Bilten Udruge »fra Grga Vilić« U Odžaku se svake godine za Veliku Gospu okupi desetak tisuća ljudi. Gospa je jedan od najvećih blagdana u Bosanskoj Posavini. (Odžak, 15. kolovoza 2014. Foto: Mato Božić.) Fra Anto Zrakić Bihaćki župnik Član Upravnog odbora Udruge »fra Grga Vilić« Rodom iz župe Potočani kraj Odžaka Mir vam i dobro, cijenjeni prijatelji, Evo nam i četrnaestog broja Biltena udruge »fra Grga Vilić«. Franjevački Pax et bonum, čiji je životni moto slijedio i pok. fra Grga, rasprostro je svoje okrilje i skrozirao nam čitavu Bosnu i Hercegovinu, od Brčkog i Srebrenice na istoku do Bihaća na zapadu, te od ponosnog Plehana na sjeveru do čudesnog Međugorja na jugu. Predstavnik dične Usore (ne samo one tajnovite srednjovjekovne, nego i ove svježe i najnovije) gosp. Mijo Ćosić, svojom dobrotom i darežljivošću omogući nam besplatan ovaj broj Biltena. Miju je tom vrlinom »zarazio« nekadašnji sivački župnik fra Grga Vilić. Fra Grga je svom mladom župljaninu Miji, u ono vrijeme siromaštva i besparice, na kraju vojnog roka poslao »pare za civilno odijelo«. To se ne zaboravlja. To se usvaja i živi. To ima konotacije vječnosti! Bilten Dr. fra Ivan Dugandžić, kolega i prijatelj pokojnog fra Grge još iz bogoslovskih dana, predstavlja nam fenomen Međugorja iz prve ruke, kao župni vikar i glasnik Kraljice mira. Iz teksta naše Udruge doznajemo novost: najprevođeniji hrvatski pisac je međugorski svećenik, pokojni fra Slavko Barbarić. Ovogodišnja skupština Udruge (protkana pozdravima, izvješćima, kvalitetnom i vedrom glazbom mladih glazbenika iz Amerike i Europe i srdačnim druženjem) protekla je radno. Priloženi tekst i fotografije sve nam to vjerno predočavaju. Godišnje druženje jošavskih »Kneževića-Jakića« iz fra Grgine rodne župe te »Pećnički susreti 2014.« opisani su vjerno i živopisno. Prijatelju, godišnji su odmori! Nađi ili »ukradi« koji trenutak za druženje sa ovim najnovijim Biltenom. Nećeš požaliti! On ti daruje duhovnu okrjepu, nova saznanja, te ono najbitnije: mir i dobro! ▪ Bihać, kolovoz 2014. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 1 od 16 Pokrovitelj »Biltena«: Mijo Ćosić Povezivati humanitarni rad i život u poslovnom svijetu nije teško, ako imamo osjećaj za čovjeka. Meni je uvijek na umu poruka majke Terezije: »Nije potrebno uvijek činiti velike stvari nego male, ali sa puno ljubavi. Bitno je podsticati druge da čine dobro, da ljube čovjeka, a ne materijalna dobra.« Novac mi nije toliko važan, koliko su važna djela i odnos prema dobrome i ljudima. Urednikova napomena: »Pokrovitelj« je suradnik Udruge koji plati troškove tiskanja jednog broja Biltena. Zahvaljujući Pokrovitelju, sve primjerke tiskanog Biltena čitatelji dobivaju besplatno. U ovom broju predstavljamo životni put i vrijednosti Mije Ćosića. Rođen je 4. srpnja 1960. u Sivši (općina Usora) od oca Mate i majke Marije (rođene Grgić). Sa suprugom Janjom ima troje djece. Fakultetski je studij završio u Zagrebu i stekao visoku stručnu spremu (VSS): diplomirani je inženjer prometa. Poznat je i u humanitarnim krugovima i u poslovnom svijetu. Njegova je tvrtka postavila drugi vodotoranj u Odžaku. Aktivan je i u Udruzi »fra Grga Vilić«. Mijo je u svojemu motelu »Split« u Žabljaku (općina Usora) bio domaćin i osnivačke skupštine (19. lipnja 2010.) i proširenog sastanka Upravnog odbora Udruge (22. lipnja 2012.). Član je Nadzornog odbora i donator Udruge. Godine 2012. primio je Zahvalnicu »za financijsku potporu radu Udruge te za pripremanje osnivačke skupštine u Žabljaku«. Slijedi Mijina životna priča. U životu je najvažnije ne biti bahat, shvatiti ljude u potrebi i nevolji, pokušati utjecati na svoje najbliže da shvate što je važno a što nije, te da ove važne osobine i djela promoviraju i prenose na ljude oko sebe. Članovima udruge »fra Grga Vilić« i čitateljima ovog Biltena poručio bih ovo: našu Udrugu uistinu trebamo smatrati svojom, raditi na tome da Udruga bude spajanje i približavanje jednih drugima. Udruga mora biti most svih nas ka dobroti i dobrome, kao što nas je učio i naš fra Grga. ▪ Usora, lipanj 2014. Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________ Svoj odnos prema zavičaju ja pokazujem svojim djelima. Ostao sam, unatoč velikim iskušenjima i problemima, živjeti i raditi u rodnoj Usori i davati svoj doprinos u svim sferama njenog života i razvoja. Moja je poslovna karijera teška, ali meni draga, obzirom da sam iz siromašne obitelji, da sam ostao rano bez oca i da su mi drugi ljudi, a osobito sivački fratri, pomagali kada sam se školovao i započinjao život. Danas sam na čelu tvrtke »Ćosićpromex« koja upošljava preko 400 radnika. Tvrtka je na uzlaznoj putanji rasta i razvoja, kako u Usori i Zeničko-dobojskoj županiji, tako i šire. Imam troje djece: Gorana, Mariju i Ines. Goran i Marija rade u našoj tvrtki »Ćosićpromex«. Ines je srednjoškolka, ide u treći razred gimnazije. Bilten Članovi osnivačke skupštine Udruge »fra Grga Vilić« ispred motela »Split« Mije Ćosića; Mijo stoji u prvom redu desno, s crnim fasciklom. (Žabljak, općina Usora, 19. lipnja 2010. Foto: Mato Božić.) Izvod iz zapisnika sa Osnivačke skupštine: »Osnivačka skupština Udruge građana "fra Grga Vilić" održana je dana 19. 06. 2010. godine, sa početkom u 11.00h. [... Nakon skupštine] nazočnima su se obratili novoizabrani Predsjednik Skupštine Miro Sirovina i Predsjednik Upravnog odbora i Udruge Anto Knežević. Oni su ukratko ocrtali fra Grgino intelektualno nasljeđe i smjernice za budući rad Udruge. Izrazili su zahvalnost domaćinu g. Miji Ćosiću, direktoru Ćosićpromexa i vlasniku motela "Split". Skupština je završila s radom oko 14.00 sati, a sastanak je nastavljen ručkom u motelu "Split"«. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 2 od 16 tumačite činjenicu da se povećava broj i hodočasnika u Međugorje (i to »sa svih strana ove Zemlje«) i broj visokih crkvenih dostojanstvenika koji međugorske poruke smatraju istinitima i vjerodostojnima? Dr. fra Ivan Dugandžić Dođite i uvjerite se Urednikova napomena: Fra Ivan Dugandžić rođen je 1943. u Krehinu Gradcu (općina Čitluk). Osnovnu školu završava u Čitluku 1958. godine, a gimnaziju u Zadru i Dubrovniku. Maturira 1962. Novicijat na Humcu završava 1965. Filozofiju studira na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1965.-1967.), a teologiju u Königsteinu (Njemačka, 1967.-1970.), gdje i diplomira (1970.). Za svećenika je zaređen 1969. u Frohnleitenu (Austrija). Služi kao kapelan u Međugorju (1970.1972.). Odlazi na poslijediplomski studij Sv. pisma u Würzburg (Njemačka), gdje i doktorira iz biblijske teologije (1977.). Obnaša službu meštra novaka na Humcu (1977.-1985.). Pastoralno djeluje u Međugorju (1985.-1988.) te obnaša službu tajnika Hercegovačke franjevačke provincije (1988.-1990.). Predavao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1990.2010.) i drugim vjerskim ustanovama. Umirovljen je 2008. u zvanju redovitoga profesora. Autor je petnaestak knjiga. Njegova Biblijska teologija Novoga zavjeta (2004.) prihvaćena je kao udžbenik Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje u teološkim časopisima i vjerskim listovima. Prevodi i nastupa na znanstvenim skupovima. Radio i kao član povjerenstva za istraživanje međugorskog »fenomena«. Od kolovoza 2013. služi kao župni vikar u Međugorju. Fra Ivana smo susreli u Međugorju 2. srpnja 2014. i zamolili ga da za Bilten odgovori na nekoliko pitanja. Objavljujemo njegove odgovore koje je poslao elektronskom poštom. Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« __________________________ Poštovani fra Ivane, službeni je stav Crkve o Međugorju suzdržan, dok je stav nekih katoličkih svećenika sumnjičav ili čak podrugljiv prema međugorskom »fenomenu«. Glavni (»mainstream«) mediji odnose se ili senzacionalistički, ili neprijateljski, ili pak prešućuju bit međugorskih poruka. 1 Kako u svjetlu takvih stavova 1 Riječi »poruke, ukazanja, vidioci« i slično imaju ovdje vrijednost ljudskoga svjedočenja. U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbom Drugoga vatikanskoga sabora izjavljujemo da ne želimo preteći sud Crkve kojemu se potpuno podvrgavamo. (Sve opaske u ovom Biltenu napisao je urednik Biltena.) Bilten Fra Ivan Dugandžić: »Međugorje je od samog početka samo sebi krčilo put u javnost. Nisu mu mogla nauditi bilo čija i bilo kakva protivljenja, niti mu je trebala nekakva angažirana promidžba. Ondašnja bezbožna vlast u nekoliko je navrata poduzela vrlo oštre mjere kako bi sve ugušila, ali u tome nije uspjela. I mjesni je biskup pokušavao sve prikazati kao plod bolesnog stanja vidjelaca i prevare franjevaca, ali su ga medicina i vrijeme demantirali. Najkompetentniji medicinski stručnjaci potvrdili su da su vidioci zdravi i da njima nitko ne manipulira, a s vremenom je postalo jasno da se ni franjevcima ne može dokazati nikakva prijevara. Ostaje dakle ona Isusova: "Tko ima uši da čuje neka čuje!" Gospine poruke dopiru do sviju, ali ih prihvaćaju samo oni koji nisu apriorno opredijeljeni i koji su otvoreni Duhu.« Što biste odgovorili onim kršćanima, pa i Vašoj duhovoj subraći, koji nisu posjetili Međugorje, a tvrde da je međugorski duhovni pokret »proizvod obmane« i »ludost«? Fra Ivan Dugandžić: »Takvima bih najiskrenije savjetovao da dođu i osobno se susretnu barem s nekim od vidjelaca, da sjednu u ispovjedaonicu i iz prve ruke dožive duboke promjene u ljudima potaknute Gospinim porukama, da se popnu na Križevac i Brdo ukazanja i osvjedoče se o pobožnosti međugorskih hodočasnika. Ili, neka bjelodano i uvjerljivo raskrinkaju "obmane" i "ludosti" o kojima govore. U protivnom, takve njihove tvrdnje, utemeljene na tuđim zlonamjernim pričama, mogu se s pravom smatrati klevetom. Bio sam osobno svjedok kad je jedan takav subrat tvrdio kako je on duboko uvjeren da Vicka laže jer njome netko manipulira. Na moje pitanje, koliko je puta Vicku sreo i s njom razgovarao, odgovorio je: "Nijednom." Sapienti sat!«2 2 Latinski izraz »Sapienti sat!« znači »Pametnomu dosta!« Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 3 od 16 Blažene Djevice Marije (primjerice, preko međugorskih vidjelaca)? U Međugorju je čak 5349 svećenika suslavilo misu u srpnju 2014. (173 dnevno). Ispovijed se vrši na petnaestak jezika. Osobni papin izaslanik za zemlje Istočne Europe, biskup Pavel Hnilica (Rim), izjavio je 1994. godine: »Mogu reći da su molitvene skupine međugorskih hodočasnika najživlje i najsnažnije u čitavoj Katoličkoj Crkvi«. O Međugorju 1999. godine salzburški nadbiskup Georg Eder izjavljuje: »Ovo što se ovdje događa nije ni krivo, ni lažno, nego dobro. Kada se prizna vjerodostojnost ovih događaja, što će biti s onima koji nisu vjerovali?« Kako biste Vi odgovorili na to pitanje? Fra Ivan Dugandžić: »Osobno sam poznavao biskupa Hnilicu i imao priliku često s njim razgovarati. Znam da je bio čvrsto uvjeren u vjerodostojnost ukazanja i da je od njih puno očekivao posebice za zemlje Istočne Europe, što se u međuvremenu i ostvarilo. Iz tih zemalja, koje su se napokon oslobodile komunističke diktature, dolazi velik broj svećenika i vjernika, a međugorska duhovnost puno doprinosi obnovi vjerskog života u tim zemljama. Pitate, što će jednoga dana, kad se prizna vjerodostojnost Međugorja, biti s onima koji su se opirali. Neće biti ništa, jer nitko ne mora Međugorje prihvatiti. No bilo bi mudro ne vrijeđati one kojima Međugorje puno znači.« Postoje li ikakve bitne razlike između novijih privatnih objava3 koje dolaze od Isusa Krista (primjerice, preko svete Faustine Kowalske 4 ) i objava koje dolaze od O posebnim ili privatnim objavama piše Anita Cvitkušić, »Značenje, svrha i kriteriji prosuđivanja posebnih objava. Eshatološke teme u posebnim objavama«. Diplomski rad. Mentor: doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž. (Đakovo: Katolički bogoslovni fakultet, 2013.). 4 Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske. S njemačkog preveo fra Stanko Pavlović, OFM. (Zagreb: Biblioteka dva srca, 2012.). 3 Bilten Fra Ivan Dugandžić: »U sadržajnom smislu ne postoje nikakve bitne razlike između privatnih objava koje dolaze izravno od Isusa Krista (primjerice, preko sv. Faustine) i onih koje dolaze od Gospe. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o biblijskoj poruci spasenja, točnije o uvijek novim poticajima da se ona uzme ozbiljno. Uostalom, Gospa u brojnim svojim porukama izravno govori o planu koji Isus ima s njom i njezinim porukama. A međugorska pobožnost koja se hrani Gospinim porukama posve je kristocentrična. Nije u središtu Gospa sama već Isus. Ona nastupa kao brižna Majka koja svoju djecu vodi Sinu.« Da bismo bolje razumjeli događaje u Međugorju, pokušajmo razmotriti jedno važno spoznajno pitanje, a to je naš odnos prema stvarnosti. Mi znamo da se jučerašnji događaji neće ponoviti nikada više. Oni izgledaju nestvarno kao i događaji od prije sto ili milijun godina. Prošli događaji izgledaju poput sna. Gdje se čuvaju informacije o prošlosti? Ako kažemo da se čuvaju u ljudskom pamćenju (misaonom, usmenom, zabilježenom), suočavamo se s više problema. Kao prvo, čovjek ne pamti one događaje o kojima nema nikakvih podataka (primjerice, o tome što se događa u udaljenim dijelovima Zemlje ili svemira). Kao drugo, ljudi jednim dijelom ZABORAVLJAJU i ono što su doživjeli. Kao treće, poznato je da osobe, pod određenim okolnostima, »pamte« odnosno izmišljaju čak i ono što se nije dogodilo (takozvano »lažno pamćenje«). Veći dio lijepe književnosti proizvod je bujne mašte koja izmišlja ili »dograđuje« stvarnost mogućim, a ne istinskim događajima. Postoji li (osim Boga) ikakav pouzdan, vjerodostojan izvor koji bilježi stvarnost u vremenu? Fra Ivan Dugandžić: »Ovako dugačko pitanje ustvari već u sebi sadrži odgovor, pa će moj odgovor biti vrlo kratak. Osim Boga, doista ne postoji nijedan "vjerodostojan izvor koji bilježi stvarnost u vremenu". U prolaznosti svega stvorenog neprolaznu vrijednost ima samo ono što je utemeljeno u Bogu. Sve drugo podvrgnuto je bržem ili sporijem ZABORAVU.« Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 4 od 16 dužila da moli za pripadnike drugih religija.« Fra Ivan Dugandžić na simpoziju o liku i djelu fra Stanka Vasilja (Međugorje, 23. srpnja 2013.). Međugorske poruke otvaraju i pitanje odnosa između vjere i nacije. Razmotrimo to pitanje sa tri aspekta. Prvo, neki strani biskupi (npr. mons. Joseph Oyanga) ističu važnost činjenice da se Gospa u Međugorju objavila Hrvatima. Drugo, Gospa u svojim porukama ne ističe nikakve posebne zasluge Hrvata. Treće, pok. nadbiskup Frane Franić kaže da je Gospa vidiocima prenijela i ovu poruku: »Morate ljubiti Srbe pravoslavce, muslimane, katolike koji vas kleveću...« Nadbiskup Franić produžuje: »Stoga nam postaje jasnijom nauka II. vatikanskog sabora da se nikoga ne smije, bilo kakvim načinom, prisiljavati da postane članom Crkve, nego da svačije iskreno uvjerenje i poštenje treba poštivati i priznavati. Svakoga, dakle, treba i utvrđivati u njegovoj vjeri ili svjetonazoru, koji on iskreno priznaje i slijedi, izbjegavajući nepošteni dobitak, užitak i tlačenje drugog čovjeka zbog vlastite koristi ili zbog koristi svoga naroda, rase, klase ili svoje vjere. Od pravoslavca, dakle, moramo nastojati, naravno na diskretan i uljudan način, učiniti boljeg pravoslavca, od muslimana boljeg muslimana, od marksiste boljeg marksistu itd. To je jedini pravi put kojim čovjek redovito, bez nasilja dolazi k spoznanju cjelovite istine, koja je u Isusu Kristu, sinu Marijinu.«5 Kakav je odnos između nacije i vjere prema međugorskim porukama? Većina članova naše udruge živi na području općine Odžak, u Županiji Posavskoj. Stanovnici ove općine žive s dubokim traumama ne samo iz domovinskoga rata, kada su morali napustiti svoja ognjišta i otići u četverogodišnje izgnanstvo. Hrvati odžačkoga (podvučijačkoga) kraja nisu zaliječili ni traume iz drugoga svjetskog rata. Naime, u odžačkom selu Vlaška Mala vođena je 25. svibnja 1945. posljednja bitka drugoga svjetskog rata na europskom tlu. Fra Grga Vilić u svojoj knjizi »Vrijeme stradanja« (2005.) dokumentira da je od 1941. do 1945. poginulo 106 odžačkih ustaša, 2449 mjesnih domobrana, određen broj pripadnika ostalih vojnih postrojaba te 672 hrvatskih civila.6 Drugim riječima, stradala je gotovo trećina mjesnih Hrvata katolika ove općine. Većina je odžačkih Hrvata izginula u posljednjim danima svibnja 1945. godine. Njihovi potomci, a i preživjeli, željni su mira. Biste li Vi prihvatili poziv udruge »fra Grga Vilić« da dođete u Odžak i održite predavanje (uz otvoreni razgovor s publikom) o međugorskim porukama mira? Fra Ivan Dugandžić: »Rado bih prihvatio poziv udruge "fra Grga Vilić" da dođem u Odžak i progovorim o svojim iskustvima u Međugorju. I to iz dva razloga: prvo, iz poštovanja prema Hrvatima toga kraja koji su u novijoj povijesti stradali kao malo koji drugi hrvatski kraj; drugo, zato što udruga nosi ime fra Grge Vilića, moga dragog kolege i prijatelja iz bogoslovskih dana.« ▪ Međugorje, 26. srpnja 2014. Fra Ivan Dugandžić: »Kao što Isusovo rođenje u židovskom narodu nije bilo zapreka da on svoju poruku spasenja uputi svim ljudima i narodima, ni Gospino pojavljivanje među Hrvatima ne predstavlja nikakvo ograničenje u odnosu na druge narode. U Gospinim porukama nema nikakva traga nekoj isključivosti. Naprotiv, Gospa je u samim počecima ukazanja naglasila kako su pred Bogom svi ljudi jednaki, a vidjelicu Mirjanu je za5 »Nadbiskup Frane Franić o međugorskom fenomenu«, dostupno pri http://vratavjere.wordpress.com/2014/01/25/nadbiskupfrane-franic-o-medugorskom-fenomenu/. Bilten Crkva u Međugorju. Večer 19. srpnja 2012. 6 Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 344. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 5 od 16 Godišnja skupština udruge »fra Grga Vilić« (2014.) Sastavljeno prema zapisniku Četvrta redovna godišnja skupština udruge »fra Gȑga Vílić« održana je u subotu, 21. lipnja 2014. godine. Ova izvještajna i izborna skupština održana je u Centru za kulturu Odžak s početkom u 17 sati. Na skupštini se okupilo četrdesetak članova Udruge i još tridesetak gostiju. Među nazočnima su bili i uzvanici iz Usore, Dervente, Brčkoga, Slavonskoga Broda, Osijeka, Zagreba i Beča. Skupštinom je rukovodilo petočlano radno predsjedništvo u sastavu: mr. sc. fra Petar Andrijanić (Svilaj), magistar strojarstva Ilija Džepina (Derventa-Sl. Brod), fra Mladen Jozić (Potočani), dipl. ing. Mijo Ćosić (Žabljak, Usora) i Jozo Blažević Jokan (Potočani). Skupštinu je pozdravio i usorski književnik Franjo Bratić, član Središnje uprave HKD »Napredak« iz Sarajeva. vni red skupštine, koji je jednoglasno usvojen: 1. Izvješće Verifikacijskog povjerenstva. 2. Izvješće predsjednika Udruge o radu u proteklom četverogodišnjem razdoblju. 3. Financijsko izvješće Nadzornog odbora i financijski plan za naredno razdoblje. 4. Izbor tijelā Udruge za naredni četverogodišnji mandat (2014.-2018.). 5. Pozdravni govor novog Predsjednika skupštine. 6. Uručenje priznanja Udruge. 7. Kratko obraćanje predstavnika iseljeničke »Župe Potočani« (Švicarska). Udruga je osnovana prije samo četiri godine (2010.). Glavni ciljevi Udruge jesu: skrb za intelektualno nasljeđe fra Grge Vilića; kulturna i izdavačka djelatnost; pružanje povremene humanitarne pomoći i stvaranje skladna suživota u Bosni i Hercegovini. Udruga je službene sastanke i aktivnosti održavala diljem Bosanske Posavine, a i izvan nje: u Usori, Svilaju, Potočanima, Vlaškoj Mali, Donjim Kolibama kraj Bosanskoga Broda, Gornjoj Tramošnici kraj Gradačca, Gornjem Zoviku kraj Brčkoga, Plehanu kraj Dervente, Odžaku, Bosanskom Brodu, Slavonskom Brodu itd. U zadnje su četiri godine postignuti rezultati o kojima su izvješćivali mnogi mediji. Do sada Udruga: je počela uređivati svoju prostoriju u jošavskom Domu; pojedincima u potrebi uručila je jednokratnu humanitarnu pomoć u ukupnoj vrijednosti od oko 600 KM; Skupštinu pozdravlja književnik Franjo Bratić; sjede članovi Radnog predsjedništva: magistar strojarstva Ilija Džepina, fra Mladen Jozić, mr. fra Petar Andrijanić i dipl. ing. Mijo Ćosić. (Foto: Mara Barišić.) Dopredsjednik skupštine fra Petar Andrijanić je pozvao nazočne da minutom šutnje odaju počast fra Grgi Viliću, svima preminulima nakon prošle skupštine te stradalima od poplave. Zatim je predložio slijedeći dne- Bilten održala je preko 20 predavanja o važnijim društvenokulturnim temama, događajima i knjigama; započela je (2011.) dugoročan projekt pod nazivom »Usmena povijest Bosanske Posavine« u kojemu je digitalnom kamerom snimljeno 50-ak starijih ljudi (od Plehana do Zovika); objavila je 2014. studiju o budućnosti zavičaja pod naslovom Bosanska Posavina 2030. godine;7 7 »Bosanska Posavina 2030. godine« dostupna je na portalu posavskog zavičajnog kluba »Župa Potočani« (Švicarska): https://www.dropbox.com/s/ad3y2je8pjjju0m/Bosanska%20Pos avina%202030.%20godine.pdf?n=104957236. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 6 od 16 pomogla je tiskati knjigu Ive Lubine Škola u Vrbovcu (2014.); proizvela je (u suradnji s agencijom PARADZIK | VISUALS) dva dokumentarna filma: jedan o fra Grgi Viliću, a drugi o tragediji na području Odžaka koncem svibnja 1945. godine; tiskala je 13 Biltena koji su dostupni i u elektronskom obliku;8 prikuplja građu za monografiju odžačkoga kraja i zbornik radova o fra Grgi Viliću; pripravlja za tisak Enciklopediju Bosanske Posavine i posljednji fra Grgin rukopis. Udruga planira i niz novih aktivnosti. Održat će okrugli stol o fra Dobroslavu Božiću Potočancu (1860.-1900.), osnivaču prve hrvatske župe u Americi. Dr. Tomislav Jurendić (iz Pećnika), direktor tvrtke »Bioquanta«, održat će predavanje o dostupnim fondovima EU. Bit će tiskana knjižica o ljudskom stradanju Čovjek u nevolji (na 50-ak strana). Tijekom rada skupština je jednoglasno usvojila izvješće o radu Udruge od osnivanja do danas (2010.-2014.) te financijsko izvješće uz plan za naredno razdoblje. Za naredni četverogodišnji mandat ponovno su izabrani dosadašnji Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti (vidjeti imena na posljednjoj stranici Biltena). Povjerenje i mandat za naredno četverogodišnje razdoblje dobili su i predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević i dopredsjednik skupštine mr. sc. fra Petar Andrijanić. Na skupštini je uručena Zahvalnica zavičajnom klubu »Župa Potočani« iz Švicarske »za financijsku potporu radu Udruge te za dobro organizirano i pravovremeno slanje pomoći nastradalima od poplave na području općine Odžak«. Zahvalnicu je primio Anto Božić Čojkin, bivši aktivni član iseljeničke »Župe Potočani«. On je nazočne ukratko upoznao sa glavnim aktivnostima »Župe Potočani«. Dipl. pravnik Tomislav Božić (član Suda časti) iznio je pred skupštinu prijedlog da se izradi bista fra Grge Vilića. Usorski pjesnik Ivica Budulica Strikan (član osnivačke skupštine i predsjednik tešanjskog Napredka) predložio je da o izradi biste odluči Upravni odbor. Skupština je jednoglasno usvojila prijedlog da se izradi bista fra Grge Vilića. Član Udruge Blaž Kovačević je predložio da se izradi Plaketa s likom fra Grge Vilića. Skupština je jednoglasno usvojila prijedlog da se izradi Plaketa s likom fra Grge Vilića kao najviše priznanje Udruge. U kulturnom programu nastupili su mladi glazbenici. Program je započela magistrica Jelena Knežević sa Sveučilišta Illinois u Americi. Jelena je članica američkoga ženskog (istočnoeuropskog) vokalnog ansambla »Svitanja«. Ona je uz gitaru pjevala ruske i irske pjesme, a kasnije i makedonske, hrvatske i bosanske pjesme. Izabran je novi predsjednik skupštine, dipl. oec. Anto Kovačević, rodom iz Vrbovca kraj Odžaka (na slici lijevo). Sada je član Uprave »Filmoteke« iz Osijeka. On je održao kraći govor. Skupština je prvi put izabrala i povjerenike Udruge. To su Ilija Blažević Ico (za Švicarsku) i prof. dr. Ivo Grgić (za Hrvatsku). 8 Svi su Bilteni dostupni na portalu »Župa Potočani« (Švicarska): http://www.zupapotocani.ch/doga%C4%91anja/arhivavijesti/bilteni-fra-grga-vili%C4%87/. Bilten Jelena Knežević pjeva uz gitaru. U pozadini su članovi Radnog predsjedništva Mijo Ćosić i Jozo Blažević Jokan. (Foto: Mara Barišić.) Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 7 od 16 Zatim su nastupili Sunčica Hadaš i Mislav Knežević. Sunčica pohađa u Zagrebu Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog i XV. zagrebačku gimnaziju. Ona je svirala na klarinetu. Mislav je diplomirao glazbu na Sveučilištu Bucknell, a predaje na glazbenoj školi u New Yorku. On je svirao na trubi. Iz fra Grgine rodne župe Prvi susret Jakíćā U subotu, 19. srpnja 2014. održan je u Jóšavi, župa Pòtočāni, prvi susret Jakíćā (to je staro prezime za Knéževiće). Danas tu žive ovi Kneževići: čȉča Ìlija i strîna Ìlīnca, Kíćo i Kićnìca, strina Àndrīnca (sa sinovima i njihovim obiteljima), strina Jurnìca i Antinìca Gȑgīnčina. U Jakìća sȍkāku žive i tȅtka Lúja Barùkčīć, a i Stijèpo Udòvčić. Gore, uz cestu Odžak-Vrbovac-Bosanski Brod, žive strina Matnìca Knežević, zatim Màrīnko Knežević, Ánto Knežević Číkīn... U Jakìćima se nalaze i imanja pokojnih Stjȅpāna i Bláža Kneževića, kao i babe Ánđē Knežević. Na donjoj slici je stara kuća pok. babe Anđe. Sunčica Hadaš i Mislav Knežević. (Foto: Mara Barišić.) Program je nastavljen u predvorju, uz druženje i zakusku. Nazočnima su podijeljeni besplatni primjerci Biltena br. 13. Skupština je završena nakon 20 sati. O skupštini su izvijestili portali: Posavina.org, Hrvatski dom (Brčko) te »Župa Potočani« (Švicarska).9 ▪ Prvi su ljudi počeli stizati oko 17 sati. U 18 sati je fra Ilija Matanović počeo slaviti svetu misu u Jakićima za preminule iz ovoga kraja. Na skupštini: članovi obitelji Nike i Ane Cvitkušić (Garevac i Čeminac, RH) i Božidara i Marije Hadaš (Zagreb i Pećnik). (Foto: Mara Barišić.) Odžak, lipanj 2014. 9 »Održana skupština Udruge "fra Grga Vilić"« na http://www.posavina.org/zivot/posavske-udruge/udruga-fragrga-vili%C4%87/4188-odr%C5%BEana-skup%C5%A1tinaudruge-fra-grga-vili%C4%87.html; »Skupština Udruge "fra Grga Vilić"« na http://www.zupapotocani.ch/; »Održana skupština Udruge "fra Grga Vilić"« na http://www.hrvatski-dom.com/627-odr%C5%BEanaskup%C5%A1tina-udruge-fra-grga-vili%C4%87.html. Bilten Dio Jakića s potočanskim župnim vikarom fra Ilijom Matanovićem (i Antom Ćorićem Djedovim iz Potočana). Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 8 od 16 Druženje je započelo nakon mise. Služena je još topla pečenica. Oni iz dijaspore su rekli da je domaća pečenka i ukusnija i jeftinija nego ona u Švicarskoj. Oko pečenice su radili Júro Barukčić, Níko Knežević i Mârko Kíćīn. Za ostalo su se pobrinule marljive Jakića snaje: Renàta, Mára, Mája i Ȁna. Služeno je raznovrsno piće (rakija, pivo, vino, sokovi) i svježa salata. Kasnije su došli na red slatkiši, kolači i kava. Pokretač susreta je Slávko Knežević Mátīn (Švicarska). Osim njega troškove su pokrili i Anto i Ilija Andrijin, Marko Kićin, Péro i Niko Čičin i Anto Čójkīn. Na slici stoji Slavko između Nike čiče Ilije i Marinka pok. Bóžē; do njih je Antinica Grginčina u crnini, a sjede Slavkina strina Ilinca (s unukom Ánōm u krilu) i čiča Ilija »Ćíćo«. Stolovi su bili postavljeni blizu kuće pok. Àndrijē Kneževića Číkinōg. To je, kažu, »njȅkadašnjē sȅlīšće« Mârka Kneževića Kiće. Na susret je došlo četrdesetak ljudi, uglavnom od Knéževīćā i Barùkčīćā. Došla je i dijaspora (iz Švicarske i Austrije). Neki se poslije tridesetak godina nisu prepoznali. Drugi su se sada prvi puta upoznali. Na susret je došla i Kićina sestra Màrija Bôžić Čójkīnca, sa svojim sinom Ántōm i praunucima. Ovdje ne spominjemo sve prisutne, ali zato objavljujemo slike na kojima se većina njih može prepoznati. (Druge slike mogu se pogledati na Facebook-u pod imenom Mara Barišić Knežević.) Susret Jakića: u pozadini, iza zelenog drveta, nalazi se dvorište pok. Stjepana Kneževića. Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« (rodom iz Jakića sokaka) opisao je povijest Jakíćā. U crkvene su knjige od 1772. upisani »Mánda, žena Stȉpāna Jakića iz Potočana«,10 a zatim i Józo i Máto Jakića, ali su Jakići živjeli u Potočanima i ranije. Tu su se rađali, ženili se i umirali. Stradali od kuge, glada i rata. U drugom svjetskom ratu izginulo je 15 jošavskih Kneževića.11 U zadnjem su ratu u četverogodišnje izgnanstvo (1992.-1996.) otišli svi osim dvojice. Na svojim su ognjištima ostali i kroz logore prošli starci Stjȅpān i Juro Knežević (od posljedica mučenja kasnije su preminuli). Rat je odnio i dvojicu vojnika HVO-a iz Jakića sokaka: Vînko Udovčić je poginuo u Pećniku 1992., a od posljedica ranjavanja umro je nakon rata Anto Knežević Gȑgīnčīn. (Kad je to rečeno, udovica Antinìca Gȑgīnčina obrisala je suze.) Rat je neke ljude razselio. Treći se vratiše i tu ostadoše. Susret je bio srdačan. Lijepo je kada se ljudi osjećaju i kao domaćini i kao gosti. Sjedili Fra Grga Vilić, Vrijeme sađenja: matica vjenčanih župe Podvučjak. Knjiga prva. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.), str. 87. 11 Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 175-178. 10 Kićo i njegova sestra Marija Čojkinca Bilten Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 9 od 16 su za stolovima, razgovarali i slušali jedni druge. Namjerno nisu uključivali glazbu, pa je mogao svatko pričati sa svakim. O čemu? O djetinjstvu, praćkama, ovogodišnjoj žetvi, kruškama ilinjačama, zdravlju, djeci, tuđini i budućnosti. O ćoravoj kobili koja je »pjanog Čiku (oca pok. Andrije Kneževića) jednoč dovukla u drijeku od odžačkog otela do njegove avlije«. Rekli su da se i »konj more napit od dva deca rakije«. A »ak se kašika rakije istrese orozu u kljun, on more pjan kukurikat cijelu noć«. Andrinca hrani unučicu Spomenute su i bolnije teme. Je li bilo dobro to što su prijašnji roditelji tukli svoju djecu? Netko pita i odgovara: »Jesil i ti sebi izabro plac na [groblju] Smrekovcu? Svakome od nas treba samo malo zemlje: dva metra brez giometra!« Pričalo se i o ženama koje su prije »nabrajale« (naricale) za pokojnim muževima. To je nabrajanje ponekad bilo neprimjereno i smiješno. Spomenuta je i istinita priča o mužu koji je preminuo dok je žena pripremala njegov omiljeni umak. Ona je kasnije, iznad njegove škrinje, nabrajala: »Matane moj, ostade umak tvoj! Ti se ukoči, a ne umoči!« Taj se slučaj prepričava do dana današnjega. Priče su tekle kao prijašnja jošavska Jošava puna riba bjelica (danas u potoku nema riba). Priče su se vezle kao što su bake prije vezle potočanske peškire. Došla ugodna ljetna večer. Vide se zvijezde iznad Bosanske Posavine. Neki ustaju od stola da idu kući spavati, ali ih razgovor privlači pa ponovno sjedaju za stol. Kažu: »Dȅ, bâ, sutra je nedilja, nemamo se kud žurit!« Posljednji, umorni ali veseli, odlaze na počinak iza ponoći. Bilten Nadamo se da će na idući susret Jakića doći i drugi koji vuku korijene iz Jakića sokaka. Ove godine, zbog raznih razloga, nisu mogli doći: Janja Majstorović, na slici (Janju je pok. baba Anđa rodila u Jakićima 1926. g.); strina Jurnica i strina Matnica; sestre pok. Stjepana Kneževića; Ivka Majić (sestra pok. Bože); Ivka Đogaš (sestra čiče Ilije); Antonija Mikulić (djevojački Knežević); djeca pok. čiče Jure Kneževića (Nada, Ilinka, Mara i Marko); druga djeca pok. čiče Mate Kneževića (Pero, Mijo, Marko i Ružica); kćeri čiče Ilije Kneževića (Ružica, Ivanka, Luja, Kaja); druga Kićina djeca (Ilija, Ivanka, Dragica); Andrija i Mirjana Knežević (Franini); članovi obitelji Udovčić; djeca pok. Marte Ćubel (Ljilja, Ilija i Ana), Andrija Barišić iz Vlaške Male i ostali. Nadamo se da će na iduće susrete doći i Katarina Ćorić, unuka Marka i Verice Knežević (s jedne strane) te Ive i Marije Ćorić (s druge strane). Katarina se kao djevojčica (na slici iz tadašnjih dana) voljela igrati sa fra Grginim psom koji se zvao »Opasni«. (Fra Grga je Katarinu zvao »Kikice moje«.) Jakići su povezani: Katarinin čukundjed Petar, otac Janje Majstorović Mato i djed predsjednika Udruge Marjan bili su braća i dijelili istu sudbinu. Civili Mato i Marjan Knežević ubijeni su u Balegovcu 25. svibnja 1945. (na Titov rođendan). Pali su kao žrtve u posljednjoj bitci drugoga svjetskog rata na europskom tlu. Domobran Petar Knežević ubijen je 9. lipnja 1945. u Vlaškoj Mali.12 Kako bilo da bilo, Slavko Knežević zaslužuje zahvalnost za uspješno održavanje prvog susreta Jakića. ▪ Potočani kraj Odžaka, srpanj 2014. 12 Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 177-178. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 10 od 16 Pećnički susreti 2014. Pèćnīk je jedno od najljepših sela u Bosanskoj Posavini. Od 1742. do 1855. godine bio je u sastavu župe Podvučijak od koje nastade devet današnjih župa: Prud, Gornja Dubica, Balegovac (Novo Selo), Odžak, Pećnik, Potočani, Vlaška Mala, Svilaj i Brusnica. U Podvučijaku se 1742. spominju samo dva naselja: Pećnik i Svilaj. Pećnik je tada imao ukupno 221 vjernika, a Svilaj 126. Već 1768. Podvučijak ima osam sela. Pećnik je bio najveći s ukupno 280 duša. Slijedili su ga Svilaj (208), Koskovci (Kaceović i Duge Njive-Smrekovac: 165), Potočani (139), Vrbica (Vrbovac: 130), Srnava (90), Balegovci (Balegovac: 70) i Novi Grad (53). Pećnik je stradao u drugom svjetskom ratu. I danas se pjeva o »trista šeset samih udovica«. Tradicionalni Pećnički susreti održani su u subotu, 26. srpnja 2014. Svečanosti su nazočili i predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«, članica Upravnog odbora dr. med. Matija Knežević-Marković (rodom Pećničanka) i nekoliko drugih članova Udruge. Počelo je blagoslovom uz spomen-obilježje palim pećničkim braniteljima, odmah do crkve. Jedan od suorganizatora Pećničkih susreta bila je Udruga branitelja. U 13 sati svi su ušli u crkvu na svetu misu. Vlč. Anto Perić i mons. dr. Marko Čolić Fra Grga Vilić je preveo s latinskoga ili prepisao s bosančice stare matice vjenčanih i krštenih župe Podvučjak (1768.-1788.). Matice sadrže i druga pećnička prezimena iz 18. stoljeća: Barić, Brko, Brušnjaković, Crničić, Čaktaš, Ćorić, Ćosić, Ćurić, Grgić, Jeleč, Jozić, Jurić, Kerčević, Kuran, Kuranović, Lemešević, Lemešić, Luić, Mandarić, Marjanović, Martinović, Matić, Mialj, Peić, Poplašenović, Šurić, Tetić, Tomić, Topolovac, Topolovčević, Vinovčić.14 Lijepa pećnička crkva je 26. srpnja 2014. u 13 sati bila puna vjernika. Neki su stajali i gore, na crkvenom koru. Bilo je tu i domaćih i onih iz tuđine. (Danas mnogi tuđinu nazivaju »dijaspora«, a to uglavnom znači: Švicarska, Austrija, Njemačka i druge zemlje.) Domaći su župljani, predvođeni Ružom Janjić Tedincom, pjevali crkvene pjesme. Druženje je nastavljeno ispod šatora na »Bari«. Blagoslov i svetu misu vodili su modrički (i pećnički) župnik vlč. Anto Perić (Garevljanin) i Pećničanin mons. dr. Marko Čolić, koji je veći dio života proveo na službi u Beogradskoj nadbiskupiji. Čolić je jedno od najstarijih pećničkih prezimena. Spominje se još 1768. godine, skupa s ovim pećničkim prezimenima: Brkić, Čaktašević, Jakić, Janjić, Jelečković, Jurišić, Karlović, Kerčić (Kerac), Mihaljević, Petić, Petrić, Svrzić, Šimić, Tepić, Topalović, Valentić, Zrakić.13 13 Fra Anto Zrakić, »Kronika župe Podvučijak«, u knjizi Podvučijak: zemlja i ljudi. Urednik i suautor: fra Grga Vilić. (Potočani: Dokumentacijski centar Podvučijak; Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.), str. 39. Bilten Pećnička crkva 26. srpnja 2014. u 13 sati 14 Fra Grga Vilić, Vrijeme sađenja: matica vjenčanih župe Podvučjak. Knjiga prva. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.); fra Grga Vilić, Vrijeme rađanja: matica krštenih župe Podvučjak. Knjiga prva (pripremljen, ali još neobjavljen rukopis). Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 11 od 16 Pećničke je susrete omogućio Zavičajni klub »Pećnik« (Švicarska). Pomogli su i Županija Posavska i Pećničanin Josip Suvalj, predsjednik Skupštine općine Vukosavlje (RS). I gosti su pod šatorima prikupili pristojnu sumu novca u švicarskim francima, KM-ovima, kunama i eurima. Svaki je gost dobio priznanicu s pečatom Mjesne zajednice Pećnik. Bilo je puno ljudi pa su »máje« morali dodati još koji stol. Poslužuju čorbanac, pečenu prasetinu, svježu salatu, pšenični i domaći kukuruzni kruh (»próvu«), slatkiše, rakiju, pivo, mineralnu vodu, sokove, kavu. Svira »Grgić band« iz Potočana. Neki ustaju od stola da povedu kolo. Iza mladih i starih u kolu, vidi se toranj pećničke crkve. Tijekom Pećničkih susreta imali smo čast upoznati Pećničane koji su se istakli u humanitarnim akcijama i pružanju potpore posavskim udrugama. Jedan od njih je i gospodin Marko Matijević, koji je pomogao velikom broju pojedinaca i organizacija.17 Razgovaramo i s Pećničanima uključenim u kulturni rad. Tu su Mato Marković, vlasnik grafičke tvrtke Grafomark d.o.o. iz Zagreba, te Anto Križan, umirovljeni antikvar i pjevač-izvornjak. Odlazimo do Pećničanki koje svakodnevno nose starinske marame. Drže se za ruke. Raduju se što će biti »ùslikāte«. Početak kola. U daljini se vidi toranj pećničke crkve. Što je Hercegovcima ganga, to je Posavcima izvorna »seljačka« pjesma. (Postoji seljačkonarodna pjesma čak i o Međugorju!) Pećničani su poznati kao pjevači. Ovdje danas pjevaju Anto Jularić-Julo i Mirko Čolić. Franjo Marković i Ivan Božić Bájo snimili su još 1970-ih (u zagrebačkom Jugotonu) ploču sa čuvenom pjesmom »Nema sela u cijeloj Bosni«. Poznat je danas i pjevač Drago Matijević. Markan Jurendić i Ivan Božić Bajo tiskali su i zbirku izvornih pjesama. 15 Vlč. Luka Janjić zapisao je pećnički govor.16 Markan Jurendić i Ivan Božić Bajo, Izvorne bosansko-posavske pjesme. (Zagreb: vlastita naklada, 2001.) 16 Vlč. Luka Janjić, Putovanka kroza život [posmrtno]. (Sarajevo: Nadbiskupski ordinarijat Vrhbosanski, 1998.). 15 Bilten Pećničanke Mara Tolić i Kata Šošić u svojim maramama Odlazimo sa susreta tek oko 19 sati. Mnogi i dalje ostaju pod šatorima. Pjesma sa Bare čuje se sve do 21 sat. Tada su nebo proparale munje. Te je večeri grom pukao iznad i oko Pećnika barem stotinjak puta. Kao da su »svjètlice« i gromovi umjesto vatrometa uveličali ove Pećničke susrete. ▪ Pećnik kraj Modriče, srpanj 2014. 17 Marko Matijević živi u Bernu. Od 1992. radi kao zastupnik ELVIA osiguranja i drugih financijskih ustanova u Švicarskoj (Credit Suisse, Bank Now, GE Capital Bank, Allianz Suisse...). Godine 2006. registrirao je »Mat-Finanz« kao Agenciju za pružanje usluga u financijama, osiguranjima, pravnim savjetima te prevođenju (http://www.mat-finanz.com/). Popis onih kojima je gospodin Matijević pomogao može se vidjeti na toj web stranici u rubrici »Sponzorstva«. Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 12 od 16 Najprevođeniji hrvatski pisac Tko je najprevođeniji hrvatski pisac? Mediji nude daleko više kandidata nego što bi čovjek očekivao. Navedimo redom pisce koji su proglašavani »najprevođenijima«. Obično se polazi od nobelovca Ive Andrića koji pripada hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj, srpskoj, »jugoslavenskoj« i svjetskoj književnosti.18 Najbolje stranice o bosanskim franjevcima napisao je Andrić. Prema podatcima Culture.neta, »najprevođeniji hrvatski pisac je Ivo Andrić«.19 Urednici mrežnoga izdanja Hrvatske enciklopedije pišu: »najprevođeniji hrvatski pisac svojega doba, utemeljitelj Leksikografskoga zavoda (koji danas nosi njegovo ime) te pokretač i glavni urednik niza enciklopedija« jest Miroslav Krleža.20 Edukacijski centar koji priprema skripte za fakultete tvrdi: »prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i do danas najprevođeniji hrvatski autor« je otac hrvatske književnosti Marko Marulić.21 Drugi ističu da je Miro Gavran »najprevođeniji hrvatski pisac i dramatičar«.22 Gavran je »u svijetu imao 52 premijere«.23 S gornjim se procjenama ne slažu neki književni istraživači: »najprevođeniji te bez konkurencije najizvođeniji hrvatski dramski pisac na inozemnim kazališnim scenama svih vremena« jest Milan Begović.24 Jedan dnevni list piše da je »najprevođenija hrvatska književnica« Slavenka Drakulić.25 Vedrana Rudan izjavljuje o sebi da je »trenutno, najprevođeniji hrvatski književnik«.26 Drugi smatraju da je »najprevođeniji hrvatski književnik iza kojega nisu stajale ni udruge ni države« Anđelko Vuletić.27 Književnik Mile Stojić piše: »Miljenko Jergović je, pišući iz Zagreba o Sarajevu, postao najčitaniji i najprevođeniji hrvatski pisac druge polovice dvadesetog stoljeća«.28 Ivo Andrić i Miroslav Krleža: najprevođeniji hrvatski pisci? Ivo Andrić je rođen 1892. u rimokatoličkoj obitelji bosanskih Hrvata, od oca Antuna i majke Katarine. U prijavnici od 14. listopada 1912. o upisu na zagrebački Filozofski fakultet navodi kao »materinji jezik: hrvatski«. Andrića je stipendiralo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. (Danas Napredak ima zakladu koja nosi imena dvojice bivših Napredkovih stipendista i hrvatskih nobelovaca: »Fond za stipendiranje "Ivo Andrić – Vladimir Prelog"«.) Andrić u prijavnici za Sveučilište u Krakowu navodi »narodnost: Hrvat« (»narodowość: Chorwat«). U »ličnoj karti« izdanoj u Beogradu 1951. navodi »narodnost: srpska« (»српска«). Andrić je polovicu novčanog iznosa od dobivene Nobelove nagrade darivao knjižnicama Bosne i Hercegovine. 19 Ana Jerković, »Prevode nas Slaveni, ignoriraju Romani«, Slobodna Dalmacija, utorak, 12.6.2007., http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070612/kultura01.asp. 20 »Miroslav Krleža«, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, copyright © 2013 Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Sva prava pridržana. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34113. 18 Bilten »Hrvatski jezik – važne činjenice«, Presto edu cent@r, strani jezici, instrukcije, pripreme za fakultete, Nova cesta 115/III, Zagreb, na http://www.skripte-fakultet.net/image/HRV_IB.pdf. 22 »Međunarodna autorska kreativna konferencija u Zagrebu« (25.11.2013.), http://www.muzika.hr/clanak/44076/izdvojeno/medunarodnaautorska-kreativna-konferencija-u-zagrebu.aspx. 23 Mirjana Dugandžija, Nina Ožegović, »Najuspješniji hrvatski pisci u inozemstvu«, Nacional, br. 346, 2002-07-03, na http://www.nacional.hr/clanak/13136/najuspjesniji-hrvatskipisci-u-inozemstvu. 24 Tihomil Maštrović, »Politika kao sudbina hrvatskoga pisca: Kritičko izdanje Sabranih djela Milana Begovića«, Vijenac, br. 242 (12. lipnja 2003.), str. 5-6. 25 »Drakulić: Literatura je izgubila na važnosti zbog tehnologije«, http://www.24sata.hr/domace-zvijezde/drakulic-literatura-jeizgubila-na-vaznosti-zbog-tehnologije-323735. 26 Postavio/la Marko, 21.10.2009., http://www.lokalpatriotirijeka.com/forum/viewtopic.php?f=165&t=2438. 27 »Vidoška pjesnička noć: više od dvadeset pjesnika na Radimlji«, Novosti, 29.05.2013. http://doznajemo.com/knjiga/vidoskapjesnicka-noc-vise-od-dvadeset-pjesnika-na-radimlji/. 28 Mile Stojić, »Putujuća nacija«, Feral Tribune, Split, 2006-04-06, na http://nwbih.com/news.cgi?ref1=354. 21 Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 13 od 16 Treći tvrde da je »najprevođenija hrvatska spisateljica za djecu« Ivana Brlić-Mažuranić (na slici). 29 Dodaje se da je ona kao »najprevođenija pripovjedačica dvaput nominirana za Nobelovu nagradu«.30 Najmjerodavnija leksikografska ustanova u Hrvatskoj tvrdi da je »najprevođenija hrvatska pjesnikinja« Vesna Parun.31 Jedan novinar smatra da je »najprevođeniji hrvatski pisac uopće« Predrag Matvejević.32 Tko je onda najprevođeniji? Čitajući gornjih petnaestak tvrdnja, uočavaju se brojne neistine i krajnja subjektivnost u procjenama. Zato se postavljaju ova pitanja: tko je uistinu najprevođeniji hrvatski pisac? Je li njegovo ime poznato širokoj javnosti? Kako je trošio novac zarađen od prijevoda? Kako je živio najprevođeniji autor? Da bismo odgovorili na posljednje pitanje, pogledajmo kako je umro taj pisac. O njegovim zadnjim minutama svjedoči austrijski liječnik, koji mu je pokušao pružiti pomoć: »Kad sam skrenuo na zavoju, vidio sam jednog fratra kako sjedi među stijenama. Prišao sam mu i pregledao ga, srce mu je bilo u zastoju, bilo mi je jasno da je to fra Slavko, i da je na umoru. Pokušali smo s oživljavanjem, ali to nije pomoglo. Rekao sam ljudima: molite, molite, fra Slavko umire! U tom je trenutku prestala kiša, bilo je to između trinaeste i četrnaeste »Spisateljica u engleski«, na http://hr.glosbe.com/hr/en/spisateljica. 30 Ana Dagelić/Laudato, »Ivana Brlić-Mažuranić u novoj perspektivi«, 26. rujna 2013. http://www.laudato.hr/Novosti/Kultura/Ivana-Brlic-Mazuranic-unovoj-perspektivi.aspx. 31 »Književnost«, »hrvatska.eu Zemlja i ljudi«. © Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Sva prava pridržana. Objavljeno na http://www.croatia.eu/article.php?id=39&lang=1. 32 Drago Pilsel, »Matvejević ne zaslužuje našu ravnodušnost«. Objavljeno 26/07/2010 na http://regionalexpress.hr/site/more/matvejevi-ne-zasluuje-nauravnodunost/. 29 Bilten postaje, odakle se vidi crkva. Sunce je sjalo na crkvu i na nebu se pojavila duga. Sunce je odozdo sjalo na oblake, izgledalo je kao da na nebu vise girlande.«33 Preminuli franjevac je Slavko Barbarić. On je najprevođeniji hrvatski i bosanskohercegovački pisac. Tko je bio fra Slavko Barbarić? Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine donosi osnovne podatke o njemu: »BARBARIĆ, Slavko, dušobrižnik, pisac (Dragićina kraj Čitluka, 11. Ill. 1946 – Međugorje, 24. XI. 2001). Osnovnu školu završio u Čerinu, gimnaziju u Dubrovniku, filozofiju i teologiju u Visokom, Sarajevu i Schwazu (Austrija), za svećenika zaređen 1971. Magistrirao iz pastoralne teologije 1973. u Grazu. Kao svećenik djeluje u Čapljini (1973-78), potom je na poslijediplomskom studiju u Freiburgu, gdje 1982. postiže doktorat iz relig. pedagogije disertacijom Uvođenje odraslih u kršćanstvo. Nakon 1982. djeluje u Mostaru, Međugorju, Blagaju, Humcu. U Međugorju djeluje stalno od 1990. do smrti. Napisao brojne knjige o molitvi i međugorskom fenomenu, koje su prevedene na dvadesetak jezika u nakladi od preko 20 mil. primjeraka. Osnovao je nekoliko dobrotvornih ustanova: Fond prijatelja talenata (1990), Fond djeci poginulih branitelja u Domovinskom ratu (1992), Majčino selo (1993). Vodio je brigu o zajednici liječenih ovisnika Cenacolo u Međugorju. Preminuo je nakon obavljene pobožnosti križnog puta na Križevcu. Djela: Molite srcem, Međugorje 1994; Slijedi me srcem, Međugorje 1997; Biseri ranjenoga srca, Međugorje 1997; Poruka za sadašnji trenutak, Međugorje 2001; Susreti i iskustva u Međugorju (I, II i III), Međugorje 2002.«34 Fra Slavko je bio s jedne strane skroman, a s druge strane – svjetski čovjek. Razmotrimo ukratko njegovu poniznost, a onda utjecaj na druge. Evo kakav je bio fra Slavko: »Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezikā, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i Vlč. Erich Kuen, župnik u Austriji, »Kako je fra Slavko Barbarić utjecao na moje svećeničko zvanje«, ponedjeljak, 13. siječnja 2014. na http://www.medjugorje-info.com/hr/medjugorje/omedjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/kako-je-fraslavko-barbaric-utjecao-na-moje-svecenicko-zvanje.html. 34 Ivan Markešić i Robert Jolić, »Barbarić, Slavko«, Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine. Gl. urednik Jakov Pehar. (Mostar: Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, 2009.), sv. 1 [A-Đ], str. 133. 33 Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 14 od 16 postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji – Kraljici mira. Živjeti pored njega činilo se ponekad nestvarnim – on je naime, bio tu u svijetu, a istovremeno tako izvan njega.«35 Možda je izgledalo da fra Slavko ne pripada ovom svijetu, ali je on bio pravi svjetski čovjek: »Govorio je izvrsno engleski, njemački, talijanski i francuski, a služio se i poljskim, španjolskim te češkim. [...] Boravio je u dalekoj Kini i na Tajvanu. Krstario je europskim, američkim i afričkim zemljama prenoseći poruke neba za spas zemaljskog čovjeka.«36 O fra Slavku najviše govore njegova djela. »Početkom rata u Bosni i Hercegovini, kad su svi stariji fratri otišli u Tučepe kao prognanici, na usmeno odobrenje †fra Drage Tolja, ondašnjeg provincijala, fra Slavko je ostao u Međugorju.«37 Bio je radostan, ponizan i dobrostiv. Govorio je: »Kako nam se svima lako dogodi da ne vidimo svakodnevne čudesne znakove ljubavi oca, majke, muža, žene, djece i prijatelja, te postajemo svima težak teret svojim negativnim osjećajima i nezasitnim zahtjevima. Kako nam se lako dogodi da zaboravimo dobro i ljubav drugih ljudi, a samo vidimo i pamtimo ono što nije dobro i neprestano prigovaramo, ljutimo se i uništavamo međusobnu radost i povjerenje. [...] ono što nije dobro. Tko zaboravlja dobro, taj ne može ni praštati drugima ni ljubiti druge. [...] Tko želi živjeti u miru i radosno, u vjeri i nadi i povjerenju prema drugima, mora svakodnevno postajati svjestan što drugi za njega dobra učiniše i svakodnevno zahvaljivati. A da bi nam to uspjelo treba se u sebi boriti protiv svoje oholosti i sebičnosti, zavisti i ljubomore i svakog drugog oblika nutarnje zarobljenosti, jer su to stvarnosti nutarnjeg doživljavanja, koje uzrokuju zaborav dobra a pamte zlo.«38 »Svi ratovi, svi sukobi u obiteljima i u pojedincima, sve oskudice, sve nepravde, ubojstva, pobačaji – sve je to posljedica pomanjkanja ljubavi prema životu i prema Životvorcu, Stvoritelju svega. To znači: pomanjkanje ljubavi najveći je grijeh.«39 Fra Slavko je ostavio snažan trag i utjecaj na mnoge ljude diljem svijeta. Ne spominjući sve dobrotvorne zaklade i ustanove koje je osnovao, navedimo još samo tri primjera. Tko zaboravlja dobročinstva roditelja, djece, muža, žene taj ne može naći razloga zašto bi im zahvalio, a ako ne zahvaljuje uzrokuje nemire i nerede. Svi sukobi u obiteljima, svaka rastava i svako drugo zlo počinje u onome trenutku kad postanemo slijepi za dobro jedni prema drugima a previše vidimo Vidjeti fra Slavkov životopis na http://www.medjugorje.ws/hr/articles/slavko-barbaric-ofmcurriculum-vitae/. 36 Marijan Sivrić, »Njegovo ime i djelo je obilježilo Međugorje: Navršava se dvanaest godina od smrti dr. fra Slavka Barbarića, franjevaca i psihologa«, na http://www.vecernji.ba/njegovo-imei-djelo-je-obiljezilo-medjugorje-478232. 37 Vidjeti fra Slavkov životopis na http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/slavkobarbaric/zivotopis/. Dr. fra Slavko Barbarić, najprevođeniji hrvatski i bosanskohercegovački pisac 35 Bilten Medjugorje-info.com, »Fra Slavko Barbarić o poniznosti«, ponedjeljak, 02. lipnja 2014. na http://www.medjugorje-info.com/hr/molitve/meditacije/104meditacije/fra-slavko-barbaric-o-poniznosti.html. 39 Fra Slavko Barbarić, Daj mi svoje ranjeno srce. (Međugorje: Informativni centar »Mir«, 2003.), str. 25. 38 Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 15 od 16 Austrijski liječnik Erich Kuen, svjedok fra Slavkove smrti, postao je svećenik. Od 2003. srednja škola u Čitluku nosi ime fra Slavka Barbarića. Fra Slavko je 1990. u Međugorju pokrenuo Mladifest, godišnji molitveni susret (sa samo stotinjak mladih i dva gitarista). Ove godine na Mladifest je došlo preko 50.000 mladih i 534 svećenika iz 60 država. Predsjednik Udruge mr. sc. Anto Knežević email: [email protected] | mob. 063 233 966 Djela su ovoga »duhovnoga znanstvenika«40 prevedena na dvadesetak jezika i tiskana u preko 20 milijuna primjeraka. Taj broj vjerojatno nadilazi prijevode svih drugih hrvatskih pisaca zajedno. To otvara neka pitanja. Upravni odbor Udruge Jozo Blažević Jokan ▪ Anto Knežević (predsjednik) ▪ Ivo Lubina Dino ▪ dr. med. Matija Knežević-Marković ▪ fra Petar Matanović ▪ inž. Pavo Vilić ▪ fra Anto Zrakić Današnji nakladnici i mediji prodaju negativne vijesti i tračeve (»crni« i »žuti tisak«), kažu, »zato što to traže čitatelji«. Zašto onda nakladnici i mediji javno ne priznaju da višemilijunsko međunarodno čitateljstvo traži i knjige fra Slavka Barbarića? Prešućuju li mediji svjetski uspjeh hercegovačkog franjevca zato što on ističe duhovne vrjednote koje sekularna današnjica ismijava i odbacuje: vjeru, dobrotu, obitelj, strpljivost, mir, nesebičnost, oprost i poniznost? ▪ Potočani kraj Odžaka, kolovoz 2014. Ispravak-dopuna Prošli je Bilten objavio da je 25. svibnja 2014. u Vlaškoj Mali kraj Odžaka slavljena spomen-misa za žrtve zadnje bitke drugoga svjetskog rata na europskom tlu. Ispričavamo se što smo nehotice propustili spomenuti vlaškomalskoga župnika, vlč. Ivana Ravlića (na slici). ▪ Pravna pomoć U Odžaku (Trg 1) radi Zavod za pružanje besplatne pravne pomoći Županije Posavske za građane slabijeg imovnog stanja. Tel. +387 (0)31 763 507; email: [email protected] web: http://zp.mrezapravnepomoci.org ▪ 40 Tako fra Slavka Barbarića nazva njegov duhovni subrat fra Jakov Bubalo. Vidjeti fra Slavko Barbarić, Molite srcem! Molitveni priručnik. (Zagreb: Župni ured Blagaj, 1987.), str. 6. Bilten Bilten Udruge građana »fra Grga Vilić« Predsjednik skupštine Udruge dipl. oec. Anto Kovačević Dopredsjednik skupštine Udruge mr. sc. fra Petar Andrijanić Povjerenici Udruge Ilija Blažević Ico (Švicarska) ▪ prof. dr. Ivo Grgić (Hrvatska) Tajnica Udruge Bit će naknadno izabrana. Nadzorni odbor Udruge dipl. ing. Mijo Ćosić ▪ dipl. pravnik Ivo Matić ▪ dipl. ing. Suljo Tahirović Sud časti Udruge dipl. pravnik Tomislav Božić ▪ Ilija Džepina, Univ. spec. mech. dipl. ing. ▪ fra Mladen Jozić ID number Udruge: 4254124190009 Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd BiH Bank Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo, BiH Bank account number: 1610250029510066 Swift Code: RZBABA2S IBAN Code: BA391611250000640197 Full beneficiary name: Fra Grga Vilic Udruga gradjana Full beneficiary address: Potocani bb Odzak Bilten uređuju mr. sc. fra Petar Andrijanić ▪ Anto Knežević ▪ Ivo Lubina Dino Pokrovitelji Biltena Slavko Knežević ▪ Mato Đogaš Vinkov ▪ Ilija Džepina ▪ Mijo Ćosić Tisak Promedia, Modriča email: [email protected] Elektronska verzija Biltena dostupna je na portalu »Župa Potočani« (Švicarska): http://www.zupapotocani.ch/doga%C4%91anja/arhivavijesti/bilteni-fra-grga-vili%C4%87/ Fotografije Uza svaku sliku (osim slikā suradnikā) naznačen je autor ili vlasnik. Ako ime nije navedeno, fotografiju je snimio predsjednik Udruge. Logo Udruge Goran Bačić web www.fra-grga-vilic.com Adresa Društveni dom Jošava Potočani bb ▪ 76290 Odžak Bosna i Hercegovina Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 16 od 16
© Copyright 2024 Paperzz