close

Enter

Log in using OpenID

analiza i preporuke za sprječavanje diskriminacije u području

embedDownload
Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina
Tel: + 387 33 219 313
Fax: + 387 33 219 314
Email: [email protected]
Internet: http://www.sif.ba
Izdavač/Publisher
Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)
Social Inclusion Foundation in Bosnia and Herzegovina (SIF in BiH)
Finansijska podrška / Financially supported by
Švicarska agencija za razvoj i suradnju (SDC)
Swiss Agency for Development and Cooperation (SDC)
Urednica/Editor
Ranka NINKOVIĆ-PAPIĆ
Koordinatorica istraživanja/Research coordinator
Tatjana SLIJEPČEVIĆ
Autori/ce/Authors
Elvira BEŠLIJA, Dubravka HALEPOVIĆ, Dobrica JONJIĆ, Ljubo LEPIR, Ivica MARINOVIĆ,
Sandra TRKULJA
Doprinos/Contributions
Osoblje FSU u BiH/SIF in BiH staff: Vera BARTEL, Zvjezdana FILIPOVIĆ
Prevod/Translation
Haris Mešinović
Lektura/Proofreading
Haris MEŠINOVIĆ, Juliet WALKER
Dizajn naslovne strane i štampa/Cover design and printing
Triptih Design studio, Sarajevo
Tiraž/Impression
1000
Prvo izdanje/First edition
Sarajevo, februar 2014/February 2014
Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) zadržava autorska prava nad
publikacijom. Citiranje navoda iz publikacije dozvoljeno je samo uz navođenje izvora: FSU u BiH, “Mi
smo tu - Analiza trenutnog stanja svih osoba sa invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i
samozapošljavanja u Bosni i Hercegovini” (Sarajevo, februar 2014.)
Social Inclusion Foundation in Bosnia and Herzegovina (SIF in BiH) reserves copyright over this publication. Please
cite sources as: SIF in BiH, “We are here – An Analysis of the Current State of all Persons with Disabilities and their
Options for Employment and Self-Employment in Bosnia and Herzegovina” (Sarajevo, February 2014.)
MI SMO TU
Sadržaj
Riječ urednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Elvira Bešlija
ANALIZA I PREPORUKE ZA SPRJEČAVANJE DISKRIMINACIJE U PODRUČJU
ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Analiza trenutnog stanja i položaja svih osoba sa invaliditetom (OSI) u Bosni i
Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Kratak osvrt na zakonski i institucionalni okvir kojim se regulišu položaj i prava
OSI na nivou Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti svih OSI u BiH . . . . . . . . . . 13
Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti OSI u BiH i osoba
bez invaliditeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Analiza slučajeva dobre prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Zaključci i preporuke za politike i mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih
mehanizama i rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u BiH . . . . . . . . . . . 18
Dubravka Halepović
INVALIDNOST U PRAVNOM OKVIRU – STANJE I TRENDOVI . . . . . . . . . . . . 21
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Analiza postojećeg zakonodavstva u oblasti invalidnosti sa posebnim osvrtom
na entitetsku pravnu regulativu FBiH i RS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Pravilo 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Radno zakonodavstvo i penziono-invalidsko osiguranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Socijalna zaštita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zdravstvena zaštita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Odgoj i obrazovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
25
28
30
Komparativna analiza bh. dokumenata sa relevantnim međunarodnim i EU
dokumentima i konvencijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
EU dokumenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Mogućnosti privatnog sektora i tržišta za zapošljavanje i samozapošljavanje u
BiH sa posebnim akcentom na situaciju i mogućnosti u entitetima . . . . . . . . . . . . . . 36
Nezaposlenost, zapošljavanje i rehabilitacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Propisi koji podržavaju okruženje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . 38
Umjesto zaključka i preporuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
5
MI SMO TU
Dobrica Jonjić
POLITIKE U OBLASTI INVALIDNOSTI U FBiH (1996-2013) . . . . . . . . . . . . . 45
Društvo barijera i predrasuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Društvo jednakih mogućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Dr. Ljubo Lepir
PROCJENA STANJA SISTEMA PODRŠKE LICIMA SA INVALIDITETOM U
REPUBLICI SRPSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Sistemsko određenje lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Sistemske mjere podrške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Sistem boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sistem socijalne zaštite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sistem zapošljavanja i rehabilitacije lica sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mjere podrške u drugim sistemima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
59
60
63
64
Preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Dr. Ivica Marinović
PREGLED STANJA I POLOŽAJA OSOBA SA INVALIDITETOM IZ
PERSPEKTIVE FONDA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I
ZAPOŠLJAVANJE OSOBA SA INVALIDITETOM FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz perspektive Fonda za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . 68
Prava i mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja svih osoba sa
invaliditetom u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Profesionalna rehabilitacija, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s
invaliditetom pod općim i posebnim uvjetima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Financijski poticaji koje dodjeljuje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Analiza dobre prakse - Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba s invaliditetom FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Isplata novčanih nadoknada i subvencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76
Dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . 78
Financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine uposlenosti
osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije . . . 79
Mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i rješenja za
zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Uvođenje evidencija i statistička obrada podataka o osobama sa invaliditetom i
poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
Podrška korisnicima, aktivnosti i mjere provođenja i unaprjeđivanja
profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . 83
6
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Osiguranje namjenskog korištenja sredstava Fonda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Ostvarivanje i razvoj saradnje s udrugama i organizacijama OSI, poduzećima i
ustanovama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Zaključci i preporuke za unaprjeđenje politika u FBiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Sаndrа Тrkulја
АNАLIZА SТАNјА SVIH ОSОBА SА INVАLIDIТЕТОМ I МОGUĆNОSТI
NјIHОVОG ZАPОŠLjАVАNјА I SАМОZАPОŠLjАVАNјА – iz pеrspеktivе
Fоndа zа prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе
invаlidа Rеpublikе Srpskе . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Uvоd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Prеglеd stаnjа i pоlоžаја оsоbа sа invаliditеtоm (ОSI) iz pеrspеktivе Fоndа zа
prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе invаlidа Rеpublikе Srpskе . . . . . . . . . . . . 89
Prаvа i mоgućnоsti zаpоšlјаvаnjа i sаmоzаpоšlјаvаnjа svih ОSI u Rеpublici Srpskој . . . 92
Stimulаnsi kоје оmоgućаvа Zаkоn о prоfеsiоnаlnој rеhаbilitаciјi,
оspоsоblјаvаnju i zаpоšlјаvаnju invаlidа u Rеpublici Srpskој . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Аnаlizа dоbrе prаksе Fоndа zа prоfеsiоnаlnu rеhаbilitаciјu i zаpоšlјаvаnjе
invаlidа Rеpublikе Srpskе . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Моgućnоsti zа unаprеđеnjе instituciоnаlnih mеhаnizаmа i rјеšеnjа zа
zаpоšlјаvаnjе i sаmоzаpоšlјаvаnjе ОSI u Rеpublici Srpskој . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Zаklјučci i prеpоrukе zа unаprеđеnjе pоlitikа u Rеpublici Srpskој . . . . . . . . . . . . . . . 98
Bilješka o autorima/icama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Lista skraćenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
7
MI SMO TU
8
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Riječ urednice
Osobe sa invaliditetom (OSI) predstavljaju najugroženiju, najisključeniju i najmarginalizovaniju
grupu u bosansko-hercegovačkom društvu. Poteškoće i prepreke sa kojima se populacija OSI
svakodnevno susreće variraju od ostvarivanja osnovnih životnih potreba do prava na kretanje,
obrazovanje i rad. Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija
je stupila na snagu 11. aprila 2010. godine, sveukupni položaj OSI je dosegao alarmantno stanje.
Bez obzira na činjenicu što je Politika u oblasti invalidnosti usvojena na Vijeću ministara Bosne
i Hercegovine 2008. godine i što su Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2010-2014 i Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u
RS 2010-2015 usvojene, i dalje ne postoji jedinstven registar OSI. Procjenjuje se da 10% stanovništva BiH pati od neke vrste fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta, dok je
30% stanovništva direktno ili indirektno pogođeno posljedicama invalidnosti. Populacija OSI
je najčešće izložena višestrukoj marginalizaciji i diskriminaciji i njeni pripadnici su isključeni
po više osnova - prije svega zbog invalidnosti, zatim pola, godina, etničke pripadnosti i drugoga.
OSI su također društvena grupa koja je najteže pogođena siromaštvom i nezaposlenošću. Gotovo
dvije trećine ukupnog broja odraslih OSI živi blizu ili ispod zvanične linije siromaštva. Zaposleni
OSI najčešće primaju minimalne naknade. Generalni razlozi visoke stope nezaposlenosti OSI su
nedostatak znanja i vještina koje se traže na tržištu rada, sveukupno loše stanje bh. ekonomije,
mali kapaciteti zapošljavanja i veoma rijetko i sporadično otvaranje novih radnih mjesta.
Obrazovanje i obuke su također oblast u kojoj se prava OSI ne poštuju u skladu sa postojećim
zakonodavnim okvirom. Iako postojeći zakoni i pravne odredbe sadrže i naglašavaju pravo na
obrazovanje za sve pod istim uslovima, stvarna slika je drugačija. Prepreke sa kojima se suočavaju
OSI kada je riječ o obrazovanju su prije svega arhitektonske, urbanističke i informativne, zatim
neujednačen pristup obrazovnim institucijama, predrasude, neprilagođeni udžbenici i didaktička pomagala. Pristup informacijama je još jedna teška i ozbiljna prepreka OSI, s obzirom da
im većina izvora informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje OSI nailaze
zbog različitih senzornih oštećenja.
Ovakva situacija jasno odražava nedosljedno provođenje Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda, posebno člana 5. koji propisuje da su sve osobe jednake pred zakonom
i da bez diskriminacije imaju pravo na jednaku zaštitu i jednake beneficije zakona, člana 24. koji
razrađuje pravo OSI na obrazovanje koje pripada svima bez diskriminacije i na osnovu jednakih
mogućnosti, i obavezuje države da osiguraju inkluzivno obrazovanje na svim nivoima, kao i člana
27. koji prepoznaje pravo OSI na rad, jednako sa drugima, i pravo na izdržavanje putem rada, kao i
prihvatanje na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, inkluzivno i pristupačno OSI.
Prepoznajući položaj OSI i sve poteškoće sa kojima se one susreću, Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH) od početka svoga rada 2010. godine pruža direktnu
podršku organizacijama OSI i samim OSI u ostvarivanju njihovih prava i poboljšanju uslova
života i uključenosti u društvo. Motivisana činjenicom da su potrebe i problemi populacije OSI
daleko izraženiji i rašireniji nego što je to slučaj kod drugih ugroženih grupa koje FSU u BiH
podržava u svom radu, u posljednjoj godini svoga rada i djelovanja, 2013/2014, FSU u BiH je
fokus stavila isključivo na populaciju OSI odnosno zapošljavanje i samozapošljavanje OSI. Tako
je tokom 2013/2014. godine podržana implementacija deset projekata nevladinih organizacija i
preduzeća fokusiranih na zapošljavanje i samozapošljavanje OSI.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
9
MI SMO TU
U cilju pružanja što značajnijeg doprinosa i ostvarenja većeg i dugotrajnijeg uticaja na unaprjeđenje zapošljavanja i samozapošljavanja OSI i na taj način rješavanja krucijalnog egzistencijalnog
pitanja ove populacije, izrađena je analiza “Mi smo tu - Analiza trenutnog stanja svih osoba sa
invaliditetom i mogućnosti njihovog zapošljavanja i samozapošljavanja u Bosni i Hercegovini”
u čijoj izradi su učestvovali neki od najeminentnijih stručnjaka u oblasti invalidnosti u Bosni
i Hercegovini i predstavnika nadležnih institucija za datu oblast. Autori su nastojali da pitanje
položaja OSI u oblasti zapošljavanja i samozapošljavanja predstave iz perspektive svoga radnog i
profesionalnog iskustva i daju preporuke za rješavanje postojećih nedostataka.
Stoga je autorica Elvira Bešlija (Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize FBiH) u prvom
poglavlju pod nazivom “Analiza i preporuke za sprječavanje diskriminacije u području zapošljavanja osoba sa invaliditetom” akcenat stavila na problem diskriminacije OSI na tržištu rada
i moguće načine rješavanja ili mitigacije ovog problema, dok je autorica Dubravka Halepović
(Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju, IBHI), u poglavlju “Invalidnost u pravnom okviru –
stanje i trendovi” dala pregled zakonodavnog okvira u Bosni i Hercegovini, Evropskoj uniji i
na međunarodnom nivou kojim se uređuju prava i obaveze zapošljavanja OSI. Dobrica Jonjić
(Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH) u poglavlju “Politike u oblasti invalidnosti u FBiH
(1996-2013)” dao je kratak osvrt na zakonodavno-regulatorni okvir Federacije BiH u oblasti
invalidnosti, provođenje zakona i politika u praksi te (ne) jednak tretman OSI kao posljedicu
postojećih rješenja statusa, prava i beneficija OSI u trenutnom sistemu, dok je ista ili slična pitanja, probleme i moguća rješenja u Republici Srpskoj dr. Ljubo Lepir (Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS) obradio u poglavlju pod nazivom “Procjena stanja sistema podrške licima sa
invaliditetom u Republici Srpskoj”.
Uzimajući u obzir važnost Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske, kao najrelevantnijih institucija za središnje pitanje Analize, dr. Ivica Marinović (Fond za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH) je u okviru poglavlja
“Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz perspektive Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH” predstavio način rada Fonda FBiH, dosadašnje rezultate i mogućnosti poboljšanja rada i usluga, dok je Sandra Trkulja (Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske) isto pitanje obradila iz perspektive
Fonda RS.
Namjera i želja urednice, autora i autorica bila je da se putem ove analize detaljno, stručno i sveobuhvatno predstavi trenutno stanje OSI u Bosni i Hercegovini, prilike koje su ovoj populaciji
dostupne na tržištu rada, te da se daju konkretne, realne i provedive smjernice i preporuke za unaprjeđenje mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja OSI. Iskreno se nadamo da smo u ovoj
namjeri uspjeli barem jednim dijelom i da će ova analiza koristiti što većem broju aktera i ciljnih
skupina i dati doprinos promptnom, sistemskom i dugoročnom ostvarivanju prava na rad osoba
sa invaliditetom, kao jednog od osnovnih ljudskih prava.
Ranka Ninković-Papić
Direktorica
Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (FSU u BiH)
10
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Elvira Bešlija
ANALIZA I PREPORUKE ZA SPRJEČAVANJE
DISKRIMINACIJE U PODRUČJU
ZAPOŠLJAVANJA OSOBA SA INVALIDITETOM
Uvod
Rijetko je koje područje društvene i humane zbilje toliko obilježeno raskorakom između normativnog i stvarnog, kao što je područje rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Osnovni smisao profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom sadržan je
u tezi o njihovoj društveno-ekonomskoj opravdanosti na što se naslanja temeljni cilj rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom – ekonomska neovisnost, izdržavanje porodice
radom, prevazilaženje psihološke barijere koja tradicionalno postoji između osoba sa invaliditetom i onih bez njega. Resocijalizacija osoba sa invaliditetom, samopouzdanje i vjera u vlastite
sposobnosti direktno su u vezi sa radnim doprinosom.
U našoj sredini početak rehabilitacije osoba sa invaliditetom uglavnom prati svjetske standarde. Međutim, iz raznih razloga uveliko se gubi korak kada je u pitanju zapošljavanje, iako
je to sastavni dio rehabilitacije. Usprkos obrazovnim kapacitetima ili stručnoj osposobljenosti,
osobe sa invaliditetom nailaze na niz barijera, od predrasuda poslodavaca do neprilagođenih
radnih mjesta, a u današnjem trenutku ekonomske krize i privatizacije prve gube posao u konkurenciji sa tjelesno sposobnim.
Analiza trenutnog stanja i položaja svih osoba sa
invaliditetom (OSI) u Bosni i Hercegovini
U području zapošljavanja, uz fizičke prepreke, najveći problem čine predrasude o osobama s
invaliditetom i njihovim mogućnostima i radnoj sposobnosti, čemu pridonosi i neusklađenost
dosadašnjih obrazovnih procesa s potrebama tržišta rada.
Zapošljavanje i rad posljednje su faze profesionalne rehabilitacije. Analiza položaja nezaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na ostalo nezaposleno stanovništvo pokazuje neke razlike:
•
•
•
•
niži stepen obrazovanja;
stariju dobnu uzrast;
kraća i negativnija radna iskustva;
zaposlene OSI imaju niža mjesečna primanja u odnosu na osobe bez invaliditeta.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
11
MI SMO TU
Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom od posebnog je značaja za svako društvo, jer se radi o
značajnom broju osoba koje su neravnopravne po mogućnostima i koje se otežano zapošljavaju.
U zapošljavanju osoba s invaliditetom primjenjivali su se različiti modeli. Model zapošljavanja
i rada osoba s invaliditetom odraz je političkog naslijeđa i smjernica razvoja društva na relaciji pojedinac -društvo, naslijeđene i izgrađene pravne politike kojom se uređuju odgovarajući
društveni odnosi, gospodarsko naslijeđe, trenutačni doseg i zacrtani pravac razvoja, te socijalno naslijeđe i pravac razvoja socijalnih odnosa, na šta se naslanja društvena svijest, kulturni
razvoj, razvoj društvenih znanja, utjecaj religije i slično.
Prema Konvenciji 159 o ‘Profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom’
(Međunarodna organizacija rada, 1983) svrha profesionalne rehabilitacije je omogućiti osobama s invaliditetom osiguravanje i zadržavanje odgovarajućeg zaposlenja, napredovanje u
njemu, te mogućnost za integraciju i reintegraciju OSI u društvo. Iskustva s područja profesionalne rehabilitacije pokazuju da se najviše poteškoća javlja pri zapošljavanju.
Zapošljavanje i rad zauzimaju važnu ulogu u životu pojedinca. Rad za čovjeka, uz ekonomsku, ima značajnu socijalnu i psihološku funkciju, te je izvor društvenog statusa i prestiža.
Zaposlenost povećava osjećaj zadovoljstva u životu i utječe na psihološku strukturu pojedinca.
Profesionalno aktivne osobe imaju viši nivo samopoštovanja i uspješnosti. Zaposlenost utječe
na zdravlje. Zaposlenost u punom radnom vremenu smanjuje mogućnost pogoršavanja zdravstvenog i tjelesnog stanja. Premda je općenito potvrđena važnost rada u odnosu na dobrobit
pojedinca, ne može se generalno zaključiti da to vrijedi za svaku osobu.
Jedna od najozbiljnijih posljedica invalidnosti je povećana socijalna izolacija i smanjena društvena uključenost, koja ne proizlazi iz njihove namjere za isključivanjem iz društva.
OSI se, u odnosu na ostatak populacije, osjećaju nedovoljno uključene u društvenu zajednicu
iz sljedećih razloga: društvena zajednica ne ohrabruje njihovo uključivanje, nemaju primanja
dovoljna za sudjelovanje u raznim segmentima društvenog života i nedovoljno su informirani.
Dominantna su dva modela zapošljavanja:
• zapošljavanje na otvorenom tržištu rada;
• zaštitno zapošljavanje.
Univerzalni model postavlja sebi kao cilj zapošljavanje osobe s invaliditetom na otvorenom
tržištu rada. Posebni oblici zapošljavanja na otvorenom tržištu rada su:
• radne jedinice u otvorenom gospodarstvu;
• zapošljavanje uz podršku;
• samozapošljavanje.
Međutim, uvijek će postojati određen broj osoba s invaliditetom koje zbog prirode svog oštećenja nisu u stanju raditi na otvorenom tržištu rada. Zbog toga se razvio model zaštitnog zapošljavanja. Oblici zaštitnog zapošljavanja su:
• zaštitna radionica;
• radni centri;
• centri za radnu okupaciju.
12
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Kratak osvrt na zakonski i institucionalni okvir kojim se
regulišu položaj i prava OSI na nivou Bosne i Hercegovine
Pravni okvir u BiH:
S obzirom da se pitanja rada i zapošljavanja uređuju putem zakona i drugih propisa, potrebno je
sagledati normativni okvir za rad i zapošljavanje osoba sa invaliditetom kao uslov za provođenje politike zapošljavanja. Normativni okvir za rad i zapošljavanje ne postoji na nivou države,
nego na nivou entiteta, i zasniva se na međunarodnim propisima, koji postaju dio domaćeg
zakonodavstva nakon potpisivanja i pristupanja, odnosno ratifikacije. Pravo osoba sa invaliditetom na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju garantovano je ustavima, a uređeno zakonima i drugim propisima. BiH i njeni entiteti ustavima garantuju najviši nivo međunarodno
priznatih ljudskih prava i obavezali su se da će obezbijediti da svi građani ravnopravno i potpuno uživaju i ostvaruju sva ljudska prava, kao i pravo na rad, zapošljavanje i zaštitu od diskriminacije po bilo kom osnovu, a time i po osnovu invalidnosti.
Dokumenti koji definišu oblast zapošljavanja u BiH:
• Ustav Bosne i Hercegovine;
• Ustav Federacije Bosne i Hercegovine;
• Ustav Republike Srpske.
Federacija Bosne i Hercegovine:
• Zakon o radu Federacije BiH;1
• Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba FBiH;2
• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa
invaliditetom.3
Republika Srpska:
•
•
•
•
•
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS;4
Zakon o radu – prečišćeni tekst;5
Zakon o zapošljavanju;6
Zakon o zaštiti na radu;7
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju.8
1
2
3
4
5
6
7
8
Službene novine Federacije BiH br. 43/99 i 32/00
Službene novine Federacije BiH br. 41/01
Službene novine Federacije BiH br. 34/10
Službeni glasnik RS br. 98/04 i 91/06
Službeni glasnik RS br. 55/07
Službeni glasnik RS br. 54/05 i 64/06
Službeni glasnik RS br. 01/08
Službeni glasnik RS br. 105/06, 20/07 i 33/08
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
13
MI SMO TU
Politike i strategije:
• Politika u oblasti invalidnosti u BiH, Vijeće ministara BiH, 2008;9
• Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2010-2014;
• Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS 2010-2015 (Službeni glasnik RS br. 134/11)
Međunarodni dokumenti:
•
•
•
•
•
•
•
•
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom UN iz 2006. godine;
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN, 1966;
Opšta Deklaracija o pravima čovjeka, Generalna skupština OUN, 10.12.1948;
Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom; Generalna
skupština Ujedinjenih nacija na svom 48. zasjedanju (Rezolucija 48/96);
Deklaracija o pravima osoba sa invaliditetom UN, 1975 (Rezolucija 34/47);
Evropska socijalna povelja (revidirana, Strazburg, 1996);
Evropska strategija zapošljavanja, Evropska komisija, Brisel, 2003, COM2003/6 Final;
Evropska strategija za osobe sa invaliditetom 2010-2020/SEC(2010) 1323/1324.
Institucionalni okvir:
Oba entiteta Bosne i Hercegovine u nekoliko godina unazad pokušavaju da unaprijede i reformišu svoje programe i zakonodavstvo na planu zapošljavanja OSI, izražavajući ozbiljnu opredijeljenost za preduzimanje mjera kojima se daje prioritet prilikom zapošljavanja osoba sa invaliditetom i promoviše zapošljavanje OSI.
Osnovni modeli jesu Zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju
osoba sa invaliditetom donešeni u oba entiteta.
Svrha Zakona jeste da se obezbijedi institucionalni okvir koji bi omogućio razvoj i primjenu
specifičnih programa za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanjem i zapošljavanjem osoba
sa invaliditetom na otvorenom tržištu i pod posebnim uslovima uz podršku države, koja i svojim mjerama omogućava olakšice koje stimulišu zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Na jednom mjestu se uređuje cijeli proces - od definisanja pojma invaliditeta i smanjene radne
sposobnosti, preko novog pristupa profesionalnoj rehabilitaciji koja se organizuje i izvodi,
kako u redovnom sistemu obrazovanja, tako i uz primjenu specijalizovanih mjera i aktivnosti,
do zapošljavanja osoba sa invaliditetom na otvorenom tržištu, pod opštim uslovima sa jasno
ustanovljenim odgovornostima društvenih i državnih struktura i pod posebnim uslovima u
preduzećima i ustanovama koje se osnivaju za te svrhe.
Kroz osnivanje fondova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom,
kao javne ustanove od strane obje entitetske vlade, ostvareni su preduslovi za aktivnije i sistemsko pokretanje procesa zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
9
14
Službeni glasnik BiH br. 76/08
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Fondovi imaju zadatak da provode politike razvoja i unaprjeđenja profesionalne rehabilitacije
i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, sufinansiranje ili finansiranje aktera koji rade na tom
poslu, vrše novčane transakcije kod isplate novčanih podsticaja i nadzor nad provođenjem programa koji koriste sredstva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
U toku primjene ovog zakona registrovani su i prvi rezultati. Dolazi do osnivanja novih preduzeća za zapošljavanje OSI. Određeni broj privatnih poslodavaca traže olakšice na ime zapošljavanja OSI, počeo je proces prikupljanja evidencije o zaposlenim osobama sa invaliditetom, a
akumuliraju se i određena sredstva koja imaju za cilj da omoguće olakšice poslodavcima.
Pored ove institucionalne promjene, u određenoj mjeri dolazi i do promjene politike biroa/
zavoda za zapošljavanje, kao i privatnih agencija za zapošljavanje sa ciljem pružanja boljih
usluga u iznalaženju zaposlenja, usluga savjetovanja i podrške programima koji unaprjeđuju
proces zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Otvorene su i agencije i internet portali namijenjeni OSI.
Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti
svih OSI u BiH
Kao jedna od kategorija koje su marginalizirane i socijalno isključene, ili izložene visokom
riziku siromaštva i socijalnog isključivanja uopšte, osobe s invaliditetom na tržištu rada obično
dobijaju niža primanja i rijetko mogu da zadrže svoj posao na duži vremenski period (u vidu
trajnog zaposlenja).
Vrlo često nizak obrazovni nivo, uz nizak nivo profesionalnih znanja i vještina sa kojim osobe
sa invaliditetom ulaze na tržište rada (ukoliko uopšte uđu na tržište rada), upotpunjavaju situaciju u kojoj se nalaze.
Neki od uzroka niske stope zaposlenosti osoba sa invaliditetom su već pomenuti radni uslovi
i radni ambijent neprilagođeni njihovim potrebama, slaba motivacija poslodavaca, uticaj predrasuda i iskrivljenih stavova o zapošljavanju i radu osoba sa invaliditetom.
Dugogodišnja ovisnost o socijalnim davanjima, nepostojanje jednakih mogućnosti i nezavisnosti prilikom izbora adekvatnog posla, kao i pasivnost u procesu traženja zaposlenja utiču na
to da se osobe sa invaliditetom isključuju sa tržišta rada.
Izazovi sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u nastojanjima da se integrišu na tržište
rada i situacija OSI vezana za zapošljavanje i socijalnu sigurnost su izuzetno teški. Nedostatak
prilika za zapošljavanje i nepostojanje odgovarajućeg sistema socijalne sigurnosti onemogućavaju osobama sa invaliditetom vođenje dostojanstvenog života.
Ovakva pitanja zahtijevaju komplementaran rad sa istinskim uključenjem institucija vlasti,
osoba sa invaliditetom i nevladinog sektora kako bi se odredile prikladne politike. Zapošljavanje je najbolja odbrana od socijalne isključenosti i jedan od glavnih načina da se postigne puno
učešće osoba sa invaliditetom u društvu. Zapošljavanje je osnovni put za uključivanje osoba sa
invaliditetom u sve životne procese i za njihovu punu i pravu integraciju.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
15
MI SMO TU
Problemi
Proces obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH,
pored dobrih rješenja i praksi u politikama i zakonima, ima svoje slabosti koje se, prije svega,
ogledaju u:
• nekompatibilnosti sistema;
• nepostojanja adekvatnog plana obrazovanja i profesionalne rehabilitacije prema potrebama tržišta rada;
• nedovoljnoj informisanosti o mogućnostima koje nude normativni i institucionalni okviri;
• opštem stanju ekonomskog i privrednog života; te
• predrasudama i stereotipima prema osobama sa invaliditetom.
Trenutno stanje u ovim oblastima dodatno usložnjava visoka stopa siromaštva, nizak stepen
obrazovanja osoba sa invaliditetom i nekonkurentnost njihovih zanimanja i kvalifikacione
strukture na tržištu rada, te neravnomjerna razvijenost kapaciteta u lokalnim zajednicama.
Jedan od ključnih problema je nedostatak kvalifikovanog osoblja specijalno obučenog za rad
sa osobama sa invaliditetom.
Sve više je inicijativa samih osoba sa invaliditetom za pokretanje vlastitih preduzeća za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, ali one nemaju od koga dobiti stručnu pomoć u procesu
utvrđivanja kakvu djelatnost da razvijaju, šta je to što interesuje tržište i gdje se mogu dobiti
informacije. To zahtjeva razvoj novog pristupa u oblasti rada koji preferira usluge u odnosu na
dosadašnji pristup u kojem je dominirala evidencija i posredovanje.
U Bosni i Hercegovini su stepen socijalne inkluzije i nivo zapošljivosti osoba sa invaliditetom
na tržištu rada veoma niski.
OSI imaju veliku potrebu za učešćem u formalnoj/neformalnoj edukaciji, ali su zbog:
•
•
•
•
nedostatka informacija,
ponude i sredstava,
arhitektonskih barijera, i
neprilagođenog javnog transporta,
uglavnom spriječeni da kao jednaki učestvuju u društvenim procesima.
Posljedice su da OSI:
• ne raspolažu adekvatnim znanjima i vještinama koje su tražene na tržištu rada;
• ostaju socijalno izolirane i finansijski ovisne o društvu, umjesto da aktivno doprinose
izgradnji društva;
• postaju “teret društva”.
Najkvalitetniji način društvene brige o osobama sa invaliditetom jeste stvaranje uvjeta za
njihovo zapošljavanje i integraciju u zajednicu. Jedna od ključnih obaveza je prevazilaženje
diskriminacije po osnovu invalidnosti u svim pitanjima vezanim za sve oblike zapošljavanja,
uključujući uslove zapošljavanja i primanja na posao, zaštitu zdravlja i bezbjednost na radnom
mjestu, opšte uslove rada i napredovanje u radu. Zakonska regulativa treba biti usklađena sa
međunarodnim standardima, uz uvažavanje prilika u Bosni i Hercegovini.
16
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Analiza i preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti
OSI u BiH i osoba bez invaliditeta
Problem invalidnosti ne potiče samo od oštećenja nekih funkcija, nego je i produkt međusobnih odnosa sa osobama koje nemaju invaliditet. Osobe bez invaliditeta uglavnom sažalijevaju
osobe sa invaliditetom i gledaju na njih kao na bolesne i nesretne ljude koji ne mogu uživati u
mogućnostima savremenog društva, što podrazumijeva mogućnost sklapanja braka, roditeljstva i zaposlenja, te naravno i ostalih društvenih uključenja. Ovaj vid predrasuda i stereotipa
prema osobama sa invaliditetom zapravo dovodi do toga da OSI postaju društveno odbačene i
da OSI same sebe vide kao marginaliziranu grupu.
Društveni procesi u Bosni i Hercegovini su u prethodnih dvadesetak godina uticali na opšte
ekonomske odnose, privredni rast i razvoj, te položaj pojedinih grupa stanovništva. Sveukupna tranzicija BiH društva uzrokovala je propadanje privrednih kapaciteta u Bosni i Hercegovini, stalno gubljenje radnih mjesta i povećanje broja nezaposlenih osoba. Među osobama sa
invaliditetom nezaposlenost je drastičnija u odnosu na osobe bez invaliditeta.
Zastarjeli i neodgovarajući obrazovni sistem na svim nivoima obrazovanja ne daje priliku osobama sa invaliditetom da se osposobe za zanimanja koja su interesantna za tržište rada, a postojeći obrazovni programi namijenjeni osobama sa invaliditetom stari su i više desetina godina.
Kratak pogled unazad
Prije rata, OSI u BiH su se obrazovale za veoma mali broj zanimanja i to ukoliko se radilo o
društveno organizovanom sistemu u institucijama izdvojenim za OSI.
Na primjer, OSI sa oštećenjima vida i slijepe osobe su završavale osnovno i srednje obrazovanje
u okviru škole za slijepe, gdje su osposobljavani za ograničen broj zanimanja (operateri telefonskih centrala, fizioterapeuti). Razvojem tehnologije zanimanje telefoniste je postalo prevaziđeno i slijepe OSI ga uglavnom više ne mogu obavljati, dok je hiperprodukcija kadrova
u oblasti ‘proizvodnje’ fizioterapeuta oduzela i ono malo mogućnosti koje su imali u toj vrsti
zanimanja.
Osobe sa oštećenjem sluha i govora i gluhe osobe i danas se osposobljavaju u specijalizovanim
školama, a izbor zanimanja je uglavnom sveden na zanatska zanimanja. Poražavajući je podatak da u BiH nema ni desetak gluhih osoba koje su završile visoko obrazovanje. U periodu
prije rata, osobe sa tjelesnim invaliditetom u BiH su mogle imati pohađati osnovno obrazovanje u ‘Specijalnoj bolnici za miopatična oboljenja’ u Fojnici. Ovo se odnosilo se prvenstveno
na oboljele od distrofije, ali primani su i oboljeli od poliomielitisa, osobe u stanju paraplegije,
amputirci i osobe sa drugim tjelesnim invaliditetom.
Međutim, za srednje obrazovanje su morali ići u Zagreb (Dubrava) ili Podgoricu, gdje su sticali
zvanja upravnih tehničara ili zanatska zanimanja (urar, RTV mehaničar, precizni mehaničar
itd.), uglavnom poslove koji se obavljaju sjedeći. Ovo sve se naravno ne odnosi na one OSI koje
su imale mogućnost i podršku roditelja i porodice, te uz ogromne probleme neprilagođenih
prostora i učila završavali redovno obrazovanje, kako osnovno i srednje, tako i visoko, što je
bilo donekle olakšano sistemom besplatnog vanrednog studija.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
17
MI SMO TU
Preporuke za izjednačavanje prava i mogućnosti između osoba bez invaliditeta i OSI fokusiraju se svakako na dosljednu provedbu dobrih zakonskih rješenja i jačanje mogućnosti fondova
za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI u oba entiteta. Neophodne su stalne aktivnosti na podizanju svijesti svih građana da osobe sa invaliditetom nisu “osobe sa posebnim
potrebama”, jer imaju iste potrebe kao i svi ostali zaposleni – potrebu da obezbijede egzistenciju sebe i svoje porodice, potrebu za komunikacijom i druženjem, poštovanjem, obrazovanjem
i napredovanjem.
Jedina razlika kod osoba sa invaliditetom jeste u tome što nekada svoje potrebe realiziraju na
drugačiji način, što može da podrazumijeva drugačije organizovan radni prostor, adekvatan
pristup ili prilagođena sredstva za rad, različit period vremena za uspješno završavanje radnih
zadataka ili drugačiji način komunikacije. Sve navedeno nikako ne predstavlja razloge da se
OSI ne uzimaju ozbiljno u razmatranju za zapošljavanje.
Analiza slučajeva dobre prakse
U marginaliziranom i diskriminiranom svijetu osoba sa invaliditetom mogu se naći primjeri
dobre prakse. Analiza ovakvih primjera svakako podrazumijeva postavljanje fokusa na određenu osobu i to znači ukazati na primjere po raznim osnovama:
•
•
•
•
•
•
osoba sa invaliditetom - zapošljava se prvi put kao OSI;
osoba sa invaliditetom - nakon nastanka invalidnosti vraća se na isti posao;
osoba sa invaliditetom - nakon nastanka invaliditeta mora proći proces prekvalifikacije;
osoba sa invaliditetom - zaposlena u javnom ili privatnom sektoru;
osoba sa invaliditetom - zaposlena u zaštitnoj radionici; te
osoba sa invaliditetom - zaposlena u organizaciji OSI.
Bilo koji od navedenih načina može bit primjer dobre prakse. Svi načini zapošljavanja OSI
su dobri i poželjni. Međutim, razlike u odnosu prema OSI postoje u svakom od njih u smislu
okruženja ili radne sredine, ali i ličnog stava osobe sa invaliditetom.
Zaposlenje u zaštitnoj radionici ili u organizaciji OSI je blisko OSI zbog okruženja osobama u
sličnom stanju invalidnosti u kojem se i ona nalazi. Tu je potrebno manje dokazivanja, postoji
više razumijevanja i podrške, a radi se o adaptiranim radnim mjestima i prostorima.
Rad u javnom sektoru je veliki izazov i traži mnogo truda u dokazivanju vrijednosti. Prvo
zaposlenje OSI podrazumijeva privikavanje radne okoline na osobu kakva ona jeste od početka
njenog rada i radna okolina prihvaća ograničenja koja je OSI donijela sa sobom. Zbog toga, u
psihološkom smislu, povratak u istu radnu sredinu nakon nastanka invalidnosti ipak izgleda
najteži.
18
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Primjeri:
Primjer 1.
Djevojčica je ostala potpuno slijepa u 5. godini. Školuje se u školi za slijepa lica, gdje završava
osnovno obrazovanje. Ne prihvata ograničenja zanimanja i završava srednju školu (gimnaziju)
u redovnom školovanju. Potom završava filozofski fakultet i stiče zvanje bibliotekara - za slijepu osobu, više nego izazovno i afirmativno. Zapošljava se upravo kao bibliotekar u jednoj
velikoj firmi, gdje provodi najveći dio svog radnog vijeka.
Ovdje se radi o osobi koja je školovanje i radni vijek provela u tzv. zdravoj sredini.
Primjer 2.
Djevojka je sa invaliditetom od rođenja. Živi u sredini koja je štiti, ali na njenu štetu. Završava redovno osnovno obrazovanje i tu staje. Osjeća da ima kapacitete, ali prigradska sredina i
porodica je ne podržavaju. U druženjima sa drugim OSI, postepeno počinje da se uključuje u
razne radionice, zanatske poslove i slično. Tu se otvaraju mogućnosti koje prepoznaje i sve više
radi na sebi. Educira se neformalno u početku, da bi svoje obrazovanje vremenom usmjerila na
pravi put i završila srednju školu. Uključuje se u druge oblike aktivnosti u okviru NVO i danas
je vrlo sposobna mlada žena sa teškim invaliditetom koja uspješno djeluje u jednoj NVO.
Ovdje je iskazan značaj nevladinog sektora i novih pristupa invalidnosti koji se promovišu, te
podrške koju daje zakonski okvir.
Primjer 3.
Visoko obrazovana žena doživi traumu povređivanja i nakon operacije kičme ostaje u invalidskim kolicima. Radi na veoma odgovornom radnom mjestu u javnom sektoru. Međutim, zbog
vrste invalidnosti i nemogućnosti kretanja, ne može raditi isti posao kao prije. Radna sredina
joj pruža punu podršku, mijenja radno mjesto, ne za lošiji nivo, nego vrstu posla, i vraća je u
istu radnu sredinu. Danas radi veoma uspješno svoj posao za koji se školovala, bez dodatnih
edukacija, prekvalifikacija i slično. Uz očekivana ograničenja zbog invalidnosti koja su neminovna u potpuno ‘zdravoj’ okolini, zadovoljna je na svom poslu.
Ovdje se javlja teret psihološkog pritiska povratka osobe koja ostaje u stanju invalidnosti i
njene traume prihvaćanja same sebe, ali i od strane okoline koja može da pokazuje dozu sažaljenja veću nego prema drugim OSI koje ne poznaju.
U prilog primjerima dobre prakse, mora se istaći da osobe sa invaliditetom nikako ne treba
posmatrati kao teret ili loše radnike. Naprotiv, istraživanja među poslodavcima pokazuju da
su osobe sa invaliditetom veoma ozbiljni radnici, lojalni i korektni, rjeđe izostaju s posla i duže
se zadržavaju na jednom radnom mjestu. Pored navedenog, često svojim prisustvom podižu
radni moral u sredini u kojoj rade i motivišu druge uposlenike.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
19
MI SMO TU
Zaključci i preporuke za politike i mogućnosti unaprjeđenja
institucionalnih mehanizama i rješenja za zapošljavanje i
samozapošljavanje OSI u BiH
Osobe sa invaliditetom se nalaze u inferiornoj poziciji u BiH društvu. Postoje zakonski propisi
i uredbe koje štite prava osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
Također, prisutan je i veliki broj međunarodnih dokumenata kojima se propisuju prava osoba
sa invaliditetom. Međutim, implementacija pomenutih dokumenata i propisa nije u skladu sa
potrebama OSI.
Neadekvatna implementacija zakonske regulative kada su u pitanju osobe sa invaliditetom,
čini ih marginaliziranom grupom u bh. društvu.
S obzirom na situaciju (arhitektonska (ne)pristupačnost, diskriminacija po različitim osnovama u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom), potrebno je mnogo zalaganja kako bi se osobama sa invaliditetom omogućilo nesmetano kretanje, rad i obrazovanje, kako bi se eliminirale
predrasude putem edukovanja osoba bez invaliditeta i drugih, te kako bi se radilo na re-edukovanju velikog broja nezaposlenih i neobrazovanih osoba sa invaliditetom.
Nevjerovatno velika stopa osoba sa invaliditetom koje su na rubu siromaštva je poražavajuća za
bilo koju društvenu zajednicu, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.
Nema sumnje da se javlja potreba za djelovanjem, ne samo iz razloga poboljšanja kvaliteta
života osoba sa tjelesnim invaliditetom, nego i zbog unaprjeđenja situacije u kojoj se cjelokupno BiH društvo nalazi.
Ukoliko se u ovom aspektu (zapošljavanja i profesionalnog osposobljavanja) dogode pozitivne
promjene, Bosna i Hercegovina biće bliže ostvarenju svog cilja tj. ulasku u članstvo Evropske unije. Poznate su prednosti članstva u Evropskoj uniji. Donosioci odluka u bh. društvu
moraju preduzeti korake ka stvaranju reformi kada je zapošljavanje i profesionalno osposobljavanje osoba sa invaliditetom u pitanju, kako bi Bosna i Hercegovina osjetila pozitivne posljedice učlanjenja u Evropsku uniju. Mada se ovo pitanje nekada nalazilo na margini političkih
rasprava, danas je odnos prema osobama sa invaliditetom postao bitno pitanje svih evropskih
zemalja.
Među pitanjima kao što su ona koja se tiču gotovinskih naknada, pristupa javnim mjestima
i objektima, zdravstvene zaštite i zaštite od diskriminacije, ističe se pitanje kako obezbijediti
realne mogućnosti zaposlenja svih osoba sa invaliditetom, bez obzira na okolnosti, odnosno
uzroke nastanka invaliditeta.
U poslijeratnom periodu, u namjeri da se saniraju posljedice rata, socijalno osiguranje i socijalna pomoć, socijalne i medicinske usluge, te profesionalna rehabilitacija za sve osobe sa invaliditetom, uključujući i one čiji je invaliditet posljedica nesigurnih radnih mjesta, nesreće ili
bolesti ili urođenog invaliditeta, postala su pitanja od značaja.
Uz procese ekonomske i političke tranzicije koji još traju, neophodno je da se prioritet prebaci
sa običnog prebacivanja prihoda osobama sa invaliditetom na njihovu ponovnu integraciju na
tržište rada.
20
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
U tom cilju, u svim strategijama i politikama potrebno je:
• akcenat prebaciti sa medicinski orijentiranog pristupa osobama sa invaliditetom na instrumente kojima se unaprjeđuje njihov radni potencijal (zapošljavanje, ostanak na poslu i
povratak na posao);
• ispitati sadašnje odredbe o obezbjeđenju gotovinskih naknada osobama sa invaliditetom u
svjetlu demotivacije ovih osoba da se uopće zaposle ili vrate na posao;
• ojačati vezu između zdravstvene rehabilitacije, profesionalne rehabilitacije i nacionalnih
penzionih programa u cilju njihovog zajedničkog djelovanja i usmjerenosti ka promoviranju zapošljavanja;
• izbjegavati korištenje programa za osobe sa invaliditetom za ostale socijalne potrebe, kao
npr. zaštita od nezaposlenosti, kako ne bi došlo do rasipanja ionako nedostatnih javnih
sredstava koja su neophodno potrebna osobama sa invaliditetom; i
• akcenat usmjeriti na prebacivanje programa pružanja pomoći osobama sa invaliditetom na
mjesto koje će omogućiti realizaciju njihovih punih potencijala kao odraslih, radno sposobnih osoba.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
21
MI SMO TU
Izvori:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
22
Deklaracija o pravima osoba sa invaliditetom UN, 1975 (Rezolucija 34/47);
Evropska socijalna povelja, revidirana, Strazburg, 1996.;
Evropska strategija za osobe sa invaliditetom 2010-2020/SEC(2010) 1323/1324;
Evropska strategija zapošljavanja, Evropska komisija, Brisel, 2003, COM2003/6;
Konvencija 159 o Profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Međunarodna organizacija rada, 1983;
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom UN, 2006;
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima UN, 1966;
Opšta Deklaracija o pravima čovjeka, Generalna skupština OUN, 1948;
Politika u oblasti invalidnosti u BiH, Vijeće ministara BiH, 2008, Službeni glasnik BiH br.
76/08;
Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom; Generalna
skupština Ujedinjenih nacija na svom 48. zasjedanju (Rezolucija 48/96);
Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u RS 2010-2015, Službeni glasnik RS br. 134/11;
Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2010-2014;
Ustav Bosne i Hercegovine;
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine;
Ustav Republike Srpske;
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Službeni glasnik RS br. 105/06, 20/07 i
33/08;
Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba FBiH,
Službene novine Federacije BiH br. 41/01;
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, Službene novine Federacije BiH br. 34/10;
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS, Službeni glasnik RS br. 98/04 i 91/06;
Zakon o radu – prečišćeni tekst, Službeni glasnik RS br. 55/07;
Zakon o radu Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH br. 43/99 i 32/00;
Zakon o zapošljavanju, Službeni glasnik RS br. 54/05 i 64/06;
Zakon o zaštiti na radu, Službeni glasnik RS br. 01/08.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dubravka Halepović
INVALIDNOST U PRAVNOM OKVIRU –
STANJE I TRENDOVI
Uvod
Oblast invalidnosti je kompleksna baš kao i sam pojam invalidnosti (lat. In-validus, nevrijedan, nesposoban). Termin invalidnost podrazumijeva da je osoba zbog oštećenja (tjelesnog,
intelektualnog ili duševnog) izgubila djelimično ili potpuno određenu sposobnost. Negativna
konotacija termina je posljedica shvatanja da se u prvi plan ističe oštećenje i njegov tretman, a
ne preostale sposobnosti i njiihova funkcionalnost. Uzroci mogu biti različiti (nasljedni, urođeni, posljedica bolesti, rata, nesreće, starosti, siromaštva), a najčešće sa javljaju kao organski
u bilo kom dobu, te su iz tog razloga značajni rano otkrivanje invaliditeta i preventivno medicinsko djelovanje.
U ovom kratkom pregledu područja invalidnosti u Bosni i Hercegovini moguće je obuhvatiti
samo najznačajnije aspekte u oblastima za koje je invalidnost najuže vezana, te je predstavljena
postojeća zakonska regulativa u dijelovima koji su važni ili mogu biti važni ili su u dodiru sa
pojmom invalidnosti u najširem smislu riječi.
Nadalje, invalidnost se kao pojam može pojaviti u bilo kojoj pravnoj oblasti. Pravno normiranje općih akata se radi za moguće situacije u društvenim odnosima i važi za sve učesnike
društvenih odnosa. Osobe sa invaliditetom su takođe učesnici društvenih odnosa i zato se
mogu pojavljivati u svakom pravnom području. Primjenjujući Pravilo 15 Standardnih pravila
za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom10 (u daljem tekstu: Standardna pravila
OSI), a koje kaže da zakonodavstvo može tretirati invalidnost u općim i posebnim zakonima,
uključivati je u pravne norme pojedinačnim pitanjima vezanim za osobe sa invaliditetom,
posebnim spominjanjem u tekstovima za interpretaciju zakona, te kombinovati sve pobrojane
načine, zakonodavstvo Bosne i Hercegovine u potpunosti je kompatibilno sa ovim standardom, te će stoga predstavljanje pravnog okvira slijediti ovaj princip.
Što se tiče sadržaja koji treba biti predstavljen, pred autora se postavilo pitanje da li ga prezentirati prema Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom (prema pojedinačnim pravima) ili
nekom drugom principu (npr. prema pravnim granama), ali je zbog boljeg fokusiranja na osobe
sa invaliditetom izabran princip iz Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti osoba sa
invaliditetom odnosno princip oblasti i sektora obuhvaćenih ovim pravilima.
Ono što je specifičnost Bosne i Hercegovine, kao države sa dva entiteta (od kojih jedan ima
10 kantona) i Distrikta Brčko, je pet nivoa pravnog normiranja, što proces predstavljanja svih
zakona ili podzakonskih akata čini složenim i preobimnim. Ovdje se ne radi o tome da je
10 Vijeće ministara BiH, Odluka o prihvatanju Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe
sa invaliditetom (Sl.glasnik BiH 41/03)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
23
MI SMO TU
nemoguće izvršiti prikupljanje svih zakona, nego je veći dio zakonskih rješenja isti ili sličan, pa
se čini nepotrebnim ponavljati materiju bez obzira što se radi o različitim nivoima donošenja
propisa i teritorijalnog važenja. Zato će metodološki pristup autora biti da predstavi najvažnije
segmente, ukazujući na razlike ili specifičnosti pravnog okvira na nivou države Bosne i Hercegovine i entiteta, a zakonska rješenja na nivou kantona će biti samo pomenuta ili će se ukazati
na zakonsku neuređenost u određenoj oblasti.
Analiza postojećeg zakonodavstva u oblasti invalidnosti sa
posebnim osvrtom na entitetsku pravnu regulativu FBiH i RS
Okvirni mirovni sporazum iz 1995. godine sa 11 aneksa (Aneks 6 posvećen ljudskim pravima), sadrži i Aneks 4, koji je Ustav Bosne i Hercegovine. Član II obavezuje državu i entitete
na osiguranje najvećeg nivoa priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, a prava i slobode iz
Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njenim protokolima, koji se
direktno primjenjuju, imaju prioritet nad svakim zakonom. U tački 3. istog člana pobrojana su
prava i slobode iz Evropske konvencije. Tačka 4. definira princip nediskriminacije po bilo kom
osnovu. Tačka 6. obavezuje sve državne i entitetske institucije i sudove na primjenu ovih ustavnih odredbi i 15 međunarodnih konvencija sa snagom ustavnih odredaba (Aneks 1 Ustava).
Ustav FBiH u poglavlju II, član 2, taksativno navodi prava za sve osobe unutar FBiH, kao
i 21 instrument zaštite ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba (dodatak
Ustavu FBiH). Prava osoba sa invaliditetom su dvostruko garantirana: a) pravo na jednakost
pred zakonom i prava izjednačena sa ostalim građanima i b) posebna zaštita manjina i potencijalno ugroženih skupina.
Ustav Republike Srpske u članu 5. garantira zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa međunarodnim standardima, u poglavlju II ljudska prava i slobode i sva pobrojana prava i zaštitu
svim građanima osigurava članovima 10-49. Članom 40. posebna zaštita na radu se osigurava
ženama, omladini i invalidima. U amandmanu XXXII, koji regulira nadležnosti entitetskog
nivoa tj. Republike Srpske, normirano je da su sve oblasti i sektori važni za osobe sa invaliditetom u nadležnosti državnih tijela entiteta (zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, rad i
zapošljavanje itd.).
Uz ovako utvrđen izuzetno visok standard ljudskih prava i sloboda, očekivati je da bi zakoni
i podzakonski akti (koji ne bi smjeli biti u suprotnosti sa ustavnom normom) trebali slijediti i
razraditi te norme, te da provedba tih normi omogući prvi princip vladavine prava, tj. jednakost svih građana pred zakonom. Međutim, iz više razloga stanje u zakonodavstvu entiteta je
takvo da nema oblasti u kojoj ne postoji diskriminacija, ne samo pojedinca, nego i društvenih grupa, i to u svim sektorima. Iako se uglavnom svi slažu da su kantonalne državne vlasti
“otele” i one nadležnosti koje nisu tako zamišljene i regulirane ustavnim odredbama, pa su
jedan od razloga nejednakosti i razlike u kantonalnim zakonima, baš u oblasti invaliditeta se
pokazuje da i u Republici Srpskoj postoje diskriminacijske odredbe društvenih grupa, iako
zakoni postoje samo na jednom nivou. Jedan od najvećih izazova pravne struke bi treba da
bude usklađivanje zakonskih normi sa međunarodnim standardima, čime se doprinosi eliminiranju diskriminacije, i svakako, normiranje uz izradu finansijskog okvira višegodišnjeg
planiranja sredstava, kao jedan instrument osiguranja uspješne provedbe pravnih propisa.
24
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Prema Standardnim pravilima OSI, izjednačavanje mogućnosti je proces u kome različiti
sistemi društva i okoline (službe, djelatnosti, informacije, dokumentacija itd.) postaju dostupni svima, posebno osobama sa invaliditetom. Sama riječ “proces” označava da se ne radi samo
o zakonodavstvu, mjerama i djelovanju države, nego i okoline, a to znači svih faktora društva, organizacija civilnog sektora, privatnog sektora, neformalnih grupa, pojedinaca itd. Standardna pravila OSI daju oblasti sa mjerama i aktivnostima na kojima treba raditi kako bi se
razvijao proces izjednačavanja mogućnosti. U daljoj analizi će se predstaviti postojeće zakonodavstvo o oblastima koje su ključne za proces izjednačavanja mogućnosti, ne umanjujući
značaj ostalih koje ne mogu biti prezentirane u ovoj analizi. Pravila 1-4 su preduvjeti za ravnopravno sudjelovanje, pravila 5-12 su područja za izjednačavanje mogućnosti, dok su pravila
13-22 mjere za primjenu.
Pravilo 1 Razvijanje svijesti; Pravilo 2 Zdravstvena zaštita; Pravilo 3 Rehabilitacija; Pravilo
4 Pomoćne službe; Pravilo 5 Pristupačnost/Fizička okolina: Informiranje i komunikacije;
Pravilo 6 Odgoj i obrazovanje; Pravilo 7 Upošljavanje; Pravilo 8 Uzdržavanje od prihoda i
socijalna sigurnost; Pravilo 9 Obiteljski život i osobni integritet; Pravilo 10 Kultura; Pravilo
11 Rekreacija i sport; Pravilo 12 Religija; Pravilo 13 Informiranje i istraživanje; Pravilo 14
Kreiranje politika i planiranje; Pravilo 15 Zakonodavstvo; Pravilo 16 Ekonomska politika;
Pravilo 17 Koordinacija djelovanja; Pravilo 18 Organizacije osoba sa invaliditetom; Pravilo 19
Edukacija osoblja; Pravilo 20 Nadzor; Pravilo 21 Tehnička i ekonomska saradnja; Pravilo 22
Međunarodna saradnja.
Zakon o zabrani diskriminacije BiH11 normira da je zabranjeno po bilo kom osnovu (neki
mogući razlozi su i nabrojani) različito tretirati osobe pred bilo kojim organom ili tijelom svih
nivoa, pravnim ili fizičkim subjektima u bilo kojoj oblasti života, posebno navodeći oblasti
socijalne zaštite, zaštite porodice i djece i zaštite osoba sa invaliditetom. Zakon dozvoljava izuzetke koji se odnose i na osobe sa invaliditetom, ako je to različito postupanje objektivno i
razumno opravdano, te se njim ostvaruje legitiman cilj. Na temelju ove tzv. pozitivne diskriminacije moglo bi se reći da uvijek postoji mogućnost da se stvaraju norme koje vode osiguranju
principa jednakosti pred zakonom.
Uzdržavanje od prihoda i socijalna sigurnost - Pravilo 8
Ključni sektori za osobe sa invaliditetom su svakako socijalni, zdravstveni, obrazovni sektor i sektor zapošljavanja. Ovo je prirodna posljedica invalidnosti koja u zavisnosti od svog
nastanka može spriječiti osobu u njenoj potpunoj edukaciji, a samim tim kasnije ograničiti ili
onemogućiti na tržištu rada, ili, ako se javi u radnom periodu, može je onesposobiti za rad koji
je obavljala ili potpuno onemogućiti u funkcioniranju i obavljanju jednostavnijih radnji, te je
neophodna zdravstvena i socijalna sigurnost. U teorijama o društvu i ekonomskim odnosima,
poznato je da je isključenost iz društvenih odnosa najizraženija ako osoba svojim radom ne
može stvarati dohodak, što stvara poziciju njene zavisnosti od drugih, bilo porodice ili države,
i zato se najviše mjera i aktivnosti u Standardnim pravilima OSI odnosi na ovu oblast. Ove
oblasti su u nadležnosti entiteta odnosno podijeljenoj nadležnosti FBiH i kantona.
11 Zakon o zabrani diskriminacije BiH (Sl. glasnik BiH 59/09)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
25
MI SMO TU
Radno zakonodavstvo i penziono-invalidsko osiguranje
Entitetski zakoni iz oblasti radnih odnosa12 (oba u članu 5) sadrže zaštitnu klauzulu o zabrani
diskriminacije, navodeći među osnovama za diskriminaciju i tjelesno i duševno zdravlje (Republika Srpska) odnosno tjelesne i duševne poteškoće (FBiH). Federalni zakon posebnu zaštitu
pruža osobama između 15-18 godina, ženi-majci, te po osnovu roditeljstva. Zdravstvena i
druga prava se obezbjeđuju u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti (privremeno ili trajno) i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne sigurnosti. Poslodavcima je
zabranjeno otkazati ugovor o radu u slučaju dok traju razlozi spriječenosti za rad (bolest, liječenje, rehabilitacija i sl.). Poslodavci su obavezani da omoguće programe prekvalifikacije, ponude
drugog radnog mjesta ili zbrinjavanja viška radnika. Zakon o radu RS sadrži takođe odredbe o
posebnoj zaštiti bolesnih i invalidnih radnika. Međutim, iz intervjua obavljenih u centrima za
socijalni rad u oba entiteta u okviru Studije “Budžetske novčane naknade za socijalnu zaštitu
u BiH - Šta funkcioniše, a šta ne”, koju je uradila Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (u
daljem tekstu IBHI Studija), evidentno je da se prava radnika masovno krše neuplaćivanjem
doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje i za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, što za
posljedicu ima nemogućnost ostvarivanja prava u ovim sistemima, te je ogroman broj onih koji
se obraćaju ustanovama socijalne zaštite za troškove liječenja ili pomoći radi egzistencijalnih
potreba.
Zakoni iz penziono-invalidskog osiguranja13 vrlo slično tretiraju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Neke razlike se nalaze u sferi uslova za ostvarenje prava na starosnu penziju
(starosna dob i godine radnog staža), prava ostvarenja na porodičnu penziju (u RS je podignuta
granica starosne dobi sa 45 na 50 godina za žene, a za muškarce je to 60 godina), ali temeljna
prava su: pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju, pravo na porodičnu penziju,
te prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti. Federalni zakon utvrđuje da invalidnost
postoji kada zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu,
profesionalnom bolesti, povredom van rada ili bolesti koja se ne može otkloniti liječenjem ili
medicinskom rehabilitacijom, osoba postane nesposobna za obavljanje poslova koje je radila
prije nastanka invalidnosti. U tom slučaju, ako osoba može druge poslove raditi punim kapacitetom (sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije), onda se radi o promjeni radne sposobnosti, a ako to nije slučaj, onda se radi o potpunom gubitku radne sposobnosti. Ovakve osobe
zakon naziva invalidima rada i oni ostvaruju prava na invalidsku penziju, koja se određuje u
procentu zavisno od broja godina penzijskog staža i pokrivenosti radnog staža penzijskim stažom. Zakon obrazlaže šta je povreda na radu, a definira i profesionalnu bolest. Poseban oblik
prava je naknada za fizičku onesposobljenost, koja zahtijeva veći napor za zadovoljavanje životnih potreba, bez obzira da li je invalidnost prouzrokovana na taj način ili ne. Ova naknada
se može ostvariti ako oštećenje iznosi najmanje 30% prema Zakonu o vrstama i procentima
fizičke onesposobljenosti (Sl. novine FBiH 42/04, 48/04), a rezultat je povrede na radu ili
bolesti uzrokovane radom. Zakon Republike Srpske normira pravo na raspoređivanje na drugo
radno mjesto, prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, novčane naknade u vezi sa smanjenom radnom sposobnošću i invalidsku penziju (pored starosne i porodične penzije). Ovaj zakon detaljnije definira invalidnost u dobrovoljnom osiguranju (kada osoba sama uplaćuje doprinos za
12 Zakon o radu FBiH (Sl. novine FBiH 43/99, 32/00, 29/03) i Zakon o radu RS (Sl. glasnik RS 55/07)
13 Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. glasnik RS 134/11, 82/13)
Zakon o penzijsko i invalidskom osiguranju (Sl. novine FBiH 29/98, 49/00, 32/01, 59/06, 4/09, 55/12)
26
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
penziono-invalidsko osiguranje), koja nastaje kada nastane potpuna nesposobnost za privređivanje, a ona postoji ako osoba zbog težine bolesti nije sposobna za obavljanje najjednostavnijih
poslova. Nema definicije koji su to najjednostavniji poslovi. Interesantna je odredba kojom se
sa povredom na radu izjednačava povreda zadobijena u vršenju vojne dužnosti u okolnostima
oružanog sukoba ili bolest kao njena posljedica. Kod raspoređivanja na radno mjesto za koje
se traži niža stručna sprema, neophodna je saglasnost osiguranika, što proturječi cjelokupnoj
namjeri sprečavanja socijalne isključenosti i primjeni socijalnog modela.
S druge strane, na taj način se daje pravo na izbor i odlučivanje. Nema odredaba o posljedicama odbijanja ponuđenog posla, niti odredaba o graničnom broju takvih odbijanja. Zakon
tretira i pojam opasnosti od nastanka invalidnosti, koji postoji kada je i pored svih preuzetih
mjera zaštite na radu raspored na druge poslove neophodan. Ovu problematiku treba dodatno
obraditi (oblast prevencije) u radnom zakonodavstvu prije nego u sistemu penzijsko-invalidskog osiguranja, jer u pomenutim slučajevima osoba još nema status korisnika prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja. Osiguraniku se u slučaju invalidnosti, bez obzira na godine staža,
garantuje minimum penzije kao za staž osiguranja od 15 godina (što je minimalna pokrivenost
kod uslova za starosnu penziju). Kod prava na porodičnu penziju (ona pripada članu obitelji
osiguranika koji je koristio starosnu ili invalidsku penziju) zakon je odredio dob za bračne
partnere ili roditelje (za ženu ili majku 50, a supruga ili oca 60 godina), ali ova dob ne važi za
osobe koje traže porodičnu penziju osiguranika koji su je stekli u vršenju vojne dužnosti od 17.
8. 1990-19. 6. 1996. godine. Osiguraniku se u dobrovoljnom osiguranju ne obezbjeđuju prava
po osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti. U oba entiteta postoje obavezne evidencije
iz ove oblasti, a osobe sa invaliditetom su kategorija koja se nalazi u ovim evidencijama.
Socijalna zaštita
Najkompleksnija i najkontradiktornija situacija sa pozicije ostvarivanja prava za osobe sa invaliditetom je situacija u oblasti socijalne zaštite. U Federaciji je socijalna zaštita podijeljena u smislu nadležnosti zakona između Federacije i kantona. S obzirom na kategorije koje su zaštićene
socijalnom zaštitom, javljaju se kategorije koje potpadaju pod federalni Zakon o osnovama
socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom (Sl. novine FBiH 36/99,
54/04, 42/06, 14/09), te srodne kantonalne zakone, a posebnim zakonom su regulirana prava
boračke populacije. Tako su osobe sa invaliditetom razdvojene prema uzroku nastanka invaliditeta tj. osobe sa neratnim invaliditetom, osobe sa ratnim invaliditetom, civilne žrtve rata, te
posebna kategorija djece sa invaliditetom u okviru dječije socijalne zaštite. Osim ovog uzroka,
postoji razlika u ostvarivanju prava. Osobe sa neratnim invaliditetom mogu ostvariti prava
samo ako je invalidnost u rasponu od 90% do 100%. Zakon navodi kategorije (odrasli i djeca)
na koje se ta invalidnost odnosi, a to su slijepi i slabovidi, gluhi i nagluhi, sa poremećajima
u govoru i glasu, sa tjelesnim oštećenjima i trajnim smetnjama u psihičkom razvoju (lakog,
umjerenog, težeg i teškog stepena), te lica sa kombiniranim smetnjama (višestruko ometena u
razvoju). Prava koja ostvaruju su novčana (lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć druge
osobe, te ortopedski dodatak) i nenovčana (pomoć u troškovima liječenja ili nabavci ortopedskog pomagala), osposobljavanje ili rehabilitacija i prednost pri zapošljavanju.
Civilne žrtve rata prava mogu ostvariti ako je oštećenje organizma veće od 60%, a nastalo
je od ratnih dejstava, ako su članovi porodice nestalog lica ili lica koje je poginulo u ratnim
dejstvima, te lica koja su preživjela seksualno zlostavljanje i silovanje (kao posebna kategorija
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
27
MI SMO TU
civilnih žrtava rata), zatim žrtve fašističkog terora ili članovi porodice žrtve fašističkog terora
koji su to pravo stekli prije 1991. godine. Priznaje se status civilne žrtve rata i ako je došlo do
naknadnog oštećenja organizma, ispoljavanja ili pogoršanja bolesti, a u vezi je sa ratnim okolnostima. Civilnim žrtvama rata pripadaju ista prava kao i osobama sa neratnim invaliditetom,
te dodatno još porodična invalidnina, prioritetno stambeno zbrinjavanje i psihološka i pravna
pomoć. Osim navedenih prava, u širem smislu se može govoriti i o pravu na smještaj u porodicu
i u ustanovu socijalne zaštite. Sredstva koja se za to koriste obezbjeđuju se od sredstava korisnika ili člana porodice koji ima zakonsku obavezu izdržavanja. Naime, oba entitetska porodična zakona određuju obavezu izdržavanja između srodnika i to prema kategoriji nasljednog
reda, a ako osoba nema srodnika ni sredstava, onda se sredstva izdvajaju iz budžeta. Pored toga,
mogu se obezbijediti kućna njega ili pomoć ili različite savjetodavne usluge u okviru savjetovališta. U okviru posebne zaštite djece, prava koja se obezbjeđuju su: novčane naknade majci
umjesto plaće (za ženu koja radi) ili novčana pomoć za vrijeme trudnoće i porođaja (za ženu
koja ne radi), jednokratna pomoć za opremu novorođenčeta, psihosocijalni tretmani trudnica
i parova koji žele djecu, smještaj u predškolske ustanove sa ishranom, obrok u osnovnim školama (užina), te dječiji dodatak. S obzirom da je najveći dio ovih prava finansiran iz kantonalnih budžeta temeljem kantonalnih zakona, veoma je prisutna diskriminacija u ovoj oblasti.
Zakonskim rješenjima, neki kantoni su “principom duplog kolosijeka” afirmirali veća prava za
djecu sa invaliditetom, ne primjenjujući cenzus u ostvarenju prava i povećavajući visine iznosa
dječijeg dodatka (npr. Kanton Sarajevo), dok Zeničko-dobojski kanton to nema, a Unsko-sanski kanton uopšte ne isplaćuje dječiji dodatаk niti porodiljske naknade za majke.14 Međutim,
diskriminacija nije prisutna samo u oblasti dječije zaštite, jer su neki kantoni jednostavno prestali sa pružanjem socijalnih usluga kao što su kućna njega i pomoć ili su smanjili usluge savjetovanja zbog nepostojanja kapaciteta da to provode, bilo prostornih, kadrovskih ili novčanih.
Prava branilaca i članova njihovih porodica su inkorporirana u više zakona,15 uključujući i
kantonalne zakone. Ova lica prava ostvaruju ako imaju invalidnost u rasponu 20-100% (razvrstani su u 10 kategorija). Ličnu invalidninu ostvaruju u procentu koji je predviđen za određenu
kategoriju, a osnovicu utvrđuje Vlada FBiH. Pravo na dodatak za tuđu njegu i pomoć ostvaruju osobe 60-100% invalidnosti (razvrstani u 3 stepena), kao i pravo na ortopedski dodatak.
Prava članova porodice poginulog, umrlog ili nestalog branioca su: porodična invalidnina,
uvećana porodična invalidnina i pomoć u slučaju smrti. Ostala prava su utvrđena kantonalnim propisima i vrlo su raznovrsna, od besplatnih udžbenika, prednosti za obrazovanje, zapošljavanje ili zakup poslovnih prostora, oslobađanja plaćanja renti za građevinsko zemljište itd.
Takođe, u slučaju da su nosioci određenog ratnog odlikovanja, pripada im određena mjesečna
novčana naknada.
U Republici Srpskoj je situacija slična u pogledu razlike u kategorijama između osoba sa invaliditetom, mada je sistem nešto drugačije postavljen u dječijoj zaštiti. Naime, u ovom entitetu se doprinos od 1,5% na bruto plate i ostale isplate koje imaju karakter primanja uplaćuje
za dječiju zaštitu koja se putem Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske koristi za
14 IBHI Studija “Budžetske novčane naknade za socijalnu zaštitu u BiH – Šta funkcioniše, a šta ne”-IBHI,
2013. navodi da su dječiji dodatak isplaćivali Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski,
Srednjobosanski i Sarajevski kanton
15 Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica (Sl. novine FBiH 33/04, 56/05, 72/07, 9/10)
Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica (Sl. n.
FBiH 70/05, 61/06, 9/10)
28
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
finansiranje prava iz dječije zaštite. Osim toga, za svaku kategoriju korisnika socijalne zaštite
postoje i odvojeni zakoni,16 a prava se finansiraju 50% sa entitetskog nivoa, a 50% sa nivoa jedinica lokalne samouprave (opštine).
Prava iz dječije zaštite su: naknada plate za vrijeme porodiljskog odsustva (zaposlenoj majci),
materinski dodatak, pomoć za opremu novorođenčeta, dječiji dodatak, zadovoljavanje razvojnih potreba djece, predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece bez roditeljskog staranja, djece
sa smetnjama u razvoju i djece na dužem liječenju, odmor i rekreacija djece do 15 godina u
dječijem odmaralištu.
Dječiji dodatak je uslovljen imovinskim cenzusom, ne pripada djeci iznad 15 godina niti prvorođenom djetetu, pa se može reći da nije u skladu sa pravima djece po Konvenciji o pravu djeteta (jednak tretman). Takođe, djetetom se u smislu Porodičnog zakona smatra osoba do 18.
godine života, kada nastupa puna poslovna sposobnost (osim ako ranije ne zaključi brak), što
je takođe vrsta diskriminacije. Djeca sa smetnjama u razvoju ovo pravo ostvaruju do 19. godine
života. Nezaposlene majke imaju materinski dodatak u trajanju od godinu dana (priznato za
rađanje troje djece). Zaposlenim majkama poslodavac isplaćuje naknadu, a refundira je od Javnog fonda za dječiju zaštitu RS.
Korisnici socijalne zaštite su: a) djeca bez roditeljskog staranja, sa smetnjama u razvoju, djeca
čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, žrtve nasilja, žrtve trgovine djecom, djeca sa društveno neprihvatljivim ponašanjem i izložena socijalno rizičnim ponašanjima, dijete kome je
zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita; b) punoljetne odrasle osobe – materijalno
neobezbijeđene i radno nesposobne osobe, osobe sa invaliditetom, stariji bez porodičnog staranja, osobe sa društveno negativnim ponašanjem, žrtve zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci,
žrtve nasilja u porodici, trgovine ljudima i lica pod posebnim okolnostima koja trebaju socijalnu zaštitu. Prava koja oni mogu ostvariti su: novčana pomoć, dodatak za njegu i pomoć
drugog lica, podrška u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju,
smještaj u ustanovu, smještaj u hraniteljsku porodicu, pomoć i njega u kući, dnevno zbrinjavanje, jednokratna novčana pomoć, savjetovanje. Podrška za izjednačavanje mogućnosti djece i
omladine sa smetnjama u razvoju se ostvaruje u vidu naknade za troškove smještaja i troškove
međugradskog prijevoza u visini mjesečne karte, a jednom mjesečno u visini troškova najniže
cijene prevozne karte do prebivališta, ako je ustanova van mjesta prebivališta. Veoma je pozitivno uvođenje prava na usluge dnevnog centra za zbrinjavanje koje obuhvata različite usluge,
uključujući ishranu, njegu, čuvanje, brigu o zdravlju, vaspitanje i obrazovanje, psihosocijalnu
rehabilitaciju, radnu okupaciju i druge usluge. Ovako definirani centri daju bezbroj mogućnosti u stvaranju podrške za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom.
Civilne žrtve rata17 imaju slično određenje kao i u federalnom zakonu. Ono što je karakteristično je da su prava ove kategorije prema zakonu uvjetovana cenzusom koji nikad nije primijenjen jer nije donešen podzakonski akt kako je zakonom bilo predviđeno. Priznata invalidnost
se kreće u rasponu 60-100%, odnosno razvrstavanje je u 6 kategorija. Osim lične invalidnine,
civilne žrtve rata mogu ostvariti pravo na tuđu njegu i pomoć (novčano pravo samo za I kategoriju invalidnosti). Pravo na invalidninu mogu ostvariti i članovi porodice poginulog, nestalog ili umrlog lica od posljedica ratnih dejstava. Članovi porodice mogu ostvariti i dodatak za
16 Zakon o socijalnoj zaštiti (Sl. glasnik RS 37/12)
Zakon o dječijoj zaštiti (Sl. glasnik RS 4/02, 17/08, 1/09)
17 Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata (Sl. glasnik RS 24/10)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
29
MI SMO TU
člana porodice nesposobnog za rad kao i dodatak za samohranost (ako civilna žrtva rata nema
srodnike koji su po zakonu dužni da je izdržavaju, ili takve osobe nemaju sredstava). Prava za
ovu kategoriju se odnose i na pravo na zdravstvenu zaštitu prema propisima o zdravstvenom
osiguranju.
Boračko-invalidska zaštita obuhvata borce, vojne-ratne i mirnodopske invalide i porodice
poginulih boraca i umrlih vojnih invalida.18 Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica odbrambeno-otadžbinskog rata (Sl. glasnik RS 134/11, 9/12, 40/12) sa podzakonskim
aktima, čini obimnu materiju sa pravima: lična invalidnina, tuđa njega i pomoć, borački dodatak, ortopedski dodatak, dopunsko materijalno obezbjeđenje, porodična invalidnina, uvećana porodična invalidnina, zdravstveno osiguranje, rehabilitacija, stambeno zbrinjavanje,
školovanje, olakšice itd. Nema imovinskog cenzusa za ostvarenje prava. Kao i u federalnom
zakonu, procenat invalidnosti za ostvarenje statusa se kreće od 20% do 100%. Pravo na porodičnu invalidninu mogu ostvariti srodnici, članovi porodica sa širokim krugom koji, osim uže
porodice, obuhvata i članove šire porodice (baba, djed ili drugi ako su živjeli u ekonomskom
domaćinstvu).
Intervjui obavljeni u 30 centara za socijalni rad (15 u FBiH i 15 u RS) i fokus grupe sa predstavnicima javnih službi i korisnicima socijalne zaštite u IBHI studiji su potpuno jednoobrazno pokazali stavove da postoji diskriminacija u populaciji osoba sa invaliditetom po uzroku
nastanka, kao i po teritorijalnom principu i visini iznosa priznatih naknada. Diskriminacija
postoji i u drugim grupama korisnika, posebno u dječijoj zaštiti i zaštiti obitelji, odnosno u
nejednakom tretmanu žena-majki i djece. Ogroman broj korisnika prava boračke populacije,
bez uvjetovanja cenzusom, a nasuprot tome se kod dječijeg dodatka utvrđuju imovinski cenzusi, što govori o sistemu socijalne zaštite koji nema integrativni pristup, čime se postavlja pitanje njegove funkcionalnosti, kako s aspekta korisnika, tako i sa aspekta racionalne i efektivne
distribucije javnih sredstava.
Zdravstvena zaštita
Zbog posebnog društvenog interesa, određeni odnosi iz oblasti zdravstvenog sektora su regulirani na nivou države. To su Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima (Sl. glasnik BiH
58/08), Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u BiH (Sl. glasnik BiH 88/07), te Zakon
o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl. glasnik BiH 8/06). U svim ovim
zakonima radi se o posebnim, osjetljivim i za zdravlje stanovništva opasnim supstancama koje
traže posebne mjere rukovanja, čuvanja i kontrole.
Na nivou Bosne i Hercegovine je i Zakon o upotrebi znakovnog jezika19. Definicijom zakona,
znakovni jezik je određen kao jezik gluhih osoba, tj. vizuelno-znakovni jezički sistem s određenim postavljanjem, usmjerenjem, položajem i pokretima ruku i mimike lica. Gluho lice je
zakonom definirano kao lice u potpunosti bez sluha koje znakovni jezik upotrebljava kao svoj
prirodni jezik. Gluha lica mogu svoja prava na tumačenje na znakovni jezik ostvariti pred
organima i institucijama Bosne i Hercegovine putem tumača za znakovni jezik (tumač mora
18 Iako terminologija međunarodnih dokumenata upućuje na naziv “osobe sa onesposobljenjem ili
invaliditetom” (disabilities), u zakonima Republike Srpske se koristi termin invalid, te u tom smislu autor
slijedi originalne zakonske termine.
19 Zakon o upotrebi znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH 75/09)
30
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
biti punoljetno lice koje ima odgovarajući certifikat za znanje i vještine znakovnog jezika).
Zakonom je utvrđena obaveza da prilikom direktnih prenosa ili emitiranja snimaka sa sjednica organa i institucija Bosne i Hercegovine putem audio-vizuelnih medija bude osiguran
prevod na znakovni jezik, kao i obaveza entiteta i kantona o donošenju propisa o korištenju
znakovnog jezika, načinu i proceduri za utvrđivanje statusa gluhog lica, evidenciju i izdavanje
iskaznice za gluha lica, tumače znakovnog jezika, posebnog tumača znakovnog jezika za đake
i studente i sl. Ove odredbe još uvijek nisu provedene u praksi na zadovoljavajući način i nisu
shvaćene kao obavezujuće, nego kao fakultativne (Kanton Sarajevo je donio kantonalni zakon
o znakovnom jeziku).
Zdravstvena zaštita osoba sa invaliditetom se ostvaruje u skladu sa entitetskim zakonima. U
Federaciji BiH su to Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zdravstvenom osiguranju.20 Osobe
sa invaliditetom imaju sva tri nivoa zdravstvene zaštite (primarna, specijalističko-konzilijarna
i bolnička, a centri za mentalnu rehabilitaciju i centri za fizikalnu rehabilitaciju su integralni
dio sistema). Odlukom o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u FBiH (Sl. novine
FBiH 21/09) se utvrđuje minimalni obim prava zdravstvenog osiguranja. Sastavni dio Odluke
je i Lista ortopedskih i drugih pomagala, Lista lijekova i Lista prava koja se ne mogu ostvariti
na teret zdravstvenog osiguranja (npr. banjsko liječenje ako nije u funkciji rehabilitacije, proteze, lijekovi koji nisu na Listi esencijalnih lijekova, itd). Međutim, koristeći pravo da podzakonskim aktima normiraju ova pitanja, kantoni vrlo često krše prava osoba sa invaliditetom
tako što umanjuju već priznata prava ili ne priznaju određena prava. Radi zaštite društvenog
interesa i osoba koje zbog prirode bolesti mogu ugroziti svoj ili život drugih osoba, paketom
zdravstvenih usluga su obezbijeđene i osobe koje nisu zdravstveno osigurane, a imaju progresivna nervno-mišićna oboljenja, cerebralnu paralizu, multipla-sklerozu, paraplegiju, kvadriplegiju, a mentalni i duševni poremećaji su obuhvaćeni posebnim zakonom.21
Ovim zakonom su posebno zabranjena nehumana postupanja prema licima sa duševnim
smetnjama, tortura, zloupotreba biomedicinskih istraživanja, te prisilno zadržavanje i prisilni
smještaj u ustanovu (obuhvaćene su ne samo osobe sa medicinskom dijagnozom, nego i ovisnici o alkoholu i drogama). Participacija za troškove pojedinih vidova zdravstvene zaštite koja
je ustanovljena zakonom se ne odnosi na kategorije iz socijalne zaštite, osobe sa invaliditetom
preko 60%, kao i osobe koje boluju od paraplegije i kvadriplegije, mišićne distrofije, multiplaskleroze, cerebralne paralize, duševnih i mentalnih poremećaja (uz njih su i kategorije osoba
starijih od 65 godina, te osobe koje boluju od teških oboljenja). Primarna zdravstvena zaštita
institucioniranih osoba se obavlja u ustanovama gdje su smješteni.
Kantonalni propisi, naročito o pravima na ortopedska i druga pomagala, su različiti kao i participacija u plaćanju zdravstvenih usluga za korisnike koji su obavezni na plaćanje participacije. Upoređujući stanje zdravstvene zaštite osoba sa invaliditetom u odnosu na druge kategorije stanovništva, zahvaljujući federalnom propisu o oslobađanju participacije i minimalnom
paketu zdravstvenih prava, zaključujemo da je položaj osoba sa invaliditetom izjednačeno
tretiran na federalnom nivou za razliku od kantonalnih propisa za ostale kategorije stanovništva. Stalni napori da se Lista esencijalnih lijekova proširi generičkim jeftinijim lijekovima
20 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. novine FBiH 46/10, 75/13) i Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. novine
FBiH 30/97, 7/02, 70/08, 48/11)
21 Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Sl. novine FBiH 37/01, 40/02, 52/11, 14/13).
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
31
MI SMO TU
posljedično dovodi do veće dostupnosti lijekova bez plaćanja za širi krug pacijenata sa težim
dijagnozama (koje često imaju i osobe sa invaliditetom).
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (Sl. novine FBiH 40/10), u velikoj
mjeri je normirao prava svakog pacijenta da odlučuje o liječenju, izboru liječnika, metodama
liječenja, prava za vrijeme bolničkog tretmana itd. jer se kao vodeća načela uvode pravo na ljudsko dostojanstvo pacijenta i pravo na fizički i mentalni integritet pacijenta i ličnu bezbjednost.
U Republici Srpskoj se zdravstvena zaštita ostvaruje na osnovu sličnih zdravstvenih zakona.22
Veliki napredak je napravljen usvajanjem seta politika koje čine Politika unapređenja ranog
rasta i razvoja djece u Republici Srpskoj za period od 2011-2016. godine, Politika mentalnog
zdravlja i Strategija razvoja mentalnog zdravlja u Republici Srpskoj 2009-2015, te niza programa iz oblasti zdravstva. Zakonom su utvrđeni osiguranici, a pristupačnost zdravstvenih
usluga je propisana zakonom. Kao i u FBiH, primarna zdravstvena zaštita se odvija u sistemu
porodične medicine sa mrežama centara za zaštitu mentalnog zdravlja i centrima za ambulantnu fizikalnu rehabilitaciju. U sekundarnoj i tercijarnoj zaštiti se kroz različite programe i
projekte vršila edukacija medicinskog i drugog osoblja i nabavka opreme za savremene tehnike
i metode liječenja, posebno karakteristične za bolnički oblik zdravstvene zaštite. Interesantna je funkcija Zaštitnika prava osiguranih lica (službenik Fonda zdravstvenog osiguranja RS)
koji je u kontaktu sa osiguranim licima i ustanovama sa kojima Fond zdravstvenog osiguranja
ima ugovore. Profesionalna rehabilitacija kao programi prekvalifikacije u svrhu zapošljavanja
su djelimično regulirani penzijsko-invalidskim osiguranjem i posebnim zakonima. Prava na
ortopedska i druga pomagala se ostvaruju u skladu sa Pravilnikom o pravu na ortopedska i
druga pomagala23. Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (Sl. glasnik RS br. 46/04)
normira zaštitu ove kategorije gdje spadaju i osobe sa invaliditetom. Interesantno je navesti da
ovaj zakon dijete određuje kao lice sa 14 godina, a maloljetno lice sa 18 godina (podjela slično
dobnoj podjeli u krivičnom zakonodavstvu), dok Porodični zakon RS dijete određuje do 18.
godine života.
U pripremi su zakoni o potpomognutoj oplodnji čime će još jedna zdravstvena oblast biti
pravno uređena.
Odgoj i obrazovanje
Obrazovanje je entitetska nadležnost odnosno kantonalna u FBiH, ali je jedna od rijetkih
oblasti koja ima krovne zakone i to na sva tri nivoa obrazovanja. 24 Na njih se oslanjaju zakoni
RS i kantonalni zakoni. Sve vrste obrazovnih ustanova mogu biti javne i privatne, ali su izjednačene u pogledu obaveza za dobijanje licence ili upisa u javne registre. Zabranjena je diskriminacija po bilo kom osnovu. Predškolsko vaspitanje i obrazovanje nominalno uvažava stepen razvoja djeteta, specifičnosti razvojnih mogućnosti i pojedinačne potrebe djeteta (član 5.
Okvirnog zakona), obezbjeđenje najboljeg interesa djeteta (član 7), obezbjeđenje optimalnog
22 Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. glasnik RS 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03, 17/08, 01/09, 106/09) i
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. glasnik RS 106/09).
23 Pravilnik o pravu na ortopedska i druga pomagala (Sl. glasnik RS 42/09, 51/09, 64/09, 101/09, 2/10, 10/10,
73/10, 101/10, 17/11, 42/11)
24 Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju u BiH (Sl. glasnik BiH 88/07)
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (Sl. glasnik BiH 18/03)
Okvirni zakon o visokom obrazovanju (Sl. glasnik BiH 59/07, 59/09)
Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju (Sl. glasnik BiH 63/08)
32
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
razvoja djeteta (član 9), pravo na jezik (član 10) i poštovanje vjerskih sloboda (član 11), pravo
na integracijske programe za djecu sa posebnim potrebama (član 12), te pravo roditelja na izbor
ustanove i odlučivanje (član 13). U slučaju da se rad ne može odvijati u redovnoj predškolskoj
ustanovi, za djecu sa posebnim potrebama se može obavljati u posebnim predškolsko-vaspitnim ustanovama. Ovdje bi trebalo napomenuti da se u terminologiji u svim sistemima često
koristi i termin “djeca sa posebnim potrebama” što ne odgovara u potpunosti ni terminološkom ni suštinskom terminu djece sa teškoćama ili onesposobljenostima.
Naime, djeca sa teškoćama u razvoju su djeca sa rođenim ili stečenim oštećenjima organizma
koja zahtijevaju čitav niz specijalističkih procedura u funkciji očuvanja što većeg integriteta
organizma i ličnosti. Posebne ili dodatne potrebe (prolazne, trajne, potencijalne) mogu imati
i djeca bez oštećenja i obično su rezultat vanjskih faktora, kao npr. prerani porod, nepotpuna
obitelj, dugotrajna bolest člana obitelji, rođenje brata ili sestre, smrt bliskog člana porodice,
darovito dijete, darovito dijete sa teškoćama u razvoju, učenje jezika za djecu-strance radi
bržeg uključivanja u redovnu nastavu i sl. Dakle, posebne potrebe ne moraju podrazumijevati
posebne obrazovne programe, mada mogu, dok kod djece sa poteškoćama u razvoju (posebno
težim) uglavnom podrazumijevaju i posebne obrazovne programe. Intencija modernog pristupa je da se djeca što više uključuju u redovne programe i ustanove (inkluzivni princip). Ovo
isto važi i za djecu osnovnog i srednjoškolskog uzrasta. Član. 4 Okvirnog zakona o osnovnom
i srednjem obrazovanju definira jednak pristup i jednake mogućnosti kao osiguranje jednakih
uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja, čime djeca mogu da razvijaju
svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti na svim nivoima obrazovanja. Pravo na izbor obrazovanja, roditelji ne mogu ostvariti na način da promoviraju predrasude zasnovane na nekom od osnova za diskriminaciju (rasna, polna, nacionalna, jezička,
vjerska itd.), a jedino su međunarodne privatne škole oslobođene obaveze nastavnih planova
i programa koje ne pokrivaju u potpunosti zajedničko jezgro utvrđenih nastavnih planova.
Obrazovanje djece sa invaliditetom se obavlja u specijaliziranim ustanovama, posebnim odjeljenjima pri redovnim školama ili u okviru redovnog obrazovanog programa. Neke od obuka
se mogu odvijati i u specijaliziranim centrima za dnevni boravak ili radionicama za stjecanje
određenih vještina. Visoko obrazovanje se provodi na univerzitetima ili visokim školama. Iako
se stalno radi na tome da se što više primjeni inkluzivni princip, ipak možemo reći da je ova
oblast jedna od slabijih karika, iako veoma složena po svojim zahtjevima, tako da traži veliki
broj educiranog osoblja svih profila, kao infrastrukturalnu dostupnost, što je nekad velika
prepreka za realizaciju obrazovnog procesa, posebno u ruralnim sredinama. Takođe, tradicionalno nasljeđe u shvatanju da su takva djeca samo pacijenti, kod stanovništva ne stvara napore
za promjenama, te je u tom pogledu neophodna promjena svijesti kod svih aktera društva (Pravilo 1 Standardnih pravila OSI).
Posebna zaštita djece, prije svega maloljetnih ili odraslih osoba sa invaliditetom osigurana je
i entitetskim zakonima o notarima25 u kom su navedeni pravni poslovi za čiju se valjanost
traži notarski ovjerena isprava (u suprotnom su ništavi), a to su: pravni poslovi o reguliranju
imovinskih odnosa između bračnih ili vanbračnih drugova (moguće je uz saglasnost roditelja zaključenje braka maloljetnih lica, te je ovdje u pitanju zaštita maloljetnika), raspolaganje
imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica (ovdje mogu biti u velikoj mjeri i osobe sa
25 Zakon o notarima (Sl. novine FBiH 45/02) i Zakon o notarima (Sl. glasnik RS 86/04, 74/05, 76/05, 91/06,
37/07, 50/10, 78/11)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
33
MI SMO TU
invaliditetom), te pravni poslovi čiji su predmet stvarna prava na nekretnine (djeca i osobe sa
invaliditetom mogu imati ili naslijediti nekretnine).
U Republici Srpskoj su doneseni Zakon o učeničkom standardu (2012. godine) sa ciljem stvaranja svih dodatnih uslova za podsticanje obrazovanja djece i društvene uključenosti u svestrani razvoj ličnosti, te Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (2008. godine) koja se obezbjeđuje
određenim kategorijama, među njima i korisnicima invalidske penzije, licima sa oduzetom
poslovnom sposobnošću i duševno oboljelim licima smještenim u ustanovama, korisnicima
socijalne pomoći, nezaposlenima i licima bez prihoda, te djeci bez roditeljskog staranja.
Komparativna analiza bh. dokumenata sa relevantnim
međunarodnim i EU dokumentima i konvencijama
Bosna i Hercegovina je izvršila preuzimanje većine ratificiranih konvencija i multilateralnih
sporazuma ratnim uredbama iz 1993. godine, kao jedna od zemalja nasljednica Jugoslavije.
Na taj način je obezbijeđen kontinuitet za mnoge međunarodne konvencije i ugovore. Nakon
završetka rata, uslijedio je rad na obnavljanju ili uspostavljanju novih bilateralnih ugovora,
kao i potpisivanje i ratificiranje međunarodnih konvencija. Evropska konvencija o ljudskim
pravima i temeljnim slobodama je kao ustavna norma iznad ostalih zakona ugrađena u Ustav
Bosne i Hercegovine još 1995. godine, a tek kasnije će biti i ratificirana kao međunarodni
dokument. Snagu ustavne odredbe ima još 15 međunarodnih dokumenata, te bi kao polazna
tačka za mnoge zakone trebale biti odgovarajuće odredbe tih dokumenata (npr. kod definiranja minimalnih prava na obrazovanje, prava na rad, egzistenciju itd.)
U polju invalidnosti temeljni dokument su Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom koje je Generalna Skupština UN usvojila 1993. godine, a Vijeće
ministara Odlukom prihvatilo 2003. godine. Na tragu ovih Standardnih pravila nastala je
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom sa Fakultativnim protokolom (2006), koju je
Bosna i Hercegovina ratificirala 12. 3. 2010. godine (u daljem tekstu: Konvencija). Ova Konvencija u svojoj preambuli nabraja i međunarodno važne dokumente o ljudskim pravima koji
su joj prethodili kao globalni dokumenti UN. Neophodno je napomenuti da je ovom važnom
činu prethodilo donošenje i usvajanje Politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, 26
čime je Vijeće ministara prihvatilo ovaj dokument kao završni dokument Projekta “Podrška
razvoju politika u oblasti invalidnosti u BiH” 2005-2009.27 Shodno obavezama iz Konvencije, Bosna i Hercegovina je podnijela Izvještaj o provedbi Konvencije UN o pravima osoba
sa invaliditetom što je i prvi državni zvanični dokument stanja u oblasti invalidnosti. S obzirom da postoje pravila za monitoring (Monitoring of the Convention on the Rights of Persons with Disabilities - Guidance for Human Rights Monitoring), izvještaj prati stanje prema
članovima Konvencije (8-33) koji tretiraju određene obaveze država potpisnica u odnosu na
proklamovano pravo, konstatirajući pozitivne, ali i negativne nalaze, te navodi procese koji su
u toku vezano za ispunjavanje obaveza iz Konvencije. Važno je napomenuti da je Konvencija
26 Vijeće ministara-Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH 76/08)
27 O značaju ovog Projekta kao i partnerima koji su vodili implementaciju, data je informacija i u Inicijalnom
izvještaju Bosne i Hercegovine o provođenju Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom
usvojenom početkom 2013. god.-www.mhrr.gov.ba
34
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
osobama sa invaliditetom potvrdila pravo na zaštitu od diskriminacije osoba sa invaliditetom,
a posebno je članom 6. i 7. zaštitila žene sa invaliditetom i djecu sa invaliditetom. Konvencija
u članovima 8-33. prati oblasti iz Standardnih pravila OSI, s tim da u okviru njih razrađuje
posebna prava.
Konvencija o pravima djeteta izričito zabranjuje diskriminaciju djece po svim osnovama, a
među mogućim razlozima diskriminacije se pominje i invalidnost. Član 23. Konvencije o pravima djeteta se posebno bavi položajem i pravima djece sa fizičkim ili intelektualnim invaliditetom, uvažavajući pravo na posebnu njegu. U prijedlogu Strategije socijalnog uključivanja
iz 2010. godine nalazi se poglavlje posvećeno osobama sa invaliditetom28, ali zato u Strategiji komunikacija Vijeća ministara BiH29 nema posebno naznačenih aktivnosti za dostupnost
komunikacija za osobe sa invaliditetom (osim što se osobe sa invaliditetom, odnosno njihove
organizacije, mogu naći u ciljnoj grupi organizacija civilnog društva, preciznije organizacija
nevladinog sektora). Vijeće ministara je donijelo Odluku o formiranju Vijeća za osobe sa invaliditetom u oktobru 2010. godine. Entitetske vlade su usvojile svoje strategije: Republika Srpska Strategiju unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 20102015, a Federacija BiH Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u
FBiH 2011-2015.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je svoje aktivnosti temeljila na Standardnim pravilima UN za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom i Rezoluciji Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije “Invalidnost, uključujući prevenciju, upravljanje i rehabilitaciju”.
International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF)30 je uspostavila nove
definicije, razlikujući pojmove invalidnost, oštećenje ili funkcionalno umanjenje i hendikep.
Invalidnost je definirana kao rezultat ili proizvod kompleksne veze između zdravstvenog stanja i ličnih faktora pojedinca i vanjskih faktora koji predstavljaju prepreke u kojima pojedinac
živi. Umanjenje ili oštećenje je definirano kao problem u tjelesnoj funkciji ili strukturi u takvoj
mjeri da je ona značajno izmijenjena ili izgubljena. Hendikep predstavlja zdravstvenu smetnju
ili smetnju izvana koja onemogućava pojedinca u obavljanju neke funkcije ili njegove uloge u
društvu. Hendikep može u najširem smislu biti i predrasuda društva u vezi sa osobama sa invaliditetom ili negativna percepcija sebe kao osobe ograničene u nekoj funkciji, pa zbog ovako
postavljenog obuhvata definicije, mnoga zakonodavstva koriste termin “hendikepirane osobe
ili osobe sa hendikepom”. U našem zakonodavstvu se koriste termini za odrasle “osobe sa invaliditetom” i “invalidi” (invalidi rada, vojni invalidi). Savremeni pristup traži termin “osobe sa
invaliditetom ili onesposobljenosti”. Za djecu se koristi termin “djeca sa teškoćama u razvoju”.
EU dokumenti
Evropska socijalna povelja i revidirana Evropska socijalna povelja (član 15. obavezuje na mjere
koje će država-članica preduzimati na ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom na samostalnost, socijalnu integraciju i učešće u zajednici bez obzira na prirodu i porijeklo invaliditeta), Evropski kodeks socijalne sigurnosti sa Protokolom o izmjenama, te revidirani Evropski
28 www.dei.gov.ba –Prijedlog Strategije socijalnog uključivanja,
29 www.vijeceministara.gov.ba- Strategija komunikacija Vijeća ministara
30 www.who.org - International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
35
MI SMO TU
kodeks socijalne sigurnosti, te Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima samo su neki od važnih evropskih dokumenata. Bosna i Hercegovina je dostavila svoj III
Izvještaj o primjeni Evropske socijalne povelje (revidirane) za period 1. 12. 2008-31. 12. 2011.
godine za oblast zdravlja, socijalne sigurnosti i socijalne zaštite. Pravna tečevina EU (Aquis
Communautaire) sadrži više direktiva, preporuka, odluka koje su značajne za razvoj mjera
u oblasti invalidnosti i bila je inkorporirana u sve dokumente koji se odnose na stalno unaprjeđenje aktivnosti na smanjenju socijalne isključenosti, posebno Nove strategije socijalne
kohezije Vijeća Evrope iz 2004. godine (pitanje inkluzije se u EU javlja još u dokumentima iz
90-tih godina XX stoljeća). Akcioni plan Vijeća Evrope 2006-2015, koji je Vijeće ministara
BiH usvojilo 2009. godine, definira akcione smjernice u 15 oblasti vezane za područja života
osoba sa invaliditetom (sudjelovanje u političkom životu, sudjelovanje u kulturnom životu,
informiranje i komunikacija, obrazovanje, zapošljavanje, profesionalno usmjeravanje, osposobljavanje i obuka, izgrađeno okruženje, prevoz, život u zajednici, zdravstvena zaštita, rehabilitacija, socijalna zaštita, pravna zaštita, te zaštita od nasilja i zlostavljanja). Akt potencira ciljne
skupine izložene riziku dvostruke diskriminacije (indikator socijalne isključenosti), a to su:
žene i djevojke sa invaliditetom, osobe sa invaliditetom koji zahtijeva veliku podršku, djeca i
mladi sa invaliditetom, starije osobe sa invaliditetom i osobe sa invaliditetom iz manjinskih i
migrantskih zajednica. Akcioni plan ima jezgro mjera i aktivnosti u područjima stanovanja,
obrazovanja, zapošljavanja, mobilnosti i podizanja nivoa svijesti. Priznaje se ICF klasifikacija
invaliditeta, ali se ne daje definicija invaliditeta, što je prepušteno državama članicama, kao i
mjere prevencije u skladu sa dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije. Promovira se pristup “univerzalnog dizajna” (uveden 2001. godine) kao principa u svim područjima čiji je cilj
izjednačiti i omogućiti jednakost pristupa kod oblikovanja građevina, okruženja, proizvoda,
komunikacijskih i elektronskih sistema, čime se olakšava učešće i samostalnost osoba sa invaliditetom. Temeljno načelo kod pružanja usluga je postupanje kao prema osobama bez invaliditeta (resorna odgovornost), ali ne isključuje postojanje politika specifičnih za invaliditet ako
je to u korist osobe sa invaliditetom.
Dodatak Akcionom planu su preporuke i direktive Vijeća ministara EU i drugi dokumenti
EU. Strategija Vijeća Evrope za osobe sa invaliditetom 2010-2020. predviđa djelovanje u 8
oblasti: dostupnost (mjere i aktivnosti za poboljšanje pristupa uslugama podrške), učešće
(mjere i aktivnosti za poboljšanje aktivnog učešća u javnom životu), jednakost (borba protiv
diskriminacije i promoviranje jednakih mogućnosti), zapošljavanje (naročito aktivnosti za
zapošljavanje na otvorenom tržištu), edukacije i obuke (unaprjeđenje inkluzivnog obrazovanja
i cjeloživotnog učenja za učenike i studente), socijalna zaštita (unaprjeđenje uslova stanovanja,
borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti,) zdravlje (unaprjeđenje pristupa zdravstvenim
uslugama i olakšicama), vanjske aktivnosti (unaprjeđenje prava osoba sa invaliditetom i proširenje i razvoj evropskih i internacionalnih programa).
Iako Bosna i Hercegovina nije u formalnoj obavezi harmonizacije sa evropskim pravom, koje
je obavezujuće za članice EU, međunarodni dokumenti zahtijevaju izvještavanje po pitanjima
iz sadržaja određene konvencije, a ratifikacija određene konvencije zahtjeva i provedbu njenih
odredaba. Na tragu te prakse supremacije međunarodnog prava, izrađene su i odgovarajuće
strategije na području invalidnosti,31 u mnogim zakonima se unose savremene tendencije ino31 Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010-2015.
Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2011-2015.
36
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
vativne regulative, nastale bilo naučnim saznanjima ili usvajanjem novih međunarodnih pravnih standarda ili analizom djelotvornosti pravnih normi.
Kada govorimo o primjeni modela u odnosu na osobe sa invaliditetom, više se ne postavlja
pitanje koji model zagovaramo, jer je gore navedenim dokumentima Bosna i Hercegovina
prihvatila socijalni model. Iako postoje zagovornici napuštanja medicinskog modela, gubi
se iz vida da se ICF Međunarodna klasifikacija invalidnosti zapravo temelji na INTEGRACIJI medicinskog i socijalnog modela, zbog čega je primijenjen bio-psiho-socijalni pristup.
Primjena socijalnog modela znači da će država i okruženje otkloniti prepreke koje osobama
sa invaliditetom onemogućavaju ili otežavaju uključivanje u društvene tokove rada i života u
cjelini. Okruženje podrazumijeva i druge aktere društva, uključujući i porodicu osobe sa invaliditetom. To takođe ne znači da će sve osobe sa invaliditetom (pa čak i istovjetnim) imati isti
tretman u postizanju jednakog pristupa, jer će upravo ključni princip individualnog pristupa,
izradom profila stanja, potreba i razvoja i uključenja, odrediti djelovanje za svaku osobu individualno (npr. jedna osoba može biti institucionalizirana, druga, ako ima podršku porodice
i uvjete, uz dodatne servise može ostati u zajednici). Nadalje, to ne znači da se neće raditi na
svim aspektima otklanjanja prepreka, neovisno da li je to potrebno za određenu vrstu invaliditeta ili ne, što je ustvari “univerzalni dizajn”. Univerzalni dizajn omogućava jednak pristup
svima kategorijama, od djece, odraslih i starih do osoba sa invaliditetom. Naime, invalidnost
je kategorija koja je promjenjiva u smislu mogućnosti pojave novih slučajeva ili vrsta, a univerzalnim dizajnom se obuhvataju i svi novi mogući slučajevi invaliditeta.
Kako sektori zdravstva, obrazovanja, socijalne sigurnosti, socijalne zaštite, rada i zapošljavanja,
stanovanja, spadaju u nadležnosti entiteta, entitetsko zakonodavstvo je relevantno za analizu
kompatibilnosti sa međunarodnim dokumentima. Najveće prepreka je nepostojanje političke
volje da se napuste politike podjela zasnovane na prioritetu etničkog principa, pa samim tim i
osigura participacija svih koji su izvan takvog pristupa, što najbolje ilustrira činjenica da se ne
provode presude Suda za ljudska prava u Strazburu, niti presude domaćih sudskih instanci, a
posebno Ustavnog suda BiH. Osim političkih prepreka koje se ogledaju i u “nedonošenju” ili
“kočenju” donošenja reformskih zakona, enormne neekonomičnosti upravljanja javnim sredstvima, naše društvo karakterizira izuzetno nizak ekonomski prihod, koji je pri tome nepravilno distribuiran, a potrebe za raznim oblicima podrške su ogromne. Kantonalne administracije su veliko opterećenje, te se uskoro očekuje prijedlog novog Ustava FBiH, ali je problem
državne administracije prisutan u oba entiteta i na svim nivoima.
Na kraju, dugogodišnjom politikom, u oba entiteta je stvorena masa “pasivnih konzumenata”
određenih naknada, sa duplim korisnicima u više sistema, a bez dovoljno poticajnih mjera
i programa za zapošljavanje, prekvalifikacije, samozapošljavanje i slično, tako da je umjesto
sistema jednakosti, uspostavljen sistem nejednakosti. Postoje čitave grupe potpuno isključene
iz prava. Veliki je broj nezaposlenih, od kojih neki i godinama čekaju posao, bez orijentacije šta
ih čeka u budućnosti, bez vizije i volje da nešto promijene, te je nezaposlenost “zdrave populacije,” uz navedene društvene devijacije, poseban problem koji je neophodno rješavati i koji
zahtijeva vrijeme i proces. Problem nezaposlenosti je posebno izražen u kategoriji mladih. I na
evropskom nivou, ovaj fenomen je zabrinuo čelnike zemalja EU, o čemu svjedoči posljednja
odluka o izdvajanju velikih sredstava iz Evropskog socijalnog fonda za naredne dvije godine za
borbu protiv nezaposlenosti mladih.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
37
MI SMO TU
Analiza stanja u sistemu budžetskih naknada socijalne zaštite u IBHI studiji je pokazala određene zajedničke slabosti u entitetima, kao npr:
• pravna regulativa nije od presudnog značaja za ostvarenja jednakih prava iz socijalne zaštite,
nego je samo pretpostavka, a nije ostvarena primjena prava u smislu jednakosti ostvarivanja
prava;
• imperativno je rješavanje pitanja nezaposlenosti i zapošljavanja socijalnih kategorija da bi
se otklonila dodatna opterećenja socijalnog sektora;
• neophodno je pristupiti ujednačavanje prava po kategorijama i korisnicima u cilju ostvarenja funkcionalnog sistema pravičnosti, ali i održavanja likvidnosti postojećih budžeta;
• neophodno je vršiti permanentne edukacije svih profila i kampanje za podizanje svijesti o
značaju problema isključenih kategorija, a posebno osoba sa invaliditetom.
Mogućnosti privatnog sektora i tržišta za zapošljavanje i
samozapošljavanje u BiH sa posebnim akcentom na situaciju
i mogućnosti u entitetima
Nezaposlenost, zapošljavanje i rehabilitacija
Razlog zbog čega se oblast zapošljavanja smatra jednom od ključnih je taj što isključenost od
rada i proizvodnje dohotka svaku osobu vodi ka isključenosti, a pogotovo osobe sa invaliditetom. Ova oblast ima svoja tri sub-područja i većina propisa su entitetski propisi, a u FBiH i
kantonalni. Posmatrano sa aspekta činjenice rada, osoba može biti nezaposlena, zaposlena ili
ostvarivati invalidsku penziju prema entitetskim zakonima o penzijskom i invalidskom osiguranju. Ovdje će biti predstavljene prve dvije komponente rada, nezaposlenost i zaposlenost, s
obzirom da je penziono-invalidsko osiguranje predstavljeno u ranijem poglavlju.
Nezaposlenom osobom, u smislu entitetskih zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti,32 smatra se osoba nezaposlena, sposobna za rad, koja se može uposliti prema
propisima o radu, aktivno traži zaposlenje, evidentirana je u službi za zapošljavanje kao tražilac zaposlenja, ne obavlja samostalno profesionalnu ili ekonomsku djelatnosti i nije redovan
učenik, redovan student ili penzioner. Propisi o radu postavljaju najnižu dobnu granicu za
zapošljavanje, a to je 15 godina. Ovdje se naravno radi uglavnom o vrstama poslova za koje se
ne traže posebna znanja ili vještine, ali se dozvoljava obavljanje poslova i prije stjecanja pune
poslovne sposobnosti (18 godina). Naknadu za vrijeme nezaposlenosti ostvaruju osobe koje
ispunjavaju ove uslove i ako su uplaćivale doprinose za slučaj nezaposlenosti u razdoblju 12
mjeseci neprekidno ili 8 mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci koji su prethodili nezaposlenosti. Osim toga, uslov je i da su osobe ostale bez posla ne svojom krivicom i posao nisu
napustile dobrovoljno. Dobrovoljnim napuštanjem se ne smatra odlazak zbog diskriminacije,
zlostavljanja, uslova rada koji ugrožavaju zdravlje, različitih pritisaka poslodavca. U zavisnosti
od godina radnog staža, naknada se isplaćuje od 6-12 mjeseci u određenom procentu prosječne
32 Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (Sl. novine FBiH 55/00,
41/01, 22/05, 9/08)
Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Sl. glasnik RS 30/10, 102/11)
38
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
plaće kantona. Takođe, licima kojima nedostaju 3 godine za ispunjavanje uslova radnog staža
za starosnu penziju omogućeno je da im se uplaćuje penzijsko i invalidsko osiguranje kako
bi ostvarili pravo na starosnu penziju. Svim nezaposlenim evidentiranim licima se osigurava
zdravstveno osiguranje pod uvjetom redovnog javljanja i evidentiranja.
Zapošljavanje osoba sa invaliditetom se odvija u dva oblika: na otvorenom tržištu (pod jednakim uslovima) i zapošljavanje pod posebnim uvjetima usmjerenim na izjednačavanje mogućnosti zapošljavanja osoba sa invaliditetom (posebni programi, beneficirani oblici zapošljavanja
ili prednosti u redovnom zapošljavanju). Zaposlenost se može ostvariti putem ugovora o zapošljavanju kod poslodavca ili samozapošljavanjem, odnosno obavljanjem profesionalne ili ekonomske djelatnosti u skladu sa propisima o obavljanju obrta i srodnih djelatnosti.
Zapošljavanje se vrši prema entitetskim propisima o radu. Uvjeti su da osoba ima navršenih 15
godina i opću zdravstvenu sposobnost utvrđenu kod nadležne zdravstvene ustanove. Za osobe
sa invaliditetom se smatra da imaju zdravstvenu sposobnost za obavljanje određenih poslova
ako su osposobljeni za obavljanje tih poslova. Zakoni sadrže odredbe o posebnoj zaštiti lica
od 15-18 godina koja se smatraju maloljetnim i ne mogu zaključivati ugovore koji ugrožavaju
njihovo zdravlje, moral ili razvoj. Osim što mogu zaključiti ugovore o radu, prema ovim zakonima se može obavljati i pripravnički staž za poslove gdje se takva vrsta staža traži. Volonterski
staž se obavlja prema posebnim zakonima o volontiranju.
Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine33 regulira radne odnose uposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine, pa tako i za zaposlene u udruženjima i fondacijama registriranim na nivou Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga ovaj zakon je resorni za uposlenike saveza
udruženja i udruženja osoba sa invaliditetom registriranim na nivou BiH. Karakteristike ovog
zakona su da su preciznije utvrđene sve norme u pogledu ugovora o radu i garantirana veća
zaštita zaposlenih nego u privatnom ili javnom sektoru.
Zakonima o volontiranju34 pruža se mogućnost, posebno mladim nezaposlenim osobama,
da obave staž ili steknu iskustvo za zapošljavanje, a poslodavcima se omogućava priznavanje
određenih olakšica u cilju većeg angažovanja ovakvih osoba. Priznate olakšice za volontiranje
za poslodavce se odnose na tretman određenih naknada kao troškova poslovanja i to: plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje, troškovi putovanja,
smještaja i ishrane koji nastanu u vezi sa volontiranjem, naknade isplaćene u svrhu troškova
ishrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja učestvuje u aktivnostima
volontiranja, naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i vakcina primljenih u
svrhu obavljanja volontiranja, troškovi obuke van školskog sistema potrebne za volontiranje,
naknade isplaćene za premije osiguranja volontera, naknade za pribavljanje dokumenata ili
plaćanje administrativnih taksi.
U federalnom zakonu je predviđena i dnevnica za volontere do iznosa 75% dnevnice državnih
službenika, a novi prijedlog zakona u Republici Srpskoj predviđa naknadu za rad do visine
iznosa 30% prosječne neto plate u Republici Srpskoj. Uvjet za ove olakšice je postojanje volonterskog ugovora u kome će, slično radnom ugovoru, biti precizirana prava, odnosno obaveze
poslodavca.
33 Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH 26/04, 7/05, 48/05, 60/10)
34 Zakon o volontiranju (Sl. novine FBiH 110/12) i Zakon o volontiranju (Sl. glasnik RS 73/08)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
39
MI SMO TU
Ovi zakoni su vrlo važni jer volonterski staž izjednačavaju sa radnim stažom u ostvarenju ukupnih radnih prava, a posebno jer omogućavaju da osobe, u budućnosti, konkuriraju za plaćene
poslove na tržištu gdje se traži iskustvo na određenim poslovima.
Propisi koji podržavaju okruženje za zapošljavanje osoba sa
invaliditetom
Zakoni za osobe sa invaliditetom35 su najvažniji zakoni za izjednačavanje mogućnosti u zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Ovi zakoni su obavezali određene pravne subjekte na zapošljavanje osoba sa invaliditetom, prema broju zaposlenih. Ukoliko nemaju potreban cenzus za
tzv. obavezno zapošljavanje, moraju izdvajati određen iznos na bruto plate zaposlenih u Fond
za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH i Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida RS, koji će prikupljena sredstva alocirati na osnovu
javnih, transparentnih natječaja za zapošljavanje, profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju osoba sa invaliditetom. Pravna lica koja nemaju obavezu zapošljavanja po ovom zakonu
(npr. organizacije iz nevladinog sektora) takođe izdvajaju određeni iznos koji je procentualno
manji nego u slučaju subjekata za obavezno zapošljavanje (ovdje spadaju državne institucije,
pravni subjekti sa javnim ovlaštenjima ili poslovima od javnog interesa, privredni subjekti itd.).
Posebno se definira status preduzeća za zapošljavanje (u FBIH privredno društvo za zapošljavanje lica sa invaliditetom treba imati najmanje 40% uposlenih sa takvim statusom, u RS
mora imati najmanje 51%), njihove povlastice i boniteti, koje uživaju, a koje im je dala država
zakonom. Sve vrste pravnih subjekatan uključujući i državne institucije, mogu osnivati ova
preduzeća. Zaštitne radionice se osnivaju u svrhu zapošljavanja i njih mogu osnovati jedinice
lokalne samouprave, privredna društva, udruženja lica sa invaliditetom, udruženja poslodavaca, sindikat, humanitarne organizacije i druga pravna lica. Radni centar je javna ustanova
koja obezbjeđuje rad licima koja se ne mogu zaposliti po nekoj od mogućnosti utvrđenih ovim
zakonom, ili osnovana radi radno-terapijskih aktivnosti u okviru rehabilitacije lica sa invaliditetom. Radni centar mora imati najmanje 80% uposlenih lica sa invaliditetom u odnosu na
ukupan broj zaposlenih, a mogu ga osnovati svi pravni subjekti.
Zapošljavanjem lica sa invaliditetom se smatra i samozapošljavanje, te zapošljavanje i rad u
obiteljskom preduzeću ili samostalnoj djelatnosti. U poslovanju ovi subjekti su oslobođeni plaćanja carina i poreza prema carinskim i poreskim propisima, a troškove za komunalne usluge,
telefonske i troškove električne energije plaćaju po uslovima koji važe za domaćinstva. Dio
sredstava za doprinose koji se moraju platiti za plaće mogu ostvariti povratom iz Fonda, a zakon
je obavezao druge subjekte da 20% svojih potreba za robama i uslugama koje proizvode društva za zapošljavanje lica sa invaliditetom, moraju podmiriti od njih, te se na taj način pokušava stimulirati njihova održivost. Posebna prednost je što ovi zakoni otvaraju mogućnosti
za dokvalifikaciju i prekvalifikaciju osoba sa invaliditetom, jer svi oblici koji su predviđeni za
privređivanje mogu poslužiti i kao oblik organizovanja za edukacije, dokvalifikacije, prekvalifikacije i programe rehabilitacije osoba sa invaliditetom. Posebni dijelovi zakona su posvećeni
pitanjima rehabilitacije i prekvalifikacije osoba sa invaliditetom i ova oblast će se razvijati sve
35 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (Sl. glasnik RS br.
37/12-prečišćeni tekst) i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa
invaliditetom (Sl. novine FBiH br. 9/10)
40
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
više jer socijalna rehabilitacija obuhvata sisteme zdravstva, obrazovanja i vaspitanja, kulture,
sporta, rekreacije, socijalnog i političkog djelovanja, komunikacija, rada i zapošljavanja, itd.
Na nivou države BiH postoji Opći zakon o zadrugama (Sl. glasnik BiH br. 18/03, 55/06)
kojim je moguće poticati zapošljavanje osoba sa invaliditetom kao vid socijalnog poduzetništva. Prema ovom zakonu, zadruga je oblik organiziranja dobrovoljno udruženih članova
(zadrugara), minimalno pet fizičkih ili pravnih lica, u zadovoljavanju ekonomskih, socijalnih
i kulturnih potreba kroz zajedničko posjedovanje i demokratsko kontrolirano privređivanje
(poslovanje). Zadruga može biti opća ili specijalizirana u pogledu djelatnosti zadruge i može
obavljati samo registriranu djelatnost. U pravnom prometu zadruga istupa u svoje ime i za svoj
račun, odgovara svojom imovinom, odnosno solidarnom odgovornošću zadrugara.
Jedan od oblika državnog poticanja su entitetski zakoni o igrama na sreću.36 Ovi zakoni predviđaju da se od ostvarene dobiti 50% sredstva odvaja za određene namjene kojima se poboljšava
položaj djece, oboljele djece i drugih ugroženih skupina, a posebno su navedene osobe sa invaliditetom. Sredstva se dodjeljuju po osnovi programa rada i projekata.
Osobe sa invaliditetom su vezane za privatni sektor nastankom povrede na radu ili profesionalne bolesti, te na taj način ostvarivanjem prava invalida rada, ali i mogućnostima zapošljavanja osoba sa invaliditetom na određenim poslovima. Za pravilno tumačenje pristupa izjednačavanja mogućnosti treba poći od činjenice da realno sve osobe sa invaliditetom neće moći
ostvariti pristup svim vrstama poslova, ali se ovdje prvenstveno misli na pristup odgovarajućim
poslovima proporcionalno njihovoj sposobnosti. Ukoliko se posmatra na ovaj način, onda je
moguće da privredni subjekti imaju interes za zapošljavanje osoba sa invaliditetom jer imaju
poreske olakšice i određene povlastice.
Zakon o porezu na dodatnu vrijednost (Sl. glasnik BiH 9/05, 35/05) je oslobodio plaćanja
poreza na dodatnu vrijednost promet dobara i usluga koje su povezane sa uslugama koje pružaju humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične organizacije svojim članovima za članarinu,
pod uslovom da ne dovode do poremećaja konkurencije na tržištu. Ovo je povlastica za sve
organizacije za osobe sa invaliditetom da usluge budu pristupačnije od istih usluga poslovnih
subjekata. Poreski zakoni o dohotku ne oporezuju primanja stečena kao invalidnine i druge
vrste pomoći iz socijalne zaštite, niti na prihode invalidnih lica koja su zaposlena u privrednom
društvu, ustanovi ili radionici za radno, profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju invalida. Svim zaposlenim se priznaje kao poreska olakšica za porez na dohodak, za djecu sa invaliditetom dodatnih 0,3% na utvrđeni procenat za djecu, kao i troškovi za liječenje i lijekove.
Zakoni o porezu na dobit37 daju olakšice jer priznaju kao troškove poslovanja 2% sponzorskih
sredstava i 3% donacija realiziranih u poreskoj kalendarskoj godini. U federalnom zakonu,
oslobađa se poreza na dobit poslovni subjekt ako je u poreskoj godini bilo zaposleno više od
50% osoba sa invaliditetom. U Republici Srpskoj, organizacije koje zapošljavanju do 9 uposlenika i imaju prihod do 100.000,00 KM godišnje mogu dobiti status malog poreskog obveznika i plaćaju porez po povlaštenoj stopi od 2%.
36 Zakon o igrama na sreću (Sl. glasnik RS br. 111/12-prečišćeni tekst) i Zakon o igrama na sreću (Sl. novine
FBiH, 1/02, 40/10)
37 Zakon o porezu na dobit (Sl. glasnik RS 91/06, 128/06, 120/08, 71/10, 1/11) i Zakon o porezu na dobit (Sl.
novine FBiH 97/07, 14/08, 39/09)
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
41
MI SMO TU
Najinteresantniji profitabilni oblik privatnog sektora je društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.) jer predstavlja mogući oblik za mala i srednja preduzeća. Upravljanje ovakvim preduzećem je operativnije od nekih drugih oblika, npr. dioničarskog društva (d.d.), te tako omogućava bržu i lakšu prilagodbu tržišnim uvjetima i čini ga funkcionalnijim. Entitetski zakoni
su dali pravni okvir djelatnosti malih i srednjih preduzeća,38 ali je veoma slab učinak pokretanja privrednih aktivnosti. Bosna i Hercegovina se ne smatra povoljnom sredinom za ulaganje kapitala upravo zbog neuređenih, sporih i komplikovanih procedura registracije poslovnih
subjekata.
Samozapošljavanje je omogućeno oblicima samostalne privredne djelatnosti koji su definirani Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u FBiH (Sl. novine FBiH br. 35/09, 42/11).
Prema zakonskoj definiciji, obrt je “samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registriranih
gospodarskih djelatnosti u osnovnom, dopunskom ili dodatnom zanimanju, od fizičkih osoba
sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga
na tržištu”. Dopuštena je svaka djelatnost koja nije zabranjena zakonom i koja nije regulirana
posebnim zakonima. Postoje vezani i posebni obrti koji se razlikuju u uvjetima za njihovo
obavljanje (gdje se traži posebna stručna sprema za vezane obrte, a za posebne se još traži i
saglasnost za obavljanje). Dvije ili više osoba mogu zajednički obavljati obrt. Srodne djelatnosti
su djelatnosti vezane za obrt ili djelatnosti koje nisu obrt, ali se obavljaju po pravilima za obrt.
Podzakonski akti su posebno utvrdili poslove domaće radinosti, poslove koji se obavljaju u
poslovnim i stambenim prostorijama, te sezonske poslove.
Zakon o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti Republike Srpske (Sl. glasnik RS br. 117/11) je
puno kraći i ne obrađuje oblast samostalnog privređivanja detaljno kao federalni zakon, mada
primjenjuje iste forme obavljanja samostalne djelatnosti. Mikro-kreditne organizacije bi mogle
biti važan partner u zapošljavanju osoba sa invaliditetom. One se vezuju za privatnu inicijativu, obavljaju poslove mikro-kreditiranja s ciljem poboljšanja položaja korisnika mikro-kredita, povećanja zaposlenosti, pružanje podrške poduzetništvu i sticanja dobiti. Oba entitetska
zakona39 definiraju da je mikro-kreditna organizacija pravno lice koje se može osnovati i poslovati kao mikro-kreditno društvo (d.o.o. ili d.d.) ili mikro-kreditna fondacija. Mikro-kreditno
društvo može odobriti kredit u najvećem iznosu od 50.000,00 KM, a mikro-kreditna fondacija kredit do 10.000,00 KM.
Društveno odgovorne kompanije i banke takođe mogu biti poticajno okruženje koje putem
svojih kreditnih linija za mala preduzeća, investicijske projekte ili čak posebne linije za socijalno poduzetništvo, kao i putem godišnjih donacija mogu izuzetno pomoći uključivanju u
proces izjednačavanja mogućnosti osoba sa invaliditetom u svim relevantnim oblastima.
38 Zakon o poticaju razvoja male privrede (Sl. novine FBiH br. 19/06, 25/09) i Zakon o podsticanju razvoja
malih i srednjih preduzeća (Sl. glasnik RS br. 23/09-prečišćeni tekst).
39 Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. glasnik br. 64/06, 116/11), Zakon o štedno-kreditnim
organizacijama (Sl. glasnik RS 93/06) i Zakon o mikrokreditnim organizacijama (Sl. novine FBiH br. 59/06)
42
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Umjesto zaključka i preporuka
Iako se posljednjih godina dosta uradilo na pokretanju pitanja važnih za svakodnevno funkcioniranje osoba sa invaliditetom, predstoji još puno rada u ovoj oblasti. Razlozi za to su sljedeći:
1. Entiteti su donijeli strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba sa invaliditetom tako da
se očekuje da će i novi planovi i programi pratiti aktivnosti predviđene ovim strategijama;
2. Očekuju se promjene Ustava FBiH koje će, osim političkih, imati i fiskalne posljedice, što
će vjerovatno dovesti i do zakonskih promjena u alociranju javnih sredstava;
3. Očekuju se zakonske promjene u sektoru penziono-invalidskog osiguranja FBiH, a Republika Srpska je sa nekim promjenama već ušla u reformu koja je neminovna i u ovom
entitetu;
4. U FBiH se priprema set zakona iz oblasti socijalne zaštite, radno-pravne zaštite, a vjerovatno će pitanja opstojnosti i likvidnosti entitetskih budžeta otvoriti i druga neriješena
pitanja u oblasti socijalne zaštite oba entiteta;
5. Nije završena ni provedena reforma obrazovanja. Iako mnogi smatraju da se to odnosi
samo na visoko obrazovanje, jako puno stvari je ostalo neuređeno i u sektoru osnovnog i
srednjeg obrazovanja (programi, nastavni planovi i zajedničke osnove, pitanja jezika itd.),
ali i predškolskog obrazovanja naročito u vezi licenciranja predškolskih ustanova i osiguranja standarda kvaliteta usluga.
U oblasti invalidnosti za implementaciju medicinsko-socijalnog modela trebalo bi slijediti
nekoliko temeljnih principa:
1. Zakonske izmjene nisu garancija za provedbu pravnih normi. Zbog toga se kampanje, edukacije i druge mjere uključivanja lokalne zajednice moraju istovremeno provoditi, poželjno
i prije promjena zakona. U mentalitetu društvenog okruženja je većinsko shvatanje da
poboljšanje ili promjena statusa nastaje sa pravnom normom. U savremenim teorijama
pravnog normiranja, pravnu normu treba primjenjivati kada se društvo pripremi na njenu
primjenu, a to znači obezbijede sredstva i ljudski kapaciteti, te učini spremnim okruženje
da podržava ove promjene. Zbog toga razvijene zemlje kod važnih i velikih reformskih
zakona koriste metod “odložene primjene zakona”. To podrazumijeva da se zakon usvoji,
ali se sa njegovom primjenom počinje 1-3 godine nakon usvajanja. Ovaj odloženi rok služi
da se svi akteri u društvu pripreme za promjene u reguliranju društvenih odnosa;
2. Bez velikih programa i planova, primijeniti princip “univerzalnog dizajna” gdje god je
moguće u budućim objektima, pristupima, saobraćajnicama i sl;
3. Internet obuke, edukacije i sredstva za ovu vrstu komunikacija obezbijediti osobama sa
invaliditetom ukoliko je to u mogućnostima njihovog percipiranja, bilo u okviru obrazovanja ili centara za obuku, te razviti i uvesti online obuke u svim vrstama obrazovanja za ovu
kategoriju;
4. Za programe razvoja podrške lokalne zajednice, ključnu ulogu ima: mapiranje vrsta invaliditeta, mapiranje potreba u smislu funkcionalnosti osoba sa invaliditetom, vrste postojećih
i nedostajućih usluga, plan osiguranja usluga potrebnih za podršku, mapiranje poslova traženih na tržištu i poslova koji se mogu ponuditi radom lica sa invaliditetom;
5. Razvijati programe edukacija za rano otkrivanje invaliditeta i programe prevencije i učiniti
ih dostupnim stanovništvu;
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
43
MI SMO TU
6. Za sve pobrojane aktivnosti ostvariti zainteresiranost medija za participaciju u programima
i kampanjama;
7. Jednakost pred zakonom i minimum garantiranih prava se ostvaruje preispitivanjem usklađenosti zakonskih normi sa međunarodnim konvencijama i ugovorima bez obzira na nivo
vlasti koja donosi zakone i provedbom takvih usaglašenih pravnih akata.
Navedeni principi postupanja bi trebali biti konstanta u našem odnosu prema pitanjima invalidnosti zbog toga što je invalidnost izuzetno promjenjiva kategorija, ne samo po broju i vrsti,
nego zato što su promjenjive i kategorije koje dovode do invalidnosti. Kao pojedinci ili kao pripadnici različitih socijalnih grupa, imamo mogućnost da mijenjamo percepciju i odnos prema
invalidnosti, pa je ovaj dio analize fokusiran upravo u tom smjeru, da na jednostavan i sažet
način predoči kompleksnost i značaj pitanja invalidnosti i da čitatelje inspirira na korake u
promjenama.
44
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Izvori
• Zakoni i podzakonski akti (prema nivou donošenja);
• Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije BiH i Ustav Republike Srpske;
• Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, Vijeće ministara BiH (Sl. glasnik BiH
br. 76/08);
• Odluka Vijeća ministara o prihvatanju Standardnih pravila za izjednačavanje mogućnosti
za osobe sa invaliditetom (Sl. glasnik BiH br. 41/03);
• Zakon o zabrani diskriminacije (Sl. glasnik BiH br. 59/09);
• Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima (Sl. glasnik BiH br. 58/08);
• Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u BiH (Sl. glasnik BiH br. 88/07);
• Zakon o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Sl. glasnik BiH br. 8/06);
• Zakon o upotrebi znakovnog jezika (Sl. glasnik BiH br. 75/09);
• Okvirni zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju (Sl. glasnik BiH br. 88/07);
• Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (Sl. glasnik BiH br. 18/03);
• Okvirni zakon o visokom obrazovanju (Sl. glasnik BiH br. 59/07, 59/09);
• Okvirni zakon o srednjem stručnom obrazovanju (Sl. glasnik BiH br. 63/08);
• Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH br. 26/04, 7/05, 48/05,
60/10);
• Zakon o radu (Sl. novine FBiH br. 43/99, 32/00, 29/03);
• Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba (Sl.
novine FBiH br. 55/00, 41/01, 22/05, 9/08);
• Zakon o volontiranju (Sl. novine FBiH br. 110/12);
• Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. novine FBiH br. 29/98, 49/00, 32/01,
59/06, 4/09, 55/12);
• Zakon o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti (Sl. novine FBiH br. 42/04,
48/04);
• Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. novine FBiH br. 46/10, 75/13);
• Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. novine FBiH br. 30/97, 7/02, 70/08, 48/11);
• Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (Sl. novine FBiH br. 40/10);
• Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Sl. novine FBiH br. 37/01, 40/02, 52/11,
14/13);
• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(Sl. novine FBiH br. 36/99, 54/04, 42/06, 14/09);
• Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica (Sl. novine FBiH br. 33/04, 56/05,
72/07, 9/10);
• Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih
porodica (Sl. novine FBiH br. 70/05, 61/06, 9/10);
• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom
(Sl. novine FBiH br. 9/10);
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
45
MI SMO TU
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
46
Zakon o igrama na sreću (Sl. novine FBiH br. 1/02, 40/10);
Zakon o porezu na dobit (Sl. novine FBiH br. 97/07, 14/08, 39/09);
Zakon o notarima (Sl. novine FBiH br. 45/02);
Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava (Sl. novine FBiH br. 21/09);
Odluka o maksimalnim iznosima neposrednog sudjelovanja osiguranih osoba u troškovima korištenja pojedinih vidova zdravstvene zaštite u osnovnom paketu zdravstvenih
prava (Sl. novine FBiH br. 21/09);
Odluka o Listi lijekova Fonda solidarnosti (Sl. novine FBiH br. 67/11);
Odluka o Listi esencijalnih lijekova neophodnih za osiguranje zdravstvene zaštite u okviru
standarda obveznog zdravstvenog osiguranja u FBiH (Sl. novine FBiH br. 75/11);
Zakon o radu (Sl. glasnik RS br. 55/07);
Zakon o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Sl. glasnik RS
br. 30/10, 102/11);
Zakon o volontiranju (Sl. glasnik RS br. 73/08);
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. glasnik RS br. 134/11, 82/13);
Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Sl. glasnik RS br. 106/09);
Zakon o zdravstvenom osiguranju (Sl. glasnik RS br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 57/03,
17/08, 01/09, 106/09);
Zakon o socijalnoj zaštiti (Sl. glasnik RS br. 37/12);
Zakon o dječijoj zaštiti (Sl. glasnik RS br. 4/02, 17/08, 1/09);
Zakon o civilnim žrtvama rata (Sl. glasnik br. RS 24/10);
Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica odbrambeno-otadžbinskog rata (Sl.
glasnik RS br. 134/11, 9/12, 40/12);
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (Sl. glasnik
RS br. 37/12);
Zakon o igrama na sreću (Sl. glasnik RS br. 111/12);
Zakon o porezu na dobit (Sl. glasnik RS br. 91/06, 128/06, 120/08, 71/10, 1/11);
Porodični zakon (Sl. glasnik RS br. 54/02, 41/08);
Zakon o notarima (Sl. glasnik RS br. 86/04, 74/05, 76/05, 91/06, 37/07, 50/10, 78/11);
Studija “Istraživanja stanja u oblasti invalidnosti u BiH”, IBHI, 2008.;
Studija “Standardi, kapaciteti, modeli i mehanizmi za izjednačavanje mogućnosti osoba sa
invaliditetom u Bosni i Hercegovini”, IBHI, 2009. Studija “Budžetske novčane naknade za
socijalnu zaštitu u BiH - Šta funkcioniše, a šta ne”, IBHI, 2013.;
www.mhrr.gov.ba - Izvještaj Bosne i Hercegovine o provođenju Konvencije UN o pravima
osoba sa invaliditetom;
www.dei.gov.ba – Prijedlog Strategije socijalnog uključivanja;
www.vijeceministara.gov.ba – Strategija komunikacija Vijeća ministara;
www.who.org - International Classification of Functioning, Disability and Health (ICF);
www.europa.eu- Disability Action Plan 2006-2015;
European Disability Strategy 2010-2020.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dobrica Jonjić
POLITIKE U OBLASTI INVALIDNOSTI U FBiH
(1996-2013)
Društvo barijera i predrasuda
Osobe sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine primarno su razvrstane po načinu
nastanka invaliditeta, pa tako imamo ratne-vojne invalide, civilne žrtve rata, osobe sa urođenim ili stečenim invaliditetom kao posljedicom povrede ili bolesti, tzv. neratni invalidi, te
invalidi rada čiji je invaliditet posljedica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja. Iz ove
podjele prema statusu proizišlo je i zakonodavstvo u kome ima puno manje dodirnih točaka,
a puno više rješenja koja su u osnovi diskriminirajuća i čine ogromne razlike u ostvarenim
pravima i njihovom obimu. Briga društva za prava i položaj osoba sa invaliditetom u velikoj
je mjeri ovisila i još uvijek ovisi o organiziranosti i snazi organizacija osoba sa invaliditetom
i njihovoj sposobnosti da se, kao relevantan i snažan partner, nametnu vladajućoj strukturi u
Federaciji Bosne i Hercegovine u datom trenutku.
Politike u oblasti invalidnosti koje su vođene u Federaciji BiH neposredno poslije završetka
ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, temeljile su se ili na modelima iz zemalja okruženja ili
pak na preuzetom zakonodavstvu bivše države, gdje nije bio rijedak slučaj da se diskriminacija po osnovu invaliditeta dešava čak i među korisnicima kod kojih je invaliditet nastao kao
posljedica istih okolnosti i gdje korisnici pripadaju istoj ciljnoj skupini, npr. braniteljska populacija. Naime, sve do usvajanja Federalnog zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (“Službene novine FBiH” br. 33/04, 56/05 i 70/07 ), populacija ratnih-vojnih invalida
ostvarivala je prava po dva potpuno različita Zakona. Bivši pripadnici Armije RBiH ostvarili
su prava na osnovu invaliditeta po preuzetom Zakonu bivše SFRJ, a bivši pripadnici HVO-a po
Zakonu koji je donio Sabor Herceg Bosne. Pravilnici za ocjenu stupnja invaliditeta bili su različiti, ne samo za različite komponente vojnih postrojbi iz kojih su poticali korisnici, nego su se
razlikovali i od kantona do kantona. Nije postojala jedinstvena procedura za ostvarivanje prava
kao niti kriteriji za procjenu tjelesnog oštećenja. Ovakvu podjelu podržavala je i vlast dijeleći
proračunski novac za vojne invalide u procentu od 75% za bivše pripadnike Armije BiH i 25%
za bivše branitelje iz HVO-a. Dakle, diskriminacija je bila institucionalizirana i legalizirana.
Ovakva podjela u okviru iste populacije osoba sa invaliditetom (ratni-vojni invalidi), trajala
je skoro 10 godina sve do donošenja Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji
2004. godine. Ostale interesne skupine osoba sa invaliditetom su, od osnutka Federacije BiH
pa sve do donošenja Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite
obitelji sa djecom (“Službene novine broj” 36/99) i njegovih izmjena i dopuna 2004. godine,
svoje prinadležnosti ostvarivale kroz sustav mirovinskog-invalidskog osiguranja i to samo one
osobe koje su bile u radnom odnosu ili u mirovini. Ostatak populacije osoba sa invaliditetom
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
47
MI SMO TU
bio je obuhvaćen sistemom socijalne zaštite po osnovu materijalnog statusa, a ne po osnovu
invaliditeta. Prava po osnovu invaliditeta ostvarivana su na nivou kantona a, a to je dovodilo
do pojave da su neki kantoni (Sarajevski, Tuzlanski) rješavali pitanja invaliditeta u skladu sa
materijalnim mogućnostima i uz neminovne razlike u visini pojedinačnih naknada za osobe sa
invaliditetom, a ostatak Federacije Bosne i Hercegovine jednostavno nije ustanovljavao prava
na novčane pridnadležnosti po osnovu invaliditeta.
Osobe sa invaliditetom, civilne žrtve rata, također su prošle turbulentno razdoblje. Od završetka rata pa do 1999. godine i novog Zakona o osnovama socijalne zaštite, naknade za ovu
populaciju bile su izrazito simbolične, a isplaćivane su u cijelosti iz federalnog proračuna, da bi
pomenutim Zakonom sve bilo vraćeno u nadležnosti kantona. I naravno, opet su jači kantoni
kako-tako zaštitili populaciju osoba sa invaliditetom civilnih žrtava rata, a većina kantona,
pravdajući se lošom financijskom situacijom, uopće nisu donosili adekvatne zakone niti isplaćivali bilo kakve naknade po osnovu invaliditeta za ovu skupinu korisnika.
Ovolike razlike u politikama koje su vladajuće strukture u Federaciji Bosne i Hercegovine
vodile prema grupama osoba sa invaliditetom, uvjetovane su u najvećoj mjeri razvijenošću
i uticajem organizacija osoba sa invaliditetom. Neposredno nakon rata logično je bilo da su
organizacije osoba sa invaliditetom koje su okupljale ratne-vojne invalide bile najsnažnije i najuticajnije, a konformistička vlast u velikoj je mjeri koristila njihovu snagu, sa jedne im strane
podilazeći kroz razne privilegije, a sa druge strane instrumentalizirajući ih za interese očuvanja
koncepta vlasti. Takav je odnos rezultirao posvemašnjom diskriminacijom kako po obimu i
vrsti prava raznih, po statusu ustanovljenih grupacija osoba sa invaliditetom, tako i u konačnim iznosima materijalne potpore iz budžeta, po osnovu invaliditeta.
Dakle, osnovna značajka političkog koncepta u oblasti invalidnosti neposredno poslije ratnih
zbivanja u Bosni i Hercegovini pa sve do ratifikacije Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda 2009. godine, bila je ozakonjena i institucionalizirana diskriminacija osoba sa invaliditetom, razvrstanih temeljem društvenog statusa, a ne na osnovu potreba
i prava na jednake mogućnosti. Potpuno je izostajala općedruštvena briga za potrebe osoba sa
invaliditetom i sve se svodilo na ustanovljenje prava na novčana primanja iz federalnog proračuna, a ista su naravno ovisila o statusu korisnika i o snazi organizacije koja zastupa korisničke
interese. Veoma niska svijest cjelokupnog društva o potrebama osoba sa invaliditetom za aktivnije i potpunije uključivanje u sva društvena zbivanja, kao i nedovoljna razvijenost organizacija
osoba sa invaliditetom i njihova nemoć da se nametnu vladajućoj strukturi snagom argumenata, uz sveprisutnu tešku ekonomsku situaciju u društvu, osnovni su razlozi marginaliziranja i isključenosti osoba sa invaliditetom, te njihovom zanemarivo malom uticaju u društvu.
Rezultati ovakvog koncepta u oblasti invalidnosti u Federaciji BiH su katastrofalni, kako za
osobe sa invaliditetom, tako i za društvo u cjelini.
Prava po osnovu invaliditeta u Federaciji Bosne i Hercegovine različite grupacije osoba sa invaliditetom ostvaruju na temelju više, u osnovi sličnih, ali suštinski veoma različitih zakona:
• Ratni-vojni invalidi na temelju Zakona o pravima vojnih invalida i članova njihovih /obitelji (“Službene novine Federacije BiH” br: 33/04, 56/ 05 i 70/07);
• Civilne žrtve rata po propisima Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite obitelji sa djecom (“Službene novine Federacije BiH” br: 36/99, 54/04, 39/06
i 14/09);
48
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
• Osobe sa invaliditetom (neratni invalidi) po odredbama Zakona (“Službene novine Federacije BiH” br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09);
• Invalidi rada dio svojih prava ostvaruju po Zakonu o mirovinsko-invalidskom osiguranju
(“Službene novine Federacije BiH” br: 29/98, 49/00 i 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09).
Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji definirano je da se prava ratnihvojnih invalida financiranju iz federalnog proračuna. Prema ovom Zakonu ratni-vojni invalid definira se kao osoba koja je zadobila oštećenje organizma od najmanje 20% po osnovu
rane, povrede, bolesti ili pogoršanja bolesti u sastavu Oružanih snaga, vršeći vojne dužnosti
ili druge dužnosti za ciljeve obrane Bosne i Hercegovine u periodu 12. 03. 1991. godine do
23. 12. 1995. godine. Ovisno o težini oštećenja organizma ratni-vojni invalidi se razvrstavaju
u deset grupa i to od 100% I grupa do 20% X grupa. Prema odredbama Zakona ratni-vojni
invalidi mogu ostvariti pravo na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć druge osobe i
ortopedski dodatak. Ova prava u Federaciji Bosne i Hercegovine ostvaruje oko 56.000 ratnihvojnih invalida, za čije se financiranje iz Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine izdvaja oko
160.000.000,00 KM na godišnjoj razini. Pojedinačni iznosi se kreću od 38,00 KM invalidnine za RVI X grupe pa do 1.800,00 KM za RVI 100% I grupe.
Zanimljivo je da se niti iz jednog naziva prava koja RVI ostvaruju, ne može zaključiti da se radi
o braniteljskoj populaciji. Potpuno ista, po nazivu, prava ostvaruju i civilne žrtve rata i neratni
invalidi. Bitna razlika je u obuhvatu korisnika i visini osobnih primanja. Ipak je važno naglasiti da sve ove različite grupacije osoba sa invaliditetom uživaju značajno različita materijalna
primanja iz federalnog proračuna, po osnovu invalidnosti. Naime, država kao zakonodavac
nije honorirala žrtvu braniteljske populacije za odbranu zemlje nikakvim posebnim pravom
(u Republici Srpskoj borački dodatak), nego isključivo pravima po osnovu invaliditeta. Osobe
sa invaliditetom stradale uslijed ratnih dejstava kao civili, kao i osobe sa urođenim ili stečenim invaliditetom u mirnodopskim uvjetima, ostvaruju u Federaciji Bosne i Hercegovine, po
nazivu, potpuno istu vrstu prava kao i ratni vojni-invalidi. Civilne žrtve rata razvrstane su
u pet grupa od 60% do 100% tjelesnog oštećenja. Osnovica za izračunavanje prinadležnosti
civilnim žrtvama rata iznosi 70% osnovice 100% ratnog-vojnog invalida, što iznosi oko 560,00
KM dok je osnovica za obračun koeficijenta neratnih invalida fiksna i iznosi 274,00 KM.
Godišnje se iz proračuna Federacije Bosne i Hercegovine za subvencioniranje osobnih prava
civilnih žrtava rata izdvoji oko 12.000.000,00 KM za oko 5.000 korisnika i 112.000.000,00
KM za približno 41.000 korisnika prava po osnovu neratnog invaliditeta.
Kada se uzmu u obzir prava i iznosi koje ostvaruju kroz sustav PIO invalidi rada, Federacija
Bosne i Hercegovine samo iz federalnog proračuna godišnje izdvaja gotovo 300.000.000,00
KM za prava stečena po osnovu invaliditeta. Troši se ogroman novac (petina godišnjeg proračuna FBiH), a sa druge strane imamo armiju nezadovoljnih osoba sa invaliditetom. Dakle,
vlada jedno potpuno šarenilo u visini i obuhvatu korisnika prava, što podržava postojeće i
generira nove oblike diskriminacije osoba sa invaliditetom po osnovu invaliditeta. Populacija ratnih-vojnih invalida pozitivno je diskriminirana u odnosu na ostatak populacije osoba
sa invaliditetom ne samo kroz zakonski okvir, nego i kroz Pravilnik o oštećenju organizma
koji primjenjuju stručne osobe, liječnici Instituta za medicinsko vještačenje. Naime, za ratnevojne invalide se primjenjuju i do 20% blaži kriteriji ocjene tjelesnog oštećenja organizma, pa
se kod dva čovjeka gubitak potkoljenice jednom ocjenjuje 70% invalidnosti ako je osoba ratnivojni invalid, a 50% ako se radi o neratnom invaliditetu, što je možda i vrhunac apsurda. Sve
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
49
MI SMO TU
ove anomalije rezultat su nakaradnog, medicinsko-statusnog modela ocjenjivanja tjelesnog
oštećenja, koji ne postoji nigdje osim ovdje i u Republici Hrvatskoj, gdje su njegovi učinci još
apsurdniji.
Uslijed nedostatka precizne definicije invaliditeta, u kategoriji osoba sa invaliditetom na razne
su načine ulazili i korisnici prava čije je liječenje bilo u tijeku, zatim stare osobe čije je funkcioniranje u društvu otežano uslijed prirodnog procesa starenja, a ne invaliditeta. Potpuno je
pogrešan pristup rješavati posljedice starenja ili liječenja oboljele osobe kroz prava osoba sa
invaliditetom. Socijalna zaštita u širem smislu kao i sustav mirovinskog i invalidskog osiguranja, te kvalitetnije i pristupačnije zdravstvo su poluge društva koje su morale učiniti više za
stare i bolesne. Međutim nisu, nego su ovi ljudi godinama sustavno gurani u sferu invaliditeta,
odmažući direktno onima koji su zbog svog fizičkoga, senzornog, mentalnoga ili psihičkog
oštećenja trajno spriječeni u funkcioniranju i komunikaciji sa okolinom. Invaliditet je u skladu
sa Konvencijom konačno stanje, posljedica povrede ili bolesti koja trajno sprječava pojedinca
u komunikaciji sa okolinom i na čije se ublažavanje više ne može uticati mjerama zdravstvene
zaštite. Ili, dok god je u tijeku liječenje, osoba je samo privremeno spriječena u općenju sa okolinom, a konačni obim spriječenosti u funkcioniranju utvrđuje se na stručan način po okončavanju medicinskog tretmana, u skladu sa Međunarodnom klasifikacijom funkcioniranja Svjetske zdravstvene organizacije.
Ovakve pojave dovele su u jednom periodu (2007-2009.) do eskalacije broja korisnika prava po
Zakonu o osnovama socijalne zaštite, tzv. neratnih invalida, čiji je broj narastao na 150.000,
prijeteći da uruši cjelokupni sustav. Federacija Bosne i Hercegovine bila je prinuđena donositi
drastične izmjene Zakona tako da od 2009. godine pravo po ovome zakonu ostvaruju isključivo osobe sa invaliditetom od 90% i 100% tjelesnog oštećenja. Također, osobe starije od 65
godina, pravo na tuđu njegu i pomoć od druge osobe ostvaruju po propisima kantona. Međutim, sve su ovo rješenja donošena u iznudici sa ciljem da se spasi što se spasiti da, i ni u kome
slučaju ne predstavljaju konačno rješenje za osobe sa invaliditetom.
Društvo jednakih mogućnosti
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ratificirala je Konvenciju o pravima osoba sa
invaliditetom Ujedinjenih naroda u prosincu 2009. godine i samim tim činom preuzela veliku
odgovornost za implementaciju osnovnih principa Konvencije. Obzirom da su temeljni principi ovog dokumenta bili poznati odgovornim ljudima u vladajućim strukturama, a naravno
i nevladinom sektoru dosta ranije, značajne su predradnje bile obavljene znatno prije zvaničnoga usvajanja. Naši su eminentni stručnjaci Plamenko Priganica, kao ovlašteni predstavnik
Bosne i Hercegovine, i Fikret Zuko, predstavnik pokreta osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini, sudjelovali u Njujorku u izradi ovoga dokumenta Konvencije kao i u intenzivnom
lobiranju za njeno usvajanje u Ujedinjenim narodima 2005. godine. Znatno prije samog čina
ratifikacije u Bosni i Hercegovini se vodila intenzivna kampanja podizanja svijesti o potrebi
potpunog zaokreta u politici prema invalidnosti i njenom daljem kreiranju na principima Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. Principi Standardnih pravila, kao i donesene Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom UN-a nisu do 2008. godine bili ugrađeni niti u jedan
strateški dokument u Bosni i Hercegovini, ali je vrijeme za takvo što definitivno sazrijevalo.
2005. godine desilo se svojevrsno čudo za tadašnje političke prilike u Bosni i Hercegovini.
50
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Naime, dva resorna ministarstva, Ministarstvo rada i socijalne politike Vlade Federacije Bosne
i Hercegovine, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Vlade Republike Srpske i Inicijativa za
bolju i humaniju inkluziju (IBHI) kao organizacija koja je implementirala projekat, zajednički
su aplicirali kod Vlade Republike Finske za financiranje POI projekta, čiji je cilj bio jedinstveni
dokument za cijelu Bosnu i Hercegovinu, koji je usvojen 2008. godine pod nazivom Politika
u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Nakon dobivanja Projekta, oformljen je stručni
tim sastavljen od stručnjaka obiju Vlada i federalne i Vlade Republike Srpske, te što je izuzetno
važno u timu su uzeli učešća i brojni predstavnici nevladinog sektora iz oblasti invalidnosti.
Doprinos osoba sa invaliditetom izradi politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini je
nemjerljiv, kako sa stajališta stručnosti koju su ugradili u principe dokumenata, tako i sa stajališta vlasništva nad dokumentom i svojevrsne legitimacije Politike kao najznačajnijeg strateškog
pravca djelovanja u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Politika u oblasti invalidnosti
u Bosni i Hercegovini u osnovi mijenja postojeće stanje i položaj osoba sa invaliditetom, ali i
društva u cjelini namećući potpuno nove standarde.
Dokument je 2008. godine usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, kao jedinstvenu
agendu u oblasti invalidnosti za cijeli prostor države, obvezujući entitetske Vlade i Parlamente
da na principima nove politike donesu strateške dokumente za implementaciju ključnih principa Politike. Ovaj dokument, koji uvažava i usvaja sve ključne principe Konvencije o pravima
osoba sa invaliditetom UN, prijelomni je razdjelnik socijalne politike u Bosni i Hercegovini,
koji definitivno i nepovratno određuje smjer djelovanja cjelokupnog bosansko-hercegovačkog
društva u oblasti prava osoba sa invaliditetom. On rasvjetljava pravce djelovanja cjelokupnog
društva na otklanjanju prepreka svih vrsta i stvaranju društva jednakih mogućnosti u svim
segmentima privatnog i javnog života. Politika najjasnije i najodlučnije promovira ostvarivanje
ljudskih prava, sloboda i dostojanstva svih osoba sa invaliditetom, njihovu potpunu integraciju
u društvu, uz uklanjanje svih uzroka i oblika diskriminacije po osnovu invaliditeta.
U cilju eliminacije diskriminacije po osnovu invaliditeta, koja je u Bosni i Hercegovini ozakonjena i sveprisutna i uvođenja socijalnog pristupa u pitanjima invaliditeta, bosansko-hercegovačko društvo mora razviti jedinstven institucionalni model za ocjenu stupnja invalidnosti i
preostale sposobnosti za sve osobe sa invaliditetom, bez obzira na uzrast i uzrok nastanka invaliditeta, koji bi imao jedinstvene kriterije i proceduru baziranu na Međunarodnoj klasifikaciji
funkcioniranja Svjetske zdravstvene organizacije. Cilj novog socijalnog pristupa u ocjenjivanju
stupnja tjelesnog oštećenja mora biti ostvarivanje prava u skladu sa stvarnim potrebama svake
pojedine osobe sa invaliditetom. Trenutačno, prava se ostvaruju na temelju priznatog statusa
osobe sa invaliditetom ustanovljenog primjenom isključivo medicinskih kriterija procjene i
statusa osobe sa invaliditetom temeljenog na uzroku nastanka invaliditeta. Kriteriji koji se trenutačno primjenjuju predstavljaju generator većine oblika diskriminacije po osnovu invaliditeta u Bosni i Hercegovini.
Još u tijeku trajanja POI projekta, osnovani su entitetski timovi za izradu Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom. Timove su činili odgovorni predstavnici ministarstava i nevladinoga sektora. Pristup je bio multisektorski, a zajednička ishodišna točka bila
je Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. Projekat “Podrška razvoju politike u
oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini” skraćenog naziva POI projekat, definitivno je najuspjeliji i najučinkovitiji projekat u socijalnoj politici ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire,
iz prostog razloga što niti jedan projekat nije rezultirao toliko značajnim dokumentima koji
radikalno i nepovratno mijenjaju politiku društva prema osobama sa invaliditetom. Entitetske
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
51
MI SMO TU
strategije donesene su tijekom 2010. godine i neznatno se razlikuju. Razlozi zašto se ovi dokumenti ipak razlikuju su naravno politikantske naravi samo što su, na sreću, ovog puta vještački
proizvedene razlike samo puka kozmetika. Najvažnije je da obje Strategije jasno i precizno identificiraju osnovna područja društvenog života u kojima se moraju ukloniti prepreke radi lakšega
i potpunijega uključivanja osoba sa invaliditetom u sve tokove društvenih zbivanja. Također su
precizno identificirani ciljevi, mjere i aktivnosti, te nositelji aktivnosti i rokovi za provođenje
zadanih aktivnosti. Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2011-2015. godine identificira dvanaest oblasti društvenog života i to:
• socijalna zaštita;
• pristupačan život u zajednici i stanovanje;
• zdravstvena zaštita;
• odgoj i obrazovanje;
• sport i rekreacija;
• profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje;
• obitelj;
• informacije, komunikacije i podizanje svijesti;
• sudjelovanje u javnom, kulturnom i političkom životu;
• istraživanje i razvoj;
• organizacije osoba sa invaliditetom;
• međunarodna suradnja.
U sferi socijalne zaštite za osobe sa invaliditetom dominantan je medicinski pristup u ocjenjivanju stupnja invaliditeta. Prava se dodjeljuju po osnovu statusa, pri čemu presudnu ulogu
ima način sticanja invaliditeta. Ovakav pristup generira sve više oblika diskriminacije osoba sa
invaliditetom unutar same populacije, a i u odnosu na ostatak društvene zajednice. Osnovne
mjere za zaokret u socijalnoj politici prema osobama sa invaliditetom koje je Strategija precizno definirala nalažu potrebu usklađivanja postojećih federalnih i kantonalnih zakona sa
Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, donošenje novih zakona u entitetu i
kantonima usklađenih sa principima Konvencije, te sustavni razvoj sistema podrške za osobe
sa invaliditetom, od zakonodavstva do prilagodbe načina ocjenjivanja stupnja spriječenosti u
funkcioniranju i određivanju prava za osobe sa invaliditetom u skladu sa njihovim stvarnim
potrebama, stavljajući akcenat na njihove preostale sposobnosti.
Kada je riječ o pristupačnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, osobe sa invaliditetom se
nalaze u izuzetno neravnopravnom položaju u odnosu na druge građane, a barijere su prisutne
u svim segmentima življenja. Nepristupačni stambeni objekti onemogućavaju normalan život
osobama koje koriste invalidska kolica. Nepristupačni objekti i okolina stvaraju opasnost za
osobe sa invaliditetom od novih povređivanja i onemogućavaju ih u ostvarivanju primarnih
životnih potreba. Posebno su pogođene osobe koje ne koriste usluge personalne asistencije, te
su zbog svoga invaliditeta prinuđene da ostaju u stanovima i ne ostvaruju nikakav kontakt sa
okruženjem. Javni prijevoz je jedan od osnovnih uvjeta za postizanje jednakih mogućnosti i
potrebno je planirati njegovo unaprjeđenje u skladu sa europskim standardima, kako u stvaranju pristupačne prometne infrastrukture, tako i prilagođavanju sredstava javnog prijevoza
potrebama osoba sa invaliditetom.
52
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Osobe sa intelektualnim poteškoćama u razvoju, kojima je oduzeta poslovna sposobnost,
nemaju mogućnost izbora mjesta življenja nego ih se posredstvom staratelja i centara za socijalni rad, obično smješta u zavode internatskog tipa, gdje na jednoj maloj lokaciji živi i do pet
stotina ljudi. Takav način tretmana i smještaja za osobe sa intelektualnim poteškoćama je recidiv zastarjele i u Europi preživjele politike koja nije uvažavala pravo na izbor i osobnost, nego
je ljude sa ovim oblikom invaliditeta tretirala više-manje brojkama. U Federaciji Bosne i Hercegovine potrebno je odmah pristupiti stvaranju pravnog okvira za razvijanje i implementaciju
programa socijalnog stanovanja, uključujući samostalno stanovanje i stanovanje uz podršku,
te reorganizaciju postojećih ustanova za smještaj osoba sa intelektualnim poteškoćama i njihovo usklađivanje sa standardima smještaja u razvijenim zemljama Europske unije. Naravno
da je to dug i skup proces, ali ti argumenti ne mogu biti razlog stalnog odgađanja da se ovaj
važan proces odmah započne.
Zdravstvena zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine ustavno je u nadležnosti kantona i vrlo
je kompleksno organizirana. U ovisnosti od razvijenosti kantona, primarna, sekundarna
i tercijarna zdravstvena zaštita nije jednako kvalitetno dostupna svim građanima u Federaciji, pa tako ni osobama sa invaliditetom. Ustanove zdravstvene zaštite, od ambulantne primarne medicinske zaštite, preko kantonalnih stacionara do kliničkih centara veoma često nisu
pristupačne za osobe sa invaliditetom niti su prilagođene njihovim specifičnim potrebama.
Zdravstveno osiguranje mora biti pravo koje pripada svim osobama sa teškim oblicima invaliditeta zbog kojega su oni veoma teško upošljive osobe. Medicinsko osoblje koje radi sa osobama sa invaliditetom mora dobiti odgovarajuću obuku koja treba biti kontinuiran proces i
temeljena na najnovijim raspoloživim saznanjima. Društvo ima obavezu razviti službe za ranu
intervenciju i tretman djece sa posebnim potrebama.
Naš sustav zdravstvene zaštite nema uspostavljene sisteme prenatalne detekcije poremećaja
koji dovode do invaliditeta. Cijeli sustav zdravstvene zaštite trebalo bi da kroz procese profesionalne rehabilitacije i osposobljavanja bude okrenut iskorištavanju preostalih sposobnosti
osobe sa invaliditetom i njenom ponovnom uključivanju u sferu rada i zapošljavanja. Odgoj
i obrazovanje su od presudne važnosti za razvijanje sposobnosti osoba sa invaliditetom za
samostalan život u zajednici. Naše školstvo ne osigurava potrebnu dostupnost odgojno-obrazovnoga procesa osobama sa invaliditetom. Nastavni kadar nije dovoljno educiran za rad sa
osobama sa invaliditetom, a da ne govorimo o neprilagođenim programima nastave i neadekvatnim učilima. Slijepa i slabovidna djeca, kao i gluhonijema djeca, posebno su isključena jer
škole nisu opremljene za izvođenje nastave na Brajevom pismu ili znakovnom jeziku. Ovim
vještinama potrebno je, barem u osnovnim elementima, obučiti i zdravu djecu već od predškolske dobi. Tada bi oni lakše prihvatili svoje vršnjake sa smetnjama u razvoju, a takav pristup
razvijao bi u konačnici humanije društvo. Školstvo je moguće i potrebno prilagoditi posebnim
potrebama djece sa različitim poteškoćama u razvoju, a u skladu sa potrebama tržišta rada,
osposobiti ih za samostalni život.
Federacija Bosne i Hercegovine donijela je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji nameće obavezu privrednim društvima da
na određeni broj zdravih djelatnika, u skladu sa kvotnim sustavom, zaposli dovoljan broj
osoba sa invaliditetom ili da, u slučaju nezapošljavanja, uplati u Fond za zapošljavanje osoba
sa invaliditetom 25% bruto dohotka za svaku nezaposlenu osobu. Ovaj sustav relativno dobro
funkcionira i već treću godinu Fond vrši svoju osnovnu funkciju povrata uplaćenih doprinosa
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
53
MI SMO TU
svim poslodavcima koji pod posebnim uvjetima zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Također,
putem javnih natječaja Fond financira projekte zapošljavanja za osobe sa invaliditetom i stimulativno zapošljavanje u poduzećima i udruženjima osoba sa invaliditetom. Potrebno je i dalje
raditi na zapošljavanju osoba sa invaliditetom pod općim uvjetima što je jedina mogućnost za
značajniju uposlenost. Od posebne je važnosti proces profesionalne rehabilitacije i osposobljavanja, kao i prekvalifikacije i sticanja novih zvanja i vještina za osobe sa invaliditetom, kako bi
se njihova konkurentnost na tržištu rada povećala.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike već dvije godine provodi i materijalno pomaže
aktivnost uspostave lokalnih koalicija, koje čine različite organizacije osoba sa invaliditetom,
sa ciljem izrade i usvajanja lokalnih akcionih planova za implementaciju ciljeva iz Strategije za
jednake mogućnosti za osobe sa invaliditetom 2011-2015. godine. Koalicije su formirane i obučene za ovu djelatnost u svih deset kantona. Tijekom 2012. godine ova je aktivnost provedena
u Unsko-sanskom, Posavskom, Livanjskom, Zapadno-hercegovačkom i kantonu Središnja
Bosna. Ovi timovi su kreirali svoje akcione planove i u tekućoj godini se radi intenzivno lobiranje kako bi ovi dokumenti postali redovna agenda kantonalnih vlada i općinskih struktura.
U preostalih pet kantona: Sarajevskom, Bosanko-podrinjskom, Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Hercegovačko-neretvanskom u tijeku je izrada lokalnih akcionih planova. Uporedo
se, sa partnerima iz nevladinoga sektora, radi kampanja podizanja svijesti u cijeloj Federaciji
Bosne i Hercegovine o potrebi da se cijela društvena zajednica angažira na uklanjanju barijera
u svim oblastima društvenoga života, kako bismo životnu zajednicu učinili što pristupačnijom
osobama sa invaliditetom.
Iako smo, kao društvo, još veoma daleko od ovoga cilja, u skladu sa preuzetim obvezama koje
proizilaze iz čina ratifikacije Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, dužni smo,
svako u svojoj nadležnosti, odmah pristupiti prilagodbi zakonskih odredbi principima Konvencije. Donijeli smo strateška dokumenta, u završnoj su fazi lokalni akcioni planovi, tako da
u narednom periodu treba inzistirati na konkretnim učincima u stvarnom životu.
54
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Izvori:
• Federalni zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, “Službene novine FBiH”
br. 33/04, 56/05 i 70/07;
• Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih naroda, New York, 2006.
• Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, BiH 2008;
• Strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u Federaciji Bosne i Hercegovine 2011-2015, BiH 2011;
• Zakon o mirovinsko-invalidskom osiguranju, “Službene novine Federacije BiH” br: 29/98,
49/00 i 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09;
• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom,
“Službene novine FBiH” br. 36/99;
• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji sa djecom
“Službene novine Federacije BiH” br: 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09;
• Zakon o pravima vojnih invalida i članova njihovih /obitelji (“Službene novine Federacije
BiH” br: 33/04, 56/ 05 i 70/07.).
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
55
Dr. Ljubo Lepir
PROCJENA STANJA SISTEMA PODRŠKE LICIMA SA
INVALIDITETOM U REPUBLICI SRPSKOJ
Uvod
Lica sa invaliditetom predstavljaju jednu od socijalno najugroženijih grupa stanovništva koja je
u stalnom riziku od socijalnog isključivanja. Rizik socijalne isključenosti za ovu kategoriju stanovništva proizilazi iz same prirode funkcionalnog i zdravstvenog stanja u kojem se nalaze lica
sa invaliditetom. Fizička, senzorna ili mentalna onesposobljenost dovode ova lica u stanje veće
potrebe za društvenom podrškom u zadovoljavanju osnovnih životnih funkcija nego što je to
slučaj kod ostalog dijela stanovništva. Prema procjenama međunarodnih organizacija, jednu
desetinu populacije svakog društva čine lica sa invaliditetom, što predstavlja značajan broj građana kojima je neophodna društvena podrška. Država putem sistema podrške ima zadatak da
obezbijedi posebnu društvenu zaštitu i podršku prema ovoj grupi građana. Dostignutim stepenom socijalne podrške ovim licima mjeri se civilizacijski napredak svakog društva. Ukoliko je
stepen podrške veći, viši su i razvojni standardi ukupnog društva, i obrnuto. Administrativne
prepreke, fizičke i komunikacijske barijere, sistemska inertnost u rješavanju svakidašnjih životnih problema, manjak institucionalne senzibilnosti i slično, predstavljaju osnovne elemente
mehanizama sistemskog zanemarivanja i socijalnog isključivanja lica sa invaliditetom.
Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom ukazuje na obavezu svake države
potpisnice da obezbijedi efikasne sisteme društvene podrške kako bi se zadovoljile potrebe
ovih lica za efikasnom zdravstvenom zaštitom, habilitacijom i rehabilitacijom, zapošljavanjem, obrazovanjem, socijalnom zaštitom, učestvovanjem u političkom i kulturnom životu,
informisanjem i drugim životnim potrebama. Da bi se odgovorilo na postavljene zadatke, a
uvažavajući proklamovane principe nediskriminacije po osnovu invaliditeta, Konvencija ukazuje na potrebu svake države da razvije socijalno senzitivne sisteme društvene podrške kao što
su: sistemi zdravstvene i socijalne zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i drugi. Prema Konvenciji, države su dužne koristiti postojeće i razvijati nove resurse sistema kako bi se u potpunosti
postiglo puno ostvarivanje ovih ciljeva, a time i prava lica sa invaliditetom.
Bosna i Hercegovina, kao potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima lica sa invaliditetom i potpisnica drugih međunarodnih dokumenata kojima se garantuje jednak pristup i
ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, kao što su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
(1948), Evropska konvencija o ljudskim pravima (1950), Revidirana evropska socijalna povelja (1996), dužna je da obezbijedi resurse za provođenje efikasne sistemske socijalne podrške
građanima koji spadaju u grupu lica sa invaliditetom. U skladu sa ustavnim nadležnostima,
oblast socijalne politike, a time i nadležnost u organizovanju, planiranju i finansiranju, je u
isključivoj nadležnosti Republike Srpske, Distrikta Brčko i FBiH, odnosno kantona u FBiH.
Samim tim, odgovornost za funkcionisanje sistema socijalne podrške licima sa invaliditetom
56
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
nalazi se na nivoima ovih organizacionih jedinica. Republika Srpska, nezavisno od drugih,
organizuje i provodi mjere društvene podrške za sve svoje građane, pa tako i za lica sa invaliditetom. Mjerama koje provodi u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapošljavanja, Republika Srpska nastoji odgovoriti na obaveze koje proizilaze iz ovih dokumenata,
a time i zadovoljiti specifične potrebe lica sa invaliditetom.
Najveći dio potreba čijim zadovoljavanjem se ostvaruje socijalna uključenost lica sa invaliditetom, tiču se djelovanja sistema socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja i zapošljavanja.
Međutim, da bi se postigla potpuna ravnopravnost lica sa invaliditetom u društvu potrebno
je daleko više. Sistemi društvene podrške prilikom djelovanja prema licima sa invaliditetom,
moraju:
• uvažiti da je invalidnost integralni dio društvene stvarnosti;
• prihvatiti da je problem invalidnosti problem cijele zajednice, a ne samo lica sa invaliditetom i njihovih porodica;
• prepoznati stvarne potrebe lica sa invaliditetom uvažavajući njihove preostale sposobnosti;
• omogućiti licima sa invaliditetom i njihovim porodicama ravnopravno učešće u kreiranju i
implementaciji mjera sistemske podrške namijenjenih njima.
Uvažavanjem ovih principa djelovanja, sistemi socijalne podrške mogu unaprijediti ukupan
položaj lica sa invaliditetom u društvu. Problem invalidnosti i obezbjeđivanje adekvatne
sistemske podrške tim licima bile su prioritetne teme socijalnog razvoja u Republici Srpskoj
posljednjih godina.
Sistemsko određenje lica sa invaliditetom u Republici
Srpskoj
Oblast invalidnosti u Republici Srpskoj definisana je u različitim poljima sistema socijalne
sigurnosti: penziono-invalidskom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,
socijalnoj zaštiti, zaštiti ratnih-vojnih invalida i civilnih žrtava rata. Zakonski okviri definisanja oblasti invalidnosti, statusi i prava invalida dati su: Zakonom o pravima boraca, vojnih
invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 134/11), Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 24/10), Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju
(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 134/11), Zakonom o socijalnoj zaštiti (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 37/12) i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju
i zapošljavanju invalida (“Službeni glasnik Republike Srpske, br. 54/09). Aktuelni način određivanja invalidnosti u Republici Srpskoj temelji se na prioritetnom uvažavanju mjesta i uzroka
njegovog nastanka. U skladu sa tim, sistemi socijalne sigurnosti prepoznaju sljedeće kategorije
lica sa invaliditetom: invalidi rada, ratni-vojni invalidi, civilne žrtve rata i tzv. “civilni invalidi”
ili “neratni invalidi”. U skladu sa takvim određenjima, sistemi socijalne sigurnosti bliže definišu pojam invalidnost. Prema Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, invalidom se smatra “borac koji
je u oružanoj borbi ili oružanoj akciji u ratu ili miru za očuvanje SFRJ, odnosno Republike
Srpske, zadobio ranu, povredu ili ozljedu, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje 20%, odnosno koje je pod istim okolnostima zadobilo bolest, zbog koje je
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
57
MI SMO TU
nastupilo oštećenje organizma najmanje za 40%” (član 2). Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata
definiše invalidnost kao stanje civilnog lica kod kojeg je nastupilo oštećenje organizma u visini
od 60% zbog vojnih dejstava, boravka u logorima, zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava i
slično (član 4). Invalidnost prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju predstavlja
“stanje zbog kojeg se prekida rad, uslijed nastale invalidnosti, koja prouzrokuje znatno umanjenu sposobnost za rad bilo da je invalidnost stečena u toku rada ili je postojala pa se pogoršala
u toku rada” (član 3). Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju
invalida nastoji još više usmjeriti ovu definiciju. Prema ovom Zakonu, lice sa invaliditetom je
“svako lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje i mentalna retardacija koje
za posljedicu ima trajnu ili privremeno (na najmanje 12 mjeseci) smanjenu mogućnost rada i
zadovoljavanja ličnih potreba u svakodnevnom životu” (član 2).
Zakon o socijalnoj zaštiti obuhvata kategoriju tzv. “civilnih invalida” i on definiše korisnike
prava i usluga socijalne zaštite među kojima su djeca sa smetnjama u razvoju i punoljetna lica sa
invaliditetom prepoznata kao jedna od prioritetnih korisničkih grupa. Punoljetno lice sa invaliditetom, prema ovom Zakonu, je lice “kod koga se kao posljedica povrede, bolesti ili urođene
mane pojavljuje gubitak ili ograničavanje sposobnosti obavljanja aktivnosti koje su neophodne
za svakodnevni život na način ili u obimu koji se smatraju normalnim za lica istih godina, pola,
kulture i obrazovanja” (član 18). Za razliku od punoljetnog lica sa invaliditetom, ovaj Zakon
daje posebnu definiciju za maloljetno lice kao “dijete sa smetnjama u razvoju” koje ima “oštećenje vida, sluha, sa smetnjama u glasu, govoru i jeziku, sa tjelesnim oštećenjima i hroničnim
oboljenjima, sa mentalnom zaostalošću, višestrukim smetnjama, ili sa drugim smetnjama koje
dovode do problema u psihomotornom i čulnom razvoju” (član 18).
Definicije invalidnosti koje su date u ovim zakonima prevashodno su zasnovane na prepoznavanju različitih mjesta i uzroka nastanka invalidnosti. U zavisnosti od uzroka i mjesta
nastanka invalidnosti, korisnici ovih prava imaju različite statuse, odnosno, nivoe socijalne
podrške. Takav pristup je izvor nejednakosti i diskriminacije među pojedinim grupama lica
sa invaliditetom prilikom ostvarivanja sistemske podrške. Nasuprot ovakvim određenjima,
međunarodni dokumenti u ovoj oblasti promovišu ostvarivanje socijalne podrške kroz jednako ostvarivanje prava svih lica sa invaliditetom bez obzira na mjesto i uzrok nastanka. (POI
projekat, 2008) Ovakav pristup u prvi plan stavlja procjenu odnosa vrste i stepena invaliditeta
sa funkcionalnim stanjem lica sa invaliditetom. Na osnovu takve procjene definišu se mjere
socijalne podrške koje su upućene na zadovoljavanje stvarnih potreba lica sa invaliditetom.
Ukoliko se prihvate procjene Svjetske zdravstvene organizacije da se oko 10-11% građana jedne
države mogu smatrati licima sa invaliditetom, a na osnovu preliminarnih rezultata popisa stanovništva, u Republici Srpskoj živi oko 130.000 građana koji spadaju u kategoriju lica sa invaliditetom. Nepostojanje jedinstvene baze podataka u ovoj oblasti otežava sagledavanje aktuelnog stanja populacije lica sa invaliditetom. Postojeće evidencije prate ostvarivanje prava ovih
lica u pojedinim sistemima. Ne postoji nikakva uvezanost postojećih baza podataka korisnika
prava između različitih sistema. Najveći broj lica sa invaliditetom nalazi se u sistemu boračkoinvalidske zaštite, a najmanji broj ih je u sistemu profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja
i zapošljavanja.
58
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Tabela: Broj korisnika prava iz sistemskih zakona
Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca
odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske
61.440*
Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata
3.447*
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
42.287*
Zakon o socijalnoj zaštiti
17.026**
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida
1.441***
* - ukupan broj korisnika osnovnih prava iz zakona; **- broj korisnika prava na dodatak za njegu i pomoć drugog
lica; ***- broj lica sa invaliditetom koja su zaposlena po osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida
U cilju unapređenja oblasti socijalne podrške licima sa invaliditetom i usklađivanja sistemskog
pristupa ovoj oblasti sa međunarodnim standardima, Vlada Republike Srpske je usvojila “Strategiju unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj 2010-2014”.
(Vlada RS, 2010) Strategija je po prvi put promovisala strateško opredjeljenje zvaničnih institucija Republike Srpske da se prihvate i ugrade novi pristupi invalidnosti u postojeće sisteme
socijalne podrške. Ovaj dokument je rađen na principima obezbjeđivanja jednakih mogućnosti licima sa invaliditetom bez obzira na mjesto nastanka invalidnosti. Sistemi socijalne
podrške moraju obezbijediti resurse i mehanizme djelovanja koji su upućeni na zadovoljavanje
specifičnih potreba lica sa invaliditetom. Strategijom je definisano devet prioritetnih područja
života u kojima lica sa invaliditetom ostvaruju društvenu podršku. To su područja u kojima
se ostvaruje socijalna podrška i za ostale građane: učešće u javnom i političkom životu; ekonomska samostalnost i beneficije; socijalna sigurnost i socijalna podrška; zdravstvena zaštita
i procjena invalidnosti; zapošljavanje i profesionalna rehabilitacija; vaspitanje i obrazovanje;
kultura i podizanje svijesti; porodični život i pristupačnost, i na kraju područje organizovanja
lica sa invaliditetom.
Veći dio aktivnosti u Strategiji je usmjeren na jačanje kapaciteta institucija sistema i obezbjeđivanje dodatnih resursa za poboljšanje sistemskih intervencija prema licima sa invaliditetom.
Manji dio aktivnosti ima za cilj osnaživanje ovih lica. Mjere aktivacije i osnaživanje lica sa
invaliditetom predstavljaju pomak od tradicionalnog prema novom poimanju potreba lica sa
invaliditetom. Posebno se to vidi kod aktivnosti vezanih za oblasti socijalne sigurnosti i zapošljavanja. Aktivnosti koje su predviđene u tim oblastima podrazumijevaju jačanje mjera koje
su usmjerene na aktivaciju na način da se koriste kompetencije i preostale sposobnosti lica sa
invaliditetom, njihovih porodica i neposrednog životnog okruženja.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
59
MI SMO TU
Sistemske mjere podrške
Sistem boračko-invalidske zaštite i zaštite civilnih žrtava rata
Među najuređenije sisteme invalidske zaštite svakako spada sistem boračko-invalidske zaštite,
koji ima najrazrađeniji sistem podrške i najpotpuniju evidenciju svojih korisnika. Ujedno ova
populacija, zajedno sa civilnim žrtvama rata, čini najbrojniju grupaciju lica sa invaliditetom u
Republici Srpskoj. Uzroci njihovog invaliditeta su ratna dejstva koja su se dešavala na području
BiH i Republike Hrvatske u periodu od 1991. do 1995. godine. Zbog posebne društvene
osjetljivosti, ovaj sistem je uspio zadržati veoma široku lepezu prava sa najvećim budžetskim
izdvajanjima. Prava ostvarena u ovom sistemu nisu uslovljena imovinskim cenzusima, niti se
za njihovo ostvarivanje procjenjuju stvarne potrebe uslovljene funkcionalnim stanjem njihovog organizma. Ova prava su statusnog karaktera i vežu se isključivo za kriterijume koji proizilaze iz učešća u ratnim dejstvima. Prava koja mogu ostvariti ratni-vojni invalidi su: lična
invalidnina, dodatak za njegu i pomoć, ortopedski dodatak, dopunsko materijalno obezbjeđenje, zdravstvena zaštita i druga prava u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, ortopedska i
druga pomagala, banjsko i klimatsko liječenje, prednost u zapošljavanju, prednost u stambenom zbrinjavanju, poreske i carinske olakšice, otklanjanje arhitektonskih barijera, obezbjeđivanje prostora za parkiranje, prednost u korišćenju usluga republičkih organa, javnih ustanova
i ostalih pravnih subjekata prilikom rješavanja svojih prava i interesa, prednost pri upisu djece
u obrazovne ustanove, dodjeljivanje stipendija za školovanje i smještaj u studentske domove.
Kada se ovim mjerama podrške dodaju prava ovih lica koja proizilaze iz njihovih ratnih zasluga
(borački dodatak i slično) tada se može zaključiti da je sistem socijalne podrške prema ovoj
populaciji invalida najdarežljiviji.
Sličan pristup u određivanju mjera podrške nalazi se kod sistemskog tretiranja civilnih žrtava
rata. Zakonom o zaštiti civilnih žrtava rata definisano je sedam prava koja se mogu kumulativno ostvarivati. Za njihovo ostvarivanje od presudne važnosti nije materijalno stanje korisnika i njegove porodice. Uvođenje imovinskog cenzusa za ostvarivanje mjesečnih novčanih
naknada ima sasvim malu korektivnu ulogu. Naime, definisanje imovinskog cenzusa više je
plod političke percepcije nego izraz stvarne granice stanja socijalne potrebe ovih lica. Mjere
socijalne podrške u ovom sistemu su: civilna invalidnina, odnosno porodična invalidnina,
dodatak za njegu i pomoć drugog lica, dodatak za člana porodice nesposobnog za rad, dodatna
novčana pomoć, dodatak za samohranost, zdravstvena zaštita i profesionalna rehabilitacija.
Iako najuređeniji, sistem boračko-invalidske zaštite i sistem zaštite civilnih žrtava rata imaju
najmanje funkciju socijalnog uključivanja i najmanje utiču na smanjivanje siromaštva u Republici Srpskoj. Prema analizama Svjetske banke, sistemi boračko-invalidske zaštite u BiH najviše
doprinose diskriminaciji u ostvarivanju prava lica sa invaliditetom jer su intervencije sistema
zasnovane na novčanim davanjima koja proizilaze iz statusnih prava utemeljenih prema mjestu
nastanka invalidnosti i ratnih zasluga, a ne na stvarnim potrebama korisnika (Svjetska banka,
2009). Veoma mali broj mjera u ovim sistemima tiče se pružanja neposrednih usluga podrške.
Većina mjera podrške tiče se novčanih davanja koja se obezbjeđuju u republičkom budžetu.
Mjere podrške koje su upućene prema aktivaciji ovih lica su sporadične i ne prepoznaju se kao
prioritetni ciljevi djelovanja ovih sistema. Uglavnom su to pojedinačne intervencije koje su
provedene ad hoc u okviru različitih programa koji nisu bitno uticali na socijalno i ekonomsko
60
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
osnaživanje ratnih i vojnih invalida u Republici Srpskoj. Zapošljavanje ratnih i vojnih invalida
često se stavlja u prioritet političkih diskusija, međutim, u stvarnosti se malo postiglo na tom
planu. Dosadašnje aktivnosti na zapošljavanju ovih lica uglavnom su bile usmjerene na dodjeljivanje jednokratnih novčanih pomoći za pokretanje vlastitog posla koje su bile korišćene za
nabavku mašina i oruđa za rad. Takvim pristupom, sistem boračko-invalidske zaštite pasivizirao je ovu grupu lica sa invaliditetom i udaljio ih od proaktivnih mjera socijalnog uključivanja.
Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja
Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u potpunosti je zasnovan na konceptu socijalnog
osiguranja i korišćenju sredstava Fonda penziono-invalidskog osiguranja. To je sistem kojim
se reguliše osiguranje radnika od rizika starosti i invalidnosti. Rizik od starosti i invalidnosti jedan je od najraširenijih i najznačajnijih socijalnih rizika. Sredstva za osiguranje od ovih
rizika obezbjeđuju se iz doprinosa na plate. Distribucija sredstava vrši se putem fondova, a
dodjeljuju se na osnovu ispunjenosti kriterijuma vezanih za starost i stepen oštećenja, odnosno
invalidnosti.
Funkcionisanje, a time i definisanje mjera socijalne podrške korisnicima ovog sistema, zavisi od
rezultata vođenja socijalnog dijaloga između sindikata, poslodavaca i države. Lica sa invaliditetom čija invalidnost proizilazi iz posljedica radnog procesa na raspolaganju imaju veoma mali
broj mjera podrške u ovom sistemu. Prava koja po toj osnovi proizilaze definisana su Zakonom
o penzijskom i invalidskom osiguranju. Prema tom Zakonu radnik ostvaruje sistemske mjere
podrške ukoliko je u procesu rada stekao invalidnost ili je nastala smanjena radna sposobnost
ili je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti radnika. Pored starosne penzije, invalidska
penzija predstavlja najprepoznatljivije pravo ovog sistema. Ona se određuje na isti način kao i
starosna penzija, tako da se stiče utisak da invalidska penzija nije neka posebna mjera podrške
licima sa invaliditetom, nego je to zamjena starosne penzije sa ublaženim kriterijumima, među
kojima je odlučujući faktor vrijeme prestanka radnog aktiviteta. Invalidnost se u ovom slučaju
posmatra kao ograničavajući faktor radnog angažmana. Ukoliko je radniku utvrđena smanjena radna sposobnost tada, kao lice sa invaliditetom, ima pravo na korišćenje mjera podrške
koje su isključivo vezane za olakšavanje uslova rada i kompenzacijske nadoknade kao što su:
raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikacija ili dokvalifikacija i novčane naknade
vezane za smanjenu radnu sposobnost. Ostale mjere socijalne podrške unutar ovog sistema
ne postoje. Nekada su date beneficije po toj osnovi drastično smanjene ili su u potpunosti
ukinute, kao npr. pravo na dodatak za pomoć i njegu drugog lica, koje je egzistiralo u ovom
sistemu do 2001. godine. Zbog krize zdravstvenog sistema, pravo na ortopedska pomagala i
korišćenje rehabilitacijsko-banjskih tretmana za ova lica je smanjeno na minimum.
Zakon o radu u nekoliko članova definiše podršku licima sa invaliditetom koja su u radnom
procesu. Suština te podrške je u tome da se obezbijedi zakonska zaštita radnog angažmana u
skladu sa njihovim mogućnostima. Adekvatniju podršku obezbjeđuje član Zakona koji govori
o mogućnosti da jedan roditelj djeteta sa teškoćama u razvoju može koristiti pravo na polovinu
radnog vremena radi potreba njegovanja tog djeteta. Ova mjera podrške nije dovoljno iskorištena iz razloga nedovoljne informisanosti roditelja, ali i nepoštovanja ove mjere od strane
poslodavaca.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
61
MI SMO TU
Demografske promjene, prije svega starenje stanovništva, promjene u strukturi savremenog
tržišta rada i posljedice globalne ekonomske krize, dovele su do krize aktuelnih sistema penziono-invalidske i zdravstvene zaštite. Reformski procesi, koji nisu zaobišli ni Republiku Srpsku,
usmjereni su na obezbjeđivanje ekonomske održivosti fondova. Uvođenje novih modela osiguranja, produženje starosne granice odlaska u penziju, smanjenje visine davanja, samo su neke
od mjera kojima se nastoji obezbijediti održivost ovih sistema. Uspjeh mjera podrške licima sa
invaliditetom u ovom sistemu zavisiće od toga da li će se naći sklad između aktuelnih demografskih, socijalnih i ekonomskih kretanja i postojećih modela socijalnog osiguranja.
Sistem socijalne zaštite
Zakonom o socijalnoj zaštiti definisane su grupe korisnika koje zbog specifičnosti potreba
imaju prioritet u korišćenju mjera socijalne zaštite. Pored ostalih, u toj grupi se nalaze lica
sa invaliditetom i djeca sa smetnjama u razvoju. Lica sa invaliditetom, kao i druge korisničke
grupe, mogu koristiti sve mjere sistema socijalne zaštite ukoliko ispunjavaju postavljene kriterije. Mjere socijalne zaštite prepoznaju se kao intervencije sistema socijalne zaštite koje se
materijalizuju kroz novčana davanja i usluge socijalne zaštite.
Pitanje obezbjeđivanja podrške tzv. “civilnim invalidima” u Republici Srpskoj nije sistemski
riješeno. Za razliku od ratnih-vojnih invalida, civilnih žrtava rata i invalida čiji je invaliditet
nastao po osnovu radnog procesa tzv. “civilni invalidi” nemaju zakonski definisan sistem u
kojem ostvaruju svoja prava, nego je njihovo pitanje prešutno prepušteno drugim sistemima u
kojima se obezbjeđuje društvena podrška svim građanima. “Civilni invalidi” su lica čiji je invaliditet urođen ili stečen u toku života i rezultat je oboljenja ili nemilih događaja (saobraćajne
nesreće, prirodne katastrofe, ishodi nesretnih životnih događaja). Sistemski gledano, ova lica
su diskriminisana jer niti u jednom sistemu socijalne podrške ne postoje prava koja bi garantovala njihovu socijalnu sigurnost. Ukoliko nisu bila radno angažovana ili nisu bila učesnici
ratnih dejstava, ova lica nemaju mogućnost ostvariti pravo na invalidninu kao osnovni mehanizam putem kojeg se obezbjeđuje njihova socijalna sigurnost. Ostvarivanje podrške u drugim
sistemima socijalne podrške uslovljeno je ispunjavanjem kriterijuma koje ti sistemi nameću
nezavisno od stepena invalidnosti u kojem se korisnik nalazi. Jedini sistem koji ima određenije
djelovanje prema ovim licima je sistem socijalne zaštite. Invalidnost predstavlja jedan od rizika
ulaska u stanje socijalne potrebe zbog čega lica sa invaliditetom spadaju u kategoriju lica koja se
češće nalaze u grupi korisnika mjere sistema socijalne zaštite. Zakonom o socijalnoj zaštiti vrši
se procjena potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Ovaj način ocjene
stanja invalidnosti je usmjeren prema prepoznavanju razvojnih mogućnosti djeteta, a ne samo
na konstatovanje vrste oštećenja i postojanje hendikepa. U sistemu socijalne zaštite ne postoji
mehanizam za određivanje stepena invalidnosti kao što je to slučaj u drugim sistemima, nego
su mjere socijalne zaštite usmjerene na djelovanje prema stanjima socijalnih potreba koje su
uslovljene materijalnom deprivacijom ili psiho-socijalnim razlozima u kojima se ta lica nađu.
Sistem socijalne zaštite ne prepoznaje statusno određenje lica sa invaliditetom što znači da
niti jedna mjera i intervencija ovog sistema nije sama po sebi isključivo namijenjena njima.
Međutim, s obzirom na to da su lica sa invaliditetom i njihove porodice pod posebnim rizikom
od siromaštva i socijalne isključenosti, značajan broj ovih lica nalazi se na spisku korisnika
mjera sistema socijalne zaštite. Najveći broj lica sa invaliditetom u sistemu socijalne zaštite
koriste prava na dodatak za pomoć i njegu drugog lica. Ovo pravo je uslovljeno procjenom
62
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
funkcionalnog stanja korisnika. Materijalno stanje i obaveze izdržavanja srodnika se ne uzimaju kao kriterijum u ostvarivanju ovog prava. Naime, pravo na dodatak za pomoć i njegu
drugog lica ima lice starije od tri godine kojem je zbog tjelesnih, mentalnih, čulnih poremećaja, izraženih promjena u zdravstvenom stanju, neophodna stalna pomoć i njega drugog lica,
pod uslovom da ovo pravo ne može ostvariti po drugom osnovu i ne koristi pravo na smještaj
u ustanovi socijalne zaštite (član 32). Lica sa invaliditetom su najbrojniji korisnici ovog prava
u sistemu socijalne zaštite upravo iz razloga što su njihove potrebe za pomoći i njegom drugog
lica najprepoznatljivije. U zavisnosti od stepena zavisnosti, lica sa invaliditetom mogu ostvariti
prava na dodatak i pomoć drugog lica kroz dvije kategorije. U prvu kategoriju spadaju najteži
oblici invalidnosti koji imaju najveći stepen zavisnosti. Kod druge kategorije korisnika potreba
za pomoći i njegom drugog lica nije tako intenzivna, te se utvrđuje djelimična zavisnost. Od
sedamnaest hiljada korisnika prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica, jedna trećina ih
pripada prvoj, a dvije trećine drugoj kategoriji.
Novčana pomoć predstavlja pravo iz socijalne zaštite čija je funkcija obezbjeđivanje podrške
ekonomski najsiromašnijim licima. Isključiva namjena ovog prava i davanja je borba protiv
siromaštva. Najučestaliji korisnici ovog prava su stara, iznemogla lica, samačka domaćinstva i
lica sa invaliditetom koja nemaju srodnika da ih izdržavaju. Ovo pravo je uslovljeno materijalnim stanjem korisnika i obavezama izdržavanja od strane srodnika. U postupku priznavanja
prava na novčanu pomoć, naknade ostvarene po osnovu zavisnosti od pomoći i njege drugog
lica se ne računaju kao prihodi korisnika, što lica sa invaliditetom stavlja u privilegovaniji položaj prilikom ostvarivanja ove mjere socijalne podrške. Iako je novčani iznos znatno povećan
usvajanjem novih zakonskih rješenja, oni nisu još ni izbliza dovoljni za obezbjeđivanje minimalne socijalne sigurnosti socijalno najugroženijih građana Republike Srpske.
Pravo na jednokratnu novčanu pomoć omogućava sistemu socijalne zaštite brze i jednokratne
intervencije prema licima koja se iznenada nađu u stanju socijalne potrebe. Lica sa invaliditetom česti su korisnici ovog prava. Najčešći razlozi obraćanja lica sa invaliditetom centrima za
socijalni rad za korišćenje ove mjere socijalne zaštite vezani su za nabavku pomagala, lijekova i
provođenja zdravstvenih tretmana koje ne finansira zdravstveni sistem. Takođe, česta su obraćanja i povodom rješavanja nepovoljnih životnih situacija u kojima se iznenadno nađu, kao što
su obezbjeđivanje osnovnih uslova stanovanja, plaćanje komunalnih troškova, nabavka ogrijeva, sahrane srodnika i slično.
Pravo na podršku u izjednačavanju mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju mjera je
kojom se obezbjeđuje dodatna podrška srednjoškolcima i studentima sa invaliditetom. Smisao
ove mjere je da se djeci i mladima sa invaliditetom, putem finansiranja boravka u mjestu školovanja, obezbijedi sistemska podrška i pruži neophodna pomoć u procesu školovanja. Na taj način,
sistem socijalne zaštite postaje aktivan učesnik u procesu osamostaljivanja lica sa invaliditetom.
Pored mjera socijalne zaštite koje se ostvaruju novčanim davanjima, lica sa invaliditetom u
sistemu socijalne zaštite mogu ostvariti podršku u vidu usluga. Usluge socijalne zaštite definišu
se kao pojedinačne ili skup mjera neposredne podrške koje se prepoznaju kao aktivnosti nenovčanih intervencija usmjerenih na zadovoljavanje aktuelnih i neodloživih potreba korisnika. Uslugama socijalne zaštite se unapređuje kvalitet života lica sa invaliditetom. Usluge predstavljaju
neposredan odgovor na stanje socijalne potrebe lica sa invaliditetom. One se oblikuju upravo na
osnovu prepoznavanja potreba korisnika, kao što su potreba za smještajem u ustanovu, smještajem u hraniteljsku porodicu, dnevnim zbrinjavanjem, pomoći u kući i savjetovanjem.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
63
MI SMO TU
Sistem socijalne zaštite Republike Srpske definisao je nekoliko vrsta specijalnih ustanova za
smještaj i zbrinjavanje lica sa invaliditetom. Neke od njih djeluju već duži niz godina, kao što
su: Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u Derventi, Dom za lica sa invaliditetom u Prijedoru i Višegradu. Alternativa smještaju lica sa invaliditetom u institucijama je zbrinjavanje u porodici (ili hraniteljstvo). Uvođenje hraniteljstva u sistem socijalne zaštite Republike Srpske tek je u razvoju. Razvoj ove usluge podrazumijeva standardizaciju rada hranitelja i
razvoj specijalizovanog hraniteljstva u kojima će se posebna pažnja posvetiti razvoju hraniteljstva za lica sa invaliditetom.
Dok su smještaj u ustanovu i smještaj u hraniteljsku porodicu tradicionalna mjera socijalne
zaštite, dnevno zbrinjavanje i usluge pomoći u kući predstavljaju novi, još nedovoljno afirmisan model socijalne podrške licima sa invaliditetom. Dnevno zbrinjavanje, pomoć i njega u
kući zasnovani su na pružanju usluge podrške u neposrednom životnom okruženju korisnika.
Kod pružanja ovih usluga neophodno je postići visok stepen učestvovanja korisnika i njihove
porodice, odnosno srodnika, što predstavlja najefikasniji oblik aktivnih mjera prema licima sa
invaliditetom u sistemu socijalne zaštite.
Posljednjih godina, na području nekoliko opština se otvaraju dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju (“centri za djecu sa posebnim potrebama i njihove roditelje”). Rad ovih
centara zasniva se na pružanju stručne podrške, ali i na razvoju neposredne komunikacije i
prenosa znanja između roditelja. Razvoj ovih centara proizašao je iz aktivnosti i saradnje korisničkih udruženja i centara za socijalni rad. Sada u Republici Srpskoj djeluje preko dvadeset
ovakvih centara što predstavlja dobar resurs za daljnje širenje mreže socijalnih ustanova ovog
tipa. Određeni broj dnevnih centara razvija usluge radne okupacije (“socijalne radionice”) u
kojima lica sa invaliditetom, putem radnog angažmana, ostvaruju društvenu afirmaciju pitanja
socijalne uključenosti lica sa invaliditetom.
Lokalne zajednice imaju obavezu da ukoliko imaju potrebu da odgovore na specifične zahtjeve
korisničkih grupacija, a ne mogu ih zadovoljiti mjerama propisanim u Zakonu o socijalnoj
zaštiti, definišu proširene usluge socijalne zaštite. Takve usluge se kreiraju u saradnji sa korisničkim udruženjima i usvajaju se u formi opštinske Odluke o proširenim pravima i uslugama.
Uslugama kreiranim na osnovu prepoznavanja neposrednih potreba korisnika, karakterističnih za određenu lokalnu zajednicu, postiže se veća fleksibilnost sistema i obezbjeđuje bolja
efikasnost mjera socijalne zaštite. U dosadašnjoj praksi, najučestalije usluge socijalne zaštite
koje su proizašle iz opštinskih odluka su usluge personalne asistencije i usluge podrške u radnom angažmanu lica sa invaliditetom (“socijalne radionice”). Personalna asistencija predstavlja zasigurno najneposredniju mjeru i uslugu socijalne zaštite koja je namijenjena zadovoljavanju specifičnih potreba lica sa invaliditetom. Ova usluga zasnovana je na poštivanju osnovnih
principa socijalnog uključivanja i principima izjednačavanja mogućnosti lica sa invaliditetom.
Ona se realizuje u potpunom partnerskom odnosu sa korisnikom i njegovom porodicom što
omogućava postizanje kvalitetne podrške usklađene sa svakodnevnim potrebama lica sa invaliditetom. Učešće korisnika je potpuno, a odstupanje usluge od potreba je minimalno.
Sistem socijalne zaštite napravio je dosta iskoraka donošenjem novog Zakona o socijalnoj
zaštiti, prvenstveno što se tiče unapređenja socijalne podrške licima sa invaliditetom. Međutim, nepostojanje mjera podrške kojima se obezbjeđuje socijalna sigurnost ovih lica (npr. pravo
na ličnu invalidninu) predstavlja osnovni nedostatak ovog sistema.
64
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Sistem zapošljavanja i rehabilitacije lica sa invaliditetom
Oblast zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije definisana je Zakonom o profesionalnoj
rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom koji je usvojen u Narodnoj
skupštini Republike Srpske 2004. godine. Zakon je zasnovan na poštivanju međunarodnih
dokumenata u ovoj oblasti, a posebno Konvencije UN o pravima lica sa invaliditetom i Standardnih pravila o izjednačavanju mogućnosti lica sa invaliditetom. Standardna pravila broj
3 i 7 obavezuju države da obezbijede uslove i resurse za provođenje programa rehabilitacije i
zapošljavanja lica sa invaliditetom poštujući principe pristupačnosti i njihovog učešća u izboru
rehabilitacionih mjera i radnih mjesta. Takođe, državne institucije moraju da obezbijede mjere
podrške licima sa invaliditetom i njihovim porodicama da putem različitih programa budu što
više uključeni u procese socijalnog i ekonomskog osnaživanja.
Osnovna svrha ovog Zakona jeste u obezbjeđivanju institucionalnog okvira putem kojeg se
omogućava razvoj i primjena specifičnih programa profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja lica sa invaliditetom na otvorenom tržištu rada i pod posebnim uslovima.
Ove programe mora da podržava država putem različitih mjera olakšica namijenjenih poslodavcima, a u cilju stimulacije zapošljavanja lica sa invaliditetom. Programi zapošljavanja lica sa
invaliditetom mogu se provoditi u postojećim, ali i u specijalizovanim oblicima i subjektima
zapošljavanja. Zakonom su definisani različiti specifični oblici zapošljavanja lica sa invaliditetom: preduzeća i ustanove za zapošljavanje pod posebnim uslovima, zaštitne radionice, radni
centri i koncept samozapošljavanja, zapošljavanja u porodičnoj ili samostalnoj djelatnosti (članovi 18-31). Ovim Zakonom su propisane i obaveze poslodavaca i prava lica sa invaliditetom u
toku i nakon završetka radnog procesa.
Po usvajanju Zakona formiran je Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, kao važan subjekat u obezbjeđivanju neophodnih finansijskih sredstava za provođenje
mjera podrške pri zapošljavanju licima sa invaliditetom. U Fondu se prikupljaju sredstva koja
se kasnije koriste za razvoj programa rehabilitacije i otvaranje radnih mjesta za invalide. Pored
ostalih izvora, sredstva se prikupljaju na osnovu zakonske obaveze koja propisuje da preduzeća
i institucije koje među postojećim zaposlenim radnicima nemaju zaposlena lica sa invaliditetom, moraju da plaćaju mjesečne novčane naknade. Zakonom je propisano da svaki subjekt
zapošljavanja mora imati zaposleno lice sa invaliditetom na 16 zaposlenih radnika. Sredstva
prikupljena na ovaj način se upotrebljavaju za finansiranje ili sufinansiranje radnih mjesta za
zapošljavanje lica sa invaliditetom, programa za održavanje zaposlenosti i različitih stimulansa
za samozapošljavanje lica sa invaliditetom.
Dosadašnjom primjenom ovog Zakona postignuti su sljedeći efekti: povećao se broj preduzeća
za zapošljavanje lica sa invaliditetom; povećao se broj poslodavaca koji koriste zakonske povlastice na ime zapošljavanja lica sa invaliditetom; uspostavljena je evidencija o zaposlenim licima
sa invaliditetom i akumulirana su određena sredstva u Fondu koja se mogu koristiti za podršku
mjerama zapošljavanja lica sa invaliditetom. Međutim, i dalje pred procesom zapošljavanja lica
sa invaliditetom stoje nepremostive prepreke, kao što su: privredna neaktivnost; nekompatibilnost sistema podrške; nepostojanje adekvatnog plana obrazovanja i profesionalne rehabilitacije u skladu sa potrebama tržišta rada; predrasude i stereotipi prema licima sa invaliditetom
i njihovoj ulozi u društvu.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
65
MI SMO TU
Mjere podrške u drugim sistemima
Mjere podrške licima sa invaliditetom obezbjeđuju se i u drugim oblastima društvenog djelovanja kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, građevinarstvo, saobraćaj, energetika i
drugo. Tako npr. sistem zdravstvene zaštite pruža čitav niz mjera podrške ovim licima. Osim
klasičnih zdravstvenih usluga, sistem zdravstvene zaštite omogućava korišćenje specifičnih
usluga namijenjenih licima sa invaliditetom, kao što su rehabilitacioni tretmani i korišćenje
ortopedskih pomagala. Obrazovni sistem uveo je inkluzivno obrazovanje sa mjerama podrške
djeci i mladima sa invaliditetom, kao što su personalni asistenti u nastavi i mobilni timovi.
Takođe, obrazovne institucije obezbjeđuju i posebne stipendije za djecu i mlade sa invaliditetom u procesu školovanja.
U građevinarstvu su uvedeni standardi kojima se obezbjeđuje pristupačnost prostora i usluga
licima sa invaliditetom, kao što su pristupne rampe, liftovi, toaleti za invalide i sl. Obezbjeđivanje posebnih mjesta za parkiranje, davanje prednosti u rješavanju administrativnih poslova,
upis u škole pod posebnim uslovima i slično, mjere su podrške licima sa invaliditetom kojima
se nastoji sistemski obezbijediti socijalna sigurnost ovih građana. Međutim, primjena ovih
mjera u realnosti je rijetka i neredovna što umanjuje njihov značaj kao sistemskih intervencija
koje imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju suštinske podrške licima sa invaliditetom.
Preporuke
Da bi se društveni položaj i stanje lica sa invaliditetom poboljšao, neophodno je unaprijediti
postojeće sisteme socijalne podrške. Osnovna pretpostavka za to je da se, pri planiranju mjera
podrške, sistemi usmjere na obezbjeđivanje preduslova za samostalan život lica sa invaliditetom. U obezbjeđivanju ovih preduslova neophodno je prepoznati stvarne potrebe lica sa invaliditetom, uvažavajući specifičnosti vezane za vrstu invalidnosti, stepen funkcionalnosti, pol,
starost, mjesto boravka i sl. Takođe, potrebno je uključiti lica sa invaliditetom u proces planiranja i implementacije mjera podrške, čime se ispunjava osnovni zahtjev pokreta invalida koji
je sadržan u paroli “Ništa o nama bez nas!”.
Da bi mjere bile efikasne, funkcionalne, socijalno senzitivne, finansijski isplative i opšte društveno prepoznatljive i prihvatljive, sistemi podrške trebaju djelovanje svojih institucija i nosilaca aktivnosti usmjeriti na planiranje i provođenje mjera za lica sa invaliditetom tamo gdje
takvu podršku ostvaruju i ostali građani. Naime, veoma je važno da su mjere podrške licima
sa invaliditetom sastavni dio postojećih postupanja i mehanizama djelovanja javnih sistema,
jer se time izbjegava diskriminacija i omogućava sistemska ravnopravnost svih građana bez
obzira na činjenicu postojanja invaliditeta. Osim toga, na ovaj način pružanje podrške licima
sa invaliditetom se obezbjeđuje u okviru postojećih resursa sistema, čime se postiže veća ekonomičnost pruženih usluga.
Oblasti u kojima se najintenzivnije ostvaruje sistemska podrška licima sa invaliditetom su oblasti zapošljavanja, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i obrazovanja. Djelovanja ovih sistema
moraju biti usaglašena jer ispunjavanje pojedinačnih zadataka u jednom sistemu socijalne
podrške zavisi od stanja i djelovanja drugih sistema. Za stvarno unapređenje ukupne sistemske
podrške licima sa invaliditetom neophodno je razvijati međusobnu saradnju ovih, kao i drugih
66
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
sistema društvenog djelovanja. Intersektorska saradnja omogućava brže i efikasnije djelovanje
čime se postižu bolji i neposredniji rezultati zaštite lica sa invaliditetom.
Važno je napomenuti da postupanja institucija sistema u ovim procesima moraju biti zasnovana na principima poštovanja ljudskih prava. Vrijednosti proklamovane u Konvenciji Ujedinjenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom moraju biti ugrađene u sva sistemska rješenja, a
mjere se moraju provoditi u skladu sa stvarnim potrebama i životnim okolnostima u kojima se
lica sa invaliditetom nalaze.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
67
MI SMO TU
Izvori:
• Koordinacioni odbor invalidskih organizacija Republike Srpske, (2006), Konferencija:
Zapošljavanje invalida u Republici Srpskoj, mogućnosti, pravci i perspektive, Doboj;
• Lepir, Lj. (2009), Procjena kapaciteta institucija i organizacija koje se bave pružanjem
pomoći licima sa invaliditetom u Republici Srpskoj, u: Standardi, kapaciteti, modeli i
mehanizmi za izjednačavanje mogućnosti lica sa invaliditetom u BiH, IBHI POI projekat,
Sarajevo – Banja Luka;
• MZSZ (2013), Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite 2012, Banja Luka;
• Novi pristupi u oblasti invalidnosti, (2009), sveske 1–6, IBHI POI projekat, Sarajevo –
Banja Luka;
• IBHI POI projekat, (2008), Konvencija Ujedinjenih Nacija o pravima lica sa invaliditetom, DEP, MZSZ RS, FMRSP, Sarajevo – Banja Luka;
• Politika u oblasti invalidnosti u BiH, (2008), DEP, MZSZ RS, FMRSP, IBHI POI projekat, Sarajevo – Banja Luka;
• Svjetska banka, (2009), Socijalna davanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo;
• Vlada RS, (2010), Strategija unapređenja društvenog položaja lica sa invaliditetom u
Republici Srpskoj 2010-2015, Vlada Republike Srpske, Banja Luka;
• Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, (2011), “Sl. glasnik Republike Srpske”, br.
134/11, Banja Luka;
• Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, (2011), “Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 134/11, Banja
Luka;
• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, (2009), “Sl.
glasnik Republike Srpske”, br. 54/09, Banja Luka;
• Zakon o socijalnoj zaštiti, (2012), “Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 37/12, Banja Luka;
• Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata, (2011), “Sl. glasnik Republike Srpske”, br. 24/10, Banja
Luka.
68
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dr. Ivica Marinović
PREGLED STANJA I POLOŽAJA OSOBA SA
INVALIDITETOM IZ PERSPEKTIVE FONDA ZA
PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE
OSOBA SA INVALIDITETOM FBiH
Uvod
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH (u daljnjem
tekstu Fond), osnovan je na osnovu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapošljavanju osoba sa invaliditetom (“Službene novine Federacije BiH” br. 9/10), Odlukom
Parlamenta FBiH o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa
invaliditetom (“Službene novine Federacije BiH” br. 48), od 09. 08. 2010. godine, kao javna
ustanova u oblasti socijalne zaštite.
Dana 11. 03. 2011. godine okončan je postupak upisa Fonda u registar Općinskog suda u Sarajevu, a uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH na Statut Fonda koja je data 16. 02. 2011. godine
i od tog dana Fond je stekao svojstvo pravnog lica sa svim pravima i obavezama koje iz tog statusa proizilaze. Sjedište Fonda je u Sarajevu, Vilsonovo šetalište br. 10.
Rad Fonda je javan, a Fond je u obavezi da Parlamentu Federacije BiH dostavlja izvještaje o
svom radu za svaku kalendarsku godinu, najkasnije do 31. marta naredne godine, kao i odgovarajuće izvještaje o financijskom poslovanju.
Nadzor nad zakonitošću rada Fonda vrše Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i
Federalno ministarstvo financija, svako u okvirima svoje nadležnosti. Organ upravljanja Fondom je Upravni odbor Fonda, koji čini 7 članova: 3 predstavnika organizacija osoba sa invaliditetom i 4 iz reda građana, a imenuju se u postupku javnog konkursa koji provodi Vlada
Federacije BiH.
Fond ima organ nadzora, Nadzorni odbor, koji se sastoji od 5 članova, a imenuje ga Federalna
vlada putem javnog konkursa. Fondom rukovodi direktor Fonda, koji predstavlja i zastupa
ustanovu i odgovara za zakonitost rada, a imenuje ga Upravni odbor uz prethodnu saglasnost
Vlade FBiH.
Djelatnost Fonda je provođenje politike unaprjeđivanja i razvoja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH, a precizno je utvrđena članom 5.
Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom
(u daljem tekstu Zakon).
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
69
MI SMO TU
Pregled stanja i položaja osoba sa invaliditetom iz
perspektive Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH
Jedan od najznačajnijih pokazatelja razvijenog civiliziranog društva jeste briga za osobe s
posebnim potrebama. Takve osobe, s manjim ili većim oštećenjem, ne mogu postići rezultate i
ispuniti kriterije koje nameće suvremeni čovjek, koji se razvojem znanosti, tehnike, medicine,
komunikacija toliko osamostalio i postao moćan, da ima sve manje sluha za one koji imaju
neke specifične potrebe. U svijetu u kojem je ideal imati i biti, sudjelovati i pobijediti, živjeti
i uživati, osobe s posebnim potrebama teško se mogu izboriti za svoja prava, a posebice teško
mogu da sačuvaju svoje dostojanstvo i izbore ravnopravno mjesto sa tzv. “normalnim” i “zdravim” osobama.
Zahvaljujući porastu svijesti da su osobe s posebnim potrebama osobe, u razvijenijim društvima se počelo više činiti za njih i pružati im uvjete za ravnopravno sudjelovanje u društvenim
zbivanjima. Ovdje prije svega treba uzeti u obzir probleme kao što su izuzetno velika stopa
nezaposlenosti u FBiH i BiH, fiskalna nedisciplina, rad na crno, korupcija, politička kriza,
nerad Vlade i nefunkcioniranje institucija sistema.
Negativan ambijent za rad Fonda bio je prisutan i u prethodne dvije godine njegovog djelovanja. Međutim, strpljivo su izgrađivane pretpostavke za rad ove ustanove, koja je uspjela osnažiti
svoju ulogu i značajno doprinijeti poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. To pokazuju
rezultati u prethodne dvije godine u pogledu broja osoba sa invaliditetom koje su zaposlene,
broja onih koji su očuvali svoje zaposlenje, pa čak i napredovali u njemu, te broja osoba sa invaliditetom koje su u okvirima pojedinih programa i projekata bile obuhvaćene radnim osposobljavanjem, prekvalifikacijom i dokvalifikacijom i drugim aktivnostima i mjerama profesionalne rehabilitacije sa ciljem jačanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.
Još jedan dokaz dobrog vođenja politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom su gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom,
koja, zahvaljujući prije svega djelovanju Fonda, u najvećem broju uspješno odolijevaju teškim
udarima krize i opstaju na tržištu.
U 2013. godini40 mogu se očekivati i dalje veoma nepovoljne ekonomske, političke i socijalne
okolnosti, koje će se negativno odražavati na rad i razvoj Fonda, međutim, postoje i neki nagovještaji da će otpočeti proces nadvladavanja sveukupne društvene krize. Poboljšanje društvenih okolnosti doprinijelo bi izgradnji povoljnijih uvjeta i sigurno dovelo do popravljanja položaja osoba sa invaliditetom.
Prema statistikama i procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), na svakih deset
osoba dolazi jedna osoba sa invaliditetom, a taj prosjek sigurno je za zemlje netom izašle iz rata
i nepovoljniji. Ono što je za nas relevantno jeste da od približno 200.000 osoba s invaliditetom,
veći broj njih je u mirovini po raznim osnovama, manji broj njih rade u prijeratnim poduzećima koja su se u ovim turbulentnim vremenima održala, neki su bez radne sposobnosti prepušteni društvu na brigu, dok u evidencijama Federalnog zavoda za zapošljavanje imamo samo
40 Zbog momenta pisanja teksta (oktobar 2013. godine) neki od podataka navedenih u ovom poglavlju
odnose se na 2013. godinu.
70
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
8.000 osoba s invaliditetom koja traže posao. Za neke osobe sa invaliditetom znamo da su na
evidencijama Federalnog zavoda samo poradi zdravstvenog osiguranja, tako da je i ovaj broj od
8.000 osoba vrlo upitan.
Prava i mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja svih
osoba sa invaliditetom u FBiH
Osnovna uloga Fonda je provođenje politike razvoja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom, komunikacija i koordinacija sa vladinim i nevladinim sektorom u
cilju iznalaženja sistemskih rješenja, kreiranje i realiziranje programa/projekata profesionalne
rehabilitacije, zapošljavanje osoba s invaliditetom, te prikupljanje i raspodjela zakonom osiguranih sredstava.
Fond se zalaže da sva društva, odnosno institucije, poštuju odredbe Zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, kako bi se uočile stvarne
potrebe osoba s invaliditetom i načinila procjena mogućnosti njihovog realnog zapošljavanja,
te doprinijelo postizanju što veće efikasnosti Fonda. U okviru provođenja politike razvitka
i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i samozapošljavanja svih osoba s
invaliditetom, Fond obavlja i sljedeće poslove:
• pruža stručnu podršku projektima profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa
invaliditetom;
• provodi politiku razvoja i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba
sa invaliditetom, osim obrazovnih ustanova čija je osnovna djelatnost stjecanje osnovnog i
srednjeg obrazovanja;
• vrši isplate novčanih nadoknada i stimulansa;
• financira i sufinancira programe za održavanje zaposlenosti osoba s invaliditetom;
• financira i sufinancira programe razvoja gospodarskih društava za upošljavanje osoba s
invaliditetom i zaštitnih radionica;
• vrši nadzor nad ostvarivanjem prava i namjenskim utroškom sredstava;
• pruža stručnu podršku korisnicima Fonda.
Profesionalna rehabilitacija, radno osposobljavanje i zapošljavanje
osoba s invaliditetom pod općim i posebnim uvjetima
Profesionalna rehabilitacija
Profesionalna rehabilitacija, osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom od posebnog
je javnoga interesa i spada u oblast socijalne skrbi. Profesionalnu rehabilitaciju organizira i
izvodi ustanova za profesionalnu rehabilitaciju, srednja škola, gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invaliditetom ili druga pravna osoba koja ispunjava uvjete za osposobljavanje
sukladno ovom zakonu. Sredstva za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom osiguravaju pravne i druge osobe kod kojih je osoba s invaliditetom bila u radnom odnosu na dan
utvrđivanja invalidnosti, odnosno preostale radne sposobnosti.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
71
MI SMO TU
Za osobe koje na dan utvrđivanja invalidnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, nisu bile
u radnom odnosu, sredstva za rehabilitaciju i zapošljavanje osiguravaju se iz sredstava: Fonda,
Federalnoga zavoda za zapošljavanje, Federalnoga zavoda za mirovinsko-invalidsko osiguranje, kantonalnih službi za zapošljavanje, udruge poslodavaca, proračuna općine, proračuna
grada, proračuna kantona i proračuna Federacije.
Zapošljavanje pod općim uvjetima
Pod općim uvjetima osobe sa invaliditetom zapošljavaju se na otvorenom tržištu rada, u državnim organima, organima pravosuđa, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama,
fondovima, javnim poduzećima, gospodarskim društvima i drugim pravnim licima koja nisu
osnovana za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, navedena društva su dužna te osobe zapošljavati
razmjerno ukupnom broju zaposlenih u tom društvu, i to najmanje jednu osobu sa invaliditetom na svakih 16 zaposlenih, te ukoliko imaju dovoljan broj zaposlenih osoba s invaliditetom
nisu dužni plaćati posebni doprinos propisan Zakonom.
Prednost pri zapošljavanju u okviru javnog sektora imaju osobe sa invaliditetom ako, pored
općih, ispunjavaju i posebne uvjete za radno mjesto. Pravo na zapošljavanje pod općim uvjetima imaju sve osobe sa invaliditetom bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta. Zapošljavanje
pod općim uvjetima prioritetno podržava Fond kroz utvrđivanje prioriteta za dodjelu novčanih stimulansa.
Zapošljavanje pod posebnim uvjetima
Pod posebnim uvjetima zapošljavaju se osobe sa invaliditetom u ustanovama ili gospodarskim
društvima koja su osnovana radi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Pod zapošljavanjem pod
posebnim uvjetima smatra se i zapošljavanje u organizacijama osoba sa invaliditetom (udruženja, savezi i drugo) i samozapošljavanje (pokretanje obrta, obavljanje samostalne djelatnosti i
obavljanje poljoprivredne djelatnosti kao jedinog i glavnog zanimanja).
Pod posebnim uvjetima mogu se zapošljavati osobe sa invaliditetom sa najmanje 60% invaliditeta, osobe sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja, ukoliko to oštećenje ima za posljedicu smanjenje radne sposobnosti, te osobe sa lakim i umjerenim intelektualnim teškoćama.
Gospodarska društva za zapošljavanje osoba s invaliditetom
Gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba sa invaliditetom je gospodarsko društvo u kojem
je od ukupnog broja zaposlenih najmanje 40% osoba s invaliditetom koje imaju pravo zapošljavanja pod posebnim uvjetima, s tim da mora imati uposlene najmanje tri takve osobe sa invaliditetom. Gospodarsko društvo se osniva u skladu sa Zakonom o gospodarskim društvima u
FBiH, ali mora ispuniti i dodatne uvjete u skladu sa odredbama Zakona.
Zaštitna radionica
Status zaštitne radionice ostvaruje gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ako u odnosu na ukupan broj zaposlenih zapošljava 40% osoba sa najmanje 70% i više
invaliditeta, a najmanje šest osoba s takvim invaliditetom i 20% osoba sa 100% invaliditeta,
72
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
a najmanje tri osobe sa takvim invaliditetom koje u skladu sa Zakonom ostvaruju pravo na
pomoć i njegu druge osobe.
Samozapošljavanje i zapošljavanje u samostalnoj djelatnosti
Zapošljavanjem pod posebnim uvjetima osoba sa invaliditetom smatra se i samozapošljavanje,
zapošljavanje i rad u samostalnoj djelatnosti vlastitim sredstvima ili sredstvima članova porodice osobe sa invaliditetom. Samostalnom djelatnošću smatra se ona djelatnost koja se obavlja
u skladu sa Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima u FBiH, isključivo kao osnovno i jedino
zanimanje.
Nosilac obrta, bez obzira da li je osoba s invaliditetom ili ne, ukoliko zapošljava osobu s invaliditetom koja je u sljedećoj rodbinskoj vezi: roditelj, bračni drug ili dijete, ima pravo nadoknade
plaćenih poreza i doprinosa za tu osobu jer se takvo zapošljavanje smatra zapošljavanjem pod
posebnim uvjetima. Navedena prava pripadaju osobama s invaliditetom koje se zapošljavaju
pod posebnim uvjetima.
Radni centar
Radni centar je javna ustanova. Ukoliko osoba s invaliditetom nije u mogućnosti, uslijed promijenjenog radnog učinka, zaposliti se pod općim uvjetima ili u gospodarskim društvima za
zapošljavanje osoba s invaliditetom ili u zaštitnim radionicama, može se angažirati u Radnom
centru.
Osoba sa invaliditetom koja se može uputiti na rad u Radni centar, je osoba koja ne postiže
radni učinak veći od 50% primjeren njegovoj dobi, stručnoj spremi i uvjetima rada. Radni
centar osniva se radi radno-terapijskih aktivnosti u okviru habilitacije i rehabilitacije osoba s
invaliditetom. Radni centar mora imati na radu najmanje 80% osoba s invaliditetom u odnosu
na broj zaposlenih (što uključuje korisnike usluga i zaposlene osobe sa invaliditetom). Osoba s
invaliditetom u radnom centru ima položaj korisnika usluga.
Financijski poticaji koje dodjeljuje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH
Novčane nadoknade za uplaćene poreze i doprinose
Gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, organizacije osoba sa invaliditetom koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom i osobe sa invaliditetom koje obavljaju samostalnu
djelatnost imaju pravo na novčanu nadoknadu od Fonda za zaposlene osobe sa invaliditetom
koje zapošljavaju pod posebnim uvjetima na osnovu:
•
•
•
•
plaćenog doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje;
plaćenog doprinosa za zdravstveno osiguranje;
plaćenog doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti; i
poreza na dohodak.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
73
MI SMO TU
Pravo se ostvaruje za plaćene poreze i doprinose u Federaciji BiH. Nosilac obrta, bez obzira
da li je osoba s invaliditetom ili ne, ukoliko zapošljava osobu s invaliditetom koja je u sljedećoj
rodbinskoj vezi: roditelj, bračni drug ili dijete ima pravo nadoknade plaćenih poreza i doprinosa za tu osobu jer se takvo zapošljavanje smatra zapošljavanjem pod posebnim uvjetima.
Zaštitna radionica ima pravo na navedene nadoknade za sve zaposlenike i pravo na subvenciju
neto plaće zaposlenih osoba sa invaliditetom koje zapošljava pod posebnim uvjetima u visini
30% od prosječne neto plaće u Federaciji.
Zahtjev za isplatu novčane nadoknade podnosi se Fondu na obrascu ZNN 1, koji se može
preuzeti na internet stranici Fonda - www.fprzoi.ba, ili neposredno u poslovnim prostorijama
Fonda. Raspodjela sredstava za isplatu novčane nadoknade i subvencije vrši se kontinuirano na
zahtjev korisnika prava, kao izravna zakonska obaveza Fonda u skladu sa članovima 51, 52. i
53. Zakona.
Uz zahtjev se prilaže obračun novčane nadoknade s podacima o osobama s invaliditetom i
dokazima o uplaćenim porezima i doprinosima na plaću za te osobe i ostale uposlenike, primjerci obračuna plaće za osobe sa invaliditetom, a za osobu s invaliditetom koja se prvi put
zapošljava i dokazi o zapošljavanju i invaliditetu i drugi dokumenti propisani aktima Fonda.
Pravo na nadoknadu za plaćene poreze i doprinose, te pravo na subvenciju neto plaće korisnicima pripada bez obzira da li uporedo koriste i neko drugo pravo u skladu sa Zakonom.
Novčani stimulans
U skladu sa članovima 48, 54. i 56. Zakona, novčani stimulansi su jednokratna nepovratna
novčana davanja koja se uređuju ugovorom zaključenim između Fonda i poslodavca koji
zapošljava osobu sa invaliditetom, odnosno osobe koja se samozapošljava (nosilac osiguranja
zapošljavanja).
Pravo na dodjelu novčanog stimulansa u skladu sa Zakonom i općim aktom Fonda pripada
svim registriranim društvima u FBiH koja kao poslodavci prihvate da zaposle jednu ili više
osoba sa invaliditetom čiji stepen invaliditeta je 60% i više i osobu sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom (intelektualnim teškoćama) na period od najmanje 12 mjeseci, a koje su
nezaposlene najmanje 30 dana prije podnošenja zahtjeva za dodjelu novčanog stimulansa.
Pravo na novčani stimulans mogu ostvariti osobe sa invaliditetom čiji stepen invaliditeta je
60% i više, kao i osobe s lakom i umjerenom mentalnom retardacijom (intelektualnim teškoćama) koje se samozapošljavaju kroz određeni oblik obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući i poljoprivrednu djelatnost kao jedino i glavno zanimanje.
Sredstva novčanog stimulansa mogu se koristiti za: jednokratna materijalna davanja, sredstva
za prilagođavanje radnog mjesta i uvjeta rada, kreditna sredstva po povoljnijim uvjetima namijenjena kupovini strojeva, opreme, alata, pribora potrebnog za zapošljavanje osoba s invaliditetom, poslovnog prostora i sredstva nadoknade razlike zbog smanjenog radnog učinka ili za
sufinanciranje dijela plaće asistenta (pomagača u radu) osoba s invaliditetom tijekom rada,
odnosno sufinanciranje dijela plaće osobe sa invaliditetom koja se zapošljava.
Pravna osoba koja zapošljava osobu s invaliditetom (poslodavac) i osoba s invaliditetom koja se
samozapošljava kroz obavljanje samostalne djelatnosti, podnose zahtjev Fondu za dodjelu novčanog stimulansa na odgovarajućem aplikacionom obrascu nakon objavljivanja Javnog poziva.
74
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Prednost prilikom izbora za dodjelu novčanog stimulansa imaju poslodavci koji zapošljavaju
osobu sa invaliditetom na neodređeno vrijeme, odnosno na period duži od 12 mjeseci, poslodavci koji će zaposliti teže upošljivu osobu, s obzirom na stepen i vrstu invaliditeta, te poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom pod općim uvjetima u smislu odredbi Zakona,
pod uvjetima da se utvrdi ekonomska održivost zapošljavanja odnosno samozapošljavanja
i da ispunjavaju i ostale kriterije javnog poziva. Društvo koje zapošljava osobe sa invaliditetom pod općim uvjetima, pored novčanog stimulansa, između ostalog ima i dodatnu korist u
vidu financijske uštede jer se zapošljavanjem osobe sa invaliditetom oslobađa obaveze plaćanja posebnog doprinosa u Fond za tu osobu koju su zaposlili. Također, društva koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom pod posebnim uvjetima pored novčanog stimulansa osiguravaju,
između ostalog, i nadoknadu za plaćene poreze i doprinose na plaću osobe koju su zaposlili
kao dodatnu korist.
Financiranje programa/projekata
Sredstva Fonda raspoređena za financiranje i sufinanciranje programa i projekata raspodjeljuju
se korisnicima putem javnih poziva. Javni poziv objavljuje se u dva dnevna lista koja izlaze na
području Federacije BiH i na internet stranici Fonda, a u skladu sa godišnjim planom rada
Fonda. Javnim pozivima se definiraju društva koji imaju pravo sudjelovanja. Fond financijski
podržava tri osnovne grupe programa/projekata, a prema oblasti na koju se odnose i shodno
projektnim aktivnostima i potrebama korisnika:
• programi/projekti za održivost zaposlenosti osoba sa invaliditetom, uključujući i zaposlenost osoba koje obavljaju neki oblik samostalne djelatnosti;
• programi/projekti razvoja gospodarskih društava za zapošljavanje osoba sa invaliditetom,
što podrazumijeva i novo zapošljavanje; i
• programi/projekti profesionalne rehabilitacije nezaposlenih osoba sa invaliditetom u cilju
povećanja njihove konkurentnosti na tržištu rada.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
75
MI SMO TU
Tabela br. 1: Put do osnivanja gospodarskog društva, obrta, zaštitne radionice i radnog
centra, savjeti i smjernice
REGISTRIRANJE SAMOSTALNE
DJELATNOSTI - OBRTA
OSNIVANJE I REGISTRACIJA GOSPODARSKOG DRUŠTVA
KORACI:
KORACI:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Osnivački akt – notar
Podnijeti zahtjev sudu
Izraditi pečat
Registrirati se u statistici
Otvoriti transakcijski račun
Prijaviti se na osiguranje u poreznu
upravu
• Ispuniti ostale uvjete za početak rada
gospodarskog društva u skladu sa odredbama Zakona
Podnijeti zahtjev u općini
Izraditi pečat
Registrirati se u statistici
Otvoriti transakcijski račun
Prijaviti se na osiguranje u poreznu
upravu
STICANJE UVJETA ZA STATUS
ZAŠTITNE RADIONICE
STICANJE UVJETA ZA STATUS
RADNOG CENTRA
Pored svih gore navedenih uvjeta vezanih
za gospodarsko društvo, zaštitna radionica
u odnosu na ukupan broj uposlenika mora
uposliti 40% osoba s najmanje 70% i više
invaliditeta, a najmanje šest osoba s takvim
invaliditetom, i 20% osoba sa 100% invaliditetom, a najmanje tri osobe s takvim
invaliditetom. Zaštitna radionica se može
osnovati kao zasebna obračunska jedinica
unutar gospodarskog društva za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Više gospodarskih društava za zapošljavanje osoba s invaliditetom može zajednički osnovati zaštitnu
radionicu.
Radni centar je javna ustanova registrirana
u skladu sa Zakonom o ustanovama. Radni
centar može se osnovati kao posebna organizacijska jedinica zaštitne radionice. Radni
centar mora imati na radu najmanje 80%
osoba sa invaliditetom u odnosu na broj
zaposlenih (što uključuje korisnike usluga
i zaposlene osobe sa invaliditetom). Radni
centar mora za svoj rad ispunjavati uvjete u
pogledu prostora, opreme i stručne spreme
uposlenika. Bliže uvjete za rad radnoga centra propisuje ministar.
U ovom tabelarnom prikazu nalaze se savjeti, smjernice i koraci za registriranje gospodarskog
društva, obrta, zaštitne radionice i radnog centra.
76
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Komplikovanija registracija i
zatvaranje
Viši troškovi
registracije
Neophodan je
poslovni prostor,
knjigovođa i sl.
Za sticanje statusa
gospodarskog društva za zapošljavanje
OSI treba najmanje
tri zaposlene osobe
sa invaliditetom
koje imaju pravo
zapošljavanja pod
posebnim uvjetima
Mogućnost registriranja različitih
djelatnosti
Odgovornost do
visine uloženih
sredstava
Nadoknada poreza i
doprinosa
Jednostavna
registracija
Niski troškovi
registracije
Mogu se samostalno
voditi poslovne
knjige
Ostvaruje se pravo
na zapošljavanje pod
posebnim uvjetima
i nadoknada poreza
i doprinosa iako je
nosilac obrta jedina
zaposlena osoba
Ukoliko se zapošljava osoba s
invaliditetom u
rodbinskoj vezi:
roditelj, bračni drug
ili dijete, za njih
se ostvaruje pravo
nadoknade poreza i
doprinosa
Prednosti
Nedostaci
Nije lako proširivati biznis na ostale
djelatnosti
Odgovornost cjelokupnom imovinom
Ukoliko se zapošljava osoba s invaliditetom koja nije
u rodbinskoj vezi
(roditelj, bračni
drug ili dijete) ne
ostvaruje se pravo
nadoknade poreza i
doprinosa za iste
Obrt
Ukoliko je već osnovano gospodarsko društvo, potrebno je
samo ispuniti uvjete za sticanje
statusa zaštitne radionice bez
dodatnih registracija
Nadoknada plaćenih poreza
i doprinosa za sve zaposlene
osobe u zaštitnoj radionici uključujući i osobe bez
invaliditeta
Pravo na subvenciju 30% od
prosječene neto plaće u FBiH
za zaposlene OSI pod posebnim uvjetima
Zaštitna radionica se može
osnovati kao zasebna obračunska jednica u koju ne moraju
ući svi zaposlenici gospodarskog društva
Zaštitnu radionicu mogu
zajedno osnovati dva ili više
gospodarskih društava u cilju
lakšeg sticanja statusa zaštitne
radionice
Zaštitna radionica se može
osnovati kao posebna organizaciona jedinica-radni centar
Prednosti
Nedostaci
Relativno je teže ispuniti uvjete
za sticanje statusa zaštitne
radionice
Veća investiciona ulaganja
Veća vjerovatnoća za prilagođavanje radnog prostora potrebama zaposlenika s obzirom
na veći procenat invaliditeta
zaposlenih osoba
Manja produktivnost/ veća
cijena proizvoda
Postoji velika mogućnost za
manju produktivnost s obzirom na veći
Procenat invaliditeta zaposlenih osoba
Zaštitna radionica
U ovom tabelarnom prikazu je vidljivo kako osobe sa invaliditetom prema vlastitim sposobnostima mogu pronaći najpovoljniji oblik registriranja.
Nedostaci
Prednosti
Gospodarsko društvo
Tabela br. 2: Tabelarni prikaz prednosti i nedostataka gospodarskog društva, obrta i zaštitne radionice
MI SMO TU
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
77
MI SMO TU
Analiza dobre prakse - Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH
U okviru pregleda učinaka i dobre prakse Fonda ostvarenih kroz raspoređivanje i raspodjelu
sredstava, a u skladu sa djelatnostima Fonda utvrđenim članom 58. Zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom41 i odredbama Pravilnika
o raspoređivanju i raspodijeli sredstava Fonda42 , u ovom će se odjeljku razmatrati: 1) isplata
novčanih nadoknada i subvencija, 2) dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba
sa invaliditetom, te 3) financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine uposlenosti osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije.
U skladu sa Zakonom i Pravilnikom o raspodjeli i raspoređivanju sredstava prema namjenama
i korisnicima utvrđenim Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom propisano je da se sredstva tekućih transfera Fonda raspoređuju na sljedeće namjene:
1. isplatu novčanih nadoknada i subvencija;
2. isplatu novčanog stimulansa za novo zapošljavanje osoba sa invaliditetom;
3. financiranje i sufinanciranje programa/projekata: održivosti razine zaposlenosti osoba s
invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i profesionalne rehabilitacije.
Sukladno tome slijedi tabelarni prikaz podataka o utrošenim sredstvima i efekatima, prema
gore navedenim namjenama.
Isplata novčanih nadoknada i subvencija
Isplata novčanih nadoknada i subvencija vrši se kontinuirano na zahtjev korisnika prava, kao
izravna zakonska obaveza Fonda u skladu s a članovima 51, 52. i 53. Zakona. U skladu sa navedenim, slijedi tabelarni prikaz isplaćenih sredstava za 2011, 2012. i 2013. godinu zaključno sa
30. 06. 2013. godine i projekcijom do kraja 2013. godine. Do 30. 06. 2013. godine ukupno je
isplaćeno 1.325.239,00 KM.
Tabela br. 3: Isplaćena sredstva po osnovu novčanih nadoknada i subvencija
Novčane nadoknade
i subvencije Neto
plate
Novčani iznos
2011
2012
2013
(01.01.201330.06.2013.)
Ukupno
251.638,00
564.415,00
509.186,00
1.325.239,00
Projekcija
31.12.2013
Broj osoba
1.200.000,00
cca 76
cca 170
cca 213
41 (Službene novine FBiH, br. 9/10)
42 Pravilnik o raspoređivanju i raspodjeli sredstava Fonda broj: 01-02-2-790/13 od 11. 04. 2013. godine.
78
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Grafikon br. 1: Pregled isplaćenih nadoknada po godinama sa projekcijom do kraja 2013.
godine.
U ovom grafikonu je prikazan pregled isplaćenih nadoknada po godinama sa projekcijom do
kraja 2013. godine (sa porastom broja društava i osoba, što je rezultat ostalih aktivnosti Fonda,
rastu i iznosi za nadoknade).
Kroz isplatu novčanih nadoknada i subvencija osigurava se održivost razine uposlenosti osoba
sa invaliditetom u društvima koja upošljavaju osobe sa invaliditetom pod posebnim uvjetima.
U takva društva spadaju: gospodarska društva za upošljavanje OSI (10 društava), zaštitne radionice (4 društva), organizacije OSI (31 društvo) i osobe sa invaliditetom - samostalni poduzetnici (79 društava). Ostala gospodarska društva još koriste mogućnost direktnog oslobađanja
od plaćanja poreza i doprinosa43.
Kao uzroke porasta izdvojenih sredstava po godinama, te porasta broja osoba za koje poslodavci ostvaruju ovo pravo, možemo izdvojiti: povećanje broja uposlenih OSI pod posebnim
uvjetima, najviše uzrokovano dodjelom novčanog stimulansa od strane Fonda, aktivnosti
Fonda na informiranju i stručnom savjetovanju, završetak prelaznog perioda u kojem su gospodarska društva za upošljavanje OSI bila direktno oslobođena plaćanja poreza i doprinosa.
Ukupan efekat se ogleda u povećanju broja uposlenih OSI, čija se održivost uposlenja podržava
sredstvima Fonda.44
43 Ministarstvo financija je u srpnju 2012. godine izdalo mišljenje da bi sva gospodarska društva za
upošljavanje OSI morala plaćati doprinose. Tek u srpnju 2013. godine izvršeno je usaglašavanje poreznih
propisa, tako da od srpnja 2013. godine sva gospodarska društva moraju plaćati doprinose, a ne kao
ranije - neka su plaćala i Fond im refundirao, a neka su koristila mehanizam direktnog oslobađanja. U
tom kontekstu treba posmatrati i projekciju isplate nadoknada u 2013. godini.
44 Analitički pregledi isplata i rezultata po korisnicima dostavljaju se u financijskim izvještajima Fonda.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
79
MI SMO TU
Dodjela novčanog stimulansa za novo upošljavanje osoba sa
invaliditetom
U skladu sa članovima 48, 54. i 56. Zakona, novčani stimulansi su jednokratna nepovratna
novčana davanja koja se uređuju ugovorom zaključenim između Fonda i poslodavca koji upošljava osobu sa invaliditetom, odnosno osobe koja se samoupošljava. Novčani stimulansi za
novo upošljavanje OSI dodjeljuju se isključivo putem javnog poziva, te je u skladu s tim sačinjen tabelarni pregled po javnim pozivima. Novčani stimulans kao poticaj isključivo je namijenjen novom upošljavanju OSI. Pravo na novčani stimulans imaju svi poslodavci koji žele da
uposle OSI, te OSI koje žele da pokrenu samostalnu djelatnost.
Tabela br. 4: Pregled stimulansa dodijeljenih za novo upošljavanje
Javni poziv/
namjena
Decembar
2011.
April 2012.
Novembar
2012.
April 2013.
Ukupno
Stimulansi
150.000,00
790.848,00
889.640,00
Broj osoba
30
83
90
82
285
Stimulans
pr.društva
160.000,00
422.900,00
582.900,00
Broj osoba
16
56
72
Ukupno iznos
150.000,00
Ukupno osoba
30
790.848,00 1.049.640,00
83
106
856.350,00 2.686.838,00
1.279.250,00 3.269.738,00
138
357
Iz tabele br. 4. vidljivo je da su ukupna dodijeljena sredstva po ovom osnovu 3.269.738,00
KM, dok je ukupan broj novouposlenih osoba 357. Uočljiv je i porast broja uposlenih osoba
sa svakim novim javnim pozivom. Prosječan iznos novčanog stimulansa po jednoj osobi je
10.000,00 KM za period upošljavanja od jedne godine.
Grafikon br. 2: Pregled novouposlenih osoba po javnim pozivima (konstantan rast)
80
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
U ovom grafikonu je jasno vidljiv konstantan rast broja novouposlenih osoba po javnim
pozivima.
Financiranje i sufinanciranje programa/projekata, održivosti razine
uposlenosti osoba sa invaliditetom, razvoja gospodarskih društava i
profesionalne rehabilitacije
Sredstva Fonda raspoređena za financiranje i sufinanciranje programa i projekata raspodjeljuju
se korisnicima putem javnog poziva i usmjeravaju se prema namjenama na 3 oblasti:
a) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata za održavanje postojeće razine uposlenosti osoba s invaliditetom;
b) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata za razvoj postojećih gospodarskih društava za upošljavanje osoba s invaliditetom i zaštitnih radionica, što podrazumijeva i novo
upošljavanje osoba sa invaliditetom; i
c) za financiranje i sufinanciranje programa/projekata profesionalne rehabilitacije neuposlenih osoba s invaliditetom.
Pravo na financiranje i sufinanciranje programa/projekata ostvarila su gospodarska društva za
upošljavanje OSI, zaštitne radionice i ustanove za profesionalnu rehabilitaciju.
Pregled dodijeljenih sredstava za financiranje i sufinanciranje programa/projekata po javnim
pozivima predstavljen je u donjem tabelarnom prikazu.
Tabela br. 5: Dodijeljena sredstva za financiranje i sufinanciranje programa/projekata po
javnim pozivima
Javni pozivi/
projekti
Održivost
Razvoj
Rehabilitacija
Ukupan iznos
Decembar 2011.
553.075,00
132.800,00
164.125,00
850.000,00
April 2012.
400.000,00
499.152,87
294.810,00
1.193.962,87
Novembar 2012.
727.724,81
229.300,00
957.024,81
April 2013.
540.200,00
180.100,00
720.300,00
1.899.877,68
868.335,00
3.721.287,68
Ukupno
953.075,00
Napomena: Za dodjelu sredstava za financiranje i sufinanciranje programa i projekata, projekti razvoja privrednih društava za mjesece novembar 2012. i april 2013. godine uključuju i
novo zapošljavanje OSI.
Iz tabele br. 5. vidljivo je da su ukupna sredstva dodijeljena po ovom osnovu 3.721.287,68 KM.
Navedenim sredstvima obuhvaćeno je 23 gospodarskih društava i zaštitnih radionica, sa ukupno oko 200 zaposlenih OSI.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
81
MI SMO TU
Tabela br. 6: Tabelarni prikaz i pregled radnih mjesta osoba sa invaliditetom po javnim
pozivima.
Naziv radnog mjesta /
Javni poziv
Prodavač
Prosinac
2011.
Travanj
2012.
Studeni
2012.
Travanj
2013.
Ukupan
broj osoba
4
13
1
5
23
7
4
5
16
1
1
18
14
72
2
4
7
33
15
65
5
6
13
1
5
1
1
5
3
9
2
1
5
1
1
Higijeničar
Komercijalista
Administrativni poslovi
2
Programer
1
Pomoćni radnik
11
Finansijski poslovi
2
Vozač
3
38
6
1
Likvidator
Pravnik
1
Menadžer
2
Tapetar
Krojač
2
Autolimar
2
1
Telefonista
2
2
1
1
1
2
Obućar
1
1
Socijalni radnik
1
1
3
3
Arhitekt
Medicinski tehničar
1
Novinar
Limar
1
1
Građevinar
Čuvar
2
2
Fizioterapeut
2
1
8
3
1
1
10
Ugostiteljstvo
1
1
Konobar
3
3
2
3
Kuhar
1
Operater postrojenja
1
Grafički dizajner
1
Poljoprivrednik
1
3
5
6
Prof. sporta
Ukupno
82
1
30
83
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
90
4
14
25
1
1
82
285
MI SMO TU
Naziv radnog mjesta /
Javni poziv
Prosinac
2011.
Stimulans privrednim
društvima – javni poziv
nov. 2012. i april 2013.
Travanj
2012.
Studeni
2012.
Travanj
2013.
Ukupan
broj osoba
16
56
72
Ukupan broj osoba
357
U ovoj tabeli dat je prikaz najčešćih radnih mjesta na koja se upošljavaju osobe sa invaliditetom
po javnim pozivima.
Grafikon br. 3: Pregled novčanih sredstava po vrstama projekata (povećava se učešće razvoja)
U ovom grafikonu je prikazan pregled novčanih sredstava po vrstama projekata u kojima se
povećava učešće razvoja.
Efekti se ogledaju u sljedećem: ovim sredstvima osigurana je održivost nivoa uposlenosti OSI
u gospodarskim društvima i zaštitnim radionicama, omogućeno efikasno djelovanje i poslovanje korisnika sredstava na tržištu, osigurana likvidnost i solventnost gospodarskih društava i
zaštitnih radionica, izvršen povoljan uticaj na poslovni rezultat u vidu povećanja dobiti ili smanjenja gubitka, povećanja broja uposlenih, osigurana bolja tehničko-tehnološka opremljenost,
što povećava produktivnost, te poboljšani uvjeti rada za OSI.
Tabela br. 7: Kumulativni prikaz svih dodijeljenih poticaja od Fonda
VRSTA POTICAJA
IZNOS
Nadoknade i subvencije
1.325.239,00
Stimulansi
3.269.738,00
Programi i projekti
3.721.287,68
UKUPNO
8.316.264,68
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
83
MI SMO TU
U ovoj tabeli je dat prikaz svih do sada dodijeljenih poticaja, s tim da je Fond za profesionalnu
rehabilitaciju i upošljavanje osoba sa invaliditetom počeo sa radom u martu 2011. godine.
Grafikon br. 4: Grafički prikaz dodijeljenih poticaja
Sve ostale aktivnosti vezano za osiguranje sredstava (posebno naplata doprinosa iz članova 18.
i 19. Zakona) i za izvršavanje gore navedenih i drugih obaveza Fonda, te provođenje politike
profesionalne rehabilitacije i upošljavanja, Fond je izvršavao potpuno samostalno.
U skladu sa navedenim postavljen je cilj - rast svih segmenata poslovanja Fonda.
Prezentirani podaci ukazuju na ostvarivanje postavljenog cilja. Dalje aktivnosti biće bazirane
kako na povećanju daljeg rasta, tako i na poboljšanju kvaliteta pruženih usluga u oblasti profesionalne rehabilitacije i upošljavanja osoba sa invaliditetom.
Mogućnosti unaprjeđenja institucionalnih mehanizama i
rješenja za zapošljavanje i samozapošljavanje OSI u FBiH
Fond samostalno ili u suradnji s drugim institucijama mora djelovati u sljedećim pravcima:
•
•
•
•
84
uvođenju evidencija i statističke obrade podataka;
podrške korisnicima i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije;
osiguranja namjenskog korištenja sredstava Fonda; i
ostvarivanje i razvoj saradnje s udrugama i organizacijama OSI, poduzećima i ustanovama.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Uvođenje evidencija i statistička obrada podataka o osobama sa
invaliditetom i poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom
Uspostava i ažurno vođenje evidencija i statistička obrada i informatičko pohranjivanje podataka o osobama sa invaliditetom, kako o onima koje su nezaposlene, tako i o zaposlenim, te o
poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, od velike su važnosti za uspješan rad
Fonda u smislu racionalnog, efikasnog i pravičnog korištenja raspoloživih sredstava i dobrog
planiranja aktivnosti. Obzirom da u FBiH i BiH ne postoje ovakve evidencije, odnosno odgovarajuće baze podataka, ili ako i postoje, postoje u nekim rudimentarnim začecima, lokalno i
parcijalno, Fond je u situaciji da u tom pogledu samostalno ili u saradnji sa drugim relevantnim
institucijama, učini sopstvene korake. Pored potreba koje proizilaze iz same uloge i djelatnosti,
na to ga u izvjesnom smislu obavezuje i sam Zakon i podzakonski akt o vođenju evidencija.
Neke aktivnosti u ovom pogledu su pokrenute tokom prethodne dvije godine, međutim,
potrebno je u 2013. godini osigurati jedan efikasniji i sistematičniji pristup.
U tom cilju planiraju se sljedeće aktivnosti:
• Pristupit će se razvrstavanju i sistematiziranju informacija o zaposlenim osobama sa invaliditetom i poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Informacije postoje u
Fondu, a dobijaju se kroz procedure ostvarivanja prava na novčanu nadoknadu, subvenciju
i novčani stimulans, kao i za dodjelu sredstava za financiranje/sufinanciranje programa i
projekata profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja.
• Prikupljanje, razvrstavanje i pohranjivanje informacija od kantonalnih službi zapošljavanja, centara za socijalni rad i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom o osobama
koje imaju i ostvaruju pravo na profesionalnu rehabilitaciju, o nezaposlenim i zaposlenim
osobama sa invaliditetom.
• Izrada novih evidencionih obrazaca za poslodavce koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom
koji bi se dostavljali elektronskim putem.
• Izrada odgovarajućih unificiranih obrazaca za pohranjivanje i statističku obradu podataka
o osobama sa invaliditetom i poslodavcima koji ove osobe zapošljavaju.
• Izrada radnog obrasca o osobama sa invaliditetom koji bi se predložio Federalnom zavodu
i kantonalnim službama zapošljavanja u cilju uspostavljana i vođenja standardiziranog
oblika evidencije o nezaposlenim i zaposlenim osobama sa invaliditetom.
Podrška korisnicima, aktivnosti i mjere provođenja i unaprjeđivanja
profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom
Provođenje politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom ostvaruje se kroz određene oblike podrške korisnicima sredstava Fonda. Korisnici
Fonda su prije svega osobe sa invaliditetom, ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, gospodarska društva za zapošljavanje osoba sa
invaliditetom i zaštitne radionice.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
85
MI SMO TU
U cilju daljnjeg razvoja pomenutih aktivnosti i mjera, Fond planira:
• osiguranje redovne isplate novčanih nadoknada po osnovu poreza i doprinosa gospodarskim društvima za zapošljavanje osoba sa invaliditetom i subvencija zaštitnim radionicama
za zaposlene osobe sa invaliditetom;
• izvršiti procjenu mogućnosti novog zapošljavanja osoba sa invaliditetom u 2014. godini,
uz primjenu mjere dodjele novčanog stimulansa poslodavcima, odnosno osobama sa invaliditetom koja se samozapošljavaju kroz pokretanje samostalne djelatnosti i značajnije na
ovaj način pokušati uticati na zapošljavanje OSI;
• ocijeniti mogućnosti za očuvanje zaposlenja osoba sa invaliditetom koje su zaposlene na
određeno vrijeme kroz zaključivanje novog ugovora o radu sa poslodavcima na određeni
period ili na neodređeno vrijeme, te u tu svrhu raspisati jedan javni poziv u 2014. godini za
raspodjelu sredstava za financiranje/sufinanciranje programa/projekata za održivu zaposlenost osoba sa invaliditetom;
• raspisivanje dva redovna javna poziva za financiranje/sufinanciranje programa i projekata
razvoja gospodarskih društava za zapošljavanje osoba sa invaliditetom;
• raspisivanje dva redovna javna poziva za financiranje/sufinanciranje programa i projekata
profesionalne rehabilitacije i radnog osposobljavanja nezaposlenih osoba sa invaliditetom
u cilju povećanja njihove konkurentnosti na tržištu rada;
• Fond će, u saradnji sa Federalnim ministarstvom za rad i socijalnu politiku, pokrenuti razmatranje pitanja osnivanja ustanova za profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom
na nivou kantona/županija i Federacije BiH, koje bi obavljale aktivnosti procjene preostale
radne sposobnosti, prekvalifikacije i dokvalifikacije osoba sa invaliditetom, za što postoji
realna potreba.
Osiguranje namjenskog korištenja sredstava Fonda
Fond ima zakonsku obavezu i odgovornost da osigura namjenski utrošak sredstava koja se
dodjeljuju korisnicima po svim osnovima (novčana nadoknada i subvencije, dodjela novčanog
stimulansa, financiranje/sufinanciranje programa i projekata, financiranje ustanova). Stoga
se provođenju aktivnosti razvoja nadzora provedbe projekata i kontrole namjenskog utroška
dodijeljenih sredstava korisnicima, kao važne komponente rada Fonda, mora posvetiti posebna
pažnja i značaj.
U tom cilju se planiraju sljedeće aktivnosti:
• uspostava posebnog sektora za nadzor namjenskog utroška sredstava od strane korisnika,
dobijenih po svim osnovama;
• kontinuirano i sistematično stručno praćenje i provjera činjenica koje su osnov za ostvarivanje prava na isplatu novčanih nadoknada i subvencija, a koje se navode i dokazuju u
zahtjevima za isplatu;
• stručna analiza i provjera izvještaja o namjenskom utrošku sredstava dodijeljenih po osnovu
novčanog stimulansa za novo zapošljavanje osoba sa invaliditetom;
• stručna analiza i nadzor izvještaja ustanova za profesionalnu rehabilitaciju, gospodarskih
društava za zapošljavanje osoba s invaliditetom i zaštitnih radionica o implementaciji programa/projekata i namjenskom korištenju sredstava dodijeljenih po javnim pozivima;
86
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
• organizovati neposredne provjere poslodavaca koji su zaposlili osobe sa invaliditetom i
samostalnih poduzetnika (osoba s invaliditetom), kojima su dodijeljena sredstva novčanog
stimulansa za novo zapošljavanje, odnosno samozapošljavanje, a za koje postoje osnovane
sumnje da ne izvršavaju svoje obaveze u skladu sa ugovorom koji su potpisali sa Fondom;
• provesti postupak utvrđivanja odgovornosti i izricanja kaznenih mjera prema korisnicima
koji su nenamjenski utrošili sredstva dobijena po osnovu novčanog stimulansa i financiranja/ sufinanciranja programa i projekata, a u skladu sa Zakonom i zaključenim ugovorom.
Ostvarivanje i razvoj saradnje s udrugama i organizacijama OSI,
poduzećima i ustanovama
Obzirom da je ostvarivanje dobre saradnje između Fonda i svih drugih društava koja imaju
odgovarajuću ulogu u provođenju politike unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom preduvjet za postizanje očekivanih rezultata u ovoj oblasti,
Fond će radi unaprjeđenja ove suradnje provoditi sljedeće aktivnosti:
• održavati kontinuiranu saradnju sa nadležnim federalnim i kantonalnim/županijskim
ministarstvima, federalnim zavodom i kantonalnim službama zapošljavanja;
• unaprijediti kontinuiranu saradnju sa Vijećem organizacija osoba sa invaliditetom u FBiH,
savezima i udruženjima osoba sa invaliditetom na svim nivoima – razmjena informacija i
ideja;
• njegovati i razvijati saradnju sa gospodarskim društvima, zaštitnim radionicama i ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju u cilju boljeg planiranja aktivnosti Fonda, bolje pripreme i implementacije programa i projekata profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja;
• sudjelovati na konferencijama, okruglim stolovima, radionicama i seminarima na kojima se
budu razmatrala pitanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom;
• razvijati saradnju sa Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Republike Srpske i srodnim ustanovama iz okruženja i iz zemalja EU. Ostvarivati razmjenu
informacija i ideja, organizovati uzajamne radne posjete, sudjelovati u pripremi i implementaciji zajedničkih projekata itd.
Zaključci i preporuke za unaprjeđenje politika u FBiH
• Prikupljanje, razvrstavanje i pohranjivanje informacija od kantonalnih službi zapošljavanja, centara za socijalni rad i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom o osobama
koje imaju i ostvaruju pravo na profesionalnu rehabilitaciju, o nezaposlenim i zaposlenim
osobama sa invaliditetom.
• Uspostava i ažurno vođenje evidencija i statistička obrada i informatičko pohranjivanje
podataka o osobama sa invaliditetom, kako o onima koje su nezaposlene, tako i o zaposlenim, te o poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom su od velike važnosti
za uspješan rad Fonda u smislu racionalnog, efikasnog i pravičnog korištenja raspoloživih
sredstava i dobrog planiranja budućih aktivnosti.
• Fond će, u saradnji sa Federalnim ministarstvom za rad i socijalnu politiku, pokrenuti razmatranje pitanja osnivanja ustanova za profesionalnu rehabilitaciju osoba sa invaliditetom
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
87
MI SMO TU
•
•
•
•
•
•
88
na nivou kantona/županija i Federacije BiH, koje bi obavljale aktivnosti procjene preostale
radne sposobnosti, prekvalifikacije i dokvalifikacije osoba sa invaliditetom.
Institucionalizirati kontinuiranu saradnju sa gospodarskim društvima, zaštitnim radionicama i ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju u cilju boljeg planiranja aktivnosti
Fonda, bolje pripreme i implementacije programa i projekata profesionalne rehabilitacije i
zapošljavanja.
Unaprjeđivati saradnju sa Vijećem organizacija osoba sa invaliditetom u FBiH, suradnju
proširiti i ostvariti i sa savezima i udruženjima osoba sa invaliditetom na nižim nivoima.
Razviti saradnju sa Fondom Republike Srpske i srodnim ustanovama iz okruženja i iz
zemalja EU. Ostvarivati razmjenu informacija i ideja, organizovati uzajamne radne posjete,
sudjelovati u pripremi i implementaciji zajedničkih projekata itd.
Načiniti izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa
invaliditetom i prilagoditi ga vremenu i potrebama.
Putem sredstava informisanja kroz specijalne emisije, priloge i kampanje ukazati na položaj
OSI, a posebice ukazivati na mogućnosti njihovog ravnopravnog sudjelovanja u radnom
procesu.
U izuzetno složenom državnom ustroju pokušati krovnim zakonima osigurati primjenu
konvencija, strategija i politika i tako doći do jednakih standarda za OSI na svim prostorima BiH.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Izvori:
• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom (“Službene novine Federacije BiH” br. 9/10);
• Odluke o osnivanju Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 48/10), od 09. 08. 2010. godine;
• Statut Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom FBiH
(“Službene novine Federacije BiH” br. 28/11);
• Pravilnik o raspoređivanju i raspodjeli sredstava Fonda prema namjenama i korisnicima
broj: 01-02-2-2444/13;
• Plan rada Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom za
2013. godinu br. 01-02-4-794/13 od 11. 04. 2013. godine;
• Izvješće o radu Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom
za 2012. godinu br. 01-02-4-660/13 od 28. 03. 2013. godine;
• Financijsko izvješće za period od 01.01. do 30. 06. 2013. godine br. 01-02-4-2451/13 od
04. 10. 2013. godine;
• Izvještaj o izvršenju Financijskog plana za 2012. godinu, br. 01-02-4-550/13;
• Izvještaj o radu Federalnog zavoda za zapošljavanje za 2012. godinu;
• Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom;
• Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja nadzora nad zakonitošću rada, općih akata i stručnog rada ustanova, gospodarskih društava, zaštitnih radionica i radnog centra od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine Federacije BiH”, br. 21/11), od
25. 04. 2011. godine;
• Pravilnik o radnim mjestima i poslovima na kojima se pri zapošljavanju u javnom sektoru
daje prednost osobama sa 100% invaliditetom od Federalnog ministarstva rada i socijalne
politike (“Službene novine Federacije BiH”, br. 21/11), od 25. 04. 2011. godine;
• Pravilnik o bližim uvjetima u pogledu prostora, opreme i stručne spreme zaposlenika u
radnim centrima od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine
Federacije BiH”, br. 21/11), od 25. 04. 2011. godine;
• Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija zaposlenih osoba s invaliditetom od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (“Službene novine Federacije BiH”, br. 21/11),
od 25. 04. 2011. godine.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
89
Сандра Тркуља
АНАЛИЗА СТАЊА СВИХ ОСОБА СА ИНВАЛИДИТЕТОМ
И МОГУЋНОСТИ ЊИХОВОГ ЗАПОШЉАВАЊА И
САМОЗАПОШЉАВАЊА
– из перспективе Фонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање
инвалида Републике Српске –
Увод
Право на рад је једно од основних људских права које гарантују и штите кључни
међународни документи, а који полазе од принципа да сваки човјек има урођена,
једнака, неотуђива и универзална права која произилазе из достојанства свих људских
бића.
С обзиром да нису објелодањени резултати пописа становишта у Босни и Херцеговини
2013. године, још увијек није познат тачан број становника у Републици Српској.
Претпоставља се да на подручју Републике Српске живи око 1,4 милиона становника.
Ратна дешавања у периоду 1991-1995. године су, између осталог, резултирала великим
бројем лица са инвалидитетом. Из разлога непостојања квалитетне евиденције,
претпоставке о броју лица са инвалидитетом су нереалне и нетачне, али у оваквим
околностима, уважавајући податке који су нам доступни и процјене многобројних
удружења лица са инвалидитетом, претпоставља се да на подручју Републике Српске
живи око 70.000 лица са инвалидитетом. Највећи број лица са инвалидитетом чине
ратни-војни инвалиди и процјењује се да ову популацију сачињава око 45.000 лица.
Непостојање адекватне анализе, односно статистичких података, увелико отежава
изналажење адекватних смјерница за покушај рјешавања проблематике ових лица.
Законска регулатива није на једном мјесту обухватила сва права лица са инвалидитетом.
Интерес за регулисање питања лица са инвалидитетом показале су организације које
окупљају ова лица и које су у више наврата тражиле од надлежних органа доношење
Закона којим би се права из области запошљавања уредила на адекватан начин.
Новембра 2004. године донешен је Закон о професионалној рехабилитацији,
оспособљавању и запошљавању инвалида. Измјене Закона су вршене 2006. и 2009.
године, а нови Закон je донешен 2012. године. Важећи законски оквир је објављен у
“Службеном гласнику Републике Српске” бр. 37/12.
По усвајању законских рјешења која регулишу област запошљавања лица са
инвалидитетом, у новембру 2005. године почео је са радом Фонд за професионалну
рехабилитацију и запошљавање инвалида.
90
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Преглед стања и положаја особа са инвалидитетом (ОСИ)
из перспективе Фонда за професионалну рехабилитацију
и запошљавање инвалида Републике Српске
У осмогодишњем раду Фонда, констатовано је да постоје значајне разлике како у
третману, тако и у правима лица са инвалидитетом, посматрано из угла настанка
инвалидитета. Ратни-војни инвалиди, мирнодопски војни инвалиди и цивилне жртве
рата своја права остварују у складу са Законом о правима бораца и ратних војних
инвалида, док лица чији је инвалидитет настао из других околности своја права
проналазе у Закону о социјалној заштити. Законом о професионалној рехабилитацији,
оспособљавању и запошљавању инвалида, којим је дефинисано право на запошљавање
лица са инвалидитетом, не постоји дискриминација лица са инвалидитетом у вези
са обликом и настанком њиховог инвалидитета. Једнака права имају сва лица са
инвалидитетом чији je инвалидитет прописан овим Законом. Савези удружења лица
са инвалидитетом Републике Српске су удружени у кровну организацију КООИРС
(Координациони одбор инвалидских организација Републике Српске).
Током 2006. године, Фонд је настојао контактирати све савезе удружења лица са
инвалидитетом како бисмо располагали са конкретним бројем лица са инвалидитетом,
њиховом преосталом способношћу за рад и осталим параметрима који би послужили у
дефинисању стратегије запошљавања лица са инвалидитетом. Путем ових контаката,
установљено је да је само дјелимичан број лица са инвалидитетом евидентиран код
својих удружења која обухватају њихов облик инвалидности.
Нарочита проблематика је изражена код популације руралног становништва.
Географска удаљеност ових лица је практично резултирала и удаљеношћу од
информација из многих законских регулатива путем којих би остварили нека од
својих права. Ратни-војни инвалиди се не морају водити на евиденцији Завода за
запошљавање Републике Српске да би остваривали право на здравствену заштиту.
Ова законска одредба, са једне стране, олакшава овим лицима јер не морају једном
мјесечно да се јављају на евиденцију Завода, како би им права континуирано текла.
Међутим, с друге стране, ова чињеница не даје тачне податке о броју незапослених
лица са инвалидитетом.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
91
MI SMO TU
Дијаграм незапослених лица са инвалидитетом, према евиденцији Завода за
запошљавање Републике Српске, на дан 14. новембар 2013. године:
Према подацима представљеним у дијаграму, видљив је пад броја незапослених лица у
посматраном периоду, паралелно са почетком рада Фонда, односно примјене Закона о
професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида.
92
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Табела бр: 145
Година
Број незапослених лица са инвалидитетом
септембар 2005.
5.291
септембар 2006.
4.206
септембар 2007.
3.544
септембар 2008.
3.170
септембар 2009.
3.009
септембар 2010.
2.835
септембар 2011.
2.819
септембар 2012.
2.722
септембар 2013.
2.490
Значајно умањен број незапослених лица са инвалидитетом на евиденцији Завода
није само резултат запошљавања ове популације, већ је резултат стицања статуса
пензионисаног лица, брисање са евиденције Завода, као и резултат осталих
демографских фактора.
Управо приказом овог дијаграма, односно података у дијаграму, видљив је несразмјер
између претпостављеног броја лица са инвалидитетом у Републици Српској у односу
на број незапослених лица која се воде на eвиденцији.
Пратећи ове податке, извео би се закључак да је од претпостављених 70.000 лица са
инвалидитетом, око 67.000 економски збринуто, запошљавањем или пензионисањем,
што се у пракси показало као нетачно.
Ратни-војни инвалиди који примају надокнаду инвалиднину, су на неки начин
економски снажнији од осталих лица са инвалидитетом. Примања лица која су
“нератни” инвалиди, огледаjу се у надокнади коју примају од Центра за социјални рад
локалне заједнице којој припадају и исплаћују се у висини од 82,00 КМ. У времену
када је према подацима Савеза синдиката Републике Српске објављена информација
да је потрошачка корпа за мјесец август 2013. године износила 1.785,78 КМ, јасно је да
су ова лица приморана да раде, уколико им то дозвољава преостала радна способност.
Могло би се рећи да се у оваквој ситуацији, право на рад, као основно људско право, не
може третирати као опција, него као једина могућност егзистенције.
Велики број незапослених лица у Републици Српској је посљедица лоше друштвеноекономске ситуације. Лица са инвалидитетом спадају у маргиналне социјалне групе, те
је јасно да се на отвореном тржишту рада веома тешко запошљавају, како из свеопштих
друштвених разлога, тако и због неоснованих предрасуда.
45 Због момента писања овог текста узет је мјесец септембар како би се евидентирала компарација у
кључном моменту периода 2005-2013. године.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
93
MI SMO TU
Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида
нуди низ законских олакшица и стимуланса, како послодавцима који запошљавају
лица са инвалидитетом, тако и самим лицима са инвалидитетом у процесу
самозапошљавања. Вјерујемо да ће се на овај начин умањити предрасуде које постоје
о радној способности лица са инвалидитетом, те да ће послодавци, уочавајући
економске користи које им нуди овај Закон, направити искорак и кренути у значајније
запошљавање лица са инвалидитетом.
Права и могућности запошљавања и самозапошљавања
свих ОСИ у Републици Српској
Право на запошљавање лица са инвалидитетом не даје само економску, односно
егзистенцијалну корист лицу, већ је значајно и као фактор социјалне укључености у
друштво.
Право на рад подразумијева право на слободан избор запослења, гдје се запошљавање
јавља као основни начин социјалног укључивања лица са инвалидитетом у све
друштвене токове. Укључивање у рад ових лица, поред личне економске и социјалне
користи, доноси и корист за друштво. Запошљавањем ових лица смањују се социјална
давања, оснажују се њихове породице које се, захваљујући њиховом запошљавању,
могу вратити у нормалне животне токове.
Законом о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида
дефинисано је да је обавезно запошљавање инвалида у републичким органима управе,
органима локалне самоуправе, органима правосуђа, јавним установама и фондовима,
те јавним предузећима која нису основана за запошљавање инвалида у складу са овим
Законом, да на сваких 16 запослених запосле једно лице са инвалидитетом. Уколико
ове институције не испуњавају наведену обавезу, дужне су обрачунавати и уплаћивати
посебан допринос 0,2% на бруто плате свих запослених. Управо ова средстава се
акумулирају у Фонд за професионалну рехабилитацију.
Приватни сектор је регулисан на сличан начин: наиме, у приватном сектору
законодавац није могао наметнути обавезу послодавцима да морају запошљавати
лица са инвалидитетом, те је дефинисано да приватни послодавци могу запошљавати
инвалиде и тиме остваривати одређене олакшице, односно повластице. Послодавац
који на 16 запослених има запослено лице са инвалидитетом, нема обавезу уплате
посебног доприноса која је за овај сектор дефинисана по стопи од 0,1% на бруто плате
свих запослених. Овим Законом онемогућена је било каква дискриминација по питању
запошљавања. Иста права имају и “ратни” и “нератни” инвалиди.
Закон обухвата лица са најмање 40% инвалидности, а углавном је инвалидност
ратних- војних инвалида оцијењена на овај начин, затим лица са најмање 70% тјелесног
оштећења, а трећа категорија инвалида коју обухвата овај Закон су лица са лаком и
лица са умјереном менталном ретардацијом.
Битно је напоменути да се ратним-војним инвалидима, заснивањем радног односа,
не укида право на инвалиднину. Фонд не врши директно запошљавање инвалида код
послодаваца. Фонд финансијски посредује између инвалида и послодавца.
94
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Стимуланси које омогућава Закон о професионалној
рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању
инвалида у Републици Српској
Запошљавањем лица са инвалидитетом стичу се права на одређене стимулансе које
финансира Фонд:
• државни сектор је ослобођен обавезе плаћања посебног доприноса (0,2% на бруто
плате запослених) уколико је према квоти запослио лице са инвалидитетом (на 16
запослених 1 запослено лице са инвалидитетом);
• приватни сектор је такође ослобођен обавезе плаћања посебног доприноса (0,1% на
бруто плате запослених) уколико је према квоти запослио лице са инвалидитетом (на
16 запослених 1 запослено лице са инвалидитетом);
• запошљавање, односно самозапошљавање лица са инвалидитетом (у приватном
сектору) омогућава послодавцу, односно инвалиду, право на новчани стимуланс који
се огледа у иницијалним средствима за опремање радног мјеста на којем ће радити
инвалид, односно за прилагођавање радног мјеста;
• поврат уплаћених доприноса је најзначајнији стимуланс који омогућава овај Закон,
јер је поврат доприноса континуирано примање послодавца, односно инвалида
у значајном износу – свих уплаћених обавезних доприноса на плату лица са
инвалидитетом; и
• преквалификација лица са инвалидитетом, уколико је послодавац исказао потребу за
запошљавањем лица, при чему лице нема адекватно занимање.
Додатни стимуланси за предузећа са статусом “предузећа за запошљавање инвалида”
Предузећа која у свом саставу запослених имају преко 51% запослених лица са
инвалидитетом стичу статус предузећа за запошљавање инвалида. Поред претходно
наведених стимуланса који се односе на предузећа приватног сектора, додатни
стимуланси за предузећа за запошљавање инвалида су сљедећи:
• електрична енергија се обрачунава по тарифи за домаћинство;
• све комуналне услуге се обрачунавају по тарифи за домаћинство; и
• телефонске услуге се обрачунавају по тарифи за домаћинство.
Државни сектор је обавезан 20% својих потреба подмиривати од ових предузећа.
Лица са инвалидитетом, која из неких разлога не могу регистровати властиту дјелатност
или се запослити код послодавца, могу користити стимуланс “економска подршка”
који се огледа у једнократном давању, путем припадајућег удружења, за набавку сточног
фонда, пољопривредних машина и слично. Овај стимуланс се превасходно додјељује
лицима настањеним у руралним подручјима Републике Српске.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
95
MI SMO TU
Анализа добре праксе Фонда за професионалну
рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике
Српске
Фонд за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике Српске
почео је са радом 01. новембра 2005. године.
У самом почетку, Фонд је доста напора уложио у информисање послодаваца о почетку
примјене Закона о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању
инвалида. Указивано је на обавезу плаћања посебног доприноса, односно на обавезу
запошљавања лица са инвалидитетом. Послодавци су ову обавезу доста тешко
прихватили.
По пуњењу буџета, у 2006. години се почело са исплатама поврата уплаћених доприноса
послодавцима који запошљавају лица са инвалидитетом. Током 2007. године Фонд
је објавио први Јавни позив послодавцима за запошљавање незапослених инвалида
и исплатом новчаног стимуланса. У првим годинама рада, ова два стимуланса су
исплаћивана у приближно једнаким износима на годишњем нивоу, међутим, с
временом се много више средстава трошило на име поврата уплаћених доприноса у
односу на новчани стимуланс за опремање радног мјеста.
Подаци о броју лица са инвалидитетом за која је финансирано опремање радних
мјеста приказани су у сљедећој табели:
Табела број: 2
Запослена лица са инвалидитетом
Ред. бр.
Пословна година
Број запослених инвалида
1
2007
113
2
2008
255
3
2009
224
4
2010
188
5
2011
220
6
2012
275
7
2013
82
укупно
1.357
Чињеница да Фонд, непосредно по запошљавању лица са инвалидитетом, са
послодавцем склапа Уговор о међусобним правима и обавезама за новчани стимуланс,
те по даљњем току рада лица са инвалидитетом врши и исплату поврата уплаћених
доприноса за запослено лице, није априори гаранција да ће лице са инвалидитетом
остати у радном односу и по истеку уговорене обавезе од двије године.
96
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Досадашња пракса је показала да послодавци тек у половичном обиму задржавају
лице са инвалидитетом у радном односу и након двије године послије потписивања
Уговора. Разлози су вишеструки, при чему се као први разлог може узети свеопшти
економски статус привреде, гдје су евидентна многа затварања радњи и предузећа због
немогућности опстанка на тржишту.
Много значајнији стимуланс послодавцима који запошљавају лица са инвалидитетом
је поврат уплаћених доприноса. Фонд врши поврат уплаћених доприноса послодавцу
на мјесечном или тромјесечном нивоу. Најнижа дозвољенa плата у Републици Српској
износи 370,00 КМ, при чему су доприноси на ову плату 202,49 КМ. Исплата поврата
доприноса послодавцима је континуиран финансијски стимуланс. У протеклом
периоду, закључно са октобром 2013. године, Фонду се обратило 1.050 послодаваца за
овај стимуланс. На овај начин се осигурава рад за око 1.150 лица са инвалидитетом,
што је веома значајно – задржати постојећи број запослених лица са инвалидитетом.
Током 2013. године, Фонду се обратило 115 нових корисника права на поврат доприноса.
У контактима са тим послодавцима установљено је да до момента јављања Фонду нису
били упознати са могућностима које нуди Закон. Примјетне су и злоупотребе у виду
енормног повећања плата лицима са инвалидитетом у односу на остале запослене на
истим радним мјестима.
Лица са инвалидитетом, која своју дјелатност обављају у склопу породичне
дјелатности, углавном задржавају дјелатност, опстају, раде користећи стимулансе које
им даје Фонд. Међутим, највеће ефекте у опстанку на тржишту показују предузећа за
запошљавање инвалида. Већина ових предузећа је регистрована путем иницијативе
борачких организација, у доброј сарадњи са локалним заједницама.
Предузеће за запошљавање инвалида “Патриот” д.о.о. из Бијељине је предузеће које
запошљава највећи број лица са инвалидитетом на подручју Републике Српске.
“Патриот” Бијељина
Предузеће за запошљавање инвалида “ПАТРИОТ” д.о.о. Бијељина, основано је 2001.
године. Дјелатност Предузећа је услужног карактера. Баве се наплатом паркинга,
одржавањем зелених површина, санацијом канала, помоћним пословима у општој
болници “Свети Врачеви” у Бијељини. Послове које обављају добијају учешћем на
тендерима које расписује локална заједница.
Први пут су се јавили Фонду у јануару 2006. године, са захтјевом за поврат уплаћених
доприноса за 2005. годину. Од укупно 20 запослених, 15 запослених су била лица са
инвалидитетом. Фонд је исплатио први поврат доприноса за новембар и децембар
2005. године (у складу са почетком рада Фонда).
Од првенствено 15 запослених радника, током ових 7 година успостављеног
финансирања овог предузећа од стране Фонда, евидентан је пораст запослених. Током
2012. године, број запослених инвалида за које је Фонд вршио поврат кретао се до 36
запослених инвалида (са сезонским радницима).
Предузеће “Патриот” има статус предузећа за запошљавање инвалида и свакако је
предузеће са највећим бројем запослених инвалида у Републици Српској (према
евиденцији Фонда).
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
97
MI SMO TU
Као најперспективнијем предузећу за запошљавање инвалида у Републици Српској
омогућена је сарадња овог предузећа и Фондације за социјално укључивање у Босни
и Херцеговини, кроз имплементацију пројекта под називом “Одржавање зелених
површина”. Вриједност пројекта је 50.000,00 КМ. Овим пројектом остварено је
запошљавање 5 нових радника, особа са инвалидитетом. Средства су намјенски
утрошена за набавку основних средстава за рад. Период имплементације пројекта био
је 01. 07-31. 12. 2013. године.
Овај вид сарадње односно финансирања предузећа је веома значајан, јер се набавком
неопходне опреме за рад пружа могућност повећања броја стално запослених лица.
На овај начин, у циљу одржавања и повећања броја запослених, финансијску подршку
предузећу дају: локална заједница, Фонд за професионалну рехабилитацију и
запошљавање инвалида и Фондацијa за социјално укључивање у Босни и Херцеговини,
чије сједиште је у Сарајеву.
Могућности за унапређење институционалних
механизама и рјешења за запошљавање и
самозапошљавање ОСИ у Републици Српској
Свакој одлуци претходи квалитетна анализа. Полазећи од пословне идеје, која мора
бити квалитетна, оправдана, мјерљива, лица са инвалидитетом би требала проћи
сам процес едукације. Већина пословних идеја, којe су за циљ ималe само изузимање
средстава од Фонда, у нади да је то довољно за опстанак на тржишту, показала се
као неуспјешна. Стимулативна средства, која исплаћује Фонд, треба усмјерити као
подршку за повећање конкурентности на тржишту.
Фонд акумулира средства од посебног доприноса, којима финансира запошљавање
и самозапошљавање лица са инвалидитетом. Висина новчаних стимуланса, као
иницијалних средстава послодавцима и лицима са инвалидитетом, уређује се у
складу са оствареним приливом. У протеклом периоду, просјечна висина новчаног
стимуланса износила је око 2.500,00 КМ, што не може у цијелости омогућити набавку
неопходне опреме за рад. С обзиром да се ради о бесповратним средствима, овај износ
се не може сматрати занемарљивим. Неопходна је јача финансијска дисциплина како
би сви послодавци извршавали своју законску обавезу. У настојањима да се побољша
прилив средстава у Фонд, константна је сарадња између Фонда и Пореске управе
Републике Српске, која је надлежна за контролу уплате посебног доприноса.
Израз “Информација је капитал” свакако би се могао примијенити у нашем случају.
Неинформисаност послодаваца о могућностима које им нуди Закон о професионалној
рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида је деградирајућа за лица
са инвалидитетом у Републици Српској. Фонд је у више наврата, у многобројним
општинама Републике Српске, организовао округле столове на теме запошљавања
лица са инвалидитетом, настојећи да на овај начин информише и послодавце
и инвалиде. При свакој оваквој манифестацији, информације послодавцима о
одржавању округлих столова, упућиване су путем локалних медија, уније послодаваца,
98
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
директним позивима, међутим заинтересованост је врло често била поражавајућа. У
сарадњи са стручним часописом у издању Савеза рачуновођа и ревизора Републике
Српске “Финрар” објављиване су неке од законских обавеза послодаваца.
Неопходна је боља информисаност. Мишљења смо да се највећи ефекат, у смислу
запошљавања, постиже када је лице са инвалидитетом упознато са могућностима
које пружа Закон. Информисаност ових лица је могуће адекватно провести путем
надлежних удружења, односно савеза.
Сарадња невладиног сектора са крајњим корисницима – лицима са инвалидитетом
показала се као веома значајан подстицај овим лицима. У поступку набавке опреме
путем пројеката довољна је информација овим лицима да Фонд врши поврат
доприноса, што ће им омогућити наставак обављања комерцијалне дјелатности.
Напредак у запошљавању лица са инвалидитетом огледа се у информисаности страних
инвеститора. У презентацији економских потенцијала Републике Српске свакако
би требало уврстити и ове стимулансе који послодавца афирмишу за пријем лица са
инвалидитетом у радни однос.
Фонд је финансирао израду “Каталога радних мјеста за лица са инвалидитетом”. У
припреми овог каталога учествовали су:
• Координациони одбор инвалидских организација Републике Српске;
• Фонд за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида Републике Српске;
• Министарство рада и борачко-инвалидске заштите Владе Републике Српске;
• Унијa удружења послодаваца Републике Српске.
У каталогу су презентована радна мјеста која могу да обављају лица са инвалидитетом
и то у оквиру 14 дјелатности:
1. машинство и обрада метала;
2. грађевинарство;
3. шумарство и прерада дрвета;
4. електротехника;
5. текстилна индустрија и кожарство;
6. здравство;
7. трговина;
8. угоститељство и туризам;
9. козметика;
10. административни послови;
11. пољопривреда и прерада хране;
12. графичке услуге;
13. занати;
14. остале дјелатности.
Радна мјеста у оквиру сваке од наведених дјелатности наведена су са описом послова
и врстом инвалидитета лица која могу да обављају те послове. Овај каталог може да
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
99
MI SMO TU
послужи и инвалидима као смјерница којим дјелатностима могу да се баве, као и
послодавцима да у склопу своје систематизације уврсте радна мјеста на којима могу да
раде ова лица. Каталог је доступан код свих учесника израде.
Закључци и препоруке за унапређење политика у
Републици Српској
Неинформисаност је основни проблем. Неопходно је извршити што бољу
информисаност лица са инвалидитетом о правима и могућностима које им нуди Закон
о професионалној рехабилитацији. Све информације треба да теку преко удружења ка
инвалидима.
Фонд успјешно одржава финансијски баланс између прихода и расхода. Повећање
броја корисника права на поврат доприноса упућује на потребу измјене постојеће
законске регулативе у смислу повећања стопе посебног доприноса за послодавце који
не запошљавају лица са инвалидитетом према прописаној квоти (на 16 запослених 1
лице са инвалидитетом), како би се обезбиједила већа средства, сразмјерна потребама.
О овим измјенама информисано је ресорно Министарство рада и борачко-инвалидске
заштите Републике Српске, те се у наредном периоду очекује рјешавање ове теме.
Пореска управа Републике Српске проводи појачану финансијску дисциплину да би
се послодавци који не измирују обавезу плаћања посебног доприноса одазвали овој
законској одредби. Неопходна је појачана контрола.
Интензивнија сарадња невладиног сектора са Фондом може да допринесе развоју
запошљавања лица са инвалидитетом.
Привлачење страних инвеститора би било значајно рјешење за запошљавање лица са
инвалидитетом.
Потребно је пробудити свијест код послодаваца о могућностима лица са
инвалидитетом да обављају одређене радне задатке, одбацити предрасуде, размотрити
стимулансе које доноси овај Закон, указати на бољу конкурентност на тржишту, а све у
циљу динамичнијег запошљавања лица са инвалидитетом.
100
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Извори:
• Закон о професионалној рехабилитацији, оспособљавању и запошљавању инвалида,
Службени Гласник Републике Српске број: 37/12;
• База података Фонда за професионалну рехабилитацију и запошљавање инвалида
Републике Српске;
• Каталог радних мјеста за лица са инвалидитетом, Бања Лука 2012, у издању:
КООИРС-а, Фонда, Министарства рада и борачко инвалидске заштите и Уније
удружења послодаваца Републике Српске;
• http://www.zzzrs.net/index.php/statistika/
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
101
MI SMO TU
Bilješka o autorima/icama
Elvira BEŠLIJA rođena je 06. 07. 1953. godine u Sarajevu. Pored svog profesionalnog angažmana u Savezu paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH, jedan je od osnivača Unije paraplegičara i oboljelih od dječije paralize BiH, predsjednica Vijeća za osobe sa
invaliditetom BiH (koje je formiralo Vijeće Ministara BiH), predsjednica Vijeća organizacija
osoba sa invaliditetom Federacije BiH i član Savjetodavnog odbora FBiH u okviru projekta
“Podrška razvoju politike u oblasti invalidnosti u BiH” od 2006. godine. Bila je angažovana
kao konsultant u dijelu izrade “Strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH” i kao trener u provedbi Akcionog plana za ostvarivanje ciljeva Strategije u
oblasti invalidnosti FBiH za oblast “Popis potreba osoba sa invaliditetom i postojećih resursa
zajednice”. Direktnim angažmanom utjecala na promjenu propisa u oblasti zdravstvenog osiguranja koji se odnosi na humanu potpomognutu oplodnju - ciljano za paraplegičare (ukidanje diskriminatorne odredbe). Urednica je knjiga čiji je izdavač Savez paraplegičara i oboljelih
od dječije paralize FBiH: “Mali biznis i osobe sa onesposobljenjem” autora O. Delibegovića,
2003, “Paraplegija” autora dr. M. Mataradžije, 2006. i “Vodič kroz dosije kampanje “Pomozite
danas nama, a sutra možda sebi” autora O. Delibegovića, 2008. Autorica/koautorica je referata, analiza i tumačenja iz oblasti prava zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava
na ortopedska i druga pomagala, arhitektonskih barijera, saobraćaja i tumačenja stanja i položaja osoba sa invaliditetom i organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom u Federaciji.
Članica je i gender grupacije sa ciljem promovisanja pitanja i problema žena sa invaliditetom.
Dubravka HALEPOVIĆ rođena je 18. 04. 1957.godine. Pravni fakultet završila je u Sarajevu.
Od novembra 1997. do januara 1999. vodila je dva projekta vezano za poreski sistem i autorska prava, te sarađivala sa više advokatskih kancelarija u Sarajevu u pružanju pravnih konsultantskih usluga. Od februara 1999. u NVO “Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju” (IBHI)
obavljala je pravne i administrativne poslove. Tokom implementacije projekta “Politike u oblasti invalidnosti” (POI) usmjerenom na osobe sa invaliditetom i stvaranje politike invalidnosti
(2005-2009), obavljala je poslove pravne i administrativne podrške.
Kao predstavnik IBHI-ja bila je član radne grupe za izradu zakona o ravnopravnosti polova
u GEEP Projektu (2000-2004) u okviru koga je napisala studiju slučaja “Rodno osvještavanje - Nabolje prakse, Holandija. Za potrebe LSE projekta “Podrška razvoju politika za smanjenje siromaštva u BiH” pripremila je pravnu analizu zakona Bosne i Hercegovine koji se
odnose na pitanja siromaštva. U periodu 2009-2013. izradila je analize pravnog okvira nevladinog sektora, a u vezi sa socijalnom inkluzijom (“Uloga civilnog društva u jačanju socijalnog uključivanja, Okvir NVO sektora, Zakon o udruženjima i fondacijama (FBiH, RS, BiH)
i izvedive pravne forme osnivanja organizacije za socijalno uključivanje). Učestvovala je i u
izradi Okvira standarda za terapeutske zajednice (komune). Trenutno je saradnik na projektu
“Razvoj, testiranje i vođenje implementacije nove(ih) metodologije(a) za ciljanje budžetskih
novčanih naknada u Bosni i Hercegovini”. Za Fondaciju za socijalno uključivanje u BiH je u
2012. godina obavila analizu pravnih aspekata u okviru “Izvještaja o procjeni socijalnog poduzetništva u Bosni Hercegovini”.
Dobrica JONJIĆ rođen je u Sarajevu 31.1 2. 1962. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio
je u Zenici, a 1987. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku za filozofiju
i sociologiju. Oženjen je i otac dvoje djece. Profesionalnu karijeru Dobrica Jonjić je započeo
102
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
1989. godine radeći u struci, a nakon ratnih zbivanja definitivno se opredjeljuje na profesionalno djelovanje u oblasti socijalne zaštite i zaštite prava branitelja. U razdoblju 2001-2003.
godine, kao zamjenik ministra u Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja radio je na
donošenju jedinstvenog Zakona iz oblasti braniteljske zaštite. Od 2007. godine uposlen je
u Federalnom ministarstvu za rad i socijalnu politiku kao pomoćnik ministra u Sektoru za
zaštitu osoba sa invaliditetom i zaštitu civilnih žrtava rata. Jedan je od kreatora ključnih strateških dokumenata u oblasti invalidnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ljubo LEPIR rođen je 1963. godine. Srednju školu završio u Srpcu. Stekao diplomu Filozofskog fakulteta u Zagrebu na smjeru sociologije. Magistrirao na Fakultetu političkih nauka
u Sarajevu 2009. godine. Doktorsku tezu iz oblasti socijalne politike odbranio 2013. godine
na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Prije rata sarađivao sa različitim institucijama u
Zagrebu na provođenju socioloških i srodnih istraživanja. Od 2000. do 2004. godine radio
u Centru za socijalni rad na poslovima višeg stručnog saradnika za analitičko-istraživačke
poslove. Na istim poslovima, od 2004. do 2006. radio u Javnom fondu za dječiju zaštitu.
Od 2006. godine zaposlen je u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske na
poslovima pomoćnika ministra za oblast socijalne, porodične i dječije zaštite. U dosadašnjem
stručnom radu sarađivao na provođenju nekolicine projekata iz različitih područja socijalne
zaštite. Provodio istraživanja iz oblasti invalidnosti, dječije zaštite, zaštite starih, demografskih kretanja i drugih područja socijalne zaštite. Autor je nekoliko naučnih i stručnih radova
iz istih tema. Objavljivao u stručnim i naučnim časopisima, zbornicima i monografijama. Bio
je učesnik međunarodnih skupova i konferencija na teme iz socijalne zaštite. Član je Udruženja stručnih radnika socijalnih djelatnosti Republike Srpske. Gostovao je na fakultetima
u BiH gdje je držao predavanja na teme iz oblasti socijalne zaštite. U periodu od 2006. do
2009. godine koordinirao projekat “Podrška razvoju politike u oblasti invalidnosti – POI”,
za područje Republike Srpske. Bio je i koordinator izrade “Strategije unaprjeđenja društvenog
položaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj”. Član je Vijeća za lica sa invaliditetom na
nivou BiH i predsjednik vladinog Interresornog tijela za podršku licima sa invaliditetom u
Republici Srpskoj.
Ivica MARINOVIĆ rođen je 26. 03. 1960. godine u Tuzli, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Na dodiplomskom studiju Mašinskog fakulteta u Sarajevu, smjer Proizvodno
mašinstvo, diplomirao je početkom 1983. godine. Titulu magistra tehničkih znanosti iz oblasti strojarstva stekao je 2003. godine, a u čast doktora tehničkih znanosti iz oblasti strojarstva
je promovisan 13. 09. 2013. godine. Ivica Marinović je u svom profesionalnom radu obnašao
niz istaknutih županijskih, entitetskih i državnih dužnosti. U periodu 1989-1993. u svojstvu
asistenta bio je angažovan na Fakultetu elektrotehnike i mašinstva u Tuzli. U periodu 19931994. obnašao je funkciju zapovjednika Okružnog stožera civilne zaštite i člana Predsjedništva Okruga Tuzla. U periodu 1995-2001. u više mandata je u Vladi Tuzlanske županije bio
ministar bez lisnice i zamjenik predsjednika Kluba zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. U periodu 2001-2003. bio je predsjednik Kluba u Zastupničkom domu
Parlamenta Federacije BiH. U periodu 2003-2007. obnašao je funkciju zamjenika ministra za
ljudska prava i izbjeglice pri Vijeću ministara BiH i bio predsjednik Državnog povjerenstva za
izbjegle i raseljene osobe, a od 2008-2011. je bio savjetnik ministra za rad i socijalnu politiku u
Vladi FBiH. Od 2011. godine Ivica Marinović vrši dužnost direktora Fonda za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
103
MI SMO TU
Sandra TRKULJA rođena je 17. 06. 1976. godine u Bosanskoj Dubici. Završila je Ekonomski
fakultet Univerziteta “Apeiron” sa sjedištem u Banja Luci i stekla zvanje diplomiranog ekonomiste. 2012. godine upisala je II ciklus studija, sa namjerom sticanja postdiplomskog zvanja.
Od 2005. godine zaposlena je u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida
Republike Srpske, gdje trenutno obavlja funkciju šefa računovodstva. U Fondu je bila angažovana na informisanju poslodavaca, preduzeća i javnih ustanova o postojanju Fonda i primjeni
Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida (prvi Zakon,
Službeni glasnik RS broj: 98/04). U cilju što sveobuhvatnijeg informisanja aktivno je sarađivala sa poslodavcima, poreskom upravom i resornim Ministarstvom rada i boračko-invalidske zaštite RS. Član je Komisije za finansiranje i sufinansiranje programa Upravnog odbora
Fonda, koja ocjenjuje dostavljene prijave i predlaže način realizacije, odnosno iznose kojima
se podržavaju pojedinačni projekti. Bila je saradnik na projektima koje su provodile nevladine
organizacije Mercy Corps i LSN, a koji su se odnosili na ekonomsko-socijalno osnaživanje lica
sa invaliditetom i provođeni su u periodu 2007-2009. godina. Član je Saveza računovođa i
revizora, sa posjedovanjem licence.
104
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
MI SMO TU
Lista skraćenica
BD
Brčko Distrikt
BiH
Bosna i Hercegovina
EU
Evropska unija
F BiH
Federacija Bosne i Hercegovine
FSU u BiH Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini
IBHI
Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju
KM
konvertibilna marka
LSE
Londonska škola ekonomije (London School of Economics)
LSN
Mreža preživjelih od mina (Landmine Survivors Network)
NVO
nevladina organizacija
OCD
organizacija civilnog društva
OSI
osoba sa invaliditetom
POI
politika u oblasti invalidnosti
RS
Republika Srpska
UN
Ujedinjene nacije
ANALIZA TRENUTNOG STANJA SVIH OSOBA SA INVALIDITETOM I MOGUĆNOSTI
NJIHOVOG ZAPOŠLJAVANJA I SAMOZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI
105
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
1 199 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content