KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE sedma nedjelja kroz godinu 7 / 2014. LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE Godište IX. (2014.) Broj 7(169) sedma nedjelja kroz godinu 23. veljače 2014. iz sadržaja Meditacija Gospodine, nemam hrabrosti 3 Služba Riječi Ljubite neprijatelje! 4 Homilija Sveobuhvatnosti ljubavi 6 Katekizam Katoličke crkve Sakramenti kršćanske inicijacije: Krštenje Krštenik i krstitelj 8 Naša tema: Crkva u svijetu New age i kršćanstvo Pokušaj definiranja 10 Priča Vozni red 12 Kontakt: O. Stjepan Harjač VELJAČA - OŽUJAK policijski kapelan tel.: 22 712; 84 048; Ned. 23. e-mail: [email protected] VII. NEDJELJA KROZ GODINU Polikarp; Grozdan; Romana Pon. 24. Montan; Goran; Modest Vinko Bakula Uto. 25. Viktorin; Hrvoje; Berislav pomoćnik policijskoga kapelana Sri. 26. Aleksandar; Sandra; Alka Tel.: 88 853; 82 805 Čet. 27. Donat Zadarski; Gabrijel e-mail: [email protected] [email protected] Pet. 28. Roman; Teofil; Bogoljub; Vikica Sub. 1. Albin; David; Jadranko; Zoran 2 sedma nedjelja kroz godinu meditacija Gospodine, nemam hrabrosti G ospodine, nemam snage ni hrabrosti okrenuti drugi obraz. Ne mogu prepustiti ni gornju haljinu. Kako ću poći još jednu milju kad nisam spreman učiniti ni jedan korak? Sve je ovo toliko daleko od mojeg načina postupanja. Molim te da barem katkad pokušam u ovim malim svakodnevnim nesporazumima i blokadama djelovati u tvojem duhu. Da imam hrabrosti učiniti prvi korak. Nije to neostvarivo. Ne tražiš od nas ono što ne bismo mogli učiniti. Mi se bojimo toga i zato i ne pokušavamo. Ipak, uvijek ima onih koji su spremni živjeti tvoju zahtjevnost do kraja, pa makar ih to stajalo i samog života. Ima ih u našoj sredini. Među nama su. Oni su sol i svjetlo. Mirko Nikolić 3 sedma nedjelja kroz godinu Prvo čitanje: Lev 19, 1-2.17-18 čitanja Otpjevni psalam: Ps 103, 1-4.8.10.12-13 Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Čitanje Knjige Levitskog zakonika G ospodin reče Mojsiju: “Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš! Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!‘” Riječ Gospodnja. Milosrdan je i milostiv Gospodin. B lagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstva njegovih! ****** On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti izbavlja život, kruni te dobrotom i nježnošću. ****** Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje. ****** 4 čitanja sedma nedjelja kroz godinu Drugo čitanje: 1Kor 3,16-23 Evanđelje: Mt 5, 38-48 Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji. Ljubite neprijatelje! Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji. ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” Riječ Gospodnja U Riječ Gospodnja 5 sedma nedjelja kroz godinu homilija Sveobuhvatnosti ljubavi D P rvo čitanje iz Levitskog zakonika, središnje knjige starozavjetnog Zakona, proteže se šire od zakonika protiv zločinačkog ponašanja. Devetnaesto poglavlje donosi niz ozbiljnih preporuka - a rabini su ih tumačili kao zakone - koji govore: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu! ... Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Prije svega, zamjećujemo određenje “u svom srcu”: ne samo da su gnjevne riječi i djela srdžbe izvan zakona, već i unutarnji osjećaji trebaju biti pod kontrolom: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu!” Čini unutar hrama naših tijela trebaju biti nadahnuti i vođeni iznutra, “u svom srcu”. U današnjem čitanju iz Levitskog zakonika zbog skraćivanja ispušteni su redci 3-16. U njima se seljaku govori da ne žanje žetvu do kraja: “niti pabirčite ostatke poslije svoje žetve ... Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba.” Tora donosi ovaj razlog: “Nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Gospodin, Bog vaš.” Nešto potom Izraelac prima opomenu: “Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Gospodin!” Svaki od tih uvjeta zaključuje se s izrekom: “Ja sam Gospodin” koja nas vraća na misao sv. Pavla: Hram smo Božji. Gdje god se nalazili, kod kuće, na radnom mjestu, u vrtu ili polju, živimo u neposrednoj Božjoj blizini i naši čini postaju bogoslužni čini pred presvetim Bogom. rugo čitanje objavljuje svetost ljudskog života: “Hram ste Božji”. Ne samo Pavao tom izjavom iz Prve poslanice Korinćanima, nego i druga dva čitanja, šire granice tog hrama koji “ste vi” uključujući čak i naše neprijatelje: “Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.” Počašćeni smo, čak razveseljeni tim uvjerenjem da je naše tijelo sveto kao hram Božji. Stoga se svako ljudsko djelo bez iznimke može usporediti sa izgradnjom crkve ili čak sa svetim činima u dovršenoj crkvi. Naše kuće i naša sredina, radna mjesta i mjesta odmora, sve se to smatra proširenjem crkve. U toj usporedbi svi mi postajemo svećenici koji služe u svetištima svojih domova; naše djelovanje postaje bogoslužjem. Radujemo se; no ujedno nas uozbiljuje spoznaja da se svaki prijestup protiv nas i našeg bližnjeg a napose svaki grijeh protiv članova naše obitelji može smatrati obeščašćenjem, profanacijom Božjeg hrama. Kao što nam Pavao piše u današnjem čitanju: “Jer hram je Božji svet, a to ste vi.” Obeščašćenje je grijeh protiv svetosti i protiv Boga. Katkada se čini kako se grijehe obeščašćenja Božjeg hrama svodi isključivo na područje spolnosti i na povredu čistoće. I sam sv. Pavao tako govori nešto kasnije u istoj poslanici: “Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? ... Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga” (1 Kor 6, 15.19). 6 sedma nedjelja kroz godinu homilija Pavao također progovara o nama, hramu Božjem i udovima Kristova tijela, i u mnogo širem kontekstu. U poglavljima 12 i 13 Prve poslanice Korinćanima Pavao razvija ideju o kršćanskoj zajednici koja tvori Kristovo tijelo te stoga poput Krista čini hram Duha Svetoga. Potom inzistira na ljubavi koja je: “velikodušna ... dobrostiva ... ne zavidi ... ne nadima se ... nije nepristojna ... nije razdražljiva ...” Mnogo veći naglasak stavlja na očekivanja ljubavi u obitelji i među bližnjima, te na povrede te ljubavi, nego na grijehe protiv čistoće. S lično u evanđelju Isus inzistira na sveobuhvatnosti ljubavi, zapravo na novoj vrsti junačke ljubavi: • ne opirite se Zlomu, • pođi s njime dvije milje, • ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš, • ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. Isus je svjestan da traži nešto posebno: “Čuli ste da je rečeno: 'Oko za oko' ... A ja vam kažem: ... I ako pozdravljate samo braću ... Zar to isto ne čine i pogani?” Sva ta Bogu ugodna djela vrše se u svetištu naših tijela. Ipak, svi smo upravo slušali i baš suprotno u svojim obiteljima i na radnim mjestima. Nažalost, i sami smo govorili drugima: ne dopusti da drugi po tebi gaze! Udarite prvi, jer će to inače učiniti druga strana! Ne budi lakomislen. Učinite da se drugi s vama slože. Takve rečenice stalno se mogu čuti u kršćanskim zajednicama. Moramo još protumačiti starozavjetnu izreku: “oko za oko, zub za zub” (Izl 21, 24; Lev 24, 20). Prije svega, židovska Biblija je ublažila stroge odredbe drevnih zakonika koji su katkada za oko tražili više od jednoga oka. Biblija je također donijela zakone protiv zločinačkog ponašanja. Zločini su bili kažnjeni. Ipak, nema nijednog primjera u Bibliji gdje su zločinci trebali biti kažnjeni fizičkim sakaćenjem poput vađenja oka. Carrol Stuhlmueller 7 sedma nedjelja kroz godinu vjeronauk Katekizam Katoličke crkve Sakramenti kršćanske inicijacije: Sakrament Krsta IV. Tko može biti kršten? "Krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten". KRŠTENJE ODRASLIH Krštenje odraslih bila je uobičajena praksa od početaka Crkve tamo gdje se evanđelje tek počelo naviještati. Katekumenat (priprava za krštenje) je u tom slučaju nužan i važan. Uvođenjem u vjeru i u kršćanski život on mora čovjeka pripraviti za primanje Božjeg dara u krstu, potvrdi i euharistiji. Katekumenat, ili formacija katekumena, ima za cilj omogućiti ovima da, odgovarajući na Božju inicijativu, u jedinstvu s jednom crkvenom zajednicom, dovedu do zrelosti svoje obraćenje i vjeru. Riječ je o odgoju za cjeloviti kršćanski život kojim se učenici združuju sa svojim Učiteljem Kristom. Neka se, stoga, katekumeni (...) upute u otajstva spasenja i u vježbanje u evanđeoskom načinu života, i neka se svetim obredima - koji se imaju postupno obaviti - uvedu u život vjere, liturgije i ljubavi naroda Božjega". Katekumeni su "već povezani s Crkvom, već su ukućani Kristovi, a nerijetko već provode život vjere, ufanja i ljubavi". "Majka Crkva ih već ljubi kao svoje i za njih se brine". KRŠTENJE DJECE Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u Kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo su pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili Krštenje nedugo poslije rođenja. Kršćanski će roditelji priznati kako ova praksa odgovara i njihovoj ulozi hranitelja života sto im ga je Bog povjerio. Običaj krstiti malu djecu drevna je predaja Crkve. Izričito je posvjedočena od II. stoljeća. Ipak je vjerojatno da su se već od početaka apostolskog propovijedanja, kada bi cijeli "domovi" primali krštenje, pritom krštavala i djeca. VJERA I KRST Krst je sakrament vjere. A vjeri je potrebna zajednica vjerujućih. Svaki vjernik može vjerovati jedino unutar vjere Crkve. Vjera koja se traži za Krštenje nije još savršena i zrela vjera; ona je začetak koji treba da se dalje razvija. Katekumenu ili njegovu kumu postavlja se pitanje: "Što tražiš od Crkve Božje?" I on odgovara: "Vjeru!" Svim krštenicima, djeci ili odraslima, potreban je poslije krštenja rast u vjeri. Upravo zato Crkva svake godine slavi u vazmenoj noći obnovu krsnih obećanja. 8 vjeronauk Priprava na Krštenje dovodi tek do predvorja novoga života. Krštenje je vrelo novoga života u Kristu, odakle izvire sav Kršćanski život. Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji, stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba (officium). Dio odgovornosti u razvoju i očuvanju milosti primljene krštenjem snosi i sva crkvena zajednica. V. Tko može krstiti? Redoviti službenici krštenja jesu biskup i svećenik, u latinskoj Crkvi također i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, čak i nekrštena osoba, uz uvjet da ima pritom potrebnu nakanu. Potrebna nakana je u tome da želi učiniti ono što čini Crkva kada krsti, i primijeniti trojstvenu krsnu formulu. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas. VI. Nužnost krsta Sam Gospodin tvrdi kako je Krštenje nužno za spasenje. Stoga je zapovjedio učenicima da naviještaju evanđelje i da krste sve narode. Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je evanđelje naviješteno te koji su imali mogućnost da zatraže sakrament. Crkva ne pozna drugog sredstva osim krštenja da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja što ga je primila od Gospodina, tj. da "iz vode i Duha nanovo 9 sedma nedjelja kroz godinu rađa " sve koji mogu biti kršteni. Bog je spasenje vezao uz sakrament krsta, ali on sam nije vezan svojim sakramentima. Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime. To Krštenje krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament. Što se tiče katekumena koji umru prije krštenja, izričita zelja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu. "Budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu." Svaki čovjek koji, ne poznavajući Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen. Može se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi upoznali nužnost krštenja, izričito poželjeli da budu kršteni. Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!" (Mk 10,14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krštenja dođu Kristu. (KKC 1246- 1261) sedma nedjelja kroz godinu crkva u svijetu New Age i kršćanstvo Pokušaj definiranja fenomena New Agea Problem definicije snovni problem svakoga tko želi napraviti prikaz New Agea je problem definicije. New age nije religija, nema svetu knjigu, službeno učiteljstvo ili posebni autoritet koji bi procjenjivao njegovu autentičnost. Prema nekim autorima, on je mreža slabo strukturiranih zajednica koje se isprepliću, slažu ili pak oštro suprotstavljaju u svojim bitnim usmjerenjima, tako da što god bi se moglo reći o njemu, i suprotno bi vrijedilo. S druge neki smatraju da Novo doba nije heteroklitna mješavina ideja i djelovanja, neka „ropotarnica“, kao što se ponekad vjeruje, nego potpuno koherentna misao. (M. Lacroix, Ideologija New agea, Europski glasnik, DHK, Zagreb, 2002.) Možda bi sljedeći tekst najsažetije opisao pojavu zvanu New Age: New Age je velika, labavo strukturirana, mreža organizacija i pojedinaca zajedno povezanih zajedničkim vrijednostima, temeljenima na misticizmu i istočnjačkome panteističkom monizmu te zajedničkoj viziji nadolazećeg 'novog doba' mira i masovne prosvjećenosti, doba vodenjaka. (S. Jambrek, New age i kršćanstvo, Matica Hrvatska, Zaprešić,1997.) Pojam New age prvi upotrijebio patrijarh Novoga doba švedski znanstvenik Emanuel Swedenborg (1688-1722). Početak smješta O u 1757. godinu, kada osniva milenarističku „Crkvu Novog Jeruzalema“. Prema Swedenborgu, Crkve pripadaju pojedinim ciklusima i imaju ograničeno zemaljsko trajanje, što podrazumijeva nestanak kršćanstva i nastanak novoga duhovnog razdoblja lišenog institucija. Kasnije se taj pojam pojavljuje u nazivima masonskih loža (oko 1900. u Americi The New Age Magazine, 1901. u Italiji Nova Era, 1930. u Škotskoj New Age…). Tijekom XX. stoljeća, pojmove New age, novo doba, nova era, akvarijansko doba ili era susrećemo kod različitih autora koji najavljuju njegov dolazak (primjerice C. G. Jung početak novog doba smješta u godinu 1950. i 1997.). Uz Jungovo proročanstvo postoji cijeli niz proročanstava o početku akvarijanskoga ili novog doba, često povezana s budućom ili već aktualnom pojavom akvarijanskog mesije (Maitreya). Bilo je i pokušaja stvaranja novog računanja vremena. Tako, od 1950., od pojavljivanja knjige Dianetica, The Modern Science of Mental Health. Lafayettea Rona Hubbarda (utemeljitelj scijentološke crkve), počinje New era, era dijanetike, od kada scijentolozi počinju računati vrijeme (dijanetičke godine). U današnjem značenju, značenju koje mu je dala teozofkinja Alice Bailey (18801949) proširio se u razdoblju kontrakulture šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. „Manifest“ ove vizije prenio je musical Kosa (Hair) praizveden u New Yorku 17. listopada 1967. 10 crkva u svijetu Uz pojam New Age, novo doba, za isti fenomen u uporabi su i drugi pojmovi poput alternativne duhovnosti, duhovnog miljea, kulta slušatelja (audience cult), mreže (network) ili lanca, nova paradigma, nova duhovnost, nova religioznost, novi savez, novi svjetski poredak, nova svijest, kozmička svijest, novi globalizam. ( J. Blažević, Isus Krist - "Vodenjak" vode žive, Veritas, Glasnik sv. A. Padovanskog) New age (novo doba) označuje novo razdoblje ljudske povijesti. To razdoblje prema astrološkim predviđanjima počinje na prijelazu u treće tisućljeće, kada, zbog precesije Zemljine osi, točka proljetne ravnodnevnice prelazi iz zodijačkog znaka Riba u znak Vodenjaka. Prema astrološkom učenju, koje preuzima i New age, ekliptika je podijeljena prema zodijačkim znakovima na dvanaest dijelova. Točka proljetne ravnodnevnice premješta se kroz te 11 sedma nedjelja kroz godinu znakove. Za opisivanje punog kruga kroz zodijačke znakove potrebno je 25.760 godina. U svakom od 12 zodijačkih znakova ostaje 2.146 godina. To razdoblje u astrologiji se zove „Velika godina“. Kretanje kroz razdoblja pojedinih znakova, zbog precesije ide unatrag, Vodenjak, Ribe, Ovan, Bik, Blizanci itd. Velike godine, astrolozi i New age uspoređuju s razvojem ljudskih civilizacija. Oko 4300. godine pr. Kr počela je Velika godina Bika ( bik je božanski simbol civilizacija Egipta, Krete, Kaldeje i Asirije). Slijedi, oko 2150. Velika godina Ovna (simbola hebrejske religije) koja svršava početkom kršćanske ere kada je započela Velika godina Riba (simbol kršćanstva). U svakoj od tih Velikih godina Zemlja je izložena različitim galaktičkim zračenjima i kozmičkim energijama koje određuju tijek ljudske povijesti. Tako je razdoblje Riba, zbog nepovoljnog astrološkog znaka i kozmičkih energija, razdoblje sukoba i ratova. Prijelazom u doba Vodenjaka, ulazi se u povoljnije razdoblje, razdoblje sklada, mira, jedinstva, duhovnosti doba slobode, mira i prosvjetljenja, vrijeme tehnološkog napretka združenog s duhovnim razvojem itd. Ulazak u doba Vodenjaka, zbog potrebe oslobađanja od prošlosti neće biti lagan i sa sobom će donijeti različite poteškoće. Prema učenju New agea u svakom razdoblju dana je određena slika Boga čije značajke treba usvojiti i razvijati. Prijelazom iz znaka Ribe u znak Vodenjaka, treba prestati kršćansko doba i početi doba nove svjetske nadreligije. Radi požurivanja početka tog doba, sljedbenici New agea nastoje požuriti nestanak suvremenog kršćanstva. V.B. sedma nedjelja kroz godinu priča Vozni red P oznavao sam čovjeka koji je znao napamet cijeli željeznički vozni red. Jedina stvar koja ga je usrećivala bile su željeznice. Cijelo vrijeme provodio je na željezničkoj postaji promatrajući kako vlakovi dolaze i odlaze. S udivljenjem je gledao vagone i snagu lokomotiva s velikim kotačima, uživao u žurbi kontrolora i zvižduku otpravnika vlakova. Poznavao je sve vlakove i znao kamo idu, odakle dolaze, kada stižu u neko mjesto, te kada odatle polaze i kad će opet stići na posljednje odredište. Znao je i brojeve vlakova i dane u koje prometuju, imaju li spavaća kola i restoran te gdje i kada čekaju na vezu s drugim vlakovima. Znao je koji vlakovi imaju poštanski vagon i koliko stoji karta za Frauenfeld, Olten, Niederbipp ili za neko drugo mjesto. On nije zalazio u barove, nije išao u kino, nije odlazio u šetnje, nije imao ni bicikl ni radio ni televizor, nije čitao ni novine ni knjige, ni pisma koja je dobivao. Nije on za to imao vremena jer je cijele dane provodio na željezničkoj postaji. Tamo ga ne bi bilo jedino poneki tjedan u svibnju i listopadu kad se mijenjao vozni red. Tada je ostajao kod kuće i pomno učio promjene pazeći da mu koja ne promakne a zadovoljan ako ih nije bilo. Ponekad bi ga neki putnik upitao za polazak nekog vlaka. Lice bi mu se tada ozarilo radošću te bi putnika počeo ispitivati za točan cilj puta da bi ga zasuo svim mogućim informacijama o vlaku: ne samo gdje se nalazi, kada kreće, nego bi mu rekao i broj vlaka, broj vagona, moguća presjedanja, vrijeme ponovnog polaska; objašnjavao bi da se tim vlakom može doći i u Pariz. Ljudi bi tako propustili vlak jer ih nije puštao dok im ne bi nabrojio sve te nekorisne informacije. Kad bi ga netko ipak ostavio i proslijedio svojim putem, ljutio se, prijetio i vikao za njim: »Vi nemate pojma što je željeznica!« On osobno nikad nije ni ušao u vlak. Govorio bi da to nema smisla jer on već ionako unaprijed zna kad vlak stiže. Peter Bichsel Mnoge osobe (medu kojima i velik broj učenih ljudi) znaju sve o Bibliji pa i egzegezu pojedinih redaka ili značenje najtežih izričaja; čak i to što je sveti pisac htio zaista reći, premda je napisao nešto sasvim drugo. Oni, međutim, nikada ništa od onoga što je napisano u Bibliji ne provode u život. Bruno Ferrero 12
© Copyright 2024 Paperzz
