pokazuje i nadahnutim poigravanjem vlastitim opusom. Neke su
autoričine knjige tako nastale iz radijskih igara, a
neke radijske igre iz autoričinih knjiga. I jedne i
druge uvijek znaju osvojiti srca i zaposliti umove
djece. Pitanja princa Alma duhovita je priča o znatiželjnom dječaku koji je nekim slučajem i princ.
Njegova nesmirena znatiželja nailazi na nerazumijevanje, otpor, krutost odraslih koji ponekad zaboravljaju da djeca svijet gledaju drugačijim očima.
Vješta redateljska ruka Ranke Mesarić ovoj radijskoj igri daje poseban šarm koji daleko nadomješta
puko ilustriranje sadržaja, a glumački nadahnuta
izvedba uspjela je oživjeti lik dječaka tako bliskog
svima nama.
RADIO IGRA ZA DJECU VAM
DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
Luko Paljetak: Umjetno disanje, Zaljubljeni krokodil
Režija: Stephanie Jamnicky
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk;
http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
WEB
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
KAZALI©TE
Uvod u kazališnu
čaroliju
Ivica Šimić, Priča o svjetlu, u vlastitu redateljstvu
i izvedbi, Kazalište Mala
scena, 2010.
O
I Školske novine su „gore“
www.skolskenovine.hr
Nekoliko čitatelja i suradnika, uz
pohvalu ovoj rubrici, javilo nam se i
pitanjem zašto o vlastitoj, novoj webstranici ne kažemo koju; za nju - kažu
- mnogi još ne znaju.
Da, otvorili smo prije par tjedana
novu stranicu kojoj je cilj pospješiti komunikaciju s našim čitateljima
i suradnicima te osobama koje su
zainteresirane za naša izdanja. Ondje objavljujemo novosti iz odgoja i
obrazovanja, dajemo pregled sadržaja pojedinih brojeva Školskih novina
te obavijesti o naslovima našega nakladničkog programa. Raniji, prošlo-
godišnji brojevi ŠN postali su dostupni u PDF-formatu.
Uz to, odsad internetski možete postavljati pitanja stručnjacima, naručiti
naš tjednik ili knjige koje vas zanimaju, dobiti obavijesti o oglašavanju…
Suradnicima, pak, kojih želimo što
više, omogućeno je da posredstvom
naše web-stranice jednostavno pošalju članke o aktualnim događajima
i osobama u svojoj sredini ili stručne
članke o pitanjima odgojno-obrazovne prakse.
Voljeli bismo da našu internetsku
adresu posjetite te da nam sugerirate
sadržaje koji bi je mogli učiniti boljom,
vama korisnijom. (A. J.)
MULTIMEDIJI
Učenički domovi −
oaze stvaralaštva
no što nam je Ivica Šimić, pisac, redatelj i uprizoritelj izvedbe Priča o
svjetlu prikazao - kazališnom se
predstavom može nazvati stanovito uvjetno.
To “uvjetno“ najprije se odnosi na “tekst“, koji i nije čvrsto
zadan, nego postoji tek “okvirno“. Glumac, a to je u ovome
slučaju sam Ivica Šimić, poreda
djecu na stoličice u polukrugu,
stane preda njih i počinje priča
o svjetlu - upoznavanje svjetla,
onoga umjetnog iz baterije. Njime je glumac zapravo iluzionist,
maleni - djeca vrtićke dobi, jer
predstava i jest za njih - očarani
su. Svjetlo jest misterij, primarna spoznaja i konačna žudnja
(“svjetlost vječna“!). Ovo je
otkrivanje svjetlosti u raznim
prigodama. Dobro je što Šimić,
i kao pisac, bolje reći opisivač
prigode, i kao redatelj - nije
zaboravio da postoji i prirodno svjetlo, svijeće na primjer.
Mogao se očekivati i stvarniji
“susret“ s prirodnim svjetlom
koje (o)peče ako mu se previše
primaknemo, međutim - u to se
iskustvo ni pisac ni redatelj nisu
(znatnije) upustili; ima za to
(kazališnih) opravdanja.
Na kraju polusatne predstave
izvođač je malenima omogućio
da zavire u unutrašnjost nekoliko kutija koje im je podijelio i u
kojima je neki skrivenom baterijom osvijetljen prizor. Ulovili
smo i sami sebe (odrasle!) da i
mi radoznalo želimo zaviriti i
vidjeti što je unutra. Dopustili
smo sebi da nas očara osvijetljena unutrašnjost obične kutije. A
kako li su tek djeca i s kolikom
ljubopitljivosti kroz malen otvor
htjela vidjeti što je u svakoj od
njih. U svakoj je bio neki drugi
prizor i djeca su tijekom te Šimićeve igre svjetlom i sa svjetlom
razmjenjivala kutije i znatiželjno
zavirivala unutra - pravo maleno
iluzionističko okupljalište.
Šimić je cijelo to vrijeme pred
djecom sam. Ne kažem “na po-
GLAZBA
zornici“, jer svi su na njoj; događanje i nije zamišljeno kao
poznati nam oblik predstavā,
nego kao druženje, zajedničko otkrivanje, različita svjetla,
igra.
Da bi “zavarao“ djecu koja
love zraku, maloga Luksa, Šimić je imao i suradnike: Željku
Fabijanić (oblikovateljicu svjetla), Vedranu Klepicu (dramaturginju), Hanu Leticu (ona je
izradila kutije), Dinku Jeričević
(pozornica), Dunju Niemčić
(izrađivačicu figurica), Petru
Hled (oslikavanje), itd.
U sažetku: ovo je zapravo
uvođenje malenih u kazalište,
u kazališnu čaroliju, a to je i te
kako potrebno.
Stijepo Mijović Kočan
Koncert Cecilije Bartoli u
Dvorani Lisinski
Otkrivanje zaboravljenih
glasova
R
U
Hrvatskom školskom muzeju u utorak 23. ožujka
svečano je otvorena izložba
DOMIJADA 2010. multimedijalno
stvaralaštvo učenika učeničkih domova Grada Zagreba i Bedekovčine. Suradnja našega Muzeja s učeničkim domovima Grada Zagreba i
Bedekovčine traje kontinuirano već
dugi niz godina na tradicionalnoj
Domijadi koju ugošćujemo u našim
prostorima svake godine tijekom
mjeseca ožujka. Prilika je to da se
javnost upozna s radom učeničkih
domova, s radom odgajatelja i učenika, izvan njihovih prostora, a i da
se tom radu oda priznanje. Nadamo
se da će ova izložba biti velika motivacija učeničkim domovima da sa
svojim radom nastave i dalje.
Na svečanom otvorenju izložbe
prisutne je pozdravila ravnateljica
Branka Manin u ime Hrvatskoga
školskog muzeja te gospođa Ljubica Banović, ravnateljica Učeničkoga doma Marija Jambrišak.
Izložbu je otvorila gospođa Majda
Fajdetić, savjetnica iz Agencije za
odgoj i obrazovanje.
Izloženo je oko 150 učeničkih
radova u različitim tehnikama:
video zapisi, dizajn, rukotvorine,
fotografije, skulpture keramike,
crteži, instalacije, slike, skulpture,
primijenjena umjetnost. Najbolje
među izloženim radovima ocijenili
su stručni i učenički žiri, a uz samo
otvorenje izložbe održano je i proglašenje najboljih radova u 2010.
godini.
Izložba ostaje otvorena u prostorijama Hrvatskoga školskog
muzeja do 28. ožujka. Uz izložbu
DOMIJADA 2010. multimedijalno stvaralaštvo učenika učeničkih
domova Grada Zagreba i Bedekovčine posjetitelji mogu razgledati
i stalni postav Muzeja te izložbu
Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj
1849. - 2009. koja ostaje otvorena
sve do kraja ožujka.
Kristina Gverić
anoglazbeni repertoar, iako ne jedini, svakako je bitan aspekt karijere Cecilije Bartoli.
Pjevačica je rođena u Rimu, gdje je i studirala glazbu. Prvi dirigenti s kojima je surađivala,
i koji su zapazili njezin talent, bili su Herbert von
Karajan, Daniel Barenboim i Nikolaus Harnoncout. Otada, u dvadesetogodišnjoj uspješnoj karijeri, nastupala je s brojnim dirigentima, pijanistima
i orkestrima. Od skladatelja najviše ju je, čini se,
privlačio G. Rossini. Prije dvije godine, u posljednjoj sezoni Videokluba Lisinski, imala je i naša
publika priliku vidjeti C. Bartoli u briljantnom nastupu vrlo zahtjevne naslovne uloge u Rossinijevoj
Pepeljugi. U to je vrijeme u drugom terminu prikazan na istom mjestu i dokumentarni film o njoj.
Ovo je prvo gostovanje C. Bartoli u Zagrebu,
koje je najavljivano još krajem prošle sezone kao
dolazak operne zvijezde, a da ona to doista i jest,
pokazao je ovaj koncert za koji su sve karte unaprijed prodane. Već se od listopada 2009. znalo što
je na rasporedu. Naime, tada je glazbeni kritičar
Jutarnjeg lista objavio razgovor koji je netom vodio sa slavnom pjevačicom u Beču, koja je rekla:
“Pjevam divne melodije zbog kojih su bile osakaćene tisuće dječaka.“ Dakako, trebalo je da C. Bartoli, mezzosopranistica, postane popularna i slavna
da prodre do napuljskih arhiva sa zaboravljenim
skladbama i arijama za kastrate. Nije samo Napulj
bio rasadište kastrata na četiri konzervatorija, već
se glazbena moda kastrata raširila i po drugim mjestima Europe.
C. Bartoli pjevala je skladbe s albuma Sacrificium (Žrtva), ali i s ranijih izdanja i treba naglasiti
da te arije nikada ranije nisu bile snimljene. Taj
novi trening glasa za ovu izvrsnu pjevačicu nije
bila žrtva, jer, kako sama kaže, glazba je za nju
čisto zadovoljstvo i užitak. Polovicu skladbi na
Cecilia Bartoli
koncertu napisao je skladatelj Niccolò Porpora
(1686. - 1768.), jedan od najvrsnijih skladatelja
svog vremena. Većina njegovih skladbi koje smo
čuli uvertire su opera. Nadamo se da će ova iznimno simpatična i inteligentna glazbenica, koja nije
samo pjevala, već je CD-u dodala tužnu priču o
fenomenu kastrata i osvrnula se na njihovo vrijeme
i sudbinu, ponovo gostovati u Zagrebu.
Milica Jović
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Imati svoj stav
I
Ana Jurić Šimunčić,
Žabarski posli,
vlastita naklada,
sunakladnik “A. G.
Matoš“ d.d. − Samobor,
Karlovac 2009.
Uz ostalo knjiga
sadrži i članke u
kojima je autorica svojedobno sustavno ukazivala
na probleme iz
područja odgoja
i obrazovanja,
socijalne psihologije i socijalne
patologije
me Ane Jurić Šimunčić čitateljima Školskih novina dobro je
poznato − godinama se, naime,
ova neumorna i samozatajna učiteljica i defektologinja javljala na
stranicama ovoga tjednika angažiranim člancima o najrazličitijim
odgojno−obrazovnim temama, a
posebice su predmetom njezinih
vrlo razložnih, i argumentiranih te
dugogodišnjom praksom potkrijepljenih promišljanja bili problemi vezani uz njezino uže stručno
područje kojim se u svojoj dugogodišnjoj profesionalnoj karijeri
i najviše bavila − a to su djeca s
teškoćama, kojima je posvetila i
svoju, u stručnim krugovima, vrlo
zapaženu knjigu Djeca s teškoćama u odgoju i obrazovanju (u
izdanju Školske knjige). To je bio
njezin doprinos integraciji djece
s teškoćama u razvoju u redoviti
školski sustav. Naime, do sredine
sedamdesetih godina prošloga stoljeća svako dijete koje slabije uči
upućivano je u specijalne škole, a
onda su stručnjaci profila Ane Jurić Šimunčić stali upozoravati da
i ta djeca mogu svladati školsko
gradivo ako im se prilagodi nastavni proces. Danas je “prilagođeni program“ sastavni dio svakog
planiranja i programiranja rada u
redovitom odgojno−obrazovnom
radu u svim osnovnim školama
gdje se takva potreba uoči.
No Ana Jurić Šimunčić nije
ostala samo na temama iz školstva. Stalno zauzeta na poslovima od šireg društvenog značenja
ni tu nije mogla ostati bez “pera
zakopana u trnje“, pa je godinama
u različitim glasilima redovito ispisivala na desetke svojih priloga.
Tako je u lokalnom Karlovačkom
listu devedesetih godina Ana Jurić
Šimunčić imala svoju stalnu rubri-
ku pod naslovom Žabarski posli.
Izbor iz svih tih tekstova Ana Jurić
Šimunčić sada je ukoričila u pozamašnu knjigu koja nosi isti naslov
kao i spomenuta rubrika Karlovačkom listu − dakle Žabarski
posli − u kojoj je autorica ispisivala svojevrsne kozerije o ljudima
i događajima iz svoje neposredne
životne okolice i svakodnevnice,
a sve začinjeno sočnim jezikom
karlovačkog podneblja, kojim su
te kozerije pisane.
No dok će te žabarske teme,
zbog svoga lokalnog kolorita,
najviše zaintrigirati čitatelje iz
Karlovca i okolice, dotle će onim
čitateljima koji se podrobnije zanimaju za problematiku odgoja i
obrazovanja najzanimljivije biti
drugo poglavlje knjige, pod naslovom Stajališta, koje sadrži
tekstove svojedobno objavljivane
u nekada rado čitanoj istoimenoj
Vjesnikovoj rubrici u kojima je
naša autorica sustavno ukazivala
na probleme iz područja odgoja i
obrazovanja, posebice one koji se
tiču socijalne psihologije i socijalne patologije.
Ovim dvama poglavljima pridodano je i treće − Tu pokraj nas
− koje sadrži izbor kratkih priča iz
svakidašnjkice koje je Ana Jurić
Šimunčić objavljivala u tjedniku
Sedam dana
Šimunčićkini stručni članci odaju osobu koja je temeljito upućena
u problematiku kojom se bavi i
koja prati suvremena kretanja u
tom području, dok u drugim člancima otkrivamo autoricu, vještu
na peru kojim zna samilosno “pomilovati“ onoga kome je pomoć
potrebna, ali i vrlo oštro “ubosti“
u ljude i pojave s negativnim vrijednosnim predznakom.
Ivan Rodić
U sjeni posljednjih
dana
O
S. Marija od Presvetog
Srca
Apokalipsa
Symposion
Split, 2009.
Ova potresna
knjiga obiluje
jednostavnim rimama spjevanim
u jedanaestercu
koje čitatelja uvode u otajstva svjetlosti i svetosti,
milosti i oprosta
va velebna poema tiskana je prvi put prije punih
dvadeset i sedam godina.
Sestra Marija od Presvetog Srca
(Anka Petričević) odvažila se u
dvadeset i dva pjevanja spjevati i
ukoričiti svoju Apokalipsu: amanet Crkvi i narodu iz kojega je
potekla.
Ova potresna knjiga obiluje
jednostavnim rimama spjevanim
u jedanaestercu koje čitatelja uvode u otajstva svjetlosti i svetosti,
milosti i oprosta, Božje ljubavi i
vjernosti do kraja.
U Apokalipsi se sretno dodiruju nacionalna i crkvena povijest.
Sudbina Crkve i naroda neraskidivo je povezana nitima kojima
je od samih početaka vezana, a
to su: vjera, ufanje i ljubav. Sestra Marija nas kroz viđenje u
Apokalipsi uvodi u otajstva spasenja pjesničkim slikama punim
simbolike i metafora koje potiču
duh da ostane budan u kušnjama
vremena. Pjesnikinja se kroz ova
dvadeset i dva pjevanja ne lomi
niti se buni. Ona se prepušta štitu
i plaštu Svevišnjega, što nenametljivo sugerira i čitatelju. Slažući
apokaliptičke slike zadnjih vremena, Anka Petričević uranja u
tajne spasenja ispisujući stihove
koji imaju snagu molitve, koji,
pomno klesani, imaju iscjeliteljsku narav i smisao. Pisani meko i
dojmljivo, sugestivno i narativno,
s namjerom da potaknu i skruše,
stihovi u Apokalipsi sestre Marije
od Presvetog Srca − Anke Petričević jesu zapravo molitve ispjevane
kao zalog vječnom spasenju tijela
i duše. Govor ovih pjesama nije
nužno opomena i prijetnja onim
što ima doći. Govor je ovih pjesama ponajprije gorljivi šapat u
uho Svevišnjega da slapove svoje
milosti izlije na glave vapijućih i
uznemirenih. Na glave vjernih.
Bog je i u ovoj poemi milosrdni
otac koji svoje nesavršene sinove
i kćeri usmjerava najkraćim stazama na putu do Njega. A staze
propasti i vječnih muka kao da se
smiješe sinovima ljudskim. Stoga
je Anka Petričević prije više od
trideset godina u tišini i samoći
bolesničke sobe, uzela pero u ruke
te opjevala ono što priželjkuje
svaki kršćanin: sjenu božanskog
prijestolja u svemu svom sjaju
i sa svim instrumentarijem koji
mu dolikuje. U sjeni posljednjih
dana.
Mario Bilić
Matka
Časopis za mlade
matematičare
broj 71 (2009./2010.),
ožujak 2010.
P
ostoje li plohe s jednom stranom? - naslov je članka Danice Bonačić Krešić (Split), koja
na primjeru Möbiusove vrpce postavlja pred čitatelja vrlo zanimljive zadatke, uz napomenu uredništva da će biti nagrađeni oni
čitatelji Matke koji pošalju točna
rješenja zadataka. Jens Cartensen (Danska) donosi portret danskoga pjesnika i matematičara,
koji je registrirao čak 3100 ideja s
područja matematike i primijenjene mtematike. Vlado Stošić (Zagreb) u članku Kutovi i kružnica
objašnjava nekoliko poučaka koji
se odnose na kutove kružnice.
Kajetan Šeper (Slavonski Brod)
bavi se najkraćom spojnicom dviju točaka, a akademik Vladimir
Devidé piše treći nastavak svog
opsežnijeg članka o rješavanju
nekih problema o ekstremima.
Petar Mladinić (Zagreb) u zanimljivom članku piše o problemu
bojenja karata, odnosno o poučku o četiri boje, uz napomenu da
će uspješni rješavači zadataka
iz članka također biti nagrađeni.
Mozgalicama se bavi Helena Car
(Zagreb), a u rubrici Matemagičar Franka Miriam Brückler za
temu ima magične kocke. Matka
u ovome broju donosi i intervju s
Vesnom Vlahović Štetić, redovitom profesoricom s Odsjeka za
psihologiju Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, koja se,
među ostalim, bavi i psihologijom
učenja matematike. Tanja Soucie
(Zagreb) donosi portret Galilea
Galileja, a tu su i redovite rubrike
s obiljem zadataka s različitih natjecanja. (ir)
ABC tehnike
Časopis za
popularizaciju tehničke
kulture među mladima
godina LIV., broj 533.,
ožujak 2010.
P
ovijest tehnike pohranjena je,
među ostalim, i u muzejima.
Izloženi muzejski primjerci znaju više reći o samima sebi nego
neki tekst o njima. Stoga je svaki
posjet muzeju i “sat učenja“. Je-
dan takav muzej nalazi se u njemačkom gradu Speyeru, koji se
prostire na 17,5 hektara, a što se
sve nalazi u njemu i po čemu je
zanimljiv čitatelj će saznati više
u članku Bojana Zvonarevića.
Kakva nam opasnost prijeti od
asteroida i možemo li se, i kako,
od njih obraniti pitanje je koje
se u zadnje vrijeme sve češće
čuje. O jednoj takvoj opasnosti i
mogućnosti obrane od asteroida
čitamo u članku Marina Trumpića
Rusija spašava Zemlju od udara
asteroida?! Isti autor u drugome
članku predstavlja deset događaja, odnosno ljudi koji su obilježili
početak 21. stoljeća. Mala škola
programiranja poučava nas ovaj
put o programu koji će nacrtati
pravokutni trokut i pripadajuće
mu kvadrate. Vladimir Mitrović u
rubrici Elektronika piše o tome
kako se mogu iskoristiti stari uređaji, ovaj put riječ je o mrežnom
adapteru mobilnog telefona. Približavamo se Uskrsu, pa Miljenko Ožura, uz pomoć nacrta u prilogu, poučava kako se izrađuju
uskrsni ukrasi, zečići i pisanice.
Zrakoplovni modelari mogu pak
saznati, također uz pomoć priloženog nacrta, kako se izrađuje
motorna jedrilica. U rubrici Izumi
koji su promijenili svijet Zvonimir
Jakobović piše o raketama i raketoplanima, a u Povijesti robotike Igor Ratković objašnjava sam
pojam “robot“. (ir)
Alkica
Dječni enigmatski
školski časopis
godina 5., broj 34., veljača
2010.
D
ječji enigmatski školski časopis Alkica izlazi već petu
godinu, izdaje ga Matematičkoenigmatsko društvo Zagreb, a
namijenjen je djeci od šest do 12
godina. Časopis objavljuje križaljke, rebuse, školske zadatke, zagonetke, optičke iluzije, premetaljke slagalice, stripove i drugo,
a glavna je tema ovoga 34. broja
- šah. Uz kratku povijest nastanka ove igre, časopis donosi i izjave o šahu učenika iz OŠ Dugave
i OŠ Mladost iz Lekenika. “Kutić
za prvaše“ donosi opis šahovskih
figura i šahovske ploče. “Kutić za
drugaše“ poučava učenike o imenovanju pojedinih polja na šahovskoj ploči, ali i ih uči i pravopisu i
gramatici. I “kutić za trećaše“ poučava o pravopisu i gramatici, pa
tako učenici uče gdje treba pisati,
primjerice, dvotočja i zareze, ali
su tu i matematički zadatci, naravno sve povezano sa šahom,
a zatim slijedi učenje kako se po
šahovskoj ploči kreću pojedine
figure. Kutić za četvrtaše donosi
jezične zadatke koji se odnose
na imenice, glagole i pridjeve, a
tu je i šahovska matematika.
Časopis u ovome broju objavljuje, među ostalim, i likovne radove učenika OŠ Mladost iz Lekenika kao i zanimljiv nagradni
detektivski zadatak. (ir)
iz proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
Statistika Hrvatske i Slavonije
Po popisu od 31. listopada 1857 ima u Hrvatskoj, Slavoniji i vojničkoj krajini 16 gradovah, 14 predgradjah, 61 trgovištah, 4468 selah, 174.668 kućah, 196.266 najmiteljah
i ukućaninah. – Domaćega pučanstva imade 1,916.438.
Godine 1857 bilo je u Hrvatskoj, Slavoniji i vojničkoj krajini dušah 1,916.438, od ovih imade kod kuće 1,495.011,
a 32.322 odsutnih, izmedju kojih je 18.955 izvan obćine,
15.614 izvan krunovine, a 2656 izvan carstva. – Broj inostranih 53,568, od tih 4864 iz drugih obćinah, 30.378 iz
drugih krunovinah, a 758 iz inozemstva, i tako je svega
pučanstva ukupno 1,916.438. – P o v j e r i : 1,154.445
rimokatolikah, 6328 grkokatolikah, 355.780 grkah nesjedinjenih, 7 jerm. nesjed., 519 luteranah, 5074 reform.
evang., a 30 uniterah, 5145 židovah. – P o z v a n j u : 1861
svećenik, 4078 činovnikah, 39916 militaracah, 652 literata i umjetnika, 170 pravnikah i bilježnikah, 431 liečnik,
144.049 vlastelinah, 2672 vlastnika kućah i prihodnjaka,
14.447 tvorničarah i obrtnikah, 2217 trgovacah, 2877 ladjarah i ribarah, 253.551 poljodjelstvenih pomoćnikah
(suradnikah), 10.067 obrtničkih pomoćnikah (suradnikah)
i 1261 kod trgovine, 11.774 druge služinčadi, 11.339 težakah, 28.683 ostalih ljudi prieko 14. godine, a 997.243
ostale ženskadije i djece izpod 14. godine.
Napredak
Br. 13 / 1. travnja 1860.
PRIJE 100
OBLJETNICE
GODINA
GODINA
Br. 7 / 5. travnja 1910.
Stručno usavršavanje učitelja
“Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja“, koje se najviše trsi oko prave slave i časti hrvatskoga učiteljstva,
odlučilo je upriličiti “Informativni tečaj“ za učitelje o šk.
praznicima, na kojem će predavati najnovije tečevine u
znanosti profesori i doktori sa sveučilišta i srednjih škola, a nešto praktična iz pučke škole priopćit će neki pučki
učitelji. Molimo učiteljstvo, da se što više odazove ovom
pozivu.
Preporod
Priredila Štefka Batinić
U Sarajevu
je utemeljio
učiteljsku
školu te
pokrenuo
i uređivao
Školski
vjesnik, prvi
pedagoški
časopis u
Bosni i
Hercegovini
Ljuboje Dlustuš
(1850.-1921.)
T
ri su eminentna hrvatska pedagoška časopisa u prvim mjesecima
1899. godine na istaknutim
mjestima donijela članke u
povodu 30. obljetnice rada
Ljuboja Dlustuša, hrvatskog
učitelja koji je dva desetljeća, odnosno dvije trećine
svoga dotadašnjega prosvjetnoga djelovanja proveo u
Bosni. Prigodno podsjećanje
na jednu uspješnu učiteljsku
karijeru nije u ovom slučaju
samo rezultat lijepog običaja
među hrvatskim učiteljima,
nego je vjerojatno bilo motivirano i činjenicom da je
riječ o učitelju koji je u to
vrijeme obnašao dužnost tajnika bosanskohercegovačke
Zemaljske vlade.
Na pitanje što je Ljuboje
Dlustuš bosanskomu učiteljstvu, Stjepan Blažeković
u Napretku odgovara: Ono,
što je našemu učiteljstvu bio
Ivan Filipović. Upravo tu se
zrcali najljepše veličina i ljepota njegova individualnoga
karaktera. Tu se poznaje dobra duša, mekano srce. On
im je vođ, i sve one tečevine,
što danas uživaju većinom su
plod njegove brige, njegove
muke.
Slično će u splitskom Učiteljskom glasu reći i Josip
Gluščević: Što je rajni Filipović bio u Hrvatskoj, što je
nezaboravni Don Stjepan (S.
Buzolić, nap. Š. B.) bio nama
u Dalmaciji, to je danas “naš
Ljuboje“‘ učiteljima u Bosni.
On im je prijatelj, savjetnik,
učitelj, jednom riječju sve.
Jelica Belović Bernadzikowska istom je prigodom
u Širolinoj Školi napisala:
Bosansko se učiteljstvo doista može ponositi, što ima u
svojoj sredini ovog rijetkog
muža! Ono je zaista za ovo
PRIJE 50
Br. 4 / travanj 1910.
Ugledna talijanska književnica i
pedagoška radnica u Zagrebu
Roditelji i djeca
Mnogi očevi i majke istina brižljivo čuvaju svoje čedo,
dok je ovo u djetinjoj dobi; no kako dijete raste i postaje punoljetnije, tako oni popuštaju, dok ono u dobi od
petnaest šesnaest godina vidimo mladiće i djevojke, gdje
se već posve otimaju nadzoru roditelja; a ovi kao da su
posve izgubili svako pravo, svaku vlast nad njima: jer
tko da će još ovakovima zapovijedati! Nije tako, predragi moji, a tako ni ne smije biti. Nego sin i kći valja da
ostanu pod nadzorom i u poslušnosti svojih roditelja sve
dotle, dok nijesu doprli do zrele muževne dobe, gdje je
čovjek vrstan već vladati sam sobom i upravljati svojim
poslovima.
Narodna prosvjeta
Br. 3 / ožujak 1910.
160. obljetnica rođenja
Ljuboja Dlustuša
Organizator
bosanskohercegovačkog
školstva
Učiteljska peticija Saboru
Peticija za uređenje materijalnih i pravnih odnosa pučkoga učiteljstva predana je Saboru. Središnji odbor “Saveza hrv. učiteljskih društava“ predao je dne 21. ožujka o. g.
visokomu zakonodavnom tijelu peticiju za uređenje materijalnih i pravnih odnosa pučkoga učiteljstva. Peticiju su
potpisali narodni zastupnici različnih političkih stranaka.
Štampanu peticiju dostavio je središnji odbor Saveza svim
narodnim zastupnicima, a razaslana je također i svim u
“Savezu“ udruženim učiteljskim društvima. Nadajmo se,
da će se naše patnje što skorije riješiti i da naše molbe ne
će ovajput ostati glas onoga, što uzalud vapije u pustinji!.
Hrvatski učiteljski dom
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
U srijedu, 6. travnja, stiže u Zagreb književnica i poznata
prosvjetna radnica Clelia Conterno Guglielminetti, koja će
istog dana u 20 sati predavati u Društvu esperantista (Amruševa 5) o svojim iskustvima u nastavi uopće, a posebno o
Freinetovoj metodi. Predavanje će biti na međunarodnom
jeziku.
Gđa C. Conterno Guglielminetti je doktorirala 1938. godine iz književnosti na Sveučilištu u Torinu, a zatim je od 1956.
radila kao gimnazijski profesor. Za svoja djela nagrađena je
više puta na različitim konkursima u zemlji i inostranstvu.
Tako je prošle godine na međunarodnom literarnom konkursu
u Varšavi dobila prvu nagradu za svoju novelu “Život i smrt
Widerborna“, koja je iz esperanta prevedena i objavljena na
slovenskom (“Tedenska Tribuna“) i hrvatskom (“Vjesnik“).
Školske novine
Br. 14 / 1. travnja 1960.
kratko doba od 20 godina postiglo upravo sjajne uspjehe,
pa slobodno može da stupi u
redove svojih starijih kolega
u Evropi. A nije to bio zaista
lak posao, kojega eto gledamo okrunjena najljepšim
uspjehom! Sjetimo se samo
na školstvo prije okupacije,
a pogledajmo sada bosanski
učiteljski pomladak!
Međutim, desetak godina
kasnije, kada je umirovljen,
našla se i poneka negativna opaska na njegov račun.
Tako će Vjekoslav Koščević
u svom Preporodu, uz vijest
o gašenju sarajevskog Školskog vjesnika, napisati sljedeće: Da bi g. Dlustuš, bivši
urednik ‘Šk.Vj.’ i visoki školski poglavar u Bosni, održao
svoj list svojim ugledom i požrtvovnošću, o tom nema ni
govora: pedagoškoga ugleda
nema, a ne boji se ga više nitko, jer je umirovljen. Tako se
svršava sve, što nije osnovano
na demokratstvu i ljubavi, što
uzdržaje novac i zapovijed.
Je li riječ o nerijetkoj pojavi neopraštanja uspjeha ili
o (bez)razložnom zaziranju
od Dlustuševih političkih
funkcija, teško je reći. Činjenica je da je Ljuboje Dlustuš
ostavio zamjetne i vrijedne
tragove svoga prosvjetnoga i
pedagoškoga djelovanja, ponajprije u Bosni i Hercegovini, a zatim i u Hrvatskoj.
Rođen je 3. travnja 1850.
godine u selu Šaptinovci kraj
Našica. Učiteljsku je školu
završio 1871. godine u Đakovu. Nakon učiteljevanja u
Orahovici, Rumi i na Sušaku, odlazi 1879. godine u Sarajevo, gdje je u početku učitelj, zatim školski referent pa
tajnik te konačno savjetnik u
Zemaljskoj vladi za Bosnu
i Hercegovinu. Radio je na
osnivanju škola i sastavljanju udžbenika te na organizaciji i unapređenju bosanskohercegovačkog školstva.
U Sarajevu je utemeljio učiteljsku školu, a 1894. godine
pokrenuo je Školski vjesnik:
stručni list Zemaljske vlade
za Bosnu i Hercegovinu, prvi
pedagoški časopis u Bosni i
Hercegovini. U šesnaest godina izlaženja, Dlustuš mu je
bio ne samo glavni urednik,
nego i najčešći suradnik.
Kao mladi učitelj počeo je
surađivati u Napretku, a veza
s hrvatskom učiteljskom zajednicom preko stručnih časopisa ostala je i za njegova
tridesetogodišnjega boravka
u Bosni. Neke je tematske
članke, objavljivane u nastavcima u Školskom vjesniku, objavio i kao knjige – Uzgojne prilike u drevnoj Atini
(1897.), Filozofija u drevnih
Helena (1898.) i Študije i
dojmovi sa Svjetske izložbe
i internacionalnoga nastavnog kongresa 1900. u Parizu
(1906.). Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor objavio mu je
1907. godine, kao svom dugogodišnjem članu, u Knjižnici za učitelje knjigu Uzgoj
u drevnih Helena.
Nakon umrovljenja 1910.
godine, ubrzanoga zbog novonastalih političkih prilika
u Bosni i Hercegovini, Dlustuš se preselio u Osijek, gdje
se posvetio novinarskom i
književnom radu kao urednik lista Hrvatska obrana i
predsjednik Kluba hrvatskih
književnika i umjetnika.
Umro je u Osijeku 17. studenoga 1921. godine. Jedan je
od rijetkih hrvatskih učitelja
koji je ušao u Austrijski biografski leksikon, i to s referencom organizator školstva
u Bosni i Hercegovini.
GODINA
Radnici i službenici na pripremama
za prijemne ispite na fakultetima
Oko 3000 radnika i službenika bez određenih školskih
kvalifikacija u cijeloj zemlji priprema se na seminarima i
tečajevima, koje organiziraju radnički i narodni univerziteti
u većim industrijskim centrima za fakultetske prijemne ispite. O mnogim problemima, koji se javljaju u pripremanju
kandidata raspravljano je na današnjem drugom sastanku
“Diskusione tribine“ Redakcije časopisa “Obrazovanje
odraslih“. Ovom sastanku prisustvovalo je 40 predstavnika radničkih i narodnih univerziteta iz cijele zemlje, zatim
predstavnici Sarajevskog i Ljubljanskog univerziteta, Centralnog vijeća saveza sindikata Jugoslavije, Kulturno-prosvjetnog vijeća Jugoslavije i Saveznog zavoda za unapređenje školstva.
Na sastanku je kao najvažniji zadatak u predstojećem periodu istaknuta potreba veće koordinacije radničkih i narodnih univerziteta s fakultetima, zatim, izrada jednog određenijeg programa za ispite, kao i potreba strože selekcije pri
izboru kandidata, koji će se pripremati za polaganje ispita.
Školske novine
Br. 14 / 1. travnja 1960.
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
πkolski æivot nekoÊ
29
www.skolskenovine.hr
U književnim djelima, memoarskim i
beletrističkim, česti su opisi doživljaja i
scena iz školskog života. Da se makar
dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila
i kako je individualno doživljavana.
[Graz, srpanj 1839.]
19. Poslije podne dodjoše Šplajat i Trnski u
pohode mi. Trnski bijaše uzhićen, našav napokon osobu, za kojom je toliko tražio, kako reče.
Občismo niemački i hrvatski. Umah on zamjeti
kako sa mnom stoji u hrvatskom jeziku, i stao
me nagovarati neka učim bolje hrvatski i da
se uz moje sposobnosti netudji hrvatskomu, ili
kako ga sada krstiše ilirskomu jeziku. Pošto on
uvidi kako mi nije niti najmanje prilike vježbati
se u materinskomu jeziku, to mi obreče donieti
knjigu iz koje ću se moći učiti. Obadva bijahu
sretni sastav se sa mnom, i moljaše za dopušćenje daljih posjetah. Tomu ju od srdca privoljih,
jedno, što ću imati priliku vježbati se ilirski,
drugo što mi od rane mladosti prija družtvo
inteligentnih muževa, a k tomu su još hrvatski
domoljubi.
26. Opet bijaše poslje podne Trnski kod
mene, i čitasmo mnogo i on me uputjivaše u ilirskomu jeziku. Oj kako sam i u nevolji sretna!
Ovako, kako sam se dala u sviet, susrele su me
tolike nepovoljnosti, s kojih bi bila morala vjeru
ubolje ljude izgubiti, da se niesam na ovako baš
romantički način s Trnskiom sastala. Bistrouman je ovo mladić a nedvojim, da nije poštenjak, jer čovjek, kojega uznaša sve što je krasno
i plemenito mora da bude u svemu i ćudoredan.
Njegove duševne sposobnosti činile su me opet
povjerljivu u krieposti ljudske, i sve više privlače moju dušu k njegovoj. Do sada biah oprezna
u obćenju s mužkarci, ali njemu otvaram dušu
moju, njemu mogu povjeriti i najtajnija mišljenja jer znadem da me neće naopako zhvatiti, zlo
razumjeti.
[Venecija, veljača 1840.]
17. Ida i Ema zovu se djevojčice koje dobih
na odgojivanje. Prva 11 god. druga 6. Vidim da
su zanemarene u nauku pa ujedno su i razmažene. Ja jedem u svojoj sobi, i to s toga, kako mi
reče grofica, što su mi ruke izkvarene od prosta
rada, što ona nemože gledati; pa me uputi, kako
da činim, da čim brže ruke opet u red dodju.
Schrökingičin je muž 64 god. star, a ona živa
Talijanka, čini mi se, da ona ljubovnikah ima.
Djecu izruči mi po sve i ona ju vidi samo u jutro osam satih i za obedom u pet satih. Večere neimamo ali u jedan sat o podne je sekonda
marenda; to jest, drugi doručak, sastojeć se iz
hlieba pa maslaca i izvrstnih smokava kakovieh
nedobivamo u Hrvatsku. Do jednoga sata učimo, poslje doručka idemo šetati na Markov trg
do obeda. Ja s djecom sama uz pratnju poslužnika. Grofica i suprug joj idu svako za svojom zabavom. Ona ima roditelje žive i neudatu sestru;
otac joj intendant mornarice. Grofica se sada
sprema u društvo; poljedanaest je satih u noći,
djeca spavaju, a ja pisah kući i Ivanu, da me nebude još koje dobe povratka u domovinu.
[Karlovac, kolovoz 1848.]
15. Upravo brojim danas osam godinah što se
pustih od Mletakah na moru put Senja i u domovinu moju... Dobri Bože – ipak mi biaše ona
doba mnogo liepša nego li mi je ova. – Onda
hērlih u domovilnu gdie me očekivaše majka,
seka, diete za onda Zora, i mniah takodjer: priatelj – no kako se promieni vrieme ... priatelj
se iznevieri i ružno me ujede – Zora uzraste i
posta nevaljanom... majka se prestavi iz ova
svieta […] Moj duh mi neda mirovati i tiera me
sad ovam sad onam, te me nuka obadati u gdje
koga samo da imade prilike se uzdēržati u svojoj
živahnoti, te da neklone, usamljena ovako kako
živim; no to joj nije pravo što nemučim i onda
će da me kori, što pak meni nije pravo i na što
se okosnem. Zabavu imati moram, ako ne ine,
svaki kut kod kuće na nos nataknuti i tako gdie
što reći i nemarnoj družini nauka dati.
[Vrginmost, lipanj 1849.]
21. Što i kako ja ove dane živim sam veliki
tvorac neka znade! Kakove se ćuti u meni mienjaju, nije kadro pero izpisati... Ja živim muke,
koje moju dušu utapljaju... Što bi mogo biti glad
što žedja, što ubožtvo, što svako drugo zlo na
ovome svietu stran ove muke?! I ja se čudim
sama sebi dje ju ja nositi možem ovu muku, ovaj
strašni nemir sērdca moga! O kako se ja iskreno
dobrom bogu molim, da mi samo neka poda milost razuma, te da mi se nesmete mozag. […]
[Karlovac, listopad 1849.]
10. Kakovim čutjenjem je moja grud jučer i
danas napunjena, to samo onaj znade, koi mi ovo
u meni stvori! Ivan moj pobratim dodje jučer
nenadano u Karlovac... Bože moj smiluj mi se!
Koliko kratih, odkako dodjoh iz Vērginmosta,
Dnevnik
[Ulomci]
Dragojla Jarnević
Dragojla Jarnević (1812. – 1875.), književnica, bila je žena snažne osobnosti,
iznimna duha i čudesnog senzibiliteta. Kao pristaša hrvatskog narodnog preporoda i zagovornica prosvjećivanja, sredinom 19. stoljeća u Karlovcu je počela
privatno poučavati djevojčice.
Najvažnija ostavština D. Jarnević njezin je opsežni dnevnik: 1194 stranice rukopisa iz dugog razdoblja od 1833. do 1874. godine (čuva se u Hrvatskom školskom
muzeju). Prema izdanju koje je - poštujući obilježja izvornika - za tisak priredila
Irena Lukšić (Karlovac, Matica hrvatska Karlovac, 2000.), donosimo ulomke iz
znamenitog Dnevnika.
zamolih iz dubine sērdca: Stvoritelju moj, samo
jošte jedanput mi ga daj vidieti, i da na njegovih
ustih oćutim ono blaženstvo koje sērdcu udieliš,
kada na ljubljenoj grudi leži. – I dobri moj stvoritelj usliši molbu moju... Jutros, on ležaše jošte
u krevetu, dodjoh ja u sobu njegovu i spustih
tablice, kroza koje zora naviraše. On pruži ruku
proti meni, i ja ulovivši ovu, siednem kraj kreveta. Liepo njegovo čelo poljubivši sagnem se
prieko njega. Ah! Ćut ona, koja potajna u kojem
serdcu klije, bukne strastveno u meni, i moje
ustne potražihu njegove... Zagērlivši ga onaka,
i od čilih njegovih mišicah objeta, izčezne sve
na oko mene, i ja oćutih za trenutke blaženstvo,
koje nikad jošte na onaki način moje sērdce
neoćuti ... O da sam mogla zag’rlena onako od
njega umrieti! Ja bi bila mojemu stvoritelju zahvalila...
[Karlovac, siječanj 1850.]
4. Dočekah evo danas, hvala bogu! i tridesetosam godinah... Misljah čitavi popodne na
moj život na trag... Gorki biaše mnogi dan ovog
i pečal pritiskaše me sa svom silom: no sve je
prošlo, oslabile sve žice koje me na največe
muke napinjaše i ja stojim mirna i hladnim pogledom... Studena groza me hvata kada na trag
idem u prošlost i kada stanem kod današnjeg
dana... Tridesetiosam godinah!!! pa što sam u
njih stigla, što sam užila, čemu se imadem radovati?... Od onieh, koji učionicu sa mnom u
jednih godinah polaziše, bivaju sada večinom
majke i domačice; da, imade dvie koje unuke
ziblju. Sve se svojima raduju i s njimi nose sve
žalosti i radosti, a ja stojim sama kao ozeblo
stablo...Oću li morati mome tvorcu račun davati
radi promašene svērhe? – Neću! on mi ovo dosudi i po njegovoj volji i nosim!...
[Srpanj, 1850.]
12. Udes čoviekom više kratih čudnovato barata, i sve koje kuda ga baca; iz ovog uzroka, i
što si preduzeh opet moj dom; i to za život ostaviti oću sada pädagogicu učiti; seki sam naručila
za knjigu da mi donese iz Zagreba, i onda ću se
i toga popasti. Moj kapital nije velik i od kamatah nebi mogla živieti; a ovako šiti, kao što to
ove godine biva, nebi mogla dugo, erbo bi mi
se mozag smutio. – Moj duh mora drugu zabavu
imati, negoli da je privezan na ognište i iglu; ako
si pak sa svim težnjem drugog puta neizkērčim,
i više slobodnog vriemena za moje pero nestignem to ću u Kupu skočiti. Ja nisam, od kako se
sietjam natrag u dietinstvo moje, nikad jednog
dana čistog veselja imala, i doba ona, kao što i
nadalje sve do dana današnjeg mi biaše gorka, i
to pusta... […]
[Listopad 1850.g]
1. Veber, bivši ono niekoliko dnevah u Karlovcu, reče mi, na moj izraz jednom: da bi ja
rado što godj u javnom životu posluvala, i da mi
neka kakovu službu priskērbi: gospoja Kubin
rodjena Kunovićeva će doći do skora u Zagreb,
i nosi se s planom jedno učilište za dievojke
ustrojiti, stavite se s njome u dopisivanje, i više
vas niekoliko moći će što možebiti stvoriti. To
biaše kod njegovog odlazka 24 p.m. […]
16. Evo već tri dana se bavim sa pohodi okolo
poznatih; dočim si preduzeh učenjem se baviti,
dužna sam i diece si za podučavati priskērbiti.
Obećaše mi 4-5 obiteljah dievojčice mi svoje šiljati, i vidieti ću oćeli mi rieč dēržati. […]
[Studeni 1850.]
9. Jedna od nedielja mi evo prodje sa podučavanjem dietce. Naglo mi izgine, no ne onako
zadovoljno, kao što bi si bila želiela provesti
ju. Dietcom imati se mora velika stērpljivost i
trud; ovo mi nemanjka, no sērdca mi tu ništa
neudioničtvuje. Studeno mi je sve naokolo i
pusto, i moje sērdce je nemoćno gibati se u i
kakvoj ugodnoj ćuti; svi živci mu odumrieše i
ledeno mi u grudi bije. O kakovom strasti obuzimah ja nekoć priliku svaku dielovati moći
po nagonu sērdca moga! Onda i sada! Vidim
vidim! da mi je naglo izčeznuo život sērdca
moga... Izčeznulo mi je ono što nikad slobodno
neimah. – Izklučena sam od življena u sērdcu,
i samo je duh, koi poniešto s ovim truplom giblje. […]
[Prosinac 1849.]
7. Jučer i danas sam tužna bez da si znadem
tomu uzroka. Da neimadem ovu dietcu oko mene,
me bi morala zlovoljnost zadušiti, no ovako se
dietcom zabavim i tumačeći im nauke iz knjigah
umalji se muka koja će da me zaduši... Bože moj!
oće li dugo ovako moje stanje trajati? Da nije bolje ćuti u meni, ja bi čitavi sviet mērzila. U meni
nieka praznost lada koju bi hotiela ma i s čime
napuniti. No što to rekoh! „i s čime“ – šta ili ništa! bolje da rečem. Što godj bi se našlo bērzo, ali
mi ovo nezadovolji... […]
23. Danas mi ponudi jedna majka svoje tri
kćerke za podučavanje. Razmišljajući si moj život, mislim da bi za mene najbolje bilo da si nekoliko dievojčicah nabavim i odhranjivam. Moja
želja je to već od godinah, dietcom se baviti i evo
sada prilike po želji živieti moči. Šijenja ću se
posve odrieči i šest satih kroz dan dietci posvetiti,
a ostale za čitanje i pisanje upotriebiti. Na ovaj
način ću biti bez skērbi za življenje i opet ću imati podosta vriemena za duševne poslove. Ovako
baveći se neka mi slobodno dodje smērt ja se je
neću bojati i pripravna ću biti vazda. […]
[Siječanj 1851.]
7. Jutros mi pošalje Pavletička svoje dvie manje dievojčice za podučavati. Naetherica ih nerazumie podučavati i reče dietci da ću ih ja primiti.
Inače nisam mogla već da ih primem; dietca imadu talent i razložno postupanje i uredan nauk će
moći što godj iz njih učiniti. Sada ih imadem šest
i nositi će mi na miesec 8 ft. Jošte da ih možem
dobiti šest da bi ih bilo 12 najbolji broj bi bio za
moči ih podučavati. Više bi bilo odveć. Ovako
bi mogla poniešto život si osigurati i bez morana
bit prikovana čitavi dan k šivanju, bi preostaše
od podučavanja sate za pisateljstvo upotriebiti
mogla. S punim sērdcem i dušom sam mojemu
tvorcu zahvalna što ovako očevidno svoju milost
prieko nas izlieva. […]
11. Popodne dobih iz Zagreba od Vebera knjigah za podučavanje i vērlo me raduje da budem
mogla uredni nauk predavati. Vidieti ću, hoću li
se moći zadovoljiti medju nevinom dietčicom i
zapopadno im učiniti čistu bogoljubnost i kriepost i odhraniti u njima dobre drugarice mužam
i marljive i opazne majke. Sve niekadašnje želje
sērdca moga ušutiše, i ništa neuznemiruje više
duše moje; zato mislim da ću se moći bez svake
neugodnosti s dietcom baviti. Tako će mi proći
moj život, i ja ću dozoriti u skorim za onaj sviet,
za kojega već kosac iza mene stoji. Jedino, što mi
će smutiti dušu moju, biti će osviedočenje, da u
Hērvata neimade značaja već da su svi izdajice,
sami svoju narodnost nogami plešu i za dekoracie, pohvale, da i hlieba komadić, kadi Švaba
nedospie podli podlosti švabskoj služe... O zašto
neimadem silu i moć toliku da bi svima mogla
duši govoriti i kazniti ih za nevieru njihovu! No
doći će im platja u soviesti njihovoj i zastidieti će
se prieda čitavim svietom podlosti svoje... […]
26. Popodne je, i ja u očekivanju pohodah. Ove
nedielje mi kazaše male Pavletićke, da bi me njihova majka rado poznala buduć se uzajemno jošte nepoznamo […] Ona je jedna prosta primorka, i po srieći dodje ona svojim čoviekom u Rieki
do dviuh i u Karlovcu do dviuh kućah; onda im
plovi brod po Kupi i Savi i bogati su ljudi. Žena
je ona ipak razumna premda u razgovoru neuka
i mieša mnogo prostih primorskih riečih, tako da
sam ju mogla mučno razumieti. Kaže mi da dodje
ponajviše k meni da me upozna te da znade kuda
idu njezina dietca u nauk; onda da mi se prituži,
kako se one dvie veće kod doktorice ništa neuče i
da bi ja sve četiri ukupno podučavala. Ja k tomu
pristanem i tako budem od sutra osam učenicah
brojila.
Da li bi ovo bila moja svērha?! Tako jest! Iza
kako si skerbiti moram za življenje to je ovo pravi način za mene. Ja ću se tērsiti zdravo sieme i
zdrava serdca usaditi i nositi će bogati plod. Od
kako se učiteljicom nazivam, ćutim vedriju moju
dušu i lasne sērdce u tielu. Sada tekar ćutim da
sam moju odluku stigla, i da možem neizbrojena
dobra stvoriti. Hvala dobrom bogu za sva izku-
Dragojla Jarnević
šavanja koja sam prestala, i hvala mu i na svoj
svērhi koju mi opredieli; visoka je i plemenita a
ja ću joj dosta učiniti. Nebi mi sudjeno moje dietce podučavati, a to ću tudjinska vaspitavati!
Ovdje se moram sama sebi smiejati. Za Pavl.
[etićkom] dodje i služavka sa jednim svežčićem i
metnuvši ovoj na sto ode. Kod odlazka već uzme
ona ovaj svežčić i skupivši k stolu razveže ga
veleći: „Ovo sam vam, draga fraila niešto malog
donesla“.
Zatim iztrese iz njega kaffee, sečera i zamotanih niekoliko devenicah mesnatih. Ja se vērlo zastidih, no odsloniti nemogoh ovog dara, jerbo mi
ga žena prostosērdečno poda; zato se zahvalih i
obećah po mogućnosti preporučenu mi dietcu rediti i podučavati. Dietca me sva verlo rado imaju,
i na njihovu ljubav oslanjam dobri uspieh mojih
naporah. […]
[Ožujak 1851.]
1. Moje učenice, najme četiri Pavletićke su
s malom razlikom sve goropadne. Kod kuće
žive bez straha i reda i jednako se gērdo psuju
i rugaju. Na veliko bi se morala s njima sērditi
i vikati nad njimi, no tako nesmie biti, i moram
imati stērpljivnost. Muka mi je već kratih kada je
morati njihove tužbe slušati, i sudca im činiti ali
pomoći mi nije! Zato sterpljivno slušam sve što
pripoviedaju. […]
31. Pet miesecah već biva što sam učiteljica...
Baš mi je triebalo ovog tērha, da nepropadnem
posve u snagi mojoj. Ono doba što dietcu podučavam mora mi duh biti skupa i zabavljen veoma,
da nije ovog, neznam nebili me opet zlovoljnost
napala i ja razpala se sama u sebi... Poslenost, napor, ove me jošte dērže i odbijaju propast duha.
[…]
[Lipanj 1851.]
29. Bezazlenoj, veseloj, nevinoj dêtci nesmiem mērki obraz kazati; ona bi me zlom učiteljicom nazvala a to nesmie biti. Sva su oko mene
vesela, i sva me radostnim okom gledaju, kada se
nasmêjem. Sva ova moja dêčca me ljube, i nisam
vidêla toli bērzo učiteljice, kojoj bi dêtca bila na
toliko privržena kao što su meni moje učenice. Ja
si mnogo truda s njimi uzimam, i kako sam ih slabe i neuke dobila, čuda sam s njimi učinila. Roditelji njihovi me vazda k sebi pozivaju i dobro me
teže podvoriti. Moj udes je kroz čitavi život tužan
bio, i redki biahu dani koje radostno provodih.
Strašne borbe mučiše moju dušu i sērdce, i neznam da li nije moja budućnost osobito odsudjena – inače bi me bile one muke zadušiti morale.
No sam valjda velikoj jošte nesreći spravljena,
sreći neću reći! po rêči! samo bo ju poznadem – i
nenadah se je nikada. –
No ove godine ponestade sav nemir moje
duše; pokoj neki se nalegne u nju, za kojega
neznam kakao bi ga nazvala. Tromost nekakva,
tupost,hladnost za sve što oko mene biva zavlada
sa mnom i jedino što me oživljava jesu dêtca; s
njima sam zadovoljna, i uz nje i sa mnom. Providnost božanska biaše, koja me nadahne sa
mišljenjem, dêtcu podučavati. Milosērdje imaše
moj stvoritelj sa mnom, i podade mi priliku ublažiti dušu i serdce, koje biaše mnoge godine mučeno. Čudnovata sudbina!!! Kako to ona razdêli!
Neki bivaju sretni i uživaju svega što svêt ponudja; neki pako stradaju i najnuždnijega; opet neki
nose izopačenu podobu čovêčansku, a neki izopačenu dušu, kojom nas dobri i mudri stvoritelj
obdari, i od nieme životinje nas razluči; a opet
neki, i medju ovimi bivam i ja, i iznadem da dosti
drugovah brojim – a opet neki, velim, neuživaju
za sebe ništa, njihova je zadaća izvan sebe živêti,
požērtvovanjem svojega svega druge usrêćiti i
raditi o blagostanju njima bližnjim i udaljenim...
Zadaća ova je težka! Ah! Toliko kratih uzmalaksa duša; i da nebi božanstvene iskre u njoj,
koja podpaljuje plam čista, plemenita izgleda na
svērsi, tonile bi sile u burkajućem morju raznih
strastih... Niti zlobnost, niti navist, niti svoju korist smiju zavladati dušom, koja radi o sreći svoga bližnjega... Meni će biti podosta srêće zadovoljna ćut s kojom gledam kroz mene usrêćene.
Krasno je zvanje! no težko zvanje. Suze mi oko
naoblači, dosta je.
(Nastavak u sljedećem broju)
aktualno
oglasi
30
www.skolskenovine.hr
broj 13-14 • Zagreb • 30. ožujka 2010.
AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Stručni skupovi u travnju (2)
PREDŠKOLSKI ODGOJ
13. travnja - skup Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću-komunikacijska
umijeća odgojitelja (2. modul) za odgojitelje Splitsko-dalmatinske županije Splitu
(DV Radost, PO Petar Pan).
13. travnja - skup Suvremeni predškolski kurikulum u skladu s humanim vrijednostima i razvojnim potrebama djece
predškolske dobi za odgojitelje Grada Zagreba - zapad, Karlovačke i Zagrebačke
županije u Zagrebu (DV Jabuka).
14. travnja - skup Razvijanje partnerskog odnosa odgojitelja i roditelja u dječjem vrtiću za odgojitelje Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije u Crikvenici
(DV Radost).
15. travnja - skup Razvijanje partnerskog odnosa odgojitelja i roditelja u dječjem vrtiću za odgojitelje Istarske županije
u Puli (DV Pula).
20. travnja - skup Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću za odgojitelje
Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Varaždinske i Međimurske županije u Koprivnici (DV Tratinčica).
20. travnja - skup Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću-komunikacijska
umijeća odgojitelja (2. modul) za odgojitelje Dubrovačko-neretvanske županije u
Metkoviću (DV Metković).
28. travnja - skup Rano učenje stranih
jezika u dječjem vrtiću za odgojitelje koji
rade u skupinama ranog učenja stranih
jezika Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije u Rijeci (DV Rijeka,
CPO Turnić).
RAZREDNA NASTAVA
8. travnja - skup Odjelotvorenje ciljeva,
vrijednosti i načela NOK-a u umjetničkom
području razredne nastave za učitelje 1.
razreda iz Dubrovačko-neretvanske županije u Dubrovniku (OŠ Lapad).
8. travnja - skup Didaktičko-metodičke
strategije nastave u kombiniranim odjelima za učitelje razredne nastave u kombiniranim odjelima Koprivničko-križevačke
i Bjelovarsko-bilogorske županije u Virju
(OŠ prof. Franje Viktora Šignjara).
9. travnja - skup Odjelotvorenje kurikulumskih ciljeva, vrijednosti i načela u
razrednoj nastavi kroz odgojno-obrazovni
sustav za predstavnike aktiva razredne
nastave iz osnovnih škola Grada Zagreba
i Zagrebačke županije-zapad u Zagrebu
(OŠ Matije Gupca).
9. travnja - skup Ocjenjivanje postignuća u nastavi matematike - Primjena Bloomove taksonomije u nastavi i Razvijanje
socijalnih vještina kroz kreativno izražavanje za učitelje prvih razreda Varaždinske
županije u OŠ Vidovec.
9. travnja - skup Didaktičko-metodičke
strategije nastave u kombiniranim odjelima za učitelje razredne nastave u kombiniranim odjelima Bjelovarsko-bilogorske i
Sisačko-moslavačke županije OŠ Garešnica.
9. travnja - skup Kompetencije učitelja
razredne nastave, 2. modul – za učitelje
trećih razreda Osječko-baranjske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije koji su bili na 1. modulu održat će
se u Slatini (OŠ Eugena Kumičića.
9. travnja - skup Odjelotvorenje ciljeva,
vrijednosti i načela NOK-a u umjetničkom
području razredne nastave za učitelje 2.
razreda iz Dubrovačko-neretvanske županije u Dubrovniku (OŠ Lapad).
HRVATSKI JEZIK
7. i 8. travnja - skup Poučavanje i učenička postignuća za nastavnike hrvatskoga jezika Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Međimurske
županija te Grada Zagreba u Zagrebu
(Prirodoslovna škola Vladimira Preloga).
9. travnja - skup Svekolika priprema
za polaganje stručnoga ispita za učitelje
i nastavnike pripravnike hrvatskoga jezika izPrimorsko-goranske, Ličko-senjske i
Istarske županije u Rijeci (OŠ Kozala).
ENGLESKI JEZIK
9. travnja - skup Mentorski dan za učitelje
pripravnike za pripravnike engleskog jezika
Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačkomoslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Međimurske županije i Grada Zagreba
u Bjelovaru (II. OŠ Bjelovar).
KLASIČNI JEZICI
9. travnja - skup Klasični jezici i Nacionalni okvirni kurikulum za učitelje i nastavnike grčkoga i latinskog jezika u osnovnim
školama, gimnazijama i strukovnim školama u Slavonskom Brodu (Klasična gimnazija i kolegij Fra Marijan Lanosović).
INFORMATIKA – RAČUNARSTVO
9. travnja - skup Baze podataka: SQL
i napredno korištenje baza podataka za
učitelje i nastavnike informatike osnovnih i srednjih škola Primorsko-goranske,
Istarske i Ličko-Senjske županije u Rijeci
(Astoria, Zanonova 1).
9. travnja - skup za učitelje i nastavnike
informatike osnovnih i srednjih škola na
području cijele Hrvatske održat će se 9.
travnja s početkom u 9 sati. Videokonferencijski prijenos organizirat će se u TCR
dvoranama na lokacijama: Dubrovnik Sveučilište, Split - FESB, Zadar - Sveučilište, Zagreb - FER, Varaždin - FOI, Osijek - ETFOS, Požega - Veleučilište, Pula
- Sveučilište i Rijeka - Tehnički fakultet.
ETIKA
8. i 9. travnja - skup Državna matura iz
Etike za nastavnike etike u gimnazijama i
strukovnim školama svih županija u Zadru
(hotel Funimation).
TJELESNA I ZDRAVSTVENA
KULTURA
8. travnja - skup Mogućnosti i načini
motivacije učenika za cjeloživotno vježbanje za učitelje tjelesne i zdravstvene kulture Zagrebačke županije i Grada Zagreba
e u Zagrebu (OŠ Špansko-Oranice).
8. travnja - skup Metode i načini rada
u području tjelesne i zdravstvene kulture
za učitelje tjelesne i zdravstvene kulture
Zadarske, Šibensko-kninske, Splitskodalmatinske i Dubrovačko-neretvanske
županije u Šibeniku (OŠ Petra Krešimira
IV,).
8. travnja - stručni skup Mogućnosti i
načini motivacije učenika za cjeloživotno
vježbanje za učitelje tjelesne i zdravstvene kulture Zagrebačke županije i Grada
Zagreba u Zagrebu (OŠ Špansko-Oranice).
9. travnja - skup Mogućnosti i načini
motivacije učenika za cjeloživotno vježbanje za učitelje tjelesne i zdravstvene
kulture Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Međimurske županije u Zagrebu (OŠ
Špansko-Oranice).
9. travnja - stručni skup Mogućnosti i
načini motivacije učenika za cjeloživotno
vježbanje za učitelje tjelesne i zdravstvene kulture Krapinsko-zagorske, Sisačkomoslavačke, Karlovačke, Varaždinske,
Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Međimurske županije u Zagrebu
(OŠ Špansko-Oranice).
GLAZBENA KULTURA, GLAZBENA
UMJETNOST
8. do 10. travnja - skup Međunarodni
umjetničko-znanstveni simpozij o zborskoj glazbi u suradnji s Hrvatskom udrugom zborovođa za zborovođe osnovnih i
srednjih te glazbenih škola svih županija u
Zagrebu (Nadbiskupijski centar Kaptol).
RAVNATELJI
12. travnja - skup Strateško planiranje
za ravnatelje učeničkih domova svih županija u Zadru (hotel Falkensteiner).
20. travnja - skup Upravljanje ljudskim
potencijalom za ravnatelje osnovnih škola
u 1. godini 1. mandata (mjesto održavanja
skupa bit će objavljeno na internetskim
stranicama AZOO-a).
KNJIŽNIČARI
7. i 10. travnja - 22. Proljetna škola
školskih knjižničara namijenjena knjižničarima osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova održat će se od u Zagrebu
(Filozofski fakultet, I. Lučića 3; Industrijska strojarska škola, Avenija M. Držića 14;
Strojarska tehnička škola Fausta Vrančića, Av. M. Držića 14).
STRUČNI SURADNICI
Pedagozi
22. i 23. travnja - skup Kurikularno planiranje rada stručnih suradnika i Odgojno djelovanje škole na unapređivanju kvalitete rada i
školskog ozračja za voditelje županijskih stručnih vijeća pedagoga, te pedagoge u zvanju
mentora i savjetnika osnovnih i srednjih škola
Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Istarske,
Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u
Baškim Oštarijama (Hotel Velebno).
Na temelju članka 24. i 41. Statuta, Savez defektologa Hrvatske raspisuje
Natječaj za dodjelu Nagrade ”Profesor Tomislav Špoljar”
Prijedloge mogu podnositi pojedinci - članovi Saveza, kao i
ustanove i udruge koje se bave edukacijom i rehabilitacijom
djece i mladeži s teškoćama u razvoju i/ili osoba s invaliditetom, a čija su većina zaposlenih članovi SDH.
PROJEKTI
SEMEP
15. do 17. travnja - skup Desetljeće
UN-a obrazovanja za održivi razvoj - ciljevi
i način provedbe kroz kulturne, povijesne i
prirodne znamenitosti Hrvatske - područje
poluotoka Pelješca za školske koordinatore SEMEP-a u Dubrovniku (Medicinska
škola Dubrovnik).
LIKOVNA KULTURA I LIKOVNA
UMJETNOST
28. do 30. travnja - skup Uloga voditelja ŽSV-a u pripremi učitelja i nastavnika
za interdisciplinarni kurikulumski pristup
umjetničkog područja za voditelje ŽSV-a
učitelja i nastavnika osnovnih i srednjih
škola svih županija u Novoj Gradiški (Hotel Kralj Tomislav).
VJERONAUK
9. travnja - skup Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi za
vjeroučitelje u osnovnim i srednjim školama Primorsko-goranske i Istarske županije u Rijeci (Teologija u Rijeci).
17. travnja - skup Odgoj i obrazovanje
za temeljne vrijednosti prema NOK-u kroz
nastavu vjeronauka za vjeroučitelje srednjih škola grada Zagreba, Zagrebačke,
Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke i
Bjelovarsko-bilogorske u Zagrebu (Nadbiskupijski pastoralni institut, Kaptol 29a).
24. travnja - skup Odgoj i obrazovanje za temeljne vrijednosti kroz prizmu
psihologije, komunikologije i teologije za
vjeroučitelje osnovnih škola Nadbiskupije
Đakovačko-osječke (Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Brodsko-posavska županija) u Đakovu (Dvorana biskupa
Mandića, Petra Preradovića 17).
28. do 30. travnja - skup Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom
sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi za
vjeroučitelje voditelje ŽSV, mentore i savjetnike u osnovnim i srednjim školama
i posebnim ustanovama svih županija u
Varaždinu (hotel Turist).
GEOGRAFIJA
12. i 13. travnja - skup Suvremeni regionalni razvoj svijeta za voditelje ŽSV nastavnika geografije te mentore i savjetnike
u Vinkovcima (hotel Slavonija).
NJEMAČKI JEZIK
18. do 20. travnja - skup Analiza didaktičkog dizajna, određivanje ciljeva učenja
i poučavanja pri oblikovanju pisane pripreme za nastavni sat za voditelje ŽSV-a
njemačkoga jezika u osnovnim i srednjim
školama svih županija u Crikvenici (Vila
Ružica).
OBAVIJEST
PRETPLATNICIMA
Savez defektologa Hrvatske
Nad lipom 13/1, Zagreb
e-mail: [email protected]
Nagrada se dodjeljuje za izuzetne doprinose razvoju edukacijsko-rehabilitacijske teorije i/ili prakse te aktivno sudjelovanje u
realizaciji programskih zadataka Saveza.
IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI
28. i 29. travnja - skup Akademsko pisanje: radionica pisanja školskog eseja/
Kratka priča i Strukturirana rasprava (debata i debatne tehnike) za županijske voditelje za izvannastavne aktivnosti.
Prijedlozi za dodjelu nagrada moraju se pismeno obrazložiti i
dokumentirati.
Nagrada se dodjeljuje kao godišnja i kao nagrada za životno
djelo na svečanom dijelu godišnje Skupštine.
Natječaj je otvoren zaključno do 1. svibnja 2010. godine.
Prijedloge dostaviti na adresu Saveza s naznakom - Povjerenstvo za dodjelu Nagrada.
Poštovani pretplatnici,
Zbog propusta službi koje adresiranju i distribuiraju Školske novine (što
je izvan naše redakcije), moguće ja
da pogrješkomu dobijete veći ili manji
broj primjeraka našega tjednika, da ga
ne dobijete navrijeme ili da uopće do
vas ne dođe.
Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel.
01 48 55 824).
Redakcija Školskih novina

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

OGLAS ZA POSAO Organizacija: Udruženje BOSPO Tuzla Pozicija

tablica-upis2011 SSGS preklop preklop 4-1-2-3 OpenOffice

Plinarski forum, izlaganje.pdf

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

„ Jednospolne škole održavaju veći mir u učionici i

Preuzmite izvješće sa Dana škole koje je pripremio učenik 1. c

Pregled

Privremena lista za financiranje_prioritetno područje 1.2.1