close

Enter

Log in using OpenID

1 Ellen G. White DJELA APOSTOLSKA

embedDownload
1
Ellen G. White
DJELA APOSTOLSK A
2
Djela apostolska
Ellen G. White
DJELA APOSTOLSK A
Naslov izvornika:
THE ACTS OF THE APOSTLES
IzdavaËi:
ZNACI VREMENA, Maruπevec
VARTEKS TISK AR A, Varaædin
Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili
u cijelosti, samo uz pismeno dopuπtenje izdavaËa
Copyright by Ellen G. White Publications
Glavni i odgovorni urednik: mr. Drago ObradoviÊ
Prijevod: Hinko Pleπko
Lektura: Marijan MalaπiÊ, prof.
Korektura: Snjeæana GigiÊ MikulËiÊ i Ljiljana –idara
Kazala: Ivan –idara
Oblikovanje: GENESIS, Zagreb
Tisak: Varteks tiskara, Varaædin
3
Ellen G. White
DJELA
APOSTOLSK A
u objavljivanju Radosne vijesti
o Isusu Kristu
Drugo izdanje
Maruπevec • 2003.
4
Djela apostolska
Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi
navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.
Ellen G. White
DJELA APOSTOLSK A
ISBN 953-183-108-4 (Znaci vremena)
ISBN 953-6964-09-0 (Varteks tiskara)
5
Predgovor
Peta knjiga Novog zavjeta od starine je poznata kao Djela
apostolska, premda ovaj naslov ne nalazimo u samoj knjizi. Jedan od najranijih rukopisa, Sinajski kodeks, knjigu jednostavno naslovljuje Djela ne spominjuÊi apostole. Za to postoji razlog. Djela su trebala biti viπe od kratke povijesti sluæbe dvanaestorice apostola, mnogo viπe od nabrajanja glavnih dogaaja u
æivotnom djelu njezinih Ëetiriju vodeÊih liËnosti: Petra, Jakova,
Ivana i Pavla.
Knjigu Djela napisao je “ljubljeni lijeËnik” Luka, obraÊenik
iz poganstva, za cijelu Crkvu, Æidove i pogane podjednako. Premda obuhvaÊa razdoblje tek neπto duæe od tri desetljeÊa, ona je
ispunjena vaænim poukama za Crkvu u svakom dobu. U Djelima Bog jasno pokazuje da Êe krπÊanska Crkva danas doæivjeti
istu prisutnost Duha kakvu je sa silom oËitovao na Pedesetnicu i uËinio da se evaneoska vijest pretvori u oganj. Djela πto
ih je Sveti Duh poËinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova te
drugih, mogu se ponoviti kod suvremenog uËenika.
Nenadanost kojom zavrπava knjiga Djela nije sluËajna; ona
namjerno nagovijeπta da je uzbudljiv izvjeπtaj nedovrπen i da
se Boæja djela po Duhu trebaju nastaviti u krπÊanskoj eri — svaki
bi sljedeÊi naraπtaj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snage
onom prethodnom. Djela zapisana u ovoj znaËajnoj knjizi u najistinitijem su smislu djela Duha, jer se u apostolsko vrijeme Sveti
Duh javljao kao savjetnik i pomagaË krπÊanskim voama. UËenici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sa
silom poËeli navijeπtati Evanelje. Sedmorica ljudi izabranih za
akone bili su “puni Duha i mudrosti” (Djela 6,3). Sveti Duh
vodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvaÊanju
neznaboæaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanju
Barnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor u
Jeruzalemu (15,28) i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7).
(5)
6
Djela apostolska
U vrijeme kad je Crkva mnogo trpjela od ruku rimskih i æidovskih progonitelja, Duh je krijepio vjernike i Ëuvao ih od zablude.
Djela apostolska posljednja je knjiga koju je napisala Ellen
G. White. Izdana je nekoliko godina nakon njezine smrti. To
je jedno od najljepπih djela koja su potekla iz njezina neumorna pera. ProsjeËni Êe Ëitatelj u njoj naÊi poticaj za krπÊansko
svjedoËenje. Poruka je knjige suvremena, a u njoj je vidljivo
nastojanje njezina pisca da pokaæe kako Êe dvadeset prvo stoljeÊe
biti svjedok izlijevanja duhovne sile koja Êe nadmaπiti Pedesetnicu. Djelo Evanelja neÊe se zavrπiti manjim oËitovanjem sile
Svetog Duha od one koja se oËitovala na njegovom poËetku.
Molitva i iskrena æelja izdavaËa jest da Ëitatelj sudjeluje u
ponavljanju slavnih prizora prve Crkve i istodobno bude saËuvan od lukavih prijevara neprijatelja duπa.
IzdavaËi
7
1
Boæja namjera za Njegovu Crkvu
Crkva je orue koje je Bog odredio za spaπavanje ljudi. Ona
je ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa da svijetu navijesti
Evanelje. Od samog poËetka Bog je namjeravao da Crkva prikaæe svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni
koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati
Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po
njoj Êe se u konaËnici Ëak i “poglavarstvima i vlastima na nebesima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Boæje ljubavi (Efeæanima 3,10).
U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i Ëudesna obeÊanja. “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”
(Izaija 56,7) “Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom,
i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” “I uËinit
Êu da im probuja slavni nasad, i glad ih viπe neÊe zatirati, u
zemlji viπe neÊe podnositi rug naroda. I znat Êe da sam ja, Jahve,
Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj — rijeË
je Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja
sam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,26.29-31)
“Jer vi ste mi svjedoci, rijeË je Jahvina, i moje sluge koje
sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja.
Prije mene nijedan bog nije bio naËinjen i neÊe poslije mene
biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao,
spasio i navijestio, i nema meu vama tuinca! Vi ste mi svjedoci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, Ëvrsto te za ruku uzeh;
oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriπ oËi slijepima, da izvedeπ suænje iz zatvora, iz tamnice one πto æive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7)
(7)
9
10
8
11
12
Djela apostolska
“Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u
dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez
narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: ‘Iziite!’ a onima koji su u tami:
‘Doite na svjetlo!’ Oni Êe pasti uzduæ svih putova, i paπa Êe
im biti po svim goletima. NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih
muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje,
dovest Êe ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit Êe u putove, i ceste Êe se moje povisiti…
KliËite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od
veselja; jer Jahve tjeπi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æena
zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.”
(Izaija 49,8-16)
Crkva je Boæja utvrda, Njegov grad utoËiπta koji dræi u pobunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji je
ljudski rod kupio krvlju svojeg jedinoroenog Sina. Crkvu na
Zemlji od poËetka su Ëinile vjerne duπe. Gospodin je u svakom
razdoblju imao svoje straæare koji su vjerno svjedoËili naraπtaju
u kojem su æivjeli. Ovi su straæari objavljivali vijest opomene;
a kad su bili pozvani da odloæe oruæje, drugi su preuzeli njihov
posao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i tako
ujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje
anele da sluæe Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu mogla
nadvladati Njegov narod.
Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljeÊima progonstava,
sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nije
za to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovog
djela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako je
prorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, veÊ je u svojim proroËkim
objavama naznaËio πto Êe se dogoditi, a ono πto su objavili proroci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakon
povezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga mogla
uniπtiti. Istinu nadahnjuje i Ëuva Bog; ona Êe trijumfirati unatoË svem protivljenju.
Tijekom stoljeÊa duhovne tame Boæja Crkva je bila grad koji
leæi na gori. Iz stoljeÊa u stoljeÊe, iz naraπtaja u naraπtaj u njezinim su se granicama razvijale Ëiste nebeske istine. Premda
Boæja namjera za Njegovu Crkvu
9
izgleda slaba i pogrjeπiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog
na poseban naËin obraÊa svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uæivanjem otkriva svoju moÊ
da preobrazi srca.
“S Ëime Êemo usporediti kraljevstvo Boæje?” upitao je Krist.
“Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4,30) Za usporedbu
nije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U druπtvu nije naπao
niπta Ëime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vladaju primjenom fiziËke sile, ali iz Kristova kraljevstva prognano
je svako tjelesno oruæje, svako orue prisile. Njegovo kraljevstvo uzdiæe i oplemenjuje ljudski rod. Boæja je Crkva dvor svetog æivota, ispunjena razliËitim darovima i obdarena Svetim Duhom. Vjernici trebaju naÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojima pomaæu i koje blagoslivljaju.
Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko
svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djela
prikazana je u Ezekielovom vienju rijeke koja ozdravlja: “Ova
voda teËe u istoËni kraj, spuπta se u Arabu i teËe u more; a
kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protjeËe,
sve æivo πto se miËe oæivi; i bit Êe vrlo mnogo riba, jer kamo
god doe ova voda, sve ozdravi i oæivi — kuda god protjeËe
ovaj potok… Duæ potoka na obje strane rast Êe svakovrsne voÊke:
liπÊe im neÊe otpadati i s njih neÊe nestajati ploda; svakog Êe
mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotjeËe iz Svetiπta.
Plod Êe njihov biti za jelo, a liπÊe za lijek.” (Ezekiel 47,8-12)
Bog je od poËetka djelovao preko svojeg naroda da donese
blagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je Josipa
uËinio izvorom æivota. ZahvaljujuÊi njegovoj vjernosti, saËuvan
je æivot cijelog naroda. Preko Daniela Bog je saËuvao æivot svih
babilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslikavaju duhovne blagoslove ponuene svijetu zahvaljujuÊi vezi s
Bogom kojega su Josip i Daniel πtovali. Svatko u Ëijem srcu nastava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, suradnik je Boæji na blagoslov ljudskom rodu. PrimajuÊi od Spasitelja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog biÊa teku
vode duhovnog æivota.
Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. Æelio
je da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjerena nebeska obeÊanja, objavljena Boæja volja. U rane dane Izraela
narodi svijeta su zbog izopaËenog æivota izgubili spoznaju o Bogu.
13
14
10
15
16
Djela apostolska
Prije su Ga poznavali, ali zato πto Mu nisu “iskazali ni slavu ni
zahvalnost kao Bogu… postali su isprazni u mislima svojim i
njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,21). Ali
Bog ih u svojoj milosti nije uniπtio. OdluËio im je dati priliku
da se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim.
Naukom o ærtvenoj sluæbi Krist je trebao biti uzdignut pred
narodima, da æive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio temelj æidovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgusnuto evaneosko proroËanstvo, prikaz onoga πto je bilo vezano uz obeÊanja o otkupljenju.
Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzviπenu prednost Boæjih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili izvrπiti svoju svetu zadaÊu. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastito
proslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kuπnju. OgraniËenja koja im je Bog postavio u druæenju s idolopoklonicima, da bi ih sprijeËio u prihvaÊanju poganskih obiËaja, oni su
upotrijebili da podignu zid odvajanja izmeu sebe i svih drugih naroda. Liπili su Boga sluæbe koju je od njih oËekivao, a
liπili su i svoje bliænje vjerskog vodstva i svetog primjera.
SveÊenici i knezovi utonuli su u koloteËinu ceremonijalizma. Bili su zadovoljni legalistiËkom religijom pa drugima nisu
ni mogli dati æive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdu
dostatnom i nisu æeljeli da se u njihovu vjeru unosi neki novi
element. Dobru Boæju volju prema ljudima nisu prihvatili kao
neπto odvojeno od njih samih, veÊ vezanu uz svoje zasluge potekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja Ëisti duπu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od obiËaja
i ljudskih propisa.
Bog je o Izraelu rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu,
ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov
izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova,
ostavlja rod za se.” (Hoπea 10,1 — DK) “Sad, æitelji jeruzalemski
i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. ©to
joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Nadah
se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi?
No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda: plot
Êu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga izgaze. U
pustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u draË i
trnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde nad njime. Vi-
Boæja namjera za Njegovu Crkvu
11
nograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov
ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7) “NemoÊnih ne krijepite,
bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne
dovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njima
gospodarite.” (Ezekiel 34,4)
Æidovski su se voe smatrali previπe mudrima da bi im
trebale upute, previπe pravednima da bi im trebalo spasenje,
previπe poËaπÊenima da bi im trebala Ëast koja dolazi od Krista. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednosti
koje su zlorabili i djelo koje su omalovaæavali. Boæja se slava
mora objaviti, Njegova rijeË utvrditi. Kristovo se kraljevstvo mora
uspostaviti u ovome svijetu. Boæje spasenje mora biti objavljeno gradovima u pustinji i uËenici su bili pozvani da izvrπe djelo koje su æidovski voe zanemarili.
12
Djela apostolska
2
Osposobljavanje Dvanaestorice
17
18
Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije posluæio uËenoπÊu
ili rjeËitoπÊu æidovskog Velikog vijeÊa kao ni rimskom silom.
ZaobilazeÊi samopravedne æidovske uËitelje, veliki je UËitelj izabrao skromne, neuke ljude da objave istine koje Êe pokrenuti
svijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za voe
svoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ih
da navjeπÊuju Evanelje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti,
trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evanelje se nije trebalo objavljivati ljudskom snagom ili mudroπÊu, veÊ silom Boæjom.
NajveÊi od svih UËitelja koje je svijet ikada poznavao, tri i
pol godine je poduËavao uËenike. Krist ih je u osobnom kontaktu i druæenju osposobljavao za svoju sluæbu. Dan za danom
hodali su i razgovarali s Njim, sluπali rijeËi koje je upuÊivao
umornima i optereÊenima i gledali oËitovanje Njegove sile na
bolesnima i nevoljnima. Katkad ih je poduËavao dok su s Njim
sjedili na padini brda; katkad im je pokraj jezera ili dok su hodali putom otkrivao tajne Boæjeg kraljevstva. Kad god su srca
bila otvorena da prime boæansku vijest, iznosio je istine puta
spasenja. UËenicima nije zapovijedao da uËine ovo ili ono, veÊ
je rekao: “Poite za mnom.” Poveo ih je na putovanja po selima
i gradovima da bi mogli vidjeti kako poduËava narod. Iπli su s
Njim od mjesta do mjesta. Dijelili su s Njim skromne obroke i
kao On katkad bili gladni, a Ëesto i umorni. Bili su uz Njega
na pretrpanim ulicama, kraj jezera, u pustoπi. Vidjeli su Ga u
svakoj æivotnoj prilici.
Prvi korak u organizaciji Crkve koja Êe nakon Kristova odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. O ovom
(12)
Osposobljavanje Dvanaestorice
13
Ëinu izvjeπtaj glasi: “Zatim se uspne na goru te pozva k sebi
one koje odabra. Oni dooπe k njemu. I on postavi Dvanaestoricu da ga prate, da ih πalje da propovijedaju.” (Marko 3,13.14)
Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo VeliËanstvo Neba
okruæeno Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za
posebno djelo. Preko ovih slabih orua, preko svoje RijeËi i
Duha, odluËio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima.
Bog i aneli s radoπÊu su promatrali ovaj prizor. Otac je
znao da Êe od ovih ljudi zraËiti nebesko svjetlo, da Êe njihove
rijeËi svjedoËenja o Njegovom Sinu odjekivati od naraπtaja do
naraπtaja do svrπetka vremena.
UËenici su trebali poÊi kao Kristovi svjedoci da objave svijetu
πto su od Njega vidjeli i Ëuli. Njihova je sluæba bila najvaænija
sluæba u koju su ljudska biÊa ikad bila pozvana; mogla se usporediti samo sa sluæbom samoga Krista. Trebali su biti Boæji
suradnici u spaπavanju ljudi. Kao πto su u Starom zavjetu dvanaestorica patrijarha bili predstavnici Izraela, tako dvanaestorica apostola stoje kao predstavnici evaneoske Crkve.
Tijekom svoje sluæbe na Zemlji Krist je poËeo ruπiti zid
koji je razdvajao Æidove i neznaboπce, i propovijedati spasenje
svim ljudima. Premda je bio Æidov, bez ustezanja se mijeπao sa
Samarijancima omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje Æidova prema
ovom prezrenom narodu. Spavao je pod njihovim krovom, jeo
za njihovim stolom i poduËavao na njihovim ulicama.
Spasitelj je teæio da svojim uËenicima objavi istinu o ruπenju pregrade “koja… je rastavljala” Izraelce od drugih naroda
— istinu da su “pogani baπtinici iste baπtine” sa Æidovima i “dionici istog obeÊanja u Kristu Isusu Radosnom vijeπÊu” (Efeæanima 2,14; 3,6). Ovu je istinu djelomice otkrio u vrijeme kad je
nagradio vjeru stotnika u Kafarnaumu, kao i kad je propovijedao Evanelje stanovnicima Sihara. Ali joπ ju je jasnije otkrio
za svojeg posjeta Feniciji, kad je izlijeËio kÊer æene Kanaanejke.
Ovaj dogaaj pomogao je uËenicima da razumiju kako meu
onima za koje su mnogi smatrali da ne zavrjeuju spasenje, ima
duπa koje Ëeznu za svjetlom istine.
Tako je Krist nastojao uËenike nauËiti istini da u Boæjem
kraljevstvu nema teritorijalnih granica, ni kasta, ni aristokracije;
da moraju iÊi svim narodima i ponijeti im vijest o Spasiteljevoj
ljubavi. No oni su tek poslije u potpunosti shvatili da je Bog
“izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio ga po svoj
19
20
14
21
Djela apostolska
povrπini zemaljskoj, poπto je ljudima odredio ustaljena godiπnja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga,
ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od
jednog od nas” (Djela 17,26.27).
Kod ovih prvih uËenika vidjela se velika raznolikost. Trebali su postati uËitelji svijeta, a tvorili su πiroku lepezu karaktera. Da bi mogli uspjeπno vrπiti posao na koji su bili pozvani,
ovi ljudi, razliËitih osobina i æivotnih navika, morali su doÊi
do jedinstva osjeÊaja, misli i postupaka. Krist je namjeravao postiÊi ovo jedinstvo. Zbog toga ih je nastojao ujediniti sa sobom.
Breme svojeg rada s njima izrazio je u molitvi Ocu: “Da svi
budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka
i oni u nama budu jedno… da svijet upozna da si me ti poslao
i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,21.23) Njegova
je stalna molitva bila da budu posveÊeni istinom; i On je molio s uvjerenjem znajuÊi za proglas SvemoguÊega prije postanka svijeta. Znao je da Êe se Evanelje o kraljevstvu propovijedati svim narodima za svjedoËanstvo; znao je da Êe istina naoruæana svemoÊi Svetog Duha pobijediti u borbi sa zlom i da Êe
okrvavljeni barjak jednog dana pobjedonosno zavijoriti nad Njegovim sljedbenicima.
Kako je Kristova zemaljska sluæba iπla kraju i On shvatio
da uskoro mora ostaviti svoje uËenike da nastave djelo bez Njegova osobnog nadzora, nastojao ih je ohrabriti i pripremiti za
buduÊnost. Nije ih zavaravao laænim nadama. »itao je kao otvorenu knjigu ono πto se trebalo dogoditi. Znao je da Êe se od
njih rastati, da Êe ih ostaviti kao ovce meu vukovima. Znao
je da Êe trpjeti progonstvo, da Êe biti izbacivani iz sinagoga i
bacani u tamnice. Znao je da Êe za svjedoËenje o Njemu kao
Mesiji neki od njih podnijeti smrt. Neπto od toga im je rekao.
GovoreÊi o njihovoj buduÊnosti, jasno je i odreeno rekao da
se u buduÊim kuπnjama trebaju sjetiti Njegovih rijeËi i ojaËati
svoju vjeru u Njega kao Otkupitelja.
UpuÊivao im je i rijeËi nade i odvaænosti. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce”, rekao je. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte!
U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar
bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te
vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da
vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem veÊ znate put.” (Ivan
14,1-4) Zbog vas sam doπao na svijet; zbog vas sam radio. Kad
Osposobljavanje Dvanaestorice
15
odem, i dalje Êu ozbiljno raditi za vas. Doπao sam na ovaj svijet
objaviti sebe da biste mogli vjerovati. Idem k svojem i vaπem
Ocu da s Njim suraujem za vaπe dobro.
“Zaista, zaista, kaæem vam, tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti
djela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.”
(redak 12) Krist ovim rijeËima nije æelio reÊi da Êe uËenici Ëiniti uzviπenija djela od Njega, nego da Êe njihov rad biti veÊih
razmjera. Nije mislio samo na Ëinjenje Ëuda, veÊ na sve πto Êe
se dogoditi djelovanjem Svetog Duha. “Kada doe Branitelj,”
rekao je, “kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi
od Oca, svjedoËit Êe za me. I vi Êete svjedoËiti, jer ste od poËetka
sa mnom.” (Ivan 15,26.27)
Ove su se rijeËi Ëudesno ispunile. Nakon silaska Svetog Duha
uËenici su bili toliko ispunjeni ljubavlju prema Njemu i onima
za koje je umro da su rijeËi koje su izgovarali i molitve koje
su iznosili topile srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajem
te sile tisuÊe su se obraÊale.
Kao Kristovi predstavnici apostoli su trebali ostaviti snaæan dojam na svijet. »injenica da su skromni ljudi, neÊe umanjiti, veÊ poveÊati njihov utjecaj jer Êe misli njihovih sluπatelja
biti usmjerene na Spasitelja koji je, premda nevidljiv, i dalje radio s njima. Predivno nauËavanje apostola, njihove rijeËi ohrabrenja i pouzdanja, uvjerit Êe sve da oni ne rade svojom vlastitom
snagom, veÊ Kristovom. Onako ponizni objavit Êe da je onaj
koga su Æidovi razapeli bio Knez æivota, Sin æivoga Boga, i da
u Njegovo ime Ëine djela koja je On Ëinio.
U oproπtajnom razgovoru s uËenicima veËer uoËi raspeÊa,
Spasitelj nije spomenuo patnje koje je podnio i koje joπ mora
podnijeti. Nije govorio o poniæenju koje Ga oËekuje, veÊ je u
njihove misli nastojao unijeti ono πto Êe ojaËati njihovu vjeru,
navesti ih da gledaju radost koja Ëeka pobjednika u buduÊnosti.
Radovao se spoznaji πto Êe za svoje sljedbenike moÊi uËiniti
viπe nego πto je obeÊao; da Êe iz Njega poteÊi ljubav i samilost,
oËiπÊenje hrama duπe, i da Êe ih po karakteru uËiniti sliËnima
sebi; da Êe istina, naoruæana snagom Duha, pobijediti i dalje
pobjeivati.
“Ovo vam rekoh,” kazao je, “da u meni imate mir. U svijetu
Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!”
(Ivan 16,33) Krist nije doæivio neuspjeh niti se obeshrabrio, a
uËenici su trebali pokazati istu ustrajnu vjeru. Trebali su raditi
22
23
16
24
Djela apostolska
kao πto je On radio oslanjajuÊi se na Njega kao svoju snagu.
Premda Êe im se na putu isprijeËiti prividno nesavladive prepreke, oni su Njegovom miloπÊu trebali iÊi naprijed ne oËajavajuÊi
i svemu se nadajuÊi.
Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. Okupio je
one koji su trebali nastaviti Njegov rad meu ljudima. Zato je
rekao: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A
oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” “Ne
molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi
vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni,
i ja u tebi, tako neka i oni… postanu potpuno jedno, da svijet
upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene
ljubio.” (Ivan 17,10.11.20-23)
17
3
Veliki nalog
Nakon Kristove smrti uËenici su bili svladani obeshrabrenjem. Njihov je UËitelj bio odbaËen, osuen i razapet. SveÊenici
i starjeπine prezrivo su objavili: “Druge je spasio, a sam sebe
ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa
Êemo vjerovati u njega!” (Matej 27,42) Sunce nade za uËenike
je zaπlo i na njihova se srca spustila noÊ. »esto su ponavljali
rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjeÊali su se Njegovih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, πto
Êe biti sa suhim?” (Luka 23,31)
Isus je nekoliko puta pokuπavao svojim uËenicima otvoriti
oËi za buduÊnost, ali oni nisu marili za ono πto je rekao. Zato
ih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmiπljali
o proπlosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tugom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da Êe uskrsnuti. A jasno im je rekao da Êe treÊi dan uskrsnuti, no bili su
previπe zbunjeni da bi znali πto je time mislio reÊi. Zbog ovog
nedostatka shvaÊanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpuno
bez nade. Bili su gorko razoËarani. Njihova vjera nije prodrla
kroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgledalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim rijeËima, kolike bi æalosti bili poπteeni!
Shrvani neraspoloæenjem, tugom i oËajem, uËenici su se
okupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakraËunali vrata bojeÊi se
da bi ih mogla snaÊi sudbina njihovog voljenog UËitelja. Upravo tu im se, nakon uskrsnuÊa, Spasitelj ukazao.
(17)
25
26
18
27
28
Djela apostolska
Krist je joπ Ëetrdeset dana ostao na Zemlji pripremajuÊi
uËenike za posao koji ih je oËekivao i objaπnjavajuÊi im ono
πto dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proroËanstvima
koja su najavila Njegov dolazak, da Êe Ga Æidovi odbaciti i da
Êe umrijeti, pokazujuÊi da se svaka pojedinost ovih proroËanstava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proroËanstava trebaju smatrati jamstvom sile koja Êe pratiti njihov buduÊi rad. “Tada im prosvijetli razum”, Ëitamo, “da razumiju Pisma,
te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi dan
uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha svim narodima, poËevπi od Jeruzalema.’” Zatim je dodao: “Vi ste svjedoci toga.”
(Luka 24,45-48)
Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim uËenicima, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog UËitelja sluπali kako objaπnjava Pisma u svjetlu svega πto se zbilo,
njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenutak kad su mogli reÊi: “Znam komu sam vjerovao.” (2. Timoteju 1,12) PoËeli su shvaÊati narav i domet svojeg rada; vidjeli
su da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene.
Dogaaji iz Kristova æivota, Njegova smrt i uskrsnuÊe, proroËanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isusova moÊ da opraπta grijehe — svemu su tome bili svjedoci i
to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanelje mira
i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom.
Prije nego πto je uzaπao na Nebo, Krist je svojim uËenicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvrπitelji Njegove
oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vjeËnog æivota. Vi ste
bili svjedoci mojeg poærtvovnog æivota za dobro svijeta, rekao
im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod
nije htio doÊi k meni da imaju æivot, premda su sveÊenici i
starjeπine uËinili sa mnom πto su htjeli, oni joπ uvijek trebaju
dobiti priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da primam
sve koji dolaze k meni priznajuÊi svoje grijehe. Onoga koji dolazi k meni, neÊu izbaciti. Vama, svojim uËenicima, povjeravam
ovu vijest milosti. Trebate je objaviti Æidovima i poganima podjednako — prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima.
Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu.
Evaneoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog
kraljevstva. UËenici su trebali marljivo raditi za duπe upuÊujuÊi
Veliki nalog
19
svima poziv milosti. Oni nisu smjeli Ëekati da narod doe k
njima; svojom vijeπÊu trebali su iÊi k ljudima.
UËenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka
njihova rijeË i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Njegovo ime, ime sa æivotodavnom snagom kojom se grjeπnici mogu
spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotoËena na Njega, izvor milosra i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje
molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krπtavati u ime Oca,
Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se niπta πto ne nosi Njegovo ime
i oznaku.
Kad je Krist rekao uËenicima: Idite u moje ime i okupite
u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu oËuvanja
jednostavnosti. ©to bude manje razmetanja i sjaja, to Êe veÊi
biti njihov utjecaj na dobro. UËenici su trebali govoriti isto tako
jednostavno kao πto je Krist govorio. Trebali su svoje sluπatelje
dojmiti poukama koje ih je On nauËio.
Krist svojim uËenicima nije rekao da Êe im posao biti lak.
Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Morat Êe se boriti “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave
u nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Ali neÊe biti ostavljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da Êe biti s njima; a ako
pou s vjerom, stavljaju se pod zaklon SvemoguÊega. Rekao
im je da budu odvaæni i jaki jer Êe u njihovim redovima biti
netko moÊniji od anela — Vojskovoa nebeske vojske. Pobrinuo se za sve πto Êe im biti potrebno u radu i preuzeo na sebe odgovornost za uspjeh. Dokle god budu sluπali Njegovu rijeË i radili oslanjajuÊi se na Njega, ne mogu doæivjeti neuspjeh.
Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenije
krajeve svijeta i budite sigurni da Êu i tamo biti s vama. Radite
s vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neÊu zaboraviti. Uvijek
Êu biti s vama, pomagati vam da izvrπite svoju duænost; vodit
Êu vas, tjeπiti, posveÊivati, podupirati i dati vam uspjeh u iznoπenju rijeËi koje Êe pozornost drugih privuÊi prema Nebu.
Kristova ærtva za Ëovjeka bila je potpuna i dovrπena. Uvjet
za pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je doπao na ovaj
svijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga je
Sotoni i postao baπtinikom svega. Bio je na putu prema Boæjem
29
30
20
31
Djela apostolska
prijestolju, da Mu nebeske vojske ukaæu Ëast. ObuËen u bezgraniËnu vlast, dao je svojim uËenicima nalog: “Zato idite i uËinite
sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja
sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20)
Neposredno prije nego πto Êe napustiti svoje uËenike, Krist
je joπ jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsjetio ih je na ono πto im je prije govorio o njemu. Objasnio je
kako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavi
zemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljski
vladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga uËenici pitali: “Gospodine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” odgovorio je: “Ne spada na vas… da znate vrijeme i priliku koje je
Otac odredio svojom vlasti.” (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebno
da vide dalje u buduÊnost nego πto su im to omoguÊila Njegova otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evanelje.
Krist se svojom vidljivom nazoËnoπÊu trebao povuÊi od
uËenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebali
su dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao koji
ih je oËekivao. “Evo,” rekao je Spasitelj, “ja Êu poslati na vas
ono πto je Otac moj obeÊao. A vi ostanite u gradu dok se ne
obuËete u silu odozgo!” (Luka 24,49) “Ivan je krstio vodom, a
vi Êete domalo biti krπteni Duhom Svetim.” “Ali, primit Êete
snagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci u
Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela
1,5.8)
Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko
bio logiËan, neÊe omekπati srca i prodrijeti kroz koru svjetovnosti i sebiËnosti. Znao je da Njegovi uËenici moraju primiti
nebesku snagu, da Êe Evanelje biti djelotvorno samo ako ga
budu navijeπtala zagrijana srca i rjeËite usne zahvaljujuÊi æivoj
spoznaji Njega koji je put, istina i æivot. Djelo povjereno uËenicima zahtijevat Êe veliki trud jer Êe se plima zla duboko i
snaæno podiÊi protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i odluËan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moÊi Êe se boriti za
ono πto je pravo samo uz pomoÊ koju Êe im Bog dati svojim
Duhom.
Krist je svojim uËenicima rekao da rad trebaju otpoËeti u
Jeruzalemu. Ovaj je grad bio popriπte Njegove zaËudne ærtve
za ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio
Veliki nalog
21
i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebo
pribliæilo Zemlji. U njemu je bio osuen i razapet. U Jeruzalemu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, a
bilo je mnogo onih koje su sveÊenici i starjeπine prevarili. Njima trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati na
pokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo po
Kristu moæe dobiti oprost grijeha. I upravo zato πto je Jeruzalem bio uznemiren uzbudljivim dogaajima koji su se zbili u
proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje uËenika ostavit Êe
najdublji dojam.
Krist je tijekom svoje sluæbe stalno predoËavao uËenicima
Ëinjenicu da u radu za oslobaanje svijeta od robovanja grijehu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, a
malo poslije Sedamdesetoricu, da navijeπtaju kraljevstvo Boæje,
uËio ih je da je njihova duænost prenijeti drugima ono πto je
On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao
ih je za individualni rad, koji se trebao πiriti kako se njihov
broj bude poveÊavao, da bi u konaËnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbenicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju.
Kad je doπao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Krist
je poveo uËenike do Betanije. Tamo je zastao okupivπi ih oko
sebe. Rukama ispruæenim na blagoslov, kao da im æeli reÊi da
Êe biti pod Njegovom zaπtitniËkom skrbi, poËeo se polako uzdizati. “I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bî uznesen
na nebo.” (Luka 24,51)
Dok su uËenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogledom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bio
primljen u redove nebeskih anela koji su klicali od radosti.
Dok su Ga pratili u gornje dvorove, aneli su pjevali pobjedniËku
pjesmu: “Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
koji se vozi po nebu… Priznajte silu Boæju! Nad Izraelom veliËanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,33-35)
UËenici su joπ uvijek gledali oËiju uprtih u nebo, kad “najedanput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ‘Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste
ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11)
ObeÊanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati zauvijek svjeæe u mislima Njegovih uËenika. Isti Isus kojeg su vi-
32
33
22
34
Djela apostolska
djeli da se uznosi na Nebo, ponovo Êe doÊi da uzme one koji
su se ovdje posvetili Njegovoj sluæbi. Isti glas koji im je govorio: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”, doËekat
Êe ih dobrodoπlicom u nebeskom kraljevstvu.
Kao πto je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi odloæio svoju sveÊeniËku odjeÊu i kao obiËni sveÊenik sluæio u bijeloj platnenoj odjeÊi, tako je Krist odloæio svoju kraljevsku odjeÊu i
odjenuo se ljudskom naravi i prinio ærtvu, sâm sveÊenik i sâm
ærtva. Kao πto je veliki sveÊenik, nakon dovrπetka sluæbe u Svetiπtu, pred vjerniπtvo koje je Ëekalo iziπao odjeven u sveÊeniËku odjeÊu, tako Êe i Krist, kad doe po drugi put, biti obuËen
u najbjelje haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac
na zemlji” (Marko 9,3). On Êe doÊi u slavi svojoj i u slavi OËevoj i na tom putu pratit Êe Ga svi sveti aneli.
Tako Êe se ispuniti obeÊanje πto ga je Krist dao svojim
uËenicima: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete
gdje sam ja.” (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i Ëekali, okrunit
Êe slavom, ËaπÊu i besmrtnoπÊu. Umrli pravednici ustat Êe iz
svojih grobova, a oni koji Êe biti æivi, bit Êe skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. »ut Êe Isusov
glas, slai od ikoje glazbe koja je dotakla uπi smrtnog Ëovjeka,
kako im govori: Vaπa je borba zavrπena. “Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)
Tako su se uËenici trebali radovati nadi u povratak svojega Gospodina.
23
4
Pedesetnica
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 2,1-39.
Kad su se uËenici s Maslinske gore vratili u Jeruzalem, ljudi
su oËekivali da Êe na njihovim licima vidjeti odraz tuge, zbunjenosti i poraza; ali na licu su im vidjeli radost i trijumf. UËenici sada nisu æalili zbog neispunjenih nada. Vidjeli su uskrslog Spasitelja i rijeËi Njegovog oproπtajnog obeÊanja joπ su odzvanjale u njihovim uπima.
Posluπni Kristovoj zapovijedi, Ëekali su u Jeruzalemu na
OËevo obeÊanje — izlijevanje Duha. Nisu Ëekali besposleni. Izvjeπtaj kaæe da su “sve vrijeme bili u hramu hvaleÊi Boga” (Luka 24,53). Takoer su se sastajali da svoje molbe iznesu Ocu u
Isusovo ime. Znali su da imaju Predstavnika na Nebu, Zastupnika pred Boæjim prijestoljem. U sveËanom divljenju priklonili
su glave u molitvi ponavljajuÊi s uvjerenjem: “Ako πto zamolite
od Oca u moje ime, dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje
ime molili. Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!”
(Ivan 16,23.24) Sve viπe su pruæali ruku vjere uz snaæni dokaz:
“Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je
s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34)
Dok su Ëekali ispunjenje obeÊanja, uËenici su ponizili srca
u iskrenom kajanju i priznali svoju nevjeru. Kad su se podsjetili rijeËi koje im je Krist uputio prije svoje smrti, bolje su razumjeli njihovo znaËenje. Istine koje su zaboravili sad su im opet
dolazile na um pa su ih jedan drugome ponavljali. Prekoravali
su sebe zbog pogrjeπnog shvaÊanja Spasitelja. Pred njihovim oËima prolazili su kao u procesiji prizor za prizorom iz Njegovog
(23)
35
36
24
37
38
Djela apostolska
Ëudesnog æivota. Dok su razmiπljali o Njegovom Ëistom, svetom æivotu, osjeÊali su da nijedan napor neÊe biti preteæak, nijedna ærtva prevelika, samo ako u svojem æivotu budu mogli
prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi joπ jednom mogli
proæivjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukËije postupili! Kad bi ponovo mogli vidjeti UËitelja, kako bi se trudili
da Mu pokaæu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno æalili πto
su Ga znali oæalostiti bilo rijeËju ili djelom nevjere! Ali tjeπila
ih je pomisao da im je oproπteno. Sad su odluËili da Êe, koliko to bude moguÊe, okajati svoje nevjere tako πto Êe Ga odvaæno priznati pred svijetom.
UËenici su se s najveÊom ozbiljnoπÊu molili za sposobnost
da se pribliæe ljudima i da u svakidaπnjim susretima izgovaraju
rijeËi koje Êe grjeπnike dovesti Kristu. Ostavivπi po strani sva
neslaganja, sve æelje za prvim mjestom, zbliæili su se u krπÊanskom zajedniπtvu. Prilazili su sve bliæe Bogu, a to im je pomoglo da shvate kakvu su prednost imali πto su se tako prisno
druæili s Kristom. Tuga je ispunjala njihova srca kad su pomislili koliko su Ga puta oæalostili svojom sporoπÊu razumijevanja, svojim nerazumijevanjem pouka koje ih je, za njihovo dobro, pokuπavao nauËiti.
Ovi dani pripreme bili su dani dubokog ispitivanja srca.
UËenici su osjeÊali duhovnu potrebu pa su molili Gospodina
za posveÊenje koje bi ih osposobilo za djelo spaπavanja duπa.
Nisu traæili blagoslov samo za sebe. OsjeÊali su teret spaπavanja duπa. Shvatili su da se Evanelje treba objaviti svijetu i zazivali
su silu koju je Krist obeÊao.
U doba patrijarhâ utjecaj Svetog Duha Ëesto se oËitovao
na neki osobit naËin, ali nikad u punini. Sada su uËenici, posluπni Spasiteljevim rijeËima, iznosili molbe za ovaj dar, a Krist
je na Nebu za njih posredovao. Traæio je dar Duha da bi ga
mogao izliti na svoj narod.
“Kad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na
istom mjestu. Tad iznenada doe neka huka s neba, kao kad
puπe silan vjetar, pa ispuni svu kuÊu u kojoj su boravili.”
Na uËenike koji su Ëekali i molili Duh je siπao u punini
koja je doprla do svakog srca. BeskonaËni se u sili objavio svojoj Crkvi. »inilo se kao da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadræavan
i sada se Nebo raduje πto na Crkvu moæe izliti bogatstvo milosti Duha. A pod utjecajem Duha, rijeËi pokajanja i priznanja
Pedesetnica
25
mijeπale su se s pjesmama hvale za oproπtene grijehe. »ule su
se rijeËi zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo da
promatra i oboæava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi.
OpËinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: “U ovome se sastoji ljubav!” Prihvatili su dani poklon. I πto je slijedilo? MaË
Duha, naoπtren snagom i okupan nebeskim munjama, prosjekao je kroz nevjeru. TisuÊe duπa obratilo se u jedan dan.
“Vama je bolje da ja odem,” rekao je Krist svojim uËenicima, “jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li,
poslat Êu ga k vama.” “A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe
vas u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 16,7.13)
Kristovo uzaπaπÊe na Nebo bilo je znak da Êe Njegovi sljedbenici primiti obeÊani blagoslov. Njega su trebali Ëekati prije
nego πto krenu na rad. Kad je Krist proπao kroz nebeska vrata, bio je ustoliËen uz oboæavanje anela. »im je ovaj obred
bio zavrπen, Sveti Duh je siπao na uËenike kao snaæna struja i
Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca.
Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je
Otkupiteljevo ustoliËenje zavrπeno. U skladu sa svojim obeÊanjem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kao
jamstvo da je kao sveÊenik i kralj primio svaku vlast na Nebu
i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda.
“I ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπe se te
nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha
Svetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duh
nadahnjivao da govore.” U obliku plamena Sveti Duh se spustio na sve okupljene. Bio je to znamen dara koji su uËenici
dobili a koji ih je osposobio da teËno govore jezicima koje dotad nisu poznavali. Pojava plamena oznaËavala je veliku gorljivost kojom Êe apostoli raditi i silu koja Êe pratiti njihov rad.
“Tada su boravili u Jeruzalemu poboæni Æidovi koji su doπli od svih naroda pod nebom.” Æidovi su bili rasprπeni u gotovo
svaki kraj nastanjenog svijeta i u progonstvu su nauËili govoriti razliËitim jezicima. Mnogi od ovih Æidova bili su ovom prigodom u Jeruzalemu prisustvujuÊi vjerskim sveËanostima koje
su bile u tijeku. Okupljeni su predstavljali sve poznate jezike.
Ova raznolikost jezika bila je velika prepreka navijeπtanju Evanelja. Stoga je Bog na Ëudesan naËin nadoknadio ovaj nedostatak apostola. Sveti Duh je za njih uËinio ono πto oni za Ëita-
39
26
40
41
Djela apostolska
vog æivota ne bi mogli postiÊi. Sad su mogli istinu navijeπtati i
preko granica; govorili su jezikom onih za koje Êe raditi. Ovaj
Ëudesan dar bio je dokaz svijetu da njihova zadaÊa nosi peËat
Neba. Od tog vremena nadalje jezik apostola bio je Ëist, jednostavan i pravilan, bilo da su govorili na svojem materinskom
ili na stranom jeziku.
“Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini Ëuo gdje govore njegovim jezikom. ZaËueni i zadivljeni pitali su: ‘Zar nisu svi ovi πto govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas Ëuje gdje govore
njegovim materinskim jezikom?’”
Ovo Ëudesno oËitovanje silno je rasrdilo sveÊenike i starjeπine, ali se nisu usudili pokazati svoju zloÊu zbog straha da
se ne izloæe srdæbi naroda. Oni su ubili NazareÊanina, a ovdje
su bili Njegovi sluge, neuki Galilejci, iznoseÊi na svim jezicima onog vremena izvjeπtaj o Njegovom æivotu i sluæbi. ÆeleÊi
na neki prirodni naËin objasniti Ëudesnu moÊ uËenika, sveÊenici su objavili da su se opili novim vinom pripremljenim za
ovu sveËanost. Neki neuki sluπatelji prihvatili su ovu tvrdnju
kao istinu, ali razumniji su znali da je laæ; a oni koji su razumjeli razne jezike, svjedoËili su da se uËenici pravilno sluæe tim
jezicima.
Kao odgovor na optuæbe sveÊenika, Petar je pokazao da
je ovaj dogaaj izravno ispunjenje Joelovog proroËanstva u kojem je prorekao pojavu ovakve sile koja Êe ljude osposobiti za
osobito djelo. “Æidovi i vi svi πto boravite u Jeruzalemu!” rekao
je. “Ovo primite do znanja i paæljivo posluπajte πto Êu reÊi! Ovi
ljudi nisu pijani, kako to vi zamiπljate — ta istom je treÊi sat dana
— veÊ se ovim ostvaruje proroËanstvo proroka Joela: ‘U posljednje
Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako
ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kÊeri; vaπi Êe
mladiÊi imati vienja, a vaπi starci sne. Takoer Êu u ono vrijeme
izliti od svoga Duha na svoje sluge i sluπkinje, te Êe proricati.’”
S jasnoÊom i silom Petar je posvjedoËio o Kristovoj smrti
i uskrsnuÊu: “Izraelci, Ëujte ove rijeËi: Bog je pred vama potvrdio
Isusa NazareÊanina moÊnim djelima i Ëudesnim znacima koje,
kako i sami znate, Bog uËini po njemu meu vama. Njega…
koga ste vi bezboæniËkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio, oslobodivπi ga od lanaca smrti, poradi toga πto nije bilo
moguÊe da ga smrt zadræi u svojoj vlasti.”
Pedesetnica
27
Da dokaæe svoje stajaliπte, Petar nije spomenuo Kristovo
nauËavanje jer je znao da su predrasude sluπatelja toliko velike
da njegove rijeËi o ovom predmetu ne bi imale utjecaja. Zato
im je govorio o Davidu kojeg su Æidovi smatrali jednim od otaca
svojeg naroda. “Jer David”, rekao je, “za nj veli: ‘Ja postojano
imam Gospodina pred oËima. On mi stoji s desne strane da se
ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliËe od veselja.
»ak Êe mi i tijelo poËivati u sigurnosti da me neÊeπ ostaviti u
boraviπtu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune…’
BraÊo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno reËem
za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi
meu nama do danaπnjega dana.” “Ali je on… rekao u proroËkom predvianju o uskrsnuÊu Mesije: ‘Niti je on ostavljen u
boraviπtu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo.’ Njega je, to jest Isusa,
Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.”
Ovaj je prizor posebno zanimljiv. Gledamo ljude koji dolaze iz svih krajeva da Ëuju uËenike kako svjedoËe istinu kakva
je u Isusu. Guraju se, ispunjavaju hram. Tu su sveÊenici i starjeπine, joπ uvijek mraËnih crta zloÊe na licima, srca ispunjenih
trajnom mrænjom prema Kristu, ruku neopranih od prolivene
krvi kad su razapeli Otkupitelja svijeta. Mislili su da Êe se apostoli
skriti od straha pred snaænom rukom tlaËenja i ubojstva, a sad
ih vide bez ikakvog straha i ispunjene Duhom, kako sa silom
navijeπtaju boæansku narav Isusa iz Nazareta. »uju ih kako odvaæno objavljuju da je Onaj koga su nedavno poniæavali, ismijavali, okrutno udarali rukama i razapeli, Knez æivota, sada uzdignut s desne strane Bogu.
Neki od onih koji su sluπali apostole aktivno su sudjelovali u Kristovoj osudi i smrti. Njihovi su se glasovi mijeπali s
glasovima svjetine traæeÊi Njegovo raspeÊe. Kad su Isus i Baraba stajali pred njima ispred sudnice i kad je Pilat upitao: “Koga
hoÊete da vam pustim?” vikali su: “Ne njega, nego Barabu!”
(Matej 27,17; Ivan 18,40) Kad im je Pilat predao Krista uz rijeËi
“Uzmite ga vi… i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje” i
“Nevin sam od krvi ovog pravednika”, povikali su: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!” (Ivan 19,6; Matej
27,24.25)
Sada su Ëuli da uËenici tvrde kako su razapeli Sina Boæjeg. SveÊenici i starjeπine su drhtali. Narod je bio osvjedoËen i
obuzeo ga je strah: “Duboko se u srcu potresoπe te rekoπe Pe-
42
43
28
44
45
Djela apostolska
tru i ostalim apostolima: ‘BraÊo, πto da Ëinimo?’” Meu onima
koji su sluπali uËenike bilo je poboænih Æidova, iskrenih u svojem vjerovanju. Sila koja je pratila govornikove rijeËi osvjedoËila ih je da je Isus bio Mesija.
“Obratite se — reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krsti
u ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha; tako Êete primiti dar
— Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obeÊani dar namijenjen,
vaπoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi
Gospodin, naπ Bog.”
Petar je osvjedoËenim sluπateljima obznanio Ëinjenicu da
su odbacili Krista zato πto su ih sveÊenici i starjeπine prevarili;
ako i dalje budu od tih ljudi oËekivali savjet i Ëekali da oni
prvi priznaju Krista, nikad Ga neÊe primiti. Ovi moÊni ljudi,
premda su tvrdili da su poboæni, teæili su za zemaljskim bogatstvom i slavom. Nisu bili spremni doÊi Kristu da prime svjetlo.
Pod utjecajem nebeskog prosvjetljenja, tekstovi koje je Krist
uËenicima objasnio stajali su pred njima u sjaju savrπene istine. Koprena koja je sprjeËavala da vide kraj onoga πto je ukinuto sada je bila uklonjena i oni su savrπeno jasno shvatili cilj
Kristovog poslanja i narav Njegova kraljevstva. Mogli su o Spasitelju govoriti sa silom; i dok su svojim sluπateljima objaπnjavali plan spasenja, mnogi su bili osvjedoËeni. Predaje i praznovjerje koje su im sveÊenici ucijepili nestalo je iz njihova uma
i oni su prihvatili Spasiteljev nauk.
“Oni, dakle, prihvatiπe njegovu rijeË i krstiπe se. Tako se
onoga dana pridruæi Crkvi oko tri tisuÊe duπa.”
Æidovski su voe pretpostavljali da Êe Kristovo djelo zavrπiti Njegovom smrÊu; umjesto toga, sad su bili svjedoci Ëudesnih prizora na Pedesetnicu. »uli su uËenike, obdarene dotad
nepoznatom snagom i energijom, kako propovijedaju Krista, dok
su znakovi i Ëuda potvrivali njihove rijeËi. U Jeruzalemu, toj
utvrdi judaizma, tisuÊe ljudi otvoreno su izrazile svoju vjeru da
je Isus iz Nazareta Mesija.
UËenici su bili zapanjeni i obradovani velikom æetvom duπa. Ovo Ëudesno obraÊenje nisu smatrali rezultatom vlastitih napora; shvatili su da su uπli u posao drugih. Od samog Adamova pada Krist je izabranim slugama povjeravao sjeme svoje rijeËi
da ga posiju u ljudska srca. Tijekom svojeg æivota na Zemlji
On je sijao sjeme istine i natopio ga vlastitom krvlju. ObraÊe-
Pedesetnica
29
nje na Pedesetnicu bilo je rezultat tog sijanja, æetva je bila Kristovo djelo otkrivajuÊi snagu Njegovog nauka.
Dokazi samih apostola, premda jasni i uvjerljivi, ne bi mogli ukloniti predrasude koje su se oduprle tolikim dokazima.
Ali Sveti Duh je ove dokaze boæanskom snagom utisnuo u srca. RijeËi apostola bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega i osvjedoËavale su ljude o njihovoj strahovitoj krivnji kad su odbacili
i razapeli Gospodina slave.
ZahvaljujuÊi Kristovoj poduci, uËenici su shvatili da im je
potreban Sveti Duh. ZahvaljujuÊi pouËavanju Duha, oni su konaËno bili osposobljeni i poπli su ostvariti svoje æivotno djelo.
Viπe nisu bili neuljudni i neuki. Viπe nisu bili skup nezavisnih
jedinki ili neskladni, sukobljeni elementi. Njihov cilj nije viπe
bila svjetovna veliËina. Bili su “jednoduπni”, “jedno srce i jedna
duπa”. (Djela 2,46 — DF; 4,32) Njihove je misli ispunjavao Krist;
njihov je cilj bio napredak Njegova kraljevstva. Umom i karakterom postali su sliËni svojem UËitelju i ljudi su znali “da bijahu s Isusom” (Djela 4,13 — DF).
Pedesetnica im je donijela nebesko prosvjetljenje. Istine koje
nisu mogli razumjeti dok je Krist bio s njima, sad su im bile
jasne. S vjerom i sigurnoπÊu koju nikad prije nisu poznavali,
prihvatili su nauk Svete rijeËi. Za njih viπe nije bila stvar vjere
da je Krist Sin Boæji. Znali su da je, premda je bio obuËen u
ljudsku narav, Mesija, i svoje su iskustvo iznosili svijetu s pouzdanjem koje je pratilo osvjedoËenje da je s njima bio Bog.
Mogli su s pouzdanjem izgovarati Isusovo ime; nije li On
bio sada njihov Prijatelj i stariji Brat? Dovedeni u tako usku zajednicu s Kristom veÊ su sada sjedili s Njim na nebesima. Kako su æarkim rijeËima odjenuli svoje misli dok su svjedoËili za
Njega! Njihova su srca bila ispunjena tako velikom, dubokom i
dalekoseænom dobrotom da ih je ona poticala da idu u najudaljenije krajeve Zemlje svjedoËeÊi o Kristovoj snazi. Bili su ispunjeni silnom æeljom da nastave djelo koje je On otpoËeo. Bili
su svjesni veliËine svojeg duga prema Nebu i odgovornosti svojega djela. OjaËani snagom Svetog Duha i ispunjeni gorljivoπÊu, krenuli su s namjerom da proπire pobjedu kriæa. Duh ih je
poticao i govorio preko njih. Njihova su lica zraËila Kristovim
mirom. Posvetili su svoj æivot za sluæbu Njemu pa su i crte njihova lica svjedoËile o izvrπenoj predaji.
46
30
Djela apostolska
5
Dar Duha
47
48
Kad je uËenicima obeÊao Svetog Duha, Krist se pribliæavao svrπetku svoje zemaljske sluæbe. Stajao je u sjeni kriæa, potpuno svjestan tereta krivnje koji Êe poËinuti na Njemu kao Nositelju grijeha. Prije nego πto Êe se ærtvovati, svojim je uËenicima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darova
koje Êe dati svojim sljedbenicima — daru kojim Êe im nadohvat ruke staviti bezgraniËne izvore svoje milosti. “Ja Êu moliti
Oca,” rekao je, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s
vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer
niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama
i jer Êe biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao na
vrijeme kad Êe Sveti Duh doÊi izvrπiti silno djelo kao Njegov
predstavnik. Boæanskom snagom Svetog Duha valjalo se oduprijeti zlu koje se stoljeÊima gomilalo.
Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu?
Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudaljenije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su uËenici objavili vijest
o otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Crkva je vidjela kako joj obraÊenici prilaze sa svih strana. Zabludjeli su se ponovo obraÊali. Grjeπnici su se sjedinili s vjernicima u traæenju mnogocjenog bisera. Neki od najogorËenijih
protivnika Evanelja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo se
proroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao
David, a dom Davidov bit Êe kao… Aneo Jahvin pred njima.”
(Zaharija 12,8) Svaki je krπÊanin u svojem bratu vidio objavu
boæanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajedniËki interes; postojao je samo jedan uzor. Vjernici su teæili da otkriju sliËnost
(30)
Dar Duha
31
s Kristovim karakterom i da rade na πirenju Njegova kraljevstva.
“Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33)
ZahvaljujuÊi njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi koji
su, primajuÊi rijeË istine, svoj æivot posvetili noπenju nade drugima πto je njihova srca punilo mirom i radoπÊu. Prijetnje ih
nisu mogle zaustaviti ni zastraπiti. Gospodin je govorio preko
njih i, dok su iπli od mjesta do mjesta, propovijedali su Evanelje siromaπnima i vrπili Ëuda boæanske milosti.
Bog moæe raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoru
Svetog Duha.
ObeÊanje Svetog Duha nije ograniËeno ni na jednu dob ni
rasu. Krist je objavio da Êe boæanski utjecaj Njegovog Duha
biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedesetnice do danaπnjeg dana pomaæe svakome tko se potpuno pokori Gospodinu i posveti Njegovoj sluæbi. Svima koji prihvate
Krista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao savjetnik, posvetitelj, vodiË i svjedok. ©to tjeπnje æive s Bogom,
vjernici jasnije i snaænije svjedoËe o ljubavi svojeg Otkupitelja
i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muπkarci i æene, koji su tijekom
dugih stoljeÊa progonstava i nevolja uæivali veliku mjeru prisutnosti Duha u svojem æivotu, stajali su kao znaci i Ëudo pred
svijetom. Pred anelima i ljudima otkrili su preobraæavajuÊu
snagu otkupiteljske ljubavi.
Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisu
time bili osloboeni od daljnjih kuπnji i nevolja. Dok su svjedoËili za istinu i pravednost, neprijatelj istine Ëesto ih je napadao nastojeÊi im oteti steËeno krπÊansko iskustvo. Bili su poticani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje dostiÊi mjeru rasta visine muπkaraca i æena u Kristu Isusu. Svakodnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sve
viπe uzdizati prema savrπenstvu. Pod djelovanjem Svetog Duha
Ëak su i najslabiji, oslanjajuÊi se na vjeru u Boga, nauËili kako
poboljπati povjerene im snage i postati posveÊeni, proËiπÊeni i
oplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobraæavajuÊem
djelovanju Svetog Duha, primili su puninu Boæanstva i bili oblikovani u boæansku sliku.
Vrijeme nije promijenilo Kristovo obeÊanje da Êe, kad ode,
poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog πto bogat-
49
50
32
51
Djela apostolska
stva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ograniËenja s Boæje strane. Ako se ispunjenje obeÊanja ne ostvaruje kao πto bi moglo, onda je to zato πto se obeÊanje ne cijeni
kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Duhom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraÊa mala pozornost, tamo je uoËljiva duhovna suπa, duhovna tama, duhovno opadanje i smrt. Kad god manje vaæne stvari zaokupljaju
pozornost, nedostaje boæanska snaga potrebna za rast i napredak Crkve — a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove —
premda je ponuena u neograniËenom obilju.
BuduÊi da je to naËin na koji primamo snagu, zaπto ne
gladujemo i ne æeamo za darom Duha? Zaπto ne govorimo o
njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin je
spremniji dati Svetog Duha onima koji Mu sluæe nego πto su
roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi radnik trebao Bogu upuÊivati molbe za svakidaπnje krπtenje
Duhom. Skupine krπÊanskih radnika trebaju moliti za osobitu
pomoÊ, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i ostvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane
izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg
Duha. Prisutnost Duha u Boæjim radnicima dat Êe objavljivanju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva Ëast i slava svijeta.
U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastava Sveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i nama. Sveti Duh pribavlja snagu koja Êe u svakoj situaciji poduprijeti duπe koje se usred mrænje ovog svijeta trude i bore, i
otvara oËi za njihove promaπaje i pogrjeπke. U tuzi i nevolji,
kad su izgledi mraËni i buduÊnost zbunjujuÊa, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni — u takvim trenucima, kao odgovor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu.
Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzetnim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije zanesenost, veÊ æivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjih
usta; to je vrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanje
u Boga u kuπnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a
ne po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i poËivanje u Njegovoj ljubavi.
Za nas nije bitno da znamo definirati πto je Sveti Duh. Krist
nam kaæe da je Duh Branitelj, “Duh istine koji izlazi od Oca”.
Dar Duha
33
O Svetom Duhu jasno je reËeno da dok bude uvodio ljude u
svu istinu “neÊe govoriti sam od sebe” (Ivan 15,26; 16,13).
Narav Svetog Duha je tajna. »ovjek je ne moæe objasniti
jer mu je Gospodin nije objavio. Maπtoviti ljudi mogu povezati
biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali prihvaÊanje takvih glediπta neÊe ojaËati Crkvu. Kad se radi o tajnama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, πutnja je zlato.
Sluæba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim rijeËima.
“On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvjedoËuje o grijehu. Ako odgovori na oæivljujuÊi utjecaj Duha,
grjeπnik Êe se pokajati i razumjeti vaænost posluπnosti boæanskim zahtjevima.
Pokajanom grjeπniku, koji gladuje i æea za pravednoπÊu,
Sveti Duh Êe otkriti Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta. On
Êe “uzeti od onoga πto je moje i to objaviti vama”, rekao je
Krist. “NauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan
16,14; 14,26)
Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osigurano smrÊu naπeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornost
ljudi usmjeriti na veliku ærtvu prinesenu na golgotskom kriæu,
objaviti svijetu Boæju ljubav i osvjedoËenoj duπi otvoriti dragocjenosti Svetog pisma.
Kad dovede do osvjedoËenja o grijehu i kad pred um iznese
naËelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemaljskim stvarima i duπu ispunjava æeljom za svetoπÊu. “Uvest Êe
vas u svu istinu” (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudi
æele biti oblikovani, doÊi Êe do posveÊenja cijelog biÊa. Duh
Êe uzeti Boæje stvari i utisnuti ih u duπu. Njegovom snagom
put æivota postat Êe tako oËit da nitko ne mora zalutati.
Bog svojim Svetim Duhom od poËetka djeluje preko ljudskih orua da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se
oËitovalo u æivotu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u
Mojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). A
u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog
svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu
i Joπui dala vjeru i odvaænost i koja je uËinila djelotvornom sluæbu
apostolske Crkve, krijepila je Boæju vjernu djecu u sva vremena. ZahvaljujuÊi snazi Svetog Duha, krπÊani valdenzi tijekom mraËnog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona
52
53
34
54
55
Djela apostolska
ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muπkaraca i æena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvremenog misionarskog rada i za prevoenje Biblije na jezike i govore
svakog naroda i puka.
Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznani
svoje nakane. Danas vjesnici kriæa idu od grada do grada i od
zemlje do zemlje pripremajuÊi put za Kristov drugi dolazak.
Oni uzdiæu mjerilo Boæjeg zakona. Duh SvemoguÊega djeluje
na ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postaju
svjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima mogu
vidjeti posveÊeni muπkarci i æene kako drugima prenose svjetlo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I πto dulje
svijetle, kao πto su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili krπteni Svetim Duhom, primaju sve viπe sile Duha. Tako Zemlja
treba biti rasvijetljena Boæjom slavom.
S druge strane, umjesto da mudro koriste sadaπnje prilike,
neki besposleno Ëekaju posebno duhovno osvjeæenje, koje bi
im jako poveÊalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadaπnje duænosti i prednosti i dopuπtaju da njihovo svjetlo bude nejasno dok oËekuju vrijeme kad Êe, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji Êe ih preobraziti i
osposobiti za sluæbu.
U posljednje vrijeme, kako se Boæje djelo na Zemlji bude
pribliæavalo kraju, ozbiljni napori πto Êe ih uloæiti posveÊeni
vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit Êe popraÊeni posebnim znacima boæanske naklonosti. Slikom rane i kasne kiπe, koja
u istoËnim zemljama pada u vrijeme sjetve i æetve, hebrejski
su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri
na Boæju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poËetak te
rane kiπe, a rezultati su bili slavni. Duh Êe ostati s pravom Crkvom do svrπetka vremena.
Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom kiπom,
i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu dodatnu silu “u vrijeme kasnoga daæda”. A kao odgovor “Gospod tvori
oblake i daje im daæd”. On Êe dati “daæd u pravoj mjeri… daæd
rani i kasni”. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 — ©A)
No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Izvorom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrije-
Dar Duha
35
me æetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene,
neÊe primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe.
Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat Êe
snagu koja odgovara njihovim svakidaπnjim potrebama i sposobnost da je uporabe. Umjesto da oËekuju neko buduÊe vrijeme kad Êe posebnim izlijevanjem duhovne snage biti Ëudom
osposobljeni za zadobivanje duπa, oni se svakodnevno pokoravaju Bogu da od njih naËini posude za svoju uporabu. Oni svakodnevno koriste prigode za sluæbu koja im je nadohvat ruke.
Svakodnevno svjedoËe za UËitelja gdje god se nalazili, bilo nekim skromnim radom kod kuÊe, bilo na poslu.
Za posveÊenog radnika predivna je utjeha spoznaja da je
Ëak i Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji svakodnevno molio
Oca za svjeæu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogom
odlazio jaËati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Boæjeg Sina
pognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Boæji, On
svoju vjeru jaËa molitvom i vezom s Nebom prikuplja snagu
da se odupre zlu i sluæi potrebama ljudi. Kao stariji Brat naπeg
roda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slaboπÊu i æiveÊi u
svijetu grijeha i kuπnji, joπ uvijek æele sluæiti. On zna da su vjesnici koje smatra sposobnima da ih poπalje slabi, pogrjeπivi ljudi; ali svima koji se potpuno predaju sluæbi Njemu, On obeÊava boæansku pomoÊ. Njegov vlastiti primjer dokaz je da Êe ozbiljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri — vjeri koja vodi do potpune
ovisnosti o Bogu i bezrezervnog posveÊenja Njegovom djelu —
donijeti ljudima pomoÊ Svetog Duha u borbi protiv grijeha.
Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit Êe pripravljen
da primi i uporabi snagu koju je Bog obeÊao svojoj Crkvi za
sazrijevanje zemaljske æetve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evanelja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posveÊenja, On Êe im jamËiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oæivljujuÊe i posveÊujuÊe snage. I kad krenu u obavljanje svakidaπnjih duænosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog
Duha osposobljava da budu “Boæji suradnici”.
56
36
Djela apostolska
6
Na vratima hrama
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 3; 4,1-31.
57
58
Kristovi uËenici bili su duboko svjesni svoje nesposobnosti pa su svoju slabost u poniznosti i molitvi sjedinili s Njegovom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudroπÊu, svoju nedostojnost s Njegovom pravednoπÊu, svoje siromaπtvo s Njegovim
neiscrpnim bogatstvom. Tako ojaËani i opremljeni, bez oklijevanja su krenuli u sluæbu za svojeg UËitelja.
Ubrzo nakon silaska Svetog Duha, i neposredno nakon ozbiljne molitve, Petar i Ivan, na putu u hram na bogosluæje, ugledali su pred hramskim vratima, nazvanim Krasna, bogalja, Ëetrdeset godina starog, Ëiji je æivot od roenja bio ispunjen patnjom i boleπÊu. Ovaj se nesretni Ëovjek odavno æelio sresti s
Isusom da ga izlijeËi, ali je bio gotovo bespomoÊan i daleko
od mjesta djelovanja velikog LijeËnika. Svojim je molbama konaËno uspio nagovoriti neke prijatelje da ga odnesu pred hramska
vrata, ali kad je tamo stigao, ustanovio je da je Onaj u koga je
polagao svu svoju nadu, pogubljen okrutnom smrÊu.
Njegovo razoËaranje izazvalo je suÊut onih koji su znali kako
se dugo æarko nadao da Êe ga Isus izlijeËiti pa su ga svakodnevno
odnosili pred hram ne bi li mu se prolaznici smilovali i dali
neki sitniπ da zadovolji svoje potrebe. Dok su prolazili Petar i
Ivan, zamolio ih je da mu dadnu milostinju. UËenici su ga saæaljivo pogledali, a Petar je rekao: “‘Pogledaj u nas!’ I on ih
pomnjivo promatraπe u iπËekivanju da Êe od njih neπto dobiti.
Tada mu reËe Petar: ‘Ja nemam ni srebra ni zlata.’” Kad je Petar
tako potvrdio svoje siromaπtvo, bogalju se lice izduæilo; no on(36)
Na vratima hrama
37
da se rasvijetlilo nadom kad je apostol nastavio: “‘Ali πto imam,
to ti dajem: u ime Isusa Krista NazareÊanina ustani i hodaj!’
Ujedno ga uhvati za desnu ruku te ga podigne, a njemu
odmah oËvrsnu stopala i gleænji, pa skoËi, stane i poËne hodati. Zatim s njima ue u hram, hodajuÊi, poskakujuÊi i hvaleÊi Boga. Tako ga je sav narod vidio kako hoda i hvali Boga.
Ljudi prepoznaπe da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio
pred Krasnim vratima hrama, te bijahu preneraæeni i izvan sebe od Ëuenja zbog onoga πto mu se dogodilo.
Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod,
preneraæen, strËa k njima u trijem zvani Salomonov.” Bili su
zapanjeni da su uËenici mogli Ëiniti Ëuda sliËna onima koja je
Isus Ëinio. Ali tu je bio ovaj Ëovjek koji je Ëetrdeset godina
bio bespomoÊni bogalj, a sada se radovao πto se moæe sluæiti
svojim udovima, osloboen boli i sretan πto vjeruje u Isusa.
Kad su uËenici vidjeli Ëuenje naroda, Petar je upitao: “Zaπto
se Ëudite ovomu? Zaπto ste uprli pogled u nas kao da smo mi
svojom snagom ili poboænosti uËinili da ovaj moæe hodati?”
Uvjeravao ih je da je ozdravljenje uËinjeno u ime i po zaslugama Isusa iz Nazareta kojega je Bog uskrisio od mrtvih. “Zbog
vjere u njegovo ime,” objavio je apostol, “upravo je njegovo
ime oËvrsnulo Ëovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja
dolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoËigled vas
sviju.”
Apostoli su otvoreno govorili o velikom grijehu Æidova kad
su odbacili i na smrt osudili Kneza æivota, ali su pazili da kod
svojih sluπatelja ne izazovu oËaj. “Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika”, rekao je Petar. “Traæili ste da vam se kao milosni dar
dadne jedan ubojica, a zaËetnika æivota ubiste, koga je Bog
uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci.” “Ali, braÊo, ja znam
da ste vi kao i vaπi Ëlanovi Velikog vijeÊa to uËinili iz neznanja.
Ali Bog je tako ispunio πto bijaπe unaprijed navijestio preko
svih proroka, da Êe njegov Mesija trpjeti.” Rekao im je da ih
Sveti Duh poziva na pokajanje i obraÊenje te ih uvjeravao da
nema nade u spasenje osim po milosru Onoga koga su razapeli. Samo vjerom u Njega mogu dobiti oprost grijeha.
“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi,
tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doÊi vremena utjehe.”
“Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji Bog sklopi s vaπim ocima
kad Abrahamu reËe: ‘U tvom Êe potomstvu biti blagoslovljena
59
60
38
61
Djela apostolska
sva plemena na zemlji.’ Najprije je vama Bog podigao i poslao
Slugu svoga da vas blagoslovi — da se svaki pojedini od vas
obrati od svoje zloÊe.”
Tako su uËenici navijeπtali Kristovo uskrsnuÊe. Mnogi od
onih koji su sluπali Ëekali su ovo svjedoËanstvo i kad su ga Ëuli,
uzvjerovali su. Ono ih je podsjetilo na rijeËi koje je izgovorio
Krist pa su zauzeli mjesto u redovima onih koji su prihvatili
Evanelje. Sjeme πto ga je Spasitelj posijao niknulo je i donijelo plod.
Dok su uËenici govorili narodu, “pristupiπe k njima sveÊenici, starjeπine hrama i saduceji, ogorËeni πto su uËili narod i
na primjeru Isusovu navjeπÊivali uskrsnuÊe od mrtvih”.
Nakon Kristova uskrsnuÊa sveÊenici su nadaleko i naπiroko proπirili laæno izvjeπÊe da su uËenici ukrali Njegovo tijelo
dok je rimska straæa spavala. Ne treba se Ëuditi da ih je ogorËilo kad su Petar i Ivan propovijedali uskrsnuÊe Onoga koga
su ubili. Posebno su se uznemirili saduceji. Smatrali su da je
njihov najomiljeniji nauk u opasnosti, a njihova vjerodostojnost
na kocki.
ObraÊenici na novu vjeru brzo su se mnoæili pa su se farizeji i saduceji sloæili da Êe, ako nekako ne sprijeËe ove nove
uËitelje, njihov utjecaj biti u veÊoj opasnosti nego dok je Isus
bio na Zemlji. Zbog toga je starjeπina hrama, uz pomoÊ nekoliko saduceja, uhitio Petra i Ivana i bacio ih u tamnicu buduÊi
da je tog dana bilo previπe kasno da ih ispitaju.
Neprijatelji uËenika jednostavno su morali priznati da je
Krist uskrsnuo od mrtvih. Dokaz je bio toliko jasan da nije bilo
sumnje. Ali ipak su otvrdnuli svoje srce odbijajuÊi se pokajati
za straπno djelo koje su poËinili kad su umorili Isusa. Æidovski
starjeπine dobili su obilje dokaza da apostoli govore i postupaju pod boæanskim nadahnuÊem, ali su uporno odbijali vijest
istine. Krist nije doπao onako kako su oËekivali i, premda su u
nekim trenucima bili osvjedoËeni da je On Sin Boæji, uguπili
su to osvjedoËenje i razapeli Ga. Bog im je milostivo dao i druge
dokaze, a sada im je pruæio joπ jednu priliku da Mu se obrate.
Poslao je uËenike da im kaæu kako su ubili Kneza æivota i ovom
straπnom optuæbom uputio im je joπ jedan poziv na pokajanje.
Meutim, osjeÊajuÊi se sigurnima u vlastitoj pravednosti, æidovski
su uËitelji odbili priznati da ljudi koji ih optuæuju za Kristovo
raspeÊe govore po uputi Svetoga Duha.
Na vratima hrama
39
BuduÊi da su se opredijelili za protivljenje Kristu, svaki Ëin
odupiranja postao je sveÊenicima dodatni poticaj da nastave svojim putem. Postajali su sve odluËniji u svojoj tvrdoglavosti. Nije
da se nisu mogli pokoriti; mogli su, ali nisu htjeli. Oni nisu
izgubili spasenje samo zato πto su bili krivi i zasluæili smrt, niti
samo zato πto su dali ubiti Boæjeg Sina, veÊ zato πto su se naoruæali protivljenjem prema Bogu. Uporno su odbacivali svjetlo
i guπili osvjedoËenje Duha. U njima je djelovao utjecaj koji vlada
sinovima neposluπnosti i navodio ih da zlostavljaju ljude preko
kojih je djelovao Bog. ZloÊa njihove pobune jaËala je svakim
sljedeÊim Ëinom odupiranja Bogu i vijesti koju je dao svojim
slugama da je objave. Svakog dana, odbijajuÊi pokajanje, æidovski voe iznova su se opredjeljivali za pobunu pripremajuÊi se
da æanju ono πto su sijali.
Boæji gnjev protiv nepokajanih grjeπnika nije se oËitovao
samo zbog grijeha koje su poËinili, veÊ zato πto su se i nakon
poziva da se pokaju odluËili i dalje opirati, ponavljajuÊi proπle
grijehe unatoË danom svjetlu. Da su se æidovski voe pokorili
uvjeravanju Svetoga Duha, dobili bi oprost, ali oni su odluËili
da se ne pokore. Na isti naËin i grjeπnik svojim stalnim odupiranjem sebe stavlja u poloæaj u kojem Sveti Duh ne moæe
utjecati na njega.
SljedeÊeg dana nakon ozdravljenja uzetoga, Ana i Kaifa su
se s ostalim velikodostojnicima hrama okupili na sud i pred
sebe izveli zatvorenike. U toj istoj prostoriji i pred ovim istim
ljudima Petar je sramotno zanijekao svoga Gospodina. Kad se
sada naπao na sudu, jasno se toga sjetio. Sad je imao priliku
otkupiti se za svoj kukaviËluk.
Oni koji su se sjeÊali uloge koju je Petar odigrao na suenju svojem UËitelju, laskali su si da ga i sada mogu uplaπiti
prijetnjom utamniËenja i smrti. Ali Petar, kad je zanijekao Krista u najteæem trenutku, bio je nagao i samouvjeren, potpuno
razliËit od ovog Petra kojeg su doveli pred Veliko vijeÊe na
ispitivanje. On se nakon svojeg pada obratio. Viπe nije bio ohol
i hvalisav, veÊ skroman i nepovjerljiv prema sebi. Bio je ispunjen Svetim Duhom i uz pomoÊ ove sile odluËio je ukloniti
mrlju svojeg otpada odajuÊi Ëast imenu kojega se nekad odrekao.
Dosad su sveÊenici izbjegavali spomenuti Isusovo raspeÊe
ili uskrsnuÊe. Ali sada, da bi ostvarili svoju namjeru, bili su
62
63
40
64
65
Djela apostolska
prisiljeni pitati optuæene kako je doπlo do ozdravljenja bogalja.
“Kakvom vlasti ili u Ëije ste ime to uËinili?” pitali su.
Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha Petar je neustraπivo
odgovorio: “Dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu
Isusa Krista NazareÊanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog
uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj Ëovjek pred vama. Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je
postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem
nam se treba spasiti.”
Ova hrabra obrana zgranula je æidovske voe. Vjerovali su
da Êe uËenici biti svladani strahom i zbunjeni kad ih dovedu
pred Veliko vijeÊe. Ali umjesto toga, ovi svjedoci govorili su
kao πto je Krist govorio, s uvjerljivom snagom koja je uπutkala
njihove protivnike. U Petrovom glasu nije bilo ni traga strahu
kad je o Kristu objavio: “Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom.”
Petar se posluæio slikom poznatom sveÊenicima. Proroci su
govorili o odbaËenom kamenu, a sam je Krist, govoreÊi jednom prigodom sveÊenicima i starjeπinama, rekao: “Zar nikada
niste Ëitali u Pismima: ‘Kamen πto ga odbaciπe graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo Ëudo u oËima naπim.’ Zato Êe se — kaæem vam — oduzeti od vas kraljevstvo
Boæje i dat Êe se narodu koji donosi njegove plodove. I tko padne
na taj kamen, smrskat Êe se, a na koga on padne, satrt Êe ga.”
(Matej 21,42-44 — DF)
Dok su sveÊenici sluπali neustraπive rijeËi apostolâ, “znali
su ih, da bijahu s Isusom” (DF).
O uËenicima je nakon Kristova preobraæenja napisano da
po svrπetku ovog Ëudesnog prizora “ne vidjeπe nikoga, osim
Isusa sama” (Matej 17,8). “Isus sâm” — ove rijeËi sadræe tajnu
æivota i silu koja je obiljeæila povijest prve Crkve. Kad su uËenici
prvi put Ëuli Kristove rijeËi, osjeÊali su potrebu za Njim. Traæili
su Ga, naπli su Ga i slijedili. Bili su s Njim u hramu, za stolom,
na padini brda, u polju. Bili su kao uËenici s uËiteljem, svakodnevno primajuÊi od Njega pouke vjeËne istine.
Nakon Spasiteljeva uzaπaπÊa, u njima je i dalje ostao osjeÊaj boæanske prisutnosti, pune ljubavi i svjetla. Bila je to osobna prisutnost. Isus, Spasitelj, Onaj koji je s njima hodio, govorio
i molio, koji je njihovom srcu dao rijeËi nade i utjehe, bio je
Na vratima hrama
41
od njih uzet na Nebo dok je vijest o miru joπ bila na Njegovim
usnama. Dok su Ga primala aneoska kola, do njih su doprle
Njegove rijeËi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) On je na Nebo uzaπao u ljudskom liku. Znali su da se nalazi pred Boæjim prijestoljem, joπ uvijek njihov
Prijatelj i Spasitelj; da se Njegovi osjeÊaji nisu promijenili, da
se zauvijek poistovjetio s napaÊenim ljudskim rodom. Znali su
da pred Boga izlazi sa zaslugama svoje krvi pokazujuÊi ranjene
ruke i noge kao podsjeÊanje na cijenu koju je platio za svoje
otkupljenike — i ova misao ojaËala ih je da pretrpe sramotu
radi Njega. Njihova zajednica s Njim bila je sada jaËa nego kad
je osobno bio uz njih. Iz njih je zraËilo svjetlo, ljubav i snaga
Krista koji je prebivao u njima tako da su se promatraËi Ëudili.
Krist je stavio svoj peËat na rijeËi πto ih je Petar izgovorio
u Njegovu obranu. Pokraj uËenika, kao svjedok, stajao je Ëudom ozdravljeni Ëovjek. Pojava ovog Ëovjeka koji je prije nekoliko sati bio bespomoÊni bogalj, a sada obnovljenog zdravlja, dala je teæinu Petrovim rijeËima. SveÊenici i starjeπine su
πutjeli. Nisu mogli opovrgnuti Petrovu tvrdnju, ali su i dalje bili
odluËni da sprijeËe nauËavanje uËenika.
Kristovo krunsko Ëudo — uskriπenje Lazara — zapeËatilo je
odluËnost sveÊenika da svijet oslobode Isusa i Njegovih Ëudotvornih djela koja su brzo razarala njihov utjecaj meu ljudima. Njega su razapeli, ali ovdje je bio uvjerljiv dokaz da nisu
zaustavili vrπenje Ëuda u Njegovo ime niti objavu istine koju
je nauËavao. Ozdravljenje uzetoga i propovijedanje apostola veÊ
je napunilo Jeruzalem uzbuenjem.
Da bi prikrili svoju zbunjenost, sveÊenici i starjeπine zapovjedili su da apostole izvedu kako bi se mogli nasamo posavjetovati. Svi su se sloæili da bi bilo beskorisno nijekati da je
Ëovjek ozdravio. Sa zadovoljstvom bi laæima prikrili Ëudo, ali
to je bilo nemoguÊe jer se dogodilo u pol bijela dana, pred
mnoπtvom naroda i za nj su veÊ doËule tisuÊe ljudi. OsjeÊali
su da se djelo uËenika mora zaustaviti ili Êe Isus zadobiti mnoπtvo sljedbenika. Tome Êe uslijediti njihovo sramoÊenje jer Êe
biti smatrani krivima za ubojstvo Boæjeg Sina.
Ali bez obzira na to πto su æeljeli uniπtiti uËenike, sveÊenici su im se usudili samo zaprijetiti oπtrom kaznom ako nastave
govoriti i djelovati u Isusovo ime. Nakon πto su ih ponovo po-
66
42
67
68
Djela apostolska
zvali pred Veliko vijeÊe, zapovjedili su im da ne govore ni nauËavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan su odgovorili: “Sami
prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama
nego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti
πto smo vidjeli i Ëuli.”
SveÊenici bi i te kako rado kaznili ove ljude zbog nepokolebljive odanosti njihovom svetom pozivu, ali su se bojali naroda “jer su svi slavili Boga zbog onoga πto se dogodilo”. Zato
su uz ponovljene prijetnje i zabrane oslobodili apostole.
Dok su Petar i Ivan bili utamniËeni, ostali uËenici, poznavajuÊi zloÊu Æidova, neumorno su molili za svoju braÊu bojeÊi
se da se ne ponovi okrutnost koju su pokazali na Kristu. »im
su apostoli bili puπteni na slobodu, potraæili su ostale uËenike
da ih izvijeste o rezultatu ispitivanja. Velika je bila radost vjernika. “Jednoduπno podignu glas k Bogu: ‘Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega πto je u njima, ti si po Duhu
Svetomu rekao na usta naπega oca Davida, sluge svoga: Zaπto
se bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski se
kraljevi digli, a knezovi udruæili protiv Gospodina i protiv njegova Pomazanika. Da, uistinu se udruæiπe u ovom gradu Herod
i Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protiv
tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao, da ostvare sve πto
je tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude.
A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustraπivo navjeπÊuju rijeË tvoju. Pruæi ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa dogaaju ozdravljenja i Ëudesni znaci!’”
UËenici su molili da im se udijeli veÊa snaga u djelu sluæbe jer su vidjeli da Êe se suoËiti s istim odluËnim protivljenjem s kojim se i Krist suoËio dok je boravio na Zemlji. Dok
su se njihove ujedinjene molitve vjerom uzdizale k Nebu, doπao je odgovor. Potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i
bili su iznova obdareni Svetim Duhom. Srca punih odvaænosti
ponosno su iziπli da navjeπÊuju Boæju rijeË u Jeruzalemu. “Apostoli
su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa” i Bog
je Ëudesno blagoslovio njihov trud.
NaËelo za koje su se uËenici tako neustraπivo zalagali kad
su, kao odgovor na zapovijed da viπe ne govore u Isusovo ime,
izjavili: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego Bogu”, isto je ono naËelo kojeg su se sljed-
Na vratima hrama
43
benici Evanelja nastojali dræati u vrijeme Reformacije. Kad su
se njemaËki knezovi 1529. okupili na dræavnom Saboru u
Speyeru, proËitan je carski proglas kojim se ograniËava vjerska sloboda i zabranjuje daljnje πirenje reformiranih doktrina.
Izgledalo je da Êe se ugasiti nada svijeta. HoÊe li knezovi prihvatiti proglas? Treba li se mnoπtvu koje je joπ uvijek u mraku
oduzeti svjetlo Evanelja? Oni koji su prihvatili reformiranu vjeru
sastali su se i njihova jednoglasna odluka je bila: “Odbacimo
proglas. U pitanjima savjesti veÊina nema moÊi.” (Merle d’Aubigné, History of the Reformation, knj. 13, pogl. 5)
Ovo naËelo i mi Ëvrsto zastupamo u naπe vrijeme. Barjak
istine i vjerske slobode πto su ga visoko uzdizali utemeljitelji
evaneoske Crkve i Boæji svjedoci u proπlim stoljeÊima, u ovom
je posljednjem sukobu povjeren naπim rukama. Odgovornost
za ovaj veliki dar poËiva na onima koje je Bog blagoslovio
spoznajom svoje RijeËi. Tu RijeË moramo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boæanski odreeno ureenje i posluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutar
njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe
s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude. Boæju
rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A “tako
kaæe Gospodin” ne moæe se zamijeniti rijeËima “tako kaæe Crkva”
ili “tako kaæe dræava”. Kristovu krunu treba uzdiÊi iznad kruna
zemaljskih vladara.
Od nas se ne traæi da prkosimo vlastima. Svoje rijeËi, bilo
izgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti kako se
o nama ne bi moglo reÊi da smo izgovorili neπto πto se protivi
zakonu i redu. Ne smijemo izgovoriti ni uËiniti niπta πto bi nam
nepotrebno zatvorilo put. Trebamo iÊi naprijed u Boæje ime
zastupajuÊi povjerene nam istine. Ako nam ljudi budu branili
obavljati ovo djelo, onda, kao apostoli, moæemo reÊi: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego
Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti
πto smo vidjeli i Ëuli.”
69
44
Djela apostolska
7
Opomena protiv licemjerja
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 4,32 do 5,11.
70
71
Dok su uËenici navijeπtali evaneoske istine u Jeruzalemu,
Bog je posvjedoËio njihove rijeËi i mnoπtvo je uzvjerovalo. Mnogi
od ovih pr vih vjernika odmah su zbog gorljive zadrtosti Æidova bili odsjeËeni od svojih obitelji i prijatelja pa im je bilo potrebno osigurati hranu i krov nad glavom.
Izvjeπtaj glasi: “Meu njima, dakako, nitko nije oskudijevao”,
i objaπnjava kako je ova potreba bila zadovoljena. Oni vjernici
koji su imali novca ili imetak, radosno su ga ærtvovali da zadovolje
ovu hitnu potrebu. ProdavajuÊi kuÊe ili zemljiπta, donosili su
novac i stavljali ga pred noge apostolima; “tada se to dijelilo
svakom pojedincu prema njegovim potrebama”.
Ova dragovoljnost vjernika bila je posljedica izlijevanja Duha.
ObraÊenici na Evanelje bili su “jedno srce i jedna duπa”. Imali
su zajedniËki cilj — uspjeh zadaÊe koja im je bila povjerena; a
u njihovom æivotu nije bilo mjesta pohlepi. Ljubav prema braÊi
i djelu koje su prihvatili bila je veÊa od ljubavi prema novcu i
imetku. Njihova su djela svjedoËila da ljudske duπe smatraju vrednijima od zemaljskog blaga.
Tako Êe uvijek biti kad Boæji Duh zagospodari æivotom. Oni
Ëija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu, slijedit Êe primjer
Onoga koji je radi nas postao siromaπan da se mi Njegovim
siromaπtvom obogatimo. Novac, vrijeme, utjecaj — sve ove darove
πto su ih primili iz Boæje ruke, cijenit Êe samo kao sredstvo za
napredovanje Evanelja. Tako je bilo u prvoj Crkvi; i kad se u
danaπnjoj Crkvi bude vidjelo da su vjernici snagom Duha prestali
(44)
Opomena protiv licemjerja
45
voljeti ovozemaljsko i da su se spremni ærtvovati kako bi njihovi bliænji mogli Ëuti Radosnu vijest, navijeπtena Êe istina silno
djelovati na sluπatelje.
U oπtroj suprotnosti primjeru dareæljivosti koju su pokazivali vjernici bilo je ponaπanje Ananije i Safire. Njihovo je iskustvo,
zapisano perom NadahnuÊa, ostavilo tamnu mrlju na povijesti
prve Crkve. Ovi su uËenici, zajedno s drugima, dijelili prednost
da Ëuju Evanelje koje su apostoli propovijedali. Bili su s ostalim vjernicima kad se potreslo “mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniπe Duha Svetoga.” (Djela 4,31) Duboko osvjedoËenje poËivalo je na svima prisutnima, i pod izravnim utjecajem Boæjeg Duha Ananija i Safira obeÊali su Gospodinu prihod od prodaje odreenog imanja.
Nakon toga su Ananija i Safira oæalostili Svetoga Duha popuπtanjem osjeÊaju pohlepe. PoËeli su æaliti zbog danog obeÊanja i ubrzo izgubili sladak utjecaj blagoslova koji je zagrijavao njihovo srce æeljom da uËine velike stvari za Kristovo djelo.
Smatrali su da su prenaglili, da trebaju ponovo razmotriti svoju
odluku. Meutim, primijetili su da su oni koji su dali svoj imetak
da bi zadovoljili potrebe svoje siromaπnije braÊe vrlo poπtovani
meu vjernicima; srameÊi se da njihova braÊa saznaju koliko
njihova sebiËna duπa æali za onim πto su sveËano obeÊali Bogu,
oni su svojom voljom odluËili prodati imanje i prikazati kao
da sav prihod stavljaju u zajedniËki fond, a zapravo su veliki
dio odluËili zadræati za sebe. Tako Êe sebi osigurati æivot iz
zajedniËkih sredstava, a istodobno steÊi veliki ugled meu braÊom.
Ali Bog mrzi licemjerje i laæ. Ananija i Safira u svojem su
postupanju prema Bogu pribjegli prijevari; lagali su Svetom Duhu
i njihov je grijeh bio kaænjen brzom i straπnom kaznom. Kad
je Ananija doπao sa svojim darom, Petar mu je rekao: “Ananija,
zaπto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slaæeπ Duhu Svetomu
i da zadræiπ za se neπto novca od svoga zemljiπta? Zar ne bi, da
je ostalo neprodano, tvoje ostalo? I poπto je prodano, zar nisi
mogao raspolagati novcem? Zaπto si u svom srcu odluËio to uËiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”
“»im Ananija Ëu te rijeËi, pade te izdahnu. I ue velik strah
u sve koji su to Ëuli.”
“Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo?” upitao
je Petar. Nitko niËim nije utjecao na Ananiju da ærtvuje svoj
72
73
46
74
Djela apostolska
imetak za opÊe dobro. Postupio je po vlastitom izboru. Ali pokuπavajuÊi prevariti uËenike, lagao je SvemoguÊemu.
“Poslije koja tri sata ue i njegova æena, ne znajuÊi πto se
dogodilo. I Petar je upita: ‘Kaæi mi, jeste li za toliko prodali
zemljiπte?’ ‘Da, za toliko’, odgovori ona. ‘Zaπto ste se — reËe
joj Petar — dogovorili da kuπate Duha Gospodnjega? Gle! VeÊ
na vratima stoje noge onih koji ukopaπe tvoga muæa, da i tebe
iznesu!’ Ona odmah pade njemu do nogu te izdahnu. A kad
mladiÊi uoπe, naoπe je mrtvu; iznesoπe je i pokopaπe do njezina
muæa. Velik strah spopade svu Crkvu i sve koji su to Ëuli.”
BeskonaËna je Mudrost vidjela da je ovaj jasni izraz Boæje
srdæbe bio potreban da saËuva mladu Crkvu od razoËaranja.
Broj vjernika naglo je rastao. Crkva bi se naπla u opasnosti da
su naglim poveÊanjem obraÊenika u nju doπli muπkarci i æene
koji bi, tvrdeÊi da sluæe Bogu, oboæavali boga novca. Ova kazna svjedoËi o tome da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On otkriva skriveni grijeh u srcu i da se Njega ne moæe prevariti.
Bila je to opomena Crkvi, upozorenje vjernicima da izbjegavaju glumu i licemjerje i da se Ëuvaju da ne varaju Boga.
Ovaj znak opasnosti nije dan samo prvoj Crkvi, veÊ svim
buduÊim naraπtajima kao dokaz koliko Bog mrzi lakomost, prijevaru i licemjerje. U poËetku su Ananija i Safira njegovali pohlepu. Æelja da za sebe zadræe dio onoga πto su obeÊali Gospodinu navela ih je na prijevaru i licemjerje.
Bog je navijeπtanje Evanelja uËinio ovisnim o radu i darovima svojeg naroda. Dragovoljni darovi i desetina jesu dohodak Gospodnjeg djela. Od sredstava πto ih je povjerio Ëovjeku,
Bog zahtijeva odreeni dio — desetinu. On prepuπta svima da
odluËe hoÊe li ili neÊe dati viπe od toga. Ali kad je srce taknuto
Svetim Duhom i kad obeÊamo odreenu svotu, onaj koji je obeÊao viπe nema nikakvog prava na posveÊeni dio. Ovakva obeÊanja
dana Ëovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija ona
koja su dana Bogu? Jesu li obeÊanja kojima se sudi na sudu
savjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma meu ljudima?
Kad u srcu neobiËnom oπtrinom i snagom zasvijetli boæansko
svjetlo, uobiËajena sebiËnost popuπta; tada se javlja odluka da
damo za Boæje djelo. Ali neka nitko ne misli da Êe mu biti dopuπteno ispuniti dana obeÊanja bez protivljenja sa Sotonine strane. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgrauje Otkupiteljevo kraljevstvo. On Ëovjeku πapÊe da je previπe obeÊao,
Opomena protiv licemjerja
47
da ga to moæe sprijeËiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovolji
æelje svoje obitelji.
Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to Ëini da
bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On πalje sunce i
kiπu. On Ëini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da
privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeËu iz Njegove dareæljive ruke. Zauzvrat æeli da ljudi pokaæu svoju zahvalnost vraÊanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti,
dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla
sredstva u skladu s boæanskim planom — desetina svih prihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje
Gospodnjeg djela.
No srca ljudi sebiËnoπÊu otvrdnu i, kao Ananija i Safira,
nau se u kuπnji da zadræe dio vrijednosti pretvarajuÊi se da
ispunjavaju Boæje zahtjeve. Mnogi su rastroπni u zadovoljavanju svojih æelja. Muπkarci i æene misle na svoja zadovoljstva i
zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose
zakinuti dar. Zaboravljaju da Êe Bog jednog dana zahtijevati toËan
raËun kako su upotrijebili Njegova dobra, i da viπe neÊe primiti
ono malo πto daju u riznicu kao πto nije primio ni dar Ananije
i Safire.
Iz stroge kazne kojom su kaænjeni ovi krivokletnici, Bog
æeli da shvatimo koliko duboko mrzi i prezire svako licemjerje
i prijevaru. PrikazujuÊi kao da su dali sve, Ananija i Safira lagali
su Svetom Duhu i izgubili ovaj i buduÊi æivot. Isti Bog koji je
njih kaznio, danas osuuje svaku prijevaru. Odvratne su Mu
laæljive usne. On objavljuje da u sveti grad “neÊe uniÊi niπta
neËisto i nijedan tko Ëini gadost i laæ” (Otkrivenje 21,27 — DF).
Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom æivota.
Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitim
sebiËnim planovima znaËi brodolom vjere. “Dakle, stojte Ëvrsto!
Opaπite svoje bokove istinom.” (Efeæanima 6,14) Tko govori neistinu, jeftino prodaje duπu. Njegove laæi mogu naizgled korisno
posluæiti u sluËajevima nuæde; moæe izgledati da Êe uspjeti u
poslu koji ne bi mogao ostvariti na poπten naËin; ali na kraju
dolazi do stanja u kojem viπe nikome ne moæe vjerovati. BuduÊi
da je sam krivotvoritelj, ne vjeruje rijeËima drugih.
U sluËaju Ananije i Safire, grijeh prijevare poËinjen protiv
Boga stigla je brza kazna. Isti grijeh bio je mnogo puta ponovljen poslije u povijesti Crkve i vrπi se mnogo puta u naπe vrijeme.
75
76
48
Djela apostolska
Ali iako nije popraÊen vidljivim oËitovanjem Boæjeg nezadovoljstva, u Njegovim oËima nije manje gnusan nego πto je bio
u apostolsko vrijeme. Opomena je dana; Bog je jasno oËitovao
svoju odvratnost prema ovom grijehu i svi koji se prepuπtaju
licemjerju i pohlepi mogu biti sigurni da upropaπÊuju svoju duπu.
49
8
Pred Velikim vijeÊem
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 5,12-42.
Upravo je kriæ, taj predmet sramote i muËenja, donio svijetu
nadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imetka i bez
ikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj su snazi krenuli
objaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako su svladali svako protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske Ëasti ili
priznanja. S njihovih su usana tekle boæanske rijeËi koje su potresle svijet.
U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude, i gdje
su prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu, da je bio razapet
kao zloËinac, uËenici su odvaæno govorili rijeËi æivota iznoseÊi
Æidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊe
i uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi s iznenaenjem su sluπali jasno
i smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrslog Spasitelja siπla je
na uËenike i njihov je rad bio popraÊen znacima i Ëudima tako da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima su
uËenici trebali proÊi ljudi su “iznosili bolesnike te ih postavljali
na postelje i nosila, da barem sjena Petrova, dok je on prolazio,
padne na nekoga od njih”. Dovodili su i one koje su muËili
neËisti duhovi. Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su ozdravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime.
SveÊenici i knezovi vidjeli su da se Krista uzdiæe iznad njih.
Kad su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuÊe, Ëuli da apostoli objavljuju kako je Krist uskrsnuo od mrtvih, rasrdili su
se, svjesni da Êe, ako se apostolima dopusti da propovijedaju
uskrslog Spasitelja i Ëine Ëuda u Njegovo ime, svi odbaciti na(49)
77
78
50
79
80
Djela apostolska
uËavanje da nema uskrsnuÊa pa Êe sljedba saduceja uskoro
nestati. Farizeji su se gnjevili jer su smatrali da je namjera uËenika
potkopati æidovske obrede i ukinuti prinaπanje ærtava.
Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisne
ovaj novi nauk; sad su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËenika treba zaustaviti jer se njime dokazivalo da su krivi za Isusovu
smrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra i Ivana i bacili
ih u javnu tamnicu.
Voe æidovskog naroda u potpunosti su propustili ostvariti Boæju namjeru za Njegov izabrani narod. Oni koje je Gospodin
postavio Ëuvarima istine, iznevjerili su ukazano povjerenje i Bog
je izabrao druge da obave Njegovo djelo. U svojem sljepilu ovi
su voe sada dali oduπka onome πto su nazivali pravednim gnjevom protiv onih koji odbacuju njihov omiljeni nauk. Nisu htjeli priznati moguÊnost da sami nisu ispravno razumjeli RijeË ili
da pogrjeπno tumaËe i primjenjuju Sveta pisma. Ponaπali su se
kao ljudi koji su izgubili razum. Kakvo pravo imaju ovi uËitelji, govorili su, od kojih su neki ribari, da iznose zamisli koje
su suprotne nauku kojem oni uËe narod? OdluËni da potisnu
nauËavanje ovih zamisli, utamniËili su one koji su ih iznosili.
UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. Sveti
Duh podsjetio ih je na Kristove rijeËi: “Nije sluga veÊi od svoga
gospodara! Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su
moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vas
Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.”
“IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada Êe
svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” “Rekoh vam ovo, da
se, kada doe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao.” (Ivan
15,20.21; 16,2.4)
Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenje
uËenika u svoje ruke jer su ljudi ratovali protiv Njegova djela.
Aneo Gospodnji noÊu je otvorio tamniËka vrata i rekao uËenicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu narodu sve πto se tiËe ovoga
Æivota!” Ovaj je nalog bio izravno suprotan nalogu æidovskih
starjeπina, no apostoli nisu rekli: Ne moæemo to uËiniti dok
ne obavijestimo gradsku upravu i od nje dobijemo dopuπtenje.
Bog je rekao: “Idite”, i oni su posluπali. Oni “uoπe u hram u
svanuÊe i poËeπe pouËavati”.
Kad su se Petar i Ivan pojavili meu vjernicima i ispriËali
kako ih je aneo izveo pokraj vojnika koji su Ëuvali tamnicu i
Pred Velikim vijeÊem
51
zahtijevao da nastave prekinuto djelo, braÊa su se ispunila Ëuenjem i radoπÊu.
U meuvremenu su veliki sveÊenik i oni uz njega sazvali
“Veliko vijeÊe, to jest starjeπinstvo sinova Izraelovih”. SveÊenici i starjeπine odluËili su optuæiti uËenike za pobunu, za ubojstvo Ananije i Safire i za urotu da sveÊenike liπe vlasti. Nadali
su se da Êe svjetinu tako uzbuditi da stvar uzme u svoje ruke
i s uËenicima postupi kao πto je postupila s Isusom. Bili su
svjesni da su mnogi koji nisu prihvatili Kristov nauk umorni
od samovolje æidovskih vlasti i da su æeljni promjene. SveÊenici su se bojali da Êe se, ako ovi nezadovoljnici prihvate istinu koju su apostoli navijeπtali i priznaju Isusa Mesijom, gnjev
Ëitavog naroda podiÊi protiv vjerskih voa i zahtijevati da poloæe
raËun za Kristovo umorstvo. OdluËili su to sprijeËiti strogim
mjerama.
Kad su poslali straæare u tamnicu da dovedu apostole, silno su se zaËudili kad su Ëuli da su tamniËka vrata dobro zakljuËana i straæari dræe straæu pred vratima, ali zatvorenika nema.
Ubrzo je stigao zbunjujuÊi izvjeπtaj: “‘Eno, oni ljudi πto ste
ih bacili u tamnicu stoje u hramu i pouËavaju narod.’ Nato ode
starjeπina hrama sa straæarima te ih dovede, ali ne na silu, jer
su se bojali naroda da ih ne bi kamenovao.”
Premda su apostoli bili Ëudom izbavljeni iz tamnice, nisu
bili poπteeni ispitivanja i kazne. Dok je bio s njima, Krist im
je rekao: “A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat Êe vas sudovima.” (Marko 13,9) Time πto je poslao svojeg anela da ih
izbavi, Bog im je dao zalog svoje ljubavi i jamstvo svoje prisutnosti. Sad je bilo na njima da stradaju radi Onoga Ëije su
Evanelje propovijedali.
U povijesti proroka i apostola nalazimo mnoge plemenite
primjere odanosti Bogu. Kristovi svjedoci radije su podnosili
utamniËenje, muËenje i samu smrt, nego da prekrπe Boæje zapovijedi. Izvjeπtaj πto su ga ostavili Petar i Ivan pokazuje junaπtvo koje se oËitovalo u evaneosko doba. Dok su po drugi put
stajali pred ljudima koji su ih naumili uniπtiti, u njihovim rijeËima
i ponaπanju nije se mogao primijetiti ni strah ni oklijevanje. A
kad je veliki sveÊenik rekao: “Zar vam nismo oπtro zabranili
da uËite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom
naukom, i hoÊete da bacite na nas krv toga Ëovjeka”, Petar je
81
82
52
83
Djela apostolska
odgovorio: “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.” Nebeski aneo oslobodio ih je iz tamnice i zapovjedio im da pouËavaju u hramu. SlijedeÊi ovaj nalog, bili su posluπni boæanskoj
zapovijedi i tako moraju i dalje Ëiniti bez obzira koliko Êe ih
to koπtati.
A onda je Duh nadahnuo uËenike; optuæeni su postali tuæitelji optuæujuÊi za Kristovo ubojstvo one koji su tvorili ovo
VijeÊe. “Bog otaca naπih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeπajuÊi
na kriæ, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou
i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha. Za
ovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji
mu se pokoravaju.”
Æidovi su se na ove rijeËi toliko rasrdili da su naumili uzeti
zakon u svoje ruke i bez ikakvog daljnjeg suenja i odobrenja
rimskih duænosnika usmrtiti zatvorenike. Premda veÊ bili krivi
za Kristovu krv, sada su bili spremni uprljati ruke krvlju Njegovih
uËenika.
Ali u VijeÊu je bio Ëovjek koji je u rijeËima apostola prepoznao Boæji glas. Bio je to Gamaliel, farizej poπtovan od naroda,
uËen Ëovjek i na visokom poloæaju. Bistrim umom vidio je da
Êe nasilni korak o kojem su sveÊenici razmiπljali izazvati straπne posljedice. Prije nego πto se obratio prisutnima, zatraæio je
da izvedu zatvorenike. Dobro je poznavao ljude s kojima ima
posla; znao je da Kristovi ubojice neÊe prezati ni od Ëega da
ostvare svoju nakanu.
A onda je promiπljeno i mirno progovorio: “Izraelci! Promislite dobro πto kanite uËiniti s tim ljudima! Prije ovog vremena diæe se Teuda, izdajuÊi se za neπto osobito, i uza nj pristade
oko Ëetiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristaπe
bile su rasprπene i uniπtene. Poslije njega, u doba popisa puËanstva, diæe se Juda Galilejac i povuËe dosta naroda za sobom.
I on poginu, a sve njegove pristaπe biπe rasprπene. A za ovo
sada, kaæem vam: proite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov
pothvat, ili njihovo djelo, potjeËe od ljudi, propast Êe, a ako
potjeËe zbilja od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti. Pustite ih, da
ne doete u sukob s Bogom!”
SveÊenici su vidjeli razumnost ovih dokaza pa su se morali sloæiti s Gamalielom. Ali njihove predrasude i mrænju nije
bilo moguÊe obuzdati. Teπka srca pustili su uËenike nakon πto
su ih iπibali i ponovo im zaprijetili da Êe izgubiti æivot ako i
Pred Velikim vijeÊem
53
dalje budu propovijedali u Isusovo ime. “A oni ostaviπe Veliko
vijeÊe vrlo veseli πto im je udijeljena Ëast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i po
kuÊama navjeπÊivali Isusa kao Mesiju.”
Ubrzo nakon raspeÊa Krist je uËenicima u baπtinu ostavio
mir. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga
ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi
vaπe srce!” (Ivan 14,27) Ovaj mir ne dolazi od prilagoivanja
svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjem zlu. Mir
koji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji nego vanjski, i
trebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njegovim svjedocima.
Krist je o sebi rekao: “Nemojte misliti da sam doπao donijeti
na zemlju mir! Nisam doπao da donesem mir, nego maË.” (Matej 10,34) Premda Knez mira, sad je trebao prouzroËiti podjelu. On, koji je doπao navijestiti Radosnu vijest i srcima ljudske
djece donijeti nadu i radost, izazvao je sukob koji gori duboko
u ljudskom srcu i izaziva snaæne strasti. On upozorava svoje
sljedbenike: “U svijetu Êete imati patnju.” “Ali prije toga svega
stavit Êe ruke na vas te vas progoniti; predavat Êe vas u sinagoge
i tamnice; vodit Êe vas pred kraljeve i upravitelje zbog moga
imena.” “Predavat Êe vas Ëak i roditelji, braÊa, roaci i prijatelji,
i neke Êe od vas poubijati.” (Ivan 16,33; Luka 21,12.16)
Ovo se proroËanstvo doslovce ostvarilo. Isusovi sljedbenici bili su izloæeni svakom poniæenju, sramoÊenju i okrutnosti
na koje je Sotona mogao potaknuti ljudska srca da ih izmisle.
I ono Êe se ponovo doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce joπ
uvijek u neprijateljstvu s Boæjim zakonom i neÊe se pokoriti
njegovim zapovijedima. Danaπnji svijet nije niπta usklaeniji s
Kristovim naËelima nego πto je bio u vrijeme apostola. Ista mrænja
koja je izazvala povik: “Raspni ga! Raspni ga!” — ista mrænja
koja je dovela do progonstva uËenika, joπ uvijek djeluje u sinovima neposluπnosti. Isti duh koji je u mraËnom srednjem vijeku osuivao muπkarce i æene na tamnicu, progonstvo i smrt,
koji je smislio strahovita muËenja Inkvizicije koja je planirala i
izvrπila pokolj na Dan sv. Bartolomeja i koji je zapalio vatre Smithfielda, joπ uvijek djeluje zloËinaËkom energijom u neobraÊenim
srcima. Povijest istine uvijek je bila izvjeπÊe o borbi izmeu
dobra i zla. Navijeπtanje Evanelja u ovom je svijetu uvijek vrπeno
uz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju.
84
85
54
86
Djela apostolska
Odakle snaga onima koji su u proπlosti podnosili progonstvo radi Krista? Ona je dolazila iz zajednice s Bogom, zajednice
sa Svetim Duhom, zajednice s Kristom. SramoÊenje i progonstvo odvojili su mnoge od zemaljskih prijatelja, ali nikad od
Kristove ljubavi. Duπu koja je izloæena stradanju naπ Spasitelj
nikad ne voli viπe nego kad podnosi sramotu radi istine. “Ja
Êu ga ljubiti”, rekao je Krist, “i objaviti mu samog sebe.” (Ivan
14,21) Kad vjernik zbog istine stane pred zemaljske sudove,
Krist stoji uz njega. Kad je zatvoren meu zatvorske zidove,
Krist mu se sam javlja i svojom ljubavlju jaËa njegovo srce. Kad
pretrpi smrt radi Krista, Spasitelj mu kaæe: Oni mogu ubiti tijelo, ali ne mogu nauditi duπi. “Ohrabrite se: ja sam pobijedio
svijet!” “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer
ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem te
pobjedniËkom desnicom.” (Ivan 16,33, Izaija 41,10)
“Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËe se,
ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem: Jahve okruæuje narod
svoj odsada i dovijeka.” “Oslobodit Êe ih nepravde i nasilja, jer
je dragocjena u njegovim oËima krv njihova.” (Psalam 125,1.2;
72,14)
“Jahve nad Vojskama zakrilit Êe ih… Jahve Bog njihov spasit Êe ih u dan onaj; kao stado on Êe pasti narod svoj; kao
drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaharija 9,15.16)
55
9
Sedmorica akona
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,1-7.
“U ono vrijeme, kako je rastao broj uËenika, poËeπe mrmljati Helenisti na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju u
svakidaπnjoj pomoÊi.”
Prva Crkva bila je sastavljena od mnogih staleæa i ljudi razliËitih nacionalnosti. U vrijeme izlijevanja Svetog Duha na Pedesetnicu, u Jeruzalemu su boravili “poboæni Æidovi koji su doπli
iz svih naroda pod nebom” (Djela 2,5). Meu Æidovima hebrejske vjere koji su se okupili u Jeruzalemu bili su neki opÊenito
poznati kao Helenisti, a izmeu njih i palestinskih Æidova dugo je vladalo nepovjerenje i Ëak neprijateljstvo.
Srca onih koji su se obratili zahvaljujuÊi radu apostola
omekπala su i sjedinila se u Kristovoj ljubavi. UnatoË prijaπnjim
predrasudama, svi su bili u meusobnom skladu. Sotona je znao
da napredovanje evaneoske istine neÊe moÊi zaustaviti dokle
god bude vladalo ovo zajedniπtvo, zato je nastojao iskoristiti prijaπnje navike razmiπljanja u nadi da bi time mogao u Crkvu unijeti
elemente nejedinstva.
Tako se dogodilo da je neprijatelj, kako se broj uËenika
poveÊao, uspio izazvati sumnjiËavost nekih koji su prije navikli zavidno gledati na svoju braÊu u vjeri i nalaziti pogrjeπke kod
svojih duhovnih voa pa “Æidovi grËkog jezika stadoπe mrmljati protiv domaÊih Æidova” (DF). Uzrok mrmljanju bilo je navodno
zanemarivanje grËkih udovica u pruæanju svakidaπnje pomoÊi.
Svaka nejednakost bila bi suprotna duhu Evanelja, ali je Sotona uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale poduzeti hitne mjere
(55)
87
88
56
89
90
Djela apostolska
da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, inaËe Êe neprijatelj
uspjeti u nastojanju da izazove podjelu meu vjernicima.
Isusovi uËenici naπli su se u kriznom stanju. Pod mudrim
vodstvom apostola koji su ujedinjeno radili u sili Svetoga Duha, djelo koje je bilo povjereno evaneoskim vjesnicima naglo
se πirilo. Crkva se stalno poveÊavala i ovaj rast vjerniπtva poveÊavao je teπke terete odgovornih. Nijedan Ëovjek, pa ni skupina ljudi, nije mogla nastaviti sama nositi ove terete a da ne ugrozi
buduÊi napredak Crkve. Bilo je potrebno podijeliti odgovornosti koje je nekolicina tako vjerno nosila u prvim danima Crkve.
Apostoli su sada morali uËiniti vaæan korak u usavrπavanju
evaneoskog reda u Crkvi prenoπenjem nekih tereta, koje su
dosad sami nosili, na druge vjernike.
Na sastanku koji su sazvali, apostoli su, voeni Svetim Duhom, iznijeli plan za bolju organizaciju svih djelatnih snaga u
Crkvi. Doπlo je vrijeme, rekli su, kad duhovni voe koji nadgledaju Crkvu trebaju biti osloboeni obveze dijeljenja potreba
siromaπnima i sliËnih tereta, kako bi nastavili slobodno propovijedati Evanelje. “Radije pronaite, braÊo,” rekli su, “meu
sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa
Êemo njih postaviti nad tim poslom, a mi Êemo se potpuno
posvetiti molitvi i sluæbi propovijedanja.” Prijedlog je bio prihvaÊen, i uz molitvu i polaganje ruku, sedam izabranih ljudi
sveËano je odvojeno za duænost akona.
Imenovanje sedmorice da preuzmu nadzor nad odreenim
granama djela pokazalo se velikim blagoslovom za Crkvu. Ovi
duænosnici pozorno su razmotrili pojedinaËne potrebe kao i opÊe
financijske interese Crkve, i svojim su mudrim upravljanjem i
poboænim primjerom bili vaæna pomoÊ drugim sluæbenicima
u povezivanju razliËitih potreba Crkve u jedinstvenu cjelinu.
Da je ovaj korak bio po Boæjem nalogu, vidljivo je iz neposrednih rezultata koji su slijedili. “RijeË se Boæja πirila bez prestanka, a broj je uËenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi su
sveÊenici prihvaÊali vjeru.” Ovo prikupljanje duπa treba zahvaliti veÊoj slobodi koju su apostoli omoguÊili te gorljivosti i sili
koju su pokazala sedmorica akona. »injenica da su ova braÊa
bila odreena za posebno djelo voenja brige o siromasima,
nije ih iskljuËila iz pouËavanja vjere. Naprotiv, bili su potpuno
osposobljeni poduËavati druge istinu pa su se s velikom ozbiljnoπÊu i uspjehom dali na posao.
Sedmorica akona
57
Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno πirilo — djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god su
iskrene duπe bile spremne uÊi u Kristovu sluæbu. Navijeπtanje
Evanelja trebalo je obuhvatiti cijeli svijet i vjesnici kriæa se
nisu mogli nadati da Êe ovu vaænu zadaÊu ostvariti ako ne ostanu
sjedinjeni vezama krπÊanskog jedinstva i tako pokaæu svijetu da
su jedno s Kristom u Bogu. Zar se njihov boæanski Voa nije
molio Ocu: “»uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu
jedno kao mi”? Nije li rekao svojim uËenicima: “I svijet ih zamrzi,
jer viπe ne pripadaju svijetu”? Nije li molio Oca da “postanu
potpuno jedno”, “da svijet vjeruje da si me ti poslao”? (Ivan
17,11.14.23.21) Njihov duhovni æivot i sila ovisili su o tijesnoj
vezi s Onim koji im je naloæio da propovijedaju Evanelje.
UËenici su se samo ujedinjeni s Kristom mogli nadati snazi Svetoga Duha i suradnji nebeskih anela. Uz pomoÊ ovih nebeskih sredstava oni Êe pred svijetom pokazati da su jedinstveni i bit Êe pobjednici u sukobu koji su bili prisiljeni stalno
voditi protiv sila tame. Kako budu ujedinjeni nastavili raditi,
nebeski Êe vjesnici poÊi pred njima otvarajuÊi put; srca Êe biti
pripravljena za prihvaÊanje istine i mnogi Êe biti zadobiveni
za Krista. Dokle god ostanu ujedinjeni, Crkva Êe napredovati
“lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, straπna kao vojska pod
zastavama” (Pjesma 6,10). Niπta se neÊe moÊi usprotiviti njezinu napredovanju. Crkva Êe iÊi iz pobjede u pobjedu, slavno ostvarujuÊi svoju boæansku zadaÊu navijeπtanja Evanelja svijetu.
Organizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je sluæiti kao model za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje Êe
vjernici istine zadobiti obraÊenike na Evanelje. Oni koji su dobili
odgovornost opÊeg nadzora nad Crkvom nisu smjeli gospodariti nad Gospodnjom baπtinom, veÊ su kao mudri pastiri trebali
pasti “stado Boæje” i nastojati biti “uzorom stadu” (1. Petrova
5,2.3), a akoni su trebali biti “ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti”. Ovi su ljudi trebali zajedniËki zauzeti poloæaj
na pravoj strani i zadræati ga Ëvrsto i odluËno. Tako Êe na cijelo
stado vrπiti ujedinjujuÊi utjecaj.
Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u razliËitim dijelovima svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkve
je usavrπavana kako bi se saËuvao red i usklaenost djelovanja.
Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatko
je trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. Neke
91
92
58
93
Djela apostolska
je Sveti Duh obdario posebnim darovima i postavio — “prvo
za apostole, drugo za proroke, treÊe za uËitelje; zatim je dao
dar Ëudesa, onda dar ozdravljanja, dar pruæanja pomoÊi, dar
upravljanja, dar razliËitih jezika” (1. KorinÊanima 12,28). Ali
svi su trebali skladno raditi.
“Milosni su darovi razliËiti, ali je isti Duh. RazliËite su i
sluæbe, ali je isti Gospodin. RazliËiti su i uËinci, ali je isti Bog
koji Ëini sve u svima. Svakomu se daje objava Duha na opÊu
korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje —
po istom Duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenja
jezika. A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoÊe. Kao πto je, naime, tijelo jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo,
tako je i Krist.” (1. KorinÊanima 12,4-12)
SveËane odgovornosti poËivaju na onima koji su pozvani
da budu voe Boæje crkve na Zemlji. U doba teokracije, kad je
Mojsije nastojao sam nositi terete tako teπke da bi ga brzo iscrpili, Jitro mu je savjetovao da mudro raspodijeli odgovornosti.
“Ti zastupaj narod pred Bogom”, rekao mu je. “Podastiri Bogu
njihove razmirice.” Zatim mu je savjetovao da postavi “tisuÊnike,
stotnike, pedesetnike i desetnike” za glavare puku. Trebao je
izabrati “ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze
mito”. Oni su trebali suditi “narodu u svako doba” i tako osloboditi Mojsija od zamornih odgovornosti bavljenja mnogim manjim predmetima koje su posveÊeni pomoÊnici mogli mudro
rijeπiti.
Vrijeme i snaga onih kojima su po Boæjoj providnosti dodijeljeni vodeÊi odgovorni poloæaji u Crkvi trebaju biti posveÊeni
rjeπavanju teæih pitanja koja zahtijevaju posebnu mudrost i πirinu
srca. Nije u skladu s Boæjim nalogom da se takve ljude poziva
na rjeπavanje manjih stvari koje su drugi sposobni rijeπiti. “Sve
veÊe sluËajeve neka preda te iznose,” predloæio je Jitro Mojsiju,
“a u manjima neka sami rasuuju. Olakπaj sebi breme: neka ga
oni s tobom nose. Ako tako uradiπ, i Bog ti to odobri, moÊi
Êeπ izdræati, i sav ovaj narod odlazit Êe kuÊi u miru.”
Sukladno ovom prijedlogu “probere Mojsije sposobnih ljudi
od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuÊnike,
Sedmorica akona
59
stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svako
doba. Teæe sluËajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje sami rjeπavali.” (Izlazak 18,19-26)
Poslije, kad je birao sedamdeset starjeπina da s njim ponesu odgovornosti upravljanja, Mojsije je pazio da kao pomoÊnike izabere ljude koji su se odlikovali dostojanstvom, zdravim
prosuivanjem i iskustvom. U govoru upuÊenom ovim starjeπinama u vrijeme njihova rukopolaganja, on je spomenuo neke
odlike koje Ëovjeka Ëine sposobnim da bude mudar voa u Crkvi. “Sasluπajte svoju braÊu; sudite pravedno izmeu Ëovjeka i
njegova brata ili pridoπlice. U suenju nemojte biti pristrani;
sasluπavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud
je Boæji!” (Ponovljeni zakon 1,16.17)
Pri kraju svoje vladavine kralj David je uputio sveËani poziv onima koji su u njegovo vrijeme nosili breme Boæjeg djela.
Kad je skupio “u Jeruzalem sve izraelske knezove i poglavare
od redova koji su sluæili kralja, tisuÊnike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih
sinova, zajedno s dvoranima i junacima, i svim hrabrim vojnicima”, ostarjeli kralj ih je sveËano pozvao da “pred oËima sveg
Izraela, Jahvina zbora i pred svojim Bogom…” dræe i traæe “sve
zapovijedi Jahve, svoga Boga” (1. Ljetopisa 28,1.8).
Salomonu, kao onome koji je bio pozvan da preuzme vodeÊi odgovoran poloæaj, David je uputio poseban poziv: “A ti,
sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i sluæi mu Ëitavim
srcem i spremnom duπom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve
misli i namjere; ako ga budeπ traæio, dat Êe ti da ga naeπ; ako
li ga ostaviπ, odbacit Êe te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve izabrao… budi junak.” (redci 9.10)
Ovo isto naËelo poboænosti i pravednosti koje je u vrijeme
Mojsija i Davida trebalo rukovoditi voe u Boæjem narodu, trebali su slijediti oni kojima je bio povjeren nadzor nad organiziranom Boæjom crkvom u krπÊansko doba. U sreivanju stanja
u svim crkvama i odreivanju prikladnih ljudi za sluæbenike,
apostoli su se dræali visokih mjerila rukovoenja iznesenih u
spisima Starog zavjeta. Oni su nastojali da onaj tko je pozvan
na vodeÊi poloæaj u Crkvi bude “besprijekoran: ne samodopadan,
ne sklon srdæbi, ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavim
dobicima, veÊ gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, poboæan, gospodar sebe, posve privræen sigurnom propovijedanju
94
95
60
96
Djela apostolska
nauke, da moæe i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike” (Titu 1,7-9).
Red koji se odræavao u prvoj krπÊanskoj Crkvi omoguÊio
je da ona napreduje kao dobro uvjeæbana vojska naoruæana Boæjim oruæjem. Skupine vjernika, premda rasprπene na velikom
podruËju, bile su udovi jednog tijela; sve su se kretale zajedno
i u meusobnom skladu. Kad se u mjesnoj crkvi pojavila nesloga, kao πto se poslije pojavila u Antiohiji i na drugim mjestima,
a vjernici se nisu mogli sloæiti, takvim sluËajevima nije bilo dopuπteno da izazovu podjelu u Crkvi, veÊ su bili preneseni opÊem saboru svih vjernika sastavljenom od imenovanih zastupnika iz svih mjesnih crkava, s apostolima i starjeπinama na vodeÊim poloæajima. Tako se nastojanju Sotone da napadne Crkvu
u zabaËenim mjestima oduprlo zajedniËko djelovanje svih pa
su planovi neprijatelja da izazove poremeÊaj i upropasti je bili
osujeÊeni.
“Jer Bog nije Bog nereda, nego reda. Kao i u svim crkvama
svetih.” (1. KorinÊanima 14,33) On zahtijeva da se danas u voenju crkvenih poslova poπtuje red i sustav jednako kao u proπlosti. On æeli da se Njegovo djelo obavlja temeljito i savjesno
kako bi na njega mogao staviti peËat svojeg odobravanja. KrπÊanin se treba ujediniti s krπÊaninom, crkva s crkvom, ljudska
orua trebaju suraivati s boæanskim, svi pokorni Svetom Duhu i svi zajedno navijeπtajuÊi svijetu Radosnu vijest o Boæjoj
milosti.
61
10
Prvi krπÊanski muËenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,5-15; 7.
PrednjaËeÊi meu sedmoricom akona, Stjepan je bio Ëovjek duboke poboænosti i snaæne vjere. Premda po roenju Æidov, govorio je grËki i poznavao obiËaje i navike Grka. Zato je
naπao priliku da propovijeda Evanelje u sinagogama grËkih
Æidova. Bio je vrlo aktivan u radu za Krista i svoju je vjeru neustraπivo navijeπtao. UËeni rabini i zakonici upustili su se u javne
rasprave s njim, uvjereni u laku pobjedu. No “ne mogoπe odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”. Ne samo πto je govorio
u sili Svetoga Duha, veÊ je bilo jasno da je dobro prouËio proroËanstva i da je bio pouËen u svemu πto je bilo vezano uz
Zakon. Bio je vjeπt u obrani istina koje je zastupao tako da je
svoje protivnike potpuno porazio. Na njemu se ispunilo obeÊanje:
“Zapamtite da vam ne treba unaprijed pripremati obrane, jer
Êu vam ja dati rjeËitost i mudrost kojoj se neÊe moÊi suprotstaviti i oduprijeti svi vaπi neprijatelji.” (Luka 21,14.15)
Kad su sveÊenici i starjeπine vidjeli silu koja je pratila Stjepanovo propovijedanje, ispunili su se ogorËenom mrænjom.
Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluËili su uπutkati
njegov glas tako πto Êe ga ubiti. Viπeput su potkupili rimske
vlasti da prijeu preko sluËajeva kad su Æidovi uzeli zakon u
svoje ruke, osudili i smaknuli zatvorenike u skladu sa svojim
narodnim obiËajem. Stjepanovi neprijatelji nisu sumnjali da to
mogu ponovo uËiniti bez ikakve opasnosti. OdluËili su preuzeti
rizik i zato su uhvatili Stjepana i izveli ga na sud pred Veliko
vijeÊe.
(61)
97
98
62
99
100
Djela apostolska
Iz okolnih zemalja pozvani su uËeni Æidovi da pobiju argumente zatvorenika. Tu je bio i Savao iz Tarza koji je preuzeo
vodeÊu ulogu protiv Stjepana. Posluæio se rjeËitoπÊu i logikom
rabina ne bi li uvjerio narod da Stjepan propovijeda laæni i opasni
nauk; ali je u Stjepanu sreo Ëovjeka koji je odliËno razumio
Boæju nakanu πirenja Evanelja meu druge narode.
BuduÊi da sveÊenici i starjeπine nisu mogli odoljeti Stjepanovoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluËili su od njega uËiniti primjer drugima. Tako Êe zadovoljavajuÊi svoju osvetoljubivu mrænju sprijeËiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vjerovanje. Pozvani su laæni svjedoci koji su tvrdili da su Ëuli kako
izgovara bogohulne rijeËi protiv hrama i Zakona. “Mi smo ga
Ëuli gdje govori”, tvrdili su ovi svjedoci, “da Êe Isus, onaj NazareÊanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti bogosluæje koje nam je
predao Mojsije.”
Kad je Stjepan stao licem u lice sa svojim sucima da odgovori
na optuæbu bogohuljenja, sveta je svjetlost zraËila s njegovog
lica i “svi koji su sjedili u Velikom vijeÊu upru pogled u Stjepana i opaze da mu je lice poput lica aneoskoga”. Mnogi koji
su vidjeli to svjetlo zadrhtali su i zaklonili svoje lice, ali se tvrdoglava nevjera i predrasude starjeπina nisu pokolebale.
Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optuæbi protiv njega,
poËeo je svoju obranu jasnim, prodornim glasom koji je odjekivao
u vijeÊniËkoj dvorani. RijeËima koje su opËarale skup, poËeo
je ponavljati povijest Boæjeg izabranog naroda. Pokazao je temeljito poznavanje æidovskog sustava i iznio duhovno tumaËenje koje se sada oËitovalo u Kristu. Ponovio je Mojsijeve rijeËi
kojima je prorekao Mesiju: “Proroka Êe vam podignuti Bog iz
vaπe braÊe, kao mene njega sluπajte.” (©A) Jasno je objavio svoju
odanost Bogu i æidovskoj vjeri dok je dokazivao kako Zakon u
koji su se Æidovi uzdali za spasenje nije mogao Izraela spasiti
od idolopoklonstva. Povezao je Isusa Krista s cjelokupnom æidovskom povijeπÊu. Spomenuo je izgradnju Salomonova hrama
i rijeËi Salomona i Izaije: “A Previπnji ne prebiva u zgradama
napravljenim ljudskom rukom, kako to veÊ prorok veli: ‘Nebo
je moje prijestolje, a zemlja je podnoæje nogama mojim. Kakvu
Êete mi kuÊu sagraditi — pita Gospodin — ili kakvo Êe biti mjesto
gdje bih prebivao? Zar moja ruka nije sve ovo naËinila?’”
Kad je Stjepan doπao do ove toËke, narod se poËeo komeπati. Kad je Krista povezao s proroËanstvima i govorio o hra-
Prvi krπÊanski muËenik
63
mu, sveÊenik, glumeÊi da je uæasnut, razderao je svoju odjeÊu.
Za Stjepana je to bio jasan znak da Êe njegov glas ubrzo zauvijek utihnuti. Vidio je protivljenje koje su izazvale njegove rijeËi
i znao je da daje svoje posljednje svjedoËanstvo. Premda je bio
usred propovijedi, naglo ju je zakljuËio.
Iznenada, prekidajuÊi tijek povijesti koju je iznosio, okrenuo se svojim razbjeπnjelim sucima i povikao: “Ljudi tvrde πije,
neobrezanih srdaca i uπiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome! Kako oËevi vaπi tako i vi! Koga od proroka nisu progonili
oËevi vaπi? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga vi sad veÊ izdadoste i ubiste, vi baπ koji
ste primili Zakon preko anela, ali ga niste vrπili.”
Na ovo su sveÊenici i starjeπine doπli izvan sebe od bijesa.
PonaπajuÊi se sliËnije zvijerima negoli ljudskim biÊima, jurnuli
su na Stjepana πkripajuÊi zubima. Na okrutnim licima oko sebe zatvorenik je vidio svoj usud, ali se nije pokolebao. U njemu
nije bilo straha od smrti. Razbjeπnjeli sveÊenici i uspaljeno mnoπtvo nisu ga mogli uplaπiti. Prizor pred njim ustupio je mjesto
vienju. Vidio je pred sobom πirom otvorena nebeska vrata i
gledajuÊi kroz njih vidio je slavu Boæjeg dvora i Krista, kao da
je upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojeg slugu.
Trijumfalnim rijeËima Stjepan je uskliknuo: “Evo, gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.”
Dok je opisivao slavni prizor πto su ga promatrale njegove
oËi, bilo je to viπe nego πto su njegovi progonitelji mogli podnijeti. ZatiskujuÊi uπi da ne Ëuju njegove rijeËi i silno viËuÊi,
jurnuli su na njega kao jedan i “izguraπe ga izvan grada”. “Dok
su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: ‘Gospodine Isuse,
primi moj duh!’ Zatim kleËe i viknu jakim glasom: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!’ Kad to reËe, usnu.”
Nad Stjepanom nije bila izreËena presuda, ali su rimske
vlasti bile potkupljene velikom svotom novca da ne istraæuju
ovaj sluËaj.
Stjepanova muËeniËka smrt duboko se dojmila svih koji su
je promatrali. SjeÊanje na Boæji peËat na njegovom licu i rijeËi
koje su ganule duπe svih koji su ih Ëuli, ostale su u mislima
promatraËa i svjedoËile o istini koju je navijeπtao. Njegova je
smrt bila teπka kuπnja za Crkvu, ali je rezultirala osvjedoËenjem
Savla koji iz svojeg sjeÊanja nije mogao izbrisati vjeru i odanost muËenika te sjaj koji je poËivao na njegovom licu.
101
64
102
Djela apostolska
Savao je prigodom Stjepanova suenja i smrti bio prepun
grozniËave gorljivosti. Nakon toga se srdio na svoje vlastito potajno osvjedoËenje da je Bog odlikovao Stjepana upravo u trenutku kad su ga ljudi sramotili. Savao je nastavio proganjati Boæju
crkvu; lovio je krπÊane, hvatao ih u njihovim kuÊama i predavao
sveÊenicima i starjeπinama u Jeruzalemu da ih zatvaraju u tamnice i ubijaju. Njegova gorljivost u provoenju progonstva unijela je strah meu krπÊane u Jeruzalemu. Rimske vlasti uopÊe
se nisu trudile da zaustave ovo okrutno djelo; potajno su pomagale Æidovima da bi se s njima pomirile i zadobile njihovu naklonost.
Nakon Stjepanove smrti, s obzirom na svoju ulogu u tom
dogaaju, Savao je bio izabran u Veliko vijeÊe. Neko je vrijeme
bio snaæno sredstvo u Sotoninim rukama da provede pobunu
protiv Boæjeg Sina. Ali uskoro Êe ovaj bezobzirni progonitelj
biti zaposlen u izgradnji Crkve koju je sada ruπio. Netko moÊniji od Sotone izabrao je Savla da zauzme mjesto muËenika Stjepana, da propovijeda i strada u Njegovo ime i da nadaleko objavljuje vijest spasenja po Njegovoj krvi.
65
11
Radosna vijest u Samariji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 8.
Nakon Stjepanove smrti nastalo je protiv vjernika u Jeruzalemu tako bezobzirno progonstvo da se “svi krπÊani, osim apostola, rasprπiπe po krajevima judejskim i samarijskim”. Savao
je pak “pustoπio Crkvu; iduÊi iz kuÊe u kuÊu izvlaËio je iz njih
ljude i æene te ih predavao u tamnicu”. O svojoj gorljivosti u
ovom okrutnom radu poslije Êe reÊi: “Ja sam doista nekoÊ mislio
da sam duæan æestoko se suprotstaviti djelom imenu Isusa
NazareÊanina. To sam i Ëinio u Jeruzalemu. Kao πto sam osobno mnoge svete zatvarao u tamnice… Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, viπe puta kaænjavanjem, da izgovaraju grdnje
protiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progonio
sam ih Ëak u tue gradove.” Da Stjepan nije bio jedini koji je
izgubio æivot, vidljivo je iz Savlovih vlastitih rijeËi: “Tako sam,
kad su bili osuivani na smrt, to odobravao.” (Djela 26,9-11)
U tim trenucima opasnosti Nikodem je neustraπivo priznao
svoju vjeru u razapetog Spasitelja. Nikodem je bio Ëlan Velikog
vijeÊa i s drugima je bio ganut Isusovim naukom. Dok je promatrao Kristova Ëudesna djela, u njemu je raslo uvjerenje da
je On Izaslanik Boæji. Suviπe ohol da bi otvoreno priznao simpatiju za galilejskog UËitelja, traæio je tajni razgovor s Njim. U
tom razgovoru Isus mu je predoËio plan spasenja i svoju zadaÊu
u svijetu, ali Nikodem je joπ uvijek oklijevao. Skrio je istinu u
svoje srce i tri godine se Ëinilo da nema ploda. Ali iako javno
nije priznao Krista, Nikodem je u Velikom vijeÊu viπeput onemoguÊio planove sveÊenika da Ga ubiju. Kad je na kraju Krist
(65)
103
104
66
105
106
Djela apostolska
bio podignut na kriæ, Nikodem se sjetio Njegovih rijeËi koje
mu je uputio u onom noÊnom razgovoru na Maslinskoj gori:
“Kao πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti
podignut Sin »ovjeËji” (Ivan 3,14); sad je u Isusu vidio Otkupitelja
svijeta.
S Josipom iz Arimateje Nikodem je snosio troπkove Isusova pogreba. UËenici su se bojali u javnosti pokazati kao Kristovi pristaπe, ali Nikodem i Josip odvaæno su im pritekli u pomoÊ. PomoÊ ovih bogatih i Ëasnih ljudi bila je i te kako potrebna
u ovom mraËnom trenutku. Oni su za svoga mrtvog UËitelja
mogli uËiniti ono πto bi siromaπnim uËenicima bilo nemoguÊe, i njihovo bogatstvo i utjecaj u velikoj su ih mjeri zaπtitili
od zloÊe sveÊenika i starjeπina.
Sada, kad su Æidovi pokuπavali uniπtiti tek roenu Crkvu,
Nikodem je istupio u njezinu obranu. Viπe nije bio oprezan i
sumnjiËav; poticao je vjeru uËenika i uporabio svoje bogatstvo
da podupre Crkvu u Jeruzalemu i πirenje Evanelja. Oni koji
su mu prije ukazivali poπtovanje, sad su ga prezirali i progonili; tako je postao siromaπan u zemaljskim dobrima, ali nije
klonuo u obrani svoje vjere.
Progonstvo koje je doπlo na jeruzalemsku crkvu dalo je veliki
poticaj πirenju Evanelja. U tom je gradu sluæba RijeËi bila uspjeπna pa je postojala opasnost da se uËenici predugo zadræe
na jednom mjestu, zanemarujuÊi Spasiteljev nalog da idu u cijeli svijet. ZaboravljajuÊi da se snaga za odupiranje zlu najbolje stjeËe energiËnom sluæbom, poËeli su misliti da niπta nije
toliko vaæno koliko braniti crkvu u Jeruzalemu od neprijateljskih napada. Umjesto da nove vjernike uËe da ponesu Radosnu
vijest onima koji je nisu Ëuli, bili su u opasnosti poÊi putem
koji bi sve njih naveo da se zadovolje onim πto je ostvareno.
Kako bi rasprπio svoje predstavnike tamo gdje Êe moÊi raditi
za druge, Bog je dopustio da na njih doe progonstvo. Istjerani
iz Jeruzalema, vjernici su prolazili “iz jednog kraja u drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi”.
Meu onima kojima je Spasitelj dao nalog: “Idite i uËinite
sve narode uËenicima mojim” (Matej 28,19), bilo je mnogo onih
koji su pripadali niæim druπtvenim slojevima — muπkaraca i æena
koji su zavoljeli svojega Gospodina i odluËno slijedili Njegov
primjer nesebiËne sluæbe. Ovim je skromnim ljudima, kao i uËenicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske
Radosna vijest u Samariji
67
sluæbe, povjerena ova dragocjena sluæba. Trebali su ponijeti
svijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu.
Kad su se zbog progonstva rasprπili, poπli su ispunjeni misionarskom gorljivoπÊu. Shvatili su odgovornost svoje zadaÊe.
Znali su da u rukama dræe kruh æivota za svijet koji umire od
gladi, i bili su nagnani Kristovom ljubavlju da ga daju svima
potrebitima. Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su poπli,
bolesni su ozdravljali i siromaπnima je navijeπtano Evanelje.
Filip, jedan od sedmorice akona, bio je meu onima koji
su bili istjerani iz Jeruzalema. On “sie u glavni grad Samarije
i tu propovijedaπe Krista. Narod je jednoduπno poklanjao paænju Filipovim rijeËima, kad ga je sluπao i gledao Ëudesa koja je
Ëinio. NeËisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih
opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviπe. I nastade velika
radost u onome gradu.”
Vijest koju je Krist uputio Samarijanki s kojom je razgovarao na Jakovljevu zdencu donijela je plod. Nakon πto je Ëula
Njegove rijeËi, ova je æena otiπla ljudima u gradu i rekla: “Doite da vidite Ëovjeka koji mi reËe sve πto sam uËinila! Da on
nije Mesija?” Oni su poπli s njom, Ëuli Isusa i povjerovali u Njega.
Æeljni da Ëuju viπe, molili su Ga da ostane kod njih. On je ostao
kod njih dva dana i “mnogo ih viπe poËe vjerovati u nj zbog
njegove nauke”. (Ivan 4,29.41)
Kad su Kristovi uËenici bili istjerani iz Jeruzalema, neki
su naπli siguran zaklon u Samariji. Samarijanci su dobrodoπlicom doËekali ove vjesnike Evanelja i æidovski su obraÊenici
poæeli dragocjenu æetvu meu onima koji su nekoÊ bili njihovi
najogorËeniji neprijatelji.
Filip je u Samariji doæivio veliki uspjeh pa je, time ohrabren, poslao u Jeruzalem po pomoÊ. Sad su apostoli potpunije
shvatili znaËenje Kristovih rijeËi: “Bit Êete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela
1,8)
Dok se joπ nalazio u Samariji, nebeski vjesnik je Filipa uputio
da poe “prema jugu, na put koji se spuπta iz Jeruzalema u
Gazu… Filip ustade i ode.” On nije pitao za razlog niti je oklijevao
posluπati jer je nauËio lekciju o pokoravanju Boæjoj volji.
“I najedanput naie neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezine riznice. HodoËastio je u Jeruzalem te se vraÊao kuÊi, sjedeÊi
107
68
108
109
Djela apostolska
u svojim kolima i ËitajuÊi proroka Izaiju.” Ovaj je Etiopljanin
bio poπtovan i vrlo utjecajan Ëovjek. Bog je vidio da Êe, kad
se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvrπiti snaæan
utjecaj u prilog Evanelju. Boæji aneli okruæili su ovog traæitelja
istine i on se osjetio privuËenim Spasitelju. Djelovanjem Svetoga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mogao povesti do svjetla.
Filip je dobio uputu da prie Etiopljaninu i da mu objasni
proroËanstvo koje je Ëitao. “Hajde”, rekao je Duh, “i primakni
se tim kolima!” Kad se pribliæio, Filip je upitao dvoranina: “‘Razumijeπ li baπ to πto Ëitaπ?’ ‘Pa kako bih mogao razumjeti ako
me tko ne uputi?’ odvrati on i pozva Filipa da se uspne i sjedne
uza nj.” Pismo πto ga je Ëitao bilo je Izaijino proroËanstvo o
Kristu: “Vodili ga na klanje kao ovcu; kao πto je janje nijemo
pred onim koji ga striæe, tako on ne otvara usta svojih. Zbog
njegova poniæenja dignuta mu je (smrtna) osuda. Tko Êe opisati
sudbinu njegovu? Jer se æivot njegov sa zemlje podiæe.”
“Molim te, o kome prorok ovo veli?” pitao je Etiopljanin.
“O sebi ili o kome drugom?” Filip mu je nato objasnio veliku
istinu o otkupljenju. PolazeÊi od tog mjesta iz Pisma, “poËe
navjeπÊivati Radosnu vijest o Isusu”.
»ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok je sluπao objaπnjenje Pisma, i kad je uËenik zavrπio, bio je spreman prihvatiti
ponueno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloæaj iskoristio kao izgovor da odbije Evanelje. “Kad su iπli tako putem, dooπe do
neke vode, reËe dvoranin: ‘Gle, evo vode! ©to mi brani da budem krπten?’ Filip reËe: ‘Ako vjerujeπ od svega srca, moæe to
biti.’ On reËe: ‘Vjerujem da je Isus Krist Sin Boæji.’ I zapovjedi
da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, sioπe na vodu, i on ga
pokrsti.
A kad izioπe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa. Dvoranin
ga viπe ne vidje i pun radosti otide svojim putem. A Filip se
nae u Azotu. I prolazeÊi propovijedao je Radosnu vijest u svim
gradovima dok ne doe u Cezareju.” (©A)
Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog staleæa koji trebaju poduËiti misionari kao πto je bio Filip — ljudi koji Êe Ëuti
Boæji glas i poÊi tamo kamo ih On πalje. Ima mnogo onih koji
Ëitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaËenje. Po svemu svijetu muπkarci i æene s Ëeænjom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiæu se iz duπa koje Ëeznu
Radosna vijest u Samariji
69
za svjetlom, miloπÊu i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo Ëekaju da budu prigrljeni.
Aneo je vodio Filipa onomu tko je traæio svjetlo i bio spreman prihvatiti Evanelje; aneli Êe i danas voditi korake onih
radnika koji Êe Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik,
a njihovo srce oËisti i oplemeni. Aneo poslan Filipu mogao
je sam obaviti ovo djelo za Etiopljanina, ali to nije naËin na
koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bliænje.
U zadaÊi povjerenoj prvim uËenicima sudjelovali su vjernici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evanelje bila
je povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boæji
vjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage
posvetili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koriπtenju talenata u sluæbi Njemu.
NesebiËni rad krπÊana u proπlosti trebao bi nam biti uzor
i nadahnuÊe. »lanovi Boæje crkve bili su gorljivi u djelima ljubavi, odvojeni od svjetovnih teænji i hodili su stopama Onoga
koji je prolazio ËineÊi dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju i
saæaljenjem, oni trebaju sluæiti onima kojima je potrebna pomoÊ
upoznavajuÊi ih sa Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijeva
poseban napor, ali donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njega
ukljuËe s iskrenom namjerom, vidjet Êe duπe zadobivene za Spasitelja jer je utjecaj koji prati praktiËno provoenje boæanskog
naloga neodoljiv.
Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne poËiva samo na
rukopoloæenom propovjedniku. Svatko tko je primio Krista pozvan je da radi na spaπavanju svojih bliænjih. “Duh i zaruËnica
vele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’” (Otkrivenje 22,17)
Nalog za upuÊivanje ovog poziva odnosi se na cijelu Crkvu. Tko
god Ëuje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da odjekuje preko
bregova i dolina: “Doi!”
Kobna je pogrjeπka pretpostaviti da djelo spaπavanja duπa
ovisi samo o propovjednicima. Poniznog, posveÊenog vjernika
na kojeg je Gospodar vinograda stavio teret za duπe, trebaju
ohrabriti ljudi kojima je Gospodin povjerio veÊe odgovornosti.
Oni koji u Boæjoj crkvi stoje kao voe, trebaju shvatiti da je
Spasiteljev nalog upuÊen svima koji vjeruju u Njegovo ime. Bog
Êe u svoj vinograd poslati mnoge koji polaganjem ruku nisu
posveÊeni za sluæbu.
110
70
111
Djela apostolska
Stotine, da, tisuÊe onih koji su Ëuli vijest spasenja joπ uvijek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj grani
djela. Njima Krist govori: “©to stojite ovdje vazdan besposleni?”
i dodaje: “Idite i vi u moj vinograd.” (Matej 20,6.7) Zaπto veÊi
broj njih ne odgovara na poziv? Je li to zato πto misle da imaju
izgovor jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da izvan propovjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obaviti
tisuÊe posveÊenih vjernika.
Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu i
da svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici
Boæje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu
povjeren u ispunjavanju evaneoskog naloga, cijeli svijet Êe
uskoro biti opomenut i Gospodin Isus Êe se sa silom i velikom
slavom vratiti na Zemlju. “Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.” (Matej 24,14)
71
12
Progonitelj postaje uËenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,1-18.
Savao iz Tarza bio je istaknut meu æidovskim voama koji
su bili silno uznemireni uspjehom πto ga je pratilo navijeπtanje Evanelja. Po roenju rimski graanin, Savao je inaËe bio
æidovskog podrijetla, a u Jeruzalemu se πkolovao kod najistaknutijih rabina. “Iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova” Savao je bio “Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti,
progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran” (Filipljanima 3,5.6). Rabini su u njemu vidjeli mladog Ëovjeka koji mnogo obeÊava i gajili velike nade da Êe biti
sposoban i gorljiv branitelj drevne vjere. Primanje u Ëlanstvo
Velikog vijeÊa osiguralo mu je poloæaj moÊi.
Savao je imao istaknutu ulogu u suenju i osudi Stjepana,
a jasni dokazi Boæjeg prebivanja u muËeniku naveli su Savla da
posumnja u ispravnost stava koji je zastupao u odnosu na Isusove sljedbenike. Um mu je bio duboko uznemiren. U svojoj
zbunjenosti obratio se onima u Ëiju je mudrost i prosudbu imao
puno povjerenje. Argumenti sveÊenika i starjeπina konaËno su
ga potpuno osvjedoËili da je Stjepan bio bogohulnik, da je Krist,
kojeg je smaknuti uËenik propovijedao, bio varalica i da oni
koji vrπe svetu sluæbu moraju biti u pravu.
Savao do ovog zakljuËka nije doπao bez ozbiljnog ispitivanja. Na kraju su ga njegovo obrazovanje i predrasude, poπtovanje
bivπih uËitelja i oholost zbog popularnosti potaknuli da se pobuni protiv glasa savjesti i Boæje milosti. Kad je konaËno zakljuËio
da su sveÊenici i knjiæevnici u pravu, Savao je postao vrlo ogor(71)
112
113
72
114
Djela apostolska
Ëeni protivnik nauka koji su iznosili Isusovi uËenici. Njegovo
djelovanje, koje je dovelo do toga da su svete muπkarce i æene
samo zbog vjere u Isusa odvlaËili pred sudove gdje su neki bili
osuivani na tamnicu a neki Ëak i na smrt, izazvalo je tugu i
potiπtenost u tek organiziranoj Crkvi, i potaknulo mnoge da u
bijegu potraæe sigurnost.
Oni koji su ovim progonstvom bili istjerani iz Jeruzalema
“prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajuÊi Evanelje
RijeËi” (Djela 8,4). Meu gradovima u koje su otiπli bio je i
Damask gdje je nova vjera zadobila mnogo obraÊenika.
SveÊenici i starjeπine nadali su se da Êe ozbiljnim naporom i okrutnim progonstvom uspjeti potisnuti krivovjerje. Sad
su smatrali da i u drugim mjestima moraju poduzeti odluËne
mjere sliËne onima koje su protiv novog nauka poduzeli u Jeruzalemu. Za posebno djelo koje su namjeravali obaviti u Damasku Savao je ponudio svoje usluge. “Sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uËenicima Gospodnjim”, Savao “poe
k velikom sveÊeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nae od ovoga Puta, muæeve i æene, okovane dovede u Jeruzalem” (DF). Tako je Savao iz Tarza “iπao u
Damask s ovlaπÊu i nalogom velikih sveÊenika” (Djela 26,12), i
u snazi svoje muπkosti, zapaljen pogrjeπnom gorljivoπÊu, otiπao
na ovo nezaboravno putovanje na kojem Êe neobiËni dogaaji
promijeniti tijek njegova æivota.
Posljednjeg dana puta, “u po dana”, kad su se umorni putnici
pribliæili Damasku, pred sobom su ugledali plodne njive, prekrasne vrtove i plodne voÊnjake, navodnjavane hladnim potocima s okolnog gorja. Nakon dugog putovanja preko pustoπi,
takvi su prizori svakako djelovali osvjeæavajuÊe. Dok je Savao
zajedno sa svojim pratiocima s divljenjem promatrao plodnu
ravnicu i lijepi grad u nizini, “iznenada” ga, kako je poslije rekao, “obasja svjetlost s neba”, “svjetlo jasnije od sunca… obasja
mene i moje suputnike” (Djela 26,13), toliko jako da ga ne mogu
podnijeti smrtne oËi. Zaslijepljen i zbunjen, Savao je pao na
zemlju.
Dok ih je svjetlo i dalje obasjavalo, Savao je Ëuo “glas πto
mi govori hebrejskim jezikom” (Djela 26,14): “‘Savle, Savle, zaπto
me progoniπ?’ A ja rekoh: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin odgovori: ‘Ja sam Isus koga ti progoniπ. Teπko ti se protiv ostana
praÊati.’”
Progonitelj postaje uËenik
73
Ispunjeni strahom i gotovo slijepi od jarkog svjetla, Savlovi su pratioci Ëuli glas, ali nisu vidjeli tko govori. Ali Savao je
razumio izgovorene rijeËi i njemu je bilo jasno da je Onaj koji
govori Sin Boæji. U sjajnom BiÊu koje je stajalo pred njim vidio
je Razapetoga. Lik Spasiteljeva lica ostao je zauvijek utisnut u
duπu zapanjenog Æidova. Izgovorene rijeËi prodrle su u njegovo srce zastraπujuÊom snagom. U zamraËene prostorije njegova uma prodrla je rijeka svjetla otkrivajuÊi neznanje i zabludu
njegova prijaπnjeg æivota i sadaπnju potrebu za prosvjetljenjem
Svetoga Duha.
Savao je sad vidio da je progonstvom Isusovih sljedbenika
zapravo vrπio Sotonino djelo. Vidio je da su njegova uvjerenja
o pravu i duænosti bila u velikoj mjeri utemeljena na nepokolebljivom povjerenju u sveÊenike i starjeπine. Vjerovao im je
kad su mu rekli da je izvjeπtaj o uskrsnuÊu vjeπta izmiπljotina
uËenika. Sada, kad je pred njim stajao sam Isus, Savao je bio
osvjedoËen u istinitost tvrdnje uËenika.
U tom trenutku nebeskog prosvjetljenja Savlov um je djelovao neobiËnom brzinom. PoËeo je razumijevati proroËke zapise Svetog pisma. Vidio je kako su Isusovo odbacivanje od strane
Æidova, raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe proroci prorekli i tako
dokazali da je On bio obeÊani Mesija. Stjepanova propovijed
prije muËeniËke smrti snaæno mu se utisnula u um i on je shvatio
da je muËenik stvarno vidio “slavu Boæju” kad je rekao: “Evo,
gledam otvorena nebesa i Sina »ovjeËjega gdje stoji Bogu s desne strane.” (Djela 7,55.56) SveÊenici su ove rijeËi proglasili
bogohuljenjem, ali Savao je sada znao da su bile istinite.
Kakvo je to bilo otkrivenje za progonitelja! Sad je Savao
sa sigurnoπÊu znao da je obeÊani Mesija doπao na ovu Zemlju
kao Isus iz Nazareta i da su Ga oni koje je doπao spasiti odbacili i razapeli. Takoer je znao da je Spasitelj kao pobjednik
uskrsnuo iz groba i uzaπao na Nebo. U tom trenutku boæanske
objave Savao se s uæasom sjetio kako je Stjepan, koji je svjedoËio o raspetom i uskrslom Spasitelju, bio ærtvovan uz njegov
pristanak i kako su poslije, zahvaljujuÊi njemu, mnogi drugi dostojni Isusovi sljedbenici pobijeni u okrutnom progonstvu.
Spasitelj je progovorio Savlu preko Stjepana, Ëijoj se jasnoj logici nije mogao usprotiviti. UËeni Æidov vidio je kako lice
muËenika odsjajuje Kristovu slavu — lice mu je bilo “poput lica
aneoskoga” (Djela 6,15). Takoer je bio svjedokom Stjepano-
115
116
74
117
118
Djela apostolska
va strpljenja prema svojim neprijateljima i kako im je oprostio.
Bio je i svjedokom Ëvrstine i radosne privræenosti mnogih koje
je on predao da budu muËeni i da stradaju. Vidio je neke koji
su s radoπÊu dali Ëak i æivot zbog svoje vjere.
Sve je ovo glasno govorilo Savlu i s vremenom u njegov
um utisnulo gotovo nesavladivo osvjedoËenje da je Isus obeÊani Mesija. U takvim prilikama borio se po Ëitave noÊi protiv
tog osvjedoËenja i uvijek bi na kraju sebe uvjerio da Isus nije
Mesija i da su Njegovi sljedbenici zavedeni fanatici.
A sada je Krist progovorio Savlu vlastitim glasom: “Savle,
Savle, zaπto me progoniπ?” A na pitanje: “Tko si ti, Gospodine?” isti je glas odgovorio: “Ja sam Isus koga ti progoniπ.” Krist
se ovdje poistovjeÊuje sa svojim narodom. Proganjanjem Isusovih sljedbenika Savao je udario izravno na Gospodara Neba. Laæno
optuæujuÊi i svjedoËeÊi protiv njih, on je laæno optuæio Spasitelja svijeta i svjedoËio protiv Njega.
U Savlovom umu nije bilo sumnje da je Onaj koji mu se
obratio bio Isus iz Nazareta, dugo oËekivani Mesija, Utjeha i
Otkupitelj Izraela. “DrπÊuÊi i strepeÊi” upitao je: “‘Gospodine,
πto hoÊeπ da Ëinim?’ A Gospodin mu reËe: ‘Ustani i idi u grad!
Ondje Êe ti se reÊi πto ti treba Ëiniti.’” (©A)
Kad se svjetlo povuklo i Savao ustao sa zemlje, ustanovio
je da je slijep. Svjetlost Kristove slave bila je prejaka za njegove
smrtne oËi i kad je nje nestalo, vid mu je utonuo u mrak. Vjerovao je da je njegovo sljepilo Boæja kazna za okrutno proganjanje Isusovih sljedbenika. U straπnom mraku pipao je oko sebe
i njegovi su ga pratioci, u strahu i Ëuenju, poveli za ruku i
uveli “u Damask”.
Ujutro tog dana bogatog dogaajima, Savao se pribliæavao
Damasku s osjeÊajem samozadovoljstva zbog povjerenja koje mu
je ukazao veliki sveÊenik. Bila mu je povjerena velika odgovornost. Imao je zadaÊu da πiri zanimanje za æidovsku religiju zaustavljajuÊi, ako je moguÊe, πirenje nove vjere u Damasku. OdluËno
je nakanio okruniti svoju zadaÊu uspjehom pa je s velikim uzbuenjem oËekivao buduÊe dogaaje.
Ali kako je suprotno njegovim oËekivanjima izgledao ulazak u grad! Pogoen sljepilom, bespomoÊan, muËen kajanjem,
svjestan da moæe oËekivati nove kazne, potraæio je kuÊu uËenika
Jude gdje je, u samoÊi, imao dovoljno prilike za razmiπljanje i
molitvu.
Progonitelj postaje uËenik
75
Tri dana Savao je ostao “slijep; niti je πto jeo ni pio”. Ovi
dani duπevne muke za njega su bili kao godine. Uvijek bi se
iznova s boli u duπi prisjeÊao svojeg sudjelovanja u Stjepanovoj muËeniËkoj smrti. S uæasom je pomiπljao na svoju krivnju
kad je dopustio da njime vladaju zloba i predrasude sveÊenika
i starjeπina unatoË tomu πto je Stjepanovo lice zraËilo nebeskom svjetloπÊu. Nesretan i slomljene duπe, sjeÊao se mnogih
prilika kad je oËi i uπi zatvorio pred najjasnijim dokazima i kad
je bezobzirno ustrajavao u proganjanju onih koji su vjerovali u
Isusa iz Nazareta.
Ove dane dubokog samoispitivanja i poniæavanja srca proveo je u potpunoj samoÊi. Vjernici, upozoreni na namjeru s
kojom Savao dolazi u Damask, bojali su se da moæda glumi kako bi ih mogao πto bolje prevariti. Dræali su se po strani ne
iskazujuÊi mu suÊut. Nije se imao æelje obratiti neobraÊenim
Æidovima s kojima se namjeravao sjediniti u proganjanju vjernika, jer je znao da oni ne bi htjeli ni Ëuti njegovu ispovijed.
Zato se Ëinilo da ne moæe raËunati na ljudsku suÊut. Njegova
jedina nada u pomoÊ bio je milosrdni Bog kojemu se obratio
slomljena srca.
Tijekom dugih sati u kojima je bio sam s Bogom, Savao
se sjetio mnogih ulomaka iz Pisma koji su govorili o prvom
Kristovom dolasku. Pozorno je pamtio ova proroËanstva s izoπtrenim osvjedoËenjem koje je zavladalo njegovim mislima. Dok
je razmiπljao o znaËenju ovih proroËanstava, bio je zaËuen prijaπnjim sljepilom razumijevanja i sljepilom Æidova opÊenito, πto
je dovelo do toga da Isusa odbace kao obeÊanog Mesiju. Njegovom prosvijetljenom vidu sad se sve Ëinilo jasnim. Znao je da
su prijaπnje predrasude i nevjera zamaglili njegovo duhovno shvaÊanje i sprijeËili da u Isusu iz Nazareta prepozna Mesiju iz proroπtva.
Kad se Savao potpuno prepustio osvjedoËavanju Svetoga
Duha, vidio je pogrjeπke u svojem æivotu i prepoznao dalekoseæne zahtjeve Boæjeg zakona. Ovaj nekad oholi farizej, uvjeren
da se opravdao svojim dobrim djelima, sada se pognuo pred
Bogom s poniznoπÊu i jednostavnoπÊu malog djeteta priznajuÊi
svoju nedostojnost i moleÊi za zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja. Savao je Ëeznuo za potpunim skladom i zajednicom s
Ocem i Sinom, i u silnoj æelji za oprostom i prihvaÊanjem upuÊivao je æarke molbe prijestolju milosti.
119
120
76
121
Djela apostolska
Molitve ovog farizeja koji se kajao nisu bile uzaludne. Boæanska milost preobrazila je najdublje misli i osjeÊaje njegovog
srca i njegove su plemenitije sposobnosti bile usklaene s vjeËnim
Boæjim namjerama. Krist i Njegova pravednost postali su Savlu
vaæniji od cijelog svijeta.
Savlovo obraÊenje snaæan je dokaz Ëudotvorne snage Svetoga Duha da osvjedoËi ljude o grijehu. On je doista vjerovao
da je Isus iz Nazareta prezreo Boæji zakon i da je svoje uËenike
nauËavao kako nema vrijednosti. Ali nakon obraÊenja Savao je
prepoznao Isusa kao Onoga koji je doπao na svijet s namjerom
da opravda Zakon svojeg Oca. Bio je osvjedoËen da je Isus bio
zaËetnik cjelokupnog æidovskog ærtvenog sustava. Vidio je da
se u raspeÊu slika srela sa stvarnoπÊu, da je Isus ispunio starozavjetna proroËanstva o Otkupitelju Izraela.
U izvjeπtaju o Savlovom obraÊenju nalazimo vaæna naËela
koja nikad ne bismo smjeli zaboraviti. Savao se sreo izravno s
Kristom. On je bio Ëovjek kojeg je Krist odredio za najvaænije
djelo, Ëovjek koji je trebao biti Njegovo “izabrano sredstvo”,
ali mu Gospodin nije odmah rekao koji mu je posao dodijelio.
Zaustavio ga je na njegovom putu i osvjedoËio ga o grijehu;
ali kad je Savao upitao: “Gospodine, πto hoÊeπ da Ëinim?” Spasitelj
je ovog iskrenog Æidova povezao sa svojom Crkvom da u njoj
spozna Boæju volju za sebe.
»udesno svjetlo koje je obasjalo Savlovu tamu bilo je
Gospodnje djelo, ali i uËenici su trebali uËiniti svoj dio. Krist
je izvrπio djelo objave i osvjedoËenja, a pokajnik je sada mogao uËiti od onih koje je Bog odredio da nauËavaju Njegovu
istinu.
Dok se Savao u samoÊi Judine kuÊe predao molitvi i moljenju, Gospodin se u vienju javio nekom uËeniku u Damasku po imenu Ananiji. Njemu je rekao da se Savao iz Tarza moli
i da mu je potrebna pomoÊ. “Ustani, poi u ulicu zvanu Ravna”,
rekao je nebeski vjesnik, “i u kuÊi Judinoj potraæi Taræanina
imenom Savla. Eno, moli se; i u vienju vidje Ëovjeka imenom
Ananiju gdje ulazi i polaæe na nj ruke da bi progledao.” (DF)
Ananija je jedva mogao vjerovati rijeËima anela, jer je izvjeπtaj o Savlovom ogorËenom progonstvu svetih u Jeruzalemu
bio opÊe poznat. Pokuπao je objasniti: “Gospodine, od mnogih
sam Ëuo o tom Ëovjeku koliko je zla tvojim svetima uËinio u
Jeruzalemu. On ima vlast od velikih sveÊenika i punomoÊ okovati
Progonitelj postaje uËenik
77
sve koji prizivlju ime tvoje.” (DF) Ali zapovijed je bila jasna.
“Poi, jer on mi je orue izabrano da ponese ime moje pred
narode i kraljeve i sinove Izraelove.” (DF)
Posluπan anelovim uputama, Ananija je potraæio Ëovjeka
koji je donedavno odisao prijetnjama protiv svih koji su vjerovali u Isusovo ime; polaæuÊi ruke na glavu pokajanog patnika,
rekao je: “‘Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza
na putu kojim si iπao ovamo, da progledaπ i da se napuniπ Duha Svetoga.’
I odmah mu spade s oËiju neπto kao ljuske i on progleda.
Ustade i bi krπten.”
Tako je Isus potvrdio vlast svoje organizirane Crkve i Savla
povezao sa svojim oruem na Zemlji. Krist je sada na Zemlji
imao Crkvu kao svojeg predstavnika i njoj je pripadalo djelo
voenja pokajanog grjeπnika na put æivota.
Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i iskustvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji.
Isus je prijatelj grjeπnika i Njegovo je srce ganuto njihovom boli.
On ima svu silu, na Nebu i na Zemlji, ali poπtuje sredstva koja
je odredio za prosvjetljenje i spasenje ljudi; On usmjerava
grjeπnike na Crkvu koju je uËinio protoËnikom svjetla svijetu.
Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predrasuda
objavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvom
koja je svjetlo svijetu. U ovom sluËaju Ananija predstavlja Krista, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio da
djeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo Savlove
oËi da progleda. Stavio je ruke na njega umjesto Krista, i dok
se molio u Kristovo ime, Savao je primio Svetoga Duha. Sve je
uËinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlaπÊu. Krist je temelj; Crkva
je sredstvo komunikacije.
122
78
Djela apostolska
13
Dani priprave
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,19-30.
123
124
Nakon krπtenja Pavao je prekinuo post i ostao “neko vrijeme s uËenicima u Damasku. I odmah poËe propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Boæji”. Odvaæno je objavljivao da je
Isus iz Nazareta dugo oËekivani Mesija koji je “suglasno Pismima umro za naπe grijehe, da je pokopan, da je treÊi dan… uskrsnuo”, nakon Ëega su Ga vidjela Dvanaestorica i drugi. “A
naposljetku,” dodao je, “ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”
(1. KorinÊanima 15,3.4.8) Njegovi su dokazi iz proroËanstava
bili neoborivi, a trud mu je bio popraÊen takvom Boæjom silom da su Æidovi bili zbunjeni i nisu mu bili sposobni odgovoriti.
Novost o Pavlovom obraÊenju doπla je Æidovima kao veliko
iznenaenje. On, koji je otiπao u Damask “s ovlaπÊu i nalogom
velikih sveÊenika” (Djela 26,12) da pohvata i progoni vjernike,
sada je propovijedao Evanelje o razapetom i uskrslom Spasitelju,
jaËajuÊi ruke onih koji su veÊ bili Njegovi uËenici i stalno dovodeÊi nove vjernike u vjeru kojoj se nekoÊ tako ogorËeno protivio.
Pavao je prije bio poznat kao gorljivi branitelj æidovske religije i neumorni progonitelj Isusovih sljedbenika. S obzirom
na hrabrost, nezavisnost i ustrajnost, njegovi bi mu talenti i naobrazba omoguÊili da sluæi u gotovo svakom poslu. Mogao je
raspravljati s izuzetnom jasnoÊom i svojim poraznim sarkazmom
mogao je protivnika prikazati u ne baπ zavidnom svjetlu. A sad
su Æidovi vidjeli ovog mladog Ëovjeka koji je toliko obeÊavao
(78)
Dani priprave
79
kako, sjedinjen s onima koje je prije progonio, neustraπivo propovijeda u Isusovo ime.
Vojskovoa koji pogine u bitci izgubljen je za svoju vojsku,
ali njegova smrt ne znaËi dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kad
se neki istaknuti Ëovjek pridruæi suprotnoj strani, ne samo πto
je izgubljena njegova sluæba, nego oni kojima se pridruæio
dobivaju veliku prednost. Gospodin je lako mogao ubiti Savla
iz Tarza na putu za Damask, i sila progonstva doista bi izgubila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti ne samo poπtedio
Savlov æivot, veÊ ga je obratio i tako junaka iz redova neprijatelja zadobio za Kristovu stranu. RjeËiti govornik i oπtar kritiËar, Pavao je svojom Ëvrstom odluËnoπÊu i nepokolebljivom
hrabroπÊu posjedovao upravo one sposobnosti koje su bile potrebne prvoj Crkvi.
Kad je Pavao navijeπtao Krista u Damasku, svi koji su ga
Ëuli bili su zapanjeni i govorili: “Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo doπao da ih okovane odvede pred velike sveÊenike?” (DF) Pavao
je objavio da promjena njegove vjere nije bila izazvana nagonom ili fanatizmom, veÊ da je do nje doπlo zahvaljujuÊi nepobitnim dokazima. U izlaganju Evanelja nastojao je objasniti proroËanstva koja su se odnosila na prvi Kristov dolazak. Nepobitno
je dokazao da su se ona doslovno ispunila u Isusu iz Nazareta.
Temelj njegove vjere bila je sigurna proroËka rijeË.
Dok je svoje zaËuene sluπatelje nastojao pozvati “da se
obrate i okrenu k Bogu vrπeÊi djela dostojna pokajanja” (Djela
26,20), Pavao je “bivao sve silniji i sve viπe zbunjivao Æidove u
Damasku, dokazujuÊi da je Isus Mesija”. Ali mnogi su zatvorili
srce ne æeleÊi se odazvati na njegovu vijest, i ubrzo se Ëuenje
zbog njegova obraÊenja pretvorilo u ogorËenu mrænju sliËnu
onoj koju je on pokazao prema Isusu.
Protivljenje je postalo tako ogorËeno da Pavlu viπe nije bilo
dopuπteno raditi u Damasku. Nebeski vjesnik zapovjedio mu
je da ode na neko vrijeme i on je “otiπao u Arabiju” (GalaÊanima
1,17), gdje je naπao siguran zaklon.
Ovdje, u samoÊi pustinje, Pavao je imao dovoljno vemena
za mirno prouËavanje i razmiπljanje. Smireno je razmislio o svojem proπlom iskustvu i uËvrstio svoje pokajanje. Traæio je Boga
svim srcem ne mirujuÊi dok nije bio siguran da je njegovo pokajanje prihvaÊeno i grijeh oproπten. »eznuo je za jamstvom
125
80
126
127
Djela apostolska
da Êe Isus biti s njim u njegovoj buduÊoj sluæbi. Ispraznio je
duπu od predrasuda i tradicija koje su dotad oblikovale njegov
æivot i primio upute od Izvora istine. Isus je komunicirao s njim
i utvrdio ga u vjeri obdarivπi ga bogatom mjerom mudrosti i
milosti.
Kad se ljudski um poveæe s Boæjim umom, ograniËeni um
s BeskonaËnim, nemoguÊe je procijeniti djelovanje koje to vrπi
na tijelo, um i duπu. U takvom zajedniπtvu stjeËe se najviπe znanje. To je Boæja metoda razvoja. “S Bogom ti se sprijatelji” (Job
22,21), glasi Njegova poruka ËovjeËanstvu.
SveËani nalog πto je Pavlu bio upuÊen u razgovoru s
Ananijom, sa sve mu je veÊom teæinom sjedao na srce. Kad je
na rijeËi: “Brate Savle, progledaj!” Pavao prvi put pogledao u
lice ovog poboænog Ëovjeka, Ananija mu je nadahnut Svetim
Duhom rekao: “Bog otaca naπih izabrao te da upoznaπ njegovu
volju, da vidiπ Pravednika i da razumijeπ glas iz usta njegovih,
jer Êeπ mu biti svjedok pred svim ljudima za ono πto si vidio
i Ëuo. A sada na πto joπ Ëekaπ? Ustani, primi krπtenje i oËisti
se od svojih grijeha zazivljuÊi njegovo ime!” (Djela 22,13-16)
Ove su rijeËi bile u skladu s rijeËima samog Isusa kad je
Savla zaustavio na putu za Damask: “Jer zato ti se ukazah da
te postavim slugom i svjedokom kako onome πto si vidio, tako
onome πto Êu ti objaviti. Izbavljat Êu te od æidovskoga naroda
i pogana kojima te πaljem da im otvoriπ oËi, da se obrate od
tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproπtenje grijeha i baπtinu meu posveÊenima.” (Djela
26,16-18)
Dok je o tome razmiπljao, Pavao je sve jasnije razumijevao
znaËenje svojeg poziva “za apostola Krista Isusa” (1. KorinÊanima 1,1). On nije bio pozvan “od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,
veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu” (GalaÊanima 1,1). VeliËina djela
koje ga je oËekivalo potaknula ga je na ozbiljno prouËavanje
svetih Pisama kako bi Evanelje mogao propovijedati “ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu kriæ Kristov”, “veÊ u oËitovanju Duha i snage”, da se vjera svih koji Ëuju “ne oslanja
na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima 1,17;
2,4.5)
IstraæujuÊi Pisma, Pavao je razumio da tijekom stoljeÊa nije
bilo “ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo
plemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta izabra Bog da
Dani priprave
81
posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da posrami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svijeta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest,
da se ni jedan Ëovjek ne moæe ponositi pred Bogom.” (1. KorinÊanima 1,26-29) PromatrajuÊi tako mudrost ovoga svijeta u svjetlu
kriæa, Pavao je odluËio da neÊe “iπta drugo znati osim Isusa
Krista, i to razapetoga” (1. KorinÊanima 2,2).
Tijekom svoje kasnije sluæbe Pavao nikad nije izgubio iz
vida Izvor mudrosti i snage. »ujmo ga kako, godinama poslije,
izjavljuje: “Za mene je uistinu æivot Krist.” (Filipljanima 1,21) I
opet: “©toviπe, Ëak sve gubitkom smatram zbog onog najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih… da Krista steknem i u njemu se naem — ne
svojom pravednoπÊu, onom po Zakonu, nego pravednoπÊu po
vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj — da upoznam
njega i snagu uskrsnuÊa njegova i zajedniπtvo s patnjama njegovim.” (Filipljanima 3,8-10 — DF)
Iz Arabije Pavao se ponovo “vratio u Damask” (GalaÊanima
1,17) i “smjelo propovijedao u ime Isusovo”. BuduÊi da se nisu
mogli oduprijeti snazi njegovih dokaza, Æidovi su “gledali da
ga ubiju”. Ova opasnost navela je uËenike da ozbiljno traæe Boga
pa ga na kraju noÊu “spustiπe u koπari preko gradskih zidina”
(Djela 9,25).
Pobjegavπi iz Damaska, Pavao je oko tri godine nakon svojeg obraÊenja otiπao u Jeruzalem. Glavni cilj ovog posjeta, kako
Êe sam poslije reÊi, bio je “da upoznam Kefu [Petra]” (GalaÊanima 1,18). Nakon πto je stigao u grad u kojem je nekoÊ bio
dobro poznat kao “Savao progonitelj”, “nastojao se pribliæiti uËenicima; ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu uËenik”. Teπko su mogli povjerovati da bi tako zadrti farizej, Ëovjek
koji je toliko uËinio da uniπti Crkvu, mogao postati iskreni Isusov sljedbenik. “Nato ga uze Barnaba i odvede k apostolima te
im izloæi kako je Savao napustio Damask, vidio Gospodina koji
mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime
Isusovo.”
Kad su to Ëuli, uËenici su ga prihvatili kao jednog od svojih.
Ubrzo su imali obilje dokaza o istinitosti njegovog krπÊanskog
iskustva. BuduÊi apostol neznaboæaca sada se nalazio u gradu
u kojem su æivjeli mnogi njegovi bivπi suradnici, i on je ovim
æidovskim voama silno æelio objasniti proroËanstva o Mesiji
128
129
82
130
Djela apostolska
koja su se ispunila u Spasiteljevu dolasku. Pavao je bio siguran
da su ovi Izraelovi uËitelji, s kojima se nekoÊ tako dobro poznavao, bili iskreni i poπteni kao on. Ali pogrjeπno je shvatio
duh svoje æidovske braÊe i njegova nada da Êe se oni brzo obratiti
bila je osuena na gorko razoËaranje. Premda je “smjelo propovijedao u ime Gospodnje” i govorio i “raspravljao sa Æidovima grËkog jezika”, oni koji su stajali na Ëelu æidovske zajednice
odbili su povjerovati, pa su “gledali da ga ubiju”. Njegovo se
srce ispunilo tugom. On bi spremno ærtvovao svoj æivot kad bi
to pomoglo da neki dou do spoznaje istine. Stidio se pomisli
na svoj udio u Stjepanovoj muËeniËkoj smrti i sada je, u æelji
da izbriπe ljagu koja je poËivala na laæno optuæenima, nastojao
opravdati istinu za koju je Stjepan dao svoj æivot.
OptereÊen zbog onih koji su odbili vjerovati, Pavao se molio
u hramu, kako je to poslije posvjedoËio, kad je pao u zanos;
javio mu se nebeski vjesnik i rekao: “Pohiti i brzo izii iz Jeruzalema, jer neÊe primiti tvoga svjedoËanstva o meni!” (Djela
22,18)
Pavao je bio sklon ostati u Jeruzalemu gdje se mogao suoËiti s protivljenjem. Njemu se Ëinilo da bi bilo kukaviËki pobjeÊi ako bi svojim ostankom mogao osvjedoËiti neke tvrdovrate
Æidove u istinitost evaneoske vijesti, Ëak kad bi ga to stajalo
æivota. Zato je odgovorio: “Gospodine, pa sami znaju da sam
bio uzrokom da se bacaju u tamnice i πibaju po sinagogama
oni koji vjeruju u te. Kad se prolijevala krv tvoga svjedoka
Stjepana, i sâm sam bio prisutan, te odobravao i krvnicima njegovim Ëuvao haljine.” Ali nije bilo u skladu s Boæjom nakanom
da Njegov sluga nepotrebno izlaæe æivot opasnosti; nebeski vjesnik
je odgovorio: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,19-21)
Kad su doznali za ovo vienje, braÊa su omoguÊila Pavlu
da potajno pobjegne iz Jeruzalema bojeÊi se da ne bude ubijen.
“Odvedoπe ga u Cezareju, odakle ga uputiπe u Tarz.” Pavlov
odlazak odgodio je za izvjesno vrijeme ogorËeno protivljenje
Æidova i Crkva je imala neko razdoblje mira u kojem je narastao broj vjernika.
83
14
»ovjek koji je tragao za istinom
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,31 do 11,18.
U obilasku crkava apostol Petar je posjetio i vjernike u Lidi. Tu je izlijeËio Eneju koji je osam godina leæao uzet na postelji.
“Eneja, ozdravlja te Isus Krist”, rekao je apostol. “Ustani i prostri sam sebi!” “I on odmah ustade. Vidjeπe ga svi æitelji Lide i
Saronske ravnice te se obratiπe Gospodinu.”
U Jopi, mjestu blizu Lide, æivjela je æena imenom Tabita;
bila je jako omiljena zbog dobrih djela. Bila je iskrena Isusova
uËenica i njezin je æivot bio ispunjen djelima ljubavi. Znala je
kome je potrebna odjeÊa i kome treba pokazati suÊut pa je marljivo sluæila siromaπnima i nesretnima. Njezini su spretni prsti
bili aktivniji od njezinog jezika.
“Baπ u ono vrijeme obolje i umrije.” Svjesna gubitka, crkva
u Jopi, nakon πto je doËula da je Petar u Lidi, poslala je glasnike k Petru “s molbom: ‘Doi k nama, ne oklijevaj!’ Petar se
diæe i krenu s njima. »im stiæe, odvedoπe ga u gornju sobu;
svi se u suzama skupiπe oko njega te mu pokazaπe haljine i
ogrtaËe koje je radila Koπuta dok je bila na æivotu.” S obzirom
na æivot sluæbe kojim je Tabita æivjela, ne treba se Ëuditi da su
æalili za njom, da su tople suze natapale beæivotnu glinu.
Apostolovo srce ispunilo se suÊuti kad je vidio njihovu tugu. Onda je, traæeÊi da oæaloπÊeni prijatelji napuste prostoriju,
kleknuo i æarkom molitvom molio Boga da Tabiti vrati æivot i
zdravlje. Zatim se okrenuo k tijelu i rekao: “‘Tabita, ustani!’
Ona tada otvori oËi, pogleda Petra te sjede.” Tabita je bila od
velike koristi za Crkvu i Bog ju je odluËio vratiti iz neprijateljeve
(83)
131
132
84
133
134
Djela apostolska
zemlje kako bi njezina sposobnost i energija i dalje bile na blagoslov drugima, a i zato da ovim oËitovanjem sile ojaËa Kristovo djelo.
Dok je Petar joπ bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odnese
Evanelje Korneliju u Cezareju.
Kornelije je bio rimski stotnik. Bio je to bogat Ëovjek plemenita roda, na povjerljivom i Ëasnom poloæaju. Neznaboæac
po roenju, odgoju i naobrazbi, druæenjem sa Æidovima stekao
je spoznaju o Bogu kojemu je sluæio iskrenim srcem, pokazujuÊi iskrenost svoje vjere djelima milosra za siromahe. Bio je
nadaleko i naπiroko poznat po dareæljivosti, a njegov pravedni
æivot uËinio je da je bio na dobru glasu meu Æidovima i poganima. Njegov je utjecaj bio blagoslov za sve s kojima je dolazio
u dodir. Nadahnuti izvjeπtaj kaæe da je bio “poboæan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje
narodu i bez prestanka se molio Bogu.” (DF)
VjerujuÊi da je Bog Stvoritelj neba i zemlje, Kornelije Ga
je poπtovao, priznao Njegovu vlast i traæio Njegov savjet u svim
æivotnim poslovima. U svojoj je kuÊi podignuo ærtvenik jer se
bez Boæje pomoÊi nije usuivao provoditi svoje planove ni obavljati poslove.
Premda je Kornelije vjerovao u proroËanstva i oËekivao dolazak Mesije, nije poznavao Evanelje kako je objavljeno u Kristovu æivotu i smrti. Nije bio pripadnik æidovske crkve i rabini
su ga smatrali poganinom i neËistim. Ali isti Sveti »uvar koji
je za Abrahama rekao: “Jer znam” (DK), znao je i Kornelija te
mu izravno s Neba poslao vijest.
Dok je bio na molitvi, Korneliju se javio aneo. Kad je stotnik Ëuo svoje ime, prestraπio se jer je znao da je vjesnik doπao od Boga; zato je upitao: “©to je, Gospodine?” Aneo je odgovorio: “Tvoje molitve i dobroËinstva… uzioπe pred Boga kao
ærtva podsjetnica. Tako, sad poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imuna koji se zove Petar. On je gost nekog ©imuna, koæara, Ëija je
kuÊa pokraj mora.”
JasnoÊa ovih uputa, u kojima je spomenuto Ëak i zvanje
Ëovjeka kod kojeg je Petar odsjeo, pokazuje da je Nebo upoznato sa æivotom i poslovanjem ljudi bez obzira na druπtveni
poloæaj. Bog je upoznat sa æivotom i radom skromnih radnika
jednako kao i sa æivotom i radom kralja koji sjedi na prijestolju.
»ovjek koji je tragao za istinom
85
“Poπalji ljude u Jopu i dozovi ©imuna.” Ovim je Bog pokazao koliko cijeni evaneosku sluæbu i svoju organiziranu Crkvu.
Aneo nije dobio zadaÊu da Korneliju iznese priËu o kriæu. O
razapetom i uskrslom Spasitelju trebao mu je govoriti Ëovjek
koji je bio, kao i sam stotnik, podloæan ljudskim slabostima i
kuπnjama.
Bog ne bira za svoje predstavnike meu ljudima anele koji
nikad nisu pali, veÊ ljudska biÊa, ljude istih osobina kao oni
koje æele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Krist
je uzeo ljudsku narav. Da donese spasenje svijetu, bio je potreban boæansko-ljudski Spasitelj. Muπkarcima i æenama povjeren je sveti posao da objave “neistraæivo Kristovo bogatstvo”
(Efeæanima 3,8).
U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji traæe istinu u dodir
s njihovim bliænjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da oni
koji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mraku. Ljudski rod, crpeÊi djelotvornost iz velikog Izvora mudrosti, postaje orue, sredstvo rada kojim Evanelje pokazuje svoju preobraæavajuÊu silu na umu i srcu.
Kornelije je rado posluπao vienje. Kad je aneo otiπao,
stotnik “dozva dvojicu od svojih slugu i jednoga poboænog vojnika od onih koji su mu bili dodijeljeni za sluæbu, te ih posla
u Jopu poπto im izloæi sve”.
Nakon razgovora s Kornelijem, aneo je otiπao k Petru u
Jopu. U to vrijeme Petar se molio na krovu kuÊe i mi Ëitamo
da “ogladnje i zaæelje neπto pojesti. I dok su mu pripravljali
jelo, on pade u zanos”. Petar nije ogladnio samo za tjelesnom
hranom. Dok je s vrha krova gledao Jopu i okolicu, ogladnio
je za spaπavanjem svojih sunarodnjaka. Imao je silnu æelju da
im iz Pisma pokaæe proroËanstva vezana uz Kristovo stradanje
i smrt.
U tom vienju Petar je vidio “otvoreno nebo i neku posudu
— sliËnu veliku platnu zavezanu na Ëetiri roglja — gdje silazi i
spuπta se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste Ëetveronoænih æivotinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas
reËe: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako, Gospodine — odvrati
Petar — jer joπ nikad nisam jeo niπta pogano i neËisto.’ ‘©to je
Bog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!’ reËe mu onaj glas
po drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah bî uznesena
na nebo.”
135
86
136
137
Djela apostolska
U ovom je vienju Petar dobio i ukor i uputu. U njemu
mu je pokazana Boæja namjera da Kristovom smrÊu pogani trebaju zajedno sa Æidovima postati baπtinici blagoslova spasenja.
Ali dosad nijedan uËenik nije poganima propovijedao Evanelje. U njihovim je umovima joπ uvijek postojao zid razdvajanja,
sruπen Kristovom smrÊu, pa je njihov rad bio ograniËen na Æidove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovima
Evanelja. Sada je Gospodin nastojao pouËiti Petra sveobuhvatnom boæanskom planu.
Mnogi neznaboπci bili su zainteresirani sluπatelji propovijedi Petra i ostalih apostola i mnogi su grËki Æidovi povjerovali u Krista, ali Kornelijevo je obraÊenje trebalo biti od najveÊeg znaËenja meu poganima.
Doπlo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve.
Vrata mnogih æidovskih obraÊenika, koja su bila zatvorena za
pogane, sada su se πirom otvorila. A pogane koji su prihvatili
Evanelje trebalo je smatrati jednakima æidovskim uËenicima,
bez potrebe da budu obrezani.
Kako je paæljivo Gospodin radio da svlada Petrove predrasude prema poganima koje su, zahvaljujuÊi æidovskom odgoju,
bile tako duboko usaene u njegov um! Vienjem o platnu i
njegovom sadræaju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov um
od ove predrasude i nauËiti ga vaænoj istini da se na Nebu ne
gleda tko je tko; da su u Boæjim oËima Æidovi i pogani jednako
dragocjeni; da po Kristu neznaboπci mogu postati sudionici blagoslova i prednosti Evanelja.
Dok je Petar razmiπljao o znaËenju vienja, ljudi koje je
poslao Kornelije stigli su u Jopu i stajali pred vratima kuÊe u
kojoj je boravio. A onda mu je Duh rekao: “Evo te traæe tri
Ëovjeka. Hajde ustani, sii i poi s njima ne premiπljajuÊi, jer
sam ih ja poslao!”
Za Petra je ovo bila muËna zapovijed; s oklijevanjem je
Ëinio svaki korak koji je duænost zahtijevala od njega. “Petar
sie k ljudima te im reËe: ‘Evo, ja sam onaj koga traæite. Koji
je razlog vaπem dolasku?” Oni su ga obavijestili o svojem jedinstvenom zadatku rijeËima: “Stotnik Kornelije… Ëovjek pravedan
i bogobojazan, koji uæiva dobar glas kod svega naroda æidovskog, primio je zapovijed od anela svetoga da te dozove u svoj
dom i da Ëuje rijeËi od tebe.”
»ovjek koji je tragao za istinom
87
Posluπan uputama koje je upravo primio od Boga, apostol
je obeÊao da Êe poÊi s njima. SljedeÊeg jutra krenuo je u Cezareju, praÊen πestoricom braÊe. Oni su trebali biti svjedoci
svemu πto Êe reÊi i uËiniti za posjeta poganima, jer je Petar
znao da Êe biti pozvan na odgovornost zbog tako izravnog krπenja æidovskog nauka.
Kad je Petar uπao u kuÊu neznaboπca, Kornelije ga nije
pozdravio kao obiËnog posjetitelja, veÊ kao Ëovjeka poËaπÊenog od Neba i poslanog od Boga. IstoËnjaËki je obiËaj da se
klanja pred knezom i visokim dostojanstvenikom, a za djecu
da se poklone pred svojim roditeljima. Ali Kornelije, svladan
poπtovanjem prema Ëovjeku poslanom od Boga da ga pouËi,
pao je pred Petrove noge i poklonio mu se. Petar je bio uæasnut pa je podigao stotnika govoreÊi: “Ustani! I ja sam samo
Ëovjek!”
Dok su Kornelijevi glasnici bili na putu, stotnik je sazvao
“rodbinu i bliske prijatelje” da i oni Ëuju navijeπtanje Evanelja. Kad je Petar stigao, naπao je veliku skupinu ljudi kako æeljno Ëeka da Ëuje njegove rijeËi.
Ovoj okupljenoj skupini Petar je prvo progovorio o æidovskom obiËaju rekavπi kako se druæenje s poganima za Æidova
smatra zabranjenim, da se takav Ëin smatra obrednim oneËiπÊenjem. “Vi dobro znate”, rekao je, “da je Æidovu zabranjeno druæiti se s Neæidovom ili uÊi mu u kuÊu, ali je mene Bog
pouËio da nikoga ne proglaπavam poganim ili neËistim. Zato
kad bijah pozvan, dooh bez prigovora. Sada bih vas æelio upitati zaπto ste me dozvali.”
Nato je Kornelije ispriËao πto je doæivio i ponovio anelove
rijeËi; na kraju je rekao: “Ja sam nato odmah poslao ljude k
tebi, i ti si dobro uËinio πto si doπao. Sada smo, dakle, svi mi
skupljeni pred Bogom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapovjedio.”
Petar je rekao: “Uistinu, sad istom shvaÊam: ‘Bog nije pristran.’ Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga
priznaje i Ëini πto je pravedno.”
A onda je okupljenim pozornim sluπateljima propovijedao
o Kristu — Njegovom æivotu, Ëudima, izdaji i raspeÊu, uskrsnuÊu
i uzaπaπÊu te Njegovom djelu na Nebu kao Ëovjekovom predstavniku i zastupniku. Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinu
nadu grjeπnika, on je sam potpunije razumio znaËenje vienja
138
139
88
140
Djela apostolska
koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju je
iznosio.
Odjednom je izlaganje prekinuo silazak Svetoga Duha. “Dok
je Petar joπ govorio te rijeËi, sie Duh Sveti na sve koji su sluπali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dooπe zajedno s
Petrom, zaËudiπe se πto se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
Jer su ih Ëuli govoriti drugim jezicima i veliËati Boga.
Tada Petar reËe: ‘Moæe li tko uskratiti vodu da se ne krste
ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?’ I zapovjedi da se
krste u ime Isusa Krista.” (DF)
Tako je Evanelje objavljeno strancima i tuincima, pa su
i oni postali sugraani svetima, Ëlanovi Boæje obitelji. ObraÊenje Kornelija i njegovog doma bio je prvi plod æetve koju je
trebalo prikupiti. Iz ovog doma poteklo je djelo milosti koje je
nastavljeno u tom neznaboæaËkom gradu.
Danas Bog traæi duπe meu ljudima visokog kao i niskog
podrijetla. Ima mnogo onih koji su sliËni Korneliju, ljudi koje
Gospodin æeli povezati sa svojim djelom u svijetu. Njihove simpatije su na strani Gospodnjeg naroda, ali ih Ëvrsto dræe veze
koje ih vezuju za svijet. Potrebna je moralna hrabrost da stanu
na Kristovu stranu. Za ove duπe, koje su u velikoj opasnosti
zbog svojih odgovornosti i veza, treba uËiniti poseban napor.
Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji Êe odnijeti Evanelje viπem staleæu. Dogodit Êe se Ëuda iskrenog obraÊenja —
Ëuda koja sada ne vidimo. NajveÊi ljudi ove Zemlje nisu izuzeti od sile Boga koji Ëini Ëuda. Ako oni koji surauju s Njim
budu znali iskoristiti priliku i odvaæno i vjerno obavljati svoju
duænost, Bog Êe obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne poloæaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Svetoga Duha mnogi
Êe prihvatiti boæanska naËela. ObraÊeni istini, oni Êe postati
orua u Boæjim rukama da prenose svjetlo. Takvi Êe osjeÊati
poseban teret za druge duπe ovog zapostavljenog staleæa. Gospodnjem djelu bit Êe posveÊeni vrijeme i novac, i Crkva Êe steÊi
novu djelotvornost i snagu.
Zato πto je Kornelije bio posluπan svim uputama koje je
primio, Bog je tako vodio dogaaje da je dobio joπ viπe istine.
Poslao je vjesnika iz nebeskih dvorova rimskom Ëasniku i Petru da bi Kornelije mogao doÊi u dodir s onim tko Êe ga povesti
veÊem svjetlu.
»ovjek koji je tragao za istinom
89
U naπem svijetu ima mnogo onih koji su Boæjem kraljevstvu bliæe nego πto mislimo. U ovom mraËnom svijetu grijeha
Gospodin ima mnoge skupocjene dragulje kojima Êe odvesti
svoje vjesnike. Mnogi Êe mudrost Boæju cijeniti viπe od svake
zemaljske prednosti i postati vjerni svjetlonoπe. Poticani Kristovom ljubavlju, oni Êe potaknuti druge da dou k Njemu.
Kad su braÊa u Judeji Ëula da je Petar uπao u kuÊu neznaboπca i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasrdila. Bojala su se da Êe takav postupak, koji im se Ëinio drskim, negativno utjecati na njihov nauk. »im su se srela s Petrom, ozbiljno su ga prekorila: “Uπao si k neobrezanim ljudima… i jeo s njima!”
Petar im je ispriËao sve πto se dogodilo. Opisao je dogaaj s vienjem i ustvrdio da je njime upozoren kako viπe ne
treba obraÊati pozornost na obredne razlike izmeu obrezanih
i neobrezanih, niti pogane smatrati neËistima. IspriËao im je o
nalogu koji je dobio da ode poganima, o dolasku glasnika i susretu s Kornelijem. Ponovio je sræ svojeg razgovora sa stotnikom i kako je ovaj dobio uputu da poπalje po Petra.
PriËajuÊi πto je doæivio, rekao je: “I kad poËeh govoriti,
sie na njih Duh Sveti kao i na nas u poËetku. Tada se sjetih
rijeËi Gospodnje: ‘Ivan je krstio vodom, a vi Êete biti krπteni
Duhom Svetim.’ Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama
kad smo prigrlili vjeru u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio
ja da to mognem zabraniti Bogu?”
Kad su to Ëula, braÊa su utihnula. Uvjerena da je Petrov
postupak bio izravno ispunjenje Boæje namjere, i da su njihove
predrasude i iskljuËivost potpuno suprotne duhu Evanelja, slavila
su Boga govoreÊi: “Dakle, i poganima je Bog dao obraÊenje koje
vodi u æivot!”
Tako su, bez sukoba, sruπene predrasude, odbaËena iskljuËivost uspostavljena vjekovnim obiËajem i otvoren put da se
Evanelje navijeπta i neznaboπcima.
141
142
90
Djela apostolska
15
Izbavljen iz tamnice
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 12,1-23.
143
144
“U ono vrijeme kralj Herod poËe zlostavljati neke Ëlanove
Crkve.” Vladanje nad Judom bilo je u rukama Heroda Agripe,
podloænog Klaudiju, rimskom caru. Herod je ujedno imao poloæaj
tetrarha Galileje. Bio je obraÊenik u æidovsku vjeru i po svemu sudeÊi vrlo gorljiv u provoenju obreda propisanih æidovskim zakonom. U æelji da stekne naklonost Æidova, nadajuÊi se
da Êe tako osigurati svoj poloæaj i Ëast, poËeo je provoditi njihove æelje progoneÊi Kristovu crkvu, pljaËkajuÊi kuÊe i imanja
vjernika i zatvarajuÊi vodeÊe Ëlanove Crkve. Bacio je u tamnicu Jakova, Ivanova brata, i poslao krvnika da ga pogubi maËem, kao πto je jedan drugi Herod odsjekao glavu proroku Ivanu. Vidjevπi da se njegov postupak svia Æidovima, utamniËio
je i Petra.
Ove su okrutnosti bile poËinjene za vrijeme Pashe. Dok
su Æidovi slavili osloboenje iz Egipta i glumili veliku gorljivost za Boæji zakon, istodobno su svako naËelo tog Zakona krπili proganjanjem i ubijanjem Kristovih vjernika.
Jakovljeva smrt prouzroËila je veliku æalost i zaprepaπtenje
meu vjernicima. Kad je i Petar baËen u tamnicu, cijela se Crkva
ujedinila u postu i molitvi.
Æidovi su odobravali Herodov Ëin pogubljenja Jakova, premda
su neki æalili πto je pogubljenje izvedeno privatno tvrdeÊi da
bi javno smaknuÊe mnogo jaËe ponizilo vjernike i one koji ih
simpatiziraju. Stoga je Herod dræao Petra u tamnici namjeravajuÊi
joπ ugoditi Æidovima javnim smaknuÊem. Ali bilo mu je reËeno
(90)
Izbavljen iz tamnice
91
da ne bi bilo sigurno izvesti apostolskog veterana na pogubljenje pred svim ljudima okupljenima u Jeruzalemu. Bojali su se
da bi pogled na njega mogao izazvati samilost mnoπtva.
SveÊenici i starjeπine takoer su se bojali da bi Petar mogao uputiti jedan od onih snaænih poziva kojima je Ëesto poticao ljude na prouËavanje Isusova æivota i karaktera — poziva
koje unatoË svim svojim pokuπajima nisu mogli opovrgnuti. Petrova revnost u obrani Kristova djela navela je mnoge da se
opredijele za Evanelje pa su se starjeπine bojale da bi narod,
ako se Petru pruæi prigoda da brani svoju vjeru pred mnoπtvom
koje se doπlo u grad pokloniti Bogu, mogao od kralja zatraæiti
da ga pusti na slobodu.
BuduÊi da je iz razliËitih razloga Petrovo smaknuÊe bilo
odgoeno dok ne proe Pasha, vjernici Crkve imali su vremena za duboko ispitivanje srca i ozbiljnu molitvu. Molili su za
Petra bez prestanka jer su smatrali da je potreban u Boæjem
djelu. Shvatili su da su doπli u takvo stanje da Êe, bez posebne
Boæje pomoÊi, Kristova crkva biti uniπtena.
U meuvremenu su mnogi hodoËasnici iz svih naroda doπli u hram koji je bio posveÊen πtovanju Boga. BljeπteÊi zlatom
i dragim kamenjem, bio je slika ljepote i veliËine. Ali na ovome lijepom mjestu viπe nisu mogli naÊi Jahvu. Kao narod, Izrael
se odvojio od Boga. Kad je Krist, pri kraju svoje sluæbe na Zemlji, posljednji put gledao unutraπnjost hrama, rekao je: “Evo,
vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,38) Dotad je hram nazivao domom svojeg Oca; ali kad je Boæji Sin
iziπao iz tih zidova, Boæja se prisutnost zauvijek povukla iz hrama
sagraenog Njemu na slavu.
KonaËno je odreen dan Petrova pogubljenja, ali molitve
vjernika joπ su se uvijek uzdizale k Nebu. I dok su sve svoje
snage i ljubav ulagali u æarke molitve za pomoÊ, Boæji su aneli
bdjeli nad utamniËenim apostolom.
SjeÊajuÊi se prijaπnjeg bijega apostolâ iz tamnice, Herod
je u ovom sluËaju poduzeo dvostruke mjere osiguranja. Da sprijeËi svaku moguÊnost oslobaanja, stavio je Petra pod straæu
πesnaestorice vojnika koji su ga u smjenama Ëuvali danju i noÊu.
U Êeliji je bio stavljen izmeu dva vojnika i povezan dvama lancima, a svakim je bio priËvrπÊen za zglob jednog straæara. Nije
se mogao pomaknuti a da to oni ne bi zamijetili. Uz Ëvrsto
zakljuËana tamniËka vrata i jaku straæu pred njima, bilo je ne-
145
146
92
147
Djela apostolska
moguÊe svako izbavljenje ili bijeg ljudskim sredstvima. Ali Ëovjekova potpuna bespomoÊnost Boæja je prilika.
Petar je bio zatvoren u Êeliji isklesanoj u kamenu, vrata
su bila dobro zatvorena i zakraËunata, a vojnici na straæi svojim
su æivotom jamËili sigurnost zatvorenika. Ali zasuni, brave i rimska straæa, koji su iskljuËivali svaku moguÊnost pruæanja ljudske pomoÊi, joπ su viπe trebali istaknuti Boæji trijumf u oslobaanju Petra. Herod je dizao ruku protiv SvemoguÊega i trebao je doæivjeti potpuni poraz. OËitovanjem svoje moÊi, Bog
Êe spasiti dragocjeni æivot koji su Æidovi planirali uniπtiti.
Posljednja je noÊ prije namjeravanog pogubljenja. Silni je
aneo poslan s Neba da izbavi Petra. »vrsta vrata koja dræe
zatvorenog Boæjeg sveca otvaraju se bez pomoÊi ljudskih ruku. Aneo Sveviπnjeg prolazi i vrata se za njim beπumno zatvaraju. Ulazi u Êeliju gdje Petar spava mirnim snom savrπenog
povjerenja.
Svjetlo koje okruæuje anela ispunjava Êeliju, ali ne budi
apostola. On se budi tek kad osjeti dodir anelove ruke i Ëuje
glas koji govori: “Ustani brzo”; vidi zatvorsku Êeliju osvijetljenu nebeskim svjetlom, a pred sobom sjajnog anela. MehaniËki sluπa rijeËi koje su mu upuÊene, i kad diæe ruke, maglovito
je svjestan da su mu s ruku spali okovi.
I ponovo ga nebeski vjesnik poziva: “Opaπi se i obuj sandale
svoje!” Petar ponovo mehaniËki sluπa, gleda zaËuenim oËima
posjetitelja i misli da sanja ili da ima vienje. Aneo opet zapovijeda. “Obuci ogrtaË svoj i hajde za mnom!” KreÊe prema
vratima; inaËe brbljavi Petar sad ga slijedi potpuno smuÊen od
iznenaenja. PrekoraËuju preko straæara i dolaze do teπkih okovanih vrata koja se sama od sebe otvaraju i odmah zatvaraju,
dok straæe unutra i vani ostaju nepokretne na svojim straæarskim mjestima.
Dolaze do drugih vrata koja s obje strane takoer Ëuvaju
straæe. Ona se otvaraju kao i prva, bez πkripe πarki ili πtropota æeljeznih zasuna. Prolaze kroz njih i ona se iza njih beπumno zatvaraju. Na isti naËin prolaze kroz treÊa vrata i izlaze na
ulicu. Nije progovorena nijedna rijeË; nema odjeka koraka. Aneo
klizi ispred njega, okruæen zasljepljujuÊim svjetlom, a Petar,
zbunjen, joπ uvijek misleÊi da sanja, slijedi svojeg izbavitelja.
Tako prolaze jednu ulicu i onda, buduÊi da je obavio svoju zadaÊu, aneo iznenada nestaje.
Izbavljen iz tamnice
93
Nebesko svjetlo se ugasilo i Petar se naπao okruæen mrklim
mrakom. Kad su mu se oËi priviknule, a mrak se postupno
prorijedio, Petar je zakljuËio da se nalazi sam u pustoj ulici
dok mu noÊni vjetar hladi lice. Sad je shvatio da je slobodan u
poznatom dijelu grada; prepoznao je mjesto na kojem se Ëesto
nalazio i za koje je oËekivao da Êe ga sutra ujutro posljednji
put vidjeti.
Pokuπao se prisjetiti onoga πto je doæivio u posljednjih nekoliko trenutaka. SjeÊa se da je zaspao izmeu dvojice straæara
sa skinutim sandalama i ogrtaËem. Opipao se i ustanovio da je
potpuno obuËen i opasan. Njegova zapeπÊa, nateËena od noπenja okrutnih okova, sad su bila slobodna. Shvatio je da njegova sloboda nije varka, ni san ni vienje, veÊ blaæena stvarnost. Sutra su ga trebali pogubiti, ali, gle, jedan ga je aneo
oslobodio iz tamnice i izbavio od smrti. “Tada Petar doe k
sebi i reËe: ‘Sad znam uistinu da je Bog poslao svog anela da
me izbavi iz ruke Herodove i od svega πto je oËekivao narod
æidovski.’”
Apostol je odmah krenuo prema kuÊi gdje su bila okupljena njegova braÊa koja su se u tom trenutku ozbiljno molila za
njega. “Kad Petar pokuca na vanjska vrata, ode sluπkinja imenom Rode da posluhne. Kad prepozna Petrov glas, od radosti
zaboravi otvoriti vrata, utrËa unutra i javi da je Petar pred vratima. ‘Ti si luda!’ rekoπe joj na to. Ali ona je svejednako tvrdila da je istina. Oni rekoπe: ‘Bit Êe njegov aneo.’
A Petar je i dalje kucao. Kad otvoriπe vrata, opaziπe ga i
ostadoπe zaprepaπteni. On im rukom dade znak da πute te im
pripovjedi kako ga je Gospodin izbavio iz tamnice.” Petar “zatim
izie i ode na drugo mjesto”. Radost i hvala ispunili su srca
vjernika jer je Bog Ëuo i usliπio njihove molitve i izbavio Petra
iz Herodovih ruku.
Ujutro se okupilo veliko mnoπtvo naroda da prisustvuje apostolovu pogubljenju. Herod je poslao sluge u tamnicu po Petra
kojeg je trebalo privesti uz veliku oruæanu pratnju ne samo da
se sprijeËi njegov bijeg, veÊ da se ponize svi njegovi simpatizeri
i pokaæe kraljeva moÊ.
Kad su Ëuvari pred vratima ustanovili da je Petar pobjegao, uhvatio ih je strah. Bilo im je izriËito reËeno da svojim
æivotom jamËe za æivot zatvorenika i zbog toga su bili posebno
oprezni. Kad su sluge doπle po Petra, brave i zasuni joπ su uvi-
148
149
94
150
151
Djela apostolska
jek bili na mjestu, verige su bile na zapeπÊima dvojice vojnika,
ali zatvorenik je nestao.
Kad su Herodu podnijeli izvjeπtaj o Petrovu bijegu, ovaj je
bio izvan sebe od bijesa. Optuæivπi tamniËke straæare za nevjernost, naredio je da se pogube. Herod je znao da nikakva ljudska sila nije mogla osloboditi Petra, ali nije htio priznati da je
boæanska snaga omela njegov plan pa se otvoreno usprotivio
Bogu.
Nedugo nakon Petrova osloboenja iz tamnice, Herod je
otiπao u Cezareju. Tamo je priredio veliku sveËanost kojom je
kanio izazvati divljenje i steÊi pohvalu naroda. Ovoj su sveËanosti prisustvovali ljubitelji zabave iz svih staleæa; mnogo se jelo i pilo. S velikim sjajem i ceremonijom Herod se pojavio pred
pukom i odræao rjeËiti govor. Izgledao je veliËanstveno, odjeven u odjeÊu koja je bljeπtala od srebra i zlata, koja je u svoje
nabore hvatala zrake sunca i zaslijepila oËi promatraËa. VeliËanstvenost njegove pojave i snaga odabranih rijeËi snaæno je
utjecala na okupljene. Njihova osjetila, izopaËena jelom i piÊem, bila su zaslijepljena Herodovim ukrasima i omamljena njegovim ponaπanjem i govorniËkom vjeπtinom. U divljem oduπevljenju obasuli su ga laskanjem tvrdeÊi da nijedan smrtnik ne
moæe imati takvu pojavu i biti tako rjeËit. Zatim su izjavili da
Êe ga, premda su ga uvijek poπtovali kao vladara, odsad πtovati
kao boga.
Neki od onih Ëiji su se glasovi sada Ëuli kako slave bezboænog grjeπnika, prije samo nekoliko godina suludo su vikali:
Makni Isusa! Raspni Ga, raspni Ga! Æidovi nisu htjeli prihvatiti
Krista Ëija je odjeÊa, gruba i Ëesto umrljana od putovanja pokrivala srce boæanske ljubavi. Njihove oËi nisu mogle pod skromnom vanjπtinom nazrijeti Gospodina æivota i slave, premda se
Kristova sila pred njima objavila u djelima koja nijedan Ëovjek
nije mogao Ëiniti. Ali bili su spremni klanjati se kao bogu oholom
kralju Ëija je sjajna odjeÊa od srebra i zlata pokrivala izopaËeno, okrutno srce.
Herod je znao da ne zasluæuje hvalu i Ëast koju su mu ukazivali, ali je prihvatio klanjanje naroda kao da ga zasluæuje. Srce
mu je poskakivalo od trijumfa i njegovim se licem prosulo oholo
zadovoljstvo kad je Ëuo povik: “To je glas Boæji, a ne ËovjeËji!”
Ali iznenada se na njemu vidjela velika promjena. Lice mu
je problijedjelo nasmrt i iskrivilo se od boli. Velike kaplje zno-
Izbavljen iz tamnice
95
ja navirale su iz njegovih pora. Trenutak je stajao kao skamenjen od bola i straha, a onda, okreÊuÊi problijedjelo i posivjelo lice prema svojim uæasnutim prijateljima, povikao hrapavim, oËajnim glasom: Onaj koga ste uzvisivali kao boga, pogoen je smrÊu!
Dok je patio od strahovitih bolova, odnijeli su ga s mjesta
banËenja i razmetanja. Samo nekoliko trenutaka prije oholo je
primao slavljenje i oboæavanje golemog mnoπtva; sada je shvatio da se nalazi u rukama Vladara moÊnijeg od sebe. Obuzelo
ga je kajanje; sjetio se nemilosrdnog proganjanja Kristovih
sljedbenika; sjetio se svoje okrutne zapovijedi da ubiju nevinog Jakova i namjere da pogubi apostola Petra; sjetio se kako
je u bijesu i razoËaranju dao oduπka bezrazloænoj osveti nad
tamniËkim straæarima. OsjeÊao je da se sada Bog pozabavio njime,
bezobzirnim progoniteljem. Nije se mogao osloboditi tjelesnog
bola i uæasa koji je zavladao njegovim umom, a to nije oËekivao.
Herod je bio upoznat s Boæjim zakonom koji kaæe: “Nemoj
imati drugih bogova uz mene” (Izlazak 20,3); znao je da je time
πto je dopustio da ga narod oboæava napunio Ëaπu svojeg bezakonja i na sebe navukao pravedni Jahvin gnjev.
Isti aneo koji je iz kraljevskih dvorova doπao izbaviti Petra, sad je Herodu bio vjesnik srdæbe i kazne. Aneo je dotaknuo Petra da bi ga probudio od sna; ovo je sad bio drukËiji
dodir kojim je dotaknuo zlog kralja, poniæavajuÊi njegovu oholost i izlaæuÊi ga kazni SvemoguÊega. Herod je od Boæje osvetniËke kazne umro u velikoj patnji uma i tijela.
Ovakvo oËitovanje boæanske pravde snaæno je djelovalo na
narod. Vijest da je Kristov apostol Ëudom izbavljen iz tamnice
i od smrti, dok je njegov progonitelj pogoen Boæjom kletvom,
proπirila se u sve zemlje i postala sredstvom koje je mnoge navelo
da povjeruju u Krista.
Filipov doæivljaj, kad ga je nebeski aneo uputio do mjesta
gdje je sreo Ëovjeka koji traæi istinu; Kornelijev doæivljaj, kad
ga je posjetio nebeski aneo s vijeπÊu od Boga; dogaaj s Petrom, kad ga je zatvorenog i osuenog na smrt aneo izveo u
sigurnost — sve ovo pokazuje tijesnu vezu izmeu Neba i Zemlje.
Izvjeπtaj o ovim aneoskim posjetima treba Boæjem radniku donijeti snagu i odvaænost. Danas, kao i u apostolske dane,
152
96
153
154
Djela apostolska
nebeski vjesnici prolaze Zemlju uzduæ i poprijeko traæeÊi da
utjeπe æalosne, zaπtite nepokajane, zadobiju srca ljudi za Krista.
Mi ih ne moæemo osobno vidjeti, ali oni su ipak s nama, vode
nas, upuÊuju i πtite.
Nebo se pribliæilo Zemlji onim tajanstvenim ljestvama Ëije
je podnoæje Ëvrsto utvreno na Zemlji, dok najviπe preËke doseæu do prijestolja BeskonaËnoga. Aneli stalno uzlaze i silaze
ovim ljestvama bljeπtavog sjaja noseÊi pred Oca na nebesima
molitve potrebitih i nesretnih, a ljudskoj djeci blagoslov i nadu, odvaænost i pomoÊ. Ovi aneli svjetla stvaraju oko duπe nebesko ozraËje uzdiæuÊi nas prema nevidljivome i vjeËnome. Mi
ih svojim prirodnim oËima ne moæemo vidjeti; samo duhovnim
vidom moæemo razabrati nebeske stvarnosti. Samo duhovno uho
moæe Ëuti sklad nebeskih glasova.
“Aneo Jahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ih
spasi.” (Psalam 34,8) Bog nalaæe svojim anelima da Njegove
izabranike izbave od nesreÊe, da ih Ëuvaju od “kuge πto se πulja kroz tmine” i od “poπasti πto hara u podne” (Psalam 91,6).
Koliko su puta aneli razgovarali s ljudima kao πto Ëovjek razgovara s prijateljem i vodili ih na zaπtiÊena mjesta. Koliko su
puta ohrabrujuÊe rijeËi anela obnavljale klonuli duh vjernih
i, uzdiæuÊi njihov um iznad zemaljske stvarnosti, pomogli da
vjerom gledaju bijelu odjeÊu, krune, pobjedniËke palmine grane koje Êe pobjednici primiti kad se okupe pred velikim bijelim
prijestoljem.
Posao je anela da priu onima koji su u nevolji, koji pate
i koji su izloæeni kuπnjama. Oni neumorno rade u prilog onima
za koje je Krist umro. Kad grjeπnike navedu da se predaju Spasitelju, aneli o tome izvjeπÊuju Nebo i nebeska se vojska silno raduje. “Tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima
ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7) Na Nebo stiæe izvjeπtaj o svakom
naπem uspjeπnom naporu da odagnamo tamu i proπirimo spoznaju o Kristu. Kad se pred Ocem govori o ovim djelima, radost
obuzima svu nebesku vojsku.
Nebeske vlasti i sile promatraju borbu koju Boæji sluge vode u naizgled obeshrabrujuÊim okolnostima. Kad krπÊani, okupljeni pod barjakom svojeg Otkupitelja, stupaju u dobru borbu
vjere, oni osvajaju nova podruËja, stjeËu nove Ëasti. Svi se nebeski
aneli stavljaju u sluæbu poniznom Boæjem narodu koji vjeru-
Izbavljen iz tamnice
97
je; i kad Gospodnja vojska radnika ovdje na Zemlji pjeva pjesme hvale, nebeski zbor prikljuËuje se odavanju hvale Bogu i
Njegovom Sinu.
Mi bismo trebali bolje razumjeti zadaÊu anela. Bilo bi dobro zapamtiti da nebeska biÊa surauju sa svakim istinskim Boæjim djetetom. Nevidljive vojske svjetla i moÊi sluæe krotkima i
poniznima koji vjeruju i prihvaÊaju Boæja obeÊanja. Kerubini i
serafini, aneli jaki u sili, stoje zdesna Bogu, “svi sluæbujuÊi
duhovi koji se obiËavaju slati da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14).
98
Djela apostolska
16
Radosna vijest u Antiohiji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 11,19-26; 13,1-3.
155
156
Nakon πto su uËenici zbog progonstva bili istjerani iz Jeruzalema, evaneoska vijest naglo se proπirila u podruËja izvan Palestine, i u vaænim srediπtima osnovane su mnoge male skupine
vjernika. Neki od uËenika “stigoπe do Fenicije, Cipra i Antiohije”
propovijedajuÊi RijeË. Njihov je rad obiËno bio ograniËen na
Hebreje i grËke Æidove, koji su u to vrijeme æivjeli u velikim
kolonijama u gotovo svim gradovima svijeta.
Meu mjestima u kojima je Evanelje prihvaÊeno s radoπÊu spominje se Antiohija, u ono vrijeme sirijska metropola. Razvijena trgovina koja se odvijala u ovom napuËenom srediπtu dovela
je u grad mnoge ljude razliËitih nacionalnosti. Osim toga, Antiohija je bila poznata kao stjeciπte ljubitelja uæivanja i zadovoljstava
zbog svojeg povoljnog poloæaja, prekrasne okolice, bogatstva,
kulture i profinjenosti. U apostolsko doba ona je postala grad
luksuza i poroka.
Evanelje su u Antiohiji javno navjeπÊivali neki uËenici s
Cipra i iz Cirene propovijedajuÊi “Gospodina, Isusa” (DF). “I
ruka Gospodnja bijaπe s njima” pa su njihovi napori urodili plodom. “Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.” (DF)
“Vijest o tome doe do uπiju crkvi u Jeruzalemu; tada poslaπe Barnabu u Antiohiju.” Po dolasku u novo polje rada, Barnaba
je vidio da je djelo veÊ uznapredovalo boæanskom miloπÊu; zato se “obradova pa ih sve opominjaπe da odluËna srca ostanu
vjerni Gospodinu”.
(98)
Radosna vijest u Antiohiji
99
Bog je obilno blagoslovio Barnabin rad u Antiohiji i mnogi
su se pridruæili tamoπnjim vjernicima. Kako se djelo razvijalo i
kako je Bog otvarao prilike, Barnaba je sve viπe osjeÊao potrebu za prikladnom pomoÊi pa je otiπao u Tarz potraæiti Pavla
koji je, nakon odlaska iz Jeruzalema prije nekog vremena, radio
u sirijskim i cilicijskim krajevima propovijedajuÊi “vjeru koju
je nekoÊ htio uniπtiti” (GalaÊanima 1,21.23). Barnaba je uspio
naÊi Pavla i nagovoriti ga da se vrati s njim kao suradnik u
sluæbi.
U napuËenoj Antiohiji Pavao je naπao izuzetno polje za rad.
Njegova uËenost, mudrost i revnost vrπili su snaæan utjecaj na
stanovniπtvo i prolaznike u tom gradu kulture; on je baπ bio
pomoÊ kakva je Barnabi bila potrebna. »itavu godinu dva su
uËenika sloæno radila u sluæbi vjere donoseÊi mnogima spasonosnu spoznaju o Isusu iz Nazareta, Otkupitelju svijeta.
Upravo su u Antiohiji uËenici prvi put nazvani krπÊanima.
To su ime dobili zato πto je Krist bio glavni predmet njihova
propovijedanja, nauËavanja i razgovora. Stalno su ponavljali dogaaje koji su se odigrali za vrijeme Njegove zemaljske sluæbe,
kad su uËenici bili blagoslovljeni Njegovom osobnom prisutnoπÊu.
Neumorno su propovijedali Njegov nauk i Ëuda ozdravljenja.
Drhtavim usnama i suznih oËiju govorili su o Njegovoj patnji
u vrtu, izdaji, suenju i smaknuÊu, o strpljenju i poniznosti kojom
je trpio poniæenje i muËenje kojem su Ga izloæili Njegovi neprijatelji te boæanskoj samilosti kojom se molio za one koji su Ga
progonili. Njegovo uskrsnuÊe, uzaπaπÊe i djelo zastupanja palog
Ëovjeka na Nebu bili su predmeti kojima su se najradije bavili.
Nije Ëudo da su ih pogani prozvali krπÊanima, jer su propovijedali
Krista i po Njemu upuÊivali svoje molbe Bogu.
Ime krπÊani dao im je zapravo Bog. To je kraljevsko ime
dano svima koji se udruæuju s Kristom. O ovom je imenu Jakov
poslije pisao: “Zar vas upravo bogataπi ne tlaËe i ne vuku na
sudove? Zar upravo oni ne psuju lijepo ime koje nosite?” (Jakov
2,6.7) A Petar je objavio: “Ali, ako tko trpi kao krπÊanin, neka
se ne stidi, veÊ neka hvali Boga tim imenom.” “Blago vama ako
vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh
Boæji, poËiva na vama!” (1. Petrova 4,16.14)
Vjernici u Antiohiji shvatili su da je Bog spreman u njihovom æivotu proizvesti “htjenje i djelovanje da mu se moæete
svidjeti” (Filipljanima 2,13). BuduÊi da su æivjeli usred naroda
157
158
100
159
Djela apostolska
koji je naizgled malo mario za ono πto je od vjeËne vrijednosti,
nastojali su privuÊi pozornost iskrenih u srcu i pozitivno svjedoËiti o Onome koga su voljeli i sluæili Mu. U poniznoj sluæbi
nauËili su ovisiti o snazi Svetoga Duha da rijeËi æivota budu
djelotvorne. I tako su u razliËitim æivotnim prilikama svakodnevno
svjedoËili o svojoj vjeri u Krista.
Primjer Kristovih sljedbenika u Antiohiji treba danas biti
nadahnuÊe svakom vjerniku u velikim gradovima. Premda je
Boæja volja da u vaæna srediπta dou izabrani posveÊeni i daroviti
radnici koji Êe voditi javne evangelizacije, Njegov je cilj takoer
da se vjernici koji æive u tim gradovima koriste svojim od Boga
danim talentima u radu za duπe. Bogati su blagoslovi pripremljeni za one koji se potpuno pokore Boæjem pozivu. Kad takvi
radnici budu nastojali zadobiti duπe za Isusa, ustanovit Êe da
su se mnogi ljudi, koji nikad ne bi bili dosegnuti na neki drugi
naËin, spremni odazvati na razuman osobni rad.
Boæje djelo na Zemlji danas ima potrebu za æivim predstavnicima biblijske istine. Rukopoloæeni propovjednici sami nisu
dorasli zadaÊi upozoravanja velikih gradova. Bog poziva ne samo
propovjednike, veÊ i lijeËnike, medicinsko osoblje, literarne evaneliste, biblijske radnike i druge posveÊene vjernike s razliËitim talentima, koji imaju spoznaju Boæje rijeËi i koji poznaju
snagu Njegove milosti, da razmotre potrebe ovih neopomenutih gradova. Vrijeme brzo prolazi i mnogo toga joπ treba uËiniti.
Mora se uporabiti svako sredstvo da se mudro iskoriste sadaπnje moguÊnosti.
Pavla je rad u Antiohiji u zajednici s Barnabom ojaËao u
uvjerenju da ga je Bog pozvao da obavi posebno djelo u neznaboæaËkom svijetu. U vrijeme njegova obraÊenja Gospodin mu
je objavio da ga postavlja za propovjednika poganima da im
otvori “oËi, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti
k Bogu, da vjerom u me [u Krista] postignu oproπtenje grijeha
i baπtinu meu posveÊenima” (Djela 26,18). Aneo koji se javio
Ananiji rekao je za Pavla: “… jer je taj Ëovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove
Izraelove.” (Djela 9,15) A samom Pavlu, poslije u njegovom krπÊanskom æivotu, dok se molio u jeruzalemskom hramu, javio
se aneo s Neba i zapovjedio mu: “Idi, jer Êu te poslati daleko,
k poganima!” (Djela 22,21)
Radosna vijest u Antiohiji
101
Tako je Gospodin naloæio Pavlu da ue u πiroko misijsko
polje za neznaboæaËki svijet. Da bi ga pripremio za ovaj opseæan
i teæak rad, Bog ga je doveo u prisnu vezu sa sobom i njegovim
zapanjenim oËima pokazao ljepotu i slavu Neba. Njemu je palo
u zadaÊu objavljivanje “Tajne sakrivene od vjeËnosti” (Rimljanima 16,25) — “tajne svoje volje” (Efeæanima 1,9); “koja u proπlim
vremenima nije bila saopÊena ljudima kako ju je sada Duh objavio
njegovim svetim apostolima i prorocima: da su pogani baπtinici iste baπtine, udovi istog tijela, dionici istog obeÊanja u Kristu
Isusu Radosnom vijeπÊu,” tvrdi Pavao, “kojoj sam postao sluæbenik… Meni najmanjemu od najmanjega meu svima svetima dana
je ova milost: da poganima navijestim neistraæivo Kristovo bogatstvo i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne koja je
od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sada po Crkvi saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima i
vlastima na nebesima, prema vjeËnom naumu koji ostvari u Kristu
Isusu, Gospodinu naπem.” (Efeæanima 3,5-11)
Bog je obilno blagoslovio Pavlov i Barnabin rad tijekom godine koju su proboravili s vjernicima u Antiohiji. Ali nijedan
od njih nije bio sluæbeno odreen za evaneosku sluæbu. Sad
je u njihovom krπÊanskom æivotu nastupio trenutak kad Êe im
Bog povjeriti izvrπenje teπkog misionarskog pothvata, pri Ëemu
Êe im biti potrebna svaka prednost koju im moæe pruæiti posredovanje Crkve.
“U antiohijskoj crkvi bilo je proroka i uËitelja, i to: Barnaba, ©imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manaen… i Savao. Kad
su jednom obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili, Duh Sveti
reËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih
odredio!’” Prije nego πto su bili poslani kao misionari u poganski
svijet, ovi su apostoli sveËano posveÊeni Bogu postom i molitvom te polaganjem ruku. Tako ih je Crkva ovlastila ne samo
da pouËavaju istinu, veÊ da vrπe obred krπtenja i organiziraju
crkve, buduÊi da im je predana puna crkvena vlast.
KrπÊanska Crkva u to je vrijeme uπla u novo vaæno razdoblje.
Navijeπtanje evaneoske vijesti meu neznaboπcima sada je vrπeno odluËno i Crkva je snaæno ojaËala velikom æetvom duπa.
Apostoli, odreeni da vode ovo djelo, bit Êe izloæeni sumnji,
predrasudama i zavisti. Njihovo nauËavanje o ruπenju “pregrade
koja ih je rastavljala” (Efeæanima 2,14), a koja je tako dugo razdvajala æidovski i neznaboæaËki svijet, prirodno Êe ih izloæiti
169
161
102
162
163
Djela apostolska
optuæbi za krivovjerje, i mnogi gorljivi, odani Æidovi smatrat
Êe upitnim njihov autoritet propovjednika Evanelja. Bog je predvidio teπkoÊe s kojima Êe se Njegovi sluge suËeliti, pa da bi
njihov rad bio besprijekoran, dao je upute Crkvi da ih javno
odvoji za propovjedniËku sluæbu. Polaganje ruku na njih bilo
je javno priznanje da su Boæjom promisli odreeni da poganima odnesu Radosnu vijest.
Obojica, Pavao i Barnaba, veÊ su primili punomoÊ od samoga
Boga i obred polaganja ruku nije dodao nikakvu novu milost
ili stvarnu sposobnost. Bio je to priznati oblik odreivanja za
sluæbu i priznavanje Ëovjekovih ovlasti u toj sluæbi. Njime je
na Boæje djelo stavljen peËat Crkve.
Za Æidove je ovaj Ëin bio znaËajan. Kad je neki Æidov blagoslivljao svoju djecu, poboæno bi stavio ruke na njihovu glavu.
Kad je neka æivotinja bila odreena za ærtvu, postavljeni sveÊenik
poloæio bi ruku na glavu ærtvi. A kad su propovjednici crkve u
Antiohiji poloæili ruke na Pavla i Barnabu, oni su ovim Ëinom
zamolili Boga da izlije svoj blagoslov na izabrane apostole dok
se posveÊuju posebnom djelu za koje su bili odreeni.
Poslije je obred polaganja ruku bio jako zlorabljen; ovom
je Ëinu pridavana neopravdana vaænost, kao da je na onoga na
koga su bile ovako poloæene ruke siπla neka sila koja ga je odmah
osposobila za bilo koji ili svaki propovjedniËki posao. Ali u odvajanju ove dvojice apostola nema izvjeπtaja koji bi ukazivao
na to da im je samim polaganjem ruku dodana bilo kakva vrlina. Postoji samo jednostavan izvjeπtaj o njihovom rukopolaganju i o tome πto je ono znaËilo za njihov buduÊi rad.
Okolnosti vezane uz odvajanje Pavla i Barnabe po nalogu
Svetoga Duha, da se odrede granice sluæbe, jasno pokazuju da
Gospodin djeluje preko ustanova svoje organizirane Crkve. Prije
niza godina Pavla je sam Spasitelj, kad mu je prvi put objavio
svoju boæansku nakanu, odmah doveo u dodir s novoustrojenom crkvom u Damasku. Osim toga, crkva u tom gradu nije
bila dugo u neznanju o osobnom doæivljaju obraÊenog farizeja.
A sada, kad je trebalo potpunije provesti boæanski nalog za ono
vrijeme, Sveti Duh, ponovo svjedoËeÊi o Pavlu kao izabranom
sredstvu da ponese Evanelje poganima, prepuπta Crkvi djelo
polaganja ruku na njega i njegovog suradnika. A kad su voe
antiohijske crkve “obavljali sluæbu Boæju Gospodinu i postili,
Radosna vijest u Antiohiji
103
Duh Sveti reËe: ‘Odvojite mi veÊ Barnabu i Savla za djelo za
koje sam ih odredio!’”
Bog je svoju Crkvu na Zemlji uËinio protoËnikom svjetla
da bi preko nje objavio svoje namjere i volju. On ni jednom
svojem sluzi ne daje iskustva neovisna i suprotna iskustvu same Crkve. Niti On ijednom Ëovjeku daje spoznaju svoje volje
za cijelu Crkvu, dok nju — Kristovo tijelo — ostavlja u mraku.
U svojoj providnosti povezuje svoje sluge sa svojom Crkvom
da bi se manje pouzdali u sebe, a imali veÊe povjerenje u druge koje On vodi da unaprijede Njegovo djelo.
Uvijek u Crkvi ima onih koji stalno naginju osobnoj nezavisnosti. Oni, Ëini se, nisu sposobni shvatiti da nezavisan duh
moæe navesti Ëovjeka da ima previπe povjerenja u sebe i da se
viπe uzda u svoje prosuivanje nego da poπtuje savjet i visoko
cijeni prosudbu svoje braÊe, posebno one koja se nalaze u sluæbama koje je Bog namijenio vodstvu svojeg naroda. Bog je svoju
Crkvu obdario posebnim autoritetom i vlaπÊu koju nitko nema
pravo zanemariti i prezreti, jer onaj tko to Ëini prezire Boæji
glas.
U velikoj su opasnosti oni koji su svoju osobnu prosudbu
skloni smatrati nadmoÊnijom. Sotonin je dobro smiπljeni plan
da takve razdvoji od onih koji su protoËnici svjetla, preko kojih
Bog radi na izgradnji i πirenju svojeg djela na Zemlji. Zanemariti ili prezreti one koje je Bog odredio da nose vodeÊe odgovornosti u vezi s napredovanjem istine, znaËi odbaciti sredstva
koja je On odredio za pomoÊ, ohrabrenje i snagu svojem narodu. Svaki radnik u Gospodnjem djelu koji ih zaobilazi i misli
da ne smije dobiti svjetlo ni preko kojeg drugog sredstva nego
izravno od Boga, stavlja se u poloæaj u kojem ga neprijatelj moæe
prevariti i sruπiti. U svojoj mudrosti Gospodin je uredio da se
prisnim zajedniπtvom, πto ga trebaju njegovati svi vjernici, krπÊanin ujedini s krπÊaninom i crkva s crkvom. Tako Êe ljudska
orua biti osposobljena da surauju s boæanskima. Svako Êe
orue biti pokorno Svetome Duhu, a svi Êe vjernici biti ujedinjeni
u organiziran i pravilno usmjeren napor da se svijetu objavi
Radosna vijest o Boæjoj milosti.
Pavao je ovaj Ëin javnog polaganja ruku smatrao poËetkom
novog i vaænog razdoblja u svojem æivotnom djelu. Taj Êe trenutak poslije smatrati poËetkom svojeg apostolstva u krπÊanskoj Crkvi.
164
165
104
Djela apostolska
Dok je u Antiohiji svjetlo Evanelja sjalo punim sjajem,
apostoli koji su ostali u Jeruzalemu nastavili su vaæno djelo. Svake
godine, u vrijeme blagdanâ, mnogi Æidovi iz svih zemalja dolazili su u Jeruzalem da se poklone u hramu. Neki od tih hodoËasnika bili su iskreni poboæni ljudi i ozbiljni istraæivaËi proroËanstava. »eznuli su za dolaskom obeÊanog Mesije, nade Izraela,
i oËekivali Njegovu pojavu. Dok je Jeruzalem bio pun ovih stranaca, apostoli su neustraπivo navijeπtali Krista, premda su znali da time stalno izlaæu svoj æivot opasnosti. Duh Boæji stavio
je svoj peËat na njihov rad; mnogi su se obraÊali; a oni koji su
se vraÊali kuÊi u razliËite krajeve svijeta, sijali su sjeme istine
po svim narodima i meu svim staleæima.
Meu apostolima koji su se ukljuËili u ovaj rad isticali su
se Petar, Jakov i Ivan, koji su bili uvjereni da ih je Bog odredio da propovijedaju Krista svojim sunarodnjacima u domovini. Radili su vjerno i mudro, svjedoËeÊi o onome πto su vidjeli
i Ëuli i pozivajuÊi se na “potvrenu proroËku rijeË” (2. Petrova
1,19) u nastojanju da uvjere “dom Izraelov… da je Bog uËinio
Gospodinom i Mesijom tog Isusa” kojeg su Æidovi razapeli (Djela
2,36).
105
17
Vjesnici Radosne vijesti
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 13,4-52.
“Poslani od Svetoga Duha”, Pavao i Barnaba, nakon rukopolaganja od strane braÊe u Antiohiji, “sioπe u Seleuciju i odande
otploviπe za Cipar.” Tako je poËelo njihovo prvo misijsko putovanje.
Cipar je bio jedno od onih mjesta u koje su vjernici iz Jeruzalema pobjegli zbog progonstva koje je uslijedilo nakon Stjepanove smrti. Upravo su s Cipra neki doπli u Antiohiju “navjeπÊivati
im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin” (Djela 11,20). I sam
je Barnaba bio “rodom s Cipra” (Djela 4,36). Sada su on i Pavao,
praÊeni Ivanom Markom, Barnabinim roakom, posjetili ovaj
otok.
Markova majka bila je obraÊenica na krπÊansku vjeru i njezin
je dom u Jeruzalemu bio utoËiπte za uËenike. U njemu su uvijek bili dobrodoπli; tu su se mogli odmoriti. Tijekom jednog
posjeta apostolâ domu njegove majke, Marko se ponudio da Pavla
i Barnabu prati na njihovom misijskom putovanju. U srcu je
osjeÊao Boæju naklonost pa se æelio potpuno posvetiti evaneoskoj sluæbi.
Nakon dolaska u Salaminu, apostoli su “propovijedali… rijeË
Boæju u æidovskim sinagogama… Prooπe sav otok do Pafa, gdje
se namjeriπe na nekog vraËara, laænog æidovskog proroka. Ime
mu bijaπe Barjesus, a pripadao je krugu prokonzula Sergija Pavla, umna Ëovjeka. Ovaj dozva k sebi Barnabu i Savla i zaæeli
da Ëuje rijeË Boæju. Ali im se suprotstavi Elima, vraËar — jer
to znaËi ime njegovo — nastojeÊi prokonzula odvratiti od vjere.”
(105)
166
167
106
168
169
Djela apostolska
Sotona ne dopuπta izgradnju Boæjeg kraljevstva na Zemlji
bez borbe. Sile zla ukljuËene su u neprekidni rat protiv orua
odreenih da πire Radosnu vijest, i ove su sile tame posebno
aktivne kad se istina navijeπta ljudima na dobru glasu i poznatima po poπtenju. Tako je bilo i kad je Sergije Pavao, prokonzul Cipra, sluπao evaneosku vijest. Prokonzul je pozvao apostole da ga upoznaju s vijeπÊu koju su donijeli, i sad su ga sile
zla, djelujuÊi preko vraËara Elime, nastojale pogubnim vraËarevim
primjedbama odvratiti od vjere i tako osujetiti Boæje nakane.
Tako pali neprijatelj uvijek radi da bi u svojim redovima
zadræao utjecajne ljude, koji bi, kad bi se obratili, mogli djelotvorno posluæiti u Boæjem djelu. Ali vjerni evaneoski radnik
ne treba se bojati da Êe ga neprijatelj pobijediti, jer se snagom
koju je dobio odozgo moæe oduprijeti svim sotonskim utjecajima.
Premda ozbiljno pritisnut Sotonom, Pavao je imao hrabrosti ukoriti Ëovjeka preko kojeg je neprijatelj djelovao. “Pun Duha
Svetoga” apostol “uperi u nj pogled i reËe: ‘O stvore puni svake
lukavπtine i zloÊe, sine avolski i neprijatelju svake pravednosti, zar neÊeπ prestati iskrivljivati prave putove Gospodnje? Evo,
sad Êe ruka Gospodnja pasti na te: oslijepit Êeπ i za neko vrijeme
neÊeπ gledati sunca!’ U isti Ëas pade na nj mrak i tama, te on,
vrteÊi se naokolo, poËe traæiti vodiËa. Tada prokonzul, videÊi
πto se dogodilo, prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospodnjom.”
VraËar je zatvorio oËi pred dokazima evaneoske istine i
Gospodin je u pravednoj srdæbi uËinio da se zatvore njegove
fiziËke oËi uskrativπi mu danje svjetlo. SljepoÊa nije bila trajna, veÊ samo za neko vrijeme, da bi bio upozoren da se treba
pokajati i zatraæiti oprost od Boga kojeg je tako teπko uvrijedio. Zbunjenost u kojoj se naπao poniπtila je uËinak njegovog
lukavog nastupa protiv Kristova nauka. »injenica da sada mora
slijepo pipati pokazala je svima da su Ëuda koja su apostoli Ëinili,
a koja je Elima proglasio beznaËajnima, bila uËinjena Boæjom
silom. OsvjedoËen u istinitost nauka koji su apostoli iznosili,
prokonzul je prihvatio Evanelje.
Elima nije bio obrazovan Ëovjek, ali je bio posebno osposobljen da vrπi Sotonino djelo. Oni koji propovijedaju istinu o
Bogu srest Êe prepredenog neprijatelja u mnogo razliËitih oblika. Katkad Êe to biti uËena osoba, ali najËeπÊe su to neznalice,
Vjesnici Radosne vijesti
107
ljudi koje je Sotona poduËio da postanu uspjeπna orua u varanju duπa. Duænost je Kristovog propovjednika da vjerno ostane na svojem poloæaju, u Boæjem strahu i Njegovoj snazi. Tako
moæe unijeti zabunu u Sotonine redove i u ime Gospodnje pobijediti.
Pavao i njegovo druπtvo nastavili su putovanje u Pergu u
Pamfiliji. Put je bio vrlo naporan; bili su izloæeni teπkoÊama i
oskudici, a opasnosti su ih vrebale na sve strane. U mjestima i
gradovima kroz koje su prolazili te na samotnim putovima bili
su izloæeni znanim i neznanim opasnostima. Ali Pavao i Barnaba nauËili su se uzdati u Boæju snagu koja izbavlja. Srca su im
bila ispunjena toplom ljubavlju za duπe koje ginu. Kao vjerni
pastiri u potrazi za izgubljenim ovcama, uopÊe nisu razmiπljali
o sebi i svojoj udobnosti. ZaboravljajuÊi na sebe, nisu klonuli
kad su bili umorni, gladni i izloæeni hladnoÊi. Pred sobom su
imali samo jedan cilj — spasenje onih koji su odlutali iz tora.
Upravo se ovdje Marko, svladan strahom i obeshrabrenjem,
za neko vrijeme pokolebao u namjeri da se cijelim srcem posveti Gospodnjem djelu. Nenaviknut na teπkoÊe, obeshrabrio
se zbog opasnosti i oskudice kojima je bilo popraÊeno putovanje. On je uspjeπno radio u povoljnim okolnostima, ali sada,
usred protivljenja i opasnosti koje tako Ëesto prate pionira, nije
mogao podnijeti teπkoÊe kao dobar vojnik kriæa. On je tek trebao
nauËiti suËeljavati se s opasnostima, progonstvom i neprijateljstvom. Kako su apostoli napredovali, a moglo se oËekivati da
Êe ih oËekivati joπ veÊe teπkoÊe, Marko se uplaπio i, izgubivπi
svu odvaænost, odbio iÊi dalje te se vratio u Jeruzalem.
Zbog ovog odustajanja Pavao je Marka ocijenio nepovoljno,
u jednom trenutku Ëak vrlo oπtro. S druge strane, Barnaba ga
je opravdavao zbog njegova neiskustva. OsjeÊao je da Marko
ne bi trebao napustiti propovjedniËku sluæbu jer je u njemu
vidio osobine koje ga mogu osposobiti za korisnog Kristovog
radnika. U godinama koje su slijedile njegovo zalaganje za Marka
bilo je bogato nagraeno, jer se mladiÊ potpuno predao Gospodinu i djelu navijeπtanja evaneoske vijesti u teπkim podruËjima. Uz Boæji blagoslov i mudro Barnabino pouËavanje, Marko se razvio u vrijednog i korisnog radnika.
Pavao se poslije pomirio s Markom i prihvatio ga kao suradnika. Takoer ga je preporuËio Koloπanima kao suradnika
“za kraljevstvo Boæje” i utjehu. (Koloπanima 4,11). Neπto prije
170
108
171
172
Djela apostolska
svoje smrti Pavao je o Marku rekao da mu je “vrlo koristan za
sluæbu” (2. Timoteju 4,11).
Nakon Markova odlaska Pavao i Barnaba posjetili su Antiohiju
u Pizidiji i u subotu otiπli u æidovsku sinagogu. “Poslije Ëitanja
Zakona i Prorokâ nadstojnici sinagoge poslaπe nekoga da im
rekne: ‘BraÊo, ako imate kakvu opomenu za narod, govorite!’”
BuduÊi da su bili tako pozvani, “ustade Pavao, rukom dade znak
i reËe: ‘Izraelci i vi ostali priznavaoci pravoga Boga, Ëujte!” Zatim
je slijedilo predivno izlaganje. Prikazao je naËin na koji je Bog
u povijesti postupao sa Æidovima poËevπi od njihova osloboenja iz egipatskog ropstva, kako je bio obeÊan Spasitelj iz Davidova potomstva i smjelo ustvrdio da je “iz njegova potomstva
Bog, prema obeÊanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan kao glasnik i preteËa svemu izraelskom
narodu propovijedao krπtenje u znak obraÊenja. A kad se primicao koncu æivota, izjavio je: ‘Ja nisam ono πto vi mislite da
jesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan
odrijeπiti obuÊe na nogama.’” Tako je u sili navijestio Isusa kao
Spasitelja ljudi, proreËenoga Mesiju.
Kad je to izjavio, Pavao je nastavio: “BraÊo, sinovi Abrahamova roda, i ostali meu vama koji priznajete pravoga Boga,
nama je bila poslana ova rijeË o spasenju. Dakako, stanovnici
Jeruzalema i njihovi Ëlanovi Velikog vijeÊa nisu upoznali Isusa;
osuujuÊi ga ispuniπe rijeËi proroËke koje se Ëitaju svake subote.”
Pavao se nije ustruËavao iznijeti pravu istinu kako su æidovski voe odbacili Spasitelja. “Iako na njemu ne naoπe nikakve
krivnje koja bi zasluæivala smrt,” izjavio je apostol, “traæili su
od Pilata da ga pogubi. Kad tako ispuniπe sve πto je o njemu
pisano, skinuπe ga s kriæa i poloæiπe u grob. Ali ga Bog uskrisi
od mrtvih. I mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim uziπli
iz Galileje u Jeruzalem, a koji su sada njegovi svjedoci pred
narodom.”
“I mi vam navjeπÊujemo Radosnu vijest”, nastavio je apostol,
“da je obeÊanje dano naπim ocima ispunio Bog nama, njihovoj
djeci, uskrisivπi Isusa, kako i stoji pisano u drugome psalmu:
‘Ti si sin moj, ja te danas rodih.’ A da ga je Bog uskrisio od
mrtvih i da se viπe neÊe vratiti istrunuÊu, to je ovim rekao:
‘Vama Êu ispuniti neprevarljiva obeÊanja dana Davidu.’ Zato im
na jednom drugom mjestu veli: ‘NeÊeπ dopustiti da Svetac tvoj
istrune.’ A David je umro poπto je svoj æivot proveo sluæeÊi
Vjesnici Radosne vijesti
109
Bogu, pridruæio se svojim oËevima i istrunuo. Ali onaj koga je
Bog uskrisio nije istrunuo.”
Nakon πto je otvoreno govorio o ispunjenju poznatih proroËanstava o Mesiji, Pavao im je propovijedao o pokajanju i oprostu
grijeha zahvaljujuÊi zaslugama njihovog Spasitelja Isusa. “Neka
vam dakle, braÊo,” rekao je, “znano bude: po Ovome vam se
navjeπÊuje oproπtenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje,
opravdava od svega od Ëega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!” (DF)
Boæji Duh je pratio izgovorene rijeËi i srca su bila ganuta.
Apostolovo pozivanje na starozavjetna proroËanstva i njegova
tvrdnja da su se ona ispunila u sluæbi Isusa iz Nazareta, osvjedoËilo je mnoge duπe koje su Ëeznule za dolaskom obeÊanog
Mesije. I govornikove rijeËi, kojima je potvrdio da je Radosna
vijest o spasenju upuÊena Æidovima i poganima podjednako,
donijela je nadu i radost onima koji se nisu ubrajali meu Abrahamovu djecu po tijelu.
“Dok su izlazili, prisutni su ih molili da im o tome govore
i slijedeÊe subote.” Nakon πto se zbor konaËno raziπao, “mnogi
Æidovi sa πtovateljima pravoga Boga, proselitima”, koji su prihvatili
Radosnu vijest objavljenu toga dana, “pooπe za Pavlom i Barnabom. Oni su ih, u razgovoru s njima, nagovarali da ustraju u
milosti Boæjoj.”
Zanimanje koje je u Antiohiji Pizidijskoj izazvalo Pavlovo
izlaganje okupilo je iduÊe subote “gotovo sav grad da Ëuje rijeË
Boæju. Kad Æidovi vidjeπe toliki narod, napuniπe se zavisti te
na Pavlove rijeËi odgovoriπe uvredama protiv Boga.
Tada im Pavao i Barnaba odluËno rekoπe: ‘Vama je najprije
trebalo propovijedati rijeË Boæju. Ali kako je vi od sebe odbijate
i sami sebe smatrate nedostojnima vjeËnoga æivota, mi se obraÊamo poganima, jer nam je tako zapovjedio Gospodin: ‘Postavio sam te svjetlom poganima, da im budeπ spasenje do kraja
zemlje.’”
“Kad pogani to Ëuπe, poËeπe veselo slaviti rijeË Gospodnju
i prigrliπe vjeru svi koji bijahu usmjereni vjeËnom æivotu.” Oni
su se posebno radovali πto ih je Krist prihvatio kao Boæju djecu i zahvalnog su srca sluπali objavljenu rijeË. Oni koji su povjerovali, gorljivo su odnosili evaneosku vijest drugima i tako “se
raπiri rijeË Gospodnja po svoj okolici”.
173
174
110
175
Djela apostolska
Prije viπe stoljeÊa nadahnuto je pero opisalo ovo obraÊenje neznaboæaca, ali ta su proroËanstva bila tek maglovito shvaÊena. Hoπea je rekao: “A djece Izraelove bit Êe brojem ko pijeska
u moru πto se izmjerit ne moæe ni izbrojit. Umjesto da im govore:
Vi niste moj narod, zvat Êu ih: Sinovi Boga æivoga.” I opet: “I
posijat Êu ga u zemlji, zamilovat Êu Nemilu, Ne-narodu mom
reÊi Êu: ‘Ti si narod moj!’ a on Êe reÊi: ‘Boæe moj!’” (Hoπea
2,1.25)
Sam je Spasitelj tijekom svoje zemaljske sluæbe prorekao
πirenje Evanelja meu poganima. U prispodobi o vinogradu
rekao je nepokajanim Æidovima: “Tako Êe vam se — velim —
oduzeti kraljevstvo Boæje i dat Êe se narodu koji raa njegovim rodom.” (Matej 21,43) Nakon uskrsnuÊa naloæio je uËenicima da idu k “svim narodima” i “uËe ih”. Nitko nije smio ostati
neopomenut, trebali su propovijedati “Radosnu vijest svakom
stvorenju”. (Matej 28,19; Marko 16,15)
ObraÊajuÊi se neznaboπcima u Antiohiji Pizidijskoj, Pavao
i Barnaba nisu prestali raditi za Æidove ni na jednom mjestu,
kad god se pruæila prilika da imaju sluπatelje. Poslije su u Solunu, Korintu, Efezu i u drugim vaænim srediπtima Pavao i njegovi suradnici propovijedali Evanelje i Æidovima i poganima.
Ali glavnu energiju odsad su usmjerili na izgradnju Boæjeg kraljevstva u neznaboæaËkim podruËjima, meu narodom koji je
malo ili nikako poznavao pravoga Boga i Njegova Sina.
Pavlovo srce i srce njegovih suradnika kucalo je za one koji
su “bez Krista bili otueni od izraelskog graanstva, bez dijela
u Savezima obeÊanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu”. ZahvaljujuÊi neumornoj sluæbi apostola meu poganima, ovi “tuinci i gosti”, koji su “nekoÊ bili daleko”, razumjeli su da su
postali “blizu krvlju Kristovom” i da vjerom u Njegovu ærtvu
pomirnicu mogu postati “sugraani svetih i ukuÊani Boæji”. (Efeæanima 2,12.13.19)
NapredujuÊi vjerom, Pavao je neumorno radio na uzdizanju Boæjeg kraljevstva meu onima koje su uËitelji u Izraelu
zanemarili. Stalno je uzvisivao Krista Isusa kao “Kralja kraljeva
i Gospodara gospodarâ” (1. Timoteju 6,15) i pozivao vjernike
da budu “u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziivani i uËvrπÊivani vjerom” (Koloπanima 2,7).
Za one koji vjeruju Krist je siguran temelj. Na ovom æivom
kamenu mogu graditi i Æidovi i pogani. Dovoljno je πirok za
Vjesnici Radosne vijesti
111
sve i dovoljno Ëvrst da izdræi teæinu i breme cijelog svijeta. Ovu
je Ëinjenicu sam Pavao priznavao. U zavrπnim danima svoje
sluæbe, kad se obraÊao skupini poganskih vjernika koji su ostali
ustrajni u svojoj ljubavi prema istini Evanelja, apostol je pisao: Vi ste “nazidani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus” (Efeæanima 2,20).
BuduÊi da se evaneoska vijest proπirila po Pizidiji, nevjerni
Æidovi iz Antiohije u svojoj slijepoj predrasudi “razjariπe ugledne
πtovatelje pravoga Bog i gradske prvake; tako zametnuπe progon protiv Pavla i Barnabe te ih izbaciπe” iz tog podruËja.
Ovaj postupak nije obeshrabrio apostole; sjetili su se rijeËi svoga UËitelja: “Blago vama kad vas budu grdili i progonili i
kad vam zbog mene budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine! Radujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada
na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeli prije vas!” (Matej 5,11.12)
Vijest Evanelja πirila se i apostoli su imali razloga da se
osjete ohrabrenima. Njihov rad meu Pizidijcima u Antiohiji
bio je bogato blagoslovljen, a vjernici koje su ostavili da neko
vrijeme sami nastave posao “bijahu puni radosti Duha Svetoga”.
176
112
Djela apostolska
18
Propovijedanje meu
neznaboπcima
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 14,1-26.
177
178
Iz Antiohije u Pizidiji Pavao i Barnaba krenuli su u Ikonij.
U ovom su mjestu, kao i u Antiohiji, poËeli raditi meu svojim sunarodnjacima u sinagogi. Naiπli su na znaËajan uspjeh jer
je “veliko mnoπtvo Æidova i pogana prigrlilo vjeru”. No u Ikoniju, kao i u drugim mjestima u kojima su apostoli djelovali,
“Æidovi πto su ostali nevjerni razjariπe i ogorËiπe pogane protiv
braÊe”.
Meutim, apostoli se nisu dali odvratiti od svoje zadaÊe
jer su mnogi prihvaÊali Kristovo Evanelje. Nastavili su raditi
unatoË protivljenju, zavisti i predrasudama, “propovijedajuÊi smjelo, oslonjeni na Gospodina” i Bog “potvrivaπe propovijedanje
o svojoj milosti ËineÊi Ëudesne znake preko njihovih ruku”. Ovi
dokazi boæanskog odobravanja snaæno su utjecali na umove onih
koji su bili otvoreni za svjedoËenje i tako se umnoæavao broj
obraÊenika na Evanelje.
Sve veÊa popularnost vijesti koju su apostoli navijeπtali ispunila je nevjerne Æidove zaviπÊu i mrænjom pa su odluËili zaustaviti Pavlov i Barnabin rad. Laænim izvjeπtajima i preuveliËavanjem izazvali su kod vlasti strah da se Ëitav grad izlaæe opasnosti od pobune. Izjavili su da se veliki broj ljudi pridruæuje
apostolima i tvrdili da to Ëine s tajnim i opasnim namjerama.
Zbog ovih optuæbi uËenici su bili viπeput izvedeni pred vlasti,
ali je njihova obrana bila tako jasna i razumna, i njihovo objaπ(112)
Propovijedanje meu neznaboπcima
113
njenje onoga πto nauËavaju tako smireno i razumljivo da su stekli
snaænu naklonost. Premda su vlasti zbog laænih optuæbi koje
su Ëule imale prema njima odreene predrasude, nisu im se
usuivale zabraniti rad. Morale su priznati da Pavlov i Barnabin nauk nastoji ljude uËiniti poπtenim graanima koji poπtuju
zakone, i da bi se moral i red u gradu poboljπao kad bi ljudi
prihvatili istine koje su apostoli nauËavali.
ZahvaljujuÊi protivljenju na koje su uËenici naiπli, vijest istine
je dobila veliki publicitet; Æidovi su vidjeli da su njihovi napori
da sprijeËe rad novih uËitelja doveli do toga da se joπ veÊi broj
pridruæi novoj vjeri. “Tada se stanovniπtvo gradsko razdijeli: jedni
bijahu za Æidove, drugi za apostole.”
Voe meu Æidovima toliko su se rasrdili zbog razvoja dogaaja da su odluËili svoje ciljeve postiÊi nasiljem. Raspalivπi
najgore strasti nepismene, buËne svjetine, uspjeli su stvoriti meteæ
koji su pripisali nauËavanju uËenika. OËekivali su da Êe zahvaljujuÊi ovoj laænoj optuæbi dobiti pomoÊ vlasti u ostvarenju svoje
namjere. OdluËili su da se apostolima ne smije omoguÊiti prilika za opravdanje i da se svjetina treba umijeπati tako πto Êe
Pavla i Barnabu kamenovati; time Êe zaustaviti njihov rad.
Prijatelji apostola, premda nevjerni, upozorili su ih na pokvarene namjere Æidova i savjetovali ih da se ne izlaæu nepotrebno razularenoj svjetini i da pobjegnu kako bi saËuvali æivot. Na to su Pavao i Barnaba potajno napustili Ikonij ostavljajuÊi vjernike da neko vrijeme sami nastave rad. Nisu namjeravali otiÊi zauvijek; namjeravali su se vratiti kad se uzbuenje
smiri i dovrπiti otpoËeto djelo.
U sva vremena i u svakoj zemlji Boæji su se vjesnici morali
suoËiti s ogorËenim protivljenjem onih koji su svjesno odluËili
odbaciti nebesko svjetlo. »esto je izgledalo da su neprijatelji
Evanelja neistinitim prikazivanjem i laæima uspjeli zatvoriti vrata
kroz koja bi Boæji vjesnici mogli doprijeti do ljudi. Ali ova vrata
ne mogu ostati zauvijek zatvorena i Gospodin je Ëesto, kad su
se Njegovi sluge nakon nekog vremena vratili da nastave rad,
silno djelovao njima u prilog omoguÊivπi im da podignu spomenike u slavu Njegova imena.
Protjerani iz Ikonija, apostoli su otiπli u Listru i Derbu, gradove u Likaoniji. PuËanstvo ovih gradova bilo je uglavnom pogansko, praznovjerno, ali meu njima je bilo i onih koji su bili
spremni posluπati i prihvatiti evaneosku vijest. Apostoli su odlu-
179
180
114
181
Djela apostolska
Ëili raditi u ovim mjestima i okolici nadajuÊi se da Êe izbjeÊi
æidovske predrasude i progonstvo.
U Listri nije bilo æidovske sinagoge, premda je u gradu æivjelo nekoliko Æidova. Mnogi stanovnici Listre odlazili su u hram
posveÊen Jupiteru. Kad su se Pavao i Barnaba pojavili u gradu, okupili Listrane i objasnili im jednostavne istine Evanelja,
mnogi su ovaj nauk pokuπali povezati sa svojim praznovjernim
πtovanjem Jupitera.
Apostoli su ovim idolopoklonicima nastojali prenijeti spoznaju o Bogu Stvoritelju i Njegovom Sinu, Spasitelju ljudskog
roda. Prvo su im ukazali na Ëudesna Boæja djela — na Sunce,
Mjesec i zvijezde, na skladan redoslijed godiπnjih doba, na goleme planine pokrivene snijegom, na visoka stabla i druga Ëuda
prirode koja prikazuju sposobnosti πto nadmaπuju ljudsko shvaÊanje. PomoÊu ovih djela SvemoguÊega apostoli su pogane upuÊivali na razmiπljanje o velikom Vladaru svemira.
Kad su objasnili ove osnovne istine o Stvoritelju, apostoli
su Listranima govorili o Boæjem Sinu koji je s Neba siπao na
naπ svijet zato πto voli ljude. Govorili su o Njegovom æivotu i
sluæbi, kako su Ga odbacili oni koje je doπao spasiti, o suenju
i raspeÊu, o uskrsnuÊu i uzaπaπÊu na Nebo gdje djeluje kao
zastupnik ljudi. Tako su Pavao i Barnaba u Boæjem Duhu i sili
propovijedali Evanelje u Listri.
Jednom prilikom, dok je narodu govorio o Kristu kao iscjelitelju bolesnih i nevoljnih, Pavao je meu sluπateljima zapazio
hromog Ëovjeka koji s njega nije skidao pogleda, koji je prihvaÊao
njegove rijeËi i vjerovao u njih. Pavlovo se srce saæalilo nad
tim nesretnikom u kojem je vidio da “ima vjeru tako da moæe
ozdraviti”. Okruæen idolopoklonicima, Pavao je hromom Ëovjeku
zapovjedio da stane na noge. Dotad je jadnik mogao samo sjediti, ali sada je odmah posluπao Pavlovu zapovijed i po prvi
put u svojem æivotu stao na noge. Naporom vjere doπla je snaga
i ovaj Ëovjek bolesnih nogu “skoËi i prohoda”.
“A mnoπtvo naroda koje vidje πto Pavao uËini zavika likaonski: ‘Bogovi su u ljudskom obliku siπli k nama.’” Ova je izjava
bila u skladu s njihovom predajom da bogovi povremeno posjeÊuju Zemlju. Barnabu su nazvali Zeusom, ocem bogova, zbog
njegova dostojanstvenog izgleda te blagosti i dobrote izraæene
na njegovu licu. Pavla su smatrali Hermesom “jer je… vodio
Propovijedanje meu neznaboπcima
115
rijeË”, jer je bio ozbiljan, aktivan i rjeËit iznoseÊi rijeËi opomene
i pouke.
ÆeleÊi im pokazati zahvalnost, Listrani su od Zeusova sveÊenika traæili da ukaæe apostolima Ëast pa je on doveo “junce s
vijencima do gradskih vrata i htjede zajedno s narodom prinijeti ærtvu”. Pavao i Barnaba, koji su se povukli na odmor, nisu
znali za ove pripreme. Meutim, ubrzo im je pozornost privukla glazba i oduπevljeni povici velikog mnoπtva koje je doπlo
pred kuÊu u kojoj su odsjeli.
Kad su shvatili razlog tog posjeta i uzbuenja koje ga je
pratilo, apostoli “razderu haljine svoje te skoËe prema narodu” ponadavπi se da Êe sprijeËiti njihovu nakanu. Glasno, moleÊivim glasom koji je nadjaËao viku naroda, Pavao je traæio da
ga sasluπaju; kad je buka iznenada prestala, rekao je: “Ljudi,
πto to Ëinite?! I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu
vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvorova æivome Bogu, koji stvori nebo, zemlju, more i sve πto je
u njima. On je u proπlim naraπtajima pustio sve pogane da idu
svojim putovima; ipak nije nikad prestajao davati svjedoËanstvo
za samoga sebe svojim dobroËinstvima, dajuÊi vam s neba kiπna i plodonosna vremena i zasiÊujuÊi srca vaπa jelom i veseljem.”
Ali bez obzira na to πto su apostoli jasno zanijekali da su
bogovi, i bez obzira na Pavlov trud da misli naroda usmjeri k
pravome Bogu koji je jedini dostojan oboæavanja, bilo je gotovo nemoguÊe odvratiti ove pogane od namjere da im prinesu
ærtvu. Toliko su snaæno vjerovali da su ovi ljudi bogovi i tako
je veliko bilo njihovo oduπevljenje, da su odbili priznati svoju
zabludu. Izvjeπtaj kaæe da su ih “jedva uspjeli zaustaviti”.
Listrani su zakljuËili da su vlastitim oËima vidjeli Ëudesnu
moÊ apostola. Vidjeli su kako je hromi, koji nikad prije nije
mogao hodati, sada savrπeno zdrav i snaæan. Pavao ih je tek
nakon mnogo nagovaranja i paæljivog objaπnjenja svoje i Barnabine
zadaÊe kao predstavnika nebeskog Boga i Njegova Sina, velikog
Iscjelitelja, uspio uvjeriti da odustanu od svoje nakane.
Rad Pavla i Barnabe u Listri iznenada je zaustavila zloÊa
nekih Æidova koji su doπli “iz Antiohije i Ikonija”, a koji su,
Ëuvπi o uspjehu djelovanja apostola meu Likaoncima, odluËili
krenuti za njima i tamo ih progoniti. Doπavπi u Listru, ovi su
Æidovi uskoro uspjeli nadahnuti narod duhom ogorËenosti koji
je pokretao njihove misli. Zbog iskrivljenih rijeËi i kleveta, oni
182
183
116
184
185
Djela apostolska
koji su Pavla i Barnabu domalo smatrali boæanskim biÊima, sada
su bili uvjereni da su apostoli zapravo gori od ubojica i da zasluæuju smrt.
RazoËaranje koje su Listrani doæivjeli kad im nije bilo dopuπteno da prinesu ærtve apostolima, pripremilo ih je da se okrenu
protiv Pavla i Barnabe sa æarom sliËnim onom kojim su ih htjeli
slaviti kao bogove. Æidovi su im zapovjedili da Pavlu ne dopuste govoriti tvrdeÊi da Êe, ako mu to dopuste, zaËarati narod.
Ubrzo je krvoloËni plan neprijatelja Evanelja proveden. PokoravajuÊi se utjecaju zla, Listrane je opsjeo sotonski bijes, pa
kad su uhvatili Pavla, bez milosti su ga kamenovali. Apostol je
pomislio da mu je doπao kraj. Æivo se sjetio Stjepanove muËeniËke smrti u kojoj je i sam okrutno sudjelovao. Izranjavan i
od bolova onesvijeπten, pao je na zemlju, a razbjeπnjela svjetina
odvukla ga je “izvan grada misleÊi da je mrtav”.
U ovom mraËnom Ëasu kuπnje skupina listranskih vjernika, koja se Pavlovim i Barnabinim radom obratila u Isusovu vjeru,
ostala je vjerna i nepokolebljiva. Bezumno protivljenje i okrutno progonstvo od strane njihovih neprijatelja samo je uËvrstilo
vjeru ove posveÊene braÊe. I sada, unatoË opasnosti i prijeziru,
ona su pokazala odanost time πto su se u tuzi okupila oko tijela
onoga za kojeg su vjerovala da je mrtav.
Kako su se iznenadila kad je usred njihovih jauka apostol
iznenada podigao glavu i ustao s hvalom Bogu na usnama! Vjernici su ovaj iznenadni oporavak Boæjeg sluge smatrali Ëudom
boæanske sile; Ëinilo se kao da je promjena njihove vjere potvrena nebeskim peËatom. Radovali su se neizrecivom radoπÊu i slavili Boga obnovljenom vjerom.
Jedan od onih koji su se obratili u Listri i bili oËevici Pavlova stradanja, poslije Êe postati istaknuti radnik za Krista i s
apostolom dijeliti muke i radosti pionirskog rada u teπkim
podruËjima. Taj se mladiÊ zvao Timotej. Kad su Pavla izvukli
iz grada, ovaj je mladi uËenik bio meu onima koji su stali pokraj njegovog naizgled beæivotnog tijela i koji ga je vidio kako,
izranjen i krvav, ustaje s hvalom na usnama πto je smio stradati
zbog Krista.
Dan nakon Pavlova kamenovanja apostoli su otiπli u Derbu,
gdje je njihov rad bio blagoslovljen i mnoge su duπe prihvatile
Krista kao svojeg Spasitelja. Ali “poπto su navijestili Radosnu
vijest i ovome gradu te mnoge uËinili uËenicima”, ni Pavao ni
Propovijedanje meu neznaboπcima
117
Barnaba nisu bili spremni nastaviti rad na drugim mjestima a
da ne utvrde vjeru obraÊenika koje su neko vrijeme morali
ostaviti u mjestima u kojima su nedavno djelovali. I zato su se,
bez obzira na opasnost, vratili “u Listru, Ikonij i Antiohiju. Utvrivali su duπe uËenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri”.
Mnogi su prihvatili Radosnu vijest i tako se izloæili prijeziru i
protivljenju. Njih su apostoli nastojali utvrditi u vjeri da bi obavljeno djelo moglo opstati.
Apostoli su novoobraÊenike nastojali okruæiti zaπtitom evaneoskog reda kao vaænim Ëimbenikom duhovnog rasta. U svim
mjestima Likaonije i Pizidije, u kojima je bilo vjernika, ustrojene su crkve. U svakoj su crkvi bili postavljeni sluæbenici i
uspostavljen red i sustav za obavljanje svega πto je povezano s
duhovnom dobrobiti vjernika.
Ovo je bilo u skladu s evaneoskim planom ujedinjenja
svih vjernika u jedno tijelo i Pavao je ustrajavao na provoenju ovog plana tijekom cijele svoje sluæbe. Oni koji su na bilo
kojem mjestu njegovim radom prihvatili Krista za Spasitelja, bili
su u odreeno vrijeme ustrojeni u crkvu. To je radio i onda
kad je bilo samo nekoliko vjernika. Tako su krπÊani bili poduËavani da pomaæu jedni drugima podsjeÊajuÊi se na obeÊanje:
“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu
njima.” (Matej 18,20)
A Pavao nije zaboravio na tako ustrojene crkve. Briga za
ove crkve poËivala je na njemu kao breme koje je bivalo sve
veÊe. Koliko god mala bila skupina, ona je bila predmet njegove stalne skrbi. Njeæno je bdio nad manjim crkvama, svjestan
da im je potrebna posebna skrb kako bi se vjernici uËvrstili u
istini i bili pouËeni da se ozbiljno i nesebiËno zalaæu za ljude
u svojoj okolini.
U svim svojim misionarskim pothvatima Pavao i Barnaba
su nastojali slijediti Kristov primjer dragovoljne ærtve i odanog,
ozbiljnog rada za duπe. Potpuno budni, revni i neumorni, nisu
obraÊali pozornost na sklonosti ili osobnu udobnost, veÊ su s
briænom molitvom neprekidno radeÊi sijali sjeme istine. A istodobno sa sijanjem sjemena apostoli su pazili da svima koji su
se opredijelili za Evanelje daju praktiËne upute od neprocjenjive vrijednosti. Ovaj duh ozbiljnosti i bogobojaznosti ostavio
je u mislima novih uËenika trajan dojam o vaænosti evaneoske
vijesti.
186
118
187
Djela apostolska
Kad bi se obratili ljudi koji su obeÊavali i imali sposobnosti, kao u sluËaju Timoteja, Pavao i Barnaba ozbiljno su im nastojali ukazati na potrebu rada u vinogradu. A kad bi apostoli
otiπli u drugo mjesto, vjera ovih ljudi nije se pokolebala; zapravo
se poveÊala. Bili su vjerno upuÊeni u put Gospodnji i pouËeni
kako da nesebiËno, ozbiljno i ustrajno rade na spasenju svojih
bliænjih. Ova paæljiva poduka novoobraÊenika bila je vaæan
Ëimbenik znaËajnog uspjeha koji je pratio Pavla i Barnabu dok
su propovijedali Evanelje u neznaboæaËkim zemljama.
Prvo misijsko putovanje brzo se bliæilo kraju. PreporuËivπi novoustrojene crkve Gospodinu, apostoli su poπli u Pamfiliju
i, “poπto su u Pergi navijestili rijeË, sioπe u Ataliju. Odande
otploviπe u Antiohiju.”
119
19
Æidovi i pogani
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,1-35.
Nakon dolaska u Antiohiju Sirijsku, odakle su bili poslani
na rad, Pavao i Barnaba su iskoristili prvu priliku da okupe
vjernike i izvijeste “o svemu πto je i koliko je Bog s njima uËinio: kako je otvorio poganima vrata vjere” (Djela 14,27). Crkva
u Antiohiji bila je velika i napredna. Kao srediπte misijskog
djelovanja, spadala je meu najuglednije skupine krπÊanskih vjernika. Vjerniπtvo je pripadalo razliËitim staleæima meu Æidovima i poganima.
Dok su se apostoli sjedinili s propovjednicima i vjernicima u Antiohiji u ozbiljnom nastojanju da zadobiju mnoge duπe za Krista, neki æidovski vjernici iz Judeje, “iz farizejske sljedbe”,
uspjeli su nametnuti pitanje koje je ubrzo izazvalo veliku prepirku u crkvi i zabrinutost vjernika iz poganstva. S velikom sigurnoπÊu ovi su judaistiËki uËitelji tvrdili da se onaj tko se æeli
spasiti mora obrezati i vrπiti Ëitav obredni zakon.
Pavao i Barnaba odmah su se pozabavili ovim laænim nauËavanjem i usprotivili iznoπenju ovog pitanja pred pogane. S druge
strane, mnogi Æidovi u Antiohiji koji su uzvjerovali, priklanjali
su se glediπtu braÊe koja su nedavno doπla iz Judeje.
Æidovski obraÊenici opÊenito nisu bili skloni djelovati tako
brzo kako je Boæja providnost otvarala put. Prema rezultatima
djelovanja apostola meu poganima, bilo je jasno da Êe broj
obraÊenika iz poganstva daleko nadmaπiti broj æidovskih obraÊenika. Æidovi su se bojali da Êe, ako ograniËenja i obredi njihova
zakona ne budu obvezatni za pogane kao uvjet za pripadnost
(119)
188
189
120
190
191
Djela apostolska
Crkvi, nacionalna posebnost Æidova, kojom su se dosad razlikovali
od svih drugih naroda, na kraju nestati meu onima koji su
prihvatili evaneosku vijest.
Æidovi su se uvijek ponosili svojom sluæbom koju su dobili od Boga i mnogi od onih koji su se obratili na Kristovu
vjeru joπ uvijek su smatrali kako je nemoguÊe da bi Bog ikad
odobrio promjenu bilo kojeg propisa, buduÊi da je On sam jasno odredio hebrejski naËin bogoπtovlja. Zahtijevali su da se
æidovski zakoni i obredi ukljuËe u obrede krπÊanske vjere. Sporo
su shvaÊali da su sve prinoπene ærtve bile slika smrti Boæjeg
Sina, da su one ukazivale na stvarnost nakon Ëijeg dolaska obredi i rituali mojsijevskog razdoblja nisu viπe bili obvezujuÊi.
Prije obraÊenja Pavao se smatrao besprijekornim “po pravednosti koja dolazi od Zakona” (Filipljanima 3,6). Ali nakon
promjene srca stekao je jasnu spoznaju o zadaÊi Spasitelja kao
Otkupitelja ljudskog roda, jednako pogana kao i Æidova; nauËio je razliku izmeu æive vjere i mrtvog formalizma. U svjetlu
Evanelja drevni obredi i rituali povjereni Izraelu dobili su novo i dublje znaËenje. Ono na πto su ukazivali ostvarilo se i oni
koji su æivjeli u evaneoskom dobu bili su osloboeni njihova
vrπenja. Meutim, Boæji nepromjenjivi Zakon, Deset zapovijedi, Pavao je i dalje vrπio u duhu i slovu.
U antiohijskoj crkvi razmatranje pitanja obrezanja izazvalo
je mnoge rasprave i prepirke. Na kraju su vjernici, bojeÊi se
da bi stalne rasprave dovele do podjele, odluËili poslati Pavla i
Barnabu, s joπ nekim odgovornim ljudima iz crkve, u Jeruzalem da predmet izloæe apostolima i starjeπinama. Tu su se trebali sastati predstavnici iz drugih mjesnih crkava i oni koji su
doπli u Jeruzalem na blagdane koji su se pribliæavali. U meuvremenu, dok se na opÊem saboru ne donese konaËna odluka,
prestat Êe svaka rasprava. Ovu odluku zatim Êe trebati prihvatiti sve crkve u zemlji.
Na putu u Jeruzalem apostoli su posjetili vjernike u gradovima kroz koje su prolazili i ohrabrili ih iznoπenjem svojih
iskustava u Boæjem djelu i obraÊenju pogana.
U Jeruzalemu su zastupnici iz Antiohije sreli braÊu iz mnogih
crkava koja su se okupila na opÊi sabor i obavijestili ih o uspjehu
koji je pratio njihovu sluæbu meu poganima. Zatim su jasno
opisali zabunu koja je nastala kad su neki obraÊeni farizeji do-
Æidovi i pogani
121
πli u Antiohiju izjavljujuÊi da se obraÊenici iz poganstva, ako
se æele spasiti, moraju obrezati i vrπiti Mojsijev zakon.
O ovom se pitanju na skupu povela æestoka rasprava. S njim
je bilo tijesno povezano i nekoliko drugih pitanja koja je trebalo pozorno razmotriti. Jedno od njih bilo je kakvo stajaliπte
treba zauzeti prema uporabi mesa ærtvovanog idolima. Mnogi
obraÊenici iz poganstva æivjeli su meu neukim i praznovjernim stanovniπtvom koje je Ëesto prinosilo ærtve i darove idolima. SveÊenici ovog neznaboæaËkog bogoπtovlja vodili su unosnu trgovinu s tim darovima i Æidovi su se bojali da bi obraÊenici iz poganstva mogli krπÊanstvo ozloglasiti kupnjom namirnica ærtvovanih idolima i tako u izvjesnom smislu odobriti idolopokloniËke obiËaje.
Osim toga, neznaboπci su imali naviku jedenja mesa udavljenih æivotinja, dok su Æidovi prema boæanskoj uputi kod klanja æivotinje za hranu morali posebno voditi raËuna o ispuπtanju krvi iz tijela; inaËe se meso smatralo nezdravim. Bog je
ove propise dao Æidovima da bi im saËuvao zdravlje. Æidovi su
smatrali grjeπnim uzimanje krvi kao namirnice. Smatrali su da
je krv æivot i da je prolijevanje krvi posljedica grijeha.
Pogani su, naprotiv, obiËavali hvatati krv koja bi istjecala
iz ærtve i koristiti je u pripremi hrane. Æidovi nisu mogli vjerovati da bi trebali promijeniti obiËaje koje su prihvatili prema
posebnim Boæjim uputama. Prema tome, kako su stvari stajale,
ako bi Æidovi i pogani pokuπali jesti za istim stolom, ovi posljednji
bi zaprepastili i povrijedili prve.
Pogani, a posebno Grci, bili su izuzetno razvratni pa je postojala opasnost da Êe neki, neobraÊeni u srcu, tvrditi da su
prihvatili vjeru a da nisu ostavili svoje loπe navike. KrπÊani iz
æidovstva nisu mogli podnositi nemoral koji neznaboπci uopÊe
nisu smatrali zlom. Stoga su Æidovi smatrali veoma vaænim da
se obrezanje i vrπenje obrednog zakona nametne obraÊenicima iz poganstva kao dokaz njihove iskrenosti i posveÊenja. To
Êe, vjerovali su, sprijeËiti pristupanje Crkvi onih koji bi, prihvaÊajuÊi vjeru bez istinskog obraÊenja srca, poslije nemoralom i
neumjerenoπÊu mogli nanijeti sramotu Boæjem djelu.
Izgledalo je da su mnoge toËke ukljuËene u rjeπenje glavnog problema pred sabor stavile nesavladive teπkoÊe. Ali Sveti
Duh je u biti veÊ rijeπio to pitanje o Ëemu je, Ëinilo se, ovisio
napredak, ako ne i samo postojanje krπÊanske Crkve.
192
122
193
194
Djela apostolska
“Kako nastade æestoko raspravljanje, diæe se Petar te im
reËe: ‘BraÊo, vi znate da je Bog veÊ u prvo vrijeme izvrπio izbor
u vaπem krugu da bi pogani iz mojih usta Ëuli RijeË — Evanelje i prigrlili vjeru.’” Objasnio je da je Sveti Duh rijeπio pitanje
o kojem oni raspravljaju tako πto je jednaku silu udijelio neobrezanim poganima i obrezanim Æidovima. Ponovio je svoje
vienje u kojem mu je Bog pokazao posudu s razliËitim Ëetveronoænim æivotinjama i naredio da ih kolje i jede. Kad je
odbio, tvrdeÊi da nikad nije jeo niπta pogano i neËisto, dobio
je odgovor: “©to je Bog proglasio Ëistim, ti ne nazivaj poganim!”
(Djela 10,15)
Petru je bilo jasno da su ove rijeËi povezane s gotovo istodobno upuÊenim pozivom da poe k stotniku i pouËi ga Kristovoj vjeri. Ova je poruka pokazala da Bog ne gleda tko je
tko, veÊ prihvaÊa i priznaje sve koji Ga se boje. Petar im je
ispriËao kako je bio iznenaen kad je, iznoseÊi rijeËi istine
okupljenima u Kornelijevu domu, vidio kako Sveti Duh zaposjeda srca njegovih sluπatelja, pogana kao i Æidova. Isto svjetlo
i slava koja se odrazila na licima obrezanih Æidova, obasjala je
i lica neobrezanih neznaboæaca. To je bilo Boæje upozorenje
Petru da ni jednog Ëovjeka ne smatra manje vrijednim, jer
Kristova krv moæe oËistiti svaku neËistoÊu.
Jednom prije Petar je raspravljao sa svojom braÊom u vezi
s obraÊenjem Kornelija i njegovih prijatelja i svojim druæenjem
s njima. Dok je tom prigodom opisivao kako je Sveti Duh siπao na neznaboπce, rekao je: “Ako im je, dakle, Bog dao isti
dar kao i nama kad smo prigrlili vjeru, tko sam bio ja da to
mognem zabraniti Bogu?” (Djela 11,17) Sada je s jednakim æarom i snagom rekao: “Bog, koji poznaje srca, pruæio je svjedoËanstvo za njih time πto im je dao Duha Svetoga kao i nama.
On, dakle, nije pravio nikakve razlike izmeu nas i njih, jer je
vjerom oËistio njihova srca. »emu sada iskuπavate Boga stavljajuÊi uËenicima na vrat jaram koji ni naπi oËevi ni mi ne mogosmo nositi?” Ovaj jaram nije bio Zakon, Deset zapovijedi, kako
to tvrde neki koji se protive obvezama tog Zakona; Petar je ovdje
govorio o obrednom zakonu koji je Kristovim raspeÊem postao
niπtavan.
Petrov govor doveo je okupljene u stanje u kojem su sa
strpljenjem mogli sasluπati Pavla i Barnabu, koji su iznijeli svoje iskustvo u radu za pogane. “Nato uπutje cijeli zbor. Sluπali
Æidovi i pogani
123
su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolike je Ëudesne znakove po njima Bog uËinio meu poganima.”
I Jakov je odluËno iznio svoje svjedoËanstvo da Bog namjerava podariti neznaboπcima iste prednosti i blagoslove koje su
dobili Æidovi.
Sveti Duh je naπao za dobro da ne nameÊe obredni zakon
obraÊenicima iz poganstva i razmiπljanje apostola o tom pitanju bilo je u skladu s Boæjim Duhom. Jakov je predsjedao saboru i njegova je konaËna odluka glasila: “Zato ja mislim da se
viπe ne dosauje onima koji se s poganstva obrate Bogu.”
Tako je zavrπila rasprava. U ovom sluËaju opovrgnuto je
nauËavanje RimokatoliËke crkve da je Petar bio glava Crkve.
Oni koji su, kao pape, tvrdili da su njegovi nasljednici, nemaju
biblijski temelj za svoje teænje. Niπta u Petrovu æivotu ne potvruje da je bio uzdignut iznad svoje braÊe kao zamjenik Sveviπnjeg. Da su oni koji su tvrdili da su Petrovi nasljednici slijedili
njegov primjer, uvijek bi se zadovoljili jednakoπÊu sa svojom
braÊom.
U ovom se sluËaju Ëini da je Jakov bio izabran kao onaj
koji Êe objaviti odluku koju je sabor donio. On je proglasio da
obredni zakon, a posebno propis o obrezanju, ne treba nametati ni preporuËivati neznaboπcima. Jakov je nastojao utjecati
na misli svoje braÊe Ëinjenicom da su pogani veÊ uËinili veliku
promjenu u svojem æivotu obrativπi se Bogu i da treba jako paziti
da ih se ne uznemiruje zbunjujuÊim i sumnjivim pitanjima od
manje vaænosti, kako se ne bi obeshrabrili slijedeÊi Krista.
Meutim, neznaboæaËki obraÊenici trebali su napustiti obiËaje koji nisu bili u skladu s naËelima krπÊanstva. Zato su se
apostoli i starjeπine sloæili da pismom obavijeste neznaboπce da
se trebaju uzdræavati od mesa ærtvovanog idolima, od bluda,
od udavljenoga i od krvi. Pozvali su ih da vrπe zapovijedi i æive
svetim æivotom. Trebali su znati da oni koji tvrde da je obrezanje obvezatno nisu za to opunomoÊeni od apostola.
PreporuËili su im Pavla i Barnabu kao ljude koji su predali svoj æivot Gospodinu. S ovim apostolima poslani su Juda i
Sila da rijeËima prenesu odluku sabora: “Duh Sveti i mi odluËili smo ne stavljati na vas nikakva tereta osim ovih potrebnih
stvari: da se uzdræavate od mesa ærtvovanog idolima, od krvi,
od udavljenoga i od bluda. Budete li se od toga uzdræavali, dobro Êete Ëiniti.” »etvorica Boæjih slugu poslani su u Antiohiju
195
196
124
197
Djela apostolska
s poslanicom i porukom koja je trebala uËiniti kraj svim raspravama jer je to bio glas najviπeg autoriteta na Zemlji.
Sabor koji je odluËio o ovom pitanju bio je sastavljen od
apostola i uËitelja koji su se istaknuli u podizanju æidovskih i
poganskih krπÊanskih crkava, zajedno s izabranim zastupnicima iz razliËitih mjesta. Tu su bili starjeπine iz Jeruzalema i zastupnici iz Antiohije, kao i predstavnici najutjecajnijih crkava.
Sabor je glasovao sukladno poticajima prosvijetljenog prosuivanja i dostojanstvom Crkve utemeljene boæanskom voljom.
Nakon razmatranja svi su vidjeli da je sam Bog utjecao na raspravu tako πto je neznaboπce obdario Svetim Duhom; shvatili
su da je njihova duænost slijediti vodstvo Duha.
Nije Ëitav zbor krπÊana bio pozvan da odluËuje o ovom
pitanju. “Apostoli i starjeπine”, ljudi od utjecaja i prosudbe, oblikovali su i izdali proglas koji su nakon toga postupno prihvatile krπÊanske crkve. Meutim, nisu svi bili zadovoljni odlukom;
postojala je skupina ambiciozne i samouvjerene braÊe koja se
nije sloæila s odlukom. Ovi su ljudi odluËili poduzeti korake
na vlastitu odgovornost. Stalno su mrmljali i traæili pogrjeπke,
predlagali nove planove i nastojali sruπiti djelo ljudi koje je Bog
pozvao da iznose evaneosku vijest. Od samog poËetka Crkva
se morala suoËiti s takvim preprekama i tako Êe biti do kraja
vremena.
Jeruzalem je bio glavni grad Æidova i u njemu je vladala
najveÊa iskljuËivost i vjerska zaslijepljenost. Prirodno je da su
krπÊani iz judaizma, koji su æivjeli s hramom pred oËima, dopustili
svojim mislima da se vrate na posebne prednosti Æidova kao
naroda. Kad su vidjeli da krπÊanska Crkva napuπta obrede i obiËaje judaizma, i shvatili da Êe u svjetlu nove vjere posebna svetost
kojom su bili zaodjenuti æidovski obiËaji uskoro biti izgubljena, mnogi su se rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikoj
mjeri bio uzroËnikom ove promjene. »ak ni svi uËenici nisu
spremno prihvatili odluku sabora. Neki su se zalagali za obredni
zakon pa su s nezadovoljstvom gledali na Pavla jer su mislili
da je u svojim naËelima u odnosu na obveze æidovskog zakona
bio popustljiv.
©iroke i dalekoseæne odluke opÊeg sabora unijele su sigurnost u redove vjernika iz poganstva i Boæje djelo je napredovalo.
Crkva u Antiohiji bila je blagoslovljena prisutnoπÊu Jude i Sile,
posebnih vjesnika koji su se s apostolima vratili sa sastanka u
Æidovi i pogani
125
Jeruzalemu. “Juda i Sila, i sami proroci, mnogim su nagovorima
tjeπili i utvrivali braÊu.” Ovi su se poboæni ljudi neko vrijeme
zadræali u Antiohiji, pouËavajuÊi i propovijedajuÊi. “A Pavao i
Barnaba zadræaπe se u Antiohiji, gdje su s mnogim drugima
pouËavali i propovijedali Gospodnju rijeË.”
Kad je Petar poslije posjetio Antiohiju, stekao je povjerenje mnogih vjernika svojim mudrim ponaπanjem prema obraÊenicima iz poganstva. Neko vrijeme postupao je sukladno svjetlu
dobivenom s Neba. On je toliko uspio svladati svoje steËene
predrasude da je mogao sjesti za stol s obraÊenicima iz poganstva. Ali kad su iz Jeruzalema doπli neki Æidovi koji su revnovali za obredni zakon, Petar je nepromiπljeno promijenio svoje
ponaπanje prema obraÊenicima iz poganstva. “Njemu su se u
pretvaranju prikljuËili i ostali Æidovi, tako da je njihovim pretvaranjem bio zaveden i Barnaba.” Otkrivanje ove slabosti kod
onih koji su bili poπtovani i voljeni kao voe, ostavilo je muËan
dojam na vjernike iz poganstva. Crkvi je zaprijetila podjela. Ali
Pavao, koji je u Petrovom licemjerju vidio zavodniËki utjecaj
zla, otvoreno ga je ukorio zbog prikrivanja pravih osjeÊaja. U
prisutnosti vjernika Pavao je upitao Petra: “Ako ti koji si Æidov
æiviπ poganski, a ne æidovski, kako moæeπ siliti pogane da æive
æidovski?” (GalaÊanima 2,13.14)
Petar je uvidio pogrjeπku koju je uËinio i odmah je pokuπao, koliko je to bilo u njegovoj moÊi, popraviti uËinjeno zlo.
Bog, koji od poËetka zna kraj, dopustio je Petru da oËituje slabost svojega karaktera da bi kuπani apostol mogao vidjeti da u
njemu nema niËega Ëime bi se mogao pohvaliti. »ak i najbolji
ljudi, prepuπteni sebi, pogrijeπit Êe u prosudbi. Bog je takoer
vidio da Êe se u buduÊnosti pojaviti neki koji Êe biti toliko zavedeni da Êe za Petra i njegove navodne nasljednike tvrditi da
imaju uzviπene povlastice koje pripadaju samo Bogu. Ovaj je
izvjeπtaj o apostolovoj slabosti trebao ostati dokazom njegove
pogrjeπivosti i Ëinjenice da ni u Ëemu nije bio iznad ostalih
apostola.
Povijest ovog odstupanja od pravih naËela sveËana je opomena ljudima na povjerljivim poloæajima u Boæjem djelu da se
ne smiju kolebati u poπtenju, veÊ da se trebaju Ëvrsto dræati
naËela. ©to su veÊe odgovornosti povjerene ljudskom oruu, i
πto su veÊe prilike da upravlja i nadgleda, to Êe ono nanijeti
viπe πtete ako ne bude paæljivo slijedilo Gospodnji put i radilo
198
199
126
200
Djela apostolska
u skladu s odlukama koje je donijelo opÊe tijelo vjernika na
zajedniËkom saboru.
Nakon svih Petrovih propusta; nakon njegova pada i obnove, dugogodiπnje sluæbe, prisnog poznanstva s Kristom, spoznaje o Spasiteljevom nepokolebljivom postupanju po istinskim
naËelima; nakon svih uputa koje je primio, svih darova, znanja i utjecaja koji je stekao propovijedajuÊi i pouËavajuÊi rijeË
— nije li Ëudno da se mogao pretvarati i odstupiti od naËela
Evanelja zbog straha od ljudi ili zato da bi stekao poπtovanje?
Nije li neobiËno da se mogao pokolebati u tome da slijedi ono
πto je pravo? Neka Bog svakom Ëovjeku da svijest o njegovoj
bespomoÊnosti i nesposobnosti da ispravno upravlja svojim brodom i sigurno ga dovede u luku.
Tijekom svoje sluæbe Pavao je Ëesto morao stajati sam. Bog
ga je posebno pouËio i on se nije usuivao popuπtati kad su u
pitanju bila naËela. Katkad je teret bio teæak, ali Pavao je Ëvrsto
zastupao istinu. Shvatio je da Crkva nikad ne smije doÊi pod
nadzor ljudske sile. Ljudski obiËaji i naËela ne smiju zauzeti
mjesto objavljene istine. Napredovanje Evanelja ne smiju sprjeËavati predrasude i sklonosti ljudi, bez obzira na poloæaj koji
uæivaju u Crkvi.
Pavao je sebe i sve svoje snage posvetio sluæbi Bogu. On
je istine Evanelja primio izravno s Neba i tijekom svoje sluæbe saËuvao je æivu vezu s nebeskim oruima. Bog ga je pouËio
u vezi sa stavljanjem nepotrebnih bremena na krπÊane iz poganstva, pa kad su judaistiËki nastrojeni vjernici antiohijskoj crkvi
nametnuli pitanje obrezanja, Pavao je znao miπljenje Boæjeg Duha
o takvom nauËavanju i zauzeo Ëvrst i nepopustljiv stav koji je
crkvama donio slobodu od æidovskih rituala i obreda.
Bez obzira na Ëinjenicu πto je Bog osobno poduËio Pavla,
on nije imao neprirodno shvaÊanje o osobnoj odgovornosti. Premda je od Boga oËekivao izravno vodstvo, bio je spreman priznati autoritet zbora vjernika ujedinjenih u crkvenom zajedniπtvu. OsjeÊao je potrebu za savjetom, i kad su se pojavili vaæni problemi, s radoπÊu ih je iznio pred Crkvu i sjedinio se sa
svojom braÊom u traæenju mudrosti od Boga da donesu ispravne
odluke. »ak i “duhovi prorokâ”, izjavio je, “podloæni su prorocima, jer Bog nije Bog nereda, nego reda.” (1. KorinÊanima
14,32.33) Zajedno s Petrom uËio je da svi u Crkvi trebaju biti
sjedinjeni i podloæni “jedni prema drugima” (1. Petrova 5,5 — DF).
127
20
Uzvisivati kriæ
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,36-41; 16,1-6.
Nakon πto su neko vrijeme sluæili u Antiohiji, Pavao je svojem
suradniku predloæio da krenu na drugo misijsko putovanje. “Vratimo se, ipak,” rekao je Barnabi, “i pohodimo braÊu u svim
gradovima gdje smo propovijedali Gospodnju rijeË, da vidimo
kako su!”
Obojica su se njeæno skrbila za one koji su zahvaljujuÊi njihovom radu nedavno prihvatili evaneosku vijest; Ëeznuli su
da ih ponovo vide. Ovu briænost Pavao nikad nije izgubio. »ak
i kad je bio u udaljenim misijskim poljima, daleko od mjesta
prijaπnjeg rada, nastavio je na duπi nositi teret pozivanja ovih
obraÊenika da ostanu vjerni i privedu “k savrπenstvu svoju svetost
u strahu Boæjemu” (2. KorinÊanima 7,1). Stalno im je nastojao
pomoÊi da postanu samostalni krπÊani koji rastu, jaki u vjeri,
gorljivi i cijelim srcem posveÊeni Bogu i djelu πirenja Njegova
kraljevstva.
Barnaba je bio spreman poÊi s Pavlom, ali je æelio sa sobom
povesti Marka koji je ponovo odluËio posvetiti se propovjedniËkoj
sluæbi. No Pavao se tome usprotivio. “Nije smatrao uputnim
sa sobom voditi onoga” (DF) koji ih je na prvom misijskom
putovanju ostavio kad im je bio potreban. Nije æelio opravdati
Markovu slabost πto je napustio djelo radi sigurnosti i udobnosti doma. Tvrdio je da je Ëovjek s tako malo Ëvrstine nesposoban za djelo koje zahtijeva strpljenje, samoodricanje, odvaænost,
posveÊenje, vjeru i spremnost za ærtvovanje, ako je potrebno,
i samog æivota. Neslaganje je bilo tako æestoko da su se Pavao
(127)
201
202
128
203
Djela apostolska
i Barnaba razdvojili; ovaj posljednji postupio je u skladu sa svojim
osvjedoËenjem i poveo Marka sa sobom. “Barnaba povede sa sobom Marka i otplovi na Cipar. A Pavao izabra sebi za pratioca
Silu, te, preporuËen od braÊe milosti Gospodnjoj, krenu na put.”
PutujuÊi kroz Siriju i Ciliciju gdje su jaËali Crkvu, Pavao i
Sila konaËno su stigli do Derbe i Listre u pokrajini Likaoniji. U
Listri su Pavla kamenovali, ali sad ga ponovo nalazimo u mjestu gdje je prije bio izloæen opasnosti. Æelio je svakako vidjeti
kako su oni, koji su zahvaljujuÊi njegovom radu prihvatili Evanelje, izdræali kuπnju. Nije se razoËarao jer su vjernici u Listri
ostali Ëvrsti unatoË æestokom protivljenju.
Ovdje je Pavao ponovo sreo Timoteja koji je bio svjedokom njegova stradanja prigodom prvog posjeta Listri; kako je
vrijeme prolazilo, dojmovi koje je tada Timotej stekao produbili
su se i sada je bio osvjedoËen da se treba potpuno posvetiti
djelu propovijedanja. Njegovo se srce povezalo s Pavlovim i on
je æelio sudjelovati u apostolovom radu pomaæuÊi kako se bude otvarao put.
Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obdaren duhom proroπtva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo je
toliko veliko da je postojala potreba za pripremom viπe radnika za aktivnu sluæbu. Pavao je u Timoteju vidio Ëovjeka koji je
cijenio svetost propovjedniËkog rada, koji se nije bojao moguÊeg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uËiti. Ali apostol se nije usudio preuzeti odgovornost poduËavanja Timoteja,
neprokuπanog mladiÊa, za evaneosku sluæbu a da dobro ne
upozna njegov karakter i prijaπnji æivot.
Timotejev otac bio je Grk, a majka Æidovka. Od djetinjstva je poznavao Pisma. U njegovom je domu vladala zdrava i
razumna poboænost. Vjera njegove majke i bake u sveto proroπtvo stalno ga je podsjeÊala na blagoslove vrπenja Boæje volje.
Boæja rijeË je bila pravilo po kojem su ove dvije poboæne æene
odgajale Timoteja. Duhovna snaga pouka koje je od njih primio odræala ga je Ëistim i neokaljanim od zlih utjecaja kojima
je bio okruæen. Tako su njegove kuÊne uËiteljice suraivale s
Bogom pripremajuÊi ga za noπenje tereta.
Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i istinit mladiÊ pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su
uËili Timoteja u djetinjstvu, sad su bili nagraeni kad su vidjeli
da se sin koji im je bio povjeren tijesno vezao uz velikog apo-
Uzvisivati kriæ
129
stola. Kad ga je Bog izabrao da postane uËitelj, Timotej je bio
mladiÊ, ali njegova su naËela bila tako utvrena prijaπnjim odgojem da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaËa. I premda je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s krπÊanskom krotkoπÊu.
Kao mjeru opreza Pavao je mudro savjetovao Timoteju da
se obreæe — ne zato πto bi to Bog traæio, nego da iz misli Æidova ukloni ono πto bi moglo biti prepreka Timotejevoj sluæbi.
Pavao je radeÊi putovao od grada do grada po mnogim zemljama; Ëesto je imao priliku propovijedati Krista u æidovskim sinagogama kao i na drugim mjestima okupljanja. Kad bi se doznalo da je jedan od njegovih suradnika neobrezan, njegov bi
rad bio uvelike ometen predrasudama i vjerskom iskljuËivoπÊu
Æidova. Apostol je svuda nailazio na odluËno protivljenje i æestoko progonstvo. »eznuo je za tim da svoju æidovsku braÊu,
kao i pogane, dovede do spoznaje Evanelja i zato je nastojao,
ako je to bilo u skladu s vjerom, ukloniti svaki razlog za protivljenje. Ali premda je Ëinio tolike ustupke æidovskim predrasudama, vjerovao je i nauËavao da obrezanje nije niπta, a Kristovo Evanelje sve.
Pavao je volio Timoteja, pravoga sina “u vjeri” (1. Timoteju
1,2). Veliki apostol je Ëesto pozivao na stranu mlaeg uËenika,
ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta do
mjesta, paæljivo ga poduËavao uspjeπnom radu. Obojica, Pavao
i Sila, nastojali su u druæenju s Timotejem produbiti dojmove
o svetosti i ozbiljnoj naravi djela propovjednika Evanelja koji
su veÊ proæimali njegov um.
Timotej je u svojem radu stalno traæio Pavlov savjet i upute.
Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razloænost i ozbiljnost postavljajuÊi pri svakom koraku pitanje: Je li to put Gospodnji? Sveti Duh je u njemu naπao osobu koju je mogao izgraditi i oblikovati u hram u kojem Êe prebivati boæanska Prisutnost.
Kad se biblijske pouke utisnu u svakidaπnji æivot, one duboko
i trajno utjeËu na karakter. Ove je pouke Timotej nauËio i po
njima æivio. Nije bio posebno darovit, ali je njegov rad bio vrijedan jer je svoje od Boga dobivene sposobnosti uporabio u
UËiteljevoj sluæbi. Njegovo poznavanje praktiËne poboænosti razlikovalo ga je od drugih vjernika i omoguÊilo mu da bude utjecajan.
204
205
130
206
Djela apostolska
Oni koji rade za duπe moraju steÊi dublju, potpuniju i jasniju spoznaju o Bogu od one koja se ne stjeËe posebnim naporom. Oni moraju sve svoje snage uloæiti u djelo svojeg UËitelja.
Oni su prihvatili uzviπeno i sveto zvanje, i ako u svojem radu
zadobiju duπe, moraju se Ëvrsto dræati Boga i svakodnevno primati milost i snagu iz Izvora svih blagoslova. “Baπ se time oËitova milost Boæja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas
odgaja da se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kao ljudi koji
iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga
Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjesto
nas da nas otkupi od bezakonja i oËisti nas da budemo njegov
izabrani narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu 2,11-14)
Prije nego πto Êe krenuti u novo podruËje, Pavao i njegovi pratioci posjetili su crkve koje su osnovane u Pizidiji i okolnim krajevima. “Dok su prolazili kroz spomenute gradove, nalagali su im da vrπe odredbe πto su ih donijeli apostoli i starjeπine u Jeruzalemu. A crkve se utvrivahu u vjeri i svaki dan
bivahu brojnije.”
Apostol je osjeÊao veliku odgovornost za one koji su se
obratili njegovim radom. Iznad svega je æelio da budu vjerni,
“da se mogu ponositi na Dan Kristov”, rekao je, “da nisam uzalud
trËao ni uzalud se trudio” (Filipljanima 2,16). Strepio je nad
rezultatima svoje sluæbe. OsjeÊao je da bi i njegovo vlastito spasenje bilo u opasnosti kad bi propustio izvrπiti svoju duænost i
kad crkva ne bi s njim suraivala u djelu spaπavanja duπa. Znao
je da samo propovijedanje neÊe biti dovoljno da vjernike pripremi za dræanje rijeËi æivota. Znao je da ih treba uËiti zapovijed
po zapovijed, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da
bi mogli napredovati u Kristovom djelu.
OpÊe je naËelo da kad god tko odbija rabiti snage koje je
dobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne æivimo,
koju ne dajemo drugima, gubi svoju æivotodavnu snagu, svoju
sposobnost ozdravljanja. Otuda apostolov strah da ne uËini zrelim
svakog Ëovjeka u Kristu. Pavlova nada u Nebo blijedjela bi kad
je razmiπljao o nekom svojem moguÊem propustu koji bi doveo do toga da Crkva bude oblikovana po ljudskom, a ne boæanskom uzoru. Njegovo znanje, njegova rjeËitost, njegova Ëuda,
njegovo vienje vjeËnih prizora kad je bio uznesen do treÊeg
Neba — sve to ne bi vrijedilo kad bi zbog nevjernosti u njego-
Uzvisivati kriæ
131
vom radu oni za koje je radio otpali od Boæje milosti. Zato je
rijeËju i perom molio one koji su prihvatili Krista da idu putem
koji Êe ih osposobiti da budu “besprijekorni i Ëisti, neporoËna
djeca Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem
svijetlite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota” (Filipljanima 2,15.16).
Svaki pravi propovjednik osjeÊa ozbiljnu odgovornost za
duhovni napredak vjernika povjerenih njegovoj brizi i silnu æelju da budu Boæji suradnici. On zna da o vjernom obavljanju
posla povjerenog od Boga u velikoj mjeri ovisi dobrobit Crkve.
Ozbiljno i neumorno nastoji nadahnuti vjernike æeljom da zadobivaju duπe za Krista, dræeÊi na umu da svatko tko pristupi Crkvi treba biti joπ jedno sredstvo za provoenje plana otkupljenja.
Nakon πto su posjetili crkve u Pizidiji i obliænjem kraju,
Pavao i Sila krenuli su s Timotejem u “Frigiju i Galaciju”, gdje
su s velikom silom objavili Radosnu vijest o spasenju. GalaÊani
su bili oboæavatelji idola, ali kad su im apostoli propovijedali,
radovali su se vijesti koja im je obeÊavala osloboenje od robovanja grijehu. Pavao i njegovi suradnici navijeπtali su opravdanje vjerom u Kristovu ærtvu pomirenja. Prikazali su Krista
kao onoga koji je, vidjevπi bespomoÊno stanje ljudskog roda,
doπao izbaviti muπkarce i æene tako πto je æivio u posluπnosti
Boæjem zakonu i platio kaznu za neposluπnost. I u svjetlu kriæa, mnogi koji nikad prije nisu poznavali pravog Boga, poËeli
su shvaÊati veliËinu OËeve ljubavi.
Tako su GalaÊane pouËili temeljne istine o “Bogu Ocu” i
Gospodinu Isusu Kristu “koji je sam sebe predao za naπe grijehe da nas izbavi od sadaπnjeg pokvarenog svijeta u skladu s
voljom Boga, Oca naπega”. “PrihvaÊanjem vjere” primili su Duha
Boæjeg i postali “po vjeri sinovi Boæji u Kristu Isusu”. (GalaÊanima
1,3.4; 3,2.26)
Pavlov æivot meu GalaÊanima bio je takav da je poslije
mogao reÊi: “Postanite, braÊo, molim vas, kao ja.” (GalaÊanima
4,12 — DF) Njegove su usne bile dotaknute æarom sa ærtvenika
i on se mogao izdiÊi iznad tjelesnih slabosti i prikazati Isusa
kao jedinu nadu grjeπnika. Oni koji su ga Ëuli znali su da je
bio s Isusom. Obdaren silom odozgo, bio je sposoban usporediti duhovno s duhovnim i ruπiti Sotonine utvrde. Njegov prikaz
Boæje ljubavi, kako se oËitovala u ærtvi Njegova jedinoroenog
Sina, lomio je srca sluπatelja i mnogi su pitali: ©to moram uËiniti da se spasim?
207
208
132
209
210
Djela apostolska
Ova metoda navijeπtanja Evanelja obiljeæavala je apostolov rad za sve vrijeme njegove sluæbe meu neznaboπcima. Uvijek
im je pred oËi dozivao kriæ s Golgote. “Mi, naime, ne propovijedamo sebe,” reÊi Êe u kasnijim godinama æivota, “nego Krista
Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe sluge radi Isusa. Zbilja,
Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je
zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na
licu Kristovu.” (2. KorinÊanima 4,5.6)
PosveÊeni vjesnici, koji su u prvim danima krπÊanstva Radosnu vijest o spasenju nosili svijetu koji je propadao, nisu dopustili da ijedna pomisao samouzviπenja pokvari njihovo navijeπtanje Krista i to razapeta. Nisu teæili ni za vlaπÊu ni za ugledom. SkrivajuÊi sebe u Spasitelju, uzvisivali su veliki plan spasenja
i æivot Krista, ZaËetnika i Zavrπitelja ovog plana. Sræ njihovog
nauka bila je Krist, isti juËer i danas i zauvijek.
Kad bi oni koji danas pouËavaju Boæju rijeË viπe uzdizali
Kristov kriæ, njihova bi sluæba bila mnogo uspjeπnija. Ako se
grjeπnike navede da ozbiljno pogledaju na kriæ, ako dobiju zaokruæen pogled na razapetog Spasitelja, oni Êe shvatiti dubinu
Boæjeg milosra i grjeπnost grijeha.
Kristova smrt dokaz je velike Boæje ljubavi prema Ëovjeku.
Ona je jamstvo naπeg spasenja. Uzeti krπÊaninu kriæ bilo bi kao
ukloniti sunce s neba. Kriæ nas dovodi bliæe Bogu, miri nas s
njim. Nepokolebljivom suÊuti oËinske ljubavi Jahve gleda na
stradanje koje je podnio Njegov Sin da spasi ljudski rod od vjeËne
smrti, i onda nas prihvaÊa u Ljubljenome.
Bez kriæa Ëovjek ne bi mogao imati zajednicu s Ocem. O
njemu ovisi sva naπa nada. Od njega zraËi svjetlo Spasiteljeve
ljubavi, i kad grjeπnik u podnoæju kriæa pogleda u Onoga koji
je umro da bi ga spasio, on se moæe radovati neiskazanom radoπÊu jer su mu grijesi oproπteni. Kad je kleknuo pred kriæem,
dosegnuo je najviπe mjesto koje Ëovjek moæe dosegnuti.
ZahvaljujuÊi kriæu uËimo da nas nebeski Otac voli beskonaËnom ljubavlju. Trebamo li se Ëuditi πto je Pavao uskliknuo:
“Boæe saËuvaj da bih se iËim ponosio osim kriæem Gospodina
naπega Isusa Krista!” (GalaÊanima 6,14 — DF) I mi se moæemo
hvaliti kriæem, prednoπÊu da se moæemo potpuno predati Onomu
koji je sebe dao za nas. A tada, sa svjetloπÊu koja zraËi s Golgote
obasjavajuÊi naπe lice, moæemo poÊi da ovo svjetlo objavimo
onima koji su u mraku.
133
21
U drugim krajevima
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 16,7-40.
Doπlo je vrijeme da se Evanelje propovijeda izvan granica Male Azije. Za Pavla i njegove suradnike bio je pripremljen
put da prijeu u Europu. U Troadi, na obalama Sredozemnog
mora, Pavao je “noÊu imao vienje. Neki Makedonac stade preda
nj i ovako ga zamoli: ‘Prijei u Makedoniju da nam pomogneπ!’”
Poziv je bio ozbiljan, nije dopuπtao odgaanje. “Odmah poslije tog vienja”, piπe Luka koji je pratio Pavla, Silu i Timoteja
na odlasku u Europu, “nastojasmo otputovati u Makedoniju, zakljuËujuÊi da nas je Bog pozvao da im donesemo Radosnu vijest. Zaplovivπi iz Troade, krenusmo pravo u Samotraku, a sutradan u Neapol, a odande u Filipe, rimsku koloniju i prvi grad
onoga dijela Makedonije.”
“Kada doe subota,” nastavlja Luka, “iziosmo izvan gradskih
vrata k rijeci gdje smo dræali da se nalazi bogomolja. Tu sjedosmo
te poËesmo govoriti skupljenim æenama. Meu njima sluπala nas
neka æena imenom Lidija, prodavaËica grimizne odjeÊe iz grada
Tijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvori
srce.” Lidija je radosno prihvatila istinu. Ona i njezin dom obratili
su se i krstili; zaklinjala je apostole da se smjeste u njezinu
kuÊu.
Dok su vjesnici kriæa vrπili svoj posao poduËavanja, za njima
je poπla neka æena opsjednuta vraËarskim duhom viËuÊi: “‘Ovi
su ljudi sluge najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.’ To je ponavljala mnogo dana.”
(133)
211
212
134
213
214
Djela apostolska
Ova je æena bila posebno Sotonino orue i svojim je gospodarima vraËanjem pribavljala veliku zaradu. Njezin je utjecaj
pridonosio utvrivanju idolopoklonstva. Sotona je znao da je
njegovo kraljevstvo ugroæeno pa je pribjegao ovom naËinu da
se usprotivi Boæjem djelu, nadajuÊi se da Êe svoje laæi pomijeπati s istinama πto su ih uËili oni koji su navijeπtali Evanelje.
RijeËi pohvale koje je izgovarala ova æena nanosile su πtetu istini odvraÊajuÊi misli ljudi s nauka apostola i sramoteÊi Evanelje; one su mnoge navodile da povjeruju kako ljude koji govore Boæjim Duhom i snagom potiËe isti duh kao i ovu Sotoninu
sluπkinju.
Apostoli su neko vrijeme trpjeli ovo protivljenje, a onda
je Pavao, nadahnut Svetim Duhom, zapovjedio zlom duhu da
napusti æenu. »injenica da je odmah uπutjela bila je svjedoËanstvo da su apostoli Boæji sluge i demon je to priznao pa je posluπao njihovu zapovijed.
Osloboena zlog duha i obnovljena uma, æena je odluËila
postati Kristova sljedbenica. A onda su se njezini gospodari uznemirili kad su shvatili da im je propala zarada. Vidjeli su da
im je propala nada u zaradu od njezina vraËanja i gatanja, i da
uopÊe viπe neÊe imati izvor zarade ako se apostolima dopusti
da nastave djelo Evanelja.
Mnogi drugi u gradu zaraivali su novac zahvaljujuÊi Sotoninim prijevarama pa su, bojeÊi se utjecaja sile koja je tako
uËinkovito mogla zaustaviti njihovo djelovanje, podigli silnu viku
na Boæje sluge. Odvukli su apostole pred gradske vlasti s optuæbom: “Ovi ljudi, koji su uz to Æidovi, bune naπ grad tim πto
πire obiËaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vrπiti.”
Potaknuto grozniËavim uzbuenjem, mnoπtvo je istupilo protiv uËenika. Prevladao je duh svjetine koju su vlasti posluπale,
strgnule plaπteve s apostola i naredile da ih se iπiba. “Poπto im
dadoπe mnogo udaraca, baciπe ih u tamnicu, a Ëuvaru tamnice
zapovjediπe da ih dobro Ëuva. Primivπi takvu zapovijed, on ih
baci u nutarnju prostoriju tamnice a noge im stavi u klade.”
Patnje apostola bile su straπne zbog bolnog poloæaja u kojem su bili ostavljeni, ali oni nisu mrmljali. Umjesto toga, u
mrklom mraku i samoÊi tamnice hrabrili su jedan drugoga molitvom i pjevali hvale Bogu πto su se naπli dostojnima da podnesu
sramotu radi Njega. Srca su im bila prepuna duboke i ozbiljne
ljubavi prema djelu njihovog Otkupitelja. Pavao se sjetio kako
U drugim krajevima
135
je on bio uzrokom progonstva Kristovih uËenika pa se radovao πto su mu oËi otvorene da vidi i srce da osjeÊa snagu slavnih istina koje je nekoÊ prezirao.
Ostali su zatvorenici s iznenaenjem sluπali glasove molitve i pjevanja koje je dopiralo iz unutarnje prostorije tamnice.
Bili su navikli da noÊnu tiπinu prekidaju krikovi i stenjanje, proklinjanje i psovke, ali nikad prije nisu Ëuli da se iz turobne
Êelije uzdiæu molitve i pjesme hvale. Straæari i zatvorenici Ëudili su se i pitali kakvi su to ljudi koji se izloæeni hladnoÊi, gladi i muËenju mogu radovati.
U meuvremenu su se duænosnici vlasti vratili kuÊama, sami
sebi ËestitajuÊi πto su tako brzim i odluËnim mjerama uguπili
nemir. No usput su Ëuli druge pojedinosti o karakteru i djelu
ljudi koje su osudili na πibanje i tamnicu. Vidjeli su æenu koja
je bila osloboena od sotonskog utjecaja i bili zapanjeni promjenom njezina izgleda i ponaπanja. U proπlosti je stvarala dosta
nevolja gradu; sad je bila tiha i miroljubiva. Kad su shvatili da
su prema rimskom kaznenom pravu okrutno kaznili dva vjerojatno nevina Ëovjeka, srdili su se sami na sebe i odluËili da Êe
ujutro apostole bez rijeËi pustiti i otpratiti izvan grada, kako
ne bi bili izloæeni nasilju svjetine.
Ali dok su ovi ljudi bili okrutni i osvetoljubivi ili zloËinaËki nemarni prema sveËanim odgovornostima koje su im bile
povjerene, Bog nije zaboravio na svoje sluge. Cijelom je Nebu
bilo do ljudi koji su stradali zbog Krista i ono je poslalo anele
da posjete tamnicu. Od njihovog koraka zatresla se zemlja. Teπko
zakljuËana zatvorska vrata otvorila su se; verige i klade spale
su s ruku i nogu zatvorenika, a bljeπtavo svjetlo obasjalo je tamnicu.
TamniËar je s iznenaenjem sluπao molitve i pjesme utamniËenih apostola. Kad su bili sprovedeni u tamnicu, vidio je
njihove nateËene rane koje su krvarile i sam je njihove noge
dao staviti u klade. OËekivao je da Êe od njih Ëuti ogorËene
rijeËi i kletve, a umjesto toga Ëuo je pjesme radosti i hvale. S
ovim zvucima u uπima pao je u san iz kojega ga je probudio
potres i ljuljanje tamniËkih zidova.
Iznenada je na svoje zaprepaπtenje ustanovio da su sva vrata
tamnice otvorena pa ga je obuzeo strah da su zatvorenici pobjegli. Sjetio se s kakvom su strogom naredbom Pavao i Sila
sinoÊ bili predani njemu i bio je siguran da Êe zbog svojeg
215
136
216
217
Djela apostolska
nemara biti kaænjen smrÊu. OËajan, pomislio je kako je bolje
da pogine od vlastite ruke nego da bude izloæen sramotnom
pogubljenju. Izvukao je maË i upravo se namjeravao ubiti kad
je zaËuo Pavlov umirujuÊi glas: “Ne Ëini sebi nikakva zla, jer
smo svi ovdje!” Svi su bili na svojim mjestima, obuzdani Boæjom silom kojom je zraËio jedan od zatvorenika.
Grubost kojom je tamniËar postupio prema apostolima nije
ih uËinila zlovoljnima. Pavao i Sila imali su Kristov duh, a ne
duh osvete. U njihovim srcima, ispunjenima ljubavlju prema Spasitelju, nije bilo mjesta mrænji protiv njihovih muËitelja.
TamniËar je ispustio maË i, zatraæivπi svjetlo, poæurio u unutarnju prostoriju tamnice. Morao je vidjeti kakvi su to ljudi koji
su ljubaznoπÊu uzvraÊali za okrutnost kojom se s njima postupalo. Kad je stigao do mjesta gdje su bili apostoli, bacio se
pred njih i zamolio oprost. A onda je, izvodeÊi ih u dvoriπte,
upitao: “Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?”
TamniËar je drhtao pred Boæjom srdæbom koja se oËitovala
u potresu; kad je mislio da su zatvorenici pobjegli, bio je spreman
da se ubije; ali sada je sve to izgledalo beznaËajno u usporedbi
s novim, neobiËnim strahom koji je zahvatio njegov um i æeljom da ima smirenost i vedrinu kao apostoli kad su bili izloæeni patnjama i zlostavljanju. Na njihovom licu vidio je nebesko
svjetlo; znao je da se Bog na Ëudesan naËin umijeπao da im
spasi æivot, i na um su mu s posebnom snagom doπle rijeËi
æene opsjednute duhom: “Ovi su ljudi sluge najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.”
S dubokom poniznoπÊu zatraæio je da mu apostoli pokaæu
put æivota. “Vjeruj u Gospodina Isusa — odgovoriπe mu — pa
Êeπ se spasiti ti i tvoj dom” i “potom navijestiπe rijeË Gospodnju
i svim njegovim ukuÊanima.” TamniËar je zatim oprao rane apostolima i posluæio ih, nakon Ëega se krstio on i svi njegovi ukuÊani. PosveÊujuÊi utjecaj osjeÊao se meu zatvorenicima i mnogi
su otvorili um za sluπanje istina koje su izlagali apostoli. Bili
su osvjedoËeni da ih je Bog, kojemu su ovi ljudi sluæili, Ëudom
izbavio od robovanja.
Potres je straπno uplaπio graane Filipa i kad su ujutro sluæbenici zatvora ispriËali gradskim duænosnicima πto se dogodilo, uhvatio ih je strah pa su poslali liktore da oslobode apostole. Ali Pavao je izjavio: “Poπto su nas, rimske graane… bez
U drugim krajevima
137
istrage javno iπibali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno
otpuste? Nipoπto! VeÊ neka sami dou i neka nas izvedu!”
Apostoli su bili rimski graani i bilo je protuzakonito iπibati Rimljanina, osim za najgori zloËin, ili mu oduzeti slobodu
bez poπtena suenja. Pavao i Sila bili su javno utamniËeni pa
su sada odbili da budu tajno puπteni bez odgovarajuÊeg objaπnjenja od strane pretora.
Kad su to doËuli pretori, uplaπili su se da Êe se apostoli
æaliti caru, pa su odmah otiπli u tamnicu, ispriËali se Pavlu i
Sili za uËinjenu nepravdu i okrutnost te ih osobno izveli iz tamnice uz molbu da napuste grad. Pretori su se bojali utjecaja
apostola na narod, a bojali su se i Sile koja se zauzela za ove
nevine ljude.
PostupajuÊi u skladu s Kristovim uputama, apostoli nisu
htjeli ostati tamo gdje su bili nepoæeljni. “A Pavao i Sila, kad
izioπe iz tamnice, dooπe k Lidiji gdje vidjeπe i utjeπiπe braÊu;
zatim otputovaπe.”
Apostoli nisu smatrali uzaludnim svoj rad u Filipima. Naiπli
su na veliko protivljenje i doæivjeli progonstvo, ali je intervencija Providnosti i obraÊenje tamniËara i njegovih ukuÊana viπe
nego nadomjestilo sramotu i patnje koje su pretrpjeli. Novost
o njihovom nepravednom utamniËenju i Ëudesnom izbavljenju
proËula se po Ëitavoj okolici i to je pridonijelo da su djelo apostola zamijetili i oni ljudi do kojih oni inaËe ne bi mogli doprijeti.
Kao posljedica Pavlovog rada u Filipima osnovana je crkva
u kojoj je broj vjernika stalno rastao. Njegova revnost i posveÊenje, a iznad svega spremnost da trpi radi Krista, ostavila je
dubok i trajan dojam na obraÊenike. Oni su ljubomorno Ëuvali
dragocjene istine za koje su se apostoli toliko ærtvovali i cijelim se srcem posvetili djelu svojeg Otkupitelja.
Da ova crkva nije izbjegla progonstvo, vidljivo je iz jednog dijela pisma koje joj je Pavao uputio. On kaæe: “Jer vam je
s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u
njega nego i da trpite za nj, vodeÊi istu borbu koju ste vidjeli
da sam ja podnosio.” No njihova je vjera bila tako Ëvrsta da je
izjavio: “Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki
put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπeg
udjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada.” (Filipljanima 1,29.30.3-5)
218
219
138
220
Djela apostolska
Straπna se borba vodi izmeu sila dobra i sila zla u vaænim
srediπtima u koja su vjernici istine pozvani da rade. “Jer naπa
borba nije protiv krvi i tijela,” izjavljuje Pavao, “nego protiv
Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog
svijeta.” (Efeæanima 6,12) Borba izmeu Boæje crkve i onih koji
su pod utjecajem zlih anela vodit Êe se do kraja vremena.
Prvi su krπÊani Ëesto bili pozivani da se licem u lice sukobe sa silama tame. LukavoπÊu i progonstvom neprijatelj se trudio da ih odvrati od prave vjere. U naπe vrijeme, kad se naglo
pribliæava kraj svemu na Zemlji, Sotona ulaæe oËajniËke napore da prevari svijet. On smiπlja mnoπtvo planova da zaokupi
um i odvrati pozornost od istina bitnih za spasenje. Njegovi
su pomoÊnici u svakom gradu zaokupljeni organiziranjem u skupine radi protivljenja Boæjem zakonu. Varalica od iskona radi
na tome da unese elemente meteæa i pobune, a ljude zapali
revnoπÊu koja nije po razumu.
Pokvarenost doseæe razinu koju nikad prije nije dostigla, a
ipak mnogi propovjednici Evanelja viËu: “Mir i sigurnost.” Ali
Boæji vjerni vjesnici trebaju stalno napredovati u radu. ObuËeni u nebeski oklop trebaju neustraπivo i pobjedonosno iÊi dalje, ne prekidajuÊi borbu dok svaka duπa u njihovom dometu
ne primi vijest istine za ovo vrijeme.
139
22
Solun
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,1-10.
Napustivπi Filipe, Pavao i Sila su otiπli u Solun. Tu im se
pruæila prilika da govore velikom skupu u æidovskoj sinagogi.
Njihova pojava svjedoËila je o sramotnom postupanju s njima i
zahtijevala objaπnjenje o tome πto se dogodilo. Oni su to uËinili
ne uzvisujuÊi sebe, veÊ veliËajuÊi Onoga koji je izveo njihovo
oslobaanje.
PropovijedajuÊi Solunjanima, Pavao se pozvao na starozavjetna proroËanstva o Mesiji. Krist je tijekom svoje sluæbe otvorio
um uËenika za ova proroËanstva kad je poËeo “od Mojsija te,
slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se za njega odnosilo u
svim Pismima” (Luka 24,27). PropovijedajuÊi Krista, Petar se
pozvao na dokaze iz Starog zavjeta. Stjepan je postupio na isti
naËin. A i Pavao se u svojoj sluæbi pozivao na Pisma koja su
prorekla Kristovo roenje, stradanje, smrt, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. Nadahnutim svjedoËanstvom Mojsija i proroka jasno je dokazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Adamova doba Kristov glas govorio preko patrijarhâ i prorokâ.
©to se tiËe pojave ObeÊanog, dana su jasna i odreena
proroËanstva. Adamu je bio obeÊan siguran dolazak Otkupitelja. Presuda izgovorena nad Sotonom: “Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda njezina:
on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu” (Postanak 3,15),
bila je naπim praroditeljima obeÊanje otkupljenja koje Êe se
ostvariti po Kristu.
(139)
221
222
140
223
224
Djela apostolska
Abrahamu je bilo obeÊano da Êe iz njegova potomstva doÊi
Spasitelj svijeta: “Svi Êe se narodi blagoslivljati tvojim potomstvom.” “Ne veli se ‘i potomcima’, u mnoæini, veÊ u jednini: ‘i
njegovu Potomku’; to je Krist.” (Postanak 22,18; GalaÊanima
3,16)
Pri kraju svojeg rada, Mojsije je kao voa i uËitelj u Izraelu jasno prorekao dolazak Mesije. “Proroka, kao πto sam ja,”
objavio je okupljenom mnoπtvu Izraelaca, “iz tvoje sredine, od
tvoje braÊe, podignut Êe ti Jahve, Bog tvoj: njega sluπajte!” Mojsije
je Izraelcima potvrdio da mu je to objavio sam Bog dok se nalazio na gori Horebu govoreÊi: “Podignut Êu im proroka izmeu njihove braÊe, kao πto si ti. Stavit Êu svoje rijeËi u njegova
usta, da im kaæe sve πto mu zapovjedim.” (Ponovljeni zakon
18,15.18)
Mesija je trebao biti potomak kraljevske loze jer je Gospodin preko Jakova prorekao: “Od Jude æezlo se kraljevsko, ni
palica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doe
onaj kome pripada — kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak
49,10)
Izaija je prorekao: “Isklijat Êe mladica iz panja Jiπajeva, izdanak Êe izbit iz njegova korijena.” “Priklonite uho i k meni
doite, posluπajte, i duπa Êe vam æivjeti. Sklopit Êu s vama Savez
vjeËan, Savez milosti Davidu obeÊanih. Evo, uËinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Evo, pozvat
Êeπ narod koji ne poznajeπ, i narod koji te ne zna dohrlit Êe k
tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio.” (Izaija 11,1; 55,3-5)
I Jeremija je svjedoËio o dolasku Otkupitelja kao kneza iz
Davidove kuÊe: “Evo dolaze dani — rijeË je Jahvina — podiÊi
Êu Davidu izdanak pravedni. On Êe vladati kao kralj i biti mudar, i Ëinit Êe pravo i pravicu u zemlji. U njegove Êe dane Judeja biti spaπena, i Izrael Êe æivjeti spokojno. I evo imena kojim Êe ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naπa.’” I ponovo: “Jer ovako
govori Jahve: Nikada Davidu neÊe nestati potomka koji Êe sjediti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neÊe levitima i sveÊenicima nestati potomaka koji Êe sluæiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.” (Jeremija 23,5.6; 33,17.18)
ProreËeno je Ëak i Mesijino mjesto roenja: “A ti, Betleheme Efrato, najmanji meu kneæevstvima Judinim, iz tebe Êe mi
Solun
141
izaÊi onaj koji Êe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina,
od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1)
Djelo koje Êe Spasitelj vrπiti na Zemlji bilo je prikazano u
glavnim crtama: “Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut Êe ga strah Gospodnji.” Onaj koji bude
tako pomazan, bit Êe poslan “da radosnu vijest donese(m) ubogima, da iscijeli(m) srca slomljena; da zarobljenima navijesti(m)
slobodu i osloboenje suænjevima; da navijesti(m) godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga naπega; da razveseli(m) oæaloπÊene na Sionu i da im dade(m) vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha æalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oËajna. I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na
slavu njegovu.” (Izaija 11,2.3; 61,1-3)
“Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duπe moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi
pravo narodima. On ne viËe, on ne diæe glasa, niti se Ëuti moæe
po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj πto
tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakπe dok na
zemlji ne uspostavi pravo. Otoci æude za njegovim naukom.”
(Izaija 42,1-4)
Pavao je s uvjerljivom snagom dokazivao iz starozavjetnih
Pisama “kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih”.
Nije li Mihej prorokovao: “Palicom po licu udaraju Suca Izraelova”? (Mihej 4,14) Nije li ObeÊani preko proroka Izaije o sebi
prorekao: “Lea podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze
onima πto mi bradu Ëupahu, i lica svoga ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja”? (Izaija 50,6) Preko psalmista Krist je prorekao kako Êe ljudi postupati s Njim: “A ja… sam… ruglo ljudi
i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlaËe usne, maπu glavom: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka
ga spasi ako mu omilje!’” “Sve kosti svoje prebrojiti mogu, a
oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele meu sobom
i kocku bacaju za odjeÊu moju.” “Tuinac sam postao braÊi i
stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i
poruge onih koji se rugaju tebi padoπe na me.” “Ruganje mi
slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom,
ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh.” (Psalam 22,79.18.19; 69,9.10.21)
225
142
226
227
Djela apostolska
Kako su bila savrπeno jasna Izaijina proroËanstva o Kristovom stradanju i smrti! “Tko da povjeruje u ono πto nam je objavljeno?” pita prorok. “Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao
je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasuπene.
Ne bijaπe na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bjeπe, odbaËen od
ljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, od kog svatko lice otklanja,
prezren bjeπe, odvrgnut.
A on je naπe bolesti ponio, naπe je boli na se uzeo, dok
smo mi dræali da ga Bog bije i poniæava. Za naπe grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio.
A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a
on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoπe ga; ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio
usta svojih. Silom ga se i sudom rijeπiπe; tko se brine za njegovu
sudbinu? Da, iz zemlje æivih ukloniπe njega, za grijehe naroda
njegova na smrt ga izbiπe.” (Izaija 53,1-8)
»ak je i naËin Njegove smrti bio proreËen. Kao πto je mjedena zmija bila podignuta u pustinji, tako je Otkupitelj koji je
doπao bio podignut “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje,
veÊ da ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).
“Ako li ga tko upita: ‘Kakve su ti to rane po tijelu?’ on Êe
odgovoriti: ‘Izranjen sam kod prijateljâ.’” (Zaharija 13,6)
“Ukop mu odrediπe meu zloËincima, a grob njegov bi s
bogatima, premda nije poËinio nepravde nit su mu usta laæi
izustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima.” (Izaija 53,9.10)
Ali On koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao je
uskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. Pod nadahnuÊem SvemoguÊega Omiljeni pjevaË Izraelov posvjedoËio je
o slavnom jutru uskrsnuÊa. “I tijelo mi spokojno poËiva”, s radoπÊu je objavio. “Jer mi neÊeπ ostavit duπu u Podzemlju ni
dati da pravednik tvoj truleæi ugleda.” (Psalam 16,9.10)
Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezao ærtvenu sluæbu
s proroËanstvima o Onomu koji je bio odveden “ko jagnje na
klanje”. Mesija je trebao dati svoj æivot “za naπe grijehe”. GledajuÊi prizor Spasiteljeve ærtve pomirnice stoljeÊima unaprijed,
prorok Izaija je posvjedoËio da se Boæji Jaganjac sâm “ponudio
Solun
143
na smrt i meu zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese
na sebi” (Izaija 53,5.12).
Pretkazani Spasitelj trebao je doÊi ne kao ovozemaljski kralj,
izbavitelj æidovskog naroda od zemaljskih tlaËitelja, veÊ kao Ëovjek
meu ljudima, da æivi æivotom siromaπtva i poniæenja i da na
kraju bude prezren, odbaËen i pogubljen. Spasitelj proreËen u
starozavjetnim Pismima trebao se sâm ærtvovati za pali ljudski
rod i tako ispuniti zahtjeve prekrπenog Zakona. U Njemu je slika ærtve postala stvarnost, a Njegova smrt na kriæu dala je smisao cijelom æidovskom sustavu.
Pavao je Solunjanima govorio o svojoj nekadaπnjoj revnosti za obredni zakon i ispriËao im svoje Ëudesno iskustvo pred
damaπËanskim vratima. Prije obraÊenja bio je uvjeren u nasljednu
poboænost, πto je bila laæna nada. Njegova vjera nije bila usidrena
na Kristu; umjesto toga uzdao se u formu i obrede. Gorljivost
za Zakon bila je odvojena od vjere u Krista i stoga je bila besmislena. Dok se hvalio da je besprijekoran u vrπenju djela Zakona, odbacio je Onoga koji je dao vrijednost Zakonu.
Ali kad se obratio, sve se promijenilo. Pred njim se Isus
iz Nazareta pojavio kao Mesija kojeg je progonio u osobi Njegovih svetih. Progonitelj Ga je vidio kao Boæjeg Sina, Onoga
koji je doπao na Zemlju kao ispunjenje proroËanstava i koji je
u svojem æivotu ispunio svaku odredbu Svetih pisama.
Dok je Pavao sa svetom odvaænoπÊu navijeπtao Evanelje
u solunskoj sinagogi, silno svjetlo obasjalo je pravo znaËenje
obreda i ceremonija vezanih uz sluæbu u Svetiπtu. On je misli
svojih sluπatelja poveo u vrijeme nakon zemaljske sluæbe i Kristove sluæbe u nebeskom Svetiπtu, do onog vremena kad Êe,
po dovrπetku posredniËke sluæbe, Krist ponovo doÊi u sili i velikoj
slavi i na Zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo. Pavao je vjerovao
u drugi Kristov dolazak; toliko je jasno i snaæno iznio istine o
ovom dogaaju da su na umove mnogih koji su ih Ëuli ostavile
trajan dojam.
Tri subote zaredom propovijedao je Solunjanima raspravljajuÊi s njima iz Pisma o æivotu, smrti, uskrsnuÊu, nebeskoj
sluæbi i buduÊoj slavi Krista, tog “zaklanog Jaganjca, od postanka
svijeta” (Otkrivenje 13,8 — DF). Uzdizao je Krista, a pravilno
razumijevanje Njegove sluæbe jest kljuË koji otvara starozavjetna Pisma i omoguÊuje pristup njihovom velikom blagu.
228
229
144
230
Djela apostolska
Ovakvo navijeπtanje evaneoskih istina, popraÊeno moÊnom
silom, privuklo je pozornost velikog broja vjernika. “I neki se
od njih uvjeriπe te pristadoπe uz Pavla i Silu; isto tako i veliko
mnoπtvo Grka — i priliËan broj uglednih æena.”
Kao u mjestima koja su posjetili prije, apostoli su i ovdje
naiπli na odluËno protivljenje. “Æidove nato spopade zavist.” (DF)
Rimska vlast u to vrijeme nije bila naklonjena Æidovima jer su
prije kratkog vremena digli ustanak u Rimu. Gledalo ih se sumnjiËavo i sloboda im je bila u izvjesnoj mjeri ograniËena. Sad
su vidjeli priliku da iskoriste okolnosti i ponovo zadobiju naklonost, a da istodobno osramote apostole i obraÊenike na krπÊanstvo.
Da bi to ostvarili, pridobili su “neke pokvarene ljude s gradskih trgova, izazvaπe nerede, uzbudiπe grad”. NadajuÊi se da
Êe naÊi apostole, “napadoπe na kuÊu Jasonovu”, ali nisu mogli
naÊi ni Pavla ni Silu. “Ali kako njih ne naoπe”, svjetina je u
svojem luaËkom razoËaranju odvukla “Jasona i neku braÊu pred
glavare viËuÊi: ‘Doπli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet!
Jason ih je primio kao goste u svoju kuÊu! Svi ovi ljudi rade
protiv carskih odredaba tvrdeÊi da ima drugi kralj, neki Isus!’”
BuduÊi da nisu mogli naÊi Pavla i Silu, glavari su pustili
optuæene vjernike uz jamstvo da Êe saËuvati mir. BojeÊi se nove provale nasilja, “braÊa odmah noÊu poslaπe Pavla i Silu u
Bereju”.
Oni koji danas nauËavaju nepopularne istine ne trebaju se
obeshrabriti ako katkad ne naiu na dobar prijam, Ëak i kod
onih koji tvrde da su krπÊani, kao πto ni Pavao i njegovi suradnici nisu naiπli na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici
kriæa moraju se naoruæati vjerom i hrabroπÊu i uvijek raditi u
Isusovo ime. Moraju uzdizati Krista kao Ëovjekova posrednika
u nebeskom Svetiπtu, Onoga na koga su ukazivale sve ærtve starozavjetnog sustava i po Ëijoj ærtvi pomirnici prijestupnici Boæjeg zakona mogu naÊi mir i oprost.
145
23
Bereja i Atena
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,11-34.
U Bereji je Pavao naiπao na Æidove koji su ispitivali istine
koje je pouËavao. Lukin izvjeπtaj o njima glasi: “Ovi su Æidovi
bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiπe rijeË Boæju sasvim
spremno, svaki dan istraæujuÊi Pisma da li je tako. I tako prigrliπe
vjeru mnogi od njih, a od Grka priliËan broj uglednih æena i
muæeva.”
Um Berejaca nije bio skuËen predrasudama. Bili su spremni
ispitati nauk koji su apostoli propovijedali. ProuËavali su Bibliju ne iz znatiæelje, veÊ da saznaju πto je napisano o obeÊanome Mesiji. Svakodnevno su istraæivali svete izvjeπtaje i, dok su
usporeivali pismo s pismom, nebeski su aneli bili pokraj njih,
prosvjetljivali im um i poticali srca.
Gdje god se navijeπtaju istine Evanelja, oni koji iskreno
æele Ëiniti πto je pravo, poËinju marljivo istraæivati Pisma. Kad
bi u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su objavljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnevno istraæivali Pisma i usporeivali Boæju rijeË s vijeπÊu koja im
je objavljena, danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo,
postojao veliki broj onih koji su vjerni naËelima Boæjeg zakona. Ali kad se iznose nepopularne biblijske istine, mnogi ih ne
æele ispitati. Premda ne mogu opovrgnuti jasni nauk Svetog pisma,
oni vrlo nevoljko pristupaju prouËavanju ponuenih dokaza. Neki
smatraju da, Ëak ako je ovaj nauk stvarno istinit, nije vaæno
hoÊe li ili neÊe prihvatiti novo svjetlo pa se dræe ugodnih bajki
(145)
231
232
146
233
234
Djela apostolska
kojima se neprijatelj sluæi da zavede duπe. Tako njihov razum
zabludom oslijepi i oni se odvajaju od Neba.
Svima Êe biti sueno prema svjetlu koje su dobili. Gospodin πalje svoje izaslanike s vijeπÊu spasenja i smatrat Êe one
koji je Ëuju odgovornima za odnos prema rijeËima Njegovih slugu.
Oni koji iskreno traæe istinu, pozorno Êe, u svjetlu Boæje rijeËi, ispitati iznesene doktrine.
Nevjerni Æidovi iz Soluna, ispunjeni zaviπÊu i mrænjom prema
apostolima, ne zadovoljavajuÊi se time πto su ih otjerali iz svojega grada, slijedili su ih u Bereju i protiv njih nahuπkali i uzbunili svjetinu. BojeÊi se da Êe Pavao, ako ostane, biti izloæen
nasilju, braÊa su ga poslala u Atenu; s njim je poπlo nekoliko
Berejaca koji su nedavno prigrlili vjeru.
Tako je progonstvo slijedilo uËitelje istine iz grada u grad.
Kristovi neprijatelji nisu mogli sprijeËiti napredovanje Evanelja, ali su uspjeli jako oteæati rad apostolima. No unatoË protivljenju i sukobu Pavao je stalno iπao naprijed, odluËan da ostvari
Boæju namjeru koja mu je bila objavljena u vienju u Jeruzalemu: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)
Nagli odlazak iz Bereje Pavlu nije dopustio da posjeti, kako
je namjeravao, braÊu u Solunu.
Nakon dolaska u Atenu, apostol je poslao natrag braÊu Berejce s porukom za Silu i Timoteja da mu se odmah pridruæe.
Timotej je doπao u Bereju prije Pavlova odlaska i ostao sa Silom
da nastave rad koji je tako dobro poËeo, ali i da uputi nove
obraÊenike u naËela vjere.
Atena je bila metropola poganskog svijeta. U tom se gradu
Pavao nije sreo s neukim, lakovjernim puËanstvom, veÊ s ljudima
poznatim po umnosti i kulturi. Na sve su se strane mogli vidjeti
njihovi bogovi i oboæavani junaci iz povijesti i poezije, dok su
veliËanstvene graevine i slike ukazivale na nacionalnu slavu i
rasprostranjeno πtovanje poganskih boæanstava. Osjetila naroda bila su zaËarana ljepotom i sjajem umjetnosti. Svuda su se
uzdizali masivni oblici beskrajno skupocjenih svetiπta i hramova. Skulpture, svetiπta i spomen-ploËe podsjeÊali su na izvojevane pobjede i junaπtva slavnih ljudi. Sve je to Atenu Ëinilo golemom umjetniËkom galerijom.
Kad je Pavao vidio ljepotu i veliËinu svega πto ga je okruæivalo i grad potpuno posveÊen idolopoklonstvu, spopala ga je
revnost za Boga koji je bio obeπËaπÊen na svakom koraku; u
Bereja i Atena
147
srcu je osjetio saæaljenje prema Atenjanima koji, bez obzira na
svoju intelektualnu kulturu, nisu poznavali pravoga Boga.
Apostol se nije dao prevariti onim πto je vidio u ovom srediπtu znanja. Njegova je duhovna narav bila toliko zaokupljena
nebeskim stvarima da su radost i slava nepropadljivog bogatstva u njegovim oËima uËinile bezvrijednim bljeπtavilo i sjaj koji
ga je okruæivao. Kad je vidio veliËanstvenost Atene, shvatio je
njezinu zavodljivu moÊ nad ljubiteljima umjetnosti i znanosti, i
njegov je um bio pod dubokim dojmom vaænosti rada koji ga
je oËekivao.
U ovom velikom gradu, u kojem se nije πtovalo Boga, Pavla je obuzeo snaæan osjeÊaj samoÊe; Ëeznuo je za razumijevanjem i pomoÊi svojih suradnika. ©to se ljudskog prijateljstva tiËe, osjeÊao se potpuno sam. U pismu upuÊenom Solunjanima
izrazio je svoje osjeÊaje rijeËima: “Pristadosmo u Ateni ostati
sami.” (1. Solunjanima 3,1 — DF) Pred njim su se nalazile naizgled nepremostive prepreke pa se osjeÊao skoro bespomoÊan
u pokuπaju da dopre do srca ovih ljudi.
Dok je Ëekao Silu i Timoteja, Pavao nije bio besposlen. “Raspravljao je u sinagogi sa Æidovima i ostalim priznavaocima pravoga Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi tu zatekao.”
No njegov glavni cilj u Ateni bio je navijestiti Radosnu vijest o
spasenju onima koji nisu imali pravu spoznaju o Bogu i Njegovoj nakani za pali ljudski rod. Apostol je uskoro trebao upoznati poganstvo u njegovom najlukavijem i najzavodljivijem obliku.
Veliki ljudi u Ateni brzo su saznali da se u gradu nalazi
neki usamljeni uËitelj koji narodu iznosi nov i neobiËan nauk.
Neki od njih potraæili su Pavla i poveli razgovor s njim. Ubrzo
se oko njih okupilo mnoπtvo sluπatelja. Neki su bili spremni
ismijati apostola kao Ëovjeka druπtveno i intelektualno daleko
ispod njih, pa su meu sobom podrugljivo govorili: “©to bi ovaj
brbljavac htio reÊi?” Drugi su, zato πto je “navjeπÊivao kao Radosnu vijest Isusa”, rekli: “»ini se da propovijeda tue bogove.”
Meu onima koji su se sastali s Pavlom na trgu bili su “neki
epikurejski i stoiËki mudraci”, ali su oni, zajedno sa svima drugima koji su s njim stupili u razgovor, uskoro shvatili da on
posjeduje daleko veÊe znanje od njih. Njegova je umna snaga
ulijevala poπtovanje uËenih ljudi dok je svojim ozbiljnim, logiËnim
rasuivanjem i govorniËkom snagom zaokupljao pozornost svih
235
148
236
237
Djela apostolska
koji su ga sluπali. Njegovi su sluπatelji priznali Ëinjenicu da nije
poËetnik jer se svim staleæima mogao usprotiviti uvjerljivim argumentima u prilog nauka koji je iznosio. Tako je apostol stajao
neustraπivo, sukobljavajuÊi se sa svojim protivnicima na njihovom tlu, uzvraÊajuÊi na logiku logikom, na filozofiju filozofijom, na rjeËitost rjeËitoπÊu.
Njegovi su ga protivnici upozorili na Sokratov usud, koji
je, zato πto je uvodio nove bogove, bio osuen na smrt; savjetovali su Pavlu da ne izlaæe svoj æivot opasnosti na isti naËin.
Ali apostolova su izlaganja privukla pozornost puËanstva i njegova prirodna mudrost izazivala je poπtovanje i divljenje. BuduÊi
da ga nisu mogli uπutkati znanoπÊu ni ironijom filozofa, osvjedoËeni da je, bez obzira na opasnost, odluËan ostvariti svoju
zadaÊu i iznijeti im svoju priËu, odluËili su mu dati priliku i
sasluπati ga.
Zato su ga poveli na Marsov breæuljak. To je bilo jedno od
najsvetijih mjesta u Ateni, i svemu πto je bilo povezano s njim
pristupali su s praznovjernim πtovanjem, koje je u mislima nekih graniËilo sa strahom. Na ovom su mjestu predmete vezane
uz religiju Ëesto razmatrali ljudi koji su smatrani vrhunskim sucima u svim vaænijim moralnim i graanskim pitanjima.
Ovdje su, daleko od buke i meteæa pretrpanih ulica i neobuzdane rasprave, mogli sasluπati apostola bez prekidanja. Oko
njega su se okupili pjesnici, umjetnici i filozofi — atenski znanstvenici i mudraci, koji su mu se obratili rijeËima: “Moæemo li
znati kakva je to nova nauka koju propovijedaπ? »udnim nam
tvrdnjama puniπ uπi. Zato bismo æeljeli znati πto to znaËi.”
U ovom trenutku sveËane odgovornosti apostol je bio miran i hladnokrvan. Njegovo je srce bilo optereÊeno vaænom vijeπÊu i rijeËi koje su silazile s njegovih usana osvjedoËile su
njegove sluπatelje da nije besposleni brbljavac. “Atenjani!” rekao je. “Vidim da ste u svakom pogledu neobiËno poboæni. ProlazeÊi vaπim gradom i promatrajuÊi vaπe svetinje, naoh i ærtvenik
na kojem je napisano: ‘Nepoznatom Bogu.’ Dakle, πto vi ne znajuÊi πtujete, to vam ja navjeπÊujem.” UnatoË svoj mudrosti i opÊem znanju, nisu poznavali Boga koji je stvorio svemir. Ali bilo
je nekih koji su Ëeznuli za veÊim svjetlom. Oni su se okretali
k BeskonaËnome.
Rukom ispruæenom prema hramu krcatom idolima, Pavao
je izlio teret svoje duπe i ukazao na varljivost religije Atenjana.
Bereja i Atena
149
Mudriji meu njegovim sluπateljima bili su iznenaeni dok su
sluπali njegovo prosuivanje. Pokazalo se da je bio upoznat s
njihovim umjetniËkim djelima, knjiæevnoπÊu i religijom. PokazujuÊi na njihove kipove i idole, ustvrdio je da se Boga ne moæe
prikazati ljudskim tvorevinama. Ovi kipovi ne mogu ni u najmanjoj mjeri prikazati Jahvinu slavu. Podsjetio ih je da ovi kipovi nemaju æivota, da se nalaze pod Ëovjekovim nadzorom,
da se kreÊu samo kad ih ljudske ruke pokreÊu i da su oni koji
im se klanjaju u svemu nadmoÊniji od onoga Ëemu se klanjaju.
Pavao je misli svojih idolopokloniËkih sluπatelja poveo iznad ograniËenja njihove laæne religije i usmjerio im pogled na
Boæanstvo koje su imenovali “nepoznatim Bogom”. Ovo BiÊe
koje im je sada navijeπtao, neovisno je o ljudima jer Mu nije
potrebno niπta πto bi ljudske ruke mogle dodati Njegovoj moÊi
i slavi.
Ljudi su se divili Pavlovom ozbiljnom i logiËnom izlaganju
osobina pravoga Boga — Njegovoj stvaralaËkoj sili i postojanju
Njegove nadmoÊne providnosti. Ozbiljnim i toplim rijeËima
apostol je izjavio: “Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu,
on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima
sagraenim ljudskom rukom niti ga posluæuju ljudske ruke, kao
da bi trebao neπto on koji svima daje æivotni dah i sve ostalo.”
Nebesa nisu dovoljno velika da obuhvate Boga, a kamoli hramovi sagraeni ljudskim rukama!
U ono doba kasti, kad su ljudska prava Ëesto bila nepriznata, Pavao je iznio veliku istinu o ljudskom bratstvu izjavljujuÊi da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio
ga po svoj povrπini zemaljskoj”. U Boæjim oËima svi su jednaki
i svako ljudsko biÊe duguje potpunu odanost Stvoritelju. Apostol je zatim pokazao kako se kroz svekoliko Boæje postupanje
s Ëovjekom kao zlatna nit provlaËi namjera Njegove milosti i
milosra. On “je ljudima odredio ustaljena godiπnja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga, ne bi li ga
moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od
nas”.
ObraÊajuÊi se uglednim ljudima oko sebe rijeËima jednog
njihovog pjesnika, prikazao je beskonaËnog Boga kao Oca Ëija
su djeca svi oni. “Po njemu, naime, æivimo, miËemo se i jesmo,”
izjavio je, “kako su to rekli i neki vaπi pjesnici — ‘od njega po-
238
239
150
240
Djela apostolska
tjeËemo’. BuduÊi da potjeËemo od Boga, ne smijemo dræati da
je Boæanstvo sliËno zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari — tvorevini
ljudskog umijeÊa i maπte.
A sada — zatvorivπi oËi nad vremenima neznanja — Bog poruËuje ljudima da se svi i svagdje obrate.” U doba mraka koje
je prethodilo Kristovom dolasku, boæanski Vladar je olako preπao preko idolopoklonstva pogana. Ali sada je po svojem Sinu
ljudima poslao svjetlo istine i On od njih oËekuje obraÊenje
radi spasenja; ne samo od siromaπnih i skromnih, veÊ i od ponosnih filozofa i zemaljskih knezova. “Jer je odredio dan kada
Êe pravedno suditi svemu svijetu preko Ëovjeka koga odredi za
to, i svima pruæi jamstvo uskrisivπi ga od mrtvih.” Kad je Pavao govorio o uskrsnuÊu mrtvih, “jedni se poËeπe rugati, a drugi
govoriti: ‘O tome Êemo te posluπati drugi put!’”
Tako je zavrπio apostolov rad u Ateni, srediπtu neznaboæaËke uËenosti, zato πto su se Atenjani, uporno se dræeÊi svojeg idolopoklonstva, odvratili od svjetla prave religije. Kad su
ljudi zadovoljni svojim dostignuÊima, od njih se malo moæe
oËekivati. HvaleÊi se svojom uËenoπÊu i mudroπÊu, Atenjani su
bivali sve pokvareniji i zadovoljniji mutnim tajnama idolopoklonstva.
Meu onima koji su sluπali Pavla bili su neki koje su iznesene istine osvjedoËile, ali se nisu htjeli poniziti da priznaju
Boga i prihvate plan spasenja. Nikakva rjeËitost ni snaga dokaza ne moæe obratiti grjeπnika. Samo Boæja sila moæe utisnuti
istinu u srce. NemoguÊe je dosegnuti onoga tko se stalno odvraÊa od te sile. Grci su teæili za mudroπÊu, ali je vijest o kriæu
za njih bila ludost jer su svoju mudrost cijenili viπe od mudrosti
koja dolazi odozgo.
U hvalisanju razumom i ljudskom mudroπÊu moæemo naÊi
razlog πto je Evanelje meu Atenjanima imalo razmjerno malo uspjeha. Oni ljudi koji ispunjeni svjetovnom mudroπÊu dolaze Kristu kao jadni izgubljeni grjeπnici, postat Êe mudri za
spasenje; ali oni koji dolaze kao uglednici, hvaleÊi se svojom
mudroπÊu, neÊe primiti svjetlo i spoznaju koju samo On moæe
dati.
Tako se Pavao suËelio s poganstvom u ono vrijeme. Njegov rad u Ateni nije bio potpuno uzaludan. Dionizije, jedan od
najistaknutijih graana, i neki drugi, prihvatili su evaneosku
vijest i pridruæili se vjernicima.
Bereja i Atena
151
NadahnuÊe nam je omoguÊilo da zavirimo u æivot Atenjana
koji su uz sve svoje znanje, mudrost i umjetnost, utonuli u porok,
da bismo vidjeli kako je Bog preko svojeg sluge prekorio idolopoklonstvo i grijehe oholog, samozadovoljnog naroda. Apostolove rijeËi i opis njegova ponaπanja i sredine, kako ih je zapisalo nadahnuto pero, trebali su biti predavani svim buduÊim
naraπtajima svjedoËeÊi o njegovom nepokolebljivom pouzdanju,
odvaænosti u samoÊi i protivljenju te pobjedi koju je u samom
srcu poganskog svijeta izvojevao za krπÊanstvo.
Pavlove rijeËi sadræe riznicu znanja za Crkvu. Nalazio se u
takvoj situaciji da je lako mogao reÊi neπto πto bi razdraæilo
njegove ohole sluπatelje i izloæilo ga nevolji. Da je u svojem
govoru izravno napao njihove bogove i velikane grada, moglo
se dogoditi da bi dijelio Sokratov usud. Ali on je s uglaenoπÊu proisteklom iz boæanske ljubavi paæljivo odvratio njihove misli
od poganskih boæanstava i objavio im pravog Boga, njima nepoznatog.
Danas istine Svetog pisma treba iznijeti velikanima svijeta
da bi se mogli odluËiti izmeu posluπnosti Boæjem zakonu i
odanosti knezu zla. Bog pred njih stavlja vjeËnu istinu — istinu
koja Êe ih uËiniti mudrima za spasenje — ali ih ne prisiljava da
je prihvate. Ako se odvrate od Njega, On Êe ih prepustiti njima samima da budu ispunjeni plodom svojih postupaka.
“Bez sumnje, govor o kriæu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spasavamo sila je Boæja, jer stoji pisano:
‘Uniπtit Êu mudrost mudrih i uËinit Êu ispraznom umnost
umnih.’” “Naprotiv, πto je Ëudo u oËima svijeta, izabra Bog da
posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog da posrami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima svijeta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono πto jest.”
(1. KorinÊanima 1,18.19.27.28) Mnogi veliki znanstvenici i
dræavnici, najugledniji ljudi svijeta, u ove Êe se posljednje dane
odvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. Ali
Boæji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iznesu istinu. Neki Êe priznati svoje neznanje o Bogu pa Êe kao
ponizni uËenici sjesti do nogu Isusa, velikog UËitelja.
U svakom nastojanju da dopre do viπih slojeva, radniku za
Boga potrebna je Ëvrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepovoljne, ali i u najmraËnijem Ëasu dolazi svjetlo odozgo. Snaga
onih koji ljube Boga i sluæe Mu obnavljat Êe se iz dana u dan.
241
242
152
Djela apostolska
U njihovoj sluæbi stavljeno im je na raspolaganje razumijevanje BeskonaËnoga da u ostvarenju Njegovih namjera ne bi zalutali.
Neka ovi radnici do svrπetka saËuvaju nadu kakvu su imali od
poËetka dræeÊi na umu da svjetlo Boæje istine treba svijetliti u
tami u koju je zavijen naπ svijet. U Boæjoj sluæbi ne smije biti
maloduπnosti. Vjera posveÊenog radnika treba izdræati svaku
kuπnju s kojom Êe se suoËiti. Bog moæe i voljan je obdariti svoje
sluge svom potrebnom snagom i dati im mudrost koju Êe zahtijevati razliËite prilike. On Êe ispuniti viπe od najviπih oËekivanja onih koji se uzdaju u Njega.
153
24
Korint
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,1-18.
Tijekom prvog stoljeÊa krπÊanske ere Korint se ubrajao u
vodeÊe gradove, ne samo u GrËkoj, veÊ i u svijetu. Mnoπtvo
Grka, Æidova i Rimljana, s putnicima iz svih zemalja, tiskalo se
na njegovim ulicama, æeljno trgovine i zabave. BuduÊi da je bio
veliko trgovaËko srediπte, smjeπten tako da mu se moglo lako
pristupiti iz svih dijelova Rimskog Carstva, bio je vaæno mjesto
u kojem je trebalo podiÊi spomenike za Boga i Njegovu istinu.
Meu Æidovima koji su se nastanili u Korintu bili su Akvila i Priscila, koji Êe poslije postati istaknuti radnici za Krista.
Da bi upoznao njihov karakter, Pavao je “ostao kod njih” (DF).
Na samom poËetku rada u ovom tranzitnom srediπtu Pavao je na svakom koraku vidio ozbiljne prepreke napredovanju
svojeg rada. Grad je bio gotovo potpuno posveÊen idolopoklonstvu. Omiljena boæica bila je Afrodita [za Rimljane Venera], a
uz πtovanje Afrodite bili su vezani nemoralni rituali i obredi.
KorinÊani su bili poznati, Ëak i meu poganima, po svojem nemoralu. »inilo se da ne razmiπljaju i ne brinu se ni za πto osim
za trenutaËnu zabavu i razonodu.
U navijeπtanju Evanelja u Korintu apostol se posluæio drukËijim pristupom od onoga u Ateni. Dok se nalazio u Ateni, nastojao je svoj nastup prilagoditi karakteru svojih sluπatelja; nastojao je na logiku uzvratiti logikom, na znanost znanoπÊu, na
filozofiju filozofijom. RazmiπljajuÊi o vremenu koje je tamo proveo, i svjestan da je njegovo nauËavanje u Ateni donijelo samo
djelomiËan uspjeh, u Korintu se odluËio za drukËiji naËin rada
(153)
243
244
154
245
246
Djela apostolska
da bi zadobio pozornost nemarnih i ravnoduπnih graana. OdluËio je zanemariti dobro pripremljene dokaze i rasprave, i niπta “drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga”. On Êe im
propovijedati ne “uvjerljivim rijeËima mudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage”. (1. KorinÊanima 2,2.4)
Isus, kojeg je Pavao namjeravao predstaviti Grcima u Korintu kao Krista, bio je Æidov skromna podrijetla, odrastao u
gradu poznatom po zloÊi. Odbacio Ga je vlastiti narod i na kraju
razapeo kao zloËinca. Grci su vjerovali da postoji potreba za
uzdizanjem ljudskog roda, ali su prouËavanje filozofije i znanosti smatrali jedinim naËinom za postizanje prave uzviπenosti
i Ëasti. Moæe li ih Pavao uvjeriti da Êe vjera u ovog nepoznatog Æidova uzdiÊi i oplemeniti sve Ëovjekove snage?
U mislima mnoπtva koje danas æivi, golgotski kriæ je okruæen svetim uspomenama. Svete su misli vezane uz prizore raspeÊa. Ali u Pavlovo doba na kriæ se gledalo s osjeÊajem odbojnosti i uæasa. Uzdizati kao Spasitelja ljudskog roda nekoga tko
je umro na kriæu, prirodno Êe izazvati ruganje i protivljenje.
Pavao je dobro znao kako Êe Æidovi i Grci u Korintu gledati na njegovu vijest. “Mi propovijedamo Krista razapetoga,”
priznao je, “sablazan za Æidove, ludost za pogane.” (1. KorinÊanima 1,23) Meu æidovskim sluπateljima bilo je mnogo onih
koje Êe rasrditi vijest koju je nakanio navijestiti. Prema procjeni Grka, njegove Êe rijeËi biti potpuna ludost. Smatrat Êe ga
slaboumnim πto pokuπava dokazati kako kriæ moæe imati ikakvu vezu s uzdizanjem ljudskog roda ili sa spasenjem ËovjeËanstva.
Ali za Pavla je kriæ bio predmet najveÊeg zanimanja. Otkad
je zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog NazareÊanina, nikad se nije prestao hvaliti kriæem. U ono vrijeme primio
je objavu Boæje beskonaËne ljubavi koja se otkrila u Kristovoj
smrti i u svojem je æivotu doæivio Ëudesnu preobrazbu kojom
su se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Nebom. Od tog
je trenutka znao da je novi Ëovjek u Kristu. Iz vlastitog je iskustva
znao da kad grjeπnik upozna OËevu ljubav onakvom kakva je
vidljiva u ærtvi Njegova Sina i pokori se boæanskom utjecaju,
dolazi do promjene srca i od tog trenutka Krist postaje sve u
æivotu.
U vrijeme obraÊenja Pavla je nadahnula silna æelja da pomogne bliænjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sina æivoga
Korint
155
Boga, koji moæe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegov æivot
bio posveÊen nastojanju da prikaæe ljubav i snagu Raspetoga.
U njegovo veliko samilosno srce stali su svi druπtveni slojevi.
“Ja sam duænik”, izjavio je, “i Grcima i barbarima, i mudrima i
nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Gospodinu slave,
kojeg je tako bezobzirno progonio u osobi Njegovih svetih, bila je pokretaËko naËelo njegova ponaπanja, sila koja ga je poticala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putu duænosti
oslabi, jedan pogled na kriæ i Ëudesnu ljubav koja se na njemu
objavila bio je dovoljan da opaπe bokove, to jest um, i nastavi
putem samoodricanja.
Promatrajmo apostola kako propovijeda u korintskoj sinagogi, kako uvjerava sluπatelje iz Mojsijevih i proroËkih spisa i
ukazuje im na dolazak obeÊanog Mesije. Sluπajmo ga dok objaπnjava djelo Otkupitelja kao velikog sveÊenika ljudskog roda —
Onoga koji je ærtvovanjem vlastitog æivota izvrπio pomirenje za
grijeh jednom zauvijek da bi zatim preuzeo sluæbu u nebeskom
Svetiπtu. Pavlovi su sluπatelji trebali razumjeti da je Mesija, za
Ëijim su dolaskom Ëeznuli, veÊ doπao; da je Njegova smrt bila
ostvarenje svih ærtava i da je Njegova sluæba u nebeskom Svetiπtu veliki cilj koji je svoju sjenu bacao u proπlost i objaπnjavao
sluæbu æidovskog sveÊenstva.
Pavao je svjedoËio “Æidovima da je Isus Mesija”. Iz Starog
zavjeta pokazao je da Êe prema proroËanstvima i opÊem oËekivanju Æidova, Mesija biti Abrahamov i Davidov potomak; zatim
je prikazao Isusovo podrijetlo od patrijarha Adama sve do psalmista kralja. »itao je svjedoËanstvo proroka o karakteru i radu
obeÊanog Mesije, i kako Êe Ga primiti i s Njim postupati na
Zemlji. Zatim im je pokazao kako su se sva ova proroËanstva
ispunila u æivotu, sluæbi i smrti Isusa iz Nazareta.
Pavao je pokazao da je Krist doπao prije svega ponuditi
spasenje narodu koji je Mesijin dolazak oËekivao kao ostvarenje i slavu svojeg nacionalnog postojanja. Ali taj je narod odbacio
Onoga koji im je nudio æivot, a izabrali su drugog vou Ëija Êe
vladavina zavrπiti smrÊu. Nastojao je svoje sluπatelje uvjeriti u
Ëinjenicu da samo pokajanje moæe spasiti æidovski narod od predstojeÊe propasti. Otkrio im je njihovo neznanje o znaËenju biblijskih tekstova kojima su se hvalili iako ih nisu dobro razumjeli. Prekorio ih je za njihovu svjetovnost, ljubav prema poloæaju, naslovima i razmetanju te neumjerenu sebiËnost.
247
156
248
249
Djela apostolska
U snazi Duha Pavao im je ispriËao dogaaj o svojem vlastitom Ëudesnom obraÊenju i pouzdanju u starozavjetna Pisma
koja su se tako savrπeno ispunila u Isusu iz Nazareta. Svoje je
rijeËi izgovarao sa sveËanom ozbiljnoπÊu i njegovi sluπatelji nisu mogli ne primijetiti da je svim srcem ljubio razapetog i uskrslog Spasitelja. Vidjeli su da je njegov um usredotoËen na Krista,
da je cijeli njegov æivot povezan s njegovim Gospodinom. RijeËi su mu bile tako dojmljive da su samo oni koji su bili ispunjeni najæeπÊom mrænjom prema krπÊanskoj vjeri mogli ostati
ravnoduπni.
No Æidovi u Korintu zatvorili su oËi pred dokazima πto ih
je apostol tako jasno iznio i nisu se htjeli odazvati njegovim
pozivima. Isti duh koji ih je naveo da odbace Krista, ispunio
ih je srdæbom i bijesom protiv Njegovog sluge, i da ga Bog nije
posebno zaπtitio kako bi i dalje mogao navijeπtati evaneosku
vijest poganima, oni bi mu oduzeli æivot.
“Ali kako su se oni protivili i govorili uvrede protiv Boga,
on otrese haljine svoje te im reËe: ‘Vaπa krv na vaπe glave! Nevin
od toga, ja od sada idem k poganima.’ Nato se udalji odande i
doe u kuÊu nekog Ticija Justa, priznavaoca pravoga Boga, Ëija
je kuÊa graniËila sa sinagogom.”
Sila i Timotej “stigoπe iz Makedonije” da pomognu Pavlu,
pa su zajedno radili za neznaboπce. Pavao i njegovi pratioci propovijedali su Krista kao Spasitelja palog ljudskog roda i poganima i Æidovima. IzbjegavajuÊi sloæeno, neuvjerljivo uvjeravanje, vjesnici kriæa su se zadræavali na osobinama Stvoritelja svijeta,
Vrhovnog vladara svemira. Srcem koje je gorjelo ljubavlju za
Boga i Njegova Sina pozivali su pogane da promatraju beskonaËnu
ærtvu prinesenu za Ëovjeka. Znali su da Êe one koji su dugo
pipali u mraku neznaboπtva, ako vide svjetlo koje sja s golgotskog kriæa, Otkupitelj sigurno privuÊi. “A ja, kad budem podignut sa zemlje,” izjavio je Spasitelj, “sve Êu ljude privuÊi k
sebi.” (Ivan 12,32)
Evaneoski radnici u Korintu bili su svjesni opasnih prijetnji duπama onih za koje su radili pa su s osjeÊajem odgovornosti koja je na njima poËivala iznijeli istinu o Isusu. Njihova je vijest bila jasna, jednostavna i odreena — miris æivota za
æivot ili miris smrti za smrt. Evanelje su objavili ne samo svojim rijeËima, veÊ i svakidaπnjim æivotom. S njima su suraivali
aneli i Boæja se milost i snaga pokazala u obraÊenju mnogih.
Korint
157
“Nadstojnik sinagoge Krisp sa svim svojim domom prigrli vjeru u Gospodina. I mnogi KorinÊani pristupili su vjeri i krπtavali se.”
Mrænja koju su Æidovi uvijek gajili prema apostolima, sad
je ojaËala. Umjesto da ih Krispovo obraÊenje i krπtenje osvjedoËi, ono je djelovalo razdraæujuÊe na ove tvrdoglave protivnike. Ni jednim argumentom nisu mogli pobiti Pavlovo propovijedanje; zbog nedostatka takvih dokaza, pribjegli su prijevari
i opakim napadima. Govorili su uvrede protiv Evanelja i Isusova imena. U svojoj slijepoj srdæbi nisu birali rijeËi ni sredstva. Nisu mogli nijekati da je Krist Ëinio Ëuda, ali su izjavljivali
da ih je Ëinio Sotoninom silom; smjelo su tvrdili da su Ëudesna djela πto ih je Pavao Ëinio bila ostvarena istim sredstvom.
Premda je Pavao imao neπto uspjeha u Korintu, bezboænost koju je vidio i Ëuo u ovom pokvarenom gradu gotovo ga
je obeshrabrila. IzopaËenost koju je vidio meu poganima i
prijezir i uvrede koje su mu uputili Æidovi, izazvale su u njemu
veliku tjeskobu. Posumnjao je u mudrost pokuπaja da izgradi
crkvu od grae koju je tu naπao.
Dok je namjeravao napustiti grad i poÊi u polje koje Êe
viπe obeÊavati, ozbiljno nastojeÊi razumjeti πto mu je duænost,
Gospodin mu se javio u vienju i rekao: “Ne boj se! Nastavi
govoriti i da nisi uπutio! Ja sam s tobom. Nitko te neÊe napasti
da ti uËini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu!”
Pavao je to smatrao nalogom da ostane u Korintu i jamstvom
da Êe Gospodin uËiniti da uspije æetva posijanog sjemena. OjaËan i ohrabren, nastavio je revno i ustrajno raditi.
Apostolov napor nije bio ograniËen na javne govore; bilo
je mnogo duπa do kojih nije bilo moguÊe doprijeti na ovaj naËin. Apostol je proveo mnogo vremena u radu po kuÊama; tako
je mogao razgovarati u kuÊnom ozraËju. PosjeÊivao je bolesne
i nesretne, tjeπio nevoljne i podizao duh tlaËenima. U svemu
πto je govorio i Ëinio, uzvisivao je Isusovo ime. Tako je radio
“slab u strahu i u veliku drhtanju” (1. KorinÊanima 2,3 — DF).
Drhtao je bojeÊi se da njegov nauk ne otkrije peËat boæanskog,
veÊ ljudskog.
Pavao Êe poslije reÊi: “Pa ipak, mi navjeπÊujemo mudrost
meu savrπenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga
svijeta, osuenih na propast. Naprotiv, navjeπÊujemo mudrost
Boæju tajanstvenu i sakrivenu; onu koju Bog od vjeËnosti pred-
250
251
158
252
Djela apostolska
odredi na naπu slavu; onu koju nije upoznao ni jedan od knezova
ovoga svijeta — da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli — veÊ (navjeπÊujemo) kako stoji pisano: ‘Ono πto oko nije
vidjelo, πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomislilo: to
je Bog pripravio onima koji ga ljube.’ A nama je to Bog objavio
po Duhu. Jer Duh sve ispituje, Ëak i dubine Boæje. Ta tko od
ljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæjega Duha.
A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi
od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova. I mi o tom govorimo, ne rijeËima kakve uËi ljudska mudrost, nego rijeËima kakve uËi Duh, izraæavajuÊi duhovnim
pojmovima duhovne stvarnosti.” (1. KorinÊanima 2,6-13)
Pavao je shvatio da sam po sebi nema sposobnosti, veÊ da
ga osposobljava Sveti Duh Ëiji je milostivi utjecaj ispunio njegovo srce pokoravajuÊi svaku misao Kristu. O sebi je govorio
da “uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje i æivot Isusov” (2. KorinÊanima 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio srediπnja osoba.
“Æivim”, izjavio je, “ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni.” (GalaÊanima 2,20) Ja je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzviπen.
Pavao je bio rjeËiti govornik. Prije svojeg obraÊenja Ëesto
je na sluπatelje nastojao izvrπiti dojam bogatim govorniπtvom.
Ali sad je sve to ostavio po strani. Umjesto pjesniËkih opisa i
maπtovitih izlaganja koja su mogla zadovoljiti osjetila i hraniti
maπtu, ali koja ne bi dotaknula svakidaπnji æivot, Pavao se nastojao sluæiti obiËnim jezikom da u srce utisne istine od najveÊe vaænosti. Maπtovita izlaganja istine mogu izazvati zanosne
osjeÊaje, ali ako se istina preËesto iznosi na takav naËin, ona
ne daje hranu potrebnu da ojaËa i uËvrsti vjernika za æivotne
bitke. TrenutaËne potrebe, sadaπnje kuπnje s kojima se suoËavaju duπe koje se bore — treba zadovoljiti zdravim, praktiËnim
uputama u temeljnim naËelima krπÊanstva.
Pavlov rad u Korintu nije bio besplodan. Mnogi su se odvratili od πtovanja idola da sluæe æivome Bogu i velika se crkva
naπla pod Kristovim barjakom. Neki od najrazvratnijih neznaboæaca prihvatili su istinu i postali spomenici Boæje milosti i
djelotvornosti Kristove krvi koja Ëisti od grijeha.
Sve veÊi uspjeh πto ga je Pavao imao u predstavljanju Krista pobudio je kod nevjernih Æidova joπ snaænije protivljenje.
Korint
159
Ustali su kao jedan “na Pavla te ga izvedoπe na sud” pred Galiona, koji je u to vrijeme bio prokonzul A haje. OËekivali su da
Êe vlasti, kao u prijaπnjim prilikama, stati na njihovu stranu
pa su glasno, srditim glasovima optuæivali apostola govoreÊi:
“Ovaj Ëovjek nagovara ljude da πtuju Boga protivno Zakonu.”
Æidovska je religija bila pod zaπtitom rimske vlasti i Pavlovi
su tuæitelji mislili da Êe on, ako ga budu mogli optuæiti za krπenje zakona njihove religije, vjerojatno biti predan njima da
mu sude i da ga osude. Nadali su se da Êe ga tako moÊi smaknuti. Ali Galion je bio poπten Ëovjek pa nije dopustio da ga
zavidni æidovski spletkari nasamare. OgorËen zbog njihove vjerske
iskljuËivosti i osjeÊaja vlastite pravednosti, nije htio prihvatiti
tuæbu. Kad se Pavao pripremio da govori u svoju obranu, Galion mu je rekao da to nije potrebno. Zatim se okrenuo srditim tuæiteljima i rekao: “‘Da je posrijedi kakva krivnja ili lakoumno djelo, ja bih, o Æidovi, bio duæan da vas strpljivo sasluπam. Ali kako su to rasprave o nauci, o nazivima i o nekom
vaπem Zakonu, to vi sami uredite; ja neÊu da budem tome sudac.’ I potjera ih sa suda.”
I Æidovi i Grci napeto su iπËekivali Galionovu odluku; ovaj,
prosudivπi da njihova tuæba nije od javnog interesa, dao je znak
Æidovima da se povuku; bili su zbunjeni i srditi. Prokonzulova
odluka otvorila je oËi buËnom mnoπtvu koje je podbadalo Æidove. Po prvi put u Pavlovom radu u Europi, svjetina je stala
na njegovu stranu; pred oËima prokonzula, bez njegova mijeπanja,
oni su zgrabili najistaknutije tuæitelje apostola. “Nato svi [Grci]
uhvate nadstojnika sinagoge Sostena te ga poËnu mlatiti pred
sudom. I to se niπta nije ticalo Galiona.” Tako je krπÊanstvo izvojevalo sjajnu pobjedu.
“Pavao ostade joπ priliËno vremena u Korintu.” Da je ovaj
put bio prisiljen otiÊi iz Korinta, obraÊenici na Isusovu vjeru
naπli bi se u opasnom poloæaju. Æidovi bi nastojali iskoristiti
steËenu prednost, πto bi moglo dovesti do istrebljenja krπÊanstva u tom kraju.
253
254
160
Djela apostolska
25
Pisma upuÊena Solunjanima
Ovo se poglavlje zasniva na poslanicama
upuÊenim Solunjanima.
255
256
Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamo
boravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu “dobre vijesti” o “vjeri i ljubavi” onih koji su prihvatili istinu za
vrijeme prvog posjeta vjesnika Evanelja Solunu. Pavao je iskreno
suosjeÊao s ovim vjernicima koji su, unatoË kuπnjama i teπkoÊama, ostali vjerni Bogu. Æelio ih je osobno posjetiti, ali kako
to u tom trenutku nije bilo moguÊe, uputio im je pismo.
U pismu solunskoj crkvi apostol izraæava zahvalnost Bogu
za dobru vijest da napreduje u vjeri. “Zato smo se, braÊo,” pisao je, “vaπom vjerom utjeπili u svoj svojoj nevolji i bijedi. Da,
mi sad oæivljujemo ako vi Ëvrsto stojite u Gospodinu. Kakvu
zbilja zahvalu moæemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost koju osjeÊamo pred svojim Bogom zbog vas? NoÊu i danju najusrdnije molimo da vidimo vaπe lice i da nadopunimo πto joπ
nedostaje vaπoj vjeri.”
“Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeÊamo
u svojim molitvama. Bez prestanka se sjeÊamo pred Bogom, naπim Ocem, vaπe djelotvorne vjere, poærtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina naπega Isusa Krista.”
Mnogi od vjernika u Solunu obratili su se “od idolâ k Bogu,
da trajno sluæ(it)e æivomu i pravomu Bogu”. Oni su primili “rijeË
u velikoj nevolji” i njihova su srca bila ispunjena “radoπÊu koju daje Duh Sveti”. Apostol je izjavio da su u svojoj odluËnosti
da slijede Gospodina “postali uzor svim vjernicima u Makedo(160)
Pisma upuÊena Solunjanima
161
niji i A haji”. Ove pohvalne rijeËi nisu bile nezasluæene, jer “od
vas je”, pisao je, “rijeË Gospodnja odjeknula ne samo u Makedoniji i A haji nego se svagdje proπirio glas o vaπoj vjeri u
Boga”.
Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. Srce im je gorjelo revnoπÊu za njihovog Spasitelja koji ih je izbavio od “srdæbe koja Êe doÊi”. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, u njihovom
je æivotu doπlo do Ëudesne preobrazbe i Gospodnja rijeË, kad
su je oni govorili, bila je popraÊena silom. Tako prikazanim
istinama zadobivali su srca i dodavali duπe broju vjernika.
U ovoj prvoj poslanici Pavao je spomenuo svoj naËin rada
meu Solunjanima. Izjavio je kako nije nastojao zadobiti obraÊenike prijevarom ili lukavπtinom. “Baπ kako nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo,
ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, veÊ Bogu, koji prosuuje naπa srca. Nikada nismo, kako veÊ znate, nastupali ni s
laskavim rijeËima ni s pritajenom æeljom za bogatstvom. Tomu
je Bog svjedok. Nismo traæili od ljudi slave, niti od vas niti od
drugih, iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih.
Naprotiv, bili smo meu vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu
vijest Boæju nego i svoj æivot.”
“Vi ste skupa s Bogom svjedoci”, nastavio je apostol, “kako
smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. Znate kako smo svakoga pojedinog od vas kao otac svoju
djecu opominjali, poticali i zaklinjali da æivite dostojno Bogu,
koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo.
Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, primajuÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeË
ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, koja i oËituje
svoju snagu u vama, vjernicima.” “Pa tko je naπa nada, naπa
radost, naπa kruna kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa
slava i naπa radost.”
U svojoj prvoj poslanici Pavao je vjernike u Solunu nastojao pouËiti o pravom stanju mrtvih. Za one koji umiru govorio
je da spavaju — da su u stanju besvjesnosti: “NeÊemo, braÊo,
da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne æalostite poput
ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i
257
258
162
259
Djela apostolska
uskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom
dovesti s njim… jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba,
i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi
preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u
susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.”
Solunjani su radosno prihvatili misao da Êe Krist doÊi
preobraziti æive vjerne i povesti ih k sebi. Oni su briæljivo Ëuvali æivote svojih prijatelja kako ne bi umrli i izgubili blagoslov
koji su oËekivali kad doe njihov Gospodin. Ali jedan za drugim njihovi su im dragi bili oduzeti i Solunjani su s tjeskobom
po posljednji put gledali u lice svojih umrlih ne usuujuÊi se
nadati da Êe ih sresti u buduÊem æivotu.
Kad su otvorili i proËitali Pavlovu poslanicu, rijeËi koje su
otkrile pravo stanje mrtvih donijele su veliku radost i utjehu
crkvi. Pavao im je objasnio da oni koji budu æivjeli kad Krist
doe neÊe sresti svoga Gospodina prije onih koji su zaspali u
Isusu. Glas arhanela i zvuk trube Boæje doprijet Êe do onih
koji spavaju i umrli u Kristu uskrsnut Êe prije nego πto æivi
dobiju besmrtnost. “Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa
s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite jedan drugoga tim rijeËima!”
Mi teπko moæemo shvatiti nadu i radost koju je ovo uvjeravanje donijelo mladoj crkvi u Solunu. Cijenili su ove rijeËi i
vjerovali pismu koje im je poslao njihov otac u Evanelju; srca
su im bila prepuna ljubavi prema apostolu. I prije im je o tome
govorio, ali u to su se vrijeme naprezali da razumiju doktrine
koje su im se Ëinile novima i neobiËnima; ne treba se Ëuditi
da se neke toËke istine nisu æivo utisnule u njihove misli. Ali
oni su æeali za istinom i Pavlova poslanica pruæila im je novu
nadu i snagu te uËvrstila vjeru i produbila ljubav prema Onome koji je svojom smrÊu donio æivot i besmrtnost.
Sad su se radovali spoznaji da Êe njihovi voljeni prijatelji
uskrsnuti da zauvijek æive u Boæjem kraljevstvu. Sad je bila odagnana tama koja je okruæivala poËivaliπte mrtvih. Novi sjaj okrunio je krπÊansku vjeru i oni su u Kristovom æivotu, smrti i uskrsnuÊu vidjeli novu slavu. “Tako Êe Bog i one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim”, pisao je Pavao. Mnogi na osnovi
ovog teksta tumaËe kako Êe oni koji spavaju biti s Kristom do-
Pisma upuÊena Solunjanima
163
vedeni s Neba; ali Pavao je æelio reÊi da Êe Bog, kao πto je
Krist ustao od mrtvih, pozvati svete koji spavaju iz njihovih
grobova i povesti ih sa sobom na Nebo. Dragocjene li utjehe!
Slavne li nade! Ne samo za crkvu u Solunu, veÊ i za sve krπÊane bez obzira na to gdje se nalazili.
Dok je radio u Solunu, Pavao je temeljito obradio znakove
vremena navevπi dogaaje koji Êe se odigrati prije nego πto se
javi Sin »ovjeËji na oblacima nebeskim, pa nije smatrao potrebnim poduæe opisivati ovaj predmet. Meutim, sad se pozvao na svoje prijaπnje nauËavanje. “A πto se tiËe, braÊo, vremena
i Ëasa,” rekao je, “nemate potrebe da vam se o tome piπe: i
sami dobro znate da Êe Dan Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi.
Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se iznenada na njih oboriti propast.”
Danas mnogi u svijetu zatvaraju oËi pred znacima kojima
je Krist upozorio ljude na svoj dolazak. Oni nastoje zatomiti
svaku bojazan, dok se znaci vremena istodobno naglo ispunjavaju i svijet æuri u susret vremenu kad Êe se Sin »ovjeËji pokazati
na nebeskim oblacima. Pavao uËi da je grijeh biti ravnoduπan
prema znacima koji Êe prethoditi Kristovom drugom dolasku.
One koji su krivi za ovaj nemar naziva sinovima noÊi i tame.
Budne i oprezne hrabri ovim rijeËima: “Ali vi, braÊo, niste u
tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svi
sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noÊi niti tami, prema tome, ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo trijezni!”
Ovo apostolovo nauËavanje posebno je vaæno za Crkvu u
naπe vrijeme. Za one koji æive tako blizu velikom kraju, posebno snaæne trebaju biti Pavlove rijeËi: “Mi koji pripadamo danu
budimo trijezni; obucimo se u oklop, to jest u vjeru i ljubav i
u spasonosnu nadu kao u kacigu, jer nas Bog nije odredio za
svoju srdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπem Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, æivi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uemo u æivot.”
Budan je onaj krπÊanin koji radi, koji marljivo nastoji uËiniti sve πto je u njegovoj moÊi za napredak Evanelja. Kako
jaËa njegova ljubav prema Otkupitelju, tako jaËa i njegova ljubav prema bliænjima. On je izloæen kuπnjama kao πto je bio
izloæen i njegov UËitelj, ali ne dopuπta da ga nevolje ogorËe ili
uniπte mir koji osjeÊa. On zna da Êe ga kuπnje, ako ih podne-
260
261
164
262
Djela apostolska
se, oËistiti i dovesti u prisniju zajednicu s Kristom. Oni koji su
sudionici Kristova stradanja, bit Êe isto tako sudionici Njegove
utjehe i na kraju Êe sudjelovati u Njegovoj slavi.
“Molim vas, braÊo,” nastavio je Pavao u pismu Solunjanima, “da poπtujete one koji se trude meu vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove sluæbe! Æivite meusobno u miru!”
Vjernicima u Solunu posebno su dosaivali ljudi koji su
donosili fanatiËne ideje i nauËavanja. Neki od njih æivjeli su “neuredno: niπta ne rade, nego dangube” (DF). Crkva je bila ustrojena tako da su bili postavljeni sluæbenici koji Êe sluæiti kao
propovjednici i akoni. Ali bilo je nekih vjernika, samovoljnih
i neobuzdanih, koji se nisu htjeli pokoravati onima koji su u
crkvi imali vodeÊe duænosti. Takvi su ne samo tvrdili da imaju
pravo na svoje miπljenje, veÊ su svoja glediπta javno nametali
crkvi. Zbog toga je Pavao pozvao Solunjane da sluπaju one koji
su bili izabrani za vodeÊe duænosti u crkvi i ukaæu im duæno
poπtovanje.
U brizi da vjernici u Solunu æive u Boæjem strahu, apostol
ih je molio da u svakidaπnjem æivotu pokaæu praktiËnu poboænost. “Nadalje, braÊo,” pisao je, “molimo vas i zaklinjemo
u Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili —
prema kojoj veÊ æivite — kako vam treba æivjeti i ugaati Bogu,
sve viπe napredujete. Bez sumnje znate koje smo vam zapovijedi
dali u ime Gospodina Isusa. Ovo je, naime, volja Boæja: vaπe
posveÊenje, to jest da izbjegavate bludnost.”
Apostol je osjeÊao da je u velikoj mjeri odgovoran za duhovnu dobrobit onih koji su se obratili njegovim radom. Njegova je æelja bila da napreduju u spoznaji jedinog pravoga Boga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. »esto se u svojoj sluæbi
sretao s malim skupinama muπkaraca i æena koji su ljubili Isusa, i s njima se saginjao u molitvi moleÊi Boga da ih pouËi kako da odræe æivu vezu s Njim. »esto ih je poduËavao najboljim
metodama prenoπenja svjetla evaneoske istine drugima. I Ëesto je, kad je bio odvojen od onih za koje je dotad radio, molio
Boga da ih saËuva od zla i pomogne im da budu ozbiljni, aktivni
misionari.
Jedan od najsnaænijih dokaza pravog obraÊenja jest ljubav
prema Bogu i Ëovjeku. Oni koji prihvate Isusa za svojeg Otkupitelja osjeÊaju duboku, iskrenu ljubav prema ljudima koji s njima
Pisma upuÊena Solunjanima
165
dijele dragocjenu vjeru. Tako je bilo i kod vjernika u Solunu.
“Za bratsku ljubav,” pisao je apostol, “nemam potrebe da vam
piπem, jer vas je sâm Bog pouËio da ljubite jedan drugoga i
jer to Ëinite prema svoj braÊi u cijeloj Makedoniji. Ali vas usrdno
molim, braÊo, da u tome joπ viπe napredujete i da briæno nastojite æivjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vladate prema onima koji su vani i da nikoga ne trebate.”
“A vas neka Gospodin uËini da rastete i obilujete u ljubavi
jedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo u
ljubavi prema vama, da tako utvrdi vaπa besprijekorna srca u
svetosti pred Bogom, naπim Ocem, o dolasku naπega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim svetima!”
“Takoer vas molimo, braÊo, opominjite neuredne, sokolite maloduπne, pomaæite slabe, budite strpljivi sa svima! Pazite da nitko nikomu ne vraÊa zlo za zlo, veÊ uvijek nastojte
promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas Boæja volja u Kristu Isusu!”
Apostol je upozorio Solunjane da ne prezru dar proroπtva
i pozvao ih rijeËima: “Duha ne gasite! ProroËke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte”, da paæljivo razlikuju laæno od istinitog. Molio ih je: “Uklanjajte se svakom zlu!” Svoje je pismo zavrπio molitvom da ih Bog potpuno
posveti, cijelo biÊe, “duh vaπ i duπu i tijelo”, kako bi bili saËuvani
“besprijekorno za dolazak Gospodina naπega Isusa Krista. Vjeran je onaj koji vas je pozvao,” dodao je, “on Êe to i uËiniti.”
Upute koje je Pavao poslao Solunjanima u svojoj prvoj poslanici u vezi s Kristovim drugim dolaskom bile su u savrπenom skladu s njegovim prijaπnjim naukom. Ali neka su braÊa
u Solunu pogrjeπno shvatila njegove rijeËi. Razumjela su da je
izrazio nadu da Êe sâm æivjeti do Spasiteljeva dolaska. Ovo uvjerenje izazvalo je oduπevljenje i uzbuenje. Oni koji dotad nisu
marili za svoje odgovornosti i duænosti, sad su postali jako uporni
u nametanju svojih pogrjeπnih glediπta.
U drugom pismu Pavao je nastojao ispraviti ovo pogrjeπno
razumijevanje njegovog nauka iznoseÊi im svoje pravo stajaliπte.
Ponovo je izrazio povjerenje u njihovu iskrenost i bio zahvalan
za njihovu snaænu vjeru i obilje ljubavi koju su imali jedni prema drugima i prema djelu njihovog UËitelja. Rekao im je kako
263
264
166
265
266
Djela apostolska
ih drugim crkvama prikazuje kao primjer strpljive, ustrajne vjere
koja postojano trpi progonstvo i nevolje, a onda je njihove misli usmjerio prema Kristovom drugom dolasku, vremenu kad
Êe Boæji narod poËinuti od svih jada i nevolja.
Mi se “sami vama ponosimo meu Boæjim crkvama zbog
vaπe postojane vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite… a vama, muËenima, pokoj zajedno s nama, kad se u
plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje
aneoske vojske, koji Êe se osvetiti onima koji neÊe da priznaju
Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o naπem Gospodinu Isusu. Oni Êe biti kaænjeni vjeËnom propaπÊu: udaljeni od
Gospodnjega lica i od njegove silne slave… Zato se uvijek i molimo za vas da vas Bog naπ uËini dostojnima poziva i da snaæno dovede do savrπenstva svako nastojanje oko dobrote i svaku vjersku djelatnost, da se proslavi u vama ime naπega Gospodina Isusa — i vi u njemu — u skladu s miloπÊu naπega Boga i Gospodina Isusa Krista.”
Ali prije Kristova dolaska trebaju se zbiti znaËajni dogaaji
u vjerskom svijetu i proreËeni su u proroËanstvima. Apostol je
izjavio: “Ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaÊanju niti
uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeËju, ni nekim toboæe naπim pismom, kao da Êe sad-na Dan Gospodnji. Neka vas
nitko ne zavede ni na koji naËin. Jer ako prije ne doe onaj
otpad i ne otkrije se »ovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik,
onaj koji uzdiæe sebe protiv svega πto se zove Bog ili svetinja,
dotle da u Boæji hram zasjedne gradeÊi se Bogom…” (DF)
Pavlove se rijeËi nisu smjele pogrjeπno tumaËiti. Nije se
smjelo uËiti kako je on, posebnom objavom, upozorio Solunjane na neposredni Kristov dolazak. Takvo bi miπljenje dovelo
do zabune u vjeri, jer razoËaranje Ëesto vodi u nevjeru. Zato
je apostol upozorio braÊu da ne primaju takvu vijest kao da
potjeËe od njega, pa je nastavio isticati Ëinjenicu da se papinska sila, koju je tako jasno prorekao prorok Daniel, tek mora
pojaviti i ratovati protiv Boæjeg naroda. Dok god ova sila ne
izvrπi svoje smrtonosno i bogohulno djelo, Crkva Êe uzalud oËekivati dolazak svoga Gospodina. “Zar se ne sjeÊate”, pitao je,
“da sam vam ovo govorio joπ kad sam bio kod vas?”
Prava je Crkva trebala biti izloæena straπnim nevoljama. VeÊ
je u vrijeme apostolova pisanja “tajna bezakonja” poËela djelovati. Ono πto se trebalo dogoditi u buduÊnosti, dogaat Êe se
Pisma upuÊena Solunjanima
167
uz “suradnju sotone, popraÊen[o] svakovrsnim silnim djelima,
varavim Ëudesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavoenjem, namijenjenim onima koji propadaju”.
Posebno je sveËana apostolova tvrdnja o onima koji odbijaju prihvatiti “ljubav prema istini”. “Zato im”, upozorio je sve
koji Êe namjerno odbaciti vijest istine, “Bog πalje djelotvornu
zabludu da vjeruju laæi, da budu osueni svi koji nisu vjerovali
u istinu, veÊ pristali uz nepravdu.” Ljudi ne mogu nekaænjeno
odbaciti upozorenja koja im πalje Boæje milosre. Od onih koji
uporno odbijaju ova upozorenja Bog povlaËi svog Duha, prepuπtajuÊi ih zabludama koje vole.
Tako je Pavao ocrtao kobno djelovanje sile zla koja Êe nastaviti djelovati tijekom dugih stoljeÊa mraka i progonstva prije Kristovog drugog dolaska. Vjernici u Solunu nadali su se
neposrednom izbavljenju; sad ih je apostol savjetovao da se odvaæno i u Boæjem strahu posvete djelu koje je pred njima. Pozvao ih je da ne zanemare svoju duænost i da se ne prepuste
besposlenom Ëekanju. Nakon æarkog oËekivanja neposrednog
izbavljenja, sad su im svakidaπnji poslovi i protivljenje s kojim
se moraju suoËiti izgledali dvostruko odbojni. Stoga im je savjetovao da ustraju u vjeri:
“Budite postojani i dræite predaje koje ste od nas primili,
bilo usmeno, bilo pismeno! Sam naπ Gospodin Isus Krist i Bog,
Otac naπ, koji nas je ljubio, i po milosti nam dao vjeËnu utjehu i dobru nadu, neka utjeπi srca vaπa i uËvrsti ih u svakom
dobrom djelu i rijeËi!” “Gospodin je vjeran i on Êe vas ojaËati
i saËuvati od Zloga. Uvjereni smo, u Gospodinu, za vas i da
Ëinite i da Êete Ëiniti ono πto vam nareujemo. I neka Gospodin upravlja vaπa srca prema Boæjoj ljubavi i prema Kristovoj
postojanosti!”
Djelo koje je vjernicima bilo povjereno dao je Bog. Postojanom privræenoπÊu istini trebali su drugima prenijeti svjetlo koje su primili. Apostol ih je molio da im ne dodija Ëiniti
dobro; ukazao im je na svoj primjer marljivosti u prolaznim
stvarima dok je neumornom gorljivoπÊu radio u Kristovu djelu.
Prekorio je one koji su se predali lijenosti i ispraznom uzbuenju
i pozvao ih da “rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh”. Takoer je molio crkvu da iz svoje zajednice iskljuËi svakoga tko
uporno prezire upute Boæjih propovjednika. “Ali ga”, dodao je,
“ne smatrajte za neprijatelja, veÊ ga opominjite kao brata!”
267
268
168
Djela apostolska
I ovu je poslanicu Pavao zavrπio molitvom da vjernicima
usred æivotnih briga i nevolja Boæji mir i milost Gospodina Isusa
Krista bude utjeha i potpora.
169
26
Apolon u Korintu
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,18-28.
Nakon πto je otiπao iz Korinta, sljedeÊe Pavlovo mjesto rada bilo je Efez. BuduÊi da je bio na putu za Jeruzalem gdje je
namjeravao provesti nadolazeÊe blagdane, bilo je nuæno da se
nakratko zaustavi u Efezu. Raspravljao je sa Æidovima u sinagogi, a dojam koji je na njih ostavio bio je toliko povoljan da
su ga molili da ostane raditi meu njima. Plan da posjeti Jeruzalem sprijeËio ga je da ostane kod njih, ali je obeÊao da Êe
se vratiti “ako Bog da”. Akvila i Priscila pratili su ga do Efeza
i on ih je ovdje ostavio da nastave s radom koji je on otpoËeo.
Nekako u to vrijeme “stiæe u Efez neki Æidov imenom
Apolon, rodom Aleksandrinac, Ëovjek rjeËit i vrlo upuÊen u
Pisma”. On je Ëuo propovijedanje Ivana Krstitelja, prihvatio je
krπtenje pokajanja i bio æivi svjedok da prorokov rad nije bio
uzaludan. Sveto pismo biljeæi da je Apolon bio “pouËen o Putu Gospodnjemu te je, sa æarom u duπi, govorio i uËio πto se
odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo krπtenje Ivanovo”.
Dok se nalazio u Efezu, Apolon je poËeo “smjelo propovijedati u sinagogi”. Meu njegovim sluπateljima bili su Akvila
i Priscila, koji su ga, kad su shvatili da nije primio puno svjetlo Evanelja, uzeli “k sebi te mu toËnije izloæiπe Put Boæji”. ZahvaljujuÊi njihovoj poduci, stekao je jasnije razumijevanje Pisma i postao jedan od najsposobnijih branitelja krπÊanske vjere.
Apolon je æelio poÊi u A haju pa su braÊa u Efezu napisala
“uËenicima da ga lijepo prime” kao uËitelja koji je u potpunom
skladu s Kristovom Crkvom. Apolon je otiπao u Korint, gdje je
(169)
269
270
170
271
272
Djela apostolska
radom u javnosti i po kuÊama “silno… pobijao Æidove dokazujuÊi Pismima da je Isus Mesija”. Pavao je posijao sjeme istine;
Apolon ga je sada zalijevao. Uspjeh koji je pratio Apolonovo
propovijedanje Evanelja naveo je neke vjernike da njegov rad
proglase boljim od Pavlova. Ovo usporeivanje Ëovjeka s Ëovjekom unijelo je u Crkvu duh stranËarenja koji je ozbiljno prijeËio napredovanje Evanelja.
U godinu i pol, koliko je proveo u Korintu, Pavao je namjerno iznio Evanelje u svoj njegovoj jednostavnosti. KorinÊanima nije doπao “s visokim govorom ili mudroπÊu”, veÊ sa
strahom i drhtanjem, “u oËitovanju Duha i snage, da se vaπa
vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu” (1.
KorinÊanima 2,1.4.5).
Pavao je morao prilagoditi svoj naËin pouËavanja stanju
crkve. “I ja vama, braÊo, nisam mogao govoriti kao duhovnima,” objasnio im je poslije, “nego kao tjelesnima, kao maloj
djeci u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom,
jer ga niste mogli joπ podnositi. A ni sada ne moæete.” (1. KorinÊanima 3,1.2) Mnogi KorinÊani sporo su uËili lekcije koje ih je
æelio nauËiti. Njihov napredak u duhovnoj spoznaji nije odgovarao njihovim prednostima i prilikama. Premda su trebali daleko napredovati u krπÊanskom iskustvu, dublje shvatiti i pretvoriti u æivot istine RijeËi, oni su stajali tamo gdje su uËenici
stajali kad im je Krist rekao: “Imao bih vam joπ mnogo reÊi,
ali sada ne moæete nositi.” (Ivan 16,12) Zavist, zloba i optuæbe
zatvorile su srce mnogih korintskih vjernika za potpuno djelovanje Svetog Duha, koji “sve ispituje, Ëak i dubine Boæje” (1.
KorinÊanima 2,10). Koliko god su bili mudri u svjetovnoj spoznaji, bili su mala djeca u spoznaji Krista.
Pavao je nastojao uputiti korintske obraÊenike u osnove,
u abecedu krπÊanske vjere. Morao ih je uËiti kao one koji nemaju pojma o djelovanju boæanske sile na srce. U to vrijeme
bili su nesposobni shvatiti tajne spasenja jer “zemaljski Ëovjek
ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer se to mora uz pomoÊ
Duha prosuivati” (redak 14). Pavao je nastojao posijati sjeme
koje Êe drugi morati zalijevati. Oni koji su doπli poslije njega
morali su nastaviti rad tamo gdje je on prekinuo dajuÊi na vrijeme
duhovno svjetlo i znanje, onoliko koliko Êe ga crkva moÊi podnijeti.
Apolon u Korintu
171
Kad je odluËio raditi u Korintu, apostol je shvatio da mora
s najveÊom paænjom iznijeti velike istine koje je namjeravao uËiti.
Znao je da Êe meu njegovim sluπateljima biti oholih ljudi koji
vjeruju ljudskim teorijama i zagovornika laænih sustava bogosluæja koji pipaju zatvorenih oËiju, nadajuÊi se da Êe u knjizi
prirode naÊi teorije koje Êe se protiviti stvarnosti duhovnog i
besmrtnog æivota objavljenog u Pismima. Takoer je znao da
Êe kritiËari nastojati pobiti krπÊansko tumaËenje objavljene RijeËi, a skeptici doËekati Kristovo Evanelje s ruganjem i ismijavanjem.
Dok je duπe nastojao dovesti u podnoæje kriæa, Pavao se
nije usuivao izravno karati one koji su bili razvratni niti pokazati koliko je u oËima svetog Boga odvratan njihov grijeh.
Umjesto toga iznosio im je pravu svrhu æivota i nastojao u njihov um utisnuti pouke boæanskog UËitelja koje Êe ih, ako ih
prihvate, uzdiÊi iz svjetovnosti i grijeha u ËistoÊu i pravednost.
Posebno je naglaπavao praktiËnu poboænost i svetost koju moraju postiÊi oni koji Êe se udostojiti mjesta u Boæjem kraljevstvu. »eznuo je da vidi kako svjetlost Kristova Evanelja prodire kroz tamu njihova uma kako bi mogli uvidjeti koliko su u
Boæjim oËima bili uvredljivi njihovi nemoralni postupci. Zato
je ovdje teæiπte njegovog nauka bio Krist i to razapeti. Nastojao im je pokazati da moraju najozbiljnije prouËavati predivne
istine o spasenju kroz pokajanje Bogu i vjeru u Gospodina Isusa
Krista i da to mora biti njihova najveÊa radost.
Filozof se odvraÊa od svjetla spasenja jer ono njegove ohole
teorije pretvara u niπtavost. Svjetovan Ëovjek ga odbija jer Êe
ga odvojiti od njegovih zemaljskih idola. Pavao je vidio da ljudi
prvo moraju razumjeti Kristov karakter da bi Ga mogli zavoljeti i kriæ promatrati oËima vjere. Tu moraju poËeti prouËavati ono πto Êe za svu vjeËnost biti znanost i pjesma otkupljenih. Samo se u svjetlu kriæa moæe procijeniti prava vrijednost
ljudske duπe.
Utjecaj Boæje milosti koja oplemenjuje, mijenja prirodne
Ëovjekove sklonosti. Nebo ne moæe biti poæeljno za tjelesnog
Ëovjeka; njegovo prirodno, neposveÊeno srce ne moæe osjeÊati
privlaËnost tog Ëistog i svetog mjesta, pa kad bi i mogao doÊi
tamo, na njemu ne bi naπao niπta srodno. Sklonosti koje vladaju
tjelesnim srcem moraju se Kristovom miloπÊu pokoriti da bi
pali Ëovjek mogao uÊi u Nebo i uæivati u druπtvu Ëistih, svetih
273
172
274
275
Djela apostolska
anela. Kad Ëovjek umre grijehu i oæivi novim æivotom u Kristu, srce mu ispunja boæanska ljubav; njegovo razumijevanje
postaje posveÊeno; on pije iz neiscrpnog izvora radosti i znanja,
a put mu obasjava vjeËni dan jer je Svjetlo æivota stalno s njim.
Pavao je nastojao u misli braÊe u Korintu utisnuti Ëinjenicu da su on i propovjednici koji rade s njim samo ljudi koje
je Bog opunomoÊio da nauËavaju istinu, da su svi zaposleni u
istom poslu i da svi podjednako ovise o Bogu za uspjeh u svojem radu. Rasprava o zaslugama razliËitih propovjednika do koje
je doπlo u crkvi nije bila po Boæjem nalogu, veÊ je bila posljedica njegovanja sklonosti tjelesnog srca. “Zar niste samo ljudi,
kad jedan od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja Apolonov’? Pa πto je Apolon? ©to li je Pavao? Sluge koje su vas privele
k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin
dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog Ëinio da raste.
Stoga: niti je πto onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj
koji Ëini da raste — Bog.” (1. KorinÊanima 3,4-7)
Pavao je prvi propovijedao Evanelje u Korintu i on je u
tom gradu organizirao crkvu. To je bilo djelo koje mu je Gospodin povjerio. Poslije su, po Boæjim uputama, poslani drugi
radnici da zauzmu njegovo mjesto. Posijano sjeme treba zalijevati, a to je trebao uËiniti Apolon. On je slijedio Pavla u njegovom radu, davao daljnje upute i pomagao da se posijano sjeme
razvije. Uspio je zadobiti srca ljudi, ali mu je Bog dao uspjeh.
Preobrazba karaktera nije posljedica ljudske, veÊ boæanske snage.
Oni koji sade i oni koji zalijevaju ne Ëine da sjeme raste; oni
rade pod Boæjim nadzorom, kao od Njega odreena orua
suraujuÊi s Njim u Njegovom poslu. Velikom Radniku pripada Ëast i slava koju prati uspjeh.
Ne posjeduju svi Boæji sluge iste darove, ali su svi Njegovi
radnici. Svaki mora uËiti od velikog UËitelja, a zatim prenijeti
ono πto je nauËio. Bog je svakomu svojem vjesniku povjerio
poseban posao. Postoje razliËiti darovi, ali svi se radnici trebaju
ujediniti, voeni Svetim Duhom Ëiji utjecaj posveÊuje. Kad budu
objavljivali Evanelje o spasenju, mnoge Êe Boæja sila osvjedoËiti i obratiti. Boæje orue je skriveno s Kristom u Bogu i Krist
se pojavljuje kao Onaj koji se istiËe meu tisuÊama, koji je sav
od ljupkosti.
“Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali Êe svaki
primiti svoju plaÊu prema svome trudu. Mi smo Boæji surad-
Apolon u Korintu
173
nici; vi ste Boæja njiva, Boæja graevina.” (redci 8 i 9) U ovom
ulomku apostol usporeuje Crkvu s obradivom njivom na kojoj
rade poljodjelci brinuÊi se za Ëokote u Gospodnjem vinogradu. Usporeuje je i s graevinom koja treba izrasti u sveti Gospodnji hram. Bog je glavni Radnik i On svakome dodjeljuje njegov
posao. Svi trebaju raditi pod Njegovim nadzorom, dopuπtajuÊi
da On radi za svoje radnike i preko njih. On im daje taktiËnost i sposobnost, i ako budu sluπali Njegove upute, njihovi
Êe napori biti okrunjeni uspjehom.
Boæji sluge trebaju raditi zajedno pokoravajuÊi se ljubaznoj slozi, uËtivom redu — “u davanju Ëasti prednjaËite jedan
drugome” (Rimljanima 12,10). Ne smije biti neljubazne kritike
ni ruπenja rada drugoga; ne smije biti odvojenih stranaka. Svatko
komu je Gospodin povjerio vijest ima svoj posao. Svatko ima
vlastitu osobnost koju ne treba utopiti u osobnosti drugog Ëovjeka. Ali svatko treba raditi u skladu sa svojom braÊom. Gospodnji radnici trebaju u sluæbi biti jedno. Nitko se ne smije
postaviti kao mjerilo i govoriti s nepoπtovanjem o svojim kolegama radnicima ili postupati prema njima kao manje vrijednima. Pod Boæjim vodstvom svatko treba raditi posao koji mu je
povjeren i biti poπtovan, voljen i hrabren od drugih radnika.
Zajedno trebaju raditi u poslu do njegova dovrπetka.
Pavao je naπiroko raspravljao o ovim naËelima u svojem
prvom pismu korintskoj crkvi. Apostol kaæe za “sluge Kristove” da su “upravitelji Boæjih tajna”, a za njihov posao veli: “Od
upravitelja se dalje traæi da se svaki pokaæe vjeran. Meni nije
nimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. Joπ
viπe: ja ni sam sebe ne sudim. Istina, moja me savjest ne prekorava ni zbog Ëega, ali nisam time opravdan. Moj je sudac
Gospodin. Zato ne sudite prerano, prije nego doe Gospodin!
On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca, i tada Êe svatko primiti zasluæenu pohvalu od Boga.” (1.
KorinÊanima 4,1-5)
Nijednom ljudskom biÊu nije dano da sudi izmeu razliËitih Boæjih slugu. Jedini sudac Ëovjekova rada jest Gospodin i
On Êe svakome dati pravednu nagradu.
U nastavku se apostol izravno osvrnuo na usporeivanje
svojeg i Apolonovog rada: “Ovo sam sve, braÊo, primijenio na
se i Apolona zbog vas, da na nama nauËite (πto znaËi rijeË):
‘Ne preko onoga πto stoji pisano!’ da se ne uznosite πto prista-
276
277
174
278
Djela apostolska
jete uz jednoga protiv drugoga. A tko tebi daje prednost pred
drugima? ©to li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio, πto
se ponosiπ kao da nisi primio?” (redci 6 i 7)
Pavao je crkvi jasno ukazao na opasnosti i teπkoÊe koje su
on i njegovi suradnici strpljivo podnosili u sluæbi za Krista. “Do
ovoga Ëasa”, izjavio je, “gladujemo i æeamo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boraviπta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo; ocrnjuju nas, a
mi uzvraÊamo lijepim. Postali smo kao smeÊe svijeta, kao izmet
sviju sve do sada. Ovo ne piπem da vas zasramim, nego da vas
opomenem kao svoju ljubljenu djecu. Da i bezbroj uËitelja imate
u Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evaneljem rodih u Kristu Isusu.” (redci 11-15)
Onaj koji πalje evaneoske radnike kao svoje izaslanike biva osramoÊen kad se meu sluπateljima oËituje tako snaæna
privræenost nekom omiljenom propovjedniku da ne prihvaÊaju
rad drugog uËitelja. Gospodin πalje pomoÊ svojem narodu, ne
uvijek onakvu kakvu bi on htio, nego onakvu kakva mu je potrebna; jer ljudi su kratkovidni i ne mogu proniknuti πto je za
njihovo najveÊe dobro. Rijetko kad neki propovjednik ima sve
sposobnosti koje mogu pomoÊi u usavrπavanju crkve u svemu
πto zahtijeva krπÊanstvo. Stoga Bog Ëesto πalje druge propovjednike od kojih svaki posjeduje neke sposobnosti koje drugima
nedostaju.
Crkva treba zahvalno prihvatiti ove Kristove sluge kao πto
bi prihvatila samog UËitelja. Ona treba nastojati izvuÊi sve moguÊe koristi od uputa koje im svaki propovjednik moæe dati iz
Boæje rijeËi. Istine πto ih Boæji sluge donose treba prihvatiti i
cijeniti s krotkom poniznoπÊu, ali ni od jednog propovjednika
ne treba praviti idola.
ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, Boæji sluge su vjesnici svjetla
i blagoslova. Ako ozbiljnom, ustrajnom molitvom prime dar Svetog Duha i pou osjeÊajuÊi teret za spaπavanje duπa, srca ispunjenih æeljom da proπire pobjedu kriæa, oni Êe vidjeti plod
svojeg rada. Budu li odluËno odbijali sluæiti se ljudskom mudroπÊu ili uzdizati sebe, oni Êe izvrπiti djelo koje Êe izdræati
Sotonine napade. Mnoge Êe se duπe okrenuti od tame k svjetlu
i bit Êe osnovane mnoge crkve. Ljudi se neÊe obraÊati ljudskom
Apolon u Korintu
175
oruu, veÊ Kristu. Ja Êe ostati u pozadini; vidjet Êe se samo
Isus, »ovjek s Golgote.
Oni koji danas rade za Krista mogu oËitovati onu istu izuzetnu vrsnost koju su oËitovali oni koji su u apostolsko doba
navijeπtali Evanelje. Bog je isto tako spreman dati snagu svojim slugama danas kao πto ju je bio spreman dati Pavlu i Apolonu, Sili i Timoteju, Petru, Jakovu i Ivanu.
U apostolsko doba bilo je nekih zavedenih duπa koje su
tvrdile da vjeruju u Krista, ali nisu htjele pokazati poπtovanje
prema Njegovim izaslanicima. Izjavljivali su kako ne slijede
nijednog ljudskog uËitelja, veÊ da ih pouËava izravno Krist, bez
pomoÊi propovjednika Evanelja. Bili su nezavisnog duha i
nespremni pokoriti se glasu Crkve. Takvi su ljudi bili u straπnoj opasnosti da budu prevareni.
Bog je u Crkvu kao svoje pomoÊnike stavio ljude s razliËitim darovima da bi nadopunjavanjem mudrosti mnogih bila
dokuËena namjera Duha. Ljudi koji æive u skladu s vlastitim
snaænim karakternim crtama i ne æele se ujarmiti s drugima
koji imaju dugogodiπnje iskustvo u Boæjem djelu, bit Êe zaslijepljeni samopouzdanjem, nesposobni da razlikuju laæno od
istinitog. Za takve nije dobro da budu izabrani za voe u crkvi
jer Êe, bez obzira na miπljenje svoje braÊe, slijediti svoj vlastiti
sud i namjere. Neprijatelju je lako raditi preko onih koji, premda
sami na svakom koraku trebaju savjet, u svojoj snazi preuzimaju skrbniπtvo nad duπama a da nisu nauËili Kristovu poniznost.
Sami dojmovi nisu siguran vodiË u duænosti. Neprijatelj Ëesto
uspije uvjeriti ljude da misle kako ih vodi Bog, dok zapravo
slijede samo ljudske impulse. Ali ako budemo briæno pazili i
savjetovali se sa svojom braÊom, razumjet Êemo Gospodnju volju
jer obeÊanje glasi: “On ponizne u pravdi vodi i uËi malene putu svome.” (Psalam 25,9)
U prvoj krπÊanskoj Crkvi bilo je nekih koji nisu htjeli priznati ni Pavla ni Apolona, veÊ su svojim voom smatrali Petra.
Tvrdili su da je Petar bio najprisniji s Kristom dok je UËitelj
hodio Zemljom, dok je Pavao bio progonitelj vjernika. Njihova
glediπta i osjeÊaji proizlazili su iz predrasuda. Nisu imali dragovoljnosti, dareæljivosti ni njeænosti πto pokazuje da Krist nastava u srcu.
279
280
176
Djela apostolska
Postojala je opasnost da ovakav stranaËki duh izazove veliko zlo u krπÊanskoj Crkvi pa je Gospodin pouËio Pavla da uputi
najsveËanije upozorenje i najozbiljniji prosvjed. One koji su
govorili: “‘Ja sam Pavlov.’ ‘Ja sam Apolonov.’ ‘Ja sam Petrov.’
‘Ja sam Kristov’”, apostol je pitao: “Zar je Krist razdijeljen? Zar
je Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krπteni?” “Neka
se nitko ne ponosi ljudima”, molio je. “Vama pripada sve: i Pavao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i æivot, i smrt, i sadaπnjost, i
buduÊnost. Sve je vaπe, a vi ste Kristovi, a Krist je Boæji.” (1.
KorinÊanima 1,12.13; 3,21-23)
Pavao i Apolon bili su u savrπenom skladu. Apolon se poslije razoËarao i rastuæio zbog podjele u korintskoj crkvi; nije
iskoristio pokazanu naklonost niti ju je poticao, veÊ je brzo
napustio polje sukoba. Kad ga je Pavao poslije pozvao da ponovo posjeti Korint, Apolon je odbio poziv i nije doπao raditi
u tu crkvu dok nije postigla bolje duhovno stanje.
177
27
Efez
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,1-20.
Dok je Apolon propovijedao u Korintu, Pavao je izvrπio
obeÊanje da Êe se vratiti u Efez. Nakratko je posjetio Jeruzalem i neko vrijeme proveo u Antiohiji, prvom mjestu svojeg
djelovanja. Zatim je proπao Malu Aziju te “proe redom galacijsko podruËje i Frigiju” (Djela 18,23); posjeÊivao je crkve koje
je osnovao i utvrivao vjeru uËenika.
U apostolsko doba zapadni dio Male Azije bio je poznat
kao rimska pokrajina Azija. Prijestolnica Efez bila je veliko
trgovaËko srediπte. Luka je bila prepuna brodova, a njezinim
ulicama prolazilo je mnoπtvo ljudi iz svih krajeva svijeta. Kao
Korint, i Efez je u misionarskom smislu mnogo obeÊavao.
Æidovi koji su u to vrijeme bili rasprπeni po svim civiliziranim zemljama oËekivali su dolazak Mesije. Kad je propovijedao Ivan Krstitelj, mnogi su ga za svojeg posjeta Jeruzalemu na blagdane iπli sluπati na obale Jordana. »uli su kako je
Isusa objavio kao ObeÊanoga i ovu su vijest prenijeli u sve dijelove svijeta. Tako je Providnost pripremila put za djelovanje
apostola.
Po dolasku u Efez, Pavao je naπao dvanaestoricu braÊe koja
su, kao i Apolon, bila uËenici Ivana Krstitelja, i kao on stekla
neko znanje o Kristovoj misiji. Nisu imala Apolonove sposobnosti, ali su s istom iskrenoπÊu i vjerom nastojala πiriti primljenu spoznaju.
Ova braÊa nisu imala pojma o zadaÊi Svetog Duha. Kad ih
je Pavao upitao jesu li primili Svetog Duha, oni su odgovorili:
(177)
281
282
178
283
284
Djela apostolska
“Ne, nismo ni Ëuli da postoji Duh Sveti.” “Kojim ste, onda, krπtenjem krπteni?” pitao je Pavao, a oni su odvratili: “Ivanovim
krπtenjem.”
Na to im je apostol navijestio velike istine koje Ëine temelj
krπÊanske nade. Govorio im je o Kristovom æivotu na Zemlji i
kako je umro okrutnom i sramotnom smrÊu. Govorio im je kako
je Gospodar æivota sruπio prepreke groba i ustao kao pobjednik
nad smrÊu. Ponovio je Spasiteljev nalog uËenicima: “Dana mi
je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Matej 28,18.19) Govorio im je i o Kristovom obeÊanju
da Êe poslati Branitelja Ëijom Êe silom Ëiniti silne znake i Ëuda
te opisao kako se ovo obeÊanje slavno ispunilo na Pedesetnicu.
BraÊa su sluπala Pavlove rijeËi s dubokim zanimanjem i
zahvalnoπÊu te zadivljenom radoπÊu. Vjerom su prihvatili predivnu istinu o Kristovoj ærtvi pomirnici i primili Ga za svojeg
Otkupitelja. Krstili su se u Isusovo ime, a kad Pavao “na njih
poloæi ruke”, bili su krπteni i Svetim Duhom pa su bili osposobljeni da govore i prorokuju jezicima drugih naroda. Tako
su bili pripremljeni za misionarski rad u Efezu i okolici, a i da
navijeste Evanelje u Maloj Aziji.
Upravo zato πto su gajili ponizan duh i bili posluπni, ovi
su ljudi stekli iskustvo koje ih je osposobilo da pou kao radnici u polje. U njihovom primjeru nalazimo vrlo vrijednu pouku za krπÊane. Mnogi gotovo i ne napreduju u svetom æivotu
je su previπe zadovoljni sobom da bi postali uËenici. Oni se
zadovoljavaju povrπnim poznavanjem Boæje rijeËi i ne æele
promijeniti svoju vjeru ili postupke, pa stoga ne ulaæu napor
da steknu veÊe svjetlo.
Kad bi Kristovi sljedbenici ozbiljno teæili za mudroπÊu,
upoznali bi bogata polja istine koja su im dotad bila potpuno
nepoznata. Boæanska Êe ruka voditi onoga tko se potpuno preda Bogu. Takav moæe biti neobrazovan i naizgled nedarovit, ali
ako sa srcem punim ljubavi i povjerenja posluπa svaku objavu
Boæje volje, njegove Êe snage biti oËiπÊene, oplemenjene i ojaËane i njegove Êe se sposobnosti uveÊati. Kad bude cijenio pouke
boæanske mudrosti, bit Êe mu povjerena sveta zadaÊa; on Êe
biti tako osposobljen da mu æivot bude na Ëast Bogu i na blagoslov svijetu. “Objava rijeËi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130)
Efez
179
Danas mnogi nemaju pojma o djelovanju Svetog Duha na
srce, kao πto je to bilo kod vjernika u Efezu, premda nijedna
druga istina nije tako jasno iznesena u Boæjoj rijeËi. Njome su
se bavili proroci i apostoli. Sam je Krist usmjerio naπu pozornost na rast biljnog svijeta kao ilustraciju djelovanja svojeg Duha
u odræavanju duhovnog æivota. Sok Ëokota, koji se penje iz korijena, prelazi u loze omoguÊavajuÊi rast i proizvodeÊi cvijet i
plod. Tako i æivotodavna snaga Svetog Duha koja dolazi od
Spasitelja proæima duπu, obnavlja pobude i osjeÊaje te misli pokorava Boæjoj volji osposobljavajuÊi primatelja da donese dragocjeni plod svetih djela.
ZaËetnik ovog duhovnog æivota je nevidljiv, a metodu kojom se æivot daje i odræava nemoguÊe je objasniti snagom ljudske filozofije. No djelovanje Duha uvijek je u skladu s pisanom
RijeËi. Kao πto je u prirodi, tako je i u duhovnom svijetu. Prirodni æivot u svakom trenutku Ëuva boæanska sila; ali on se ne
odræava izravnim Ëudom, veÊ koriπtenjem blagoslova koji su nam
stavljeni nadohvat ruke. Tako i duhovni æivot odræava uporaba
sredstava za koja se pobrinula Providnost. Da bi Kristov sljedbenik mogao uzrasti do “Ëovjeka savrπena, do mjere uzrasta
punine Kristove” (Efeæanima 4,13 — DF), mora jesti kruh æivota
i piti vodu spasenja. Mora bdjeti, moliti se i raditi i u svemu
se dræati Boæjih uputa danih u Njegovoj RijeËi.
U iskustvu ovih æidovskih obraÊenika nalazimo joπ jednu
pouku. Kad su bili krπteni Ivanovom rukom, oni nisu potpuno
razumjeli Isusovu misiju, da Êe On ponijeti grijeh. Dræali su se
ozbiljnih zabluda. Ali uz jasnije svjetlo, radosno su prihvatili
svojeg Otkupitelja i tada je doπlo i do promjene u njihovim obvezama. Primanjem Ëistije vjere doπlo je i do odgovarajuÊe promjene u njihovom æivotu. Kao zalog ove promjene i priznanja
vjere u Krista, oni su se krstili u Isusovo ime.
Prema svojem obiËaju, Pavao je otpoËeo s radom u Efezu
propovijedajuÊi u æidovskoj sinagogi. Tu je radio tri mjeseca
“raspravljajuÊi i nastojeÊi uvjeriti sluπatelje u ono πto se odnosi na kraljevstvo Boæje”. Isprva je bio lijepo primljen, ali kao
u drugim krajevima, ubrzo su mu se poËeli ogorËeno protiviti. Neki su “bili okorjeli te odbijali vjeru i ocrnjivali Put pred
narodom”. BuduÊi da su ustrajali u odbacivanju Evanelja, apostol
je prestao propovijedati u sinagogi.
285
180
286
287
Djela apostolska
Boæji Duh je pratio Pavlov rad za njegove sunarodnjake.
Iznio im je dovoljno dokaza da osvjedoËi sve koji su iskreno
æeljeli upoznati istinu. Ali mnogi su dopustili da njima zavladaju predrasude i nevjera pa su odbili prihvatiti i najrjeËitije
dokaze. BojeÊi se da bi vjera vjernika mogla doÊi u opasnost
stalnim druæenjem s ovim protivnicima istine, Pavao se od njih
odvojio i uËenike okupio u drugo tijelo nastavivπi javno poduËavati u πkoli Tirana, poznatog uËitelja.
Pavao je vidio da su se pred njim “otvorila velika vrata za
rad”, premda je bilo mnogo “protivnika” (1. KorinÊanima 16,9).
Efez je bio ne samo veliËanstven, nego i najizopaËeniji od svih
azijskih gradova. Njegovim su stanovniπtvom vladali praznovjerje
i osjetilna zadovoljstva. U sjeni njegovih hramova zaklanjali su
se svakovrsni kriminalci, a svuda su bujali najniæi poroci.
Efez je bio poznato srediπte oboæavanja Artemide. Slava
veliËanstvenog hrama “efeπke Artemide” bila je poznata u cijeloj
Aziji i po svijetu. Zbog svojeg nenadmaπnog sjaja bio je ponos
ne samo grada, nego i cijele zemlje. Prema predaji, kip u hramu pao je s neba. Na njemu su bili ispisani tajanstveni znakovi za koje se vjerovalo da posjeduju veliku moÊ. Efeæani su napisali knjige u kojima su objasnili znaËenje i opisali upotrebu
ovih simbola.
Meu onima koji su se posvetili iscrpnom prouËavanju ovih
skupih knjiga bili su vraËari koji su vrπili snaæan utjecaj na umove
praznovjernih πtovatelja kipa u hramu.
U radu u Efezu apostol Pavao je dobio posebne znakove
boæanske naklonosti. Njegove napore pratila je Boæja sila i mnogi
su ljudi bili izlijeËeni od tjelesnih bolesti. “Bog je tako neobiËna Ëudesa Ëinio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregaËe πto bi dotakli njegovo tijelo, pa
su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazili iz njih.” Ova oËitovanja
nadnaravne sile bila su daleko snaænija od svega πto se prije
moglo vidjeti u Efezu i bila su takvog karaktera da ih spretnost opsjenara i vraËanje vraËara nije moglo oponaπati. BuduÊi
da su ova Ëuda bila uËinjena u ime Isusa iz Nazareta, narod je
imao prigodu vidjeti da je nebeski Bog silniji od vraËeva koji
su πtovali boæicu Artemidu. Tako je Gospodin pred samim idolopoklonicima mnogostruko uzvisio svojeg slugu iznad moÊnih
i omiljenih vraËara.
Efez
181
Ali Onaj komu se pokoravaju zli duhovi, koji je svojim slugama dao vlast nad njima, namjeravao je nanijeti joπ veÊu sramotu i poraz onima koji su prezirali i obeπËaπÊivali Njegovo
sveto ime. VraËanje je prema Mojsijevom zakonu bilo zabranjeno
uz kaznu smrti, ali s vremena na vrijeme otpali su Æidovi to
potajno Ëinili. U vrijeme Pavlova posjeta Efezu u gradu su “neki Æidovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove”, vidjevπi Ëuda koja je Pavao Ëinio, pokuπali “nad opsjednutima zvati
ime Isusovo”. To je pokuπalo “sedam sinova nekoga Skeve, velikoga æidovskog sveÊenika”. Kad su naπli ljude opsjednute
demonom, oslovili su ih rijeËima: “Zaklinjem vas Isusom koga
Pavao navjeπÊuje!” “Ali im zli duh odvrati: ‘Isusa poznajem, i
znam tko je Pavao. A tko ste vi?’ I opsjednuti nasrnu na njih,
sve ih nadvlada i toliku silu iskali na njima da goli i izranjeni
pobjegoπe iz one kuÊe.”
Time je dan nedvosmisleni dokaz o svetosti Kristova imena i pokazana opasnost kojoj se izlaæu oni koji ga zazivaju bez
vjere u boæansku narav Kristove misije. Zbog toga “sve obuze
strah, a veliËalo se ime Gospodina Isusa”.
Dotad skrivene Ëinjenice sada su iziπle na svjetlo dana. Prihvativπi krπÊanstvo, neki se vjernici nisu potpuno odrekli praznovjerja. U odreenoj mjeri nastavili su se baviti magijom. No
sada, osvjedoËeni u svoju zabludu, “mnogi su obraÊenici dolazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska djela”. Dobro djelo
proπirilo se i na neke vraËare i mnogi od njih “donosili su knjige
te ih spaljivali naoËigled sviju. Kad proraËunaπe njihovu vrijednost, ustanoviπe da su vrijedile pedeset tisuÊa srebrnika. Tako
se rijeË Gospodnja silno nastavila πiriti i pokazivati svoju snagu.”
Spaljivanjem vraËarskih knjiga efeπki su obraÊenici pokazali da se sada gnuπaju onoga u Ëemu su nekad uæivali. Upravo su magijom posebno vrijeali Boga i dovodili u opasnost
svoje duπe; sad su upravo prema magiji pokazali takvo negodovanje. Time su dokazali iskrenost svojeg obraÊenja.
Ove rasprave o vraËanju sadræavale su propise i oblike komuniciranja sa zlim duhovima. Bili su to propisi o πtovanju Sotone — upute za zazivanje njegove pomoÊi i dobivanje informacija od njega. Da su zadræali ove knjige, uËenici bi se izloæili
kuπnji; da su ih prodali, izloæili bi druge kuπnji. Oni su se odrekli
kraljevstva tame i nisu oklijevali uniπtiti njegovu moÊ bez ob-
288
289
182
290
Djela apostolska
zira na ærtvu. Tako je istina trijumfirala nad ljudskim predrasudama i ljubavi prema novcu.
Ovim oËitovanjem Kristove snage izvojevana je velika pobjeda za krπÊanstvo u samoj utvrdi praznovjerja. Glas o onome
πto se zbilo proπirio se dalje nego πto je Pavao bio svjestan.
Vijesti iz Efeza nadaleko su se prenosile i tako je Kristovo djelo dobilo snaæan poticaj. Ovi su prizori ostali ljudima u æivom
sjeÊanju dugo nakon πto je apostol zavrπio svoje djelo i bili sredstvo zadobivanja obraÊenika za Evanelje.
Naivno se pretpostavlja da je pogansko praznovjerje nestalo
pred civilizacijom dvadesetog stoljeÊa. Ali Boæja rijeË i neoborive Ëinjenice pokazuju da se ljudi danas bave vraËanjem kao i
u ono vrijeme. Drevni sustav vraËanja u biti je isti kao onaj
koji danas poznajemo kao suvremeni spiritizam. Sotona nalazi
pristup tisuÊama umova prikrivajuÊi se pod krinkom pokojnih
prijatelja. Sveto pismo izjavljuje da “mrtvi ne znaju niπta” (Propovjednik 9,5). Nestale su njihove misli, njihova ljubav, njihova
mrænja. Mrtvi ne komuniciraju sa æivima. Ali vjeran svojoj prvobitnoj lukavosti, Sotona se sluæi ovim sredstvom da stekne
nadzor nad umovima.
PomoÊu spiritizma mnogi bolesni, oæaloπÊeni i znatiæeljni
komuniciraju sa zlim duhovima. Svi koji se to usude, nalaze se
na opasnom tlu. RijeË istine pokazuje kako ih Bog gleda. U
drevna vremena izgovorio je oπtar sud nad kraljem koji je zatraæio savjet od poganskih proroka: “Zar nema Boga u Izraelu
te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim? I
zato veli Jahve ovako: NeÊeπ siÊi s postelje u koju si se popeo;
sigurno Êeπ umrijeti.” (2. o Kraljevima 1,3.4)
Ono πto su bili vraËari u pogansko doba, to su danas
spiritistiËki mediji, vidovnjaci i proricatelji sreÊe. MistiËni glasovi koji su govorili u En Doru i Efezu joπ uvijek svojim laæljivim rijeËima zavode ljudske sinove. Kad bi se mogao podiÊi
veo ispred naπih oËiju, vidjeli bismo kako zli aneli rabe sve
svoje umijeÊe da prevare i uniπte. Gdje god postoji utjecaj koji
ljude navodi da zaborave na Boga, tu Sotona koristi svoju opËaravajuÊu moÊ. Kad se ljudi pokore sotonskom utjecaju, njihov um postane zbunjen i duπa oneËiπÊena prije nego πto toga
postanu svjesni. Boæji narod danas treba prihvatiti apostolov savjet
efeπkoj crkvi: “I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, veÊ ih radije razotkrivajte!” (Efeæanima 5,11)
183
28
Dani muka i kuπnji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,21-41; 20,1.
Efez je viπe od tri godine bio srediπte Pavlova djelovanja.
U Efezu je bila osnovana uspjeπna crkva i Evanelje se iz toga
grada proπirilo na cijelu pokrajinu Aziju, meu Æidovima i poganima.
Apostol je veÊ neko vrijeme razmiπljao o joπ jednom misijskom putovanju. “Pavao naumi da preko Makedonije i A haje
otie u Jeruzalem. ‘Poπto budem tamo — govorio je — trebat
Êe mi i Rim vidjeti.’” Sukladno ovom planu poslao je “u Makedoniju dvojicu svojih pomoÊnika, Timoteja i Erasta”, a sam je,
osjeÊajuÊi da djelo u Efezu joπ uvijek zahtijeva njegovu prisutnost, odluËio ostati do iza Pedesetnice. Meutim, dogodilo se
neπto πto je ubrzalo njegov odlazak.
Jednom godiπnje u Efezu su odræavane posebne sveËanosti
u Ëast boæice Artemide. One su privlaËile mnoπtvo ljudi iz cijele
pokrajine. Tijekom tog razdoblja odræavane su priredbe praÊene velikom raskoπi i sjajem.
Te su sveËanosti bile vrijeme kuπnje za novopridoπlice u
vjeri. Druπtvo vjernika koje se okupljalo u Tiranovoj πkoli bilo
je neskladni ton u zboru sveËara pa je bilo izloæeno bespoπtednom ismijavanju, ruganju i uvredama. Pavlov rad zadao je
snaæan udarac poganskom bogosluæju; posljedica je bila primjetno
opadanje broja prisutnih na puËkoj sveËanosti i smanjeno oduπevljenje πtovatelja. Utjecaj Pavlova nauka nije bio ograniËen
samo na stvarne obraÊenike u vjeru. Mnogi ljudi, koji nisu otvo(183)
291
292
184
293
294
Djela apostolska
reno prihvatili novi nauk, postali su toliko prosvijetljeni da su
izgubili svako povjerenje u svoje poganske bogove.
Postojao je i drugi razlog nezadovoljstvu. U Efezu je bio
razvijen snaæan i unosan obrt proizvodnje i prodaje malih svetiπta i slika Artemidinog hrama i kipa. Oni koji su se bavili ovim
obrtom ustanovili su da im se zarada smanjuje i svi su se sloæili
da ovu nedobrodoπlu promjenu treba pripisati Pavlovom djelovanju.
Demetrije, proizvoaË srebrnih hramova, sazvao je obrtnike
svojeg ceha i rekao: “Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisi
naπe blagostanje, a vidite i Ëujete da je ovaj Pavao uvjerio i
zaveo mnogo svijeta, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji,
tvrdeÊi da bogovi izraeni rukama nisu bogovi. Tako postoji
pogibao ne samo da naπ zanat propadne nego da i hram velike
boæice Artemide bude smatran za niπta, i da izgubi neπto od
svog veliËanstva ona koju πtuje sva Azija i svekoliki svijet.” Ove
su rijeËi potaknule najgore strasti u ljudima. “Kad to Ëuπe, puni
gnjeva poËeπe vikati: ‘Velika je efeπka Artemida!’”
Izvjeπtaj o ovom govoru brzo se proπirio. “I sav se grad
uzbuni.” Traæili su Pavla, ali ga nisu mogli naÊi. Njegova su ga
braÊa, na obavijest o opasnosti, sklonila na sigurno. Bog je poslao
svoje anele da Ëuvaju Pavla; joπ nije doπlo vrijeme da umre
muËeniËkom smrÊu.
Kad nije uspjela pronaÊi objekt svojega gnjeva, svjetina je
uhvatila “Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike” i “kao
jedan jurnuπe prema kazaliπtu”.
Pavlovo skroviπte nije bilo daleko i on je ubrzo saznao da
su njegova voljena braÊa u opasnosti. Zanemarivπi vlastitu sigurnost, Pavao je odmah htio otiÊi u kazaliπte da se obrati okupljenom narodu. Ali “ne dopustiπe mu uËenici”. Gaj i Aristarh
nisu bili plijen koji je narod traæio; nije im prijetila nikakva
ozbiljna opasnost. Ali da su ugledali apostolovo blijedo, brigama obiljeæeno lice, to bi izazvalo najgore strasti svjetine i ne
bi bilo nikakvih izgleda da mu se saËuva æivot.
Pavao je i dalje æelio braniti istinu pred mnoπtvom, ali je
konaËno odustao zbog poruke upozorenja koju su mu poslali
iz kazaliπta. “»ak i neki azijarsi, prijatelji njegovi, poslaπe mu
ljude da ga zamole neka se ne pojavljuje u kazaliπtu.”
Meteæ u kazaliπtu stalno je jaËao. “Jedni pak vikali jedno,
drugi drugo. Skupljeni bijahu zbunjeni, a veÊina ih nije znala
Dani muka i kuπnji
185
ni zaπto su se skupili.” »injenica da su Pavao i neki od njegovih
pratilaca bili æidovskog podrijetla potaknula je Æidove da se jasno ograde od njega i njegovog rada. Zato su gurali jednog Ëlana
iz svoje zajednice da pred narodom iznese stvar. Izabrali su
Aleksandra, obrtnika, kotlara, za kojeg Êe Pavao poslije reÊi da
mu je nanio mnogo zla (2. Timoteju 4,14). Aleksandar je inaËe
bio sposoban Ëovjek koji se iz sve snage zauzeo da gnjev naroda usmjeri iskljuËivo na Pavla i njegove pratioce. Ali kad je
mnoπtvo vidjelo da je Aleksandar Æidov, nisu mu dali govoriti,
veÊ su “svi u jedan glas” poËeli vikati: “‘Velika je efeπka Artemida!’ Vikali su oko dva sata.”
KonaËno su od iscrpljenosti prestali vikati pa je na trenutak nastala tiπina. A onda je gradski tajnik zatraæio pozornost
mnoπtva i zahvaljujuÊi svojem poloæaju dobio rijeË. On se narodu obratio na njegovoj razini i pokazao da nema razloga za
sadaπnji nemir. Pozivao se na njihov razum. “Efeæani!” rekao
je. “‘Tko ima od ljudi koji ne bi znao da je grad Efez πtovalac
hrama velike Artemide i njezina kipa πto je pao s neba? BuduÊi da su te stvari neosporive, vi treba da ostanete mirni i niπta
prenaglo ne poduzimate! Ovi ljudi koje ste doveli nisu ni skvrnitelji svetiπta, niti pogrdno govore protiv naπe boæice. Ako Demetrije i njegovi drugovi imaju protiv koga tuæbu, sudovi rade,
a tu su i prokonzuli, neka tuæe jedni druge. Ako li æelite πto
drugo, to Êe se rijeπiti u zakonitoj skupπtini. Prijeti pogibao da
budemo zbog danaπnjeg nereda optuæeni, jer ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.’ To reËe te raspusti skupπtinu.”
U svojem obraÊanju Demetrije je rekao: “Postoji pogibao…
da naπ zanat propadne.” Ove su rijeËi otkrile pravi razlog nereda u Efezu, a bile su i uzrokom progonstva koje je apostole
pratilo u njihovom radu. Demetrije i njegovi drugovi vidjeli su
da je nauËavanjem i πirenjem Evanelja njihov posao izrade
kipova doπao u opasnost. Na kocki je bio prihod poganskih
sveÊenika i obrtnika pa su se zbog toga tako ogorËeno podigli
protiv Pavla.
Odluka tajnika i drugih Ëasnih sluæbenika u gradu prikazala je narodu Pavla kao Ëovjeka koji nije kriv ni za kakav
nezakoniti Ëin. Ovo je bila joπ jedna pobjeda krπÊanstva nad
zabludom i praznovjerjem. Bog se posluæio visokom gradskom
vlaπÊu da opravda svojeg apostola i zauzda nemirnu svjetinu.
295
186
296
297
Djela apostolska
Pavlovo srce bilo je ispunjeno zahvalnoπÊu Bogu πto mu je
poπtedio æivot i πto krπÊanstvo zbog nemira u Efezu nije doπlo
na zao glas.
“Kad se stiπa buna, Pavao dozva k sebi uËenike te im dade
opomene. Nato se oprosti s njima i otputova u Makedoniju.”
Na putu su ga pratila dva vjerna brata iz Efeza, Tihik i Trofim.
Tako je zavrπio Pavlov rad u Efezu. Bilo je to razdoblje neumornog rada, mnogih kuπnji i duboke tjeskobe. NauËavao je
ljude javno i po kuÊama, savjetujuÊi i opominjuÊi ih uz mnogo
suza. Stalno su mu se protivili Æidovi koji nisu propuπtali nijednu
priliku da raspoloæenje naroda potaknu protiv njega.
BoreÊi se s protivljenjem, vrπeÊi s neumornom gorljivoπÊu
djelo Evanelja i ËuvajuÊi interese joπ mlade crkve u vjeri, Pavao je na duπi nosio teæak teret za sve crkve.
Vijesti o otpadu u nekim crkvama koje je osnovao izazvale
su u njemu duboku tugu. Bojao se da bi se njegov trud za njih
mogao pokazati uzaludnim. Mnogu je besanu noÊ proveo u
molitvi i ozbiljnom razmiπljanju kad bi saznao za metode koje
su bile rabljene da se osujeti njegovo djelovanje. Kad je imao
priliku i kad je stanje to zahtijevalo, pisao je crkvama koreÊi
ih, savjetujuÊi, opominjuÊi i hrabreÊi. U ovim se pismima Pavao ne zadræava na svojim nevoljama, ali povremeno nalazimo
nagovjeπtaje o njegovom radu i stradanju u Kristovom djelu.
Bio je izloæen biËevanju i zatvaranju, hladnoÊi, gladi i æei, pogiblima na kopnu i moru, u gradu i pustinji, pogiblima od svojih
sunarodnjaka, od pogana, od laæne braÊe — sve je to trpio radi
Evanelja. Bio je “ocrnjivan”, “vrijean”, uËinjen “kao smeÊe
svijeta”, “u tjeskobi”, “progonjen”, “u svakom pogledu… u nevolji”, “svaki Ëas izloæen pogibli”, “predan smrti zbog Isusa”.
Usred stalne oluje protivljenja, buËenja neprijatelja i napuπten od prijatelja, neustraπivi se apostol nije obeshrabrio. Vratio bi pogled na Golgotu i s novim æarom nastavio πiriti spoznaju o Raspetome. Jednostavno je koraËao putom obiljeæenim
krvlju kojim je prije njega proπao Krist. Nije traæio otpust iz
borbe dok ne doe trenutak da svoje oruæje poloæi pred noge
Otkupitelju.
187
29
Poruka upozorenja i molbi
Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.
Pavao je prvu poslanicu korintskoj crkvi napisao pri kraju
boravka u Efezu. Ni za koga nije osjeÊao dublje zanimanje ni
uloæio viπe neumornog truda nego za vjernike u Korintu. Godinu i pol je radio meu njima ukazujuÊi im na razapetog i
uskrslog Spasitelja kao jedino sredstvo spasenja; molio ih je da
se bezuvjetno oslone na preobraæavajuÊu snagu Njegove milosti. Prije nego πto Êe u crkvenu zajednicu primiti one koji su
se opredijelili za krπÊanstvo, pazio je da dobiju posebne upute
o prednostima i duænostima krπÊanskog vjernika; ozbiljno im
je nastojao pomoÊi da budu vjerni svojem krπteniËkom zavjetu.
Pavao je bio duboko svjestan borbe koju svaka duπa mora
voditi s oruima zla koja neprekidno nastoje prevariti i zavesti, pa je neumorno radio na tome da ojaËa i utvrdi mlade u
vjeri. Molio ih je da se potpuno predaju Bogu jer je znao da
se duπa koja to ne uËini nije odrekla grijeha, apetiti i poæude
joπ uvijek nastoje njome zagospodariti, a kuπnje zbunjuju savjest.
Predaja mora biti potpuna. Svaka duπa koja je slaba, koja
sumnja i koja se bori a potpuno se preda Gospodinu, dolazi u
izravan doticaj s oruima koja Êe joj omoguÊiti da pobijedi.
Takvoj je duπi Nebo blizu i ona u svakom trenutku kuπnje i
potrebe ima potporu i pomoÊ milosrdnih anela.
Vjernici korintske crkve bili su okruæeni idolopoklonstvom
i putenoπÊu u najzavodljivijem obliku. Dok je apostol bio s nji(187)
298
299
188
300
301
Djela apostolska
ma, ovi utjecaji nisu imali nikakve moÊi nad njima. Pavlova Ëvrsta
vjera, æarke molitve i ozbiljne upute, a iznad svega njegov poboæan æivot, pomogli su im da se radi Krista odreknu sebe i
prezru grjeπna zadovoljstva.
Meutim, nakon Pavlova odlaska nastupile su nepovoljne
okolnosti; meu pπenicom pojavio se korov koji je neprijatelj
posijao i on je ubrzo poËeo donositi svoj zao plod. To je za
korintsku crkvu bilo vrijeme teπke kuπnje. Apostol viπe nije bio
meu njima da ih ohrabri svojom gorljivoπÊu i pomogne im u
nastojanju da æive u skladu s Bogom; malo-pomalo postali su
nemarni i ravnoduπni te dopustili da njima zagospodare tjelesni ukusi i sklonosti. On, koji ih je tako Ëesto poticao na uzviπene ideale ËistoÊe i poπtenja, viπe nije bio meu njima pa nije
bilo malo onih koji su se, iako su u vrijeme svojeg obraÊenja
odbacili loπe navike, sada vratili poniæavajuÊim grijesima poganstva.
Pavao je kratko pisao crkvi savjetujuÊi vjernike da se ne
druæe s onim Ëlanovima koji ustrajavaju u razuzdanosti; ali mnogi
su izopaËili apostolove rijeËi, nadmudrivali se oko njih i nalazili ispriku da odbace njegove upute.
Crkva je Pavlu poslala pismo pitajuÊi za savjet o raznim
pitanjima, ali ne govoreÊi o teπkim grijesima koji su postojali
meu vjernicima. Meutim, Pavao je pod utjecajem Svetog Duha
imao snaæan dojam da su prikrili pravo stanje crkve i da je ovo
pismo pokuπaj pisaca da iz njegovih izjava izvuku tvrdnje koje
bi mogli uporabiti za svoje ciljeve.
U to vrijeme u Efez su doπli Ëlanovi Klojina domaÊinstva,
vrlo cijenjene krπÊanske obitelji u Korintu. Pavao se raspitao
za stanje u crkvi, a oni su ga obavijestili da crkvu razdiru podjele. Nesloga koja je vladala u vrijeme Apolonova posjeta jako
se raπirila. Laæni uËitelji ohrabrivali su vjernike da prezru Pavlove upute. Bio je izopaËen evaneoski nauk i uredbe. Meu
onima koji su nekoÊ bili gorljivi zagovornici krπÊanskog æivota
stalno su rasli oholost, idolopoklonstvo i putenost.
Kad su mu tako prikazali pravo stanje, Pavao je shvatio da
su se obistinile njegove najveÊe bojazni. Ali zato se nije predao
misli da je njegov rad bio neuspjeπan. U dubokoj “tjeskobi srca” i “s mnogim suzama” potraæio je savjet od Boga. Rado bi
odmah posjetio Korint kad bi to bilo najmudrije rjeπenje. Znao
je da u sadaπnjem stanju vjernici ne bi imali koristi od njegova
Poruka upozorenja i molbi
189
rada i zato je poslao Tita da pripremi put za njegov kasniji posjet. Zatim je apostol, ostavivπi po strani osobne osjeÊaje zbog
puta kojim su krenuli oni koji su svojim ponaπanjem pokazali
tako straπnu izopaËenost, i oslonivπi duπu Ëvrsto na Boga, crkvi
u Korintu napisao jedno od svojih najopπirnijih, najpouËnijih i
najsnaænijih pisama.
Upadljivom jasnoÊom poËeo je odgovarati na razliËita pitanja koja mu je crkva poslala i iznositi opÊa naËela koja Êe
vjernicima, ako ih budu slijedili, pomoÊi da se uzdignu na viπu duhovnu razinu. Bili su izloæeni opasnosti i on nije mogao
podnijeti pomisao da u ovo kritiËno vrijeme propusti doprijeti
do njihovih srca. Vjerno ih je upozorio na opasnosti i ukorio
zbog njihovih grijeha. Ponovo ih je uputio na Krista i nastojao
u njima zapaliti revnost prijaπnje posveÊenosti.
Apostolova velika ljubav prema korintskim vjernicima vidljiva je u njegovom njeænom pozdravu crkvi. Podsjetio ih je na
iskustvo kad su se odvratili od idolopoklonstva i obratili πtovanju pravoga Boga. Podsjetio ih je na darove koje su primili od
Svetog Duha i pokazao im kako su mogli stalno napredovati u
krπÊanskom æivotu dok ne postignu Kristovu ËistoÊu i svetost.
“U njemu ste postali bogati u svakom pogledu,” pisao je, “u
svakoj vrsti govora i znanja — kao πto se svjedoËanstvo o Kristu
uËvrstilo meu vama — tako da ne oskudijevate nijednom milosti dok Ëekate objavljenje Gospodina naπega Isusa Krista.”
Pavao je otvoreno govorio o neslozi koja se pojavila u
korintskoj crkvi i pozvao vjernike da se prestanu svaati. “Zaklinjem vas, braÊo,” pisao je, “imenom Gospodina Isusa Krista
da svi budete sloæni; da ne bude meu vama razdora, veÊ da
budete sjedinjeni u istom osjeÊaju i istoj misli.”
Apostol si je uzeo slobodu da spomene kako ga je i tko
obavijestio o podjelama u crkvi. “Rekoπe mi, braÊo moja, Klojini ukuÊani da meu vama ima prepiranja.”
Pavao je bio apostol nadahnut od Boga. Istine koje je poduËavao primio je “otkrivenjem”, ali mu Gospodin nije uvijek
izravno otkrio stanje svojeg naroda. U ovom sluËaju oni koji
su bili zainteresirani za napredak crkve u Korintu, koji su vidjeli
kako se u nju uvlaËi zlo, izvijestili su o tome apostola pa je
on, zahvaljujuÊi boæanskoj objavi koju je dobio prije, mogao
prosuditi o karakteru ovih dogaaja. Bez obzira na Ëinjenicu
da mu Gospodin nije dao novo otkrivenje za ovo posebno vri-
302
190
303
304
Djela apostolska
jeme, oni koji su stvarno teæili za svjetlom prihvatili su njegovu poruku kao izraz Kristovih misli. Gospodin mu je pokazao
teπkoÊe i opasnosti koje Êe se pojaviti u Crkvi pa kako su se
ta zla pojavljivala, apostol je prepoznavao njihovo znaËenje. Bio
je postavljen da brani Crkvu. Trebao je bdjeti nad duπama kao
onaj koji mora poloæiti raËun Bogu. Zar nije bilo dosljedno i
ispravno od njega da obrati pozornost na izvjeπtaje o anarhiji
i podjelama meu njima? Svakako; a ukor koji im je poslao
nesumnjivo je bio napisan pod nadahnuÊem Boæjeg Duha kao
i sve ostale njegove poslanice.
Apostol nije spominjao laæne uËitelje koji su nastojali uniπtiti plod njegovog rada. Zbog tame i podjela u crkvi, on se
mudro suzdræao da im to ne spominje bojeÊi se da neke potpuno
ne odvrati od istine. Usmjerio je njihovu pozornost na svoje
djelovanje meu njima kad je radio “kao mudri graditelj” koji
je poloæio temelj na kojem su drugi zidali. No time nije uzvisivao sebe jer je izjavio: “Mi smo Boæji suradnici.” Nije za sebe
tvrdio da je mudar, veÊ je priznao da ga je samo boæanska sila
osposobila da istinu iznese na Bogu ugodan naËin. Sjedinjen s
Kristom, najveÊim od svih uËitelja, Pavao je mogao iznijeti pouke boæanske mudrosti koje su zadovoljavale potrebe svih
druπtvenih slojeva i koje su primjenjive u sva vremena, na svim
mjestima i u svim prilikama.
Meu ozbiljnijim zlima koja su se razvila meu korintskim
vjernicima bio je i povratak na mnoge poniæavajuÊe poganske
obiËaje. Jedan od nekadaπnjih obraÊenika otiπao je tako daleko
da je njegov razvratan æivot bio prekrπaj Ëak i u odnosu na nisko mjerilo moralnosti u neznaboæaËkom svijetu. Apostol je molio
crkvu: “Uklonite zloËinca izmeu sebe!” “Zar ne znate”, upozoravao ih je, “da malo kvasca ukvasi sve tijesto? OËistite se
od staroga kvasca da budete novo tijesto: ta veÊ ste beskvasni.”
Drugo veliko zlo koje se pojavilo u crkvi bilo je πto su se
braÊa meusobno parniËila na svjetovnom sudu. Postojalo je
obilje odredaba za rjeπavanje teπkoÊa meu vjernicima. Sam je
Krist dao jasne upute o tome kako se trebaju rjeπavati takvi
sporovi. “Ako li ti brat sagrijeπi,” savjetovao je Spasitelj, “poi
te ga ukori nasamo. Ako te posluπa, dobio si svoga brata. Ako
te ne posluπa, dovedi joπ jednoga ili dvojicu sa sobom da sve,
oslanjajuÊi se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluπa, saopÊi to Crkvi! Ako li ni Cr-
Poruka upozorenja i molbi
191
kve ne posluπa, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kaæem
vam: πto god sveæete na zemlji, bit Êe svezano i na nebesima,
i πto god razrijeπite na zemlji, bit Êe razrijeπeno i na nebesima.” (Matej 18,15-18)
Pavao je korintskim vjernicima, koji su izgubili iz vida ovaj
jednostavni savjet, jasnim rijeËima uputio upozorenje i ukor.
“Usuuje li se tko od vas,” pitao je, “ ako ima parnicu s drugim, traæiti pravdu pred nepravednima, a ne pred svetima? Zar
ne znate da Êe sveti suditi svijetu? Pa ako Êete vi suditi svijetu, zar niste dostojni suditi u sitnicama? Ne znate li da Êemo
suditi anelima! Koliko viπe onda u svagdaπnjem! I sad, ako imate
parnice o svagdaπnjim stvarima, vi uzimate za suce one koji u
Crkvi niπta ne vrijede! Neka vas je stid πto sam prisiljen ovo
govoriti! Tako, meu vama nema ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi izmeu svoga brata i brata! Mjesto toga brat protiv brata traæi pravdu, i to pred nevjernicima! Bez sumnje vam
je veÊ to nedostatak πto uopÊe imate parnice meu sobom. Zaπto
radije ne pretrpite nepravdu?… Naprotiv, vi nanosite nepravdu
i πtetu, i to braÊi! Zar ne znate da nepravednici neÊe baπtiniti
kraljevstva Boæjega?”
Sotona stalno nastoji u Boæji narod unijeti nepovjerenje,
otuenost i pakost. »esto Êemo biti kuπani da osjeÊamo kako
su nam povrijeena prava, Ëak i kad nema pravog razloga za
takve osjeÊaje. Oni kod kojih je ljubav prema sebi jaËa od njihove
ljubavi prema Kristu i Njegovom djelu, stavit Êe svoj probitak
na prvo mjesto i pribjeÊi gotovo svakom sredstvu da ga saËuvaju i zadræe. »ak i mnoge, naizgled savjesne krπÊane, oholost
i samopoπtovanje sprjeËava da u Ëetiri oka priu onima za koje misle da su u zabludi, da s njima u Kristovom duhu porazgovaraju i zajedno mole jedan za drugoga. Neki Êe Ëak, ako
pomisle da su ih njihova braÊa povrijedila, iÊi na sud umjesto
da slijede Spasiteljevo pravilo.
KrπÊani ne trebaju iÊi pred graanske sudove da rjeπavaju
neslaganje do kojeg moæe doÊi meu vjernicima Crkve. Takve
nesporazume trebaju rijeπiti sami ili uz pomoÊ Crkve, sukladno Kristovim uputama. »ak i ako mu bude uËinjena nepravda,
sljedbenik krotkog i poniznog Isusa radije Êe “pregorjeti πtetu”, nego pred svijet iznijeti grijehe svoje braÊe u Crkvi.
Parnice meu braÊom sramota su za djelo istine. KrπÊani
koji odlaze na sud da bi se meusobno parniËili, izlaæu Crkvu
305
306
192
307
Djela apostolska
ruganju njezinih neprijatelja i Ëine da sile tame likuju. Oni time ranjavaju Krista i javno Ga izlaæu ruglu. PreziruÊi crkvenu
vlast, oni pokazuju da preziru Boga koji je Crkvi dao tu vlast.
U svojem pismu Pavao je KorinÊanima nastojao pokazati
Kristovu silu koja ih moæe saËuvati od zla. Znao je da Êe, budu li prihvatili iznesene savjete, biti jaki u Gospodnjoj silnoj
moÊi. Da bi im pomogao da se oslobode zaËaranosti grijeha i
u strahu Boæjem privedu svoju svetost k savrπenstvu, Pavao im
je predoËio zahtjeve Onoga kome su u vrijeme obraÊenja posvetili svoj æivot. “Vi ste Kristovi… Ne znate li da ne pripadate
sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”
Apostol je otvoreno ukazao na posljedice odvraÊanja od
Ëistog i svetog æivljenja na pokvarene postupke u poganstvu.
“Nemojte se varati!” pisao je. “Ni bludnici, ni idolopoklonici,
ni preljubnici… ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici,
ni razbojnici neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” Molio ih je da
vladaju niæim strastima i teænjama. “Ili zar ne znate”, pitao je,
“da je vaπe tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji
vam je dan od Boga?”
Premda je imao izuzetne umne sposobnosti, Pavlov je æivot otkrivao silu rijetke mudrosti koja ga je obdarila brzinom
zapaæanja i saæaljivim srcem i dovodila ga u tijesnu vezu s drugima tako da je mogao poticati njihovu plemenitiju narav i
nadahnuti ih da teæe za uzviπenijim æivotom. Njegovo je srce
bilo ispunjeno iskrenom ljubavlju za korintske vjernike. »eznuo
je da vidi kako oËituju unutarnju poboænost koja Êe ih uËvrstiti u borbi protiv kuπnji. Znao je da Êe im se na krπÊanskom
putu na svakom koraku usprotiviti Sotonina sinagoga i da Êe
se svakodnevno morati boriti. Morat Êe se Ëuvati lukavog neprijatelja koji Êe im nametati stare navike i sklonosti, i uvijek
bdjeti u molitvi. Pavao je znao da se viπi krπÊanski dosezi mogu postiÊi samo s mnogo molitve i uz stalnu budnost, pa je to
nastojao utisnuti u njihov um. Ali isto je tako znao da im je u
razapetom Kristu ponuena sila koja moæe obratiti duπu i
boæanski je prilagoditi da bude sposobna oduprijeti se svim kuπnjama zla. S vjerom u Boga kao oklopom i Njegovom RijeËju
kao bojnim oruæjem, oni Êe dobiti unutarnju snagu koja Êe im
omoguÊiti da odbiju napade neprijatelja.
Vjernicima u Korintu bilo je potrebno dublje iskustvo s Bogom. Joπ uvijek im nije bilo dovoljno jasno πto znaËi gledati
Poruka upozorenja i molbi
193
Njegovu slavu i preobraæavati se iz karaktera u karakter. Vidjeli su tek prve zrake te slave. Pavao je æelio da se ispune Boæjom puninom, da upoznaju Njega, Ëiji je dolazak pouzdan kao
zora, i nastave uËiti dok ne steknu savrπenu spoznaju evaneoske vjere.
308
194
Djela apostolska
30
Pozvani na postizanje
viπeg mjerila
Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici KorinÊanima.
309
310
U nadi da Êe u umove korintskih vjernika æivo utisnuti vaænost odluËnog samosvladavanja, nepokolebljive trezvenosti i
neumorne gorljivosti u Kristovoj sluæbi, Pavao je u svojem pismu iznio dojmljivu usporedbu izmeu krπÊanske borbe i
poznatih utrka koje su se u odreenim vremenskim razmacima
odræavale u blizini Korinta. Od svih igara koje su se odræavale
meu Grcima i Rimljanima, utrke su spadale meu najstarije i
najomiljenije. Njima su prisustvovali kraljevi, odliËnici i dræavnici. U njima su sudjelovali mladiÊi iz svih druπtvenih slojeva
koji nisu prezali ni od kakvog napora i stege potrebne za stjecanje nagrade.
Utrke su se odvijale prema strogim pravilima na koja se
nitko nije mogao æaliti. Oni koji su æeljeli biti uvrπteni u natjecanje za nagradu, prvo su morali proÊi naporne pripreme. Strogo
je bilo zabranjeno πtetno popuπtanje apetitu ili bilo kojem
drugom zadovoljstvu Ëime bi se umanjila umna ili tjelesna snaga. Da bi natjecatelj mogao raËunati na uspjeh u ovom odmjeravanju snage i brzine, miπiÊi moraju biti snaæni i gipki, a æivci
pod nadzorom. Svaki pokret mora biti proraËunat, a korak brz
i odluËan; tjelesna snaga mora dostiÊi najviπu razinu.
Kad su se natjecatelji pojavili pred okupljenim mnoπtvom,
bila su objavljena njihova imena i jasno iznesena pravila utrke.
Zatim su svi krenuli odjednom uz napetu pozornost gledatelja
(194)
Pozvani na postizanje viπeg mjerila
195
koji su ih sokolili u odluËnosti da pobijede. Suci su sjedili blizu cilja da bi mogli pratiti utrku od poËetka do kraja i dodijeliti nagradu pravom pobjedniku. Ako je netko prvi doπao na
cilj, a posluæio se nezakonitim stjecanjem prednosti, nije dobio nagradu.
U ovim natjecanjima trkaËi su se izlagali velikoj opasnosti.
Neki se nikad nisu oporavili od velikog tjelesnog napora. Nije
bilo neobiËno da neki natjecatelji za vrijeme utrke padnu krvareÊi
na usta i nos, a katkad se dogodilo da je natjecatelj pao mrtav
u trenutku kad je bio nadomak pobjedi. Ali ni moguÊnost doæivotne povrede ili smrti nije smatrana prevelikim rizikom u
usporedbi s ËaπÊu kojom je bio nagraen uspjeπni natjecatelj.
Kad je pobjednik stigao na cilj, pljesak gledatelja prolomio
se zrakom odjekujuÊi od obliænjih breæuljaka i planina. Pred
svim gledateljima suci su mu dali oznake pobjede — lovorov
vijenac i palminu granËicu koju je trebao nositi u desnici. Njegovu su slavu opijevali po cijeloj zemlji; njegovi su roditelji sudjelovali u Ëasti; Ëak i grad u kojem je æivio bio je visoko poπtovan zato πto je dao tako velikog atletiËara.
SpominjuÊi ove utrke kao sliku krπÊanske borbe, Pavao je
istaknuo prijeko potrebnu pripremu za uspjeh natjecateljâ u
utrci — stegu, umjerenu prehranu, potrebu za trijeznoπÊu. “Svaki
se natjecatelj uzdræava u svim stvarima”, izjavio je. TrkaËi su
odbacili svako popuπtanje koje bi moglo oslabiti njihovu tjelesnu snagu, a stalnim vjeæbanjem dali su miπiÊima snagu i
izdræljivost da bi, kad doe dan natjecanja, mogli izdræati najveÊi
napor. Koliko je vaænije da krπÊanin, Ëiji su vjeËni interesi na
kocki, podloæi apetit i osjeÊaje razumu i Boæjoj volji! On ne
smije dopustiti da mu pozornost odvuku zabave, uæici ili lagodan æivot. Sve svoje navike i osjeÊaje mora podloæiti Ëvrstoj stezi.
Razum, prosvijetljen nauËavanjem Boæje rijeËi i voen Boæjim
Duhom, mora dræati uzde nadzora.
Kad to uËini, krπÊanin mora uloæiti najveÊi napor da bi
pobijedio. U korintskim igrama posljednjih nekoliko koraka
natjecatelji u utrci uËinili su krajnji napor da zadræe nesmanjenu brzinu. Tako Êe i krπÊanin, kako se pribliæava cilju, uloæiti
joπ veÊu gorljivost i odluËnost nego na poËetku utrke.
Pavao prikazuje razliku izmeu pobjednikova lovorova vijenca koji vene i vijenca besmrtne slave koju Êe dobiti onaj
tko pobjedniËki trËi u krπÊanskoj utrci. “Oni [trËe]”, izjavljuje,
311
312
196
313
Djela apostolska
“da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” Da bi dobili
raspadljivu nagradu, grËki trkaËi nisu πtedjeli ni truda ni stege. Mi trËimo za beskrajno vredniju nagradu, za krunu vjeËnog æivota. Koliko bismo trebali biti paæljiviji u nastojanju, koliko spremniji na ærtvu i samoodricanje!
U Poslanici Hebrejima istaknuta je jedinstvenost namjere
koja treba obiljeæavati krπÊaninovu utrku za vjeËni æivot:
“Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te
ustrajno trËimo na utakmici koja nam je odreena! Uprimo
pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,1.2)
Zavist, zloba, zle misli, klevetanje, lakomost — to su bremena
koja krπÊanin mora odbaciti da bi mogao uspjeπno trËati utrku
za besmrtnost. Bez obzira na ærtvu, treba odloæiti svaku naviku ili postupak koji vodi grijehu i nanosi sramotu Kristu.
Blagoslove Neba ne moæe primiti Ëovjek koji krπi vjeËna naËela pravde. Jedan njegovani grijeh dovoljan je da dovede do
kvarenja karaktera i zavede druge.
“Ako te na grijeh navodi ruka tvoja,” rekao je Spasitelj, “odsijeci je! Bolje ti je kljastu uÊi u æivot nego s dvjema rukama
otiÊi u pakao — u neugasivi oganj. Ako te na grijeh navodi noga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu uÊi u æivot nego da budeπ s dvjema nogama baËen u pakao.” (Marko 9,43-45) Ako radi
spaπavanja tijela od smrti treba odrezati nogu ili ruku, ili Ëak
iskopati oko, koliko bi ozbiljnije krπÊanin trebao odloæiti grijeh koji donosi smrt duπi!
Nakon πto su se opredijelili za samoodricanje i strogu stegu,
natjecatelji u drevnim igrama uopÊe nisu bili sigurni da Êe pobijediti. “Ne znate li”, rekao je Pavao, “da u trkaliπtu svi trkaËi
trËe, ali samo jedan dobiva nagradu!” Koliko se god trkaËi trudili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna ruka mogla
uhvatiti æeljeni vijenac. Neki su mogli uloæiti krajnje napore da
dobiju nagradu, ali kad su pruæili ruku da je uzmu, drugi je,
samo trenutak prije njih, zgrabio æeljeno blago.
Ali tako nije u krπÊanskoj borbi. Nitko tko se dræi uvjeta
neÊe biti razoËaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan i ustrajan, neÊe doæivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri ni boj
hrabri. Najslabiji sveti kao i najjaËi moæe ponijeti vijenac besmrtne
slave. Pobijediti mogu svi koji snagom boæanske milosti usklade æivot s Kristovom voljom. Æivot u potpunosti usklaen s naËelima iznesenim u Boæjoj rijeËi ljudi Ëesto smatraju nevaænim
Pozvani na postizanje viπeg mjerila
197
— previπe beznaËajnim da bi zasluæio pozornost. Ali imajuÊi na
umu koliki je ulog, niπta nije malo πto moæe pomoÊi ili sprijeËiti. Svaki postupak znaËi odreenu teæinu na vagi koja odreuje æivotnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju oni
koji pobijede bit Êe u omjeru prema snazi i ozbiljnosti kojom
su se trudili.
Apostol je samog sebe usporedio s Ëovjekom koji sudjeluje u utrci nastojeÊi svom snagom steÊi nagradu. “Ja stoga tako trËim,” kaæe, “ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne
kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuËem ga kao roba, da sâm ne budem odbaËen poπto sam drugima propovijedao.” Da u krπÊanskoj utrci ne bi trËao na nesigurno ili nasumce, Pavao se podvrgnuo ozbiljnoj pripremi.
RijeËi “krotim svoje tijelo” (DF) doslovce znaËi da strogom stegom
potiskuje æelje, pobude i osjeÊaje.
Pavao se bojao da bi, nakon πto je drugima propovijedao,
sâm mogao biti odbaËen. Bio je svjestan da, ne provede li u
svojem æivotu naËela u koja je vjerovao i koja je propovijedao,
rad za druge njemu samome neÊe biti od koristi. Njegove rijeËi,
utjecaj, odbijanje da zadovoljava svoje prohtjeve, sve to mora
pokazati da njegova vjera nije samo zvanje, veÊ svakidaπnja æiva
povezanost s Bogom. Pred sobom je stalno imao samo jedan
cilj koji je nastojao dosegnuti s najveÊom ozbiljnoπÊu — pravednost “koja dolazi od Boga na osnovi vjere” (Filipljanima 3,9).
Pavao je znao da njegova borba protiv zla neÊe zavrπiti dokle
god æivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobro Ëuvati da zemaljske æelje ne nadvladaju duhovnu gorljivost. Svim
snagama nastavio se boriti protiv uroenih sklonosti. Uvijek je
pred sobom imao ideal koji je æelio postiÊi, a ovaj je ideal nastojao doseÊi posluπnoπÊu Boæjem zakonu. Svoje rijeËi, postupke i osjeÊaje — sve je to pokorio nadzoru Boæjeg Duha.
Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vjeËni
æivot Pavao æelio vidjeti u æivotu korintskih vjernika. Znao je
da je pred njima, da bi mogli dostiÊi Kristov ideal, æivotna borba
u kojoj neÊe biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Zakona, da iz dana u dan teæe za poboænoπÊu i moralnim savrπenstvom. Molio ih je da odloæe svako breme i æure naprijed
prema cilju savrπenstva u Kristu.
Pavao je KorinÊanima ukazao na iskustvo drevnih Izraelaca, na blagoslove kojima je bila nagraena njihova posluπnost i
314
315
198
316
317
Djela apostolska
na kazne koje su uslijedile zbog prijestupa. Podsjetio ih je kako su Hebreji na Ëudesan naËin bili izvedeni iz Egipta pod zaπtitom oblaka danju i stupom od ognja noÊu. Tako ih je Bog
sigurno preveo preko Crvenog mora, dok su se EgipÊani, nadajuÊi
se da Êe prijeÊi na isti naËin, svi utopili. Ovim djelima Bog je
Izraela priznao svojom Crkvom. Svi su “jeli isto duhovno jelo… pili isto duhovno piÊe. Pili su, naime, iz duhovne stijene
koja ih je pratila, a ta stijena bijaπe Krist.” Æidovi su tijekom
cijelog putovanja imali Krista za vou. Udarena stijena prikazivala je Krista koji je bio izranjen za grijehe ljudi da bi svima
njima mogla poteÊi rijeka spasenja.
Bez obzira na nak lonost koju je Bog pokazao prema
Hebrejima, zbog njihove silne æelje za uæicima koje su ostavili
u Egiptu i zbog njihova grijeha i buntovnosti, snaπla ih je Boæja kazna. Apostol je upozorio vjernike u Korintu da uzmu u
obzir pouke sadræane u iskustvu Izraela. “To se dogodilo nama
za primjer,” izjavio je, “da ne Ëeznemo za zlim stvarima, kao
πto su oni Ëeznuli.” Pokazao im je kako je ljubav prema udobnosti i zadovoljstvima pripremila put grijesima koji su izazvali
Boæju osvetu. Kad su sinovi Izraelovi sjeli da jedu i piju pa ustali da igraju, odbacili su Boæji strah i poklonili se zlatnom teletu koje su naËinili da prikazuje Boga. Nakon πto su sudjelovali u razuzdanom slavlju povezanom sa πtovanjem Baala
Peorskog, mnogi su se Hebreji odali razvratu. Tako su izazvali
Boæju srdæbu i na Njegovu je zapovijed “u jedan dan palo dvadeset i tri tisuÊe” ljudi.
Apostol je upozorio KorinÊane: “Dakle, tko misli da stoji,
neka pazi da ne padne!” Ako postanu hvalisavi i samopouzdani, a zanemare budnost i molitvu, past Êe u straπan grijeh i
time na se navuÊi Boæju srdæbu. No Pavao nije æelio da ih svlada maloduπnost ili obeshrabrenje. Dao im je sigurnost. “Bog je
vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga, nego
Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da je moæete
podnijeti.”
Pavao je pozivao svoju braÊu da sama ocijene kako Êe
njihove rijeËi i djela utjecati na druge, i da ne Ëine niπta, koliko
god neduæno bilo samo po sebi, πto bi izgledalo kao da odobravaju idolopoklonstvo ili da vrijeaju osjeÊaje nekoga tko je
moæda slab u vjeri. “Prema tome, bilo da jedete, bilo da pije-
Pozvani na postizanje viπeg mjerila
199
te, bilo da πto drugo Ëinite, sve Ëinite na slavu Boæju! Ne budite na sablazan ni Æidovima, ni Grcima, ni Crkvi Boæjoj.”
Apostolova upozorenja upuÊena korintskoj crkvi primjenjiva
su na sva vremena i posebno prilagoena naπem dobu. Pod
idolopoklonstvom nije mislio samo na πtovanje idola, veÊ na
sluæenje sebi, na ljubav prema udobnosti, zadovoljavanje apetita i osjetila. Sámo ispovijedanje vjere u Krista, hvalisavo poznavanje istine, ne Ëini Ëovjeka krπÊaninom. Religija koja nastoji samo zadovoljiti oko, uho i okus, ili odobrava popuπtanje
sebi, nije Kristova religija.
UsporeujuÊi Crkvu s ljudskim tijelom, apostol prikladno prikazuje prisan i skladan odnos koji treba vladati meu svim
vjernicima Kristove Crkve. “Mi smo svi”, pisao je, “krπteni jednim Duhom u jedno tijelo… bilo Æidovi bilo Grci, bilo robovi
bilo slobodnjaci. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo
se ne sastoji od jednoga uda, veÊ od mnogih. Ako noga rekne:
‘BuduÊi da nisam ruka, ne pripadam tijelu’, tim ne prestaje
pripadati tijelu… Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh?
Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? Ali je Bog udove, i to
svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. Kada
bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? Udovi su mnogi, a
tijelo je jedno. Ne moæe oko reÊi ruci: ‘Ne trebaπ mi’, ili opet
glava nogama: ‘Ne trebate mi’… Ali je Bog sloæio tijelo dajuÊi
veÊu Ëast onome udu koji je nema, da ne bude razdora u tijelu, veÊ da udovi briæno nastoje oko zajedniËkog dobra sviju.
Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome udu
iskazuje Ëast, s njim se raduju svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo,
a pojedinci udovi.”
Zatim je rijeËima, koje su do danaπnjeg dana nadahnuÊe i
ohrabrenje muæevima i æenama, istaknuo vaænost ljubavi koju
Kristovi sljedbenici trebaju njegovati: “Kad bih ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed πto
jeËi, ili cimbal πto zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao
sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih
brda premjeπtao, a ljubavi ne bih imao, bio bih niπta. Kad bih
na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo
svoje predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, niπta mi koristilo
ne bi.”
Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj Ëije srce
nije ispunjeno ljubavlju za Boga i bliænje, nije pravi Kristov uËe-
318
200
319
320
Djela apostolska
nik. Premda moæe imati veliku vjeru i moÊ da Ëak Ëini Ëuda,
njegova bi vjera bez ljubavi bila bezvrijedna. On moæe pokazati veliku dareæljivost; ali kad bi, iz neke druge pobude osim
iskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne, ovim Ëinom ne bi stekao Boæju naklonost. U svojoj revnosti mogao bi
Ëak umrijeti muËeniËkom smrÊu, ali ako nije potaknut ljubavlju, Bog bi ga smatrao zavedenim zanesenjakom ili Ëastoljubivim licemjerom.
“Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi,
ne hvasta se, ne oholi se.” NajËiπÊa radost proizlazi iz najdublje poniznosti. NajjaËi i najplemenitiji karakteri izgrauju se na
temelju strpljenja, ljubavi i pokornosti Boæjoj volji.
Ljubav “nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdraæuje se,
zaboravlja i praπta zlo”. Ljubav sliËna Kristovoj nalazi najpovoljnije
tumaËenje tuih pobuda i djela. Ona ne istiËe nepotrebno niËije pogrjeπke; ne sluπa znatiæeljno nepovoljne izvjeπtaje, veÊ
nastoji zapaziti dobre osobine drugih.
Ljubav se “ne raduje… nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriËava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi”. Takva ljubav “nigda ne prestaje”. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost;
nebeska je osobina. Onaj tko je posjeduje, unijet Êe je kao skupocjeno blago kroz vrata Boæjeg grada.
“Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav — to troje — ali je najveÊa
meu njima ljubav.”
Meu korintskim vjernicima koji su snizili moralno mjerilo bili su neki koji su napustili neke od osnovnih elemenata
svoje vjere. Neki su otiπli tako daleko da su nijekali nauk o
uskrsnuÊu. Pavao se ovom krivovjerju suprotstavio jasnim svjedoËanstvom o nedvojbenim dokazima Kristova uskrsnuÊa. Rekao je da je Krist, nakon svoje smrti, “treÊi dan, suglasno Pismima, uskrsnuo”, nakon Ëega “se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braÊi kojih je bilo zajedno viπe od
pet stotina, od kojih veÊina joπ i sada æivi, a neki su veÊ pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoπËetu.”
Apostol je s uvjerljivom snagom iznio veliku istinu o uskrsnuÊu. “Ako li nema uskrsnuÊa mrtvih,” dokazivao je, “onda
ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naπe propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tad
izlazi da smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog
Pozvani na postizanje viπeg mjerila
201
uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπavaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nije
uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti
vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu uzdamo u
Krista, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sad, Krist je uskrsnuo
od mrtvih. On je prvenac umrlih.”
Apostol je misli korintske braÊe usmjerio prema trijumfu
jutra uskrsnuÊa, kad Êe uskrsnuti svi sveti koji spavaju da zauvijek æive sa svojim Gospodinom. “Kazujem vam tajnu”, izjavio je apostol, “svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svi preobraziti,
u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit Êe
truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi, a mi Êemo se preobraziti,
jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i
da se ovo smrtno tijelo obuËe besmrtnoπÊu. A kad se ovo raspadljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i ovo smrtno tijelo besmrtnoπÊu, tada Êe se ispuniti pisana rijeË: ‘Pobjeda proguta smrt.
Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj æalac?’… Ali
hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naπemu Gospodinu Isusu Kristu!”
Slavna pobjeda oËekuje vjerne. Svjestan moguÊnosti koje
se nalaze pred korintskim vjernicima, apostol im je nastojao
iznijeti ono πto Êe ih uzdiÊi iznad sebiËnog i osjetilnog, πto
proslavlja æivot s nadom u besmrtnost. Ozbiljno ih je opominjao da budu vjerni svojem uzviπenom zvanju u Kristu. “BraÊo
moja ljubljena,” molio ih je, “budite Ëvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaπ trud u Gospodinu nije uzaludan!”
Tako je apostol na najodluËniji i najdojmljiviji naËin nastojao ispraviti laæne i opasne zamisli i postupke koji su prevladali u korintskoj crkvi. Govorio je otvoreno, ali s ljubavlju za
njihove duπe. U njegovim opomenama i ukorima sjalo je svjetlo s Boæjeg prijestolja da otkrije skrivene grijehe koji su kaljali
njihov æivot. Kako Êe ih prihvatiti?
Nakon πto je pismo poslao, Pavao se bojao da Êe ono πto
je napisao moæda preduboko raniti one kojima ga je namijenio. Jako se bojao daljnjeg otuenja i katkad je poæelio da opozove svoje rijeËi. Oni koji, kao apostol, osjeÊaju odgovornost
za voljene crkve ili ustanove, najbolje mogu razumjeti njegovu
potiπtenost i samooptuæivanje. Boæjim slugama koji nose bre-
321
322
202
Djela apostolska
me Njegovog djela u ovo vrijeme poznat je rad, sukobi i zabrinutost πto ih je iskusio veliki apostol. OptereÊen podjelama u
crkvi, naiπavπi na nezahvalnost i izdaju od nekih koje je simpatizirao i podupirao, svjestan opasnosti za crkve koje gaje bezakonje, prisiljen da u prekoravanju grijeha uputi otvoren poziv na samoispitivanje, bio je istodobno optereÊen strahom da
je moæda nastupio s prevelikom oπtrinom. DrπÊuÊi od zabrinutosti, Ëekao je na neku vijest o primitku svoje poruke.
203
31
PrihvaÊena vijest
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici
KorinÊanima.
Pavao je iz Efeza krenuo na joπ jedno misijsko putovanje
tijekom kojega je namjeravao ponovo posjetiti mjesta prijaπnjeg
rada u Europi. Zadræao se neko vrijeme u Troadi gdje je propovijedao “Kristovu Radosnu vijest”; tamo je naπao neke koji su
bili spremni sluπati Njegovu vijest. Poslije Êe o svojem radu u
tom gradu reÊi da mu se “otvoriπe vrata u Gospodinu”. Ali koliko
god bili uspjeπni njegovi napori, nije mogao dugo ostati u Troadi. Na srcu mu je teπko poËivala “briga za sve crkve”, a posebno
za crkvu u Korintu. Nadao se da Êe u Troadi sresti Tita i tako
od njega saznati kako su primljene rijeËi savjeta i ukora koje
je poslao braÊi u Korintu, ali se u tome razoËarao. O ovom je
doæivljaju pisao: “Ne imadoh duπevnog mira buduÊi da tu ne
naoh svoga brata Tita.” Zato je napustio Troadu i preπao u
Makedoniju gdje je u Filipima sreo Timoteja.
Tijekom tog razdoblja tjeskobe zbog crkve u Korintu Pavao se nadao najboljem, ali katkad ga je svladao osjeÊaj najdublje tuge jer se bojao da vjernici mogu pogrjeπno shvatiti
njegove savjete i upozorenja. “Naπe slabo ljudsko biÊe nije imalo
nikakva mira”, pisao je poslije. “Naprotiv, u svakom smo pogledu
bili u nevolji: izvana borbe — iznutra zebnje. Ali Bog, koji tjeπi
potiπtene, utjeπi nas Titovim dolaskom.”
Ovaj vjerni vjesnik donio je radosne vijesti o izvanrednoj
promjeni koja se zbila meu korintskim vjernicima. Mnogi su
prihvatili upute sadræane u Pavlovom pismu i pokajali se za svoje
(203)
323
324
204
325
326
Djela apostolska
grijehe. Njihov æivot viπe nije bio na sramotu krπÊanstva, veÊ
je vrπio snaæan utjecaj u prilog praktiËne poboænosti.
Ispunjen radoπÊu, apostol je poslao novo pismo korintskim
vjernicima iskazujuÊi radost srca zbog promjene koja se u njima
dogodila: “Zbilja, ako sam vas i raæalostio poslanicom, nije mi
æao. Ako sam i æalio...” MuËen strahom da Êe prezreti njegove
rijeËi, katkad se kajao πto im je tako odluËno i oπtro pisao. “...
Sad se radujem,” nastavio je, “ne zbog toga πto ste postali æalosni,
nego zbog toga πto vas je ta æalost dovela k obraÊenju. Vi ste
se raæalostili po promisli i volji Boæjoj, tako da od nas ne pretrpite
nikakve πtete. Æalost, naime, koja je po promisli i volji Boæjoj
raa spasonosno i stalno obraÊenje.” Zato Êe pokajanje, do kojeg
dolazi zahvaljujuÊi utjecaju boæanske milosti na srce, dovesti
do priznanja i odbacivanja grijeha. Takvi su bili plodovi koje
je apostol vidio u æivotu korintskih vjernika. “Koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista æalost... ©toviπe! Koliko opravdavanje!
Koliko ogorËenje! Koliki strah! Koliku Ëeænju! Koliki æar!”
Pavao je veÊ neko vrijeme u duπi nosio breme za crkve —
tako teπko da ga je jedva mogao nositi. Laæni uËitelji nastojali
su uniπtiti njegov utjecaj meu vjernicima i nametali su svoja
nauËavanja umjesto evaneoske istine. Nedoumice i obeshrabrenja kojima je Pavao bio okruæen vidljivi su iz ovih rijeËi: “Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereÊeni te smo veÊ strepili
i za æivot.” (DF)
No sada je bio uklonjen jedan uzrok brige. Na vijest o tome
da su KorinÊani prihvatili pismo koje im je uputio, Pavao je
poËeo rijeËima radosti: “Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina
naπega Isusa Krista, Otac milosra i Bog svakovrsne utjehe, koji
nas tjeπi u svoj naπoj nevolji tako da mi moæemo svakovrsnom
utjehom, kojom nas same tjeπi Bog, tjeπiti one koji se nalaze
ma u kakvoj nevolji. Zaista, kao πto se patnje Kristove preobilno
izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naπa utjeha po Kristu.
Ako podnosimo nevolje, to je za vaπu utjehu i spasenje. Ako
primamo utjehu, to je za vaπu utjehu koja vam omoguÊuje da
strpljivo podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. Naπa je
nada za vas Ëvrsta, jer znamo da Êete, kao πto dijelite s nama
patnje, tako dijeliti i utjehu.”
IskazujuÊi radost zbog njihovoga ponovnog obraÊenja i rastenja u milosti, Pavao je Bogu pripisao svu hvalu za preobrazbu njihova srca i æivota. “Hvala Bogu,” uskliknuo je, “koji nas
PrihvaÊena vijest
205
uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama
πiri na svakomu mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan
Kristov miris meu onima koji se spasavaju i meu onima koji
propadaju.” U ono je vrijeme bio obiËaj da vojskovoa koji
pobijedi u bitci pri povratku sa sobom vodi povorku zarobljenika. U takvim su prigodama bili odreeni nositelji mirisa, i
dok je vojska pobjedniËki stupala kuÊi, miris je za zarobljenike osuene da umru bio miris πto vodi u smrt pokazujuÊi da
se pribliæava vrijeme njihova pogubljenja, dok je za one zarobljenike koji su stekli naklonost osvajaËa, kojima je æivot bio
poπteen, to bio miris æivota pokazujuÊi da im se pribliæava
sloboda.
Pavao je sada bio pun vjere i nade. OsjeÊao je da Sotona
neÊe trijumfirati nad Boæjim djelom u Korintu i zato su rijeËi
hvale potekle iz njegova zahvalnog srca. On i njegovi suradnici proslavit Êe pobjedu nad neprijateljima Krista i istine tako
da s novom gorljivoπÊu pou πiriti spoznaju o Spasitelju. Miris
Evanelja trebao se kao tamjan πiriti po svijetu. Onima koji prihvate Krista, vijest Êe biti miris πto od æivota vodi u æivot. Onima,
pak, koji ustraju u nevjeri, bit Êe miris πto od smrti vodi u
smrt.
Svjestan goleme veliËine ovog rada, Pavao je uskliknuo: “A
tko je za ovo sve sposoban?” Tko je kadar navijeπtati Krista tako da Njegovi neprijatelji neÊe imati opravdanog razloga da
prezru vjesnika ili vijest koju nosi? Pavao je æelio vjernicima
ukazati na sveËanu odgovornost evaneoske sluæbe. Samo odanost propovijedanju RijeËi, povezana s Ëistim i dosljednim æivotom, moæe napore propovjednika uËiniti prihvatljivima za Boga
i korisnima za duπe. Propovjednici u naπe vrijeme, pod teretom osjeÊaja veliËine posla, mogu s apostolom uskliknuti: “A
tko je za ovo sve sposoban?”
Bilo je onih koji su Pavla optuæivali za hvalisanje u prethodnom pismu. Apostol je sada to spomenuo pitajuÊi vjernike jesu
li time prosuivali njegove pobude. “PoËinjemo li ponovo preporuËivati sami sebe?” upitao je. “Ili su nam, moæda — kao nekima — potrebne preporuËnice za vas ili od vas?” Vjernici koji
su se selili u novo mjesto Ëesto su sa sobom nosili pisanu preporuku crkve s kojom su dotad bili povezani, ali vodeÊi radnici,
osnivaËi tih crkava, nisu imali potrebu za takvom preporukom.
Korintski vjernici, koji su od πtovanja idola bili prevedeni u evan-
327
206
328
329
Djela apostolska
eosku vjeru, bili su sva preporuka koju je Pavao trebao. To
πto su prihvatili istinu i promjena do koje je doπlo u njihovom
æivotu, bili su rjeËito svjedoËanstvo o vjernosti njegova rada i
prava da kao Kristov propovjednik savjetuje, ukori i pouËi.
Pavao je braÊu u Korintu smatrao svojim svjedoËanstvom.
“Vi ste naπa preporuka”, rekao je, “upisana u naπim srcima koju poznaju i Ëitaju svi ljudi. OËito je da ste vi pismo Kristovo,
sastavljeno naπom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga
æivoga, ne na ploËama od kamena, nego na ploËama tjelesnim
— u srcima.”
ObraÊenje grjeπnikâ i njihovo posveÊenje istinom najjaËi
je dokaz propovjedniku da ga je Bog pozvao u sluæbu. Dokaz
njegova apostolstva upisan je u srca obraÊenika i vidljiv u njihovom obnovljenom æivotu. U njima je oblikovan Krist, nada slave. Ovi peËati na njegovoj sluæbi jako osnaæuju propovjednika.
Danas Kristovi propovjednici trebaju imati istu potvrdu koju
je korintska crkva dala za Pavlov rad. Premda u ovo vrijeme
ima mnogo propovjednika, jako su rijetki sposobni, sveti propovjednici — ljudi ispunjeni ljubavlju koja je æivjela u Kristovom srcu. Oholost, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, nalaæenje pogrjeπaka kod drugih, ogorËenost i zavist plodovi su πto
ih donose mnogi koji ispovijedaju Kristovu vjeru. Njihov æivot,
u oπtroj suprotnosti sa Spasiteljevim, Ëesto je æalosno svjedoËanstvo o karakteru propovjednikova rada meu obraÊenicima.
»ovjek ne moæe doæivjeti veÊu Ëast nego da ga Bog prihvati
kao sposobnog propovjednika Evanelja. Ali oni koje Gospodin blagoslivlja silom i uspjehom u radu za Njega ne hvale se.
Oni priznaju da su potpuno ovisni o Njemu, svjesni da sami
nemaju nikakve sile. Oni s Pavlom kaæu: “To ne znaËi da bismo
sami po sebi bili sposobni neπto pomisliti kao da bi dolazilo
od nas. Ne, naπa sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i osposobio da budemo sluæbenici Novoga saveza.”
Pravi propovjednik vrπi UËiteljevo djelo. On osjeÊa vaænost
svojeg rada, svjestan da u odnosu na Crkvu i svijet odræava odnos
sliËan onome koji je Krist odræavao. On neumorno radi na tome
da grjeπnike vodi plemenitijem, uzviπenijem æivotu kako bi mogli
primiti nagradu pobjednika. Njegove su usnice dirnute æeravicom sa ærtvenika i on Isusa uzdiæe kao jedinu nadu grjeπnika.
Oni koji ga sluπaju, znaju da se pribliæio Bogu u æarkoj, djelotvornoj molitvi. Sveti Duh poËiva na njemu, njegova je duπa
PrihvaÊena vijest
207
osjetila æivu, nebesku vatru, i on je sposoban usporeivati duhovno s duhovnim. Dobio je snagu da ruπi Sotonine utvrde.
Njegovo prikazivanje Boæje ljubavi lomi srca i mnogi pitaju: “©to
mi treba Ëiniti da se spasim?”
“Zato, imajuÊi ovu sluæbu, jer smo postigli milosre, ne
malaksavamo, nego smo otklanjali skrivene naËine rada kojih
bi se trebalo stidjeti. Nismo æivjeli lukavo niti izobliËavali rijeË
Boæju, veÊ smo, naprotiv, otvorenim navjeπÊivanjem istine
preporuËivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred
Bogom. Ako li je zastrta naπa Radosna vijest, zastrta je onima
koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio
nevjerniËku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Boæja. Mi, naime, ne propovijedamo
sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vaπe sluge
radi Isusa. Zbilja, Bog koji je zapovjedio: ‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu.”
Tako je apostol veliËao Boæju milost i milosre koje se oËitovalo u svetom zalogu, povjerenom njemu kao Kristovu propovjedniku. ZahvaljujuÊi Boæjem obilnom milosru, on i njegova
braÊa mogli su izdræati u teπkoÊama, nevoljama i opasnostima.
Svoju vjeru i nauk nisu oblikovali da odgovara æeljama sluπatelja niti su za sebe zadræali istine bitne za spasenje kako bi svoje
nauËavanje uËinili privlaËnijim. Istinu su iznijeli jednostavno i
jasno moleÊi za osvjedoËenje i obraÊenje duπa. Uz to su svoje
ponaπanje nastojali uskladiti s naukom da istina sama sebe preporuËi savjesti svakog Ëovjeka.
“Ovo blago nosimo u zemljanim posudama”, nastavio je apostol, “da se ona izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama.” Bog je svoju istinu mogao objaviti preko bezgrjeπnih anela, ali to nije Njegov plan. On bira ljudska biÊa, ljude sputane slabostima, da budu orua koja Êe ostvariti Njegove namjere. Ovo neprocjenjivo blago stavljeno je u zemljane posude. Njegovi blagoslovi dolaze svijetu preko ljudi. Preko njih Njegova
slava treba svijetliti u mraku grijeha. Sluæbom ljubavi trebaju
poÊi grjeπnima i potrebitima i povesti ih kriæu. A slavu, Ëast i
hvalu trebaju u svojem svekolikom radu pripisati Onomu koji
je iznad svih i nad svima.
VraÊajuÊi se na ono πto je sam doæivio, Pavao je pokazao
da pri izboru Kristove sluæbe nije bio potican sebiËnim pobudama
330
208
331
332
Djela apostolska
buduÊi da je njegov put bio prepun nevolja i kuπnji. “U svemu
pritisnuti,” pisao je, “ali ne pritijeπnjeni; dvoumeÊi, ali ne zdvajajuÊi; progonjeni, ali ne napuπteni; obarani, ali ne oboreni —
uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i æivot Isusov
u tijelu naπem oËituje.” (DF)
Pavao je svoju braÊu podsjetio da su on i njegovi suradnici kao Kristovi vjesnici stalno izloæeni opasnosti. TeπkoÊe koje su podnosili iscrpljivale su njihovu snagu. “Mi se uvijek,”
pisao je, “dok smo æivi, predajemo smrti zbog Isusa, da se i
æivot Isusov oËituje na naπem smrtnom tijelu. I tako: smrt oËituje
svoju silu u nama, a æivot svoju u vama.” TrpeÊi oskudicu i
patnje, ovi su se Kristovi propovjednici izjednaËili s Njegovom
smrÊu. Ali ono πto je u njima oËitovalo smrt, donosilo je duhovni
æivot i zdravlje KorinÊanima koji su vjerovanjem u istinu postali sudionicima vjeËnog æivota. S obzirom na to, Isusovi sljedbenici trebali su paziti da nemarom i neljubaznoπÊu ne poveÊaju breme i nevolje radnika.
“A kako imamo isti duh vjere”, nastavio je Pavao, “o kojem
je pisano: ‘Vjerovah, zato govorih’, jednako i mi vjerujemo, i
zato govorimo.” BuduÊi da je bio potpuno svjestan stvarnosti
istine koja mu je bila povjerena, niπta Pavla nije moglo navesti
da s Boæjom rijeËju postupa prijevarno ili da skrije osvjedoËenja svoje duπe. Nije namjeravao steÊi bogatstvo, Ëast ili zadovoljstvo pokoravanjem miπljenjima ovog svijeta. Premda se nalazio
u stalnoj opasnosti da umre muËeniËkom smrÊu za vjeru koju
je propovijedao KorinÊanima, nije se dao zastraπiti jer je znao
da Êe ga Onaj koji je umro i uskrsnuo podiÊi iz groba i prikazati Ocu.
“Uistinu, sve ovo biva radi vas,” rekao je, “da poveÊana
milost uËini obilnom zahvalu veÊeg broja (vjernika) na slavu
Boæju.” Apostoli nisu propovijedali Evanelje da bi proslavili
sebe. Upravo ih je nada da mogu spasiti duπe navela da svoj
æivot posvete ovom djelu. A ta ih je nada poticala da se ne
prestanu truditi zato πto im prijeti neposredna opasnost ili stradanje.
“Zato ne malaksavamo”, izjavio je Pavao. “Naprotiv, ako se
i raspada naπ vanjski Ëovjek, ipak se naπ nutarnji Ëovjek obnavlja
iz dana u dan.” Pavao je osjeÊao moÊ neprijatelja, ali premda
je njegova tjelesna snaga opadala, on je vjerno i nepokolebljivo
navjeπÊivao Kristovo Evanelje. Opremljen svom Boæjom boj-
PrihvaÊena vijest
209
nom opremom, ovaj junak kriæa nastavio se dalje boriti. Njegov radosni glas pokazivao je da u toj borbi pobjeuje. UpiruÊi
pogled u nagradu vjernih, uskliknuo je pobjedniËkim glasom:
“Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo
na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo
je vjeËno.”
Vrlo je ozbiljan i ganutljiv apostolov poziv korintskoj braÊi da iznova uzmu u obzir neusporedivu ljubav svojeg Otkupitelja.
“Ta, poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista,”
pisao je, “kako je radi vas od bogataπa postao siromah da vi
postanete bogati njegovim siromaπtvom.” Poznata vam je visina
s koje je siπao, dubina poniæenja do koje se spustio. Kad je
stupio na put samoodricanja i ærtve, nije se osvrtao dok nije
dao svoj æivot. Izmeu prijestolja i kriæa za Njega nije bilo odmora.
Pavao je nabrajao toËku za toËkom da bi oni koji budu Ëitali
njegovu poslanicu mogli u potpunosti shvatiti Ëudesno poniæenje πto ga je Spasitelj proπao radi njih. PrikazujuÊi Krista kakav je bio dok je bio jednak s Bogom i s Njim primao πtovanje
anela, apostol je slijedio Njegov put sve do najveÊe dubine
poniæenja. Pavao je bio osvjedoËen da Êe iz njihova æivota nestati svaka sebiËnost ako ih pokrene da shvate zapanjujuÊu ærtvu nebeskog Vladara. Pokazao im je kako je Sin Boæji odloæio
svoju slavu, kako se dragovoljno pokorio ograniËenjima ljudske naravi i onda postao ponizan kao sluga, posluπan do same
smrti “i to do smrti na kriæu” (Filipljanima 2,8) da bi palog
Ëovjeka podigao od poniæenja do nade, radosti i Neba.
Kad boæanski karakter prouËavamo u svjetlu kriæa, vidimo
milosre, njeænost i oprost pomijeπan s jednakoπÊu i pravdom.
Vidimo nasred prijestolja Njega kako na rukama, nogama i
slabinama nosi znakove patnje koju je pretrpio da bi Ëovjeka
pomirio s Bogom. Vidimo beskonaËnog Oca kako prebiva u nepristupaËnom svjetlu, ali nas prima zahvaljujuÊi zaslugama svojeg
Sina. Oblak osvete koji je prijetio bijedom i oËajem, u svjetlu
koje dolazi od kriæa otkriva Boæju poruku: Æivi, grjeπniËe, æivi!
Vi, pokajane duπe, æivite! Ja sam platio otkupninu.
Dok razmiπljamo o Kristu, mi se zadræavamo na obali beskonaËne ljubavi. Pokuπavamo govoriti o ovoj ljubavi, ali nam
nedostaju rijeËi. Promatramo Njegov æivot na Zemlji, Njegovu
333
334
210
Djela apostolska
ærtvu koju je prinio za nas, Njegovo djelo koje vrπi na Nebu
kao naπ zastupnik, i stanove koje pripravlja za one koji Ga ljube — i jedino πto moæemo jest uskliknuti: Kakve li visine i dubine Kristove ljubavi! “U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu
pomirnicu za naπe grijehe.” “Gledajte koliku nam je ljubav Otac
iskazao, da se zovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 4,10; 3,1)
U svakom pravom uËeniku ova ljubav gori na oltaru srca
kao sveta vatra. Upravo se na Zemlji ova Boæja ljubav objavila
preko Krista. I na toj Zemlji Njegova djeca trebaju svojim
besprijekornim æivotom odraæavati ovu ljubav. Tako Êe grjeπnici biti dovedeni kriæu da gledaju Janje Boæje.
211
32
Dareæljiva crkva
U prvom pismu upuÊenom crkvi u Korintu Pavao je vjernicima dao upute o velikim naËelima koja se odnose na podupiranje Boæjeg djela na Zemlji. PiπuÊi o svojem apostolskom radu
za njih, pitao je:
“Kada tko vojuje o svom troπku? Tko sadi vinograd, a ne
uæiva njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeka od stada ne pije?
Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: ‘Ne zavezuj usta volu
koji vrπe!’ Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govori
radi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da oraË s nadom
ore i da vrπilac vrπe s nadom da Êe dobiti od æetve.”
“Ako smo mi vama sijali duhovna dobra,” pitao je dalje apostol, “je li neπto veliko ako poæanjemo vaπa zemaljska dobra?
Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo veÊe mi? Ali se nismo
posluæili ovim pravom, veÊ podnosimo sve da ne postavimo
kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti. Zar ne znate da se
oni koji obavljaju svetu sluæbu hrane od hramskih dohodaka,
da sluæbenici ærtvenika sa ærtvenikom dijele? Jednako je Gospodin
naredio onima koji navjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosne
vijesti æive.” (1. KorinÊanima 9,7-14)
Apostol ovdje govori o Gospodnjem planu za uzdræavanje
sveÊenika koji su sluæili u hramu. One koji su bili odvojeni za
ovu svetu sluæbu, uzdræavala su njihova braÊa koju su posluæivali duhovnim blagoslovima. “Istina, i potomci Levijevih sinova,
oni koji primaju sveÊeniËku sluæbu, imaju naredbu od Zakona
da uzimaju desetinu od naroda.” (Hebrejima 7,5) Gospodin je
izabrao Levijevo pleme za svetu sluæbu povezanu s hramom i
sveÊenstvom. “Jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj... njega i
(211)
335
336
212
337
338
Djela apostolska
njegove sinove... da obavljaju sluæbu i blagoslivljaju u ime Jahve.”
(Ponovljeni zakon 18,5) Gospodin je desetinu svega prihoda
smatrao svojim dijelom, a zadræavanje desetine smatrao je pljaËkom. Pavao je govorio o ovom planu za uzdræavanje propovjedniπtva kad je rekao: “Jednako je Gospodin naredio onima koji
navjeπÊuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti æive.” Poslije
je apostol, piπuÊi Timoteju, rekao: “Radnik zasluæuje svoju plaÊu.” (1. Timoteju 5,18)
Davanje desetine bilo je dio Boæjeg plana za odræavanje
Njegove sluæbe. Bog je odredio i davanje brojnih darova i prinosa. U æidovskom sustavu narod je bio pouËavan da njeguje
duh dareæljivosti u podupiranju Boæjeg djela i u zadovoljavanju
potreba siromaha. Za posebne prilike bili su predvieni dragovoljni prinosi. Za vrijeme æetve i berbe prvi su plodovi — æitarice, groæe i ulje — bili posveÊeni kao prinos Gospodinu.
Zaostalo klasje i plodovi bili su namijenjeni siromaπnima. Prvi
plodovi vune kod striæenja ovaca i prvo zrnje kad se vrπilo æito
odvajani su za Boga. Tako je bilo i s prvoroenim od sve stoke, a za sina prvenca plaÊao se otkup. Prvi su plodovi bili iznoπeni pred Gospodina u Svetiπtu, a zatim predavani sveÊenicima na koriπtenje.
Ovim sustavom dragovoljnosti Gospodin je nastojao pouËiti Izraelce da On u svemu mora biti prvi. Tako ih je podsjeÊao
da je On vlasnik njihovih njiva i stada, da im On πalje sunce i
kiπu koja pomaæe da æetva uzraste i sazri. Sve πto su posjedovali bilo je Njegovo; oni su bili samo upravitelji Njegovih dobara.
Nije Boæja namjera da krπÊani, koji imaju daleko veÊe prednosti od onih koje je imao æidovski narod, budu manje dareæljivi.
“Komu je mnogo povjereno,” izjavio je Spasitelj, “od njega Êe
se viπe iskati.” (Luka 12,48) Dareæljivost koja se oËekivala od
Hebreja uglavnom je koristila njihovom narodu; danas je Boæje
djelo raπireno po cijelome svijetu. Krist je u ruke svojih sljedbenika stavio blago Evanelja i uËinio ih odgovornima da Radosnu
vijest o spasenju navijeste svijetu. Nema sumnje da su naπe obveze mnogo veÊe od obveza drevnog Izraela.
Kako se bude πirilo Boæje djelo, tako Êe i pozivi za pomoÊ
biti uËestaliji. Na ove Êe se pozive moÊi odgovoriti ako krπÊani
budu poπtovali zapovijed “Donesite Ëitavu desetinu u riznicu
da u mojoj kuÊi bude hrane.” (Malahija 3,10) Kad bi oni koji
se smatraju krπÊanima vjerno donosili Bogu desetinu i darove,
Dareæljiva crkva
213
Njegova bi riznica bila puna. Tada ne bi bilo potrebe za pribjegavanje dobrotvornim priredbama, lutrijama i zabavama da
se skupe sredstva za podupiranje Evanelja.
Ljudi su u kuπnji da svoj novac uporabe za zadovoljavanje
svojih æelja i prohtjeva, za osobno ukraπavanje ili za ukraπavanje svojih domova. Mnogi vjernici za to ne oklijevaju potroπiti
i viπe nego πto treba. Ali kad Ëuju poziv da daju u Gospodnju
riznicu da bi Njegovo djelo na Zemlji moglo napredovati, onda
mrmljaju. Moæda, kad osjeÊaju da ne mogu drukËije, daju svotu koja je daleko manja od novca koji Ëesto potroπe za ono πto
je nepotrebno. Oni ne pokazuju pravu ljubav prema Kristovom
djelu niti ozbiljno zanimanje za spasenje duπa. Ne treba se Ëuditi πto je æivot takvih krπÊana samo zakræljalo, bolesno æivotarenje.
Onaj Ëije srce gori ljubavlju prema Kristu, neÊe smatrati
samo duænoπÊu, veÊ i zadovoljstvom πto moæe pridonijeti napretku
najuzviπenijeg i najsvetijeg djela povjerenog Ëovjeku — iznoπenja svijetu bogatstva dobrote, milosra i istine.
Upravo duh pohlepe navodi ljude da radi zadovoljenja svojih
æelja zadræe sredstva koja s pravom pripadaju Bogu, a taj je duh
Njemu odvratan sada kao i onda kad je preko proroka ozbiljno ukorio svoj narod rijeËima: “Smije li Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’
U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraÊujete vi, sav narod!” (Malahija 3,8.9)
Duh dareæljivosti je duh Neba. Ovaj se duh najoËitije vidi
u Kristovoj ærtvi na kriæu. Otac je radi nas dao svojeg jedinoroenog Sina, a Krist je, nakon πto se odrekao svega πto je imao,
dao samog sebe da bi mogao spasiti Ëovjeka. Golgotski kriæ bi
svakog Spasiteljevog sljedbenika trebao potaknuti na dareæljivost. Na njemu je prikazano naËelo davanja i samo davanja. “Tko
tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.”
(1. Ivanova 2,6)
S druge strane, duh sebiËnosti je Sotonin duh. NaËelo koje
se oËituje u æivotu svjetovnih ljudi jest uzimanje i samo uzimanje. Tako se nadaju osigurati sreÊu i udoban æivot, ali je plod
sjemena koje siju bijeda i smrt.
Dokle god Bog blagoslivlja svoju djecu, ne prestaje njihova obveza da Mu vrate Njegov dio. Ne samo da trebaju Gospodinu
dati dio koji Njemu pripada, nego trebaju donijeti u riznicu dra-
339
340
214
341
Djela apostolska
govoljni dar kao dar zahvalnosti. Stvoritelju trebaju radosna srca
posvetiti prve plodove svojeg obilja — najvrednije πto imaju,
svoju najbolju i najsvetiju sluæbu. Tako Êe steÊi bogate blagoslove. Sâm Êe Bog uËiniti da njihove duπe budu kao zaliven vrt
kojemu voda ne nedostaje. A kad bude zavrπena posljednja velika æetva, klasje koje su uspjeli donijeti UËitelju bit Êe nagrada za nesebiËno koriπtenje talenata koji su im bili posueni.
Boæji izabrani vjesnici, ukljuËeni u neumoran rad, nikad
ne bi smjeli poÊi u borbu na svoju ruku, bez suÊutne i srdaËne
potpore svoje braÊe. Vjernici Crkve duæni su voditi brigu o onima
koji su ostavili svjetovne poslove da bi se posvetili sluæbi. Kad
su Boæji propovjednici ohrabreni, Njegovo djelo silno napreduje. Ali ako im se zbog ljudske sebiËnosti uskrati potpora na
koju imaju pravo, njihove ruke slabe i njihova je korisnost Ëesto
ozbiljno osakaÊena.
Bog je nezadovoljan onima koji tvrde da su Njegovi sljedbenici, a dopuπtaju da posveÊeni radnici, koji aktivno sluæe, oskudijevaju u onome πto im je potrebno za æivot. Ovakvi sebiËnjaci bit Êe pozvani da daju raËun, ne samo za zloporabu Gospodnjeg novca, veÊ i za potiπtenost i bol koju su svojim postupkom
nanijeli Njegovim vjernim slugama. Oni koji su pozvani u
propovjedniËku sluæbu i koji, odgovorivπi na poziv, ostavljaju
sve da bi uπli u Gospodnju sluæbu, trebaju za svoj nesebiËni
rad dobiti plaÊu koja je dovoljna za uzdræavanje njih i njihovih
obitelji.
U razliËitim granama svjetovnog rada, na umnom i fiziËkom podruËju, marljivi radnici mogu dobro zaraditi. Nije li djelo
πirenja istine i dovoenja duπa Kristu vaænije od svakog drugog
obiËnog zvanja? Nemaju li oni koji odano rade u ovom djelu
pravo na obilnu nagradu? Svojom procjenom vrijednosti rada
za moralno i tjelesno dobro, mi pokazujemo koliko cijenimo
nebesko nasuprot zemaljskom.
Da bi u riznici bilo sredstava za odræavanje propovjedniËke sluæbe i da bi se moglo udovoljiti pozivima za pomoÊ u misionarskim pothvatima, potrebno je da Boæji narod daje radosno
i dareæljivo. Na propovjednicima poËiva sveËana odgovornost
da pred crkve iznose potrebe za Boæje djelo i da ih odgajaju u
dareæljivosti. Ako se to zanemari i crkve propuπtaju davati za
potrebe drugih, ne samo πto strada Gospodnje djelo, veÊ se
zadræavaju blagoslovi koje bi vjernici trebali dobiti.
Dareæljiva crkva
215
I vrlo siromaπni bi trebali donositi svoje darove Bogu. Oni
trebaju biti sudionici Kristove milosti odriËuÊi se u korist onih
Ëija je potreba veÊa od njihove. Dar siromaha, plod samoodricanja, dolazi pred Boga kao ugodni miris. A svaki Ëin samopoærtvovnosti jaËa duh dareæljivosti u srcu davatelja povezujuÊi
ga sve tjeπnje s Onim koji je bio bogat, ali je radi nas osiromaπio da bismo se mi Njegovim siromaπtvom obogatili.
Djelo udovice koja je u blagajnu dala dvije lepte — sve πto
je imala — zapisano je za ohrabrenje onima koji, iako se bore
sa siromaπtvom, svojim darovima æele pomoÊi Boæjem djelu. Krist
je skrenuo pozornost uËenika na ovu æenu koja je dala “sve
svoje uzdræavanje” (Marko 12,44). On je njezin dar smatrao vrednijim od velikih darova onih Ëiji prilozi nisu zahtijevali samoodricanje. Oni su dali mali dio od svojeg obilja. Udovica, da bi
dala dar, uskratila je sebi Ëak i ono πto joj je bilo prijeko potrebno
za æivot uzdajuÊi se u Boga da Êe se sutra pobrinuti za njezine
potrebe. O njoj je Spasitelj izjavio: “Zaista, kaæem vam, ova je
siromaπna udovica ubacila viπe nego svi drugi koji su ubacivali
u blagajnu.” (redak 43) Ovim je uËio da se vrijednost dara ne
ocjenjuje prema koliËini, veÊ prema omjeru danog dijela i pobudama darivatelja.
U svojem radu po crkvama apostol Pavao je u srcima novoobraÊenika neumorno nastojao potaknuti æelju da uËine velike
stvari za Boga. »esto ih je pozivao da pokaæu dareæljivost. U
govoru koji je odræao efeπkim starjeπinama o svojem radu meu
njima, rekao je: “U svemu sam vam dao primjer da se tako treba
truditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gospodina Isusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati nego primati.’”
“Ovo vam velim”, pisao je KorinÊanima, “tko πkrto sije, πkrto
Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i æeti! Neka svatko dadne
kako je srcem odluËio, a ne sa æaloπÊu i na silu, jer Bog ljubi
vesela darivaoca.” (Djela 20,35; 2. KorinÊanima 9,6.7)
Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromaπni u svjetovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Boga
i Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evanelje.
Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomoÊ za æidovske
vjernike, Pavao je isticao dareæljivost obraÊenika u Makedoniji
kao primjer drugim crkvama. U pismu korintskim vjernicima
apostol je usmjerio njihovu pozornost na milost “koju je Bog
dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kuπnji nevolja-
342
343
216
344
345
Djela apostolska
ma obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaπtvo
rodilo bogatom dareæljivoπÊu... [jer su] prema svojim moguÊnostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas molili
za milost da mogu sudjelovati u ovoj sluæbi milosra u korist
svetih.” (2. KorinÊanima 8,1-4)
Spremnost makedonskih vjernika da ærtvuju bila je posljedica iskrenog posveÊenja. Pokrenuti Duhom Boæjim, “sami su
sebe predali u prvome redu Gospodinu” (2. KorinÊanima 8,5),
a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupiranje Evanelja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovali
su se πto se mogu odreÊi Ëak i onoga πto je njima potrebno,
da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokuπao obuzdati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnosti
i iskrenosti, i u ljubavi prema braÊi, oni su se rado odricali i
tako obilovali u plodovima dareæljivosti.
Kad je Pavao poslao Tita u Korint da utvrdi tamoπnje vjernike, traæio je da tu crkvu upozna s miloπÊu davanja, a u osobnom pismu upuÊenom vjernicima dodao je i svoju molbu. “Kako
se u svemu istiËete,” molio ih je, “u vjeri, u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama — istaknite
se i u ovom djelu milosra!” “A sad i dovrπite to djelo: kao πto
ste bili spremni htjeti, tako budite spremni i izvrπiti prema svojim
moguÊnostima. Spremnost je, ako postoji, ugodna po onome
πto tko ima, a ne po onome Ëega stvarno nema.” “A Bog moæe
tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati
uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za koje mu drago dobro djelo... tako Êete postati bogati u svemu za
svaku dareæljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu.” (2. KorinÊanima 8,7.11.12; 9,8-11)
NesebiËna dareæljivost izazvala je u pr voj Crkvi mnogo
radosti jer su vjernici znali da njihov trud pomaæe slanju evaneoske vijesti onima koji se nalaze u tami. Njihova dragovoljnost svjedoËila je o tome da nisu uzalud primili Boæju milost.
©to je osim posveÊenja Duhom moglo proizvesti takvu dareæljivost? U oËima vjernika i nevjernika bilo je to Ëudo milosti.
Duhovni napredak tijesno je povezan s krπÊanskom dareæljivoπÊu. Kristovi sljedbenici trebaju se radovati πto imaju priliku da u svojem æivotu otkriju dragovoljnost svojeg Otkupitelja.
Kad daju Gospodinu, mogu biti sigurni da njihovo blago ide
pred njima u nebeske dvore. Æele li osigurati svoj imetak? Ne-
Dareæljiva crkva
217
ka ga stave u ruke obiljeæene oæiljcima od klinova. Æele li uæivati u njemu? Neka ga koriste na blagoslov siromaπnima i
napaÊenima. Æele li uveÊati svoj imetak? Neka poπtuju boæanski propis: “»asti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svog
prirasta. I tvoje Êe æitnice biti prepune i tvoje Êe se kace prelijevati novim vinom.” (Izreke 3,9.10) Ako svoj imetak zadræe za
sebiËne ciljeve, bit Êe im za vjeËni gubitak. Neka svoje blago
daju Bogu i ono Êe od tog trenutka imati Njegovu oznaku. Ono
Êe biti zapeËaÊeno Njegovom nepromjenljivoπÊu.
Bog objavljuje: “Blagoslovljeni ste vi, moæete sijati pokraj
svih voda.” (Izaija 32,20 — ©A) Stalno davanje Boæjih darova,
kad god Boæje djelo ili potrebe ljudskog roda zahtijevaju naπu
pomoÊ, ne vodi u siromaπtvo. “Tko dijeli obilato, sve viπe ima,
a tko πkrtari, sve je siromaπniji.” (Izreke 11,24) SijaË umnoæava
sjeme bacajuÊi ga. Tako je i kod onih koji vjerno dijele Boæje
darove. Davanjem poveÊavaju svoje blagoslove. “Dajite, pa Êe
vam se davati”, obeÊao je Bog. “Dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut Êe vam se u skut.” (Luka 6,38)
218
Djela apostolska
33
Rad u teπkim prilikama
346
347
Premda je Pavao pazio da svojim obraÊenicima iznese jasan nauk Svetog pisma o ispravnom podupiranju Boæjeg djela,
i premda je za sebe tvrdio da kao propovjednik Evanelja ima
“pravo ne raditi rukama” (1. KorinÊanima 9,6) neki svjetovni
posao, u odreenim trenucima tijekom svoje sluæbe u velikim
srediπtima civilizacije zaraivao je za kruh vlastitim rukama.
Meu Æidovima se fiziËki rad nije smatrao neobiËnim ni
poniæavajuÊim. Mojsije je Hebreje pouËio da kod svoje djece
razvijaju radne navike; smatralo se grijehom dopustiti mladima
da odrastu bez poznavanja fiziËkog rada. »ak i kad je neko dijete
bilo odgajano za svetu sluæbu, smatralo se bitnim da stekne
praktiËno æivotno znanje. Svaki je mladiÊ, bili njegovi roditelji
bogati ili siromaπni, morao izuËiti neki zanat. Smatralo se da
roditelji, koji ne pruæe svojem djetetu znanje nekog zanata, odstupaju od Gospodnjih uputa. U skladu s ovim obiËajem, Pavao je zarana izuËio za πatoraËa.
Prije nego πto je postao Kristov uËenik, Pavao je zauzimao
visok poloæaj i nije morao raditi rukama da bi se uzdræavao.
Ali poslije, kad je sva svoja sredstva upotrijebio za napredak
Kristova djela, katkad se posluæio svojim zanatom da se prehrani.
To je posebno Ëinio u mjestima gdje su se njegove pobude mogle
pogrjeπno protumaËiti.
Prvi put Ëitamo da je Pavao zaraivao svojim rukama za
æivot dok je propovijedao u Solunu. PiπuÊi tamoπnjim vjernicima, podsjetio ih je kako je mogao “nastupiti u svojstvu apostola”
i dodao: “Ta, sjeÊate se, braÊo, naπeg truda i umora! Radili smo
noÊ i dan da nikomu od vas ne padnemo na teret dok smo
(218)
Rad u teπkim prilikama
219
vam propovijedali Radosnu vijest Boæju.” (1. Solunjanima 2,7.9)
U Drugoj poslanici ponovo je izjavio da on i njegovi suradnici,
dok su bili kod njih, nisu “badava jeli iËiji kruh”. “Radili smo
trudno i umorno, noÊ i dan,” pisao je, “da ne padnemo komu
od vas na teret. Ne kao da na to ne bismo imali pravo, veÊ da
vam sami sebe damo za primjer da nas nasljedujete.” (2. Solunjanima 3,7-9)
Pavao je u Solunu sreo neke vjernike koji nisu htjeli raditi
svojim rukama. O njima Êe poslije pisati: “Sad Ëujemo da neki
meu vama besposliËe, da uopÊe niπta ne rade, veÊ se bave
ispraznim stvarima. Takvima nareujemo i opominjemo ih u
Gospodinu Isusu Kristu da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh.”
Dok je boravio u Solunu, Pavao se trudio da im pokaæe dobar
primjer: “Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo:
ako tko neÊe da radi, neka i ne jede!” (redci 11.12.10)
U sva vremena Sotona je nastojao omesti napore Boæjih slugu
unoseÊi u Crkvu duh fanatizma. Tako je bilo u Pavlovo vrijeme, a jednako je bilo i u posljednjim stoljeÊima tijekom reformacije. Wycliffe, Luther i mnogi drugi, koji su svojim utjecajem i vjerom bili blagoslov svijetu, usprotivili su se varkama
kojima je neprijatelj nastojao odvesti u fanatizam previπe gorljive, neuravnoteæene i neposveÊene umove. Zavedene duπe nauËavale su da prava svetost uzdiæe um nad sve zemaljske misli i
vodi ljude da se potpuno uzdræavaju od rada. Drugi, odlazeÊi
u krajnost u odnosu na odreene biblijske tekstove, nauËavali
su da je raditi grijeh — da krπÊani ne smiju misliti na ovozemaljsku
dobrobit i dobrobit svojih obitelji, veÊ Ëitav svoj æivot posvetiti
samo duhovnim stvarima. Nauk i primjer apostola Pavla predstavljaju ukor za takve krajnosti.
Dok je bio u Solunu, Pavao nije bio potpuno ovisan o radu
svojim rukama. GovoreÊi poslije o onome πto je doæivio u tom
gradu, pisao je vjernicima u Filipima da potvrdi kako je od njih
primio poslane darove: “»ak ste mi i za mog boravka u Solunu
poslali dvaput da mi olakπate potrebu.” (Filipljanima 4,16) Bez
obzira na Ëinjenicu da je primio ovu pomoÊ, Pavao je pazio
da Solunjanima pokaæe primjer marljivosti kako ga nitko ne bi
mogao optuæiti za pohlepu, a i da onima koji su imali fanatiËne poglede o radu rukama moæe uputiti praktiËan prijekor.
Kad je prvi put posjetio Korint, Pavao se naπao meu ljudima koji su sumnjali u pobude stranaca. Grci uz obalu bili su
348
349
220
350
Djela apostolska
spretni trgovci. Tako su se dugo vjeæbali u nemilosrdnom trgovanju da su doπli do uvjerenja kako je dobitak poboænost, i da
je zaraditi, bilo na poπten, bilo na nepoπten naËin, pohvalno.
Pavlu su bile poznate ove Ëinjenice pa im nije æelio pruæiti priliku
da kaæu kako propovijeda Evanelje zato da bi se obogatio. S
pravom je mogao traæiti uzdræavanje od svojih sluπatelja u Korintu, ali ga se rado odrekao kako njegova korisnost i uspjeπnost kao propovjednika ne bi stradala nepravednom sumnjom
da propovijeda Evanelje radi dobitka. Nastojao je ukloniti svaku
moguÊnost pogrjeπnog tumaËenja, kako njegova vijest ne bi izgubila na snazi.
Ubrzo nakon dolaska u Korint, Pavao je naπao “nekog Æidova
imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije doπao iz Italije
zajedno sa svojom æenom Priscilom”. Bili su “istoga zanata” kao
on. Protjerani Klaudijevim dekretom, kojim je svim Æidovima
nareeno da napuste Rim, Akvila i Priscila doπli su u Korint
gdje su poËeli proizvoditi πatore. Pavao se raspitao o njima i
kad je saznao da se boje Boga i da nastoje izbjeÊi zarazne utjecaje kojima su bili okruæeni, “nastanio se kod njih i radio...
Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao pridobiti Æidove i Grke.” (Djela 18,2-4)
Poslije su se Pavlu u Korintu pridruæili Sila i Timotej. Ova
su braÊa iz Makedonije sa sobom donijela novac od crkava za
podupiranje djela.
U drugom pismu vjernicima u Korintu, nakon πto je u tom
gradu osnovao jaku crkvu, Pavao se osvrnuo na svoj æivot meu njima. “Ili sagrijeπih πto sam vam badava navjeπÊivao Radosnu vijest,” upitao je, “ponizujuÊi sam sebe da vas uzvisim? Druge
sam crkve plijenio, primajuÊi od njih plaÊu za to da vama
mognem sluæiti. I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikomu bio na teret. U mojoj su mi oskudici pomogla braÊa
πto dooπe iz Makedonije. I u svemu sam se Ëuvao — i Ëuvat
Êu se — da vam ne budem na teret. Istine mi Kristove πto je u
meni, jamËim da mi se neÊe uzeti ovaj ponos u ahajskim predjelima!” (2. KorinÊanima 11,7-10)
Pavao kaæe zaπto je tako postupao u Korintu. Razlog je bio
da ne pruæi priliku za prigovor “onima koji traæe neki oslonac”
(redak 12). Premda je radio u svojem zanatu, isto je tako odano navjeπÊivao Evanelje. O svojem radu sam kaæe: “Dokaze
svog apostolstva pruæio sam meu vama u savrπenoj strpljivo-
Rad u teπkim prilikama
221
sti: kako Ëudesnim znakovima, tako silnim djelima.” Zatim dodaje: “Pa πto je to u Ëemu sam vas zapostavio ostalim crkvama, osim πto vam ja osobno nisam bio na teret? Oprostite mi
tu ‘nepravdu’! Evo, spreman sam sada treÊi put doÊi k vama, i
neÊu vam biti na teret, jer ne traæim vaπ imetak, nego vas...
vrlo Êu rado... utroπiti i sam sebe.” (2. KorinÊanima 12,12-15)
Tijekom dugog razdoblja πto ga je proveo u sluæbi u Efezu, gdje je tri godine marljivo navjeπÊivao Evanelje u cijelom
kraju, Pavao je opet radio svoj zanat. U Efezu, kao i u Korintu, apostola je ohrabrila prisutnost Akvile i Priscile koji su ga
pratili kad se pri kraju svojeg drugog misijskog putovanja vratio u Aziju.
Bilo je onih koji su prigovarali πto Pavao radi svojim rukama tvrdeÊi da to nije u skladu s djelovanjem propovjednika Evanelja. Zaπto bi Pavao, propovjednik najviπeg ranga, povezao
manualni rad s propovijedanjem RijeËi? Nema li radnik pravo
na plaÊu? Zaπto izradom πatora troπi vrijeme koje bi po svemu
sudeÊi mogao iskoristiti za neπto bolje?
Ali Pavao tako potroπeno vrijeme nije smatrao izgubljenim.
Dok je radio s Akvilom, odræavao je vezu s velikim UËiteljem
ne propuπtajuÊi priliku da svjedoËi za Spasitelja i pomaæuÊi onima
kojima je pomoÊ bila potrebna. Njegove su misli uvijek teæile
za duhovnom spoznajom. Svojim je suradnicima davao duhovne upute, a uz to je primjerom pokazao marljivost i temeljitost. Bio je brz, spretan radnik, marljiv u poslu, “u duhu gorljiv,
Gospodinu” sluæeÊi (Rimljanima 12,11 — DF). BaveÊi se svojim zanatom, apostol je imao pristup staleæu do kojeg inaËe
ne bi dopro. Svojim je suradnicima pokazao da je spretnost u
obiËnom zanatu dar od Boga koji daje dar i mudrost za rad.
UËio je da Boga treba poπtovati i u svakidaπnjem poslu. Njegove od rada otvrdnule ruke nisu niπta oduzimale snazi ganutljivih poziva koje je upuÊivao kao krπÊanski propovjednik.
Katkad je Pavao radio i danju i noÊu ne samo za svoje uzdræavanje, nego i da bi pomogao suradnicima. Dijelio je svoju
zaradu s Lukom i pomagao Timoteju. Katkad je gladovao da bi
mogao zadovoljiti potrebe drugih. Njegov je æivot bio nesebiËan. Pri kraju sluæbe, u oproπtajnom govoru efeπkim starjeπinama u Miletu, mogao je pred njima podignuti svoje od rada
ogrubjele ruke i reÊi: “Srebra, zlata i odijela nisam poæelio ni
od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih
351
352
222
353
354
Djela apostolska
sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako
treba truditi i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gospodina Isusa Krista koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati nego primati.’” (Djela 20,33-35)
Ako propovjednici smatraju da u Kristovom djelu podnose
teπkoÊe i oskudicu, neka u mislima posjete radionicu u kojoj
je radio Pavao. Neka dræe na umu da, dok ovaj od Boga izabrani
Ëovjek oblikuje tkaninu, zarauje za kruh koji je poπteno zaradio svojim radom kao apostol.
Rad je blagoslov, a ne prokletstvo. Lijeni duh upropaπtava
poboænost i æalosti Boæjeg Duha. MoËvara je odvratna, dok bistri potok πiri zdravlje i zadovoljstvo. Pavao je znao da oni koji
zanemaruju fiziËki rad ubrzo slabe. Nastojao je pouËiti mlade
propovjednike da Êe radom svojim rukama, naprezanjem miπiÊa i tetiva, tako ojaËati da mogu podnijeti napore i oskudice
koje ih oËekuju u evaneoskom polju. Bio je svjestan da Êe i
njegovom poduËavanju nedostajati æivahnost i snaga ako ne bude
nastojao da svi dijelovi njegovog organizma budu pravilno
uvjeæbani.
LijenËina gubi dragocjeno iskustvo koje se stjeËe marljivim
obavljanjem svakidaπnjih æivotnih duænosti. Ne samo nekolicina,
veÊ tisuÊe ljudskih biÊa æivi samo zato da troπi blagoslove kojima ih Bog dariva u svojem milosru. Ona ne donose Gospodinu darove zahvalnosti za blaga koja im je povjerio. Zaboravljaju da mudrom uporabom posuenih talenata trebaju biti
proizvoaËi, a ne samo potroπaËi. Kad bi shvatila koji posao
Bog æeli da vrπe kao Njegovi pomagaËi, ona ne bi izbjegavala
odgovornost.
Korisnost mladih ljudi, koji se osjeÊaju pozvanima od Boga
da propovijedaju, umnogome ovisi o naËinu na koji pristupaju
svojem poslu. Oni koje je Bog izabrao za rad u propovjedniËkoj sluæbi, dat Êe dokaze o svojem uzviπenom pozivu i svim se
snagama truditi da se razviju u sposobne radnike. Nastojat Êe
steÊi iskustvo koje Êe im pomoÊi da planiraju i ostvare planove.
CijeneÊi svetost svojeg poziva, oni Êe samosvladavanjem postajati sve sliËniji svojem UËitelju otkrivajuÊi Njegovu dobrotu, ljubav
i istinu. I kad pokaæu odluËnost da umnoæe darove koji su im
povjereni, Crkva im treba promiπljeno pomoÊi.
Nije dobro sve koji osjeÊaju poziv da propovijedaju ohrabriti
da odmah od Crkve oËekuju stalnu novËanu potporu za sebe i
Rad u teπkim prilikama
223
svoje obitelji. Postoji opasnost da neke radnike s ograniËenim
iskustvom iskvari laskanje pa da nerazumnim ohrabrenjem
oËekuju puno uzdræavanje, neovisno o bilo kakvom ozbiljnom
naporu sa svoje strane. Sredstva posveÊena πirenju Boæjeg djela ne bi trebali troπiti oni koji æele propovijedati samo zato da
bi dobili uzdræavanje i tako zadovoljili sebiËnu teænju za udobnim æivotom.
Mladi koji æele iskuπati svoje darove u propovjedniËkoj sluæbi
naÊi Êe korisnu pouku u Pavlovom primjeru u Solunu, Korintu, Efezu i drugim mjestima. Premda je bio rjeËit govornik,
izabran od Boga za posebno djelo, on se nikad nije ustruËavao
raditi niti se ikad umorio od ærtvovanja za djelo koje je volio.
“Do ovoga Ëasa gladujemo i æeamo,” pisao je KorinÊanima,
“podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boraviπta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeaju nas,
a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo.”
(1. KorinÊanima 4,11.12)
Jedan od najveÊih uËitelja meu ljudima, Pavao, radosno
je obavljao najniæe kao i najviπe duænosti. Kad su okolnosti u
njegovoj sluæbi za UËitelja to zahtijevale, bio je spreman raditi
svoj zanat. Ali uvijek je bio spreman ostaviti po strani svjetovni posao da bi se suprotstavio protivljenju neprijatelja Evanelja ili iskoristio posebnu priliku da zadobije duπe za Isusa. Njegova gorljivost i marljivost ukor su lijenosti i æelji za lagodnim
æivotom.
Pavao se primjerom usprotivio miπljenju, koje se u ono vrijeme poËelo πiriti u Crkvi, da Evanelje mogu uspjeπno propovijedati samo oni koji su osloboeni svake potrebe za fiziËkim
radom. On je na praktiËan naËin pokazao πto posveÊeni vjernici mogu uËiniti u mnogim mjestima u kojima puËanstvo nije
upoznalo istine Evanelja. Njegov je postupak nadahnuo mnoge skromne radnike æeljom da uËine koliko najviπe mogu za
napredak Boæjeg djela i da se istodobno uzdræavaju vlastitim
radom. Akvila i Priscila nisu bili pozvani da sve svoje vrijeme
posvete sluæbi Evanelja, ali ove je ponizne radnike Bog uporabio
da Apolonu pokaæu savrπeniji put. Gospodin se sluæi razliËitim
oruima za ostvarenje svoje namjere, i dok neke s posebnim
darovima bira da sve svoje snage posvete djelu pouËavanja i
propovijedanja Evanelja, mnoge druge, na koje nikad nisu poloæene ruke, poziva da uzmu vaæan udio u spaπavanju duπa.
355
224
356
357
Djela apostolska
Pred samostalnim evaneoskim radnikom postoji veliko otvoreno polje. Mnogi mogu steÊi vrijedna iskustva u sluæbi propovijedanja dok jedan dio vremena obavljaju manualne poslove; na ovaj se naËin mogu izvjeæbati dobri radnici za vaænu sluæbu
u podruËjima u kojima su potrebni.
Samopoærtvovni Boæji sluga, koji neumorno radi rijeËju i
primjerom, na srcu nosi teπko breme. On svoj rad ne mjeri satima. Njegova plaÊa ne utjeËe na njegov rad niti Êe ga nepovoljne
prilike odvratiti od njegove duænosti. On je nalog primio s Neba i od Neba oËekuje naknadu za povjereni posao.
Boæja je namjera da takvi radnici budu osloboeni nepotrebne zabrinutosti kako bi imali moguÊnost posluπati Pavlov
savjet Timoteju: “Vrπi ove duænosti, sav im se posveti.” (1. Timoteju 4,15) Dok s jedne strane trebaju raditi toliko da saËuvaju snaæan um i tijelo, s druge strane nije Boæja namjera da
veliki dio svojeg vremena budu prisiljeni provoditi u svjetovnom poslu.
Ovi vjerni radnici, premda spremni da potroπe i budu potroπeni za Evanelje, nisu osloboeni kuπnji. Sputane i optereÊene brigom zato πto im Crkva nije pruæila odgovarajuÊu novËanu
potporu, neke od njih æestoko napada kuπaË. Kad vide da se
njihov rad ne cijeni, svlada ih potiπtenost. Istina, oni oËekuju
vrijeme suda kad Êe primiti pravednu nagradu i to ih bodri;
ali u meuvremenu njihovim su obiteljima potrebni hrana i
odjeÊa. Kad bi osjeÊali da su osloboeni boæanskog naloga, oni
bi rado radili svojim rukama. No svjesni su da njihovo vrijeme
pripada Bogu bez obzira na kratkovidnost onih koji bi ih trebali
opskrbiti s dovoljno novca. Oni se odupiru kuπnji da uu u
poslove koji bi im omoguÊili da se ubrzo oslobode oskudice,
pa nastavljaju raditi za napredak djela koje im je draæe od samog
æivota. Meutim, da bi to uËinili, prisiljeni su slijediti Pavlov
primjer i neko vrijeme raditi rukama dok istodobno nastavljaju
obavljati propovjedniËku sluæbu. To ne Ëine zato da bi promicali
svoj probitak, veÊ probitak Boæjeg djela na Zemlji.
U nekim se trenucima Boæjem sluzi Ëini nemoguÊim da izvrπi potrebno djelo zbog nedostatka sredstava za nastavak ozbiljnog, temeljitog rada. Neki se boje da s onim πto im stoji
na raspolaganju ne mogu uËiniti sve πto osjeÊaju da im je duænost. Ali ako krenu naprijed u vjeri, otkrit Êe se Boæje spasenje i napredak Êe pratiti njihov trud. Onaj koji je svojim sljed-
Rad u teπkim prilikama
225
benicima naloæio da idu u sve dijelove svijeta, brinut Êe se za
svakog radnika koji posluπan Njegovom nalogu navjeπÊuje Njegovu vijest.
U izgradnji svojeg djela Gospodin ne objaπnjava uvijek sve
svojim slugama. Katkad iskuπava pouzdanje svojeg naroda tako
πto stvara okolnosti koje ga potiËu da krene naprijed u vjeri.
»esto ga dovodi na uska i teπka mjesta i traæi da ide naprijed
kad se Ëini da mu noge dotiËu vode Jordana. Upravo u takvim
trenucima, kad se Bogu uzdiæu molitve Njegovih slugu u ozbiljnoj
vjeri, On pred njima otvara putove i izvodi ih na prostrano mjesto.
Kad Boæji vjesnici shvate svoje odgovornosti prema potrebitim dijelovima Gospodnjeg vinograda, i u duhu Velikog Radnika budu neumorno radili na obraÊenju duπa, Boæji aneo Êe
pred njima pripraviti put i osigurati sredstva potrebna za nastavak rada. Prosvijetljeni ljudi dareæljivo Êe podupirati djelo
uËinjeno u njihovu korist. Oni Êe se rado odazvati na svaki poziv
za pomoÊ i Bog Êe ganuti njihova srca da podupru Gospodnje
djelo ne samo u svojoj sredini, veÊ i u drugim podruËjima. Tako
Êe snaga doÊi i radnicima u drugim mjestima pa Êe Gospodnje djelo napredovati onako kako je to On odredio.
358
226
Djela apostolska
34
PosveÊena sluæba
359
360
U svojem æivotu i poukama Krist je pokazao savrπen primjer nesebiËne sluæbe koja potjeËe od Boga. Bog ne æivi za
sebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem svega On stalno sluæi
drugima. On “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravednima” (Matej 5,45).
Ovaj ideal sluæbe Otac je povjerio svojem Sinu. Isus je bio postavljen za glavu ljudskom rodu da svojim primjerom pokaæe πto
znaËi biti propovjednik. Cijeli Njegov æivot bio je podloæan zakonu sluæbe. On je sluæio svima.
Isus je uvijek iznova pokuπavao uspostaviti ovo naËelo meu
svojim uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zahtijevali prvo mjesto,
rekao je: “Tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ posluænik!
A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ sluga po primjeru
Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi
i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!” (Matej 20,26-28)
Nakon uzaπaπÊa, Krist svoje djelo na Zemlji vrπi preko izabranih izaslanika preko kojih govori sinovima ljudskim i propovjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzire
svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovi
predstavnici.
Poloæaj onih koje je Bog pozvao da rijeËju i naukom rade na
izgradnji Njegove Crkve veoma je odgovoran. Oni trebaju u Kristovo ime pozivati muπkarce i æene da se pomire s Bogom, a svoju
zadaÊu mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo.
Kristovi su propovjednici duhovni Ëuvari naroda koji je povjeren njihovoj brizi. Njihov je rad usporeen s radom straæara.
U drevna vremena straæari su bili Ëesto postavljani na gradske
(226)
PosveÊena sluæba
227
bedeme odakle su s visine mogli nadzirati vaæna mjesta koja je
trebalo Ëuvati, i upozoriti na pribliæavanje neprijatelja. O njihovoj
vjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odreenim vremenskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni
da su svi budni i da se nikome nije niπta dogodilo. Povik ohrabrenja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok
ne bi obiπao grad.
Svakom propovjedniku Gospodin kaæe: “I tebe sam, sine
ËovjeËji, postavio za straæara domu Izraelovu: kad Ëujeπ rijeË
iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezboæniku:
‘BezboæniËe, umrijet Êeπ!’ — a ti ne progovoriπ i ne opomeneπ
bezboænika da se odvrati od svojega zloga puta, bezboænik Êe
umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu traæit Êu iz tvoje
ruke. Ali ako bezboænika opomeneπ da se odvrati od svojega
zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta... ti si spasio æivot
svoj.” (Ezekiel 33,7-9)
ProroËke rijeËi ukazuju na sveËanu odgovornost onih koji
su postavljeni za Ëuvare Boæje crkve, upravitelje Boæjih tajna.
Oni trebaju stajati kao straæari na zidovima Siona da na pojavu
neprijatelja oglase uzbunu. Duπe su u opasnosti da podlegnu
kuπnji i one Êe propasti ako Boæji propovjednici ne budu vjerni
onome πto im je povjereno. Ako iz bilo kojeg razloga njihova
duhovna osjetila tako otupe da ne budu sposobni zamijetiti opasnost i zbog svojeg propusta ne upozore narod da Êe propasti,
Bog Êe iz njihovih ruku traæiti krv onih koji su izgubljeni.
Prednost straæara na zidovima Siona jest da æive tako blizu
Bogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegova Duha da
preko njih moæe muπkarcima i æenama govoriti o opasnosti u
kojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjerno
upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupati
probitak Crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popustiti u svojoj
budnosti. Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, a nikad
ne smiju dati kolebljiv, nesiguran ton. Oni trebaju raditi ne za
plaÊu, nego zato πto ne mogu drukËije, zato πto su svjesni da
Êe trpjeti teπke posljedice ako ne budu propovijedali Evanelje.
Izabrani od Boga, zapeËaÊeni krvlju posveÊenja, oni trebaju izbavljati muæeve i æene od prijeteÊeg uniπtenja.
Propovjednik koji je Kristov suradnik bit Êe svjestan svetosti
svojeg rada i koliko truda i ærtve mora uloæiti da bude uspjeπan. On ne razmiπlja o vlastitoj lagodnosti ili udobnosti. On za-
361
362
228
363
Djela apostolska
boravlja sebe. U potrazi za izgubljenim ovcama nije svjestan
da je sâm umoran, promrznuo i gladan. Pred sobom ima samo
jedan cilj — spaπavanje izgubljenih.
Onaj koji sluæi pod krvlju umrljanom Emanuelovom zastavom morat Êe obaviti posao koji zahtijeva izuzetan napor i strpljivu ustrajnost. No vojnik kriæa stoji nepokolebljivo na bojiπnici. Kad ga neprijatelj napada, on se vraÊa u utvrdu po pomoÊ,
i kad Gospodinu iznosi obeÊanja iz RijeËi, dobiva snagu za izvrπenje potrebne duænosti. On je svjestan potrebe za snagom
odozgo. Pobjede koje izvojuje ne vode samouzvisivanju, veÊ ga
potiËu da se sve viπe oslanja na MoÊnoga. OslanjajuÊi se na
Silu, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom da
Êe odzvanjati u umovima ljudi.
Onaj koji pouËava RijeË mora sam æivjeti u svjesnoj, neprekidnoj vezi s Bogom preko molitve i prouËavanja Njegove RijeËi, jer u tome je izvor snage. Zajedniπtvo s Bogom dat Êe propovjednikovom trudu veÊu silu nego πto je utjecaj njegova propovijedanja. On mora paziti da ne bude liπen ove sile. S ozbiljnoπÊu koja se ne moæe nijekati, mora moliti Boga da ga ojaËa
i utvrdi za duænost i teπkoÊe kao i da mu usne dotakne æarom.
Kristovi se izaslanici vrlo Ëesto preslabo dræe vjeËnih stvarnosti. Ako budu hodili s Bogom, On Êe ih skloniti u zaklon Stijene. Tako zaklonjeni moÊi Êe vidjeti Boga kao πto Ga je Mojsije
vidio. Njegovom silom i svjetlom razumjet Êe viπe i postiÊi viπe
nego πto se to Ëini njihovom ograniËenom prosuivanju.
Sotona se svojom vjeπtinom najuspjeπnije koristi protiv potiπtenih. Kad obeshrabrenje prijeti da svlada propovjednika, neka
svoje potrebe iznese pred Boga. Kad je Nebo nad Pavlom bilo
olovno, on se upravo tada najviπe uzdao u Boga. Viπe od ostalih znao je πto znaËi biti izloæen nevoljama, ali posluπajmo ga
kako, okruæen kuπnjama i sukobima, pobjedniËki kliËe dok mu
noge neumorno koraËaju prema Nebu: “Uistinu, naπa nam sadaπnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku
i vjeËnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo.” (2. KorinÊanima 4,17.18) Pavlove su oËi bile stalno
uprte u nevidljivo i vjeËno. Svjestan da se bori protiv nadnaravnih
sila, pouzdao se u Boga i u tome je bila njegova snaga. ZahvaljujuÊi tome πto je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i æivost
duπe; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karakterom.
PosveÊena sluæba
229
Pastor se treba slobodno druæiti s ljudima za koje radi, da
bi, kad ih upozna, znao kako da svoje pouËavanje prilagodi njihovim potrebama. Kad propovjednik odræi propovijed, njegov
je rad tek zapoËeo. Tada ga Ëeka osobni rad. Treba posjetiti
ljude u njihovim domovima, ozbiljno i u poniznosti razgovarati i moliti s njima. Ima obitelji do kojih nikad neÊe doprijeti
istine Boæje rijeËi ako upravitelji Njegove milosti ne uu u dom
i pokaæu im uzviπeniji put. Ali srca onih koji vrπe ovaj rad moraju
kucati kao i Kristovo.
Mnogo je toga saæeto u zapovijedi: “Izii na putove i meu ograde i natjeraj svijet da doe da mi se napuni kuÊa!” (Luka 14,23) Neka propovjednici pouËavaju istinu u obiteljima pribliæavajuÊi se onima za koje rade, i kad tako surauju s Bogom, On Êe ih obdariti duhovnom snagom. Krist Êe ih voditi
u njihovom radu, dati im rijeËi koje Êe se duboko utisnuti u
srca sluπatelja. Prednost je svakog propovjednika da moæe reÊi
s Pavlom: “Nisam niπta propustio da vam u potpunosti saopÊim
Boæji naum.” “Nisam niπta od onoga πto je korisno propustio
da vam saopÊim i da vas pouËim javno i po kuÊama sveËano
navjeπÊujuÊi... potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Gospodina Isusa.” (Djela 20,27.20.21)
Spasitelj je iπao od kuÊe do kuÊe i iscjeljivao bolesne, tjeπio æalosne, smirivao nesretne i oËajnima govorio o miru. Uzimao je malu djecu na ruke i blagoslivljao ih te umornim majkama upuÊivao rijeËi nade i utjehe. S neumornom njeænoπÊu i
blagoπÊu uklanjao je svaki ljudski jad i nevolju. Radio je ne za
sebe, veÊ za druge. Bio je sluga svima. Njegovo jelo i piÊe bilo
je donositi nadu i snagu svima s kojima je dolazio u dodir. I
kad su muæevi i æene sluπali istine koje su silazile s Njegovih
usana, tako razliËite od predaja i dogmi koje su nauËavali rabini, u njihovim se srcima rodila nada. U Njegovom pouËavanju
bilo je ozbiljnosti koja je Njegove rijeËi sa snaænim osvjedoËenjem utisnula u srca.
Boæji propovjednici trebaju nauËiti Kristove metode rada
da bi iz riznice Njegove RijeËi iznosili ono πto Êe zadovoljiti
duhovne potrebe onih za koje rade. Samo tako mogu ostvariti
zadaÊu koja im je povjerena. Isti onaj Duh koji je prebivao u
Kristu kad je iznosio upute πto ih je stalno primao, treba biti
izvor njihova znanja i tajna njihove sile u nastavljanju Spasiteljeva
rada u svijetu.
364
365
230
366
367
Djela apostolska
Neki koji su radili u propovjedniËkoj sluæbi nisu imali uspjeha jer se nisu potpuno posvetili Gospodnjem djelu. Propovjednici ne smiju imati drugo zanimanje osim velikog djela dovoenja duπa Spasitelju. Ribari koje je Krist pozvao odmah su
ostavili mreæe i krenuli za njim. Propovjednici ne mogu uspjeπno
vrπiti djelo za Boga i istodobno voditi brigu o velikim osobnim
poslovnim pothvatima. Takva podijeljenost zamagljuje njihov
duhovni vid. Um i srce bivaju zaokupljeni zemaljskim i Kristova
sluæba zauzima drugo mjesto. Takvi nastoje svoje djelo za Boga
oblikovati prema okolnostima, umjesto da oni tako oblikuju
okolnosti da zadovolje Boæje zahtjeve.
Sve su propovjednikove snage potrebne za vrπenje uzviπenog zvanja. Njegove najbolje snage pripadaju Bogu. On se ne
treba upuπtati u πpekulacije niti u bilo kakav drugi posao koji
bi ga odvratio od velikog djela. “Nijedan se vojnik u sluæbi ne
zapleÊe u poslove svakidaπnjega æivota”, kaæe Pavao, “kako bi
ugodio vojskovoi.” (2. Timoteju 2,4) Tako je apostol naglasio
propovjednikovu potrebu za bezrezervnim posveÊenjem UËiteljevoj sluæbi. Propovjednik koji je potpuno posveÊen Bogu neÊe
se upuπtati u poslove koji bi ga sprijeËili da se potpuno posveti
svojem svetom zvanju; on ne teæi za zemaljskom ËaπÊu ili blagom. Njegov je jedini cilj drugima govoriti o Spasitelju koji je
dao sebe da bi ljudska biÊa doveo u bogatstvo vjeËnog æivota.
Njegova najuzviπenija æelja nije skupljanje blaga u ovom svijetu, veÊ ukazivanje na vjeËne stvarnosti ravnoduπnima i nevjernima. Njemu Êe se moæda nuditi da se upusti u poslove koji
obeÊavaju veliki svjetovni dobitak, ali on na takve kuπnje uzvraÊa: “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi
svoj æivot?” (Marko 8,36)
Sotona je s ovakvom ponudom doπao Kristu, svjestan da
nikad neÊe otkupiti svijet ako je prihvati. Pod razliËitim krinkama
dolazi s istim kuπnjama i danas Boæjim propovjednicima, znajuÊi da Êe oni koje uspije prevariti iznevjeriti povjereni posao.
Boæja volja nije da se Njegovi propovjednici nastoje obogatiti. O tome je Pavao pisao Timoteju: “Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se neki predali, zalutali
su od vjere i proboli sami sebe mnogim teπkim mukama. Ali
ti, o ËovjeËe Boæji, bjeæi od toga! Teæi svim silama za pravednoπÊu, poboænoπÊu, vjerom, ljubavlju, postojanoπÊu, blagoπÊu!”
Primjerom kao i poukom Kristov izaslanik treba “bogataπima
PosveÊena sluæba
231
ovoga svijeta [prenijeti]... da ne budu bahati, da ne polaæu nade
u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje
na uæivanje, da iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima
ljubavi, da budu dareæljivi i podatni, da tako sebi zgrÊu sigurno blago za buduÊnost kako bi postigli pravi æivot.” (1. Timoteju
6,10.11.17-19)
Iskustva apostola Pavla i njegove upute o svetosti propovjednikova rada izvor su pomoÊi i nadahnuÊa onima koji rade
u evaneoskoj sluæbi. Pavlovo je srce gorjelo ljubavlju za grjeπnike i on je ulagao sve svoje snage za zadobivanje duπa. Nikad
nije bilo radnika s viπe samoodricanja i ustrajnosti. Blagoslove
koje je primao cijenio je kao prednosti koje treba uporabiti za
blagoslivljanje drugih. Nije propuπtao nijednu priliku da govori
o Spasitelju ili da pomogne ljudima u nevolji. Iπao je od mjesta
do mjesta propovijedajuÊi Kristovo Evanelje i osnivajuÊi crkve.
Gdje god je naπao sluπatelje, nastojao je djelovati protiv zla kako bi noge muπkaraca i æena uputio na put pravednosti.
Pavao nije zaboravio na crkve koje je osnovao. Kad su zavrπili
svoje misijsko putovanje, on i Barnaba vratili su se istim putem i posjetili crkve koje su podigli birajuÊi u njima ljude koje
Êe moÊi pripremiti da se pridruæe navjeπÊivanju Evanelja.
Ova karakteristika Pavlova rada sadræi vaænu pouku za danaπnje propovjednike. Dio njegovog rada bio je odgajanje mladih ljudi za propovjedniËku sluæbu. Poveo bi ih sa sobom na
misijska putovanja i tako su stjecali iskustva koja su ih poslije
osposobljavala da preuzmu odgovorne poloæaje. Kad je bio odvojen od njih, joπ uvijek je pratio njihov rad i njegova pisma
upuÊena Timoteju i Titu pokazuju koliko je iskreno æelio da
budu uspjeπni.
Iskusni radnici danas vrπe plemenito djelo kad, umjesto da
sami pokuπavaju nositi sve terete, pripremaju mlae radnike i
stavljaju terete na njihova lea.
Pavao nije nikad zaboravio odgovornost koja poËiva na njemu
kao Kristovom propovjedniku i da Êe ga Bog dræati odgovornim ako se duπe izgube zbog njegovog nemara. “Ja postadoh
njezin sluæbenik”, rekao je o Radosnoj vijesti, “onim darom koji
mi dade Bog za vas da potpuno navijestim rijeË Boæju: Tajnu
koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja je sada
objavljena njegovim svetima. Njima je Bog htio saopÊiti kako
je bogata slava ove Tajne meu poganima koja glasi: Krist, na-
368
232
369
370
Djela apostolska
da slave, jest meu vama. Njega mi navjeπÊujemo, opominjuÊi
svakoga Ëovjeka i pouËavajuÊi svakoga Ëovjeka u svoj mudrosti, da uËinimo zrelim svakog Ëovjeka u Kristu. Zato se i trudim
i borim prema njegovoj djelotvornosti koja snaæno oËituje svoju silu u meni.” (Koloπanima 1,25-29)
Ovim je rijeËima pred radnika za Krista postavljen visok
cilj, ali ga mogu postiÊi svi koji, stavljajuÊi se pod nadzor Velikog UËitelja, svakodnevno uËe u Kristovoj πkoli. Sila kojom Bog
raspolaæe neograniËena je, i propovjednik koji se u velikoj potrebi za Gospodinom povlaËi u osamu moæe biti siguran da Êe
primiti ono πto Êe za njegove sluπatelje biti miris æivota za æivot.
Pavlovi spisi pokazuju da propovjednik Evanelja treba biti primjer istina koje poduËava, da niËim ne daje “nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila... sluæba”. O svojem radu
ostavio nam je sliku u pismu vjernicima u Korintu: “PreporuËujemo same sebe u svemu kao Kristovi sluæbenici velikom postojanoπÊu: u nevoljama, u nuædama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima; ËistoÊom, znanjem, strpljivoπÊu, dobrotom, Duhom Svetim, iskrenom ljubavi; rijeËju istine, silom Boæjom, s oruæjem
pravednosti za napad i obranu, sa slavom i sramotom, sa zlim
i dobrim glasom. »ini se da smo zavodnici, a zapravo smo poπteni; Ëini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati; Ëini se
da umiremo, a zapravo evo æivimo; Ëini se da smo kaænjavani,
a zapravo nismo ubijani; Ëini se da smo æalosni, a zapravo smo
uvijek veseli; Ëini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji
mnoge obogaÊuju; Ëini se da smo ljudi bez iËega, a zapravo
smo oni koji posjedujemo sve.” (2. KorinÊanima 6,3.4-10)
Titu je pisao: “Isto tako opominji mladiÊe da budu uzdræljivi u svemu! Sam sebe pokaæi uzorom dobra vladanja! U nauci pokaæi cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu rijeË,
da se posrami svaki protivnik jer ne moæe o nama πto zlo reÊi.” (Titu 2,6-8)
U Boæjim oËima nema niËega dragocjenijeg od Njegovih
propovjednika koji odlaze u pusta mjesta na Zemlji da siju sjeme istine, gledajuÊi unaprijed na æetvu. Nitko osim Krista ne
moæe ocijeniti gorljivost Njegovih slugu u traæenju izgubljenih.
On im daje svojeg Duha i njihovim se trudom duπe okreÊu od
grijeha k pravednosti.
PosveÊena sluæba
233
Bog poziva ljude koji su spremni napustiti svoja imanja, a
ako treba i svoje obitelji, da postanu Njegovi propovjednici. I
Njegov Êe poziv biti prihvaÊen. U proπlosti je bilo ljudi koji
su, pokrenuti Kristovom ljubavlju i potrebama izgubljenih, napustili udobnosti doma i druπtvo prijatelja, pa Ëak i suprugu i
djecu, da bi poπli u strane zemlje, meu idolopoklonike i divljake, objavljivati vijest milosra. Mnogi su u tom pokuπaju izgubili æivot, ali su ustali drugi da nastave djelo. Tako Kristovo
djelo napreduje korak po korak, a sjeme posijano u tuzi donosi
bogatu æetvu. Spoznaja o Bogu nadaleko se proπirila i barjak
kriæa je podignut u neznaboæaËkim zemljama.
Za obraÊenje jednog grjeπnika propovjednik treba uloæiti
sve svoje snage. Duπa koju je Bog stvorio, a Krist otkupio, ima
veliku vrijednost zbog moguÊnosti koje stoje pred njom, duhovnih
prednosti koje su joj osigurane, sposobnosti koje moæe posjedovati ako budu oæivljene Boæjom rijeËju i besmrtnosti koju moæe
steÊi zahvaljujuÊi nadi navijeπtenoj u Evanelju. Ako je Krist
napustio devedeset devet ovaca da bi mogao potraæiti i spasiti
samo jednu izgubljenu, moæemo li se opravdati ËineÊi manje
od toga? Nije li izdaja svetog povjerenja uvreda za Boga, ako
ne radimo kao πto je Krist radio i ne ærtvujemo se kao πto se
On ærtvovao?
Srce pravog propovjednika ispunjeno je silnom teænjom da
spasi duπe. On troπi vrijeme i snagu, ne πtedi nikakav napor
jer drugi moraju Ëuti istine koje su njegovoj duπi donijele zadovoljstvo, mir i radost. Na njemu poËiva Kristov Duh. On bdije
nad duπama kao onaj koji mora poloæiti raËun. OËima uprtim
u kriæ na Golgoti, gledajuÊi podignutog Spasitelja, oslanjajuÊi
se na Njegovu milost, vjerujuÊi da Êe biti s njim do kraja kao
njegov πtit, njegova snaga, njegova djelotvornost, on radi za Boga.
Pozivima, molbama i uvjeravanjem o Boæjoj ljubavi, on nastoji
zadobiti duπe za Isusa i na Nebu ga ubrajaju meu “pozvane,
izabrane i vjerne” (Otkrivenje 17,14).
371
234
Djela apostolska
35
Spasenje Æidovima
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Rimljanima.
372
373
Nakon mnogih neizbjeænih odgoda Pavao je konaËno stigao u Korint, mjesto u kojem je u proπlosti radio s mnogo truda, a koje je neko vrijeme bilo predmet njegove duboke zabrinutosti. Ustanovio je da ga mnogi od prvih vjernika i dalje cijene
kao onoga koji im je donio svjetlo Evanelja. Kad je ove uËenike pozdravio i vidio dokaze njihove vjernosti i gorljivosti,
radovao se πto njegov rad u Korintu nije bio uzaludan.
Korintski vjernici, nekoÊ tako skloni da iz vida izgube svoje
visoko zvanje u Kristu, razvili su snaæan krπÊanski karakter.
Njihove rijeËi i postupci otkrivali su preobraæavajuÊu snagu Boæje
milosti i sada su bili velika snaga za dobro u tom srediπtu poganstva i praznovjerja. U druπtvu svojih voljenih pratilaca i ovih
vjernih obraÊenika, apostolov izmoreni i uznemireni duh naπao je poËinak.
Tijekom boravka u Korintu, Pavao je naπao vremena da potraæi nova i πira podruËja sluæbe. Njegove je misli posebno zaokupljala moguÊnost putovanja u Rim. Jedna od njegovih najdraæih nada i jedan od najomiljenijih planova bio je da vidi krπÊansku vjeru Ëvrsto ustoliËenu u velikom srediπtu poznatog svijeta. U Rimu je veÊ bila osnovana crkva i apostol je æelio tamoπnje vjernike privoljeti na suradnju u radu koji je trebalo
izvrπiti u Italiji i u drugim zemljama. Da bi pripremio put za
djelovanje meu tamoπnjom braÊom, od kojih su mnoga za njega
joπ uvijek bila stranci, poslao im je pismo u kojem im je naja(234)
Spasenje Æidovima
235
vio namjeru da posjeti Rim i æelju da u ©panjolskoj podigne
barjak kriæa.
U poslanici Rimljanima Pavao je iznio velika naËela Evanelja. Iznio je svoje stajaliπte o pitanjima koja su uznemirivala
æidovske i poganske crkve, i pokazao da su nade i obeÊanja
koja su nekad pripadala samo Æidovima sada ponuena i neznaboπcima.
S velikom jasnoÊom i snagom apostol je iznio nauk o opravdanju vjerom u Krista. Nadao se da bi i drugim crkvama bile
korisne upute koje je poslao krπÊanima u Rimu; kako li je samo
maglovito predvidio dalekoseæni utjecaj svojih rijeËi! U svim
vjekovima velika istina o opravdanju vjerom stajala je kao moÊni
svjetionik πto pokajane grjeπnike vodi na put æivota. Upravo je
ovo svjetlo razbilo tamu koja je vladala Lutherovim umom i otkrilo mu snagu Kristove krvi da Ëisti od grijeha. Isto je svjetlo
vodilo tisuÊe grijehom optereÊenih duπa do pravog Izvora oprosta
i mira. Svaki krπÊanin ima razloga zahvaljivati Bogu za poslanicu upuÊenu crkvi u Rimu.
U tom je pismu Pavao otvoreno iznio πto osjeÊa za Æidove.
Joπ od svojeg obraÊenja silno je æelio pomoÊi æidovskoj braÊi
da dobiju jasniju spoznaju evaneoske vijesti. “Æelja moga srca
i moja molitva Bogu za njih”, izjavio je, “jest da se spase.”
Nije to bila obiËna æelja. Apostol je stalno molio Boga da
radi u prilog Izraelaca koji u Isusu iz Nazareta nisu prepoznali
obeÊanog Mesiju. “Istinu govorim u Kristu,” uvjeravao je vjernike u Rimu, “zato mi svjedoËi moja savjest zajedno s Duhom
Svetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Æelio bih
da ja osobno budem odreen za uniπtenje, odijeljen od Krista,
za svoju braÊu, za svoju rodbinu po tijelu. Oni su Izraelci; njima pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogoπtovlje i obeÊanja; njihovi su patrijarsi, i od njih potjeËe Krist
po tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen zauvijek.”
Æidovi su bili Boæji izabrani narod preko kojeg je namjeravao blagosloviti cijeli ljudski rod. Bog je meu njima podignuo
mnoge proroke. Oni su prorekli dolazak Otkupitelja koji Êe biti odbaËen i ubijen od onih koji su Ga prvi trebali prepoznati
kao ObeÊanoga.
GledajuÊi kroz buduÊa stoljeÊa i svjedoËeÊi o odbacivanju
prorokâ, a na kraju i samog Boæjeg Sina, prorok Izaija je pod
nadahnuÊem pisao o tome da Êe Otkupitelja prihvatiti oni koji
374
375
236
376
Djela apostolska
se nikad prije nisu ubrajali u sinove Izraelove. SpominjuÊi ovo
proroËanstvo, Pavao izjavljuje: “A Izaija se osmjeljuje reÊi: ‘Naπli su me oni koji me nisu traæili, i objavio sam se onima koji
nisu pitali za me.’ A na Izraela upuÊuje rijeË: ‘Cio dan pruæah
ruke svoje prema neposluπnom i buntovnom narodu.’”
Premda je Izrael odbacio Boæjeg Sina, Bog njih nije odbacio. Posluπajmo kako Pavao nastavlja svoje dokazivanje: “Prema tome pitam: Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Daleko
od toga! Ta, i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemena
Benjaminova. Nije Bog odbacio od sebe svoga naroda koji je
unaprijed izabrao. Ili ne znate πto veli Pismo gdje je govor o
Iliji, kako se ovaj tuæi Bogu na Izraela: ‘Gospodine, proroke tvoje
poubijaπe, ærtvenike tvoje razruπiπe. Ja sâm ostadoh i hoÊe da
i mene ubiju.’ A πto mu odgovara Boæja objava? ‘Ostavih sebi
sedam tisuÊa ljudi koji ne prignuπe koljena pred Baalom.’ Tako
i u sadaπnje vrijeme postoji jedan Ostatak izabran po milosti.
A ako je po milosti, nije viπe po djelima; jer inaËe milost ne
bi viπe bila milost.”
Izrael je posrnuo i pao, ali to nije prepreka da ne bi mogao
ponovo ustati. U odgovoru na pitanje: “Zar su tako posrnuli
da konaËno padnu?” apostol odgovara: “Daleko od toga! Nego
je njihovim prekrπajem doπlo spasenje poganima, da bi ih ovi
potakli na natjecanje. Ako njihov prekrπaj znaËi bogatstvo za
svijet, a njihov umanjeni broj blagoslov za pogane, koliko Êe
viπe njihov puni broj? A sad govorim vama, poganskog podrijetla. U svojstvu apostola poganâ, ja vrlo cijenim i zato briæno
obavljam svoju sluæbu ne bih li potakao na natjecanje svoje
sunarodnjake te neke od njih spasio. Jer, ako je njihovo odbaËenje
izmirenje svijeta, πto Êe biti njihovo ponovno primanje, ako ne
uskrsnuÊe od mrtvih?”
Boæja je namjera bila da se Njegova milost oËituje meu
poganima kao i meu Izraelcima. Ovo je jasno prikazano u starozavjetnim proroËanstvima. U svojem dokazivanju apostol se
poziva na neka od ovih proroËanstava. “Zar lonËar nema vlasti
nad glinom”, pita, “da od istoga glinenog tijesta napravi jednu
posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? A (πto
se onda usuujeπ prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazati
svoj gnjev i oËitovati svoju moÊ na posudama ispunjenima gnjevom koje su sebe uËinile prikladnima za propast, s velikom ih
strpljivoπÊu podnosio, da tako oËituje bogatstvo svoje slave prema
Spasenje Æidovima
237
posudama ispunjenima milosrem koje je otprije pripremio za
slavu — prema nama koje je pozvao i od Æidova i od pogana,
kako i veli kod Ozeja: ‘Narod koji nije moj narod s pravom Êu
nazvati svojim narodom, i nedragu dragom, i tako Êe se dogoditi da Êe na istom mjestu gdje im je reËeno: ‘Vi niste moj narod’ s pravom biti prozvani sinovima æivog Boga.’” (Pogledati
Hoπea 1,10.)
Bez obzira na to πto je Izrael kao narod pao, u njemu je
ostao poboæan ostatak onih koji se trebaju spasiti. U vrijeme
Spasiteljeva dolaska bilo je vjernih muπkaraca i æena koji su s
radoπÊu prihvatili vijest Ivana Krstitelja i ponovo prionuli uz
prouËavanje proroËanstava o Mesiji. Kad je bila osnovana prva
krπÊanska crkva, nju su Ëinili vjerni Æidovi koji su u Isusu iz
Nazareta prepoznali Onoga za Ëijim su dolaskom Ëeznuli. O ovom
ostatku govori Pavao kad piπe: “Ako su prvine svete, sveto je i
sve tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane.”
Pavao usporeuje ostatak u Izraelu sa stablom plemenite
masline od kojeg su se odlomile neke grane. On usporeuje
neznaboπce s granama divlje masline, pricijepljenima na korijen. “Ako su neke grane odlomljene,” piπe vjernicima iz neznaboπtva, “i ako si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen mjesto njih i postao s njima sudionik u soËnom korijenu masline,
ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoÊeπ uzvisivati, sjeti se da ne
nosiπ ti korijena, nego korijen tebe! Ti Êeπ sad reÊi: Grane su
odlomljene da ja budem pricijepljen. Dobro! Njih je odlomila
nevjera, a tebe dræi vjera. Ne ponosi se viπe, nego se boj! Jer,
ako Bog nije poπtedio prirodnih grana, neÊe ni tebe poπtedjeti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Boæju: strogost prema
palima, a dobrotu Boæju prema tebi — ako ustrajeπ u dobroti —
jer inaËe Êeπ i ti biti odsjeËen.”
Zbog nevjernosti i odbacivanja nebeske namjere, Izrael je
kao narod izgubio vezu s Bogom. Ali grane koje su se odlomile
od stabla Bog je mogao ponovo sjediniti s pravim korijenom
Izraela — s ostatkom koji je ostao vjeran Bogu svojih otaca. “Oni
Êe,” izjavljuje apostol o odlomljenim granama, “ako ne ustraju
u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog moæe opet pricijepiti.”
“Ako si ti”, piπe poganima, “odsjeËen od divlje masline, kojoj
si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu
maslinu, koliko Êe se lakπe pricijepiti na vlastitu maslinu oni
koji joj po prirodi pripadaju. NeÊu vas dræati u nejasnoÊi o taj-
377
378
238
379
Djela apostolska
ni ovoj, da se ne biste oslanjali na vlastito miπljenje. OtvrdnuÊe jednoga dijela Izraela traje dok pogani ne uu u punom broju.
Kada to bude, sav Êe se Izrael spasiti, kako stoji napisano:
‘Od Siona Êe doÊi Osloboditelj; on Êe udaljiti bezboænost od
Jakova. I ovaj moj Savez s njima ispunit Êe se kad im uzmem
grijeh.’ S obzirom na Radosnu vijest oni su doduπe neprijatelji
radi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci — zbog otaca,
jer su neopozovljivi Boæji darovi i poziv. Baπ kao πto ste vi nekoÊ bili neposluπni Bogu, a sada ste postigli milosre zahvaljujuÊi njihovoj neposluπnosti, tako su i oni sada postali neposluπni
zahvaljujuÊi milosru prema vama, da i oni postignu milosre.
Bog je naime zatvorio sve ljude u neposluπnost da im se svima
smiluje.
O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boæjega! Kako su
nedokuËive njegove odluke, i kako neistraæivi njegovi putovi!
Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je neπto prije dao da bi mu mogao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava
zauvijek.”
Tako Pavao pokazuje da je Bog neograniËeno sposoban
preobraziti srca Æidova i pogana podjednako i da svakom vjerniku
u Krista daruje blagoslove obeÊane Izraelu. On ponavlja Izaijin
proglas o Boæjem narodu: “‘Iako je broj sinova Izraelovih kao
morski pijesak, spasit Êe se samo Ostatak, jer Êe Gospodin potpuno i brzo ostvariti rijeË na zemlji.’ I kako je prorekao Izaija:
‘Da nam nije Gospod nad vojskama ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma i postali bismo sliËni Gomori.’”
U vrijeme kad je Jeruzalem bio razoren a hram leæao u
ruπevinama, tisuÊe Æidova bile su prodane da sluæe kao robovi
u neznaboæaËkim zemljama. Oni su bili rasuti po narodima kao
ostaci nakon brodoloma. TisuÊu osamsto godina Æidovi su lutali od zemlje do zemlje po cijelom svijetu i ni na kojem mjestu nisu dobili moguÊnost da povrate drevni ugled kao narod.*
Oklevetani, omrznuti i progonjeni, iz stoljeÊa u stoljeÊe baπtina
im je bila stradanje.
*
Istinitost ove tvrdnje potvruje Ëinjenica da suvremeni Izrael, sastavljen tek od malog dijela Æidova u svijetu, ni u Ëemu ne odgovara ugledu πto
ga je Izrael imao za Davidove i Salomonove vladavine.
Spasenje Æidovima
239
Bez obzira na straπnu presudu izgovorenu nad Æidovima
kao narodom u vrijeme kad su odbacili Isusa iz Nazareta, u
svim razdobljima æivjeli su mnogi plemeniti, bogobojazni æidovski
muæevi i æene koji su patili bez rijeËi. Bog je tjeπio njihova srca
u nevolji i sa suÊuti pratio straπno stanje u kojem su se nalazili. »uo je oËajniËke molitve onih koji su Ga svim srcem molili
za pravilno razumijevanje Njegove RijeËi. Neki su u skromnom
NazareÊaninu, kojeg su njihovi preci odbacili i razapeli, uvidjeli pravog Izraelovog Mesiju. Kad je njihov um shvatio znaËenje poznatih proroËanstava, tako dugo zamraËenih predajom
i pogrjeπnim tumaËenjem, srce im je ispunila zahvalnost Bogu
za neiskazani dar πto ga daje svakom ljudskom biÊu koje odluËi prihvatiti Krista za osobnog Spasitelja.
Upravo je o ovakvima govorio Izaija u svojem proroËanstvu: “Spasit Êe se samo Ostatak.” Od Pavlovog vremena do danas
Bog svojim Svetim Duhom poziva Æidove kao i neznaboπce. “U
Boga nema pristranosti”, izjavio je Pavao. Apostol se smatrao
duænikom “i Grcima i barbarima”, kao i Æidovima, ali nikad nije izgubio iz vida velike prednosti koje su Æidovi imali nad drugima, jer “njima su povjerena Boæja proroËanstva”. Evanelje
je, izjavio je, “sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u
prvom redu, Æidovu tako Grku. Jer u njemu se oËituje pravednost Boæja, iz vjere u vjeru.” Upravo je za ovo Kristovo Evanelje, koje je podjednako djelotvorno za Æidove i pogane, Pavao u svojoj poslanici Rimljanima rekao da ga se ne stidi.
Kad se ovo Evanelje u svoj punini predstavi Æidovima,
mnogi Êe Krista prihvatiti kao Mesiju. Meu krπÊanskim propovjednicima samo se nekolicina osjeÊa pozvanima da rade za
æidovski narod, ali Êe onima koji su tako Ëesto bili zaobilaæeni,
kao i svima drugima doÊi vijest o Kristovom milosru i nadi.
U zavrπnom navijeπtanju Evanelja, kad se treba izvrπiti posebno djelo za dosad zanemareni sloj ljudi, Bog oËekuje od svojih
vjesnika da se posebno zainteresiraju za æidovski narod koji Êe
naÊi u svim krajevima svijeta. Kad se starozavjetna Pisma stope s Novim zavjetom u objaπnjenju Jahvinih vjeËnih namjera,
to Êe za mnoge Æidove biti kao zora novog stvaranja, uskrsnuÊe duπe. Kad Krista iz evaneoskog doba vide na stranicama
starozavjetnih Pisama, i shvate kako Novi zavjet jasno objaπnjava Stari, probudit Êe se njihove usnule sposobnosti i oni Êe u
Kristu prepoznati Spasitelja svijeta. Mnogi Êe vjerom prihvatiti
380
381
240
382
Djela apostolska
Krista za svojeg Otkupitelja. Na njima Êe se ispuniti rijeËi: “I
svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onima
koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)
Ima meu Æidovima nekih koji su, kao Savao iz Tarza, silni
u Pismima i takvi Êe Ëudesnom snagom navijeπtati nepromjenjivost Boæjeg zakona. Izraelov Bog Êe to ostvariti u naπe dane.
Njegova ruka nije prekratka da izbavi. Kad Njegovi sluge budu
radili u vjeri za one koji su dugo bili zanemareni i prezreni,
objavit Êe se Njegovo spasenje.
“Zato ovako govori Jahve, Bog kuÊe Jakovljeve, koji otkupi
Abrahama: ‘NeÊe se odsad viπe stidjeti Jakov, i viπe mu neÊe
lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit
Êe ime moje.’ Svetit Êe Sveca Jakovljeva, bojat Êe se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit Êe se, a oni πto mrmljaju primit
Êe pouku.” (Izaija 29,22-24)
241
36
Otpad u Galaciji
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici GalaÊanima.
Za boravka u Korintu Pavao je imao razloga za ozbiljnu
bojazan za neke veÊ osnovane crkve. Zbog utjecaja laænih uËitelja
koji su se pojavili meu vjernicima u Jeruzalemu, meu vjernicima u Galaciji naglo se poËela πiriti podjela, krivovjerje i putenost. Ovi su laæni uËitelji mijeπali æidovsku predaju s evaneoskim istinama. Ne mareÊi za odluku opÊeg sabora u Jeruzalemu, zahtijevali su od obraÊenika iz poganstva da vrπe propise obrednog zakona.
Stanje je bilo kritiËno. Nastalo zlo prijetilo je brzim uniπtenjem galacijskih crkava.
Pavla je zaboljelo srce i duπa mu je bila uznemirena zbog
otvorenog otpada dijela onih koje je vjerno pouËavao naËelima Evanelja. Odmah je pisao zabludjelim vjernicima razotkrivajuÊi laæne teorije koje su prihvatili, i s velikom oπtrinom korio one koji su odstupili od vjere. Nakon pozdrava “Milost vam
i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Krista”, Pavao je
GalaÊanima uputio rijeËi oπtrog ukora:
“»udim se da se tako brzo odmeÊete od onoga koji vas je
pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeete na drugo
‘evanelje’. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji
vas zbunjuju i koji æele izvrnuti Kristovo Evanelje. Ali, ako bi
vam tko — bili to mi, bio aneo s neba — navijestio Evanelje
protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet!” Pavlov
nauk bio je u skladu s Pismima i Sveti Duh je posvjedoËio za
njegov rad; zato je upozorio svoju braÊu da ne sluπaju niπta
(241)
383
384
242
385
386
Djela apostolska
πto bi se protivilo istinama kojima ih je on uËio.
Apostol je molio galacijske vjernike da pozorno ispitaju svoje
prvo iskustvo u krπÊanskom æivotu. “O nerazumni GalaÊani! Tko
vas zaËara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen
pred oËi? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili
Duha vrπenjem Zakona ili prihvaÊanjem vjere? Jeste li tako nerazumni da poËinjuÊi s Duhom sad svrπavate s tijelom? Jeste li
uzalud toliko toga doæivjeli? Ako je doista uzalud! A onaj koji
vam daje Duha i Ëini meu vama Ëudesa, Ëini li to zbog vrπenja Zakona ili zbog prihvaÊanja vjere?”
Tako je Pavao pozvao vjernike u Galaciji pred zid njihove
vlastite savjesti u nastojanju da ih zaustavi na njihovom putu.
OslanjajuÊi se na Boæju spasiteljsku silu i odbijajuÊi priznati nauk
otpalih uËitelja, apostol je pokuπao navesti vjernike da vide kako
su straπno prevareni, ali da vraÊanjem svoje prijaπnje vjere u
Evanelje mogu ipak poraziti Sotonine namjere. Apostol je Ëvrsto
stao na stranu istine i pravednosti; njegova je Ëvrsta vjera i povjerenje u vijest koju je nosio pomogla mnogima kojima je vjera malaksala da se vrate odanosti Spasitelju.
Koliko je razliËit bio Pavlov naËin pisanja korintskoj crkvi
od naËina na koji se obratio GalaÊanima! Prvu je korio vrlo
paæljivo i njeæno, dok za posljednju nije πtedio rijeËi ukora. KorinÊane je nadvladala kuπnja. Prevareni lukavim nastupom uËitelja koji su pod krinkom istine iznosili zabludu, bili su zbunjeni
i smeteni. Morao ih je oprezno i strpljivo pouËiti da mogu razlikovati laæno od istinitog. Grubost ili nepromiπljena æurba razorili bi Pavlov utjecaj kod mnogih kojima je æelio pomoÊi.
U galacijskim je crkvama otvorena, neprikrivena zabluda
nadomjeπtala evaneosku vijest. U biti je Krist, pravi temelj vjere,
bio zamijenjen zastarjelim obredima judaizma. Apostol je vidio
da radi spaπavanja vjernika u Galaciji od opasnih utjecaja koji
su im prijetili mora poduzeti najodluËnije mjere, uputiti najoπtrija upozorenja.
Vaæna pouka koju mora nauËiti svaki Kristov propovjednik
jest da svoj rad treba prilagoditi okolnostima u kojima se nalaze
ljudi kojima nastoji pomoÊi. Jednako su tako potrebne njeænost,
strpljivost, odluËnost i Ëvrstina, ali ih treba primijeniti razumno. Mudro postupanje s razliËitim umovima, u razliËitim okolnostima i uvjetima, posao je koji zahtijeva mudrost i prosuivanje
prosvijetljeno i posveÊeno Boæjim Duhom.
Otpad u Galaciji
243
U pismu vjernicima u Galaciji Pavao je ukratko spomenuo
glavne dogaaje vezane uz vlastito obraÊenje i prva krπÊanska
iskustva. Time je æelio pokazati da je posebnim oËitovanjem
boæanske snage bio naveden da vidi i shvati velike istine Evanelja. ZahvaljujuÊi uputama πto ih je primio od samog Boga,
Pavao je bio potaknut da na sveËan i pozitivan naËin upozori
i savjetuje GalaÊane. Pisao je ne s oklijevanjem i sumnjom, veÊ
sa sigurnoπÊu proizaπlom iz osvjedoËenja i sigurne spoznaje.
Jasno je ocrtao razliku izmeu poduke koja se prima od Ëovjeka i upute koja dolazi izravno od Krista.
Apostol je pozvao GalaÊane da ostave laæne voe koji su
ih zaveli i da se vrate vjeri koja je bila tako nepogrjeπivo potvrena boæanskim odobravanjem. Ljudi koji su ih pokuπali odvesti od vjere u Evanelje bili su licemjeri, bez svetosti u srcu i
pokvareni u æivotu. Njihova se poboænost sastojala od nizanja
obreda Ëijim su vrπenjem oËekivali steÊi Boæju naklonost. Nije
im stalo do Evanelja koje je zahtijevalo posluπnost rijeËima:
“Tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva Boæjega!” (Ivan 3,3) Smatrali su da vjera utemeljena na takvom nauku zahtijeva preveliku ærtvu pa su se dræali svojih zabluda varajuÊi sebe i druge.
Vrπenje vanjskih oblika poboænosti umjesto svetosti srca i
æivota joπ uvijek odgovara neobnovljenoj naravi, kao πto je to
bilo u vrijeme ovih æidovskih uËitelja. Danas, kao i u ono vrijeme,
postoje laæni duhovni voe Ëiji nauk mnogi rado sluπaju. Sotona promiπljeno nastoji odvratiti umove od nade u spasenje vjerom u Krista i posluπnoπÊu Boæjem zakonu. U svakom razdoblju praneprijatelj prilagoava svoje kuπnje predrasudama i naklonostima onih koje nastoji prevariti. U apostolsko doba naveo je Æidove da uzdiæu obredni zakon a odbace Krista; danas
navodi mnoge koji se smatraju krπÊanima da pod izlikom poπtovanja Krista prezru moralni zakon i tvrde da se njegovi propisi mogu nekaænjeno prestupati. Duænost je svakog Boæjeg sluge
da se Ëvrsto i odluËno odupre svima koji izvrÊu vjeru i da rijeËju
istine neustraπivo razotkrije njihove zablude.
U nastojanju da stekne povjerenje svoje braÊe u Galaciji,
Pavao je odvaæno branio svoj poloæaj Kristova apostola. Za sebe
je rekao da je apostol “ne od ljudi, niti po kojemu Ëovjeku,
veÊ po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih”. Svoju
zadaÊu nije primio od ljudi, veÊ od najviπe Vlasti na Nebu. A
387
244
388
Djela apostolska
njegov je poloæaj potvrdio opÊi sabor u Jeruzalemu odlukama
kojima se Pavao pokorio u svojem cjelokupnom radu meu neznaboπcima.
Onima koji su nijekali njegovo apostolstvo, Pavao je iznio
dokaz da “ni u Ëemu nisam manji od nadapostola” (2. KorinÊanima 11,5), ne zato da uzvisi sebe, veÊ da veliËa Boæju milost.
Oni koji su nastojali omalovaæiti njegov poziv i rad, borili su
se protiv Krista Ëija se milost i snaga oËitovala preko Pavla.
Apostol je zbog protivljenja svojih neprijatelja bio prisiljen odluËno ustati u obranu svojeg poloæaja i vlasti.
Pavao je molio one koji su nekoÊ u svojem æivotu upoznali
Boæju moÊ, da se vrate svojoj prvoj ljubavi za evaneosku istinu. Neporecivim argumentima iznio im je prednost da postanu slobodni muπkarci i æene u Kristu, po Ëijoj se milosti pomirenja svi koji Mu se potpuno pokore oblaËe u odjeÊu Njegove
pravednosti. Zauzeo je stajaliπte prema kojem svaka duπa koja
se æeli spasiti mora steÊi istinsko, osobno iskustvo s Bogom.
Apostolove ozbiljne i usrdne molbe nisu bile besplodne.
Sveti Duh je djelovao velikom snagom i mnogi, Ëije su noge
odlutale na stranputicu, vratili su se svojoj nekadaπnjoj vjeri u
Evanelje. Otad su æivjeli nepokolebljivo u slobodi kojom ih je
Krist oslobodio. U svojem su æivotu oËitovali darove Duha — a
to su bili “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost”. Tako se proslavilo Boæje ime i mnogo
je novih vjernika u cijelom podruËju pristupilo Crkvi.
245
37
Pavlovo posljednje putovanje
u Jeruzalem
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 20,4 do 21,16.
Pavao se silno æelio vratiti u Jeruzalem prije Pashe kako
bi se imao prilike sresti s onima koji su iz svih krajeva svijeta
dolazili za ovaj blagdan. Uvijek se nadao da bi na neki naËin
mogao biti sredstvo u uklanjanju predrasuda svojih nevjernih
sunarodnjaka i navesti ih da prihvate dragocjeno svjetlo Evanelja. Takoer se æelio sastati s crkvom u Jeruzalemu i donijeti
joj darove koje su poganske crkve poslale siromaπnoj braÊi u
Judeji. Isto se tako nadao da Êe ovim posjetom pridonijeti ËvrπÊoj
povezanosti æidovskih i neznaboæaËkih obraÊenika.
Nakon πto je zavrπio posao u Korintu, odluËio je otploviti
izravno u jednu od luka na obali Palestine. Tek πto su izvrπene
sve pripreme i on upravo trebao zakoraËiti na lau, obavijeπten je o zasjedi u kojoj su ga Æidovi namjeravali ubiti. Prije su
bila sprijeËena sva nastojanja ovih protivnika vjere da uËine kraj
apostolovom radu.
Uspjeh koji je pratio propovijedanje Evanelja ponovo je
razgnjevio Æidove. Sa svih strana dolazili su izvjeπtaji o πirenju
novog nauka prema kojem se Æidovi oslobaaju od vrπenja odredaba obrednog zakona, a poganima pruæaju jednake prednosti
kao i Abrahamovoj djeci. U propovijedima u Korintu Pavao je
iznosio iste dokaze koje je tako snaæno isticao u svojim poslanicama. Njegovu istaknutu izjavu: “Tu nema viπe ni Grka ni Æidova, ni obrezana ni neobrezana” (Koloπanima 3,11), neprijatelji
(245)
389
390
246
391
392
Djela apostolska
su smatrali drskim bogohuljenjem pa su odluËili da zauvijek
uπutkaju njegov glas.
Nakon upozorenja o zasjedi, Pavao je odluËio putovati preko
Makedonije. Morao je odustati od plana da stigne u Jeruzalem
za pashalnu sluæbu, ali se nadao da Êe stiÊi za Pedesetnicu.
Pavla i Luku pratili su “Sopater, Pirov sin, iz Bereje; Aristarh i Sekund iz Soluna; Gaj iz Derbe i Timotej; Tihik i Trofim iz Azije”. Pavao je sa sobom nosio veliku svotu novca od
poganskih crkava koju je namjeravao dati u ruke braÊi odgovornoj
za rad u Judeji. Zbog toga je uredio da ga ova braÊa kao predstavnici iz razliËitih crkava prate u Jeruzalem.
Pavao je preko Pashe ostao u Filipima. S njim je ostao samo Luka; drugi su suputnici otiπli u Troadu da ga tamo Ëekaju.
Filipljani su se ubrajali meu apostolove najdraæe i najiskrenije
obraÊenike pa je tijekom osam dana tog blagdana uæivao u njihovoj miroljubivoj i radosnoj zajednici.
Nakon πto su isplovili iz Filipa, Pavao i Luka su pet dana
poslije stigli do svojih pratilaca u Troadi i tu ostali sedam dana
s vjernicima.
Posljednje veËeri njihova boravka braÊa su se sastala da lome
kruh. Zbog Ëinjenice da je njihov voljeni uËitelj trebao otiÊi,
okupilo se veÊe druπtvo od uobiËajenog. Sastali su se “u gornjoj sobi” na treÊem katu. Tu je Pavao, u æaru svoje ljubavi i
brige za njih, propovijedao do ponoÊi.
Na jednom od otvorenih prozora sjedio je mladiÊ imenom
Eutih. U tom opasnom poloæaju zaspao je i pao u dvoriπte. Nastala je uzbuna i meteæ. Podigli su mladiÊa mrtva i mnogi su
se okupili oko njega plaËuÊi i nariËuÊi. Ali Pavao je proπao kroz
uplaπeno druπtvo, obujmio ga i uputio ozbiljnu molitvu Bogu
da mu vrati æivot. Bog mu je usliπao molbu. Apostolov glas nadjaËao je æalopojke i tuæaljke: “Nemojte se uznemirivati: njegova
je duπa u njemu!” Vjernici su se s radoπÊu ponovo okupili u
gornjoj sobi, a onda je Pavao nastavio “s propovijedanjem dugo
— sve do zore”.
Brod kojim su Pavao i njegovi pratioci namjeravali nastaviti putovanje upravo je trebao isploviti i braÊa su poæurila da
se ukrcaju. Meutim, sam apostol je odluËio krenuti kraÊim,
kopnenim putem izmeu Troade i Asosa da bi se sa svojim pratiocima sastao u tom gradu. To mu je dalo kratko vrijeme za
razmiπljanje i molitvu. TeπkoÊe i opasnosti vezane uz njegov
Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem
247
posjet Jeruzalemu, stav Crkve prema njemu i njegovom radu,
kao i stanje crkava i zanimanje za Evanelje u drugim podruËjima, bili su predmeti ozbiljnog, tjeskobnog razmiπljanja, i on
je iskoristio ovu posebnu priliku da od Boga traæi snagu i vodstvo.
Kad su putnici iz Asosa isplovili na jug, proπli su pokraj
Efeza, tog mjesta u kojemu je apostol dugo radio. Pavao je silno
æelio posjetiti tamoπnju crkvu jer joj je trebao dati vaæne upute
i savjete. Ali nakon razmiπljanja odluËio je da poæure, jer je
æelio “da bude, ako je moguÊe, na Duhove u Jeruzalemu”. Meutim, kad su stigli u Milet, pedesetak kilometara udaljen od
Efeza, saznao je za moguÊnost da porazgovara s crkvom prije
nego πto brod nastavi plovidbu. Stoga je odmah poslao poruku starjeπinama moleÊi ih da poæure u Milet, kako bi ih mogao
vidjeti prije nego πto nastavi put.
Doπli su na njegov poziv i on im je na oproπtaju uputio
ozbiljne, ganutljive rijeËi savjeta. “Vi znate”, rekao je, “kako sam
se vladao meu vama sve vrijeme od prvoga dana kad stupih
u Aziju, sluæeÊi Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i
kuπnjama koje me snaoπe zbog æidovskih zasjeda; kako nisam
niπta od onoga πto je korisno propustio da vam saopÊim i da
vas pouËim javno i po kuÊama, sveËano navjeπÊujuÊi Æidovima
i Grcima potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri u naπega Gospodina Isusa.”
Pavao je uvijek uzvisivao boæanski Zakon. Pokazao je kako
Zakon nema snage da spasi ljude od kazne zbog neposluπnosti.
Prijestupnici se moraju pokajati za svoje grijehe i poniziti pred
Bogom Ëiji su pravedni gnjev prouzroËili krπenjem Njegova
Zakona, a isto tako moraju pokazati vjeru u Kristovu krv kao
jedino sredstvo oprosta. Boæji Sin umro je kao njihova ærtva i
uzaπao na Nebo da pred Ocem stane kao njihov zastupnik. Pokajanjem i vjerom mogu se osloboditi od osude grijeha i Kristovom miloπÊu biti osposobljeni da ubuduÊe budu posluπni Boæjem zakonu.
“Sada, evo,” nastavio je Pavao, “svezan u duhu, idem u Jeruzalem ne znajuÊi πto Êe me u njemu zadesiti. Jedino mi Duh
Sveti jamËi u svakom gradu da me Ëekaju okovi i patnje. Meni
ni najmanje nije do æivota; samo da dovrπim svoju trku — sluæbu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoËiti za Evanelje
milosti Boæje. Evo, sad sam svjestan da vi svi meu kojima sam
393
248
394
395
Djela apostolska
proveo propovijedajuÊi Kraljevstvo neÊete viπe vidjeti moga lica.”
Pavao nije namjeravao ovo reÊi, ali dok je govorio, na njega je siπao Duh nadahnuÊa potvrujuÊi njegovu bojazan da Êe
ovo biti njegov posljednji sastanak s efeπkom braÊom.
“Zato vam danas sveËano izjavljujem da sam Ëist od krvi
vas sviju, jer nisam niπta propustio da vam u potpunosti saopÊim Boæji naum.” Nikakav strah da ne uvrijedi, ni teænja za prijateljstvom ili odobravanjem, nisu mogli navesti Pavla da zadræi rijeËi koje mu je Bog dao za njihovu poduku, upozorenje i
popravljanje. Bog od svojih slugu danas traæi neustraπivost u
propovijedanju RijeËi i u provoenju njezinih propisa. Kristov
propovjednik ne smije ljudima iznositi samo istine koje im gode,
a zadræavati druge koje bi mogle zaboljeti. On treba s dubokom
zabrinutoπÊu pratiti razvoj karaktera. Ako vidi da bilo tko iz
njegova stada njeguje grijeh, mora mu kao vjerni pastir iz Boæje
rijeËi dati uputu koja je primjenjiva na njegov sluËaj. Ako pusti
da ovaj u svojoj samouvjerenosti ostane neopomenut, on Êe biti
odgovoran za njegovu duπu. Pastor koji vrπi svoju uzviπenu sluæbu
mora vjernicima dati pouzdane upute o svakoj toËki krπÊanske
vjere te im pokazati kakvi moraju biti i πto trebaju Ëiniti da bi
mogli biti savrπeni u Dan Boga. Samo Êe vjerni uËitelj istine
na kraju svojeg rada moÊi reÊi s Pavlom: “Ja sam Ëist od krvi
svih ljudi.”
“Pazite na se”, savjetovao je svoju braÊu, “i na cijelo stado
u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu
Boæju koju sebi steËe krvlju svojom.” Kad bi propovjednici Evanelja stalno imali na umu Ëinjenicu da im je povjereno ono
πto je Krist priskrbio svojom krvlju, imali bi dublji osjeÊaj vaænosti svojeg rada. Oni trebaju paziti na sebe i na svoje stado.
Svojim primjerom trebaju ilustrirati i potkrijepiti upute koje daju.
Kao uËitelji puta æivota ne smiju dati priliku da se ruæno govori o istini. Kao Kristovi predstavnici trebaju Ëuvati Ëast Njegova imena. PosveÊenoπÊu, Ëistim æivotom i poboænim razgovorima trebaju dokazati da su dostojni svojeg uzviπenog zvanja.
Apostolu su bile otkrivene opasnosti kojima Êe biti izloæena crkva u Efezu. “Znam da Êe poslije moga odlaska provaliti
meu vas okrutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; i izmeu vas
samih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati opaku nauku da odvuku
uËenike za sobom.” Pavao je drhtao za Crkvu kad je, gledajuÊi
Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem
249
u buduÊnost, vidio napade koje Êe morati trpjeti od vanjskih i
unutarnjih neprijatelja. Sa sveËanom ozbiljnoπÊu molio je braÊu da budno Ëuvaju svoj sveti zalog. Kao primjer ukazao im je
na svoj vlastiti neumorni rad meu njima: “Zato bdijte i sjeÊajte se da tri godine — noÊ i dan — nisam prestajao sa suzama
opominjati svakoga pojedinog meu vama!”
“A sad vas preporuËujem Bogu”, nastavio je, “i rijeËi — njegovoj milosti, njemu koji moæe sagraditi i dati vam baπtinu meu
svima posveÊenima. Srebra, zlata i odijela nisam poæelio ni od
koga.” Neka od efeπke braÊe bila su bogata, ali Pavao od njih
nikad nije traæio osobnu korist. Nije bio dio njegove vijesti da
privuËe pozornost na vlastite potrebe. “Vi sami znate da su ove
ruke”, izjavio je, “providjele mojim i mojih sudrugova potrebama.”
Usred napornog rada i dugih putovanja za Kristovo djelo bio
je sposoban ne samo providjeti za svoje potrebe, veÊ neπto uπtedjeti za potrebe svojih suradnika i za pomoÊ dostojnim siromasima. To je postizao samo neumornom marljivoπÊu i najstroæom
πtednjom. Slobodno je mogao ukazati na svoj primjer kad je
rekao: “U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi
i pritjecati u pomoÊ nemoÊnima te se sjeÊati rijeËi Gospodina
Isusa koje on sam reËe: ‘Blaæenije je davati, nego primati.’
Kada to reËe, kleknu te se pomoli s njima svima. Tada svi
briznuπe u velik plaË, padoπe Pavlu oko vrata te ga izljubiπe,
oæaloπÊeni iznad svega njegovom rijeËi da neÊe viπe vidjeti njegova lica. Zatim ga otpratiπe na lau.”
Putnici su iz Mileta otplovili ravno u Kos, “a sutradan u
Rod i odande u Pataru” na jugozapadnoj obali Male Azije, gdje
su naπli “lau πto polazi u Feniciju” kojom su nastavili plovidbu. U Tiru, gdje je laa istovarena, naπli su nekoliko uËenika s
kojima su mogli provesti sedam dana. Preko tih uËenika Sveti
Duh je upozorio na opasnosti koje su oËekivale Pavla u Jeruzalemu pa su ga molili “da ne uzlazi u Jeruzalem”. Ali apostol
nije dopustio da ga strah od stradanja i zatvaranja odvrati od
njegove namjere.
Na kraju tjedna provedenog u Tiru, sva su braÊa, sa æenama i djecom, ispratila Pavla do lae i prije nego πto se ukrcao
svi su kleknuli na obali i molili, on za njih, a oni za njega.
NastavljajuÊi plovidbu prema jugu, putnici su stigli u Cezareju i uπli “u kuÊu Filipa — evanelista iz kruga Sedmorice —
te ostadosmo kod njega”. Ovdje je Pavao proveo nekoliko mirnih,
396
397
250
398
Djela apostolska
radosnih dana — posljednju savrπenu slobodu koju dugo vremena neÊe uæivati.
Dok je Pavao boravio u Cezareji, “doe iz Judeje neki prorok
imenom Agab. Kad nas pohodi,” piπe Luka, “uze Pavlov pâs,
sveza sebi ruke i noge te reËe: ‘Ovako Êe Ëovjeka Ëiji je ovo
pâs u Jeruzalemu svezati Æidovi i predati ga u ruke poganima.’”
“Kada to Ëusmo,” nastavlja Luka, “poËesmo mi i mjeπtani
moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.” No Pavao se nije dao
odvratiti od puta duænosti. On Êe slijediti Krista, ako treba, i
u tamnicu i u smrt. “©to Ëinite? Zaπto plaËete i mekπate mi
srce?” uskliknuo je. “Ja sam spreman ne samo biti svezan nego
i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.” Kad su vidjeli da mu samo nanose bol a da on ne mijenja svoju namjeru,
braÊa su prestala sa svojim molbama i samo rekla: “Neka bude
volja Gospodnja!”
Ubrzo je kratkom boravku u Cezareji doπao kraj i Pavao i
njegovo druπtvo, praÊeni nekolicinom braÊe, krenuli su prema
Jeruzalemu pod dubokim dojmom predstojeÊeg zla.
Nikad prije apostol nije prilazio Jeruzalemu s takvom tugom u srcu. Znao je da Êe naÊi malo prijatelja a mnogo neprijatelja. Pribliæavao se gradu koji je odbacio i ubio Sina Boæjeg,
nad kojim su sada visjele prijetnje boæanske srdæbe. PrisjeÊajuÊi se kako je bio ogorËen u svojoj predrasudi prema Kristovim
sljedbenicima, osjeÊao je najdublje saæaljenje prema svojim zabludjelim sunarodnjacima. Kako se malo mogao nadati da Êe
im moÊi pomoÊi! Isti slijepi gnjev koji je nekoÊ plamtio u njegovom srcu, sada je s neiskazanom snagom buknuo u srcu cijele
nacije protiv njega.
A nije mogao raËunati ni na naklonost i potporu Ëak ni
vlastite braÊe u vjeri. NeobraÊeni Æidovi, koji su ga uporno slijedili u stopu, nisu oklijevali πiriti najnepovoljnije izvjeπtaje po
Jeruzalemu, bilo osobno, bilo u pismima, o njemu i njegovom
radu, a Ëak su i neki apostoli i starjeπine smatrali ove izvjeπtaje istinitima ne pokuπavajuÊi im se usprotiviti niti pokazujuÊi
æelju da se s njim razjasne.
Ali ni usred obeshrabrenja apostol nije oËajavao. Vjerovao
je da Êe Glas koji je govorio njegovom srcu progovoriti i srcima njegovih sunarodnjaka i da Êe UËitelj, kojeg su njegovi drugovi
uËenici voljeli i kome su sluæili, ujediniti njihova srca u djelu
Evanelja.
251
38
Pavao kao zatvorenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 21,17 do 23,35.
“Kad stigosmo u Jeruzalem, braÊa nas primiπe radosno.
Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuÊu, gdje se sastadoπe sve starjeπine.”
Ovom su prigodom Pavao i njegovi pratioci formalno predali voama djela u Jeruzalemu darove koje su poganske crkve
poslale kao pomoÊ siromaπnima meu æidovskom braÊom. Prikupljanje ovih darova stajalo je apostola i njegove suradnike mnogo vremena, briga i zamornog rada. Svota koja je daleko nadmaπivala oËekivanje starjeπina u Jeruzalemu znaËila je mnoge
ærtve i Ëak ozbiljnu oskudicu neznaboæaËkih vjernika.
Ovi dragovoljni darovi posvjedoËili su odanost obraÊenika
iz poganstva organiziranom Boæjem djelu po svijetu i svi su ih
trebali prihvatiti uz zahvalno priznanje, ali je Pavlu i njegovim
pratiocima bilo jasno da meu onima pred kojima sada stoje
ima nekih koji nisu sposobni cijeniti duh bratske ljubavi koja
je potaknula na darivanje.
U prvim godinama evaneoskog rada meu neznaboπcima,
neka od vodeÊe braÊe u Jeruzalemu, dræeÊi se prijaπnjih predrasuda i navika razmiπljanja, nisu srdaËno suraivala s Pavlom i
njegovim pomoÊnicima. NastojeÊi saËuvati besmislene obiËaje
i obrede, izgubili su iz vida blagoslov koji bi dobili oni i djelo
koje su voljeli da su se potrudili ujediniti sve dijelove Gospodnjega djela. Premda su se zauzimali za probitak krπÊanske Crkve, nisu odræali korak s napredovanjem Boæje providnosti i u
svojoj ljudskoj mudrosti pokuπali su radnike ograniËiti mnogim
(251)
399
400
252
401
402
Djela apostolska
nepotrebnim zabranama. Tako se pojavila skupina ljudi koji osobno nisu bili upoznati s promijenjenim okolnostima i posebnim
potrebama s kojima su se suoËavali radnici u dalekim poljima,
ali koji su ustrajavali na tome da imaju vlast odreivati svojoj
braÊi u tim poljima kojim Êe se metodama rada sluæiti. Smatrali su da djelo propovijedanja Evanelja treba obavljati u skladu
s njihovim miπljenjem.
Proπlo je nekoliko godina otkako su braÊa u Jeruzalemu, s
predstavnicima iz drugih vodeÊih crkava, pozorno razmotrila
zbunjujuÊa pitanja koja su se pojavila oko metoda kojima su
se sluæili oni koji su radili meu poganima. Kao rezultat ovog
sabora, braÊa su se sloæila oko konaËnih preporuka crkvama u
vezi s nekim obredima i obiËajima, ukljuËujuÊi i obrezanje. Upravo su na ovom opÊem saboru braÊa odluËila da krπÊanskim crkvama preporuËe Barnabu i Pavla kao radnike dostojne punog
povjerenja svakog vjernika.
Meu prisutnima na ovom sastanku bilo je nekih koji su
oπtro kritizirali rad apostolâ na kojima je poËivao glavni teret
navijeπtanja Evanelja neznaboæaËkom svijetu. Ali tijekom sabora njihova su se glediπta o Boæjoj nakani proπirila pa su se
sloæili sa svojom braÊom u donoπenju mudrih odluka koje su
pridonijele jedinstvu tijela svih vjernika.
Poslije, kad je postalo oËito da broj obraÊenika meu poganima brzo raste, meu vodeÊom braÊom u Jeruzalemu pojavili su se neki koji su ponovo poËeli gajiti svoje prijaπnje predrasude protiv metoda Pavla i njegovih suradnika. Ove su predrasude tijekom godina jaËale, dok neki od voa nisu odluËili
da se djelo propovijedanja Evanelja ubuduÊe mora vrπiti u skladu
s njihovim predodæbama. Ako Pavao svoje metode prilagodi izvjesnim zamislima koje su oni zastupali, oni Êe priznati i poduprijeti njegov rad; inaËe viπe neÊe s naklonoπÊu gledati na
njega niti mu pruæiti potporu.
Ovi su ljudi izgubili iz vida Ëinjenicu da je Bog uËitelj svojeg
naroda; da svaki radnik u Njegovom djelu treba steÊi osobno
iskustvo u slijeenju boæanskog Voe, a da ne oËekuje izravno
vodstvo od strane Ëovjeka; da Njegovi radnici ne smiju biti oblikovani prema ljudskim zamislima, veÊ prema boæanskom uzoru.
U svojoj sluæbi Pavao je narod uËio ne “uvjerljivim rijeËima mudrosti, veÊ u oËitovanju Duha i snage”. Istine koje je
Pavao kao zatvorenik
253
navjeπÊivao objavio mu je Sveti Duh, “jer Duh sve ispituje, Ëak
i dubine Boæje. Ta tko od ljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna,
osim Boæjega Duha... I mi”, izjavio je Pavao, “o tom govorimo,
ne rijeËima kakve uËi ljudska mudrost, nego rijeËima kakve uËi
Duh, izraæavajuÊi duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti.” (1.
KorinÊanima 2,4.10-13)
Tijekom sluæbe Pavao je od Boga oËekivao izravno vodstvo.
Istodobno je jako pazio da radi u skladu s odlukama opÊeg sabora
u Jeruzalemu, a kao rezultat “crkve se utvrivahu u vjeri i svaki dan bivahu brojnije” (Djela 16,5). I sada, bez obzira na neodobravanje na koje je kod nekih nailazio, naπao je utjehu u
svijesti da je izvrπio svoju duænost potiËuÊi u obraÊenicima duh
odanosti, dareæljivosti i bratske ljubavi, kako se ovom prilikom
moglo vidjeti po velikim darovima koje je stavio pred æidovske starjeπine.
Nakon predaje darova, Pavao je poËeo “redom iznositi sve
πto je Gospodin njegovom djelatnosti uËinio meu poganima”.
Ovo nizanje Ëinjenica dovelo je srca sviju, Ëak i onih koji su
sumnjali, do osvjedoËenja da je njegov rad pratio nebeski blagoslov. “Oni, kad to Ëuπe, poËeπe slaviti Boga.” OsjeÊali su da
metode rada koje je apostol primjenjivao nose peËat Neba. Bogati
darovi koji su leæali pred njima dodatno su potvrdili apostolovo svjedoËanstvo o vjernosti novih crkava osnovanih meu poganima. Ljudi koji su, buduÊi da su bili smatrani voama djela
u Jeruzalemu, samovoljno traæili da se poduzmu mjere nadzora, vidjeli su Pavlovu sluæbu u novom svjetlu i bili osvjedoËeni
da je njihov put pogrjeπan, da su zarobljeni æidovskim obiËajima i predajama, i da je djelo Evanelja ozbiljno zaprijeËeno time πto nisu shvatili kako je Kristovom smrÊu sruπen zid koji
je dijelio Æidove od pogana.
Ovo je bila zlatna prilika za svu vodeÊu braÊu da otvoreno
priznaju kako je Bog djelovao preko Pavla i da su oni katkad
bili u zabludi dopuπtajuÊi da izvjeπtaji njegovih neprijatelja izazovu u njima zavist i predrasude. Ali umjesto da se sjedine u
naporu da postupe poπteno prema onome koga su povrijedili,
dali su mu savjet koji je pokazao da joπ uvijek smatraju kako
je Pavao u velikoj mjeri odgovoran za postojeÊe predrasude.
Nisu plemenito stali u njegovu obranu nastojeÊi da nezadovoljnicima pokaæu u Ëemu su pogrijeπili, veÊ su pokuπali uËiniti
403
254
404
405
Djela apostolska
kompromis savjetujuÊi mu da uËini ono πto Êe, po njihovu miπljenju, ukloniti svaki uzrok nerazumijevanju.
“Vidiπ, brate,” uzvratili su na njegovo svjedoËanstvo, “koliko je tisuÊa Æidova prigrlilo vjeru i svi su vatrene pristaπe Zakona. A o tebi su Ëuli da svojim uËenjem odvraÊaπ od Mojsijeva zakona sve Æidove koji su rasprπeni meu poganima, govoreÊi
im da ne obrezuju djece i ne æive po (otaËkim) predajama. ©to
sada? Sigurno Êe doznati da si doπao. UËini ovo πto ti savjetujemo:
imamo ovdje Ëetiri Ëovjeka koji su pod zavjetom; uzmi ih i podvrgni se s njima obredu oËiπÊenja te preuzmi za njih ærtvene
troπkove da mognu oπiπati sebi glave. Tako Êe svi uvidjeti da
nema niπta od onoga πto su Ëuli o tebi, veÊ da si na pravom
putu i da i sam vrπiπ Zakon. A πto se tiËe pogana koji su prigrlili
vjeru, njima smo pismeno saopÊili naπe odluke: uzdræavati se
od mesa ærtvovanog idolima, od krvi, od udavljenog i od bluda.”
BraÊa su se nadala da bi Pavao, slijedeÊi njihov savjet, mogao uvjerljivo opovrgnuti laæne izvjeπtaje o sebi. Uvjeravali su
ga da odluka prijaπnjeg sabora u vezi s obraÊenicima iz poganstva i obrednim zakonom joπ uvijek vrijedi. Ali savjet koji su
mu sada dali nije bio u skladu s tom odlukom. Boæji Duh nije
potaknuo na ovu uputu; ona je bila plod kukaviπtva. Voe crkve u Jeruzalemu znali su da Êe nepoπtivanjem obrednog zakona krπÊani na sebe navuÊi mrænju Æidova i sebe izloæiti
progonstvu. Veliko vijeÊe je Ëinilo sve πto je moglo da sprijeËi
napredovanje Evanelja. Ovo je tijelo izabralo ljude koji Êe apostole pratiti u stopu, a posebno Pavla, i na svaki se moguÊi
naËin usprotiviti njihovu radu. Kad bi oni koji vjeruju u Krista
bili pred Velikim vijeÊem osueni kao prekrπitelji Zakona, Ëekala bi ih brza i oπtra kazna kao otpadnike od æidovske vjere.
Mnogi Æidovi koji su prihvatili Evanelje joπ su uvijek poπtovali obredni zakon i bili skloni nerazumnom popuπtanju nadajuÊi se da Êe steÊi povjerenje svojih sunarodnjaka, ukloniti
njihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Otkupitelja svijeta. Pavao je shvatio da Êe mnogi od vodeÊih Ëlanova
crkve u Jeruzalemu stalno raditi na suzbijanju njegova utjecaja
dokle god budu prema njemu njegovali predrasude. Smatrao
je da bi, kad bi ih bilo kakvim razumnim popuπtanjem mogao
pridobiti za istinu, uklonio veliku prepreku za uspjeh Evanelja u drugim mjestima. Ali Bog mu nije odobrio da popusti toliko koliko su oni traæili.
Pavao kao zatvorenik
255
Kad se sjetimo velike Pavlove æelje da bude u slozi sa svojom braÊom, njegove njeænosti prema slabima u vjeri, poπtovanja apostola koji su bili s Kristom i Jakova, Gospodnjeg brata,
i namjere da svima bude sve bez ærtvovanja naËela — kad se
sjetimo svega toga, manje iznenauje πto je bio prisiljen odstupiti od svojeg Ëvrstog, odluËnog smjera kojim je dotad iπao.
Ali umjesto da postignu æeljeni cilj, njegovi napori za pomirenjem samo su stvorili krizu, ubrzali proreËeno stradanje i doveli do odvajanja od braÊe, liπavajuÊi Crkvu jednog od njezinih najjaËih stupova i donoseÊi tugu u srca krπÊana gdje god
se nalazili.
SljedeÊeg dana Pavao je poËeo provoditi savjet starjeπina.
Uzeo je sa sobom onu Ëetvoricu koja su bila pod nazirejskim
zavjetom Ëiji je rok gotovo istekao i poπao u hram da se podvrgnu
“obredu oËiπÊenja... kad se za svakoga od njih imala prinijeti
ærtva”. Odreene skupe ærtve za oËiπÊenje trebalo je tek prinijeti.
Oni koji su savjetovali Pavla da poduzme ovaj korak, nisu
dovoljno razmislili o velikoj opasnosti kojoj Êe zbog toga biti
izloæen. U ovo doba Jeruzalem je bio pun πtovatelja iz mnogih
zemalja. BuduÊi da je Pavao, ispunjavajuÊi zadaÊu koju mu je
Bog povjerio, odnio Evanelje poganima, posjetio je mnoge velike
gradove i bio dobro poznat tisuÊama hodoËasnika koji su iz stranih zemalja doπli za blagdan u Jeruzalem. Meu njima je bilo
ljudi Ëija su srca bila ispunjena ogorËenom mrænjom prema Pavlu
i on je ulaskom u hram takvom prigodom stavio æivot na kocku. Nekoliko je dana ulazio i izlazio zajedno s drugim πtovateljima i po svemu sudeÊi bio neprimijeÊen; meutim, prije isteka odreenog razdoblja, dok je razgovarao sa sveÊenikom o ærtvama koje je trebalo prinijeti, prepoznali su ga neki Æidovi iz
Azije.
Noπeni demonskim bijesom jurnuli su na njega viËuÊi: “Izraelci, u pomoÊ! Evo onoga koji posvuda i svakome propovijeda
nauku koja je uperena protiv (æidovskog) naroda, protiv Zakona i protiv ovog mjesta!” Kad su se ljudi odazvali pozivu za
pomoÊ, dodana je druga optuæba: “Povrh toga je i Grke uveo
u hram, i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto!”
Prema æidovskom zakonu bio je zloËin kaænjiv smrÊu da
neobrezana osoba ue u unutarnje dvoriπte svetog zdanja. Pavla su u gradu vidjeli u druπtvu Trofima iz Efeza, pa se nasluÊivalo
406
407
256
408
Djela apostolska
da ga je uveo u hram. On to nije uËinio; a kako je sam bio
Æidov, to πto je uπao u hram nije bio prekrπaj Zakona. Ali premda
je optuæba bila laæna, posluæila je da se pobudi opÊa predrasuda. Kad se povik pronio kroz hramska dvoriπta, okupljeno
mnoπtvo obuzelo je divlje uzbuenje. Novost se brzo proπirila
Jeruzalemom i “uskomeπa se sav grad i nastade strka naroda”.
Da se neki otpadnik u Izraelu usudio oskvrnuti hram u vrijeme kad su tisuÊe hodoËasnika iz svih krajeva svijeta doπle na
bogosluæje, to bi uzbudilo najæeπÊe strasti svjetine. “Uhvatiπe
Pavla, izvukoπe ga izvan hrama pa odmah zatvoriπe vrata.”
“Dok su ga nastojali ubiti, doe glas zapovjedniku Ëete da
je sav Jeruzalem u vrenju.” Klaudije Lizija dobro je poznavao
nemirne elemente s kojima je imao posla, pa “odmah uze vojnike
i stotnike te dotrËa k pobunjenicima. Oni prestadoπe tuÊi Pavla Ëim opaziπe zapovjednika s vojnicima”. Ne znajuÊi uzrok
nemira, ali vidjevπi da je bijes mnoπtva uperen protiv Pavla,
rimski je zapovjednik zakljuËio da bi to mogao biti egipatski
pobunjenik za kojeg je Ëuo, a koji je do tog trenutka uspio izbjeÊi uhiÊenje. Zato “ga uhvati i naredi da ga sveæu u dvoje
lance. Zatim poËe ispitivati tko je i πto je uËinio.” Odmah su
se zaËule glasne i gnjevne optuæbe; “iz naroda su jedni vikali
jedno, a drugi drugo. BuduÊi da zapovjednik nije mogao niπta
pouzdano saznati zbog vike, naredi da ga odvedu u vojarnu.
Kad stiæe na stepenice, morali su ga vojnici nositi zbog nasrtaja
svjetine, jer je mnoπtvo naroda iπlo za njim i vikalo: ‘Smakni
ga!’”
Usred svega tog meteæa Pavao je bio miran i pribran. U
mislima se oslanjao na Boga; znao je da ga okruæuju nebeski
aneli. Nije bio voljan napustiti hram a da pred svoje sunarodnjake ne pokuπa iznijeti istinu. U trenutku kad je trebao biti
uveden u vojarnu, obratio se zapovjedniku: “Smijem li ti neπto
reÊi?” Lizija je odvratio: “Zar znaπ grËki? Zar nisi ti onaj EgipÊanin
koji je nedavno podigao bunu i odveo u pustinju Ëetiri tisuÊe
razbojnika?” Pavao je odgovorio: “Ja sam Æidov iz Tarza... graanin
znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu!”
Kad je dobio dopuπtenje, “Pavao stade na stepenice, dade
narodu znak rukom da uπuti”. Njegov je pokret privukao pozornost, a njegovo je ponaπanje zahtijevalo poπtovanje. “Kad nastade
velika tiπina, progovori hebrejskim jezikom ovako: ‘BraÊo i oci,
Pavao kao zatvorenik
257
posluπajte πto vam sad imam reÊi u svoju obranu!’” Na zvuk
poznatih hebrejskih rijeËi “joπ veÊma uπutjeπe” i Pavao je nastavio u sveopÊoj tiπini:
“Ja sam Æidov, rodom iz Tarza u Ciliciji, a odgojen u ovom
gradu, gdje sam kod Gamalielovih nogu toËno pouËen u otaËkom Zakonu. Bio sam pun revnosti za Boga kao πto ste vi svi
danas.” Nitko nije mogao nijekati apostolove tvrdnje buduÊi da
su spomenute Ëinjenice bile poznate mnogima koji su joπ uvijek æivjeli u Jeruzalemu. Zatim je govorio o svojoj prijaπnjoj
revnosti u proganjanju Kristovih uËenika, Ëak do smrti; opisao
je okolnosti svojeg obraÊenja priËajuÊi svojim sluπateljima kako je njegovo oholo srce bilo navedeno da se pokloni razapetom NazareÊaninu. Da je pokuπao raspravljati sa svojim protivnicima, oni bi ga tvrdoglavo odbili sasluπati, ali iznoπenje vlastitog
iskustva bilo je popraÊeno osvjedoËavajuÊom snagom koja kao
da je privremeno omekπala i pokorila njihova srca.
Zatim je htio pokazati da njegov rad meu neznaboπcima
nije bila stvar njegove odluke. On je æelio raditi za svoj narod,
ali upravo u tom hramu Boæji glas mu je progovorio u svetom
vienju πaljuÊi ga “daleko, k poganima”.
Narod je dosad sluπao s velikom pozornoπÊu, ali kad je Pavao
u izlaganju svoje proπlosti stigao do mjesta gdje ga je Krist imenovao za izaslanika poganima, njihov je bijes ponovo provalio.
Navikli da sebe vide kao jedini narod koji je mio Bogu, nisu
bili spremni dopustiti da prezreni pogani sudjeluju u prednostima koje su dotad smatrali iskljuËivo svojima. NadjaËavπi glasom govornika, povikali su: “Makni takvog stvora sa zemlje! On
ne smije æivjeti!”
“Dok su oni tako vikali, haljinama tresli i praπinu vitlali u
zrak, zapovjednik naredi da ga odvedu u vojarnu te ga, primijenivπi biËevanje, presluπaju da bi doznao zaπto tako viËu protiv njega.
Kad su ga rastegli da ga biËuju, reËe Pavao nazoËnom stotniku: ‘Zar smijete biËevati rimskog graanina, i joπ k tome bez
osude?’ Kada stotnik to Ëu, ode i obavijesti zapovjednika: ‘©to
kaniπ uËiniti? — upita ga. — Ovaj je Ëovjek rimski graanin!’
Nato zapovjednik doe k njemu te mu reËe: ‘Kaæi mi, jesi li ti
rimski graanin?’ ‘Da’, odgovori Pavao. ‘Ja sam — reËe zapovjednik — za velik novac stekao to graanstvo.’ ‘A ja sam se — reËe
Pavao — s njim i rodio.’ Odmah, dakle, odstupiπe od njega oni
409
410
258
411
412
Djela apostolska
koji su ga imali biËevati, a zapovjednik se uplaπi kad dozna da
je on rimski graanin i da ga je ipak svezao.
HoteÊi toËno znati zaπto ga Æidovi optuæuju, sutradan ga
zapovjednik oslobodi lanaca pa sazva velike sveÊenike i cijelo
Veliko vijeÊe te dovede Pavla da ga suoËi s njima.”
Apostolu je sada trebao suditi isti sud Ëiji je i sam bio Ëlan
prije obraÊenja. Dok je stajao pred æidovskim knezovima, bio
je smiren, a njegovo je lice odsjajivalo Kristov mir. “Pavao uperi
pogled na Veliko vijeÊe i reËe: ‘BraÊo, ja sam æivio sa posve
Ëistom savjesti pred Bogom do ovoga dana.” Kad su Ëuli njegove
rijeËi, ponovo je buknula njihova mrænja i “veliki sveÊenik
Ananija naredi onima πto bijahu kraj njega da ga udare po
ustima”. Na ovaj neljudski nalog Pavao je uskliknuo: “Tebe Êe
udariti Bog, okreËeni zide! Ti sjediπ da me sudiπ po Zakonu, a
protiv Zakona nareujeπ da me udaraju!” “‘©to, ti grdiπ velikoga Boæjeg sveÊenika?’ odvratiπe mu nato prisutni.” Svojom uobiËajenom uËtivoπÊu Pavao je odgovorio: “Nisam znao, braÊo... da
je veliki sveÊenik. Stoji, naime, pisano: ‘Ne proklinji poglavara
svog naroda!’
Zatim Pavao, znajuÊi da je jedan dio sastavljen od saduceja,
a drugi od farizeja, poviËe u Velikom vijeÊu: ‘BraÊo, ja sam farizej,
potomak farizejâ. Zbog nade u uskrsnuÊe mrtvih meni se sudi.’
Kad on to reËe, nastade prepiranje izmeu farizeja i saduceja, te se skupπtina razdijeli. Saduceji, naime, tvrde da nema
ni uskrsnuÊa, ni anela, ni duha, a farizeji to sve priznaju.” Dvije
su stranke poËele meusobno raspravljati i tako je bila skrπena
snaga njihovog protivljenja Pavlu. “Ustadoπe neki knjiæevnici
farizejske stranke te se odluËno suprotstaviπe: ‘Mi ne nalazimo
— rekoπe — nikakva zla na ovomu Ëovjeku. A πto ako mu je
govorio duh ili aneo?’”
U meteæu koji je slijedio, saduceji su se nastojali dokopati
apostola da bi ga mogli pogubiti, a farizeji su ga nastojali zaπtititi. “Kad nastade velika svaa, poboja se zapovjednik da Pavla
ne rastrgaju, te naredi da sie vojska pa ga otme izmeu njih
i opet odvede u vojarnu.”
Kad je Pavao poslije razmiπljao o kuπnjama tog dana, poËeo
je strahovati da njegov postupak nije bio po volji Bogu. Je li
moæda pogrijeπio πto je uopÊe doπao u Jeruzalem? Nije li njegova velika æelja za sjedinjenjem s njegovom braÊom dovela do
ovih katastrofalnih posljedica?
Pavao kao zatvorenik
259
Poloæaj koji su Æidovi kao Boæji narod imali pred nevjerniËkim svijetom uzrokovao je kod apostola veliku tjeskobu. Kako
Êe ovi neznaboæaËki duænosnici gledati na njih? Tvrde da su
Jahvini πtovatelji i svojataju svetu sluæbu, a prepuπtaju se slijepom, bezumnom gnjevu nastojeÊi uniπtiti i svoju braÊu koja se
usuuju razlikovati od njih u vjeri, i pretvaraju svoje najuglednije savjetodavno vijeÊe u mjesto svae i divljeg meteæa. Pavao
je osjeÊao da je ime njegovog Boga osramoÊeno u oËima ovih
pogana.
Sad je bio u zatvoru; znao je da Êe njegovi neprijatelji u
svojoj oËajniËkoj zloÊi pribjeÊi svim sredstvima da ga smaknu.
Je li moguÊe da je njegovo djelo za crkve zavrπilo i da Êe sada
u njih uÊi okrutni vuci? Kristovo djelo jako je priraslo Pavlovom srcu i s velikom je tjeskobom mislio na opasnosti koje prijete
rasutim crkvama, izloæenima progonstvu upravo takvih ljudi kakve
je sreo u Velikom vijeÊu. Uznemiren i obeshrabren, plakao je
i molio.
U tom teπkom Ëasu Gospodin nije bio ravnoduπan prema
svojem sluzi. On ga je saËuvao od ubilaËki raspoloæene svjetine u hramskom dvoriπtu; On je bio s njim pred Velikim vijeÊem; On je bio s njim u vojarni i On se svojem vjernom sluzi
objavio kao odgovor na ozbiljne molbe za vodstvo. “SlijedeÊe
noÊi Gospodin se ukaza Pavlu i reËe mu: ‘Budi odvaæan! Dakako, kao πto si za me svjedoËio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedoËiti i u Rimu.’”
Pavao je dugo æelio posjetiti Rim; silno je æelio tamo posvjedoËiti za Krista, ali je osjeÊao da su njegove namjere osujeÊene neprijateljstvom Æidova. Nije mu palo na pamet, Ëak ni
sada, da Êe tamo otiÊi kao zatvorenik.
Dok je Gospodin hrabrio svojeg slugu, Pavlovi su neprijatelji marljivo planirali da ga uniπte. “Kad nastade dan, Æidovi
skovaπe urotu i obeÊaπe, uz zaziv prokletstva na se, da neÊe ni
jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je viπe od Ëetrdeset koji
su skovali tu urotu.” Tu se radilo o postu koji je Gospodin osudio
preko proroka Izaije — postu “da se svaate i tuËete, da udarate πakom opakom” (Izaija 58,4 — ©A).
Urotnici su doπli “k sveÊeniËkim glavarima i sveÊenicima
te im reknu: ‘Tvrdo smo obeÊali, uz zaziv prokletstva na se,
da neÊemo niπta okusiti dok ne ubijemo Pavla. Zato vi sada zajedno s Velikim vijeÊem izrazite æelju zapovjedniku da ga do-
413
414
260
415
Djela apostolska
vede k vama pod izlikom da æelite pomnije ispitati njegovu stvar.
A mi smo spremni ubiti ga joπ prije nego stigne k vama.’”
Umjesto da ih ukore zbog tako okrutnog plana, sveÊenici
i knezovi rado su se s njima sloæili. Pavao je rekao istinu kad
je Ananiju usporedio s okreËenim grobom.
Ali Bog se umijeπao da spasi æivot svojeg sluge. Kad je doznao “za zasjedu”, sin Pavlove sestre “doe i ue u vojarnu te
obavijesti Pavla. A Pavao dozva jednog stotnika te mu reËe: ‘Ovoga mladiÊa odvedi k zapovjedniku jer mu ima neπto saopÊiti!’
Stotnik ga uze i odvede zapovjedniku i reËe: ‘Suæanj Pavao dozva me i zamoli da ovoga mladiÊa dovedem k tebi jer ti ima
neπto kazati.’”
Klaudije Lizija je ljubazno primio mladiÊa, odveo ga nasamo i upitao: “‘©to mi imaπ saopÊiti?’ ‘Æidovi se dogovoriπe —
odgovori mladiÊ — da te zamole da sutra dovedeπ Pavla u Veliko vijeÊe pod izlikom da pomnije ispitaπ njegovu stvar. Ali ih
nemoj posluπati, jer ga viπe od Ëetrdeset ljudi iz njihova kruga
Ëeka u zasjedi, koji su se obvezali, uz zaziv prokletstva na se,
da neÊe ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I veÊ stoje spremni i
Ëekaju tvoj pristanak.’”
“Tada zapovjednik otpusti mladiÊa i naredi mu: ‘Nikomu
ne kazuj da si mi ovo otkrio.’”
Lizija je odmah odluËio da Pavla iz svoje sudske ovlasti preda
ovlasti prokuratora Feliksa. Kao narod, Æidovi su bili u stanju
uzbuenosti i razdraæljivosti pa su vrlo Ëesto izbijali nemiri.
Daljnja prisutnost apostola u Jeruzalemu mogla bi izazvati opasne posljedice po grad i Ëak po samog zapovjednika. Zato je
pozvao “dvojicu stotnika i naredi im: ‘Pripremite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, da poslije treÊeg sata noÊu krenu u Cezareju. Neka se pripreme i konji Pavlu za jahanje da ga zdrava odvedu do upravitelja Feliksa!’”
Zapovjednik nije gubio vrijeme da se rijeπi Pavla. “Vojnici
prema nareenju uzeπe Pavla te ga noÊu odvedoπe u Antipatridu.” Odatle su konjanici sa zatvorenikom nastavili put do Cezareje, dok se Ëetiri stotine vojnika vratilo u Jeruzalem.
Zapovjednik jedinice predao je zatvorenika Feliksu i uruËio mu pismo koje mu je dao glavni zapovjednik:
“Klaudije Lizija preuzviπenom upravitelju Feliksu pozdrav!
Ovoga su Ëovjeka uhvatili Æidovi i htjeli ga ubiti, ali sam ja,
kada sam doznao da je rimski graanin, doπao s vojskom i iz-
Pavao kao zatvorenik
261
vukao ga iz pogibli. ÆeleÊi toËno saznati krivnju za koju ga
optuæuju, dovedoh ga u njihovo Veliko vijeÊe. Ustanovih da ga
optuæuju zbog prijepornih pitanja njihova Zakona, ali da nema
nikakve krivnje koja zasluæuje smrt ili samo lance. A kad me
obavijestiπe da se sprema zasjeda protiv njega, odmah ga poslah k tebi, poπto i njegovim tuæiteljima dadoh do znanja da
svoju tuæbu protiv njega iznesu preda te. Budi zdravo!”
Nakon Ëitanja poruke Feliks se raspitao iz koje pokrajine
zatvorenik dolazi, pa kad je Ëuo da je iz Cilicije, rekao je: “‘Presluπat Êu te kada i tvoji tuæitelji dou.’ Nato zapovjedi da ga
Ëuvaju u Herodovoj palaËi.”
U Pavlovom sluËaju ovo nije bilo prvi put da je Boæji sluga
kod pogana naπao utoËiπte od zlobe onih koji su tvrdili da su
Jahvin narod. U svojem bijesu protiv Pavla Æidovi su dodali joπ
jedan zloËin mraËnom katalogu koji je biljeæio povijest tog
naroda. Joπ su viπe otvrdnuli srca prema istini i uËinili sigurnijom svoju propast.
Malo njih razumije puno znaËenje Kristovih rijeËi kad se
u sinagogi u Nazaretu objavio kao Pomazanik. On je objavio
svoju zadaÊu da tjeπi, blagoslivlja i spasi nesretnike i grjeπnike,
a kad je u srcima svojih sluπatelja vidio oholost i nevjeru, podsjetio ih je kako se u proπlosti Bog odvratio od svojeg izabranog naroda zbog nevjere i buntovnosti i objavio se neznaboπcima koji nisu odbacili nebesko svjetlo. Udovica u Sarepti i Naaman Sirijac æivjeli su prema svjetlu koje su imali; zato su smatrani pravednijima od Boæjeg naroda koji je otpao od Njega i
ærtvovao naËelo za udobnost i svjetovnu Ëast.
Krist je Æidovima u Nazaretu iznio zastraπujuÊu istinu kad
je izjavio da u otpalom Izraelu nema sigurnosti za vjernog Boæjeg
vjesnika. Oni ne æele prepoznati njegovu vrijednost ni cijeniti
njegov rad. Dok su æidovski voe tvrdili da silno revnuju za
Boæju Ëast i dobro Izraela, oni su bili neprijatelji i jednog i drugog. RijeËju i primjerom odvodili su narod sve dalje od posluπnosti Bogu — vodeÊi ga tamo gdje On nije mogao biti njihova
obrana u dan nevolje.
Spasiteljeve rijeËi ukora upuÊene stanovnicima Nazareta
vrijede u Pavlovom sluËaju ne samo za nevjerne Æidove, veÊ i
za njegovu braÊu u vjeri. Da su se voe Crkve potpuno oslobodili
osjeÊaja gorËine prema apostolu i prihvatili ga kao onoga koji
je posebno pozvan od Boga da odnese Evanelje neznaboπci-
416
417
262
418
Djela apostolska
ma, Gospodin bi im ga saËuvao. Bog nije odredio da Pavlov
rad tako brzo zavrπi, ali nije uËinio Ëudo da djeluje protiv niza
okolnosti izazvanih postupkom crkvenih voa u Jeruzalemu.
Isti duh joπ uvijek dovodi do istih posljedica. Zanemarivanje i odbacivanje prednosti koje pruæa boæanska milost liπila
je Crkvu mnogih blagoslova. Kako bi Ëesto Bog produæio rad
nekog vjernog propovjednika, ali njegov se rad nije cijenio! No
ako Crkva dopuπta da neprijatelj duπa iskrivi razumijevanje tako da rijeËi i postupci Kristovog sluge budu nepravilno prikazani i pogrjeπno protumaËeni; ako mu se isprijeËi na putu i
omete njegovu korisnost, Gospodin joj katkad oduzima blagoslov koji joj je dao.
Sotona stalno djeluje preko svojih orua da obeshrabri i
uniπti one koje je Bog izabrao da ostvari veliko i dobro djelo.
Oni mogu biti spremni da i sâm æivot ærtvuju za napredak Kristova djela, ali veliki Êe varalica u njihovoj braÊi izazvati sumnje koje Êe, ako ih budu njegovala, potkopati povjerenje u
poπtenje njihovog karaktera i tako onemoguÊiti njihovu korisnost. On ih preËesto uspijeva, preko njihove vlastite braÊe, tako
oæalostiti da se Bog milostivo upliÊe kako bi svojim progonjenim slugama dao poËinak. Kad se sklope ruke na prsima u kojima srce viπe ne kuca, kad uπuti glas opomene i ohrabrenja,
tada se tvrdoglavi moæda trgnu i poËnu cijeniti blagoslove koje
su odbacili. Njihova smrt moæe postiÊi ono πto nije uspio njihov æivot.
263
39
Suenje u Cezareji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 24.
Pet dana nakon Pavlova dolaska u Cezareju stigli su njegovi tuæitelji iz Jeruzalema praÊeni Tertulom, govornikom kojeg
su uzeli za odvjetnika. Bilo im je odobreno brzo sasluπanje. Kad
je Pavao izveden pred skup, Tertul “poËe optuæbu”. Uvjeren
da Êe laskanje imati veÊi utjecaj na rimskog upravitelja od jednostavnog izlaganja istine i pravde, lukavi govornik je svoj govor
poËeo pohvalama Feliksu: “Mi u svemu i na svakom mjestu rado priznajemo sa svom zahvalnoπÊu, preuzviπeni Felikse, da
tvojom zaslugom uæivamo dubok mir i da se, zahvaljujuÊi tvojoj skrbi, vrπe korisne promjene za narod.”
Tertul se posluæio otvorenom laæi, jer je Feliks po karakteru bio pokvaren i podao. O njemu se govorilo da je “svakovrsnim razvratom i okrutnoπÊu vladao silom kralja, a imao narav
roba” (Tacit, History, pogl. 5, dio 9). Oni koji su sluπali Tertulove laskave rijeËi znali su da nisu istinite, ali njihova æelja da
se Pavla osudi bila je jaËa od ljubavi prema istini.
U svojem govoru Tertul je optuæio Pavla za zloËine zbog
kojih bi, ako se dokaæu, bio osuen za veleizdaju vlasti. “Ustanovismo, evo, da je ovaj Ëovjek kuga,” izjavio je govornik, “da
izaziva prepirke meu Æidovima po svem svijetu i da je kolovoa
nazarejske sljedbe. On je pokuπao i hram oskvrnuti.” Zatim je
Tertul opisao kako je Lizija, zapovjednik jeruzalemskog garnizona, nasilno oteo Pavla Æidovima kad su mu htjeli suditi prema crkvenom zakonu pa ih je tako prisilio da stvar iznesu pred
Feliksa. Ove su izjave trebale navesti upravitelja da Pavla pre(263)
419
420
264
421
422
Djela apostolska
da æidovskom sudu. Sve su ove optuæbe æestoko potvrivali
prisutni Æidovi koji nisu skrivali mrænju prema zatvoreniku.
Feliks je bio dovoljno oπtrouman da prozre raspoloæenje i
karakter Pavlovih tuæitelja. Znao je iz kojih su mu pobuda laskali, a isto je tako vidio da nemaju Ëvrstih dokaza za optuæbe
protiv Pavla. Okrenuvπi se optuæenome, dao mu je znak da odgovori. Pavao nije troπio rijeËi na komplimente, veÊ je jednostavno izjavio da mu je drago πto se moæe braniti pred Feliksom s obzirom na to da je ovaj veÊ dugo upravitelj i zbog toga
dobro poznaje æidovske zakone i obiËaje. U vezi s optuæbama
protiv sebe jasno je pokazao da nijedna od njih nije istinita.
Izjavio je da ni u kojem dijelu Jeruzalema nije izazvao nemir
niti je oskvrnuo Svetiπte. “Nisu me naπli ni u hramu, ni u sinagogama, ni u gradu da s kim raspravljam ili uzrokujem strku
naroda, a ne mogu ti ni dokazati ono zbog Ëega me sada optuæuju.”
Priznavπi da, slijedeÊi “Put, koji oni nazivlju sljedbom”, πtuje
Boga svojih otaca, ustvrdio je da je uvijek vjerovao “u sve πto
stoji pisano u Zakonu i Prorocima” i da u skladu s jasnim naukom Pisma gaji vjeru u uskrsnuÊe mrtvih. Zatim je izjavio da
je oduvijek temeljno pravilo u njegovom æivotu imati “Ëistu savjest i pred Bogom i pred ljudima”.
Iskreno i otvoreno iznio je razlog svojeg posjeta Jeruzalemu i okolnosti uhiÊenja i suenja: “Poslije viπe godina doπao
sam da donesem milostinju svom narodu i da prinesem ærtve.
Upravo kad sam prinosio ærtve, naπli su me veÊ oËiπÊena u
hramu, ali bez strke naroda i bez buke. I to su me naπli neki
Æidovi iz Azije... Trebalo bi da oni dou preda te i tuæe me
ako imaju πto protiv mene. Ili neka ovi ovdje sami kaæu kakvu
su krivnju naπli na meni kad sam bio pred Velikim vijeÊem,
osim ako se ne radi o ovoj jednoj rijeËi koju doviknuh stojeÊi
meu njima: Zbog uskrsnuÊa mrtvih vi me danas sudite!”
Apostol je govorio ozbiljno i oËito iskreno; njegove su rijeËi
bile uvjerljive. Klaudije Lizija dao je u svojem pismu Feliksu
sliËno svjedoËanstvo o Pavlovu ponaπanju. ©toviπe, Feliks je bolje
poznavao æidovsku religiju nego πto su to mnogi pretpostavljali. Pavlovo jasno iznoπenje Ëinjenica omoguÊilo je Feliksu da
joπ jasnije razumije pobude koje su poticale Æidove u pokuπaju
da apostola osude za zavoenje i izdajniËko ponaπanje. Upravitelj im neÊe pruæiti zadovoljstvo da nepravedno osudi rimskog
Suenje u Cezareji
265
graanina niti Êe ga predati njima da ga pogube bez poπtena
suenja. Ali Feliks nije poznavao uzviπenije pobude od vlastitog probitka; njime je vladala ljubav za pohvalom i teænja za
napredovanjem. Strah da ne uvrijedi Æidove sprijeËio ga je da
postupi pravedno prema Ëovjeku za kojeg je znao da je nevin.
Stoga je odluËio odgoditi suenje dok ne bude prisutan Lizija
rekavπi: “Kada doe zapovjednik Lizija, rijeπit Êu vaπu stvar.”
Apostol je ostao suæanj, ali je Feliks zapovjedio stotniku
koji je Ëuvao Pavla da se pobrine “da uæiva olakπice i da nikom od njegovih ne brani da ga posluæuje”.
Nedugo zatim Feliks i njegova supruga Druzila poslali su
po Pavla da u privatnom razgovoru Ëuju “njegovo izlaganje o
vjeri u Isusa Krista”. Bili su spremni i Ëak æeljni da Ëuju te nove istine — istine koje moæda nikad viπe neÊe Ëuti i koje Êe,
ako ih odbace, biti snaæan svjedok protiv njih u Dan Boga.
Pavao je smatrao da mu je ovo Bogom dana prilika i vjerno ju je iskoristio. Znao je da stoji u prisutnosti onoga koji ima
vlast osuditi ga na smrt ili osloboditi, ali se Feliksu i Druzili
nije obratio pohvalama i laskanjem. Znao je da Êe rijeËi koje
im bude uputio za njih biti miris za æivot ili za smrt, pa je,
zaboravljajuÊi na sva sebiËna razmatranja, nastojao u njima
pobuditi svijest o opasnosti u kojoj se nalaze.
Apostol je bio svjestan da Evanelje postavlja zahtjeve pred
svakoga tko sluπa njegove rijeËi; da Êe jednog dana stajati ili
Ëisti i sveti pred velikim bijelim prijestoljem, ili s onima kojima
Êe Krist reÊi: “Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,23) Znao
je da svakog sluπatelja mora sresti pred nebeskim sudom i da
Êe morati poloæiti raËun ne samo za ono πto je rekao i uËinio,
veÊ i za pobude i duh svojih rijeËi i postupaka.
Feliksov je æivot bio toliko nasilan i okrutan da mu se rijetko
tko usudio Ëak i nagovijestiti da njegov karakter i ponaπanje
nisu bez mane. Ali Pavao se nije bojao Ëovjeka. On je otvoreno
iznio svoju vjeru u Krista i razlog te vjere, pa je tako mogao
govoriti o vrlinama bitnim za krπÊanski karakter kojih je oholi
par pred njim bio potpuno liπen.
On je pred Feliksom i Druzilom uzdignuo Boæji karakter
— Njegovu pravednost, pravdu i jednakost te narav Njegova Zakona. Jasno je ukazao na duænost Ëovjeka da æivi trijezno i umjereno, da strasti dræi pod nadzorom razuma u skladu s Boæjim
zakonom i da tjelesne i umne snage saËuva u zdravom stanju.
423
266
424
425
Djela apostolska
Objavio je da Êe sigurno doÊi dan suda kad Êe svi primiti plaÊu
prema djelima koja su uËinili u tijelu, i kad Êe biti jasno otkriveno da bogatstvo, poloæaj ili titule ne mogu Ëovjeku priskrbiti Boæju naklonost niti ga izbaviti od posljedica grijeha. Pokazao je da je ovaj æivot vrijeme pripreme za buduÊi æivot. Ako
Ëovjek zanemari sadaπnje prednosti i prilike, pretrpjet Êe vjeËni gubitak; neÊe dobiti joπ jednu priliku.
Pavao se posebno zadræao na dalekoseænim zahtjevima Boæjeg zakona. Pokazao je kako on obuhvaÊa duboke tajne Ëovjekove moralne naravi i snaæno osvjetljava ono πto je skriveno
od pogleda i znanja ljudi. Ono πto mogu uËiniti ruke ili izgovoriti
jezik — πto otkriva vanjsku stranu æivota — samo nesavrπeno
pokazuje Ëovjekov moralni karakter. Zakon istraæuje misli, pobude i nakane. MraËne strasti koje leæe skrivene od oËiju ljudi
— zavist, mrænja, poæuda, Ëastoljublje i zla djela o kojima se
razmiπljalo u mraËnim skroviπtima duπe, ali nikad nisu bila
ostvarena zbog nedostatka prilike — sve to Boæji zakon osuuje.
Pavao je nastojao misli svojih sluπatelja usmjeriti na veliku
Ærtvu za grijeh. Ukazao je na ærtve koje su bile sjena onoga
πto Êe doÊi i onda prikazao Krista kao stvarnost svih ovih obreda — cilj na koji su ukazivale kao jedini izvor æivota i nade
za palog Ëovjeka. Kad su vidjeli kako su prinoπene ærtve u mukama umirale, gledali su preko ponora stoljeÊa na Janje Boæje
koje uzima grijehe svijeta.
Bog s pravom zahtijeva ljubav i posluπnost od svih svojih
stvorenja. Dao im je svoj Zakon kao savrπeno mjerilo pravde.
No mnogi zaboravljaju svojeg Tvorca i odluËuju slijediti vlastiti put nasuprot Njegovoj volji. Oni na ljubav visoku kao nebo
i πiroku kao svemir uzvraÊaju neprijateljstvom. Bog ne moæe
sniziti zahtjeve svojeg Zakona da se uskladi s mjerilima zlih ljudi;
niti Ëovjek svojom snagom moæe zadovoljiti zahtjeve Zakona.
Samo vjerom u Krista grjeπnik moæe biti osloboen krivnje i
osposobljen za posluπnost Zakonu svojeg Tvorca.
Tako je Pavao, kao suæanj, iznosio zahtjeve boæanskog Zakona za Æidove i pogane, i prikazao Isusa, prezrenog NazareÊanina, kao Boæjeg Sina, Otkupitelja svijeta!
Æidovski su knezovi dobro razumjeli sveti karakter tog Zakona koji su tako besramno krπili, ali predrasude prema »ovjeku s Golgote otvrdnule su im srce za rijeËi æivota. No Feliks
nikad prije nije sluπao istinu, i kad mu je Boæji Duh osvjedo-
Suenje u Cezareji
267
Ëio duπu, jako se uznemirio. Sada probuena savjest progovorila je i Feliks je osjeÊao da su Pavlove rijeËi istinite. SjeÊanje
ga je vratilo u proπlost optereÊenu krivnjom. Sa straπnom jasnoÊom pred njim su se pojavile tajne njegovog prijaπnjeg
razuzdanog æivota, krvoproliÊa i mraËni izvjeπtaj njegovih kasnijih godina. Vidio je sebe raskalaπena, okrutna i pohlepna. Nikad
prije istina nije tako doprla do njegovog srca. Nikad prije njegova duπa nije bila toliko ispunjena uæasom. Pomisao da su sve
tajne njegovog zloËinaËkog æivota otvorene pred Boæjim okom,
i da mora biti suen prema svojim djelima, uzrokovala je da je
zadrhtao od straha.
Ali umjesto da dopusti da ga osvjedoËenje privede pokajanju, nastojao je odbaciti nedobrodoπla razmiπljanja. Zato je prekinuo razgovor s Pavlom. “Sad zasad hajde!” rekao je. “Kad imadnem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.”
Kako je velika suprotnost izmeu puta koji je izabrao Feliks i puta tamniËara u Filipima! Gospodnji sluge bili su vezani
dovedeni tamniËaru, kao i Pavao Feliksu. Dokazi o boæanskoj
sili koja ih πtiti, radost unatoË stradanju i sramoti, neustraπivost kad je zemlja zadrhtala od potresa i Kristov duh opraπtanja osvjedoËio je srce tamniËara koji je s drhtanjem priznao
svoje grijehe i dobio oprost. Feliks je drhtao, ali se nije pokajao. TamniËar je s radoπÊu primio Svetog Duha u srce i svoj
dom; Feliks je boæanskom Vjesniku zapovjedio da ode. Jedan
je izabrao da bude Boæje dijete i baπtinik Neba; drugi se opredijelio za zlotvore.
Pune dvije godine niπta se nije poduzelo protiv Pavla koji
je i dalje ostao u suæanjstvu. Feliks ga je nekoliko puta posjetio i pozorno sluπao πto govori. Ali prava pobuda iza prividne
ljubaznosti bila je æelja za dobitkom; oËekivao je da Êe Pavao
pokuπati priskrbiti slobodu plaÊanjem velike svote novca.
Meutim, apostol je bio suviπe plemenite naravi da bi do slobode
doπao mitom. Nije bio kriv ni za kakav zloËin i nije bio spreman uËiniti neko zlo da bi stekao slobodu. Osim toga, bio je
previπe siromaπan da plati takvu otkupninu, a da je tome Ëak
i bio sklon, ne bi zbog sebe pozvao obraÊenike na ljubav i
dareæljivost. Takoer je osjeÊao da se nalazi u Boæjim rukama i
nije se htio uplitati u namjere koje je Bog imao s njim.
Feliks je na kraju bio pozvan u Rim zbog velikih nepravdi
koje je uËinio Æidovima. Prije nego πto je napustio Cezareju
426
427
268
Djela apostolska
da odgovara na optuæbe, odluËio je “ugoditi Æidovima” pa je
ostavio Pavla u tamnici. No Feliks nije uspio u pokuπaju da
povrati povjerenje Æidova. Bio je sramno uklonjen s poloæaja,
a na njegovo je mjesto imenovan Porcije Fest sa sjediπtem u
Cezareji.
Kad mu je Pavao govorio o pravednosti, umjerenosti i
buduÊem sudu, Nebo je dopustilo da na Feliksa padne zraka
svjetla. Tu mu je priliku Nebo dalo da uvidi svoje grijehe i da
ih odbaci. Ali on je Boæjem vjesniku rekao: “Sad zasad hajde!
Kad imadnem zgodno vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.” Time
je prezreo posljednju ponudu milosra. Nikad viπe neÊe dobiti
drugi poziv od Boga.
269
40
Pavao zahtijeva da bude
izveden pred cara
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,1-12.
“Tri dana poslije preuzimanja vlasti nad pokrajinom Fest
uzie iz Cezareje u Jeruzalem. Dooπe mu glavari sveÊeniËki
zajedno s prvacima æidovskim da optuæe Pavla. Dugo su ga vruÊe
molili traæeÊi za se milost protiv Pavla da ga poπalje u Jeruzalem.” Ovaj su zahtjev uputili s namjerom da Pavlu postave zasjedu duæ puta za Jeruzalem da bi ga ubili. Ali Fest je imao
visok osjeÊaj odgovornosti za svoj poloæaj pa je uËtivo odbio
poslati po Pavla. “Rimljani”, izjavio je, “ne obiËavaju izruËiti
nekoga prije nego se optuæeni suoËi sa svojim tuæiteljima i dobije priliku da se brani od optuæbe.” Rekao je da Êe “brzo i
on sam otputovati” u Cezareju. “Neka, dakle... ovlaπteni od vas
pou sa mnom pa neka ga tuæe ako je πto kriv taj Ëovjek.”
To Æidovi nisu æeljeli. Nisu zaboravili poraz πto su ga doæivjeli
u Cezareji. Nasuprot smirenom ponaπanju i snaænim apostolovim argumentima, njihov zlobni duh i neutemeljene optuæbe
pokazali bi se u najgorem moguÊem svjetlu. Ponovo su molili
da Pavao bude doveden u Jeruzalem na suenje, ali je Fest ostao
pri Ëvrstoj odluci da Pavlu omoguÊi poπteno suenje u Cezareji. Bog je u svojoj providnosti nadzirao Festovu odluku kako
bi apostolu mogao produæiti æivot.
Kad nisu uspjeli u svojoj namjeri, æidovski su se voe odmah poËeli pripremati da svjedoËe protiv Pavla na upraviteljevu sudu. Poπto se vratio u Cezareju nakon kraÊeg boravka u
(269)
428
429
270
430
431
Djela apostolska
Jeruzalemu, Fest “sutradan sjede na sudaËku stolicu i naredi
da se dovede Pavao.” Kad je doπao, “okruæiπe ga Æidovi πto su
doπli iz Jeruzalema te iznesoπe protiv njega mnoge i teπke optuæbe
kojih nisu mogli dokazati”. BuduÊi da su ovaj put bili bez odvjetnika, sami su iznijeli svoje optuæbe. Kako je suenje protjecalo, smirenost optuæenika i njegova otvorenost jasno su pokazali laæljivost njihovih izjava.
Fest je shvatio da je prijeporno pitanje potpuno vezano uz
æidovska vjerovanja i da, ako ih se ispravno shvati, u optuæbama protiv Pavla nema niËega πto bi mogli dokazati i πto bi moglo zahtijevati osudu na smrt, pa Ëak ni utamniËenje. No on je
jasno vidio oluju bijesa koja bi nastala kad Pavao ne bi bio osuen
ili predan u njihove ruke. I zato, “hoteÊi ugoditi Æidovima”, Fest
se obratio Pavlu i upitao ga je li pod njegovom zaπtitom voljan
otiÊi u Jeruzalem da mu se sudi pred Velikim vijeÊem.
Pavao je znao da ne moæe oËekivati pravdu od ljudi koji
su svojim zloËinima na se navukli Boæju srdæbu. Znao je, kao
i prorok Ilija, da Êe biti sigurniji meu neznaboπcima nego meu
onima koji su odbacili svjetlo s Neba i otvrdnuli srca protiv
Evanelja. Umoran od sukoba, njegov aktivni duh teπko je mogao podnositi stalne odgode i zamornu neizvjesnost suenja i
utamniËenja. Zbog toga je odluËio iskoristiti svoje pravo da kao
rimski graanin zahtijeva da bude izveden pred cara.
OdgovarajuÊi na upraviteljevo pitanje, Pavao je rekao: “Pred
carskim sudom stojim... tu mi se mora suenje nastaviti. Æidovima, kao πto vrlo dobro znaπ, nisam niπta skrivio. Ako sam
doista kriv i ako sam uËinio neπto πto zasluæuje smrt, ne odbijam
umrijeti. Ali ako su neosnovane optuæbe kojima me ovi optuæuju, nitko me ne moæe njima na dar dati. Prizivam se na cara.”
Fest nije imao pojma o uroti Æidova da ubiju Pavla pa je
bio iznenaen njegovim prizivom na cara. Meutim, Pavlove
rijeËi su zaustavile sudski postupak. “Tada Fest, poπto se posavjetovao sa sudskim vijeÊem, odvrati: ‘Na cara si prizvao, pred
cara Êeπ iÊi!’”
Tako je joπ jednom, zbog mrænje potekle od vjerske zaslijepljenosti i samopravednosti, Boæji sluga bio prisiljen potraæiti
zaπtitu kod neznaboæaca. Upravo je ova ista mrænja prisilila Iliju da pobjegne pod zaπtitu udovice u Sarepti; ona je prisilila
vjesnike Evanelja da se okrenu od Æidova i vijest objave poganima. A Boæji narod koji æivi u danaπnje vrijeme s ovom Êe
Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara
271
se mrænjom tek morati suoËiti. Meu mnogima koji tvrde da
su Kristovi sljedbenici prisutna je ista oholost, formalizam i
sebiËnost, isti duh tlaËenja koji je zauzimao tako visoko mjesto u srcima Æidova. U buduÊnosti Êe ljudi koji tvrde da su Kristovi predstavnici poÊi putem sliËnim onome kojim su iπli sveÊenici i knezovi u postupanju s Kristom i apostolima. U velikoj krizi u kojoj Êe se uskoro naÊi, vjerni Boæji sluge naiÊi Êe
na istu tvrdoÊu srca, istu okrutnu odluËnost, istu nepopustljivu mrænju.
Svima koji Êe u taj zli dan neustraπivo sluæiti Bogu prema
svojoj savjesti bit Êe potrebna hrabrost, Ëvrstina i poznavanje
Boga i Njegove RijeËi; oni koji budu vjerni Bogu bit Êe progonjeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori
pogrjeπno tumaËeni i njihova imena ozloglaπena. Sotona Êe se
sluæiti svom prijevarom da utjeËe na srce i zamagli razum, da
zlo prikaæe dobrom, a dobro zlom. ©to Êe jaËa i ËiπÊa biti vjera
Boæjeg naroda i πto Êe biti odluËniji da sluπa Boga, to Êe jaËe
Sotona nastojati da protiv njega potakne bijes onih koji, tvrdeÊi
da su pravedni, gaze Boæji zakon. Bit Êe potrebno najËvrπÊe
pouzdanje i najveÊa odluËnost da se odræi vjera koja je jedanput zauvijek predana svetima.
Bog æeli da se Njegov narod pripravi za krizu koja Êe uskoro
izbiti. Pripremljeni ili nepripremljeni, svi Êe se morati suoËiti
s njom; a samo oni koji su svoj æivot uskladili s boæanskim
mjerilom ostat Êe Ëvrsti u to vrijeme ispita i kuπnje. Kad se
svjetovni vladari ujedine s propovjednicima religije da nametnu svoju volju u pitanjima savjesti, tada Êe se vidjeti tko se
stvarno boji Boga i sluæi Mu. Kad bude vladao najdublji mrak,
svjetlo karaktera koji je nalik Boæjem najjaËe Êe sjati. Kad ne
bude nikakve uzdanice, vidjet Êe se tko ima trajno pouzdanje
u Jahvu. I dok neprijatelji istine sa svih strana zlonamjerno okruæuju Gospodnje sluge, Bog Êe nad njima bdjeti radi njihova dobra.
On Êe im biti kao sjena velike stijene u suhoj zemlji.
432
272
Djela apostolska
41
“Zamalo me uvjeri”
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,13-27; 26.
433
434
Pavao se prizvao na cara i Fest nije mogao drugo nego da
ga poπalje u Rim. No proπlo je neko vrijeme dok se naπla pogodna laa; a buduÊi da su s Pavlom trebali biti poslani i drugi
suænji, razmatranje njihovih sluËajeva takoer je uzrokovalo
odgodu. To je Pavlu dalo priliku da razloge svoje vjere iznese
pred visokim duænosnicima u Cezareji, pa i pred kraljem Agripom II., posljednjim herodovcem.
“Kad proe neko vrijeme, dooπe u Cezareju kralj Agripa
i Berenika te pozdraviπe Festa. Kako se tu zadræaπe duæe vremena, Fest radi savjeta iznese kralju Pavlov sluËaj: ‘Feliks je ostavio — reËe — nekog utamniËenika koga su mi glavari sveÊeniËki skupa sa æidovskim starjeπinama optuæili za moga boravka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu osudu.’” Opisao je okolnosti koje su dovele do toga da je zatvorenik prizvao na cara i
dodao kako Æidovi nisu protiv Pavla iznijeli optuæbe koje je oËekivao, veÊ su se prepirali “o nekim pitanjima svoje vjere i o
nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je æiv”.
SluπajuÊi Festovu priËu, Agripa se zainteresirao i rekao: “I
ja bih æelio posluπati toga Ëovjeka.” U skladu s njegovom æeljom
zakazan je sastanak za iduÊi dan. “Sutradan, dakle, Agripa i Berenika dooπe s velikim sjajem i uoπe u sveËanu dvoranu, u
pratnji visokih Ëasnika i najuglednijih osoba u gradu.” Tada “na
Festovu zapovijed dovedoπe Pavla.”
U Ëast svojih posjetitelja Fest se trudio da ovu prigodu iskoristi za veliku sveËanost. Bogata odjeÊa upravitelja i njegovih
(272)
“Zamalo me uvjeri”
273
gostiju, maËevi vojnika i sjajni oklopi njihovih zapovjednika davali
su poseban sjaj cijelom prizoru.
A onda je Pavao, joπ uvijek u verigama, stao pred okupljenim druπtvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali su
moÊ i poloæaj i zato ih je svijet cijenio. No nedostajale su im
karakterne crte koje Bog cijeni. Bili su prijestupnici Boæjeg zakona, pokvareni u srcu i æivotu. Nebo se gnuπalo nad njihovim
postupcima.
U pojavi ostarjelog zatvorenika, vezanog za vojnika straæara, nije bilo niËega πto bi navelo svijet da mu ukaæe poπtovanje. A ipak se za ovog Ëovjeka, naizgled bez prijatelja, bogatstva ili poloæaja, suænja zbog vjere u Boæjeg Sina, zanimalo cijelo
Nebo. Aneli su bili njegovi posluæitelji. Da je bljesnula slava
samo jednog od ovih sjajnih vjesnika, izblijedjelo bi kraljevsko
bljeπtavilo i ponos; kralj i dvorani popadali bi na zemlju kao
πto je to bio sluËaj s rimskom straæom kod Kristova groba.
Sam Fest predstavio je Pavla skupu rijeËima: “Kralju Agripa i vi svi ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga zbog koga je
navaljivao na mene sav æidovski narod u Jeruzalemu i ovdje,
viËuÊi da ne smije dulje æivjeti. Ja sam, naprotiv, ustanovio da
nije niπta uËinio πto zasluæuje smrt. Ali kako je ovaj Ëovjek sam
prizvao na carsko veliËanstvo, odluËio sam ga tamo poslati. BuduÊi da o njemu nemam niπta pouzdano napisati Gospodaru,
izveo sam ga pred vas, posebno preda te, kralju Agripa, da bih
mogao πto napisati nakon ove sudske istrage. Jer mi se Ëini nerazborito poslati zatvorenika, a ne naznaËiti optuæbe protiv njega.”
Nato je kralj Agripa dopustio Pavlu da se brani. Apostola
nije omeo sjaj ni visoki poloæaj sluπateljstva jer je znao koliko
malo vrijedi svjetovno bogatstvo i poloæaj. Zemaljski sjaj i moÊ
nisu ni trenutka mogli zastraπiti njegovu odvaænost ili utjecati
na njegovo samosvladavanje.
“Kralju Agripa,” rekao je, “osjeÊam se sretnim πto se danas
mogu pred tobom braniti od svega za πto me tuæe Æidovi, to
viπe πto ti dobro poznajeπ æidovske obiËaje i njihova prepiranja. Zato molim da me strpljivo posluπaπ.”
Pavao je zatim iznio iskustvo svojeg obraÊenja iz tvrdoglave
nevjere u vjeru u Isusa iz Nazareta kao Otkupitelja svijeta. Opisao
je nebesko vienje koje ga je isprva ispunilo neizrecivim uæasom da bi se poslije pokazalo izvorom najveÊe utjehe — objavu
boæanske slave usred koje je sjedio ustoliËen Onaj kojega je pre-
435
436
274
437
Djela apostolska
zirao i mrzio, Ëije je sljedbenike nastojao uniπtiti. ZahvaljujuÊi
milosru koje preobraæava, Pavao je od tog trenutka postao novi
Ëovjek, iskreni i revni vjernik u Isusa.
Jasno i snaæno Pavao je pred Agripom opisao najvaænije
dogaaje vezane uz Kristov æivot na Zemlji. PosvjedoËio je da
je Mesija iz proroËanstava veÊ doπao u osobi Isusa iz Nazareta.
Pokazao je kako su starozavjetna Pisma objavila da Êe se Mesija pojaviti kao Ëovjek meu ljudima, i kako se u Isusovom
æivotu ispunila svaka pojedinost proreËena preko Mojsija i proroka. Da bi otkupio izgubljeni svijet, boæanski Sin Boæji pretrpio je kriæ, prezreo sramotu i uzaπao na Nebo kao pobjednik
nad smrÊu i grobom.
Zaπto bi, tumaËio je Pavao, bilo nevjerojatno da je Krist
uskrsnuo od mrtvih? NekoÊ se to i njemu Ëinilo nevjerojatnim,
ali kako je mogao ne vjerovati onomu πto je sam vidio i Ëuo?
Na damaπËanskim vratima on je vidio razapetog i uskrslog Krista, onog istog koji je hodio jeruzalemskim ulicama, umro na
Golgoti, slomio okove smrti i uzaπao na Nebo. Isto onako kao
Kefa, Jakov, Ivan ili bilo koji drugi uËenik, tako Ga je i on vidio
i razgovarao s Njim. Taj Glas mu je zapovjedio da navjeπÊuje
Radosnu vijest o uskrslom Spasitelju, pa kako da ne posluπa?
U Damasku, u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i drugim krajevima on je svjedoËio o razapetom Isusu pozivajuÊi sve staleæe
“da se obrate i okrenu Bogu vrπeÊi djela dostojna obraÊenja”.
“Zbog toga su me”, izjavio je apostol, “Æidovi uhvatili u
hramu i pokuπali me ubiti. Ali s pomoÊu Boæjom stojim do danaπnjeg dana i svjedoËim i malome i velikome, ne govoreÊi niπta drugo osim πto su kazali Proroci i Mojsije da Êe se dogoditi:
da Êe Mesija morati trpjeti i da Êe, uskrsnuvπi prvi od mrtvih,
navijestiti svjetlo i æidovskom narodu i poganima.”
Cijelo je druπtvo napeto sluπalo Pavlov izvjeπtaj o njegovim Ëudesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omiljenoj temi. Nitko tko ga je sluπao nije mogao posumnjati u njegovu
iskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga je
Fest, koji je povikao: “Ludujeπ, Pavle! Tvoje te veliko znanje
Ëini luakom!”
Apostol je odgovorio: “Ne ludujem, preuzviπeni Feste... veÊ
ozbiljno govorim rijeËi istine i razbora. Ta i kralj, kome se pouzdano i slobodno obraÊam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu
je iπta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu
“Zamalo me uvjeri”
275
kutu.” A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: “Vjerujeπ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjerujeπ!”
Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svoju
okolinu i dostojanstvo svojeg poloæaja. Svjestan samo istine koju je Ëuo, vidjevπi samo skromnog suænja kako pred njim stoji
kao Boæji izaslanik, nehotice je odgovorio: “HoÊeπ me uvjeriti
da si me za kratko vrijeme uËinio krπÊaninom!”
Apostol je ozbiljno odgovorio: “Æelio bih od Boga... da bi
za kraÊe ili za dulje ne samo ti nego i svi moji danaπnji sluπatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja”, i diæuÊi okovane ruke,
dodao, “izuzevπi ove okove.”
Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti vezani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za straπne
zloËine. Ovi su prijestupnici tog dana Ëuli ponudu spasenja u
Kristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da prihvati ponuenu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponueno milosre odbivπi prihvatiti kriæ razapetog Otkupitelja.
Kraljeva je znatiæelja bila zadovoljena i, ustavπi sa sjedala,
dao je znak da je razgovor zavrπen. Dok se skup razilazio, ljudi su meusobno govorili: “Ovaj Ëovjek nije uËinio niπta πto
zasluæuje smrt ili okove.”
Premda je Agripa bio Æidov, nije dijelio vjersku iskljuËivost i slijepe predrasude farizeja. “Ovaj je Ëovjek”, rekao je Festu,
“mogao biti puπten na slobodu da nije prizvao na cara.” No
sluËaj je bio predan viπem sudu i sada je bio izvan ovlasti i
Festa i Agripe.
438
276
Djela apostolska
42
Plovidba i brodolom
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 27; 28,1-10.
439
440
KonaËno je Pavao bio na putu za Rim. “Kad bi odluËeno
da otplovimo u Italiju,” piπe Luka, “predadoπe i Pavla i neke
druge suænje jednom stotniku iz carske Ëete imenom Juliju.
Uosmo u neku adramitijsku lau koja je imala ploviti u azijska mjesta, pa se otisnusmo. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.”
U prvom stoljeÊu krπÊanske ere plovidba morem bila je
praÊena posebnim teπkoÊama i opasnostima. Pomorci su smjer
plovidbe odreivali uglavnom prema poloæaju sunca i zvijezda,
a kad njih nije bilo a sve je ukazivalo na oluju, vlasnici laa
bojali su se isploviti na otvoreno more. U jednom dijelu godine sigurna je plovidba bila gotovo nemoguÊa.
Apostol Pavao je sada morao trpjeti teπku kuπnju koja ga
je Ëekala kao suænja u lancima tijekom dugog i zamornog putovanja do Italije. Jedna mu je okolnost uvelike olakπala teæinu
usuda — bilo mu je dopuπteno druπtvo Luke i Aristarha. U pismu Koloπanima on Êe poslije ovog drugog nazvati “drug moj
u suæanjstvu” (Koloπanima 4,10) jer je Aristarh dragovoljno dijelio s Pavlom suæanjstvo da bi mu mogao posluæiti u njegovim nevoljama.
Putovanje je poËelo dobro. Sutradan su bacili sidro u sidonskoj luci. Ovdje je Julije, stotnik, “s Pavlom ËovjeËno postupio”
i kad je Ëuo da u tom mjestu ima krπÊana, “dopusti mu poÊi k
prijateljima i da se pobrinu za nj” (DF). Ovo dopuπtenje je apostol, koji je bio slabog zdravlja, jako cijenio.
(276)
Plovidba i brodolom
277
Nakon odlaska iz Sidona laa je bila izloæena nepovoljnim
vjetrovima; buduÊi da je skrenula s izravnog smjera, sporo je
napredovala. U Miri, luci u pokrajini Liciji, stotnik je naπao veliku aleksandrijsku lau koja je plovila u Italiju i na nju odmah
prebacio svoje zatvorenike. Ali joπ uvijek su puhali suprotni
vjetrovi pa je laa sporo napredovala. Luka je poslije zapisao:
“Viπe je vremena plovidba bila spora i jedva smo stigli pored
Knida. Kako nam vjetar nije dao pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone. S mukom ploveÊi uz obalu stigosmo na neko
mjesto zvano Dobra pristaniπta.”
Bili su prisiljeni ostati neko vrijeme u Dobrim pristaniπtima ËekajuÊi pogodne vjetrove. Zima se brzo pribliæavala; “plovidba [je] veÊ postala pogibeljna” i odgovorni za lau izgubili
su nadu da Êe stiÊi na odrediπte prije nego πto zavrπi vrijeme
za plovidbu morem za tu godinu. Jedino pitanje koje je trebalo rijeπiti bilo je hoÊe li ostati u Dobrim pristaniπtima ili Êe
pokuπati naÊi pogodnije mjesto za zimovanje.
O tom se pitanju ozbiljno raspravljalo i na kraju ga je stotnik
postavio Pavlu, koji je stekao poπtovanje mornara i vojnika.
Apostol je bez oklijevanja savjetovao da ostanu gdje jesu. “Vidim”, rekao je, “da Êe plovidba biti s mukom i s velikom πtetom ne samo po tovar i lau nego i po naπ æivot.” “Ali je stotnik
viπe vjerovao kormilaru i vlasniku lae”, a i veÊina putnika i
posade nije bila spremna prihvatiti njegov savjet. “BuduÊi da
luka nije bila prikladna za zimovanje, veÊina je savjetovala da
se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa,
πto gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu.”
Stotnik je odluËio posluπati glas veÊine. »im je okrenuo
“tihi juænjak”, isplovili su iz Dobrih pristaniπta u nadi da Êe
uskoro stiÊi u æeljenu luku. “Ali brzo poslije toga puhnu... straπan
vjetar” koji “zahvati lau tako da se nije mogla oduprijeti vjetru”.
Tjerana vjetrom, laa se pribliæila malom otoku Klaudi i
dok su bili pod njegovim zaklonom, mornari su se pripremili
za najgore. »amac za spaπavanje koji je laa vukla za sobom,
njihovo jedino sredstvo izbavljenja u sluËaju da se nasuËu, bio
je u opasnosti da se svakog trenutka razbije. Prvi im je posao
bio da ga izvuku na palubu lae. Zatim su poduzeli sve moguÊe mjere da ojaËaju lau i pripreme je da izdræi oluju. Slaba
zaπtita koju im je pruæao otoËiÊ nije dugo trajala i ubrzo su
bili ponovo izloæeni punom bijesu oluje.
441
442
278
443
Djela apostolska
Oluja je bjesnjela Ëitavu noÊ i unatoË svim poduzetim
mjerama, brod je poËeo propuπtati vodu. “Sutradan... poËeπe
izbacivati tovar.” Ponovo je pala noÊ, ali vjetar nije jenjavao.
Valovima udarana laa, sa slomljenim jarbolom i poderanim
jedrima, bila je bacana tamo-amo bjesnilom oluje. Dok se laa
valjala i tresla pod udarcima valova, Ëinilo se da Êe drvo koje
je stenjalo svakog trenutka popustiti. Rupa kroz koju je prodirala voda brzo se poveÊavala pa su putnici i posada stalno izbacivali vodu. Na brodu nije bilo ni trenutka predaha. “A treÊi
dan”, piπe Luka, “svojim rukama izbaciπe brodsku opremu. Kako se viπe dana ne pokazaπe ni sunce ni zvijezde i kako je i
dalje bjesnjela velika oluja, nestajalo je sve viπe svake nade da
se moæemo spasiti.”
»etrnaest dana bili su noπeni vjetrom pod svodom bez sunca
i zvijezda. Premda je i sâm fiziËki trpio, apostol je u tom najmraËnijem Ëasu imao rijeËi nade, ruku pomoÊnicu u svakoj
nevolji. Vjerom se uhvatio BeskonaËne Sile i njegovo je srce
ostalo uz Boga. Nije se bojao za se; znao je da Êe ga Bog saËuvati da u Rimu svjedoËi za istinu o Kristu. Ali njegovo je srce
osjeÊalo suÊut prema jadnim duπama oko sebe, grjeπnim, poniæenim i nepripremljenim da umru. Dok je ozbiljno molio Boga
da im poπtedi æivot, bilo mu je otkriveno da je njegova molitva usliπana.
Iskoristivπi zatiπje u oluji, Pavao je stao na palubu i podigavπi glas, rekao: “Ljudi, trebalo je mene posluπati i ne otiskivati se s Krete te tako izbjeÊi i ovu patnju i ovu πtetu. A sada
vas opominjem da budete odvaæni, jer nitko od vas neÊe propasti, osim lae. NoÊas mi se ukaza aneo onoga Boga kome
pripadam i komu sluæim te mi reËe: ‘Ne boj se, Pavle! Ti treba
da doeπ pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje æivote svih
koji s tobom plove.’ Zato, ljudi, budite odvaæni! Vjerujem Bogu
da Êe biti tako kako mi je obeÊao. Ali treba da se nasuËemo
na neki otok.”
Ove su rijeËi probudile nadu. Putnici i posada trgli su se
iz apatije. Trebalo je joπ mnogo toga uËiniti i trebalo je uloæiti
sve napore da se izbjegne propast.
»etrnaeste noÊi plovidbe po mraËnim, visokim valovima,
mornari “oko ponoÊi”, po zvuku udaranja valova o obalu,
“nazreπe da im se primiËe neka zemlja. Baciπe olovnicu i naoπe
dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovo je baciπe i naoπe
Plovidba i brodolom
279
petnaest hvati. BojeÊi se”, piπe Luka, “da ne udarimo u grebene, spustiπe s krme Ëetiri sidra; tako su puni Ëeænje Ëekali
dolazak dana.”
U zoru se maglovito mogla nazrijeti obala, ali na njoj nije
bilo poznatih oznaka. BuduÊi da izgledi nisu bili nikakvi, poganski su mornari, izgubivπi svaku odvaænost, “gledali pobjeÊi
s lae” pod izlikom da “kane s pramca spustiti sidra” i veÊ su
spustili Ëamac. Kad je Pavao prozreo njihovu pokvarenu namjeru,
rekao je stotniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu u lai, vi se
ne moæete spasiti!” Vojnici su odmah presjekli “uæeta na Ëamcu i pustiπe ga da padne”.
NajkritiËniji Ëas joπ uvijek je bio pred njima. Ponovo je apostol uputio rijeËi ohrabrenja i zamolio sve, mornare i putnike,
da neπto pojedu govoreÊi: “Danas je Ëetrnaesti dan koji provodite u iπËekivanju bez jela, a da niπta niste uzeli. Zato vas molim da jedete, jer je to za vaπe zdravlje bitno. Ni jednom od
vas neÊe propasti ni vlas s glave.”
“Kada to reËe, uze kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi
ga i poËe jesti.” Tada se i izmoreno i obeshrabreno druπtvo od
dvije stotine i sedamdeset pet duπa, koje bi bez Pavla palo u
oËaj, pridruæilo apostolu i poËelo jesti. “Kada se nasitiπe, poËeπe
olakπavati lau bacajuÊi pπenicu u more.”
Sad se potpuno razdanilo, ali nisu ni po Ëemu mogli odrediti gdje se nalaze. Meutim, “opaziπe neki zaljev s ravnom obalom te odluËiπe, ako bi mogli, tamo otjerati lau. Odvezaπe sidra
i spustiπe ih u more, popustiπe konope na kormilima i digoπe
prednje jedro prema vjetru, te usmjeriπe prema obali. Ali udariπe u greben, komu je s obje strane more, te nasukaπe lau.
Prednji dio nasjednu i ostade nepomiËan, dok se zadnji dio lomio od æestine valova.”
Pavlu i drugim zatvorenicima sada je zaprijetila mnogo
straπnija sudbina od brodoloma. Vojnici su shvatili da Êe, dok
se budu nastojali doËepati kopna, biti nemoguÊe voditi raËuna
o suænjima. Svatko Êe morati uËiniti sve πto moæe da spasi sebe.
Ali ako koji suæanj bude nedostajao, izgubit Êe æivot oni koji
su za njega bili odgovorni. Stoga su ih vojnici namjeravali sve
poubijati. Rimski zakon je odobravao ovaj okrutan obiËaj i oni
bi ga odmah proveli da nije bilo onoga kome su svi zajedno
toliko dugovali. Stotnik Julije je znao da je Pavao bio sredstvo
spaπavanja svih na lai pa mu se, uvjeren da je s njim Gospo-
444
445
280
446
Djela apostolska
din, bojao nauditi. Stoga “naredi da najprije poskaËu u more
oni koji znaju plivati te da iziu na kopno, a ostali (da iziu)
jedni na daskama, a drugi na ostacima lae. Tako svi æivi izioπe na kopno.” Kad je izvrπena prozivka, nitko nije nedostajao.
Brodolomce je ljubazno primilo barbarsko pleme na Malti.
“Sve nas primiπe”, piπe Luka, “k velikoj vatri koju bijahu naloæili zbog kiπe πto je padala i zbog zime.” Pavao je bio meu
onima koji su aktivno pomagali. Kad je nakupio “naramak suhih grana” i bacio ih na vatru, “izie zmija natjerana od vruÊine te mu se uhvati za ruku”. PromatraËi sa strane uæasnuli
su se i vidjevπi prema lancu da je Pavao zatvorenik, govorili su
jedan drugomu: “Ovaj je Ëovjek sigurno ubojica: umakao je moru
i Pravda mu ne dopuπta da æivi.” Ali Pavao je zmiju otresao u
vatru i niπta mu nije bilo. PoznavajuÊi njezinu otrovnost, ljudi
su oËekivali da Êe svakog trenutka pasti u velikim bolovima.
“Poπto su dulje Ëekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijeniπe miπljenje i rekoπe da je bog.”
Tijekom tri mjeseca, koliko je druπtvo brodolomaca provelo na Malti, Pavao i njegovi suradnici iskoristili su mnoge prilike
da objave Evanelje. Bog je na znaËajan naËin radio preko njih.
ZahvaljujuÊi Pavlu, domoroci su s cijelim druπtvom brodolomaca
postupali ljubazno; pobrinuli su se za njihove potrebe i, kad
su napuπtali Maltu, dareæljivo ih opskrbili svim potrebnim za
put. Glavne dogaaje za vrijeme njihova boravka Luka je ukratko
zapisao:
“U onoj se okolici nalazilo imanje poglavara otoka imenom
Publija, koji nas primi i tri dana ljubezno pogosti. A Publijev
otac, koga je muËila groznica i srdobolja, leæao je u postelji.
Pavao ue k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i ozdravi ga.
Poslije toga dogaaja poËeπe dolaziti i ostali bolesnici s otoka
i ozdravljati. Oni nam iskazaπe mnoge poËasti, a kad smo odlazili, staviπe (u lau) sve πto nam je trebalo.”
281
43
U Rimu
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 28,11-31
i Poslanici Filemonu.
Kad je poËela sezona plovidbe, stotnik je sa svojim suænjima nastavio put u R im. A leksandrijska laa, sa znakom
Dioskura, prezimila je na Malti na putu prema zapadu; na nju
su se ukrcali putnici. Premda su ih poneπto omeli suprotni vjetrovi, plovidba je sretno zavrπila i laa se usidrila u lijepoj luci
Puteoli na talijanskoj obali.
U tom je mjestu bilo nekoliko krπÊana koji su molili apostola da s njima ostane sedam dana, πto je stotnik ljubazno
odobrio. Otkad su primili poslanicu koju je Pavao uputio Rimljanima, krπÊani u Italiji æeljno su oËekivali apostolov posjet.
Nisu mislili da Êe ga vidjeti kao zatvorenika, ali im je bio joπ
draæi zbog patnji kojima je bio izloæen. BuduÊi da je Puteoli
od Rima udaljen oko 220 kilometara, a luka je bila u stalnoj
vezi s metropolom, rimski su krπÊani bili obavijeπteni o Pavlovom
dolasku pa su mu neki iziπli u susret.
Osmog dana nakon pristajanja stotnik i njegovi suænji krenuli su prema Rimu, s tim πto je Julije apostolu izlazio ususret
u svemu πto je bilo u njegovoj moÊi, ali nije mogao promijeniti njegov poloæaj kao suænja niti ga osloboditi veriga koje su
ga vezivale uz njegovog straæara. Pavao je teπka srca krenuo u
dugooËekivani posjet svjetskoj prijestolnici. Kako su drukËije
bile okolnosti od onih koje je oËekivao! Kako Êe ovdje, okovan i æigosan, navijeπtati Evanelje? »inilo se da su njegove nade
(281)
447
448
282
449
450
Djela apostolska
da u Rimu zadobije mnoge duπe za istinu osuene na razoËaranje.
KonaËno su putnici stigli do Apijeva Trga, oko πezdeset pet
kilometara udaljenog od Rima. Dok su prolazili izmeu mnoπtva koje se kretalo πirokom cestom, sjedokosom starcu, okovanom sa skupinom otvrdnulih zloËinaca, upuÊivani su mnogi
prezrivi pogledi i mnoge grube, podrugljive πale.
Odjednom se zaËuje usklik radosti i jedan Ëovjek iskaËe
iz rijeke prolaznika i pada oko vrata zatvoreniku grleÊi ga sa
suzama i radoπÊu, kao πto bi sin pozdravio dugo odsutnog oca.
Ovaj se prizor ponavlja uvijek iznova kad oËi, izoπtrene oËekivanjem, u okovanom suænju prepoznaju onoga koji im je u Korintu, u Filipima, u Efezu uputio rijeËi æivota.
BuduÊi da se dragi uËenici æeljno okupljaju oko svojeg oca
po Evanelju, cijela se povorka zaustavlja. Vojnici su nestrpljivi zbog zastoja, ali nemaju srca prekinuti ovaj radosni sastanak jer su i oni nauËili poπtovati i cijeniti svojeg suænja. Na
umornom, bolom obiljeæenom licu uËenici vide odraz Kristova
lika. Oni uvjeravaju Pavla da ga nisu zaboravili niti prestali voljeti; da mu duguju za radosnu nadu koja osvjeæava njihov æivot i daje im Boæji mir. Kad bi im bilo dopuπteno, oni bi ga u
æaru ljubavi ponijeli cijelim putem do grada.
Malo njih shvaÊa znaËenje Lukinih rijeËi kad izvjeπÊuje kako Pavao, kad je vidio svoju braÊu, “zahvali Bogu i ohrabri se”.
Usred plaËa i suÊutnog druπtva vjernika koji se nisu postidjeli
njegovih okova, apostol je glasno hvalio Boga. Nestalo je oblaka tuge koji je poËivao na njegovom duhu. Njegov je krπÊanski æivot bio niz kuπnji, patnji i razoËaranja, ali u tom je Ëasu
osjeÊao da mu je obilno plaÊeno. »vrπÊim korakom i radosnim
srcem nastavio je put. NeÊe se tuæiti na proπlost niti se bojati
buduÊnosti. Znao je da ga oËekuju lanci i patnje, ali je isto
tako znao da ima pravo oslobaati duπe od beskrajno straπnijeg
ropstva pa se radovao πto moæe stradati za Krista.
U Rimu je stotnik Julije predao svoje suænje zapovjedniku
carske straæe. Dobar izvjeπtaj koji je dao o Pavlu, zajedno s Festovim pismom, uËinio je da zapovjednik blagonaklono gleda
na apostola, pa mu je, umjesto da bude baËen u tamnicu, bilo
dopuπteno da stanuje u posebnom stanu. Premda je joπ uvijek
bio stalno vezan uz jednog vojnika, slobodno je mogao primati
prijatelje i raditi za napredak Kristova djela.
U Rimu
283
Mnogi Æidovi koji su prije nekoliko godina bili istjerani iz
Rima dobili su dopuπtenje da se vrate tako da ih se ovdje naπao velik broj. Njima je, prije svih, Pavao odluËio iznijeti Ëinjenice
o sebi i svojem radu prije nego πto njegovi neprijatelji ugrabe
priliku da ih okrenu protiv njega. Zato je tri dana nakon svojeg dolaska u Rim sazvao æidovske prvake i na jednostavan,
izravan naËin objasnio zaπto je u Rim doπao kao zatvorenik.
“BraÊo,” rekao je, “mene su, iako nisam niπta uËinio ni protiv
naroda ni protiv otaËkih obiËaja, ipak u Jeruzalemu stavili u
lance i predali Rimljanima u ruke. Ovi su me, nakon sudske
istrage, htjeli pustiti, jer nije bilo na meni nikakve krivnje koja
bi zasluæivala smrt. Ali jer se Æidovi tome suprotstaviπe, bio
sam prisiljen da prizovem na cara — ne kao da bih imao neπto
za πto bih tuæio svoj narod. Eto, zato sam vas zamolio da vas
vidim i da vam progovorim, jer radi nade Izraelove nosim ove
lance.”
Niπta nije govorio o zlostavljanju od strane Æidova ili o njihovim urotama da ga ubiju. Njegove su rijeËi bile obiljeæene
oprezom i ljubaznoπÊu. Nije nastojao steÊi osobnu pozornost
ili simpatiju, veÊ braniti istinu i saËuvati Ëast Evanelja.
Njegovi su sluπatelji ustvrdili da nisu primili nikakve optuæbe protiv njega ni javnim ni privatnim pismom, i da ga nitko od Æidova koji su doπli u Rim nije optuæio ni za kakav zloËin. I oni su izrazili veliku æelju da sami Ëuju razloge njegove
vjere u Krista “jer nam je”, rekli su, “za ovu sljedbu jedino
poznato da joj se svuda protive”.
BuduÊi da su sami izrazili ovu æelju, Pavao je traæio da odrede dan kad bi im mogao iznijeti istine Evanelja. U odreeno
vrijeme mnogi su doπli, a “on im je izlagao i svjedoËio o kraljevstvu Boæjem i nastojao — od ranog jutra do kasne veËeri — da
ih uvjeri o Isusu, polazeÊi od Mojsijeva zakona i prorokâ.” IspriËao im je vlastito iskustvo i jednostavno, iskreno i sa silom
iznio dokaze iz starozavjetnih Pisama.
Apostol je pokazao da se vjera ne sastoji od obreda i ceremonija, vjerovanja i teorija. Kad bi tako bilo, tjelesni bi je Ëovjek
razumio istraæivanjem, kao πto razumije svjetovne stvari. Pavao
je uËio da je vjera praktiËna, spasonosna snaga, naËelo od Boga, osobno doæivljavanje Boæje obnoviteljske sile u duπi.
Pokazao je kako je Mojsije Izraelu ukazao na Krista kao
Proroka kojeg trebaju sluπati; kako su svi proroci svjedoËili o
451
284
452
453
Djela apostolska
Njemu kao Boæjem velikom lijeku za grijeh, Nevinome koji je
trebao ponijeti grijehe krivaca. Nije smatrao pogrjeπnim njihovo poπtivanje obreda i ceremonija, ali im je pokazao da su, dok
su obrednu sluæbu odræavali s najveÊom toËnoπÊu, odbacili Onoga
koji je bio izvor toga cjelokupnog sustava.
Pavao je izjavio kako u svojem neobraÊenom stanju nije
poznavao Krista zahvaljujuÊi osobnom poznanstvu, veÊ samo
prema predodæbama koje je zajedno s drugima gajio o karakteru i djelu Mesije koji je trebao doÊi. Odbacio je Isusa iz Nazareta kao varalicu jer On nije ispunjavao ove predodæbe. Ali sad
je Pavlov pogled na Krista i Njegovu zadaÊu bio mnogo duhovniji
i uzviπeniji, jer se obratio. Apostol je tvrdio da im ne predstavlja
Krista po tijelu. Herod je Krista vidio kao Ëovjeka; Ana Ga je
vidio; Pilat, sveÊenici i knezovi su Ga vidjeli; rimski vojnici su
Ga vidjeli. No nisu Ga vidjeli kao proslavljenog Otkupitelja.
Prihvatiti Krista vjerom, imati o Njemu duhovnu spoznaju bilo
je mnogo poæeljnije od osobnog poznanstva s Njim kad je bio
na Zemlji. Zajednica s Kristom koju je Pavao sada uæivao bila
je prisnija i trajnija od svake zemaljske i ljudske zajednice.
Dok je Pavao govorio ono πto je znao i svjedoËio o onome
πto je vidio o Isusu iz Nazareta kao nadi Izraela, oni koji su
iskreno traæili istinu bili su osvjedoËeni. Na neke su umove njegove rijeËi ostavile dojam koji se nikad neÊe izbrisati. No drugi su tvrdoglavo odbili jasna svjedoËanstva Pisma, Ëak i kad su
im bila iznesena po onome koji je bio posebno prosvijetljen
Svetim Duhom. Nisu mogli opovrgnuti njegove dokaze, ali su
odbili zakljuËke.
Proπlo je mnogo mjeseci nakon Pavlova dolaska u Rim prije
nego πto su se pojavili Æidovi iz Jeruzalema da osobno iznesu
optuæbe protiv zatvorenika. Stalno su bili osujeÊivani u svojim
planovima; a sada, kad je Pavlu trebalo biti sueno pred najviπim sudom Rimskog Carstva, nisu æeljeli doæivjeti joπ jedan poraz.
Lizija, Feliks, Fest i Agripa, svi su izrazili uvjerenje da je nevin. Njegovi su se neprijatelji mogli nadati uspjehu samo ako
spletkarenjem uspiju zadobiti carevu naklonost. Odgaanje im
je odgovaralo jer bi im dalo vremena da usavrπe i izvedu svoje
planove, pa su Ëekali neko vrijeme prije nego πto Êe iznijeti
optuæbe protiv apostola.
U Boæjoj providnosti ovo odgaanje je dovelo do daljnjeg
napredovanja Evanelja. ZahvaljujuÊi naklonosti onih koji su bili
U Rimu
285
odgovorni za Pavla, njemu je bilo dopuπteno da stanuje u prostranom stanu gdje se slobodno mogao sastajati sa svojim prijateljima i svakodnevno iznositi istinu onima koji su navraÊali
da ga Ëuju. Tako je radio pune dvije godine i “sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Boæjem i izlagao
nauku o Gospodinu Isusu Kristu”.
Tijekom tog vremena nije zaboravio na crkve koje je osnovao
u mnogim zemljama. Svjestan opasnosti koje su prijetile obraÊenicima na novu vjeru, apostol je nastojao da, koliko god je
bilo moguÊe, zadovolji njihove potrebe pismima s upozorenjima i praktiËnim uputama. Iz Rima je slao posveÊene radnike da
rade ne samo za ove crkve, veÊ i u podruËjima koja sâm nije
posjetio. Ovi su radnici kao mudri pastiri jaËali djelo koje je Pavao otpoËeo; a apostol, kojega su oni stalno obavjeπtavali o stanju
i opasnosti u crkvama, mogao je sve njih mudro nadgledati.
I tako, dok je naizgled bio onemoguÊen u aktivnom radu,
Pavao je vrπio πiri i trajniji utjecaj nego da je slobodno putovao po crkvama kao u prijaπnjim godinama. Njegova su ga braÊa
joπ viπe voljela sada kad je bio suæanj za Gospodina, i njegove
rijeËi, πto ih je pisao u okovima radi Krista, izazivale su veÊu
pozornost i poπtovanje nego kad je bio osobno s njima. Tek
kad im je Pavao bio uzet, vjernici su shvatili kolike je teπke
terete nosio radi njih. Dotad su uglavnom izbjegavali odgovornosti i noπenje tereta jer im je nedostajala njegova mudrost,
taktiËnost i nesalomljiva energija; ali sada su, neiskusni, ostavljeni da uËe lekcije koje su prije izbjegavali, cijenili njegova
upozorenja, savjete i upute onako kako nisu cijenili ni njegov
osobni rad. A kad su saznali za njegovu odvaænost i vjeru tijekom dugog utamniËenja, bili su potaknuti na veÊu vjernost i
revnost u Kristovom djelu.
Meu Pavlovim pomagaËima u Rimu bili su mnogi njegovi
nekadaπnji pratioci i suradnici. S njim je bio Luka, “ljubljeni
lijeËnik”, koji ga je pratio na putu u Jeruzalem i bio s njim u
Cezareji tijekom dvogodiπnjeg utamniËenja i na opasnom putovanju u Rim. Tu je bio i Timotej da mu sluæi. Tihik, “ljubljeni
brat, vjerni sluga i drug u Gospodinu”, stajao je hrabro uz apostola. I Dema i Marko bili su s njim. Aristarh i Epafra bili su
“drug[ovi] u suæanjstvu”. (Koloπanima 4,7-14)
Od onih prvih godina kad je prigrlio vjeru, Markovo se
krπÊansko iskustvo produbilo. Ozbiljnijim prouËavanjem Kristova
454
455
286
456
Djela apostolska
æivota i smrti stekao je jasnije vienje Spasiteljeve zadaÊe, teπkoÊa i sukoba koji su je pratili. »itajuÊi u oæiljcima na Kristovim rukama i nogama znakove Njegove sluæbe za ljudski rod, i
dubinu do koje je iπlo Njegovo samoodricanje da bi spasio
izgubljene i one koji propadaju, Marko je odluËio slijediti UËitelja na putu samopoærtvovnosti. Sada, dok je dijelio sudbinu
suænja Pavla, razumio je bolje nego ikad prije da je beskonaËno veliki dobitak zadobiti Krista, a beskonaËno veliki gubitak
zadobiti svijet i izgubiti duπu za koju je prolivena Kristova
otkupiteljska krv. UnatoË ozbiljnim kuπnjama i teπkoÊama, Marko
je ostao Ëvrst, mudar i voljeni apostolov pomagaË.
Dema, koji je neko vrijeme bio Ëvrst, poslije je okrenuo
lea Kristovom djelu. GovoreÊi o tome, Pavao je pisao: “Jer me
Dema ostavio iz ljubavi prema ovome svijetu.” (2. Timoteju 4,10)
Dema je za svjetovni dobitak dao sve πto je bilo uzviπeno i plemenito. Kako je to bilo kratkovidno! ImajuÊi samo svjetovno
bogatstvo ili Ëast, Dema je ipak bio siromaπan bez obzira na
to Ëime se mogao ponositi; dok je Marko, time πto je odluËio
stradati radi Krista, imao vjeËno blago i bio na Nebu smatran
baπtinikom Boæjim i subaπtinikom s Njegovim Sinom.
Meu onima koji su zahvaljujuÊi Pavlovom trudu u Rimu
predali srce Bogu bio je Onezim, poganski rob koji je, nakon
πto je uËinio zlo svojem gospodaru Filemonu, krπÊanskom vjerniku u Kolosi, pobjegao u Rim. Ljubaznim srcem Pavao je nastojao olakπati siromaπtvo i nemir bijednog bjegunca i zatim
u njegov zamraËeni um unijeti svjetlo istine. Onezim je sluπao rijeËi æivota, priznao svoje grijehe i obratio se Kristovoj
vjeri.
Onezim je Pavlu bio posebno drag zbog njegove poboænosti
i iskrenosti, a jednako tako i zbog njegove njeæne skrbi za
apostolove potrebe i gorljivosti za promicanje Radosne vijesti.
Pavao je u njemu vidio karakterne crte koje bi ga mogle uËiniti korisnim pomagaËem u misionarskom radu pa mu je savjetovao da se bez oklijevanja vrati Filemonu, moli za oprost i
planira buduÊnost. Pavao je obeÊao da Êe sâm platiti svotu koju
je ukrao Filemonu. BuduÊi da je namjeravao poslati Tihika s
pismima u viπe crkava u Maloj Aziji, poslao je s njim Onezima. Bila je to ozbiljna kuπnja za roba koji se sâm predaje gospodaru kojem je uËinio zlo, ali on se iskreno obratio i zato
nije ustuknuo pred ovom duænoπÊu.
U Rimu
287
Pavao je po Onezimu poslao Filemonu pismo u kojem je
apostol, uobiËajenom taktiËnoπÊu i ljubaznoπÊu, zastupao sluËaj pokajanog roba i izrazio æelju da ubuduÊe ostane u njegovoj sluæbi. Pismo je poËeo iskrenim pozdravom Filemonu kao
prijatelju i suradniku:
“Milost i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjeÊam u svojim
molitvama — Ëujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaπ
prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima — da ona zajednica koja potjeËe od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanju
svakog dobra koje se Ëini i mora Ëiniti meu vama radi Krista.” Apostol je podsjetio Filemona da za svaku dobru namjeru
i karakternu crtu koju posjeduje treba zahvaliti Kristovoj milosti; samo to ga razlikuje od pokvarenih ljudi i grjeπnika. Ista
je milost mogla propalog zloËinca uËiniti Boæjim djetetom i korisnim radnikom u navjeπÊivanju Radosne vijesti.
Pavao je mogao Filemona podsjetiti na njegovu krπÊansku
duænost, ali se radije posluæio jezikom molbe: “Pavao, starac,
a sada i suæanj Krista Isusa. Molim te za svog sina koga rodih
u okovima, za Onezima, koji ti je negda bio nekorisan, a koji
je sada i tebi i meni vrlo koristan.”
Apostol je molio Filemona da, s obzirom na Onezimovo
obraÊenje, pokajanog roba primi kao vlastita sina i da mu pokaæe takvu ljubav da odluËi ostati kod svojeg nekadaπnjeg
gospodara, “ne viπe kao rob, nego viπe od roba, kao dragi brat”.
Izrazio je æelju da zadræi Onezima kao onoga koji bi mu sluæio u njegovim okovima kao πto bi to uËinio sâm Filemon,
premda nije æelio da mu sluæi ako sâm Filemon ne oslobodi
roba.
Apostol je dobro znao kako gospodari strogo postupaju sa
svojim robovima, a isto je tako znao da je Filemon bio vrlo
razbjeπnjen zbog ponaπanja svojeg roba. Pokuπao mu je pisati
tako da pobudi njegove najdublje i najnjeænije krπÊanske osjeÊaje. Obrativπi se, Onezim je postao brat u vjeri, i svaku kaznu
koju bi morao podnijeti novi obraÊenik Pavao bi smatrao kaznom kojom je kaænjen on sâm.
Pavao je dragovoljno predloæio da preuzme Onezimov dug
kako bi krivac bio poπteen sramotne kazne i opet uæivao prednosti koje je prokockao. “Ako, dakle, mene smatraπ za druga”,
pisao je Filemonu, “primi njega kao mene! A ako te je u Ëemu
457
458
288
459
460
Djela apostolska
oπtetio ili ti πto duguje, to unesi u moj raËun. Ja, Pavao, potpisujem vlastoruËno, ja Êu platiti.”
Kako je ovo vjerna ilustracija Kristove ljubavi za grjeπnika
koji se kaje! Rob koji je prevario svoga gospodara nije imao
niπta za nadoknadu. Grjeπnik koji je Bogu ukrao godine sluæbe
nema Ëime platiti svoj dug. Isus posreduje izmeu grjeπnika i
Boga govoreÊi: Ja Êu platiti dug. Neka grjeπnik bude poπteen;
ja Êu stradati umjesto njega.
Nakon πto je ponudio da Êe preuzeti Onezimov dug, Pavao je podsjetio Filemona koliko je sâm silno duæan apostolu.
Dugovao mu je sebe sama jer je Pavao bio sredstvo njegova
obraÊenja. A onda je njeænim, ozbiljnim rijeËima pozvao Filemona da, kao πto je dareæljivo okrijepio svete, okrijepi duh apostolu time πto Êe mu dati povod za radost. “Posve uvjeren u
tvoju posluπnost,” dodao je, “ovo ti piπem, znajuÊi da Êeπ uËiniti i viπe nego πto traæim.”
Pavlovo pismo Filemonu pokazuje kako je Evanelje utjecalo na odnos izmeu gospodara i roba. Robovlasniπtvo je bilo
ustaljena ustanova u cijelom Rimskom Carstvu pa su se u crkvama za koje je Pavao radio nalazili i robovlasnici i robovi. U
gradovima u kojima je broj robova Ëesto bio veÊi od broja slobodnog puËanstva, smatralo se nuænim da postoje vrlo okrutni
zakoni kako bi ih se dræalo u pokornosti. Bogati Rimljanin Ëesto je imao stotine robova raznih staleæa, narodnosti i zvanja.
BuduÊi da je potpuno vladao duπom i tijelom ovih bespomoÊnih stvorenja, mogao ih je kazniti svakom moguÊom kaznom.
Ako se tko od njih za odmazdu ili u samoobrani usudio dignuti ruku na svoga gospodara, cijela obitelj prijestupnika mogla je biti neËovjeËno ærtvovana. Najmanja pogrjeπka, nezgoda
ili nemar Ëesto su kaænjavani bez milosti.
Neki gospodari, ËovjeËniji od drugih, bili su mnogo popustljiviji prema svojim robovima, ali golema veÊina bogatih i
uglednih robovlasnika, prepuπtajuÊi se bez obuzdavanja poæudi,
strasti i nagonima, uËinila je robove bijednim ærtvama samovolje i tiranije. Cijeli taj sustav bio je beznadno poniæavajuÊi.
Apostolov posao nije bio da samovoljno ili preko noÊi mijenja ustanovljeni druπtveni poredak. Takav bi pokuπaj sprijeËio
uspjeπno napredovanje Evanelja. Ali je iznio naËela koja su
udarala u sam temelj robovlasniπtva i koja Êe, ako se provedu,
sigurno potkopati cijeli sustav. “Gdje je Duh Gospodnji, ondje
U Rimu
289
je sloboda.” (2. KorinÊanima 3,17) Kad se obratio, rob je postao
ud Kristova tijela i kao takvog njegov ga je gospodar trebao
voljeti i s njim postupati kao s bratom jer je sa svojim gospodarom sada bio subaπtinik Boæjih blagoslova i prednosti πto ih
donosi Evanelje. S druge strane, robovi su trebali vrπiti svoje
duænosti “ne samo dok ste na oku kao da se ljudima æelite svidjeti, veÊ kao robovi Kristovi koji od svega srca vrπe volju Boæju”
(Efeæanima 6,6).
KrπÊanstvo stvara Ëvrstu vezu jedinstva izmeu gospodara
i roba, kralja i podanika, propovjednika Evanelja i poniæenog
grjeπnika koji je u Kristu oËiπÊen od grijeha. Oni su oprani istom krvlju, osnaæeni istim Duhom i postali jedno u Kristu Isusu.
290
Djela apostolska
44
Carevo kuÊanstvo
461
462
Evanelje je uvijek bilo najuspjeπnije meu niæim druπtvenim slojevima. “Koji ste pozvani... nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo plemenitih.” (1. KorinÊanima 1,26) Od Pavla, siromaπnog suænja bez prijatelja, nije
se moglo oËekivati da Êe uspjeti privuÊi pozornost bogatih i
uglednih rimskih graana. Njih je privlaËio porok svojim zavodniËkim sjajem i dræao ih robovima po vlastitoj volji. Ali meu
radom iscijeenim, gladnim ærtvama ugnjetavanja, Ëak i meu
jadnim robovima, mnogi su s radoπÊu sluπali Pavlove rijeËi i
vjera u Krista donijela im je nadu i mir koji su ih krijepili u
nevoljama njihovog usuda.
Ali iako je apostol poËeo djelovati meu skromnima i poniæenima, njegov se utjecaj πirio dok nije dopro i na sam imperatorov dvor.
U ono je vrijeme Rim bio srediπte svijeta. Oholi carevi izdavali su zakone za gotovo sve zemlje svijeta. Car i dvorani ili
nisu znali za skromnog NazareÊanina ili su na Njega gledali s
mrænjom i porugom. A ipak je u manje od dvije godine Radosna vijest naπla put iz skromnog zatvorenikovog stana do imperatorovih dvorova. Pavao je bio u okovima kao zloËinac, ali
“rijeË Boæja nije okovana” (2. Timoteju 2,9).
U prijaπnjim godinama apostol je s velikom uvjerljivoπÊu
javno navijeπtao Kristovu vjeru, a znaci i Ëuda nepogrjeπivo su
dokazivali boæanski karakter njegovog rada. Plemenitom Ëvrstinom stajao je pred grËkim mudracima i svojim znanjem i rjeËitoπÊu uπutkao argumente ohole filozofije. S neskrivenom hrabroπÊu stajao je pred kraljevima i upraviteljima i govorio im o
(290)
Carevo kuÊanstvo
291
pravednosti, umjerenosti i buduÊem sudu, dok oholi vladari nisu
zadrhtali kao da veÊ vide uæas Boæjeg dana.
Takve prilike sada nije imao apostol zatvoren u stanu gdje
je mogao navijeπtati istinu samo onima koji bi ga potraæili. Nije imao, kao Mojsije i Aron, boæanski nalog da izie pred razuzdanog kralja i da ga u ime velikog JA JESA M ukori za okrutnost i ugnjetavanje. Ali upravo u to vrijeme, kad je glavnom
zastupniku naizgled bio zabranjen javni rad, izvojevana je velika pobjeda za Evanelje; od samih kraljevih ukuÊana neki su
se pridruæili Crkvi.
Nigdje nije moglo biti neprikladnijeg ozraËja prema krπÊanstvu nego na rimskom dvoru. »inilo se da je Neron iz svoje
duπe uklonio posljednji trag boæanskog, pa Ëak i ljudskog, tako da je nosio obliËje Sotone. Njegovi sluæbenici i dvorani bili
su uglavnom istog karaktera — æestoki, podli i pokvareni. Prema svemu moglo se zakljuËiti da je krπÊanstvu nemoguÊe naÊi
uporiπte na Neronovu dvoru i u njegovoj palaËi.
No u ovom sluËaju, kao i u mnogim drugima, potvrena
je istinitost Pavlove tvrdnje da je oruæje u ovoj borbi “boæanski
jako za ruπenje utvrda” (2. KorinÊanima 10,4). »ak su i u Neronovom kuÊanstvu zadobiveni trofeji kriæa. Od zlih posluæitelja
joπ goreg cara pridobiveni su obraÊenici koji su postali sinovi
Boæji. Oni nisu bili tajni, veÊ javni krπÊani. Oni se nisu stidjeli
svoje vjere.
A kako je krπÊanstvo uspjelo uÊi i naÊi Ëvrsto uporiπte tamo gdje nije imalo izgleda da bude primljeno? U Poslanici Filipljanima Pavao pripisuje svojem suæanjstvu uspjeh u zadobivanju obraÊenika na vjeru iz Neronova kuÊanstva. BojeÊi se da
bi mogli pomisliti kako njegovo stradanje prijeËi napredak Evanelja, on ih je uvjeravao: “Ali, braÊo, æelim da vi znate da je
moj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Radosne vijesti.” (Filipljanima 1,12)
Kad su krπÊanske crkve prvi put Ëule da Pavao namjerava
posjetiti Rim, oËekivale su veliku pobjedu Evanelja u tom gradu.
Pavao je odnio Radosnu vijest u tolike zemlje; navijeπtao ju je
u velikim gradovima. Zar ovaj junak vjere ne bi mogao uspjeti
u zadobivanju duπa za Krista Ëak i u glavnom gradu svijeta?
No nade vjernika su se izjalovile kad su doËuli da je Pavao odveden u Rim kao suæanj. Nadali su se da Êe vidjeti kako Êe se
Evanelje, kad jednom bude ustoliËeno u ovom velikom sredi-
463
464
292
465
Djela apostolska
πtu, brzo proπiriti meu sve narode i postati prevladavajuÊa sila
na Zemlji. Kako je sad veliko bilo njihovo razoËaranje! Ljudska
su oËekivanja propala, ali nije i Boæja namjera.
Pozornost dvora na krπÊanstvo nisu privukle Pavlove propovijedi, veÊ njegovi okovi. Upravo je kao suæanj slomio okove
koji su mnoge duπe dræali u robovanju grijehu. No ni to nije
bilo sve. On je izjavio: “VeÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinu
mojim okovima, usuuje [se] sve viπe i viπe bez straha propovijedati rijeË Boæju.” (Filipljanima 1,14)
Pavlova strpljivost i vedrina tijekom dugog i nepravednog
suæanjstva, njegova odvaænost i vjera, bili su stalna propovijed.
Njegov duh, tako drukËiji od duha svijeta, svjedoËio je da u
njemu æivi uzviπenija sila od zemaljske. ZahvaljujuÊi njegovom
primjeru, krπÊani su bili potaknuti da s veÊom snagom zastupaju javno djelo koje Pavao viπe nije mogao obavljati. Na ovaj
naËin, kad je izgledalo kako su njegova snaga i korisnost onemoguÊeni, i kad naizgled nije mogao niπta uËiniti, Pavlovi su
okovi bili tako utjecajni da je skupljao snopove za Krista u polju iz kojeg se Ëinilo da je potpuno iskljuËen.
Prije kraja toga dvogodiπnjeg suæanjstva Pavao je mogao reÊi:
“Tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Krista
svoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima”, a meu onima
koji πalju pozdrave Filipljanima, posebno je spomenuo one “iz
careve kuÊe”. (redak 13; 4,22)
Strpljenje i odvaænost donose pobjede. Duπe se mogu zadobiti za Krista krotkoπÊu u nevolji isto koliko i odvaænoπÊu u
pothvatu. KrπÊanin koji izloæen tuzi i patnji pokaæe strpljenje i
vedrinu, koji se s nepokolebljivom vjerom mirno i spokojno suoËava i sa samom smrÊu, moæe za Evanelje postiÊi viπe nego
πto je mogao postiÊi tijekom dugog æivota predanog rada. Bog
Ëesto, kad se Njegov sluga povuËe iz aktivne sluæbe, tajanstvenom providnoπÊu zbog koje bi naπa kratkovidnost trebala æaliti, odluËuje izvrπiti djelo koje inaËe nikad ne bi bilo ostvareno.
Neka ni jedan Kristov sljedbenik, kad viπe ne moæe otvoreno
i aktivno raditi za Boga i Njegovu istinu, ne misli da viπe nema
πto pruæiti, da viπe ne moæe steÊi nagradu. Kristovi pravi svjedoci nikad nisu ostavljeni po strani. U zdravlju i bolesti, u æivotu
i smrti, Bog se njima joπ uvijek sluæi. Kad su zahvaljujuÊi
Sotoninoj zloÊi Kristovi sluge bili progonjeni i njihov aktivni
rad osujeÊen, kad su bacani u tamnicu ili odvoeni na vjeπala
Carevo kuÊanstvo
293
ili lomaËu, bilo je to zato da bi istina mogla izvojevati joπ veÊu
pobjedu. Kad su ovi vjerni ljudi zapeËatili svoje svjedoËenje
vlastitom krvlju, dotad sumnjiËave i nesigurne duπe osvjedoËile
su se u Kristovu vjeru i odvaæno stale na Njegovu stranu. Iz
pepela muËenika urodila je obilna æetva za Boga.
Revnost i vjernost Pavla i njegovih suradnika, a niπta manje vjera i posluπnost ovih obraÊenika na krπÊanstvo u tako teπkim prilikama, ukor su lijenosti i nedostatku vjere Kristovog
propovjednika. Apostol i njegovi suradnici mogli su tvrditi da
je uzalud pozivati na pokajanje i Kristovu vjeru Neronove dvorane buduÊi da su bili podloæni tako æestokim kuπnjama, okruæeni golemim preprekama i izloæeni ogorËenom protivljenju. »ak
i ako budu osvjedoËeni u istinu, kako Êe joj biti posluπni? Ali
Pavao nije tako razmiπljao; s vjerom je iznio Evanelje ovim
duπama i meu onima koji su ga Ëuli bilo je nekih koji su odluËili
posluπati bez obzira na cijenu. Ne mareÊi za prepreke i opasnosti,
oni Êe prihvatiti svjetlo i pouzdati se u Boga da Êe im pomoÊi
da svojim svjetlom obasjaju druge.
Ne samo πto je u carevoj kuÊi bilo obraÊenika pridobivenih za istinu, nego su oni nakon svojeg obraÊenja ostali u kuÊanstvu. Nisu smatrali da trebaju napustiti svoju duænost zato
πto im viπe ne odgovara sredina. Istina ih je naπla na tom mjestu i tu su i ostali, ali njihov promijenjeni æivot i karakter svjedoËili su o preobraæavajuÊoj snazi nove vjere.
Je li tko u kuπnji da se izgovara kako u okolnostima u kojima se nalazi ne moæe svjedoËiti za Krista? Neka takav razmisli
o situaciji u kojoj su se nalazili uËenici u carevom kuÊanstvu
— izloæeni imperatorovoj pokvarenosti i razuzdanosti na dvoru. Teπko moæemo zamisliti okolnosti nepovoljnije za vjerski æivot,
praÊene veÊom ærtvom ili protivljenjem od onih kojima su bili
izloæeni ovi obraÊenici. Ali usred teπkoÊa i opasnosti oni su ostali
vjerni. Zbog prepreka koje se krπÊaninu Ëine nepremostivima
on moæe traæiti izgovore da ne sluπa istinu kakva je u Isusu, ali
ne moæe pronaÊi izgovor koji Êe izdræati ispit. Kad bi to mogao,
dokazao bi da je Bog nepravedan πto je svojoj djeci postavio
uvjete za spasenje koje ne mogu ispuniti.
Onaj tko odluËna srca æeli sluæiti Bogu, naÊi Êe priliku da
svjedoËi za Njega. TeπkoÊe ga neÊe moÊi sprijeËiti da prvo traæi
Boæje kraljevstvo i Boæju pravednost. Osnaæen molitvom i prouËavanjem RijeËi, traæit Êe vrlinu a odbaciti porok. GledajuÊi na
466
467
294
468
Djela apostolska
Isusa, zaËetnika i zavrπitelja vjere, koji je od grjeπnikâ podnio
takvo protivljenje, vjernik Êe hrabro prkositi prijeziru i ruganju. A Onaj Ëija je rijeË istina, obeÊao je pomoÊ i milost za
svaku priliku. Njegove vjeËne ruke okruæuju duπu koja Mu se
obraÊa za pomoÊ. Moæemo sigurno poËivati u Njegovoj skrbi
govoreÊi: “Kad me strah spopadne, u te Êu se uzdati.” (Psalam
56,4) I svima koji se pouzdaju u Njega, Bog Êe ispuniti svoje
obeÊanje.
Spasitelj je svojim primjerom pokazao da Njegovi sljedbenici mogu biti u svijetu, ali i ne od svijeta. On nije doπao sudjelovati u njegovim prijevarnim zadovoljstvima niti da bude pokoleban njegovim obiËajima i slijedi njegove postupke, veÊ da
vrπi volju svojeg Oca, da traæi i spasi izgubljene. S ovim ciljem
pred sobom krπÊanin moæe stajati neokaljan u bilo kojoj sredini. Bez obzira na poloæaj ili okolnosti, bio ugledan ili skroman,
on Êe vjernim obavljanjem duænosti oËitovati snagu prave vjere.
KrπÊanski se karakter ne razvija bez nevolja, veÊ usred njih.
Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike veÊoj
budnosti i ozbiljnijoj molitvi moÊnom PomagaËu. Teπka nevolja prevladana miloπÊu Boæjom razvija strpljivost, budnost, ustrajnost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf krπÊanske
vjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; da
se pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipak
æive; da nose kriæ i tako zadobiju vijenac slave.
295
45
Pisano u Rimu
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Koloπanima
i Filipljanima.
Apostol Pavao je na poËetku svojega krπÊanskog iskustva
dobio osobite prilike da upozna Boæju volju u odnosu na Isusove sljedbenike. Bio je “uznesen do treÊega neba”, “u raj i da
je Ëuo neizrecive rijeËi koje Ëovjeku nije dopuπteno reÊi”. Sam
je priznao da mu se Gospodin javio u mnogim “vienjima i
objavama”. Njegovo razumijevanje naËela evaneoske istine bilo je jednako razumijevanju “nadapostola”. (2. KorinÊanima
12,2.4.1.11) Jasno je i potpuno shvaÊao πto je “πirina, duljina,
visina i dubina” Kristove ljubavi “koja nadilazi spoznaju” (Efeæanima 3,18.19).
Pavao nije mogao reÊi sve πto je vidio u vienju jer je meu
njegovim sluπateljima bilo onih koji bi pogrjeπno primijenili
njegove rijeËi. Ali ono πto mu je bilo objavljeno osposobilo ga
je za rad voe i mudrog uËitelja, a takoer je oblikovalo poruke koje je u kasnijim godinama poslao crkvama. Dojam koji je
dobio dok je bio u vienju nikad ga nije napuπtao; tako je bio
osposobljen da ispravno prikaæe Kristov karakter. Govorenom
i pisanom rijeËju iznosio je vijest koja je od tog vremena donijela
pomoÊ i snagu Boæjoj crkvi. Danaπnjim vjernicima njegova vijest jasno govori o opasnostima koje Êe prijetiti Crkvi i laænim
nauËavanjima s kojima Êe se morati suËeliti.
Apostol je æelio da oni kojima se obraÊao pismima savjeta
i upozorenja ne budu “viπe malodobni, igraËka valova, okolo
tjerani svakim vjetrom nauke”, ali i da dou “k jedinstvu u vjeri
(295)
469
470
296
471
472
Djela apostolska
i u pravoj spoznaji Sina Boæjega, k savrπenom Ëovjeku, k mjeri
punine veliËine Kristove”. Molio je Isusove sljedbenike u poganskoj sredini da ne æive æivotom “kako ga provode i pogani, u
ispraznosti svoga miπljenja, zamraËeni u svom razumu, otueni
od Boæjeg æivota... zbog okorjelosti njihova srca”, nego da æive
“ne kao ludi, nego kao mudri; iskoriπÊujte vrijeme”. (Efeæanima 4,14.13.17.18; 5,15.16) Poticao je vjernike da gledaju u buduÊnost kad Êe Krist, koji je “ljubio Crkvu i sam sebe predao
za nju”, privesti sebi “Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez
iËega tomu sliËna” — Crkvu svetu “i bez mane” (Efeæanima
5,25.27).
Ove poruke, napisane silom, ne ljudskom veÊ Boæjom, sadræe pouke koje svi trebaju prouËavati i koje vrijedi Ëesto ponavljati. U njima je prikazana praktiËna poboænost, izloæena su
naËela koja treba slijediti u svakoj crkvi i objaπnjen je put koji
vodi u vjeËni æivot.
U pismu upuÊenom “Koloπanima, svetoj i vjernoj braÊi u
Kristu”, napisanom dok je bio suæanj u Rimu, Pavao govori o
svojoj radosti zbog njihove ustrajnosti u vjeri. Ove vijesti donio mu je Epafra koji ga je, piπe apostol, “obavijestio o vaπoj
ljubavi u Duhu.” “Zato i mi”, nastavio je, “od onoga dana u
koji smo to Ëuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas
Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom
mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da æivite dostojno
Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni
svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga;
da se, ojaËani svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi
njegova boæanstva, osposobite za savrπenu postojanost i strpljivost.”
Tako je Pavao pretoËio u rijeËi svoju æelju za vjernike u
Kolosi. Kako je uzviπen ideal koji ove rijeËi uzdiæu pred Kristovim sljedbenikom! One pokazuju Ëudesne moguÊnosti za krπÊanski æivot i pojaπnjavaju da nema granica blagoslovima koje
mogu primiti Boæja djeca. Stalno jaËajuÊi u Boæjoj spoznaji, oni
u krπÊanskom iskustvu mogu iÊi iz snage u snagu, iz visine u
visinu, dok zahvaljujuÊi “moÊi njegova boæanstva” ne postanu
“dostojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.
Apostol je uzdizao Krista pred svojom braÊom kao Onoga
preko koga je Bog stvorio sve i preko koga ih je otkupio. Izjavio je da je ruka koja dræi svjetove u svemiru i odræava njihov
Pisano u Rimu
297
poredak i neumornu aktivnost svega u Boæjem svemiru — ona
ruka koja je za njih bila prikovana na kriæ. “Jer je u njemu sve
stvoreno”, pisao je Pavao, “sve na nebu i na zemlji; vidljivo i
nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva,
bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije
svega, i sve se u njemu dræi u redu.” “I vas, koji ste nekad bili
otueni i koji ste postali neprijatelji svojim miπljenjem i zlim
djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrÊu, da
vas izvede preda se svete, neporoËne i besprijekorne.”
Boæji Sin se ponizio da bi uzdignuo pale ljude. Zbog toga
je napustio bezgrjeπne svjetove na visini, devedeset devet onih
koji su Ga ljubili, i doπao na Zemlju gdje “za naπe grijehe probodoπe njega” i za “opaËine naπe njega satrijeπe” (Izaija 53,5).
U svemu je morao postati sliËan svojoj braÊi. Postao je Ëovjek
kao πto smo mi. Znao je πto znaËi biti gladan, æedan i umoran.
Odræavao se hranom i osvjeæivao snom. Bio je tuinac i putnik na Zemlji — u svijetu, ali ne od svijeta, kuπan i iskuπan kao
πto danas bivaju kuπani i iskuπani muπkarci i æene, ali je æivio
æivotom bez grijeha. Njeæan, suÊutan, saæaljiv, uvijek obziran
prema drugima, prikazao je Boæji karakter. “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama... pun[a] milosti i istine.” (Ivan
1,14)
Okruæenima poganskim postupcima i utjecajima, vjernicima u Kolosi prijetila je opasnost da budu odvuËeni od jednostavnosti Evanelja pa ih je Pavao, upozoravajuÊi ih na to, upuÊivao na Krista kao jedinog sigurnog vodiËa. “Zato bih æelio
da znate”, pisao im je, “koliku borbu izdræavam za vas, za one
u Laodiceji i za sve one koji me ne poznaju po vienju, da se
utjeπe njihova srca i da, sjedinjeni ljubavlju, postignu bogat i
pun uvid u pravu spoznaju Boæje Tajne: Krista, u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.
A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom...
Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu æivjeti: u njemu Ëvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziivani i uËvrπÊivani vjerom, kako ste pouËeni, obilujte zahvalnoπÊu! Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filozofijom’ —
ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju Ëisto ljudsku,
na prirodne sile svijeta, a ne na Krista. BuduÊi da u njemu stanuje stvarno sva punina boæanstva, po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.”
473
298
474
475
Djela apostolska
Krist je prorekao da Êe se pojaviti varalice pod Ëijim Êe
se utjecajem “razmahati... bezakonje i ljubav Êe kod mnogih
ohladnjeti” (Matej 24,12). Upozorio je uËenike da Êe Crkva biti
u veÊoj opasnosti od ovog zla nego od progonstva neprijatelja.
Pavao je uvijek iznova upozoravao vjernike na ove laæne uËitelje. Ove se opasnosti moraju Ëuvati viπe od svih ostalih jer
Êe primanjem laænih uËitelja otvoriti vrata zabludama kojima
Êe neprijatelj zamagliti duhovno prosuivanje i uzdrmati povjerenje onih koji su tek doπli u vjeru Evanelja. Krist je trebao
biti mjerilo prema kojem su trebali ispitivati iznesena nauËavanja. Trebali su odbaciti sve πto nije bilo u skladu s Njegovim
naukom. Krist razapet za grijehe, Krist uskrsnuo od mrtvih, Krist
uzaπao na visinu — to je bio nauk spasenja koji su trebali nauËiti i poduËavati druge.
Upozorenja Boæje rijeËi na opasnosti koje okruæuju krπÊansku
Crkvu upuÊena su i nama danas. Kao πto su u vrijeme apostola
ljudi pokuπali predajom i filozofijom uniπtiti vjeru u Pisma, tako i danas dopadljivim miπljenjima visoke kritike, evolucije, spiritizma, teozofije i panteizma, neprijatelj pravednosti nastoji
odvesti duπe na zabranjene staze. Za mnoge je Biblija svjetiljka
bez ulja jer su svoje misli usmjerili kanalima spekulativnog vjerovanja koje dovodi do pogrjeπnih zakljuËaka i zabune. Visoka
kritika seciranjem, nagaanjima i rekonstruiranjem biblijskog
teksta razara vjeru u Bibliju kao boæansku objavu. Ona otima
Boæjoj rijeËi snagu da upravlja ljudskim æivotom, uzdiæe ga i
nadahnjuje. Spiritizam nauËava mnoπtvo da vjeruje kako je æelja najviπi zakon, razuzdanost sloboda, a Ëovjek odgovoran samo sebi.
Kristov sljedbenik srest Êe se sa “zavodljivim rijeËima” (DF)
na koje je apostol upozorio vjernike u Kolosi. On Êe se sresti
sa spiritistiËkim tumaËenjima Pisma, ali ih ne smije prihvatiti.
Svoj glas treba jasno podiÊi u prilog vjeËnim istinama Svetog
pisma. DræeÊi pogled usmjeren u Krista, on treba stalno napredovati oznaËenim putem i odbaciti sva miπljenja koja nisu u
skladu s Njegovim naukom. Predmet njegovog razmiπljanja treba biti Boæja istina. Bibliju treba smatrati Boæjim glasom koji
se obraÊa izravno njemu. Tako Êe naÊi boæansku mudrost.
Spoznaju o Bogu, onakvu kako je objavljena u Kristu, moraju
imati svi spaπeni. To je spoznaja koja preobraæava karakter.
Primljena u æivot, ona Êe u duπi obnoviti Kristovu sliku. Bog
Pisano u Rimu
299
poziva svoju djecu da prime tu spoznaju pokraj koje je sve drugo
tlapnja i niπtavilo.
U svakom naraπtaju i u svakoj zemlji pravi temelj za izgradnju
karaktera uvijek je isti — naËela sadræana u Boæjoj rijeËi. Jedino sigurno pravilo jest Ëiniti ono πto Bog kaæe. “Prava je naredba
Jahvina” i “tko tako Ëini, pokolebat se neÊe dovijeka” (Psalam
19,9; 15,5). Apostoli su se Boæjom rijeËju usprotivili laænim
teorijama svojeg vremena govoreÊi: “Nitko, naime, ne moæe
postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen.”
(1. KorinÊanima 3,11)
Kad su se obratili i krstili, vjernici u Kolosi obvezali su se
da Êe se odreÊi vjerovanja i postupaka koji su bili dio njihova
æivota dotad i pokazati vjernost u odanosti Kristu. Pavao ih na
to podsjeÊa u svojem pismu i poziva da ne zaborave kako se,
da bi odræali zavjet, moraju stalno boriti protiv zala koja njima
nastoje zagospodariti. “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bogu s desne
strane! SvraÊajte misao na ono πto je gore, ne na ono πto je na
zemlji, jer ste umrli i vaπ je æivot sakriven s Kristom u Bogu!”
“Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. KorinÊanima 5,17) ZahvaljujuÊi Kristovoj sili, muπkarci i æene su slomili okove grjeπnih navika. Odrekli su se sebiËnosti. Bezboæan je postao poboæan, pijan trijezan, a nemoralan Ëist. Duπe koje su nalikovale Sotoni, preobrazile su se u sliku Boæju. Ova je promjena sama po sebi Ëudo
nad Ëudima. Promjena koju je izvrπila RijeË, jedna je od njezinih najdubljih tajni. Mi je ne moæemo razumjeti; moæemo samo vjerovati da je, kako izjavljuje Sveto pismo, “Krist, nada slave...
meu vama”.
Kad Boæji Duh upravlja umom i srcem, obraÊena duπa
poËinje pjevati novu pjesmu jer razumije da se u njezinom sluËaju
ostvarilo Boæje obeÊanje, da joj je prijestup oproπten, grijeh
pokriven. Ona se pokajala zbog prijestupa boæanskog Zakona i
pokazuje vjernost Kristu koji je umro za Ëovjekovo opravdanje. “Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kristu.” (Rimljanima 5,1)
Ali kad to doæivi, krπÊanin ne sklapa ruke zadovoljan onim
πto je za njega uËinjeno. Onaj tko je odluËio uÊi u duhovno
kraljevstvo ustanovit Êe da su se na njega okomile sve snage i
poæude neobraÊene naravi, poticane silama kraljevstva tame. Sva-
476
477
300
478
Djela apostolska
kog dana mora iznova obnoviti svoje posveÊenje, svakog se dana
boriti sa zlom. Stare Êe navike, naslijeene sklonosti prema zlu,
ponovo nastojati zagospodariti, i zato ih se mora stalno Ëuvati
nastojeÊi da pobijedi u Kristovoj snazi.
“Usmrtite, dakle, ono πto je u vaπem tijelu zemaljsko”, pisao je Pavao Koloπanima. “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad ste
provodili æivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite od sebe
sve ovo: srdæbu, naglost, zloÊu; izbacite iz usta svojih psovku...
Obucite se, dakle, buduÊi da ste izabranici Boæji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdaËnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraπtajte meusobno ako tko protiv koga ima neπto πto je za ukor. Kao πto
je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako Ëinite i vi. A povrh
svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrπene skladnosti! I neka u vaπim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i
pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!”
Poslanica upuÊena Koloπanima prepuna je pouka od najveÊe vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj sluæbi, pouka koje
pokazuju jedinstvenu nakanu i uzviπen cilj πto Êe se vidjeti u
æivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. OdbacujuÊi sve
πto bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvratiti noge drugih od uskog puta, vjernik Êe u svojem svakidaπnjem æivotu
oËitovati milosre, ljubaznost, poniznost, krotkost, strpljivost i
Kristovu ljubav.
Snaga za uzviπeniji, ËiπÊi i plemenitiji æivot naπa je velika
potreba. Previπe je naπih misli posveÊeno svijetu, a premalo
nebeskom kraljevstvu.
U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio,
krπÊanin nema razloga za oËajavanje. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti
i snazi, svima je obeÊano moralno i duhovno savrπenstvo. Isus
je izvor snage, izvor æivota. On nas dovodi svojoj RijeËi i sa
stabla æivota pruæa liπÊe za ozdravljivanje duπa bolesnih od grijeha. On nas vodi do Boæjeg prijestolja i u naπa usta stavlja molitvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. On za nas pokreÊe
svemoÊna nebeska orua. Na svakom koraku dotiËemo Njegovu æivu snagu.
Bog ne odreuje granicu napredovanja onima koji æele biti ispunjeni “potpunom spoznajom... [Boæje] volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem”. Oni trebaju molitvom, budnoπÊu, napredovanjem u spoznaji i razumijevanju
Pisano u Rimu
301
ojaËati “svakovrsnom snagom kako to odgovara moÊi njegova
boæanstva”. Spasiteljeva je namjera da ljudska biÊa, oËiπÊena i
posveÊena, budu Njegova ruka pomoÊnica. Zahvalimo za ovu
veliku prednost Onomu koji “nas uËini dostojnima sudioniπtva
u baπtini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.”
Poslanicu Filipljanima, kao i onu Koloπanima, Pavao je
napisao kao suæanj u Rimu. Crkva u Filipima poslala je Pavlu
darove preko Epafrodita, kojeg Pavao oslovljava kao “svoga brata,
suradnika i suborca koga ste vi poslali da mi pomogne u mojoj potrebi”. Epafrodit se u Rimu razbolio “nasmrt... ali mu se
Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao
æalost na æalost”. Kad su vjernici u Filipima doËuli za Epafroditovu bolest, jako su se zabrinuli pa je Pavao odluËio da im ga
vrati. “Jer je Ëeznuo za vama svima i bio zabrinut πto ste saznali
da je obolio... Bræe ga dakle poslah da se, poπto ga vidite, opet
obradujete, i ja da budem manje æalostan. Primite ga dakle u
Gospodinu sa svom radosti i poπtujte takve jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribliæio, æivotnoj pogibli izloæio da nadopuni ono u Ëemu me vi ne mogoste posluæiti.” (DF)
Pavao je poslao po Epafroditu pismo Filipljanima u kojem
im je zahvalio za poslane darove. Od svih crkava, ova u Filipima je bila najdareæljivija u namirivanju Pavlovih potreba. “A znate
i vi, Filipljani, da mi u poËetku Radosne vijesti, kad odoh iz
Makedonije, nijedna crkva — izuzevπi jedino vas — niπta ne dade
πto bih unio u ‘Izdatak i primitak’. »ak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakπate potrebu. To ne znaËi
da traæim darove. Naprotiv, traæim dobitak koji se poveÊava na
vaπ raËun. Namiren sam svim πto treba, i pretjeËe mi: ispunjene su mi sve æelje otkako sam primio od Epafrodita vaπu poπiljku, slatki miris, prijatnu i ugodnu ærtvu Bogu.”
“Milost vam i mir od Boga, Oca naπega, i Gospodina Isusa
Krista! Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki
put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vaπeg
udjela u πirenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. Siguran sam u ovo isto da Êe onaj koji je poËeo dobro djelo meu
vama dovrπiti ga do Dana Isusa Krista. I pravedno je da ove
osjeÊaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu, vas
sve koji ste sudionici moje milosti kako u mojim okovima tako
u obrani i utvrivanju Radosne vijesti. Bog mi je svjedok da
479
480
302
481
482
Djela apostolska
izgaram za vama svima... I ovo je moja molitva: Neka vaπa ljubav sve viπe raste u pravoj spoznaji i svakom rasuivanju da
mognete prosuditi ono πto je bolje: da budete Ëisti i besprijekorni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Boæju puni roda — pravednosti — koja dolazi po Isusu Kristu.”
Boæja milost odræavala je Pavla u suæanjstvu i osposobljavala ga da se raduje u nevoljama. S vjerom i uvjerenoπÊu pisao
je svojoj braÊi u Filipima da je njegovo suæanjstvo dovelo do
napredovanja Evanelja. “Ali, braÊo, æelim da vi znate”, izjavio
je, “da je moj poloæaj veoma mnogo pripomogao πirenju Radosne vijesti, tako da su moji okovi postali poznati kao okovi
poradi Krista svoj carskoj tjelesnoj straæi i svima ostalima, i da
se veÊina braÊe, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuuje sve viπe i viπe bez straha propovijedati rijeË Boæju.”
U ovom Pavlovom iskustvu krije se pouka za nas jer otkriva naËin na koji Bog djeluje. Gospodin moæe izvesti pobjedu
iz onoga πto se nama Ëini kao propast i poraz. U opasnosti smo
da zaboravimo na Boga, da gledamo ono πto se vidi, umjesto
da oËima vjere gledamo ono πto je nevidljivo. Kad naie nesreÊa ili tragedija, spremni smo Boga optuæiti za nemar ili
okrutnost. Ako On smatra dobrim da onemoguÊi naπu korisnost u nekom podruËju, mi tugujemo; ne zastanemo da pomislimo kako Bog na taj naËin radi za naπe dobro. Moramo nauËiti da je kaænjavanje dio Njegovog velikog plana i da pod palicom nevolje krπÊanin za UËitelja katkad moæe uËiniti viπe nego
dok je radio u aktivnoj sluæbi.
Kao primjer za krπÊanski æivot Pavao je Filipljanima ukazao na Krista koji, premda “boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek,
ponizi sam sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na
kriæu.”
“Stoga, ljubljeni moji,” nastavio je, “posluπni, kako ste uvijek bili — ne samo kad sam ja prisutan nego joπ viπe sada kad
sam odsutan — sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete
svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje
i djelovanje da mu se moæete svidjeti. »inite sve bez mrmljanja i oklijevanja, da budete besprijekorni i Ëisti, neporoËna djeca
Boæja usred nastranog i pokvarenog naraπtaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru, Ëvrsto dræeÊi rijeË æivota, da se
Pisano u Rimu
303
mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trËao ni uzalud
se trudio.”
Ove su rijeËi zapisane da pomognu svakoj duπi koja se bori.
Pavao uzdiæe mjerilo savrπenstva i pokazuje kako ga je moguÊe
dosegnuti. “Nastojte da postignete svoje spasenje”, kaæe. “Bog
je, naime, onaj koji proizvodi u vama.”
Djelo postizanja spasenja jest djelo suradnje, zajedniËki
pothvat. Mora postojati suradnja izmeu Boga i pokajanog
grjeπnika. To je potrebno za oblikovanje pravih naËela u karakteru. »ovjek treba poduzeti ozbiljne napore da svlada ono
πto ga sprjeËava u postizanju savrπenstva. Ali da bi uspio, on
u potpunosti ovisi o Bogu. Ljudski napori sami za sebe nisu
dovoljni. Bez boæanske pomoÊi i snage niπta ne vrijede. Bog
radi i Ëovjek radi. Odupiranje kuπnji mora poteÊi od Ëovjeka,
koji svoju snagu mora crpsti od Boga. S jedne je strane beskonaËna mudrost, suÊut i snaga, a s druge slabost, grjeπnost i potpuna bespomoÊnost.
Bog æeli da vladamo sobom. Ali On nam ne moæe pomoÊi
bez naπeg pristanka i suradnje. Boæanski Duh djeluje preko sila
i sposobnosti koje je Ëovjek dobio. Sami po sebi ne moæemo
uskladiti svoje ciljeve, æelje i sklonosti s Boæjom voljom; ali ako
dopustimo da On u nama proizvede htijenje, Spasitelj Êe to postiÊi umjesto nas: oborit Êe “mudrovanja i svaku oholost koja
se podiæe protiv spoznanja Boga” i zarobiti “svaki um na pokornost Kristu” (2. KorinÊanima 10,5 — DF).
Onaj tko æeli izgraditi snaæan, skladan karakter, tko æeli biti
uravnoteæeni krπÊanin, mora dati i uËiniti sve za Krista jer
Otkupitelj neÊe priznati poloviËnu sluæbu. On mora svakodnevno
uËiti znaËenje osobne predaje. Mora prouËavati Boæju rijeË, uËiti
iz nje i sluπati njezine propise. Tako moæe dosegnuti mjerilo
krπÊanskog savrπenstva. Bog s njim radi iz dana u dan usavrπavajuÊi karakter da moæe opstati u vrijeme konaËnog ispita. A
vjernik iz dana u dan pred ljudima i anelima zorno pokazuje
na djelu πto Evanelje moæe uËiniti za pala ljudska biÊa.
“BraÊo, ja joπ ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaæem
samo jedno: zaboravljajuÊi πto je nazad, ispruæajuÊi se prema
onome πto je naprijed, trËim prema cilju da postignem nagradu
— nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.”
Pavao je mnogo toga uËinio. Od trenutka kad se opredijelio za Krista, njegov je æivot bio ispunjen neumornom sluæbom.
483
304
484
Djela apostolska
Putovao je od grada do grada, od zemlje do zemlje, iznosio priËu
o kriæu, zadobivao obraÊenike za Radosnu vijest i osnivao crkve.
Za te se crkve stalno skrbio; napisao im je mnoga pisma prepuna uputa. Katkad je radio svoj zanat da bi zaradio za svagdanji
kruh. Ali u svim tim æivotnim aktivnostima Pavao nikad nije iz
vida izgubio glavnu namjeru — da trËi k nagradi, nebeskom stanju
u koje ga je Bog pozvao. Pred sobom je stalno imao cilj da
bude vjeran Onomu koji mu se sam objavio na vratima Damaska. Od tog cilja nije ga mogla odvratiti nikakva sila. Uzvisiti
golgotski kriæ— to je bila pobuda koja je proæimala i nadahnjivala njegove rijeËi i postupke.
Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unatoË oskudici i teπkoÊama treba navesti svakog krπÊanskog radnika na
potpuno posveÊenje sluæbi Bogu. Pojavit Êe se svjetovna privlaËnost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on treba
neumorno iÊi k cilju pokazujuÊi svijetu, anelima i ljudima da
je nada u trenutak kad Êe ugledati Boæje lice vrijedna svih napora i ærtava.
Premda suæanj, Pavao nije bio obeshrabren. Mjesto toga,
u pismima koja je iz Rima pisao crkvama odzvanja ton trijumfa. “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!...
Ne brinite se tjeskobno ni za πto, veÊ u svemu iznesite svoje
potrebe Bogu proπnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir
Êe Boæji, koji nadilazi svaki razum, Ëuvati srca vaπa i misli vaπe
u Kristu Isusu. Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno,
πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobru
glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj
vaπih misli!”
“A moj Êe Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potrebu
raskoπno prema svom bogatstvu... Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vaπim!”
305
46
Na slobodi
Dok je Pavlov rad u Rimu bio blagoslovljen obraÊenjem
mnogih duπa te jaËanjem i ohrabrivanjem vjernika, poËeli su
se navlaËiti oblaci koji su zaprijetili ne samo njegovoj sigurnosti,
veÊ i napretku Crkve. Po dolasku u Rim bio je predan zapovjedniku carske straæe, pravednom i poπtenom Ëovjeku Ëijoj je
blagosti imao zahvaliti πto je razmjerno slobodno mogao vrπiti
djelo Evanelja. Ali prije svrπetka dvogodiπnjeg suæanjstva, ovog
je Ëovjeka zamijenio sluæbenik od kojeg Pavao nije mogao oËekivati posebnu naklonost.
Æidovi su u svojim naporima protiv Pavla sada bili aktivniji nego ikad, i u razvratnoj æeni koju je Neron uzeo sebi za
drugu suprugu naπli su sposobnog pomagaËa. Ona je, buduÊi
æidovska prozelitkinja, uloæila sav svoj utjecaj da pomogne ostvarenju njihovih krvoloËnih planova protiv prvaka krπÊanstva.
Pavao se od cara na kojeg je prizvao nije mogao nadati
milosti. Neron je bio pokvareniji u moralu, lakoumniji u karakteru i istodobno spremniji na groznu okrutnost od bilo kojeg
vladara koji mu je prethodio. Uzde vlasti nisu mogle doÊi u ruke
veÊeg despota. Prva godina njegove vladavine bila je obiljeæena
time πto je otrovao svojeg mlaeg polubrata, zakonitog nasljednika
prijestolja. Neron je u porocima i zloËinima padao sve dublje,
dok nije dao ubiti vlastitu majku, a onda i suprugu. Nije bilo
zvjerstva koje ne bi poËinio niti zloËinaËkog djela pred kojim
bi ustuknuo. U svakom je plemenitom umu izazivao samo odvratnost i prijezir.
Pojedinosti bezakonja koja je poËinio na svojem dvoru previπe su poniæavajuÊe, previπe grozne da bismo ih opisali. Svojom
(305)
485
486
306
487
488
Djela apostolska
je razvratnom zloÊom izazvao zgraæanje i gnuπanje Ëak i kod
mnogih koji su bili prisiljeni sudjelovati u njegovim zloËinima.
Takvi su bili u stalnom strahu kakve Êe nove grozote smisliti.
No ni takvi zloËini nisu pokolebali odanost njegovih podanika.
Bio je priznat apsolutnim vladarom cijelog civiliziranog svijeta.
©toviπe, ukazivali su mu boæanske poËasti i klanjali mu se kao
bogu.
S ljudskog glediπta Pavao je pred takvim sucem mogao raËunati samo na osudu. Ali apostol je osjeÊao da se, dokle god
je vjeran Bogu, nema Ëega straπiti. Onaj koji je u proπlosti bio
njegov zaπtitnik, mogao ga je joπ uvijek zaπtititi od zlobe Æidova i careve moÊi.
I Bog je zaπtitio svojeg slugu. Optuæbe protiv Pavla na sasluπanju nisu bile potvrene pa je Neron, protivno opÊem oËekivanju, a u skladu s pravdom suprotnom njegovom karakteru,
suænja proglasio nevinim. Pavlu su skinuli verige; bio je opet
slobodan Ëovjek.
Da mu je suenje bilo odgoeno ili da je zbog bilo kojeg
razloga ostao zatvoren u Rimu do sljedeÊe godine, bez sumnje
bi poginuo u progonstvu do kojeg je tada doπlo. Tijekom Pavlova suæanjstva obraÊenici na krπÊanstvo su postali toliko brojni
da su privukli pozornost vlasti i izazvali njihovo neprijateljstvo.
Imperatorov gnjev posebno se razbuktao zbog obraÊenja Ëlanova njegova kuÊanstva i on je ubrzo naπao izgovor da krπÊane
uËini predmetom svoje nemilosrdne okrutnosti.
U to je vrijeme u Rimu izbio strahovit poæar u kojem je
izgorjela gotovo polovica grada. Sam Neron, priËalo se, podmetnuo je poæar, ali da bi izbjegao svaku sumnju, pokazao je
veliku dareæljivost pomaæuÊi beskuÊnicima i osiromaπenima.
Meutim, ipak je bio optuæen za taj zloËin. Narod je bio uznemiren i razbjeπnjen, pa je Neron, da bi sebe oprao i istodobno
oslobodio grad od omrznute skupine koje se bojao, za ovaj zloËin
optuæio krπÊane. Njegov je plan uspio i tisuÊe Kristovih sljedbenika — muπkaraca, æena i djece — okrutno je smaknuto.
Pavao je bio poπteen straπnog progonstva jer je napustio Rim Ëim je bio osloboen. Svoje posljednje razdoblje slobode proveo je u marljivom radu po crkvama. Nastojao je uËvrstiti jedinstvo izmeu grËkih i istoËnih crkava i utvrditi umove
vjernika protiv laænih nauËavanja koja su se uvlaËila da kvare
vjeru.
Na slobodi
307
Kuπnje i brige koje je Pavao trpio odrazile su se na njegovu tjelesnu snagu. Dolazile su slabosti koje donosi starost. OsjeÊao
je da sada obavlja posljednje djelo, i kako je vrijeme njegova
rada bivalo sve kraÊe, joπ se viπe trudio. »inilo se da nema granica njegovoj gorljivosti. OdluËan u namjeri, brz u djelovanju,
jak u vjeri, putovao je od crkve do crkve u mnogim zemljama,
i svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju nastojao ojaËati
ruke vjernika da bi mogli vjerno raditi na zadobivanju duπa za
Isusa i da bi u teπkim vremenima koja su veÊ nailazila mogli
ostati Ëvrsti u Radosnoj vijesti i vjerno svjedoËiti za Krista.
308
Djela apostolska
47
Posljednje uhiÊenje
489
490
Pavlovo djelovanje u crkvama nakon oslobaanja u Rimu
nije moglo ostati nezamijeÊeno meu njegovim neprijateljima.
Otkako je poËelo Neronovo progonstvo, krπÊani su svuda bili
proglaπeni opasnom sektom. Nakon nekog vremena nevjerni
Æidovi su smislili da Pavla proglase krivim za zloËin poticanja
na podmetanje poæara u Rimu. Nitko ni jednog trenutka nije
pomislio da bi on bio kriv, ali su znali da Êe takva optuæba,
ma kako bila neuvjerljiva, zapeËatiti njegovu sudbinu. Njihovim
je trudom Pavao bio ponovo uhiÊen i zasuænjen; to Êe biti njegovo posljednje utamniËenje.
Na drugom putovanju u R im Pavla je pratilo nekoliko
njegovih bivπih suradnika; drugi su iskreno æeljeli dijeliti njegov usud, ali im on nije dopustio da svoj æivot na ovaj naËin
izloæe opasnosti. Izgledi su za njega ovaj put bili manje povoljni nego u vrijeme prijaπnjeg suæanjstva. Progonstvo pod Neronom uveliko je smanjilo broj krπÊana u Rimu. TisuÊe su umrle
muËeniËkom smrÊu za svoju vjeru; mnogi su napustili grad, a
oni koji su ostali bili su jako potiπteni i zastraπeni.
Nakon dolaska u Rim Pavao je baËen u mraËnu tamnicu u
kojoj je trebao ostati dok ne zavrπi svoj æivot. Optuæen za poticanje na najpodlije i najstraπnije zloËine protiv ovoga grada i
zemlje, bio je predmet opÊeg zgraæanja.
Ono nekoliko prijatelja koji su apostolu pomagali nositi
terete, sada su poËeli odlaziti; neki su ga napustili, a drugi su
odlazili na zadaÊe u razliËite crkve. Meu prvima su otiπli Figel i Hermogen. A onda je Dema, obeshrabren sve guπÊim oblacima teπkoÊa i opasnosti, ostavio progonjenog apostola. Pavao
(308)
Posljednje uhiÊenje
309
je poslao Krescenta crkvama u Galaciji, Tita u Dalmaciju, a Tihika
u Efez. PiπuÊi o ovome Timoteju, Pavao je rekao: “Jedini je Luka
sa mnom.” (2. Timoteju 4,11) Nikad Pavlu nije bila toliko potrebna sluæba njegove braÊe kao sada, ostarjelom od godina,
muka i slabosti, zatvorenom u vlaænoj, mraËnoj rimskoj tamnici. Sluæba Luke, ljubljenog uËenika i vjernog prijatelja, bila
je velika utjeha Pavlu; ona mu je omoguÊila da ostane u vezi
sa svojom braÊom i vanjskim svijetom.
U ovo teπko vrijeme Pavlovo su srce radovali Ëesti Oneziforovi posjeti. Ovaj Efeæanin toploga srca uËinio je sve πto je
bilo u njegovoj moÊi da apostolu olakπa teret utamniËenja. Njegov
voljeni uËitelj bio je u okovima zbog istine, dok je on sâm bio
slobodan; zato nije πtedio truda da Pavlovu sudbinu uËini
podnoπljivijom.
U posljednjem pismu πto ga je napisao, apostol za ovog
vjernog uËenika kaæe: “Neka Gospodin bude milostiv Oneziforovu domu jer me Ëesto utjeπio; nije se stidio mojih okova, veÊ,
naprotiv, kad je doπao u Rim, briæno me potraæio i naπao —
neka mu dadne Gospodin da nae milosre kod Gospodina u
onaj Dan.” (2. Timoteju 1,16-18)
Sam Bog je u srce usadio teænju za ljubavlju i suÊuti. U
Ëasu muke u Getsemaniju Krist je Ëeznuo za utjehom svojih
uËenika. I Pavao je, premda naizgled ravnoduπan prema teπkoÊama i stradanju, Ëeznuo za utjehom i druπtvom. Oneziforov
posjet, koji je svjedoËio o njegovoj vjernosti u vrijeme osame i
napuπtenosti, obradovao je i ohrabrio onoga koji je svoj æivot
proveo u sluæbi za druge.
491
310
Djela apostolska
48
Pavao pred Neronom
492
493
Kad je pozvan da izie na sud pred cara Nerona, Pavao je
bio svjestan da ga Ëeka sigurna smrt. Ozbiljnost zloËina za koje
je bio optuæen i sveopÊe neprijateljstvo prema krπÊanima davalo je malo nade za povoljan ishod.
Meu Grcima i Rimljanima bilo je uobiËajeno da optuæenik smije imati odvjetnika koji Êe u njegovo ime govoriti pred
sudom. Snagom dokazivanja, strastvenom rjeËitoπÊu ili molbama, molitvama i suzama, takav je odvjetnik Ëesto uspio izboriti
povoljnu presudu za suænja ili, ako u tome nije uspio, bar umanjiti
njezinu oπtrinu. Ali kad je Pavao iziπao pred Nerona, nitko se
nije usuivao biti njegov savjetnik ili odvjetnik; nije bilo ni prijatelja koji bi zapisao optuæbe iznesene protiv njega ili dokaze
πto ih je iznosio u svoju obranu. Meu krπÊanima u Rimu nije
bilo nijednog koji bi u ovom teπkom Ëasu stao uz njega.
Jedini pouzdan izvjeπtaj o tom dogaaju dao je sâm Pavao
u drugom pismu upuÊenom Timoteju: “Za moje prve obrane
nitko mi nije pritekao u pomoÊ”, pisao je apostol, “πtoviπe, svi
su me ostavili. Neka im to Bog ne uraËuna! Ali mi je Gospodin
pritekao u pomoÊ i jaËao me da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvrπi i da ga Ëuju svi pogani. I izbavljen sam
od lavljih usta.” (2. Timoteju 4,16.17)
Pavao pred Neronom — kakva oËita suprotnost! Taπti monarh, pred kojim je Boæji Ëovjek trebao odgovarati za svoju vjeru,
dosegnuo je vrhunac zemaljske moÊi, vlasti i bogatstva, kao i
najveÊu dubinu zloËina i bezakonja. Nije mu bilo premca u moÊi
i veliËini. Nije bilo nikoga da se usprotivi njegovom autoritetu,
nikoga da se usprotivi njegovoj volji. Na njegovu zapovijed kretale
(310)
Pavao pred Neronom
311
su moÊne vojske i barjaci na njegovim laama navijeπtali su pobjedu. Njegov je kip stajao u sudskim dvoranama, a ukazi senatora i odluke sudaca bili su samo odjek njegove volje. Milijuni ljudi u posluπnosti su se saginjali pred njegovim nalozima. Svijet se tresao od Neronova imena. NavuÊi njegovo nezadovoljstvo znaËilo je izgubiti imetak, slobodu i æivot; a njegovog neodobravanja bojali su se viπe od kuge.
Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika ostarjeli je suæanj stajao pred Neronom — vladarom Ëije je lice bilo obiljeæeno sramotnim strastima πto su bjesnjele u njemu, dok je lice
optuæenog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom. Pavao
je æivio æivotom siromaπtva, samoodricanja i patnje. Bez obzira
na stalne klevete, poniæavanja i zlostavljanja kojima su ga njegovi neprijatelji nastojali zastraπiti, on je neustraπivo dræao barjak kriæa. Kao njegov UËitelj, i on je bio putnik bez doma i
kao On æivio je da bude na blagoslov ljudskom rodu. Kako je
Neron, hiroviti, raspaljivi, razvratni tiranin mogao razumjeti ili
cijeniti karakter i pobude ovog Boæjeg sina?
Golema dvorana bila je prepuna znatiæeljnog, nemirnog
mnoπtva koje se guralo da vidi i Ëuje sve πto Êe se dogoditi.
Tu je bilo uglednih i priprostih, bogatih i siromaπnih, uËenih i
neznalica, oholih i poniznih, a nitko nije imao pravu spoznaju
o putu æivota i spasenja.
Æidovi su protiv Pavla iznijeli stare optuæbe o zavoenju i
krivovjerju, a jedni i drugi, Æidovi i Rimljani, optuæili su ga za
poticanje na podmetanje poæara u gradu. Dok su protiv njega
iznoπene ove optuæbe, Pavao je ostao potpuno miran. Narod i
suci iznenaeno su ga gledali. Prisustvovali su mnogim suenjima i vidjeli mnoge zloËince, ali nikad nisu vidjeli Ëovjeka
koji bi imao takav izgled svete smirenosti kao ovaj suæanj pred
njima. Oπtre oËi sudaca, navikle da Ëitaju s lica optuæenika,
uzalud su istraæivale Pavlovo lice da nau neki dokaz krivnje.
Kad mu je bilo dopuπteno da govori u svoju obranu, svi su sluπali
s velikim zanimanjem.
Joπ jednom je Pavao dobio priliku da pred iznenaenim
mnoπtvom podigne barjak kriæa. Dok promatra mnoπtvo pred
sobom — Æidove, Rimljane i strance iz mnogih zemalja — duπa
mu biva potaknuta iskrenom æeljom za njihovo spasenje. On
gubi iz vida okolinu, opasnosti koje ga okruæuju, straπan usud
koji izgleda tako blizu. Vidi samo Isusa, Zagovornika koji moli
494
495
312
496
Djela apostolska
pred Bogom za grjeπne ljude. RjeËitoπÊu i snagom veÊom od
ljudske Pavao iznosi istine Radosne vijesti. Svojim sluπateljima
ukazuje na ærtvu prinesenu za pali ljudski rod. Izjavljuje da je
za Ëovjekovo otkupljenje plaÊena beskonaËna cijena. Da su za
njega odreeni uvjeti pod kojima moæe stati pred Boæje prijestolje. ZahvaljujuÊi aneoskim vjesnicima, Zemlja je povezana
s Nebom i sva ljudska djela, bila dobra ili zla, otvorena su pred
okom BeskonaËnog Suca.
Tako se brani zastupnik istine. Vjeran meu nevjernima,
odan meu izdajicama, stoji kao Boæji predstavnik i glas mu je
kao glas s Neba. Nema straha, nema tuge, nema obeshrabrenja
u rijeËi i pogledu. Snaæno svjestan vlastite nevinosti, odjeven
u odjeÊu istine, on se raduje πto je Boæji sin. Njegove su rijeËi
kao poklik pobjede koji nadjaËava buku borbe. On objavljuje
da je djelo kojemu je posvetio svoj æivot jedino djelo koje nikad ne moæe propasti. Premda on moæe poginuti, Evanelje neÊe
propasti. Bog æivi i Njegova Êe istina trijumfirati.
Mnogi koji su tog dana pogledali u njegovo lice “opaze da
mu je lice poput lica aneoskoga” (Djela 6,15).
Nikad prije to druπtvo nije Ëulo takve rijeËi. One su dodirnule strunu koja je zatreperila Ëak i u najotvrdnulijim srcima.
Istina, jasna i uvjerljiva, sruπila je zabludu. Svjetlo je zasjalo u
umovima mnogih ljudi koji su nakon toga radosno slijedili njezine zrake. Istine izgovorene toga dana trebale su uzdrmati narode i æivjeti trajno, djelujuÊi na srca ljudi kad usne koje su ih
izgovorile budu πutjele u grobu muËenika.
Nikad prije Neron nije Ëuo istinu kao ovom prigodom. Nikad prije nije mu bila tako otkrivena krivnja njegovog vlastitog
æivota. Nebesko svjetlo prodrlo je u grijehom okaljane prostorije njegove duπe i on je drhtao uæasnut pri pomisli na sud pred
koji Êe on, vladar svijeta, biti konaËno pozvan, kad Êe primiti
pravednu nagradu za svoja djela. Bojao se apostolova Boga i
nije se usuivao osuditi Pavla kojemu nije bila dokazana nijedna
optuæba. OsjeÊaj strahopoπtovanja neko je vrijeme zauzdao njegov
krvoæedni duh.
Za trenutak se Nebo otvorilo otvrdnulom i okrivljenom Neronu, i apostolov mir i ËistoÊa Ëinili su mu se poæeljnim. »ak
i njemu je upuÊen ovaj poziv milosti. Ali pomisao na oprost
bila mu je ugodna samo jedan trenutak. A onda je izdana naredba
da se Pavao vrati u tamnicu; kad su se za Boæjim vjesnikom
Pavao pred Neronom
313
zatvorila vrata, za rimskog vladara zauvijek su se zatvorila vrata
pokajanja. Nijedna zraka svjetla s Neba nikad viπe neÊe prodrijeti kroz tamu koja ga je okruæivala. Uskoro Êe biti izloæen Boæjim
osvetniËkim kaznama.
Nedugo zatim Neron je otplovio na zloglasno putovanje u
GrËku, gdje je sebe i svoje carstvo osramotio podlom i poniæavajuÊom lakoumnoπÊu. Kad se s velikom raskoπi vratio u Rim,
okruæio se svojim dvoranima i prepustio prizorima odvratnog
razvrata. Usred ovog razuzdanog slavlja na ulicama se zaËula
graja. Vjesnik koji je trebao ispitati uzrok, vratio se sa zastraπujuÊom vijeπÊu da se Galba, na Ëelu vojske, naglo pribliæava
Rimu, da je u gradu veÊ izbila pobuna i da su ulice prepune
podivljalog mnoπtva koje se, prijeteÊi smrÊu caru i svim njegovim
pomagaËima, brzo pribliæava palaËi.
U tom opasnom trenutku Neron se nije mogao, kao vjerni
Pavao, osloniti na moÊnoga i milosrdnog Boga. BojeÊi se patnji
i moguÊeg muËenja kojemu bi bio izloæen od strane svjetine,
bijedni je tiranin pomislio da svoj æivot skrati vlastitom rukom,
ali mu je u odluËnom trenutku ponestalo hrabrosti. Sam samcat sramotno je pobjegao iz grada i potraæio zaklon na nekoliko kilometara udaljenom imanju, ali uzalud. Njegovo su skroviπte uskoro otkrili progonitelji na konjima, a kad su se pribliæili, pozvao je u pomoÊ jednog roba i zadao si smrtonosnu ranu. Tako je tiranin Neron poginuo u dobi od trideset dvije godine.
497
314
Djela apostolska
49
Pavlovo posljednje pismo
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Timoteju.
498
499
Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju Êeliju,
svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je da njegovi neprijatelji neÊe mirovati dok ne postignu njegovu smrt.
Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala.
Navijestiti raspetog i uskrslog Spasitelja pred takvim mnoπtvom
koje ga je sluπalo bilo je pobjeda sama po sebi. Tog dana bilo
je zapoËeto djelo koje Êe rasti i jaËati i koje Êe Neron i svi
drugi Kristovi neprijatelji uzalud nastojati sprijeËiti ili uniπtiti.
SjedeÊi dan za danom u mraËnoj Êeliji, svjestan da mu æivot na Neronovu rijeË ili pokret moæe biti ærtvovan, Pavao je
mislio na Timoteja i odluËio ga pozvati. Timoteju je bila povjerena
skrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostao tamo kad je
Pavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim. Pavao i Timotej bili su povezani neobiËno dubokom i snaænom ljubavlju.
Od svojeg obraÊenja Timotej je sudjelovao u Pavlovom radu i
stradanju, i prijateljstvo izmeu njih dvojice sve je viπe jaËalo,
postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarjelom i od rada iscrpljenom apostolu nije bio kao sin voljenom i poπtovanom ocu.
Ne treba se Ëuditi πto je u svojoj osami Pavao Ëeznuo da ga
vidi.
I u najpovoljnijim uvjetima trebalo je proÊi nekoliko mjeseci
prije nego πto Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znao
da mu je æivot nesiguran pa se bojao da Êe Timotej stiÊi prekasno.
Imao je vaæne savjete i upute za mladiÊa kojemu je povjerena
(314)
Pavlovo posljednje pismo
315
velika odgovornost; i dok ga je pozivao da doe bez oklijevanja, diktirao je svjedoËanstvo umiruÊeg koje moæda neÊe imati
priliku izreÊi. Duπom ispunjenom briænom ljubavlju za svojeg
sina u Evanelju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi, Pavao je
nastojao u Timoteja utisnuti vaænost vjernosti njegovom svetom
zadatku.
Pavao je pismo poËeo pozdravom: “Timoteju, ljubljenom
sinu. Milost, milosre i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina
naπega! Zahvaljujem Bogu kojemu sluæim, kao i moji prei, Ëistom savjesti dok te se bez prestanka — noÊ i dan — sjeÊam u
svojim molitvama.”
Zatim je uvjeravao Timoteja u potrebu za Ëvrstinom u vjeri.
“Zato ti pripominjem”, pisao je, “da raspiriπ Boæju milost koja
je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao
duh bojaæljivosti, veÊ duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema tome, ne stidi se svjedoËanstva za naπega Gospodina ni mene,
njegova suænja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest,
oslanjajuÊi se na snagu Boga.” Pavao je molio Timoteja da se
prisjeti kako je bio pozvan “svetim zvanjem” da navijesti snagu Onoga koji “obznani æivot i besmrtnost Radosnom vijesti,
za koju sam”, rekao je, “ja postavljen glasnikom, apostolom i
uËiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam
komu sam vjerovao i siguran sam da on moæe saËuvati povjereno
mi blago do onoga Dana.”
Tijekom duge sluæbe Pavao se nikad nije pokolebao u
odanosti svojem Spasitelju. Gdje god bio — bilo pred smrknutim farizejima ili pred rimskim vlastima; bilo pred razularenom
svjetinom u Listri ili osuenim grjeπnicima u makedonskoj tamnici; bilo da se obraÊa uspaniËenim mornarima na lai osuenoj na propast ili da stoji pred Neronom u obrani svojeg æivota
— nikad se nije stidio djela koje je zastupao. Jedini veliki cilj
njegova krπÊanskog æivota bio je da sluæi Onomu Ëije ga je ime
nekoÊ ispunjavalo prijezirom, i od ovog cilja nije ga moglo odvratiti ni protivljenje ni progonstvo. Njegova vjera, koja je postala snaæna zahvaljujuÊi trudu i Ëista zahvaljujuÊi ærtvi, uzdizala ga je i jaËala.
“Ti se, dakle, sine moj,” nastavio je Pavao, “jaËaj miloπÊu
Krista Isusa! Ono πto si od mene Ëuo pred mnogim svjedocima,
povjeri pouzdanim ljudima koji Êe biti sposobni i druge pouËiti!
Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!”
500
501
316
502
Djela apostolska
Pravi Boæji propovjednik neÊe ustuknuti pred tegobama i
odgovornostima. Iz Izvora koji nikad ne ostavlja na cjedilu one
koji traæe boæansku silu, on crpi snagu koja ga osposobljava
da se suoËi s kuπnjama i nadvlada ih i da izvrπi duænosti koje
mu je Bog povjerio. Narav milosti koju prima poveÊava njegovu
sposobnost da upozna Boga i Njegova Sina. Njegova duπa iskazuje
silnu teænju da izvrπi UËitelju ugodnu sluæbu. I dok napreduje
krπÊanskim putem, on jaËa “miloπÊu u Isusu Kristu” (DF). Ova
ga milost osposobljava da bude vjeran svjedok onoga πto je Ëuo.
On ne prezire i ne zanemaruje znanje koje je primio od Boga,
veÊ ga povjerava vjernim ljudima koji Êe ga prenijeti drugima.
U posljednjem pismu Timoteju Pavao je pred mladog suradnika uzdignuo ideal ukazujuÊi na duænosti koje prenosi na njega kao Kristovog propovjednika. “Marljivo nastoj da se pokaæeπ
pred Bogom kao prokuπan,” pisao je apostol, “kao radnik koji
se nema Ëega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!” “Od mladenaËkih strasti bjeæi! Teæi za pravednoπÊu, vjerom, ljubavlju i
onim πto donosi spasenje, zajedno s onima koji Ëista srca zazivaju Gospodina! A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svjestan da raaju svaama! A sluga se Gospodnji ne smije svaati,
veÊ prema svima mora biti ljubezan, sposoban pouËiti i pretrpjeti; protivnike Êe ukoriti blagoπÊu, ne bi li im Bog dao obraÊenje da potpuno upoznaju istinu.”
Apostol je upozorio Timoteja na laæne uËitelje koji Êe nastojati uÊi u Crkvu. “Ali ovo znaj”, izjavio je, “u posljednje Êe
doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi,
umiπljeni, oholi, psovaËi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici... Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se
odrekli njezine sile. I njih se kloni!”
“Zli [Êe] ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni”, nastavio je, “napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome πto si
nauËio i Ëvrstom vjerom prihvatio, jer znaπ od kojih si to nauËio
i jer od djetinjstva poznajeπ sveta Pisma koja te mogu uËiniti
mudrim za spasenje... Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji bude savrπen — opremljen za svako
djelo ljubavi.” Bog je osigurao obilje sredstava za uspjeπnu borbu
protiv zla koje je u svijetu. Biblija je bojna oprema kojom se
moæemo opremiti za borbu. Opaπimo se istinom. Obucimo oklop
pravednosti. U naπim rukama mora biti πtit vjere, na glavi ka-
Pavlovo posljednje pismo
317
ciga spasenja, a maËem Duha, to jest rijeËju Boæjom, trebamo
prokrËiti put kroz prepreke i zamke grijeha.
Pavao je znao da Crkvi predstoji vrijeme velike opasnosti.
Znao je da Êe oni koji se budu brinuli za crkve morati obaviti
vjeran i ozbiljan posao. Zato je pisao Timoteju: “Zaklinjem te
— pred Bogom i Kristom Isusom koji Êe suditi æive i mrtve —
i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj rijeË — pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilo nezgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti
pouke.”
Ovaj sveËani poziv upuÊen tako gorljivom i vjernom Ëovjeku
kao πto je bio Timotej, snaæno je svjedoËanstvo o vaænosti i
odgovornosti rada propovjednika Radosne vijesti. PozivajuÊi Timoteja da stane pred Boæji sud, Pavao ga moli da propovijeda
RijeË, a ne ljudska kazivanja i obiËaje; da bude spreman posvjedoËiti za Boga kad god mu se pruæi prilika — pred velikim
skupovima i u privatnom krugu, na putu ili kraj ognjiπta, prijateljima i neprijateljima, bio u sigurnosti ili izloæen tegobama
i opasnostima, prijekoru i gubitku.
BojeÊi se da bi Timoteja blagi, krotki duh mogao navesti
da izbjegava bitan dio njegova rada, Pavao ga je pozvao da bude dosljedan u karanju grijeha i da oπtro ukorava krivce za velika zla. Ali to treba Ëiniti “u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke”. Trebao je pokazati Kristovu strpljivost i ljubav, objaπnjavajuÊi i potkrepljujuÊi svoje ukore istinama RijeËi.
Teπko je mrziti i koriti grijeh a istodobno imati saæaljenja
i njeænosti prema grjeπniku. ©to se viπe budemo trudili da postignemo svetost srca i æivota, to Êemo biti osjetljiviji za grijeh
i odluËniji u neodobravanju svakog odstupanja od dobra. Moramo
se Ëuvati nepotrebne oπtrine prema krivcu, ali isto tako moramo paziti da ne izgubimo iz vida strahovitu grjeπnost grijeha.
Potrebno je da prema zabludjelome pokaæemo strpljenje i ljubav nalik Kristovoj, ali isto tako postoji opasnost da pokaæemo
tako veliko razumijevanje za njegovu zabludu da Êe ukor smatrati nezasluæenim pa Êe ga odbaciti kao nepriliËan i nepravedan.
Propovjednici Evanelja katkad Ëine veliku πtetu dopuπtajuÊi da se njihovo strpljenje izrodi u snoπljivost prema grijehu
i Ëak sudjelovanje u njemu. Tako nalaze isprike i ublaæavaju ono
πto Bog osuuje, pa nakon nekog vremena postaju tako zasli-
503
504
318
505
Djela apostolska
jepljeni da pohvaljuju upravo one koje su po Boæjoj zapovijedi
trebali ukoriti. Onaj koji je svoje duhovno prosuivanje otupio
grjeπnom blagoπÊu prema onima koje Bog osuuje, na kraju Êe
uËiniti veÊi grijeh oπtrinom i gruboπÊu prema onima koje Bog
prima.
Mnogi koji tvrde da su krπÊani i smatraju se ovlaπtenima
pouËavati druge, oholoπÊu ljudske mudrosti, preziranjem utjecaja Svetog Duha i gnuπanjem prema istinama Boæje RijeËi bit
Êe navedeni da se okrenu od Boæjih zahtjeva. Pavao je rekao
Timoteju: “Jer doÊi Êe vrijeme kad ljudi neÊe podnositi zdrave
nauke, nego Êe prema svojim strastima sebi nagomilati uËitelje koji im πkaklju uπi, te Êe odvratiti uπi od istine, a okrenut
Êe se bajkama.”
Ovdje apostol ne govori o onima koji su otvoreni nevjernici, veÊ o nazovikrπÊanima koji se priklanjaju svojem vodiËu i
tako postaju robovi vlastitog ja. Takvi su voljni sluπati samo ona
nauËavanja koja ih ne kore za njihove grijehe niti osuuju za
ljubav prema zadovoljstvima. Njih vrijeaju jasne rijeËi vjernih
Boæjih slugu i zato biraju uËitelje koji Êe ih hvaliti i laskati im.
A meu onima koji tvrde da su propovjednici ima takvih koji
propovijedaju miπljenja ljudi umjesto Boæje rijeËi. Nevjerni svojem
zadatku oni odvode na stranputicu one koji od njih oËekuju
duhovno vodstvo.
U propisima svojeg svetog Zakona Bog je dao savrπeno pravilo za æivot. On je objavio da Êe ovaj Zakon, u kojemu se ne
moæe promijeniti ni jedna jota ili kovrËica, do svrπetka vremena
zadræati zahtjeve u odnosu na ljudska biÊa. Krist je doπao da
uzveliËa i proslavi Zakon. On je pokazao da je utemeljen na
πirokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema Ëovjeku i da je
posluπnost svim njegovim propisima Ëovjekova duænost. On je
u svojem vlastitom æivotu dao primjer posluπnosti Boæjem zakonu. U propovijedi na gori pokazao je kako njegovi zahtjevi
obuhvaÊaju viπe od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir misli
i nakane srca.
Ako ljudi posluπaju Zakon, on ih navodi da se odreknu “bezboænosti i svjetskih poæuda” i da æive “umjereno, pravedno i
poboæno u ovome svijetu” (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pravednosti zarobio je ovaj svijet i naveo muπkarce i æene na neposluπnost Zakonu. Kako je Pavao predvidio, mnogi su se odvratili od jasnih, ozbiljnih istina Boæje rijeËi i izabrali uËitelje koji
Pavlovo posljednje pismo
319
im iznose milozvuËne bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudi
nogama gaze Boæje zapovijedi. Tako se vrijea Stvoritelj svijeta,
a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu.
Sve veÊi prijezir prema Boæjem zakonu izaziva sve veÊu
odbojnost prema vjeri, sve veÊu oholost, ljubav prema zadovoljstvima, neposluh roditeljima i popuπtanje sebi; a ljudi koji razmiπljaju, svuda zabrinuto pitaju: ©to se moæe uËiniti da se isprave
ova alarmantna zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetima
upuÊenim Timoteju: “Propovijedaj RijeË!” U Bibliji nalazimo
jedina sigurna naËela djelovanja. Ona je prijepis Boæje volje,
izraz boæanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjaπnjava velike æivotne probleme i svima koji poπtuju njezine propise pokazat
Êe se kao siguran vodiË koji Êe ih saËuvati da svoj æivot ne
utroπe u pogrjeπno usmjerene napore.
Bog je objavio svoju volju i za Ëovjeka je nerazumno sumnjati u ono πto je siπlo s Njegovih usana. Nakon πto je progovorila
BeskonaËna Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi Ëovjek
trebao rijeπiti, nema kolebljivih moguÊnosti kojima bi se trebao prilagoditi. Sve πto se od njega oËekuje jest otvoreno, ozbiljno
slaganje s objavljenom Boæjom voljom. Posluπnost je najuzviπeniji nalog razuma kao i savjesti.
Pavao je nastavio sa svojom molbom: “A ti budi trijezan u
svemu, podnesi patnje, vrπi djelo propovjednika Radosne vijesti, ispuni svoju duænost do kraja!” Pavao je znao da Êe uskoro
zavrπiti utrku pa je æelio da Timotej zauzme njegovo mjesto,
da Ëuva Crkvu od bajki i krivovjerja kojim Êe je neprijatelj, na
razne naËine, nastojati udaljiti od jednostavnosti Evanelja.
Savjetovao ga je da se Ëuva svih svjetovnih poslova i da se ne
zapliÊe u ono πto bi ga moglo prijeËiti da se potpuno preda
radu za Boga; da s radoπÊu trpi protivljenje, prijekor i progonstvo u kojem Êe se oËitovati njegova vjernost; da u cijelosti dokaæe
svoju sluæbu koristeÊi se svim raspoloæivim sredstvima kako bi
Ëinio dobro onima za koje je Krist umro.
Pavao je svojim æivotom svjedoËio za istine koje je nauËavao i u tome je bila njegova snaga. Srce mu je bilo ispunjeno
dubokim, trajnim osjeÊajem odgovornosti; radio je u tijesnoj
zajednici s Onim koji je izvor pravde, milosra i istine. »vrsto
se dræao Kristovog kriæa kao jedinog jamstva za uspjeh. Spasiteljeva ljubav bila je trajna pobuda koja ga je odræavala u borbi
sa sobom i borbi protiv zla, dok je u sluæbi za Krista iπao naprijed
506
507
320
508
Djela apostolska
ne obaziruÊi se na neljubaznost svijeta i protivljenje svojih neprijatelja.
Crkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika koji
su, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju duboko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbiljnoπÊu i gorljivoπÊu. Potrebni su joj posveÊeni, poærtvovni ljudi; ljudi koji neÊe izbjegavati tegobe i odgovornost; ljudi koji su hrabri i vjerni; ljudi u Ëijim je srcima Krist “nada slave”; ljudi koji Êe propovijedati “rijeË” usnama dodirnutim svetim ognjem. Boæje djelo
propada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kao
smrtonosni otrov kaljaju moral i gase nade velikog dijela ljudskog roda.
Dok vjerni, radom izmoreni nositelji barjaka polaæu svoj
æivot za istinu, tko Êe istupiti da zauzme njihovo mjesto? HoÊe
li naπi mladi ljudi prihvatiti svetu zadaÊu iz ruku svojih otaca?
Pripremaju li se da popune mjesta ispraænjena smrÊu vjernih?
HoÊe li poπtovati apostolovu molbu, Ëuti poziv na duænost usred poticaja na sebiËnost i slavoljublje koji vrebaju mlade?
Pavao je zavrπio pismo osobnom porukom upuÊenom raznim pojedincima i ponovio hitan zahtjev da Timotej πto prije
doe k njemu, ako je moguÊe, prije zime. Govorio je o svojoj
osamljenosti prouzroËenoj time πto su ga napustili neki njegovi prijatelji, a drugi su nuæno morali otiÊi; a ukoliko bi Timotej oklijevao krenuti bojeÊi se da je potreban crkvi u Efezu,
Pavao je rekao kako je veÊ poslao Tihika da popuni njegovo
mjesto.
Nakon πto je spomenuo svoje suenje pred Neronom, Ëinjenicu da su ga njegova braÊa napustila i okrepljujuÊu milost
Boga koji Ëuva Savez, Pavao je zavrπio pismo preporuËivπi
voljenog Timoteja zaπtiti velikog Pastira koji Êe se i dalje skrbiti
za svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni.
321
50
Osuen na smrt
Za Pavlovog posljednjeg suenja pred Neronom, vladara se
tako snaæno dojmila snaga apostolovih rijeËi da je odgaao donoπenje presude pa optuæenog Boæjeg slugu niti je oslobodio
niti osudio. Ali vladareva zloba prema Pavlu uskoro se vratila.
OgorËen πto ne moæe zaustaviti πirenje krπÊanske vjere, Ëak ni
u svojem carskom kuÊanstvu, odluËio je da apostola pogubi Ëim
nae naoko uvjerljiv razlog. Nedugo zatim Neron je proglasio
odluku kojom je Pavao osuen na muËeniËku smrt. BuduÊi da
se rimskog graanina nije smjelo podvrgnuti muËenju, bio je
osuen na odsijecanje glave.
Pavao je potajno odveden do stratiπta. Samo je nekolicini
promatraËa bilo dopuπteno da budu prisutni jer su se njegovi
progonitelji, uznemireni snagom njegova utjecaja, bojali da bi
se prisustvovanjem njegovom pogubljenju neki mogli obratiti
na krπÊanstvo. Ali Ëak su i okorjeli vojnici koji su ga sprovodili
sluπali njegove rijeËi i s Ëuenjem gledali kako vedro i Ëak radosno oËekuje smrt. Za neke koji su prisustvovali pogubljenju,
njegov duh opraπtanja svojim ubojicama i nepokolebljivo pouzdanje u Krista do samog kraja pokazalo se mirisom za æivot.
Viπe njih prihvatilo je Spasitelja kojeg je Pavao propovijedao i
nedugo zatim svoju vjeru neustraπivo zapeËatilo vlastitom krvlju.
Pavlov je æivot do posljednjeg trenutka svjedoËio o istinitosti
rijeËi πto ih je uputio KorinÊanima: “Bog koji je zapovjedio:
‘Neka iz tame zasvijetli svjetlo’, on je zasvijetlio u naπim srcima
da osvijetli spoznaju slave Boæje na licu Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspjeπnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali
(321)
509
510
322
511
512
Djela apostolska
nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne oËajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas
na zemlju, ali nismo uniπteni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu
nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naπem tijelu oËituje i
æivot Isusov.” (2. KorinÊanima 4,6-10) Svoju dostatnost nije vidio u sebi, veÊ u prisutnosti i djelovanju boæanskog Duha koji
mu je ispunjavao duπu i svaku misao dovodio u pokornost Kristovoj volji. Prorok objavljuje: “Narod pravedni... Ëuva mir, jer
se u te uzda.” (Izaija 26,3) Nebeski mir koji se vidio na Pavlovom licu zadobio je mnoge duπe za Evanelje.
Pavao je bio okruæen ozraËjem Neba. Svi koji su se druæili
s njim osjeÊali su utjecaj njegovog zajedniπtva s Kristom. Njegov vlastiti æivot bio je primjer istine koju je navijeπtao i to je
davalo osvjedoËavajuÊu snagu njegovom propovijedanju. U tome leæi snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog æivota
najuvjerljivija je propovijed koja se moæe iznijeti u prilog krπÊanstvu. Argument, Ëak i kad ga se ne moæe pobiti, moæe izazvati
samo protivljenje; ali poboæni primjer ima snagu kojoj se nije
moguÊe potpuno oduprijeti.
U brizi za one koje Êe uskoro napustiti a koji Êe se morati
boriti s predrasudama, mrænjom i progonstvom, apostol je iz
vida izgubio vlastito stradanje. Ono nekoliko krπÊana koji su
ga pratili do stratiπta nastojao je ojaËati i ohrabriti ponavljanjem obeÊanja danih onima koji su progonjeni radi pravednosti.
Uvjeravao ih je da neÊe izostati niπta od onoga πto je Gospodin rekao a odnosi se na Njegovu iskuπanu i vjernu djecu. Moæda
Êe im za kratko biti teπko zbog mnogobrojnih kuπnji; moæda
Êe biti liπeni zemaljske utjehe; ali neka ohrabre svoja srca sigurnoπÊu Boæje vjernosti govoreÊi: “Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moÊan poklad moj saËuvati.” (2.
Timoteju 1,12 — DF) Uskoro Êe prestati noÊ nevolja i patnji, a
onda Êe svanuti jutro mira i savrπenog dana.
Apostol je gledao u slavnu buduÊnost, ne s nesigurnoπÊu
ili strahom, veÊ s radosnom nadom i velikom Ëeænjom. Dok
stoji na stratiπtu, on ne vidi krvnikov maË ni zemlju koja Êe
ubrzo primiti njegovu krv; tog ljetnog dana gleda u mirno plavo
nebo k prijestolju VjeËnoga.
Ovaj Ëovjek vjere promatra ljestve iz Jakovljeva vienja πto
prikazuju Krista koji je povezao Zemlju s Nebom, prolaznog
Ëovjeka s beskonaËnim Bogom. Vjera mu jaËa kad se prisjeÊa
Osuen na smrt
323
patrijarha i proroka koji su se oslanjali na Onoga koji je njegova potpora i utjeha i za koga daje svoj æivot. Od tih svetih ljudi,
koji su iz stoljeÊa u stoljeÊe svjedoËili za svoju vjeru, Ëuje uvjeravanje da je Bog istinit. Svoje sudrugove apostole, koji su propovijedajuÊi Kristovo Evanelje poπli da se suoËe s vjerskom zaslijepljenoπÊu i poganskim praznovjerjem, progonstvom i prijezirom, koji nisu marili za svoj æivot samo da bi mogli visoko uzdignuti svjetlo kriæa usred mraËnog labirinta nevjere — njih Ëuje
kako svjedoËe o Isusu kao Sinu Boæjem, Spasitelju svijeta. Sa
sprava za muËenje, s lomaËa, iz tamnica, iz brloga i πpilja do
njegovih uπiju dopiru pobjedniËki poklici muËenika. On Ëuje
svjedoËenje nepokolebljivih duπa koje, premda bijedne, napaÊene
i muËene, neustraπivo i ozbiljno svjedoËe za vjeru izjavljujuÊi:
“Znam komu sam vjerovao.” Ovi, dajuÊi svoj æivot za vjeru, navijeπtaju svijetu da Onaj u koga su se pouzdali moæe zauvijek spasiti.
Otkupljen Kristovom ærtvom, opran od grijeha u Njegovoj
krvi i obuËen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi osvjedoËen da je njegova duπa dragocjena u oËima Otkupitelja. Njegov je æivot skriven s Kristom u Bogu i on je uvjeren da Onaj
koji je pobijedio smrt moæe saËuvati ono πto je Njemu povjerio. Njegov se um hvata Spasiteljeva obeÊanja: “Ja Êu ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Ivan 6,40 — ©A) Misli su mu usredotoËene na drugi dolazak njegovog Gospodina. I dok se spuπta
krvnikov maË i oko muËenika okupljaju sjene smrti, njegova
posljednja misao skaËe naprijed, kao πto Êe i prva u trenutku
velikog buenja, ususret Davatelju æivota koji Êe ga primiti u
radost blagoslovljenih.
Mnogo je stoljeÊa proπlo od dana kad je ostarjeli Pavao prolio
svoju krv kao svjedok za rijeË Boæju i za svjedoËanstvo Isusa
Krista. Nije bilo vjerne ruke koja bi za buduÊe naraπtaje zabiljeæila posljednje prizore u æivotu ovog svetog Ëovjeka, ali nam
je NadahnuÊe saËuvalo njegovo svjedoËenje pred smrt. Njegov
je glas kao zvuk trube odjekivao kroz sve vjekove do danas, a
njegova je odvaænost hrabrila tisuÊe svjedoka za Krista budeÊi
u tisuÊama ojaenih duπa odjek njegove trijumfalne radosti: “VeÊ
se moja krv izlijeva u Boæju Ëast, vrijeme je moje smrti blizu.
Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrπio, vjeru saËuvao. VeÊ
mi je pripravljen vijenac pravednosti koji Êe mi u onaj Dan
dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima
koji budu æeljeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,6-8)
513
324
Djela apostolska
51
Vjerni potpastir
Ovo je poglavlje zasnovano na Prvoj Petrovoj poslanici.
514
515
U Djelima apostolskim malo je govora o kasnijem radu apostola Petra. Tijekom godina sluæbe nakon izlijevanja Duha na
Pedesetnicu, bio je meu onima koji su neumorno nastojali doprijeti do Æidova koji su dolazili u Jeruzalem da se u vrijeme
godiπnjih blagdana poklone u hramu.
Kako se umnoæavao broj vjernika u Jeruzalemu i u drugim
mjestima u koja su otiπli vjesnici kriæa, talenti koje je imao Petar pokazali su se neprocjenjivo vrijednima za prvu krπÊansku
Crkvu. Utjecaj njegova svjedoËenja o Isusu iz Nazareta πirio se
nadaleko. Na Petru je poËivala dvostruka odgovornost. Pred nevjernicima je odluËno svjedoËio o Mesiji i ozbiljno radio na njihovom obraÊenju; istodobno se posebno posvetio vjernicima
jaËajuÊi ih u Kristovoj vjeri.
Nakon πto se odrekao sebe i shvatio da se u potpunosti
mora osloniti na boæansku silu, Petar je dobio poziv da djeluje
kao potpastir. Krist mu je, prije nego πto Ga se odrekao, rekao:
“Kad k sebi doeπ, uËvrsti svoju braÊu.” (Luka 22,32 — DF) Ovim
je rijeËima najavio opπiran i djelotvoran rad koji Êe apostol u
buduÊnosti obavljati za one koji Êe pristupiti vjeri. Za taj rad
Petra je pripremilo iskustvo grijeha, stradanja i pokajanja. Tek
kad je postao svjestan vlastite slabosti, mogao je shvatiti potrebu
vjernika da se oslone na Krista. Usred oluje kuπnji nauËio je
da Ëovjek moæe biti siguran samo ako se, potpuno nesiguran u
sebe, osloni na Spasitelja.
(324)
Vjerni potpastir
325
Za posljednjeg Kristovog susreta s uËenicima pokraj jezera Petru je, kuπanom triput ponovljenim pitanjem: “Ljubiπ li
me?” (Ivan 21,15-17), vraÊeno mjesto meu Dvanaestoricom.
Povjeren mu je posao; trebao je pasti Gospodnje stado. Sada
je, obraÊen i prihvaÊen, trebao ne samo nastojati da spasi one
izvan stada, veÊ je trebao biti i pastir ovcama.
Krist je Petru spomenuo samo jedan uvjet sluæbe: “Ljubiπ
li me?” Ovo je bitna karakteristika. Premda je Petar mogao
posjedovati sve druge vrline, bez ljubavi prema Kristu ne bi
mogao biti vjerni pastir Boæjeg stada. Znanje, dobrota, rjeËitost, gorljivost — sve to je bitno za dobar rad, ali bez Kristove
ljubavi u srcu djelo krπÊanskog propovjednika je promaπaj.
Kristova ljubav nije nestalan osjeÊaj, veÊ æivo naËelo koje
se treba oËitovati kao trajna sila u srcu. Ako su karakter i ponaπanje pastira prikaz istine koju zastupa, Gospodin Êe na njegov rad staviti peËat svojeg odobravanja. Pastir i stado postat
Êe jedno, ujedinjeni u zajedniËkoj nadi u Kristu.
Spasiteljev naËin postupanja s Petrom bio je pouka za njega
i njegovu braÊu. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina,
ljubav kojom ga je Isus ljubio nikad se nije pokolebala. I kad
je apostol preuzeo sluæbu navijeπtanja RijeËi drugima, trebao
je prijestupniku pristupiti sa strpljenjem, saæaljenjem i ljubavlju koja opraπta. DræeÊi na umu svoju vlastitu slabost i promaπaj, trebao je s ovcama i janjcima povjerenim njegovoj skrbi
postupati njeæno kao πto je Krist s njim postupio.
BuduÊi da su zla, ljudska su biÊa sklona postupati bez njeænosti prema onima koji su izloæeni kuπnji i lutanju. Ona ne mogu
Ëitati srce; nemaju pojma o njihovoj borbi i boli. Trebaju nauËiti πto je ukor ljubavi, udarac koji ranjava da bi iscijelio, upozorenje koje daje nadu.
Petar je tijekom svoje sluæbe vjerno bdio nad stadom povjerenim njegovoj brizi i tako se pokazao dostojnim zadatka i odgovornosti koju mu je Spasitelj povjerio. Uvijek je uzdizao Isusa
iz Nazareta kao Nadu Izraela, Spasitelja ljudskog roda. Dopustio je da njegovim æivotom upravlja Veliki Radnik. Svime πto
mu je bilo na raspolaganju nastojao je poduËiti vjernike za aktivnu sluæbu. Njegov poboæni primjer i neumorna aktivnost nadahnuli su mnoge perspektivne mlade ljude da se potpuno posvete propovjedniËkoj sluæbi. Kako je vrijeme protjecalo, tako
je rastao utjecaj apostola kao odgojitelja i voe; i premda je
516
517
326
518
Djela apostolska
uvijek nastojao raditi posebno za Æidove, posvjedoËio je u mnogim zemljama i ojaËao vjeru mnogih u Radosnu vijest.
U kasnijim godinama svoje sluæbe Petar je bio potaknut
da piπe vjernicima “rasijanim meu poganima Ponta, Galacije,
Kapadocije, Azije i Bitinije”. Svojim je pismima obnavljao odvaænost i jaËao nadu onih koji su trpjeli kuπnje i nevolje te obnavljao dobra djela onih koji su zbog mnogih kuπnji bili u opasnosti da se prestanu oslanjati na Boga. Iz ovih se pisama vidi
da ih je pisao netko tko je bio izloæen obilnom stradanju za
Krista, ali i Njegovoj utjesi; netko Ëije je cijelo biÊe bilo preobraæeno miloπÊu i Ëija je nada u vjeËni æivot bila sigurna i Ëvrsta.
Na samom poËetku prvog pisma ostarjeli Boæji sluga pripisuje svome Gospodinu razlog za hvalu i zahvalnost: “Neka
bude hvaljen Bog, Otac naπega Gospodina Isusa Krista,” uskliknuo je, “koji nas po svome velikom milosru uskrsnuÊem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za æivu nadu, za neprolaznu,
neokaljanu, neuvelu baπtinu koja vam stoji saËuvana u nebesima, vama koje snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje πto veÊ
stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.”
Ovoj su se nadi u zajamËenu baπtinu na novoj Zemlji radovali prvi krπÊani, Ëak i u vrijeme teπkih nevolja i stradanja.
“Zato Êete klicati od radosti,” pisao je Petar, “iako se jedan Ëas
— ako to mora biti — budete oæalostili raznim kuπnjama, da se
vrijednost vaπe vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje
se kuπa u vatri, pokaæe na hvalu, slavu i Ëast u Ëasu kad se
objavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli... klicat Êete
od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer Êete postiÊi
cilj svoje vjere: spasenje duπama.”
Apostolove rijeËi napisane su za vjernike svih vremena; one
imaju posebnu vrijednost za one koji æive u vrijeme kad “blizu
je svrπetak svega”. Njegove upute i opomene, njegove rijeËi vjere
i odvaænosti potrebne su svakoj duπi koja svoju vjeru æeli saËuvati “Ëvrsto... do svrπetka” (Hebrejima 3,14).
Apostol je vjernike nastojao pouËiti koliko je vaæno saËuvati um da se ne bavi zabranjenim predmetima i svoju snagu
ne troπi na ono πto je beznaËajno. Oni koji ne æele upasti u
Sotonine zamke moraju Ëuvati pristupe duπi; moraju izbjegavati Ëitanje, gledanje i sluπanje onoga πto navodi na neËiste misli.
Ne smiju dopustiti da se um nasumce bavi svakim predmetom
koji mu moæe nametnuti neprijatelj duπa. Srce treba vjerno Ëu-
Vjerni potpastir
327
vati jer Êe u protivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i duπa
Êe lutati u mraku. “Zato opaπite svoje bokove, to jest svoj um,”
pisao je Petar, “budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u
milost koja Êe vam se donijeti u Ëasu kad se objavi Isus Krist...
ne oblikujte se prema negdaπnjim strastima — strastima iz vremena vaπeg neznanja, veÊ kao πto je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu æivljenju, jer stoji pisano:
‘Budite sveti jer sam ja svet!’”
“Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuini! Znajte
da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom —
od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On
je, istina, bio prije poznat (i predodreen), prije postanka svijeta,
ali se tek na kraju vremena oËitova zbog vas. Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio,
tako da vaπa vjera puna nade bude usmjerena k Bogu.”
Da se spasenje ljudi moglo kupiti srebrom i zlatom, kako
bi to lako mogao ostvariti Onaj koji kaæe: “Moje je zlato, moje
je srebro!” (Hagaj 2,8) No prijestupnika se moglo otkupiti samo dragocjenom krvlju Sina Boæjeg. Plan spasenja predviao
je ærtvu. Apostol Pavao je pisao: “Ta poznato vam je milosre
Gospodina naπega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataπa
postao siromah da vi postanete bogataπi njegovim siromaπtvom.”
(2. KorinÊanima 8,9) Krist je sebe predao za nas da bi nas mogao
izbaviti od svake bezboænosti. A kao krunski blagoslov spasenja, “milosni dar Boæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu” (Rimljanima 6,23).
“Poπto ste pokoravanjem istini oËistili svoje duπe da postignete bratsku ljubav,” nastavio je Petar, “Ëistim srcem ljubite æarko
jedan drugoga.” Boæja rijeË — istina — sredstvo je preko kojega
Gospodin oËituje svojeg Duha i snagu. Posluπnost rijeËi donosi
plod traæene kvalitete — “nehinjeno bratoljublje” (DF). Ova je
ljubav nebeskog podrijetla i vodi uzviπenim pobudama i nesebiËnim postupcima.
Kad istina postane trajno naËelo u æivotu, duπa se ponovo
raa “ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju
æivoga i vjeËnog Boga”. Ovo je novoroenje posljedica primanja Krista kao Boæje RijeËi. Kad Sveti Duh utisne u srce boæanske
istine, bude se nova shvaÊanja i dotad uspavana energija biva
potaknuta na suradnju s Bogom.
519
520
328
521
522
Djela apostolska
Tako je bilo kod Petra i njegovih drugova uËenika. Krist
je objavio istinu svijetu. On je posijao neraspadljivo sjeme —
Boæju rijeË — u srca ljudi. Ali mnoge od najdragocjenijih pouka Velikog UËitelja iznesene su onima koji ih nisu razumjeli.
Kad je nakon Njegova uzaπaπÊa Sveti Duh podsjetio uËenike na
Njegove pouke, probudila su se njihova uspavana osjetila. ZnaËenje ovih istina bljesnulo je u njihovom umu kao nova objava
i u njihove se misli ugnijezdila istina, Ëista i neiskrivljena. Tada su primili Ëudesno iskustvo Kristova æivota. RijeË je posvjedoËila njima, ljudima koje je On izabrao, pa su navijestili silnu
istinu: “I RijeË tijelom postala i nastanila se meu nama...” “Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.”
(Ivan 1,14.16)
Apostol je pozvao vjernike da prouËavaju Pisma, jer ako
ih pravilno razumiju, mogu osigurati vjeËnost. Petar je shvatio
da Êe u æivotu svake duπe koja Êe na kraju pobijediti biti teπkoÊa i nevolja, ali je isto tako znao da Êe poznavanje Pisma
pomoÊi osobi izloæenoj kuπnji da se podsjeti obeÊanja koja Êe
tjeπiti srce i jaËati vjeru u SvemoguÊega.
“Svaki je, naime, Ëovjek kao trava,” ustvrdio je, “sva njegova slava kao cvijet od trave: trava se osuπi i cvijet joj otpadne, a rijeË Gospodnja zauvijek ostaje! A to je ta rijeË koja vam
je navijeπtena kao Radosna vijest. Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloÊe i svaku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavisti
i svaku vrstu klevetanja. BuduÊi da ste tek roena djeËica, Ëeznite za onim Ëistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin.”
Mnogi vjernici kojima je Petar upuÊivao svoja pisma æivjeli
su usred pogana i puno je toga ovisilo o tome hoÊe li ostati
vjerni uzviπenom pozivu svojeg zvanja. Apostol ih je podsjeÊao
na prednosti koje imaju kao sljedbenici Isusa Krista. “Vi ste,
naprotiv,” pisao je, “izabrani rod, kraljevsko sveÊenstvo, sveti
puk, narod odreen za Boæju svojinu, da razglasite slavna djela
onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. NekoÊ niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Boæji; nekoÊ bez milosra, a sada ste postigli milosre.
Ljubljeni, opominjem vas: buduÊi da ste tuinci i stranci,
klonite se tjelesnih poæuda, jer one vojuju protiv duπe! Vladajte se lijepo meu poganima da bi u onome u Ëemu vas sada
Vjerni potpastir
329
kleveÊu kao zloËince, zbog vaπih dobrih djela, kad ih promatraju,
pomno hvalili Boga na dan pohoenja!”
Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponaπati
prema graanskim vlastima: “Pokoravajte se svakoj ljudskoj
ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upraviteljima, jer ih on πalje da kaænjavaju one koji Ëine zlo, a pohvaljuju one koji Ëine dobro! Ovo je, naime, volja Boæja: da
ËineÊi dobro uπutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi.
Pokoravajte se kao slobodni, ali ne sluæeÊi se slobodom kao
izgovorom za svoju zloÊu, nego kao sluge Boæje! Sve poπtujte,
braÊu ljubite, Boga se bojte, kralja Ëastite!”
Slugama je savjetovao da budu pokorni svojim gospodarima “sa svim duænim poπtovanjem, ne samo dobrima i blagima
nego i onima koji su muËne Êudi!” “Kakva je naime, slava”, objasnio je apostol, “u tome ako Êete krivi strpljivo podnositi udarce?
Ali ako Êete strpljivo podnositi trpeÊi πto dobro Ëinite, to je
ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za
vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji
ne uËini grijeha i u Ëijim se ustima ne nae prijevare; on koji
vrijean nije zauzvrat vrijeao, muËen nije prijetio, nego je to
prepuπtao pravednomu Sucu; on koji osobno u svom tijelu naπe
grijehe uznese na kriæ da mi, umrijevπi svojim grijesima, æivimo
pravednosti; on Ëijim ste modricama izlijeËeni. Lutali ste naime
kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i Ëuvaru duπa svojih.”
Apostol je upuÊivao æene u vjeri da budu Ëedne u razgovorima i skromne u odijevanju i ponaπanju. “Vaπ nakit neka ne
bude vanjski,” savjetovao je, “umjetno spletena kosa, stavljanje
zlatnog nakita, oblaËenje raskoπnih haljina — nego skrivenost
— srce obuËeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — ono
πto je dragocjeno pred Bogom.”
Ova pouka vrijedi za vjernike svih vremena. “Prepoznat Êete
ih po njihovim plodovima.” (Matej 7,20) Unutarnji ukras krotkog i mirnog duha jest dragocjen. U æivotu pravog krπÊanina
vanjsko je ukraπavanje uvijek u skladu s unutarnjim mirom i
svetosti. “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” rekao je Krist,
“neka se odreËe samog sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me
slijedi!” (Matej 16,24) KrπÊaninov æivot obiljeæavat Êe samoodricanje i poærtvovnost. Dokaz da je ukus obraÊen vidjet Êe
se u odijevanju onih koji hode putem pripravljenim za Gospodnje
otkupljenike.
523
330
524
525
Djela apostolska
Dobro je voljeti ljepotu i Ëeznuti za njom, ali Bog æeli da
na prvom mjestu volimo i traæimo najviπu ljepotu, onu neprolaznu. Nikakvo vanjsko ukraπavanje ne moæe se u ljepoti usporediti s Ëovjekom “blaga i smirena duha” (DF), obuËenim “u
bijel, Ëist lan” (Otkrivenje 19,14) koji Êe na sebi imati svi sveti sa Zemlje. Ovakva Êe ih odjeÊa uËiniti lijepima i omiljenima
ovdje, a jednog Êe dana biti znamen koji Êe im omoguÊiti pristup u Kraljevu palaËu. Njegovo obeÊanje glasi: “Oni Êe hoditi
sa mnom u bjelini jer su dostojni.” (Otkrivenje 3,4 — DF)
GledajuÊi u proroËkom vienju opasnosti kojima Êe biti izloæena Kristova crkva u buduÊnosti, apostol je pozivao vjernike da budu Ëvrsti u nevoljama i stradanju. “Prestanite se Ëuditi, ljubljeni”, pisao je, “ kao da vam se πto neobiËno dogaa
— poæaru koji bjesni meu vama da vas iskuπa!”
Kuπnja je dio πkolovanja u Kristovoj πkoli da se Boæja djeca
oËiste od troske svjetovnosti. Kuπnje dolaze na njih zato πto
Bog vodi svoju djecu. Kuπnje i prepreke su metode pomoÊu
kojih On primjenjuje stegu, to su Njegova sredstva za uspjeh.
Onaj koji Ëita ljudska srca zna njihove slabosti bolje od njih
samih. On vidi da neki imaju sposobnosti koje bi, kad bi bile
ispravno usmjerene, mogle biti uporabljene za napredovanje
Njegovog djela. U svojoj providnosti On ove duπe dovodi u razliËite situacije i prilike da bi mogle uoËiti nedostatke koji su
njima skriveni. On im pruæa priliku da nadvladaju mane i da
se uklope u sluæbu. »esto dopuπta da planu vatre kuπnji da bi
se mogli oËistiti.
Boæja skrb za Njegovu baπtinu ne prestaje. On ne dopuπta
da na Njegovu djecu dou kuπnje osim onih koje su bitne za
njihovo sadaπnje i vjeËno dobro. On Êe oËistiti svoju Crkvu kao
πto je Krist oËistio hram tijekom svoje sluæbe na Zemlji. Sve
πto Njegov narod snae u kuπnji i nevolji dolazi zato da bi mogao razviti dublju poboænost i steÊi veÊu snagu da i dalje niæe
pobjede kriæa.
U Petrovom æivotu bilo je trenutaka kad nije bio spreman
vidjeti kriæ u Kristovom djelu. Kad je Spasitelj svojim uËenicima poËeo govoriti o stradanju i smrti koja Ga Ëeka, Petar je
uskliknuo: “Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije dogoditi!”
(Matej 16,22) Petrovu primjedbu izazvalo je samosaæaljenje koje je ustuknulo pred zajedniπtvom s Kristom u stradanju. Za
uËenika je bila gorka lekcija, koju je jako sporo uËio, da Kristov
Vjerni potpastir
331
put na Zemlji vodi kroz patnje i poniæenje. Ali on Êe ovu lekciju nauËiti u plamsanju ognja. Sada, kad je njegov nekad uspravan stas bio pognut pod teretom godina i rada, mogao je
pisati: “Ljubljeni! Ne Ëudite se poæaru πto bukti meu vama da
vas iskuπa, kao da vam se dogaa πtogod neobiËno! Naprotiv,
radujte se kao zajedniËari Kristovih patnja da i o Objavljenju
njegove slave mognete radosno klicati.” (DF)
ObraÊajuÊi se crkvenim starjeπinama u vezi s njihovim
odgovornostima kao potpastirima Kristova stada, apostol je pisao: “Pasite stado Boæje koje je meu vama i nadzirite ga, ne
na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj volji; ne iz teænje za
prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja! Ne vladajte okrutno
nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti
uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.”
Oni koji uæivaju poloæaj potpastira trebaju marljivo bdjeti
nad Gospodnjim stadom. To ne treba biti diktatorski nadzor,
veÊ nadzor koji nastoji ohrabriti, ojaËati i uzdiÊi. PropovjedniËka
sluæba je viπe od dræanja propovijedi; ona podrazumijeva ozbiljan osobni rad. Crkvu na Zemlji tvore pogrjeπivi muπkarci i æene
koje treba strpljivim, pomnim radom uvjeæbati i osposobiti da
u ovom æivotu dragovoljno vrπe djelo kako bi u buduÊem æivotu
bili okrunjeni slavom i besmrtnoπÊu. Potrebni su pastori — vjerni
pastiri — koji Boæjem narodu neÊe laskati niti s njim grubo
postupati, veÊ ga hraniti kruhom æivota — ljudi koji u svojem
æivotu svakodnevno osjeÊaju preobraæavajuÊu snagu Svetog Duha,
koji gaje snaænu, nesebiËnu ljubav prema onima za koje rade.
Potpastira Ëeka taktiËan posao kad se u crkvi bude trebao
suoËiti s otuenoπÊu, gorËinom, zaviπÊu i ljubomorom; bit Êe
potrebno raditi u Kristovom duhu da sredi stvari. Treba uputiti opomene, ukoriti za grijehe, ispraviti uËinjena zla, i to ne
samo s propovjedaonice, veÊ u osobnom radu. Zabludjelo srce
moæe se usprotiviti vijesti i Boæjeg slugu pogrjeπno osuditi i
kritizirati. Ali neka on zapamti da “mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna,
puna milosti i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se
sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.” (Jakov
3,17.18)
Posao propovjednika jest “da svima iznese na svjetlo provedbu Tajne koja je od vjeËnosti bila sakrivena u Bogu”
526
527
332
528
Djela apostolska
(Efeæanima 3,9). Ako onaj koji stupi u ovo djelo izabere put
najmanje poærtvovnosti, zadovoljavajuÊi se propovijedanjem, a
osobnu sluæbu prepusti nekome drugome, Bog neÊe prihvatiti
njegov rad. Duπe za koje je Krist umro propadaju zbog nedostatka
dobro usmjerenog osobnog rada; pogrijeπio je u pozivu onaj
koji, nakon πto je stupio u propovjedniËku sluæbu, ne æeli obavljati osobni rad koji zahtijeva skrb za stado.
Pravi pastir ima duh nesebiËnosti. On gubi iz vida sebe
da bi mogao vrπiti Boæja djela. Propovijedanjem RijeËi i osobnom
sluæbom u domovima ljudi on saznaje njihove potrebe, njihove
jade, njihove kuπnje; i suraujuÊi s velikim Nositeljem tereta,
on sudjeluje u njihovim nevoljama, tjeπi ih u njihovoj zbunjenosti,
hrani gladnu duπu i zadobiva njihova srca za Boga. U ovom radu
propovjedniku pomaæu nebeski aneli i on sam dobiva upute
i prosvjetljenje u istini koja ga Ëini mudrim za spasenje.
U vezi s uputama upuÊenim onima koji zauzimaju odgovorne poloæaje u Crkvi, apostol je iznio neka opÊa naËela πto
ih trebaju slijediti svi koji pripadaju crkvenoj zajednici. Mlae
je pripadnike pozivao da slijede primjer svojih starjeπina u oËitovanju Kristove poniznosti: “Jednako, vi mladiÊi, pokoravajte se
starjeπinama! U meusobnom saobraÊaju svi se obucite u poniznost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Ponizite
se dakle pod moÊnom rukom Boæjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme! Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!
Budite trijezni i bdijte: vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi
lav, traæeÊi koga da proædere! Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri!”
Tako je Petar pisao vjernicima u vrijeme posebne nevolje
za Crkvu. Mnogi su veÊ postali dionicima Kristovih muka, a
Crkva je uskoro trebala proÊi kroz razdoblje straπnog progonstva. Mnogi od onih koji su u Crkvi stajali kao uËitelji i voe,
trebali su za nekoliko kratkih godina poloæiti æivot za Radosnu
vijest. Ubrzo su trebali provaliti okrutni vuci koji ne πtede stada.
Ali niπta od toga nije smjelo obeshrabriti one koji su svoje nade
usredotoËili na Krista. Uz rijeËi ohrabrenja i dobre volje Petar
je misli vjernika sa sadaπnjih nevolja i buduÊeg stradanja usmjerio
na “neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baπtinu”. “Bog, izvor svakovrsne milosti,” æarko je molio, “onaj koji vas je u Kristu pozvao
u svoju vjeËnu slavu, sâm Êe vas, kad budete neko kratko vrijeme
trpjeli, usavrπiti, uËvrstiti, ojaËati i utvrditi. Njemu slava i vlast
u vijeke vjekova! Amen.”
333
52
Vjeran do kraja
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj Petrovoj poslanici.
U drugom pismu πto ga je Petar poslao onima koji su primili “istu dragocjenu vjeru”, apostol je iznio boæanski plan za
razvoj krπÊanskog karaktera. On piπe:
“Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina naπega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom
svojom i krepoπÊu, boæanska nas je snaga njegova obdarila svime za æivot i poboænost. Time smo obdareni dragocjenim, najveÊim obeÊanjima da po njima postanete zajedniËari boæanske
naravi umakavπi pokvarenosti koja je u svijetu zbog poæude.
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost,
krepoπÊu spoznanje, spoznanjem uzdræljivost, uzdræljivoπÊu
postojanost, postojanoπÊu poboænost, poboænoπÊu bratoljublje,
bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, neÊete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.” (DF)
Ove su rijeËi pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostol
pred vjernike postavlja ljestve krπÊanskog napredovanja u kojem svaka preËka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; u
penjanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost,
spoznaja, uzdræljivost, postojanost, poboænost, bratoljublje i ljubav
preËke su na ovim ljestvama. Mi se spaπavamo penjanjem s preËke na preËku i diæemo se korak po korak do visine ideala koji
nam je postavio Krist. Tako On postaje naπa mudrost, pravednost,
posveÊenje i otkupljenje.
Bog je svoj narod pozvao u slavu i krepost, vrline koje Êe
se oËitovati u æivotu svih koji su stvarno povezani s Njim. BuduÊi
(333)
529
530
334
531
532
Djela apostolska
da su postali zajedniËari nebeskog dara, oni trebaju teæiti k
savrπenstvu, da ih “snaga Boæja po vjeri Ëuva” (1. Petrova 1,5).
Boæjoj djeci Njegova slava daje krepost. On æeli da muπkarci i
æene dostignu najviπu mjeru; i kad se vjerom uhvate Kristove
snage, kad se pozovu na Njegova Ëvrsta obeÊanja i primijene
ih na sebe, kad upornoπÊu koja se ne moæe odbiti traæe silu
Svetog Duha, usavrπit Êe se u Njemu.
Kad primi evaneosku vjeru, vjernik treba dodati svojem
karakteru krepost; tako Êe oËistiti srce i pripremiti um za primanje spoznaje o Bogu. Ona je osnova svakog pravog odgoja i
svake prave sluæbe. Ona je jedina sigurna zaπtita od kuπnji; samo ona moæe po karakteru uËiniti Ëovjeka sliËnim Bogu. Putem spoznaje o Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu vjernik dobiva sve “πto je potrebno za æivot i poboænost”. Nijedan dar
neÊe biti uskraÊen onomu tko iskreno Ëezne za stjecanjem Boæje
pravednosti.
“A ovo je vjeËni æivot”, rekao je Krist, “spoznati tebe, jedino
pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3)
I prorok Jeremija je izjavio: “Mudri neka se ne hvale mudroπÊu, ni junak neka se ne hvali hrabroπÊu, ni bogati neka se ne
hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoÊe, neka se hvali time πto
ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahvina.”
(Jeremija 9,22.23) Teπko da ljudski um moæe shvatiti πirinu, dubinu i visinu duhovnog dostignuÊa onoga tko stekne ovu spoznaju.
Nitko ne mora u svojem okruæenju doæivjeti neuspjeh u
postizanju savrπenstva krπÊanskog karaktera. ZahvaljujuÊi Kristovoj ærtvi, vjerniku je omoguÊeno da dobije sve πto je potrebno
za æivot i poboænost. Bog nas poziva da dostignemo mjerilo
savrπenstva i pred nas stavlja primjer Kristovog karaktera. U
svojoj ljudskoj naravi, usavrπenoj æivotom stalnog odupiranja zlu,
Spasitelj je pokazao da suradnjom s Boæanstvom ljudska biÊa
mogu postiÊi savrπenstvo karaktera u ovom æivotu. Ovo je Boæje
jamstvo da i mi moæemo postiÊi potpunu pobjedu.
Vjerniku se nudi predivna moguÊnost da postane sliËan Kristu, posluπan svim naËelima Zakona. Ali Ëovjek sam po sebi
uopÊe ne moæe ostvariti ovaj uvjet. Svetost koju prema Boæjoj
rijeËi Ëovjek mora imati da bi se mogao spasiti, posljedica je
djelovanja boæanske milosti kad se pokori stezi i utjecaju Duha
Vjeran do kraja
335
istine. »ovjekova posluπnost moæe postati savrπenom samo zahvaljujuÊi tamjanu Kristove pravednosti koja boæanskim mirisom
ispunja svaki Ëin posluπnosti. Sa svoje strane krπÊanin treba ustrajati u svladavanju svakog nedostatka. Stalno se treba moliti
Spasitelju da izlijeËi njegovu grijehom oboljelu duπu. On nema
ni mudrosti ni snage za pobjedu; i jedno i drugo pripada Gospodinu i On ih daje onima koji Ga ponizno i skruπeno mole
za pomoÊ.
Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog iz
dana u dan radi na Ëovjekovom posveÊenju, a Ëovjek treba
suraivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravne
navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi po
naËelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema naËelu mnoæenja.
Naπ je Spasitelj uvijek spreman Ëuti i odgovoriti na molitvu skruπenog srca i On svojim vjernima umnoæava milost i mir. Rado
im jamËi blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla koje
ih opsjeda.
Ima onih koji se pokuπavaju uspeti ljestvama krπÊanskog
napredovanja, ali kad krenu, poËnu se uzdati u ljudsku snagu
i ubrzo iz vida gube Isusa, ZaËetnika i Zavrπitelja svoje vjere.
Posljedica je neuspjeh — gubitak svega πto su postigli. Æalosno
je stanje onih koji, umorni od puta, dopuπtaju neprijatelju duπa
da im otme krπÊanske kreposti koje su se razvijale u njihovom
srcu i æivotu. “A tko toga nema,” izjavljuje apostol, “slijep je,
kratkovidan; zaboravio je da je oËiπÊen od svojih prijaπnjih grijeha.” (DF)
Apostol Petar je imao bogato iskustvo s Bogom. Njegova
vjera u Boæju moÊ da spasi nesumnjivo je pokazala da nema
neuspjeha kod onoga koji se, iduÊi naprijed vjerom, penje preËku
po preËku, uvijek prema gore, do posljednje preËke na ljestvama koje seæu do nebeskih vrata.
Niz godina je Petar govorio vjernicima o potrebi stalnog
rastenja u milosti i spoznaji istine; a sada, svjestan da Êe uskoro
biti pozvan da umre muËeniËkom smrÊu za svoju vjeru, on je
joπ jednom ukazao na dragocjene prednosti koje su nadohvat
svakom vjerniku. S potpunom sigurnoπÊu u svoju vjeru ostarjeli apostol je pozivao braÊu na Ëvrstinu namjere u krπÊanskom
æivotu. “Zato, braÊo,” molio je, “to ozbiljnije nastojte da u vlastitu
korist uËvrstite svoj poziv i izbor! RadeÊi tako, sigurno neÊete
nigda pasti. Tako Êe vam se, naime, pruæiti sve πto je potrebno
533
336
534
535
Djela apostolska
za ulazak u vjeËno kraljevstvo naπega Gospodina, Spasitelja Isusa
Krista.” Dragocjeno jamstvo! Slavna je nada pred vjernikom koji
vjerom napreduje prema visinama krπÊanskog savrπenstva.
“Zato Êu vas uvijek podsjeÊati na ovo,” nastavio je apostol,
“premda sve i sami znate i premda ste uËvrπÊeni u sadaπnjoj
istini. Smatram svojom duænoπÊu, dok sam god u ovom πatoru,
da vas opomenama dræim u budnosti, jer sam svjestan da Êu
brzo ostaviti svoj πator, kako mi i naπ Gospodin Isus kaza. Ali
Êu se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete
sjeÊati ovoga.”
Apostol je s punim pravom mogao govoriti o Boæjim namjerama za ljudski rod, jer je za vrijeme Isusove sluæbe vidio
i Ëuo mnogo toga πto se ticalo Boæjeg kraljevstva. “Uistinu, nismo vam navijestili moÊ i dolazak naπega Gospodina Isusa Krista”, podsjetio je vjernike, “dræeÊi se lukavo izmiπljene bajke,
nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog) veliËanstva. On
je, naime, primio Ëast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako
uzviπene Slave doπao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga
sam odabrao.’ I taj glas koji je doπao s neba mi smo Ëuli kad
smo bili s njim na svetoj gori.”
No bez obzira na to koliko je uvjerljiv ovaj dokaz sigurnosti nade vjernika, postoji joπ jedno mnogo uvjerljivije svjedoËanstvo proroπtva po kojemu se svaËija vjera moæe potvrditi i
Ëvrsto usidriti. “Tim dræimo vrlo sigurnim sve proroπtvo”, izjavio je Petar. “Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao u
svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i
dok se ne pomoli Danica u vaπim srcima. Prije svega ovo znajte: nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvar samovoljnog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nije doπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha
Svetoga.”
IstiËuÊi “potvrenu proroËku rijeË” (DF) kao siguran vodiË
u vrijeme opasnosti, apostol je sveËano upozorio Crkvu na baklju laænog proroπtva koju uzdiæu “krivi uËitelji, koji Êe kradom unijeti pogubna vjerovanja... nijeËuÊi Gospodina”. Za ove
je krive uËitelje, koji su se pojavljivali u Crkvi i koje su mnogi
od njihove braÊe smatrali pravima, apostol rekao da su kao izvori
“bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se Ëuva tamni mrak.”
“Njihovo posljednje stanje biva gore od prijaπnjega”, tvrdio je.
“Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopÊe nisu priznali puta
Vjeran do kraja
337
pravednosti, nego da, poπto su ga priznali, okrenu lea svetoj
zapovijedi koja im je predana.”
GledajuÊi kroz stoljeÊa do kraja vremena, Petar je bio nadahnut da ocrta stanje koje Êe vladati u svijetu neposredno pred
Kristov drugi dolazak. “Na koncu vremena pojavit Êe se izrugivaËi”, pisao je, “koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudama i
pitati: ‘Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrli naπi
oËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvorenja.’”
Ali kad “ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se
iznenada na njih oboriti propast.” (1. Solunjanima 5,3) Meutim, neÊe svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako se
bude pribliæavao kraj svemu, vjerni Êe biti sposobni zamijetiti
znakove vremena. Dok Êe se veliki broj nazovi-vjernika svojim
djelima odreÊi vjere, postojat Êe ostatak koji Êe ustrajati do kraja.
Petar je u srcu odræavao æivu nadu u Kristov povratak pa
je Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeÊanja:
“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi.” (Ivan 14,3) Iskuπanima i vjernima moæda je izgledalo
da se ovaj dolazak predugo odgaa, ali ih je apostol uvjeravao:
“Ne odustaje Gospodin od izvrπenja obeÊanja, kako to neki misle,
nego vas strpljivo podnosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da
svi pristupe obraÊenju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov;
u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËéla Êe
se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe
viπe naÊi.
BuduÊi da Êe se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate
biti svetim æivljenjem i poboænoπÊu dok oËekujete dolazak dana Boæjega, dolazak kojim Êe se nebesa u plamenu raspasti, a
poËéla u ognju rastopiti! Ali mi oËekujemo, prema njegovu
obeÊanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.
Zato, ljubljeni, dok ovo Ëekate, revno nastojte da bez ljage
i mane budete u njegovim oËima u miru! A strpljivost naπega
Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao πto vam je i naπ
ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao... Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da ne
biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!”
Prema Boæjoj providnosti Petru je bilo dopuπteno da zavrπi svoju sluæbu u Rimu, gdje ga je car Neron dao utamniËiti
536
537
338
538
Djela apostolska
nekako u vrijeme Pavlova posljednjeg uhiÊenja. Tako su ova dva
apostola veterana, koji su zbog svojeg rada bili odvojeni niz
godina, trebali posljednje svjedoËanstvo za Krista dati u glavnom gradu svijeta i na njegovom tlu proliti svoju krv kao sjeme
velike æetve svetih i muËenika.
Nakon ponovnog ustoliËenja nakon odricanja od Krista, Petar
je neustraπivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvaænost
u propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja.
LeæeÊi u Êeliji, sjetio se rijeËi koje mu je Krist uputio: “Zaista,
zaista, kaæem ti, kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodio
kud si htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe te
opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.” (Ivan 21,18) Tako je Isus
ovom uËeniku najavio naËin na koji Êe umrijeti; Ëak je prorekao da Êe ruke raπiriti na kriæu.
Kao Æidov i stranac, Petar je bio osuen na πibanje i razapinjanje. SuoËen s ovom straπnom smrÊu, apostol se sjetio svojeg
velikog grijeha kad je zanijekao Isusa na suenju. Dok nekoÊ
nije bio spreman priznati kriæ, sada je smatrao radoπÊu πto moæe
dati æivot za Radosnu vijest dræeÊi da je za njega koji se odrekao svoga Gospodina prevelika Ëast da umre na isti naËin na
koji je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbog
tog grijeha i Krist mu je oprostio kao πto je to bilo vidljivo iz
uzviπenog naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nije
mogao oprostiti. »ak ni pomisao na patnje tog straπnog posljednjeg prizora nisu mogle umanjiti gorËinu njegove tuge i kajanja. Kao posljednju uslugu traæio je od svojih krvnika da ga na
kriæ razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtjevu i tako je umro veliki apostol Petar.
339
53
Ljubljeni Ivan
Ivan je za razliku od ostalih apostola nazvan uËenikom “kojega je Isus osobito ljubio” (Ivan 21,20). »ini se da je uæivao
poseban stupanj Kristova prijateljstva; primio je mnoge dokaze
Spasiteljeva povjerenja i ljubavi. Bio je jedan od trojice kojima
je bilo dopuπteno da budu oËevici Kristove slave na gori preobraæenja te Njegovih muka u Getsemaniju; u posljednjim satima muke na kriæu naπ Gospodin je njegovoj skrbi povjerio svoju
majku.
Spasiteljeva ljubav prema voljenom uËeniku bila je uzvraÊena svom snagom æarke odanosti. Ivan se dræao Krista kao πto
se loza ovija oko veliËanstvenog stupa. Radi svojeg UËitelja prkosio je opasnosti u sudskoj dvorani i ostao u blizini kriæa, a
na vijest da je Krist uskrsnuo, poæurio je do groba i u gorljivosti nadmaπio i neobuzdanog Petra.
Privræena ljubav i nesebiËna odanost koju nalazimo u Ivanovu æivotu i karakteru pruæaju pouke neizrecive vrijednosti
za krπÊansku Crkvu. Ivan nije po prirodi posjedovao svetost
karaktera koja se poslije oËitovala u njegovom æivotu. U naravi
je imao ozbiljne nedostatke. Bio je ne samo ohol, samosvjestan
i æeljan Ëasti, veÊ i nagao i osvetoljubiv. On i njegov brat nazvani su “sinovi groma”. ZloÊudnost, æelja za osvetom, duh
kritiziranja — sve je to bilo u voljenom uËeniku. Ali iza svega
toga boæanski je UËitelj vidio gorljivo, iskreno i ljubazno srce. Isus je ukorio njegovu sebiËnost, razoËarao njegove teænje, iskuπao njegovu vjeru. No otkrio mu je ono za Ëim je
teæila njegova duπa — ljepotu svetosti i snagu ljubavi koja preobraæava.
(339)
539
540
340
541
542
Djela apostolska
Nedostaci Ivanovog karaktera jasno su se pokazali u viπe
navrata tijekom njegova druæenja sa Spasiteljem. Jednom prigodom Krist je poslao glasnike pred sobom u samarijansko selo
traæeÊi od ljudi da za Njega i Njegove uËenike pripreme osvjeæenje. Ali kad se Spasitelj pribliæio selu, Samarijanci su doznali
da je u prolazu za Jeruzalem. To je izazvalo njihovu zavist i
umjesto da Ga pozovu da ostane kod njih, uskratili su Mu gostoljublje koje bi inaËe ukazali obiËnom putniku. Isus se nikad
nikome nije nametao pa su Samarijanci izgubili blagoslov koji
bi dobili da su Ga zamolili da bude njihov gost.
UËenici su znali da je Kristov cilj bio da Samarijance blagoslovi svojom prisutnoπÊu, pa su hladnoÊa, zavist i nepoπtovanje koje su pokazali prema njihovom UËitelju u njima izazvali iznenaenje i negodovanje. Posebno su se uzbudili Jakov i
Ivan. Da netko tako postupa prema Onome koga su tako visoko cijenili, Ëinilo im se prevelikim zlom da bi se preko njega
samo tako preπlo bez trenutaËne kazne. U svojoj su gorljivosti
rekli: “Gospodine, hoÊeπ li da zapovjedimo ognju da sie s neba
i da ih uniπti?” Pritom su mislili na uniπtenje pedesetnika s
njegovom pedesetoricom koji su trebali uhvatiti proroka Iliju.
Bili su iznenaeni kad su shvatili da su svojim rijeËima oæalostili Isusa, a joπ viπe kad su Ëuli Njegov ukor: “Ne znate Ëijega
ste duha. Sin »ovjeËji nije doπao da uniπti ljudske æivote, nego
da ih spasi.” (Luka 9,54-56 — ©A)
Nije Kristovo poslanje prisiljavati ljude da Ga prihvate. Sotona i ljudi koje potiËe njegov duh nastoje vrπiti nasilje nad
savjeπÊu. Pod izlikom revnovanja za pravednost, ljudi koji su
udruæeni sa zlim anelima katkad nanose patnje svojim bliænjima u nakani da im nametnu svoje zamisli o religiji; ali Krist
uvijek pokazuje milosre, uvijek nastoji zadobiti ljude oËitovanjem svoje ljubavi. On ne moæe dopustiti suparnika u duπi niti
prihvatiti poloviËnu sluæbu, veÊ æeli samo dragovoljnu sluæbu,
voljnu predaju srca pod utjecajem ljubavi.
Drugom su prigodom Jakov i Ivan preko svoje majke iznijeli molbu da u Boæjem kraljevstvu zauzmu najviπe poloæaje.
Bez obzira na to πto je Krist uvijek iznova objaπnjavao narav
svojeg kraljevstva, ovi mladi uËenici joπ uvijek su gajili nadu u
Mesiju koji Êe preuzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s
ljudskim æeljama. ÆeleÊi za svoje sinove poËasna mjesta u tom
kraljevstvu, majka je zamolila: “Naredi da ova moja dva sina
Ljubljeni Ivan
341
sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje
lijeve strane!”
Ali Spasitelj je odvratio: “Ne znate πto iπtete... Moæete li
piti kaleæ koji Êu ja piti, i biti krπteni krπtenjem kojim sam ja
krπten?” Sjetili su se Njegovih tajanstvenih rijeËi koje su ukazivale na suenje i stradanje, ali su s pouzdanjem odgovorili:
“Moæemo.” Smatrat Êe najveÊom ËaπÊu da svoju odanost dokaæu
tako πto Êe dijeliti sve πto Êe snaÊi njihovog Gospodina.
“»aπu Êete moju doduπe piti”, izjavio je Krist — pred Njim
je bio kriæ umjesto prijestolja s dvama zloËincima s desne i lijeve
strane kao pratiocima. Jakov i Ivan sudjelovat Êe sa svojim
UËiteljem u stradanju — jedan Êe doËekati brzu smrt od maËa,
a drugi Êe najduæe od svih uËenika slijediti UËitelja u radu, poniæenju i progonstvu. “Ali moje mjesto s desne strane ili s lijeve strane”, nastavio je, “ne mogu ja dati; ono pripada onima,
kojima je pripravio Otac moj.” (Matej 20,21-23 — ©A)
Isus je razumio pobudu koja je potaknula ovaj zahtjev i
zbog toga je ukorio oholost i æelju ove dvojice uËenika: “Znate
da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaπi
sluæe svojom vlaπÊu protiv njih. Neka ne bude tako meu vama! Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ posluænik! A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ sluga
po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih!”
(redci 25-28)
U Boæjem kraljevstvu poloæaj se ne stjeËe pristranoπÊu. Ne
moæe ga se zaraditi ni primiti samovoljnom dodjelom. On je
rezultat karaktera. Kruna i prijestolje znaci su postignutog stanja — znaci pobjede nad sobom zahvaljujuÊi milosti naπega
Gospodina Isusa Krista.
Dugo nakon toga, kad se Ivan usuglasio s Kristom preko
zajednice u Njegovim mukama, Gospodin Isus mu je otkrio koji
je uvjet za blizinu u Njegovom kraljevstvu. “Pobjedniku Êu dati”, rekao je Krist, “da sjedne sa mnom na mome prijestolju,
kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21) Onaj koji Êe stajati najbliæe Kristu
bit Êe onaj koji je najviπe poprimio Njegov duh samopoærtvovne ljubavi — ljubavi koja se “ne hvasta, ne oholi se... ne traæi
svoje, ne razdraæuje se, zaboravlja i praπta zlo” (1. KorinÊanima 13,4.5), ljubavi koja pokreÊe uËenika kao πto je pokrenula
543
342
544
545
Djela apostolska
i naπega Gospodina, da dade sve, da æivi, radi i ærtvuje se do
same smrti za spasenje ljudskog roda.
U jednoj drugoj prigodi, na poËetku evaneoskog rada, Jakov
i Ivan su sreli Ëovjeka koji je, premda nije bio priznati Kristov
sljedbenik, u Njegovo ime istjerivao avle. UËenici su Ëovjeku
zabranili da to radi i bili uvjereni da su ispravno postupili. Ali
kad su o tome obavijestili Krista, On ih je ukorio rekavπi: “Nemojte mu braniti!... Jer nema nikoga tko bi Ëinio Ëudo u moje
ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti.” (Marko 9,39)
Nije trebalo odbiti nikoga tko je na bilo koji naËin pokazao prijateljstvo prema Kristu. UËenici ne smiju njegovati uskogrudni, iskljuËivi duh, veÊ trebaju pokazati istu dalekoseænu suÊut
koju su vidjeli kod svojeg UËitelja. Jakov i Ivan mislili su da su
zabranom ovom Ëovjeku imali na umu Gospodnju Ëast, ali su
poËeli uviati da su to uËinili zbog zavisti misleÊi na svoju Ëast.
Priznali su svoju zabludu i prihvatili ukor.
Kristove pouke kojima je isticao krotkost, poniznost i ljubav, osobine bitne za rast u milosti i osposobljavanje za Njegovo djelo, bile su od najveÊe vrijednosti za Ivana. On je cijenio
svaku pouku i stalno nastojao svoj æivot uskladiti s boæanskim
uzorom. Ivan je poËeo nazirati Kristovu slavu — ne svjetovnu
raskoπ i moÊ kojima je bio pouËen da se nada, veÊ “slavu koju
ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i istine” (Ivan
1,14).
Dubina i æar Ivanove ljubavi prema UËitelju nije bila uzrok Kristove ljubavi prema njemu, veÊ posljedica te ljubavi. Ivan
je æelio biti sliËan Isusu i pod preobraæavajuÊim utjecajem
Kristove ljubavi postao je krotak i ponizan. Njegovo ja bilo je
skriveno u Isusu. Viπe od svih svojih drugova Ivan se pokorio
sili tog Ëudesnog æivota. On kaæe: “Æivot se oËitovao, mi smo
ga vidjeli.” “Svi mi primismo od njegove punine: milost za
milost.” (1. Ivanova 1,2; Ivan 1,16) Ivan je Spasitelja poznavao iz iskustva. Pouke njegovog UËitelja urezale su mu se u
duπu. Kad je svjedoËio o Spasiteljevoj milosti, njegov jednostavni jezik bio je obogaÊen ljubavlju koja je proæimala Ëitavo njegovo biÊe.
Duboka ljubav prema Kristu navela je Ivana da uvijek æeli
biti u Njegovoj blizini. Spasitelj je ljubio svu Dvanaestoricu, ali
Ivanov je duh bio najprimljiviji. Bio je mlai od ostalih i s viπe
je djetinjeg povjerenja otvorio svoje srce Isusu. Tako je Krista
Ljubljeni Ivan
343
volio sve viπe pa je preko njega ljudima upuÊen Spasiteljev najdublji duhovni nauk.
Isus voli one koji predstavljaju Oca, a Ivan je o OËevoj ljubavi
govorio kao ni jedan drugi uËenik. Objavio je bliænjima ono
πto je osjeÊao u vlastitoj duπi oËitujuÊi u svojem karakteru Boæje
osobine. Na njegovom licu vidjela se Gospodnja slava. S njega
je Kristovom svjetloπÊu zraËila ljepota svetosti koja ga je
preobrazila. S oboæavanjem i ljubavlju gledao je Spasitelja dok
sliËnost Kristu i zajednica s Njim nije postala njegovom jedinom æeljom i dok mu karakter nije odraæavao karakter njegovog UËitelja.
“Gledajte”, rekao je, “koliku nam je ljubav Otac iskazao,
da se zovemo djeca Boæja... Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a
πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.”
(1. Ivanova 3,1.2)
344
Djela apostolska
54
Vjerni svjedok
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanovim poslanicama.
546
547
Nakon Kristova uzaπaπÊa Ivan se pokazao kao pouzdan,
ozbiljan radnik za UËitelja. S ostalim je uËenicima doæivio izlijevanje Duha na Pedesetnicu pa je sa svjeæom gorljivoπÊu i snagom nastavio govoriti narodu rijeËi æivota nastojeÊi da njihove
misli povede k Nevidljivome. Bio je silan propovjednik, gorljiv
i veoma ozbiljna nastupa. Predivnim jezikom i zvuËnim glasom
govorio je o Kristovim rijeËima i djelima tako da je utjecao na
srca onih koji su ga sluπali. Jednostavnost njegovih rijeËi, uzviπena snaga istina koje je iznosio i æar koji je obiljeæavao njegovo
pouËavanje omoguÊili su da bude uspjeπan meu svim druπtvenim slojevima.
Apostolov æivot bio je u skladu s njegovim nauËavanjem.
Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala ga
je da se ozbiljno, neumorno trudi za bliænje, posebno za svoju
braÊu u krπÊanskoj Crkvi.
Krist je od prvih uËenika traæio da ljube jedan drugoga
kao πto je On njih ljubio. Tako su trebali objaviti svijetu da se
u njima oblikovao Krist, nada slave. “Novu vam zapovijed dajem”, rekao je. “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio
vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) UËenici nisu mogli
razumjeti ove rijeËi u vrijeme kad su bile izgovorene, ali nakon πto su bili oËevici Kristova stradanja, nakon Njegova raspeÊa,
uskrsnuÊa i uzaπaπÊa na Nebo i nakon πto je na Pedesetnicu na
njih bio izliven Sveti Duh, bolje su razumjeli Boæju ljubav i na(344)
Vjerni svjedok
345
rav ljubavi koju moraju imati jedan prema drugome. Tada je
Ivan mogao reÊi svojim drugovima uËenicima:
“Po tomu smo spoznali ljubav πto je on za nas dao svoj
æivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svoju braÊu.”
Nakon silaska Svetog Duha, kad su uËenici poπli navjeπÊivati æivog Spasitelja, njihova jedina æelja bila je spasenje duπa.
Uæivali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, briæljivi, nesebiËni, spremni na svaku ærtvu radi istine. U svakidaπnjem druæenju otkrivali su ljubav koju im je Krist zapovjedio. NesebiËnim rijeËima i postupcima nastojali su ovu ljubav
zapaliti u srcima drugih.
Takvu su ljubav vjernici uvijek trebali gajiti. Trebali su napredovati u posluπnosti novoj zapovijedi. Bili su tako tijesno
sjedinjeni s Kristom da su mogli ispuniti sve Njegove zahtjeve.
Æivot im je trebao veliËati moÊ Spasitelja koji ih je opravdao
svojom pravednoπÊu.
Ali postupno je doπlo do promjene. Vjernici su u drugima
poËeli traæiti nedostatke. BaveÊi se pogrjeπkama, dajuÊi mjesta
neljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu ljubav. Postali su stroæi u odnosu na vanjske obrede, osjetljiviji
kad se radilo o teoriji nego o praktiËnoj poboænosti. U gorljivosti da osuuju druge, zanemarili su vlastite pogrjeπke. Izgubili su bratsku ljubav koju im je Krist zapovjedio, i πto je najæalosnije, nisu bili svjesni svoga gubitka. Nisu shvatili da iz
njihovog æivota nestaje sreÊe i radosti, i da Êe se, buduÊi da
su iz srca iskljuËili Boæju ljubav, ubrzo naÊi u mraku.
Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjernicima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. Njegova pisma
Crkvi ispunjena su ovom miπlju. “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga,” piπe, “jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga
je roen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer
je Bog ljubav. U tome nam se oËitovala ljubav Boæja πto je Bog
poslao na svijet svoga jedinoroenog Sina da æivimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je
on ljubio nas i poslao Sina svoga kao ærtvu pomirnicu za naπe
grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.”
O posebnom naËinu na koji vjernici trebaju oËitovati ovu
ljubav apostol piπe: “Piπem vam novu zapovijed — ta se novost
obistinjuje u njemu i u vama — jer tama prolazi, a pravo svjet-
548
549
346
550
Djela apostolska
lo veÊ svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u
tami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u
njemu nema sablazni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; on
æivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”
“Jer ovo je poruka koju smo Ëuli od poËetka: ljubimo jedan
drugoga!” “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga
brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjeËnoga æivota. Po tomu smo spoznali ljubav πto je on
za nas dao svoj æivot. Tako i mi moramo dati svoj æivot za svoju braÊu.”
NajveÊa prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlo
koje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najveÊom katastrofom
i bez ikakve sumnje prijeËi napredak Boæjeg djela. Nema sigurnijeg naËina slabljenja duhovnosti od gajenja zavisti, nepovjerenja, nalaæenja pogrjeπaka i zloslutnosti. S druge strane, najsnaænije svjedoËanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijet
jest postojanje sklada i jedinstva meu raznolikim ljudima koji
tvore Njegovu Crkvu. Davanje ovakvog svjedoËanstva prednost
je Kristovih sljedbenika. Oni svoj karakter moraju uskladiti s
Kristovim karakterom i svoju volju s Njegovom.
“Novu vam zapovijed dajem”, rekao je Krist. “Ljubite jedan
drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”
(Ivan 13,34) Predivne li izjave; ali kako se rijetko primjenjuje!
Naæalost, danas u Boæjoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogi
koji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube jedan drugoga. Nevjernici promatraju vrπi li vjera onih koji se nazivaju krπÊanima
posveÊujuÊi utjecaj na njihov æivot; oni brzo primjeÊuju nedostatke u karakteru, nedosljednost u postupcima. Neka krπÊani
ne omoguÊe neprijatelju da prstom pokazuje na njih i govori:
Pogledajte kako ovi ljudi πto stoje pod Kristovom zastavom mrze
jedan drugoga. Svi su krπÊani Ëlanovi iste obitelji, svi su djeca
istog nebeskog Oca i imaju istu blaæenu nadu u besmrtnost.
Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i njeæne.
Boæanska ljubav upuÊuje srcu najganutljivije pozive kad nas
poziva da pokaæemo onu istu suÊut koju je Krist pokazivao.
Samo onaj koji nesebiËno ljubi svojeg brata ima pravu Boæju
ljubav. Pravi krπÊanin neÊe namjerno dopustiti da duπa izloæena opasnosti i nevolji ostane bez opomene, nezbrinuta. On se
neÊe kloniti zabludjelih, ostavljajuÊi ih da sve dublje tonu u
Vjerni svjedok
347
nezadovoljstvo i obeshrabrenje ili da padnu na Sotoninom bojnom polju.
Oni koji nikad nisu iskusili Kristovu njeænu, privlaËnu ljubav, ne mogu voditi druge k izvoru æivota. Njegova ljubav u
srcu pokretaËka je snaga koja navodi ljude da svojim razgovorom, njeænim, saæaljivim duhom i uzdizanjem æivota onih s kojima se druæe objave Njega. KrπÊanski radnici koji uspijevaju u
svojim naporima moraju poznavati Krista; a da bi Ga poznavali, moraju poznavati Njegovu ljubav. Njihovu sposobnost kao
radnika Nebo mjeri prema sposobnosti da ljube kao πto je Krist
ljubio i da rade kao πto je On radio.
“Ne ljubimo rijeËju i jezikom”, piπe apostol, “nego djelom
i iskreno.” Savrπenstvo krπÊanskog karaktera postiæe se kad iz
Ëovjekove unutraπnjosti stalno dolaze poticaji da pomogne drugima i bude im na blagoslov. Upravo ozraËje ove ljubavi πto
okruæuje duπu Ëini vjernika mirisom za æivot i omoguÊuje Bogu da blagoslovi njegov rad.
Vrhunska ljubav prema Bogu i nesebiËna ljubav jednih prema
drugima — to je najbolji dar πto ga naπ nebeski Otac moæe dati.
Ova ljubav nije trenutaËna pobuda, veÊ boæansko naËelo, trajna snaga. Ona ne moæe poteÊi iz neposveÊenog srca niti je ono
moæe proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus.
“Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” U srcu obnovljenom
boæanskom miloπÊu ljubav je temeljno naËelo djelovanja. Ona
mijenja karakter, upravlja pobudama, nadzire strasti i oplemenjuje osjeÊaje. Ova ljubav, njegovana u duπi, sladi æivot i πiri
profinjen utjecaj na sve oko sebe.
Ivan se trudio da vjernike dovede do razumijevanja uzviπenih
prednosti koje Êe im pripasti ako budu pokazivali duh ljubavi.
Ova Êe spasonosna snaga, kad ispuni duπu, upravljati svim drugim pobudama i one koji je posjeduju uzdiÊi iznad pokvarenih
utjecaja svijeta. A kad ova ljubav doe do punog izraæaja i postane pokretaËka snaga u æivotu, njihovo Êe pouzdanje i povjerenje u Boga i Njegovo postupanje s njima biti savrπeno. Tada
mogu k Njemu pristupiti s punim pouzdanjem znajuÊi da Êe
od Njega primiti sve πto im je potrebno za sadaπnje i vjeËno
dobro. “U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla
vrhunac”, pisao je, “da smo veÊ sad sigurni u pogledu Sudnjeg
dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi
nema straha; naprotiv, savrπena ljubav iskljuËuje strah.” “Ovo
551
552
348
553
Djela apostolska
je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usliπava ako πto
molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas usliπava... znamo
da veÊ posjedujemo ono πto smo ga molili.”
“Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca:
Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica za naπe grijehe; ne samo za naπe nego za grijehe svega svijeta.” “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam
grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” Uvjeti za dobivanje milosra od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilo
oproπteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da uËinimo neπto bolno.
Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoËaπÊa ili vrπiti bolne pokore da bismo preporuËili svoje duπe Bogu ili okajali prijestupe. “Tko ih ispovijeda... milost nalazi” (Izreke 28,13).
U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu — moli
za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost
Njegove ærtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeÊa.
Niti nas æivot ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od ljubavi Boæje u Kristu Isusu; ne zato πto se mi tako Ëvrsto dræimo
Njega, veÊ zato πto On nas dræi tako Ëvrsto. Kad bi spasenje
ovisilo o naπim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti;
ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obeÊanja. Moæda se
Ëini da Ga se dræimo nedovoljno Ëvrsto, ali On nas voli ljubavlju
starijeg brata; dokle god Ëuvamo zajednicu s Njim, nitko nas
ne moæe iπËupati iz Njegovih ruku.
Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivan
je radio sa sve veÊom vjernoπÊu i ozbiljnoπÊu za svoju braÊu.
Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskih
prijevara. Sotonini su izaslanici pogrjeπnim tumaËenjem i klevetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbog
toga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. Neki koji su tvrdili
da slijede Krista govorili su da ih je Njegova ljubav oslobodila
posluπnosti Boæjem zakonu. S druge strane mnogi su nauËavali
da je potrebno vrπiti æidovske obiËaje i obrede; da je jednostavno
vrπenje Zakona, bez vjere u Kristovu krv, dovoljno za spasenje. Neki su tvrdili da je Krist bio dobar Ëovjek, ali su nijekali
Njegovu boæansku narav. Neki koji su se pretvarali da su odani
Boæjem djelu, bili su varalice i u biti su nijekali Krista i Njegovo Evanelje. BuduÊi da su sami æivjeli u prijestupima, unosili
su u Crkvu krivovjerje. Tako su mnogi bili uvedeni u labirint
skepticizma i laæi.
Vjerni svjedok
349
Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zablude
uvlaËe u Crkvu. Vidio je opasnosti kojima je Crkva izloæena pa
je brzo i odluËno djelovao. Ivanove poslanice odiπu duhom
ljubavi. »ini se kao da ih je napisao perom umoËenim u ljubav. Ali kad je doπao u dodir s onima koji su krπili Boæji zakon, a tvrdili su da æive bez grijeha, nije oklijevao da im ukaæe na njihovu straπnu zavedenost.
PiπuÊi jednoj pomoÊnici u djelu Evanelja, æeni na dobru
glasu i snaænog utjecaja, rekao je: “U svijetu su se pojavili mnogi
zavodnici koji ne priznaju da Isus dolazi kao utjelovljeni Mesija. Svaki takav je Zavodnik, Antikrist. Pazite sami na se, da
ne izgubite πto ste zaradili, veÊ, naprotiv, da primite potpunu
plaÊu! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema
Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tko
doe k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u kuÊu i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim
djelima njegovim.”
Mi smo ovlaπteni da jednako kao ljubljeni apostol procjenjujemo one koji tvrde da nastavaju u Kristu, a æive prestupajuÊi Boæji zakon. U ove posljednje dane postoje zla sliËna onima koja su prijetila napredovanju prve Crkve i u ovim pitanjima trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. “Trebate imati
ljubavi”, Ëuje se sa svih strana, posebno od onih koji ispovijedaju savrπenstvo. Ali prava je ljubav previπe Ëista da bi prekrila nepriznat grijeh. Dok s jedne strane trebamo ljubiti duπe
za koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vrπiti kompromis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i to
nazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naroda da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao πto je to Ëinio Ivan protiveÊi se zabludama koje upropaπÊuju duπe.
Apostol nauËava da smo, premda trebamo pokazivati krπÊansku uËtivost, ovlaπteni da otvoreno postupimo prema grijehu
i grjeπnicima; to se ne protivi pravoj ljubavi. “Tko god poËinja
grijeh,” piπe, “krπi zakon; grijeh je krπenje zakona. A znate da
se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje
u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.”
Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamorne prepirke. Govorio je ono πto je znao, πto je vidio i Ëuo. Bio
je tijesno povezan s Kristom, sluπao Njegov nauk, bio oËevidac
554
555
350
556
Djela apostolska
Njegovih silnih Ëuda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristova karaktera kao πto ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame;
osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedoËanstvo o Spasiteljevom æivotu i smrti bilo je jasno i snaæno. Govorio je iz srca
prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaustavila njegove rijeËi.
“©to bijaπe od poËetka,” izjavio je, “πto smo Ëuli, πto smo
svojim oËima vidjeli, πto smo promatrali i πto su naπe ruke
opipale o RijeËi æivota... πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama, da i vi imate s nama zajedniπtvo. A naπe je zajedniπtvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.”
Tako svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva moæe potvrditi “da je Bog istinit” (Ivan 3,33). On moæe svjedoËiti o onome
πto je vidio i Ëuo i osjetiti Kristovu silu.
351
55
Preobraæen miloπÊu
U æivotu uËenika Ivana vidimo primjer pravog posveÊenja.
U godinama prisnog druæenja s Kristom Spasitelj mu je Ëesto
upuÊivao opomene i upozorenja, a on je te ukore primao. Kako
mu se otkrivao karakter boæanskog Sina, Ivan je vidio vlastite
nedostatke i ta ga je spoznaja uËinila poniznim. Dan za danom,
kao suprotnost svojem nasilnom duhu promatrao je Isusovu njeænost i podnoπenje, i sluπao Njegove pouke o poniznosti i strpljivosti. Njegovo je srce dan za danom privlaËio Krist dok u
ljubavi prema svojem UËitelju nije iz vida izgubio sebe. MoÊ i
njeænost, veliËanstvenost i krotkost, snaga i strpljivost koju je
svakog dana vidio u æivotu Boæjeg Sina, ispunili su njegovu duπu divljenjem. Svoju uvredljivu, Ëastohlepnu Êud pokorio je preobraæavajuÊoj Kristovoj snazi i boæanska je ljubav preobrazila
njegov karakter.
U oπtroj suprotnosti posveÊenju koje se ostvarilo u Ivanovu æivotu, stoji iskustvo njegovog sudruga uËenika Jude. Kao i
on, Juda je tvrdio da je Kristov uËenik, ali je imao samo vanjski oblik poboænosti. Juda nije bio neosjetljiv na ljepotu Kristovog karaktera, i dok je sluπao Spasiteljeve rijeËi Ëesto bi ga
svladalo osvjedoËenje, ali nije htio poniziti srce i priznati svoje
grijehe. Odupiranjem boæanskom utjecaju sramotio je UËitelja
kojeg je, tvrdio je, volio. Ivan se ozbiljno borio protiv svojih
nedostataka, a Juda je potiskivao svoju savjest i popuπtao kuπnjama tako da su se u njemu sve viπe utvrivale zle navike. Æivot prema istinama koje je Krist pouËavao bio je u sukobu s
njegovim æeljama i namjerama, i on jednostavno nije mogao natjerati sebe da se odrekne svojih zamisli kako bi primio mu(351)
557
558
352
559
560
Djela apostolska
drost s Neba. Umjesto da hodi u svjetlu, odluËio je hoditi u
tami. Njegovao je zle æelje, pohlepu, osvetoljubive osjeÊaje, mraËne i turobne misli, dok Sotona nije njime potpuno zavladao.
Ivan i Juda prikazuju one koji tvrde da slijede Krista. Oba
su uËenika imala iste prilike da prouËavaju i slijede boæanski
Uzor. Obojica su bila tijesno povezana s Isusom i imala prednost da sluπaju Njegov nauk. Svaki od njih imao je ozbiljne nedostatke u karakteru i svaki je imao pristup boæanskoj milosti koja
preobraæava karakter. No dok je jedan u poniznosti uËio od
Isusa, drugi je pokazao da nije tvorac rijeËi, veÊ samo sluπatelj.
Jedan je, svakodnevno umiruÊi sebi i nadvladavajuÊi grijeh, bio
posveÊen istinom, dok je drugi, odbijajuÊi preobraæavajuÊu snagu
milosti i popuπtajuÊi sebiËnim æeljama, pao u Sotonino ropstvo.
Preobrazba karaktera koja se vidi u Ivanovu æivotu uvijek
je posljedica zajedniπtva s Kristom. U karakteru pojedinca mogu postojati znaËajni nedostaci, ali kad postane pravi Kristov
uËenik, sila boæanske milosti vrπi preobraæenje i posveÊenje.
GledajuÊi kao kroz staklo Gospodnju slavu, on se mijenja iz
slave u slavu dok ne postane sliËan Onomu koga oboæava.
Ivan je bio uËitelj svetosti i u svojim je pismima Crkvi iznio
nepogrjeπiva pravila za ponaπanje krπÊana. “Tko god je poloæio
ovu nadu u njega,” pisao je, “Ëisti se od grijeha kao πto je on
Ëist.” “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako
je on æivio.” (1. Ivanova 3,3; 2,6) Ivan je nauËavao da krπÊanin
mora uvijek biti Ëistog srca i æivota. Nikad se ne smije zadovoljiti samo praznom ispovijedi. Kao πto je Bog svet u svojem okruæenju, tako i pali Ëovjek, vjerom u Krista, treba biti svet u svojem.
“Ovo je, naime, volja Boæja”, pisao je apostol Pavao, “vaπe
posveÊenje.” (1. Solunjanima 4,3) PosveÊenje Crkve Boæji je cilj
u Njegovom cjelokupnom postupanju s pripadnicima svojeg
naroda. On ih je izabrao od vjeËnosti da bi mogli biti sveti.
On je dao svojeg Sina da umre za njih da bi se mogli posvetiti
posluπnoπÊu istini, osloboeni svake sebiËnosti. Od njih zahtijeva osobni rad, osobnu predaju. Oni koji tvrde da vjeruju u
Boga, poπtuju Ga samo ako su usklaeni s Njegovom slikom i
pod nadzorom Njegovog Duha. Tada mogu kao svjedoci za Spasitelja objaviti πto je boæanska milost uËinila za njih.
Pravo posveÊenje dolazi od djelovanja naËela ljubavi. “Bog
je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.”
Preobraæen miloπÊu
353
(1. Ivanova 4,16) Æivot onoga u Ëijem srcu nastava Krist otkrit
Êe praktiËnu poboænost. Njegov Êe se karakter oËistiti, uzdignuti, oplemeniti i proslaviti. »ist nauk stopit Êe se s djelima
pravednosti, a nebeska naËela pomijeπati sa svetim postupcima.
Oni koji æele dobiti blagoslov posveÊenja moraju prvo nauËiti πto znaËi samopoærtvovnost. Kristov kriæ je srediπnji stup
o kojem ovisi “obilato, sve obilatije breme vjeËne slave”. “Ako,
dakle, tko hoÊe iÊi za mnom,” kaæe Krist, “neka se odreËe samog
sebe, neka uzme svoj kriæ i neka me slijedi!” (2. KorinÊanima
4,17 — DF; Matej 16,24) Upravo moimiris naπe ljubavi prema
bliænjima oËituje naπu ljubav prema Bogu. Strpljenje u sluæbi
donosi odmor duπi. Dobrobit Izraela promiËe se poniznim, marljivim i vjernim radom. Bog podupire i jaËa one koji su voljni
slijediti Kristov put.
PosveÊenje nije djelo trenutka, sata ili dana, veÊ cijelog æivota. Ono se ne postiæe izazivanjem uzbuenja, veÊ je posljedica
stalnog umiranja grijehu i neprekidnog æivljenja za Krista. Slabaπnim, povremenim naporima ne moæe se ispraviti zlo niti provesti preobrazba karaktera. Mi Êemo postiÊi cilj samo dugotrajnim, ustrajnim trudom, bolnom stegom i oπtrim sukobom. Danas ne znamo kako Êe snaæan biti naπ sljedeÊi sukob. Dokle
god Sotona vlada, morat Êemo pokoravati sebe, nadvladavati grijehe πto nas pritiskuju; dokle god traje æivot, neÊe biti mjesta
da stanemo, toËke koju moæemo dostiÊi i reÊi: dostigao sam
savrπenstvo. Savrπenstvo je posljedica doæivotne posluπnosti.
Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez grijeha. Ljudi koji su æivjeli u najveÊoj Boæjoj blizini, ljudi koji bi
prije ærtvovali æivot nego svjesno uËinili zlo, ljudi koje je Bog
poËastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grjeπnost svoje
naravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pravednost, veÊ su se u potpunosti pouzdali u Kristovu pravednost.
Tako Êe biti sa svima koji promatraju Krista. ©to budemo
bliæe prilazili Isusu i jasnije zamjeÊivali ËistoÊu Njegova karaktera, to Êemo jasnije vidjeti strahovitu grjeπnost grijeha i manje osjeÊati da se imamo Ëime ponositi. Naπa Êe duπa stalno
teæiti za Bogom i ozbiljno, skruπeno priznavati grijeh i poniziti
srce pred Njim. Sa svakim novim korakom naπega krπÊanskog
æivota produbljivat Êe se naπe pokajanje. Znat Êemo da je naπa
dovoljnost samo u Kristu i zato Êemo s apostolom priznati: “Ja,
561
354
562
563
Djela apostolska
naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u
mom tijelu.” “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim
kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Rimljanima 7,18; GalaÊanima 6,14)
Neka aneli zapisniËari napiπu povijest o svetim borbama
i sukobima Boæjeg naroda; neka zapiπu njegove molitve i suze;
ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana:
“Ja sam bez grijeha; ja sam svet.” PosveÊene usne neÊe nikad
izgovoriti tako drske rijeËi.
Apostol Pavao je bio uznesen do treÊeg neba i vidio je i
Ëuo neizrecive stvari koje Ëovjeku nije dopuπteno izreÊi, a ipak
je skromno rekao: “Ne kaæem da sam to veÊ postigao ili da
sam veÊ postao savrπen. Naprotiv, ja i dalje kuπam kako bih to
dohvatio.” (Filipljanima 3,12) Neka nebeski aneli zapiπu Pavlove pobjede u voenju dobre borbe vjere. Neka se Nebo raduje njegovom upornom koraËanju prema Nebu i tome kako
on, imajuÊi pred oËima nagradu, sve drugo smatra otpadom.
Aneli se raduju dok govore o njegovim pobjedama, ali Pavao
se ne hvali svojim dostignuÊima. Pavlovo stajaliπte treba zauzeti svaki Kristov sljedbenik dok krËi put u borbama za besmrtni vijenac.
Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledaju
u zrcalo Boæjeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekoseæne
zahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosuivanja nakana i misli
srca, oni se neÊe hvaliti da su bez grijeha. “Ako tvrdimo”, kaæe
Ivan, ne odvajajuÊi se od svoje braÊe, “da grijeha nemamo, sami
sebe varamo, i u nama nema istine.” “Ako tvrdimo da nismo
sagrijeπili, njega pravimo laπcem, i njegove rijeËi nema u nama.”
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” (1.
Ivanova 1,8.10.9)
Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji,
koji se pozivaju na Boæja obeÊanja, dok odbijaju biti posluπni
Njegovim zapovijedima. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sve
πto je obeÊano Boæjoj djeci; to je drsko s njihove strane jer nam
Ivan kaæe da Êe se prava ljubav prema Bogu oËitovati u posluπnosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teoriju istine, ispovijedati vjeru u Krista, vjerovati da Isus nije varalica i da biblijska vjera nije lukavo izmiπljena bajka. “Tko tvrdi:
‘Poznajem ga’, a ne vrπi njegove zapovijedi,” pisao je Ivan, “laæac
Preobraæen miloπÊu
355
je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja.” “Tko vrπi njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 2,4.5;
3,24)
Ivan nije nauËavao da se spasenje zarauje posluπnoπÊu,
veÊ da je posluπnost plod vjere i ljubavi. “A znate da se on
pojavio da uzme grijehe,” rekao je, “ i znate da grijeha u njemu
nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god
ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6)
Ako ostanemo u Kristu, ako Boæja ljubav nastava u srcu, naπi
Êe osjeÊaji, naπe misli, naπi postupci biti u skladu s Boæjom
voljom. PosveÊeno srce je u skladu s propisima Boæjeg zakona.
Premda se trude da budu posluπni Boæjim zapovijedima,
mnogima nedostaje mira i radosti. Ovaj nedostatak u njihovu
æivotu posljedica je propusta da pokaæu vjeru. Oni idu kao da
hodaju po slanom tlu, po isuπenoj pustinji. Malo traæe, a mogli
bi traæiti mnogo jer Boæjim obeÊanjima nema ograniËenja. Takvi neispravno prikazuju posveÊenje koje dolazi od posluπnosti istini. Gospodin æeli da svi Njegovi sinovi i kÊeri budu sretni, u miru i posluπni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih blagoslova. Vjerom se moæe nadomjestiti svaki karakterni nedostatak,
oËistiti svaka neËistoÊa, ispraviti svaka pogrjeπka, razviti svaka
sposobnost.
Molitva je od Neba odreeno sredstvo za uspjeh u sukobu
s grijehom i u razvitku krπÊanskog karaktera. Boæanski utjecaj,
koji dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit Êe u duπi molitelja sve ono za πto moli. Moæemo moliti za oprost grijeha, za
Svetog Duha, za karakter sliËan Kristovom, za mudrost i snagu
da vrπimo Njegovo djelo, za svaki dar πto ga je obeÊao.
Dok je bio s Bogom na gori, Mojsije je vidio uzorak prelijepe graevine koja je trebala posluæiti kao prebivaliπte Njegove slave. Upravo na gori s Bogom — na tajnom mjestu druæenja
— trebamo razmiπljati o Njegovoj slavnoj nakani za ljudski rod.
Bog je u svim vjekovima, preko ovog zajedniπtva s Nebom,
ostvarivao nakane za svoju djecu postupnim otvaranjem njihovih umova nauku o milosti. Njegov naËin objavljivanja istine
prikazan je ovim rijeËima: “Ko zora mu je pouzdan dolazak.”
(Hoπea 6,3) Onaj tko se postavlja tamo gdje ga Bog moæe prosvijetliti, napreduje od djelomiËnog mraka praskozorja do pune
podnevne svjetlosti.
564
356
565
566
Djela apostolska
Pravo posveÊenje znaËi savrπenu ljubav, savrπenu posluπnost, savrπenu pokornost Boæjoj volji. Bog nas treba posvetiti
posluπnoπÊu istini. Naπa savjest mora biti oËiπÊena od mrtvih
djela da bismo sluæili æivomu Bogu. Mi joπ nismo savrπeni, ali
imamo moguÊnost da se oslobodimo od sputanosti samim sobom
i grijehom i da napredujemo k savrπenstvu. Svima su stavljene
nadohvat ruke velike moguÊnosti, visoka i sveta dostignuÊa.
Razlog πto mnogi u ovo vrijeme ne napreduju u veÊoj mjeri
u boæanskom æivotu jest πto tumaËe da je Boæja volja upravo
ono πto oni æele uËiniti. I dok slijede svoje vlastite æelje, laskaju si da su posluπni Boæjoj volji. Takvi nemaju sukoba sa sobom. Postoje i drugi koji su neko vrijeme uspjeπni u borbi protiv
sebiËnih æelja za zadovoljstvom i lagodnim æivotom. Oni su iskreni i ozbiljni, ali ih umara dugotrajni napor svakodnevnog
umiranja, neprekidnog nemira. Ravnoduπnost im izgleda tako
privlaËna, umiranje sebi odbojno, pa zatvaraju snene oËi i pod
silinom kuπnje padaju umjesto da joj se odupru.
Upute iznesene u Boæjoj rijeËi ne ostavljaju mjesta kompromisu sa zlom. Boæji Sin je siπao da bi mogao sve ljude privuÊi k sebi. Nije doπao da uspava svijet, veÊ da pokaæe uski
put kojim moraju iÊi svi koji Êe na koncu stiÊi pred vrata Boæjega grada. Njegova Ga djeca moraju slijediti tamo kamo ih On
vodi; bez obzira na to koliko ih stajalo ærtvovanje lagodnog æivota ili popuπtanja sebi, bez obzira na cijenu truda ili patnje,
oni se moraju stalno boriti sa sobom.
NajveÊa zahvalnost koju ljudi mogu dati Bogu jest da postanu
posveÊena sredstva preko kojih On moæe djelovati. Vrijeme jako
brzo prelazi u vjeËnost. Ne uskraÊujmo Bogu ono πto pripada
Njemu. Ako Mu neπto ne moæemo dati s radoπÊu, Ëinimo to na
vlastitu propast. On traæi cijelo srce: dajte Mu ga; Njegovo je i
stvaranjem i otkupljenjem. On traæi vaπ um; dajte Mu ga; Njegov je. On traæi vaπ novac; dajte Mu ga; Njegov je. “Ne znate
li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni?” (1. KorinÊanima
6,19.20) Bog traæi poπtovanje od posveÊene duπe koja se pripremila da Mu sluæi vjerom koja djeluje kroz ljubav. On pred
nas uzdiæe najviπi ideal, savrπenstvo. On traæi da u ovom svijetu
budemo potpuno na Njegovoj strani, kao πto je On na naπoj
pred Bogom.
“Ovo je, naime, volja Boæja” za vas, “vaπe posveÊenje” (1.
Solunjanima 4,3). Je li to i vaπa volja? Vaπi grijesi mogu vam
Preobraæen miloπÊu
357
izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje grijehe uzdajuÊi se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, On
Êe vam ih oprostiti i oËistiti vas od svake nepravednosti. Bog
od vas zahtijeva potpuni sklad sa svojim Zakonom. Ovaj je Zakon odjek Njegova glasa koji vam govori: Svetiji, da, joπ svetiji.
Teæite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude ispunjeno snaænom æeljom za Njegovom pravednoπÊu, djelom koje
Boæja rijeË proglaπava mirom, a njegove su posljedice spokojnost i neprekidna sigurnost.
Kad vam duπa bude Ëeznula za Bogom, naÊi Êete sve viπe
i viπe neistraæivih blaga Njegove milosti. Kad budete razmiπljali o ovom blagu, ono Êe postati vaπe pa Êete otkriti zasluge
Spasiteljeve ærtve, zaπtitu Njegove pravednosti, puninu Njegove mudrosti i Njegovu moÊ da vas izvede pred Oca “bez ljage
i mane” (2. Petrova 3,14).
567
358
Djela apostolska
56
Patmos
568
569
Od organiziranja Kristove crkve proπlo je viπe od pola stoljeÊa. Radosna vijest je tijekom tog vremena bila stalno izloæena protivljenju. Njezini neprijatelji ni za trenutak nisu umanjili
napore i na kraju su uspjeli pridobiti moÊ rimskog vladara za
borbu protiv krπÊana.
U straπnom progonstvu koje je uslijedilo, apostol Ivan je
mnogo uËinio da uËvrsti i ojaËa vjeru vjernika. Iznosio je svjedoËanstvo koje njegovi protivnici nisu mogli osporavati i koje
je njegovoj braÊi pomoglo da se odvaæno i vjerno suoËe s nevoljama koje su ih snaπle. Kad je izgledalo da Êe se pod æestokim
protivljenjem s kojim su se morali suËeliti vjera krπÊana pokolebati, stari, prokuπani Isusov sluga silno bi i rjeËito ponavljao
povijest o raspetom i uskrslom Spasitelju. On je ostao Ëvrst u
vjeri i s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest:
“©to bjeπe od poËetka, πto smo Ëuli, πto smo svojim oËima vidjeli,
πto smo promatrali i πto su naπe ruke opipale o RijeËi æivota...
πto smo vidjeli i Ëuli, to navjeπÊujemo i vama.” (1. Ivanova 1,13)
Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Jeruzalema i propasti prelijepog hrama. BuduÊi da je bio posljednji
od uËenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijest
imala silan utjecaj u isticanju Ëinjenice da je Isus Mesija, Otkupitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost i
zahvaljujuÊi njegovom pouËavanju mnogi su se odvratili od nevjere.
Æidovski knezovi bili su ispunjeni ogorËenom mrænjom prema Ivanu zbog njegove nepokolebljive odanosti Kristovom dje(358)
Patmos
359
lu. Izjavili su da Êe njihov trud protiv krπÊana biti bezuspjeπan
dokle god u uπima ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedoËanstvo.
Da bi se zaboravila Isusova Ëuda i nauk, treba uπutkati glas odvaænog svjedoka.
Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovu
vjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo nauËavanje. Laæni su ga svjedoci optuæivali da nauËava zavodljiva
krivovjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da Êe svojim optuæbama uspjeti iznuditi uËenikovu smrt.
Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jednostavnoπÊu i
iskrenoπÊu da su njegove rijeËi ostavile snaæan dojam. Sluπatelji su se Ëudili njegovoj mudrosti i rjeËitosti. Ali πto je njegovo
svjedoËenje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mrænja njegovih
protivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao osporavati prosuivanje Kristovog vjernog zastupnika, niti je πto mogao uËiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine;
ali ga je ipak odluËio uπutkati.
Ivana su bacili u kotao kipuÊeg ulja, ali je Gospodin saËuvao æivot svojeg vjernog sluge kao πto je saËuvao trojicu Hebreja u uæarenoj peÊi. Kad su bile izgovorene rijeËi: “Tako neka
propadnu svi koji vjeruju u tog varalicu Isusa Krista iz Nazareta”, Ivan je izjavio: “Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemu
πto su Sotona i njegovi aneli mogli smisliti da Ga ponize i muËe.
On je dao svoj æivot za spasenje svijeta. »ast mi je πto mogu
stradati radi Njega. Ja sam slab, grjeπni Ëovjek. Krist je bio svet,
bezopasan, neokaljan. Nije uËinio grijeha niti se naπla krivnja
u Njegovim ustima.”
Ove su rijeËi djelovale i Ivana su iz kotla izvadili oni koji
su ga u nj i bacili.
Ponovo je na apostola pala teπka ruka progonstva. Carevim ukazom bio je prognan na otok Patmos, osuen “zbog rijeËi
Boæje i Isusova svjedoËanstva” (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislili
su njegovi neprijatelji, viπe neÊe osjeÊati njegov utjecaj, jer Êe
na kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi.
Rimske su vlasti kao mjesto progonstva zloËinaca izabrale
Patmos, goli, stjenoviti otok u Egejskom moru, ali za Boæjeg
slugu ovo je turobno mjesto postalo vratima Neba. Ovdje je,
iskljuËen od uæurbanosti æivota i aktivnog rada u prethodnim
godinama, imao druπtvo Boga i Krista i nebeskih anela; od
njih je primio upute za Crkvu za sva buduÊa vremena. Tu su
570
571
360
572
Djela apostolska
mu bili prikazani zavrπni prizori zemaljske povijesti i tu je napisao vienja primljena od Boga. Kad njegov glas viπe nije mogao svjedoËiti o Onomu koga je ljubio i komu je sluæio, vijesti
koje je dobio na toj pustoj obali trebale su svijetliti kao svjetiljka objavljujuÊi sigurnu Gospodnju nakanu za sve narode na
Zemlji.
Meu liticama i stijenama na Patmosu Ivan je odræavao
zajedniπtvo sa svojim Stvoriteljem. Razmiπljao je o svojem proteklom æivotu i pomisao na primljene blagoslove ispunila je njegovo srce mirom. Æivio je æivotom krπÊanina, pa je s vjerom
mogao reÊi: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot.” (1. Ivanova 3,14) To nije mogao reÊi car koji ga je prognao. On je
mogao vidjeti samo bojna polja i krvoproliÊe, opustoπene domove, udovice u suzama i siroËad, plod Ëastoljubive æelje da
bude prvi.
U svojem samotnom domu Ivan je mogao temeljitije nego
ikad prouËavati oËitovanja boæanske sile kako su zapisana u knjizi
prirode i na nadahnutim stranicama. Za njega je bilo uæivanje
razmiπljati o djelima stvaranja i oboæavati boæanskog Arhitekta. Prijaπnjih godina njegove su se oËi nagledale breæuljaka prekrivenih πumama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek je
volio traæiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobnosti u ljepoti
prirode. Sad je bio okruæen prizorima koji bi mnogima izgledali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukËiji. Premda
je ovaj okoliπ bio pust i gol, plavo nebo nad njim bilo je vedro
i prekrasno kao nebo iznad njegovog voljenog Jeruzalema. U
divljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubinama, u ljepoti nebeskog svoda Ëitao je vaæne pouke. Sve je to govorilo o
Boæjoj moÊi i slavi.
Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke potopa koji je
preplavio Zemlju zato πto su se njezini stanovnici usudili prestupati Boæji zakon. Stijene, izbaËene iz velike dubine i zemlje
kad su izbile vode, æivo su ga podsjeÊale na uæase tog straπnog
izlijevanja Boæje srdæbe. U glasu mnogih voda — kad bezdan
doziva bezdan — prorok je Ëuo Stvoriteljev glas. More, izloæeno bijesu nemilosrdnih vjetrova, doËaravalo mu je srdæbu uvrijeenog Boga. Silni valovi u strahovitom komeπanju, prisiljeni da
se zadræe u granicama πto ih je postavila nevidljiva ruka, svjedoËili su o vlasti beskonaËne Sile. Nasuprot tome, shvatio je
slabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz praπine,
Patmos
361
nadimaju svojom navodnom mudroπÊu i snagom, a srcem ustaju protiv Vladara svemira, kao da je Bog u svemu sliËan njima.
Stijene su ga podsjeÊale na Krista, Stijenu svoje snage u Ëiji se
zaklon mogao skloniti bez straha. Od prognanog apostola na
stjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije teænje duπe za
Bogom, najtoplije molitve.
Ivanov æivot vrlo zorno pokazuje na koji naËin Bog moæe
upotrijebiti ostarjele radnike. Kad je bio prognan na otok Patmos, mnogi su smatrali da Ivan viπe ne moæe sluæiti, da je stara
i prelomljena trska, gotova da svakog trenutka padne. Ali Gospodin je vidio da ga joπ uvijek moæe upotrijebiti. Premda viπe
nije mogao biti na mjestu gdje je radio prije, nije prestao svjedoËiti za istinu. »ak je i na Patmosu uspio steÊi prijatelje i obraÊenike. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je navijeπtao
uskrslog Spasitelja koji na Nebu posreduje za svoj narod dok
se ne vrati da ga uzme k sebi. I nakon πto je ostario u sluæbi
za svoga Gospodina, primio je s Neba viπe poruka nego πto ih
je primio svih godina dotad.
Trebamo pokazati najnjeæniju obzirnost prema onima Ëiji
je æivot bio vezan uz Boæje djelo. Ovi ostarjeli radnici stajali
su vjerno usred oluja i kuπnji. Oni mogu imati slabosti, ali joπ
uvijek posjeduju talente koji im daju pravo da stoje na svojem
mjestu u Boæjem djelu. Premda iscrpljeni i nesposobni da nose teæe terete koje mogu i trebaju ponijeti mlai ljudi, savjeti
koje mogu dati od najveÊe su vrijednosti.
Oni su moæda Ëinili pogrjeπke, ali su na svojim neuspjesima nauËili kako da izbjegnu zablude i opasnosti. Nisu li zato
sposobni dati mudar savjet? Oni su podnijeli kuπnje i nevolje,
i premda su izgubili neπto od svoje æivosti, Gospodin ih ne odlaæe
na stranu. On im daje posebnu milost i mudrost.
Onima koji su sluæili svojem UËitelju kad je bilo teπko, koji
su trpjeli siromaπtvo i ostali vjerni kad je malo njih stajalo za
istinu, treba ukazati Ëast i poπtovanje. Gospodin æeli da mlai
radnici steknu mudrost, snagu i zrelost druæenjem s ovim vjernim ljudima. Neka mlai shvate da su u velikoj prednosti πto
meu sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovima daju poËasno mjesto.
Kad se oni koji su æivot proveli u Kristovoj sluæbi pribliæe
svrπetku svoje zemaljske sluæbe, Sveti Duh Êe ih potaknuti da
potanko ispriËaju iskustva koja su stekli u Boæjem djelu. Novo-
573
574
362
575
576
Djela apostolska
pridoπlima u vjeru treba ponavljati izvjeπtaje o Boæjem Ëudesnom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobroti
kad ih je izbavljao iz nevolja. Bog æeli da stari i prokuπani radnici stoje na svojem mjestu, da vrπe svoj udio u spaπavanju ljudi kako ih ne bi povukla moÊna struja zla; On æeli da zadræe
svoje oruæje dok od njih ne bude traæio da ga poloæe.
U iskustvu πto ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazi se pouka o Ëudesnoj snazi i utjesi za krπÊanina. Bog ne
sprjeËava spletkarenje zlih ljudi, ali Ëini da se njihovi planovi
okrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni
i odani. »esto evaneoski radnik svoje djelo obavlja usred oluje progonstva, ogorËenog protivljenja i nezasluæenih prijekora.
Neka se u takvim trenucima sjeti da je iskustvo πto Êe ga steÊi
u peÊi nevolja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi bliæe k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti
i svoju snagu, da ih nauËi oslanjati se na Njega. Tako ih priprema
za krize, za preuzimanje odgovornih poloæaja i za ostvarenje
velike namjere za πto im je dana snaga.
U svim su se vremenima Boæji vjesnici izlagali prijeziru i
progonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato
πto je ustrajao u kreposti i poπtenju. Davida, tog izabranog
Boæjeg vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer.
Daniel je bio baËen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job
je ostao bez svega πto je imao; bio je tako bolestan da su ga
se njegova rodbina i prijatelji gnuπali; ali ostao je vjeran. Jeremiju nisu mogli sprijeËiti da iznosi rijeËi koje mu je Bog povjerio; njegovo je svjedoËenje toliko razbjesnilo kralja i knezove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kamenovan zato πto je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali u tamnicu, tukli πtapovima, kamenovali i na kraju smaknuli zato πto je bio vjeran Boæji vjesnik poganima. A Ivan je
bio prognan na otok Patmos “zbog rijeËi Boæje i zbog Isusova svjedoËanstva”.
Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoËe o postojanosti Boæjih
obeÊanja — Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori. Oni
svjedoËe o snazi vjere koja se uspjeπno odupire silama svijeta.
Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmraËnijem Ëasu i osjeÊati,
bez obzira na veliËinu kuπnje i izloæenost oluji, da je naπ Otac
za kormilom. Oko vjere moæe vidjeti u buduÊnost i ispravno
procijeniti vrijednost vjeËnog blaga.
Patmos
363
Isus svojim sljedbenicima ne pruæa nadu u stjecanje zemaljske slave i bogatstva, u æivot bez nevolja. Umjesto toga poziva
ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Njemu, koji
je doπao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla.
Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli aneli ustali su
protiv Kneza mira. Svaka Njegova rijeË i postupak otkrivali su
boæansku suÊut, a razliËitost od svijeta izazivala je ogorËeno
neprijateljstvo.
Tako Êe biti sa svima koji æive poboæno u Kristu Isusu. Progonstvo i prijekor oËekuje one koji su nadahnuti Kristovim Duhom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali naËelo
— duh koji djeluje u pozadini — isti je onaj koji je ubijao Gospodnje izabranike joπ od Abelovih dana.
Sotona je u svim vremenima progonio Boæji narod. MuËio
ih je i ubijao, ali su oni umiruÊi nadvladali. PosvjedoËili su o
Onome koji je moÊniji od Sotone. Zli ljudi mogu muËiti i ubiti
tijelo, ali ne mogu dirnuti æivot koji je s Kristom skriven u Bogu. Oni mogu muπkarce i æene zatvarati meu zatvorske zidine, ali ne mogu vezati duh.
Preko nevolje i progonstva u Boæjim se izabranicima objavljuje Njegova slava — Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrznuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i poduËavani u Kristovoj πkoli. Na Zemlji hode uskim putovima; oËiπÊeni su u peÊi
nevolje. Oni slijede Krista i u najteæim sukobima, trpe samoodricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja; ali tako uËe πto je
krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnuπanjem. BuduÊi
da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govoreÊi:
“Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vremena nisu dostojne
usporedbe sa slavom koja Êe se objaviti u nama.” (Rimljanima
8,18)
577
364
Djela apostolska
57
Otkrivenje
578
579
U vrijeme apostola krπÊanski su vjernici bili ispunjeni ozbiljnoπÊu i oduπevljenjem. Tako su neumorno radili za svojeg
UËitelja da je u razmjerno kratko vrijeme, bez obzira na ogorËeno protivljenje, Radosna vijest o kraljevstvu objavljena u svim
nastanjenim dijelovima Zemlje. Gorljivost koju su u to vrijeme
pokazivali Isusovi sljedbenici nadahnuto je pero zapisalo radi
ohrabrenja vjernih u svim vremenima. Za crkvu u Efezu, koju
je Gospodin Isus uzeo kao simbol cijele krπÊanske Crkve u apostolsko doba, vjerni i istiniti Svjedok je izjavio:
“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znam
da ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde da
su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci. Ustrajan si i neumorno si trpio za moje ime.” (Otkrivenje 2,2.3)
Isprva je crkvu u Efezu obiljeæavala djetinja jednostavnost
i gorljivost. Vjernici su ozbiljno nastojali posluπati svaku Boæju rijeË i njihov je æivot oËitovao ozbiljnu, iskrenu ljubav prema
Kristu. S radoπÊu su vrπili Boæju volju jer je u njihovim srcima trajno nastavao Spasitelj. BuduÊi da su bili ispunjeni ljubavlju
prema svojem Otkupitelju, njihov je najvaæniji cilj bio zadobiti duπe za Njega. Nisu razmiπljali o tome da gomilaju dragocjeno blago Kristove milosti. OsjeÊali su vaænost svojeg poziva i pod teretom vijesti “Na zemlji mir ljudima dobre volje”,
gorjeli su æeljom da odnesu Radosnu vijest o spasenju u najudaljenije krajeve Zemlje. I svijet je spoznao da su bili s Isusom.
ZahvaljujuÊi Boæjem Sinu, grjeπni su ljudi, koji su se pokajali,
dobili oprost, bili oËiπÊeni i posveÊeni, postali Boæji suradnici.
(364)
Otkrivenje
365
Vjernici Crkve bili su ujedinjeni u miπljenju i postupcima.
Ljubav prema Kristu bila je zlatni lanac koji ih je povezivao.
Nastojali su sve viπe i potpunije upoznati Gospodina, i njihov
je æivot objavljivao Kristovu radost i mir. Pomagali su sirotama
i udovicama u njihovim nevoljama i same sebe Ëuvali Ëistima
od ovog svijeta, uvjereni da bi bilo suprotno njihovom ispovijedanju i odricanje od njihova Otkupitelja kad tako ne bi Ëinili.
Djelo je u svakom gradu napredovalo. Duπe su se obraÊale,
a one su zauzvrat osjeÊale da moraju govoriti o neprocjenjivom
blagu koje su primile. Nisu mogle poËivati dok svjetlo, koje je
rasvjetljavalo njihov um, ne obasja i druge. Mnoπtvo nevjernika upoznalo je razloge za krπÊansku nadu. UpuÊivani su topli,
nadahnuti osobni pozivi zalutalima, odbaËenima i onima koji
su, tvrdeÊi da znaju istinu, bili viπe ljubitelji poæude nego ljubitelji
Boga.
Ali nakon nekog vremena gorljivost vjernika je poËela opadati i njihova ljubav prema Bogu i jednog prema drugome je
ohladnjela. Neki su zaboravili Ëudesan naËin na koji su primili
istinu. Jedan po jedan od starih barjaktara pao je na svojem
poloæaju. Neki mlai radnici, koji su mogli dijeliti terete s ovim
pionirima i tako se pripremiti za mudro voenje, umorili su
se od Ëesto ponavljanih istina. U æelji za neËim novim i privlaËnim, nastojali su u nauk unijeti nove elemente, dopadljivije mnogim umovima, ali koji nisu bili u skladu s temeljnim naËelima
Evanelja. U svojoj samouvjerenosti i duhovnom sljepilu nisu
prozreli da Êe ova laæna mudrovanja izazvati sumnju u proπla
iskustva i tako izazvati zabunu i nevjeru.
Kad su se poËela nametati ova laæna nauËavanja, doπlo je
do podvajanja i oËi mnogih su se odvratile od Isusa kao zaËetnika i zavrπitelja naπe vjere. Rasprave o nevaænim doktrinarnim
toËkama i razmatranje ugodno izmiπljenih bajki uzimali su vrijeme
koje je trebalo posvetiti navijeπtanju Evanelja. Mnoπtvo koje
je bilo osvjedoËeno i obraÊeno vjernim iznoπenjem istine, ostalo
je neopomenuto. Poboænost je naglo kopnjela; Ëinilo se da Êe
Sotona nadvladati one koji se smatraju Kristovim sljedbenicima.
Upravo je u to kritiËno vrijeme u povijesti Crkve Ivan bio
osuen na progonstvo. Crkvi je, kao nikada dosad, bio potreban
njegov glas. Gotovo su svi njegovi bivπi suradnici u propovjedniËkoj sluæbi umrli muËeniËkom smrÊu. Ostali vjernici bili su
izloæeni ogorËenom protivljenju. Sve je izvana pokazivalo da nije
580
581
366
582
Djela apostolska
daleko dan kad Êe neprijatelji Kristove crkve trijumfirati. Ali
Gospodnja ruka nevidljivo se kretala u tami. Prema Boæjoj providnosti Ivan je doπao tamo gdje mu je Krist mogao dati predivnu objavu samog sebe i boæanske istine za prosvjetljenje
crkava.
Neprijatelji istine nadali su se da Êe uπutkati glas Boæjeg
vjernog svjedoka ako ga prognaju; ali na Patmosu je uËenik primio vijest Ëiji Êe utjecaj nastaviti jaËati Crkvu do kraja vremena. Premda nisu bili osloboeni odgovornosti za svoj postupak,
oni koji su prognali Ivana postali su orua u Boæjim rukama
da ostvare nakane Neba, i upravo je nastojanje da ugase svjetlo donijelo istini nuæno osloboenje.
Bila je subota kad se Gospodin slave javio prognanom apostolu. Ivan je na Patmosu jednako sveto poπtovao subotu kao
dok je propovijedao narodu po selima i gradovima u Judeji.
Pozvao se na dragocjena obeÊanja koja su bila povezana s tim
danom. “Tada se zanesoh u dan Gospodnji “, piπe Ivan, “i zaËuh
za sobom glas veliki kao trube, kako govori: ‘Ja sam Alfa i Omega,
Prvi i posljednji... I okrenuh se da vidim glas koji mi je govorio; i okrenuvπi se vidjeh sedam svijeÊnjaka zlatnih, i usred sedam svijeÊnjaka kao Sina ËovjeËjega.” (Otkrivenje 1,10-13 — ©A)
Ljubljeni uËenik bio je stvarno posebno povlaπten. Vidio
je svojeg UËitelja u Getsemaniju lica umrljanog kapima krvi od
muke, “tako mu je lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem
viπe nije naliËio na Ëovjeka” (Izaija 52,14). Vidio Ga je u rukama rimskih vojnika, obuËena u grimiznu kabanicu i okrunjena
vijencem od trnja. Vidio Ga je kako visi na golgotskom kriæu
kao predmet okrutne poruge i zlostavljanja. Sada Ivan joπ jednom moæe gledati svoga Gospodina. Ali kako Mu je izgled drukËiji! To viπe nije »ovjek boli, preziran i poniæavan od ljudi. ObuËen je u odjeÊu nebeskog sjaja. “Njegova glava s kosom” je “bijela
poput bijele vune, poput snijega; njegove su oËi... kao ognjeni
plamen; njegove su noge” sliËne “mjedi kad se uæari u peÊi”.
(Otkrivenje 1,14.15.17) Njegov je glas sliËan æuborenju mnogih voda. Njegovo lice sja kao sunce. U Njegovoj je ruci sedam
zvijezda, a iz usta Mu izlazi oπtar dvosjekli maË, oznaka snage
Njegove RijeËi. Patmos blista slavom uskrslog Gospodina.
“Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a
on stavi na me svoju desnicu i reËe mi: ‘Nemoj se bojati.’” (redak 17)
Otkrivenje
367
OjaËan, Ivan je mogao opstati pred svojim proslavljenim
Gospodinom. A onda se pred njegovim zaËuenim oËima otvorila
slava Neba. Bilo mu je dopuπteno da vidi Boæje prijestolje i,
gledajuÊi iza sukoba na Zemlji, vidio je u bjelinu obuËeno mnoπtvo otkupljenih. »uo je glazbu nebeskih anela i trijumfalne
pjesme onih koji su pobijedili Janjetovom krvlju i rijeËju svojeg svjedoËanstva. U otkrivenju koje je dobio, prizor za prizorom redala su se potresna iskustva Boæjeg naroda i pretkazana
mu je povijest Crkve do samog svrπetka vremena. Ivanu su u
slikama i simbolima bili prikazani predmeti od najveÊe vaænosti koje je trebao zapisati da bi Boæji narod, koji je æivio u njegovo vrijeme i u buduÊim razdobljima, mogao ispravno razumjeti predstojeÊe opasnosti i sukobe.
Ovo je otkrivenje dano radi voenja i tjeπenja Crkve tijekom
krπÊanskog razdoblja. Ali vjerski su ga uËitelji proglasili zapeËaÊenom knjigom i tvrdili da se njegove tajne ne mogu protumaËiti. Zbog toga su se mnogi okrenuli od proroËkog izvjeπtaja i nisu htjeli odvojiti vrijeme za prouËavanje njegovih tajni.
No Bog ne æeli da se Njegov narod tako odnosi prema toj knjizi. Ona je “otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaæe slugama svojim πto se ima uskoro dogoditi”. “Blago onomu
koji Ëita”, izjavljuje Gospodin, “i onima koji sluπaju rijeËi ovog
proroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano. Jer je vrijeme blizu!” (redci 1 i 3 — DF) “Ja svakomu koji Ëuje proroËanske rijeËi ove knjige izjavljujem: ‘Tko ovomu πto nadoda, Bog Êe mu
dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako πto oduzme od rijeËi
ove proroËke knjige, Bog Êe mu oduzeti njegov dio na stablo
æivota i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.’ Onaj koji ovo jamËi
izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!’” (Otkrivenje 22,18-20)
U Otkrivenju su prikazane Boæje duboke istine. Sam naziv
nadahnutih stranica ove knjige — “otkrivenje” — protivi se tvrdnji
da se radi o zapeËaÊenoj knjizi. Otkrivenje je neπto πto je otkriveno. Sam Gospodin je svojem sluzi otkrio tajne sadræane u ovoj
knjizi i Njegova je namjera da svima bude otvorena za prouËavanje. Njezine su istine upuÊene onima πto æive u posljednje
dane povijesti Zemlje kao i onima koji su æivjeli u Ivanovo vrijeme. Neki od prizora u ovom proroπtvu zbili su se u proπlosti,
a neki se zbivaju sada; neki prikazuju zavrπetak velikog sukoba izmeu sila tame i nebeskog Kneza, a neki otkrivaju trijumf
i radost otkupljenih na obnovljenoj Zemlji.
583
584
368
585
586
Djela apostolska
Neka nitko ne misli da je beskorisno istraæivati znaËenje
istine koju sadræi ova knjiga samo zato πto ne moæe objasniti
znaËenje svakog simbola u Otkrivenju. Onaj koji je ove tajne
otkrio Ivanu, marljivom Êe istraæivaËu istine omoguÊiti da osjeti
nebesko ozraËje. Oni Ëija su srca otvorena za primanje istine,
bit Êe osposobljeni da razumiju njezin nauk, a oni “πto sluπaju
rijeËi ovog proroπtva te Ëuvaju πto je u njem napisano”, primit
Êe obeÊane blagoslove.
U Otkrivenju se susreÊu i zavrπavaju sve biblijske knjige.
Ono je dopuna Danielovoj knjizi. Jedna je proroËanstvo, a druga
otkrivenje. Knjiga koja je bila zapeËaÊena nije Otkrivenje, veÊ
dio Danielova proroËanstva koje se odnosi na posljednje dane.
Aneo je zapovjedio: “A ti, Daniele, dræi u tajnosti ove rijeËi i
zapeËati ovu knjigu do vremena svrπetka.” (Daniel 12,4)
Sam je Krist traæio da apostol zapiπe ono πto mu je bilo
otkriveno. “©to vidiπ, napiπi u knjigu”, zapovjedio je, “i poπalji
sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard,
Filadelfiju i Laodiceju!” “Ja sam... Onaj koji æivi! Bio sam mrtav,
ali, evo, æivim u vijeke vjekova... Sad napiπi πto si vidio: sadaπnje stanje i ono πto Êe se poslije ovoga dogoditi! ©to se tiËe
tajanstvenog znaËenja sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijeÊnjaka: sedam zvijezda aneli su sedam crkava, a sedam svijeÊnjaka sedam je crkava.” (Otkrivenje
1,11.18-20)
Imena sedam crkava simboliziraju Crkvu u razliËitim razdobljima krπÊanske ere. Broj sedam ukazuje na cjelovitost i simbol
je Ëinjenice da se vijesti proteæu do svrπetka vremena, dok sami simboli otkrivaju stanje Crkve u razliËitim razdobljima povijesti svijeta.
Krist je prikazan kako hoda meu zlatnim svijeÊnjacima.
Time je prikazan Njegov odnos prema crkvama. On je u stalnoj
vezi sa svojim narodom. On zna njegovo pravo stanje. On
promatra njegov poredak, njegovu poboænost, njegovu posveÊenost. Premda je veliki sveÊenik i posrednik u nebeskom Svetiπtu, ipak je prikazan kako se kreÊe usred svojih crkava na Zemlji.
Neumornom i neprekidnom budnoπÊu pazi da svjetlo bilo kojeg od Njegovih straæara ne potamni ili se ugasi. Kad bi svijeÊnjaci
bili povjereni ljudskoj brizi, treperavi bi se plamen ugasio; ali
On je pravi straæar u Gospodnjem domu, pravi Ëuvar hramskih
dvorova. Njegova stalna skrb i milostiva potpora izvor su æi-
Otkrivenje
369
vota i svjetla. Krist je prikazan kako u svojoj desnici dræi sedam
zvijezda. To nam jamËi da se nijedna crkva, ako je vjerna onome
πto joj je povjereno, ne treba bojati propasti, jer nitko ne moæe
iz Kristovih ruku iπËupati zvijezdu koja je pod zaπtitom SvemoguÊega.
“Ovo govori onaj koji dræi sedam zvijezda u svojoj desnici.” (Otkrivenje 2,1) Ove su rijeËi upuÊene uËiteljima u Crkvi
— onima kojima je Bog povjerio ozbiljne odgovornosti. Slatki
utjecaji koji trebaju obilovati u Crkvi povezani su s Boæjim propovjednicima koji trebaju objaviti Kristovu ljubav. Nebeske su
zvijezde pod Njegovim nadzorom. On ih ispunja svjetlom. On
ih vodi i upravlja njihovim kretanjem. Kad to ne bi Ëinio, postale
bi pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Oni
su samo orua u Njegovim rukama i sve dobro koje ostvaruju
Ëine Njegovom silom. Oni trebaju odsjajivati Njegovo svjetlo.
Njihova djelotvornost treba biti Spasitelj. Ako budu gledali u
Njega kao πto je On gledao u Oca, bit Êe osposobljeni da vrπe
Njegovo djelo. Kad se oslone na Boga, On Êe im dati svoj sjaj
da ga odsjajuju svijetu.
Zarana je u povijesti Crkve tajna bezakonja, koju je prorekao apostol Pavao, poËela svoje zlokobno djelo; i kad su laæni
uËitelji, na koje je Petar upozorio vjernike, nametali svoja krivovjerja, mnogi su bili zavedeni laænim nauËavanjima. Neki su
se, pritisnuti nevoljama, pokolebali i bili u kuπnji da se odreknu vjere. U vrijeme kad je Ivan dobio ovo otkrivenje, mnogi
su izgubili prvu ljubav prema evaneoskoj istini. Ali Bog u svojem
milosru nije pustio Crkvu da ostane u stanju otpada. U vijesti
beskonaËne njeænosti objavio im je svoju ljubav i æelju da se
priprave za vjeËnost. “Sjeti se”, molio je, “odakle si pao, obrati
se i opet poËni Ëiniti prva djela!” (redak 5)
Crkva je bila manjkava i zasluæila je oπtar ukor i kaznu;
Ivan je dobio nalog da zapiπe vijesti opomena, ukora i molbi
upuÊenih onima koji Êe, gubeÊi iz vida temeljna naËela Radosne vijesti, izloæiti opasnosti svoju nadu u spasenje. No rijeËi
ukora, za koje Bog smatra da ih je potrebno uputiti, uvijek se
iznose s njeænom ljubavlju i obeÊanjem mira svakom vjerniku
koji se kaje. “Evo stojim na vratima i kucam”, izjavljuje Gospodin. “Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i
veËerati s njim, i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20)
587
370
588
589
Djela apostolska
A za one koji Êe usred sukoba saËuvati vjeru u Boga, proroku
su bile dane rijeËi pohvale i obeÊanja: “Poznam tvoja djela. Gle,
otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti jer
si unatoË svojoj maloj snazi i saËuvao moju rijeË i nisi se odrekao moga imena.” “BuduÊi da si saËuvao moju poruku o postojanosti, i ja Êu tebe saËuvati od Ëasa kuπnje koji Êe doÊi na sav
svijet da podvrgne kuπnji stanovnike zemlje.” Vjernici su bili
upozoreni: “Budi uvijek budan i ojaËaj ostatke koji veÊ leæe u
smrti!” “Dolazim uskoro! Dræi Ëvrsto πto imaπ, da ti nitko ne
ugrabi vijenca!” (redci 8.10.2.11)
Preko onoga koji se sam predstavio kao “brat vaπ i sudionik nevolje” (Otkrivenje 1,9), Krist je svojoj Crkvi objavio da
mora trpjeti radi Njega. PromatrajuÊi dugi niz stoljeÊa mraka i
praznovjerja, ostarjeli prognanik je vidio mnoπtvo koje zbog svoje
ljubavi prema istini umire muËeniËkom smrÊu. Ali isto je tako
vidio da Onaj, koji je krijepio svoje prve svjedoke, neÊe zaboraviti vjerne sljedbenike u stoljeÊima progonstva koja moraju
proÊi prije svrπetka vremena. “Nemoj se bojati muka πto te
Ëekaju”, izjavio je Gospodin; “avao Êe ubrzo neke od vas baciti u tamnicu, da budete podvrgnuti kuπnji, i trpjet Êete... Ostani
vjeran do smrti, i dat Êu ti vijenac — æivot!” (Otkrivenje 2,10)
A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je Ëuo
obeÊanje: “Pobjedniku Êu dati da jede od stabla æivota koje se
nalazi u Boæjem raju.” “Pobjednik Êe tako biti obuËen u bijelu
haljinu; njegova imena sigurno neÊu izbrisati iz knjige æivota;
πtoviπe, njegovo Êu ime priznati pred svojim Ocem i njegovim
anelima.” “Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome
prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na
njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 2,7; 3,5.21)
Ivan je vidio kako se Boæje milosre, njeænost i ljubav stapaju s Njegovom svetoπÊu, pravednoπÊu i silom. Vidio je kako
grjeπnici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. I
gledajuÊi u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatrao
je na Sionu “pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama
Boæjim” i “pjevaju pjesmu Mojsija” i Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3)
Spasitelj je Ivanu prikazan kao “Lav iz Judina plemena” i
kao “Janje gdje stoji kao zaklano” (Otkrivenje 5,5.6). Ovi simboli
prikazuju sjedinjenje svemoguÊe sile i samopoærtvovne ljubavi.
Lav iz Judina plemena, tako straπan za one koji su odbacili Njegovu milost, bit Êe Janje Boæje posluπnima i vjernima. Stup ognja
Otkrivenje
371
koji znaËi uæas i srdæbu za prijestupnika Boæjeg zakona, bit Êe
jamstvo svjetla, milosra i izbavljenja za one koji su vrπili Njegove zapovijedi. Ruka, snaæna da uniπti buntovnika, bit Êe jaka
da izbavi odanog. Tko je god vjeran, bit Êe spaπen. “I on Êe
poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od Ëetiri vjetra, od jednog kraja nebesa do drugoga.” (Matej
24,31)
U usporedbi s milijunima ljudi u svijetu, Boæji Êe narod
biti, kao πto je uvijek bio, malo stado; ali ako bude Ëvrsto stajao za istinu kako je objavljena u Njegovoj RijeËi, Bog Êe biti
njegov zaklon. On Êe stajati pod πirokim zaklonom SvemoguÊega. Bog je uvijek u veÊini. Kad zvuk posljednje trube prodre
u tamnicu koja Ëuva mrtve, i kad pravednici ustanu uz pobjedniËki poklik: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj
æalac?” (1. KorinÊanima 15,55) — stojeÊi s Bogom, s Kristom,
s anelima i s odanima i vjernima svih vremena, Boæja Êe djeca
biti u velikoj veÊini.
Pravi uËenici slijede Krista u teπkim sukobima, trpe samoodricanje i doæivljavaju gorka razoËaranja, ali to ih uËi krivnji i
bijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnuπanjem. BuduÊi da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budu
i dionici Njegove slave. U svetom vienju prorok je vidio trijumf Boæje crkve ostatka. On piπe:
“Takoer spazih neπto kao stakleno more pomijeπano s vatrom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama
Boæjim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega i pjesmu Janjeta.” (Otkrivenje 15,2.3)
“Potom sam imao ovo vienje: Janje stoji na Sionskoj gori
i s njim sto Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe osoba koje su imale napisano na svojim Ëelima njegovo ime i ime njegova Oca.” (Otkrivenje 14,1) U ovom je svijetu njihov um bio posveÊen Bogu;
oni su Mu sluæili razumom i srcem; a sada On na njihovo Ëelo
stavlja svoje ime. “Oni Êe kraljevati u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 22,5) Oni ne ulaze i izlaze kao oni koji mole mjesto. Oni
pripadaju broju onih kojima Krist kaæe: “Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno
od postanka svijeta!” On ih doËekuje kao svoju djecu rijeËima:
“Ui u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,34.21)
“To su oni koji... prate Janje kud god ono ide. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu.” (Otkrivenje 14,4)
590
591
372
592
Djela apostolska
Prorok ih u vienju vidi kako stoje na Sionskoj gori, opasane
za svetu sluæbu, obuËene u bijelo platno koje znaËi pravednost
svetih. Ali svi koji slijede Janje na Nebu, moraju Ga prvo slijediti na Zemlji, ne zlovoljno ili prkosno, veÊ s pouzdanom, ljubaznom i dragovoljnom posluπnoπÊu, kao πto stado slijedi pastira.
“A glas koji sam Ëuo podsjeÊao je na sviraËe πto sviraju na
svojim citrama. Pjevali su neπto sliËno novoj pjesmi pred prijestoljem... Nitko nije mogao nauËiti te pjesme, osim onih sto
Ëetrdeset i Ëetiri tisuÊe koji su otkupljeni sa zemlje... U njihovim se ustima ne nae laæ; oni su bez mane.” (redci 2-5)
“I opazih kako Sveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga
s neba, opremljen poput zaruËnice koja je nakiÊena za svoga
muæa.” “Njegov sjaj bijaπe sliËan dragom kamenu, prozirnom
kamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterim
vratima, a na vratima dvanaest anela i napisana imena: imena
dvanaest plemena Izraelovih sinova.” “Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg
od Ëistog zlata, nalik na prozirno staklo. Hrama ne vidjeh u
njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, SvemoguÊi, i
Janje.” (Otkrivenje 21,2.11.12.21.22)
U njemu “neÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje i
Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.
NeÊe viπe biti noÊi; i neÊe trebati ni svjetla od svjetiljke, ni
svjetla od sunca, jer Êe nad njima svijetliti Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22,3-5)
“Potom mi aneo pokaza rijeku æivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Boæjeg i JaganjËeva. Posred gradskog
trga, s obje strane rijeke stablo æivota πto rodi dvanaest puta,
svakog mjeseca svoj rod. A liπÊe stabla za zdravlje je narodima.” “Blago onima koji peru svoje haljine: imat Êe pravo na
stablo æivota i na vrata Êe smjeti u grad!” (redci 1.2.14 — DF)
“Tada Ëuh jaki glas πto dolazi od prijestolja kako viËe: ‘Evo
stana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima: oni Êe
biti njegov narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.’” (Otkrivenje
21,3)
373
58
PobjedniËka Crkva
Proπlo je viπe od osamnaest stoljeÊa otkako su apostoli
poËinuli od svojeg rada, ali izvjeπtaj o njihovom trudu i ærtvama za Krista joπ uvijek pripada najdragocjenijem blagu Crkve.
Ovaj izvjeπtaj, napisan po uputama Svetog Duha, napisan je da
bi Kristove sljedbenike svih vremena potaknuo na veÊu gorljivost i ozbiljnost u Spasiteljevu djelu.
UËenici su ispunili nalog koji im je Krist dao. Kad su vjesnici kriæa navijeπtali Radosnu vijest, doπlo je do takvog oËitovanja Boæje slave kakvu smrtni Ëovjek nikad prije nije vidio.
Suradnjom s boæanskim Duhom apostoli su izvrπili djelo koje
je potreslo svijet. U jednom jedinom naraπtaju Radosna vijest
je navijeπtena svakom narodu.
Slavni su bili rezultati koji su pratili sluæbu Kristovih izabranih apostola. Na poËetku sluæbe neki od njih bili su neuki
ljudi, ali njihova posveÊenost UËitelju bila je neograniËena;
zahvaljujuÊi Njegovim uputama, bili su pripremljeni za veliko
djelo koje im je povjerio. U njihovom su srcu vladali milost i
istina nadahnjujuÊi njihove pobude i postupke. Njihov je æivot
bio skriven s Kristom u Bogu; oni su sebe potpuno izgubili iz
vida, jer su utonuli u dubine beskonaËne ljubavi.
UËenici su bili ljudi koji su znali iskreno govoriti i moliti
se, ljudi koji su se oslanjali na Snagu Izraela. Kako su Ëvrsto
stajali uz Boga i svoju osobnu Ëast povezali s Njegovim prijestoljem! Jahve je bio njihov Bog. Njegova je Ëast bila njihova
Ëast. Njegova istina bila je njihova istina. Svaki napad na Evanelje bio je kao duboka rana nanesena njihovoj duπi, i oni su
se svim snagama borili za Kristovo djelo. Mogli su iznositi rijeËi
(373)
593
594
374
595
596
Djela apostolska
æivota zato πto su primili nebesko pomazanje. OËekivali su
mnogo, zato su i pokuπavali mnogo. Sâm Krist im se objavio;
zato su oËekivali da ih On vodi. Njihovo razumijevanje istine i
snaga da se odupru protivljenju bili su razmjerni pokoravanju
Boæjoj volji. Isus Krist, Njegova mudrost i sila, bili su tema svakog
razgovora. Oni su uzvisivali Njegovo ime, jedino ime dano ljudima po kojemu se Ëovjek spaπava. Kad su navijeπtali Kristovo
savrπenstvo, uskrslog Spasitelja, njihove su rijeËi pokretale srca,
i muπkarci i æene priklanjali su se Radosnoj vijesti. Mnoπtvo
koje je grdilo Spasiteljevo ime i preziralo Njegovu silu, sada se
smatralo uËenicima Razapetoga.
Apostoli nisu svoju zadaÊu ostvarili vlastitom snagom, veÊ
snagom æivoga Boga. Njihov rad nije bio lak. PoËetno djelovanje krπÊanske Crkve pratile su teπkoÊe i gorËina tuge. UËenici
su se u svojem radu stalno susretali s oskudicom, klevetama i
progonstvom, ali nisu marili za svoj æivot, veÊ su se radovali
πto su bili pozvani da stradaju za Krista. U njihovom radu nije
bilo mjesta kolebljivosti, neodluËnosti ili mlakih namjera. Bili
su voljni da se troπe i budu potroπeni. Svijest o odgovornosti
koja je na njima poËivala oËistila je i obogatila njihovo iskustvo, a boæanska milost se oËitovala u osvajanjima za Krista.
Bog je svemoguÊom snagom djelovao preko njih da Evanelje
bude pobjedonosno.
Apostoli su gradili Boæju crkvu na temelju koji je poloæio
sam Krist. U Pismima se slika gradnje hrama Ëesto uzima kao
slika izgradnje Crkve. Zaharija govori o Kristu kao Izdanku koji
Êe sazidati Gospodnji hram. On govori o tome kako Êe neznaboπci pomagati u radu: “I oni koji su daleko doÊi Êe i sazdat
Êe Svetiπte Jahvino”, a Izaija izjavljuje: “Zidine Êe tvoje obnoviti stranci.” (Zaharija 6,12.15; Izaija 60,10)
Kad piπe o izgradnji ovog hrama, Petar kaæe: “Pristupite k
njemu, æivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je
u oËima Boæjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas
samih kao æivog kamenja sagradi duhovna kuÊa, sveto sveÊeniπtvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne ærtve po Isusu Kristu!” (1. Petrova 2,4.5)
Apostoli su radili u kamenolomu æidovskog i neznaboæaËkog svijeta i vadili kamenje koje su polagali na temelj. U pismu vjernicima u Efezu, Pavao je rekao: “Prema tome, niste viπe
tuinci i gosti, nego ste sugraani svetih i ukuÊani Boæji, nazi-
PobjedniËka Crkva
375
dani na pravom temelju — na apostolima i prorocima, a zaglavni
je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana,
raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Boæji u Duhu.” (Efeæanima 2,19-22)
A KorinÊanima je pisao: “Prema Boæjoj milosti koja mi je
dana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadoziuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziuje! Nitko, naime,
ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom,
srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svaËije
Êe djelo iziÊi na vidjelo. To Êe pokazati onaj Dan, jer Êe se
oËitovati vatrom, a ta Êe vatra otkriti kakvo je Ëije djelo.” (1.
KorinÊanima 3,10-13)
Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na VjeËnoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvaeno iz kamenoloma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov
je rad bio izuzetno oteæan protivljenjem Kristovih neprijatelja.
Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mrænje onih koji su gradili na laænom temelju. Mnogi koji su radili
kao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina u
Nehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: “I nosaËi tereta dræali su oruæje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u
drugoj mu bilo oruæje.” (Nehemija 4,11)
Kraljevi i upravitelji, sveÊenici i knezovi nastojali su uniπtiti Boæji hram. Ali unatoË zatvaranju, muËenju i smrti, vjerni
ljudi nastavljali su posao i graevina je rasla, lijepa i skladna.
Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerja
koja ih je okruæivala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnoπÊu
svojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivom
hrabroπÊu nastavljali su raditi.
Jedan za drugim prvaci meu graditeljima padali su od
neprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljen
maËem, Pavlu odsjeËena glava, Petar razapet, Ivan prognan. Ali
Crkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji su
pali i kamen za kamenom dodavan je graevini. Tako se polako podizao hram Boæje crkve.
Nakon osnivanja krπÊanske Crkve uslijedila su stoljeÊa
æestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su izgradnju Boæjeg hrama smatrali vaænijom od samog æivota. O
takvima je napisano: “Drugi, opet, iskusiπe izrugivanja i udarce
597
376
598
599
Djela apostolska
i povrh toga okove i tamnice. Biπe kamenovani, stavljeni na kuπnju, pilani, umoreni maËem; iπli su tamo-amo u ovËjim koæusima i kozjim koæama, oskudni, nevoljni i zlostavljani — oni kojih
svijet ne bijaπe dostojan! — lutajuÊi po pustinjama, gorama, po
πpiljama i zemaljskim pukotinama.” (Hebrejima 11,36-38)
Neprijatelj pravednosti Ëinio je sve kako bi zaustavio djelo
povjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebe
neposvjedoËena” (Djela 14,17 — DF). Podizao je radnike sposobne
da brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Povijest biljeæi izvjeπtaje o moralnoj snazi i junaπtvu tih ljudi. Poput apostola, mnogi od njih pali su na poloæaju, ali je gradnja
hrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo napredovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Luther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Charles
Wesley i mnoπtvo drugih donosili su k temelju grau koja Êe
trajati za svu vjeËnost. I u kasnijim godinama, oni koji su tako
plemenito nastojali promicati πirenje Boæje rijeËi i oni koji su
svojom sluæbom u poganskim zemljama pripremili put za navjeπÊivanje posljednje velike vijesti — svi su oni takoer pomogli u podizanju graevine.
Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljeÊa,
izgradnja Boæjeg hrama nikad nije prekinuta. Moæemo se osvrnuti kroz stoljeÊa i vidjeti æivo kamenje kojim se gradi kako
svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Bljeπtavo svjetlo ovog uglaËanog kamenja pokazuje veliku suprotnost izmeu svjetla i tame, izmeu zlata istine i troske zablude.
Pavao i drugi apostoli, i svi pravednici koji su æivjeli od
onog vremena do danas, obavili su svoj dio posla u gradnji hrama.
No graevina joπ nije dovrπena. Mi koji æivimo u ovo vrijeme
imamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamo
temelju donositi grau koja Êe izdræati kuπnju vatrom — zlato,
srebro i drago kamenje pripremljeno “za Hram” (Psalam 144,12
— RU). Onima koji tako grade za Boga, Pavao upuÊuje rijeËi
ohrabrenja i opomene: “Onaj kome ostane πto je nadozidao primit
Êe nagradu, a onaj Ëije djelo izgori πtetovat Êe. On sâm spasit
Êe se, ali kao kroz vatru.” (1. KorinÊanima 3,14.15) KrπÊanin
koji vjerno iznosi rijeË æivota i vodi ljude na put svetosti i mira, donosi k temelju grau koja Êe ostati; on Êe u Boæjem kraljevstvu biti poπtovan kao mudri graditelj.
PobjedniËka Crkva
377
O apostolima je pisano: “A oni odoπe i poËeπe propovijedati
svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrivao RijeË Ëudesima πto su je pratila.” (Marko 16,20) Kao πto je slao uËenike,
tako Krist danas πalje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na
raspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uËine
svojom snagom, On Êe djelovati s njima i njihov rad neÊe biti
uzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su ukljuËeni Gospodin stavio svoj peËat. Bog je Jeremiji rekao: “Ne govori: ‘Dijete
sam!’ VeÊ idi k onima kojima te πaljem i reci sve ono πto Êu ti
narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.” Zatim
je pruæio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govoreÊi: “Evo, u
usta tvoja stavljam rijeËi svoje.” (Jeremija 1,7-9) On nas πalje
da idemo i govorimo rijeËi koje nam daje, osjeÊajuÊi na svojim
usnama Njegov sveti dodir.
Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo
preko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano
Kristovo bogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kao
imati predstavnike koji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha i
Njegov karakter. Niπta svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko
kojih Êe se oËitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo Ëeka na
muπkarce i æene preko kojih Bog moæe otkriti snagu krπÊanstva.
Crkva je Boæje sredstvo za navijeπtanje istine; On ju je opunomoÊio za vrπenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu,
posluπna svim Njegovim zapovijedima, u njoj Êe nastavati bogatstvo boæanske milosti. Ako bude odana, ako bude poπtovala
Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moæe oduprijeti.
Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uËenike da sa
silnom snagom svjedoËe za Radosnu vijest. Ne bi li sliËna gorljivost trebala zapaliti naπa srca odluËnoπÊu da iznosimo vijest
o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je
svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ da ubrza Spasiteljev
dolazak.
Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se
odrekla svake privræenosti svijetu, pred njom Êe zasjati zora
svijetlog i slavnog dana. Ono πto joj je Bog obeÊao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju,
na kraju Êe trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala,
njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boæja vijest
naie na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla
600
601
378
602
Djela apostolska
biti joπ utjecajnija. Obdarena boæanskom energijom, ona Êe se
probiti kroz najjaËe zapreke i svladati svaku prepreku.
©to je hrabrilo Boæjeg Sina tijekom Njegovog æivota ispunjenog patnjom i ærtvom? Vidio je rezultat patnje svoje duπe i
nasitio se njegovom spoznajom. GledajuÊi u buduÊnost, promatrao je sreÊu onih koji su zahvaljujuÊi Njegovom poniæenju
primili oprost i vjeËni æivot. Njegovo je uho Ëulo povik izbavljenih. »uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta.
Mi moæemo imati viziju buduÊnosti, blaæenstvo Neba. U Bibliji su objavljena vienja buduÊe slave, prizori πto ih je naslikala Boæja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom moæemo stajati na pragu vjeËnoga grada i Ëuti milostivu dobrodoπlicu upuÊenu onima koji u ovom æivotu surauju s Kristom
smatrajuÊi ËaπÊu da stradaju radi Njega. Kad se zaËuju rijeËi:
“Doite, blagoslovljeni Oca mog”, oni pred noge Otkupitelja
stavljaju svoje krune uz usklik: “Dostojno je Janje koje je zaklano
da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!...
Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava i
vlast u vijeke vjekova!” (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13)
Ovdje izbavljeni susreÊu one koji su ih doveli k Spasitelju
i svi se sjedinjuju slaveÊi Onoga koji je umro da bi ljudska biÊa imala æivot koji se moæe usporediti s Boæjim æivotom. Sukob je zavrπen. Doπao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede
ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju
Dostojno je Janje zaklano, koje æivi, trijumfalni osvajaË.
“Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oËima veliko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda
i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo naπega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!’... Ovo su — nato mi reËe — oni πto dolaze iz
velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i
noÊ u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit
Êe se na njih da boravi s njima. I viπe nigda neÊe ni ogladnjeti
ni oæednjeti; viπe ih nigda neÊe moriti ni sunce ni ikakva æega,
jer Êe ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na
izvore æive vode. I Bog Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju...
Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,
jer stari svijet proe.” (Otkrivenje 7,9.10.14-17; 21,4)
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
1 224 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content