close

Enter

Log in using OpenID

2_mir 2_2010.pdf - Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja

embedDownload
Mostar, XLII., 2, kolovoz 2010.
KAZALO
PROVINCIJALOVA RIJEČ
3
GENERALOVA RIJEČ
4
Pismo Generalnoga ministra u prigodi
proglašenja svetom Kamile B. da Varano................4
Pismo Generalnoga ministra za svetkovinu
svete Klare..........................................................................8
Pismo Generalnoga ministra za svetkovinu
svetoga Franje............................................................... 11
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
18
Fra Vine Ledušić zaređen za svećenika fra Goran Ćorluka zaređen za đakona.................. 20
Izabrana nova provincijska uprava....................... 20
Duhovna obnova na Humcu................................... 21
Duhovna obnova u Majčinom selu....................... 21
Fra Vine Ledušić proslavio mladu misu............... 22
Održana sjednica Uprave provincije.................... 22
Svećeničko ređenje u Mostaru............................... 23
Fra Slaven Brekalo proslavio mladu misu........... 23
Obnova zavjeta naših bogoslova.......................... 24
Čestitka provincijala fra Ivana
novoimenovanom pomoćnom biskupu
banjalučkom, fra Marku Semrenu......................... 24
Obred oblačenja i
prvog zavjetovanja na Humcu............................... 25
Fra Stipan Klarić proslavio mladu misu............... 26
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
27
Velika Gospa u Chicagu 2010.................................. 27
NAŠI POKOJNICI
28
Sprovod fra Mladena Hrkaća................................... 28
Počivali u miru Božjem.............................................. 33
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA 34
Nova uprava sestara milosrdnica
provincije Majke Divne Sarajevo............................ 34
Predstavljan Hrvatski franjevački
biografski leksikon...................................................... 34
Susret generalnih i
provincijskih tajnika jkpm ofm ........................... 36
U Sarajevu predstavljen Hrvatski franjevački
biografski leksikon ..................................................... 38
Pozdravni govor predsjednika vfz-a u hr i BiH
dr. fra Ivana Sesara ..................................................... 39
Iz života crkve u hrvata
41
Utemeljeno Međunarodno istražno
povjerenstvo za Međugorje......................................... 41
Konstituirajuća sjednica Odbora za mlade bk BiH.41
Susret biskupa bk BiH i članova Konferencije
viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH....... 42
Mons. Mijo Gorski imenovan
zagrebačkim pomoćnim biskupom.......................... 43
Priopćenje s xii. redovnog godišnjeg
zajedničkog zasjedanja bk BiH i hbk........................ 44
Održan susret svećenika Bosne i Hercegovine...... 45
Biskupi BiH uputili poslanicu
na završetku Svećeničke godine................................. 47
Priopćenje s 49. redovnog zasjedanja biskupske
konferencije Bosne i Hercegovine.............................. 48
Fra Marko Semren imenovan
banjolučkim pomoćnim biskupom........................... 50
VATIKAN
51
Svečanom misom na trgu svetoga Petra
papa zaključio Svećeničku godinu............................. 51
Poruka pape Benedikta xvi.
za Svjetski misijski dan 2010........................................ 52
VIJESTI................................................................ 54
Raspored osoblja u
Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji..................... 69
MIR I DOBRO, Mostar, XLII., 2, kolovoz 2010, službeno glasilo
IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM
Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526
Mreža: www.franjevci.info
UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Ivan Sesar, provincijal; Zaključeno: kolovoz 2010.
Fotografija na naslovnici: Kip Uznesenja BDM u Gorancima;
Računalni slog: FRAM-ZIRAL; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar, 2010.
2
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
PROVINCIJALOVA RIJEČ
Draga braćo!
U
ovom broju našega provincijskog
glasila Mir i dobro želim se osvrnuti na značajna događanja koja smo
obilježili zadnjih mjeseci.
Svima nam je već dobro poznato da je
prošle godine papa Benedikt XVI. proglasio
Svećeničku godinu, čiji smo završetak svečano proslavili na svetkovinu Presvetog Srca
Isusova. Prisjetimo se da je povod Svećeničkoj godini bila 150. obljetnica smrti arškoga
župnika sv. Ivana Marije Viannea, zaštitnika
svećenika. Upravo tom prigodom Sveti Otac
je pozvao sve svećenike na iskrenu zahvalnost Bogu za dar svećeničkoga poziva. Pozvao je i na žarku molitvu da se svećenička
srca što više suobliče Srcu Isusovu – izvoru
ljubavi, dobrote i svakoga apostolskog žara.
U svom pismu, pod naslovom Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo, Papa
ističe da mu je želja potaknuti snažniju zauzetost za duhovnu obnovu svih svećenika u
cilju snažnijeg i prodornijeg svjedočenja Evanđelja u današnjem svijetu.
I ovom prigodom želim iskazati duboku
zahvalnost Bogu što je tijekom Svećeničke
godine naša Provincija iznjedrila 5 novozaređenih svećenika. Veliki je to Božji dar za
našu Zajednicu i cijelu Crkvu. Sv. Franjo Asiški u svojoj Oporuci piše: Na ovom svijetu ne
vidim od najuzvišenijeg Sina Božjega ništa tjelesna osim njegova presvetog Tijela i Krvi, koje
svećenici primaju i jedino oni drugima dijele.
Ovim riječima sv. Franjo nas želi potaknuti
da svoje svećeništvo živimo vjerodostojno,
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
radosno i plodno, kako i dolikuje onima koji
su stavili svoju ruku na plug Gospodnji.
Draga braćo, iza nas su dani našega redovitog Provincijskog kapitula kojeg smo
slavili u travnju ove godine. Cilj nam je bio
preispitati život i djelovanje naše Provincije,
te zacrtati daljnji hod. Također, na ovom Kapitulu izabrali smo nove definitore. Doista,
Kapituli poput ovoga značajno određuju
jedno razdoblje života Provincije.
Nakon slavlja Provincijskog kapitula, sukladno propisima našega Reda, uslijedio je
Kapitulski kongres, održan 6. i 7. srpnja u
Masnoj Luci, na kojem smo sačinili novi raspored osoblja u našoj Provinciji, imajući u
vidu potrebe Provincije kao i mjesne Crkve.
Zahvalan sam braći koja su pokazala
otvorenost i spremnost prilikom premještaja, te svojom raspoloživošću doprinijeli kvalitetnijem životu naše Zajednice. Gospodin
neka obilato nagradi svakog od vas koji se,
unatoč poteškoćama, odvažio poslušati, biti
na raspolaganju. Hvala vam, draga braćo, za
vašu poslušnost i raspoloživost.
Predraga mi braćo, neka svakoga od vas
prati Božji blagoslov na novim mjestima
i povjerenim vam službama. Po zagovoru
Blažene Djevice Marije nebeske zaštitnice
naše Provincije i po zagovoru sv. oca Franje
neka nam svima Gospodin udijeli milost služenja u radosti.
Mir vam i svako dobro od Gospodina!
Vaš fra Ivan Sesar, provincijal
3
GENERALOVA RIJEČ
SVJETLO ZA NAŠE VRIJEME
Pismo Generalnoga ministra fra Joséa Rodrígueza Carballa, OFM,
u prigodi proglašenja svetom Kamile Battista da Varano, OSC
Draga braćo,
Gospodin vam dao mir!
D
evetnaestoga veljače 2010. godine Benedikt
XVI. je, za vrijeme javnoga konzistorija, upisao u popis svetih jednu našu sestru, klarisu
Kamilu Battista da Varano. Proglašenje svetom bit će
u bazilici sv. Petra, 17. listopada 2010. godine.
S istinskom radošću iz samostana u kojem je Kamila da Varano živjela i gdje počiva njezino tijelo, i
u kojem se nalazim zajedno s braćom Definitorija
kako bismo nekoliko dana sudjelovali u školi Varano,
želim vam obznaniti ovu “dobru vijest”, koja će usrećiti sve klarise: klarijanska je karizma kadra donositi
plodove svetosti u svakom razdoblju! I to se događa u godini 2010., godini koja je, u hodu priprave
za slavlje 800. obljetnice početaka života sv. Klare
u Sv. Damjanu, posvećena kontemplaciji. Ta “dobra
vijest” čini ponosnima klarise iz Camerina, vjerne čuvarice tijela nove Svetice i njezina spomena.
No, to je događaj koji se tiče također i nas, Manje
braće. Proglašenje svetom blažene Kamile Battista
da Varano dokaz je da “biljčica” svetoga oca Franje
nastavlja razveseljavati njegovo srce novim snažnim
mladicama. Osim toga, svako razdoblje duhovnoga
puta Blaženice pratila su manja braća – Dominik iz
Leonesse, Pacifik iz Urbina i Petar iz Mogliana – izvrsni likovi «franjevačke opservancije», glasnogovornici onoga žara obnove koja je označila Franjevački red, i koja je uspjela «zaraziti» također i Kamilu
Battistu u njezinom djelu duhovne obnove kad je
u samostane, koje je utemeljila, uvela Pravilo svete
Klare.
Napokon, proglašenje svetom Kamile Battista da
Varano, na završetku slavlja 800. obljetnice utemeljenja Reda manje braće, podsjeća nas da svetost
tvori temeljni put davanja značajnosti našemu pozivu i poslanju.
Nije ovdje prilika da stavimo u žarište njezin život, njezino ljudsko i duhovno iskustvo, također stoga što u tom pogledu postoji obilna literatura. Ovo
moje pismo–priopćenje želi samo potaknuti veće
poznavanje te izvanredne mističarke, osobito kroz
4
čitanje njezinih spisa, barem najvažnijih kao što su
Duhovni život (autobiografija) i Isusove duševne boli
u njegovoj muci.
Kratke biografske crte
Kamila da Varano rodila se u Camerinu 1458. godine kao dijete Julija Cezara iz Varana. Bila je nezakonita kći, ali su ju otac i njegova supruga Ivana Malatesta silno voljeli, a pomajka joj je bila i više nego
majka. Iz njezinih se mnogobrojnih spisa osobito
zaključuje da je Kamila primila solidno humanističko znanje, poduprto naglašenom inteligencijom,
snažnim i upornim karakterom te voljom da živi i da
se zabavlja.
Nakon što se godinama opirala Božjemu pozivu, 4. studenoga 1481. godine Kamila je unišla u
samostan Siromašnih sestara svete Klare u Urbinu,
uzevši ime Battista. Četrnaestoga siječnja 1484. godine osnovala je novi samostan u Camerinu i pritom
uvela Pravilo svete Klare. Godine 1502., da izbjegne
opsjedanje svoga grada od strane Cezara Borgie, sestra Battista sklonila se u Atri, vrativši se u Camerino
početkom 1504. godine. Utemeljivši samostane klarisa u Fermu (1505. – 1506.) i u San Severinu Marche (1521. – 1522.),umrla je u Camerinu 31. svibnja
1524. godine.
Sedmoga travnja 1843. papa Grgur XVI. priznao
je javno štovanje koje joj se iskazivalo već poslije smrti, i proglasio ju blaženom. Osmoga travnja
1891. Leon XIII. potvrdio je akta njezina procesa u
cilju kanonizacije, a 4. veljače 1893. njezine spise.
Sedamnaestoga listopada 2010. godine Benedikt
XVI. proglasit će ju svetom.
Srce u težnji
Kamila Battista da Varano živjela je radikalno
evanđeoski ideal sv. Franje i sv. Klare, ali su ju snažno
označili i novi kulturalni i duhovni senzibilitet koji se
pojavio s renesansom, tragični događaji njezine vla-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
stite obitelji i grada, te složena drama života Reda
manje braće i Siromašnih sestara svete Klare. Sva ta
događanja oblikovala su njezin duh koji je, poučljiv
božanskoj milosti, rodio evanđeosko iskustvo koje
je duboko utjecalo na vrijeme u kojem je živjela.
Tajna te “preobrazbe”? Njezin život, njezin hod
obraćenja duboko su određeni susretom s Raspetim. Kako ne misliti na susret sv. Franje s Raspetim
u Svetom Damjanu? Kako ne prihvatiti poziv sv. Klare da se promatra “najljepši između sinova ljudskih”
obješen na križ? No, sama Kamila Battista vodi nas
svojim spisima: «spomen muke Kristove je kao škrinja nebeskoga blaga, vrata koja omogućuju da se
uniđe i da se kuša slavni Isus i savršeni učitelj svih
duhovnih umijeća, neiscrpivi izvor žive vode, najdublji zdenac tajna Božjih ... Tko želi biti slobodan od
svake nečistoće i imati zalog buduće slave i blaženstva ... neka traži taj slatki spomen muke Kristove,
kao apostol Pavao koji je neprestano nosio znakove
muke u svom tijelu».
Sve je započelo daleke 1466. (ili 1468.) godine,
kad je fra Dominik iz Leonesse, u propovijedi na Veliki petak, potaknuo vjernike da se spominju muke
Kristove. Među tolikima koji su ga slušali, jedna ga
je djevojčica od 8 (10) godina, Kamila da Varano,
uzela zaozbiljno, priljubivši se Kristu siromašnomu
i raspetomu cijelim svojim bićem, dajući da joj ta
prisutnost preobrazi život, patnje, radosti, težnje te
duboke suprotnosti njezina doba i njezina Reda.
Svetost Kamile Battiste zahvaća nas kao Sestre
svete Klare, kao Manju braću, i kao žene i muškarce
našega vremena, jer čini vidljivom težnju ljudskoga srca, njegov teški hod obraćenja i, istovremeno,
plodnost suobličavanja križu Kristovu: u svetosti te
žene svjetlo uskrsnuća, punine čovjeka u Kristu, svijetli kroz stoljeća.
Aktualnost Kamile Battiste da Varano
Kamila Battista se očituje, prije svega, kao žena
sposobna prihvatiti izazov egzistencije, utjelovljujući “strastvenost za život” življen kao trajno traženje
istine i slobode. Nije bila pasivna, nije jednostavno
podnosila obiteljska ili politička uvjetovanja koja
bi mogla zarobiti njezino postojanje. Umjela je biti
izvornom protagonisticom svoga života, izgrađujući
svoju ljudskost u dinamizmu istine usmjerenom na
istinsko traženje vrijednostî.
U razdoblju označenom moralnim relativizmom
i intelektualnom površnošću, u kojem su društveni
i medijski modeli tako posesivni i dominantni, trebamo primjer slobodnoga i ponosnoga duha koji će
znati odvažno živjeti svoju originalnost.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Kamila Battista se našim očima predstavlja kao
izvanredno aktualan lik. Ona je živjela u vremenu
samo prividno različitom od našega, vremenu punom borbi i ratova, drama i mržnje, ali također velikih ljudskih , umjetničkih i duhovnih zanosa.
Proglašenjem svetom blažene Kamile Battiste,
Crkva čini proročku gestu kojom cijelomu čovječanstvu, svima krštenima i franjevačkoj obitelji, ovaj lik
žene uistinu evanđeoske, pruža kao rječit znak ostvarenoga obraćenja, dosljednoga odgovora na Evanđelje i na pozivu koji je upravljen svakom čovjeku.
Svjetlo za čovječanstvo
Što je bio život Kamile Battiste ako ne neprestana,
ganuta i strastvena šutnja koja osluškuje onu Riječ
križa koja objavljuje puninu života i ljubavi? Što je
bilo njezino iskustvo ako ne trajno uranjanje u pashalni misterij u kojemu valja čitati i ponovno pronalaziti vlastito trpljenje i otkriti da je ono ispunjeno,
otkupljeno i preobraženo?
Ona je željela da njezin život bude trajni Veliki petak. Smisao te želje je u poruci koju Kamila Battista
predaje cijelomu čovječanstvu: u ljudskom je trpljenju skriveno svjetlo i prisutnost Uskrsloga koja preobražava svaku bol i ispunja svaku osamljenost.
Motreći muku Kristovu, Kamila Battista motri
muku čovjeka svakoga vremena i svakoga mjesta, te
svakomu otkriva i pokazuje smisao, svjetlo i snagu
koju čovječanstvo neprestano zaziva.
U našem vremenu, označenom dubokom ekonomskom krizom koja je učinila da iskrsne znakovita
potreba etičke neodgodivosti u djelovanju i mišljenju,
Kamila Battista pokazuje put koji valja slijediti: ugraditi u povijest evanđeoske vrijednosti dara i besplatnosti. Istinski kontemplativac, naime, ne izbjegava
odgovornost da se ugradi u povijest, nego zna da je
poslan kako bi lice Božje, koje je motrio, uprisutnjavao po uzvraćanju primljenih darova milosti.
Čovječanstvu izgubljenom zbog potrebe odgojne
neodgodivosti, koju snažno ističe tegoba mladenaštva i krajnje siromaštvo uporišnih točaka, Kamila
Battista ukazuje na neodgodivu potrebu vjerodostojnih odgojitelja, učitelja i svjedoka. Njezini nam
spisi pružaju različite likove otaca u vjeri, osobito
franjevaca koji su pratili i vodili njezin put, i istovremeno nam objavljuju njezinu izvanrednu pedagošku sposobnost. Kamila Battista, kao duhovna majka i kao mudra voditeljica, umije učiniti samu sebe
uzorom života i kanalom milosti, kako sama pripovijeda: «Treba biti ‘posuda’ prije nego se bude ‘kanalom’. Gotovo dvadeset godina ova tvoja majka bila
je ‘posuda’, tj. tražila je da sačuva, da zadrži u sebi
5
milost, da bi ju onda kao ‘kanal’ raširila i o njoj pisala
drugima».
U vremenu masovne komunikacije, interneta i
poplavljujućega razvoja društvenog umreživanja
(social networka) prisustvujemo, gotovo bespomoćni, jedinstvenom paradoksu: s jedne strane,
doista, iskrsava nezadrživa potreba komunikacije
i informacije u stvarnom vremenu, dok si s druge
strane krči put rastući strah prema različitome, stigmatiziranome, koji u liku stranca koji kuca na naša
vrata, sa susljednim rušenjem granica i zidova koji
priječe prihvaćanje i uzajamno dijeljenje. U tom se
kontekstu Kamila Battista objavljuje kao učiteljica
dijaloga shvaćenoga kao ljudska, životna i svakidašnja potreba. Ti Isusa Krista motrenoga i ljubljenoga
doveo ju je do ti braće i sestara čineći od nje izvanrednu ženu odnosa. Dijalog je, naime, tkivo, stil i
nadmoćna kategorija njezina pisanja i mističnoga
iskustva.
U nestalnom društvu, sumnjičavom kad je riječ o
idealu vjernosti, kadrom da prihvati samo privremene i uvjetovane zadaće, Kamila Battista nas izaziva
svojom sposobnošću da čini končne i radikalne izbore snagom neuvjetovane ljubavi i praštanja. Ona
je istinska klarisa koja je umjela vjerovati Ljubavi
(1Iv 4,16).
Ta istinska kćer svete Klare dala je da ju rani ljubav
Krista kojemu se posve predala strastvenim i isključivim, vjernim i neuvjetovanim zanosom, sposobna
da ljubi neprijatelje i da se izvanrednom postojanošću suoči s najtvrđim kušnjama koje su označile
njezin život.
Svjetlo za Crkvu
Kamila Battista – slijedeći primjer i nauk Klare i
Franje – živjela je herojsku vjernost prema Crkvi i
kad se, za nju, trebala suočiti s najgorčim trpljenjima. Ta njezina uporna poslušnost ukorjenjuje se u
svijest da je Crkva sama slika Krista, njegovo živo
tijelo i njegova konkretna nazočnost u povijesti u
kojoj se učinkovito izvršava djelo našega spasenja.
Nije bilo toga kompromisa ili ljudske krhkosti koji bi
uspjeli odvratiti je od nakane da živi tu potpunu pripadnost Crkvi: trpljenje ju nije učinilo buntovnicom,
nego još vjernijom u prinošenju usrdnih molitava i
vapaja Bogu za «obnovu Crkve».
I mi također trebamo, osobito u našem vremenu,
ponovno otkriti osjećaj crkvene pripadnosti koja
rađa plodno i sveopće zajedništvo u Kristu.
I zbog toga razloga proglašenje svetom nudi Kamilu Battistu kao uzor svima krštenima i kao primjer
kršćanskoga života: njezino svjetlo je svjetlo ustrajnoga i strastvenoga odnosa s raspetim Kristom, mu-
6
čeništva (martyria) učinjenog vjerodostojnim po
siromaštvu, zajedništva (koinonia) konkretiziranoga u bratstvu, služenja (diakonia) ukorijenjenoga u
kontemplaciji, pouzdano svjetlo sposobno usmjeriti svaki crkveni hod.
• Izabirući da zavjetuje Pravilo Klare Asiške, Kamila
Battista pokazuje svakomu kršćaninu put siromaštva kao put radikalnog svjedočenja, kao autentično mučeništvo (martyria): «Ova službenica
Božja skupo je sebi i drugima kupila siromaštvo i
samo je na nju spalo da mu plati cijenu, tako da ju
je skuplje stajalo siromaštvo nego bogataše bogatstvo, a željela ga je i tražila više nego što svijet
traži novac».
• Živeći potpuno franjevačku karizmu, ona pokazuje Crkvi put bratstva kao ostvarenja zajedništva (koinonia) – bratstva koje zahtijeva odreknuće vlasti i individualizma te poziva na besplatnu,
evanđeosku, velikodušnu ljubav, na raspetu ljubav, sličnu onoj Franjina Savršenoga veselja: «O
moj preblagi Bože, kad bi mi Ti objavio sve tajne
svoga presvetoga Srca i kad bi mi svaki dan pokazivao sve anđeoske hijerarhije, kad bih svaki dan
uskrisivala mrtve, neću zbog toga vjerovati da me
ljubiš beskrajnom ljubavlju. Ali kad budem osjetila da sam dobila milost savrešene ljubavi, tj. da
činim dobro onomu koji mi čini zlo, da govorim
dobro i hvalim onoga za koga znam da o meni
zlo govori i da me nepravedno prekorava, samo
tada, zbog toga nepogrešivoga znaka, preblagi
moj Oče, vjerovat ću da sam Ti prava kći. Samo
tada bit ću suobličena tvomu preljubljenomu
Sinu Isusu Kristu raspetomu, koji je jedino dobro
duše moje, suobličena njemu, Oče, koji Te je, viseći na križu, molio za svoje razapinjatelje».
• Uzorna baštinica Klare Asiške, Kamila nam pruža
put kontemplacije kao stvarno specifično služenje (diakonia). Cijela Crkva i svaki krštenik, po
kontemplaciji, uspinje se svom životnom izvoru i
vrši službu zagovora: to je služenje koje su razvile
Klara i Kamila Battista, podsjećajući nas na prvenstvo Boga i na tajanstvenu apostolsku plodnost
kontemplacije, određene da duboko utječe na
život Crkve.
Svjetlo za Franjevačku obitelj
Kamila Battista pokazuje se kao kršćanka sposobna s ozbiljnošću i intenzitetom živjeti traganje
za Bogom, ukorjenjujući se u biblijsko iskustvo. Iako
je bila obdarena profinjenom i visokom kulturnom
formacijom, njezin način čitanja Pisma nikad nije
poprimio stil suhoparne erudicije. U svjetlu Riječi
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
nanovo čita svoj put zvanja i sav svoj život služeći
se biblijskim modelom: veliki događaji povijesti spasenja su u temelju njezine duhovnosti gotovo kao
proroštva koja se u njemu ispunjaju.
Približavajući se njezinim spisima opažamo da je
liturgija povlašteno mjesto u kojem sluša Riječ, crpeći iz nje svjetlo i snagu da ostvari svoje izbore.
«Ti si, Gospodine, po milosti rođen u mojoj duši i
pokazao si mi put, svjetlost i svjetiljku istine da dođem tebi, pravomu raju. U tminama i u tami svijeta
ti si mi dao vid, sluh i govor i hodanje – jer doista za
sve duhovne stvari bijah slijepa, gluha i nijema – te
si me uskrsnuo u sebi, pravom životu, ti koji daješ
život svakoj stvari».
Kamila Battista pokazuje nam konkretan put
da opslužujemo sveto Evanđelje, da ga stavimo
u praksu i prevedemo u svakidašnju egzistenciju.
Zavjet da će svakoga petka proliti suzu u spomen
muke Kristove, kojemu je ostala ustrajno vjerna iako
je bila uronjena u dvorski život, svjedoči nam ono
uključivanje, ono “fizičko” i cjelovito dioništvo u otajstvu Krista koje postaje živi i plodni odnos, sukladno
najčistijoj franjevačkoj duhovnosti.
U današnjem društvu koje promiče intimističku i
krhku duhovnost, svodeći vjeru na emotivnu i neutjelovljenu težnju da zadovolji svoje prvotne instinktivne potrebe, Kamila Battista sugerira cijeloj Franjevačkoj obitelji siguran put za življenje evanđelja
sa strastvenošću i radikalnošću i za uzvraćanje «ljubavi za ljubav, krvi za krv, života za život».
Samo tako moći ćemo biti značajna nazočnost u
Crkvi i u povijesti.
Zaključak
Navještenjem ove “dobre vijesti” ne želim jednostavno obznaniti da se jedna nova Svetica dodaje
već bujnomu stablu franjevačko-klarijanske kariz-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
me, nego želim osobito naznačiti plodnost života
življenoga po Evanđelju Gospodina našega Isusa
Krista. U hodu povijesti i u stalnom zalaganju da je
obnove, naime, upravo su «sveci, vođeni svjetlom
Božjim – kao što reče Benedikt XVI. na audijenciji
13. siječnja 2010. godine – istinski obnovitelji života
Crkve i društva. Učitelji riječju i svjedoci primjerom,
oni umiju promicati postojanu i duboku crkvenu obnovu jer su oni sami duboko obnovljeni, i u dodiru
s istinskom novošću: nazočnošću Božjom u svijetu.
Ta utješna stvarnost, tj. da se u svakoj generaciji
rađaju sveci i nose kreativnost obnove, trajno prati
povijest Crkve usred žalosti i negativnih aspekata
njezina hoda. Vidimo, naime, stoljeće po stoljeće,
kako se rađaju i snage reforme i obnove, jer je novost Božja neumoljiva i uvijek daje novu snagu da
se napreduje».
Draga braćo i sestre, želio bih ostaviti vas s dvije
misli Kamile Battiste koje su me osobito dirnule. Komentirajući velike kušnje koje je proživjela, napisala
je s uvjerenjem: «Blaženo ono stvorenje koje zbog
nijedne kušnje ne napušta započeto dobro!»
S druge strane, narasla u duhovnosti uzvraćanja
tako dragoj Franji, Kamila je molila: «Daj da ti uzvratim ljubav za ljubav, krv za krv, život za život». Sve je
to primjer vjernosti i ustrajnosti u dobru, i življenja u
logici potpunoga dara cijele sebe Onomu koji ju je
prvi ljubio.
Braćo i sestre, budimo sveti kao što je On svet!
Svetost je najviši poziv kojemu može težiti jedan
muškarac, jedna žena. Svetost je naš poziv.
Vaš brat, ministar i sluga
Camerino, 5. srpnja 2010
Fra José Rodríguez Carballo, ofm,
generalni ministar
Prot. 101198
7
GLEDAJ POZORNO, MEDITIRAJ,
MOTRI, PREOBRAZI SE U LJUBLJENOGA I
SVJEDOČI GA
(Usp. 4pAg 19.22.28)
Pismo generalnog ministra za blagdan svete Klare
P
redrage Siromašne sestre svete Klare: Gospodin bio uvijek s vama, i neka On učini da vi uvijek
budete s Njim! (BlKl 14).
Prošlo je godinu dana kako smo se zaputili da se
pripravimo za slavlje 800. obljetnice utemeljenja vašega Reda. Slavlje će službeno započeti na Cvjetnicu
2011, i završit će svetkovinom svete Klare 2012. godine. Sukladno programu što su ga potvrdile predsjednice federacija, za vrijeme Kongresa predsjednica Reda svete Klare (OSC), tema za ovu godinu
je kontemplativna dimenzija vašega oblika života,
imajući u vidu, kao povlaštena sredstva da se ojača
ta dimenzija, osluškivanje, šutnju i obraćenje života.
Ovim pismom, koje i svake godine šaljem u prigodi svetkovine Franjine Biljčice, želim ponuditi
nekoliko putova razmišljanja o kontemplaciji, o samoći i o šutnji kako biste mogle slijediti, po riječima
sv. Bonaventure, “s pomnošću stope vaše preblažene
majke (...) prigrljujući s odlučnošću ogledalo siromaštva, primjer poniznosti, štit strpljivosti i naslov poslušnosti” (Sv. Bonaventura, Pismo klarisama Asiza, 1259.
godine).
Kontemplacija
U različitim prigodama, za vrijeme susretâ sa sestrama, pitale su me što mislim pod kontemplacijom. Bez pretenzije da budem iscrpan, smatram da
bi se kontemplacija mogla definirati, prije svega,
kao otvorenost srca misteriju koji nas obavija, da
dopustimo da nas on posjeduje. U tom smislu kontemplacija znači isprazniti se od svega suvišnoga,
kako bi nas Onaj koji je Sve ispunio do prelijevanja.
Kontemplirati znači potpuno otvoriti oči srca da bismo mogli čitati i otkrivati prisutnost Gospodina u
njegovoj riječi, u njegovim sakramentima, u Crkvi i
u događanjima povijesti. Kontemplirati znači ušutjeti riječima da govori pogled pun udivljenja, kao
onaj nekoga djeteta; da govore ruke otvorene uzajamnom dijeljenju, kao što su majčine ruke; da govore noge koje, laganim korakom, kako od nas traži
sv. Klara, prelaze granice da navijeste Dobru vijest,
kao što su noge misionara; da govori srce prepu-
8
no strastvenosti za Krista i za čovječanstvo, kao što
su govorila srca Franje i Klare. Kontemplirati znači
unići u ćeliju vlastitoga srca i, iz nastanjene šutnje,
dopustiti da nas preobrazi Onaj koga, poput Klare,
priznajemo: “zaručnikom plemenitoga roda” (1PAg 7),
s “najzavodljivijom” ljepotom (1PAg 9), “čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete” (4PAg 10), i “čija
ljubav usrećuje” (4PAg 11). Kontemplirati znači “željeti prije svega da se ima Duha Gospodnjega i njegovo
sveto djelovanje” (PrKl 19, 9; usp. Gal 5,13-21. 26; Rim
13,13-14). Kontemplacija je bitno život sjedinjenja s
Bogom što, po Franjinim riječima, znači “imati srce
okrenuto Gospodinu” (NPr 22,19.25), i, prema Klarinim riječima, staviti dušu, srce i um u Ogledalo, u
Krista (usp. 3PAg 12sl), sve dok se posve na preobrazi
na sliku njegova božanstva (usp. 3PAg 13).
Kontemplacija, tako shvaćena, nema ništa zajedničko s mlakim, uhodanim, lijenim životom. Kontemplacija znači isključivo izabrati Gospodina, pre-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
dati mu život, moći reći s Pavlom “ne živim više ja,
nego živi u meni Krist” (Gal 2,20). Znači uistinu moći
reći: Samo Zaručnik je dostatan jer riječ je o Onom
“čija moć je jača od svake duge, čija je velikodušnost
šira, čija je ljepota zavodljivija, čija je ljubav slađa i čija
je milina otmjenija” (1PAg 9). Za Klaru kontemplacija
nije nešto što bi bilo različito od radikalnog izbora
Isusa Krista, nego je nutarnja i neophodna dimenzija samog toga izbora. Franjevačka kontemplacija
treba uvijek biti življena u obzorju nasljedovanja
Krista, ona je kontemplativno nasljedovanje.
Stoga, riječima svetog oca Franje, možemo reći
da kontemplirati znači potpuno se predati Onome
koji se nama potpuno predao (PBr 29). Kontemplirati znači gorjeti, utrošiti život za Evanđelje, koje je
“pravilo i život” za sve nas (PPr 1,1; PrKl 1,2). Uvijek
i je budila radoznalost činjenica da Klara svoj život
u Svetom Damjanu ne definirao kao kontemplativni
život, nego kao živjeti Evanđelje. Na taj način Klara
kontemplaciju ne smatra oblikom života, nego kao
bitnu dimenziju života koja ostaje podložna životu
po Evanđelju. Kontemplacija, prema tome, ide u
korak s evanđeoskom kvalitetom života po odluci
života koji smo prigrlili (usp. 2PAg 11); s čvrstom
voljom “da napredujemo iz dobra u bolje, iz kreposti u
krepost” (1PAg 32), i da koračamo stazom blaženstava (usp. 2PAg 12-13).
Stoga osjećamo potrebu ponovno krenuti od
Evanđelja, temeljne i utemeljujuće jezgre našega
oblika života, jer će nam samo ono dati mogućnost
da zapalimo novi oganj i da ubrizgamo mladu limfu
u našu zajedničku osamstoljetnu povijest. Biti kontemplativni uključuje, naime, prihvatiti Evanđelje u
njegovim najradikalnijim zahtjevima, bez popusta,
bez da opravdavamo uređenje komotnog stila života.
Kontemplacija također ne znači “ne brinuti se” za
druge. Strastvenost za Krista znači strastvenost za
čovjeka. Kontemplacija koja hrani naš život ne može
nikada biti strana životu naših naroda i onomu što
m se događa. Stvarnost naše braće, muškaraca i
žena, treba nositi u molitvi. Kontemplativna duša je
duša koja se osjeća u zajedništvu sa svima, koja sve
predstavlja Gospodinu, s njihovim radostima i žalostima, s njihovim nadama i njihovim frustracijama.
Nosi sve u svom srcu, sve prihvaća u svoju kontemplativnu dušu.
Stoga, kontemplacija je puno više nego manje
više produženi momenti molitve; znači učiniti da
sve vremenite stvari budu u njezinoj službi (usp.
PrKl 7,2; PPr 5,2). Kontemplacija je egzistencija življena za Gospodina i, zbog Njega, utrošena također
u korist drugih. Ne bi ni moglo biti drugačije ako
imamo na umu da je kontemplacija, kako tvrdi Kla-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ra, oponašanje i nasljedovanje Zaručnika (usp. 2PAg
20-21).
Izvori franjevačke kontemplacije
Gledajući Franju i Klaru lako je otkriti dva glavna
izvora njihove kontemplacije: Riječ Božju i liturgiju.
Riječ Božja je, bez sumnje, glavni izvor molitve
Siromaška i njegove Biljčice. Psalmi i biblijski kantici nadahnjuju i hrane njihovu molitvu do te mjere da mirno možemo reći da oboje u samima sebi
utjelovljuju lik siromaha Jahvina u svakoj njegovoj
dimenziji: čovjek koji svoje puno povjerenje stavlja u Gospodina i čovjek koji uranja u adoraciju i u
pohvale. Prakticiranje Molitvenog čitanja Riječi, koju
Crkva tako preporuča u posljednje vrijeme, trebalo
bi biti uobičajeno u našim bratstvima ako želimo da
se Riječ utjelovi u našoj svakidašnjoj egzistenciji. U
tom smislu treba još mnogo učiniti.
Liturgija je povlašteni izvor franjevačke kontemplacije. Na prvom mjestu jer je redoviti kanal kroz
koji Franjo i Klara prihvaćaju Božju riječ, Riječ koja
nije jednostavni predmet meditacije, nego, više,
slavljena i aktualizirana Riječ; riječ koja se pretvara u
djelovanje. Osim toga, Franjo i Klara kroz liturgiju intenzivno žive sakramentalnu aktualizaciju otajstva
Kristova, osobito kako se očituje u otajstvima utjelovljenja i muke koja, kako dobro znamo, zauzimaju
središnje mjesto u kontemplaciji tih dvoje zaljubljenika u siromašnog i raspetog Krista.
Klarina “metoda” kontemplacije
Kao veliki učitelji kontemplacije, i Klara je izradila
svoju “metodu”, svoj put, ipak tako da se nije prilagodila nijednoj od velikih struja. Riječ je o vrlo jednostavnoj metodi koja izvire iz vlastitoga iskustva.
Ta se metoda može sažeti u tri glagola koja se pojavljuju u Klarinom drugom pismu sv. Janji Praškoj:
gledati (promatrati), meditirati, kontemplirati (usp.
2PAg 20; 4PAg 19-23). Klarin meditativni hod je ukorijenjen u utjelovljenje Riječi, sažet u otajstvu, u javnom životu i u križu. To je ogledalo u kojem se odražava siromaštvo, poniznost i ljubav Sina Božjega.
Kontemplirati svaki dan to ogledalo znači koračati
tim putem, bez kolebanja.
Gledati. Pogleda uključuje sve osjećaje u kontemplativnom nasljedovanju Isusa Krista. “Svaki dan
unosi dušu svoju u to ogledalo […] Motri, kažem, na
početku ovog ogledala, siromaštvo Onoga koji je stavljen u jaslice i povijen u pelene” (4PAg 15sl). Nije riječ
o nekom romantičnom stavu pred jaslicama, nego
o stvarnom iskustvu siromaštva, snažnom izboru siromaštva, kao putu što ga je poduzeo Sin Božji. Nije
riječ o udivljenju, nego da se iziđe iz samih sebe i da
9
se motri siromaštvo onoga tko se je učinio “prezrenim za tebe”. Za Klaru ne preostaje drugi put: “slijedi
njegov primjer postajući prezrenim u ovom svijetu”
(2PAg 19). Motrenje na koje Klara poziva je, u konačnici, pogled zaručnice u Zaručnika, koje, budući da
je svakodnevno i ustrajno (usp. 4PAg 15), dovodi da
se otkrije ljepota “Zaručnika najplemenitijeg roda”
(1PAg 7).
Meditirati. Meditacija, za Klaru, obuhvaća um i
dovodi da se shvati poniznost kao kontrast koji sablažnjava i očarava: Kralj anđela ovijen u pelene i
položen jaslice (usp. 4PAg 19-20). Ako je za Franju
binomij siromaštvo – poniznost nerazdjeljiv, on je
to i za Klaru. Siromaštvo ističe život u istom stanju
kao i siromasi. Poniznost izražava dublji aspekt siromaštva: klonuće, poniženje i prijezir. Ako je siromaštvo negacija bogatstva, poniznost je negacija moći.
Poniznost je kenotčka dimenzija nasljedovanja.
Kontemplirati. Kontemplacija na poseban način
uključuje srce. Srce je za Klaru mjesto saveza sa Zaručnikom, izražava radikalnost odgovora, potpuno
predanje, zajedništvo koje omogućuje uživanje u
Bogu. S druge strane, kontemplacija zahtijeva čisto
(usp. PrKl 10,10), potpuno okrenuto Gospodinu. To
omogućuje da se gleda drugim očima, Božjim očima, da se promatra na različiti način, da se shvaća u
dubinu. Kontemplirati, stoga, znači imati iste osjećaje Kristove (usp. Fil 2,5), obući se u Krista (usp. Gal
3,27; Ef 4,24). Kontemplirati znači otvoriti se Duhu
koji obnavlja, preobražava i dovodi do svjedočenja,
cilja svake kontemplacije.
Gledati - meditirati - kontemplirati, više nego stupnjevi, to su dimenzije jednog te istog procesa koji se
ne svodi na čisto intelektualno promatranje, nego je
iskustvo koje zahvaća cijelu osobu u svim njezinim
dimenzijama: duhovnoj, intelektualnoj, afektivnoj i
osjetilnoj. To je kao istinska ljubav: obavijajuća (usp.
NPr 22,19; 3PAg 12-13; 4PAg 15), koja dovodi do nasljedovanja i do poistovjećivanja s ljubljenom osobom, do preobražavanja ljubitelja u Ljubljenoga.
Šutnja i samoća u službi kontemplacije
Tako misli Klara u svom Pravilu (usp. PrKl 5), tako
misli Crkva, tako to izražavaju vaše Konstitucije:
“traženje intimnosti s Bogom sadrži potrebu šutnje,
uistinu životne, cijeloga bića” (Evangelica Testificatio,
46; GGKK OSC, 81). Tko se želi učvrstiti jedino u intimnosti Božjoj, po primjeru Klare, treba iz svoje duše
udaljiti “svaku buku” (4Čel 36). I to ne vrijedi samo
za vas koje ste izabrale povučen život, nego za sve
one koji žele živjeti istinski unutarnji život. Šutnja
kao put slobode je univerzalna vrijednost, nužna za
život u punini, za duboko razmišljanje.
10
Nastanjena šutnja i samoća su očitovanja preobilnog života koji sam govori. Šutnja i samoća su,
zatim, neophodna sredstva da se usredotoči na bitno, da se živi u nazočnosti Gospodinovoj. Upravo
iz te perspektive klauzura dobiva svoju istinsku dimenziju. Bez da se klauzuri oduzima ikakva važnost
prema izvanjskom, ne smije se zaboraviti klauzura
prema unutra: ne zaustavljati se na sporednom,
imati tek za Božju riječ, sabranost osjetila. Ako je za
onoga koji živi na rubu ništavila šutnja zastrašujući znak praznine, za onoga koji traži unutarnji mir
šutnja, samoća i, u vašem slučaju, klauzura su neusporedive zgodne prigode za susret s Bogom i s
drugima.
Novi čovjek kojemu je vjera dala prodorno oko
koje ide preko scenskog i srce sposobno da ljubi nevidljivo, traži šutnju i samoću ne kao bijeg, nego kao
sredstva da se zatvori u samoga sebe, traže šutnju
i samoću sačinjene od dubokih, istinskih odnosa.
Kako god to izgledalo paradoksalno, samo onaj tko
je sposoban ostati sam, samo on je sposoban susresti se s drugima. Možda to razjašnjava zašto danas
provodimo toliko vremena zajedno i ne uspijevamo
susresti se istinski s nekim.
Danas, kako vi, drage moje sestre, tako i mi i koji
žele posvetiti srce isključivo Bogu, trebamo šutnju i
samoću, pune Prisutnosti, pažljive na osluškivanje,
otvorene za zajedništvo. Moramo njegovati nastanjenu šutnju i samoću da ne bismo bili žrtve aktivizma – i to je također jedna od stvarnih opasnosti
u mnogim vašim samostanima – koji je lišen razmišljanja; žrtve praznog aktivizma i, stoga, jalovog.
Bog uvijek govori i njegova je šutnja također riječ.
Zaključak
Predrage sestre u Gospodinu, ove pismo koje
sam započeo s nekoliko riječi sv. Bonaventure i završavam usvajajući njegove druge riječi. Kao on, i ja
od vas tražim da uvijek budete sjedinjene s Kristom,
našim jedinim trajnim dobrom (usp. Sv. Bonaventura,
Pismo…). Što sam vama napisao, drage moje siromašne sestre sv. Klare, mislim i za sebe i za svu braću
koju mi je Gospodin darovao.
Neka nam Gospodin dadne čisto srce da ga možemo gledati, meditirati i kontemplirati, da ga, preobražavajući se u Njega, mognemo svjedočiti muškarcima i ženama našega vremena!
Bratski,
Rim, 13. lipnja 2010., Prot. 101007
svetkovina
sv. Antuna Padovanskoga
fra José Rodríguez Carballo, OFM,
generalni ministar
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
PISMO GENERALNOGA MINISTRA I DEFINITORIJA ZA SVETKOVINU SVETOGA FRANJE
Oživjeti našu vjeru u svećenike
Predraga braćo,
Gospodin vam dao mir!
ljudskim bićima povjerava samoga sebe; koji, premda poznaje naše slabosti, smatra ljude sposobnima
da djeluju i da budu prisutni u njegovo ime. Ta Božja
odvažnost koja se krije u riječi ‘svećeništvo’ uistinu je
velika» (Benedikt XVI., nav. mj. )
«Gospodin mi dade … tako veliku vjeru u
svećenike» (OR 6)
K
ao što je već običaj, pišemo vam u ovoj prigodi da vas pozdravimo i da vam poželimo sretnu svetkovinu sv. Oca Franje. Neka to bude
zgodna prilika da ojačamo svoju karizmu, založeni
u nasljedovanju Krista po načinu života koji nam je
ostavio Franjo.
Ponovno razmišljajući o nedavno završenoj Svećeničkoj godini, i također na traženje mnoge braće,
ove godine želimo s vama podijeliti neke točke razmišljanja o ministerijalnom svećeništvu u svjetlu
Spisa sv. Franje, tako da započnemo promišljanje o
identitetu braće pozvane u svećeništvo, kako je to
od nas zatražio Generalni kapitul 2009. godine u Nalogu br. 2. Nakon toga ćemo imati priliku razmišljati
o identitetu braće laika.
S Asiškim Siromaškom i u suglasnosti s Crkvom
želimo u vjeri produbiti svećeničko služenje «koje
nije jednostavna ‘služba’, nego sakrament» (Benedikt XVI., Homilija, 11. lipnja 2010. godine). Upravo
stoga je riječ o lijepoj i velikoj stvarnosti povjerenoj
ljudima izbranima «između ljudi za ljude» (Hebr 5,
1), koja pokazuje, prije svega, «odvažnost Boga koji
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Prije osam stoljeća Franjo u Oporuci izričito ispovijeda svoju čvrstu vjeru u svećenike, također i «u
siromašne svećenike»; vjeru koju smo mi pozvani
danas živjeti, ponovno otkrivajući značenje svećeničkoga služenja za naš život i poslanje.
Po Franji, svećeništvo treba promatrati prije svega
u odnosu s «tijelom i krvlju Kristovom …» i sa «svetim riječima … Gospodina našega Isusa Krista koje
klerici izgovaraju, naviještaju i poslužuju» (2P 33 –
34). To konkretno znači da po apostolskoj službi, u
kojoj svećenici sudjeluju, primamo navještaj Evanđelja i sakramente spasenja, tj. krštenje, euharistiju
i oproštenje grijeha, po kojima postajemo istinskom
djecom Božjom i koji nas čine udovima tijela Kristova. Tako se bolje razumije zašto se Franjo uvijek želi
«utjecati upravo njima (svećenicima) … I ne želim u
njima gledati grijehe, jer u njima prepoznajem Sina
Božjega i moji su gospodari» (OR 6 – 9).
U sadašnjoj situaciji Crkve od temeljne je važnosti
doći do korijena te stvarnosti o kojoj govori Franjo.
On nas rasvjetljuje da spoznamo kako se ponašati u
našoj konkretnoj egzistenciji vjernika prema svećenicima i, ako smo svećenici, kako se ponašati s obzirom na našu službu. «Ponovno razumjeti ljepotu
svećeničke službe» (Benedikt XVI., nav. mj.) znači
istovremeno prihvatiti s realizmom i poniznošću da
se ta veličina i ljepota nalaze «u glinenim posudama» (2 Kor 4, 7) a da se ne sablaznimo ili, još gore,
odijelimo od Crkve koja nam, po službi svećenika,
omogućuje da imamo puni pristup Isusu i njegovu
spasenju.
«Gledajte svoje dostojanstvo, braćo
svećenici» (PBr 23)
Franjo je u različitim prigodama govorio o svećenicima i o stavu koji je trebalo imati prema njima.
11
Bratstvo koje se malo pomalo oblikovalo oko njega
uključivalo je kako klerike tako i laike, što dokazuju
neki njegovi Spisi: «Moja blagoslovljena braća, kako
klerici, tako laici, neka svoje grijehe ispovijedaju
pred svećenicima našega Reda» (NPr 20, 1; usp. PPr
7, 2). Pred kraj svoga života, kad su braća svećenici bili brojniji, posvetio je «braći svećenicima koji
jesu, koji će biti i koji žele biti svećenici Svevišnjega»
(PBr 14), obilan dio svoga Pisma Redu naslovljenoga
«svim ministrima i kustodima i svećenicima ovoga
istoga bratstva», označenima kao «poniznima u Kristu» (PBr 3). Čini se da je to sjećanje, želja i opomena!
Središnji dio poruke, posvećene svećenicima,
odnosi se na slavljenje Euharistije. Franjo podsjeća
svećenike da se tom sakramentu trebaju približiti
«čisti» i također «da s poštovanjem slave pravu žrtvu
presvetoga tijela i krvi Gospodina našega Isusa Krista svetom i čistom nakanom, ni za kakvu zemaljsku
stvar niti iz straha ili ljubavi prema kojem čovjeku,
kao oni koji se ulaguju ljudima (Ef 6, 6; Kol 3, 22),
nego neka svu volju, koliko pomogne božanska milost, uprave k Bogu želeći se svidjeti samo njemu
vrhovnom Gospodaru» (PBr 14 – 15). Taj značajan
popis stvari koje treba činiti i izbjegavati naznačuje
u Franji neki nemir, jer postoji mogućnost da stvari
krenu drugačije. Čini nam se da ta zabrinutost ne
vrijedi samo s obzirom na prošlost. Stroga upozorenja i prijetnje koje slijede, preuzete iz Poslanice
Hebrejima, pokazuju ozbiljnost kojom se Franjo postavlja prema sakramentu Euharistije i Božje riječi.
Sve, pak, smjera tomu da se naglasi neusporediva veličina i dostojanstvo svećeništva. S paradoksalnim realizmom Franjo govori o bratu svećeniku kao
o onom koji «svojim rukama dotiče, srcem i ustima
blaguje i drugima pruža da ga blaguju Onoga koji
više neće umrijeti nego će vječno živjeti i bit će
proslavljen i nad kojega se i anđeli žude pogledom
nadviti» (PBr 22). Usuđuje se, štoviše, usporediti svećenika s Marijom koja je Krista nosila u svom krilu,
s Ivanom Krstiteljem koji je uzdrhtao dok je na krštenju doticao tjeme Isusovo, grobu gdje je ležalo
Isusovo tijelo (usp. PBR 21). Evo duboka smisla službe koju je Bog udijelio svećenicima i zbog koje im
dugujemo ljubav, poštovanje i čast.
Nastavak teksta dovodi nas do još veće dubine:
objave Božje poniznosti u Euharistiji. Veoma realističan opis – tijelo i krv, ruka koja dotiče i dijeli, usta
koja blaguju – otvara se prema konačnom i zapanjujućem otajstvu: Boga koji se ponizuje u Euharistiji, onako kako se već dogodilo u trenutku utjelovljenja, kad je napustio slavno Očevo krilo i prihvatio
krhkost ljudskoga stanja (usp. OP 1, 17 – 18; 2 P 4),
Njegovo je utjelovljenje već očitovalo poniženje
12
Boga, njegovu kenozu. U Euharistiji ta stvarnost ide
još dalje: ne uzima čak ni ljudsko tijelo, nego se uprisutnjuje pod znakom kruha, svakidašnje jednostavne tvari. «Pogledajte, braćo, Božju poniznost i pred
njim svoja srca izlijevajte (Ps 61, 9). Ponizite se i vi,
da vas on uzvisi (1Petr 5, 6; Jak 5, 10). Ništa, dakle,
svoga ne pridržite za sebe, da vas primi cijele onaj
koji se vama cio predaje» (PBr 28 – 29). Poniznost
Božju očitovanu u Euharistiji Franjo predstavlja kao
osnovicu i temelj evanđeoskoga poziva u koji smo
pozvani.
Naša vjera u svećenike i naše življenje
Vizija koju Franjo ima o svećeničkoj službi može
se činiti teoretskom, idealističkom. No ona je, naprotiv, nadahniteljska za ponašanje koje bismo trebali imati također i danas.
Dobro nam je poznato da trenutno gledanje i
vrednovanje svećenika nije baš visoko! Neke situacije koje su svima poznate to jasno pokazuju: osim
smanjenja broja svećeničkih zvanja u mnogim zemljama, opći nedostatak vjere koji se živi u svijetu
i u Crkvi, optužbe za zlostavljanje maloljetnikâ od
strane nekih svećenika, sam stil života koji često dovodi svećenika da živi «odijeljen» od vjernika laika,
čine to da poštovanje prema svećeničkoj službi i
vjera u svećenike sve više slabe.
Unatoč tomu, pozvani smo obnoviti našu
vjeru u ono što utemeljuje svećeničku službu, potvrđujući potrebu te službe za Crkvu, premda svjesni da svećenici, kao i sama Crkva, nikada nisu savršena bića. Kako bismo uspjeli sve to živjeti nema
ničega boljega nego meditirati ovaj Franjin veoma
osobni tekst: «Gospodin mi je dao i daje toliku vjeru
u svećenike koji žive po uredbi svete Rimske Crkve,
poradi njihova reda, da, kad bi me i progonili, hoću
da se k njima utječem. I kad bih imao toliku mudrost
koliku je imao Salomon, pa kad bih našao siromašne svećenike ovoga svijeta u njihovim župama u
kojima borave, neću propovijedati mimo njihove
volje. Njih i sve ostale hoću da poštujem, ljubim i častim kao svoje gospodare. I neću da u njima gledam
grijeha, jer u njima vidim Sina Božjega i oni su moji
gospodari. A to činim zbog toga što na ovom svijetu
ne vidim ništa tjelesno od samoga svevišnjega Sina
Božjega osim presvetoga tijela i presvete krvi njegove, što i oni primaju i samo oni drugima dijele»
(OR 6 – 10).
«Red Manje braće sačinjavaju braća kako klerici
tako laici» (GGKK 3, 1). Naš franjevački poziv, prema
tome, nije nužno vezan uz svećeništvo. Ovdje vrijedi ono što je napisao Apostol: «Svatko neka ostane
u onom zvanju u koje je pozvan» (1Kor 7, 20). Sve-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ćenički poziv, kao i onaj laički, nije naš izbor, nego
osobiti poziv Gospodinov. Na nama je jednostavno
da odgovorimo s velikodušnošću. U svakom pozivu
priznajemo dar Gospodinov Crkvi i čovječanstvu.
Jednaki po zavjetovanju (usp. GGKK 3, 1), svi smo
pozvani živjeti kao braća i sukladno zahtjevima zajedničkoga poziva i poslanja: «U različitosti službi
svi su kršćani pozvani odgovoriti riječi Gospodina
koji šalje naviještati dobru vijest Kraljevstva» (PdV
25). Osim toga, onaj tko je pozvan vršiti svećeničku
službu treba uvijek imati na umu da takvu službu
ne smije shvatiti kao osobnu promociju ili osobno
dostojanstvo koje ga stavlja iznad njegove braće
laika ili, u Crkvi, iznad vjernikâ laikâ. U dubokom
zajedništvu sa svima, osobito s posljednjima, i – u
duhu crkvenoga obraćenja – otvoreni zajedničkomu
poslanju (usp. PdV 25), na nama je da svećeništvo
živimo sukladno onomu što zahtijeva naš identitet
Manje braće, kako je naznačeno u našim Generalnim konstitucijama i u Prioritetima. Tako će nam dar
svećeništva u Redu biti veliko bogatstvo za izgrađivanje Kraljevstva među sobom. Draga braćo, evo nekoliko točaka koje nas potiču na šire razmišljanje o identitetu braće pozvane
u svećeničku službu. Pozivamo vas stoga da nastavite takvo razmišljanje u svojim bratstvima, pro-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
vincijama i kustodijama. Napose vas pozivamo da
razmišljate o polaznoj točki, poniznosti Božjoj, kako
to napisa Franjo, ili o odvažnosti Božjoj, kako to reče
Benedikt XVI.
Ne možemo bolje završiti ovo pismo nego navodeći Franjine riječi: «I sve klerike i redovnike smatrajmo svojim gospodarima u onome što se odnosi na
spasenje duše a ne protivi se našemu životu i častimo u Gospodinu njihov sveti red, službu i služenje u
Gospodinu» (NPr 19, 3 – 4).
Na sve vas, ljubljena braćo, klerici i laici, neka siđe
obilni blagoslov Gospodinov.
Vaša braća iz Generalnoga definitorija.
Rim, 15. srpnja 2010., svetkovina sv. Bonaventure
Fr. José Rodríguez Carballo ofm (Min. gen.)
Fr. Michael Anthony Perry, ofm (Vic. gen.)
Fr. Vincenzo Brocanelli, ofm (Def. gen.)
Fr. Vicente-Emilio Felipe Tapia, ofm (Def. gen.)
Fr. Nestor Inácio Schwerz, ofm (Def. gen.)
Fr. Francis William Walter, ofm (Def. gen.)
Fr. Roger Marchal, ofm (Def. gen.)
Fr. Ernest Karol Siekierka, ofm (Def. gen.)
Fr. Paskalis Bruno Syukur, ofm (Def. gen.)
Fr. Julio César Bunader, ofm (Def. gen.)
Fr. Vincent Mduduzi Zungu, ofm (Def. gen.)
Fr. Aidan McGrath, ofm (Seg. gen.)
Prot. 101195
13
14
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
15
DEKRET ZA ISPOVJEDNIKE REDA MANJE BRAĆE
Provincijalnim ministrima, kustodima i predsjednicima federacija Reda manje braće
Mnogopoštovani brate,
Uz ovaj dopis šaljemo Vam kopiju Dekreta kojeg je izdao generalni ministar 19. ožujka 2010. (Prot. br. 100619).
Generalni ministar je odlučio subdelegirati na petogodište (do 9. veljače 2015.) svakome bratu Reda koji je od
dijecezanskog ordinarija dobio ovlast ispovijedati, ovlasti koje je njemu odobrila Apostolska pokorničarna otpisom prot. br. 82/10, izdanom 9. veljače 2010., kojega prilažemo kopiju.
Vama povjeravamo zadatak da prenesete kopiju ovoga dekreta svoj braći svoje provincije koja zakonito obavljaju službu ispovijedanja.
Bratski Vas pozdravljamo.
Rim, 23. travnja 2010.
Prot. br. 100619
FR. MICHAEL A. PERRY, OFM
VIKAR I GENERALNI PROKURATOR
FR. AIDAN MCGRATH, OFM
GENERALNI TAJNIK
APOSTOLSKA POKORNIČARNA
Apostolska pokorničarna perčasnom generalnom ministru Reda mnaje braće, Apostolskim autoritetom produljuje n naredno petogodište, prema molbi, sljedeće ovlasti koje on može pos vom razboritom sudu subdelegirati
upraviteljima redovničkih kuća i drugimsvećenicima svoga Reda koji se odlikuju znanjem i razborom, samo ako
su svi zakonito potvrđeni za ispovijedanje vjernika:
• odrješivati pokornike od svih cenzura, to jest izopćenja i zabrane bogoslužja, koje nisu proglašene niti
Apostolskoj Stolici pridržane;
• dati oprost, kada postoji opravdani razlog, od privatnih zavjeta, zamjenjujući ih, ako je potrebno drugim djelima pobožnosti ili pokore, samo ako oprost ne krši tuđe stečeno pravo.
Što se tiče davanja oprosta od nepravilnosti koja pogađa muške osobe poradi formalne suradnje u izvođenju
pobačaja, ako je potrebno, trebat će se obratiti na Apostolsku pokorničarnu.
Ovim ovlastima spomenuti svećenici mogu se koristiti samo u činu sakramentalne ispovijedi i na području savjesti.
U Rimu, dana 9. veljače2010. g.
Prot. br. 82/10
IOANNES FRANCIUS GIROTTI, OFM conv.
REGENS
† FORTUNATUS BALDELLI
VELIKI POKORNIČAR
FRA JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO GENERALNI MINISTAR REDA MANJE
BRAĆE I PONIZNI SLUGA U GOSPODINU
DEKRET
Ovim Dekretom
Ispovjednicima našega Reda
Koje je zakonito potvrdio mjesni ordinarij,
Snagom Otpisa Apostolske pokorničarneod 9. veljače 2010.,
Ovlasti odobrene tim Otpisom
sve do 9. veljače 2015.
subdelegiramo
Uz obdržavanje onoga što po pravu treba obdržavati.
U Rimu, u Generalnoj kuriji Reda,
Dana 19. ožujka 2010. g.
Prot. 100619
FR. AIDAN McGRATH, OFM
GENERALNI TAJNIK
FRA JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO, OFM
GENERALNI MINISTAR
16
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
17
IZ ŽIVOTA PROVINCIJE
18
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
19
FRA VINE LEDUŠIĆ ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA FRA GORAN ĆORLUKA ZAREĐEN ZA ĐAKONA
Mostar, 10. travnja 2010. (MIRIAM) – U subotu,
10. travnja 2010., u samostanskoj crkvi svetih Petra
i Pavla u Mostaru, na večernjoj svetoj misi u 18 sati,
dijecezanski biskup mons. Ratko Perić podijelio je
svete redove dvojici đakona i jednom svećeniku. Za
svećenika je zaređen fra Vine Ledušić, a za đakone
fra Goran Ćorluka, te don Davor Berezovski za Mostarsko – duvanjsku biskupiju.
Slavlje mise ređenja koje je predvodio biskup
Ratko, u koncelebraciji s provincijalom fra Ivanom,
gen. Vikarom don. T. Vukšićem, župnicima ređenika,
te još preko četrdeset svećenika, započelo je procesijskim ulazom uz zvuke orgulja. Nakon navještaja
evanđelja, započeo je obred ređenja u kojem su
najprije prozvani i predstavljeni kandidati za svete
redove. Zatim je uslijedila biskupova homilija u kojoj se obratio ređenicima, te ih pozvao na istinitost
života i svjedočenja, naglasivši posebno jednu od
bitnih zadaća i poslanja, a to je naviještanje Riječi,
osvrnuvši se posebno na 2 Tim 4, 1-5: “Zaklinjem te
pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom
njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to
zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj
sa svom strpljivošću i poukom… budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje
svoje posve ispuni.” Na kraju je biskup srdačno izrazio i radost i čestitke, najprije roditeljima ređenika, a
onda Biskupiji i Provinciji. Nakon homilije i završetka
samog obreda ređenja, zaređeni đakoni su prinijeli
darove na oltar, a fra Vine je pristupio koncelebraciji.
Na kraju misnog slavlja riječi čestitanja i radosti
uputio je i provincijal fra Ivan. Najprije je ređenicima
zahvalio što su „dopustili Bogu da se uplete u vaše
živote i odvažili po svećeničkom i đakonskom ređenju potpuno pripadati Kristu… “ Također je čestitao
i zahvalio roditeljima, a sve vjernike pozvao na molitvu za ove kao i za buduće svećenike, đakone te
redovnike i redovnice. Župni zbor pod vodstvom s.
Slavice Filipović ponovno je pokazao visoku razinu
te divnim pjevanjem uzveličao ovaj događaj, kao i
naši bogoslovi, novaci i postulanti koji su sudjelovali
u asistenciji liturgijskog slavlja.
Nakon svete mise, fotografiranja i čestitanja, uslijedila je zajednička večera za sve sudionike slavlja,
kao i rodbinu i prijatelje ređenika.
IZABRANA NOVA PROVINCIJSKA UPRAVA
Mostar, 20. travnja 2010. (MIRIAM) – U ponedjeljak 19. travnja 2010., u franjevačkom samostanu svetih
Petra i Pavla u Mostaru, slavljem svete mise započeo je redoviti provincijski kapitul. Drugoga dana kapitula
braća kapitularci izabrali su novi provincijski definitorij koji sačinjavaju:
fra Ivan Sesar, provincijal
fra Miljenko Šteko, vikar Provincije
fra Ivan Dugandžić
fra Mijo Pinjuh
fra Iko Skoko
fra Miro Šego
fra Danko Perutina.
Novoj Upravi želimo mir, blagoslov i uspjeh u radu
za dobro Provincije.
20
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
DUHOVNA OBNOVA NA HUMCU
Mostar, 28. travnja 2010. (Miriam) – Danas je u samostanu svetog Ante na Humcu održana redovita
mjesečna duhovna obnova za cijelu Provinciju. Već
uobičajeno, braća su se na Humcu počela okupljati
oko 10 sati uz kavu i razgovor. U 10, 30 započeo je
srednji čas, a zatim je uslijedilo izlaganje predvoditelja ove obnove, patera dr. Mije Nikića, isusovca iz
Zagreba, profesora na Filozofskom fakultetu DI.
Tema izlaganja bila je Svećenička duhovnost - integrativni čimbenik svećeničkog identiteta. Dr. Nikić
je započeo antropološkom podjelom na podsvjesnu,
tjelesnu, emocionalnu, društvenu i duhovnu dimenziju čovjeka, te je povezujući elemente duhovnosti i
psihologije jasno ocrtao neke smjerove života i integralnog razvoja svećenika u suvremenom svijetu.
Sva nazočna braća s velikom su pažnjom pratila ovo
zanimljivo jednosatno izlaganje. Nakon toga slijedio je kratki odmor te prigoda za svetu ispovijed. U
podne je slavljena sveta misa koju je predvodio pro-
vincijski vikar fra Miljenko Šteko, u koncelebraciji s
pedesetak svećenika, a propovijedao je pater Nikić.
Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički objed u
samostanskoj blagovaonici. Lijepo vrijeme i veliki
broj braće na obnovi, njih preko sedamdeset, učinili
su ovaj dan ugodnim i radosnim.
DUHOVNA OBNOVA U MAJČINOM SELU
Mostar, 27. svibnja 2010. (MIRIAM) – Redovita
mjesečna provincijska duhovna obnova održana
je u srijedu, 26. lipnja u Majčinom selu. Braća su se
na kavi okupila oko 10 sati. Službeni dio programa s
molitvom Srednjeg časa započeo je u 10.30. Nakon
molitve svoje izlaganje pod naslovom Marija – Majka svećenika, održao je fra Danko Perutina iz Međugorja. Fra Danko se osvrnuo na crkvene dokumente
koji govore o svećeništvu, te je u svijetlu Svećeničke
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
godine, kojom nas Crkva poziva da još više razmišljamo o ulozi i pozivu svećenika, govorio o veoma
važnoj odanosti i povezanosti koju svaki svećenik
treba imati s Isusovom majkom koja je najbolji uzor
vjere, molitve i nasljedovanja Gospodina.
Nakon izlaganja braća su imala prigodu za sakrament pomirenja.
U 12 sati započelo je misno slavlje koje je predvodio provincijal fra Ivan Sesar, a propovijedao je fra
Danko. U koncelebraciji je bilo oko 40 svećenika.
Na kraju je provincijal sve pozdravio i pozvao na
zajednički susret svećenika na Kupresu u slijedeću
srijedu, te je pozvao na molitvu za bolesnu braću.
Dobrodošlicu i radost su izrazili i međugorski župnik fra Petar V. i ravnatelj Majčinog sela fra Svetozar
K.
Nakon misnog slavlja slijedio je ručak koji su pripremili djelatnici Majčinog sela koje se već od prije
pokazalo kao izvrstan domaćin naših duhovnih obnova.
21
FRA VINE LEDUŠIĆ PROSLAVIO MLADU MISU
Mostar, 31. svibnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju,
30. svibnja 2010., na svetkovinu Presvetoga Trojstva,
Mladu misu u svojoj rodnoj župi svetog Franje u Bukovici proslavio je fra Vine Ledušić.
Dok su se vjernici okupljali na platou pred vanjskim oltarom ispred crkve, već u 10 i 30 započelo je
meditativno razmišljanje o svećeništvu koje je čitao
fra Stipe Marković. Procesijskim ulazom u 11 sati je
započela sveta misa koju je predvodio mladomisnik,
naglasivši da je prikazuje za župu, za sve pokojne i
žive župljane. Misna čitanja čitali su mladi iz župe,
koji su prinijeli i darove, a veoma lijepo pjevao je
župni zbor pod vodstvom prof. Ivana Sušilovića.
Propovjednik je bio fra Sretan Ćurčić. Govorio je o
svećeništvu, o milosti Božjeg poziva i čovjekova odgovora na nj, o svetom Franji koji se najviše približio
slici Isusa Krista, te o „najljepšem zvanju i najljepšem
odijelu… franjevaštvu i habitu“. U koncelebraciji su
bila 29-orica svećenika i dvojica đakona.
Na kraju misnog slavlja sve nazočne, a posebno
mladomisnika, u ime Provincije pozdravio je provincijski vikar fra Miljenko Šteko istaknuvši duhovnu
plodnost bukovičke župe koja je dala mnoga duhovna zvanja, a i danas ima brojne svećenike i časne sestre, te je zahvalio Bogu što i fra Vine nastavlja
taj časni niz, te mu poželio Božji blagoslov. Zatim se
uistinu velikom broju vjernika obratio i župnik fra
Jozo Radoš, zahvalivši Bogu najprije na ovom danu i
daru, ali i lijepom vremenu. Fra Jozo je zahvalio svima koji su na bilo koji način, molitvom, darovima ili
radom učinili ovaj dan radosnim.
Posljednji je riječ uzeo mladomisnik fra Vine i izrekao svoje riječi zahvale Gospodinu, i svima koji su
ga pratili na putu do oltara, ponajprije roditeljima,
bratu i sestrama, fratrima, odgojiteljima, kolegama
i prijateljima, te je srdačno zahvalio svima koji su se
trudili da organiziraju i uljepšaju dan Mlade mise. Na
kraju svete mise fra Vine je podijelio mladomisnički
blagoslov, a drugi dio slavlja nastavio se za obiteljskim stolom s mnogobrojnim uzvanicima u restoranu Lovre u Bukovici.
Tamo su fra Vinu i sve nazočne pozdravili provincijal fra Ivan Sesar, duvanjski gvardijan fra Mladen
Rozić i briješki vikar fra Tomislav Puljić. U restoranu
su pjevali mladi iz splitskog VIS-a Dominik te KUD
Fra Mijo Čuić iz Bukovice čiji je aktivni član bio i sam
mladomisnik.
ODRŽANA SJEDNICA UPRAVE PROVINCIJE
Mostar, 5. lipnja 2010. (MIRIAM) - U našem samostanu u Mostaru, u petak , 4. lipnja 2010., održana je
sjednica Uprave provincije na kojoj su nazočili svi njezini članovi.
Na sjednici su razmotreni zaključci nedavno održanog Provincijskog kapitula, te sukladno tim zaključcima donesene sljedeće odluke:
• Tajnim glasovanjem jednoglasno je odlučeno da, ad experimentum, do slijedećeg kapitula, kuća Postulature bude naš samostan u Mostaru.
• Imenovano je Povjerenstvo za povrat oduzete imovine. Članovi Povjerenstva su: fra Miro Šego, fra Ivan
Ševo i fra Iko Skoko.
Uz gore navedeno još su razmotrena tekuća pitanja vezana uz život Zajednice.
22
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
SVEĆENIČKO REĐENJE U MOSTARU
Na svetkovinu sv. Petra i Pavla biskup Perić zaredio je za svećenike dvojicu đakona Hercegovačke
franjevačke provincije Uznesenja BDM
Mostar, 30. lipnja 2010. (MIRIAM) – Na svetkovinu
sv. Petra i Pavla zaštitnika franjevačkog samostana
i župe u Mostaru mons. Ratko Perić, mjesni biskup,
zaredio je za svećenike dvojicu đakona Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Slavena Brekala iz župe sv. Petra i Pavla u Mostaru i fra
Stipana Klarića iz župe sv. Franje Asiškog u Bukovici. Uz o. biskupa suslavili su provincijal fra Ivan dr.
Sesar, gen. vikar don Tomo dr. Vukšić i preko pedeset svećenika. U prepunoj crkvi sv. misnom slavlju
i ređenju nazočili su roditelji i rodbina novoređenika. U prigodnoj nadahnutoj propovijedi biskup
je naglasio svu ozbiljnost i odgovornost svećeničke službe koja se sastoji u ljubavi i žrtvi a izrasta
iz Kristove ljubavi i žrtve koju je podnio na križu.
Euharistijsko slavlje uzveličao je skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. Slavice Filipović župni zbor
sv. Cecilije. Na kraju slavlja nazočnima se obratio o.
Provincijal prigodnim riječima čestitavši mladomisnicima i njihovim roditeljima. Slavlje je nastavljeno
bratskim druženjem u samostanskoj blagovaonici.
FRA SLAVEN BREKALO PROSLAVIO MLADU MISU
Mostar, 5. srpnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju, 4.
srpnja 2010. u svojoj župi svetih Petra i Pavla u Mostaru, mladu misu je proslavio fra Slaven Brekalo.
Svečano misno slavlje započelo je u 11 sati procesijskim ulazom. Dolaskom pred oltar, fra Slaven je
kleknuo i primio roditeljskj blagoslov. Zatim je mladomisniku riječi dobrodošlice i ohrabrenja izrazio
župnik fra Šimun Romić, a prigodnom mu se reci-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
tacijom u ime obitelji i rodbine obratila rodica Josipa Brekalo. Mladomisnik je potom pristupio oltaru
i započeo misno slavlje. S njim su u koncelebraciji
bili kolege mladomisnici, fra Stipan Klarić i fra Vine
Ledušić, te fra Robert Ćibarić i fra Mario Zubak iz Zagrebačke provincije, provincijal, gvardijan, župnik te
još petnaestorica svećenika. Propovjednik na ovom
slavlju bio je fra Ante Marić, koji se obratio najprije
mladomisniku, a onda i njegovoj obitelji i svim vjernicima, naglasivši da je svećenik veliki dar za Crkvu i
Božji narod i da je mlada misa prigoda da se ponovo
sjetimo Isusovih riječi: „Molite Gospodara žetve da
pošalje radnike u žetvu svoju!“ Mladomisniku je napomenuo da, kao što sveti Pavao veli, sada „na sebi
nosi biljege Kristove...“.
Na kraju misnog slavlja slavljeniku su se još obratili provincijal fra Ivan i gvardijan fra Mate, čestitavši
najprije roditeljima i obitelji, te mu poželjeli dobrodošlicu na njivu Gospodnju, mir i ustrajnost. U ime
cijele obitelji fra Slavenu je na kraju zahvalila rodi-
23
ca Lucija Brekalo. Mladomisnikov propovjednik fra
Ante uručio mu je povelju Papinog blagoslova kao
spomen na ovaj dan.
Posljednji govornik bio je sam mladomisnik koji
je ovu prigodu iskoristio da zahvali svima, od obitelji
do Provincije, preko svih onih koji su mu pomogli da
stigne do ovog svečanog i radosnog dana.
Ovom svečanom misnom slavlju poseban pečat
dali su i župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipo-
vić uz orguljašku pratnju fra Branimira Novokmeta
i solo dionice fra Tihomira Bazine, te liturgijska asistencija sa sudjelovanjem naših novaka uz ceremonijera fra Vjekoslava Milićevića.
Na samom kraju uslijedio je svečani mladomisnički blagoslov petorice ovogodišnjih mladomisnika.
Nakon liturgijskog slavlja i čestitanja, proslava je
nastavljena za obiteljskim stolom u restoranu Ruža
u Rodoču.
OBNOVA ZAVJETA NAŠIH BOGOSLOVA
Zagreb, 16. srpnja 2010. (fra3.net) - U subotu,
10.7.2010. u našem samostanskom bratstvu bilo je
razloga za slavlje. Naime jedanaestorica naše braće:
fra Marin, fra Perica, fra Tomislav, fra Antonio, fra Dario, fra Goran, fra Hrvoje, fra Ivan, fra Mario, fra Stanko
i fra Josip Serđo, obnovili su svoje zavjete na godinu
dana te obećali da će u poslušnosti, siromaštvu i čistoći živjeti po primjeru svetoga Franje asiškoga. Također trojica naše braće: fra Dalibor, fra Damjan i fra
Tihomir, produžili su svoje privremene zavjete do polaganja doživotnih zavjeta koji bi trebali biti najesen.
Prije samoga čina zavjetovanja, bogoslovi su imali
i duhovnu obnovu koju je predvodio magistar fra
Ljubo Kurtović koji je govorio o samim zavjetima,
što su to zavjeti, što znače, na što se zavjetujemo…
Nakon toga je uslijedilo klanjanje pred Presvetim
Oltarskim Sakramentom te sveta misa. Sam čin obnove zavjeta bio je pod molitvom Večernje.
Bogoslovi su zavjete položili u ruke oca provincijala fra Ivana Sesara koji je ovom prigodom izrekao
čestitke i zahvalnost dragome Bogu koji nas prati na
našemu redovničkome putu.
Druženje je nastavljeno u samostanskoj dvorani
uz okrepu i pjesmu.
ČESTITKA PROVINCIJALA FRA IVANA
NOVOIMENOVANOM POMOĆNOM BISKUPU
BANJALUČKOM, FRA MARKU SEMRENU
Dragi fra Marko!
Radosna srca primio sam vijest da Te je Sveti Otac
imenovao za pomoćnog biskupa banjalučkog i naslovnog biskup Abaradire.
Zahvalni smo Gospodinu što je bacio svoje oko
i pogled na Tebe i Tebe izabrao u red biskupstva.
Time stupaš u kontinuitet svih onih dičnih veličina
koje su obilježile stoljeća Bosne Srebrene i Hercegovine kršne.
Istodobno smo Gospodinu zahvalni što je Tvoje
imenovanje objavljeno na blagdan našega serafskoga naučitelja svetoga Bonaventure. Svjesni smo
toga što je on značio i Redu i Crkvi, i onodobno, a i
24
danas. To rado ističe i današnji Sveti Otac koji trajno
naglašava zasluge i Franje i Bonaventure za Kristovu
Crkvu.
Moja čestitka u ime moje Hercegovačke franjevačke provincije - povezana je s molbom i molitvom
Svemogućemu Bogu po Gospodinu našem Isusu
Kristu u Duhu Svetome, da Ti podari otajstvenu mudrost i mudrost života. A kako se to zbiva? Sveti bi
Bonaventura rekao: “Pitaj milost, ne znanost; pitaj
žudnju, ne razum; molitveni jecaj, ne čitalački studij;
zaručnika, ne učitelja; Boga, ne čovjeka; tamu, ne jasnoću; ne svjetlost, nego oganj što je kadar posve
užgati i preobilnim oduševljenjima i najžarčim osjećajima prenijeti u Boga”.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Stoga Gospodina molimo da na Tebe izlije puninu ‘božanski nadahnute mudrosti’ (sv. Bonaventura)
kako bi mogao u ovim sudbonosnim vremenima za
naš narod i Kristovu Crkvu biti pastir na tragu onih
svetih i mučeničkih likova iz naše povijesti, a isto
tako i dičnih biskupa franjevaca u minulome stoljeću iz Banjalučke biskupije, fra Josipa Garića i fra
Alojzija Mišića.
Tvoje je imenovanje ujedno i veliko priznanje
Svetoga Oca cijeloj Tvojoj zajednici, Bosni Srebrenoj, za sve što je učinila i čini za Kristovu Crkvu na
ovim prostorima. U Tebi čestitam i Tvojoj dragoj,
sestrinskoj Provinciji koja je dala Crkvi još jednoga
pastira-biskupa.
Svim drugim čestitarima pridružujem se i ja osobno ali i s cijelom svojom franjevačkom zajednicom
moleći Boga da Ti podari obilje svojih milosti, blagoslova te plodnih biskupskih godina!
Tvoj u Gospodinu i svetome Franji odani,
Mostar, 16. srpnja 2010. fra Ivan Sesar,
hercegovački provincijal
OBRED OBLAČENJA I
PRVOG ZAVJETOVANJA NA HUMCU
Mostar, 16. srpnja 2010. (MIRIAM) - U četvrtak, 15.
srpnja 2010., na blagdan svetog Bonaventure, u ispunjenoj crkvi svetog Ante na Humcu i u nazočnosti
mnoge braće, na večernjoj svetoj misi u 19 sati, svoje prve redovničke zavjete nakon završenog novicijata položili su: fra Damir Čamber, župa Posušje, fra
Augustin Čordaš, župa sv. Ivana apostola i evanđelista, Mostar, fra Alen Pajić, župa Domanovići, fra Ivan
Penavić, župa Široki Brijeg, fra Tomislav Smoljan,
župa Međugorje.
Isto tako, nakon završene postulature na Humcu,
u novicijat su ušli i franjevački habit obukli: Dragan
Bolčić, župa Međugorje, Stjepan Leventić, župa Drinovci, Zvonimir Pavičić, župa Široki Brijeg i Hrvoje
Stanić, župa sv. Petra i Pavla, Mostar.
Misno slavlje predvodio je i propovijedao fra Ivan
Sesar, provincijal, koji je i primio prve zavjete braće
koja su završila novicijat, te primio u novicijat četvoricu koja su završila postulaturu.
Provincijal je istaknuo da su novi članovi razlog
istinske radosti našoj Zajednici Podsjetio je novake
i zavjetovanike da je sveti Franjo u središte Pravila
stavio Evanđelje: „Pravilo i život manje braće jest
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega
Isusa Krista živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći.
(PP, 1)“ Na blagdan svetog Bonaventure podsjetio
je: „Sveti Bonaventura, divni ures Franjevačkog reda,
potiče i obvezuje sve Kristove nasljedovatelje da i
danas budu izazov svetošću, po evanđeoskim savjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće.“
Nakon propovijedi uslijedio je obred prvog zavjetovanja, zatim oblačenja novaka kojima su u prvom
oblačenju habita pomagali njihovi župnici i gvardijani. Nakon oblačenja sva su braća izrazila čestitke.
Na kraju svete mise sve je nazočne pozdravio
gvardijan fra Miro, izrazio svoju radost zbog mlade
braće, čestitao njima i njihovim roditeljima, te sve
pozvao na zakusku u samostanski klaustar nakon
slavlja, a također je i provincijal uputio svoje čestitke
te zahvale svima koji su sudjelovali u odgoju ovog
podmlatka, najprije roditeljima, a onda meštrima i
samostanskom bratstvu na Humcu.
Na misnom slavlju koncelebriralo je 49 svećenika, a sveukupno je, uz bogoslove i novake, nazočilo
preko 65 braće.
25
FRA STIPAN KLARIĆ PROSLAVIO MLADU MISU
Mostar, 1. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Danas, u nedjelju 1. kolovoza 2010., u svojoj rodnoj župi svetog
Franje Asiškog, mladu misu je proslavio fra Stipan
Klarić.
U 11 sati procesija je krenula iz župne crkve prema vanjskom oltaru napravljenom za ovu svečanu
prigodu u crkvenom dvorištu.
Dok su svećenici iskazivali počast oltaru, mladomisnik je primio blagoslov od svojih roditelja te nakon roditeljskog blagoslova i sam pristupio oltaru.
Prije samog početka početka sve je nazočne pozdravio i dobrodošlicu zaželio bukovički župnik fra
Jozo Radoš Đoka i izrazio svoju radost što Bukovica
ove godine daje već drugog mladomisnika. Nakon
pozdravnih župnikovih riječi fra Stipan je započeo
svoje mladomisničko euharistijsko slavlje. S njim u
koncelebraciji bili su ovogodišnji provincijski mladomisnici fra Vine Ledušić i fra Slaven Brekalo, te
provincijal fra Ivan Sesar, župnik fra Jozo i još trideset svećenika.
Propovjednik na ovoj mladoj misi bio je fra Josip
Vlašić. Istakao je da svijet treba Krista i zato treba
svećenike koji će svojim životom i svojom službom,
riječima i gestama i svetim činima biti nosioci Krista
i njegovi svjedoci, njegove ruke i noge ljudima i svijetu ovoga vremena.
Na kraju misnog slavlja u ime Provincije mladomisniku se obratio i provincijal fra Ivan zaželjevši mu
Božji blagoslov, mir i ustrajnost, a svoje je čestitke
uputio i roditeljima, obitelji, kao i cijeloj župi. Nakon
toga se nazočnima obratio i mladomisnik fra Stipan
i uz pozdrave i dobrodošlicu izrekao riječi zahvale,
najprije Bogu koji ga je pozvao, a onda svojim roditeljima, bratu i sestrama, Provinciji i braći fratrima,
te svima koji su ga pratili, podržavali i pomagali na
putu do svećeništva, kao i svima koji su se potrudili
da današnji dan bude uistinu lijep, svečan i radostan.
Ovo slavlje je svojim lijepim pjevanjem uzveličao
župni zbor „Fra Stipe Kurevija“, pod vodstvom Ivana
Sušilovića.
Euharistijsko slavlje je završilo mladomisničkim
blagoslovom trojice ovogodišnjih mladomisnika.
Nakon svete mise mnogobrojni uzvanici uputili
su se u veliki šator postavljen iza župne crkve gdje
su domaćinima bili mladomisnik i njegova obitelj.
U pozdravnim govorim i čestitkama fra Stipanu su
se obratili i blagoslov zaželjeli mostarski gvardijan
fra Mate Dragićević, meštar bogoslova fra Ljubo
Kurtović, u ime misionara fra Filip Sučić, duvanjski
gradonačelnik Ivan Vukadin, Velimir Pleša, konzul
RH u Mostaru, te na kraju, najstariji nazočni fratar,
fra Bazilije Pandžić.
ANTE JUKIĆ NAPUSTIO SJEMENIŠTE
Mostar, 28. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Na koncu školske godine 2009./2010. i sjemenište u Visokom napustio je Ante Jukić iz Posušja, učenik prvog razreda Franjevačke klasične gimnazije.
Anti želimo Božji blagoslov i uspjeh u životu i daljnjem školovanju i radu.
26
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
IZ ŽIVOTA KUSTODIJE
VELIKA GOSPA U CHICAGU 2010.
C
hicago (fra J. Grbeš) - Daljine postaju manje,
nostalgije slabije i zajedništvo veće kada se
čovjek Duhom i srcem poveže sa svojim izvorima. Hrvati su još od godine davne, 1906. u Chicagu
vezali svoje živote uz slavlja i sjećanja koja su ih vezala s Domovinom. Upravo tako je i nastajalo slavlje
Velike Gospe u Chicagu koje traje više od 100 godina. Čovjek je biće kojem je majka najvažnija emocionalna spona sa smislom i osmijehom. S njom mu je
lakše hoditi životnim neuhodanim stazama. Gospa
je bila i ostala utjelovljenja te veze koja je najdublja
u nama.
Ove 2010. godine, u nedjelju 15. kolovoza, po
104. put prošla je hrvatska procesija ulicama Chicaga slaveći Veliku Gospu. Nekoliko velikih orkestara
limene glazbe, nakon sviranja hrvatske i američke
himne, nastavili su u procesiji svirati poznate pjesme posvećene Gospi. Četrnaest svečano ukrašenih
kola za procesije (floats), kako je to u Americi običaj
za ovakve prigode, puna mladih i malo starijih u hrvatskih narodnim nošnjama, slijedila su glazbenike.
Mnoštvo hrvatskih i američkih zastava, barjaka s
imenima hrvatskih društava koje su u rukama ponosno nosili njihovi članovi, te predstavnici grada
i države Illinois, konzulica države Hravstek Renee
Pea, a za njima poslužitelji kod oltara, pomoćni biskup iz Chicaga Gustavo Siller, svećenici, franjevački
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
bogoslovi iz domovine, uz molitvu krunice pratili su
sliku Gospe Sinjske, predvodeći veliko mnoštvo hodočasnika.
Procesija je pošla od župne crkve sv. Jeronima,
učinila put oko tri kilometra i vratila se u crkvu. Nakon procesije u crkvi sv. Jeronima slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio fra Ilija Mijatović,
član franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda iz
Zagreba, te župnik župe Sv. Obitelji u Osijeku. Nadahnut govor, povijest i tradicija, vjera i domovina,
Chicago i Hrvatska satkani tako dobro u nekoliko
minuta. Inspirativno i odlično primljeno u životima
nazočnih.
Fešta je nastavljena vanjskim slavljem uz hrvatske glazbene sastave, tambure i gostujuće američke
glazbenike. Tisuće ljudi okupljenih oko crkve i ove
Velike Gospe bili su još jedan korak naprijed. Velika
Gospa i drugima u Chicagu postaje zanimljiva. Tako
ove godine za nju su bili zainteresirani i glavni producenti iz Oprah Show uz mnoge druge medijske
interese.
Svatko je u ovom gradu po nečemu prepoznatljiv. Hrvati po Velikoj Gospi koja je najstarija gradska
fešta više od sto godina na istom mjestu istog datuma. Povijest je ispisala dobre stranice s Gospom na
ovim prostorima.
27
NAŠI POKOJNICI
† FRA MLADEN HRKAĆ
Mostar, 8. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U nedjelju, 8. kolovoza
2010., u poslijepodnevnim satima, u Zagrebu je, opremljen svetim
sakramentima, preminuo fra Mladen Hrkać (r. 1950.), aktualni gvardijan u samostanu u Dubravi, u 60. godini života, 42. godini redovništva i 35. godini svećeništva.
Fra Mladen je obnašao službe župnog vikara, župnika i gvardijana.
Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u samostanskoj crkvi Bezgrešnog začeća u Dubravi u utorak 10. kolovoza 2010. u 13.00 sati. Istoga dana slavit će se sveta misa zadušnica u 16 sati, a nakon mise
slijedi ispraćaj i put prema Širokom Brijegu.
U Samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu pokojnikovo tijelo bit
će izloženo u srijedu, 11. kolovoza u 9.00 sati.
Sprovodni obredi započet će sv. misom zadušnicom istoga dana
u 15.00 h.
Pokop će biti na groblju Mekovac na Širokom Brijegu.
Počivao u miru Božjem!
SPROVOD FRA MLADENA HRKAĆA
Mostar, 11. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Nakon što je u našem
samostanu u Dubravi, u kojem
je fra Mladen umro kao aktualni
gvardijan, u utorak 10. kolovoza u
16 sati slavljena sveta misa zaduš-
28
nica koju je predvodio mons. Ivan
Šaško, pomoćni biskup Zagrebačke biskupije, slijedio je ispraćaj
pokojnog fra Mladena iz njegova
samostana te put prema Širokom
Brijegu.
Automobil s lijesom u pratnji
fra Ljube Kurtovića, meštra bogoslova, fra Ante Ivankovića te bogoslova fra Branimira Novokmeta
i fra Ivana Penavića te fra Mladenovih rođaka Kreše i Serafina hrkaća, stigao je na na Granični prijelaz Sovići oko 22 i 30 gdje su ih
dočekali fra Ante Marić, fra Vinko
Mikulić i fra Nikola Rosančić. Na
Široki Brijeg su stigli oko 23 sata.
Tu su čekala braća iz samostana,
na čelu s vikarom i župnikom te
su izmolili molitve za pokojne.
Već je sutra ujutro u 8 sati fra
Mladenovo tijelo bilo izloženo u
crkvi na Brijegu.
Sprovodni obredi započeli su u
srijedu, 11. kolovoza, na blagdan
svete Klare u 15 sati. Svetu misu
predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal, u koncelebraciji s fra Mladenovim bratom fra Serafinom,
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
vikarom samostana fra Tomislavom Puljićem, župnikom fra Stipom Biškom, meštrom bogoslova
fra Ljubom Kurtovićem, te još oko
stotinu i dvadeset svećenika. Gavrdijan fra Branimir Musa je bio
odsutan zbog oporavka nakon
operacije. Provincijal je u propovijedi zahvalio fra Mladenu za sav
trud na njivi Gospodnjoj u Hercegovini kao i u Zagrebu. Također
je istaknuo i njegovu vjeru te kršćansko prihvaćanje i nošenje križa bolesti i nemoći. I posebno njegovu ljubav prema bogoslovima.
Provincijal je izrazio posebnu zahvalnost svima koji su fra
Mladenu pomagali u njegovim
teškim danima, osobito braći u
samostanu u Dubravi na čelu s
meštrom i vikarom fra Ljubom,
te bogoslovima koji su prema fra
Mladenu pokazivali veliku pažnju,
brigu i ljubav.
Na kraju svete mise od pokojnika su se oprostili župnik Izbična, fra Mladenove rodne župe, fra
Franjo Mabić, u ime Bosne Srebrene definitor fra Pero Vrebac, u
svoje osobno, ali i u ime generacije fratara te rodbine, fra Ante Marić, u ime bogoslova i sve braće iz
Dubrave, fra Ljubo Kurtović, te na
kraju vikar briješkog samostana
fra Tomislav Puljić.
Vrijedno je istaknuti da je na
sprovodu bila i skupina talijanskih svećenika (Figli della Croce),
njih jedanaest, koje je fra Mladen
upoznao za svog boravka u Vitini te s njima razvio prijateljstvo.
Neki od njih posjećivali su ga i u
Propovijed provincijala fra Ivana Sesara
Draga braćo i sestre!
Ako hoćemo ostati vjerni sv. Franji i nadi što nas
drži kršćanima, odlazak našega fra Mladena poput
Franje pozdravimo: dobro došla sestrice smrti, jer ti
si zapravo vrata kroz koja će fra Mladen ući u blizinu
Gospodinu.
Naša nas kršćanska vjera uči da je ljudski život
najveći Božji dar, po kojem je čovjek slika Božja. Bog
je sišao na zemlju i postao čovjekom kako bi potvrdio veličinu i vrijednost ljudskog života, kako bi
spasio čovjeka, kako čovjek ne bi obezvrijedio dar
života, kako ga ne bi upropastio ili izgubio. Bog je
sišao na zemlju i postao čovjekom da spasi čovjeka
od vječne smrti.
Bog je učinio da ovaj ljudski, zemljani, smrtni život, po daru svetog Krštenja, bude ucijepljen u Krista. Bog je htio da ne živimo više samo sebi, jer to
znači umirati, nego htio je da živimo Njemu, u Njemu i po Njemu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
To znači živjeti u izobilju života kako ovdje na zemlji
tako i u vječnosti.
Dragi vjernici, ta veličanstvena vizija ljudskoga života, koju nam otkriva i naviješta Kristovo evanđelje,
jača je od smrti. To nije utopija, to je stvarnost koju
je Krist svojim životom, svojom smrću i uskrsnućem
potvrdio.
Tu Kristovu Radosnu vijest o novosti života naviještao je narodu Božjem i fra Mladen svojim svećeničkim životom i službom, naročito kad je kao svećenik
Kristov na misama za preminule izgovarao i navije-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
njegovoj bolesti u Zagrebu. To je
zajednica koja djeluje u okviru
Rimske biskupije, naziva se Casa
di Maria, a uključuje i svećenike i
redovnike i redovnice, kao i laike
i cijele obitelji. Nakon pričesti oni
su otpjevali jednu pjesmu.
Inače, briješka je crkva bila prepuna vjernika s Brijega i župa na
kojima je fra Mladen djelovao,
kao i brojne rodbine, te velikog
broja časnih sestara. Pjevao je širokobriješki župski zbor. Nakon
svete mise i posljednjih preporuka, velika se povorka u molitvi
uputila prema groblju Mekovcu.
Fra Mladenovo tijelo spušteno je
u fratarsku grobnicu uz pjevanje
Kraljice Neba.
štao one utješne riječi: Tvojim se vjernima Gospodine, život samo mijenja, ali ne oduzima. I pošto se razori
dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište
na nebesima.
Poštovana braćo i sestre! Naš je fra Mladen preselio u nebesku domovinu. Vjerujem da mu je na putu
u tu domovinu franjevački habit i svećenička misnica bili sigurni zalog vječnog života.
Fra Mladen je kršćanski prihvatio i nosio križ bolesti i nemoći. Kroz susrete i razgovore koje sam imao
fra Mladenom otkako je počeo pobolijevati, posjećivati bolnice i slabiti, uvjerio sam se da se fra Mladen
nije strašio lošeg ishoda teške i neizlječive bolesti
koji se po svemu nazirao. Iz dubine njegove osobnosti i njegove duhovnosti, dali su se iščitati jasan
stav, uvjerenje i sigurnost sina sv. Franje koji čvrsto
vjeruje da Otkupitelj njegov živi te da će i on, kako
god i kad god završilo, živjeti s Njime. Da se fra Mladen nije bojao smrti i da ju je spremno čeko potvrdit
će svi oni koji su ga iz bližeg pratili kroz ovo vrijeme
njegove teške bolesti. Često je znao ponavljati kad
već Bog tako hoće bolje je da umrem što prije nego da
drugima budem na teret. I druga fra Mladenova rečenica kojom je odgovarao svaki put kada bih ga upitao: Gvardijane kako si?, bila je: Lako je za mene moje
ide kraju. Čuvaj mi bogoslove oni su naša uzdanica.
Dragi fra Mladene, hvala Ti za sav trud na njivi Gospodnjoj ove naše kršne Hercegovine, naše Provincije. Tvoje su brazde bile duboke i temeljite. Izdržavao
si mnoge žege i oluje, no nisi posustao. Vjerujem da
pred Gospodara žetve donosiš tolike i najrazličitije
29
plodove. S tobom je nebu pošlo toliko radosti i pjesme Hodočašća mladeži koja su desetljećim uz Tvoj
trud i znoj pjevala i molila na ovom širokom Brijegu.
Vjerujem da pred Boga donosiš tolike Gospojine i
gospojinske devetnice. Duša Ti je nebu pošla upravo u jeku tih devetnica koje si toliko volio. Dragom si
Bogu ponio toliko ljepote naše provincijske mladosti s kojom si u Zagrebu dijelio svoje zadnje godine i
pa i zadnji trenutak života.
Ponikao si iz obitelji koja se u Boga uzdala, koja je
priporukama i večernjom molitvom živjela vjerom i
nadom u Boga. Pred Tobom je iz Te obitelji putem
serafskog oca Franje krenuo Tvoj brat naš fra Serafin, a Tvoja su braća Grgo, Miljenko i Jago u svojim
obiteljskim gnijezdima živjeli onom istom vjerom
i nadom kojom su vas rodili i odgojili vaši roditelji
Franjo i Janja. Tvoja Ti je Provincija povjeravala odgovorne dužnosti, a Ti si na njih odgovarao velikim
razborom, iskrenom i evanđeoskom vjerom.
Fra Mladene, evo te opet u Tvojoj briješkoj bazilici. Ovdje su uz Tvoj lijes tvoja krvna i duhovna braća.
Ovdje su Tvoji nećaci koje si tako imao na srcu. Ovdje je uz Tebe širokobriješki puk koji te pamti kao
čestita i vrsna fratra i svećenika. Ti su vjernici iz župa
u kojima si djelovao. Zavoljeli su Te jer ih nikada nisi
napustio, pa ni onda kad si u teškim vremenima, kad
se rat kotrljao na ovaj ispaćeni komadić našega krša,
s njima prvi bio na barikadi na Pologu.
U Tvojoj su duši uvijek odjekivali glasovi Isusova
govora na gori. Vjerujemo da si se u vječnosti već
sastao sa svojim pokojnim roditeljima, nećacima, s
mnogim umrli fratrima s kojima si život djelio. Je li
to samo slučaj, ako slučaja ima, da je Tvoj prijatelj i
gvardijan fra Zdenko, kojeg je puk prozvao Pokornikom, umro 9. kolovoza 1996. a Ti dan prije 8. kolovoza četrnaest godina poslije. I oba u gospojinskoj
devetnici. Uvjeren sam da Te s našim Gospodinom i
našom Majkom Marijom dočekao raširenih ruku na
rajskim vratima.
U ovoj prigodi iskazujem iskrenu zahvalnost svima onima koji su posljedni mjeseci pratili fra Mladena na njegovu križnom putu. Osobitu zahvalnost
upućujem braći u našem samostanu u Zagrebu, na
čelu s vikarom samostana i odgojiteljem bogoslova fra Ljubom Kurtovićem koja su očinski i bratski
stalno se brinula za svog teško bolesnog gvardijana. Istinko hvala upravo onima koje je fra Mladen
sigurno najviše volio a to su naši bogoslovi koji su
trajnom pažnjom, ljubavlju i bratskom brigom u najtežim životnim trenucima uzvraćali ljubav za ljubav.
Njihova pažnja prema pokojnom fra Mladenu uistinu je za svaku pohvalu.
U ime Hercegovačke franjevačke provincije kojoj
je fra Mladen pripadao i koju je istinski volio vama
30
poštovana rodbino iskazujem ljudsku i kršćansku
sućut, i zajedno s vama molim da Gospodin bude
milostiv vjernome sluzi svome i da mu udijeli mir i
pokoj u zagrljaju Božjem, a tijelo neka mu do uskrsnuća počiva u sjeni Sirokobrjeških zvonika ovdje
na Mekovcu gdje je i osobno izrazio želju da bude
pokopan.
I na kraju, dragi fra Mladene, opraštajući se od
tebe zahvaljujem Ti za sve što si nam bio i što nam
je dragi Bog po tebi podario. Molimo ti radost susreta s Gospodinom, molimo ti radost spasenja. U nadi
zajedništva u vječnosti, dragi fra Mladene počivaj u
miru Božjem!
Govor fra Ante Marića u ime kolega
Poštovani oče provincijale, fra Ivane,
Poštovani oče fra Serafine
Poštovana braćo svećenici i redovnici, poštovane
časne sestre,
Poštovani puče okupljen na ovom ukopu,
Poštovana obitelji i prijatelji fra Mladena Hrkaća
Poštovani oče fra Mladene
U ime Tvoje obitelji, tvoje braće fra Serafina, Grge,
Miljenka, Jage i njihovih obitelji, svih onih koji su te
s ljubavlju zvali „amidžom“, u ime fratara s kojima
si živio i djelovao u ovoj našoj zajednici te u svoje
osobno ime izričem svima iskrenu i duboku sućut u
prigodi Tvoje smrti. U ime svih nas iskreno zahvaljujem svima onima koji su bili uz tebe u Tvojoj teškoj
bolesti i nisu Te ni časa napustili do Tvoga zadnjeg
daha.
Hvala Ti, Mladene, za sve ono što smo zajedno živjeli, proživjeli i doživjeli. Oprosti ako sam Te, i ako
smo Te, ikada uvrijedili. Polaziš vječnosti i mnogima
koji su već prije Tebe pošli a zajedno smo ih poznavali. Sve ih pozdravi. Znam, eto nas uskoro za Tobom, jer Domovina je naša na nebesima. Opet si na
svome Brijegu i tu ćeš vječno ostati. Počivaj u miru
Božjem.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Govor fra Ljube Kurtovića,
magistra bogoslova i samostanskog vikara
Dragi fra Mladene, tko je mogao slutiti da ću danas govoriti na Širokom Brijegu, na tvome sprovodu, kad nam se činilo da je tvoje stanje izgledalo
stabilno, i iz dana u dan sve stabilnije. Proveo sam s
tobom tri godine zajedničkog života u samostanu u
Zagrebu. Želim ti reći hvala. Hvala ti u ime svih nas
fratara u samostanu u Zagrebu za tvoju požrtvovnost i odgovornost kojom si živio s nama i za nas.
Hvala ti brate, za tvoju podršku, razumijevanje,
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
potporu i oslonac koji sam imao u tebi. Bratski i
očinski si volio mlade fratre, bogoslove, i oni su voljeli tebe. Osjećali su da mogu s tobom biti slobodni,
otvoreni i da ih nećeš odmah ni odbaciti ni osuditi.
Radovao si sve svakom njihovu uspjehu. Brinuo si se
za njih kao otac i gvardijan. I zato te molim, a znam
da nećeš prestati i dalje za njih moliti pred licem Gosodnovim, da ustraju i proslijede svoj put kojim si i
ti hodio kao franjevac i svećenik. Kao što svaki otac
osjeća da mu se život nastavlja u njegovoj djeci, tako
si i ti osjećao i vidio sebe i svoje ideale koji se nastavljaju u mladim fratrima. Volio si svoje franjevaštvo i
svjedočio ga svojom jednostavnošću i skromnošću.
U životu nisi bio pošteđen boli ni patnje. Ovu zadnju godinu dana života Gospodin te na poseban
način pohodio križem bolesti i tako do kraja pročistio tvoje srce za susret s njim licem u lice. Živeći s
tobom osjećao sam djetinje povjerenje koje si imao
u fratre, bogoslove i medicinsko osoblje. Ako čovjek
nema vjere u čovjeka teško će je imati i u Boga. Mogao sam opipati tvoje predanje i povjerenje koje si
imao u Gospodina. Tvoja bolest i patnja bila je otkupljujuća za tebe a nama svima blagoslov i primjere
kako se i u bolesti ostaje dostojanstven i predan u
Gospodinove ruke i Njegovu volju.
Nikad te nisam čuo da se tužiš i govoriš: Zašto ovo
meni? Samo si govorio: „Molio sam Boga da me poštedi velike boli i On me je toga poštedio.“ Uslišao je
Gospodin tvoju molitvu, a ja te molim nemoj prestati moliti i za nas koji još ostajemo ovdje na putu.
Nemoj zaboraviti svoje mlade fratre da mogu hoditi
dostojanstveno i predano, slijedeći Gospodinove
stope kao i ti.
Dragi fra Mladene, umro si dostojanstveno, tražeći pomazanje i odrješenje. Umro si na rukama svojih bogoslova u koje si vjerovao i koje si volio. Neka
te Gospodin primi i nagradi te za svaku patnju i bol
koju si ovjde proživio.
Ovom prigodom opraštajući se od fra Mladena,
u ime samostana u kojem je on proživio nešto više
od sedam godina kao gvardijan, osjećam potrebu
zahvaliti se medicinskom osoblju, liječnicima i medicinskim sestrama Kliničke bolnice Dubrava i Rebro
koji su uvijek spremno i velikodušno bili na usluzi i
pomoći. Hvala i mojoj braći svećnicima i braći bogoslovima u samostanu koji su darivali ne samo od
svoga vremena nego i od svoga srca pomažući fra
Mladenu nositi križ bolesti. Posebno hvala bratu fra
Damjanu, bogoslovima fra Željku i fra Nikici, i drugim bogoslovima bez razlike, koji su darivali svoje
vrijeme i svoju ljubav pomažući fra Mladenu. Hvala
i doktorima Juri Bebeku i Ivanu Ćeliću koji su pomagali svojim savjetom i uvijek bili na usluzi. Hvala i
gospođi Mariji Dabo, medicinskoj sestri Ani Đođo i
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
drugim sestrama koje su svojom blizinom i radom
pomagali fra Mladenu. Hvala i Serafinu, Kreši, Zdenku koji su bili otvoreni raspoloživi za pomoć. Zahvaljujem i nećakinji fra Mladenovoj Mirjani koja je bila
onda kad je bilo najteže.
Hvala i tolikim drugim dušama koje su molile za
našeg brata fra Mladena te tako darivali sebe, svoju
ljubav i blizinu u njegovoj bolesti.
A tebi brate fra Mladene, hvala za tvoje svjedočstvo žviota. Hvala ti što si brio brat i čovjek u punom smislu. Neka ti Gospodin bude nagrada i plaća.
Govor fra Franje Mabića,
župnika fra Mladenove rodne župe
Braćo svećenici i redovnici, ožalošćena rodbino,
dragi vjernici!
Iz Izbična svima iskrena sućut povodom smrti našega fra Mladena, i u ime cijele župe Izbično u kojoj
se pokojnik rodio i odgojio i u koju je često zalazio
i volio, ali i koga je svaka pozitivna sitnica veselila i
zanimala, pa i u najtežim trenutcima njegova života.
Ja sam fra Mladena upoznao u prvoj godini habita u novicijatu 1971. jer je on bio došao iz YU vojske
zajedno sa svojim kolegama fra Stojanom i fra Slavkom. Bio nam je dekan, starješina koji je odgovarao,
u neku ruku, za nas nadređenom starješini, poglavaru, meštru. Nas je bilo početnika dvadeset i pet u
prvoj godini habita, znači na početku redovničkoga
života. Iskreno mora se priznati da nas je u tom broju
bilo još i sirovih, neodlučnih, a nekada i neotesanih i
jogunastih. Po tom samom slijedu se znalo nekada i
dogoditi da netko ne bi izvršio zamolbu ili naredbu
ili bi se, pak, nećkao, odnosno nerado to izvršio. Ono
što me se dojmilo i ono što mi se upečatilo od fra
Mladena je bilo to da bi on odmah umjesto toga dotičnoga posao obavio i ponašao se kao da se ništa
nije dogodilo. Možda još veće i upečatljivije je bilo
da takve stvari poglavar uvečer ne bi ni saznao jer
mu ih on ne bi ni prenosio. To je velika slika koju sam
od njega ponio i koja me zadivljavala.
Jednako tako ga poznajem kada je bio ovdje
gvardijan na Širokom Brijegu, a ja župnik na Posušju. Surađivali smo u sve što nam je bilo prilično
po dužnosti i okolnostima. O njemu je jednak glas
kružio u kući o spremnom služenju braći, ali i među
Božjim pukom kako je spreman uvijek pomoći, a na
poseban način onima najnezaštićenijima, siromasima koji su nas najviše potrebni. Znači onu sliku koju
sam ja uočio u novicijatu je još razvio u kući s braćom tako da nije bilo teška posla koji je služio kući ili
braći, ma koji on bio, a to je jednako iskazivao i prema vjernicima pastoralni i društveni rad u župama i
mjestima gdje je živio i boravio.
31
Dakle, lako je zaključiti da mirno može poći svome Milosrdnom Ocu na račun i milosrđe s ovako
punom korpom dobrih djela koja je ovdje prikupio
boraveći među nama u ovoj dolini suza. Ostaje nam
zaželjeti mi vječni pokoj i Božje milosrđe. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Govor fra Pere Vrebca,
definitora Bosne Srebrene
U ime provincijala fra Lovre Gavrana, braće franjevačke provincije Bosne Srebrene, kao i u svoje osbno ime izražavam vam iskrenu i duboku sućut u povodu smrti uvaženog franjevca fra Mladena Hrkaća.
Blagopokojni fra Mladen je vjerno, tiho i samozatajno služio Gospodinu, posredujući Božju riječ i
sakrament tijela i krvi Kristove, uvijek spreman svakomu pomoći, žrtvujući se za svoj narod, svoju Provinciju i Crkvu.
Vjerujem da ga je milosrdni nebeski Otac primio
u svoj pokoj.
Naka počiva u miru Gospodnjem do dana konačnog uskrsnuća na život vječni.
Govor fra Tomislava Puljića,
samostanskog vikara
Draga braćo franjevci i sestre franjevke, poštovani
članovi obitelji + fra Mladena, braćo i sestre vjernici!
„ I ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo“ (Rim 14,12). Ova rečenica iz poslanice Rimljanima trebala bi biti životno geslo i pravilo ponašanja
za svakoga kršćanina. Iako takvu pripadnost Kristu
s lakoćom primjećujemo u obitelji i široj zajednici
kojoj pripadamo, može li za nas koji se priznajemo
kršćanima biti boljeg svjedočenja kršćanske vjere i
može li biti veće radosti?
Danas pokopavamo zemne ostatke jednog takva
svjedoka vjere, svjedoka koji je doista pripadao Gospodinu i radosno mu služio. I prije negoli, kao uobičajeno, iznesem fra Mladenov životopis, neka mi
bude dopušteno istaknuti nekoliko stvari iz njegova
života čime je nas fratre, a jednako tako i druge ljude
zadivio i u čemu nam je dao primjer.
Fra Mladen je bio čovjek vjere i pravi duhovni sin
sv. Franje i po svojoj naravi i po onome što je stekao
odgojem u roditeljskoj kući i redovničkoj zajednici.
Neumišljen i jednostavan, razborit u primjeni načela, donosio je optimizam gdje ga je nedostajalo.
On nije znao što je bijeg od svakodnevnih teškoća,
niti je uzmicao kad bi životne okolnosti postale vrlo
zahtjevne. Koliko god je bio uporan u ostvarenju
svojih dužnosti, bilo kao obični redovnik, bilo kao
pretpostavljeni, uvijek je imao u vidu konkretnog
32
čovjeka. Pokazivao je razumijevanja i bio milosrdan
i prema neznancu i prema fratru u kući, jednako prema mladima i starima. Te njegove krjeposti naročito
su uočavali i cijenili vjeroučenici i studenti bogoslovi.
Svoje svećeničko djelovanje započeo je ovdje na
Širokom Brijegu i posebno se iskazao kao uspješan
vjeroučitelj, a jednako tako i u dovršavanju započetih i podizanju novih područnih crkava u župi, bilo
kao kapelan, bilo kao gvardijan. Bio je blagoslov za
druge dok je, ljudski rečeno, znao da živi. A jednako
je pružio primjer kršćanskoga odnosa prema bolesti
i patnji, te zahvalnosti prema onima koji su ga njegovali dok je gledao smrti u oči. Nije bio nestrpljiv,
nije tražio nemoguće. Ono što je došlo na red iz ruke
Božje, to je vjernički prihvatio, poput strpljivoga
Joba : „Bog dao, Bog uzeo!“
Fra Mladen Hrkać je rođen 19. prosinca 1950. godine u Izbičnu. Roditelji su mu bili Franjo Hrkać i Janja r. Bondža. Kršten je 22. prosinca 1952. u Izbičnu.
Osnovnu školu pohađao od 1957 – 1965. u Izbičnu,
Donjem Crnču i Čerinu. Srednju školu je pohađao
od 1965 – 1969. u Franjevačkom Sjemeništu u Visokom. Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1969. na
Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu i
Fuldi. Vječne zavjete položio je 29. ožujka 1976. na
Humcu. Za đakona je zaređen 24. travnja 1976. u
Fuldi, a za svećenika 5. lipnja 1976. u Fuldi.
Svoje svećeničko djelovanje započeo je na Širokom Brijegu 1977. Najprije je bio duhovni pomoćnik, a od 1982. i samostanski vikar. 1987. imenovan
je župnikom i gvardijanom istoga samostana. Od
kolovoza 1991. do kolovoza 1992. boravio je kao rekovalescent u župi Gorica. Nakon toga, od 1992. prelazi u Vitinu kao župni vikar; da bi 1. ožujka 1994. bio
imenovan župnikom iste župe. Od kolovoza 2000.
do svibnja 2003. bio je ispovjednik i propovjednik
na Humcu. Jedno kratko vrijeme 2001. obnašao je
i službu pomoćnog odgojitelja sjemeništaraca na
Humcu. 12. svibnja 2003. imenovan je gvardijanom
u Zagrebu gdje ga je zatekla i smrt.
Braćo i sestre! Ovo je u kratkim crtama iznesen
životni put jednog čovjeka, kršćanina i svećenika.
Šturo i siromašno! No iza ovih riječi krije se čitava
povijest jednog čovjeka, koju poznaje najbolje Bog i
on. Dobri i milosrdni Otac neka mu bude plaća i nagrada za sve dobro što je učinio. A za ljudske nedostatke (kojih svi imamo) molit ćemo se Bogu da mu
oprosti i uvede ga u prostranstva svjetlosti i mira. U
ime samostana Široki Brijeg u kojem je +fra Mladen
djelovao 14 godina izražavam sućut ožalošćenoj
obitelji.
Počivao u miru Božjem!
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Kršćani dok tuguju zbog neizbježne smrti, tješe
se svijetlom besmrtnosti, jer znaju da su na krštenju
primili svjetlo Kristovo, simbol vječnoga života i neumrle nade. Neka se toj uskrsnoj nadi pridruži i naša
žarka molitva za pokoj njegove duše. Neka naša molitva bude duhovna potpora svima koji su pogođeni
njegovom smrću. I neka nas sve krijepi utjeha vjere i
nade u vječni život.
Neka sada uživa u radosti Božje slave kroz svu
vječnost u Božjoj blizini i zajedništvu sa svima svetima!
NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE
Die 8. Augusti 2010. in monasterio in Zagreb pie in Domino obiit R. P. MLADEN HRKAĆ de
Izbično, ex-cappellanus, ex-parochus, guardianus actualis, anno vitae 60, religionis 42 et sacerdotii 35. Sepultus est in coemeterio Mekovac in Široki Brijeg.
Počivali u miru Božjem
ILIJA MRŠIĆ, OTAC SJEMENIŠTARCA ANTONIJA MRŠIĆA
Mostar, 6. travnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju 4. travnja 2010. u Doboju je iznenada od srčanog
udara preminuo Ilija Mršić, otac Antonija Mršića, našega sjemeništarca koji stanuje u Franjevačkom
sjemeništu na Kaptolu, a pohađa gimnaziju na Šalati.
Pokojni Ilija pokopan je u utorak, 6. travnja u 15 sati na groblju u župi Bežlja kod Teslića.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
IVAN ROZIĆ – OTAC FRA MLADENOV
Mostar, 11. lipnja 2010. (MIRIAM) – Danas je, nakon duže bolesti, u 86. godini života, okrijepljen
svetim sakramentima, u bolnici u Mostaru preminuo Ivan Rozić (r. 1925.), otac fra Mladena Rozića.
Sveta misa zadušnica slavljena je u subotu, 12. lipnja 2010. u 17 sati na groblju Kraljevine u Ljutom
Docu. Nakon mise slijedili su sprovodni obredi i ukop.
Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je fra Miljenko Šteko, vikar Provincije.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
IVA BOBAN, MAJKA FRA FERDINA
Mostar, 18. lipnja 2010. (MIRIAM) – U petak, 18. lipnja 2010., u 89. godini života, okrijepljena svetim
sakramentima, u Batinu je preminula Iva Boban (r. 1922.), udovica pokojnog Joze, majka fra Ferde
Bobana.
Pokojničino tijelo bilo je izloženo u mrtvačnici u 16 sati. Ukop i sveta misa zadušnica bili su u subotu, 19. lipnja 2010. u 17 sati na groblju u Batinu. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio
je provincijal fra Ivan Sesar.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
JAKA VUKŠIĆ, MAJKA FRA RADINA
Mostar, 13. srpnja 2010. (MIRIAM) – U utorak, 13. srpnja t. g. u Trsteljevini je (župa Studenci), opremljena svetim sakramentima, u 102. godini života umrla Jaka Vukšić, r. Rupčić (1909.), udovica pokojnog Jure, majka fra Rade Vukšića.
Ukop i sveta misa zadušnica bili su u srijedu, 14. srpnja u 18 sati na groblju sv. Nikole Tavelića u
Trseljevini, župa Studenci. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Ivan
Sesar.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
33
IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA
NOVA UPRAVA SESTARA MILOSRDNICA
PROVINCIJE MAJKE DIVNE SARAJEVO
Sestra M. Terezija Karača, nova je provincijalna glavarica
U
nedjelju, 9. svibnja u provincijalnoj kući u Sarajevu postavljena je nova uprava Provincije
sestara milosrdnica Majke Divne Sarajevo.
Nova uprava će djelovati u slijedećem sastavu: s. M.
Terezija Karača, provincijalna glavarica; s. M. Paulina
Kvesić, prva savjetnica i zamjenica provincijalne glavarice; s. Mirjam Ramljak, druga savjetnica; s. Magdalena Marić, treća savjetnica; s. M. Monika Martić,
četvrta savjetnica; s. M. Augustina Matijević, tajnica
i ekonoma.
Sestra Marija Terezija (Ivka) Karača je rođena 10.
listopada 1953. u Donjoj Vasti kod Prozora od oca
Pave i majke Anđe rođ. Pandža. 1963. godine cijela
obitelj odlazi u Požegu. U samostan sestara milosrdnica stupa 1. rujna 1968.. Prve redovničke zavjete
polaže 15. kolovoza 1973. u Zagrebu, a doživotne
15. kolovoza 1978. također u Zagrebu. Srednjoškol-
sko obrazovanje završava u Zagrebu. Potom upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu 1973. godine i postiže zvanje
diplomiranog teologa. Iste se godine zapošljava u
Požegi u župnoj katehezi. Nakon tri godine dolazi
u Banju Luku i radi kao odgojiteljica kandidatica.
Kao vjeroučiteljica u školi prvi put se zapošljava u
Osijeku 1992. i godinu dana radi u Osnovnoj školi
„Jagoda Truhelka“. Vraća se u Livno u župnu katehezu, a od 1995. vjeroučiteljica je u Osnovnoj školi
„Ivan Goran Kovačić“ u Livnu. Godine 1998. dolazi
u Sarajevo i radi u Katoličkom školskom centru „Sv.
Josip“ kao vjeroučiteljica i nastavnik povijesti religija
u Srednjoj medicinskoj školi i nastavnik katoličkog
vjeronauka i povijesti religija u Osnovnoj školi. Na
ovoj službi zateklo ju je imenovanje za provincijalnu
glavaricu. (kta)
PREDSTAVLJAN HRVATSKI FRANJEVAČKI
BIOGRAFSKI LEKSIKON
U Leksikonu je obrađeno oko dvije tisuće osoba a rad na njemu je završen u
jubilarnoj godini Franjevačkog reda
H
rvatski franjevački biografski leksikon predstavljen je u dvorani Vijenac u Zagrebu u
srijedu 12. svibnja. Predstavljanju Leksikona
u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i
Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskup Valentin
Pozaić, provincijal Hrvatske provincije franjevaca
trećoredaca glagoljaša i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv.
Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željko
Tolić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv.
34
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak, provincijal Hercegovačke provincije Uznesenja BDM fra
Ivan Sesar, kao i vikar Franjevačke provincije Bosne
Srebrene fra Marijan Karaula, provincijska predstojnica Milosrdnih sestara sv. Križa s. Franciska Molnar,
izaslanice provincijskih predstojnica drugih franjevačkih ženskih redovnih zajednica, nacionalni ministar Franjevačkog svjetovnog reda br. Mato Batorović, te mnogobrojni franjevci i franjevke i predstavnici kulturnog i akademskog života.
Predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica fra Ivan
Sesar pozdravio je nazočne uime Vijeća, te podsjetio kako se u pojedinim franjevačkim provincijama
u hrvatskim krajevima već u 18. st. nastojalo sakupiti i objaviti o značajnim franjevačkim likovima. Svi
su ti podaci manje ili više poslužili za izradu ovog
Leksikona. Stoga je to djelo u neku ruku kruna rada
ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih
ranijih djelatnika na tom polju. Leksikon je i naš dug
i naša zahvala svima onima koji su u prethodnim
stoljećima obavili pionirski rad na franjevačkoj bibliografiji. Ovo je povijesni trenutak za franjevački
red na našim prostorima i za leksikografiju uopće,
rekao je Sesar, te istaknuo kako je rad trajao godinama, a izdanje je plod pregalaca, u prvom redu onih
koji su proučavali i vrednovali povijest franjevaštva
u Hrvata.
Leksikon će biti velika stručna i znanstvena podloga svakom naučnom radu o franjevaštvu na prostorima republika Hrvatske i BiH. Leksikon donosi
zavidnu brojku od oko 2000 osoba. Zasigurno smo
neka nepravedno preskočili, neka nedovoljno obradili, neka možda i preko reda uvrštena, no sve će nabrojano dati poticaja još većem proučavanju kako
Reda, tako i sinova i kćeri svetog oca Franje na hrvatskom tlu, rekao je Sesar, te podsjetio kako je rad na
Leksikonu završen u jubilarnoj godini Franjevačkog
reda, o 800. obljetnici njegova osnutka, redakcijski
završen u siječnju, a tiskan u ožujku ove godine.
Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Vlaho Bogišić podsjetio je na nemjerljiv
prinos mnogih franjevaca tijekom desetljeća djelovanja Leksikografskog zavoda, kao i osamdeset
godina moderne hrvatske leksikografije. U tom kon-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
tekstu Bogišić je podsjetio kako je i sam Krleža izjavio da će franjevački red sa svim onim što je značio
na našim prostorima u doglednoj budućnosti tražiti jedno ovakvo leksikografsko djelo. Istaknuo je,
kako Leksikografski zavod u suradnji s Provincijom
Bosnom Srebrenom priprema i “Malu enciklopediju
Bosne Srebrene”.
Bogišić je pojasnio ključ uvrštavanja u Leksikon
kojim se željelo predstaviti što je franjevačka kultura, kao kultura univerzuma, te se osvrnuo na pojedine primjere prikupljanja građe.
Akademik Žarko Dadić je istaknuo kako Leksikon
pokazuje da su franjevci svih provincija imali veliku
ulogu u hrvatskoj kulturi i u razvitku pojedinih područja kao nastavnici u franjevačkim školama, javnim školama ili na druge načine. Tako je istaknuo
niz imena koji su se posebno istaknuli na području
prirodoslovlja, osobito u pripremanju i prevođenju
udžbenika, poglavito matematike. U tom kontekstu
podsjetio je na fra Matu Zoričića i njegovu aritmetiku, koja je ujedno bila i prva aritmetika na hrvatskom jeziku (1766.), potom fra Matiju Petra Karančića koji je prevodio udžbenik čiji se rukopis čuva u
budimpeštanskom franjevačkom samostanu, te fra
Ambroza Matića. Spomenuo je i neke mlađe franjevce koji su imali veliko značenje u znanosti, no koji su
tragično završili potkraj II. svjetskog rata (fra Marijan
Olujić, fra Marijan Blažić).
Fra Emanuel Hoško koji je, uz fra Peju Ćoškovića
i fra Vicka Kapitanovića uredio Leksikon, rekao je
kako je to izdanje djelo svih pripadnika franjevačkog
pokreta kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Biografije je pisalo 99 suradnika, među kojima
ugledna franjevačka imena. Popis biografa otkriva i
potvrđuje visok stupanj zajedništva i jedinstva svih
hrvatskih franjevačkih zajednica i to čak do te mjere
da predstavlja važnu oznaku franjevačkog identiteta kod nas. Na kraju predstavljanja, kardinal Bozanić
čestitao je velikoj franjevačkoj obitelji u hrvatskom
narodu na tom djelu, te Leksikografskom zavodu što
je prepoznao vrijednost toga djela.
U glazbenom dijelu programa nastupila je klapa
Nostalgija. (kta/ika)
35
SUSRET GENERALNIH I
PROVINCIJSKIH TAJNIKA JKPM OFM
Sarajevo, 25.-26. svibnja 2010. (FIA) - Na poziv povjerenika Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala (JKPM OFM) Vijeća za misije
i evangelizaciju, fra Lovre Gavrana, a u dogovoru s
povjerenikom JKPM OFM za odgoj i izobrazbu, fra
Željkom Tolićem, u Sarajevu su boravili generalni
tajnik za misije i evangelizaciju fra Massimo Tedoldi i
generalni tajnik za formaciju i studije fra Vidal Rodríguez, od 24. do 28. svibnja.
Cilj pohoda bio je susret generalnih tajnika s tajnicima za misije i evangelizaciju, te odgoj i izobrazbu svih južnoslavenskih provincija: Bosne Srebrene,
Hercegovačke, Splitske, Zadarske, Zagrebačke i Slovenske franjevačke provincije. Sastanci pročelnika
ovih vijeća događali su se u franjevačkom samostanu na Bistriku, gdje su i boravili tajnici provincija.
U ime braće na Bistriku gvardijan, fra Perica Vidić,
izrazio je i pokazao radost i zadovoljstvo zbog ovog
bratskog pohoda i boravka u ovom našem samostanu.
36
Na početku sastanka domaćin ovoga susreta,
provincijal fra Lovro Gavran, pozdravio je sudionike
i pojasnio zašto je ovakav susret organiziran baš u
Sarajevu. Izrazio je istinsku radost zbog ovoga susreta i zbog svih pozvanih koji su se odazvali i došli
u Sarajevo.
Prvi dan susreta bio je predviđen za razgovor o
misijama i evangelizaciji. Oba generalna tajnika, i fra
Massimo i fra Vidal naizmjenično su izlagali poruku
Uprave Franjevačkog reda, utemeljenu na objavljenim dokumentima od Generalnog kapitula 2003. do
danas. Tajnici su naglasili nerazdvojivu povezanost
ovih dvaju vijeća, jer se mi želimo baviti „korijenima
i plodovima misija“. Nema misionara bez odgoja za
misije. Fra Massimo je naglasio jednaku vrijednost
misija „ad gentes“ i „intra gentes“.
Izvještaje o misijskom djelovanju pojedinih franjevačkih provincija iznijeli su provincijski tajnici za
misije: za Bosnu Srebrenu fra Mato Topić, za Hercegovačku provinciju fra Drago Vujević, za Splitsku
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
provinciju fra Stojan Damjanović, za Zadarsku provinciju fra Anselmo Stulić, za Zagrebačku provinciju
fra Robert Perišić, za Slovensku provinciju fra Pepi
Lebreht.
U izvještajima je bila već prepoznatljiva materija
o misijama „ad gentes“.
Bitno različito misijsko djelovanje od svih drugih
provincija jest u Bosni Srebrenoj. Zato je fra Mato
predstavio misijsko djelovanje u Bosni Srebrenoj, s
ozbiljnim pitanjem: Što to znači misijsko djelovanje
„ad gentes“ u Bosni? I odgovorio da bosanski franjevci ne moraju prelaziti državne granice i granice kontinenata da bi misijski djelovali, jer to čine i u Bosni
onako kako je činio sv. Franjo, stvarajući ozračje dijaloga sa islamom jer je Bosna još uvijek „misijska zemlja“. Razgovor je dalje tekao motiviran dijalogom
kršćana s muslimanima. Fra Mato je na kraju pozvao
generalne tajnike da organiziraju jedan susret o dijalogu na razini Franjevačkog reda, ali da se on ne
dogodi negdje u Rimu nego u Bosni, u Sarajevu. Fra
Massimo se složio s time i obećao dobro promisliti
o toj ideji.
Popodne je fra Lovro analizirao 17. nalog Generalnog kapitula 2009. „Dužnosti jedinica i konferencija s obzirom na formaciju i evangelizaciju“. Istaknuo je
naglaske naloga: da se preinače programi formacije
u svjetlu prioriteta evangelizacije i misije; da se kandidati motiviraju za evangelizaciju u franjevačkom
stilu, kao „narodni fratri“; da se započne s radionicama za evangelizaciju i misije inter gentes i ad gentes
na razini konferencije; da se braća pripreme za služenje Evanđelju putem sredstava društvenog priopćavanja.
Analizu dokumenta „Poslani evangelizirati u župi
– u bratstvu i malenosti“, pripremio je fra Mato. Fra
Mato je naglasio da se uputa ovoga dokumenta u
Bosni Srebrenoj prakticira već pet i pol stoljeća, zbog
čega bosanski fratri nisu bili uvijek dobro shvaćeni i
više puta su imali neprilika čak i kod braće u Rimu.
Zato je naglasio zahvalnost za pojavu ovoga dokumenta koji su bosanski fratri s radošću prihvatili.
Ostali sudionici su podržali ovakav stav, razlažući da
se pastoral bosanskih franjevaca prakticira dobrim
dijelom i u ostalim franjevačkim provincijama koje
su nekada bile sastavni dijelovi Bosne Srebrene.
Drugoga dana susreta sudionike je pozdravio fra
Ivan Nimac, zastupnik spitskog provincijala, fra Želj-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ka Tolića, povjerenika JKPM OFM za odgoj i izobrazbu.
Početak drugoga dana rada bio je ustvari nastavak izlaganja dvojice generalnih tajnika o formaciji i
studiju. Govorili su o važnoj poveznici između onoga tko poziva i onoga koga se poziva, između Boga
i čovjeka. Onaj tko poziva, on i odgaja i formira, a
zatim šalje. Cijela franjevačka zajednica odgaja za
franjevački poziv i u tom nizu odgojnih institucija i
pojedinaca odgojitelj je negdje na začelju. Stoga bismo trebali svi mi franjevci prepoznati svoju odgojnu ulogu u zajednici, jer ako svi mi franjevci nismo
svjesni da smo i odgojitelji, teško mogu pojedinci
učiniti nešto više.
Svoja izvještaje o stanju i djelovanju u formaciji i
studiju iznijeli su tajnici provincija: za Bosnu Srebrenu fra Pero Vrebac, za Hercegovačku provinciju fra
Ljubo Kurtović, za Splitsku provinciju fra Nedjeljko
Jukić, za Zadarsku provinciju fra Ante Mrvelj, za Zagrebačku provinciju fra Ratko Radišić, za Slovensku
provinciju fra Pepi Lebrecht.
Nakon završetka zasjedanja obišli smo Franjevačku teologiju na Nedžarićima, gdje smo s bogoslovima i profesorima sudjelovali na molitvi, ručku
i susretu i razgovoru. Ovu ustanovu su predstavili
gvardijan fra Slavko Topić, dekan teologije fra Mile
Babić, meštar bogoslova fra Marinko Pejić, koji je
ujedno bio prevoditelj u svim ovim događanjima,
i dekan bogoslova fra Branimir Mlakić.Uslijedio je
pohod Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, sjemeništu i
konviktu u Visokom. Zajednicu su predstavili gvardijan fra Josip Ikić, direktor fra Zvonko Miličić, prefekt
fra Stjepan Lovrić i odgojitelj u konviktu fra Stipo
Alandžak. Gosti su sudjelovali na susretu i zajedničkoj večeri.U četvrtak je organiziran obilazak naših
najstarijih samostana u Kreševu, Fojnici i Kraljevoj
Sutjesci. Provincijski tajnici su završili svoj pohod i
obilazak neki u srijedu, drugi u četvrtak, a generalni
tajnici su otputovali u Rim u petak u ranim jutarnjim
satima. Domaćin, provincijal fra Lovro Gavran ispratio ih je s iskrenom zahvalnošću za susret i svjedočenje u centralnim ustanovama Reda o svim istinskim
nastojanjima i radu naše braće franjevaca na „njivi
Božjoj“ sa svojim pukom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji.
37
U SARAJEVU PREDSTAVLJEN HRVATSKI
FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON
Leksikon povijesno djelo kako za Franjevački red u Bosni i Hercegovini i
Hrvatskoj tako i za leksikografiju uopće
Sarajevo, 11. lipanj 2010. U dvorani sv. Franje na
Kovačićima 9. lipnja predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Izdavači Leksikona, na čijem je nastanku uz uredništvo sudjelovalo i 99 autora, su Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne
i Hercegovine i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Prisutne je na početku, kao domaćin, pozdravio provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, zahvalivši
izdavačima na objavljivanju ovog doista vrijednog
djela. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije i predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u HR i
BiH fra Ivan Sesar u svom obraćanju prisutnima istakao je kako se još od 18. st. u pojedinim franjevačkim zajednicama nastojalo skupiti i objaviti podatke
o pojedinim franjevačkim likovima, što je na određeni način poslužilo izradi ovog Leksikona. Stoga je
Leksikon povijesno djelo kako za Franjevački red u
Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tako i za leksikografiju uopće, naglasio je Sesar, kruna rada i zahvala ne
samo u njemu zapisanim suradnicima nego i svima
onima koji su baveći se ovom tematikom doprinijeli
njegovu nastanku.
U ime Leksikografskog zavoda prisutnima se
obratio ravnatelj Bruno Kragić, osvrnuvši se na same
početke suradnje Zavoda i franjevačkih zajednica
te rekavši kako je Zavodu bila čast sudjelovati na
objavljivanju ove knjige.
Provincijalka Školskih sestara franjevki Bosanskohrvatske provincije s. Ivanka Mihaljević, naglasivši
važnost izdavanja Leksikona za hrvatsku i biografiju
38
uopće, osvrnula se na prisutnost ženskih franjevačkih likova u Leksikonu, istakavši u kojem omjeru su
oni u njemu zastupljeni.
Ivo Komšić, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, iznio je, između ostalog, primjedbu što u Leksikonu nema nekih znamenitih franjevačkih likova
novije povijesti, dok je na koncu predstavljanja Pejo
Ćošković, jedan od urednika, dao odgovore na prethodno postavljena pitanja i primjedbe te upoznao
prisutne s metodologijom rada i nastanka ovog djela.
Leksikon koji je svojevrsna povijest franjevačkih
zajednica na prostoru BiH i Hrvatske, tiskan u povodu obilježavanja 800-te obljetnice utemeljenja
Franjevačkog reda, donosi na 589 stranica podatke
o radu i životu preko 2.000 sljedbenika franjevačke
karizme te čitatelja upoznaje s njihovim višestoljetnim radom na pastoralnom, kulturnom i humanitarnom polju. Biografije su navedene abecednim
redom po biografskim načelima, uz određene specifične karakteristike. Budući da je riječ o vrlo zahtjevnom projektu te prvom djelu ovakve vrste na čijem
su izdavanju, uz pomoć Leksikografskog zavoda,
aktivno sudjelovali pripadnici franjevačkih zajednica, realizacija projekta zaslužuje svaku pohvalu,
a knjiga će zasigurno biti kako kvalitetan priručnik
budućim istraživačima franjevačke prošlosti na našim područjima tako i polazna točka za sve buduće
projekte ovakve vrste. (kta/fia)
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
POZDRAVNI GOVOR PREDSJEDNIKA VFZ U HR I
BIH DR. FRA IVANA SESARA
Predstavljanje Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona
Sarajevo, 9. lipnja 2010.
Uvažene dame i gospodo, sestre i braćo, dragi prijatelji
franjevaštva i franjevačke baštine!
Kao predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u HR
i BiH srdačno vas sve pozdravljam na ovom skupu povodom izlaska iz tiska i predstavljanja javnosti dugo
očekivanog Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona.
Želim da se ugodno osjećate i da se zajedno radujemo što je trudom mnogih marljivih ruku i mnogih
bistrih umova svjetlo dana ugledao ovaj Leksikon.
U Predgovoru ovog kapitalnog djela spomenuto
je kako se u pojedinim franjevačkim provincijama u
našim krajevima već od 18. stoljeća nastojalo skupiti
i objaviti podatke o značajnim franjevačkim likovima.
Svi su ti podaci manje ili više poslužili za izradu
ovog Leksikona. Stoga je ovo Djelo u neku ruku kruna
rada ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih
ranijih djelatnika na tom polju. Gledano s naše strane
Leksikon je istovremeno i naš dûg i naša zahvala svima
onima koji su u prethodnim stoljećima obavili pionirski rad na franjevačkoj bibliografiji.
Da ne ponavljam podatke o ideji i samom nastanku
Leksikona koji su u Predgovoru iscrpno navedeni, naglašavam povijesnost ovoga trenutka za Franjevački
red na našim prostorima i za leksikografiju uopće.
Već je i sam Krleža dao naglasiti da će franjevački
Red, sa svim onim što je značio i što znači na ovim našim prostorima, u doglednoj budućnosti tražiti jedno
ovakvo leksikografsko djelo.
Rad je na samom leksikonu trajao godinama, da ne
kažem desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihi
pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata.
Leksikon je koristio i dosadašnja pojedinačna nastojanja u vrednovanju života i rada pojedinih franjevaca i franjevki. Ovim Leksikonom stvoren je temelje
franjevačkoj leksikografiji kod Hrvata, i svako sljedeće
slično djelo i nastojanje bit će uvelike olakšano. Također, Leksikon će biti itekako velika stručna i znanstvena podloga svakom naučnom radu o franjevaštvu na
našim prostorima.
Suvišno je napominjati da je svaki ljudski čin podložan pogreškama i nesavršenostima, pa tako i ovaj.
Leksikon donosi zavidnu brojku od oko 2000 osoba.
Zasigurno su neka imena nepravedno preskočena,
neka nedostatno obrađena, neka, možda, i preko reda
uvrštena, no sve će nabrojeno dati poticaja još većem
i dubljem proučavanju kako Reda tako i uloge pojedinih franjevaca i franjevki na ovim našim prostorima.
Leksikon je završen u jubilarnoj godini Franjevačkog reda, o 800. obljetnici njegova utemeljenja. Rukopisi su redakcijski završeni u siječnju a tisak u ožujku
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ove godine. Mislim da mnogi dijelimo isto mišljenje,
boljeg sjećanja na tako veličanstven jubilej svome
Redu nismo mogli podariti.
Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Spe salvi ističe:
“Život je poput nekog putovanja morem povijesti, često mračnim i uzburkanim, putovanja na kojemu otkrivamo zvijezde koje nam pokazuju put kojim nam valja
ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade. Sigurno je Isus
Krist svijetlo, sunce koje je granulo nad svim tminama
povijesti. Ali da bismo došli do njega, trebamo također
neka nama bliža svjetla, a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpe iz njegova svjetla i predstavljaju nam
tako putokaz našem putovanju…”
Dragi prijatelji, pred nama je večeras knjiga puna
osoba koje su izgarale u ljubavi, vjeri i odanosti spram
Crkve, svoga franjevačkog Reda, svoga naroda i Domovine. Ovaj je Leksikon izričaj naše odanosti i poštovanja njihovom uzoru i samoprijegoru. Sve što smo
propustili ili nedostatno izrekli vjerujemo da je zapisano u onom nebeskom leksikonu za kojeg se uistinu i
jedino živi.
Dok predstavljamo Leksikon i predajemo ga javnosti, želim zahvaliti svima onima koji su zaslužni za njegov nastanak. Na prvom mjestu zahvaljujem Bogu što
je naš narod, da tako kažem, nerazdruživo spojio s franjevaštvom i što mu je tijekom osam stoljeća podario
bogatu franjevačku baštinu kakva se rijetko može naći
u drugih naroda. Ta nas baština obvezuje da franjevaštvo na ovim našim prostorima, koliko je do nas, nastavi
rađati nove franjevačke likove, svetačke i umne velikane, koji će puniti sveske budućih izdanja Leksikona.
Zahvaljujemo Leksikografskom zavodu Miroslav
Krleža na čelu s glavnim ravnateljem gosp. Vlahom Bogišićem za spremnost da s našim Vijećem franjevačkih
zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bude suizdavač Leksikona. Bez njegove susretljivosti i pomoći
Leksikon bi vjerojatno još dugo čekao na svoje rođenje.
Zahvaljujem urednicima fra Franji Emanuelu Hošku, dr. Peji Ćoškoviću i fra Vicku Kapitanoviću, zatim
svim članovima uredništva, suradnicima-autorima priloga za Leksikon, lektorskom, grafičkom i tiskarskom
osoblju te svim vrijednim drugim rukama bez kojih
Leksikon ne bi ili još ne bi ugledao svjetlo dana.
Zahvaljujem Franjevačkoj Provinciji Bosni Srebrenoj na čelu sa provincijalom fra Lovrom Gavranom. Na
poseban način hvala organizatoru i suradniku uredništva Lekiskona fra Marijanu Karauli, vikaru Provincije,
kao i svima ostalima koji su svojom zauzetošću sudjelovali u organizaciji ove večeri.
Svima od srca hvala!
39
SJEDNICA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA HR I BIH U MOSTARU
Mostar, 21. lipnja 2010. (MIRIAM) – U franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, u ponedjeljak, 21. lipnja 2010. održana je sjednica Vijeća
franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sjednicom je predsjedao fra Ivan Sesar, hercegovački provincijal, predsjednik Vijeća.
Na sjednici su nazočili poglavari i poglavarice franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH.
Raspravljalo se o svim važnijim pitanjima vezanim
uz život i rad franjevačkih zajednica, kojih na prostoru Hrvatske i i BiH ima dvadeset i jedna.
U MOSTARU ODRŽANA SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE
PROVINCIJALIH MINISTARA OFM
Fra Željko Tolić izabran za predsjednika Konferencije
Mostar, 22. lipnja 2010. (MIRIAM) – U franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, u
utorak, 22. lipnja 2010. održana je sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM.
Članovi Konferencije su provincijalni ministri triju
hrvatskih provincija, dviju bosansko –hercegovačkih i Slovenske provincije.
Na sjednici je, uz spomenute provincijale, nazočio i generalni definitor fr. Ernest K. Siekierka.
Uz ostale točke dnevnog reda izabran je i novi
predsjednik Konferencije. Dosadašnjeg predsjednika fra Josipa Soptu naslijedio je fra Željko Tolić, provincijal provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.
NOVO VODSTVO ZAGREBAČKE PROVINCIJE SLUŽAVKI MALOG ISUSA
Zagreb, (IKA) – Sestre služavke Malog Isusa provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina sa sjedištem
u Zagrebu, pod predsjedanjem vrhovne glavarice
Družbe s. Marie Ane Kustura u utorak 29. lipnja na
redovitom XIII. provincijskom kapitulu izabrale su
novu upravu.
Za provincijalnu glavaricu izabrana je s. M. Katarina Penić-Sirak a za prvu savjetnicu i zamjenicu
poglavarice s. M. Jelena Burić. Za drugu savjetnicu
izabrana je s. M. Petra Marjanović, za treću savjetnicu s. M. Imakulata Lukač a za četvrtu savjetnicu s. M.
Mirjam Dedić.
40
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA
UTEMELJENO MEĐUNARODNO ISTRAŽNO
POVJERENSTVO ZA MEĐUGORJE
Vatikan, (IKA) - Sveta Stolica je u okviru Kongregacije za nauk vjere osnovala Međunarodno istražno povjerenstvo za Međugorje, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice 17. ožujka. U povjerenstvu su
kardinali, biskupi, stručnjaci i vještaci. Povjerenstvom će predsjedati kardinal Camillo Ruini, donedavni Papin vikar za Rimsku biskupiju.
KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA ODBORA ZA
MLADE BK BIH
Na sjednici je podneseno izvješće o radu Ureda za mlade BK BiH,
koji će biti izvršno tijelo Odbora
Sarajevo, 14. travanj 2010. (kta) - U utorak, 13.
travnja, u prostorijama Biskupske konferencije BiH,
održana je konstituirajuća sjednica Odbora za mlade
BK BiH. Odbor je osnovan pri Vijeću za laike BK BiH,
predsjedava mu banjolučki biskup mons. dr. Franjo
Komarica, a čine ga biskupijski povjerenici za pastoral mladih, regionalni duhovni asistenti Franjevačke
mladeži, predstavnik Salezijanske redovničke zajednice, predstavnica sestarskih redovničkih zajednica,
te tajnica Ureda za mlade BK BiH. Odmah po odluci
Biskupske konferencije o osnivanju, Odbor je dobio
zadaću da na konstituirajućoj sjednici iznese prijedloge o narednom Susretu hrvatske katoličke mladeži u BiH. Tako su članovi Odbora donijeli zajednički
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
prijedlog da domaćin spomenutog Susreta bude
Mostarska biskupija, a prijedlog će se razmotriti na
sljedećem zasjedanju Biskupske konferencije.
Na sjednici je podneseno i izvješće o radu Ureda
za mlade BK BiH, koji će biti izvršno tijelo Odbora,
kako bi se članovi upoznali sa dosadašnjim projektima, te sa projektima koji slijede ove godine. Biskupijski povjerenici za mlade izvijestili su da je prijavljeno oko 4000 mladih iz naših biskupija za SHKM u
Zadru. Razgovaralo se i o susretu mladih Agora del
Mediterraneo, koji će se održati od 8. do 19. rujna
ove godine u Loretu (Italija), te je donesena odluka
da ove godine BiH predstavi dvoje mladih iz Mostarske i Banjolučke biskupije. Bliži se i Svjetski susret
mladih, od 11. do 21. kolovoza 2011. u Madridu, te je
usuglašeno da će prijave mladih ići preko biskupijskih povjerenika, a potom će se prikupljene prijave
iz Ureda za mlade BK BiH poslati u Madrid. Mladi iz
BiH trebali bi biti smješteni u jednoj španjolskoj biskupiji, te zajedno sudjelovati na Susretu. Naglašena
je potreba sustavnijeg pristupa pastoralu sveučilištaraca u sveučilišnim gradovima Bosne i Hercegovine. Odbor za mlade BK BiH će nastaviti održavati
dobro kontakte s Odborom za mlade HBK. Odbor za
mlade BK BiH sastajat će se najmanje tri puta u godini, a po potrebi određenih projekata i češće.
41
SUSRET BISKUPA BK BIH I ČLANOVA
KONFERENCIJE VIŠIH REDOVNIČKIH POGLAVARA
I POGLAVARICA BIH
Priopćenje s petog susreta biskupa BK BiH i KVRPP
Sarajevo, 29. travnja 2010. (kta) - Pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, predsjednika Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine, 28. travnja 2010. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu,
održan je peti susret biskupa BK BiH s članovima
Konferencije viših redovnički poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Na susretu su sudjelovali svi
biskupi i svi provincijalni poglavari i poglavarice Bosne i Hercegovine. Na početku zasjedanja upućene
su čestitke novoizabranoj provincijskoj predstojnici
Školskih sestara franjevki s. Franki Bagarić kao novom članu redovničke Konferencije.
Svjesni da u Bosni i Hercegovini, iako je prošlo
petnaest godina od svršetka ratnih stradanja, još
uvijek mnogi žive na rubu egzistencije, biskupi i
provincijalni poglavari i poglavarice stavili su u središte svoga razmišljanja djelovanje redovničkih zajednica na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini
kao ostvarenje njihove karizme odnosno poslanja.
Imajući u vidu da je redovnički život, u različitosti
svojih karizmi i institucija, osobiti dar Crkvi te da
socijalno-karitativna djelatnost spada u samu narav
redovničkog života, saslušali su izlaganje s. Ivanke
Mihaljević, provincijalne glavarice Školskih sestara
franjevki, u kojem je između ostalog iznijela analizu
aktualnog djelovanja pojedinih redovničkih zajednica na socijalnom području kao svjedočenju Božje
ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema onima na rubu društva. U spomenutom izlaganju iznesene su konkretne djelatnosti redovnika i redovnica
42
na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini koje se
odnose na rad u: bolnicama, dječjim vrtićima, školama, staračkim domovima, rehabilitacijskim centrima i centrima za ovisnike, pučkima kuhinjama,
patronažnim službama, sirotištima, domovina za
nezbrinutu djecu, prihvatilištima za beskućnike itd.
Najveći dio svega nabrojenog, pokrenule su same
redovničke zajednice, odnosno Crkva. Uočeno je da
se sve redovničke zajednice susreću s gotovo istim
problemima kao što su nedostatak potpore socijalnim projektima od strane države, nedostatak zakonskih odredbi i različitost zakonodavstva i njegove
primjene na raznim razinama, nedostatak zakona o
restituciji odnosno povratu oduzete imovine. Spomenuta je potreba redovite duhovne skrbi u staračkim domovima i bolnicama.
Sudionici su se suglasili da djelovanje na socijalnom području otvara velike mogućnosti dijaloga sa
svima koji nastoje oko dobra čovjeka te da je vrijeme velikih kriza i izazova – kao što je sada slučaj - u
isto vrijeme prigoda za nove inicijative i mogućnost
kako bi, po autentičnom življenju Evanđelja, služili
Bogu i ljudima posebno onima u potrebi. Želja im
je da i ovo vrijeme bude vrijeme oživljavanja redovničkih karizmi i novog poleta redovničkih zajednica.
Naglašeno je da Crkva ne smije bježati od nijednog napora kada treba kršćansko milosrđe pokazati
na djelu u nastojanju da olakša bol i životnu dramu
ljudi potrebnih pomoći te da im ponudi životnu
nadu koju i sama darom Božjim posjeduje. Razgovarano je o iznalaženju najboljih načina koordinacije
djelovanja redovničkih zajednica na socijalnom planu s pastoralnim programom na dijecezanskim razinama odnosno umrežavanju djelovanja crkvenih
institucija na socijalno-karitativnom planu. Pokazala
se potreba organiziranja seminara i duhovnih susreta za one koji pri redovničkim zajednicama djeluju
na socijalnom planu. Također je ukazano na potrebu aktivnijeg uključivanja predstavnika Crkve pri
predlaganju pojedinih državnih zakona koji se tiču
socijalnog djelovanja kako bi ti zakoni bili uistinu
u službi onih koji rade na dobro socijalno i zdravstveno ugroženih ljudi. Konstatirano je da je rad redovničkih zajednica na socijalnom planu s djecom i
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
mladima zastupljen u dosta velikoj mjeri kao i skrb o
starim osobama, ali i da bi trebalo veću brigu posvetiti obiteljima, posebno onima s brojnom djecom
iako već postoje određene inicijative na raznim crkvenim razinama. U tom duhu predloženo je da se
osnuje jedno novo tijelo pri Biskupskoj konferenciji
koje bi pokretalo inicijative na planu zauzimanja za
promicanje života i pružanju pomoći obiteljima s
brojnom ili bolesnom djecom.
Biskupi i redovnički poglavari i poglavarice saslušali su izvješće o nedavnom susretu predstavnika
raznih katoličkih laičkih društava u BiH koje je organiziralo Vijeće za laike Biskupske konferencije. Istaknuta je potreba duhovnoga vodstva društava, molitvenih pokreta i zajednica kao i njihova aktivnog
uključenja u izgradnju župnog zajedništva imajući u
vidu da svaka redovnička zajednička ima svoju specifičnu karizmu. Naglašena je i nužnost aktivnijeg
uključivanja na polju sredstava društvenog priopćivanja sa svrhom promicanja evanđeoskih vrjednota.
Susret je završen zajedničkim euharistijskim slavljem u nadbiskupskoj kapeli koje je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić,
a prigodnu propovijed uputio je biskup Komarica.
Tijekom Mise na osobit način molilo se za Svetog
Oca Benedikta XVI. kao izraz odanosti i potpore u
vremenu napada na njega, a o petoj obljetnici održavanja njegove prve opće audijencije nakon izbora
za papu. Također su u molitvu uključili dušu pokojnoga Alberta, oca apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Alessandra D’Errica kojemu su uputili zajedničko pismo sućuti.
MONS. MIJO GORSKI IMENOVAN ZAGREBAČKIM
POMOĆNIM BISKUPOM
Zagreb, 3. svibnja 2010. (IKA)
- Papa Benedikt XVI. imenovao
je mons. Miju Gorskog, kanonika
Prvostolnog kaptola zagrebačkog i ravnatelja Nadbiskupijske
ustanove za uzdržavanje klera i
drugih crkvenih službenika, pomoćnim biskupom zagrebačkim
i dodijelio mu titulu naslovnog
biskupa Epidauruma (Cavtat). Vijest o imenovanju objavljena je u
ponedjeljak 3. svibnja u 12 sati u
Rimu, a u Nadbiskupskom dvoru
u Zagrebu istodobno ju je objavio apostolski nuncij u Republici
Hrvatskoj mons. Mario Roberto
Cassari.
Mons. Mijo Gorski rođen je 17.
rujna 1952. godine u Gori Veterničkoj, župa Mihovljan, kao deveto dijete u obitelji. Nakon osnovne škole, kao pitomac Dječačkog
sjemeništa na Šalati, završio je
Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije pohađao
je teološki studij na Katoličkom
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1977.
godine. Za svećenika Zagrebačke
nadbiskupije zaređen je 26. lipnja 1977. godine. Službu župnog
vikara od 1978. do 1979. godine
obnašao je u Vrbovcu, a od 1979.
do 1982. godine u župi sv. Blaža u
Zagrebu. Od 1982. do 1997. godine obnašao je službu upravitelja
župe sv. Mateja, Zagreb-Dugave,
gdje je sagradio i župnu crkvu.
Od 1997. do 1998. godine bio
je upravitelj župe sv. Anastazije
u Samoboru te dekan Okićkog
dekanata. Od 1998. do 2002. godine bio je župnik župe sv. Blaža u Zagrebu, kada je obnašao i
službu biskupskog vikara za grad
Zagreb. Godine 2002. imenovan
je rektorom Nadbiskupskoga
bogoslovnog sjemeništa, a tu je
službu obnašao do 2008. godine.
Pod njegovim je vodstvom, kao
predsjednika Odbora za obnovu
zgrade Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, temeljito obnovljena zagrada drevnog zagrebačkog Sjemeništa. Godine 2008.
imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, i ravnateljem Nadbiskupijske ustanove
za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Član je Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika
Zagrebačke nadbiskupije.
Ređenje novoga biskupa bit će
u zagrebačkoj katedrali u subotu
3. srpnja u 10 sati.
43
PRIOPĆENJE S XII. REDOVNOG GODIŠNJEG
ZAJEDNIČKOG ZASJEDANJA BK BIH I HBK
Priopćenje za javnost prenosimo u cijelosti:
Bijelo Polje, 26. svibanj 2010. - Članovi Biskupske
konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije održali su svoje dvanaesto redovno godišnje zajedničko zasjedanje, 24. i 25. svibnja
u kući susreta „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) kod
Mostara pod predsjedanjem mons. dr. Franje Komarice, biskupa banjolučkog, predsjednika BK BiH,
i mons. dr. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačkoosječkog, predsjednika HBK.
Nakon što je rektor Papinskoga hrvatskog zavoda
sv. Jeronima u Rimu mons. Jure Bogdan upoznao biskupe da su unesene sve potrebne dopune u skladu
s crkvenim smjernicama, odobren je popravljeni i
dopunjeni Statut i Pravilnik Zavoda na talijanskom
jeziku te će biti dostavljen Kongregaciji za katolički odgoj na odobrenje. Biskupi su zahvalili rektoru
Bogdanu i svim djelatnicima Zavoda za njihov rad
i nastojanje da svećenici Crkve u Hrvata imaju sve
potrebne uvjete za postdiplomski studij te da Zavod i dalje bude susretište mladih Hrvata katolika
koji studiraju u Rimu kao i mjesto pohoda hrvatskih
hodočasnika. Biskupi su saslušali izvješće biskupa
hvarsko-bračko-viškog mons. Slobodana Štambuka
o njegovu pohodu Papinskom hrvatskom zavodu
sv. Jeronima u Rimu prošle godine i o razgovoru sa
svim osobama koje u tom Zavodu žive i djeluju. Dali
su potrebne smjernice kako bi i ubuduće ovaj Zavod
u središtu katoličanstva ispunjao svoju osobitu ulogu u životu Crkve u hrvatskom narodu.
Biskupi su saslušali iscrpno izvješće ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu don Ante Kutleše, razmotrili pojedina konkretna pitanja koja se
tiču potreba za duhovnom skrbi u nekim hrvatskim
katoličkim misijama te dali smjernice za pastoralno
djelovanje u misijama u skladu s mjesnim Crkvama.
Budući da je istekao mandat ravnatelju Kutleši, biskupi su mu zahvalili na njegovu zauzimanju i radu
na koordiniranju misijske djelatnosti u zemljama
širom svijeta gdje djeluju hrvatski svećenici, redovnici, redovnice, laici katehisti i socijalni radnici skrbeći za Hrvate katolike od kojih su mnogi otišli „na
privremeni rad“ zbog teških ratnih stradanja ili komunističkog režima. Za novog ravnatelja izabrali su
splitskog franjevca o. Josipa Bebića, aktualnog delegata za inozemnu pastvu u Njemačkoj. Biskupi su,
također, zahvalili dosadašnjem predsjedniku Vijeća
44
HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu mons.
dr. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom, te za
novoga predsjednika izabrali mons. dr. Peru Sudara,
pomoćnog biskupa vrhbosanskog.
Biskupi su saslušali i izvješće predsjednika Hrvatskog Caritasa mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskog
biskupa, o ovogodišnjoj korizmenoj akciji: Tjedan
solidarnosti i zajedništvo s Crkvom i ljudima u Bosni
i Hercegovini. Biskupi Bosne i Hercegovine zahvalili
su preko biskupa HBK cijeloj krajevnoj Crkvi i svim
ljudima i institucijama u Hrvatskoj koji su duhovno
ili materijalno iskazali zajedništvo s Crkvom i ljudima u BiH tijekom ovog Tjedna koji će biti održavan
i ubuduće, tako da će se i dalje raditi na što boljoj
međusobnoj koordinaciji Hrvatskog Caritasa i Caritasa BK BiH.
Nakon što su biskupi ukratko upoznati što je do
sada urađeno na prikupljanju podataka o žrtvama
tijekom dvadesetog stoljeća, dali su potrebne smjernice i zaduženja za nastavak rada oko prikupljanja
podataka na biskupijskim razinama posebno kada
je riječ o osobama koje su ubijene iz mržnje prema
vjeri kako bi se na razini Crkve u hrvatskom narodu
napravio martirologij.
Biskupi su saslušali izvješće mons. Slobodana
Štambuka o radu Papinskih misijskih djela za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Raduje ih dobra
suradnja između Vijeća za misije pri jednoj i drugoj
Biskupskoj konferenciji kao i rad na povezivanju misionara i misionarki s područja obiju država. Raduje
ih, također, podatak da oko stotinu redovnika, redovnica i biskupijskih svećenika djeluju kao misionari. Također su izrazili radost što će domaćin sljedećeg godišnjeg susreta misionara početkom srpnja
biti Kotorska biskupija.
Hrvatska biskupska konferencija izišla je u susret
zamolbi biskupa iz BiH te dala izdavačka prava - uz
poštovanje autorskih prava - Biskupskoj konferenciji
Bosne i Hercegovine za tiskanje vjeronaučnih udžbenika u BiH.
Biskupi su dogovorili način predstavljanja i potrebnih uputa u službenim crkvenim glasilima rimskog obrednika „Egzorcizmi i druge prošnje“ koji je
nedavno otisnut na hrvatskom jeziku.
Biskupi su zadužili Komisije „Justitia et pax“ dviju
Biskupskih konferencija da temeljito prouče pitanje
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
registracije za glasovanje poštom za izbore u BiH da
Komisije, u skladu sa svojim mogućnostima i poslanjem, porade na tome da što veći broj prognanih
glasuje na predstojećim izborima kako bi izabrali
one koji će raditi na njihovu povratku i obnovi domova iz kojih su prognani ili izbjegli.
Svi nazočni biskupi, u zajedništvu s apostolskim
nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Alessandrom D’Erricom sudjelovali su, 24. svibnja na
zajedničkom Misnom slavlju u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na njezin patron i tridesetu
obljetnicu posvete. Svečanu Euharistiju predslavio
je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko
Puljić, a propovijedao je nadbiskup Srakić. Prigodnu
riječ na kraju Mise uputio je nuncij D’Errico.
Bijelo Polje kod Mostara, 25. svibnja 2010.
Tajništvo HBK
Tajništvo BK BiH
ODRŽAN SUSRET SVEĆENIKA
BOSNE I HERCEGOVINE
Kupres, 2. lipanj 2010. (kta) - U
srijedu, 2. lipnja u župnoj crkvi na
Kupresu održan je jednodnevni
Susret svećenika Bosne i Hercegovine. Na Susretu su sudjelovali
svi biskupi Bosne i Hercegovine kao i apostolski nuncij u BiH
nadbiskup Alessandro D’Errico, a
priključio im se i biskup kotorski
mons. Ilija Janjić sa svojim svećenicima te biskup iz Indije mons.
Devprasad John Ganawa. Uz biskupe su bili i dvojica franjevačkih
provincijala iz Sarajeva i Mostara
fra Lovro Gavran i fra Ivan Sesar
te oko 350 svećenika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, među
kojima i nekoliko grkokatoličkih
svećenika na čelu sa svojim vikarom protojerejom Mihajlom Stahnekom, kao i brojni vjernici župe
Otinovci-Kupres.
Nakon molitve Srednjeg časa,
koju je predvodio predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Franjo Komarica,
uslijedilo je prigodno razmatranje generalnog vikara Banjolučke
biskupije mons. dr. Ante Orlovca
dok je pripravu za sakrament pomirenja predvodio franjevački
provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Molitvu krunice, tijekom koje su svećenici razmišljati
o otajstvima svjetla, animirao je
župnik iz Studenaca don Ivo Šutalo.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Vrhunac Susreta bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je
predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko
Puljić uz suslavlje svih biskupa i
svećenika te sudjelovanje vjernika. U prigodnoj uvodnoj riječi kardinal Puljić je izrazio radost zbog
zajedništva u Euharistijskom slavlju u Svećeničkoj godini ističući
kako je Sveta misa najveći izraz
zajedništva svećenika, biskupa
i redovničkih poglavara. „Ovim
zajedništvom šaljemo poruku zajedništva Katoličke Crkve u Bosni
i Hercegovini, ali i pozitivnu poruku našim vjernicima kao i svim
građanima ove zemlje. Neka nas
ne zbuni ova medijska i politička
kritička kampanja prema slabo-
stima svećenika. I prije su bile te
slabosti, ali ih sada valja razotkriti
kako bi se dogodila duhovna obnova u nama i među nama“, kazao je kardinal Puljić izražavajući
uvjerenje da će ova kampanja potaknuti i uozbiljiti svećenike kako
bi istinski pročistili stavove i životna načela, grijehe i pogreške te živjeli vjerodostojnije i svjedočkije.
„Prilika je da zahvalim Bogu za
vas; da zahvalim vama za svaku
ljubav osvjedočenu žrtvom i vjernošću u služenju i poslanju Crkvi
na ovim prostorima“, rekao je kardinal Puljić zaželjevši da njihova
skrušenost na početku Mise takne božansko Srce Isusovo kako
bi se obnovili po Srcu Njegovu jer
je on blaga i ponizna srca.
45
Homiliju je izrekao predsjednik Vijeća za kler BK BiH mons. dr.
Ratko Perić, biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj
trebinjsko-mrkanski. Oslanjajući
se na poziv proroka Jeremije, o
kojem je bilo riječi u prvom čitanju ((Jr 1,4-5. 17-19), biskup Perić je kazao kako prorok Jeremija
iznosi nekoliko činjenica svojstvenih svakomu Božjem duhovnom zvanju od toga da postoji
u pozvanima neki osjećaj Božje
blizine preko Božjeg poznavanja
pozvanoga od njegova začeća
preko posvećenja pozvanoga da
služi Bogu do postavljanja za proroka svim narodima. Na temelju
toga pojasnio je i današnje poslanje svećenika kojemu je dan dar
i zadatak poučavanja Tumačeći
drugo čitanje iz poslanice Hebrejima progovorio je o dar i zadatku
posvećivanja, a zatim na temelju
evanđeoskog odlomka (Mk 1, 1420) o daru i zadatku upravljanja.
„I mi smo, braćo, dozvani s raznih strana, gora i jezera, u svećeništvo. I nitko se ne može smatrati dostojnim tolikoga i takvoga
dara. Koliko god to bila Božja inicijativa i odluka, a naš pristanak i
suradnja, činjenica je da duhovna
zvanja niču iz obitelji koje djecu
vole i odgajaju, u kojima se Boga
poštuje i ponizno moli, Gospin zagovor krunicom prosi, sakramenti
primaju, Božje zapovijedi opslužuju i odvažno se protiv svjetovne struje bori. Sveti župnik arški
sve je vlastitim primjerom potvrđivao i pozivao“, kazao je biskup
Perić ističući zahvalnost Svetom
Ocu Benediktu XVI., koji je proglasio Svećeničku godinu. „Pratio
nas je svu godinu, iz tjedna u tjedan, svojim očinskim porukama,
govorima, pismima. A možda se
nije nikada naslušao tolike medijske vike zbog nekih prezbiterskih
bludorija kao ove godine. Neka
nam oprosti! Stoga ova je Svećenička godina i svima nama poziv
na temeljit ispit svećeničke savje-
46
sti i ozbiljna opomena da se progledamo u ogledalu Božjega milosrđa, ali i Božjih zahtjeva i svojih
prezbiterskih obećanja. Ispitajmo
sebe koliko smo ostali privrženi
svomu pozivu i poslanju - vjerni
Kristu, vjerni svećeništvu. Ostavimo grješne mreže i veze na morskome žalu ovoga svijeta! Neka
nas od njih Krist svojom božanskom ljubavlju zauvijek rastavi i k
sebi privuče! Neka nam on, veliki
Velesvećenik, vrati izvorno svećeničko srce i lice, koje je i blaćeno
i ranjeno! Neka ljudi na tome licu
svakodnevno gledaju tragove
Božje prisutnosti“, istaknuo je biskup Perić.
„Svećeniče Kristov! Hvala ti za
svaki trenutak tvoga svećeničkog
služenja Bogu i njegovoj Crkvi,
za tvoju molitvu i patnju. Neka
te prožima svijest da si Božji svećenik puna 24 sata na dan. Ako
ti nitko ne oda priznanja za tvoje
odano služenje Crkvi, Bogu i rodu,
budi osnažen Božjom prisutnošću i moli Oca nebeskoga da ti on
uzvrati u tajnosti tvoga bića. Budi
ustrajan na svome svećeničkom
putu“, kazao je na kraju propovijedi biskup Perić.
Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koje su dali na ređenju; da će, pod vodstvom Duha
Svetoga, neprestano vršiti svetu
službu svećeništva kao prezbiteri
i kao čestiti suradnici biskupskoga reda brinuti se za Božje stado;
da će pobožno i vjerno po predaji
Crkve slaviti Kristova otajstva na
hvalu Božju i posvećenje kršćanskoga naroda; da će dostojno i
mudro obavljati službu riječi propovijedajući Evanđelje i izlažući
katoličku vjeru te da će se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji
je Ocu prinio sebe kao čistu žrtvu,
te se s njime posvećivati za spasenje ljudi.
Na kraju Mise nazočnim biskupima i svećenicima obratio
se nuncij D’Errico ističući kako
je vrlo radostan što sudjeluje na
Svećeničkom danu, čija važnost
mu je postala očita već od prvoga trenutka kad je o tome dobio
vijest. „Ova inicijativa je od posebne važnosti za Crkvu u Bosni
i Hercegovini, ne samo zato što
se uklapa u kontekst Svećeničke
godine, koju je proglasio Sveti
Otac Benedikt XVI., nego također
jer je praktično prvi put da je organiziran Svećenički susret u Bosni i Hercegovini na nacionalnoj
razini“, istaknuo je nuncij D’Errico
zahvalivši - kao Papinski predstavnik - svima koji su doprinijeli
njegovu ostvarenju i izražavajući
želju da iz ovoga Dana proiziđu
dobri plodovi za svećenike i za Crkvu u Bosni i Hercegovini.
Nuncij D’Errico je potom pročitao Poruku Svetog Oca naslovljenu na biskupa Komaricu kao
predsjednika Biskupske konferencije, a potpisao ju je kardinal
Tarcisio Bertone, državni tajnik
Njegove Svetosti. U Poruci se ističe da je Sveti Otac Benedikt XVI..
s radošću primio vijest da će se 2.
lipnja u Kupresu, po prvi put održati nacionali susret svećenika iz
čitave Bosne i Hercegovine te da
od srca pozdravlja sve sudionike
od domaćina susreta kardinala
Puljića preko časne braće u biskupstvu i dragih svećenika do
svih vjernike koji ih prate svojim
molitvama.
„Draga braćo u svećeništvu,
pri kraju ove godine posvećene
svećenicima vi ste se još jednom
okupili kako biste zajednički potvrdili svoju vjernost Isusu Kristu
koji vas je pozvao iz vašeg rodnog
doma i poslao da po čitavom svijetu budete glasnici Božje ljubavi
i istine. Ne znamo zašto je odbrao
baš nas, ali je sigurno da s nama
ima poseban plan. Stoga je za
svećenika bitno da ima potpuno
povjerenje u Gospodina. To povjerenje raste iz osobne molitve.
Tako predan u volju Božju, oslonjen na Krista i ojačan molitvom
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
svećenik može biti istinski svjedok. Dragi prijatelji,
svjedočiti svetošću života za nas ima posebnu važnost. Sjeme zvanja koje je u nas posijao Bog treba
donijeti plodove i novih duhovnih zvanja. Želimo
vas potaknuti da molitvom i primjerom zalijevate
sjeme koje je gospodar žetve posijao u srcima mladića i djevojaka da ga slijede izbliza u posvećenom
životu“, stoji u Poruci Svetog Oca koju je potpisao
kardinal Bertone.
Biskupi i svećenici, okupljeni na Kupresu, uputili
su brzojav papi Benediktu XVI. koji glasi: „Sveti oče!
Na svršetku Svećeničke godine, koju je vaša svetost
najavila lani na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u povodu 150. obljetnice smrti svetoga župnika
arškoga, zaštitnika svih župnika, prezbiteri, biskupij-
ski i redovnički, koji djeluju u dušobrižništvu Crkve
u Bosni i Hercegovini, svjesni da je “svećenik ljubav
Isusova Srca”, okupljeni na Kupresu na svome bratskom susretu i predvođeni svojim pastirima i poglavarima, da slave sakramente pomirenja i euharistije,
da obnove svoja svećenička obećanja i izraze svoju
potpunu vjernost Kristu, Sinu Božjemu, u Duhu Svetome, i njegovoj Crkvi, pod zaštitom Marije Djevice
i Bogorodice, dok iskazuju Svetosti Vašoj osjećaje
sinovske zahvalnosti i vjernosti mole apostolski blagoslov za sebe i za vjernike koji su im povjereni“, stoji u brzojavu Svetom Ocu.
Susret je završen zajedničkim objedom i druženjem.
BISKUPI BIH UPUTILI POSLANICU
NA ZAVRŠETKU SVEĆENIČKE GODINE
“Kristova vjernost - svećenikova vjernost”
Sarajevo, 31. svibanj 2010. (KTA) - Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine: kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons.
Franjo Komarica, biskup banjolučki i predsjednik BK
BiH, mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski
i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, i mons.
Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, uputili su
o blagdanu Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja, na završetku Svećeničke godine svoju Poslanicu
pod naslovom: Kristova vjernost - svećenikova vjernost.
Na početku biskupi podsjećaju svećenike da je
Sveti Otac Benedikt XVI. podario cijeloj Crkvi radosno vrijeme od godinu dana (lipanj 2009. – lipanj
2010.), u kojem je u središte svojih ali i cijele Crkve
molitava, razmišljanja i inicijativa stavio lik svećenika. „Izvanredna je to bila prigoda koju je, i naša krajevna Crkva nastojala iskoristiti u skladu sa svojim
mogućnostima u ovom poratnom vremenu istodobna nastojanja za materijalno-duhovnom obnovom i opstankom, na našim višestoljetnim korijenima, ali i cijele Crkve. Većina svećeničkih susretanja
na biskupijskoj ili dekanatskoj razini bila je obilježena molitvom i razmatranjima o biti i naravi našega svećeničkog poziva te želje da ga u današnjem
vremenu i u našem životnom okruženju na najbolji
način ostvarimo. Hodočašća jednog broja naših svećenika u Svetu Zemlju na dijecezanskim razinama,
zatim ovogodišnji svećenički sabori u Sarajevu i Ba-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
njoj Luci te pastoralni dan svećenika u Mostaru kao
i okupljanja u našim katedralama na Misi posvete
ulja odnosno obnove svećeničkih obećanja te duhovne obnove i vježbe kao i druge inicijative naš su
odgovor na poziv Svetog Oca „na snažniju zauzetost
za duhovnu obnovu svih svećenika u cilju njihova
snažnijeg i prodornijeg svjedočenja evanđelja u
današnjem svijet„ upućenog u njegovu Pismu uz
proglašenje Svećeničke godine. Posebno treba istaknuti nebrojene zajedničke i pojedinačne molitve
vjernika za naše svećenike kao i usrdne molitve na
tu nakanu u redovničkim zajednicama i molitvenim
skupinama“, stoji u Poslanici.
Biskupi ističu da su posebno radosni što se pred
kraj Svećeničke godine mogu u svojim molitvama
po prvi put i fizički ujediniti s svećenicima iz svih
nad/biskupija, sa svih strana Bosne i Hercegovine na
Kupresu, gdje je susretište triju biskupija. „Zajedno
s vama želimo zahvaliti Bogu za njegova dobročinstva, a osobito za milost što nas je izabrao i pozvao
da budemo navjestitelji kraljevstva nebeskog i djelitelji njegovih milosnih darova po svetim sakramentima. Ovo okupljanje, kao izraz našega jedinstva s
Kristom Gospodinom i našega međusobnog zajedništva, prigoda je nama biskupima da zajednički svima vama uputimo zahvalu, ohrabrenje i poticaj. Svima vam, draga braćo po sakramentu svetoga reda,
od srca zahvaljujemo za sve što ste činili i što činite
- počevši od vas u najstarijoj dobi, koji ste preživjeli
47
dva rata i poraća, do vas najmlađih koji se nalazite
otvoreni i spremni za budućnost koja s Kristom dobiva spasiteljsku dimenziju. Svjedoci smo - ne samo
mi biskupi i ne samo naši vjernici - nego i mnogi u
ovoj zemlji, koja tako često krvari i postaje bojište na
kojem se vode i neke tuđe bitke - izvanrednog napora vas svećenika u teškim ratnim danima da ublažite muke mnogih gladnih, prognanih, siromašnih i
napuštenih“, pišu biskupi u svojoj Poslanici ističući
kako ne žele zaboraviti brojne svećenike koji su mučeni i ubijeni u Drugom svjetskom ratu ili osuđeni
u namještenim komunističkim procesima kao i na
brojne svećenike franjevce koji su podnijeli brojne
nepravde tijekom višestoljetne otomanske okupacije.
Biskupi nadalje upućuju svećenicima riječi ohrabrenja: „Ne klonite duhom, ne malaksajte! Ne dajte
se obeshrabriti! Ne dopustite da vas svlada umor i
bezvoljnost! Imajte uvijek u svijesti da ste nositelji
nade koja je neprolazna jer svoj temelj ima u Bogu
i računa s vječnošću. Iskusili ste kako je dragocjeno
bilo vaše unošenje nade tijekom teških ratnih stradanja kao i u ovom vremenu tako potrebnom iz-
gradnje istinskih ljudskih vrijednosti i obnove duša,
domova i domovine. U punom i bliskom zajedništvu
s nama biskupima, u otvorenom i radosnom bratstvu s ostalim svećenicima, kao i u velikodušnoj suradnji s posvećenim osobama, te vjernicima laicima,
nastavite svoje dragocjeno i nezamjenjivo služenje
Kristu u Njegovoj Crkvi i u ime Njegove Crkve svima
koji trebaju vašu pomoć“, stoji u Poslanici biskupa
BiH koji također naglašavaju kako svećenici trebaju sa svom ozbiljnošću uzeti na znanje i ravnanje i
Papine opomene iznesene u Pismu upućenom na
početku Svećeničke godine kako bi se izbjegle „žaljenja vrijedne situacije, u kojima sama Crkva trpi
zbog nevjernosti nekih svojih službenika“ što postaje razlog „zbog kojeg se svijet sablažnjava i okreće
leđa Crkvi“.
Posvješćujući svećenicima da, ne samo u prošlim
stoljećima Crkve nego i danas vrijedi istina, da su dvije stvari osobito potrebne svećeniku: svetost života i
sjaj znanja potrebita svećeničkom i dušobrižničkom
zvanju, biskupi posvećuju svećenike Prečistom Srcu
Marijinu kako bi ona svojim moćnim zagovorom izmolila te budu svećenici po Srcu njezina Sina. (kta)
PRIOPĆENJE S 49. REDOVNOG ZASJEDANJA
BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
Banja Luka, 14. srpnja 2010. (KTA) - Biskupska
konferencija Bosne i Hercegovine održala je, od 12.
do 14. srpnja 2010. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, svoje 49. redovno zasjedanje
pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. dr.
Franje Komarice. Članovima BK BiH tijekom zasjedanja pridružili su se: delegat HBK mons. Nikola Kekić,
biskup križevački, delegat Slovenske BK mons. dr.
Stanislav Lipovšek, celjski biskup, i mons Ilija Janjić,
biskup kotorski, delegat Međunarodne biskupske
konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu. Delegati su prenijeli izraze zajedništva članova BK koje predstavljaju te izvijestili biskupe o
aktualnim događanjima s kojima se susreću njihove
krajevne Crkve.
Dijelu zasjedanja pridružio se i apostolski nuncij
u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico koji je, između
ostalog, upoznao biskupe s procesom ratifikacije
Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika
Oružanih snaga BiH, potpisanog 8. travnja 2010. u
48
Sarajevu. Također ih je upoznao sa sadržajem razgovora s predstavnicima državnog i političkog života o
aktualnim pitanjima Katoličke Crkve u BiH.
Biskupi se raduju da se pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar, nakon liječničke intervencije, dobro oporavlja. Također ih raduje što je
gradišćanski Hrvat, koji je na osobit način tijekom
događanja vezanih uz Srednjoeuropski katolički
dan bio povezan i s biskupima Bosne i Hercegovine,
mons. Egidije Živković, imenovan biskupom austrijske biskupije Eisenstadt (Železno).
Biskupi su s pozornošću saslušali izvješća svojih
delegata: sa Susreta biskupa Srednje Europe održanog u Salzburgu u obliku seminara; s plenarnog
zasjedanja Talijanske biskupske konferencije održanog u Rimu; sa Sedmoga međunarodnog simpozija
sveučilišnih profesora održanog u Rimu; s Kongresa
Europske službe za zvanja održanog u mađarskom
gradu Ostrogonu; s Međunarodnog foruma mladih
održanog u Rimu; s Osmoga kongresa o dušobrižništvu selilaca održanog u španjolskom gradu Ma-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
lagi; s godišnjeg susreta glasnogovornika Europskih
biskupskih konferencija održanog u slovačkim gradovima Bratislavi i Nitri i s godišnjeg susreta generalnih tajnika Europskih biskupskih konferencija
održanog u Rimu prigodom svečanog zatvaranja
Svećeničke godine.
Biskupi su prihvatili i odobrili prijedlog prilagođenog dokumenta HBK za područje BK BiH pod nazivom: „Formacija svećeničkih kandidata“. Također su
razmotrili prilagođeni dokument HBK za područje
BK BiH pod naslovom: „Temeljne odredbe BK BiH za
televizijski i radijski prijenos liturgijskih slavlja“ te
zadužili Vijeće za sredstva društvenog priopćivanja
da ga pripremi kako bi bio od pomoći svim medijskim djelatnicima koji pripremaju i realiziraju prijenos liturgijskih slavlja na televiziji, radiju ili putem
interneta.
Nakon što su upoznati sa zabrinjavajućim statističkim podacima na demografskom planu na razini
stanovništva cijele Bosne i Hercegovine te na osobit način na razini krajevne Crkve u BiH, biskupi su
zadužili Vijeće za obitelj da razradi projekt sustavne
zauzetosti za život i skrbi za obitelj na župnoj i biskupijskoj razini kao i na planu cijele Crkve u BiH. Također je izražena radost što je otisnut Obiteljski molitvenik pod geslom trogodišnjeg programa duhovne obnove obitelji: „Obitelj - zajednica vjere, života i
ljubavi“ sa željom da što većem broju obitelji bude
od pomoći u jačanju sjedinjenja s Bogom i drugima
kroz osobnu i osobito zajedničku obiteljsku molitvu.
Biskupi izražavaju zahvalnost svima koji su radili
na prijevodu na engleski jezik upravo otisnute druge zbirke njihovih zajedničkih pastirskih poslanica,
izjava i apela u posljednjih dvanaest godina (1997.2009.).
Biskupi su razmotrili prijedlog programa sustavne izobrazbe voditelja liturgijskog pjevanja po župama te zadužili Vijeće za liturgiju da doradi projekt
pokretanja glazbene škole u biskupijskim i drugim
središtima sa svrhom osposobljavanja što većeg
broja osoba za liturgijsko sviranje.
Biskupi su prihvatili prijedlog Caritasa Biskupske
konferencije BiH da se osnuje „Škola socijalnih zanimanja“ kao centar za obrazovanje odraslih.
Biskupi su se osvrnuli i na Susret svećenika Bosne i Hercegovine održan 2. lipnja 2010. na Kupresu
prigodom završetka Svećeničke godine te izrazili
radost zbog velikog odaziva misnika kao i njihova
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
aktivnog sudjelovanja na susretu te zajedničkog
druženja nakon susreta.
Biskupi su saslušali izvješće o Četvrtom studijskom danu katoličkih laičkih društava (udruga, molitvenih skupina) s područja nad/biskupija u Bosni i
Hercegovini održanom, 17. travnja 2010. u Kući Navještenja u Gromiljaku kod Kiseljaka. Imajući u vidu
da je upravo u Banjoj Luci rođen i rastao blaženi Ivan
Merz, uzor katoličkih laika za 21. stoljeće (papa Benedikt XVI.), biskupi potiču sve pastoralne djelatnike
da što više uključuju vjernike laike u izgradnju župnih zajednica.
Mnogobrojni državljani Bosne i Hercegovine trenutno prebivaju ili privremeno borave u inozemstvu, kao izbjeglice i prognanici ili na privremenom
radu. Biskupi ističu da Ustav Bosne i Hercegovine
propisuje da se na parlamentarnim izborima, kakvi
su ovi, osigura ostvarenje biračkoga prava svim građanima koji se u doba izbora nalaze izvan granica
Bosne i Hercegovine. Zato potiču sve vjernike i sve
druge svoje sunarodnjake i sugrađane da ispune
svoju građansku dužnost, iziđu na izbore i glasuju
po svojoj savjesti za one kandidate za koje drže da
će raditi na opće dobro svih, osobito obespravljenih
i ugroženih u svojim osnovnim ljudskim i građanskim pravima i slobodama.
Još jednom potiču hrvatske stranačke predstavnike u BiH na nužno jedinstvo, međusobnu suradnju i prevladavanje stranačkih i osobnih interesa
kada je riječ o dobru i budućnosti hrvatskog naroda
kao i svih s kojima živi u BiH. Biskupi podsjećaju na
jasno iznesene stavove u zajedničkoj Izjavi komisija
Justitia et pax Biskupske konferencije BiH i Hrvatske
biskupske konferencije od 2. srpnja 2010. kojom pozivaju na opće izbore u Bosni i Hercegovini.
Biskupi su razmotrili novonastalu situaciju u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu te se, u skladu sa
svojim nadležnostima, zauzeli za pozitivno rješenje
nastalih poteškoća kako bi ova misija, kao okupljalište Hrvata katolika u glavnom francuskom gradu,
bila i dalje žarište vjerskoga života i slavljenja Boga
na hrvatskom jeziku.
Biskupi će sudjelovati na svečanom bogoslužju u
banjolučkoj katedrali u četvrtak, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije. Euharistiju će predslaviti i prigodnu
riječ uputiti apostolski nuncij D’Errico.
Banja Luka, 15. srpanj 2010.
49
FRA MARKO SEMREN IMENOVAN
BANJOLUČKIM POMOĆNIM BISKUPOM
Banja Luka, 15. srpnja 2010.
(KTA) - Sveti Otac Benedikt XVI.
imenovao je 15. srpnja člana
Franjevačke provincije Bosne
Srebrene fra Marka Semrena te
aktualnog docenta Franjevačke
teologije u Sarajevu i gvardijana
Franjevačkog samostana Gorica/
Livno pomoćnim biskupom banjolučkim dodjeljujući mu naslovnu biskupiju Abaradira. Ovu
odluku Svetog Oca objavio je
apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Alessandro D’Errico na kraju redovitog
zasjedanja Biskupske konferencije BiH te svečanog misnog slavlja
u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja
na svetkovina sv. Bonaventure,
zaštitnika banjolučke biskupije i
katedrale.
„Zasigurno biskupsko imenovanje fra Marka važan je događaj ne samo za Banja Luku, nego
i za Crkvu u Bosni i Hercegovini.
Važan je za biskupiju i za mons.
Komaricu, iz poznatih motiva. Ali
važan je također i za Biskupsku
konferenciju, koja će imati novog
člana; i što više redovničkog člana, kao znak priznanja za ulogu
koju su redovnici – a posebno
franjevci – imali i imaju u životu
Crkve u Bosni i Hercegovini. Osim
toga, ovo imenovanje je važno također i za sve redovnike i redovnice u Zemlji. Prisjetit ćete se da
sam često spominjao poštovanje,
zahvalnost i priznanje Svete Stolice glede pastoralne revnosti i primjera koji nam oni daju, skrbeći
za tolike odgovornosti povjerene
redovnicima i redovnicama u Crkvi.“, kazao je apostolski nuncij
D’Errico zaželjevši da i fra Marko
zasja – u Banjalučkoj biskupiji i
univerzalnoj Crkvi – u mudrosti i
razboritosti, odanosti službi i ljubavi prema jednoj Kristovoj Crkvi.
50
Fra Marko Semren rođen je 9.
travnja 1954. godine u župi Bila
kraj Livna u Banjolučkoj biskupiji.
Osnovnu školu završio je u Biloj
(1961.-1964.), Guberu (1965.1966.) i Livnu (1966.-1969.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u
Visokom (1969.-1973.), novicijat
na Humcu/Ljubuški (1973.-1974.),
filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu
(1975.-1981.). Vojsku je služio u
ondašnjoj JNA (1974.-1975.) u Danilovgradu, u Crnoj Gori.
Nakon položenih svečanih zavjeta 13. travnja 1980. godine
zaređen je za svećenika 29. lipnja
1981. godine Nakon toga studirao je na Papinskom Sveučilištu
Antonianum u Rimu gdje je magistrirao 1985. godine, a potom
i doktorirao 1986. godine iz područja franjevačke duhovnosti na
temu „Il Francescanismo vissuto
nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina (fino al 1517)“.
Službe i dužnosti koje je obnašao:
- Kapelan u Docu (1981.–1982.);
- Profesor na Franjevačkoj teologiji
od 1985. godine do danas;
- Drugi meštar bogoslova (1985.–
1988.);
- Prvi meštar novaka u novicijatu na
Bistriku/Sarajevo (1988.–1992.) i
u Monopoliu (1992.–1994.);
- Drugi meštar novaka u Monopoliu (1994.–1995.) i u Belmonetu
(1995.–1997.);
- Prvi meštar bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (1997.–2000.);
- Vikar na Franjevačkoj teologiji u
Sarajevu (2001.);
- Župnik i dekan u Livnu (2001.–
2003.);
- Drugi meštar novaka u Livnu i
ekonom u samostanu Gorica
(2003.–2006.);
- Duhovnik bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (2006.–2009.);
- Gvardijan Franjevačkog samostana Gorica/Livno od 2009. do
danas.
Obnašao je također i druge
dužnosti: provincijski definitor
(1997.–2000.), tajnik generalnog
vizitatora (1998.), generalni vizitator za Franjevačku provinciju sv.
Ćirila i Metoda u Zagrebu (Republika Hrvatska) (2001./2002.), član
Odbora za dolazak Svetog Oca u
Banja Luku (2002.), član je Vijeća
za ustanove posvećenog života i
družbi apostolskog života Biskupske konferencije BiH sve do 2009.
godine, član različitih međuprovincijskih franjevačkih odgojnih
povjerenstava, tajnik za odgoj i
obrazovanje pri Južnoslavenskoj
konferenciji provincijala na razini
Reda (1996.– 2001.).
Dobro poznaje talijanski jezik,
a služi se njemačkim i španjolskim.
Objavio je nekoliko knjiga
znanstvenog i pučkog sadržaja
te nekoliko članaka u crkvenim
časopisima, posebno franjevačkim, zanimajući se posebno za
franjevačku prisutnost u Bosni.
Sudjelovao je na mnogim simpozijima i kongresima franjevačke
formacije.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
VATIKAN
SVEČANOM MISOM
NA TRGU SVETOGA PETRA PAPA
ZAKLJUČIO SVEĆENIČKU GODINU
Trg svetoga Petra je ponovno bio ispunjen s više od 15.000 svećenika,
koncelebranata iz 97 nacija
Poslužiti se čovjekom, unatoč njegovim slabostima, kako bi se svim ljudima, u svako doba, Boga učinilo prisutnim; u tome je veličina svećeništva – misao je pape Benedikta XVI. koju je stavio u središte
euharistijskoga slavlja kojim je u petak, 11. lipnja, završila Svećenička godina. Na Trgu svetoga Petra, koji
je ponovno bio ispunjen s više od 15.000 svećenika,
koncelebranata iz 97 nacija, i samo nekoliko sati nakon sličnoga prizora, sinoć, tijekom bdijenja, Sveti se
Otac osvrnuo na glavne točke svećeničkoga poziva,
ponovno se zadržavši, riječima punim poniznosti,
na rani koju je prouzročila pedofilija unutar Crkve.
Uporno molimo oprost od Boga i od osoba koje su
obuhvaćene tim problemom, kako se takve zloporabe ne bi više nikada događale – kazao je Sveti Otac.
Papa je u propovijedi opisao izvanrednost svećeničkoga poziva u svim njegovim nijansama; učinio
je to osvjetljujući božanske korijene toga poziva, ali
ne skrivajući i sjene koje, ponekad na nedostojan
način, stvaraju ljudska ograničenja. Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi preko njega bio za ljude prisutan, i kako bi djelovao u njihovu korist. Ta
odvažnost Boga, koji ljudskim bićima povjerava samoga sebe; koji, iako poznaje naše slabosti, smatra
ljude sposobnima djelovati i biti prisutni u njegovo
ime – ta Božja odvažnost doista je velika stvar koja
se skriva u riječi ‘svećeništvo’. To da nas Bog smatra
sposobnima za to; da On na taj način zove ljude u
svoju službu i tako se iznutra veže za njih – naglasio
je Sveti Otac.
Tu je smisao Svećeničke godine – rekao je nadalje Papa – Željeli smo obnoviti radost zbog toga što
nam je Bog tako blizu, i zahvalnost zbog toga što
se On pouzdaje u našu slabost. Osim toga, željeli
smo ponovno pokazati mladima da taj poziv, to zajedništvo službe za Boga i s Bogom, postoji; štoviše, da Bog očekuje naš ‘da’. Bilo je za očekivati da se
‘neprijatelju’ ovaj novi sjaj svećeništva neće svidjeti;
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
njemu bi bilo draže vidjeti ga kako nestaje, kako je
na koncu Bog izguran iz svijeta – primijetio je Sveti
Otac te nastavio – Tako se dogodilo da su upravo u
ovoj godini radosti za sakrament Svećeništva izišli
na vidjelo grijesi svećenika – posebno zlostavljanje
malenih, u kojemu se svećeništvo kao zadaća Božje
skrbi za dobro čovjeka, okreće na suprotnu stranu.
Da je Svećenička godina trebala biti veličanje našega osobnog ljudskog rada, bila bi uništena ovim
događajima – primijetio je Sveti Otac. Naprotiv, ono
što se dogodilo smatramo zadaćom pročišćenja
koje nas prati prema budućnosti. Dok, što se tiče sadašnjosti, Sveti je Otac ponovno istaknuo svijest o
51
zlu koje zahtijeva duboku solidarnost. I mi uporno
molimo oprost od Boga i od osoba koje su pogođene, dok želimo obećati da ćemo učiniti sve moguće
kako se takva zloporaba više nikada ne bi dogodila
– naglasio je Sveti Otac.
Komentirajući potom odlomak iz 23. psalma u
kojemu se govori o štapu kojim pastir brani stado, i
palici na koju se oslanja, Sveti je Otac naglasio kako
i Crkva treba koristiti pastirski štap, kojim vjeru brani
od krivotvoraca, od smjernica koje u stvari dezorijentiraju. Upravo korištenje štapa može biti služba
ljubavi. Danas vidimo da nije riječ o ljubavi, kada
se dopušta nedostojno ponašanje u svećeničkome
životu – primijetio je Papa. Isto tako nije riječ o ljubavi kada se dopušta širenje hereze (…) Ali, u isto
vrijeme štap treba uvijek ponovno postati pastirova
palica koja pomaže ljudima ići teškim putovima i slijediti Gospodina – kazao je Sveti Otac te istaknuo
u tom psalmu čovjekov radosni i zahvalni odgovor
Bogu koji je preko Krista otvorio svoje srce za nas.
Bog se osobno brine za mene, za nas, za čovječanstvo. Nisam ostavljen sâm, izgubljen u svemiru i u
društvu pred kojim se sve više osjećamo izgubljenima. On se brine za mene. On nije neki daleki Bog,
za kojega bi moj život premalo značio. (…) Lijepo je
i utješno znati da postoji osoba koja me voli i brine
se za mene. Ali je puno presudnije to što postoji Bog
koji me poznaje, voli me i brine se za mene – naglasio je Papa.
Ta bi nas misao trebala učiniti uistinu radosnima –
istaknuo je Sveti Otac. Bog želi da mi, kao svećenici,
u jednoj malenoj točki povijesti, podijelimo njegovu
brigu za ljude. ‘Poznavati’, u smislu Svetoga pisma,
ne znači samo vanjsko poznavanje, onako kako se
poznaje telefonski broj neke osobe. ‘Poznavati’ znači
biti u nutrini blizu drugome. Voljeti ga. Mi bismo trebali nastojati ‘poznavati’ ljude od strane Boga, i u vidiku Boga; trebali bismo nastojati hodati s njima na
putu prijateljstva s Bogom – naglasio je Sveti Otac.
Iako je neizbježno to da se tijekom života trebaju
prijeći mračne doline kušnji i malodušnosti, koje
svako ljudsko biće treba prijeći, i u tim sjenovitim
dolinama života On je tamo. Da, Gospodine, u tami
kušnje, u časovima tmine u kojima se čini da je sva
svjetlost ugašena, pokaži mi da si Ti tamo. Pomozi
nama svećenicima, da u takvim mračnim noćima
možemo biti uz ljude koji su nam povjereni. Kako
bismo im pokazali Tvoju svjetlost – rekao je Sveti
Otac. (kta/rv)
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI.
ZA SVJETSKI MISIJSKI DAN 2010.
„Draga braćo i sestre, mjesec listopad, s proslavom Svjetskog misijskog dana, pruža dijecezanskim
i župnim zajednicama, ustanovama posvećenog života, crkvenim pokretima i čitavom Božjem narodu
priliku obnoviti zauzetost u naviještanju evanđelja
i dati pastoralnim aktivnostima širi misijski doseg.
Taj nas godišnji događaj poziva snažno živjeti liturgijske i katehetske, karitativne i kulturne trenutke
po kojima nas Isus Krist poziva za stol svoje riječi i
euharistije, kako bismo kušali dar njegove prisutnosti, odgajali se u njegovoj školi i sve svjesnije živjeli
u sjedinjenosti s njim, Učiteljem i Gospodinom. On
sâm kaže: “tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj,
i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati” (Iv 14, 21).
Jedino na temelju toga susreta s Božjom ljubavlju,
koji mijenja čovjekov život, možemo živjeti u zajedništvu s njim i jedni s drugima i pružati braći vjerodostojno svjedočanstvo i obrazložiti nadi koja je u
nama (usp. 1 Pt 3, 15). Odrasla vjera, kadra potpuno
se predati Bogu sa sinovskim stavom, jačana molitvom, razmatranjem Božje riječi i učenjem vjerskih
istina uvjet je za promicanje novoga humanizma,
utemeljenog na Isusovu evanđelju.
52
U listopadu se, usto, u mnogim zemljama iznova
pokreću razne crkvene aktivnosti nakon ljetne stanke i Crkva nas poziva naučiti od Marije, posredstvom
molitve svete krunice, razmatrati naum Očeve ljubavi o ljudskom rodu, kako bismo ga ljubili kao što ga
on ljubi. Nije li to možda također smisao misije?
Otac nas, naime, poziva da budemo ljubljena djeca u njegovu ljubljenom Sinu, te da prepoznamo
kako smo svi braća i sestre u njemu, daru spasenja
za čovječanstvo podijeljeno neslogom i grijehom, i
Objavitelju pravoga lica Boga koji je “tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan
koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život
vječni” (Iv 3, 16).
“Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12, 21) molba je koju
su, u Ivanovom Evanđelju, neki Grci, koji su došli hodočastiti u Jeruzalem povodom Pashe, uputili Filipu.
Ona odzvanja također u našem srcu u ovom mjesecu listopadu, koji nas podsjeća kako čitava Crkva,
koja je “po svojoj naravi misionarska” (Ad gentes, 2),
ima zadatak i dužnost naviještati evanđelje i poziva
nas da budemo promicatelji novosti života, kojeg
čine istinski odnosi u zajednicama utemeljenim na
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
evanđelju. U multietničkom društvu u kojem su prisutni raznorazni oblici usamljenosti i ravnodušnosti,
kršćani moraju naučiti pružati znakove nade i njegovati sveopće bratstvo, gajeći velike ideale koji preobražavaju povijest i, bez lažnih iluzija ili beskorisnih
strahova, težiti tome da učine planet domom za sve
ljude.
Poput Grka od prije dvije tisuće godina, i ljudi našeg doba, možda čak i nesvjesno, traže od vjernika
ne samo da “govore” o Isusu, već i da im “daju vidjeti”
Isusa, da učine da Otkupiteljevo lice zablista u svakom kutku zemlje pred naraštajima novog tisućljeća
i osobito pred mladima sa svih kontinenata, kojima
je evanđeoski navještaj u prvom redu namijenjen.
Oni moraju shvatiti da kršćani nose Kristovu riječ
zato što je on istina, zato što su pronašli u njemu
smisao i istinu za svoj život.
Ta promišljanja upućuju na misijsko poslanje koje
su primili svi krštenici i čitava Crkva, ali koji se ne
može ostvariti na uvjerljiv način bez dubokog, zajedničkog i pastoralnog obraćenja. Naime, svijest o
pozivu naviještati evanđelje potiče ne samo pojedinog vjernika, već sve dijecezanske i župne zajednice
na cjelovitu obnovi i sve se više otvarati misijskoj suradnji među Crkvama, kako bi se promicalo naviještanje evanđelja u srcu svake osobe, svakog naroda,
kulture, rase, nacionalnosti na svim meridijanima
i paralelama. Tu svijest jačaju svojim djelovanjem
svećenici Fidei donum, posvećene osobe, katehete,
laici misionari u stalnom nastojanju promicati crkveno zajedništvo, tako da se i pojava “interkulturalnosti” može uklopiti u model jedinstva, u kojem će
evanđelje biti kvasac slobode i napretka, izvor bratstva, poniznosti i mira (usp. Ad gentes, 8). Crkva je,
naime, “u Kristu na neki način sakrament odnosno
znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda” (Lumen gentium, 1).
Crkveno se zajedništvo rađa iz susreta s Božjim
Sinom, Isusom Kristom koji putem crkvenog navještaja dopire do ljudi i stvara zajedništvo s njim samim a samim tim i s Ocem i Duhom Svetim (usp. 1
Iv 1, 3). Krist uspostavlja novi odnos između čovjeka
i Boga. “[On] nam objavljuje ‘da je Bog ljubav’ (1 Iv 4,
8) te nas ujedno poučava da je nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savršenstva, pa prema
tome i preobrazbe svijeta. Tako ona onima koji vjeruju u božansku ljubav donosi sigurnost da je svim
ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludan napor oko uspostave sveopćeg bratstva” (Gaudium et
spes, 38),
Crkva postaje “zajedništvo” na temelju euharistije,
u kojoj Krist, prisutan u kruhu i vinu, svojom žrtvom
ljubavi gradi Crkvu kao svoje tijelo, ujedinjujući nas
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
s trojedinim Bogom i jedne s drugima (usp. 1 Kor
10, 16 sl.). U apostolskoj pobudnici Sacramentum
caritatis napisao sam: “Doista, ljubav koju slavimo u
sakramentu, ne možemo zadržati za sebe. Ona po
svojoj naravi zahtijeva da je priopćimo svima. Svijet
je potrebit Božje ljubavi, susreta s Isusom Kristom
i vjere u njega” (84). Iz toga razloga euharistija nije
samo izvor i vrhunac života Crkve, već i njezina poslanja: “Autentično euharistijska Crkva jest misijska
Crkva” (isto), koja može donijeti svima zajedništvo
s Bogom, naviještajući s uvjerenjem da “što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama” (1 Iv 1, 3).
Predragi, na ovaj Svjetski misijski dan u kojem se
pogled srca širi na nepregledna područja misije, svi
se osjetimo protagonistima crkvenog zauzimanja za
naviještanje evanđelja. Poticaj na misije je uvijek bio
znak vitalnosti za naše Crkve (usp. enc. Redemptoris
missio, 2) i njihova je suradnja jedinstveno svjedočanstvo jedinstva, bratstva i solidarnosti koje daje
uvjerljivost navjestiteljima Ljubavi koja spašava!
Stoga ponovno upućujem poziv svima na molitvu i, usprkos ekonomskim teškoćama, na pružanje
bratske i konkretne pomoći kao potpora mladim
Crkvama. Ta gesta ljubavi i dijeljenja, koju će dragocjena služba papinskih misijskih djelâ, kojima izražavam svoju zahvalnost, pobrinuti širiti potpomoći
će izobrazbu svećenika, sjemeništaraca i bogoslova
i kateheta u najudaljenijim misijskim krajevima i biti
poticaj mladim crkvenim zajednicama.
U zaključku godišnje poruke za Svjetski misijski
dan, želim, s osobitom ljubavlju, izraziti svoju zahvalu misionarima i misionarkama, koji, često i vlastitim životom, svjedoče u najudaljenijim i najtežim
krajevima događaj Božjega kraljevstva. Njima, koji
su prethodnica naviještanja evanđelja, ide prijateljstvo, blizina i potpora svakog vjernika. Neka ih “Bog
(koji) ljubi vesela darivatelja” (2 Kor 9, 7) ispuni duhovnim žarom i dubokom radošću!
Poput Marijinog “da”, svaki velikodušni odgovor
crkvene zajednice na Božji poziv na ljubav braće pobudit će novo apostolsko i crkveno majčinstvo (usp.
Gal 4,4.19.26), koje dopušta da ga iznenadi otajstvo
ljubavi Boga, koji “kada dođe punina vremena, odasla… Sina svoga” (Gal 4, 4), i koje daje povjerenje i
odvažnost novim apostolima. Taj će odgovor sve
vjernike osposobiti da budu “u nadi radosni” (Rim
12, 12) u ostvarivanju Božjeg nauma, koji želi “da
se cijeli ljudski rod oblikuje u jedan Božji narod, da
sraste u jedno Tijelo Kristovo i da se izgradi u jedan
hram Duha Svetoga” (Ad gentes, 7).“
Iz Vatikana, 6. veljače 2010. Papa Benedikt XVI.
53
MIR I
DOBRO
II. 2010. ĐAKONI KOJI STUDIRAJU
NA KBF-U U ZAGREBU U
POSJETU HERCEGOVINI
Trideset đakona Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske, Sisačke
i Bjelovarsko-križevačke biskupije, biskupije Porto Novo iz Benina,
zatim franjevačkih provincija sa sjedištima u Zagrebu i Mostaru,
franjevaca trećoredaca, isusovaca, dominikanaca i dehonijanaca,
posjetilo je pod vodstvom ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog
instituta i voditelja Đakonske pastoralne godine dr. Tomislava Markića središta crkvenoga života u BiH
Sarajevo, (IKA) - U sklopu programa Đakonske pastoralne
godine, što ga organizira Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu, održano je od 6. do 9. travnja duhovno-studijsko putovanje
u Bosnu i Hercegovinu. Trideset đakona Zagrebačke nadbiskupije,
Varaždinske, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije, biskupije
Porto Novo iz Benina, zatim franjevačkih provincija sa sjedištima
u Zagrebu i Mostaru, franjevaca trećoredaca, isusovaca, dominikanaca i dehonijanaca, posjetilo je pod vodstvom ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i voditelja Đakonske pastoralne
godine dr. Tomislava Markića središta crkvenoga života u susjednoj
zemlji, želeći se upoznati sa situacijom Crkve i tamošnjih katolika,
a imajući u vidu činjenicu kako priličan broj vjernika u župama u
kojima đakoni vrše svoj praktikum ili će u njima kasnije kao svećenici pastoralno djelovati potječe upravo iz Bosne i Hercegovine.
Prvoga dana putovanja đakoni su posjetili samostan otaca trapista “Marija Zvijezda” u Banja Luci te su se susreli s banjolučkim
biskupom Franjom Komaricom, s kojim su u katedrali Sv. Bonaventure izmolili šesti čas. Biskup Komarica upoznao je goste
s ranijom i nedavnom prošlošću svoje biskupije naglasivši patnje i nepravde koje su pretrpjeli katolici toga kraja. U nastavku
putovanja đakoni su posjetili crkvu i svetište Sv. Ivana Krstitelja
u Podmilačju, zatim su u župi Sv. Ilije u Kandiji kod Bugojna
zajedno s okupljenim vjernicima i domaćim župnikom i dekanom Ilijom Miškićem slavili euharistiju. Prvi dan putovanja zaključen je posjetom Franjevačkom samostanu Rama-Šćit, gdje
su pod vodstvom gvardijana fra Tomislava Brkovića razgledali
muzej i etnografsku zbirku ramskoga kraja. U kasnim večernjim satima stigli su u Kuću susreta “Emaus” u Potocima kod
Mostara gdje su bili smješteni tijekom prvoga dijela putovanja.
Drugoga dana putovanja đakoni su u Mostaru posjetili katedralu, franjevački samostan i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla, kao
i župu Sv. Ivana apostola i evanđeliste, gdje su im domaćini bili
biskupski vikar za pastoral don Ivan Štironja, provincijski definitor fra Ante Marić i župnik don Krešo Puljić koji im je održao
predavanje o pastoralu u svojoj župi, općoj situaciji u Mostaru,
Hercegovini i cijeloj Bosni i Hercegovini. Tijekom dana posjetili
su i Stolac, zajedno s obližnjom nekropolom stećaka u Radimlji,
54
Vijesti
Mostar, ožujak 2010. – kolovoz 2010. (izbor)
gdje ih je dočekao stolački župnik i dekan don Rajko Marković.
Đakoni su zatim pohodili samostan na Humcu u kojem se nalazi jedan od najstarijih muzeju u Bosni i Hercegovini, potom
zbirku umjetnina “Majka”, kao i vrijednu samostansku knjižnicu. Susreli su se i s velikom samostanskom zajednicom koju
vodi gvardijan fra Miro Šego. Vrativši se u Emaus slavili su euharistiju koju je predvodio mostarsko-duvanjski biskup i administrator trebinjsko-mrkanski Ratko Perić. Navečer je biskup
Perić održao đakonima predavanje o Isusovoj prispodobi o talentima istaknuvši kako talenti obvezuju na korištenje i djelovanje.
Slijedećeg dana putovanja, u četvrtak, 8. travnja, đakoni su svoje
putovanje nastavili boravkom u Sarajevu gdje su najprije posjetili
Vrelo Bosne, župu i svetište Uznesenja BDM na Stupu, gdje ih je
dočekao župnik Miroslav Ćavar, koji im je kao ravnatelj Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije ujedno ukratko predstavio
Katolički tjednik, zatim župu Sv. Luke evanđelista – Novi Grad
gdje ih je župnik don Anto Jelić upoznao i s djelovanjem Hrvatskoga katoličkog dobrotvornog društva. Nakon smještaja u Katoličkom školskom centru sv. Josipa, čiji je ravnatelj mr. Ivica Mršo
bio domaćin i organizator boravka u Sarajevu, đakoni su posjetili
i Stadlerov dječji dom “ Egipat” koji vode sestre Služavke Malog
Isusa, gdje ih je primila provincijalna glavarica s. Marina Piljić.
Središte trećega dana bila je misa u sarajevskoj katedrali, koju je u
zajedništvu s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Kardinal je
u propovijedi govorio o nadbiskupu Stadleru koji je imao viziju
i zadaću uspostave nadbiskupije i brigu za siromašne. Đakone
je potaknuo da zakorače u svećeništvo bez straha, da dodirnu i
opipaju uskrslog Gospodina svojim životom i s pouzdanjem budu
svjedoci njegove ljubavi, a nazočne vjernike pozvao da u ovoj svećeničkoj godini izmole svete i dobre svećenike koji će biti ustrajni.
Na kraju euharistijskoga slavlja đakoni su sudjelovali u molitvi na
grobu sluge Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, koji je pokopan u sarajevskoj katedrali. Potom su posjetili sarajevsku Bogosloviju i Katolički bogoslovni fakultet s čijim
djelovanjem ih je upoznao dekan Fakulteta prof. dr. Pavo Jurišić.
Posljednjega dana putovanja, u petak 9. travnja, đakoni su nakon
jutarnje Euharistije u crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi posjetili franjevački samostan i Provincijalat Bosne Srebrene gdje ih je dočekao provincijal fra Lovro Gavran i zajedno s definitorom fra Matom Topićem upoznao s djelovanjem te provincije. Uz samostan
đakoni su posjetili i uredništvo katoličkog mjesečnika Svjetlo Riječi. Na putu prema Zagrebu đakoni su pohodili povijesni franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, gdje ih je dočekao gvardijan
fra Ilija Božić, zatim Katolički školski centar “Don Bosco” u Žepču
kojim ih je proveo salezijanac don Anto Adžamić, i na kraju župu
Sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente gdje su ih domaći
župnik Željko Marić i nekoliko župnika iz dekanata upoznali sa
situacijom i životom vjernika katolika u Bosanskoj Posavini.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
OBILJEŽENO 15 GODINA
FRAME IZ POSUŠJA
je svečanoga programa slavlje se nastavilo uz domjenak gdje su bili
svi prisutni. Hercegovačka televizija program je snimala i u svome
programu emitirala. (frama-posusje.com)
“KAPAJU SJENE”, OSMA KNJIGA
PJESAMA MILJENKA STOJIĆA
Posušje, 18. travnja 2010. - Teško je u rečenice sabrati dojmove nakon završenoga programa obilježavanja 15 godišnjice Frame
iz Posušja. Najbolja slika stanja koje je vladalo u kripti, gdje je bilo
više od 1.500 posjetitelja i oko 30 svećenika, je ta da su svi prisutni ustvrdili da je ova večer veličanstvena, nezaboravna i da je sve
bilo na visokom nivou. U više navrata posjetitelji su svojim pljeskom zaustavljali izvođače želeći im izraziti svoju oduševljenost.
Program se izvodio na posebno uređenoj sceni prema multimedijskim i televizijskim standardima.
Najprije se s razglasa čuo snimak glas fra Roberta Jolića iz 1995.
kada je u župnim obavijestima najavio osnivanje Frame. Potom su
na scenu stupila dvojica Framaša, ali možemo reći i vrsnih glumaca, Jozo Kolobarić i Marko Petric. Oni su u kratkom scenskom
nastupu, i u skeptičnom stavu, prenijeli razmišljanje mladih i okoline o najavi da se osniva „nekakva Frama“. Voditeljski par Sanja
Pehar i Dragan Soldo su nakon toga najavljivali nastupe izvođača.
No, prije pjesme sve prisutne s riječima zahvalnosti i dobrodošlice
pozdravili su Anamarija Mitar, predsjednica i Cvitan Jukić, dopredsjenik Frame. Najprije je za mikrofon došla Daniel Sisgoreo
Morsan i svojom, kako ona reče, pjesmom života „Da te samo dotaknem“ otvorila glazbeni dio večeri. Kad je na scenu stupio fratra
s gitarom i kapom „francuzicom“ u kripti je nastalo oduševljenje.
Fra Slaven Mijatović svojim je pjevanje, te nezaboravnim scenskim nastupom, sve ostavio bez daha. Kako poezija može biti rado
slušana kad ju izgovaraju umjetnička usta najbolje je pokazao glumac HNK iz Mostara Robert Pehar. Slavlje se potom zahuktavalo
nastupom sastava Frame Posušje i Tria Pons koji je zvukovima violina i klavira donio dašak klasičnih zvukova uz koju se uzdizala
duša i srce do visina.
Da je ova svečanost bila posebna potvrđuje nastup jednog od
najproslavljenijih irskih pjevača, Davida Parksa. Njegov nastup
dočekan je s veselim i burnim odobravanjem, a nakon njegove
izvedbe ljudi su uskliknuli: koji glas, hoćemo još! Program je tako
tekao sve do najave gosta iznenađenja, a to je bio Ivan Mikulić,
kako ga voditelji najaviše, anđeoski glas s hercegovačkoga kamena.
Kad je zapjevao pjesmu s Eurovizije „Daješ mi krila“ cijela kripta
se pretvorila u jedinstveni pjevački sastav, što je bilo nastavljeno i
uz pjesmu „Ti si tu“.
Kraj programa obilježio je govor fra Marija Knezovića, duhovnoga asistenta posuške Frame. U svom govoru fra Mario je zahvalio svima, mladima posebno, te je najavio kako će novac od
prodane Framine monografije ići za liječenje jednoga mladića i
jedne djevojke iz Općine Posušje (prikupljeno je 3.500 KM). Posli-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Mostar, 27. travnja 2010. (dhkhb.org)
– U nakladi Društva hrvatskih književnika
Herceg Bosne (DHK HB) iz Mostara i Naklade K. Krešimir iz Zagreba objavljena je
nova, osma knjiga pjesama hercegovačkog
franjevca Miljenka Stojića, Kapaju sjene.
Ovaj ugledni hrvatski književnik – prozni
pisac, esejist, kritik, prevoditelj, pisac za
djecu, autor ogleda iz suvremenog života, objelodanio je ukupno dvadeset knjiga
te tri knjige prijevoda duhovne literature
s talijanskog jezika, što ga uvrštava među
najplodnije pisce njegova naraštaja.
Knjiga pjesama Kapaju sjene podijeljena je u četiri ciklusa:
»Vrijeme zri«, »Tvojom i mojom ulicom«, »Sutra je ponovno dan«
i »Je li to ona«, a sadrži ukupno pedeset i jednu pjesmu snažnoga
izričaja. Pjesma iz koje je uzet naslov cijele knjige, U suton sjene,
uvodi nas u životni credo njezina autora, dotičući prošlost i budućnost, a živeći u sadašnjosti, u kojoj sjene domaći liježu na moje
stvari. Stojić, unatoč tomu, ne odustaje od stvarnosti, već duboko
u njoj traži smisao života i odgovore na njegova pitanja, nudeći
čitatelju putovanje u tu istu stvarnost.
Kapaju sjene, motivski i izričajno, na tragu je dosadašnjeg pjesništva njihova autora, no, nedvojbeno, izričajem i najsnažnije
Stojićevo pjesničke ostvarenje, kristalno pročišćeno i dovršeno. I
k tomu, premda sjene knjizi daju osnovni ton, ona nas ne ostavlja
bez nade i uporišta, što je za naše vrijeme i te kako bitno.
FRA IVAN ANČIĆ
SE VRATIO U SVOJU LIPU
Kongora/
Lipa 14. 5.
2010. (FRAMIR). U organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji
s duvanjskim
Franjevačkim
s amo st anom ,
ogrankom Matice hrvatske u
Tomislavgradu
i Župnim uredom Presvetog
Srca Isusova u
Kongori, održan je u petak
55
14. svibnja Međunarodni znanstveni simpozij o fra Ivanu Ančiću
- Dumljaninu (1624. -1685.).
O životu i djelu ovog istaknutog franjevca, rodom iz Lipe, župa
Kongora kraj Tomislavgrada, čiji je teološki i književni rad obilježio vrijeme u kojemu je živio, govorilo je dvadesetak znanstvenika, teologa, povjesničara i jezikoslovaca iz BiH i Hrvatske.
U cjelodnevnim izlaganjima znanstvenici su gotovo do u detalje analizirali život i rad fra Ivana Ančića, s posebnim naglaskom
na njegov doprinos teološkoj i jezikoslovnoj misli. Svi prezentirani radovi na ovom znanstvenom skupu bit će objavljeni u zborniku radova koji će biti uvršteni i zdani u ediciju “Tihi pregaoci”.
Inače program znanstvenog simpozija o fra Ivanu Ančiću započeo je u četvrtak u dvorani županijske Skupštine, gdje su predstavljeni svi do sada objavljeni zbornici o istaknutim franjevcima
BiH i Hrvatske. Riječ je o deset zbornika
- radova nastalih nakon znanstvenih skupova o poznatim i
manje poznatim franjevcima pod nazivom “Tihi pregaoci”, koje
već jedanaest godina organiziraju Hrvatski studiji Sveučilišta u
Zagrebu. Zbornike su u Tomislavgradu predstavili: akademik Radoslav Katičić i prof. dr. Pavao Knezović.
Nakon održanog simpozija, na blagdan sv. apostola Matije u
petak popodne je u Lipi, župa u Kongori, u rodnom mjestu fra
Ivana Ančića, na kapelici u mjesnom groblju, postavljena je i otkrivena spomen-ploča s likom ovoga velikana. Reljef, donosno
spomen-ploču je u silikatnoj vodootpornoj prašini izradio akademski slikar Ivica Gabrić, također rodom iz Lipe.
Župnik i dekan fra Mirko Bagarić je s mještanima Lipe za ovu
prigodu organizirao svečanost na mjesnom groblju u kojoj su sudjelovali svi sudionici znanstvenog skupa na čelu s akademikom,
prof. Radoslavom Katičićem i direktorom Organizacijskog odbora prof. Pavom Kenzovićem iz Zagreba.
Nakon što je spomen-ploču otkrio prezimenjak i mještanin iz
loze Ančić don Jozo, župnik u Ledincu, mjesni župnik i duvanjski
dekan fra Mirko Bagarić ju je blagoslovio uz prigodnu riječ. Župnik je izrazio radost i zadovoljstvo “što je, evo nakon 325 godina
od fra Ivanove smrti, konačno ispravljena povijesna i kulturna nepravda prema ovom velikanu kojeg je iznjedrilo Duvanjsko polje”.
O fra Ivanovu liku i djelu vidljivo ganut, nazočnima je toplim riječima govorio akademik Katičić, a potom su predsjednik Ogranka
Matice Hrvatske u Tomislavgradu prof. Mate Kelava i predsjednik
Organizacijskog odbora prof. Pavo Knezović položili cvijeće i svijeće pred fra Ivanovo spomen-obilježje.
Na kraju svečanosti, uz narodno veselje uz KUD “Kralj Tomislav” iz Tomislavgrada, te bogat domjenak, koji su s puno mara i
ljubavi prirediti na svog fra Ivana ponosni mještani Lipe, slavilo se
u bratsko-sestarskom zajedništvu.
Za ovu plemenitu inicijativu da se fra Ivan, nakon 3 puna stoljeća opet vrati u svoju Lipu i župu Presvetog Srca Isusova u Kongori, odnosno u Duvanjski kraj, kao i za njezinu realizaciju, najzaslužniji je je mjesni župnik i duvanjski dekan fa Mirko Bagarić
U prigodi održavanja ovoga simpozija upućena je i peticija
nadležnima u Općini u Tomislavgradu, da se Osnovna škola u
Kongori “Ivana Mažuranića”
preimenuje i ponese ime domaćeg sina fra Ivana Ančića, što je,
prema riječima općinskog načelnika i predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Tomislavgradu. prof. Mate Kelave, moguće učiniti
bez ikakvih poteškoća.
56
U SABORSKOM PROSLAVLJEN
SVETI IVAN NEPOMUK
Saborsko, 16. svibnja 2010. (IKA) - Misno slavlje predvodio
je dr. fra Robert Jolić, glavni urednik katoličkog mjesečnika Naša
ognjišta, u suslavlju mjesnog župnika fra Slavka Antunovića i više
subraće franjevaca trećoredaca glagoljaša, a na kraju mise fra Robert je blagoslovio novu zastavu župe, dar Marice Sertić.
PROSLAVLJENA 40. OBLJETNICA
HKM AUGSBURG
Augsburg, 25. svibnja 2010. (IKA) - Hrvatska katolička misija Augsburg proslavila je na blagdan Marije Majke Crkve, u
ponedjeljak 24. svibnja, 40. obljetnicu utemeljenja i djelovanja.
Svečano misno slavlje slavljeno je u crkvi Sv. Sebastijana, a predvodio ga je kanonik Harald Heinrich u ime Biskupije Augsburg
zajedno s nacionalnim ravnateljem Njemačke biskupske konferencije za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika
mons. Wolfgangom Miehlom, vikarom Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina sa sjedištem u Mostaru dr. fra
Miljenkom Štekom, rektorom crkve Sv. Sebastijana župnikom
Florianom Geisom, voditeljem misije fra Ivanom Čilićem te s još
nekoliko hrvatskih i njemačkih svećenika. Misnom slavlju nazočili su i generalni konzul Republike Hrvatske iz Münchena Vladimir Duvnjak kao i gradonačelnik Augsburga Hermann Weber.
Sve je na početku pozdravio Čilić koji je zahvalio Bogu za 40 godina postojanja misije, kao i domaćoj njemačkoj Crkvi koja je
pomagala doseljenicima osnivanjem misija u kojima su mogli slaviti Boga na svome jeziku. Na poseban je način zahvalio Biskupiji
Augsburg. Prigodnu riječ uputio je i rektor i župnik Geis koji je
istaknuo kvalitetnu suradnju između misije i te njemačke župe.
Dekan Heinrich je u propovijedi istaknuo kako je veliki dar Duha
Svetoga čudo razumijevanja. “Pritom nije važno kojim se jezikom
govori, već međusobno razumijevanje, a to nije stvar jezika već
srca. I ova je misijska proslava prigoda da se učvrsti zajedništvo
u vjeri i u Crkvi. U tom raste naše zajedništvo pripadnost jednoj
Crkvi”, rekao je. Misno slavlje uveličao je zbor bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije iz zagrebačke Dubrave, koji su došli
u Augsburg s magistrom fra Ljubom Kurtovićem, kao i mješoviti
misijski zbor pod vodstvom s. Verene Rupčić. Misno slavlje završilo je zahvalnom pjesmom “Te Deum”, nakon čega je kanonik
Heinrich blagoslovio nove misijske prostorije. Slavlje je nastavljeno pod obližnjim šatorom uz objed i duhovno-kulturni program.
Na početku su izvedene hrvatska i bavarska himna. Čestitku i pri-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
godni riječ uputili su predsjednik misijskog vijeća Vlatko Knez,
gradonačelnik Weber, nacionalni ravnatelj mons. Miehle, generalni konzul Duvnjak i o. Šteko. Proslavi 40. obljetnice misije prethodila je duhovna obnova koju je od petka 21. do nedjelje 23. svibnja
predvodio o. Šteko pod geslom “Živjeti svoju vjeru danas”. Hrvatska katolička misija Augsburg službeno je osnovana 30. travnja
1970. godine za Hrvate u cijeloj biskupiji Augsburg. Njezin prvi
voditelj je bio salvatorijanac o. Lovro Đuro Globan. Nakon njega
pastoralna skrb u misiji je povjerena hercegovačkim franjevcima.
Misiju su nakon o. Globana vodili o. Stipe Biško, o. Stanko Banožić, o. Ivan Prusina i o. Ante Pranjić, a danas je vodi o. Ivan Čilić.
Godine 1985. u misiju dolaze franjevke hercegovačke provincije.
Danas u misiji kao pastoralne suradnice djeluju s. Ines Marić, s.
Maksimilijana Palac i s. Verena Rupčić.
“VERONIKIN RUBAC” – KORIZMENI
IGROKAZI FRA ANTE MARIĆA
Mostar (MIRIAM) – Iz tiska je izišla
kniga fra Ante Marića koja donosi igrokaze korizmeno-uskrsne tematike. Zanimljivo je da su svi ovi igrokazi doživjeli i
svoju izvedbu.
„Svrha je ovih igrokaza pastoralne
naravi. Oni su zapravo dramatizirana homilija izvedena u Majčinu selu i Milosrdnom ocu u Međugorju, te u župi Drinovci.
Svrha im i u ovoj knjizi ostaje istom. Korizmeno vrijeme zrcali naše živote koji su
obilježeni patnjom i križem. Uskrs će dati puni smisao toj patnji i
križu. Svaka korizma i svaki križni put izdržan i istrpljen do kraja
doživjet će svoj Uskrs.“ (Autor)
HRVATI 38. PUT
NA HODOČAŠĆU U BIRNAU
konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu
zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U suslavlju su bili organizator hodočašća voditelj Hrvatske katoličke misije Singen-Villingen fra Dinko Grbavac, fra Ivan Milanović i fra Ivan Matijašević.
Slavlje je započelo ophodom kroz baziliku u kojem je nošena zastava hrvatskog hodočašća u Birnau, a nosili su je kumovi Mijo i Draga Matić zajedno sa sinovima Josipom i Ivanom. U ophodu je bilo i 14-ero krizmanika, kojima je mons.
Puljić tijekom misnog slavlja podijelio sakrament potvrde.
Sve je na početku pozdravio prior cistercitskog samostana o. Johannes Brügger koji je istaknuo kako je pohvalno da Hrvati već 38.
put tradicionalno hodočaste u to drago marijansko svetište. Potom
je Grbavac istaknuo kako su Hrvati na tom poznatom hodočašću
posebno molili za svoju nacionalnu slobodu koja je postignuta, a
30. svibanj je pritom znakoviti dan, te je pozvao vjernike na daljnju ustrajnu molitvu za svoje osobno dobro i za dobro Crkve i naroda kojem pripadaju. Mons. Puljić je, pozdravljajući okupljene,
poglavito krizmanike, njihove roditelje i kumove, istaknuo kako
je prije osamnaest godina u toj bazilici predvodio misno slavlje.
„Kršćani s posebnim veseljem slave Marijine dane i blagdane, rado hodočaste u njezina svetišta u kojima se moli i preporučuje njezinoj zaštiti. I mi smo se danas okupili na ovo hodočašće u ovoj crkvi njoj posvećenoj kako bi joj prenijeli svoje
molitve i zahvale, poput tolikih tisuća vjernika koji ovdje dolaze, jer osjećaju kako je lijepo biti blizu Marije, koja je utočište
grešnika i zdravlje bolesnih. I mi se danas pridružujemo tom
hodočasničkom mnoštvu Gospinih štovatelja i molimo njezinu pomoć i zaštitu”, istaknuo je mons. Puljić u propovijedi.
Posebno se obraćajući krizmanicima, kazao je kako nema Duha
Svetoga tamo gdje se Bogu ne moli, ni na uranku, ni na počinku; ni u jutru, ni po danu, a ni u večer. „Pogotovo nema ga tamo
gdje se Boga prezire ili ne daj Bože psuje njegove svetinje. Tamo
gdje je nedjeljom važnija birtija nego Euharistija; gradnja kuće ili
plastenik, nego molitvenik, tamo se zasigurno Duh Sveti neće zadržati. Ne možemo očekivati darove njegova Duha, ako zavidimo,
svađamo se ili tučemo s braćom, sestrama, susjedima; kad se ne
pokoravamo Božjim zapovijedima, Crkvi i njezinim odredbama.
Premalo će biti Božjeg Duha i u samom obredu krizme, ako taj
sveti čin pretvorimo u materijalno natjecanje tko će više skupiti
darova ili novčanih priloga od kuma, oca, strica, ili pak tko će više
potrošiti i gostiju imati na raskošnom ručku ili večeri. Slažem se
da je potrebno nešto pripremiti, mali dar kao znak pažnje kupiti.
Ali, ruku na srce, zar nismo pretjerali u tomu. Stoga se Crkva ne
slaže s pretjeranom komercijalizacijom sakramenata”, istaknuo je
nadbiskup Puljić.
POSUŠJE: BLAGOSLOVLJENA
NOVA FRATARSKA GROBNICA
Birnau, 31. svibanj 2010. (kta/ika) - Svečano misno slavlje
slavljeno je u bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije u marijanskom svetištu Birnau
Tradicionalno 38. zavjetno hodočašće Hrvata Gospi u Birnau, na Bodenskom jezeru, organizirano je u nedjelju 30. svibnja.
Svečano misno slavlje slavljeno je u bazilici Uznesenja Blažene
Djevice Marije u marijanskom svetištu Birnau, koje je predvodio
predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Posušje, 3. lipnja 2010. (fra M. Knezović) - Na svetkovinu
Tijelova, 3. lipnja, na gradskome groblju Martića Križ u Posušju
blagoslovljena je nova fratarska grobnica. Misno slavlje i obred
blagoslova, uz koncelebraciju dvanaest svećenika, predvodio je dr.
fra Ivan Sesar, provincijal. Okupljenom vjerničkome mnoštvu fra
Ivan je govorio o snazi Isusove prisutnosti pod prilikama kruha i
vine, te našem odnosu prema Presvetome Otajstvu. Nakon završetka misnoga slavlja više tisuća vjernika sudjelovalo je u tijelovskoj procesiji gradskim ulicama. Na četiri mjesta bili su oltari i
57
- Zauzimanje za tiskanu riječ, osnivanje i očuvanje franjevačkih
knjižnica (s posebnim osvrtom na Franjevačku knjižnicu Mostar)
u BiH i Viktimologija Hercegovačke franjevačke provincije; fra
Vendelin Karačić – Umjetnost i franjevci na prostoru BiH. Nakon
izlaganja predavača u plodnoj je razmjeni mišljenja odana počast
franjevcima koji su kroz skoro 8 stoljeća dali dušu hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini. Nakon izlaganja bilo je bratsko druženje u blagovaonici predivnog franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu. Goste je predavače fra Ilija Jerković ravnatelj Zlatnog cekina (Ustanove za rehabilitaciju i odgoj predškolske djece)
u Slavonskom Brodu upoznao s radom. Ni prijeteće poplave nisu
spriječile mnoge zainteresirane da se kroz ovaj okrugli stol upoznaju s hrvatskom kulturom u Bosni i Hercegovini.
prigodna stajališta. Završni blagoslov uslijedio je na Trgu fra Grge
Martića. Inače, uz blagoslov fratarske grobnice dobro je spomenuti slijedeće. Naime, do sada fratri u posuškome kraju nisu imali svoje gronice premda su u posuškome kraju fratri prisutni od
1623. godine, a u župa Posušje slavi 275 godina od službenoga
osnutka. U fratarskoj grobnici trenutno su ukopani fra Luka Šerkić, fra Ilija Leko, fra Gabrijel Rozić, fra Leonardo Oreč i fra Marko Dragićević. Grobnica je, prema zamisli umjetnika, svojevrsna
povijest franjevaštva u posuškome kraju. Naime, na skulpturama
izrađenim od bakra prikazan je dolazak franjevaca u Hercegovinu
te njihov hod do današnjih dana. Provincijal je, vidjevši grobnicu,
kazao kako je ovo sigurno najljepša fratarska grobnica u Provinciji ali i šire od toga. Na grobnici su radili akademski kipari Zdenko
Galić, Dragan Kwiatkowski i Mate Ljubičić. Nadzor i izvođenje
radova vodio je arhitekt Ivan Čutura. Župnik fra Milan je najavio
i tiskanje prigodnoga letka o grobnici i njezinoj simbolici.
TJEDAN KRŠĆANSKE KULTURE 2010.
Osijek – Slavonski Brod, 30 svibnja – 6. lipnja 2010.
BLAGOSLOV KIPA SVETOG FRANJE U
POSUŠKOM GRADCU
Posuški Gradac, 30. svibnja 2010. (posuski-gradac.
com) - U nedjelju, 30. svibnja
2010., na svetkovinu Presvetog Trojstva u župi svetog Franje u Posuškom Gradcu bilo
je posebno svečano: uz svetkovinu ove nedjelje, 29-ero
djece primilo je sakrament
Prve svete pričesti, a tom je
prigodom u dvorištu župne
crkve blagoslovljen i novopostavljeni kip svetog Franje,
nebeskog zaštitnika ove župe.
Kip je izradio akademski kipar Anto Jurkić iz Zagreba, a
dar je ovoj župi vjernika koji je želio ostati anoniman. Svečano je
misno slavlje, u koncelebraciji s petoricom svećenika, predvodio i
kip blagoslovio fra Ivan Sesar, provincijal.
TRAGOM KOMUNISTIČKIH ZLOČINA
NA ŠIROKOM BRIJEGU - KNEŠPOLJU
U organizaciji Udruge Katoličkih Intelektualaca pod motom
„Da mihi amantem et sentit quod dico - Daj mi onoga koji ljubi i shvatiti će što govorim.“ (sv. Augustin), održan je Tjedan kršćanske kulture 2010. u Osijeku i Slavonskom Brodu. Glavni je
pokrovitelj ove manifestacije Đakovačko-osječka nadbiskupija.
U Franjevačkom je samostanu u Slavonskom Brodu u srijedu 2.
lipnja 2010. s početkom u 19.30 sati održan Okrugli stol o hrvatskoj kulturi Bosne i Hercegovine. Prisutne je pozdravio gvardijan
samostana fra Sebastijan Golenović, a ispred Udruge program
vodio prof. dr. sc. Sveučilišta u Osijeku Damir Hasenay. Gosti su
predavači bili: fra Božo Lujić – s temom Dolazak, pastoralna skrb
i kulturno djelovanje franjevaca na području BiH; fra Ante Marić
58
Iskapanja u Knešpolju trajala su 8
dana. Vicepostulator fra Mića Stojić
iscrpno je opisao što se radilo svakog
dana. Ovo je zapis posljednjega dana
iskapanja.
Knešpolje, 5. lipnja 2010. (fra Miljenko Stojić) – Danas bi sve trebalo ići
puno brže nego ovih dana. Dižemo posmrtne ostatke ubijenih iz treće grobnice, lokalitet Kruška. Druga grobnica je
završena, pomagači će još malo pogledati da nije slučajno što ostalo, zatrpati je i počistiti okolo. Vlasnik
zemljišta može biti zadovoljan, a i mi smo itekako jer ćutimo da
smo napravili velik posao.
Započinjemo na vrijeme, u 8.00. Do podne mislimo biti gotovi. Marko Mandić iz Foto M marljivo slika, a Tomo Bubalo snima.
Bit će obilje građe za dokumentiranje i objavljivanje.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Počinjemo polako dizati prvo tijelo. Prostor je uzak pa ih u
škripu u koji su tijela bačena radi samo dvoje. Izmjerili smo ga.
Opseg mu je tako mali: 1,85 x 1,15 m. Bože, što su uradili ljudima!
Postajemo sigurni da smo jučer imali pravo. Još se više ukazala
6. lubanja. Kažu da su ovo bili časnici u njemačkoj vojsci. Neki donose i preklopni prijenosni stol koji je ostao iza nekog zapovjedništva koje je tih dana branilo Široki Brijeg. Izvrsno je očuvan. Tu
je i džepni sat, istina u lošem stanju. Slikamo ih. Odišu tajanstvom
prošlosti, životom ovih koje iskopavamo. Kad bi nam samo mogli
nešto reći kako je bilo tih dana?
Ponovno nas posjećuje načelnik općine Miro Kraljević. Podrazumijeva se da je bio redovno obavještavan o tome što se ovdje
zbiva, ali je ipak želio osobno gledati kako posao napreduje. Hvala
mu na tome, ali još više na hrabrosti početka sustavnog i stručnog
iskapanja pobijenih na području čitave općine Široki Brijeg.
I ovdje je prilično dosta osobnih predmeta koje nije uništio
zub vremena. Polako se skupljaju u omotnicama koje arheolog
Tihomir Glavaš uredno označava. Tu je djelić suhe olovke, lančić,
vojnička identifikacijska pločica, češalj, ostatci sata. Najviše su nas
se dojmili prsten i vera na jednoj ruci. Na veri su ugravirani nečiji
inicijali. Možda supruge, zaručnice. Da, iza svakog ovog predmeta, iza svake ove lubanje stoji jedna povijest. Komunisti su je nasilno prekinuli. Ali, oživljavamo je. Žica, koja je služila za vezanje,
nije uspjela tu povijest otjerati u ništavilo. Korak po korak saznat
ćemo jednog dana ili barem naslutiti tko su bili ovi ljudi.
Stiže i ekipa HTV-a. Uredno su snimili izjave i različite kadrove. Nadam se da će urednici imati snage objaviti tu građu. Ponovno smo iskusili ovih dana da nije do novinara. Oni bi puno
toga napravili, ali viša ih sila guši. Ipak, uspjeli smo tijekom ovog
iskapanja prilično probiti medijsku blokadu, kako kod javnih tako
i kod privatnih medija. U ime pobijenih hvala svima onima koji
su se usudili iznositi istinu s ovih prostora.
Stiže 12.00, a mi smo još daleko od kraja. Kosti su isprepletene
više nego što smo u prvi mah mislili. Križamo već stvorene namisli za ovo subotnje popodne i marljivo, kao i prije, nastavljamo
posao.
Posjećuju nas fra Velimir Mandić, fra Robert Jolić, fra Valentin
Vukoja i s. Lenka Begić. Čitali su što radimo ovdje pa su došli to
vidjeti i pomoliti se za nevino pobijene.
Oko 13.00 postajemo svjesni da postoji i 7. lubanja. Je li to kraj
pobijenih? Ne može se to ni po čemu odrediti. Jedino idemo sve
dublje i dublje u škrapu. Već smo prije primijetili da na raznim
njezinim stranama postoje udubine koje neodoljivo podsjećaju na
jame. Valjda oni koji rade ne će propasti nekamo u dubinu. Uzdamo se u Božju pomoć da se ništa nepredviđeno ne će dogoditi, jer
nemamo mogućnosti provjeriti točno stanje. Ići nam je samo za
kostima koje proviruju iz zemlje.
Nije trebalo čekati ni sat vremena, a tu je i 8. lubanja. Ostajemo
bez riječi. Više ništa ne nagađamo niti zaključujemo. Bit će kako
bude. Forenzičarka prof. dr. Marija Definis Gojanović unatoč
ubodima komaraca nastoji odgonetnuti kojem tijelu pripada koja
kost. Voljeli bismo da joj to u ovoj šumi kostiju što bolje uspije.
Iz zemlje se pomalja i mala medaljica. Njezin vlasnik nosio ju
je oko vrata da ga čuva. Vjerujem da mu je Gospodin bio milostiv
pri dolasku.
Na jednom kraju škrape već je nestalo kostiju. Moglo bi biti
da nema više pobijenih. Imali smo pravo. Negdje ovdje u blizini
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
ubijeno je 8 ljudi i nakon toga poput
cjepanica zbačeno u ovu malu škrapu.
Ne znamo zašto ih prije toga nisu po
običaju opljačkali i zbog čega su tijela
glavama okrenuli u istom smjeru. Neka
to bude tajna ubojica.
Završili smo oko 16.00. Pomagači su
ostali vratiti zemlju i počistiti što treba.
Umor se osjeća na našim licima, ali
smo sretni unatoč svemu. Barem ovima, iskopavanima kroz ovih 8 dana, kušamo vratiti ime i prezime.
Ako ni to ne bude bilo moguće, njihovi posmrtni ostatci bit će
dostojno pokopani. Sjećat ćemo ih se kao onih koje pronađosmo
u Dubravi u Knešpolju.
MOLITVA S BRAĆOM IZ TAIZÉA
NA ŠIROKOM BRIJEGU
Široki Brijeg, 6. lipnja 2010. (fra J. Vlašić) - U petak, 4. lipnja s početkom u 19,30 u crkvi na Širokom Brijegu održana je
molitva s pjesmama iz Taizéa. Na molitvi je sudjelovalo oko 300
mladih iz širokobriješke Frame, ali i iz drugih Frama iz Hercegovine te mladi iz župe i drugih mjesta (Mostar, Sarajevo, Kočerin,
Čerin, Drinovci) uz nekoliko braće franjevaca i sestara franjevki.
Ova molitva i susret imali su za cilj ne samo zajedništvo u pjesmi,
nego se htjelo najaviti Međunarodno hodočašće povjerenja koje
će se u rujnu ove godine održati u Sarajevu, a u organizaciji braće
iz Taizéa. Stoga su i na molitvi u Širokom Brijegu sudjelovali brat
Richard i brat Georg, koji ovih dana borave u Sarajevu. Molitva je
nastavljena kratkim razmišljanjem brata Richarda o pročitanom
evanđeoskom ulomku i najavom molitve oko križa. Mladi su potom pristupali križu koji je bio položen u sredinu crkve te su svoje čelo, kako je to običaj svakog petka u Taizéu, naslonili na križ
dijeleći tako s Kristom svoj život. Pjevanje na molitvi je animirao
zbor Frame Široki Brijeg, pod vodstvom svirača koji su već više
puta bili u Taizéu. Po završetku molitve zajedništvo je nastavljeno
u velikoj samostanskoj dvorani. Brat Georg je mladima predstavio
zajednicu i susrete u Taizéu. Prikazan je dvadesetominutni film na
hrvatskom jeziku. Nakon filma, brat Georg je govorio o pripremama i smislu susreta u Sarajevu te pozvao mlade da se pridruže organiziranju ovog susreta i svojim sudjelovanjem posvjedoče drugima svoju vjeru. Susret je završen druženjem u samostanskom
klaustru uz čaj, kekse i razgovor.
59
„PROZOR PREMA NEBU” - NOVA
ZBIRKA PJESAMA FRA MATE ČILIĆA
Augsburg, 7. lipnja 2010. (M. Lovrić) Nedavno je izišla nova zbirka fra Matinih
pjesama na njemačkom jeziku pod naslovom „Fenster zum Himmel“ („Prozor
prema nebu“).
Ovo izdanje je plod fra Matine dugogodišnje suradnje s umjetnikom Fritzom
Maierom, a posebno njihove zajedničke
izložbe u Augsburgu u travnju prošle godine
Zbirku krasi svježina i dubina fra Matinih tekstova te 18 drvoreza Fritza Maiera.
POSVETA OLTARA U KONGORI
Kongora, (FRAMIR) - U okviru ovogodišnje proslave Presvetog Srca Isusova, u četvrtak, 10. lipnja mostarsko-duvanjski biskup msr. dr. Ratko Perić je posvetio novi kameni oltar u župnoj
crkvi Srca Isusova u Kongori. „Ovaj oltar - središnje mjesto ove
temeljito obnovljenje i uređene kuće Božje danas će po rukama našeg oca biskupa msgr. dr. Ratka Perića biti posvećen; da ovaj Božji
žrtvenik snagom svoje svetosti i dalje neodoljivo privlači sve vjernike ove župe i sve one koji dolaze i budu dolazili tražeći utjehu i
potrebnu snagu od Božanskog Srca Isusova, našeg nebeskog zaštitnika; da svi pobožno i vjerno slavimo Boga u najsvetijoj tajni naše
vjere sv. misi koja će se slaviti svaki dan na ovom divnom Božjem
žrtveniku“ istaknuo je mjesni župnik fra Mirko Bagarić u svom
pozdravnom govoru.
U tijeku temeljite obnove ove crkve oltar je napravljen i instaliran još prošle godine, dok se u čitavome svijetu slavila 800.
obljetnica Franjevačkog reda. Zato je njegov oblik u obliku franjevačkog znaka „TAU“ kao doprinos župe toj značajnoj franjevačkoj obljetnici. Prelijepi kameni oltar izrađen je prema idejnom
rješenju mjesnog župnika fra Mirka, a uz suradnju ak. slikara g. A.
Mamuše iz N. Travnika i ak. kipara Ilije Skočibušića, koji je svojom aplikacijom u bronzi – Prizor iz Emausa – dodatno ukrasio
pročelje ovog lijepog i vrijednog umjetničkog djela. Sve radove
izvela je radionica „Klesarstvo Marić“ iz Stipanića,. Sama posveta
ovog žrtvenika dogodila se pri završetku Svećeničke godine. Na
taj način obilježena je i Svećenička godina.
60
Ovaj prelijepi oltar i velebno djelo ostvarili smo zahvaljujući
darežljivu srcu župljanina ove župe g. Mije Matića Mijušića i njegove obitelji. To je velikodušni dar g. Mije Matića „ s ljubavlju crkvi i župi svoga krštenja“ kako je sam Mijo istakao.
Na radost velikog broja vjernika ovom prigodom otac biskup
je ujedno blagoslovio i novo svetohranište, ambon, devet vitraja,
te zazvao Božji blagoslov na sav naš pošteni ljudski i kršćanski
trud i rad; „Da sve što god radimo bude na veću slavu Božju, na
uzdignuće i učvršćenje naše vjere i svima nama na radost i ponos“.
U znak velike zahvalnosti svim darovateljima koji su s ljubavlju
darivali ovu sada lijepo uređenu kuću Božju, otac biskup, župnik i
župljani povjerili su zaštiti Presvetog Srca Isusova.
ZDRAVO MARIJO,
GOSPE EINSIEDELNSKA! 44. hrvatsko hodočašće u Einsiedeln
Frauenfeld, 16. lipnja 2010. (Fra B. Radoš) - U knjizi Postanka čitamo kako je Jakov otevši prvenstvo bratu Ezavu pobjegao
od kuće, jer se bojao Ezavove osvete. Umoran prvu večer legao je,
odmah zaspao i u snu vidio stubište, ljestve koje su se protezale
od zemlje do neba. I na tim ljestvama vidio je ljude kako se uspinju na nebo i spuštaju na zemlju. Cilj ovozemaljskog čovjekovog
putovanja i nije ništa drugo nego pronaći ljestve kojima se Bog
spušta čovjeku i po kojima čovjek pronalazi put do nebeskih visina. Stari crkveni oci su govorili da se samo po Mariji dolazi k
Isusu. Podarivši čovječanstvu Onoga koji je smisao, cilj i ispunjenje svake nade čovjekove, Marija je spustila ljestve kojima je
Bog sišao i uzeo ljudsku narav. Izdišući na križu i obraćajući se
ljubljenom učeniku: “Sinko, evo ti Majke!”, Krist te ljestve ponovo
podiže kako slava Božja čovjeku ne bi bila nedostupna. Marija je
svojim “Fiat” (Neka mi bude po tvojoj riječi!”) i svojim životom
postala ljestve koje vode u nebo. Zato je razumljiva djetinja odanost i pobožnost vjerničkog puka prema Blaženoj Djevici Mariji.
Iako mali narod, progonjeni i zatirani, ugnjetavani i raseljavani, opstali smo više od trinaest stoljeća. Opstali smo zato jer nas
je sačuvala “Zdravomarija”. Krunica je spasila kršćanski Zapad u
bitci kod Lepanta, krunica je spasila naš narod u napadu Turaka
na Sinj, krunica se prebirala neumorno u skloništima i bila znak
vjere i pobjede naših branitelja u minuloj agresiji. Ljubav i zahvalnost prema Mariji pokazuje se svakog dana u njezinim svetištima
i prošteništima diljem Lijepe naše. Istu ljubav i pobožnost prema
Mariji njeguju pripadnici našega naroda diljem svijeta.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Djetinju odanost Mariji pokazali su pripadnici našega naroda na 44. hrvatskom hodočašću, okupljani 12. i 13. lipnja oko
Crne Gospe u švicarskom nacionalnom marijanskom svetištu u
Einsiedelnu. Došli su iz svih dvanaest hrvatskih katoličkih misija
u Švicarskoj zajedno sa svojim duhovnim pastirima kako bi zahvalili na uslišanim molitvama i dobivenim milostima na Marijin
zagovor. Ovo je hodočašće bila prigoda osvrnuti se u povijest, te
poput naših predaka iznovati dati zavjet vjernosti i s kunicom i
molitvom kročiti dalje u budućnost.
Nebrojeno nas je puta Marija pozvala da se klanjamo križu
njenog Sina jer s križa dolaze mnoge milosti. Nakon sakramenta
pomirenja krenuli smo uz einsiedelnsku Kalvariju razmišljajući
Kristov križni put, izabravši ponovo križ kao svjetionik i putokaz. Predstavnici misija su nam predmoleći kod pojedinih postaja uprisutnjavali dramu Velikog petka, poticali na razmišljanje i
osobno obraćenje, a mi smo pokornički vapiti: “Prosti, moj Bože,
moje slaboće!” Na dvanaestoj postaji podno velikog križa kratko
ali poticajno razmišljanje imao je ovogodišnji predvoditelj hodočašća, mons. dr. Antun Škorčević, biskup požeški. «Promatrao sam
vas - rekao je biskup - dok ste hodeći molili, dok ste u razmišljanju
ovoga križnog puta prikazivali i svoje životne patnje sjedinjujući
ih s Isusovim patnjama. Ovo je vaš 44. hrvatski križni put uz ovu
einsiedelnsku Kalvariju. Ovim križnim putem vi se uključujete u
procesiju križnih putova našega naroda kroz njegovu povijest. Na
ovaj vaš križni put priključuje se sam Isus. A On nije raspravljao
odakle patnja, nego ju je dragovoljno prihvatio i svima nam tako
kazao: Ne bojte se! Niste sami, ja sam s vama na svakom vašem
križnom putu da vam pomognem i da vas ohrabrim. Samo kad
se križ dragovoljno prihvati onda se pretvara u snagu i blagoslov.
Dopustite zato da snaga Isusove pobjede uđe u sve patnje vas i
preobrazi lice našega hrvatskog naroda u Švicarskoj.»
Po završetku križnog puta vjernici su se okupili u einsiedelnskoj bazilici. U ime benediktinske opatije dobrodošlicu je izrazio
opat Martin prenoseći riječi sv. Benedikta koji je stalno naglašavao nužnost neprestanog traganja za Bogom. Ohrabrio je hodočasnike da Boga traže uporno i ustrajno u svagdašnjici života kao
što ga uporno i ustrajno već više od četiri desetljeća traže u einsiedelnskom svetištu. U ime biskupske konferencije Švicarske pozdravio je gospodin Marco Schmid ravnatelj ureda Migratio koji
skrbi za pojedine misije. Najveći dio pozdravnog govora je izrekao
na hrvatskom jeziku za što su ga prisutni nagradili srdačnim i dugotrajnim aplauzom. U ime svih dvanaest hrvatskih misija riječi
dobrodošlice biskupu Škvorčeviću i svim hodočasnicima uputio
je koordinator za hrvatsku pastvu u Švicarskoj dr. fra Šimun Šito
Ćorić.
U nadahnutoj propovijedi biskup Škvorčević je predočio lik sv.
Ante Padovanskog koji je kao malo tko znao svoje srce otvoriti Bogu. Dopuštajući da svjetlo Božje riječi osvijetli njegovo srce
doista je spoznao da je Krist Svjetlo svijeta. «Radeći danas na materijalnom planu da sebi osigurate kruh svagdašnji, ne zaboravite
svoje srce!» Ne stidite se što ste Hrvati, katolici, što molite i redovito idete na svetu misu. Neka vaše srce kuca za Boga, pa ćete
tako postati blagoslov i za naš narod i za ovu zemlju u kojoj živite
– zaključio je biskup Škvorčević. Liturgijsko pjevanje za vrijeme
svete mise predvodili su članovi velikom misijskog zbora iz Züricha pod ravnanjem s. Zore Jažo. Za orguljama je bio gospodin Ivo
Maduna.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Drugog dana hodočašća prije podne je ponovo bila prigoda
za sakrament ispovijedi. Za to vrijeme biskup Škovrčević je održao predavanje u ulozi Crkve u povijesti našega naroda. Govorio
je i o sadašnjem stanju u hrvatskom društvu te o ulozi koju bi
Crkva trebala preuzeti za bolju i sretniju budućnost našega naroda. Središnji dio bilo je ponovo euharistijsko slavlje na kojem se
okupilo preko pet tisuća vjernika. Raspjevano i pobožno ozračje u
crkvi stvorila su djeca, predstavnici malih crkvenih zborova, njih
više od stotinu koji su lijepim pjevanjem pod ravnanjem misijske
suradnice Dragice Bošnjak, uveličali misno slavlje. Biskup Škvorčević je govorio o ljudskoj ranjenosti naglasivši da je ranjenost nastala onoga trenutka kad je čovjek Bogu rekao Ne. Pozvao je zatim
vjernike da se ugledaju na Mariju koja je «zdravlje bolesnih», jer
je ona u svom srcu pred Bogom potpuno zdrava, jedina nedodirnuta grijehom. Svoje nadahnuto razmišljanje mons. Škvorčević je
završio riječima: «Kao narod spasila nas je samo vjera – vjera u
Krista koji je zdravlje i ljubav. Neka po vjeri u vaša srca uđe ponovo snaga ljubavi da ostanemo zdrav narod! Ostanimo vjerni Bogu
pa ćemo biti ponosni ne samo na svoju prošlost, nego jednako i na
svoju sadašnjost, koja će tako postati zalogom za blagoslovljenu
budućnost.»
Ovogodišnje hodočašće završilo je zajedničkim objedom i
druženjem uz glazbeni nastup poznatog hrvatskog pjevača Vinka
Coce.
PROSLAVA SV. ANTE NA SVINJAČI
Kongora, 20. lipnja 2010. (FRAMIR). - U nedjelju, 20. lipnja
o. g. s pučkom sv. misom u 11 sati na Svinjači (župa Kongora) je
organizirana već tradicionalna svečanost proslave sv. Ante. Koncelebriranu sv. misu predstavio je fra Rafael Begić, župnik u Slivnu
kraj Imotskog, uz koncelebraciju fra Dobroslava Begića, fra Gabrijela Mioča i mjesnog župnika fra Mirka Bagarića. Ni prohladno
i kišovito vrijem nije omelo brojne štovatelje sv. Ante da se okupe
na ovu tradicionalnu proslavu, koja se događa svake godine na
prvu nedjelju nakon svečeva blagdana i koja iz godine u godinu
okuplja sve više vjernika. Štoviše, mnogi vjernici iz obližnjih sela
kongorske župe pješače na Svinjaču za ovu prigodu.
Svečanost je započela blagoslovom novoga kipa svetoga Ante,
te obnovljene zavjetne kapelice, koju je kao zavjet dala sagraditi
davne 1920. godine baka Iva Begić zvana Crna iz Posuškog Graca sa svojom obitelji. Naime, pokojna baka Crna ( umrla 1946.)
živeći na Svinjači gdje obitelj ima posjed, zavjetovala se sv. Anti
da će njemu u čast sagraditi kapelicu ako joj se dva sina vrate iz
1.svjetskog rata. „I eto, dogodila su se zapravo tri čuda“ kako je u
svom pozdravu naglasio župnik fra Mirko. „Prvo se čudo dogodilo
kad su joj se sinovi sretno živi i zdravi vratili kući. Drugo kad je pok.
baka Crna izvršila svoj zavjet, što nije bilo nimalo lako u to vrijeme
i treće čudo što se evo ovdje okupljamo svake godine u ovako velikom broju na proslavu Boga i njegova ugodnika sv. Ante“.
61
Nakon uvodnog blagoslova uslijedila je procesija oko kapelice,
te blagoslov polja koje je predvodio fra Dobroslav Begić, a potom
svečana sv. misa koju je predslavio i nazočnima uputio prigodnu
propovijed fra Rafael. Nakon sv. mise župnik fra Mirko je zazvao
Božji blagoslov, po zagovoru sv. Ante, na preko stotinjak nazočne
djece svih uzrasta, te na vozila i vozače, naglasivši u šali da „ovaj
blagoslov vrijedi samo do 80 km, a za veće i opasne brzine pomaže
smo Božja ruka i zaštita sv. Ante!“ Razdragani vjernici ostali su još
neko vrijeme u bratskom zajedništvu, a proplankom Svinjače, u
predivnoj Božjoj prirodi, odjekivala je i ganga što samo potvrđuje
radost i zadovoljstvo.
15. MEĐUNARODNI SEMINAR
ZA SVEĆENIKE
SUSRET ŽUPNIH ZBOROVA
U POSUŠJU
Posušje, 23. lipnja 2010. (M.K.) - U Posušju je u nedjelju, 20.
lipnja, održan susret Župnih zborova iz Hercegovine. U posuškoj
kripti osim članova zborova bili su slušatelji, fratri koji su predstavljali župe, te nekoliko časnih sestara na čelu s provincijalkom
s. Frankom Bagarić. Nastupilo je sedam zborova koji su izvodili po dvije pjesme. Tu glazbenu večer nastupom je otvorio zbor
„Kraljice Mira“ iz Međugorja. Oni su pod ravnanjem s. Slavice
Kožul izveli skladbe „Panis angelicus“ i „Velik je Gospod“. Župni
zbor „Sv. Ante“ s Humca izveo je skladbe „Jutarnja zvijezdo“ i „Na
obalama rijeka babilonskih – Psalam 137“. Zborom je ravnala s.
Robertina Barbarić. Župni zbor „Krista Kralja“ iz Čitluka, pod
ravnanjem s. Bibijane Ćurlin, nastupio je sa skladbama „Slavit ću
te o Bože Kralju moj“ i „Jubilate Deo“. Zbor iz Tomislavgrada „Sv.
Nikola Tavelić“ je izveo djela svoga pokojnoga člana Mate Sušilovića „Sanctus“ i „Agnus Dei“. Zborom je ravnao Ivan Sušilović
koji je uz Luciju Mamić pjevao i solo dionice. Župni zbor „Sv. Cecilije“ iz Širokoga Brijega predstavio se sa „Sva si lijepa o Marijo“
i „Ne boj se“. Zborom je ravnala Marijana Ćeškić, a svirala je Marija Musa. Zbor franjevačke župe Sv. Petra i Pavla iz Mostara, pod
ravnanjem s. Slavice Filipović, izveo je „Gospodin Bog je pastir
moj“ i „Evo dolazim Gospodine“. Na orguljama je bila prof. Marija
Grabovac. Kao posljednji nastupili su članovi Župnoga zbora „Fra
Grga Martić“ iz Posušja. Zborom je ravnala s. Irena Azinović, a
za orguljama je bila Matea Koštro. Program je vodio fra Mario
Knezović, a glavna organizatorica ovoga okupljanja bila je s. Irena
Azinović
Nakon završetka pojedinačnih nastupa uslijedilo je misno
slavlje kada su svi članovi zborova pjevali skupa. Misu je predvodio župnik fra Milan Lončar. Zajedništvo je zaključeno zajedničkom večerom i druženjem uz pjesmu gdje su još jedanput do
izražaja došli nadareni pjevači i pjevačice.
62
Međugorje, 29. lipnja 2010. (medjugorje.hr) - Petnaesti
međunarodni seminar za svećenike započeo je zazivom Duha
Svetoga i sv. Misom u 19 sati, na vanjskom oltaru u Međugorju, u ponedjeljak 28. lipnja 2010. Svetu misu predslavio je dr.
fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara. Koordinator seminara je dr. fra Miljenko Šteko.
Tematski okvir ovoga međunarodnog seminara, koji traje do subote, 3. srpnja, je: „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33)
Predavači na seminaru su međugorski franjevci: fra Tomislav Pervan, fra Miljenko Šteko, fra Danko Perutina i fra Svetozar Kraljević.
Uz mnoge simultane prevoditelje za same svećenike, seminar se prevodi i izravno prenosi na hrvatskom, njemačkom, engleskom, španjolskom i talijanskom jeziku preko interneta na: (kathtube.com).
Ovi međunarodni susreti započeli su u ljeto 1996., kao odgovor
na zahtjeve samih svećenika. Nakon dogovora s braćom na službi
u Međugorju, fra Slavko Barbarić je održao prvi seminar, a nakon
toga, seminari prerastaju u redovita godišnja okupljanja svećenika, uobičajeno u tjednu nakon obljetnice Gospinih ukazanja u
župi Međugorje.
IZLOŽBA SLIKA
FRA TIHOMIRA BAZINE
Tomislavgrad, 3. srpnja 2010. radiotomislavgrad.com) U petak 2. srpnja je i službeno započela duhovno-kulturna manifestacija «Dani sv. Nikole Tavelića».
Već po tradiciji desetodnevna je manifestacija započela u galeriji franjevačkog samostana gdje je svečano otvorena
izložba minijatura akademskog grafičara fra.Tihomira Bazine.
Fra Tihomir Bazina, rođen je u Kočerinu, grafiku je diplomirao na
Likovnoj akademiju u Širokom Brijegu a trenutačno studira teolo-
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
giju u Zagrebu. Premda se ranije već pojavljivao na nekoliko skupnih izložbi, nastup u Tomislavgradu njegovo je prvo samostalno
izlaganje. Stručni osvrt na izložbenu postavku i sveukupni likovni
rad Tihomira Bazine prigodnim je govorom napravio njegov prijatelj i kolega Svetislav Cvetković koji je napisao i predgovor za
katalog napravljen za izložbu u Tomislavgradu.Uz nazočnost nekoliko desetaka za ovakvu vrstu umjetnosti zainteresiranih gledatelja te predstavnike duhovnog i političkog života općine Tomislav
Grad, izložbu, a s njom i cijelu manifestaciju «Prvi hrvatski sabor i
dani sv. Nikole Tavelića», svečano je otvorio tomislavgradski gvardijan fra Mladen Rozić. Izložba minijatura fra Tihomira Bazine
bit će otvorena do konca srpnja.
OPERA OMNIA – TYPIS EDITA –
SABRANA DJELA FRA BAZILIJA
PANDŽIĆA NA CD-u
Mostar, 15. srpnja 2010. (MIRIAM)
– „Ovdje se nalaze preslikana sabrana
znanstvena djela hrvatskog povjesničara i
dugogodišnjeg generalnog arhivista Reda
Manje braće (OFM), Bazilija Stjepana
Pandžića (Drinovci, 30. siječnja 1918.),
člana provincije Marijina Uznesenja u
Hercegovini.. Čitav njegov dugi život, od
r ane mladosti do desetoga desetljeća, posvećen je studiju i znanstvenom radu.
U rim je došao u ratnim godinama, gdje nastavio u Mostaru
započeti studij teologije, koji je završio doktoratom obranivši povijesnu disertaciju iz prošlosti Trebinjsko – mrkanske biskupije
(1945.). Slijedi je dvogodišnji studij na paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu (1947.), dočim je svoje visokoškolsko obrazovanje zaključio (1951.) doktoratom iz orijentalistike (arapski,
perzijski i turski) na rimskom državnom sveučilištu „La Sapienza“. Od 1947. do 1985. obavljao je službu generalnog arhivara i
analista svoga Reda. Plod njegova znanstvenog istraživanja brojne su knjige i rasprave, među kojima i dva monumentalna sveska
Annales Minorum (31. i 32.).
U svojim je radovima obrađivao povijest misija u Svetoj Zemlji, na Balkanskom poluotoku i u Južnoj Americi u XVII. st. Uz
to je objavio i brojna izvješća o našim ljudima i krajevima, posebice iz turskog vremena. Kao cijenjen znanstvenik bio je vanjski
suradnik vatikanske Kongregacije za proglašenje svetaca. Među
trima njegovim povijesnim „pozicijama“ (positio), koje je izradio
za tu Kongregaciju, posebno mjesto zauzima kritičko izdanje i komentar dokumenata o mučeništvu Nikole Tavelića (1961.), koje
je poslužilo kao osnovni tekst za Tavelićevo proglašenje svetim.
Čitatelju stoje na izbor dva načina pretraživanja Pandžićevih
Sabranih djela, kronološki (III) i sustavni (IV). U kronološkom
pregledu nisu doneseni nego samo navedeni brojni novinski prilozi. Vratašca za otvaranje i čitanje stoje dakle samo uz snimljene
radove, tj. uz one strogo znanstvene ili stručne naravi (miscellanea). U sustavnom pregledu, koji pak razlikuje knjige (IV a) i
članke (IV b), čitatelj će naći isključivo sva ovdje objavljena djela..
Njima je priloženo i nekoliko osvrta na fra Bazilijev život i rad,
zatim određeni broj isprava (V) i pokoja fotografija (VI).“ (Napomena izdavača)
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
JEDANAESTI PULJIĆ SVEĆENIK
U subotu, 17. srpnja 2010. u
župnoj crkvi sv. Tome Kanterberijskog u gradu Walsallu, u
Engleskoj, nabiskup Biminghama Bernard Longley zaredio je
za svećenika Michaela Puljića,
sina Mate i Jenny Puljić. U nazočnosti velikog broja vjernika,
u euharistijskom slavlju sudjelovalo je oko pedeset svećenika
i desetak đakona. Među njima
bio je nazočan i ređenikov stric,
fra Marko Puljić, župnik u hrvatskoj župi „Kraljica Mira“ u
Norvalu u Kanadi, kao i ravnatelj hrvatske katoličke misije u
Londonu fra Ljubomir Šimunović. Na svečanosti ređenja nazočio je lijep broj ređenikove rodbine
iz Požege u Hrvatskoj.
Michael je rođen i odrastao u Engleskoj. On je bio prvo dijete
koje je fra Marko krstio, na Veliku Gospu 1981., odmah nakon fra
Markova ređenja. Nakon završenog studija kemije Michael je odlučio postati svećenik u nadbiskupiji Birmingham. Prema dostupnim podatcima, on je prvi svećenik hrvatskih korijena, po ocu,
u ovoj nadbiskupiji, koja ima preko dvije stotine župa, a možda
prvi i jedini svećenik hrvatskih korijena u cijeloj Engleskoj. On
je ujedno i jedanaesti živući svećenik s prezimenom Puljić. (fra
Marko P.)
“UZOR FRA DIDAK BUNTIĆ”
Knjiga fra Marinka Šakote o fra Didaku Buntiću kao uzoru i
današnjim naraštajima, posebno mladima.
Publikacija Uzor fra Didak Buntić stavlja pred vas dragi mladi, istinskog uzora
– fra Didaka Buntića (1871. – 1922.),
franjevca iz Hercegovine, koji se istaknuo duhovno – pastoralnim, prosvjetno
– odgojnim, humanitarno kariativnim i
diplomatsko – političkim radom, izbrisavši granice vremena i prostora u kojem
je pola stoljeća živio. Povezao je vjersko i
svjetovno, nacionalno i europsko, božansko i ljudsko, osobno i univerzalno.
Prvotna namjera ove publikacije je da vam, dragi mladi, predstavimo fra Didakovo franjevaštvo i čovještvo, njegova dobra djela
i plemeniti lik. Međutim, cilj nam je i žarka želja da se i vi njime
nadahnete kako bi vaš lik dobio novi oblik – sličan fra Didakovu,
kako bi vaša djela bila poput njegovih.
Lijepo je to izrekao i nekadašnji provincijal fa Rufin Šilić: “Kad
ga već proučavamo, nađimo i tajnu njegovih uspjeha. Prihvatimo
njegov put i učinimo ga svojim”.
Nadamo se da ćete, kada dođete do konca knjige, i vi zaključiti: “Evo franjevca” Evo čovjeka! Evo uzora!” (Autor)
63
PROSLAVA SVETE ANE U PLAŠKOM
ovoga našega vremena, vremena velikih neizvjesnosti i svih mogućih kriza i recesija. Unatoč svim poteškoćama ne bojte se u tim
životnim borbama i nastojanjima jer nismo sami, s nama je Bog,
istakao je fra Ivan. (abcportal.info)
STOPAMA POBIJENIH
HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA
U LJUBUŠKOM
Plaški, 26. srpnja 2010. (IKA) - Misno slavlje na svetkovinu
svete Ane, zaštitnice župe, u koncelebraciji sa župnikom fra Slavkom Antunovićem i još četvoricom svećenika predslavio je župnik Zagorja Ogulinskog i Modruša dr. Željko Blagus.
OBLJETNICA STRADANJA
NA STIPIĆA LIVADI
Na Stipića livadi povrh Doljana, na obroncima Čvrsnice,
obilježena je 17. obljetnica stradanja 33 pripadnika HVO-a
i 6 civila koje je počinila Armija BiH 28. 7. 1993. godine prilikom povlačenja iz Doljana. Prije svete mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja ubijenima.
Vijence su položile udruge proistekle iz rata kao i predstavnici pojedinih općina, županija i političkih stranaka, Ministarstva obrane te predstavnici Federacije Bosne i Hercegovine.
Euharistiju za pokojne uz suslavlje petnaest svećenika predvodio
je fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
U propovijedi je fra Ivan Sesar posebno istakao kako je naše vrijeme, više nego ikada, željno čistog i plemenitog prostora, blagih
govora, oslobođenja od mržnje, gramzivosti, uskogrudnosti, zavisti, duhovne zakržljalosti i nedostatka karakternih ljudi. Zbog toga
neka obilježavanje obljetnice bude poziv na izgradnju osobnog
karaktera i svehrvatskog jedinstva. Pazimo na svoje misli od njih
nastaju riječi. Pazimo na svoje riječi od njih nastaju djela. Pazimo
i na svoja djela od njih nastaju navike. I na koncu, pazimo na svoje navike od njih nastaje karakter! A tako je opasno biti čovjek bez
karaktera! Svi smo pozvani biti Božja djeca i to prije svega promjerom vlastitog života kao što su to bili naši pobijeni ovdje na Stipića livadi i drugim raznim jamama i livadama ovih naših prostora.
Dobro nam je poznato da u svijetu u kojem vrijedi samo logika
zarade i osobnog interesa nije lako izabrati pravi životni put niti
ispuniti ono što Krist od nas traži. Ne pokleknimo pred izazovima
64
Iskapanja u Ljubuškom trajala su 9
dana. Vicepostulator fra Mića Stojić
iscrpno je opisao što se radilo svakog
dana. Ovo je zapis posljednjega dana
iskapanja.
Ljubuški, 28. srpnja 2010. (Vicepostulatura) – Ovo bi trebao biti
posljednji, 9. dan po redu, našeg iskapanja masovne grobnice Tomića njiva
u samom središtu Ljubuškog. Zbog načina pokopa ubijenih iznenađenja su uvijek moguća. Oni su ovdje
jednostavno ubijani na rubu jame i gurani niz strminu. Zbog toga
muku mučimo s određivanjem koja kost pripada kojem tijelu.
Hvala javnim glasilima koja su ovih dana na svoj način popratile ove djelatnosti. Svi znamo da je moglo i više i drukčije, ali su
prilike očito takve. Razna zakulisna središta moći ne žele dopustiti
pravu sliku povijesti, već neku svoju. Tako jučer na nekom tzv.
ustanku trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović reče da je lijepa partizanska kapa i da nosi poruku ljubavi. Ako je ljubav ono što
je ta kapa učinila ovim ljudima koje otkopavamo, onda...
Negdje oko 9.00 prilazimo vađenju posmrtnih ostataka drugog
franjevca. Potpuno smo oslobodili prilaz do njih. Imali smo jučer
pravo, to je tijelo kojem smo dodijelili br. 12. Noge u cipelama,
iako nismo znali da su njegove, pronašli smo mu na samom početku rada na masovnoj grobnici, ali su se ostali dijelovi tijela gubili u šumi kostiju. Nalaženjem ostataka franjevačke krunice dobili smo čvrst trag. Danas vidimo što se s njim dogodilo. U jamu
je ubačen naglavačke. Okrenuli su ga licem prema njoj, pucali mu
u zatiljak i gurnuli ga niz strminu. Križ s moćima ostao mu je na
vratu, naočale su mu pale nedaleko od glave, pasić i franjevačka
krunica poletjeli su prema prsima. I neki drugi umirali su na sličan način. Nešto više doznat ćemo tek kad se na patologiji sastave
dijelovi lubanja koje smo im pronašli.
Netko je od ubijenih uz sebe imao i krojačke škare. Je li bio
krojač? Začuđuje nas nazočnost predmeta koje uhićenici nisu trebali imati uz sebe: spomenute škare, nožići, pribor za pušenje... Ili
su ih traljavo pregledavali ili su ih na prijevaru ovamo dovodili?
Mogući još živući iz streljačkog voda mogli bi nam barem to reći.
Jedna naša obitelj koja se davno odselila u Ameriku redovno
nam donosi osvježavajuća
pića. Ne razgledavaju i ne
raspituju se nešto posebno,
nego samo donose. Kažu da
ne žele smetati i da im je čast
to što čine. Zaista im od srca
hvala, kao i svima drugima
koji su nam ovih dana učinili bilo kakvu uslugu.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Ponovno nas je posjetio i načelnik općine Nevenko Barbarić.
Čini sve što je u njegovoj moći da svi ovi poslovi idu dobro i da
se polako pripremamo za nastavak radova na području općine
Ljubuški. Tu je i pročelnik Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća na području općine
Ljubuški Vice Nižić. Zajedno smo ovih dana bdjeli da sve prođe u
najboljem redu. Podrazumijeva se, surađivat ćemo i dalje.
U 12.00 mogli smo reći da je završeno iskapanje ove masovne grobnice. Arheolog prof. mr. sc. Tihomir Glavaš, koji je vodio
iskapanje i pripremanje tijela za vađenje te forenzičarka prof. dr.
sc. Marija Definis Gojanović, koja je vodila vađenje tijela, još mjere opseg masovne grobnice. Njezina je veličina 5,10 x 4,18 x 2,54
m. Komunisti su ubili i u nju nabacili 28 tijela, kako smo uspjeli
zaključiti tek na kraju došavši do najdublje točke masovne grobnice koja se nalazila u škripu. A jučer smo mislili da će ih biti 26.
Pozorno smo još jedanput pretražili prostor masovne grobnice.
Ne, tu više nema tijela, samo zemlja crvenica i kamen živac.
Dogovaramo se za nošenje na stručnu obradu predmeta koje
smo pronašli ovih dana uz ubijene. Bit će vrlo brzo. Nakon toga
prići ćemo ustrojavanju tijeka postupka DNK analize. Dok je ne
dovršimo, svi oni koji misle da se netko njihov nalazi ovdje trebaju to prijaviti Povjerenstvu. Isto tako svi ljudi dobre volje imat će
priliku novčano pomoći ove djelatnosti jer su skupe i nije lagano
iznijeti taj teret.
Pomolili smo se još za pokoj duše ubijenih i s mislima punih
dojmova razišli se na svoje uobičajene poslove. Naravno da sve
ovo nismo morali raditi, ali bilo je tako dostojanstveno i hvala
ubijenima što su nam dopustili dirati im u mir ispod gomile smeća koju su komunisti u onom sustavu poticali stvarati na ovom
mjestu. Čim prođu svi potrebni postupci dostojno ćemo ubijene
pokopati da u miru Božjem počivaju do Sudnjeg dana.
Film s iskapanja možete pogledati na kanalu Stopama pobijenih
na YouTubeu.
PORCIJUNKULA NA BADIJI 2010.
Prije susreta u crkvi neki nazočni vjernici su čekali na obali,
moleći krunicu, na dolazak ikone Gospe Milosrdne. Ikona je oko
17.30 sati stigla na okićenoj brodici u pratnji vjernika i katedralnoga župnika don Frane Kuraje, te sestara dominikanki s Korčule.
Naime, Ikona se čuva u muzeju katedrale na Korčuli i tu će se
čuvati dok se ne obnovi Gospin oltar na Badiji.
S obale je Ikona nošena u procesiji i postavljena na Gospin oltar za vrijeme misnoga slavlja. Prije svete mise fra Karlo Lovrić je
pozdravio nazočne i pozvao ih na kratku pripravu za sakrament
pomirenja. Spomenuo im je mogućnost porcijunkulskog oprosta
ako se ispovjede, u misnom slavlju pričeste te izmole Oče naš i
Vjerovanje i mole na nakanu Sv. Oca. Zahvaljujući većem broju
svećenika svi su se ispovjedili koji su željeli. Sveta misa je počela u
19 sati. Misno slavlje, uz asistenciju 12 svećenika, predvodio je fra
Bože Milić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Na jednostavan ali zgodan način fra Bože je u homiliji dočarao nazočnima
istinski lik sv. Franje i njegovu Porcijunkulu. Sestre dominikanke,
potpomognute sestrama iz Blata, animirale su liturgijsko pjevanje
koje se uglavnom sastojalo od Gospinih pjesama. U koncelebraciji, s fra Božine desne strane bio je gvardijan na Orebiću, fra Ivan
Lelas, a slijeve strane župnik u Lumbardi (Korčula) a ostali su bili
sa strane. Na kraju misnoga slavlja fra Bože je s nazočnima obavio
Posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu pred Gospom Milosrdnom.
Kao i svake godine, i ove godine su u slavlju sudjelovali novaci s Humca sa svojim meštrom fra Slavkom Soldom. Bila su i
dvojica fratara iz Kustodije: fra Ivica Majstorović i fra Lawrence
Franković.
Kako bi izgledala Badija bez fra Mladena Hercega?! I ovoga
puta je bio i ispovijedao! Bio je i dominikanac iz Gruža, o. Tolj,
te fra Ante Medić koji je na odmoru na Korčuli! I ispovjedao je
i snimao kamerom! S. Fabijana Zovko pripremila je potrebno za
misno slavlje: oltar, hostije, ciborije, misne haljine…
Zahvaljujući udruzi “Međunarodno kumstvo djetetu“ s Puringaja, gosti, barem, oni iz daleka mogli su nešto pojesti i žeđ ugasiti. A u obnovljenom Orsanu časne sestre i svećenici mogli su se
također malo okrijepiti.
Ikona se oko 21.00 sat vratila brodicom na Korčulu, na čuvanje! I tako Ona to čini od 1990. godine, kako reče don Frane Kuraja. A do 1945. provela bi vigiliju na Korčuli i vraćala se na svoju
Badiju na dan Parduna! (fra Karlo Lovrić)
ZAVRŠEN 21. MLADIFEST
Proslava Gospe od Anđela (Porcijunkula) na Badiji, u ponedjeljak 2. kolovoza 2010., protekla je u svečanom ozračju. Okupilo
se mnogo svijeta ne samo s okolnih otoka nego i iz Hercegovine, s
Humca. Dva autobusa s 85 osoba u pratnji fra Mladena Sesara, župnika i fra Dražana Borasa, kapelana, zaustavili su se na Orebiću,
a odatle su „hodočasnici“ brodicom prebačeni na otočić Badiju.
Gospina crkva kao i kapelica Sv. Križa, koje još uvijek čekaju nastavak restauracije, nisu mogle primiti sve nazočne. Neki su ostali
stajati i pred crkvom.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Dvadesetprvi međunarodni molitveni susret mladih - Mladifest započeo je u Međugorju u nedjelju, 1. kolovoza 2010. pod geslom „Učitelju dobri što mi je činiti da baštinim život vječni“ i traje
65
do petka, 6. kolovoza. U nedjelju, nakon molitve Krunice u 18 sati,
predstavili su se mladi iz šezdeset i devet zemalja svijeta, a svima
je dobrodošlicu zaželio međugorski župnik fra Petar Vlašić. Svetu
Misu otvorenja predslavio je provincijal hercegovačkih franjevaca
dr. fra Ivan Sesar. U večernjim sv. Misama suslavi oko petsto svećenika (500). Svi programi u organizaciji Mladifesta prevođeni su
simultano na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski,
portugalski, poljski, češki, slovački, ruski, mađarski, rumunjski,
koreanski, arapski, kineski i slovenski. Voditelji manjih skupina
program su prevodili za svoje skupine na još nekoliko jezika. Već od
prve večeri ovogodišnjega Mladifesta zapaža se povećan broj sudionika u odnosu na sve dosadašnje. Program je, uobičajeno, obilježen
molitvom, klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu,
predavanjima i pjesmama koje prati međunarodni zbor i orkestar.
Mladifest su od prvoga dana pratila četrdeset i dva akreditirana novinara iz različitih svjetskih medija, a sliku i ton preuzimali su brojni internetski portali u svijetu. Nekoliko televizijskih ekipa snimalo je vlastite dokumentarne emisije.
Među osobitostima hodočasničkih skupina mladih spominjemo
duhovnog asistenta fra Tomislava i skupinu framaša iz Pule koji
su 17 dana pješačili do Međugorja. Iz Sarajeva je biciklima stigao
fra Danijel Rajić s dvojicom studenata, noseći u srcima nakane za
duhovnu obnovu i jedinstvo naroda i Crkve, te za duhovna zvanja
i mlade. „Mladifest daje puno mladima. Sve ovo doživljavamo kao
nadahnuće Duha Svetoga. Ovo mnoštvo zastava i ruke podignute
Bogu nismo doživjeli nigdje drugdje. Ovo je najljepše jedinstvo
Crkve, tu u Međugorju“ - poručili su. Skupina mladih iz Njemačke
kaže kako se ljepota Crkve samo ovdje može doživjeti. „Kad pomislite da je naša vjera umrla, dođete ovdje i u zajedništvu valjda preko pedeset tisuća mladih vidite da je ona živa. U zraku se osjeti.“
– govori mladić u narodnoj nošnji. A njegova sunarodnjakinja Benedikta koja je prvi put u Međugorju kaže: „Došla sam na Festival
da budem snažnija u vjeri.“ Nekoliko mladih iz Australije ljetuje u
Dubrovniku. Iznajmili su kombi vozilo i svaku večer, nakon međugorskoga programa, vraćaju se na spavanje u Dubrovnik. Među
njima je nekoliko mladih koji nisu katolici. I oni spominju nešto
posebno ovdje. Vjera im je ovdje tako blizu. Potječu iz dobrostojećih obitelji i nije im problem plaćati hotel u Dubrovniku. I neki
hodočasnici iz Italije biciklima su došli u Međugorje. Članovi biciklističkog kluba iz omanjeg mjesta blizu Bergama dali su se na put
dug više od 4.500 kilometara. Nakon Mladifesta nastavit će put do
Svete Zemlje živeći i šireći poruke mira i pomirenja. Jedan od njih,
Marcelo, živi s transplantiranim bubrezima. On svjedoči: „Došao
sam ovamo umoran, imam problema s crvenim krvnim zrncima.
Ali, svejedno, rekao sam idem na hodočašće.“ Na Festivalu sudjeluje i mladi Libanonac, član međunarodnoga orkestra, koji je došao sa skupinom od 150 Libanonaca. On kaže: „To je djelo Duha
Božjega, to je nešto što se ne može opisati riječima. Vidim mlade i
starije ljude, svi dolaze tražiti milost i dobivaju milost“. „Svatko od
ovih mladića i djevojaka koje susrećemo ima tako lijepo svjedočanstvo!“ – prenose novinari.
Mladifest je završio u petak, 6. kolovoza na blagdan Preobraženja svetom misom na Križevcu ujutro u 5 sati. (medjugorje.hr)
66
IZIŠAO 5. BROJ GLASILA STOPAMA
POBIJENIH
Humac, 10. kolovoza 2010.
(Gojko Jelić) – Vicepostulatura
postupka mučeništva »Fra Leo
Petrović i 65 subraće« u svome
glasilu Stopama pobijenih donosi u 5. broju novih 60 stranica ispisanih istinom o svjedocima vjere.
Misao vodilja cijelog ovog
projekta izrečena je u jednostavnoj, ali upečatljivoj naslovnici kroz riječi: Nismo se umorili tražiti ih i dostojno pokopati.
Vicepostulatura je zajedno s
Povjerenstvom za obilježavanje
i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg krenula u iskapanje masovne grobnice u Knešpolju na
lokalitetu Dubrava. O ovome događaju fra Miljenko Stojić donosi
dnevnički zapis, iz dana u dan, od 26. svibnja do 5. lipnja 2010.
Događaj je pobudio široko zanimanje javnosti, a potakao je i potiče i neke druge hercegovačke općine da krenu putem kojim je
krenulo širokobriješko povjerenstvo.
O značenju i radu Povjerenstva za list govori načelnik Općine
Miro Kraljević.
U rubrici Stratišta pročitajte tekst o kulturocidu na Širokom
Brijegu 1945. – 1947. Partizani su u svom prvom »oslobodilačkom« naletu ubili i spalili cijelu samostansku zajednicu, đake rastjerali, a zgradu gimnazije oštetili i opljačkali. U svom drugom
naletu krajem siječnja i početkom veljače 1947. spalili su sve što
se našlo u zgradama samostana, gimnazije, sjemeništa i konvikta.
Tekst donosi iscrpan popis uništenog kulturnog blaga.
Pokrenuta je nova rubrika Istraživanja koja u ovom broju donosi nove priloge za životopis fra Radoslava dr. Glavaša. Tu su i
dva teksta koja rasvjetljuju ulogu Milke Planinc, Jure Galića i drugih poznatih političara u zločinu nad hercegovačkim franjevcima.
U rubrici Glas o mučeništvu don Ilija Drmić navodi svjedočenje da se 7. veljače iz ratnog skloništa na Širokom Brijegu čulo pjevanje svetih pjesama. Prizor iz vremena prvih kršćana, kako kaže.
List donosi i izvadke iz Dnevnika Stjepana Vicana koji govore o
smrti fra Stjepana Naletilića, Marijana Naletilića i Mate Penavića.
Rubrika Glas o znakovima donosi dva svjedočenja o uslišanim
molitvama po zagovoru pobijenih hercegovačkih fratara.
Podlistak govori o Kultu svetaca, relikvija i slika. Zanimljivi i
korisni podatci koji se odnose i na štovanje pobijenih hercegovačkih fratara.
List Stopama pobijenih dobiva ustaljeni oblik, nudi bogat sadržaj, a plodovi ovog pothvata već su vidljivi. Istina polako izlazi
na vidjelo. Svjedoci zločina osjećaju dašak slobode i prenose nam
dugo skrivane činjenice. Pobijenim fratrima dugujemo istinu o
njihovoj žrtvi. Vjerojatno se ne će moći identificirati svi posmrtni
ostatci, ali najmanje što se može učiniti je dostojan pokop.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
OBILJEŽAVANJE 90. OBLJETNICE
UTEMELJENJA ŽUPE ČITLUK
Čitluk, 7. kolovoza 2010. (brotnjo.info) - U petak, prvog
dana devetodnevne molitvene priprave za blagdan Velike Gospe,
župljani Čitluka ujedno su počeli proslavljati 90. obljetnicu utemeljenja svoje župe, odnosno njezina odcjepljenja od župe Gradnići. Svečanosti su počele simboličnom procesijom vjernika iz
Gradnića do Čitluka, na početku koje je gradnićki župnik fra Marinko Šakota čitlučkom župniku fra Miljenku Miki Stojiću predao staru Maticu, a nastavljene svetom misom, koju je u prepunoj
župnoj crkvi Krista Kralja u Čitluku, uz koncelebriranje desetak
svećenika, predslavio dr. fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih
franjevaca.
Obraćajući se vjernicima na početku svete euharistije fra Ivan
je, uz ostalo kazao:
- Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova poziva nas na
susret s Bogom, na život u Božjoj Blizini. Okupili smo se, također, ovdje da Bogu zahvalimo za 90. godina postojanja vaše dične župe. Tijekom devet desetljeća ljudi ovoga kraja nalazili su u
ovom mjestu snagu i okrepu za život. Večeras se želimo u svojim
molitvama prisjetiti i svih pokojnih fratara koji su u ovih devedeset godina vjerno služili svome narodu.
Na kraju svete mise provincijal je župljanima čestitao taj značajni jubilej njihove župe
Treba istaknuti da su svojim nastupom u pjevanim dijelovima
svete mise, tu čitlučku svečanost uveličali mladi glazbenici župe
sv. Blaža Gradnići.
Svečanosti proslave tog velikog jubileja župe Čitluk nastavljaju se večeras svetom misom koju će predvoditi gradnićki župnik
fra Marinko Šakota. Nakon svete mise fra Marinko će župljanima
Čitluka i ostalim vjernicima, uz prikazivanje slajdova, potanko
predstaviti život djelo istaknutog franjevca fra Didaka Buntića.
MONOGRAFIJA O ŽUPI KRISTA
KRALJA U ČITLUKU
Mostar, 17. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U izdanju župnog
ureda u Čitluku te Naših ognjišta iz Tomislavgrada iz tiska je izišla spomen knjiga prigodom 90. obljetnice uspostave župe „Župa
Krista Kralja u Čitluku“, autora dr. fra Roberta Jolića.
Knjiga sadrži 410 stranica i podiieljena je na šest velikih poglavlja: Pisani izvori, zemljopisna obilježja i naselja u župi, Opća
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
povijest Brotnja, Povijest
samostalne župe Čitluk,
Život i smrt, Školstvo, Ljudi događaji.
„Župa Čitluk danas je
središnja i najveća župa
u Broćanskom dekanatu, koji čine sedam župa:
Međugorje, Čerin, Čitluk,
Gradina (nekoć Blizanci),
Gradnići, Tepčići-Slipčići (nekoć Dobro selo ili
Ploča) i Kruševo. Čitluk
je jedina gradska župa, a
sastoji se od samog gradića
Čitluk, koji se tek u posljednjih tridesetak godina od malene, gotovo nepostojeće čaršije, razvio u pristojno uređen i razvijen gradić, i sela Služanj te dijela sela Cerno koji se danas redovito naziva
Mostarsko Cerno.
Od 1955. Čitluk je sjedište općine, koja je iste godine i formirana, a upravo je ta činjenica osnutka nove općine u velikoj mjeri i doprinijela da se Čitluk razvije u veće naselje… Župa Čitluk
osnovana je 1918., ali je svoje današnje granice dobila 1920. godine, pa prigodom tih dviju obljetnica želimo ovom monografijom
prikazati dosta kratku (90-godišnju) povijest čitlučke župe, koja
je u brojnim godinama bila mučna, siromašna i teška…“ (Autor)
Obrađujući samostalni život čitlučke župe koja se odijelila od
stare župe Brotnjo (Gradnići), autor je pokušao dati detaljan prikaz materijalne izgradnje ali i duhovnog rasta vjernika ove župe
te donijeti sve zanimljivosti iz prošlosti i sadašnjosti koje bi mogle
zanimati čitatelja.
KNJIGA FRA NIKOLE PAŠALIĆA O
SVETOM FRANJI – „KAKO JE SVETI
FRANJO SLIJEDIO GOSPODINA“
Mostar, 23. kolovoza 2010. (MIRIAM)
–U srpnju ove godine iz tiska je izišla knjiga fra Nikole Pašalića „Kako je sveti Franjo
slijedio Gospodina“. Knjiga je netipičan
životopis Asiškog Siromaha u 78 kratkih
priča – crtica iz Franjinog života. Ima 195
stranica. Izdavač je sam autor u suradnji s
Hrv. provincijom svetog Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba. Tiskana
je u Grafocentru u Zagrebu. „Autor nam
zajedno sa svetim Franjom pokazuje kako
velikodušnost Božjega dara prožima njegovo biće ne samo u odricanju nego u radosnom darivanju života
Bogu.Prepoznajemo ovdje mnogima dobro znano iskustvo da ako
poput Franje predamo Bogu sve ono što nam je on dao, dopuštamo da ona vječna čežnja za dobrim utkana u čovjekovu dušu
procvjeta i donese ploda. Prepoznajemo ovdje i Franjinu čežnju
da postane odraz vječne ljubavi u bistroj vodi, u vodi koja nam je
svima trajno dostupna da nas umiva i krijepi.Prepoznajemo radost življenja prijateljstva s Isusom suobličujući se s njime hodeći
u čistoći srca i raširenih ruku…!“ (Pogovor, Klara Lice Pavlović)
67
SLAVLJE POLAGANJA PRVIH
REDOVNIČKIH ZAVJETA, ZLATNI
I SREBRNI JUBILEJ, PRIMANJE U
NOVICIJAT
Na blagdan sv. Klare u samostanu sestara u Bijelome Polju proslavljeno je polaganje prvih redovničkih zavjeta sestre Ivane Pavle
Mikulić. S. Ivana Pavla obukla je redovničko odijelo i položila zavjete u ruke vrhovne predstojnice s. Natalije Palac. Proslavljen je
i zlatni jubilej sestara: s. Bonicije Primorac, s. Ljudevite Boras, s.
Gertrude Hrkać, s. Ignacije Bebek, s. Vojislave Mikulić i s. Smiljane Kožul te srebrni jubilej sestara: s. Franke Bagarić, prov. predstojnice, s. Veronike Martinović, s. Petre Bagarić, s. Gabrijele Bagarić
i s. Klare Andrešić. Euharistijsko slavlje predslavio je provincijal
Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice
Marije fra Ivan Sesar uz suslavlje tridesetak svećenika. U euharistijskome slavlju sudjelovale su brojne sestre te rodbina i prijatelji
slavljenica.
U prigodnoj homiliji otac Provincijal je toplim i poticajnim riječima predstavio duhovnost franjevačke obitelji. Istaknuo je kako
u pozadini svakog slavlja i svakog poziva stoji iskustvo što ga u
sebi nose Franjine riječi: “Hvaljen budi Gospodine moj!” Franjo
je razumio mudrost života kojoj i nas uči: Gledati Boga u svemu.
Napose na licu braće i sestara koji su pokraj nas.Iz iskustva stvorenosti živjeti dar sveopćeg bratstva i u redovničko se zajedništvo ucjepljivati uzajamnim služenjem, dioništvom i dijeljenjem. Čestitao je
sestrama na proslavi jubileja a novozavjetovanoj s. Ivani Pavli na
hrabroj odluci da svoj život potpuno daruje Kristu.
68
Po završetku euharistijskoga slavlja provincijska predstojnica
s. Franka uputila je riječi pozdrava i zahvale. Obratila se najprije
zlatnim, potom srebrnim jubilantkinjama i na koncu novozavjetovanoj sestri Ivani Pavli.
Na kraju je s. Franka zahvalila s. Nataliji Palac, vrhovnoj predstojnici, za njezinu nazočnost na ovome slavlju. Zahvalila je i
Provincijalu što je predslavio euharistijsko slavlje te svima koji su
došli uzveličati današnji dan. Svoju zahvalu Provincijalu završila je
riječima: Početci djelovanja naših sestara u Hercegovini vezani su
uz vaše predšasnike. Duh sv. Franje i sv. Klare, čiji blagdan danas
slavimo, tkao je niti čvrste povezanosti između naših dviju Provincija na ovom komadiću zemlje, pa i šire. Nalazimo se u stoljetnici
prisutnosti naše Zajednice u Bijelome Polju. Zahvalne smo Bogu za
naše dobročinitelje, žive i pokojne. Pokojni neka počivaju u vječnome miru, a našu upućenost jednih na druge neka i dalje Bog blagoslovi na dobrobit Crkve i našeg naroda. (Cjeloviti zahvalni govor
provincijske predstojnice s. Franke Bagarić)
Po završetku službenog dijela slavlje je nastavljeno u ugodnom
ozračju u prostorijama sestarskog blagovališta.
Slavlje ovogodišnjeg blagdana sv. Klare završilo je uvođenjem
u redovnički život postulantkinje Ivane Markotić. Nakon Večernje molitve Časoslova i obreda uvođenja u redovnički život slijedila je zajednička večera u sestarskom ozračju.
„ORUGA - SVETO BRDO“
Mostar, 28. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U srpnju ove godine, u izdanju župnog ureda sv. Josipa Radnika iz
Izbična, iz tiska je izišla knjižica Oruga
– Sveto brdo, autora fra Franje Mabića i
Tihomira Crnjca. Knjižica u fotografiji i
riječi želi sačuvati spomen na blagoslov
križnog puta i kapelice na Ljubuškim
grobovima u Orugi (Orugici), starom
misištu još iz turskih vremena, na nadmorskoj visini od 1160 m. Sveta misa se
ovdje slavila svake godine, prve nedjelje
nakon Ivanjdana. Knjižica ujedno donosi i molitve i razmišljanja uz postaje
križnog puta.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
RASPORED OSOBLJA U HERCEGOVAČKOJ
FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI
U KOLOVOZU 2010.
MOSTAR
Samostan i župa Sv. Petra i Pavla
Provincijal: Fra Ivan Sesar
Ekonom Provincije: Fra Zdenko Karačić
Tajnik Provincije: Fra Bože Milić, ž. vikar
Gvardijan: Fra Iko Skoko, prov. def., ž. vikar
Samostanski vikar: Fra Stipe Marković, župnik
Samostanski ekonom: Fra Ivan Ševo, ž. vikar, rav. Fram-Zirala
Fra Mijo Križanac, brat
Fra Ante Marić, ž. vikar, prov. knjiž., upr. kap. Polja
Fra Ante Tomas, prov. arhivar
Fra Stanko Mabić, odgoj. postulanata, ž. vikar
Fra Josip Vlašić, duh. as. FSR-a i Frame, ž. vikar
Fra Stipan Klarić, ž. vikar
HUMAC
Samostan i župa Sv. Ante
Gvardijan: Fra Velimir Mandić, ž. vikar
Samostanski vikar: Fra Ivan Boras, župnik
Samostanski ekonom: Fra Drago Vujević, pom. odg. novaka,
ž. vikar
Fra Slavko Soldo, odgojitelj novaka, ž. vikar
Fra Vinko Dragićević, ž. vikar
Fra Hadrijan Sivrić, ž. vikar
Fra Radoslav Dragićević, ž. vikar
Fra Žarko Ilić, urednik Kršnog zavičaja
Fra Augustin Barać, ž. vikar
Fra Ferdo Majić
Fra Gojko Musa
Fra Alojzije Topić, brat
Fra Vladimir Kozina
Fra Andrija Nikić
Fra Ljubo Vlašić, ž. vikar
Fra Vlado Lončar
Fra Jure Brkić, ž. vikar
Fra Vlado Buntić
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator, ž. vikar
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Fra Milan Jukić, brat
Fra Vjekoslav Milićević, ž. vikar
Fra Dražan Boras, ž. vikar
Fra Damjan Perić, brat
TOMISLAVGRAD
Samostan Sv. Ćirila i Metoda i
župa Sv. Mihovila Arkanđela
Gvardijan: Fra Ante Pranjić, ž. vikar
Samostanski vikar: Fra Gabrijel Mioč, župnik
Samostanski ekonom: Fra Velimir Bagavac, ž. vikar
Fra Oton Bilić, ž. vikar
Fra Ante Ivanković st., ž. vikar
Fra Klement Galić
Fra Jozo Jolić
Fra Radomir Krišto, brat
Fra Jozo Radoš, ž. vikar
Fra Mate Tadić, ž. vikar
Fra Josip Mioč, ž. vikar
ŠIROKI BRIJEG
Samostan i župa Uznesenja BDM
Gvardijan: Fra Sretan Ćurčić, ž. vikar
Samostanski vikar: Fra Stipe Biško, župnik
Samostanski ekonom: Fra Ante Penava
Fra Jozo Pejić
Fra Tihomir Kutle
Fra Berislav Kutle
Fra Vitomir Musa
Fra Dane Karačić
Fra Serafin Hrkać, ž. vikar
Fra Vendelin Karačić
Fra Drago Čolak
Fra Tomislav Jelić, ž. vikar
Fra Tomislav Puljić, ž. vikar
Fra Nikola Rosančić, ž. vikar
Fra Vine Ledušić, ž. vikar
69
KONJIC
Samostan i župa Sv. Ivana Krstitelja
DRINOVCI
(Sv. Mihovil Arkanđeo)
Gvardijan: Fra Anthony Burnside, ž. vikar
Samostanski vikar: Fra Petar Drmić, župnik
Fra Tomislav Sablje, žup. upr.
Fra Mate Logara, ž. vikar
SLANO
Samostan Sv. Jeronima i župa Sv. Vlahe
GORANCI
(Uznesenje BDM)
Gvardijan: Fra Ljudevit Lasta, župnik
Samostanski vikar: Fra Luka Zorić, ž. vikar
Fra Ferdo Boban, župnik
ZAGREB
Samostan Bezgrješnog Začeća BDM
Gvardijan: Fra Draženko Tomić, isp. prop.
Samostanski vikar: Fra Mirko Bagarić, pom. odg. bog., isp., prop.
Samostanski ekonom: Fra Ljubo Kurtović, odg. bog., isp., prop.
Fra Bazilije Pandžić, isp., prop.
Fra Viktor Nuić, isp., prop.
Fra Zoran Senjak, bol. dušbr., isp., prop.
Fra Ivica Zovko, đakon, kateheta
Fra Ante Bekavac, isp., prop.
Fra Frano Musić, isp., prop., student
BADIJA
Samostan Uznesenja BDM
(vidi Međugorje, fra Karlo Lovrić)
ŽUPE
BUKOVICA
(Sv. Franjo Asiški)
Fra Mladen Rozić, župnik
Fra Petar Ljubičić, ž. vikar
ČERIN
(Sv. Stjepan)
Fra Dario Dodig, žup. upr.
Fra Ivan Ivanda, ž. vikar
Fra Ignacije Alerić, ž. vikar
ČITLUK
(Krist Kralj)
Fra Miro Šego, prov. def., župnik
Fra Kornelije Kordić
Fra Ivan Dugandžić, prov. def., ž. vikar
Fra Robert Jolić, ž. vikar
70
GORICA
(Sv. Stjepan)
Fra Željko Grubišić, župnik
Fra Nikola Spužević, ž. vikar
GRADNIĆI
(Sv. Blaž)
Fra Mate Dragićević, župnik
IZBIČNO
(Sv. Josip radnik)
Fra Franjo Mabić, župnik
KLOBUK
(Sv. Marko evanđelist)
Fra Stipan Šarić, župnik
Fra Ivan Kvesić, ž. vikar
KOČERIN
(Sv. Petar i Pavao)
Fra Mladen Vukšić, župnik
Fra Ljubo Čutura, ž. vikar
KONGORA
(Presveto Srce Isusovo)
Fra Stjepan Martinović, župnik
LJUTI DOLAC
(Sv. Ana)
Fra Robert Kiš, župnik
MEĐUGORJE
(Sv. Jakov apostol)
Fra Petar Vlašić, župnik
Fra Zoran Ostojić, ž. vikar
Fra Ante Perković, ž. vikar
Fra Viktor Kosir, ž. vikar
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
Fra Karlo Lovrić, ž. vikar, zadužen za sam. Badiju
Fra Tomislav Pervan, ž. vikar
Fra Svetozar Kraljević, ž. vikar
Fra Josip Marija Katalinić, brat
Fra Miljenko Šteko, prov. vik., ž. vikar
Fra Marinko Šakota, ž. vikar
Fra Danko Perutina, prov. def., ž. vikar
Fra Slaven Brekalo, ž. vikar
MEĐUGORJE
(Samostan časnih sestara)
Fra Mladen Herceg, duhovnik, isp., prop.
POLJA – MASNA LUKA (kapelanija)
(Sv. Ilija prorok)
Fra Petar Krasić, vod. kuće molitve
Fra Vinko Mikulić
POSUŠJE
(Bezgrješno Začeće BDM)
Fra Milan Lončar, župnik
Fra Dobroslav Begić, ž. vikar
Fra Ante Leko, ž. vikar
Fra Marko Dragićević, ž. vikar
Fra Mario Knezović, ž. vikar
Fra Goran Ćorluka, đakon
POSUŠKI GRADAC
(Sv. Franjo Asiški)
Fra Ivan Landeka st., župnik
RAKITNO
(Sv. Ivan Nepomuk)
Fra Marinko Leko, župnik
RASNO
(Sv. Franjo Asiški)
Fra Ante Kurtović, župnik
ROŠKO POLJE
(Sv. Ivan Krstitelj)
Fra Marko Jukić, župnik
RUŽIĆI
(Sv. Ivan Krstitelj)
Fra Ivan Marić st., žup. upr.
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
SEONICA
(Uznesenje BDM)
Fra Vinko Kurevija, župnik
Fra Ante Ivanković ml., ž. vikar
ŠUICA
(Sv. Ante Padovanski)
Fra Šimun Romić, župnik
Fra Alojzije Bošnjak, ž. vikar
TIHALJINA
(Bezgrješno Začeće BDM)
Fra Branimir Musa, župnik
VELJACI
(Sv. Ilija prorok)
Fra Vlatko Soldo, župnik
Fra Dinko Maslać, ž. vikar
Fra Ivan Matijašević, ž. vikar
VITINA
(Sv. Paškal)
Fra Mladen Sesar, župnik
Fra Marko Jurič, ž. vikar
SARAJEVO
(Franjevački samostan Bistrik)
Fra Miljenko Mika Stojić, rav. Caritasa BK BiH
HRVATSKA
Fra Slavko Antunović, župnik
Sv. Ana, Plaški;
Sv. Ivan Nepomuk, Saborsko
Saborčanska 2, 47304 PLAŠKI
Fra Slaven Mijatović, župnik
Sv. Ivan Krstitelj, Tounj;
Sv. Mihovil Arkanđeo, Tržić Kamenica
69 Tounj, 47264 TOUNJ
AUSTRIJA
Fra Šimun Oreč, župnik
Fra Dominik Ramljak, ž. vikar
Fra Jozo Zovko
Hauptplatz 1, 8130 FROHNLEITEN
Fra Franjo Vidović
Tanzenberg 1, 9063 Maria Saal
71
ITALIJA
Fra Dragan Ružić, student
Fra Ivan Landeka, ml., student
Collegio internationale „Antonianum”, Via Merulana 124 b,
00185 ROMA
NJEMAČKA
HKM AUGSBURG
Fra Ivan Čilić, voditelj misije
Alte Gasse 15-A, 86152 AUGSBURG
HKM NEU-ULM
Fra Ivan Leutar, voditelj misije
Alte Landstr., 89278 NERSINGEN
HKM SINGEN-VILLINGEN
Fra Dinko Grbavac, voditelj misije
Rielasingerstr. 41, 78224 SINGEN
Fra Mate Čilić, župnik
Inningerstr. 29, 86179 AUGSBURG
BLANKENAU
Fra Ljubo Lebo st., upr. kuće i župnik
Fra Stipe Pervan, župnik
Fra Robert Crnogorac, župnik
Propsteiplatz 4, 36154 HOSENFELD
ŠVICARSKA
HKM AARGAU
Fra Ilija Šaravanja, voditelj misije
Laurenzenvorstadt 71, 5000 AARAU
HKM BASEL
Fra Petar Topić, voditelj misije
Kleinriehenstr. 53, 4058 BASEL
HKM BERN
Fra Gojko Zovko, voditelj misije
Quartiergasse 12, 3013 BERN
HKM FRAUENFELD
Fra Branko Radoš, voditelj misije
Klösterliweg 7, 8500 FRAUENFELD
HKM GRAUBÜNDEN
Fra Ante Medić, voditelj misije
Gartenweg 15, 7203 TRIMMIS GR
72
HKM LAUSANNE - WALLIS
Fra Vladimir Ereš, voditelj misije
Rue de la Borde 25, 1018 LAUSANNE
HKM LUZERN
Fra Stanko Banožić, voditelj misije
Matthofring 2/4, 6005 LUZERN
HKM SOLOTHURN
Fra Šimun Ćorić, voditelj misije
Unterer Winkel 7, 4500 SOLOTHURN
HKM ST. GALLEN
Fra Mijo Pinjuh, prov. def., voditelj misije
Paradiesstr. 38, 9000 ST. GALLEN
HKM TICINO
Fra Valentin Vukoja, voditelj misije
Al Mai 18, 6528 CAMORINO
HKM ZUG
Fra Rade Vukšić, voditelj misije
Mühlegasse 35 b, 6340 BAAR ZG
HKM ZÜRICH
Fra Ivan Prusina, voditelj misije
Fra Stjepan Neimarević, misionar
Fra Niko Leutar, misionar
Schlossgasse 32, 8036 ZÜRICH
Fra Ivan Bebek, ž. vikar
Dorfstr. 201, 4714 AEDERMANNSDORF
Fra Ljubo Leko, župnik
Kreuzbühlstr. 9, 8754 NETSTAL GL
KONGO
Fra Ante Kutleša, misionar
Fra Filip Sučić, misionar
Fra Stojan Zrno, misionar
Fra Pero Čuić, misionar
KAMINA/Catanga
c/o Procure don Bosco
Wespelaarsebaan 250
3190 Boortmeerbeek
Belgique
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
KUSTODIJA
Hrvatska franjevačka kustodija Sv. Obitelji
4848 South Ellis Avenue
CHICAGO (IL) 60615
tel.: (773) 536-05-52
faks: (773) 536-20-94
[email protected]
UPRAVA
(Kapitul Kustodije 16.-19.11.2009.)
fra Pavo Maslać, kustos
fra Stjepan Pandžić, savjetnik
fra Ljubo Branimir Lebo, savjetnik
fra Nikola Pašalić, sav., taj. kustodije
fra Ivica Majstorović, savjetnik
SAD
Pozivni telefonski broj 001
ne uključujući gradski predbroj 0
I. CHICAGO
SAMOSTAN SV. ANTE
4848 South Ellis Avenue
Chicago (IL) 60615
tel.: (773) 373-34-63; faks: (773) 268-77-44
fra Pavo Maslać, kustos i žup. u Milwaukee
fra Josip Nenad Galić, gvardijan
fra Josip Abramović
fra Ljubo Krasić
fra Častimir Majić
fra Bruno Raspudić
fra Jerko Kućan
fra Filip Pavić
ŽUPE
1. CHICAGO
Mission of Bl. A. Stepinac
6346 N. Ridge Avenue
Chicago, IL 60660
tel.: (773)-262-05-35
faks: (773) 262-46-03
fra Ivica Majstorović, žup., sav. kust.
2. CHICAGO
Župa sv. Jeronima
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
2823 S. Princeton Ave.
Chicago, IL 60616
tel.: (312) 842-18-71
faks: (312) 842-64-27
www.stjeromecroatian.org
fra Jozo Grbeš, ek. kust., župnik
fra Ivan Strmečki, ž.vik.
3. CHICAGO
Župa Presv. Srca Isusova
2864 East 96th Street
Chicago, IL 60617
tel.: (773) 768-14-23
faks: (773) 768-37-50
[email protected]
fra Stephen Bedeniković, župnik
4. MILWAUKEE
Župa Presv. Srca Isusova
917 North 49th Street
Milwaukee, WI 53208
tel.: (414) 774-94-18
faks: (414) 774-74-06
[email protected]
fra Pavo Maslać, župnik
5. NEW YORK
Župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela
502 West 41st Street
New York, NY 10036
tel.: (212) 563-33-95
faks: (212) 868-12-03
[email protected]; www.crkvanyc.org
fra Nikola Pašalić, sav. kust., župnik
fra Stipe Renić, ž. vikar
6. ST. LOUIS
Župa sv. Josipa
2112 S. 12th Street
St. Louis, MO 63104
tel./faks: (314) 771-09-58
[email protected]
fra Stjepan Pandžić, župnik
7. Beaufort
Župa sv. Petra
70 Ladys Island Dr. Beaufort, SC 29907
fra Robert Galinac, voj. kapelan
73
8. TROY
Župa sv. Lucije
200 East Wattles
Troy, MI 48098
tel.: (248) 619-99-10
faks: (248) 619-99-12
[email protected]
fra Jozo Čuić, župnik
9. WEST ALLIS
Župa sv. Augustina
6762 West Rogers St.
West Allis, WI 53219
tel.: (414) 541-52-07
faks: (414) 541-02-73
fra Lawrence Frankovich, župnik
KANADA
Pozivni telefonski broj 001
ne uključujući gradski predbroj 0
ŽUPE
1. KITCHENER
Župa sv. Obitelji
180 Schweitzer Street
Kitchener, Ontario, N2K-2R5
tel.: (519) 743-71-21
faks: (519) 743-29-64
fra Miro Grubišić, župnik
2. LONDON
Župa sv. Leopolda Mandića
2889 Westminster Dr.
London, Ontario, N6N 1L7
tel.: (519) 681-84-72
faks: (519) 681-21-20
fra Zvonimir Kutleša
3. MONTREAL
Župa sv. Nikole Tavelića
4990 Place de la Savane
Montreal, Quebec, H4P-1Z6
tel.: (514) 739-74-97
faks: (514) 737-68-03
fra Jozo Grubišić, župnik
74
4. NORVAL
Hrvatsko franjevačko
središte »Kraljica mira«
9118 Winston Churchill Blvd.
Norval, Ontario, L0P -1K0
tel.: (905) 456-32-03
faks: (905) 450-8771
[email protected]
fra Marko Puljić, župnik
fra Ilija Puljić, ž. vikar
fra Tomislav Pek, đakon
5. SAULT STE MARIE
Župa Majke Božje
zaštitnice putnika
466 Second Line East
Sault Ste Marie, Ontario
P6B-4K 1
tel.: (705) 253-81-91
faks: (705) 253-88-04
fra Veselko Kvesić, župnik
8. WINDSOR
Župa sv. Franje Asiškog
1701 Turner Road
Windsor, Ontario, N8V-3J9
tel.: (519) 252-68-71
faks: (519) 252-69-42
www.stfranciscroatian.com
fra Ljubo Branimir Lebo, ml., žup. sav. kust.
BOGOSLOVIJA
Avenija Gojka Šuška 2
10 040 Zagreb-Dubrava
tel./faks: +387-1-29-11-931
[email protected]
www.fra3.net
Meštar bogoslova
fra Ljubo Kurtović
Pomoćni meštar bogoslova
fra Mirko Bagarić
Akademska godina 2010./2011.
I. godina
fra Damir Čamber
fra Augustin Čordaš
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
fra Alen Pajić
fra Ivan Penavić
fra Tomislav Smoljan
II. godina
fra Marin Karačić
fra Tomislav Mandurić
fra Perica Ostojić
III. godina
fra Goran Azinović
fra Dario Galić
fra Ivan Marić
fra Hrvoje Miletić
fra Antonio Šakota
IV. godina
fra Josip Serđo Ćavar
fra Stanko Ćosić
fra Mario Ostojić
V. godina
fra Tihomir Bazina
fra Dalibor Milas
VI. godina (apsolventi)
fra Željko Barbarić
fra Branimir Novokmet
NOVICIJAT
Trg sv. Ante 1
88 320 Ljubuški-Humac
tel./faks: (039) 832-583
[email protected]
Meštar novaka
fra Slavko Soldo
Pomoćni meštar novaka
fra Drago Vujević
Novaci 2010./2011.
fra Dragan Bolčić
fra Stjepan Leventić
fra Zvonimir Pavičić
fra Hrvoje Stanić
POSTULATURA
Franjevačka 1
88 000 MOSTAR
[email protected]
Voditelj postulanata
fra Stanko Mabić
Pomoćni voditelj postulanata
Postulanti 2010./2011.
Jure Barišić
Ante Jelavić
Robert Kavelj
Dario Vranjković
SJEMENIŠTE
Zadužen za sjemeništarce: fra Stanko Mabić
FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA
Kadije Uvejsa 4
71 300 VISOKO
tel.: (032) 738-715
faks: (032) 735-826
www.fraklas-gimnazija.edu.ba
Školska godina 2010./2011.
I.
BUDIMIR, Stipe (Posušje)
CRNOGORAC, Tomislav (Posušje)
MAJIĆ, Andrija (Drinovci)
RADOŠ, Ante (Šuica)
II.
GALIĆ, Milan (Posušje)
NIKOLIĆ, Ivan (Međugorje)
ROTIM, Stipe (Čitluk)
III.
ŠIMIĆ, Lovro (Grude)
IV.
HRKAĆ, Jozo (Široki Brijeg)
PEJIČIĆ, Robert (Mostar, sv. Petra i Pavla)
ŠARAC, Vinko (Bukovica)
FRANJEVAČKO SJEMENIŠTE
Kaptol 9
10 000 ZAGREB
II.
MRŠIĆ, Antonio (Graz, Austrija)
MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010.
75
Kapitularci 2010.
Mostar, 19. - 23. travnja 2010.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
16
File Size
3 361 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content