close

Enter

Log in using OpenID

2014 10 27 Ebola za web MF - Medicinski fakultet u Sarajevu

embedDownload
Ebola virusna bolest - EBOLA epidemija u Zapadnoj Africi do 25. oktobra 2014. – osnovne činjenice
v. ass., mr. sci. dr Enisa Ademović, prof. dr Semra Čavaljuga
Katedra za epidemiologiju i biostatistiku, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Ebola virusna bolest (Ebola virus disease – EVD) prije sa zvaničnim nazivom Ebola hemoragična groznica,
poznatija kao Ebola, je teško, akutno, često fatalno oboljenje čovjeka i ne ljudskih primata (kao što su
majmuni, gorile, i šimpanze). Prenosi se na ljude sa divljih životinja i širi u humanoj populaciji sa čovjeka-načovjeka. Zabilježeni prosječni letatalitet (smrtnost) je oko 50% a u zavisnosti od epidemije do epidemije kreće
se u rasponu od 25-90%.
U trenutnoj epidemiji Ebola hemoragične groznice u Zapadnoj Africi, prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije - SZO (World Health Organization – WHO) od prvih zabilježenih slučajeva 23. marta 2014. u
Gvineji, zaključno sa 23. oktobrom 2014. godine, zabilježen je ukupno 10.141 oboljeli (suspektni, vjerovatni i
potvrđeni slučajevi), od kojih 4.922 sa smrtnim ishodom - stopa smrtnosti 48,54%. Nakon ovih prvih
zabilježenih slučajeva, epidemija se brzo proširila preko granice Gvineje na susjedne Siera Leone i Liberiju,
avionom (samo jedan putnik) u Nigeriju, i kopnom (1 putnik) do Senegala. Do sada, oboljeli su registrovani u
Gvineji, Liberiji, Maliju, S. Leone-u, Španiji i Sjedinjenim Američkim Državama - SAD te i u dvije zemlje gdje je
već proglašeno zaustavljanje širenja epidemije, odnosno nije bilo novih slučajeva u periodu od dvije
maksimalne inkubacije (42 dana): u Senegalu do 17.10.2014. i Nigeriji do 22.10.2014. I u Španiji su 23.10.2014.
prošla 42 dana od posljednjeg negativnog testa i ako se ništa ne promijeni, očekuje se da i ova zemlja uskoro
bude proglašena bez slučajeva EVD. Na žalost, 23.10.2014. Mali je prijavio prvi potvrđeni slučaj Ebole.
Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije je 8. avgusta 2014. godine, epidemiju Ebola hemoragične
groznice u zapadnoj Africi proglasio javno zdravstvenom hitnošću od međunarodnog značaja (Public Health
Emergency of International Concern), jer je utvrđeno da je to “izvanredni događaj” s javno zdravstvenim
rizicima i u drugim državama, sa mogućim ozbiljnim posljedicama daljnjeg širenja s obzirom na: - virulenciju
virusa; - inteziteta obrazaca prenosa u zajednicama i zdravstvenim ustanovama; - slabosti zdravstvenog
sistema u trenutno zahvaćenim zemljama i zemljama pod visokim rizikom.
Prema analizi dosadašnjeg toka epidemije, trenutne stope porasta broja slučajeva, bez promjena u kontroli
epidemije, stručnjaci procjenjuju da bi kumulativni broj potvrđenih i vjerovatnih slučajeva zabilježenih od
početka epidemije do 2. novembra 2014. mogao porasti na 20.000 slučajeva ukupno.
U najteže zahvaćenim zemljama ovom epidemijom Ebole: Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji, epidemija je veoma
intenzivna u ruralnim područjima, ali i u većim gradskim središtima i glavnim gradovima. U ovim zemljama je
zdravstveni sistem slabije razvijen, izražen je nedostatak ljudskih i infrastrukturnih resursa, i tek su nedavno
izašle iz dugog perioda sukoba i nestabilnosti. Sve ovo otežava uspostavljanje mjera kontrole epidemije. Od
ukupno registrovanih svih slučajeva do sada (10.141) u ove tri zemlje je zabilježeno 10.114 sa 4.912 umrlih.
Izvan područja Afrike, prema podacima SZO do 24. oktobra 2014. godine osim importovanih slučajeva,
zabilježeni su i autohtoni oboljeli uglavnom zdravstvenih radnika koji su učestvovali u liječenju oboljelih iz
zemalja Zapadne Afrike u SAD-u su bila 4 od kojih 1 sa smrtnim ishodom, i u Španiji jedno koji se oporavilo.
Zdravstveni radnici predstavljaju visoko rizičnu grupu, i do kraja 23. oktobra 2014. je inficirano ukupno 450
zdravstvenih radnika, od kojih je 244 umrlo: 80 u Gvineji, 228 u Liberiji, 11 u Nigeriji, 127 u Sijera Leoneu, 1 u
Španiji (importovani) i 3 u SAD-u. Većina se zarazila radeći u Zapadnoj Africi.
Angažman kompletne zajednice u kojoj se javlja epidemija Ebole je ključan za kontrolu epidemije. Dobra
kontrola se prvenstveno zasniva na potpunoj primjeni svih interventnih mjera, prvenstveno menadžmenta
slučajeva/oboljelih, nadzoru i aktivnom traženju kontakta, kvalitetnoj laboratorijskoj službi te sigurnim
sahranjivanjima umrlih od Ebole i mobilizaciji cijele zajednice.
Primjena zdravstvene njege i simptomatska terapija što je moguće ranije značajno doprinosi preživljavanju
oboljelih. Još uvijek nema specifične a licencirane terapije koja dokazano neutrališe virus ali se više krvnih,
imunoloških i drugih lijekova istražuje i razvija.
Takođe, još uvijek nema licencirane vaccine protiv Ebole, ali su dva potencijalna kandidata u evaluaciji.
Istorijat EVD
Ebola – EVD se prvi put se pojavljuje 1976. godine, istovremeno u dvije epidemije, jedna od njih u Nzara u Sudanu, a
druga u Jambuku (Zair), danas Demokratska Republika Kongo, u selu u blizini rijeke Ebola, po kojoj je oboljenje i dobilo
ime. Od tada, epidemije Ebola hemoragične groznice, odnosno EVD, su se sporadično javljale u Africi. Prema podacima
SZO, od 1976. do 2012. godine prijavljeno je 2.387 slučajeva infekcija Ebola virusom, od kojih 1.590 smrtnih slučajeva, sa
prosječnom stopom smrtnosti 66,6%. Prijavljeni slučajevi epidemija su uglavnom iz Demokratske Republike Kongo (1976.,
1977., 1995., 2007., 2008., 2012), Konga (2001.-2002., januar-april 2003, novembar-decembar 2003, 2005.), Gabona
(1994., januar-april 1996, juli-decembar 1996, 2001.-2002.), i Sudana (1976., 1979., 2004.) i Uganda (2000., 2007., 2011.,
2012.) godine.
Uzročnik
Ovo rijetko i smrtonosno oboljenje uzrokuje infekcija sa virusom iz porodice Filoviridae, koja uključuje tri roda: Cuevavirus,
Marburgvirus, i Ebolavirus. Danas postoji pet identifikovanih vrsta Ebolavirusa, od kojih četiri uzrokuju oboljenje kod
čovjeka: Zaire ebolavirus, Sudan ebolavirus, Bundibugyo ebolavirus i Tai Forest ebolavirus, i od kojih su prve tri vrste
povezane sa velikom epidemija u Africi. Peta vrsta, Reston ebolavirus uzrokuje oboljenje kod ne-ljudskih primata, ali ne i
kod čovjeka. Virus koji je uzrokovao Ebola epidemije u zapadnoj Africi 2014. godine pripada vrsti Zaire ebolavirus.
Rezervoar i putevi prenosa
Prema mišljenju istraživača referentnih institucija iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Centar for Control and
Prevention Diseases – CDC, Atlanta), prirodni rezervoar, domaćin Ebola virusa nije dovoljno poznat, mada na bazi
dostupnih činjenica i prirode sličnih virusa, istraživači vjeruju da je virus animalnog porijekla i da su šišmiši najvjerovatnije
rezervoar.
U Africi, slučajevi humane infekcije Ebola virusom - indeksni slučajevi svih zabilježenih epidemija do sada, su vjerovatno
nastali direktnim kontaktom sa inficiranim šimpanzama, gorilama, majmunima, šišmišima roda Hypsignathus, Epomops,
Myonycteris, šumskim antilopama.
Samo osoba koja je razvila simptome Ebole može zaraziti drugu osobu. Interhumani prenos (prenos sa osobe na osobu)
Ebola virusa nastaje:
direktnim kontaktom sa krvlju i tjelesnim tečnostima (uključujući ali ne ograničavajući se: feces, pljuvačka
(kapljični prenos), mokraća, povraćeni sadržaj i sjemena tekućina), organima, inficirane osobe;
veoma je značajno naglasiti da je dokazano da u trenutnoj epidemiji Ebole svaka inficirana osoba će inficirati 1-2
osobe, i time je manje kontagiozna od drugih češćih oboljenja kao što su npr. parotitis i morbili, kod kojih jedna
inficirana osoba zarazi 5-7, odnosno 12-18 osoba.
kontaktom sa predmetima (kao što su igle i šprice, posteljina, odjeća) koje su kontaminirane sa krvlju i tjelesnim
tečnostima inficirane osobe ili životinje.
Buralne ceremonije (ceremonije sahrana pri kojima se kod sahranjivanja umrla osoba treba dotaći što je običaj u Afričkim
zemljama u kojima je epidemija Ebole), takođe imaju značajnu ulogu u prenosu virusa Ebole.
Osobe ostaju infektivne, onoliko dugo, koliko krv i tjelesne tečnosti, uključujući sjemenu tečnost i majčino mlijeko, sadrži
virus. Muškarac koji je prebolovao bolest može prenijeti virus putem sjemene tečnosti 7-10 sedmica nakon prebolovane
bolesti.
Ulazna mjesta virusa u krv ili tjelesne tečnosti sa druge osobe su oštećena koža, nezaštićene sluzokože (oči, nos, usta).
Simptomi, klinička slika
Inkubacioni period, odnosno vremenski interval od izloženosti virusu Ebole do pojave prvih simptoma je od 2 do 21 dan, u
prosjeku od 8-10 dana. U trenutnoj epidemiji Ebole u Zapadnoj Africi procjenjena prosječna inkubacija je 11,4 dana.
Osoba nije infektivna dok ne razvije simptome bolesti. Prvi simptomi nastaju naglo sa simptomima sličnim gripi,
temperaturnom većom od 38,6 ⁰C, bolovima u mišićima i zglobovima, jakom glavoboljom, upalom grla, a ove simptome
prati gubitak apetita, dijareja (stolica ponekad sadrži krv i sluz), mučnina i povraćanje, što odgovara prodromalnom stadiju
bolesti, koji traje do 10 dana. Slijedeći stadij oboljenja, karakteriziran je simptomima oštećenja nekoliko organskih
sistema: gastrointestinalnim (povraćanje, dijareja, anoreksija i abdominalna bol), neurološkim (glavobolja i konfuzija),
vaskularnim (konjuktivalne i faringealne injekcije), kožnim (makulopapularni osip), respiratornim (kašalj, bolovi u prsima,
kratkoća daha), ponekad uključuje kompletnu iscrpljenost (prostraciju). Nakon jedne sedmice hemoragične manifestacije
se razvijaju u više od polovine pacijenata (krvava dijareja, krvarenje iz nosa, hematemeza, ekhimoze, petehije i
prolongirano krvarenje kod injekcionog uboda). Neki pacijenti razvijaju profuzno unutrašnje i vanjsko krvarenje i
diseminiranu intavaskularnu koagulaciju. Laboratorijski nalazi ukazuju na mali broj bijelih krvnih stanica i trombocita te
povišene vrijednosti jetrenih enzima. U zavisnosti od vrste virusa, stopa smrnosti se kreće od 25-90%. U trenutnoj
epidemiji Ebole u Zapadnoj Africi prema podacima SZO stopa smrtnosti do 17. oktobra 2014. je bila 48,54% (4.912 umrlo
od 10.114 inficiranih). Imunitet nakon prebolovane Ebole zavisi od odgovora pacijentovog imunog sistema. Osobe koje su
prebolovale Ebolu, razvijaju antitijela koja traju najmanje 10 godina.
U pregledu do sada publiciranih dokumenata o ranijim epidemijama u Africi, a vezano za prenos Ebola virusa sa osobe na
osobu Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti, stoji da su vrijednosti Ebola virusa u krvi kod inficiranih pacijenata
logaritamski rasli u akutnoj fazi bolesti, kao i da su bili signifikantno zastupljeni simptomi: povraćanje (67,6%), dijareja
(65,6%) i neobjašnjeno krvarenje u (18,0%) slučajeva u kasnijoj fazi bolesti. U trenutnoj epidemiji, analizom dosadašnjih
podataka najčešće izvješteni simptomi u detekciji slučaja su povišena temperatura (87,1%), slabost (76,4%), loš apetit
(64,5%), povraćanje (67,6%), dijareja (65,6%), glavobolja (53,4%), abdominalna bol u (44,3%) slučaja. Specifični
hemoragični simptomi su bili rijetko izvješteni (< 1,0% do 5,7% pacijenata). Neobjašnjeno krvarenje je izvješteno u 18,0%
slučajeva. Ovaj obrazac simptomatologije sličan u svakoj zahvaćenoj zemlji.
Dijagnoza
Dijagnoza Ebole kod pacijenata u ranom stadiju infekcije je teška, zato što su rani simptomi nespecifični i mogu se vidjeti
kod pacijenata sa češćim bolestima u Africi (malaria, tifoidna groznica). Zbog navedenog, Ebola pacijenti inicijalno mogu
biti nedijagnosticirani. Međutim, osoba koja ima neke od simptoma karakterističnih za Ebolu, i ako postoji podatak da je
bila u kontaktu sa oboljelom osobom od Ebole, ili sa kontaminiranim predmetima krvlju ili tjelesnim tečnostima osobe
oboljele od Ebole, ili je bila u kontaktu sa inficiranom životinjom, ta osoba-pacijent bi trebala biti izolirana a javno
zdravstvene institucije bi trebale biti izvještene. Tri vodeće zdravstvene institucije svijeta: SZO, Evropski centar za
kontrolu i prevenciju bolesti (European Center for Prevention and Diseses Control - ECDC) i CDC u Atlanti, su razvile
Algoritam za inicijalnu procjenu i menadžment pacijenata sa Ebola hemoragičnom groznicom, kao i Algoritam za
laboratorijsku dijagnozu Ebola virusa, a koji se mogu naći na zvaničnim stranicama navedenih institucija, za ECDC:
http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg_fevers/Pages/index.aspx
Tretman
Trenutno nema specifične vakcine ili medikamenta (kao što su antiviralni lijekovi) za koje je dokazano da su efektivni u
liječenju Ebole. ZMapp razvijen od Mapp Biopharmaceutical je eksperimentalni lijek, koji još nije prošao fazu sigurnosti i
efektivnosti humanog testiranja. Licencirana vakcina još uvijek nije dostupna, ali postoje dvije potencijalne vakcine koje
su u fazi humanog testiranja.
Za sada, u preporuci ostaje tretiranje simptoma Ebole, kako oni nastaju u što ranijem stadiju bolesti: suportivna terapija,
rehidracija uz balansiranje elektrolita (intravenoznim ili oralnim tečnostima), održavanje statusa kisika i krvnog pritiska,
tretiranje eventualno nastalih drugih infekcija.
Prevencija i kontrola epidemije
Dobra kontrola i zaustavljanje epidemije zahtjeva primjenu paketa intervencija, menadžmenta slučaja, nadzora i praćenja
kontakata, dobrih laboratorijskih usluga, sigurnih ukopa umrlih, i socijalnoj mobilizaciji. Angažman zajednice je ključni u
uspiješnoj kontroli epidemija. Povećanjem svijesti o rizičnim faktorima za nastank Ebola infekcije i protektivnim mjerama
koje se trebaju preduzeti je efektivan način smanjenja humanog prenosa. Mjere redukcije rizika bi trebale biti fokusirane
na nekoliko faktora:
1. Reduciranje rizika prenosa infekcije sa životinje na čovjeka (pri kontaktu sa životinjama bi se trebale nositi rukavice i
druga zaštitna oprema, životinjski produkti bi trebali biti temeljito kuhani prije upotrebe).
2. Reduciranje rizika interhumanog prenosa – prenosa sa osobe na osobu (pri njezi oboljelih kod kuće potrebno je nositi
rukavice i adekvatnu ličnu zaštitnu opremu, redovno pranje ruku nakon posjete pacijentu u bolnici ili nakon njege
pacijenta kod kuće. SZO insistira da se izbjegava bilo kakvo kućno liječenje.
3. Mjere zaustavljanja epidemije, uključuju brze i sigurne ukope mrtvih, identificiranje osoba koje bi mogle biti u kontaktu
sa Ebola inficiranom osobom, zdravstveni nadzor kontakata narednih 21 dan, značajno je razdvajanje bolesnih od
zdravih u cilju prevencije daljeg širenja, kao i održavanje higijene i čistog okoliša.
Zdravstveni radnici bi trebali kod njege suspektnih ili potvrđenih Ebola inficiranih pacijenata primjeniti dodatne kontrolne
mjere u cilju prevencije kontakta sa pacijentovom krvlju i tjelesnim tečnostima, kontaminiranim površinama i
materijalima, kao što su odjeća i posteljina. Kada su u bliskom kontaktu sa pacijentima (unutar 1 metra od pacijenta
oboljelim od Ebole, trebali bi nositi maske, zaštitnik za lice ili medicinsku masku i zaštitne naočare – i to tako da nije
otkriven niti jedan dio tijela), čiste nesterilne duge zaštitne haljine, i zaštitne rukavice (sterilne samo za procedure).
Preporučuje se koristenje zaštitnih odijela sa negativnim pritiskom gdje god je i kad god je to moguće!
Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, Atlanta u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, su razvili set
smjernica kao pomoć u prevenciji i širenju Ebole. Pod naslovom „Infection control for Viral Hemorrhagic Fevers In the
African Health Care Setting“, vodič opisuje kako prepoznati slučaj virusne hemoragične groznice i kako prevenirati prenos
infekcije unutar zdravstvenih ustanova upotrebom lokalnih dostupnih materijala i uz minimalne finansijske resurse. Pored
toga razvijene su privremene smjernice koje se odnose na kontrolu infekcije Ebola virusom u bolnicama, smjernice za
sakupljenje uzoraka, transport i testiranje osoba suspektnih na infekciju Ebola virusom, smjernice za
aviotransport/karantine,itd..,
a
koji
se
mogu
naći
na
zvaničnoj
web
stranici
CDC-a:
http://www.cdc.gov/search.do?q=guidance+for+Ebola+virus
Za zemlje u kojima još uvijek nisu registrirani slučajevi Ebola hemoragične groznice u dokumentu pod nazivom “Ebola
surveillance in countries with no reported cases of Ebola virus disease” date su glavne smjernice za neophodne aktivnosti
koje treba da preduzmu nadležni organi zemlje formiranjem ALERT sistema (sistema nadzora putem ranog upozorenja) na
graničnim prelazima sa zemljama gdje su već registrirani slučajevi, na aerodromima, pristaništima, zdravstvenim
ustanovama i posebno u velikim bolnicama, osnivanjem timova osposobljenih za definiciju slučaja, izvještavanje,
prevenciju infekcije kao i identifikaciji SZO referentnih laboratorija. ALERT sistemi na navedenim lokacijama bi trebali biti
u potpunosti opremljeni centrima za izolaciju, sa osobljem obučenim u prevenciji infekcije i primjeni kontrolnih mjera.
Smjernice se mogu naći na web stranici SZO: http://. www who.int/csr/resources/publications/ebola/ebolasurveillance/en/
I u našoj zemlji organizacije sistema zdravstvo poduzimaju sve što je u skladu sa preporukama SZO. Više možete naći na
http://www.zzjzfbih.ba/ebola-virusna-zarazna-bolest/
Reference:
1.
Center for Control and Prevention Disease. Ebola Factsheet. CDC. Atlanta. USA. 2014. Available:
http://www.cdc.gov/vhf/ebola/resources/factsheets.html 16.10.2014
2. WHO Ebola Response Team. Ebola Virus Disease in West Africa – The first 9 Months of the Epidemic and Forward Projections.
N Engl J Med 2014. 371: 1481-1495. Available: http://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa1411100 22.10.2014.
3. Jeremy J.F, Piot P. The Ebola Emergency – Immediate Action, Ongoing Strategy. N ENGL J Med 2014. 371: 1545-1546.
Available: http://www.nejm.org/doi/full/10.1056 /NEJMoa1411100 22.10.2014.
4. Declan B, Morello L. Ebola by the number: The spread and coast of outbreak. Nature. Vol.514. Octoebr 2014. Available:
http://www.nature.com/news/ebola-by-the-numbers-the-size-spread-and-cost-of-an-outbreak-1.16144 22.10.2014.
5. Center for Control and Prevention Disease. Review of Human to Human Transmision of Ebola Virus.CDC.Atlanta. USA. 2014.
Available:http://www.cdc.gov/vhf/ebola/transmission /human-transmission.html 16.10.2014
6. World Health Organization. Ebola virus disease. Fact sheet No103.WHO. Geneva. World HealthOrganization.2014. Available:
http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs103 /en/ 17.10.2014
7. World Health Organization. INTERIM version 1.2 Ebola and Marburg virus disease epidemics: preparedness, alert, control,
and evaluation. Geneva: World Health Organization, 2014. 17.10.2014
8. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola and Marburg fevers. Factsheet for health professionals. European
Center
for
Prevention
and
Diseses
Control.
Stockholm.
2014.
Available:
http://www.ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg_fevers/factsheet-for-healthprofessionals/Pages/factsheet_health_professionals.aspx 18.10.2014
9. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola Outbreak in West Africa.Algorithm for initial assessment and
management of patients for EVD. European Center for Prevention and Diseses Control. Stockholm. 2014. Available:
http://www.ecdc.europa.eu/en/ healthtopics/ebola_marburg_fevers/algorithm-evd-case-assessment/Pages/default.
18.10.2014
10. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola Outbreak in West Africa.Algorithm for laboratory diagnosis of EVD.
European
Center
for
Prevention
and
Diseses
Control.
Stockholm.
2014.
Available:
http://www.ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg
_fevers/algorithm-evd-diagnosis/Pages/default.asp 18.10.2014
11. World
Health
Organization.Ebola
Response
Roadmap
Situation
Report
Update
http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/137185/1/roadmapupdate25Oct14_eng.pdf 25.10.2014.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
110 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content