close

Enter

Log in using OpenID

7128.Galic Ivana - Radiestezija, Zastita od stetnih zracenja.pdf

embedDownload
IVANA
GALIĆ
RADIESTEZIJA
ZAŠTITA OD ŠTETNIH ZRAČENJA
© Založba Mladinska knjiga, 1990.
ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA
LJUBLJANA - ZAGREB
Mom dragom suprugu, koji
je u najtežim trenucima imao
toliko razumijevanja i koji
je pridonio neizmjerno mnogo
za moj spas, premda je i njemu
bila potrebna pomoć. Bez njego
velike žrtve, bez njegova
razumijevanja i ljubavi ne bi
bilo mene, niti ove knjige.
^
A
Hl
Uspomeni
na
ing.
utemeljitelja
Stanka
naše
Jurdanu
radiestezije
Predgovor
Svaka generacija misli za sebe da je sretnija nego što su
bile p r e t h o d n e i da se nikada nije živjelo tako ugodno i lagodno
kao danas. Doista, blagodati koje nas okružuju nisu bile
dostupne nijednoj nama poznatoj prethodnici visoko civilizira­
nog svijeta. Mogućnosti uživanja života nisu nikad bile tako
široke, raznovrsne i prihvatljive za sve slojeve. Sve nas to
uljuljkuje u općenitom uvjerenju da smo mi zapravo sretna i
izabrana generacija. Nitko nas ne može prekinuti u slatkom
snatrenju da smo živeći upravo u ovo naše doba zapravo izvukli
glavni životni zgoditak.
Je li doista baš t a k o ? Nisu li možda naši prethodnici bili
sretniji i bez ovih današnjih tekovina civilizacije? Nije li njihov
smiren život, čist zrak, prirodna h r a n a , bistre vode p o t o k a ,
rijeka i jezera, kristalno čisto m o r e - nije li sve to bilo ipak
vrednije i ljepše od svega za što držimo da čini smisao
m o d e r n o g života?
U n u t a r toga ružičastog oblaka napretka i sreće, krilo se
m r a č n o naličje opasnosti civilizacijskog booma tehničkih dostig­
nuća. Tu je opasnost prva uočila i s njome se uhvatila u koštac
radiestezija.
U potrazi za spasom i pomoći, ljudi su se sve više okretali
radiesteziji. To je u posljednjih pet godina dovelo do prave
najezde radiestezista. Postavlja se pitanje odakle najednom
toliko ljudi koji posjeduju osjetljivost za bavljenje radiestezij o m . Tu su prije svega oni koji su otprije imali tu sposobnost,
ali je nisu imali gdje provjeriti, a dobrim su se dijelom i
ustručavali, jer je tako reći do jučer bavljenje radiestczijom
s m a t r a n o opsjenarstvom. S druge strane, uslijed sve većih
izvora štetnih zračenja, ljudski se organizam sam branio, čime
se pojačavala osjetljivost i mnogima se najednom počeo u ruci
vrtjeti prsten, ključ, lančić s privjeskom, visak, a rijetkima i
rašlje.
9
To je stvorilo privid da je radiestezija proizvod našega
d o b a , što je naravno pogrešno. Pod svojim najstarijim nazivom
- rašljarstvo - ona je poznata o t k a d a postoji čovječanstvo.
Narod je od davnine čudesni račvasti prut koji se u r u k a m a
nekih ljudi zagonetno o k r e t a o , nazivao vilinim ili vilinskim
rašljama, prema ženskom liku iz bajki - vili, koja vrlo spretno
rukuje čarobnim štapićem. U nas ponegdje nazivaju rašlje još
i smotuljama, jer se u rukama rašljara vrte. motaju. I u drugih
n a r o d a postoje različiti nazivi za rašlje, a i za ljude u čijim se
rukama one pokreću. Ti nazivi ujedno ukazuju na svojstva
rašalja i na ono što se pomoću njih može otkriti. U Švicarskoj
su rašljari Brunnenschmeckeri, tj. izvoro- ili bunaroljupci. U
Njemačkoj su oni Rutengdngeri (prutonoše ili šibohodi) i
Rutenschlđgeri (prutotrzači), dok se rašlje nazivaju čarobnim
(Zauberruic). rašljama želja (Wiin.se/ielrute) ili sreće (Gliickni/c). a i smotuljama kao u nas (Wickelrode). U Francuza su
rašlje dobile uzvišeniji naziv: baguette divine ou divinatoire božji ili proročanski štapić. Talijanima se taj čarobni prut čini
svjetlucajućim, jer noću rašlje prilikom nailaska na ozračeno
područje znaju često zaiskriti, pa ga nazivaju verga lucente
Irepidente. Stari su ih Rimljani, najvrsniji rašljari, različito
nazivali: virga aquascopia sen me talio, sen aurifera, dakle
vodo-, metalo- ili zlatogledni štapić, a nadjenuti su im i naziv
virga mercuralis, prema zlatnom štapiću boga M e r k u r a , simbolu
novca i bogatstva. Rašljarstvo se još naziva i r a b d o m a n t i j o m ,
prema grčkom rhabdes (šiba, prut) i manleia (proricanje,
otkrivanje), dakle otkrivanje p o m o ć u šibe. N e k a k o učenije i
ozbiljnije nego rašljarstvo zvuči naziv radiestezija. Smislili su
ga Francuzi, koji se proučavanjem rašljarstva bave o d a v n o i
vrlo uspješno, pa su prema svojstvima rašljara stvorili kovanicu
radiesthesie, spojivši latinsku riječ radius (palica, prutić) i grčku
aist/iesies (osjetljivost, opažanje), dakle osjetljiva palica ili
prutić koji nešto opaža.
Često dolazi do brkanja pojmova rabdomantija (rašljar­
stvo) i radomanija (liječenje r u k a m a , iscjeliteljstvo), k a o što se
i radiestezija nerijetko pogrešno naziva radioestezijom, a tako
je, sasvim pogrešno, naziva i nova enciklopedija Jugoslaven­
skog leksikografskog zavoda.
10
Biblijska legenda govori da je p r a o t a c A d a m prilikom
izgona iz raja n a v o d n o otrgnuo rašlje s drveta života i donio ih
na Zemlju. Kasnije susrećemo taj čudesni štapić u Izraelu, gdje
zakonodavac Moj sije najprije njime razdvaja Crveno m o r e , a
zatim pronalazi vodu u pustinji.
I rimski pjesnici spominju čarobni štap kojim se spašavaju
duše iz pakla, a u nekim se djelima spominju slučajevi kojima
su autori o s o b n o prisustvovali i vidjeli gdje je pomoću račvaste
palmine grančice p r o n a đ e n a voda. Rimljani su uopće bili
majstori u pronalaženju prvenstveno toplih podzemnih voda.
Mora da su imali poseban osjećaj kojim su razlikovali tople od
hladnih podzemnih tokova.
Od starih Rimljana do danas malo se toga u radiesteziji
promijenilo. Pronalazili su se i nadalje podzemni vodeni tokovi
i rudna ležišta, ali nitko te signale nije dovodio u vezu s
ljudskim zdravljem.
U rasponu od Adamovih palminih rašlji do starih Rimljana
i mnogo stoljeća poslije njih, nešto novo, e p o h a l n o , što se našlo
na razmeđu tradicionalnoga rašljarstva i m o d e r n e radiestezije,
a vrijednost čega je tek danas u potpunosti utvrđena, dogodilo
se tek potkraj 18. stoljeća. T a d a se, n a i m e , pojavio njemački
liječnik Franz A n t o n Friedrich Mesmer.
R o đ e n 23. svibnja 1734. u Iznangu na Bodensee kao sin
lovočuvara, Mesmer se uspio redovito školovati i završiti studij
teologije, filozofije i medicine. K a o liječnik okuplja bogatu
klijentelu, ženi se imućnom udovicom, stječe velik društveni
ugled i u svom raskošnom bečkom d o m u ugošćuje najmoćnije
ljude onoga d o b a , a od umjetnika Glucka, H a y d n a i mladoga
M o z a r t a , kojemu čak upriličuje praizvedbu njegove prve opere*
Lagodan život u obilju i užicima vjerojatno bi se n e o m e ­
tano nastavio da se u Mesmerov život nije upleo dvorski
astronom Maksimilijan Hell. On je svom prijatelju Mesmeru
ispripovjedio čudnu zgodu s nekim engleskim putnikom koji se
z a t e k a o u Beču i zamolio Hella za p o m o ć . Imao je teški
želučani katar i umjesto da potraži liječnika, došao je astro­
nomu zamolivši ga da mu posudi jaki magnet. Na Hellovo
čuđenje, bolesnik je, boraveći kod njega nekoliko d a n a , redo­
vito stavljao magnet na bolno mjesto. Bolovi su postepeno
//
jenjavali, dok nisu p o t p u n o nestali i putnik se, pun zahvalnosti,
mogao mirno vratiti u Englesku.
M e s m e r a se ova priča neobično dojmila i on odluči iskušati
magnetsku terapiju na svojim pacijentima. Postiže izvanredne
rezultate. Zatim umjesto jednoga počinje provoditi terapiju s
dva m a g n e t a , postavljajući ih o k o bolnoga mjesta j e d a n nasu­
prot d r u g o m e . Korak dalje bila je voda u kojoj se o t a p a o
magnetit. Ta se voda pila i u njoj se kupalo. Rezultati su opet
neočekivano dobri. Zatim dolazi na red magnetiziranje svega
što okružuje čovjeka i što on dodiruje. Sljedeća M e s m e r o v a
razvojna faza jest konstruiranje naprave nazvane baquet, niz
boca s magnetiziranom v o d o m , spojenih čeličnim šipkama za
koje su se bolesnici držali i time uspostavljali magnetsku
ravnotežu u organizmu.
skog naboja organizma i da je mesmerizam zapravo n e k a vrst
pražnjenja. Sposobnosti radiestezista ovise u prvom redu o
njegovu magnetizmu. M e s m e r u svoje doba nije toga mogao
biti svjestan, a nisu to do pojave ove knjige bili svjesni ni svi
radiestezisti zajedno u protekla dva stoljeća.
N a k o n a n a t e m e »mesmerizma«, sve se u radiesteziji odvija
u poznatim okvirima. Nešto se novo zbiva samo u doba ratova.
Prvi su se primjeni radiestezije u ratne svrhe dosjetili Nijemci.
Još u doba prusko-francuskog rata potkraj prošloga stoljeća,
postojali su u pruskoj armiji posebni odredi rašljara, kojima je
zadatak bio da otkrivaju p o d z e m n e vode koje teku p r e m a
opkoljenome Parizu te da iskopaju do njih j a m e i prekinu im
tok, k a k o bi nestašici h r a n e dodali i pomanjkanje vode u
bunarima i tako prisilili Pariz na predaju. U t o m e , m e đ u t i m ,
nisu uspjeli, jer je Pariz imao obilje vode i bez bunara.
M e s m e r je u m e đ u v r e m e n u došao do neočekivanog otkri­
ća. Primijetio je da njegove magnetske k u r e , koje su po njemu
nazvane »mesmerizmom«, imaju djelovanje samo o n d a kad ih
on provodi. To znači da je taj magnetizam bio u s a m o m
Mesmeru i tu leži tajna njegove iscjeliteljske moći. O n o g a časa
kad je objavio to svoje otkriće, potpisao je sebi smrtnu osudu.
Svi liječnici, spretni poduzetnici, opsjenari, prevaranti i šarlata­
ni, ustali su listom protiv M e s m e r a , jer primjena m a g n e t a ,
magnetizirane vode i svih ostalih srodnih pomagala predstav­
ljala je za njih zlatni rudnik, bez obzira na rezultate liječenja.
N o , onoga časa kad je Mesmer objavio da je magnetski naboj
zapravo u njemu, a ne u m a g n e t i m a , vodi i famoznom baquetu,
cijeli veliki projekt pao je u vodu, jer nitko nije želio terapiju
koja je vezana uz o d r e đ e n u osobu, bez koje terapija n e m a
p o t r e b a n učinak. Unatoč moćnim zaštitnicima, bilo je m n o g o
onih koji su mu radili o glavi, pa je m o r a o bježati da spasi goli
život. U m r o je 5. ožujka 1815. u Meersburgu nedaleko r o d n o g
Iznanga.
U zbivanjima o k o radiestezije između dvaju ratova, za nas
je značajna činjenica da je glavni grad Hrvatske Z a g r e b postao
kolijevkom jugoslavenske radiestezije. Ovdje je godine 1934.
objavljena prva knjiga o rašljarstvu iz p e r a profesora agrono­
mije Mije Filipovića »O vilinim rašljama«. Nešto kasnije na
zagrebačkom Tehničkom fakultetu profesor Josip Ivančić prvi
je sa znanstvene k a t e d r e , bez ikakva ustezanja, uputio studente
građevinsko-arhitektonskog odjela u postojanje podzemnih
voda i njihovo istraživanje pomoću rašlji, te im preporučio da
prouče Filipovićevo djelo.
Poslije svestrano radiestezijski nadarenih i poduzetnih
Rimljana, Franz M e s m e r predstavlja prvi veliki korak u na­
pretku radiestezije. On nije bio ni svjestan toga da je svojom
pojavom navijestio nešto što će radiestezija otkriti tek punih
dvije stotine dvadeset pet godina kasnije, kada će Ivana Galić
doći do spoznaje da bit radiestezijske moći leži u silini magnet*
Poslije drugog svjetskog rata pojavio se u Z a g r e b u i prvi
naš učitelj rašljarstva, A n t o C r n o l a t a c , a znameniti Rudolf
Ž i h e r izdat će svoju abecedu radiestezije »Rašlje vilinske«
(1963). Sve će t o , m e đ u t i m , i dalje biti tapkanje u mjestu,
prepričavanje, raščlanjivanje i sistematiziranje već viđenog,
iskušanog i znanog.
12
13
Prvi svjetski rat bio je, što se radiestezije tiče, opet u znaku
Nijemaca. Odredi rašljara tražili su najpogodnija crpilišta
podzemnih voda i time određivali gdje će se podići poljske
bolnice, vojni logori i si. T i m e su se bavili svi sposobni rašljari,
od običnih vojnika do najviših oficira. Pa i sam car Wilhelm
zanimao se za radiesteziju i za vrijeme inspekcije bojišta h o d a o
po terenu s rašljama.
Golemi rađiestezijski most počivat će sve do godine 1952.
samo na dvama čvrstim nosačima: rimskom rašljarstvu i Mesmerovu magnetizmu. Sve između toga bit će tek puko ponav­
ljanje poznatih dostignuća.
Nov međaš u radiesteziji i treći, granitni nosač mosta
postavit će Zagrepčanin Stanko J u r d a n a , začetnik novog pri­
stupa radiesteziji, čovjek koji je radiesteziju uveo u naše
domove, koji je svojim iznimnim sposobnostima spasio tisuće i
tisuće ljudi od neizbježna stradanja i čije ime danas predstavlja
u nas sinonim za radiesteziju. J u r d a n a bijaše sve do smrti
najsposobniji rašljar našega podneblja, neizmjerno osjetljiv,
stručno obrazovan i nadasve častan i pošten. 1 kao takav ostat
će trajnom kulom svjetiljom našega radiestezijskog doba,
gigantom koji se krvavo probijao trnovitim putem do priznanja
i utro stazu neviđenom zamahu radiestezije.
U radiesteziju ga je uveo već spomenuti A n t o Crnolatac.
O t a d a se punih trideset godina, doslovce do posljednjega dana
života, intenzivno bavio proučavanjem fenomena radiestezije.
Otkrio j e , proučio i definirao sve p o d z e m n e vode koje presije­
caju Z a g r e b i duž svojih tokova ugrožavaju zdravlje stanovniš­
tva. Njegove rašlje i visak nepogrešivo su otkrivali štetna
zračenja i upozoravali ljude na opasnost. J u r d a n a je bio prvi
koji je s podzemnih voda prešao na otkrivanje drugih izvora
štetnih zračenja. On je prvi upozorio da elektrotehnički uređaji
kojima smo se počeli okruživati djeluju pogubno na okoliš. Prvi
je utvrdio da su mnoge p r o m e t n e nesreće što se događaju
uvijek na istim predjelima posljedica geopatogenih zračenja.
Prvi je digao glas protiv pogubnih radioaktivnih g r o m o b r a n a .
Da su ga o d m a h poslušali, tisuće obitelji ne bi bile zavijene u
crno. Inženjer J u r d a n a prvi je radiesteziju približio medicini i
dokazao da bi ona mogla postati nadasve korisnom pomoćni­
com znanosti.
Stanko Jurdana rodio se u Zagrebu 13. studenoga 1912,
u m r o je 20. kolovoza 1981. u Z a g r e b u . Ostavio je svoje pisano
životno djelo »Rašlje i visak života« koje je doživjelo nekoliko
izdanja. Ali je ostavio i velebno nepisano djelo: uzvisio je
radiesteziju do alternativne znanstvene discipline vrijedne sva­
koga štovanja, odlučno i trajno strgnuvši s nje vjekovnu
nezasluženu etiketu šarlatanstva. 1 da na kraju parafraziramo
mišljenje književnih znalaca o Gogolju: Sve što je danas
vrijedno u našoj radiesteziji izišlo je ispod Jurdaninih rašlji i
viska života!
Četvrti i najčvršći stup mosta ne samo jugoslavenske nego
i radiestezije uopće, predstavlja Ivana Galić. Njezina me
pojava podsjeća na proročanstvo Francuskinje Marguerite
Wolf, koja je godine 1920. izjavila da se rodio novi Mesija i da
će ta osoba povesti kasnije, sasvim n e n a d a n o , narode p r e m a
miru i sreći. A k o je radiestezija očekivala svoga Mesiju, onda
ga je i dočekala. Mislim da Ivana Galić (rođena 1920. g.)
pripada n e k o m drugom d o b u ; ona je Tesla radiestezije, j e r
njezina otkrića idu u red iznašašća bez kojih m o d e r a n čovjek,
u doba visoke tehnologije i nezamislivih tehničkih dostignuća,
neće moći opstati. Njezina su otkrića genijalna, epohalna.
Ivana Galić je žena 21. stoljeća. Njezino će djelo nadživjeti
naše pokoljenje.
Kad pročitate ovu knjigu, doći ćete do zaključka da ste
zakoračili u novi svijet, u svijet ostvarenja donedavnih fantastič­
nih snova, u svijet koji nam donosi nadu u spas od zala
m o d e r n o g a doba, u svijet vedrije i mirnije budućnosti.
Pavao
Stanko J u r d a n a otkrio je i osposobio velik broj kasnije
vrlo istaknutih naših radiestezista. Njegovom najvećom zaslu­
gom i otkrićem držim onaj t r e n u t a k , kad je pregledavajući
Ivanu Galić otkrio njezine izvanredne radiestezijske sposobno­
sti i doveo je na put koji će o n a u nepunih pet godina posuti
samim biserima nevjerojatnih i spasonosnih otkrića.
14
15
Cindrić
Umjesto uvoda
Do prije godinu, dvije nisam ni pomišljala na to da pišem
knjigu o svome radu. Najveći dio svog života posvetila sam i
podredila radiesteziji u kojoj sam našla spas, i to mi je bilo
sasvim dovoljno. Svakodnevna istraživanja, nova otkrića do
kojih me dovodi moja upornost i neki unutarnji poticaj,
predosjećaj da uvijek krenem pravim p u t e m , pripremanja za
predavanja na radiestezijskim tečajevima, savjeti novim radiestezistima, pružanje pomoći prijateljima i znancima u otklanja­
nju aaj razlici tij ih tegoba, sve me to zaokupljalo, veselilo i
ispunjavalo mi d a n e .
M e đ u t i m , u p o r n o nagovaranje mnogih radiestezista i sluša­
telja mojih predavanja da svoje misli stavim na papir, da izdam
bar skripta, ako već ne priručnik ili knjigu, potaknulo me na
razmišljanje. I još nešto. Primijetila sam da u mnogim knjigama
o radiesteziji ima mnogo netočnosti, proizvoljnosti i nedoreče­
nosti. Osim toga o mojim otkrićima nitko nije imao pojma dok
ih nisam iznijela na predavanjima. Sada se ta otkrića, u prvome
redu pražnjenje, usvajaju i potpisuju kao tuđa iznašašća bez
ikakvih obzira i s p o t p u n i m prešućivanjem, da ne kažem
ignoriranjem, mog imena i rada. Z b o g toga sam odlučila izdati
ovu knjigu u kojoj opisujem svoj put do radiestezije i spas koji
sam našla u radiesteziji, svoj rad i otkrića koja prije mene nisu
bila n i k o m e poznata.
U knjizi govorim 0 svom načinu rada u radiesteziji i dajem
p o d r o b n e upute svima koji se žele posvetiti t o m e radu, kako bi
mogli doći do što boljih rezultata.
Nesebično opisujem kako sam došla do rezultata svojih
ispitivanja na različitim područjima. Do svih rezultata i otkrića
došla sam isključivo kao radiestezist. Kod m e n e ne postoje
nikakve pretpostavke, filozofiranje i teoretiziranje, sve se
temelji na praksi, na k o n k r e t n o m radu i ispitivanjima. Nisam
se koristila niti se koristim stručnom literaturom. Nisam se
19
savjetovala niti se savjetujem sa stručnim osobama iz područja
koja istražujem. Sva su moja p o m a g a l a : radiestezijska osjetlji­
vost i sposobnost, provjereni visak, kutomjer, olovka i d o b r o
polarizirani papir. Sposobnom radiestezistu nije p o t r e b n o ništa
drugo, jer mu sva ostala pomagala, uključujući i tuđe savjete,
mogu samo smetati i odvesti ga na pogrešan put. Sve što sam
postigla i otkrila zahvaljujem isključivo vlastitoj sposobnosti,
velikoj koncentraciji i u p o r n o m radu na tom području. Sva se
moja istraživanja temelje na radiesteziji, teleradiesteziji i men­
talnoj radiesteziji.
Uglavnom se upire prstom u radiesteziste. Radiestezisti
koji su svjesni svojih mogućnosti i sposobnosti, koji rade
pošteno, nemaju se čega bojati. S a m o šarlatani i nesposobnjaci
mistificiraju radiesteziju. Sve što ja radim uvjerljivo je i može
se provjeriti. A k o n e t k o ima tegobe i ja ih pomoću pražnjenja
ili zaštite uspijem znatno ublažili ili otkloniti, onda je to
mjerljivo i može izdržati svaku provjeru.
Prije nego što sam se počela baviti radiestezijom nisam ni
pomišljala da nevolja koja snađe čovjeka može imati neizrecivo
pozitivno djelovanje. Nevolja koja je m e n e bila snašla, iz
temelja je promijenila moj način života, rada, razmišljanja i
otvorila mi sasvim nove poglede na svijet koji me okružuje.
U borbi za svoj život i zdravlje u j e d n o m sam trenutku
došla do zaključka da je djelovanje štetnih zračenja na organi­
zam uzrok svim mojim t e g o b a m a . Nevolja me nagnala da se
pokušam obraniti od toga zla. U toj grčevitoj borbi za svoj spas
došla sam do otkrivanja načina izbacivanja štetne energije iz
organizma i do zaštite od svih štetnih zračenja. To moje
otkriće, u to sam d u b o k o uvjerena, presudno je kod primjene
radiestezije u očuvanju ljudskoga zdravlja. Pronalaženje uzroka
zdravstvenih tegoba mora uvijek prethoditi liječenju.
Zanimljivo je da u svojim ispitivanjima uvijek osjetim
k a k o i na koji način moram raditi. To moje osebujno osjetilo
otkrilo mi je vodu kao sredstvo za pražnjenje, upozorilo me na
slamnati p o d m e t a č , zaštitu od svih štetnih zračenja, navelo me
da provjerim što se događa sa signalima podzemnih tokova
vode kada se nađu pod utjecajem vanjskih signala, gurnulo me
u snijeg - m e n e koja nisam nikada voljela zimu, snijeg,
hladnoću - da ispitam kako snježne padavine djeluju na štetna
zračenja.
Kao radiestezist već sam godinama izložena različitim
kritikama, što ne mimoilazi ni ostale radiesteziste. Najčešće se
postavlja pitanje je li fenomen radiestezije znanstveno dokazan.
Takav me pristup radiesteziji mnogo puta onemogućio da svoja
dostignuća i rezultate ispitivanja iznesem pred širu javnost.
20
21
Projekcije prošlosti
Bavljenje radiestezijom počelo mi je otvarati nove vidike,
ne samo u pogledu trenutačnih zbivanja o k o mene nego su mi
se sve češće nametala sjećanja na prošlost, kad sam doživljavala
stvari koje u o n o doba nisam mogla sebi objasniti. Sjedeći
j e d n e rane jeseni u vrtu za stolom koji je bio dijelom obasjan
suncem, a dijelom u sjeni, palo mi je na stol nekoliko lovorovih
listova. Uzela sam visak i počela provjeravati lišće. Lovorovi
listovi u sjeni imali su sasvim suprotan polaritet od onih na
suncu. Prešla sam tada na svoju ruku. U hladu je ruka imala
posve drugačiji polaritet nego na suncu. Kako se na stolu
nalazila i uložnica za naočale, stavila sam je na sunce i p o t o m
u sjenu. Polaritet uložnice nije se ni u j e d n o m slučaju promije­
nio. Po t o m e sam zaključila da je promjena polariteta svoj­
stvena samo živim bićima i biljkama.
To me podsjetilo na davno razdoblje kad sam imala velike
teškoće u organizmu. Liječnici su mi preporučili da bolesni dio
tijela izlažem suncu, i to u prijepodnevnim satima kad zrake
padaju ukoso. O d m a h sam se osjećala bolje. Zaključujući po
promjeni koju sam provjerila na ruci, mora da je onda na suncu
organizmu bio vraćen pravi polaritet i to je urodilo pobolj-šanjem zdravstvenog stanja.
Sjećam se i t r e n u t a k a kad sam bila izložena djelovanju
rentgena ili prilikom uzimanja elektrokardiograma. Uvijek sam
osjetila peckanje na koži i nekakvo čudno strujanje u tijelu.
Neki liječnici su se trudili da me uvjere k a k o je to apsolutno
n e m o g u ć e , ali ja sam djelovanje tih aparata ipak osjetila.
To prisjećanje na prošlost vratilo me i u razdoblje kada
sam živjela izvan Zagreba. U zagrebačkom sam se stanu uvijek
osjećala vrlo loše. Čim bih otišla n e k a m o na p u t , tegobe su
nestajale. N a k o n povratka, samo što bi prošlo desetak dana,
moje su patnje opet počinjale. Znala sam da u p o d r u m te kuće
prodire p o d z e m n a voda, ali nisam znala, niti sam uopće slutila
da bi p o d z e m n a voda mogla štetno djelovati na organizam.
25
Kad se tako, zahvaljujući bavljenju radiestezijom i otkriva­
nju novih spoznaja, moj životni film počne vrtjeti unatrag,
onda mi se mnogi prizori javljaju u sasvim drugačijem svjetlu.
U bolnici, na primjer, kod m e n e su mnogi lijekovi, za druge
pacijente bez ikakvih reakcija, uzrokovali velike tegobe, dok su
opet neki medikamenti, što su ih drugi morali uzimati pod
strogim liječničkim nadzorom, kod mene imali samo pozitivan
učinak.
Vraća mi se i prizor k a k o sam neko vrijeme nakon
uspješne operacije p o n o v n o počela osjećati smetnje na istom,
o p e r i r a n o m mjestu. T a d a sam baš upoznala inženjera J u r d a n u
koji me pregledao p o m o ć u viska i zaključio da kod m e n e ne
postoji ništa što bi zahtijevalo liječničku intervenciju, p r e m d a
su mi na pregledu u bolnici rekli da ću morati opet »pod nož«.
U n a t o č utješnoj tvrdnji Stanka J u r đ a n e da nema nikakve
opasnosti i da je to samo prolazna smetnja, ja mu nisam
povjerovala (nisam onda ni znala što je to radiestezija), nego
sam u zakazani dan otišla u bolnicu. Kad su me počeli
pripremati za operaciju i obavili još j e d a n detaljan pregled,
utvrdilo se da je anomalija, primijećena kod prvog pregleda, u
m e đ u v r e m e n u nestala.
postajem nervozna. Kasnije sam, d a k a k o , otkrila uzroke. I
jedan trg u gradu još uvijek izbjegavam, jer se na njemu
osjećam nesigurno i nelagodno. I tu mi je uzrok poznat. Isto
tako postoji tekstilna trgovina u kojoj sam posljednjih deset­
ljeća uvijek iznova pokušavala nešto kupiti, ali bih, kao što se
kaže, prije izašla nego što sam ušla, jer mi tu već n a k o n
nekoliko minuta postaje m u č n o . O n d a sam držala da je to zbog
kemikalija kojima je obrađivan tekstil, a danas z n a d e m pravi
uzrok.
Ta vraćanja u prošlost pomogla su mi da razriješim mnoge
nedoumice što sam ih nosila sa sobom iz proteklih v r e m e n a , a
pomogla su mi i da na takvim k o n k r e t n i m slučajevima provje­
rim svoje pretpostavke i sposobnosti.
Sve ovakve projekcije prošlosti, koje su se počele pojavlji­
vati otkad se bavim radiestezijom, ponukale su me da pođem
svojim tragovima i provjerim mjesta gdje sam se loše osjećala
ili doživljavala čudne stvari. T a k o sam došla do otkrića uzroka
svojim tegobama u rodnoj kući. Ne samo kuća, nego je cijeli
taj kraj bio izložen štetnom djelovanju brojnih podzemnih
tokova vode i elektrotehničkih uređaja. Nadalje, otkrila sam
zašto je moj otac ubrzo nakon rekonstrukcije ulice u kojoj je
živio, naglo počeo pobolijevati i dobio karcinom bronhija.
Uzrok su t o m e bili novi uređaji ugrađeni u rekonstruiranu
ulicu, osobito plinovod postavljen uz nadsvodeni potok, j e r je
to izazivalo jaka zračenja. To j e , n a p o k o n , potvrđeno i činjeni­
com da su godinu dana kasnije sve te instalacije morale biti
promijenjene, j e r su cijevi postale porozne i propuštale su plin,
što je dovelo i do opasnih eksplozija. Vratila sam se i mjestima
gdje sam se vrlo loše osjećala. Kod mnogih prijatelja se znalo
na kojim mjestima u stanu ne smijem sjeđjeti, jer o d m a h
26
27
Zdravstvene tegobe
N a k o n zdravstvenih tegoba koje sam imala negdje šezdese­
tih godina, nastupilo je razdoblje smirivanja, prestanka mojih
dotadašnjih patnji i n e k o sam vrijeme relativno mirno živjela.
M e đ u t i m , negdje o k o 1979. godine ponovno sam primije­
tila da se u m e n e počinje uvlačiti nekakav nemir. To sam
osobito osjetila vrativši se s o d m o r a . Legla sam na onaj isti
krevet u kojem sam poslije lošeg zdravstvenog razdoblja
doživjela preobražaj i mir. Sada se organizam opet počeo
protiv nečega buniti. Prešla sam na drugi ležaj i neko vrijeme
bilo mi je lakše, ali to više nije bio d u b o k , zdrav san.
U to doba svi smo već znali za J u r d a n u , koji je inače bio
uredski kolega i prijatelj moga supruga. Zamolili smo ga da
nam pregleda stan. P r o n a š a o je podzemni tok vode, ali na
mjestu gdje sam se tek p o v r e m e n o zadržavala. T o , dakle, nije
m o g a o biti uzrok mom nemiru i slabom snu. Televizor t a k o đ e r
nije bio »krivac« tegobama, jer je J u r d a n a prilikom pregleda
stana utvrdio da je zračenje televizora, s obzirom na njegovu
tadašnju polarizaciju, usmjereno prema prostoru gdje nitko ne
boravi.
Moje su tegobe postajale sve izrazitije. Očitovale su se u
nemiru, nesanici, iznenadnom buđenju bez ikakva povoda,
nelagodnom osjećaju u cijelom tijelu, znojenju i si. Te su se
tegobe pojavljivale isprekidano, pojavile bi se iznenada, zatim
bi se smirile ili sasvim nestale, a onda opet neočekivano
nahrupile još većom žestinom.
Kad bih u toku d a n a legla da se o d m o r i m , osjećala sam
neizdrživu hladnoću i nikako se nisam uspijevala ugrijati.
Stavljala sam pod sebe i na sebe po nekoliko pokrivača, ali sam
se u n a t o č svemu osjećala kao da ležim na santi leda.
D a n a s mi je jasno zašto su se u toku vremena moje tegobe
mijenjale, odnosno s v r e m e n o m sam postajala sve osjetljivija.
Moj se organizam borio protiv zračenja kojima sam bila
31
izložena i time je postajao sve osjetljiviji, tako da su moje
tegobe rasle.
D o k sam proživljavala ove teške dane i moga je supruga
zadesilo zlo, pretrpio je infarkt. Nismo to onda uopće povezivali
s uzrokom mojih tegoba, niti s mjestom stanovanja. Tek
kasnije, kad sam već bila d o b r o upoznala radiesteziju i u našem
nekadašnjem stanu otkrila izvore zračenja, počela sam opet
razmišljati o proteklom vremenu. Moj muž je u o n o m stanu
dobio infarkt. U bolnici se relativno brzo oporavio. Vrativši se
kući, često je dobivao teške napadaje, uzimao je nitroglicerin,
a nerijetko je završavao u bolnici. Z a č u d o , ondje bi mu se
stanje tako brzo popravilo i E K G i s i i m k e nisu pokazivale
nikakve anomalije, pa je mislio da bi sam mogao odšetati do
kuće. No nedugo n a k o n povratka u stan, ponovno bi zaredali
napadaji. T a k o je to potrajalo i s njim i sa m n o m sve dok nismo
promijenili mjesto boravka, odnosno dok nisam uspjela otkriti
pražnjenje i zaštitu.
Moje su tegobe bile na kraju tako jake da sam dobivala
učestale vrtoglavice i morala sam vrlo o p r e z n o i polako sjesti,
lijegati i ustajati. M e đ u t i m , kad bih otišla u drugi dio stana,
tegobe bi odmah nestale. Z n a č i , čim sam se maknula iz
ozračenog područja, organizam se smirio. N a r a v n o , onda još
nisam razmišljala na takav način.
K a k o je moj suprug odlazio na pregled kardiologu, odlučila
sam i ja poći. Imala sam sreću da sam naišla na liječnika,
jedinoga od svih što su me pregledavali, koji je shvatio da su
moje zdravstvene tegobe prouzrokovala elektromagnetska zra­
čenja. Ipak me je, za svaki slučaj, poslao na sve pretrage.
Nalazi su bili u r e d n i , jedino se utvrdilo da čujem i one visoke
t o n o v e , koje u pravilu ne bih više smjela čuti. Pregled cirkula­
cije u glavi p o k a z a o je da nije sve kako bi moralo biti, pa sam
dobila tablete za poboljšanje cirkulacije. Ali mojoj vrtoglavici
nisu uspjeli pronaći uzrok. Mislili su da će možda pojačana
cirkulacija otkloniti vrtoglavicu. N o , kad sam popila samo pola
tablete, manje nego što je bilo propisano, osjetila sam da su mi
žile u glavi tako nabrekle kao da će popucati. Nazvala sam
o d m a h liječnika i on mi je r e k a o da ne uzimam te tablete, j e r
mi nisu p o t r e b n e .
32
N a k o n svih tih pregleda i terapije moje stanje se uopće
nije promijenilo. Z a t o su m e , vrlo o p r e z n o da se ne uvrijedim,
poslali psihijatru, koji je ujedno bio i radiestezist. Bio je vrlo
ljubazan i zaista mi je posvetio p u n u pažnju, no pomoći ni
ovdje nije bilo. Vidjela sam da mi medicina ne može pomoći i
da spas m o r a m potražiti na drugoj strani.
Nitko mi nije vjerovao da ja osjećam zračenje i čak znam
uvijek točno odakle na o d r e đ e n o m e mjestu dolazi. A bila sam
n e m o ć n a da bilo što protiv toga p o d u z m e m . Kad bih legla na
mjesto koje se nalazilo u zoni zračenja, spavala bih n e k o
vrijeme, a onda bih se naglo probudila i do j u t r a provela u
nekakvom polusnu, čak bi se moglo reći da sam ležala b u d n a
zatvorenih očiju, jer to više nije bio nikakav san. T a k o je to
znalo trajati danima i danima. N a r a v n o , bila sam izmučena do
krajnosti. Nasuprot t o m e , znalo" se dogoditi da neko vrijeme
nisam mogla ustati, nisam se mogla probuditi i spavala bih često
do podneva. To se događalo i mojoj kćeri. Spavajući na
zračenju, njezin inače niski tlak je pao još niže, pa je bila kao
ošamućena i jedva se budila.
Prva p o m o ć koju sam sebi pokušala pružiti bilo je vađenje
svih osigurača u stanu prije odlaska na počinak. Time sam samo
donekle smanjila svoje tegobe, jer sam isključila tek strujne
krugove u svome stanu, dok su iz ostalih stanova i dalje
dopirala do m e n e zračenja njihovih strujnih krugova, gdje
osigurači nisu bili isključeni. Za vrijeme onih naših neslavnih
redukcija struje, kad sam očekivala znatno zdravstveno pobolj­
šanje, jer su o n d a svi strujni krugovi bili isključeni, ja sam
osjećala još veća zračenja, i to od uređaja kojima su stanari
sami proizvodili struju.
Nadalje, primijetila sam da na m e n e štetno djeluje i
telefoniranje u m o m e stanu. Kasnije sam otkrila koji je t o m e
bio uzrok. Telefon j e , naime, bio loše uzemljen, dobio je
uzemljenje zajedno s hladnjacima. N a k n a d n o sam utvrdila da
je i cijela kuća bila nepropisno uzemljena. Z b o g toga je
dolazilo do pojave indukcijske struje, koja me jednostavno
izludjela. Kad sam o t o m e razgovarala sa stručnjacima, najprije
su me bijelo gledali, a kad sam zahtijevala da nešto p o d u z m u ,
samo bi se okrenuli i otišli.
33
Najbolja potvrda o štetnim zračenjima u m o m e stanu bila
su moja izbivanja iz Z a g r e b a . Kad bih n e k a m o otputovala,
tegobe bi prestale, a čim bih se vratila u stan, sve se opet
vraćalo kao i prije odlaska. Nelagodnost, nemir, znojenje,
zimica, nesanica, pretjerano spavanje i si. Primijetila sam,
m e đ u t i m , da me smiruje i da mi ublažava tegobe - ledeni
napitak. U hladnjaku sam uvijek imala vodu ili kiselo mlijeko.
Kad bih to n e p o s r e d n o prije spavanja popila, bilo mi je n e k a k o
lakše. Kasnije,, kad sam se već uveliko bavila radiestezijom,
proučila sam i fenomen hladne vode, a to u kasnijim poglav­
ljima i opisujem.
U toku cijele te kalvarije, neshvaćena i prepuštena sama
sebi, počela sam tražiti izlaz iz toga bezizlaznog labirinta.
Pomoću prstena ovješenog o konac hodala sam po stanu i
tražila izvore zračenja. Kad bih otkrila kakvo zračenja koje je
dopiralo izvana, lijepila sam na ta mjesta po zidovima kovane
novčiće ili metalne zatvarače od boca. A po podu sam izvore
zračenja pokrivala bakrenim zdjelicama i tanjurićima. Takvih
izvora zračenja bilo je u stanu m n o g o , pa je ubrzo sve bilo
»okićeno« bakrenim p o s u d a m a , novčićima i zatvaračima od
piva i mineralne vode. Za zaštitu od zračenja tehničkih dostig­
nuća širokog pojasa, ljepljivim sam papirom učvršćivala po
zidovima pletače igle. Osobito sam pazila da sve utičnice u
stanu budu prekrivene novčićima ili zatvaračima. Bilo je strašno
i pogledati. Drugima se to moralo činiti kao da su došli u
ludnicu, ali meni su ti metalni p r e d m e t i pomagali i ništa mi
drugo nije bilo važno. U dnevnoj sobi sam čak stavila u o k o l o
po zidovima aluminijske šipke, pa sam živjela u neke vrste
Faradayevu kavezu.
U takvim okolnostima nije, n a r a v n o , moglo biti ni govora
0 nekakvu društvenom životu. Izgubili smo prijatelje, prestali
smo slaviti i m e n d a n e , r o đ e n d a n e , praznike. Živjeli smo kao u
faraonskoj grobnici. Sve je bilo p o d r e đ e n o meni, jer drugog
izbora nije bilo. Radilo se o mojem životu ili smrti, o grčevitoj
1 nezamislivo upornoj borbi, i tu više nije bilo mjesta ni za
kakve obzire, ustupke, ma o k o m e da se radilo. Nije mi uopće
bilo stalo što će tko misliti o meni. I baš to sažaljenje koje sam
čitala u očima drugih, o n o njihovo snebivanje i zgražanje zbog
34
mojih p o s t u p a k a , sve mi je to dalo snagu da se borim, da svima
dokažem kako nisam luda. I ta moja grčevita borba, ta moja
nadnaravna snaga koja se stvarala u meni, sve me to odvelo na
pravi put i mislim da bez toga ne bih nikada došla do
spasonosnih otkrića.
Ja p o t p u n o razumijem ljude koji su nas okruživali i koji su
k nama zalazili. Vjerojatno bih i ja reagirala na isti način da
sam kod nekoga vidjela o n o što su oni vidjeli kod m e n e . Jer
me je, na primjer, smetalo i o n o što su naši posjetioci donosili
na svojim cipelama. Z b o g toga sam kemijskim sredstvom
natopila otirač pred vratima i oni koji su dolazili k nama morali
su otirati obuću sve dotle dok ne bih osjetila da me o n o što su
imali na cipelama više ne smeta. Stavljala sam se u njihov
položaj i bila sam svjesna da bih reagirala isto kao oni da sam
morala činiti to što su oni činili. Prestali su dolaziti k n a m a , kao
što bih i ja učinila na njihovu mjestu. Možda je ta osama bila
za mene pozitivna, ne možda, nego sigurno, jer me i prisutnost
mnogih ljudi koji su k nama zalazili strašno smetala, bila sam,
zapravo, sretna da više ne dolaze.
Moja se osjetljivost gotovo iz d a n a u dan sve više pojačava­
la, a istovremeno se povećavala i količina štetnog zračenja
uslijed prave navale tehničkih dostignuća kojima smo počeli
pretrpavati naše stanove. Gomilali su se kućanski aparati,
strojevi kućne radinosti, televizori, razglasi, krovovi su bili
načičkani a n t e n a m a , pojavile su se amaterske radio-stanice,
radio-telefoni, zvučne linije, videorekorderi, kozmetički aparati
i stotine novih izvora štetnih zračenja, dakle aparata koji nekad
nisu postojali. Za moju osjetljivost je to bilo katastrofalno. Ja
više nisam imala kutka gdje bih mogla na miru sjedjeti, raditi,
ležati. Bila je to prava najezda na moj već izmučeni organizam.
Pomagala sam sebi kako sam znala i unijela. Budući da su
se sa zračenjima uslijed novih tehničkih dostignuća mijenjale i
moje reakcije, morala sam iznalaziti nove načine da te štetne
utjecaje n e k a k o smanjim. T a k o mi se najednom počela u
ustima pojavljivati slatka slina kad bih se našla u području
štetnoga zračenja. Alkoholom i razrijeđenim d e t e r d ž e n t o m
prala sam sve stvari s kojima sam dolazila u dodir: knjige,
odjeću, cipele, novac, s p i s e . . . Možete zamisliti kako je to
35
izgledalo. Ali ja nisam odustajala od toga neugodnog zahtjeva,
sve dok nisam osjetila da njihova obuća više ne zrači. Sjetila
sam se tih neugodnih d a n a prilikom černobilske katastrofe.
Radio je p o v r e m e n o objavljivao p r e p o r u k u da se prije ulaska
u stan d o b r o dezinficira obuća i odjeća k a k o se ne bi u kuću
unosile radioaktivne čestice koje su lebdjele u zraku i padale
na zemlju. Bila sam ponosna da sam davno prije Černobila i
sama otkrila takav način zaštite.
36
Vlastiti put do
spasenja
N a k o n svega što sam u te posljednje četiri godine pretrpje­
la, tražeći na sve strane lijeka svojim nesnosnim tegobama,
iskrsnula je nova spasonosna n a d a
radiestezijska sekeija
»Stanko Jurdana« Elektrotehničkog društva u Z a g r e b u .
Bila sam uvjerena da ću medu brojnim uglednim stručnja­
cima naići na ljude koji će me shvatiti i pomoći mi da se smanji
moja osjetljivost na štetne vanjske utjecaje. Nadala sam se da
će sve moje smetnje n a p o k o n postati prošlost. Pogotovu što
sam na predavanjima koja sam tu posjećivala, u svim primje­
rima uvijek prepoznavala svoje stanje.
Nažalost, ni ovdje me nitko nije shvatio. Mislili su da
pretjerujem, izmišljam, da je sve to što im govorim plod moje
bolesne mašte, da fantaziram, da sebi samo umišljam. Borila
sam se da im dokažem k a k o je sve što govorim istina.
Odmahivali su r u k o m , slijegali r a m e n i m a , okretali mi leda,
prekidali m e , došaptavali se i sažalno me pogledavali. Osjećala
sam se tako bijedno, tako n e m o ć n o .
M e đ u t i m , to neočekivano razočaranje, taj poraz me nije
slomio. Naprotiv, donio mi je nekakvu čudesnu snagu, nov
poticaj za borbu. Neki unutrašnji glas govorio mi j e : nemoj
posustati, bori se, bori se za svoj život, jer ćeš time pomoći ne
samo sebi nego i drugima. A k o uspiješ, spasit ćeš i o n e koji
stradavaju i pate poput tebe. Bori se, Iva, bori se na život i
smrt!
Uplašila sam se tih velikih riječi što su počele navirati u
mene i opsjedati moje misli.
Sve se to zbivalo u doba kada sam već bila napustila stan
u kojem više nisam mogla živjeti i preselila se svojoj kćeri.
Sada su tek nastupile prave m u k e . U svom stanu, sama,
mogla sam raditi što sam htjela, pomagati sebi kako sam znala
i unijela. U novoj sredini to nije više bilo moguće činiti sasvim
o t v o r e n o . P r e m d a se radilo o mojim najbližima, znala sam što
39
u potaji, sa strepnjom, misle o meni. Razumjela sam ih j e r bih
vjerojatno i ja tako mislila da se radilo o nekom d r u g o m , a ne
o meni.
Kriomice, dok nikoga nije bilo kod kuće, istraživala sam
štetna zračenja, provjeravala odakle dolaze i k a k o djeluju na
mene. Moja osjetljivost rasla je iz d a n a u dan. D o š l o je t a k o
daleko da bih dobila lupanje srca ako je jedaći pribor bio
položen na papirnati ubrus, a čim bi tko uključio radio (osobito
U K V ) ili televizor, morala sam otvoriti prozor, jer prostorija
kao da je postajala premalena i ja bih se gušila. Noći su bile
prava m o r a . U tišini pucketala mi je u ušima televizijska
a n t e n a , kao da se razbijaju kristalne čaše. Televizor sam svaku
večer iskapčala, ali do a n t e n e nisam mogla doći j e r se utičnica
zajedničkoga kućnog priključka nalazila iza teškog regala.
Počeli su me smetati neki ljudi o k o m e n e , uznemirivale su
me stvari od metala i plastike. Ispitivala sam svu odjeću prije
nego što bih je navukla na sebe. Stavljala sam dio po dio odjeće
na dlan j e d n e r u k e , a drugom sam p o m o ć u viska i uz o d r e đ e n o
pitanje provjeravala što mogu obući i u kojoj kombinaciji.
Morala sam kombinirati na sve moguće načine dok bih se
uspjela odjenuti. Najveći su mi problem predstavljale č a r a p e .
A k o nisu bile usklađene s ostalom odjećom, haljina, suknja i
kaput lijepili bi mi se za noge. Te su me provjere dovele do
spoznaje da mogu nositi sintetičku odjeću od polyestera ili
poliamida, ali nikako od acrylata. T a k o sam uz mnogo muke
uspjela riješiti problem odijevanja.
Preporučila bih svima koji imaju radiestezijske sposobno­
sti, a n e k e im vrste odjeće stvaraju smetnje, neka p o m n o
ispitaju što i u kojoj kombinaciji smiju nositi. Najzdravija je
odjeća i rublje od prirodnih materijala, kao što su p a m u k ,
k o n a c i čista svila. Vuna je već materijal koji m o ž e pojedinim
osobama uzrokovati smetnje.
Utvrdila sam t a k o đ e r da me smetaju i pojedine vrste
sapuna, š a m p o n a i d e t e r d ž e n a t a . Sve sam to u p o r n o ispitivala,
dok nisam dobila prave odgovore. Ponavljam: ispitivanje sam
obavljala na taj način da sam u j e d n o j ruci držala sapun (i si.),
a u drugoj visak, te pitala da li mi odgovara to sredstvo za
pranje.
40
T i m svakodnevnim ispitivanjima uspjela sam otkloniti sve
ono sa čime sam bila u n e p o s r e d n o m dodiru, i mogu reći da
sam uspjela sebi neizmjerno m n o g o pomoći. N o , još uvijek su
bila prisutna meni tada nedohvatljiva štetna zračenja koja su
me iz dana u dan sve više mučila. Našla sam se na rubu živčanog
sloma, j e r sam već sama sebi postala nepodnošljiva, da i ne
govorim o onima koji su sa m n o m morali živjeti i sve to
podnositi. Bila sam nervozna, razdražljiva, netrpeljiva, s izobli­
čenim izrazom lica i očiju. Sve moje reakcije bile su neočekiva­
n e , nepredvidive i nekontrolirane. Uglavnom nisam uopće bila
svjesna svojih postupaka i burnih reagiranja na sasvim bezna­
čajne poticaje. P r e m d a kronično neispavana, prepuštena sama
sebi i svojim t e g o b a m a , nikada nisam pomišljala da učinim sebi
nešto nažao. Još mi uvijek nije jasno kako sam sve to izdržala
i k a k o sam uspjela izbjeći luđačku košulju koja je p o p u t
Damoklova mača visjela nad mojom glavom.
Ne znam što je uvjetovalo da se mračni veo s moga lica
malo digne - možda moja upornost, nastojanje da se oslobodim
nesnosnoga t e r e t a , žarka želja da se iščupam iz kandža propasti
koje su me vukle u p o n o r n e p o v r a t a . N o , bez obzira na sve, taj
prvi zvjezdani trenutak u m o m e tegobnom životu došao je t a k o
n e n a d a n o da sam tek nakon nekog vremena postala svjesna
onoga što se zbilo.
Sjedjela sam j e d n e večeri na balkonu i, naravno, razmi­
šljala o svojoj nimalo ružičastoj budućnosti. Nervozno sam
vrtjela briljantni prsten. Nisam u prvi mah primijetila, no
učinilo mi se kao da na prstenu nešto nedostaje. Opipala sam
ga najprije, zatim skinula s prsta i d o b r o pogledala. Mjesto na
kojem je još dan prije bio usađen briljantni k a m e n , sada je
zijevalo p r a z n o . Bilo mi je č u d n o da je k a m e n m o g a o ispasti,
kad su capice koje su ga držale još uvijek bile stegnute. O t v o r
između capica bio je nekoliko dobrih milimetara uži nego
ležište k a m e n a . Teoretski, k a m e n nikako nije m o g a o ispasti iz
ležišta, a stvarnost je kazivala da k a m e n a - n e m a . Budući da
se radilo o povećem briljantu i o dragoj uspomeni, pretražila
sam balkon, sve prostorije u stanu, zavlačila sam se gdje god je
bilo moguće, no k a m e n k a o da je u zemlju p r o p a o .
41
Već sam se bila pomirila s gubitkom briljanta, kad sam
koji dan kasnije otkrila n e š t o , što je bilo vrednije od svih
dragulja ovoga svijeta. O t k a k o sam, naime, izgubila k a m e n ,
primijetila sam da me n e k a zračenja sada manje smetaju. Na
primjer, nisam više bila tako osjetljiva na U K V i televizor. Da
bih provjerila k a k o se ne radi o nekakvoj autosugestiji, stavila
sam na isti prst drugi briljantni prsten. T e g o b e su se ubrzo
počele javljati nekadašnjom jačinom. Skinula sam prsten - i
o d m a h sam se osjećala bolje. Počela sam o t o m e razmišljati, ali
nisam mogla doći ni do kakvog zaključka. M e đ u t i m , gubitak
k a m e n a naveo me da pažljivo pratim svaku promjenu u
organizmu i da p r o n a đ e m što bi još moglo ovako bitno smanjiti
moju osjetljivost.
Kao da je gubitak briljanta otvorio nove vidike. Sljedeće,
još značajnije, rekla bih čak p r e s u d n o otkriće dogodilo se
jednog vrućeg ljetnog dana 1983. Došla sam kući sva izmučena
od topline i umora. U glavi mi je sve bubnjalo od napetosti,
imala sam osjećaj da će mi svakog časa eksplodirati. Stavila
sam ruke pod vodu da se najprije malo rashladim, a zatim da
se napijem, jer sam umirala od žeđi. Pogledala sam se u zrcalo
iznad umivaonika i užasnuta ugledala n a p a ć e n o , blijedo, izbraz d a n o , izmučeno lice s d u b o k i m bolesnim podočnjacima. D e ­
snom sam rukom gladila n a b o r e i na licu, kao da ću mu time
vratiti jedrost i svježinu. Za to vrijeme lijeva mi je ruka i dalje
bila izložena rashladujućem mlazu vode. N a j e d n o m sam osjetila
k a k o mi se tijelom širi osjećaj nekakve ugode, napetost u glavi
polako je nestajala, a lice je počelo prekrivati lagano rumenilo.
Nisam u tom trenutku uopće razmišljala o uzrocima takve
iznenadne p r o m j e n e , jer mi je sama činjenica o zdravstvenom
poboljšanju bila dovoljna. Cijeli taj dan prošao je bez ikakve
napetosti i većih tegoba, što su i moji kod kuće o d m a h
primijetili.
se bolje osjećam! - 1 zaista, osjećala sam se bolje. Uzela sam
zatim visak, stavila lijevu ruku pod vodu, no visak je stajao.
Bila sam uvjerena da to n e m a nikakve veze s reakcijom viska.
Navečer prije spavanja p o n o v n o sam stavila ruku pod vodu i
uzela visak. Pri t o m e sam pomislila: hoće li mi voda pomoći da
mi b u d e bolje? Visak se na moje veliko iznenađenje počeo
vrtoglavo kretati, neprestano mijenjajući smjer. Čas se vrtio
ulijevo, čas udesno, a onda je stao kao u k o p a n . Zabavljena tim
hirovitim okretanjem viska, nisam odmah ni primijetila da se
osjećam mnogo bolje, da sam smirenija. T a k o sam to radila
svaki dan i zaista sam se osjećala bolje. Kasnije sam taj način
otklanjanja napetosti i smirivanja pomoću vode nazvala pražnjenje. To otkriće vratilo mi je samopouzdanje i potaknulo
me na daljnja istraživanja. Pražnjenje pomoću vode predstav­
ljalo je prekretnicu u m o m životu i radiestezijskom radu.
Bavljenje radiestezijom pokrivalo mi je pretežni dio dana.
Uglavnom sam šutjela ramišljajući o o n o m e što sam otkrila,
nastojeći proniknuti u taj nepoznati svijet za koji sam vjerovala
da krije ključ moga spasa. Z a b r i n u t o kimanje glavom i brižni
pogledi mojih ukućana od kojih su sve češće dolazili k o m e n t a r i :
»Opet je počelo!«, to jest opet počinjem ludovati, stvaralo je
u meni neizmjernu napetost i ogorčenje. Osjećala sam da u
meni kipti neka čudna snaga koja me vodi naprijed, koja me
nadahnjuje i stvara u meni neotklonivu želju da svima oko sebe
d o k a ž e m kako nisam neuračunljiva, luda, nego da sam ne­
m o ć n o stvorenje koje traži p o m o ć , koje žudi da se oslobodi
teške m o r e i da opet j e d n o m počne živjeti normalnim životom.
Veselje je, m e đ u t i m , bilo vrlo k r a t k o , jer se sljedećega
dana sve vratilo na staro, napetost u glavi rasla je nevjerojatno
brzo. Tek tada sam počela razmišljati o p r e t h o d n o m d a n u ,
raščlanjujući tok zbivanja poslije povratka iz grada. Sjetila sam
se da m i j e bilo bolje od trenutka kada sam prala r u k e . O d m a h
sam stavila ruku pod vođu i pomislila: neka mi to p o m o g n e da
Često se osvrćem na o n o kroza što sam prošla u toku teških
godina traganja za spasom. I uvijek nakon tih razmišljanja
ostajem u nedoumici. Sve spoznaje, sva otkrića do kojih sam
dolazila bila su zapravo vrlo jednostavna, gotovo bih mogla reći
- usputna. Kao da me n e t k o ili nešto usmjeravalo što trebam
činiti, kako misliti, kojim p u t e m krenuti. Sve je teklo bez
ikakvog suvišnog filozofiranja, najjednostavnijim i najkraćim
p u t e m . Kad god bih nešto uspješno obavila, rekla bih u sebi:
Iva, učinila si to najprirodnije i najjednostavnije! - Sve je
n e k a k o bilo povezano s prirodnim zakonima i logično na
najjednostavniji mogući način. N o , m o r a m n a p o m e n u t i i to da
42
43
je sve što sam radila bilo p o d r e đ e n o jednoj jedinoj želji:
m o r a m se spasiti!
Još mi se j e d n a misao neodoljivo n a m e t a l a : m o r a m tražiti
zaštitu od štetnih zračenja, ali takvu koja neče ugrožavati
druge. Uvijek su mi bile na pameti riječi Stanka J u r d a n e , koje
mi je nekoliko puta ponovio prilikom našeg posljednjeg susreta,
nedugo prije njegove smrti: »Nikada se nemojte štititi tako da
drugima činite zlo!«
Napetost koja me svakodnevno pritiskala bila je teža jer
se nikome nisam povjeravala, nitko nije znao kroz kakav p a k a o
prolazim. Bilo je to još j e d n o d o d a t n o opterećenje za m e n e .
Ali nisam se osvrtala ni na koga i ni na što. Išla sam svojim
p u t e m koji mi je odredila n e k a n e p o z n a t a sila i ja sam taj
unutarnji nagon slijepo slijedila, ne obazirući se na to što će tko
o meni misliti.
U to vrijeme majka mi je bila teško bolesna. Naizmjence
smo se brinuli o njoj, njegovali je, redili, kuhali. Stojeći za
štednjakom u majčinoj kuhinji jedva sam se držala na nogama,
jer su izvana dopirala zračenja koja su me uništavala. T a d a mi
je moj unutarnji »savjetnik« došapnuo da na policu ispod
prozora nanižem sve metalne noževe. Učinila sam t a k o . 1
zaista, zračenje se bitno smanjilo. Kad su moji vidjeli noževe
p o d prozorom, p o r e d a n e uzduž j e d a n za drugim, nisu ništa
rekli, ali sam im na licima čitala što u tom trenutku misle o
meni. Možda bih i ja o njima tako razmišljala da je njih snašlo
ovo zlo, a ne m e n e . Progutala sam još j e d n u gorku pilulu.
podložak trebala n e k a m o staviti. Visak je i opet odgovorio
pozitivnom vrtnjom. Zatražila sam t a d a : neka mi visak odredi
mjesto gdje bih trebala staviti podložak. Slijedila sam smjer
kretanja viska i najednom je visak počeo kružiti. Na mjesto
iznad kojega se visak vrtio stavila sam podložak. Visak se
zaustavio. Zapitala s a m : ima li u ovom prostoru štetnih zrače­
nja? Visak je mirovao.
U z b u đ e n a , ne vjerujući sama sebi, ostavila sam sve i pošla
u provjeru zaštite izvan stana. Nigdje ništa. Otišla sam kat niže.
Ni o n d j e . Zatim sam krenula dizalom od kata do kata. U
cijelom neboderu nije bilo štetnih zračenja.
Vratila sam se u stan. Srce mi je lupalo kao da će iskočiti
iz grudi, toliko sam bila u z b u đ e n a . Pomislila sam da sve to
skupa nije varka, možda sam izgubila moć rada s viskom, svašta
mi se m o t a l o u glavi. J e d i n a je moguća provjera bila: ukloniti
podložak. Čuvši kako majka dolazi iz svoje sobe, zgrabila sam
slamnati podložak s poda i stavila ga na stol. U džepu sam imala
visak, ali se nisam usudila uzeti ga u ruku.
Za ručkom sam bila p o t p u n o odsutna. Nisam nikoga
primjećivala za stolom. Jela sam, ali nisam uopće znala što
j e d e m . Nisam se usudila nikoga pogledati, plašila sam se,
primijetit će da nešto krijem, a nisam im se mogla povjeriti. Da
sam im tada rekla za slamnati podložak, zacijelo bi me
otpremili u bolnicu.
Kao obično, kad mi je bivalo najteže, uvijek se znalo nešto
dogoditi, što bi još za poneki centimetar podiglo mračni veo s
m e n e . Pripremajući, naime, stol za ručak, dohvatila sam
slamnati podložak koji smo uvijek stavljali na stol. Kad sam ga
htjela položiti na sredinu stola, nisam ga mogla ispustiti iz ruke,
kao da me nešto priječilo u t o m e . Instinktivno sam pogledala
što se to zbiva s podloškom i m o j o m rukom. U t o m sam
t r e n u t k u pomislila da to nije opet onaj moj unutarnji glas koji
mi p o m a ž e . Glavom su mi pojurile najrazličitije misli, a onda
sam shvatila da bi mi m o ž d a taj podložak m o g a o pomoći. Uzela
sam visak i postavila pitanje. Kretanje viska odgovorilo je . »da«. O d m a h mi je sinulo da zapitam da li bih taj slamnati
Jedva sam dočekala završetak ručka i otišla u kćerkin stan
u istoj zgradi, gdje sam privremeno boravila. Taj dan mi se
tako oduljio, nikad mu kraja. Kao za inat i televizijski je
program te večeri dugo trajao, ili se to meni u onoj napetosti
samo učinilo.
N a p o k o n , svi su otišli na počinak. Pričekala sam n e k o
vrijeme i o n d a se iskrala iz sobe. Uzela sam visak koji me opet
doveo do mjesta gdje sam u kćerkinu stanu trebala staviti
podložak. Našla sam u kuhinji slamnati podložak nalik majči­
nome i stavila ga na mjesto koje mi je označio visak. U glavi
mi je šumjelo od uzbuđenja, dršćući sam legla u krevet, ali
nisam mogla zaspati. T e k su mi se pred j u t r o oči sklopile od
umora. Unatoč gotovo probdjevenoj noći, probudila sam se
o d m o r e n a , osjećala sam se čilo, sasvim drugačije nego prija-
44
45
šnjih dana. Ustala sam prije svih i sklonila podložak. U toku
dana koristila sam se svakim pogodnim t r e n u t k o m za provjeru
te zaštite.
Prošlo je tako nekoliko mjeseci, a ja se još uvijek nisam
usudila nikome otkriti svoju tajnu. Svaku noć sam kriomice
stavljala podložak i ujutro ga sklanjala. Moji su primijetili da
se sa mnom nešto čudno zbiva, nestalo je moje razdražljivosti
i netrpeljivosti, bila sam smirenija, razgovorljivija, prilagodlji­
vi i a i, što je najvažnije, nisam više stavljala nikakve blokade od
jedaćeg pribora, metalnih zatvarača, pletaćih igala, novčića i si.
Svi su se samo pogledavali, ali nitko nije ništa komentirao ni
zapitkivao.
ovdje j o š j e d n o m naglasiti da nitko prije mene niti jc primjenji­
vao niti znao za pražnjenje i zaštitu. Pražnjenje i zaštita koristi
svima koji stradavaju i p a t e , kao što sam ja godinama trpjela
neopisive m u k e , no najmanje što u svemu t o m e želim jest da
se moje ime ne prešućuje i da svi znaju tko im je omogućio da
se oslobode tegoba. Ponosim se da je to moje djelo. A sama
činjenica da to moje dostignuće drugi sve više svojataju,
potvrđuje da je to što sam otkrila zaista vrijedno.
J e d n e nedjelje, kad smo se svi okupili o k o stola za
r u č k o m , rekla sam im da sam otkrila zaštitu. Bili su u prvi mah
zatečeni, a onda su me od veselja stali grliti i ljubiti. N o , kad
sam im pokazala da to činim pomoću slamnatoga podloška, na
njihovim se licima pojavila nevjerica a radost se pretvorila u
sumnjičavo pogledavanje. M e đ u t i m , kako jc podložak nakon
moga »priznanja« trajno ostao na svome mjestu, a moje je
raspoloženje iz dana u dan pokazivalo da nestaju nekadašnje
neizdržive zdravstvene smetnje, veselje se vratilo u kuću.
D a p a č e , sada su i moji u stanu počeli zapažati da su nestale
smetnje koje su i kod njih bile često prisutne, nije više bilo
glavobolja, umora, nesanice. Sada su tek počeli to dovoditi u
vezu sa štetnim zračenjima i zaštitom.
Bila sam neopisivo sretna i ponosna što sam n a p o k o n
uspjela dokazati da su sve moje tegobe bile stvarne, a ne
izmišljotine i prenemaganje.
Z a t o otkriće pražnjenja i zaštite od štetnih zračenja,
godine 1983, smatram svojim najranijim, najznačajnijim i
najdražim dostignućem. O t o m e sam prvi put govorila na
predavanjima (1984) i to je izazvalo živo zanimanje, povlađiva­
nja, ali i sumnje, podsmijehe, nevjerieu, odbijanje. Premda svi
d o b r o znaju da su o pražnjenju i zaštiti od štetnih zračenja prvi
put uopće čuli od m e n e , mnogi se od njih nisu nimalo
ustručavali da u svojem radiestezijskom poslovanju doslovce
opisuju moje pražnjenje kao svoje dostignuće, ne spomenuvši
nigdje da to nije njihov pronalazak, nego moj. Z a t o želim
47
Zapažanja
o radiesteziji
U doba kad još nisam ništa znala o radiesteziji, primijetila
sam na zdravstvenim pregledima da rentgenska zračenja djeluju
na mene vrlo negativno. Bilo je i drugih pojava nelagodnosti i
uznemirenosti, no ja ih onda još nisam znala objasniti. Sada mi
je sve p o t p u n o jasno.
Prije tridesetak godina imala sam teške zdravstvene smet­
nje i liječnik je preporučio da se podvrgnem kirurškoj interven­
ciji. Smetnje su bile takve da nisam mogla birati i pristala sam
na operaciju.
Ležala sam u sobi s j e d n o m profesoricom, koja se t a k o đ e r
pripremala za operaciju. Cijele smo dane samo pripovijedale i
smij ale se, kao da smo negdje na u g o d n o m o d m o r u , a ne u
bolnici. Na operaciju smo obadvije išle isti dan i u isto vrijeme.
Hrabrile smo j e d n a drugu.
Na stolu sam bila p o t p u n o smirena. No kad sam dobila
intravenoznu narkozu, o n a k o ošamućena počela sam se trgati,
pomicala sam se cijelim tijelom, pokušavajući izvući ruke i
noge koje su mi bile pričvršćene za stol. Nastala je velika strka,
prisutni liječnici i sestre držali su me za r u k e , dozivali drugo
osoblje u p o m o ć . Na trenutke sam gubila svijest. Sjećam se da
su se liječnici morali iznova pripremiti za operaciju. T a d a su mi
stavili masku za anesteziju i o d m a h sam pala u duboki san.
Probudila sam se s visokom t e m p e r a t u r o m koja se danima
nije snižavala. Profesorica je ležala kraj m e n e u »šok sobi«.
Nasmiješila mi se, ali ja joj nisam mogla na isti način uzvratili,
jer sam se osjećala strašno, kao da sav život nezadrživo izlazi
iz m e n e . Iz sata u sat bilo mi je sve lošije. Kad su mi dali
penicilin, reakcija bijaše takva da sam nekoliko dana bila u
kritičnom stanju. Nisam nikoga podnosila kraj sebe. Moji su
me posjećivali, a ja sam samo željela da što prije odu i da više
ne dolaze. U njihovim sažalnim pogledima vidjela sam da mi
život visi o koncu. Rekla sam im otvoreno neka više ne dolaze.
Znala sam da to moram sama svladati ili podleći.
51
J e d n e noći nastupila je kriza. Znojenje, groznica, gublje­
nje svijesti, sve se to smjenjivalo u toku nekoliko sati. Svi su
se u bolnici ustrčali. Mislili su da je sa m n o m gotovo. Pala sam
zatim, izmučena, u dubok san.
Probudivši se ujutro, osjetila sam kao da mi se život vraća.
Kad je u sobu ušao profesor, zabrinuta lica, sa svojom liječnič­
k o m ekipom, uspjela sam se nasmiješiti. Svima su se o d m a h
ozarila lica od radosti. O p o r a v a k je dugo trajao, ali sam ostala
živa.
Razmišljajući kasnije o svemu što se zbilo u bolnici,
zaključila sam da intravenozna narkoza nije odgovarala mom
osjetljivom organizmu, a isto tako ni penicilin. Z a t o su istog
t r e n u t k a n a k o n ubrizgavanja tih p r e p a r a t a , nastale o n e strašne
reakcije, j e r se organizam p o b u n i o , na principu sasvim prirod­
nog o t p o r a , protiv nečega što mu nije odgovaralo.
Slično sam doživjela prigodom intervencije na zubima.
Prije toga su mi stomatolozi uvijek govorili da imam dobru
vrstu zubne građe i da će me zubi dugo služiti. N a j e d n o m se
sve p r e o k r e n u l o . Dobila bih iznenada takve bolove da su ti
učestali napadaji uvijek završavali hitnim vađenjem zuba.
Utvrdilo se da imam paradentozu koja naglo n a p r e d u j e . Bilo
mi je već dosta tih patnji, j e r sam zube uvijek vadila naživo,
bez injekcije, pa sam odlučila temeljito urediti zube. Savjetovali
su mi da povadim sve što treba i stavim protezu.
Liječnica kojoj sam bila dodijeljena, nije htjela raditi bez
injekcije. Nisam imala drugog izbora i morala sam pristati. Kad
sam dobila prvu injekciju, osjetila sam k a k o mi je z u b n o meso
u istom trenu o b a m r l o , p r e m d a je liječnica rekla da pričekam
izvan ordinacije desetak minuta dok injekcija b u d e p o t p u n o
djelotvorna. Bilo mi je č u d n o , j e r u trenu kad mi je tekućina
ubrizgana, cijela je strana čeljusti odrvenjela. S a m o što sam
izašla iz ordinacije, injekcija je prestala djelovati i ja sam
p o t p u n o n o r m a l n o osjećala cijelu čeljust. Vratila sam se u
ordinaciju i saopćila to liječnici. Gledala me u čudu, zatim
lupkala po mojim zubima, a kad sam rekla da sve osjećam,
odgovorila je da injekcija još nije počela djelovati i n e k a samo
pričekam. Sjedjela sam u čekaonici. Osjećala sam k a k o mi
vrućina navire u glavu, obrazi su mi bili p u r p u r n o crveni.
52
Nakon dvadesetak minuta p o n o v n o sam pozvana u ordinaciju.
O d m a h s vrata upozorila sam liječnicu da injekcija ne djeluje,
posjela me na stolac i kliještima zahvatila jedan od donjih
prednjih zubi koji su se tako klimali da bih, kako sam mislila,
mogla sve prstima povaditi. N o , kad je liječnica povukla z u b ,
bio je još tako čvrsto usađen da ga je jedva iščupala. Ja sam za
to vrijeme urlala od bolova. Vidjevši da sa m n o m nešto nije u
redu, liječnica je odustala od daljnje intervencije i naručila me
da d o đ e m kad se b u d e m d o b r o osjećala.
K a k o sam se tada već pomalo služila viskom, ali sam tek
vrlo malo znala o radiesteziji, zamolila sam liječnicu prigodom
sljedećeg dolaska da mi pokaže koje sve anestetike ima.
Viskom sam izabrala onaj koji je meni odgovarao i zamolila
liječnicu da počne raditi čim joj d a d e m znak da je injekcija
počela djelovati. Samo što je odložila iglu, već sam osjetila da
mi meso drveni, dala sam znak - i zub je bio bezbolno izvađen.
D a n a s to objašnjavam na svoj način. P a r a d e n t o z a je
počela naglo napredovati u doba kad sam bila izložena jakim
štetnim zračenjima i već sam osjećala znatne zdravstvene
tegobe.
Savjetujem svima, pacijentima i liječnicima, ako tko od
njih ima radiestezijske sposobnosti, neka s punim razumijeva­
njem, bez ikakvih predrasuda, izaberu od alternativnih prepa­
rata onaj koji će najviše odgovarati pojedinom pacijentu.
Liječenje će biti, na obostrano zadovoljstvo, mnogo djelotvor­
nije.
53
Od medija
do predavača
Pribor kojim se
služim i njegova upotreba
O priboru koji se upotrebljava u radiesteziji mnogo je već
napisano. Z a t o ću prvenstveno opisati pribor kojim se ja služim
i način na koji ga upotrebljavam.
Moj pribor jest: visak, kutomjer od 360°, grafitna olovka
i d o b r o polarizirani papir.
Visak je osnovni pribor u radiesteziji. Nekad su umjesto
viska služili običan prsten, lančić s privjeskom, ključ ili svežanj
ključeva. D a n a s već ima viškova najrazličitijih oblika, težine i
materijala (metal, staklo, drvo, k a m e n ) . Prigodom izbora
viska, ukoliko nismo sami u mogućnosti obaviti provjeru, treba
se posavj eto vati s iskusnim radiestezistom, jer o izboru pravog
viska ovisi i postotak uspjeha. Radiestezist s izrazitim sposobno­
stima može se služiti svakim slobodno ovješenim p r e d m e t o m . I
ja sam radila najprije s p r s t e n o m ovješenim o konac, kasnije
sam upotrebljavala ključeve od stana na špagi (time se služio i
J u r d a n a , rijetko je kada upotrebljavao visak). Za preciznost
rada najpogodniji je visak sa zašiljenim vrhom, jer se njime
mogu ispitivati detalji, kao što su anatomski atlas, zemljopisna
karta i si.
Za rad s viskom svejedno je da li je osoba koja se njime
služi ljevak ih dešnjak. D a k l e , nije bitno kojom se rukom drži
visak. M e đ u t i m , radi p o t p u n o g uspjeha u radu, može se
provjeriti pitanjem ili posredstvom drugog radiestezista u kojoj
ruci treba držati visak.
Drugi značajan podatak za dobar rad s viskom jest njegova
polarizacija. Uvriježeno je da za žene vršak viska bude polari­
ziran negativno ( - ), a za muškarce pozitivno ( + ). To d a k a k o
nije pravilo. Pomoću drugog viska i posredstvom radiestezista
provjerit ćemo koja je polarizacija vrha viska pogodnija za
o d r e đ e n u osobu. Tek tada ćemo nabaviti visak, provjerivši
ponajprije od kojeg će n a m materijala najbolje odgovarati.
Kad je i to u t v r đ e n o , izabrat ćemo visak čiji će vrh imati onu
polarizaciju za koju smo odredili da je najpogodnija. Pravi
57
izbor viska olakšava rad i omogućuje dobivanje točnijih poda la­
ka. M o r a m o , zatim, d o b r o pripaziti na redoslijed polarizacija
od vrha viska do kraja uzice, špage ili lančića o koji je visak
pričvršćen (slika i ) .
A k o je vršak viska polariziran minus ( - ), gornji dio viska
mora biti plus ( + ). Uzica na mjestu gdje je učvršćena za visak
mora imati minus ( - ) , a na kraju, na rukohvatu, plus ( + ).
Kad je vršak viska polariziran plus (+ ), onda gornji dio viska
ima polarizaciju minus ( - ), uzica na vezištu je plus ( + ), a na
rukohvatu minus ( - ) . Polarizaciju uzice odredit ć e m o sami
d o b r o polariziranim viskom ili posredstvom drugog radiestezi­
j a * (slika 2). Kad o d r e d i m o polaritet uzice i želimo je udvostru­
čiti ili utrostručiti radi sigurnosti ovjesa, uzicu ne smijemo
presavijati, nego je m o r a m o u položaju koji smo odredili kao
ispravnu polarizaciju, rezati u toliko dijelova koliko ih želimo
spojiti. Odrezani dio uzice m o r a m o uvijek postaviti tako da rez
bude uz početni dio uzice, k a k o se ne bi poremetila osnovna
polarizacija. Duljinu uzice odredit će sam korisnik jer će mu
praksa pokazati gdje treba držati uzicu da bi se dobilo najbolje
kretanje viska. Uzica se radi lakšeg držanja može začvoriti, jer
se time neće poremetiti polarizacija.
Osobitu pozornost treba posvetiti visku s u m e t k o m , po­
moću kojega se visak može produljiti. Budući da se takav visak
sastoji od tri dijela - donjeg dijela, srednjeg umetka i gornjeg
dijela - postoji opasnost da d o đ e do pomutnje u polarizaciji.
Stoga treba pripaziti na sljedeće: ako je vršak donjega dijela
viska minus ( — ), a gornji dio toga dijela plus ( + ), umetak
mora prileći na taj dio svojom minus ( — ) s t r a n o m , tako da će
gornji dio umetka biti plus ( + ) , na njega će doći donja strana
drugog dijela viska minus ( - ), dok će gornja strana toga dijela
viska biti plus ( + ), pa će u nastavku uzica na vezištu imati
minus ( - ), a završetak uzice kod rukohvata plus ( + ). Sasvim
će se s u p r o t n o nizati polarizacija kad je vrh donjeg dijela viska
polariziran plus ( + ) (donji dio viska H — , umetak H — ,
gornji dio viska H — , uzica - I — ) .
Na provjeru takvih viškova navele su me česte primjedbe
mojih tečajaca i znanaca koji su kupili viškove s u m e t k o m i nisu
uopće mogli s njima raditi. Pokazalo se da su umeci bili
nepropisno uloženi, jer proizvođač nije vodio računa o pravil­
nom redoslijedu polarizacija, što mu očito nije bilo poznato.
Z a t o upozoravam sve one koji imaju viškove s u m e t k o m neka
dobro provjere je li u m e t a k , u pogledu navedenog redoslijeda
polarizacija, pravilno uložen.
Prije nego što se p o č n e m o koristiti tako pripremljenim i
provjerenim viskom, m o r a m o još odrediti simbole kretanja
viska, kako bismo znali »odgovor« na pitanje. Tu je provjeru
najbolje obaviti kada smo p o t p u n o smireni, opušteni i sami. U
mislima isključimo sve svoje utjecaje i utjecaje drugih osoba.
U tu sam svrhu smislila praktičnu kraticu K I S U K I U D O Koncentracija, Isključujem Svoj Utjecaj Kao I Utjecaj Drugih
O s o b a , tako da ne m o r a m u radu zamišljati cijelu rečenicu,
(slika 3). U z m e m o zatim visak i postavimo pitanje: »Koji će
biti za m e n e smjer kretanja viska za odgovor D A ? « Gibanje
viska će 'to pokazati i to morate zapamtiti. Na isti ćete način
dobiti odgovor za NE i za N E U T R A L N O , tj. kad visak nije
siguran u ishod onoga što pitate, pa će kretanje za N E U -
T R A L N O značiti da ishod može biti dvojak i da se u trenutku
postavljanja pitanja još ne zna pravi odgovor. T a k o ćete dobiti
osnovne odgovore na sva svoja pitanja. Nikada nemojte postav­
ljati pitanja u obliku n a r e d b e : »Neka mi se visak, ako je
odgovor D A , okreće u tom i t o m smjeru, a ako je odgovor N E ,
onda u tom i t o m ! « Dogodit će se da će se visak početi kretati
u jednom od zadanih smjerova, no odgovor na tako postavljeno
pitanje neće biti dobar. Pitanja se uvijek moraju postavljati
pojedinačno, nikako nekoliko pitanja u isti mah. A k o vidite da
ste dobili čudan ili neodlučan odgovor, postavite potpitanje
koje će pojasniti nepreciznost osnovnog pitanja. I kod rada s
viskom vrijedi ono staro pravilo: kakvo pitanje, takav o d g o v o r !
Drugi isto tako važan pribor je kutomjer. Ja radim s
k u t o m j e r o m od 360°, na kojem su označeni samo stupnjevi.
Ima kutomjera s dvostrukim o z n a k a m a , pa čak i s a b e c e d o m .
U p o t r e b o m kutomjera dolazi se brže do rezultata (slika 4 ) .
Kutomjer se stavi na d o b r o polarizirani papir, tako da je
0° o k o m i t o g o r e , a 180° o k o m i t o dolje. Stupnjevi su označeni
s u p r o t n o od smjera kretanja kazaljke na satu. Visak se stavi
iznad s a m e sredine kutomjera i postavi se pitanje. N a k o n toga
se prati kretanje viska. Visak će se kretati od sredine kutomjera
prema o z n a k a m a stupnjeva i kada d o d e do stupnja koji ozna­
čava odgovor, kretat će se tada samo od sredine prema tom
istom broju.
A k o visak svojim kretanjem označi u odgovoru mjesto
između, na primjer, 10°-20°, a željeli biste znati sasvim preci­
zan odgovor, onda ćete postaviti potpitanje: »A koliki je
rezultat iznad 10°?« Istovremeno ćete zamisliti, dakle m e n t a l n o
odrediti, da svaka desetica na kutomjeru označava jedinicu.
Visak će, recimo, pokazati 50°, što će zapravo značiti 5, te će
ukupan odgovor biti 10 + 5 = 15°.
Ukoliko su prigodom ispitivanja vrijednosti veće od oznaka
na kutomjeru, mentalno ćete odrediti da 10° vrijedi 100 ili
1000, već prema potrebi.
U početku će se činiti da je to prilično složeno i možda se
nećete o d m a h snaći u očitavanju na kutomjeru, ali vježbom
ćete lako svladati tu teškoću. Za početak možete mentalne
odrednice glasno ponoviti.
U z m i m o primjerice da želite znati (napominjem o p e t :
K I S U K I U D O ! ) : »Kolika je moja radiestezijska sposobnost?«
Da biste to utvrdili, m o r a t e odrediti u kojem rasponu se traži
odgovor, na primjer, od 100-1000 jedinica. K a k o na kutomjeru
i m a m o samo 0-360 jedinica, m e n t a l n o o d r e d i m o da svaka
oznaka od 10 jedinica u tom slučaju vrijedi 100. T a k o ćemo
zapravo na kutomjeru dobiti vrijednost od 0 do 3600 jedinica.
Prilikom ispitivanja m o r a m o najprije odrediti polarizaciju
papira. To ć e m o učiniti tako što ć e m o staviti visak iznad papira
i upitati: »Odgovara li mi ova stana papira za r a d ? « Prema
o n o m e što smo za sebe odredili kao pozitivan ili negativan
odgovor, »pročitat« ćemo odgovor viska. Kad smo to utvrdili,
upitamo je li položaj papira d o b a r , pa ćemo opet postupiti
prema o n o m e što će pokazivati visak i okretati papir dok od
viska ne dobijemo potvrdan odgovor.
60
Grafitna olovka služi za podrobnija ispitivanja. A k o ispu l i ­
jenio pomoću anatomskog atlasa ili zemljopisne karte, prst će
zahvatiti mnogo veće. dakle nepreciznije područje nego vrh
olovke, pa nećemo dobiti točne rezultate. Grafit je inače
izvanredan prenosnik i u p o t r e b o m olovke dobit ćemo ne samo
precizniju nego i čvršću vezu s onim što ispitujemo. A k o
površina onog što ispitujemo ne zahtijeva precizan dodir, onda
se ispitivanje obavlja uvijek posredstvom kažiprsta lijeve ruke
(ne drugi prsti, dlan i šaka).
U p o t r e b u kutomjera vidjela sam prvi put u radiestezijskoj
sekciji »Stanko J u r d a n a « . Na samom početku mog dolaženja u
Društvo, pokraj mene je sjedjela osoba držeći visak iznad
kutomjera i p o m n o me promatrajući. Nisam znala što to znači
i bilo mi je neugodno da tako ispitivački gleda u m e n e , pa sam
je upitala što to radi. N a k o n kratke stanke čula sam o d g o v o r :
»Testirani vas.« Kasnije me jedan od radiestezista oduševio
brzinom kojom jc, koristeći se kutomjerom, dobivao odgovore.
O t a d i za mene kutomjer predstavlja, zajedno s viskom,
neizostavni pribor.
Kao p o m o ć n o sredstvo u radu s viskom i k u t o m j e r o m služe
mi šifre za o n o što ispitujem. To su šifre koje sam pomoću viska
i kutomjera odredila, napominjem - za sebe. To ne znači da
iste šifre vrijede i za druge osobe, ali se istovremeno to i ne
isključuje.
Na d o b r o polariziranom papiru napisala sam o n o što želim
ispitivati i postavila pitanje: koja jc moja šifra z a . . . ? Visak je
na kutomjeru odredio, u rasponu od 0 do 360°, moju šifru za
svako postavljeno pitanje.
Za sve ostale radiesteziste ove su šifre samo orijentacijske
i svatko mora za sebe odrediti šifru za svaku navedenu stvar.
1 još jedna n a p o m e n a u vezi s priborom. Prije svake
u p o t r e b e sav svoj pribor ispraznim i o p e r e m u 30 postotnom
alkoholu. To isto učinim i s naočalima koje nosim prilikom
rada.
62
Moje šifre:
E l e k t r o m a g n e t s k o zračenje
145
P o d z e m n e vode
30
Ultraljubičasto zračenje
205
Izravni tok vode
90
Kosi signal toka vode
45
U11 ral j u bićasto zračenje
+ X zračenje
215
Nafta
215
Svemirsko zračenje
225
Z e m n i plin
155
Rudača
140
Polarizacija utičnica i
utikača
115
Ugljen
225
Ionizacijsko zračenje
235
Željezo
195
Radioaktivno zračenje
245
Sumpor
130
R e n t g e n s k o zračenje
255
Bakar
90
Radiofar
275
Srebro
135
Radar
270
Zlato
45
Radiostanica
300-320
H a r t m a n n o v čvor
120
Odašiljač
340
Curryjev čvor
140
Odašiljač-satelit
360
UKV
330
Hartmann-Curryjev
čvor
260
Dalekovod
300
Trafostanica
350
Reinhardt-Schneiderov
čvor
145
Zaštita prilikom rada
Sjećam se, kad je u m r o S t a n k o J u r d a n a , mnogi su se u
čudu pitali, k a k o je moguće da u m r e n e t k o t k o je druge štitio
i čuvao, a nije uspio sebe zaštititi i sačuvati. U doba kad je
djelovao kao radiestezisl. J u r d a n a nije poznavao zaštitu. A
rađicsic/isti su u svom radu izloženi svim štetnim zračenjima
koja ispituju. Tek potkraj života, osjećajući da štetna Zračenja
sve više djeluju na njegov organizam, smislio je pokušaj
pražnjenja trljanjem ruke o ruku. M e đ u t i m , takvo pražnjenje
nije bilo djelotvorno, j e r se trljanjem ruku tek neznatno
izbacuje iz organizma štetna energija, ali se o n a zato raspršuje
uokolo i ponovno štetno djeluje na organizam prisutnih osoba,
pa tako i na radiestezista. J u r d a n a je to vjerojatno osjetio, pa
je kasnije otresao ruke kroz prozor. Ni t o , m e đ u t i m , nije
pomoglo.
Radiestezisti su prigodom rada s viskom, rašljama ili
drugim pomagalima izloženi štetnim zračenjima prilikom pre­
gleda osoba i stanova na licu mjesta ili teleradiestezijski.
Posebno m o r a m o biti oprezni u teleradiesteziji. Takvim nači­
n o m rada dolazimo brže do rezultata, ali smo zato isto tako
izloženi svim štetnostima koje ispitujemo.
Z b o g svega toga radiestezist se mora prilikom rada d o b r o
zaštititi. To m o ž e m o učiniti na nekoliko načina.
1. Mentalno: zamislimo da ono što ispitujemo ne prijeđe
na nas.
2. Određenim predmetom: ja na primjer prilikom rada
uvijek stavljam drvenu narukvicu na lijevu ruku. Narukvica
m o r a biti t a k o stavljena da štiti radiestezista od utjecaja svih
štetnih zračenja i osoba, a da istovremeno ne zaustavlja
strujanje u ruci. Svaki radiestezist mora takvu zaštitu sam
ispitati. Takva se zaštita ne smije nositi neprekidno, nego samo
za vrijeme rada, a i to ne dulje od 2 do 3 sata. Svako
p r e k o m j e r n o nošenje zaštite može imati štetne posljedice za
radiestezista.
3. Pražnjenjem: poslije svakog radiestezijskog ispitivanja
treba se isprazniti u dodiru s vodom, kako bi se organizam
oslobodio svih štetnih utjecaja kojima je radiestezist za vrijeme
rada, unatoč zaštiti (a osobito ako nije zaštićen), bio izložen.
Prigodom vlastitog pražnjenja zaštitna se narukvica skida s
ruke.
Koncentracija i važnost
preciznosti pitanja i podataka
U radiestezijskom radu veliko značenje ima koncentracija.
Kao sve u radiesteziji i koncentraciju treba vježbati. M o r a m o
postići takav stupanj usredotočenja da prilikom postavljanja
pitanja ne mislimo ni na što drugo osim na pitanje i na ono što
radimo. K a d a time o v l a d a m o , o n d a s m o uspjeli postići koncen­
traciju koja je p o t r e b n a za d o b r o radiestezijsko ispitivanje.
Kad bih u praksi naišla na osobu koja ima radiestezijske
sposobnosti, uvijek se događalo isto. Ispitanik bi se najprije
iznenadio i zbunio osjetivši da se visak kreće, zatim bi nastupila
neopisiva radost, koja bi se n a k o n nekoga vremena pretvorila
u razočaranje. To se događa i polaznicima radiestezijskih
tečajeva. U toku tečaja, kad im visak k r e n e , misle da znaju sve,
ali na kraju spoznaju da zapravo ne znaju ništa.
Radi se zapravo o t o m e da se polaznici tečajeva upoznaju
s načinom rada i mogućnostima primjene radiestezije u svakod­
nevnom životu, a kad se poslije završetka tečaja nađu prepu­
šteni svojim vlastitim radiestezijskim sposobnostima i o n o m e
što su na tečaju naučili, nađu se pred dilemom k a k o to
p r i r o đ e n o svojstvo upotpuniti i uskladiti sa stečenim znanjem.
Uvijek se sjećam svojih prvih d a n a rada u radiestezijskoj
sekciji »Stanko J u r d a n a « . Na sastanku smo ispitivali iste stvari,
a rezultati su bili različiti. Kada smo se obratili za savjet
tadašnjem predsjedniku sekcije, inženjeru D r a g u t i n u Stipers k o m , on je laički r e k a o : »A što ste pitali?«
Pitanjima i njihovoj preciznosti u radiesteziji m o r a m o
posvetiti posebnu pažnju. Pitanje se postavlja uvijek pri punoj
koncentraciji i mora uvijek sadržavati samo jedan upit, određen
i realan. A k o na takvo pitanje ne dobijemo odgovor u cijelosti,
onda m o r a m o postaviti potpitanje. Kod postavljanja pitanja i
potpitanja ne smijemo zaboraviti na p r e t h o d n o isključenje
vlastitog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) .
Zadovoljavajući rezultati dobivaju se i kad se pitanje ispiše
na d o b r o polariziranom papiru i pomoću viska, prema osobnoj
konvenciji, »pročita« odgovor.
64
65
Često me znaju pitati, prateći k a k o nešto ispitujem, što u
tom trenutku u sebi govorim. Moj odgovor je uvijek isti: N i š t a !
Prije početka rada postavim pitanje i odredim sebi zadatak
(pismeni ili usmeni) i time je sve učinjeno. Visak mi n a k o n
toga, p r e m a mojoj konvenciji, daje pozitivan, negativan ili
neutralan odgovor.
Evo primjera.
1. Pitanje: Imam li ja sposobnosti za radiesteziju
(KISUKIUDO)?
Odgovor: Da.
2. P i t a n j e : Mogu li se ja baviti radiestezijom
(KISUKIUDO)?
Odgovor: Neutralno.
P o t p i t a n j e : Mogu li se ja baviti radiestezijom kad
naučim k a k o treba raditi?
Odgovor: Da.
3. P i t a n j e : Je li ovo meso d o b r o za jelo
(KISUKIUDO)?
Odgovor: Neutralno.
Potpitanje: Je li ovo meso d o b r o za m e n e ?
Odgovor: Ne.
4. Pitanje: je li ova jabuka kisela ili slatka
(KISUKIUDO)?
O d g o v o r : N e m a odgovora.
Ispravno pitanje: Je li ova j a b u k a kisela
(KISUKIUDO)?
Odgovor: Da.
Ispravno pitanje: Je li ova jabuka slatka
(KISUKIUDO)?
Odgovor: Ne.
K o d prvog pitanja je visak odgovorio pozitivno o sposob­
nosti za radiesteziju, a na drugo pitanje o bavljenju radiestezi­
j o m zanijekao. Laika to m o ž e zbuniti i dovesti ga do pogrešnih
zaključaka. A pogreška je zapravo bila u pitanju, o d n o s n o
poimanju »sposobnosti« i »bavljenja«. Jer, j e d n o je imati
66
sposobnost za radiesteziju, a drugo baviti se radiestezijom, to
jest znati k a k o se treba baviti radiestezijom. Ispravno postav­
ljeno d o p u n s k o pitanje (potpitanje) dalo je jasan odgovor.
Sličan je slučaj k o d trećeg pitanja. Visak je odgovorio
neutralno zbog toga što je pitanje bilo neprecizno. Meso je
općenito d o b r o za jelo, ali ne za svakoga, pa je pravi odgovor
uslijedio tek n a k o n dopunskoga pitanja.
Kod četvrtog pitanja uočavamo najčešću grešku koju čine
neiskusni, a nerijetko i iskusni radiestezisti (zbog dekoncentra­
cije ili brzopletosti). U tom su pitanju bila postavljena istovre­
m e n o dva pitanja, pa su, logično, trebala uslijediti i dva
odgovora, što nije moguće. K a d je pitanje raščlanjeno na dva
upita, stigla su i dva, sasvim oprečna odgovora.
Z b o g toga ponovno n a p o m i n j e m : pripazite na jasnoću i
preciznost pitanja jer o t o m e ovisi odgovor.
Uz koncentraciju i jasnoću pitanja, u radiesteziji veliko
značenje ima i preciznost p o d a t a k a . Bez toga n e m a dobrih
rezultata.
K a d a na daljinu, tj. teleradiestezijski ispitujemo nečiji
stan, m o r a m o znati mjesto, ulicu, kućni b r o j , kat (čak i broj
stana), mjesto na katu (lijevo, desno, ravno), te ime i prezime
vlasnika stana ili nosioca stanarskoga prava.
Kod teleradieslezijskog ispitivanja osoba, p o t r e b n o je ime
i prezime, mjesto boravka, ulica i kućni broj.
A k o teleradiestezijski ispitujemo nečije r a d n o mjesto,
ispisujemo ove p o d a t k e : ime i prezime osobe, mjesto u kojem
se nalazi r a d n a organizacija, ulica, kućni broj (ako n e m a ni
ulice ni kućnoga broja navesti naziv lokacije poduzeća-ustanove), naziv poduzeća-ustanove, kat, ako radna prostorija ima
broj navesti ga, ako n e m a onda ispisati naziv r a d n e prostorije
(ured, radionica, skladište).
Kod teleradiestezijskog ispitivanja osoba, ne smije se na
istoj snimci ispitivati osobu kad boravi kod kuće i na r a d n o m e
mjestu. Za svaku lokaciju treba izraditi posebnu snimku.
U praksi sam primijetila da mnogi radiestezisti premalo
pažnje posvećuju podacima. U radiesteziji n e m a žurbe, m o r a
se raditi s p u n o m koncentracijom i potpunim podacima. Ja se
nikada ne upuštam u ispitivanje ako ne raspolažem potrebnim
67
podacima. Osobito su učestali telefonski pozivi, kojima se traže
rezultati o n a k o »s nogu«. Ljudi nazovu i o d m a h bi htjeli znati
ima li kod njih štetnih zračenja, spavaju li na dobru mjestu, je
li im stan zaštićen i si. Na takva pitanja ne odgovaram, sve dok
ne dobijem p o t r e b n e p o d a t k e . Tek tada obavljam provjeru,
radiestezijski i teleradiestezijski, o n a k o temeljito i smireno
k a k o to uvijek radim, nakon čega dajem odgovor iza kojega
mogu u svako doba stajati. Neki radiestezisti odgovaraju
telefonski o d m a h i daju rezultate još prije nego što je zaintere­
sirana osoba završila pitanje. Nisam toliko sposobna da bih
mogla odgovarati kao telefonski ured za informacije, a istini za
volju m o r a m reći da d u b o k o sumnjam u vrijednost takve
brzopotezne radiestezije.
Vjerodostojnost i potpunost podataka osobito je značajna
kod rada na zaštiti. Budući da se gotovo uvijek radi o množini
p o d a t a k a koje nije lako pamtiti, najbolje je takve p o d a t k e
ispisati na d o b r o polariziranom papiru.
Opisat ću jedan slučaj.
Snimala sam teleradiestezijski jedan stan. Imala sam sve
p o d a t k e koji su mi bili potrebni, dakle ime i prezime korisnika
stana, mjesto, ulicu, broj i kat. Na snimci sam utvrdila o kojoj
se vrsti zračenja radi izvan stana. U stanu sam odredila i mjesto
zaštite. Provjerila sam je li stan zaštićen kad stavim zaštitu na
o d r e đ e n o mjesto. Sve je bilo u redu. Budući da nisam o d m a h
imala vremena otići i postaviti zaštitu u stanu, zaštitila sam ga
na snimci na papiru. K a o uvijek, prenijela sam snimku s
velikog papira na manji: sve p o d a t k e o stanu, sva otkrivena
zračenja i mjesto zaštite. T a k o sam stan teleradiestezijski
privremeno zaštitila. Provjerila sam na maloj snimci (kopiji) je
li stan zaštićen. Bio j e . A k a k o provjeru kopije bezuvjetno
obavljam i na originalnoj snimci na većem papiru, iznenadila
sam se otkrivši da stan na originalnoj snimci nije bio zaštićen.
Usporedila sam obje snimke i učinilo mi se da je sve u redu.
N a j e d n o m sam primijetila da na kopiji n e m a svih p o d a t a k a o
stanu. Nedostajala je ulica i b r o j . To je bio razlog da zaštitom
na kopiji nije bio zaštićen stan na originalnoj snimci.
68
Štetna zračenja
M o j a podjela štetnih zračenja obuhvaća:
1. P r i r o d n e izvore zračenja
a) zračenja iz
b) svemirska
zemlje
zračenja
2. Z r a č e n j a iz naše o k o l i n e , nastala razvojem
elektrotehničkih uređaja
3. P o v r e m e n a zračenja nepoznatog podrijetla
Štetna zračenja iz zemlje nastaju uslijed podzemnih tokova
v o d e , nalazišta nafte i plina, ruda ili promjena u zemljinoj kori.
Sva ta zračenja štetno djeluju na ljude ako su im izloženi
u duljem vremenskom razdoblju. Takva zračenja izazivaju
poremećaj polarizacije u organima, što dovodi do zdravstvenih
smetnji. P r e m a Jurdaninim istraživanjima, takvo je razdoblje
do oboljenja trajalo u njegovo d o b a o k o osam godina. D a n a s
se oboljenje javlja u m n o g o kraćem v r e m e n u , j e r smo izloženi
d o d a t n i m zračenjima iz naše okoline, koja pojačavaju štetnost
prirodnih zračenja (slika 5 i 6).
69
Štetna zračenja, m e đ u t i m , ne djeluju na sve ljude j e d n a k o .
Sve je u prirodi polarizirano, sve živo i neživo. Svaka strana
našega tijela ima drugačiji polaritet. Isto se t a k o razlikuju
polariteti muškarca i žene. Ž e n s k a je osoba uglavnom polarizi­
r a n a negativno ( — ), a muška pozitivno ( + ). Zračenja t a k o đ e r
imaju svoj polaritet, pa je utvrđeno da postoje minus ( — ), plus
( + ) i neutralna (!) zračenja. Svi ti polariteti imaju veliko
značenje u odnosu na zdravlje. A k o , na primjer, pozitivno ( + )
polarizirana osoba boravi na zračenju iste takve polarizacije,
neće osjećati zdravstvene smetnje, jer se polaritet ćelija organa
p o d u d a r a s polaritetom zračenja. Isti je slučaj s negativno ( — )
polariziranim osobama na minus ( — ) zračenju. Naprotiv, ako
osoba jednog polariteta boravi na zračenju suprotnog polarite­
ta, može oboljeti od različitih bolesti: srce, dišni organi,
poremećaj tlaka, bubrezi, mokraćni mjehur, leukemija, rak i si.
M e đ u t i m , kako nema pravila bez iznimke, iz iskustva mi
je poznato da su neke osobe oboljele, p r e m d a su bile izložene
utjecajima osnovnih štetnih zračenja istoga polariteta. U pravi­
lu, dakle, nisu trebale oboljeti. Proučavajući takve slučajeve,
otkrila sam da su te o s o b e , uistinu, bile izložene za njih
neopasnom p o d z e m n o m zračenju podudarnoga polariteta, ali
su istovremeno stradavale od okolnih štetnih zračenja suprot­
noga polariteta (slika 7).
Kod dugotrajnog izlaganja štetnim zračenjima organizmu
suprotnog polariteta, može doći do poremećaja polariteta obiju
strana tijela ili do unakrsnog poremećaja. T a k o može, na
primjer, desna gornja strana tijela imati polaritet plus ( + ), a
donja strana minus ( - ), te istodobno lijeva gornja strana ( - ),
a donja plus (+ ) (slika 8).
Postoje osobe koje su bile izložene štetnom zračenju, a
vrlo su osjetljive na to, pa se može dogoditi da prilikom njihova
ispitivanja visak p o t p u n o miruje, a kod pokušaja utvrđivanja
njihova polariteta visak će nepomično stajati. Kod takvih osoba
treba najprije utvrditi uzrok zbog čega visak stoji. Ili je
organizam prezasićen štetnim nabojem, ili imaju na sebi nešto
što ih blokira. U tom slučaju treba izvršiti pražnjenje, pa
ukoliko visak i nakon toga stoji, treba d o b r o provjeriti ima li
ta osoba na sebi neki predmet koji je blokira (prsten, lančić.
70
hula-hop čarape i si.). Za vrijeme pražnjenja polaritet će biti
isprva neutralan ( ! ) , a p o s t u p n o će iz neutralnog prelaziti u
stvarni polaritet koji ta osoba inače ima. Takve promjene
polariteta od unakrsnog do nule imala sam za vrijeme svojih
velikih zdravstvenih tegoba.
Svemirska zračenja su sveopća.
Iz svemira s m o izloženi stalnim zračenjima koja bi vrlo
nepovoljno utjecala na život na Zemlji da nismo zaštićeni
ozonskim o m o t a č e m koji nas štiti od negativnih utjecaja.
Nažalost, danas sve više slušamo o rupama u ozonskom omota­
ču, kroz koje štetna svemirska zračenja dopiru na Zemlju. Sve
češće k o d snimanja stanova nailazim na svemirska zračenja
kojih nekada nije bilo.
Ta zračenja nisu uvijek prisutna i štetnost im se mijenja,
što vjerojatno ovisi o atmosferskim prilikama pojedinih pod­
ručja u o d r e đ e n o vrijeme.
Zračenja iz svemira,
pod utjecajem zemaljskih štetnih
zračenja, stvaraju nevidljivu mrežu po cijeloj zemaljskoj kugli,
poput meridijana i paralela.
71
Do danas su otkrivene i o d r e đ e n e tri takve m r e ž e , no
zacijelo ih ima mnogo više. Snimanjem osoba koje su na
mjestima gdje spavaju izložene geopatogenim, tj. zemaljskim
štetnim zračenjima, često nailazim na pravilan razmak linija
koje ne odgovaraju nijednoj danas poznatoj mreži. R a z m a k tih
linija je uvijek pravilan, što nije slučaj s dosad proučenim
mrežama. Dosada sam otkrila četiri nove mreže i još ih uvijek
ispitujem.
Njemački radiestezist i liječnik dr. Ernest H a r t m a n n otkrio
je godine 1951. mrežu koja pokriva cijelu Zemlju. Mreža je
dobila njegovo ime. H a r t m a n n o v a mreža prostire se na svaka
2 m od sjevera p r e m a jugu i svaka 2,5 m od istoka p r e m a
zapadu. Linije te mreže teku u razmaku zone širine od 20 cm.
Mjesta gdje se te linije sijeku, nazivaju se H a r t m a n n o v i m
čvorovima.
Drugu je mrežu otkrio liječnik dr Manfred Curry. Linije
te mreže prostiru se dijagonalno na H a r t m a n n o v u mrežu.
R a z m a k između linija te mreže iznosi 3,5 m smjerom sjeverozapad-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad. Z o n a tih linija iznosi
50 cm. Njihova se sjecišta nazivaju Curryjevim čvorom.
Treća je takozvana Reinhardt-Schneiderova mreža, koja
se s a m o djelomično poklapa s Curryjevom mrežom.
U našoj literaturi o radiesteziji, u kojoj autori p r e n o s e
prikaze tih mreža iz stranih knjiga, uočljiva je različitost tih
prikaza. Ispitujući prikaze naših autora, utvrdila sam da neki
od njih H a r t m a n n o v u mrežu prikazuju s razmakom linija od
2,5 m u smjeru sjever-jug, a 2 m u smjeru istok-zapad, umjesto
o b r a t n o . Jedino su zone od 20 cm ispravno prikazane. Još je
veća pomutnja s Curryjevom mrežom. Linije Curryjeve mreže
u nekih autora ne sijeku se pod pravim kutom, a neki opet nisu
prikazali da se čvorovi Curryjeve mreže sijeku sa čvorovima
1 l a r t m a n n o v e . Svi se autori slažu jedino u razmaku između
linija (3,5 m) i razmaku zona (50 c m ) .
da u svojim daljnjim ispitivanjima ne tražim više geopatogene
linije, nego samo geopatogene čvorove.
Potvrdu ispravnosti tih mojih zaključaka dobila sam dvije
godine kasnije, 2. studenoga 1988, kad je na promociji svoje
knjige »Moć nadmoći - n a d m o ć moći« Zlatko Pintarić obavije­
stio prisutne da je bio u Njemačkoj na seminaru kod dr
H a r t m a n n a i saznao za najnovije otkriće o odnosu H a r t m a n nove i Curryjeve mreže. Taj o d n o s točno je takav k a k o sam ga
svojim ispitivanjima utvrdila. Ta me spoznaja potaknula da
temeljito ispitujem mreže na koje nailazim.
U svemirska zračenja ubrajaju se još: elektromagnetsko,
ionizirajuće i radioaktivno zračenje.
Elektromagnetsko zračenje ima veliki utjecaj na živa bića.
To zračenje djeluje na ćelije u organizmu i izaziva promjene
molekularne strukture i polarizacije unutar stanica organizma,
što dovodi do zdravstvenih smetnji u ljudi. Osobito je štetno
djelovanje toga zračenja na stanice u mozgu, jer izaziva
nervozu, psihičke smetnje, vrtoglavicu, promjene u krvnom
tlaku. Osobe osjetljive na tu vrstu zračenja, osjećaju smetnje
na mjestima koja su izložena zračenju. U d o b a mojih zdravstve­
nih tegoba, kad bih se god približila razvodnoj ploči da izvadim
osigurače, imala sam osjećaj kao da mi se mozak o k r e n u o u
glavi. Posljedica toga bile su jake vrtoglavice, kojima se unatoč
najpomnijim pretragama nije m o g a o pronaći uzrok.
Ionizirajuće zračenje izaziva ionizaciju molekula u materi­
jalima, a obuhvaća rentgensko i gama zračenje. Uništavajući
postepeno žive stanice u organizmu, dovodi do njegova teškog
oštećenja. Nekoć se mislilo da liječnički pregled nije temeljito
obavljen, ako pacijent nije bio podvrgnut rentgenskom snima­
nju. D a n a s se već vodi briga o tome da se ljudi što manje izlažu
takvu zračenju.
Z b o g različitosti takvih prikaza, počela sam ispitivati od­
nose tih linija mreža i utvrdila da se linije Curryjeve mreže
sijeku pod pravim kutom u razmaku 3,5 m, s r a z m a k o m linija
zone 50 cm. Zaključila sam nadalje da se svaki četvrti čvor
Curryjeve mreže siječe s H a r t m a n n o v i m čvorom. To me navelo
Radioaktivno zračenje nastaje prelaženjem jednog ele­
menta u drugi ili neke molekularne vrste u drugu. Prodornost
radioaktivnog zračenja ovisi o njegovoj prirodi i energiji.
Postoje alfa, beta i gama zrake. Pozitivno nabijene čestice alia
72
73
zraka prodiru jedva nekoliko centimetara kroz zrak.
zrake, kao negativne čestice, nisu kadre prodrijeti ni
nekoliko milimetara aluminijskog lima. Najprodornije su
zrake koje probijaju betonski sloj od 1 cm, a da pri
nimalo ne gube na snazi.
Beta
kroz
gama
tome
O radioaktivnosti se počelo ozbiljnije govoriti poslije
atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Kasnije se
S t r a h od uništavaj uče moći tog bauka m o d e r n o g svijeta pojača­
vao učestalim pokusnim nuklearnim eksplozijama i njihovim
zastrašujućim ličinkom, ali je prava panika zahvatila ljude tek
poslije uzastopnih kvarova na nuklearnim elektranama (sjetimo
se samo havarije » O t o k a tri milje«), što je svoj vrhunac
dostiglo katastrofom u Černobilju. Javnost je sve više zaintere­
sirana da se što detaljnije upozna s opasnošću od radioaktivnog
zračenja. Moja osjetljivost na hranu koja je bila pod utjecajem
štetnih zračenja osobito se pojačala poslije Černobilja. Primije­
tila sam da mi mnogo toga što unosim u organizam stvara velike
smetnje, što prije Černobilja nije bilo izraženo u tolikoj mjeri.
Z b o g toga sam počela svu h r a n u oslobađati štetnog naboja.
Činim to na taj način da svu hranu i napitke stavljam u suhi dio
dvodjelnog sudopera, a u drugi dio pustim mlaz vode. A k o je
sudoper jednodjelni, onda hranu treba staviti na metalni o b r u b
sudopera i pustiti vodu, te viskom pratiti kako štetni naboj
polako slabi, sve dok se visak ne zaustavi, što je znak da je
hrana oslobođena štetnog naboja. To d o d a t n o provjeravam i
pomoću kutomjera, pa ukoliko se kretanje viska zadržava u
smjeru 0-180°, znak je da h r a n a više nije štetna za jelo. Na isti
način postupam i s p r e d m e t i m a koji pokazuju štetnost.
Štetnost zračenja nezaštićenih radioaktivnih g r o m o b r a n a
takva je da zahtijeva posebno poglavlje, pa će o tome biti
govora na drugome mjestu.
Zračenja iz naše okoline nastaju djelovanjem odašiljača,
radio-stanica. radara, radio-farova, dalekovoda, trafostanica,
radioaktivnih g r o m o b r a n a , rentgenskih aparata, antena, elek­
tronskih uređaja i si. Sva su ta zračenja više ili manje štetna.
G o t o v o da nema danas naseljenoga mjesta gdje nisu
prisutna štetna zračenja ili od podzemnih tokova vode, geopato74
genih i svemirskih zračenja ili pak od elektrotehničkih uređaja,
no nije rijedak slučaj da se ponegdje naiđe i na sva ta štetna
zračenja zajedno. D o k su ostala zračenja uglavnom stalnog
intenziteta, kod elektrotehničkih se uređaja intenzitet zračenja
naizmjenično povećava ili smanjuje, što ovisi o t o m e koliko je
takvih izvora zračenja istovremeno aktivno.
Različiti elektronski aparati koji su danas postali prava
pošast, dospjeli su i u dječje ruke k a o školska pomagala ili
razonoda. A k o je dijete u školi, kod kuće, u vrtiću ili igraonici
izloženo utjecaju takvih a p a r a t a , to će se štetno odraziti na
njegovo zdravlje. To j e d n a k o vrijedi i za odrasle. I o n d a se
čudimo što su današnja djeca, omladina, uopće ljudi tako
nemogući, nervozni, razdražljivi i zločesti. A kako netko može
i biti uravnotežen, ako po cijele d a n e sjedi pred nezaštićenim
video i akusličkim aparatima i uređajima, ako se na poslu ili
kod kuće koristi elektronikom, ako je r o b svoje amaterske
rađio-stanice ili ako ne skida slušalice »Waikmana« s ušiju, čak
ni kad spava. Neminovno će tu s v r e m e n o m doći do teških
poremećaja u vidu, sluhu, živčanom sustavu, psihi. D o d a m o li
t o m e sve moguće kućanske aparate kojima smo okruženi i koji
se d a n o n o ć n o naizmjenično uključuju i isključuju, onda tu više
ne pomažu nikakve promjene polarizacija utikača, stručno
izrađene b a k r e n e spirale, aluminijske folije i slična pomagala,
jer je nemoguće zračenje tolike količine aparata usmjeriti tako
da nas nigdje u stanu ili na r a d n o m e mjestu ne dohvate. A k o
to u najboljem slučaju i uspijemo učiniti u svome prostoru,
n e ć e m o izbjeći zračenja koja do nas dopiru iz susjednih stanova
ili prostorija. Tu je d a n a s jedini spas - potpuna zaštita prostora
u kojem boravimo.
Već nekoliko godina posebnu pažnju posvećujem štetnom
zračenju od elektrotehničkih uređaja. Tu vrstu zračenja držim
najopasnijom, jer su mu danas u civiliziranom svijetu i ljudi i
životinje i raslinje izloženi na milost i nemilost. U tom je
pogledu mogućnost pomoći radiestezije neizmjerno velika, no
unatoč svim činjenicama koristimo se njome neznatno.
A k o su suvremeni tehnički uređaji i izvedeni prema svim
propisima i važećim n o r m a m a , te njihova ispravnost potvrđena
u p o r a b n o m dozvolom, to još uvijek ne znači da takvi uređaji
75
nisu štetni po okolinu. U z m i m o , primjerice, tokove podzemnih
voda, H a r t m a n n o v e ili Curryjeve čvorove. Njih ni jedan jedini
propis ne spominje niti uzima u obzir. A činjenica je da
tehnički uređaji, ma k a k o propisno bili izvedeni, sami za sebe
ne šire štetne utjecaje, ali kada se nađu na p o d z e m n o m toku ili
štetnom čvoru, dakle kada su izloženi drugim utjecajima
štetnoga zračenja, i oni počinju emitirati signale štetnoga
zračenja. T a k o je kod postavljanja dalekovoda vrlo značajna
njegova lokacija i smjer kojim se prostire, jer ako prelazi preko
željezničke pruge koja je pod utjecajem uređaja za vezu, to će
područje biti prekriveno signalima štetnoga zračenja. To sam
utvrdila svojim višestrukim provjerama.
Uređaji koji reguliraju promet na raskrsnicama, ako su
t a k o smješteni da se nalaze p o d utjecajem štetnih signala ili
podzemnih tokova vode daju vrlo j a k e signale štetnih zračenja,
koja nepovoljno djeluju na ljude i tu dolazi do čestih nesreća.
Do velikih opasnosti od štetnih utjecaja elektrotehničkih
uređaja dolazi ponajviše zbog toga što se o n a izravno unose u
neposrednu blizinu ljudskih obitavališta. Trafostanice se grade
usred naselja, pa i u samim mamutskim stambenim zgradama
ili u krugu industrijskih objekata. Negdje dostižu veličinu
dvokatnica i trokatnica, poput one u sklopu hotelske novograd­
nje u Z a g r e b u . Ponegdje ih radi smanjenja buke ili prikrivanja
ograđuju drvećem. Negdje ih opet ugrađuju u kuće. Sve je to
uzalud. Ništa od takvih pokušaja ne može spriječiti štetno
zračenje tih uređaja.
Prekasno se počelo i s planiranjem trasa dalekovoda. Kad
je to dovršeno, na putu kojim su se trebali pružati dalekovodi,
već su niknula naselja. Nije bilo druge, nego stupove daleko­
voda posaditi uza sama naselja ili čak usred njih. Vodozaštitna
područja su t a k o đ e r o d r e đ e n a u vrijeme kad su već postojala
naselja sa svim neizbježnim p o p r a t n i m pojavama ili čak indu­
strijska postrojenja.
Z b o g svega toga dolazi često do rasprava i žuči j ivin
polemika, što se u pravilu završava na štetu ugroženih poznatim
ultimatumima: »Trafostanica, dalekovod ili m r a k ! « A sve bi to
bilo n e p o t r e b n o kad bi se poklonilo povjerenje radiesteziji,
koja danas već može pružiti p o t p u n u zaštitu od takvih i ostalih
76
štetnih zračenja koja nas svakim danom sve više ugrožavaju.
Zaštita koju sam pronašla p o t p u n o je djelotvorna i moguće ju
je provjeriti.
Da štetno zračenje tehničkih dostignuća nema nepovoljno
djelovanje samo na ljude, neka posluži ovaj primjer. Prije dvije
godine pregledala sam peradarnik s oko 5000 kokoši nesilica.
Peradarnik je građen i održavan prema svim propisima, hrana
i održavanje higijene bilo je uzorno, pa ipak nešto u tom
peradarniku nije bilo u redu. Redovite službene provjere
nalazile su da je sve u najboljem redu, no kokoši su sve slabije
nesle jaja, sve češće su ugibale, postajale su sve tiše, a jaja sve
manja. Nije bilo nikakve zaraze, laboratorijske pretrage nisu
otkrile ništa, a činjenice su sve takve nalaze opovrgavale.
Vlasnici su već bili odlučili napustiti posao u koji su uložili
velika sredstva. Prije te konačne odluke zatražili su moju
pomoć. Već teleradiestezijska snimka peradarnika i stambenog
objekta vlasnika pokazala je da se obje zgrade, osobito peradar­
nik, nalaze u području jakog štetnog zračenja tehničkih sprava,
u ovom slučaju odašiljača i dalekovoda. Bio je to pravi uzrok
lošeg stanja u peradarniku i zdravstvenih smetnji stanara
susjedne zgrade. Zaštitila sam stambeni objekt, a time i
nedaleki peradarnik i nekoliko puta provjerila zaštitu koja je
bila u potpunosti provedena. N e p u n sat nakon toga, ukućanima
se učinilo kao da je zrak u prostorijama postao n e k a k o čistiji i
svježiji. A u peradarniku je vladao žagor kokošjega jata kakav
se nije o d a v n o čuo. Nekoliko mjeseci kasnije ukućani više nisu
osjećali nikakve zdravstvene tegobe, a kokoši su izvanredno
uznapredovale i sada nesu maksimalne količine jaja, kojima po
veličini, kvaliteti i čistoći od bilo kakvih štetnih utjecaja
vjerojatno nema premca. To je jedina tako zaštićena farma, a
o vrijednosti takve zaštite najbolje govori plodnost nesilica i
kvaliteta njihovih »proizvoda«. Ovakva se vrsta provjere i
zaštite od štetnih utjecaja može primijeniti na svakoj životinj­
skoj farmi gdje n e m a napretka u uzgoju.
77
Pražnjenje
Sredinom 1983. godine, tragajući za načinom k a k o da se
oslobodim štetnog naboja u organizmu, nastalog uslijed dugo­
trajnog izlaganja utjecaju štetnih zračenja, sasvim sam slučajno
otkrila da mi je mnogo lakše kad jednu ruku držim pod mlazom
vode.
U to su se doba radiestezisti »praznili« tako da su stavljali
ruke na zid ili ih otresali. J e d n o m sam prilikom stajala iza
radiestezista koji je otresao ruke. Spopala me mučnina i
slabost. Kad sam uzela visak, počeo se bjesomučno vrtjeti takvo je snažno zračenje nastalo uslijed toga otresanja ruku.
Uvidjela sam da se na takav način čovjek ne može osloboditi
štetnog naboja, a pri t o m e još ugrožava i druge.
Prisjetila sam se tada kako J u r d a n a opisuje u svojoj knjizi
»Rašlje i visak života« slučaj kada mu je pozlilo, pa se uhvatio
za slavinu i tegoba je odmah nestala. Kad sam stavila ruke pod
vodu, o d m a h sam se osjećala bolje. Instinktivno sam slutila da
spas treba potražiti isključivo u vodi. Nakon dugih pokusa
zaključila sam da se najbolje i najbrže praznim pod tekućom
v o d o m , i to tako da stavim lijevu ruku pod tanki mlaz vode
koja mi teče preko palca i ispruženih prstiju što se međusobno
dodiruju. Istovremeno u desnoj ruci držim visak i mentalno
tražim (zamislim): »Neka se oslobodim (ispraznim od) svih
štetnih naboja u m o m e organizmu, do dopuštene granice, i da
to o d e u zemlju.« Visak se t a d a počne trzati i vrtjeti čas lijevo,
čas desno, što ovisi o tome kojih se sve štetnih naboja
oslobađam. Ako mi se u toku pražnjenja pojave kakve smetnje
(vrtoglavica, žmarci, mučnina), prekinem na trenutak pražnje­
nje, uklonim ruku ispod vode dok smetnje ne prestanu. Z a t i m
nastavim pražnjenje dok se visak ne umiri, što je znak da sam
se oslobodila štetnog naboja. Ipak, za svaki slučaj stavim još
nekoliko puta ruku pod vodu radi provjere, pa ukoliko se visak
više ne kreće, pražnjenje je završeno. Takva je provjera vrlo
korisna, jer se visak nekada znade zaustaviti p r e m d a pražnjenje
još nije u potpunosti završeno.
78
A k o praznim drugu osobu, najprije provjerim na kutomjeru koliki ta osoba ima postotak štetnog naboja u organizmu
( 1 - 1 0 0 % ) i ispitujem ima li kakve teže zdravstvene smetnje.
Prilikom pražnjenja osobito treba pripaziti kod osoba sa srča­
nim s m e t n j a m a , poremećenim tlakom i disanjem, te ih upozo­
riti na smetnje koje se mogu pojaviti u toku pražnjenja. U
slučaju pojave takvih smetnji, o d m a h prekidam pražnjenje i
smetnje će prestankom dodira s vodom nestati. Prilikom
pražnjenja drugih, viskom i kutomjerom provjeravam kad je
pražnjenje u potpunosti završeno. Za vrijeme pražnjenja druge
osobe, ne smijemo biti u tjelesnom dodiru s njom, već m o r a m o
stajati na određenoj udaljenosti.
Prije početka pražnjenja druge osobe m e n t a l n o se zaštitim
(zamislim): »Molim da ti štetni naboji ne prijeđu na m e n e .
Neka se ta osoba isprazni do d o p u š t e n e granice i neka svi štetni
naboji odu u zemlju.«
Pražnjenje treba obavljati vrlo strpljivo i smireno, bez
ikakva požurivanja. A k o m e n t a l n o zatražimo (zamislimo):
»Neka se brzo ispraznim!« - tada se može dogoditi da se ne
ispraznimo do kraja. I osoba koja se prazni mora biti staložena
i opuštena, pa učinak neće izostati.
Pražnjenjem se uspostavlja normalno strujanje u organi­
zmu ili na pojedinim mjestima u organizmu gdje je strujanje
bilo usporeno ili zaustavljeno.
Na isti se način mogu prazniti i pojedini predmeti ako
imaju štetan naboj. Ja tako praznim i svoj radiestezijski pribor.
Predmet stavim na umivaonik i pustim vodu da teče (predmet
ne m o r a biti izravno pod vodenim mlazom), te zatražim
(zamislim) da se taj predmet isprazni od štetnog naboja i da to
ne prijeđe na m e n e , nego da o d e u zemlju. Viskom provjera­
vam k a k o se odvija pražnjenje, a kad se visak smiri, zatvorim
vodu i nakon nekog vremena p o n o v n o je otvorim. To ponovim
nekoliko puta, kako bih bila sigurna da je predmet p o t p u n o
ispražnjen.
Kao što sve u radiesteziji činim, kad se radi o drugim
o s o b a m a isključivo uz njihov pristanak, tako i pražnjenje
primjenjujem samo uz pristanak prisutne osobe ili ako sam s
njom u telefonskoj vezi. Pražnjenje se mora obavljati pod
79
Uvjerena sam da će mnogi čitaoci naći sebe u ovoj sredini,
da će svoje zdravstvene tegobe moći usporediti s onim što je
mene tolike godine mučilo i da će u pražnjenju i zaštiti naći
jedini izlaz iz svojih muka, kao što sam ga i ja našla.
Od prvoga dana kad sam uspjela sebe zaštititi u teškoj
bolesti koja mi je prijetila, razmišljala sam o t o m e k a k o bih
mogla pomoći i drugima. J e d n o g a sam poslijepodneva došla na
ideju da pomoću kretanja viska nacrtam neki zadani prostor.
Zamislila sam da nacrtam stan u kojem živim. I zaista, visak je
svojim kretanjem nepogrešivo djelomično označio taj prostor,
kažem djelomično, jer su na nekim mjestima ispale kosine i
kutovi kojih inače n e m a . Temeljito sam provjerila zbog čega je
došlo do tih odstupanja i na kraju utvrdila da papir na kojem
sam radila nije bio d o b r o polariziran. Smetnje su dolazile i od
signala tehničkih uređaja koji su djelovali na taj prostor.
To je bio početak razrađivanja sistema moga sadašnjeg
r a d a . Poslije otklanjanja smetnji u snimanju moga stana,
dobila sam ne samo vjernu sliku prostora nego i točno mjesto
na k o j e m se već nalazila zaštita. To sam teleradiestezijski
učinila i sa stanom svoje kćerke, što je t a k o đ e r u potpunosti
uspjelo. T a k o sam pomoću teleradiestezije i mentalne radieste­
zije mogla zahvatiti bilo koje područje u proučavanju štetnih
zračenja i njihov utjecaj na čovjeka i okolinu. Što bih god
teleradiestezijski snimila, sve se u stvarnosti p o t p u n o p o d u d a r a ­
lo.
Kad sam ispisala abecedu da pomoću viska utvrdim k a k o
bih zapravo nazvala to svoje dostignuće, visak mi je označio
r e d o m ova slova: »1VANAČIN«. Neshvatljivo, ali istinito! Taj
slogan » I V A N A Č I N « može se tumačiti sa dva smisla. » I V A N A
ČIN« (Iv anin čin, jer Ivana je moje p u n o ime) i »IVA N A Č I N «
( n a Ivin način, odmila me moji zovu Iva).
Moj sistem rada na zaštiti od svih štetnih zračenja iziskuje
vrlo točan rad s velikom koncentracijom ( K I S U K I U D O ) , ali su
zato i rezultati maksimalni. T k o se želi držati mojih u p u t a ,
mora dosljedno poštovati moj redoslijed rada i ni u kojem ga
slučaju ne smije kombinirati s bilo kojim drugim sistemom ili
redoslijedom, uključujući i vlastiti. D a k a k o , pri t o m e se podra­
zumijeva da radiestezist koji se želi baviti zaštitom od štetnih
zračenja, m o r a imati sve preduvjete za takav r a d , u prvom redu
osjetljivost i osposobljenost.
Moj se radiestezijski pribor sastoji od viska, kutomjera,
grafitne olovke, d o b r o polariziranog papira, sredstva za zaštitu,
pomoćnih šifri za brzo očitavanje vrsta otkrivenih zračenja i
sredstava za blokiranje signala zračenja elektrotehničkih ure-
80
81
nadzorom radiestezista ili uz strogo pridržavanje uputa o
pražnjenju da ne bi došlo do neželjenih posljedica.
Pražnjenje posredstvom tekuće vode navelo me i na
rješenje problema kojim su se bavili J u r d a n a i mnogi drugi
radiestezisti. Riječ j e , naime, o dugovječnosti ljudi u mlinu na
vodu. To je uvijek bila za radiesteziste nerješiva zagonetka.
K a k o to da mlinari, unatoč t o m e što su gotovo cijeli život
izloženi zračenju brzih tekućica, ne samo da ne obolijevaju
nego naprotiv podugo žive. Proučavala sam taj fenomen i došla
do slijedećeg zaključka. Mlinari su izloženi pojačanom zračenju
brzog protoka vode, ali su oni istovremeno n e p r e k i d n o u
dodiru s dijelovima mlina koji su m e đ u s o b n o povezani sve do
vode. T a k o se u njima kao u kakvu začaranom krugu velikom
brzinom smjenjuje štetni naboj zračenja vode s pražnjenjem.
A k o prilikom pražnjenja ne držimo ruku izravno pod vodom,
nego se samo uhvatimo za slivnik ili dio sudopera koji je
izravno u dodiru s mlazom vode, također ćemo se isprazniti od
štetnog naboja. Vjerojatno mlinari uslijed tih čestih izmjena
punjenja i pražnjenja stječu o d r e đ e n u vrstu imuniteta.
Zaštita od štetnih zračenja
Najznačajnije moje dostignuće, ne samo u ovoj knjizi nego
općenito u radiesteziji jest zaštita od štetnih zračenja. T o m e
sam i posvetila najveći dio svog istraživačkog rada.
Poslije svega onog što sam prošla, d a n a s , n a k o n sedam
godina normalnog života i rada u zaštićenoj sredini (čak i kada
n e k a m o putujem, p r e t h o d n o teleradiestezijski ili na licu mjesta
zaštitim to privremeno boravište), mogu najmjerodavnije ocije­
niti vrijednost i važnost zaštite.
daja (drvca od jelovine duljine 5-7 i debljine 2 m m , s vodorav­
nim godovima i okomitim rezovima od 90° (slika 9).
Na svakom se drvcu odredi gornji i donji polaritet plus
( + ) i minus ( - ) (slika 10).
Slika 10 P O D L O Š C I ZA B L O K A D E
Sredstva za blokiranje su od slame, bambusa ili drva. Ja
radim isključivo s kineskim podlošcima od slame i bambusa, j e r
su oni najbolji za zaštitu. Naši podlošci od slame, koji se
najlakše nabavljaju, nažalost nisu upotrebljivi za zaštitu.
Drveni podložak m o r a imati pravilne godove. Svaki se podložak
m o r a p r e t h o d n o ispitati je li d o b a r za stopostotnu zaštitu.
Prije pregleda i zaštite nekog prostora, najprije ga snimim
teleradiestezijski. Za to su mi potrebni sljedeći podaci: mjesto,
ulica, kućni broj, kat, ako ima i broj stana, mjesto na katu
(lijevo, desno, ravno), ime i prezime vlasnika stana ili nosioca
stanarskog prava. A k o je u pitanju obiteljska kuća, m o r a m o
naznačiti je li prizemnica, katnica ili katnica s potkrovljem. U
slučaju n e b o d e r a , treba navesti i broj katova (slika 11).
82
K a d a su poznati svi potrebni podaci, upišu se u lijevom
gornjem uglu d o b r o polariziranog papira. Z a t i m se na donjoj
strani papira, otprilike 2 cm od r u b a , povuče crta koja označava
dio z a d a n o g prostora. Nakon toga dolazi koncentracija, isklju­
čivanje svog utjecaja i utjecaja drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i
tek o n d a započinje rad. Mora se raditi p o t p u n o o p u š t e n o i
smireno, sva pozornost treba biti usredotočena isključivo na to
što r a d i m o . Z a t o je najbolje raditi kada smo o d m o r e n i , bez
drugih obaveza i po mogućnosti sami. Od toga zavisi točnost
rezultata rada (slike 12 i 13).
P o m o ć u viska potražimo, izvan označenog prostora, sig­
nale zračenja elektrotehničkih uređaja. Kad visak naznači neki
smjer i zaustavi se u tom smjeru, taj se položaj označi crticom.
Zatim se na crticu stavi kažiprst lijeve r u k e , ili još bolje vrh
grafitne olovke, odredi se viskom polaritet toga zračenja, a
p o m o ć u viska i kutomjera šifra zračenja, koja se označi kraj
crtice. N a k o n toga na crticu se stavlja pripremljeno drvce, i to
tako da na minus ( - ) zračenja stavimo drvce koje na donjoj
strani ima oznaku minus ( - ), o d n o s n o kod plus ( + ) polariteta
stavimo drvce koje na donjoj strani ima oznaku plus ( + ).
Dakle minus dolazi na minus ( = ), a plus na plus (=t=). I tako
83
Vrh grafitne olovke stavi se na početak crte kojom je
označen dio prostora za ispitivanje. Polagano i pažljivo se
pomiče olovka po crti k a k o određuje visak. Kad visak promijeni
smjer, obično je to p o d kutom od 90°, nadalje valja slijediti
kretanje viska i označili novu crtu. I tako r e d o m dok se prostor
u potpunosti ne omeđi i zatvori (slika 15).
r e d o m zaštićujemo (blokiramo) sve p r o n a đ e n e signale štetnih
zračenja. T r e b a voditi računa o t o m e da će visak možda
prilikom traženja signala zanemarivati neke signale. Ne događa
se ništa zabrinjavajuće. Visak jednostavno najprije bira signale
s istom početnom šifrom i t a k o r e d o m . Znači da će se signali
blokirati onim redom k a k o odredi visak. Na kraju zaštite valja
pripaziti jesu li blokirani svi označeni signali, da ne bismo od
koje nezaštićene oznake zračenja dobili refleksne signale.
Poslije završene zaštite svih signala zračenja elektrotehnič­
kih uređaja u sredini će ostati slobodan prostor. Sad valja
provjeriti tu zaštitu. Na d o b r o polarizirani papir stavi se
kutomjer, visak se nadnese nad sredinu kutomjera, kažiprstom
lijeve ruke dodiruje se mjesto s oznakama signala i ako visak
pokazuje o k o m i t o kretanje, između 0° (gore) i 180° (dolje),
znači da o k o prostora n e m a više utjecaja štetnih zračenja
elektrotehničkih uređaja.
N a k o n te provjere m e n t a l n o se postavi zadaća: »Neka mi
visak svojim kretanjem omeđi prostor koji ispitujem.« (slika
14).
84
Z a t i m slijedi novi zahtjev: » N e k a mi visak svojim kreta­
njem označi sjever.« To je p o t r e b n o k a k o bismo se o d m a h
mogli orijentirati'prema snimci kada d o đ e m o u stan koji smo
snimili teleradiestezijski. Visak će nakon nekog v r e m e n a , kad
se ustali u kretanju određenim smjerom, točno označiti stranu
magnetskog sjevera (slika 16).
T a d a se postavlja pitanje: »Ima li ispod toga prostora
podzemnih tokova vode?« A k o je odgovor pozitivan, slijedi
zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem pokaže mjesto i
smjer izravnog p o d z e m n o g v o d e n o g toka (90°)«. K a d a visak
pokaže smjer toka, smjer se označi c r t o m , stavi se kažiprst
lijeve ruke na crtu (smjer) i pomoću kutomjera se provjeri je
li to podzemni vodeni tok od 90°. Kutomjer se stavi na d o b r o
85
kutomjera šifru i očitamo je li u pitanju naftni tok. A k o jest,
o d r e đ u j e m o mjesto i smjer kao kod vode (slika 17).
Dolazi zatim na red ispitivanje zemaljskog štetnog zračenja
u prostoru, i to samo štetnih čvorova. Z a t o pitanje mora glasiti:
»Postoji li u t o m prostoru geopatogeni čvor?« Na pozitivan
odgovor slijedi zahtjev: »Neka mi visak svojim kretanjem
označi mjesto čvora!« Visak će nas odvesti do toga mjesta, a
na s a m o m će se mjestu kretati ukriž, kao da opisuje znak plus.
Stavimo kažiprst lijeve ruke iznad toga mjesta, visak nadnesemo nad kutomjer na d o b r o polariziranom papiru i prema šifri
saznajemo o kojem se čvoru radi. To mjesto označimo olovkom
i šifrom. Pitamo dalje ima li još koji štetan čvor, i tako sve do
negativnog odgovora.
polarizirani papir, nad sredinu kutomjera nadnese se visak i
a k o se on kreće od 0°-90° i ostane u kretanju na 90°, znači da
smo odredili izravno zračenje p o d z e m n o g toka vode od 90°.
A k o se pak visak od 90° vrati na 0°, znači da je označen
pogrešan tok. Kad je n a p o k o n označen pravi tok vode, obavi
se još j e d n a provjera. Najprije se vrh olovke stavi na početak
crte koja označava vodeni tok, dakle, s lijeve strane, i a k o za
polaritet te strane visak pokazuje minus ( — ) , znači da je to
pravi vodeni tok, o d n o s n o kad se vrh olovke stavi na drugi,
desni kraj crte i visak pokazuje polaritet plus ( + ), o n d a je
točno označen smjer p o d z e m n o g toka.
Prilikom provjere m o ž e se dogoditi da polaritet j e d n e
strane smjera p o d z e m n o g v o d e n o g toka bude nula (0), o n d a je
to z n a k da smo dobili i označili lažni signal p o d z e m n o g toka.
Z a t o iznova p i t a m o : »Postoji li ispod toga prostora još koji
p o d z e m n i vodeni t o k ? « A k o je odgovor potvrdan, tražimo da
n a m visak označi smjer toga toka i provjerimo njegov polaritet
na o b j e m a s t r a n a m a . U slučaju negativnog odgovora, p i t a m o
preciznije: »Postoje li u tom prostoru štetna zračenja od
r u d a ? « D o b i j e m o li potvrdan odgovor, o d r e đ u j e m o p o m o ć u
.SY>
Naznačivši mjesta štetnih čvorova, pitamo dalje: »Jesu li
točke tih čvorova m e đ u s o b n o povezane?« A k o je odgovor
potvrdan, o n d a treba dalje zatražiti: »Neka mi visak pokaže
kako su p o v e z a n e ! « Kad se te točke spoje, obično se dobiva
istokračni trokut. U prostoru toga trokuta najveća su zračenja.
P o n e k a d se dobije i više takvih t r o k u t a , što znači da su zračenja
još veća. Ukoliko se spajanjem točaka geopatogenih čvorova
ne dobije istokračni trokut ili je j e d n a njegova točka izvan
zadanog p r o s t o r a , onda u tom prostoru geopatogena zračenja
nisu tako jaka.
Na snimci zadanog prostora zatim se označe vrhovi slovima
A, B, C, D, počev od lijevog donjeg ugla u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu.
Kad je sve to učinjeno, prelazi se na određivanje mjesta
zaštite. T o m e se m o r a posvetiti najveća pažnja i p o m n o pratiti
kretanje viska (slika 18).
Najprije se skinu sva zaštitna drvca s označenih signala
elektrotehničkih uređaja, tako da prostor bude pod utjecajem
svih štetnih zračenja.
Pomoću kutomjera se odredi kolika je štetnost zračenja od
0-100° u pojedinim dijelovima prostora A B C D. Z a t i m se
odredi kolika je štetnost geopatogenoga zračenja u trokutu
( t r o k u t i m a ) , ukoliko postoji. Zračenje u trokutu provjerit
ćemo ako stavimo kažiprst lijeve ruke najprije u prostor izvan
trokuta i očitamo na kutomjeru, a potom stavimo prst u trokut.
87
Za tako teleradiestezijski snimljen prostor postoje sada svi
potrebni podaci o štetnim zračenjima. Tek tada se na licu
mjesta, u teleradiestezijski ispitivanom prostoru, još j e d n o m
provjeravaju svi dobiveni podaci i stanje u tom prostoru m o r a
biti isto kao na snimci.
A k o ste dovoljno osjetljivi,
zapaziti i bez kutomjera.
moći ćete
razliku
u
zračenju
Sada dolazi na red isključivanje svog utjecaja i utjecaja
drugih osoba ( K I S U K I U D O ) i zatim zadaća: »Neka mi visak
svojim kretanjem odredi mjesto u prostoru gdje ću staviti
zaštitu od svih štetnih zračenja!« Strpljivo i mirno treba čekati
dok visak svojim kretanjem ne označi mjesto zaštite.
K a d smo utvrdili polaritet toga mjesta, stavimo na njega
zaštitno drvce istog polariteta (minus na minus, plus na plus).
Drvce m o r a biti u milimetar točno namješteno (slika 19).
Provjerom ć e m o utvrditi je li prostor u potpunosti zaštićen.
Stavimo prst u bilo koji dio toga prostora i postavimo pitanje:
»Je li ovaj prostor zaštićen od svih štetnih zračenja?« Na
kutomjeru pratimo kretanje viska. A k o se visak o k o m i t o
p o k r e ć e u smjeru gore (0°), dolje (180°), onda znači da u
prostoru n e m a štetnoga zračenja. Na isti način provjerit ć e m o
mjesta izvan označenog prostora i ako je zaštita (blokada)
d o b r o izvedena, ne smije biti štetnih zračenja elektrotehničkih
uređaja oko označenoga prostora.
88
Sada valja pronaći mjesto u prostoru gdje će se postaviti
zaštita. Tu će zadaću opet obaviti visak kao i kod teleradiestezijske snimke. Pokazat će nam svojim kretanjem smjer i
odvesti nas do o d r e đ e n o g mjesta u prostoru. Odredit ćemo
polaritet toga mjesta i staviti zaštitni element (slamnati, bambu­
sov ili drveni podložak) o n o m stranom p r e m a tlu koja je istog
polariteta kao i mjesto na koje ćemo ga staviti. P r e t h o d n o
ćemo dakle odrediti i polaritete podloška, tako da plus d o đ e na
plus, minus na minus. Kad je zaštitni podložak postavljen
milimetarskom točnošću, označit ć e m o na p o d u njegov položaj
neizbrisivom o z n a k o m , a tako i na podlošku, kako bi se moglo
provjeravati jesu li sve oznake na mjestu, da ne bi tko
nepažnjom p o m a k n u o podložak. Podložak se uvijek stavlja na
pod. Iznad podloška, na o d r e đ e n o j se visini ne smije ništa
nalaziti, a osobito treba pripaziti da zastor prilikom pomicanja
ne prekrije podložak.
K a k o bismo bili sigurni da je zaštita d o b r o postavljena,
obavit ć e m o u samom prostoru provjeru na sljedeći način:
teleradiestezijsku snimku prostora stavit ćemo na slivnik ili
sudoper i pustiti vodu da teče, tako da snimka b u d e u
p o s r e d n o m dodiru s vodom. Prstom zatim prelazimo po snimci
prostora, a drugom r u k o m p o m o ć u viska i kutomjera provjera­
vamo vrijednost zaštite. A k o je sve d o b r o izvedeno, visak se
m o r a kretati okomito od 0° (gore) do 180° (dolje). Z a t i m
postavimo i d o d a t n o pitanje provjere: »Koliko je ovaj prostor
zaštićen od svih štetnih zračenja, osim prisutnih osoba i m e n e ,
od 0 - 1 0 0 % ? « Visak bi m o r a o pokazivati 1 0 0 % , a što ćemo
provjeriti kutomjerom.
Sada još treba temeljito »očistiti« prostor od svih štetnih
naboja. Snimka i dalje ostaje u dodiru s vodom koja t e č e :
»Neka se oslobodi od štetnih utjecaja sav namještaj, svi
p r e d m e t i i instalacije!« Visak će se vjerojatno kretati u svim
smjerovima, pa i kružno. K a d a se visak smiri, zatvorimo vodu
89
i o d m a h je p o n o v n o otvorimo. A k o se visak p o k r e n e , znak je
da pražnjenje nije p o t p u n o dovršeno. To ponovimo nekoliko
puta, sve dok visak ne ostane postojano miran. Znači da je sve
što smo tražili oslobođeno štetnih utjecaja.
Pošto su završene sve provjere, podložak se na podu
učvrsti papirnatom samoljepivom poluprozirnom t r a k o m da se
ne bi p o m a k n u o . Vrpca se mora namjestiti o n a k o k a k o to
pokazuje visak, jer će inače zaštita propuštati. Značajno je pri
t o m e pitanje: Na koju stranu podloška dolazi početak t r a k e ?
Obično se stavljaju dvije usporedne trake.
I na kraju je p o t r e b n o sve ukućane pražnjenjem osloboditi
od svih dotadašnjih štetnih naboja.
Sistem moje zaštite jedinstven je i ima šire zaštitno djelova­
nje od samog zaštićenog prostora. Kada postavljam zaštitu
samo u j e d n o m o d r e đ e n o m prostoru, istovremeno je zaštićena
cijela zgrada i dio prostora o k o nje. Prilikom zaštite zgrade,
cijelog industrijskog kompleksa, predjela, pa i cijeloga grada,
ona će imati mnogo veći dohvat i pokrivat će područje 200 do
1000 m uokrug izvan granica primarno zaštićenog prostora. To
sve ovisi o mjestu zaštite, to jest je li o n o užeg ili šireg d o m e t a .
Zaštita se ne smije stavljati ispod razine tla.
Vrijednost ove moje zaštite, za razliku od svih drugih
dosadašnjih pokušaja, jest u t o m e što štiti zaštićeni prostor od
svih štetnih zračenja (geopatogenih. svemirskih, radioaktivnih,
podzemnih vodenih i naftnih tokova, ruda, elektrotehničkih
uređaja), pa i od štetnih zračenja neuspjelih zaštitnih sredstava
koja djeluju na principu prikupljanja zračenja, jer ih ona na
j e d n o m e mjestu upijaju, a na drugom ispuštaju.
Moja zaštita nema nikakvih popratnih pojava. D a k l e , ne
propušta zračenja ako je ispravno postavljena i ni u kojem
pogledu ne šteti d r u g o m e .
Zaštita na daljinu ili
teleradiestezijska zaštita
Pokazala sam kako se teleradiestezijski snima i zaštićuje
prostor. Vrijednost takve zaštite ista je kao i zaštita postavljena
u s a m o m prostoru. Prednost je te zaštite u t o m e što se može
postaviti u slučaju kad prostor nije dostupan zbog udaljenosti
ili kojih drugih razloga. M e đ u t i m , k a d a je to god moguće,
zaštitu treba postaviti izravno u o d r e đ e n o m prostoru, jer se
teleradiestezijska zaštita, izrađena na papirima, mora čuvati i
nadzirati da ne bi došlo do pomicanja zaštite, a takvih bi se
papira nakupilo toliko da ih ne bismo imali gdje držati.
Teleradiestezijska zaštita djeluje t r e n u t a č n o , bez obzira na
udaljenost prostora koji se zaštićuje. Imala sam priliku postav­
ljati takvu zaštitu i za prostor udaljen 2000 km. Budući da se u
t o m prostoru nalazio vrstan radiestezist, telefonom mi je javio,
onoga časa kad sam postavila zaštitu, da u njegovu prostoru
više n e m a štetnih zračenja.
Taj način zaštite vrlo je podesan za ustanove, poduzeća,
bolnice, industrijske pogone, dakle posvuda gdje postoji opa­
snost da t k o nehotice ili n a m j e r n o p o r e m e t i ili ukloni zaštitni
element. Prednost je to i kod velikih kompleksa (stambene
četvrti, gradovi, industrijski giganti, uzletišta i si.), j e r bi se
moglo dogoditi da se izravno u takvu prostoru mjesto zaštite
n a đ e baš na neuporabivoj lokaciji (dvorište, cesta, nedostupan
objekt i t d . ) . Z b o g toga bi u gradovima trebalo osigurati
posebnu prostoriju za p o h r a n u teleradiestezijskih blokada obje­
kata i naselja od javnog interesa. Tu bi se papiri sa zaštitom
nalazili u prostoru zaštićenom od svih štetnih strujanja i pod
stalnim n a d z o r o m stručnog i sposobnog radiestezista.
O svom načinu zaštite prvi sam put govorila kad i o
pražnjenju, na predavanju za radiesteziste 7. studenoga 1984.
u Z a g r e b u . M a l o je tko povjerovao da postoji djelotvoran
način zaštite od štetnih zračenja, a još manje da sam baš ja to
pronašla. Takvo mišljenje vlada u krugovima stručnih radieste­
zista, nažalost, i d a n a s , p r e m d a je mogućnost provjere moje
90
91
zaštite više n e g o moguća i svakom s p o s o b n o m radiestezistu
dostupna. Ipak, unatoč toj kolektivnoj nevjerici, mnogi radiestezisti potajno postavljaju kojekakve neprovjerene zaštite, a
ima ih koji pokušavaju proniknuti u bit mojega načina rada, ali
nemaju p o t r e b n u sposobnost, pa njihova zaštite nisu valjane.
I m a i takvih koji na različite načine dolaze do p o d a t a k a 0 t o m e
gdje sam postavila zaštite, pa u okolici takvih mjesta ih u
stanovima iste zgrade u kojoj sam ja već postavila zaštitu, s a m o
u drugom stanu, stavljaju svoja zaštitna sredstva, p r e m d a
d o b r o znaju da je ne samo zgrada n e g o i okolni p r o s t o r u
dosegu već postavljene moje zaštite. Z a t o sam i navela da u
zgradi, u kojoj sam u nečijem stanu postavila zaštitu, nije više
nigdje p o t r e b n o stavljati zaštitu.
Iznijet ću ovdje neke zanimljive primjere iz teleradiestezijske zaštitne prakse.
Dva dana prije početka Svjetskog skupa psihotronike u
Z a g r e b u (1986), predsjednik M e đ u n a r o d n o g udruženja za psihotronička istraživanja, Čeh dr. Z d e n e k R e j d a k , održao je
tečaj pod nazivom »Praktička primjena radiestezije u geologiji,
rudarstvu, vodoprivredi i poljoprivredi«. Na tečaju je bio
prikazan i rad »miografa«, sprave koja registrira rad mišića
kada se n a đ e m o u području j a k o g radiestezijskog zračenja. To
su zapravo metalne rašlje spojene na aparat, iz kojega, kao kod
elektrokardiografa, izlazi p a p i r n a t a traka s podacima o radu
mišića prilikom ispitanikova prolaska kroz o d r e đ e n i prostor.
N i t k o nije prisutne upozorio kojom se brzinom moraju kretati,
tako da su neki išli brže, neki sporije. Kad smo se svi izredali
na tom pokusu, prišli su mi neki od prisutnih i napomenuli k a k o
bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti što će se dogoditi a k o zaštitim
prostoriju od utjecaja štetnih zračenja. Učinivši t o , zamolila
sam voditelja pokusa da još j e d n o m p r o đ e m s rašljama.
Druga je traka pokazivala znatna odstupanja od prve
snimke. Ne mogavši objasniti tu razliku, stručnjaci su se
izvlačili odgovorima da se ne ispituje ovdje zaštićenost ili
nezaštićenost ozračenog prostora, nego reakcija mišića na
anomalije u takvom prostoru, o d n o s n o da je ta razlika rezultat
subjektivnog odnosa ispitanika i njegove brzine kretanja odre­
đ e n i m prostorom.
92
N a r a v n o , to nisu bili nikakvi odgovori, već samo izbjegava­
nje objašnjenja pojave koja stručnjacima nije bila shvatljiva, a
niti su u to vjerovali.
Na priloženim fotokopijama trake vidi se dijagram moga
prolaska kroz ozračeni prostor prije i poslije zaštite (slika 20).
T r a k a I: Na s a m o m početku vidi se lagani uspon koji malo
premašuje početnu crtu i tu se neko vrijeme zadržava. Z a t i m
dolazi nagli p a d i p o n o v n o vraćanje na p o č e t n u visinu, nakon
čega o p e t krivulja p o s t e p e n o pada i isto se tako vraća na
prvobitnu razinu, dok je kraj vrpce u stalnom usponu. Moj
radiestezijski k o m e n t a r : čim je a p a r a t počeo snimati moje
kretanje kroz prostor, naznačio je utjecaj zračenja tehničkih
dostignuća; nagli pad označava kretanje iznad podzemnoga
toka vode i geopatogenoga zračenja, zatim ponovno dolazi
utjecaj zračenja odašiljača, trafostanice i r a d a r a , dok postepeni
pad krivulje ukazuje na radioaktivno zračenje, a njezin poste­
peni uspon registrirao je zračenje prisutnih osoba okupljenih
na kraju moga smjera kretanja.
T r a k a I I : Od početka kretanja krivulja je neizmijenjena,
što ukazuje da je prostor zaštićen od utjecaja štetnih zračenja,
a naizmjeničan lagani uspon i pad krivulje registrirao je
zračenje prisutnih osoba koje su s uzbuđenjem očekivale
rezultat ponovljenog snimanja.
A k o obje t r a k e radiestezijski provjerite i kod svake,
prelazeći kažiprstom lijeve ruke po krivulji, postavite pitanje:
»Ima li u prostoru označenom ovom krivuljom štetnih zračenja,
isključivši utjecaj drugih osoba ( K 1 S U K I U D O ) ?« - dobit ćete
u oba slučaja jasan odgovor, koji će visak registrirati svojim
kretanjem, a p r e m a konvenciji svakog radiestezista.**
U dosadašnjem tekstu već je u nekoliko navrata spomenuta konvencija.
Recimo najjednostavnije: to je spoznaja svakog radiestezista o značenju
pojedinih vrsta kretanja viska prema postavljenom pitanju. Tako ćemo, na
primjer, postaviti pitanje: »Kako će se meni kretati visak za DA - za NE za N E U T R A L N O ? « , itd. Uobičajeno je da se kretanje viska u smjeru
okretanja kazaljki na satu smatra odgovorom DA i PLUS ( + ) , kretanje u
smjeru suprotno od kazaljke na satu NE i M I N U S ( - ) , a okomito
gore-dolje N E U T R A L N O (!), dok će kod N U L E (0) stajati.
93
Prije nego što navedem primjere iz svoga rada na zaštiti, a
u vezi s otklanjanjem zdravstvenih teškoća, m o r a m ovdje j a s n o
n a p o m e n u t i da ja ne liječim, nego otklanjam uzroke koji mogu
izazvati zdravstvene teškoće. Mislim da to radiestezisti ne bi
nikad smjeli smetnuti s uma. Radiestezisti, a ni iscjelitelji, ne
liječe, već s a m o uspostavljaju prirodan tok strujanja u organi­
zmu koji je inače p o r e m e ć e n izvanjskim štetnim utjecajima.
N o , radiestezisti i iscjelitelji opsjednuti su »liječenjem«, i zbog
toga često dolazi do sukoba s pozitivnim zakonskim propisima,
koji jasno govore da se svako liječenje osoba koje za to nisu
stručno osposobljene smatra krivičnim prekršajem. D a k l e , ja
kiio radiestezist ne liječim, nego samo svojom radiestezijskom
stručnošću i sposobnošću upozoravam na uzroke, blokiram
utjecaje štetnih zračenja, za koja pretpostavljam da su izazvala
ili pojačala narušavanje nečijeg zdravstvenog stanja.
Promjene u zdravstvenom stanju osoba čije prostore zašti­
ćujem najbolja su provjera vrijednosti moje zaštite. A k o je
uzrok lošeg zdravstvenog stanja izazvan utjecajem štetnih
zračenja, zdravstvene tegobe nestat će ubrzo nakon postavlja­
nja zaštite i pražnjenja. Kod drugoga k a r a k t e r a zdravstvenih
94
tegoba, koje su pod utjecajem štetnih zračenja napredovale,
poslije postavljanja zaštite i pražnjenja poboljšanje će nastupiti
nešto sporije, dok se organizam oslobođen tih štetnih utjecaja
sam ne počne odupirati bolesti.
J e d n a naša poznata umjetnica imala je desetak operacija i
neizdržljive glavobolje. Pokušala je tu tegobu otkloniti svim
raspoloživim sredstvima, uključujući i a k u p u n k t u r u , ali bez
vidljivijeg uspjeha. Smetnje na kralježnici, želucu, zatim na
živcima ometale su je u svakodnevnom radu. Kad sam došla u
njezin stan, upravo je imala jaku glavobolju. Jedva je mogla
razgovarati. Promatrala sam je n e k o vrijeme. Sposobnost i
iskustvo da osjetim što ljudima stvara smetnje naveli su me da
je zamolim da skine jedan od lančića koje je imala o vratu.
Z a t i m sam joj rekla da skine i drugi lančić. D o t a d a blijedo lice
najednom je počelo dobivati boju. Skinula je nakon toga i
briljantni prsten s kažiprsta lijeve ruke. Bljedilo je sasvim
nestalo. A kad je skinula i briljantne naušnice, resice na ušima
su poprimile grimiznocrvenu boju i natekle. Bol u glavi polako
je popuštala. Pregledala sam stan, otkrila sva štetna zračenja i
postavila zaštitu. Pražnjenje sam obavila s prekidima, jer je
95
bilo povremenih smetnji. Pri kraju pražnjenja umjetnica se
najednom objema rukama uhvatila za glavu i počela se smijati:
»Pa m e n e više ne boli glava!« Poslije prestanka glavobolje
p o s t e p e n o su nestajali i ostali bolovi, pa se umjetnica mogla
p o n o v n o p o t p u n o posvetiti svome radu.
Supruga arhitekta tužila se na glavobolju, nervozu i smet­
nje s disanjem. Ni najpomnije medicinske pretrage nisu otkrile
uzroke njezinim smetnjama. Čak su bili uvjereni da je umišljeni
bolesnik, a njoj je iz d a n a u dan bivalo sve gore. Budući da se
bavi radiestezijom, pregledala je mjesto na kojem spava i
premjestila se na drugi kraj sobe. Spavala je bolje, ali druge su
tegobe ostale. I njezin je suprug patio od čestih glavobolja i
stenokardije, osobito kad sjedi kod kuće za radnim stolom.
Krivnja je bila u utjecaju štetnih zračenja elektrotehničkih
uređaja. N a k o n zaštite i pražnjenja nastupilo je osjetno pobolj­
šanje. Nestale su glavobolje, stenokardija i ostale tegobe.
Totalna artroza gotovo je prikovala za krevet jednu osobu.
Ukočenje lijeve ruke i vrata, jaki bolovi noću i kočenje tijela
samo su dio tih tegoba. Ispitivanje stana otkrilo je ne samo
štetna zračenja elektrotehničkih uređaja nego i radioaktivnost.
Poslije zaštite stana pražnjenje je trajalo s prekidima cijeli sat
i pol, s popratnim pojavama smetnji u glavi, ušima i križima.
Nožni prsti koji su uvijek bili hladni, sada su odavali toplinu, a
tako i prsti lijeve ruke. Na kraju tog dugotrajnog pražnjenja,
još je uvijek bilo prisutno ukočenje vrata i bol u lijevoj ruci od
lakta do r a m e n a . Najednom je visak za vrijeme vrtnje čudno
poskočio. Otkočile su se i glava i ruka, mogla ih je okretati
k a k o je htjela. D e s e t a k dana kasnije nestale su i ostale
smetnje. M e đ u t i m , dvije godine kasnije ta je osoba promijenila
stan i n a k o n šest mjeseci u novom boravištu sve su se nekada­
šnje tegobe vratile. Poslije provedene zaštite sve je opet bilo u
redu.
Svoju rođakinju sam upozorila da spava na nezdravom
mjestu, što je za nju vrlo o p a s n o , j e r je već imala artrozu obaju
kukova. N o , nije se obazirala na moje upozorenje. O t a d a je
prošlo više od godinu d a n a . Javili su mi da se odlučila za
operaciju, jer više nije mogla izdržati bolove. N e k o vrijeme
n a k o n operacije zamolila me da joj zaštitim stan. Bilo mi je
č u d n o k a k o sam ono davno prije operacije utvrdila da bi joj
96
mogao biti jače ugrožen lijevi kuk, a ona je operirala desni.
Snimka njezina ležaja pokazivala je veliko štetno zračenje na
lijevoj strani i to je moralo bitno utjecati da prije strada lijeva
strana tijela. Sve se objasnilo kada mi je rođakinja rekla da
uvijek spava na t r b u h u . T a k o je desna strana tijela došla na
lijevu stranu ležaja koja je bila pod utjecajem štetnih zračenja;
D r u g o iznenađenje došlo je sljedećega dana. Rođakinja mi je
telefonirala da nakon zaštite i pražnjenja ima j a k e bolove u
d e s n o m kuku, što sve od operacije nije imala. Sjetila sam se
tada uzroka tim t e g o b a m a : ispraznila sam nju, a ne strano tijelo
u njoj, umjetni kuk. Kad sam i to obavila, bolovi su prestali i
nisu se više pojavljivah.
Dječak od jedanaest godina ima govorne i slušne smetnje.
Ne m o ž e se usredotočiti na učenje, mokri u krevet, n e m i r n o
spava, bježi od kuće i n e p r e s t a n o je u nekakvu grozničavom
grču. N a k o n zaštite i pražnjenja sve su tegobe nestale. M e đ u ­
tim, kad je otišao baki na m o r e , zdravstvene su se smetnje
vratile. Kad sam teleradiestezijski zaštitila kuću na moru, sve
se smirilo. Čak su i djed i baka pimijetili da nemaju više tegobe
koje su ih mučile prije zaštite.
Zanimljiv je i slučaj osobe kojoj sam zaštitila stan. Prije
toga čovjek je patio od neurovegetativnih smetnji, gubio je
volju za rad, bio je mrzovoljan i loše je spavao. Poslije zaštite
i pražnjenja p r e p o r o d i o se, čak sam otkrila da ima radiestezijske sposobnosti i p o č e o se baviti radiestezijom. N o , n a k o n
nekog mi se v r e m e n a požalio da mu visak više ne daje nikakve
o d g o v o r e , uopće ni na što ne reagira. P o m o ć u a n a t o m s k o g
atlasa utvrdila sam da ima smetnje u živčanom sustavu. Bio mu
je blokiran p r e d i o vrata, r a m e n a , lakta i vrh prsta na desnoj
ruci u kojoj drži visak. P o m o ć u akupresure i uzastopnog
pražnjenja uspjela sam osloboditi blokirane dijelove i visak se
p o n o v n o p o k r e n u o u njegovoj ruci. I m a o je još jednu smetnju:
peta desne noge bila mu je uvijek hladna kao led. Na atlasu
sam pronašla mjesto u krvožilnom sustavu, na pregibu desne
noge u slabinama, gdje sam, dok je on držao ruku pod v o d o m ,
akupresirala tu točku. N a j e d n o m je osjetio k a k o mu se hlad­
noća razilazi po tabanima obiju nogu, dok je u peti nastala
takva toplina da su mu se drugi dijelovi noge činili hladnim.
97
Provjera zaštite
Često sam slušala k o m e n t a r e vrlo dobrih radiestezista
kako ne vjeruju u zaštitu (blokadu) od štetnih zračenja.
Navodili su primjere o stanovima gdje su bile postavljene takve
zaštite, a oni su ipak utvrdili postojanje tokova podzemnih
voda, geopatogenih čvorova i si.
Čvrsto sam uvjerena da te priče nisu izmišljene i da su
radiestezisti zaista detektirali sve te pojave, unatoč postavljenoj
blokadi.
Ne znam o kakvoj se blokadi radilo u tim stanovima, zato
ću govoriti samo o svojoj zaštiti. Prva i najvažnija jest činjenica
da moja zaštita štiti isključivo od štetnosti svih zračenja.
Sto je to štetnost zračenja?
P r e m a rezultatima mojih ispitivanja, štetna zračenja su dio
zračenja koja uzrokuju smetnje u živim organizmima - j e d n a k o
u ljudi, životinja, biljaka.
Kod provjere zaštite (blokade) od štetnih zračenja najvaž­
nije je postaviti pravo pitanje. U đ e m o li u neki prostor u kojem
je postavljena zaštita, a prije toga je utvrđeno da taj prostor
leži na tokovima podzemnih voda, na geopatogenim čvorovima
ili u području signala tehničkih uređaja, neće nestati p o d z e m n i
tokovi i geopatogeni čvorovi, kao što neće iščeznuti signali
uređaja. To bi bilo protiv svih prirodnih i fizičkih z a k o n a . I kad
z a p i t a m o : »Ima li ovdje zračenja podzemnih tokova vode i
tehničkih u r e đ a j a ? « , radiestezist će dobiti nedvojbeni odgovor:
» D a ! « Ali ako postavimo pravo pitanje: »Ima li ovdje štetnih
zračenja?« - odgovor će t a k o đ e r biti kategoričan: » N e ! «
D a k l e , zanimala nas je samo jedna k o m p o n e n t a zračenja,
njegova štetnost, a ne zračenje. U t o m e uglavnom griješe
radiestezisti prilikom provjere ispravno zaštićenih prostora.
D a k a k o , ukoliko je blokada neispravno postavljena ili uopće
nevaljala, na pitanje o zračenju i štetnosti odgovor će uvijek
biti: » D a ! «
K a d a provjeravam neki stan, najprije precizno p i t a m :
»Ima li ovdje utjecaja štetnih zračenja, osim osoba u stanu i
m e n e koja stan ispitujem?«
98
Z a š t o treba isključiti prisutne osobe i onoga koji ispituje
stan? A k o prisutni nisu ispražnjeni od štetnog naboja, njihov
negativan utjecaj širi se metar i više uokolo njih, što može bitno
mijenjati rezultate ispitivanja, ukoliko prisutni nisu isključeni
ili p r e t h o d n o ispražnjeni.
Provjera se može obaviti i p o m o ć u kutomjera, također uz
isključenje prisutnih. A k o se visak kreće o k o m i t o između 0° na
kutomjeru (gore) i 180° (dolje), znak je da u stanu nema štetnih
zračenja, o d n o s n o da je stan d o b r o zaštićen. Kutomjer će nam
pokazati kretanjem viska između 0 i 100° u kojem postotku
djeluje zaštita.
Ukoliko tko želi provjeriti moju zaštitu, m o r a me pret­
h o d n o obavijestiti da na licu mjesta ili teleradiestezijski utvrdim
je li zaštita još uvijek k a k o sam je postavila, jer se može
dogoditi da netko od ukućana nehotice p o m a k n e zaštitni
element ili ga nepažnjom skine, pa onda sam ponovno stavi
otprilike, što može dovesti do velikog proboja zaštite. K a d a to
provjerim, onda može svatko tko želi i t k o je za to sposoban
ispitati moju zaštitu, i to isključivo u svrhu utvrđivanja zaštićenosti od štetnih, a ne od zračenja općenito.
Budući da je oko moje zaštite uvijek bilo nevjerice i
nesuglasica, a ja sam željela da se obavi stručna provjera,
zamolila sam dvanaest članova sekcije radiestezista »Stanko
J u r d a n a « , koji su se dobrovoljno ponudili za provjeru. Ispitiva­
nje je obavljeno prema istom predlošku koji je dobio svaki član
komisije.
Ispitivalo se štetnost svemirskih zračenja, štetni utjecaji
tehničkih sprava, geopatogena zračenja, štetna zračenja iz
zemlje, radioaktivna zračenja i štetna zračenja podzemnih
tokova vode.
Za ispitivanje je izabran stan u kojem su bila prisutna sva
n a v e d e n a štetna zračenja.
Provjera je obavljena na tri načina:
1. Izravno, postavljanjem zaštite (blokade), podloška od
bambusa, na o d r e đ e n o mjesto.
2. Teleradiestezijskom zaštitom na snimci stana.
3. Teleradiestezijskom blokadom područja grada Zagreba
na snimci.
99
Analizom predložaka utvrđeno je sljedeće:
Svih dvanaest sudionika ispitivanja ustanovilo je u stanu
djelotvornost moje zaštite od štetnih zračenja, i to u sve tri
varijante zaštite.
Od dvanaest sudionika devet ih je utvrdilo da je stan
1 0 0 % zaštićen od svih štetnih zračenja koja su se ispitivala
p r e m a predlošku.
N a p o m i n j e m da su trojica ispitivača, koji su dobili niže
vrijednosti zaštite, izjavili da su se u stanu vrlo loše osjećah,
nisu se mogli usredotočiti na ispitivanje i dobivali su svaki čas
drukčije rezultate za istu vrstu ispitivanja (Slika 21).
Priloženi predložak može poslužiti svakom radiestezistu za
provjeru vrijednosti zaštite od štetnih zračenja u nekom prosto­
ru, prije i poslije zaštite.
Meni je uvijek najbolja potvrda vrijednosti zaštite na moj
način: vidljivo poboljšanje zadravstveriog stanja ljudi u stanu
koji sam zaštitila.
P A R A M E T R I Z A P R O V J E R U Z A Š T I T E O D ŠTETNIH Z R A Č E N J A
Provjerava se N A Č I N Z A Š T I T E
1. Isključiti sve utjecaje drugih osoba i svoje vlastite.
2. Koliko moraju biti isključeni utjecaji štetnih zračenja da ne štete ljudskom
organizmu?
100
101
Utjecaj nakita i ukrasa
na ljudski organizam
U doba kada sam bila vrlo osjetljiva na sve vrste zračenja,
osobito na elektromagnetske utjecaje, a nisam još bila otkrila
svoj način zaštite, voljela sam nositi nakit. Imala sam tada na
lijevoj ruci zlatni prsten, a uz njega prsten od bijeloga zlata s
briljantom. Zapazila sam da se mnogo bolje osjećam kad nosim
na lijevoj ruci i srebrnu narukvicu.
Već sam opisala k a k o mi je briljant iz prstena jednostavno
nestao, p r e m d a su hvataljke bile neoštećene, a k a m e n u ležištu
širi od hvataljki. Nekoliko sati kasnije naglo mi se pogoršalo
zdravstveno stanje. Počela sam povraćati bez ikakva razloga,
obuzela me p o t p u n a n e m o ć kao da sam u k o m a t o z n o m stanju.
T o n u l a sam i vraćala se, no nisam uopće bila svjesna toga što
se sa m n o m zbiva. Sljedećega dana, još uvijek slaba i n e m o ć n a ,
osjetila sam najednom bol u lijevoj ruci i predjelu srca.
Sredstva protiv bolova nisu pomagala. T a k o je to potrajalo tri
d a n a . Primijetila sam da mi smeta srebrna narukvica, pa sam
je skinula i o d m a h je nastupilo olakšanje. Skinula sam zatim
sav nakit, nakon čega je uslijedilo temeljito čišćenje organizma.
U tih nekoliko dana omršavjela sam i oslabjela, ali sam se inače
osjećala d o b r o .
Htjela bih u tim svojim zapažanjima upotpuniti priču o
o n o m briljantnom prstenu koji je netragom n e s t a o . Pripovije­
dala sam o t o m e svojoj susjedi, profesorici biologije, i ona mi
je objasnila taj fenomen. Susjeda je znala za moje t e g o b e , j e r
sam joj se često žalila i govorila o štetnim zračenjima kojima
sam izložena i mojoj osjetljivosti. Kao pravi stručnjak, o n a je
o d m a h povezala te činjenice i rekla mi da ja zapravo i nisam
izgubila briljantni k a m e n , što potvrđuju i one neoštećene
capice koje nisu omogućivale da k a m e n ispadne iz ležišta.
Objasnila mi je da se kod briljanta zapravo radi o ugljičnom
spoju, a ugljik, kada se nabije, ima svojstvo da se rasprši,
nestane. Budući da sam bila izložena štetnim zračenjima koja
su stvarala naboj u mom organizmu, nabijao se istovremeno i
prsten, pa se kamen u o d r e đ e n o m trenutku naboja jednostavno
102
raspršio u mikroskopske komadiće, te ga zato i nisam mogla
više pronaći.
Željela bih upozoriti ljubitelje nakita i ukrasa, a to nisu
samo ž e n e , nego u sve većoj mjeri i muškarci, nažalost i djeca,
da što kraće vrijeme nose na sebi nakit, ukrase i elektronske
satove, a pogotovo da ih ne nose kad spavaju. Osobito ako ih
nose na lijevoj ruci i o k o vrata. Čim osjetite bezrazložnu
napetost, bolove u vratu ili r a m e n i m a kao da imate r e u m u ,
skinite sve ukrase sa sebe i osjetit ćete veliku promjenu.
Ispitivanjem sam utvrdila da se nakit od plemenitih metala
i kamenja više nabija nego obični ukrasi. T k o je osjetljiv, a nosi
zlatni ili srebrni nakit, može dobiti glavobolju, bolove u vratu,
grudima i r u k a m a , jer ih nakit blokira. Ovdje izraz blokada ima
sasvim suprotnu vrijednost od blokade ili zaštite prostora. D o k
ondje blokada zaštićuje ljude od štetnih zračenja, u ovom
slučaju zaustavlja slobodno strujanje koje je potrebno da bi
organizam bio zdrav. Kad pregledavamo neku osobu, pa n a m
se visak na nekim mjestima zaustavi, a ta osoba nosi nakit ili
ukrase, najprije treba to skinuti (narukvica, lančić, prsten, sat,
ogrlica) i p o n o v n o pregledati. A k o se visak kreće, znači da je
nakit zaustavljao strujanje u organizmu. Nakit i ukrase treba
skidati p o s t u p n o , ne sve o d j e d n o m , da ne bi došlo do neželjene
reakcije. N a k o n skidanja nakita treba osobu isprazniti pomoću
vode i viska.
Kada sam j e d n o m prilikom poslije zaštite stana praznila
osobu, vlasnici stana naglo se dignula kosa u zrak. Ta je osoba
imala lančić o k o vrata. Čim je skinula lančić, kosa se vratila u
prvobitan položaj.
U drugom slučaju radilo se o ručnom satu. Čovjek je
desetak godina d a n o n o ć n o nosio sat na lijevoj ruci. Bio je
uvijek mrzovoljan, razdražljiv, boljela ga je kičma, loše je
spavao, budio se u m o r a n . Kad je skinuo sat i kad sam ga do
kraja ispraznila, već se sljedećega d a n a stanje iz temelja
promijenilo. Spavao je vrlo d o b r o , ustao je pjevajući, nestali
su bolovi, postao je veseo i razgovorljiv.
Prilikom zaštićivanja stana bračnog para koji je imao vrlo
složene zdravstvene smetnje došlo je za vrijeme pražnjenja do
bolnih reakcija. Kada su skinuli nakit, ukrase i sat, nestalo je
tegoba.
103
Utjecaj vanjskih signala na
pomicanje signala podzemnih
vodenih tokova
Radiestezist inženjer D r a g u t i n Stiperski prvi je u nas
primijetio da se signali podzemnih tokova vode u različito doba
d a n a pomiču. Ispitivao je to na terenu i označio. T r e b a l o je još
provjeriti i utvrditi koji je zapravo položaj pravog signala
p o d z e m n o g vodenog toka. Njemu to nije uspjelo. K a k o je
i m a o nacrt dijela t e r e n a koji je ispitivao, uzela sam taj nacrt da
ispitam i označim signale podzemnih vodenih tokova. Ispitiva­
nja sam obavljala u točno o d r e đ e n o vrijeme - u 6, 8, 10, 12,
16, 20 i u 22 sata. Uistinu sam dobila signale podzemnih
tokova, koji su se pomicali u sate kad sam obavljala ispitivanja.
Provjeravala-sam to tijekom nekoliko d a n a , ali su rezultati
uvijek bili različiti. N a k o n trećeg dana ispitivanja zamalo sam
zaključila da je pravi signal podzemnih tokova onaj koji se
registrira u 12 sati. N a k o n provjere, već sam sljedećega dana
uvidjela da je moj zaključak pogrešan. T o č n o u 12 sati signal
koji sam dobila nije bio isti k a o dan ranije. Zbunjivalo me u
cijelom tom ispitivanju i to što se pomicanja signala podzemnih
vodenih tokova nisu pojavljivala kao kod signala onih tokova
koji nisu pod utjecajem vanjskih signala, naprimjer kod izrav­
nog toka p o d z e m n e vode od 90° dobijemo s obje strane signale
od 45°. Signali podzemnih vodenih tokova nisu se pomicali tim
r e d o m , nego su se, naprimjer, signali desnog i lijevog toka
p o d z e m n i h voda zajedno pomaknuli u lijevu ili desnu stanu. To
me je potaknulo na razmišljanje. Odlučila sam ispitivanja
obaviti u toku samo jednog sata. Započela sam ispitivanja
ujutro od 7 do 8 sati. Iznenadila sam se utvrdivši da je došlo do
pomicanja signala p o d z e m n o g toka u toku jednog sata, kao kad
sam to ispitivala cijeli dan. To me navelo na zaključak da uzrok
pomicanju signala p o d z e m n o g vodenog toka nije v r e m e n s k o
razdoblje, nego nešto drugo. K a k o sam već u to doba ispitivala
utjecaj vanjskih signala na čovjeka i blokirala ih, pomislila sam
104
da možda utjecaji vanjskih signala ne utječu na pomicanje
signala podzemnih vodenih tokova. Potražila sam na nacrtu
mjesto gdje bih mogla postaviti zaštitu toga područja. Poslije
blokade signali podzemnog vodenog toka bili su uvijek isti bez
obzira na d o b a d a n a i noći.
Što su to vanjski signali? To su signali elektrotehničkih
uređaja i postrojenja, koji izazivaju više ili manje štetna
zračenja, a dolaze od odašiljača, radiostanica, radara, radio-farova, trafostanica, dalekovoda. Ispitivanja sam obavljala u vezi
s utjecajem tih signala na signale podzemnih vodenih tokova.
T a k o đ e r sam ispitivala ima li t e m p e r a t u r a v o d e , njen sastav i
dubina utjecaja na pomicanje signala podzemnih vodenih toko­
va. Zaključila sam da se signali podzemnih vodenih tokova
pomiču bez obzira na t e m p e r a t u r u vode. O temperaturi pod­
zemnog vodenog toka ovisi u k o m e pravcu i koliko će se signali
p o m a k n u t i . Dubina vode nema nikakav utjecaj na pomicanje
signala. Djelovanja Sunca i Mjeseca imaju veliki utjecaj na
pomicanje signala podzemnih vodenih tokova. Pomicanje ovisi
o polaritetu Zemlje, koja danju ima polaritet nula, a atmosfera
plus, dok noću Zemlja ima polaritet minus i atmosfera također
minus. P r e m a m o m e ispitivanju, na pomicanje signala podzem­
nih vodenih tokova utječe magnetsko polje Zemlje. Kada bi se,
naprimjer, izolirao podzemni vodeni tok od izravnog dodira sa
Z e m l j o m , na njegove signale ne bi djelovao utjecaj vanjskih
signala. Z a t o noću, kada je atmosfera pod djelovanjem Mjese­
ca, dakle, kad ima polaritet minus kao i magnetsko polje
Zemlje, n e m a pomicanja signala p o d z e m n o g vodenog toka.
P r e m a t o m e , trebalo bi ispitivanja obavljati noću i to u vrijeme
o d r e đ e n o godišnjim d o b o m : u proljeće od 19 - 5,20 sati, ljeti
21 - 3,30, ujesen 18 - 6,30, a zimi 17 - 7,30 sati.
Jesu li polariteti signala p o d z e m n o g toka vode uvijek isti?
Signal lijeve strane p o d z e m n o g vodenog toka ima uvijek
polaritet minus, a desna strana plus, samo se polaritet podzem­
nog toka danju mijenja. Signal p o d z e m n o g toka pod zemljom
ima polaritet minus, a čim se n a đ e iznad zemlje, ima neutralan
polaritet. To se d o g a đ a kod t e m p e r a t u r e vode od 0° C do 45°C.
Kod p o d z e m n o g toka s t e m p e r a t u r o m vode od 45°C do 95°C,
polaritet toka ispod i iznad zemlje uvijek je plus i danju i noću.
105
K a k o i kada se pomiču signali podzemnog toka v o d e ?
A k o na signal glavnoga toka p o d z e m n e vode djeluje
vanjski signal o k o m i t o na tok, nema pomicanja njegova signala
bez obzira na t e m p e r a t u r u vode i vrstu vanjskog signala, ni
danju ni noću. D a n j u , ako vanjski signal djeluje koso na signal
podzemnog vodenog t o k a , o n d a se njegov signal pomiče, i to
kod t e m p e r a t u r e vode od 0°C do 45°C, usporedno s pravim
vodenim t o k o m , i s pomicanjem prema strani odakle djeluje
vanjski signal. Koliko će iznositi to pomicanje, ovisi o vrsti
vanjskog signala. Viskom se to može odrediti. Visak pod
kutom od 30° kreće se ukoso, a zatim prelazi u o k o m i t o
kretanje i daje smjer t o k a . Noću n e m a pomicanja signala
p o d z e m n o g vodenog toka (slika 22).
D a n j u , kada vanjski signal djeluje koso na signal p o d z e m n o g
vodenog toka od 45° do 95°, pomicanje signala j e d n e i druge
strane toka pomiče se paralelno, ali na suprotnu stranu od
djelovanja vanjskog signala. Visak poslije okomitog kretanja
prelazi u koso kretanje pod k u t o m od 60°, a zatim opet u
o k o m i t o kretanje. Noću n e m a pomicanja signala (slika 23).
K a k o na terenu dolazi do pomicanja signala podzemnih vodenih
tokova pod utjecajem nekoliko vanjskih signala, teško je
odrediti pravi tok bez blokade vanjskih signala. Z a t o je najbolji
i najjednostavniji način traženja izravnog toka p o d z e m n e vode
- blokiranje t e r e n a . To se radi najprije teleradiestezijski.
Odredi se polaritet papira, označi vodoravnom crtom dio
t e r e n a , te pojedinačno označuju i blokiraju vanjski signali. Kad
su blokirani svi vanjski signali, nacrta se određeni teren k a k o
visak pokazuje. Skinu se sve blokade s vanjskih signala i traži
se mjesto gdje će se blokirati t e r e n . Nakon blokade, signal koji
se dobiva uvijek je isti - i to je pravi signal p o d z e m n o g vodenog
toka. Prednost blokiranja terena jest u t o m e da se mogu naći i
nekoliko tokova podzemnih voda.
Vrlo se jednostavno m o ž e i pomoću kutomjera naći pravi
tok p o d z e m n e vode. Moja šifra za lijevi signal pravog toka
p o d z e m n e vode od 90° jest 90, a za desni tok 270. Kad n a đ e m
pravi lijevi signal, visak mi na kutomjeru pokazue 90°; ako pak
d o đ e m na lažni signal toga lijevog toka, visak opet pokazuje
106
107
90°, ali se o d m a h vraća na nulu i to se ponavlja. A k o n a đ e m
desni pravi signal, visak će na kutomjeru pokazivati 270°, a ako
je lažni signal pokazivat će također 270° i vraćati se na nulu.
Z a t i m provjerim polaritete signala podzemnih vodenih tokova.
Lažni signal ima polaritet nula, to jest visak će stajati.
Opisat ću još jedan način pronalaženja pravog toka pod­
z e m n e vode bez blokiranja.
A k o n a i đ e m o na signal p o d z e m n o g vodenog toka koji ima
polaritet minus, a na kutomjeru pokazuje 90°, znači da smo
našli lijevi signal izravnog p o d z e m n o g toka. Visak će se kretati
najprije o k o m i t o trideset puta gore-dolje, zatim će krenuti u
vodoravni smjer udesno i ako slijedimo taj smjer, visak će
n a j e d n o m prijeći u o k o m i t o kretanje trideset p u t a gore-dolje i
stati. Smjer toga kretanja bit će desna strana pravog p o d z e m n o g
vodenog toka, a polaritet će imati plus.
A k o n a đ e m o signal podzemnog vodenog toka koji ima
polaritet nula (visak miruje), t a d a smo naišli na lažni signal
p o d z e m n o g vodenog toka. Visak će n a m se kretati o k o m i t o
gore-dolje trideset puta i nakon toga će krenuti pod k u t o m od
30° ili 60° u lijevu ili desnu stranu. A k o slijedimo to kretanje,
visak će prijeći u o k o m i t o kretanje opet trideset puta gore-do­
lje. Naznačit ćemo taj smjer i slijediti dalje kretanje viska koji
će se opet kretati ukoso pod istim k u t o m kao prije i prijeći će
opet u o k o m i t o kretanje trideset puta gore-dolje. Naznačit
ć e m o i to mjesto. Polaritet smjera bit će vjerojatno nula.
Slijedit ćemo kretanje viska koje će biti pod istim k u t o m k a o i
prije, a onda će p o n o v n o prijeći u vodoravno kretanje trideset
p u t a gore-dolje i stati. Naznačit ćemo to mjesto. Sada ć e m o
provjeriti polaritete označenih smjerova - plus, minus, nula.
P r e m a polaritetu smjera odredit ć e m o pravi tok p o d z e m n e
vode. A k o se visak kreće pod kutom od 30°, to je znak da smo
našli podzemni tok vode od 0° do 45°, a ako se kreće pod
kutom od 60°, znak je da smo našli podzemni vodeni tok od
45° d o 95°.
U doba kad sam ispitivala utjecaje vanjskih signala na
pomicanje signala podzemnih vodenih tokova, nisam ni slutila
od kakvog će značenja biti te spoznaje za moj kasniji radieste­
zijski rad.
108
Na izletu u Tuheljskim toplicama grupa radiestezista ispitivala
je teren o k o lječilišta radi pronalaženja novih podzemnih
tokova t e r m a l n e vode iznad 60°. Provjerila sam mjesta koja su
neki kolege označili kao smjer toka vruće vode i otkrila da su
dobili lažne signale. Visak se nije pomicao i time označio stanje
navodnog nalazišta nulom (0). Budući da sam prije odlaska u
Tuheljske toplice teleradiestezijski snimila taj t e r e n , na papiru
sam postavila blokadu, čime sam to područje zaštitila od štetnih
zračenja elektrotehničkih uređaja, i pozvala radiesteziste da
p o n o v n o pregledaju mjesta svojih nalazišta. Svi su do jednoga
utvrdili da na označenim mjestima ne dobivaju više nikakve
signale.
Kod pronalaženja pravog signala p o d z e m n o g vodenog
toka vrlo je značajna mentalna zaštita. Za vježbu p o t r e b n o je
bez ikakve zaštite potražiti signal p o d z e m n o g vodenog toka i to
provjeriti nekoliko p u t a u k r a t k o m v r e m e n s k o m razmaku.
Primijetit ćete da ćete dobivati signal na različitim mjestima.
Zatim se treba m e n t a l n o zaštititi (pomisliti): »Neka se mentalno
zaštitim od svih utjecaja štetnih zračenja tehničkih sprava za
vrijeme ispitivanja!« N a k o n toga, kod p o n o v n e višekratne
provjere, signal podzemnog toka vode nalazit će se uvijek na
istome mjestu.
U praksi sam se često susretala sa slučajevima da su ljudi
s radiestezijskim sposobnostima ili uz p o m o ć nekog radiestezi­
sta, pomicali ležajeve ili radna mjesta s lažnih signala i namje­
štali ih točno na sam pravi signal p o d z e m n o g vodenog toka. Sve
je t o , istina, činjeno s najboljom n a m j e r o m , ali radiestezist,
ako nije siguran u sebe ili ako primijeti da u k r a t k o m vremen­
skom razmaku dobiva signale na različtim mjestima, a ne zna
to objasniti, ne smije se upuštati u zahvate kojima nije
dorastao. Z a t o , tko nije upućen i nije d o b r o proučio utjecaje
vanjskih signala na pomicanje signala p o d z e m n o g vodenog
toka, m o r a potražiti savjet i p o m o ć u iskusnijega kolege, da ne
bi izlagao ljude n e p o t r e b n o j opasnosti.
Koliko mogu biti opasni ti lažni signali, najbolje pokazuje
slučaj djeteta koje je mokrilo u krevet i noću dobivalo n a p a d e
grčevitog plača. Savjetovali su roditeljima, kad je radiestezist
»utvrdio« da dijete leži na podzemnoj vodi, neka ispod kreveta
109
stave zaštitu od slame (slamnatu prostirku). Stanje djeteta nije
se ni n a k o n toga promijenilo, dapače, pogoršalo se. Prilikom
zaštite stana otkrila sam da je ispod dječakova kreveta bio lažni
signal, dok se pravi nalazio nešto dalje, a slamnata prostirka ne
samo da nije štitila, nego je još odbijala štetna zračenja
elektro-tehničkih uređaja i time pojačano ugrožavala dječakovo
zdravlje.
Nailazila sam u stanovima na takozvane zaštitne ploče i
slične naprave, koje su imale štititi od štetnih utjecaja zračenja
podzemnih vodenih tokova. Nije mi namjera ulaziti u vrijednost
takvih zaštita, jer takva zaštitna sredstva nisam nikad upotreljavala, samo ću iznijeti što sam otkrila kod takvih načina zaštite.
Uglavnom su takve zaštite bile postavljene na lažnim signalima,
a u nekoliko sam slučajeva utvrdila da u stanovima nije bilo
nikakvih štetnih zračenja, jer je kuća već bila zaštićena, pa je
radiestezist postavio zaštitu vjerojatno samo zato »da se obavi
posao«.
Utjecaj snježnih padavina
na djelovanje štetnih zračenja
Na ovo me ispitivanje p o n u k a o događaj u jednoj zagrebač­
koj bolnici, u kojoj sam postavila blokadu. P o v r e m e n o sam na
teleradiestezijskoj snimci provjeravala je li blokada u redu.
T a k o sam j e d n o m prilikom nazvala direktora bolnice da mu
javim k a k o je sve u redu. Šokirao me njegov odgovor da su
toga dana čistači prilikom uklanjanja snijega s terase lopatom
uništili blokadu.
U toj se bolnici blokada nalazila na terasi, na o t v o r e n o m
prostoru, jer su se upravo u to vrijeme obavljali građevinski
radovi, tako da nije bilo moguće staviti blokadu u zatvorenom
prostoru. Kad sam se oporavila od toga šoka, počela sam
o d m a h ispitivati zašto sam dobila podatak da na t o m prostoru
110
n e m a djelovanja štetnog zračenja, kad t a m o uopće nije bilo
blokade. G r a d je bio tih dana pod snježnim pokrivačem. Uzela
sam k a r t u grada Z a g r e b a i utvrdila da djelovanja štetnog
zračenja n e m a sve do Zrinjevca. K a k o je sljedećih dana nestalo
snijega, nisam imala prilike obavljati daljnja ispitivanja. Bilo je
to 1985. godine.
K a d je godinu d a n a kasnije u Z a g r e b u p a d a o snijeg gotovo
bez prestanka, nastavila sam ispitivati. Srećom je te dane
služba za čišćenje snijega zakazala, pa sam imala dovoljno
v r e m e n a za ispitivanje. Na m o j e veliko iznenađenje, cijeli
Z a g r e b je bio blokiran od utjecaja štetnih zračenja. Već nakon
dva d a n a moglo se lijepo na planu grada utvrditi koje su ulice
i predjeli bili očišćeni, je se ondje već osjećao utjecaj štetnoga
zračenja.
Kad se snijeg počeo otapati, štetnog je zračenja opet bilo,
ali slabijeg intenziteta. Nekoliko d a n a kasnije p a o je novi
snijeg i štetno zračenje je nestalo. Pratila sam izvještaj o stanju
na cestama i na zemljopisnoj karti utvrdila k a k o u unutrašnjosti
H r v a t s k e , gdje su snježne oborine obilno padale, uglavnom
nije bilo štetnog zračenja, dok je na jadranskoj obali, gdje nije
bilo snijega, štetno zračenje bilo prisutno.
Na sam d a n početka novih padavina, uzela sam kartu
grada Z a g r e b a i počela ispitivati djelovanje štetnog zračenja na
J a m n u . D o k je snijeg p a d a o , ni nad jezerom ni na obali nije
bilo štetnog djelovanja zračenja. K a d a je snijeg prestao padati,
zemlja je bila pokrivena snježnim pokrivačem, ali prilično
m o k r i m . Nad jezerom se pojavilo zračenje slabog intenziteta
( p e t krugova po 360°), dok su inače na t o m području, kad
snijega n e m a , štetna zračenja mnogo jača ( 2 5 x 3 6 0 ° ) .
Na temelju tih ispitivanja zaključila sam: dok pada snijeg,
suh ili m o k a r , n e m a na tom prostoru utjecaja štetnog zračenja.
A k o suhi snijeg p a d n e na n e k o područje i p o t p u n o ga pokrije,
nema štetnog zračenja ni danju ni noću. Kristali snijega su
zaštita. Kad padne mokri snijeg i pokrije o d r e đ e n o područje,
zaštita ovisi o t o m e koliko je snijeg vlažan, pa ukoliko je
vlažnost 2 0 % , još uvijek predstavlja dobru zaštitu, ali ako je
vlažnost veća, o n d a se vrijednost zaštite gubi.
ni
Ispitivala sam tih d a n a i neke teleradiestezijski snimljene
stanove, koji su inače imali 40 - 5 0 x 3 6 0 ° zračenja. Kad je
snijeg p a d a o , tih zračenja nije bilo. D a k l e , , a k o je snježni
pokrivač svježeg suhog snijega debljine do 10 cm, područje je
blokirano 8 0 % . Kad je snježni pokrivač deblji ( 1 5 c m ) , pod­
ručje je blokirano 1 0 0 % . Čim se snijeg počne topiti i na zemlji
nastane vodena podloga ili led, nema više zaštite od štetnog
zračenja.
Često sam čula kako se ljudi dobro osjećaju na skijanju i
da se bolje o d m o r e nego na moru. To je nakon mojih
ispitivanja sasvim jasno. I sami ste vjerojatno primijetili kakva
tišina nastane kad pada snijeg, pogotovo suhi. A k o je noć i
pada pršić, ono divno viđenje tisuća snježnih kristala zasigurno
će i vas, kad pročitate ovu knjigu, navesti da se malo zamishte
k a k o se priroda pobrinula da nas zaštiti od utjecaja štetnih
zračenja, bar u j e d n o m dijelu godine. Zanimljivo bi bilo saznati
je li u o n o već zaboravljeno doba, kad je snijeg počeo padati
p o č e t k o m prosinca i snježni se pokrivač zadržavao gotovo do
konca siječnja, bilo manje oboljenja nego danas, kad o n o g
pravog snježnog pokrivača n e m a gotovo već godinama.
Primjena radiestezije
u prometu
K a k o se dulje v r e m e n a bavim primjenom radiestezije u
svakodnevnom životu, došla sam do vrlo zanimljivih rezultata
u primjeni radiestezije u sigurnosti p r o m e t a .
G o t o v o svaki dan čitamo u novinama o prometnim nesre­
ćama. Spominju se često ista mjesta na kojima se nesreće
događaju. Ponajčešće su to područja Ivanje Rijeke, Ivanić
G r a d a , autoput Z a g r e b - B e o g r a d kod Slavonskog Broda, Za­
gorska magistrala, a u Z a g r e b u , naprimjer, nesreće na križanju
Ljubljanske avenije i Kroflinove ulice. P r e m a izjavama mnogih
vozača koji su bili sudionici nesreća, uzrok je bio gubljenje
svijesti. Z a š t o ? Sve me to p o n u k a l o da p o č n e m ozbiljnije
istraživati navedeno područje, nisu li m o ž d a uzrok tim nesre­
ćama prirodna štetna zračenja tokova podzemnih voda ili nafte,
zemaljskih štetnih zračenja pod utjecajem svemirskih zračenja,
ili pak štetna zračenja elektrotehničkih uređaja. Vjerojatno su
mjesta tih nesreća već detaljno istraživana, ali je pitanje je li
dobiven konačni odgovor. Mislim da bi ljudi koji su vrlo
osjetljivi na različita štetna zračenja mogli pomoći da se utvrdi
zašto su na nekim mjestima tako učestale p r o m e t n e nesreće.
K a d a vozač osjetljiv na štetna zračenja, u m o r a n od duga
puta, naiđe automobilom na takvo mjesto, na trenutak izgubi
svijest ili koncentraciju, što je sasvim dovoljno da dođe do
p r o m e t n e nezgode. Tim dijelom ceste može proći i na desetke
vozila a da se ne dogodi ništa. Ljudi koji nisu osjetljivi na takva
štetna zračenja, ne reagiraju na njih i k a d a naiđu na takvo
mjesto ne dogodi im se ništa.
K a d sam n e k o m prilikom putovala a u t o p u t o m Z a g r e b —
Beograd u Osijek, potvrdile su se n e k e moje pretpostavke.
Putovala sam automobilom s još tri osobe. Kad smo došli u
područje Ivanić G r a d a , dvojica suputnika su o d m a h zaspala.
Vozač automobila i ja zahvaljujući samo neprekidnom razgo­
voru uspjeli smo ostati budni, dok nismo prošli kroz to kritično
područje. O n d a je najednom nelagode i snenosti nestalo,
112
113
suputnici su se t a k o đ e r probudili. T a k o se to ponovilo nekoliko
puta u toku našeg putovanja. Posljednja ovakva krizna etapa
bila je prije Osijeka. Budući da sam vrlo osjetljiva na različite
vrste štetnog zračenja, nije mi bilo teško utvrditi uzrok svemu
t o m e . Na t o m dijelu p u t a kod Ivanić G r a d a , p o z n a t o je a i vidi
se to po tornjevi ma, traži se nafta. D a k l e , to je područje gdje
se pretpostavlja da ima nafte. S jedne i druge strane a u t o p u t a
nalaze se dalekovodi. Ne želim govoriti o p o d r o b n i m ispitivanji­
m a , ali mogu reći samo to da na tom području postoje jaki
utjecaji štetnih zračenja, i to jače na desnom dijelu a u t o p u t a
gledano prema istoku, jer s te strane ima i više signala
podzemnih naftnih tokova.
K a k o se bavim ispitivanjem utjecaja štetnih zračenja na
ljude, a i sama sam na njih vrlo osjetljiva, našla sam način kako
se njihova štetnost može otkloniti. Sigurna sam da bi se kritična
područja mogla blokirati. T a d a ne bi dolazilo do t a k o čestih
nesreća, jer tih utjecaja ne bi bilo. Isto bi se tako mogla
blokirati i križanja u gradovima, za koja se zna da su poznata
po čestim nesrećama.
U Z a g r e b u postoje mjesta i raskršća gdje se često događaju
p r o m e t n e nesreće. Sjetimo se samo poteza od zavoja kod
Langova trga do raskršća Draškoviceve, Moše Pijade i Vlaške
ulice. Koliko je ondje automobila završilo na kestenovima,
koliko je tramvaja tim kratkim odsječkom pruge nekontroli­
r a n o j u r a n i o u raskršće. Još je u sjećanju nesreća na tom istom
mjestu, kad je tramvaj naletio na pružne radnike. Vozač je
izjavio da je »zaspao«, ali je č u d n o da su radnici ostali stajati
na pruzi k a o opčinjeni, umjesto da instinktivno odskoče ustranu.
Na t o m e je mjestu još Jurdana locirao toplu p o d z e m n u
tekućicu. Ne treba zaboraviti da o n u d a , kanaliziran'pod zem­
ljom, protječe potok Medveščak, a ja sam otkrila da iz smjera
D r a š k o viceve ulice istočnom stranom p r e k o križanja s Vlaškom
ulicom prolazi podzemni tok nafte. Z b o g toga je to križanje
p o d jakim utjecajem štetnih zračenja. D o d a m o li t o m e i štetno
zračenje elektrotehničkih uređaja, onda nije čudo da vozači
automobila osjetljivi na takva štetna zračenja, p r e k a s n o reagi­
raju u zavoju i nastave vožnju ravno u kestenova stabla, a vozač
114
tramvaja na trenutak zaspi i nesvjesno pritisne papučicu brzine,
k t o m e još na nizbrdici.
Prisjećam se i doživljaja moga znanca koji se vozio a u t o m
iz Z a g r e b a u Crikvenicu. D a n bijaše lijep, cesta suha, uvjeti
idealni za vožnju. M e đ u t i m , na silaznoj cesti od Jelenja p r e m a
Crikvenici, čovjek je bez ikakva razloga počeo voziti lijevom
stranom ceste. Srećom iz suprotnoga smjera nije u tom trenutku
naišlo nikakvo vozilo. Prešao je brzo na svoju stranu i zaustavio
se da pokuša protumačiti što se dogodilo. Upravljački mehani­
zam bio je u redu, on nije bio u m o r a n , jer se putem na toj
kratkoj relaciji i o d m a r a o , pa ipak je skrenuo na lijevu stranu,
k a o da mu je n e t k o silom o k r e n u o volan. Kad sam o t o m e
razgovarala s njim i ispitivala ga je li što neobično primijetio na
tom dijelu puta, kakve uređaje uz cestu, signalizaciju ili slično,
rekao je da ništa nije vidio. J e d i n o je iznad mjesta gdje je
prešao na pogrešnu stranu, prolazio vod visokog n a p o n a . To je
bilo sasvim dovoljno za objašnjenje. Osjetljiv na štetna zrače­
nja, nije se uspio oduprijeti utjecajnoj sili zračenja visokog
n a p o n a i to ga je odvelo na drugu stranu ceste. Srećom, bez
posljedica.
Voda kao značajan
činilac u radiesteziji
V o d a je nešto sa čime smo u dodiru svaki d a n , i možda baš
zato p r e m a l o pažnje posvećujemo tom daru prirode, bez
kojega ne bi bilo života na zemlji.
Već prve spoznaje o radiesteziji bile su vezane za traženje
p o d z e m n i h vodenih tokova. Čovjek koji je imao sposobnost i
osjetljivost da otkrije signale p o d z e m n i h vodenih tokova ru­
k o m , viskom ili rašljama zvao se rašljar, kao i današnji
radiestezist. D a k l e , našom sposobnosti i osjetljivosti m o ž e m o
otkriti podzemni vodeni tok radiestezijski ili teleradiestezijski.
Razmišljajući o t o m e , postavila sam sebi pitanje m o ž e m o
li tu vodu koju otkrijemo pod zemljom koristiti kao sredstvo
k o n t a k t a između zemlje i n a s ?
115
Potvrdu toga razmišljanja dobila sam našavši način k a k o
da u dodiru s vodom oslobodim svoje tijelo od štetnih naboja
koji su nastali p o d utjecajem štetnih zračenja. K a k o su moje
zdravstvene smetnje u j e d n o m razdoblju života bile velike
utjecajem štetnih zračenja, uvidjela sam da se primjenom toga
k o n t a k t a s vodom osjećam bolje. Moje zdravstvene smetnje su
se smanjile, bila sam otpornija p r e m a štetnim zračenjima.
Nazvala sam to »pražnjenjem«. To je bio moj prvi susret s
v o d o m k a o značajnim činiocem u radiesteziji.
Daljnjim istraživanjem zaštite od utjecaja štetnih zračenja
otkrila sam i način zaštite od svih štetnih zračenja.
Z n a d e m o da gotovo 7 0 % čovjekove težine čini voda.
Sigurno je da ta voda u našem tijelu ima značajnu ulogu i u
utjecaju štetnih zračenja na naše tijelo. D a k l e , u k o n t a k t u s
vodom visak reagira, što se manifestira različitim smjerovima
njegova kretanja. K a k o se tijelo oslobađa pojedinih štetnih
naboja, tako se mijenja i smjer kretanja viska, a n a k o n nekog
v r e m e n a visak se umiri. T a d a m o r a m o prekinuti dodir s v o d o m
i n a k o n kraće stanke opet ga uspostaviti. A k o se visak i dalje
k r e ć e , znak je da se još nismo p o t p u n o oslobodili štetnih
naboja.
Budući da pri dodiru s v o d o m dolazimo u k o n t a k t svim
dijelovima tijela, tako se naznačuju i mjesta tegoba u tijelu bilo
bolom, peckanjem, strujanjem, stezanjem ili slabim kočenjem
mišića. U t o m trenutku mora se kontakt s vodom prekinuti, sve
dok nastale tegobe p o t p u n o ne iščeznu.
Kad sam se j e d n o m vozila tramvajem, slučajno sam prisu­
stvovala razgovoru dječaka od desetak godina i djevojčice istog
uzrasta. Dječak je pripovijedao kako je bio na izletu autobu­
som, a djevojčica ga je upitala je li mu bilo zlo u a u t o b u s u , j e r
je njoj uvijek m u č n o , čak i u autu. Dječak je odgovorio da
o t k a k o ujutro prije puta natašte popije čašu hladne vode, nikad
mu više nije zlo. Te su mi se riječi učinile od prvog t r e n u t k a
vrlo značajnima. Kad sam kasnije teleradiestezijski ispitala što
se d o g a đ a u tijelu kad se popije hladna voda, utvrdila sam da
su se najveće promjene opažale u vegetativnom živčanom
sustavu. Prvo je reagirao želučani splet, zatim n a d b u b r e ž n i , pa
116
»sunčani« i n a k o n toga plućni, te je visak stao na predjelu srca.
Poslije toga ispitivanja sjetila sam se k a k o sam i ja u d o b a
velikih zdravstvenih tegoba, kada još nisam znala za »pražnje­
nje« i zaštitu od štetnih zračenja, imala uvijek bocu v o d e u
hladnjaku. N e p o s r e d n o prije odlaska na počinak, popila bih
čašu hladne v o d e . To mi je činilo vrlo d o b r o , ali ledenu vodu
nisam u o n o doba dovodila u vezu s utjecajem štetnih zračenja.
S p o m e n u t ću nekoliko primjera primjene vode u hitnim
intervencijama.
Na m o r u je dječaka opekla meduza. To mjesto na straž­
njem dijelu bedra bilo je vrlo bolno, j a k o crveno i ispupčeno.
D j e č a k je p l a k a o , od boli nije m o g a o stati na nogu. Stavila sam
njegovu ruku pod vodu, a ja sam na maloj udaljenosti od
o p e č e n o g mjesta držala svoju ruku. Visak mi se u ruci luđački
o k r e t a o . Morala sam nekoliko p u t a prekinuti jer je dječak
i m a o jake bolove. Prekidi su postajali sve rjeđi, plač je p r e s t a o ,
bol se stišala, crvenilo se vidljivo smanjilo kao i ispupčenje.
N a k o n dvadesetak minuta dodira s hladnom vodom, dječak se
otišao igrati kao da se nije ništa dogodilo.
Sama sebi t a k o đ e r sam nekoliko p u t a pomogla. J e d n o m mi
se prelilo kipuće mlijeko po ruci, drugi put kipuća juha.
Primijenila sam isti način liječenja v o d o m . O p e č e n u ruku
stavila sam pod vodu. U drugoj ruci držala sam visak koji se
k r e t a o u različitim smjerovima. Visak je nakon nekog v r e m e n a
stao. Nekoliko minuta kasnije stavila sam p o n o v n o ruku pod
vodu. Visak se opet k r e t a o . N a k o n nekoliko prekida visak se
više nije k r e t a o , a na ruci je nestalo crvenila. A kad mi je
kipuće ulje zahvatilo palac desne r u k e , nisam mogla istovre­
m e n o staviti ruku pod vodu i držati visak. Z a t o sam kažiprstom
lijeve ruke označila u sudoperu o p e č e n o mjesto, pustila da po
t o m e teče voda, a u desnoj ruci sam držala visak. Crvenila i boli
je nestalo, ruka je bila čista, k a o da se nije ništa dogodilo.
M o r a m n a p o m e n u t i da sam se tim načinom primjene vode
u navedenim primjerima koristila n e p o s r e d n o n a k o n nezgode.
Djevojka je nategnula tetivu u gležnju. Donji dio noge
j a k o ju je bolio, bio je n a t e č e n i nije mogla stati. U nozi nije
ništa n a p u k l o , ali je nateenuće bilo vrlo bolno. Kažiprstom
117
lijeve r u k e označila sam ozlijeđeni dio noge u s u d o p e r u i pustila
da po t o m e teče voda. N a k o n nekog vremena visak mi je u ruci
stao. Provjerila sam je li stanje noge bolje. Bol je popuštala.
N a k o n pola sata ponovila sam isti k o n t a k t , visak se k r e t a o
slabije i onda opet stao. Primijenila sam četiri ovakva kontakta
u toku dva sata. Poslije toga djevojka je već mogla lijepo
hodati.
Isti takav način primijenila sam u nekoliko navrata kod
krvarenja. Rezultat je bio trenutačan.
K o d takvog k o n t a k t a s v o d o m često primjenjujem i akupresuru, što ovisi o mjestu i naravi oštećenja. Rezultati takva
k o n t a k t a ovise o sposobnosti osobe koja ga primjenjuje. A k o
ozlijeđena osoba nije prisutna, kontakt mogu uspostaviti telefo­
nom.
D o š a o mi tako u posjet znanac podupirući se štapom.
I m a o je j a k e bolove u desnoj nozi. Skočni zglob bio je natečen.
Kad sam ga pregledala, pokazalo se da su gotovo svi mišići u
toj nozi odavali znakove tegoba, kao i dio potkoljenice koja mu
je svojedobno bila povrijeđena. Primijenila sam akupresuru.
N a k o n pola sata znanac je mogao hodati bez štapa, oteklina i
zategnutost u nozi se smanjila. Još je osjećao laganu bol u
zglobu, ali visak je stao, dakle, u tom trenutku nisam mogla
više ništa učiniti. Drugi dan d o š a o je p o n o v n o . Još su se
osjećala mjesta tegoba, ali visak jedva da je reagirao. Ponovila
sam taj k o n t a k t a k u p r e s u r o m . Nakon toga kontakta znanac je
čak p o t r č a o .
Nazvala me neka osoba da me nešto zamoli za svoju
prijateljicu. Bila je teško bolesna, a kad sam joj zaštitila stan,
r a p i d n o se oporavila i n o r m a l n o je živjela. Po njezinu glasu sam
osjetila da joj nije d o b r o . Upitala sam je kako se osjeća. Rekla
je da se osjeća vrlo loše. Ima j a k e bolove u desnom r a m e n u ,
ne m o ž e ništa držati u ruci. Bolovi su jaki na desnoj strani leđa,
a sprijeda u prsima prilikom disanja osjeća bol. Teško i tiho
govori, jer joj jači govor stvara bol u vratu. Kod ustajanja i
sjedanja t a k o đ e r osjeća bol u grudnom košu i ne m o ž e se
sagnuti. Bila je kod liječnika. P r e p o r u č e n o joj je da miruje i da
uzima lijekove. Slušajući je, osjetila sam da bih joj mogla
pomoći. R e k l a sam joj da ću je nazvati za desetak minuta.
118
Teleradiestezijski sam je pregledala i utvrdila da ima
tegobe na širokom leđnom mišiću, t r a p e z n o m mišiću, na
prednjem dijelu grudnih mišića, nazubljenim i deltoidnom
mišiću.
Nazvala sam j e , rekla joj neka sjedne i neka mi odgovara
na pitanja. Čim sam uspostavila k o n t a k t vodom, primijenila
sam a k u p r e s u r u . Na pitanje što osjeća, ona mi je točno
naznačivala mjesta na kojima sam toga časa primjenjivala
k o n t a k t . Nekoliko sam p u t a prekinula k o n t a k t , j e r je imala
vrtoglavicu. N a k o n deset minuta mogla je već držati telefonsku
slušalicu u desnoj ruci. Taj kontakt je trajao, s prekidima,
četrdeset minuta. Poslije toga, ne vjerujući sama sebi, govorila
je glasno i bez n a p o r a , lagano je disala, dizala se sa stolice,
sagibala bez bolova.
N a d a l j e , želim spomenuti k o n t a k t s vodom kao sredstvom
p o m o ć u kojega provjeravam sve rezultate dobivene radiestezijskim i teleradiestezijskim snimanjem stana, kuće i vanjskog
p r o s t o r a . Na isti način dobivam potvrdu rezultata o registriranju
signala podzemnih tokova vode, nafte i drugih signala kod
teleradiestezijskih snimki. Svaku provjeru zaštite stana obav­
ljam na isti način, i to tako da teleradiestezijsku snimku stana
stavim u dodir s vodom, a viskom na kutomjeru prema šifri
provjeravam je li zaštita u r e d u . Više p u t a mi se dogodilo da
sam kod provjere vrijednosti zaštite stana dobila na kutomjeru
rezultat da je zaštita u redu, a kad sam snimku stavila u dodir
s v o d o m , pojavila bi se mala razlika. T a d a sam zaštitu korigira­
la, ponovila provjeru i sve je bilo u redu.
U najnovije vrijeme, budući da n e m a m uvijek mogućnosti Jv
dodira s t e k u ć o m vodom, snimila sam teleradiestezijski rijeku
Savu. Ta snimka mi služi da osoba ima kontakt s tekućom
v o d o m , tako da stavi prst na tu snimku rijeke.
J o š bih spomenula vodu kao pomagalo u zdravoj p r e h r a n i .
J
K a k o sam osjetljiva na različite vrste zračenja, smeta me
kad pojedem nešto što nije u redu. I m a m tada čudan osjećaj u
želucu. Nešto slično žgaravici. Ovdje ne mislim na pokvarenu ,
h r a n u , nego na hranu koja je m o ž d a bila izložena različitim
štetnim zračenjima.
119
K a d a donesem kući h r a n u , bilo da se radi o povrću, mesu,
k r u h u , mlijeku, jajima, voću, pa i piću, stavim to u vrećicama
u j e d a n dio s u d o p e r a , a u drugi pustim da teče voda. Viskom
pratim kako se h r a n a oslobađa štetnih utjecaja zračenja.
N a k o n što visak stane, zatvorim vodu, i n a k o n nekoliko
sekudni sve ponovim. A k o visak i dalje stoji, znak je da je sve
u redu. Prije toga može se postaviti pitanje za pojedinu hranu
je li štetna uslijed štetnih utjecaja. Pomoću kutomjera i šifri
dobit će se odgovor.
Navest ću još nekoliko primjera iz svoje prakse.
Nalazila sam se kod kćerke, kad je u posjet došao neki
njezin znanac, vrlo nervozan i bolesna izgleda. Znajući za moje
radiestezijske sposobnosti, zamolio me da mu p o m o g n e m .
Primijenila sam pražnjenje pod mlazom sasvim mlake vode.
N a j e d o m j e , dok mu se voda slijevala p r e k o ruke, r e k a o da je
voda suviše vrela, a palac i kažiprst su mu doista pocrvenjeli.
Stavila sam svoju ruku p o d vodu koja je bila više hladna nego
mlačna. Osjećaj vrele vode bio je reakcija uslijed pražnjenja,
pa sam čovjeka praznila s prekidima. Poslije toga se izvrsno
osjećao. Najednom je u toku daljnjeg razgovora, sav ozaren
u s k l i k n u o : »Pa m e n e više ne svrbi noga!« R e k a o je da mu se
već tri godine pojavljuju na nozi nekakvi crveni plikovi koji su
ga svrbjeli, osobito kad je ležao u krevetu. Pokušao je sve
moguće terapije, ali bez uspjeha. Jedino je primijetio da su
smetnje daleko manje ljeti kad nosi kratke hlače, ali čim
odjene duge, sve se opet vraća. I u t o m e sam mu pomogla.
Provela sam petodnevni t r e t m a n pomoću vode i n a k o n toga
crvenilo i svrbež su nestali, k a o da ih nikad nije bilo.
Već sam spomenula da je ovaj kontakt s vodom vrlo
uspješan k o d svježih povreda. T a k o sam uspjela pomoći jednoj
ženi koja se nepažnjom survala niz hridine u m o r e . Gornji dio
lijeve noge bio je sav od krvi izgreben i natučen, b e d r o je
o d m a h nateklo. Bolovi su bili neizdržljivi. N a t u k l a je i donji
dio lijeve r u k e , osobito šaku i desnu nogu u predjelu stopala.
U blizini se nalazila bolnica, gdje su pregledom utvrdili da ništa
nije slomljeno, očistili su ranu i poslali ženu kući. Bolovi su bili
sve jači. Stavila sam je u d o d i r s vodom i rukom prelazila p r e k o
120
ozlijeđenih mjesta. Visak se vrtio na sve strane. Bolovi su se
p o s t u p n o smirivali, napetosti u nozi je nestalo, ruka se mogla
bezbolno pokretati. Rekla sam ženi da mi se za koji sat
ponovno javi, k a k o bismo ponovili t r e t m a n s vodom. Umjesto
toga ona je, kad su se bolovi vratili, popila apirin i smirila se.
M e đ u t i m , kad je djelovanje aspirina prestalo, bolovi su postali
nesnosni. Sljedećeg jutra ponovila sam kontakt s vodom i sve
se postupno smirilo. Nekoliko d a n a kasnije žena se već kupala.
J e d n a je djevojka imala jarkocrveni osip po licu, kao da je
»crveni vjetar«. Mazala je lice nekakvom k r e m o m i poslije toga
se lice osulo, ali su se crvene mrlje pojavile još d a n prije, kad
nije mazala lice. I ovdje sam primijenila dodir s vodom, zadavši
p r e t h o d n o m e n t a l n o : n e k a se ukloni uzrok smetnji, k a o i
smetnje koje su nastale na licu! Malo pomalo osip se povukao.
Došla sam u posjet znanici, koja se upravo vratila iz
dućana gdje joj je pala na glavu nekakva aluminijska ploča.
Pojavila se bolna oteklina. Ž e n a je bila malo ošamućena.
Ostavila sam je da se o d m o r i , a ja sam u kupaonici kažiprstom
lijeve ruke u umivaoniku označila mjesto otekline na glavi i
otvorila vodu da po t o m e teče. Vratila sam se u sobu i
zapodjenula razgovor, dok je u kupaonici i dalje tekla voda po
n a z n a č e n o m e mjestu otekline. P o v r e m e n o sam odlazila u ku­
paonicu i viskom provjeravala stanje. N a k o n desetak minuta
visak se zaustavio. Upitala sam znanicu k a k o njezina oteklina.
Počela se pipati po glavi, o b j e m a r u k a m a razmicala kosu i o n d a
u čudu rekla: »Pa kvrge više n e m a ! «
Prijatelj s ljetovanja imao je bolove u križima. Liječio se
već nekoliko mjeseci, no bez ikakva uspjeha. Kad je došao k
n a m a , p o d u p i r a o se štapom i savijao se od bolova. Premda je
s omalovažavanjem gledao na moj rad i radiesteziju u o p ć e ,
odlučila sam ga nagovoriti neka mi dopusti da mu pokušam
p o m o ć i na svoj način. Pristao j e . Odvela sam ga do slavine u
kupaonici, stavio je ruku pod vodeni mlaz, a ja sam istovre­
m e n o a k u p r e s u r o m tretirala točku koju mi je visak p o k a z a o .
N a k o n nekog vremena nestalo je bolova, bez teškoća je m o g a o
sjedati i ustajati, štap mu više nije bio p o t r e b a n i veselo je
njime m a h a o , iznenađen onim što je doživio.
Zapažanja o štetnom djelovanju nove
vrste zračenja iz svemira
Snimajući nedavno teleradiestezijski jedan stan, uz već
poznata štetna zračenja registrirala sam i n o v o , nepoznato
zračenje, koje se nije p o d u d a r a l o ni s j e d n o m m o j o m šifrom.
P r e m a kutomjeru sam dobila šifru 225. Ispitivanjem sam
utvrdila da to zračenje dolazi iz svemira. To je zračenje
povećavalo već postojeću štetnost zračenja u prostoru. Ispitu­
jući štetne točke geopatogenog zračenja, dobila sam značajne
rezultate.
G e o p a t o g e n a zračenja nastaju zračenjem iz zemlje i iz
svemira. Budući da u o d r e đ e n o m prostoru tražimo samo
geopatogene točke, obično ih dobivamo nekoliko. Kad prilikom
ispitivanja dobijem tri geopatogene točke, najprije utvrđujem
jesu li m e đ u s o b n o povezane. A k o jesu, spojim te točke i uvijek
dobijem istokračni trokut. U n u t a r toga trokuta geopatogena
zračenja su ojačana (slika 24).
U j e d n o m sam stanu dobila središnju geopatogenu točku i
o k o nje još šest točaka. Ispitivanje je pokazalo da su te točke
m e đ u s o b n o povezane. Kad sam ih spojila, dobila sam pet
istokračnih trokuta. U t o m je dijelu stana geopatogeno zračenje
bilo znatno pojačano. Čim je stan dobio zaštitu od svih štetnih
zračenja, nestalo je i štetnih geopatogenih utjecaja i novoga
zračenja tipa 225.
To novo zračenje iz svemira toliko me zaokupilo da sam
odlučila i na o d m o r u , gdje god se n a đ e m , ispitivati postoje li i
na drugim mjestima.
Prvo ispitivanje izvan Z a g r e b a obavila sam u Hrvatskom
primorju i Istri. Tražeći geopatogene točke u n u t a r različitih
prostora, dobila sam opet skupine istokračnih trokuta i uvijek
registrirala štetno zračenje 225. Potvrdila se i moja pretpo­
stavka da ovisno o intenzitetu djelovanja zračenja 225 dolazi do
pojačanoga geopatogenog zračenja. Dobila sam opet nekoliko
geopatogenih točaka koje su spojene dale pet istokračnih
722
t r o k u t a . Ti su trokuti zajedno činili pola kruga kutomjera ih
5 0 % cjelokupnog geopatogenog zračenja. Kad sam bloku aid
samo utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan
istokračni trokut sa 1 5 % od cjelokupnog geopatogenog zrace123
Slika 25
nj a. Uklonivši zaštitu sa štetnog utjecaja zračenja 225, dobila
sam o k o toga trokuta sa svake strane po dva istokračna t r o k u t a
(slika 25).
Uvjerena sam da će se pojačavanjem štetnosti zračenja 225
dobiti i povećani broj geopatogenih točaka, m o ž d a čak i
zatvoreni krug od desetak istokračnih pravokutnih t r o k u t a .
124
N a p o m i n j e m da sam u toku ispitivanja na tom području,
snimajući stan nedaleko od Rijeke, registrirala i dosad najjače
geopatogeno zračenje u svojoj praksi, sa štetnošću od čak 8 0 %
(slika 26).
125
A k o to svemirsko zračenje, čiju pojavu tek ispitujem,
nastaje erupcijom na Suncu, onda bi o n o m o r a l o varirati u
jačini štetnosti, ovisno o snazi erupcije.
Vrativši se u Z a g r e b , naišla sam u novinama na vijesti o
pojačanom zračenju u nekim krajevima zemlje, koje j e d n a k o
djeluje u zatvorenom i na otvorenom prostoru, ali ne izaziva
nikakve štetne posljedice. Ipak, n a p o m e n u t o j e , zbog pojača­
nog ultraljubičastog zračenja ne preporučuje se u idućih neko­
liko dana dulje izlaganje suncu, što se osobito odnosi na djecu,
trudnice i osobe narušena zdravlja (srce, krvožilni sustav,
kronične bolesti). Takvo pojačano zračenje, rečeno je još,
zabilježeno je i 1972. godine.
U tim sam obavijestima zapazila nekoliko nelogičnosti.
Ponajprije nema ni spomena o kakvu je zračenju riječ, a povrh
toga vrlo uočljiva suprotnost: zračenje nije štetno, ali se
preporučuje oprez djeci, trudnicama i kroničnim bolesnicima.
T a k v o upozorenje nije p o t r e b n o ako se radi o bezopasnom
zračenju.
Te su me nejasnoće ponukale da se pozabavim tim zrače­
njem. Utvrdila sam da se ono podudara s novim zračenjem što
sam ga otkrila pod šifrom 225. N o , prilikom provjere o vrsti
zračenja, na pitanje je li to ultraljubičasto zračenje, dobila sam
neutralan odgovor. Daljnje ispitivanje potvrdilo je odgovor,
jer se nije radilo samo o ultraljubičastom, nego i o drugom,
n e p o z n a t o m zračenju, koje sam nazvala X i označila ga šifrom
10. Ispitujući dalje, dodala sam u pitanju ultraljubičastom i
zračenje X, ali ni tada nisam dobila o d r e đ e n odgovor. T e k k a d a
sam p r e m a kutomjeru odredila da se radi ne o j e d n o m , već o
dva X zračenja, odnosno o X zračenju dvostruke jačine (dala
sam mu šifru 20), dobila sam potpuno točan odgovor za šifru
zračenja 225. Ispitala sam i ono s p o m e n u t o zračenje iz 1972.
godine i utvrdila da se tada radilo o kombinaciji ultralj ubičastog
(šifra 205) i X zračenja (šifra 10), što spojeno daje novu šifru
215. D o d a m o li tome pojačano X zračenje (+ 10), dobit ć e m o
šifru 225.
Istražujući uzrok povezivanju ultralj ubičastog i X, o d n o s n o
dvostrukog X zračenja,otkrila sam da tajna leži u rupama
ozonskoga sloja, kroz koje prodire novo zračenje iz svemira, a
12b
budući da su te rupe iz godine u godinu sve opasnije, nije
isključeno da se pojave i druga nepoznata zračenja.
Radiestezijsko ispitivanje štetnosti
zračenja od elektrotehničkih uređaja
Mnogi misle da nije zgodno govoriti o štetnim zračenjima
elektrotehničkih uređaja, jer tih zračenja ima posvuda, više ili
manje, a danas ne m o ž e m o ni zamisliti život bez tih uređaja.
Moje ispitivanje, međutim, nema za cilj da širi paniku,
nego da upozori stručnjake k a k o je p o t r e b n o posvetiti mnogo
više pažnje upotrebi i smještaju elektrotehničkih uređaja.
M o r a m p o n o v n o n a p o m e n u t i da sam osoba vrlo osjetljiva
na sve vrste zračenja, pogotovu na elektromagnetska. Z b o g
utjecaja štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja imala sam
velike zdravstvene smetnje. Sve sam te utjecaje osjećala na
svome tijelu i zato mogu detaljno opisati kako je koji dio moga
tijela reagirao na njih. Od tih štetnih zračenja najviše sam
imala kardiovaskularne smetnje, vrtoglavice, promjene u kr­
v n o m tlaku, n o ć n o znojenje i nesanicu. U j u t r o sam se znala
ustajati umornija nego što sam lijegala, a to je naravno izazvalo
živčanu napetost, kasnije i depresiju. Nažalost, moje smetnje
nitko nije mogao otkloniti. Kad sam spoznala da su uzrok
mojih zdravstvenih tegoba bili štetni utjecaji zračenja, počela
sam se baviti radiestezijom. Od tada sve svoje slobodno
vrijeme posvećujem tim ispitivanjima.
Već sam opisala kako se pomoću viska, kutomjera i šifri
otkrivaju štetna zračenja, određuje njihova vrsta i intenzitet, te
kako se ona teleradiestezijski blokiraju oko određenoga prosto­
ra, n a k o n čega se pomoću viska određuje oblik prostora koji se
ispituje, a zatim se u s a m o m prostoru traži najpovoljnije mjesto
za postavljanje zaštite. A k o unutar toga prostora ima štetnih
zračenja od podzemnih tokova vode ili nafte, geopatogenih
zračenja, odredi se najprije kolika je u k u p n a štetnost zračenja
727
u t o m prostoru prema postotku. Zatim se prema parametru
odredi kolika je štetnost od pojedinih vrsta zračenja. T a k o se
dobije i postotak štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja.
P r e m a dobivenom postotku odredi se kolika je pojedinačna
štetnost od svake vrste zračenja elektrotehničkih uređaja u tom
prostoru.
O v o je prikaz (slika 28) j e d n o g stana ispod kojega se nalazi
p o d z e m n i vodeni tok i nalazište nafte, pa se signali tehničkih
uređaja koji dolaze do signala nafte odbijaju i tako u zoni u
kojoj oni djeluju dolazi do povećane štetnosti drugih zračenja.
Ovdje je štetnost od trafostanice vrlo mala, svega 2 % , jer se
ne nalazi iznad p o d z e m n o g vodenog toka, geopatogenog zrače­
nja i nije pod utjecajem radioaktivnog zračenja.
V
128
129
Slika 29
Vrste štetnog zračenja određujem p r e m a šiframa na kuto­
mjeru od 0 do 360°:
elektromagnetsko polje
145
zračenje
205
ultraljubičasto zračenje + X zračenje
215
svemirsko zračenje
225
polarizacija utičnica i utikača
115
ionizirajuće zračenje
235
radioaktivno zračenje
245
rentgensko zračenje
255
radarsko zračenje
270
radiofar
275
radiostanica
300 - 3 2 0
odašiljač
340
UKV
330
satelitski odašiljač
360
— dalekovod
300
— trafostanica
350
p o d z e m n i vodeni tok
30
izravni signal p o d z e m n o g vodenog toka
90
— kosi signal p o d z e m n o g v o d e n o g toka
45
— nafta
215
zemni plin
155
ruda (općenito)
140
ugljen
225
željezo
195
sumpor
130
— bakar
90
— srebro
135
— zlato
45
— H a r t m a n n o v čvor
120
Curryjev čvor
140
260
Hartmann-Curryjev čvor
— Reinhardt-Schneiderov čvor
145
- ultraljubičasto
U t o m stanu (slika 29) štetno zračenje iznosi 1 0 0 % . Kako
se vidi na p a r a m e t r u , u stanu su prisutna ova štetna zračenja:
- p o d z e m n i vodeni tokovi
12 %
- nalazište nafte
18%
- geopatogeno
20%
- tehnički uređaji
50%
Slika 30
-
-
Na ovom se p a r a m e t r u (slika 30) vidi koje su vrste štetnih
zračenja elektrotehničkih uređaja prisutne u tom stanu i koji je
postotak njihove štetnosti:
- trafostanica
- odašiljač
- UKV
- radiofar
- radioaktivno
2%
14%
12%
4%
18%
-
-
Ukućani su imali velike zdravstvene smetnje: glavobolje,
nesanicu, umor i karcinom. Sada je stan zaštićen.
130
131
Na slici 31 prikazan je stan ispod kojega se djelomice
nalazi trafostanica. U tom dijelu stana zračenja su štetna
1 0 0 % , dok se u ostalim dijelovima štetnost kreće između 5% i
1 6 % . U dijelu stana u k o j e m u je štetnost zračenja 1 0 0 % :
- podzemni vodeni tok
15 %
- geopatogeno
15%
- tehnički uređaji
70%
Od 7 0 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja:
- odašiljač
10%
- dalekovod
10%
- trafostanica
50%
Uzrok tome jest lokacija trafostanice. Ispod nje se nalaze
dva p o d z e m n a vodena toka koja se sijeku i tri čvora geopatoge­
nog zračenja. Uslijed rada trafostanice na toj lokaciji dolazi do
poremećaja magnetskog polja toga prostora i tako dolazi do
pojačanog djelovanja štetnih zračenja od p o d z e m n o g vodenog
toka i geopatogenog zračenja.
Ukućani su osjećali velike zdravstvene smetnje, glavobo­
lje, vrtoglavice, povećani krvni tlak, nervozu i bolove u čitavom
tijelu. K a d a je bio isključen transformator niskog n a p o n a , nije
bilo ni štetnog djelovanja zračenja od trafostanice, a štetnost
drugih zračenja se smanjila. Prema prikazu se vidi da je nakon
isključenja transformatora niskog napona štetnost na t o m istom
dijelu stana bila samo 3 5 % , i to od:
- podzemnih vodenih tokova
- geopatogenih zračenja
- tehničkih uređaja
10%
10%
15%
Od 1 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja:
- odašiljač
4%
- dalekovod
5%
- trafostanica
6%
Kad sam zaštitila taj stan od utjecaa svih štetnih zračenja,
zdravstvene teškoće ukućana su nakon nekog vremena prestale.
132
133
Slika 32
Na ovom je prikazu (slika 32) stan u kojemu n e m a štetnih
zračenja od podzemnih vodenih tokova nego samo geopatogenih zračenja i zračenja elektrotehničkih uređaja.
Štetno zračenje u stanu je 7 5 % :
- geopatogeno
20%
- tehnički uređaji
55 %
O d 5 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja:
- radar
10%
- radiofar
10%
- odašiljač
0%
- trafostanica
5%
- radiostanica
30%
134
Na ovom je prikazu (slika 33)stan snimljen izvan Z a g r e b a .
Štetnost zračenja u stanu je 9 5 % :
- podzemni vodeni tok
- geopatogeno
- tehnički uređaji
15 %
15%
65%
O d 6 5 % štetnosti zračenja elektrotehničkih uređaja:
- UKV
15%
- radiostanica
0%
- odašiljač
15%
- radiofar
10%
- radioaktivno
25%
135
U doba kad sam snimila taj stan, vlasnik je bio teško
bolestan. I m a o je akutni hepatitis, vrlo je oslabio, jetra mu je
bila otečena, imao je suvišak tekućine u trbuhu, pritisak na
dijafragmu pluća, n e p r e k i d n o je kašljao i bio je u depresiji.
Laboratorijski je utvrđeno da je imao bilirubin 150. Kad sam
mu teleradiestezijski blokirala stan od svih štetnih zračenja,
samo četiri d a n a kasnije njemu bilirubin pada na 32,2, dva
mjeseca n a k o n toga na 16,9, a za sljedeća dva mjeseca p a o je
na 12. Nestalo je i suvišne tekućine iz trbuha, nateklina jetre
se smanjila, tek se poboljšao, nestalo je depresija. Liječnik koji
ga je liječio r e k a o je- da u svojoj tridesetogodišnjoj praksi nije
imao takav slučaj. Poslao ga je na kontrolu svome kolegi. I taj
kolega bio je zadovoljan nalazom. Nisu vjerovali ni nalazima
svoga laboratorija i u dva su navrata slali krv na kontrolni
pregled u Z a g r e b . Rezultati su se podudarali. Kad se stanje
bolesnika stabiliziralo, otišla sam postaviti izravnu zaštitu u
stanu, pa sam prije odlaska iz Zagreba morala skinuti teleradiestezijsku zaštitu. To sam učinila o k o 8,30 sati. O k o 11 sati stigla
sam u kuću te obitelji čiji stan nije više bio zaštićen. O d m a h
sam počela kašljati, što je bio znak da su prisutni štetni utjecaji
zračenja elektrotehničkih uređaja. Upitala sam vlasnika kako
se osjeća. R e k a o mi j e : »Uglavnom je d o b r o , ah ću vam
ispričati što mi se danas dogodilo. To još nisam doživio. Kad
sam ujutro ustao između 8,30 i 9 sati, ušao sam u kupaonicu i
sa zaprepaštenjem ugledao k a k o mi sva kosa strši o k o m i t o u
zrak. Kada sam skidao pidžamu, jedva sam je odlijepio od
tijela, htio sam je složiti, ah nisam uspio, jer mi je n e p r e s t a n o
prianjala za ruke i tijelo. M o r a o sam pozvati suprugu da mi
p o m o g n e . Čim sam se istuširao, odmah mi je bilo bolje.« Ta se
njegova priča poklapala upravo s v r e m e n o m kada sam u
Z a g r e b u skinula teleradiestezijsku zaštitu. Odgovorio mi je da
je to još jedna potvrda vrijednosti moje zaštite i d o d a o : »Ja
vam, gospođo, mogu točno navesti dan i sat kad ste nas zaštitili,
jer sam u t o m t r e n u t k u osjetio kao da se s m e n e svalio teški
teret.«
136
137
Prikaz stana (slika 35) u kojem štetna zračenja iznose
100%:
- podzemni vodeni tokovi
-nafta
- geopatogeno
- tehnički uređaji
10%
15%
15%
60%
Od 6 0 % štetnih zračenja elektrotehničkih uređaja:
- radar
5%
- odašiljač
20%
- UKV
15%
- radioaktivno
20%
Na snimci se vidi da unutar stana ima signala 220, a to je
šifra za zračenje koje nastaje od nekih vrsta zaštite od štetnih
zračenja, što rade na principu njihova prikupljanja, koja se
p o t o m na jednoj strani isijavaju. Bilo je nekoliko takvih
zaštita, što je stvorilo nepodnošljivo stanje u stanu. G o s p o đ a ,
koja je vrlo osjetljiva na utjecaje zračenja tehničkih uređaja,
čim bi sjela na o d r e đ e n o mjesto u stanu, osjetila bi pritisak na
stražnjem dijelu glave. Kad sam zaštitila stan, sjela je na to
mjesto i više ništa nije osjećala. Ukućani su prije zaštite imali
različite smetnje, bili su umorni,nervozni, s glavoboljom.
138
139
Na ovom je prikazu (slika 36) stan u kojemu n e m a
podzemnih vodenih tokova, a štetna zračenja iznose 4 0 % :
- geopatogeno
13%
- tehnički uređaji
27%
O d 2 7 % štetnih zračenja elektrotehničkih u r e đ a j a :
- trafostanica
2%
-radar
15%
- odašiljač
10%
140
Ova snimka (slika 37) prikazuje zgradu na kojoj se nalazi
radioaktivni g r o m o b r a n . K a k o se vidi, sve o k o zgrade, kao i svi
zidovi zgrade nalaze se pod utjecajem radioaktivnog zračenja.
U zgradi štetna zračenja iznose
100 %:
- podzemni vodeni tokovi
10%
- nafta
10%
- geopatogeno
15%
- elektrotehnički uređaji
65%
Svi signali elektrotehničkih uređaja pokazuju radioaktiv­
nost.
141
Kao radiestezist koji se bavi proučavanjem utjecaja štetnih
zračenja mogu reći da radioaktivni gromobrani zrače na mno­
gim mjestima u Z a g r e b u . Pitanje je mogu li ljudi koji vode
brigu o sprečavanju radioaktivnosti tu štetnost registrirati. Ja
sam p r e m a snimci iz novina sa svojom specijalnom grupom
provjeravala taj radioaktivni gromobran i njegovo štetno zrače­
nje. Rezultati su više nego zabrinjavajući.
Prema »zakonu« o zaštiti od ionizirajućeg zračenja iz 1984.
godine zabranjuje se ugradnja radioaktivnih g r o m o b r a n a na
stambenim objektima i javnim zgradama. K a k o je moguće da
se poslije toga Z a k o n a dopustilo postavljanje dvaju radioaktiv­
nih g r o m o b r a n a na zgradama u mjestu gdje je glavno odmorište
za putnike koji prolaze autobusima i automobilima na promet­
nici Zagreb-Rijeka? Tu su restauracije, trgovine, sobe za
goste, n e d a l e k o je i škola, u o k o l o stambene zgrade. G r o m o ­
brani su udaljeni jedan od drugoga pedesetak m e t a r a i njihov
se štetni utjecaj m e đ u s o b n o isprepleće i time pojačava. Poznato
je da se d o m e t takvih g r o m o b r a n a kreće do 300 m e t a r a uokrug.
Dakle svi koji borave u dosegu tih g r o m o b r a n a izloženi su
dugotrajno njihovim štetnim utjecajima. Zdravstvena ustanova
toga područja bila bi najmjerodavniji pokazatelj jesu li i kakve
su zdravstvene promjene kod stanovništva zapažene poslije
postavljanja tih g r o m o b r a n a .
Nažalost, nije to jedini primjer. Takvih zastrašujućih
zagađivača zdravlja posijano je u našoj zemlji n e p r e g l e d n o
mnoštvo. I što je najžalosnije, radioaktivni g r o m o b r a n i nalaze
se na hotelima, školama, nedaleko dječjih ustanova, na velikim
industrijskim postrojenjima, pa se može dogoditi da cijelo
j e d n o mjesto, sa svim svojim stanovnicima, primjerice u Istri,
bude sa sedam takvih g r o m o b r a n a izloženo neizbježnom štet­
nom zračenju.
142
Geometrijski prikaz djelovanja štetnih
zemaljskih (geopatogenih) zračenja na
ljudski organizam
Prije nekoliko godina, kad sam trebala dijagnosticirati
zdravstvene smetnje u osobe kod koje medicinske pretrage nisu
dale rezultata, najprije sam nastojala utvrditi je li ona izložena
utjecaju geopatogenih zračenja na mjestu gdje pretežno boravi
ili spava. Budući da sam imala p o t r e b n e p o d a t k e , snimila sam
mjesto na kojemu spava. Odredila sam zatim polaritet snim­
ljene osobe koji je p o k a z a o nulu (0). To je bio znak da bi osoba
mogla biti lošeg zdravstvenog stanja. Postavila sam sebi zada­
t a k : K I S U K I U D O , utvrditi je li osoba u svom krevetu izložena
utjecaju geopatogenih zračenja. Visak mi je to potvrdio. Druga
je zadaća bila da mi visak na kutomjeru, p r e m a mojim šiframa,
odredi kojim je geopatogenim zračenjima osoba izložena na
svome ležaj u. Kad sam dobila i taj p o d a t a k , zatražila sam da
mi visak odredi smjer djelovanja pojedinih geopatogenih zrače­
nja. Dobivši i taj odgovor, pitala sam dalje: je li osoba izložena
još kojem g e o p a t o g e n o m zračenju? N a k o n potvrdnog odgo­
vora slijedilo je pitanje: na kojem je dijelu tijela ta osoba
izložena g e o p a t o g e n o m zračenju? A zatim sam na kutomjeru
dobila p o d a t k e , i t o , na moje veliko iznenađenje, šifre štetnih
zemaljskih zračenja više vrsta nego što ih je do danas u
literaturi opisano. To me p o n u k a l o da ispitam koja sve nova
g e o p a t o g e n a zračenja postoje kako bih ih mogla razlikovati po
šiframa.
Šifre poznatih i novih geopatogenih linija prema kutomjeru
od 0 do 360° ( slika 38).
Kad sam iscrtala sva štetna zemaljska (geopatogena) zrače­
nja kojima je dotična osoba bila izložena, najviše me se dojmilo
otkriće da su se te linije m e đ u s o b n o tako križale da sam uvijek
dobivala j e d a n ili više istokračnih pravokutnih trokuta u najrazličitijim položajima, ali uvijek vezanih j e d a n uz drugi, a
u n u t a r njih linije koje su ih dijelile na nove, manje t r o k u t e . Ti
trokuti označavaju dio tijela koji je na ležaj u izložen utjecaju
143
Najprije se ispituje dio tijela koji se nalazi unutar najvećeg
istokračnog pravokutnog trokuta. A k o u tom trokutu postoji i
manji trokuti, onda se ispituje koji je dio tijela najviše oštećen
djelovanjem štetnih zračenja. Linije koje se nalaze izvan
t r o k u t a nisu štetne.
Kad se snima djelovanje geopatogenog zračenja, ne dobiva
se cijela zona zračenja, nego samo j e d n a linija. Ispitivanjem
sam utvrdila da, naprimjer, H a r t m a n n o v čvor, ukoliko je i
štetan, nije u cijelosti, već samo njegove središnje linije koje
se m e đ u s o b n o sijeku (slika 39).
Y šifra 355
°
0
6 šifra 360
•
•
0
•
Slika 38
geopatogenih zračenja. Položaji tih trokuta mogu se primijeniti
samo na osobu koja je snimana. Znači, mogu u nekoj kući svi
ležajevi u stanovima biti točno na istome mjestu gdje i ležaj
snimane osobe, pa ipak trokuti snimane osobe ne vrijede za
druge na katovima ispod ili iznad, j e r svatko spava u drukčijem
položaju, pa će se i položaji trokuta od osobe do osobe po
katovima razlikovati.
Svaka dobivena linija nalazi se u pravilnom razmaku
p r e m a drugoj liniji. Kad se utvrdi pravac mora se o d m a h
odrediti na kojem mjestu on presijeca njemu pripadajući
pravac. Te se linije sijeku uvijek pod pravim kutom (90°).
T r e b a ih označiti istim simbolom. T a k o treba i ostale p a r n e
linije označiti istim simbolima (punom crtom, isprekidano,
točkasto, crtom-točkom) ili pak različitim bojama. To će služiti
kao pokazatelj u daljnjem radu.
144
145
Ispitujući uzrok pojačane štetnosti pojedinih zona unutar
dobivenih trokuta, utvrdila sam da hipotenuza pravokutnog
istokračnog trokuta ima polaritet minus ( — ), a njegove katete
plus ( + ). Visina trokuta ima polaritet neutralan (!) (slika 40).
A k o dolazi, kako se vidi na snimci, do m e đ u s o b n o g
presijecanja linija koje čine drugi trokut, i to tako da k a t e t a
prvog trokuta koja ima polaritet plus ( + ), a u drugom trokutu
ta kateta postaje njegovom hipotenuzom, dolazi do promjene
polariteta te linije i ona postaje štetna. Mjesta na tijelu gdje
dolazi do preklapanja nekoliko takvih zona, izložena su većim
oštećenjima (slika 41).
Često se događa da se linija koja označava visinu pravokut­
nog istokračnog trokuta p o d u d a r a s više linija koje su katete ili
hipotenuze nastalih trokuta. Uslijed toga dolazi do poremećaja
prirodno određenih polariteta, što nesumnjivo djeluje štetno
na zdravstveno stanje osobe koja leži pod takvim geopatogenim
utjecajem (slika 42).
146
Ispitujemo li dalje štetnost takvih geopatogenih zračenja,
doći ć e m o do različitih rezultata o štetnosti utjecaja na dotičnu
osobu, što opet ovisi o osjetljivosti te osobe na g e o p a t o g e n o
zračenje, o t o m e koji su vitalni organi te osobe bili pod
utjecajem štetnoga zračenja i k a k o je dugo ta osoba spavala na
t o m e mjestu. Isto se t a k o štetnost geopatogenog zračenja
povećava ako je ta osoba bila istovremeno izložena štetnom
zračenju p o d z e m n o g vodenog toka ili štetnom utjecaju elektro­
tehničkih uređaja. Sve se to može provjeriti na kutomjeru:
kolika je štetnost pojedine zone na tu osobu u postotku i kojim
je sve zračenjima ta osoba bila izložena.
Prikaz osobe i djelovanja
štetnih zemaljskih (geopatogenih)
zračenja
Na ovoj je snimci (slika 43) prikazano k a k o geopatogena
zračenja djeluju na snimljenu osobu dok spava. Linije zračenja
ocrtavaju četiri pravokutna istokračna trokuta A B C - A D E E G H - C F H . Linije koje označavaju visine tih trokuta dijele
ih na dva j e d n a k a trokuta, te ujedno postaju katete drugih
manjih trokuta i tako dolazi do promjene polariteta tih linija,
što štetno djeluje na zdravstveno stanje osobe. U ovom se
slučaju vidi da se dijelovi tih istokračnih pravokutnih trokuta
sijeku u točki E i tu je štetnost 1 0 0 % . Na dijelu tijela gdje se
nalazi ta točka nastaju zdravstvene smetnje. Štetnost u zoni
koju čine Unije V, u visini trokuta A B C i linija V 3 koja čini
visinu istokračnog pravokutnog trokuta E G H iznosi 9 0 % . I
uski pojas linija C-F, koje se nalaze jedna kraj druge, stvaraju
zonu štetnosti 45 %. Na drugim dijelovima tijela koji su izloženi
nekim vrstama geopatogenih zračenja (na prikazu se vidi da su
to mjesta i nekoliko puta iskrižana), štetnost je 1 5 - 4 5 % . O s o b a
je imala velike zdravstvene smetnje: visok tlak koji nije bilo
moguće ničim svesti na n o r m a l u , kardiovaskularne smetnje,
lošu krvnu sliku, bolove u lijevoj ruci.
148
Ovo je prikaz (slika 44) djelovanja štetnog zemaljskog
zračenja na osobu sa zdravstvenim t e g o b a m a : nemiran san.
buđenje s u m o r o m i glavoboljom, smetnje s očima, benigna
cista na lijevoj dojci. K a k o se noću često budila, mijenjala je
položaj tijela na ležaju i tada bi glavobolja popustila, ali su
noge trnule i bile h l a d n e .
Na snimci je prikazano kako linije geopatogenog zračenja
čine dva istokračna pravokutna trokuta A B C i D E F , čiji se vrh
siječe na hipotenuzi trokuta A B C . Linije geopatogenog zrače­
nja V! i V 2 , koje predstavljaju visinu ovih t r o k u t a , čine zonu
stopostotne štetnosti.
Ova snimka (slika 45) predstavlja lijep primjer gdje linije
geopato-genog zračenja čine dva jednaka istokračna pravo­
kutna trokuta.
G e o p a t o g e n a linija V,, s kojom se podudaraju tri linije
geopatogenog zračenja, čini visinu obaju t r o k u t a , razdvajajući
ih na dva manja i nekoliko još manjih trokuta u n u t a r njih.
Na snimci se jasno vidi koliko je koji dio tijela i kojim
geopatogenim zračenjima izložen. Štetnost zračenja najveća je
u kvadratu linija o k o točke F, kroz koju prolaze tri geopatogene
linije, i to 1 0 0 % . Ta je točka na tijelu bila uzrok smetnjama
snimljene osobe. Na t o m e je mjestu nastala vrlo aktivna fistula,
pojavile su se smetnje na bubrezima, kardiovaskularni p o r e m e ­
ćaji, neurovegetativne smetnje i bolovi u r u k a m a .
Linije geopatogenog zračenja čine na ovoj snimci (slika
46) veliki istokračni pravokutni trokut A B C . Linija geopatoge­
nog zračenja V, čini visinu t r o k u t a A B C , kao i katetu dvaju
manjih t r o k u t a B C D i A D C . U točki D, gdje se sijeku tri linije
geopatogenog zračenja s hipotenuzom trokuta A B C , štetnost
je geopatogenog zračenja 9 5 % . U zonama naznačenim kosim
crtama štetnost je geopatogenog zračenja 4 0 % , a u drugim
z o n a m a koje su pod djelovanjem geopatogenog zračenja,
štetnost je između 1 0 - 2 0 % . Osoba pod tim utjecajem ima
bolove u kičmi i bolne deformacije ruku i nogu.
150
Radiestezijski prikaz ponovnog
uspostavljanja prirodnog magnetskog
strujanja u bolesnom organizmu
U poglavlju o blagotvornom djelovanju vode na ljudski
organizam, navela sam nekoliko primjera nevjerojatno brzog
otklanjanja povreda zadobivenih p a d o m , udarcem ili kakvim
drugim fizičkim oštećenjem.
Istražujući detaljnije taj fenomen, došla sam do začuđuju­
ćih otkrića. O d a v n o je p o z n a t o u radiesteziji da se prateći
viskom strujanje u organizmu može otkriti oboljelo mjesto na
tijelu ili oštećenje u organizmu. Nitko se, m e đ u t i m , nije
pozabavio time da utvrdi što se zapravo događa u organizmu
k a d a pokušavamo p o n o v n o uspostaviti prekinuto strujanje.
U svojim ispitivanjima izradila sam na desetke teleradiestezijskih snimaka bolesnih osoba i uspostavila prekinuto strujanje
u dodiru snimka-voda-radiestezist-visak. Najveće sam iznena­
đenje doživjela kad mi je visak počeo pokazivati koje krugove
m o r a m u dodiru s vodom tretirati. N o , kad su se n a k o n
nekoliko d a n a rada na snimci osobe krugovi i linije počeli
povezivati, bilo je to za m e n e čudesno otkriće. To povezivanje,
na prvi pogled bez ikakva r e d a , počelo je najednom pokazivati
pravu geometrijsku simetriju i zakonitost. Imala sam osjećaj
k a o da mi n e t k o s druge strane papira osvjetljava bijele
kružiće, koje je zatim i visak registrirao. To mi se događa često
u toku rada na traženju mjesta prekida strujanja. O k r e t a l a sam
papir da nije slučajno ostao nacrtan kakav kružić s druge strane
papira, pa se t r a n s p a r e n t n o ocrtava kroz papir. M e đ u t i m , na
drugoj strani nije bilo nikakvih kružića. Sve me se to neobično
dojmilo, jer sam dosad uvijek sve samo osjećala, a nikada
viđala.
Nisam nigdje naišla na primjere takva uspostavljanja
prirodnog strujanja u organizmu i to me posebno ispunjava
p o n o s o m , ne zbog toga što sam prva proniknula u dio nepozntih
sfera ljudskog organizma, već u prvom redu stoga što sam
otkrila nov način pružanja vrlo djelotvorne pomoći zdravstveno
ugroženim ljudima.
154
K a o i sve što sam dosad nesebično iznosila na korist svima,
tako ću p o d r o b n o opisati i ovo svoje otkriće te način rada, k a k o
bi se njime mogli koristiti oni koji za to imaju sposobnosti.
Dobivši sve p o t r e b n e p o d a t k e i privolu osobe sa zdravstve­
nim t e g o b a m a , snimila sam je na d o b r o polariziranom papiru.
Postavila sam sebi ovaj z a d a t a k : K I S U K I U D O , želim otkloniti
uzrok zdravstvenih smetnja kod dotične osobe.
Visak mi je svojim kretanjem naznačivao na dijelovima
tijela kružiće i linije koje su slobodno stajale ili su povezivale
kružiće. Kad sam spajajući te kružiće kako me usmjeravao
visak napravila spoj j e d n o s t r u k o m crtom, visak nije više reagi­
r a o . Nisam to sebi znala protumačiti. N o , čim sam, sasvim
instinktivno, povukla još j e d n u usporednu spojnu crtu, visak je
o d m a h reagirao. Ponovila sam to nekoliko puta i reakcija je
uvijek bila ista.
Čim bi mi visak označio neki kružić ili crtu, odmah bih
uspostavila vezu s tim kružićem-crtom, i to izravno, stavivši na
kružić-crtu kažiprst lijeve ruke ili vrh grafitne olovke, drugi prst
lijeve ruke d o v e d e m u dodir s vodom na radiestezijskoj snimci
rijeke Save kod Z a g r e b a , a u desnoj ruci držim visak. Visak bi
se tada o k r e t a o , a kad je strujanje ponovno uspostavljeno,
visak bi, p r e m a mojoj konvenciji, stao. Za k o n t a k t s vodom, u
novije vrijeme upotrebljavam svoju teleradiestezijsku snimku
Save kod Z a g r e b a (o t o m e podrobnije u poglavlju »Najnovija
otkrića«). A k o slučajno pogrešno naznačim kružić-crticu, visak
n e reagira.
U daljnjim ispitivanjima, na snimkama osoba kod kojih
sam dobila više kružića i crta, zapazila sam da se njihovo
m e đ u s o b n o spajanje ipak odvija nekim pravilnim r e d o m . Za­
nimljivo je da se to spajanje kod različitih osoba ne odvija istim
redoslijedom, p r e m d a o n e imaju identične zdravstvene tegobe.
To ovisi o vrsti i stupnju oštećenja i o mjestu prekida strujanja
u organizmu.
Kad su mi se na snimci prednjeg dijela tijela na prekide
uzduž naznačivali kružići, držala sam da oni predstavljaju
čakre \ p r e m d a je kružića bilo više nego što na tom dijelu tijela
Čakre su ločke kojima protječe energija u čovjeku.
155
ima čakri. Pozvala sam u p o m o ć visak: K I S U K I U D O , označuju
li ovi kružići č a k r e ? O d g o v o r je bio negativan. Isto sam tako
radiestezijski utvrdila da linije koje dobivam ne označavaju
meridijane.
N a p o k o n sam uspjela doći do pravog objašnjenja: kružići
naznačuju centre zastoja strujanja u organizmu, a linije izvore
zastoja.
U primjerima koji slijede, snimke osoba nisu autentične,
već je to samo prikaz najčešćeg redoslijeda označavanja mjesta
na kojima je trebalo uspostaviti strujanje u organizmu.
Kod takvih ćete ispitivanja zapaziti da se centri zastoja
strujanja p o d j e d n a k o pojavljuju i na prednjoj i na stražnjoj
strani snimke tijela ispitanika. Z a t o treba p o m n o paziti na
kretanje viska. K a d a se visak nakon označavanja centara
zastoja usmjeri izvan snimke, tada treba prijeći na snimku
stražnje strane tijela. Kad i na toj strani visak završi s označava­
njem centara, te se p o n o v n o usmjeri izvan snimke, valja opet
prijeći na snimku prednje strane tijela. I t a k o naizmjence, sve
dok visak ne prestane reagirati.
156
Na snimci prednje i stražnje
strane tijela vide se naznake
centara zastoja strujanja koji
nisu međusobno povezani. To
je prvi dan ispitivanja (slike 47 i
48).
157
Drugog dana ispitivanja pred­
nja strana već pokazuje nove
centre i njihovo međusobno spa­
janje linijama izvora zaustavi je-
158
nog strujanja, ali bez nekog re­
doslijeda. Tako je i na stražnjoj
strani, gdje su linije osobito na­
značene u nogama (slike 49 i
50).
linija mora odmah tretirati kon­
taktom voda - radiestezist - vi­
sak, jer se inače ne može uspo­
staviti strujanje u organizmu
(slike 51 i 52).
Na snimkama trećeg dana
centri i linije su sve brojniji,
osobito na prednjoj strani tijela.
Ponovno napominjem da se
svaki novi naznačeni centar ili
159
Na ovoj se snimci (slike 53 i
54) prednje strane tijela lijepo
vidi kako je djelomično uspo­
stavljeno strujanje u lijevoj nozi
s dvije središnje točke, a neko­
liko novih centara naznačeno je
na gornjem dijelu tijela. Na
stražnjoj strani gotovo da i nema
160
promjena. Doživjela sam neko­
liko puta da je visak kod strane
tijela na kojoj nije bilo očitijih
promjena, označavao ponovno
neke od postojećih centara i lini­
ja, koje sam morala iznova treti­
rati kao da se pojavljuju prvi
put.
Ovdje je uočljivo (slike 55 i
56) kako se linije izvora zastoja
sve više povezuju s centrima i
tako se postepeno ponovno us­
postavlja prirodno strujanje u
nogama, dok na gornjem dijelu
tijela linije povezuju ostale cen­
tre s već uspostavljenom vezom
centralnih točaka. Na stražnjoj
strani, pak, linije izvora zastoja
sve više se povezuju s centrima
u nogama i sa središnjim dijelom
tijela. Naznačena su i dva centra
kod pregiba ruku u ramenima.
Sve ove promjene nastale su u
dvanaest dana.
Nakon četrnaestog (slike 57 i
58) dana već je vidljivo uspo­
stavljanje strujanja u gornjem i
donjem dijelu tijela, s neznat­
nim prekidima. Isto je tako us­
postavljeno i djelomično struja­
nje u rukama. Istovremeno je
na stražnjoj strani uspostavljeno
strujanje u nogama i djelomično
s gornjim dijelom tijela, a preko
već otprije naznačenih centara
162
u pregibu ruku u ramenima us­
postavlja se strujanje u objema
rukama.
Moram napomenuti i upozo­
riti na jednu pojavu koju sam
zapazila u toku istraživanja.
Ima, naime, dana kad se na
snimkama ne može ništa raditi,
a to se obično događa kad snim­
ljena osoba uzima lijekove za
smirenje.
Na ovom prikazu (slike 59 i
60) posljednjeg dana tretmana
vidi se kako je u potpunosti
ponovno uspostavljeno prirodno
strujanje u organizmu na obje
strane tijela. Takav tretman
može potrajati i do mjesec dana,
ukoliko je strujanje u organizmu
bilo dugotrajno prekinuto i ako
je poremećaj bio gotovo u cije­
lom organizmu, kao što je prika­
zano na ovim snimkama. Po­
trebno je mnogo strpljenja i
rada da se svi centri spoje i
tretman u potpunosti uspije.
Zbog tako dugotrajnog rada na
snimkama osoba potrebno je
dobro se zaštititi da zdravstvene
tegobe s tretirane osobe ne bi
prešle na radiestezista.
Uspjeh i trajanje ovoga tret­
mana ovisi prvenstveno o tome
je li tretirana osoba pod utjeca­
jem štetnih zračenja ili u zaštiće­
nom prostoru. U velikoj mjeri
uspjeh tretmana ovisi i o samoj
tretiranoj osobi. Ukoliko osoba
u potpunosti, fizički i psihički,
sudjeluje u tretmanu, priželj­
kuje i bori se za njegov uspjeh,
ishod takva postupka bit će vrlo
dobar. Međutim, ako je u pod­
svijesti prisutan otpor ili i naj­
manja sumnja u uspješan za­
vršetak cijeloga pothvata, onda
ne treba očekivati velike rezulta­
te. Jer, neki se ljudi nauče i
sužive sa svojim zdravstvenim
tegobama da podsvjesno ne pri­
željkuju nikakve promjene.
E v o i nekoliko stvarnih sni­
m a k a osoba sa zastojem prirod­
nog strujanja u organizmu.
O v a je osoba (slike 61 i 62)
imala bolove u p e t a m a . Najprije
su bili naznačeni centri zaustav-
164
ljenog strujanja u objema noga­
ma. N a k o n toga su linije izvora
zastoja spojile te c e n t r e , i to
gotovo identično na obje noge,
s prednje i stražnje strane (slike
63 i 64).
njanja tegoba u petama trajao
je šest dana. Centri i linije ras­
p o r e đ e n i su u takvoj geometijskoj pravilnosti, kao da su na­
mjerno tako izrađeni. A zapravo
je sve to učinilo kretanje viska
na moj zadatak: Neka se ot­
klone bolovi u p e t a m a !
Raspored centara i linija p o ­
kazuje savršeno pravilan raspo­
red. Na prednjoj se strani centri
nalaze u samom predjelu struka,
stoga savjetujem muškarcima da
ne nose r e m e n u samom struku
i da ga ne stežu prejako. To
vrijedi i za žene koje nose hulahup čarape. Ovaj tretman otkla­
165
Na ovim je snimkama prika­
z a n a iznenadna pojava bolova u
t r b u h u , mučnine i malaksalosti.
Takve se zdravstvene tegobe
mogu redovitim t r e t m a n o m ot­
kloniti za 1 do 3 dana (slike 65 i
66).
nastavila tretman uspostavljanja
zaustavljenog strujanja. R a n a je
zacijelila a oteklina nestala. P o ­
klopimo li ove snimke j e d n u
p r e k o druge, zapazit ćemo kako
se savršeno podudaraju nazna­
čeni centri na prednjoj i straž­
njoj strani tijela.
Ovo su snimke (slike 67 i 68)
osobe koja je pala niz hridine i
bolno ozlijedila lijevu stranu ti­
jela, osobito ruku i nogu. Prvi
d a n , n e p o s r e d n o poslije nesreće
primijenila sam akupresuru i
t r e t m a n kontakta s vodom.
Snimku sam načinila drugi d a n i
u toku nekoliko sljedećih dana
767
FT;
Tretiranje osobe (slike 69 i
70) koja je padom povrijedila
desnu ruku trajalo je četrnaest
d a n a , ali je već nakon nekoliko
d a n a nestalo smetnji u cijeloj
šaci. I ovdje je uočljiv savršeno
simetričan i p o d u d a r a n raspored
centara zastoja strujanja na
prednjoj i stražnjoj strani tijela.
Zanimljivo je kako se na snimci
stražnje strane sve spojilo s jed­
nim centrom na lijevoj strani
tijela.
Na ovim stvarnim snimkama
može se utvrditi polaritet osoba.
a time i njihov spol. Ž e n s k e će
osobe na snimci prednje strane
tijela pokazivati polaritet minus
( — ), a muške plus ( + ), dok će
na stražnjoj strani polaritet biti
suprotan (žene + , muškarci
— ). Isto se tako mijenja i pola­
ritet dijelova tijela. O s o b a koja
ima na desnoj prednjoj strani
tijela polaritet minus ( - ) , n a
desnoj stražnjoj strani imat će
plus ( + ), dok će bočne strane
duž tijela, lijevo i d e s n o , pokazi­
vati polaritet nulu (0).
O v e snimke (slike 71 i 72)
prikazuju osmi dan tretmana
osobe s oteklinama na donjem
dijelu noge (bolovi u zglobovi­
m a , otežano hodanje) i poste­
p e n o uspostavljanje strujanja.
Snimci prikazuju prednji i straž­
nji dio desne noge.
N a k o n osamnaest dana već su
spojeni gotovo svi centri s izvo­
rima
zaustavljenog strujanja,
osobito u gornjem dijelu noge,
dokle je t r e t m a n rađen (slike 73
i 74).
Snimke prikazuju stanje po­
sljednjeg dana t r e t m a n a na tom
dijelu noge (slike 75 i 76).
Cijeli je t r e t m a n trajao mje­
sec d a n a , nakon čega su otekline
nestale i bolovi prestali.
NAJNOVIJA
OTKRIĆA
Odnos Curry-Hartmannove i
Reinhardt-Schneiderove mreže
Nitko od autora koji su pisali 6 tim mrežama nije na većoj
površini prikazao njihov međusobni o d n o s , pa su zato sve
pretpostavke i zaključci nesigurni, netočni, proizvoljni i nedore­
čeni.
Na mojem prikazu (slika 77) tih mreža obuhvaćen je vrlo
širok pojas i postalo je vidljivo o n o što dosad nije bilo poznato,
tako da se mogu ispitivati brojna sjecišta svih mreža, što donosi
i nove spoznaje o geopatogenim čvorovima, od kojih su neki
vrlo štetni, neki više ili manje štetni, a neki uopće nisu štetni.
P r e m a mojem .ispitivanju Curryjeve i H a r t m a n n o v e linije
se sijeku, bez iznimke, pod kutom od 90° a razmak Curryjevih
linija je 3,5 m sjeverozapad-jugoistok, sjeveroistok-jugozapad,
sa z o n o m od 50 cm.
Sada je t a k o đ e r utvrđeno da se Curryjevi čvorovi sijeku s
H a r t m a n n o v i m u svakom četvrtom H a r t m a n n o v o m čvoru, či­
neći veliki četverokut A B C D , koji je H a r t m a n n o v o m linijom
zapad-istok podijeljen na dva j e d n a k a istokračna pravokutna
t r o k u t a , i to A B D i B C D , tako da BD postaje hipotenuzom tih
dvaju t r o k u t a . Razdijelimo li taj četverokut A B C D po Har­
tmannovoj liniji sjever-jug, dobit ćemo još dva istokračna
pravokutna trokuta A B C i A C D , a H a r t m a n n o v a linija AC
postaje hipotenuzom tih trokuta. A k o pak četverokut A B C D
razdijelimo H a r t m a n n o v i m linijama sjever-jug i zapad-istok,
dobit ć e m o četiri istokračna pravokutna trokuta A B E - B C E i
C D E - A D E , čime katete nastalih novih trokuta postaju hipote­
nuzom prijašnjih trokuta. Vrhovi četverokuta A i C predstav­
ljaju sjecišta Curryjeva i H a r t m a n n o v a čvora na H a r t m a n n o v o j
liniji sjever-jug. Između tih dvaju sjecišta nalazi se sedam
H a r t m a n n o v i h čvorova. Vrhovi pravokuta A i C su 5 0 % štetni.
I vrhovi četverokuta B i D predstavljaju sjecišta Curryjeva i
H a r t m a n n o v a čvora na H a r t m a n n o v o j liniji istok-zapad. Iz­
m e đ u njih se nalazi pet H a r t m a n n o v i h čvorova. Svaki drugi
175
H a r t m a n n o v čvor na toj liniji siječe se s Curryjevim čvorom,
t a k o da na toj liniji imamo četiri sjecišta Curryjevih i H a r t m a n novih čvorova. Štetnost je čvorova B i D 5 0 % , a ostalih dvaju
25%.
U opisivanju Reinhardt-Schneiderove mreže autori se me­
đ u s o b n o razilaze. Neki navode da se ona uglavnom p o d u d a r a s
H a r t m a n n o v o m , a neki s Curryjevom mrežom. To me potak­
nulo da ispitam stvarni o d n o s Reinhardt-Schneiderove p r e m a
H a r t m a n n o v o j i Curryjevoj mreži. Utvrdila sam da linije
Reinhardt-Schneiderove mreže teku u smjeru Curryjeve. Raz­
m a k linija Reinhardt-Schneiderove mreže iznosi 5,5 m sjeverozapađ-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad, dok je zona linija 50
cm. Time se samo dva smjera linija Reinhardt-Schneiderove
mreže podudaraju s linijama Curryjeve. U prikazu odnosa
Curryjeve i H a r t m a n n o v e mreže sadržan je i odnos R e i n h a r d t Schneiderove mreže p r e m a Curryjevoj i H a r t m a n n o v o j .
Kako je prikazano, u četverokutu A B C D nalazi se devet
sjecišta Reinhardt-Schneiderovih s Curryjevim čvorovima, šest
sjecišta Curryjevih i H a r t m a n n o v i h čvorova, a samo pet sjecišta
Reinhardt-Schneiderovih čvorova s H a r t m a n n o v i m .
U četverokutu A B C D nalazi se devet kvadrata Curryjeve
i samo četiri kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže. Sljedeći
skup kvadrata Reinhardt-Schneiderove mreže E F G H uopće se
ne poklapa s Curryjevom m r e ž o m , ali je odnos prema H a r t m a n ­
novoj mreži isti. D a k l e , samo se svaki drugi skup kvadrata
Reinhardt-Schneiderove mreže p o d u d a r a s Curryjevom.
176
Zašto umiru šume
Istraživanja i zapažanja o novim svemirskim zračenjima,
koja sam označila šiframa 215 i 225, navela su me na pomisao
da nisu možda ta zračenja uzrok ugibanja šuma. Imala sam
točan p o d a t a k samo za j e d a n crnogorični nasad u dijelu p a r k a
n e d a l e k o Z a g r e b a . Ispitala sam teleradiestezijski lokaciju i
ustanovila prisutnost zračenja 225. To zračenje je pojačavalo
štetnost geopatogenog zračenja, i to na području zasićenom
naslagama željezne r u d e . Uslijed svih tih negativnih utjecaja
crnogorična stabla su promijenila svoj prirodni polaritet.
Kada sam nastavila ispitivanja o toj ekološkoj katastrofi,
dobila sam vrlo zanimljive p o d a t k e . Napominjem da bi ti
podaci, dobiveni teleradiestezijski, možda mogli biti uzrok
odumiranju crnogoričnih šuma, naročito jela.
Na područjima djelovanja geopatogenih zračenja uslijed
djelovanja zračenja tehničkih dostignuća, povećava se štetnost.
Djelovanjem svemirskog zračenja 225 ta štetnost se p r o s t o r n o
još povećava i nastaje poremećaj u magnetskom polju toga
područja, što izaziva pulsiraj uče valovito zračenje različitih
naboja. To djeluje na promjenu polariteta j e d n o g dijela crno­
goričnih stabala sa spojenim iglicama (jela). U iglicama se
mijenjaju naboji, što uništava sok u svakoj stanici iglica i tako
dolazi do umiranja tih stabala. Postavlja se pitanje bi li se
zaštitom takvog područja od štetnosti zračenja mogla spriječiti
ekološka katastrofa.
štetnog zračenja p o d z e m n o g v o d e n o g t o k a , tehničkih postroje­
nja i radioaktivnih zračenja (šifra 245), ali i novog svemirskog
zračenja 225. U prostoru sam dobila pojačana geopatogena
zračenja s pet istokračnih pravokutnih trokuta. Kad sam bloki­
rala utjecaj štetnog zračenja 225, dobila sam samo jedan
t r o k u t . Postavila sam tada pitanje ne djeluje li ovo pojačano
g e o p a t o g e n o zračenje na razmnožavanje bakterija koje su se
pojavile u uređajima za klimatizaciju? (Te su bakterije uzro­
kom legionarske bolesti.) Dobila sam potvrdan odgovor.
N e d u g o zatim nastala je panika na m a k a r s k o m primorju,
kad je primijećeno da su u j e d n o m hotelu oboljeli neki strani
turisti i da simptomi njihove bolesti podsjećaju na »legionar­
sku«. O d m a h sam teleradiestezijski snimila hotel i otkrila
prisutnost zračenja 225.
Cvjetanje mora
Ispitivanje u vezi s novim svemirskim zračenjem 225
p o n u k a l o me da provjerim p o d kakvim se utjecajima nalazi
londonska zgrada B B C (glavna britanska radio-stanica) u kojoj
se pojavila takozvana legionarska bolest. Osobito me privukla
novinska vijest da su od te zagonetne bolesti oboljeli ne samo
namještenici u zgradi B B C nego i stanari okolnih zgrada.
Teleradiestezijski sam snimila zgradu i utvrdila postojanje
Zanimljivo je da sam i na mjestima gdje se u nas pojavilo
n e u g o d n o »cvjetanje mora« t a k o đ e r zapazila novo svemirsko
zračenje 225. I sama sam, davno prije rata, bila svjedok
cvjetanja m o r a , ali to su bile sitne alge koje su se poslije
kupanja mogle lako odstraniti s tijela v o d o m , dok ovo cvjetanje
m o r a ostavlja na tijelu tragove pravog zagađenja koje se jedva
odstranjuje s tijela dugotrajnim tuširanjem. Vrlo je lako mo­
guće da svemirsko zračenje 225 ima veliki utjecaj na pojavu
cvjetanja m o r a . Zagađenost m o r a kemijskim sredstvima koja
je svake godine veća, navodi se k a o glavni uzrok toj pojavi.
Cvjetanje m o r a pojavljuje se u različitim vremenskim razdob­
ljima na pojedinim mjestima. P r e m a t o m e m o r a postojati j o š
neki uzrok.
Teleradiestezijskom detekcijom ustanovila sam da u Ja­
d r a n s k o m moru postoje štetne zone koje se p r e m a intenzitetu
štetnosti svemirskog zračenja 225 prostorno povećavaju kao i
njihova štetnost. Pod tim okolnostima dolazi do poremetnje
prirodne ravnoteže u moru na tim lokacijama. Mijenja se
polaritet dna m o r a , samog m o r a , algi kao i polaritet atmosfere.
178
179
Legionarska bolest
Alge bujaju, raspadaju se u e n o r m n i m količinama i sa česticama
kemijskih zagađenja tvore sluz koja se diže p r e m a površini
mora i stvara zagađeni sloj zvan cvjetanje m o r a . T a k v o m
p o r e m e t n j o m prirodne ravnoteže dolazi do ugroženosti života
riba i svih morskih živih organizama.
Teleradiestezijskim ispitivanjem ustanovila sam da kod
prestanka djelovanja svemirskih zračenja 225 dno m o r a , m o r e ,
kao i alge i ostali živi organizmi dobivaju svoj prirodni polaritet.
Tovari koje nastaju prirodnim procesom raspadanja, talože se
na dnu mora i svojom prisutnošću utječu na normalan život u
moru.
Prema ispitivanjima koja sam obavila prošle godine, zašti­
t o m Jadranskog mora od djelovanja štetnosti toga zračenja
vjerojatno bi se mogla izbjeći ta ekološka katastrofa. M o ž d a je
zato 1989. godine, prema podacima javnih glasila, m o r e bilo
čisto i neobično bistro, kao i 1990. godine. Dobila sam potvrdan
odgovor.
Djelovanje Mjeseca na ljudski
organizam
U dokolici sam j e d n e ljetne večeri promatrala naš Mjesec
i razmišljala kako je njegova bljedoća i odbojnost ledenog sjaja
mogla privući mnoge pjesnike da tom planetu posvete svoje
najljepše stihove, umjesto da ljepotu i nježnost ljubavi zaodjenu toplim milovanjem sunčanih zraka. Možda je na njih u
trenucima n a d a h n u ć a djelovala magična moć Mjeseca. K a k o
uvijek imam uza se svoj radiestezijski pribor, poigrala sam se
viskom da provjerim hoće li mjesečina djelovati na promjenu
moga polariteta. Na svoje veliko iznenađenje, otkrila sam da
mi se promijenio polaritet. Uklonila sam se s mjesečine i n a k o n
nekoliko t r e n u t a k a ponovno provjerila svoj polaritet stojeći u
prostoriji izvan domašaja mjesečine. Z a č u d o , polaritet je sada
bio n o r m a l a n . Provjerila sam to na drugima i dobila iste
rezultate. Kada sam tu provjeru ponovila nakon tjedan d a n a .
180
ustanovila sam da se polaritet ispitivanih osoba promijenio, i to
po d a n u i po noći. Najprije se promijenio u neutralno ( ! ) , a
drugi dan u nulu (0). bila je posljednja četvrt mjesečeve
mijene. N a k o n dva dana ustanovila sam da nam se vratio
normalni polaritet: žene - minus ( - ), muškarci - plus ( + ).
Na nebu je sjajio Mjesec u svoj svojoj punoći. Pričekala sam
sljedeću Mjesečevu mijenu i utvrdila da se polaritet u osoba
mijenja samo posljednja dva dana posljednje Mjesečeve četvrti.
Utvrdila sam daljnjim ispitivanjima da u ta dva dana
posljednje Mjesečeve četvrti dolazi do znatnih promjena u
ljudskom organizmu. O d a v n o je poznato da postoje ljudi
osjetljivi na vremenske promjene ( m e t e o r o p a t i ) i na snagu
Mjeseca (lunopati). Kod m e t e o r o p a t a mijenja se također pola­
ritet, ali uzrok t o m e nije djelovanje Mjeseca, nego djelovanje
štetnih naboja koji nastaju u atmosferi i uzrokuju vremenske
p r o m j e n e . Kada dođe u atmosferi do p r i r o d n e ravnoteže,
polaritet osobe se mijenja u normalni polaritet, i ona se d o b r o
osjeća. Zdravstvene smetnje kod lunopata redovito se javljaju
dan-dva prije vremenske p r o m j e n e , odnosno prije punoga
Mjeseca. Čini se da tu na ljudski organizam djeluju j e d n a k e
sile.
M e đ u t i m , nitko nije dosad utvrdio da te sile imaju isto
takvo negativno djelovanje na vodu. Provjeravala sam vodu u
tim razdobljima. I voda je mijenjala svoje svojstvo. Prije
nastupa tih promjena voda je pokazivala da je zdrava za piće.
U toku promjena voda je n a j e d n o m počela pokazivati na
kutomjeru velike p r o m j e n e . Šifra me zaprepastila: voda je
pokazivala radioaktivnst (245). Konzumiranje takve vode iza­
ziva poremećaje u organizmu, koji se najčešće očituju mučni­
n o m , bolovima u predjelu probavnih organa, povraćanjem i
nemoći. Ulila sam radioaktivnu vodu u čašu. Visak je pokazivao
radioaktivnost. Z a t i m sam odzračila instalaciju tako da sam
pustila mlaz i lijevu ruku stavila na slavinu, postavivši z a d a t a k :
neka voda prestane biti r a d i o a k t i v n a ! U desnoj sam ruci držala
visak koji se, dok je voda tekla, k r e t a o zrakasto, što je znak
radioaktivnosti. Kad je visak stao, cijela vodovodna instalacija
u kući, a m o ž d a i dalje, bila je odzračena. Ulila sam vodu
p o n o v n o čašu i ona više nije bila radioaktivna.
181
U tim se ispitivanjima polaritet nije kod svih osoba
mijenjao istodobno. Kod nekih je čak najprije prelazio u
n e u t r a l n o ( ! ) , pa tek p o t o m u nulu (0). Čim je to razdoblje
utjecaja prošlo, svima se vraćao pravi polaritet. A i voda,
n a s t u p o m najavljenih vremenskih promjena ili p u n o g Mjeseca,
prestajala je biti radioaktivnom (i bez odzračivanja).
Novi načini pražnjenja
Često se događalo da nisam mogla prazniti osobe kojima
je to bilo nužno p o t r e b n o . Bile su teško bolesne ili n e p o k r e t n e ,
pa nisu mogle doći do vode. Isto je bilo i s malom djecom,
novorođenčadi. A ponajviše kad nisam mogla doći u k o n t a k t s
tekućom vodom.
Razmišljala sam dugo k a k o da izvedem pražnjenje, a da
ne pomičem osobe koje moraju mirovati ili koje ne smiju
stavljati ruku pod vodu, o d n o s n o kako da praznim osobe bez
tekuće vode. I nadošla sam na to da na d o b r o polariziranom
papiru teleradiestezijski snimim rijeku Savu kod Z a g r e b a , na
isti način kao kad snimam stan. Ta snimka (slika 78) služi da
o s o b a koju treba prazniti stavi kažiprst lijeve ruke »u Savu«.
Učinak je isti kao da je držala ruku pod v o d o m .
182
Istražujući dalje nove mogućnosti pražnjenja bez izravnog
dodira osobe i vode iskušala sam to na teleradiestezijskoj
snimci osobe (slike 79 i 80). Na d o b r o polariziranom papiru
napiše se ime i prezime osobe, povuče se na gornjem dijelu
papira crta, kao oznaka do koje će dopirati tjeme snimljene
o s o b e , a visak će svojim kretanjem p r e m a dolje naznačiti točke
na glavi, vratu, trupu i udovima. Dobivši te n a z n a k e , oblikuje
se ljudski lik. Z a t i m se odredi spol osobe ( - + ) i ucrtaju oči,
nos, usta, uši, kosa. P o m o ć u viska i kutomjera provjeri se
postotak štetnog naboja te osobe. Snimku se zatim dovede u
k o n t a k t s vodom (umivaonik, sudoper ili teleradiestezijska
snimka Save) i započne pražnjenje, sve dotle d o k osoba nije
sasvim oslobođena štetnog naboja, što će nam najprije pokazati
visak, a provjerit ćemo to i na kutomjeru.
Budući da se bavim i a k u p r e s u r o m , istraživala sam postoje
li na tijelu točke koje bi omogućile brže i djelotvornije
pražnjenje. Prvu sam točku našla na vrhu usne školjke, drugu
na m a l o m uleknuću iza uha gdje se sastaju tjemena i sljepoočna
kost, a treća je u udubini između ključne kosti i kosti r a m e n o g
obruča. Točke se nalaze s obje strane tijela. Svakoj osobi
odgovara samo j e d n a od tih točaka. Najprije se viskom odredi
koja od tih točaka i na kojoj strani tijela odgovara o d r e đ e n o j
osobi. Valja odrediti zadatak: »Koja od točaka takvog pražnje­
nja odgovara ovoj osobi?«. Z a t i m se prelazi rukom na mjestima
tih točaka. Kad ruka d o đ e do prave točke, visak će stati, a k a d a
tu točku pritisnemo kažiprstom lijeve r u k e , visak će početi
kružiti. U b r z a n o pražnjenje p o m o ć u akupresurnih točaka pro­
vodi se d a k a k o , u kontaktu s v o d o m .
O radiestezijskoj osjetljivosti
biti 4 5 % , a u tijelu onih najsposobnijih, kao što je bio Stanko
J u r d a n a magnetizam ne bi smio biti manji od 6 0 % . Iznimno
osjetljivi ljudi, kao Mesmer, mogu udvostručiti ili čak utrostru­
čiti gornju granicu osjetljivosti.
N o , nije k o d radiestezijske sposobnosti u pitanju samo
magnetizam. Presudnu ulogu igra sklad između jedinice radie­
stezijske sposobnosti koja se mjeri u rasponu od osrednje
granice (300-350) i gornje granice (1000), i magnetizma u tijelu.
Što je taj sklad uravnoteženiji, to će i radiestezijska sposobnost
biti veća. Naprimjer, ako radiestezist ima sposobnost 300-350
jedinica, najpodesniji odnos magnetizma bio bi 20-25%. Spo­
sobnosti od 700-750 jedinica odgovara magnetizam od 4 5 % , a
sposobnosti od 1000 jedinica magnetizam od 6 0 % , pa i do
nekoliko stotina posto. Svaki nesklad između tih dviju kompo­
nenti utječe bitno na radiestezijsku sposobnost i osjetljivost.
Kod m e n e je ta usklađenost gotovo idealna i vjerujem da je
isključivo u t o m e tajna moje maksimalne osjetljivosti na štetna
zračenja.
Nažalost, povećani postotak magnetizma u tijelu uzrokuje
kod ljudi i veće zdravstvene smetnje zbog utjecaja štetnih
zračenja, osobito elektromagnetskog. Ja sam to najbolje isku­
sila u d o b a teškog bolovanja, kad se još nisam bavila radieste­
zijom. T a d a sam bila bez ikakve zaštite izložena štetnim
utjecajima što ih je registrirao moj pojačani magnetizam.
Bavila sam se svojom velikom osjetljivošću na štetna
zračenja. Došla sam do zaključka da bit radiestezijske osjetlji­
vosti leži zapravo u magnetizmu ljudskoga tijela. Sjetila sam se
priče o njemačkom liječniku M e s m e r u , koji je svoju čudesnu
m o ć iscjeljivanja povezivao s djelovanjem magneta i magnetizi­
rane v o d e , a zapravo se radilo o iznimnoj magnetskoj snazi
njegova tijela, jer je čudotvorno djelovanje njegovih magnet­
skih kura bilo najefikasnije onda kad ih je on osobno provodio.
Tajna je bila u njegovoj magnetskoj moći čija se snaga nigdje
ne spominje, ali sam se teleradiestezijski vratila u prošlost i
uspjela utvrditi da se kretala o k o 3 0 0 % .
Svaki čovjek ima otprilike 5-10% magnetizma u sebi.
Osrednje sposoban radiestezist m o r a o bi imati 20-25% magne­
tizma u tijelu. U sposobnih radiestezista, magnetizam bi m o r a o
184
185
Zaključak
O v o m svojom knjigom htjela sam upoznati čitatelje s
mogućnostima radiestezije u pomoći pojedincu i cijelom čovje­
čanstvu. Izložila sam sve rezultate koje sam postigla dugotraj­
nim r a d o m , želeći te svoje spoznaje prenijeti ljudima koji
imaju p o t r e b n e radiestezijske sposobnosti, kako bi mogli nasta­
viti moj r a d .
Možda će n e t k o reći da sam previše opisivala svoje osobne
patnje i spasenje primjenom radiestezije. Mislim da je put koji
sam ja prošla najbolja iskustvena potvrda djelotvornosti radie­
stezije. Z b o g toga mogu sa sigurnošću tvrditi da je sve što sam
opisala čista istina.
Što se tiče zaštite od štetnosti zračenja, a to je moje
najveće dostignuće, htjela bih upozoriti da se ta zaštita može
primjenjivati tek n a k o n dugotrajnog rada i uzastopnih temelji­
tih provjera.
Želja mi je da radiestezija dobije svoje mjesto u svakod­
nevnom životu i da se njene mogućnosti koriste isključivo za
dobrobit čovječanstva.
Autor
Deset radiestezijskih pravila
1. Za rad odrediti mjesto gdje nema utjecaja
štetnih zračenja. Na takvu se mjestu m o r a nalaziti
osoba koju ispitujete.
2. Raditi samo onda kada je na raspolaganju
dovoljno vremena i kada ste o d m o r n i . Svaka brzo­
pletost ili umor može dovesti do pogrešnih zaključa­
ka.
3. P o t r e b n a je p o t p u n a koncentracija na o n o
što se radi.
4. Ispitivanje obaviti
prekidanja.
u j e d n o m e m a h u , bez
5. Isključiti prisutnost drugih osoba i njihov
utjecaj ( K I S U K I U D O ) .
6. O n o što je ispitano danas, provjeriti sutra.
7. Ispitivati osobe ili njihove prostore samo s
njihovim pristankom.
8. Poštovati anonimnost osoba.
9. Sva ispitivanja obavljati isključivo u okviru
svojih radiestezijskih sposobnosti.
10. Radiestezijom se služiti samo u pozitivne
svrhe, ne nanositi n i k o m e zlo ili štetu.
186
187
SADRŽAJ
Predgovor (Pavao Cindrić)
Umjesto uvoda
Projekcije prošlosti
Zdravstvene tegobe
Vlastiti put do spasenja
Zapažanja o radiesteziji
17
23
29
37
49
OD M E D I J A DO P R E D A V A Č A
.
55
Pribor kojim se služim i njegova u p o t r e b a
57
Zaštita prilikom rada
63
Koncentracija i važnost preciznosti pitanja i p o d a t a k a .
65
Štetna zračenja
69
Pražnjenje
78
Zaštita od štetnih zračenja
80
Zaštita na daljinu ili teleradiestezijska zaštita
91
Provjera zaštite
98
Utjecaj nakita i ukrasa na ljudski organizam
102
Utjecaj vanjskih signala na pomicanje signala podzem­
nih
vodenih tokova
104
Utjecaj snježnih padavina na djelovanje štetnih zrače­
nja . .
110
Primjena radiestezije u p r o m e t u
113
V o d a kao značajan činilac u radiesteziji
115
Z a p a ž a n j a o štetnom djelovanju nove vrste zračenja
iz svemira
122
Radiestezijsko ispitivanje štetnosti zračenja
od elektrotehničkih uređaja
127
Geometrijski prikaz djelovanja štetnih zemaljskih
(geopatogenih) zračenja n a ljudski organizam
. . . .
143
Prikaz osobe i djelovanja štetnih zemaljskih
(geopatogenih) zračenja
Radiestezijski prikaz p o n o v n o g uspostavljanja prirod­
nog
magnetskog strujanja u bolesnom organizmu
189
NAJNOVIJA OTKRIĆA
173
O d n o s Curry-Hartmannove i Reinhardt-Schneiderove
mreže
Z a š t o umiru šume
Legionarska bolest
Cvjetanje mora
Djelovanje Mjeseca na ljudski organizam
Novi načini pražnjena
O radiestezijskoj osjetljivosti
Zaključak
Deset radiestezijskih pravila
175
178
178
179
180
182
184
186
187
190
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
5
File Size
3 907 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content