RAZGOVOR Prof. dr. sc. Jasna Krstović, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Drukčiji pogled na profesiju odgojitelja Str. 4-5 Broj 39 (2779) • Godina LXI. Zagreb, 7. prosinca 2010. Predškolski odgoj aktualno teškoće u čitanju i pisanju Disleksija i disgrafija su smetnje, a ne bolest 1 111 godina Gimnazije i www.skolskenovine.hr strukovne škole Jurja Dubrile u Pazinu Str. 7 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Ponos svoga grada i cijele države Str. 20-21 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: BUDUćNOST OBRAZOVANJA ODRASLIH Vrijeme je za samostalni studij andragogije U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Jasna Krstović, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, Nataša Šunić, Višnja Francetić, mr. Dunja Špoljar, mr. Morana Koludrović, mr. Nataša Ljubić Klemše, dr. Ante Vukasović, dr. Milan Matijević, dr. Nikola Pastuović, Mihaela Dubravac Šigir, Sonja Vrban, Paul Roeders, Vitomir Tafra, Marija Halić, Tihomir Žiljak aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA Lektira u razrednoj nastavi (1) SAMO JE JEDNA KULTURA VJEČNA KULTURA ČITANJA! Str. 9 Mali tehnološki kutak NAJBOLJI I NAJKORISNIJI ALATI U OSNOVNOJ ŠKOLI Str. 10 Domoljubni odgoj UZORE TRAŽITI U HRVATSKOJ POVIJESTI I KULTURI Str. 13 Velika Britanija UČITELJICA BEZ GLASA DOBILA 156.000 FUNTI Str. 14 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]). Redakcija Školskih novina broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. [email protected] U I mi svoj WikiLeaks za trku imamo danima kad cijeli plavi planet trese groznica zvana WikiLeaks i kad na sve strane putem mreže svih mreža cure i najpovjerljivije, najintimnije, najdiskretnije informacije iz politike na najvišoj svjetskoj razini koje razotkrivaju tamniju stranu suvremenog društva i demokratskih poredaka, imamo i mi, dakle u tim danima, pandan toj svjetskoj pošasti zvanoj WikiLeaks čijeg će pokretača goniti svi interpoli svijeta ne bi li ga spriječili da i dalje objavljuje ono što se nikako objaviti ne smije. Postoje i u nas istraživači u novinarskim krugovima koji nam svako malo serviraju poneko istraživanje sa skandaloznim otkrićima. P rije mjesec ili dva dobili smo tako otkriće velikih malverzacija s uvozom svinjskog i inog mesa koje nam svakodnevno prodaju u mini i supermarketima. Ovih je dana konačno razotkrivena i pljačka stoljeća u Hrvata kojoj su glavni i inicijatori i egzekutori učitelji i profesori, koji tako bezočno i beskrupulozno ne rade doslovce ništa, našu djecu ničemu ne nauče, ali upravo na toj činjenici grade svoj skriveni ilegalni imperij – carstvo instrukcija u kojemu se, prema nekim računicama koje su upravo nevjerojatne, godišnje okrene oko 400 milijuna kuna. U školi ne rade ništa, ali zato pišu lektire, domaće zadaće, daju usmene instrukcije i sve to besramno oglašavaju preko internetskih portala koji baš kao i biznis s instrukcijama niču kao gljive poslije kiše. N otorna je činjenica da djeca imaju najviše problema s matematikom, fizikom i kemijom, a zatim u nešto manjoj mjeri sa stranim jezicima i materinskim jezikom. Valjalo bi se stoga zapitati zašto baš s PMF-ovim područjem i nije li defekt u tome što je možda studij matematike, fizike i kemije barem djelomice deficitaran u pedagoško-psihološkim i metodičko-didaktičkim sadržajima, pa onda završeni studenti znaju matematiku, ali kad uđu u razred, sva ta matematička znanja ne znaju prenijeti učenicima. Notorna je činjenica da instrukcije postoje, da ih je uvijek bilo i da će ih uvijek biti, ali nije korektno tvrditi da učitelji namjerno ne rade ništa, da namjerno učenicima daju loše ocjene kako bi ih prisilili da traže pomoć kroz instrukcije na kojima će onda isti ti učitelji dodatno zarađivati. Istina je da su učiteljske plaće male, da su gotovo na razini prosječnih plaća u državi, iako je obrazovanje djelatnost s najvišom razinom stručne spreme, jer je oko 80 posto zaposlenih s fakultetskom diplomom. Istina je i da su učitelji i nastavnici i potplaćeni i društveno degradirani, te da rade u uvjetima koji su često neprimjereni za početak 21. stoljeća, te da i sve to utječe na kvalitetu znanja koju djeca dobivaju u školama. A vlast u svakom proračunu tvrdi da novca za prosvjetu nema. No, kad bi se samo dosadašnjim USKOK-ovim i DORH-ovim istragama utvrđeni iznosi pronevjerenog i ukradenog novca vratili u državnu blagajnu, bilo bi itekako dovoljno novca i za obrazovanje. K ad bi se grijesi nekih dužnosnika, koji su u posljednje vrijeme pod istragom, procijenjeni na nekoliko milijardi kuna usporedili sa 400 milijuna, koliko je teška „siva ekonomija” vezana za instrukcije, morali bismo doći do barem dva poštena zaključka. Prvo, da bi i u obrazovanju, i u zdravstvu, i u mirovinskom osiguranju bilo puno bolje stanje kad bismo u državnu kasu uspjeli vratiti ono što je pokradeno i pronevjereno. Drugo, da ni instrukcije o kojima je riječ kao „siva ekonomija” nisu za pohvalu, ali i da učitelji koji zarađivanjem novca na instrukcijama, koje ipak ne možemo klasificirati kao kriminal, sigurno nisu ti koji upropaštavaju ovu državu. Nego da su to malo krupnije ribe koje svako malo gledamo kako ulaze ili izlaze iz građanima poznatog objekta u Remetincu. Z ato, ostavimo učitelje na miru da uživaju u pošteno zarađenim mizernim plaćama, jer oni nikada nisu bili niti će ikada biti izvor zala u ovoj državi. A kolege novinari istraživači možda bi trebali više čeprkati po istinskim rak-ranama ove napaćene države, a ne po pubertetskim aknama poput instrukcija, koje su, ruku na srce, ipak pri samom dnu lanca naših negativnosti. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb PODCRTANO CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Na temelju dobivenih podataka može se zaključiti kako su najčešći razlozi napuštanja školovanja: loš školski uspjeh, nedostatak motivacije i interesa za školu, disciplinski problemi te loša obiteljska materijalna situacija. Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN Razlozu i odrednice ranog napuštanja školovanja / Ivana Ferić, Goran Milas i Stanko Rihtar Društvena istraživanja, Vol. 19, br. 4-5 (108-109), 2010., str. 621. aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Dodijeljena državna Nagrada Ivan Filipović za 2009. godinu Nagrada za životno djelo Mariji Šuveljak i Ivanu Periću N a prigodnoj je svečanosti prošlog utorka u Zagrebu dodijeljena državna Nagrada Ivan Filipović za 2009. godinu, najviše državno priznanje u području odgoja, obrazovanja i znanosti. Nagradu su dobitnicima uručili ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs i dr. Petar Selem, predsjednik Odbora za dodjelu Nagrade. Državnom Nagradom Ivan Filipović za životno djelo nagrađeni su: u području osnovnoga školstva Marija Šuveljak, učiteljica matematike i fizike u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u Zagrebu te u području znanstvenoga i stručnoga rada dr. sc. Ivan Perić, umirovljeni znanstvenik, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Godišnjom državnom Nagradom Ivan Filipović nagrađeni su: u području predškolskog odgoja Marija Filipović, profesorica psihologije i pedagogije, ravnateljica Dječjeg vrtića Tatjane Marinić u Zagreb; u području osnovnoga školstva Senka Pintarić, nastavnica razredne nastave u Osnovnoj školi Antuna Nemčića Gostovinskog, Koprivnica, Jakov Grbeša, nastavnik hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Jakova Gotovca u Unešiću; u području srednjega školstva Roksanda Smolčić Krnić, ravnateljica 10. gimnazije Ivana Supeka u Zagrebu, Mirjan Režić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, Srednjoškolski đački dom Osijek, Ljubica Banović, profesorica sociologije i pedagogije, ravnateljica Učeničkog doma Marije 3 www.skolskenovine.hr JO© JEDAN TJEDAN Godinama imamo dojam da je na djelu jedno te isto: da u svijetu rada, kod poslodavaca dakle, prevladava mišljenje da im obrazovni sustav „ne isporučuje” kadrove kakvi su im potrebni; s druge strane, da se u institucionalnom obrazovanju ne zna koje su i kakve sadašnje (i buduće) potrebe tržišta rada, pa stoga i ne vodi računa o tome. Je li baš tako? Što kažu poslodavci u Europi? Jambrišak u Zagrebu; u području visokoga školstva dr. sc. Zlatko Miliša, izvanredni profesor na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Dodjeljujući Nagrade, ministar Fuchs je istaknuo da je uloga učitelja ponajprije plemenita, ali i odgovorna, jer učitelju je povjereno ono što je najvrednije u jednome društvu - djeca i mladi. „Kao učitelji u školi prenijeli ste im znanje, ali ih naučili i društvenim i duhovnim vrijednostima, kao sveučilišni profesori nadahnuli ste ih za plemenito zvanje i nesebično davanje, a kao znanstvenici podarili ste nam knjige i stručne članke iz kojih će budući učitelji, pedagozi i znanstvenici crpiti znanje i nadahnuće za rad. Znanje i stručnost koji se dobiju u školi su važni”, rekao je ministar Fuchs i dodao da vrijednosti koje prosvjetni djelatnici usade djeci i mladima usmjeravaju njihovo djelovanje i njihove živote. „Trag koji ostavljate u njihovim životima je neprocjenjiv - to je trag za naše bolje sutra i bolje sutra naše zemlje. Osim vama, koji ste primili ovu vrijednu nagradu, čestitam i svim ostalim prosvjetnim djelatnicima koji svoj posao obavljaju s ljubavlju, samozatajno i vrijedno, a koji možda neće imati prigodu biti javno nagrađeni” - poručio im je ministar Fuchs. Ukupno je dodijeljeno sedam godišnjih nagrada i dvije za životno djelo za 2009. godinu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i povelje. Novčani iznos nagrade za životno djelo iznosi 45.000 kuna, a za godišnju nagradu 25.000 kuna. M. Šimeg Prirodoslovno-matematički fakultet PMF dobio laboratorij za nuklearnu magnetsku rezonanciju O dsjek za fiziku prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od prošlog je tjedna bogatiji za laboratorij za nuklearnu magnetsku rezonanciju čvrstog stanja. Radi se o prvom takvom laboratoriju u visokoškolskoj ustanovi, a sličan postoji u Institutu Ruđera Boškovića, čime je Hrvatska jedna od zemalja u kojoj su otvorena vrata za nove mogućnosti istraživanja. Laboratorij, vrijedan 460.000 eura, otvorio je ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, koji je istaknuo da se time otvaraju i nove mogućnosti sudjelovanja na raznim znanstvenim projektima koji se ne ograničavaju samo na Europu, nego se šire i na suradnju s američkim projektima i drugim svjetski važnim znanstvenim krugovima. – Širina suradnje i mogućnosti su velike, moramo raditi danas da bismo postavili temelje za ono što želimo ostvariti sutra. Stoga je naš zadatak da postavimo sustav koji će funkcionirati, i to kroz novu zakonsku regulativu koja se tiče znanosti i obrazovanja – kazao je ministar Fuchs. Dodao je da iako laboratorij u nazivu ima nuklearni, to ne znači opasnost od radijacije, aludirajući pritom na nedavni slučaj i mogućnost da se malo i srednje radioaktivni otpad odloži u obližnji Institut Ruđera Boškovića. Dekan PMF-a Amir Hamzić kazao je da je otvaranje ovog laboratorij uspjeh koji proizlazi iz snažne i uspješne tradicije. Dodao je da ovakve svečanosti nisu česte u znanstvenoj zajednici, ali novi laboratorij za nuklearnu magnetsku rezonanciju zaslužuje da ga se pokaže široj javnosti. – Ponosan sam na novu opremu, a aktivnosti PMF-a nisu samo nastava studentima, nego i istraživačka djelatnost, kojoj će pomoći i ovaj laboratorij – kazao je Hamzić, naglasivši da su se predstavnici struke desetljećima zauzimali za nabavu takvog uređaja i laboratorija te da se time fakultetu otvaraju nove mogućnosti istraživanja. Voditelj NMR laboratorija Miroslav Požek rekao je da je trebalo uložiti veliki napor u realizaciju ovog projekta. Takav se uređaj planiralo nabaviti još 1991. godine, no zbog rata to nije bilo moguće. Podsjetio je da je magnetna rezonanca poznata kao dijagnostička metoda u medicini i istaknuo da je važna u istraživanjima u kemiji te da je danas nezamisliv znanstveni rad bez rezultata koje daje takav uređaj. Prisutnima se obratila i prorektorica Melita Kovačević, koja je navela da jake institucije čine jaki ljudi. – Treba ulagati što više dobre volje i boriti se za ciljeve, uključivati znanje i stvarati jake institucije. Moramo biti svjesni toga da u istraživačkom procesu sudjeluju svi, od studenata do onih koji upravljaju sustavima – kazala je Kovačević, dodavši da je ovaj uspjeh PMF-a najbolji pokazatelj da bi to trebalo funkcionirati. Novac za laboratorij prikupljen je uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te većinom kroz program SOLeNeMar, koji podupire Europska komisija, a PMF je taj novac dobio u jakoj međunarodnoj konkurenciji. Ivica Buljan Od prošloga tjedna možemo znatno pouzdanije i više znati o tome koje su potrebe europskih poslodavaca i kakve su njihove zamjedbe glede zapošljavanja diplomiranih studenata. Flash Eurobarometer (br. 304) objavio je rezultate najnovijeg istraživanja (provedenoga početkom rujna ove godine) u kome su sudjelovali predstavnici više od sedam tisuća raznih poslodavaca iz 31 države (EU 27, Norveška, Island, Hrvatska i Turska). Radi osvjetljavanja pozadine zapošljavanja (i zapošljivosti) anketiranje je „pokrivalo” širok spektar problematike: važnost raznih vještina i sposobnosti, stupanj (ne) zadovoljstva poslodavaca kandidatima za posao i novozaposlenima, stupanj naobrazbe najpoželjnijih kandidata, čimbenike koji pospješuju zapošljavanje, važnost ugleda obrazovne ustanove iz koje dolaze kandidati, količinu i vrstu potrebne izobrazbe nakon zapošljavanja, broj novih zaposlenika iz inozemstva, opseg i vrstu suradnje između poslodavaca i obrazovnih ustanova te poglede poslodavaca na to kako da diplomirani studenti steknu bolje mogućnosti za zapošljavanje. Inače, glede anketiranih poslodavaca iz raznih sektora, njih 35 posto ima više od petine zaposlenika s visokom stručnom spremom; imaju potrebe za zaposlenicima raznih struka, a više od polovice tih poslodavaca tražilo je unatrag pet godina (i sada traži) ponajviše diplomirane studente poslovnih i gospodarskih studija te inženjere raznih vrsta. Što poslodavci traže i cijene pri zapošljavanju? Na prvome mjestu, važnim ili vrlo važnim oni drže vještine timskoga rada (98 posto); visoko cijene i sposobnosti prilagodljivosti novim situacijama (97 posto), potom komunikacijske vještine (96 posto), kompjutorske vještine jednako kao i klasičnu pismenost, tj. čitanje i pisanje, te umijeće analitičnosti i rješavanja problema (95 posto). Dakako, visoko su rangirana (ali ne na prvom mjestu) specifične kompetencije potrebne za određeno radno mjesto (91 posto). Znanje stranih jezika pri zapošljavanju također je važno ili vrlo važno (67 posto), no znatno više od toga – prema ovom istraživanju – poslodavci cijene vještine planiranja i organizacije te vještine donošenja odluka i matematička znanja (oko 90 posto). Velika većina poslodavaca (89 posto) suglasna je s tezom da su su među kandidatima za zapošljavanje u njihovoj kompaniji bili diplomirani studenti s potrebnim znanjima i vještinama, s tim što zadovoljstvo poslodavaca varira među pojedinim zemljama – od 65 posto u Litvi do 98 posto u Švedskoj. Zanimljivo je pogledati što o vještinama potrebnim za zapošljavanje misle hrvatski poslodavci obuhvaćeni ovim istraživanjem. Oni vrlo važnim (pr)ocjenjuju kompjutorske vještine (92 posto), dobru („klasičnu”) pismenost (74 posto), sposobnost prilagodbe i djelovanja u novim situacijama (82 posto), komunikacijske vještine (81 posto), analitičnost i rješavanje problema (79 posto), specifična stručna znanja i vještine (74 posto), sposobnosti planiranja i organizacije (77 posto), spretnost u rješavanju problema (66 posto), primjenu matematičkih znanja (64 posto) te znanje stranog jezika (69 posto). Jesu li hrvatski poslodavci zadovoljni kompetencijama koje imaju diplomirani studenti? Čak 48 posto naših poslodavaca u tom je pogledu vrlo zadovoljno, 44 posto je zadovoljno, dok je samo 8 posto nezadovoljno ili jako nezadovoljno. Oprez, da ne bismo obrazovni sustav precijenili: ovdje je riječ o (ne)zadovoljstvu novozaposlenima, no ne i o svim kandidatima koji su se natjecali za zapošljavanje u proteklih 3 – 5 godina. No, još je nešto znakovito kad su u pitanju hrvatski poslodavci: ispada da su oni – u usporedbi s drugim zemljama – najzadovoljniji znanjima i vještinama diplomiranih studenata koje su zaposlili (u 10 od 11 kategorija oni su na prvom mjestu). Ne moramo ovu studiju uzeti zdravo za gotovo, no ne treba je niti podcjenjivati ili ignorirati. Kako god njezine rezultate interpretirali, ona sadrži indikatore o tome što bi u obrazovanju trebalo biti važno drži li se do mišljenja, potreba i procjena sadašnjega svijeta rada, dotično poslodavaca. Kad bi još „osvanula” kakva međunarodna studija o tome kako potaknuti i trajno osigurati otvaranje novih radnih mjesta!? Anđelko Jelin Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod s pedesetak tisuća kuna, namijenjenih za kupovinu božićnih poklona svojim članovima, pomoći će zaposlenicima Osnovne škole don Mihovila Pavlinovića u Metkoviću, čije su kuće stradale u katastrofalnoj poplavi, a pokrenuo je i u svim svojim sindikalnim podružnicama humanitarnu akciju „Božić u Metkoviću” za prikupljanje financijske pomoći za kolege u Metkoviću. razgovor aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. prof. dr. sc. Jasna Krstović, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Konceptom sveučilišnog obrazovanja odgojitelja definirali smo standarde odgojiteljske profesije u novim promijenjenim ulogama opisivanjem suštine kvalifikacije terminologijom generičkih i specifičnih kompetencija, odnosno postignutim određenim ishodima učenja nakon uspješnog dovršetka priznatog studijskog programa. Time smo željeli hrvatskog odgojitelja pripremiti za njegovu europsku budućnost na način da ga obrazovanjem približimo konceptu europskog profesionalizma. Istodobno, ostvarili smo san hrvatskih odgojitelja, jer su se oni jedini do sada obrazovali na stručnim studijima bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja P očetkom studenoga na Učiteljskom fakultetu u Rijeci svečano je predstavljen novopokrenuti diplomski studij pod nazivom „Rani i predškolski odgoj i obrazovanje”, prvi takve vrste u Hrvatskoj i prema mnogima predstavlja značajan kvalitativni iskorak za cjelokupni naš sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. O svemu vezanom za spomenuti studij razgovarali smo s prof. dr. sc. Jasnom Krstović, dekanicom Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. „To je nešto što se spremalo godinama i sad kad je počelo doista je divno vidjeti s kolikim su ushitom naše studentice krenule na studij. Slično se dogodilo kad smo prije nekoliko godina pokrenuli dvogodišnji studij za doškolovanje učitelja razredne nastave. Tada nam se skupila učiteljska krema i to je bila grupa prema kojoj smo imali veliki respekt, jer su nam studenti bili ljudi s radnim stažem i s visokom unutarnjom motivacijom za studij. Sad imamo sličnu situaciju, jer su nam se na diplomski studij upisale odgojiteljice iz cijele Hrvatske, od Čakovca, preko Zagreba, Istre do Dalmacije i da smo htjeli mogli smo imati tristo studenata na izvanrednom diplomskom studiju” – rekla nam je na početku razgovora dekanica Krstović. O kakvom se programu radi i tko sve može upisati taj diplomski studij? Koncept sveučilišnog obrazovanja odgojitelja utemeljen je na kompetencijskom pristupu odnosno na ishodima učenja i kompetencijama s implikacijama u europski kvalifikacijski okvir u kontekstu europskog prostora visokog obrazovanja. Akademskim rječnikom to znači da smo definirali standarde odgojiteljske profesije u novim promijenjenim ulogama opisivanjem suštine kvalifikacije terminologijom generičkih i specifičnih kompetencija, odnosno postignutim određenim ishodima učenja nakon uspješnog dovršetka priznatog studijskog programa. Na taj smo način željeli hrvatskog odgojitelja pripremiti za njegovu europsku budućnost na način da ga obrazovanjem približimo konceptu europskog profesionalizma. Istodobno, ostvarili smo san hrvatskih odgojitelja, jer su se oni, kao jedini u okviru odgojno-obrazovne struke, do sada obrazovali na stručnim studijima bez mogućnosti daljnjeg obrazovanja. Na sveučilišni diplomski studij mogu se upisati osobe koje su završile preddiplomski studij ranog i predškolskog odgoja, preddiplomski studij u području društvenih znanosti u polju pedagogije, psihologije, edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, socijalnih djelatnosti, kineziologije, zatim oni koji su završili stručni studij predškolskog odgoja i stručni studij primarnog obrazovanja te su uz to završili i program cjeloživotnog učenja primjerene nadoknade kompetencija za upis na diplomski studij. Studij je izvanredan i njime se stječe akademski naziv magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Kako su tekle pripreme za početak studija koji ste svečano obilježili prije mjesec dana? Neposredne pripreme za izvođenje ovog studija održavale su se tijekom prošle akademske godine. Jedan od problema kojim smo se susreli jest pitanje „prijelaza” studenata sa stručnog na sveučilišni studij. Naime prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju osobe koje su završile stručni studij mogu upisati diplomski studij ako je to predviđeno općim aktom sveučilišta koje provodi taj studij, pri čemu se upis može uvjetovati polaganjem diferencijskih ispita. Sveučilište u Rijeci odredilo je opće uvjete za upis na diplomske studije godini 2010./2011. Uz ostalo, uvjet za upis završeni je odgovarajući akreditirani program cjeloživotnog učenja i kroz koji je moguće primjereno nadoknaditi kompetencije koje omogućuju upis na sveučilišni diplomski studij. Naš je cjeloživotni program nosio 30 ECTS i strukturiran je kroz šest kolegija. Nakon dobivene akreditacije, upisali smo sedamdesetak studenata kako bismo iz tog broja kandidata mogli izabrati najbolje na temelju njihovih postignuća. To možda i nije dobro odjeknulo među kandidatima, jer su očekivali da će svi koji prođu program cjeloživotnog učenja upisati diplomski studij. Nakon toga smo oglasili natječaj za di- Drukčiji pogled na profesiju odgojitelja plomski studij za 40 pristupnika i javilo nam se 55 kandidata koji su prošli program cjeloživotnog učenja. Ove smo godine iznimno upisali sve prijavljene, ali ubuduće ćemo vjerojatno smanjiti upisnu kvotu i inzistirati na selekciji kandidata kakvu smo proveli ove godine. U kakvoj su poziciji oni koji danas redovno studiraju i željeli bi nastaviti diplomski studij? Iako postoji veliki pritisak redovitih studenata za nastavkom studija na diplomskoj razini, odlučili smo da ćemo s redovnim studijem pričekati do vremena prvih sveučilišnih prvostupnika. Učiteljski fakultet nema za sada kapaciteta paralelno izvoditi i redovni i izvanredni studij, ali se nadam da ćemo to uskoro moći realizirati. Za sada smo organizacijom samo izvanrednog studija dali prednost kolegicama iz prakse, jer one već jako dugo čekaju na takvu priliku. Osim toga, željeli smo utjecati na situaciju evidentnog „odljeva” najboljih na studij izvan Hrvatske, za što mislimo da i nije pohvalni podatak za nas. Magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja moći će raditi u odgojnim skupinama na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, ali i kao stručnjak u razvojnim timovima svog vrtića, specijalist za pojedine poslove unutar djelatnosti ranog i predškolskog odgoja, kao stručnjak za pojedine aspekte djelatnosti, kreator obrazovne politike ranog i predškolskog odgoja, kao član timova za izradu nacionalnih kurikuluma i odgojnoobrazovnih standarda, kao recenzent u programima studija za obrazovanje budućih odgojitelja, voditelj stručno-razvojnih centara, istraživač... Što vas je na fakultetu ponukalo da stvorite tako moderan program diplomskog studija? Krenuli smo od rezultata recentnih znanstvenih spoznaja o ranom djetinjstvu kao značajnom razvojnom razdoblju za cjelokupni kasniji razvojni doseg svakog čovjeka, a koji su usmjerili pogled prema ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, odredivši ga kao svojevrsno edukacijsko izvorište. Isto tako, nove kulturološke okolnosti življenja pokazuju da je institucionalno djetinjstvo postalo sudbina djeteta 21. stoljeća. Iz tih se razloga velika pozornost pridaje kvaliteti odgojnoga konteksta suvremene predškolske ustanove te ulozi i značaju odrasle osobe kao kreatora poticajnog okruženja u kojem se ostvaruje rano djetinjstvo. U tim smo okolnostima započeli procese redefiniranja tradicionalnih edukacijskih gledišta o profesionalnim ulogama u području ranog djetinjstva napuštanjem tradicionalnog pogleda na odgojitelja kao „tete čuvalice“ koja jednom i zauvijek obrazovanjem „usvaja” sve što joj je potrebno da bi uspješno obavljala posao prema unaprijed stvorenom konačnom inventaru poslova i zadaća. Dakle, program se odmiče od „tete čuvalice” i nudi novu vizuru odgojiteljske profesije. Točno. Odgojiteljsku profesiju definiramo kao vrlo složeno zanimanje koje implicira refleksivno mišljenje, kontinuirani profesionalni razvoj, autonomiju, odgovornost i kreativnost istraživanja. Naš je odgojitelj kritički intelektualac čiji obrazovni habitus implicira „akademičnost”, on je također stručnjak širokog spektra interesa, osjetljiv na promjene koje se oko njega događaju, aktivni sudionik u njima te nerijetko i njihov inicijator. Magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja moći će raditi u odgojnim skupinama na poslovima njege, odgoja i obrazovanja, ali isto tako i kao stručnjak u razvojnim timovima svog vrtića, specijalist za pojedine poslove unutar cjelokupne djelatnosti ranog i predškolskog odgoja, kao stručnjak za pojedine aspekte djelatnosti, kreator obrazovne politike ranog i predškolskog odgoja, kao član timova za izradu nacional- broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. nih kurikuluma i odgojno-obrazovnih standarda, kao recenzent u programima studija za obrazovanje budućih odgojitelja, voditelj stručno-razvojnih centara, istraživač ili mentor studentima. Očito je da ovaj studij ima nekoliko različitih dimenzija. Studij ima višestruke dimenzije koje mnogi neće odmah ni prepoznati, Osim izravne refleksije na unapređivanje neposredne odgojno-obrazovne prakse, nadamo se da ćemo među studentima „regrutirati” novi znanstveni potencijal: znanstvene novake, asistente, odnosno doktorande. To je od krucijalne važnosti za daljnji razvoj prije svega pripadajuće znanstvene grane, ali i ukupne znanstvene discipline. Do sada na žalost nije bilo tako. Naime, poznato je da se svaka znanost i znanstvena disciplina obnavlja i unapređuje prvenstveno znanstvenom reprodukcijom unutar svoje domene. Za područje ranog i predškolskog odgoja tako nešto nije bilo moguće ostvariti, iz jednostavnog razloga što najbolji studenti nisu imali mogućnost daljnje znanstvene vertikalne prohodnosti. Zato su se događale apsurdne situacije da su upisivali studij doškolovanja za učitelja u razrednoj nastavi koji im je poslužio kao „ulaznica” na doktorske studije u polju pedagogije. Označava li ovaj studijski program prekretnicu u obrazovanju za rani i predškolski odgoj? Naravno, to mu je i temeljna misija. Projiciramo navedeno na dva aspekta. Svjesni smo okolnosti određenog trenutka i činjenice da za sada ne možemo očekivati da će se inicijalno obrazovanje za profesiju podignuti na diplomsku razinu. Razlog tomu leži prije svega u društvenim okolnostima, a nikako u obilježjima polja rada. S druge strane, i u postojećoj profilaciji profesionalnih uloga u ranom i predškolskom odgoju postoje određeni anakronizmi koje treba početi mijenjati. To mislim prije svega na aktualnu monoprofilaciju, jer u odgojnoj skupini radi „uniformno” obrazovan odgojitelj, bez obzira na činjenicu koja pokazuje na bogatstvo i raznolikost polja rada. Naravno, tu je i naslijeđeni koncept „ograničenog dosega njegove kompetencije”, po kojem njegov rad „servisira” stručnjak obrazovan izvan odgovarajuće vertikale pripadajućeg polja rada. Morati ćemo početi propitivati takve odnosne relacije. Naravno da nemamo ambicije „istisnuti” stručne suradnike iz ranog i predškolskog odgoja, ali imamo ambiciju osnaživati odgojitelja da se pojavljuje u svim poslovima koji se tiču projekcije razvoja njegova polja rada. Očito da je potrebno započeti procese redefiniranja profesionalnih uloga u sustavu posebice sa pozicije njihova obrazovanja, a ovaj je diplomski program na tom tragu. Što je s roditeljima čija je uloga također promijenjena u suvremenom svijetu? Suvremena pedagogija ranog i predškolskog odgoja itekako apostrofira značaj obiteljskog ozračja kao ključnog čimbenika kvalitetnog djetinjstva. U našem sustavu predškolskog odgoja još uvijek nemamo dovoljno primjeren odgovor na naše roditelje. Nismo roditelje osnažili u onoj mjeri koliko bismo mogli da i oni postanu sukreatori politike u svim segmentima. Kad roditelj „osjeti kompetenciju” stručnjaka kojemu je povjerio svoje dijete, onda je odgojitelj za njega najvažnija osoba na svijetu. Suvremena hrvatska obitelj posrnula je pod teretom objektivnih životnih okolnosti u kojima se našla. Odgojitelj stoga može biti „ruka koja baca pojas za spašavanje” u zajedničkom putu izlaženja na sigurnu obalu. Uočivši navedeno, u svoj smo program ugradili modul koji se upravo odnosi na osnaživanje profesionalaca za rad s roditeljima kao prvim odgojiteljima. razgovor aktualno U vašim se riječima osjeća zadovoljstvo zbog programa koji ste pokrenuli. Mislim da smo krenuli dobrim putem, zadovoljna sam programom, zadovoljni su i studenti, jer promišlja aktualni trenutak razvoja ranog i predškolskog odgoja, nije statičan. Naravno da se uvijek može bolje. Željeli smo zaista izbjeći da bude kompenzacijski program pa smo i pripremili kandidate za drukčije promišljanje i vlastitog obrazovanja i sustava na koji se odnosi. Sad vidimo da nam se trud isplatio i da su studentice spremne za te izazove učenja. Ne radi se samo o uključivanju u diplomski studij, nego i o spremnosti da prihvate novi način studiranja prema Bolonjskom procesu, da uspješno spoje teoriju i praksu. Krenuli smo u nešto novo i nepoznato, ali kad prva generacija završi diplomski studij vrlo brzo će se pokazati njegova vrijednost. Uz to smatramo da je ovo je posebna prilika za program, jer imamo jedinstvenu priliku odmah ga testirati u praksi, pa se spoznaje koje se prezentiraju u tijeku studija mogu istoga trena propitivati. S druge strane smatram posebno značajnim istaknuti potrebu da novi obrazovni profil prepozna i zakonodavac te da ga ugradi u odgovarajuće zakonske akte kako bi im i na taj način otvorio prostor, kako onima koji su već u praksu tako posebice koji su tek u procesu obrazovanja za nove uloge u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Zakon mora prepoznati i njihov pedagoški, i stručni, i znanstveni aspekt pa ih prema tome i pozicionirati u sustavu ranog i predškolskog odgoja. Vrijeme će pokazati tko je tko u vrtiću i tko čemu služi. Što je s takozvanim suplementima kao dodacima diplomi? Upravo će u navedenome pomoći taj dokument. Pokazat će se i njihova vrijednost, jer 5 www.skolskenovine.hr u njima stoje i dodatne kompetencije, znanja i vještine koje je kandidat tijekom studija usvojio. Suplement jest forma, ali ne smije na to svesti. Čvrsto vjerujem da će se ubrzo početi događati situacije u kojima će poslodavac imati nekoliko kandidata s možda čak iste obrazovne razine, ali različite lepeze kompetencija, koje će biti presudne pri zapošljavanju. Tu je velika prednost našeg magistra, jer će biti vidljivo da je diplomirani odgojitelj kvalificiran za promicanje razvojnih akcija, za usavršavanje i za mnoge druge dimenzije koje „vuku ustanovu” prema višim razinama kvalitete. Isto tako vjerujem da smo ovim programom odškrinuli vrata prema europskoj dimenziji odgojiteljske profesije. Nadamo se, naime, da će naš odgojitelj biti prepoznat ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu i sa svojom diplomom moći konkurirati europskom kolegi. Razvojni se procesi ne mogu zaustaviti. Ne smijemo biti inertni, razmišljati tradicionalno i osjećati se ugroženo, no dužni smo mladim ljudima otvarati mogućnosti. Našim budućim odgojiteljima moramo omogućiti punu mobilnost. Žao mi što na razini Hrvatske to još nismo uspjeli. Gotovo je nemoguća misija prelaziti s jednoga na drugo sveučilište u okviru istoga studijskog programa zbog njihovih različitosti, ali i drugih prepreka koje ne bi trebale postojati. Na kraju svakako valja naglasiti da je u ostvarivanju ideje o sveučilišnom studiju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja veliku ulogu imala činjenica da nam je naše sveučilište pružilo pravu podršku. Prepoznalo je važnost programa i trenutka, podržalo nas je. Bez toga ne bismo uspjeli u svojoj nakani da rani i predškolski odgoj odredimo kao svojevrsno edukacijsko ishodište. Razgovarao Marijan Šimeg Ne treba nitko biti prevelik odgojitelj, pedagog ili znanstvenik da bi primijetio da se danas s malim djetetom događaju brojne važne stvari. To su neki drugi klinci, rano djetinjstvo je posve druga priča jer živimo u nekom novom dobu. Razvijaju se nove paradigme života i prestala je odavno ona fama da su odgajateljice „tete čuvalice” kojima je dovoljno imati majčinske osjećaje i pedagoški eros da bi bile dobre odgojiteljice. To su davno zaboravljene priče Institucionalno djetinjstvo postalo je sudbina djeteta 21. stoljeća i zbog toga se pridaje velika važnost kvaliteti odgojnog konteksta suvremene predškolske ustanove te ulozi i značaju odrasle osobe kao kreatora poticajnog okruženja u kojem se ostvaruje rano djetinjstvo. Drugim riječima, vrtić mora odgovoriti svim zahtjevima djeteta, a u svemu tome najvažnija je osoba odgojiteljica aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Festival malih plesnih formi Otvorimo svijet plesa djeci i mladima Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva Godišnje nagrade za volonterstvo N a prigodnoj svečanosti, održanoj 29. studenoga u zagrebačkom muzeju Mimara, uručene su ovogodišnje nagrade osnovnim i srednjim školama za volonterstvo i jedinicama lokalne i područne samouprave za sudioničku demokraciju. Nagrade Škola – prijatelj zajednice ove su godine dobile Osnovna škola kralja Tomislava iz Našica za volontersku inicijativu Veliki park biser u srcu grada Našica, odnosno uređenje gradskoga parka engleskog tipa; Osnovna škola Ivana Kozarca iz Nijemaca za inicijativu Učenička zadruga Bosut, kojom učenici likovnim radovima i cvjećarstvom osiguravaju novac za pomoć siromašnijim kolegama; Osnovna škola Ivana Lackovića Croate iz Kalinovca za volontersku inicijativu Upotreba i iskorištavanje otpada, kao oblik očuvanja i zaštite okoliša; Osnovna škola Sućidar iz Splita za inicijativu Volontirajmo za bolji svijet, za sve učenike, učitelje i roditelje, odnosno njihovo bavljenje ekologijom i humanitarnim radom; Osnovna škola Matije Gupca iz Zagreba za volontersku inicijativu Vodič za male volontere odnosno za izradu istoimenoga ilustriranog vodiča za buduće volontere. Nagrade su u kategoriji srednjih škola osvojile Srednja škola Bedekovčina za inovativni model motiviranja učenika za volonterske aktivnosti, Turističko-ugostiteljska i prehrambena škola Bjelovar za prikupljanje odjeće, obuće i igračaka za učenike s teškoćama i provedbu slobodnog vremena s njima, Gimnazija Petra Preradovića iz Virovitice za akciju Volontiranje u programima Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije odnosno druženje s učenicima s teškoćama u razvoju i pomaganje učenicima sa slabijim uspjehom u školi, Ugostiteljsko-turistička škola Osijek za akciju Jedan sat za osobe u potrebi, odnosno suradnju učenika volontera i štićenika Doma za starije i nemoćne, Doma za psihički bolesne i za djecu s posebnim potrebama i 1. gimnazija Zagreb za inovativan model volontiranja koji uvode od 2007. godine, a posebno za širenje učeničke inicijative u promicanju volonterstva. Nagrade Zajedno za bolje uručene su Međimurskoj županiji za brojne i vrijedne pomake u razvoju sudioničke demokracije, Gradu Sisku za uzornu suradnju s brojnim udrugama civilnoga društva te Općini Šolta za formiranje Foruma udruga otoka Šolte, koji među ostalim kroz volonterske aktivnosti radi na promociji otoka kao jedinstvene turističke destinacije. Godišnje nagrade Škola – prijatelj zajednice odnosno Zajedno za bolje dodjeljuju se po šesti put, a priznanja su onima koji razvijaju ideju volonterstva u osnovnim i srednjim školama te lokalnoj i područnoj samoupravi, koji uključuju brojne građane i organizacije civilnog društva u život i razvoj svojih zajednica te onima koji u tome imaju najviše uspjeha. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva osnovana je posebnim zakonom u listopadu 2003. godine, a registrirana studenoga iste godine, s osnivačkim ulogom od dva milijuna kuna koji je do kraja 2009. godine narastao na 42 milijuna, a oni se koriste za poticanje građanstva na razvoj lokalne zajednice, izgradnju kapaciteta civilnoga društva, povećanje javnog utjecaja i vidljivosti aktivnosti udruga te posebno povećanje utjecaja civilnoga društva u procesima donošenja raznih oblika javne politike. Duško Popović U Zagrebačkom plesnom centru 28. studenoga održan je prvi Festival malih plesnih formi u organizaciji Udruge Ples i dijete – Dance and the Child International - daCi Hrvatska. Festival nema natjecateljski karakter, već je cilj organizatora prikazati koreografske cjeline iz različitih izraza plesne umjetnosti te kreativnost mladih plesača i njihovih plesnih pedagoga bez napetosti i straha od prosudbenog povjerenstva i ocjena. Festival su otvorile Ivančica Janković, predsjednica Udruge Ples i dijete – daCi Hrvatska, i Jasmina Zagrajski Vukelić, tajnica Udruge, naglasivši da se pozivu na festival odazvalo deset od petnaest ustanova, grupnih članova Udruge. Ove su godine na festivalu sudjelovali samo članovi daCi-a, ali od iduće godine festival se otvara i široj plesnoj zajednici. Ovaj festival, u duhu temeljnih ciljeva daCi-a, promiče ideju da svako mlado biće ima pravo na kreativni izraz pokretom i plesom, bez obzira na spolnu, socijalnu, etničku, rasnu, vjersku ili nacionalnu pripadnost. Prvi nastup imali su učenici Škole suvremenog plesa Ane Maletić iz Zagreba plesnom minijaturom Putovanje (koreografija Ira Bičanić). Nakon njih nastupile su učenice Osnovne škole za balet i ritmiku Zagreb u koreografiji Kap po kap (koreografija Mirjana Brcko, Ivana Ovčarić i Aleida Viduka), zatim učenici Osnovne škole za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica, Rijeka, koreografijom Kate Foley Ritmička vježba te učenici Plesnog studija Svjetlost u pokretu, Zagreb, koreografijom Tatjane Rupcich Gospođa Ambrozija Strahota. Mnogobrojni gledatelji, a tražila se karta više, uživali su i u kreaciji Pokreni se Plesnog studija Zagrebačkoga kazališta mladih (koreografija Desanke Virant i Mirjane Preis); u koreografiji Korane Smoljanović Jesen učenika Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice te u plesnoj izvedbi Lutak Narodnog sveučilišta Dubrava u koreografiji Maje Đurinović i Martine Radošević. U trećem dijelu festivala nastupili su mladi iz Požege plesnom izvedbom Unutar nje i njega (koreografija Ilijana Lončar); iz Siska su nastupili mladi iz Plesnoga kluba Tina Pričom o balonu (koreografija Valentina Ivanković Pelikan), a karlovački Baletni studio Gradskoga kazališta Zorin dom, predstavio se koreografijom Barni u dolini tulipana (koreografija Martina Maričić). Za sve mlade sudionike, nakon službenog dijela Festivala, a pod vodstvom voditelja Plesnog kluba Megablast, organizirane su radionice hip-hopa, breakdancea i show-dancea, odnosno drugačijeg plesnog izraza od onoga predstavljenog na festivalu. Tako je sto i pedeset mladih, zajedno sa svojim plesnim pedagozima, ovogodišnju prvu adventsku nedjelju provelo u zabavi, plesu, glazbi i smijehu, a to i jesu temelji za zajedništvo, prijateljstvo, mir i druge vrijednosti nadolazećeg blagdana. Dance and the Child International (daCi) neprofitna je međunarodna organizacija osnovana s ciljem promicanja rasta i razvoja plesa za djecu i mlade u svim zemljama svijeta, koja želi omogućiti svakom djetetu da doživi ples kao stvaralac, izvođač i gledalac, želi očuvati kulturno nasljeđe svih oblika plesnog izraza, a naročito potiče uvođenje plesnog odgoja u općeobrazovni sustav i u lokalne programe šire društvene zajednice. Hrvatska u daCi-u aktivno sudjeluje od njegova osnivanja 1978. godine do danas, a 2006. godine osnovana je Udruga Ples i dijete – daCi Hrvatska kao ogranak međunarodnog daCi-a. Biserka Šavora vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja P Počele prijave za državnu maturu očelo je, počelo! U srijedu, 1. prosinca započele su prijave učenika i ostalih pristupnika u Nacionalni informacijski sustav prijava na visoka učilišta (NISpVU), što se smatra i početkom državne mature. Druge državne mature. Javnost će sigurno zanimati kako je prva državna matura utjecala na sadašnje učenike četvrtih razreda strukovnih škola i njihovo prijavljivanje ispita državne mature, koja za njih nije obvezna i polažu je samo ukoliko nastavljaju obrazovanje na visokim učilištima. Točne podatke imat ćemo po završetku prijava koje traju do 31. siječnja 2011. godine. Međutim, isti ti učenici imali su mogućnost predprijava koje su škole po- slale Centru i na taj način smo dobili prve pokazatelje. Obradom rezultata dobili smo zaista impresivnu brojku koja govori o tome da je državna matura saživjela i da su poruke prve državne mature shvaćene. U 372 srednje škole u četverogodišnje gimnazijske i strukovne programe obrazovanja u školskoj godini 2010./2011. upisan je 32.631 učenik. Prema pristiglim predprijavama, ispite državne mature polagat će 31.006 učenika, odnosno 95 posto. Ova nam brojka jasno govori da se uloženi trud isplatio i da su pozitivna iskustva njihovih prethodnika utjecala na uklanjanje negativnih stavova kojima je dočekana prva državna matura do trenutka provedbe. Nema više nepovjerenja prema sustavu i za razliku od početaka prošle školske godine, kada se još čuo glas „mature neće biti”, ove su godine svi usredotočeni na zadaće koje očekuju sve koji sudjeluju u ovome procesu. Škole su od početka školske godine započele pripreme učenika kako bi što spremniji izašli na ispite, prate se ispitni materijali objavljeni na mrežnim stranicama Centra, vježbaju uz pomoć oglednih ispita dok ispitni koordinatori budno prate učeničke aktivnosti kako ne bi propustili rokove prijava, potiču ih na aktivnije samostalno uključivanje u zadaće koje su pred njima. Osim novoga Pravilnika o polaganju državne mature, za učenike i ostale pristupnike izrađena je brošura „Državna matura 2010./2011. i prijave za upis na studijske programe”, koja je praktični vodič s detaljno razrađenim informacijama o samoj državnoj maturi i korak po korak objašnjava cijeli postupak prijava ispita, prijava studijskih programa do konačnoga cilja – upisa na željeni studijski program. U izradi brošure sudjelovali su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARnet. Osim informacija o postupcima, u njoj je objavljen i Kalendar polaganja ispita te na samome kraju i podsjetnik s upisanim rokovima za svaku pojedinu aktivnost kako bi oni koji pristupaju ispitima još jednom mogli provjeriti jesu li obavili sve prema propisanim pravilima. Središnji prijavni ured poslao je ove brošure u sve srednje škole i dobili su je svi učenici četvrtih razreda. Osim toga, vrlo je važno napomenuti da je tijekom cijeloga procesa organiziran i helpdesk, koji svim pristupnicima pruža podršku ukoliko je potrebna pomoć u rješavanju teškoća koje se eventualno jave uz mogućnost njihova trenutačnog uklanjanja. Na mrežnoj stranici www. postani-student.hr putem koje se obavljaju sve radnje, kao i na mrežnim stranicama Centra (www.ncvvo.hr) stoje sve važne obavijesti. Ipak, unatoč svim ovim informativnim materijalima, radu koordinatora u školama, a prema dnevnim telefonskim pozivima i upitima poslanih elektroničkom poštom, ne možemo ne primijetiti kako još dobar dio učenika ne čita. Mislim da komentar nije potreban. I unatoč ljutnji onih koji na poruku „detaljno mi objasnite” očekuju opširan odgovor, u cilju dobre informiranosti odgovaramo: „…o tome možete sve pročitati u brošuri, na stranici…” aktualno aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. PREDŠKOLSKI ODGOJ Teškoće u čitanju i pisanju G otovo nema roditelja koji se oko djetetove pete godine ili još ranije nije zapitao ima li njegovo dijete disleksiju ili disgrafiju, teškoće u čitanju i pisanju. U tom je smislu glas „r” roditeljska noćna mora i sve dok ga dijete pravilno ne izgovori roditelji strepe, a brojni traže i pomoć stručnjaka, koji, ako se radi samo o tome, uspješno rješavaju problem već nakon nekoliko sati. Disleksija i disgrafija jedne su od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, teškoće vezane uz čitanje i pisanje. Nisu bolesti i ne liječe se u doslovnom smislu riječi. Pojavljuju se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik. Zahvaćaju oko 10 posto populacije, pa i nadarene, kreativne i uspješne djece, koja pritom imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Nisu rezultat smanjene inteligencije, niti problem ponašanja i motivacije. Kako prepoznati disleksiju Logopedica iz logopedske ordinacije Logoped Nataša Šunić, kojoj u izdanju Mozaik knjige početkom iduće godine izlazi vježbenica Kad slova ne slušaju o problemima djece s disleksijom, ističe da su u zadnje vrijeme sve češći upiti i roditelja i učitelja o tome kako prepoznati ima li dijete disleksiju ili disgrafiju. A da bi se dao odgovor, treba se upoznati s problematikom čitanja i pisanja. – Naime, kada dijete sluša što se govori sve jezične glasove mora prevesti u značenje, a kada čita slova i riječi mora prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtijeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima, što je povezivanje glasa i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu, imamo riječ koja mora imati značenje. S povećanjem broja riječi u rječniku, učenik brže čita rečenice. Neki se učenici bolje snalaze čitajući prema kontekstu u odnosu prema dekodiranju pojedinih riječi. Važno je spomenuti da tekst nije dovoljno samo pročitati, potrebno ga je i razumjeti i pamtiti – navodi Šunić. Već se u predškolsko doba može predvidjeti bi li dijete moglo imati teškoća u čitanju i pisanju, odnosno pokazuje li sklonost disleksičnim i disgrafičnim teškoćama, i to kroz ispitivanje glasovne i slogovne analize i sinteze. – Nepercipiranjem inicijalnoga i finalnoga glasa u riječima, odnosno ako dijete ne uspije razaznati glas od sloga i ne uspije spojiti određene glasove u riječ, moguće je vrlo rano predvidjeti teškoće poput disleksije i disgrafije, već u prvim razredima osnovne škole. Tada se javljaju pogreške u čitanju i pisanju poput omisija ili ispuštanja glasova i slova, supstitucija, adicija ili umetanja te metateze ili izvrtanja, koje je karakteristično za čitanje napamet, brzo čitanje bez razumijevanja. Dakle, u predškolskoj dobi mogu se predvidjeti 7 www.skolskenovine.hr Disleksija i disgrafija su smetnje, a ne bolesti moguće disleksične i disgrafične teškoće, a potvrditi u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja – kazala je Šunić. Ističe da postoji pet faza u svladavanju čitanja – spremnost za čitanje (glasovna i slogovna analiza i sinteza), početno čitanje, brzi razvoj vještine čitanja, proširivanje čitanja i usavršavanje čitanja. Treba znati da spremnost za čitanje podrazumijeva da dijete poznaje govorni jezik da bi razumjelo poruku teksta, da zna rastavljati riječi na sastavne dijelove (glasove i slogove) te da poznaje vezu između glasova i slova. Dijete treba svladati orijentaciju u prostoru i praćenje slijeda lijevo-desno i gore-dolje, treba znati da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje te treba razumjeti pisanu poruku. Simptomi određenih teškoća Vidljivi simptomi disleksije i disgrafije su teškoće pri čitanju – slovkanje, nepovezivanje riječi, teškoće pri pisanju – izostavljanje slova u pisanju, zamjena slova ili slogova, neuredan rukopis, teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi, teškoće u razumijevanju teksta, teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku, teškoće pri upotrebi zamjenica i priložnih oznaka, za- bune u orijentaciji lijevo-desno ili gore-dolje, pogrešno ponavljanje onoga što čuje, teškoće u matematici, vezane uz nizove brojeva ili redoslijed matematičkih operacija, teškoće u orijentaciji jučer-danas-sutra te u orijentaciji na satu. Na pojavu teškoća u čitanju i pisanju utječu različiti organski, psihički i socijalni čimbenici te usporeno sazrijevanje djeteta. Kod djeteta sa smetnjama u čitanju i pisanju usporen je razvoj sazrijevanja pojedinih funkcija, a to je posljedica općeg usporenog razvoja djeteta. Dok je normalno razvijeno dijete sposobno ovladati procesom raščlanjivanja cjeline na sastavne dijelove (rečenice u riječi, riječi na glasove) za šest, sedam tjedana, a srednje razvijeno dijete za tri, četiri mjeseca, djetetu s teškoćama u čitanju i pisanju potrebne su čak godine ili dvije. – Kod djeteta s disleksijom možemo primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono poslije imati problema sa sintaksom, se- mantikom i teško će moći ispričati priču. Također, u neke su djece prisutni problemi raščlanjivanja riječi na glasove odnosno foneme i njihovo spajanje, što je vrlo važno za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove, dakle glasovna i slogovna analiza, važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi, tj. glasovna i slogovna sinteza izrazito važno za razvijanje vještine čitanja – kaže Šunić. Smetnje u čitanju često su povezane s teškoćama u pisanju, a često se pojavljuju i smetnje u orijentaciji u prostoru te u akustičkom i vizualnom zapažanju. Međutim, ne treba već pri najmanjim teškoćama u čitanju i pisanju sumnjati na disleksiju i disgrafiju. Jer, djeca koja malo teže shvaćaju ili kojima je lakše oštećen vid, sluh ili govor ne moraju imati i specifične teškoće u čitanju i pisanju. Poremećaj pažnje posebno utječe na pisanje. Učenik češće gri- Disleksija i disgrafija zahvaćaju oko 10 posto populacije, pa i nadarene, kreativne i uspješne djece. Nisu rezultat smanjene inteligencije, niti problem ponašanja i motivacije Savjeti za roditelje Nemojte dijete proglasiti lijenim ako izbjegava čitanje i pisanje. Nemojte zahtijevati da čita naglas. Nemojte ga uspoređivati s drugom djecom u razredu. Nemojte stalno prigovarati da mu je rukopis neuredan. Ohrabrite ga da smije raditi i polako ako mu je tako lakše. Otvoreno razgovarajte o stvarima koje mu ne idu za rukom. Pohvalite ga za sve dobro što učini. Surađujte s djetetovim učiteljima i objasnite im s kakvim se teškoćama dijete susreće. Nemojte razvijati osjećaj krivnje ni kod sebe ni kod djeteta, jer se tako uništava djetetovo samopouzdanje i smanjuje se mogućnost njegova napretka. Potičite ga u drugim aktivnostima u kojima je kreativno i maštovito. Javite se logopedu radi dijagnosticiranja i potrebnog uključivanja djeteta u tretman s vježbama čitanja i pisanja. Mogući razlozi nastanka disleksije Kao mogući uzroci disleksije navode se nasljedni čimbenici, trauma, cerebralna (moždana) disfunkcija, nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere (anomalije u lateralizaciji), pri čemu se kao posljedica može javiti zrcalno pisanje, periferna organska i funkcionalna oštećenja, slabija fizička konstitucija djeteta, opće smetnje u razvoju govora, smetnje u percepciji (auditivnoj-slušnoj, vizualnoj-optičkoj, kinestetskoj), teškoće percepcije položaja u prostoru, nesposobnost zadržavanja slike riječi u pamćenju, nesposobnost koncentracije, smetnje u motorici, pedagoška zapuštenost djeteta – obično se javlja uz primarni uzrok. ješi i ne uočava svoje pogreške. Impulzivni učenik piše brže nego što mu to sposobnosti, posebno motoričke, dopuštaju. Kod duljeg pisanja problemi će biti sve veći. Kod pisanja diktata učenik u početku ne griješi ili ima manji broj pogrešaka, dok prema kraju broj pogrešaka raste. Istodobno, učenik mora uočiti prostor stranice, rubove stranice te vizualizirati slova i riječi kao cjelinu. Vidnoprostorna konfuzija dovodi do teškoća organiziranja materijala na stranici, slabe upotrebe prostora i stalnog mijenjanja veličine slova. Ako je prisutna slabost vidne memorije i vidne povratne veze, učenik ne razlikuje dobro i loše pisanje. Piše neuredno i loše, nastavnik od njega zahtijeva da piše urednije, a učenik ne uočava da piše loše pa to kod njega, a vjerojatno i učitelja, može dovesti do frustracije. Poremećaji pažnje Budući da se pisanje smatra najvišim oblikom jezika, disfunkcije u razvoju jezika dovest će i do disfunkcije u pisanju. Prisustvo problema s pronalaženjem riječi, semantikom i sintaksom dovode do problema u pisanju. Bitno je naglasiti da vrlo inteligentna djeca u prvim razredima uspijevaju često i dugo prikrivati teškoće u čitanju i pisanju, pa se pravi problemi pojavljuju tek u petom ili šestom razredu, i to posebno u pisanju, s mnogo pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Mnogima nije jasno zašto djeca obrnuto čitaju slova b i d ili nizove slova. Naime, kod njih postoje teškoće u vizualnom sekvencioniranju. Međutim, obrtanje slova pri čitanju često je i kod male djece koja tek uče čitati, to se događa kod djece čije je poznavanje slova i mogućnost sekvencioniranja još vrlo nesigurno, što nije znak nesposobnosti nego nezrele faze u procesu učenja čitanja. Djeca koja imaju disleksiju ne samo da imaju teškoća zadržati u sjećanju slike riječi, već se to odnosi i na cijele rečenice, kao i na mogućnost da rastave rečenicu na slogove ili foneme te da je ponovno sastave. Samo slušanje, prepoznavanje i razlikovanje, kao i pamćenje riječi i slova zahtijevaju koncentraciju, vrijeme i brzu reakciju (kod pravopisnih diktata ili prepisivanja teksta s ploče), što je kod disleksičnog djeteta vrlo teško i izaziva stres, odustajanje, plakanje, a ponekad i agresivnost. – Ako dijete koje pri čitanju, pisanju po diktatu ili spontanom pisanju čini pogreške poput premještanja glasova, slogova, slova, izostavlja konsonante, vokale, slogove i riječi, dodaje pojedina slova ili cijele slogove, zamjenjuje akustički ili vizualno slična slova, izobličuje ih, riječi piše zajedno, dijeli ih, čita napamet ili je potpuno nesposobno iščitati glasove unutar riječi, tada se s njime mora ozbiljno raditi i odvesti ga na logopedsku dijagnostiku da se napravi procjena sposobnosti čitanja i pisanja – zaključuje Šunić. Ivica Buljan aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Promocija za 233 studenta predbolonjca ZADAR – Prošlog su tjedna na promociji na Sveučilištu u Zadru diplome dobili studenti koji su studirali po starom sustavu, odnosno oni koji su fakultete upisali prije uvođenja Bolonjskog procesa. Budući da je bilo mnogo studenta koji su okončali studij i dobili naslov diplomiranog profesora, što danas odgovara zvanju magistra struke, promocija je održana u dvije skupine. Na zadarskom sveučilištu ne pamti se, pak, da su u jednom danu promovirana čak 233 studenta. U ime rektora Ante Uglešića, promociju u akademska zvanja, kako ih popularno zovu starih studenata, vodila je doc. dr. sc. Jelena Čulina s Odsjeka za poljodjelstvo i akvakulturu sredozemlja. Uz oduševljenje, na jedan od sretnijih dana za nove akademske građane nastupila je i briga kako se nakon školovanja zaposliti. – Valjda će biti i nešto za nas. Ipak ćemo uskoro u Europsku Uniju, a tamo bi nam, kažu, trebalo biti bolje – optimistično je govorio jedan od magistara struke. Stipendije za osječke studente OSIJEK – Na sjednici Senata Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku potvrđeno je da će u akademskoj godini 2010./2011. biti dodijeljeno 40 stipendija, što je pet više nego prošle godine. Radi se o mjesečnim iznosima od 800 kuna tijekom cijele godine, koji su prije svega namijenjeni redovnim studentima, tri su namijenjena za vrhunske sportaše, a dva za studente invalide. Rok za predavanje zahtjeva je 13. prosinca, a stipendije će se isplatiti čim prije. Na sjednici Senata bilo je riječi i o upisnim kvotama te je usvojen prijedlog da se u akademsku godinu 2011./2012. upiše maksimalno 4009 studenata. Također je usvojen i rebalans proračuna za 2010. godinu kao i financijski plan za razdoblje od 2011. do 2013. godine. Dogovorena je promocija studenata u zvanje doktora znanosti te je potvrđen izbor sveučilišnih nastavnika prof. dr. sc. Josipa Babića i prof. dr. sc. Zlate Šundalić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Medijacija u školama M Možemo to riješiti! ožemo to riješiti projekt je koji se provodi od ove jeseni, a do kraja godine, u 13 osnovnih i srednjih škola na području Zagreba, Rijeke i Velike Gorice u kojima postoje medijacijski centri, održat će se niz prezentacijskih radionica za sve zaposlenike škola kako bi im se približilo pojam medijacije i dobrobiti njezine implementacije u obrazovni sustav. U okviru projekta informirat će se i roditelji kao i svi učenici o medijaciji, medijacijskim centrima te radu školskih medijatora u navedenim školama te će se sustavno informirati i šira javnost promovirajući tako nenasilne metode rješavanja sukoba u lokalnoj zajednici. Početkom iduće godine raspisat će se i nagradni natječaj za najbolji projekt Nenasilno rješavanje sukoba za nastavnike i učenike s područja ova tri grada, a u proljeće će biti organizirani i okrugli stolovi na temu Medijacija u školama. Ci- jeli projekt želi promovirati kulturu nenasilne komunikacije i rješavanja sukoba kao doprinos prevenciji nasilja među djecom i mladima. Kao partneri koji su se uključili u projekt na području grada Rijeke i okolice su OŠ Podmurvice u Rijeci, OŠ svetog Mateja iz Viškova, OŠ Milana Brozovića u Kastvu te OŠ Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji. Svi članovi Učiteljskog vijeća u navedenim školama, njih 184, obaviješteno je o projektu, svim aktivnostima i Medijacijskom centru Rijeka, a sudjelovali su u radionici koja se sastojala od prezentacija o medijaciji, nekoliko vježbi na temu komunikacijskih vještina. Na području Zagreba pet škola (OŠ Prečko, OŠ Lovre pl. Matačića, OŠ Luka, OŠ Žitnjak i OŠ Tina Ujevića) provodi projekt kojim se medijacija uvodi kao jedan od temeljnih načina rješavanja sukoba i prevencije nasilja. U svakoj od njih Zajednički projekt Foruma za slobodu odgoja i Veleposlanstva SAD-a ima cilj u medijacijskim centrima u Zagrebu, Rijeci i Velikoj Gorici nastavnicima, roditeljima i učenicima približiti pojam medijacije, ali i informirati javnost o prednostima medijacije u svakodnevnom životu Stara školska zgrada ruglo grada IMOTSKI – Kada se zapostavi duga tradicija i kada prevlada sustavna nebriga zajednice za svoju prošlost, onda nije ni čudno što stara školska zgrada Laurić u Ulici kralja Tomislava u Imotskom, kroz čije su razrede prošle generacije đaka iz cijele Imotske krajine, već godinama predstavlja ruglo grada. Devastirana, razrušena i obrasla, stalna je opasnost ne samo za slučajne prolaznike već i za vozače, koji svakodnevno prometuju tom ulicom. Jake su kiše proteklih dana pridonijele da se još više uruši ionako uništeno krovište. Zgrada je u vlasništvu četiriju imotskih srednjih škola, koje se svih ovih godina ne mogu dogovoriti oko obnove tog zdanja. I sami ravnatelji priznaju da se oteže s rješavanjem sudbine tog objekta, i to zato što imaju različito viđenje. Dok jedni predlažu da se zgrada ustupi Gradu, koji na tom mjestu ima namjeru napraviti objekt za javnu upotrebu, drugi predlažu da se oronulo zdanje preuredi u hostel. Mandat za prorektore ZAGREB – Prošlog je tjedna počeo teći novi mandat prorektora Sveučilišta u Zagrebu, koji je Senat potvrdio na drugoj izvanrednoj sjednici, koja je održana 26. listopada 2010. Dužnost prorektora i dalje će obavljati prof. dr. sc. Bojan Baletić, prof. dr. sc. Melita Kovačević i prof. dr. sc. Ksenija Turković, a novu dužnost prorektora preuzimaju prof. dr. sc. Blaženka Divjak i prof. dr. sc. Vesna Vašiček. Novim su mandatom djelomično izmijenjena i područja djelovanja i odgovornosti prorektora. Tako će Bojan Baletić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu biti prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucijsku suradnju, Blaženka Divjak s Fakulteta organizacije i informatike bit će prorektorica za studente i studije, Melita Kovačević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta bit će prorektorica za istraživanje i tehnologiju, Ksenija Turković s Pravnog fakulteta bit će prorektorica za pravna pitanja i međunarodnu suradnju, a Vesna Vašiček s Ekonomskog fakulteta bit će prorektorica za poslovanje. Mandat prorektora Sveučilišta u Zagrebu traje koliko i mandat rektora – do 30. rujna 2014. godine. Ivica Buljan određeni broj djelatnika educiran je o medijaciji i primjenjuje ju u svakodnevnom radu s učenicima. Tijekom listopada i studenoga školski su medijatori održali radionice iz medijacije za Učiteljska vijeća te su započeli s osmišljavanjem tematskih radionica za učenike i učenice, kao i načina informiranja roditelja o medijaciji, što će započeti u drugom polugodištu. U pripremi je informativni letak za roditelje o primjeni medijacije u školi, kao i kreativni natječaj Možemo to riješiti, kojim se pozivaju učenici i učenice, ali i nastavnici da prijavljuju svoje ideje, radove i projekte vezane za nenasilje i rješavanje sukoba. Na području koje pokriva Medijacijski centar Velika Gorica u projekt Možemo to riješiti uključile su se Ekonomska škola Velika Gorica, OŠ Velika Mlaka, Gimnazija Velika Gorica i OŠ Nikole Hribara. Nakon sastanaka s ravnateljima, predstavnicima škola i školskim medijatorima, u studenome su održane tri radionice za nastavno osoblje uključenih škola. Uz interaktivne vježbe, sudionici radionica su imali priliku upoznati se s duhom nenasilne komunikacije koja je u temeljima medijacije, kao i s dobrobitima školske medijacije o čemu su svjedočile same školske medijatorice. Na radionicama je sudjelovalo ukupno 70 nastavnika koji su dali pozitivne povratne informacije o medijaciji i cijelom projektu. Nastavnici zaključuju da je nužno implementirati medijaciju i ostale sadržaje nenasilne komunikacije već u razrednu nastavu kako bi se s učenjem demokratske i tolerantne komunikacije započelo što ranije. Pozdravljaju pogotovo akciju informiranja roditelja, jer smatraju vrlo važnim uključiti u akciju sve relevantne aktere uključene u rad škole. E. P. P. Županijsko stručno vijeće učitelja razredne nastave Vukovarsko-srijemske županije Č Tradicijska kultura u školskim kurikulumima lanovi Županijskoga stručnog vijeća učitelja razredne nastave Vukovarsko-srijemske županije okupili su se u Gradskom muzeju Vinkovci na stručnom skupu kojem je nazočila i sudjelovala u radu i viša savjetnica Snježana Lustig. Okruženje starih predmeta koji čuvaju stoljetno bogatstvo duha, ugodno okruženje multimedijalnog prostora pobudilo je interese, ali i rješenja mnogih pitanja vezana za ostvarenja plana i programa svih predmeta, od obrade do usustavljivanja novih znanja pa i same nastave na terenu, izvan učionice. Svemu je pripomogao i edukativan film o etnologiji Vinkovaca i okolice koji je sudionike pričom i slikom odveo do najvrednijih i najljepših tradicijskih tvorevina u Vukovarskoj-srijemskoj županiji. Na stručnom skupu razgovaralo se o odjelotvorenju kurikulumskih ciljeva, vrijednosti i načelima u umjetničkom području razredne nastave kroz etnologiju Vinkovaca te o implementaciji tradicijske kulture u nastavnim programima prirode i društva, tjelesne i zdravstvene kulture, glazbene i likovne kulture. Muzejska savjetnica mr. Ljubica Gligorević, autorica stalnog etnološkog postava upoznala je sudionike s nositeljima tradicijske baštine ovoga područja Hrvatima - Šokcima te govorila i o drugim Hrvatima koji su povijesno naseljavali ovo područje. Ljepota zavičajne tradicije, rad ruku obrtnika i rukotvoraca koji i danas izrađuju komadiće našeg nasljeđa živući su čuvar povijesti, a to može biti i svaki učitelj sa željom da pokaže i dokaže da svaki detalj tradicijske baštine može postati dio suvremene nastave. Treba uvijek imati na umu da suvenirski oblici po- nekad služe kao dekoracija u obiteljskim domovima poslovnim i drugim prostorima kao malo prisjećanje na baštinu i podrijetlo, ali i pitati se koliko se blaga nalazi u ormarima i zbirkama pojedinih škola, što učenici imaju prigodu vidjeti i podsjetiti se koje smo motive često promatrali na šarenim tikvicama pronalazeći u njima biljne i geometrijske motive, rozete, zvijezde, grane s cvjetovima i plodovima različite loze? Pitanje je zašto bismo se divili ljepoti vlastitoga nasljeđa samo u određenim prigodama? To su možda manifestacije koje traju nekoliko dana, a potom svu ljepotu na koju smo ponosni ostavljamo muzejima da je čuvaju do organiziranih skupnih posjeta. Prema tradicijskim pravilima, na koje su se zajedno prisjetili, treba znati urediti narodnu nošnju, a to podrazumijeva pravilno čišćenje, pranje, peglanje, štirkanje. Vrijedne učiteljice neizostavno su morale povući poredbe sa današnjim načinima održavanja kućanstava. Oni koji vole tradicijsku glazbu ili znaju svirati na nekom od tradicijskih glazbala imali su prigodu promotriti bisernicu, bugariju, brač, berde, proces njihova nastajanja, a spomenuli su se koje pjesme, brojalice, napjeve i poskočice obrađuju u svojim učionicama. Voditeljice dramskih i recitatorskih skupina imale su prigodu dobiti literaturu za svoj rad, da ga mogu upotpuniti obiljem sadržaja iz svoga zavičaja. Na kraju valja naglasiti da kurikulum ima svoje odrednice, ključne pojmove, obrazovna postignuća, razrađene teme, a s ovakvim pristupom u stručnom usavršavanju učitelji su bliži ostvarenju zadaća koje su pred njima. Miroslava Vekić broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa Svrha je nastave književnosti poticati zanimanje učenika za čitanje i razvijati kulturu čitanja književnoumjetničkih tekstova. Lektiri je svrha razvijanje ljubavi, interesa i potrebe za čitanjem. Stoga je ona nezamjenjiva i obvezatna Iskustva dobre prakse - Lektira u razrednoj nastavi (1) Čitanje književnoumjetničkih tekstova trebalo bi biti uživanje i nagrada, a ne prisila i kazna prema poznanih filmova snimljenih za čitanje tih ira im an ili ih an igr nje cija Gleda može biti velika motiva tim književnim djelima djela Piše mr. sc. Dunja Špoljar Osnovna škola Viktora Kovačića, Hum na Sutli, PŠ Prišlin „Tijekom jedne školske godine učenici 3. razreda trebaju pročitati s popisa lektire sedam djela. Obaveza je učitelja interpretirati u trećem razredu dva prva djela s popisa lektire. Ostala djela za čitanje mogu birati učenici zajedno s učiteljem.” (Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006.) „Posao je umjetnika poslati svjetlost u dubinu ljudskog srca.” (Robert Schumann) Važnost lektire u razrednoj nastavi Oba ova navoda moramo shvatiti kao imperativ, prvi zakona zvanja koji smo svjesno odabrali i koji moramo slijediti, a drugi kao imperativ ljudske tekovine tijekom dvaju tisućljeća razvoja ljudskog uma i srca. Između ovih dvaju navoda moramo smjestiti svu umješnost, profesionalnost i volju da prenesemo i pravilno raspodijelimo ono što se odraslim osobama čini normalno i samo po sebi razumljivo. U svijetu u kojemu se kulturne i civilizacijske navike tako brzo mijenjaju, samo je jedna kultura vječna – kultura čitanja. Razredna nastava je tome prva stuba. Lektira je u razrednoj nastavi sastavni dio hrvatskog jezika, odnosno područja književnosti. Svrha je nastave književnosti raznolikim oblicima i organizacijom nastavnih i izvannastavnih situacija poticati zanimanje učenika za čitanje i razvijati kulturu čitanja književnoumjetničkih tekstova. Lektiri je svrha razvijanje ljubavi, interesa i potrebe za čitanjem. Stoga je ona nezamjenjiva i obvezatna. Uvriježeno je mišljenje da je lektira golem napor djeci, a posebno roditeljima. Te stavove 9 www.skolskenovine.hr provjerila sam anketom s roditeljima 3. razreda PŠ Prišlin na uzorku od 21 roditelja. Roditelj i lektira Većina roditelja izjavljuje da njih same vežu lijepe uspomene uz njihovu osnovnoškolsku lektiru. A kad je riječ o njihovoj djeci, svi roditelji bez iznimke smatraju da imaju razvijenu tehniku čitanja primjerenu svojoj dobi i da razumiju što pročitaju. Malo su šarolikiji odgovori na pitanje tko vodi brigu o čitanju lektire u obitelji: u 4,77 posto slučajeva dijete potpuno samostalno donosi i pročita knjigu te napravi bilješke, nešto veći broj (14,29 posto) samostalno čita i piše, ali su roditelji ti koji dobavljaju knjige s popisa, u najviše slučajeva (61,9 posto) dijete samostalno čita, ali mu roditelji pomažu pri pisanju, dok ima i roditelja (19,05 posto) koji dje- s rezultatima te mjesečno ili polugodišnje nagrađivanje najboljih čitača. Natjecanje se može proširiti i izvan odjela, tako da se čitavi odjeli unutar škole natječu ili čak između različitih škola. Danas postoje mnogi klubovi prijatelja knjige i slični. Oni su organizirani kroz dječje časopise, televizijske emisije i mnoge druge oblike. Djeca ih posebno vole, jer im daju osjećaj da čine nešto „odraslo”. Usporedba doživljaja čitanja s onima objavljenima na internetu također može poslužiti kao poticaj za čitanje. Današnje internetske stranice nude nepregledno mnoštvo objavljenih sadržaja lektira koje objavljuju profesori, ali sve više i učenici. Do nedugo je tso bilo rezervirano samo za lektiru u predmetnoj nastavi, ali danas se na hrvatskim tražilicama mogu naći i razrade naslova Samo je jedna kultura vječna kultura čitanja! lomično čitaju djetetu i pomažu mu pri pisanju lektire. Utješno je ipak da nema nijednoga roditelja koji bi svome djetetu čitao na glas lektiru i diktirao mu što da o njoj zapiše. Dvije trećine roditelja (66,67 posto) smatra da vođenje tablice pročitanih knjiga i cjelogodišnje natjecanje u razredu dodatno motivira djecu da čitaju lektiru, mnoga djeca čitaju lektiru i u vrijeme ljetnih praznika, ali na žalost većina djece, prema mišljenju roditelja (62 posto) nije pročitalo nijednu knjigu izvan školske lektire. Ova anketa pomogla je da potvrdimo odgovornost učitelja za (ne)čitanje lektire. Učenik i lektira Zanimanje djeteta za književnoumjetničke sadržaje počinje već u roditeljskom domu, prije polaska u školu, slušanjem pjesama, priča i kratkih bajki koje mu Dobre knjige, loše knjige, stavovi i želje roditelja Roditelji imaju apsolutno pozitivan stav prema lektiri. Tek 4,77 posto roditelja ne sudjeluje aktivno u izvannastavnom čitanju lektire. Polovica roditelja smatra da je broj knjiga na tzv. popisu lektire prevelik i jednaki broj roditelja smatra da su pojedine knjige neprimjerene dobi – Čađave zgode, Pripovijest o doktoru Dolittleu, Grički top Trećina roditelja kažnjava svoje dijete zbog lektire. Jedan podatak, međutim, morao bi uključiti alarm kod sviju nas, stručnjaka, a taj je da tek 38 posto djece pročita i poneku knjigu izvan popisa lektire. Stavovi roditelja glede lektire su sljedeći: • lektira je za dijete dobra jer vježba čitanje i razumijevanje • pomaže djeci u razvijanju tehnike čitanja, razumijevanja i bogaćenja rječnika, ali svakako izbaciti knjige koje nisu primjerene dobi • bila bi lakša da ne treba pisati • pri pisanju im je preteško odrediti osobine i postupke glavnih likova • djeci treba pomoći da shvate ljepotu čitanja • knjige moraju biti primjerene dobi • čim više treba razgovarati o pročitanome • lektira u nižim razredima puno je važnija od one u višim razredima. roditelji pričaju ili čitaju. Raspon u kojem djeca prihvaćaju takve sadržaje kreće se od nule (postoje djeca koja se do predškole uopće nisu susrela s pisanom riječju ni u kojem obliku) do zapanjujućih čitača, odnosno „gutača” knjiga već u predškolskoj dobi. Sve to poprima opipljivu formu tek u prvom razredu, gdje učenici svladavaju početno čitanje i pisanje i tako polako, ali sigurno ulaze u svijet doživljavanja i razumijevanja čitavih sadržaja, zapažaju i izdvajaju likove, zauzimaju osobni stav. U sve to unose svoju osobnost, imaginaciju i naglašenu emotivnost. U drugom razredu učenici, uz već postojeće, stječu i druge sposobnosti, npr. asocijacije, predočavanja, zapažanja odjeljka i redoslijed događanja, prepoznavanje i imenovanje glavnih i sporednih likova te određivanje njihovih temeljnih osobina. Te sposobnosti znatno se proširuju u trećem razredu. Učenici tada uočavaju odnos intonacije i emotivnog ustrojstva, pjesničku sliku kao kompozicijsku sastavnicu poetskog teksta, rimu na razini slušnog i vizualnog prepoznavanja. Samostalno povezuju događaje s mjestom, vremenom i likovima, karakterizaciju likova, uočavaju jezična sredstva, shvaćaju uzročno- posljedične odnose. No, sve je to tek drugi korak, nakon početnog, najvećeg i najtežeg – motivacije za čitanje. Tu ne mislim na početnu etapu u nastavnom satu lektire, nego na sveobuhvatnu pripremu učenika da čitanje književnoumjetničkih tekstova shvate kao uživanje i nagradu, a ne prisilu i kaznu. Motivacija Kako motivirati učenika za čitanje lektire u trećem razredu osnovne škole? Dobar, iako ne najbolji, oblik za to je natjecanje unutar odjela – sustavno praćenje u odjelu broja pročitanih knjiga, upisivanje i objavljivanje tablica za razrednu nastavu, poput Ezopovih basni, Družbe Pere Kvržice, Andersenovih bajki, itd. Unutarpredmetna korelacija (korelacije unutar hrvatskog jezika) – medijska kultura, filmovi, kazalište, kao i međupredmetne korelacije – likovna kultura, priroda i društvo i ostalo također imaju motivacijski karakter, a tu su i ostali oblici rada, primjerice susreti s pjesnicima i piscima, dramatizacija književnog djela, stvaranje zajedničkih razrednih bilježaka ili plakata, zatim dobra ocjena i iskrena učiteljeva predanost u interpretaciji umjetničkih tekstova, a velike mogućnosti pružaju i suvremeni mediji – grupe na Facebooku ljubitelja knjige, internetske rasprave o knjizi – chat, itd. Primjenom kombinacije svega navedenoga možda možemo doći do zadivljujućih rezultata. Uloga učitelja Uloga učitelja u nastavi lektire je neizostavna. Čak i roditelji smatraju (62 posto) da nastava lektira ovisi o učitelju. Svaki učenik je djelomična preslika svojih roditelja i svoga učitelja. Poučava li učitelj umjetničku riječ srcem, učenici će to prihvatiti bez zadrške. Želja za čitanjem u djece može se postići samo pravilnim kombiniranjem metodičkih postupaka u procesu proučavanja književnog djela. Učitelj mora znati dobro odmjeriti zahtjeve, prilagoditi ih i diferencirati prema potrebama i sposobnostima učenika. Jedno je sigurno, dobra nastava lektire proporcionalna je uloženom vremenu i trudu nastavnika. S obzirom na važnost lektire, ne samo za školovanje, nego i za cijeli život, ništa nam ne smije u tom slučaju biti ni preteško, ni neostvarivo. (U sljedećem broju: Metodička interpretacija romana Vlak u snijegu) aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Uz knjigu Grad Zagreb: Priručnik za školu i obitelj Knjiga koja uči učiti Svaki udžbenik mora težiti didaktici otvorene nastave, odnosno humanističkoj i stvaralačkoj školi. Izvrstan primjer takve knjige predstavlja priručnik za školu i obitelj Grad Zagreb koji je primjeren razvojnim mogućnostima i sposobnostima učenika koji potiče njihove interese te je iznimno koristan i kao vodič izvan školskog okružja kojim se mogu koristiti i čitatelji različitih uzrasta i interesa Piše mr. sc. Morana Koludrović U suvremenom odgojnoobrazovnom procesu utemeljenom na humanističkom i konstruktivističkom pristupu u kojem se poseban naglasak stavlja na poštivanje učenikove osobnosti i njegovih potreba, ostvarivanje otvorene, kreativne i aktivne škole, od neizmjerne je važnosti osiguravati kvalitetne udžbenike i priručnike. priručnik za školu i obitelj Grad Zagreb skupine autora (Željko Škalamera, Sonja Gaćina-Škalamera, Sonja Jurković, Elizabeta Serdar, Roman Šušković Stipanović i Sanja Majer-Bobetko) koji je osmislila i priredila Slavenka Halačev, urednica u Školskoj knjizi. Priručnik je prvenstveno namijenjen učenicima trećih razreda osnovne škole kao pomoć pri učenju prirode i društva te je osmišljen kao „vodič koji riječju i slikom upoznaje čitatelje sa Poticanje na aktivno i samostalno učenje Udžbenik mora težiti didaktici otvorene nastave, odnosno humanističkoj i stvaralačkoj školi koja je usmjerena na iskustvo, potrebe i sposobnosti učenika ostvarene individualizacijom nastave i poticanjem preuzimanja odgovornosti za ishode vlastita učenja, poticanjem kreativnosti i istraživačkog rada, interesa za umjetnost, timski rad te cjeloživotno učenje. Bitna je odrednica suvremenog udžbenika da on nije više „knjiga za učenje“ već „knjiga koja uči učiti“. Izvrstan primjer takve knjige, knjige koja uči učiti, predstavlja sadašnjošću i prošlošću grada Zagreba“. Priručnik je podijeljen na tri velike tematske cjeline. U prvome dijelu priručnika (Zagreb, Zagreb, najljepši meni si grad) cilj je upoznati čitatelje s osobitostima suvremenoga i povijesnoga razvoja grada Zagreba. U ovome dijelu priručnika sadržajno su obuhvaćene sve važne geografske, klimatske, prometne, povijesne, društvene i gospodarske osobitosti grada Zagreba, pri čemu ilustracije i fotografije značajno pridonose estetskoj (4) MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) Najbolji i najkorisniji alati u osnovnoj školi Među najviše korištenim 2.0 alatima za osnovnu školu zastupljene su sve podskupine: wiki alati, blog usluge, društveno umrežavanje, društveno označavanje, vlogging, prezentacijski alati, audio i videopodcastovi, alati za crtanje i mapiranje... I što je jako važno - svi su besplatni Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar W ikispaces http://www. wikispaces.com/ iznimno je koristan alat koji je moguće koristiti za objavu svojih uradaka i njihovu prezentaciju, ali i kao hosting uslugu. Sučelje mu je vrlo jednostavno za upotrebu. Postoji i Wikispaces za edukatore, tzv. EduWiki koji broji skoro 400.000 wikija. U društvenom umrežavanju Edmodo http://www.edmodo. com/ predstavlja društvenu mrežu namijenjenu školama za komunikaciju i suradnju između učitelja i učenika. U svijetu je jedna od najviše korištenih edukativnih društvenih mreža. Profesionalnu društvenu mrežu LinkedIn http:// www.linkedin.com/ kao alat za komunikaciju koristi više od 85 milijuna korisnika kojima je omogućeno da samostalno grade svoju profesionalnu virtualnu zajednicu, otvorenog ili zatvorenog tipa, u kojoj profil predstavlja svojevrsni e-CV. Općenito, osobina alata za komunikaciju je razmjena znanja i iskustava među korisnicima, koju je moguće ostvariti i tzv. dopisivanjem (engl. messaging) u realnom vremenu nekim od raspoloživih alata Google Talk http:// www.google.com/talk/, Windows Messenger http://messenger.live. com/, Skype http://www.skype. com/, Twitter http://www.twitter. com/... Društveno označavanje svojim aktivnostima omogućava korisnicima različite poglede na podatke i izvore podataka, a korisničkim dodavanjem ključnih riječi i oznaka omogućava pronalazak i pojedinaca s istim područjem interesa što vodi prema društvenom umrežavanju. Vrlo popularan servis za društveno označavanje je Diigo http:// www.diigo.com/, jednostavniji i moćniji alat od drugih (npr. Delicious http://www.delicious.com/, Google Bookmarks http://www. google.com/bookmarks, Xmarks http://www.xmarks.com/), alat koji sadrži i alate za isticanje, bilježenje, prezentiranje slika te stvaranje i objavljivanje dokumenata u sistemu mrežnih oblaka na označenim stranicama. Integracijom u mrežni preglednik moguće je brzo označiti tekst ili poveznicu (link) i dodati ga u Diigo servis omogućavajući, na taj način, stvaranje grupe koja će dijeliti te poveznice. U najbrojniju skupinu alata za razmjenu medija pripadaju alati za razmjenu prezentacija, fotografija, audio i audio-video podcasta te vlogging. Slideshare http://www.slideshare.net/ najčešće je korišten alat za razmjenu prezentacija, dokumenata i videozapisa. Vrlo je pregledan i jednostavan za upotrebu. Prezi http://prezi.com/ je inovativan, začuđujući alat za dijeljenje prezentacija. Predstavnici podskupine alata za razmjenu fotogra- fija su Flickr http://www.flickr. com/ i Zoto http://www.zoto. com/ (alat i za razmjenu videa i dokumenata) koji pomoću ključnih riječi (tagova) omogućavaju brzo i jednostavno pretraživanje, komentiranje i organiziranje fotografija i ostalih dokumenata. Audio i videopodcasting znači stvaranje i publiciranje audio ili audio-video datoteka putem interneta. Odeo http://www.odeoenterprise.com/ je najpoznatija pod- broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. vrijednosti knjige i pomažu učenicima da sadržaj teksta povezuju sa stvarnim mjestima i događajima. Za razliku od prvoga dijela priručnika koji je usmjeren na snalaženje gradom i upoznavanje s njegovim osobitostima, drugi (Zagrebačkim ulicama, trgovima parkovima...) i treći dio knjige (Umjetnost i Zagreb)uz učenje novih sadržaja, dopuštaju gotovo poetski doživljaj grada Zagreba. Kroz cijeli priručnik ostavlja se dovoljno mjesta za intenzivnu korelaciju sadržaja predmeta prirode i društva sa sadržajima književnosti, jezika, gramatike, glazbe, povijesti i zemljopisa što upućuje na mogućnost korištenja priručnika u drugim nastavnim predmetima. Povezivanje naučenog sadržaja i osobnog iskustva Posebnu didaktičko-metodičku pozornost valja obratiti na pitanja i zadatke na kraju svake tematske cjeline koja su podijeljena u četiri skupine. Ovakvom konstrukcijom pitanja i zadataka cilj priređivačice bio je pomoći čitateljima da prvo ponove što su naučili o gradu te da obrate pozornost na one dijelove koje su možda preskočili, ili pri prvom čitanju nisu zamijetili (Opiši gdje se smjestio grad Zagreb, Opiši grb grada Zagreba, Nabroji što je pronađeno u arheološkim nalazištima u Zagrebu). Potom su zastupljena pitanja i zadatci kojima je bio cilj da učenici mogu primijeniti naučeni sadržaj s razumijevanjem te da mogu kritički objasniti, analizirati i vrednovati naučeni sadržaj povezujući činjenice s osobnim iskustvom (Ispričaj što je važno znati o Manduševcu., Promatraj zgrade na trgu. Po čemu su slične, a po čemu se razlikuju?). Treći sklop pitanja usmjeren je na snalaženje gradom te na snalaženje na planskoj karti, što je cast stranica koja omogućava upotrebu i korištenje videa kao alata za komunikaciju u kojemu učitelji mogu stvarati nove audio i videozapise, a učenici ih preuzimati, preslušavati i pregledavati u bilo koje vrijeme. Audioboo http://audioboo. fm/ omogućava jednostavno snimanje i dijeljenje audio sadržaja. Voicethread http://voicethread.com/ se ističe mogućnošću komentiranja uradaka na pet načina: glasovno telefonom ili internet telefonijom, tekstualno, audio ili videonačinom. Vlogging je naziv za novi medij koji ujedinjuje blog i video, a predstavlja formu bloga posredovanog videom čime je korisnicima pružena mogućnost objavljivanja, pregledavanja, organiziranja i komentiranja videosadržaja. Najpoznatiji predstavnici su YouTube http:// www.youtube.com/, servis koji omogućava kategoriziranje, pretraživanje i dijeljenje videozapisa i Google Video http:// video.google.com/ koji pruža mogućnost preuzimanja videozapisa. U skupini alata za kreativno učenje, čija je svrha i cilj potaknuti korisnike na aktivnost i kreativnost, najpoznatiji su servisi, web alati za izradu mentalnih mapa Bubbl.us http://bubbl. us/, izradu stripova kojima su baza slike iz navedenog Flickr aktualno praksa odgojno-obrazovna uočljivo kroz zadatke Na planu grada pokaži kojom ćeš ulicom s Trga bana Jelačića doći do Kaptola i sl. Posljednja skupina pitanja i zadataka snažno je usmjerena na poticanje kreativnosti razvoj divergentnog mišljenja i to posebno kroz kategorije elaboracije, maštanje i originalnosti gdje učenici imaju priliku stvarati nove, kreativne uratke i promišljati o već poznatim činjenicama i spoznajama na nov i drugačiji način. Primjeri takvih pitanja i zadataka su: Zamislite da ste postali pradavni stanovnici Medvednice. Pronašli ste veliku špilju koja će vam biti zaklon. Navedite što više prijedloga kako ćete je urediti za stanovanje. Po čemu su vaši prijedlozi slični, a po čemu različiti? Odaberite one prijedloge koje smatrate najboljima. Nacrtajte ili modelirajte iz glinamola tu zamišljenu špilju uređenu za stanovanje. Vodič kroz Zagreb Pitanja i zadatci u priručniku snažno potiču i omogućuju samoobrazovanje motivirajući učenike na sukonstrukciju vlastita znanja i samoorganiziranje, što je posebno uočljivo kroz pitanja koja potiču divergentno mišljenje. Vrijedno je istaknuti da se u priručniku uz obradu pojedinih sadržaja nude i korisne internetske stranice kao dodatni izvori informacija. Zaključno se može reći da je knjiga Grad Zagreb: priručnik za školu i obitelj vrlo kvalitetan priručnik, primjeren razvojnim mogućnostima i sposobnostima učenika koji potiče njihove interese te iznimno koristan i kao vodič izvan školskog okružja koji mogu koristiti i čitatelji različitih uzrasta i interesa. Istodobno, koristan je vodič za istraživanje lokalne zajednice u kojem su roditelji i kulturne ustanove djelatno, a ne samo fiktivno uključeni u taj proces. http://www.flickr.com/, Bubblr http://www.pimpampum.net/ bubblr/ i Wordle http://www. wordle.net/ poseban alat za stvaranje oblaka riječi. Učenicima je Wordle iznimno zanimljiv, jer na temelju upisanog (zalijepljenog) teksta kreira oblak riječi. S obzirom na činjenicu da su osnova svakog procesa e-učenja i e-obrazovanja nastavni sadržaji organizirani, putem IK tehnologije, na učenicima dostupan, odgovarajući i svrsishodan način za pretpostaviti je kako postoje i sustavi za upravljanje učenjem tzv. LMS sustavi (engl. Learning Management System). Najpoznatiji predstavnici su Moodle i Blackboard, dok Elgg http://www. elgg.org/ kao predstavnik nove generacije sustava učenicima pruža mogućnost izrade bloga, profila, audio zapisa, upotrebu RSS čitača, tagiranje, itd. RSS (engl. Really Simple Syndication) jest tehnologija koja uz pomoć posebnih programa ili dodataka omogućava čitanje naslova i sažetaka vijesti, blogova i sl. na način da se u unificiranom sučelju pregledavaju naslovi sadržaja koje je moguće čitati poveznicom ili linkom). Recimo na kraju i to da su svi ovi alati besplatni. (Kraj u sljedećem broju) 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (14) Lukavo, naivno i pametno ponašanje učitelja Ako želimo ostati u ekološki čistom dijelu rijeke, bliže izvoru, moramo veslati protiv struje. Ukoliko prestajemo veslati, spontano idemo prema zagađenijem dijelu rijeke prema ušću. To je razlog potrebe i važnosti našeg rada na sebi i održavanja sebe ako doista želimo pomoći učenicima da se razviju u uspješne i kvalitetne članove društva J osef Kirschner u svojoj knjizi Igre života razlikuje naivno, lukavo i pametno ponašanje. Čitajući tu knjigu razmišljao sam o primjeni te tipologije na ponašanje učitelja u zbornici i razredu. Održao sam i nekoliko predavanja učiteljima po školama na tu temu. Pokušat ću pojednostavljeno i sažeto te misli iznijeti i u ovoj rubrici. U naivnom ponašanju ne znamo što želimo, tko smo i što možemo postići. Ponavljamo iste pogreške. Tražimo tko će nam kazati što želimo, za što se trebamo boriti, u koga bismo trebali vjerovati i tko će nas voditi. Dopuštamo da za nas drugi misle i odlučuju. Ispravno, dobro i djelotvorno u svakoj situaciji nalazi se samo u glavama naivnih. Naivne smo žrtve lukavih. Tražimo one koji će nam kazati što treba misliti, nadati se. Osjećamo se krivima ako ne slijedimo zakone lukavih. Bojimo se misliti više na sebe nego na druge. Bespomoćno se podvrgavamo lukavima. Potiskujemo svoju maštu. U lukavom ponašanju puštamo naivne da se za nas bore. Sudjelujemo u pobjedi naivnih. Nemamo skrupula. Procjenjujemo prije nego što utvrdimo taktiku igre. Naše žrtve su naivne, koje sve vjeruju jer hoće vjerovati. Serviramo naivnima prazna obećanja. Pomoću straha programiramo naivne na poslušnost i podvrgavanje. Koristimo se ljubavlju i igrom moći kao instrumentima manipuliranja naivnima. Govorimo im što moraju raditi. Iskorištavamo ih. Propali bismo kada ih ne bi bilo. Prodajemo im sreću. Dajemo im nade koje se nikada ne ostvare. Preuzimamo ulogu njihovih staratelja. Lukavi i naivni međusobno su ovisni. Lukavi naivnima postavljaju norme ponašanja. U pametnom ponašanju sami odlučujemo, volimo i sebe, znamo postupati sa strahom. Ne borimo se niti za sebe niti protiv drugoga. Važna nam je pobjeda nad samim sobom. Nemamo potrebu pobjeđivati druge. Teško nas je nagovoriti. Vjerujemo u svoje ciljeve. Ne tražimo što si ne možemo sami dati. Želje ne prepuštamo ni slučaju ni drugome. Ne prihvaćamo rješenje koje nas čini ovisnim o drugima. Ne želimo podvrgavanje drugih. Sreća nam nije trijumf nad drugima. Ne budimo niti sebi niti drugome lažna obećanja. Puštamo protivnika da se sam pobijedi svojom nestrpljivošću. Niti moć primjenjujemo, niti se njoj podvrgavamo. Analiziramo poraz i učimo iz njega. Ne tješimo se pobjedom nad slabijima. Odlučujemo izvan sustava i živimo prema indivi- Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog dualnim normama. Poznajemo, priznajemo i govorimo o svojim slabostima i jakostima. Znamo što hoćemo i to radimo. Vlastitim snagama želimo biti slobodni i sretni. Znamo se braniti u igri moći. Sami odlučujemo kada i gdje prihvaćamo igru. Stojimo sa strane, slobodni i sretni, vlastitim snagama. Ne pitamo što smijemo. Živimo po svojim zakonima. Njegujemo zdravi egoizam. Ne trebamo nikoga da nam proda sreću. Život oblikujemo vlastitim snagama prema vlastitim idejama. Dijalog sa sobom je osnova našeg zdravog egoizma. Naši učenici trebaju pametne, a ne naivne ili lukave učitelje. To je preduvjet da se i oni razviju u pametne, a ne naivne i lukave građane. Samo pametnim ponašanjem možemo graditi svoju i zajedničku budućnost. Pametni odgajamo pametne, naivni naivne, a lukavi lukave učenike. Pametni koriste sebi i drugima, naivni samo drugima, a lukavi iskorištavaju druge. Pametni usrećuju sebe i druge, naivni druge na svoj račun, a lukavi sebe na tuđi račun. Pametni učitelji pomažu učenicima i čuvaju sebe, naivni učitelji pomažu učenicima žrtvujući sebe, a lukavi učitelji održavaju sebe na račun učenika. Učenici nam nisu povjereni da pomažu nama nego mi njima. Oni trebaju nas, a mi ne bi smjeli trebati učenike da pomažemo sebi. Niti se smijemo naivno žrtvovati za učenike, niti lukavo zloupotrebljavati njih za sebe. Zbog toga nam treba rad na sebi i održavanje sebe, supervizija našeg rada s učenicima, da možemo pravodobno prepoznati kada se pretvaramo u naivne ili postajemo lukavi učitelji. Naše naivno i lukavo ponašanje nije često namjerno, a niti do kraja svjesno. U to se jednostavno pretvaramo zbog sve slabijeg uvida u sebe i svoje ponašanje. To je entropički proces kao posljedica nedovoljno negentropičke energije, s kojom se moramo redovito opskrbljivati da bismo zaustavili spontano entropičko nazadovanje. Volim koristiti metaforu veslanja u rijeci. Ako želimo ostati u ekološki čistom dijelu rijeke, bliže izvoru, moramo veslati i to naporno protiv struje (negentropička energija). Ukoliko prestajemo veslati spontano idemo (entropička energija) prema zagađenijem dijelu rijeke prema ušću. To je razlog potrebe i važnosti našeg rada na sebi i održavanja sebe ako doista želimo pomoći učenicima da se razviju u uspješne i kvalitetne članove društva. (U sljedećem broju: Dvije stvarnosti jedne škole) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar Metode poučavanja i učenja te izvori znanja i kurikulum • Poučavanje: teorija i praksa (2003). Ur. P. Jarvis. Zagreb: Andragoški centar Zagreb. Poučavanje, učenje – krajolik se mijenja. Poučavanje u svijetu koji se mijenja. Stilovi i metode poučavanja. Etika i obrazovanje. Radikalne i feminističke pedagogije. Didaktičnost: predavanja i predavanje kao metoda. Sokratovska metoda. Facilitacija i facilitatorov stil. Načela iskustvenog obrazovanja, iskustvene metode poučavanja i učenja. Učenje zasnovano na praksi i učenje zasnovano na problemu, mentorstvo: umijeće poučavanja i učenja. Zajednica učenja: model za poučavanje i učenje. Procjena u obrazovanju nakon formalnog školovanja. Procjena iskustvenog učenja u visokom obrazovanju. Obrazovanje na daljinu u društvu koje uči. Daljnji razvoj poučavanja. • Terhart, E. (2001). Metode poučavanja i učenja: uvod u probleme metodičke organizacije poučavanja i učenja. Zagreb: Educa. Nastavne metode u povijesnom procesu. Dimenzije metodičkog problema. Istraživanje metoda poučavanja. Poučavanje i učenje izvan škole. Metode poučavanja kao uvjeti za proces učenja. Superučenje – megapoučavanje: prema alternativnim oblicima učenja i poučavanja. Domoljubni odgoj Uzore tražiti u hrvatskoj povijesti i kulturi Naša sloboda postoji zahvaljujući žrtvama i slavnim junacima koje nikada ne smijemo zaboraviti. Drugi temelj i izvor hrvatskoga općeg i domoljubnog odgajanja je naša tisućljetna, autohtona i vrlo bogata kulturna baština, od Baščanske ploče do danas • Žužul, A. (2004). Udžbenik i kurikulum. U: Udžbenik i virtualno okruženje. Zagreb: Školska knjiga, str. 23. – 43. Udžbenik u kontekstu nastavnog plana i programa. Udžbenik u kontekstu kurikuluma. Udžbenik kao izraz kulturnog i civilizacijskog ambijenta. Ka temeljnim odrednicama udžbeničkog standarda. Udžbenik i druga odgojno-obrazovna sredstva. Udžbenik kao nacionalni resurs. • Žužul, A. (2007). Udžbenik u nacionalnom kurikulumu. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 357. – 364. Tradicionalni i suvremeni pristup odgoju i obrazovanju. Udžbenik u nacionalnom kurikulumu. Udžbenik kao nastavno sredstvo, nacionalno i interkulturalno dobro. Udžbenik – učenik – učitelj. Sudionici odgojno-obrazovnog procesa i kurikulum • Halačev, S. (ur.). (2006). Vodič za roditelje: O Nastavnom planu i programu prema Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu. Zagreb: Školska knjiga. HNOS – put prema unaprjeđivanju hrvatskoga školstva. Ciljevi HNOSa. Škola po mjeri učenika. Uloga roditelja u ostvarivanju HNOS-a. Unaprjeđivanje komunikacije – poticajno ozračje. • Puzić, S. (2006). Decentralizacija kurikuluma i jačanje autonomije škola: uloga ravnatelja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 259. – 297. Djelokrug rada ravnatelja (decentralizirani školski menadžment, stručno-pedagoško vođenje škole). Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da ravnatelji osnovnih škola uočavaju važne prednosti koje proizlaze iz jačanja školske autonomije i decentralizacije kurkuluma. • Sekulić-Majurec, A. (2005). Kurikulum nove škole – istraživački izazov školskim pedagozima. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 267. – 277. Stvaranje mogućnosti uspostavljanja novoga kurikuluma „iznutra”. Propituje se koliko kurikulum škole uvažava nove spoznaje. • Sekulić-Majurec, A. (2007). Uloga sudionika odgojno-obrazovnog procesa u stvaranju, provedbi i vrednovanju kurikuluma. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 305. – 331. Poimanje kurikuluma. Kurikulumska polazišta i uloga sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Uloga i zadatci sudionika u školskom kurikulumu (učenika, nastavnika, stručno-razvojnih službi, ravnatelja i roditelja). • Stoll, L. & Fink, D. (2000). Mijenjajmo naše škole: kako unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola. Zagreb: Educa, str. 181. – 200. Potreba za partnerstvom: roditelji, škola i društvena zajednica, učenici, vlada i drugi partneri. Kurikulum i obrazovanje učitelja • Hrvatić, N. (2005). Kurikulum pedagoške izobrazbe i interkulturalne kompetencije učitelja. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 251. – 265. Polazišta: škola i učitelj u novom ozračju. Povijesni prikaz pedagoške izobrazbe učitelja u Hrvatskoj. Izobrazba učitelja. Interkulturalna kompetencija i njezine bitne dimenzije. • Hrvatić, N. & Piršl, E. (2007). Kurikulum pedagoške izobrazbe učitelja. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 333. – 356. Pedagoška izobrazba učitelja u Hrvatskoj. Izobrazba učitelja (uzastopni/ sukcesivni model, usporedni model i integrirani model). Kompetencije učitelja. Kurikulum i interkulturalne kompetencije učitelja. (Kraj) broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Piše prof. dr. Ante Vukasović D ugotrajna vladavina protuhrvatskoga jugokomunističkog totalitarizma i ateističkog marksističko-lenjinističkog svjetonazora obezvrjeđivala je i, u velikoj mjeri, obezvrijedila ne samo vjerske, nego i ukupne univerzalne, općeljudske, a poglavito hrvatske nacionalne ideale i vrjednote. Liberalno-anarhistička stihija, koja nas je zahvatila u procesu tranzicije, nastavila je i još više ojačala obezvrjeđivanje općeljudskih, nacionalnih, religijskih, kulturnih i svekolikih duhovnih vrijednosti. Posljedice su kriza morala, odgajanja, vrijednosti. A bezvrijednim se svijet i život mogu teorijski zamisliti, ali se bezvrijednima ne mogu živjeti – davno je upozorio pokojni filozof Vladimir Filipović. Mukotrpna, ali časna povijest Mukotrpna hrvatska povijest žrtvama je posvećena. Prepuna je žrtava, mučenika i junaka u borbi za narodnu slobodu, pravdu i ideale. Hrvati nisu osvajali tuđe, nego su stoljećima branili svoju lijepu i dragu domovinu od brojnih osvajača, tlačitelja i porobljivača. Svuda oko nas su stratišta, grobovi, križevi, kosti naših mučenika i junaka. Naša sloboda postoji zahvaljujući žrtvama i slavnim junacima za Hrvatsku. Iz krvi Gvozda, Krbavskog polja, Krvavog sabora križevačkog, Bečkog Novog Mjesta, Srpanjskih žrtava, Prosinačkih žrtava, Bleiburga, Križnih putova, Vukovara, Škabrnje, logora smrti – nikla je slobodna i samostalna hrvatska država. Žrtve su temelj Republike Hrvatske. Ne smijemo ih zaboraviti. Moramo ih poštovati i širiti istinu o njima. To je naš dug prema onima koji su dali živote za Hrvatsku. Drugi temelj i izvor hrvatskoga općeg i domoljubnog odgajanja je naša tisućljetna, autohtona i vrlo bogata kulturna baština. Neprekidno traje od Baščanske ploče, glagoljičkog pisma, glagoljaškog bogoslužja i starohrvatskoga sakralnog graditeljstva, preko našeg humanizma i renesanse, istaknutih humanista i latinista, pa sve do stoljeća hrvatske književnosti i svjetski relevantnih postignuća hrvatskih velikana u području filozofije, znanosti, slikarstva, kiparstva, glazbe i sveopće duhovnosti do naših dana. Odgojni uzori i ideali Djeci i mladeži, u procesu njihova sazrijevanja, najviše trebaju pozitivni primjeri, privlačni likovi, uzorne osobnosti na koje se mogu ugledati, s kojima se mogu poistovjetiti. Oni ih privlače, postaju im putokazi u život, uzori koje rado oponašaju. Gdje se odgaja snagom i zanosom uzora – dobro se odgaja! A mukotrpna, ali časna opća povijest i povijest kulture hrvatskoga naroda prave su riznice uzornih likova te pružaju obilje mogućnosti odgajanja – općeljudskoga i domoljubnog. Među mnogobrojnim uzornim likovima junaka i mučenika spomenut ćemo tragično poginuloga kralja Petra Svačića, bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krstu Frankopana, legendarnog bana Josipa Jelačića; opjevane narodne junake Žarka Dražojevića, Milu Gojsalić, Petra Berislavića, Petra Kružića, Vuka Mandušića, Nikolu Jurišića, Nikolu Šubića Zrinskog; političare Antu Starčevića, Eugena Kvaternika, Stjepana Radića i Milana Šufflaya; mučenike Crkve u Hrvata sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Križevčanina, bl. Augustina Kažotića, bl. Alojzija Stepinca, „Drinske mučenice“ i, dakako, prvoga hrvatskog Predsjednika Franju Tuđmana, hrvatske generale, časnike i sve junake našega oslobodilačkog Domovinskog rata. I naša tisućljetna kulturna baština ima brojne uzorne likove hrvatskoga narodnog duha i stvaralaštva. Spomenimo u renesansnom graditeljstvu Jurja Dalmatinca, slikarstvu Julija Klovića i Andriju Medulića i plejadu hrvatskih velikana na svim poljima duhovnog života kao: Ivan Česmički – Panonius, Ivan Vitez, Antun i Faust Vrančić, Franjo Petrić, Nikola Gučetić, Marko Marulić, Marin Držić, Ivan Gundulić, Bartol Kašić, Juraj Križanić, Ruđer Bošković, Ivan Mažuranić, Petar Preradović, August Šenoa, Antun Gustav Matoš, Tin Ujević, Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, Nikola Tesla, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog i drugi. Svi ti spomenuti i mnogobrojni nespomenuti naši junaci, mučenici, žrtve za svoj narod i domovinu, svi znameniti znanstvenici, filozofi, umjetnici, političari, diplomati, sportaši, velikani hrvatske stvaralačke misli i djelovanja na svim područjima materijalne i duhovne kulture – mogu biti i treba ih učiniti značajnim čimbenicima i suodgojiteljima u procesu reafirmiranja zanemarene odgojne funkcije i domoljubna odgajanja. Narodna snaga i vrjednota Domoljublje nije ni šovinizam, ni agresivni nacionalizam. Ono je osjećaj i izraz čovjekove ljubavi prema svome narodu i domovini. U takvoj ljubavi nema ni mržnje, ni agresije i posve je u suglasju s narodnom mudrošću: „Tuđe poštuj, a svojim se diči.” Agresivnost i mržnju podmetnuli su nam neprijatelji da bi obezvrijedili, oklevetali i razorili naše domoljublje, oslabili narodno jedinstvo, snagu otpora i tako nas lakše pokorili, porobili i tlačili. Takve krivotvorine, podvale i objede moramo razotkrivati, osuditi i odbaciti. Domoljublje je odlika izgrađene osobnosti, ali i povijesno utemeljena sveopća, narodna i odgojna vrjednota. Očituje se u ljubavi prema rodnom kraju, zavičaju, domovini, narodu, njegovoj prošlosti i sadašnjosti, svekolikim postignućima, kulturi, vrijednostima. Svi narodi posvećuju mu veliku pozornost i domoljubno odgajaju svoju djecu. Hrvati imaju i posebne razloge za takvo odgajanje. Hrvatsko domoljublje je izgrađivano kroz povijesnu borbu za opstanak. Ono je uporište našega održanja u prošlosti, simbol današnje slobode, neovisnosti i jamstvo hrvatske budućnosti. Naša je snaga u domoljublju. Jačajmo ga i njegujmo. Nastavni programi i udžbenici u našim školama moraju kazivati povijesnu istinu o hrvatskom narodu, njegovim pothvatima, junacima, mučenicima, žrtvama, velikanima hrvatske misli, znanosti, kulture, stvaralaštva, moraju buditi nacionalni ponos i zračiti domoljubljem. Ono nas je očuvalo u prošlosti, osiguralo nam sadašnjost, a da bi nam i budućnost bila sigurna – moramo domoljubno odgajati svoju djecu, naše nade, projektante, graditelje i nositelje hrvatske budućnosti. aktualno regija broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Ulaskom u Europsku Uniju mijenja se uloga menadžmenta te se zahtijevaju i nova znanja P romatrajući školu, i u njoj se, kao i u svakom drugom poslovnom sustavu, može govoriti o ljudima koji su izravni izvršitelji i upravitelji. Gledajući odnos broja izvršitelja i upravljačkih radnih mjesta, on je 90 naprema 10 posto. A kada postavimo pitanje važnosti izravnih izvršitelja u odnosu na one u menadžmentu koji trebaju razvijati poslovni sustav, odnosno kada tražimo odnos sudjelovanja u ostvarenim rezultatima poslovnog sustava, od je 80 naprema 20, u kojem većina pripada menadžmentu. Negativne političke promjene Problemi nastaju zbog činjenice što ne znamo koliko je menadžera u ukupnom broju zaposlenika, a ne znamo ni značaj tih ljudi u odnosu na razvoj i unapređenje poslovnog sustava, objasnio je profesor Živko Mitrović na prezentaciji o temi Podizanje razine rada menadžera osnovnih i srednjih škola. On je, inače, autor istoimenog programa, koji je odobrio Zavod za unapređivanje obrazovanja i odgoja, objavljenog u katalogu Programa stručnog usavršavanja zaposlenih u obrazovanju. Cilj programa je stjecanje ključnih kompetencija za upravljanje osnovnim i srednjim školama, a profesor Mitrović ukrat- SRBIJA 13 www.skolskenovine.hr Podizanje razine rada menadžera osnovnih i srednjih škola Važno stjecanje ključnih kompetencija ko je objasnio što se sve može saznati i naučiti na trodnevnom seminaru o potrebnim znanjima i načinima kojima se može unaprijediti rad školskog sustava, kroz podizanje razine kvalitete rada njegovih menadžera. – Škola spada u skupinu poslovnih sustava koji daju određenu uslugu, pa je nužno vratiti se malo unazad i vidjeti kroz koje se procese te usluge realiziraju, a zatim i koji su resursi potrebni da bi se određeni procesi odvijali. To je vrlo važno. Naime, ako sustavno ne postavite svoju instituciju, onda lutate, jer povlačite poteze onako kako u određenom trenutku mislite da je dobro. Međutim, kada postavite sustav, morate točno definirati koje usluge dajete vašim klijentima, odnosno studentima ili učenicima, a nijedan poslovni sustav ne može dobro funkcionirati ako unaprijed nije definirao svoje usluge – kaže profesor Mitrović. Također, daje sažet odgovor na osnovno pitanje – zašto je potrebno stalno podizati razinu kvalitete rada menadžera. Prvo, upravljačka funkcija je najznačajnija za rad i razvoj poslovnog sustava. Ulaskom u Europsku Uniju mijenja se uloga menadžmenta te se zahtijevaju i nova znanja, a u pripremi su i standardi iz područja menadžmenta. Na fakultetima gdje se izučava menadžment još se nedovoljno proučavaju vještine upravljanja. Razina znanja menadžera jest rezultat znanja koja su stečena u praksi, a koja su nedovoljna za učinkovito upravljanje. Potrebna teoretska i praktična znanja Uspješno poslovanje svakoga poslovnog sustava u funkciji je znanja menadžera iz osnova upravljanja, upravljačkih procesa kojima se upravlja. Razinu kvalitete rada menadžera moguće je podići kroz utvrđivanje potrebne razine znanja, kao i stvarnih znanja menadžera, osposobljavanje menadžera kroz programe iz osnova upravljanja i upravljačkih procesa. Potrebna su teoretska i praktična znanja menadžera za upravljanje u poslovnom sustavu i njegovim podsustavima znanja iz osnova rada u upravljačkim procesima (za sve razine menadžera); iz upravljačkih procesa (za sve razine menadžera različitog obujma) i iz procesa kojima se upravlja (za srednje i operativne menadžere). Prema Prosvetni pregled Priredio Ivica Buljan BOSNA I HERCEGOVINA Hrvatsko kulturno društvo Napredak Koncert za studentsku zakladu H rvatska televizija i Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Sarajevu su bili su organizatori koncerta i javnog snimanja emisije 20 godina s Vama, posvećene 20. godišnjici obnove rada Napretka i osnivanju Napretkove zaklade za sveučilište i stipendiranje. Kako su istaknuli organizatori, sav će prihod od prodanih ulaznica, kao i od sponzora, biti namijenjen Zakladi, a cilj je osigurati sredstva za Vrhbosansko sveučilište, koje je osnovao Napredak uz podršku Vrhbosanske nadbiskupije i Franjevačke provincije Bosne Srebrne, te za godišnje stipendije. „Cilj nam je osigurati obrazovanje za što više mladih ljudi i na taj im način pomoći da ostvare karijere u svojoj domovini kako sreću ne bi tražili negdje drugdje. Čast mi je i što su svi sudionici pristali koncert odraditi besplatno te na taj način dali svoju punu podršku projektu”, istaknuo je predsjednik HKD-a Napredak Franjo Topić te dodao da je ovaj projekt u funkciji zbližavanja i povezivanja ljudi i stvaranja prijateljstva i pozitivnog ozračja. Organizatori su ovim putem uputili poziv svim Sarajlijama i građanima dobre volje da dolaskom na snimanje i kupnjom ulaznice pomognu Zakladi, čime će prvenstveno pomoći mladim ljudima željnima obrazovanja. Ovakva manifestacija nije iznenađujuća, jer, kao je istaknuo Topić, ovo društvo, prije svega dobročiniteljsko, voli kada iz BiH u susjedne zemlje stigne pozitivna priča, budući da smo često okruženi negativnim stvarima. „Napredak je model kako bi sve politike u BiH trebale postupati, kazao je nedavno predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, i drago nam je što je naše malo društvo napravilo toliko puno, jer bez ustručavanja mogu kazati da je Napredak u kulturi napravio više nego svi Hrvati zapadne Europe zajedno”, naglasio je Topić. Na koncertu, koji je okupio mnogo napretkovaca iz svih podružnica, prijatelja i dobročinitelja Napretka te predstavnika javnog, političkog, vjerskog, gospodarskog i kulturnog života Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nastupili su Tereza Kesovija, Željko Bebek, Halid Bešlić, Kemal Monteno, Zlatko Pejaković, Ivica Šarić, Duško Kuliš, Marija Šestić, Krunoslav Kićo Slabinac, Hanka Paldum, Đani Stipaničev, Josip Pejaković, Klapa Ragusa, Klapa Hrvoje te glazbene skupine iz Napretkovih podružnica iz Kupresa, Bihaća, Sarajeva, Knina, Busovače, Kreševa, Uskoplja i Odžaka. Prema Dnevni list Priredio I. Buljan Šimićevi susreti Nagrade učenicima za poeziju U sklopu ovogodišnje manifestacije Šimićevi susreti, koja se održava 47. put, a ove godine u čast Stanislava Šimića o 50. obljetnici njegove smrti, u Grudama je prošloga tjedna upriličen susret s hrvatskim piscem Ivanom Aralicom. Tom je prigodom predstavljen novi Araličin roman Život nastanjen sjenama, a gosti večeri bili su profesor Jozo Marić i Mario Bušić, ministar prosvjete, znanosti, kulture i sporta Zapadnohercegovačke županije. Riječ je o knjizi koja je inspirirana ratnom zbiljom devedesetih, u kojoj se miješaju autobiografski motivi i memoarska građa, oblikujući obiteljsku sagu. Istodobno, obilje historiografskih činjenica čini taj epistolarni roman svojevrsnom Ilijadom i Odisejom Dalmatinske zagore, ali i nacionalnom kronikom 20. stoljeća. Radnja romana odvija se dan uoči vojnoredarstvene akcije Oluja i traje četiri dana nakon nje, a autor se, boraveći u svojoj spaljenoj kući, prisjeća svih predaka i ljudi koji su obilježili njegovo djetinjstvo te govori o ključnim pitanjima devedesetih godina. Riječ je Araličinom dosad najopsežnijem djelu. Na gotovo tisuću stranica teksta autor je ispisao stoljetnu povijest svoje obitelji i zavičaja. Osim spomenute promocije, susreti su obilovali kulturnim događajima od kojih izdvajamo dodjelu nagrade Antun Branko Šimić hrvatskom književniku prof. dr. Šimunu Musi i predstavu HNK Mostar Romansa o tri ljubavi autora Antuna Šoljana u režiji Joška Juvančića. U Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu otvorena je i izložba slika Izbor slika iz likovne zbirke Gradskog muzeja Vinkovci, a u dvorani Osnovne škole u Drinovcima izložene su slike akademskog slikara Vlade Puljića. Kao i svake godine, u Drinovcima, rodnom mjestu braće Šimić, u Crkvi sv. Mihovila služena je sveta misa za njih. Na završnoj svečanoj Akademiji u čast Antuna Branka i Stanislava Šimića u programu su sudjelovali prof. dr. Vlado Pandžić, održavši predavanje o Stanislavu Šimiću, zbor Osnovne škole iz Drinovaca, Ivan Galić na glasoviru i Klapa Bratovština glazbeno su uljepšali skup. Svoje nagrađene pjesme pročitali su učenici osnovnih i srednjih škola i Sveučilišta u Mostaru. Svoje pjesme govorili su: K. Šego, I. Nuić, Z. Kordić, M. Bilosnić i M. Petrović. Prema Dnevni list Priredio I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. VELIKA BRITANIJA N Učiteljica „bez glasa” dobila 156.000 funti astavnica koja je izgubila glas nakon godina vikanja u bučnoj učionici dobila je 156.000 funti odštete. Pedesetogodišnja Joyce Walters bila je prisiljena odreći se učiteljskog posla nakon što je otkrila bolne izrasline, polipe na glasnicama, zbog čega joj je teško govoriti. Tvrdi da je svakodnevno morala vikati na nastavi kako bi čula i samu sebe, budući da su razredi bili preveliki, a učionice preblizu školskog igrališta. Naglasila je kako je njezin glas svakodnevno trpio zbog uvjeta u kojima je radila. Unatoč redovitim terapijama koje još danas polazi, i dalje joj je teško sudjelovati u dugom razgovoru. Bez nade za povratak u učionicu „Učenje je moj poziv. Obožavala sam rad u učionici i to mi jako nedostaje. No, mislim da se zbog problema s glasom nikada neću moći vratiti u školu”, kazala je Joyce Walters. Tužila je Vijeće Hillingdona, mjesta u kojem se nalazi škola, a sud joj je dodijelio 11.000 funti odštete. No, nakon što je podigla privatnu tužbu zbog ozljede na radu, u nagodbi sa školom dobila je još 145.000 funti odštete. To je dosad najviša svota takve vrste, pa se nagađa da bi to mogao biti okidač za ostale slične T njuje jasnoću izgovora, što je posebno važno za učenike početnike engleskog jezika, pa su me često tražili da ponavljam već izgovoreno”, ispričala je Joyce Walters. Tvrdi da joj njezini poslodavci nisu htjeli pomoći, zahtijevajući da i dalje predaje, a odbili su i njezin zahtjev da prestane podučavati početnike. Zbog toga je unajmila odvjetnicu Joanne Jefferies, koja je nakon donesene presude kazala: Škola prihvatila odgovornost To je dosad najviša svota takve vrste, pa se nagađa da bi to mogao biti okidač za ostale slične zahtjeve oštećenih prosvjetnih radnika zahtjeve oštećenih prosvjetnih radnika. Joyce Walters počela je podučavati engleski jezik u Centru za obrazovanje odraslih u školskoj zajednici u Hillingdonu 2005. godine. No, nakon samo mjesec dana počela je primjećivati prve teškoće s glasom. Do ljeta 2006. dijagnosticirani su joj polipi na glasnicama, glas joj je bio promukao i često je kašljala. Ti su je problemi prisilili da propusti cijelu školsku godinu 2006./2007., kada je odlazila na terapije. Podnijela je zbog toga zahtjev za odštetu, ali je odbijen, uz obrazloženje da se polipi na glasni- cama smatraju „profesionalnim rizikom”. Potom se iduće školske godine vratila u učionicu, ali ju je ponovno morala napustiti nakon samo tri mjeseca. „Zbog buke i stalnih prekida često sam morala ponavljati ono što sam rekla te podizati glas tijekom nastave. Vikanje uma- Prosvjedi protiv porasta školarina isuće studenata i profesora u Londonu najavilo je prosvjede zbog vladina plana o skupljem studiranju. Naime, najavljeno je da će se školarine u Engleskoj gotovo utrostručiti te tako narasti na 9000 funti godišnje. Na taj način Nacionalna unija studenata (NUS) želi pritisnuti zastupnike koji će krajem godine glasovati o podizanju studentske naknade. Predsjednika NUS-a Aaron Porter kaže da su Liberalni demokrati suočeni s izbornim krahom ako prekrše svoje obećanje da će glasati protiv porasta školarina. Koalicijska vlada kaže da su njihovi planovi o skupljem studiranju pravedniji od sadašnjeg sustava. No, predsjednica Sindikata sveučilišnih profesora Sally Hunt napala je prijedlog o porastu školarina sa 3290 na čak 9000 funti godišnje od 2012. godine. „Ne postoji ništa pošteno niti progresivno u utrostručenju godišnje cijene studija, jer zbog toga mnogi mladi neće niti moći upisivati fakultet“, rekla je Hunt. Studenti kažu da će pokušati iskoristiti predloženo zakonodavno pravo na opoziv kako bi poslali poruku saborskim zastupnicima koji su zanemarili svoje izborno obećanje da će se suprotstaviti povećanju školarina. Konkretno, Aaron Porter je upozorio da će se student birači obrušiti na zastupnike Liberalnih demokrata koji nisu uspjeli održati riječ da će glasovati protiv skupljeg studiranja, prijeteći da će ih oboriti tijesnom većinom. Studenti su već prosvjedovali protiv ministara Libe- ralnih demokrata Vincea Cablea i Chrisa Huhnea. Sveučilišni ministar David Willetts kazao je da će vlada i dalje podupirati mlade koji studiraju: „Studentima će se omogućavati veći zajmovi za obrazovne troškove, koje će vraćati nakon završenog studija. Stoga se nadam da će mladi koji žele studirati i dalje imati hrabrosti prijavljivati ti se za upise.” Najavljeni prosvjed bit će organiziran u Londonu, oko 20.000 studenata i profesora hrabro će se suprotstaviti prijedlozima o financiranju studiranja koji bi mogli potresti britansko visoko obrazovanje. Više školarine zamijenit će nastavna sredstva koja su ukinuta u svrhu smanjenja javne potrošnje. To znači da mnogi studiji umjetničkog i humanističkog smjera vjerojatno više neće dobivati javna sredstva, a Najavljeni prosvjed državna financijska potpora bit će ograničena na znanobit će organiziran sti, tehnologiju, inženjerstvo u Londonu, oko i matematiku. 20.000 studenata i Sindikat sveučilišnih proprofesora hrabro fesora također je upozorio da će se suprotstaviti ne postoji jamstvo da će veće naknade značiti i bolje moprijedlozima o skupljem studiranju gućnosti za studente. Upozoravaju da su troškovi studiranja ionako porasli više od tri puta od 1988. godine te da je omjer studenata i profesora sada lošiji. Prije 12 godina bilo je oko 13 studenata na jednog profesora, a sada ih je 16, unatoč tome što je studiranje skuplje. Koalicijska vlada kaže da će njihovi prijedlozi zaštititi siromašnije studente te da su dizajnirani tako da imućniji studenti plaćaju veće doprinose. „Koalicijska vlada razvila je paket koji je pravedniji od postojećeg sustava financiranja studija. Pristup visokom obrazovanju temeljit će se na intelektualnim sposobnostima, a ne platežnoj moći. Na taj način želimo zaštititi siromašnije studente te im osigurati jednake mogućnosti za obrazovanje kao i ostalima”, rekao je glasnogovornik Odjela za poslovne inovacije i vještine. Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović „Unatoč brojnim pokušajima Joyce Walters da upozori svoje poslodavce na njezin problem, oni su je konstantno ignorirali, što je rezultiralo ovom teškom profesionalnom ozljedom, koja joj je promijenila cijeli život i zbog toga je odlučila podignuti privatnu tužbu i tražiti zadovoljštinu na sudu. Da stvar bude gora, smatra da ne bi toliko patila da su reagirali na vrijeme i prihvatili njezine molbe i prijedloge. Vijeće Hillingdona prihvatilo je potom odgovornost, priznavši da se nije dovoljno brinulo za zdravlje i sigurnost svojih zaposlenika. Unatoč tome što je Joyce Walters dobila pravednu odštetu, to se moglo izbjeći da su svi reagirali na vrijeme.” Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović Engleski muzeji i arhivi podržavaju pismenost učenika Muzeji i arhivi u Engleskoj pomažu učenicima školske dobi da razviju vještine pismenosti uz inspiraciju iz svojih zbirki, koju podupire Program strateške educiranosti koji je pokrenulo Vijeće muzeja, knjižnica i arhiva (MLA) u Velikoj Britaniji. Program Zaklade za nacionalnu pismenost Igrajmo se pisanja omogućava djeci i mladima da razvijaju pismenost na zabavan i inspirativan način te se na taj način upoznaju sa svijetom muzeja, galerija i arhivskih zbirki. Ovaj uspješan program, koji su razvili Muzeji i škole Prestona u suradnji sa Zakladom za nacionalnu pismenost, bit će predstavljen i na nacionalnoj konferenciji 9. prosinca 2010. I ostali muzeji u regiji koji provode opismenjivanje mladih ugostit će prezentaciju programa Igrajmo se pisanja kako bi podržali učenička postignuća. Projekt Britanske knjižnice Književnost u kontekstu (LinC) provodi se u suradnji s piscima širom Engleske, koji daju podršku nastavnicima engleskog jezika. U drugoj godini provođenja projekta LinC Nacionalna udruga pisaca u obrazovanju i Zaklada Arvon nadahnut će učitelje i učenike da se aktivno uključe u GCSE kurikulum, a Vijeće muzeja, knjižnica i arhiva omogućit će nastavnicima te zaposlenicima muzeja i arhiva da zajedno izgrađuju održive resurse. Nastavnici pripravnici istražuju načine na koje poučavati pismenost u okruženju izvan učionice kroz program Inicijalno usavršavanje učitelja. Knjižničari također surađuju sa zaposlenicima muzeja i arhiva te ostalih kulturnih organizacija u cilju potpore rizičnoj skupini djece i mladih kojima prijeti napuštanje školskog sustava. Prema Education Today I. Č. tema broja aktualno Tema broja: Budućnost obrazovanja odraslih broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. 15 www.skolskenovine.hr Vrijeme je za samostalni studij andragogije Prepoznaju li ključni kreatori obrazovne politike u Hrvatskoj vrijednost i dugoročni značaj andragoga, osoba koje se godinama bave obrazovanjem odraslih i na taj način brojnim generacijama izravno pomažu steći nova znanja i vještine kako bi sačuvali radno mjesto, napredovali ili pronašli posao nakon što su (ne)određeno vrijeme bili na burzi rada?! Štoviše, je li došlo vrijeme da se konačno andragogija kao zasebna znanstvena disciplina, praktična struka i profesija emancipira i osamostali te odvoji od pedagogije? O spomenutim su temama, potaknuti raspravom na ovogodišnjoj Ljetnoj andragoškoj školi, na kojoj se razgovaralo o problematici obrazovanja andragoga, govorili brojni stručnjaci okupljeni protekle srijede u Zagrebu, u prostorijama Pučkog otvorenog učilišta, na okruglom stolu o dosadašnjim iskustvima te budućnosti obrazovanja odraslih odnosno perspektivama sustave edukacije nastavnika andragoga. Dr. sc. Tihomir Žiljak s Pučkog otvorenog učilišta i potpredsjednik Hrvatskog andragoškog društva smatra da je krajnje vrijeme da se na sveučilišnoj razini pristupi obrazovanju andragoga i da to postane društveno važno pitanje. Naime, andragoška je realnost da se svakodnevno trebaju (ponovno!) dokazivati Pripremio Branko Nađ kao stručnjaci za obrazovanje odraslih, stručnjaci od kojih se očekuju dodatna znanja i vještine za planiranje, pripremanje, vođenje i evaluiranje procesa obrazovanja odraslih. Europske zemlje shvatile su da je potrebna profesionalizacija obrazovanja odraslih. Kod nas je, nažalost, danas situacija lošija nego prije četiri desetljeća, istaknuo je prof. dr. Milan Matijević s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, također potpredsjednik Hrvatskog andragoškog društva. - Prije 40 godina u Andragoškom centru zatekao sam projekt neformalnog obrazovanja andragoških kadrova u vidu dvogodišnjeg studija. Utemeljio ga je Aleksandar Kovačić, prema potrebama onog vremena, i stotinjak je ljudi iz cijele bivše Jugoslavije završilo taj oblik konzultativno-dopisnog andragoškog osposobljavanja u trajanju dvije godine, koje uključuje, među ostalim, po dvije ljetne i zimske škole. I tada je taj oblik neformalnog obrazovanja priznavan i upisivan u radnu knjižicu kao viša stručna spreman, što je vjerojatno bio jedan od prvih oblika stjecanja andragoške kompetencije na ovim prostorima. Sljedeći je korak bio na Filozofskom fakultetu, kada se za tri, četiri generacije studenata pedagogije nudio modul andragoških kompetencija. Nakon toga su utemeljene dvije grupe poslijediplomskih studenata za specijalizacijom iz andragogije. Nekoliko je ljudi magistriralo taj studij, uključujući državnu tajnicu MZOŠ-a Dijanu Vican. Na Učiteljskoj fakultetu, na po- slijediplomskom studiju, utemeljen je i modul Opismenjavanje i osnovno obrazovanje odraslih, posvećen UNESCO-ovu desetljeću pismenosti. Slavnih dana andragogije na našim prostorima prisjetio se i dr. sc. professor emeritus Nikola Pastuović, također s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Prije tridesetak godina u Hrvatskoj je djelovala značajno življa andragoška djelatnost, kazao je Pastuović, navevši Poreč, gdje je funkcionirala svjetski poznata ljetna andragoška škola sa sudionicima iz cijelog svijeta. U Zagrebu je djelovao Zavod za industrijsku andragogiju s petnaest stalno zaposlenih djelatnika, najjača istraživačko-znanstvena institucija u području obrazovanja odraslih na Balkanu. - Tadašnje je društvo bilo svje- tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr sno važnosti obrazovanja odraslih. Je li današnje? Neobično je, pa i žalosno, da se dogodio pad i nazadovanje ove djelatnosti. Kako bi izgledao studij andragogije? Hrvatsko andragoško društvo podržava sve projekte formalnog i neformalnog oblika stjecanja andragoških kompetencija, bilo kroz strukovne udruge bilo kroz privatne tvrtke. Svega toga nikad dosta, smatraju stručnjaci, ali obrazovanje nastavnika andragoga još nije sustavno uređeno. Štoviše, u Hrvatskoj ne postoji formalno priznata profesija - andragog. Današnji društveni kontekst zahtijeva oživljavanje, ekspanzi- ju andragoške djelatnosti. Naime, o Hrvatskoj se dugo govori da će postati društvo, zemlja znanja. Ali društvo znanja je društvo koje ne samo da posjeduje znanje, nego ga i primjenjuje. To su dvije različite stvari. Društva znanja, pak, nema bez cjeloživotnog učenja. To ne podrazumijeva samo obrazovanje odraslih, dakako, ali ono najdulje traje. Zato obrazovanje odraslih mnogi poistovjećuju s cjeloživotnim učenjem. - Da bi se profesija andragoga formirala, treba postojati definirani korpus poslova koje ljudi tih kompetencija obavljaju, korpus znanstvenoga znanja koje osposobljava te ljude da to što rade čine kvalitetno. Mora postojati znanstvena produkcija u ovom području, koja se mjeri priznatim publikacijama. Naposljetku, profesije ne može biti ako nije uspostavljen diplomski i poslijediplomski studij za tu profesiju, upozorio je Pastuović. A kako bi uopće trebao izgledati studij koji bi osposobljavao osobe za uspješno obavljanje poslova u obrazovanju odraslih, dakle sveučilišni studij andragogije? Moguća su dva scenarija. Prvi bi bio studij andragogije koji bi se izvodio u okviru studija pedagogije, što korespondira pedagoškom konceptu koji andragogiju tretira kao jednu od grana pedagogije. Druga je mogućnost da se osnuje poseban sveučilišni studij andragogije, koji se razlikuje od studija u okviru pedagogije po tome što je zasnovan interdisciplinarno. Pedagoški koncept jest legitiman, objašnjava Pastuović, pedagogija jest autonomna i krovna znanost u području obrazovanja, ali je monodisciplinarna, gdje su druge obrazovne znanosti tretirane kao pomoćne, susjedne, komplementarne, ali ne predstavljaju temelje pedagoškog studija. Za uspoređivanje s ostalim zemljama ne trebamo gledati daleko, ne trebamo se mjeriti sa zapadnoeuropskim visokociviliziranim zemljama koje su po svim aspektima življenja daleko ispred nas. Dovoljno je pogledati, reklo bi se, u svoje dvorište i ono svojih susjeda. U bivšoj su se Jugoslaviji u svim republikama uspjeli izboriti za emancipaciju odnosno odvajanje andragogije Rasprava će se na školi te na Me Kako bi trebao izgledati sveučilišni studij a bi bio studij andragogije koji bi se izvodio u pedagoškom konceptu koji andragogiju tre je mogućnost da se osnuje poseban sveu od studija u okviru pedagogije po tom pedagoških kompetencija, to je prilika da se u njega jasno uvede pojam, pojedinačni kolegij i moduli koji se odnose na stjecanje andragoških kompetencije, odnosno profesije. Ako tu priliku ne iskoristimo sada, ne znamo kada ćemo opet moći. Milan Matijević, Učiteljski fakultet, potpredsjednik Hrvatskog andragoškog društva Prosvjetna politika bez razumijevanja za andragoge Najnoviji Zakon o odgoju i obrazovanju iz 2008. obuhvaća i spominje pedagoške kompetencije. Međutim, o andragoškim kompetencijama ni riječi. Smatram da smo mi, andragozi, mogli više utjecati i lobirati prilikom izrade zakona. Nadam se zato da bismo pri skorim izmjenama i dopunama tog zakona mogli imati popravni ispit. Na nastavničkim su fakultetima u Hrvatskoj pojam, koncept i sintagma cjeloživotnog obrazovanja krivo shvaćeni, pa se u prošlih dvadeset godina, koliko se ta sintagma spominje, na nastavničkim fakultetima ono tretira kao privjesak, forma koja se samo tu i tamo upotrijebi. Tvrdim da nijedan nastavnički fakultet u Hrvatskoj ne priprema buduće nastavnike za cjeloživotno obrazovanje. Teško ćete naći na bilo kojem nastavničkom fakultetu ijedan kolegij, makar izborni, koji upućuje te studente da steknu barem uvodne informacije, a kamoli specifične kompetencije potrebne za andragoški rad. Tako, primjerice, na Učiteljskom ili Filozofskom fakultetu u Zagrebu tek diplomirani student nije kompetentan raditi u cjeloživotnom obrazovanju, odnosno dijelu koji obuhvaća najduži ciklus u ljudskom životu, a traje od 40 do 50 godina. broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Nikola Pastuović, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Milan Matijević Znam za mnogo pokušaja i inicijativa, ali nisam siguran da u institucijama, od ljudi koji donose odluke o prosvjetnoj politici i njezinu financiranju, ima razumijevanja za problematiku i potrebu sustavnog uređenja obrazovanja andragoga. Trebat će mnogo napora i muke da andragoška kompetencija uopće bude zapisana kao zakonska obveza. Prije 25 godina divili smo se susjedima Slovencima koji su pedagoško-psihološko-metodički minimum nazvali andragoško-pedagoško-psihološko-metodički minimum, iako su imali mnogo manje andragoških potencijala nego mi u Hrvatskoj. No, očito su se bolje organizirali i lobirali pa se već četvrt stoljeća u Sloveniji stječu i andragoške kompetencije. Kod nas je moguće pronaći sve više ljudi koji su završili neke druge fakultete, a žele raditi u obrazovanju. I na Učiteljskom fakultetu nude se kompetencije koje su potrebne, ali nismo u pedagoško-psihološko-metodički minimum mogli uključiti i andragoške kompetencije. Gotovo nikakvih izgle- Nikola PastuoviÊ da, pak, nema da se uvede zaseban andragoški kolegij. Velika je prilika propuštena prilikom uvođenja Bolonjskog sustava na naša visoka učilišta. Tada je bilo prostora da se na fakultete implementiraju moduli ili barem izborni kolegiji iz područja andragoške psihologije, andragoške didaktike, andragogije. Od toga nije bilo ničega, niti da se na postojeće pedagoško-psihološke kolegije implementiraju neki od takvih kompetencija, niti da se pokrene novi specijalistički stručni studij andragogije. Zakon o odgoju i obrazovanju iz 2008. propisuje da svi koji žele raditi u obrazovanju moraju steći pedagoške kompetencije, andragoške se ne spominju! Autori će se pravdati time da su pod pedagoškima mislili i na andragoške. Apeliramo, ali bojim se da će opet ostati samo na tome. Zakon konkretno propisuje da svi koji žele raditi u obrazovanju moraju steći 60 ECTS bodova iz područja pedagoške kompetencije. Mi želimo da se u zakonu navede i andragoške. Budući da MZOŠ još nije donio nikakav pravilnik o načinu i sadržaju Omogućiti školovanje profesionalnih andragoga Sve analize pokazuju da Hrvatska pada na ljestvici međunarodne konkurentnosti, i Nacionalno vijeće za konkurentnost u svojim mjerama za poboljšanje konkurentnosti među najvažnijima navodi cjeloživotno učenje, pri čemu misle baš na obrazovanje odraslih. Dakle, sa svih smo strana bombardirani signalima i porukama da trebamo više pažnje posvetiti trajnoj izobrazbi i obrazovanju aktivnog stanovništva, ali i onoga koje nije aktivno, baš zbog toga što nema potrebne kompetencije. Ovaj bi kontekst morao prisiliti odlučujuće aktere u našoj zemlji da se andragoška djelatnost sustavno unaprijedi i uredi. Tko će to raditi kvalitetno i profesionalno? Dolazimo do problema formiranja, uspostavljanja i razvoja profesije andragoga, bez koje zapravo nećemo kvalitetno moći i dalje se baviti cjeloživotnim učenjem, podučavanjem naročito obrazovanjem odraslih. Kod nas se još, naročito u zakonima, ističu samo pedagoške kompetencije. Zbog naše sadašnje situacije i tradicije uvriježilo se da pedagogija krovno pokriva i obrazovanje odraslih. Deklarativno da, ali stvarno pedagogija to ne čini. Društvene potrebe su silno narasle, pa ako želimo poboljšati konkurentnost naše ekonomije te unaprijediti ekonomsku i društvenu efikasnost, moramo unaprijediti andragogiju. Želimo također biti demokratsko, civilno društvo. Područje političkog obrazovanja i političkog opismenjavanja društva iznimno je važno. Hrvatska nije zrelo demokratsko društvo pa obrazovanje odraslih nema samo zadaću osposobljavati ljude za trajnu zapošljivost, nego i za aktivno demokratsko građanstvo. To je kod nas potpuno zapostavljeno. Moramo cjeloživotno obrazovati ljude i za kulturnu modernizaciju. Ne možemo čekati na generacijsku izmjenu kompletnog stanovništva, koje će, nadajmo se, biti modernije. Edukacija i odgoj odraslih presudni su ako želimo modernizirati zemlju. A moderna je ona zemlja koja ima moderno stanovništvo. Silne su stoga potrebe društva za obrazovanjem odraslih, koje zasad provode ljudi koji su taj zanat ispekli iskustvenim učenjem i neformalnim obrazovanjem, koje stječu u ljetnim i zimskim školama, čitajući andragoške knjige... To nije dovoljno. Želimo li promijeniti koncept cjeloživotnog učenja na andragošku profesiju, onda moramo uspostaviti školovanje profesionalnih andragoga, diplomskog tipa i, naravno, postdiplomskog za one koji rade kao andragozi, a nisu studirali ni pedagogiju. Većina praktičnih andragoga danas je u Hrvatskoj završila nepedagoške studije. To su inženjeri, ekonomisti, pravnici... Njima treba omogućiti poslijediplom- broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. astaviti na stranicama Andragoškoga glasnika, u Zimskoj andragoškoj eđunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih u lipnju iduće godine andragogije? Moguća su dva scenarija. Prvi okviru studija pedagogije, što korespondira etira kao jednu od grana pedagogije. Druga učilišni studij andragogije, koji se razlikuje me što je zasnovan interdisciplinarno tema broja aktualno od pedagogije. U Beogradu postoji poseban studij andragogije, točnije zaseban odsjek za andragogiju, u Ljubljani, pak, postoji Odelek za pedagogiku in andragogiku. Svugdje je formalno bolja situacija nego u Hrvatskoj. Zato se tamošnji stručnjaci godinama čude što kod nas još nema studija andragogije, unatoč izvrsnih ljudskim resursima. Moguća su, dakle, oba puta, pedagoški koncept obrazovanja odraslih, ali i samostalno interdisciplinarni studij andragogije. Andragozi priželjkuju ovo drugo. Rekli bismo - s pravom. Jer, njihova postignuća i svakodnevni napori, kao i sve zahtjevniji korisnici jednostavno nalažu da se osnuje zaseban studij andragogije. - Jedna školska generacija u prosjeku obuhvaća oko 50 tisuća stanovnika. Ta je brojka, doduše, u padu, pa sada iznosi oko 45 tisuća. Ako računamo da je čovjek radno aktivan oko 40 godina, problematika cjeloživotnog obrazovanja odnosi se barem na 1,5 milijuna stanovnika, koji bi mogli poželjeti ili ih okolnosti tjeraju na to da se uključe u neki vid obrazovanja odraslih. I zato se ta investicija u andragogiju itekako isplati. Nažalost, mnogo onih koji odlučuju o obrazovnoj politici i obrazovnoj ekonomiji to ne razumiju. Godišnje od tisuću do tri tisuće ljudi ulazi u obrazovni proces s namjerom da se bave nekim od segmenata cjeloživotnog obrazovanja i kada prvi puta imaju priliku doći na neki od andragoških skupova tek tada prvi čuju termin andragogija, rekao je ske specijalizacije iz područja obrazovanja odraslih. Mihaela Dubravac Šigir, načelnica Odjela za cjeloživotno učenje, MZOŠ Iskoristiti HKO za osamostaljenje andragogije Hrvatski kvalifikacijski okvir koji je u izradi pruža savršenu priliku za institucionalizaciju andragogije i definiranje kompetencija za tu profesiju. Sektorski sastavljene radne skupine koje pokrivaju vertikalu obrazovnog sustava mogle bi odrediti koje su to kompetencije u standardu neke kvalifikacije koje bi dovele do osamostaljena ili neosamostaljenja andragogije. Treba definirati ishode učenja koji odražavaju ono što osoba treba steći da bi nakon završetka procesa obrazovanja zadovoljila potrebe, odnosno mogla kompetentno raditi ono za što se obrazovala. A to moraju odrediti stručnjaci koji se iskustveno ili znanstveno bave tim područjem i koji bi mogli odraziti potrebe profesije andragoga. Moglo bi se u ovome trenutku iskoristiti vrijeme redefiniranja postojećih kurikuluma, cjelokupne vertikale obrazovanja kroz izradu HKO-a, da se pitanje profesije andragoga riješi kroz sektorsku skupinu stručnjaka. Andragogija je itekako prisutna još od sedamdesetih godina, naročito bijelog dokumenta društva koje uči, kao potreba, kompetencije koje ljudi stječu Mihaela Dubravac ©igir kroz iskustvo rada s odraslima evidentne su, ali ih nitko institucionalno ne verificira, barem ne dovoljno, pa su se ljudi morali svakako snalaziti. Ali to nije dovoljno. Morate imati standard da biste osigurali kvalitetu usluge. O svojstvima kompetencija andragoga ovisi kakvu će uslugu pružiti korisniku, kakav će izaći u život i koliko će biti ekonomski učinkovit. Kada se radi o obrazovanju odraslih, u praksi je razvidan nedostatak standarda i osiguranja kvalitete u smislu određene uređenosti, koja će kroz institucionalno priznanje profesije andragoga napredovati. Usluge ustanova za obrazovanje odraslih svakako bi zapošljavanjem profesionalnih andragoga bile na dobitku. Istodobno, i za neformalne programe koji su značajni u cjeloživotnom učenju, vrlo je važno tko, s kakvim vještinama i kojim kompetencijama provodi te treninge usavršavanja odnosno sve ono što nije formalizirano. Naposljetku, nastavnici ili pedagozi u školama, koji su cijeli radni vijek proveli u sustavu, prolazili su razne oblike usavršavanja koje nikad nije bilo Sonja Vrban formalizirano do te mjere da bi se moglo reći da je formalno obrazovanje. Ono je imalo određene standarde i sadržaje, poput toga tko može provoditi usavršavanje, ali to nije dovoljno za osiguranje kvalitete. Sonja Vrban, Pučko otvoreno učilište, Zagreb Specifičnosti podučavanja treće životne dobi Biti andragog i baviti se obrazovanjem odraslih u vrijeme brzih tehnoloških napredaka, kada znanja zastarijevaju u nekoliko godina, živjeti u vrijeme teške gospodarske krize, velike nezaposlenosti, u zemlji u kojoj je gospodarstvo gotovo na koljenima, što zbog rata, tranzicije i loših pretvorbi, za mene je bio veliki izazov. Tu mi je školovanje puno pomoglo. Na fakultetu 17 www.skolskenovine.hr Milan Matijević. Formalizacijom do osiguranja kvalitete Koje su uopće razlike između pedagogije i andragogije? Jesu li te razlike znanstveni potvrđene, istražene, jesu li znanstvenim istraživanjima utvrđene različitosti potreba korisnika i na tome temeljeni opisi ishoda, odnosno kompetencije koje treba steći andragog? Koji su korisnici usluga andragoga odnosno pedagoga i što im je zajedničko, a što različito? Ta je pitanja javno postavila Mihaela Dubravac Šigir, načelnica Odjela za cjeloživotno učenje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, provocirajući na neki način andragoge da se izbore i dokažu pred stručnom, nadasve političkom javnosti. Naposljetku, politika odlučuje. - Postoji zajedničko obilježje svih koji uče nešto novo. Postoje razlike u metodama odnosno organizaciji obrazovanja. Primjerice, specifično je obrazovanje osoba treće životne dobi, jer su osjetila oslabila, sluh i vid je slabiji, slabija im je i fizička pokretljivost. S druge strane, specifično je i podučavanje djece najmlađe životne dobi. Svi ćemo se, pak, složiti da je odrasle ponekad teže odgajati nego mlade, govori Dubravac Šigir. Kod odraslih je nerijetko prisutna poslušnička nota, poglavito kada uče pod prisilom, zbog rizika od gubitka posla, napetosti što nema posla ili poslodavca koji ih je primorao da se usavršavaju i educiraju. S druge strane, djeca i sam naučila da kroz ispitivanje obrazovnih potreba ovog društva na neki način mogu dati i odgovor na te potrebe. Prošla sam stotinjak obrazovnih programa, osposobljavanja i usavršavanja, a radila sam i u nastavi s odraslima te priznajem da sam upotrijebila sve andragoške metode kojima su me na fakultetu naučili. Specifičan je rad u nastavi s odraslima koji se vraćaju u školske klupe, nakon što su više godina izbivali iz svijeta učenja, s osobama koje imaju vrlo slabu mentalnu kondiciju, koji su često nemotivirani, frustrirani, pa i agresivni, koji imaju nisku razinu samopouzdanja i samopoštovanja. Nerijetko su to osobe koje su izgubile posao, žive na rubu egzistencije, imaju i obiteljske probleme, koji su susreću s alkoholizmom. Od njih očekujemo da uče, ostvaruju rezultate, a najčešće u tom slučaju nemamo ni puno vremena za njihovo obrazovanje. Naime, obrazovanje odraslih u današnjem društvu ne može dugo trajati. To su bili veliki izazovi za mene kao andragoga. Morala sam znati prepoznati obrazovne potrebe, napraviti obrazovni program, napraviti ga tako da bude primjeren krajnjem korisniku. Morala sam znati predvidjeti ishode učenja i u znanjima i u praktičnim vještinama te voditi računa da pridonosim i stvaranju nekih novih navika, stavova i vrijednosti. Posebne vještine potrebe su za rad s osobama treće životne dobi. Ljudski život, zbog svoje kvalitete, traje sve duže. Svjesni smo da gospodarstvo nije u stanju izdržati sve duži ljudski vijek. Andragozima se kao izazov postavlja pitanje kako osobe treće životne dobi motivirati za učenje te stvoriti put usvajanja novih znanja i vještina. Koje adolescenti manifestiraju veliku razinu neposluha. Ne žele prihvatiti ono što je postojeće, već žele tražiti nešto novo. Na putu prema daljnjoj afirmaciji i osamostaljivanju andragogije kao profesije sami andragozi trebali bi ispitati u kojoj mjeri pedagogija odgovara na sve potrebe korisnika, onih koje opslužuje svojim programima odnosno kompetencijama koje nudi kroz obrazovanje. Andragogija, ako želi i odluči ići putem definiranja ishoda učenja do formalne pozicije i profesije andragoga, treba krenuti putem prijedloga da istraži što su potrebe korisnika, što daje, a što ne daje, da obradi te podatke i predstavi ih javnosti, raspravi o njima, dokaže na primjerima kroz pilot-projekte zašto je potrebno osamostaliti profesiju andragoga. - Jednostavno govoreći, morate se dokazati, a onda se ugraditi u sustav i stalno se unapređivati i nadograđivati, znanstveno i iskustveno, poručila je Dubravac Šigir, dodavši da formalizacija andragogije ne treba imati negativan predznak, u administrativno-birokratskom smislu. Formalizacija bi trebala osigurati kvalitete. To ne znači da se prostor za sve neformalno zatvara. Dapače, svi koji ne žele ulaziti u sustav formalnih kvalifikacija, formalnih kompetencija, ipak imaju modele iz kojih mogu učiti kako podizati kvalitetu svojih usluga u neformalnom dijelu svog obrazovanja, pa ostaje izbor, mogućnost da se davatelj ili korisnik usluga u neformalnom metode učenja upotrijebiti, oslanjajući se na prethodna znanja i iskustva tih ljudi? Naravno, pritom treba voditi računa o mogućnostima primanja i procesuiranja informacija u osoba treće životne dobi. Ne zaboravimo da i mozak stari! Pred andragoge se postavljaju izazovi vremena u kojem živimo, mobilnost radne snage u Europi i svijetu, nova tržišta rada, nove tehnologije, izrade novih kurikuluma, drugi i drugačiji ishodi učenja, certificiranje znanja stečenog neformalnih i informalnim putem. Sve su to izazovi suvremene andragogije. U eri cjeloživotnog obrazovanja, koje je zapravo postalo imperativ, došlo je vrijeme da se što prije utemelji visokoškolska ustanova koja će odgovoriti ovim izazovima. Paul Roeders, voditelj tima u projekta Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova, IPA Komponenta IV Stvorite vlastiti kvalifikacijski okvir Obrazovanje odraslih svugdje se u svijetu odmiče od pristupa pojedincu korisniku te usluge prema pristupu koji koristi i služi cjelokupnoj široj zajednici, nudeći trening-tečajeve koji pridonose smanjivanju nezaposlenosti, prilagođavajući izravno tečajeve potrebama tržišta rada. Dobro je što postoji konstantan dijalog između prakse i teorije, koji ipak i dalje aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr dijelu obrazovanja može formalizirati, ako želi. Agencija za obrazovanje odraslih, koja je nedavno spojena u Agenciju za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, iskoristila je svojedobno međunarodni projekt CARDS 2004. Obrazovanje odraslih, razvijen je trening i usavršavanje nastavnika andragoga, kroz koje je dosad prošlo više od 450 nastavnika u obrazovanju odraslih. U projektu Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova, čiji je voditelj tima Paul Roeders i sam nazočio prošlotjednom okruglom stolu, bit će pokrenuto dodatno usavršavanje nastavnika i razvijan taj sustav. Dugoročna isplativost ulaganja u andragogiju Naime, sva istraživanja koja su napravljena na terenu, među andragozima praktičarima, pokazala su da nastavnici u obrazovanju odraslih najviše trebaju i traže nova kvalitetnija znanja i metode pristupa i rada s polaznicima svojih tečajeva, korisnicima svojih usluga. Građansko obrazovanje, čak više i od toga odgoj odraslih leži velikim dijelom na osnivačima raznih ustanova za obrazovanje odraslih. Te se ustanove, međutim, nalaze na tržištu i ponekad osnivači privatnih ustanova vrlo malo mare o tome koliko mogu biti korisni u odgoju zajednice. Sami nastavnici u tim ustanovama, andragozi praktičari, najviše su zapostavljeni. Često se govori o mnogim aspektima obrazovanja odraslih, ali o nastavnicima i njihovoj profesiji premalo. Primjerice, u redovnom sustavu obrazovanja postoji mogućnost napredovanja školskih nastavnika, od profesora mentora, profesora savjetnika, dok su nastavnici u obrazovanju odraslih u tom pogledu zapostavljeni. Zbog svega bi toga zaseban sveučilišni studij, naročito poslijediplomski specijalistički studij iz područja andragogije, vrlo brzo naišao na plodno tlo, pokazao se kao dugoročno vrlo isplativa investicija. Milan Matijević je pred kraj okruglog stola postavio pitanje može li društvo funkcionirati bez andragoga i andragogije. Njegov je odgovor potvrdan, ali je pitanje kakve će biti posljedice, kako će funkcionirati proces obrazovanja odraslih na svim razinama. - I sveučilišta funkcioniraju bez metodičkog obrazovanja sveučilišnih nastavnika, pa to sigurno proizvodi određene posljedice na kvalitetu studiranja. Ako sva dosadašnja istraživanja, analize i rezultati nisu dovoljni da se shvati važnost ovog područja obrazovanja, kakvi su dodatni dokazi potrebni? Kako da to prihvate oni koji odlučuju o obrazovanju? To je teže od pribavljanja samih dokaza o važnosti andragoške profesije, zaključio je Matijević. Tihomir Žiljak na kraju je konstatirao da je pitanje andragoške profesije i pitanje prepoznatljivosti u javnosti, definiranje teorija i tehnika koje čine sistematski zaokruženu cjelinu te posebno uvažavanje andragoga pri stručnoj ekspertizi u obrazovanju odraslih. Polazište za ovu prošlotjednu raspravu bilo je istraživa- nje provedeno u nekoliko država Europske Unije (Ključne kompetencije profesionalaca koji se bave obrazovanjem odraslih). U ovogodišnjem istraživačkom izvještaju obuhvaćene su različite razine rada u obrazovanju odraslih, od poučavanja, programiranja i planiranja, financiranja, preko unutrašnje organizacije ustanova do rukovođenja i profesionalnog razvoja. Obrazovanje odraslih, dakle, ne sadrži samo kompetencije vezane za neposredno poučavanje, prijenos znanja i vještina u obrazovnim skupinama. Na obrazovanju odraslih radi se u tvrtkama, ustanovama za obrazovanje odraslih, udrugama. U to su broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. uključeni nastavnici, organizatori, treneri, voditelji, rukovoditelji, promotori... Neki to rade puno radno vrijeme, a neki kao dodatni posao. Sve ta različitost pretpostavlja različite kompetencije, od kojih su neke zajedničke za sve sudionike, a neke specifične za različita područja, ali svakako prelaze okvire pedagoških kompetencija koje su eventualno stekli na fakultetima. Kako ovu različitost pretočiti u sustavno osposobljavanje stručnjaka u obrazovanju odraslih, koju i kakvu kvalifikacijsku razinu odrediti za te kompetencije te kakva je profesionalna odgovornost u tom procesu ostaje za daljnje razgovore o ovoj temi. Vitomir Tafra, sustav ustanova Edukacija za poduzetništvo Hrvatske gospodarske komore Paul Roeders treba unapređivati. Da bi se profesija afirmirala, trebala spoznati koje kompetencije andragozi trebaju na svojim radnim mjestima. Treba nam spoznaja svih kompetencija koje su stekli praktičnim radom, ali i svih izazova s kojima se u radu susreću, da bismo došli do spoznaje koje im kompetencije još nedostaju. Sljedeći je korak u hrvatskom obrazovanju izrada odnosno dovršetak Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, koji će morati biti implementiran kao jedan od svojevrsnih preduvjeta u procesu pristupanja Europskoj Uniji. Budući da je HKO još u izradi, andragozi trebaju prihvatiti izazov i odgovornost te se aktivno uključiti u taj projekt, kako bi uspjeli stvoriti kvalifikacijski okvir za vlastitu profesiju. Sada je vrijeme da uskočite u taj vlak! Ne smijete više čekati, sada je pravo vrijeme da odlučite o svojoj budućnosti, odnosno budućnosti svoje struke. Stručnost andragoga uvjetuje tempo gospodarskog oporavka Uopće nije upitno treba li etablirati i osamostaliti andragogiju kao zasebnu profesiju. Ona je potrebna iz nekoliko razloga. Kod nas postoji sjajno riješen sustav vertikale obrazovanja koji traje 17 godina. Ali što je s ostalih četrdesetak godina života i cjeloživotnog učenja? Zato je andragoško obrazovanje neophodno, da temeljna znanja koja se steknu kroz prvih 17 godina prelaze u uska specijalistička znanja na radnim mjestima. Primjerice, tajnica koja radi na istome radnom mjestu desetak godina prošla je nekoliko desetaka edukacija, što računovodstvenih, što informatičkih, tajničkih, da bi ondje ostala. Njoj je upravo obrazovanje odraslih pomoglo da zadrži taj posao. Tu edukaciju svima nama pružaju upravo andragozi. Zato moramo nužno imati visokoosposobljene andragoge da mogu odgovoriti svim zadacima koje društvo pred njih nameće, kada, pak, govorimo o kompetencijama, mislim da je Vitomir Tafra primarna odgovornost koju andragog ima prenošenje znanja za ono što je potrebno korisniku, običnom čovjeku, sutra na tržištu rada. Iz te odgovornosti proizlaze sve druge potrebne kompetencije. Kada se govori o neformalnom obrazovanju, najčešće se misli na pučka otvorena učilišta. Međutim, treba znati da postoje brojne srednje i velike tvrtke koje, prvenstveno zbog poslovne potrebe za obrazovanim kadrovima, provode vlastite cikluse edukacije i usavršavanja. A o tome jako malo znamo. Nemamo podatke o tome tko educira druge kadrove u tim tvrtkama, zapravo malim zatvorenim svjetovima. U svemu tome vidi se koliko je široka potreba za andragozima, dio kroz pučka otvorena učilišta i druge seminare, a dio u samim tvrtkama, koje to vrlo seriozno rade, ali se malo o tome zna. Nužno je stoga da se podignu ukupne kompetencije svih andragoga, da se i stručno i Marija HaliÊ znanstveno razvija andragogija, jer bez toga nećemo moći razvijati naše gospodarstvo onim tempom i na onaj način koji je potreban da bismo bili konkurentni na tržištu. Marija Halić, Hrvatski zavod za zapošljavanje Treba znati motivirati, posebno nezaposlene Da bi naša institucija bila učinkovita, Zavod ima neopisivu i konstantnu potrebu za uslugama andragoga. Naša ciljna skupina su nezaposlene osobe mlađe, srednje i starije životne dobi, koje se, da bi se uključile u svijet rada, trebaju prije svega uključiti u svijet obrazovanja. Zato je vrlo važno uspostaviti sustav edukaci- Rasprava će se nastaviti na stranicama Andragoškoga glasnika, u Zimskoj andragoškoj školi te na Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih u lipnju iduće godine. U središtu daljnjih nastojanja bit će definiranje potrebnih kompetencija, različiti putovi za njihovo stjecanje i smještaj andragoga u strukturu nacionalnoga kvalifikacijskog okvira. Ostaje samo da kreatori obrazovne politike čuju apele i potrebe andragoga praktičara, koji sve nas obrazuju da budemo bolji i kvalitetniji ljudi, potom bolji i educiraniji radnici, a naše društvo civiliziranije, demokratskije, dakle i gospodarski učinkovitije. je i specijalizacije andragoga, koji s tim ljudima rade. Treba iskoristiti trenutak u kojem se još izrađuje Hrvatski kvalifikacijski okvir i svi se zajedno moramo potruditi da se kroz HKO definiraju ishodi profesije andragoga i da ona uđe u hrvatski registar profesija. To bi bio prvi korak prema kvalitetnim andragozima i na tržištu rada. Zavod za zapošljavanje susreće se s problemom da prilikom izbora obrazovnih programa ne može naći dovoljno kompetentne andragoge koji bi proveli te nastavne procese. Naime, vrlo smo aktivno krenuli u pripremu i provođenje projektnog zapošljavanja, gdje radimo sa specifičnim skupinama nezaposlenih osoba koje su na neki način i marginalizirane. Konkretno, sada radimo s Romkinjama, koje trebamo osposobiti za prvo zanimanje. Pitanje je, dakle, ima li na našem tržištu andragoga, nastavnika u obrazovanju odraslih, koji će uspjeti motivirati konkretnu ciljnu skupinu za uključivanje u obrazovne aktivnosti, zadržati ih u obrazovnom procesu te ga dovršiti, da te žene steknu certifikat odnosno prvo zanimanje. Žao mi je što na tržištu rada pedagozi i andragozi nisu dovoljno prepoznati i cijenjeni. Ali u svom okruženju i praksi vidi se da se radi s ljudima koji su iznimno stručni, fakultet im daje plodno tlo na kojem se može razviti vrlo kvalitetna profesionalna karijera. I zbog toga potpuno podržavam osamostaljenje profesije andragoga, ova se profesija što prije treba uvrstiti u Hrvatski kvalifikacijski okvir. savjetnici aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Divergentno i konvergentno mišljenje (2) Za svakodnevni život u zajednici, sustavno promišljanje i održavanje postojeće stvarnosti veoma je važno misaono približavanje različitih pojedinaca, jer se njime ostvaruje misaono jedinstvo neophodno za zajedničko djelovanje. Bez odstupanja od uobičajenog načina mišljenja, stvaralački bi pomaci bili nemogući. Stoga je divergentno mišljenje u osnovi svakoga stvaralačkog mišljenja i osmišljenog djelovanja, pa posebno odlikuje velike izumitelje. S porastom zanimanja suvremenog svijeta za nove izume i sve većom potražnjom za njima, jača i zahtjev da se odgoj više usmjeri potpori i poticanju divergentnog mišljenja. Kreativnost nije znanje, već sposobnost, u didaktičkom sustavu ne pripada materijalnim zadacima nastave, već funkcionalnim. To znači da se kreativnost ne može naučiti, već samo uvježbavati, poput sporta. Više treninga omogućava bolje rezultate. Gledajući ovu tvrdnju obrnuto, može se ustanoviti poražavajuća činjenica: većina ljudi zapravo ne rješava probleme razmišljajući, već naučenim znanjem koje im je na raspolaganju. Mišljenje je vještina koja je dostupna samo onima koji je uvježbavaju. Isaac Newton, slavni britanski znanstvenik, prvi je shvatio gravitacijsku silu. No, da bi stvorio teoriju gravitacije trebao si je najprije postaviti pravo pitanje koje ga je navelo na traženje zadovoljavajućeg odgovora. Navodno se to dogodilo 1666. godine, nakon što je vidio kako jabuka pada na tlo. Zapitao se je li sila koja utječe na predmete što padaju ista ona koja zadržava Mjesec u njegovoj putanji oko Zemlje. Neki kažu da mu je plod pao na glavu dok se odmarao pod stablom jabuke. Je li ovo posljednje baš istinito ili nije, važno je tek ako se vjeruje da ljudi nisu sposobni misliti na način različit od uobičajenog, a da ih nešto ne udari u glavu. Tisućama godina milijuni su ljudi svakodnevno gledali kako predmeti, pa i jabuke, padaju, ali se tek jedan među njima upitao o univerzalnosti i zakonitosti sile koja na njih djeluje. Taj jedan očito je razmišljao drukčije nego ostali ljudi i postavljao je pitanja o onome što je drugima izgledalo razumljivo samo po sebi. Drugim riječima, on je vidio problem tamo gdje ga za druge nije bilo. Možda bi netko zloban čak mogao reći da je stvarao probleme tamo gdje ih nema. Ali samo tako je i mogao doći do veličanstvenog odgovora oblikovanog u teoriju gravitacije. Guilford navodi faktore divergentnog mišljenja: 1. fleksibilnost, sposobnost proizvodnje mnogih relevantnih ideja, Kreativnost nije znanje, već sposobnost, u didaktičkom sustavu ne pripada materijalnim zadacima nastave, već funkcionalnim. To znači da se kreativnost ne može naučiti, već samo uvježbavati, poput sporta brzo pronalaženje što više rješenja nekog problema; 2. fluentnost, sposobnost obrade informacija i objekata na različite načine, mogućnost simultanog sagledavanja različitih mogućnosti, što više kategorija; 3. originalnost (divergentna produkcija semantičkih transformacija), sposobnost proizvodnje rijetkih ili posve novih ideja, dolaženje do ideja koje se razlikuju od onih ostalih ljudi; 4. elaborativnost, sposobnost ukrašavanja ideja detaljima, što više detalja u odgovorima; 5. osjetljivost za probleme (kognicija semantičkih implikacija), sposobnost da se uoče nedostaci ili potrebe za promjenama ili poboljšanjima u postojećim stvarima; 6. redefinicija (kognicija semantičkih transformacija), sposobnost napuštanja starih načina tumačenja poznatih predmeta kako bi se koristili u nove svrhe. Kako sve napisano primijeniti u svom razredu? Poticanje kreativnosti vrlo je bitno kod svakog učenika (i onoga kojem je prilagođen program). Zašto? U svakom je učeniku zrno kreativnosti koje treba otkriti i njegovati. Jedan je od načina poticanja kreativnosti u razredu postavljanje pitanja koja pobuđuju različite funkcije: 1. Pamćenje; Tko?, Kada?, Gdje?, 2. Konvergentno mišljenje; Kada?, Zašto, Objasni!., 3.; Divergentno mišljenje; Na koji način možeš?, Što bi se moglo dogoditi kad...?, Imaš li drugu ideju...?, 4. Vrednovanje; Usporedi, Što je bolje, ljepše...? (Psihologija obrazovanja). Neka vam ova pitanja budu poticaj i smjernice u planiranju i realizaciji nastavnoga gradiva koji predajete. Vjerujte da će vas učenici iznenaditi svojom kreativnošću. PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Stručni suradnici na nepuno radno vrijeme ? Smije li ravnatelj škole stručnim suradnicima koji imaju ugovor o radu na nepuno radno vrijeme organizirati rad kroz cijeli tjedan ili osobe prijavljene na natječaj imaju pravo tražiti biti na raspolaganju samo određene dane u tjednu s obzirom na nepuno radno vrijeme? Na koji bi način u toj situaciji stručni suradnik mogao ostvarivati mogućnost rada i na drugom radnom mjestu do punoga radnoga vremena? Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.) člankom 25. stavak 2. određuje da je tjedno radno vrijeme raspoređeno na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. Sukladno članku 37. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN br. 11/08.), tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka, osim za rad u nepunom radnom vremenu, u kojem slučaju tjedno radno vrijeme može biti raspoređeno na manje od pet radnih dana, osim ako radnik na to ne pristane. Iz navedenih odredbi granskih kolektivnih ugovora za osnovno i srednje školstvo proizlazi da se tjedno radno vrijeme raspoređuje u pet dana u tjednu za puno radno vrijeme. Granski kolektivni ugovor za srednje školstvo daje mogućnost (ali ne i obvezu) određivanja tjednog radnog vremena osobe koja radi u nepunom radnom 19 www.skolskenovine.hr vremenu na manje od pet radnih dana, osim ako radnik na takav raspored ne pristaje. Iako granski kolektivni ugovor za osnovne škole ne sadrži odredbu da se radno vrijeme radnika koji radi u nepunom radnom vremenu može rasporediti i na manje od pet radnih dana u tjednu, takav se zaključak može izvesti iz činjenice određivanja rasporeda tjednoga radnog vremena osobe koja radi u punom radnom vremenu. Iz navedenog proizlazi da postoji mogućnost, ali ne i obveza, određivanja tjednih obveza radnika koji rade u nepunom radnom vremenu u manjem broju dana od petodnevnog radnog tjedna. Način organizacije rada škole, potreba nazočnosti radnika u školi i ostali čimbenici uvjetovat će organizaciju rada škole, a ravnatelj će prema navedenome odlučiti hoće li rad u nepunom radnom vremenu rasporediti u pet ili manji broj radnih dana u tjednu. Smatram da bi ravnatelj trebao voditi računa o mogućnosti udovoljenja zamolbi radnika, konkretno stručnog suradnika koji radi u nepunom radnom vremenu, za rasporedom tjednoga radnog vremena u manje od pet radnih dana. Međutim, ako to zbog opravdanih razloga nije moguće, radnik koji radi nepuno radno vrijeme neće moći uvjetovati ravnatelja škole da mu obvezno odredi raspored radnog vremena u manje od pet radnih dana tjedno, odnosno da ga prilagodi rasporedu radnog vremena drugog poslodavca. ? Učiteljica je u našoj školi radila kao zamjena dva mjeseca u prošloj školskog godini, od 14. travnja do 18. lipnja 2010., nakon prestanka ugovora o radu dobila je naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, a ponovno radi kao zamjena u ovoj školskoj godini, od 6. rujna do 17. studenoga 2010. Budući da su obje zamjene u ovoj kalendarskoj godini, može li i drugi puta dobiti naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora? Sukladno članku 61. Zakona o radu (NN br. 149/09.), u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti dužan isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora (stavak 1.). Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se, sukladno odredbi članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora (stavak 2.). Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je poslodavac u svakom slučaju prestanka ugovora o radu, ako radniku nije omogućio korištenje godišnjeg odmora, dužan isplatiti naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora. Prema tome, naknada plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora može se isplatiti u istoj kalendarskoj godini onoliko puta koliko je puta radnik radio i ostvario pravo na godišnji odmor, a zbog prekida ugovora o radu nije koristio godišnji odmor. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (3) Novi pravilnik izbjegao je utvrditi broj obveznih ocjenjivanja po elementima po polugodištu, kao što je to utvrđeno bilo starim,što se ponekada svodilo na formaliziranje- upisivanje ocjena u svrhu zadovoljavanja zahtjeva iz Pravilnika. Minimalan broj ocjena po elementima može se utvrditi na razini stručnog vijeća, a u skladu s zahtjevima nastavnog programa, ali i plana. Jer, zasigurno predmeti zastupljeni sa sat ili dva tjedno , teško su mogli u potpunosti i realno poštivati stari pravilnik. S druge strane, nastavni predmeti zastupljeni s većim broje sati tjedno mogli su u mjesecu omogućiti učenicima i više ocjena. O elementima donošenja ocjene vladanja novi Pravilnik ne govori, osim u članku koji utvrđuje da razrednik zaključuje ocjenu vladanja učenika, uz mišljenje razrednoga vijeća . To pretpostavlja da bi i razrednici, kao što to rade predmetni nastavnici, trebali donijeti dogovorom na razini škole elemente ocjene vladanja i o tome izvijestiti sve sudionike odgojno obrazovnog procesa. Oblici i načini provjeravanja detaljno su opisani u oba pravilnika. Inicijalna provjeravanja koja se mogu provoditi, prije neodređeno, sada novim Pravilnikom određuju se u rokovima, najkasnije nakon dva tjedna nastave i kao i ranije ne ubrajaju se u broj planiranih pisanih provjera, a rezultati se ne vrednuju ocjenom. Kod usmenog ispitivanja zadržan je stav da se usmeno provjeravanje može provoditi na svakom satu bez najave, no novim pravilnikom nastoji se uskladiti mogući broj pismenih i usmenim provjera znanja učenika u jednom danu, a kao novost uvodi se obveza upisa datuma u rubrici bilježaka, kada je učenik usmeno provjeravan. Pisane provjere prema novom pravilniku dijele se na pisane i kratke pisane provjere koje su vremenski definirane s ograničenim brojem tjedno. Planirane pisane provjere bile bi ispiti znanja, testovi i traju cijeli sat, trebale bi biti utvrđene vremenikom za cijelu školsku godinu. Upravo ova odrednica izazvala je niz polemika jer zahtijeva planiranje prema polugodištima prema rasporedu sati, no niz neplaniranih okolnosti od promjena rasporeda sati do kojih može doći iz različitih razloga preko potreba dodatnih priprema do izvanrednih okolnosti – bolesti učenika ili nastavnika, prekida nastave zbog posebnih okolnosti i slično čime se dalje remete i ostale planirane provjere i dolazi u pitanje poštivanje pravilnika. U starom pravilniku višeminutne provjere sada se nazivaju kratke provjere i ograničenog su petnaestminitnog trajanja, rezultati kojih se upisuju u rubriku bilježaka. Ponavljanjem pisane provjere znanja nakon neočekivanih postignuća – kako to stoji u novom Pravilniku, razrađuju oba pravilnika. Temeljna razlika uočava se u postotom kriteriju koji ima stari pravilnik, čime je ponavljanje obvezno, zatim metode otklanjanja neuspješne pisane provjere. Novi pravilnik procjenu potrebe ponavljanja prepušta učitelju. Novi pravilnik obvezuje na organizaciju dopunske nastave, što donosi niz organizacijskih problema - vrijeme i prostor, povećano zaduženje učitelja, povećano tjedno opterećenje učenika, dok je stari pravilnik zahtijevao ponavljanja i utvrđivanja nastavnog gradiva unutar redovite nastave određenog predmeta, prije ponovne pisane provjere, što je opet nužno zahtijevalo korekcije nastavnog programa. Zadržan je stav da se usmeno provjeravanje može provoditi na svakom satu bez najave, no novim pravilnikom nastoji se uskladiti mogući broj pismenih i usmenim provjera znanja učenika u jednom danu reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr ZIJE IMNA E G A N OL ODI 111 G KOVNE ŠK ZINU I STRU BRILE U PA DO JURJA Hrvatska gimnazija u Pazinu utemeljena 1899. godine relativno je mlada ustanova, ali njezino značenje nije u starosti, već u prilikama i okruženju u kojem je djelovala te u funkciji koju je odigrala u vrijeme kada se u Istri vodila teška bitka za nacionalno i kulturno održanje, za vlastiti jezik i vlastite hrvatske škole. Bila je ne samo prosvjetna i odgojna ustanova već i žarište nacionalne i kulturne misli. Svjedočila je o kulturnoj zrelosti hrvatskog naroda u Istri, a svojim mu je djelovanjem pripremala mlade intelektualne kadrove, pomagala u težnji za što jačom afirmacijom na svim područjima javnog života V rhunac uspjeha hrvatskoga narodnog preporoda u Istri bio je 1899. godine, kada je konačno, nakon nekoliko desetljeća uporne borbe, u sklopu tadašnjih nacionalnih i političkih prilika, otvorena u Pazinu Carsko-kraljevska velika državna gimnazija, prva srednjoškolska ustanova istarskih Hrvata, koja je utemeljena 24. kolovoza 1899., odlikom austrijskog cara i hrvatskougarskoga kralja Franje Josipa I., kao osmorazredna škola klasičnog smjera. Sa 111 godina Hrvatska gimnazija u Pazinu relativno je mlada ustanova, osobito ako ju se usporedi s ostalim gimnazijama u Hrvatskoj, primjerice zagrebačkom osnovanom 1607., riječkom osnovanom 1627. ili križevačkom osnovanom 1675. godine. Ali njezino značenje nije u starosti, već u prilikama i okruženju u kojem je djelovala te u funkciji koju je odigrala u vrijeme kada se u Istri vodila teška bitka za nacionalno i kulturno održanje, za vlastiti jezik i vlastite hrvatske škole. Ona je bila ne samo prosvjetna i odgojna ustanova već istodobno i žarište nacionalne i kulturne misli. Svjedočila je o kulturnoj zrelosti hrvatskog naroda u Istri, a svojim mu je djelovanjem pripremala mlade intelektualne kadrove, pomagala u težnji za što jačom afirmacijom na svim područjima javnog života. Prije otvorenja Pazinske gimnazije morala su djeca istarskih Hrvata, ako su željela polaziti hrvatske škole, odlaziti izvan Istre, jer se u to vrijeme u Istri nastava održavala samo na njemačkom ili talijanskom jeziku. Bečkoj vlasti trebalo je dosta vremena da prihvati da i istarski Hrvati imaju pravo na gimnaziju na vlastitom jeziku. Gimnazija je bila smještena u dvokatnoj zgradi nedaleko Franjevačkog samostana i u prvoj školskoj godini imala je 101 učenika. Prvi ravnatelj bio je Fran Matejčić, a u nastavničkom kolektivu bila su još 43 profesora. Bila je to osmogodišnja općeobrazovna srednja škola koja je pripremala za studij na sveučilištu, osobito onih struka koje zahtijevaju znanje klasičnih jezika i klasične starine. U Gimnaziji su od njezina osnivanja do danas kao profesori radili i dijalektolog dr. Martin Zgrablić, Vladimir Nazor, geograf Nikola Žic, dijalektolog dr. Božidar Finka, filolog dr. Mate Križman, sveučilišni profesor dr. Ivan Mardešić i pedagog dr. Josip Malić. Među učenicima ove škole bili su i istaknuti crkveni djelatnik dr. Božo Milanović, književnik i ekonomist, akademik Mijo Mirković poznatiji kao Mate Balota, slikar Antun Motika, pjesnik Tugomil Ujčić, akademik Josip Bratulić i mnogi drugi. Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, pravna sljednica nekadašnje Pazinske gimnazije, danas ima ukupno 750 učenika raspoređenih u 28 razrednih odjela. Od toga je po 14 gimnazijskih i strukovnih odjela (četverogodišnji programi tehničara za elektroniku i upravnog referanta te trogodišnji programi za elektromehaničare i prodavače), a o njima se brine sedamdesetak stalno zaposlenih djelatnika. – Radimo u dvije smjene i to je problem tim više što pod istim krovom ustvari organiziramo nastavu za tri škole – gimnaziju, četverogodišnju i trogodišnju strukovnu školu. Ove smo godine inače upisali skoro 13 posto učenika više nego lani, a u državi je upis smanjen devet posto. Očito je da je škola prepoznata u cijeloj Istri i da je vrlo popularna, pa je zanimljiv i podatak da iz Poreča u Pazin dolazi četrdesetak učenika, gotovo jedno i pol odjeljenje, iako i u Poreču postoji gimnazijski broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Ponos svoga program – kaže nam s ponosom na početku razgovora ravnatelj škole Josip Šiklić i nastavlja: – Budući da pod istim krovom imamo takva tri prilično različita programa to traži jako kompliciranu organizaciju rada, a osim te programske raznolikosti otežavajuća je okolnost da nam je 80 posto učenika vezanih za prijevoz. Dolaze nam iz cijele Istre i u zadnje nam vrijeme dodatni problem predstavlja i nadoknađivanje nastave subotom, jer je to skupo za roditelje, budući da država više ne osigurava besplatan prijevoz za srednjoškolce, a mjesečna Ravnatelj Josip Šikljić karta košta skoro tisuću kuna. I bez obzira na sve to, mi i dalje imamo navalu u vrijeme upisa. Rekosmo, škola radi u dvije smjene i u njoj ima prostora za 18 odjeljenja u jednoj smjeni, ali su svaki dan dva do tri razreda na praksi i barem šest odjeljenja u poslijepodnevnoj smjeni. Zbog raznorodnih programa škola nema klasičan raspored za A i B smjenu nego je strukturiran tako da gimnazijski razredi imaju četiri dana u tjednu nastavu ujutro, a jedan dan poslijepodne. Da stvar s prostorom bude gora, škola nema ni svoju sportsku dvoranu već koristi sportsku dvoranu susjedne škole, Pazinskoga kolegija. Sportsku dvoranu koriste tako da često nemaju ni punu satnicu za sva odjeljenja pa se nerijetko u dvorani nađu i dva ili tri razreda i jako je teško organizirati nastavu, gotovo je nemoguće odvajati djevojke i mladiće, a ponekad to program tjelesne i zdravstvene kulture zahtijeva. Kako nam reče ravnatelj Šiklić, Grad Pazin stavio je u prioritetne planove dogradnju školske zgrade tako da je škola nedavno kupila građevinsko zemljište i u izradi je projektna dokumentacija pa kad se skupi novac, istog će trenutka moći započeti gradnja, a onda će biti dovoljno prostora i za redovnu nastavu, ali i za brojne aktivnosti, za projekte i različite programe kojih i sada u školi imaju jako puno. Naš put prema kvalitetnoj školi U školi je 1996. godine započet projekt pod nazivom „Naš put prema kvalitetnoj školi”, koji je tijekom godina prerastao u proces kontinuiranog traženja novih i boljih načina učenja i poučavanja. Teorijske osnove projekta su suvremene spoznaje Milenijska fotografija Šime u području učenja i poučavanja, posebice spoznaje i praktična postignuća Williama Glassera koji je razradio djelotvornu metodu školskog rada zasnovanu na Teoriji izbora. „Naš je cilj kvalitetan rad, a jedna od njegovih važnih postavki je zadržavanje slike škole, učenja i poučavanja u svijetu kvalitete učenika, nastavnika i roditelja. U tom smislu trudimo se raditi tako da škola doista bude mjesto gdje će njezini subjekti zadovoljiti svoje potrebe. U početku, istina, nije bilo prevelikog oduševljenja tom idejom pogotovo zato što se edukacija nastavnika izvodila preko vikenda, ali sad je stanje posve drukčije jer se vide pozitivni pomaci u školi, a i puno je uspjeha postignuto, što samo potvrđuje da je ta edukacija imala smisao. Uostalom, da se ovdje jako kvalitetno radi svjedoči i činjenica da smo jedina srednja škola u Europi koja ima status Glasserove kvalitetne škole. Prije pet godina bili smo u Irskoj i prezentirali svoj rad, a godinu dana kasnije Glasser je posjetio našu školu i bio toliko oduševljen svime što je vidio i doživio da je izjavio da bi i svog unuka poslao u našu školu” – kaže Šiklić. Što je toliko specifično u cijeloj priči? „Glasser je pronašao djelotvornu metodu rada s današnjim generacijama učenika, prije svega u promijenjenoj komunikaciji. Naglasak u našoj školi je postavljen na odnose – kako među nastavnicima tako i između učenika i nastavnika, nastavnika i roditelja – i na razvoj svijesti da svi činimo školu i da smo tu na zajedničkom zadatku. To je vjerojatno i razlog zašto nam iz godine u godinu raste broj upisanih učenika. Naime, i među učenicima se pronosi glas da im je lijepo u školi i da je u njoj izvrsna atmosfera. Nitko ni na koga ne viče, nitko ne radi pritisak i u takvoj je školi učenicima lijepo, zadovoljni su kada dolaze u nju. Bez obzira i na skupu mjesečnu kartu, roditelji su spremni i to financirati samo da im dijete ide u kvalitetnu školu kakva je naša. broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr grada i cijele Hrvatske ma na kojima godinama sudjelujemo. Puno velikih uspjeha i priznanja osvojili su i ostvarili učenici tijekom godina, a samo prošle godine imali amo najbolji istraživački rad iz biologije, drugo mjesto na državnim natjecanjima iz matematike i na natjecanju prodavača, na ekokvizu Lijepa naša, četvrto mjesto iz talijanskog. Na državnoj maturi postigli smo jako dobre rezultate i može se reći da je više od 90 posto učenika ostvarilo svoju želju i upisali se na željeni studij, odnosno na studij koji im je bio prvi izbor u predprijavama. Ti rezultati pokazuju i da osim vladanja čistim enciklopedij- Strikomana (Izvor: arhiv Škole) Škola kao košnica Pitaju nas što to radimo u školi kad djeca tako vole ići u nju. Za vrijeme odmora u školi nema galame, vriske, buke. Nitko ne juri hodnicima, doista se osjeća smirena atmosfera, jer tu nitko ne dolazi s grčem u želucu, već sa zadovoljstvom. U takvoj atmosferi drukčija je i motivacija za rad, motivacija za izvršavanje školskih obveza, ali očito je da sve to svi u ovoj školi ne doživljavaju kao tlaku, kao nešto što se jednostavno mora učiniti” – kaže ravnatelj Šiklić. Škola je doista kao košnica i između smjena je samo petominutna pauza za koje vrijeme jedni izađu iz razreda, a drugi u njega uđu. I nastava je tempirana tako da stignu na redovne autobusne linije, jer neki putuju i do 45 kilometara u jednom pravcu. No, i pored svih tih otegotnih okolnosti, u školi nalaze i prostora i vremena za organizaciju i realizaciju brojnih izvannastavnih aktivnosti u kojima do izražaja dolaze kreativne sposobnosti doista svih učenika. Pored onih, reklo bi se, standardnih izvannastavnih aktivnosti u koje ulaze sport, ples, zbog, dramska umjetnost i sve ostale, specifičnost škole jesu i projekti. Krovni projekt „Naš put prema kvalitetnoj školi” već smo spomenuli, a u okviru njega još je puno podprojekata. Jedan od njih je i „Na naš način”, projekt koji se provodi već desetak godina i u kojemu tijekom jednog dana kompletan rad u školi – od posla ravnatelja, nastavnika, administrativnog osoblja, domara do čistačice - obavljaju učenici. Nije tu cilj samo zamjena uloga nego i način da učenici u tom jednom danu pokažu kakvu doista školu žele. „Naša pravila ponašanja” projekt je u kojem su učenici zajedno s nastavnicima i roditeljima dogovorili pravila ponašanja u školi, kao i sankcije za one koji ih se ne pridržavaju. „Moj razred, moj drugi dom” projekt je koji se također provodi duže vrijeme i čiji je cilj učionice učiniti ugodnijima i ljepšima za boravak učenika i nastavnika, ali i potaknuti učenike na kvalitetnije korištenje slobodnog vremena. Od 1996. godine realizira se i projekt „Susreti škola”, a radi se o suradnji i susretima s učenicima i nastavnicima Gimnazije iz Marla u Njemačkoj, Privatne slavističke gimna- zije u Bratislavi, Srednje šole za elektroniko in računalništvo u Ljubljani i Gimnazije Eugena Kumičića iz Opatije. „Eko – moja škola” međunarodni je projekt čiji je glavni cilj odgoj i obrazovanje za okoliš, ali na razini čitave škole. Baš su nedavno imali školski ekološki dan i cijela škola je sudjelovala u tom projektu. Nije bilo klasične nastave nego je sve temeljeno na radionicama u kojima se prezentiraju sadržaji i informacije, razgovara se o različitim temama, a nakon svega je u školskom prostoru zabava uz školski glazbeni sastav. „Nastojimo povezati edukativne, odgojne i obrazovne sadržaje sa zabavom i vjerujemo da se poslije napornoga radnog dana doista treba opustiti. Mislimo o još nečemu: naime, mladi obično izlaze kasno navečer i vraćaju se u ranim jutarnjim satima kući nakon čega im treba dan ili dva da se naspavaju i odmore. Ovime im želimo pokazati da se zabaviti mogu i usred dana, u 13 sati, da određeno vrijeme mogu provesti s prijateljima iz razreda ili škole, da imaju i tada ugodno društvo i da ne moraju čekati ponoć da bi se zabavili” – kaže ravnatelj Šiklić. Među projektima valja spomenuti Semep, projekt odgoja i obrazovanja za okoliš u jugoistočnom Sredozemlju, Globe, znanstveno-obrazovni projekt s ciljem cjelovitog učenja i opažanja za dobrobit okoliša, Junior Achivement, projekt čiji je cilj poučavanje i pripremanje mladih za poduzetništvo, poslovanje i gospodarske trendove kroz simulacije poslovanja te Školu demokracije, u kojoj se učenici kroz debate i okrugle stolove na određene teme te posjete lokalnoj ili državnoj upravi, uključu- ju u različite društvene procese koji pridonose poboljšanju društva. Tome valja dodati i permanentnu edukaciju nastavnika u svim područjima njihova djelovanja, a pohvaliti se mogu brojnim međunarodnim certifikatima, kao i podatkom da je četvero nastavnika voditelja županijskih stručnih vijeća, četvero ih je promovirano u zvanje mentora, a dva u zvanje savjetnika. Četvero nastavnika steklo je status magistra znanosti iz različitih područja. Odaziv na roditeljske sastanke iznad 90 posto „Imamo doista puno slobodnih aktivnosti i projekata i uvijek se iznenadimo koliko su o svemu tome dobro informirani učenici koji se žele upisati u našu školu. Znamo da su im glavni izvor informacija naši učenici pa tako imamo najbolji marketing i u njihovoj široj i užoj obitelji, ali i u mjestima iz kojih dolaze. No, za marketing su najzaslužnija postignuća učenika kako u redovnoj nastavi tako i na brojnim natjecanji- skim znanjima naši učenici znaju razmišljati, povezivati stvari i to je u korelaciji s Glasserovom paradigmom koju mi u školi provodimo i koja nije nikakvo bubanje gradiva već kvalitetna komunikacija, timski rad, istraživanje i s te strane našim učenicima je lakše nego drugima. Kod nas je doista drukčija atmosfera, drukčiji odnosi i statistike pokazuju da imamo značajno manje izostanaka nego druge škole iako nam je 80 posto učenika putnika. Pored toga, samo su tri učenika prošle školske godine pala razred, ispisao se nije nitko i to su vrlo važni elementi. Ocjena je važna, ali nije jedino mjerilo uspješnosti škole i učenika. Tome zasigurno pridonosi i činjenica da puno radimo i s roditeljima. Stručni suradnici su im stalno na raspolaganju i doista se brinemo o svakom učeniku. Ako roditelj ne javi što je s učenikom koji nije došao na nastavu, razrednik obavezno zove roditelje da provjeri o čemu se radi jer puno je učenika putnika i svašta se može dogoditi. Odaziv na roditeljske sastanke je iznad 90 posto, a na tim se sastancima nikad ne razgovara samo o ocjenama ili vladanju nego stručno razvojni tim u suradnji s razrednicima organizira različite edukacije, predavanja i radionice za roditelje. Imamo roditelje koji školu doživljavaju kao nešto svoje, a to sve zajedno sa svim aktivnostima učenika i svih zaposlenika na različitim programima i projektima stvara posebnu i pozitivnu sliku škole, koja eto punih 111 godina postoji i djeluje na ponos svoga grada, ali i cijele Hrvatske” - zaključuje ravnatelj Josip Šiklić. Marijan Šimeg suradnici javljaju aktualno 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO BAKAR Svjetlost u Bakru, svjetlost za Vukovar nazvana je komemoracija kojom je 18. studenoga 2010. obilježen Dan sjećanja na Vukovar. U gradskom parku ispred Spomenika žrtvama Domovinskog rata u blizini Pomorske škole okupili su se građani, osnovnoškolci, učenici Pomorske škole praćeni profesoricom Maricom Kučan i zapaljenom svijećom u ruci odali počast poginulim. - Ovakve strahote neka se nikad ne ponove - kazao je tim povodom bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić. Istim je povodom organizirano i jednodnevno putovanje dragovoljaca Domovinskog rata i građana s područja Bakra da bi na licu mjesta odali poštovanje žrtvama grada heroja. (Ivan Šamanić) DUGO SELO Vježbe evakuacije škole izvedene su 24. studenoga u Osnovnoj školi Josipa Zorića u Dugom Selu kao preventiva za slučaj opasnosti od požara, potresa i sličnih nepogoda, u suradnji s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom. Ekipa vatrogasaca na čelu sa zapovjednikom Nikolom Rnjakom oglasila je znak za uzbunu s tri uzastopna zvučna signala školskoga zvona. Školska ekipa za evakuaciju i spašavanje, zbog velike površine školske zgrade s dugačkim i uskim hodnicima te brojnih učenika, izradila je plan evakuacije u kojemu su iscrtani pravci kretanja i redoslijed izlaska. Osnovni je cilj vježbe da učenici i školski djelatnici što brže napuste školsku zgradu i zbrinu se na sigurnu udaljenost na školskom igralištu. No, budući da je pri svakom napuštanju zgrade najveći problem panika i velika gužva, svi su se trebali pridržavati dogovorenoga plana. Upravo zbog dobre organizacije, obje su vježbe evakuacije uspješno ostvarene. Prva je smjena školsku zgradu napustila za 2,35 minuta, a druga 10 sekundi brže. (Lada Grdan) POREČ Ekološki dan u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču, organiziran 19. studenoga 2010., sadržavao je mnoge radionice, a jednu od njih na temu Šund literatura, vodila je profesorica Branka Temimović. Trinaest učenika u tri skupine dobilo je zadatak napraviti dva plakata. Prvoj je skupini bio zadatak napraviti plakat o šundu, kiču i trešu općenito, a druge su dvije skupine zajedno napravile plakat o književnosti i glazbi. Sve tri skupine bile su opremljene odgovarajućom literaturom - prva je imala rječnik, druga enciklopediju, dok je treća imala pristup računalu da potraži primjere šunda u domaćoj zabavnoj glazbi. Nakon podjele posla i pronalaska potrebnog sadržaja, bilo je vrijeme za realiziranje ideja, tj. za izradu plakata. Profesorica je bila veoma zadovoljna rezultatima, kao i učenici, koji dodaju da su se dobro proveli izrađujući plakate. (Rebekah Pribetić) ĐAKOVO Projekt spomenara obilježio je Mjesec hrvatske knjige u knjižnici Osnovne škole Vladimira Nazora u Đakovu. Izloženo je dvadesetak spomenara od kojih najstariji datira iz 1868. Kako pojašnjava knjižničarka Dubravka Poljarević, među spomenarima koja su djeca donijela nalaze se brojni vrijedni primjerci. - Dragan Rogoz, čija unuka pohađa našu školu, poslao nam je pet spomenara njegove obitelji, a najstariji iz 1868. razlikuje se od ostalih po tome što su stihovi s dobrim željama za zdravljem i srećom ispisani na karticama i složeni u kutijicu. Većim je dijelom po običaju iz toga vremena, pisan krasopisom na njemačkom jeziku. U međuvremenu spomenari su iz kutijica prešli u bilježnice izrađene od finih materijala kao što je pliš sa željeznim aplikacijama poput secesijskih simbola. Jedna je učenica donijela spomenar svoje bake koja je pohađala školu početkom 19. stoljeća dok je bila u samostanu i zvala se Gradska škola. Među izloženim spomenarima nalazi se i jedan iz Trnave datiran 20. ožujka 1869. s lijepim željama pretočenim u stihove: Milostiva da Ste zdrava pozdravlja Vas svak’ od nas ljubav živa, čuvstvo pravo iz srca nam diže gar. Najmlađi je spomenar iz 1992. godine. (Maja Muškić) broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. KLOŠTAR IVANIĆ Haiku susreti 2010. Zasluženo priznanje Svima je to veliko i lijepo iskustvo kojim haiku kreće na nova putovanja Pohvale i priznanja U subotu, 27. studenoga 2010. održan je haiku susret u Kloštar Ivaniću. Otvoren je uz srdačne pozdrave Đurđe Vukelić-Rožić te Željke Vučinić-Jambrešić. Skup je obilježilo prisjećanje na velikog haiku tvorca Vladimira Devidéa. Osvrt na uspješnice i njegov bogat život označio je kraj jednog i početak drugog poglavlja za haiku. Za prisjećanje na velikog pisca pobrinuo se Tvrtko Klarić, predstavljajući prošireno izdanje Devidéova Antidnevnika. Novo poglavlje otvorili su najmlađi, ali i neki provjereni pisci. Ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini Slavica Moslavac održala je predavanje o tradicijskim zemljanim posudama, načinima izrade, upotrebe i kako je opstao zanat. Zbirku haiku za djecu Muha u četvrtom A, predstavila je uz simpatičan nastup Jasna Popović Poje. O haiku i zenu te Biglisanje bili su uvod u proglašavanje pohvaljenih autora i podjelu nagrada. POREČ Anamarija Ereš (3. razred) iz Adamovca osvojila je treću nagradu. Pohvaljeni su Laura Štefanek, Matija Vlašić i Dominik Žegman (3. razred, Adamovec). Učenicima i njihovoj učiteljici ovo je priznanje za uložen trud, ali i poticaj za daljnji rad i sudjelovanje. Svima je to veliko i lijepo iskustvo kojim haiku kreće na nova putovanja. Kao što bi Vladimir Devidé rekao: - Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema. Ankica Dmejhal Srednja škola Mate Balote Uspješan nastup u Zagrebu D ebatni klub Poreč Srednje škole Mate Balote, u pratnji profesora Josipa Brajkovića, uspješno je sudjelovao na tradicionalnom debatnom turniru Pete gimnazije u Zagrebu organiziranom 13. i 14. studenoga 2010. Natjecanje je organiziralo Hrvatsko debatno društvo u suradnji s Debatnim klubom Sagittom iz Pete gimnazije, a bio je otvoren za sve debatante srednjih škola. Četrdeset i četiri ekipe debatirale su na dvije teze podijeljene po kolima. U prva dva kola teza je bila Učenici bi trebali prijavljivati varanje na ispitima, a u četvrtom i petom kolu Slobodna trgovina donosi više štete nego koristi. Ukupno 28 sudaca odsudilo je 175 debata, a prvo mjesto pripalo je ekipi Sagitto 2. Tijekom turnira potvrđeno je osmero novih sudaca. Porečanima je ovo bila važna priprema za nadolazeće međužupanijsko natjecanje Vježbe govorništva GVOZD Na otvorenom turniru porečki su srednjoškolci imali tri ekipe i ostvarili zapažene rezultate, pogotovo ako se uzme u obzir da je većina njih prvi put debatirala u KP formatu. Ekipa Poreč 2, u sastavu Tea Radović, Alen Perčić, Tibor Gašparac, osvojila je 11. mjesto i jedina ušla u popis prvih 50 govornika turnira. Druge dvije ekipe, Poreč 1, u sastavu David Hrvatin, Mija Matasović, Simona Tomić, i Poreč 3, u sastavu Rebekah Pribetić, Marija Jakovčić, Vjera Šestan, dobile su pohvale sudaca, iako nisu ostvarile značajnije rezultate. Porečanima je ovo bila važna priprema i proba za nadolazeće međužupanijsko natjecanje. Ujedno su se dobro zabavili, stekli nove prijatelje i zavoljeli debatu. Simona Tomić Osnovna škola Poruke mira djeci svijeta Ostvario se cilj projektnog dana i svaki je učenik na zanimljiv način naučio nešto o pravima, dužnostima i različitostima Baloni ljubavi i tolerancije O snovna škola Gvozd bila je domaćin udruzi Novi svijet iz Siska koja je za učenike organizirala uživo popularnu igru Čovječe ne ljuti se. Na igralištu sportske dvorane učenici su zamijenili figurice i kroz igru učili o toleranciji. Pobijedila je ekipa žutih, ali najvažnije je da je u vedrom ozračju i natjecateljskoj atmosferi dan bio drukčiji od ostalih i posvećen Međunarodnom danu tolerancije. U istom tjednu učiteljice i učitelji razredne nastave organizirali su integrirani dan i kroz brojne aktivnosti približili djeci načela Međunarodnoga dana Konvencije o pravima djeteta. Učiteljica Ljiljana Škara organizirala je plesnu radionicu kojom su učenici kroz ples i pokrete podsjećali da mnoga djece u svijetu ne uživaju svoja prava. S učiteljicom Viktorijom Ljubešić učenici su izrađivali narukvice prijateljstva na kojima su se nalazile brojne poruke djece. U učionici četvrtoga razreda učiteljica Barbara Šišinački organizirala je dramsku radionicu gdje su učenici glumili situacije iz svakodnevnog života. Učiteljica engleskog jezika Anamarija Rajić i učitelj Petar Dimić sa svakim razredom pripremili su prigodan plakat s porukama o pravima djece na engleskom jeziku. Te su radionice prošli i svi učenici od prvoga do četvrtoga razreda. U završnim aktivnostima sudjelovali su svi učenici, roditelji te učitelji predmetne nastave. Učitelj vjeronauka Zoran Vračan pripremio je zanimljivu prezentaciju Svi smo vrijedni pažnje i poštovanja. Kroz nekoliko anketnih pitanja učiteljica Mirjana Šeović pozvala je učenike na razmišljanje o tome koliko su u svakodnevnoj situaciji u školi i obitelji netolerantni i koliko su ugrozili svoja i tuđa prava. Zadovoljni i ponosni, puni novih spoznaja zajedničko druženje završili su pjesmom za svu djecu svijeta koju su pripremili s učiteljem glazbene kulture Natkom Rupčićem. Svoje poruke nisu ostavili samo u razredu. Ispred škole svaki je razred pustio u zrak balon s porukama mira, ljubavi, razumijevanja. Cilj projektnog dana se ostvario i svaki je učenik naučio nešto o pravima, dužnostima i različitostima na zanimljiv način. Ankica Rakas-Drljan suradnici javljaju aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. DONJA VO∆A Osnovna škola Andrije Kačića Miošića Projekt Šafran U čenici osmoga razreda Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće aktivno su se uključili u Projekt Šafran (The Crocus Project) koji upoznaje mlade s temom holokausta i upozorava ih na diskriminaciju, predrasude i nesnošljivost te ih potiče na kontinuirano učenje o važnosti tolerancije i poštovanja. Projekt organizira Irska zaklada za obrazovanje o holokaustu i spomen-područje Jasenovac. Irska opskrbljuje škole lukovicama žutoga šafrana koje se ujesen sadi u znak sjećanja na milijun i pol židovske djece i tisuće druge djece koja su stradala u holokaustu. Učenici su najprije u informatičkoj učionici pogledali dokumentarac Svjetlo u tami te poslušali izlaganje njihove učiteljice povijesti. Potom su s učiteljicom povijesti i knjižničarkom ispred zgrade svoje škole zasadili lukovice žutog šafrana u znak sjećanja na djecu koja su izgubila živote u holokaustu, kao i na svu djecu žrtve rata. Učenici će pratiti razvoj šafrana, a procvast će potkraj siječnja ili početkom veljače, otprilike u vrijeme Dana sjećanja na holokaust, 27. siječnja. Žuti cvjetovi podsjećaju na žute Davidove zvijezde koje su morali nositi Židovi za vrijeme nacističke vladavine. Projekt Šafran na opipljiv način upoznaje mlade s temom holokausta i podiže svijest o opasnostima diskriminacije, predrasuda i nesnošljivosti. Ovi Njegovanje cvijeća kao simbol ljubavi prema stradaloj djeci izvori dopunjuju postojeće materijale o rasizmu i interkulturalizmu. Uključivanje djece u sadnju lukovica i promatranje cvijeća kako raste potiče kontinuirano učenje o važnosti tolerancije, poštovanja, strpljenja te multikulturološke orijentiranosti. Biljana Jurić Udruga Srce Petnaest godina rada O djelovanju udruge posljednjih nekoliko godina govorila je predsjednica Vesna Jerković S plitska udruga Srce, koja okuplja mlade i djecu s cerebralnom paralizom, obilježila je 27. studenoga petnaest godina djelovanja. Članovi su rođendan proslavili s roditeljima i prijateljima, zahvalili volonterima i donatorima, asistentima i članovima drugih splitskih udruga, gostima iz Hrvatskog saveza osoba s cerebralnom paralizom i predstavnicima županijskih i gradskih ustanova. Organizirali su svečani koncert u Lori, postavili izložbu fotografija, portreta autora Marija Bašića i pokazali na prodajnoj izložbi čime se sve udruga i njezini volonteri bave (božićni aranžmani, nakit, crteži i slike nastale u likovnoj radionici). Prva predsjednica Keti Vukašin napomenula je da su prvih godina Svečani koncert u Lori NA©A SVAKIDA©NJICA Škola i dom Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC P Učenici prate razvoj šafrana u znak sjećanja na djecu koja su izgubila život u holokaustu, kao i na svu djecu žrtve rata SPLIT 23 www.skolskenovine.hr djelovali pri Centru Slave Raškaj, gdje je većina članova polazila osnovnu i srednju školu ili se osposobljavala za zanimanja primjerena svojim sposobnostima. U udrugu su tada odlazili povremeno, gdje su organizirano ispunjavali slobodno vrijeme uključivanjem u brojne programe. Nakon završetka obrazovanja u Centru Slave Raškaj, teško su se uključivali u tržište rada. Silom prilika intenzivirali su druženje i aktivnosti u udruzi. Gradske ustanove prepoznale su njihove rezultate pa su im dale dodatni prostor i dodijelile im Nagradu grada Splita. O djelovanju udruge posljednjih nekoliko godina govorila je sadašnja predsjednica Vesna Jerković. Upravo njezinom zaslugom osmišljene su nove, raznovrsne radionice i brojni, zanimljivi programi u koje se članovi uključuju prema svojim sposobnostima i interesima. Likovna i sportska radionica, boćanje i kuglanje imaju za cilj poticati motoričke sposobnosti, njegovati perceptivno-spoznajnu i komunikacijsko-socijalnu komponentu. Mladima je omogućena i fizikal- na terapija, rad s logopedom i psihologom, organizirano je terapijsko jahanje, a jednom godišnje članovi odlaze na kraća edukativna putovanja. Zahvalila je mnogima koji su podržavali udrugu, a zahvalnice su dobili Denis Smodlaka, Mario Bavčević, Vili Miličević, Dijana Gerić i Mario Bašić za volonterski i profesionalni rad kojim su pomogli da Srce postavi i ostvari tako visoke standarde rada. No, ovi mladi najviše su ponosni na svoju glazbenu radionicu i na voditelje volontere Marija Bavčevića i Juliju Šarić, koji godinama animiraju brojne splitske glazbenike i s kojima zajedno realiziraju koncerte i snimaju nosače zvuka. Računa se da u svijetu dvoje od tisuću djece oboli od cerebralne paralize, a u nas ih je čak četvero. Zabrinjavaju podaci da je u Hrvatskoj oko 14.500 osoba s cerebralnom i dječjom paralizom koja uz to često imaju CP plus mentalnu retardaciju, CP plus hidrocefalus, oštećenje vida, sluha i druga oštećenja. Splitska udruga Srce okuplja ih tek tridesetak. Mlade u udruzi Srce povezuje ljubav, posebno ljubav njihovih majki koje su davno shvatile da ljubav često nije dovoljna, već da je potrebno uključiti rad, snagu volje i razum kako bi njihova djeca, sukladno nacionalnoj politici i strategiji za osobe s invaliditetom, ostvarila prava i bila tretirana kao ravnopravni članovi društva. Bilo da se radi o elementarnim, svakodnevnim potrebama: školovanje, ukidanje arhitektonskih barijera i nabavka medicinska pomagala, bilo da su u pitanju inkluzija, socijalna habilitacija, samozastupanje, rehabilitacija ili ostvarivanje prava na asistenta, društvena zajednica je dužna učiniti sve da bi ta mladež, uza sve teškoće, imala dostojanstven život. Vanja Škrobica oplava koja se pojavi odmah poslije Sesveta već je zapljusnula sve trgovine i izloge, širi se na ulice, parkove, dvorane, škole i stigne svuda gdje ima netko živ. Uime velikog blagdana Božića nastaje takva pomama u kupnji svega i svačega, a oni trenuci svečanog mira, čestitog Božića, blagdanskog ugođaja i obiteljskog okupljanja padaju u drugi plan. U školama se već pripremaju božićni sajmovi i rasprodaje, izrađuje nakit, kalendari, čestitke, ukrasi razne vrste i podrijetla. Tako se pružaju velike mogućnosti da djeca izraze svoje stvaralačke sposobnosti, maštu, smisao za lijepo i dobro. Radionice i zajednički rad omogućavaju da očvrsnu veze između škole i doma. Zaista ima mnogo oblika i mogućnosti da se osmisli zajednički rad svih generacija, pripomažu mame i tate, djedovi i bake, spajaju se tradicionalni i moderni običaji. Sva ta predblagdanska živost stvara vedru i opuštenu atmosferu i daje mogućnost pojačanog odgojnoga djelovanja. Doba je to kad se naglašava ljubav prema bližnjem, milosrđe prema onima koji su potrebiti, potreba da se nečega odreknemo i tako izgrađujemo svoju duhovnu i duševnu snagu. Da ne bi baš sve bilo lako i idilično pobrinuli su se trgovački lanci i trgovci koji su nas zapljusnuli kao i obično svojom robom, rasprodajama, sajmovima, reklamama. Što u svemu tome nije dobro? Izgubila se svaka mjera u bespoštednoj komercijalizaciji. Djeca nisu od toga nimalo pošteđena, naprotiv, kao da se svi utrkuju kako će manipulirati baš s najmlađima. Nastoji se djecu uvjeriti da im je nužno baš ono što je nepotrebno. Nudi im se roba bez vrijednosti, slatkiši koji su čak i štetni, igračke i igrice koje potiču na agresivnost, a sve se to vrti do ludila dok se djeci ne ispere mozak. Mnogi se trude da bi zadovoljili samo svoje neutažive apetite u pomamnoj jurnjavi za zaradom. Tako se od svečanosti i blagdana napravi samo veliko sajmište gdje mnogi nastoje podvaliti. Od silnih čestitki, ukrasa, nakita, darova, šarenih papira, vrpci, svjećica i lampica ne vidi se više ništa. U te pretprazničke dane događa se prava ekološka katastrofa, toliko se proizvede i baci papira, vrećica, kutija, boca, jelki da se stvore čitava brda otpada. Nešto se od toga razgradi, a mnogo više ostavljamo generacijama koje će doći da se snalaze kako budu mogle i znale. Da to sve baš i ne mora biti tako pokazuju dobri primjeri vještih i osviještenih učiteljica koje se trude i upućuju učenike u izradu ekoloških čestitki i ukrasa. Ima toliko mogućnosti pronaći u prirodi materijal, a ne rabiti skupe kupljene gotove proizvode. Na božićno drvce mnogo bolje pristaju jabuke božićnice, orasi, češeri, žir, lančić od slame, nego svjetlucave plastične kuglice i patuljci od gipsa. Istina, nismo baš svi blizu prirode, njezinih ljepota i blagodati pa se mogu upotrijebiti i one male stvarčice kojih ima svuda po kući. Staniol, kartonske kutijice, istrošene kemijske olovke, bočice i još mnogo toga što bismo bacili u koš za smeće, a može se iskoristiti kao originalni i jedinstveni nakit. Kad smo bili siromašni i nerazvijeni, nismo imali priliku biti tako rastrošni. Sve je bilo skromnije i jednostavnije, ali nisu izostajali veselje i pjesma. I ovom je prilikom potrebno djecu uputiti da ovakav način slavlja i čestitanja nije u skladu sa stvarnim čovjekovim potrebama. Pravu sreću i zadovoljstvo čovjeku može pružiti samo čovjek, bližnji i nezagađena prirodna sredina. Nužno je stvoriti ravnotežu i sklad između čovjeka i njegove okolice, između njegovih potreba i mogućnosti, da sve to bude održivo. Ovo je silno trošenje štetno i jednostavno neodrživo. Raskoš bi morala biti usmjerena prema unutrašnjem bogatstvu, a ne samo vanjskom sjaju. Blagdani su potrebni, oni oplemenjuju i zbližavaju ljude. Čestitke i čestitanja pokazuju našu ljubav i pažnju prema bližnjima, ali najvažnije je to da sve bude iskreno i iz srca, a ne samo vanjski sjaj i glamur. Dužni smo naše učenike zaštiti i uputiti prema stvarnim vrijednostima, to će im biti najvrednija i najbolja čestitka. Predblagdanska živost stvara vedru i opuštenu atmosferu i daje mogućnost pojačanog odgojnog djelovanja suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr VIROVITICA RIJEKA Učenički dom Podmurvice Terapeutski učinak radnoga vrta U Učeničkom domu Podmurvice u Rijeci održano je Županijsko stručno vijeće za odgojitelje učeničkih domova Karlovačke, Ličko-senjske, Istarske i Primorsko-goranske županije. Sudjelovalo je 25 odgojitelja iz 11 učeničkih domova. Nakon uvodne riječi voditeljice ŽSV-a Orijane Jeličić, sudionike je pozdravila ravnateljica Ljiljana Kencel-Drandić. Terapeutski vrtovi i njihovi utjecaji na ponašanje adolescenata bio je naziv predavanja Daniela Winterbottoma, krajobraznog arhitekta s Odsjeka za pejsažnu arhitekturu Sveučilišta Washington u Seattleu. Predstavio je projekte koje je na različitim svjetskim lokacijama dizajnirao i gradio zajedno sa svojim studentima i lokalnom zajednicom, između ostaloga i hortikulturni vrt u susjednoj Bosni i Hercegovini. Predavanjem Edukativni-rekreacijsko-radni vrt s terapijskim učinkom za mlade iz Učeničkog doma Podmurvice Rijeka, predavačica krajobrazne arhitekture iz Zagreba Marina Butorac izložila je rezultate ankete o tom projektu, provedene među učenicima i odgojiteljima doma, a koji se od početka listopada do kraja studenoga stvarao i oblikovao u okolišu Učeničkog doma Podmurvice u Rijeci. U trećem dijelu skupa Vježbama opuštanja QiGong predavačica shiatsu praktičarka Marijana Bonetta u nekoliko praktičnih vježbi podučila je prisutne toj tradicionalnoj staroj kineskoj vještini za poboljšanje zdravlja, sve prihvaćenijoj i u nas. Silvano Simčić Američki krajobrazni arhitekt izlagao je o utjecaju terapeutskih vrtova na ponašanje adolescenata OTOK Osnovna škola S broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Učenici Strukovne škole na praksi u Opatiji Učimo od izvrsnih trukovna škola Virovitica uključila se u projekt Ministarstva turizma Program obrazovanja i obuke kadrova u turizmu pod nazivom Promocija zanimanja. Cilj je projekta Učimo od izvrsnih – Hoteli Milenij u Opatiji u Strukovnoj školi Virovitica poticati povezivanje obrazovnih ustanova i gospodarskih tvrtki u turizmu i podizati svijest poslodavca o potrebi suradnje s obrazovnim sustavom. Projekt je proveden kroz projektne dane u školi u obliku predavanja i radionica. Prvoga dana, u nazočnosti predstavnika županijske obrtničke komore, lokalne samouprave, članova školskog odbora i mnogih profesora, predstavljena je škola domaćin i njezin rad te rad hotela Milenij Opatija. Ravnateljica škole Pavica Biondić– Ivanković istaknula je važnost ovog projekta, koji pomaže učenicima da Ravnateljica je istaknula veliku važnost projekta koji omogućuje učenicima da upoznaju rad vrhunskih ugostiteljskih stručnjaka upoznaju rad vrhunskih profesionalaca te da im se omogući da svoju praktičnu nastavu odrade u hotelima Milenij u Opatiji, što pridonosi usavršavanju učenika u usmjerenjima turizma i ugostiteljstva. Direktor kompanije Milenij hotels d.o.o. Branimir Blajić govorio je o povezivanju gospodarstva sa strukovnom izobrazbom i naglasio važnost sudjelovanja svih komponenti koje uključuju obitelj, školu, poslodavce, državu i naravno učenike. Dugoga su dana održane radionice Izrada kodeksa ponašanja učenika ugostiteljskih usmjerenja, Kako se izrađuju praline, Pripre- Na mladima je naša budućnost ma barskih mješavina, More u tanjuru te Pripravnički program u Milenij hotelima namijenjene učenicima ugostiteljskih usmjerenja. O pripravničkom programu u Milenij hotelima Opatija govorio je Branimir Blajić. Kazao je da na pripravničkom stažu žele ambiciozne osobe, koje su tamo došle sa željom da rade posao koji vole. Voditeljica radionice Ivona Lukšić, koja radi u odjelu za ljudske resurse hotela Milenij predstavila je učenicima kodeks ponašanja u hotelima s pet zvjezdica. Zaposlenici moraju biti nasmiješeni, ljubazni te susretljivi, gost ima prednost pri ulasku u hotel i izlazu iz njega, zaposlenik hotela dužan je gosta dočekati stojeći te mu se obratiti na njegovom materinskom jeziku, zaposlenici su dužni slušati gosta, gledati ga u oči te mu se obraćati razgovijetno i umjerenim tonom, trebaju znati na ljubazan način popraviti pogreške, ispričati se gostu te ponuditi najbolje rješenje - samo su neka od pravila ponašanja. Voditelj radionice spravljanja barskih mješavina Willim Vivoda radi u hotelu Grand i rad je započeo sa sedam najzanimljivijih koktela, a zatim je predložio suradnju s učenicima u pripremi koktela po njihovoj volji. Bilo je tu koktela koji su nekim učenicima već pozna- ti: Martini day, Kamikaza, Blody Mary, BBC, Sex machine i drugi. Voditelj kuharske radionice Nikola Jordan objasnio je učenicima način rada u hotelu, ali i što učenike čeka kada napuste školske klupe. Uslijedilo je pripremanje jela. Na meniju Nikoline čarolije našla se salata od hobotnice, bijela riblja juha s porilukom i rižom, rižoto od kozica, filet brancina a la chef, blitva na dalmatinski sa salatom. Jela su pripremali učenici koje je nadzirao Nikola uz pomoć profesorica. Voditeljica Sanja Hrvatin radionicu je započela malom prezentacijom o čokoladi, o tomu kako izrađuju čokolade u čokoladarnici hotela Milenij. Nakon toga učenici su s voditeljicom krenuli na pravi posao - izradu pralina. Na okruglom stolu voditelji radionica i predmetni profesori razmijenili su dojmove, kritike i pohvale te prijedloge za poboljšanje rada. Strukovna škola Virovitica ima iskustva u promociji zanimanja. Organizirala je 2009. regionalno natjecanje GASTRO, a redovito sudjeluje i na drugim natjecanjima. Od studenoga 2009. ima restoran u kojemu učenici ugostiteljskih usmjerenja mogu obavljati svoju praktičnu nastavu, ali i pruža ugostiteljske usluge građanima. Ivana Đilas U spomen Učenica spisateljica U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige, učenici prvoga i trećega razreda Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka ugostili su u školskoj knjižnici mladu spisateljicu Ana Paulu Jelić, učenicu sedmoga razreda OŠ Vladimira Nazora iz Komletinaca, kojoj je u sklopu državnog natječaja za učenike osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče Moja prva knjiga ove godine objavljena već druga slikovnica. Prvom slikovnicom Srećko general osvojila je drugu nagradu, a za slikovnicu Djevojčica i knjiga posebnu nagradu za društvenu angažiranost. Obje slikovnice ostavljaju na čitatelja snažan dojam, jer se bave sljepoćom, na što se odlučila kada je pročitala članak u novinama o tome kako su knjige tiskane na brajici vrlo skupe i ima ih malo. Cilj je tog susreta bio uputiti učenike na važnost i ljepotu literarnog izražavanja, kazati im da i oni, iako su vrlo mladi, mogu biti pisci te ih osvijestiti da se literarnim djelom može ukazivati na određenu problematiku, ali i potaknuti rješavanje određene problematike. Susret s mladom spisateljicom izvrsno se nadovezao na aktivnosti kojima su učenici obilježili Dan bijelog štapa - upoznavanje brajice, pisanje slova i svoga imena na brajici. Tim su aktivnostima učitelji nastojali kod učenika osvijestiti invalidnost sljepoće, potaknutu osjetljivost prema osobama s posebnim potrebama te ih ohrabriti u komunikaciji sa slijepima i uvjereni su da su to i uspjeli. Martina Domac i Antonela Jelić Cilj je susreta bio uputiti učenike na važnost i ljepotu literarnog izražavanja i kazati im da i oni, iako su vrlo mladi, mogu biti pisci Mirica Bertović (1947. - 2010.) Nakon kratke i teške bolesti 29. studenog 2010. godine umrla je Mirica Bertović dugogodišnja tajnica i računovođa Hrvatske zajednice osnovnih škola. Rođena je 16. svibnja 1947. godine u Kašini gdje je provela djetinjstvo, a srednju ekonomsku školu završila je u Sesvetama. Nekoliko godina bila je zaposlena u privredi, a od 1976.godine radila je u djelatnosti školstva, najprije u SIZ-u odgoja i osnovnog obrazovanja u Sesvetama, a u Hrvatskoj zajednici osnovnih škola od 1990. godine. Bila je jaka i hrabra žena, koja je rano ostala udovica i sama se skrbila o sinu Mariju i kćerki Marini. Uz djecu, najveća radost bili su joj unuci: Marita, Dominik, Nika, Mia i Sara. Posljednji ispraćaj Mirice Bertović bio je na Krematoriju u Zagrebu 2. prosinca u nazočnosti velikog broja prijatelja, suradnika i rodbine. Nakon brzog i iznenadnog odlaska ostat će u sjećanju kao srdačna, draga, komunikativna i vesela osoba, unatoč svim životnim teškoćama koje su je tijekom života pratile. U spomen Ljiljanka Fuček (1948. – 2010.) Nakon dugotrajne borbe s bolešću, napustila nas je Ljiljanka Fuček. Oprostili smo se s njom 1. prosinca na komemoraciji u Osnovnoj školi prof. Franje Viktora Šignjara u Virju te na đurđevačkom groblju. Bila je dobra kći i majka, naša kolegica, učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture, koja je cijeli život provela u učiteljskim temama. Rođena je u učiteljskoj obitelji, u početku radila u nekoliko osnovnih i srednjih škola, a od 1979. u virovskoj osnovnoj školi sve do prerane smrti. Budući da je predavala tjelesnu i zdravstvenu kulturu, predmet koji uglavnom vole sva djeca, bila je omiljena nastavnica, a Virje joj je kao poznata sportska sredina pružalo izvrsne uvjete za rad. Među starijim kolegama bila je, prema karakterizaciji jednoga učiteljskog djeteta poznata kao, drugarica od lopte! Napunivši 35 godina prosvjetarskoga staža, nije se spremala u mirovinu, nesebično skrbivši se za svoju obitelj, sina Slobodana i majku Zorku. Zadnjih mjeseci bila je šutljiva i pomalo je odustajala, najradije boraveći u svom kabinetu i u sportskoj dvorani, iako je uvijek bila ponosna na učiteljsko zvanje. Hvala joj za sva dobra koja je dijelila s nama. Marica Cik Adaković mediji aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. 25 www.skolskenovine.hr Izložba u Hrvatskom školskom muzeju Kadar iz pobjedničkog animiranog filma Miramare, autorice Michaele Müller Održana 42. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva Č Izložba koja je obišla sve slovenske škole sada i pred hrvatskom publikom Osobnost stvarnosti etiri eksperimentalna, tri animirana i tri igrana filma našla su se pri završetku 42. revije hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva u konkurenciji za revijske nagrade i priznanja, a među svim na Reviju prijavljenim filmovima bilo je čak 35 igranih, 28 animiranih, 26 dokumentarnih, 24 eksperimentalna i jedan videospot. Zanimljivo je napomenuti da je od 24 eksperimentalna filma svaki šesti zaslužio nagradu, a od 26 dokumentarnih baš niti jedan, što govori o kvaliteti pojedinih autora i njihovih radova, ali i o sklonosti da životnu stvarnost manje dokumentiraju, a više oblikuju prema vlastitim promišljanjima, sklonostima i stremljenjima. Među deset odabranih filmova ovogodišnje Revije sedam je studentskih ostvarenja sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti te s Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, odnosno tri filma članova filmskih klubova i samostalnih autora. Trend već zamijećen na 41. reviji održanoj 2009. godine u Splitu, gdje se među devet službenih nagrada našlo šest studentskih autora s Akademije dramske umjetnosti Zagreb is UMAS-a Split, uz troje samostalnih autora iz Šibenika, Poreča te Berlina i Zagreba, pokazuje kako je klupska aktivnost u Hrvatskoj u višegodišnjoj krizi, pa valja razmisliti o načinima i oblicima njezina poticanja i novoga uzleta, kao i o novim ustrojstvima Revije kao mjesta na kojem se jednom u godini okupe i samostalni i klupski i studentski, akademski autori ne bi li jedni drugima i cjelokupnoj zainteresiranoj javnosti pokazali svoja ostvarenja i međusobno se usporedili, prihvaćajući ono što je dobro i vrijedno. Pobjednici 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva su Michaela Müller, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, za animirani film Miramare i Krunoslav Ptičar, Filmska autorska grupa Enthusia Planck, Samobor, za eksperimentalni film Teletrope. Specijalne diplome 42. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva osvojili su Igor Dropuljić, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, za eksperimentalni film Cesta i Livio Rajh, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, za animirani film Jače od života. Među dobitnicima ostalih nagrada našao se i Ivica Mušan, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, za igrani film Visibabe (treća nagrada), Dario Lonjak, Akademija dramske umjetnosti Zagreb, za igrani film Brat moj, Manuel Šumberc, Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, za animirani film Escargot i Ivan Livaković, Akademija dramske umjetnosti Zagreb, za igrani film Pandemija. Iduća, 43. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva najavljena je za kraj studenoga 2011. godine, u Puli. Duško Popović jemo... u Najavlj Drugi program - srijeda, 8. 12. 2010., 8.50 i 14.15 KAKO NASTAJE … TKO TO HODA PO NAŠIM KROVOVIMA? U današnjoj emisiji govorimo o tome kako je nastao običaj darivanja i tko nas sve daruje u prosincu. Što je sv. Nikola Djedu Mrazu/Božićnjaku? Zašto odora Djeda Mraza/Božićnjaka tako jako sliči biskupskom plaštu? Kako je (transformirana) sjevernjačka tradicija o bucmastom djedici s crvenim nosom osvojila gotovo cijeli svijet? Kada je varijacija Sinterklassa/Santa Clausa postala suvremeni Djed Mraz/Božićnjak, pitanja su na koja smo odgovorili u ovoj emisiji. Urednica: Anamarija Simonelli Milković Drugi program - četvrtak, 9. 12. 2010., 8.50 i 14.15 ABECEDA EU - Slovo R R kao referendum. Osnovno sredstvo U Školstvo u Ilirskim pokrajinama Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu upravo traje izložba Slovenskoga školskog muzeja pod naslovom Školstvo u Ilirskim pokrajinama, priređena prigodom 200. godišnjice osnutka Ilirskih pokrajina, a njome je na neki način obilježena i 100. godišnjica plodne suradnje Hrvatskoga i Slovenskoga školskog muzeja. Ovu je izložbu slovenski Muzej otvorio još prošle godine i obišla je sve slovenske škole. – Iako je izložba u prvi plan stavila osobine školstva u samoj Sloveniji, ona daje uvid u ukupno ustrojstvo školskoga sustava koje je bilo zajedničko svim zemljama koje su se našle u okviru Ilirskih pokrajina – istaknuo je na otvaranju izložbe u Hrvatskom školskom muzeju, u srijedu, 24. studenoga, njezin autor Stane Okoliš. Naime, prvo što su Francuzi poduzeli u školstvu odmah nakon osnutka Ilirskih pokrajina – čije je sjedište, kao što znamo, bilo u Ljubljani – jest pokušaj da u raznolikoj državi najprije ujednače školu i uvedu jedinstven školski sustav. Uvođenje francuskoga jezika, kao nastavnog predmeta, u postojeće škole bila je njihova prva mjera, a odmah potom nastojali su da francuski barem u školama višega stupnja postane i nastavni jezik, s time da su u osnovne i niže srednje škole kao nastavni jezik uveli „narodni je- HTV Ogledni školski sat iz doba Ilirskih pokrajina zik” i to je zapravo bila najveća dobit za školstvo u Ilirskim pokrajinama. – Na taj su način i slovenskom jeziku na području sa slovenskim stanovništvom priznali pravo korištenja u školi, a to pravo Slovenci pod Austrijom nisu imali. Za povijest školstva u Sloveniji, a osobito slovensku školu to je postignuće u doba Ilirskih pokrajina najvažnije – naglašava Stane Okoliš, uz napomenu da je to pravo bilo moguće ostvariti ponajprije izdavanjem i tiskanjem slovenskih školskih udžbenika, kojih do tada nije bilo. Ilirske su pokrajine „živjele” samo tri godine, pa tako ni promjene u školstvu, koje su inače bile sustavne i korjenite, nisu postigle krajnji učinak, jer je razdoblje bilo prekratko da bi se vidjele sve dobre i manje dobre strane novoga sustava, napominje Okoliš. Otvaranje izložbe u Hrvatskom školskom muzeju s nekoliko glazbenih točaka obogatila je skupina studenata vanjskih suradnika Slovenskoga školskog muzeja, koji su uz pomoć djelatnika dvaju muzeja izveli i ogledni školski sat iz onoga vremena sa strogim učiteljem koji je po razredu hodao – sa šibom u ruci. Izložba u Hrvatskome školskom muzeju bit će otvorena do 9. siječnja sljedeće godine. I. Rodić Snimio Fredi Fijačko Školski program (izbor) neposredne demokracije. Putem referenduma građani izravno sudjeluju u donošenju odluka izjašnjavajući se jesu li za ili protiv ustava, određenog zakona, akta, političke ili neke druge odluke koje su već donesene ili se njihovo donošenje planira. R kao Rimski ugovori, potpisani su 1957. godine, a njima su postavljeni temelji današnje EU. R kao Rumunjska. Uz Bugarsku, najmlađa članica Unije. Ime joj potječe od starih Rimljana, glavni joj grad nazivaju balkanskim Parizom, svjetski je poznata po krvavim legendama iz Transilvanije. Urednica: Marija Vukelić Božičković Drugi program - petak, 10. 12. 2010., 8.50 i 14.15 GLAZBECEDA - TRIO Oni su trio, a svi sviraju glasovir. Za nastupe im ne trebaju tri glasovira, jer se radi o troje pijanista i šest ruku koje sviraju na samo jednom. Ovaj neobičan i zanimljiv sastav našli smo u glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu, a njegovi članovi su Bruna Kajfeš, Ana Planinić i Franjo Bilić. A kako zvuče, poslušajte u Glazbecedi. Urednica: Anamarija Simonelli Milković Drugi program - subota, 11. 12. 2010., 11.15 sati NI DA NI NE - VARANJE NA TESTOVIMA U ovoj epizodi riječ je o varanju na testovima. Je li varanje na testovima oblik ponašanja koji bi trebalo prijavljivati kako bi se počinitelj kaznio ili je riječ o običnoj snalažljivosti koja, zapravo, nikomu ne nanosi štetu? U emisiji sudjeluju učenici Gospodarske škole iz Varaždina, debatanti debatnog kluba Bušmani II. gimnazije i debatnog kluba VII. gimnazije. Tu je, kao i sva- ki put, naš stručnjak profesor Tomislav Reškovac, kao i gošće psihologinja Dubravka Miljković i studentica Iva Ćorić. Urednica: Ana Jurišić PRIJATELJI (12. epizoda) Svi već znaju što u Prijateljima rade Joso i Groso, veliki dečki. Koš drže i tu i tamo zapjevaju stojećki. U današnjoj epizodi jedan od njih otkrit će svima da za operno pjevanje dara ima. Prijatelji iz OŠ Petra Zrinskog i OŠ Tina Ujevića naučit će kako se u opernom pjevanju pravilno diše i kako se može pjevati dublje ili više. No nemojte se bojati da će današnja epizoda preozbiljna i dosadna biti. Uz Grosin tečaj pjevanja svi ćemo se nasmijati i zabaviti! Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić Scenarist: Tomislav Zagoda Redatelj: Vladimir Kleščić mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. KAZALIŠTE WEB Drugačije shvaćanje kazališta Ivo de Wijs i Joop Stokermans, Miffi, u redateljstvu Bruuna Kuijta, Gradsko kazalište Trešnja i Jacques Senf Teaterpartners b. v. Zagreb, 2010. Potpora unaprjeđenju kvalitete života http://www.psihologija.hr Sadržajno je bogata i ažurno vođena, a djelatnicima u odgoju i obrazovanju može biti vrlo korisna internetska stranica Hrvatskog psihološkog društva. Riječ je strukovnoj udruzi psihologa koji djeluju u Republici Hrvatskoj, okuplja psihologe iz različitih područja psihološke djelatnosti (forenzička psihologija, klinička psihologija, medicina rada, penološka psihologija, predškolski odgoj, profesionalna orijentacija, psihologija rada, psihologija u socijalnoj skrbi, psihologija sporta, školska psihologija, vojna psihologija, zdravstvena psihologija). Prateći aktualnosti i dajući obavijesti o aktivnostima Društva, stranica je korisna u prvom redu stručnim suradnicima psiholozima u školama, a zbog drugih sadržaja može biti zanimljiva učiteljima/nastavnicima pa i roditeljima. Naime, na ovom internetskom mjestu dobro se gleda ono što je vizija Društva ‡ zajedno s Hrvatskom psihološkom komorom postati vodeći partner pojedincima, grupama i organizacijama u privatnom, javnom i civilnom sektoru u pružanju usluga radi unaprjeđivanja kvalitete života pojedinaca, skupina i ljudske zajednice, služeći se znanjima teorijske i primijenjene psihologije i drugih prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti. Tome ondje pridonosi ne samo mogućnost da posjetitelj dobije stručni odgovor na određeno pitanje, nego i bogata baza referenci ‡ bibliografija knjiga i radova iz raznih psihologijskih disciplina, uključujući i one koje su posebice važne za odgojno-obrazovne procese (kognitivna psihologija, psihologija motivacije, emocija i ličnosti, razvojna psihologija). A. Jelin N aslovna sintagma „drugačije shvaćanje kazališta“ upućuje na drugačije od onoga kako se u nas, u suvremenoj Hrvatskoj, često shvaća smisao i poslanje kazališta za djecu – to su velike, skupe i raskošne predstave s temama izvan svakidanjega realiteta djece. Naoko, međutim, razlike nema: Miffi je mjuzikl (u tečnu prijevodu Ljube Pauzina) glazbeno gledano sličan brojnima drugima, kakve inače gledamo, a ni glazba Joopa Stokermansa ne čini mi se bitno drugačijom, s napomenom da je znatno manje estradna, prirodnija. Kazalište Trešnja i nizozemski Teaterpartners, uz pripomoć i zagovor Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, nude nam zapravo dječje stripove glasovitoga Dicka Brune, jednostavne i djeci razumljive (realistične!) crteže. Dick Bruna je i lik na pozornici koji ima ulogu stanovitog pričaoca – on slika svoje zečiće, a odmah potom oni i ožive pred nama. Miffi, zečica, živi jednako kao i djevojčice i dječaci u gledalištu: voli mamu i tatu, priča s njima, djed i baka je maze, stječe dvije prijateljice, odlazi s njima na plažu, vozi romobil te slavi rođendan. I – to je sve! Nema posebne priče. Ispričan je svakidanji život, najobičniji i najobičnije; djeca gledaju sebe. Zašto ne bi bili dostojni biti kazališni junaci – kazalište se ne razlikuje od svakidanjega života. I obratno. To je ta razlika o kojoj je riječ. Da bi jedinstvo kazališta i života još i naglasili, autori su upriličili da mali gledatelji traže Miffina medu, bez kojega ona ne može zaspati. Sve to je, naravno, ponuđeno najmlađim dobnim skupinama – vrtićke i niže osnovnoškolske dobi. Jednostavan komad traži i jednostavnu glumu: uvjerljivo nastupaju Aleksandra Naumov, Ivana Bakarić, Sanja Hrenar, Vanda Vujanić Šušnjar, Hrvoje Barišić i Richard Dick Simonelli. Pozornicu je oslikao i odjeću osmislio Arno Bramers, rasvjetu postavio Pelle Herfst, a uredateljio je Bruun Kuijt – sve je vrlo profesionalno. Nije na odmet od njih štogod i naučiti! Igra to već duže, očito da maleni lijepo prihvaćaju „svoje“ kazalište. Stijepo Mijović Kočan GLAZBA Koncert HGM jazz orkestra Zagreb Simfonijski orkestar i zbor Muzičke akademije u Lisinskom Mladi glazbenici s dugom tradicijom B Ususret Božiću ožić je oduvijek bio nepresušno vrelo umjetničke inspiracije, a u tom je pogledu glazbena umjetnost bila jedna od njenih perjanica. Isusovo rođenje kao tema posebno je nadahnjivala glazbenike s početka 20. stoljeća u broadwayskim predstavama i hollywoodskim filmovima gdje su slavni veliki orkestri i njihovi aranžeri i skladatelji napisali neka od najljepših ostvarenja. Riječ i glazba stvorili su idealnu simbiozu koja je rezultirala rijetko lijepim bojama i osobito toplim i iskrenim raspoloženjima, kakva rijetko izaziva kakav drugi događaj u ljudskoj povijesti. Sve do naših dana glazbenici nalaze u sebi posebnu snagu za izuzetnu kreaciju, a da je tome tako zagrebačka se publika mogla uvjeriti na koncertu HGM jazz orkestra Zagreb u Zagrebačkom kazalištu lutaka, u nedjelju, 5. prosinca 2010. HGM jazz orkestar Zagreb, koji je pod ravnanjem svog stalnog dirigenta Sigi Feigla, a pred prepunim gledalištem, održao koncert s programom popularnih božićnih melodija. Instrumentalne izvedbe brojeva kao što su Let it snow, Let it snow pa zatim Angels We Have Heard, Winter Wonderland, The Twelve Days Of Christmas, svojim je ugodnim i toplim glasom obogatila izvrsna austrijska jazz pjevačica Ulrike Tropper, koju je publika nagradila dugim aplauzom. Od glazbenika, svojim su se solo dionicama istakli na trombonima Istvan Bellada i Miron Hauser u skladbi What Are You Donig New Years Eve i na saksofonu Andears Marinello u Yo Tannenbaum. Kraj koncerta označile su skladbe Jingle Bells i Silent Night, svima poznate i ugodne melodije koje je publika pjevušila još dugo nakon koncerta, na putu kući. Sve u svemu bio je to jednog od najljepših ovogodišnjih božićnih darova u kojemu je publika zasigurno uživala. I. Dorić S imfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije u Zagrebu djeluju od osnutka Muzičke akademije 1921. godine, a ansambl čine studenti svih odsjeka i studijskih godina. Spomenimo da je na njegovu razvoju radio čitav niz naših velikih dirigenata: Nikša Bareza, Igor Kuljerić, Pavle Dešpalj i drugi. Uspješni nastupi u zadnjih dvadeset godina uvrstili su zbor i orkestar Muzičke akademije, kao i soliste pjevačkog odjela, u sam vrh glazbenih ostvarenja u nas. Reprezentativan program izveden je i 27. studenoga u KD Vatroslava Lisinskog, u ciklusu Lisinski subotom, pod dirigentskom palicom Mladena Tarbuka, koji je njihov višegodišnji dirigent (voditeljica zbora je Jasenka Ostojić Radiković, koja je, također u višegodišnjem radu stvorila odličan mješoviti zbor). Kao prvu točku programa slušali smo uvertiru Hebridi u h-molu, op. 26 F. Mendelschon-Bartholdyja. Druga je bila skladba Danijela Legina Sweet Dreams and Pleasant Nightmares za veliki simfonijski orkestar. To je praizvedba studentskog rada, koja se svidjela publici. Danijel Legin (1984.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Frane Paraća, nakon studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. I sljedeći glazbenik Nikola Kos (Pula, 1989.) student je treće godine Medicinskog fakulteta, a u isto je vrijeme i na prvoj godini diplomskog studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. On je briljantno interpretirao veliku i zahtjevnu solističku dionicu u skladbama Frédérica Chopina Andante spianato i Velika briljantna poloneza za klavir i orkestar, op. 22 u dva kratka stavka za klavir, odnosno klavir uz pratnju orkestra. U drugom dijelu koncerta izvedene su dvije sakralne skladbe. Prva je bila skladba Franza Liszta Heer, i wie lange wilst du meiner so gar verge- ssen, 13. psalam za tenor solo, mješoviti zbor i orkestar (treća verzija, 1862.), S. 13. Biblijski tekst u vokalnim dionicama za tenor solo dobro je artikulirao Marko Fortunato (1982.), student pete godine solo pjevanja u Rijeci u klasi Miljenke Grđan, a odlično je zvučao i mješoviti zbor. Ekspresivan je bio i orkestar izvodeći glazbenu formu djelomično sonatno koncipiranu. Karol Szymanowski (1882. – 1937.) predstavljen je svojim djelom Stabat Mater za sopran, alt, bariton, mješoviti zbor i orkestar, op. 53. Solisti već dobro uvježbani kroz brojne studentske produkcije i ovaj su put iskazali svoje pjevačke talente. Bile su to Jelena Kordić i Ivana Srbljan (u alternaciji Martina Burger i Nikolina Pinko) i Marijan Padavić, bariton. Milica Jović broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. mediji aktualno KNJIGE 60. obljetnica Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga U potrazi za vlastitim stilom poučavanja Nemjerljiv doprinos glazbenom obrazovanju mladih H Marko Mušanović Mario Vasilj Sonja Kovačević Vježbe iz didaktike Hrvatsko futurološko društvo Rijeka, 2010. 60. obljetnica Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga uveličana je i koncertom mladih talenata Prvi suvremeno uređen priručnik o stjecanju nastavničkih kompetencija Koncert u spomen na uglednoga hrvatskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Adalberta Markovića upravo je na najljepši način podsjetio na njegovu veliku i značajnu ulogu u glazbenom životu Hrvatske. Na slici: nastup Tonka Ninića H rvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, obilježilo je šezdesetu obljetnicu djelovanja. Ova značajna obljetnica proslavljena je brojnim događanjima od 14. do 16. listopada u hotelu Zora u Primoštenu. Osvrćući se na dosadašnje djelovanje Društva, predsjednik HDGPP-a Frano Matušić u uvodnoj je riječi posebice istaknuo aktivnosti u zadnjih 15 godina, u kojemu su razdoblju posebno kvalitetno organizirana natjecanja učenika i studenata glazbe i plesa na kojima svake godine sudjeluje sve više natjecatelja. Otkrivajući i prateći talentirane mlade glazbenike i plesače na natjecanjima, HDGPP pruža potporu njihovu daljnjem usavršavanju, organizirajući za njih seminare koje vode svjetski priznati pedagozi i koncerte na kojima oni pokazuju svoje dosege u umjetničkom školovanju. Sve to iznjedrilo je i Centar izvrsnosti koji je školovanje mladih talentiranih glazbenika i plesača podigao na višu razinu. Uz to, HDGPP nastavlja s izdavanjem stručnog časopisa Tonovi, koji sada izlazi redovito dva puta godišnje i u njemu se objavljuju znanstveno-stručni članci glazbenih i plesnih pedagoga iz zemlje i inozemstva. Suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj i obrazovanje te drugim ustanovama na vrlo visokoj je razini, što uz ostalo dokazuje i prihvaćanje prijedloga novih nastavnih planova i program za glazbene i plesne škole koje je izradio HDGPP. Uz svečarsko ozračje sudionici su obljetnicu obilježili i radno, sudjelujući na predavanjima za nastavnike, tajnike i računovođe glazbenih i plesnih škola. Osim Koncerta mladih talenata, Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga priredilo je koncert u spomen na uglednoga hrvatskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Adalberta Markovića, koji je preminuo 5. siječnja 2010. Uoči koncerta, kojem je prisustvovala supruga Vlasta i dvojica sinova Adalberta Markovića, o skladatelju i pedagogu lijep je proslov održala glazbena kritičarka Višnja Požgaj. Koncert In memoriam Adalbertu Markoviću, koji je upriličilo HDGPP 15. listopada u Primoštenu, upravo je na najljepši način podsjetio na njegovu veliku i značajnu ulogu u glazbenom životu Hrvatske. Za ovu su prigodu odabrane redom reprezentativne, antologijske Markovićeve skladbe u vrhunskim izvedbama uglednih hrvatskih umjetnika, što je brojni auditorij u velikoj dvorani hotela Zora u Primoštenu ispratio aklamacijom. Nastupili su violinist Tonko Ninić, sopranistica Lidija Horvat Dunjko, pijanistica Lana Bradić, pijanist Ruben Dalibaltayan, Dubrovački komorni zbor pod ravnanjem Frane Krasovca i Komorni sastav tambura Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca pod ravnanjem Stjepana Fortune. Čestitku u povodu 60. obljetnice Društva uputio je i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Josip Burjan 27 www.skolskenovine.hr rvatsko futurološko društvo iz Rijeke objavilo je znanstveni priručnik pod nazivom Vježbe iz didaktike, prvi suvremeno uređen priručnik o stjecanju nastavničkih kompetencija. Knjiga se sastoji od 12 vježbi: Stil rada učitelja, Misaona karta, Izrada powerpoint prezentacije, Oluja ideja – brainstorming, Sociometrija, Taksonomije odgojnoobrazovnih ciljeva, Priprema nastavne jedinice, Problemska nastava, Projektna nastava, Akcijsko istraživanje, Zadaci objektivnog tipa, i Studija slučaja. Kvalitetu knjige svojim ugledom jamče profesori sa Sveučilišta u Rijeci, Mostaru i Splitu. Autori su izložili iskustva iz istraživanja na područja didaktike i metodike. Cilj je bio – radom razviti nastavničke kompetencije. Svaka vježba ima prepoznatljivu metodičku strukturu: teorijski dio u kojem autori opisuju i objašnjavaju temu, korake u izradi zadataka i ogledni primjer rada na vježbi, zadatak za uvježbavanje, odnosno praktični rad te prostora za rad. Svaka vježba odgovara na pitanja što je, čemu služi te kako izraditi pojedinu vježbu. Da se u oblikovanju ove knjige nije štedjelo, možemo vidjeti iz brojnih ilustracija te same činjenica da je svaka vježba označena drugom bojom. Time se ubrzava vizualna orijentacija čitatelja. Moderan dizajn te pripadajući CD, koji dolazi s knjigom, a na kojem se nalazi softver potreban za pojedine vježbe te upute i zadatci za pojedine vježbe, ovom priručniku daje prepoznatljiv grafički rukopis. U prvom poglavlju Stil rada učitelja knjiga nudi budućim učiteljima orijentacijsku vježbu u kojoj kratkim testom otkrivaju osobni stil rada (četiri su osnovna: autokratski učitelj, demokratski učitelj, emocionalni učitelj i laissez-faire učitelj) te detaljan opis pojedinoga stila rada. Drugo poglavlje knjige osvrće se na izradu misaonih karti, tj. na predočavanje ideja. Unutar vježbe autori definiraju misaonu kartu uz prikladan grafički prikaz, ističu svrhu misaone karte. Detaljno opisuju i navode korake u izradi misaone karte. U trećoj vježbi radi se na izradi power point prezentacije. I u ovoj vježbi dan je sustavan i detaljan grafički prikaz toga što se i kako radi. Ovu vježbu najkraće se može opisati kao nove/novije kompetencije na pravi način. Budući da ne možemo opisati sve vježbe, spomenut ćemo samo još jednu zanimljivu - zadatke objektivnog tipa. Ova vježba posvećena je vrednovanju, osjetljivom pitanju odgojno-obrazovnog rada. U vježbi se nudi pregled spektra načina ispitivanja znanja. Vježbe ne nude recepte kako postati dobar praktičar, nego nastavnicima nude ideje od kojih mogu polaziti u stvaranju vlastitoga stila poučavanja i rada na sebi radi promicanja stručnoga rada u nastavi i osobnoga profesionalnog identiteta. Ivna Dorić Egzilantske pustolovine A Vanda Boras Podravac Dnevnik iz tuđine / Stradanja hrvatskog naroda u XX. stoljeću gledana kroz prizmu jedne hrvatske obitelji Hrvatska matica iseljenika Zagreb, 2010. Autentično svjedočanstvo o stradanjima hrvatskoga naroda i prilagodbi životu u novim sredinama od Buenos Airesa do Canberre utentično svjedočanstvo hrvatske emigrantkinje 20. stoljeća Senjkinje Vande Boras Podravac (1930.) dojmljiva je priča o stradanjima hrvatskoga naroda i prilagodbi životu u novim sredinama od Buenos Airesa do Canberre. Rastanak s najmilijima 1954., život u progonstvu, roditeljstvo daleko od zavičaja, borba za etnička prava Hrvata u domicilnim multietničkim društvima svijeta 60-ih i 70-ih godina, sudjelovanje hrvatskoga iseljeništva u ostvarenju sna o neovisnosti Hrvatske 90-ih, prvi posjet oslobođenoj domovini nakon 38 godina progonstva tek su neke teme zabilježene u Dnevniku iz tuđine ove hrabre majke četvero djece. Autorica, sociologinja i aktivistica civilnih udruga hrvatske zajednice u Australiji, nastoji postići dokumentarističku uvjerljivost emigrantskih pustolovina koje su iza ‘željezne zavjese’ ostavljale jedan nepravedan svijet, a uvodile nju i njezinu obitelj u svijet novih izazova na drugim meridijanima, s nizom drukčijih prepreka poput jezičnih barijera ili pak kulturoloških razlika u stilu života. Za svoj rad autorica je primila visoko odlikovanje The Medal of the Order of Australia (OAM), koje dodjeljuje kraljica Elizabeta II. Uz dirljive egzilantske dnevničke zapise u knjizi nalazimo niz informacija iz kulturnog i obrazovnog života australskih Hrvata. Primjerice, među 206 jezika koji se uz engleski govore u Australiji, hrvatski se nalazi na 11 mjestu po broju govornika s tendencijom opadanja. Ta pojava u 21. stoljeću muči sve male jezike i sve iseljeničke organizacije u svijetu pa je Hrvatska zajednica u Australiji najljepši primjer među našim iseljeništvom kako sačuvati materinski jezik daleko od domovine. U svojim domovima 80 posto australskoga stanovništva govori engleskim, a onda slijede jezici etničkih zajednica. Po broju aktivnih govornika na 11. mjestu nalazi se hrvatski jezik kojim govori 0,4 posto australskog stanovništva ili 69 851 osoba od 105 747 australska građana koje navodi zadnji popis stanovništva. U odnosu na šezdesete i sedamdesete godine prethodnog stoljeća, kada je Hrvatima u Australiji ondašnji ministar useljeništva Ian McPhee odobrio pravo na upotrebu materinskog jezika na svim razinama 15. listopada 1980., broj se učenika i govornika hrvatskoga jezika u Australiji smanjuje – no naši ljudi u svojim obiteljima njeguju hrvatski jezik poput Vande – koja se sa svojim sunarodnjacima izborila za materinski jezik. U ovoj knjizi je pismo koje o tome svjedoči. Vesna Kukavica izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 „Vossische Ztg” piše: Njeki školski savjetnik putovao je po svojem kraju, da se osvjedoči o napredku narodih učionah. – Došav u njeko mjestance blizu Kopenhagena, zapovjedi tamošnjem učitelju, da djake svoje iz pojedinih predmetah izpitava. Konačno zahtieva, neka bi preduzeo računstvo na pamet. Učitelj dade djakom sljedeću zadaću: Njeki učitelj ima 160 talirah (t. j. 240 fr. u srebru); te mora iz toga izdržavati sebe, suprugu i petero djece. Koliko ima svaka glava na dan? – Djeca su odmah izračunala, da ima svaka glava na dan 9 i pol nv. iz česa se mora hraniti, odievati itd. Taj se je račun istom savjetniku tako jako dopao, da nije dao više ništa pitati iz računstva na pamet. Kod njegova polazka preporuči mu se učitelj sliedećimi bibličkimi riečimi: „Gospodine sjeti se mene, kada dodješ u svoje kraljestvo.” – Velemožni gospodin sjeti se ga u istinu, povećavši mu plaću za 40 talirah na godinu. – Doista i kod nas bi trebalo, da naši djaci kod svakog izpita izračunavaju, koliko dodje na svaku glavu učiteljevu. Mislim da se nebi baš velika razlika pronašla. Napredak Br. 5 / 1. prosinca 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE GODINA Praktično računstvo GODINA Djeca su radost i žalost roditelja Noćišta za slavenske učiteljice Hajny, tajnik „Saveza slavenskoga učiteljstva” u Austriji, javlja da su još prošle godine na poticaj gđice. Marije Steyskalove, ravnateljice u Brnu, uredile slovenske učiteljice u Ljubljani noćište za učiteljice. No frekventcija bila je upravo neznatna; valjda radi toga, što se za to noćošte činila slaba reklama. Stoga svraćamo pažnju naših učiteljica na tu lijepu uredbu, koja je stvorena samo u njihovu interesu. To se noćište nalazi kod gđe. Marije Glovacki (udovice iza mjernika) u Ljubljani, Komenskoga ul. br. 14. Tko se umaprijed javi dopisnicom, toga će gđa Glovacki čekati u naznačeno doba na željezničkoj stanici. Pravo na noćenje u tom noćištu imaju učiteljice sviju slavenskih narodnosti. Domaće ognjište Vladimir Poljak (1920. – 1998.) Didaktičar znanstvene legitimacije Priredila Štefka Batinić Tijekom više od četiri desetljeća pedagoškog djelovanja uspješno se argumentima odupirao bespogovornom prilagođavanju sustavu i strogoj indoktrinaciji Predavanje za roditelje priredilo je „Učiteljsko društvo za grad Zagreb i okolicu” dne 8. prosinca o. g. u pučkoj školi grada Zagreba na Kaptolu. Predavao je učitelj Miroslav Galović, koji je lijepom broju sakupljenih roditelja pripovijedao nekoliko pripovijedaka, iz kojih se moglo jasno razabrati, kako treba da se udesi postupak prema djeci. Želimo li, da ih uzgojimo za korisne članove ljudskoga društva. Predavač nije prikazao roditeljima samo kako valja djecu uzgjati, nego je pripovijedao i nekoliko takvih događaja iz života, na kojima su roditelji vidjeli, čega im se valja čuvati, da im dijete ne pođe zlim putem. Ciklusu tih pripovijedaka dao je predavač natpis: „Djeca su radost i žalost roditelja.” Hrvatski učiteljski dom Br. 24 / 20. prosinca 1910. broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Vladimir Poljak – U svakoj prigodi s ponosom ističem da sam 45 godina radio u školi na svim stupnjevima školovanja (osnovnoj, sedmogodišnjoj, učenika u privredi, industrijskoj, gimnaziji, učiteljskoj, višoj pedagoškoj za studij inspektora, fakultetu, brojnim školama za povratno obrazovanje) i to uvijek u nastavnom pogonu i nikada u direktorskim, političkim sizovskim i sličnim foteljama. Svojim dužim ili kraćim studijskim boravcima u inozemstvu (Švicarska, Francuska, SR Njemačka, Italija, Sovjetski Savez) nastojao sam uspostaviti komunikaciju s brojnim znanstvenim pedagoškim ustanovama i njihovim članovima, radi dobivanja znanstvenih informacija o inovacijama u pedagoškoj teoriji i praksi. Prema tome, cijeli svoj radni vijek, od 50 godina pa i period nakon umirovljenja (po sili zakona) posvetio sam životu i radu u školi. I kada govorim ili pišem o radu u školi, govorim i pišem na temelju njena poznavanja, a ne napamet. Zato vrlo rigorozno diferenciram znanje od neznanja o školi, što je prosvjetnoj javnosti vrlo dobro poznato. Tim je riječima na stranicama Školskih novina 1990. godine prof. Vladimir Poljak reagirao u jednoj polemici. Njezin povod i sadržaj nisu nam ovom prigodom bitni, koliko činjenica da je u ovih nekoliko rečenica sadržan portret znanstvenika koji je unatoč delikatnom razdoblju za struku kojom se bavio, uspio sačuvati integritet znanstvenika ne dopustivši da postane zatočenikom sustava. Hrvatska će se pedagogija još dugo oporavljati od onoga što se na njezinu polju dogodilo ili što se nije dogodilo u drugoj polovici 20. stoljeća, za vrijeme bivše države. Istina, tek treba svestrano rasvijetliti pojmove i procese te karakter (dosege, ograničenja pa i zablude) pedagogijske teorije i pedagoške prakse koja se izgrađivala pod okriljem nametnutog svjetonazora i autoritarnog političkog poretka. O sprezi pedagogije i komunističke ideologije eminentni njemački pedagog Wolfgang Brezinka prije osam godina u intervjuu za Školske novine rekao je, među ostalim, sljedeće: Karakteristika je totalitarnih sustava da sva politički važna kulturna područja, kao pravo, gospodarstvo i odgoj, moraju, zajedno s njima posvećenom akademskom praksom poučavanja, služiti sustavu. U tom se smislu pedagozima nema što prigovoriti. Doduše, oni nisu bili potpuni zatočenici sustava. Imali su određeni međuprostor između umjerenog i totalnog prilagođavanja, niže ili više teorijske kvalitete, humanističkog ili strogo indoktriniranog vođenja službe. Kada sam pročitala ovu Brezinkinu ocjenu pomislila sam na nekolicinu naših pedagoških doajena druge polovice 20. stoljeća koji su djelovali u tom međuprostoru. Među njima je bio i Vladimir Poljak. Tijekom više od četiri desetljeća pedagoškoga djelovanja uspješno se odupirao totalnom prilagođavanju sustavu i strogoj indoktrinaciji. Rođen je 11. prosinca 1920. godine u Vukovu Selu pokraj Zaprešića. Pučku je školu završio u Šenkovcu, nižu gi- PRIJE 50 Habilitacija Vladimira Mužića Djelo vrloga našeg sudruga Julija Kempfa: „Požega i požeška županija”, tu veoma opsežnu monografiju, blagoudostojalo je Njeg. Veličanstvo premilostivi naš kralj previšnjim rješenjem primiti u svoju c. i kr. obiteljsku knjižnicu. Podjedno je blagoizvoljelo piscu izraziti svoju previšnju zahvalu. Čestitamo od srca. Škola Br. 11 i 12 / studeni-prosinac 1910. U Osnovnoj školi Ivana Perkovca u Šenkovcu (općina Brdovec) održat će se 8. prosinca u 12 sati okrugli stol u povodu 90. obljetnice rođenja bivšeg đaka te škole Vladimira Poljaka. GODINA Pedagoški arhiv pripojen Školskom muzeju Br. 12 / prosinac 1910. Previšnje odlikovanje mnaziju u Korenici, a petogodišnju učiteljsku školu 1940. godine u Zagrebu. Razrednik mu je bio Salih Ljubunčić (1890. – 1964.), poznati međuratni pedagoški praktičar i teoretičar te jedan od najvažnijih predstavnika radne škole u Hrvatskoj. U istom je razredu bio i Ivan Furlan (1920. – 2000.), kasnije profesor razvojne psihologije kojeg se rado sjećaju i brojne generacije studenata pedagogije. Prvo učiteljsko iskustvo Poljak stječe u osnovnim školama u Mariji Gorici i Laduču, a zatim 1947. upisuje te 1951. godine završava studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon jednogodišnje službe u Učiteljskoj školi u Kninu, gdje je predavao pedagogiju i psihologiju, premješten je u istom svojstvu u Učiteljsku školu u Zadar, odakle 1953. godine odlazi na mjesto asistenta na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1958. godine s temom Didaktički principi cjelovitosti nastave. Godine 1966. postaje izvanrednim, a 1972. redovnim profesorom. Uz nastavne obveze i vođenje Katedre za didaktiku i metodiku obavljao je i dužnosti predstojnika Instituta za pedagogiju, pročelnika Odsjeka za pedagogiju te prodekana za nastavu. Od sredine pedesetih godina Poljak aktivno sudjeluje u radu Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora – kao član uprave, utemeljitelj Pedagoških večeri te kao dugogodišnji urednik Pedagoškog rada (nekadašnjeg i današnjeg Napretka). Popis svih ustanova, inicijativa, povjerenstava, uredništava i sličnih oblika njegova stručnog angažmana bio bi prilično dugačak, kao i popis njegovih radova. Više od 20 monografskih publikacija, oko 250 članaka u periodičnim pedagoškim tiskovinama, dvadesetak priloga u zbornicima i nešto više poglavlja u raznim pedagoškim udžbenicima i priručnicima. Sve to uz redovitu nastavnu djelatnost na fakultetu koja se nije svodila na rutinsko obavljanje posla, što dobro pamte njegovi studenti. Poljakovo je ime desetljećima bilo simbolom didaktike, kao discipline ili kao istoimenog sveučilišnog udžbenika, koji je od 1970. do 1991. godine doživio devet izdanja. Na tom je području, složit će se i njegovi kritičari, najviše došao do izražaja njegov potencijal pedagoga - znanstvenika i praktičara, njegov neprijeporni autoritet. Vladimir Poljak umro je u 24. listopada 1998. godine u Novom Marofu. Prema njegovoj želji, obitelj je 1999. godine Hrvatskom školskom muzeju predala njegovu ostavštinu koja se većim dijelom čuva u Arhivskoj zbirci, a manjim u Pedagoškoj knjižnici Muzeja. Zahvaljujući tome budući istraživači, kako lika i djela Vladimira Poljaka, tako i hrvatske pedagogije druge polovice 20. stoljeća, imaju na raspolaganju vrijednu arhivsku građu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu habilitirao je za eksperimentalnu pedagogiju dr. Vladimir Mužić, asistent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na osnovi radnje „Mogućnosti i granice primjene eksperimenta u pedagoškom istraživanju.” Radnju je prihvatilo Vijeće Filozofskog fakulteta na osnovu ocjene koju su dali dr. Zlatko Pregrad, dr. Zoran Bujas i dr. Pero Šimleša. Habilitaciono predavanje pred Vijećem Filozofskog fakulteta održao je dr. Vladimir Mužić 23. IX 1960. Pedagoški rad Pedagoški arhiv koji je godinama bio jedan od odjela Pedagoško-književnog zbora pripojen je nedavno Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. Upravni odbor Zbora došao je do zaključka da je za dalji razvoj Arhiva neophodno potrebno da bude u rukama ustanove koja ima stalne stručnjake koji će voditi i dalje razvijati Arhiv, a koja također ima materijalna sredstva da dalje prikuplja građu koja će kompletirati dosad prikupljeni materijal. Arhiv će i dalje ostati smješten u dosadašnjoj prostoriji u Učiteljskom domu i bit će pristupačan svim prosvjetnim radnicima kojima je građa pohranjena u njemu potrebna za njihov rad. Dosada je Arhivom rukovodio dr Mihajlo Ogrizović. Pedagoški rad Br. 9-10 / 1960. Br. 9-10 / 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin I za prvih se cjelova i zagrljaja otac i sin zgledaše. Odmaknuvši i uzvinuvši malko glave jedan je na drugoga tužno ozirao, a u tom je dugom i žalobnom pogledu bila usredotočena sva bol, sva pečal, što je ljudska duša izraziti može. I posmatrajući se tako, oni kao da su htjeli, da jedan uhvati sliku drugoga, – sliku, koja se tako jasno, tako opredieljeno odrazivala u krupnim onim suzama, što se onako brojne ronile niz izpaćena njihova lica. I jedan i drugi izgledahu jadno... Mali Pepić – dečko je posve slabe gradje, rastom ne veli, lica otegnuta, blieda, gotovo neznatna, na kome se ipak razabirala i po gdje koja finija i nježnija crta, što mu uz one njegove svietle i ponešto sanjive oči podavaše obličju veoma dobroćudan i blag izražaj. Odjeven bijaše dosta slabo, pa i to otrcano i pobliedjelo ruho, što ga na sebi imao, izgledalo, kao da i nije bilo skrojeno za nj, tako da mu izpod tiesnih i kusastih hlačica izim zgužvane vanredno trošne obuće provirivale i prljave, na više mjesta poderane čarape. Bilo mu neko dvanaest godina, a skoro je u svemu (izim u očima, koje napominjahu na pokojnu majku) naličio na oca, tek što je lice u ovoga bilo nešto uzanije, a prema dolje još i zašiljenije […] – A kud ste naumili oče? – upita mališ onom neodoljivom radoznalosti, koja je u djece tako običajna. Učitelj se i nehotice posmotri. Digne se, položi nogu na obližnji kamen, pa rubcem izpraši cipele, na kojima se bilo nakupilo mnogo prašine. Poravnav zatim crnim rubom obrubljeni ovratnik košulje i prešav dlanima preko obiju rukava svoga „salona” – primi maloga za ruku, pa krenuvši dalje, odpovrnu: – Zovu me na kapetanat. Pa prošutjev malko i videći, kako dečko još sve onako hodajući ne skida s njega začudjenoga svoga pogleda, dometnu: – Bit će valjada poradi onoga spomenika […] K apetan – u službenoj odori – sjedijaše za svojim pisaćim stolom, a do njega stajaše školski nadzornik – sitan i neznatan čovuljak, koji se – netom je suočio svoga podčinjenika – namah potvrdio, da svome, do tada dubokom smjernosti i taman robskom sniženosti poklopljenom licu – podade nekakav samosviestniji i doličniji izražaj. Kapetan se okrenu na svome naslonajču, pogladi objema rukama svoje plave i jake brkove, poravna sebi zlatom obrubljeni cviker, nakašlja se, premetnu nekoje papire, što su ležali pred njime na stolu – pa ujedared, podignuv već na učitelja, rekne mu nekuda rezko i otresito: – Vi ste, Marko Zeliniću, tuženi poradi smetanja javnoga mira, znate li?... Vi ste nadalje tuženi i sbog nasilja na javnoj ulici... eto – (i tu kapetan segne za nekakvom hartijom) – ovdje stoji pisano, da ste vi uvriedljivim izrazima napali na pripadnike druge jedne narodnosti... pa i to, da ste naoružanom rukom navalili na nekoje mirne gradjane..... Sad iznesite, što znate na svoju obranu... Kapetan upiljio u učitelja žučljive svoje očice, tek ih za trenut svrnuo na nadzornika, koji se takodjer za svoje strane zagledô u učitelja – nu još i oštrije i začljivije. Srce se u Marka Zelinića nemilo steglo, pa stisnulo a po tom se uzkucalo jače. I budne mu stoga vrlo tjeskobno. Nastao duboki mir. Mršavi se prsti Markovih ruku grozničavo savijali oko oboda trošna njegova šešira – mukotrpno stajaše on pred svojim poglavarima. Nadgrobni spomenik 29 www.skolskenovine.hr [Ulomci] Viktor Car Emin Između profesionalnih ideala i blata zbilje, između dobra i zla – te bi relacije mogle biti oznakom mnogih rasprava i priča o društvenom statusu i materijalnom položaju učitelja, posljedično i o njihovom psihičkom stanju. Motiv osobne i obiteljske nesreće, nedužne patnje i bijedna života učitelja (u neprijateljskom okruženju tuđinskih poslušnika i bezdušnih „moćnika”) došao je do izražaja u pripovijetci Viktora Cara Emina (1870. – 1963.) Nadgrobni spomenik, objavljenoj u časopisu Prosvjeta davne 1900. godine. U neke promucao ipak nekuda izprekidano: – Poradi smetanja javnoga mira! Ali poglaviti – kako? Zašto? Ja eto ne dokučujem – radi kakova smetanja javnoga mira? – zaintači učitelj jošte i jače sbunjen s tvrda pogleda, te s oštre kretnje, kojom je u taj mah njegov predpostavljenik odao svoju nestrpljivost. – Kako ne dokučujete!... – Pa produži u istom tonu: – Ili zar hoćete da vas ja podsjetim na nepokornost, što ju izkazaste spram glavara obćine, u kojoj služite, spram predpostavljenika vašeg, koji vas je već od prije s liepa opomenuo, da uklonite onaj odista neumjestni nadpis s groba vaše žene, upozorujući vas podjedno na posljedice, što bi ih vaš odpor mogô povući za sobom? Treba li da vam i to dozovem u pamet?... Kapetan zašuti – pa ošinuo učitelja ljutim i nesmiljenim pogledom, prebaci lievu nogu preko desne, da tako dočeka učitelj odgovor. Upleo se i nadzornik. Nije li i on od njega, učitelja, zahtjevao najstrožije (on je rieč „najstrožije” osobito naglasio), da se podvrgne nalogu onoga odličnoga glavara? Nije li ga i on odsudio i prekorio sbog nekorektnog njegova postupka u toj stvari?... Ostalo je učitelj prečuo. […] I Marko se Zelinić nije više osjećao onako malen, onako plah i bojazljiv kô u času, kad je stupio u tu odaju. On se sada nekuda kao ojunačio, obodrio, pa je – okrenuvši se kapetanu – uzeo da govori glasom, u kome je tek ponekle podrhtavala žica nutarnje uzbudjenosti. Izkazao je sve, što je znao o stvari. – Eto: – Kako će se „poglaviti” možda sjećati – njemu je zimus preminula jadna supruga. Umrla naglo: nenadano u nekoliko se dana sve svršilo... Težak udarac za njegovo ubogo srce. Kako mu bijaše i liepo i prijatno dok je ona bila u životu!... Uzeli se bili iz ljubavi – pa se za cieloga vieka vruće voljeli... nu dá – prekinu se Marko Zelinić zamjetivši na kapetanu naglu kretnju, koja je očito odavala njegovu nestrpljivost – nu eto – proslijedio nekuda uzplahiren – nu eto – on je želio, da se tako skoro ne zamete trag njenu grobu – riečju – on je naručio skromni spomenik, kameni krst, uz koji je dao urezati njeno ime, da još nekoliko rieči, što mu ih srdce kazalo u pero... Jest.... Naručeni spomenik prispio pred neko mjesec dana, i on ga dao smjestiti na grob mile pokojnice... njegove Marije. Minu dan-dva – kad al eto k njemu obćinskog načelnika s odlučnim nalogom, da ukloni onaj nadpis na križu, jer da je sastavljen u „tudjem jeziku” (inuna lingua straniera), a oni da na svome groblju ne će da podnose ikakvog egzotičnog „galimatiaša” – taman se tako izrazio, na što mu on odgovorio, da spomenik maknuti ne će, jer da je nadpis na njemu sastavljen u hrvatskom jeziku – koji da nije nikakov galimatiaš, već jezik pripoznat i državnim zakonima kao idiom, što ga govore milijuni i milijuni u ovoj monarkiji... i ... Nu tu ga prekinuo kapetan: – A odkut vama tolika smjelost, te se drznuste umješti se čak i u politiku?... Jer znate li? – to što vi sada govorite šušta je politika – znate li? – šušta je politika i ništa drugo no šušta politika... A i nadzornik htjede, da kaže svoju. – Onakav odgovor jednome načelniku, predsjeniku mjestnoga školskoga vieća!... Ta to je insubordinacija – očita insoburdinacija – nije li? – sa sgražanjem se nadzornik okrenu sprem kapetana. – Ta dašto – potvrdi ovaj, a po tom obrativ se učitelju: – Prosliedite! Učitelj preuze: – Moj se je odgovor načelniku u čas raztumačio čitavim selom. Moji politički protivnici... A kapetan kao da ga na to netko iglom podbo: – Kako čujem, vi imadete daklem i političkih protivnika! Liepo – taman – samo napried... A nadzornik prekrstio ruke na grudima i, skretajući glavom, izkesio zube, te zaintačio: – Liepo, liepo!... Nu učitelj se ne dade smesti. U duši mu i opet postalo nekuda sjegurnije – i on produži bezobzirce: – Moji politički protivnici i neprijatelji stadoše, da protiv mene razdražuju i huckaju svoje sumišljenike – osobito pako najprostiju fukara. I tako se sbude, te mi nekoga dne iztrgoše sa ženina groba kameni krst i iznesavši ga na ulicu, tresnuše njime o zemlju takovom silom da se u čas razspao u sto komada. Slučaj htjede, te sam taman u onaj čas i ja prolazio onuda, dapače i do mojih se nogû dokotrljao i jedan komad skršenog spomenika. Pogledam bolje – uzčitam rieč-dvie – a to bilo ime moje pokojne žene. Pomislsite, kako bi Vama bilo, kad... Ja se ustresoh na svem tielu – žilama mi podidje mrazna zebnja – u meni se sve uzbunilo – sav jar, sav bies uvriedjena čovjeka probio mi odjedanput iz duše – i ja se zaboravih – uzavrieh, uzkipjeh, planuh – i u tom prvom pozivu opravdane srčbe podigoh te novovjeke vandale svoj štap – i eto gospodine moj – u meni je u onaj čas bilo toliko srčanosti, toliko odlučnosti, da – mnijem – smrvio bih bio te divljake, da za dobe ne uzmakoše... – Liep ste vi učitelj – ujede ga kapetan, a te se rieči ubogome učitelju zarinuše u srce poput mnogobrojnih sićušnih i trovnih iglicâ. Poniknuo glavom, oborio oči – pa snizio glas – preuzeo nekuda tužno, žalobno: – Priznajem poglaviti – da me u onom času predaleko zaniela moja, ako i opravdana srčba, nu što ćete da vam kažem... Prosudite sam. Eno – moja je vruća želja bila, da izkažem posljednju počast onoj, koju sam u životu najvećma ljubio... Ja sam se u to ime i zadužio – jer odkud da smognem – kraj nebrojenih inih troškova – toliko novca za nabavu spomenika onake ruke?... Pa eto: taj krajnji nakit, što ga nabavih kao uspomenu mojoj dragoj pokojnici – taj tužni ures, za koji ću godine i mjesece biti prinudjen, da odkidam od svojih ustiju zalogaj po zalogaj, doklen ga izplatim, – u cigli se jedan čas – izpred mojih očiju pretvorio u hrpu kamenčića – u prah, po kome će gaziti i ljudi i životinje, doklen vjetar ne raznese na daleko i široko tu moju težku i gorku muku... Poglaviti – recite mi sada, kako bih bio mogao, da sve to gledam onako mirno i hladno, a da se s toga u mojoj duši ne razbudi gnjev i – odpor? Učitelj je to govorio takovim naporom, a glas mu je zvučao tako tužno i pokorno, da je i s nadzornikova lica u jedan mah odprhnuo onaj zloradi izražaj – a čak i sam kapetan ostade časak nekuda kao dirnut, – nu ubrzo se u njemu udušilo to i onako slabo i prolazno čuvstvo... O n ustade sa svog mjesta, još jednom premetne papirima na pisaćem stolu, poravna sebi cviker i okrenuo se k učitelju punim svojim licem, preuze s nekakvim dostojanstvom: – Kako sam se mogao uvjeriti iz zadobivenih obaviesti – pa takodjer i iz vaših rieči, vi ste u istinu krivac onoga s čega ste obiedjeni. Vi ste sami priznali, da je vaše držanje bilo Viktor Car Emin nekorektno – a ja ću k tomu dodati, da je ono bilo odista i nedostojno... – Ali, poglaviti! – prosvjedova učitelj. – Ne prekidajte „poglavitoga” – okosnu se na nj nadzornik, koga je takodje bilo minulo ono prolazno čuvstvo nekake lake samilosti, što ju netom u njemu razbudilo bilo tužno pripoviedanje njegova podčinjenika. Kapetan produlji: – Izim toga, iz samih vaših rieči izbija još i druga jedna okolnost, biva, da vi imadete takodjer i svojih političkih protivnika, što jasno dokazuje, da se vi prtite i u politiku, premda vam to zakon najodrešitije zabranjuje. Daklem, s uzorka što ste vi očito povriedili zakon svojim držanjem koliko političkim, toliko moralnim... – Poglaviti! – prosvjedova još jednom ubogi čovjek. Ali „poglaviti” odgovori: – Ja vam eto podieljujem ukor uz opazku, da će vas se – budete li u buduće budi kojim načinom podali ma i najmanjeg povoda javnoj kakovoj obtužbi, stante pede, dignuti iz službe uz totalni gubitak vaših prava na mirovinu, eventualno i na odpravninu. A pošto je pako uslied onog vašeg sablažnjivog držanja medju vama i velikim dielom pučanstva Gradine nastala neka vrst neodkloniva i neizbježiva incompabiliteta, to se nalazim prinudjenim, da vas za umirenje tamošnjih duhova – te za boljak tamošnje škole – što prije odanle maknem. A pošto je već od nekoliko godina amo na pučkoj školi u Brdima na Krasu izpražnjeno mjesto podučiteljice, to ste dodieljeni k tamošnoj školi u svojstvu suplenta podučiteljice, naravno uz beriva, što ih već samo tako sistemizovano mjesto sobom donosi. Nastade šutnja. N a prozorima bijahu spušteni zastori, kroz koje se tuj i tamo probio po gdjekoji sunčani tračak, preljevajući se odajom i titrajući na podu i na sučelnim stienama. Vani sa hodnika odmnieli koraci: valjada opet kakav činovnik polazeći iz jednog ureda u drugi. A po tom nastao opet muk, tek s pokrajnih soba dopirao na mahove nejasan razgovor – dopirao i smieh, kratak no glasan smieh. A u odaji bilo sparno – i suviše sparno – bar tako se nekako prividjalo učitelju, koga je na posljednje kapetanove rieči po svem tielu oblio obilat znoj – noge mu se tresle na licu ubliedio kô krpa, izdavala ga snaga a rieč mu se u grlu kô pripela. Tek u neke izlanu: – Ali poglaviti – meni se tim premeštajem nanaša ogromna šteta – prosudite sami. – A opet – nego dajte – poglaviti – učinite, da mi se ne dira u moje dohodke, koji su i onako skromni i neznatni... Ta kud ću – kamo li ću ovako. Imam diete i duga imam... Uništila me bolest i smrt ženina – a k tomu i školanje djeteta. Poglaviti, kud ću – kako li ću – pomozite za Boga miloga – moljaše Marko Zelinić a lične mu mišice drhtale. Kapetan strese ramenima – pa zametne s nadzornikom (koji se bijaše takodjer digao) razgovor o nekoj drugoj stvari. Učitelj uvidi, da je sve svršeno, on se pokupi – i kô bez duše sune na vrata, otvori ih – i u tren se nadje doli na ulici, gdje ga čekaše mali Pepić. Uzbudjenost je u njem zahvatila svoj krajnji vršak. Bilo mu kô da će svisnuti. Dečko se sav prepao, videći ga onako blieda i potrvena. – Šta vam je oče? – sa strahom će mali Pepić. – Ništa, ništa, ajdmo odavle... pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Reagiranje Gotovo je nevjerojatno Osvrt na članak Uh, ta matematika, autorice Ankice Benček (ŠN br. 35/2010) Bez obzira na to što su zagrebačka Klasična gimnazija, a posebno njezin Aktiv matematike spominjani u negativnom kontekstu, nekoliko puta u posljednja dva mjeseca, u nekim našim dnevnim novinama, nismo reagirali svjesni očite potrebe čitatelja za senzacionalizmom i žutilom. Koga će zanimati podrška 470 bivših učenika svojoj profesorici?! Koga zanima istina? Zašto bi novinarka nešto pitala i drugu stranu? Tim više smo bili razočarani kad smo u Školskim novinama, dakle tjedniku za odgoj i obrazovanje, pročitali nešto slično iz pera naše bivše kolegice, ali i diplomirane pedagoginje Ankice Benček. Gotovo je nevjerojatno da se netko usudi pisati o problemu koji ne poznaje, o kojem je informiran samo iz dnevnih novina ili je djelomično informiran od samo jedne strane. Kako objasniti da autorica teksta ne zna: – da Klasična gimnazije nije jezična gimnazija već ima program opće gimnazije dopunjen s tri sata latinskoga i tri sata grčkoga jezika (matematika 4+4+3+3) – da Klasična gimnazije ne upisuje samo učenike sa 60 i više bodova, nego većina ima između 50 i 60 bodova pa imamo vjerojatno i više učenika koji mogu „sami zbog svoga nedovoljnog rada, zalaganja i nemara skriviti slabu ocjenu”, nego učenici te „najbolje škole” – da se učenici Klasične gimnazije, unatoč lošijim bodovima, upisuju podjednako uspješno na sve vrste fakulteta i s uspjehom ih završavaju – da su svi učenici Klasične gimnazije s uspjehom položili državnu maturu – da Klasična gimnazija upisuje samo dva razreda nastavljača (učenika koji su u osnovnoj školi učili klasične jezike), a tri (ove godine četiri razreda) početnika, dakle učenika koji su odlučili uz program opće gimnazije, učiti i latinski (tri sata tjedno) i grčki (također tri sata tjedno), vrlo opsežan i zahtjevan program – da spomenuta učenica nije vrlo dobra (samo je u prvom razredu to bila, s prosjekom 3,93), nego dobra – da je spomenuta učenica svake godine imala barem jedan popravni ispit (svaki put i matematiku) – da se već u prvom razredu spominjalo njezino preseljenje u neki lakši program – da je učenica popravni ispit nakon trećeg razreda polagala ČETIRI puta (što joj, naravno, nismo ni smjeli omogućiti, a ipak smo joj izašli u susret, uz odluku NV) – da se nitko nije žalio na ocjenu zaključenu na kraju školske godine – da se nitko nije žalio na ocjene zaključene na popravcima – da je učenica u trećem razredu značajno popustila u svim predmetima – da se učenici htjelo pomoći i nakon nepoloženog popravnog ispita (ravnateljica, razrednica i pedagoginja su joj napisale i preporuku za drugu školu, što su dnevne novine ismijale i nazvale licemjernim) – da učenica nikad nije dolazila na dopunsku nastavu koju je njezina profesorica održavala svakog tjedna – da sve profesorice Klasične gimnazije već godinama održavaju dopunsku (tijekom cijele godine, dva do tri puta tjedno) i produžnu nastavu (tjedan dana prije popravaka, dva do tri sata dnevno) prije popravaka – da svi profesori Klasične imaju po jedan sat tjedno rezerviran za razgovore s roditeljima o svom predmetu – da profesorice matematike svaku drugu srijedu održavaju sastanke aktiva (već godinama) na kojima pokušavaju smisliti „sve moguće i nemoguće načine” kako bi bile što uspješnije u svom radu – da surađuju s razrednicima, pedagoginjom, psihologinjom, ravnateljicom i roditeljima – da je 470 bivših učenika potpisalo podršku svojoj profesorici – da su dvije članice aktiva profesori savjetnici, a treća je magistrirala Kako bi to Ankica Benček mogla znati kad nas baš ništa nije pitala. Ali je vrlo hrabro sudila o nama! Ne ponovilo se! Za Aktiv matematike: Vesna Rakamarić, prof. savjetnik Događaji Smotra učenika zadrugara Okupilo se više od 400 sudionika iz svih krajeva zemlje Dvadeset drugu smotru učeničkih zadruga Republike Hrvatske održanu u Podgori organizirali su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska zajednica tehničke kulture i Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva, a pokrovitelji su bili Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, dok je domaćinstvo preuzela Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića u Podgori. Državno povjerenstvo za provedbu smotre, na osnovi kriterija koji su propisani u Katalogu natjecanja i smotri te na osnovi plasmana na županijskim i međužupanijskim smotrama, pozvalo je na Državnu smotru u Podgori 66 zadruga. Osam učeničkih zadruga plasiralo se za sudjelovanje na smotri samo na osnovi istraživačkog rada (ukupno je bilo 11 istraživačkih radova), tako da su na smotri sudjelovale ukupno 74 učeničke zadruge iz svih krajeva Hrvatske. Okupilo se više od 400 sudionika, i to 182 mlada zadrugara, 141 voditelj i suradnik učeničkih zadruga, 25 članova povjerenstva te više od sto suradnika i gostiju. Svečano otvaranje smotre upriličeno je u kinodvorani Podgora i uljepšali su ga prigodnim programom učenici škole domaćina. Otvaranju su nazočili mnogi uvaženi gosti koji su svojim obraćanjem odali priznanje mladim zadrugarima i njihovim voditeljima za marljiv rad, vrijedna postignuća, kreativnost i poduzetništvo u učeničkom zadrugarstvu. Priznanja su izrazili državna tajnica Ministarstva gospodarstva Tihana Kraljić, tajnica Državnog povjerenstva i viša savjetnica za učeničko poduzetništvo u Agenciji za odgoj i obrazovanje Vesna Marović, predsjednik Državnog povjerenstva Matija Bučar, dopredsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Dragan Milec, predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva Marica Berdik, stručni savjetnik u odjelu za prosvjetu, kulturu i sport Splitsko-dalmatinske županije Ilija Krišto, predsjednik općinskog vijeća Podgore Stipe Vela i ravnatelj OŠ don Mihovila Pavlinovića Podgora Jakov Batinović. Mladi zadrugari i njihovi voditelji predstavili su svoje proizvode na lijepo uređenim izložbenim prostorima, prikazali su praktičan rad te prezentirali svoje istraživačke radove u kriterijskim skupinama poljoprivredne proizvodnje, njegovanja narodne baštine, izrade uporabnih i ukrasnih predmeta, prinos odgoju i obrazovanju posebnih odgojno–obrazovnih ustanova te istraživačkim radovima iz djelatnosti učeničke zadruge. Brojni gosti koji su posjetili smotru imali su nesvakidašnju prigodu uživati u razgledavanju prekrasnih radova najboljih učeničkih zadruga. Državno povjerenstvo za provedbu smotre vrednovalo je i rangiralo jedanaest istraživačkih radova, deset iz osnovnih škola i jedan iz srednje škole. Održan je i Okrugli stol za sve sudionike, moderatori su bili Matija Bučar, Marica Berdik, Vesna Marović i dr. Miroslav Tratnik. Na završnoj svečanosti, uz prigodni broj 39 • Zagreb • 7. prosinca 2010. program, podijeljene su pohvalnice mladim zadrugarima sudionicima smotre, priznanja nagrađenima u kategoriji istraživačkih radova, zahvalnice voditeljima, povelje HUUZ-a i plakete za najproizvod. Pohvalnice, zahvalnice i priznanja uručili su Marica Berdik, Vesna Marović i Matija Bučar. Svečanost zatvaranja smotre uljepšali su prigodnim programom učenici škole domaćina. Organizirana je potom za sve sudionike smotre vožnja brodom i turističko razgledanje Makarske rivijere. Smotra je protekla u vedrom raspoloženju, druženju, razmjeni iskustava, međusobnom učenju i prijateljstvu, a brojni turisti koji su posjetili smotru imali su nesvakidašnju prigodu uživati u prekrasnim proizvodima vrijednih ruku mladih zadrugarki i zadrugara. Blanka Dragojević, Zagreb Skupovi Odgoj čin ljubavi Ovi će mi dani ostati zauvijek u sjećanju U centru Marijapoli Chiara Lubich u talijanskom gradu Trentu održan je 9. i 10. listopada europski pedagoški susret. Ovaj susret pod naslovom Odgoj – čin ljubavi priredila je udruga EdU, Odgoj za jedinstvo (www.eduforunity.org), a pod pokroviteljstvom regije Trento i predstavništva Europske komisije u Italiji. Okupilo se 420 sudionika iz čitave Europe, s predstavnicima iz Indije, Argentine, Brazila, Kube, Zimbabvea i Burundija. EdU je mreža koju čine stručnjaci iz svijeta odgoja i obrazovanja, sveučilišni profesori i nastavnici svih razina, studenti, ravnatelji. Njihovo razmatranje i istraživački rad usmjereni su na izradu odgojne teorije koja proizlazi iz karizme jedinstva Chiare Lubich. U Trentu su razgovarali o važnosti osobe u središtu odgojnog izazova, kako bi doživjeli da odgoj i obrazovanje nisu samo teške teme, nego stvarne prigode za težnju prema sveopćem bratstvu u kojem se osoba ostvaruje. Sve te stručnjake povezuje oduševljenje i žar za odgojnim djelovanjem, koji su se tiho, ali odlučno prepoznavali u odnosima, svjedočanstvima i u radu po skupinama. Iz tog je žara proizašao i naslov susreta. Na prvi pogled mogao bi izgledati naivan, no on izvire iz dubokih i ukorijenjenih uvjerenja i iskustava koja dijele mnogi, mnogo više njih no što se može zamisliti. Njihov žar ima svoje korijene u žarkoj ljubavi prema čovjeku, djeliću onog sveopćeg bratstva kojemu valja težiti, a koje se može ostvariti sasvim određenim sredstvima, kao što je umijeće ljubavi koje je predložila Chiara Lubich putem videozapisa, uzetog iz njezina govora u prigodi primanja počasnog građanstva Rima 2000. godine. To je umijeće, naravno, poznato i drugima, dovoljno da pomislimo na Fromma, no ono teško nalazi svoje mjesto u odgoju, svedenom na uopćene nakane, a ne na postavljanje stilova i metoda. Zato je odgojiteljima potreban novi polet, istaknuo je u pozdravnom govoru prof. Bruzzone s Katoličkog sveučilišta u Piacenzi. Potrebno je ciljati na odgojitelje koji su sposobni biti graditelji odnosa i otvarati putove uzajamnosti, napomenuto je u izlaganjima međunarodnog odbora EdU-a. U stalnom povezivanju teorije i prakse, metodologije i života, izmjenjivali su se trenuci rada po skupinama, produbljivanje metoda i sredstava kao što je interkulturalni odgoj, prosocijalni odgoj, didaktika kocke ljubavi i svjedočanstva. Među njima ističemo svjedočanstvo Giovannija Bacheleta, čijeg su oca, uglednog profesora i pravnika, ubile Crvene brigade 1980. godine, i tri upravitelja škola iz Irske i Sjeverne Irske koji su svjedočili snagu autentične ljubavi u teškim situacijama. Na susretu je sudjelovala i skupina iz Hrvatske s predstavnicima iz Makedonije koji su dan prije posjetili renomirano Sveučilište u Padovi, osnovano prije gotovo 800 godina, poznato i po tome što je na njemu predavao Galileo Galilei. Imali smo priliku vidjeti sačuvanu katedru na kojoj je predavao slavni znanstvenik. Zanimljivo je bilo vidjeti i prvu predavaonicu anatomije u Europi te saznati da je upravo na tom Sveučilištu u 17. stoljeću diplomirala prva žena u Europi. Činjenica da je Sveučilište u Padovi kroz stoljeća uvijek bilo poprište naprednih ideja nekako se i danas može osjetiti na padovanskim ulicama kojima dominiraju mladi, uglavnom studenti, jer je Padova danas više od ijednog grada u Italiji sveučilišni grad, grad mladih. Posjetili smo i Palazzo della Ragione, srednjovjekovnu gradsku vijećnicu gdje nas je gostoljubivo primio pročelnik gradskog ureda za kulturu. Predstavljajući grad i njegovu otvorenost za sve one koji žele sudjelovati u bilo kojem od studijskih programa Padovanskog sveučilišta, pročelnik je predstavio i razne programe za mlade. Mladi čine 70 posto stanovništva Padove. Grad im kroz svoje programe nudi alternativu svim negativnim pojavama u društvu vezanim uz mladenačku populaciju. Ti programi su tematski usmjereni prema kvalitetnoj organizaciji slobodnog vremena, umjetnosti, sportu, medijima i drugim područjima. U Bazilici svetog Antuna nalaze se svečeve relikvije i grob koji privlači mnoge hodočasnike iz cijeloga svijeta. Na tom prekrasnom mjestu mira i sabranosti naša se skupina pomolila Bogu i povjerila mu dio onoga što nosi u srcu. Uslijedio je posjet Trentu, gradu u kojem je rođena Chiara Lubich i uz koji se vezuju počeci Pokreta fokolara. Vodič nas je proveo njegovim ulicama, ali i prvim stranicama Chiarina životopisa. Vidjeli smo kuću u kojoj je živjela obitelj Lubich i u kojoj je rođena Chiara, crkvu u kojoj je krštena, a pred kojom je vodič zanimljivo povezao ideje Koncila održanog u Trentu i životne težnje Chiare Trentinke, pronalazeći u njima duboku vezu. Šetnja je završila pred kućom u Piazza Cappucini gdje je Chiara sa svojim prijateljicama osnovala prvi fokolar. Na naše veliko ugodno iznenađenje, bili smo primljeni u gradskoj vijećnici Trenta gdje nas je pozdravio u ime gradonačelnika, kao i u Padovi, pročelnik gradskog ureda za kulturu. Pročelnik je predstavio nastojanja grada oko odgoja mladih te spomenuo brojne projekte koje zajednički provode sve škole u Trentu, a s ciljem izgradnje mira. U tome im je od velike pomoći kocka ljubavi. Jedan od zanimljivih projekata je i uređenje Parka mira, a provodi se u suradnji između škola i gradske uprave. To je jedan maleni park u čijem je središtu kocka ljubavi okružena skladnim i razigranim cvjetnjakom. Iznenađeni tolikom gostoljubivošću, bili smo prepuni ugodnih dojmova. Neki su od sudionika podijelili s nama svoje oduševljenje općenito putovanjem kao i pedagoškim skupom: - Ovi će mi dani ostati zauvijek u sjećanju. Po prvi put sam bio u Trentu i vidio mjesta gdje je nastao ideal jedinstva koji će, siguran sam, promijeniti ljudski i duhovni tijek povijesti. Osjećao sam se kao u raju. Uočio sam da svi oni koji su nas dočekali i primili nisu bili samo profesori nego svjedoci ljubavi. - Još sam pod dojmom svega što smo vidjeli i doživjeli u tri dana. Bio je to jedan od najbolje organiziranih pedagoških skupova na kojima sam sudjelovala. - Dojmila me se tema Graditelji odnosa i putovi uzajamnosti. Bila je to potvrda da odgoj kao i svaki korak čovjeka moraju biti nadahnuti Ljubavlju i da je svakodnevni rad na samima sebi nužan da bismo bili vjerodostojni svjedoci za druge. Radionice i iskustva potvrdili su da je teorija život i da donosi plodove. Andrijana Lovrić, Križevci Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
