Broj 9
ožujak/travanj 2011.
cijena 2 KM
HRVATSKO KULTURNO DRU[TVO
PODRUŽNICA FOJNICA
ISSN 1986-5929
9 771986 592001
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
1.4.2011. navršilo se sedam godina uspješnog poslovanja, mukotrpnog rada na
tržištu nelojalne konkurencije. Radnja se nalazi preko puta Doma zdravlja i raspolaže
sa više od 2000 artikala (bijela tehnika, elekto i vodo materijali, oprema za
kupaonice, keramičarske pločice i sitni kućanski aparati) ukratko, sve što nudi i
Ecomic Vitez.
Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i plaćanje kreditnim karticama Raiffeisen
banke. Uz ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za rekonstrukciju kupaonica i
kuhinja, dovozimo robu do potrošaća i istu montiramo po želji kupca.
Dragi kupci hvala na dosadašnjem povjerenju i nadamo se i budućoj
saradnji na obostrano zadovoljstvo.
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
Dragi naši čitatelji,
Rasuti ste po cijelom svijetu, nekima od vas počinje jesen, a
Fojničkoj škrinji opet je proljeće, drugo...
Raskopavaju se vrtovi, iznose saksije na terase, cica-maca
je prošarala proplanke, ribari gaze rijekama. Toplo je, i samo
jedna dvodnevna kiša mogla bi napojiti zemlju do mekoće
potrebne sjemenkama i lukovicama iz kojih će proklijati salata
ili se rascvjetati prvi tulipan.
Dan je duži, a ipak kraći za jednu gomoljastu nakupinu
Zemljine kore nastale njenim pomjeranjem na Dalekom istoku.
Pomalo mazohistički gledamo slike urušenog horizonta, a
Japance koje srećemo na europskim aerodromima želimo
zagrliti, svoje plišane pande iz vitrina poslati brzom poštom,
kako bi se šteta što prije popravila...
I život u Fojnici nalikuje SF- priči. Automobili nam i dalje
odskakuju od tla glavnih ulica, hrana se kupuje na grame
poput lijeka, a sve više je i onih koji ne jedu, žive od obećanja i
have. Mijenja li se išta u radu općinskih službenika nakon što
su se preselili u novi radni ambijent, saznat ćete djelomično
već u ovom broju.
Iako smo u jednom od prvih brojeva uradili anketu na
malom uzorku čitatelja Fojničke škrinje, dobili smo ipak
poprilično savjeta i sugestija koje pokušavamo u oskudici
novca i suradnika ugrađivati u koncept časopisa. Ipak,
nedostaje nam vaša pisana reakcija u smislu korekcije, u
smislu suradnje. Šaljite nam svoje ideje, članke, komentare
svakodnevice.
Nadamo se kako ćete uživati i u ovom broju...
Svim katolicima želimo da osjete snagu Uskrsa, svim
dobrim ljudima želimo dobro zdravlje i mirne dane,
Urednica
ožujak 2011.
Kršteni
Anđela Cvjetković
Darko i Monika, rođ. Bilić
ožujak 2011.
Vjenčani
Darko Cvjetković
i Monika Bilić
ožujak 2011.
Umrli
Cvjeta Bošnjak, 1938.
Marko Čuturić, 1941.
Milka Babić, 1926.
Ivka Knežević, 1934.
Jozo Perica, 1947.
Josip Šimić, 1957.
Fojnička škrinja, broj 9, ožujak/travanj 2011 .
osnivač i izdavač: HKD ˝Napredak˝, Podružnica Fojnica
■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran,
Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan
Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić
■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: [email protected] ■
žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak:
NAKLADA-TISAK KS Kiseljak
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
BROJ 9
3
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Franjevci Samostana Fojnica
posjetili Kuwait
Fojnica u dokumentima
Arhiva BiH
Piše Nikica Vujica
Piše Nikica Vujica
Na poziv sheika Abdulaziz Saud Albabtaina od
21. do 24. ožujka 2011. godine franjevci Samostana
Fojnica (fra Nikica Vujica,
gvardijan i fra Janko Ljubos, čuvar muzeja, knjižnice, galerije slika i arhiva) te
posebni veleposlanik BiH
gosp. Edhem Pašić bili su u
Kuwaitu na književnim danima poezije arapskoga svijeta. Bogati sheik Abdulaziz
sagradio je modernu zgradu za kulturu. U njoj je smještena knjižnica i prostorije
za kulturna događanja. Osnovao je fondaciju za potporu rada na polju književnosti arapskoga svijeta. U slobodno vrijeme franjevci su
posjetili veleposlanika BiH
u Kuwaitu Jasina Ravašdu
te papinskog nuncija u Kuwaitu biskupa Petra Rajića. Razgovarali su s mnogim uglednicima i predstavnicima medija bogatoga Kuwaita. Ovaj posjet, koji je
plod dobre suradnje Veleposlanstva Kuwaita BiH veleposlanika Mohammada F. Khalafa - i Samostana
Fojnica, otvorio je mogućnost za suradnju književne
Fondacije Abdulaziz Saud
Al-babtain i Samostana Fojnica (muzeja, knjižnice, galerije slika i arhiva).
4
Prošle godine Samostan
je ostvario suradnju s Arhivom BiH. Ove godine rodila
se ideja da prva izložba u
zgradi našega muzeja, knjižnice, galerije slika i arhiva
bude iz arhivske građe
Arhiva BiH. Ovo su tekstovi
sa samostanske web stranice o početku radova u samostanskom Arhivu:
"Sredinom srpnja ove godine započeli su radovi na
stručnom sređivanju Arhiva
našega Samostana. Razmišljanje i konzultacije fratara
sa stručnjacimaarhivarima
trajali su punih sedam mjeseci. Početkom srpnja ove godine, zahvaljujući direktoru
Arhiva BiH gosp. Šabanu Zahiroviću i zamjeniku direktora Severinu Montini, konačno su započeli stručni radovi. Uz fra Janka Ljubosa,
čuvara muzeja i biblioteke,
stručnu ekipu čine Sandra
Biletić i Andrej Rodinis iz Arhiva BiH - Sarajevo. Ne treba napominjati da je važnost arhiva velika. Na naš Samostan obraća se
mnogo ljudi koji traže podatke iz našega bogatoga Arhiva, ali
zbog nesređenosti nismo bili u mogućnosti uvijek izlaziti svima u
susret. Nadamo se da će u narednih godinu dana Arhiv biti stručno obrađen i da će se njime moći služiti ljudi kojima trebaju
povijesni podaci iz našega Samostana. (31.7.2010.)"
"U utorak, 10. kolovoza 2010. godine, Samostan su posjetili
čelnici Arhiva BiH: Šaban Zahirović, direktor; Dušan Vržina,
zamjenik direktora; Severin Montina, zamjenik direktora. Zahvaljujući njima radovi na stručnom sređivanju Arhiva našega
Samostana već uvelike traju, a planiraju se završiti za godinu
BROJ 9
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
dana. Domaćini i gosti izrazili su zadovoljstvo ostvarenom suradnjom između dvaju institucija, a razgovaralo se i o proširenju
te suradnje."
Ova izložba obuhvaća period od 1878. do 1941. godine. To
je period vladavine Austrougarske monarhije (1878.-1929.) i
Kraljevine SHS (1929.-1941.). Izložba nosi naziv Fojnica u dokumentima Arhiva Bosne i Hercegovine (od 1878. do 1941.
godine). Naime, poznato je da se Fojnica prvi put spominje 18.
ožujka 1365. godine i nije slučajno da se taj datum uzeo za
otvaranje ove izložbe. Ovo je i Dan općine Fojnica. Dokumenti
koji će biti prezentirani na izložbi čuvaju se u Arhivu BiH. Na 29
panoa, kroz odabrana dokumenta, skice, fotografije i sl., djelomično je prikazana povijest Fojnice u određenom periodu,
njezine političke, socijalne, prosvjetne i kulturne prilike.
Arhiv Bosne i Hercegovine prva je moderna arhivska ustanova u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1947. godine rješenjem
Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine od 12. prosinca
1947. godine. Taj datum danas se obilježava kao Dan arhiva
BiH. Godine 1965., temeljem odredbi Zakona o arhivima, osnovani arhiv nastavlja djelatnost kao Arhiv Bosne i Hercegovine.
Pod tim imenom Arhiv i danas živi i radi.
Vrijednost i važnost arhiva Franjevačkog samostana u Fojnici leži u znatnom broju njegovih unikata, objavljenih i neobjavljenih spisa, koji sve više privlače pozornost istraživača.
Mnoge poznate ličnosti koristile su se kako bibliotečkim fondom ovog samostana tako i njegovim arhivom, a to su: Ivan fra
Franjo Jukić, fra Bono Perišić, fra Ivo Vujičić, fra Mijo Batinić,
Ćiril Truhelka, Vladimir Ćorović, fra Julian Jelenić, Josip Matasović i ostali. Pored samostanskog i župnog arhiva, vrijednih
ostavština franjevaca, ovdje se čuva još oko 3.000 dokumenata
iz osmanskog perioda, koje je dr. Josip Matasović izdao u djelu
"Fojnička regesta" negdje u cijelosti, negdje u sažetku, prevedene na naš jezik ili latinski, kao i oko 150 spisa pisanih bosančicom u periodu od 1532. do 1783. godine. Najstariji pisani
dokument u samostanskom arhivu je čuvena Ahdnama iz
1463. godine, zatim bujrultija Skender-paše iz 1486. kao i neka
druga pisma i isprave. Ovdje je prezentiran samo dio manjeviše poznate arhivske građe o Fojnici, koja je neiscrpna i dosta
neistražena. Fojnica ima dugu i dobro poznatu tradiciju, a
dokumenti koje se čuvaju u samostanskom arhivu Fojnice i
Arhivu Bosne i Hercegovine svjedoče o bogatoj i raznovrsnoj
prošlosti ovoga mjesta.
Dan Zavoda Bakovići
Piše Marinela Marić
Nakon kraće stanke djelatnici, korisnici, suradnici i prijatelji Zavoda
Bakovići su se ponovno putem Biltena 2011. obratili široj društvenoj zajednici kako bi prezentirali nova dešavanja vezana za rad i život u Zavodu. Bilten 2011. predstavljen je 1.
ožujka 2011.g. povodom obilježavanja Dana Zavoda, na skromnom druženju djelatnika i umirovljenika Zavoda. Korisnici uključeni u glazbenorekreativnu radionicu pripremili su zabavni program na kojem
su gostovali članovi ritmičke sekcije KUD "Matija Gubec" Bakovići u vodstvu Tamare Bućo.
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
8. mart obilježen u
Zavodu Bakovići
Piše Marinela Marić
Kako bi u Zavodu obilježili Dan žena korisnici usluga Zavoda uključeni u radno-okupacionu radionicu tijekom veljače
Hasib Mušinbegović
marljivo su radili na izradi karanfila od krep papira. Izrađene
cvjetove su na Dan žena uručivali pripadnicama nježnijeg
spola. Upriličena je i zabava na kojoj su slavljenice imale priliku
sudjelovati u tomboli i osvojiti nešto od kozmetike koja uvijek
nađe prikladno mjesto u ženskim torbicama.
Kako je na isti dan bio i posljednji dan poklada organizirana
je i povorka mačkara koje su se, nakon obilaska bliže lokalne
sredine, pridružile i uljepšale zabavu. Sve je bilo popraćeno
lijepim i vedrim raspoloženjem, a naravno nisu izostale niti
tradicionalne pokladne krafne.
Srednjovjekovna nekropola
stećaka kod Otigošća
Piše Marjan Drmač
U Fojničkoj općini, kada se ide starim putem Deževice-Otigošće-Višnjica, oko dva kilometra istočno od sela Otigošće, između njiva zvanih Potkoci i Vrtače (kako su mi rekli mještani)
nalazi se šumarak promjera oko 100x100 m. U samom šumarku nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka koja, koliko mi
je poznato, u literaturi nije evidentirana. Na samoj nekropoli
prebrojao sam 25 stećaka, od toga 20 sandučara i 5 sljemenjaka. Većina je orijentirana Z-I, dok je nekolicina orijentirana S-J.
Moguće je da su stećci iz 15. stoljeća. Stećci su uglavnom oštećeni, prilično su potonuli u zemlju, a teren je dosta zarastao šumom i busjenjem.
Nekoliko stećaka je u relativno dobrom stanju, ali su obrasli
mahovinom, tako da se nije mogla vidjeti eventualna ornamentika ili natpisi. Pored same nekropole nalazi se petnaestak
muslimanskih nišana iz osmanskog perioda. To govori kako se
na samoj lokaciji, vjerovatno nastavio pratiti srednjovjekovni
kontinuitet sahranjivanja. Po konfiguraciji lokaliteta nazire se
još nadgrobnih spomenika, koji su pod zemljom ili se eventualno malo vide, tako da se o stvarnom broju spomenika može
samo nagađati.
BROJ 9
5
DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
Čovjek nije otok koji stoji sam za sebe,
čovjek je dio onoga što ga okružuje
Sa prvim proljetnim zraka sunca u nama se probudio i kola životni sok koji poput kofeinske bombe
udara u vene tjerajući nas na jedno veliko proljetno pospremanje.
I ove ćemo godine, kao i svake prethodne do
sada, u ovo doba započeti čišćenje i uređenje svojih dvorišta, prekopavajući bašte i cvjetnjake, te
iste pripremati za sijanje raznoraznim hortikulturama, radujući se sa osmjehom na licu prvom beharu na okopanim i obrezanim voćkama.
Piše Alen Cvjetković
A
li to nije tema naše današnje emisi-je,
kako bi to nekad rekli Nadreali-sti, mada
se blisko veže na gore izlo-ženo, ovdje je
znanja radi, riječ o nečemu što bi nas živo
moglo zanimati jer se tiče svih nas kao
pripadnika šire životne za-jednice.
Naime došlo je, (i krajnje je vrije-me), da
se nešto poduzme na estetskoreprezentativnom izgledu grada. Konačno, sa ovim proljećem dolazi do realizacije dugo iščekivanog i željenog nam uređenja našeg dragog i lijepog grada Fojnice. Kako je to bilo nekoć, prije rata, sjećaju se starije generacije s ponosom.
Ako niste primijetili, u međuvremenu
su se desile i neke značajne i vidne, za
pohvalu svakako, bitne promjene, a sve
zarad podizanja kvalitete kulture življenja kroz administrativno pružanje usluga građanima od strane općine kao javnog servisa građana.
6
Prvenstveno općina je zadobila novo
ruho preselivši se u novi/stari prostor
bivšeg hotela „Jezero“, prikazavši se kao
jedna od uglednijih i zavidnijih općina u
regiji, sa moderno opremljenim prostorijama i opremom, u skladu sa europskim principima i konceptima administrativnog servisiranja, pružanja usluga
pučanstvu, kroz kvalitetniji i profesionalniji odnos između djelatnika, službenika organa uprave i građana koji ove
usluge koriste.
U planu realizacije je akcija čišćenja i
uređenja grada s ciljem postizanja boljeg
estetsko – ambijentalnog dojma, koje zajednički provodi općinska služba uprave
zadužena za poslove komunalno/stambenog, prostorno/urbanističkog, građevinskog i ambijentalno/okolišnog sektora, na čemu radi tim odabranih službenika.
BROJ 9
Ova inicijativa se direktno uklapa u
strateški plan definiran u projektu za
razvoj općine Fojnica u periodu 2010. –
2015. godine. Riječ je o uređenju javnih
površina, i to: javnih zelenih površina uz
cestu u naseljima, uz stambene jedinice
(dvorišta zgrada), stambeno-poslovnih i
javnih objekata, parkova, drvoreda, travnjaka, cvijetnjaka, živice i žive ograde
obala rijeka i vodotoka, javnih prometnih površina, sportskih terena i sl.
29. ožujka 2011., na inicijativu i uz
podršku općinskog načelnika Salkana
Merdžanića, održan je sastanak AnaMarije Duno, predstavnice općinske uprave za stambeno-komunalne poslove,
Dragana Miličevića, vlasnika poduzeća
za uzgoj i proizvodnju bilja i ukrasnog
raslinja "Rasadnik o.r.", Abaza Nišića,
predstavnika JKP "Šćona", Semina Sudžuke, predstavnika Reumala i Aqua-
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
reumala i moje malenkosti. Na sastanku
su definirane smjernice, nacrt i način
realizacije, te mjere koje će se poduzeti
na realizaciji projekta uređenja i uzdizanja grada sa svrhom ostvarenja cilja koji
se na ovaj način želi postići.
Jedan od ne tako malih zadataka koje
je potrebno riješiti jeste akumulirani –
dugogodišnji postratni problem bespravnog zauzimanja javnih površina, posljedica odlaganja/smještaja ogrijevnog
i drugog materijala na zelenim i drugim
javnim površinama od strane stanovnika
stambenih cjelina i privatnih domaćinstava.
Uzrok treba tražiti u problemu kolektivnog zagrijavanja stambenih jedinica
užeg urbanog područja općine Fojnica,
proistekao nakon gašenja prijeratne toplane iz susjedne JPD "Šipad-Vranica", te
novonastali problem grijanja općenito.
Sve ovo rezultiralo je pojedinačnim
promijenjenim režimom korištenja
energenata (ogrijevnog materijala –
drvo i sl.) i nekontroliranim smještajem
istog na javne zelene, prometne i druge
površine na bespravan način u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim uredbama i propisima.
Postupanje koje je dovelo do svekolikog estetsko-ambijentalnog narušavanja
lica i naličja grada što je u koliziji sa planiranom strategijom u razvoju privrednih kapaciteta općine (npr. banjskorekreativni turizam i sl.)
Da bi se trenutne uzurpirane površine uskladile po važećim propisima, tj.
da bi se privele svojoj namjeni, zaradi
samog estetskog uzdizanja i uređenja
grada – te planiranog ambijentalnog usklađivanja prostora, prvenstveno oko
stambenih blokova, potrebno ih je osloboditi od ove zatečene ogrjevne materije, zatim izmjestiti ih kako bi smo ove i
ostale javne zelene površine vratili nji-
hovoj svrsi za koju služe.
Tako je na osmišljavanju zatraženo
stručno mišljenje te angažirano poduzeće za uzgoj i proizvodnju bilja i drugih
hortikultura "Rasadnik r.o." iz Kiseljaka
koje će predlagati ideje i izvoditi poslove
na postavljanju i održavanju zelenina,
onih dijelova javnih površina za koje direktno ne skrbe RC "Reumal", "Aquareumal d.o.o" ili JKP "Šćona".
O podizanju, održavanju i zaštiti javnog zelenila, postoje još uvijek važeći
zakonski propisi, općinske Odluke o
izgledu, uređenju i uzdizanju grada, još iz
80-ih.
Ograde dvorišta stambenih i drugih
objekata, skladišta i ekonomskih dvorišta organizacija koje se nalaze u užem
urbanom području Fojnica, njihovi vlasnici i korisnici dužni su održavati u urednom stanju i tehnički ispravno.
Ograde koje nisu uređene i tehnički
ispravne i svojim izgledom narušavaju
izgled i uređenje grada, organ uprave
nadležan za inspekcijske poslove naložit
će rješenjem da se urede i dovedu u tehnički ispravno stanje.
Zabranjeno je podizati ograde od bodljikave žice, kamena i drugog otpadnog
materijala u užem urbanom području
naselja Fojnica itd.
Trenutno su u tijeku sječa i čišćenje
niskog raslinja u bivšem pogonu "Vranice" poduzete na vlastitu incijativu bivših uposlenika ovog kolektiva. Isto tako
služba planira i izvodi rješenje uređivanja ulaza u grad. To se odnosi na dugogodišnju problematiku estetskog narušavanja izgleda stambene četvrti u ul. Novo
naselje i radi toga izmještanje zatečene
materije na predviđenu lokaciju unutar
garaža upotrebljive površine cca 750 m2
koje su izgrađene iza stambenih blokova,
sa planom za asfaltiranje i proširenje
trake od Bosanske ulice prema školi.
Predviđa se također čišćenje i uređenje
oko autobusnog kolodvora, ali ne i samog
kolodvora dok se ne riješi pitanje imovinsko/pravnih odnosa koje tek treba
biti sporazumno i idejno riješen u
budućnosti.
Ono što je zamjetno, te efektivno i
pozitivistički reflektirano u javnosti,
jeste činjenica da smo u svom poslovanju
u skorije vrijeme riješili pitanje javne
površine oko stambenih zgrada u Bosanskoj ulici 51/53 gdje je uklonjen i
izmješten ogrjevni i drugi materijal na za
to propisano mjesto, te je na kraju izvršeno i uklanjanje bespravno izgrađenog
objekta – garaže na istoj lokaciji koja je
svima bola oči.
Nudimo samo jedan primjer važećih
propisa koji imaju temporalnu vrijednost za samu problematiku svega gore
navedenog:
Član 63.
Zelene javne površine se podižu
prema projektu o podizanju i uređenju zelenih površina, a u skladu sa urbanističkim planom.
Održavanje zelenih površina obuhvata: opšti nadzor, njegu i obnovu
ukrasnog drveća, grmlja, ruža, površina zasađenoh cvijećem i travnim
površinama, održavanje i obnova puteva, objekata, instalacija i ostale opreme, čišćenje cjelokupne površine,
čuvanje od oštećenja i zaštitu od biljnih bolesti i štetočina.
Ukrasno drveće oko stambenih i
drugih objekata u društvenoj i privatnoj svojini ne smije se sjeći bez
odobrenja organa nadležnog za komunalne poslove.
Zabranjeno je: držanje zelenih površina oko zgrade u nečistom i neurednom stanju.
STR
FARE
Fojnica
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
BROJ 9
7
IZ SUSJEDSTVA
FOJNIČKAŠKRINJA
reševo je sa svojom okolinom još
od kasnog srednjeg vijeka poznato kao područje eksploatacije raznih rudača, mada su, bez imalo
sumnje, rudokopi raznih rudača, pa i željeznih, postojali i mnogo prije tog razdoblja. U srednjem vijeku daleko najviše
je zastupljena eksploatacija srebra, no,
već u prvim desetljećima 16. stoljeća, uslijed velikog priljeva srebra iz Novog svijeta, kreševski rudari se preorjentiraju
na eksploataciju željeza.
Eksploatacija željeza traje kroz cijelo
vrijeme turske vladavine, a kreševsko
gospodarstvo ne staje na eksploataciji,
nego usporedo radi i na obradi željeza.
Vrlo brzo cijelo Kreševo postaje jedna
velika kovačnica, pa ga neki nazivaju
"Bosanski Ruhr", a u malim kovačkim
pogonima izrađuju se konjske ploče,
čavli, brave, noževi, mlinovi za mljevenje
kave, male lovačke puške i drugo, pa čak,
u drugoj polovici 18. stoljeća, i tako precizne izrađevine kao što su ljekarske
sprave.
Do te razine razvoja obrade željeza
bez sumnje se ne bi stiglo bez visokog
stupnja stručne usavršenosti majstora
kovačkog zanata, što je, uz ostalo, rezultiralo i stvaranjem vještine potkivanja
jaja.
O zastupljenosti rudarstva i kovačije
kao glavnih grana gospodarstva govori i
podatak o velikom broju prezimena koja
su vjerojatno nastala po djelatnosti kojom se određeni domaćin bavio. Ta
prezimena su: Bakrač (Bakračić), Gvozdić, Kopčalija, Kovačević, Kujundžić, Majstor (Majstorović, Majstorušić), Olovčić,
Pločarević i Puškarić, a svi navedeni rodovi spominju se prije kraja 18. stoljeća.
Dolaskom austrougarske vlasti nastaju novi uvjeti: kad nova vlast podiže
prve moderne visoke peći u BiH, u Varešu (1891.) i Zenici (1893.), kovački zanat
u Kreševu, zbog nemogućnosti održanja
konkurentnosti s daleko suvremenijim
pogonima, postade neisplativ, a stanovništvo se poče iseljavati u druge rudarske i metalurške centre u BiH. Kovačnice
na prijelomu 19. i 20. stoljeća gotovo potpuno nestaju, ali austrougarska vlast –
da spasi gradić i zanat bar u mjeri koja je
dovoljna za goli opstanak – 1908. godine
formira kovačku zadrugu, koja će 1945.
godine prerasti u državno poduzeće
"Čelik".
Tako kovački zanat uspijeva opstati,
budući da se, uz "Čelik", često u kooperantskim odnosima, razvijaju i male pri-
K
8
Potkivanje jaja
u Kreševu
U tekstu se govori o stoljetnoj tradiciji potkivanja jaja u Kreševu, kao
i i uzrocima nastanka te tradicije,
te o tome što simboliziraju pojedini elementi zastupljeni u tradiciji.
Uspjeh u potkivanju jajeta nekad je
predstavljao potvrdu da je mladi
kovač naučio kovački zanat, a danas čini tek jedan segment tradicije vezane za taj zanat.
Piše Milo Jukić
BROJ 9
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
vatne kovačnice. Tako je do danas 'preživio' i segment potkivanja jajeta, mada
taj postupak danas zna svega nekoliko
pojedinaca, za razliku od nekadašnjeg
vremena kad su se – po predaji – potkivanje jajeta, na jedan način, kazano suvremenim rječnikom, predstavljalo "maturski rad" za stjecanje zvanja majstora.
Na jajetu se, najčešće na šoti (tupom
vrhu, za razliku od kljuna), pažljivo napravi mala rupa kroz koju se slamkom
potpuno izvuče sadržina. Potom se, u
ovisnosti od oblika i površine ljuske, napravi proračun, tako da se točno zna na
koji dio jajeta će potkovica ili više njih
legnuti, gdje će se nalaziti rupe kroz koje
će proći čavli, a gdje druge rupe, kroz
koje će svraćeni čavli izaći iz jajeta.
Prethodno se pripremi potkovica,
kao i drugi ukrasi koji se "zakivaju" na
jaje, te čavli, koji se također savijaju u
skladu s napravljenim proračunom, tako
da bez problema mogu proći kroz unutrašnjost jajeta i izbiti vani unutar potkovice ili s njenih vanjskih strana. Za sve
operacije potrebne da se jaje potkuje,
majstori imaju posebno napravljene
sitne alatke.
Zatim se potkovica i ukrasi postave,
čavli provuku kroz već probijene rupice i,
već u dobroj mjeri svraćeni, "pribiju" uz
jaje.
Naravno da za čitav ovaj posao majstor treba imati vrhunsku preciznost u
proračunu, kao i iznimno mnogo spretnosti i strpljivosti, jer i zbog najsitnije
greške ljuska puca.
Zašto svatko ne bi znao potkovati
jaje? Odgovor se krije ne samo u već navedenim osobinama majstora, nego i u
detaljima koje nijedan od njih neće javno
pokazati, a odnosi se na postupak
proračuna, te provlačenja već savijenih
čavala kroz jaje.
Nekad su majstori pravili male potkove od željeza, no, posljednjih desetljeća
one se, kao i čavli, te drugi ukrasi, uglavnom prave od olova, koje je mnogo pogodnije za obradu, čime je čitav proces
potkivanja jajeta olakšan.
Uz potkovice (jedna, dvije ili tri), na
jaja se u posljednje vrijeme "prikivaju" i
razni drugi ukrasi: državni, pokrajinski,
te grbovi sportskih klubova, udruženja i
sl., no, nikada sami, bez potkovice.
Kad je potkovano prvo jaje, teško je
dokučiti, no, nema sumnje da je ta vještina bila poznata i prisutna i u nekim
drugim sredinama, ne samo u Bosni,
nego i u Hercegovini, te u Slavoniji i VojOŽUJAK/TRAVANJ 2011.
vodini, gdje je priča o potkivanju jaja još
uvijek prisutna.
Narodna predaja koju pamte i najstariji stanovnici Kreševa kazuje nam da je
potkivanje jajeta, kako smo već naglasili,
predstavljalo poseban neformalni ispit
koji je, sam na sebi, provodio svaki momak koji je izučavao kovački zanat.
Ovdje treba naglasiti da se kovački,
kao i drugi zanati, do formiranja prvih
škola viših od osnovne, učio izravno u
radionicama, a naukovanje je trajalo i po
više godina, s time da nije postojalo jamstvo da će svaki onaj koji počne učiti
zanat doista i postati majstor.
Kako su kovački šegrti provodili ispit? Narodna predaja kaže da su, uz svakodnevno šegrtovanje u radionicama, uz
majstore, šegrti radili i samostalno, manje ili više, ovisno o stupnju do kojeg su
izučili zanat. Slobodno vrijeme šegrti su
koristili i za to da - uz pomoć majstora, a
potom i samostalno - pokušaju izvesti i
zahtjevnije majstorske operacije, među
koje je spadalo i potkivanje jajeta.
Kad bi se šegrt toliko usavršio da je
znao samostalno potkovati jaje, to bi –
ako je već svladao standardna kovačka
znanja – ujedno značilo da je završio kovački zanat. Potkovano jaje šegrt bi obično stavljao na prozor u prizemlju vlastite
kuće. Time bi svima koji prolaze stavljao
do znanja da je postao kovački majstor, a
to je ujedno bio i znak da je šegrt – sada
već majstor – sposoban za izdržavanje
obitelji. Narodna predaja također tvrdi
da se kovač koji nije znao potkovati jaje
teško mogao oženiti, jer je to značilo da
nema dovoljno umijeća i da svojim radom neće uspjeti izdržavati obitelj.
Naravno da potkivanje jaja nijednom
kovaču nije bila osnovna djelatnost, nego
su majstori potkivali jaja iz želje za dokazivanjem, uglavnom nakon radnog vremena.
Najjednostavnije objašnjenje želje da
se potkuje jaje, uz dokazivanje umijeća,
nalazi se u samim simbolima jajeta i
potkovice. Jaje je, naime, uvijek bilo simbol novog života (iz "mrtvog" jajeta rađa
se novi život) i preporoda, a potkovica je
simbol sreće.
Naravno, nužno je zaći malo dublje u
povijest ljudskog roda, kako bi se došlo
do razloga za takvo vjerovanje. Još u
mezolitu se, naime, središnje mjesto u
religiji daje riječnom kamenom oblutku
koji se smatra boravištem duša predaka,
a oblutak simbolizira i jaje iz kojeg se
rađa novo biće. Nije čudno što se za Uskrs
BROJ 9
pripremaju ukrašena jaja, jer i blagdan
Uskrsa i jaje simboliziraju periodičnu,
cikličnu obnovu prirode i života u njoj.
Danas se jaja šaraju i boje uglavnom
umjetnim bojama, no, nekada su se u tu
svrhu koristili isključivo prirodni materijali, a u Kreševu - uz razne biljke koje
"puštaju" boju - i prašina s kovačkog
nakovnja. Iz crnih jaja, iz nepoznate tmine, rađa se novi život.
Kad je u pitanju vjerovanje u potkovicu kao simbol sreće, treba spomenuti
vjerovanja u nekim starim religijama da
polukružni oblik stvara magijsku moć i
da može zaštititi od zla. Tako i mnogi
značajni objekti, nastali u raznim historijskim razdobljima, nisu slučajno građeni u formi potkovice (polukruga). Zna se
da su još u starom Rimu i Grčkoj potkovice bile postavljane iznad vrata ili na
zidove, jer se smatralo da donose sreću.
I sam kovač kroz povijest zauzima
značajno mjesto u kultu i religiji brojnih
naroda i narodnosnih skupina. Od davnina je kovač poštovan kao onaj koji
obrađuje ono što se vadi iz zemljine utrobe. Uz to je kovač gospodar vatre, a vatra
nastaje iz groma koji, opet, dolazi s neba.
Grom također pokazuje jakost i moć natprirodne sile i on je njeno oružje. Stoga
nije čudo što se u mnogim razdobljima i
kod mnogih naroda, čak i danas, mjesto u
koje udari grom smatra svetim. U
Lepenici, blizu Kreševa, do prije nekoliko
desetljeća bila je kod tamošnjih katolika
prisutna predaja da je duša osobe koju
ubije grom već samim time spašena. Kovač je iskovao i plug kojim ljudi obrađuju
zemlju i tako dobivaju plodove kojim se
prehranjuju. Tako kovač zauzima mjesto
posrednika između natprirodnih sila i
ljudi.
Jedan od najznačajnijih likova u
grčkoj mitologiji je Hefest, bog-kovač,
koji se zadržava u podzemlju, gdje se
nalaze rude od kojih se tali metal, a svojim kovačkim izrađevinama on veže druge bogove, od svoje majke Here, pa
nadalje. Slično je i u slavenskoj mitologiji
gdje Svarog, Dažbogov otac, ima ulogu
Hefesta. U Svarogovo vrijeme s neba su
pala kovačka kliješta kojima se kuje oružje, pa je on otac vatre i Sunca. I u baltičkoj predaji poštuje se devetero braće
kovača, gromovitih Perkuna, a u mnogim
narodima bila je prisutna predaja o tome
kako se lik kovača koji kuje nalazi na Mjesecu.
9
IZ STARIH VREMENA
FOJNIČKAŠKRINJA
to doba oživi Ilidža i Kiseljak od
Sarajlija. Na Ilidži puna obadva
hana, i onaj kod ćuprije i gornji
kod banje. Pjesma i smijeh svaki
bogovetni dan. Ne znaš ko je bješnji,
mlađi ili stariji. I sami poslužitelji hanski
da su po svijetu traženi veseliji i raspoloženiji ne bi se mogli naći. Ne zna se ko je
veću džumbuščija, da li Zaka aščija ili mehanski momak Jovo Prpa. Nedjeljom se
sastane na Ilidži samijeh kola po stotin i
više, a baška što dolaze samci na konjima. U vrbama kod ćuprije kikot i pjesma;
kolo se fata, a iz Željeznice, što odmah tu
teče, odgovara po koji krupniji žabji glas.
Na Kiseljaku je, čini mi se, još veselije.
Svi hanovi i Merhemićev i Hadži-Ristićev
i veliki Sjeranovićev i Malinin puni puncati svijeta. Pa se svijet nekako po vjeri
odijelio, u Merhemića hanu su Turci, u
Sjeranovićevu najviše Jahudije, a kršteni
svijet u ona dva.
Tamo gdje je i sada vrelo, oko njega
nije prije bilo ništa. Vrelo ograđeno lijepo
kamenom, a oko njega sofa povisoka i
natkrivena. Naokolo pukla gola ledina
puna rupa od poljskih miševa, samo što
su blizu vrela, nad samo Lepenicom podignute od pruća male, uzahne kolibe.
Znate, kad stane voda araisati, da se ima
gdje čovjek skloniti. Takve hladnjake bi
podigao sebi svaki imućniji čovjek; nije
skupo, za cvanciku para opletu Cigani.
Ranom zorom, dok je još magla, navali svijet na vodu. Prilaze vrelu i piju, pa
onda udri poljem gori-doli. Za malo, a na
kolibama velika navala; ne pazi se, koja je
čija, već ko prije ugrabi. Kad kome dođe
do gusta, a ne mogne unutra zbog drugoga, dođe i do ružnijeh riječi.
Tako to traje dokle dobro ne osvoji
sunce. Svak pije po svojoj pameti ili kako
ga je ko nasvjetov'o. Neko misli da je
bolje više piti, pa k'o da se s kim nadurava, pije po 10-15 oka na dan. Bezbeli da
ga voda istruže i oslabi, da se jedva miče
od zafluka. Nekoga obori i na postelju, pa
se poslije jedva oporavi toliko, da može
ugrabiti i otići natrag kući. Ode gori nego
što je došao. Prost svijet, pa se ne zna ni
vladati na liječenju. Siromašnije jahudinske familije provedu sve vrijeme hraneći
se kiselijem i sirovijem krastavicama i
bostanom, pa kad koga uhvati groznica
veli da mu ne araiše kiseljak.
Imućnije gazde sarajevske, koje dođu
najviše porad teferiča, vladaju se drukčije. Tu se izbiraju jela, koja će se jesti: pečeni janjci, kajmaci, dobri sirovi, kiseljačke bijele pogače. Pa što se tu šali, smije,
veseli i pjeva! I uvijek se nađe mali
U
10
PRIČA PREUZETA IZ „SARAJEVSKOG LISTA“ 1908. GODINA, BROJ 51
AUTOR NEPOZNAT
Gazda Gavro na Kiseljaku
Bila dobra vremena, pa i svijetu bilo do veselja i šale. A nije k'o danas, bir
se rodiš, rodila ti se i briga s tobom, pa te ne ostavlja, dok ti motika ne
kucne viš glave. Kakva su teška vremena nastala nije ni čudo što i današnja djeca i hodaju i vladaju se k'o starci. Prijašnjega vakta, borme nije bilo
vako. Kad se radilo, baš se radilo da se nije mogla dići glava od posla. Ali je
taj rad i teret bio nekako sladak, jer je donosio veliku fajdu i berićet, pa je
lakše bilo podnijeti ono vrijeme nerada kada nastane u čaršiji ćesatluk. To
doba je mrtva sezona, doba velikijeh vrućina i djetinjega školskoga raspusta, vrijeme kada čovjek strahuje da ne razglavi vilice od mnogoga
zijevanja. Švabe to zovu sezonom kiselijeh krastavica, a mi bi baš mogli
reći doba velikoga ćesatluka.
Priredila Sandra Biletić
krivovrati Daut svirač sa svojim ćemanetom. Šta fali, što ćemane škripi k'o seljačka volovska kola. A kada se nasite svakidanjega običnoga provodiva, onda se
prave teferiči u okolini. Danas kod Đorđa
na Fojničkoj ćupriji, sjutra na Ploči kod
Odovićeva hana ili kod hana na Kreševskoj Rijeci, gdje voda okreće ražanj.
U svakom veselju, na svakom teferiču
glavni su njih dvojica, gazda Gavro i
gazda Mića. Desili se ljudi od sebe veliki
veseljaci i džumbušćije, mrtva bi nasmijali! Po neki put kada se vesele dugo u
noć, pa ih uzme šemprc, ispane Mića na
dvor, pa se klepne uz bedra rukama i
kukurijekne, da se i orozi uzbune, pa mu
stanu odgovarati.
Mića je omalešan čovjek, mršav i povelika kukasta nosa. Na šalu vazda gotov,
BROJ 9
k'o baba na kahar. Gavro je čovjek visoka
rasta, crnomanjast i velikijeh crnijeh
brka. Bogat i pametan trgovac. Trgovačkijem poslom prošao je sva veća mjesta
po Urumenliji, Bugarluku i Srbiji; išao je
često u Beč i Lipisku. Kada on razveže
pričati o svome putovanju ostavio bi čovjek najpreči posao, pa ga slušao. A pričao
je često, pa bi znao pričanje osladiti i šaljivijem događajima sa svoga putovanja.
Tako jednom veli, putovao on kroz
Austriju, kroz Njemačku li željeznicom.
Pa se, veli, napunio vagon. On rad da se
malo razrahatleniše, ali ne može od svijeta. Onda on, veli, potegne svoju tutunkesu, pa napun lulu, pa kad je donekle
pušio on zavara oči putnicima i istrese
koku iz lule u jedan budžak. Uhvatio se
dim od koke, sve grize za oči, a kolje za
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
grlo. O, to se kiše, to kašlje, da kraja
nema! Viču Švabe na njega, ali on hič ni
abera. Učinio se da ne razumije, a boš, sve
razumije. Kad na prvoj štaciji, čim pisnu
mašina, sve potrča na vrata. Zagalamiše,
nešto smrnđaše s kondukterom, pa svi
pređoše u drugi vagon.
Drugi put opet, eli, putovao on sam sa
jednijem Švabom željeznicom. Švabo rad
da se razgovara, a gazda Gavro nešto nehoran. Nadovezao se Švabo, pa ne prestaje i najposlije okupi ga pitati koji jezik
razumije. „Šprekenzi tajč?“ pita Švabo, a
Gavro odmahuje glavom da ne zna. Švabo
opet: „Francuziš?“, opet ništa. I tako još
za nekoliko jezika. Kada na svako pitanje
Gavro odmahnu glavom da ne zna, Švabo
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
će: „Bâ, dumer Turk.“ „A meni nešto učmetiše,“ veli gazda Gavro, „pa ću njemu:
Šprekenzi serbiš?“. Sad Švabo odmahuje
glavom. „Turkiš?“ Odmahuje. „Grikiš?“
Odmahuje. „I tako još nekoliko istočnih
jezika koje je Gavro znao i ne znao. „Sada
se,“ veli, „ja ispriječim, pa ću njemu: Bâ, a
on se nasmije pa meni: Kabens rekt.“
Eto ta su dvojica, Mića i Gavro bili na
Kiseljaku kolovođe svakome veselju.
Kada im po neki put ne bi baš ništa smiješno palo na um, oni bi se sastali sami
među se razgovarati nekakvim jezikom,
koji niko nije razumio. Oni su kazivali da
je kineski, a boš!
Jedne godine desio se u Kiseljaku nekakav stranac. Kazivao se da je doktor
BROJ 9
čak iz Danske. Tako jednom desio se i
doktor u društvu, kada su Gavro i Mića
razgovarali „kineski,“ pa će upitati nekoga, kako ono njih dva govore. Onaj se
trefio isto šaljivčina, pa će doktoru: „Bogme kineski.“ Čudi se doktor, te će njima
dvojici, da ih pita kako su naučili. Razvezli oni lagati, kako su ne znam kad
trgovinom išli čak u Kinesku i šta ti ja
znam. Pa eto tako naučili. Ne znaju, vele,
baš dobro, ali poprilično. Čudi se doktor,
ne može se načuditi. Skolesa on njih, da
oni njega štogod nauče. Oni se zagledaju i
odgovore da hoće.
Otrči ti moj doktor s te stope u svoju
sobu i eto ti ga gdje nosi ćageta i plajvaz.
On pita, a oni kazuju. Piši, piši, napiše
doktor pun puncat tabak. Sjutri dan nem
doktora za dugo iz svoje sobe. Neki, koji
su prolazili dockan pokraj hana kazivali
su, kako su vidjeli svijeću u doktorovoj
sobi do neko doba noći.
Kada se već svijet vratio s vrela i sunce odskočilo ugleda Gavro doktora; oz
bor eto ga pravo njemu. Pruža ruku i nešto mrnđa, a Gavro njemu odgovara:
„Ašamapa kroto.“ Tobož rekao mu „Bog ti
pomog'o.“ Doktor se malo trgne, ali se
povrati pa stane pitati „kineski“, a Gavro
odgovarati. Doktor odmahuje glavom i
upita Gavru, kako je to da mu ne odgovara onako, kako mu je jučer kazivao.
Gavro se našao u čudu, nije mislio da će
doktor primiti za ozbiljno, pa mu stane
petljati, kako je kineski jezik bogat, pa se
jedna stvar može kazivati na više načina.
Još dva tri pitanja i doktor viđe šta je: da
su ga prevarili. Neko se vrijeme ljutio, ali
k'o pametan čovjek vidio da je šala, pa se
i on sa njima zajedno poslije smijao svome učenju „kineskog“ jezika.
11
INTERVIEW
FOJNIČKAŠKRINJA
Fojnička škrinja: Nakon dugo vremena
ponovo ste u BiH. Već neko vrijeme boravite u Fojnici. Kojim povodom ste tu?
Stojaković: Trenutno imam problema sa
nogama, sa živcem koji se zove peroneus,
tako da mi stopala padaju. Desila mi se
nezgoda u Japanu prije zemljotresa. Prošle godine sam pala na sceni na jednom
koncertu i povrijedila se. Karlica je malo
počela da se šeta kako je njoj volja. Sređivali su me jogisti, alternativci, išla sam i u
klinike. Prije mjesec dana u Japanu se desio katastrofalni zemljotres. Nakon toga
odlučila sam da se liječim ovdje u Fojnici i
hvala svima što ste me prihvatili.
Fojnička škrinja: Kako vam se svidjela
Fojnica?
Stojaković: Predivna je. Pjevala sam ovdje još nekad davno. Bilo nas je nekoliko.
Tada sam se predivno osjećala. Sada, ovaj
kolektiv koji vidim ovdje, svi su jako ljubazni i toliko je u Fojnici ostalo duše. Svi
su kao jedna familija, tako da se svima
zahvaljujem.
JADRANKA STOJAKOVIĆ
Zemljotres u Japanu
bio je za mene je jedno od
najgorih iskustava u životu
Bosanskohercegovačka kantautorica i pjevačica Jadranka Stojaković, nakon 23 godine života u Japanu, definitivno se vratila se u Bosnu i
Hercegovinu. Mnogi je pamte kao autoricu brojnih urbanih šansona i
šlagera iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina. Sa Japanom će
povremeno ostvarivati vezu na profesionalnom planu. Početkom travnja
iz Japana je stigla na odmor i rehabilitaciju u Fojnicu. U intervju za
Fojničku škrinju govori o životu u Japanu, glazbenom stvaralaštvu, kao i
zemljotresu koji je tamo doživjela.
Piše Ivan Katavić
Fojnička škrinja: Da li je ovo vaš definitivni povratak u BiH?
Stojaković: Jeste. Mislim da sve dok se ne
izliječim, neću putovati i ići na dalek put.
Tako sam se dogovorila sa svojim poslodavcima, saradnicima i muzičarima u
Japanu. I oni su sad u teškoj situaciji jer
nema posla. Ja bih željela da ovdje u BiH
nešto doprinesem za pomoć Japanu, da
napravim neke koncerte. Nekidan je bila
jedna televizijska emisija posvećena Japanu, tako da sam, uz mnoge goste, dala
neki svoj doprinos zemlji kojoj sada
stvarno treba pomoć. Svaki dan pratim
na televiziji šta se dešava i svo vrijeme
sam u kontaktu preko skypa sa svojim
saradnicima da vidim kakva je situacija i
kako su oni.
Fojnička škrinja: Ovih dana u Sarajevu se
govori o jednoj kampanji da vam se dodijeli novi stan jer ste stan koji ste imali
prije rata izgubili?
Stojaković: Da. Meni je jadnoj na neki način sve to dosta dosadilo ponavljati i boriti se. Ne znam više šta bih rekla. U vrijeme dok još BiH nije imala još oformljenu ambasadu u Japanu trebalo je predati zahtjev za povrat stana. Kasnije sam
čekala pasoš, jer su Japanci priznali BiH
negdje 1998. godine. Kada sam dobila
pasoš, pojavila sam se u BiH negdje oko
2000. godine. Obraćala sam se svima, pa
čak i pisala pisma. Međutim, neko je ušao
u moja stan. Poslije ga je preprodao, kažu
dva do tri puta. U svakom slučaju željela
12
sam se vratiti i ranije. Na taj način sam
željela ovo iskustvo koje imam podijeliti
sa mojim prijateljima, na svom jeziku.
Teško je živjeti u tuđem svijetu 23 godine. Sem toga, to je druga kultura, nešto
različito od svih kultura na ovom svijetu
koje ja po mrvicu poznajem, jer sam dosta obišla zahvaljujući muzici. Bilo je puno stresa. Ja sam se htjela odmaći od
Japana. Uspostavila sam taj neki kulturni
BROJ 9
most između Japana i BiH. Propagirala
sam bh. kulturu i umjetnost u Japanu, a
njihovu kulturu sam predstavljala u BiH.
Meni je sve izgledalo kao da sam se trebala vratiti i ranije, nakon čega bih nastavila sa kulturnom razmjenom. S tim da
napravim za sebe neko sigurnije mjesto,
da se jednog dana posvetim i jednom i
drugom kako treba, i da nekom pokažem
šta sam sve naučila u tom Japanu.
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
Fojnička škrinja: Bosna i Hercegovina je
danas poprilično neuređena država. Jako
je puno problema. Da li će vam se, možda,
biti teško naviknuti na ovaj sitem s obzirom da ste vi ovu državu napustili još
davne 1988. godine?
Stojaković: Svaki sistem ima neke svoje
probleme, zavisno od onoga šta je bilo u
historiji. Dok sam boravila u Japanu, imala sam osjećaj prije rata da se sve to može
izvesti na način Čehoslovačke. Međutim,
mi nismo imali ni iskustva kako sve to
preći iz nečega u nešto. Niti smo imali
pripreme, niti se iko educirao u tom
smjeru, tako da je jako teško govoriti o
tome. Ja politički i nisam baš nešto potkovana. Normalno da pratim ne samo što
se kod nas dešava nego po cijelom svijetu. Nisam isključivi artista koga baš ništa
ne interesuje u ovom svijetu. Žao mi je
što se to dešava i što se ne mogu međusobno dogovoriti razni ljudi. Mislim da se
to može urediti na mnogo ljepši i civilizovaniji način. Imam osjećaja da imamo
toliko potencijala, bez obzira što su toliki
ljudi napustili ovu zemlju. Ali, ima puno
mladih koji imaju i znanje i pamet da sve
ovo poprave i da bude neki bolji balans.
Fojnička škrinja: Da se malo vratimo na
katastrofalni zemljotres u Japanu. Vi ste
bili tamo. Kako je to uticalo na vas?
Stojaković: Ja sam jedan zemljotres doživjela u Banjaluci. Tada sam u Banjaluci
bila u prolazu. Vraćala sam se sa neke
truneje. Samo znam da mi je to ostalo
dosta šokantno. Pamtila sam dugo taj
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
osjećaj. Nakon toga dođem u Japan prvi
put 1984. godine, nakon Olimpijade kada su Japanci ponijeli moju ploču. Ja
dolazim u Japan prvi put, oduševljena što
ću ga vidjeti. I poslije prijema prve večeri, svi su normalno sjedjeli, počele su
čaše letati po stolu - i ja sam već bila ispod stola. Oni se iznenadiše, kažu mi: „Ne
brinite. Ono što treba da se desi, desit će
se u ovih 20 godina“, u što ja nisam vjerovala. Svih tih godina dešavali su se mali
zemljotresi. Ja samo znam da je najneugodniji osjećaj kad ste nemoćni. Međutim, ovaj zemljotres, to je za mene bilo
nešto potmulo, nešto što vas stvarno
upućuje da će se desiti nešto grozno. Bilo
je stvarno očajno. Činilo se da je sudnji
dan. Preko puta moje zgrade, to stalno
prepričavam svima, dvije zgrade su se
definitivno tukle i taj zvuk nikad neću zaboraviti - to cviljenje konstrukcije. Ja ne
znam da li sam išta tako panično doživjela.
Fojnička škrinja: Malo ćemo o vašem glazbenom stvaralavštvu. Kada možemo očekivati neki vaš novi materijal za domaću
publiku?
Stojaković: Prije dvije godine snimili smo
novi CD, koji nije mogao izaći zbog mog
zdravstvenog stanja. Ljudi me strpljivo
čekaju. U Croatia Records u Zagrebu album će biti realiziran najvjerovatnije
idućeg mjeseca. Muzičari koji su me pratili na tom albumu su iz Rovinja. Što se
tiče mojih nastupa, kada sam se vratila u
BiH, bila sam optmistična, pa sam obećaBROJ 9
la jedan koncert u sklopu manifestacije
„Dani Sarajeva u Beogradu“. Ja se nadam
da ću do tada biti sposobna da taj koncert
odradim. Sada dobro napredujem u Fojnici što se tiče zdravlja. Važno je samo da
sjednem na scenu, da uzmem gitaru i da
imam dobre muzičare iza sebe. Ja mislim
da ćemo to uspjeti uraditi.
Fojnička škrinja: Kada možemo očekivati
koncert u Sarajevu, vašem gradu?
Stojaković: U Sarajevu će biti koncert krajem maja. Zvao me je Damir Imamović da,
ako je moguće, zajedno napravimo koncert. U svakom slučaju, do 20. maja znat
ću da li ću biti sposobna i za taj nastup.
Fojnička škrinja: Da li ste u ovim godinama izbivanja pratili glazbenu scenu u
BiH?
Stojaković: Ne znam, stalno su mi slali
spotove sa You tuba. Dinu Merlina pratim, on je još uvijek neumoran i dosta
dobro radi. Moji dragi prijatelji slali su
mi, više iz neke šaljive namjere, spotove
turbo folk muzike. Ne mogu sada da se
sjetim svih imena. Mislim da ima jako
puno dobrih grupa. Čula sam za bend
Letu štuke i Dubioza kolektiv. Sva ta mlada raja - svaka im čast!
Fojnička škrinja: Najtoplije zahvaljujemo
na druženju i razgovoru. Želimo vam što
brže i uspješnije liječenje i oporavak,
kako bi ste bili u potpunosti spremni za
Vaš sarajevki koncert 20. svibnja.
13
PUTOVANJE U MJESTU
FOJNICAtrans
FOJNIČKAŠKRINJA
V
rijeme je za novi izlet u fojnička bla-ga.
Put će biti kratak, svega 15-ak minuta
v ožnje po tvrdom i usponi-tom
makadamu do najljepšeg vidikovca u
Fojnici! Nakon što se nađete na Alaupovci, skrenite put Bakovića. Prvi most
sa lijeve strane vodi vas u naselje Drin,
gdje skrećete desno pod kutom od 90°
čim se spustite sa mosta. Poslije toga
samo pustite da vas put dovede na mjesto koje ćete odmah prepoznati.
Moj brat i ja smo odabrali rano jutro.
Proljetna se izmaglica dizala lijeno i time
najavljivala sunčan dan. Danas bi se oni
veći pupoljci lako mogli pretvoriti u
krhke listiće koji će nam već sutra promijeniti percepciju života. Ovaj je jutarnji
izlet poput malog priručnika za spavače.
Ne stižemo jedno drugom prepričati
snove od prošle noći i već se nalazimo
pred pitomijim predjelima, nestvarnim,
u sred šume. Tu, gdje budni sanjamo.
Ispod puta je nepregledni voćnjak. Na
stablima se još nađe poneka neobrana
šljiva što je preživjela prebogat urod i
britku zimu. Na jednoj od grana iznenađeno nam u kadar ulazi ogromna ptičurina sa nevjerojatnim položajem tijela
koji se protivi gravitaciji. Ne stižem iščupati fotoaparat iz ruksaka dok mi brat
priča kako jastreb lovi miša... Ipak smo ga
uplašili pa odlijeće bez ulova. Ja ostajem
bez fotke. Ali, kako se okrenem, fotografija čeka na mene. Na imanju dobrih ljudi
koji su za putnike namjernike pripravili
veeeeliki stol sa posve zaokruženim pogledom na Fojnicu. Šakina stijena! Toponim je novije povijesti, još nagađam kako
se to mjesto nekada davno moglo zvati.
14
Priručnik
za spavače
Piše Suzana Lovrić
Pomalo se teško snaći u prvi tren.
Prepoznajem detalje. Crkva, džamija, hotel, nogometni teren, škole, kino, moja
kuća... Ali krvotok ulica je toliko čudan da
na momente i nisam sigurna jesam li nad
Fojnicom. Gledam te žile i čudim se brzini
sa kojom život protiče njima. Zamišljala
sam je kasabom iz Zijinih priča nad čijim
krovovima se miješa masnoća sagorenog
drveta i čaršijskih tračeva. A pogledaj kako je lijepa! From The Morning pjeva Nick
Drake. Sjena miče polako svoju šapu sa
naselja koja stoje ravno ispod nas. Odmičem se jednim korakom od želje za
letenjem. Proplanci se ljube sa suncem i
grad izranja bijel i čist. Na padini na-
BROJ 9
spram kuće za tehnički pregled vozila
svjetlost putuje jako brzo. Valjda zato što
nam je to zapravo blizu, svega 500 m
zračne distance. Otkriva nam malo stado
ovaca koje se sa ove udaljenosti čine kao
bijele bube razuzdane u nečijoj kovrčavoj kosi. Vojska ljudi izlazi iz svojih domova. Jedni kreću put tržnice, drugi odmah nestaju u svojim automobilima.
Ponašaju se kao dio video igrice čiji je
background strma, terasasta planina sa
sraslim stablima breza i borova. Ti obrisi
stabala, nečim naslućeni, trepere nad
prilikama naših života. Ne mogu se prepoznati iz tih krivudavih ulica. Potrebno
je doći ovdje i sve sagledati nekako iznad
svakodnevne pomirenosti.
Zrak je i hladan i pitom. Razbuđuje
nas brže od bilo kakve kave. Krećemo u
obilazak ranča. Ptice nas prate kaotičnim
buđenjem. Razgovor ljudi je suvišan. U
trenutku kada se ptice zabave doručkom
slušamo rosu što se otkida sa grana i
strmoglavljuje u obližnji potok. On raste i
buči sve jače.
Vraćamo se na vidikovac, Šakinu stijenu. Ljudi su još uvijek daleko. Fojnica je
u suncu, i od njenih kockastih zidova, pobacanih u završenu domino igru, odbija
se bijela, srebrna svjetlost, prejaka.
Tu, gdje dvoje ljudi sjeda za stol namjenjen velikom društvu, otvara se toliko pukotina. Šaljem poziv da se suočite
sa svojom... Približite se nebu, modrom i
bez oblaka, bez straha dođite, sresti sebe,
svoje novo jutro.
I ponesite ostatke svojih snova i svo
smeće sa sobom. Vaše je. Bez straha ga
ponesite.
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
DRUŠTVA I UDRUGE
FOJNIČKAŠKRINJA
HRVATSKO LOVAČKO DRUŠTVO
"VEPAR" FOJNICA
H
rvatsko lovačko društvo "Vepar" Fojnica
osnovano je već u Ijeto 1994. godine, kada
je sazvana prva izborna skupština ovog
lovačkog društva. Tijekom 1994. godine
izvršen je ustroj - popis lovaca članova LD
Vepar, a isto je do konca 1994. godine
brojalo oko 120 članova, koliko i sada broji,
a kroz matičnu evidenciju LD "Vepar" do
sada je evidentirano oko 250 lovaca. Neki
su umrli, pojedini su se razlo-vili, nekolicina
je prešla u članstvo drugih LD, a jedan dio
se razišao širom Europe i dalje, te su
prestaii sa izmirivanjem svojih obveza
prema društvu.
Za prvog predsjednika LD izabran je
Drago Šimunić, a za članove Upravnog odbora Zdeno Jukić, Mato Bošnjak, Ljubo
Oroz, Pero Bošnjak, Nikica Mijić i dr. Tijekom ovih godina u vođenju LD sudjelovao
je veći broj članova. U vođenju društva
dužnost predsjednika obnašali su: Drago
Šimunić, Ivica Knežević, Ljubo Oroz, a od
prošle godine na čelu LD je ponovno Drago
Šimunić. Trenutno LD predvode: Drago
Šimunić, Ljubo Oroz, Zoran Oroz, Nikica
Miletić, Drago Miletić, Nikica Mijić, Ivo
Vrebac, Željko Oroz, llija Oroz, Vlatko Puljić,
Juro Čuturić i dr.
Teško je i nezahvalno u ovim teškim
vremenima biti na čelu bilo kakve udruge, a
pogotovo lovačke, jer mnoge stvari u lovOŽUJAK/TRAVANJ 2011.
stvu, i drugim sferama života nisu konkretno regulirane, niti se sprovode. Svima
je poznato da su u lovstvu kako na županijskom, tako i na federalnom nivou
osnovna pitanja nerazriješena, ne zna se
tko, kako i kojim lovištima gospodari, mnoge se aktivnosti preklapaju na istim
terenima tako da je izuzetno teško gospodariti sadašnjim načinom i praksom.
Osnovne aktivnosti članstva LD "Vepar"
Fojnica u lovištu su: zaštita prirode i divljači, čuvanje i prehrana divljači, izgradnja
solila, zasijavanje žitarica za prehranu divljači, izrada visokih čeka za lov divljači,
uništavanje štetočina itd.
Može se pomenuti da je u lovištu izgrađeno nekoliko lovačkih nadstrešica, jedna
lovačka koliba, a u tijeku su pripreme za
BROJ 9
izgradnju lovačkog doma koji je nužan za
funkcioniranje udruge.
Planirano je u ovoj lovnoj sezoni u
lovište unijeti 200 kg kamene soli za srneću
divljač, 1500 kg kukuruza za dodatnu prehranu divlje svinje, a već su zasijane tri parcele adekvatnim žitaricama za dodatnu
prehranu i zadržavanje divljači u određenim revirima. Po potrebi i procjeni aktivirat
će se hranilišta za medvjede.
U lovištu je evidentna konstantna nazočnost predatora, tako da lovačka društva
"Vepar" i "Divokoza" koordinirano prate i
kontroliraju brojno stanje vukova, koji često počine velike štete na srnećoj divljači,
posebice za vrijeme duboka shijega.
Najbrojnije vrste divljači ovog tipično
brdsko-planinskog lovišta su: divlja svinja,
srneća divljač, medvjed, vuk, zec, jazavac,
veliki tetrijeb i Iještarka, a do unazad dvadesetak godina u našem je lovištu u solidnom broju bila prisutna i divokoza.
Prethodnih godina, a pogotovo prije
rata, često su se u lovištu općine Fojnica
odstrjeljivali medvjedi visoke trofejne vrijednosti, što se može reći i za ostale vrste
divljači (divlja svinja, srndać, divokoza,
veliki tetrijeb i vuk).
Fojničko lovište je staro stanište divokoze i velikog tetrijeba, velika je šteta što su
ove vrste divljači visokog lova istrijebljene
ili su na rubu istrijebljenja, nužno je što
prije unijeti divokoze u poznata staništa
kako bi navedena vrsta i dalje krasila obronke Vranice.
Lovačko društvo "Vepar" Fojnica ima
dobru suradnju sa LD "Divokoza" Fojnica,
na planu zajedničkog gospodarenja lovištem na području općine Fojnica, uz suglasnost i koordinaciju nadležnog županijskog ministarstva. Također LD "Vepar"
ima dobru suradnju sa ostalim susjednim
LD, kao i sa sportskim udrugama, ekolozima itd. Uspostavili smo kontakte sa
Hrvatskim lovačkim savezom, a ponuđena
nam je i adekvatna pomoć u lovstvu i
drugim oblastima.
Na području općine Fojnica izgrađena
su dva sportsko-rekreacijska centra:
Brusnica i Prokoško jezero, što daje još veću
turističko-rekreacijsku važnost ovom prostoru.
Lovačko društvo "Vepar" Fojnica ima
svoje ciljeve i planove, velika bi šteta bila ne
povesti računa o ovakvom lovištu i bogatstvu koje nam nudi priroda na području
naše općine, a nužno je više brige, rada i
razumijevanja da bi se došlo do pravih
rezultata i uspjeha u lovstvu.
15
PREDSTAVLJAMO
FOJNIČKAŠKRINJA
fojnički Eric Clapton
Fojničanin Josip Vukoja jedan je od najpoznatijih gitarista s prostora Središnje Bosne, a i šire. Frontmen je benda Posebna vožnja
koji postoji već 13 godina. Prvu gitaru dobio je sa 12 godina, a već
sa 16 ulazi u profesionalne vode. Iza njega je do sada najmanje
tisuću odsviranih koncerata po cijeloj Bosni i Hercegovini. Više od
šest godina uspješno se bavi i produciranjem u svom vlastitom
studiju u Fojnici. U ovom studiju nastali su mnogi albumi poznatih i
manje poznatih izvođača. U intervjuu za Fojničku škrinju Josip Vukoja govori o svojim počecima te o dosadašnjem i budućem radu
na polju glazbe, njegove najveće ljubavi.
Piše Ivan Katavić
Fojnička škrinja: Dugo vremena se baviš
glazbom. Od koga si naslijedio talent?
Vukoja: U principu u mojoj kući se pjevalo i sviralo otkako znam za sebe. Obje
sestre sviraju. Starija sestra Helena
odlično svira harmoniku i pjeva. Pokojni
stric je svirao harmoniku. Ja sam prvi u
obitelji koji se profesionalno bavi ovim
poslom i koji živi od toga.
znači, u prosjeku oko sto koncerata godišnje. Prije toga sam svirao u bendu
Kratki spoj. Tu su uz mene i Cvrleta
svirali još Vlado Kapetanović i Campo
koji je bio vokal. Bend je nastao neposredno nakon rata i postojao je oko dvije
godine. Kada sam otišao studirati u Mostar, zajedno sa Cvrletom i još nekim
momcima, nastao je bend Posebna vožnja. Otada se ništa više nije mijenjalo. Ja i
ne znam nijedan bend da se ovoliko održao bez personalnih promjena.
Fojnička škrinja: Ljudi te najviše poznaju
po bendu Posebna vožnja. Koliko dugo
bend postoji i koliko ste do sada koncerata odsvirali?
Fojnička škrinja: Koliko se u današnje vrijeme teško baviti glazbom?
Vukoja: Bend postoji oko 13 godina u
ovoj postavi: Petrik, Cvrle, Dare i ja. Bile
su neke izmjene kada je Dare bio odsutan. Tada su oko dvije godine svirali drugi bubnjari. Svirki je bilo preko tisuću,
Vukoja: Kao i svakim drugim poslom.
Ovaj posao nije ništa drukčiji nego bilo
koji drugi. Ja sam sretan da mogu živjeti
od svog rada. Posla ima. Samo kao i u
svemu drugom, ljudi imaju predrasude o
16
BROJ 9
ovom poslu. Nije lako to raditi, ali je lakše
nego u rudniku. Puno je odricanja, vježbe, treninga, pripreme. Teško je. Ali nemam se pravo žaliti. Kako je drugim
ljudima, meni je super!
Fojnička škrinja: U Fojnici si otvorio glazbeni studio. Kako i kada je nastala ta
ideja?
Vukoja: Dugo sam vremena bio aktivan
kao studijski gitarista, praktično od svoje
19. godine. Svirao sam gitaru na više od
500 pjesama raznih popularnih i manje
popularnih pjevača. Radio sam dvije
godine kod Igora Kasapovića u Zenici
kao asistent, gitarist i pomoćnik producenta. Kada je uvedena kompjuterizacija,
počeo sam taj posao raditi kući. Danas taj
posao možeš raditi bilo gdje, nisu potrebni miks pultovi. Mislio sam da će to
biti samo za moje potrebe, međutim,
posla je bilo sve više i više. Sad je to postao moj pravi dnevni posao, koji nekada
radim i po 14 sati na dan. Samostalan
sam od 2004. godine. Surađivao sam sa
dosta ljudi iz BiH i Hrvatske. Teško je
pobrojati sva imena. Radio sam sa Matom Bulićem, Žerom iz Crvene jabuke,
Mijom Martinom, Lily, zatim sa pjevačima narodne muzike. Radio sam i filmsku
glazbu za jedan australijski dokumentarni film. Dosta radim i sa izvođačima duhovne glazbe. Radujem se da se duhovna
glazba prezentira na moderan način i
drago mi je da su ti izvođači postali otvoreni za takvu suradnju. Radio sam sa
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
našim framašima iz Fojnice, bendovima
iz Orašja, Uskoplja, Mostara. Trenutno
radim sa bendom Antonio iz Sarajeva.
Fojnička škrinja: Da li postoji neki grad u
BiH u kojem posebno voliš svirati i gdje
te publika posebno prihvaća?
Vukoja: U principu nema. Što sam stariji,
volim svirati gdje mi je bliže, da više ne
moram putovati u, recimo, Veliku Kladušu. Volim svirati u Središnjoj Bosni. U
Fojnici volim svirati, iako tu ne sviram
često, također u Kiseljaku, Novom Travniku, Mostaru. Bend Posebna vožnja je
jako pošten bend. Gdje god dođemo,
sviramo od tri do četiri sata. Ljudi na to
lijepo reagiraju i vrate dobru energiju. Mi
smo pravi radnički bend.
Fojnička škrinja: Album prvijenac sa naslovnom pjesmom „Disko kralj“ je izašao
prije devet godina. Kada možemo očekivati novi album?
Vukoja: Nadam se da ćemo do kraja ove
godine izbaciti album. Pedeset pjesama
je spremno. Album je najlakše snimiti,
međutim, teško mi pada ono što dolazi
poslije, a to je promocija koja oduzma
puno vremena. Moram priznati da smo
bili poprilično nemarni na tom planu.
Publika dugo čeka novi album. Do nas je!
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
Fojnička škrinja: Koju glazbu slušaš u slobodno vrijeme?
Vukoja: Najviše slušam country. Prije godinu dana sam promijenio gitaru i tada
sam se zaljubio u američki country. Tada
sam promijenio način sviranja. Ja uvijek
tražim nešto „novo“ na instrumentu. Tada učim i to mi zadrži pažnju, jer što više
čovjek uči, više shvaća koliko ne zna. U
zadnje vrijeme mnogo slušam američkog gitaristu Brenta Masona.
Fojnička škrinja: Imaš li neki uzor?
Vukoja: Ima ih previše i teško ih je sve
spomenuti. Prvi moj uzor bio je nedavno
nažalost preminuli Gary Moore. Što se
tiče domaćih snaga, mislim da bi svaki
bh. gitarista trebao znati odsvirati note
najmanje pet pjesama Gorana Bregovića,
pokojnog Slobodana Bode Kovačevića,
kao i Seada Lipovače Zeleta bez obzira
koliko ga netko volio ili ne volio.Taj čovjek je ostavio djelo iza sebe. I meni je
drago kada mi neke mlade snage koje
dolaze kažu: „Počeo sam svirati gitaru
kada sam tebe upoznao.“ To je baš lijepo.
Fojnička škrinja: Što misliš o odlaženju
mladih ljudi iz Fojnice? Mnoge tvoje
školske kolege su već odavno napustile
Fojnicu.
BROJ 9
Vukoja: Ja se grozim toga što mladi ljude
odlaze. S druge strane, razumijem ako
ljudi nemaju posla, loša je i politička i
ekonomska situacija. Kada čovjek ne
može djetetu dati jesti, mora ići negdje
zaraditi kruh. Ja imam sreću da imam
posao koji mogu raditi sa bilo kojeg
mjesta na planeti. Volio bih da ljudi mogu
ostati ovdje jer je Fojnica lijepa. Ja sam
mogao živjeti gdje sam htio, ali ostao sam
i tu jer mi je u Fojnici najljepše. Svi se
moramo potruditi da se odliv mladih
zaustavi. Moraju se otvarati tvornice da
ljudi imaju od čega živjeti. Svakog normalnog čovjeka ne raduje što mladost
odlazi iz Fojnice.
Fojnička škrinja: Na kraju jedno pitanje iz
privatnog života. Odnedavno si u braku i
uskoro očekuješ prinovu. Koliko je to
promijenilo tvoj život i imaš li podršku
od supruge Vlatke?
Vukoja: Imao sam uvijek podršku od donedavne cure, a danas supruge, a također
i od roditelja. U braku mi se život promijeno dosta nabolje. Savjetovao bih
svakom muškarcu da se ženi. Udvoje je
lakše. Očekujem dijete, to će mi biti
najveća sreća. I ja sam trenutno na trudničkom sa suprugom (smijeh).
17
VREMEPLOV
FOJNIČKAŠKRINJA
Kto je,
gdje je,
od kada je
ta Fojnica?
Fehim Zečević
N
aš grad obilježava 18. ožujak/
mart kao Dan općine na osnovu prvog registriranog pisanog dokumenta koji zvanično spominje riječ
Fojnica, iako u mnogo dokumenata prije
spomenutog 18.3.1365. godine postoje
napisi o mjestu Foinika, Foinikia i sl. što
nam je više , manje poznato.
Ono što malo znamo ili nikako jeste
da je rimski imperator August 30-te godine prije rodjenja J.C. naredio guverneru rimske provincije Dalmacije Vidiju
(Vidius) sa sjedištem u Saloni (današnji
Solin) da pokori Ilirsko pleme Desidijate
i primora ih da iskopavaju i preradjuju
zlato za rimskog cara. Ovaj podatak je
evidentirao u svojim epitomama (epitoma, grč.=izvod, pregled) rimski povjesničar Anaj Flor (Annaeus Florus) a koji je
živio u vrijeme imperatora Trajana i Hadriana.
18
Ogromno Rimsko carstvo koje je u to
vrijeme obuhvatalo skoro sav tadašnji
poznati civilizirani svijet je bilo administrativno ustrojeno na principu provincija (oblasti, područja).
Jedna od značajnih provincija u to
vrijeme bila je Dalmacija sa sjedištem u
Solinu i obuhvatala je otprilike područje
današnje Istre i Dalmacije sa otocima,
Dubrovačkog područja, dijela Crne Gore i
Bosne i Hercegovine.
Na koga i na koje područje se mogla
odnositi gore spomenuta naredba Rimskog cara Augusta? Ima li ovdje Fojnice?
Koje su to rijeke zlatonosne u provinciji
Dalmaciji? Krka, Zrmanja, Cetina, Neretva NISU. Zlatonosne su rijeke Mlava i
Pek. Ali gdje su te rijeke? U provinciji
Dalmaciji NE, već u provinciji Daciji .
Upravitelj Vidije iz Salone nema jurisdikciju nad ovom pokrajinom.
BROJ 9
S obzirom da se u naredbi cara Augusta spominju Desidijati, ilirsko pleme sa
sjedištem na području današnje Breze i
obitavaju na potezu izvor rijeke Bosne do
Vranduka i planina Vranice i Zvijezde, s
obzirom da je rijeka Fojnica sa njenim
pritokama zlatonosna, možemo tačno
zaključiti na koga i na koje se područje
odnosi ova naredba . To je sa sigurnošću
područje današnje Fojnice
Na osnovu svega iznesenog, bez ikakve pretencioznosti, lako nam je sklopiti
vjerodostojan mozaik i slobodno zaključiti da je već u rimsko doba Fojnica bila
poznata i veoma značajna kao metalurški centar gdje su se vadili i preradjivali
plemeniti metali, toliko značajna da je
jedan od najvećih rimskih careva pokrenuo silu legija da pokori ovo malo i
bogato područje.
Da li je postojao naziv ili neki toponim iz tog vremena za naš grad ne znamo
jer ova tema nije dovoljno istražena. Antička povijest je zabilježila mnoge gradove i lokalitete na ovom području za
koje se ni do dana današnjeg ne zna gdje
su tačno bili. Da li se neki od tih naziva za
izgubljene gradove odnosi na Fojnicu? Za
sada ne znamo, to tek treba istražiti .
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
DUHOVNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
šenično je zrno živjelo u klasu. U
ugodnom društvu pšeničnog zrnja osjećalo se prihvaćeno i zaštićeno. I zemlja i sunce i voda bili su
ovdje zbog njega. Pšenično je zrno po
svemu znalo da je život dobar i da mu se
ništa, baš ništa lošega ne može dogoditi.
Istina, i do njega je doprla priča o sijaču
koji je izišao sijati. O zrnju koje je palo uz
put pa su ga ptice pozobale. O zrnju koje
je palo na kamen pa se, tek što je izniklo,
osušilo. O zrnju koje je palo u trnje i ugušilo se. Ali to se sve ticalo nekog drugog
zrnja. Jer sjeme iz kojega je ono izniklo,
palo je na dobru zemlju. Doprlo je do
njega da pšenično zrnje tek pavši u zemlju, tek kad umre, donosi obilan rod. Ali to
se ticalo nekog drugog zrnja. Ne njega.
Jednom je jedno zrno umrlo da bi on živio. Do njega je samo da bude obilan rod.
Jednog sunčanog dana pšenično zrno
ugleda čovjeka kako dolazi u polje. U ruci
mu je bio srp. Pšenično zrno je bilo zadovoljno. Napokon će iz polja ukloniti kukolj, jedino što je narušavalo ljepotu njegova svijeta. Međutim, čovjek je počeo
žeti redom i pšenicu i kukolj s jednog kraja polja prema drugom. To nije moguće –
zapanjeno je ponavljalo pšenično zrno.
Ponavljalo je sve dok čovjek nije zahvatio
i njega. Ovo je kraj – izusti tada bezglasno. I dok je padalo, stigne tek pomisliti:
Zbog koga će sada zemlja postojati? Zbog
koga sunce? Zbog koga voda? Pšenično
se zrno našlo posred požnjevena žita.
Dok su se mnogi klasovi oko njega rasuli,
ono je još uvijek bilo u svom klasu. No
bilo je očito da biti u klasu ne pruža
sigurnost zauvijek. Ubrzo su ih pokupili i
odvezli nekamo u nepoznat sumračan
prostor. I tu su se zadržali tek nakratko. U
nekom drugom podjednako nepoznatom i podjednako sumračnom prostoru
počeli su odvajati sjemenje od njihovih
klasova. Činili su to vrlo grubo. Sjemenje
iz svih klasova sasuli su u istu posudu. Uz
njega je bilo jedva koje iz njegova klasa.
Ostatke klasova, ostatke njihovih domova jednostavno su bacili. Potom su pšenično zrnje počeli sipati u nešto gdje, jednostavno, nije bilo moguće zadržati se na
mjestu. Neka nepoznata sila neprestano
ih je gonila da se kreću... da se kreću prema nekom kamenju koje se uporno okretalo... Prema žrvnju.
Pšenično je zrno već izdaleka vidjelo
da se svako zrno koje dopadne pod žrvanj, drobi i rasipa u prah. Htjelo se oteti
stihiji koja ga je zahvatila, ali nije moglo.
Ovo je kraj. Ovo je uistinu kraj - izusti
zapanjeno. Tek što je to izustilo, kamen
P
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
Pšenično zrno
Priredio Nikica Vujica
ga svom snagom pritisne, njegova se
opna rasprsne i ono se rasu u prah. Njegov se prah pridruži prahu drugog pšeničnog zrnja. Neke ih bešćutne ruke
usuše u vreće, svezaše i otpremiše u neki
sljedeći nepoznati prostor. Pšenično je
zrno, zdrobljeno u prah, neshvatljivo dugo vremena nepomično i zaboravljeno
ležalo u vreći. Čemu sva ta stradanja? Zar
zbog zaborava?
Jedno jutro, još prije nego je svanulo,
neka nepoznata ruka dohvati vreću, razveže je, podigne i sav sadržaj isipa na
neki stol. Uz prah pšeničnog zrnja, koje
su ljudi iz nekog nepoznatog razloga
nazivali brašnom, u jednoj je posudi bio
razmućen kvasac. Kvasac je bešumno kipio, širio se, čak toliko da se počeo prelijevati preko ruba posude. Nečija ruka
dohvati posudu i njezin sadržaj izlije na
brašno. Potom počne miješati brašno s
kvascem. Miješao ih je sve dok ih nije
umijesio u tijesto. Odjednom pšenično
zrno, premda je bilo zdrobljeno u prah,
osjeti kako mu duša raste, silno raste.
Osjeti da bi svojom dušom moglo obuBROJ 9
hvatiti sav svijet. Pšenično je zrno raslo,
raslo, srastalo s dušama drugog pšeničnog zrnja... Već je pomislilo da taj rast
neće moći izdržati, kad neka ruka dohvati tijesto, oblikuje ga i smjesti na jednu metalnu posudu. A tada ruka otvori
pećnicu štednjaka. Iz nje do pšeničnog
zrna dopre dah vrućine. Pšenično je zrno
nijemo promatralo što se zbiva. Ruka prihvati posudu s oblikovanim tijestom i
smjesti ga u pećnicu. Dok je ulazilo u pećnicu, pšenično je zrno znalo da je ovo
kraj, kraj iza kojega više ničega nema. Baš
ničega.
No nakon nekog vremena ruka posudu izvadi iz pećnice. U posudi je umjesto
tijesta bio topli, mirisni kruh. Pšenično
se zrno, preobraženo u kruh, pitalo što
sada slijedi. Što još može slijediti? Ruka
uzme nož i zareže u kruh. Pšenično zrno
zatvori oči. Ruka odreže komad kruha i
dade ga jednom djetetu. Dijete zagrize u
njega... Pšenično zrno nikada nije bilo tako toplo, mirisno i hranjivo. Nikada nije
bilo tako radosno.
19
POVIJEST
FOJNIČKAŠKRINJA
tako uzburkanom ratnom vremenu časna majka Terezija Hanželić uz pristanak zagrebačkog
nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca,
koji se slučajno tada nalazio u Rimu, uputila je molbu sv. Kongregaciji za redovnike tražeći da se odobri osnutak nove
Provincije u Bosni. Sveta Kongregacija za
redovnike odobrila je osnivanje nove
Provincije 29. travnja 1942. g. dekretom
br. 951. Sjedištem provincijske uprave
određen je franjevački samostan u Jastrebarskom u Hrvatskoj.
Prema sjećanju S.M. Zdravke Tikvić
(S.M. kratica za školske sestre franjevke),
fra Tomislav Ostojić, upravitelj konvikta
u Visokom prvi je donio sestrama u visočkoj zajednici „radosnu vijest“ o osnutku
Hrvatske provincije i da je S.M. Verena
Dijaković, kućna predstojnica, imenovana za prvu provincijalku tek osnovane
Provincije. Sestre su s radošću primile tu
vijest, iako su svoju radost prikrivale u
srcu. To se krilo i o tome šutjelo. Bilo je
ratno stanje koje je donosilo neizvjesnost i strah u srca ljudi, pa i sestara u
Visokom. U samostanu i konviktu bila je
vojska. Izmjenjivale su se razne vojne
jedinice. Sestre su očekivale svaki dan da
budu istjerane iz samostana. Vladala je
napetost i neizvjesnost i nije bilo mjesta
ni vremena za očitovanje radosti, za neko
vanjsko slavlje. Obje zajednice, zajednica
sestara i svećenika, živjele su u teškim
uvjetima i nezavidnoj situaciji. Bili su
stalno pod nadzorom vojske, pratio se
svaki njihov korak i izlazak iz kuće. Novoizabranu provincijalku S.M. Verenu
sestre i svećenici nastojali su zaštititi od
raznih neugodnosti i nevolja. Potom je
zajednicu sestara u Visokom o tom velikom i značajnom događaju o ustanovi
Hrvatske provincije službeno obavijestila i vrhovna savjetnica S.M. Roza Jug.
Iako je za sjedište provincije prvotno bilo
određeno Jastrebarsko, zbog ratnih neprilika i političke situacije, S.M. Verena
moli starješinstvo u Rimu da sjedište
provincije bude u Visokom jer se u Bosni
nalazio najveći broj sestarâ, što je Rim i
dozvolio.
U Visokom, po osnutku Hrvatske provincije, zajednica sestara bila je najbrojnija u Bosni, pa je i to bio jedan više razlog da i provincijsko sjedište bude u Visokom. Novoosnovana Provincija Prečistog
Srca Marijina u vrijeme osnutka brojila je
svega četrdesetak sestara, uglavnom Slovenki, i svega 5 sestara bilo je rodom iz
Bosne. Iz Visokog, središte provincije se
premješta u Viroviticu, Hrvatska 1956.-
U
20
Osnutak i razvoj
Bosansko-hrvatske
provincije (1941-1990)
Drugi svjetski rat uz ostale nevolje donosi i pitanje opstanka sestara
Slovenki i slovenskih podružnica u Bosni. To je ubrzalo osnivanje nove
provincije. Neke podružnice u Bosni sve do 1941. pripadale su
Mariborskoj provinciji pa je bilo potrebno osnovati novu provinciju zbog
odlaska generalne uprave u Rim iz Maribora, iste godine, jer podružnice u
spomenutim područjima nisu imale svog višeg starješinstva osim kućnih
predstojnica.
Graz – Eggenberg, generalna kuća Školskih sestara
Piše Martina Gazibarić
Rad novakinja u polju
BROJ 9
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
1958. S. M. Barbara Šenekar, provincijalka, i njezino vijeće donijeli su odluku da
Provincija dobije nov naziv i novo sjedište u Sarajevu, odluka je bila opravdana,
jer najveći broj podružnica nalazio se u
Bosni, a u Hrvatskoj samo dvije i najveći
broj sestara u Provinciji bio je rodom iz
Bosne. Vrhovno predstojništvo je na
molbu S.M. Barbare, provincijalke, 16.
svibnja 1958., dala dozvolu (Prot. N.
110/58) da Hrvatska provincija dobije
novi naziv: Bosansko-hrvatska provincija sa sjedištem u Sarajevu, Bjelave 39.
Nakon II. svjetskog rata sestrama su
oduzeti vrtići i škole, bile su to godine
velikog rasula Zajednice. Činilo se da će
pod pritiscima izvana biti zatrt svaki trag
redovničkom životu. Ono što su sestre s
velikom mukom bile stekle, oduzeto je.
Bez krova nad glavom i ikakvih uvjeta za
život, razišle su se roditeljskim kućama,
rodbini ili su pak išle u Pančevo i Niš, u
kuće mariborske provincije. Poslije, zauzimanjem franjevačkih poglavara kod
vlasti, dopušteno je sestrama vratiti se u
Bosnu s jedinom mogućnošću djelovanja
u franjevačkim samostanima (u Bosni:
Plehan, Fojnica, Tolisa; u Hrvatskoj: Virovitica, Kloštar Ivanić) i u župnim kućama,
obavljati kućanske poslove i to u civilnom odijelu. Vršile su svoj apostolat bez
redovničkog odijela, novicijati su završavani bez redovničkog odijela. Najvažnije
je ipak bilo ono što su sestre nosile u sebi,
što su ostvarivale u svom životu. Razdoblje u kojem su sestre proživjele svoje
najteže dane Božja je poruka, da zvanje
treba ostvarivati u žrtvi i odricanju. Zakonom o nacionalizaciji sestarskih kućâ:
u Varešu, Brestovskom i Novom Šeheru
(1941.-1943.), 1958. godine, bile su pokopane sve nade da će im sve to biti vraćeno. Bez svojih škola, dječjih vrtića, rada
u prosvjeti i odgoju, djelatnost sestara se
ograničio na život i rad unutar crkvenih
ustanova u siromaštvu i neimaštini, bez
osnovnih materijalnih sredstava vodile
su u samostanima i župama domaćinske
poslove uz minimalnu naknadu za rad.
Život je išao dalje, i morale su početi
iz početka, ne gubeći nadu i vjeru u Božju
providnost koja se očitovala dolaskom
novih naraštaja koji je budio novi život u
Provinciji. Provincija se u svojim prvim
danima i godinama uza sve poteškoće,
širila i razvijala. Unatoč tome, nije imala
vlastitog novicijata. Kroz četiri godine
postulantice naše Provincije završavale
su svoj novicijat u Hercegovačkoj provinciji, u Mostaru. Važan događaj za mladu
Provinciju bio je i osnivanje vlastitog noOŽUJAK/TRAVANJ 2011.
S. Verena Dijakovic,
prva provincijalna predstojnica
vicijata 1949. godine. Uz dozvolu fojničkog gvardijana fra Tomislava Ostojića,
odobrenjem časne majke iz Rima i sv.
Kongregacije, otvoren je prvi novicijat
naše Provincije u Fojnici, u franjevačkom
samostanu. Godine 1950./51. u Fojnici
nije bilo novicijata, ali ne zato što ne bi
bilo postulantica već zbog nepovoljnih
političkih prilika. Mjesne su vlasti smatrale da je u samostanu previše radne
snage za takvu kuću pa su pozivali
novakinje na radne akcije: na izgradnju
autoputa ili željezničkih pruga. Nakon
toga, novicijat se premješta iz Fojnice u
Viroviticu, u Hrvatsku, od 3. lipnja 1953.
u franjevački samostan, a potom u sestarsku kuću u Virovitici 1956., zatim u
stari župski stan u Kloštru Ivaniću 1957.
Novakinje su provodile vrijeme radeći po
poljima i vinogradima pojedinih župljana. Uza sav poljski rad novakinje i voditeljica uspjele su za župljane šivati jorgane
i posteljinu. Svojim rukama zarađivale su
sredstva za život radeći po kući i na polju,
napokon pod krovom u „svojoj“ kući, tek
su tad imale svoj novicijatski dnevni red:
molitvu, pouku, razmatranje, vjeronauk.
Raspored je bio prilagođen mogućnoBROJ 9
stima i sezonskim poslovima u polju. Stanovnici Kloštra su s nepovjerenjem prihvatili sestre u župi, bojeći se da će ih
morati uzdržavati, a ipak se dogodilo suprotno, sestre su čak njima pomagale u
obrađivanju njihovih poljâ. S.M. Izabela
Gosak, vrhovna savjetnica, zastupnica
Vrhovne predstojnice za bivšu Jugoslaviju, posredovala je kod S.M. Verene Dijaković, prve provincijalke naše provincije,
i S.M. Amande Jager, mariborske provincijalke da naše sestre 1949. pođu u Srbiju. S. M. Doloroza Dilber, S.M. Mihaela
Rajić, S.M. Benjamina Mutić i S.M. Anuncijata Martić odlaze u Niš, a S. M. Klara
Turalija, S.M. Jacinta Marijan i S. M. Terezija Kupek odlaze u Pančevo. Tamo stječu
zvanje bolničarke i rade po bolnicama.
Po njihovu povratku u Provinciju 50-tih
godina, materijalno jačaju, i bile su među
prvim sestrama koje su započele raditi u
državnoj službi: u Virovitici, Zagrebu i
Sarajevu po raznim bolnicama.
Potaknute koncilskim dokumentima
i smjernicama, kako u Provinciji tako i u
novicijatu, naša generalna i provincijalna uprava 1967. godine, počela je mijenjati načine apostolatâ sestara. U provinciji su se po župama sve više otvarala
nova polja rada za sestre katehistice,
orguljašice, medicinske sestre. S.M. Benjamina Mutić, provincijalka, šalje sestre
na katehetske tečajeve, Institut za crkvenu glazbu, medicinske škole. Sestre
stječu kvalifikacije za vođenje odgovornih dužnosti u bolničkim kuhinjama. Za
takva buduća zvanja trebalo je pripremiti novakinje odmah poslije novicijata.
Polako su se pružale prilike da se sestre
ponovno vrate na prve početke i da se
bave odgojem mladeži. Provincijalna
uprava je našla mogućnosti za materijalno uzdržavanje novicijatske kuće. Prekinuo se rad po poljima, a novakinje su se
sve više posvećivale molitvi, razmatranju, proučavanju franjevačkog Pravila i
Konstitucija. Zadržan je rad na šivanju
posteljine, vezenje, pletenje pasova za
braću franjevce.
U jesen 1975. godine, na molbu redovničkih poglavarica iz Sarajeva, Vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat u Sarajevu, u suradnji s dijecezanskom i
Franjevačkom bogoslovijom, otvorio je
srednju katehetsku školu, koju, odmah
po otvaranju, upisuje, uz dozvolu Provincijalnog vijeća, 5 naših sestara.
(U nastavku: Apostolska djelatnost
sestara u domovini i inozemstvu)
21
HKD NAPREDAK
FOJNIČKAŠKRINJA
13. sjednica Središnje uprave
U Bosanskom Brodu je 6. ožujka 2011. godine održana 13. sjednica
Središnje uprave Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Priredio Jakov Gavran
P
redsjednik Napretka prof. dr. Franjo Topić na samom je početku
kazao kako održavanjem ove sjednice u Bosanskom Brodu želimo pokazati da se ne smijemo odricati ničega, a
posebno Bosanske Posavine pa zato i
HKD Napredak šalje takvu poruku. Inače,
u Bosanskom Brodu HKD Napredak ima i
svoj dom, koji je nacionaliziran i Uprava
podružnice intenzivno radi na njegovom
povratku.
Središnja uprava donijela je Odluku o
načinu korištenja Napretkovog kulturnog centra u Zagrebu koji je otvoren za
sve dobre projekte svih Napretkovih
podružnica, ali i uopće, jer je to sada jedan od najljepših prostora za projekte
kulture u Zagrebu.
Izgradnja Multimedijalnog doma na
Trebeviću ide po planu, ako Bog da planiramo održati svečanost otvaranja Doma
5. srpnja i očekujemo dolazak velikog
broja gostiju, a već ima najava da će doći i
predstavnici Vatikana.
Posebno radosna vijest da je Upravni
odbor Kliničkog centra Univerziteta u
Sarajevu donio odluku da se Očna klinika, bivši Napretkov konvikt Kralj Tomi-
slav, vrati Napretku“, kako se uskoro očekuje i službena primopredaja.
Posebna pozornost posvećena je razgovoru o obilježavanju 50 godina otkako
je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu
za književnost te će Napredak organizirati dosta programa posvećenih ovoj obljetnici, a i Šopovi dani ove će godine biti
posvećeni Andriću.
Središnja uprava pozvala je sve Napretkovce koji mogu da pohode Rim i Vatikan 1. svibnja i hodočaste beatifikaciji
svetog oca Ivana Pavla II.
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO
14. sjednica Središnje uprave
U splitskom Franjevačkom klerikatu je 9. travnja 2011. godine održana
14. sjednica Središnje uprave Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Priredio Jakov Gavran
N
a samom početku predsjednik
Napretka prof. dr. Franjo Topić
iskazao je zadovoljstvo organizacijom međunarodne konferencije Proširenje Europske Unije na jugoistočnu Eu-
22
ropu koja je u suradnji s Kršćanskim radničkim pokretom (MCL) i Centrom za
radnička pitanja (EZA) održana u Splitu.
"I ova konferencija pokazuje koliko je
Bosna i Hercegovina važna u regionalBROJ 9
nom kontekstu. Istodobno s našim prijateljima iz MCL-a i EZA-e smo dogovorili i
nove projekte i ova suradnja je prerasla u
prijateljstvo", kazao je Topić.
Središnja uprava je zakazala jubilarnu 60. glavnu skupštinu HKD-a Napredak u Fojnici 28. svibnja te je imenovano
povjerenstvo za organizaciju Skupštine.
Napretkov multimedijalni centar na
Trebeviću od danas nosi službeni naziv
Napretkov dom "Trebević". Svečanost
otvaranja doma bit će održana 5. srpnja,
a očekuje se nazočnost velikog broja
gostiju. U narednim danima bit će raspisan i natječaj za dizajniranje vizualnog
identiteta Doma.
Budući da se uskoro očekuje i službena primopredaja Očne klinike na Koševu,
koja se vraća Napretku, zaključeno je da
se do iduće sjednice Središnje uprave dostave svi podaci o trenutnom stanju zgrade kao i popis svega što je potrebno obnoviti.
Nakon sjednice Napretkovci i prijatelji iz Italije u splitskoj katedrali slavili su
svetu misu.
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
SPORT
FOJNIČKAŠKRINJA
Uspjesi hrvatskog nogometnog
kluba SC Croatia iz Mülheima
K
lub je u proteklim godinama imao
dosta problema, no ipak se uspio
održati zahvaljujući entuzijazmu
ljudi koji ga i danas vode.
Ponos kluba trenutačno je tim kojeg
čine dječaci uzrasta od sedam do devet
godina. Ova ekipa trenutačno nema nijednu izgubljenu utakmicu u F-Jugend
ligi. Njihov trener je Radomir Cvjetković iz Fojnice koji već 20 godina živi u
Njemačkoj. Njegov sedmogodišnji sin
Kristijan također igra u klubu.
Radomir kaže da od ove ekipe očekuje jako puno:
"Mi smo na jako dobrom putu. Radimo već tri godine intenzivno. Treniramo
dva puta tjedno, a subotom imamo utakmice. Zahvaljujući našem radu ekipa je
jako dobra. Imamo jako puno talenata.
Tri do četiri igrača su se već izdvojila.
Rezultati su nam dobri. Dovoljno da kažem da smo u F-Jugend ligi neporaženi i
nemamo nijednog neriješenog rezultata.
Djeca jednostavno tuku sve."
Djeca potjeću iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Među njima je i sedmogodišnji Luka Blažević iz
Usore. Njego otac Mato kaže da se ni u
jednom trenutku nije razmišljao upisati
dijete u ovaj klub.
"Najbitnije u svemu ovome je da mi
roditelji okupljamo hrvatsku djecu. Na
taj način djeca se druže. Inače u ovoj
pokrajini živi dosta iseljenika Hrvata",
kaže Mato.
Hrvatski klub SP Croatia iz Mülheima
nastao je 1994. godine u vrijeme kada je
u Njemačkoj bilo jako puno hrvatskih
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
U njemačkom gradiću Mülheim an der Ruhr više od 16 godina postoji
nogometni klub SC Croatia Mülheim, kojeg čine uglavnom Hrvati iz Bosne
i Hercegovine i Hrvatske. Klub danas ima četiri ekipe, dva seniorska i dva
juniorska tima.
Piše Ivan Katavić
izbjeglica. U to vrijeme u klubu je bilo i do
100 igrača na terenu i klub je nizao
uspjeh za uspjehom.
Kada su se izbjeglice vratile u klubu je
došlo do naglog pada kvaliteta, kvalitetniji igrači otišli su u njemačke klubove.
Bilo je sve više finacijskih problema i
klub je bio na ivici opstanka. Tijekom
2000. godine kompletna uprava kluba se
mijenja. Na čelo dolazi Ivica Orlović,
bivši jugoslovenski reprezentativac u
rukometu. On je napravio kompletnu
reorganizaciju kluba. Dovedeni su kvalitetniji igrači i klub se ponovno vratio u
formu. Nakon toga, klub je ponovno pao
u krizu, nije bilo sredstava za rad, ali entuzijazam i želja da na ovim prostorima
postoji hrvatski klub bila je veća, priča
Darko Babić, sadašnji predsjednik SC
Croatia iz Mülheima.
"Zahvaljujući sponzorima koje smo
tražili i od kojih smo bukvalno prosili,
uspjeli smo sačuvati klub. Doveli smo
čovjeka koji je za mene jako bitan, a to je
Robert Babić, igrač drugoligaškog kluba
Rot -Weiss iz Oberhausena. Sa njim je
došlo do uspjeha, on je doveo još tri do
četiri dječaka, koji su igrali u većim ligama i odjednom se pojavila euforija. Dečki su stizali sa svih strana. Iduću godinu
BROJ 9
ušli smo u viši rang. Sada se nalazimo u
Kreisligi A. Poslije toga osnivamo najmlađu grupu djece bambini, od tri do
šest godina, što nam je bio pun pogodak",
dodaje Babić.
Inače, nogometni klub Croatia Mülheim nastupao je na dvoranskom gradskom prvenstvu gdje je bio u finalu. Najveći uspjeh kluba bio je plasman u top 12
na prvenstvu hrvatskih nogometnih klubova u Njemačkoj. Tada su igrali u finalu
te su se izravno kvalificirali na prvenstvo
Europe, na kojem je sudjelovalo devet
najboljih klubova Europe.
Grad Mülheim an der Ruhr nalazi se u
njemačkoj pokrajini Sjeverna RajnaVestfalija i broji 170.000 stanovnika. U
ovoj regiji su i gradovi Oberhausen,
Duisburg, Essen i Gelsenkirchen i u
njima također živi jako puno Hrvata.
23
KUHINJA
IZ BOŽJE RIZNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Jaja
s
kuhanim
Ljubav
krumpirom
Priredila Božana Tuka
Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Ponos, Tuga, Znanje, Bogatstvo, Dobra Volja... i među ostalima i Ljubav... Jednog
su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su
pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je
Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je
otok bio tren do potonuća, Ljubav je odlučila tražiti
pomoć. Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?"
"Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu,
nemam mjesta", odgovori Bogatstvo.
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na
veličanstvenom brodu. "Ponosu, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?", upita Ljubav. "Ne mogu
ti pomoći Ljubavi", odgovori Ponos, "Ovdje je sve savršeno, mogla bi mi uništiti brod!"
Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj
otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom."
"Oh, Ljubavi ", odgovori Tuga, "tako sam tužna da
ne mogu."
Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je
bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.
Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te
povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu.
Kada su stigli do kopna, Ljubav se iskrca, a starac ode.
Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca
za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje:
"Znanje, ti sigurno znaš tko me spasio?"
"To je bilo Vrijeme", odgovori Znanje.
"Vrijeme", upitala je Ljubav," pa zašto bi me
Vrijeme spasilo?"
Znanje odgovori: "Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu."
U svakoj kući za Uskrs bude obilje razbijenih kuhanih
jaja.Mnoga od njih završe u smeću, a ako je sreće neka
pojedu domaće životinje. U ovom broju vam predlažem
jedan jednostavan i brz recept s kuhanim jajima. Želim vam
SRETAN USKRS!
Priredila Božana Tuka
Sastojci
1 kg krumpira
6-7 kuhanih jaja
3-4 kobasice ili neki drugi mesni proizvod
ulje,sol i preljev:
Preljev
3 jaja
malo soli
200 ml vrhnja za kuhanje (jaja umutiti sa vrhnjem i dodati soli po
želji)
Priprema
Krumpir skuhati u slanoj vodi.Uljem premazati tepsiju i poredati
krumpir koju smo prethodno izrezali na kriške. Preko krumpira
poredati kuhana jaja također izrezana na kriške, preko jaja
poredati isjeckane kobasice. Ponovno staviti red krumpira i preliti
preljevom od vrhnja i jaja. Staviti da se peče na 200 °C oko 30
min. Dobar tek!
24
BROJ 9
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
PRIJATELJI FOJNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Ledeno doba nježnosti
o čemu ćemo pričati
jedini
leđima okrenuti
(naslonjeni
na suprotne rubove leda)
daleki
kao sibirske tundre
zaboravljeni
Danja
Đokić
Danja (Gašpar) Đokić rođena je 5.10.1960. godine u Pločama, R.
Hrvatska.
Objavljivala je u mnogim klasičnim i elektroničkim časopisima: Metafora,
Prozaonline, Poezin, Kul-tim, U balkanske zore, Žikišon, Poezija SCG,
Tvorac Grada (Beograd), Maxminus magazin, Svijet kulture (Zagreb),
Eniaroyah, Knjigomat (Zagreb), Bundolo II, Poeta (Beograd), Balkanski
književni glasnik (Beograd), časopis Riječ Književnog kluba Brčko distrikta
(poezija i književni prikazi), časopis Osvit (Mostar), časopis Avangrad
(Sombor), časopis Odjek (Sarajevo), Poeta (Beograd), revija Vpogled
(Žalec, Slovenija), OtočjeO (Grahovo ob Bači – Slovenija), Bosanska vila
(Sarajevo). Zastupljena je u zbornicima Balkansko pero 2009 (Sarajevo),
Diogen-pro kultura magazin (Sarajevo), Garavi sokak 2010 (Inđija),
Kapija istoka i zapada (Sarajevo). Sudjelovala je na manifestacijama
Šopovi dani na Plivi 2009. (Jajce), 3. Novosarajevski književni susreti
2009. (Sarajevo), Garavi sokak 2010 (Inđija), 4. Novosarajevski književni
susreti 2010. (Sarajevo), te Šopovi dani na Plivi 2010. (Jajce). Uz poeziju,
piše i prozu i književne prikaze, odnosno recenzije, a bavi se i digital art
grafikom. Član je Udruženja za kulturu Novo Sarajevo. Pjesme su joj
prevođene na makedonski i slovenski jezik. Danas živi i stvara u Sarajevu.
2008. godine JUDITA Okučani objavila joj je zbirku poezije Mirisni tragovi
u meni.
2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama Dah
proljeća u sazreloj jeseni.
2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama Ravnoteža
svemira u kojem smo se sreli.
2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama Mjesec u
suzi.
2011, godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama Sunce, pod
bosim nogama.
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
BROJ 9
ispijenih vjeđa
obješenih
kao iscurene
brojanice vremena
bezdušna
hladnoća
modrinom usana ne progovara
promrzlinama na rukama
ne zapisuje
na raskrižju
svijeta umrlih i polumrtvih
hladnoća
isijava led, led, led
u slojevima
u transu
šamanskih bubnjeva
(u oštrim
uglačanim bridovima
leda o leđa)
Glavobolja
Drska su buđenja
zveckanjem porculana
svejedno što ispijam
šalicu toplog jutra
nakon ustajanja
uglavljen dim
među usnama
pometnju stvara
brojim od deset
unatrag po jedan
do devet puta tako
glas nečiji zakuca
na kapak, kao ekser
u sljepoočnicama
otkucava zamorna
škripa zidova
25
IN MEMORIAM
FOJNIČKAŠKRINJA
TUŽNO SJEĆANJE
(5.III.2010.-5.III.2011.)
22. travnja 2011. navršava se deset tužnih godina otkad
nas je napustila naša draga sestra, tetka, svastika i
sugrađanka
Dana 5. ožujka 2011. navršava se
godina dana od smrti našeg dragog
MLADENA JOSIPOVIĆA
Sjećanje na tebe ostat će vječno.
Počivao u miru!
Ožalošćena obitelj
Kata Raić rođ. Nuić
Znam, voljeli smo je i voljela nas je, a osim nas voljela je i
svoju Fojnicu u kojoj je živjela i umrla. Posebno je voljela
crkvu Duha svetoga koju je nazivala „naša ljepotica“. Teško
je podnosila izbjegličke dane maštajući o povratku u svoj
dom, u svoju Fojnicu sa željom da pohodi nedjeljnu svetu
misu u svojoj ljepotici. Želja je bila toliko jaka da se vratila
među prvima i pohodila svetu nedjeljnu misu sve dok joj je
to zdravlje dozvoljavalo i dok je smrt nije zaustavila.
Moramo reći bila je veliki vjernik i veliki patriota, voljela je
svoj grad, svoje susjede i naravno nas svoje sestre, braću,
sestrične i cijeli kršćanski puk.
TUŽNO SJEĆANJE
Na našeg dragog
IVU MILIČEVIĆA ŠKRBU
Voljeni se nikada ne zaboravljaju.
Čuvati ćemo uspomenu na tebe,
tvoje zasluge, hrabrost i ljubav.
Počivao u miru!
Tvoji najmiliji
sestra Zorica sa sestričnama Lorenom
i Leonorom i suprugom Zdravkom
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na moje drage roditelje
Na moju dragu braću
ANTAN GLAVOČEVIĆ
IVICA GLAVOČEVIĆ
(1912. - 18.8.1975.)
(22.9.1939. - 20.9.2007.)
MARA GLAVOČEVIĆ r. LOVRIĆ
SLAVKO GLAVOČEVIĆ
(1920. - 14.1.2001.)
(16.1.1941. - 3.7.1993.)
Uvijek ću vas pamtiti i s ljubavlju spominjati.
Uvijek ću vas pamtiti i s ljubavlju spominjati.
Počivali u miru!
Počivali u miru!
Danica Miličević
26
Danica Miličević
BROJ 9
OŽUJAK/TRAVANJ 2011.
"I čuvam vatru svoga srca,
i sanjam kad će cijeli svijet
u svjetlu svoga uskrsnuća
u raju ubrat prvi cvijet."
(P.I. Mikić)
Sretan Uskrs
članovima Društva
i svim ljudima
dobre volje!
POGREBNO DRUŠTVO
Uprava P.D. "Karauša"
"KARAUŠA"
FOJNICA, Samostanska b.b.
Telefon ++387 63 461 950;
Fax. ++387 30 832 223
Kafana Centar
F
O
J
N
I
C
A
radno vrijeme:
8 - 20 h
tel. 062 701 170
CAFFE „MOVIE“ Kiseljak
IZ SAMOSTANSKE RIZNICE
Fojnički grbovnik
GRB BOSNE
Grb Bosne složen je od dva grba: od grba Bosne kakav je uradio Ulrich Richental u svom grbovniku
rađenom između 1414. i 1418. godine i od grba Ilirije sastavljenog koncem 16. stoljeća po zamisli
dubrovačkih Ilira. S ovakvom kombinacijom oni su htjeli reči da je srce Ilirije u Bosni.
Ovaj ilirski grb Bosne nije sličan grbu Bosne iz doba bosanskih kraljeva: plavo polje sa zlatnom krunom
od ljiljana. Grb odaje da Fojnički grbovnik nije sastavljen 1340. nego da potječe iz vremena ilirskog
pokreta u Dubrovniku, dakle koncem 16. stoljeća.

Fojnička škrinja broj 15

Fojnička škrinja broj 3

Dinka Mudri POPIS LEKTIRE: 5.a Veljača: F. Molnar: Junaci Pavlove

Fojnička škrinja broj 31

Fojnička škrinja broj 5

Prodaja državnog kapitala u društvu ŠIPAD - Vlada SBK

Fojnička škrinja broj 6

Fojnička škrinja broj 10

Fojnička škrinja broj 16

Fojnička škrinja broj 14

Fojnička škrinja broj 17

Priložio plagijat tražeći više znanstveno zvanje: Tako

Fojnička škrinja broj 19

Fojnička škrinja broj 24

Službene novine općine Fojnica, br. 3, 03.06.2014 (PDF, 508 kb)

svijetu (II) - Seventh Day Adventist Reform Movement