close

Enter

Log in using OpenID

čitaj iz preglednika

embedDownload
NOVA AKROPOLA
filozofija / humanizam / kultura
SUSRETI STARIH KULTURA
GANGA - SVETA RIJEKA
SNAGA SUOSJEĆANJA
JEZIK EMOCIJA
ULJUDNOST
NIKOLA TESLA
Broj 65 | 2011. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr
Tragovima
www.nova-akropola.hr
k
mudrosti
CIKLUS PREDAVANJA
Nevidljiva priroda čovjeka ‫ ׀‬Nutarnja borba i svjesno djelovanje ‫ ׀‬Tibetanski put usavršavanja
usavršava
Konfucije - put plemenitog čovjeka ‫ ׀‬Umijeće življenja drevnih Egipćana ‫ ׀‬Sokratov način
buđenja duše ‫ ׀‬Stoičko vladanje sobom ‫ ׀‬Sudbina i sloboda izbora ...
Ciklus predavanja pod nazivom “Tragovima mudros�” sastoji se od 12 predavanja koja se održavaju jednom
tjedno u trajanju od dva školska sata. Ulaz na uvodno predavanje je slobodan.
OSIJEK:
PULA:
RIJEKA:
SPLIT:
D. Neumana 6, 031 200 630
Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406
Jedrarska 5/3, 051 213 020
Slavićeva 47, 021 486 366
VARAŽDIN:
ZADAR:
ZAGREB:
V. Nazora 1, 095 5959 950
J.J.Strossmayera 8, 098 840 270
Habdelićeva 2, 01 481 2222
fax: 01 2330 450
www.nova-akropola.hr
RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
P
očetkom svake godine u nama se budi nada da će nam se u nadolazećem razdoblju
ostvariti bar neke od naših želja. Pritom ne
razmišljamo previše je li ostvarenje tih želja doista
najbolje za nas, niti uzimamo u obzir mogućnost da
nas život može iznenaditi i pružiti nam važnije i korisnije izazove od naših trenutačnih želja i planova.
Želje možemo podijeliti u dvije vrste: one
čije ostvarenje ovisi jedino o nama samima i one
čije ostvarenje ne ovisi o nama nego o posebnim
okolnostima, drugim ljudima, itd. Bilo bi bolje kad
bismo se više orijentirali na želje koje prvenstveno
ovise o nama samima, o našem vlastitom naporu.
Jer, svima nam je iz iskustva poznato da ne znamo
dovoljno cijeniti ono do čega smo došli bez uloženog
truda, da nam to ne pruža očekivano zadovoljstvo,
niti nam donosi osobitu korist.
Za nas nije uvijek dobro i korisno sve ono što
u danom trenutku želimo. Dijete kojem se ispunjaju sve želje stalno će htjeti nove igračke. Ali, koliko
god je igra korisna kao način učenja, dijete će s
vremenom, kako bude odrastalo, napuštati svoje
igračke.
A što je s nama odraslima? Jesmo li se doista
prestali igrati, jesmo li dovoljno razvili svoju ličnost
i postali odgovorni, odrasli ljudi?
Ako je suditi po svijetu kakav smo izgradili, izgleda da još nismo nadišli stanje djetinjaste zaigranosti.
Izmislili smo različite oblike intelektualnog egocentrizma kojima sebe stavljamo u središte svijeta, ne
prihvaćajući ništa što nije u skladu s našim vlastitim
subjektivnim mišljenjem. Igramo se tehnološkim
igračkama s ciljem što veće zarade. Neodgovorno
smo oslobodili goleme sile kojima nismo u stanju
vladati u skladu s prirodnim zakonitostima, a što
je u konačnici rezultiralo razornim posljedicama za
65 NOVA AKROPOLA
cijeli planet. Pokazuje se da isključivo intelektualno
obrazovanje ne pomaže mladima da odrastu, nego
im samo omogućuje ispunjenje materijalnih želja.
Danas se mlade uči kako zaraditi novac, a ne uči
ih se kako razviti vlastitu ličnost i biti odgovoran
građanin. Dopuštamo da vlada mišljenje da se novcem može kupiti sve, no, to što kupujemo samo je
ono što se nekada nazivalo “kruha i igara”.
Smisao života odrasle osobe ne sastoji se u
neprestanom ispunjavanju vlastitih želja, nego u
prihvaćanju određenih odgovornosti koje pred nas
postavlja život u zajednici s drugim ljudima, a za
to je potrebno razvijati vlastitu ličnost kako bismo
bili bolji i korisniji sebi i drugima. O tome nam
C. G. Jung kaže: Ne dijete, nego odrastao čovjek
može dosegnuti ličnost kao zreli plod ovom cilju
usmjerenog životnog rada. U dosezanju ličnosti
leži ništa manje do najbolji mogući razvoj cjeline
jedne određene osobe. Uopće se ne može sagledati
koliki je beskrajni broj uvjeta neophodno ispuniti
da bi se ovo postiglo. Za to je potreban cijeli ljudski život sa svim svojim biološkim, socijalnim i
psihičkim aspektima.
U tom smislu Konfucije, najpoznatiji kineski
filozof, za kojega se kaže da nije imao učitelje nego
samo učenike, o sebi govori: U petnaestoj sam se
posvetio učenju. U tridesetoj sam imao svoj stav.
U četrdesetoj nisam više imao iluzija. U pedesetoj sam znao svoju sudbinu. U šezdesetoj sam raspoznavao istinu u svemu što bih čuo. U sedamdesetoj sam mogao slijediti želje svoga srca, a da
ne učinim krivo.
Doista, možemo li zaželjeti sebi išta više od toga
da mi sami budemo bolji? 3
NOVA AKROPOLA
filozofija / humanizam / kultura
SUSRETI STARIH KULTURA
GANGA - SVETA RIJEKA
SNAGA SUOSJEĆANJA
JEZIK EMOCIJA
ULJUDNOST
NIKOLA TESLA
SADRŽAJ
3
Broj 65 | 2011. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr
6
NOVA AKROPOLA broj 65
zima 2011.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević
Tehnički urednik: Atila Barta
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura i korektura:
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
8
10
Izdavač:
Kulturna udruga
14
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za četiri broja iznosi 80,00 kn.
Poštarina iznosi 20,00 kn.
Ispunite opću uplatnicu
na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj:
2360000-1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4
Andrija Jončić
aktualno
ULJUDNOST
Jorge Angel Livraga
Uljudnost je istovremeno oblik plemenitosti i ljubavi i kao takva postojala
je u svim kulturama i civilizacijama. No, vremenom je ovaj pojam postao
sinonim za licemjerje. Potrebno je opet obnoviti oblike istinske uljudnosti
pred najezdom animalnosti.
tradicionalna učenja
SNAGA SUOSJEĆANJA
Ana Jončić
Suosjećanje je u samim temeljima budističke tradicije na Tibetu.
Njegova suprotnost, ravnodušnost, zatvorena je, troma i nijema svijest
ograđena zidinama egoizma i neznanja. Zato je prvi znak otvaranja
svijesti suosjećanje s patnjama drugih bića.
znamenite ličnosti
MAJKA TEREZA
Franjica Šekulja
Majka Tereza je svoj život potpuno posvetila služenju čovjeku. Njena
duboka vjera, iskrena namjera i čisto srce bili su nepresušan izvor
milosrđa i ljubavi za milijune siromašnih, bolesnih i izopćenih.
Zrinski d.d., Čakovec
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
RIJEČ UREDNIKA
18
22
24
psihologija
JEZIK EMOCIJA
Marica Borović
Naš um nije uvijek objektivan tumač stvarnosti jer smo vrlo često pod
snažnim utjecajem naših emocija. One su svojevrstan prijenosnik
između naših misli i našeg djelovanja.
ex libris
CARL GUSTAV JUNG: O POSTAJANJU LIČNOSTI
ex libris
FRANCIS BACON: O LJUDSKOJ PRIRODI
tragom prošlosti
SUSRETI KULTURA KROZ VRIJEME
Ivančica Krivdić
Susreti naroda i kultura pridonose međusobnom prijenosu spoznaja,
znanja i ideja, ali prije svega njihovom uzajamnom upoznavanju,
razumijevanju i povezivanju što vodi rastu i razvoju kultura i naroda.
NOVA AKROPOLA 65
28
34
40
44
46
48
56
62
64
66
književnost
RUDYARD KIPLING I ZAKON DŽUNGLE
Branko Zorić
Svima je Knjiga o džungli jedna od najdražih knjiga iz djetinjstva. Iako se džunglu
povezuje s borbom za goli opstanak, Kiplingovi junaci kao da poručuju da se
čovjek ne mora ponašati po zakonima džungle.
tradicije
GANGA – SVETA RIJEKA
Neven Svetec
Ganga je u Indiji štovana pod tisuću imena. Ona je božica koja je sišla na zemlju
kako bi svojim svetim vodama donijela pročišćenje svemu čega se dotakne.
umjetnost
INDIJSKA POEZIJA
Biljana Lukarić
U drevnoj Indiji, pjesnička riječ je bila vezana uz glazbu i pjevanje, zato je svaki
pjesnik bio i pjevač i skladatelj. Pjesma lišena glazbe je kao leptir bez krila.
borilačke vještine
BORILAČKA UMIJEĆA DREVNE INDIJE
Damir Krivdić
Najstariji indijski epovi govore da se od mladih ljudi očekivalo da budu vješti u
rukovanju lukom i strijelom, hrvanju i drugim oblicima borilačkih umijeća.
mozaik
Drevno indijsko učilište u Taxili * Bhimbetka - špiljska Indija
znanost
NIKOLA TESLA - VIZIONAR ELEKTROTEHNIKE
Atila Barta
Tesla je bio ne samo izvanredan pronalazač na području elektrotehnike, nego i
znanstvenik. Njegova otkrića na području fizike po svim kriterijima trebala su mu
donijeti ne jednu, nego nekoliko Nobelovih nagrada.
glazba
MOZART EFEKT
Maja Pehar
Otkrićem famoznog Mozart-efekta nije se zapravo otkrilo ništa novo, jer se za blagotvorne učinke glazbe znalo od najdavnijih vremena.
crtice iz prirode
Neželjeno svjetlo * Drhtaji Zemlje koji izazivaju strah
zanimljivost
Skitski kraljevski kurgani
kratka priča
Ključ sreće
65 NOVA AKROPOLA
5
aktualno
ULJUDNOST
Jorge Angel Livraga
I
zvorno etimološko i idejno
značenje riječi uljudnost (šp.
cortesia) dolazi od pojma dvor
(šp. corte), mjesta na kojem su se u
davnini okupljali filozofi, umjetnici,
književnici, političari, ekonomisti,
suci, liječnici te općenito svi znalci
i istaknute osobe čija je uloga bila
davati mišljenje i donositi odluke
6
unutar neke države ili kraljevstva.
Platonovim rječnikom rečeno, bili
su to oni koji su zbog svog talenta,
znanja i vještina bili na javnoj službi
društvu, koji su nosili određenu
odgovornost u državi – pojmu čiji
latinski izraz glasi res publica (javna stvar), odakle dolazi riječ republika.
U svim drevnim kulturama i
civilizacijama, čak i u onima koje
samo djelomično poznajemo, postojao je određeni oblik uljudnog
(“dvorskog”) odnosa među ljudima.
U tzv. srednjem vijeku na Zapadu
uljudnost se gradila u najužim krugovima dama i vitezova, te među
vitezovima, kroz formiranje paževa
NOVA AKROPOLA 65
aktualno
sve do njihovog proglašenja vitezovima.
Nažalost, s prolaskom vremena mnoge od ovih zdravih i korisnih tradicija izašle su iz upotrebe
i čak degenerirale u dvolične i
lažne običaje. Ova posljednja slika
poprimila je kod nas razmjere općeg
stava. Tako je danas, posebno među
mladima koji su žrtve deformacija
poslijeratnog razdoblja, uljudnost
postala sinonim za licemjerje i
nedostatak autentičnosti.
Kao filozofi, željeli bismo oteti
zaboravu i izgraditi oblike uljudnosti
koji će nas odvojiti od zaglupljujuće
animalnosti i onog nagonskog koje
nam dosađuje.
Uljudnost je istovremeno oblik plemenitosti i ljubavi; prepoznavanje sveopćeg bratstva iznad svih
klasnih, etničkih i spolnih razlika,
razlika u socijalnom i ekonomskom položaju. To je skroman, ali
pri mjeren način primjene prvog
načela Nove Akropole: povezati
muškarce i žene svih vjera, rasa
i socijalnih položaja oko ideala
sveopćeg bratstva.
Jednako kao što kad nekome
želimo dati poklon, bez obzira koliko malen on bio, umotamo ga
i ukrasimo vrpcom kako bi onaj
koji ga prima i prije nego što ga vidi
dobio osjećaj da smo na njega mislili s nježnošću i da nam je stalo
da mu pokažemo svoje osjećaje i
dobre želje, tako svaka naša riječ ili
čin moraju biti pažljivo “umotani” u
našu sposobnost davanja i ljubavi.
Nadvladavanje neuglađenosti
neće nikome umanjiti muževnost
ili ženstvenost. Naprotiv, dame i
vitezovi bit će puno djelotvorniji i
ugodniji ako u sve što rade unesu
mrvicu ljepote, ljubavi i uljudnosti.
Tada više neće biti važno hoće li nas
pozdraviti stiskom ruke, zagrljajem
ili poljupcem, jer će to ovisiti o
okolnostima i položaju protagonista. Pod protagonistima podrazumijevamo one koje je spominjao
65 NOVA AKROPOLA
i car August: aktivne i djelotvorne
sudionike života… one koji čine
nešto. Istinski sudionik, glumac u
kazalištima misterija jest onaj koji
prikazuje stvari, onaj koji ih ponovo
pokazuje, ali tako da u njih unosi
humanu interpretaciju koja ih čini
boljima, ljepšima, plemenitijima i
omogućuje da svi u njima mogu na
neki način sudjelovati.
Trebali bismo uložiti napor i
odbaciti svaki izraz bijesa i gorčine,
mržnje i zlobe. Iako ovakav stav
započinje od onoga što je potpuno
izvanjsko, ako ga čvrsto i ustrajno
održavamo on će prodrijeti u dubinu. Isto se dešava s klaunom iz
priča koji se toliko smije i nasmijava
druge da na kraju sam sebe zarazi
vlastitim veseljem i nalazi utjehu za
životne nedaće.
Mnoge su političke i vjerske ideologije izazvale genocid i
raspla kale mnoge ljude. Učinimo
suprotno, izazovimo veselje, mir,
slogu, napredak. Filozof koji tuguje
zbog banalnih okolnosti nije istinski
filozof, naprotiv, on je daleko od toga ako neprestano jadikuje o svojim
bolima i pred svim svojim prijateljima pokazuje znakove nestabilnosti,
duhovne nemoći i vampirizirajuće
slabosti.
Naviknimo se radije davati
negoli tražiti od drugih.
Izbjegavajmo suditi druge
našim još nejakim rasuđivanjem
koje je značajno izobličeno našim
strastima. Budimo snažni i uspravljeni.
Na svijetu već ima previše prosjaka… Ne budimo jedan od njih.
Ovo se ne odnosi samo na
ekonomsku razinu, već općenito
na sve. Dajimo otvorenih ruku!
Našu energiju, našu dobrotu, našu
dobru volju svima. Radimo stalno.
Proučavajmo, razmišljajmo i tražimo ono potrebno… ali prije
svega, razbijmo kalupe našeg egocentrizma skromnošću koja nije
skromnost tijela i odijela. Budimo
uljudni…
Stvarajmo doista i svaki dan
novi i bolji svijet… i živimo u
njemu. 7
tradicionalna učenja
SNAGA
SUOSJEĆANJA
Ana Jončić
D
aleke zemlje i nepoznati krajevi
ne donose nam uvijek nepoznate
i nove stvari. I tamo život podjednako stvara svoje bezbrojne izraze: neki su
nam potpuno strani, dok u nekima prepoznajemo nešto blisko, nešto što nam
izgleda kao da nam je oduvijek poznato.
Takav utisak ostavljaju arhetipski uzori.
Bez obzira koja im tradicija daje oblik,
čovjek ih prepoznaje zato što se oni, na neki način, već nalaze u njemu kao prirodna
težnja i iskonski izraz ljudskog bića.
Budistička tradicija na Tibetu govori
nam tako o principu kozmičkog milosrđa.
Simbol ovog principa je sam zaštitnik
Tibeta, bodhisattva Avalokitešvara.
Nazivaju ga i Biće koje gleda dolje, Onaj
koji sluša vapaje. Legenda kaže da je,
gledajući svijet u patnjama, Avalokitešvara
osjetio duboku samilost i neodoljivu želju
da povede bića prema oslobođenju. Tada
mu se glava rasprsla na bezbrojne glave,
a iz tijela, poput zasljepljujućih zraka,
izašlo je tisuću ruku. Zato se na Tibetu
kaže da se Slušatelj vapaja manifestira
u beskonačnom broju oblika, a kad god
se ljubav i suosjećanje pojave u svijesti
i djelovanju čovjeka, to je znak njegove
prisutnosti.
No milosrđe nije samo slijepa naklonost prema onima koji pate. Zato tisuću
simboličkih ruku Avalokitešvare na dlanu
nose oko, simbol mudrosti koja prati
ljubav. To ujedno označava sintezu dvaju
principa koje treba ostvariti svako ljudsko
biće: prajne, najvišeg znanja o životu, i
upaye, aktivne ljubavi i milosrđa, kojima se dosiže savršena svijest. Potpuno
ostvarenje svijesti nije moguće bez sinteze “srca i glave” u čovjeku, jer znanje
8
bez ljubavi vodi okrutnosti, a ljubav bez
znanja vodi zaslijepljenosti, u oba slučaja
duhovnom mrtvilu čovjeka. Tek kad su
oba principa ostvarena, svijest dobiva uvid
u potpunu stvarnost.
Ipak, koliko god ovi principi bili
neodvojivi u procesu sazrijevanja i razvijanja svijesti, jedan od njih je pokretač
svih nužnih promjena u čovjeku, uvjet
bez kojega se ne može doći do znanja, a
to je princip aktivne ljubavi. Nebeska slika
koju predstavlja Avalokitešvara je zakon
koji se treba početi ostvarivati ovdje na
zemlji, u svakodnevnoj, još nesavršenoj
svijesti čovjeka. Ova nesavršena svijest
to ne može odmah ostvariti, no, kažu
Tibetanci, može početi od nečega što joj
je već sada dostupno. Prvi je korak ne
biti ravnodušan prema stvarima i bićima
oko sebe, osjećati život u njegovim bezbrojnim oblicima, suosjećati.
Ravnodušnost je zatvorena, troma,
nijema svijest. Svijest ograđena zidinama egoizma i neznanja. Zatvoren sustav
bez zraka, bez doticaja sa stvarnošću, u
kojem je sve podređeno strahu za lažno
“ja” koje je samo sebi najvažnije i koje
nipošto ne želi izgubiti svoje prvenstvo.
Zato je prvi znak otvaranja svijesti prema
stvarnosti osjećanje onoga što se događa
izvan našeg “ja”, suosjećanje s patnjama
drugih bića. Stari tibetanski tekst, Glas
Tišine, kaže:
Neka ti do duše dopre svaki krik
bola, kao što lotos otvara svoje srce da
bi upio jutarnje sunce.
Pusti da ti svaka ljudska suza
padne goruća na srce i neka tamo
ostane, i nemoj je brisati sve dok ne
nestane bol koja ju je izazvala.
NOVA AKROPOLA 65
tradicionalna učenja
Ove su suze, o ti milostivog srca,
potoci što napajaju polja vječnog
milosrđa... To je sjeme oslobođenja od
ponovnog rođenja. Ono odvaja arhata
od razdora i požude i vodi ga kroz poljane Bića u mir i blaženstvo...
Ovaj prvi korak čovjeka milostivog
srca koji vodi prema blaženstvu, temelji
se na učenju o pravoj prirodi postojanja:
čitav univerzum je živ i svi njegovi elementi su međusobno povezani i utječu
jedni na druge. Život svakog elementa
ovisi o utjecaju drugih elemenata i nema
neovisnog oblika života. Univerzum je
poput tkanja, mreža međusobnih odnosa,
poput odnosa koji postoje u svakom živom
organizmu. Zato je svaka ljudska aktivnost
važna jer će, poput kamenčića bačenog u
jezero, utjecati na čitav organizam.
“Kamenčić” kojim čovjek utječe
na univerzum je suosjećanje, prvi izraz
aktivne ljubavi. To je prva snaga koja
otvara ravnodušnu svijest prema stvarnosti, prvi govor nijeme svijesti, prva
klica znanja, jer uspostavljena je veza:
jedan zatvoreni univerzum zavibrirao
je događanjem drugog univerzuma,
jedno biće je dotaknuto životom drugog
bića, svijest se počela širiti izvan svog
ograničenog “ja”. Utjecaj ove snage se širi
kao lančana reakcija: začinje se klica ispravnog mišljenja, klica ispravnih težnji,
ispravnog djelovanja, načina života... To
je snaga koja ga vodi kroz poljane Bića
prema blaženstvu, jer svaka aktivnost
koju čovjek poduzima svijesti otvorene
poput lotosa, suosjećajući, mijenja smjer
svega što poduzima, kvalitetu, pa i posljedice djelovanja. Kad je jednom probudi, ovom snagom se čovjek oslobađa
od vezanosti za svoje egoistično “ja”, jer
Tibetanci kažu da za čovjeka nema boljeg
saveznika u ratu protiv vlastite oholosti i
pohlepe. To je snaga koja neprimjetno,
ali nezaustavljivo otapa umjetne ograde
ljudskog bića, unutarnje i vanjske.
Suosjećanje je jedini jezik koji vrijedi
u svim svjetovima, na svim razinama
svijesti, jer ga svako biće može razumjeti
i svako ga biće može govoriti.
Prema tibetanskim učenjima, suo sje ća65 NOVA AKROPOLA
nje je znak istinske duhovnosti, izvor
i bit prosvijetljene svijesti. Budistički
kanonski tekstovi simbolički govore o
snazi suosjećanja kao o osnovnoj kušnji
kroz koju mora proći svaka svijest, pa
i ona najuzvišenija, kako bi potvrdila i
dokazala svoju uzvišenost. Tako priča iz
Lalita Vistare govori o jednom događaju
iz Buddhinog života prije njegovog prosvjetljenja:
Bog Indra, u dogovoru s ostalim
božanstvima, želio je iskušati budućeg
Buddhu i ispitati može li on zaista jednom
postati Buddha. Pretvara se zato u sokola
i počne loviti golubicu u njegovoj prisutnosti. Golubica mu pobjegne, sakrije se
među rukama onog koji će jednom postati Buddha i zamoli ga za zaštitu. Sažalivši
se, on obeća da joj se ništa neće dogoditi
u njegovoj prisutnosti. No, uto doleti sokol
i zatraži od njega golubicu, tužeći se kako
su golubovi njegova hrana. Tada onaj koji
će postati Buddha shvati da i sokol ima
pravo te se s obje životinje dogovori: ako
sokol ostavi golubicu na životu, dobit će
onoliko mesa koliko je težila progonjena
golubica. Nato donese vagu i na jednu
pliticu stavi golubicu, a zatim počne
nožem rezati komad po komad vlastitog tijela, stavljajući ga na drugu pliticu.
No, ubrzo je uvidio da dijelovima svoga
tijela ne može nikako dosegnuti težinu golubice i zato
na drugu pliticu stavi
čitavog sebe. Uz veliku grmljavinu, tada
se pojave božanstva
i objave mu da je to
bila samo kušnja…
Načini izražavanja arhetipova su različiti.
Ipak, ispod plašta različitih
oblika postoji nešto istovjetno,
nešto što je dio onog duboko
ljudskog u nama. To je ono što
prepoznajemo. To je jezik koji
svi razumijemo i koji nam je
svima toliko potreban.
9
znamenite ličnosti
MAJKA
TEREZA
Franjica Šekulja
S
vako biće ima svoje određenje
i put kojim do toga određenja
dolazi. Za čovjeka je to osvajanje čovječnosti, odnosno svega onog
dobrog i plemenitog što se pod tim
podrazumijeva. Dugu ljudsku povijest obilježile su rasne, nacionalne,
vjerske i druge netrpeljivosti, ratovi,
terorizam, bijeda, umiranje od gladi
i bolesti, ali u tim su se razdobljima
beznađa – ili upravo zbog njega
– također pojavljivali ljudi velike
duhovne snage, spremni da svojim
vlastitim primjerom pokažu čovjeku
što znači biti čovjek.
Upravo takvu poruku je svojom
životnom filozofijom poslala Majka
Tereza. Neustrašivu i nesalomljivu
pred poteškoćama, zvali su je
10
"sitnim divom" jer iako neupadljiva
izgledom, sitna i krhka, obučena u
jednostavan bijeli sari kakav nose
siromašne indijske žene, nosila je
u sebi ogromnu duhovnu snagu i
čisto srce. S jedne strane nimalo
sentimentalna, čvrsto je stajala na
zemlji te mudro i u hipu rješavala
probleme, ali uvijek očima uprtim
u nebo odakle je crpila snagu
za izvršenje svojih djela. Majka
Tereza bila je rijedak spoj prizemljenog bića i uzvišene duše te je,
kako je sama znala reći, nastojala
pogoditi "pravu mjeru ravnoteže
između zemlje i neba". Držeći se
dosljedno kršćanskog nauka, krenula je na svoj "jednostavan put"
prihvativši siromaštvo. Kroz nju je
tekla nepresušna bujica milosrđa i
ljubavi koja se izlijevala na milijune
siromašnih, bolesnih i izopćenih.
Služila je ublažavajući ljudsku patnju, nikada ne pitajući ljude kako
su se našli u takvome stanju i ne
osuđujući nikoga. U ožujku 1980.
godine indijska vlada dodijelila joj je
svoje najviše građansko odlikovanje
– Bharat Ratnu (Indijski dragulj).
Tom je prigodom tadašnji predsjednik Neelam Sanjiva Reddy
rekao: Ona u sebi utjelovljuje
ljubav i samilost kakvu su rijetki
u povijesti posjedovali... Čitav je
njen život personifikacija služenja
i milosrđa. To su oni imperativi
ljudskog opstanka koji se riječima
odobravaju, ali djelima poriču.
Za Majku Terezu svi su ljudi
djeca istog Boga, a svaka religija
slijedi ga na sebi svojstven način.
NOVA AKROPOLA 65
znamenite ličnosti
Zato hindusu treba pomoći da bude
bolji hindus, muslimanu da postane
bolji musliman, katoliku da postane
bolji katolik. Dužnost je misionara
ljubavi poticati kršćane, nekršćane
i ateiste na djela ljubavi ma kako
mala ona bila jer jedino djelo
učinjeno otvorenog srca približava
ljude Bogu. Majku Terezu duboko
su poštivali mnogi nekršćani te je
bila podjednako omiljena među
pripadnicima svih vjera.
Živeći i radeći među ljudima
Majka Tereza ubrzo je shvatila da
najveća nesreća nije biti gladan,
bolestan i bez krova nad glavom
jer se novcem, hranom i lijekovima
ti problemi mogu riješiti. Nažalost
postoji i nešto mnogo gore – biti
suvišan, izopćen i odbačen.
ŽIVOTNI PUT
Odluka da postane redovnicamisionarka seže u njeno najranije
djetinjstvo. Rođena je u Skoplju 26.
kolovoza 1910. godine, kao najmlađe
od troje djece u albanskoj obitelji
Bojaxhiu. Na krštenju je dobila ime
Agnes Gonxha, što znači "cvjetni
pupoljak". Rasla je, kako je često
isticala, u sretnoj obitelji istinskih
vjernika. Živjeli su lagodno, ali sa
sviješću da ih okružuje i drugačiji
65 NOVA AKROPOLA
svijet. Mala Gonxha je zajedno s
roditeljima često odlazila u posjete
siromašnim obiteljima donoseći im
hranu, odjeću i novac. Njegovali su
osamljene starce i bolesne, a njihova
je kuća uvijek bila otvorena svima
potrebitima. Tako je Gonxha prve
poduke o ispravnom životu i ljubavi
te poštivanju svakog ljudskog bića
dobila već u roditeljskom domu.
Nakon očeve smrti brigu o obitelji
preuzela je majka Drana. Učila je
malu Gonxhu da nedaće života treba
dočekivati s duhovnom hrabrošću.
Majčina slika pratila ju je cijelog
njenog misionarskog života i često
se pitala bi li majka bila zadovoljna
njenim radom.
Osim obitelji, na njeno opredjeljenje utjecala je i katolička
zajednica, a naročito svećenik Franjo
Jambreković koji je 1924. godine u
Skoplju osnovao "Društvo katoličke
mladeži" s organiziranim duhovnim
i kulturno-zabavnim životom. Otac
Jambreković bio je zainteresiran
za misionarstvo te je mladima
mnogo govorio o toj temi. Donosio
im je časopis "Katoličke misije"
u kojem su slovenski i hrvatski
misionari pisali o svome radu sa
siromašnima i gubavcima u okolici
Kalkute. Gonxha se otada počela
zanositi mišlju o misionarskom
zvanju. Iako nadarena za glazbu
i pjesništvo (maštala je kako će
postati književnica), prevagnula
je radost koju je osjećala u srcu
pri pomisli da se preda služenju
Bogu i bližnjima. Nakon završene
gimnazije 1928. godine napušta
Skoplje te kreće u Irsku, u mjesto
Rathfarnham kod Dublina. Tamo je
primljena u družbu sestara Blažene
Djevice Marije od Loreta. Redovnice
tog reda djelovale su kao misionarke
u Indiji. Naučivši engleski jezik,
poslana je 1929. godine u Kalkutu
da bi u svibnju iste godine postala
novakinja i odabrala ime Tereza po
svetoj Terezi od Lisieuxa zvanoj "Mali
cvijet Isusov". Sveta Tereza zbog
bolesti nije mogla biti misionarka,
ali je naučila da se Dobru može
služiti vršeći i svakodnevne poslove
s radošću na najbolji mogući način.
Svoj put vjere i potpune predanosti
nazvala je "moj mali put", a baš taj
"mali put" odigrao je važnu ulogu
u traženju vlastitog puta sestre
Tereze.
U Darjeelingu, gradiću podno
Himalaja, poučavala je u samostanskoj školi i pomagala u bolnici gdje
je stekla osnovna medicinska znanja koja će joj kasnije dobro doći.
Iz Darjeelinga je poslana u Kalkutu
gdje je pohađala koledž, diplomirala
i postala profesoricom. Predavala
je povijest i zemljopis u gimnaziji
St. Mary’s u Entallyu, sirotinjskoj
četvrti Kalkute. Naučila je hindi i
bengalski jezik, a nakon polaganja
vječnih zavjeta 1937. godine, postala je ravnateljicom gimnazije.
Redovnice su živjele unutar
samostana iz kojeg su izlazile samo
u iznimnim slučajevima. Sestra
Tereza također je provodila vrijeme
unutar samostanskih zidova radeći
i moleći. No, poučavajući u lokalnoj
bengalskoj školi Svete Tereze,
suočila se s neizrecivom bijedom
siromašnih četvrti Kalkute, uvećanom socijalnim i političkim previranjima koja su potresala Indiju.
11
znamenite ličnosti
Gandhijev mirotvorni pohod, borba
za nezavisnost Indije, a kasnije i
sukobi između muslimana i hindusa
ubirali su svoj danak. U Bengalu je
1943. godine od gladi umrlo oko
pet milijuna ljudi. Odlazeći u školu
i natrag, sestra Tereza je svakodnevno gledala umiranje na ulicama.
Svi ti prizori unijeli su nemir u
njeno srce i ona od tada više nije
bila ista. U samostanu u Entallyu
provela je ukupno jedanaest godina,
a onda je 1946. godine, shrvana
tuberkulozom pluća, krenula na
oporavak u Darjeeling. Dok se vozila
u vlaku, 10. rujna, osjetila je veliku
potrebu za promjenom. Taj događaj
nazvala je "pozivom unutar poziva"
i sestre misionarke ljubavi slave ga
10. rujna kao "dan nadahnuća",
kao početak njihovog reda koji je
službeno osnovan tek 1950. godine.
Sestra Tereza odlučila je svoj život
promijeniti iz korijena. Napustila
je sigurnost samostana, školu u
kojoj je bila uvažena nadstojnica te
krenula na ulice sirotinjskih četvrti
Kalkute, među najsiromašnije od
siromašnih, kako bi s njima živjela
i služila im. Ostvariti takvo što nije
bilo lako. Trebalo joj je odobrenje
samostanskih i crkvenih vlasti koje
su bile sumnjičave prema njenoj
namjeri. Dobivši napokon dozvolu
1948. godine, napušta samostan
12
i odlazi najprije u Patnu (grad
udaljen 390 km od Kalkute) u
Bolnicu Svete Obitelji gdje su radile
redovnice liječnice, specijalistice za
kirurgiju i porodništvo, medicinske
sestre, laborantice i druge. Od njih
je stekla mnoga znanja i vještine o
njezi bolesnika, lijekovima i slično.
Vratila se u Kalkutu i odlučila raditi
u siromašnoj četvrti Motjhil. Za
pet rupija koje joj je dao kalkutski
biskup našla je straćaru za umiruće.
Sakupila je po ulicama šačicu djece
i počela sa školom na otvorenom
bez klupa, stolica, ploče i krede,
ispisujući slova štapom po pijesku.
Unatoč tomu, sve je više djece
dolazilo u školu, a s vremenom
su ljudi počeli donositi i potreban
namještaj. Tako je počela s radom
prva škola. Danas ih samo u Indiji
ima više od sto četrdeset!
Bez igdje ičega, neustrašiva,
potpuno vjerujući u prisutnost Boga
i Dobra, sestra Tereza zakoračila
je na svoj "jednostavan put".
Nadahnute njenim djelima, ubrzo
joj se pridružilo pet sestara, njenih
bivših učenica. Čuvši od župnika da
sestra Tereza nema kamo s bolesnicima, imućni Indijac Michael
Gomez ustupio joj je drugi kat svoje
kuće. Gledajući s koliko milosrđa
i predanosti sestra Tereza i njene
pomoćnice brinu o bolesnicima,
sve je više ograničavao svoj životni
prostor i davao ga njima na raspolaganje. Smatrao je blagoslovom imati
ih u kući.
Krajem 1950. godine, sestra
Tereza već je imala dvanaest pomoćnica, hrabrih i vedrih djevojaka
koje su po ulicama tražile bolesne i
one na umoru. Papa Pio XII. odobrio
joj je osnivanje Reda misionarki
ljubavi i sestra Tereza postaje Majka
Tereza. Broj novopridošlih sestara
stalno se povećavao i trebalo je
pronaći adekvatan prostor za čitavu
zajednicu. Velikodušnošću jednog
muslimana koji im je, saznavši za
njihov problem, poklonio svoj dom
jer je odlučio napustiti Indiju, sestre
su dobile svoju matičnu kuću iz koje
je na stotine njih krenulo diljem
svijeta otvarati domove donoseći
utjehu i milosrđe najjadnijima i
najbjednijima.
Svojim je djelovanjem Majka
Tereza pokazala da su ljudi, a ne
Bog ti koji svrstavaju čovjeka u "ladice". Svojim je životom i radom
snažno djelovala na ljude te je uspijevala probuditi uspavanu savjest
mnogih. Rijetki su imali hrabrosti
odbiti njene molbe. Kada je došla
moliti za prostorije za umiruće,
nadležni službenik za zdravstvo u
Kalkuti ponudio joj je zapušteno
svetište hrama božice Kali po kojoj
NOVA AKROPOLA 65
znamenite ličnosti
Dom Nirmal Hriday
je Kalkuta i dobila ime. Nazvan je
"Nirmal Hriday" što znači "mjesto
za ljude sa srcem". S vremenom
su takvi domovi, koji ljudima
omogućuju barem dostojanstvenu
smrt, otvoreni diljem Indije. Primjer
beskompromisnog služenja, bez
traženja ičega zauzvrat, doticao je
mnoge ljude tako da su se oni, bez
obzira na vjeroispovijest, prema misionarkama počeli odnositi s dubokim poštovanjem. Danas one vode
preko osamdeset domova za stare i
nemoćne te njeguju godišnje preko
trinaest tisuća umirućih ljudi.
Prvi dom za djecu osnovan je
1955. godine. Danas u Indiji postoji
više od sto deset takvih domova u
kojima djeca borave od rođenja
do posvojenja ili udaje odnosno
ženidbe, učeći zanate i školujući
se.
Guba je u Indiji bila velik problem kojem društvo nije poklanjalo
nikakvu pažnju. Dugo je trebalo da
se shvati da je to bolest koja se može
liječiti i koju valja iskorijeniti. U Indiji
je 1982. godine bilo četiri milijuna
gubavaca, a samo u Kalkuti oko
tristo tisuća. Majka Tereza počela
se već 1950. godine sustavno baviti
tim problemom. S nekoliko sestara
odlazi u Gobru, naselje gubavaca.
65 NOVA AKROPOLA
Ubrzo je osnovana prva pokretna
bolnica za gubavce, a danas se na
istom mjestu nalazi centar "Gandhiji
Prem Nivas" koji su izgradili sami
gubavci. Nakon što je vlada poklonila
Majci Terezi zemljište izvan Kalkute,
ona je pokrenula "sabirni dom za
gubavce", dok su sestre širom grada
prikupljale dobrovoljna sredstva
i donacije pod geslom "dodirni
gubavca svojom dobrotom". Prikupljena su mnoga sredstva koja
su omogućila podizanje naselja
i lječilišta za bolesne i izliječene
gubavce nazvanog "Shanti nagara"
(Grad mira). Tu oni sa svojim
obiteljima žive od svog rada baveći se
raznim zanatima. Tako im je vraćen
barem dio ljudskog dostojanstva i
vjera u čovječnost.
Majka Tereza počela je bez
ičega vidljivog osim s dubokom vjerom da će iskrena namjera i čisto
srce omogućiti postizanje bilo kojeg
cilja. Nikada nije strahovala da to
neće biti tako kao što se nikada nije
dogodilo da nekog potrebitog nije
primila. Njena se misija brzo širila
ne samo u Indiji već i po svim kontinentima. Oči svijeta bile su uprte
u nju jer je ona bila svjetlo u tami
XX. stoljeća. Za širenje mira u svijetu dodijeljena joj je 1979. godine
Nobelova nagrada. Uz nagradu je
primila i nešto više od sto devedeset tisuća američkih dolara, a gozbu
koja se tom prilikom priređuje molila je da opozovu i da se za taj novac
nabavi obrok za oko petnaest tisuća
siromašnih.
Kada je Majka Tereza krenula
na svoj "jednostavan put", duboko
je vjerovala u svoje poslanje i
nadala se da će njen "put" osvijetliti
mnoge živote. Taj put nije bio posut
ružama. Najveću bitku vodila je
sa samom sobom svjesna svojih
ljudskih slabosti i nužnosti njihova
potiranja kako bi mogla činiti nešto
što je puno vrednije i humanije
od trošenja životnog vremena na
ispunjavanje vlastitih želja. Njene
su riječi opisivale agoniju i bol koje
je proživljavala, ali je istodobno bila
puna entuzijazma i ljubavi, radosno
služeći drugima, i nitko nije
primjećivao dramu koja se zbivala
u njenoj nutrini. Shvatila je da je
tama u njoj i oko nje nužan dio koji
omogućuje pročišćenje i shvaćanje
istinske božanske prirode.
Put Majke Tereze bio je put
vjere na kojem se u potpunosti posvetila služenju čovjeku. Govorila je
da je svaki put dobar ako se njime
korača iz ljubavi. Ne mogu svi biti
Majka Tereza, ali zato mogu pomoći
bližnjemu čineći djela ljubavi, iskreno iz dubine srca. 13
psihologija
JEZIK EMOCIJA
Marica Borović
S
vi želimo biti sretni. Bez
obzira kroz koju formu sreća
dolazi (ljubav, prijateljstvo,
slava, moć ili bogatstvo), uvijek je
praćena emocijama – stanje sreće
je stanje velike emocionalne ugode.
Međutim, vezivati sreću uz emocije znači postaviti je na nesigurne
temelje, jer emocije su i same nestabilne. Svjesni smo koliko često mijenjamo svoje raspoloženje: u jednom trenutku smo zadovoljni, a već
u sljedećem se ponašamo kao da su
nam sve lađe potonule. Budući da
smo stalno pod utjecajem emocija,
mogli bismo lako zaključiti da ih izvrsno poznajemo i da o njima ne
treba posebno pričati.
POZNAJEMO
LI EMOCIJE?
Od razdoblja prosvjetiteljstva naša
je zapadna kultura snažno podupirala gledište da su emocije nešto
djetinjasto, destruktivno, neprijatelj
racionalnosti. Veličao se čovjek kao
racionalno biće, a razum i emocije
smatrane su suprotstavljenim kategorijama. Ovaj omalovažavajući
stav prema emocijama prisutan je
i danas: kad neku osobu opišemo
kao “emocionalnu”, pod tim po-
14
drazumijevamo da je nestabilna,
iracionalna i nepouzdana. Emocije
su dugo bile na margini psiholoških
istraživanja, ali od druge polovice
XX. stoljeća u psihologiji se događa
zaokret. Pojavljuju se nove teorije
kojima je zajedničko to da emocije
smatraju važnim aspektom ljudske psihe. One su prepoznate i kao
snažan izvor psihičkih poteškoća,
ali i kao nešto što može uvelike obogatiti naš nutarnji život.
UTJECAJ EMOCIJA
Utjecaj emocija je mnogostruk.
Emocije, prije svega, utječu na naše
tijelo. Pod njihovim se djelovanjem
mijenja izraz našeg lica, boja glasa,
naše držanje. Kad se nečega stidimo,
često spuštamo pogled, zacrvenimo
se u licu. Kad nas je strah, problijedimo, srce nam ubrzano kuca, a
tijelo drhti. Kad nas gleda netko tko
je jako ljut ili bijesan, imamo osjećaj
kao da nas gleda zvijer, a ne čovjek.
Pod dugotrajnim utjecajem
određenih emocionalnih stanja javlja se i cijeli niz psihosomatskih
bolesti. Na takva je stanja osobito
osjetljiv želudac, pa dugotrajna
psihička napetost može rezultirati
čirom na želucu. Stres može dovesti
i do slabljenja imuniteta, a time i do
povećane sklonosti prehladama.
Emocije također utječu i na
naš um. Riječ emocija potječe
od latinskog emovere, što znači
“pokrenuti”. One nas tjeraju da
prihvatimo određenu perspektivu
ili viziju stvari. Ovo emocijama obojano viđenje obično ne odgovara
stvarnosti, jer često postoji velika
razlika između onoga kakvima nam
se stvari čine i onoga kakve one uistinu jesu. Ovo osobito vrijedi kad su
u pitanju snažne emocije kao što su
zaljubljenost ili mržnja: zaljubljena
osoba nije ili ne želi biti svjesna
nedostataka voljene osobe, već je
idealizira; ako pak mrzimo neku
NOVA AKROPOLA 65
psihologija
osobu, onda nerado priznajemo
njene dobre strane. Naš um, za koji
smo skloni vjerovati da je objektivan
tumač stvarnosti, u stvari je često
pod vrlo snažnim utjecajem naših
emocija.
Međutim, ovaj utjecaj je
obostran – emocije i misli
međusobno se isprepliću tako da
ih je praktički nemoguće odvojiti.
Pomisao na neku osobu ili situaciju može u nama pokrenuti lavinu
emocija, a ove nas emocije mogu
pokrenuti na djelovanje. Emocije
tako postaju neka vrsta prijenosnika između naših misli (uma) i
našeg djelovanja. Ako nam je stalo
do nečega, ako smo emocionalno angažirani oko nečega, onda
ćemo se i stvarno angažirati oko
toga. Emocije nas mogu i ometati u
djelovanju. Ako, primjerice, moramo održati govor pred većim skupom ljudi, trema može učiniti naš
govor nepovezanim i konfuznim.
NEGATIVNE EMOCIJE
Današnja psihologija više pažnje
posvećuje negativnom nego pozitivnom utjecaju emocija. Ove negativne emocije naziva i destruktivnim
emocijama, jer nas one ograničavaju,
umanjuju moć rasuđivanja, remete
koncentraciju, izazivaju zbrku te
nas čine svojim robovima.
Dvije izrazito destruktivne emocije su strah i bijes. Osim u situacijama kad nam je život ugrožen i
kad se strah pojavljuje kao zaštitni
mehanizam, strah se pojavljuje i u
mnogim drugim životnim situacijama. Svaka velika životna promjena, svaki korak u novo i nepoznato
65 NOVA AKROPOLA
praćeni su većim ili manjim strahovanjem. Tu je strah od neuspjeha.
Ako ovaj strah poprimi pretjerane
dimenzije, može dovesti do potpune
blokade – neki student uslijed prevelike treme može potpuno zakazati
na ispitu iako se spremao za njega.
Strah treba nadvladavati. Ako
želimo ići naprijed, uvijek postoji
veća ili manja doza rizika, ali to je
cijena koju moramo platiti da bismo
postigli nešto novo. Ne smijemo sami sebe osuditi na nedjelovanje jer,
ako ništa ne činimo, ništa nećemo
niti postići. Što više budemo odustajali i ustupali mjesto strahu, to
ćemo manje biti sigurni u sebe.
Jedini način da se pobijedi strah jest
djelovanje. Strah može u početku
biti velik, ali kad počnemo djelovati, on će biti sve manji i manji.
Najvažnije je učiniti prvi korak.
Za razliku od straha koji se
manje ili više tiče nas samih, bijes
se odražava i na sve one koji nas
okružuju. Osobe zahvaćene bijesom
reagiraju vikom, lupaju vratima, bacaju predmete koji im se nađu pod
rukom, a nakon što su iskalile svoj
bijes, slijede kajanje i osjećaj krivnje. Druge osobe potiskuju bijes pa
se on nakuplja malo po malo sve
dok neki, često beznačajan događaj
ne izazove pravu eksploziju bijesa
(tzv. kap koja je prelila čašu).
Suvremena psihologija sve više
ukazuje na potrebu kontrole nad
ovim emocijama. U tu svrhu savjetuje sljedeće:
- priznati postojanje određene emocije
- sagledati situaciju što objektivnije
kako bismo mogli doći do uzroka
emocija
- izbjegavati, koliko je moguće, situ-
15
psihologija
acije koje izazivaju neugodne emocije
- aktivirati se u nečemu što nam je
ugodno
- pronaći određeni vid relaksacije
- humor
Tradicija također poznaje svu
složenost ljudskih emocija, a kad
govori o negativnim emocijama,
tada prvenstveno misli na njihov negativan utjecaj na um. To
su emocije koje narušavaju mir,
ravnotežu uma i tjeraju ga da prihvati pogrešno viđenje stvarnosti. U
budizmu se govori o pet negativnih
emocija koje se naziva pet “otrova
za dušu”. To su mržnja, žudnja, neznanje, ponos i zavist.
Mržnja je snažna emocija koja
teži za tim da naudi nekome, da
uništi nečiju sreću.
Žudnja za senzualnim užicima
i posjedovanjem ima za posljedicu
to da postajemo slijepi za sve oko
sebe osim za objekt naše žudnje.
Postajemo neobzirni prema tuđim
osjećajima i potrebama te nerijetko
nanosimo bol ljudima oko sebe.
16
Neznanje je nedostatak uvida u
ono što trebamo napraviti ili izbjeći da
bi se izbjegla patnja i zadobila sreća.
Ponos ima mnogo aspekata.
To može biti osjećaj superiornosti u
odnosu na druge, precjenjivanje vlastitih kvaliteta, a podcjenjivanje tuđih.
Zavist je nemogućnost radovanja tuđoj sreći. Lakše nam je
suosjećati s tuđom patnjom, nego
“oprostiti” nekome tko je sretniji i
uspješniji od nas.
Budistička tradicija govori i o
neophodnosti ovladavanja negativnim emocijama. Tri su načina
rada s emocijama: djelovanje nakon proživljene emocije, tijekom
obuzetosti emocijom i prije nego
se emocija pojavi. Najčešće je
djelovanje nakon emocije, to jest tek
kad ona “odradi” svoje postajemo
svjesni svih njenih loših posljedica.
Ovakva višekratna loša iskustva s
vremenom nas počinju učiti da
pomalo počnemo obuzdavati svoje
negativne emocije.
Sljedeći korak je djelovanje za
vrijeme proživljavanja neke emo-
cije. Iako je emocija još uvijek
prisutna, potrebno je uložiti voljni
napor da se preokrene smjer njenog
djelovanja. Potreban je napor kako
bismo se izdigli iznad trenutne situacije i pokušali malo objektivnije i
razboritije sagledati stvari.
Tek na kraju dolazi djelovanje
prije nego se emocija pojavi. To
znači da stvari treba sagledati iz
točke koja je malo iznad razine
naših svakodnevnih želja i htijenja
kako bi se spriječila mogućnost njihove pojave. Radi se o oslobođenju
od negativnih emocija. Primjerice,
bijes se više ne pojavljuje te se više
nema što obuzdavati. Ovo stanje je
posljedica spoznaje, ostvarena je
nutarnja transformacija.
POZITIVNE EMOCIJE
Kontrolirati negativne emocije ne
znači neosjetljivost i bezosjećajnost.
Potrebno je probuditi čiste, uzvišene
emocije koje su izraz istinske ljudske prirode. Suosjećanje, razumijevanje, osjećaj za lijepo i dobro,
NOVA AKROPOLA 65
psihologija
osjećaji su koji su inspirirali velike
ljude svih vremena. Oni vode k
nutarnjoj stabilnosti i miru.
Sve radosti koje postoje na ovom
svijetu
Sve proistječu iz želje da drugi
budu sretni;
Sve patnje koje postoje na ovom
svijetu
Sve proistječu iz želje da ja budem
sretan.
Šantideva, budistički učitelj, VIII. stoljeće
Emocije utječu na naše viđenje
stvarnosti, ali isto tako i naše
razmišljanje utječe na emocije.
Razmišljanje o ljudima koji pate,
svijest o tome da nas bole slične
stvari, može probuditi suosjećanje i
ljubav prema drugima, a istovremeno odagnati negativne emocije kao
što su zavist, ljubomora, mržnja.
Ispravno razmišljanje je sposobnost promatranja sebe. To znači
učiti promatrati se objektivno, analizirati vlastite misli, osjećaje, znati
65 NOVA AKROPOLA
razlikovati ono što je dobro od onog
što je loše i, konačno, moći ispravno djelovati. Ispravno razmišljanje
pomaže nam steći dragocjena
iskustva iz svega onoga što smo
proživjeli. 17
ex libris
C.G. JUNG:
O POSTAJANJU LIČNOSTI
Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung smatra se utemeljiteljem analitičke psihologije čiji se interes nije zaustavljao na teoretskoj psihologiji i kliničkoj praksi, nego se protezao do alkemije, mistike, istočne i zapadne filozofije,
astrologije i mnogih drugih područja koja su mogla dati odgovore na pitanja o smislu ljudskog postojanja.
Zbog toga je život ovog originalnog i vrlo utjecajnog mislioca XX. stoljeća bio izrazito dinamičan i neuhvatljiv strogo definiranim znanstvenim okvirima.
U svojoj autobiografiji Sjećanja, snovi, razmišljanja zapisao je: Život mi je uvijek nalikovao biljci što raste
iz gomolja. Njen istinski život je nevidljiv, skriven u gomolju. Dio koji se pojavi iznad zemlje, traje samo jedno
ljeto. Potom nestane – samo kao kratkotrajna utvara. No ja nikad nisam izgubio osjećaj da nešto živi i traje ispod
vječnog toka. Ono što vidimo je cvijet, koji je prolazan. Gomolj je onaj koji ostaje.
Carl Gustav Jung umro je 1961. godine u 86. godini života.
Najvažnija djela iz njegova iznimno opsežnog opusa su: Preobrazbe i simboli libida, Psihološki tipovi,
Odnos između ja i podsvijesti, Psihologija i religija, Psihologija i alkemija, Mysterium coniunctionis, Čovjek i njegovi simboli, Sjećanja, snovi, razmišljanja, itd.
O
slanjajući se nešto slobodnije na dva Goetheova
stiha često se citira:
Najveće blaženstvo na zemlji će biti
radost koju će nam ličnost pružiti.
a time i iskazuje mišljenje da krajnji cilj i najveća želja
svega leži u razvoju one cjelovitosti čovjekovog bića koju
označavamo kao ličnost.
“Odgajanje ličnosti” danas je postalo odgojni ideal
nasuprot standardiziranom kolektivnom ili normalnom
18
čovjeku, forsiranom od strane opće masovnosti, u ispravnoj
spoznaji povijesne činjenice da su velika, oslobađajuća
djela svjetske povijesti proizašla od vodećih ličnosti, a nikada od uvijek sekundarne, trome mase, kojoj je čak i za
najmanji pokret uvijek potreban demagog.
…Naše se doba ushićeno slavi kao “era djece”. Ovo
neizmjerno proširenje dječjeg vrtića istovremeno ide
ruku pod ruku s potpunim previđanjem odgojne problematike koju je genijalno naslutio Schiller. Nitko ne osporava važnost djetinjstva niti ga podcjenjuje, odviše su
jasna teška, često trajna oštećenja nastala zbog glupavog
odgoja u kući a kasnije školi i odviše je neodbaciva neophodnost razumnih pedagoških metoda. Međutim, ako
čovjek želi ovo zlo dohvatiti doista u njegovom korijenu,
onda se ozbiljno mora postaviti pitanje: kako je došlo do
toga i kako to da je i danas još slučaj da se primjenjuju
glupe i ograničene odgojne metode?
… Tko želi odgajati, treba i sam biti odgojen. Danas
se još uvijek primjenjuje učenje napamet, a mehanička
primjena metoda uopće nije odgajanje, niti za dijete,
niti za samog odgajatelja. Neprestano se govori o tome
da dijete mora biti odgojeno kao ličnost. Ja se, naravno,
divim ovom visokom odgojnom idealu. Ali tko odgaja te
buduće ličnosti? To su na prvom i najvažnijem mjestu
obični, nekompetentni roditelji koji su često i sami cijelog
života polu ili sasvim djeca. Tko će na kraju očekivati
NOVA AKROPOLA 65
ex libris
od svih tih običnih roditelja da budu “ličnosti”, i tko je
ikada razmišljao o tome da osmisli metode kojima bi se
“ličnost” mogla usaditi roditeljima? Zbog toga se, naravno,
više očekuje od pedagoga, od obrazovanog stručnjaka, koji
je temeljito upućen u psihologiju – naime u gledišta ovih ili
onih, često dijametralno suprotnih mišljenja o tome kakve
su vjerojatno osobine djeteta i kako ih treba tretirati. Za
mlade ljude koji su pedagogiju odabrali za svoj životni poziv
pretpostavlja se da su i sami odgojeni. Nitko vjerojatno neće
tvrditi da su istovremeno i svi oni ličnosti. ... Od prosječnog
odgajatelja naprosto se ne može očekivati više nego od
prosječnih roditelja. Ako su dobri stručnjaci, onda čovjek
s njima mora biti zadovoljan isto onako kao i s roditeljima
koji svoju djecu odgajaju na najbolji mogući način.
Bolje je visoki ideal odgajanja ličnosti ne primjenjivati na djeci. Jer ono što se obično podrazumijeva pod
“ličnošću”, naime određena psihička cjelovitost koja posjeduje otpornost i snagu, jest ideal odraslog čovjeka koji
se želi nametnuti djetetu u dobu u kojem pojedinac nije
svjestan problema odraslog života ili – što
je još gore – kad ih svjesno izbjegava.
… Ne dijete, nego odrastao čovjek
može dostignuti ličnost kao zreli plod
ovom cilju usmjerenog životnog rada.
U dosizanju ličnosti leži ništa manje
do najbolji mogući razvoj cjeline jedne
određene osobe. Uopće se ne može
sagledati koliki je beskrajni broj uvjeta neophodno ispuniti da bi se ovo
postiglo. Za to je potreban cijeli ljudski
život sa svim svojim biološkim, socijalnim i psihičkim aspektima. Ličnost
je najviše ostvarenje urođenog svojstva
posebnog ljudskog bića. Ličnost je
djelo najviše životne hrabrosti, apsolutna potvrda individualnog postojanja
65 NOVA AKROPOLA
i najuspješnije prilagođavanje na univerzalnu datost, uz
najveću moguću slobodu vlastitog odlučivanja. Nekoga
za to odgajati izgleda mi da nije mala stvar. To je svakako
najveći zadatak koji je postavio moderni duhovni svijet.
... Ličnost se razvija tijekom života iz teško ili pak
sasvim nejasno dokučivog zametka, i tek kroz naša djela
postaje očigledno tko smo. Mi smo kao Sunce koje hrani
život Zemlje i stvara svakojake ljepote, rijetkosti i zla:
mi smo kao majke koje u krilu nose nepoznatu sreću i
patnje. Mi prije svega ne znamo kakva su u nama djela
ili nedjela, kakva sudbina, kakva dobra i kakva zla: i tek
navečer postaje jasno ono što je započelo s jutrom.
... Ličnost se nikada ne može razviti a da čovjek
svjesno i sa svjesnom moralnom odlukom ne izabere
vlastiti put. Ne samo kauzalni motiv, nužda, već i svjesna
moralna odluka mora pozajmiti svoju snagu procesu
razvoja ličnosti. Ako nedostaje prvo, naime nužda, takozvani razvoj samo je vježbanje volje; ako nedostaje drugo,
naime svjesna odluka, razvoj zastaje u nesvjesnom automatizmu. Čovjek se, međutim, svjesno može odlučiti
za vlastiti put samo onda kad ga smatra najboljim. Ako
bilo koji drugi put smatra boljim, tada će živjeti i razvijati tu drugu ličnost umjesto vlastite. Drugi su putovi
konvencije moralne, socijalne, političke, filozofske i religiozne prirode. Činjenica da konvencije uvijek na neki
način cvjetaju dokazuje da ogroman broj ljudi ne bira
vlastiti put već konvenciju i zbog toga ne razvija samoga
sebe već metodu i način života na račun vlastite cjeline.
… Pothvat razvoja ličnosti je u stvari nepopularna odvažnost, nesimpatično skretanje sa širokog puta,
isposnička ćudljiva težnja za podvojenošću, ili što se već
misli o usamljenim čudacima. Stoga nije nikakvo čudo
da se oduvijek samo mali broj upuštao u ovu avanturu.
Da su svi odreda bili budale, mogli bismo ih kao ιδιωται,
kao duhovno “privatne ljude” izbrisati iz vidnog polja
19
ex libris
našeg zanimanja. Ali na nesreću, te ličnosti su po pravilu
legendarni junaci čovječanstva, obožavani, voljeni, slavljeni, pravi sinovi božji, čije ime “ni u vjekovima ne
zalazi”. Oni su pravi cvjetovi i plodovi, plodonosno sjeme
stabla čovječanstva. Pogled na povijesne ličnosti dovoljno
objašnjava zašto je razvoj ličnosti ideal i zašto je prijekor
individualizma pogrda. Veličina povijesnih ličnosti nikada se nije sastojala od njihovog bezuvjetnog pokoravanja
konvencijama, već naprotiv od njihovog oslobađanja od
konvencija. Kao planinska litica oni strše iz mase, koja
se grčevito drži kolektivnih strahova, uvjerenja, zakona
i metoda – i biraju vlastiti put. Oduvijek je običnom
čovjeku izgledalo čudnovato da se čvrsto utabanim putovima s poznatim ciljevima treba pretpostaviti vrletni i
uski puteljak koji vodi u nepoznato.
Što je, konačno, nekome povod da izabere vlastiti
put i da se na taj način kao iz magle izdigne iz nesvjesnog identiteta s masom? Nužda ne može biti, jer nevolja
nailazi na mnoge i svi se oni spašavaju pomoću konvencije. Ne može biti niti moralna odluka, budući da se
čovjek po pravilu odlučuje za konvencije. Što je to, dakle,
što neumoljivo odlučuje u korist neobičnog?
To je ono što se naziva nutarnji izbor; iracionalni
faktor koji sudbinski gura prema emancipaciji od stada i
njegovih utabanih putova. Prava ličnost uvijek ima izbor
i vjeruje u njega, ima vjeru u njega kao u Boga, iako je to,
kako bi rekao običan čovjek, samo individualni osjećaj
izbora. Ovaj izbor, međutim, djeluje kao božanski zakon
od kojega nema odstupanja.
… Tko posjeduje izbor, čuje nutarnji glas, on je
izabran. Zbog toga legenda i vjeruje da on ima privatnog
20
demona, koji ga savjetuje i čije zadatke mora izvršavati.
Najpoznatiji primjer ove vrste je Faust, a povijesni slučaj
je Sokratov daimon. Primitivni su vračevi imali svog
zmijskog duha, kao što je i Eskulap, zaštitnik liječnika,
predstavljan pomoću epidaurske zmije. Ovaj je osim
toga imao privatnog demona Kabira Telesfora, koji mu
je izgleda čitao ili davao recepte.
… Izbor ili osjećaj izbora nije samo prerogativ
velikih ličnosti, već i malih sve do najmanjeg formata,
samo sa smanjenjem veličine ovo postaje sve maglovitije
i nesvjesnije. Izgleda kao da se glas nutarnjeg daimona
sve više udaljava i da govori rjeđe i nejasnije. Naime, što
je ličnost manja, tim više postaje neodređena i nesvjesna
i konačno se nerazličita stapa sa zajednicom, predajući
na taj način svoju cjelovitost i pritom se rasplinjujući u
cjelini grupe. Na mjesto nutarnjeg glasa stupa glas socijalne grupe i njenih konvencija, a na mjesto izbora
kolektivne potrebe.
… Ukoliko svaka individua ima svoj urođeni životni
zakon, onda svaka ima teoretsku mogućnost prije svega
slijediti ovaj zakon i tako postati ličnost, to jest dostići
cjelovitost. Ali kako živa bića egzistiraju samo u obliku
živih jedinki, to jest individua, životni zakon u krajnjoj
liniji uvijek je usmjeren na individualno proživljen život.
Dakle, iako objektivno psihičko, koje se u osnovi ne može
zamisliti drugačije nego kao univerzalna i istovjetna datost,
znači isti psihički preduvjet za sve ljude, ono se ipak, čim
se želi pojaviti, mora individualizirati, budući da nema
drugog izbora nego da se izrazi kroz jedinku.
… Kao što velika ličnost socijalno djeluje rješavajući,
razrješavajući, preinačujući i sređujući, tako i rađanje
NOVA AKROPOLA 65
ex libris
vlastite ličnosti ima ljekovito djelovanje na individuu. To
izgleda kao kad se ustajali močvarni rukavac ponovno
ulije u maticu nekad izgubljene struje ili kao kad se
ukloni kamen navaljen nad sjemenkom koja tada može
proklijati i početi sa svojim prirodnim rastom.
Unutrašnji glas je glas punijeg života, šire, obimnije
svijesti. Zbog toga se u mitološkom smislu rađanje heroja ili simbolično ponovno rađanje poklapa s izlaskom
Sunca, budući da postajanje ličnosti ima isto značenje
kao i povećanje svjesnosti. Iz istog razloga većina heroja
se označava atributima Sunca, a trenutak rađanja njihove velike ličnosti naziva se prosvjetljenjem.
Strah, koji većina prirodnih ljudi osjeća od unutrašnjeg
glasa, nije toliko djetinjast koliko bi se moglo pomisliti.
Sadržaji koje susreće ograničena svijest, kako pokazuje
klasičan primjer Kristovog života ili isto tako karakterističan
doživljaj Mare iz legende o Budi, uopće nisu tako bezazleni,
već u pravilu znače opasnost koja je specifična za dotičnu
individuu. U pravilu, ono što nam šapuće unutrašnji glas nije ništa dobro, već zapravo zlo. To mora biti prije svega zbog
toga što čovjek obično nije toliko nesvjestan svojih vrlina
koliko mana, a i stoga što znatno manje pati od onog dobrog
nego od onog lošeg u njemu. Kao što sam ranije spomenuo,
unutrašnji glas prinosi svijesti ono od čega pati čitava zajednica, bilo da se radi o narodu ili o čitavom čovječanstvu.
Ali ovaj glas to pruža u individualnom obliku, tako da čovjek
u početku može pomisliti kako je sve to zlo individualna
osobina njegovog karaktera. Unutrašnji glas unosi zlo tako
uvjerljivo da bi doveo do toga da mu čovjek podlegne. Ako
mu ne podlegne, onda u naše Ja ne prodire ništa od tog
prividnog zla, i tada ne može doći do obnavljanja i izlječenja.
65 NOVA AKROPOLA
(Zlo unutrašnjeg glasa nazivam “prividnim”, što zvuči
odviše optimistički). Ako Ja potpuno podlegne unutrašnjem
glasu, tada djeluju njegovi sadržaji, kao kada bi umjesto
njih bilo isto toliko vragova, drugim riječima ovome slijedi
katastrofa. Ako Ja podlegne samo djelomično i uspije se
kroz samopotvrđivanje spasiti od potpunog uništenja, tada
može asimilirati glas i tada se ispostavlja da je zlo bilo samo
privid zla, dok u stvarnosti donosi spas i prosvjetljenje.
… Problematika unutrašnjeg glasa je puna tajnih
zamki i klopki. To je najopasnije, najklizavije područje, isto
tako opasno i besputno kao sam život, ako se odrekne ograda. Ali onaj tko ne želi izgubiti svoj život, neće ga niti dobiti.
… Da li se zbog toga čovjek može ljutiti na čovječanstvo
i na sve one dobronamjerne pastire stada i zabrinute očeve,
kada podižu zaštitne zidove, postavljaju djelotvorne slike i
preporučuju prohodne putove koji zaobilaze ponore?
Na kraju krajeva, heroj, vođa i spasitelj je onaj tko
otkrije novi put k višoj sigurnosti. Moglo bi se sve ostaviti
po starom da ovaj novi put bezuvjetno ne zahtjeva da bude
otkriven i da čovječanstvo ne pati pod svim patnjama
Egipta sve dok novi put nije pronađen. Neotkriveni put
u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska
filozofija naziva “Tao” i uspoređuje s vodenim tokom
koji neumoljivo teče svome cilju. Biti u Taou znači potpunost, cjelovitost, ispunjeno opredjeljenje, početak i cilj
i potpuno ostvarenje smisla egzistencije koji je urođen
stvarima. Ličnost je Tao. Prema izvorniku: K.G. Jung, Duh i život,
Novi Sad, 1984.
Priredio Luka Marić
21
ex libris
22
NOVA AKROPOLA 65
ex libris
FRANCIS BACON
O ljudskoj prirodi
L
judska je priroda često
sakrivena; ponekad savladana, rijetko kad ugušena.
Sila prirodu čini samo još silovitijom; pouka i razgovor čine je
manje nametljivom; samo navika
mijenja i pokorava prirodu. Neka
onaj koji želi pobijediti svoju prirodu sebi ne postavlja niti prevelike
niti premalene zadatke; jer prvi će
ga učiniti potištenim zbog čestih
neuspjeha, a drugi će činiti da slabo napreduje, iako će ih češće savladavati. I neka u početku vježba
uz pomagala, kao što to rade plivači
služeći se mješinama ili rogozom;
no neka nakon nekog vremena
vježba otežavajući si, kao što to
rade plesači s teškim cipelama. Jer,
postiže se veliko savršenstvo ako je
vježba teža od stvarne primjene.
Kad je priroda jaka, i prema tome
pobjeda teška, potrebno je biti
postupan, najprije zastati i obuzdati prirodu, kao onaj koji, kad
je ljutit, natjera sebe da najprije
izgovori dvadeset i četiri slova abecede; zatim smanjivati kvantitetu,
kao onaj koji kad se treba ostaviti
vina, s ispijanja zdravica prelazi na
samo jedan gutljaj uz objed; i naposljetku, sasvim prestati. No, ako
čovjek ima snage i odlučnosti osloboditi se odjednom, to je najbolje:
Optimus ille animi vindex
laedentia pectus
Vincula qui rupit, dedoluitque
semel1.
Nije pogrešno niti staro pravilo
da prirodu, kako bi se ispravila, treba poput štapa savijati u suprotnu
stranu, pri čemu, jasno, ta suprotnost nije porok. Neka nitko sebi
ne nameće neku naviku unedogled,
nego s ponekim prekidom. Jer predah daje snagu novom pokušaju; a
ako čovjek koji nije savršen bude
stalno vježbao, on će uvježbavati
1 Dio stiha iz Ovidijevog djela Lijek od ljubavi: Slobodu
želiš? Lance što sapinju ti grudi raskini snažnim
zamahom, i slobodan budi.
2 Dio stiha iz 120. Psalma Davidovog: Predugo mi duša
i svoje pogreške kao i svoje sposobnosti, i stvarat će jednu naviku od
oboje; u tome nema druge pomoći
osim povremenih prekida. No, neka
se čovjek ne pouzdaje previše u pobjedu nad vlastitom prirodom, jer
ona će dugo vremena ležati zatomljena, a onda oživjeti čim se ukaže
prigoda ili iskušenje. Slično se dogodilo Ezopovoj djevi, mački pretvorenoj u ženu, koja je sjedila smjerno
za stolom sve dok nije pokraj nje
protrčao miš. Zato neka čovjek ili u
potpunosti izbjegava takve prilike ili
neka im se izlaže često kako ga ne
bi previše uznemiravale. Čovjekova
priroda najbolje se razotkriva u
privatnosti, jer tada nema pretvaranja; u jarosti, jer čovjek onda zaboravlja na svoja pravila; ili u novim
prilikama, jer ga tu napušta navika.
Sretni su oni ljudi čija je narav u
skladu s onime čime se bave; inače
mogu reći: multum incola fuit anima mea2, kad se bave nečim do
čega im nije stalo. U učenju, čime
god se čovjek odlučio baviti, neka za
to odredi sate; a za ono što mu je po
prirodi blisko, neka se ne brine oko
vremena, jer će mu misli same od
sebe letjeti prema tome. Čovjekova
priroda izrasta ili u biljku ili u korov, zato neka pravovremeno zalijeva jedno, a iskorjenjuje drugo.
mora živjeti s mrziteljima mira.
65 NOVA AKROPOLA
23
tragom prošlosti
SUSRETI KULTURA
KROZ VRIJEME
Ivančica Krivdić
Potraga za znanjem i otkrivanjem radost je i pravo čovječanstva.
Alexander von Humboldt
I
straživanje susreta naroda, dodira različitih kultura, ponekad
udaljenih tisućama kilometara
jedna je od najuzbudljivijih grana
znanosti.
Kulture su oduvijek međusobno
komunicirale. Komunikacija među
kulturama omogućava nova i svježa
strujanja koja obogaćuju život i
potiču razvoj svih uključenih strana. Nasuprot tome, povijesno nam
iskustvo pokazuje da je izolirana
kultura, bez obzira na uzroke ove
izolacije, prije ili kasnije osuđena na
propadanje i postupno izumiranje.
24
Da bismo putovali i susretali
se s drugim narodima, potrebni
su nam putevi, izgrađene ceste,
karte, poznavanje orijentacije ili
barem vodiči koji će umjesto nas
znati kamo treba poći da bismo stigli na cilj zaklonjen planinskim lancima, morskim prostranstvima ili
nepreglednim ravnicama.
Najpoznatiji su povijesni putevi
europski Jantarni put, perzijska
Kraljevska cesta, rimske ceste, Put
svile, indijske i mongolske ceste,
ceste Inka koje su se nadovezivale na
ceste Središnje i Sjeverne Amerike.
Svi su ti putevi ostali zabilježeni
pod imenom određene kulture
iz nekog povijesnog razdoblja, no
najčešće se radilo o nadograđivanju,
proširivanju ili mijenjanju pojedinih
dionica već postojećih puteva.
Jantarni put je najstariji europski kopneni, riječni i pomorski put
koji je tisućljećima spajao Sjevernu
Afriku i Baltik. Primjerice, u grobnici
egipatskog faraona Tutankhamona
pronađen je baltički jantar, jednako kao i u Apolonovom hramu
u Delfima. Jedan ogranak ovog
puta vodio je kroz Panoniju prema
Crnom moru i dalje se spajao na
puteve prema Dalekom istoku, a
NOVA AKROPOLA 65
tragom prošlosti
prema jugu na perzijske, grčke ili
rimske ceste, ovisno o povijesnom
razdoblju koje promatramo.
Kraljevska cesta je uređena u
V. st. pr.Kr. pod zaštitom perzijskog
vladara Darija I. Spajala je perzijski grad Suzu s lidijskim Sardom,
a izgrađena je na trasama starih
trgovačkih puteva koji su prije otprilike tri tisuće godina povezivali indijske gradove-države poput Harappe
i Mohendžo Dara sa Sumerom i
Akadom. Njena je dužina iznosila
2700 kilometara, a na pravilnim
razmacima nalazile su se poštanske
postaje i odmorišta.
Rimljani su na vrlo sličan način
uredili svojih oko četiristo tisuća kilometara cesta. Na vrhuncu moći iz
Rima je na sve strane Carstva vodilo
tridesetak glavnih puteva, zbog čega
je nastala uzrečica “Svi putevi vode
u Rim”. Izgled rimske ceste bio je
strogo uređen zakonima, a na svakih trideset kilometara bila su podignuta odmorišta s veterinarskim
službama, liječnicima i majstorima
za popravak kola. Carska poštanska
služba prenosila je pisma brzinom
od osamsto kilometara na dan, a
rimski komunikacijski kanali u potpunosti su obuhvatili Sjevernu Afriku
i Europu, uključujući današnju
Veliku Britaniju. Rimu ni Daleki
istok nije bio nepoznanica – zapisi
iz vremena dinastije Han iz 166. godine navode da rimske predstavnike
koji borave na njihovim dvorovima
šalje An Tun, nama poznatiji kao
Marko Aurelije (punim imenom
Marko Aurelije Antonin).
I tako, ako se Jantarnim putem
s vrha Sjeverne Europe krenulo na
putovanje prema Dalekom istoku,
65 NOVA AKROPOLA
s perzijsko-rimskih cesta moralo
se, kažu stare kronike, na granici
Carstva prijeći na jedan od ogranaka Puta svile koji je međusobno
povezivao sjevernoazijsko-mongolske, tibetanske, dalekoistočne i indijske puteve.
Pisani zapisi govore o uređenju
Puta svile u I. st. pr.Kr. za vrijeme
dinastije Han. Glavna kopnena
ruta slijedila je oaze pustinje Takla
Makan, prolazila kroz gradove Kašgar
i Samarkand te preko Taškenta
nastavljala prema Sredozemnom
moru i Veneciji i Rimu kao glavnim
odredištima. Tako su karavane sa
Zapada u smjeru Kine prenosile vrijedne metale, zlato, slonovaču, lapis
lazuli i staklo, a iz Kine prema Zapadu
svilu, krzna, keramiku, žad, začine,
barut i željezo, mimoilazeći se na
živopisnim tržnicama Samarkanda
i drugih gradova u kojima su
se miješali mirisi orijentalnih
začina, žamor mnoštva jezika i dijalekata, lica i nošnje
ljudi iz različitih udaljenih krajeva.
Kronike bilježe: Bilo je kipara, kamenorezaca i drugih zanatlija iz
Isfahana i Delhija, umjetnika mozaika iz Širaza, puhača stakla i
keramičara iz Damaska…
Naime, kada u XIV. stoljeću
turko-mongolski vladar Timur Lenk
osvaja Perziju, njezina će bogata
tradicija zauzvrat osvojiti timuridsku
dinastiju i dovesti do procvata lijepih
umjetnosti, književnosti, matematike i astronomije u Samarkandu. U
XV. st. timuridska prijestolnica postaje jedno od svjetskih središta astronomije; njezini učenjaci izrađuju
katalog s položajima 992 zvijezde,
kalendare i radove iz sferne trigo-
Kad se kulture susreću, utjecaj
je najčešće obostran. Primjer toga
je i asimilacija helenizma u kulture
Indije, Kine i Japana u razdoblju
od IV. st. pr.Kr. do IV. st. Pored
brojnih drugih utjecaja u arhitekturi i umjetnosti istaknimo primjer mitološkog heroja Herakla
koji u grčko-budističkoj umjetnosti
Indije preuzima ulogu Buddhinog
božanskog zaštitnika Vajrapanija,
dok je u Japanu poistovjećen s
jednim od Buddhinih zaštitničkih
božanstava i manifestacijom
Vajrapanija, Shukongoshinom, čiji
se lik nalazi na ulazu u budističke
hramove.
nometrije s čime će se zapadni svijet
upoznati tek čitavo stoljeće kasnije.
Putem svile po svoj prilici putuju i prvi kršćanski misionari. Za
franjevce je zabilježeno da su posjetili područje Karakoruma, a 1307.
godine u Pekingu je osnovana prva
rimokatolička biskupija.
Svima je poznato da je Marko
Polo putovao na Daleki istok,
međutim, manje je poznato da je
istovremeno i Daleki istok slao svoje predstavnike na Zapad. Rabban
Bar Sauma, nestorijanac ujgurskog
porijekla u službi turko-mongolskih kanova, boravi kao izaslanik
u zapadnim kršćanskim zemljama
25
tragom prošlosti
gdje se susreće s tadašnjim papom
Nikolom IV. i europskim vladarima
toga vremena. Dok Marko Polo
opisuje Istok iz kuta jednog zapadnjaka, Bar Sauma daje sliku Zapada
očima jednog istočnjaka.
26
To je vrijeme potpunog otvaranja komunikacijskih kanala
koje će imati dalekosežne posljedice na razvoj ne samo europske znanosti i umjetnosti nego i
svih ostalih kulturno manje razvijenih krajeva kroz koje putevi
prolaze. Jedan od značajnih
primjera tadašnjeg intenzivnog
kulturološkog prožimanja jest
kineski grad Chang'an, prijestolnica desetak kineskih dinastija,
koji je već u VIII. st. imao dva milijuna stanovnika. Na velikoj gradskoj tržnici Chang'ana završavao je
istočni krak Puta svile. Grad je imao
dvanaest ulaza određenih sukladno tradicionalnoj kineskoj vještini
geomantije i više vrsta kanala,
ovisno o tome da li se radi o vodi
za piće, vodi za zalijevanje vrtova
ili otpadnim vodama. Miješanje
kultura rezultiralo je time da su uz
carska svetišta predaka ravnopravno izgrađeni budistički i taostički
samostani, zoroastrijska svetišta i
nestorijansko-kršćanske crkve.
Putevima i cestama nisu putovali samo začini, mirisi i plemeniti
metali; daleko je važniji bio prijenos spoznaja, znanja
i ideja.
U svim su razdobljima uz kraljevske
ili carske puteve
bili smješteni gra-
tragom prošlosti
dovi - velika kulturna središta sa
svojim bibliotekama i školama,
poput Aleksandrije, Perzepolisa,
Konstantinopola, Samarkanda,
Nalande, Taxile i brojnih drugih.
Primjer putnika, redovnika,
učenjaka i prevoditelja je Kinez
Hsuan Tsang iz VII. st. U zapisima
s putovanja Hsuan Tsang opisuje
svoja istraživanja ranih budističkih
tekstova u mahayana-budističkim
samostanima Nava Virahe 1 koji
su uključivali stotinjak samostana
kraljevstva Kapise sa šest tisuća
svećenika i tisuću četiristo godina
stare samostane kraljevstva Uddiyane
s osamnaest tisuća svećenika.
Boravi u Samarkandu, te kasnije
u indijskim školama i hramskim
samostanima Nalande i Ajante.
Nalandu opisuje kao sveučilište
…čije samostane okružuju azurni
bazeni ovjenčani plavim lotosima,
pomiješanim sa sjajnim cvjetovima kanaka, dok izvan samostana
šume manga nude stanovnicima
gustu i zaštitničku sjenu. Opisuje
Nalandine zvjezdarnice, domove
za svećenike na četiri kata s iscrtanim zmajevima i crvenim stupovima, tri ogromne biblioteke u
kojima deset tisuća učenika i dvije
tisuće učitelja proučava svete tekstove različitih religija, medicinu,
astronomiju, matematiku, fiziku,
1 Današnji Afganistan
65 NOVA AKROPOLA
Put svile
logiku, metafiziku, filozofiju i druge
znanosti. Hsuan Tsang navodi da
su đaci dolazili iz Japana, Tibeta,
Kine, Perzije, Europe. On sam po
povratku u Kinu iz indijskih škola
donosi više od stotinu mahayana
budističkih i oko šest stotina drugih filozofskih tekstova. Uz carevu
podršku, u gradu Chang'anu otvara
veliki prevoditeljski carski ured i do
kraja života posvećuje se prevođenju
sakupljenih djela.
Nijedna kultura, nijedan narod
ne mogu opstati sami. Međusobni
susreti i upoznavanje pridonose njihovom uzajamnom
razumijevanju, toleranciji i
prihvaćanju, što vodi rastu i
razvoju kultura i naroda. To
su one vječne vrijednosti kojima
se tka povijest čovječanstva i koje
sprečavaju nepotrebne sukobe i
razaranja. Stari su Latini to opisali
pojmom communicare, koji znači
podijeliti međusobno nešto što je
vrijedno: misli, spoznaje, emocije. A
ono vrijedno što podijelimo jedni s
drugima povezat će nas i učiniti jedinstvenima. Možda su upravo to stoici
imali na umu kad su naglašavali da
čovjek treba težiti tome da se osjeća
građaninom svijeta, onim koji će
se uspjeti izdignuti iznad granica
koje čine planine, pustinje, mora ili
mi ljudi, i osjećati se povezanim s
Oaza i grad Tunhuang bila
je jedna od glavnih postaja na
Putu svile, raskršće iz kojeg jedan krak vodi prema dalekom sibirskom sjeveru i Japanu, drugi
na jug prema Lhasi, srcu Tibeta,
dok glavna cesta nastavlja prema
unutrašnjosti Kine. U gradu se
prožimalo srednjovjekovno europsko, indijsko i kinesko kulturno
nasljeđe ponajprije vidljivo u danas otkrivena 492 špiljska hrama
Mogao ili Špiljama tisuću Buddha,
u kojima je 1900. godine gotovo
slučajno pronađeno oko šezdeset
tisuća tiskanih dokumenata, rukopisa i ulomaka tekstova datiranih u
razdoblje od IV. do XIV. st. Prema
legendi, hramova je bilo više od
tisuću, a svećenici su se bavili
prikupljanjem zapisa budističkih
kanona, izvornih tumačenja, molitvi, djela konfucijanizma, taoizma, nestorijansko-kršćanskih
zapisa, administrativnih državnih
dokumenata, rječnika i kaligrafskih vježbi. Brojni hodočasnici
ostavili su na zidovima hramova
oslikane murale.
nasljeđem čovječanstva. Jer, prisjetimo se, povijest nije stvar prošlosti
i prolaznosti, nego života utkanog u
iskustvo vječnosti.
27
književnost
RUDYARD KIPLING
Zakon džungle
Branko Zorić
28
NOVA AKROPOLA 63
književnost
uspio je u onome što se danas
uglavnom propušta: osvijestiti
potrebu za kontemplacijom koja
je povezana s idealom akcije,
pustolovine i osobne odgovornosti.
ŽIVOT I DJELA
I
skustva stečena do puberteta
duboko se ugrađuju u našu
ličnost i ostaju za cijeli život,
a mašta i snovi nevidljivo su tkivo
našeg bića i često glavni pokretači
naših postupaka. Zato dječja
književnost igra veliku ulogu kod
formiranja karaktera, tj. odnosa
prema sustavu vrijednosti. Veliki
pisci pomažu prepoznati dobro i lijepo, smisao prijateljstva, ljubavi i
požrtvovnosti, te nam tako daju priliku prepoznati te arhetipove u vlastitom životu i pomažu da ostanemo
iznutra živi i mladi, bez obzira na
sve okolnosti. Zato su njihova djela
trajna.
Britanski nobelovac Rudyard
Kipling, nedvojbeno jedan od velikih
pisaca, dao je doprinos ljudskoj kulturi kreirajući junake koji su oličenje
nastojanja i junaštva. Najpoznatijeg
od njih, dječaka Mowglija, othranila je vučica, a džungla posvojila i
odgojila. On je oličenje pravednosti
i vodstva koje poštuje cjelinu te
tako jamči održanje života i općeg
reda u džungli. Tu je i požrtvovni
i hrabri mali mungos Rikki-Tikki
Tavi, bijeli tuljan koji prihvaća veliki izazov života, i gospodar slonova
63 NOVA AKROPOLA
Toomai, a svi oni svjedoče o neophodnosti pouzdanja u sebe i svoje
još neizražene potencijale kako
bismo savladali iskušenja koja pred
nas postavlja život i naša sudbina te
kako bismo na taj način rasli kao
bića i bili na korist svojoj zajednici.
Oni svjedoče i o velikoj tajni ljudskog života: neprekidno i strpljivo
nastojati i nikada ne odustati od
onog što nam nalažu naša savjest
i naše srce. Nikada ne odustati od
popravljanja i usavršavanja sebe, to
je moćan eliksir mladosti duše koji
zaslužuje našu punu pažnju.
Moderan čovjek to manje-više
zna, ali problem leži u tome što je
jako malo ljudi usmjereno prema
ozbiljnom shvaćanju i praktičnoj
primjeni tih vrijednosti u životu.
Razlog tome je taj što takav stav od
nas traži preuzimanje odgovornosti
i djelovanje koje je u suprotnosti
s razmekšanim hedonizmom kao
dominantnim surogatom sreće
današnjeg modernog društva.
Kiplingovi živi i autentični
junaci, ljudi i životinje, očigledno
predstavljaju nas same i naše
karakteristike te mogu poslužiti kao
modeli za stvaran život. Sam Kipling
Rudyard Kipling rodio se 30. prosinca 1865. godine u Bombaju, kamo su ranije te iste godine njegovi
roditelji doselili iz Engleske. Njegov
otac, umjetnik John Lockwood
Kipling, dobio je namještenje u tek
ustanovljenoj Školi primijenjenih
umjetnosti u Bombaju kao profesor
arhitektonske plastike, a uskoro će
postati i ravnateljem te iste škole.
Majka Alice MacDonald potjecala je
iz ugledne obitelji te je i sama bila
višestruko talentirana.
Od rođenja na brizi indijske
dadilje i sluga, hindski je naučio kao
dijete. U svojoj autobiografiji Nešto
o meni samome piše: Moji prvi
dojmovi vezani su uz osvit dana,
svjetlost i boje te zlatno i purpurno
voće u razini mojih ramena. To je
sjećanje na rane jutarnje šetnje
do bombajske tržnice s mojom
ajah (dadilja), a kasnije i s mojom
sestrom u dječjim kolicima,
i povratke kući s gomilom
namirnica na kolicima. Naša ajah
je bila goanska katolkinja koja
bi se molila – ja uz nju – pored
križa uz cestu. Meeta, naš Hindu
sluga, povremeno bi svraćao u
male hinduističke hramove, dok
bih ga ja držao za ruku i gledao
u nejasna, prijateljska lica
bogova.... Za podnevnih vrućina
prije počinka ajah ili Meeta bi
nam pričali nezaboravne indijske
priče i dječje pjesmice, a nakon
što bi nas odjenuli, poslali bi nas
u dnevnu sobu uz upozorenje:
“Sada s tatom i mamom pričajte
engleski.”
Idiličnom će djetinjstvu doći
kraj kada ga kao šestogodišnjaka,
zajedno s trogodišnjom sestrom,
29
književnost
šalju u Englesku radi odgoja i obrazovanja, u obitelj umirovljenog
pomorskog časnika. Tu će provesti
šest mučnih godina uz česta, neopravdana i okrutna kažnjavanja.
Utjehu i spas pronaći će u čitanju
koje će prerasti u pravu strast. Čitao
je sve što bi mu došlo pod ruku, a
kad su roditelji to doznali, počeli su
mu redovito slati knjige iz Indije.
S dvanaest godina odlazi u
internat za sinove vojnih oficira i
civilnih službenika u Devonshireu
u kojem su uvjeti bili spartanski,
ali se stjecalo solidno obrazovanje.
Ravnatelj je bio prijatelj njegove
obitelji pa je Rudyard u njemu
pronašao očinsku figuru; on mu je
omogućio slobodan pristup knjižnici
i prvi je prepoznao Rudyardov literarni talent. Tu se upoznao s djelima engleskih pisaca kao što su
Emerson, Browning, Tennyson, te
Edgarom Allanom Poeom i Waltom
Whitmanom, koje će voljeti i cijeniti
cijeloga života.
Kako zbog nedostatka novčanih
sredstava nije bio u mogućnosti upisati sveučilište, s nepunih sedamnaest godina vraća se roditeljima
u Indiju. U Lahoreu, gdje je njegov otac u to vrijeme bio ravnatelj
Umjetničke škole Mayo (današnji
pakistanski Nacionalni koledž umjetnosti) te kasnije kustos lahorskog muzeja, dobiva namještenje
pomoćnika urednika u lokalnim
novinama na engleskom jeziku.
Nekoliko ljeta provodi u Simli,
ljetnoj rezidenciji indijskog potkralja, gdje upoznaje život britanske kolonijalne elite. U Lahoreu je
1885. godine primljen u Bratstvo
slobodnih zidara. Nekako u to doba
počinje objavljivati i prve književne
priloge. U studenome 1887. godine
premješten je u sestrinske novine,
The Pioneer, u Allahabadu, gdje s
velikim žarom nastavlja s pisanjem
kratkih priča.
Budući da je ubrzo zapažen,
odlučio se potpuno posvetiti
30
Rudyard Kipling
književnom radu te se vraća u
Englesku 1889. godine. Ženi se sestrom svog prijatelja, Amerikankom
Carolinom Balastier, s kojom dobiva
dvije kćeri i sina. Jedno su vrijeme
živjeli u njenom rodnom Vermontu
kada i nastaje čuvena Knjiga o
džungli.
Bile su to godine uspjeha i
slave. Proputovao je gotovo čitav svijet, a kad se potvrdio kao slavan i
bogat pisac, skrasio se u Engleskoj.
Mnogi ugledni ljudi bili su njegovi
prijatelji, između ostalih Theodor
Roosevelt i kralj George V. Nudili
su mu plemstvo, visoke položaje i
titule te mnoštvo drugih počasti, a
on je jedino, kao prvi engleski pisac, prihvatio Nobelovu nagradu za
književnost 1907. godine. Nakon
Nobelove nagrade pristižu mu i
mnoga druga važna priznanja u
Engleskoj i širom svijeta (zlatna
medalja Engleskog kraljevskog
društva za književnost, počasni doktorati i članstvo poznatih sveučilišta
i akademija, itd.). No, sudbina ga
nije poštedjela patnje; najstarija kći
je u sedmoj godini podlegla upali
pluća, a u Prvom svjetskom ratu
gubi i sedamnaestogodišnjeg sina.
Široku čitalačku publiku osvaja
kratkim, živim i uvjerljivim pričama
o tada novoj temi – životu i iskustvu
Engleza u kolonijama, posebno u
Indiji, “dragulju u britanskoj imperijalnoj kruni”, koja je Engleze
očarala. U ranijim pripovijetkama,
prepun naivnog oduševljenja i
mladenačkog idealizma, veliča
prosvjetiteljsku ulogu kolonijalnih
vlasti kroz likove običnih, ali predanih ljudi koji grade i održavaju
britanski imperij (mornari, vojnici,
niži časnici i činovnici…). Slavi pojam “anglosaksonske muževnosti”
koji je uključivao patriotizam,
fizičku žilavost, samodisciplinu,
nesebičnost, hrabrost i odvažnost.
Taj se pojam, vrlo popularan u doba
britanskog imperijalizma, temeljio
na ideji superiornosti engleske
nacije pa su konzervativni politički
krugovi koji su zagovarali nepopustljivost prema kolonijama koristili Kiplingov ugled, što će umanjiti njegove simpatije među širokim
čitateljstvom. No, kako mu je ljubav
prema Indiji usađena od najranijeg
djetinjstva, upravo je on ukazivao
na štetnost golog iskorištavanja bogatstva kolonija. Njegova koncepcija
imperijalizma je humanija, podraNOVA AKROPOLA 63
književnost
zumijeva obaveze i odgovornost te
poticanje suradnje, ulaganja i razvoja dominiona koji prirodno trebaju ići prema svojoj samostalnosti.
Britanski imperijalizam u njegovim
djelima više nalikuje romantičnom
i idealističkom porivu nego hladnoj
eksploatatorskoj kolonijalnoj politici, pa se čini da je bio neshvaćeni
pobornik imperijalizma.
Kipling je u svojim djelima
pokazao duboko razumijevanje
ljudske psihe, suptilan humor,
originalnu maštu i velik
pripovjedački dar. No, nije napisao
niti jedan veliki roman u duhu XX.
stoljeća. Najuspješnije njegovo
djelo toga žanra je Kim (1901.),
prvi značajan engleski roman čija se
radnja odvija u Indiji koja je ovdje
opisana u najboljem nepristranom
novinarskom stilu s osjećajem za
stvarnost kolonijalne Indije. Kim
je siroče bijelih roditelja odraslo
u predgrađu grada Lahorea.
Pun životne vedrine, optimizma
i nutarnje čistoće potpuno se
integrira u svijet Indije čijim
jezikom govori i čiju kulturu u
potpunosti prihvaća tako da stječe
63 NOVA AKROPOLA
nadimak Mali prijatelj svijeta.
Susreće starog tibetanskog lamu u
potrazi za prosvjetljenjem i postaje
njegov učenik.
Kipling se najviše proslavio
krakim pričama. U zbirci od dvanaest priča nazvanoj Jednostavne
priče, duhovito pripovijeda o tome
kako su životinje od početka svijeta
u ponedjeljak ujutro, kada je svijet bio nov novcat, zadobile svoje
karakteristike: deva svoju grbu, slon
surlu, leopard točke, itd. Zajedno s
čovjekom one započinju uređivati
taj novi svijet.
Njegov opus vrlo je opsežan.
Sadrži ukupno pet kompletnih romana, dvije stotine i pedeset kratkih
pripovijesti te na stotine stranica stihova i sve to priređeno u bezbrojnim izdanjima. Najpoznatiji je po
priči Knjiga o džungli (The Jungle
Book, 1894. g. i 1895. g.), zbirci
priča o životinjama Jednostavne
priče (Just So Stories, 1902. g.), romanu Hrabri kapetani (Captains
Courageous, 1897.), pjesmama
Ako (If), napisanoj u duhu filozofije
stoicizma te ujedno prema BBC-u
najpopularnijoj pjesmi na engles-
kom jeziku, i Teret bijelog čovjeka
(White Man’s Burden, 1899.), zbog
koje ga mladi George Orwell naziva
prorokom britanskog imperijalizma.
Kao Anglo-Indijac imao je
priliku kao možda nitko prije njega
interpretirati i približiti Istok Zapadu
– i u tome je uspio, nenametljivo
dovodeći u fokus zapadnjaka dio od
blaga mudrosti Istoka.
Kipling umire 13. siječnja
1936. godine. Žara s njegovim pepelom položena je u Westminsterskoj
opatiji uz grobove velikana Johna
Miltona, Thomasa Hardya i Charlesa
Dickensa. Za Kiplinga, koji je bio i
hvaljen i napadan za vrijeme svog
bogatog života, američki pjesnik
Thomas S. Eliot je rekao: Kipling je
laureat bez lovorova vijenca. On
je zanemarena veličina. Naime,
njegova je prava veličina prepoznata
tek nakon njegove smrti.
U svojim djelima koristi jednostavan jezik i tako dopire do
običnog puka, ali ne pogađa ukus
elitnih kritičara svog vremena koji
su ga smatrali priprostim. Paradoks
Kiplingove karijere je u tome što
je njegova popularnost bila upravo
obr nuto r azmjer na nje g o v o j
reputaciji kod kritike. Duh akcije i
avanture, koji je Kipling majstorski
uspio približiti najmlađima, djeca
prihvaćaju i osjećaju srcem kao
prirodno i blisko. To isto kod nas
odraslih izaziva niz racionalizacija
koje počivaju na pretpostavci da
smo istinski mudriji što smo stariji
i da kao takvi bolje razumijemo
ovaj svijet. Kipling raskrinkava tu
zabludu pa nam kao nadareni pisac
uspijeva poslati poruku: ne treba
previše prionuti uz ovaj prolazni
svijet (kao što njegov junak Mowgli
ipak mora napustiti džunglu), već su
prave vrijednosti i sreća za čovjeka
uvijek povezani s vlastitom akcijom
i nutarnjim izrastanjem do kojeg
se stiže sudjelovanjem u izazovima
koje život pred nas postavlja. Kao što
31
književnost
je u jednoj svojoj pjesmi rekao veliki
J. W. Goethe, čovjek može otkrivati
smisao života i biti sretan samo
ako težište nastojanja usmjeri
prema svojoj svakodnevnoj
dužnosti, a ne prema varljivim
iluzijama egocentrizma.
Čitatelj u likovima životinja iz
džungle koje su snažne i opasne,
podmukle i plitkoumne, upoznaje
prirodu svijeta i odnosa među
ljudima, a Kipling ne bi bio veliki
pisac da na vrlo poetičan način
ne uspijeva izreći veliku istinu o
suživotu koji je moguć ako postoji mudrost, prave-dnost, ljubav i
samilost u svakome od nas. Te je
vrline ovjekovječio u liku i sudbini
dječaka Mowglija koji zahvaljujući
njima uspijeva opstati i zavladati
32
džunglom. Suvremeni čovjek,
otuđen od prirode, tek treba
početi ozbiljnije shvaćati što mu
poručuje Mowgli iz Kiplingove
džungle.
U naše moderno doba vrlo je
popularna teorija koja zagovara
borbu za goli opstanak. Ona glorificira snagu nagona te je mnogostruko više prisutna u suvremenom
i nepravednom svijetu koji zapravo
jest stvarna džungla. Džungla je
u nama i svuda oko nas i izraziti
svoju ljudskost, tj. biti i postajati
čovjekom znači zagospodariti tom
džunglom unutar sebe.
Spoj indijske i engleske
kulture, indijskog djetinjstva i
engleskog odgoja, spoj realističnog
i irealnog, poetičnosti i duhovitosti
te veliki kreativni žar, učinili su od
Rudyarda Kiplinga velikog pisca,
začetnika novog žanra i pristupa
pripovijedanju o samo naizgled
dječjim temama. Njegova poruka
o važnosti borbenog nastojanja i
hrabrosti pred raznim strahovima
univerzalno je važna i potrebna
ljudima u svim fazama života.
Kipling slavi ono što suvremeni,
razmekšani konzument prezire i
čega se užasava, osjećaj za dužnost
i samodisciplinu što je nešto bez
čega nema ni sreće ni slobode za
čovjeka. Da bismo to razumjeli
i možda prihvatili kao pokretač
za promjenu, nužno je zadržati
onu djetinju čistoću, ono što smo
nekada svi imali.
NOVA AKROPOLA 63
rubrika
Ako
Ako možeš ne izgubiti glavu dok je svi oko tebe
gube i nastoje tebe okriviti;
Ako možeš ne izgubiti vjeru u sebe dok je nitko u tebe
nema i to im ne zamjeriti.
Ako možeš čekati, i od čekanja se ne umoriti,
ili biti na udaru laži, ali u njima ne sudjelovati,
ili biti na udaru mržnje, ali joj se ne prepustiti,
i ne izgledati pritom kao da si bolji od drugih ili da nastojiš mudrovati:
Ako možeš sanjati, a ne prepustiti snovima vlast,
ako možeš misliti, a da ti misli nisu svrha sebi same;
Ako možeš susresti Pobjedu i Propast
i ophoditi se s te dvije varalice bez ikakve drame;
Ako možeš podnijeti čuti svoje riječi iskrivljene
da bi neki lažljivac budale zavarao,
ili vidjeti stvari kojima si posvetio život slomljene,
sagnuti se i ponovno ih izgraditi makar si najbolje od
sebe već dao.
Ako možeš sav svoj dobitak skupiti,
staviti na jednu kartu i predati se sreći,
i izgubiti, i iznova početi,
i nikada o svome gubitku reći ni riječi;
Ako možeš srce, živce i snagu natjerati da te služe,
kad red je na tebi i kad im je davno već došao kraj,
i da opstaju tako kad potpuno si prazan, druže,
osim čiste volje koja im govori: “Opstaj!”
Ako možeš u društvu prostih ljudi zadržati svoju vrlinu,
ili u društvu kraljeva – razumijevanje za obične ljude,
ako te ni od neprijatelja ni od prijatelja povrede ne brinu,
ako držiš do svakog čovjeka, ali previše ti ni do koga ne bude;
Ako možeš tu bezmilosnu minutu cijelu
šezdeset sekundi trčati i ne stati –
tvoja je Zemlja u svakome svom dijelu,
i tada ćeš se, sine, čovjekom zvati!
S engleskog preveo Robert Čokor
63 NOVA AKROPOLA
33
tradicije
GANGA
Sveta rijeka
Neven Svetec
Ganga je posebna indijska rijeka koju voli njen narod i oko
koje su se ispreplela najrazličitija sjećanja Indije, njene
nade i strahovi, trijumfalne pjesme, njene pobjede i porazi. Ganga je simbol dugovječne kulture i civilizacije Indije,
mijenjajući se stalno, protječući stalno a ipak ostajući uvijek
ista Ganga.
Javaharlal Nehru, Otkriće Indije
34
NOVA AKROPOLA 65
tradicije
R
ijeka Ganga zauzima jedinstveno mjesto u svakodnevnom životu, svijesti i tradiciji indijskog naroda. Hindusi je kao
božicu i majku štuju pod tisuću
imena kao onu koja odnosi sve
ljudske nečistoće i grijehe, jer prema hinduističkom vjerovanju vode
Gange pročišćavaju sve čega se dotaknu. Kao što rijeka Ganga silazi s
Himalaja, tako i božica Ganga silazi
s Himalaja – zemlje bogova.
SILAZAK GANGE
Ganga je bila nebeska rijeka i njene
vode se nisu miješale s vodama
zemaljskih rijeka. Kako je nebeska
Ganga sišla na zemlju? Jednom
davno je ljutiti bog Višnu pogledom spalio šezdeset tisuća sinova
kralja Sagare, jer su svojim lošim
postupcima uznemiravali i vrijeđali
i ljude i bogove. Pretvoreni u prah
nisu mogli doći u nebesko carstvo
sve dok, prema proročanstvu, njihov prah ne dotaknu svete vode
Gange. Pravedni car Bhagiratha,
Sagarin unuk, podvrgnuo se surovom trapljenju kako bi umilostivio
Gangu da siđe na zemlju. Ganga je
pristala, ali se prema jednoj od verzija mita tako silovito obrušila da je
prijetila opasnost od uništenja svega
na zemlji. Spas je došao u obliku
boga Šive koji je raspleo svoju gustu
kosu i spustio Gangine vode niz nju,
razdijelivši tako njene silne vode u
Silazak Gange na zemlju opisan je na
reljefu u Mahabalipuramu u Tamil
Naduu; urezan je u VII. stoljeću u monolitnoj granitnoj stijeni veličine 25x7
metara
tisuće potoka. U Mahabalipuramu
postoji reljef iz VII. stoljeća koji prikazuje ovaj dramatičan događaj.
IZVOR GANGE
Iako ne postoji samo jedan izvor
Gange, jer nastaje spajanjem bezbrojnih potoka, njenim izvorom
smatra se potok koji izvire u ledenoj pećini Gomukh (Kravlja gubica), u podnožju ledenjaka Gangotri
u indijskim Himalajama. Tamo se
otapanjem ledenjaka najprije pojavljuje u obliku bujice Bhagirathe
(prema caru Bhagirathi), a na putu
joj se pridružuju mnogobrojne pritoke, da bi se u Devaprayagu sastala
s Alaknandom odakle zajedno dalje
teku pod imenom Ganga.
PLANINSKA RIJEKA
Od oko dvije i pol tisuće kilometara njenog toka od izvora do ušća,
jedna desetina otpada na planinsko područje Himalaja. Tamo ona
urezuje kanjone i stvara doline na
čijim padinama snježni leopard vreba barale, planinske ovce. U njenim
hladnim vodama žive najveći šarani
na svijetu, a visoko gore, poput and65 NOVA AKROPOLA
35
tradicije
Najsvetiji od najsvetijih gradova jest
Benares (Varanasi), jedan od najstarijih
gradova naseljenih u kontinuitetu uopće.
Predaja kaže da ga je utemeljio bog Šiva.
Tu se s Gangom sastaju rijeke Varuna i Asi.
U Benaresu je uz obalu Gange podignuto
tisuće hramova i skulptura pa ga zovu gradom tisuća hramova, od kojih je najpoznatiji Kashi Vishwanath posvećen Šivi. Grad je
kulturno i religijsko središte sjeverne Indije
već nekoliko tisuća godina; mnogi filozofi, pjesnici, pisci i glazbenici živjeli su u
Benaresu, Buddha je kod Benaresa održao
svoju prvu propovijed, a tu se i danas nalaze četiri sveučilišta. Njegova je kultura
usko povezana uz rijeku Gangu i njen religijski značaj. Svi putovi u gradu vode do
ghatova Gange kojih ima preko stotinu i gdje
od jutra do mraka vlada nevjerojatna vreva
hodočasnika i gdje danonoćno gore lomače.
skog kondora, u potrazi za strvinama kruži kostolomina raspona krila
od tri metra. Neke od dolina kroz
koje protječe Ganga svojim su bogatstvom biljaka, kukaca, ptica istinsko biološko čudo – pravi rajski
vrtovi.
NIZINSKA RIJEKA
Napuštajući padine Himalaja Ganga
postaje moćna nizinska rijeka.
Porječje Gange obuhvaća 1,6 milijuna kvadratnih kilometara. Prima
mnoge himalajske potoke i velike
pritoke Ghangharu i Yamunu. Na
Yamuni se nalazi glasoviti Taj Mahal,
a himalajski pritok Kali Gandaki
teče najdubljom dolinom na svijetu
– duboka je 4400 m.
Ganga navodnjava beskrajna
polja, donosi život i blagoslov, jer
Ganga, kao i Nil, plavi zemlju, a kad
se povuče natrag u svoje korito, za
sobom na poljima ostavlja plodni
mulj. I tako ona već tisućljećima
hrani najgušće naseljeno područje
na svijetu.
Kad presahnu vode Himalaja,
Ganga slabi i kao i cijela žedna Indija
čeka monsunske kiše. Kad kiše
konačno počnu, padaju mjesecima,
36
a njihova je silina takva da u nekoliko dana vodostaj rijeke naraste za
nevjerojatnih osam metara.
i dalje bubri u dragulje bokove,
teške od obećanja
beskrajnog materinstva.
A pjesma kaže:
...boginja od safira
čiji se vitki struk prigiba pod teretom zrelih
plodova njenih grudi,
Iako je sada već poput zrele žene,
Ganga se u nizini igra, mijenja svoje
korito, stvara rukavce, gradi riječne
otoke i močvarna područja. Nekad
poznate luke poput Hastinapure i
NOVA AKROPOLA 65
tradicije
Ghat Dashashwamedh uz hram Kashi Vishwanath najslavniji je ghat u Benaresu. Na njemu svećenici svaku večer svečano štuju Gangu
kroz ceremoniju aarthi, kada se uz pjesme, mantre, zvuk gongova podižu posude s vatrom i mirisima prema rijeci.
Osim svakodnevnog štovanja rijeke, obilježava se i njeno spuštanje na zemlju, njen rođendan Ganga Dashami u mjesecu jyesthi
(svibanj/lipanj). Proslava počinje mladim mjesecom i traje deset dana; najsvečaniji je deseti dan i uključuje obredno kupanje, meditacije, mantre i pjesme posvećene Gangi.
Osobito je popularan Festival svjetla, Dev Deepavali, koji se slavi širom Indije, a kojim se obilježava pobjeda svjetla nad tamom. Odvija
se za vrijeme punog mjeseca u mjesecu kartiku (listopad/studeni), kad se prema hinduističkoj tradiciji deve (božanstva) spuštaju na
zemlju kako bi se okupale u Gangi. U njihovu se čast u Gangu spuštaju žrtvene ponude u obliku zemljanih svjetiljki s cvijećem.
Tamralipte ostavlja daleko od obale
mrtve u močvarnom tlu.
Kroz povijest u mulj njenih
obala utonuli su mnogi gradovi
i naselja čije se porijeklo gubi
u magli mita i legende. (Vesna
Krmpotić)
SVETA RIJEKA
Od izvora do ušća, duž čitavog toka Gange, na brojnim tirthama,
“gazovima” ili “prijelazima”, nalaze
se ghatovi. Na njima hinduistički
vjernici od vedskih vremena obavljaju obredno kupanje simbolički
se pročišćavajući i obnavljajući u
svetim vodama rijeke Gange. Stari
zapisi pokazuju koliko se malo
toga promijenilo tijekom protek65 NOVA AKROPOLA
lih stoljeća – sveti gradovi kao da
su vječni: Haridwar, Allahabad
(Prayag), Patna (Pataliputra) i najsvetiji od njih Varanasi (Benares).
Svi putovi vode na njene obale, gdje
se zbivaju svi najvažniji događaji.
Već tisućama godina za vjernike
hinduiste dan počinje pozdravljanjem rijeke.
Sudbinska je povezanost Gange
i indijskog čovjeka. Ona je božica i
majka. Šankara himničkim zanosom pjeva:
O Ti, koja se odjenu haljinom od
zlata,
Haljinom ukrašenom mnogim i
raznim draguljima,
i čije su grudi oble kao vrčevi za
vodu
u odsjaju biserne ogrlice.
Ti si ona koja sja bljeskom
milijuna sunaca, mjeseca i ognjeva.
Ti si stup svih bića, nevidljivih,
Tvoj je trbuh posuda koja sadrži
svemir.
PEČATI PROŠLOSTI I
KULTURA
Zbog obilja koje je donosila do njenih su obala došli mnogi narodi i veliki osvajači: Dravidi, Arijci, Moguli,
Arapi, Turci, Britanci te Aleksandar
Veliki.
Uz kulturne utjecaje osvajači su
mijenjali i krajolik i biološku raznolikost ravnice. Hindusi su poštovali
37
tradicije
i čuvali sve životinje, Moguli su organizirali velike lovove na slonove,
lavove i tigrove, a najveće promjene
i uništavanja učinili su Britanci.
Zbog pohlepe za pamukom, jutom
i žitaricama drastično su mijenjali
pejzaže, a sve životinje koje su bile
smetnja bogatim prinosima bile su
štetočine koje treba uništiti. Danas
u području Gange ima samo petsto pedeset lavova, a posječene su
i sve šume uz rijeku zbog potreba
željeznice.
DELTA
Prije svog utoka u Bengalski zaljev Ganga se spaja s rijekom
Brahmaputrom, gradeći deltu od
bezbroj rukavaca. U svom donjem
toku naziva se i Padma (Lotos)
jer stvara najveću deltu na svijetu.
Ona počinje 500 kilometara prije
38
utoka u Bengalski zaljev, široka je
350 kilometar, a s površinom od
57 tisuća kvadratnih kilometara
(površina Hrvatske!). U njoj živi
sto milijuna ljudi jer je to izuzetno
plodno područje, ali kad nabuja u
monsunskom razdoblju Ganga ruši
obale, odnosi cijela naselja i gradi
nove obale i otoke.
SUDBINA RIJEKE
Rijeka Ganga, dar bogova i izvor života, ona koja hrani stotine
milijuna ljudi, danas je jedna od
najugroženijih rijeka na svijetu, a
ugrožava je upravo čovjek: eksplozivan rast populacije, urbanizacija
i industrijalizacija preveliko su
opterećenje za rijeku. Čovjek od nje
uzima prevelike količine vode za
navodnjavanje, dok s druge strane
u rijeci završavaju sve otpadne
U Allahabadu se rijeka Ganga spaja sa
svojom pritokom Yamunom te nevidljivom
rijekom Sarasvati. Prayag, drugi naziv za
Allahabad, na sanskrtskom znači “mjesto
žrtvovanja” jer se vjeruje da je Brahma
upravo na tom mjestu prinio prvu žrtvu
nakon stvaranja svijeta. Višnu je ovdje ispustio kap amrite pa je Allahabad čuven
po svojim Kumbh Melama: svake godine
u siječnju ovdje se održava Magh Kumbh
Mela, a svake dvanaeste godine Purna
Kumbh Mela na kojoj prisustvuju milijuni
hodočasnika koji se u valovima spuštaju
prema Gangi.
vode. Također, globalno zatopljenje
moglo bi prouzročiti da slane vode
Bengalskog zaljeva potope deltu.
Hoće li nakon toliko tisućljeća
davanja Ganga dočekati pomoć
čovjeka ili će, izvršivši povjerenu
joj zadaću na zemlji, od Brahme
izmoliti povratak u svoje nebesko
boravište? NOVA AKROPOLA 65
tradicije
Delta
65 NOVA AKROPOLA
39
rubrika
INDIJSKA
POEZIJA
Biljana Lukarić
O, Beskonačno!
Ima jedna stara spona između tebe i mene;
tijesna spona koju iskovaše pjesnici.
Namdev (1270. - 1350.)
40
NOVA AKROPOLA 65
umjetnost
J
edan od svjedoka ljudskog duha
i života svakako je poezija. Svaka
vrijedna pjesma otvara nam jedan pejzaž kroz koji upoznajemo
elemente životne stvarnosti. Nastojimo ih doživjeti i obogatiti svoju
dušu novim spoznajama. Jer, misterij stvarnosti pred kojim stojimo
isti je za sve ljude nekad i sad, a
iskustva ljudi prije nas su poput
svjetla na putu kojim mi danas
hodamo.
U drevnoj Indiji poezija je bila
vrlo važna. Pjesme, himne i golemi
epovi učili su se napamet, pjevali i
prenosili s generacije na generaciju.
Autori mnogih od njih su nepoznati, jer sve do perioda klasične sanskrtske književnosti pjesnici nisu
potpisivali svoja djela – autorstvo
se pripisivalo božanskoj inspiraciji,
a ne vlastitoj pjesničkoj nadarenosti jer su se pjesnici smatrali samo
prenositeljima božanske poruke.
Indijska poezija je lijepa, i to
ne samo zbog lijepe forme, jer istinska ljepota je više od osjetilnog
doživljaja, sviđanja i nesviđanja.
Antičkom Grku, naviknutom na
sklad proporcija, vjerojatno se ne
bi svidjela neka astečka skulptura
na kojoj ne nedostaje zmija, zubi i
lubanja, a ipak, i ova naizgled nezgrapna forma izražava onu vječnu
istinu o čovjeku. Za drevne ljude
umjetnost je bila nešto ozbiljno i
važno, bila je način otvaranja svijesti
prema Istini, Bogu, Stvarnosti.
U drevnoj Indiji, pjesnička je
riječ bila vezana uz glazbu i pjevanje, a ponekad uz ples i pantomimu.
Gotovo svi tekstovi su se pjevali,
bilo na javnim svetkovinama, vjerskim ceremonijama, bilo na dvorovima vladara. Zato je svaki pjesnik
bio i pjevač i skladatelj. Jedna
od najstarijih rasprava o estetici,
Višnudharmotara, naglašava da su
glazba, ples i kiparstvo izrazi jednog
istog univerzalnog ritma. Stihovi se
u nedogled ponavljaju te se čini da
1 Iz knjige Vesne Krmpotić Hiljadu lotosa
65 NOVA AKROPOLA
MILIJUNE VIJEKOVA
Gdje su mi riječi da kažu
što nosim u srcu?
Moja se ljubav rađa svakim časom.
Od dana rođenja gledah
njegovu ljepotu,
Ali se oči moje još nisu
nagledale.
Milijune vijekova privijah ga k srcu,
Ali srce moje još uvijek za
njim žeđa.
Kavivalabh
je sama riječ manje važna od zvuka
i ritma. I danas se u Indiji pjesme
pjevaju a ne recitiraju. Kad se na
Zapadu otkrilo da je veliki indijski
pjesnik i nobelovac Rabindranth
Tagore ujedno autor preko dvije
tisuće skladbi, nastalo je opće
čuđenje i oduševljenje, ali u očima
Indijaca on nije bio nikakva iznimka
od tradicije. Prevodeći pjesme jedne
bengalske lutajuće sekte, Tagore je
rekao da te pjesme, lišene glazbe,
izgledaju kao leptiri bez krila.
Tradicija pamćenja i pjevanja stihova učinila ih je dostupnim svim
ljudima, pismenim i nepismenim,
tako da se pjesme velikih pjesnika
Indije – Kabira, Nanaka, Tulsidasa,
Šankare, Tukarama, Tagorea i ostalih pjevaju kako u selima tako i u
palačama, te su zahvaljujući tome
preživjeli sva spaljivanja rukopisa.
Hsuan Tsang, kineski putopisac iz
VII. stoljeća, sa svojih putovanja
Indijom spominje indijske učitelje
koji su znali napamet Rgvedu sa
svih njenih deset tisuća strofa.
1028 himni bogovima. Najviše ih
je posvećeno Indri, a sadrži i molitve uglavnom upućene bogovima
Agniju, Surji i Varuni. S rgvedskim
pjesništvom započinje indoeuropska književnost, a Rgveda ostaje
nepresušan izvor indijske misli u
svim narednim stoljećima.
VELIKO POČELO
...
Mudraci ga zovu Indra, Mitra,
Varuna, Agni
i još Garuda hitrih krila.
Jedna je stvarnost, ali je mudri
nazvaše raznim imenima.1
MOLITVA VARUNI
O, Varuna, ne prekini niti mog
života
Sada, dok još tkam svoju pjesmu;
Ne razbij moju čašu dok se vrhom
ne napuni.
ZAZIVANJE BLAGOSTI
Blagi su vjetri onome tko ište
moralni red;
I blago njemu teku rijeke.
Neka i nama biljke budu blage,
I blaga nam bila noć i blago
svitanje.
Neka nam zemljin predio bude blag,
I blago nam bilo nebo, naš otac;
Blago nam bilo
Sunce
I blaga nam bila
goveda naša.
RGVEDA
Za najraniju epohu indijske civilizacije karakteristični su sveti
stihovi Rgvede koja se sastoji od
41
umjetnost
PJESME BUDISTIČKIH
REDOVNIKA
Veliku vrijednost imaju i pjesme
iz zbornika budističkih redovnika (Theragatha) i redovnica
(Therigatha):
POD DOBRIM KROVOM
Imam kolibu udobnu, pod dobrim
krovom, za leđima vjetra;
Nek padaju kiše tvoje, Bože, nek
liju do mile volje!
Moje je srce smireno, moje je srce
slobodno,
A predanost moja žarka.
Obruši kiše svoje, o Bože, nek
padaju i nek liju!
Subhuti
STIŠANOST
Oteščalu zemlju orosila kiša,
Hlađani puhnuše vjetri, visoko
odlutaše munje.
Stišan i pitom sada je moj um i
njegovi bijesi,
Gospodstvo duha uđe u srce moje.
Vimala
Kroz indijsku poeziju jasno vidimo drugačiji
pogled na svijet, dobro i
zlo, grijeh i vrlinu, svjetovno i sakralno. Život
je jedinstven, tako da
nema grube podjele
na sakralno i svjetovno, već postoji
samo Život, stvarnost
sa svim svojim
aspektima koje
treba upoznati. Ističe se
da je čovjek
odgovoran za vlastitu sudbinu i da
se, kako kaže Buddha, rađa u svijet
koji je sam stvorio.
VRT U TIJELU
Ne odlazi u vrtove
cvijeća!
O, prijatelju, ne odlazi
tamo!
Vrtovi u tvome tijelu
cvjetaju.
Sjedni na tisućlatični
lopoč-cvijet
I zaroni oko u beskrajnu
ljepotu.
Tagor : Izbor iz Kabirovih
pjesama
42
Učenje o cikličnosti događanja
kojim je prožeta indijska misao,
pa i poezija, odgojilo je mentalitet
čovjeka koji smatra prirodnim i
normalnim promjene, nastajanje i
nestajanje, da se ništa prolazno ne
može zadržati u šaci, da je prirodno roditi se i umrijeti. Kad mlada
biljčica koja u proljeće izbija iz crne
zemlje i ponosno se diže prema
Suncu na jesen može ostaviti svoje
tijelo i čekati novo proljeće; kad
neizmjerni kozmos može nastati i
nestati pa opet nastati, zašto to ne
bi bilo prirodno i za čovjeka?
Sva tragičnost prolaznosti zamijenjena je shvaćanjem da Život
nikada ne umire i da i nakon fizičke
smrti klica života opstaje i sprema
se za ponovno pojavljivanje. Bog
Šiva, strašni razaratelj, čiji ples simbolizira kozmički ritam, strašan je,
NOVA AKROPOLA 65
umjetnost
ali i plemenit jer omogućava da se
kroz umiranje onoga što je staro,
rodi nešto novo.
Indijska misao pretočena u
poeziju prenosi nam jedan bogat i
mnogostran doživljaj svijeta, kako
duhovan tako i materijalan, i ne
dijeli ove dvije komponente već
prepoznaje u njima sveobuhvatnu
stvarnost. Pjeva se o životu i smrti,
Bogu, ljubavi, prirodi ...
GOSPODIN JE U POSUDI MOGA
TIJELA
Duboke i guste padaju sjene
večeri,
A tama ljubavi obavija tijelo i
duh.
Otvori prozor na zapad i nestani u
nebu ljubavi;
Iskapi med što se cijedi niz latice
lopoča u tvom srcu.
Otvori svoje tijelo valovima: o kakav li je sjaj u kraju morskom!
O, zdravo! Rastu zvukovi truba i
zvona.
Kabir kaže: 'Brate, pogledaj!
Gospodin je u posudi moga tijela.'
Kabir
Indijska poezija je još uvijek velikim dijelom neproučena, postoje
nebrojene nezabilježene pjesme
putujućih pjevača. Ali, umjesto da
čekamo tumačenje nekog stručnjaka
o značenju pojedinih stihova, vratimo povjerenje svome srcu koje i
samo može u tišini zadubljenosti
prepoznati ljepotu i dubinu stihova
u nama i nas u stihovima. Jer, sve
je Jedno. RADHINA TUŽALJKA
Jao, zašto siđoh na vode
Kalindi?
Crni me dragan opčini i
srce mi ote.
Utopiše mi se oči u
povodnju te ljepote,
I zabludi duh moj u
prašimu mlađanih čari.
I pruža se u beskraj
staza u moj dom.
I prelomi se u sebi srce
moje,
I zavapi duša moja u
mukama.
Gle, lutka moga srca pade
u klopku
Nepronične crne mrlje
sred njegovog čela,
Na podlozi sandalpraha, u liku mjeseca.
Oko struka mu žuta
suknja, i još pojas.
I stvori ga Stvoritelj
takva,
na propast djevojkama,
Da bude uzrok njihovog
bezumlja.
I sve društvene spone, i
sve rodbinske,
Obziri ćudoredni i
dobrog vladanja propisi
Sada se krše i pucaju.
Širom se zemlje
proniješe glasi o mojoj
sramoti,
ta čestita nekoć djevojka,
valjana roda odvjetak,
sad, eto posta ruglo dviju
obitelji.
A veli Janadas:
bilo ti srce uspravno.
Janadas
65 NOVA AKROPOLA
43
borilačke vještine
BORILAČKA UMIJEĆA
DREVNE INDIJE
Damir Krivdić
J
e d n a od v e lik ih k o lijevk i
borilačkih umijeća jest i drevna Indija. Već u najstarijim
indijskim epovima, Ramayani
i Mahabharati, čitamo da se od
mladih ljudi očekivalo da budu
dobro upućeni i vješti u vojnoj
strategiji, u rukovanju lukom i
strijelom, hrvanju i drugim oblicima ovih umijeća.
Tako se u Mahabharati pripovijeda: Dva su Dronina učenika,
Duryodhana i Bhima, postali
nenadmašni borci kijačom i
stalni suparnici. Asvatthaman
je sve njih nadmašio u poznavanju tajni o oružju, a blizanci
Nakula i Sahadeva sve nadbiše u
mačevanju. Yudhištira je postao
44
najbolji među strijelcima s bojnih kola. Arjuna bijaše u svemu
najbolji. Sve je nadvisio oštrim
umom, pribranošću, snagom i poletom. Ime mu se pročulo širom
svijeta i slovio je za strijelca prvoga
među prvima. Ne bijaše mu ravna
ni po vladanju oružjem, a ni po
pažnji i ljubavi prema učitelju.
Umijeće borbe i ratovanja na
sanskrtu se naziva danurveda, što
dolazi od riječi dhanushya – luk i
veda – znanje. Izvorno, danurveda
je označavala umijeće rukovanja lukom i strijelom, a danas se pod tim
podrazumijevaju borilačke vještine
općenito.
Poznato je da su hrvanje,
mačevanje, plivanje i trčanje bili
iznimno popularni među polaznicima čuvenih staroindijskih sveučilišta
Nalanda i Taxila. Stari izvori prenose
da je i car Krišna Deva Raya bio prvak
u hrvanju i jahanju. Mogulski carevi
bili su gorljivi pokrovitelji borilačkih
vještina, posebno hrvanja. Čuvena
palača mogulskog šaha Jahana u
starom Delhiju, tzv. Crvena tvrđava,
u XVII. je stoljeću bila poznata i po
natjecanjima u hrvanju.
Stranci koji su boravili i putovali Indijom, poput kineskih putopisaca Hsuan Tsanga i Fa Hsiena te
jednog portugalskog ambasadora iz
XVI. stoljeća, svojim nam zapisima
govore o raširenosti borilačkih vještina u to doba.
Spomenute su vještine uglavnom povezane uz ratnička i taktička umijeća, pa je logično da su
ih u najvećoj mjeri prakticirali ratnici (kšatrije). Međutim, i pripadnici svećeničke kaste (brahmani)
također su njegovali različite oblike
borilačkih vještina. Predaja kaže da
je i sam Sidharta Gautama, da bi zaprosio ruku svoje buduće supruge,
morao dokazati i svoju fizičku snagu
i izdržljivost kroz atletske vještine,
hrvanje, te rukovanje lukom i strijelom.
U najčuvenije, ujedno i najstarije borilačke vještine stare Indije
spadaju kalarippayattu, thang-ta
te vajramushti.
Kalarippayattu
Usmena tradicija kao i stari indijski spisi spominju drevnog ratnika
po imenu Parashurama kao prvog
učitelja ove vještine. Predaja kaže da
je Parashurama podučavao četvoricu
ili više brahmana koji su zatim
NOVA AKROPOLA 65
borilačke vještine
tajne ove vještine prenijeli svojim
učenicima; među njima su odabrali
dvadeset jednog najvještijeg koji su
pak utvrdili dvadeset jedan oblik ove
vještine da bi zaštitili zemlju i očuvali
mir. Kalarippayattu ima sličnosti s
karateom i akrobatskim plesom, ali
se u borbi koriste bodeži. Osobito
je raširena u južnoj Indiji, u Kerali i
Tamil Naduu.
Čini se da je kalarippayattu
putovala iz Indije u zemlje Dalekog
istoka zajedno s budističkom religijom. Moguće je da su budistički
svećenici, koji su putovali bosonogi i nenaoružani da bi pronosili Buddhino učenje, prihvatili ovo
umijeće i prilagodili ga filozofiji
nenasilja, umirivši njegov izvorno
nasilan karakter.
stotine različitih vježbi sabljom za
uvježbavanje osnovnih koraka i
udaraca. Mnoge su predviđene za
vježbanje u paru, no druge se, barem u početku, mogu vježbati samostalno. Thang-ta je danas gotovo potpuno nepoznat izvan Manipura. No
poznato je da su tri ratnika, Paona
Naol Singh, Ningthoukhongja Poila
te Loukrakpam Sana Mityeng, svaki
zasebno, osnovali različite stilove
unutar vještine thang-ta. Paona je
poginuo u borbi protiv Britanaca i
proglašen je manipurskim herojem.
Vajramushti
Thang-Ta
Ovo “umijeće sablje i koplja” dio
je velike herojske tradicije Manipura.
Pravo ime za thang-ta je huyen
lallong, “metoda samočuvanja”.
Kao što ime nagoviješta, “metoda
samočuvanja” je više od borilačke
vještine. To je cjelovit sustav fizičke
kulture koji sadrži metode disanja,
meditacije i različite obrede. Tako su
neke od vježbi sabljom i kopljem čisto
obredne i izvode se samo u posebnim
prilikama ili pod posebnim okolnostima, primjerice, prilikom pogreba.
Kroz meke pokrete usklađene
s ritmom disanja, thang-ta u sebi
spaja upotrebu raznih oružja (sablje, koplja, noža i sl.), no srce
vještine thang-ta je sablja. Postoje
65 NOVA AKROPOLA
Vajramushti na sanskrtskom
znači "dijamantna pesnica" i u
Ramayani se veže uz Indrino ime. To
je drevna hrvačka vještina goloruke
borbe, s elementima boksa, koja se razlikuje od modernog hrvanja po tome
što vježbači nose boksere na desnoj
ruci da bi povećali snagu udaraca.
Ovo oružje, danas općepoznato
kao bokser, obično je načinjeno
od bivoljeg roga ili slonovače. Ima
otvore za prste kako bi se moglo
pričvrstiti za ruku. Oružje slično
ovom upotrebljavalo se i u staroj
Grčkoj i Rimu. Koristili su ga boksači
i pankracionisti, a kod Rimljana
je bio poznat pod nazivom cestus.
Bio je to prsten, obično načinjen od
bronce, nošen oko zglobova kako bi
dodao snagu udarcu.
Zbog toga su borci vajramushtija
vježbali kako imobilizirati ruku protivnika koja je držala oružje. Takvi su
se zahvati izvodili rukama i nogama.
Također su se koristili koljena i laktovi, a udarci oružjem u bilo koji dio
tijela ispod prsa bili su zabranjeni.
Hrvanje se odigravalo u akhadi,
obično kružnom ili četverokutnom
borilištu promjera desetak metara,
ispunjenom mekom zemljom.
Zemlja u hrvalištu u koju se dodavala mineralna boja oker održavala
se mekom stalnim rahljenjem i
dodatkom ulja ili mlaćenice, a po
površini se redovito prskala i voda.
Mallapurana, zapis iz 1731.
godine, vjerojatno prijepis iz drugog
daleko starijeg izvora, opisuje u osamnaest poglavlja različite elemente
borilačkih umijeća, s posebnim naglaskom na vajramushti hrvanju, od
načina ishrane i vježbi do položaja
u borbi. U tom se zapisu vezano uz
vajramushti spominje i klan boraca
jyesthimalla ili jyesthi. Izraz jyesthi
prevodi se kao najbolji, a dolazi od
riječi jyestha koja znači najstariji
ili najistaknutiji. U Gujaratu i danas postoji izreka “Jestimalci se bore”
kad se želi opisati ozbiljan obračun.
Jestimalci se spominju u zapisima
iz XII. i XIII. stoljeća kao pripadnici
brahmanske kaste koji nose oružje.
Tijekom mnogih stoljeća oni su
imali ulogu čuvara na svadbama, pod
pokroviteljstvom kraljeva, prinčeva i
vladara. Jestimalci i danas žive u indijskoj državi Gujarat, nešto manje
u Mysoreu, Hyderabadu i Rajastanu.
Njihovo je drevno umijeće prije par
desetljeća gotovo izumrlo, no zanimljivo je da se očuvalo ponajviše
zahvaljujući zanimanju zapadnjaka.
Vrijedi napora zagledati se u
prošlost i istražiti ova umijeća drevnih
kultura. Jer, bez obzira na njihovu izvanjsku formu, sva ona naglašavaju
potrebu postizanja sklada između
duhovnih i fizičkih aspekata čovjeka.
Postignuti sklad otvara čovjeku beskrajne mogućnosti razvitka, i ako
ovim umijećima pristupimo otvorena srca, mnogo toga i danas može
biti korisno za uspostavu harmonije
unutar nas samih.
45
mozaik
Bhimbetka - špiljska Indija
Znate li?
U središnjem dijelu Indije, u pokrajini Madhya Pradesh, postoje
špilje koje čuvaju najveću zbirku pre-thistorijske umjetnosti na tlu
Indije. Špilje Bhimbetke prirodne su udubine i otvori u stijenama
koje na pojedinim mjestima više izgledaju poput nadstrešnica ili
skloništa u neobičnim kamenim formacijama. Na širem području
pronađeno je oko sedamsto takvih špilja, od kojih je oko četiristo oslikano. Podijeljene su u više grupa, a 243 pripadaju grupi Bhimbetka.
To su ujedno i najistraženije i najljepše oslikane špilje.
Iako se spominju u jednom zapisu iz 1888. godine, i to kao
“budističko mjesto”, tek ih je 1957. godine javnosti otkrio jedan
od najvećih indijskih arheologa Vishnu S. Wakankar.
Arheološka istraživanja otkrivaju da su špilje bile kontinuirano korištene od kasnog paleolitika (prije deset tisuća godina) sve
do ranog povijesnog razdoblja, no istraživanja provedena tijekom
90-tih godina prošlog stoljeća u špilji nazvanoj Auditorum otkrila
su dosad najstarije petroglife, čija se starost procjenjuje na čak
dvjesto devedeset tisuća godina! Smatra se da su prve slike nastale u
razdoblju mezolitika, a najmlađe prije tisuću godina, mada se preciznije datiranje još uvijek provodi.
Slike očigledno pripadaju različitim povijesnim razdobljima i variraju od grafičkih, geometrijskih,
realističnih do stiliziranih i dekorativnih. Najčešće su prikazane razne životinje, od izumrlih do živućih (bizoni, tigrovi, lavovi, divlje svinje, slonovi, majmuni, itd.), uglavnom u scenama lova ili u međusobnim borbama,
ali i domaće životinje poput konja i psa. Čovjek je prikazan kao naoružan lovac koji hvata životinju. Slike prikazuju i svakodnevni život: sakupljanje meda, ples, ukrašavanje tijela, te žene s djecom kako rade kućanske
poslove. U kasnijem razdoblju oslikani su prizori ljudi u procesiji na konjima i slonovima, scene bitki, ljudi
koji se voze u kočijama, a pojavljuju se i budistički simboli te mitski prikazi. Slike su veličine u rasponu od
nekoliko centimetara do onih impresivnih, oslikanih na stropu, dimenzija 5 x 2 metra. Većina je oslikana bijelom i crvenom bojom, dok su rjeđe korištene
zelena i žuta. Neobično je što crteži nisu izblijedili niti nakon nekoliko tisuća godina.
O stanovnicima špilja nema nikakvih podataka osim slika koje su nam ostavili. Jedna
od teorija je da su to bili daleki preci indijskih
urođenika, Adivasija, koji i danas žive na tom
području – nalazište naime okružuje dvadeset
jedno selo u kojima je tradicija lova i sakupljanja plodova i danas prisutna, a slike i simboli
na zidovima njihovih kuća te na predmetima iz
svakodnevne upotrebe govore o snažnoj i živoj
vezi s kulturom onih koji su oslikavali špilje.
Samo nalazište je do prije nekih pedeset godina bilo nepoznato ostatku svijeta pa je tako
sačuvalo visok stupanj autentičnosti.
Špilje iz Bhimbetke, čiji se najraniji crteži
uspoređuju sa špiljskim crtežima pronađenim
u Australiji (Nacionalni park Kakadu) i u
Južnoj Africi (Ukhahlamba), ali i u Francuskoj
(Lascaux), UNESCO je 2003. godine uvrstio na
popis svjetske kulturne baštine.
Dunja Rosić
46
NOVA AKROPOLA 65
mozaik
Drevno indijsko učilište u Taxili
Taxila je grčki naziv za Takshasilu, (sanskrt) odnosno Takkasilu (pali), grad čije se ruševine nalaze
Znate li?
tridesetak kilometara od Islamabada u današnjem Pakistanu. Grad je bio obrazovno središte tijekom više
stoljeća, tamo se dolazilo stjecati znanje još prije Buddhe, a u punom je procvatu bio od V. do II. stoljeća prije
Krista. Ime je dobio prema prvom vladaru Taksi, nećaku legendarnog Rame iz Ramajane, što samo po sebi
govori o njegovoj drevnosti.
Taxila je bila sjedište
vedske učenosti, a smatra se
i da je upravo ovdje mahayana budizam dobio svoj oblik. Tu su uz veliku podršku
kralja Ašoke budističke sutre
prevođene na kineski jezik,
a grad se često spominje
u starim kineskim zapisima kao Chu Ch’a-shi-lo. U
budističkoj priči Bhimasena
Jataka govori se da se u Taxili
izučavalo tri Vede i osamnaest grana znanja. U njenim
su se školama proučavali medicina, pravo, književnost, gramatika
različitih jezika, astronomija, astrologija, glazba i ples. Stjecala su se
umijeća u lovu, streličarstvu i vojnim tehnikama. Među najpoznatijim učenicima iz Taxile bili su Panini, pisac sanskrtske gramatike, i slavni liječnici Charaka, autor ajurvedskog
teksta Charaka Samitha i Jivaka, za kojeg budistička tradicija navodi da je liječio samog Buddhu. Kautilya,
savjetnik cara Chandragupte Maurye, utemeljitelja Maurijskog carstva, svoju je raspravu o upravljanju državom
(Artha Shastra) sastavio u Taxili.
Taxila je bila živo stjecište mnogih kultura, jezika i religija, u njoj su zajedno živjeli Grci, Baktrijci, Iranci,
Indijci, Skiti i drugi. Grad je promijenio mnoge vladare, od kojih su najpoznatiji bili Chandragupta Maurya, Ašoka
te grčko-baktrijski kralj Menandar koji je prihvativši budizam postao Milinda.
Huni su ga pretvorili u ruševine u V. stoljeću, a 1980. godine UNESCO ga stavlja na popis svjetske baštine.
Ines Borovac Lašić
65 NOVA AKROPOLA
47
rubrika
48
NOVA AKROPOLA 65
znanost
NIKOLA TESLA
vizionar elektrotehnike
Atila Barta
Dok sjedim uz svoj kompjuter napajan izmjeničnom strujom,
osvijetljen fluorescentnim svjetlom, grijan vodom koju pumpa
izmjenični indukcijski motor, slušajući glazbu na radio-prijemniku i spremam se internetskim modemom za slanje poruka
širom svijeta, ja se koristim Teslinom ostavštinom.
Robert Lomas, iz knjige
Čovjek koji je izumio XX. stoljeće
T
esla, čije je ime postalo sinonim za čudesna otkrića
elektrotehnike koja su munjevito osvojila svijet i koja i danas čine
značajan dio njenih temelja, rođen je
11. srpnja 1856. godine u Smiljanu,
selu nadomak Gospića. Već je od
najranijeg djetinjstva iznenađivao
okolinu svojim eksperimentima i
sposobnošću uočavanja pravilnosti
u najrazličitijim prirodnim pojavama. Njegov životni put dobiva trajno
usmjerenje u trenutku kad se u gimnaziji prvi put susreo sa znanjima o
elektricitetu. Ostao je zauvijek zahvalan svom inventivnom profesoru
fizike koji je sam izrađivao sprave za
pokuse i oduševljavao svoje učenike
“tajanstvenim fenomenima”. Iako se
65 NOVA AKROPOLA
u školi nije osobito isticao, sklonost
prema istraživanju u njemu je
neprestano i snažno rastao, o čemu će
kasnije napisati: Naši prvi pokušaji
sasvim su instinktivni, puni mašte,
živi i nedisciplinirani. Što smo
stariji, razum se sve više potvrđuje i
mi postajemo sve sistematičnijima
i promišljenijima. Ali, ti rani poticaji, iako tada nedjelotvorni, vrlo
su značajni i mogu uobličiti naše
prave sudbine.
S devetnaest godina počinje
studirati na Visokoj tehničkoj školi
u Grazu, koja je te godine dobila
Grammovu dinamo-mašinu, novo čudo tadašnje tehnike: Dok je
profesor J. Pöschel demonstrirao
vrteći stroj kao motor, četkice su
zadavale probleme jer su iskrile,
a ja sam primijetio da bi rad s
motorom možda bio moguć i bez
četkica. Ali profesor se izjasnio da
je to nemoguće te je čitavo predavanje posvetio tom problemu, da bi
na kraju naglasio: Gospodin Tesla
će možda učiniti velike stvari, ali
ovo sigurno neće unaprijediti.
Smatrao je to izazovom koji je
potpuno odredio njegov daljnji život.
INDUKCIJSKI
MOTOR – POKRETAČ
XX. STOLJEĆA
Već iduće godine, što zbog nedostatka sredstava, a što zbog velike želje
49
znanost
za istraživanjem, prekida studij
i zapošljava se u Budimpešti, u
Središnjem telegrafskom uredu.
Iako je bio uključen u rješavanje
posve praktičnih pitanja telefonije,
duboko u njegovoj svijesti postojalo
je samo pitanje beskolektorskog
motora (motora bez četkica) koje
ga je neprestano zaokupljalo još od
Graza.
Zbog velike tjelesne, ali i
psihičke osjetljivosti te pretjeranog rada, odlazio je na duge
šetnje razmišljajući o Goetheovom
Faustu. Zaokupljala ga je ta vječna
borba između dobra i zla, duha i
tijela, života i nihilizma. Ta filozofsko-mistična slika obuzimala ga
je tijekom čitavog života, osobito
Faustov filozofski izbor koji ovozemaljske radosti koje nudi Mefistoles
podređuje nastojanjima na dobrobit
čovječanstva.
U veljači 1882. godine, nadahnut za vrijeme jedne takve šetnje
zalazećim Suncem, počeo je prijatelju recitirati ulomak iz omiljenog djela:
Već tone sunce, zamire već dan,
Al’ ono drugdje novi život stvara.
O, imat krila – moj je davni san,
O, letjeti za ljepotom toga žara!
…
Da, divna sna! Al’ sunce zapada.
Ah, čovjek ima krila duhovna,
Al’ tjelesna mu bozi nisu dali!
Kad sam izrekao ove inspirirajuće stihove, ideja me je ozarila
kao bljesak munje i u trenutku sam
otkrio istinu. Nacrtao sam štapom
u pijesku dijagrame koje sam šest
godina kasnije iznio Američkom
institutu inženjera elektrotehnike,
a moj ih je prijatelj odmah posve
razumio. Slike koje sam vidio bile
su savršeno oštre i jasne te čvrste
poput metala ili kamena. Ne mogu
početi opisivati svoje osjećaje. Da
je i Pigmalion vidio kako oživljava
njegov kip, ne bi bio više potresen.
50
Tisuću tajni prirode na koje sam se
slučajno spoticao dao bih za ovu
koju sam iščupao iz prirode unatoč
svim čudima i opasnostima s kojima sam se suočavao.
Bilo je to epohalno otkriće
rotirajućeg magnetskog polja, odgovor na nerješiv problem profesora
iz Graza.
Želeći što prije realizirati svoju
ideju, iste godine odlazi u Pariz i
zapošljava se u Edisonovoj kompaniji za Europu, koja je naveliko uvodila
istosmjernu struju. Kao “pronalazača
kvarova” poslali su ga Strasbourg da
riješi neke teškoće pri izgradnji elektroenergetskog sustava istosmjerne
struje. Tamo je, unatoč napornim
dnevnim obvezama, noću izradio
prvi prototip indukcijskog elektromotora pokretanog rotirajućim elektromagnetskim poljem.
Napokon sam sa zadovoljstvom vidio rotaciju uzrokovanu
izmjeničnim strujama različite
faze bez kliznog kontakta i komutatora, kao što sam to zamislio
prije godinu dana. Bio sam vrlo
zadovoljan, ali to se ne može usporediti s delirijem radosti koji je
pratio moje prvo otkriće.
NOVA AKROPOLA 65
znanost
Srž tog sustava predivna je jednostavnost indukcijskog motora,
koji ne samo da nema četkica,
nego gotovo da nema potrošnih
dijelova koji bi izazvali kvarove i
zastoje u radu. Od svih današnjih
motora devedeset posto su asinkroni (trofazni ili jednofazni s dodatnim kondenzatorom), počevši
od malih kućanskih aparata do
velikih industrijskih strojeva vrlo
velike snage, i do nekoliko desetina
megawata, koji se mogu okretati
velikim brzinama.
RAT ZA
IZMJENIČNU STRUJU
U “obećanu zemlju” stiže s 28 godina, skromno odjeven, bez prtljage,
sa samo nekoliko centa u džepu
jer je tijekom putovanja opljačkan.
Odmah se zapošljava u Edisonovoj
gigantskoj kompaniji za proizvodnju strojeva na istosmjernu struju.
Osobno se upoznaje s Edisonom,
privukavši mu pažnju nakon što
je popravio električne instalacije
njegovog parobroda za samo jednu
noć, od čega su Edisonovi inženjeri
bili odustali. U vrlo kratko vrijeme
preradio je 24 različita tipa istosmjernih električnih strojeva. Ne
dobivši obećani honorar, odlazi
ispraćen Edisonovim ciničnim komentarom: Vi očito nemate smisla
za američki humor, gospodine
Tesla.
Tesla se ponovno našao
praktički na ulici, a jedno se vrijeme čak izdržavao kopajući kanale.
Bezuspješno pokušava demonstrirati svoj sustav izmjenične struje.
Konačno, zahvaljujući A. K. Brownu,
direktoru Western Uniona koji je prepoznao perspektivnog stručnjaka, u
travnju 1887. godine na Petoj aveniji, nedaleko od Edisonovih laboratorija, osniva Tesla Electric Company.
Uz taj laboratorij vezano je jedno
od najplodonosnijih pronalazačkih
razdoblja njegovog života.
65 NOVA AKROPOLA
Već u listopadu te iste godine prijavio je svoje glavne patente: indukcijski motor (danas općepoznat kao
asinkroni), prijenos električne energije na velike udaljenosti, sustav distribucije električne energije. Za manje
od godinu dana intenzivnog rada prijavljuje još 40 patenata višefaznog sustava motora, generatora te prijenosa i
distribucije električne energije.
Zahvaljujući tome pozvan je da
16. svibnja 1888. godine održi svoje prvo predavanje na Američkom
institutu inženjera elektrotehnike
(današnji poznati Institute
of Electrical and Electronics
Engineers (IEEE)), uz demonstraciju rada svog sustava. Predavanje
pod naslovom Novi sustav motora i
transformatora izmjeničnih struja
kasnije je proglašeno povijesnim i
opisivano kao jednostavno i jasno, a
ipak veličanstveno...
Predmet što vam ga imam
čast prikazati novi je sustav
razdiobe i prijenosa energije
pomoću izmjeničnih struja, što
nam pruža osobite prednosti,
naročito u primjeni motora koji
će, vjerujem, odjednom postići vrhunsku prilagodljivost tih struja
prijenosu energije i pokazati da se
mnogi rezultati, dosad nedostižni,
mogu dosegnuti njihovom uporabom; rezultati koji su vrlo poželjni
u praktičnom radu takvih sustava,
a koji se ne mogu ispuniti pomoću
istosmjernih struja.
George Westinghouse, vlasnik
tvrtke Westinghouse Electric, jedine
koju u to vrijeme nije progutalo
rastuće Edisonovo carstvo, ponudio je milijun dolara u gotovini za
Tesline patente za izmjeničnu struju i jedan dolar tantijema po svakoj
konjskoj snazi proizvedene struje
tijekom petnaest godina.
Nakon potpisivanja ugovora
godinu dana provodi u Westinghouseovoj tvornici u Pittsburghu kao
savjetnik pri izradi prvih serija motora i ostalih patentiranih uređaja.
51
znanost
No, na pomolu su bile nove
nevolje. Štiteći svoje financijsko
carstvo utemeljeno na istosmjernoj struji, Edison je, beskrupulozan
u svojoj namjeri da uništi Teslu
i izmjeničnu struju, otišao toliko
daleko da je svojim “putujućim
cirkusom” po čitavoj Americi
usmrćivao telad i pse pomoću
izmjenične struje, šireći tako famu
o njenim opasnostima.
Edison je na kraju ipak izgubio
u “ratu struja”. Naime, povodom
četiristo godina Kolumbova otkrića
Amerike, raspisan je natječaj za elektrifikaciju svjetske izložbe u Chicagu.
Kako su Westinghouse i Tesla ponudili upola manju cijenu od tvrtke
General Electric koja je preuzela
Edisonovu tvrtku, posao izgradnje
hidroelektrane kod Niagarinih slapova dobila je Westinghouseova kompanija. Tesla je dobio sjajnu priliku
dokazati funkcionalnost i isplativost
novog sustava elektrifikacije, a era
izmjenične struje mogla je početi.
Međutim, pojavio se problem:
banke su počele odbijati kreditiranje
Westinghouseove kompanije zbog
ogromnih tantijema koje je tvrtka
trebala isplaćivati Tesli. Iako se radilo o iznosu koji je preračunato
Na svjetskoj izložbi u Chicagu Tesla je vrlo domišljatom maketom prikazao suštinu
otkrića rotirajućeg magnetskog polja. Maketa je postala općeprihvaćeno edukacijsko pomagalo.
Rotirajuće magnetsko polje nastaje kao rezultat dva (ili više) pulsirajućih magnetskih tokova koji su i prostorno i vremenski (tj. fazno) pomaknuti. Njih stvaraju
zavojnice kroz koje prolaze fazno pomaknute izmjenične struje.
Novonastalo (magnetsko) polje međutim ne pulsira (ne mijenja svoju veličinu
u vremenu) nego je konstantnog iznosa, ali se rotira brzinom proporcionalnom
frekvenciji struje.
Ako se u to rotirajuće polje smjesti neki vodič, npr. bakreno jaje, u njemu će se
inducirati struja koja stvara svoje vlastito magnetsko polje koje će nastojati sustići
rotirajuće polje. Zahvaljujući tome, vodič, u ovom slučaju jaje, počinje se ubrzano
okretati sve do “asinkrone” brzine prema okretnom magnetskom polju (tj. s malim
zakašnjenjem), da bi se na kraju vertikalno uspravilo i vrtilo oko svoje osi.
Isto to se događa i u rotoru motora na koji su samo namotane kratko spojene žice.
Zahvaljujući indukciji struja u vodičima na rotoru nije potrebno umjetno izvana
dovoditi struju radi stvaranja magnetskog polja.
Zahvaljujući toj pojavi prestala je potreba za četkicama i komutiranjem struja u
motorima.
52
u današnje vrijednosti uvelike
premašivao bogatstvo jednog Billa
Gatesa, Tesla nije puno razmišljao:
Gospodine Westinghouse, bili ste
mi prijatelj, vjerovali ste u mene i
bili dovoljno neustrašivi da krenete
naprijed... kad je drugima uzmanjkalo hrabrosti, podržavali ste me
čak i kad Vaši inženjeri nisu imali
viziju krupnih stvari koje leže pred
nama, a koje smo vidjeli Vi i ja, pomogli ste mi kao prijatelju... Spasit
ćete svoju tvrtku tako da možete
dalje razvijati moje pronalaske. Evo
vašeg ugovora, a tu je i moj ugovor
– oba ću razderati na komadiće i
više nećete imati briga zbog mojih
autorskih prava. Je li to dovoljno?
Razderavši ugovor, Tesla se
odrekao ne samo svojih prava na već
zarađene milijunske iznose od tantijema, nego i svega onoga što bi mu ta
prava donijela u budućnosti. Iako bi
se ovaj čin u prvi mah mogao proglasiti nevjerojatno nepromišljenim, da
ne kažemo glupim, to je bio čin nezamislive velikodušnosti. Ovaj je “glupi” čin milijardama ljudi omogućio
civilizacijske standarde XX. stoljeća,
standarde bez kojih ne možemo ni
zamisliti suvremeni život.
Prvi agregat hidroelektrane
kod Niagarinih slapova pušten je u
pogon 15. travnja 1895. godine, a
elektrana je završena 1896. godine.
Istovremeno je sagrađen i pušten
u pogon prvi trofazni dalekovod od
elektrane do Buffala dugačak 35 kilometara. Na svečanom otvaranju
elektrane profesor elektrotehnike
sa sveučilišta Yale i predsjednik
Američkog instituta inženjera elektrotehnike svoje je izlaganje zaključio
riječima: Razvoj električne energije, od Faradayeva otkrića 1831.
godine pa do prve velike instalacije Teslina višefazna sustava 1896.
godine, neprijeporno je najveći
događaj u čitavoj povijesti tehnike.
A Tesla je više pridonio znanosti
o elektricitetu nego ijedan čovjek
prije njega.
NOVA AKROPOLA 65
znanost
"NOBELOVE
NAGRADE"
Nakon suradnje s Westinghauseom u Pittsburghu u svoj laboratorij u New Yorku vraća se 1889.
godine. Nije se previše obazirao
na još uvijek aktualni “rat struja”,
već svu svoju energiju usmjerava u
potpuno novom pravcu.
Nakon danonoćnog eksperimentiranja tijekom 1891. godine,
prijavljuje niz patenata iz područja
visokofrekventnih struja. Najvažnijim
od njih smatra Uređaj za proizvodnju električne struje visoke
frekvencije i napona danas poznat
kao “Teslin transformator”. I sam
65 NOVA AKROPOLA
Teslin izmjenični trofazni sustav omogućuje prijenos električne energije na velike udaljenosti.
Izmjenična električna energija prvo se pomoću
transformatora na mjestu proizvodnje transformira na visoke napone jer se tako uz male
struje postiže prijenos velike snage (energija je
umnožak napona, struje i trajanja prijenosa),
uz male gubitke koji ovise o veličini struje. Na
kraju dalekovoda, kod potrošača, energija se
opet transformira na niski napon. Osim toga,
potrošači mogu biti paralelno spojeni na isti napon bez da jedan drugome smetaju, s obzirom
na opterećenje. Za taj prijenos dovoljne su samo
tri žice, za svaku fazu po jedna. Povratni vodiči
nisu potrebni jer je suma fazno pomaknutih
struja uvijek jednaka nuli, što dodatno pojednostavljuje tehničku izvedbu cijelog sustava.
ga je tek kasnije proglasio jednim od
najvažnijih svojih pronalazaka.
Uskoro je o tome održao predavanje Američkom društvu inženjera
elektrotehnike pod nazivom Pokusi
sa strujama vrlo visoke frekvencije i
njihova primjena u umjetnoj rasvjeti. Ovo je znamenito predavanje pobudilo veliko zanimanje javnosti, jer je na
njemu Tesla demonstrirao dobivanje
električnih iskri dugih 12 cm, što se
tada smatralo nemogućim, a u njegovim je rukama svijetlila žarulja
bez ikakvog kontakta s izvorom
električne energije.
Na predavanju Tesla vizionarski stavlja naglasak ne samo
na nove metode dobivanja i prijenosa električne energije već
dotiče i fundamentalno pitanje o
prirodi elektriciteta. Njegova iznimna kreativnost i intuitivno znanje
iz eksperimentalne fizike bili su
daleko ispred teorijskih znanja toga
vremena.
Katodne zrake
Iste je godine u časopisu The
Electrical Engineer objavio rezultate
istraživanja izboja u vakumskoj ci-
53
znanost
kada nije ponavljao, uvijek nastojeći
pokazati nešto novo tijekom eksperimenata. Obilazi i rodni kraj gdje
zatiče majku na samrti. Po povratku
iz Europe, potpuno se povukao i
posvetio svojim istraživanjima.
Laser
Godine 1893. konstruirao je uređaj
koji se sastojao od rubina na koji
je usmjerio električnu energiju i
dobio, kako sam opisuje, svjetlosnu
zraku tanku poput olovke. Radilo
se, očito, o laseru za čije će otkriće
Townes, Prohorov i Basov 1964.
godine dobiti Nobelovu nagradu za
fiziku. Ovaj uređaj nije nažalost patentirao, a rezultate je objavio samo
u popularnim, ali ne i u znanstvenim časopisima.
Akcelerator čestica i
kozmičko zračenje
jevi pod utjecajem jakog električnog
polja, postignutih upravo zahvaljujući
novom visokofrekventnom oscilatoru: Opažena pojava posljedica
je gibanja malih nabijenih čestica
koje se velikom brzinom sudaraju
s molekulama razrijeđenog plina.
Na ovu ideju o postojanju katodnih
zraka žustro je reagirao engleski
fizičar J. J. Thomson osporavajući
Tesline rezultate. Povodom 150.
godišnjice Teslina rođenja ponovno
je u znanstvenim časopisima objavljena njihova višemjesečna prepiska
koja baca novo svjetlo na gotovo
zaboravljenu epizodu oko otkrića
elektrona, što se smatra jednim od
najvećih znanstvenih otkrića u povijesti čovječanstva. Naime, šest godina nakon Teslinog otkrića upravo
je J. J. Thomson nedvojbeno dokazao
postojanje takvih čestica i nazvao ih
elektronima! Za ovo je otkriće 1906.
godine dobio Nobelovu nagradu za
54
fiziku, ne spomenuvši Teslu niti jednom riječju prilikom preuzimanja
nagrade.
Nakon mnogobrojnih poziva
Tesla 1892. godine kreće na putovanje po Europi. Drži predavanja,
ali i vrlo naporne pokuse, koje ni-
Prema više izvora, krajem 1894.
godine uspio je osim svog visokofrekventnog oscilatora unaprijediti i vakumske cijevi u kojima
je vršio bombardiranje molekula
razrijeđenih plinova, stvorivši time
prvi linearni akcelerator čestica za
subatomska istraživanja. Za vrijeme
tih ispitivanja pojavljivala se vidljiva svjetlost, crna svjetlost i neko
posebno zračenje koje je stvaralo
sjenu na metalnim posudama.
Na vrhuncu slave, u jeku
najrazličitijih ispitivanja, u noći 13.
ožujka 1895. godine, pod vrlo čudnim
okolnostima u potpunosti je izgorio
njegov laboratorij smješten na više
katova. Šteta koju je Tesla pretrpio
Tesla je u periodu između 1896.
i 1897. godine izvodio različite
eksperimente s X-zrakama te
svoje rezultate izložio u nekoliko
zapaženih članaka. Zahvaljujući
vještom fokusiranju zraka i cijevima koje je sam projektirao
dobio je tako dobre i jasne snimke,
poput ove na slici, na čemu mu je
čestitao i sam Röntgen.
NOVA AKROPOLA 65
znanost
Tesline "nesuđene" Nobelove nagrade za fiziku
Otkriće elektrona
Tesla (1891.)
Otkriće elektronskog mikroskopa
Tesla (1891.)
Otkriće linearnog akceleratora
Tesla (1891.)
Otkriće lasera
Tesla (1893.)
Otkriće rendgenskih zraka
Tesla (1894.)
Otkriće kozmičkih zraka
Tesla (1897.)
Prijenos radiosignala
Tesla (1898.)
Otkriće inducirane radioaktivnosti
Tesla (1899.)
bila je neizmjerna, vatra je progutala
nacrte, dokumentaciju i svu opremu
u koju je uložio čitavu imovinu, a
koja na žalost nije bila osigurana.
Nesalomljivom voljom, doslovno iz pepela, započeo je ispočetka.
Uz pomoć A. D. Adamsa, financijera izgradnje hidroelektrane kod
Niagarinih slapova, izgradio je novi
laboratorij u kojem je već iste godine konstruirao odašiljačku i prijemnu stanicu, koja je vrlo dobro
radila na kratkim udaljenostima.
Međutim, slijedile su nove
neugodnosti.
Fizičar W. C. Röntgen objavio je
8. studenog 1895. godine otkriće Xzraka (po njemu nazvanih rendgenske zrake) koje su imale isti učinak
kao i Teslina “posebna zračenja”.
Tesla je unatoč uništenju starog i
organiziranju novog laboratorija
samo tri mjeseca nakon Röntgena
u Electrical Reviewu objavio svoja
Thomson (1897.)
Ruska (1931.)
Cockfor i Walton (1932.)
Townes, Prohorov, Basov (1952.)
Röntgen (1895.)
Hess (1912.)
Marconi (1901.)
Joliot – Curie (1934.)
istraživanja iz radiografije provedena na tvarima znatne debljine.
Objavio je prve “rendgenske”
snimke izuzetne oštrine na kojima
mu je i Röntgen javno čestitao. U
nizu kasnijih članaka objavio je da
se te zrake ne lome prolaskom kroz
leću već se reflektiraju samo na metalnim predmetima te da dugotrajno
izlaganje tim zrakama šteti organizmu. To, međutim, nije spriječilo
tadašnje eurocentrične znanstvene
krugove zaslugu pripisati isključivo
Röntgenu, što je okrunjeno i dodjelom prve Nobelove nagrade iz
područja fizike 1901. godine.
Nakon što se J. J. Thomson
slično proslavio 1906. godine, a
Teslina otkrića iz fizike atoma bila
ignorirana, prekinuo je daljnja objavljivanja u stručnim časopisima
i bilo kakvu daljnju javnu polemiku s tzv. akademskim krugovima.
Okrenuo se popularnim i stručnim
predavanjima, intervjuima i nastupima u medijima.
Iste je godine počeo objavljivati termin radiations i govoriti o prirodi tzv. “crne svjetlosti”.
To zračenje postalo je jedna od
najraširenijih enigmi Teslinih
fizikalnih istraživanja u vakumskim
cijevima. S obzirom da te zrake još
nisu znanstveno verificirane, nazivaju se Teslinim zračenjem.
Uspjevši ubrzati elektrone prvo
do 2,4 MeV, a kasnije i do 10 MeV,
tako desetljećima preduhitrivši moderne linearne akceleratore čestica,
predložio je patent za upotrebu tih
zračenja pod nazivom Method of
utilizing radiant energy. Danas
se to zračenje sažeto opisuje kao
čestice “infinitezimalne” veličine
(tzv. Tesline čestice): one nose mali
pozitivni naboj, prodiru kroz tvar
gotovo bez interakcije, po Teslinom
mišljenju mogu se kretati brzinom
većom od brzine svjetlosti (zbog čega
se nije slagao s Einsteinom), mogu
inducirati radioaktivnost jer destabiliziraju atomsku jezgru na koju
nalijeću. Smatrao je da te čestice
dolaze na Zemlju iz svih smjerova
svemira, jer ih emitiraju zvijezde pa
tako i Sunce, a moguće ih je dokazati pokusima u vakumskoj cijevi.
Postojanje kozmičkog zračenja
dokazao je Victor F. Hess gotovo dva
desetljeća kasnije, puštajući balone s
mjernim uređajima u visoke slojeve
atmosfere, a za što je, naravno, dobio
Nobelovu nagradu 1936. godine.
Izum linearnog akceleratora pripisuje se Ernestu Lawrenceu za što
je nagrađen Nobelovom nagradom
1939. godine. Priznanje za induciranu radioaktivnost dobili su bračni
par Joliot-Curie 1935. godine.
Premda nije dobio niti jednu
Nobelovu nagradu niti neko veće
priznanje iz fizike, plodovi njegovog rada bili su presudni za daljnje
istraživanje subatomskih čestica. (nastavak u idućem broju)
65 NOVA AKROPOLA
55
glazba
MOZART EFEKT
Maja Pehar
G
lazba je sastavni dio
čovjekovog svakodnevnog
života i kulture od prvih
civilizacija do danas. Ono što je
izdvaja od drugih umjetnosti jest
to da djeluje izravno i neposredno
jer je sadržaj koji prenosi lišen
bilo kakvih posredujućih oblika.
Ona utječe na osjećaje koji leže u
skrivenim dubinama ljudske duše
te se zato smatra najsuptilnijim oblikom umjetničke kreacije.
Naš muzikolog Josip Andreis
ističe golemu snagu glazbe:
Slušajući je ne možemo ostati
ravnodušni. Ona nam se nameće,
privlači našu pažnju, pokreće
skrivene snage našeg duševnog
56
života, određuje im smjer. Glazba
nas preobražava, vodi u novi
svijet emocija, izaziva u nama
doživljaje posebnog karaktera i
intenziteta.
Posljednjih se desetljeća
ponovno javilo živo zanimanje za
djelovanje glazbe na čovjeka. Razvoj
modernih tehnologija omogućio je
pristup ljudskom mozgu i promatranje njegovih reakcija na slušanje
glazbe. Neuroznanost je došla do
brojnih spoznaja iz područja kognicije i svijesti, razvijaju se novi
pravci razmišljanja u neurologiji,
psihologiji, fiziologiji i gnoseologiji
te vrše brojna istraživanja vezana uz
djelovanje glazbe na određene vrste
percepcije, kao i njeno korištenje u
terapeutske svrhe.
Otkrilo se da je ushit koji u
nama izaziva slušanje određene
glazbe posljedica oslobađanja
hormona endorfina iz hipofize.
Također se ustanovilo da nervni impulsi nastali djelovanjem zvučnih
valova "zaobilaze" centre u mozgu
povezane s razumom i svjesnim
donošenjem odluka i idu izravno
na nesvjesni, doživljajni dio. Glazba
se, dakle, čuje u onom dijelu mozga
koji je ključan za područje izravne
percepcije, doživljaja i osjećaja.
Elektroencefalograf je tako samo
potvrdio ono što su stari filozofi već
znali o glazbi.
NOVA AKROPOLA 65
glazba
MODERNA
ISTRAŽIVANJA
Prvi koji je u novijoj povijesti
počeo proučavati utjecaj klasične
glazbe na ljudsko zdravlje i kreativna svojstva zvuka i glazbe bio je Dr.
Alfred A. Tomatis, francuski otorinolaringolog i izumitelj. Nekoliko
desetljeća radio je s pacijentima
diljem svijeta, pomažući im kod
problema sa sluhom, govorom
i poteškoćama u učenju. Svoja
zapažanja objavio je 1991. godine
u knjizi Pourquoi Mozart?
(Zašto Mozart?). Prema njegovim spoznajama, neovisno o glazbenom ukusu slušatelja ili prijašnjem
poznavanju skladatelja, najveći
iscjeljujući učinak ima Mozartova
glazba. Ona slušatelje umiruje i
omogućava im jasnije izražavanje.
Tomatis je u svojim istraživanjima
otkrio da Mozartova glazba donosi
65 NOVA AKROPOLA
najbolje dugoročne rezultate,
i to neovisno o kulturološkom porijeklu pacijenta.
Tomatisova istraživanja nastavili su Rauscher, Shaw i Ky i
svoje nalaze o utjecaju Mozartove
glazbe na prostornu inteligenciju
objavili 1993. godine u časopisu
Nature. Sudionici u pokusima testirani su nakon slušanja Mozarta,
relaksirajuće glazbe i tišine. Rezultati
nakon slušanja Mozarta bili su zamjetno bolji od ostalih, no ovaj je
učinak bio kratkotrajan i vremenski
ograničen na petnaestak minuta.
Daljnja istraživanja profesorice
Frances H. Rauscher s Odsjeka za
psihologiju Sveučilišta u Wisconsinu
u SAD-u potvrdila su da glazba
olakšava razvoj govora, pobuđuje
kreativnost i izražavanje kod djece.
Djeca počinju pjevati vrlo rano, često
prije nego što nauče govoriti. Učenje
sviranja instrumenta dodatno potiče
mozak i kognitivne sposobnosti.
Ovo je istraživanje imalo velik
odjek u medijima pa je posljedično
naglo porasla prodaja CD-a s
Mozartovom glazbom; roditelji su
počeli upisivati djecu na tečajeve
klavira, mnogobrojne škole i vrtići
počeli su puštati Mozartovu glazbu
za vrijeme nastave ili za vrijeme
učenja.
Blagotvoran utjecaj Mozartove
glazbe najviše je popularizirala
knjiga Dona Campbella Mozart
efekt – primjena moći glazbe
za iscjeljivanje tijela, jačanje
uma i oslobađanje kreativnog
duha (1997.). U njoj je Campbell
proširio pojam "Mozart efekta",
no i izazvao kontroverze svojim
tvrdnjama da klasična gla zba ima
iscjeljujuću moć na cjelokupan
čovjekov organizam, pa tako i
poremećaje poput disleksije, epilepsije i sl. U knjizi koja je slijedila,
Mozart efekt za djecu, Campbell
tvrdi da klasična glazba potiče
mentalni razvoj djece razvijajući
kreativnost i maštu, objašnjava
kako može pomoći u liječenju
poremećaja slušanja, poremećaja
pažnje, pa čak i autizma.
57
glazba
Ekspozicija
Tema 1
Most
Provedba
Tema 2 Zaključak
Repriza
Prijelaz
Tema 1
Most
Tema 2 Zaključak
Modulacije
Tonalitet I
V
V
Iznošenje osnovne muzičke građe
Most
Tema 1
u glavnom
tonalitetu
Tema 2
u kontrastnom
tonalitetu
I
Korištenje elemenata ekspozicije
za stvaranje napetosti
fragmentirano
i nepredvidljivo
(modulacija kroz mnoge tonalitete)
I
Ponavljanje ekspozicije
(iz izvjesne promjene)
Tema 1
povratak
u glavni
tonalitet
Tema 2
povratak
u glavni
tonalitet
Most
Ovaj stavak se obično ponavlja
Kontrastni
tonalitet
Osnovni tonalitet
Modulacija u kontrastne tonalitete
Osnovni tonalitet
Struktura sonatnog stavka
Svi oblici klasične glazbe, a osobito sonata, imaju veoma dotjeranu unutarnju strukturu: njeni dijelovi grade cjelinu koja ima smislene proporcije i
koja se lako može prikazati geometrijskim crtežom. Čovjek koji aktivno sluša
najbolje primjere klasične glazbe na neki način nesvjesno izlaže svoj mozak
promatranju skladnih formi i logičnih skupova i podskupova.
58
NOVA AKROPOLA 65
glazba
Zašto Mozart, a ne neki drugi
klasični skladatelj? Što izdvaja
Mozartovu glazbu od glazbe drugih
velikih klasičnih skladatelja?
Smatra se da u Mozartovoj glazbi
prevladavaju svjetlo, sklad, vedrina
i radost postojanja. Njegova glazba
nije ni prebrza ni prespora; na neki
je način baš onakva kakva treba biti.
U njegovim djelima glasnoća tona
najčešće se izmjenjuje u razdoblju
od trideset sekundi, što je jednako
osnovnom uzorku naših moždanih
valova. Unutarnje savršenstvo
Mozartove glazbe, koje se odražava
u jednostavnosti i jasnoći, pozitivno djeluje na naše emocionalno i
fizičko stanje. Tajnu možda otkriva
i sam Mozart izjavom: Okupljam
jednu do druge note koje se vole.
No Mozartova glazba nipošto nije
jedina glazba koja liječi i terapeutski
djeluje na ljude. Štoviše, famozni
"Mozart efekt" je više medijska krilatica koja se u današnjoj popularnoj
kulturi raširila poput požara. Naime,
slušanjem ne samo Mozartove, nego i
drugih vrsta glazbe – glazbe iz razdoblja klasike i baroka, gregorijanskih
korala, određenih vrsta ambijentalne glazbe ili zvukova pojedinih
instrumenata, kao što je npr. gong
– možemo podići svoje emocionalno stanje, a otkrivene su i široke
mogućnosti terapeutske primjene glazbe. Ritmovi
glazbe djeluju
65 NOVA AKROPOLA
na ritmove autonomnog živčanog
sustava pa takva glazba sinkronizira
rad dviju moždanih polutki, opušta,
raduje, poboljšava koncentraciju i
sposobnost razmišljanja, unapređuje
sposobnost donošenja intuitivnih odluka. Što su moždani valovi sporiji,
to smo opušteniji, zadovoljniji i
mirniji. Sporije disanje pridonosi
uravnoteženju energije u tijelu, smirenju, nadzoru nad emocijama, dubljem razmišljanju i boljem metabolizmu. Ta se tehnika naveliko koristi
u meditaciji i jogi.
Razumijevanju utjecaja glazbe
na čovjeka značajno je pridonio
i Hans Jenny, švicarski liječnik,
prirodoznanstvenik i antropozof
koji je proučavao fenomen zvučnog
vala i formiranja različitih vrsta materije (pijesak, željezna piljevina,
voda, viskozni fluidi) pod njegovim
utjecajem. Njegovi su pokusi nastavak istraživanja akustičnih fenomena Ernsta Chladnija iz XVIII. stoljeća.
Chladnijevi eksperimenti sastojali su
se u tome što je gudalom povlačio po
ploči po kojoj je bio razasut pijesak, a
na ploči su se uslijed vibracija (stojnih valova)
formirali pravilni geometrijski likovi. Tako nastale pravilne formacije
neobično podsjećaju na indijske
mandale i kaleidoskopske slike.
Hans Jenny unaprijedio je
pokuse time što je koristio frekvencijske generatore pa je mogao točno
proučavati određenu frekvenciju i
njen utjecaj na ploču. Dokazao je
kako određene vibracije stvaraju energetska polja rezonancije koja mogu
formirati i organizirati mate riju.
Otkrio je da oblik formacije ovisi o
frekvenciji, amplitudi i svojstvima
materije na ploči; povećavajući
frekvenciju dobivao je sve složeniju
strukturu. Jenny je pretpostavio da
59
glazba
ukoliko ove vibracije formiraju oblike na dvodimenzionalnoj ploči, onda slične vibracije mogu formirati
materiju i u trodimenzionalnom
prostoru. Bio je uvjeren da svaki
gen, stanica, organ pa i cijelo tijelo
ima svoju frekvenciju ili određeni
spektar frekvencija te da se može
liječiti pomoću tonova.
Nepobitno je dokazano da izlaganje različitim vibracijama utječe
na naše disanje, puls, krvni tlak,
napetost mišića, temperaturu kože
i druge unutarnje ritmove, i da tako može utjecati na naše zdravlje,
učenje i ponašanje.
Sve to daje naslutiti zašto su
mudraci Istoka, kao i mnogi zapadni
filozofi (od Pitagore preko Platona
60
do Schellinga, Schopenhauera i
Nitzschea) glazbi dodijelili posebno
mjesto među umjetnostima.
ANTIČKA UČENJA
Znanos t o vibr acijama i
frekvencijama i njihovom učinku
na čovjeka stara je tisućama godina. Potvrde toga pronalazimo u
drevnim vedskim tekstovima koji
objašnjavaju da je sve što postoji
u ovom univerzumu manifestacija
određenih vibracija, uz pomoć kojih
se duhovna energija transformira u
materijalnu. Vede također pružaju
upute o tome kako možemo koristiti ove frekvencije u obliku poseb-
nih zvučnih vibracija – mantri i
time djelovati na čovjekov organizam, ali i na prirodu koja nas
okružuje. Rg i Atharva Veda nam
vrlo znanstveno objašnjavaju kako
se pomoću zvuka može utjecati
na ljudske emocije. Ova drevna
znanost o kreativnim zvučnim vibracijama govori nam o tome kako
je osnovna uloga glazbe uzdizanje
ljudske svijesti.
U staroj Grčkoj, temelje
znanosti o glazbi dali su pitagorejci, dok svoj vrhunac ona dosiže u
klasičnom periodu (VI. st. i prva
polovica V. st. pr.Kr.), kada svoja
razmišljanja o glazbi i njenoj odgojnoj moći daju Platon i Aristotel.
Pitagorina filozofska škola svrstava
glazbu u matematičke discipline
NOVA AKROPOLA 65
glazba
(aritmetika, geometrija, astronomija i glazba) među kojima glazba
zauzima ključnu ulogu jer je, za
razliku od ostale tri, neposredna i
može utjecati na dušu.
Znajući kojom snagom tonovi glazbe prodiru u ljudsku
dušu i kako mogu izraziti različite
osjećaje mnogobrojnim kombinacijama svojih melodijskih i
harmonijskih elemenata, pitagoGrčka riječ mousikê, koja
označava glazbu u užem smislu i
poeziju, bila je osnova grčke naobrazbe. Odlučujuća je važnost
učenja poezije i glazbe: ritam
i harmonija prodiru duboko u
najskrovitiju unutrašnjost duše i
tamo ostaju donoseći sklad tijelu
i umu koji se može naći samo
kod onoga koji je odgojen na
pravi način. (Platon)
65 NOVA AKROPOLA
rejci su djelovanju glazbe pridavali veliku pažnju jer ona, više nego
ijedna druga umjetnost, može
ne samo obogatiti naš duh, nego
ga i istančati, pročistiti i oplemeniti. Terapija glazbom kod pitagorejaca je predstavljala uporabu
određenih melodija pomoću kojih se psihička stanja obuzdavalo,
smirivalo i harmoniziralo.
Kako glazba ima dvostruku
moć, te može ili umiriti ili uzbuditi čovjekovu dušu, smatrali su
da glazba u čovjeku može razvijati
i dobre i loše sklonosti i osobine
pa su izgradili sustav moralne
valjanosti ili štetnosti pojedinih
napjeva, odnosno ljestvica na kojima su izgrađeni. Glazba po njima ne smije služiti pukoj zabavi
– njen je cilj skladno usavršavanje
duhovnog života čovjekova,
stišavanje i smirivanje strasti i
loših pobuda, odnosno buđenje i
poticanje vrlina.
Prema Platonu, vježbanje
gla zbe neodvojivo je povezano s
formiranjem karaktera. Učenje
glazbe je važniji instrument
nego ijedan drugi, jer ritam i
harmonija nalaze svoj put do
unutrašnjosti duše, na koju se
snažno vežu… Glazba razvija
ljubav prema lijepom i pruža
mentalnu i moralnu disciplinu
važnu za dosezanje filozofskog
znanja. … I što je bolja glazba,
bit će bolja i država koja se oslanja na njena načela.
Konfucije je govorio da istinski
velika glazba ima ista načela harmonije kao i svemir. Schopenhauer
je naziva "kupelj duha" koja čovjeka
čisti od svega svakodnevnog, a
Aldous Huxley kaže da je glazba ono
što se poslije tišine najviše približava
izražavanju neizrecivog.
61
crtice iz prirode
NEŽELJENO SVJETLO
Sva bića na Zemlji prilagođena su prirodnom ritmu izmjene svjetla i tame. Neki su za svoje aktivnosti odabrali
zoru, neki dan, sumrak ili noć, a svaki poremećaj ove
dnevne izmjene svjetlosti donosi manje ili veće neprilike. U svakodnevici vlastitih životnih okolnosti rijetko o
tome razmišljamo, a još manje nas je svjesno problema
neželjenog noćnog svjetla ili svjetlosnog onečišćenja.
Prvi koji su glasno ukazali na ovaj problem bili
su astronomi kojima bijela i narančasta izmaglica od
umjetne rasvjete onemogućava promatranje noćnog
neba. To je potkrijepljeno satelitskim snimkama svjetlosnih otoka iznad najgušće naseljenih dijelova Europe,
Sjeverne Amerike i Azije.
Svjetlosno onečišćenje je svaka emisija umjetne
na Zapadu uveli su zabranu noćnog osvjetljenja visokih
zgrada tijekom razdoblja migracije.
Utjecaj onečišćenja zapažen je i kod gradskih ptica
pjevica, slavuja i kosova, koji neprirodno započinju pjev
već u noćnim satima. Time se produžuje vrijeme hranjenja, dolazi do ranijeg izlijeganja ptića, a u konačnici
se to odražava i na sam ritam migracije.
Morske kornjače odlažu jaja na pješčanim plažama
iz kojih se u noćnim satima izliježu mladi, a kao sigurna
orijentacija prema moru služi im odbljesak mjesečine
s površine vode. Međutim, jaka umjetna svjetlost s kopna djeluje dezorijentirajuće te velik broj novoizleglih
kornjača ne pronalazi put do mora.
Kod vodozemaca suvišno osvjetljenje uzrokuje promjene u izlučivanju melatonina, hormona koji regulira
fotofiziološke procese i ponašanje. Osvjetljavanjem pličina
svjetlosti izvan zone ili objekta koje je potrebno osvijetliti, a koja utječe na ekosustav i ljudsko zdravlje te
stvara nepotrebne energetske gubitke i troškove. Uzroci
su pretjerana upotreba svjetla, nepravilno postavljanje
rasvjetnih tijela, te rasvjetna tijela izvedena tako da se
svjetlost rasipa u svim smjerovima, a ne usmjerava
samo na površinu koju treba osvijetliti.
Svjetlosno onečišćenje ugrožava životne cikluse
biljaka i životinja, a jedan od najpoznatijih primjera je
utjecaj na migracijske puteve ptica. Snažni reflektori
ili visoki osvijetljeni neboderi svjetskih megalopolisa
dezorijentiraju ptice koje, skrećući sa svojih migracijskih puteva, ugibaju ne stižući do konačnih odredišta.
Da bi spriječili ove neželjene posljedice, pojedini gradovi
ugrožava se mrijestilište pojedinih vrsta riba čiji je životni
ciklus, a time i brojnost populacije, vezan uz obalu.
Od kukaca, najpoznatiji je primjer krijesnica; prevelika rasvjeta ometa komunikaciju između mužjaka i
ženke koja se odvija svjetlosnim signalima, zbog čega
62
NOVA AKROPOLA 65
crtice iz prirode
one postupno napuštaju područje na kojem obitavaju
ili izumiru.
U svijetu biljaka zapaža se utjecaj “produženog
dana” na odgađanje zimskog mirovanja, te pojava da
povećan izvor svjetlosne energije zajedno s promjenama
u sezonskim temperaturama uzrokuje njihovo prerano
“buđenje” u proljeće.
Ni mi ljudi nismo otporni na utjecaj svjetlosnog
onečišćenja. Rezultati medicinskih istraživanja potvrđuju
da pretjerana količina umjetne svjetlosne energije i
njome uzrokovan poremećaj ritma dana i noći smanjuju
otpornost ljudi te dovode do imunoloških i hormonalnih
poremećaja koji mogu izazvati različita oboljenja.
U razvijenim zapadnim zemljama sve veći broj
gradova uvodi mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja,
poput smanjenja noćne rasvjete ondje gdje je to moguće
ili zamjene takozvanih standardnih ekološkim rasvjetnim tijelima. Jer, u jednom se slažemo, noćna tama svima nam je potrebna. Ona čuva naše zdravlje i održava
ravnotežu ekosustava prirode. DRHTAJI ZEMLJE
KOJI IZAZIVAJU STRAH
Varahamihira, indijski kraljevski astrolog iz VI. stoljeća,
u svom djelu Brihat Samhita kao predznake potresa navodi
neuobičajeno ponašanje životinja i oblake nesvakidašnjih
Zemlja zadrhti na stotine puta godišnje, a seizmolozi
ukazuju da je njena aktivnost u posljednje vrijeme velika. Mogu li se potresi predvidjeti?
U najugroženijim zonama svijeta zabilježeni
su i međusobno uspoređeni mnogi popratni znaci
potresa, međutim, oni ne mogu pouzdano poslužiti
za kratkoročne seizmološke prognoze. Općenito, za
predviđanje potresa koriste se metode koje se temelje
na mjerenju električnih signala slojeva Zemljine kore
i obradi potresnih karata pojedinih
područja. Primjerice, zagrebačka
regija pripada području ugroženosti
osmog stupnja prema Richteru što
predstavlja vjerojatnost razarajućeg
potresa koji se prema količini
oslobođene energije može usporediti
s eksplozijom više od pedeset megatona eksploziva TNT.
Može li nam priroda sama ukazati na predstojeću opasnost?
Svima je poznata velika uznemirenost i neuobičajeno glasanje peradi, konja, mačaka, pasa, životinje
koje napuštaju podzemna skrovišta i
prekidaju zimski san – pojave koje se
općenito objašnjavaju reakcijom na
povećanje niskofrekventnih elektromagnetskih signala. Tu je zatim još uvijek u potpunosti
neobjašnjeno potresno svjetlo. Podsjeća na polarno svjetlo, vatrene kugle, bljeskove, a najčešće je bijele i plave
boje. Njegova je pojava moguća prije ili tijekom samog
potresa. Potresno svjetlo je zabilježeno i prilikom nedavnih velikih potresa 2007. godine u Peruu, 2009. u
L’Aquili, kao i 2010. u Čileu.
65 NOVA AKROPOLA
Martina Popović Novosel
oblika. Za njega su potresi vezani
uz astronomsko-astrološke pojave pomrčina, odnose Marsa i
Saturna i retrogradna kretanja planeta. Kineska i japanska tradicija
bilježe oblake zmijolikih oblika i
iznenadne izmaglice u području
epicentra. U starim egipatskim
zapisima piše da potrese izaziva
smijeh boga Zemlje, Geba, dok ih
južnoamerički Inke pripisuju majci svijeta, Pacha Mami. Sve velike
kulture u povijesti vežu potrese
uz izmjenu vremenskih ciklusa i
velikih kozmičkih era, uz preobrazbu Majke Zemlje koja
prati evolucijski slijed svojih stanovnika. Potresi su snaga
prirode koja je u čovjeku oduvijek budila duboki atavistički
strah. Možda su potresi oblik komunikacije i način na koji
nam majka Zemlja želi nešto poručiti? Šeila Lagumdžija
63
zanimljivost
Skitski kraljevski kurgani
A
rheološka istraživanja pokrenuta posljednjih
desetljeća u samom srcu Azije, u Tuvi u južnom
Sibiru, donijela su senzacionalna otkrića. Tamo je
pokraj sela Arzhan, na padinama Zapadnih Sajanskih
planina, otkrivena golema skitska nekropola s preko stotinu kurgana1 koji tvore nekoliko paralelnih lanaca.
Dok su kurgani uglavnom načinjeni od zemlje, tri
tamošnja izgrađena su od kamena. Ruski arheolog M. P.
Grjaznov sa svojim je timom početkom 1970-tih istražio
jedan od najvećih kurgana (Arzhan I), promjera većeg
od sto metara, pod čijim se kamenim pokrovom nalazi
neobična drvena konstrukcija nalik na kotač. U grobnici je pronađeno nešto dobro očuvanih nalaza, iako je
očigledno bila opljačkana. Utvrđeno je da je ovaj kurgan nastao na prijelazu IX. u VIII. st. pr.Kr. pa je to najstariji nalaz skitske kulture, a ovo je područje označeno
njenim izvorištem. Projekt je nastavljen tek 1997. godine u suradnji s Njemačkim arheološkim institutom
iz Berlina. Nakon sustavnih priprema iskapanja su kre-
1 Kurgan na turkijskim jezicima označava veći ili manji humak zemlje pod kojim
se nalazi jedan ili više grobova; ovako su pokapani samo kraljevi, njihova pratnja
i plemstvo.
64
Arzhan I.
NOVA AKROPOLA 65
zanimljivost
nula 2000. godine na sličnom, nešto manjem kamenom
kurganu (promjera osamdeset metara) nazvanom Arzhan
II. Ispostavilo se da je ovaj kurgan kasnijeg datuma, s kraja
VII. st. pr.Kr., no začudo je pronađen netaknut! Ovo je bilo
prvo takvo otkriće još od vremena ruskog cara Petra Velikog
(početak XVIII. stoljeća) kada su započela istraživanja kurgana, čiji nalazi danas tvore temelj skitske zbirke Muzeja
Hermitage u St. Petersburgu.
U jednoj od grobnih jama pronađeno je četrnaest sahranjenih konja, položenih na trbuhe s nogama savinutim
u koljenima i glavama okrenutim prema zapadu. No, pravu
senzaciju izazvala je grobnica broj 5 u kojoj su sahranjeni
muškarac i žena uz sav kraljevski sjaj i raskoš. U njoj je
pronađeno preko devet tisuća i tristo predmeta od čega je
čak pet tisuća i šesto majstorski izrađenih u zlatu. U prvom
su planu stilizirani prikazi i figurice životinja (jelena, ovna,
koze, pantere, divlje svinje, kamile, itd.) pa se to opravdano smatra autohtonim skitskim umjetničkim stilom.
Skiti su, naime, u povijesti poznati kao nomadski narod
s izrazitim osjećajem za lijepo, prvenstveno izraženim u
izvanrednom zlatarskom umijeću.
Ovaj kurgan je ne samo najbogatije, nego i najupečatljivije skitsko arheološko nalazište. Istraživanje
pokazuje da ništa vezano uz njegov izgled i konstrukciju
nije prepušteno slučaju, pa još uvijek ostaje upitno da
li su te kurganske strukture pored pokapanja imale i
kultni značaj. Naime, oko kurgana Arzhan II pronađena
su tri koncentrična kamena kruga, petnaest kamenih
stela s figuralnim prikazima na istočnoj ili južnoj strani
i tragovi prinošenja žrtvi.
No i pored brojnih nalaza, određeni kulturološki aspekti i običaji ostali bi zagonetka da u Altajskim planinama, u
Pazariku, nisu otkriveni skitski grobovi zamrznuti u svom
izvornom stanju više od dvije tisuće petsto godina. Pod
vječnim sibirskim ledom ostala su odlično sačuvana mumificirana ljudska tijela sa sačuvanom odjećom, uređenim
frizurama i tetovažama na tijelima pokojnika
koje su mogle predstavljati status u društvu.
U grobovima su pronađena drvena kola, kožni
predmeti, konjska oprema, glazbeni instrumenti, raskoš boja tekstila, svile, tepiha, razne
posude, zlato, itd. Tako zamrznuti grobovi
u Pazariku omogućuju trodimenzionalnu
rekonstrukciju nalaza u Arzhanu.
Kompleks u Pazariku pronašao je 1865.
godine akademik Friedrich Wilhelm Radloff,
iskapanja su krenula iza Drugog svjetskog rata,
ali je moderno multidisciplinarno istraživanje
započelo tek 1990-tih. UNESCO je 2005. godine zbog klimatskih promjena pokrenuo
projekt njihove zaštite. Projekt je rezultirao
detaljnim popisom zamrznutih grobova u
određenim dijelovima Altaja korištenjem
modernih tehnika mapiranja.
Sjajna otkrića u Tuvi te u Altajskim
planinama neprocjenjivo su vrijedna zbog
svjetla koje sadržaj kurgana baca na još uvijek malo poznato razdoblje i ljude koji su
živjeli u širokom euroazijskom stepskom
pojasu. Stoga nekropole u Arzhanu i u
Pazariku igraju glavnu ulogu u razotkrivanju
skitske povijesti. Priredila Marta Mihičić
65 NOVA AKROPOLA
65
kratka priča
KLJUČ SREĆE
B
og se osjećao usamljenim i
želio je pronaći društvo. Tako
je odlučio stvoriti bića koja bi
mu mogla praviti društvo. Ali jednog
su dana ova bića pronašla ključ sreće
slijedeći put prema Božanstvu i tako
su se stopila s Njime. Bog je ostao
tužan, ponovno sam. Razmislio je.
Pomislio je da je stigao trenutak
stvaranja ljudskog bića, ali se pobojao
da bi ono moglo otkriti ključ sreće,
pronaći put prema Njemu i učiniti
ga opet usa mljenim. Nastavio je
razmišljati i zapitao se gdje bi mogao
sakriti ključ sreće kako ga čovjek ne
bi mogao dobiti. Zacijelo će ga trebati sakriti na tajnom mjestu gdje ga
čovjek ne bi mogao pronaći. Najprije
je pomislio da ga skloni na dno mora;
zatim u neku špilju na Himalajama;
nakon toga u najudaljenije granice
zvjezdanog prostora. Ali nijednim od
ovih mjesta nije bilo zadovoljan.
Čitavu je noć probdio, pitajući
se koje bi to mjesto bilo sigurno za
sakriti ključ sreće. Mislio je kako
bi se čovjek spustio do najdubljeg
oceana i kako tamo ključ ne bio na
sigurnom. Također ne bi bio siguran
ni u nekoj špilji na Himalajama, jer
bi prije ili kasnije čovjek pronašao
ove zemlje. Niti bi isto tako bio dobro skriven u golemim zvjezdanim
prostranstvima, jer bi jednog dana
čovjek istražio čitavi univerzum.
„Gdje ga sakriti?“, nastavio se pitati do zore. I kad je sunce počelo
rasprostirati jutarnju rosu, Bogu
se najednom razotkrilo jedino
mjesto na kojem čovjek ne bi tražio
ključ sreće: unutar samog čovjeka.
Stvorio je ljudsko biće i u njegovu je
nutrinu sakrio ključ sreće. Ramiro Calle,
101 klasična priča iz Indije,
prijevod sa španjolskog Nataša Žaja
66
NOVA AKROPOLA 65
Časopis “Nova Akropola”
Izlazi če�ri puta godišnje i obrađuje sljedeće teme:
- kulture i civilizacije
- filozofija
- mitovi i simboli
- religije i kultovi
- znamenite ličnos�
- zagonetke i fenomeni
- psihologija
- hrvatska baš�na
*
*
*
U pretpla� 20% je�inije!
Pretplata za 4 broja je 80,00 kn. Poštarina iznosi 20,00 kn. Iznos od 100,00 kn
uplatite na žiro račun broj: 2360000-1101556170, Zagrebačka banka d.d., s
naznakom “za časopis”. Presliku uplatnice pošaljite na adresu uredništva, nakon
čega ćete časopis dobivati na adresu koju ste naveli na uplatnici.
Časopis i knjige osim u knjižarama i na kioscima, možete kupiti ili
naručiti u našim podružnicama ili na adresi uredništva:
Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
OSIJEK:
PULA:
RIJEKA:
SPLIT:
D. Neumana 6, 031 200 630
Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406
Jedrarska 5/3, 051 213 020
Slavićeva 47, 021 486 366
VARAŽDIN:
ZADAR:
ZAGREB:
V. Nazora 1, 095 5959 950
J.J.Strossmayera 8, 098 840 270
Habdelićeva 2, 01 481 2222
fax: 01 2330 450
www.nova-akropola.hr
Do sada objavljeno u
izdanju Nove Akropole:
U izdanju Nove Akropole
Pierre Hadot
PLOTIN
jednostavnost pogleda
Broj stranica: 176,
meki uvez,
ISBN: 978-953-7511-05-0,
Cijena: 70 kn
Plotinove Eneade su riznica
najljepših misli o ljudskoj
duši, o njenom padu u ovaj svijet i o njenoj težnji da se vrati
svom pravom izvoru – Dobru.
No, svatko tko se prihvatio
čitanja Eneada zna kako je
ponekad zahtjevan ovaj tekst,
kako je teško samostalno
čitanje Plotina. A opet, odbija
nas i čitanje prepričanih knjiga; želimo Plotinovu misao
doživjeti što je neposrednije
moguće.
Ova Hadotova knjiga je savršen
spoj jednostavnosti i neposrednosti. Njegovo poznavanje Plotinove filozofije je
duboko; on ga ne prepričava,
on nas jednostavno vodi, poput iskusnog vodiča, kroz Plotinovu filozofiju, a ono o čemu
Plotin govori neposredno se
otvara pred našim očima i ostavlja nas zadivljenima.
Osim u knjižarama, knjigu možete kupi� ili naruči� u našim prostorima ili na adresi uredništva:
Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
OSIJEK:
PULA:
RIJEKA:
SPLIT:
D. Neumana 6, 031 200 630
Uspon na Kaštel 2, 052 544 496
Jedrarska 5/3, 051 213 020
Slavićeva 47, 021 486 366
VARAŽDIN:
ZADAR:
ZAGREB:
V. Nazora 1, 095 5959 950
J.J.Strossmayera 8,098840 270
Habdelićeva 2, 01 481 2222
fax: 01 2330 450
www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
4
File Size
12 094 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content