Ebola virusna bolest - EBOLA epidemija u Zapadnoj Africi do 25. oktobra 2014. – osnovne činjenice v. ass., mr. sci. dr Enisa Ademović, prof. dr Semra Čavaljuga Katedra za epidemiologiju i biostatistiku, Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu Ebola virusna bolest (Ebola virus disease – EVD) prije sa zvaničnim nazivom Ebola hemoragična groznica, poznatija kao Ebola, je teško, akutno, često fatalno oboljenje čovjeka i ne ljudskih primata (kao što su majmuni, gorile, i šimpanze). Prenosi se na ljude sa divljih životinja i širi u humanoj populaciji sa čovjeka-načovjeka. Zabilježeni prosječni letatalitet (smrtnost) je oko 50% a u zavisnosti od epidemije do epidemije kreće se u rasponu od 25-90%. U trenutnoj epidemiji Ebola hemoragične groznice u Zapadnoj Africi, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije - SZO (World Health Organization – WHO) od prvih zabilježenih slučajeva 23. marta 2014. u Gvineji, zaključno sa 23. oktobrom 2014. godine, zabilježen je ukupno 10.141 oboljeli (suspektni, vjerovatni i potvrđeni slučajevi), od kojih 4.922 sa smrtnim ishodom - stopa smrtnosti 48,54%. Nakon ovih prvih zabilježenih slučajeva, epidemija se brzo proširila preko granice Gvineje na susjedne Siera Leone i Liberiju, avionom (samo jedan putnik) u Nigeriju, i kopnom (1 putnik) do Senegala. Do sada, oboljeli su registrovani u Gvineji, Liberiji, Maliju, S. Leone-u, Španiji i Sjedinjenim Američkim Državama - SAD te i u dvije zemlje gdje je već proglašeno zaustavljanje širenja epidemije, odnosno nije bilo novih slučajeva u periodu od dvije maksimalne inkubacije (42 dana): u Senegalu do 17.10.2014. i Nigeriji do 22.10.2014. I u Španiji su 23.10.2014. prošla 42 dana od posljednjeg negativnog testa i ako se ništa ne promijeni, očekuje se da i ova zemlja uskoro bude proglašena bez slučajeva EVD. Na žalost, 23.10.2014. Mali je prijavio prvi potvrđeni slučaj Ebole. Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije je 8. avgusta 2014. godine, epidemiju Ebola hemoragične groznice u zapadnoj Africi proglasio javno zdravstvenom hitnošću od međunarodnog značaja (Public Health Emergency of International Concern), jer je utvrđeno da je to “izvanredni događaj” s javno zdravstvenim rizicima i u drugim državama, sa mogućim ozbiljnim posljedicama daljnjeg širenja s obzirom na: - virulenciju virusa; - inteziteta obrazaca prenosa u zajednicama i zdravstvenim ustanovama; - slabosti zdravstvenog sistema u trenutno zahvaćenim zemljama i zemljama pod visokim rizikom. Prema analizi dosadašnjeg toka epidemije, trenutne stope porasta broja slučajeva, bez promjena u kontroli epidemije, stručnjaci procjenjuju da bi kumulativni broj potvrđenih i vjerovatnih slučajeva zabilježenih od početka epidemije do 2. novembra 2014. mogao porasti na 20.000 slučajeva ukupno. U najteže zahvaćenim zemljama ovom epidemijom Ebole: Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji, epidemija je veoma intenzivna u ruralnim područjima, ali i u većim gradskim središtima i glavnim gradovima. U ovim zemljama je zdravstveni sistem slabije razvijen, izražen je nedostatak ljudskih i infrastrukturnih resursa, i tek su nedavno izašle iz dugog perioda sukoba i nestabilnosti. Sve ovo otežava uspostavljanje mjera kontrole epidemije. Od ukupno registrovanih svih slučajeva do sada (10.141) u ove tri zemlje je zabilježeno 10.114 sa 4.912 umrlih. Izvan područja Afrike, prema podacima SZO do 24. oktobra 2014. godine osim importovanih slučajeva, zabilježeni su i autohtoni oboljeli uglavnom zdravstvenih radnika koji su učestvovali u liječenju oboljelih iz zemalja Zapadne Afrike u SAD-u su bila 4 od kojih 1 sa smrtnim ishodom, i u Španiji jedno koji se oporavilo. Zdravstveni radnici predstavljaju visoko rizičnu grupu, i do kraja 23. oktobra 2014. je inficirano ukupno 450 zdravstvenih radnika, od kojih je 244 umrlo: 80 u Gvineji, 228 u Liberiji, 11 u Nigeriji, 127 u Sijera Leoneu, 1 u Španiji (importovani) i 3 u SAD-u. Većina se zarazila radeći u Zapadnoj Africi. Angažman kompletne zajednice u kojoj se javlja epidemija Ebole je ključan za kontrolu epidemije. Dobra kontrola se prvenstveno zasniva na potpunoj primjeni svih interventnih mjera, prvenstveno menadžmenta slučajeva/oboljelih, nadzoru i aktivnom traženju kontakta, kvalitetnoj laboratorijskoj službi te sigurnim sahranjivanjima umrlih od Ebole i mobilizaciji cijele zajednice. Primjena zdravstvene njege i simptomatska terapija što je moguće ranije značajno doprinosi preživljavanju oboljelih. Još uvijek nema specifične a licencirane terapije koja dokazano neutrališe virus ali se više krvnih, imunoloških i drugih lijekova istražuje i razvija. Takođe, još uvijek nema licencirane vaccine protiv Ebole, ali su dva potencijalna kandidata u evaluaciji. Istorijat EVD Ebola – EVD se prvi put se pojavljuje 1976. godine, istovremeno u dvije epidemije, jedna od njih u Nzara u Sudanu, a druga u Jambuku (Zair), danas Demokratska Republika Kongo, u selu u blizini rijeke Ebola, po kojoj je oboljenje i dobilo ime. Od tada, epidemije Ebola hemoragične groznice, odnosno EVD, su se sporadično javljale u Africi. Prema podacima SZO, od 1976. do 2012. godine prijavljeno je 2.387 slučajeva infekcija Ebola virusom, od kojih 1.590 smrtnih slučajeva, sa prosječnom stopom smrtnosti 66,6%. Prijavljeni slučajevi epidemija su uglavnom iz Demokratske Republike Kongo (1976., 1977., 1995., 2007., 2008., 2012), Konga (2001.-2002., januar-april 2003, novembar-decembar 2003, 2005.), Gabona (1994., januar-april 1996, juli-decembar 1996, 2001.-2002.), i Sudana (1976., 1979., 2004.) i Uganda (2000., 2007., 2011., 2012.) godine. Uzročnik Ovo rijetko i smrtonosno oboljenje uzrokuje infekcija sa virusom iz porodice Filoviridae, koja uključuje tri roda: Cuevavirus, Marburgvirus, i Ebolavirus. Danas postoji pet identifikovanih vrsta Ebolavirusa, od kojih četiri uzrokuju oboljenje kod čovjeka: Zaire ebolavirus, Sudan ebolavirus, Bundibugyo ebolavirus i Tai Forest ebolavirus, i od kojih su prve tri vrste povezane sa velikom epidemija u Africi. Peta vrsta, Reston ebolavirus uzrokuje oboljenje kod ne-ljudskih primata, ali ne i kod čovjeka. Virus koji je uzrokovao Ebola epidemije u zapadnoj Africi 2014. godine pripada vrsti Zaire ebolavirus. Rezervoar i putevi prenosa Prema mišljenju istraživača referentnih institucija iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Centar for Control and Prevention Diseases – CDC, Atlanta), prirodni rezervoar, domaćin Ebola virusa nije dovoljno poznat, mada na bazi dostupnih činjenica i prirode sličnih virusa, istraživači vjeruju da je virus animalnog porijekla i da su šišmiši najvjerovatnije rezervoar. U Africi, slučajevi humane infekcije Ebola virusom - indeksni slučajevi svih zabilježenih epidemija do sada, su vjerovatno nastali direktnim kontaktom sa inficiranim šimpanzama, gorilama, majmunima, šišmišima roda Hypsignathus, Epomops, Myonycteris, šumskim antilopama. Samo osoba koja je razvila simptome Ebole može zaraziti drugu osobu. Interhumani prenos (prenos sa osobe na osobu) Ebola virusa nastaje: direktnim kontaktom sa krvlju i tjelesnim tečnostima (uključujući ali ne ograničavajući se: feces, pljuvačka (kapljični prenos), mokraća, povraćeni sadržaj i sjemena tekućina), organima, inficirane osobe; veoma je značajno naglasiti da je dokazano da u trenutnoj epidemiji Ebole svaka inficirana osoba će inficirati 1-2 osobe, i time je manje kontagiozna od drugih češćih oboljenja kao što su npr. parotitis i morbili, kod kojih jedna inficirana osoba zarazi 5-7, odnosno 12-18 osoba. kontaktom sa predmetima (kao što su igle i šprice, posteljina, odjeća) koje su kontaminirane sa krvlju i tjelesnim tečnostima inficirane osobe ili životinje. Buralne ceremonije (ceremonije sahrana pri kojima se kod sahranjivanja umrla osoba treba dotaći što je običaj u Afričkim zemljama u kojima je epidemija Ebole), takođe imaju značajnu ulogu u prenosu virusa Ebole. Osobe ostaju infektivne, onoliko dugo, koliko krv i tjelesne tečnosti, uključujući sjemenu tečnost i majčino mlijeko, sadrži virus. Muškarac koji je prebolovao bolest može prenijeti virus putem sjemene tečnosti 7-10 sedmica nakon prebolovane bolesti. Ulazna mjesta virusa u krv ili tjelesne tečnosti sa druge osobe su oštećena koža, nezaštićene sluzokože (oči, nos, usta). Simptomi, klinička slika Inkubacioni period, odnosno vremenski interval od izloženosti virusu Ebole do pojave prvih simptoma je od 2 do 21 dan, u prosjeku od 8-10 dana. U trenutnoj epidemiji Ebole u Zapadnoj Africi procjenjena prosječna inkubacija je 11,4 dana. Osoba nije infektivna dok ne razvije simptome bolesti. Prvi simptomi nastaju naglo sa simptomima sličnim gripi, temperaturnom većom od 38,6 ⁰C, bolovima u mišićima i zglobovima, jakom glavoboljom, upalom grla, a ove simptome prati gubitak apetita, dijareja (stolica ponekad sadrži krv i sluz), mučnina i povraćanje, što odgovara prodromalnom stadiju bolesti, koji traje do 10 dana. Slijedeći stadij oboljenja, karakteriziran je simptomima oštećenja nekoliko organskih sistema: gastrointestinalnim (povraćanje, dijareja, anoreksija i abdominalna bol), neurološkim (glavobolja i konfuzija), vaskularnim (konjuktivalne i faringealne injekcije), kožnim (makulopapularni osip), respiratornim (kašalj, bolovi u prsima, kratkoća daha), ponekad uključuje kompletnu iscrpljenost (prostraciju). Nakon jedne sedmice hemoragične manifestacije se razvijaju u više od polovine pacijenata (krvava dijareja, krvarenje iz nosa, hematemeza, ekhimoze, petehije i prolongirano krvarenje kod injekcionog uboda). Neki pacijenti razvijaju profuzno unutrašnje i vanjsko krvarenje i diseminiranu intavaskularnu koagulaciju. Laboratorijski nalazi ukazuju na mali broj bijelih krvnih stanica i trombocita te povišene vrijednosti jetrenih enzima. U zavisnosti od vrste virusa, stopa smrnosti se kreće od 25-90%. U trenutnoj epidemiji Ebole u Zapadnoj Africi prema podacima SZO stopa smrtnosti do 17. oktobra 2014. je bila 48,54% (4.912 umrlo od 10.114 inficiranih). Imunitet nakon prebolovane Ebole zavisi od odgovora pacijentovog imunog sistema. Osobe koje su prebolovale Ebolu, razvijaju antitijela koja traju najmanje 10 godina. U pregledu do sada publiciranih dokumenata o ranijim epidemijama u Africi, a vezano za prenos Ebola virusa sa osobe na osobu Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti, stoji da su vrijednosti Ebola virusa u krvi kod inficiranih pacijenata logaritamski rasli u akutnoj fazi bolesti, kao i da su bili signifikantno zastupljeni simptomi: povraćanje (67,6%), dijareja (65,6%) i neobjašnjeno krvarenje u (18,0%) slučajeva u kasnijoj fazi bolesti. U trenutnoj epidemiji, analizom dosadašnjih podataka najčešće izvješteni simptomi u detekciji slučaja su povišena temperatura (87,1%), slabost (76,4%), loš apetit (64,5%), povraćanje (67,6%), dijareja (65,6%), glavobolja (53,4%), abdominalna bol u (44,3%) slučaja. Specifični hemoragični simptomi su bili rijetko izvješteni (< 1,0% do 5,7% pacijenata). Neobjašnjeno krvarenje je izvješteno u 18,0% slučajeva. Ovaj obrazac simptomatologije sličan u svakoj zahvaćenoj zemlji. Dijagnoza Dijagnoza Ebole kod pacijenata u ranom stadiju infekcije je teška, zato što su rani simptomi nespecifični i mogu se vidjeti kod pacijenata sa češćim bolestima u Africi (malaria, tifoidna groznica). Zbog navedenog, Ebola pacijenti inicijalno mogu biti nedijagnosticirani. Međutim, osoba koja ima neke od simptoma karakterističnih za Ebolu, i ako postoji podatak da je bila u kontaktu sa oboljelom osobom od Ebole, ili sa kontaminiranim predmetima krvlju ili tjelesnim tečnostima osobe oboljele od Ebole, ili je bila u kontaktu sa inficiranom životinjom, ta osoba-pacijent bi trebala biti izolirana a javno zdravstvene institucije bi trebale biti izvještene. Tri vodeće zdravstvene institucije svijeta: SZO, Evropski centar za kontrolu i prevenciju bolesti (European Center for Prevention and Diseses Control - ECDC) i CDC u Atlanti, su razvile Algoritam za inicijalnu procjenu i menadžment pacijenata sa Ebola hemoragičnom groznicom, kao i Algoritam za laboratorijsku dijagnozu Ebola virusa, a koji se mogu naći na zvaničnim stranicama navedenih institucija, za ECDC: http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg_fevers/Pages/index.aspx Tretman Trenutno nema specifične vakcine ili medikamenta (kao što su antiviralni lijekovi) za koje je dokazano da su efektivni u liječenju Ebole. ZMapp razvijen od Mapp Biopharmaceutical je eksperimentalni lijek, koji još nije prošao fazu sigurnosti i efektivnosti humanog testiranja. Licencirana vakcina još uvijek nije dostupna, ali postoje dvije potencijalne vakcine koje su u fazi humanog testiranja. Za sada, u preporuci ostaje tretiranje simptoma Ebole, kako oni nastaju u što ranijem stadiju bolesti: suportivna terapija, rehidracija uz balansiranje elektrolita (intravenoznim ili oralnim tečnostima), održavanje statusa kisika i krvnog pritiska, tretiranje eventualno nastalih drugih infekcija. Prevencija i kontrola epidemije Dobra kontrola i zaustavljanje epidemije zahtjeva primjenu paketa intervencija, menadžmenta slučaja, nadzora i praćenja kontakata, dobrih laboratorijskih usluga, sigurnih ukopa umrlih, i socijalnoj mobilizaciji. Angažman zajednice je ključni u uspiješnoj kontroli epidemija. Povećanjem svijesti o rizičnim faktorima za nastank Ebola infekcije i protektivnim mjerama koje se trebaju preduzeti je efektivan način smanjenja humanog prenosa. Mjere redukcije rizika bi trebale biti fokusirane na nekoliko faktora: 1. Reduciranje rizika prenosa infekcije sa životinje na čovjeka (pri kontaktu sa životinjama bi se trebale nositi rukavice i druga zaštitna oprema, životinjski produkti bi trebali biti temeljito kuhani prije upotrebe). 2. Reduciranje rizika interhumanog prenosa – prenosa sa osobe na osobu (pri njezi oboljelih kod kuće potrebno je nositi rukavice i adekvatnu ličnu zaštitnu opremu, redovno pranje ruku nakon posjete pacijentu u bolnici ili nakon njege pacijenta kod kuće. SZO insistira da se izbjegava bilo kakvo kućno liječenje. 3. Mjere zaustavljanja epidemije, uključuju brze i sigurne ukope mrtvih, identificiranje osoba koje bi mogle biti u kontaktu sa Ebola inficiranom osobom, zdravstveni nadzor kontakata narednih 21 dan, značajno je razdvajanje bolesnih od zdravih u cilju prevencije daljeg širenja, kao i održavanje higijene i čistog okoliša. Zdravstveni radnici bi trebali kod njege suspektnih ili potvrđenih Ebola inficiranih pacijenata primjeniti dodatne kontrolne mjere u cilju prevencije kontakta sa pacijentovom krvlju i tjelesnim tečnostima, kontaminiranim površinama i materijalima, kao što su odjeća i posteljina. Kada su u bliskom kontaktu sa pacijentima (unutar 1 metra od pacijenta oboljelim od Ebole, trebali bi nositi maske, zaštitnik za lice ili medicinsku masku i zaštitne naočare – i to tako da nije otkriven niti jedan dio tijela), čiste nesterilne duge zaštitne haljine, i zaštitne rukavice (sterilne samo za procedure). Preporučuje se koristenje zaštitnih odijela sa negativnim pritiskom gdje god je i kad god je to moguće! Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, Atlanta u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, su razvili set smjernica kao pomoć u prevenciji i širenju Ebole. Pod naslovom „Infection control for Viral Hemorrhagic Fevers In the African Health Care Setting“, vodič opisuje kako prepoznati slučaj virusne hemoragične groznice i kako prevenirati prenos infekcije unutar zdravstvenih ustanova upotrebom lokalnih dostupnih materijala i uz minimalne finansijske resurse. Pored toga razvijene su privremene smjernice koje se odnose na kontrolu infekcije Ebola virusom u bolnicama, smjernice za sakupljenje uzoraka, transport i testiranje osoba suspektnih na infekciju Ebola virusom, smjernice za aviotransport/karantine,itd.., a koji se mogu naći na zvaničnoj web stranici CDC-a: http://www.cdc.gov/search.do?q=guidance+for+Ebola+virus Za zemlje u kojima još uvijek nisu registrirani slučajevi Ebola hemoragične groznice u dokumentu pod nazivom “Ebola surveillance in countries with no reported cases of Ebola virus disease” date su glavne smjernice za neophodne aktivnosti koje treba da preduzmu nadležni organi zemlje formiranjem ALERT sistema (sistema nadzora putem ranog upozorenja) na graničnim prelazima sa zemljama gdje su već registrirani slučajevi, na aerodromima, pristaništima, zdravstvenim ustanovama i posebno u velikim bolnicama, osnivanjem timova osposobljenih za definiciju slučaja, izvještavanje, prevenciju infekcije kao i identifikaciji SZO referentnih laboratorija. ALERT sistemi na navedenim lokacijama bi trebali biti u potpunosti opremljeni centrima za izolaciju, sa osobljem obučenim u prevenciji infekcije i primjeni kontrolnih mjera. Smjernice se mogu naći na web stranici SZO: http://. www who.int/csr/resources/publications/ebola/ebolasurveillance/en/ I u našoj zemlji organizacije sistema zdravstvo poduzimaju sve što je u skladu sa preporukama SZO. Više možete naći na http://www.zzjzfbih.ba/ebola-virusna-zarazna-bolest/ Reference: 1. Center for Control and Prevention Disease. Ebola Factsheet. CDC. Atlanta. USA. 2014. Available: http://www.cdc.gov/vhf/ebola/resources/factsheets.html 16.10.2014 2. WHO Ebola Response Team. Ebola Virus Disease in West Africa – The first 9 Months of the Epidemic and Forward Projections. N Engl J Med 2014. 371: 1481-1495. Available: http://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa1411100 22.10.2014. 3. Jeremy J.F, Piot P. The Ebola Emergency – Immediate Action, Ongoing Strategy. N ENGL J Med 2014. 371: 1545-1546. Available: http://www.nejm.org/doi/full/10.1056 /NEJMoa1411100 22.10.2014. 4. Declan B, Morello L. Ebola by the number: The spread and coast of outbreak. Nature. Vol.514. Octoebr 2014. Available: http://www.nature.com/news/ebola-by-the-numbers-the-size-spread-and-cost-of-an-outbreak-1.16144 22.10.2014. 5. Center for Control and Prevention Disease. Review of Human to Human Transmision of Ebola Virus.CDC.Atlanta. USA. 2014. Available:http://www.cdc.gov/vhf/ebola/transmission /human-transmission.html 16.10.2014 6. World Health Organization. Ebola virus disease. Fact sheet No103.WHO. Geneva. World HealthOrganization.2014. Available: http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs103 /en/ 17.10.2014 7. World Health Organization. INTERIM version 1.2 Ebola and Marburg virus disease epidemics: preparedness, alert, control, and evaluation. Geneva: World Health Organization, 2014. 17.10.2014 8. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola and Marburg fevers. Factsheet for health professionals. European Center for Prevention and Diseses Control. Stockholm. 2014. Available: http://www.ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg_fevers/factsheet-for-healthprofessionals/Pages/factsheet_health_professionals.aspx 18.10.2014 9. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola Outbreak in West Africa.Algorithm for initial assessment and management of patients for EVD. European Center for Prevention and Diseses Control. Stockholm. 2014. Available: http://www.ecdc.europa.eu/en/ healthtopics/ebola_marburg_fevers/algorithm-evd-case-assessment/Pages/default. 18.10.2014 10. European Center for Prevention and Diseses Control.Ebola Outbreak in West Africa.Algorithm for laboratory diagnosis of EVD. European Center for Prevention and Diseses Control. Stockholm. 2014. Available: http://www.ecdc.europa.eu/en/healthtopics/ebola_marburg _fevers/algorithm-evd-diagnosis/Pages/default.asp 18.10.2014 11. World Health Organization.Ebola Response Roadmap Situation Report Update http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/137185/1/roadmapupdate25Oct14_eng.pdf 25.10.2014.
© Copyright 2024 Paperzz
