EU I ZAŠTITA OKOLIŠA
Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini
EU I ZAŠTITA OKOLIŠA
Gospodarenje otpadom na lokalnoj razini
EU I ZAŠTITA OKOLIŠA
Pripremila: Željka Medven
Stručna suradnica: Kristina Veidemane, BEF Latvija
Lektorirala: Irena Brnada
Gospodarenje otpadom na
lokalnoj razini
Izdavač:
Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu
Ured u Hrvatskoj, Đorđićeva 8a, 10000 Zagreb, Hrvatska
Tel: +385 (0)1 48 10 774, 48 73 622; Tel./fax: +385 (0)1 48 10 844
E-mail: [email protected]
URL: www.rec-croatia.hr
Grafička obrada: Renata Domazet - Mukica
Tisak: Tiskara ZNANJE d.d., listopad 2009.
Naklada: 600 kom
Cjelokupni sadržaj ove publikacije vlasništvo je ©Regionalnog centra
zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu
Niti jedan dio ove publikacije nije dopušteno prodavati u bilo kojem
obliku ili umnažati radi prodaje bez prethodnog pisanog dopuštenja
vlasnika prava.
Projekt financiraju:
Njemačka savezna
agencija za okoliš
Njemačko savezno
ministarstvo za okoliš,
zaštitu prirode i
nuklearnu sigurnost
Europska komisija Opća uprava za okoliš
Fond za zaštitu
okoliša i energetsku
učinkovitost
Partneri u projektu:
Makedonija
ISBN 978-953-7418-05-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 717670
SADRŽAJ
Uvod
1. Politika gospodarenja otpadom i ključna načela Europske unije
1.1. Definicije otpada
1.1.1. Opasni otpad
1.1.2. Neopasni otpad
1.1.3. Nusproizvod
1.2. Hijerarhija gospodarenja otpadom i relevantni trendovi
1.2.1. Prevencija
1.2.2. Ponovno korištenje
1.2.3. Recikliranje materijala
1.2.4. Oporaba
1.2.5. Odlaganje otpada na odlagalištima
1.3. Planiranje gospodarenja otpadom
1.4. Načelo “onečišćivač plaća”
1.5. Načelo odgovornosti proizvođača
2. Strateško planiranje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
2.1. Planiranje gospodarenja otpadom
2.1.1. Nacionalno planiranje gospodarenja otpadom
2.1.2. Regionalno planiranje gospodarenja otpadom
2.1.3. Lokalno planiranje i regulativa
2.2. Investicijsko planiranje
3. Ključni dionici u gospodarenju otpadom i potreba za njihovom suradnjom
3.1. Proizvođač otpada
3.2. Dionici zaduženi za gospodarenje otpadom
3.3. Nadležna tijela
3.4. Uloga općina
3.5. Modeli općinske regionalne suradnje
3.6. Institucionalna struktura i nadležna tijela u Hrvatskoj
4. Gospodarenje komunalnim otpadom
4.1. Sustav prikupljanja otpada i uloga općina
4.1.1. Odvojeno prikupljanje otpada
4.1.2. Ugovaranje
4.2. Ekonomski aspekti odvojenog prikupljanja otpada
5. Odlaganje otpada
5.1. Ciljevi Direktive EZ-a
5.2. Obveze
5.3. Obrada biorazgradivog otpada
5.4. Zatvaranje odlagališta
5.5. Iskustvo u sanaciji odlagališta
6. Glavni tokovi otpada i gospodarenje tim tokovima
6.1. Ambalažni otpad
6.1.1. Obveze
6.1.2. Iskustvo u praktičnoj provedbi
6.2. Otpadna električna i elektronička oprema
6.2.1. Ciljevi Direktive EZ-a
6.2.2. Obveze
6.2.3. Iskustva u praktičnoj provedbi
6.3. Otpadna vozila
6.3.1. Ciljevi Direktive EZ-a
6.3.2. Obveze
6.3.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi
6
9
11
11
11
11
12
12
12
12
12
13
13
13
14
15
16
16
16
26
26
26
30
30
31
32
32
33
36
38
38
38
39
39
41
41
41
42
42
42
44
44
44
44
46
46
46
47
48
48
48
49
6.4. Baterije i akumulatori
6.4.1. Ciljevi Direktive EZ-a
6.4.2. Obveze
6.4.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi
7. Sudjelovanje javnosti i obrazovanje o gospodarenju otpadom
7.1. Lokalno stanovništvo
7.2. Djeca školskog uzrasta
7.3. Nevladine udruge
8. Sažetak i zaključci
9. Dodaci
9.1. Popis relevantnih direktiva i zakonodavstva EZ-a u području gospodarenja
otpadom
9.2. Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled
9.3 Uspostavljanje učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
- problemi i preporuke
50
50
50
52
53
54
54
54
56
58
58
59
64
7
1. Uvod
Gospodarenje otpadom predstavlja jedno od prioritetnih pitanja u vezi s okolišem na raznim institucionalnim razinama. Zakonodavstvo o otpadu spadalo je među prve pravne akte Europske unije (EU)
povezane s okolišem koji su definirali zajednička načela kako bi se okoliš zaštitio od neodgovarajućeg
zbrinjavanja otpada.
Prema europskoj statistici u vezi s gospodarenjem otpadom, jedna osoba u Europi generirala je 2007.
godine prosječno 524 kilograma komunalnog otpada. To znači da se u 27 država članica EU stvara više
od 260 milijuna tona komunalnog otpada. Štoviše, povrh komunalnog otpada, industrijski i opasni
otpad predstavljaju dodatni pritisak na okoliš.
Stanje u sektoru otpada dodatno se komplicira zbog složenosti tokova otpada – u njih su uključeni
brojni dionici, a zbog promjena obrazaca potrošnje u nizu zemalja Europe stvaraju se novi tokovi otpada, za koje ne postoji iskustvo u gospodarenju otpadom koje bi bilo prihvatljivo za okoliš (npr. otpadna
vozila, ili elektronički otpad).
Sektor otpada uključuje puno infrastrukture i investicija potrebnih kako bi se osigurala eliminacija utjecaja na okoliš, odnosno njegovo smanjenje. Izgradnja novih odlagališta otpada i s tim povezan odabir
lokacije za odlagališta predstavljaju izazovan zadatak, u okviru kojeg je apsolutno presudna bliska suradnja između raznih dionika.
Cilj je ove brošure pružiti pregled relevantnog zakonodavstva EU-a i provedbe tog zakonodavstva u
pravnom okviru Hrvatske. Željeli bismo vas informirati o ciljevima EU-a te ključnim načelima, instrumentima i odgovornostima u području gospodarenja otpadom. Također smo uključili neke slučajeve i
primjere praktične provedbe u području gospodarenja otpadom u EU i Hrvatskoj.
Ova publikacija nastala je u okviru projekta “Iz Latvije za Hrvastku i Makedoniju: Osposobljavanje sustava za primjenu okolišnog zakonodavstva EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini”, u kojemu su surađivali
Hrvatska, Makedonija, Njemačka i Latvija, a provodio se u razdoblju 2007.-2009. godine.
Nadamo se da će vam ova brošura biti korisna u svakodnevnom radu!
8
9
1. Politika gospodarenja otpadom i ključna načela Europske unije
2. 1.1. Definicije otpada
Ključne definicije izložene su u Direktivi Europske zajednice 2008/98/EZ o otpadu (Okvirna direktiva o
otpadu – u nastavku WFD), usvojenoj 19. studenoga 2008. godine.
Pravilno korištenje definicije otpada presudno je važno kako bi se osiguralo da države članice na odgovarajući način ispunjavaju svoje obveze u vezi s gospodarenjem otpadom sukladno ovoj Direktivi
te sukladno drugom zakonodavstvu o otpadu. U Europskoj uniji često se odvijaju rasprave o jasnoći
razdjelnice između otpada i onoga što nije otpad. Kako bi se poboljšalo stanje, nova direktiva WFD
2008/98/EZ pruža definiciju nusproizvoda.
Otpad se definira kao svaka tvar ili objekt što ga posjednik odbaci, namjerava odbaciti, ili je dužan odbaciti. Otpad se generira kroz korištenje proizvoda u društvu u cjelini, kao i u proizvodnim procesima i
uslugama gospodarskih subjekata.
Otpad se klasificira kao opasni i neopasni otpad, ovisno o njegovim karakteristikama. Europski popis
opasnog otpada, uspostavljen Odlukom 2000/532/EZ, a nadopunjen Odlukom Vijeća 2001/573/EZ,
koristi se za klasificiranje otpada u okviru izvještavanja o opasnom otpadu. Trenutačno je Europski popis
otpada u postupku revizije.
1.1.1. Opasni otpad
Opasni otpad uključuje otpad koji posjeduje jednu ili više karakteristika zahvaljujući kojima je opasan
za život i zdravlje ljudi, okoliš ili imovinu osoba, a sukladan je kategoriji opasnog otpada onako kako
je ta kategorija definirana u klasifikaciji otpada. Osobine otpada definira Dodatak III direktive WFD –
otpad može biti eksplozivan, oksidirajući, vrlo zapaljiv, iritirajući, toksičan, štetan, itd. Prema podacima
Eurostata* Europska je unija 2006. godine generirala oko 88 milijuna tona opasnog otpada. Najveći
proizvođači opasnog otpada su sektori proizvodnje metala i metalnih proizvoda, kemijske industrije te
proizvodnje proizvoda od gume i plastike.
1.1.2. Neopasni otpad
Kategorija neopasnog otpada odnosi se na vrste otpada koje se ne smatraju opasnima. Prema podacima Eurostata, Europska je unija 2006. godine generirala oko 2 858 milijuna tona neopasnog otpada.
Kućni otpad i otpad koji je sastavom sličan kućnom otpadu (a koji u praksi generiraju komercijalna i
javna tijela) predstavlja oko 7 posto ukupnog neopasnog otpada. Rudarstvo i vađenje kamena stvaraju
25 posto neopasnog otpada. Proizvodna industrija generirala je 2006. godine oko 12 posto neopasnog
otpada.
1.1.3. Nusproizvod
Tvari ili objekti koji su posljedice proizvodnog procesa u sklopu kojeg proizvodnja tih tvari i objekata nije
primarni cilj mogu se smatrati nusproizvodom, a ne otpadom, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
• tvar odnosno objekt može se sigurno koristiti;
• tvar odnosno objekt može se koristiti izravno, bez ikakve daljnje prerade povrh uobičajene industrijske prakse;
• tvar ili objekt proizvodi se kao sastavni dio proizvodnog procesa; te
• daljnje korištenje je zakonito, odnosno tvar ili objekt ispunjava sve relevantne proizvodne, okolišne
i zdravstvene zahtjeve za predviđeni način korištenja te ne dovodi do sveukupnih štetnih učinaka
na okoliš ili ljudsko zdravlje.
[*] EUROSTAT je ured za statistiku Europskih zajednica, zadužen za pružanje statističkih podataka na razini EU, koji omogućuju
usporedbe između zemalja i regija. http://epp.eurostat.ec.europa.eu
10
11
1.2. Hijerarhija gospodarenja otpadom i relevantni trendovi
1.2.4. Oporaba
Hijerarhijom gospodarenja otpadom u načelu se određuje slijed prioriteta u skupini najboljih opcija za
okoliš u okviru okolišnog zakonodavstva i okolišne politike, pri čemu odstupanje od te hijerarhije može
biti nužno za pojedine tokove otpada, tamo gdje je to opravdano na temelju razloga koji uključuju,
među ostalim, tehničku izvedivost, gospodarsku održivost i zaštitu okoliša.
Oporaba podrazumijeva svaki postupak čiji je
temeljni rezultat otpad koji služi nekoj korisnoj
svrsi, na način da zamjenjuje druge materijale
koji bi se inače koristili za ispunjavanje konkretne funkcije, odnosno čiji je rezultat otpad koji
se priprema za ispunjavanje te funkcije, u postrojenju ili u široj ekonomiji. Dodatak II Okvirne
direktive o otpadu uključuje nepotpuni popis
postupaka oporabe.
Štoviše, EU u području gospodarenja otpadom također potiče i druga opća načela zaštite okoliša, kao
što su predostrožnost i održivost, tehnička izvedivost i gospodarska održivost, zaštita resursa, kao i
sveukupni učinak na okoliš, ljudsko zdravlje, gospodarstvo i društvo.
Prikaz 1.
Hijerarhija gospodarenja otpadom
1.2.5. Odlaganje otpada na odlagalištima
PREVENCIJA
NAJPOŽELJNIJI IZBOR
SMANJENJE KOLIČINE
OTPADA
Kako bi se relevantna hijerarhija gospodarenja
otpadom provela u djelo, Europska unija odredila je u direktivi WFD 2008/98/EZ nove ciljeve:
PONOVNO KORIŠTENJE
RECIKLIRANJE
OPORABA / ISKORIŠTAVANJE
ODLAGANJE OTPADA NA ODLAGALIŠTIMA
NAJMANJEE POŽELJAN
POŽŽELJAN IZBOR
1.2.1. Prevencija
Prevencija podrazumijeva mjere koje se poduzimaju prije no što određena tvar, materijal ili proizvod
postanu otpad, a koje smanjuju:
• količinu otpada, kroz ponovno korištenje proizvoda, ili produženje životnog ciklusa proizvoda;
• štetan učinak generiranog otpada na okoliš i zdravlje ljudi;
• sadržaj štetnih tvari u materijalima i proizvodima.
• Do 2020. godine priprema za ponovno
korištenje i recikliranje otpadnih materijala,
u najmanju ruku papira, metala, plastike i
stakla iz domaćinstava, a moguće i iz drugih izvora u mjeri u kojoj su ti tokovi otpada
slični otpadu iz kućanstava, povećat će se
na najmanje 50% težine otpada;
• Do 2020. godine priprema za ponovno korištenje, recikliranje i druge vrste oporabe
materijala iz neopasnog građevinskog otpada, uključujući postupke zatrpavanja u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge
materijale, a isključujući prirodne materijale
definirane u kategoriji 17 05 04 u popisu
otpada, povećat će se na najmanje 70% težine otpada.
Okvirna direktiva o otpadu navodi mogućnosti
oporabe dodjeljujući kodove pod oznakom R, koje
kasnije koriste dionici zaduženi za gospodarenje
otpadom u raznim djelatnostima gospodarenja
otpadom.
Primjerice:
• R 2 – Obnavljanje/regeneracija otapala;
• R 6 – Regeneracija kiselina i lužina;
• R 8 – Oporaba sastojaka iz katalizatora.
Prema podacima Eurostata, uključujući energetsko
iskorištavanje koje predstavlja 60% ukupne oporabe. 2006. godine u Europskoj uniji oporabi je podvrgnuto oko 43% otpada.
Jeste li znali?
Direktiva WFD navodi postupke oporabe dodjeljujući kodove s oznakom D, koje kasnije koriste dionici zaduženi za gospodarenje otpadom u raznim
postupcima gospodarenja otpadom.
Primjerice:
• D 1 Odlaganje u ili na tlo (npr. odlagalište);
• D 2 Obrada zemljišta (npr. biološka razgradnja tekućina ili muljeva ispuštenih na tlo).
Prema podacima Eurostata, 2006. godine oko
52% obrađenog otpada u Europskoj uniji završilo
je na odlagalištima.
Premda se oporabi i recikliranju otpada posvećuje značajna pozornost, velik dio otpada završava
na odlagalištima. Kako bi se poboljšala oporaba,
otpad se treba prikupljati odvojeno, ako je to tehnički, okolišno i ekonomski praktično, te ga se ne
smije miješati s drugim otpadom, odnosno drugim
materijalom koji posjeduje drukčije karakteristike.
Direktiva WFD zahtijeva da se do 2015. godine uspostavi odvojeno skupljanje barem sljedećih tvari:
papira, metala, plastike i stakla.
1.3. Planiranje gospodarenja otpadom
1.2.3. Recikliranje materijala
Direktiva WFD 2008/98/EZ zahtijeva uspostavu jednog plana gospodarenja otpadom, ili više njih. Minimalna tražena razina planiranja jest nacionalna razina. Brojne su zemlje odlučile razrađivati regionalne
planove gospodarenja otpadom, ako je infrastruktura (odlagališta, spalionice, jedinice za razvrstavanje)
usmjerena na opsluživanje većih regija, a ne pojedinih općina. Lokalna općinska razina uglavnom se koristi kako bi se razriješilo pitanje lokacija za prikupljanje otpada i lokacija za kontejnere za otpad, te kako
bi se opisali praktični koraci u okviru gospodarenja otpadom, poput učestalosti prikupljanja otpada i
ruta za prikupljanje, ili planiranih naknada za održavanje sustava gospodarenja otpadom.
Recikliranje materijala podrazumijeva svaki postupak recikliranja na temelju kojega se otpadni materijali
ponovno obrađuju u proizvode, materijale ili tvari, za izvornu ili za neku drugu svrhu. Recikliranje materijala uključuje ponovno prerađivanje organskog materijala, no ne uključuje iskorištavanje energije i
prerađivanje u materijale koji će se koristiti kao gorivo, ili za postupke zatrpavanja.
Planovi gospodarenja otpadom trebaju razložiti analizu sadašnje situacije u gospodarenju otpadom
u konkretnoj zemljopisnoj jedinici, kao i mjere koje treba poduzeti kako bi se poboljšala priprema za
ponovno korištenje, recikliranje, oporabu i odlaganje otpada na način koji će uključivati razuman odnos
prema okolišu, uz ocjenu na koji će način plan poduprijeti provedbu ciljeva i odredbi ove Direktive.
1.2.2. Ponovno korištenje
Ponovno korištenje podrazumijeva svako djelovanje na temelju kojega se proizvodi ili komponente, koje
nisu otpad, ponovno koriste u istu svrhu za koju su zamišljeni.
12
Odlaganje otpada na odlagalištima podrazumijeva svako djelovanje koje nije oporaba, čak i u
slučaju u kojem tijekom postupka dolazi do sekundarnih posljedica u obliku obnavljanja tvari ili
energije.
Jeste li znali?
13
Planovi gospodarenja otpadom moraju sadržavati sljedeće sastavnice:
• vrstu, količinu i izvor otpada generiranog na određenom području; otpad za koji se očekuje da će
biti dovezen na nacionalno područje ili će biti izvezen iz njega; te ocjenu razvoja tokova otpada u
budućnosti;
• postojeće sheme prikupljanja otpada i ključne lokacije za odlaganje i oporabu otpada, uključujući
sve posebne aranžmane za otpadna ulja, opasni otpad, ili tokove otpada na koje se odnosi konkretno zakonodavstvo Zajednice;
• procjenu potreba za novim shemama prikupljanja otpada, zatvaranjem postojećih postrojenja za
otpad, dodatnom infrastrukturom postrojenja za otpad te, ako je nužno, procjenu potreba za
investicijama u vezi s tim elementima;
• dovoljno informacija o kriterijima za odabir lokacija i kapacitetu budućih odlagališta ili većih postrojenja za oporabu, ako je to nužno;
• opće politike gospodarenja otpadom, uključujući planirane tehnologije i metode za gospodarenje
otpadom, odnosno politike u vezi s otpadom koje uključuju konkretne probleme upravljanja.
1.5. Načelo odgovornosti proizvođača
Načelo odgovornosti proizvođača zasniva se na načelu “onečišćivač plaća”, a njime se proizvođača
određene robe fizički ili financijski smatra odgovornim za čitav životni ciklus te robe i ambalažu u koju
je roba pakirana, i onda kad potrošač više ne koristi tu robu. Kad se proizvođače smatra odgovornim za
trošak oporabe i odlaganja njihovih proizvoda, povećava se vjerojatnost da će dizajnirati ekonomičnije
proizvode koje je lakše rastaviti i ponovno koristiti, kao i reciklirati.
Kako bi se potaknulo ponovno korištenje i prevencija, recikliranje i drugi načini oporabe otpada, nova
Okvirna direktiva o otpadu (WFD) zahtijeva od država članica EU-a da osiguraju da za pravnu osobu
odnosno pojedinca koji profesionalno razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje ili uvozi proizvode
(proizvođač proizvoda) vrijedi široko shvaćena odgovornost proizvođača.
Široko shvaćena odgovornost proizvođača može uključivati prihvat vraćenih proizvoda i otpada koji
preostaje nakon korištenja tih proizvoda, kao i naknadno gospodarenje otpadom i financijsku odgovornost za takve aktivnosti.
U području odgovornosti proizvođača također se može uvesti obveza pružanja javno dostupnih informacija o mjeri u kojoj se proizvod može ponovno koristiti i podvrgnuti recikliranju.
Plan gospodarenja otpadom može sadržavati sljedeće elemente:
• organizacijske aspekte u vezi s gospodarenjem otpadom, uključujući opis raspodjele odgovornosti
između javnih i privatnih dionika zaduženih za gospodarenje otpadom;
• procjenu korisnosti i prikladnosti korištenja gospodarskih i drugih instrumenata pri rješavanju raznih problema u vezi s otpadom, uzimajući u obzir potrebu da se održi kvalitetno funkcioniranje
unutarnjeg tržišta;
• korištenje kampanja podizanja svijesti i općenito pružanje informacija javnosti, odnosno konkretnim grupama korisnika;
S ciljem pružanja potpore nacionalnim, regionalnim i lokalnim nadležnim tijelima u pripremi planova
gospodarenja otpadom, Europska komisija objavila je 2003. godine metodološke smjernice. Smjernice nisu obvezujuće naravi, a cilj im je potaknuti koherentniju i bolje prilagođenu praksu planiranja u
Europskoj uniji. Objavljene su na sljedećoj internetskoj adresi: http://ec.europa.eu/environment/
waste/plans/index.htm
1.4. Načelo “onečišćivač plaća”
Prema načelu “onečišćivač plaća”, troškove gospodarenja otpadom treba snositi izvorni proizvođač
otpada, odnosno sadašnji ili prijašnji posjednici otpada. Proizvođač otpada i posjednik otpada trebaju
gospodariti otpadom na način koji jamči visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi.
Načelo “onečišćivač plaća” važno je uzeti u obzir pri planiranju investicija u sektoru otpada. Međutim,
ta načela teško je održati u zemljama u kojima većina proizvođača otpada ima vrlo nizak prihod i time
slabu sposobnost plaćanja. Lokalna tijela trebaju lobirati na nacionalnoj razini kako bi se pobrinula za
to da im budu dostupna dovoljna osigurana sredstva kako bi mogli ispuniti zahtjeve iz direktiva, no ta
sredstva također je u samoj općini potrebno raspodijeliti na prikladan način.
14
15
2. Strateško planiranje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
2.1. Planiranje gospodarenja otpadom
Ciljevi koje je Strategija definirala u području gospodarenja otpadom su strateški i kvantitativni izbor
ciljeva polazi od temeljnih načela i shvaćanja kako postoji hijerarhija postupaka s otpadom određena
opterećenjem okoliša otpadom. Izbjegne li se nastajanje otpada, uklonjen je pritisak na okoliš u potpunosti i, suprotno, sve što se odloži izlaže okoliš pritisku. Ostvarivanje strateških ciljeva jamči jačanje
sustava i njegovo funkcioniranje, a kvantitativni ciljevi određuju dinamiku ostvarivanja strateških ciljeva.
STRATEŠKI CILJ 1:
2.1.1. Nacionalno planiranje gospodarenja otpadom
Ključni dokumenti za planiranje i provođenje sustavnih aktivnosti u području gospodarenja otpadom u
Hrvatskoj su Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05) koju je Hrvatski sabor
donio 14. listopada 2005. temeljem članka 8. Zakona o otpadu (NN 178/04, 153/05, 111/06, 60/08)
i njen provedbeni dokument Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.2015. godine (NN 85/07) koji je Vlada Republike Hrvatske donijela 19. srpnja 2007. temeljem članka
9. Zakona o otpadu.
Već dugi niz godina u Hrvatskoj je značajan problem neodrživo gospodarenje otpadom koji uglavnom
završava na neuređenim odlagalištima, a što ima negativan utjecaj na sve sastavnice okoliša. Bilance količina i sastav komunalnog otpada nisu dovoljno precizni pa problem prognoze kretanja količina može
izazvati teškoće u planiranju potrebnih kapaciteta. Prisutno je nedovoljno poštivanje zakonskih propisa,
a komunalna naknada nije dovoljna za pokrivanje troškova. Također nema učinkovitih instrumenata za
gospodarenje otpadom koji nastaje u poslovnom i javnom sektoru, građani nisu dovoljno upućeni u
potrebe razvrstavanja i adekvatnog odlaganja otpada, jedinice lokalne i regionalne samouprave nisu
dovoljno stimulirane za udruživanje radi zajedničkog rješavanja problema na regionalnoj razini itd.
Polazeći od ove ocjene stanja te vizije o primjerenom sustavu gospodarenja otpadom, Strategija gospodarenja otpadom definirala je ciljeve i predložila mjere za njihovo postupno ostvarivanje do 2025.
godine te je tako dan okvir za uspostavu dugoročno održivog gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.
IZBJEGAVANJE NASTAJANJA I SMANJIVANJE KOLIČINA OTPADA NA IZVORU TE OTPADA KOJI SE
MORA ODLOŽITI, UZ MATERIJALNU I ENERGETSKU OPORABU OTPADA:
• Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru čistijom proizvodnjom, odgojem i
obrazovanjem, ekonomskim instrumentima, planovima gospodarenja otpadom, primjenom pozitivnih propisa i IPPC direktive, ulaganjem u moderne tehnologije i sl.
• Odvojeno skupljanje otpada na izvoru.
• Gradnja podsustava odvojenog prikupljanja i iskorištavanja, odnosno zbrinjavanja važnijih vrsta
otpada (ambalažni otpad, stari automobili, itd.).
STRATEŠKI CILJ 2:
RAZVITAK INFRASTRUKTURE ZA CJELOVITI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM IVO** (STVARANJE
UVJETA ZA UČINKOVITO FUNKCIONIRANJE SUSTAVA):
• Usklađivanje hrvatske regulative i informacijskog sustava s EU-om.
• Gradnja infrastrukturnih građevina i postrojenja - regionalna odlagališta, energane na otpad i
spalionice, postrojenja za mehaničko – biološku obradu, biokompostane, odlagališta.
Vizija gospodarenja otpadom koja se želi postići jest:
1. Postupno organiziranje središta gospodarenja otpadom s postrojenjima za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima: uz Zagreb, dvadeset županijskih i četiri regionalna središta, uz postupnu sanaciju i zatvaranje većine postojećih odlagališta.
2. Zabrana odlaganja otpada na otocima i gradnju pretovarnih stanica s odvojenim prikupljanjem,
reciklažom i baliranjem ostatnog otpada i prijevoz u centre na kopnu.
3. Posebna zaštita podzemnih voda na krškom području od eventualnog prodora procjednih voda
iz odlagališta i drugih građevina.
4. Sprječavanje ispuštanja otpada u more, jezera, rijeke i potoke.
• Gradnja kapaciteta servisnih službi sustava gospodarenja otpadom.
STRATEŠKI CILJ 3:
SMANJENJE RIZIKA OD OTPADA:
• Sanacija postojećih odlagališta uz zatvaranje ili produljenje rada.
• Korištenje postojećih energetskih i industrijskih kapaciteta za zbrinjavanje opasnog otpada
5. Centar za gospodarenje opasnim otpadom s mrežom sabirališta .
*
• Primjena prihvatljivih metoda i načina gospodarenja otpadom rukovodeći se najboljom praksom.
6. Kontrolirane prioritetne tokove otpada .
7. Visok stupanj sudjelovanja domaće industrije, opreme i usluga u projektima gospodarenja otpadom kao doprinos smanjivanju nezaposlenosti i deficita vanjsko-trgovinske bilance.
8. Angažman stranih partnera i kapitala na temelju nezavisnih studija izvodljivosti i potporu zajedničkim ulaganjima na osnovi javno-privatnog partnerstva na bazi najboljih dostupnih tehnologija.
9. Jačanje postojeće organizacije gospodarenja otpadom i osnivanje međuresorske koordinacije za gospodarenje otpadom, što bi osiguralo suradnju relevantnih ministarstava za pojedine tokove otpada.
STRATEŠKI CILJ 4:
DOPRINOS ZAPOSLENOSTI U HRVATSKOJ:
• Razvoj domaće industrije i poduzetništva.
• Usavršavanje organiziranosti domaće industrije.
• Proizvodnja komunalne opreme.
10. Edukacija javnosti, stručnjaka i upravnih struktura.
[*] Komunalni otpad, građevinski otpad i otpad od rušenja, proizvodni i rudarski otpad, poljoprivredni i šumarsko drveni otpad,
opasni otpad, ambalažni otpad, otpadna vozila, otpadne gume, otpadna električna i elektronička oprema (e-otpad), komunalni
mulj, otpad životinjskog porijekla, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, postojana organska onečišćavala i medicinski otpad.
16
[**] IVO - Izbjegavanje - Vrednovanje - Odlaganje
17
Poseban naglasak nacionalnog Plana u razmatranom razdoblju je na:
STRATEŠKI CILJ 5:
• uspostavi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom,
EDUKACIJA UPRAVNIH STRUKTURA, STRUČNJAKA I JAVNOSTI ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA GOSPODARENJA OTPADOM.
Do 2025. godine predviđa se gotovo potpuni obuhvat stanovništva organiziranim prikupljanjem komunalnog otpada, znatan rast recikliranog i obrađenog komunalnog otpad i bitno smanjivanje odloženog
komunalnog i biorazgradivog otpada. Također se očekuje smanjivanje broja službenih (i drugih) odlagališta te postupno formiranje regionalnih i županijskih centara i povećanje udjela saniranih i zatvorenih
odlagališta.
Udio (%) / godina
2005.
2010.
2015.
2020.
2025.
Stanovništvo obuhvaćeno organiziranim prikupljanjem komunalnog otpada
80
85
90
95
99
Količina odvojeno skupljenog i recikliranog komunalnog
otpada
6
8
12
18
25
Količina obrađenog komunalnog otpada
2
10
20
25
30
Količina odloženog komunalnog otpada
95
80
68
58
45
Količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada od
količine proizvedene 1995. godine
95
85
75
55
35
Prikaz 3.
Kvantitativni ciljevi za odlagališta otpada u Hrvatskoj do 2025. godine
CILJEVI
• sanaciji “crnih točaka”*,
• razvoju i uspostavi regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, s predobradom
otpada prije konačnog zbrinjavanja ili odlaganja i
• uspostavi potpune informatizacije sustava gospodarenja otpadom.
Jeste li znali?
Prikaz 2.
Kvantitativni ciljevi za količine otpada u Hrvatskoj do 2025. godine
CILJEVI
• sanaciji i zatvaranju postojećih odlagališta,
Udio (%) / godina
2005.
2010.
2015.
2020.
2025.
Regionalni centri za gospodarenje otpadom
0
1-2
2-3
3
4
Županijski centri za gospodarenje otpadom
0
3-7
7-10
10-14
14-21
Službena odlagališta (legalna odlagališta, odlagališta
u postupku legalizacije, službena odlagališta, dogovorna odlagališta)
187
100
50
30
14-21
Udio saniranih odlagališta (od broja ustanovljenog za
2000.)
5
65
75
85
100
Legalna odlagališta otpada su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i izgrađene u skladu s
važećim propisima, a rade uz odobrenje nadležnog tijela lokalne samouprave na
temelju provedene procjene o utjecaju na okoliš te ishođenih dozvola - lokacijske,
građevinske i uporabne.
Odlagališta otpada u postupku legalizacije su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima za
koja je započeo, ali još nije dovršen postupak procjene utjecaja na okoliš, odnosno, ishođenje potrebnih dozvola - lokacijske i građevinske, a za nova odlagališta
i uporabne dozvole.
Službena odlagališta otpada su, uglavnom, veći neuređeni prostori za (trajno) odlaganje otpada, predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima, za koja nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš niti raspolažu
ijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, građevinskom, uporabnom), a
rade na temelju rješenja ili odluke nadležnog tijela lokalne uprave i samouprave
te su u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih komunalnih
poduzeća.
Dogovorna odlagališta otpada su, uglavnom, neuređeni manji prostori za
odlaganje otpada koji nisu predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i za koje nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš. Ona ne
raspolažu nijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, građevinskom, uporabnom), ali djeluju uz znanje ili u dogovoru s tijelom nadležne lokalne samouprave. Uglavnom nisu u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih
osoba.
Temeljni zadatak Plana gospodarenja otpadom u razdoblju od 2007. do 2015. godine jest organiziranje provođenja glavnih ciljeva Strategije postavljene za razdoblje 2005. do 2025. na području gospodarenja otpadom.
[*] “Crne točke” (stara opterećenja) su lokacije u okolišu visoko opterećene otpadom nakon dugotrajnog neprimjerenog gospodarenja proizvodnim (tehnološkim) otpadom.
18
19
Pregled aktivnosti koje se namjeravaju provesti u razdoblju od 2007. do 2015. godine, njihov terminski plan te određeni nositelji aktivnosti i izvori financiranja sistematično su prikazani u glavi 7.
Plana gospodarenja otpadom RH i ovdje su dani u prikazu 5. u nastavku. U sklopu predmetne tablice, u formi napomena su po pojedinim dijelovima dani i dodatni izvadci iz Plana koji dodatno opisuju
pojedine aktivnosti, odnosno ciljeve.
Prikaz 5.
Plan aktivnosti i provedbe Plana gospodarenja otpadom za razdoblje 2007.-2015.
Aktivnosti
Nadzor nad provedbom Plana obavlja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
koje je dužno, jednom godišnje, podnositi Vladi Republike Hrvatske izvješće o izvršenju utvrđenih obveza i učinkovitosti poduzetih mjera iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje od
2007. do 2015. godine.
Utvrđivanje metodologije prikupljanja uspostava učinkopodataka
vitije kontrole i evidencije nastanka i
Institucionalno osnaživanje tijela državtokova otpada
ne uprave nadležnih za gospodarenje
otpadom
dobivanje realnih
OPASNI
PRETOVARNA
STANICA
ODLAGALIŠTE
INERTNOG
OTPADA
ENERGIJA
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
Izrada liste svih obveznika prijave KEO-a uspostava pouzdanoga informaza opasni, neopasni i inertni otpad
cijskog sustava u
Edukacija djelatnika ureda državne skladu sa zahtjeviuprave
ma i standardima
Edukacija gospodarskih subjekata koji EU-a
proizvode opasni otpad
obuhvaćanje svih
Uključivanje neevidentiranih gospodar- obveznika KEO-a
skih subjekata u informacijski sustav o
gospodarenju otpadom
AZO
UDU
DP,
PPFEU
GK
OK
KEO
PREVENCIJA I SMANJIVANJE OPASNOGA, NEOPASNOG I INERTNOG OTPADA
CGO
OBRADA
2007.
Inspekcijski nadzor potencijalnih obveznika KEO-a (proizvođača otpada)
OPORABA
OPORABA
Vremenski plan
MZOPUG
Unapređivanje/razvoj
informacijskog podataka o vrstasustava o otpadu (uvođenje kontrole ma i količinama
otpada
kvalitete podataka)
NEOPASNI
Nositelj
aktivnosti
Izmjena propisa o prijavi podataka o nastanku i tijeku svih vrsta otpada
OTPAD
OBRADA
Izvor
sredstava
UTVRDJIVANJE REALNIH KOLIČINA OPASNOGA, NEOPASNOG I INERTNOG OTPADA
Prikaz 4.
Shema gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
INERTNI
Ciljevi
CGOO*
OBRADA
ODLAGALIŠTE
NEOPASNOG
OTPADA
OBRADA
ODLAGALIŠTE
OPASNOG
OTPADA
Izrada i provedba akcijskog plana edukacije i promocije mogućnosti prevencije i smanjivanja otpada svih zainteresiranih strana – nevladinih udruga, javnosti,
gospodarstva
osiguravanje uvjeta
za izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada
na izvoru nastanka
Izrada sustava informiranja koji će svim
smanjivanje rizika
zainteresiranim subjektima učiniti dostuod opasnog otpnim sve relevantne tehničke informacipada
je i poticati ih na čistiju proizvodnju
Identifikacija industrije koja proizvodi
najviše neopasnog/opasnog otpada i/ili
koja ima najlošiju praksu gospodarenja
neopasnim otpadom
smanjivanje količina otpada koje je
potrebno obraditi
Izrada uputa/smjernica primjene čistije proaktivan pristup
proizvodnje po industrijskim granama/ primjeni čistije progospodarskim djelatnostima
izvodnje
DP,
MZOPUG
MI,
FZOEU
G,
HCČP,
PPFEU
G
Subvencioniranje i financiranje projekata čistije proizvodnje, recikliranja i oporabe otpada
Transpozicija i primjena IPPC direktive
tok INERTNOG otpada
Sanacija crnih točaka i odlagališta otpada
tok NEOPASNOG otpada (komunalni i proizvodni neopasni otpad)
tok NEOPASNOG otpada odvojeno prikupljenog
tok OPASNOG otpada
*CGOO (Centar za gospodarenje opasnim otpadom) može i ne mora sadržavati odlagalište opasnog otpada
20
21
Aktivnosti
Ciljevi
Izvor
sredstava
Nositelj
aktivnosti
Vremenski plan
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
Aktivnosti
Ciljevi
USPOSTAVA ODRŽIVOG SUSTAVA GOSPODARENJA NEOPASNIM I INERTNIM OTPADOM
EDUCIRANJE I INFORMIRANJE JAVNOSTI
Utvrđivanje kapaciteta i načina prikupljanja opa- definiranje lokasnoga, neopasnog i inertnog otpada
cija PS-a, CGO-a,
CGOO-a, skladišta
Utvrđivanje kapaciteta i načina prijevoza neopa- opasnog otpada
snog otpada od sakupljača do PS/CGO-a
Izrada smjernica i kriterija za sakupljače, prijevo- uspostava održivog sustava prikuznike, tvrtke koje upravljaju PS i CGO
pljanja, prijevoza,
Izrada programa otvaranja RD-a i otvaranje RD-a skladištenja, obras uspostavom sustava prikupljanja sekundarnih de i zbrinjavanja
sirovina (A)
otpada
Izrada programa edukacije javnosti, pojedinih institucionalno jaciljanih skupina o gospodarenju za opasni, ne- čanje
opasni i inertni otpad
Izrada akcijskog plana upoznavanja javnosti s usuglašavanje
i
planiranim aktivnostima gradnje centra-ciljano o b j e d i n j a v a n j e
informiranje
problematike gospodarenja otpadom
očuvanje ljudskog
zdravlja
Izrada projektne dokumentacije za gradnju
CGOO-a
Osnovani ili odabrani ŽKT-i
Sklapanje ugovora županija/regije sa svim gradovima i općinama o zajedničkom osnivanju i
korištenju budućeg CGO-a
Postupak javne nabave za izvođenje radova za
PS i CGO
Vremenski plan
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
MZOPUG
DP
AZO
ŽOGP
FZOEU
G
PPFEU
Studija izvodljivosti za CGOO
smanjivanje emisija
u okoliš
Nositelj
aktivnosti
Izrada programa informiranja javnosti o stanju oblikovanje politina području gospodarenja neopasnim i inertnim ke gospodarenja
otpadom i o ostvarivanju postavljenih ciljeva
otpadom
Odabir lokacije za CGO (B) i PS
osiguravanje uvjeta za gospodarenje svim vrstama
Odabir lokacije CGOO-a, skladišta opasnog ot- otpada
pada
usklađivanje proDonošenje županijskih planova gospodarenja storno-planske dootpadom
kumentacije
Izmjene i dopune prostorno-planske dokumenPS-a,
tacije uvrštavanjem mreže PS-a i CGO-a na po- gradnja
CGO-a, CGOO-a,
dručju RH
skladišta opasnog
Izrada projektne dokumentacije za gradnju otpada
CGO-a i PS-a
smanjivanje udjela
biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu koji
se odlaže na odlagališta (C)
Izvor
sredstava
JRLS
NU
Izrada programa uključivanja građana u lokalne kontrola i nadzor
akcije uspostave sustava gospodarenja neopa- izvršenja pojedinih
snim i inertnim otpadom
aktivnosti
Plana
gospodarenja otpadom RH
UDU
INICIRANJE AKTIVNOSTI I PRAĆENJE PLANA GOSPODARENJA NEOPASNIM I INERTNIM OTPADOM
FZOEU
MZOPUG
PS
MINK
ŽOGP
JRLS
PPFEU
PP
Osnivanje koordinacije gospodarenja otpadom
kontinuirano podizanje razine znanja
upravnih struktura
i javnosti o održivom gospodarenju
opasnim otpadom
DP
Donošenje programa rada koordinacije gospo- kontinuirano indarenja otpadom
formiranje javnosti
o gospodarenju
opasnim otpadom
MZOPUG
Izvješće o provedbi plana gospodarenja otpa- usklađivanje s prodom
pisima EU
AZO
Izrada nacionalne liste indikatora (obveza iz Za- osiguravanje/olakkona o zaštiti okoliša)
šavanje pristupa
informacijama
Vlada RH
UDU
JRLS
Definirati obveze uz ispunjavanje zahtjeva prema
međunarodnim obvezama- riješiti preklapanja u
nadležnostima/aktivnostima DZS-a i AZO-a
Potpuno usklađenje sa zahtjevima EU-a po pitanju podataka (propisi, metodologija)
Razvoj web-servisa…
Izvođenje građevinskih radova (PS i CGO)
Gradnja CGOO-a
Ugradnja opreme za obradu otpada (CGO)
Skraćenice u stupcima “izvor sredstava” i “nositelj aktivnosti”:
Rad CGO i PS
DP (Državni proračun), PPFEU (Predpristupni fondovi EU-a), MZOPUG (Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva), AZO (Agencija za zaštitu okoliša), UDU (Ured državne uprave - promjenom regulative od
početka 2008. godine poslovi vezani uz zaštitu okoliša prešli su u odjele za zaštitu okoliša na razini županije), GK
(Gospodarska komora), OK (Obrtnička komora), KEO (Katastar emisija u okoliš - promjenom regulative iz 2008. godine oformljen je Registar onečišćavanja okoliša koji je preuzeo funkciju KEO), MI (Međunarodne institucije), G (Gospodarstvo), FZOEU (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost), HCČP (Hrvatski centar za čistiju proizvodnju),
PS (Privatna sredstva), ŽOGP (Županijski/općinski/gradski proračun), MINK (Ministarstvo kulture), JRLS (Jedinice
regionalne/lokalne samouprave), PP (Privatni partneri), NU (nevladine udruge), DZS (Državni zavod za statistiku).
Skraćenice u stupcima “aktivnosti” i “ciljevi”:
RD (Reciklažna dvorišta), PS (Pretovarna stanica), CGO (Centar za gospodarenje otpadom), CGOO (Centar za
gospodarenje opasnim otpadom), ŽKT (Županijsko komunalno poduzeće)
22
23
Prikaz 7.
Mjere i postupci za smanjenje količine komunalnog otpada na odlagalištima organiziranog prikupljanja otpada
Napomene:
(A) Plan gospodarenja otpada prepoznaje važnost primanog izdvajanja, odnosno odvojenog prikupljanja otpada te se u tom segmentu
određuje da se:
BIORAZGRADIVI
OTPAD
• poveća broj reciklažnih dvorišta (RD), odnosno da se povećaju količine odvojeno prikupljenog otpada, ali pri tome treba strogo
voditi računa o troškovima.Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini
od 5000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno dvorište po naselju. Niža je vrijednost ekvivalentna za manje naseljena
područja;
28 -40%
PAPIR I KARTON
• poveća broj (vrste) tvari koje se odvojeno prikupljaju (građevinska šuta, opasni otpad iz kućanstava i dr.);
22-26%
• sustavno provodi edukacija i promiče kvalitetna komunikacija s građanima;
• u slabije naseljenim područjima organizira postavljanje minimalno jednog RD-a po naselju s brojem i veličinom posuda prilagođenima veličini naselja (u ovim područjima provode se edukativno promotivne akcije za promociju kućnog, odnosno vrtnog
kompostiranja otpada);
STAKLO
• gušće naseljena mjesta i gradovi opremaju većim brojem posuda za odvojeno prikupljanje – predvidivo od 30 do 50 posuda na
1000 stanovnika. Turistička mjesta s izrazitom sezonskom oscilacijom broja korisnika komunalnog sustava opremaju se za vršno
opterećenje (predvidivi broj posuda je od 50 do 100 na 1000 posjetitelja).
PLASTIKA
(polimerne tvorevine)
4-7%
11-18%
Prikaz 6.
Procjene udjela otpada koji će se izdvajati iz komunalnog otpada primarnim izdvajanjem do 2015. uz opis načina provedbe primarnog izdvajanja
2004.
%
t
OPASNI KOMUNALNI OTPAD
2015.
Način
Organizirano prikupljanje
Odvajanje iz komunalnog otpada
%
Način
t
Organizirano prikupljanje
OSTALI OTPAD
10-18%
Biootpad
0,01
182
RD, organizirano prikupljanje
3
59.000
Primjena posebnih propisa,
organizirano prikupljanje,
reciklažna dvorišta
Papir i karton
3,69
48.000
RD, organizirano prikupljanje
6
117.000
Primjena posebnih propisa,
organizirano prikupljanje
Reciklažna dvorišta, organizirano prikupljanje
Staklo
1,00
13.000
Metal
0,02
300
Plastika+PET
0,2
2,548
2
Ukupno
4,92
64.452
23
Ostalo
95,08
1.245.548
77
1.502.000
100
1.310.000
100
1.953.000
Ukupno
0,5-1,5%
6
117.000
RD, organizirano prikupljanje
6
117.000
2000000
451.000
1500000
(C) Kako bi se smanjile emisije plinova u okoliš koje nastaju odlaganjem otpada s visokim udjelom biorazgradivih komponenti postavljaju
se sljedeći ciljevi: (1) do 2012. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 75% masenog
udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; (2) do 2015. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se
odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 50% masenog udjela biorazgradivoga komunalnog otpada koji je proizveden 1997.; (3) do
2020. udio biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište mora se smanjiti na 35% masenog udjela biorazgradivoga
komunalno otpada koji je proizveden 1997.
odvojeno prikupljanje - oporaba u papirnoj industriji
boce, ambalaža
zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05
druge staklene posude,
čaše, ravno staklo
odvojeno prikupljanje - oproba u industriji stakla
boce, ambalaža
druge posude, folije, razni
predmeti
Al posude - ambalaža
miješani otpad - obrada u CGO-ima
miješani otpad - inertni ostanak u daljnoj obradi
zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05
odvojeno prikupljanje - oporaba
miješani otpad - gorivi ostatak
zbrinjavanje po Pravilniku NN 97/05, 115/05
druge limenke, razni pred- odvojeno prikupljanje - oporaba
meti
miješani otpad - inertni ostatak
otpadni lijekovi
otpadna ulja
zbrinjavanje po Pravilniku
zbrinjavanje po Pravilniku
odvojeno prikupljanje - obrada u CGOO-u
pelene, složenci, tekstil,
obuća i odjeća, guma, miješani otpad - obrada u CGO-ima
koža, kosti i dr.
Prikaz 8.
Procjena smanjenja količina komunalnog otpada na odlagalištima
Organizirano prikupljanje
(B) CGO - Centri za gospodarenje otpadom: Plan nije definirao hoće li svaka županija imati svoj centar za gospodarenje otpadom
(ukupno 20) ili će biti manji broj tzv. regionalnih centara za gospodarenje otpadom (u tom slučaju 13 CGO u Hrvatskoj). Plan je razradio,
dominantno s financijskog aspekta, obje varijante, a odabir koncepta prepušta se županijama. Lokacije CGO određuju se u županijskim
planovima.
novine, razne tiskovine, bilježnice, karton, papirnata
ambalaža
Proizvedeni komunalni otpad
Ukupna količina koja se odlaže
Količina otpada koja se odlaže
na drugi način, nije obuhvaćena
sustavom prikupljanja
1000000
500000
0
20
05
20 .
06
.
20
07
20 .
08
20 .
09
.
20
10
.
20
11.
20
12
.
20
13.
20
14
.
20
15
.
20
16
.
20
17
.
Vrsta otpada
4-7%
otpad {t}
Odvajanje iz komunalnog otpada
METALI (kovine)
minimalizacija otpada
kuhinjski otpad, vrtni otodvojeno prikupljanje - kompostiranje u CGO-ima
pad, piljevina
miješani otpad - obrada u CGO-ima
godina
Smanjivanjem udjela biorazgradive komponente otpada, a što se planira realizirati dominantno obradom u CGO, realizacijom planova u
segmentu primarnog odvajanja te primjenom mjera i postupaka iz prikaza 7. očekuje se znatno smanjivanje količine komunalnog otpada
koji je potrebno odložiti na odlagališta u razdoblju od 2007. do 2015.
24
25
Prikaz 9.
Porast udjela stanovništva obuhvaćenog sustavom
Plansko razdoblje
Prikaz 10.
Procjena potrebnih financijskih sredstava za sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
Udio stanovništva obuhvaćenog sustavom organiziranog
skupljanja
2007. - 2010.
mil HRK
OPĆE MJERE I IZBJEGAVANJE OTPADA
1.
Opće mjere (istraživanje i utvrđivanje stvarnog stanja gospodarenja otpadom u
Hrvatskoj, izrada programa gospodarenja svim vrstama otpada, uspostava informacijskog sustava gospodarenja otpadom, prilagodba nacionalnih propisa
iz područja otpada propisima EU-a, itd.)
225
30
2.
Izbjegavanje otpada (programi za odgoj i obrazovanje o otpadu, poticanje
čistije proizvodnje i čistijih proizvoda, poticanje čistije potrošnje, smanjivanje
ambalaže)
300
40
UKUPNO 1.-2.:
525
70
90%
2011. - 2015.
95%
2016. - 2020.
98%
2.1.2. Regionalno planiranje gospodarenja otpadom
Sukladno zakonskim propisima jedinice regionalne samouprave dužne su donijeti planove gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba za razdoblje od osam godina. Zakonskim propisima je
određeno i da planovi gospodarenja otpadom županija, odnosno Grada Zagreba moraju biti usklađeni
sa Strategijom i Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske te sa Strategijom održivog razvitka
Republike Hrvatske, Planom zaštite okoliša Republike Hrvatske i programom zaštite okoliša županije,
odnosno Programom zaštite okoliša Grada Zagreba. Na taj se način nastoji osigurati usklađenost planiranja i djelovanja u području gospodarenja otpadom na nacionalnoj i regionalnoj razini.
2.1.3. Lokalno planiranje i regulativa
Sukladno zakonskim propisima jedinice lokalne samouprave dužne su donijeti planove gospodarenja
otpadom općina i gradova za razdoblje od osam godina. Zakonskim propisima određeno je i da planovi
gospodarenja otpadom općina i gradova moraju biti usklađeni sa županijskim planom gospodarenja
otpadom i županijskim programom zaštite okoliša.
mil EUR
KOMUNALNI OTPAD
3.
Centri za gospodarenje otpadom s biokompostanama
3.450
460
4.
Prikupljanje otpada - mehanizacija
3.255
434
5.
Sabirališta otpada (reciklažna dvorišta, otoci i sl.)
720
96
6.
Energane na otpad – prva faza – Grad Zagreb
2.175
290
7.
Energane na otpad – druga faza
3.292
439
8.
Postrojenja za mehaničko-biološku obradu
622
82
9.
Pretovarne stanice s baliranjem
480
64
10.
Dogradnja odlagališta
390
52
11.
Sanacija odlagališta
2.581
344
16.965
2.262
937
125
UKUPNO 3.-11.:
OSTALI OTPAD
12.
Opasni otpad
13.
Građevinski otpad
712
95
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dala je procjenu potrebnih početnih i ponovnih
ulaganja za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj za razdoblje od 2005. do 2025 godine te izvore financiranja.
14.
Poljoprivreda i šumarsko-drvni otpad
1.500
200
15.
Drugi glavni tokovi otpada
1.875
250
16.
Sanacija starih opterećenja
750
100
Procjena visine ukupnih ulaganja prema Strategiji iznosi 24.389 mil. HRK, odnosno 3.252 mil. EUR (razrada po pojedinim stavkama prikazana je u prikazu 10.) od čega za opće mjere i izbjegavanje otpada
procjena ulaganja iznosi 525 mil. HRK (70 mil. EUR), za komunalni otpad 16.965 mil. HRK (2.262 mil.
EUR), a za druge vrste otpada 6.899 mil. HRK (920 mil. EUR). Procjena je uzela u obzir gradnju postrojenja za zbrinjavanje otpada i građevina za mehaničko-biološku i termičku obradu, te druga tehnološka
rješenja, osim opcije odlaganja neobrađenog otpada kao konačnog rješenja.
17.
Industrija i rudarski otpad
1.125
150
UKUPNO 12.-17.:
6.899
920
SVEUKUPNO
24.389
3.252
2.2. Investicijsko planiranje
*Procjene nisu obuhvatile troškove pogona i održavanja dijelova sustava gospodarenja otpadom.
Predviđeni izvori financiranja za ostvarivanje investicija u sustavu gospodarenja otpadom su (1) javni
izvori, dakle državni proračun, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i proračuni jedinica regionalne i lokalne samouprave i (2) drugi izvori koji obuhvaćaju koncesije i druga javno/privatna partnerstva, komercijalni kapital (tržište leasinga i vlasnički udjeli), vlastite izvore, donacije, predpristupne, kohezijske i strukturne fondove EU-a i međunarodne financijske institucije s povoljnim kreditima, kamatama
i razdobljem počeka. Iz javnih izvora planira se u razdoblju od 2006. do 2015. godine osigurati najviše
polovica potrebnih financijskih sredstava za investicije u području gospodarenja otpadom i to iz državnog proračuna 7.317 mil. HRK (1.626 mil. EUR), iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
(FZOEU) u razdoblju od 2006. do 2015. godine 2.439 mil. HRK (325 mil. EUR), iz proračuna županija
i Grada Zagreba u razdoblju od 2006. do 2015. godine 1.223 mil. HRK (163 mil. EUR) te iz proračuna
općina i gradova u razdoblju od 2006. do 2015. godine 1.222 mil. HRK (163 mil. EUR). Sredstva iz
državnog proračuna odnose se dominantno na ulaganja u energane na otpad i na opasni otpad.
Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007.-2015. godine (NN 85/07) obuhvaća troškove financiranja projekata sanacije i zatvaranja postojećih i neuređenih odlagališta, sanacije
tzv. crnih točaka (ostataka prethodne industrijske aktivnosti), gradnje centara za gospodarenje otpadom i pretovarnih stanica te je odredio izvore financiranja za iste.
26
27
Sufinanciranje se odnosi na:
U Planu gospodarenja otpadom RH procijenjeni investicijski troškovi gradnje CGO-a i uspostave sustava
za županijski koncept iznose 397.000.000 EUR, a za regionalni koncept iznose 350.000.000 EUR. Procjene navedenih investicijskih troškova napravljene su na temelju u Planu napravljenih procjena količina
komunalnog otpada za obradu i procjena količina goriva iz otpada u 2010. godini, uz pretpostavku
procjena količina građevinskog otpada iz projekta LIFE 04 TCY/CRO/000114 Nacrt plana gospodarenja građevinskim otpadom u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da je tijekom obrade građevinskog otpada većinu otpada moguće reciklirati, procjena njegovih količina važnija je za kapacitiranje
postrojenja za obradu nego za njegovo odlaganje. Kako drugi izvori i količine inertnog otpada nisu
poznati, ulazne količine za planiranje odlagališta za inertni otpad obuhvaćaju samo dio građevinskog
otpada koji se nakon obrade ne može iskoristiti i mora se odložiti na odlagalište. Za potrebe procjena u
okviru ove analize pretpostavljeno je da se nakon obrade mora odložiti 3% od ukupne količine obrađenoga građevinskog otpada. Kao osnova za izračun ukupne investicije uzeta je tehnologija mehaničkobiološke obrade otpada (MBO) s energetskim iskorištavanjem (bioreaktorsko odlagalište). Za procjenu
troškova gradnje bioreaktorskog odlagališta, odlagališta neopasnog i inertnog otpada korišteno je nekoliko modula različitih kapaciteta koji su kombinirani prema procijenjenim količinama otpada. U ovom
proračunu nisu uzeti u obzir troškovi zemljišta i infrastrukture izvan lokacije CGO-a.
• gradnju CGO-a (bez MBO-a i proizvodnje električne energije iz bioplina);
• gradnju PS-a (nužnog broja PS-a u regiji/županiji).
Budući CGO-i imaju isto pravo sufinanciranja bez obzira na to koriste li se sredstva EU-a ili domaćih
fondova ili i jedna i druga. Nakon realizacije gradnje sustav gospodarenja otpadom mora biti financijski
samoodrživ, odnosno mora pokrivati operativne troškove za vrijeme rada odlagališta, daljnju gradnju,
zatvaranje i održavanje odlagališta nakon zatvaranja.
Iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sa maksimalno 60% sufinancirat će se projektno/
tehnička dokumentacija za CGO, istražni radovi na lokaciji CGO-a te dokumentacija za prijavu za sufinanciranje.
Iako je već iz prethodnih opisa pregledno odakle se koji projekti financiraju, sumarni pregled izvora
financiranja, odnosno sredstava za provedbu aktivnosti i projekata predviđenih Planom gospodarenja
otpadom u RH dan je sažeto u prikazu 12.
Prikaz 11.
Elementi troškova gradnje CGO-a i uspostave sustava gospodarenja neopasnim (komunalnim i proizvodnim) otpadom za izradu procjene investicije
1.
Troškovi preliminarnih radova (prethodni radovi, unutrašnja komunalna infrastruktura, pripremni radovi i zemljani radovi)
A) JAVNI IZVORI FINANCIRANJA
2.
Troškovi gradnje unutrašnje cestovne infrastrukture
Državni proračun
3.
Troškovi gradnje ulazno izlazne - izlazna zone i ograde
4.
Troškovi gradnje ograde i unutarnje zelene zone
5.
Troškovi gradnje zone za privremeno skladištenje
6.
Troškovi gradnje plinsko-crpne stanice s bakljom
7.
Troškovi gradnje postrojenja za predobradu procjednih voda
8.
Troškovi nabave i postavljanja opreme i provedbe monitoringa
9.
Troškovi gradnje bioreaktorskog odlagališta
10.
Troškovi nabave mobilne opreme za bioreaktorsko odlagalište (strojevi potrebni za
održavanje odlagališta)
11.
Troškovi gradnje odlagališta za neopasni otpad
12.
Troškovi nabave mobilne opreme za odlagalište neopasnog otpada (strojevi potrebni
za održavanje odlagališta)
13.
Troškovi gradnje odlagališta za inertni otpad
14.
Troškovi nabave mobilne opreme za gospodarenje inertnim otpadom (drobilica za
građevinski otpad)
15.
Troškovi nabave MBO tehnologije s energetskim iskorištavanjem
16.
Pretovarna stanica
Strategija sufinanciranja projekta CGO predviđa da će se privatnim sredstvima financirati postrojenje za
obradu otpada u CGO-u, modelom javno-privatnog parnerstva (JPP). Javnim sredstvima sufinancirat
će se gradnja CGO-a i uspostava sustava (odlagališta, obrada otpadnih voda, pogonski objekti, unutrašnja infrastruktura, druga oprema, pretovarne stanice) bez postrojenja za obradu otpada (MBO).
Javnim sredstvima lokalne/regionalne samouprave financirat će se kupnja (davanje na raspolaganje)
zemljišta za budući CGO, gradnja komunalne infrastrukture (pristupni putevi, vodovod, odvodnja,
električna energija) do budućeg CGO-a.
Sufinanciranje gradnje sustava gospodarenja komunalnim otpadom na županijskim/regionalnim razinama osigurat će se tako da će se ulaganja u javni dio (CGO bez MBO-a) pokriti iz sredstava FZOEU i
Instrumenata pretpristupne pomoći (IPA) u iznosu do 80 %, a sredstva lokalne/regionalne samouprave
pokriti će ostalih 20 % investicije.
28
Prikaz 12.
Izvori financiranja provedbe Plana gospodarenja otpadom RH
Sredstva državnog proračuna koristit će se u manjoj mjeri za investicijske radove u sanacijama i gradnji budućeg sustava gospodarenja otpadom. Primarno će se koristiti za poticanje i razvoj sustava, pripremu programa i projekata
razvoja i sanacije, poglavito “crnih točaka”.
FZOEU financijski podržava i potiče programe i projekte na području zaštite okoliša:
• sanaciju i poboljšavanja upravljanja odlagalištima te postupno zatvaranje postojećih odlagališta komunalnog otpada;
• sanaciju smetlišta (divlja odlagališta) koja svojim postojanjem predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje i
za sprječavanje nenadziranog odlaganja otpada;
FZOEU
• gradnju CGO-a, CGOO-a i odlagališta za inertni otpad;
• sanaciju odlagališta opasnog otpada – lokacija visoko onečišćenog okoliša;
• poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada (postavljanje zelenih otoka radi odvojenog prikupljanja
komunalnog otpada u kontejnerima za staklo, papir, plastiku, bio-razgradivi otpad i dr.);
• uspostavu i unaprjeđivanje sustava gospodarenja posebnim kategorijama otpada i to: ambalažom i ambalažnim
otpadom, otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, vozilima kojima je istekao vijek trajanja,
otpadnim baterijama i akumulatorima koji sadrže određene opasne tvari, otpadnim gumama, infektivnim otpadom iz zdravstvenih ustanova, otpadom iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina te otpadnim uljima.
Proračuni JLS i JRS i sredstva komunalnih društava Za osiguravanje zemljišta za smještaj lokacije CGO-a i pretovarnih stanica te za infrastrukturu do lokacije CGO-a
u vlasništvu JLS
Od početka 2007. Hrvatskoj su dostupna sredstva IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance /Instrument Predpristupne Pomoći) kao integriranog instrumenta koji je zamijenio program CARDS te pretpristupne programe Phare,
ISPA i Sapard. Novi program IPA namijenjen je pružanju pomoći zemljama kandidatima u pripremi za upravljanje
strukturnim fondovima koji će im biti dostupni nakon pristupanja EU-u.
EU fondovi
Operativni program za okoliš (Environmental Operation Programme – EOP) obuhvaća trogodišnje razdoblje programiranja (od 2007. do 2009.) za komponentu III IPA programa u iznosu od 55 000.000 eura i temelji se na prethodnim ulaganjima sufinanciranima preko ISPA programa. Stoga su prioriteti Operativnog programa za okoliš:
• gradnja infrastrukture za gospodarenje otpadom u cilju uspostavljanja integriranog sustava gospodarenja otpadom u RH u iznosu od 27.500,000 eura;
• zaštita hrvatskih vodnih resursa unapređivanjem sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda
u iznosu od 27.500,000 eura.
B) PRIVATNI IZVORI FINANCIRANJA
Privatna ulaganja u CGO
(javno-privatno partnerstvo, Planom gospodarenja otpadom RH predviđaju se privatna ulaganja u primarnu selekciju, prikupljanje i obradu
koncesije i dr.) i privatna ula- korisnog otpada (plastični materijali, staklo, metali, gume, papir, ulja .. ), te u tehnološku i termičku obradu komuganja u primarno izdvajanje nalnoga, opasnog, neopasnog tehnološkog i građevinskog otpada preko koncesija i JPP-a.
i prikupljanje otpada
29
3. Ključni dionici u gospodarenju otpadom i potreba za njihovom
suradnjom
Budući da je otpad toliko raznolik u smislu karakteristika i izvora iz kojih potječe, gospodarenje otpadom
utječe na niz skupina u društvu. Zadaci i odgovornosti svake pojedine skupine pritom se razlikuju.
3.2. Dionici zaduženi za gospodarenje otpadom
Dionik zadužen za gospodarenje otpadom je osoba koja se bavi prikupljanjem, prijevozom, oporabom
i odlaganjem otpada, uključujući nadzor tih djelatnosti i naknadnu brigu za odlagališta otpada te uključujući korake koji se poduzimaju u svojstvu trgovca, odnosno posrednika.
Prikaz 14.
Ključne aktivnosti u gospodarenju otpadom
3.1. Proizvođači otpada
Među proizvođače otpada spadaju svi oni dionici čija aktivnost proizvodi otpad (izvorni proizvođači
otpada), odnosno svatko tko provodi pripremne aktivnosti za preradu, miješanje ili druge postupke koji
imaju za posljedicu promjenu sastava tog otpada.
Proizvođači otpada predstavljaju iznimno raznoliku skupinu, a jednako je raznolik i otpad što ga proizvode.
Prikaz 13.
Proizvođači otpada
1. PRIKUPLJANJE
2 . PRIJEVOZ
3. OPORABA
4. ODLAGANJE
Prikupljanje otpada podrazumijeva dovoz otpada na određeno mjesto, uključujući preliminarno razvrstavanje i preliminarno skladištenje otpada u svrhu prijevoza do postrojenja za obradu otpada. Prijevoz
otpada obično regulira odgovarajuće zakonodavstvo. Europska zajednica razvila je posebnu regulativu
o prijevozu otpada u obliku uobičajenih postupaka u vezi s prijevozom otpada u Europsku uniju, unutar
Unije i izvan nje.
Ovisno o otpadu i mogućnostima obrade otpada, proizvođač otpada koristi usluge raznih dionika
zaduženih za gospodarenje otpadom i kontaktira ih kao pružatelje usluga. Postoje vrste otpada koje
se mogu reciklirati, odnosno podvrgnuti oporabi, no postoje i vrste otpada koje se mogu jedino spaliti,
odnosno izravno dovesti na odlagalište.
Prikaz 15.
Opća shema gospodarenja otpadom
PROIZVOĐAČ
OTPADA
TRGOVINA
UREDI
Primarna je dužnost pokušati unaprijed spriječiti, odnosno izbjeći stvaranje otpada. U slučaju da to nije
moguće, potrebno je stvorenim otpadom gospodariti na način prikladan za okoliš:
• razvrstavajući i ponovno koristeći otpad; odnosno:
• kontaktirajući odgovarajuću tvrtku za gospodarenje otpadom koja će se pobrinuti za recikliranje i
oporabu otpada.
30
31
3.3. Nadležna tijela
Zakonodavstvo EU-a u području otpada zahtijeva određene zadatke i odgovornost ne samo od proizvođača otpada i dionika zaduženih za gospodarenje otpadom, već i od nadležnih tijela. Budući da
EU ima vrlo složenu institucionalnu strukturu, države članice dužne su definirati koja su postojeća tijela
odgovorna za koje zadatke.
Zadaci nadležnih tijela su sljedeći:
• izdavanje dozvola za svaku ustanovu ili poduzeće koje namjerava provoditi obradu otpada. Zakonodavstvo EZ-a definira ključne zahtjeve u vezi s izdavanjem dozvola. Posebno se naglašava da
nadležno tijelo u slučaju u kojem smatra da namjeravana metoda obrade nije prihvatljiva s gledišta
zaštite okoliša treba odbiti izdavanje dozvole. Nadležno tijelo treba voditi evidenciju o tvrtkama
kojima je izdana dozvola, kao i evidenciju o eventualnim posebnim odobrenim uvjetima;
• nadležna tijela usmjeravaju razvoj planova gospodarenja otpadom, premda praktičnu razradu
teksta mogu obavljati i vanjski konzultanti;
• provedba povremenog inspekcijskog nadzora rada dionika zaduženih za gospodarenje otpadom;
• dužnost izvještavanja Europske komisije o statusu provedbe zakonodavstva u području otpada u
konkretnoj državi članici.
Plan gospodarenja otpadom grada, odnosno općine sadrži osobito
(1) mjere odvojenog prikupljanja komunalnog otpada,
(2) mjere za upravljanje i nadzor odlagališta za komunalni otpad,
(3) popis otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlagališta,
(4) redoslijed aktivnosti sanacije neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša,
(5) izvore i visinu potrebnih sredstava za provedbu sanacije.
• Praćenje provedbe planova gospodarenja otpadom općina, odnosno gradova.
• Gospodarenje komunalnim otpadom.
• Općina i grad dužni su međusobno surađivati i uz koordinaciju županije osigurati provedbu propisanih mjera za odvojeno prikupljanje otpada. Gradovi i općine bili su dužni na svojem području
postaviti odgovarajuće spremnike i osigurati gradnju reciklažnog dvorišta za odvojeno prikupljanje
otpada u gospodarenju komunalnim otpadom do kraja prosinca 2008. te osigurati gradnju najmanje jednoga reciklažnog dvorišta za građevinski otpad do listopada 2008. Rokovi su nažalost
bili nerealno postavljeni, te ih većina gradova i općina nije mogla ispuniti.
• Gradovi i općine dužni su osigurati uklanjanje i zbrinjavanje i/ili oporabu otpada koji je nepoznata
osoba odložila izvan odlagališta otpada na njihovom području.
• Gradovi i općine dužni su osigurati sredstva za financiranje gradnje građevina za gospodarenje
komunalnim otpadom.
3.4. Uloga lokalnih samouprava
• Gradovi i općine dužni su isplatiti naknade vlasnicima legalnih nekretnina u blizini (500 m) građevina namijenjenih zbrinjavanju otpada koje koriste općine, odnosno gradovi.
Premda politika i zakonodavstvo EU ne navodi posebne zadatke za tijela lokalne samouprave, iskustvo
pokazuje da su lokalna i regionalna nadležna tijela suočena s određenim posebno izazovnim pitanjima,
a radi se o sljedećem:
• Donošenje odluka o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine vezane uz komunalni otpad ako se
djelatnost obavlja za područje grada ili općine
• treba definirati i provesti koherentnu strategiju gospodarenja otpadom (uključujući planove gospodarenja na raznim razinama);
• potrebno je uspostaviti odvojene sustave prikupljanja i razvrstavanja za niz raznih tokova otpada;
• Utvrđivanje načina i osiguravanje provođenja obračuna troškova gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva do 31.12.2009.
• Dostava podataka o otpadu u skladu s propisima.
• Sudjelovanje u programima educiranja i informiranja javnosti.
• treba uspostaviti nova, odgovarajuća postrojenja za obradu otpada i odlagališta;
• potrebno je uspostaviti učinkovitu horizontalnu suradnju između lokalnih samouprava i vertikalnu suradnju između različitih razina nadležnih tijela (između lokalne i regionalne razine, a također
i nacionalne razine gdje je to korisno);
• nužno je osigurati financiranje uspostave/poboljšavanja skupe infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom;
• potrebno je nadvladati problem manjka podataka te ispuniti široke zahtjeve nadzora;
• potrebna je učinkovita provedba i kontrola;
• treba prevladati manjak administrativnih kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini (manjak
financija, informacija i tehničke stručnosti);
• treba poboljšati transparentnost i sudjelovanje javnosti.
Prema propisima i planskim dokumentima s područja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj obveze jedinica lokalne samouprave - gradova i općina - su sljedeće:
• Utvrđivanje lokacija za građevine i postrojenja za gospodarenje otpadom u prostornim planovima.
Rok za određivanje lokacija građevina namijenjenih skladištenju, oporabi i zbrinjavanju otpada bio
je 31.12.2008.
• Donošenje planova gospodarenja otpadom općina i gradova za osmogodišnje razdoblje. Planovi
općina i gradova trebaju biti usklađeni s planovima gospodarenja otpadom višeg reda.
32
Najveći izazovi i problemi općina i gradova očekuju se u pronalaženju financijskih sredstava za sanaciju
postojećih neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog okoliša. Iako ove projekte sufinancira FZOEU
znatna sredstva moraju se osigurati i iz proračuna JLS, a pri tome treba uzeti u obzir i nužnost financiranja drugih projekata u području gospodarenja otpadom - studijski i konkretni radovi na realizaciji
istih - u vremenskim okvirima određenima u propisima i planovima gospodarenja otpadom višeg reda.
Tu je i postupak utvrđivanja lokacija za građevine namijenjene skladištenju, oporabi i zbrinjavanju otpada u dokumentima prostornog uređenja općina i gradova, što je i u redovnom postupku vremenski
zahtjevan proces, a s obzirom na prirodu građevina moguće je očekivati otpor javnosti (eng. “Not in
my backyard” - NIMBY efekt) što za posljedicu može imati neispunjavanje određenih planskih okvira za
uspostavu sustava gospodarenja otpadom.
3.5. Modeli općinske regionalne suradnje
Suradnja različitih razina uprave i različitih regija važna je za uspješno gospodarenje otpadom. Regionalna tijela trebaju redovito komunicirati s lokalnim tijelima na svom upravnom području, kao i s
drugim nadležnim regionalnim tijelima. To omogućava koordinaciju i učinkovitost postupaka te pruža
način kako podijeliti iskustva o najboljoj praksi provedbe i rješenjima zajedničkih problema. Suradnja
među općinama nužna je kako bi se uspostavila regionalna postrojenja (npr. postrojenja za razvrstavanje, obradu i završno odlaganje otpada) i kako bi se njima upravljalo, a takva suradnja ujedno može
pomoći u smanjenju troškova.
33
1. model:
Uspostavlja se regionalna organizacija za gospodarenje otpadom na temelju odluke svih općina u regiji
– svi imaju jednako pravo glasovanja. Uspostavlja se regionalna organizacija – tvrtka (d.o.o.) – pružatelj
usluga koja obavlja sljedeće zadatke:
• Nastoji pružiti visokokvalitetnu uslugu pojedincima i pravnim osobama u području prikupljanja i
odlaganja otpada
• Izvještava skupštinu osnivača (općine)
• Svakodnevni rad organizira član Uprave.
Ovisno o kapacitetima i interesu općina, mogu se uspostaviti dva modela suradnje:
• u modelu svi imaju jednaka prava;
• predstavnici najjače općine preuzimaju vodeću ulogu.
Prikaz 16.
Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom – model jednakog sudjelovanja općina
Jeste li znali?
Uspostavljanje regionalnog sustava gospodarenja otpadom razvijalo se u Latviji u nekoliko smjerova.
U početku, primjenjivao se prvi opisani model suradnje. Npr. za regiju Sjeverni Vidzeme uspostavljena
je 1998. tvrtka ZAAO d.o.o. (www.zaoo.lv) koja je uključivala općine iz 4 županije, ukupno njih 81.
Svaka od općina dionik je u tvrtki te ima pravo odlučivanja na godišnjoj skupštini kada se donose strateške smjernice uključujući financijska pitanja. Skupština bira Upravni odbor tvrtke. Tvrtka je zadužena
za razvoj nove infrastrukture u regiji (odlagalište, pogon za razvrstavanje otpada, reciklažna dvorišta i
druge lokacije za odlaganje otpada), praktično upravljanje (skupljanje otpada, razvrstavanje, prijevoz
do odlagališta), te zatvaranje starih odlagališta. Kako bi dostigli postavljene ciljeve u gospodarenju
otpadom, ova tvrtka provodi mnoge edukacijske aktivnosti.
Drugi model primjenjen je u regiji gdje jedan veći grad dominira po količini generiranog otpada. “Liepajas RAS” (www.liepajasras.lv) je regionalna tvrtka za gospodarenje otpadom u jugozapadnoj Latviji
koju je 2000. uspostavilo gradsko i županijsko vijeće regije Liepaja. Tvrtka ima 3 dionika - 2 osnivača te
općinu gdje se gradi novo odlagalište. S obzirom da općine nisu direktne dionice regionalne tvrtke za
gospodarenje otpadom “Liepajas RAS”, usluge zbrinjavanja otpada (skupljanje, razvrstavanje, prijevoz
do odlagališta) ugovaraju se u proceduri javne nabave. Na taj način je regionalna tvrtka za gospodarenje otpadom primarno zadužena za upravljanje odlagalištem.
2. model:
Uključuje neke/najjače općine u regiji. Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom uspostavlja
se odlukom nekih općina u regiji. Regionalna organizacija fukcionira kao Agencija te obavlja sljedeće
zadatke:
• Nastoji organizirati gospodarenje otpadom sukladno zakonskim odredbama kojima se uređuje
djelovanje općina (postoji obveza organiziranja usluga u zajednici na području nadležnosti)
• Nadzor provodi Uprava (predstavnici osnivačkih općina)
• Svakodnevni rad organizira direktor Agencije.
Prikaz 17.
Regionalna organizacija za gospodarenje otpadom – model sudjelovanja najjačih općina
34
35
3.6.
Institucionalna struktura i nadležna tijela u Hrvatskoj
Zakonskim propisima na snazi, gospodarenje otpadom uključeno je u sve razine uprave (nacionalna,
regionalna, lokalna, mjesna), gotovo sva područja gospodarstva – od proizvodnje, potrošnje i svakodnevnog života, te uključuje velik broj raznovrsnih sudionika.
Sudionici u sustavu gospodarenja otpadom i njihove najvažnije zadaće koje proizlaze iz zakonskih propisa vidljivi su iz sljedećeg prikaza:
Prikaz 18.
A) UPRAVNE STRUKTURE
DRŽAVNA RAZINA
Hrvatski sabor:
• Donošenje Zakona o otpadu i drugih relevantnih propisa
• Donošenje Strategije gospodarenja otpadom
Saborski odbori:
• Davanje mišljenja o pojedinim zakonima i dokumentima
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva:
• Priprema novog zakonodavstva
• Priprema novih standarda
• Priprema strategije gospodarenja otpadom i plana gospodarenja otpadom RH
• Donošenje provedbenih propisa
• Priprema izvješća o stanju okoliša i programa zaštite okoliša
• Odobravanje zahtjeva na temelju procjena utjecaja na okoliš
• Izdavanje dozvola za gospodarenje otpadom (osim za odlagališta
inertnog otpada)
• Inspekcija i nadzor nad provedbom zakona i podzakonskih akata
• Gospodarenje opasnim otpadom (provedba mjera)
• Nadzor nad AZO-om i FZOEU-om
Središnja tijela državne uprave zadužena za:
• industriju, rudarstvo, energetiku
• more, turizam, promet
• poljoprivredu, šumarstvo, vodno gospodarstvo
• zaštitu prirode
• zdravstvo
• znanost, obrazovanje
• financije
• upravu
• pravosuđe
• europske integracije
Sudjelovanje u rješavanju problema gospodarenja otpadom.
B) OSTALI SUDIONICI
Proizvođači i uvoznici proizvoda i otpada:
• Pravne i fizičke osobe aktivnošću kojih nastaje otpad (kućanstva,
gospodarsvo, javni sektor) sudjeluju u sustavu gospodarenja otpadom na razini države, jedinice regionalne i lokalne samouprave ovisno o načinu i stupnju organiziranosti te znanju, svijesti i
informiranosti
• Donošenja planova gospodarenja otpadom
• Dostavljanje podataka odgovarajućim tijelima
Tvrtke za gospodarenje otpadom:
• Prikupljanje i prijevoz otpada te upravljanje građevinama i postrojenjima za gospodarenje otpadom
• Dostavljanje podataka odgovarajućim tijelima
Vlada Republike Hrvatske:
• Donošenje Plana gospodarenja otpadom
• Donošenje uredbi
• Mandatorno određivanje lokacija građevina u sustavu gospodarenja otpadom
Konzultantske tvrtke, strukovne organizacije i udruge:
• Provođenje aktivnosti kojima se unaprjeđuju praksa, svijest, informiranost i potiče sudjelovanje
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost:
• Ubiranje naknada (naknade za vozila na motorni pogon, onečišćavanje
zraka oksidima sumpora i dušika i ugljikovim dioksidom, opterećenje okoliša opasnim i neopasnim tehnološkim (industrijskim) otpadom)
• Financiranje projekata i određivanje uvjeta za dodjelu sredstava (sanacija
odlagališta otpada, poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada,
obrada otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava otpada, poticanje čistije
proizvodnje i izbjegavanje emisija u proizvodnim procesima)
Agencija za zaštitu okoliša (AZO):
• Priprema izvješća o gospodarenju otpadom u okviru izvješća o stanju okoliša
• Razvoj i koordinacija jedinstvenog informacijskog sustava zaštite okoliša
(ISZO)
• Razvoj pokazatelja za praćenje stanja na području otpada, određivanje i
izrada prioritetnog seta pokazatelja
• Suradnja s Europskom agencijom za okoliš
Državni zavod za mjeriteljstvo i Hrvatska akreditacijska agencija:
• Akreditacija ispitnih laboratorija
• Standardizacija oznaka
• Standardizacija pojmova u području gospodarenja otpadom
• izdavanje odgovarajućih normi
REGIONALNA RAZINA
Županijske vlasti / Grad Zagreb
• Donošenje planova gospodarenja otpadom
• Određivanje lokacija u prostornim planovima i izdavanje dozvola za odlagališta neopasnog i inertnog otpada
• Osiguravanje uvjeta i provedba mjera za gospodarenje proizvodnim, ambalažnim, građevinskim
i drugim otpadom
• Izdavanje odgovarajućih dozvola
• Prikupljanje podataka o otpadu (registar onečišćivača okoliša)
Lokalne vlasti (općine i gradovi uključujući Grad Zagreb)
• Donošenje planova gospodarenja otpadom i određivanje lokacija u prostornim planovima
• Provedba mjera za gospodarenje komunalnim otpadom
• Prikupljanje i dostavljanje podataka
36
37
4. Gospodarenje komunalnim otpadom
4.1. Sustav prikupljanja otpada i uloga općina
4.1.1. Odvojeno prikupljanje otpada
Zadatak planiranja shema prikupljanja otpada i većih postrojenja za oporabu i odlaganje otpada proizlazi iz odgovornosti nadležnih tijela za planiranje gospodarenja otpadom.
U prošlosti EU nije izravno postavljala bilo kakve ciljeve u vezi s komunalnim otpadom. Odvojeno prikupljanje otpada uglavnom se odnosilo na relevantne tokove otpada povezane s proizvodima, kao što su
ambalaža, otpadna vozila, električni i elektronički otpad.
Nova direktiva WFD 2008/98/EZ postavlja posebne ciljeve za ponovno korištenje i recikliranje otpadnih
materijala, što svakako uključuje papir, metal, plastiku i staklo iz kućanstava, a može uključiti i druge
izvore u mjeri u kojoj su tokovi otpada iz drugih izvora slični tokovima otpada iz kućanstava. Ciljevi se
zasnivaju na iskustvu u prikupljanju tih vrsta otpada i mogućnosti recikliranja, kao i na s time povezanoj
mogućnosti da se na taj način postigne ušteda prirodnih resursa.
Razlikuju se četiri vrste otpada, a svaka zemlja može odrediti način na koji će se otpad prikupljati. Jedna
mogućnost uključuje uspostavu lokacija za skupljanje otpada s četiri kontejnera u blizini gotovo svakog
kućanstva, a u nekim područjima uvode se posebne izdvojene lokacije za otpad, u koje je potrebno
donijeti otpad. Sheme se mogu razlikovati ne samo od zemlje do zemlje, već i regionalno unutar jedne
zemlje.
Prikaz 19.
Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja nekih vrsta otpada u Hrvatskoj
OTPAD
ROK
STOPA (% težine)
OPORABA
RECIKLIRANJE
Ambalažni otpad
2010.
2015.
50 - 60
65
25 - 45
55 - 60
Otpadna vozila
2015.
2025.
85
95
80
85
E-otpad (kg/stan/god)
2010.
70 - 80
50 - 80
Otpadne gume
2010.
2015.
70 - 80
90
60 - 70
70
Otpadna ulja
2010.
90
-
Prema propisima i planskim dokumentima s područja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, obveza je
gradova i općina na svojem području postaviti odgovarajuće spremnike* i osigurati izgradnju reciklažnih dvorišta (RD) za odvojeno prikupljanje otpada u gospodarenju komunalnim otpadom te osigurati
izgradnju najmanje jednoga RD za preuzimanje građevnog otpada sa svojeg područja. U RD-ima je
potrebno organizirati i prikupljanje glomaznog otpada. Prema Planu gospodarenja otpadom Republike
Hrvatske (NN 85/07) prigodom odabira mikrolokacije osobito je važno da RD bude smješteno tako da
građani mogu što jednostavnije doći do njega. Okvirno se može računati da je gravitacijsko područje
RD-a u radijusu od dva do četiri km, u veličini od 5.000 do 50.000 stanovnika, odnosno jedno reciklažno
dvorište po naselju. U slabije naseljenim područjima organizira se postavljanje minimalno jednog RD-a
po naselju s brojem i veličiJeste li znali?
nom posuda prilagođenima
veličini naselja. Gušće naU Hrvatskoj postoje velike razlike u odvozu otpada iz raznih gradova jer
dok primjerice u Varaždinu svako domaćinstvo ima odvoz otpada jednom
seljena mjesta opremaju
tjedno, Dubrovnik je jedinstven po učestalosti odvoza otpada - komunalni
se većim brojem posuda
otpad se odvozi svakodnevno, a jednom tjedno postoji odvoz glomaznog
za odvojeno prikupljanje –
otpada
predvidivo od 30 do 50 poU Hrvatskoj kao i u Latviji ne postoji odvojeno prikupljanje otpada od “vrata
suda na 1.000 stanovnika.
do vrata”, a iskustvo pokazuje da npr. tamo gdje su uspostavljeni zeleni
Turistička mjesta s izrazitom
otoci recikliranje dosiže 30%, dok u ostalim slučajevima 90% komunalnog
sezonskom oscilacijom broopasnog i neopasnog otpada još uvijek završava na odlagalištima
ja korisnika komunalnog suPostoje pozitivni primjeri odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada kod
stava opremaju se za vršno
nas i u svijetu (http://www.ipetitions.com/petition/ekoloskogospodarenjeopterećenje (predvidivi broj
otpadom/).
posuda je od 50 do 100 na
1.000 posjetitelja). RD trebaju biti i mjesta na kojima
građani mogu na jednostavan i prihvatljiv način dobiti informacije o gospodarenju otpadom, a osobito
u pogledu smanjivanja količina i štetnosti vlastitog otpada te u pogledu boljeg iskorištavanja raznog
otpada. Stanovništvo se o radu RD-a (radno vrijeme, vrste otpada i dr.) obavještava u sredstvima javnog
informiranja.
4.1.2. Ugovaranje
Budući da su usluge gospodarenja otpadom povezane s pitanjem financija i isplata sredstava, apsolutno je presudno da se definiraju odgovarajući ugovori između relevantnih dionika u sustavu.
Zakonodavstvo EU-a u vezi s konkurencijom zahtijeva primjenu javne nabave za razne vrste usluga,
uključujući gospodarenje otpadom. Stoga brojne zemlje u Europi organiziraju javne natječaje za prikupljanje i obradu komunalnog otpada. Načelno je pravilo da razdoblje ugovaranja iznosi pet godina.
Iskustvo latvijskih općina ukazuje na to kolika je važnost definiranja zadataka i zahtjeva u vezi s kvalitetom za tvrtke u području gospodarenja otpadom. Općine trebaju definirati učestalost pražnjenja
spremnika, zahtjeve u vezi s održavanjem lokacija za prikupljanje otpada, te veličinom i bojama
spremnika, potrebu za uspostavom odvojenih spremnika za staklo, papir, itd. Opis zadataka treba
odvojeno definirati područja stambenih blokova kao i pojedinačne stambene posjede.
4.2. Ekonomski aspekti odvojenog prikupljanja otpada
Budući da se prikupljanje otpada treba zasnivati na načelu pokrivanja troškova, vrlo je bitno razmotriti
ekonomske aspekte kad se uspostavlja novi sustav prikupljanja otpada, ili kad se razmatra reorganizacija
sustava. S jedne strane dolazi do troškova za pružanje usluga gospodarenja otpadom sukladno pravnim zahtjevima, a s druge strane postoji potreba za prihodima koje generiraju proizvođači otpada. Kad
se primjenjuje načelo pokrivanja troškova, potrebni prihodi izražavaju se u obliku naknade koju treba
plaćati po jedinici otpada kojom se gospodari. Subvencije se ne smiju izravno uvoditi u sustav.
Međutim, teret investicija za nove države članice EU-a iznimno je visok, a dostupnost sredstava slaba,
pa država stoga može subvencionirati investicije iz vlastitog proračuna, ili iz međunarodnih fondova.
Smatra se da naknada za određene osnovne usluge, kao što su gospodarenje otpadom ili gospodarenje
vodama, ne smije iznositi više od 1% dohotka kućanstva.
[*] Spremnici i posude za odvojeno prikupljanje otpada mogu se postaviti u sklopu zelenih otoka ili na sabirnim mjestima u naseljima ili uz spremnik za prikupljanje komunalnog otpada
38
39
5. Odlaganje otpada
Prikaz 20.
Ekonomski aspekti u gospodarenju otpadom
USLUGE U VEZI S OTPADOM
investicijski
troškovi
operativni
troškovi
PRIHOD OD GENERATORA
OTPADA / POSJEDNIKA
okolišni
troškovi
(naknade)
potpore
otpore / sub
subvencije
ubv
bvencije
b
vencije
Još jedan važan čimbenik za uspostavu sustava odvojenog prikupljanja otpada leži u dostupnosti tržišta za prikupljene tokove otpada kao što su papir, staklo, plastika. U slučaju da na tržištu recikliranog
materijala ne postoji potražnja za sirovinama, nije moguće održavati sustav odvojenog prikupljanja
otpada, budući da se tvrtke za gospodarenje otpadom suočavaju s poteškoćama u vezi s preprodajom
odvojenih tokova otpada. Tako i taj razvrstani otpad završi na općinskim odlagalištima.
Jeste li znali?
Od 1.1.2010. komunalne tvrtke u Hrvatskoj trebale bi uvesti obračun po
količini proizvedenog otpada - što znači po volumenu, težini ili broju članova domaćinstva, što će predstavljati financijski izazov jer će suprotno
uvriježenom očekivanju, cijene za krajnjeg korisnika porasti.
Sjeverni dio Hrvatske (npr. Varaždinska i Međimurska županija) ima veliki
postotak naplate naknade za gospodarenje otpadom po stanovniku, a
vlasnik nekretnine obveznik je fiksnog dijela naplate, bez obzira da li u
nekretnini živi ili ne.
Primjer dobrog informiranja građana, između ostalog i o uslugama/strukturi cijena možete pronaći na web stranicama Čakom d.o.o. - Gradskog
komunalnog poduzeća Čakovec (www.cakom.hr).
5.1. Ciljevi Direktive EZ-a
Cilj Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlaganju otpada jest spriječiti ili maksimalno
smanjiti negativne učinke odlaganja otpada na okoliš, kroz uvođenje strogih tehničkih zahtjeva u vezi s
otpadom i odlagalištima. Direktiva je namijenjena sprječavanju ili smanjenju štetnih učinaka odlaganja
otpada na okoliš, naročito na površinske i podzemne vode, tlo, zrak i ljudsko zdravlje.
5.2. Obveze
Direktiva zahtijeva da odlagališta otpada budu klasificirana te da se različite vrste otpada prethodno
obrađuju i odlažu na odvojena odlagališta. Također su navedene ciljne vrijednosti u vezi sa smanjenjem
biološki razgradivog otpada. Direktiva standardizira nadzorne i operativne procedure, uključujući obradu procjednih voda, kontrolu plinova te zaštitu voda i tla. Operateri odlagališta otpada moraju obavljati
konkretan i sveobuhvatan nadzor nad odlagalištima otpada, čak i nakon zatvaranja. Direktiva također
navodi postupak na temelju kojega će Komisija razvijati i prihvaćati nove tehničke standarde.
Klasifikacija odlagališta
Odlagališta se dijele na tri skupine:
• odlagališta za opasni otpad;
• odlagališta za neopasni otpad;
• odlagališta za inertni otpad.
Komunalni otpad i industrijski otpad koji ne posjeduje karakteristike opasnog otpada odlagat će se na
odlagalištima za neopasne vrste otpada.
Prethodna obrada
Sav otpad koji se odlaže na odlagalištu mora se prethodno obraditi, osim ako je riječ o inertnom otpadu
za koji ne postoji tehnički izvediva obrada, odnosno ako je riječ o otpadu čija obrada ne bi imala za
posljedicu smanjenje opasnosti po zdravlje ili okoliš.
Upravljanje odlagalištima otpada i njihov nadzor
Direktiva definira strog i detaljan proces izdavanja dozvola. Nadležno tijelo također je obvezno obaviti
inspekciju lokacije odlagališta otpada prije početka postupka odlaganja, kako bi se osiguralo da lokacija ispunjava relevantne uvjete iz dozvole. Operateri odlagališta, neovisno o tome radi li se o javnim
ili privatnim poduzećima, moraju slijediti procedure prihvaćanja i kontroliranja otpada te nadzora nad
otpadom, kako je to navedeno u Dodacima Direktive. To uključuje instaliranje sustava prikupljanja i
korištenja metana, kao i postrojenja za skupljanje i obradu procjednih voda. Operateri odlagališta otpada moraju osigurati da određene vrste otpada ne budu prihvaćene na lokacije odlagališta. Povrh
toga, operateri moraju osigurati sigurno zatvaranje odlagališta otpada na odgovarajući način, sukladno
odobrenju nadležnog tijela. Nakon zatvaranja, dužnost je operatera da nastavi nadzirati lokaciju, uključujući analizu procjednih voda i plina na odlagalištu, kao i analizu podzemnih voda u blizini lokacije
odlagališta. Operater mora nastaviti s primjenom mjera naknadne skrbi za odlagalište sve do trenutka
u kojem nadležno tijelo ne prestane smatrati odlagalište otpada opasnošću za zdravlje ljudi ili okoliš.
Država članica dužna je svake tri godine izvještavati Komisiju o provedbi ove Direktive.
40
41
5.3. Obrada biorazgradivog otpada
Jeste li znali?
Ciljne vrijednosti za smanjenje količine biorazgradiČlanak 5 Direktive o odlagalištima zahtijeva da
vog otpada donekle se razlikuju za baltičke države,
države članice uspostave nacionalnu strategiju za
za koje postoji odgoda od četiri godine u odnosu
smanjenje biorazgradivog otpada koji se odlaže
na datume navedene u Direktivi. Tranzicijsko razna odlagalištima. Nadalje, Direktiva određuje ciljdoblje zatražile su Vlade baltičkih zemalja, što im
ne vrijednosti za količinu biorazgradivog otpada
je odobreno.
koje država članica može odlagati na odlagalištima. Količina biorazgradivog otpada koja se odlaže na odlagalištima mora se smanjiti na 75%
(razine iz 1995. godine) najkasnije do 2006. godine, na 50% do 2009. godine te na 35% do 2016.
godine. Za brojne države članice EU te je ciljeve teško postići, a primarno se to može kroz kompostiranje, proizvodnju bioplina ili oporabu materijala/energije. Ispunjavanje tih ciljeva uključivat će značajne
investicije u cjelokupni sustav gospodarenja otpadom u većini novih država članica, kao i u starim
državama članicama.
5.4. Zatvaranje odlagališta
Oba procesa – izgradnja novih te zatvaranje starih odlagališta - provedena su paralelno. Stara odlagališta zatvorena su za dovoz otpada tijekom jednog mjeseca nakon otvaranja novih, međutim aktivnosti
sanacije bile su dugotrajnije.
Prikaz 21.
Razvoj nove infrastrukture za gospodarenje otpadom u Latviji
1998.
558 smetlišta, 77% manja od 2 ha
2003.
191 smetlište
2004.
148 smetlišta
3 odlagališta (Venstpils, Liepaja, Sjeverni Vidzeme)
2005.
109 smetlišta
1 odlagalište (Riga)
2006.
99 smetlišta
1 odlagalište (Južni Latgale)
2007.
84 smetlišta
1 odlagalište (Istočni Latgale)
2009.
Sva smetlišta zatvorena s 1. srpnja
3 odlagališta (Zemgale, Maliena)
Jeste li znali?
Ukoliko nema poreza na odlaganje otpada, još uviNadležna tijela također se moraju pozabaviti pitajek je odlaganje na odlagalištima ekonomski najponjem postojećih lokacija odlagališta otpada (člavoljnija opcija, a porez na odlaganje otpada može
nak 14. Direktive o odlaganju otpada). Operateri
se uvesti tek ukoliko postoji druga opcija zbrinjavapostojećih odlagališta otpada moraju predočiti
nja otpada osim odlaganja.
“plan prilagodbe “ koji se bavi svim korektivnim
mjerama koje se moraju poduzeti kako bi se osigurala usklađenost sa standardima EU. Nadležna
tijela moraju odlučiti ispunjavaju li te lokacije zahtjeve da bi nastavile s radom, ili ih se mora zatvoriti “što
je prije moguće”. Za postojeća odlagališta otpada određen je rok od najviše osam godina za dovršetak
nužnih prilagodbi kako bi se ispunili zahtjevi iz Direktive; drugim riječima, to se mora učiniti najkasnije
do 2009. godine, pri čemu su za odlagališta opasnog otpada određeni stroži krajnji rokovi.
5.5. Iskustvo u sanaciji odlagališta
Nedostatak sanitarnih odlagališta bio je ključni problem gospodarenja otpadom u Latviji 1990. godine,
dok je 1995. godine utvrđeno 500 općinskih odlagališta (smetlišta). Većina njih bila je manja od 2
hektara i primala je manje od 1000 m2 otpada godišnje. Stoga su uložena znatna sredstva u planiranje
i financiranje izgradnje novih odlagališta (ukupno 10) i zatvaranje starih.
Ministarstvo zaštite okoliša Latvije organiziralo je tehnološko i financijsko planiranje regionalnih centara
za gospodarenje otpadom. Zbog pristupanja EU, razvijen je 2000. godine složen provedbeni i financijski plan za Direktivu o odlagalištima. Procijenjeni troškovi za provedbu Direktive iznosili su 340 mil
EUR i to za:
Sanacija odlagališta u Hrvatskoj
Sanacija odlagališta započela je 2004. godine od kada je FZOEU, u suradnji s MZOPUG-om i jedinicama lokalne samouprave započeo sanaciju 292 službena neuređena odlagališta. Ukupna vrijednost
investicija procijenjena je na 2,8 milijardi kuna, od kojih FZOEU participira 48%, odnosno 1,5 milijardi
kuna, ostatak se planira primarno iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Za ovu namjenu FZOEU
je već isplatio 230 milijuna kuna, a do sada je sanirano ukupno 28 odlagališta komunalnog otpada.
U Hrvatskoj postoji i velik broj površina onečišćenih neodgovarajućim i nekontroliranim odlaganjem
različitih vrsta otpada (ilegalna odlagališta). Strategijom je procijenjeno da na području RH ima više od
tri tisuće ilegalnih odlagališta. Za sanaciju 512 ilegalnih odlagališta, na području 140 jedinica lokalne
samouprave, te dva nacionalna parka i dva parka prirode, FZOEU je odobrio 43,6 milijuna kuna, što
iznosi 66% od ukupno procijenjenih potrebnih ulaganja.
Dosadašnjom praksom način sanacije postojećih, neuređenih odlagališta u Hrvatskoj određivao se na
temelju odloženih količina otpada i lokalnih (geografskih, geoloških, hidrogeoloških, hidroloških, klimatoloških itd.) posebitosti. Predloženi koncept sanacije ocjenjuje i konačno usvaja stručna komisija
(stručno povjerenstvo) u sklopu postupka ocjene utjecaja zahvata sanacije odlagališta na okoliš. Ukoliko
se ocijeni da je zahvat sanacije prihvatljiv, MZOPUG izdaje Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš
koje sadrži mjere zaštite okoliša, kao i program praćenja stanja okoliša. Nova odlagališta otpada koja će
se otvarati u sklopu CGO morat će udovoljavati odredbama Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja
otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 117/07). Ovaj Pravilnik se odnosi i na
sva odlagališta koja nisu bila sanirana ili nisu imala projekt sanacije ocijenjen u postupku procjene utjecaja na okoliš s danom stupanja na snagu gore navedenog Pravilnika (NN 117/07). Važno je također
napomenuti da divlja odlagališta na teritoriju RH treba prenijeti u vlasništvo lokalne samouprave kako
bi se postavilo pitanje odgovornosti za njih i kako bi mogla biti sanirana.
• odlagališta - 155 mil EUR
• kompostiranje - 32.5 mil EUR
• zatvaranje i kontrolu zatvorenih odlagališta (87.5 mil EUR)
• sustav prikupljanja otpada (65 mil EUR)
Financijski programi EZ-a glavni su izvor financiranja u ovom sektoru. Udio EU financiranja varira do
70% ukupnih troškova projekata.
Općine su bile konzultirane u tijeku planiranja, pri čemu se veća pažnja posvetila komunikaciji s glavnim
dionicima u novim regionalnim tvrtkama za gospodarenje otpadom i/ili općinama na čijem se području
gradi novo odlagalište. Posebno su izrađeni programi za zatvaranje starih odlagališta, a u tom slučaju su
pregovori vođeni sa svim relevatnim općinama jer one trebaju provesti aktivnosti sanacije kao i osigurati
su-financiranje.
42
43
6. Glavni tokovi otpada i gospodarenje tim tokovima
Razina svijesti u javnosti
Europska zajednica je pomoću Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu kao temeljni prioritet odredila sprječavanje proizvodnje ambalažnog otpada te povrh toga poticanje ponovnog korištenja,
recikliranja i drugih oblika oporabe ambalažnog otpada, kako bi se smanjila količina te vrste otpada
koja se odlaže na odlagalištima.
Direktiva zahtijeva provedbu kampanja kojima se korisnici ambalaže informiraju o sljedećim pitanjima:
• dostupnim sustavima povrata, prikupljanja i oporabe ambalaže;
• njihovoj ulozi i doprinosu ponovnom korištenju, oporabi i recikliranju ambalaže i ambalažnog
otpada;
• značenju oznaka na ambalaži koje se koriste na tržištu; te
6.1. Ambalažni otpad
• odgovarajućim elementima planova gospodarenja u vezi s ambalažom i ambalažnim otpadom u
okviru većih, sveobuhvatnijih planova gospodarenja otpadom.
6.1.1. Obveze
Direktiva određuje sljedeće ciljne vrijednosti koje je trebalo postići do 30. lipnja 2001. godine, odnosno
do 31. prosinca 2008. godine na temelju amandmana iz veljače 2004. godine, i to kroz sustave za
povrat i/ili prikupljanje korištene ambalaže:
Prikaz 22.
.
Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja ambalažnog otpada prema Direktivi EZ-a
Ambalažni otpad
Cilj za 31.12.2008.
Stopa oporabe po težini:
60% ambalažnog otpada
Stopa recikliranja po težini:
55–80% ambalažnog otpada
•
•
•
•
•
60% težine
60% težine
50% težine
22.5% težine
15% težine
Staklo
Papir i karton
Metal
Plastika
Drvo
Direktiva također navodi da će se poticati iskorištavanje energije tamo gdje je to prikladno i gdje to
predstavlja bolju alternativu recikliranju materijala, zbog razloga očuvanja okoliša te omjera troškova i
koristi. To se može učiniti na način da se razmotri uvođenje dovoljne razlike između ciljnih vrijednosti za
recikliranje i oporabu otpada na nacionalnoj razini.
Sustavi povrata, prikupljanja i oporabe
Kako bi se ispunili ciljevi navedeni u Direktivi, države članice dužne su poduzeti mjere kako bi razvile
sustave za povrat i/ili prikupljanje korištene ambalaže i/ili ambalažnog otpada u vlasništvu potrošača,
drugih krajnjih korisnika, ili iz tokova otpada, kako bi se otpad kanalizirao u smjeru najprikladnijih alternativa gospodarenja otpadom. Uspostavit će se i dodatni sustav za ponovno korištenje ili oporabu
otpada, uključujući recikliranje prikupljene ambalaže i/ili ambalažnog otpada.
Oba sustava bit će otvorena za sudjelovanje gospodarskih subjekata iz relevantnih sektora, kao i za
sudjelovanje nadležnih javnih tijela. Sustavi će se također primjenjivati na uvezene proizvode, pod uvjetima koji ne uvode diskriminaciju, uključujući detaljnu organizaciju i sve naknade uvedene za pristup
sustavima. Sustavi će se ujedno oblikovati na način da se izbjegnu prepreke trgovini ili poremećaji u
području konkurentnosti.
Izvješćivanje i nadzor
6.1.2. Iskustvo u praktičnoj provedbi
Europska agencija za okoliš nadzire postignuća u praktičnoj provedbi Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu. Premda postoje značajne varijacije iz godine u godinu, opći trend pokazuje da i dalje raste
količina ambalaže. To nije u skladu s ciljevima Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, koja smjera
na smanjenje proizvodnje ambalažnog otpada. Godine 2006. prosječna stopa recikliranja u 27 zemalja
EU dosegnula je 57%, čime je već premašena ciljna vrijednost za 2008. godinu od 55%. Međutim, razlike učinka u pojedinačnim zemljama navode na zaključak da postoji dodatni potencijal za poboljšanje.
Do 2006. godine u Hrvatskoj je ambalažni otpad od papira, kartona, stakla, plastike i otpad od višeslojne ambalaže uglavnom završavao u komunalnom otpadu na odlagalištima, a svega oko 17 % ambalažnog otpada odvojeno je prikupljeno i reciklirano, od toga najviše kartona i papira. Najčešći oblik odvojenog prikupljanja ambalažnog otpada bio je putem spremnika, ali i reciklažnih dvorišta. Prikupljanje
i obrada ostalih vrsta ambalažnog otpada (plastika, metal) do 2006. godine bila je zanemarivo mala u
odnosu na procijenjene proizvedene količine.
Sve ovo dovelo je do usvajanja novog Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu (“Narodne novine”,
97/05, 115/05, 81/08, 31/09) koji je značajno pridonio povećanju odvojenog prikupljanja ambalažnog
otpada (PET, Al/Fe, staklo, drvo, ostali polimeri, papir/karton, višeslojna ambalaža). U njemu su po europskom načelu “onečišćivač plaća” propisane naknade koje tvrtke moraju plaćati kako bi se konačno
uspostavio cjeloviti sustav za gospodarenje ambalažnim otpadom te spriječilo bacanje golemih količina
takvog otpada na pretrpana odlagališta ili u prirodu. Građane na povrat boca za jednokratnu upotrebu, PET boca i aluminijskih limenki potiče što im je u tom slučaju vraćena naknada od 50 lipa plaćena
kod kupnje proizvoda u takvoj ambalaži. Nadležno tijelo za provedbu ovog sustava jest Fond za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost.
Prikaz 23.
Količine prikupljenog te oporabljenog/recikliranog ambalažnog otpada u Hrvatskoj u 2008. godini
Prikupljeno
u 2008.
Drvena ambalaža
Aambalaža od ostalih polimera
Kartonska ambalaža
1.353,066 kg
Obrađeno/oporabljeno
u 2008.
1.353,066 kg
5.694,60 kg
8.573,50 kg
176.263,71 kg
180.260,183 kg
Višeslojna ambalaža
4.925,43 kg
5.846,61 kg
Staklena ambalaža
26.615,02 kg
60.091,87 kg
Al/Fe ambalaža
1.191.373 kg
1.163,12 kg
PET amabalaža
19.503,32 kg
21.688,76 kg
Mora se uspostaviti baza podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu, kako bi se na taj način pružila podrška
nadzoru provedbe ove Direktive. Baza podataka, odnosno baze podataka moraju pružiti podatke o dimenzijama, karakteristikama i razvitku tokova ambalaže i ambalažnog otpada, uključujući informacije o toksičnosti,
odnosno o opasnosti koja prijeti od materijala ili komponenti korištenih u proizvodnji ambalaže.
44
45
Teme i dileme u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom u Hrvatskoj
Još uvijek nisu prihvaćeni prijedlozi komunalnih tvrtki u RH za uspostavljanje sustava prikupljanja ostalih vrsta ambalažnog otpada (npr. staklenke od krastavaca, boce omekšivača i sl.) te uvođenje naknade za povrat svih vrsta otpada. 3700 novih radnih mjesta koja
su posljedica uvođenja sustava prikupljanja ambalažnog otpada su duplicirana “stara”
mjesta jer postojeći komunalci nisu iskorišteni u tom sustavu (npr. ne mogu prikupljati
električni i elektronski otpad). Otpadno motorno ulje se sakuplja besplatno, dok se za
zbrinjavanje zauljene ambalažu u kojoj se ulje nalazi plaća 7 kn/kg.
Ekonomski neisplativ sustav za sve sudionike procesa? Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost isplatio je 300 mil kn više za gospodarenje otpadom nego što je
naplatio naknadom; komunalac za prijevoz ambalažnog otpada troši 1.600 kn, a od
FZOEU dobiva 1.300 kn.
6.2. Otpadna električna i elektronička oprema
6.2.1. Ciljevi Direktive EZ-a
Otpadna električna i elektronička oprema (eng. Waste Electrical and Electronic Equipment, WEEE)
predstavlja jedan od najsloženijih tokova otpada u području gospodarenja otpadom. To je posljedica činjenice da električna i elektronička oprema (eng. EEE) pokriva širok raspon proizvoda, od
malih kućanskih aparata poput tostera do visokointegriranih kompjutera i komunikacijskih sustava.
Ta je oprema dio komunalnih tokova otpada te je stoga gospodarenje takvim otpadom povezano s
uključivanjem kućanstava u sheme odvojenog prikupljanja otpada.
Europska zajednica usvojila je zakonsko rješenje – Direktivu 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi – kako bi spriječila generiranje otpadne električne i elektroničke opreme i potaknula
njezino ponovno korištenje, recikliranje i druge oblike oporabe, s ciljem smanjenja količine takvog otpada koji završava na odlagalištima. Ciljevi se namjeravaju postići kroz širok raspon mjera, kao što su odvojeno prikupljanje, osiguravanje odgovornosti proizvođača, obrada otpadne električne i elektroničke
opreme, kao i kroz pružanje informacija.
Štoviše, EZ je prihvatila Direktivu 2002/95/EZ o ograničenju korištenja opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi. Od 1. srpnja 2006. godine olovo, živa, kadmij, heksavalentni krom, polibromirani
bifenili (PBB) i polibromirani difenil-eteri (PBDE) u električnoj i elektroničkoj opremi moraju se zamijeniti
drugim tvarima.
6.2.2. Obveze
Slično drugim posebnim tokovima otpada, gospodarenje otpadnom električnom i elektroničkom opremom zasniva se na načelu odgovornosti proizvođača. Od proizvođača otpada zahtijeva se da obrađuju
otpad primjenjujući najbolju dostupnu obradu, sukladno tehničkim zahtjevima i specifikacijama dozvole za obradu otpada. Nadalje, do 31. prosinca 2008. godine određeno je postizanje posebnih stopa
oporabe, ponovnog korištenja i recikliranja otpada na temelju prosječne težine po aparatu, kako slijedi
u nastavku.
Direktiva kategorizira električnu i elektroničku opremu u 10 grupa, sa sljedećim ciljnim vrijednostima
koje se moraju postići za oporabu i recikliranje:
Prikaz 24.
.
Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja električne i elektroničke opreme prema
Direktivi EZ-a
Vrsta
Kategorija električne i elektroničke opreme
1
Veliki kućanski aparati
10
Automatski uređaji za doziranje
3
IT i telekomunikacijska oprema
4
Elektronička oprema široke potrošnje (radio, TV, hi-fi, VCR itd.)
2
Mali kućanski aparati
5
Oprema za rasvjetu
6
Električni i elektronički alati (uz iznimku velikih stacionarnih industrijskih alata)
7
Igračke, oprema za slobodno vrijeme i sport
9
Instrumenti za nadzor
8
Medicinski uređaji
Svjetiljke s plinskom tehnologijom
Oporaba
(% težine)
Ponovno korištenje
i recikliranje
(% težine)
80
75
75
65
70
50
80
Ciljne vrijednosti treba odrediti
Odvojeno prikupljanje
Direktiva EZ-a o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi uključuje zahtjev za odvojeno prikupljanje.
Potrebno je uvesti sustave koji omogućuju krajnjim korisnicima i distributerima da takav otpad vrate u
najmanju ruku besplatno. Države članice trebaju osigurati dostupnost i pristupačnost nužnih lokacija za
prikupljanje, uzimajući pritom posebno u obzir gustoću stanovništva.
Politika Europske unije u vezi s otpadom također je u ovom području uključila zahtjev da se do 31. prosinca 2006. godine postigne ciljna vrijednost prikupljanja otpada od prosječno najmanje 4 kg otpadne
električne i elektroničke opreme iz privatnih kućanstava po stanovniku godišnje.
6.2.3. Iskustva u praktičnoj provedbi
Zakonodavstvo EU-a koje ograničava korištenje opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, te koje
potiče prikupljanje i recikliranje takve opreme, na snazi je od kolovoza 2004. godine. Prema izvješćima,
više od četiri godine kasnije u skladu s tim zakonskim odredbama obrađuje se tek približno jedna trećina
električnog i elektroničkog otpada, dok preostale dvije trećine završavaju na odlagalištima, te potencijalno na lokacijama za obradu koje ne ispunjavaju tražene standarde, a nalaze se u Europskoj uniji ili izvan
nje. Osim zbog gubitka vrijednih sekundarnih sirovina, to je naročito zabrinjavajuće zbog činjenice da
neodgovarajuće obrađeni proizvodi predstavljaju velik rizik za okoliš i zdravlje. Ilegalna trgovina prema
zemljama koje nisu članice EU-a i dalje je raširena. Štoviše, u EU-u je otkriven niz električnih i elektroničkih proizvoda koji nisu sukladni ograničenjima u vezi s korištenjem pojedinih tvari.
Pokazalo se kako tržišni subjekti i nadležna tijela teško osiguravaju provedbu zakonodavstva o električnoj i elektroničkoj opremi. Komisija predlaže mjere kako bi se razriješile te poteškoće i kako bi se smanjio
trošak stupanja na snagu izmijenjenih direktiva.
Predložena izmijenjena direktiva o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi određuje novu obvezujuću ciljnu vrijednost za prikupljanje električne i elektroničke opreme. Sadašnja ciljna vrijednost od 4 kg po
osobi godišnje ne odražava na odgovarajući način situaciju u pojedinim državama članicama. Za neke
države članice, u kojima je potrošnja električne i elektroničke opreme široko rasprostranjena, prema
novoj bi direktivi vrijedile ambicioznije ciljne vrijednosti, dok bi druge zemlje, s manjim tržištima, trebale
ispuniti manje ambiciozne ciljne vrijednosti. Komisija predlaže da se ciljne vrijednosti diferenciraju na
46
47
način da se odrede obvezne ciljne vrijednosti za prikupljanje u iznosu od 65% prosječne težine električne i elektroničke opreme stavljene na tržište tijekom dvije prethodne godine u svakoj pojedinoj državi
članici. Ciljne vrijednosti za recikliranje i oporabu takve opreme trenutno uključuju ponovno korištenje
čitavih aparata, a ciljne vrijednosti definirane na temelju težine povećat će se za 5%. Također se predlaže
određivanje ciljnih vrijednosti za oporabu medicinskih uređaja.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje nastaje 30.000 do 45.000 tona ovakvog otpada, odnosno od
6,67 do 10,11 kilograma po stanovniku, te da njegove količine rastu oko 10% godišnje. Gospodarenje
ovom vrstom otpada u skladu s Pravilnikom o gospodarenju električnim i elektroničkim uređajima i
opremom (NN 74/2007 133/08, 31/09) pridonosi zbrinjavanju opasnih komponenata EE otpada na
odgovarajući način, kao i iskorištenju upotrebljivih dijelova EE otpada, odnosno smanjenju iskorištenja
prirodnih resursa što je vrlo važan podatak ako se zna da je EE otpad najbrže rastuća vrsta otpada. U
Hrvatskoj je cilj uspostava sustava gospodarenja otpadnom električnom i elektronskom opremom koji
bi rezultirao godišnjim prikupljanjem najmanje četiri kilograma po stanovniku EE otpada iz kućanstava,
dok se do 2015 godine planira oporaba 70 – 80 % i recikliranje 50 – 80 % EE otpada. Hrvatski model
omogućuje građanima da pozovu ovlaštenog sakupljača koji će besplatno preuzeti aparate ukupne
težine preko 30 kilograma. Naknada koju plaćaju tvrtke koje električnu i elektroničku opremu i uređaje stavljaju na tržište iznosi 2,25 kuna po kilogramu te sadrži naknadu sakupljačima po kilogramu
sakupljenog otpada, te naknadu obrađivačima po kilogramu obrađenog otpada, što znači da se sva
prikupljena sredstva ulažu u gospodarenje otpadom.
Prikaz 25.
Količine prikupljenog te oporabljenog/recikliranog električnog i elektroničkog otpada u Hrvatskoj u
2008. godine
Prikupljeno
u 2008.
Električni i elektronički otpad
Obrađeno/oporabljeno
u 2008.
5.718,560 tona
5.420,661 tona
Sve države članice mogu odrediti manje stroge ciljeve za vozila proizvedena prije 1980. godine.
Stope recikliranja uvelike ovise o tome kako su organizirana postrojenja za obradu. Direktiva određuje
specifične okolišne standarde za postrojenja koja se bave demontažom otpadnih vozila.
Sustav prikupljanja
Sustavi prikupljanja moraju se uspostaviti na takav način da završni korisnik može svoje vozilo besplatno
ostaviti u sustavu. Otpadna vozila potom se moraju transportirati do ovlaštenih postrojenja za obradu,
a certifikat o uništenju vozila treba izdati posljednjem posjedniku ili vlasniku vozila.
Odgovornost proizvođača
Dostava vozila ovlaštenom postrojenju za obradu odvija se bez ikakvog troška za završnog posjednika
i/ili vlasnika, s obzirom na činjenicu da vozilo nema tržišnu vrijednost, ili je ta tržišna vrijednost negativna. Stoga države članice trebaju poduzeti nužne mjere kako bi osigurale da proizvođači pokrivaju
sve troškove ili značajan dio troškova provedbe ove mjere i/ili da preuzimaju otpadna vozila bez ikakve
naplate.
Određena pristojba može se naplatiti u slučaju da otpadno vozilo ne sadrži nužne komponente vozila,
naročito motor i karoseriju, ili u slučaju da sadrži otpad koji je pridodan otpadnom vozilu.
Informacije za javnost
Tvrtke su dužne objavljivati informacije o:
• dizajnu vozila i njihovih komponenti u smislu njihove iskoristivosti i mogućnosti recikliranja,
6.3. Otpadna vozila
Stope posjedovanja vozila su visoke, naročito u zapadnoj Europi, što dovodi do voznih parkova koji
se mjere desecima milijuna vozila u većim državama članicama EU. U tim državama također se mogu
pojaviti zahtjevi da se odloži po nekoliko milijuna otpadnih vozila godišnje.
• postignutom napretku u vezi s oporabom i recikliranjem kako bi se smanjila količina otpada koja
završava na odlagalištima i povećale stope oporabe i recikliranja.
Proizvođač se mora pobrinuti za to da ove informacije budu dostupne potencijalnim kupcima vozila. Te
informacije trebaju biti uključene u promotivne materijale koji se koriste u reklamiranju novog vozila.
6.3.1. Ciljevi Direktive EZ-a
Slično drugim prepoznatim tokovima otpada, gospodarenje otpadnim vozilima zasniva se na načelu
prevencije stvaranja otpada, kao i na načelima prikupljanja, ponovnog korištenja i recikliranja njihovih
komponenti s ciljem zaštite okoliša. Direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima (eng. End-of-Life Vehicles
Directive - ELV Directive) nastoji povećati prihvatljivost postupaka demontaže i recikliranja vozila za okoliš,
postavljajući jasne i visokokvalitetne ciljne vrijednosti za ponovno korištenje, recikliranje i oporabu vozila i
njihovih komponenti. Također potiče proizvođače da proizvode nova vozila koja se mogu reciklirati.
6.3.2. Obveze
Stope recikliranja
Prikaz 26.
Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja prema Direktivi o otpadnim vozilima
48
• okolišno razumnoj obradi otpadnih vozila, naročito u vezi s uklanjanjem svih tekućina i demontažom, razvojem i optimizacijom načina ponovnog korištenja, recikliranja i oporabe otpadnih vozila
i njihovih komponenti,
Ciljne vrijednosti
2006.
2015.
Ponovno korištenje i oporaba (% težine svih
otpadnih vozila)
85%
95%
Ponovno korištenje i recikliranje (% težine
svih otpadnih vozila)
80%
85%
6.3.3. Iskustvo u praktičnoj provedbi
Budući da se prva skupina ciljnih vrijednosti za ponovno korištenje, oporabu i recikliranje odnosi na 1.
siječnja 2006. godine, moguće je procijeniti početni napredak i ispunjavanje ciljeva politike. Podaci iz
preliminarnih izvješća ukazuju na velike varijacije između država članica. Baza podataka Eurostata pokazuje kako su zemlje kao što su Švedska, Belgija, Njemačka, Luksemburg, Austrija i Nizozemska ispunile
ciljeve za 2006. godinu. Također, nekoliko novih država članica, poput Latvije, Litve, Bugarske, Cipra i
Poljske, izvještava o takvom napretku.
Međutim, potrebni su daljnji napori kako bi se u potpunosti ispunile ciljne vrijednosti za ponovno korištenje i recikliranje otpada, što se u načelu odnosi na veće napore u području recikliranja stakla, plastike
i drugih materijala. Samo je nekoliko država članica dosad uvelo takve sustave, premda ih trenutno također nastoji uvesti više država članica. No, čini se da za neke od tih recikliranih materijala postoji slabo
ili nikakvo tržište. Postoji više država članica koje razmatraju naprednije sustave za razvrstavanje frakcije
nastale drobljenjem i “sitni ostatak” što preostaje nakon što su demontirane ključne komponente koje
je moguće reciklirati.
Ciljne vrijednosti za ponovno korištenje i oporabu predstavljaju izazov gotovo svim državama članicama, pri čemu sadašnji trendovi daju naslutiti da je malo zemalja na dobrom putu da ispune ciljne
49
vrijednosti, premda ima i država članica koje će se tome približiti. Neke države članice trenutno aktivno
razmatraju mogućnost spaljivanja s iskorištavanjem topline za dijelove toka otpada nakon drobljenja,
kako bi ispunile tražene zahtjeve.
U Hrvatskoj je način gospodarenja otpadnim vozilima i naknade na otpadna vozila propisan u Pravilniku
o gospodarenju otpadnim vozilima (NN 136/06, 31/09), kojim se prenose obveze iz europske Direktive
o otpadnim vozilima.
Direktiva uključuje sljedeće sustave prikupljanja:
Postavljeni su sljedeći ciljevi:
• Do 2009 - osigurati ponovnu uporabu i oporabu najmanje 85 % prosječne mase prikupljenih
otpadnih vozila tijekom godine i ponovnu uporabu i recikliranje najmanje 80 % prosječne mase
prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine.
• Do 2015. - osigurati ponovnu uporabu i oporabu najmanje 95 % prosječne mase prikupljenih
otpadnih vozila tijekom godine i ponovnu uporabu i recikliranje najmanje 85 % prosječne mase
prikupljenih otpadnih vozila tijekom godine.
U okviru sustava organiziranog prikupljanja otpadnih vozila građani mogu otpadna vozila predati na
određenim lokacijama ili pozvati skupljača da vozilo odveze. Otpadno vozilo mora biti predano „u cijelosti“ što znači da mora imati sve osnovne sastavne dijelove, posebno motor i karoseriju, kotače, gume,
baterije i akumulatore.
Prikaz 27.
Količine prikupljenih te oporabljenih/recikliranih otpadnih vozila u Hrvatskoj u 2008.
Prikupljeno
u 2008.
Otpadna vozila
iskoristile odvojeno prikupljanje otpada te kako bi spriječile da se baterije i akumulatori bacaju kao
nerazvrstani komunalni otpad. Države članice trebaju stvoriti mehanizme koji omogućuju krajnjim korisnicima da ostave potrošene baterije i akumulatore na lokacijama za prikupljanje otpada u blizini svog
prebivališta te koji omogućuju da proizvođači bez naplate preuzimaju potrošene baterije i akumulatore.
Do 26. rujna 2012. godine potrebno je ostvariti stopu prikupljanja od najmanje 25%, a do 26. rujna
2016. godine stopu prikupljanja od najmanje 45%.
7.887 komada
• Potrošači bi trebali imati mogućnost da donesu prijenosne baterije na točke prikupljanja u blizini
svog prebivališta, besplatno i bez obveze da kupe novu bateriju;
• Distributeri bi trebali preuzimati otpadne prijenosne baterije kad dobavljaju prijenosne baterije
(osim ako se ne dokaže da su postojeće alternativne sheme jednako učinkovite);
• Proizvođači industrijskih baterija, ili treće osobe koje djeluju u njihovo ime, imaju obvezu preuzeti
industrijske baterije od krajnjih korisnika;
• Proizvođači automobilskih akumulatora ili treće osobe trebaju uspostaviti sheme prikupljanja otpadnih automobilskih akumulatora koji nisu prikupljeni kroz sustave prikupljanja uspostavljene po
Direktivi o otpadnim vozilima (tzv. Direktivi ELV). Te bi sheme za otpadne automobilske akumulatore iz nekomercijalnih vozila trebale biti besplatne za krajnje korisnike, bez obveze kupnje novog
akumulatora.
Baterije uključene u otpadnu električnu i elektroničku opremu (WEEE) mogu se prikupljati na temelju
Direktive o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi. Međutim, nakon prikupljanja bit će uklonjene iz
aparata (elektroničke opreme) i računat će se pod ciljne vrijednosti za prikupljanje otpada iz Direktive o
baterijama. Te se baterije također mora reciklirati, kako to zahtijeva Direktiva o baterijama.
Obrađeno/oporabljeno
u 2008.
7.648,34 tona
Odgovornost proizvođača
6.4. Baterije i akumulatori
Proizvođači baterija moraju financirati trošak prikupljanja, obrade i recikliranja otpadnih baterija. Proizvođači su također odgovorni za financiranje troškova javnih kampanja informiranja o prikupljanju,
obradi i recikliranju otpadnih prijenosnih baterija.
6.4.1. Ciljevi Direktive EZ-a
Direktiva dopušta državama članicama da izuzmu male proizvođače iz obveza koje spadaju u financijske obveze proizvođača, pod uvjetom da to ne priječi odgovarajuće funkcioniranje shema prikupljanja
i recikliranja baterija.
Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. godine o baterijama i akumulatorima te otpadnim baterijama i akumulatorima zabranjuje uvođenje na tržište određenih baterija
i akumulatora s proporcionalnim udjelom žive ili kadmija iznad određene granične vrijednosti. Povrh
toga, potiče se ostvarivanje visokih stopa prikupljanja i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora te
poboljšanje okolišne učinkovitosti svih aktera uključenih u životni ciklus baterija i akumulatora, uključujući proces njihova recikliranja i odlaganja. Direktiva razlikuje tri vrste baterija: prijenosne baterije,
industrijske baterije i automobilske akumulatore.
6.4.2.
Obveze
Nova Direktiva o baterijama i akumulatorima primjenjuje se na sve baterije, a ne samo na opasne vrste
baterija, budući da sve baterije sadrže tvari koje su manje ili više štetne za okoliš. Nadalje, sve baterije
sadrže metale koje se može reciklirati, tako da prikupljanje i recikliranje svih baterija pomaže pri uštedi
resursa.
Sustavi prikupljanja
Stope recikliranja
Recikliranje sadržaja baterija i akumulatora za proizvodnju sličnih proizvoda, ili u druge svrhe, mora
postići sljedeće razine do 26. rujna 2011. godine:
Prikaz 28.
Kvantitativni ciljevi, odnosno stope oporabe i recikliranja baterija i akumulatora prema Direktivi EZ-a
Stopa recikliranja
Razina recikliranja po prosječnoj težini
minimalno 65%
po prosječnoj težini baterija zasnovanih na olovu i kiselini te akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova do najviše tehnički izvedive
razine;
75%
po prosječnoj težini baterija zasnovanih na niklu i kadmiju te akumulatora, uključujući recikliranje sadržaja olova do najviše tehnički izvedive
razine;
minimalno 50%
po prosječnoj težini drugog otpada baterija i akumulatora
Kako bi se osiguralo da se reciklira visok udio potrošenih baterija i akumulatora, države članice moraju
poduzimati sve potrebne mjere (uključujući ekonomske instrumente) kako bi poticale i maksimalno
50
51
Kad je riječ o otpadnim prijenosnim baterijama koje sadrže živu, kadmij ili olovo, države članice mogu
ih odlagati na odlagališta otpada ili podzemna odlagališta u dva slučaja:
• kad je to dio nacionalne strategije postupnog smanjenja teških metala, a studija procjene učinka
pokazuje da je odlagalište otpada/podzemno odlagalište bolja opcija od recikliranja; ili
• kad ne postoji održivo krajnje tržište.
Informacije za javnost
Krajnje korisnike treba informirati na različite načine:
• kroz kampanje koje među ostalim pokrivaju potencijalne učinke tvari koje se koriste u baterijama i
akumulatorima na okoliš i zdravlje ljudi, kao i mehanizme prikupljanja i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora dostupne krajnjim korisnicima;
• kroz izravno informiranje od strane distributera da mogu odbaciti otpadne baterije i akumulatore
na prodajnim mjestima;
• kroz vidljive, čitke i neizbrisive oznake na baterijama, akumulatorima i paketima baterija sa sljedećim informacijama: simbolom prekrižene kante za smeće na kotačićima (u Dodatku II Direktive);
kapacitetom akumulatora ili prijenosne baterije; kemijskim simbolima Hg, Cd i Pb ako baterije,
akumulatori ili mini-baterije sadrže preko 0,0005% žive, preko 0,002% kadmija ili preko 0,004%
olova. Ako su baterija, akumulator ili paket baterija premaleni, te se informacije prikazuju na ambalaži.
Direktiva dopušta državama članicama da od tvrtki zahtijevaju da pruže neke ili sve gore navedene
informacije.
6.4.3.Iskustvo u praktičnoj provedbi
Direktiva je razmjerno nova te je stoga nemoguće procijeniti njezin uspjeh. Međutim, već se razvijaju
sustavi prikupljanja otpada koji se zasnivaju na zahtjevima prijašnje direktive o baterijama i akumulatorima koji sadrže opasne tvari.
U Hrvatskoj je 2006. donesen Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima (NN
133/06, 31/09) s ciljem uspostavljanja sustava prikupljanja, obrade i visoke razine recikliranja te kontrolirane oporabe i/ili zbrinjavanja ostataka nakon obrade i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora, bez
obzira na njihov oblik, volumen, masu i materijale od kojih su izrađeni.
Građani i posjednici otpadnih baterija i akumulatora moraju iste prikupljati odvojeno od komunalnog i
ostalih vrsta otpada, a skupljač je dužan preuzeti otpadne baterije i akumulatore prikupljene u poslovnom prostoru prodavatelja i posjednika u roku od 24 sata po pozivu bez naplate.
7. Sudjelovanje javnosti i obrazovanje o gospodarenju otpadom
Nužnost uključivanja javnosti u ispunjavanje ciljnih vrijednosti i zadataka iz područja gospodarenja otpadom prepoznaju donositelji političkih odluka, dionici zaduženi za gospodarenje otpadom, općine,
kao i niz drugih dionika.
Javnost uključuje raznolike skupine, primjerice: lokalno
stanovništvo, zemljoposjednike, vlasnike nekretnina, djecu
školskog uzrasta, kao i nevladine organizacije. Svaka od tih
skupina ima različite zadatke i sposobnosti u vezi s gospodarenjem otpadom. Stoga za učinkovito uključivanje tih
skupina treba provoditi individualiziranu strategiju pristupa
interesnim skupinama.
Jeste li znali?
Dobar primjer uključivanja javnosti u
donošenje županijskog plana gospodarenja otpadom je donošenje Plana
gospodarenja otpadom Zadarske županije - http://www.zadarska-zupanija.hr/
novosti/189/vijest.php
Jedan od ključnih preduvjeta za uspješno uključivanje javnosti su odgovarajuće informacije i obrazovanje, na način
da svatko može razumjeti kako i zašto treba baratati različitim resursima i tokovima otpada.
Dobra praksa planiranja uključuje proces konzultiranja s javnošću u vezi s nacrtima planova gospodarenja otpadom. U zemljama EU javnost je uključena u konzultacije oko svih dokumenata u vezi s
planiranjem gospodarenja otpadom, kao što su nacionalni i regionalni planovi gospodarenja otpadom.
Održavaju se posebne rasprave, a građani mogu slati svoje komentare i prijedloge amandmana na
nacrte planova gospodarenja otpadom.
U Hrvatskoj je Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007. godine (NN 110/07) i Uredbom o informiranju i
sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša iz 2008. godine (NN 64/08) osiguran pristup informacijama s područja zaštite okoliša pa tako i u području otpada, način informiranja
javnosti te sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša pa tako i u kontekstu
donošenja planova gospodarenja otpadom i izrade regulative iz područja gospodarenja otpadom.
Prikaz 30.
Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite
okoliša
(NN 64/08), članak 14:
(1) Tijelo, koje je prema zakonu, odnosno prema odluci Vlade Republike Hrvatske, te prema odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave, nadležno za izradu plana i programa
za koje se ne provodi strateška procjena, dužno je na internetskoj stranici objaviti informaciju o izradi nacrta
prijedloga plana, odnosno nacrta prijedloga programa.
(2) Informacija iz stavka 1. ovoga članka sadrži osobito:
Prikaz 29.
Količine prikupljenih te oporabljenih/recikliranih baterija i akumulatora u Hrvatskoj u 2008. godini
1. Zaglavlje tijela koje informaciju objavljuje (naziv, klasu i urbroj, datum);
2. Naziv i adresu tijela nadležnog za izradu plana i programa (nositelja izrade);
Prikupljeno
u 2008.
Akumulatori i baterije
10.737,187 tona
Obrađeno/oporabljeno
u 2008.
10.349,145 tona
3. Naziv plana, odnosno programa koji se izrađuje, te njegov obuhvat;
4. Popis propisa odnosno odluku slijedom kojih se plan i program izrađuje, odnosno donosi;
5. Sažetak postupka koji se provodi vezano za izradu i donošenje plana i programa (redoslijed radnji i
sudionike u postupku);
6. Način davanja mišljenja, primjedbi i prijedloga javnosti koja je zainteresirana na nacrt prijedloga plana
odnosno programa kada se izradi;
(3) Planovi i programi za koje se ne provodi strateška procjena su svi planovi i programi za koje Zakonom nije
propisana obveza strateške procjene, njihovo donošenje je propisano zakonom a odnose se na okoliš.
(4) Javnost koja ima pravo iznijeti svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge na nacrte planova i programa iz stavka
3. ovoga članka je javnost na koju ti planovi i programi mogu utjecati prilikom provedbe.
52
53
7.1. Lokalno stanovništvo
Lokalna vlast i tvrtke za gospodarenje otpadom koje djeluju u određenom području trebaju se pobrinuti
za to da stanovnici dobiju informacije o svojim dužnostima kao generatora otpada. Te informacije trebaju sadržavati praktične upute o tome na koji način treba postupati s određenim vrstama otpada.
Kako bi se stanovnici motivirali za nove aktivnosti, važno je prikazati postignute rezultate u recikliranju
otpada, odnosno ukazati na već provedene investicije u novu infrastrukturu.
Za informiranje javnosti koriste se razne metode: TV, članci, radio. Uobičajena praksa u nizu europskih
zemalja uključuje tiskanje godišnjeg kalendara koji sadrži informacije o gospodarenju otpadom (poput
Dana prikupljanja otpada, pristojbi, lokacija, itd.)
Bacanje otpadaka po javnim površinama jedan je od ključnih problema gospodarenja otpadom. Niz
lokalnih vlasti organizira proljetne i/ili jesenske kampanje kako bi se u lokalnoj zajednici očistile javne
površine pogođene tim problemom.
U Hrvatskoj se određeni fond informacija o prikupljanju glomaznog otpada, smještaju reciklažnih dvorišta i spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, odvojenom skupljanju otpada i sl. na području rada
(obuhvata) većih komunalnih poduzeća kao što su Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća,
Čistoća d.o.o. iz Splita, KD Čistoća d.o.o. Rijeka, GKP Čakom d.o.o. nalazi na njihovim Internet stranicama. U praksi funkcionira sustav najave i odvoza glomaznog otpada po naseljima, odnosno dijelovima
naselja.
• Obrazovne kampanje za mijenjanje potrošačkog ponašanja građana.
Nevladine udruge imaju dobre kapacitete za razradu i distribuciju raznih informativnih materijala. Mogu
steći pozornost televizije i drugih medija kako bi podigli razinu svijesti ljudi o određenom problemu.
Zastupanje jednog rješenja od strane nadležnih državnih ili regionalnih/lokalnih tijela obično izaziva
oštro protivljenje upravo tom rješenju koje se tako isključivo i ponekad nekritički zagovara. Tako postoje
slučajevi novo osnovanih udruga u Hrvatskoj koje brane interese lokalnog stanovništva svodeći reakciju
javnosti na ono tipa “ne u mom dvorištu” ali bez ikakvog drugog prijedloga što učiniti s otpadom.
Međutim, posljednjih godina, s pojavom Strategije te Plana gospodarenja otpadom koji se temelji na
županijskom odnosno regionalnom konceptu, udruge su počele djelovati i na puno široj razini od
lokalnih akcija prikupljanja korisnog otpada te izdavanja letaka i publikacija na temu gospodarenja
otpadom. Pored korisnih materijala za edukaciju javnosti (npr. “Otpad nije smeće”) te kampanja poput
“Kam se koje smeće meče” koja pokriva 60% stanovništva Međimurja, udruge koje posjeduju dugogodišnje znanje i iskustvo u zaštiti okoliša aktivno su uključene i u slanje primjedbi na nacionalne zakone i
propise te argumentirane javne rasprave i tiskovne konferencije na temu gospodarenja otpadom.
7.2. Djeca školskog uzrasta
Svijest o značenju okoliša treba se izgrađivati od mlade dobi, čime se ujedno može utjecati na ponašanje odraslih. Većina uobičajenih alata koji se koriste za podizanje razine svijesti mladih generacija
uključuje sljedeće elemente:
• Informacijske kampanje u školama – opće informacije o otpadu, vrstama otpada i razvrstavanju.
Razna događanja u školama s ciljem podizanja interesa i uključivanja djece u odvojeno prikupljanje
otpada, natjecanja (za crteže, postere).
• Razvoj projekata za okoliš – nova istraživanja po uzoru na znanstvena istraživanja, prijedlozi za
akciju.
• Terenske posjete lokacijama za skupljanje otpada, primjerice odlagalištima otpada; dani otvorenih
vrata za zainteresirane mlade ljude kako bi se potaknula uključenost u sektor.
Važnost edukacije prepoznata je u svim planskim dokumentima koji se odnose na gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, ali sustavna i obuhvatna provedba edukacije školskog uzrasta nije još započela.
7.3. Nevladine udruge - Civilni sektor
Civilni sektor može se podijeliti u dvije šire skupine:
• profesionalna udruženja dionika zaduženih za gospodarenje otpadom ili tvrtki za gospodarenje
otpadom;
• udruge uključene u obrazovanje o okolišu i zaštitu okoliša.
Načini sudjelovanja mogu se razlikovati:
• Sudjelovanje u razradi i raspravi o nacrtima dokumenata za planiranje gospodarenja otpadom
• Organiziranje praktičnih mjera i kampanja u vezi s razvrstavanjem otpada, kampanja odvojenog
prikupljanja otpada (npr. papira, stakla, plastike, baterija)
54
55
DODACI
8. SAŽETAK I ZAKLJUČCI
Kao i u drugim područjima upravljanja sastavnicama okoliša, gospodarenje otpadom započinje s planiranjem te glavnim ciljevima politike gospodarenja otpadom. Politika gospodarenja otpadom EU-a
zahtijeva sprječavanje nastajanja te oporabu otpada. Konačno odlaganje najmanje je preferirana opcija
u gospodarenju otpadom.
Mnoge zemlje EU-a imaju nacionalne, regionalne te lokalne (gradske odnosno općinske) planove i
pravilnike gospodarenja otpadom. Uspješno gospodarenje počiva na aktivnom uključivanju različitih
dionika: generatora/proizvođača otpada, onih koji otpadom gospodare (prikupljaju, prevoze, obrađuju
i sl.) te nadležnih tijela.
Isti pristup primjenjuje se u Hrvatskoj. Provedbom Plana gospodarenja otpadom sustav gospodarenja
otpadom u Hrvatskoj organizira se kao integralna cjelina svih dionika u sustavu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Sustav gospodarenja otpadom temelji se na sljedećem:
• PREVENCIJA NASTAJANJA OTPADA
• PONOVNA UPORABA
• MATERIJALNA OPORABA
• ENERGETSKA OPORABA ILI DRUGE VRSTE OBRADE
• KONAČNO ODLAGANJE OSTATNOG OTPADA.
Provedbom aktivnosti definiranih Planom sustav se uspostavlja u svakoj županiji po regionalnom/županijskom konceptu i uspostavlja se jedan centar za gospodarenje opasnim otpadom. Teži se povećanju
udjela odvojenog prikupljanja otpada, recikliranju i ponovnoj oporabi otpada, prethodnoj obradi otpada prije konačnog odlaganja, smanjenju udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu, izdvajanju goriva iz otpada, smanjenju količine otpada koje se odlažu na odlagalištima, smanjenju štetnih
utjecaja otpada na okoliš i samoodrživom financiranju sustava gospodarenje komunalnim otpadom.
Mnogi važni tokovi otpada poput ambalažnog, baterija, otpadnih vozila, električnog i elektroničkog
otpada imaju posebne zahtjeve. Ključno jest da je proizvođač ili uvoznik pojedinog dobra/opreme također odgovoran za zbrinjavanje otpada. Međutim, postavljene ciljne vrijednosti za recikliranje i oporabu
takvog otpada neće biti dostignute ako se na lokalnoj razini ne razjasne i koordiniraju s lokalnom
razinom.
Također, sudjelovanje javnosti, uključujući redovito informiranje stanovnika, suradnja općina, gradova i
županija te komunalnih poduzeća s nevladinim sektorom te odgoj i obrazovanje djece te šire javnosti,
postavlja se kao izuzetno bitna sastavnica učinkovitog sustava gospodarenja otpadom.
Izazovi u uspostavljanju Centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj
• nedostatak političke podrške uspostavi najekonomičnijeg sustava zbrinjavanja otpada;
• manjak potrebne međuopćinske/međužupanijske suradnje u uspostavljanju Centara;
• poteškoće u pronalaženju prihvatljivih lokacija i dobivanju potrebnih dozvola za buduće Centre;
• nedovoljno ljudskih resursa za učinkovito planiranje, uspostavu te upravljanje Centrima;
• preferiranje naprednih, ali i financijski skupih tehnologija za obradu otpada u Centrima;
• slabo informiranje i podizanje svijesti javnosti o ciljevima Centara;
• nedostatak dobrih studija izvodljivosti koje će poduprijeti stručne odluke;
• poteškoće u pristupanju financijskim resursima.
56
Popis zakonodavstava EZ-a u području gospodarenja otpadom
Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled
Uspostavljanje učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj - problemi i preporuke
9. DODACI
9.1. Popis relevantnih direktiva i zakonodavstva EZ-a u području gospodarenja
otpadom
• Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu od 19. studenoga 2008. godine
• Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i akumulatorima te otpadnim
baterijama i akumulatorima od 6. rujna 2006. godine
• Uedba (EZ-a) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o otpremi pošiljaka otpada od 14.
lipnja 2006.
9.2. Centri za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj - pregled
Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske planira se postupno organiziranje centara za
gospodarenje otpadom s postrojenjima za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima: uz Zagreb dvadeset županijskih i četiri regionalna centra, uz postupnu sanaciju i zatvaranje većine postojećih odlagališta. Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2007.-2015. godine analizirao je
nacrte tadašnjih županijskih planova gospodarenja otpadom te je na temelju njih razradio, pretežno
u financijskom aspektu, dva koncepta sustava gospodarenja neopasnim (komunalnim i proizvodnim)
otpadom:
• županijski koncept – po jedan CGO u svakoj županiji (tablica 1) i
• regionalni koncept - osam regionalnih CGO-a i pet županijskih CGO-a (tablica 2).
• Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom iz eksploatacije
sirovina koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 2004/35/EZ
Konačni izbor koncepta, kao i izbor lokacije za smještaj CGO i izbor tehnologija koje će se implementirati u CGO ostavlja se županijama. Pregled stanja po županijama na temelju donesenih, danas važećih županijskih planova za gospodarenje otpadom i/ili drugih relevantnih dokumenata dan je u prikazu 34.
• 2005/673/EZ: Odluka Vijeća od 20. rujna 2005. godine kojom se izmjenjuje i dopunjuje Dodatak
II Direktive 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnim vozilima
Prikaz 31:
Kontroverze oko Centara za gospodarenje otpadom
• Direktiva 2003/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. prosinca 2003. godine, koja izmjenjuje
i dopunjuje Direktivu 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (WEEE)
UVRIJEŽENO MIŠLJENJE / PROBLEM
PRIJEDLOZI / MOGUĆNOSTI
Centri za gospodarenje otpadom su samo
“krov” kuće, nisu ekološki (ne preveniraju nastajanje otpada) i planirani su na temelju prevelikog kapaciteta.
• kapacitet Centara za gospodarenje otpadom je podešen na povećan broj stanovnika u budućnosti, kao i za odgovarajuće
smanjenje otpada zbog uvođenja selektivnog odvajanja otpada
• prvo se detaljno razrađuje sustav odvojenog prikupljanja otpada i reciklaže
• CGO-i su mjesta obrade odvojeno prikupljanog otpada u svrhu dobivanja sekundarne sirovine
• 2003/33/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2002. godine kojom se uspostavljaju kriteriji i postupci
za prihvaćanje otpada na odlagalištima sukladno Članku 16. i Dodatku II Direktive 1999/31/EZ
• Direktiva 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. godine o otpadnoj
električnoj i elektroničkoj opremi (WEEE)
• Direktiva 2002/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. godine o ograničenjima
korištenja određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi
• Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici u vezi s otpadom od 25.
studenoga 2002. godine
• 2001/573/EZ: Odluka Vijeća od 23. srpnja 2001. godine kojom se izmjenjuje i dopunjuje Odluka
Komisije 2000/532/EZ u vezi s popisom otpada
• Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o spaljivanju otpada od 4. prosinca 2000.
godine
• Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnim vozilima od 18. rujna 2000.
godine
• Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištima otpada od 26. travnja 1999. godine
• Direktiva Vijeća 96/59/EZ o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) od
16. rujna 1996. godine
• Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu od 20. prosinca 1994. godine
Transport otpada s otoka na kopno u Centre
U Splitsko-dalmatinskoj županiji odabrana je
za gospodarenje otpadom je veliki problem,
brodarska tvrtka Zadar koja će posebno prevonaročito u turističkoj sezoni (neugodni mirisi,
ziti teret/otpad, a posebno ljude.
zastoji).
Bez spalionice/cementare ne isplati se proizvoditi gorivo iz otpada jer zahtijeva rad i energiju
za proizvodnju, a također i prostor za odlaganje.
Spaljivanje otpada u cementari prosječno je
ekonomičnije nego u spalionici, međutim cementare moraju zadovoljiti stroge kriterije spaljivanja i emisija u okoliš.
U slučaju dobivanja bespovratnih sredstava EU
(npr. iz programa IPA-e) za izgradnju RCGO,
Centri uopće ne mogu koristiti sredstva privatnih partnera za sufinanciranje.
Postoje modeli javno-privatnog partnerstva i u
slučaju sufinanciranja Centra javnim sredstvima kao što su sredstva EU (primjer design-build-operate - DBO modela za RCGO Sjeverozapadne Hrvatske), a problem je prvenstveno
interesa privatnih tvrtki za ulaganje.
Prosječna granica isplativosti prijevoza otpada
bez pretovarne stanice je 50 km.
Svaka situacija zahtijeva posebnu analizu troškova i koristi (cost-benefit).
• Direktiva Vijeća 87/101/EEZ od 22. prosinca 1986. godine koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu
75/439/EEZ o odlaganju otpadnih ulja
58
59
Prikaz 32: Županijski koncept CGO-a u Hrvatskoj
Županija
1.
Županija
7.
Lokacija ŽCGO
Bjelovarsko-bilogorska
nije određeno
2.
Brodsko-posavska
varijante: Šagulje-Ivik, Baćanska, Općine Gornja Vrba,
Podcrkavlje, Vrpolje i Vrbje
3.
Dubrovačko-neretvanska
Badovinje Rupe
4.
Grad Zagreb; Zagrebačka
5.
Virovitičko-podravska
Bjelovarsko-bilogorska
Jasenaš
8.
Grad Zagreb; Zagrebačka
PTOO – Zagreb istok (Resnik). Lokacija odlagališta nije
određena.
9.
Sisačko-moslavačka
varijante: Četvrtkovac, Blatuša, Kurjakana, Banski Grabovac, Ćore i Rađenovci
PTOO – Zagreb istok (Resnik). Lokacija odlagališta nije
određena.
10.
Šibensko-kninska
Bikarac
11.
Splitsko-dalmatinska
Lećevica (Kladnjice)
Istarska
Kaštijun
12.
Istarska
Kaštijun
6.
Karlovačka
varijante: Lemić brdo, Babina gora i Okić
13.
Dubrovačko-neretvanska
Badovinje Rupe
7.
Koprivničko-križevačka
Piškornica
8.
Krapinsko-zagorska
nije određeno
9.
Ličko-senjska
Lički Osik
10.
Međimurska
Pustošija
11.
Osječko-baranjska
Antunovac
12.
Požeško-slavonska
nije određeno
13.
Primorsko-goranska
Marišćina
14.
Sisačko-moslavačka
varijante: Četvrtkovac, Blatuša, Kurjakana, Banski Grabovac, Ćore i Rađenovci
15.
Splitsko-dalmatinska
Lećevica (Kladnjice)
16.
Šibensko-kninska
Bikarac
Prikaz 34:
Stanje prema aktualnim planovima gospodarenja otpadom županija i/ili drugim primjenjivim dokumentima
17.
Varaždinska
Motičnjak
18.
Virovitičko-podravska
Jasenaš
19.
Vukovarsko-srijemska
Stari Jankovci
20.
Zadarska
Benkovac (Biljane Donje)
Prikaz 33: Regionalni koncept CGO-a u Hrvatskoj
Županija
1.
Karlovačka
35% Ličko-senjska
Lokacija RCGO
Bjelovarsko - bilogorska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji za razdoblje 2007.2015. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje
otpadom na području Grada Bjelovara.
Brodsko - posavska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Brodsko - posavske županije za razdoblje 2008.-2015. godine usvojenom u listopadu 2008. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Smještaj ŽCGO planira se na lokaciji Šagulje na području
Grada Nova Gradiška. U ŽCGO se planira: prihvat otpada, mehaničko - biološka obrada otpada, obrada glomaznog otpada, reciklažno dvorište, sabirno mjesto za opasni otpad, odlaganje
ostatnog komunalnog i neopasnog otpada, kompostiranje i obrada tekućih i plinovitih ostataka
na odgovarajućim instalacijama.
Dubrovačko - neretvanska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Dubrovačko-neretvanske županije za razdoblje 2008.2015. godine usvojenom u listopadu 2008. ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Smještaj ŽCGO planira se na području Općine Dubrovačko Primorje, potencijalna lokacija je Banjevica, a istraživanja koja će vrednovati ovu lokaciju
su prema Planu u tijeku. Na ŽCGO se planira koncept mehaničko – biološke obrade otpada uz
formiranje odlagališta za ostatni otpad.
Grad Zagreb:
Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba je u izradi. Prema prostorno planskoj dokumentaciji
na snazi i prema podacima u Izvješću o stanju okoliša Grada Zagreba iz 2006. godine u Zagrebu
se planira izgradnja postrojenja za termičku obradu otpada.
Istarska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Istarske županije do 2015. godine. usvojenom u listopadu
2008. ova županija je odabrala koncept uspostave županijskog centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Kaštijun. Na ŽCGO se planira reciklažno dvorište, transportni centar, postrojenje
za mehaničko biološku obradu otpada, postrojenje za proizvodnju el.energije iz bioplina, prostor za obradu građevinskog otpada, postrojenje za spaljivanje odlagališnog plina (plinsko crpna
stanica), uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i prateći sadržaji.
Karlovačka županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Karlovačke županije usvojenom u veljači 2008. godine ova
županija se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Planirana lokacija za ŽCGO je Babina gora na području Grada Karlovca. Predviđena tehnologija rada
ŽCGO obuhvaća: mehaničku obradu otpada, intenzivnu biološku obradu, završno dozrijevanje
(ukoliko se odabere opcija potpune biostabilizacije otpada). Na CGO se planiraju i kontejnerska stanica (pretovarna stanica sekundarnih sirovina), obrada građevinskog otpada i odlagalište
(bioreaktorsko ili neopasnog i inertnog otpada) – prostor za bale, ostatni otpad i djelomično
stabilizirani dozreli biorazgradivi otpad.
Koprivničko - križevačka županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Koprivničko - križevačkoj županiji za razdoblje 2008.
- 2015. usvojenom u srpnju 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu regionalnog centra za gospodarenje otpadom, konkretno na lokaciji Piškornica u Općini Koprivnički Ivanec. Na CGO - Piškornica planira se mehanička i biološka obrada otpada uz proizvodnju goriva
iz otpada te odlaganje isključivo ostatne neiskorištene inertne frakcije otpada.
Krapinsko - zagorska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Krapinsko - zagorskoj županiji za razdoblje 2008.-2015.
godine usvojenom u ožujku 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu regionalnog centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Piškornica u Koprivničko - križevačkoj županiji.
varijante: Lemić brdo, Babina gora i Okić
Koprivničko-križevačka
2.
Krapinsko-zagorska
Varaždinska
lokacija nije potvrđena
Međimurska
3.
4.
5.
6.
60
Lokacija RCGO
Primorsko-goranska
15% Ličko-senjska
Brodsko-posavska
Požeško-slavonska
Zadarska
50% Ličko-senjska
Osječko-baranjska
Vukovarsko-srijemska
Marišćina
varijante: Šagulje-Ivik, Baćanska, Općine Gornja Vrba,
Podcrkavlje, Vrpolje i Vrbje
Benkovac (Biljane Donje)
Antunovac
61
Ličko - senjska županija:
62
Plan gospodarenja otpadom Ličko - senjske županije je u izradi. Prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji Ličko - senjske županije određene su lokacije za građevine i uređaje u cilju
cjelovitog gospodarenja otpadom na sljedećim područjima: (1) županijsko središte za gospodarenje otpadom na lokaciji Ostrvica – Vujnovac - Škadrice s građevinom za zbrinjavanje komunalnog, inertnog i drugog otpada (industrijski, ambalažni, građevni, električnim i elektroničkim,
otpadnim vozilima i otpadnim gumama) te građevinama za obrađivanje i skladištenje opasnog
otpada i (2) lokacije građevina za zbrinjavanje komunalnog i inertnog otpada na područjima pojedinih gradova i općina u sklopu Županije. Općinama i gradovima se daje mogućnosti određivanja i drugih lokacija za građevine potrebne u sustavu gospodarenja otpadom ukoliko lokacije
istih zadovoljavaju uvjete određene Prostornim planom Ličko-senjske županije
Šibensko – kninska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Šibensko - kninske županije za razdoblje 2007.-2015.
usvojenom u prosincu 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog
centra za gospodarenje otpadom. Izgradnja ŽCGO se planira na lokaciji Bikarac na području
Grada Šibenika. U Planu nema podataka o konkretnim tehnologijama obrade otpada koje se
planiraju u ŽCGO.
Varaždinska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Varaždinskoj županiji za razdoblje 2008.-2015. usvojenom 2008. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom, a planirana lokacija za smještaj istog je Motičnjak na području Grada Varaždina.
Međimurska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Međimurske županije usvojenom u listopadu 2006. županija se orijentira prema regionalnom konceptu gospodarenja otpadom, odnosno prema regionalnom centru za gospodarenje otpadom za područje Sjeverozapadne Hrvatske. Ukoliko
otpočne izgradnja regionalnog centra, lokacija Totovec prenamjenjuje se u pretovarnu stanicu
i centar za predobradu komunalnog i neopasnog otpada. Ukoliko nema realizacije projekta
regionalnog centra osigurat će se realizacija županijskog centra za gospodarenje otpadom na
lokaciji Pustošija, uz po potrebi privremeno korištenje lokacije Totovec do realizacije ŽCGO na
lokaciji Pustošija.
Virovitičko - podravska županija:
Osječko – baranjska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Osječko – baranjskoj županiji za razdoblje 2007.-2014.
usvojenom u prosincu 2006. godine lokacija centra za gospodarenje otpadom planira se na
području općine Antunovac.
Prema Planu gospodarenja otpadom Virovitičko - podravske županije usvojenom u travnju
2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje
otpadom. Prema Izvješću o provedbi Plana gospodarenja otpadom za Virovitičko – podravsku
županiju koje je prihvatila Skupština Virovitičko – podravske županije u travnju 2008. godine odlučeno je da će se studija o utjecaju na okoliš za ŽCGO raditi za lokaciju Jasenaš smještenu na području Grada Virovitice. Prema Planu na ŽCGO bi se omogućio prihvat sortiranog i nesortiranog
otpada, obrada otpada (mehanička i biološka), obrada glomaznog otpada, reciklažno dvorište,
sabirno mjesto za opasni otpad, odlaganje komunalnog i neopasnog otpada, kompostiranje,
obrada tekućih i plinovitih sastojaka na odgovarajućim uređajima.
Vukovarsko - srijemska županija:
Požeško - slavonska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom u Požeško - slavonskoj županiji za razdoblje 2007.-2015.
godine usvojenom u studenom 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom na području Grada Požege (prema informacijama
dobivenima od Županije radi se o lokaciji postojećeg odlagališta Vinogradine).
Primorsko - goranska županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Primorsko - goranske županije za razdoblje 2007.-2015.
godine usvojenom u travnju 2007. godine ova županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Za izgradnju ŽCGO na lokaciji Marišćina, proveden je
postupak procjene utjecaja na okoliš, izrađena je projektna dokumentacija, ishođena je lokacijska dozvola i načelna dozvola, a u tijeku je ishođenje građevinskih dozvola. Pored toga analizirani su mogući modeli financiranja izgradnje zone, pred dovršetkom je rješavanje vlasništva nad
zemljištem za izgradnju, izvršene su pripremne aktivnosti za rješavanje prateće infrastrukture
(elektroopskrba, vodoopskrba, pristupne i obilazne ceste) i za instaliranje postaje praćenja kakvoće zraka. ŽCGO se sastoji se iz više tehničko-tehnoloških cjelina, a općenito se može podijeliti
na radnu zonu i zonu odlagališta otpada. Radna zona je namijenjena prihvatu i oporabi otpada.
Radnu zonu čine tri platoa. Na prvom platou nalazi se čuvarska kućica, vaga, uređaj za obradu
otpadnih voda, parkiralište za kamione i rezervni prostor. Drugi plato je namijenjen postrojenjima za mehaničko biološku obradu otpada i proizvodnju RDF-a, te za obradu odvojeno skupljenog otpada. Na trećem platou smješteni su prostori za glomazni otpad, reciklažno dvorište,
prostor za građevinski otpad, diesel crpka, garažni prostor, radionica, praonica kamiona i strojeva, upravna zgrada, parking za osobna vozila, trafostanica i postrojenje za obradu odlagališnog
plina. Odlagališni prostor je također podijeljen u tri cjeline i namijenjen je trajnom odlaganju
dijela otpada koji nije moguće iskoristiti ili oporabiti. Planirana je fazna izgradnja odlagališnog
prostora koja će ovisiti o količinama otpada za odlaganje.
Plan gospodarenja otpadom u Vukovarsko - srijemskoj županiji usvojen u srpnju 2008. godine
navodi dvije varijante za centar za gospodarenje otpadom. Varijanta 1 je izgradnja regionalnog
odlagališta u Osječko - baranjskoj županiji temeljem institucionalnog povezivanja gradova Vukovar, Vinkovci i Županja iz Vukovarsko - srijemske županije i gradova Osijek i Beli Manastir iz
Osječko – baranjske županije koje datira iz 2001. godine. Varijanta 2 je izgradnja Županijskog
centra za gospodarenje otpadom Stari Jankovci na području općine Stari Jankovci u Vukovarsko
– srijemskoj županiji. Ukoliko projekt Regionalnog odlagališta istočne Slavonije, nakon prilagodbe, ispuni uvjete za financiranje javnim sredstvima i bude prihvaćen, Vukovarsko – srijemska
županija će podržati regionalni koncept.
Zadarska županija:
Prema Nacrtu plana gospodarenja otpadom Zadarske županije iz prosinca 2008. godine. ova
županija se orijentirala prema uspostavi županijskog centra za gospodarenje otpadom. Lokacija
budućeg ŽCGO predviđena je na području eksploatacijskih polja tehničkog građevnog kamena,
zapadno od Biljana Donjih, na području Grada Benkovca. Glavni dijelovi ŽCGO-a su: područje
za dovoz otpada za građane, ulazno-izlazna zona s pratećim objektima, područje za reciklažu
otpada, područje za smještaj postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, područje za
skladištenje i obradu građevinskog otpada, područje za smještaj sanitarnog odlagališta otpada,
područje za obradu procjeda i odlagališnog plina, područje za smještaj garaža i radionica, područje za kompostiranje zelenog otpada, područje za razvoj/širenje odlagališta otpada.
Zagrebačka županija:
Prema Studiji gospodarenja otpadom Zagrebačke županije usvojene u prosincu 2008. godine
te prema zaključcima Županijske skupštine iz prosinca 2008. godine Zagrebačka županije se
orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Potencijalne lokacije ŽCGO su: Tarno na području grada Ivanić-Grad, Andrilovec na području Grada Dugo Selo,
Beljavina na području Grada Vrbovec, Cerovka na području Grada Sv. Ivan Zelina, Novi Dvori
na području Grada Zaprešić, Mraclinska Dubrava na području Grada Velika Gorica i Božička na
području Grada Jastrebarsko. Na ovim lokacijama planiraju se tijekom 2009. godine provesti
istražni radovi. Rezultati istražnih radova koristit će se za određivanje lokacije ŽCGO u Prostornom planu Zagrebačke županije. Na ŽCGO se planira mehaničko - biološka obrada otpada
pri čemu su glavni izlazni proizvodi frakcija za odlaganje i frakcija visoke kalorične vrijednosti
predviđena za iskorištenje u postrojenju za termičku obradu. Zaključcima Županijske skupštine
iz prosinca 2008. godine napušten je regionalni koncept u kojem je bilo planirano da se sav
prikupljeni komunalni otpad Zagrebačke županije bez prethodnog razvrstavanja transportira na
CSGO- Grad Zagreb i termički obradi na Postrojenju za termičku obradu otpada (PTOO), a sveukupna količina ostatka termičke obrade-šljake iz PTOO se potom mora odložiti na odlagalište
CGO Zagrebačke županije.
Sisačko – moslavačka županija:
Prema Planu gospodarenja otpadom Sisačko - moslavačke županije usvojenom u prosincu
2005. godine ova županija se orijentirala prema konceptu županijskog centra za gospodarenje otpadom. Planom iz 2005. potencijalne lokacije za smještaj ŽCGO su Blatuša u području
općine Gvozd, Kurjakana i Rađenovci na području Grada Novska, Četvtkovec na području
Općine Sunja, Banski Grabovac na području Grada Petrinja i Ćore na području općine Dvor. Na
lokacijama Blatuša, Kurjakana, Četvrtkovec, Banski Grabovac i Ćore provedeni su istražni i studijski radovi (lokacija Rađenovci nije istraživana jer se nalazi u minski sumnjivom području), a u
svibnju 2008. godine Županijsko poglavarstvo je prihvatilo Studiju izbora lokacije za županijski
centar gospodarenja otpadom Sisačko-moslavačke županije kojom je lokacija Blatuša izabrana
kao najpovoljnija lokacija, odnosno predložena je kao glavna lokacija za smještaj ŽCGO, a
ostale lokacije se mogu smatrati alternativama.
Splitsko – dalmatinska županija:
Prema planu gospodarenja otpadom u Splitsko – dalmatinskoj županiji za razdoblje 2007. 2015. godine usvojenom u veljači 2008. godine ova županija se orijentirala prema konceptu
županijskog centra za gospodarenje otpadom. Lokacija ŽCGO je u blizini naselja Kladnjice u
Općini Lećevica. NA ŽCGO je u predviđena tehnologija mehaničko - biološke obrade komunalnog otpada uz u prvoj fazi odlaganje izdvojenih i obrađenih, odnosno predobrađenih frakcija. U
drugoj fazi, kada se postignu potrebni uvjeti predviđeno je termičko iskorištavanje predobrađene
gorive frakcije (bala).
63
9.3 Uspostavljanje učinkovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj
- problemi i preporuke
U okviru projekta „Iz Latvije za Hrvatsku i Makedoniju: Osposobljavanje sustava za primjenu okolišnog
zakonodavstva EU na lokalnoj i regionalnoj razini“ organizirana su dva dvodnevna seminara na temu
gospodarenja otpadom - u Krku u listopadu 2008. godine te u Zagrebu u ožujku 2009. godine. Seminarima je prisustvovalo 50-tak sudionika, predstavnika tijela lokalne samouprave, komunalnih poduzeća te Upravnih odjela u županijama koji u svojoj nadležnosti imaju poslove vezane uz zaštitu okoliša,
između ostalog i gospodarenje otpadom, kao i predstavnika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva (MZOPUG), Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, grada Düsseldorfa iz Njemačke, te Baltičkog foruma za okoliš (BEF) iz Latvije.
U okviru diskusija i radnih grupa postavljena su ključna pitanja, te dane sljedeće preporuke za poboljšanje sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj.
Odluke/pravilnici koji se donose na lokalnoj razini
ZADATAK
Predložiti mjere za poboljšanje odluka/pravilnika na lokalnoj razini na primjeru
primorskog grada koji ima 70.000 stanovnika sa sljedećim karakteristikama:
• obračun po m2 uz jedinstvenu cijenu za odvoz i zbrinjavanje otpada (bez obzira da
li korisnik odvaja otpad)
• odvoz otpada 3x tjedno iz svih domaćinstava bez obzira na učinkovitost (poluprazni
kamioni)
• postojanje samo dvaju reciklažna dvorišta i nedostatak zelenih otoka po gradu
Odluke/pravilnici koje donosi gradsko/općinsko poglavarstvo odnose se na gospodarenje
komunalnim otpadom. Primjeri takvih odluka su:
• odvoz otpada - 1 kanta od 120 litara - 1x tjedno,
• obavezno izdvajanje različitih vrsti otpada koji može biti dalje iskoristiv,
• treba organizirati reciklažna dvorišta (npr. na svakih 10.000 stanovnika) i stimulirati besplatan
odvoz odvojenog otpada
• struktura cijene - fiksni dio pokriva cijenu spremnika i sl. , a varijabilni dio odnosi se na odvoz,
• korisnik može dobiti doplatnu, “pre-paid” vreću
• nužna je edukacija javnosti (od vrtića, škola) i sl.
• gradski proračun je važan čimbenik u gospodarenju otpadom
Grupa 2
2002. grad Varaždin donio je odluku o načinu i uvjetima postupanja s komunalnim otpadom. Ta odluka uključuje to da su SVI obavezni sudjelovati u prikupljanju otpada.
Varaždin nema “zelene otoke”, već svako domaćinstvo ima svoje spremnike za otpad (za komunalni otpad te selektirani otpad), a svi korisnici s komunalnim poduzećem potpisuju ugovore kojima se
reguliraju prava i obaveze (uključujući vlasnike poslovnih prostora te neprofitne udruge). Do sada se
težinski postotak komunalnog otpada smanjio za 40%. Korisnik utvrđuje potrebu za volumenom, a
kroz sklopljeni ugovor s komunalnim poduzećem dobivaju se adekvatni broj/veličina posuda. Dvije su
vrste troškova: odvoz (koji je fiksni, uključuje transport) te zbrinjavanje otpada koji se obračunava po
broju članova domaćinstva, čime se nastojalo odvoz otpada prilagoditi stvarnim potrebama građana.
Naplativost usluga je 98%, a sve komunalne usluge naplaćuju se jednim računom. Plan odvoza se radi
po gustoći naseljenosti, a domaćinstva dobivaju svakih 6 mjeseci letak sa uputama i informacijama o
odvozu.
Grupa 3
Formula: otpad = novac= stimulacija ili kazna
Obračun se treba obavljati po volumenu koji korisnik sam odabire i treba vrijediti za sve, a gospodarstvo
na ovakav način može smanjiti troškove zbrinjavanja otpada ukoliko vodi računa o izbjegavanju nastajanja te odvojenom prikupljanju otpada.
• raspored odvoza otpada
• način odvoza otpada
• veličina/mjesto kanti odnosno spremnika
Prijedlozi
• sustav odvojenog prikupljanja otpada (zeleni otoci, reciklažna dvorišta)
• obračun po m2 nema smisla, i treba ići po količini ili po članu domaćinstva,
• način obračuna i visina naknade i sl.
• treba biti uključena cijena za hladni pogon sustava gospodarenja otpadom,
Argumentirati svako poboljšanje koristeći iskustva pojedinih gradova u Hrvatskoj.
• otpad se treba odvoziti 1 x tjedno,
• u slučaju dodatnog otpada (zbog privremenog povećanja broja stanovnika) trebaju se osigurati
dodatne kante i vreće,
• zeleni otoci se predlažu na svakih 1.500 stanovnika
Grupa 1
Problemi:
• trenutni zakonski okvir ne podupire učinkovito komunalno redarstvo (npr. zakon o prekršajima
neke je kazne sveo na najmanju moguću mjeru)
• reciklažna dvorišta se predlažu na svakih 25-30.000 stanovnika
*** * ***
• ljude treba stimulirati sankcioniranjem kod nepoštivanja propisa
• naplata po količini i volumenu može značiti da će korisnici nastojati otpad odložiti u tuđu kantu
Prijedlozi:
• odluka o komunalnom redu - svi vlasnici nekretnina moraju biti uključeni u sustav,
• zbrinjavanje otpada treba organizirati po količini,
64
65
ANALIZA SLUČAJA I - Informiranje javnosti o naknadama i tarifama
Informacije koje se pružaju “ciljnim” skupinama:
• početno stanje što više “ocrniti”
ZADATAK
Regionalni centar gospodarenja otpadom uspostavlja se za 2 susjedne županije, koje zajedno obuhvaćaju 600.000 stanovnika. Županije se nalaze u primorskom dijelu zemlje i obuhvaćaju 200 km obale, te 3 veća i 20tak manjih
otoka.
Novi, integrirani sustav gospodarenja otpadom treba poboljšati usluge gospodarenja
otpadom na nekoliko načina:
• povećanje obuhvata prikupljanje otpada
• potpuno ukidanje starih odlagališta uključujući otoke
• poboljšanje kvalitete odvoza otpada iz domaćinstava
• što se pretpostavlja da će ublažiti dosadašnje nezadovoljstvo kvalitetom usluga.
Međutim, zbog izgradnje suvremenog Centra GO koji odgovara svim EU zahtjevima,
cijene gospodarenja otpadom porast će do maksimalno 150%, nakon što sve tri faze
izgradnje Centra budu uvedene, u sljedećih 5 godina. Također, građani jedne Županije
zabrinuti su jer je Centar smješten u drugoj županiji i pretpostavlja duži, a time i skuplji
transport otpada do Centra, a izazov predstavlja i cijena transporta otpada s otoka, naročito onih udaljenih.
Napravite koncept za dugoročnu strategiju komunikacije s javnošću prema
sljedećim smjernicama, s ciljem da povećanje naknada izazove što manji otpor
javnosti:
• navesti prednosti novog koncepta (npr. razvoj turizma)
• usporediti kvalitativne pokazatelje za lokalno stanovništvo (npr. cijenu zbrinjavanja otpada u skladu
s EU Direktivama u slučaju da lokalne uprave imaju individualna rješenja, usporediti sa zajedničkim
rješenjem)
• solidarno učešće u troškovima transporta
• JRLSU na čijem zemljištu je RCGO otvara nova radna mjesta, gradi se nova infrastruktura, raste
cijena nekretnina
• zatvaraju se sva stara odlagališta
• zabrinutost zbog cijene treba argumentirati boljom obradom otpada
Komunikacijski alati:
• besplatni telefon (primjer GRIC-a u Međimurju)
• elektronički i tiskani mediji
• radionice, javne tribine
Vremenski raspored informacija:
• odmah
• informacije prate realizaciju projekta
• konkretne su i provjerene
Očekivani rezultati:
• plebiscitarna podrška povećanju naknada (do 95%)
• Koja nadležna tijela uključiti u komunikaciju s javnosti?
*** * ***
• Koje ciljne skupine odabrati?
• Koje informacije komunicirati s građanima obje Županije?
• Koje komunikacijske alate koristiti?
ANALIZA SLUČAJA II - Strategija komunikacije s javnošću o lokaciji pogona
• Kako vremenski rasporediti informacije?
gospodarenja otpadom
• Koji su očekivani rezultati komunikacije s javnosti?
ZADATAK
PREPORUKE RADNE GRUPE:
Nadležna tijela koja trebaju biti uključena:
• upravni odjeli županija i gradova
• župani i gradonačelnici
• nadležna tijela (MZOPUG, FZOEU; JU ili d.o.o.)
• stožer (uredi/odjeli za komunikaciju s javnošću)
Ciljne skupine:
• lokalne zajednice
Institucija za upravljanje županijskim centrom GO u županiji X osnovana je
2003.g. i ima zadatak planirati, koordinirati i upravljati izgradnjom županijskog centra GO za 450.000 stanovnika. Centar GO, 30 km udaljen od centra
glavnog grada Y je dio reforme gospodarenja otpadom koja je u tijeku posljednjih pet godina. Kao korak u implementiranju EU Direktive o odlagalištima, zastarjela mala odlagališta će se zatvoriti do siječnja 2010., a postavit će
se suvremeni pogoni gospodarenja regionalnim otpadom, standardizirani od
strane EU.
Za sada je u Županiji sanirano 20tak odlagališta, a sljedećih 8 legalnih odlagališta je u
planu ili postupku sanacije. Centar bi trebao riješiti probleme prvenstveno za glavni grad
Županije koji broji 170.000 stanovnika i čije je staro odlagalište gotovo popunjeno, a
uzrokuje stalne proteste stanovnika iz okolnih gradskih naselja, naročito zbog širenja
neugodnih mirisa.
• udruge
• županijske gospodarske komore
• udruge potrošača
66
67
Centar uključuje slijedeće komponente:
Prva faza izgradnje:
• reciklažno dvorište
• sanitarno odlagalište
Druga faza:
• skladište za opasni otpad
• mehaničko-biološka obrada otpada
Napraviti koncept za strategiju komunikacije s javnošću prema sljedećim
smjernicama, s ciljem da se izbjegne otpor i poveća prihvaćanje lokacije Centra za gospodarenje otpadom:
• Koji su argumenti u korist/protiv lokacije?
• javne tribine
• leci zajedno s računima
Komentar:
Faze izgradnje odlagališta koje su navedene u vježbi (prvo sanitarno odlagalište, kasnije mehaničko-biološka obrada otpada - MBO) nisu u skladu sa Planom GO. Međutim u praksi će se to morati promijeniti
jer je uvođenje nove tehnologije koja do sada nije korištena u Hrvatskoj (MBO) razumno tek nakon
poznavanja sastava i realnih količina otpada, dakle tek nakon izgradnje sanitarnog odlagališta.
RADNA SKUPINA - Uspostavljanje reciklažnih dvorišta
• Što ljude brine (objektivni i subjektivni faktori)?
• Što Institucija za upravljanje županijskim centrom GO može ponuditi kao argumente za lokaciju?
• Koje ciljne skupine odabrati?
• Koje informacije komunicirati s javnošću?
• Koje komunikacijske alate koristiti?
• Kako vremenski rasporediti informacije?
• Koji su očekivani rezultati komunikacije s javnosti?
ZADATAK
Prema Planu gospodarenja otpadom RH reciklažno dvorište je građevina namijenjena razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada.
Ima značajnu ulogu u sustavu gospodarenja otpadom jer služi kao poveznica
kojom jedinice lokalne samouprave osiguravaju vezu između građana, ovlaštenih sakupljača te ovlaštenih obrađivača ili CGO-om. Uspostava reciklažnih
dvorišta:
• definirana je prostornim planom Županije te prostornim planom uređenja općine/
grada
• lokacija može biti unutar područja poslovno-industrijske zone
PREPORUKE RADNE GRUPE:
U svakoj fazi uspostave ŽCGO, a to su:
• izbor lokacije
• verifikacija lokacije prostornim planom
• studija utjecaja na okoliš
• lokacijska dozvola
• izgradnja
treba stanovništvo informirati što se radi i koji je vremenski raspored.
• mora zadovoljavati uvjete propisane Pravilnikom o GO (NN 23/07)
Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge
poboljšanja za uspostavljanje reciklažnih dvorišta.
Problemi:
• nerealni rokovi za uspostavljanje reciklažnih dvorišta (istekli krajem 2008.)
• problemi u određivanju lokacija: reciklažno dvorište mora imati uporabnu dozvolu, a Zakon o otpadu upućuje na lokacije unutar postojećih poslovnih komercijalnih zona, odnosno nove lokacije
određene prostornim planovima (I/D prostorni plan uređenja općine/grada)
Nejasnoće:
Pozitivni argumenti za lokaciju:
• proširenje već postojeće lokacije i s time u vezi korištenje postojeće infrastrukture
• otvaranje novih radnih mjesta
Negativan argument:
• stari dio odlagališta koji utječe na okolno stanovništvo
Ciljne skupine:
• lokalne vlasti
• udruge i institucije, naročito one u krugu 10 km od lokacije Centra
Komunikacijski alati:
• može li pogon reciklažnog dvorišta biti dan u koncesiju?
• tko daje koncesiju za gospodarenje građevinskim otpadom?
• da li se zbog određivanja lokacija reciklažnih dvorišta trebaju mijenjati prostorno-planski dokumenti?
• tko ima pravo na besplatno korištenje reciklažnih dvorišta - kućanstva ili tvrtke
Preporuke:
• osigurati prijelazno razdoblje za uspostavu reciklažnog dvorišta za građevinski otpad
• u vezi s uspostavom reciklažnog dvorišta za građevinski otpad pripada i nužnost uspostave normativa u Hrvatskoj (HRN) koji se tiču upotrebe građevnog otpada
• nadležno Ministarstvo treba izdati smjernice za uspostavu reciklažnih dvorišta koje će koristiti
upravna tijela u županijama
• kontakt emisije
68
69
RADNA SKUPINA - Postupanje s električnim i elektroničkim otpadom
ZADATAK
Pravilnikom o gospodarenju električnim i elektroničkim uređajima i opremom (NN.
74/07) uspostavljen je sustav odvojenog prikupljanja električnog i elektroničkog otpada
radi njegove uporabe i zbrinjavanja, zaštite okoliša i zdravlja ljudi.
Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge
poboljšanja za sustav prikupljanja električnog i elektroničkog otpada i to sa
stanovišta lokalne, regionalne samouprave te komunalnog poduzeća na temelju sljedećih smjernica:
• Način, učestalost i područje prikupljanja?
• Naknade skupljačima?
• Uloga građana/javnosti?
• Uloga regionalne/lokalne samouprave/komunalnog poduzeća koje prikuplja?
• Drugi aspekti gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom?
RADNA SKUPINA - Uspostavljanje reciklažnih dvorišta
ZADATAK
Postupanje s ambalažom i ambalažnim otpadom uređeno je sljedećim propisima:
• PRAVILNIK O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 97/2005) na
snazi od 16.08.2005.
• PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 115/2005) na snazi od 30.09.2005.
• PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O AMBALAŽI I AMBALAŽNOM OTPADU (Narodne novine 81/2008) na snazi od 22.07.2008.
Na temelju propisa i Vašeg iskustva u primjeni, dati komentare i prijedloge
poboljšanja za sustav prikupljanja ambalaže i ambalažnog otpada i to sa stanovišta lokalne, regionalne samouprave te komunalnog poduzeća na temelju
sljedećih smjernica:
• Način, učestalost i područje prikupljanja?
• Način prijevoza?
• Naknade skupljačima?
Problemi i preporuke:
• Uloga građana/javnosti?
Zakon o otpadu propisuje da:
• Uloga regionalne/lokalne samouprave/komunalnog poduzeća koje prikuplja?
• dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom izdaje država
• Drugi aspekti gospodarenja ambalažnim otpadom?
• dozvolu za gospodarenje inertnim neopasnim otpadom izdaje županija
• koncesiju za električni i elektronski otpad izdaje država ili županija i nema komunikacije između
ta dva nivoa
Problemi komunalnih tvrtki:
• komunalne tvrtke trenutno prikupljaju EEO koji potječe iz komunalnog otpada neovlašteno
• za to ne dobivaju naknadu
• ne postoji komunikacija između koncesionara i komunalnih tvrtki
• ne postoji organizirano prikupljanje putem reciklažnih dvorišta
• nema kazni za one koji odlažu EEO miješano s komunalnim otpadom
Problemi i preporuke:
• postoji paralelan sustav izdavanja koncesija od strane županija i Ministarstva (npr. postojeće komunalno poduzeće plaća koncesiju županiji, a ne prikuplja ambalažni otpad, dok druga komunalna
tvrtka koristi državnu koncesiju za prikupljanje otpada na tom području, a takvu koncesiju ne
plaća)
• prijedlog je da koncesiju izdaju županije, a tamo gdje koncesija nije raspisana ili se nitko nije javio,
da se raspiše nacionalna koncesija
• odlaganje otpada na ulice nije adekvatan način prikupljanja (uključujući EEO)
• građani ne dobivaju kompenzaciju za EEO
Obuhvatiti i ambalažu:
• zapremnine manje od 0,2 l
Preporuke:
Poboljšati komunikaciju između nadležnog Ministarstva, županija i lokalnih uprava kroz:
Sudionici u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom:
• izdavanje dozvola za gospodarenje EEO
• posjednici (trgovine)
• izdavanje koncesija za gospodarenje EEO
• sakupljači (komunalna poduzeća)
Poboljšati legislativu:
• centri za gospodarenje ambalažnim otpadom (novi posrednici u procesu?)
• uspostaviti sustav reciklažnih dvorišta (obveza lokalnih uprava)
• tvrtke za preradu ambalažnog otpada
• Fond treba dati poticaje za posjednike otpada (prema uzoru na ambalažni otpad)
Način prijevoza ambalaže:
• komunalno redarstvo treba imati veća prava kako bi bilo učinkovitije
• poboljšati učinkovitost koncesionara kroz ugovorne obaveze
• svi su odgovorni za edukaciju javnosti
70
• drugu plastičnu i višeslojnu ambalažu
• vreće za prijevoz ambalaže imaju jednu prednost (sprječavanje zloupotrebe), a više mana: troškovi
prikupljanja PET-a se mnogostruko povećavaju ako se ambalaža vozi nesprešana (samo 15 kg/m3),
u odnosu na sprešanu (200 kg/m3); a novim načinom prijevoza stakla u vrećama može se prevesti
71
samo 40% mase od starog načina prijevoza u rinfuzi što posljedično dovodi do većih manipulativnih troškova (ruke + utovar)
• neiskorištena su osnovna sredstva koja su kupljena (preša i vaga)
Učinkovitost sustava prikupljanja:
• reciklažna dvorišta sakupljača bi trebala preuzeti poslove centara za gospodarenje ambalažnim
otpadom
• sakupljač bi nakon zaprimanja, obavio kontrolu, brojanje, razvrstavanje po boji, prešanje ambalaže
i prijevoz do oporabitelja
• smanjili bi se troškovi prijevoza i manipulacije ambalažnim otpadom
Uvođenje elektronskih pratećih listova, umjesto 3 papirnata za svaku fazu prijevoza ambalažnog otpada.
72
73
O REC-u
Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu (REC) je neopredijeljena, nepristrana,
neprofitna međunarodna organizacija čija je zadaća pomoć u rješavanju problema u zaštiti okoliša
u Srednjoj i Istočnoj Europi (SIE). Centar svoju zadaću obavlja potičući suradnju među nevladinim
udrugama, vladama i drugim zainteresiranim subjektima, te potičući slobodnu razmjenu informacija i
sudjelovanje javnosti u odlučivanju o okolišu.
REC su 1990. godine utemeljile SAD, Europska komisija i Mađarska. Danas su REC-ov pravni temelj
Povelja koju su potpisale vlade 29 zemalja i Europska komisija, te Međunarodni sporazum s Vladom
Mađarske. Središnjica REC-a je u Szentendreu, u Mađarskoj, a lokalni uredi nalaze se u svakoj od 17
zemalja korisnica u regiji SIE. To su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Estonija, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija,
Srbija i Turska.
REC aktivno sudjeluje u ključnim globalnim, regionalnim i lokalnim procesima, te pridonosi razvoju
rješenja na području zaštite okoliša i održivosti unutar i izvan mreže svojih lokalnih ureda, prenoseći
znanja i iskustva među zemljama i regijama.
Najnoviji donatori su Europska komisija i vlade Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Češke Republike, Estonije, Finske, Hrvatske, Italije, Japana, Kanade, Latvije, Litve,
Luksemburga, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, Rumunjske, SAD-a,
Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i druge međuvladine i privatne ustanove.

zaštitaokoliša i održivogospodarenjeresursima

pametno gospodarimo otpadom 365 dana u godini pilot projekt tako

Otpad ne mora da bude i smeće Otpad ne mora da bude i smeće

zaštitaokolišai održivogospodarenjeresursima

postupanje s otpadom 1 str

ovdje - Komunalac Konjščina