close

Enter

Log in using OpenID

Broj 1 (Download verzija)

embedDownload
Studentski bilten Filozofskog fakulteta
Broj 1 | Decembar 2014.
1
Sedam razloga
Zašto studirati na Filozofskom
I
Jednog dana dobit ćete diplomu – najmanje važnu stvar u životu,
pod uvjetom da je imate.
II
Možete vidjeti dekana čak i tri puta za vrijeme školovanja.
III
U biblioteci možete naručiti knjigu i dobiti je odmah sutra.
IV
Ne brinite oko prijavnica, imate ih na portirnici čak i viška.
V
Čitaonicu možete posjećivati bez problema: uz ličnu kartu, pasoš,
indeks, zdravstvenu knjižicu i člansku kartu.
VI
U novoj multimedijalnoj sali možete pohađati kurs informatike uz
najsavremeniju kompjutersku opremu.
VII
Mudrost je ponovo u modi: studirajte na Filozofskom!
V. J.
UVODNA RIJEČ
Sarajevski studenti u srednjem vijeku XXI stoljeća
05
10
AKTUELNO
Pred vratima biblioteke
Statisti bez scene
13
FILOZOFSKI
Nastavni plan i program kao simbol obespravljenosti
15
SVE ŠTO NISTE ZNALI O...
Kolizija - svaka vaška obaška
17
STUDENTSKI STANDARD...
Zapisi iz studentskih domova u Sarajevu
20
INTERVJU
Berko Zečević
25
PARLAONICA
Intervju s Amelom Balić
!IMPRESSUM
!SADRŽAJ
05
27
28
31
34
PARLAONICA
Izumiranje kulture
Desetka u posjeti: Filozofski fakultet u Zagrebu
Digitalni socijalizam: praktične konsekvence
Šta drugi pišu: Većina studenata je indiferentna prema
studentskoj politici
36
PREDSTAVLJAMO
Tragikomedija studiranja u BiH
39
POZIVI, STIPENDIJE, RAZMJENE
Erasmus Mundus
40
41
41
PREPORUČUJEMO
Daniel Sanchez Arévalo - Primos (2011)
Katarina Luketić - Balkan: od geografije do fantazije (2013)
Pablo Alborán -Terral (2014)
42
43
SATIRA
Patriotski šarti
Triput sam vidio dekana
desetka.
Studentski bilten Filozofskog fakulteta
Korektura
Semra Džaferović
Izdavač
Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta u Sarajevu - STAFF
Adresa Franje Račkog 1, Sarajevo, BiH
Tel/Fax +387 33 253 137
E-mail [email protected]
Grafički urednik
Mario-Dino HADŽIĆ
Glavni i odgovorni urednik
Vedad JUSIĆ
Redakcijski kolegij
Suad BEGANOVIĆ, Đana DŽAFIĆ,
Renata GLAVINKA, Mario-Dino HADŽIĆ,
Esmeralda HAMZIĆ, Vedad JUSIĆ,
Dženeta ROVČANIN, Dragan ZELENOVIĆ
Lektura
Lektorski klub Filozofskog Fakulteta
Fotografija
Klub ljubitelja fotografije FOKUS
Štamparija
Štamparija Fojnica d.d., Fojnica
Tiraž
500
Kontakt
Studentski bilten Desetka
Franje Račkog 1, Sarajevo, BiH
[email protected]
Sarajevski studenti u srednjem vijeku
XXI stoljeća
Piše: Vedad Jusić
Č
lanci ovog biltena nastali su
kao izraz, u znatnoj mjeri subjektivan, izvjesnih objektivnih
trenutaka, okolnosti, pojava i
događaja u nekoliko prethodnih
godina iskustva studiranja, prije
svega unutar visokoškolske ustanove Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Sam bilten zamišljen je kao
svojevrstan biljeg ili glas studena-
smo pomalo i radosno prigrlili
gubitak lanaca i poželjeli dobrodošlicu općem haosu imenovanom i kao apsolutna sloboda.
Reagirati na izvjesne pojave, na
izvjesna stanja i promjene u času
kada su aktuelni i tiču se nas samih
(studentske populacije) bila bi ta
spomenuta zadaća.
A upravo je ideja samog biltena
!UVODNA RIJEČ
ta koji ima nadu i ambiciju biti i
nešto više od bilježenja puke aktuelnosti: biti akcija i reakcija na sve
probleme s kojim se studentska
populacija susreće ili tek treba.
Ovo je poziv na razgovor, upravo ona kritika koju već Aristotel
definira kao razgovor i dugi proces, a ne kao presudu ili sječivo
čijom oštricom valja potamaniti
sve što mrko gleda na studente,
njihova prava i probleme koji ih
okupiraju.
poziv studenata na akciju rješavanja cjelokupne problematike koja
se već godinama skladišti kao teško
breme na studentskim plećima i
svakoga novog dana biva teže.
Mišljenja, stavovi i tvrdnje iznijeti
u narednim stranicama itekako
mogu biti proturječni, ali imaju isti
cilj: ukazati na sve ono što se zove
problemom, a u vezi je sa studentima Univerziteta u Sarajevu,
prije svega studentima Filozofskog
fakulteta.
Bez obzira na trenutni domet i
relativnu efikasnost sadržaja biltena, o kojem će svakako suditi oni
koji ga budu čitali, želim istaći da
redakcijski kolegij i svi saradnici
okupljeni oko istog projekta ne
gaje prevelike iluzije. Razlog je
veoma jednostavan: studentska
populacija ne koristi svoje resurse
i svoju energiju na putu koji jeste
zadaća mladih ljudi, samim tim i
studentske populacije. Navikli smo
živjeti s gubitkom apsolutne vrijednosti i s uvjerenjem da je napredak mit, da je naš angažman
(bilo kakav) beskorisna muka, čak
Srednji vijek, pogotovo rani srednji
vijek (otprilike do jačanja Svetog
rimskog carstva i svjetovne moći
crkve), još se naziva i mračnim
dobom zbog kontrasta u odnosu
na visoko razvijene civilizacije
starog Rima prije njega. Već 68.
godine XX stoljeća studenti na
Sorboni traže bolji standard, niže
školarine, mogućnost reizbora
profesora, a unazad pet godina
aktuelni su bili i studenti u Zagrebu, kolege u Španiji i Francuskoj
boreći se protiv komercijalizacije
i birokratizacije visokog obrazovanja u vremenu potrošačkog ka-
pitalizma. Upravo su oni naš stari
Rim, mi šutimo i ne usuđujemo se
govoriti, šutimo i jadamo jedni
drugima, a naša akademska zajednica (intelektualna i univerzitetska
elita), s izuzetkom nekoliko individualnih slučajeva, jasno je pristala pothranjivati izgradnju ovakvog
zatvorenog društva i proizvoditi
akademske mumije sposobne pro-
buditi se samo onda kada je u pitanju ispitni rok. Zapravo, Univerzitet
bi trebao biti centar otpora svim oblicima totalitarizma koji narušavaju
bilo kakva ljudska prava i etičke
normative, a profesori sa svojim
studentima pokretačka snaga tog
otpora.
Svakako da se studenti humanističkih nauka, a zahvaljujući
akademskim, umjetničkim i literarnim autoritetima u prošlosti, uče
idejama koje je jako teško uskladiti sa današnjim stavovima političke
strukture u Bosni i Hercegovini.
Međutim, to ne znači da oni ne
trebaju razgovarati sa i o takvim
strukturama, tražiti svoju ulogu i
mjesto u društvu kakvo mu pripada i ponuditi tim strukturama jezik
vrijednosti nauštrb jezika cijene koji
nas svakodnevno unižava i nastoji učiniti dijelom ukupnog društvenog tržišta.
A zasigurno niko od nas nije sretan
stajati na nižoj stepenici društvene
ljestvice ispod onih kojima smrde
noge.
desetka.
5
Pred vratima biblioteke
Piše: Suad Beganović
!AKTUELNO
O
duvijek se za visokoškolske
ustanove vezalo poimanje
najboljeg, najmarkantnijeg i najstručnijeg pristupa oblasti koja
se tu izučava. Takvo razmišljanje je opravdano i pored svih
monumentaliziranja i nepoznavanja prilika koje levitiraju
prostorijama u kojim se edukuju prvaci društva. Pa ipak, danas u doba usavršenosti
metode, načina komunikacije i
pristupa znanju mi znamo da
se društvo oblikuje drugačije,
često alogično i lišeno mnogih
postulata humaniteta.
Kapitalizam i birokratija rade
protiv čovjeka, ali čovjek opstaje. Nevezano za to, usluga
stalno napreduje jer tehnologija ekonomiše vremenom i resursima.
6
desetka.
Zamišljeni nad tim trebamo
detektirati po kakvu to uslugu
mi dolazimo kad upisujemo
fakultet. Dolazimo da učimo i
istražujemo, dolazimo da uzmemo što više znanja od profesora, asistenata, kolega i biblioteke. Biblioteka nam je
najvažniji izvor naobrazbe ako
poštujemo sami sebe, a potom
i oblast kojom se bavimo. Danas internet dominira u saznavanju, to često travestira nad
samim znanjem. Istraživanje
mora biti temeljito i nije moguće
bez biblioteke. Zapostavljena
biblioteka ne može kriviti internet i tehnologiju jer taj put vodi
u propast. Svemu tome doprinosi i komercijalizacija znanja,
loša implementacija Bolonje u
visokoškolske ustanove koje
potom zapostavljaju biblioteke,
a merkantilizacija znanja kuca
na prozore i odvaljuje vrata.
Tako daleko mi nećemo ići,
postoje i teme lokalnijeg karaktera i manjeg obima kojim se
možemo baviti. Ali, ako ne
želimo humanističke nauke
pretvoriti u burzu, biblioteka
će biti naš saveznik. Treba se
zapitati koji su načini da se biblioteka vrati u trku, kako da
ostane konkurentna i unaprijedi svoju uslugu. Ti načini bi
trebali biti smišljeni i pokrenuti u visokoškolskim ustanovama.
Očekivati je stoga da na
Fakultetu imamo i zrcalni primjer Biblioteke. Stvarnost je tu
Biblioteku pretvorila u bibli-
oteku koja ne može ispoštovati ni postulate koje je postavio
Donald J. Urquhart, autor knjige „Načela bibliotekarstva“
prije nekoliko decenija, a tiču
se osnova usluge u bibliotečkoj
ustanovi i definiraju osnovna
načela po kojim bi trebala raditi jedna biblioteka i široko su
primijenjena u svijetu. Postoji
mnogo toga o čemu bi se moglo pisati i izvoditi zaključci.
Međutim, dok ne nađemo Don
Kihota koji neće odustati pri
prvom pomenu novca bavit
ćemo se praktičnijim stvarima
unutar Fakulteta koji opasno
prijeti da postane fakultet i ozbiljan je u svojim namjerama.
Nedavno je Studentska asocijacija Filozofskog fakulteta
(STAFF) mimo svake uljudnosti i uljuljkanosti podobnog
položaja radila anketu o zadovoljstvu uslugom u biblioteci
i čitaonici kao njenoj sastavnoj
stavci. Na takav potez STAFF
je skoro pa bio prinuđen nakon
jednogodišnje šutnje od prvog
sastanka sa upravom biblioteke.
U međuvremenu se broj pritužbi približio polegnutoj osmici pa je STAFF našao anketu
predloženu od fakultetskih
profesora. Ne plašimo se parodirati, tu gdje mi obitavamo
Parodija ima svoje hramove, ali
odgovornost nam se ne može
spočitati i stoga ćemo iznijeti
jasnu faktografiju o uslugama
koje nudi biblioteka Filozofskog fakulteta. Za učlanjenje u
biblioteku potrebno je uplatiti
30,00KM pri uspisu na fakultet
i izvaditi člansku kartu. Svaki
student ima pravo na posudbu
10 knjiga i posudba traje 14
dana uz mogućnost produžavanja na još 14 dana. Svaki
student sa članskom kartom
može koristiti čitaonicu od 8:00
do 19:00 sati, a radnom subotom do 12:00 sati. Svaki student
može koristiti katalog, lisni ili
virtuelni (COBISS) katalog, te
mejlom kontaktirati uposlenike
biblioteke za sve nejasnoće ili
poslati tematski zahtjev.
Moglo bi se onda postaviti pi-
tanje zašto su rezultati ankete
poražavajući. Rezultati su pokazali da je 50% studenata nezadovoljno, samo 20% zadovoljno, a 30% studenata je
zadržalo pravo da ne posjeduje mišljenje što je vrlo signifikantan podatak i vrijedan
zasebnog istraživačkog teksta.
Postavlja se pitanje zašto studenti nisu zadovoljni uslugom. A
zadovoljni i ne mogu biti jer
neki principi rada izmiču pred
zdravorazumskim očekivanjima. Jer kako drugačije okarakterizirati činjenicu da se donedavno knjiga mogla naručiti
jedan dan, a dobiti tek dan
poslije?
Možda je odgovor u tome da
se naručuje na jednom mjestu,
a knjige se čuvaju na drugom
kraju visokoškolske ustanove.
Sada se knjiga može naručiti
do 11 sati i dobiti isti dan, tj.
do 15 sati. Takva praksa postponirane posudbe je napuštena
odavno ako gledamo u pravcu
modernijih biblioteka. A kako u
svjetlu modernih biblioteka, koje
odavno imaju virtuelne kataloge,
možemo prihvatiti činjenicu da
biblioteka Filozofskog fakulteta
ima čak dva identična lisna, abecedna kataloga? Napominjemo
da ni to nije jedinstven slučaj,
ali čemu se ravnati prema
osrednjim bibliotekama? Argument da studenti ispremeću
kartice u sobi za posudbu lako
bude zasjenjen ekonomskom
isplativošću i utrošenim vremenom bibliotekara na dupliranje jednog zapisa, te uz dodesetka.
7
datni topografski katalog bibliotekar ima tri kartice po jednoj
bibliotečkoj jedinici. Isplatnije
je ulagati u elektronska rješenja
i edukaciju o korištenju istih.
Rješenje koje se nameće kao
logično jeste premještaj sobe
za pozajmicu do magacina.
Tim potezom bi se spriječile
učestale situacije u kojim knjiga bude slobodna na COBISS-u, a zauzeta u stvarnosti
jer čeka na korisnika u sobi za
posudbu, čime bi i sam proces
posudbe bio brži.
Tako bi bilo poprilično jednostavno i pustiti doktorante u
čitaonu na osnovu potvrde da
su doktoranti ili druge studente
uz indeks Filozofskog fakulteta. Djeluje nevjerovatno da je
STAFF na sastanku povodom
ove teme morao i takve stvari
zahtijevati.
Tako ovdje donosimo spisak
zahtjeva:
1. Pozivanje na odgovornost uposlenika biblioteke
2. Poštivanje termina rada čitaonice
3. Sloboda da svako sa indeksom Filozofskog fakulteta može koristiti čitaonicu; nevezano za status korisnika ili posjedovanje članske kartice
4. Upoznavanje studenata sa mogućnošću tematskog zahtjeva bibliotekarima
5. Sve naručeno da bude izdato u toku tekućeg dana uz maksimalno 2 sata čekanja
(samo jedinice naručene poslije 14 sati mogu biti prenesene u naredni dan)
6. Osposobiti multimedijalni centar; odmah nabaviti još računara za čitaonicu
7. Postaviti kutiju za nepostojeću građu u sobu broj 11; pregled vršiti na dvomjesečnoj
bazi uz prisustvo člana STAFF-a
8. Postaviti kutiju za žalbe u čitaonicu koju će pregledavati zaduženo lice iz Dekanata
uz prisustvo člana STAFF-a
9. Popisati svu obaveznu literaturu iz silabusa; nudimo pomoć STAFF-a u organizaciji
ovog zadatka.
10. Revizija fonda posuđenog nastavnom kadru; povratak knjiga koje nisu vraćene duže
od 3 mjeseca.
11. Premještanje sobe za pozajmicu/katalog do magacina
Zahtjevi su nastali povodom
komentara i pritužbi na neljubazan, neprofesionalan,
neuslužan i nekorektan odnos
uposlenika spram studenata, a
nastavili su se na loš sistem,
staru opremu ili nepostojanje
opreme kao što su računari i
stalna konekcija, te zapostavljanje e-baza. Pomenuto je i
zatvaranje čitaonice prije 19
sati. Ne poričemo da postoje
studenti kojim bi trebalo
skrenuti pažnju na ponašanje
u ustanovi, takve ekscese treba
sankcionirati i STAFF je to jasno i nedvosmisleno tražio.
8
desetka.
Nužno je pomenuti da se informacije moraju „prizivati“ jer
sekvenca o tematskim zahtjevima nije nikad formalizirana.
Dakle, ona ne postoji formalno, a to u birokratskom društvu prepunom administrativnih zavrzlama može samo
polučiti za rezultat nepostojanje ove usluge.
Birokratija je oaza u kojoj se
ništa ne radi. A gdje imamo
zavrzlame i prepreke nije potrebno ni ažurirati oglasnu tablu, web-stranicu o najnovijim
promjenama u biblioteci ili
upoznati ljude sa mogućnošću
da zatraže od bibliotekara da
im pretraže literaturu za temu
koju obrađuju što je poznato i
kao tematski zahtjev.
Dekanat koji je najodgovorniji organ na Filozofskom
fakultetu je saslušao naše zahtjeve, moramo odati poštovanje
i za korektan odnos, za vrijeme
i interesiranje da se situacija
popravi i da se iznađe rješenje.
Svijetla tačka je i uključivanje
Katedre za bibliotekarstvo.
Kao rezultat sastanka je osnovan stručni tim za reorganizaciju biblioteke. Moramo i treba-
mo pohvaliti dijalog koji postaje bolji. Znamo da je novac
problem, da multimedijalna
sala nije opcija u kratkom vremenskom periodu, da postoje
prioriteti. Mi samo tražimo
poštovanje, minimum razumijevanja i da se radi na stalnom
poboljšavanju. Biblioteka na
Filozofskom fakultetu treba
biti primjer za sve ostale, a naš
je cilj da pomognemo što smo
navodili i u zahtjevima. Vrijeme
će pokazati, a bilten zapisati
odgovore.
Zapravo, ovaj tekst bi bio
pogubno nepravedan prema
studentima kad bi se zaustavio
ovdje i pojednostavio stvari čak
do pristrasnosti u širem kontekstu. Stavljajući studente na jednu
stranu nužno se može signalizirati kako su svi studenti isti, a
takav stav radi protiv studenata
po bilo kojem, pa i po pitanju
biblioteke. Nesumnjivo je da nije
dopušten neakademski odnos
studenata prema bibliotekarima,
knjižničarima i ostalim uposlenicima, ali takve stvari se tiču
kodeksa i odgoja u krajnjoj mjeri
i lahko su rješive. Pravu štetu
ugledu studentske populacije
nanose studenti koji ne cijene
znanje, koji ne prepoznaju vrijednost biblioteke i koji njeguju
toplotu vlastite letargije zaneseni u pomodni nihilizam, svojstven nedovoljno savjesnim i
neodgovornim studentima. Na
kojim magarcima putuju studenti koji su odlučili da ne uđu
nikad u biblioteku ili čitaonicu,
svi oni koji češće pohode ko-
pirnicu od biblioteke i čitaonice? Koju dekadenciju slave
studenti koji su u anketi pokazali da im je svejedno za neposrednu stvarnost? Marginaliziranjem svojih interesa najveći
dio studentske populacije
(34%) na Filozofskom fakultetu
marginalizira samo sebe i pojedinačne aktiviste čini samo
donkihotičnijim u njihovim
nastojanjima da pomognu zajednici.
stanje i međusobne optužbe
što će kulminirati još gorim
stanjem. Svaki student treba
se zapitati da li želi dati sebi
priliku da bude aktivan sudionik u odlučivanju o njegovoj
budućnosti, o njegovom
obrazovanju ili će to prepustiti drugima. Nemati mišljenje
znači legitimirati postojeće
stanje, počev od biblioteke
kojom smo se ovdje bavili do
većih i krupnijih stvari poput
edukacije i obrazovanja koje i
Ravnodušnost će podijeliti počivaju u bibliotekama i
studente, svesti u opoziciono fakultetima.
desetka.
9
Statisti bez scene
(Socijalna uloga studentske populacije u BiH i vrijednost univerzitetske diplome)
Piše: Vedad Jusić
!AKTUELNO
Govoreći o ulozi obrazovanja
unutar političkog djelovanja na
prostoru Bosne i Hercegovine,
može se reći da je to jednopartijski sistem vlasti, a upravo takav
sistem je najčešće simbol totalitarizma, narušenih sloboda i
jednoumlja.
10
desetka.
Konrad Paul Liessmann u svojoj knjizi Teorija neobrazovanosti
(zablude društva znanja) problematizirajući pitanje novog društva
znanja i Bolonje kao najvećeg
oružja tog znanja često se pita
zašto je i lijevo orijentirana i
desno orijentirana politička
struktura bez ikakvog kritičkog
stava prema talasu novog znanja
i reforme starog, iako se takva
dešavanja krše sa suštinskim
idejama obje precizno orijentirane političke strukture. Kako
kaže Liessmann, ljevica se svodi na pomodne tlapnje u glava-
Sporazum o formiranju jedinstvenog evropskog visokoškolskog prostora s namjerom povećanja uporedivosti
te mobilnosti naučnika i studenata desio se 1999. godine. Sporazum o bolonjskom procesu
podrazumijevao je reformu koja
znači prelazak visokoobrazovnog sektora na trodijelni sistem:
Desna strana, koja je kroz svo- bakalaureat - magisterij - dokju praksu nebrojeno puta poka- torat.
zala i poručila da treba biti
konzervativan i netolerantan U cijeloj zbrci često se spominje
prema reformama, mnogo više i pitanje razlika i vrijednosti
iznenađuje po pitanju novih između dvije opcije studiranja:
struktura obrazovanja.
ona u prostoru državnog ili javnog sektora ili državnih univeIstina je da se o nečemu što još rziteta i druga opcija koja pouvijek dovoljno ne postoji ne drazumijeva studiranje ili vimože adekvatno zauzeti ispra- sokoškolsko obrazovanje unutar
van stav; to čak ne mogu ni oni privatnog sektora ili privatnih
koji na novi način stječu univerziteta.
obrazovanje, a time mnogo teže
i političke strukture gdje neki Koji je put do diplome kraći i
nemaju valjano iskustvo nijedne lakši, čija diploma više vrijedi?
opcije.
Koje strukture nude kvalitetnije i stručnije obrazovanje, sa
Međutim, da bi se prihvatila čijom diplomom lakše i brže do
jedna reforma onda je potrebno radnog mjesta? Da li je stvarna
pripremiti i teren za takvu re- namjera obrazovnih reformi u
formu, potrebno je podrediti i transformaciji javnog u privatno
prilagoditi sve druge vezane vlasništvo? I da li je zaista opradruštvene sektore onom koji se vdano postaviti ovakva pitanja?
mijenja. A problema sa novim
načinom studiranja i stjecanja Zabrinutost mladih ljudi itekako
zvanja svakako da ima: mali po- je opravdana. Na prvom mjestu
stotak zapošljavanja Bolonjaca, prisutna je nesigurnost u vlastisumnja u bolonjsko obrazovanje to obrazovanje nakon završenog
unutar svih društvenih sfera, ciklusa studija, zatim nevjerica
neprecizno i neodređeno zvanje, u pogledu poslova koje nudi
neupućenost u suštinske zakon- takvo zvanje te problem gomiske provedbe novog sistema lanja akademskih građana svih
obrazovanja.
struka kao proizvod političke
ma mladih ljudi koji besramno
govore o apstraktnim radničkim
i intelektualnim slobodama, napretku i antiglobalizmu, dok
istovremeno pišu nekakve klasno, rasno, spolno, rodno ‘osviještene’ angažirane pamflete
koje priskrbljavaju profit, svejedno je bio mali ili veliki.
ideje o skraćivanju vremena
studiranja i povećanja postotka
građana sa akademskom titulom.
Navedeni problemi zasigurno su
zajednički za obje skupine studenata; i onih u javnim strukturama, kao i onih u privatnim.
Riječ je, zapravo, o suštinskim
problemima, onim fenomenima
koji se trebaju problematizirati i
rješavati prije bilo kakvog razgovora o razlikama i vrijednostima
dvije strukture studiranja. Baviti
se razlikama prije nego se odgovori na pitanja suštinskih problema jednako je baviti se proučavanjem tijela samo kao erotičnog,
a potpuno zaboraviti na ono
izgladnjelo. Posljedice novih
obrazovnih struktura su još uvijek potpuno nesagledive, ali već
sada možemo govoriti o globalnoj kolonizaciji lažnog obrazovanja koja svoje učesnike pretvara u društvo konzumenata
određeno tržištem. Tržištem
postaju i privatni i javni sektori.
Upravo je jedna od osnovnih
ideja kapitalizma da svaku sferu
društvenog života preobrati u
prostor potreba tržišta i odnosa
koji u tržišnoj privredi vladaju.
Ideja novog sistema visokoškolskog obrazovanja jeste
da se, prije svega, obrazovanje
počne cijeniti. To bi u okviru
ekonomskog kapitalističko-liberalnog diskursa značilo samo
jedno: određivanje tržišne vrijednosti obrazovanja. Upravo
takav diskurs je upravljen
desetka.
11
pravilima isključivanja,
unutrašnjim sistemom kontrole
i opisa, uvjetima pod kojim diskurs može biti korišten, a koji
zapravo ne skriva istinu, nego
kako to kaže Foucalt oblikuje
njezino privremeno lice.
Politički sistem ovisi od nivoa
uspostavljenih demokratskih
odnosa, a demokratija se ne
može ostvarivati ako ljudi nisu
obrazovani za nenasilnu komunikaciju, za uvažavanje i toleranciju, za participaciju. Savremena ekonomija ne bi mogla
opstati bez obrazovanja jer su
sve uloge u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji vezane
za osvajanje kompetencija, baziranih na tehnološkom i socijalnom nivou koji zadovoljavaju
različite potrebe savremenog
čovjeka.
tako, prirodno je i da studenti
percipiraju sebe kao samo jedan
dio kapitalističkog društva u
krizi, a tržišnu reformu visokog
obrazovanja kao samo još jedan
vid prilagođavanja društvenih
odnosa interesima tržišta,
odnosno interesima poslodavaca. Ukoliko usvoje takav pogled
na društvenu stvarnost, slijedeće
pitanje koje im se nameće je:
postoje li još neke društvene
grupacije koje su na isti ili sličan
način pogođene tržišnim reformama? Postoje li takve društvene grupacije koje, pored
toga što dijele probleme studenata, posjeduju veću društvenu
težinu od njih?
Obrazovanjem se preraspodjeljuju znanje, kultura i moć u
savremenoj civilizaciji. Dva su
smjera djelovanja obrazovanja
u preraspodjeli znanja, kulture
i moći u savremenoj civilizaciji:
produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih i smanjivanje
razlika i podizanje standarda
siromašnih – bogatstvo za sve.
Važna napomena je ta da se u
Bosni i Hercegovini ne vrši reorganizacija obrazovanja, već
njegova reforma u oblastima
zakonodavstva, finansiranja i
rukovođenja, nastavnih planova
i programa i metoda nastave,
tako da svi reformski pokušaji
ne zadiru u uspostavljeni obrazovni
suverenitet tri etniciteta kako ga u
svojoj knjizi Nacionalizam i
obrazovanje (Studija slučaja Bosna
i Hercegovina) naziva Midhat
Kapo.
Teško je pitanje ko u BiH vrši
preraspodjelu i u kojem smjeru,
kod koga je znanje, kod koga
moć i šta ustvari od svega toga
dobijaju studenti bosanskohercegovačkih univerziteta.
Univerzitet postoji u okviru društva i podliježe zakonitostima
na kojima ono funkcionira. Isto
Filip Š. u svom tekstu Bolonjski
proces: tržišna reforma sistema visokog obrazovanja u Srbiji postavlja
jedno od suštinskih pitanja
budućnosti i konačnice obrazovnog sistema, a svaki učesnik
(na prostoru bivše Jugoslavije)
novog sistema obrazovanja bi
morao tragati za odgovorom na
12
desetka.
to pitanje:
“Kakvo ponašanje i kakvi međuljudski odnosi u privatnom životu ili na
radnom mestu se mogu očekivati od
ljudi naučenih da je suština karijere
u sleđenju pravila i obavljanju jednog
dela posla besplatno (kao što smo
videli na primeru bodovanja prisustva
na času i ‘društveno- korisnog rada’),
da je jedino potrebno znanje ono koje
se ocenjuje (kao što smo videli na
primeru učestalih kolokvijuma i drugih testova), da vlastiti uspeh ne vredi mnogo bez tuđeg neuspeha (što
vidimo na primeru rangiranja) i da
kojima je uspeh skoro nemoguć bez
početnog kapitala (što ‘pak vidimo u
činjenici da su ‘master’ studije dostupne samo onima koji mogu da ih
plate)... Može li se od takvih ljudi
očekivati solidarnost i sindikalno
organizovanje u odbrani svojih prava?
Može li se od njih očekivati da dižu
glas protiv akutnih društvenih problema, koji ih možda ne dotiču neposredno?”
Da li je u konačnici vrijednost
diplome i javnih i privatnih
univerziteta prožeta upravo kroz
gore citirana pitanja? Šta ustvari
znači univerzitetska diploma i
čega je simbol, kakve su nam
daljnje mogućnosti u pogledu
te diplome?
Do nekih boljih dana studentska
populacija njeguje i održava
svoju trenutnu ulogu u bosanskohercegovačkom društvu;
ulogu ljudi koji imaju osjećaj da
se motaju po sceni, a ustvari nisu
ni statisti.
Nastavni plan i program kao simbol
obespravljenosti
Piše: Dženeta Rovčanin
!FILOZOFSKI
Stagnacija visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini je
problematika koja svoje postojanje nijednog trenutka ne osporava: postoji radi koristi poltronističke vlasti, ulagivanja ili
zarad lične dobiti, a profiteri se
naslađuju onog trenutka kada
svu krivicu prebacuju kao žišku
koja prži dlanove i ponosno uzvikuju: „Nemam ja ništa s tim,
obrati se nekom drugom!“ Iza
njega kao orkestarska simfonija urla glas obespravljenih
studenata koji ne znaju kome
zapravo da se obrate. Aktuelna tema koja se kao gladna
mačka vukla po prostorijama
Filozofskog fakulteta jeste
ona u kojoj se spominje novi,
odnosno inovirani plan i program, čije posljedice osjeća
„niža“ klasa ovog uljuljanog
društva: kmetovski student.
Kada bismo živjeli u uređenom društvu, visokoškolstvo
bi do tančina ispredalo svoje, po zakonskim načelima,
razumljive priče. Filozofski
fakultet u Sarajevu, na adresi Franje Račkog 1, obitava
skoro u samom centru grada; omeđen Parlamentom
Federacije BiH i Zemaljskim
muzejem, čineći srce instituci-
ja od značaja. Od tih institucija ostaje samo zvučno ime,
zapečaćeno malverzacijama i
prebacivanjem krivice.
Od oktobra 2014. godine, u
fokusu je nastavni plan i program koji je svojim nametanjem uzburkao sve što je
dosad bilo iole funkcionalno. Studentska pasivnost je
djelimično probuđena kada
saopćenje na Studentskoj
službi nije išlo u korist onoga koji studira, tj. obnavlja godinu. Naime, plan iz
2008/2009. biva zamijenjen
onim inoviranim i mećava
koja se posthumno izvlačila
iz grotla neorganiziranosti,
svoje snebivanje je zamijenila
neetičkim ponašanjem. Sam
udio pravnih lica Filozofskog fakulteta u obespravljenoj
praksi učinio je većinski dio
prljavog posla; studenti koji su
se upisali po starom planu i
programu su nasilu prebačeni na novi, odnosno inovirani, bez prava slobode izbora.
Kmetovski student opet biva
izbačen pred ruglo, kao pripadnik niže klase, kao u doba
aparthejda. Visoko obrazovanje, tačnije bolonjske studi-
je, prolazile su reformu od
samog početka, i svi zakoni
koji su doneseni na svim ostalim univerzitetima u Evropi
svoju funkcionalnost sprovode po planu. Na Filozofskom fakultetu čak ni funkcionalnost ne postoji.
Inovirani plan i program bi
značio poboljšanje, napredak.
Napredak se ogleda samo u
konstruiranju nepravde i bezakonja. Pored toga što je
ovaj plan i program svojim
uvođenjem poljuljao „tlo“
pod nogama (to „tlo“ je tatin i mamin džep, džep neke
fondacije – jedva iskamčen, ili
vlastiti džep), o ovom uvođenju inoviranog plana i programa
se najglasnije šutjelo.
Obnavljači su se opet susreli sa još jednom zaprekom.
Pored onoga što im je ostalo
sa prethodne godine, dodano je najmanje još 5 novih,
izbornih predmeta (ovisno o
odsjeku na kojem studiraju,
broj nije optimalan). Koliziju
bi bilo nemoguće uzeti radi
nemogućnosti izvršenja silnih
obaveza, broja ETCS bodova
ili radi nepoznavanja tih predmeta koje moraju položiti
desetka.
13
naredne godine, pa je dodatna obaveza turobno izvršila
svoj cilj: preopterećenje. Da
bismo govorili o bezakonju
ili onom mjerilu kako svako na fakultetu radi šta želi i
kako želi, važno je pomenuti
situaciju koja se odigrala na
Studentskoj službi krajem
mjeseca oktobra. Naime,
studenti i studentice II godine
Odsjeka za bosanski, hrvatski
i srpski jezik i književnosti
naroda BiH su se susreli sa
neugodnošću: nakon upisa
u II godinu studija, uplaćivanja novca na račun fakulteta,
pohađanja nastave redovno,
na Studentskoj službi im biva
rečeno da su svi obnovili I
godinu radi prenošenja staroslavenskog jezika. Po planu i
programu iz 2013/2014. godine, taj predmet se smatra
uslovnim, i nemoguće ga je
prenijeti. Postavlja se pitanje
zašto to nije saopćeno pri upisu, ali daje i odgovor; u prvi
mah, a vjerovatno i posljednji,
čini se da je Zakon o studiranju 2013/2014. donesen prije
jutarnje kafe, pa se zagubio u
skladištenju obaveza koje se
izvode navrat-nanos. Pravila
su dostigla prećutanu perfidnost.
da odredbama člana 71 Zakona o visokom obrazovanju
Kantona Sarajevo, jasno je
rečeno da Visokoškolska ustanova ne može retroaktivno
primjenjivati novi koncept
studija, u skladu sa bolonjskim
visokoobrazovnim procesom
ni za jedan započeti ciklus
studija. Također, student ima
pravo da završi studij po nastavnom planu i programu
koji je važio prilikom upisa
tog studija , odnosno prije
stupanja na snagu ovog Zakona, uz obavezu da započeti
studij završi najkasnije do 30.
septembra 2015. godine. Nakon isteka roka ovog člana,
a na zahtjev studenta i prije
isteka tog roka, student ima
pravo nastaviti studij prema Bolonjskom procesu na
bazi ekvivalencije studija koji
je važio prilikom upisa tog
studenta.“ (prof. dr. Zehra
Kreho)
stavni planovi i programi;
bitna razlika između njih i nas
jeste da su studenti Pravnog
fakulteta mogli odabrati plan
i program po kojem su se upisali. Pravni fakultet priznaje
staru i novu Bolonju.
Na Fakultetu političkih nauka slična je situacija kao i na
Pravnom fakultetu; njihova
prodekanesa za nastavu je jasno obrazložila na šta studenti imaju pravo: prilikom upisa obnove godine studenti
mogu izabrati između dvije
mogućnosti: da ostanu na
svom planu po kojem su upisali studij (ali da pritom za
one predmete koji više nisu
u planu i ne izvode se, sami
u dogovoru s profesorima
ispune svoje obaveze i polože
ispite).
Svaki student prati svoj NPP,
jer da bi na kraju studija dobio diplomu, mora imati
položene sve ispite po istom
planu i programu po kojem je
upisan, ili da pređu na nov i plan,
ali od prve godine, pri čemu im
se priznaju već položeni ispiti
koji su isti i u starom i u novom planu i programu.
Odgovor prorektorice za nastavu i studentska pitanja,
prof. dr. Zehre Kreho, jasno
nam obrazlaže neosporivu
činjenicu: nasamarenost. U
Statutu Univerziteta u Sarajevu, u članu 121 stoji da
se izmjena nastavnih planova i
programa ne može primjenjivati Anketa koja je sprovedena
Studentska asocijacija Filo- retroaktivno.
na Filozofskom fakultetu,
zofskog fakulteta (STAFF)
među studentskom popuposlala je dopis prorektorici Filozofski
fakultet
oči- lacijom prethodnog mjeseza nastavu i studentska pitanja gledno ne priznaje staru i ca, o upoznatosti sa starim
o pojašnjenju primjene novog novu Bolonju. Na Pravnom i novim planom i proplana i programa, i odgovor je fakultetu u Sarajevu, još 2009. gramom, svojim rezultatima
stigao: „Potrebno je naglasiti godine su uvedeni novi na- ne zabrinjava; studenti su
14
desetka.
poprilično upoznati sa planom iz 2008/2009. i onim iz
2013/2014. Činjenica koja ne
ide u prilog Upravi fakulteta,
niti referentima sa Studentske
službe je obespravljenost studenata jer im nije ponuđena
mogućnost izbora o načinu
studiranja, o odabiru plana i
programa po kojem su i upisani. Pojedinci su bili primorani staviti svoj potpis iz kra-
jnje nužde: stipendije su bile se izopćava nejač jer nije kona izmaku prstiju, porodične nvencionalna niti prihvatljiva,
penzije, dodaci....
grublje rečeno jer je „neiskoristiva roba“.
Pijunski dio posla je uspje- Danas se lahko kupuje zvašno odrađen,
imperativi- nje, a znanje još uvijek prezam je bilo najjače oružje u više košta. Referenti su prva
borbi protiv naivaca i onih barikada, svjesno postavljena da
marginaliziranih ljudi kojih odagna one najslabije karike, i
je u našem društvu sve više. ove godine su odveć uspjeli, bez
Demokratija danas obuhvata mnogo hvatanja u koštac.
truhli segment društva, gdje
Kolizija - svaka vaška obaška
Piše: Dragan Zelenović
!SVE ŠTO NISTE ZNALI O...
Student/ica ste i obnavljate
godinu? Nekima od nas, ili
ljudima u našem okruženju,
desila se ova nemila situacija.
Kada već dođe do toga, da
zbog jednog ili više predmeta
bivamo prinuđeni da ostanemo na istoj godini studija,
pruža nam se mogućnost
„uzimanja kolizije“.
Šta je to „kolizija“ ? Prema
članu 68 Zakona o visokom
obrazovanju, studenti koji
obnavljaju godinu studija
(osim onih završnih na 1. i 2.
ciklusu), imaju pravo odslušati ili polagati ispite iz naredne
godine, s tim da im ukupno
opterećenje po semestru ne
prelazi 30 ECTS bodova.
Naprimjer, studentu kojem
je ostao jedan predmet iz godine koju obnavlja i koji nosi
6 ECTS bodova, ima pravo iz
jednog od semestara naredne
godine uzeti onoliko predmeta koliko mu je potrebno kako bi imao 30 ECTS
na kraju. Kolizioni predmeti,
i za zimski i za ljetni semedesetka.
15
star, prijavljuju se u oktobru na šalterima Studentske
službe. Međutim, često se
studenti nalaze u situaciji da
nisu dovoljno upućeni u cijeli
sistem funkcioniranja kolizije,
a čini se da i uprave fakulteta
nisu dovoljno uradile na informiranju, po ovom pitanju.
Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu je od akademske
2013/2014. godine uveo inovirani nastavni plan i program,
kojim su pojedini predmeti iz
nastavnog plana i programa iz
2008/2009. godine izostavljeni, ali su se pojavili neki novi
predmeti (ili su dva predmeta
postala jedan). Budući da
studenti zakonom imaju pravo da se izjasne hoće li studij
nastaviti po starom planu i
programu ili će pak preći na
novi plan i program, ostaje da
se vidi kako će fakultet uspjeti
izdržati svu ogromnu proceduru po pitanju kolizije.
Kada se govori o dobrim
stranama kolizije, treba istaći
da je ona, ustvari, obnova sa
povlasticama. Povlastice se,
prije svega, ogledaju u tome da
studenti Filozofskog fakulteta
neće morati izdvajati dodatna
novčana sredstva. Za razliku
od njih, na Pravnom fakultetu
se ona itekako plaća, i to 100
KM po predmetu, dok je na
Mašinskom fakultetu plaćaju
redovni studenti (s tim da se
ona prijavljuje putem ISSS-a i
automatski ocjene bivaju un16
desetka.
esene). Druga bitna stvar je da
oni studenti koji imaju samo
jedan nepoložen predmet,
neće imati „ polupraznu“
narednu godinu, te će vrijeme
moći upotpuniti sa novim
predmetima.
to da ovo pitanje treba regulisati, kako bi se izbjegla
neravnopravnost studenata i
selektivna tumačenja i primjena kolizije od strane uprava
sarajevskih fakulteta.
Bolonjski sistem studiranja u
Bosni i Hercegovini pokazao
je i loše i dobre strane. U zemlji koja već duži period boluje od „političkog karcinoma“,
visoko obrazovanje stavljeno
je na marginu interesovanja
i djelovanja. I ne očekujemo
bolju situaciju, izuzev ako
bi sama akademska zajednica poduzela određene korake (iako je pasivnost unutar
nje veoma očita). U ovom
„okeanu“ problema, kolizija
na fakultetima predstavlja
samo malu kap. Budući da se
ona tiče direktno studenata,
potrebno je, prije svega da se
oni dobro informiraju o svojim obavezama i pravima, pa
tek onda da se upuste u borbu
oko svog statusa (pa i same
kolizije). I na kraju, ipak ovaj
‘’obrazovni bauk’’ u samom
svom značenju ima i smisao
Da živimo u zemlji u kojoj se sukoba (lat. COLLISIO –
ona stara izreka “Svaka va- potresanje, sukob, borba, koška obaška’’ može iskoristiti nfrontacija, etc.).
i za državni moto, potvrđuje i slučaj kolizije. Pored već
spomenute upotrebe ovog
fenomena na pojedinim
fakultetima, na Ekonomskom
fakultetu u Sarajevu se putem
kolizije premošćavaju čak i
dvije godine, što predstavlja
odstupanje i daje potvrdu za
Međutim, situacija i nije baš
tako idealna. Ukoliko su predmeti sa naredne godine vezani za prethodni, nepoloženi
predmet, onda njega nije
moguće ni odslušati, pa ni
polagati. To su tzv. uvjetni
predmeti. Na Filozofskom
fakultetu, kolizioni predmeti bivaju uneseni na ISSS
tek onda kada student upiše
narednu godinu studija (tačnije, u onome semestru u kojem
je kolizioni predmet), tako da
potencijalne visoke ocjene ne
mogu biti uzete u obračun
prosjeka istih. Nažalost, u
većini slučajeva studenti se baziraju na kolizione predmete,
zanemarivši one zbog kojih i
obnavljaju određenu godinu i
to može dovesti do ponovnog
obnavljanja godine.
Zapisi iz studentskih domova u
Sarajevu
Piše: Suad Beganović
!STUDENTSKI STANDARD...
Prije skoro godinu dana na
televiziji se, kao i na internetu,
moglo čuti i vidjeti o izboru
najbolje sobe u Studentskom
centru Sarajevo (domovi
Nedžarići i Bjelave). Taj izbor
je konsekvenca nagomilanih
problema i pokušaj da se
maskiraju događaji koji su
se dešavali netom prije toga.
Stoga se trebamo prisjetiti u
kakvim to uslovima obitavaju
studenti studentskih domova
u Sarajevu.
Počnimo od poznatih činje-
nica koje su zastrašujuće, ali
su utopljene u sveukupno
sivilo i postale su u toj mjeri
prisutne da niko i ne obraća
pažnju, nego se ponaša kao i
da ne postoje. U prvi red tu
spadaju zajednička kupatila i
toaleti na Bjelavama, ili očajna
stolarija kroz koju nesmetano prolaze i vjetar i kiša. U
Nedžarićima svaka soba ima
svoje kupatilo (sa sanitarnim
čvorom), ali je manje poznato
da su mnogi od tih sanitarnih
čvorova uništeni vodom zbog
loše vodoinstalacije. Žalosno
je da jedini plus koji zavređuju
ta kupatila jeste činjenica da je
na Bjelavama stanje višestruko gore. Ukoliko nekad neko
i postavi pitanje o takvom
stanju, odgovor je jednoličan,
uvijek isti – nema sredstava za
sanaciju.
Preuzimanjem ključeva i zaduženjem sobe, stanari preuzimaju i odgovornost za stanje iste s jasnom naznakom
da će se Uprava Studentskog
centra entuzijastično zalagati
desetka.
17
za naplatu svake štete u dotrajaloj sobi koja užurbano
propada i bez ikakve ljudske
aktivnosti. U domu Nedžarići
se iznajmljuje i TV-sala nestanarima, koja studentima ne
služi ni za šta, a plaća se. Na
Bjelavama će uvijek pronaći
razlog da opravdaju situaciju
u kojoj studenti nemaju ništa.
Nedavno su studenti tražili
renoviranje II paviljona i dobili su – ništa! Cijena doma
stalno raste i sve u njemu pa
tako i žeton, koji se dobije
na početku godine i obični je
komad plastike, te se plaća 5
KM što je tek ilustracija bezobrazluka koji vlada u Menadžmentu Studentskog centra.
Dodajmo tome da je obavezno platiti i Multimedijalni centar koji uopće ne zadovoljava
potrebe studenata i studenti
ga izbjegavaju u velikom luku.
Neizostavan segment studentskog života jeste kantina.
Studentski domovi serviraju
studentima dva obroka dnevno. Stvar je jednostavna, u
neuslovnijem domu na Bjelavama je bolja hrana i ona, očigledno svrsishodna, kupuje
mir. U Nedžarićima je hrana
lošija, dovoljno lošija da je
u protekloj godini došlo do
neuspjelog bunta povodom
kvaliteta hrane što također
ima svoje uzroke.
Studenti plaćaju 40-45%
iznosa stanarine dok ostatak
isplaćuje matični kanton.
Naprimjer, u Studentskom
18
desetka.
domu Nedžarići, studenti
sobu plaćaju 145 ili 154 KM,
dok matični kanton isplaćuje oko 180 KM. Zaključno
tome, kanton plati smještaj i
dio režija, dok studenti plaćaju hranu. Ne treba gubiti iz
vida da se hrana kupuje po
veleprodajnim cijenama za
jednog tako velikog potrošača
i tada postaje jasno koliko
kvalitet hrane ne prati cijenu.
Sobe su jako hladne, a grijalice
nisu dozvoljene te Menadžment, inkvizitorski, pretražuje
sobe i kad nikog od stanara
nema u njima. Inicijativa da
se poveća cijena doma, po
ko zna koji put, je postojala i
početkom prošle akademske
godine, ali nije realizovana. Ove godine inicijativa je
pokrenuta ponovo. Nema
sumnje da će biti realizovana
kad-tad. Opravdanje je uvijek
isto – poskupljenje osnovnih
životnih namirnica. dana uskraćivao studentima
toplu vodu. U ugovoru jasno
stoji kako je Studentski centar
dužan obezbijediti toplu vodu
6 dana u sedmici, ali je to bilo
smanjeno na 3 dana u tom
mjesecu. Nikakva naknada
nije isplaćena studentima koji
su taj mjesec platili uobičajenu
cijenu. Isti ugovor je promijenjen na početku sljedeće
godine i stavka o toploj vodi
je ukinuta.
Dolazimo i do glavnog razloga tragikomičnog izbora za
najbolju sobu. Da bi se fokus
skrenuo sa problema nemanja tople vode, odjednom je,
ionako materijalno oskudnim
studentima, ponuđeno da će
stanari najljepše sobe dobiti
besplatno mjesečno stanovanje. Informacija je odjeknula i plan je uspio. O najboljoj
sobi brujali su svi portali, o
mjesecu bez tople vode nisu.
Objašnjenje je kao i uvijek
samo prenošenje krivice. Uprava Studentskog centra će
uperiti prst u kantone i reći da
ne isplaćuju obaveze, kantoni repliciraju da nemaju sredstava jer Vlada nije usvojila
budžet, ispoštovala neku proceduru i sl. Ta Vlada prenosi
odgovornost na vladu višeg
nivoa. Studenti ispaštaju iako
redovno plaćaju svoja zaduženja.
Studentski centar duguje svima, studentima bolje uslove,
a preduzećima BH-Gas,
Elektroprivreda itd. novac.
Plin i struja uvijek mogu
biti isključeni. To se i dešava. Princip je jednostavan,
Studentski centar ne izmiri
obaveze i preduzeće uskrati usluge. Studenti planiraju
proteste, obavi se nekoliko
telefonskih razgovora i požar
se ugasi na neko vrijeme. U Korak dalje, drugom prili2013. godini je Menadžment kom, su otišli iz Udruženja
doma u Nedžarićima mjesec studenata Studentskog centra
Sarajevo (USSC) koji su u jednom od svojih rijetkih nastupa kad se bave problemima
studenata izjavili, u manjoj ili
većoj mjeri uvijek iste riječi za
portal Klix.ba, a koje su tada
glasile:
“Nebriga kompletne društvene zajednice je dovela
studentske domove u ovu
izuzetno nepovoljnu situaciju
za studente koji tu borave.”
Svako ko je barem godinu
dana bio stanar u nekom od
domova zna čemu služi ova
izjava kojom se krivi i svako
i niko. Stoga je krajnje vrijeme da se pozabavimo kredibilitetom ovog fantomskog
udruženja.
Članovi USSC-a su oslobođe-
ni plaćanja stanarine čime njihov motiv pristupanja postaje
koncentrisan na sopstveno
zbrinjavanje. Svaki problem
će biti riješen izjavom da oni
nisu krivci za nepostojanje
zakonski regulisane oblasti
studentskog standarda. Istina
je da nisu krivi za to, ali je istina da i nepostojanje tog zakona nije krivo za sve. Jedan
od posljednjih primjera jasno
pokazuje njihovu spremnost
na angažman.
Na otvoreno nezadovoljstvo
studenata kvalitetom hrane
odgovorili su anketom u kojoj su pitali studente da li su
zadovoljni hranom. Anketa
netragom nestaje, hrana ostaje ista.
Izbor članova je posebno
zanimljiv. Uprkos tome što
su studenti, koji su duže tu,
sve ogorčeniji činjenicom da
USSC ne radi ništa osim slanja
rijetkih dopisa, i hvaljenjem istim postupkom, te činjenici da
dolazi mnogo brucoša, sastav
USSC se ne mijenja. Kako to
novopridošli studenti, uz starije stanare koji ih ne podržavaju, svake godine biraju iste
ljude u USSC, ostavljam vama
da zaključite. I za kraj, jasno je da je vlast
najodgovornija, ali to ne mijenja činjenicu da je Menadžment Studentskog centra
odlučio baš tada organizovati
izbor za najbolju sobu. Pitanje
je: zašto?
desetka.
19
Prof. dr. Berko Zečević,
predsjednik Sindikata UNSA
Razgovarali: Nedim Klipo i Đana Džafić
!INTERVJU
Sindikat Univerziteta u Sarajevu (SUNSA) okuplja 15 fakulteta članica, od kojih je 13 proteklog septembra odlučilo stupiti u štrajk.
U prvom broju Desetke donosimo razgovor sa čelnikom Sindikata,
šefom Odsjeka za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta u
Sarajevu, prof. dr. Berkom Zečevićem.
DESETKA: Stanje na Univerzitetu je krajnje nepodnošljivo, ne samo za studente,
već i za radnice i radnike Univerziteta, dobivši svoj epilog u
obliku štrajku Sindikata Univerziteta u Sarajevu pred početak akademske godine. Tada
je poprilično uzburkana naša
akademska idila, ali se ubrzo
sve stišalo. Kako to objašnjavate?
20
desetka.
ZEČEVIĆ: Sadašnje stanje
svijesti i odnosa prema svojoj sredini među zaposlenim
na Univerzitetu i među studentima je direktni rezultat diskontinuiteta u razvoju Univerziteta u Sarajevu nastalog
ratnim periodom, promjenom
društvenog uređenja, odlaskom srednje generacije nastavnika iz Bosne i Hercegovine i trauma koje su doživjele
mlade generacije građana naše
zemlje u ratnom i poratnom
periodu. Osjeća se strah ili je
prisutno nezamjeranje kod sviju, nedostaje želja za slobodno
izražavanje mišljenja, prisutna
je nesigurnost u lične sposobnosti i sposobnosti svojih
kolegica i kolega, nestvaran
osjećaj zadovoljstva sa malim
itd. U takvim kompleksnim
odnosima, bura koja se desi-
poklekla pritiscima Upravnog
odbora Univerziteta, rektorata i pismenim pritiscima od
strane zastupnika ministra
obrazovanja, nauke i mladih
Kantona Sarajevo. Dekani su
zaboravili da ih biraju članovi
vijeća fakulteta i akademija,
a ne rektor, Upravni odbor
ili ministarstvo obrazovanja,
nauke i mladih.
la u septembru je ogroman
uspjeh, jer je pređen prag straha i nesigurnosti kod zaposlenih na Univerzitetu. Prvi važan
korak je načinjen i otvoren je
put ka promjenama. To stanje izražavanja nezadovoljstva
nije dugo trajalo jer su bili
nevjerovatni pritisci na članove sindikata, a posebno na
rukovodstva sindikata fakulteta i akademija. Zbog toga
smo prešli na drugi vid izražavanja nezadovoljstva. Ono
što je mene najviše iznenadilo je ponašanje rukovodstava
fakulteta i akademija koji od
početne podrške svojim kolegicama i kolegama sa fakulteta i akademija su veoma brzo
DESETKA: Tokom trajanja štrajka SUNSA-e vladala
je općenita nezainteresiranost
studenata uz nekoliko izuzetaka veoma oprečnih stavova.
Ovo nije jedini put da studenti nijemo ispračaju dešavanja
koja ih se tiču direktno. Studenti promjene koje se ne tiču
odmah opipljivog po njihov
džep ne percipiraju kao nešto o čemu ne trebaju imati
mišljenje. Možemo li reći stoga
da odgovornost leži na studentima za ovakvo stanje na Univerzitetu?
ZEČEVIĆ:
Predstavnici
studentskih asocijacija su se
generalno poduprli pritiscima
kojima su bili izloženi i koji
su bili usmjereni da se izazove
sukob profesora i studenata. S
obzirom na opšte stanje svijesti na Univerzitetu u Sarajevu
i Kantonu Sarajevu, mislim da
su studenti bili na višoj razini
svijesti od nas profesora u cjelini. Ne mislim da su studenti
bili nezainteresirani za ono
što se dešavalo tokom štrajka.
Oni su bili zbunjeni, neinfo-
rmirani i to je moja greška kao
predsjednika Sindikata Univerziteta u Sarajevu. To se više
neće ponoviti i pokušat ću da
ubuduće sa studentskim asocijacijama imam intenzivnije
kontakte u smislu razmjene
informacija i mišljenja. Taj nedovoljan nedostatak komunikacije sa studentskim asocijacijama je bio rezultat težnje da se
naš mogući kontakt ne shvati
kao pokušaj Sindikata Univerziteta u Sarajevu da pokrene
studente na akciju. Političke
opcije u Kantonu Sarajevu su
neovisno od našeg ponašanja
to pitanje više puta pokušali
da iskoriste za svoje uže ciljeve. Taj osjećaj nezainteresiranosti studenata za stanje u
sredinama u kojima studiraju
i žive nije realno rezultat njihove duhovne nezainteresiranosti za život i svoju poziciju u
društvu, već je realno rezultat
njihovog položaja na fakultetima, akademijama i, što ne reći,
u studentskim domovima. Ne
postoji zakonski definirana
uloga i položaj studenta i mladih u cjelini u našem društvu.
Napravljen je mali iskorak u
smislu njihovog učešća u vijećima fakulteta, akademija i
senata, ali nije sistemski definisana njihova forma učešća u
sredinama u kojima žive. Kada
sam bio student, mi smo imali studentske organizacije po
godinama studija, jedinstvenu
studentsku organizaciju na
fakultetu (FOSS), učestvovali smo aktivno u analizama
desetka.
21
prolaznosti studenta svakog semestra, razmatrali smo
izmjene nastavnih planova i
programa, raspoloživost knjižnog fonda u bibliotekama,
učestvovali u podjeli mjesta u
studentskim domovima, organizovali studentske zabave
na fakultetima itd. Glas predstavnika FOSS-a se uvažavao
na vijećima fakulteta i akademija. Postojali su studentski prodekani kao veza sa rukovodstvom fakulteta itd. Realno, moguće je sada stvoriti
slično stanje sa organizacijom
studenata, ali to ne odgovara
političkim opcijama i vjerovatno određenim rukovodstvima
fakulteta i akademija.
DESETKA: Početkom ljeta
ove godine najavljivano je povećanje školarina, a mogli smo
i upratiti kratkotrajnu blokadu
Filozofskog fakulteta od strane
studenata koji su time iskazali
svoje protivljenje i spremnost
na akciju. Da li je po Vašem
mišljenju realno očekivati povećanje školarina u tekućoj ili
narednoj akademskoj godini
na Univerzitetu u Sarajevu?
ZEČEVIĆ: Kriza finansiranja Univerziteta u Sarajevu postoji jako dugo, ali neosporno
da kriza uvjeta studiranja od
strane studenata traje već gotovo 20 godina. Ne možemo
očekivati značajnije poboljšanje uvjeta rada Fakulteta i akademija i mislim da će doći do
postupnih aktivnosti za pove22
desetka.
ćanje izdvajanja od strane studenata za nastavak školovanja.
To će vjerovatno imati drugu
formu od klasične školarine.
Moj lični stav je da bi trebalo
stvoriti takve uvjete na Univerzitetu u Sarajevu po kojima se
na prvu godinu studija na većini fakulteta (ne i akademija)
upišu svi koji žele bez školarine, a da u narednu godinu
se mogu upisati bez plaćanja
školarine samo oni koji steknu
uvjeta. I tako iz godine u godinu. Oni koji ne ispune uvjete za
prelaz u narednu godinu treba
da plate punu cijenu studija. Ja
radim na Univerzitetu u Sarajevu od 1976. godine, i ovih godina sam šokiran ponašanjem
značajnog broja studenata na
mom Odsjeku. Iako nastava
počine ujutro u 9 sati, većina
studenata dođe tek oko 11 sati.
Svi studenti na mom Odsjeku
dobivaju od nas obaveznu literaturu u pdf formatu (bez
nadoknade) i širu literaturu za
kasniji rad. Nažalost, veći broj
studenata ne koristi te beneficije i ne žele potrošiti novac za
printanje tih materijala i učenje. Zašto se tako ponašaju, za
mene je misterija?!
DESETKA: U Goraždu je
otvoren Internacionalni univerzitet, još jedan u nizu privatnih visokoškolskih ustanova
u BiH. Jesu li nam “privatni
fakulteti” adekvatna zamjena
za “naše” visoko obrazovanje? Čini mi se da smo otpisali
javno finansirano, kvalite-
tno i široko dostupno visoko
obrazovanje u našoj zemlji od
uvođenja prvih visokoškolskih
reformi.
ZEČEVIĆ: Bio sam šokiran
informacijom da je u Goraždu
otvoren Internacionalan univerzitet, da je imenovan rektor
i dekani pet fakulteta. Šokiran
sam bio izjavom rektora tog
Univerziteta koji kaže da
će studenti iz cijelog svijeta
dolaziti da tamo studiraju. To
stanje i izjave nemaju ništa slično sa logikom razumnih ljudi.
Kasnije sam dobio informacije
koje u potpunosti objašnjavaju taj fenomen. U Republici
Turskoj postoji veći broj studenata od kapaciteta njihovih
Univerziteta. Pored toga, naša
zemlja je realno u Europi, iako
nismo članica Europske unije i
to za većini budućih studenata
iz Turske znači jako mnogo.
Republika Turska je velika
zemlja po površini i velika
po broju stanovnika i budući
svršeni studenti Internacionalnog univerziteta iz Goražda
će imati odgovarajući status u
unutrašnjosti Turske. Takvo
ponašanje i stanje nema veze
sa naukom i znanjem, ima
veze sa ekonomskim interesima pojedinaca. Za budućnost
naše zemlje i nas samih,
jak Univerzitet u Sarajevu
nema alternative pod uvjetom njegovog daljeg restruktuiranja, jačanju svijesti
o akademskim slobodama
pojedinaca i akademskom
neovisnosti
Univerziteta,
fakulteta i akademija. To će
biti moguće postići tek kada
dođemo u situaciju da rektor
Univerziteta i dekani fakulteta
i akademija postani doslovno
svjesni da su „prvi među jednakima“. Njihov autoritet ne
smije biti rezultat autoriteta
položaja, već rezultat autoriteta njihovih rezultata u nauci, nastavi i čovječnosti. Ako
pročitate dokument „Strategija
razvoja naučno-istraživačkog i
istraživačko-razvojnog rada u
Federaciji Bosne i Hercegovine za period 2012-22. godine“
koju je objavilo Federalno
ministarstvo obrazovanja i
nauke, doći ćete do podataka
koji jasno govor o snazi Univerziteta u Sarajevu, njegovim
potencijalima u odnosu na
ostale javne i privatne Univerzitete u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz
2010. God. Univerzitet u Sarajevu je imao 655 nastavnika
(sada ima oko 850 nastavnika)
privatni univerziteti u Kantonu
Sarajevo - 27 nastavnika, Univerzitet u Zenici je imao 70
nastavnika, privatni univerziteti u Travniku su imali 56 nastavnika, Univerzitet u Tuzli je
imao 274 nastavnika, privatni
univerzitet u Tuzli je imao 10
nastavnika, Univerzitet u Mostaru je imao 52 nastavnika, a
Sveučilište u Mostaru je imalo
46 nastavnika. Prema istom
izvoru na navedenim univerzitetima je sljedeća struktura
nastavnika, asistenata i va-
njskih saradnika (nastavnika sa
drugih fakulteta i univerziteta):
Univerzitet u Sarajevu je imao
1.570 nastavnika, asistenata i
vanjskih saradnika (sada ima
oko 1.850 nastavnika) privatni
univerziteti u Kantonu Sarajevo 128 nastavnika, asistenata
i vanjskih saradnika, Univerzitet u Zenici je imao 308 nastavnika, asistenata i vanjskih
saradnika, privatni univerziteti
u Travniku su imali 216 nastavnika, asistenata i vanjskih
saradnika, Univerzitet u Tuzli
je imao 562 nastavnika, asistenata i vanjskih saradnika,
privatni univerzitet u Tuzli je
imao 12 nastavnika, asistenata
i vanjskih saradnika, Univerzitet u Mostaru je imao 327 nastavnika, asistenata i vanjskih
saradnika, a Sveučilište u Mostaru je imalo 184 nastavnika,
asistenata i vanjskih saradnika.
Kada se analiziraju ti podaci
vidljiv je sistem takozvanog
„pozajmljivanja“ nastavnog
kadra između pojedinih univerziteta i izigravanje opštih
pravila da univerziteti raspolažu sa minimum 50% sopstvenog nastavnog i naučnog
kadra. Jasno je vidljiv značaj
Univerziteta u Sarajevu za proces visokoškolskog obrazovanja i razvoj nauke u BiH.
DESETKA: Često se i spominje da naše obrazovanje treba
da bude nezavisno od politike,
da nastavno osoblje i studenti budu glavni akteri u tom
visokoobrazovnom procesu.
Realnost je, naravno, drugačija. Nedavno ste baš na javnoj
tribini u Tuzli pod nazivom
„Zašto akademska zajednica
šuti“ izjavili da su akademske
slobode do 2005. godine bile
na nivou onih akademskih
sloboda za koje bi trebalo da
se borimo u narednih pet godina. Možete li nam pojasniti
kako to da su reforme koje su
trebale depolitizirati tadašnje
obrazovanje proizveli suprotan efekat, pa da se sada moramo boriti za nešto što je bilo
izboreno ranije?
ZEČEVIĆ: Dugo sam na
Univerzitetu, bavio sam se
političkim radom kao student
i kasnije i nikada nisam doživio da politika toliko agresivna
djeluje u određivanju osnovnih
pravaca razvoja fakulteta i akademija kao što je bilo od 2005
god. pa do prošle godine. Do
2005 god. nastavno-naučna
vijeća fakulteta i akademija su
odlučivala o svakom značajnijem pitanju, birala su dekane
i predlagala rektore i prorektore. Tada su promijenjene
nadležnosti postojećih upravnih odbora i oni su preuzeli
najveći dio nadležnosti nastavno-naučnih fakulteta. Od
tada smo imali slučajeva da
je dekane imenovao upravni
odbor iako su nastavno-naučna vijeća imala drugačiji
stav, nestalo je akademskih
sloboda odlučivanja i samostalnosti fakulteta, akademija,
univerziteta. Postala je uodesetka.
23
bičajena praksa da članovi
upravnih odbora magistriraju
ili doktoriraju za vrijeme svog
mandata, da poznati političari
tokom obavljanja svojih značajnih funkcija, doktoriraju u jednom mandatnom periodu
od četiri godine i istovremeno
bivaju izabrani za nastavnike
na pojedinim fakultetima. A
znamo iz iskustva da na sarajevskom Univerzitetu rijetko
koji viši asistent je bio u mogućnosti da pored svojih svakodnevnih obaveza u nastavi,
osigura sebi sredstva za doktorsku tezu, uradi je i odbrani
za četiri godine. Obično su za
izradu doktorata velike većine
viših asistenata trebale 6-8 godina rada. Imamo ekstreman
slučaj jednog našeg istaknutog
političara koji je za četiri godine svog mandata doktorirao,
postao nastavnik i bio izabran
za najboljeg nastavnika sa ukupnim akademskim stažom od
šest mjeseci. Jednoglasno ga
je izabrao Senat Univerziteta
u Sarajevu. To jasno govori o
sprezi politike i rukovodstava
fakulteta, akademija, senata
i rektorata. Jer svi oni su bili
svjesni gdje se nalazi moć,
odnosno novac. Formalno, to
stanje je promijenjeno zakonski posljednjim izmjenama
Zakona o visokom obrazovanju, ali uvijek treba da prođe
dosta vremena da dekani, senatori i rektorat shvati da je
došlo do promjene balansa
snaga i da vijeća fakulteta i
akademija postaju važan čini24
desetka.
lac u budućim vremenima.
DESETKA: Za kraj, šta biste
odgovorili na čuveno pitanje:
„Šta da se radi?”
ZEČEVIĆ: Vjerovati i boriti se
da fraza „akademske slobode“ i
„akademska neovisnost“ postanu stvarnost, a ne fraza. Za
to realno imamo pravna oruđa,
najveći problem smo mi sami.
Moje iskustvo proizašlo iz kontakata sa mlađim nastavnicima
tokom septembarskog štrajka je
nepostojanje svijesti o njihovoj
sopstvenoj moći i snazi. Tim
mladim nastavnicima i asistentima su prijetili upravni odbor,
predstavnici ministarstva obrazovanja nauke i mladih i pojedini dekani kao da se na birou
rada nalazi stotine mladih nastavnika i naučnika i da se oni
mogu jednostavno zamijeniti.
Istina je sasvim drugačija i ona
glasi „Bez trauma po Univerzitet mogu doći drugi ljudi u
rektorat, Senat Univerziteta u
Sarajevu, Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu, mogu
doći drugi ljudi za dekane. Naš
Univerzitet u Sarajevu ima
dovoljno nastavnika i naučnika
da mogu nastaviti da razvijaju
naš Univerzitet u interesu svih
građana Bosne i Hercegovine“.
Svima nama treba da bude jasno da Univerzitet u Sarajevu
ne čine rektor i prorektori, Senat i dekani, njega čine profesori,
asistenti i vannastavno osoblje.
Kada svi zajedno to shvatimo,
onda ima nade za nas.
U razgovoru sa Amelom Balić,
studenticom pete godine na Odsjeku
za književnosti naroda BiH i Odsjeku
za bosanski, hrvatski i srpski jezik
Razgovarao: Vedad Jusić
!INTERVJU
Mladi moraju kreirati situacije u kojima će moći djelovati. Promjene
su vrlo spore i rezultati dolaze tek naknadno, pokretači ih često i
ne dočekaju. Nužna je jedna kritična masa ljudi koja će tvrdoglavo
odbijati da bude dio društva koje nije u stanju poštovati ni osnovna
ljudska prava, koja će odbiti da bude kopija svojih pretpostavljenih.
Kakva je trenutno uloga i
pozicija studentske populacije u bosanskohercegovačkom društvu? Koliko
su studenti važna karika u
cjelokupnoj kulturnoj industriji i da li je glas studenata
uopće vrijedan u ovo tranzicijsko doba, doba birokratizacije obrazovnog sistema?
Trenutno društveno stanje nužno implicira negativan odgovor na ova pitanja.
Očigledno je da bosanskohercegovačko društvo ne
poznaje drugo stanje do tranzicijsko. U vrijednost glasa
studenata moramo vjerovati,
oni su ta karika čija je obaveza
konstantno djelovati, oni trebaju biti nosioci promjena u
bilo kojem društvu, a ne svježi regruti postojećim društvenim strukturama koje uporno
potvrđuju vlastitu nemoć bilo
kakvog iole racionalnog postupanja.
Kada govorimo o obrazovanju, mislite li da je moguće
odvojiti institucionalno obrazovanje od ideologije, koliko
desetka.
25
je ta veza ukorijenjena u obrazovanja. Sveopća apatija
naš sistem obrazovanja?
i uljuljkanost u sivilo svakodnevnice obilježje je svih kaPolitičke strukture kreiraju na- tegorija društva u kojem žistavne planove i programe, vimo. Studenti moraju dobro
biraju direktore škola, nameću poznavati svoja prava, s jedne
nastavnicima određene udžbe- strane, ali, svakako, i svoje
nike, tako da je vrlo jasno da je obaveze i dužnosti, s druge
nemoguće odvojiti obrazovanje strane, to dvoje kad se uskladi
od ideologije. Sistem obrazo- dodaje se jedna doza ozbiljnovanja općenito je loš, nevješto sti studentskom djelovanju.
pokušava pratiti evropske standarde, koje je opet veoma teško Da li su mladi u situaciji i
primijeniti u ovom našem druš- u mogućnosti da učine ottvenom kontekstu. Promjene klon, da svoje misli uprave
u ovom segmentu su nužne, i ka slobodi, slobodnoj svijeopet se nameće pitanje stude- sti? Ili kao što se Eagleton
nata koji moraju biti pokretači u svojoj Teorija i nakon nje
promjena. Naš Fakultet veći- pita: Kakvu vrstu svježih
nom obrazuje buduće nastavni- misli traži novo doba?
ke, profesore, i mislim da svako
od nas prvenstveno treba raditi Mislim da svako vrijeme zahtina sebi, osposobljavati se samo- jeva ozbiljnost, rad i odgovorstalno za posao koji trebamo nost, pa tako i ovo naše. Mladi
obavljati, imajući uvijek u vidu moraju kreirati situacije u kojipotrebu kreiranja kvalitetnijeg ma će moći djelovati. Promjene
sistema obrazovanja kojem su strašno spore i rezultati doosnova neće biti ideološka već laze tek naknadno, pokretači ih
često i ne dočekaju. Nužna je
naučna i kreativna.
jedna kritična masa ljudi koja će
U kome možemo tražiti tvrdoglavo odbijati da bude dio
krivca za neprestano ne- društva koje nije u stanju pozadovoljstvo studenata: da štovati ni osnovna ljudska prali su sami studenti glavni va, koja će odbiti da bude kokrivci ili je to sveukupni pija svojih pretpostavljenih. Ali,
sistem obrazovanja, odno- naravno, u eri individualizma
sno političke strukture koje teško je govoriti o društveno
direktno kreiraju takav si- osviještenim i društveno koristem? Šta možemo zamje- snim mladim ljudima. Rijetkost
su, ali vrlo dragocjena rijetkost
riti samim studentima?
.
Studentima moramo zamje- Koliko su mladi ljudi, nariti pasivnost, strah od dje- kon završenog trogodišnjeg
lovanja, od insistiranja da se pa čak i petogodišnjeg bopoštuju kao osnovna karika lonjskog studija, spremni i
26
desetka.
sposobni obavljati posao u
struci? Koliko im je ostavljeno prostora da pokažu
to što znaju, ukoliko znaju?
U ozbiljnoj su krizi i prostor i
znanje koje se na tom prostoru treba prezentirati. Znanje
na kraju školovanja daleko je
od studioznog, a vrlo je blizu
znanju stečenom na nekom
usputnom kratkom kursu.
I to izgleda i jeste tip znanja
koji kreira Bolonja. Studenti
projure kroz svoj studij bez
ikakvog ozbiljnijeg bavljenja
bilo kojim temama, i ta užurbanost zaista daje poražavajuće rezultate. Tek po završetku
studija počinje ozbiljniji rad
na sebi i jedno ozbiljnije bavljenje naukom i odabranim
zanimanjem.
Izumiranje kulture
Piše: Renata Glavinka
!PARLAONICA
Pod mi mislim obični smrtnici,
nepolitičari. Pod mi mislim
svi mi koji sjedimo u kafićima i ispijamo kafu žaleći se
kako sistem ne valja. A kako
bi i valjao kada se oni kojima
on najviše treba ne znaju izboriti za njega. Neko će pitati: Kako da se borimo? Pa
sigurno ne u Alti ili SCC-u.
Istina, kafa je u Alti najjeftinija, kada zakaže aparat za kafu
na fakultetu, koji svakako
više ne radi nego što radi. Ne
Sada Vas pitam: Je li kriva kažem da ne treba piti kafu,
država ili smo krivi mi?
da ne treba sjediti u toplom,
Još jedna godina prođe, još
jedan snijeg će zapadati, a jedini napredak koji se dogodio u
odnosu na prošlu godinu je to
da su vrata i dalje zatvorenog
Zemaljskog muzeja u Sarajevu okovana daskama. I dok
svi tako ćutke prolaze, zaboravljajući na ono što trune
u unutrašnjosti, odvraćajući
pogled od stvarnosti, sliježu
ramenima na državu koja ne
funkcionira.
jer na fakultetu to, nažalost,
nemamo. Ne kažem da se ne
treba odmoriti od sumornih
profesorskih lica i podnošenja njihovih frustracija. Samo
želim reći da mi možemo više
od toga. Da, mi studenti, mi
možemo više od žalopojki
i čekanja da neko drugi nešto uradi, i trebali bismo. Ali
ko se toga sjeti kada je snijeg
do koljena, ili kada su ispitni
rokovi. Možda posjećenost na
protestu ispred zgrade fakulteta nije kao posjećenost na Cecinom koncertu, ali to ne znači
da je ne treba biti. Šačica ljudi
koja se skupi kako bi se borila
za sve će, čini se, uvijek to i
biti - šačica. Grupa studenata
koji su željni pažnje, zar ne?
Jedva dočekali da ih roditelji i
prijatelji gledaju na večernjem
dnevniku javnih emitera koji
opstaju zahvaljujući previsokom porezu; jedva dočekali
da izađu po hladnoći satima
stojeći zbog humanog cilja
da Vlada ne povisi školarine.
Njih šačica za bolje hiljade
studenata ili ona šačica koja je
stajala ispred muzeja kada je
zatvoren. Nešto bi se bunili,
hoće neku kulturu.
Ko je još uvidio da nekoj
državi treba muzej? Treba
nama zatvora, ne muzeja.
Ma treba nama novi tržni centar, svakako imaju djelimičnu funkciju zatvora. Kada
uđeš, ne znaš izaći. I dok se
državne institucije kao ljenivci
bore za institucije kulture, mi
se dobrovoljno zatvaramo u
te tople zatvore sa jeftinijom
kafom. Jer, realno govoreći,
zar nemamo više koristi od
Zare nego od muzeja? Ko
je još otišao u muzej i vidio
nešto korisno? Ko je nešto
naučio u muzeju? Odeš u
butik, kupiš si kaput i naučiš
koji ti kroj bolje stoji. Pa da. A
kao da će djecu ikad zanimati ono što im jedan muzej ili
jedna galerija mogu pružiti. Pa
zar ima neko kome će trebati
kulturna naobrazba u 21. stoljeću? Čak se i država slaže s
tim. Zar ne vidite? Niču nove
prodavnice kao poslanicima
nova auta. Dok se oni „bore“ o
nadležnostima, Muji ćemo dati
Zemaljski muzej i Kinoteku sa
Arhivom, Suljo će dobiti sve
ostalo. Jeste li znali da imamo
čak sedam institucija kulture u
Bosni i Hercegovini. Od čega
su tri muzeja (Zemaljski, Historijski i Muzej književnosti) i
dvije biblioteke(Nacionalna i
Univerzitetska, te Biblioteka za
slijepa i slabovidna lica). Imamo još i Umjetničku galeriju i
vjerovali ili ne, čak i Kinoteku
i Arhiv grada. Ali previše nam
je to. Neki su to, srećom, da-
vno uvidjeli pa nam je sada
jedan muzej zatvoren, a ostale
institucije se bore za opstanak.
Dobro je jedan čovjek jednom rekao: „2013. je godina
izumiranja kulture“, Gradimir
Gojer, vjerovatno ga ne znate,
nije estradni „umjetnik“.
Samo se nadam da ćemo
jednoga dana shvatiti koliko grešaka pravimo šuteći
i trpeći, dok nas sistem zlostavlja kao ponosni mačo-balkanac. Do tada, prepustit ću
se melodijama koje dopiru
kroz moje slušalice, dok u
sramoti spuštam glavu kad
prolazim pored muzeja.
Desetka u posjeti...
Filozofski fakultet u Zagrebu
Piše: Đana Džafić
!PARLAONICA
28
desetka.
P
o odobrenju austrougarskog vladara Franje
Josipa iz 1868. godine,
Filozofski fakultet u Zagrebu
započeo je svoj rad davne
1874/1875. akademske godine.
U njegovom je sastavu u početku djelovalo šest katedri
(za filozofiju, opću historiju,
historiju Hrvatske, slavensku
filologiju, klasičnu latinsku,
te klasičnu grčku filologiju).
Bilo je zaposleno šest profesora, a upisano 26 studenata.
Danas Filozofski fakultet u
glavnom gradu susjedne nam
Hrvatske broji 23 odsjeka i 2
samostalne katedre, na kojima
studira preko 6500 studenata,
u stotinama mogućih kombinacija. No, spomen ove institucije će nešto bolje upućene
najčešće asocirati na dvije
dine. Zanimljivo je da se ideja
o njegovoj izgradnji pojavila čak četiri desetljeća ranije, međutim razne okolnosti
dovodile su do prekida ostvarenja. Sama izgradnja trajala
je nešto preko tri godine. U
novu biblioteku preseljene su
24 dotadašnje odsječne biblioteke, pa je tako nova Biblioteka FF-a postala druga najveća
biblioteka u Hrvatskoj sa preko 600.000 naslova bibliotečke
građe, odmah iza Nacionalne i
univerzitetske biblioteke u Zagrebu. Nova zgrada sastoji se
od impresivnih 6 spratova na
površini od ukupno 8500m².
i mogućnost samozaduživanja knjiga na za to predviđenim automatima. Ako trebate
članak ili poglavlje iz fonda
biblioteke, na raspolaganju
vam stoji usluga skeniranja
na zahtjev. Osim toga, svaki
sprat ima i zatvorenu konferencijsku salu sa upotpunjenom pratećom tehničkom
opremom. Bogata bibliotečka
građa i odlični uslovi za rad
su osnovni razlozi zašto ćete
među korisnicima biblioteke
nerijetko naići na studente
drugih fakulteta koji se rado
odlučuju da sate učenja provedu baš u ovoj biblioteci.
Prostor za korisnike broji čak
700 radnih mjesta, s tim da je
korisnicima na raspolaganju
i oko dvjestotinjak računara
sa internetskim pristupom.
stvari – biblioteku i blokadu.
Prilikom prilaska zgradi
fakulteta, teško da vam može
promaći moderna, staklena višespratnica koja je sa
matičnom zgradom fakulteta
povezana ostakljenim hodnikom. Fakultet je ovo zdanje
dobio u proljeće 2009. go-
Ono što je možda najzanimljiviji dio priče je da je većina bibliotečkog fonda dostupna javnosti za besplatno
korištenje unutar biblioteke.
Dio knjižnog fonda je dostupan u otvorenom pristupu,
dio se nalazi u zatvorenom
spremištu, a korisnici imaju
Naravno, svaki fakultet prije
svega čine njegovi studenti, a
Filozofski u Zagrebu predstavlja
zanimljivu mješavinu različitih
utjecaja, usmjerenja i subkultura.
„Šarenilu“ fakulteta doprinosi
i prisustvo većeg broja stranih
studenata kojih je na zagrebačkom univerzitetu preko 500,
od kojih veći broj studira upravo na Filozofskom. Mnogobrojni odsjeci imaju uređene
studenatske klubove koji se
bave izdavanjem stručnih
časopisa, organiziranjem tribina i konferencija, te čitavim
nizom kulturno-umjetničkih
događaja.
Pored njih, na fakultetu djeluju i Informacijska služba,
te Ured studentskog pravobranitelja koji brine o razvoju
i provedbi studentskih prava
i studentskog standarda. Sva
ova tijela osnovali su i vode
sami studenti.
desetka.
29
Još jedna bitnost proizašla
iz studentskog organiziranja
koja je imala odjeka u čitavoj
regiji desila se u ponedjeljak,
20. aprila 2009. godine. Toga
dana u 12 časova pokrenuta je blokada Filozofskog
fakulteta u Zagrebu koja je
trajala 35 dana (tek ju je nedavna blokada Filozofskog
fakulteta u Beogradu, koja je
još uvijek u toku, pretekla u
trajanju). Ovoj blokadi je prethodila serija protesta tokom
proljeća 2008. godine koje
su također predvodili studenti, nezadovoljni uvođenjem
bolonjske reforme. Ubrzo su
se priključili i drugi fakulteti u
Splitu, Zadru, Osijeku i Rijeci.
Glavni zahtjev kojeg su
postavili pred nadležne bilo je
pravo na besplatno obrazovanje dostupno svima. Studenti
su se protivili komercijalizaciji
obrazovanja, i podsjećali na
to da je visoko obrazovanje u
Hrvatskoj do početka dvijehiljaditih bilo javno finansirano,
dok je u tom trenutku 60%
studenata plaćalo obrazovanje. Za vrijeme „studentske
kontrole nad fakultetom“, svako je mogao posjetiti zgradu
Fakulteta, ali redovna nastava se nije održavala. Umjesto
toga, studenti su organizirali
alternativni nastavni program
koji se sastajao od predavanja,
tribina, radionica, filmskih projekcija i slično. Vrhovno studentsko tijelo koje je, krajem
svakoga dana, odlučivalo da li
dalje nastavljati sa blokadom
30
desetka.
i donosilo druge značajne
odluke, bio je fakultetski Plenum. Njega su, osim prisutnih
studenata i studentica, činili
svi drugi građani koji bi se
pojavili na njemu i time uzimali ravnopravnog učešća u
donošenju odluka.
Izuzetno dobro organizirana
blokada došla je kao odgovor
na sve veći pritisak na studente
i univerzitetsko osoblje da se
povinuju zahtjevima „tržišta“
i kapitalističke logike. Odbijajući da obrazovanje postane
privilegija osigurana samo za
one koji mogu da plate, hrvatski studenti su se odvažili
dignuti znak upozorenja protiv oduzimanja temeljnog prava na obrazovanje, i u tome u
konačnici uspjeli.
Direktan rezultat ove blokade
bili su osigurani besplatni
diplomski studiji za sve, te
onemogućavanje donošenja
Zakona o sveučilištu za koji
je bilo planirano stupanje na
snagu do ljeta 2009. po hitnoj
proceduri. Dobrim organiziranjem i jasno artikuliranim
zahtjevima studenti su pokazali kako imaju snagu biti
itekako značaj politički faktor
u borbi za bolje, ma kako nas
okolnosti i specifičnosti društva u kojem živimo ubjeđivale u drugačije. Često zaboravljamo da su neprijatnosti i
nelogičnosti naših studentskih
života najčešće odrazi nesposobnosti i nekompetentnosti
onih kojima je to u nadležnosti.
Danas se u akademskim krugovima puno prostora ostavlja za besmislene rasprave
koje nisu produktivne za
akademsku zajednicu, dok su
se ozbiljna pitanja potiskuju
u stranu i odlažu za „posebne
tematske sjednice“ koje se
nikada ne dese. Studentski
diskurs ili uopće diskurs o
temama od značaja za visoko
obrazovanje je apsolutno
izgubljen. Što smo duže pustili da tako biva, duže će nam
trebati da stvari preokrenemo
i postavimo iznova s glave na
noge. Ipak, teško da imamo
drugog izbora - ili će se stvari mijenjati, ili ćemo dublje
propadati i bivati još nesretnijima i nezadovoljnijima, što
sigurno nije nešto što bi bilo
ko od nas poželio generacijama koje dolaze.
Naravno, daleko od toga da
studenti ne mogu bolje i pametnije. No, imajući u vidu u
kakvim uslovima naše generacije odrastaju i obrazuju se,
u začaranom krugu beznađa
i mi smo samo produkt tog i
takvog društva - društva koje
je zanemarilo generacije mladih koje mu već vraćaju milo
za drago tako što se kupe i
odlaze.
Digitalni socijalizam:
praktične konsekvence
Piše: Suad Beganović
!PARLAONICA
Dekontekstualiziran od izvornog socijalizma u političkoideološkoj praksi i izmješten
u polje virtuelnog prostora,
digitalni socijalizam je platforma koja u polju digitalne kulture preko društvenih mreža,
pokreta za slobodan softver
i alata razmjene omogućava
i promovira ideju zajedništva i kolektivnih vrijednosti
vlasništva. U vrijeme kada
korporativna elita nameće
rigidne zakone o autorskom
vlasništvu kroz sisteme zaštite poput DRM (Digital
Rights Management, u prevodu: Digitalno upravljanje
pravima), ili sporazume tipa
ACTA (Anti-Counterfeiting
Trade Agreement, u prevodu: Trgovinski ugovor protiv
krivotvorenja), koji daleko
zaziru u pitanje privatnosti,
slobode, necentraliziranog i
slobodnog interneta, pojava
Digitalnog socijalizma i reaktuelizacija inicijativa o slobodnom okruženju na internetu je logičan odgovor.
Pa iako je ovaj oblik novog
socijalizma na Mreži u dobroj mjeri dekontaminiran
od većine ideoloških zastranjenja, on i dalje nije pogodan
kapitalističko-korporativnim
elitama koje su svjesne same
prirode interneta kao prostora
subverzivnih djelovanja, prostora globalne demokratizacije javnog govora, okupljanja
i djelovanja. Stoga se informacija u njihovom poimanju
sve više tretira kao resurs koji
treba biti eksploatisan i dodan
tržištu kao robna vrijednost.
Taj stav ide u rigidnu formu
jer informaciju deatribuira kao
suštinski dio slobode, oduzimajući joj bilo kakvu neutralnost. Pozicija kapitalizma
i korporativnih megalomana
je jasna i ide u centralizaciju,
cenzuru, brendiranje i autorizaciju čak i riječi, ne samo
intelektualnog vlasništva, dok
se kroz orkestraciju autorskih
i izdavačkih prava, pozicija
korisnika svodi na poziciju potrošača gdje će informacija biti tržišno markirana
i dostupna samo onima koji je
mogu platiti. Time se ide u direktnu destrukciju infosfere, a
„društvo znanja“ dobija izdiferencirane konotacije.
S druge strane stoji nehijerarhiziran sistem digitalnog
socijalizma, čiji je telos u direktnoj konfrontaciji sa kapitalističkim, ali i rigidnim
socijalističkim, s jasnom distinkcijom kako počiva na
nekoliko tehnika, alata i metoda koja promoviraju podjelu,
kooperaciju, kolaboraciju i
kolektivizam. Tako u sferi javnog dobra, bez autoriteta i
desetka.
31
bez ograničenja u stvaranju
novih vrijednosti, digitalni
socijalizam poprima najbolje karakteristike socijalizma i
opravdava svoj naziv.
Podjela podrazumijeva da
nijedan alat u otvorenom
virtuelnom prostoru neće
biti cenzuriran niti će sadržaj koji korisnici dijele biti
cenzuriran
ograničenjima
mrežnog alata za publikaciju sadržaja. U praksi to znači
da sve fotografije Zemaljskog
muzeja koje su pod otvorenom licencom postavljene na
neku društvenu mrežu, mogu
biti iskorištene bez potrebe
da svako za sebe načini fotografiju.
Kooperacija se naslanja na
podjelu, dovodeći ove prednosti na novu razinu jer
omogućava intervencije, repliku i diseminaciju u različite
interesne grupe. Tako postavljena fotografija može biti
označena. Zatim će se drugi
korisnik uvezati sa sličnim
fotografijama, fotografijama
istog mjesta, tagovati ili dodati odrednice te ga učiniti
pristupačnijim. Nadalje će taj
mozaik doći u ruke nekoga ko
će stvoriti panoramu mjesta
koje je fotografirano.
koda, gdje milioni korisnika
mogu učestvovati u stvaranju softverskih rješenja, koji
ne može biti privatiziran jer
pripada svakome i ne pripada
nikome. Javno dobro ovdje se
opire otuđenju konstruirajući
skoro utopijsku sliku.
Ovdje
digitalni
socijalizam često korespondira sa
poznatom
socijalističkom
maksimom „Svako prema
svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama“.
Kolektivizam je najkompleksniji oblik djelovanja jer
potencira i samokritiku,
preuzimanje
odgovornosti
za kritičke procese, revidiranje prioriteta i time virtuelni
prostor čini mjestom javne
debate i kreiranja novih ciljeva i stvaranjem inovacija.
Takvo djelovanje poznaje i
inicijatore i vodstvo, ali nikad
nije centraliziran, ne može biti
porušen jer je zajednica uvijek
spremna na brzu regeneraciju.
Poštivanje ovih temeljnih
odrednica digitalni socijalizam uspješno opozicionira
supstratu digitalnog tehnokratizma, koji je sinoniman za kapitalističke represivne metode
i prakse koje žele privilegizirati pristup znanju, informaciji i
Kolaboracija bi prezentira- prostoru slobodnog mišljenja
la zajedničko privređivanje, i interakcije.
sarađivanje na nekom projektu koji tek treba nastati, što Stoga Mreža, na konstruje najuočljivije na primjeru ktima digitalnog socijalizma
izgradnje softvera otvorenog nudi mogućnosti za razne
32
desetka.
subverzivne prilaze centralističko-kapitalističkim institucijama moći izvan virtuelnog
prostora podrivajući njihove
pan-optikumske sisteme nadzora. Stoga se postavlja pitanje o revolucionarnim potencijalima društvenih mreža
poput Twittera ili Facebooka.
Jasno je da pristup određenim
podacima i informacijama
stvara obrazovane pojedince
na kojima počiva onda prostor slobode i da produciraju
nove vrijednosti, no pitanje
je koliko je Mreža korisna u
uslovima masovnog organiziranja, konkretnih akcija, a
ne pojedinačnog samoosvještavanja.
Da li je moguće transponirati
internet-aktivizam u konkretnu stvarnost gdje su ulozi, po
pravilu, veći?
Praksa je raskrinkala slične
pokušaje kao pseudorevolucionarne, počev od činjenice da je Piratska stranka u
Švedskoj imala katastrofalne
izborne rezultate do toga da
su tzv. internet-revolucije bile
brzo ugušene i pretvorile su
se u beskrajno umnožavanje
poziva na okupljanje, dok bi u
stvarnosti odziv bio višestruko manji. Razlog tome leži u
nepostojanju vodstva i hijerarhije unutar organiziranih
okupljanja. Historija je pokazala da su svi revolucionarni pokreti imali vođu koji je
bio neprikosnoven autoritet,
da su imali strukturu i lanac
direktive koji je akcije činio
uvezanim i koordinisanim.
Stoga, facebook–aktivizam
nikad ne može polučiti stvarnu akciju jer aktivizam na
internetu je daleko bezopasniji od aktivizma visokog rizika
na ulici. Također, na društvenim mrežama se komunicira
sa ljudima koje ne poznajete
ili slabo poznajete u stvarnom
životu. Ta činjenica operira
aktere od moralne i socijalne
odgovornosti.
Ovaj fenomen je istraživao
sociolog Doug McAdam
koji je otkrio da spremnost
na aktivizam visokog rizika
može biti ostvaren i plauzibilan samo u grupama koje
imaju veliki stepen interakcije,
to znači da se poznaju lično i
imaju zajedničke ciljeve osigurane dobrim poznanstvom.
Tako McAdam na primjerima
organiziranja crnačke mladeži
sedamdesetih godina pokazuje kako se aktivizam zasnivao
na prijateljskim vezama koje
su asimilirale slične revolucionarne nazore i nazvao ih
fenomenom „jakih veza“.
veze imaju svoju prednost jer
omogućavaju brže saznavanje i cirkulaciju informacija.
Međutim, informacije su neutralne po svom karakteru i tek
instrumentalizacijom nastojanja postaju svrsishodne.
Možemo zaključiti da digitalni
socijalizam ima višestruku
korist, ali i da na polju internet-aktivizma on je tek dijelom kompatibilan sa stvarnim
socijalno-revolucionarnim
težnjama koje mogu biti
ostvarene samo na terenu,
samo u sklapanju odnosa i
među drugim ljudima.
Mreža može biti prostor dijaloga, ali ne i prostor konkretnog djelovanja koje uključuje
fizičku prisutnost i spremnost
na rizik. Stvari se ne mijenjaju lajkovima i hashtagovima,
posebno je to slabog odjeka
među studentskom populacijom koja je sedamdesetih
godina svojim tijelima izvojevala mnoge pobjede jer su
bili spremni boriti se za svoje
ideale, a sada liče na uljuljkanu i amorfnu masu, nesposobnu na organiziranje, jer im je
nivo socijalne interakcije jako
nizak, uprkos svim alatima
društvenih mreža.
Studentski aktivizam je esencijalno suprotstavljen pomodarskom pristupu podrške sa
distance, potezi se povlače na
terenu, u kolektivu, kroz jasnu
koordinaciju i solidarno, korisno za sve.
Upravo je to osnovna razlika
između internet–aktivizma
koji ne može prevazići slabe
veze, a koje podrazumijevaju minimalan trud internet-korisnika, bez potrebe
za napuštanjem doma, dok
sa druge strane izlazak na ulicu uvezuje ljude kroz blisku
saradnju, stvarajući zajedničke
uspomene i jačajući moralne
obaveze, intenzivirajući empatiju i potičući zanos. Slabe
desetka.
33
Većina studenata je indiferentna
prema studentskoj politici
Šta drugi pišu...
Prevela: Renata Glavinka
!PARLAONICA
Većina studenata je uložila su- dentskih kredita i neplaćanja
više vremena, novca i ambicija univerzitetskih predavača.
za studij, da bi protestovali.
Na Univerzitetu u BirminghaU srijedu, 22. januara 2014. mu dogodili su se brojni progodine, studenti su protestovali testi i dvije odvojene okupacije
na Univerzitetu u Londonu. univerzitetske zgrade u tom
Tog semestra studenti širom semestru.
zemlje su zauzeli površine Studenti su protestovali propod vlasništvom Univerziteta tiv postavljanja prioriteta na
da bi protestovali protiv ra- poslovni aspekt Univerziteta
zličitih pitanja, između osta- i njegov odnos i prema studelog i pitanja privatizacije stu- ntima i prema osoblju.
34
desetka.
Dean Redfern, student treće
godine naučnih studija na
Birminghamu je rekao: „Podrška za principe i vrijednosti
koji su doveli do okupacije su
žarki unutar studentske zajednice. Stotine studenata su se
ujedinili i pokazali solidarnost
sa demonstrantima.“
Ipak, dok sam pisala reportažu za studentske novine
i dok sam pričala s ljudima
na kampusu, shvatila sam da
je veliki broj studenata neupućen, ili češće indiferentan,
o razlogu „radikalnog“ „lijevog“ križarstva.
Neki misle da demonstranti
vode izgubljene bitke. Drugi misle da je važnije iskoristiti stipendije nego otići
na demonstracije i izostati
sa predavanja, a sve u svrhu
zauzimanja dijela kampusa.
Hannah Mason, studentica
završne godine na Studiju
za englesku književnost na
Univerzitetu u Birminghamu kaže: „Ne mogu vam
reći mnogo o studentskoj
politici ili našem Guild Council
udruženju. Većina studenata
ne zna mnogo o tome. Okupacija se činila pretjeranim
činom, i mnogim studentima
je prekinula evidenciju dolazaka.“
broj studenata koji su aktivno
uključeni.“ Uprkos tome što
je u izvjesnoj mjeri politički
aktivna, Armitage kaže: „Ova
vrsta pristupa se čini agresivna nekim studentima i oni
se možda ne žele uključiti u
okupacije i demonstracije jer
bi to moglo ugroziti njihovu
budućnost na Univerzitetu.“
Maximillian Shapiro, student
ratnih studija na Univerzitetu
u Birminghamu, se slaže da
okupacija nije najbolji način
demonstriranja. On kaže:
„Okupacija kao taktika ne
prisiljava Univerzitet da čuje.
Samo uz zakonite institucije
poput Guild Council udruženja
ili Defent Education Birmingham
mogu osigurati da njihove
pritužbe odu na pravu adresu.“
Ostaje upitno hoće li studenti
na idućim demonstracijama
znati šta se uopće dešava, i što
je još važnije, hoće li se politički uključiti u ta pitanja. Većina ljudi ima previše vremena,
ambicija i novca uloženih u
studij na Univerzitetu da bi
riskirali uključenjem u takvu
radikalnu studentsku politiku.
Ali zasigurno je organiziran i
umjeren protest najbolji način
da se istaknu ova pitanja.
Preuzeto sa: The Guardian
Autorica: Charlotte Ross
Svi imaju nešto što ih ljuti.
Neko pitanje od kojeg im zavrije krv u žilama – bila to gej
prava, svakodnevni seksizam
ili povećanja u studentskim
kreditima.
Ali jako malo studenata se
služi studentskom politikom ili se uključuju u tako
ekstremne činove kao što je
okupacija da bi iskazali svoje
mišljenje.
Rachel Armitage, studentica
političkih nauka, kaže: „Takve
načine neposrednog djelovanja je lahko odbaciti, jer je mali
desetka.
35
Tragikomedija studiranja u BiH
Razgovarala: Đana Džafić
!PREDSTAVLJAMO
„Tragikomedija studiranja u BiH“ je Facebook stranica koja je u roku od nekoliko mjeseci
uspjela okupiti više od 16.000 pratilaca. Iza nje stoji grupa studenata koji nastupaju anonimno. Kako kažu, na to su se odlučili jer pažnju žele da usmjere na sadržaj i poruke koje šire
putem ove društvene mreže, a kojima, na sebi svojstven način, kritikuju uistinu tragikomičnu
svakodnevnicu studentskog života. U nastavku donosimo razgovor sa pokretačima „Tragikomedije“, među kojima su i studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
DESETKA: Za početak, odakle i zašto „Tragikomedija“?
TGK: Tragikomedija je književni žanr karakterističan za
dramsku književnost. Sadrži
elemente komedije na osnovi
izgrađenoj od tragičnih elemenata, ili što bi se kod nas
reklo – udri brigu na veselje.
Tragedije imamo, za komediju
se pobrinemo sami. Komedija
je način na koji se mi nosimo
sa tom sivom studentskom
svakodnevnicom. Ko smo
mi? Broj aktivnih članova se
konstantno povećava, budući
da se trudimo pokriti što više
različitih fakulteta i gradova,
kako bismo imali najobjektivniju i najširu perspektivu
na stvari o kojima pričamo.
Cilj okupljanja je da uputimo
konstruktivnu kritiku i da upiremo prstom na neregularnosti, da u ime svojih kolega na
glas izgovaramo razlog zbog
kojeg smo tu gdje jesmo – u
36
desetka.
leglu tragikomedije. Zašto neformalno? Zato što je to najbliže studentima i na taj način
možemo ostvariti najkvalitetniji kontakt s njima. Daleko
od toga da nemamo politiku
kritičkog mišljenja i da smo
okupljeni samo za zabavu.
DESETKA: Kako općenito
doživljavate situaciju u kojoj se
nalaze studenti u BiH?
TGK: Općenito - tragična
situacija, prvenstveno zbog
toga što su fakulteti krenuli
putem komercijalizacije, te su
tako standardi konstantno u silaznoj putanji – kriteriji za prijem na fakultete su iz godine
u godinu sve niži, a inertna
gomila studenata koči napredak one nekolicine koja želi
da napreduje. S druge strane,
kao i sve državne institucije u
BiH, i univerziteti su izgrađeni na spetljanim i komplikovanim birokratskim aparatima, zbog čega studenti pored
samog studija imaju i gomilu
dodatnih, mahom besmislenih
odgovornosti.
DESETKA: Činjenica je da
se visoko obrazovanje u BiH
nalazi u kriznom stanju. Koliko je do studenata, a koliko
do sistema?
TGK: Sistem je generalno loš.
Zasnovan je na improvizovanim zakonima, ima planove
i programe koji su skrojeni
samo kako bi se zadovoljila forma, služi se zastarjelim sistemima, pogrešno i
preuranjeno provodi bolonjski
proces. Pored toga, ne izdvajaju se sredstva za napredak
kvaliteta nastave, za nabavku
nove opreme i održavanje
postojeće. Manje-više, sve djeluje kao improvizacija.
Međutim, studenti mogu
da rade na sebi i na svojim
stavovima, da se uključe u ono
malo dodatnih aktivnosti koje
njihovi fakulteti organizuju, da
razmišljaju o predmetu svojih
studija, da čitaju i informišu se.
Tek tada možemo očekivati da
intelektualni standardi među protiv profesora zbog visokih
kriterija... Opet se vraćamo
studentima počnu rasti.
na korijen problema – to je
komercijalizacije
DESETKA: Da li mislite posljedica
da studentski predstavnici i i otvaranja vrata svakom ko
naše krovne organizacije rade donese ispravno popunjene i
dovoljno kako bi zaštitili i una- ovjerene uplatnice iz najbliže
prijedili studentski standard i banke. Imamo gomilu studenata koji ne znaju gdje su
kvalitet studija?
i zašto su tu. Što se tiče stuTGK: Što se tiče samih pre- dentskih udruženja i organidstavnika, dijelimo stereotipno zacija, situacija je također loša.
mišljenje većine profesora – Osim nekoliko rijetkih asocijaoni postoje samo da se bore cija koje imaju petlje da stanu u
za prava loših studenata. Ne odbranu svojih prava i koje se
sjećamo se da smo ikada čuli ne boje da prstom pokažu sve
da su predstavnici nekog odsje- neregularnosti koje uoče, većika pisali peticiju kako bi im se na studentskih asocijacija su
dodijelila kvalitetnija učionica ili vazali raznoraznih dekanata,
da su tražili gostovanje nekog rektorata, uprava studentskih
stranog profesora. Uglavnom domova itd. Od prvog dana
su to žučne rasprave o legalno- otvoreno kritikujemo te kosti „socijalnih“ rokova, tužbe jekakve asocijacije čiji je jedini
desetka.
37
smisao postojanja organizacija nte da strateški počnu raditi
na borbi za svoja prava i prapohoda, festivala itd.
va svojih kolega. Međutim,
DESETKA: Vašu fejsbuk prije toga, studenti moraju
stranicu, na kojoj na efektan pokazati otpor prema stavovii vama svojstven način kriti- ma i navikama koje su razlog
zirate našu studentsku sva- zbog kojih vlada tako loše
kodnevnicu, prati preko 16 opće mišljenje o studentima.
hiljada pojedinaca. Mislite li Opet, vjerujemo da je od tih
da društvene mreže, ili možda 16 hiljada pojedinaca tek neki
fenomeni poput vašeg, imaju mali procent tu zato što shvakapacitet za konkretniju mobi- ta suštinu problema. Ostatak,
po mojoj procjeni naravno, na
lizaciju studenata?
stranicu dođe da vidi šta to daTGK: Apsolutno da. Ovo nije nas ima smiješno.
klasična stranica za glupiranje
i ubijanje vremena. Cilj nam DESETKA: Početkom mjeseje od pečata „tragikomedije“ ca je hakovano više web straninapraviti brend i simbol ot- ca koje održava UTIC, između
pora. Naravno, treba nam još ostalog i stranica Univerziteta
vremena da se infiltriramo u i našeg fakulteta. Hakeri su na
studentsku
svakodnevnicu, sajtove postavili jedan od vaših
ali kad se to desi, imat ćemo postera. Kakav je vaš stav o
kapacitet da pozovemo stude- tome?
38
desetka.
TGK: Reagovali smo promptno i osudili te postupke.
To je djelo nekoga ko je apsolutno pogrešno protumačio
našu ideju. To je tip osobe koja
na protestima zapali zgradu
Predsjedništva.
DESETKA: Za sada funkcionirate isključivo putem stranice
na Facebooku. Planirate li širiti
vaše aktivnosti u nekim drugim
pravcima?
TGK: Postoji mogućnost da
se proširimo na još neku od
društvenih mreža, ali mislimo
da je Facebook centralni medij
mladih u BiH i da smo na ovaj
način dostupni najvećem broju
ljudi. Naravno, postoje mnogi načini da metastaziramo
po internetu i da pokušamo
zarađivati od ovoga. Sumnjam da ćemo bilo šta od toga
raditi, jer nam to nije cilj. Ne
želimo da sponzorišemo svoje
postove kako bismo povećali
njihov domet. U većini slučajeva je to kontraproduktivno.
Najbolja reklama su nam razni
„ekskluzivni“ portali koji neovlašteno uzimaju naše postere, skidaju naš pečat i onda ih
objavljuju kao svoje vlasništvo.
To nas jako raduje.
Erasmus Mundus
Piše: Esmeralda Hamzić
!POZIVI, STIPENDIJE, RAZMJENE...
S
tudent, riječ nastala od
latinske riječi studēre, što
znači stremiti nečemu ili
interesirati se za nešto, predstavlja osobu koja pohađa
studij u ustanovi višeg obrazovanja, fakultet ili institut u
okviru nekog univerziteta sa
ciljem višeg ili visokog obrazovanja. Period visokog obrazovanja podrazumijeva priliku
osposobljavanja, volontiranja
i sticanja radnog iskustva u
inostranstvu. Prema tome,
proces visokog obrazovanja
treba razviti i proširiti na nova
i drukčija iskustva, za šta bi
odlične prilike bile putovanja
i razmjene.
Program koji nam to omogućava je Erasmus +, novi
program Evropske Unije za
obrazovanje, osposobljavanje, mladih i sport za period
2014-2020. Ciljevi programa
Erasmus + su poboljšanje
vještina i zapošljivosti te
modernizacija obrazovanja,
osposobljavanja i zapošljavanja mladih. Programom
Erasmus + pruža se podrška
transnacionalnim
partnerstvima među ustanovama i
organizacijama u području
obrazovanja, osposobljavanja
mladih kako bi se potaknula
saradnja i povezala područja obrazovanja i rada te tako
pokušale smanjiti razlike u
vještinama s kojima se suočavamo u Evropi.
Podupiru se i nacionalni napori za modernizaciju sistema
u područjima obrazovanja,
osposobljavanja mladih. U
području sporta podupiru se
19 dosadašnjih Erasmus Mundus projekata, od 2008. godine do danas. Novi projekti
su SIGMA, Euroweb, SUNBEAM i GreenTech. Pored
ovih, raspisani su konkursi i za
JoinEU-SEE PENTA (drugi krug) i ERAWEB, što čini
ukupno 6 projekata Erasmus
Mundusa. Time je studentima
sva tri ciklusa studija, kao i
studentima predbolonjskog
sistema studija, nastavnicima i saradnicima Sarajevskog
univerziteta omogućen studijski i stručni boravak na 55
univerziteta iz zemalja članica
Evropske unije. U programu
pravo učešća imaju, studenti,
stažisti, pripravnici, učenici,
odrasli, mladi, volonteri, nastavnici, treneri, omladinski
radnici, profesionalci organiamaterski projekti i rješavanje zacija aktivnih u polju obraprekograničnih izazova poput zovanja.“
namještanja utakmica, dopinga, nasilja i rasizma.
Institucije koje učestvuju u
Univerzitet u Sarajevu je u projektima Erasmus + prveakademskoj 2014/2015. go- nstveno pripadaju tzv. prodini ostvario pravo učešća u gramskim zemljama (zemlje
svim projektima odobrenim članice Evropske unije, BJR
u posljednjem krugu Erasmus Makedonija, Island, LihtenštaMundus Action II programa. jn, Norveška i Turska), te
Time je Univerzitet u Saraje- partnerskim zemaljama koje
vu jedina institucija sa podru- mogu biti one koje se nalaze
čja zapadnog Balkana koja je u susjedstvu Evropske unije,
učestvovala/učestvuje u svih ali i sve druge zemlje svijeta.
desetka.
39
U ovu kategoriju spada i Bosna i Hercegovina. Za narednu
akademsku 2015/2016. godinu, Erasmus Mundus konkursi
su otvoreni za slijedeće projekte: JoinEU-SEE PENTA,
EUROWEB +, Sigma Agile,
ERAWEB, GreenTech i SUNBEAM.
40
desetka.
Pripremili: Suad Beganović i Dragan Zelenović
Budimo studenti u punom
smislu riječi, te iskoristimo priliku. Razvijmo nove vještine,
budimo dio modernog obrazovanja!
!FILM
!PREPORUČUJEMO
Da bi se prijavili na oficijelnoj web-stranici, potrebno
je kreirati vlastiti online profil. Važno je napomenuti da
jedan projekt podrazumijeva
jedan online profil. Ukoliko
se namjeravate prijaviti na više
projekata, morate otvoriti više
online profila. Dakle, moguća
je aplicirati na više projekata u
okviru Erasmus Mundus, s tim
da, ukoliko dobijete stipendije
na više njih, možete koristiti
samo jednu stipendiju. Nakon
što kreirate profil, unosite lične
informacije, te aploadirate/
postavljate tražene (potrebne)
dokumente, koji su potrebni
u svrhu „dokazivanja Vašeg
obrazovanja te željenog studijskog plana/rada na partnerskom EU univerzitetu.“
Detaljnije informacije o potrebnim dokumentima za
prijavu i mobilnost, o procesu odabira, stipendijama i
konkursima možete pronaći
na oficijelnoj stranici Erasmus
Mundus u Sarajevu.
Primos (2011)
Daniel Sanchez Arévalo
Primos (2011)
Primos (Rođaci) je film španskog scenariste i reditelja
Daniela Sancheza Arévaloa.
Priča govori o Diegu (Quim
Gutiérrez) kojeg je vjerenica
napustila dan prije vjenčanja. On odlučuje sa dvojicom
rođaka Julianom (Raúl Arévalo) i José Miguelom (Adrian
Lastra) otići u selo u kojem su
provodili svoje raspuste kao
tinejdžeri. Tamo će se suočiti
sa svojom prošlošću i pojedincima iz nje poput Diegove
prve ljubavi Martine, El Bachija i njegove kćerke Clare.
Ova komedija je snimana tokom 2010. godine u Kantabriji i dobila je dvije nominacije
za Goya Awards 2012.
Balkan: od geografije
do fantazije (2013)
Terral (2014)
!MUZIKA
!KNJIGA
Pablo Alborán
Terral (2014)
Katarina Luketić
Balkan: od geografije do fantazije (2013)
Sintagmom u samom naslovu knjige Luketić upućuje
čitatelja na dosad ne tako
poznatu tematiku koja se
odnosi na fenomen balkanizma. Autorica se upušta u
kulturološke studije šireg regiona prepoznavajući kulturne
intencije pojedinih naroda
i etnosa na području Balkana. Kroz seciranje političkih
praksi, kulturnih identiteta,
tradicija i pozicioniranja Balkana u evropskim okvirima,
prepoznaje ambivalentnost i
kompleksnost odnosa evropskog poimanja geografskog
i fantastičnog toposa Balkana.
Ova knjiga otvara nova pitanja i okvire u pogledu preispitivanja različitih pozicija i
uloga Balkana naspram Istoka
i Zapada. Ovo je nesumnjivo
vrijedna i važna knjiga koja će
čitatelju osvježiti percepciju
u poimanju odnosa Prvog i
Drugog.
Terral je treći studijski album
jednog od najpopularnijih
kantautora iz Španije, Pabla
Alborána. Album je nastao u
saradnji sa producentom Ericom
Rosseom, a izdavačka kuća je
Warner Music. Već ranije su se
izdvojila dva singla s ovog
albuma: Por fin i Pasos de cero.
U muzici ove španske zvijezde se osjeti kombinacija
moderne pop muzike i andaluzijskog flamenka. Pablo
Alborán se proslavio svojim
prvim singlom Solamente tú,
2010. godine.
desetka.
41
Patriotski šarti
I
Ja vjerujem u domovinu
Koja vječno, stalno živi,
Koju vojnik puškom čuva
I kojoj se čovjek divi.
II
I vjerujem u očeve
Što mi gene svoje daju,
Za krv i tlo vječno služe,
Vječno mole i ratuju.
!SATIRA(NJE)
III
I vjerujem u bardove,
U njih su mudre riječi
I istine historijske,
Što nas vode vječnoj sreći.
Priredio: Vedad Jusić
IV
I vjerujem u pjevače,
U Harija i Merlina,
Hanku, Saju i Halida
Šampione sa korida.
42
desetka.
V
I vjerujem u fudbalere,
Džeku i Ibiševića,
Uz armiju navijača,
Nema repke da je jača.
VI
I vjerujem isto tako,
Da sve što se zbiva, kreće,
Biva radi domovine,
Blagostanja naše sreće.
Triput sam vidio dekana
Jednom se drug moj
sa nastave vratio ranije;
obukao svečano sve
i pozvao me na fakultet.
Bio sam brucoš još,
imao osamnaest tek,
al’ dobro pamtim studente sve
i najsretniji dan.
Nisam razumio uzbuđenje,
gužvu, znao sam tek
nešto je važno, jer kolega
me tad prigrli snažno.
Reče: „Druže, gledaj i pamti.“
I ja sam vidio našeg dekana,
legendu tu, intelektualca,
čovjeka tog, za studente borca.
I ja sam stajao malen,
s bilježnicom, preda mnom sve,
moja sanjarenja, diploma, more,
vječna uživanja.
Preda mnom on, merhametan, vječan.
I opet sam vidio našeg dekana,
legendu tu, intelektualca,
čovjeka tog, za studente borca.
Tada sam ja vidio dekana drugi put.
Došao je tužan dan,
od studija odvede me put.
Prazni koraci, tuge muk,
svuda tupa bol.
Tada sam ja vidio dekana prvi put.
Ista je sudba kleta,
pa i na kraj svijeta,
lik sam njegov vidio,
novom susretu sanjario.
U danima nastave
o njemu su pričali svi,
za vrijeme ispita
bio je najplemenitiji.
I opet sam vidio našeg dekana,
legendu tu, intelektualca;
čovjeka tog, za studente borca,
opet sam svud vidio dekana.
Prošle su godine tri,
i već sam student stari.
Pred jedan ispit prostruja vijest
doći će možda on
Da, ja sam vidio našeg dekana,
legendu tu, intelektualca;
čovjeka tog, za studente borca,
opet sam svud vidio dekana.
desetka.
43
Daje se na znanje:
!POZIV ZA SARADNJU
Redakcija studentskog biltena Desetka poziva sve zainteresovane da se priključe radu
na biltenu. Tri su uslova: posjedovanje statusa studenta, funkcionalna pismenost i
interesovanje za teme od značaja za studentsku populaciju.
Ukoliko ispunjavaš uslove i imaš želju da nam se priključiš, piši nam na:
[email protected]
44
desetka.
KAKO UPISATI OCJENU U 24+1 LAHKA KORAKA
1. Položiti;
2. Ponijeti indeks;
3. Ne pronaći profesora;
4. Pronaći asistenta;
5. Upisati ocjenu u indeks;
6. Provjeriti ISSS;
7. Vidjeti da ocjena nije upisana;
8. Ne pronaći profesora;
9. Pronaći asistenta;
10.Saznati da je aplikacija zatvorena;
11. Kupiti prijavnicu;
12. Kupiti još jednu (zatrebat će);
13.Ispuniti 44 polja u prijavnici;
14.Ne pronaći profesora;
15.Pronaći asistenta;
16.Pitati za profesora;
17. Pronaći profesora;
18.Na studentskoj pričekati par minuta;
19.Dva sata kasnije, dobiti odgovor;
20.Utvrditi da datumi ne odgovaraju;
21. Pronaći profesora;
22.Predati prijavnicu;
23.Sačekati vijest da je prijavnica izgubljena;
24.Pročitati korak 12;
25.Ponoviti 24 lahka koraka i odmah upisati drugu ocjenu.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
9 968 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content