close

Enter

Log in using OpenID

august BESTEMELJNI BOG, ČOVJEK I SVJET

embedDownload
august
BESTEMELJNI BOG,
ČOVJEK I SVJET
CROATIA
__________August__________
BESTEMELJNI BOG, ČOVJEK I SVJET
Autor: August
Naslov djela: BESTEMELJNI BOG, ČOVJEK I SVJET
Izvorno djelo: pravoumno tumačenje zbilje i Objave
Područje: fizika, filozofia, teologia
Recenzent: Dr. sc. Kristijan Krkač
Nakladnik: ROGINA, Zagreb
Urednik: Autor
Naslovnica: Autor
Tisak i priprema za tisak:
JTA – Papirna konfekcija, Zagreb
II. ispravljena naklada
ZAGREB_07_2011_
ISBN 978-953-56549-1-9
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 758130
Ova knjiga ili bilo koji njen dio ne smije se umnožavati bez Autorova dopuštenja.
august
BESTEMELJNI BOG,
ČOVJEK I SVJET
I. izdanje
ROGINA
Zagreb, 2011.
Misaono promatranje istine djelom je teško a djelom lako.
Znak je toga što nju nitko dostatno ne postiže, niti je opet u
cjelosti promašuje, nego svatko kaže ponešto o naravi, i dok
joj svaki pojedini pridaje ili ništa ili malo, iz svega što se
prikupi postaje štogod značajno.
ARISTOTEL: Metafizika II, 1, 993a, 30-b 4.
.
SADRŽAJ
Predgovor .................................................................................................................................................... 11
Uvod i sažetak ........................................................................................................................................ 13
I. DIO
NASTANAK I USTROJ SVEMIRA
RAZVOJ ZNANOSTI O SVEMIRU OD ANTIKE DO DANAS ....... 19
Temelji moderne fizike .................................................................................................................. 21
Einsteinova teoria relativnosti ................................................................................................. 27
SPECIALNA TEORIA RELATIVNOSTI ...................................................................................................
OPČA TEORIA RELATIVNOSTI ................................................................................................................
EINSTEINOV SVEMIR ..................................................................................................................................
29
31
34
POJAVNOST SVEMIRA – USTROJ ............................................................................. 37
Teorie o svemiru .................................................................................................................................. 40
TEORIA STALNOG STANJA ......................................................................................................................
TEORIA VELIKI PRASAK .........................................................................................................................
TEORIA STRUNA ...........................................................................................................................................
Veliki objekti svemira ....................................................................................................................
ZVJEZDANI SUSTAVI ..................................................................................................................................
41
42
51
57
58
MIKROSVJET I NJEGOVE STRUKTURE ............................................................ 69
Građevni blokovi materie ............................................................................................................ 69
ATOM – GRAĐA .............................................................................................................................................
Važne pojave u svemiru ................................................................................................................
70
78
II. DIO
POJAVA ŽIVOTA I ČOVJEKA
NASTANAK I RAZVOJ ŽIVOTA ................................................................................... 87
Buđenje života ....................................................................................................................................... 87
Nastanak i razvoj čovjeka ............................................................................................................ 95
EVOLUCISKA MISAO .................................................................................................................................
MATERIALNA KULTURA ČOVJEKA ....................................................................................................
KULTURNA PRILAGODBA ČOVJEKA .................................................................................................
96
108
113
III. DIO
SUVRJEMENE RELIGIE SVJETA
ISTOČNE RELIGIE ........................................................................................................................
Hinduizam .................................................................................................................................................
Budizam.......................................................................................................................................................
Kineski oblici vjerovanja ............................................................................................................
Japanska vjerovanja .........................................................................................................................
117
121
129
137
141
ZAPADNE RELIGIE ..................................................................................................................... 145
Židovstvo .................................................................................................................................................... 147
Krščanstvo ................................................................................................................................................. 159
KRŠČANSTVO U STAROM VJEKU.........................................................................................................
KRŠČANSTVO U SREDNJEM VJEKU ....................................................................................................
KRŠČANSTVO U NOVOM VJEKU ..........................................................................................................
Islam ...............................................................................................................................................................
165
173
190
208
IV. DIO
BOG U LJUDSKOJ MISLI KROZ POVJEST
BOG U MISLIMA ISTOKA ................................................................................................... 225
INDISKA FILOZOFIA ...................................................................................................................................
PERZISKA FILOZOFIA ................................................................................................................................
KINESKA FILOZOFIA .................................................................................................................................
JAPANSKA FILOZOFIA ..............................................................................................................................
225
230
231
233
BOG U FILOZOFII ZAPADA ............................................................................................. 235
GRČKO-RIMSKA ANTIČKA FILOZOFIA .............................................................................................
SREDNJOVJEKOVNA KRŠČANSKA FILOZOFIA .............................................................................
SREDNJOVJEKOVNA ISLAMSKA FILOZOFIA ..................................................................................
NOVOVJEKA EUROPSKA MISAO ..........................................................................................................
SUVRJEMENA PROMIŠLJANJA O BOGU ............................................................................................
235
244
248
250
261
V. DIO
OSOBNE PROSUDBE I MIŠLJENJA
SVEMIR – NEDOKUČIVA TAJNA ............................................................................. 273
IZAZOV POSTOJANJA .................................................................................................................................
273
ŽIVOT – VIŠA STVARNOST OD SVEMIRA ................................................... 289
ČOVJEK – UZROK NASTANKA SVEMIRA .........................................................................................
289
PROSUDBA RELIGIA ................................................................................................................ 303
RELIGIE I NJIHOVI ODNOSI .....................................................................................................................
303
PROSUDBA FILOZOFSKIH MIŠLJENJA ............................................................ 329
OSOBNA MIŠLJENJA ............................................................................................................... 339
Apsolut i Božje stvaralaštvo ..................................................................................................... 342
EKUMENIZAM – UJEDINJENJE SVIH KRŠČANA ............................................................................
344
351
355
369
374
375
378
381
401
410
431
436
Pogovor ........................................................................................................................................................
Literatura ....................................................................................................................................................
Kratice i pojmovi ................................................................................................................................
Predložak novog pravopisa ......................................................................................................
O autoru .......................................................................................................................................................
442
444
447
449
455
APSOLUT ..........................................................................................................................................................
ONOSTRANOST .............................................................................................................................................
OVOSTRANOST .............................................................................................................................................
RAJ ......................................................................................................................................................................
ČISTILIŠTE .....................................................................................................................................................
PAKAO ...............................................................................................................................................................
Presveto Trojstvo – jedan jedini Bog ..............................................................................
PRESVETO TROJSTVO – SAVRŠENO JEDNO ....................................................................................
Krščanstvo .................................................................................................................................................
KATOLIČKA CRKVA ...................................................................................................................................
ŽIVOT ILI SMRT – ČOVJEK SAM SEBI DOSUĐUJE ........................................................................
Predgovor
Poštovani čitatelju-ice, u ruci držiš spis čiji sadržaj uveliko odstupa od
uobičajenih literalnih ili znanstvenih djela. Ovo nije štivo za opuštanje, nego
naprotiv, namjera je autora ovog spisa da te uzbudi, kako bi poslije pažljivog
čitanja, pogotovo sadržaja pet zadnjih poglavlja iz petog djela, mogao-la
sam-a sebi postaviti pitanje: što mi je činiti? Nastojao sam da sadržaj ovog
spisa bude razumljiv koliko je to moguče svakom čovjeku, koji ima želju i
volju da ga razumije. Osnovni cilj/motiv za nastajanje ovog djela bio je, da
tebe, poštovani čitatelju-ice potaknem da pokušaš razmišljati o sebi i o svojoj
konačnoj sudbini. Dakle, da pokušaš preispitati svoje sadašnje stavove o
životu i svoj svjetonazor. Ako je tvoj život do sada bio usmjeren samo na
materialna dobra, karieru, ugode..., pokušaj razmišljati drukčije, jer naš život
u ovom svjetu je vrlo kratkog vjeka.
Kao prvo, poštovani čitatelju-ice, želim ti se ispričati što te več na
početku oslovljavam sa Ti. Nije to neka zabuna, nego osobni stav, da se o
važnim temama života i postojanja mnogo lakše i iskrenije raspravlja u Ja –
Ti komunikacii. Zato, svakog čitatelja-icu molim, da ukoliko ima želje da mi
se obratiti, neka to bude u Ti komunikacii. Posebno o Ja – Ti komunikacii se
govori na početku petog djela u odlomku 681. Nadalje, Poštovani/Poštovana,
sigurno uočavaš da ovaj spis nije pisan po standardnom hrvatskom pravopisu,
nego se doima kao da ima puno pravopisnih pogrješaka. Nisu to pogrješke u
pisanju, nego je ovo djelo namjerno pisano prema novom predlošku
hrvatskog pravopisa, koji je jezgrovito iznjet na kraju knjige, buduči da
postoječi pravopis nije praktičan. Stoga, ako te zbunjuje ovaj način pisanja,
nastoj da te ne ometa, nego što prije pogledaj prijedlog novog hrvatskog
pravopisa, kako bi bolje shvatio-la o čemu se radi.
Motiv za pisanje ovog rada proizlazi iz mog trajnog interesa za
cjelokupnu postoječu zbilju. Vidljiva i nevidljiva stvarnost je uzrok nastanku
brojnih pitanja, na koja je čovjek dužan dati prihvatljive odgovore. Spomenut
ču samo neka: Može li prirodna znanost pomoči čovjeku u spoznaji Boga?
Može li se povezati znanost i Objava? Da li je pitanje Boga isključivo stvar
vjere? Što je i kakav je Bog? Ima li smisla danas govoriti o Bogu? Ima li
čovjekov život nekog smisla? Što je svjest? Što se zbiva nakon smrti? Kakav
je čovjekov konačni usud? itd. Mnoga slična pitanja nadolaze čovjeku koji je
svjestan svoje ograničenosti, i ne miri se sudbinom stihijskog života. Nadam
se da če osoba koja želi sebi dati odgovore na brojna pitanja, pronači u ovom
djelu određenu građu, da sebi oblikuje odgovore u skladu sa svojim
pitanjima. Nadalje, ova knjiga ne daje iscrpna tumačenja o postignučima
raznih znanosti, nego izlaže samo okvirni prikaz o raznim znanstvenim
činjenicama, da bi se moglo o njima promišljati.
Dakle, ovaj spis predstavlja pokušaj da se u kratkom presjeku prikažu:
znanstvena postignuča u spoznaji ''velikog'' i ''malog'' svjeta, zatim postanak i
razvoj čovjeka, te njegove kulture i vjere, kao i ljudski domišljaji kroz
povjest o Stvoritelju svega postoječeg. Spisi filozofskih misli o Bogu, svjetu
i čovjeku su nepregledni i pojedinac ih nije u mogučnosti sve sam proučiti.
Ali, to i ne predstavlja neki nerješiv problem, buduči da se originalne misli
pojedinih mislilaca uvjek ističu kao nezaobilazne. Ovim radom sam pokušalo
u vidu kratkog prikaza iznjeti najznačajnije domišljaje ljudskog uma o
Stvoritelju i cjelokupnoj zbilji. Vjerujem da današnja filozofska promišljanja
ne mogu biti uvjerljiva, ako se oslanjaju samo na um i znanost. Potrebno je
uvažavati znanstvena postignuča, ali i bibliski nauk s povjesnim činjenicama
i svjedočanstvima, kao i osobno iskustvo naše stvarnosti. Mnoge znanstvene i
povjesne činjenice govore u prilog postojanja vrlo mudrog Stvoritelja.
Poštovani čitatelju-ice, ispred sebe imaš spis koji se bitno razlikuje od
drugih djela. On je otvoren, što znači da nije dovršen/zaključen, te traži tvoje
sudjelovanje. Zato te molim, da kod čitanja ove knjige imaš pri ruci olovku,
kako bi zabilježio-la sa strane uglatom zagradom ili na neki drugi način,
određene retke, na čiji sadržaj imaš primjedbe. Kada na taj način pročitaš
ovaj spis, drugi put pokušaj čitati ono što si obilježio-la, a kod čitanja imaj pri
ruci olovku i papir, da pribilježiš svoja zapažanja. Siguran sam da neke stvari
treba preciznije protumačiti, pojasniti, popraviti ili promjeniti. Svjestan sam
svog znanja o ne znanju (več davno rekao Sokrat), to jest duboko sam
svjestan da je moje znanje ograničeno u odnosu na cjelokupno ljudsko
znanje. Mnogi ljudi mnogo toga znaju, stoga če mi dobro doči tvoji prijedlozi
i sugestie, kako bih sljedeče izdanje ispravio od netočnih navoda, pogrješaka
ili mojih zabluda. U kojoj mjeri su moja mišljenja i stavovi ispravni ili
neispravni, pokušaj razborito prosuditi i o tome me izvjestiti; bilo pismenim
putem ili preko elektroničke pošte – obje adese se nalaze na kraju pogovora.
august
Uvod i sažetak
Najčešče pojedini spisi obrađuju po jednu određenu temu, međutim,
ovaj rad je poseban buduči da sadrži čitavu lepezu tema. Započinje temom o
svemiru, a ne Stvoriteljem, kako stoji u naslovu, jer je svemir prvi u spoznaji.
Mi prvo spoznajemo svjet/svemir, biča i pojave u njemu, a tek onda dolazimo
do Stvoritelja cjelokupne zbilje. Rad je oblikovan u pet djelova. Prva dva
djela govore o svemiru i čovjeku. Započinje nastankom svemira i njegovim
razvojem do današnjih dana. Potom sljedi prikaz nastanka i razvoj života na
Zemlji, zaključno s razvojem čovjeka. Treči dio govori o vjerama, obrađuje
nastanak i razvoj religia, te opisuje njihove osnivače.
Četvrti dio iznosi povjesni presjek filozofskih misli o Bogu, čovjeku i
svjetu. Čovjek se od davnina zanima za temelj svog postojanja. Prve misli
potječu iz vrjemena sredine prvog tisučlječa prije Krista. Poslije Krista
uočava se vidljiv utjecaj krščanske Objave na idee Boga u ljudskoj misli.
Grčko-antičko pitanje prapočela svih stvari dobiva svojevrstan odgovor u
krščanskoj filozofii. Ovo djelo obuhvača samo mislioce koji su na originalan
način govorili o Stvoritelju svega, o čovjeku i svjetu; iako su i svi drugi
istraživali pratemelje cjelokupne zbilje. Peti dio iznosi prosudbe iz prva četiri
djela u četiri poglavlja, a zadnje peto poglavlje donosi izvorno tumačenje o
Bogu, čovjeku i svjetovima. Nadalje, kao važno smatram spomenuti: ovaj rad
u usporedbi s radovima slične građe nastoji izbječi katastrofalnu pogrješku
koju takvi radovi sadrže. Radi se o činjenici, da su autori redovito stručni
samo u jednom znanstvenom području, a dozvoljavaju si s istim autoritetom
suditi u drugim znanstvenim područjima.
 PRVI DIO – Nastanak i ustroj svemira. Svemir je svjet koji nas
okružuje. Sačinjen je od mnogo milijardi galaktika. Na početku 20. stolječa
postavljeni su temelji moderne fizike, koji su odjednom srušili milenijska
shvačanja o ustroju materie i svemira. Bolje razumijevanje svemira počelo je
u prvoj polovici dvadesetog stolječa, nakon Einsteinove teorie relativnosti.
Na početku ovog djela se iznose razmišljanja o svemiru kroz povjest, zatim o
razvoju znanosti, te o makrosvjetu i mikrosvjetu. Max Plank je 1900.
obznanio kvantnu teoriu, koja če postati temelj moderne mikrofizike. Albert
Einstein je predstavio teoriu relativnosti, koja če rasvjetliti samu bît svemira.
Svemir se razvio iz neshvatljivo sitne točke singulariteta. Sve se to dogodilo
prije otprilike 13,7 milijardi godina. Svemir nije beskonačan, kako se mislilo
do sredine 20. stolječa, nego ima svoj početak u Velikom prasku.
Dalje se izlažu teorie o svemiru i to: teoria stalnog stanja, koja je bila
prevladavajuča u prvoj polovici 20. stolječa, da bi na koncu stolječa otišla u
povjest. Na početku trečeg milenija na prijestolje je stupila veličajna teoria
Veliki prasak, kao jedno od največih prirodo-znanstvenih postignuča čovjeka.
Nakon teorie Velikog praska, ukratko se daje pregled o teorii struna i o
velikim objektima svemira. Zatim se iznose najvažnije pojedinosti iz
mikrosvjeta i njegovih struktura. Atom je temeljna građa svemira i ujedno
najsitnija čestica, koja se može izolirati kemiskim putem. I na kraju prvog
djela se iznosi kratki pregled o važnim pojavama u svemiru.
 DRUGI DIO – Pojava života i čovjeka. Život radikalno nadilazi
mrtvu materiu; to je stanje prirodne aktivnosti biljaka, životinja i ljudi. Za
nastanak života neophodne su bjelančevine i DNK. Bjelančevine ne mogu
postojati bez DNK i obratno. Život je dakle, neshvatljivo čudo, koje se tek
počelo razumijevati. Čovjek se mora zapitati: ako je svaka komponenta
trebala sve ostale, kako je uopče moglo doči do zajednice molekula? Čovjek
je največe čudo svjeta, on je stvorenje najvišeg razvojnog stupnja. On je
duhovno-materialno bîče, koje neizmjerno nadilazi sav ostali biološki svjet,
slično kao što niži biološki svjet nadilazi mrtvu materiu. Čovjekov razvoj je
predstavljen po evoluciskoj teorii, koja ''puca po mnogim šavovima''.
Razvoj čovjeka sljedi djelom po evolucii, ali ne u potpunosti. Kod
evolucie nije uvjerljivo, da bi ona samu sebe slučajno ustrojila. Čovjekoliki
rod pojavio se prije oko 2,5 milijuna godina kao Homo habilis, dok se prije
otprilike 1,7 milijuna godina pojavljuje potpuno uspravan čovjekov
prapredak Homo erectus. Prije oko 400 tisuča godina javljaju se prastari
oblici naše vrste. Tjekom 19. stolječa počelo se sustavno istraživati ljudske
ostatke na Zemlji. Homo sapiens je jedina preživjela vrsta roda homo, koja je
potisnula sve ostale manje napredne. Pračovjek je usvojio značajne kulturne
prilagodbe; upotreba vatre je bila temeljna inovacia ljudskog roda. Prije oko
6 tisuča godina usljedila je povjest čovječanstva, a prije oko 3 tisuče godina
počinju se javljati prve filozofske misli o Bogu, svjetu i čovjeku.
 TREČI DIO – Suvrjemene religie svjeta. Treči dio ovog spisa govori
o velikim religiama. Prvo poglavlje opisuje istočne, a drugo zapadne religie.
Na početku se govori o religii i njenom značenju, te o nastanku religia
opčenito. Pobliže se opisuje pet velikih svjetskih religia, a neka religiska
vjerovanja se usput spominju. Najstarija velika svjetska religia je hinduizam,
koja je više način života nego vjerovanje; to je zapravo vjersko-filozofskodruštveni sustav indiskog naroda. Druga velika svjetska istočna religia je
budizam. Ova religia je suprotna tradiciskom hinduizmu, ali s njime djeli
temeljne istine. Ustvari, to je religia bez Boga ili agnostičko-ateistički pogled
na svjet. Nadalje, u okviru istočnih religia, ukratko se govori o kineskim i
japanskim oblicima vjerovanja.
Drugo poglavlje govori o trima monoteističkim zapadnim religiama:
židovstvu, krščanstvu i islamu. Židovstvo je poslije hinduizma najstarija
religia. Ono je ubrojeno među velike religie zbog svoje iznimne duhovne
veličine. Krščanstvo vuče korjen iz židovstva, i to je največa svjetska religia,
koju je osnovao Isus Krist. Ono je religia Europe, koju je kroz dva milenija
usmjeravala u kulturi i razvoju. Ali, moramo se zapitati: kako je moguče da
brojni današnji političari Europe uopče niti malo ne cjene svoje korjene?
Najmlađa zapadna religia je islam, koja nastavlja kontinuitet Božje objave
dane židovstvu i krščanstvu.
– ČETVRTI DIO – Bog u ljudskoj misli kroz povjest. U ovom djelu se
govori o tome što su razni mislioci kroz povjest domislili o prapočelu svega
što postoji. Najstarije filozofske misli o Stvoritelju svjeta pojavljuju se prije
oko 3.000 godina, i to kod Izraelaca i Indiaca. Indiska filozofska misao ima
za cilj tumačenje religioznog smisla ljudskog postojanja; također, Indiici
imaju originalne misli o prapočelu; ono mora biti Jedno, i ništa prije njega
nije postojalo. Zatim, prije oko 2.500 godina javljaju se filozofske misli u
Kini, Perzii i u Grčkoj. Kinezi također imaju velike mislioce poput Lao-cea i
Konfucia. Kineska misao je usmjerena prema slobodi i harmonii društvenog
života. Praktični ideal ljudskog života poprima mitološki karakter u pojmu
tao, koji predstavlja neosobnu snagu savršene moralnosti. Perziski pogled na
svjet je usmjeren prema monoteizmu. Zaratustrina nauka ima sličnosti s
vedskim pogledom na svjet. To se odnosi na pojam zakonitosti aša, koji je
izvan zahvata bogova. Zaratustra je prvi individualni mislilac, koji iz načela
zakonitosti zbivanja razvija dosljedan pogled na svjet. Kod Japanaca oblik
religioznog života ima odlike samoniklog panteizma, a trajno se provlači
Sunčev mit –šinto religia. Svjet se tumači kao da je proizašao iz kaosa, a
priroda izaziva udivljenje i daje pokretačku snagu.
U Grčkoj se filozofska misao javlja najprije kod starih Jonjana (Mala
Azia). Tales (6. st.) je prvi koji je postavio pravo pitanje: što je ono prvo?
Dva stolječa kasnije javljaju se mislioci poput Sokrata, Platona i Aristotela,
koji uzdižu filozofsku misao o Prapočelu/Bogu na razinu koja je iznad svih
ljudskih domišljaja sve do današnjih dana. Sokrat je prvi pokazao smjer
traženja i spoznavanja Boga. Platon je analizirajuči mišljenja svojih
prethodnika razvio teoriu o ideama. Aristotel uviđa manjkavost Platonovog
sustava i napušta svjet idea te započinje svoju filozofiu realne zbilje  bît
stvari leži unutar same stvari. Poslije Aristotela filozofia se više usmjerava na
praksu, a manje na spekulaciu. Na početku srednjeg vjeka stoji Dionizie
Aeropagita, koji spaja neoplatoničke i krščanske zamisli, i tako ostvaruje
metodičku pripremu za skolastiku. Anselmo Canterburyjski se smatra ocem
skolastike. U 13. stolječu djeluju: veliki mislilac i istraživač prirode Albert
Veliki i njegov učenik, veliki genij Toma Akvinski, koji spaja aristotelizam i
krščanstvo. Islamska filozofia je plod Perziske misli, jer Kur’an nije dovoljan
da razjasni bît i mnogostrukost te filozofie. Islam zastupa mišljenje da sve
proizlazi iz jednog počêla – monizam. Novi vjek započinje jakim kulturnoznanstvenim strujanjima. René Descartes postaje ocem novovjeke filozofie.
On je jedan od največih racionalističkih mislioca. Čovjek je njegovo
filozofsko polazište – mislim, dakle jesam. Poslije njega djeluju još brojni
filozofi, koji imaju svoje originalne poglede na svjet. Nadalje se govori o
mišljenjima raznih suvrjemenih misliocima u vezi s Božjom opstojnošču.
– PETI DIO – Osobne prosudbe i mišljenja. Prvo poglavlje ovog djela
govori o nedokučivosti nastanka svemira, i o njegovoj tajni, koja je skrivena
u veličanstvenoj konstrukcii atoma. Nakon toga se iznosi kritika ateističkih
stavova, i dalje se govori o kaosu i samoorganizacii stvarnosti. Na kraju ovog
poglavlja se iznose mišljenja o prirodnim zakonima, crnim jamama, te o
singularitetu, materii i duhu. U drugom poglavlju je rječ o nastanku života i
čovjeka, koji je uzrok nastanka svemira. U nastavku ovog poglavlja se govori
o evolucii, kao načelu koje je Bog ugradio u materiu. Treče poglavlje donosi
mišljenja o religiama i njihovim odnosima. Iznosi se mišljenje o jedincatosti
svemogučeg Boga, o spoznaji i opstojnosti Božjoj, te o Objavi i ljudskim
pravima. Nadalje, iznosi se stav da su: Židovi, krščani i muslimani istinska
brača po vjeri, jer vjeruju u istog Boga. Zatim se govori o posebnosti i
budučnosti ovih triju vjera. U četvrtom poglavlju se iznose prosudbe nekih
filozofskih stajališta i razmišljanje o ateizmu.
Peto poglavlje donosi izvorne misli o Bogu, Božjem stvaralaštvu i o
krščanstvu. Prva cjelina ovog poglavlja iznosi stavove autora o Apsolutu ili
Bogu, te od Boga stvorenim svjetovima – govori se podrobno o Apsolutu i o
tri stvorena svjeta. Zatim se opisuje potanko Ovostranost, Onostranost i Raj.
Na kraju ove cjeline rječ je o Čistilištu i Paklu, kao promašenosti vlastitih
ostvarenja živih razumskih bîča. Druga cjelina donosi izvorno tumačenje o
jednom trojedinom Bogu. Bog se u ovom svjetu uprisutnjuje u tri lika kao:
Otac, Sin i Duh Sveti/Božji, te se precizno opisuje svaki od ova tri Božja lika.
Treča cjelina odnosi se na krščanstvo. Ovdje je rječ o prorocima, simbolima
krščanstva, i o glavnim vjeroispovjestima. Ukratko se obrađuje Katolička
Crkva, apostoli s prvakom Petrom. Zatim se iznose mišljenja o moralu,
istočnom grjehu i o glavnim ljudskim grjesima. Predzadnja podcjelina govori
o našem udesu poslije smrti, te o posljednjem sudu, na kojem sami sebi
dosuđujemo: život vječni ili poništenje. Zadnja podcjelina govori o
ujedinjenju svih krščana ili ekumenizmu.
I. DIO
NASTANAK I USTROJ
SVEMIRA
.
II. DIO
POJAVA ŽIVOTA I
ČOVJEKA
.
III. DIO
SUVRJEMENE RELIGIE
SVJETA
.
IV. DIO
BOG U LJUDSKOJ MISLI
KROZ POVJEST
.
V. DIO
OSOBNE PROSUDBE I
MIŠLJENJA
Fiziko-filozofsko-teološka promišljanja
.
Pogovor
Poštovani čitatelju-ice, sigurno primječuješ da se ovo djelo ne odnosi
samo na jednu temu, nego na čitav niz životnih tema (več rečeno u uvodu),
koje su međusobno povezane i neodvojive. Da bi se o njima moglo
raspravljati, nužno je trebalo uspostaviti smisleni sustav svega što bilo kako
postoji. Trebalo je uspostaviti jasan model svjetova, utemeljen na znanosti i
Objavi. To nije nimalo lako, i svjestan sam da bez poticaja ''odozgo'' to
nikako ne bih mogao izvesti. Često puta promišljajuči o mnogim stvarima
zbilje, iznenada su mi nadolazile misli o kojima ne bih mogao ni sanjati.
Potpuno sam siguran, da one nisu materialni produkt fiziko-kemiskih procesa
u mozgu, nego je mozak potaknut na takvo djelovanje, od ''onoga'' što stoji
iza mozgovnih stanica – neurona. Poštovani materialisti če reči: sve je to
samo plod slučaja, a ne poticaj ''zbilje'' koja stoji iza neurona. Stoga je
umjesno postaviti pitanje: da li su neposredne zamjedbe koje čovjek ima u
vidu rješenja za teška pitanja zbilje, kao i predviđanja vidovnjaka-inja
slučajni plod mrtve materie? Ako je sve to plod slučaja, tada neminovno
sljedi zaključak: mrtva materia ima sposobnost proricanja – nešto takvo
zdravo-razumski je teško prihvatiti.
Nadalje, ovo djelo je rezultat rada i truda kroz puno godina, uz obilatu
pomoč svevišnjeg Stvoritelja. Svjestan sam sebe, da sam po sebi nitko i ništa,
i da to nikako sam ne bih mogao izvesti bez njegove volje. Naime, kod toga
nije rječ samo o Božjoj duhovnoj pomoči, nego o cjelokupnom životu; od
zdravlja do ostvarenja svih potreba za normalan život. Znači, Bog čovjeku
koji s njim iskreno surađuje, stvara ozračje mira i zadovoljstva, da se može
potpuno posvetiti djelu koje je naumio učiniti. Konkretno, kod mene je na
djelu bila jaka pobuda/povod/motiv, kako po mojem htjenju i uz Božju
pomoč iznači ispravne odgovore na brojna pitanja o cjelokupnoj zbilji i
čovjeku, koja se neminovno javljaju. Tjekom života čovjek može ta pitanja
potiskivati, ali ona se uvjek iznova vračaju u još jačem intenzitetu – traži se
osobni stav, odgovor. Da bi čovjek mogao promišljati o cjelokupnoj zbilji,
potrebno je napustiti sebe kao materialno bîče, i preseliti se u područje duha;
tako se oslobađa vlastitog subjektivizma koje nameče tjelo, i tada objektivno
može promatrati cjelokupnu zbilju.
U sadržaju ovog rada još puno toga nedostaje, postoje još mnoga
pitanja koja život postavlja. Stoga te poštovani čitatelju-ice iskreno molim da
me pismeno izvjestiš što bi još trebalo uvrstiti u ovo djelo. Naravno, bit če mi
neobično drago da mi pismeno predočiš svoje stavove, a osobito da me
izvjestiš o mojim eventualnim propustima i zabludama, te da mi predložiš
ispravnije rješenje za određeno pitanje.
Ako se bilo tko nađe povrjeđen mojim stavovima, molim ga da me o
tome obavjesti, kako bih mogao ispraviti moj propust – nikada nemam
nakanu nekoga povrjediti, od mene je uvjek daleko svaka osuda.
Ovo djelo pisano je s ciljem da svatko tko ga pažljivo pročita, osobito
zadnji dio, pokuša preispitati svoj svjetonazor. Na taj način vjernici če nači
potrebnu građu za učvrščivanje svoje vjere, a oni koji ne vjeruju u Boga, da
pokušaju preispitati svoje temeljno opredjeljenje. Smatram da če svatko biti
bolje učvrščen u svojoj vjeri: bilo u Boga ili u ništavilo. Oni koji nisu
vjernici, a otvorenog su duha, Svevišnji če ih potaknuti da preispitaju svoje
stajalište, jer je živi Krist Gospodin umro za sve ljude svjeta, svi smo stvoreni
na sliku njegovu. Bog nas je stvorio slobodne i svaki čovjek ima pravo na
svoje uvjerenje – nitko ne smije ničije uvjerenje kuditi ili omalovažavati.
Nadalje, moderan čovjek se našao u vrtlogu ubrzavajučih svjetskih
zbivanja, i ne osječa potrebu uvažavati tradiciu. Mi kao da smo izašli iz
pustinje i sve počinje s nama. Nemamo osječaja žive povezanosti sa svojim
precima i tradiciom, koja je ugradila u naš život istinske vrjednosti, koje
bismo morali s ljubavlju njegovati, ako hočemo ostati čovječni. Bojimo se
pogledati u budučnost – nemamo uopče pred očima one koji dolaze iza nas,
ponašamo se kao da sve s nama počinje i završava – tragedia.
Glavni cilj svih ljudi treba biti usmjeren na opče dobro. Svi smo dužni
zauzimati se za dostojanstvo svakog čovjeka; svi smo dužni složno promicati
zajedništvo u različitosti, a Bogu prepustiti ono što nije u ljudskoj moči.
Na koncu, Poštovani/Poštovana; u prilogu ti dajem moje adrese na koje
mi se možeš javiti. Ali, molim Te, tvoje pismo neka sadrži najosnovnije
podatke o tebi: ime (širi pojam), godinu rođenja, mjesto i telefon/email na
koji ti se mogu javiti u slučaju potrebnih pojašnjenja tvog mišljenja. To je
radi toga, da mogu u podtekstu označiti ime nositelja određenog mišljenja,
koje če se, uvjetno rečeno, nači u sljedečem izdanju ove knjige.
ADRESE:
 poštanska adresa: ''ROGINA'', Samoborska 124, 10090 ZAGREB
 e-mail adresa: [email protected]
Mir s tobom! Hvaljen Isus i Maria!
Literatura
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(7)
(8)
(9)
(10)
(11)
(12)
(13)
(14)
(15)
(16)
(17)
(18)
AKVINSKI, Toma: Izabrano djelo, (Tomo Vereš, izabrao i preveo),
Globus, Zagreb, 1981.
ARISTOTEL: Metafizika, (Tomislav Ladan, preveo), Globus,
Zagreb, 1988.
AURELIJE, Augustin: Ispovijesti, (Stjepan Hosu, preveo), KS,
Zagreb, 2002.
BENZ, Arnold: Budućnost svemira – Slučaj, kaos, Bog, KS,
Zagreb, 2006.
BIBLIJA: Stari i Novi zavjet, KS, Zagreb, 2003.
BOCHENSKI, Joseph M.: Uvod u filozofsko mišljenje, (Ivan Šestak,
preveo), Verbim, Split, 2001.
BRYSON, Bill: Kratka povijest gotovo svega, (M. Lukšić i
S. Petrovečki, prevele), Markonova, Zagreb, 2001.
COLES, Peter: Einstein i rođenje velike znanosti, Naklada Jesenski –
Turk, (Dinko Telečan, preveo), Zagreb, 2001.
CORETH, Emerich: Od temelja bîtka do živog Boga, u: OŽ, FTI,
Zagreb, 4/2001.
CREMO, M. A. – THOMPSON, R. L.: Zabranjena arheologija,
Stari Grad, Zagreb, 2005.
DA DON, Kotel: Židovstvo, Život, teologija i filozofija, Profil,
Zagreb, 2004.
DAVIES, P. C. W. – BROWN, J.: Superstrune, Teorija svega, MISL,
Zagreb, 2006.
DAWKINS, Richard: Iluzija o Bogu, Izvori, Zagreb, 2007.
DOMAŠ – NALBANTIĆ, Jasminka: Šabat šalom, Židovska općina,
Zagreb, 1999.
DOMINUS IESUS: Deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, KS, Dokumenti 125,
Zagreb, 2000.
EINSTEIN, Albert: Moja teorija, (Damir Mikuličić, preveo), Izvori,
Zagreb, 2000.
ENCIKLOPEDIJE SVEMIRA: (Rudjer Jeny, preveo), Znanje,
Zagreb, 2004.
ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA: (Miroslav
Krleža, direktor), JLZ, Zagreb, 1969.
(19)
(20)
(21)
(22)
(23)
(24)
(25)
(26)
(27)
(28)
(29)
(30)
(31)
(32)
(33)
(34)
(35)
(36)
(37)
(38)
(39)
(40)
(41)
FISCHER, Norbert: Čovjek traži Boga, Filozofski pristup, (M. Balić,
preveo), KS, Zagreb, 2001.
FRANZEN, August: Pregled povijesti Crkve, (Josip Ritig, preveo),
KS, Zagreb, 1983.
GEOGRAFSKI ATLAS HRVATSKE: Profil multimedija,
Zagreb, 2009.
GRLIĆ, Danko: Leksikon filozofa, Naprijed, Zagreb, 1968.
HIRSCHBERGER, Johanes: Bog filozofa, u: Svesci, (Svezak7-12),
KS, Zagreb, 1967/68.
HRVATSKI OPĆI LEKSIKON: (August Kovačec, glavni urednik),
L. Z. Miroslav Krleža, Zagreb, 1996.
I. JANKOVIĆ – I. KARAVANIĆ – J. BALEN: Odiseja čovječanstva,
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2005.
ISLAM I KRŠĆANSTVO: (Božo Odobašić, preveo), KS,
Dokumenti 130, Zagreb, 2002.
IVANČIĆ, Tomislav: Dijagnoza duše i hagioterapija, Teovizija,
Zagreb, 2008.
IVANČIĆ, Tomislav: Tko je čovjek, Teovizija, Zagreb, 2001.
IVEKOVIĆ, Rada: Počeci indijske misli, BIGZ, Beograd, 1981.
JEŽIĆ, Mislav: Rgvedske upanišadi, MH, Zagreb, 1999.
JEŽIĆ, Mislav i drugi: Istočne religije, Filozofski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Zagreb, 2001.
KALE, Eduard: Uvod o znanost o kulturi, Panliber, Zagreb, 2003.
KANT, Immanuel: Kritika čistog uma, (D. V. Sonnsnfeld, preveo),
Zagreb, 1984.
KANGRGA, Milan: Etika, Osnovni problem i pravci, Golden
marketing–Tehnička knjiga, Zagreb, 2004.
KARAVANIĆ, Ivor: Život neandertalaca, ŠK, Zagreb, 2004.
KRAJCAR, Valter: Znanost i vjera, Priroda i Bog, Otokar Keršovani,
Rijeka, 2006.
KREEFT, Peter: Kršćanstvo i druge religije, (Petar Balta, preveo),
Verbum, Split, 2003.
KRŠĆANSTVO I RELIGIJE: (Vine Mihaljević, preveo), KS,
Dokumenti 112, Zagreb, 1999.
KÜNG, Hans: Postoji li Bog, (Truda Stamić, prevela), Naprijed,
Zagreb, 2006.
KUR’AN: III. Izdanje, (Enes Karić, preveo), Forart Basimevi, Istanbul,
FF, Bihać, 2008.
KUŠAR, Stjepan: Filozofija o Bogu, KS, Zagreb, 2001.
(42)
(43)
(44)
(45)
(46)
(47)
(48)
(49)
(50)
(51)
(52)
(53)
(54)
(55)
(56)
(57)
(58)
(59)
(60)
(61)
(62)
(63)
(64)
(65)
LEDERMAN, Leon: Božja čestica, (Ruđer Jeny, preveo), Izvori,
Zagreb, 2000.
MIMICA, Milorad Miro: Eseji o evoluciji ljudske vrste, Denona,
Zagreb, 2004.
MIŠIĆ, Anto: Uspon čovjeka do Boga, u Ispovjestima svetog
Augustina, u: Obnovljeni život, Zagreb, 2/1992.
MIŠIĆ, Anto: Rječnik Filozofskih pojmova, Verbum, Split, 2000.
OPĆA I NACIONALNA ENCIKLOPEDIJA I–20: (Antun Vujić,
glavni urednik), Pro Leksis i Večernji list, Zagreb, 2005–07.
PAVIĆ, J. – TENŠEK, T.Z.: Patrologija, KS, Zagreb, 1993.
POVIJEST SVIJETA: Marjan tisak, Split, 2005.
PRETPOVIJESNA ZBIRKA– VODIČ: Arheološki muzej u Zagrebu,
Birotisak, Zagreb, 2004.
RELIGIJE SVIJETA: KS i Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987.
RIĐANOVIĆ, Josip: Geografija mora, Meridijani, Samobor, 2004.
R. LEAKEY – R. LEWIN: Ponovno promišljanje porijekla, Breza,
Zagreb, 2005.
SCHULTZ, W.: Bog novovjeke metafizike, MH, Zagreb, 1996.
SING, Simon: Veliki prasak, Mozaik knjiga, Iv. Gorica, 2007.
STAGHUN,Gerhard: Lov na najmanju česticu, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2003.
STAGHUN, Gerhard: Kratka povijest svemira, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2002.
STAGHUN, Gerhard: Kratka povijest svjetskih religija, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2004.
STAGHUN, Gerhard: Potraga za tajnom života, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2003.
STANKOVIĆ, Nikola: Čovjek pred bezuvjetnim, FTI, Zagreb, 2000.
ŠANC, Franjo: Povijest filozofije I, Knjižnica života, Zagreb, 1942.
ŠANC, Franjo: Povijest filozofije II, Knjižnica života, Zagreb, 1943.
TEHNIČKI LEKSIKON: L. Z. Miroslav Krleža, Denona,
Zagreb, 2007.
VELJAČIĆ, Čedomil: Filozofija istočnih naroda I, MH, Zagreb, 1958.
VELJAČIĆ, Čedomil: Filozofija istočnih naroda II, MH, Zagreb, 1958.
WEGER, K. Heinz: Uvod u teološku misao Karla Rahnera,
(Mijo Bosankić, preveo), KS, Zagreb, 1986.
Kratice i pojmovi
KRATICE
c
g.
gs
h
mlr.
mln.
mtr.
odl.
s
ss
st.
str.
tis.
usp.
brzina scjetlosti
godina
godina svjetlosti
sat
milijarda
milijun
materia
odlomak
sekunda, redak, odlomak, susljedna stranica
redci, odlomci, susljedne straranice
stolječe
stranica
tisuča
usporedi
POJMOVI
bîče
– ono što jest, što je u postojanju: stvar, predmet,
konkretno bîče – osnovno značenje je ''biti nešto''.
bitak
– ono po čemu je neka stvar ili bîče u postojanju,
to je unutarnji princip ozbiljenja bîča.
fisia
 predstavlja proces raspada/cjepanja atomskih jezgri
na jezgre manjih masa uz oslobađanje energie i
čestica. To može biti spontani proces ili umjetno
izazvan.
fuzia
 predstavlja pojam termonuklearne reakcie, kod koje
nastaje spajanje jezgri manje mase u jezgre veče
mase.
 predstavlja pojam koji označuje ono što postoji na
bilo koji način, u bilo kojoj dimenzii postojanja, nema
preciznog određenja, to je ono što jest.
nešto
ništa
 u svakodnevnom govoru se koristi višeznačno kao:
odrična rječ, rječ zabrane, nijekanje glagola, za
odricanje vrjednosti, itd.
nîšto
 predstavlja potpunu suprotnost zbilji u bilo kojoj
dimenzii postojanja; ono je ujedno bezdimenzionalna
granica bivstvovanja svjetova, to je jaz/ponor/bezdan.
Prema Rječniku JAZU nîšto je stariji oblik od ništa,
rabi ga Daniel Bučan u prijevodu knjige Bitak i nîšto
od Jean-Paul Sartre-a, Demetra, Zagreb, 2006.
ništavilo
 pojam ničega/nepostoječega, neki drže da je to
stanje ili mjesto gdje se sve što postoji poništava.
podtekst
 pojašnjavajuča bilješka (fusnota) ispod teksta.
Konkretno u ovom spisu: (1) kada se broj podteksta
nalazi tik do rječi  odnosi se na dotičnu rječ; (2)
kada se broj podteksta nalazi u odlomku iza
interpunkciskog znaka rečenice  odnosi se na tu i
eventualne prethodne rečenice; (3) kada se broj
podteksta nalazi iza interpunkciskog znaka na kraju
odlomka  odnosi se na taj odlomak i na prethodne
odlomke.
praznina
 odnosi se na pojam praznog prostora za koji se
misli da se proteže beskonačno, kako unutar svemira
tako i izvan svemira, što nije istinito – izvan svemira
nema nikakve praznine niti praznog prostora.
praznoča
 prazan prostor unutar svemira od najmanje sitnosti
do največe krupnosti; to je prazan prostor između
krupnih objekata svemira, te prazan prostor između
najsitnijih atomskih čestica  graniči sa nîšto. U
praznoču spada vakuum, a možda je i identičan s
njome, ukoliko se on proteže i unutar atomskih
struktura sve do nîšto.
prostor
 očituje se u spoznaji pomoču omeđenih cjelina. Mi
na temelju znanstvenih dokaza zaključujemo da
postoje mnoga sunca i galaktike, te si tako stvaramo
predočbu o beskonačnom prostoru, koji ne postoji,
kao što ne postoji niti beskonačno vrjeme.
Predložak novog pravopisa
Na susljednim stranicama iznjet je predložak novog hrvatskog
pravopisa, koji se sastoji od 28 slova/grafema i isto toliko glasnika/fonema, te
unosi izmjene u pisanju: rječi, imena, predmetaka i drugo.
Sažeti prikaz novog hrvatskog pravopisa
1. Predložak novog hrvatskog opčeg pravopisa čine 28 znakova koji
se sastoje od: 26 slova i 2 dvoslova, to jest čine 28 jasnih glasnika.
Slovni znakovi su:
a, b, c, č, d, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž,
dakle, ukupno 28 razlikovnih znakova koji čine 28 razlikovnih glasnika.
2. Dvoslovi /lj/ i /nj/ kao znakovi se zadržavaju jer ne predstavljaju
nikakvu poteškoču u pisanju i čitanju. Naime, u hrvatskom jeziku se ne
pojavljuju osnovne rječi (izuzev složenica) sa lj i nj u kojima bi trebalo čitati
l-j i n-j kao zasebne glasnike.
Slovo /ć/ i dvoslov /dž/ se ukidaju, odnosno svode se na /č/ i /đ/, buduči
da ne predstavljaju nikakve zasebne glasnike, nego se odnose samo na
naglasak/prozodiu (prozodia = skup pravila o dužini slogova).
3. Prividni dvoglasac /ie/, koji se inače pisao kao /ije/, nije zaseban
glasnik, nego je skup od dva glasnika /j/ i /e/, stoga je sljed /je/ glasovno
uvjek isti, bez iznimaka, u svim rječima oblika: grjeh-grješnik, grješkagrješiti, pogrješka-pogrješiti, rječ-rječnik, svjet-svjetski, vrjeme-vrjemenski...,
naravno, uz uvažavanje različite duljine glasnika /e/. Troslov /ije/ ima čvrsto
mjesto u mnogim hrvatskim rječima kao što su: čije, grije, lije, nije, pije,
prije, vedrije, vrije..., te je rezerviran za takve rječi. Znači, tamo gdje /ije/ nije
u korjenu rječi  ne piše se, nego se piše /je/, bez obzira što če se kod nekih
rječi čuti uglavnom /e/  slične oblike imamo i kod drugih hrvatskih rječi.
4. Naglasak se odnosi na ton i duljinu naglašenih slogova, koji se za
sada ne označavaju. Ali, ukoliko tekstovna cjelina ne uklanja moguču
dvoznačnost rječi, tada treba upisati naglasak, kao što se i do sada činilo.
Podjednako važi da se naglasak starog dugog jata ne označava, kao što se isti
ne označava i kod ostalih samoglasnika  jednako se piše /e/ u: cvjet,
cvjetovi, ljep, ljepota... Kad od starog dugog jata nastane /ije/ koje je u
temelju rječi, piše se ije koje se tada jasno i čujno izgovara, npr. bije, čije,
dvije, kasnije, lije, nije, pije, prije, sije, vedrije, umije, vije, vrije itd.
5. Kada se grafički znakovi/slova u rječi izgovaraju svojim tipičnim
glasnikom, to jest, kako se pojedino slovo čita, tada isti pisani grafički znak u
rječi predstavlja i svoj glasnik: npr. vjera, stablo, kuča... Međutim, kad
izgovorna pravila zahtjevaju preinačen izgovor slova, tada se rječi pišu
isključivo kako se misle, a ne kako se izgovaraju, na primjer: bessmisleno,
bezznačajno, gradski, hrvatski, iz škole, jedanput, najjači, sad ču, svjedočba,
vrjeme, vrjemena, vrjedi, vrjednota..., dok u izgovoru čujemo: besmisleno,
beznačajno, gracki, hrvacki, [iškole, jedamput, najači, saču,
svjedođba, [vrijeme], vrjemena, [vrijedi], [vrjednota]...
6. Ništa se ne piše kad ne postoji namjerni čujno jasan glasnik, več se
on samo prigušeno javlja prema pravilima govora. Tako se primjerice misli i
piše: bio, bicikl, kemia, Mia, radio, ZG..., a izgovara se: bijo, bicikla,
kemija, Mija, radijo, ZeGe..., Kad se međutim glasnik /j/ nalazi u
temelju rječi neizbježno, a ne slučajno, onda se u njoj uvjek piše: npr. čijom,
dvaju, koja, medij, pijem, svoji, studij, vedrije, vrjednota, vrjemena itd.
7. Jezične rječi treba pisati s razmakom, kao što je več ustaljeno u
našoj pravopisnoj praksi: npr. bit če, ne bih, ne ču, ne čemo, ne znaš, u se,
znao je... U pogledu jotacie, gubljenja suglasnika, jednačenja suglasnika,
promjene suglasnika /k/, /g/, /h/, zamjene /l/ sa /o/, prijeglasa, navezaka i
rečeničnih znakova – potrebno se držati tradiciskih pravila uz određena
poboljšanja.
8. U pisanju predmetaka (rječica koja se stavlja ispred druge rječi da
zajedno tvore novo značenje), dobro je koristiti sljedeče jednostavno pravilo
kako bi se izbjegle dvojbe; tu spadaju rječice: /bez/, /bes/, /iz/, /is/, /od/, /ot/,
/pod/, /pot/, /pred/, /pret/ i druge. Kod pisanja predmetaka treba uvažavati
postoječu pravopisnu praksu jasnijeg značenja određene rječi.
U pisanju /iz/, /is/ i /bez/, /bes/ služiti se jednostavnim pravilom:
/is/ i /bes/ se piše samo kada dolazi ispred rječi koje počinju sa slovom /c/,
/e/, /h/, /i/, /k/, /p/, /s/, /t/, /u/. Za lakše snalaženje zapamtiti rječice: hec, kis,
put. U svim ostalim slučajevima se piše /iz/ i /bez/. Primjeri: beskonačno,
besplatno, bessraman, bessan, bessvjest, besstidno, bezznačajno, iscrpan,
istjerati, isseliti, iseljenik, ishitriti, iskaz, ispad, izšamarati, izčetkati, izčitati,
izšibati...
Za predmetke /od/, /ot/, /pred/, /pret/, /pod/, /pot/, zapamtiti pravilo
– /ot/, /pret/, /pot/ se pišu samo kada dolaze ispred rječi koje počinju sa
slovom /h/, /k/ /p/, a to su početna slova prije spomenutih rječica: hec, kis,
put. U svim drugim slučajevima piše se /od/, /pred/, /pod/. Za neke rječi koje
postaju predmetak i često umetak kao što je /prije/ i neke druge, ostaju
nepromjenjene – naravno, sve treba još dobro preispitati.
9. Pisanje vlastitih imena – mogu biti jednočlana i višečlana.
– Jednočlana imena – uvjek se pišu velikim početnim slovom.
– Višečlana imena – prvi član se uvjek piše velikim početnim
slovom, bez obzira o kojoj se vrsti rječi radi. Pomočne rječi i dodaci uvjek se
pišu malim početnim slovom – ukoliko nisu prvi član imena. Ostale rječi
višečlanih imena pišu se prema predloženom pravilu:
– Osobna imena – izuzeta su iz svih pravopisnih pravila. Svi
članovi imena pišu se uvjek velikim početnim slovom osim pomočnih rječi.
Svaka osoba zadržava pisanje svog imena na več postoječi način, odnosno,
može ga promjeniti ili nadopuniti prema svojoj želji.
– Ostala imena – prvi član imena/naziva uvjek se piše velikim
početnim slovom, a pomočne rječi i dodaci pišu se malim početnim slovom;
ukoliko nisu prvi član. Ostali članovi višečlanih imena pišu se na dva načina:
– velikim početnim slovom: (1) kada se sami po sebi tako pišu; (2)
kada se radi o imenima: država, naselja, stanovnika, vjerskih i društvenih
ustanova, društvenim subjektima...; (3) kada nastaje prijenos opčeg značenja
rječi u dio vlastitog imena, odnosno, kada rječ nema doslovno značenje.
– malim početnim slovom: pišu se ostali članovi imena, odnosno
rječi, koje imaju doslovno značenje.
Primjeri: Antun Gustav Matoš; Leonardo da Vinci; Gospa Snježna;
Katolička Crkva; Srpska Pravoslavna Crkva; Sveta Stolica (ustanova); Hrvat;
Republika Hrvatska; Republika Srbija; Zemlja Izlazečeg Sunca (Japan);
Plitvička jezera; Bliski istok; Tihi ocean; Veliki koraljni greben; Pod Zidom
(ulica); Zagorska ulica (ulica); Jadran; Jadransko podmorje; Berlinski zid;
Dugi otok (otok); Zlatni Rat (osebujna plaža); Gorski Kotar (geografsko
područje); Mlječna Staza (naša galaktika); Veliki prasak (ime teorie); Drugi
svjetski rat; Nobelova nagrada; Hrvatska Narodna Banka (ustanova);
Večernji list (novine); Večernji List (privredni subjekt); Bestemeljni Bog,
čovjek i svjet (spis); Hrvatski opči leksikon (leksikon); Tehnički leksikon;
Zagrebačka Banka (privredni subjekt); Zagrebačka banka (jedna od
zagrebačkih banaka); Leksikografski Zavod Miroslav Krleža (ustanova);
Opča i nacionalna enciklopedia u 20 knjiga; Auto servis Marko; Auto Kuča
XY – prodaja i servis automobila...
Popratno objašnjenje
Več dugi niz godina kod mene je prisutna misao da postoječi hrvatski
pravopis nije valjan  potrebno ga je izmjeniti kako bi ljudi bez večih teškoča
mogli ispravno pisati. Često se događa da čovjek završi visoke škole i ostane
nepismen. Osobno prema njemu nisam u mogučnosti bez tehničkih pomagala
napisati neki rad ispravno. Postoječi pravopis doživljavam kao neku
mješavinu svega i svačega; ustvari, to je smjesa fonetskog i fonološkog
pisma, bez jasnih načela i s mnogo iznimaka.
Istodobno, dok sam tragao za uobličenjem praktičnijeg hrvatskog
pisma, profesor Ivo Škarić (2009) je objavio znanstveni članak Kakav
pravopis1. Uspoređujuči moje zamisli kako bi trebao izgledati novi pravopis,
s iznjetim predloškom profesora Škarića, ostao sam ugodno iznenađen.
Oduševio sam se što još netko, tko je stručnjak u ovom području, razmišlja
poput mene. Uočio sam da nema posebno bitnih razlika u našim mišljenjima,
osim u nekim područjima. Stoga sam se odlučio držati njegovog predloška
pravopisa svugdje gdje se naše mišljenje podudara.
Dakle, prije iznjeti tekst skračenog prikaza novog pravopisa u 9 točaka
je u večem djelu prerađeni sažeti predložak novog pravopisa profesora
Škarića. Prepravke koje sam učinio ne mjenjaju bît onoga za što se zalagao
Profesor. Moje viđenje pravopisa nije znanstveno nego praktično. Osobno
sam proveo skoro četvrt stolječa (manje jednu godinu) u školskim klupama i
na koncu ostao nepismen. Kao nestručnjak za jezik i pismo promatram
pravopis iz drugog kuta, nego što to čine stručnjaci.
Razlike između mojeg i Škarićevog mišljenjima pojavljuju se u
pogledu slova /r/ i nekih drugih pravopisnih područja. Škarić je mišljenja da
se uvede slogovno "r", koje bi se pisalo kao što se piše u stručnim djelima: s
kružičem ili crticom ispod slova. Sa znanstvenog gledišta nije sporno
postojanje suglasničkog i slogovnog "r", ali neprihvatljivo je uvoditi razliku
između njih u opčoj pismenoj komunikacii, jer je protivnost minimalna. Na
koncu, i do sada u pisanju i izgovoru slova ''r'' nije bilo nikakvih problema.
Nadalje, moji prijedlozi promjena se odnose na izmjene, dopune i pojašnjenja
ostalih dosadašnjih pravopisnih područja.
Ovaj spis je napisan prema predlošku novog pravopisa s namjerom da
se pokrene promjena postoječeg, koji nije praktičan. Najbitnije kod
predloženog pravopisa jest njegova jednostavnost i smislenost, da večina
ljudi može s lakočom pisati ispravno. Pravopis treba biti utemeljen na jasnim
1
Usp. ŠKARIĆ, Ivo: Kakav pravopis (Izvorni znanstveni rad – studija), u: GOVOR,
časopis za fonetiku, god. XVIII, br. 1, Filozofski fakultet Zagreb, 2001, 1-32.
načelima pisanja, to jest treba pisati kako se rječi misle, a ne kako se
izgovaraju. Dakle, on mora biti jasan i jednostavan da ga čovjek lako usvoji,
a ne da "buba'' napamet pojedine rječi i bessmislena pravila, kako bi mogao
ispravno pisati.
Tako u predmetnom izvornom članku profesora Škarića prepoznao sam
moje dugogodišnje nastojanje, da se konačno krene u promjenu nepraktičnog
pravopisa. Uvjerio sam se da ima stručnih ljudi poput Škarića koji uviđaju
nepraktičnost istog. Na taj način sam dobio dodatno ohrabrenje i odlučnost da
ovo djelo napišem po prije iznjetom predlošku novog pravopisa.
Svjestan sam činjenice, da iznjeti predložak ne če biti po volji mnogih
ljudi, bilo stručnjaka ili nestručnjaka. Vjerojatno če se nači oni koji če reči:
što se jedan nestručnjak ''petlja'' u stvari za koje nije stručan? Smatram, da
svatko može izraziti svoje mišljenje, jer neprihvatljivo bi bilo uskračivanje
iznošenja mišljenja onih koji drukčije misle; buduči da pravopis nije svojina
samo određenog kruga ljudi, nego čitavog naroda.
S osječajem punog razumijevanja shvačam poštovane stručne i
nestručne osobe koje smatraju da pravopis sadrži puno više od same
praktičnosti. Ali, te osobe ipak trebaju pokušati razumijeti i druge ljude koji
drukčije misle. Treba imati na pameti, da u ovom promjenjivom svjetu nema
ničeg apsolutnog, čovjek se mjenja, njegova kultura, navike, jezik i sve
drugo, pa tada i način pisanja sigurno podlježe promjeni.
Jezik je sredstvo komunikacie, stoga je pravopis pomagalo jeziku da se
na što jednostavniji način prenese misao/rječ. Zato se on, buduči da je u
službi jezika, mora oblikovati tako, da največi moguči broj ljudi dotičnog
jezika može ispravno pisati.
Kako s lakočom ispravno pisati bez tehničkih pomagala, nudi upravo
iznjeti predložak novog pravopisa. Da je on smislen i praktičan, uvjerio sam
se prilikom pisanja ovog spisa  prema njemu se s lakočom može pisati bez
dvojbi. Nadalje, isti je jednostavan i ima logički smisao, a i po izgledu odiše
otmjenošču. On izražava jasan i prepoznatljiv hrvatski identitet pisma. Dakle,
u prije iznjetom sažetku novog pravopisa dat je osnovni okvir, dok određene
detalje treba još pojasniti. Osnovna načela, iznimke, naglaske i pojašnjenja
trebaju doraditi stručnjaci. Cjeli fond hrvatskih rječi, uključujuči i udomačene
strane rječi, treba preispitati i uskladiti s novim pravopisom.
Neki oblici rječi:
B – beskorisno, bessmisleno, bessmrtnost, besprijekorno, bezživotno, bjel,
bjelina, bjelo, bjelolik, bljed, bljesak, blještati,
C – cjel, cjelina, cjelovit, cjena, cjenik, cjep, cjepanica, cjev, cjevovod,
D – dieceza, dieta, dietalan, djeca, dječji, djete, djelo, djeliti, djelovati,
G – grjeh, grješnik, grješiti, grješka, golem,
I – iskaz, isključivo, iskustvo, isseliti, issušiti, istaknuti, istina,
izčekujemo, izčitati, izčupati, iznjedriti, izreči, izreka, izrekao, izričito,
izrjekom,
K – komplicirano, kompliciranie, kompliciranii, korjen, korjenit, krjepiti,
krjepost,
L – lječnik, ljek, ljekarna, ljen, ljep, ljepota, ljev, ljevak, ljevati, ljevo,
M – medij, medijski, milenij, milenijski, mjeh, mjena, mjenjač, mjenjačnica,
mjenjati, mjesiti, mješalica, mr. = magistar, bolje je nego mag, vrač,
N – naprijed, napredak, napreduje, nije, niječe, niječno, nijekati, nijem,
nijema, nijemak, njedra, njega, njegov, njegovati, Njemac, njemački,
Njemica, nježan, nuzzarada,
O – odumrjeti, oduprjeti, othrvati, othraniti, orient, orjentir, orjentacija,
otprilike, opreka, oprečno,
P – predložak, predočba, prelac, prelagati, prelet, preljep, prethodnik,
priječi, prijelaz, prijelazi, prijenosnik,prijeporno, prijestolje, prijeteči,
pogrješiti, pogrješka, policia, policai, policaici, policiski, poslije,
posljedan, posljedica, posljednjih, potpun, potreba, povrjeda,
povrjediti, primjeniti,
R – razumijem, razumijeti, razumijevanje, rječ, rječni, rječnik, rjeka,
rjekom, rješiti, rjetko,
S – sječa, sječanj, sjed, sjedalica, sjedati, sjedeči, sjednica, sjevati, sljed,
sljedba, sljedeči, sljedi, smjeh, sprječava, sprječiti, srjeda, strjela,
strjelac, strjelica, studij, studije, studiji, studijski, susljedni,
suvrjemeno, svjest, svjesno,
T – tjednik, tjek, tjelo, tjesno, tjesto, tjesnac, trjebiti, trjezno,
U – umije, umiječe, umijeti, umjesiti, unaprijed, unaprijediti, upotrjebiti,
V – vječan, vječe, vjek, vjesnik, vjest, vrjedi, vrjednosni, vrjednost, vrjeme,
vrjemenski. vrjednota, veoma,
Z – zaprječiti, zaprjeka, zapovjed, zapovjediti, zjevati, zjevkati,
zloupotrjebiti, zvjer, zvjerinjak,
 ako strana rječ/naziv nužno ima zadnje ili predzadnje slovo /j/, tada ga
zadržava u svim oblicima: npr. Himalaja, Hebrej, medij, litij, silicij...
O autoru
– sada več vrjemešan, jer je prošlo puno godina od kada
je pozvan u život. Kao malac, ugledao je ovaj svjet
jednog ljepog nedjeljnog jutra oko 7 sati; mjesec dana
prije početka Drugog svjetskog rata. To se dogodilo u
jednom selu pokraj glavnog grada Hrvatske, a zatim je
na krštenju dobio ime August. Najranije djetinjstvo je
proživio u ozračju ratnog vihora. Unatoč svemu, velika
je sreča bila za njega i njegovu obitelj, što se njegov
dom nalazio u zavjetrini Zagrebačke gore, a ratne
strahote su se zbivale prilično daleko od njegovog sela.
Ipak, njemu su upečatljivo ostala sječanja na danonočnu tutnjavu savezničkih
bombardera s konca Drugog svjetskog rata. Također se dobro sječa poratnih
godina Titove Jugoslavie, čiji je protuljudski poredak nanio mnogo zla i
patnje nevinim ljudima.
Godinu dana po završetku rata, krenuo je u osnovnu školu, zatim na
izučavanje zanata, pa u srednju školu i na studij, a neke studije je svršio
poslije dvijetisučite godine. Manje-više svu svoju izobrazbu stjecao je uz
stalno zaposlenje. Nemirnog je duha, pun znatiželje i trajno zainteresiran za
nove spoznaje. Niti u jednom vrjemenskom razdoblju nije lagodno živio,
uvjek radi i bez rada ne može zamisliti život. Ali, kako godine prolaze, sve
više mu se nameču pitanja o smislu života i postojanja. Smatra da nema
čovjeka, koji sebi ponekad ne postavi pitanje: što je poslije zadnjeg izdisaja?
August sebe doživljava i zna da je po sebi nitko i ništa. Čvrsto je
uvjeren da je mnogo više od nakupine mrtve materie; zato jer je sebesvjestan,
i osječa se kao jedinstveno živo bîče svemira. Nepobitno odbacuje pomisao
da bi bio plod slučaja. Čvrste je spoznaje da nije po svojoj volji u postojanju,
nego po volji Onoga Koji Jest. Zbog toga, njemu je najbitnije, što je od
Svevišnjeg dobio dar spoznaje i vjeru, koja mu daje smisao i snagu života.
Svjestan je da je svatko od nas željen od Boga. Uvjeren je, da čovjek sam po
sebi ništa posebno ne može uraditi bez poticaja ''odozgo''. Zato on sve što
jest, zna da je isključivo po milosti živog Krista Gospodina. Vjeruje, da če po
bezgraničnom milosrđu i strpljivosti Svevišnjeg; iako grješan i beskoristan
čovjek, koji čini samo ono što mu je dužnost; postiči svoje istinski pravo
dovršenje u ovom svjetu; a poslije zadnjeg izdisaja, nada se, da če u radosti
svekolike djece Božje pasti ničice i iskazati svaku čast i slavu svom/našem
voljenom Isusu Kristu Spasitelju Gospodinu.
RECENZIJA
Recenzija knjige:
August (2011) „Bestemeljni Bog, čovjek i svjet“,
ROGINA, Zagreb
Podaci o recenzentu:
Recenzent:
Institucija:
Adresa:
Br. znanstvenika:
Životopis:
Datum recenzije:
Doc. dr. sc. Kristijan Krkač, prof. visoke škole
Zagrebačka škola ekonomije i managementa,
Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu,
Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu
Jordanovac 110, 10000 Zagreb, Hrvatska
213414 Humanističke znanosti / filozofija /
epistemologija
Životopis i bibliografija dostupni na Internetu
21. 04. 2011.
Podaci o djelu:
Autor:
Naslov:
Nakladnik:
Godina izdanja:
Br. stranica:
Područja:
Jezik:
ISBN:
CIP:
August
Bestemeljni Bog, čovjek i svjet
ROGINA, Zagreb
2011.
455
Fizika, antropologija, teologija, filozofija
hrvatski
ISBN 978-953-65549-1-9
CIP dostupan pod brojem 758130
Prosudba recenzenta:
O knjizi:
Knjiga je podijeljena u pet dijelova. Prva dva dijela sažeto prikazuju
znanstvenu sliku svijeta s kritičkim osvrtom, tj. s poteškoćama koje se
javljaju u toj slici. Prvi dio bavi se astronomijom, astrofizikom i
subatomskom fizikom kao sažecima suvremene znanosti. Drugi dio bavi se
antropologijom. Treći dio pruža pregled suvremenih religija svijeta, a četvrti
dio donosi pregled povijesti filozofije. Peti dio sažeto izlaže prosudbu prva
četiri dijela, te u njemu autor iznosi osobne prosudbe i mišljenja.
Prva četiri dijela vrijedna su zbog jasnog, sažetog i preglednog, a opet
ne pojednostavljenog i samim time iskrivljenog prikaza znanosti. Peti dio je
važan u polemičkom smislu jer autor donosi cijeli niz kritika na sadržaje
prethodnih dijelova. Peti dio sadrži pet poglavlja od kojih se prva četiri
odnose na kritičku prosudbu prethodna četiri dijela, a peto poglavlje
eksplicitno raspravlja uglavnom teološke teme, ali u svjetlu tumačenja iz
prethodnih poglavlja i dijelova.
Posebno su zanimljivi stavovi iskazani u posljednjem poglavlju petog
dijela tj. „Osobna mišljenja“ (str. 339-441). U svojoj kritici, prikazu stanja i
prijedlozima za razna rješenja, uglavnom u teologiji, autor donosi
provokativna, no i utemeljena mišljenja o absolutum-u, onostranosti,
ovostranosti, raju, čistilištu, paklu, Presvetom trojstvu, Katoličkoj crkvi,
životu poslije smrti i ekumenizmu.
Vrijednost djela:
Najveća vrijednost ove knjige je u stvari sadržana u slici svjetova
/cjelokupne zbilje/ i Apsoluta/Boga danoj na samim koricama knjige i na
stranici 343 koja predstavlja ne samo autorovu viziju, nego i sustav unutar
kojeg je moguće smisleno promatrati sve spomenute segmente koji se
obrađuju prva četiri dijela knjige.
Autor je podjednako stručan u znanosti, teologiji i filozofiji što čini
drugu vrijednost knjige jer previše je djela npr. o znanosti, religiji i filozofiji
čiji su autori nejednako stručni ili uopće nisu stručni za neka od tih područja.
Tako se u stvari ne dobiva prava istina ako se uspoređuju knjige s primjerice
temom znanost i religija od strane dva autora od kojih je jedan stručan samo
u znanosti, a drugi samo za religije, ali si dopuštaju površne prosudbe i o
drugom znanstvenom području i tako se dobivaju hrpe pogrešaka. Ovo autor
svojom stručnošću i otvorenošću za sva područja znanosti spretno zaobilazi.
Čitanje knjige daje dojam da je autor ne samo podjednako stručan u
znanosti, religijama i filozofiji, nego i da je podjednako otvoren za sva
područja i da jasno vidi njihove odnose u određenom sustavu, što knjigu čini
vrlo rijetkom po svom pristupu i vrijednom za čitanje. Štoviše, knjigu
preporučujem svima zainteresiranima za odnose znanosti, filozofije i religije i
to tako, da tu knjigu pročitaju prije nego što pročitaju knjige koje su o istim
temama pisali stručnjaci koji su to samo u jednom od područja o kojima pišu.
Knjiga je dakle korisna svima koji se bave navedenim područjima i
pogodna za čitanje kako laicima, tako i stručnjacima, jer prvi će u prva četiri
dijela naći pregledne, točne i razumljive prikaze često složenih i teških teorija
i nalaza, a drugi će u petom djelu naći poticaj za razmišljanje o odnosu
znanosti, filozofije i religija na nov način.
Kristijan Krkač
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
838 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content