Mostar, XLII., 2, kolovoz 2010. KAZALO PROVINCIJALOVA RIJEČ 3 GENERALOVA RIJEČ 4 Pismo Generalnoga ministra u prigodi proglašenja svetom Kamile B. da Varano................4 Pismo Generalnoga ministra za svetkovinu svete Klare..........................................................................8 Pismo Generalnoga ministra za svetkovinu svetoga Franje............................................................... 11 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE 18 Fra Vine Ledušić zaređen za svećenika fra Goran Ćorluka zaređen za đakona.................. 20 Izabrana nova provincijska uprava....................... 20 Duhovna obnova na Humcu................................... 21 Duhovna obnova u Majčinom selu....................... 21 Fra Vine Ledušić proslavio mladu misu............... 22 Održana sjednica Uprave provincije.................... 22 Svećeničko ređenje u Mostaru............................... 23 Fra Slaven Brekalo proslavio mladu misu........... 23 Obnova zavjeta naših bogoslova.......................... 24 Čestitka provincijala fra Ivana novoimenovanom pomoćnom biskupu banjalučkom, fra Marku Semrenu......................... 24 Obred oblačenja i prvog zavjetovanja na Humcu............................... 25 Fra Stipan Klarić proslavio mladu misu............... 26 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE 27 Velika Gospa u Chicagu 2010.................................. 27 NAŠI POKOJNICI 28 Sprovod fra Mladena Hrkaća................................... 28 Počivali u miru Božjem.............................................. 33 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA 34 Nova uprava sestara milosrdnica provincije Majke Divne Sarajevo............................ 34 Predstavljan Hrvatski franjevački biografski leksikon...................................................... 34 Susret generalnih i provincijskih tajnika jkpm ofm ........................... 36 U Sarajevu predstavljen Hrvatski franjevački biografski leksikon ..................................................... 38 Pozdravni govor predsjednika vfz-a u hr i BiH dr. fra Ivana Sesara ..................................................... 39 Iz života crkve u hrvata 41 Utemeljeno Međunarodno istražno povjerenstvo za Međugorje......................................... 41 Konstituirajuća sjednica Odbora za mlade bk BiH.41 Susret biskupa bk BiH i članova Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH....... 42 Mons. Mijo Gorski imenovan zagrebačkim pomoćnim biskupom.......................... 43 Priopćenje s xii. redovnog godišnjeg zajedničkog zasjedanja bk BiH i hbk........................ 44 Održan susret svećenika Bosne i Hercegovine...... 45 Biskupi BiH uputili poslanicu na završetku Svećeničke godine................................. 47 Priopćenje s 49. redovnog zasjedanja biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.............................. 48 Fra Marko Semren imenovan banjolučkim pomoćnim biskupom........................... 50 VATIKAN 51 Svečanom misom na trgu svetoga Petra papa zaključio Svećeničku godinu............................. 51 Poruka pape Benedikta xvi. za Svjetski misijski dan 2010........................................ 52 VIJESTI................................................................ 54 Raspored osoblja u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji..................... 69 MIR I DOBRO, Mostar, XLII., 2, kolovoz 2010, službeno glasilo IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526 Mreža: www.franjevci.info UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Ivan Sesar, provincijal; Zaključeno: kolovoz 2010. Fotografija na naslovnici: Kip Uznesenja BDM u Gorancima; Računalni slog: FRAM-ZIRAL; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar, 2010. 2 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. PROVINCIJALOVA RIJEČ Draga braćo! U ovom broju našega provincijskog glasila Mir i dobro želim se osvrnuti na značajna događanja koja smo obilježili zadnjih mjeseci. Svima nam je već dobro poznato da je prošle godine papa Benedikt XVI. proglasio Svećeničku godinu, čiji smo završetak svečano proslavili na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Prisjetimo se da je povod Svećeničkoj godini bila 150. obljetnica smrti arškoga župnika sv. Ivana Marije Viannea, zaštitnika svećenika. Upravo tom prigodom Sveti Otac je pozvao sve svećenike na iskrenu zahvalnost Bogu za dar svećeničkoga poziva. Pozvao je i na žarku molitvu da se svećenička srca što više suobliče Srcu Isusovu – izvoru ljubavi, dobrote i svakoga apostolskog žara. U svom pismu, pod naslovom Svećenici – neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo, Papa ističe da mu je želja potaknuti snažniju zauzetost za duhovnu obnovu svih svećenika u cilju snažnijeg i prodornijeg svjedočenja Evanđelja u današnjem svijetu. I ovom prigodom želim iskazati duboku zahvalnost Bogu što je tijekom Svećeničke godine naša Provincija iznjedrila 5 novozaređenih svećenika. Veliki je to Božji dar za našu Zajednicu i cijelu Crkvu. Sv. Franjo Asiški u svojoj Oporuci piše: Na ovom svijetu ne vidim od najuzvišenijeg Sina Božjega ništa tjelesna osim njegova presvetog Tijela i Krvi, koje svećenici primaju i jedino oni drugima dijele. Ovim riječima sv. Franjo nas želi potaknuti da svoje svećeništvo živimo vjerodostojno, MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. radosno i plodno, kako i dolikuje onima koji su stavili svoju ruku na plug Gospodnji. Draga braćo, iza nas su dani našega redovitog Provincijskog kapitula kojeg smo slavili u travnju ove godine. Cilj nam je bio preispitati život i djelovanje naše Provincije, te zacrtati daljnji hod. Također, na ovom Kapitulu izabrali smo nove definitore. Doista, Kapituli poput ovoga značajno određuju jedno razdoblje života Provincije. Nakon slavlja Provincijskog kapitula, sukladno propisima našega Reda, uslijedio je Kapitulski kongres, održan 6. i 7. srpnja u Masnoj Luci, na kojem smo sačinili novi raspored osoblja u našoj Provinciji, imajući u vidu potrebe Provincije kao i mjesne Crkve. Zahvalan sam braći koja su pokazala otvorenost i spremnost prilikom premještaja, te svojom raspoloživošću doprinijeli kvalitetnijem životu naše Zajednice. Gospodin neka obilato nagradi svakog od vas koji se, unatoč poteškoćama, odvažio poslušati, biti na raspolaganju. Hvala vam, draga braćo, za vašu poslušnost i raspoloživost. Predraga mi braćo, neka svakoga od vas prati Božji blagoslov na novim mjestima i povjerenim vam službama. Po zagovoru Blažene Djevice Marije nebeske zaštitnice naše Provincije i po zagovoru sv. oca Franje neka nam svima Gospodin udijeli milost služenja u radosti. Mir vam i svako dobro od Gospodina! Vaš fra Ivan Sesar, provincijal 3 GENERALOVA RIJEČ SVJETLO ZA NAŠE VRIJEME Pismo Generalnoga ministra fra Joséa Rodrígueza Carballa, OFM, u prigodi proglašenja svetom Kamile Battista da Varano, OSC Draga braćo, Gospodin vam dao mir! D evetnaestoga veljače 2010. godine Benedikt XVI. je, za vrijeme javnoga konzistorija, upisao u popis svetih jednu našu sestru, klarisu Kamilu Battista da Varano. Proglašenje svetom bit će u bazilici sv. Petra, 17. listopada 2010. godine. S istinskom radošću iz samostana u kojem je Kamila da Varano živjela i gdje počiva njezino tijelo, i u kojem se nalazim zajedno s braćom Definitorija kako bismo nekoliko dana sudjelovali u školi Varano, želim vam obznaniti ovu “dobru vijest”, koja će usrećiti sve klarise: klarijanska je karizma kadra donositi plodove svetosti u svakom razdoblju! I to se događa u godini 2010., godini koja je, u hodu priprave za slavlje 800. obljetnice početaka života sv. Klare u Sv. Damjanu, posvećena kontemplaciji. Ta “dobra vijest” čini ponosnima klarise iz Camerina, vjerne čuvarice tijela nove Svetice i njezina spomena. No, to je događaj koji se tiče također i nas, Manje braće. Proglašenje svetom blažene Kamile Battista da Varano dokaz je da “biljčica” svetoga oca Franje nastavlja razveseljavati njegovo srce novim snažnim mladicama. Osim toga, svako razdoblje duhovnoga puta Blaženice pratila su manja braća – Dominik iz Leonesse, Pacifik iz Urbina i Petar iz Mogliana – izvrsni likovi «franjevačke opservancije», glasnogovornici onoga žara obnove koja je označila Franjevački red, i koja je uspjela «zaraziti» također i Kamilu Battistu u njezinom djelu duhovne obnove kad je u samostane, koje je utemeljila, uvela Pravilo svete Klare. Napokon, proglašenje svetom Kamile Battista da Varano, na završetku slavlja 800. obljetnice utemeljenja Reda manje braće, podsjeća nas da svetost tvori temeljni put davanja značajnosti našemu pozivu i poslanju. Nije ovdje prilika da stavimo u žarište njezin život, njezino ljudsko i duhovno iskustvo, također stoga što u tom pogledu postoji obilna literatura. Ovo moje pismo–priopćenje želi samo potaknuti veće poznavanje te izvanredne mističarke, osobito kroz 4 čitanje njezinih spisa, barem najvažnijih kao što su Duhovni život (autobiografija) i Isusove duševne boli u njegovoj muci. Kratke biografske crte Kamila da Varano rodila se u Camerinu 1458. godine kao dijete Julija Cezara iz Varana. Bila je nezakonita kći, ali su ju otac i njegova supruga Ivana Malatesta silno voljeli, a pomajka joj je bila i više nego majka. Iz njezinih se mnogobrojnih spisa osobito zaključuje da je Kamila primila solidno humanističko znanje, poduprto naglašenom inteligencijom, snažnim i upornim karakterom te voljom da živi i da se zabavlja. Nakon što se godinama opirala Božjemu pozivu, 4. studenoga 1481. godine Kamila je unišla u samostan Siromašnih sestara svete Klare u Urbinu, uzevši ime Battista. Četrnaestoga siječnja 1484. godine osnovala je novi samostan u Camerinu i pritom uvela Pravilo svete Klare. Godine 1502., da izbjegne opsjedanje svoga grada od strane Cezara Borgie, sestra Battista sklonila se u Atri, vrativši se u Camerino početkom 1504. godine. Utemeljivši samostane klarisa u Fermu (1505. – 1506.) i u San Severinu Marche (1521. – 1522.),umrla je u Camerinu 31. svibnja 1524. godine. Sedmoga travnja 1843. papa Grgur XVI. priznao je javno štovanje koje joj se iskazivalo već poslije smrti, i proglasio ju blaženom. Osmoga travnja 1891. Leon XIII. potvrdio je akta njezina procesa u cilju kanonizacije, a 4. veljače 1893. njezine spise. Sedamnaestoga listopada 2010. godine Benedikt XVI. proglasit će ju svetom. Srce u težnji Kamila Battista da Varano živjela je radikalno evanđeoski ideal sv. Franje i sv. Klare, ali su ju snažno označili i novi kulturalni i duhovni senzibilitet koji se pojavio s renesansom, tragični događaji njezine vla- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. stite obitelji i grada, te složena drama života Reda manje braće i Siromašnih sestara svete Klare. Sva ta događanja oblikovala su njezin duh koji je, poučljiv božanskoj milosti, rodio evanđeosko iskustvo koje je duboko utjecalo na vrijeme u kojem je živjela. Tajna te “preobrazbe”? Njezin život, njezin hod obraćenja duboko su određeni susretom s Raspetim. Kako ne misliti na susret sv. Franje s Raspetim u Svetom Damjanu? Kako ne prihvatiti poziv sv. Klare da se promatra “najljepši između sinova ljudskih” obješen na križ? No, sama Kamila Battista vodi nas svojim spisima: «spomen muke Kristove je kao škrinja nebeskoga blaga, vrata koja omogućuju da se uniđe i da se kuša slavni Isus i savršeni učitelj svih duhovnih umijeća, neiscrpivi izvor žive vode, najdublji zdenac tajna Božjih ... Tko želi biti slobodan od svake nečistoće i imati zalog buduće slave i blaženstva ... neka traži taj slatki spomen muke Kristove, kao apostol Pavao koji je neprestano nosio znakove muke u svom tijelu». Sve je započelo daleke 1466. (ili 1468.) godine, kad je fra Dominik iz Leonesse, u propovijedi na Veliki petak, potaknuo vjernike da se spominju muke Kristove. Među tolikima koji su ga slušali, jedna ga je djevojčica od 8 (10) godina, Kamila da Varano, uzela zaozbiljno, priljubivši se Kristu siromašnomu i raspetomu cijelim svojim bićem, dajući da joj ta prisutnost preobrazi život, patnje, radosti, težnje te duboke suprotnosti njezina doba i njezina Reda. Svetost Kamile Battiste zahvaća nas kao Sestre svete Klare, kao Manju braću, i kao žene i muškarce našega vremena, jer čini vidljivom težnju ljudskoga srca, njegov teški hod obraćenja i, istovremeno, plodnost suobličavanja križu Kristovu: u svetosti te žene svjetlo uskrsnuća, punine čovjeka u Kristu, svijetli kroz stoljeća. Aktualnost Kamile Battiste da Varano Kamila Battista se očituje, prije svega, kao žena sposobna prihvatiti izazov egzistencije, utjelovljujući “strastvenost za život” življen kao trajno traženje istine i slobode. Nije bila pasivna, nije jednostavno podnosila obiteljska ili politička uvjetovanja koja bi mogla zarobiti njezino postojanje. Umjela je biti izvornom protagonisticom svoga života, izgrađujući svoju ljudskost u dinamizmu istine usmjerenom na istinsko traženje vrijednostî. U razdoblju označenom moralnim relativizmom i intelektualnom površnošću, u kojem su društveni i medijski modeli tako posesivni i dominantni, trebamo primjer slobodnoga i ponosnoga duha koji će znati odvažno živjeti svoju originalnost. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Kamila Battista se našim očima predstavlja kao izvanredno aktualan lik. Ona je živjela u vremenu samo prividno različitom od našega, vremenu punom borbi i ratova, drama i mržnje, ali također velikih ljudskih , umjetničkih i duhovnih zanosa. Proglašenjem svetom blažene Kamile Battiste, Crkva čini proročku gestu kojom cijelomu čovječanstvu, svima krštenima i franjevačkoj obitelji, ovaj lik žene uistinu evanđeoske, pruža kao rječit znak ostvarenoga obraćenja, dosljednoga odgovora na Evanđelje i na pozivu koji je upravljen svakom čovjeku. Svjetlo za čovječanstvo Što je bio život Kamile Battiste ako ne neprestana, ganuta i strastvena šutnja koja osluškuje onu Riječ križa koja objavljuje puninu života i ljubavi? Što je bilo njezino iskustvo ako ne trajno uranjanje u pashalni misterij u kojemu valja čitati i ponovno pronalaziti vlastito trpljenje i otkriti da je ono ispunjeno, otkupljeno i preobraženo? Ona je željela da njezin život bude trajni Veliki petak. Smisao te želje je u poruci koju Kamila Battista predaje cijelomu čovječanstvu: u ljudskom je trpljenju skriveno svjetlo i prisutnost Uskrsloga koja preobražava svaku bol i ispunja svaku osamljenost. Motreći muku Kristovu, Kamila Battista motri muku čovjeka svakoga vremena i svakoga mjesta, te svakomu otkriva i pokazuje smisao, svjetlo i snagu koju čovječanstvo neprestano zaziva. U našem vremenu, označenom dubokom ekonomskom krizom koja je učinila da iskrsne znakovita potreba etičke neodgodivosti u djelovanju i mišljenju, Kamila Battista pokazuje put koji valja slijediti: ugraditi u povijest evanđeoske vrijednosti dara i besplatnosti. Istinski kontemplativac, naime, ne izbjegava odgovornost da se ugradi u povijest, nego zna da je poslan kako bi lice Božje, koje je motrio, uprisutnjavao po uzvraćanju primljenih darova milosti. Čovječanstvu izgubljenom zbog potrebe odgojne neodgodivosti, koju snažno ističe tegoba mladenaštva i krajnje siromaštvo uporišnih točaka, Kamila Battista ukazuje na neodgodivu potrebu vjerodostojnih odgojitelja, učitelja i svjedoka. Njezini nam spisi pružaju različite likove otaca u vjeri, osobito franjevaca koji su pratili i vodili njezin put, i istovremeno nam objavljuju njezinu izvanrednu pedagošku sposobnost. Kamila Battista, kao duhovna majka i kao mudra voditeljica, umije učiniti samu sebe uzorom života i kanalom milosti, kako sama pripovijeda: «Treba biti ‘posuda’ prije nego se bude ‘kanalom’. Gotovo dvadeset godina ova tvoja majka bila je ‘posuda’, tj. tražila je da sačuva, da zadrži u sebi 5 milost, da bi ju onda kao ‘kanal’ raširila i o njoj pisala drugima». U vremenu masovne komunikacije, interneta i poplavljujućega razvoja društvenog umreživanja (social networka) prisustvujemo, gotovo bespomoćni, jedinstvenom paradoksu: s jedne strane, doista, iskrsava nezadrživa potreba komunikacije i informacije u stvarnom vremenu, dok si s druge strane krči put rastući strah prema različitome, stigmatiziranome, koji u liku stranca koji kuca na naša vrata, sa susljednim rušenjem granica i zidova koji priječe prihvaćanje i uzajamno dijeljenje. U tom se kontekstu Kamila Battista objavljuje kao učiteljica dijaloga shvaćenoga kao ljudska, životna i svakidašnja potreba. Ti Isusa Krista motrenoga i ljubljenoga doveo ju je do ti braće i sestara čineći od nje izvanrednu ženu odnosa. Dijalog je, naime, tkivo, stil i nadmoćna kategorija njezina pisanja i mističnoga iskustva. U nestalnom društvu, sumnjičavom kad je riječ o idealu vjernosti, kadrom da prihvati samo privremene i uvjetovane zadaće, Kamila Battista nas izaziva svojom sposobnošću da čini končne i radikalne izbore snagom neuvjetovane ljubavi i praštanja. Ona je istinska klarisa koja je umjela vjerovati Ljubavi (1Iv 4,16). Ta istinska kćer svete Klare dala je da ju rani ljubav Krista kojemu se posve predala strastvenim i isključivim, vjernim i neuvjetovanim zanosom, sposobna da ljubi neprijatelje i da se izvanrednom postojanošću suoči s najtvrđim kušnjama koje su označile njezin život. Svjetlo za Crkvu Kamila Battista – slijedeći primjer i nauk Klare i Franje – živjela je herojsku vjernost prema Crkvi i kad se, za nju, trebala suočiti s najgorčim trpljenjima. Ta njezina uporna poslušnost ukorjenjuje se u svijest da je Crkva sama slika Krista, njegovo živo tijelo i njegova konkretna nazočnost u povijesti u kojoj se učinkovito izvršava djelo našega spasenja. Nije bilo toga kompromisa ili ljudske krhkosti koji bi uspjeli odvratiti je od nakane da živi tu potpunu pripadnost Crkvi: trpljenje ju nije učinilo buntovnicom, nego još vjernijom u prinošenju usrdnih molitava i vapaja Bogu za «obnovu Crkve». I mi također trebamo, osobito u našem vremenu, ponovno otkriti osjećaj crkvene pripadnosti koja rađa plodno i sveopće zajedništvo u Kristu. I zbog toga razloga proglašenje svetom nudi Kamilu Battistu kao uzor svima krštenima i kao primjer kršćanskoga života: njezino svjetlo je svjetlo ustrajnoga i strastvenoga odnosa s raspetim Kristom, mu- 6 čeništva (martyria) učinjenog vjerodostojnim po siromaštvu, zajedništva (koinonia) konkretiziranoga u bratstvu, služenja (diakonia) ukorijenjenoga u kontemplaciji, pouzdano svjetlo sposobno usmjeriti svaki crkveni hod. • Izabirući da zavjetuje Pravilo Klare Asiške, Kamila Battista pokazuje svakomu kršćaninu put siromaštva kao put radikalnog svjedočenja, kao autentično mučeništvo (martyria): «Ova službenica Božja skupo je sebi i drugima kupila siromaštvo i samo je na nju spalo da mu plati cijenu, tako da ju je skuplje stajalo siromaštvo nego bogataše bogatstvo, a željela ga je i tražila više nego što svijet traži novac». • Živeći potpuno franjevačku karizmu, ona pokazuje Crkvi put bratstva kao ostvarenja zajedništva (koinonia) – bratstva koje zahtijeva odreknuće vlasti i individualizma te poziva na besplatnu, evanđeosku, velikodušnu ljubav, na raspetu ljubav, sličnu onoj Franjina Savršenoga veselja: «O moj preblagi Bože, kad bi mi Ti objavio sve tajne svoga presvetoga Srca i kad bi mi svaki dan pokazivao sve anđeoske hijerarhije, kad bih svaki dan uskrisivala mrtve, neću zbog toga vjerovati da me ljubiš beskrajnom ljubavlju. Ali kad budem osjetila da sam dobila milost savrešene ljubavi, tj. da činim dobro onomu koji mi čini zlo, da govorim dobro i hvalim onoga za koga znam da o meni zlo govori i da me nepravedno prekorava, samo tada, zbog toga nepogrešivoga znaka, preblagi moj Oče, vjerovat ću da sam Ti prava kći. Samo tada bit ću suobličena tvomu preljubljenomu Sinu Isusu Kristu raspetomu, koji je jedino dobro duše moje, suobličena njemu, Oče, koji Te je, viseći na križu, molio za svoje razapinjatelje». • Uzorna baštinica Klare Asiške, Kamila nam pruža put kontemplacije kao stvarno specifično služenje (diakonia). Cijela Crkva i svaki krštenik, po kontemplaciji, uspinje se svom životnom izvoru i vrši službu zagovora: to je služenje koje su razvile Klara i Kamila Battista, podsjećajući nas na prvenstvo Boga i na tajanstvenu apostolsku plodnost kontemplacije, određene da duboko utječe na život Crkve. Svjetlo za Franjevačku obitelj Kamila Battista pokazuje se kao kršćanka sposobna s ozbiljnošću i intenzitetom živjeti traganje za Bogom, ukorjenjujući se u biblijsko iskustvo. Iako je bila obdarena profinjenom i visokom kulturnom formacijom, njezin način čitanja Pisma nikad nije poprimio stil suhoparne erudicije. U svjetlu Riječi MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. nanovo čita svoj put zvanja i sav svoj život služeći se biblijskim modelom: veliki događaji povijesti spasenja su u temelju njezine duhovnosti gotovo kao proroštva koja se u njemu ispunjaju. Približavajući se njezinim spisima opažamo da je liturgija povlašteno mjesto u kojem sluša Riječ, crpeći iz nje svjetlo i snagu da ostvari svoje izbore. «Ti si, Gospodine, po milosti rođen u mojoj duši i pokazao si mi put, svjetlost i svjetiljku istine da dođem tebi, pravomu raju. U tminama i u tami svijeta ti si mi dao vid, sluh i govor i hodanje – jer doista za sve duhovne stvari bijah slijepa, gluha i nijema – te si me uskrsnuo u sebi, pravom životu, ti koji daješ život svakoj stvari». Kamila Battista pokazuje nam konkretan put da opslužujemo sveto Evanđelje, da ga stavimo u praksu i prevedemo u svakidašnju egzistenciju. Zavjet da će svakoga petka proliti suzu u spomen muke Kristove, kojemu je ostala ustrajno vjerna iako je bila uronjena u dvorski život, svjedoči nam ono uključivanje, ono “fizičko” i cjelovito dioništvo u otajstvu Krista koje postaje živi i plodni odnos, sukladno najčistijoj franjevačkoj duhovnosti. U današnjem društvu koje promiče intimističku i krhku duhovnost, svodeći vjeru na emotivnu i neutjelovljenu težnju da zadovolji svoje prvotne instinktivne potrebe, Kamila Battista sugerira cijeloj Franjevačkoj obitelji siguran put za življenje evanđelja sa strastvenošću i radikalnošću i za uzvraćanje «ljubavi za ljubav, krvi za krv, života za život». Samo tako moći ćemo biti značajna nazočnost u Crkvi i u povijesti. Zaključak Navještenjem ove “dobre vijesti” ne želim jednostavno obznaniti da se jedna nova Svetica dodaje već bujnomu stablu franjevačko-klarijanske kariz- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. me, nego želim osobito naznačiti plodnost života življenoga po Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. U hodu povijesti i u stalnom zalaganju da je obnove, naime, upravo su «sveci, vođeni svjetlom Božjim – kao što reče Benedikt XVI. na audijenciji 13. siječnja 2010. godine – istinski obnovitelji života Crkve i društva. Učitelji riječju i svjedoci primjerom, oni umiju promicati postojanu i duboku crkvenu obnovu jer su oni sami duboko obnovljeni, i u dodiru s istinskom novošću: nazočnošću Božjom u svijetu. Ta utješna stvarnost, tj. da se u svakoj generaciji rađaju sveci i nose kreativnost obnove, trajno prati povijest Crkve usred žalosti i negativnih aspekata njezina hoda. Vidimo, naime, stoljeće po stoljeće, kako se rađaju i snage reforme i obnove, jer je novost Božja neumoljiva i uvijek daje novu snagu da se napreduje». Draga braćo i sestre, želio bih ostaviti vas s dvije misli Kamile Battiste koje su me osobito dirnule. Komentirajući velike kušnje koje je proživjela, napisala je s uvjerenjem: «Blaženo ono stvorenje koje zbog nijedne kušnje ne napušta započeto dobro!» S druge strane, narasla u duhovnosti uzvraćanja tako dragoj Franji, Kamila je molila: «Daj da ti uzvratim ljubav za ljubav, krv za krv, život za život». Sve je to primjer vjernosti i ustrajnosti u dobru, i življenja u logici potpunoga dara cijele sebe Onomu koji ju je prvi ljubio. Braćo i sestre, budimo sveti kao što je On svet! Svetost je najviši poziv kojemu može težiti jedan muškarac, jedna žena. Svetost je naš poziv. Vaš brat, ministar i sluga Camerino, 5. srpnja 2010 Fra José Rodríguez Carballo, ofm, generalni ministar Prot. 101198 7 GLEDAJ POZORNO, MEDITIRAJ, MOTRI, PREOBRAZI SE U LJUBLJENOGA I SVJEDOČI GA (Usp. 4pAg 19.22.28) Pismo generalnog ministra za blagdan svete Klare P redrage Siromašne sestre svete Klare: Gospodin bio uvijek s vama, i neka On učini da vi uvijek budete s Njim! (BlKl 14). Prošlo je godinu dana kako smo se zaputili da se pripravimo za slavlje 800. obljetnice utemeljenja vašega Reda. Slavlje će službeno započeti na Cvjetnicu 2011, i završit će svetkovinom svete Klare 2012. godine. Sukladno programu što su ga potvrdile predsjednice federacija, za vrijeme Kongresa predsjednica Reda svete Klare (OSC), tema za ovu godinu je kontemplativna dimenzija vašega oblika života, imajući u vidu, kao povlaštena sredstva da se ojača ta dimenzija, osluškivanje, šutnju i obraćenje života. Ovim pismom, koje i svake godine šaljem u prigodi svetkovine Franjine Biljčice, želim ponuditi nekoliko putova razmišljanja o kontemplaciji, o samoći i o šutnji kako biste mogle slijediti, po riječima sv. Bonaventure, “s pomnošću stope vaše preblažene majke (...) prigrljujući s odlučnošću ogledalo siromaštva, primjer poniznosti, štit strpljivosti i naslov poslušnosti” (Sv. Bonaventura, Pismo klarisama Asiza, 1259. godine). Kontemplacija U različitim prigodama, za vrijeme susretâ sa sestrama, pitale su me što mislim pod kontemplacijom. Bez pretenzije da budem iscrpan, smatram da bi se kontemplacija mogla definirati, prije svega, kao otvorenost srca misteriju koji nas obavija, da dopustimo da nas on posjeduje. U tom smislu kontemplacija znači isprazniti se od svega suvišnoga, kako bi nas Onaj koji je Sve ispunio do prelijevanja. Kontemplirati znači potpuno otvoriti oči srca da bismo mogli čitati i otkrivati prisutnost Gospodina u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima, u Crkvi i u događanjima povijesti. Kontemplirati znači ušutjeti riječima da govori pogled pun udivljenja, kao onaj nekoga djeteta; da govore ruke otvorene uzajamnom dijeljenju, kao što su majčine ruke; da govore noge koje, laganim korakom, kako od nas traži sv. Klara, prelaze granice da navijeste Dobru vijest, kao što su noge misionara; da govori srce prepu- 8 no strastvenosti za Krista i za čovječanstvo, kao što su govorila srca Franje i Klare. Kontemplirati znači unići u ćeliju vlastitoga srca i, iz nastanjene šutnje, dopustiti da nas preobrazi Onaj koga, poput Klare, priznajemo: “zaručnikom plemenitoga roda” (1PAg 7), s “najzavodljivijom” ljepotom (1PAg 9), “čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete” (4PAg 10), i “čija ljubav usrećuje” (4PAg 11). Kontemplirati znači “željeti prije svega da se ima Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje” (PrKl 19, 9; usp. Gal 5,13-21. 26; Rim 13,13-14). Kontemplacija je bitno život sjedinjenja s Bogom što, po Franjinim riječima, znači “imati srce okrenuto Gospodinu” (NPr 22,19.25), i, prema Klarinim riječima, staviti dušu, srce i um u Ogledalo, u Krista (usp. 3PAg 12sl), sve dok se posve na preobrazi na sliku njegova božanstva (usp. 3PAg 13). Kontemplacija, tako shvaćena, nema ništa zajedničko s mlakim, uhodanim, lijenim životom. Kontemplacija znači isključivo izabrati Gospodina, pre- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. dati mu život, moći reći s Pavlom “ne živim više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20). Znači uistinu moći reći: Samo Zaručnik je dostatan jer riječ je o Onom “čija moć je jača od svake duge, čija je velikodušnost šira, čija je ljepota zavodljivija, čija je ljubav slađa i čija je milina otmjenija” (1PAg 9). Za Klaru kontemplacija nije nešto što bi bilo različito od radikalnog izbora Isusa Krista, nego je nutarnja i neophodna dimenzija samog toga izbora. Franjevačka kontemplacija treba uvijek biti življena u obzorju nasljedovanja Krista, ona je kontemplativno nasljedovanje. Stoga, riječima svetog oca Franje, možemo reći da kontemplirati znači potpuno se predati Onome koji se nama potpuno predao (PBr 29). Kontemplirati znači gorjeti, utrošiti život za Evanđelje, koje je “pravilo i život” za sve nas (PPr 1,1; PrKl 1,2). Uvijek i je budila radoznalost činjenica da Klara svoj život u Svetom Damjanu ne definirao kao kontemplativni život, nego kao živjeti Evanđelje. Na taj način Klara kontemplaciju ne smatra oblikom života, nego kao bitnu dimenziju života koja ostaje podložna životu po Evanđelju. Kontemplacija, prema tome, ide u korak s evanđeoskom kvalitetom života po odluci života koji smo prigrlili (usp. 2PAg 11); s čvrstom voljom “da napredujemo iz dobra u bolje, iz kreposti u krepost” (1PAg 32), i da koračamo stazom blaženstava (usp. 2PAg 12-13). Stoga osjećamo potrebu ponovno krenuti od Evanđelja, temeljne i utemeljujuće jezgre našega oblika života, jer će nam samo ono dati mogućnost da zapalimo novi oganj i da ubrizgamo mladu limfu u našu zajedničku osamstoljetnu povijest. Biti kontemplativni uključuje, naime, prihvatiti Evanđelje u njegovim najradikalnijim zahtjevima, bez popusta, bez da opravdavamo uređenje komotnog stila života. Kontemplacija također ne znači “ne brinuti se” za druge. Strastvenost za Krista znači strastvenost za čovjeka. Kontemplacija koja hrani naš život ne može nikada biti strana životu naših naroda i onomu što m se događa. Stvarnost naše braće, muškaraca i žena, treba nositi u molitvi. Kontemplativna duša je duša koja se osjeća u zajedništvu sa svima, koja sve predstavlja Gospodinu, s njihovim radostima i žalostima, s njihovim nadama i njihovim frustracijama. Nosi sve u svom srcu, sve prihvaća u svoju kontemplativnu dušu. Stoga, kontemplacija je puno više nego manje više produženi momenti molitve; znači učiniti da sve vremenite stvari budu u njezinoj službi (usp. PrKl 7,2; PPr 5,2). Kontemplacija je egzistencija življena za Gospodina i, zbog Njega, utrošena također u korist drugih. Ne bi ni moglo biti drugačije ako imamo na umu da je kontemplacija, kako tvrdi Kla- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ra, oponašanje i nasljedovanje Zaručnika (usp. 2PAg 20-21). Izvori franjevačke kontemplacije Gledajući Franju i Klaru lako je otkriti dva glavna izvora njihove kontemplacije: Riječ Božju i liturgiju. Riječ Božja je, bez sumnje, glavni izvor molitve Siromaška i njegove Biljčice. Psalmi i biblijski kantici nadahnjuju i hrane njihovu molitvu do te mjere da mirno možemo reći da oboje u samima sebi utjelovljuju lik siromaha Jahvina u svakoj njegovoj dimenziji: čovjek koji svoje puno povjerenje stavlja u Gospodina i čovjek koji uranja u adoraciju i u pohvale. Prakticiranje Molitvenog čitanja Riječi, koju Crkva tako preporuča u posljednje vrijeme, trebalo bi biti uobičajeno u našim bratstvima ako želimo da se Riječ utjelovi u našoj svakidašnjoj egzistenciji. U tom smislu treba još mnogo učiniti. Liturgija je povlašteni izvor franjevačke kontemplacije. Na prvom mjestu jer je redoviti kanal kroz koji Franjo i Klara prihvaćaju Božju riječ, Riječ koja nije jednostavni predmet meditacije, nego, više, slavljena i aktualizirana Riječ; riječ koja se pretvara u djelovanje. Osim toga, Franjo i Klara kroz liturgiju intenzivno žive sakramentalnu aktualizaciju otajstva Kristova, osobito kako se očituje u otajstvima utjelovljenja i muke koja, kako dobro znamo, zauzimaju središnje mjesto u kontemplaciji tih dvoje zaljubljenika u siromašnog i raspetog Krista. Klarina “metoda” kontemplacije Kao veliki učitelji kontemplacije, i Klara je izradila svoju “metodu”, svoj put, ipak tako da se nije prilagodila nijednoj od velikih struja. Riječ je o vrlo jednostavnoj metodi koja izvire iz vlastitoga iskustva. Ta se metoda može sažeti u tri glagola koja se pojavljuju u Klarinom drugom pismu sv. Janji Praškoj: gledati (promatrati), meditirati, kontemplirati (usp. 2PAg 20; 4PAg 19-23). Klarin meditativni hod je ukorijenjen u utjelovljenje Riječi, sažet u otajstvu, u javnom životu i u križu. To je ogledalo u kojem se odražava siromaštvo, poniznost i ljubav Sina Božjega. Kontemplirati svaki dan to ogledalo znači koračati tim putem, bez kolebanja. Gledati. Pogleda uključuje sve osjećaje u kontemplativnom nasljedovanju Isusa Krista. “Svaki dan unosi dušu svoju u to ogledalo […] Motri, kažem, na početku ovog ogledala, siromaštvo Onoga koji je stavljen u jaslice i povijen u pelene” (4PAg 15sl). Nije riječ o nekom romantičnom stavu pred jaslicama, nego o stvarnom iskustvu siromaštva, snažnom izboru siromaštva, kao putu što ga je poduzeo Sin Božji. Nije riječ o udivljenju, nego da se iziđe iz samih sebe i da 9 se motri siromaštvo onoga tko se je učinio “prezrenim za tebe”. Za Klaru ne preostaje drugi put: “slijedi njegov primjer postajući prezrenim u ovom svijetu” (2PAg 19). Motrenje na koje Klara poziva je, u konačnici, pogled zaručnice u Zaručnika, koje, budući da je svakodnevno i ustrajno (usp. 4PAg 15), dovodi da se otkrije ljepota “Zaručnika najplemenitijeg roda” (1PAg 7). Meditirati. Meditacija, za Klaru, obuhvaća um i dovodi da se shvati poniznost kao kontrast koji sablažnjava i očarava: Kralj anđela ovijen u pelene i položen jaslice (usp. 4PAg 19-20). Ako je za Franju binomij siromaštvo – poniznost nerazdjeljiv, on je to i za Klaru. Siromaštvo ističe život u istom stanju kao i siromasi. Poniznost izražava dublji aspekt siromaštva: klonuće, poniženje i prijezir. Ako je siromaštvo negacija bogatstva, poniznost je negacija moći. Poniznost je kenotčka dimenzija nasljedovanja. Kontemplirati. Kontemplacija na poseban način uključuje srce. Srce je za Klaru mjesto saveza sa Zaručnikom, izražava radikalnost odgovora, potpuno predanje, zajedništvo koje omogućuje uživanje u Bogu. S druge strane, kontemplacija zahtijeva čisto (usp. PrKl 10,10), potpuno okrenuto Gospodinu. To omogućuje da se gleda drugim očima, Božjim očima, da se promatra na različiti način, da se shvaća u dubinu. Kontemplirati, stoga, znači imati iste osjećaje Kristove (usp. Fil 2,5), obući se u Krista (usp. Gal 3,27; Ef 4,24). Kontemplirati znači otvoriti se Duhu koji obnavlja, preobražava i dovodi do svjedočenja, cilja svake kontemplacije. Gledati - meditirati - kontemplirati, više nego stupnjevi, to su dimenzije jednog te istog procesa koji se ne svodi na čisto intelektualno promatranje, nego je iskustvo koje zahvaća cijelu osobu u svim njezinim dimenzijama: duhovnoj, intelektualnoj, afektivnoj i osjetilnoj. To je kao istinska ljubav: obavijajuća (usp. NPr 22,19; 3PAg 12-13; 4PAg 15), koja dovodi do nasljedovanja i do poistovjećivanja s ljubljenom osobom, do preobražavanja ljubitelja u Ljubljenoga. Šutnja i samoća u službi kontemplacije Tako misli Klara u svom Pravilu (usp. PrKl 5), tako misli Crkva, tako to izražavaju vaše Konstitucije: “traženje intimnosti s Bogom sadrži potrebu šutnje, uistinu životne, cijeloga bića” (Evangelica Testificatio, 46; GGKK OSC, 81). Tko se želi učvrstiti jedino u intimnosti Božjoj, po primjeru Klare, treba iz svoje duše udaljiti “svaku buku” (4Čel 36). I to ne vrijedi samo za vas koje ste izabrale povučen život, nego za sve one koji žele živjeti istinski unutarnji život. Šutnja kao put slobode je univerzalna vrijednost, nužna za život u punini, za duboko razmišljanje. 10 Nastanjena šutnja i samoća su očitovanja preobilnog života koji sam govori. Šutnja i samoća su, zatim, neophodna sredstva da se usredotoči na bitno, da se živi u nazočnosti Gospodinovoj. Upravo iz te perspektive klauzura dobiva svoju istinsku dimenziju. Bez da se klauzuri oduzima ikakva važnost prema izvanjskom, ne smije se zaboraviti klauzura prema unutra: ne zaustavljati se na sporednom, imati tek za Božju riječ, sabranost osjetila. Ako je za onoga koji živi na rubu ništavila šutnja zastrašujući znak praznine, za onoga koji traži unutarnji mir šutnja, samoća i, u vašem slučaju, klauzura su neusporedive zgodne prigode za susret s Bogom i s drugima. Novi čovjek kojemu je vjera dala prodorno oko koje ide preko scenskog i srce sposobno da ljubi nevidljivo, traži šutnju i samoću ne kao bijeg, nego kao sredstva da se zatvori u samoga sebe, traže šutnju i samoću sačinjene od dubokih, istinskih odnosa. Kako god to izgledalo paradoksalno, samo onaj tko je sposoban ostati sam, samo on je sposoban susresti se s drugima. Možda to razjašnjava zašto danas provodimo toliko vremena zajedno i ne uspijevamo susresti se istinski s nekim. Danas, kako vi, drage moje sestre, tako i mi i koji žele posvetiti srce isključivo Bogu, trebamo šutnju i samoću, pune Prisutnosti, pažljive na osluškivanje, otvorene za zajedništvo. Moramo njegovati nastanjenu šutnju i samoću da ne bismo bili žrtve aktivizma – i to je također jedna od stvarnih opasnosti u mnogim vašim samostanima – koji je lišen razmišljanja; žrtve praznog aktivizma i, stoga, jalovog. Bog uvijek govori i njegova je šutnja također riječ. Zaključak Predrage sestre u Gospodinu, ove pismo koje sam započeo s nekoliko riječi sv. Bonaventure i završavam usvajajući njegove druge riječi. Kao on, i ja od vas tražim da uvijek budete sjedinjene s Kristom, našim jedinim trajnim dobrom (usp. Sv. Bonaventura, Pismo…). Što sam vama napisao, drage moje siromašne sestre sv. Klare, mislim i za sebe i za svu braću koju mi je Gospodin darovao. Neka nam Gospodin dadne čisto srce da ga možemo gledati, meditirati i kontemplirati, da ga, preobražavajući se u Njega, mognemo svjedočiti muškarcima i ženama našega vremena! Bratski, Rim, 13. lipnja 2010., Prot. 101007 svetkovina sv. Antuna Padovanskoga fra José Rodríguez Carballo, OFM, generalni ministar MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. PISMO GENERALNOGA MINISTRA I DEFINITORIJA ZA SVETKOVINU SVETOGA FRANJE Oživjeti našu vjeru u svećenike Predraga braćo, Gospodin vam dao mir! ljudskim bićima povjerava samoga sebe; koji, premda poznaje naše slabosti, smatra ljude sposobnima da djeluju i da budu prisutni u njegovo ime. Ta Božja odvažnost koja se krije u riječi ‘svećeništvo’ uistinu je velika» (Benedikt XVI., nav. mj. ) «Gospodin mi dade … tako veliku vjeru u svećenike» (OR 6) K ao što je već običaj, pišemo vam u ovoj prigodi da vas pozdravimo i da vam poželimo sretnu svetkovinu sv. Oca Franje. Neka to bude zgodna prilika da ojačamo svoju karizmu, založeni u nasljedovanju Krista po načinu života koji nam je ostavio Franjo. Ponovno razmišljajući o nedavno završenoj Svećeničkoj godini, i također na traženje mnoge braće, ove godine želimo s vama podijeliti neke točke razmišljanja o ministerijalnom svećeništvu u svjetlu Spisa sv. Franje, tako da započnemo promišljanje o identitetu braće pozvane u svećeništvo, kako je to od nas zatražio Generalni kapitul 2009. godine u Nalogu br. 2. Nakon toga ćemo imati priliku razmišljati o identitetu braće laika. S Asiškim Siromaškom i u suglasnosti s Crkvom želimo u vjeri produbiti svećeničko služenje «koje nije jednostavna ‘služba’, nego sakrament» (Benedikt XVI., Homilija, 11. lipnja 2010. godine). Upravo stoga je riječ o lijepoj i velikoj stvarnosti povjerenoj ljudima izbranima «između ljudi za ljude» (Hebr 5, 1), koja pokazuje, prije svega, «odvažnost Boga koji MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Prije osam stoljeća Franjo u Oporuci izričito ispovijeda svoju čvrstu vjeru u svećenike, također i «u siromašne svećenike»; vjeru koju smo mi pozvani danas živjeti, ponovno otkrivajući značenje svećeničkoga služenja za naš život i poslanje. Po Franji, svećeništvo treba promatrati prije svega u odnosu s «tijelom i krvlju Kristovom …» i sa «svetim riječima … Gospodina našega Isusa Krista koje klerici izgovaraju, naviještaju i poslužuju» (2P 33 – 34). To konkretno znači da po apostolskoj službi, u kojoj svećenici sudjeluju, primamo navještaj Evanđelja i sakramente spasenja, tj. krštenje, euharistiju i oproštenje grijeha, po kojima postajemo istinskom djecom Božjom i koji nas čine udovima tijela Kristova. Tako se bolje razumije zašto se Franjo uvijek želi «utjecati upravo njima (svećenicima) … I ne želim u njima gledati grijehe, jer u njima prepoznajem Sina Božjega i moji su gospodari» (OR 6 – 9). U sadašnjoj situaciji Crkve od temeljne je važnosti doći do korijena te stvarnosti o kojoj govori Franjo. On nas rasvjetljuje da spoznamo kako se ponašati u našoj konkretnoj egzistenciji vjernika prema svećenicima i, ako smo svećenici, kako se ponašati s obzirom na našu službu. «Ponovno razumjeti ljepotu svećeničke službe» (Benedikt XVI., nav. mj.) znači istovremeno prihvatiti s realizmom i poniznošću da se ta veličina i ljepota nalaze «u glinenim posudama» (2 Kor 4, 7) a da se ne sablaznimo ili, još gore, odijelimo od Crkve koja nam, po službi svećenika, omogućuje da imamo puni pristup Isusu i njegovu spasenju. «Gledajte svoje dostojanstvo, braćo svećenici» (PBr 23) Franjo je u različitim prigodama govorio o svećenicima i o stavu koji je trebalo imati prema njima. 11 Bratstvo koje se malo pomalo oblikovalo oko njega uključivalo je kako klerike tako i laike, što dokazuju neki njegovi Spisi: «Moja blagoslovljena braća, kako klerici, tako laici, neka svoje grijehe ispovijedaju pred svećenicima našega Reda» (NPr 20, 1; usp. PPr 7, 2). Pred kraj svoga života, kad su braća svećenici bili brojniji, posvetio je «braći svećenicima koji jesu, koji će biti i koji žele biti svećenici Svevišnjega» (PBr 14), obilan dio svoga Pisma Redu naslovljenoga «svim ministrima i kustodima i svećenicima ovoga istoga bratstva», označenima kao «poniznima u Kristu» (PBr 3). Čini se da je to sjećanje, želja i opomena! Središnji dio poruke, posvećene svećenicima, odnosi se na slavljenje Euharistije. Franjo podsjeća svećenike da se tom sakramentu trebaju približiti «čisti» i također «da s poštovanjem slave pravu žrtvu presvetoga tijela i krvi Gospodina našega Isusa Krista svetom i čistom nakanom, ni za kakvu zemaljsku stvar niti iz straha ili ljubavi prema kojem čovjeku, kao oni koji se ulaguju ljudima (Ef 6, 6; Kol 3, 22), nego neka svu volju, koliko pomogne božanska milost, uprave k Bogu želeći se svidjeti samo njemu vrhovnom Gospodaru» (PBr 14 – 15). Taj značajan popis stvari koje treba činiti i izbjegavati naznačuje u Franji neki nemir, jer postoji mogućnost da stvari krenu drugačije. Čini nam se da ta zabrinutost ne vrijedi samo s obzirom na prošlost. Stroga upozorenja i prijetnje koje slijede, preuzete iz Poslanice Hebrejima, pokazuju ozbiljnost kojom se Franjo postavlja prema sakramentu Euharistije i Božje riječi. Sve, pak, smjera tomu da se naglasi neusporediva veličina i dostojanstvo svećeništva. S paradoksalnim realizmom Franjo govori o bratu svećeniku kao o onom koji «svojim rukama dotiče, srcem i ustima blaguje i drugima pruža da ga blaguju Onoga koji više neće umrijeti nego će vječno živjeti i bit će proslavljen i nad kojega se i anđeli žude pogledom nadviti» (PBr 22). Usuđuje se, štoviše, usporediti svećenika s Marijom koja je Krista nosila u svom krilu, s Ivanom Krstiteljem koji je uzdrhtao dok je na krštenju doticao tjeme Isusovo, grobu gdje je ležalo Isusovo tijelo (usp. PBR 21). Evo duboka smisla službe koju je Bog udijelio svećenicima i zbog koje im dugujemo ljubav, poštovanje i čast. Nastavak teksta dovodi nas do još veće dubine: objave Božje poniznosti u Euharistiji. Veoma realističan opis – tijelo i krv, ruka koja dotiče i dijeli, usta koja blaguju – otvara se prema konačnom i zapanjujućem otajstvu: Boga koji se ponizuje u Euharistiji, onako kako se već dogodilo u trenutku utjelovljenja, kad je napustio slavno Očevo krilo i prihvatio krhkost ljudskoga stanja (usp. OP 1, 17 – 18; 2 P 4), Njegovo je utjelovljenje već očitovalo poniženje 12 Boga, njegovu kenozu. U Euharistiji ta stvarnost ide još dalje: ne uzima čak ni ljudsko tijelo, nego se uprisutnjuje pod znakom kruha, svakidašnje jednostavne tvari. «Pogledajte, braćo, Božju poniznost i pred njim svoja srca izlijevajte (Ps 61, 9). Ponizite se i vi, da vas on uzvisi (1Petr 5, 6; Jak 5, 10). Ništa, dakle, svoga ne pridržite za sebe, da vas primi cijele onaj koji se vama cio predaje» (PBr 28 – 29). Poniznost Božju očitovanu u Euharistiji Franjo predstavlja kao osnovicu i temelj evanđeoskoga poziva u koji smo pozvani. Naša vjera u svećenike i naše življenje Vizija koju Franjo ima o svećeničkoj službi može se činiti teoretskom, idealističkom. No ona je, naprotiv, nadahniteljska za ponašanje koje bismo trebali imati također i danas. Dobro nam je poznato da trenutno gledanje i vrednovanje svećenika nije baš visoko! Neke situacije koje su svima poznate to jasno pokazuju: osim smanjenja broja svećeničkih zvanja u mnogim zemljama, opći nedostatak vjere koji se živi u svijetu i u Crkvi, optužbe za zlostavljanje maloljetnikâ od strane nekih svećenika, sam stil života koji često dovodi svećenika da živi «odijeljen» od vjernika laika, čine to da poštovanje prema svećeničkoj službi i vjera u svećenike sve više slabe. Unatoč tomu, pozvani smo obnoviti našu vjeru u ono što utemeljuje svećeničku službu, potvrđujući potrebu te službe za Crkvu, premda svjesni da svećenici, kao i sama Crkva, nikada nisu savršena bića. Kako bismo uspjeli sve to živjeti nema ničega boljega nego meditirati ovaj Franjin veoma osobni tekst: «Gospodin mi je dao i daje toliku vjeru u svećenike koji žive po uredbi svete Rimske Crkve, poradi njihova reda, da, kad bi me i progonili, hoću da se k njima utječem. I kad bih imao toliku mudrost koliku je imao Salomon, pa kad bih našao siromašne svećenike ovoga svijeta u njihovim župama u kojima borave, neću propovijedati mimo njihove volje. Njih i sve ostale hoću da poštujem, ljubim i častim kao svoje gospodare. I neću da u njima gledam grijeha, jer u njima vidim Sina Božjega i oni su moji gospodari. A to činim zbog toga što na ovom svijetu ne vidim ništa tjelesno od samoga svevišnjega Sina Božjega osim presvetoga tijela i presvete krvi njegove, što i oni primaju i samo oni drugima dijele» (OR 6 – 10). «Red Manje braće sačinjavaju braća kako klerici tako laici» (GGKK 3, 1). Naš franjevački poziv, prema tome, nije nužno vezan uz svećeništvo. Ovdje vrijedi ono što je napisao Apostol: «Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan» (1Kor 7, 20). Sve- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ćenički poziv, kao i onaj laički, nije naš izbor, nego osobiti poziv Gospodinov. Na nama je jednostavno da odgovorimo s velikodušnošću. U svakom pozivu priznajemo dar Gospodinov Crkvi i čovječanstvu. Jednaki po zavjetovanju (usp. GGKK 3, 1), svi smo pozvani živjeti kao braća i sukladno zahtjevima zajedničkoga poziva i poslanja: «U različitosti službi svi su kršćani pozvani odgovoriti riječi Gospodina koji šalje naviještati dobru vijest Kraljevstva» (PdV 25). Osim toga, onaj tko je pozvan vršiti svećeničku službu treba uvijek imati na umu da takvu službu ne smije shvatiti kao osobnu promociju ili osobno dostojanstvo koje ga stavlja iznad njegove braće laika ili, u Crkvi, iznad vjernikâ laikâ. U dubokom zajedništvu sa svima, osobito s posljednjima, i – u duhu crkvenoga obraćenja – otvoreni zajedničkomu poslanju (usp. PdV 25), na nama je da svećeništvo živimo sukladno onomu što zahtijeva naš identitet Manje braće, kako je naznačeno u našim Generalnim konstitucijama i u Prioritetima. Tako će nam dar svećeništva u Redu biti veliko bogatstvo za izgrađivanje Kraljevstva među sobom. Draga braćo, evo nekoliko točaka koje nas potiču na šire razmišljanje o identitetu braće pozvane u svećeničku službu. Pozivamo vas stoga da nastavite takvo razmišljanje u svojim bratstvima, pro- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. vincijama i kustodijama. Napose vas pozivamo da razmišljate o polaznoj točki, poniznosti Božjoj, kako to napisa Franjo, ili o odvažnosti Božjoj, kako to reče Benedikt XVI. Ne možemo bolje završiti ovo pismo nego navodeći Franjine riječi: «I sve klerike i redovnike smatrajmo svojim gospodarima u onome što se odnosi na spasenje duše a ne protivi se našemu životu i častimo u Gospodinu njihov sveti red, službu i služenje u Gospodinu» (NPr 19, 3 – 4). Na sve vas, ljubljena braćo, klerici i laici, neka siđe obilni blagoslov Gospodinov. Vaša braća iz Generalnoga definitorija. Rim, 15. srpnja 2010., svetkovina sv. Bonaventure Fr. José Rodríguez Carballo ofm (Min. gen.) Fr. Michael Anthony Perry, ofm (Vic. gen.) Fr. Vincenzo Brocanelli, ofm (Def. gen.) Fr. Vicente-Emilio Felipe Tapia, ofm (Def. gen.) Fr. Nestor Inácio Schwerz, ofm (Def. gen.) Fr. Francis William Walter, ofm (Def. gen.) Fr. Roger Marchal, ofm (Def. gen.) Fr. Ernest Karol Siekierka, ofm (Def. gen.) Fr. Paskalis Bruno Syukur, ofm (Def. gen.) Fr. Julio César Bunader, ofm (Def. gen.) Fr. Vincent Mduduzi Zungu, ofm (Def. gen.) Fr. Aidan McGrath, ofm (Seg. gen.) Prot. 101195 13 14 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 15 DEKRET ZA ISPOVJEDNIKE REDA MANJE BRAĆE Provincijalnim ministrima, kustodima i predsjednicima federacija Reda manje braće Mnogopoštovani brate, Uz ovaj dopis šaljemo Vam kopiju Dekreta kojeg je izdao generalni ministar 19. ožujka 2010. (Prot. br. 100619). Generalni ministar je odlučio subdelegirati na petogodište (do 9. veljače 2015.) svakome bratu Reda koji je od dijecezanskog ordinarija dobio ovlast ispovijedati, ovlasti koje je njemu odobrila Apostolska pokorničarna otpisom prot. br. 82/10, izdanom 9. veljače 2010., kojega prilažemo kopiju. Vama povjeravamo zadatak da prenesete kopiju ovoga dekreta svoj braći svoje provincije koja zakonito obavljaju službu ispovijedanja. Bratski Vas pozdravljamo. Rim, 23. travnja 2010. Prot. br. 100619 FR. MICHAEL A. PERRY, OFM VIKAR I GENERALNI PROKURATOR FR. AIDAN MCGRATH, OFM GENERALNI TAJNIK APOSTOLSKA POKORNIČARNA Apostolska pokorničarna perčasnom generalnom ministru Reda mnaje braće, Apostolskim autoritetom produljuje n naredno petogodište, prema molbi, sljedeće ovlasti koje on može pos vom razboritom sudu subdelegirati upraviteljima redovničkih kuća i drugimsvećenicima svoga Reda koji se odlikuju znanjem i razborom, samo ako su svi zakonito potvrđeni za ispovijedanje vjernika: • odrješivati pokornike od svih cenzura, to jest izopćenja i zabrane bogoslužja, koje nisu proglašene niti Apostolskoj Stolici pridržane; • dati oprost, kada postoji opravdani razlog, od privatnih zavjeta, zamjenjujući ih, ako je potrebno drugim djelima pobožnosti ili pokore, samo ako oprost ne krši tuđe stečeno pravo. Što se tiče davanja oprosta od nepravilnosti koja pogađa muške osobe poradi formalne suradnje u izvođenju pobačaja, ako je potrebno, trebat će se obratiti na Apostolsku pokorničarnu. Ovim ovlastima spomenuti svećenici mogu se koristiti samo u činu sakramentalne ispovijedi i na području savjesti. U Rimu, dana 9. veljače2010. g. Prot. br. 82/10 IOANNES FRANCIUS GIROTTI, OFM conv. REGENS † FORTUNATUS BALDELLI VELIKI POKORNIČAR FRA JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO GENERALNI MINISTAR REDA MANJE BRAĆE I PONIZNI SLUGA U GOSPODINU DEKRET Ovim Dekretom Ispovjednicima našega Reda Koje je zakonito potvrdio mjesni ordinarij, Snagom Otpisa Apostolske pokorničarneod 9. veljače 2010., Ovlasti odobrene tim Otpisom sve do 9. veljače 2015. subdelegiramo Uz obdržavanje onoga što po pravu treba obdržavati. U Rimu, u Generalnoj kuriji Reda, Dana 19. ožujka 2010. g. Prot. 100619 FR. AIDAN McGRATH, OFM GENERALNI TAJNIK FRA JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO, OFM GENERALNI MINISTAR 16 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 17 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE 18 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 19 FRA VINE LEDUŠIĆ ZAREĐEN ZA SVEĆENIKA FRA GORAN ĆORLUKA ZAREĐEN ZA ĐAKONA Mostar, 10. travnja 2010. (MIRIAM) – U subotu, 10. travnja 2010., u samostanskoj crkvi svetih Petra i Pavla u Mostaru, na večernjoj svetoj misi u 18 sati, dijecezanski biskup mons. Ratko Perić podijelio je svete redove dvojici đakona i jednom svećeniku. Za svećenika je zaređen fra Vine Ledušić, a za đakone fra Goran Ćorluka, te don Davor Berezovski za Mostarsko – duvanjsku biskupiju. Slavlje mise ređenja koje je predvodio biskup Ratko, u koncelebraciji s provincijalom fra Ivanom, gen. Vikarom don. T. Vukšićem, župnicima ređenika, te još preko četrdeset svećenika, započelo je procesijskim ulazom uz zvuke orgulja. Nakon navještaja evanđelja, započeo je obred ređenja u kojem su najprije prozvani i predstavljeni kandidati za svete redove. Zatim je uslijedila biskupova homilija u kojoj se obratio ređenicima, te ih pozvao na istinitost života i svjedočenja, naglasivši posebno jednu od bitnih zadaća i poslanja, a to je naviještanje Riječi, osvrnuvši se posebno na 2 Tim 4, 1-5: “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom… budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni.” Na kraju je biskup srdačno izrazio i radost i čestitke, najprije roditeljima ređenika, a onda Biskupiji i Provinciji. Nakon homilije i završetka samog obreda ređenja, zaređeni đakoni su prinijeli darove na oltar, a fra Vine je pristupio koncelebraciji. Na kraju misnog slavlja riječi čestitanja i radosti uputio je i provincijal fra Ivan. Najprije je ređenicima zahvalio što su „dopustili Bogu da se uplete u vaše živote i odvažili po svećeničkom i đakonskom ređenju potpuno pripadati Kristu… “ Također je čestitao i zahvalio roditeljima, a sve vjernike pozvao na molitvu za ove kao i za buduće svećenike, đakone te redovnike i redovnice. Župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipović ponovno je pokazao visoku razinu te divnim pjevanjem uzveličao ovaj događaj, kao i naši bogoslovi, novaci i postulanti koji su sudjelovali u asistenciji liturgijskog slavlja. Nakon svete mise, fotografiranja i čestitanja, uslijedila je zajednička večera za sve sudionike slavlja, kao i rodbinu i prijatelje ređenika. IZABRANA NOVA PROVINCIJSKA UPRAVA Mostar, 20. travnja 2010. (MIRIAM) – U ponedjeljak 19. travnja 2010., u franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, slavljem svete mise započeo je redoviti provincijski kapitul. Drugoga dana kapitula braća kapitularci izabrali su novi provincijski definitorij koji sačinjavaju: fra Ivan Sesar, provincijal fra Miljenko Šteko, vikar Provincije fra Ivan Dugandžić fra Mijo Pinjuh fra Iko Skoko fra Miro Šego fra Danko Perutina. Novoj Upravi želimo mir, blagoslov i uspjeh u radu za dobro Provincije. 20 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. DUHOVNA OBNOVA NA HUMCU Mostar, 28. travnja 2010. (Miriam) – Danas je u samostanu svetog Ante na Humcu održana redovita mjesečna duhovna obnova za cijelu Provinciju. Već uobičajeno, braća su se na Humcu počela okupljati oko 10 sati uz kavu i razgovor. U 10, 30 započeo je srednji čas, a zatim je uslijedilo izlaganje predvoditelja ove obnove, patera dr. Mije Nikića, isusovca iz Zagreba, profesora na Filozofskom fakultetu DI. Tema izlaganja bila je Svećenička duhovnost - integrativni čimbenik svećeničkog identiteta. Dr. Nikić je započeo antropološkom podjelom na podsvjesnu, tjelesnu, emocionalnu, društvenu i duhovnu dimenziju čovjeka, te je povezujući elemente duhovnosti i psihologije jasno ocrtao neke smjerove života i integralnog razvoja svećenika u suvremenom svijetu. Sva nazočna braća s velikom su pažnjom pratila ovo zanimljivo jednosatno izlaganje. Nakon toga slijedio je kratki odmor te prigoda za svetu ispovijed. U podne je slavljena sveta misa koju je predvodio pro- vincijski vikar fra Miljenko Šteko, u koncelebraciji s pedesetak svećenika, a propovijedao je pater Nikić. Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički objed u samostanskoj blagovaonici. Lijepo vrijeme i veliki broj braće na obnovi, njih preko sedamdeset, učinili su ovaj dan ugodnim i radosnim. DUHOVNA OBNOVA U MAJČINOM SELU Mostar, 27. svibnja 2010. (MIRIAM) – Redovita mjesečna provincijska duhovna obnova održana je u srijedu, 26. lipnja u Majčinom selu. Braća su se na kavi okupila oko 10 sati. Službeni dio programa s molitvom Srednjeg časa započeo je u 10.30. Nakon molitve svoje izlaganje pod naslovom Marija – Majka svećenika, održao je fra Danko Perutina iz Međugorja. Fra Danko se osvrnuo na crkvene dokumente koji govore o svećeništvu, te je u svijetlu Svećeničke MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. godine, kojom nas Crkva poziva da još više razmišljamo o ulozi i pozivu svećenika, govorio o veoma važnoj odanosti i povezanosti koju svaki svećenik treba imati s Isusovom majkom koja je najbolji uzor vjere, molitve i nasljedovanja Gospodina. Nakon izlaganja braća su imala prigodu za sakrament pomirenja. U 12 sati započelo je misno slavlje koje je predvodio provincijal fra Ivan Sesar, a propovijedao je fra Danko. U koncelebraciji je bilo oko 40 svećenika. Na kraju je provincijal sve pozdravio i pozvao na zajednički susret svećenika na Kupresu u slijedeću srijedu, te je pozvao na molitvu za bolesnu braću. Dobrodošlicu i radost su izrazili i međugorski župnik fra Petar V. i ravnatelj Majčinog sela fra Svetozar K. Nakon misnog slavlja slijedio je ručak koji su pripremili djelatnici Majčinog sela koje se već od prije pokazalo kao izvrstan domaćin naših duhovnih obnova. 21 FRA VINE LEDUŠIĆ PROSLAVIO MLADU MISU Mostar, 31. svibnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju, 30. svibnja 2010., na svetkovinu Presvetoga Trojstva, Mladu misu u svojoj rodnoj župi svetog Franje u Bukovici proslavio je fra Vine Ledušić. Dok su se vjernici okupljali na platou pred vanjskim oltarom ispred crkve, već u 10 i 30 započelo je meditativno razmišljanje o svećeništvu koje je čitao fra Stipe Marković. Procesijskim ulazom u 11 sati je započela sveta misa koju je predvodio mladomisnik, naglasivši da je prikazuje za župu, za sve pokojne i žive župljane. Misna čitanja čitali su mladi iz župe, koji su prinijeli i darove, a veoma lijepo pjevao je župni zbor pod vodstvom prof. Ivana Sušilovića. Propovjednik je bio fra Sretan Ćurčić. Govorio je o svećeništvu, o milosti Božjeg poziva i čovjekova odgovora na nj, o svetom Franji koji se najviše približio slici Isusa Krista, te o „najljepšem zvanju i najljepšem odijelu… franjevaštvu i habitu“. U koncelebraciji su bila 29-orica svećenika i dvojica đakona. Na kraju misnog slavlja sve nazočne, a posebno mladomisnika, u ime Provincije pozdravio je provincijski vikar fra Miljenko Šteko istaknuvši duhovnu plodnost bukovičke župe koja je dala mnoga duhovna zvanja, a i danas ima brojne svećenike i časne sestre, te je zahvalio Bogu što i fra Vine nastavlja taj časni niz, te mu poželio Božji blagoslov. Zatim se uistinu velikom broju vjernika obratio i župnik fra Jozo Radoš, zahvalivši Bogu najprije na ovom danu i daru, ali i lijepom vremenu. Fra Jozo je zahvalio svima koji su na bilo koji način, molitvom, darovima ili radom učinili ovaj dan radosnim. Posljednji je riječ uzeo mladomisnik fra Vine i izrekao svoje riječi zahvale Gospodinu, i svima koji su ga pratili na putu do oltara, ponajprije roditeljima, bratu i sestrama, fratrima, odgojiteljima, kolegama i prijateljima, te je srdačno zahvalio svima koji su se trudili da organiziraju i uljepšaju dan Mlade mise. Na kraju svete mise fra Vine je podijelio mladomisnički blagoslov, a drugi dio slavlja nastavio se za obiteljskim stolom s mnogobrojnim uzvanicima u restoranu Lovre u Bukovici. Tamo su fra Vinu i sve nazočne pozdravili provincijal fra Ivan Sesar, duvanjski gvardijan fra Mladen Rozić i briješki vikar fra Tomislav Puljić. U restoranu su pjevali mladi iz splitskog VIS-a Dominik te KUD Fra Mijo Čuić iz Bukovice čiji je aktivni član bio i sam mladomisnik. ODRŽANA SJEDNICA UPRAVE PROVINCIJE Mostar, 5. lipnja 2010. (MIRIAM) - U našem samostanu u Mostaru, u petak , 4. lipnja 2010., održana je sjednica Uprave provincije na kojoj su nazočili svi njezini članovi. Na sjednici su razmotreni zaključci nedavno održanog Provincijskog kapitula, te sukladno tim zaključcima donesene sljedeće odluke: • Tajnim glasovanjem jednoglasno je odlučeno da, ad experimentum, do slijedećeg kapitula, kuća Postulature bude naš samostan u Mostaru. • Imenovano je Povjerenstvo za povrat oduzete imovine. Članovi Povjerenstva su: fra Miro Šego, fra Ivan Ševo i fra Iko Skoko. Uz gore navedeno još su razmotrena tekuća pitanja vezana uz život Zajednice. 22 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. SVEĆENIČKO REĐENJE U MOSTARU Na svetkovinu sv. Petra i Pavla biskup Perić zaredio je za svećenike dvojicu đakona Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM Mostar, 30. lipnja 2010. (MIRIAM) – Na svetkovinu sv. Petra i Pavla zaštitnika franjevačkog samostana i župe u Mostaru mons. Ratko Perić, mjesni biskup, zaredio je za svećenike dvojicu đakona Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Slavena Brekala iz župe sv. Petra i Pavla u Mostaru i fra Stipana Klarića iz župe sv. Franje Asiškog u Bukovici. Uz o. biskupa suslavili su provincijal fra Ivan dr. Sesar, gen. vikar don Tomo dr. Vukšić i preko pedeset svećenika. U prepunoj crkvi sv. misnom slavlju i ređenju nazočili su roditelji i rodbina novoređenika. U prigodnoj nadahnutoj propovijedi biskup je naglasio svu ozbiljnost i odgovornost svećeničke službe koja se sastoji u ljubavi i žrtvi a izrasta iz Kristove ljubavi i žrtve koju je podnio na križu. Euharistijsko slavlje uzveličao je skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. Slavice Filipović župni zbor sv. Cecilije. Na kraju slavlja nazočnima se obratio o. Provincijal prigodnim riječima čestitavši mladomisnicima i njihovim roditeljima. Slavlje je nastavljeno bratskim druženjem u samostanskoj blagovaonici. FRA SLAVEN BREKALO PROSLAVIO MLADU MISU Mostar, 5. srpnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju, 4. srpnja 2010. u svojoj župi svetih Petra i Pavla u Mostaru, mladu misu je proslavio fra Slaven Brekalo. Svečano misno slavlje započelo je u 11 sati procesijskim ulazom. Dolaskom pred oltar, fra Slaven je kleknuo i primio roditeljskj blagoslov. Zatim je mladomisniku riječi dobrodošlice i ohrabrenja izrazio župnik fra Šimun Romić, a prigodnom mu se reci- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. tacijom u ime obitelji i rodbine obratila rodica Josipa Brekalo. Mladomisnik je potom pristupio oltaru i započeo misno slavlje. S njim su u koncelebraciji bili kolege mladomisnici, fra Stipan Klarić i fra Vine Ledušić, te fra Robert Ćibarić i fra Mario Zubak iz Zagrebačke provincije, provincijal, gvardijan, župnik te još petnaestorica svećenika. Propovjednik na ovom slavlju bio je fra Ante Marić, koji se obratio najprije mladomisniku, a onda i njegovoj obitelji i svim vjernicima, naglasivši da je svećenik veliki dar za Crkvu i Božji narod i da je mlada misa prigoda da se ponovo sjetimo Isusovih riječi: „Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!“ Mladomisniku je napomenuo da, kao što sveti Pavao veli, sada „na sebi nosi biljege Kristove...“. Na kraju misnog slavlja slavljeniku su se još obratili provincijal fra Ivan i gvardijan fra Mate, čestitavši najprije roditeljima i obitelji, te mu poželjeli dobrodošlicu na njivu Gospodnju, mir i ustrajnost. U ime cijele obitelji fra Slavenu je na kraju zahvalila rodi- 23 ca Lucija Brekalo. Mladomisnikov propovjednik fra Ante uručio mu je povelju Papinog blagoslova kao spomen na ovaj dan. Posljednji govornik bio je sam mladomisnik koji je ovu prigodu iskoristio da zahvali svima, od obitelji do Provincije, preko svih onih koji su mu pomogli da stigne do ovog svečanog i radosnog dana. Ovom svečanom misnom slavlju poseban pečat dali su i župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipo- vić uz orguljašku pratnju fra Branimira Novokmeta i solo dionice fra Tihomira Bazine, te liturgijska asistencija sa sudjelovanjem naših novaka uz ceremonijera fra Vjekoslava Milićevića. Na samom kraju uslijedio je svečani mladomisnički blagoslov petorice ovogodišnjih mladomisnika. Nakon liturgijskog slavlja i čestitanja, proslava je nastavljena za obiteljskim stolom u restoranu Ruža u Rodoču. OBNOVA ZAVJETA NAŠIH BOGOSLOVA Zagreb, 16. srpnja 2010. (fra3.net) - U subotu, 10.7.2010. u našem samostanskom bratstvu bilo je razloga za slavlje. Naime jedanaestorica naše braće: fra Marin, fra Perica, fra Tomislav, fra Antonio, fra Dario, fra Goran, fra Hrvoje, fra Ivan, fra Mario, fra Stanko i fra Josip Serđo, obnovili su svoje zavjete na godinu dana te obećali da će u poslušnosti, siromaštvu i čistoći živjeti po primjeru svetoga Franje asiškoga. Također trojica naše braće: fra Dalibor, fra Damjan i fra Tihomir, produžili su svoje privremene zavjete do polaganja doživotnih zavjeta koji bi trebali biti najesen. Prije samoga čina zavjetovanja, bogoslovi su imali i duhovnu obnovu koju je predvodio magistar fra Ljubo Kurtović koji je govorio o samim zavjetima, što su to zavjeti, što znače, na što se zavjetujemo… Nakon toga je uslijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te sveta misa. Sam čin obnove zavjeta bio je pod molitvom Večernje. Bogoslovi su zavjete položili u ruke oca provincijala fra Ivana Sesara koji je ovom prigodom izrekao čestitke i zahvalnost dragome Bogu koji nas prati na našemu redovničkome putu. Druženje je nastavljeno u samostanskoj dvorani uz okrepu i pjesmu. ČESTITKA PROVINCIJALA FRA IVANA NOVOIMENOVANOM POMOĆNOM BISKUPU BANJALUČKOM, FRA MARKU SEMRENU Dragi fra Marko! Radosna srca primio sam vijest da Te je Sveti Otac imenovao za pomoćnog biskupa banjalučkog i naslovnog biskup Abaradire. Zahvalni smo Gospodinu što je bacio svoje oko i pogled na Tebe i Tebe izabrao u red biskupstva. Time stupaš u kontinuitet svih onih dičnih veličina koje su obilježile stoljeća Bosne Srebrene i Hercegovine kršne. Istodobno smo Gospodinu zahvalni što je Tvoje imenovanje objavljeno na blagdan našega serafskoga naučitelja svetoga Bonaventure. Svjesni smo toga što je on značio i Redu i Crkvi, i onodobno, a i 24 danas. To rado ističe i današnji Sveti Otac koji trajno naglašava zasluge i Franje i Bonaventure za Kristovu Crkvu. Moja čestitka u ime moje Hercegovačke franjevačke provincije - povezana je s molbom i molitvom Svemogućemu Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu u Duhu Svetome, da Ti podari otajstvenu mudrost i mudrost života. A kako se to zbiva? Sveti bi Bonaventura rekao: “Pitaj milost, ne znanost; pitaj žudnju, ne razum; molitveni jecaj, ne čitalački studij; zaručnika, ne učitelja; Boga, ne čovjeka; tamu, ne jasnoću; ne svjetlost, nego oganj što je kadar posve užgati i preobilnim oduševljenjima i najžarčim osjećajima prenijeti u Boga”. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Stoga Gospodina molimo da na Tebe izlije puninu ‘božanski nadahnute mudrosti’ (sv. Bonaventura) kako bi mogao u ovim sudbonosnim vremenima za naš narod i Kristovu Crkvu biti pastir na tragu onih svetih i mučeničkih likova iz naše povijesti, a isto tako i dičnih biskupa franjevaca u minulome stoljeću iz Banjalučke biskupije, fra Josipa Garića i fra Alojzija Mišića. Tvoje je imenovanje ujedno i veliko priznanje Svetoga Oca cijeloj Tvojoj zajednici, Bosni Srebrenoj, za sve što je učinila i čini za Kristovu Crkvu na ovim prostorima. U Tebi čestitam i Tvojoj dragoj, sestrinskoj Provinciji koja je dala Crkvi još jednoga pastira-biskupa. Svim drugim čestitarima pridružujem se i ja osobno ali i s cijelom svojom franjevačkom zajednicom moleći Boga da Ti podari obilje svojih milosti, blagoslova te plodnih biskupskih godina! Tvoj u Gospodinu i svetome Franji odani, Mostar, 16. srpnja 2010. fra Ivan Sesar, hercegovački provincijal OBRED OBLAČENJA I PRVOG ZAVJETOVANJA NA HUMCU Mostar, 16. srpnja 2010. (MIRIAM) - U četvrtak, 15. srpnja 2010., na blagdan svetog Bonaventure, u ispunjenoj crkvi svetog Ante na Humcu i u nazočnosti mnoge braće, na večernjoj svetoj misi u 19 sati, svoje prve redovničke zavjete nakon završenog novicijata položili su: fra Damir Čamber, župa Posušje, fra Augustin Čordaš, župa sv. Ivana apostola i evanđelista, Mostar, fra Alen Pajić, župa Domanovići, fra Ivan Penavić, župa Široki Brijeg, fra Tomislav Smoljan, župa Međugorje. Isto tako, nakon završene postulature na Humcu, u novicijat su ušli i franjevački habit obukli: Dragan Bolčić, župa Međugorje, Stjepan Leventić, župa Drinovci, Zvonimir Pavičić, župa Široki Brijeg i Hrvoje Stanić, župa sv. Petra i Pavla, Mostar. Misno slavlje predvodio je i propovijedao fra Ivan Sesar, provincijal, koji je i primio prve zavjete braće koja su završila novicijat, te primio u novicijat četvoricu koja su završila postulaturu. Provincijal je istaknuo da su novi članovi razlog istinske radosti našoj Zajednici Podsjetio je novake i zavjetovanike da je sveti Franjo u središte Pravila stavio Evanđelje: „Pravilo i život manje braće jest MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. (PP, 1)“ Na blagdan svetog Bonaventure podsjetio je: „Sveti Bonaventura, divni ures Franjevačkog reda, potiče i obvezuje sve Kristove nasljedovatelje da i danas budu izazov svetošću, po evanđeoskim savjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće.“ Nakon propovijedi uslijedio je obred prvog zavjetovanja, zatim oblačenja novaka kojima su u prvom oblačenju habita pomagali njihovi župnici i gvardijani. Nakon oblačenja sva su braća izrazila čestitke. Na kraju svete mise sve je nazočne pozdravio gvardijan fra Miro, izrazio svoju radost zbog mlade braće, čestitao njima i njihovim roditeljima, te sve pozvao na zakusku u samostanski klaustar nakon slavlja, a također je i provincijal uputio svoje čestitke te zahvale svima koji su sudjelovali u odgoju ovog podmlatka, najprije roditeljima, a onda meštrima i samostanskom bratstvu na Humcu. Na misnom slavlju koncelebriralo je 49 svećenika, a sveukupno je, uz bogoslove i novake, nazočilo preko 65 braće. 25 FRA STIPAN KLARIĆ PROSLAVIO MLADU MISU Mostar, 1. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Danas, u nedjelju 1. kolovoza 2010., u svojoj rodnoj župi svetog Franje Asiškog, mladu misu je proslavio fra Stipan Klarić. U 11 sati procesija je krenula iz župne crkve prema vanjskom oltaru napravljenom za ovu svečanu prigodu u crkvenom dvorištu. Dok su svećenici iskazivali počast oltaru, mladomisnik je primio blagoslov od svojih roditelja te nakon roditeljskog blagoslova i sam pristupio oltaru. Prije samog početka početka sve je nazočne pozdravio i dobrodošlicu zaželio bukovički župnik fra Jozo Radoš Đoka i izrazio svoju radost što Bukovica ove godine daje već drugog mladomisnika. Nakon pozdravnih župnikovih riječi fra Stipan je započeo svoje mladomisničko euharistijsko slavlje. S njim u koncelebraciji bili su ovogodišnji provincijski mladomisnici fra Vine Ledušić i fra Slaven Brekalo, te provincijal fra Ivan Sesar, župnik fra Jozo i još trideset svećenika. Propovjednik na ovoj mladoj misi bio je fra Josip Vlašić. Istakao je da svijet treba Krista i zato treba svećenike koji će svojim životom i svojom službom, riječima i gestama i svetim činima biti nosioci Krista i njegovi svjedoci, njegove ruke i noge ljudima i svijetu ovoga vremena. Na kraju misnog slavlja u ime Provincije mladomisniku se obratio i provincijal fra Ivan zaželjevši mu Božji blagoslov, mir i ustrajnost, a svoje je čestitke uputio i roditeljima, obitelji, kao i cijeloj župi. Nakon toga se nazočnima obratio i mladomisnik fra Stipan i uz pozdrave i dobrodošlicu izrekao riječi zahvale, najprije Bogu koji ga je pozvao, a onda svojim roditeljima, bratu i sestrama, Provinciji i braći fratrima, te svima koji su ga pratili, podržavali i pomagali na putu do svećeništva, kao i svima koji su se potrudili da današnji dan bude uistinu lijep, svečan i radostan. Ovo slavlje je svojim lijepim pjevanjem uzveličao župni zbor „Fra Stipe Kurevija“, pod vodstvom Ivana Sušilovića. Euharistijsko slavlje je završilo mladomisničkim blagoslovom trojice ovogodišnjih mladomisnika. Nakon svete mise mnogobrojni uzvanici uputili su se u veliki šator postavljen iza župne crkve gdje su domaćinima bili mladomisnik i njegova obitelj. U pozdravnim govorim i čestitkama fra Stipanu su se obratili i blagoslov zaželjeli mostarski gvardijan fra Mate Dragićević, meštar bogoslova fra Ljubo Kurtović, u ime misionara fra Filip Sučić, duvanjski gradonačelnik Ivan Vukadin, Velimir Pleša, konzul RH u Mostaru, te na kraju, najstariji nazočni fratar, fra Bazilije Pandžić. ANTE JUKIĆ NAPUSTIO SJEMENIŠTE Mostar, 28. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Na koncu školske godine 2009./2010. i sjemenište u Visokom napustio je Ante Jukić iz Posušja, učenik prvog razreda Franjevačke klasične gimnazije. Anti želimo Božji blagoslov i uspjeh u životu i daljnjem školovanju i radu. 26 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. IZ ŽIVOTA KUSTODIJE VELIKA GOSPA U CHICAGU 2010. C hicago (fra J. Grbeš) - Daljine postaju manje, nostalgije slabije i zajedništvo veće kada se čovjek Duhom i srcem poveže sa svojim izvorima. Hrvati su još od godine davne, 1906. u Chicagu vezali svoje živote uz slavlja i sjećanja koja su ih vezala s Domovinom. Upravo tako je i nastajalo slavlje Velike Gospe u Chicagu koje traje više od 100 godina. Čovjek je biće kojem je majka najvažnija emocionalna spona sa smislom i osmijehom. S njom mu je lakše hoditi životnim neuhodanim stazama. Gospa je bila i ostala utjelovljenja te veze koja je najdublja u nama. Ove 2010. godine, u nedjelju 15. kolovoza, po 104. put prošla je hrvatska procesija ulicama Chicaga slaveći Veliku Gospu. Nekoliko velikih orkestara limene glazbe, nakon sviranja hrvatske i američke himne, nastavili su u procesiji svirati poznate pjesme posvećene Gospi. Četrnaest svečano ukrašenih kola za procesije (floats), kako je to u Americi običaj za ovakve prigode, puna mladih i malo starijih u hrvatskih narodnim nošnjama, slijedila su glazbenike. Mnoštvo hrvatskih i američkih zastava, barjaka s imenima hrvatskih društava koje su u rukama ponosno nosili njihovi članovi, te predstavnici grada i države Illinois, konzulica države Hravstek Renee Pea, a za njima poslužitelji kod oltara, pomoćni biskup iz Chicaga Gustavo Siller, svećenici, franjevački MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. bogoslovi iz domovine, uz molitvu krunice pratili su sliku Gospe Sinjske, predvodeći veliko mnoštvo hodočasnika. Procesija je pošla od župne crkve sv. Jeronima, učinila put oko tri kilometra i vratila se u crkvu. Nakon procesije u crkvi sv. Jeronima slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio fra Ilija Mijatović, član franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, te župnik župe Sv. Obitelji u Osijeku. Nadahnut govor, povijest i tradicija, vjera i domovina, Chicago i Hrvatska satkani tako dobro u nekoliko minuta. Inspirativno i odlično primljeno u životima nazočnih. Fešta je nastavljena vanjskim slavljem uz hrvatske glazbene sastave, tambure i gostujuće američke glazbenike. Tisuće ljudi okupljenih oko crkve i ove Velike Gospe bili su još jedan korak naprijed. Velika Gospa i drugima u Chicagu postaje zanimljiva. Tako ove godine za nju su bili zainteresirani i glavni producenti iz Oprah Show uz mnoge druge medijske interese. Svatko je u ovom gradu po nečemu prepoznatljiv. Hrvati po Velikoj Gospi koja je najstarija gradska fešta više od sto godina na istom mjestu istog datuma. Povijest je ispisala dobre stranice s Gospom na ovim prostorima. 27 NAŠI POKOJNICI † FRA MLADEN HRKAĆ Mostar, 8. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U nedjelju, 8. kolovoza 2010., u poslijepodnevnim satima, u Zagrebu je, opremljen svetim sakramentima, preminuo fra Mladen Hrkać (r. 1950.), aktualni gvardijan u samostanu u Dubravi, u 60. godini života, 42. godini redovništva i 35. godini svećeništva. Fra Mladen je obnašao službe župnog vikara, župnika i gvardijana. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u samostanskoj crkvi Bezgrešnog začeća u Dubravi u utorak 10. kolovoza 2010. u 13.00 sati. Istoga dana slavit će se sveta misa zadušnica u 16 sati, a nakon mise slijedi ispraćaj i put prema Širokom Brijegu. U Samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu pokojnikovo tijelo bit će izloženo u srijedu, 11. kolovoza u 9.00 sati. Sprovodni obredi započet će sv. misom zadušnicom istoga dana u 15.00 h. Pokop će biti na groblju Mekovac na Širokom Brijegu. Počivao u miru Božjem! SPROVOD FRA MLADENA HRKAĆA Mostar, 11. kolovoza 2010. (MIRIAM) – Nakon što je u našem samostanu u Dubravi, u kojem je fra Mladen umro kao aktualni gvardijan, u utorak 10. kolovoza u 16 sati slavljena sveta misa zaduš- 28 nica koju je predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup Zagrebačke biskupije, slijedio je ispraćaj pokojnog fra Mladena iz njegova samostana te put prema Širokom Brijegu. Automobil s lijesom u pratnji fra Ljube Kurtovića, meštra bogoslova, fra Ante Ivankovića te bogoslova fra Branimira Novokmeta i fra Ivana Penavića te fra Mladenovih rođaka Kreše i Serafina hrkaća, stigao je na na Granični prijelaz Sovići oko 22 i 30 gdje su ih dočekali fra Ante Marić, fra Vinko Mikulić i fra Nikola Rosančić. Na Široki Brijeg su stigli oko 23 sata. Tu su čekala braća iz samostana, na čelu s vikarom i župnikom te su izmolili molitve za pokojne. Već je sutra ujutro u 8 sati fra Mladenovo tijelo bilo izloženo u crkvi na Brijegu. Sprovodni obredi započeli su u srijedu, 11. kolovoza, na blagdan svete Klare u 15 sati. Svetu misu predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal, u koncelebraciji s fra Mladenovim bratom fra Serafinom, MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. vikarom samostana fra Tomislavom Puljićem, župnikom fra Stipom Biškom, meštrom bogoslova fra Ljubom Kurtovićem, te još oko stotinu i dvadeset svećenika. Gavrdijan fra Branimir Musa je bio odsutan zbog oporavka nakon operacije. Provincijal je u propovijedi zahvalio fra Mladenu za sav trud na njivi Gospodnjoj u Hercegovini kao i u Zagrebu. Također je istaknuo i njegovu vjeru te kršćansko prihvaćanje i nošenje križa bolesti i nemoći. I posebno njegovu ljubav prema bogoslovima. Provincijal je izrazio posebnu zahvalnost svima koji su fra Mladenu pomagali u njegovim teškim danima, osobito braći u samostanu u Dubravi na čelu s meštrom i vikarom fra Ljubom, te bogoslovima koji su prema fra Mladenu pokazivali veliku pažnju, brigu i ljubav. Na kraju svete mise od pokojnika su se oprostili župnik Izbična, fra Mladenove rodne župe, fra Franjo Mabić, u ime Bosne Srebrene definitor fra Pero Vrebac, u svoje osobno, ali i u ime generacije fratara te rodbine, fra Ante Marić, u ime bogoslova i sve braće iz Dubrave, fra Ljubo Kurtović, te na kraju vikar briješkog samostana fra Tomislav Puljić. Vrijedno je istaknuti da je na sprovodu bila i skupina talijanskih svećenika (Figli della Croce), njih jedanaest, koje je fra Mladen upoznao za svog boravka u Vitini te s njima razvio prijateljstvo. Neki od njih posjećivali su ga i u Propovijed provincijala fra Ivana Sesara Draga braćo i sestre! Ako hoćemo ostati vjerni sv. Franji i nadi što nas drži kršćanima, odlazak našega fra Mladena poput Franje pozdravimo: dobro došla sestrice smrti, jer ti si zapravo vrata kroz koja će fra Mladen ući u blizinu Gospodinu. Naša nas kršćanska vjera uči da je ljudski život najveći Božji dar, po kojem je čovjek slika Božja. Bog je sišao na zemlju i postao čovjekom kako bi potvrdio veličinu i vrijednost ljudskog života, kako bi spasio čovjeka, kako čovjek ne bi obezvrijedio dar života, kako ga ne bi upropastio ili izgubio. Bog je sišao na zemlju i postao čovjekom da spasi čovjeka od vječne smrti. Bog je učinio da ovaj ljudski, zemljani, smrtni život, po daru svetog Krštenja, bude ucijepljen u Krista. Bog je htio da ne živimo više samo sebi, jer to znači umirati, nego htio je da živimo Njemu, u Njemu i po Njemu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To znači živjeti u izobilju života kako ovdje na zemlji tako i u vječnosti. Dragi vjernici, ta veličanstvena vizija ljudskoga života, koju nam otkriva i naviješta Kristovo evanđelje, jača je od smrti. To nije utopija, to je stvarnost koju je Krist svojim životom, svojom smrću i uskrsnućem potvrdio. Tu Kristovu Radosnu vijest o novosti života naviještao je narodu Božjem i fra Mladen svojim svećeničkim životom i službom, naročito kad je kao svećenik Kristov na misama za preminule izgovarao i navije- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. njegovoj bolesti u Zagrebu. To je zajednica koja djeluje u okviru Rimske biskupije, naziva se Casa di Maria, a uključuje i svećenike i redovnike i redovnice, kao i laike i cijele obitelji. Nakon pričesti oni su otpjevali jednu pjesmu. Inače, briješka je crkva bila prepuna vjernika s Brijega i župa na kojima je fra Mladen djelovao, kao i brojne rodbine, te velikog broja časnih sestara. Pjevao je širokobriješki župski zbor. Nakon svete mise i posljednjih preporuka, velika se povorka u molitvi uputila prema groblju Mekovcu. Fra Mladenovo tijelo spušteno je u fratarsku grobnicu uz pjevanje Kraljice Neba. štao one utješne riječi: Tvojim se vjernima Gospodine, život samo mijenja, ali ne oduzima. I pošto se razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. Poštovana braćo i sestre! Naš je fra Mladen preselio u nebesku domovinu. Vjerujem da mu je na putu u tu domovinu franjevački habit i svećenička misnica bili sigurni zalog vječnog života. Fra Mladen je kršćanski prihvatio i nosio križ bolesti i nemoći. Kroz susrete i razgovore koje sam imao fra Mladenom otkako je počeo pobolijevati, posjećivati bolnice i slabiti, uvjerio sam se da se fra Mladen nije strašio lošeg ishoda teške i neizlječive bolesti koji se po svemu nazirao. Iz dubine njegove osobnosti i njegove duhovnosti, dali su se iščitati jasan stav, uvjerenje i sigurnost sina sv. Franje koji čvrsto vjeruje da Otkupitelj njegov živi te da će i on, kako god i kad god završilo, živjeti s Njime. Da se fra Mladen nije bojao smrti i da ju je spremno čeko potvrdit će svi oni koji su ga iz bližeg pratili kroz ovo vrijeme njegove teške bolesti. Često je znao ponavljati kad već Bog tako hoće bolje je da umrem što prije nego da drugima budem na teret. I druga fra Mladenova rečenica kojom je odgovarao svaki put kada bih ga upitao: Gvardijane kako si?, bila je: Lako je za mene moje ide kraju. Čuvaj mi bogoslove oni su naša uzdanica. Dragi fra Mladene, hvala Ti za sav trud na njivi Gospodnjoj ove naše kršne Hercegovine, naše Provincije. Tvoje su brazde bile duboke i temeljite. Izdržavao si mnoge žege i oluje, no nisi posustao. Vjerujem da pred Gospodara žetve donosiš tolike i najrazličitije 29 plodove. S tobom je nebu pošlo toliko radosti i pjesme Hodočašća mladeži koja su desetljećim uz Tvoj trud i znoj pjevala i molila na ovom širokom Brijegu. Vjerujem da pred Boga donosiš tolike Gospojine i gospojinske devetnice. Duša Ti je nebu pošla upravo u jeku tih devetnica koje si toliko volio. Dragom si Bogu ponio toliko ljepote naše provincijske mladosti s kojom si u Zagrebu dijelio svoje zadnje godine i pa i zadnji trenutak života. Ponikao si iz obitelji koja se u Boga uzdala, koja je priporukama i večernjom molitvom živjela vjerom i nadom u Boga. Pred Tobom je iz Te obitelji putem serafskog oca Franje krenuo Tvoj brat naš fra Serafin, a Tvoja su braća Grgo, Miljenko i Jago u svojim obiteljskim gnijezdima živjeli onom istom vjerom i nadom kojom su vas rodili i odgojili vaši roditelji Franjo i Janja. Tvoja Ti je Provincija povjeravala odgovorne dužnosti, a Ti si na njih odgovarao velikim razborom, iskrenom i evanđeoskom vjerom. Fra Mladene, evo te opet u Tvojoj briješkoj bazilici. Ovdje su uz Tvoj lijes tvoja krvna i duhovna braća. Ovdje su Tvoji nećaci koje si tako imao na srcu. Ovdje je uz Tebe širokobriješki puk koji te pamti kao čestita i vrsna fratra i svećenika. Ti su vjernici iz župa u kojima si djelovao. Zavoljeli su Te jer ih nikada nisi napustio, pa ni onda kad si u teškim vremenima, kad se rat kotrljao na ovaj ispaćeni komadić našega krša, s njima prvi bio na barikadi na Pologu. U Tvojoj su duši uvijek odjekivali glasovi Isusova govora na gori. Vjerujemo da si se u vječnosti već sastao sa svojim pokojnim roditeljima, nećacima, s mnogim umrli fratrima s kojima si život djelio. Je li to samo slučaj, ako slučaja ima, da je Tvoj prijatelj i gvardijan fra Zdenko, kojeg je puk prozvao Pokornikom, umro 9. kolovoza 1996. a Ti dan prije 8. kolovoza četrnaest godina poslije. I oba u gospojinskoj devetnici. Uvjeren sam da Te s našim Gospodinom i našom Majkom Marijom dočekao raširenih ruku na rajskim vratima. U ovoj prigodi iskazujem iskrenu zahvalnost svima onima koji su posljedni mjeseci pratili fra Mladena na njegovu križnom putu. Osobitu zahvalnost upućujem braći u našem samostanu u Zagrebu, na čelu s vikarom samostana i odgojiteljem bogoslova fra Ljubom Kurtovićem koja su očinski i bratski stalno se brinula za svog teško bolesnog gvardijana. Istinko hvala upravo onima koje je fra Mladen sigurno najviše volio a to su naši bogoslovi koji su trajnom pažnjom, ljubavlju i bratskom brigom u najtežim životnim trenucima uzvraćali ljubav za ljubav. Njihova pažnja prema pokojnom fra Mladenu uistinu je za svaku pohvalu. U ime Hercegovačke franjevačke provincije kojoj je fra Mladen pripadao i koju je istinski volio vama 30 poštovana rodbino iskazujem ljudsku i kršćansku sućut, i zajedno s vama molim da Gospodin bude milostiv vjernome sluzi svome i da mu udijeli mir i pokoj u zagrljaju Božjem, a tijelo neka mu do uskrsnuća počiva u sjeni Sirokobrjeških zvonika ovdje na Mekovcu gdje je i osobno izrazio želju da bude pokopan. I na kraju, dragi fra Mladene, opraštajući se od tebe zahvaljujem Ti za sve što si nam bio i što nam je dragi Bog po tebi podario. Molimo ti radost susreta s Gospodinom, molimo ti radost spasenja. U nadi zajedništva u vječnosti, dragi fra Mladene počivaj u miru Božjem! Govor fra Ante Marića u ime kolega Poštovani oče provincijale, fra Ivane, Poštovani oče fra Serafine Poštovana braćo svećenici i redovnici, poštovane časne sestre, Poštovani puče okupljen na ovom ukopu, Poštovana obitelji i prijatelji fra Mladena Hrkaća Poštovani oče fra Mladene U ime Tvoje obitelji, tvoje braće fra Serafina, Grge, Miljenka, Jage i njihovih obitelji, svih onih koji su te s ljubavlju zvali „amidžom“, u ime fratara s kojima si živio i djelovao u ovoj našoj zajednici te u svoje osobno ime izričem svima iskrenu i duboku sućut u prigodi Tvoje smrti. U ime svih nas iskreno zahvaljujem svima onima koji su bili uz tebe u Tvojoj teškoj bolesti i nisu Te ni časa napustili do Tvoga zadnjeg daha. Hvala Ti, Mladene, za sve ono što smo zajedno živjeli, proživjeli i doživjeli. Oprosti ako sam Te, i ako smo Te, ikada uvrijedili. Polaziš vječnosti i mnogima koji su već prije Tebe pošli a zajedno smo ih poznavali. Sve ih pozdravi. Znam, eto nas uskoro za Tobom, jer Domovina je naša na nebesima. Opet si na svome Brijegu i tu ćeš vječno ostati. Počivaj u miru Božjem. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Govor fra Ljube Kurtovića, magistra bogoslova i samostanskog vikara Dragi fra Mladene, tko je mogao slutiti da ću danas govoriti na Širokom Brijegu, na tvome sprovodu, kad nam se činilo da je tvoje stanje izgledalo stabilno, i iz dana u dan sve stabilnije. Proveo sam s tobom tri godine zajedničkog života u samostanu u Zagrebu. Želim ti reći hvala. Hvala ti u ime svih nas fratara u samostanu u Zagrebu za tvoju požrtvovnost i odgovornost kojom si živio s nama i za nas. Hvala ti brate, za tvoju podršku, razumijevanje, MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. potporu i oslonac koji sam imao u tebi. Bratski i očinski si volio mlade fratre, bogoslove, i oni su voljeli tebe. Osjećali su da mogu s tobom biti slobodni, otvoreni i da ih nećeš odmah ni odbaciti ni osuditi. Radovao si sve svakom njihovu uspjehu. Brinuo si se za njih kao otac i gvardijan. I zato te molim, a znam da nećeš prestati i dalje za njih moliti pred licem Gosodnovim, da ustraju i proslijede svoj put kojim si i ti hodio kao franjevac i svećenik. Kao što svaki otac osjeća da mu se život nastavlja u njegovoj djeci, tako si i ti osjećao i vidio sebe i svoje ideale koji se nastavljaju u mladim fratrima. Volio si svoje franjevaštvo i svjedočio ga svojom jednostavnošću i skromnošću. U životu nisi bio pošteđen boli ni patnje. Ovu zadnju godinu dana života Gospodin te na poseban način pohodio križem bolesti i tako do kraja pročistio tvoje srce za susret s njim licem u lice. Živeći s tobom osjećao sam djetinje povjerenje koje si imao u fratre, bogoslove i medicinsko osoblje. Ako čovjek nema vjere u čovjeka teško će je imati i u Boga. Mogao sam opipati tvoje predanje i povjerenje koje si imao u Gospodina. Tvoja bolest i patnja bila je otkupljujuća za tebe a nama svima blagoslov i primjere kako se i u bolesti ostaje dostojanstven i predan u Gospodinove ruke i Njegovu volju. Nikad te nisam čuo da se tužiš i govoriš: Zašto ovo meni? Samo si govorio: „Molio sam Boga da me poštedi velike boli i On me je toga poštedio.“ Uslišao je Gospodin tvoju molitvu, a ja te molim nemoj prestati moliti i za nas koji još ostajemo ovdje na putu. Nemoj zaboraviti svoje mlade fratre da mogu hoditi dostojanstveno i predano, slijedeći Gospodinove stope kao i ti. Dragi fra Mladene, umro si dostojanstveno, tražeći pomazanje i odrješenje. Umro si na rukama svojih bogoslova u koje si vjerovao i koje si volio. Neka te Gospodin primi i nagradi te za svaku patnju i bol koju si ovjde proživio. Ovom prigodom opraštajući se od fra Mladena, u ime samostana u kojem je on proživio nešto više od sedam godina kao gvardijan, osjećam potrebu zahvaliti se medicinskom osoblju, liječnicima i medicinskim sestrama Kliničke bolnice Dubrava i Rebro koji su uvijek spremno i velikodušno bili na usluzi i pomoći. Hvala i mojoj braći svećnicima i braći bogoslovima u samostanu koji su darivali ne samo od svoga vremena nego i od svoga srca pomažući fra Mladenu nositi križ bolesti. Posebno hvala bratu fra Damjanu, bogoslovima fra Željku i fra Nikici, i drugim bogoslovima bez razlike, koji su darivali svoje vrijeme i svoju ljubav pomažući fra Mladenu. Hvala i doktorima Juri Bebeku i Ivanu Ćeliću koji su pomagali svojim savjetom i uvijek bili na usluzi. Hvala i gospođi Mariji Dabo, medicinskoj sestri Ani Đođo i MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. drugim sestrama koje su svojom blizinom i radom pomagali fra Mladenu. Hvala i Serafinu, Kreši, Zdenku koji su bili otvoreni raspoloživi za pomoć. Zahvaljujem i nećakinji fra Mladenovoj Mirjani koja je bila onda kad je bilo najteže. Hvala i tolikim drugim dušama koje su molile za našeg brata fra Mladena te tako darivali sebe, svoju ljubav i blizinu u njegovoj bolesti. A tebi brate fra Mladene, hvala za tvoje svjedočstvo žviota. Hvala ti što si brio brat i čovjek u punom smislu. Neka ti Gospodin bude nagrada i plaća. Govor fra Franje Mabića, župnika fra Mladenove rodne župe Braćo svećenici i redovnici, ožalošćena rodbino, dragi vjernici! Iz Izbična svima iskrena sućut povodom smrti našega fra Mladena, i u ime cijele župe Izbično u kojoj se pokojnik rodio i odgojio i u koju je često zalazio i volio, ali i koga je svaka pozitivna sitnica veselila i zanimala, pa i u najtežim trenutcima njegova života. Ja sam fra Mladena upoznao u prvoj godini habita u novicijatu 1971. jer je on bio došao iz YU vojske zajedno sa svojim kolegama fra Stojanom i fra Slavkom. Bio nam je dekan, starješina koji je odgovarao, u neku ruku, za nas nadređenom starješini, poglavaru, meštru. Nas je bilo početnika dvadeset i pet u prvoj godini habita, znači na početku redovničkoga života. Iskreno mora se priznati da nas je u tom broju bilo još i sirovih, neodlučnih, a nekada i neotesanih i jogunastih. Po tom samom slijedu se znalo nekada i dogoditi da netko ne bi izvršio zamolbu ili naredbu ili bi se, pak, nećkao, odnosno nerado to izvršio. Ono što me se dojmilo i ono što mi se upečatilo od fra Mladena je bilo to da bi on odmah umjesto toga dotičnoga posao obavio i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Možda još veće i upečatljivije je bilo da takve stvari poglavar uvečer ne bi ni saznao jer mu ih on ne bi ni prenosio. To je velika slika koju sam od njega ponio i koja me zadivljavala. Jednako tako ga poznajem kada je bio ovdje gvardijan na Širokom Brijegu, a ja župnik na Posušju. Surađivali smo u sve što nam je bilo prilično po dužnosti i okolnostima. O njemu je jednak glas kružio u kući o spremnom služenju braći, ali i među Božjim pukom kako je spreman uvijek pomoći, a na poseban način onima najnezaštićenijima, siromasima koji su nas najviše potrebni. Znači onu sliku koju sam ja uočio u novicijatu je još razvio u kući s braćom tako da nije bilo teška posla koji je služio kući ili braći, ma koji on bio, a to je jednako iskazivao i prema vjernicima pastoralni i društveni rad u župama i mjestima gdje je živio i boravio. 31 Dakle, lako je zaključiti da mirno može poći svome Milosrdnom Ocu na račun i milosrđe s ovako punom korpom dobrih djela koja je ovdje prikupio boraveći među nama u ovoj dolini suza. Ostaje nam zaželjeti mi vječni pokoj i Božje milosrđe. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Govor fra Pere Vrebca, definitora Bosne Srebrene U ime provincijala fra Lovre Gavrana, braće franjevačke provincije Bosne Srebrene, kao i u svoje osbno ime izražavam vam iskrenu i duboku sućut u povodu smrti uvaženog franjevca fra Mladena Hrkaća. Blagopokojni fra Mladen je vjerno, tiho i samozatajno služio Gospodinu, posredujući Božju riječ i sakrament tijela i krvi Kristove, uvijek spreman svakomu pomoći, žrtvujući se za svoj narod, svoju Provinciju i Crkvu. Vjerujem da ga je milosrdni nebeski Otac primio u svoj pokoj. Naka počiva u miru Gospodnjem do dana konačnog uskrsnuća na život vječni. Govor fra Tomislava Puljića, samostanskog vikara Draga braćo franjevci i sestre franjevke, poštovani članovi obitelji + fra Mladena, braćo i sestre vjernici! „ I ako živimo i ako umiremo, Gospodinu pripadamo“ (Rim 14,12). Ova rečenica iz poslanice Rimljanima trebala bi biti životno geslo i pravilo ponašanja za svakoga kršćanina. Iako takvu pripadnost Kristu s lakoćom primjećujemo u obitelji i široj zajednici kojoj pripadamo, može li za nas koji se priznajemo kršćanima biti boljeg svjedočenja kršćanske vjere i može li biti veće radosti? Danas pokopavamo zemne ostatke jednog takva svjedoka vjere, svjedoka koji je doista pripadao Gospodinu i radosno mu služio. I prije negoli, kao uobičajeno, iznesem fra Mladenov životopis, neka mi bude dopušteno istaknuti nekoliko stvari iz njegova života čime je nas fratre, a jednako tako i druge ljude zadivio i u čemu nam je dao primjer. Fra Mladen je bio čovjek vjere i pravi duhovni sin sv. Franje i po svojoj naravi i po onome što je stekao odgojem u roditeljskoj kući i redovničkoj zajednici. Neumišljen i jednostavan, razborit u primjeni načela, donosio je optimizam gdje ga je nedostajalo. On nije znao što je bijeg od svakodnevnih teškoća, niti je uzmicao kad bi životne okolnosti postale vrlo zahtjevne. Koliko god je bio uporan u ostvarenju svojih dužnosti, bilo kao obični redovnik, bilo kao pretpostavljeni, uvijek je imao u vidu konkretnog 32 čovjeka. Pokazivao je razumijevanja i bio milosrdan i prema neznancu i prema fratru u kući, jednako prema mladima i starima. Te njegove krjeposti naročito su uočavali i cijenili vjeroučenici i studenti bogoslovi. Svoje svećeničko djelovanje započeo je ovdje na Širokom Brijegu i posebno se iskazao kao uspješan vjeroučitelj, a jednako tako i u dovršavanju započetih i podizanju novih područnih crkava u župi, bilo kao kapelan, bilo kao gvardijan. Bio je blagoslov za druge dok je, ljudski rečeno, znao da živi. A jednako je pružio primjer kršćanskoga odnosa prema bolesti i patnji, te zahvalnosti prema onima koji su ga njegovali dok je gledao smrti u oči. Nije bio nestrpljiv, nije tražio nemoguće. Ono što je došlo na red iz ruke Božje, to je vjernički prihvatio, poput strpljivoga Joba : „Bog dao, Bog uzeo!“ Fra Mladen Hrkać je rođen 19. prosinca 1950. godine u Izbičnu. Roditelji su mu bili Franjo Hrkać i Janja r. Bondža. Kršten je 22. prosinca 1952. u Izbičnu. Osnovnu školu pohađao od 1957 – 1965. u Izbičnu, Donjem Crnču i Čerinu. Srednju školu je pohađao od 1965 – 1969. u Franjevačkom Sjemeništu u Visokom. Redovnički habit obukao je 14. srpnja 1969. na Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu i Fuldi. Vječne zavjete položio je 29. ožujka 1976. na Humcu. Za đakona je zaređen 24. travnja 1976. u Fuldi, a za svećenika 5. lipnja 1976. u Fuldi. Svoje svećeničko djelovanje započeo je na Širokom Brijegu 1977. Najprije je bio duhovni pomoćnik, a od 1982. i samostanski vikar. 1987. imenovan je župnikom i gvardijanom istoga samostana. Od kolovoza 1991. do kolovoza 1992. boravio je kao rekovalescent u župi Gorica. Nakon toga, od 1992. prelazi u Vitinu kao župni vikar; da bi 1. ožujka 1994. bio imenovan župnikom iste župe. Od kolovoza 2000. do svibnja 2003. bio je ispovjednik i propovjednik na Humcu. Jedno kratko vrijeme 2001. obnašao je i službu pomoćnog odgojitelja sjemeništaraca na Humcu. 12. svibnja 2003. imenovan je gvardijanom u Zagrebu gdje ga je zatekla i smrt. Braćo i sestre! Ovo je u kratkim crtama iznesen životni put jednog čovjeka, kršćanina i svećenika. Šturo i siromašno! No iza ovih riječi krije se čitava povijest jednog čovjeka, koju poznaje najbolje Bog i on. Dobri i milosrdni Otac neka mu bude plaća i nagrada za sve dobro što je učinio. A za ljudske nedostatke (kojih svi imamo) molit ćemo se Bogu da mu oprosti i uvede ga u prostranstva svjetlosti i mira. U ime samostana Široki Brijeg u kojem je +fra Mladen djelovao 14 godina izražavam sućut ožalošćenoj obitelji. Počivao u miru Božjem! MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Kršćani dok tuguju zbog neizbježne smrti, tješe se svijetlom besmrtnosti, jer znaju da su na krštenju primili svjetlo Kristovo, simbol vječnoga života i neumrle nade. Neka se toj uskrsnoj nadi pridruži i naša žarka molitva za pokoj njegove duše. Neka naša molitva bude duhovna potpora svima koji su pogođeni njegovom smrću. I neka nas sve krijepi utjeha vjere i nade u vječni život. Neka sada uživa u radosti Božje slave kroz svu vječnost u Božjoj blizini i zajedništvu sa svima svetima! NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 8. Augusti 2010. in monasterio in Zagreb pie in Domino obiit R. P. MLADEN HRKAĆ de Izbično, ex-cappellanus, ex-parochus, guardianus actualis, anno vitae 60, religionis 42 et sacerdotii 35. Sepultus est in coemeterio Mekovac in Široki Brijeg. Počivali u miru Božjem ILIJA MRŠIĆ, OTAC SJEMENIŠTARCA ANTONIJA MRŠIĆA Mostar, 6. travnja 2010. (MIRIAM) – U nedjelju 4. travnja 2010. u Doboju je iznenada od srčanog udara preminuo Ilija Mršić, otac Antonija Mršića, našega sjemeništarca koji stanuje u Franjevačkom sjemeništu na Kaptolu, a pohađa gimnaziju na Šalati. Pokojni Ilija pokopan je u utorak, 6. travnja u 15 sati na groblju u župi Bežlja kod Teslića. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! IVAN ROZIĆ – OTAC FRA MLADENOV Mostar, 11. lipnja 2010. (MIRIAM) – Danas je, nakon duže bolesti, u 86. godini života, okrijepljen svetim sakramentima, u bolnici u Mostaru preminuo Ivan Rozić (r. 1925.), otac fra Mladena Rozića. Sveta misa zadušnica slavljena je u subotu, 12. lipnja 2010. u 17 sati na groblju Kraljevine u Ljutom Docu. Nakon mise slijedili su sprovodni obredi i ukop. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je fra Miljenko Šteko, vikar Provincije. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! IVA BOBAN, MAJKA FRA FERDINA Mostar, 18. lipnja 2010. (MIRIAM) – U petak, 18. lipnja 2010., u 89. godini života, okrijepljena svetim sakramentima, u Batinu je preminula Iva Boban (r. 1922.), udovica pokojnog Joze, majka fra Ferde Bobana. Pokojničino tijelo bilo je izloženo u mrtvačnici u 16 sati. Ukop i sveta misa zadušnica bili su u subotu, 19. lipnja 2010. u 17 sati na groblju u Batinu. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Pokoj vječni daruj joj Gospodine! JAKA VUKŠIĆ, MAJKA FRA RADINA Mostar, 13. srpnja 2010. (MIRIAM) – U utorak, 13. srpnja t. g. u Trsteljevini je (župa Studenci), opremljena svetim sakramentima, u 102. godini života umrla Jaka Vukšić, r. Rupčić (1909.), udovica pokojnog Jure, majka fra Rade Vukšića. Ukop i sveta misa zadušnica bili su u srijedu, 14. srpnja u 18 sati na groblju sv. Nikole Tavelića u Trseljevini, župa Studenci. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Pokoj vječni daruj joj Gospodine! MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 33 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA NOVA UPRAVA SESTARA MILOSRDNICA PROVINCIJE MAJKE DIVNE SARAJEVO Sestra M. Terezija Karača, nova je provincijalna glavarica U nedjelju, 9. svibnja u provincijalnoj kući u Sarajevu postavljena je nova uprava Provincije sestara milosrdnica Majke Divne Sarajevo. Nova uprava će djelovati u slijedećem sastavu: s. M. Terezija Karača, provincijalna glavarica; s. M. Paulina Kvesić, prva savjetnica i zamjenica provincijalne glavarice; s. Mirjam Ramljak, druga savjetnica; s. Magdalena Marić, treća savjetnica; s. M. Monika Martić, četvrta savjetnica; s. M. Augustina Matijević, tajnica i ekonoma. Sestra Marija Terezija (Ivka) Karača je rođena 10. listopada 1953. u Donjoj Vasti kod Prozora od oca Pave i majke Anđe rođ. Pandža. 1963. godine cijela obitelj odlazi u Požegu. U samostan sestara milosrdnica stupa 1. rujna 1968.. Prve redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1973. u Zagrebu, a doživotne 15. kolovoza 1978. također u Zagrebu. Srednjoškol- sko obrazovanje završava u Zagrebu. Potom upisuje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1973. godine i postiže zvanje diplomiranog teologa. Iste se godine zapošljava u Požegi u župnoj katehezi. Nakon tri godine dolazi u Banju Luku i radi kao odgojiteljica kandidatica. Kao vjeroučiteljica u školi prvi put se zapošljava u Osijeku 1992. i godinu dana radi u Osnovnoj školi „Jagoda Truhelka“. Vraća se u Livno u župnu katehezu, a od 1995. vjeroučiteljica je u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ u Livnu. Godine 1998. dolazi u Sarajevo i radi u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ kao vjeroučiteljica i nastavnik povijesti religija u Srednjoj medicinskoj školi i nastavnik katoličkog vjeronauka i povijesti religija u Osnovnoj školi. Na ovoj službi zateklo ju je imenovanje za provincijalnu glavaricu. (kta) PREDSTAVLJAN HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON U Leksikonu je obrađeno oko dvije tisuće osoba a rad na njemu je završen u jubilarnoj godini Franjevačkog reda H rvatski franjevački biografski leksikon predstavljen je u dvorani Vijenac u Zagrebu u srijedu 12. svibnja. Predstavljanju Leksikona u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, provincijal Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara fra Ivan Paponja, provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željko Tolić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. 34 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak, provincijal Hercegovačke provincije Uznesenja BDM fra Ivan Sesar, kao i vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijan Karaula, provincijska predstojnica Milosrdnih sestara sv. Križa s. Franciska Molnar, izaslanice provincijskih predstojnica drugih franjevačkih ženskih redovnih zajednica, nacionalni ministar Franjevačkog svjetovnog reda br. Mato Batorović, te mnogobrojni franjevci i franjevke i predstavnici kulturnog i akademskog života. Predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica fra Ivan Sesar pozdravio je nazočne uime Vijeća, te podsjetio kako se u pojedinim franjevačkim provincijama u hrvatskim krajevima već u 18. st. nastojalo sakupiti i objaviti o značajnim franjevačkim likovima. Svi su ti podaci manje ili više poslužili za izradu ovog Leksikona. Stoga je to djelo u neku ruku kruna rada ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih ranijih djelatnika na tom polju. Leksikon je i naš dug i naša zahvala svima onima koji su u prethodnim stoljećima obavili pionirski rad na franjevačkoj bibliografiji. Ovo je povijesni trenutak za franjevački red na našim prostorima i za leksikografiju uopće, rekao je Sesar, te istaknuo kako je rad trajao godinama, a izdanje je plod pregalaca, u prvom redu onih koji su proučavali i vrednovali povijest franjevaštva u Hrvata. Leksikon će biti velika stručna i znanstvena podloga svakom naučnom radu o franjevaštvu na prostorima republika Hrvatske i BiH. Leksikon donosi zavidnu brojku od oko 2000 osoba. Zasigurno smo neka nepravedno preskočili, neka nedovoljno obradili, neka možda i preko reda uvrštena, no sve će nabrojano dati poticaja još većem proučavanju kako Reda, tako i sinova i kćeri svetog oca Franje na hrvatskom tlu, rekao je Sesar, te podsjetio kako je rad na Leksikonu završen u jubilarnoj godini Franjevačkog reda, o 800. obljetnici njegova osnutka, redakcijski završen u siječnju, a tiskan u ožujku ove godine. Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Vlaho Bogišić podsjetio je na nemjerljiv prinos mnogih franjevaca tijekom desetljeća djelovanja Leksikografskog zavoda, kao i osamdeset godina moderne hrvatske leksikografije. U tom kon- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. tekstu Bogišić je podsjetio kako je i sam Krleža izjavio da će franjevački red sa svim onim što je značio na našim prostorima u doglednoj budućnosti tražiti jedno ovakvo leksikografsko djelo. Istaknuo je, kako Leksikografski zavod u suradnji s Provincijom Bosnom Srebrenom priprema i “Malu enciklopediju Bosne Srebrene”. Bogišić je pojasnio ključ uvrštavanja u Leksikon kojim se željelo predstaviti što je franjevačka kultura, kao kultura univerzuma, te se osvrnuo na pojedine primjere prikupljanja građe. Akademik Žarko Dadić je istaknuo kako Leksikon pokazuje da su franjevci svih provincija imali veliku ulogu u hrvatskoj kulturi i u razvitku pojedinih područja kao nastavnici u franjevačkim školama, javnim školama ili na druge načine. Tako je istaknuo niz imena koji su se posebno istaknuli na području prirodoslovlja, osobito u pripremanju i prevođenju udžbenika, poglavito matematike. U tom kontekstu podsjetio je na fra Matu Zoričića i njegovu aritmetiku, koja je ujedno bila i prva aritmetika na hrvatskom jeziku (1766.), potom fra Matiju Petra Karančića koji je prevodio udžbenik čiji se rukopis čuva u budimpeštanskom franjevačkom samostanu, te fra Ambroza Matića. Spomenuo je i neke mlađe franjevce koji su imali veliko značenje u znanosti, no koji su tragično završili potkraj II. svjetskog rata (fra Marijan Olujić, fra Marijan Blažić). Fra Emanuel Hoško koji je, uz fra Peju Ćoškovića i fra Vicka Kapitanovića uredio Leksikon, rekao je kako je to izdanje djelo svih pripadnika franjevačkog pokreta kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Biografije je pisalo 99 suradnika, među kojima ugledna franjevačka imena. Popis biografa otkriva i potvrđuje visok stupanj zajedništva i jedinstva svih hrvatskih franjevačkih zajednica i to čak do te mjere da predstavlja važnu oznaku franjevačkog identiteta kod nas. Na kraju predstavljanja, kardinal Bozanić čestitao je velikoj franjevačkoj obitelji u hrvatskom narodu na tom djelu, te Leksikografskom zavodu što je prepoznao vrijednost toga djela. U glazbenom dijelu programa nastupila je klapa Nostalgija. (kta/ika) 35 SUSRET GENERALNIH I PROVINCIJSKIH TAJNIKA JKPM OFM Sarajevo, 25.-26. svibnja 2010. (FIA) - Na poziv povjerenika Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincijala (JKPM OFM) Vijeća za misije i evangelizaciju, fra Lovre Gavrana, a u dogovoru s povjerenikom JKPM OFM za odgoj i izobrazbu, fra Željkom Tolićem, u Sarajevu su boravili generalni tajnik za misije i evangelizaciju fra Massimo Tedoldi i generalni tajnik za formaciju i studije fra Vidal Rodríguez, od 24. do 28. svibnja. Cilj pohoda bio je susret generalnih tajnika s tajnicima za misije i evangelizaciju, te odgoj i izobrazbu svih južnoslavenskih provincija: Bosne Srebrene, Hercegovačke, Splitske, Zadarske, Zagrebačke i Slovenske franjevačke provincije. Sastanci pročelnika ovih vijeća događali su se u franjevačkom samostanu na Bistriku, gdje su i boravili tajnici provincija. U ime braće na Bistriku gvardijan, fra Perica Vidić, izrazio je i pokazao radost i zadovoljstvo zbog ovog bratskog pohoda i boravka u ovom našem samostanu. 36 Na početku sastanka domaćin ovoga susreta, provincijal fra Lovro Gavran, pozdravio je sudionike i pojasnio zašto je ovakav susret organiziran baš u Sarajevu. Izrazio je istinsku radost zbog ovoga susreta i zbog svih pozvanih koji su se odazvali i došli u Sarajevo. Prvi dan susreta bio je predviđen za razgovor o misijama i evangelizaciji. Oba generalna tajnika, i fra Massimo i fra Vidal naizmjenično su izlagali poruku Uprave Franjevačkog reda, utemeljenu na objavljenim dokumentima od Generalnog kapitula 2003. do danas. Tajnici su naglasili nerazdvojivu povezanost ovih dvaju vijeća, jer se mi želimo baviti „korijenima i plodovima misija“. Nema misionara bez odgoja za misije. Fra Massimo je naglasio jednaku vrijednost misija „ad gentes“ i „intra gentes“. Izvještaje o misijskom djelovanju pojedinih franjevačkih provincija iznijeli su provincijski tajnici za misije: za Bosnu Srebrenu fra Mato Topić, za Hercegovačku provinciju fra Drago Vujević, za Splitsku MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. provinciju fra Stojan Damjanović, za Zadarsku provinciju fra Anselmo Stulić, za Zagrebačku provinciju fra Robert Perišić, za Slovensku provinciju fra Pepi Lebreht. U izvještajima je bila već prepoznatljiva materija o misijama „ad gentes“. Bitno različito misijsko djelovanje od svih drugih provincija jest u Bosni Srebrenoj. Zato je fra Mato predstavio misijsko djelovanje u Bosni Srebrenoj, s ozbiljnim pitanjem: Što to znači misijsko djelovanje „ad gentes“ u Bosni? I odgovorio da bosanski franjevci ne moraju prelaziti državne granice i granice kontinenata da bi misijski djelovali, jer to čine i u Bosni onako kako je činio sv. Franjo, stvarajući ozračje dijaloga sa islamom jer je Bosna još uvijek „misijska zemlja“. Razgovor je dalje tekao motiviran dijalogom kršćana s muslimanima. Fra Mato je na kraju pozvao generalne tajnike da organiziraju jedan susret o dijalogu na razini Franjevačkog reda, ali da se on ne dogodi negdje u Rimu nego u Bosni, u Sarajevu. Fra Massimo se složio s time i obećao dobro promisliti o toj ideji. Popodne je fra Lovro analizirao 17. nalog Generalnog kapitula 2009. „Dužnosti jedinica i konferencija s obzirom na formaciju i evangelizaciju“. Istaknuo je naglaske naloga: da se preinače programi formacije u svjetlu prioriteta evangelizacije i misije; da se kandidati motiviraju za evangelizaciju u franjevačkom stilu, kao „narodni fratri“; da se započne s radionicama za evangelizaciju i misije inter gentes i ad gentes na razini konferencije; da se braća pripreme za služenje Evanđelju putem sredstava društvenog priopćavanja. Analizu dokumenta „Poslani evangelizirati u župi – u bratstvu i malenosti“, pripremio je fra Mato. Fra Mato je naglasio da se uputa ovoga dokumenta u Bosni Srebrenoj prakticira već pet i pol stoljeća, zbog čega bosanski fratri nisu bili uvijek dobro shvaćeni i više puta su imali neprilika čak i kod braće u Rimu. Zato je naglasio zahvalnost za pojavu ovoga dokumenta koji su bosanski fratri s radošću prihvatili. Ostali sudionici su podržali ovakav stav, razlažući da se pastoral bosanskih franjevaca prakticira dobrim dijelom i u ostalim franjevačkim provincijama koje su nekada bile sastavni dijelovi Bosne Srebrene. Drugoga dana susreta sudionike je pozdravio fra Ivan Nimac, zastupnik spitskog provincijala, fra Želj- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ka Tolića, povjerenika JKPM OFM za odgoj i izobrazbu. Početak drugoga dana rada bio je ustvari nastavak izlaganja dvojice generalnih tajnika o formaciji i studiju. Govorili su o važnoj poveznici između onoga tko poziva i onoga koga se poziva, između Boga i čovjeka. Onaj tko poziva, on i odgaja i formira, a zatim šalje. Cijela franjevačka zajednica odgaja za franjevački poziv i u tom nizu odgojnih institucija i pojedinaca odgojitelj je negdje na začelju. Stoga bismo trebali svi mi franjevci prepoznati svoju odgojnu ulogu u zajednici, jer ako svi mi franjevci nismo svjesni da smo i odgojitelji, teško mogu pojedinci učiniti nešto više. Svoja izvještaje o stanju i djelovanju u formaciji i studiju iznijeli su tajnici provincija: za Bosnu Srebrenu fra Pero Vrebac, za Hercegovačku provinciju fra Ljubo Kurtović, za Splitsku provinciju fra Nedjeljko Jukić, za Zadarsku provinciju fra Ante Mrvelj, za Zagrebačku provinciju fra Ratko Radišić, za Slovensku provinciju fra Pepi Lebrecht. Nakon završetka zasjedanja obišli smo Franjevačku teologiju na Nedžarićima, gdje smo s bogoslovima i profesorima sudjelovali na molitvi, ručku i susretu i razgovoru. Ovu ustanovu su predstavili gvardijan fra Slavko Topić, dekan teologije fra Mile Babić, meštar bogoslova fra Marinko Pejić, koji je ujedno bio prevoditelj u svim ovim događanjima, i dekan bogoslova fra Branimir Mlakić.Uslijedio je pohod Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, sjemeništu i konviktu u Visokom. Zajednicu su predstavili gvardijan fra Josip Ikić, direktor fra Zvonko Miličić, prefekt fra Stjepan Lovrić i odgojitelj u konviktu fra Stipo Alandžak. Gosti su sudjelovali na susretu i zajedničkoj večeri.U četvrtak je organiziran obilazak naših najstarijih samostana u Kreševu, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci. Provincijski tajnici su završili svoj pohod i obilazak neki u srijedu, drugi u četvrtak, a generalni tajnici su otputovali u Rim u petak u ranim jutarnjim satima. Domaćin, provincijal fra Lovro Gavran ispratio ih je s iskrenom zahvalnošću za susret i svjedočenje u centralnim ustanovama Reda o svim istinskim nastojanjima i radu naše braće franjevaca na „njivi Božjoj“ sa svojim pukom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji. 37 U SARAJEVU PREDSTAVLJEN HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON Leksikon povijesno djelo kako za Franjevački red u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tako i za leksikografiju uopće Sarajevo, 11. lipanj 2010. U dvorani sv. Franje na Kovačićima 9. lipnja predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Izdavači Leksikona, na čijem je nastanku uz uredništvo sudjelovalo i 99 autora, su Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Prisutne je na početku, kao domaćin, pozdravio provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, zahvalivši izdavačima na objavljivanju ovog doista vrijednog djela. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije i predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH fra Ivan Sesar u svom obraćanju prisutnima istakao je kako se još od 18. st. u pojedinim franjevačkim zajednicama nastojalo skupiti i objaviti podatke o pojedinim franjevačkim likovima, što je na određeni način poslužilo izradi ovog Leksikona. Stoga je Leksikon povijesno djelo kako za Franjevački red u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tako i za leksikografiju uopće, naglasio je Sesar, kruna rada i zahvala ne samo u njemu zapisanim suradnicima nego i svima onima koji su baveći se ovom tematikom doprinijeli njegovu nastanku. U ime Leksikografskog zavoda prisutnima se obratio ravnatelj Bruno Kragić, osvrnuvši se na same početke suradnje Zavoda i franjevačkih zajednica te rekavši kako je Zavodu bila čast sudjelovati na objavljivanju ove knjige. Provincijalka Školskih sestara franjevki Bosanskohrvatske provincije s. Ivanka Mihaljević, naglasivši važnost izdavanja Leksikona za hrvatsku i biografiju 38 uopće, osvrnula se na prisutnost ženskih franjevačkih likova u Leksikonu, istakavši u kojem omjeru su oni u njemu zastupljeni. Ivo Komšić, dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, iznio je, između ostalog, primjedbu što u Leksikonu nema nekih znamenitih franjevačkih likova novije povijesti, dok je na koncu predstavljanja Pejo Ćošković, jedan od urednika, dao odgovore na prethodno postavljena pitanja i primjedbe te upoznao prisutne s metodologijom rada i nastanka ovog djela. Leksikon koji je svojevrsna povijest franjevačkih zajednica na prostoru BiH i Hrvatske, tiskan u povodu obilježavanja 800-te obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda, donosi na 589 stranica podatke o radu i životu preko 2.000 sljedbenika franjevačke karizme te čitatelja upoznaje s njihovim višestoljetnim radom na pastoralnom, kulturnom i humanitarnom polju. Biografije su navedene abecednim redom po biografskim načelima, uz određene specifične karakteristike. Budući da je riječ o vrlo zahtjevnom projektu te prvom djelu ovakve vrste na čijem su izdavanju, uz pomoć Leksikografskog zavoda, aktivno sudjelovali pripadnici franjevačkih zajednica, realizacija projekta zaslužuje svaku pohvalu, a knjiga će zasigurno biti kako kvalitetan priručnik budućim istraživačima franjevačke prošlosti na našim područjima tako i polazna točka za sve buduće projekte ovakve vrste. (kta/fia) MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. POZDRAVNI GOVOR PREDSJEDNIKA VFZ U HR I BIH DR. FRA IVANA SESARA Predstavljanje Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona Sarajevo, 9. lipnja 2010. Uvažene dame i gospodo, sestre i braćo, dragi prijatelji franjevaštva i franjevačke baštine! Kao predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH srdačno vas sve pozdravljam na ovom skupu povodom izlaska iz tiska i predstavljanja javnosti dugo očekivanog Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona. Želim da se ugodno osjećate i da se zajedno radujemo što je trudom mnogih marljivih ruku i mnogih bistrih umova svjetlo dana ugledao ovaj Leksikon. U Predgovoru ovog kapitalnog djela spomenuto je kako se u pojedinim franjevačkim provincijama u našim krajevima već od 18. stoljeća nastojalo skupiti i objaviti podatke o značajnim franjevačkim likovima. Svi su ti podaci manje ili više poslužili za izradu ovog Leksikona. Stoga je ovo Djelo u neku ruku kruna rada ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih ranijih djelatnika na tom polju. Gledano s naše strane Leksikon je istovremeno i naš dûg i naša zahvala svima onima koji su u prethodnim stoljećima obavili pionirski rad na franjevačkoj bibliografiji. Da ne ponavljam podatke o ideji i samom nastanku Leksikona koji su u Predgovoru iscrpno navedeni, naglašavam povijesnost ovoga trenutka za Franjevački red na našim prostorima i za leksikografiju uopće. Već je i sam Krleža dao naglasiti da će franjevački Red, sa svim onim što je značio i što znači na ovim našim prostorima, u doglednoj budućnosti tražiti jedno ovakvo leksikografsko djelo. Rad je na samom leksikonu trajao godinama, da ne kažem desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihi pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Leksikon je koristio i dosadašnja pojedinačna nastojanja u vrednovanju života i rada pojedinih franjevaca i franjevki. Ovim Leksikonom stvoren je temelje franjevačkoj leksikografiji kod Hrvata, i svako sljedeće slično djelo i nastojanje bit će uvelike olakšano. Također, Leksikon će biti itekako velika stručna i znanstvena podloga svakom naučnom radu o franjevaštvu na našim prostorima. Suvišno je napominjati da je svaki ljudski čin podložan pogreškama i nesavršenostima, pa tako i ovaj. Leksikon donosi zavidnu brojku od oko 2000 osoba. Zasigurno su neka imena nepravedno preskočena, neka nedostatno obrađena, neka, možda, i preko reda uvrštena, no sve će nabrojeno dati poticaja još većem i dubljem proučavanju kako Reda tako i uloge pojedinih franjevaca i franjevki na ovim našim prostorima. Leksikon je završen u jubilarnoj godini Franjevačkog reda, o 800. obljetnici njegova utemeljenja. Rukopisi su redakcijski završeni u siječnju a tisak u ožujku MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ove godine. Mislim da mnogi dijelimo isto mišljenje, boljeg sjećanja na tako veličanstven jubilej svome Redu nismo mogli podariti. Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Spe salvi ističe: “Život je poput nekog putovanja morem povijesti, često mračnim i uzburkanim, putovanja na kojemu otkrivamo zvijezde koje nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade. Sigurno je Isus Krist svijetlo, sunce koje je granulo nad svim tminama povijesti. Ali da bismo došli do njega, trebamo također neka nama bliža svjetla, a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpe iz njegova svjetla i predstavljaju nam tako putokaz našem putovanju…” Dragi prijatelji, pred nama je večeras knjiga puna osoba koje su izgarale u ljubavi, vjeri i odanosti spram Crkve, svoga franjevačkog Reda, svoga naroda i Domovine. Ovaj je Leksikon izričaj naše odanosti i poštovanja njihovom uzoru i samoprijegoru. Sve što smo propustili ili nedostatno izrekli vjerujemo da je zapisano u onom nebeskom leksikonu za kojeg se uistinu i jedino živi. Dok predstavljamo Leksikon i predajemo ga javnosti, želim zahvaliti svima onima koji su zaslužni za njegov nastanak. Na prvom mjestu zahvaljujem Bogu što je naš narod, da tako kažem, nerazdruživo spojio s franjevaštvom i što mu je tijekom osam stoljeća podario bogatu franjevačku baštinu kakva se rijetko može naći u drugih naroda. Ta nas baština obvezuje da franjevaštvo na ovim našim prostorima, koliko je do nas, nastavi rađati nove franjevačke likove, svetačke i umne velikane, koji će puniti sveske budućih izdanja Leksikona. Zahvaljujemo Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža na čelu s glavnim ravnateljem gosp. Vlahom Bogišićem za spremnost da s našim Vijećem franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bude suizdavač Leksikona. Bez njegove susretljivosti i pomoći Leksikon bi vjerojatno još dugo čekao na svoje rođenje. Zahvaljujem urednicima fra Franji Emanuelu Hošku, dr. Peji Ćoškoviću i fra Vicku Kapitanoviću, zatim svim članovima uredništva, suradnicima-autorima priloga za Leksikon, lektorskom, grafičkom i tiskarskom osoblju te svim vrijednim drugim rukama bez kojih Leksikon ne bi ili još ne bi ugledao svjetlo dana. Zahvaljujem Franjevačkoj Provinciji Bosni Srebrenoj na čelu sa provincijalom fra Lovrom Gavranom. Na poseban način hvala organizatoru i suradniku uredništva Lekiskona fra Marijanu Karauli, vikaru Provincije, kao i svima ostalima koji su svojom zauzetošću sudjelovali u organizaciji ove večeri. Svima od srca hvala! 39 SJEDNICA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA HR I BIH U MOSTARU Mostar, 21. lipnja 2010. (MIRIAM) – U franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, u ponedjeljak, 21. lipnja 2010. održana je sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sjednicom je predsjedao fra Ivan Sesar, hercegovački provincijal, predsjednik Vijeća. Na sjednici su nazočili poglavari i poglavarice franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH. Raspravljalo se o svim važnijim pitanjima vezanim uz život i rad franjevačkih zajednica, kojih na prostoru Hrvatske i i BiH ima dvadeset i jedna. U MOSTARU ODRŽANA SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALIH MINISTARA OFM Fra Željko Tolić izabran za predsjednika Konferencije Mostar, 22. lipnja 2010. (MIRIAM) – U franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, u utorak, 22. lipnja 2010. održana je sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM. Članovi Konferencije su provincijalni ministri triju hrvatskih provincija, dviju bosansko –hercegovačkih i Slovenske provincije. Na sjednici je, uz spomenute provincijale, nazočio i generalni definitor fr. Ernest K. Siekierka. Uz ostale točke dnevnog reda izabran je i novi predsjednik Konferencije. Dosadašnjeg predsjednika fra Josipa Soptu naslijedio je fra Željko Tolić, provincijal provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. NOVO VODSTVO ZAGREBAČKE PROVINCIJE SLUŽAVKI MALOG ISUSA Zagreb, (IKA) – Sestre služavke Malog Isusa provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina sa sjedištem u Zagrebu, pod predsjedanjem vrhovne glavarice Družbe s. Marie Ane Kustura u utorak 29. lipnja na redovitom XIII. provincijskom kapitulu izabrale su novu upravu. Za provincijalnu glavaricu izabrana je s. M. Katarina Penić-Sirak a za prvu savjetnicu i zamjenicu poglavarice s. M. Jelena Burić. Za drugu savjetnicu izabrana je s. M. Petra Marjanović, za treću savjetnicu s. M. Imakulata Lukač a za četvrtu savjetnicu s. M. Mirjam Dedić. 40 MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA UTEMELJENO MEĐUNARODNO ISTRAŽNO POVJERENSTVO ZA MEĐUGORJE Vatikan, (IKA) - Sveta Stolica je u okviru Kongregacije za nauk vjere osnovala Međunarodno istražno povjerenstvo za Međugorje, priopćio je Tiskovni ured Svete Stolice 17. ožujka. U povjerenstvu su kardinali, biskupi, stručnjaci i vještaci. Povjerenstvom će predsjedati kardinal Camillo Ruini, donedavni Papin vikar za Rimsku biskupiju. KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA ODBORA ZA MLADE BK BIH Na sjednici je podneseno izvješće o radu Ureda za mlade BK BiH, koji će biti izvršno tijelo Odbora Sarajevo, 14. travanj 2010. (kta) - U utorak, 13. travnja, u prostorijama Biskupske konferencije BiH, održana je konstituirajuća sjednica Odbora za mlade BK BiH. Odbor je osnovan pri Vijeću za laike BK BiH, predsjedava mu banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, a čine ga biskupijski povjerenici za pastoral mladih, regionalni duhovni asistenti Franjevačke mladeži, predstavnik Salezijanske redovničke zajednice, predstavnica sestarskih redovničkih zajednica, te tajnica Ureda za mlade BK BiH. Odmah po odluci Biskupske konferencije o osnivanju, Odbor je dobio zadaću da na konstituirajućoj sjednici iznese prijedloge o narednom Susretu hrvatske katoličke mladeži u BiH. Tako su članovi Odbora donijeli zajednički MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. prijedlog da domaćin spomenutog Susreta bude Mostarska biskupija, a prijedlog će se razmotriti na sljedećem zasjedanju Biskupske konferencije. Na sjednici je podneseno i izvješće o radu Ureda za mlade BK BiH, koji će biti izvršno tijelo Odbora, kako bi se članovi upoznali sa dosadašnjim projektima, te sa projektima koji slijede ove godine. Biskupijski povjerenici za mlade izvijestili su da je prijavljeno oko 4000 mladih iz naših biskupija za SHKM u Zadru. Razgovaralo se i o susretu mladih Agora del Mediterraneo, koji će se održati od 8. do 19. rujna ove godine u Loretu (Italija), te je donesena odluka da ove godine BiH predstavi dvoje mladih iz Mostarske i Banjolučke biskupije. Bliži se i Svjetski susret mladih, od 11. do 21. kolovoza 2011. u Madridu, te je usuglašeno da će prijave mladih ići preko biskupijskih povjerenika, a potom će se prikupljene prijave iz Ureda za mlade BK BiH poslati u Madrid. Mladi iz BiH trebali bi biti smješteni u jednoj španjolskoj biskupiji, te zajedno sudjelovati na Susretu. Naglašena je potreba sustavnijeg pristupa pastoralu sveučilištaraca u sveučilišnim gradovima Bosne i Hercegovine. Odbor za mlade BK BiH će nastaviti održavati dobro kontakte s Odborom za mlade HBK. Odbor za mlade BK BiH sastajat će se najmanje tri puta u godini, a po potrebi određenih projekata i češće. 41 SUSRET BISKUPA BK BIH I ČLANOVA KONFERENCIJE VIŠIH REDOVNIČKIH POGLAVARA I POGLAVARICA BIH Priopćenje s petog susreta biskupa BK BiH i KVRPP Sarajevo, 29. travnja 2010. (kta) - Pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 28. travnja 2010. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, održan je peti susret biskupa BK BiH s članovima Konferencije viših redovnički poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Na susretu su sudjelovali svi biskupi i svi provincijalni poglavari i poglavarice Bosne i Hercegovine. Na početku zasjedanja upućene su čestitke novoizabranoj provincijskoj predstojnici Školskih sestara franjevki s. Franki Bagarić kao novom članu redovničke Konferencije. Svjesni da u Bosni i Hercegovini, iako je prošlo petnaest godina od svršetka ratnih stradanja, još uvijek mnogi žive na rubu egzistencije, biskupi i provincijalni poglavari i poglavarice stavili su u središte svoga razmišljanja djelovanje redovničkih zajednica na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini kao ostvarenje njihove karizme odnosno poslanja. Imajući u vidu da je redovnički život, u različitosti svojih karizmi i institucija, osobiti dar Crkvi te da socijalno-karitativna djelatnost spada u samu narav redovničkog života, saslušali su izlaganje s. Ivanke Mihaljević, provincijalne glavarice Školskih sestara franjevki, u kojem je između ostalog iznijela analizu aktualnog djelovanja pojedinih redovničkih zajednica na socijalnom području kao svjedočenju Božje ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema onima na rubu društva. U spomenutom izlaganju iznesene su konkretne djelatnosti redovnika i redovnica 42 na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini koje se odnose na rad u: bolnicama, dječjim vrtićima, školama, staračkim domovima, rehabilitacijskim centrima i centrima za ovisnike, pučkima kuhinjama, patronažnim službama, sirotištima, domovina za nezbrinutu djecu, prihvatilištima za beskućnike itd. Najveći dio svega nabrojenog, pokrenule su same redovničke zajednice, odnosno Crkva. Uočeno je da se sve redovničke zajednice susreću s gotovo istim problemima kao što su nedostatak potpore socijalnim projektima od strane države, nedostatak zakonskih odredbi i različitost zakonodavstva i njegove primjene na raznim razinama, nedostatak zakona o restituciji odnosno povratu oduzete imovine. Spomenuta je potreba redovite duhovne skrbi u staračkim domovima i bolnicama. Sudionici su se suglasili da djelovanje na socijalnom području otvara velike mogućnosti dijaloga sa svima koji nastoje oko dobra čovjeka te da je vrijeme velikih kriza i izazova – kao što je sada slučaj - u isto vrijeme prigoda za nove inicijative i mogućnost kako bi, po autentičnom življenju Evanđelja, služili Bogu i ljudima posebno onima u potrebi. Želja im je da i ovo vrijeme bude vrijeme oživljavanja redovničkih karizmi i novog poleta redovničkih zajednica. Naglašeno je da Crkva ne smije bježati od nijednog napora kada treba kršćansko milosrđe pokazati na djelu u nastojanju da olakša bol i životnu dramu ljudi potrebnih pomoći te da im ponudi životnu nadu koju i sama darom Božjim posjeduje. Razgovarano je o iznalaženju najboljih načina koordinacije djelovanja redovničkih zajednica na socijalnom planu s pastoralnim programom na dijecezanskim razinama odnosno umrežavanju djelovanja crkvenih institucija na socijalno-karitativnom planu. Pokazala se potreba organiziranja seminara i duhovnih susreta za one koji pri redovničkim zajednicama djeluju na socijalnom planu. Također je ukazano na potrebu aktivnijeg uključivanja predstavnika Crkve pri predlaganju pojedinih državnih zakona koji se tiču socijalnog djelovanja kako bi ti zakoni bili uistinu u službi onih koji rade na dobro socijalno i zdravstveno ugroženih ljudi. Konstatirano je da je rad redovničkih zajednica na socijalnom planu s djecom i MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. mladima zastupljen u dosta velikoj mjeri kao i skrb o starim osobama, ali i da bi trebalo veću brigu posvetiti obiteljima, posebno onima s brojnom djecom iako već postoje određene inicijative na raznim crkvenim razinama. U tom duhu predloženo je da se osnuje jedno novo tijelo pri Biskupskoj konferenciji koje bi pokretalo inicijative na planu zauzimanja za promicanje života i pružanju pomoći obiteljima s brojnom ili bolesnom djecom. Biskupi i redovnički poglavari i poglavarice saslušali su izvješće o nedavnom susretu predstavnika raznih katoličkih laičkih društava u BiH koje je organiziralo Vijeće za laike Biskupske konferencije. Istaknuta je potreba duhovnoga vodstva društava, molitvenih pokreta i zajednica kao i njihova aktivnog uključenja u izgradnju župnog zajedništva imajući u vidu da svaka redovnička zajednička ima svoju specifičnu karizmu. Naglašena je i nužnost aktivnijeg uključivanja na polju sredstava društvenog priopćivanja sa svrhom promicanja evanđeoskih vrjednota. Susret je završen zajedničkim euharistijskim slavljem u nadbiskupskoj kapeli koje je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je biskup Komarica. Tijekom Mise na osobit način molilo se za Svetog Oca Benedikta XVI. kao izraz odanosti i potpore u vremenu napada na njega, a o petoj obljetnici održavanja njegove prve opće audijencije nakon izbora za papu. Također su u molitvu uključili dušu pokojnoga Alberta, oca apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Alessandra D’Errica kojemu su uputili zajedničko pismo sućuti. MONS. MIJO GORSKI IMENOVAN ZAGREBAČKIM POMOĆNIM BISKUPOM Zagreb, 3. svibnja 2010. (IKA) - Papa Benedikt XVI. imenovao je mons. Miju Gorskog, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i ravnatelja Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, pomoćnim biskupom zagrebačkim i dodijelio mu titulu naslovnog biskupa Epidauruma (Cavtat). Vijest o imenovanju objavljena je u ponedjeljak 3. svibnja u 12 sati u Rimu, a u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu istodobno ju je objavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Cassari. Mons. Mijo Gorski rođen je 17. rujna 1952. godine u Gori Veterničkoj, župa Mihovljan, kao deveto dijete u obitelji. Nakon osnovne škole, kao pitomac Dječačkog sjemeništa na Šalati, završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije pohađao je teološki studij na Katoličkom MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem je diplomirao 1977. godine. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 26. lipnja 1977. godine. Službu župnog vikara od 1978. do 1979. godine obnašao je u Vrbovcu, a od 1979. do 1982. godine u župi sv. Blaža u Zagrebu. Od 1982. do 1997. godine obnašao je službu upravitelja župe sv. Mateja, Zagreb-Dugave, gdje je sagradio i župnu crkvu. Od 1997. do 1998. godine bio je upravitelj župe sv. Anastazije u Samoboru te dekan Okićkog dekanata. Od 1998. do 2002. godine bio je župnik župe sv. Blaža u Zagrebu, kada je obnašao i službu biskupskog vikara za grad Zagreb. Godine 2002. imenovan je rektorom Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, a tu je službu obnašao do 2008. godine. Pod njegovim je vodstvom, kao predsjednika Odbora za obnovu zgrade Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, temeljito obnovljena zagrada drevnog zagrebačkog Sjemeništa. Godine 2008. imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, i ravnateljem Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Član je Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika Zagrebačke nadbiskupije. Ređenje novoga biskupa bit će u zagrebačkoj katedrali u subotu 3. srpnja u 10 sati. 43 PRIOPĆENJE S XII. REDOVNOG GODIŠNJEG ZAJEDNIČKOG ZASJEDANJA BK BIH I HBK Priopćenje za javnost prenosimo u cijelosti: Bijelo Polje, 26. svibanj 2010. - Članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije održali su svoje dvanaesto redovno godišnje zajedničko zasjedanje, 24. i 25. svibnja u kući susreta „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) kod Mostara pod predsjedanjem mons. dr. Franje Komarice, biskupa banjolučkog, predsjednika BK BiH, i mons. dr. Marina Srakića, nadbiskupa đakovačkoosječkog, predsjednika HBK. Nakon što je rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. Jure Bogdan upoznao biskupe da su unesene sve potrebne dopune u skladu s crkvenim smjernicama, odobren je popravljeni i dopunjeni Statut i Pravilnik Zavoda na talijanskom jeziku te će biti dostavljen Kongregaciji za katolički odgoj na odobrenje. Biskupi su zahvalili rektoru Bogdanu i svim djelatnicima Zavoda za njihov rad i nastojanje da svećenici Crkve u Hrvata imaju sve potrebne uvjete za postdiplomski studij te da Zavod i dalje bude susretište mladih Hrvata katolika koji studiraju u Rimu kao i mjesto pohoda hrvatskih hodočasnika. Biskupi su saslušali izvješće biskupa hvarsko-bračko-viškog mons. Slobodana Štambuka o njegovu pohodu Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu prošle godine i o razgovoru sa svim osobama koje u tom Zavodu žive i djeluju. Dali su potrebne smjernice kako bi i ubuduće ovaj Zavod u središtu katoličanstva ispunjao svoju osobitu ulogu u životu Crkve u hrvatskom narodu. Biskupi su saslušali iscrpno izvješće ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu don Ante Kutleše, razmotrili pojedina konkretna pitanja koja se tiču potreba za duhovnom skrbi u nekim hrvatskim katoličkim misijama te dali smjernice za pastoralno djelovanje u misijama u skladu s mjesnim Crkvama. Budući da je istekao mandat ravnatelju Kutleši, biskupi su mu zahvalili na njegovu zauzimanju i radu na koordiniranju misijske djelatnosti u zemljama širom svijeta gdje djeluju hrvatski svećenici, redovnici, redovnice, laici katehisti i socijalni radnici skrbeći za Hrvate katolike od kojih su mnogi otišli „na privremeni rad“ zbog teških ratnih stradanja ili komunističkog režima. Za novog ravnatelja izabrali su splitskog franjevca o. Josipa Bebića, aktualnog delegata za inozemnu pastvu u Njemačkoj. Biskupi su, također, zahvalili dosadašnjem predsjedniku Vijeća 44 HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu mons. dr. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom, te za novoga predsjednika izabrali mons. dr. Peru Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog. Biskupi su saslušali i izvješće predsjednika Hrvatskog Caritasa mons. Josipa Mrzljaka, varaždinskog biskupa, o ovogodišnjoj korizmenoj akciji: Tjedan solidarnosti i zajedništvo s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Biskupi Bosne i Hercegovine zahvalili su preko biskupa HBK cijeloj krajevnoj Crkvi i svim ljudima i institucijama u Hrvatskoj koji su duhovno ili materijalno iskazali zajedništvo s Crkvom i ljudima u BiH tijekom ovog Tjedna koji će biti održavan i ubuduće, tako da će se i dalje raditi na što boljoj međusobnoj koordinaciji Hrvatskog Caritasa i Caritasa BK BiH. Nakon što su biskupi ukratko upoznati što je do sada urađeno na prikupljanju podataka o žrtvama tijekom dvadesetog stoljeća, dali su potrebne smjernice i zaduženja za nastavak rada oko prikupljanja podataka na biskupijskim razinama posebno kada je riječ o osobama koje su ubijene iz mržnje prema vjeri kako bi se na razini Crkve u hrvatskom narodu napravio martirologij. Biskupi su saslušali izvješće mons. Slobodana Štambuka o radu Papinskih misijskih djela za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Raduje ih dobra suradnja između Vijeća za misije pri jednoj i drugoj Biskupskoj konferenciji kao i rad na povezivanju misionara i misionarki s područja obiju država. Raduje ih, također, podatak da oko stotinu redovnika, redovnica i biskupijskih svećenika djeluju kao misionari. Također su izrazili radost što će domaćin sljedećeg godišnjeg susreta misionara početkom srpnja biti Kotorska biskupija. Hrvatska biskupska konferencija izišla je u susret zamolbi biskupa iz BiH te dala izdavačka prava - uz poštovanje autorskih prava - Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine za tiskanje vjeronaučnih udžbenika u BiH. Biskupi su dogovorili način predstavljanja i potrebnih uputa u službenim crkvenim glasilima rimskog obrednika „Egzorcizmi i druge prošnje“ koji je nedavno otisnut na hrvatskom jeziku. Biskupi su zadužili Komisije „Justitia et pax“ dviju Biskupskih konferencija da temeljito prouče pitanje MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. registracije za glasovanje poštom za izbore u BiH da Komisije, u skladu sa svojim mogućnostima i poslanjem, porade na tome da što veći broj prognanih glasuje na predstojećim izborima kako bi izabrali one koji će raditi na njihovu povratku i obnovi domova iz kojih su prognani ili izbjegli. Svi nazočni biskupi, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Alessandrom D’Erricom sudjelovali su, 24. svibnja na zajedničkom Misnom slavlju u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na njezin patron i tridesetu obljetnicu posvete. Svečanu Euharistiju predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a propovijedao je nadbiskup Srakić. Prigodnu riječ na kraju Mise uputio je nuncij D’Errico. Bijelo Polje kod Mostara, 25. svibnja 2010. Tajništvo HBK Tajništvo BK BiH ODRŽAN SUSRET SVEĆENIKA BOSNE I HERCEGOVINE Kupres, 2. lipanj 2010. (kta) - U srijedu, 2. lipnja u župnoj crkvi na Kupresu održan je jednodnevni Susret svećenika Bosne i Hercegovine. Na Susretu su sudjelovali svi biskupi Bosne i Hercegovine kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico, a priključio im se i biskup kotorski mons. Ilija Janjić sa svojim svećenicima te biskup iz Indije mons. Devprasad John Ganawa. Uz biskupe su bili i dvojica franjevačkih provincijala iz Sarajeva i Mostara fra Lovro Gavran i fra Ivan Sesar te oko 350 svećenika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, među kojima i nekoliko grkokatoličkih svećenika na čelu sa svojim vikarom protojerejom Mihajlom Stahnekom, kao i brojni vjernici župe Otinovci-Kupres. Nakon molitve Srednjeg časa, koju je predvodio predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Franjo Komarica, uslijedilo je prigodno razmatranje generalnog vikara Banjolučke biskupije mons. dr. Ante Orlovca dok je pripravu za sakrament pomirenja predvodio franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Molitvu krunice, tijekom koje su svećenici razmišljati o otajstvima svjetla, animirao je župnik iz Studenaca don Ivo Šutalo. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Vrhunac Susreta bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje svih biskupa i svećenika te sudjelovanje vjernika. U prigodnoj uvodnoj riječi kardinal Puljić je izrazio radost zbog zajedništva u Euharistijskom slavlju u Svećeničkoj godini ističući kako je Sveta misa najveći izraz zajedništva svećenika, biskupa i redovničkih poglavara. „Ovim zajedništvom šaljemo poruku zajedništva Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, ali i pozitivnu poruku našim vjernicima kao i svim građanima ove zemlje. Neka nas ne zbuni ova medijska i politička kritička kampanja prema slabo- stima svećenika. I prije su bile te slabosti, ali ih sada valja razotkriti kako bi se dogodila duhovna obnova u nama i među nama“, kazao je kardinal Puljić izražavajući uvjerenje da će ova kampanja potaknuti i uozbiljiti svećenike kako bi istinski pročistili stavove i životna načela, grijehe i pogreške te živjeli vjerodostojnije i svjedočkije. „Prilika je da zahvalim Bogu za vas; da zahvalim vama za svaku ljubav osvjedočenu žrtvom i vjernošću u služenju i poslanju Crkvi na ovim prostorima“, rekao je kardinal Puljić zaželjevši da njihova skrušenost na početku Mise takne božansko Srce Isusovo kako bi se obnovili po Srcu Njegovu jer je on blaga i ponizna srca. 45 Homiliju je izrekao predsjednik Vijeća za kler BK BiH mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Oslanjajući se na poziv proroka Jeremije, o kojem je bilo riječi u prvom čitanju ((Jr 1,4-5. 17-19), biskup Perić je kazao kako prorok Jeremija iznosi nekoliko činjenica svojstvenih svakomu Božjem duhovnom zvanju od toga da postoji u pozvanima neki osjećaj Božje blizine preko Božjeg poznavanja pozvanoga od njegova začeća preko posvećenja pozvanoga da služi Bogu do postavljanja za proroka svim narodima. Na temelju toga pojasnio je i današnje poslanje svećenika kojemu je dan dar i zadatak poučavanja Tumačeći drugo čitanje iz poslanice Hebrejima progovorio je o dar i zadatku posvećivanja, a zatim na temelju evanđeoskog odlomka (Mk 1, 1420) o daru i zadatku upravljanja. „I mi smo, braćo, dozvani s raznih strana, gora i jezera, u svećeništvo. I nitko se ne može smatrati dostojnim tolikoga i takvoga dara. Koliko god to bila Božja inicijativa i odluka, a naš pristanak i suradnja, činjenica je da duhovna zvanja niču iz obitelji koje djecu vole i odgajaju, u kojima se Boga poštuje i ponizno moli, Gospin zagovor krunicom prosi, sakramenti primaju, Božje zapovijedi opslužuju i odvažno se protiv svjetovne struje bori. Sveti župnik arški sve je vlastitim primjerom potvrđivao i pozivao“, kazao je biskup Perić ističući zahvalnost Svetom Ocu Benediktu XVI., koji je proglasio Svećeničku godinu. „Pratio nas je svu godinu, iz tjedna u tjedan, svojim očinskim porukama, govorima, pismima. A možda se nije nikada naslušao tolike medijske vike zbog nekih prezbiterskih bludorija kao ove godine. Neka nam oprosti! Stoga ova je Svećenička godina i svima nama poziv na temeljit ispit svećeničke savje- 46 sti i ozbiljna opomena da se progledamo u ogledalu Božjega milosrđa, ali i Božjih zahtjeva i svojih prezbiterskih obećanja. Ispitajmo sebe koliko smo ostali privrženi svomu pozivu i poslanju - vjerni Kristu, vjerni svećeništvu. Ostavimo grješne mreže i veze na morskome žalu ovoga svijeta! Neka nas od njih Krist svojom božanskom ljubavlju zauvijek rastavi i k sebi privuče! Neka nam on, veliki Velesvećenik, vrati izvorno svećeničko srce i lice, koje je i blaćeno i ranjeno! Neka ljudi na tome licu svakodnevno gledaju tragove Božje prisutnosti“, istaknuo je biskup Perić. „Svećeniče Kristov! Hvala ti za svaki trenutak tvoga svećeničkog služenja Bogu i njegovoj Crkvi, za tvoju molitvu i patnju. Neka te prožima svijest da si Božji svećenik puna 24 sata na dan. Ako ti nitko ne oda priznanja za tvoje odano služenje Crkvi, Bogu i rodu, budi osnažen Božjom prisutnošću i moli Oca nebeskoga da ti on uzvrati u tajnosti tvoga bića. Budi ustrajan na svome svećeničkom putu“, kazao je na kraju propovijedi biskup Perić. Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koje su dali na ređenju; da će, pod vodstvom Duha Svetoga, neprestano vršiti svetu službu svećeništva kao prezbiteri i kao čestiti suradnici biskupskoga reda brinuti se za Božje stado; da će pobožno i vjerno po predaji Crkve slaviti Kristova otajstva na hvalu Božju i posvećenje kršćanskoga naroda; da će dostojno i mudro obavljati službu riječi propovijedajući Evanđelje i izlažući katoličku vjeru te da će se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji je Ocu prinio sebe kao čistu žrtvu, te se s njime posvećivati za spasenje ljudi. Na kraju Mise nazočnim biskupima i svećenicima obratio se nuncij D’Errico ističući kako je vrlo radostan što sudjeluje na Svećeničkom danu, čija važnost mu je postala očita već od prvoga trenutka kad je o tome dobio vijest. „Ova inicijativa je od posebne važnosti za Crkvu u Bosni i Hercegovini, ne samo zato što se uklapa u kontekst Svećeničke godine, koju je proglasio Sveti Otac Benedikt XVI., nego također jer je praktično prvi put da je organiziran Svećenički susret u Bosni i Hercegovini na nacionalnoj razini“, istaknuo je nuncij D’Errico zahvalivši - kao Papinski predstavnik - svima koji su doprinijeli njegovu ostvarenju i izražavajući želju da iz ovoga Dana proiziđu dobri plodovi za svećenike i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Nuncij D’Errico je potom pročitao Poruku Svetog Oca naslovljenu na biskupa Komaricu kao predsjednika Biskupske konferencije, a potpisao ju je kardinal Tarcisio Bertone, državni tajnik Njegove Svetosti. U Poruci se ističe da je Sveti Otac Benedikt XVI.. s radošću primio vijest da će se 2. lipnja u Kupresu, po prvi put održati nacionali susret svećenika iz čitave Bosne i Hercegovine te da od srca pozdravlja sve sudionike od domaćina susreta kardinala Puljića preko časne braće u biskupstvu i dragih svećenika do svih vjernike koji ih prate svojim molitvama. „Draga braćo u svećeništvu, pri kraju ove godine posvećene svećenicima vi ste se još jednom okupili kako biste zajednički potvrdili svoju vjernost Isusu Kristu koji vas je pozvao iz vašeg rodnog doma i poslao da po čitavom svijetu budete glasnici Božje ljubavi i istine. Ne znamo zašto je odbrao baš nas, ali je sigurno da s nama ima poseban plan. Stoga je za svećenika bitno da ima potpuno povjerenje u Gospodina. To povjerenje raste iz osobne molitve. Tako predan u volju Božju, oslonjen na Krista i ojačan molitvom MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. svećenik može biti istinski svjedok. Dragi prijatelji, svjedočiti svetošću života za nas ima posebnu važnost. Sjeme zvanja koje je u nas posijao Bog treba donijeti plodove i novih duhovnih zvanja. Želimo vas potaknuti da molitvom i primjerom zalijevate sjeme koje je gospodar žetve posijao u srcima mladića i djevojaka da ga slijede izbliza u posvećenom životu“, stoji u Poruci Svetog Oca koju je potpisao kardinal Bertone. Biskupi i svećenici, okupljeni na Kupresu, uputili su brzojav papi Benediktu XVI. koji glasi: „Sveti oče! Na svršetku Svećeničke godine, koju je vaša svetost najavila lani na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, u povodu 150. obljetnice smrti svetoga župnika arškoga, zaštitnika svih župnika, prezbiteri, biskupij- ski i redovnički, koji djeluju u dušobrižništvu Crkve u Bosni i Hercegovini, svjesni da je “svećenik ljubav Isusova Srca”, okupljeni na Kupresu na svome bratskom susretu i predvođeni svojim pastirima i poglavarima, da slave sakramente pomirenja i euharistije, da obnove svoja svećenička obećanja i izraze svoju potpunu vjernost Kristu, Sinu Božjemu, u Duhu Svetome, i njegovoj Crkvi, pod zaštitom Marije Djevice i Bogorodice, dok iskazuju Svetosti Vašoj osjećaje sinovske zahvalnosti i vjernosti mole apostolski blagoslov za sebe i za vjernike koji su im povjereni“, stoji u brzojavu Svetom Ocu. Susret je završen zajedničkim objedom i druženjem. BISKUPI BIH UPUTILI POSLANICU NA ZAVRŠETKU SVEĆENIČKE GODINE “Kristova vjernost - svećenikova vjernost” Sarajevo, 31. svibanj 2010. (KTA) - Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine: kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki i predsjednik BK BiH, mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, i mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, uputili su o blagdanu Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja, na završetku Svećeničke godine svoju Poslanicu pod naslovom: Kristova vjernost - svećenikova vjernost. Na početku biskupi podsjećaju svećenike da je Sveti Otac Benedikt XVI. podario cijeloj Crkvi radosno vrijeme od godinu dana (lipanj 2009. – lipanj 2010.), u kojem je u središte svojih ali i cijele Crkve molitava, razmišljanja i inicijativa stavio lik svećenika. „Izvanredna je to bila prigoda koju je, i naša krajevna Crkva nastojala iskoristiti u skladu sa svojim mogućnostima u ovom poratnom vremenu istodobna nastojanja za materijalno-duhovnom obnovom i opstankom, na našim višestoljetnim korijenima, ali i cijele Crkve. Većina svećeničkih susretanja na biskupijskoj ili dekanatskoj razini bila je obilježena molitvom i razmatranjima o biti i naravi našega svećeničkog poziva te želje da ga u današnjem vremenu i u našem životnom okruženju na najbolji način ostvarimo. Hodočašća jednog broja naših svećenika u Svetu Zemlju na dijecezanskim razinama, zatim ovogodišnji svećenički sabori u Sarajevu i Ba- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. njoj Luci te pastoralni dan svećenika u Mostaru kao i okupljanja u našim katedralama na Misi posvete ulja odnosno obnove svećeničkih obećanja te duhovne obnove i vježbe kao i druge inicijative naš su odgovor na poziv Svetog Oca „na snažniju zauzetost za duhovnu obnovu svih svećenika u cilju njihova snažnijeg i prodornijeg svjedočenja evanđelja u današnjem svijet„ upućenog u njegovu Pismu uz proglašenje Svećeničke godine. Posebno treba istaknuti nebrojene zajedničke i pojedinačne molitve vjernika za naše svećenike kao i usrdne molitve na tu nakanu u redovničkim zajednicama i molitvenim skupinama“, stoji u Poslanici. Biskupi ističu da su posebno radosni što se pred kraj Svećeničke godine mogu u svojim molitvama po prvi put i fizički ujediniti s svećenicima iz svih nad/biskupija, sa svih strana Bosne i Hercegovine na Kupresu, gdje je susretište triju biskupija. „Zajedno s vama želimo zahvaliti Bogu za njegova dobročinstva, a osobito za milost što nas je izabrao i pozvao da budemo navjestitelji kraljevstva nebeskog i djelitelji njegovih milosnih darova po svetim sakramentima. Ovo okupljanje, kao izraz našega jedinstva s Kristom Gospodinom i našega međusobnog zajedništva, prigoda je nama biskupima da zajednički svima vama uputimo zahvalu, ohrabrenje i poticaj. Svima vam, draga braćo po sakramentu svetoga reda, od srca zahvaljujemo za sve što ste činili i što činite - počevši od vas u najstarijoj dobi, koji ste preživjeli 47 dva rata i poraća, do vas najmlađih koji se nalazite otvoreni i spremni za budućnost koja s Kristom dobiva spasiteljsku dimenziju. Svjedoci smo - ne samo mi biskupi i ne samo naši vjernici - nego i mnogi u ovoj zemlji, koja tako često krvari i postaje bojište na kojem se vode i neke tuđe bitke - izvanrednog napora vas svećenika u teškim ratnim danima da ublažite muke mnogih gladnih, prognanih, siromašnih i napuštenih“, pišu biskupi u svojoj Poslanici ističući kako ne žele zaboraviti brojne svećenike koji su mučeni i ubijeni u Drugom svjetskom ratu ili osuđeni u namještenim komunističkim procesima kao i na brojne svećenike franjevce koji su podnijeli brojne nepravde tijekom višestoljetne otomanske okupacije. Biskupi nadalje upućuju svećenicima riječi ohrabrenja: „Ne klonite duhom, ne malaksajte! Ne dajte se obeshrabriti! Ne dopustite da vas svlada umor i bezvoljnost! Imajte uvijek u svijesti da ste nositelji nade koja je neprolazna jer svoj temelj ima u Bogu i računa s vječnošću. Iskusili ste kako je dragocjeno bilo vaše unošenje nade tijekom teških ratnih stradanja kao i u ovom vremenu tako potrebnom iz- gradnje istinskih ljudskih vrijednosti i obnove duša, domova i domovine. U punom i bliskom zajedništvu s nama biskupima, u otvorenom i radosnom bratstvu s ostalim svećenicima, kao i u velikodušnoj suradnji s posvećenim osobama, te vjernicima laicima, nastavite svoje dragocjeno i nezamjenjivo služenje Kristu u Njegovoj Crkvi i u ime Njegove Crkve svima koji trebaju vašu pomoć“, stoji u Poslanici biskupa BiH koji također naglašavaju kako svećenici trebaju sa svom ozbiljnošću uzeti na znanje i ravnanje i Papine opomene iznesene u Pismu upućenom na početku Svećeničke godine kako bi se izbjegle „žaljenja vrijedne situacije, u kojima sama Crkva trpi zbog nevjernosti nekih svojih službenika“ što postaje razlog „zbog kojeg se svijet sablažnjava i okreće leđa Crkvi“. Posvješćujući svećenicima da, ne samo u prošlim stoljećima Crkve nego i danas vrijedi istina, da su dvije stvari osobito potrebne svećeniku: svetost života i sjaj znanja potrebita svećeničkom i dušobrižničkom zvanju, biskupi posvećuju svećenike Prečistom Srcu Marijinu kako bi ona svojim moćnim zagovorom izmolila te budu svećenici po Srcu njezina Sina. (kta) PRIOPĆENJE S 49. REDOVNOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE Banja Luka, 14. srpnja 2010. (KTA) - Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine održala je, od 12. do 14. srpnja 2010. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, svoje 49. redovno zasjedanje pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice. Članovima BK BiH tijekom zasjedanja pridružili su se: delegat HBK mons. Nikola Kekić, biskup križevački, delegat Slovenske BK mons. dr. Stanislav Lipovšek, celjski biskup, i mons Ilija Janjić, biskup kotorski, delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Beogradu. Delegati su prenijeli izraze zajedništva članova BK koje predstavljaju te izvijestili biskupe o aktualnim događanjima s kojima se susreću njihove krajevne Crkve. Dijelu zasjedanja pridružio se i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico koji je, između ostalog, upoznao biskupe s procesom ratifikacije Ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga BiH, potpisanog 8. travnja 2010. u 48 Sarajevu. Također ih je upoznao sa sadržajem razgovora s predstavnicima državnog i političkog života o aktualnim pitanjima Katoličke Crkve u BiH. Biskupi se raduju da se pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar, nakon liječničke intervencije, dobro oporavlja. Također ih raduje što je gradišćanski Hrvat, koji je na osobit način tijekom događanja vezanih uz Srednjoeuropski katolički dan bio povezan i s biskupima Bosne i Hercegovine, mons. Egidije Živković, imenovan biskupom austrijske biskupije Eisenstadt (Železno). Biskupi su s pozornošću saslušali izvješća svojih delegata: sa Susreta biskupa Srednje Europe održanog u Salzburgu u obliku seminara; s plenarnog zasjedanja Talijanske biskupske konferencije održanog u Rimu; sa Sedmoga međunarodnog simpozija sveučilišnih profesora održanog u Rimu; s Kongresa Europske službe za zvanja održanog u mađarskom gradu Ostrogonu; s Međunarodnog foruma mladih održanog u Rimu; s Osmoga kongresa o dušobrižništvu selilaca održanog u španjolskom gradu Ma- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. lagi; s godišnjeg susreta glasnogovornika Europskih biskupskih konferencija održanog u slovačkim gradovima Bratislavi i Nitri i s godišnjeg susreta generalnih tajnika Europskih biskupskih konferencija održanog u Rimu prigodom svečanog zatvaranja Svećeničke godine. Biskupi su prihvatili i odobrili prijedlog prilagođenog dokumenta HBK za područje BK BiH pod nazivom: „Formacija svećeničkih kandidata“. Također su razmotrili prilagođeni dokument HBK za područje BK BiH pod naslovom: „Temeljne odredbe BK BiH za televizijski i radijski prijenos liturgijskih slavlja“ te zadužili Vijeće za sredstva društvenog priopćivanja da ga pripremi kako bi bio od pomoći svim medijskim djelatnicima koji pripremaju i realiziraju prijenos liturgijskih slavlja na televiziji, radiju ili putem interneta. Nakon što su upoznati sa zabrinjavajućim statističkim podacima na demografskom planu na razini stanovništva cijele Bosne i Hercegovine te na osobit način na razini krajevne Crkve u BiH, biskupi su zadužili Vijeće za obitelj da razradi projekt sustavne zauzetosti za život i skrbi za obitelj na župnoj i biskupijskoj razini kao i na planu cijele Crkve u BiH. Također je izražena radost što je otisnut Obiteljski molitvenik pod geslom trogodišnjeg programa duhovne obnove obitelji: „Obitelj - zajednica vjere, života i ljubavi“ sa željom da što većem broju obitelji bude od pomoći u jačanju sjedinjenja s Bogom i drugima kroz osobnu i osobito zajedničku obiteljsku molitvu. Biskupi izražavaju zahvalnost svima koji su radili na prijevodu na engleski jezik upravo otisnute druge zbirke njihovih zajedničkih pastirskih poslanica, izjava i apela u posljednjih dvanaest godina (1997.2009.). Biskupi su razmotrili prijedlog programa sustavne izobrazbe voditelja liturgijskog pjevanja po župama te zadužili Vijeće za liturgiju da doradi projekt pokretanja glazbene škole u biskupijskim i drugim središtima sa svrhom osposobljavanja što većeg broja osoba za liturgijsko sviranje. Biskupi su prihvatili prijedlog Caritasa Biskupske konferencije BiH da se osnuje „Škola socijalnih zanimanja“ kao centar za obrazovanje odraslih. Biskupi su se osvrnuli i na Susret svećenika Bosne i Hercegovine održan 2. lipnja 2010. na Kupresu prigodom završetka Svećeničke godine te izrazili radost zbog velikog odaziva misnika kao i njihova MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. aktivnog sudjelovanja na susretu te zajedničkog druženja nakon susreta. Biskupi su saslušali izvješće o Četvrtom studijskom danu katoličkih laičkih društava (udruga, molitvenih skupina) s područja nad/biskupija u Bosni i Hercegovini održanom, 17. travnja 2010. u Kući Navještenja u Gromiljaku kod Kiseljaka. Imajući u vidu da je upravo u Banjoj Luci rođen i rastao blaženi Ivan Merz, uzor katoličkih laika za 21. stoljeće (papa Benedikt XVI.), biskupi potiču sve pastoralne djelatnike da što više uključuju vjernike laike u izgradnju župnih zajednica. Mnogobrojni državljani Bosne i Hercegovine trenutno prebivaju ili privremeno borave u inozemstvu, kao izbjeglice i prognanici ili na privremenom radu. Biskupi ističu da Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da se na parlamentarnim izborima, kakvi su ovi, osigura ostvarenje biračkoga prava svim građanima koji se u doba izbora nalaze izvan granica Bosne i Hercegovine. Zato potiču sve vjernike i sve druge svoje sunarodnjake i sugrađane da ispune svoju građansku dužnost, iziđu na izbore i glasuju po svojoj savjesti za one kandidate za koje drže da će raditi na opće dobro svih, osobito obespravljenih i ugroženih u svojim osnovnim ljudskim i građanskim pravima i slobodama. Još jednom potiču hrvatske stranačke predstavnike u BiH na nužno jedinstvo, međusobnu suradnju i prevladavanje stranačkih i osobnih interesa kada je riječ o dobru i budućnosti hrvatskog naroda kao i svih s kojima živi u BiH. Biskupi podsjećaju na jasno iznesene stavove u zajedničkoj Izjavi komisija Justitia et pax Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije od 2. srpnja 2010. kojom pozivaju na opće izbore u Bosni i Hercegovini. Biskupi su razmotrili novonastalu situaciju u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu te se, u skladu sa svojim nadležnostima, zauzeli za pozitivno rješenje nastalih poteškoća kako bi ova misija, kao okupljalište Hrvata katolika u glavnom francuskom gradu, bila i dalje žarište vjerskoga života i slavljenja Boga na hrvatskom jeziku. Biskupi će sudjelovati na svečanom bogoslužju u banjolučkoj katedrali u četvrtak, 15. srpnja na svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke katedrale i biskupije. Euharistiju će predslaviti i prigodnu riječ uputiti apostolski nuncij D’Errico. Banja Luka, 15. srpanj 2010. 49 FRA MARKO SEMREN IMENOVAN BANJOLUČKIM POMOĆNIM BISKUPOM Banja Luka, 15. srpnja 2010. (KTA) - Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 15. srpnja člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marka Semrena te aktualnog docenta Franjevačke teologije u Sarajevu i gvardijana Franjevačkog samostana Gorica/ Livno pomoćnim biskupom banjolučkim dodjeljujući mu naslovnu biskupiju Abaradira. Ovu odluku Svetog Oca objavio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Alessandro D’Errico na kraju redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH te svečanog misnog slavlja u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja na svetkovina sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke biskupije i katedrale. „Zasigurno biskupsko imenovanje fra Marka važan je događaj ne samo za Banja Luku, nego i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Važan je za biskupiju i za mons. Komaricu, iz poznatih motiva. Ali važan je također i za Biskupsku konferenciju, koja će imati novog člana; i što više redovničkog člana, kao znak priznanja za ulogu koju su redovnici – a posebno franjevci – imali i imaju u životu Crkve u Bosni i Hercegovini. Osim toga, ovo imenovanje je važno također i za sve redovnike i redovnice u Zemlji. Prisjetit ćete se da sam često spominjao poštovanje, zahvalnost i priznanje Svete Stolice glede pastoralne revnosti i primjera koji nam oni daju, skrbeći za tolike odgovornosti povjerene redovnicima i redovnicama u Crkvi.“, kazao je apostolski nuncij D’Errico zaželjevši da i fra Marko zasja – u Banjalučkoj biskupiji i univerzalnoj Crkvi – u mudrosti i razboritosti, odanosti službi i ljubavi prema jednoj Kristovoj Crkvi. 50 Fra Marko Semren rođen je 9. travnja 1954. godine u župi Bila kraj Livna u Banjolučkoj biskupiji. Osnovnu školu završio je u Biloj (1961.-1964.), Guberu (1965.1966.) i Livnu (1966.-1969.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1969.-1973.), novicijat na Humcu/Ljubuški (1973.-1974.), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1975.-1981.). Vojsku je služio u ondašnjoj JNA (1974.-1975.) u Danilovgradu, u Crnoj Gori. Nakon položenih svečanih zavjeta 13. travnja 1980. godine zaređen je za svećenika 29. lipnja 1981. godine Nakon toga studirao je na Papinskom Sveučilištu Antonianum u Rimu gdje je magistrirao 1985. godine, a potom i doktorirao 1986. godine iz područja franjevačke duhovnosti na temu „Il Francescanismo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina (fino al 1517)“. Službe i dužnosti koje je obnašao: - Kapelan u Docu (1981.–1982.); - Profesor na Franjevačkoj teologiji od 1985. godine do danas; - Drugi meštar bogoslova (1985.– 1988.); - Prvi meštar novaka u novicijatu na Bistriku/Sarajevo (1988.–1992.) i u Monopoliu (1992.–1994.); - Drugi meštar novaka u Monopoliu (1994.–1995.) i u Belmonetu (1995.–1997.); - Prvi meštar bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (1997.–2000.); - Vikar na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2001.); - Župnik i dekan u Livnu (2001.– 2003.); - Drugi meštar novaka u Livnu i ekonom u samostanu Gorica (2003.–2006.); - Duhovnik bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (2006.–2009.); - Gvardijan Franjevačkog samostana Gorica/Livno od 2009. do danas. Obnašao je također i druge dužnosti: provincijski definitor (1997.–2000.), tajnik generalnog vizitatora (1998.), generalni vizitator za Franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu (Republika Hrvatska) (2001./2002.), član Odbora za dolazak Svetog Oca u Banja Luku (2002.), član je Vijeća za ustanove posvećenog života i družbi apostolskog života Biskupske konferencije BiH sve do 2009. godine, član različitih međuprovincijskih franjevačkih odgojnih povjerenstava, tajnik za odgoj i obrazovanje pri Južnoslavenskoj konferenciji provincijala na razini Reda (1996.– 2001.). Dobro poznaje talijanski jezik, a služi se njemačkim i španjolskim. Objavio je nekoliko knjiga znanstvenog i pučkog sadržaja te nekoliko članaka u crkvenim časopisima, posebno franjevačkim, zanimajući se posebno za franjevačku prisutnost u Bosni. Sudjelovao je na mnogim simpozijima i kongresima franjevačke formacije. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. VATIKAN SVEČANOM MISOM NA TRGU SVETOGA PETRA PAPA ZAKLJUČIO SVEĆENIČKU GODINU Trg svetoga Petra je ponovno bio ispunjen s više od 15.000 svećenika, koncelebranata iz 97 nacija Poslužiti se čovjekom, unatoč njegovim slabostima, kako bi se svim ljudima, u svako doba, Boga učinilo prisutnim; u tome je veličina svećeništva – misao je pape Benedikta XVI. koju je stavio u središte euharistijskoga slavlja kojim je u petak, 11. lipnja, završila Svećenička godina. Na Trgu svetoga Petra, koji je ponovno bio ispunjen s više od 15.000 svećenika, koncelebranata iz 97 nacija, i samo nekoliko sati nakon sličnoga prizora, sinoć, tijekom bdijenja, Sveti se Otac osvrnuo na glavne točke svećeničkoga poziva, ponovno se zadržavši, riječima punim poniznosti, na rani koju je prouzročila pedofilija unutar Crkve. Uporno molimo oprost od Boga i od osoba koje su obuhvaćene tim problemom, kako se takve zloporabe ne bi više nikada događale – kazao je Sveti Otac. Papa je u propovijedi opisao izvanrednost svećeničkoga poziva u svim njegovim nijansama; učinio je to osvjetljujući božanske korijene toga poziva, ali ne skrivajući i sjene koje, ponekad na nedostojan način, stvaraju ljudska ograničenja. Bog se služi siromašnim čovjekom kako bi preko njega bio za ljude prisutan, i kako bi djelovao u njihovu korist. Ta odvažnost Boga, koji ljudskim bićima povjerava samoga sebe; koji, iako poznaje naše slabosti, smatra ljude sposobnima djelovati i biti prisutni u njegovo ime – ta Božja odvažnost doista je velika stvar koja se skriva u riječi ‘svećeništvo’. To da nas Bog smatra sposobnima za to; da On na taj način zove ljude u svoju službu i tako se iznutra veže za njih – naglasio je Sveti Otac. Tu je smisao Svećeničke godine – rekao je nadalje Papa – Željeli smo obnoviti radost zbog toga što nam je Bog tako blizu, i zahvalnost zbog toga što se On pouzdaje u našu slabost. Osim toga, željeli smo ponovno pokazati mladima da taj poziv, to zajedništvo službe za Boga i s Bogom, postoji; štoviše, da Bog očekuje naš ‘da’. Bilo je za očekivati da se ‘neprijatelju’ ovaj novi sjaj svećeništva neće svidjeti; MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. njemu bi bilo draže vidjeti ga kako nestaje, kako je na koncu Bog izguran iz svijeta – primijetio je Sveti Otac te nastavio – Tako se dogodilo da su upravo u ovoj godini radosti za sakrament Svećeništva izišli na vidjelo grijesi svećenika – posebno zlostavljanje malenih, u kojemu se svećeništvo kao zadaća Božje skrbi za dobro čovjeka, okreće na suprotnu stranu. Da je Svećenička godina trebala biti veličanje našega osobnog ljudskog rada, bila bi uništena ovim događajima – primijetio je Sveti Otac. Naprotiv, ono što se dogodilo smatramo zadaćom pročišćenja koje nas prati prema budućnosti. Dok, što se tiče sadašnjosti, Sveti je Otac ponovno istaknuo svijest o 51 zlu koje zahtijeva duboku solidarnost. I mi uporno molimo oprost od Boga i od osoba koje su pogođene, dok želimo obećati da ćemo učiniti sve moguće kako se takva zloporaba više nikada ne bi dogodila – naglasio je Sveti Otac. Komentirajući potom odlomak iz 23. psalma u kojemu se govori o štapu kojim pastir brani stado, i palici na koju se oslanja, Sveti je Otac naglasio kako i Crkva treba koristiti pastirski štap, kojim vjeru brani od krivotvoraca, od smjernica koje u stvari dezorijentiraju. Upravo korištenje štapa može biti služba ljubavi. Danas vidimo da nije riječ o ljubavi, kada se dopušta nedostojno ponašanje u svećeničkome životu – primijetio je Papa. Isto tako nije riječ o ljubavi kada se dopušta širenje hereze (…) Ali, u isto vrijeme štap treba uvijek ponovno postati pastirova palica koja pomaže ljudima ići teškim putovima i slijediti Gospodina – kazao je Sveti Otac te istaknuo u tom psalmu čovjekov radosni i zahvalni odgovor Bogu koji je preko Krista otvorio svoje srce za nas. Bog se osobno brine za mene, za nas, za čovječanstvo. Nisam ostavljen sâm, izgubljen u svemiru i u društvu pred kojim se sve više osjećamo izgubljenima. On se brine za mene. On nije neki daleki Bog, za kojega bi moj život premalo značio. (…) Lijepo je i utješno znati da postoji osoba koja me voli i brine se za mene. Ali je puno presudnije to što postoji Bog koji me poznaje, voli me i brine se za mene – naglasio je Papa. Ta bi nas misao trebala učiniti uistinu radosnima – istaknuo je Sveti Otac. Bog želi da mi, kao svećenici, u jednoj malenoj točki povijesti, podijelimo njegovu brigu za ljude. ‘Poznavati’, u smislu Svetoga pisma, ne znači samo vanjsko poznavanje, onako kako se poznaje telefonski broj neke osobe. ‘Poznavati’ znači biti u nutrini blizu drugome. Voljeti ga. Mi bismo trebali nastojati ‘poznavati’ ljude od strane Boga, i u vidiku Boga; trebali bismo nastojati hodati s njima na putu prijateljstva s Bogom – naglasio je Sveti Otac. Iako je neizbježno to da se tijekom života trebaju prijeći mračne doline kušnji i malodušnosti, koje svako ljudsko biće treba prijeći, i u tim sjenovitim dolinama života On je tamo. Da, Gospodine, u tami kušnje, u časovima tmine u kojima se čini da je sva svjetlost ugašena, pokaži mi da si Ti tamo. Pomozi nama svećenicima, da u takvim mračnim noćima možemo biti uz ljude koji su nam povjereni. Kako bismo im pokazali Tvoju svjetlost – rekao je Sveti Otac. (kta/rv) PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI MISIJSKI DAN 2010. „Draga braćo i sestre, mjesec listopad, s proslavom Svjetskog misijskog dana, pruža dijecezanskim i župnim zajednicama, ustanovama posvećenog života, crkvenim pokretima i čitavom Božjem narodu priliku obnoviti zauzetost u naviještanju evanđelja i dati pastoralnim aktivnostima širi misijski doseg. Taj nas godišnji događaj poziva snažno živjeti liturgijske i katehetske, karitativne i kulturne trenutke po kojima nas Isus Krist poziva za stol svoje riječi i euharistije, kako bismo kušali dar njegove prisutnosti, odgajali se u njegovoj školi i sve svjesnije živjeli u sjedinjenosti s njim, Učiteljem i Gospodinom. On sâm kaže: “tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati” (Iv 14, 21). Jedino na temelju toga susreta s Božjom ljubavlju, koji mijenja čovjekov život, možemo živjeti u zajedništvu s njim i jedni s drugima i pružati braći vjerodostojno svjedočanstvo i obrazložiti nadi koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15). Odrasla vjera, kadra potpuno se predati Bogu sa sinovskim stavom, jačana molitvom, razmatranjem Božje riječi i učenjem vjerskih istina uvjet je za promicanje novoga humanizma, utemeljenog na Isusovu evanđelju. 52 U listopadu se, usto, u mnogim zemljama iznova pokreću razne crkvene aktivnosti nakon ljetne stanke i Crkva nas poziva naučiti od Marije, posredstvom molitve svete krunice, razmatrati naum Očeve ljubavi o ljudskom rodu, kako bismo ga ljubili kao što ga on ljubi. Nije li to možda također smisao misije? Otac nas, naime, poziva da budemo ljubljena djeca u njegovu ljubljenom Sinu, te da prepoznamo kako smo svi braća i sestre u njemu, daru spasenja za čovječanstvo podijeljeno neslogom i grijehom, i Objavitelju pravoga lica Boga koji je “tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16). “Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12, 21) molba je koju su, u Ivanovom Evanđelju, neki Grci, koji su došli hodočastiti u Jeruzalem povodom Pashe, uputili Filipu. Ona odzvanja također u našem srcu u ovom mjesecu listopadu, koji nas podsjeća kako čitava Crkva, koja je “po svojoj naravi misionarska” (Ad gentes, 2), ima zadatak i dužnost naviještati evanđelje i poziva nas da budemo promicatelji novosti života, kojeg čine istinski odnosi u zajednicama utemeljenim na MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. evanđelju. U multietničkom društvu u kojem su prisutni raznorazni oblici usamljenosti i ravnodušnosti, kršćani moraju naučiti pružati znakove nade i njegovati sveopće bratstvo, gajeći velike ideale koji preobražavaju povijest i, bez lažnih iluzija ili beskorisnih strahova, težiti tome da učine planet domom za sve ljude. Poput Grka od prije dvije tisuće godina, i ljudi našeg doba, možda čak i nesvjesno, traže od vjernika ne samo da “govore” o Isusu, već i da im “daju vidjeti” Isusa, da učine da Otkupiteljevo lice zablista u svakom kutku zemlje pred naraštajima novog tisućljeća i osobito pred mladima sa svih kontinenata, kojima je evanđeoski navještaj u prvom redu namijenjen. Oni moraju shvatiti da kršćani nose Kristovu riječ zato što je on istina, zato što su pronašli u njemu smisao i istinu za svoj život. Ta promišljanja upućuju na misijsko poslanje koje su primili svi krštenici i čitava Crkva, ali koji se ne može ostvariti na uvjerljiv način bez dubokog, zajedničkog i pastoralnog obraćenja. Naime, svijest o pozivu naviještati evanđelje potiče ne samo pojedinog vjernika, već sve dijecezanske i župne zajednice na cjelovitu obnovi i sve se više otvarati misijskoj suradnji među Crkvama, kako bi se promicalo naviještanje evanđelja u srcu svake osobe, svakog naroda, kulture, rase, nacionalnosti na svim meridijanima i paralelama. Tu svijest jačaju svojim djelovanjem svećenici Fidei donum, posvećene osobe, katehete, laici misionari u stalnom nastojanju promicati crkveno zajedništvo, tako da se i pojava “interkulturalnosti” može uklopiti u model jedinstva, u kojem će evanđelje biti kvasac slobode i napretka, izvor bratstva, poniznosti i mira (usp. Ad gentes, 8). Crkva je, naime, “u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda” (Lumen gentium, 1). Crkveno se zajedništvo rađa iz susreta s Božjim Sinom, Isusom Kristom koji putem crkvenog navještaja dopire do ljudi i stvara zajedništvo s njim samim a samim tim i s Ocem i Duhom Svetim (usp. 1 Iv 1, 3). Krist uspostavlja novi odnos između čovjeka i Boga. “[On] nam objavljuje ‘da je Bog ljubav’ (1 Iv 4, 8) te nas ujedno poučava da je nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savršenstva, pa prema tome i preobrazbe svijeta. Tako ona onima koji vjeruju u božansku ljubav donosi sigurnost da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludan napor oko uspostave sveopćeg bratstva” (Gaudium et spes, 38), Crkva postaje “zajedništvo” na temelju euharistije, u kojoj Krist, prisutan u kruhu i vinu, svojom žrtvom ljubavi gradi Crkvu kao svoje tijelo, ujedinjujući nas MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. s trojedinim Bogom i jedne s drugima (usp. 1 Kor 10, 16 sl.). U apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis napisao sam: “Doista, ljubav koju slavimo u sakramentu, ne možemo zadržati za sebe. Ona po svojoj naravi zahtijeva da je priopćimo svima. Svijet je potrebit Božje ljubavi, susreta s Isusom Kristom i vjere u njega” (84). Iz toga razloga euharistija nije samo izvor i vrhunac života Crkve, već i njezina poslanja: “Autentično euharistijska Crkva jest misijska Crkva” (isto), koja može donijeti svima zajedništvo s Bogom, naviještajući s uvjerenjem da “što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama” (1 Iv 1, 3). Predragi, na ovaj Svjetski misijski dan u kojem se pogled srca širi na nepregledna područja misije, svi se osjetimo protagonistima crkvenog zauzimanja za naviještanje evanđelja. Poticaj na misije je uvijek bio znak vitalnosti za naše Crkve (usp. enc. Redemptoris missio, 2) i njihova je suradnja jedinstveno svjedočanstvo jedinstva, bratstva i solidarnosti koje daje uvjerljivost navjestiteljima Ljubavi koja spašava! Stoga ponovno upućujem poziv svima na molitvu i, usprkos ekonomskim teškoćama, na pružanje bratske i konkretne pomoći kao potpora mladim Crkvama. Ta gesta ljubavi i dijeljenja, koju će dragocjena služba papinskih misijskih djelâ, kojima izražavam svoju zahvalnost, pobrinuti širiti potpomoći će izobrazbu svećenika, sjemeništaraca i bogoslova i kateheta u najudaljenijim misijskim krajevima i biti poticaj mladim crkvenim zajednicama. U zaključku godišnje poruke za Svjetski misijski dan, želim, s osobitom ljubavlju, izraziti svoju zahvalu misionarima i misionarkama, koji, često i vlastitim životom, svjedoče u najudaljenijim i najtežim krajevima događaj Božjega kraljevstva. Njima, koji su prethodnica naviještanja evanđelja, ide prijateljstvo, blizina i potpora svakog vjernika. Neka ih “Bog (koji) ljubi vesela darivatelja” (2 Kor 9, 7) ispuni duhovnim žarom i dubokom radošću! Poput Marijinog “da”, svaki velikodušni odgovor crkvene zajednice na Božji poziv na ljubav braće pobudit će novo apostolsko i crkveno majčinstvo (usp. Gal 4,4.19.26), koje dopušta da ga iznenadi otajstvo ljubavi Boga, koji “kada dođe punina vremena, odasla… Sina svoga” (Gal 4, 4), i koje daje povjerenje i odvažnost novim apostolima. Taj će odgovor sve vjernike osposobiti da budu “u nadi radosni” (Rim 12, 12) u ostvarivanju Božjeg nauma, koji želi “da se cijeli ljudski rod oblikuje u jedan Božji narod, da sraste u jedno Tijelo Kristovo i da se izgradi u jedan hram Duha Svetoga” (Ad gentes, 7).“ Iz Vatikana, 6. veljače 2010. Papa Benedikt XVI. 53 MIR I DOBRO II. 2010. ĐAKONI KOJI STUDIRAJU NA KBF-U U ZAGREBU U POSJETU HERCEGOVINI Trideset đakona Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije, biskupije Porto Novo iz Benina, zatim franjevačkih provincija sa sjedištima u Zagrebu i Mostaru, franjevaca trećoredaca, isusovaca, dominikanaca i dehonijanaca, posjetilo je pod vodstvom ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i voditelja Đakonske pastoralne godine dr. Tomislava Markića središta crkvenoga života u BiH Sarajevo, (IKA) - U sklopu programa Đakonske pastoralne godine, što ga organizira Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu, održano je od 6. do 9. travnja duhovno-studijsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu. Trideset đakona Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije, biskupije Porto Novo iz Benina, zatim franjevačkih provincija sa sjedištima u Zagrebu i Mostaru, franjevaca trećoredaca, isusovaca, dominikanaca i dehonijanaca, posjetilo je pod vodstvom ravnatelja Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta i voditelja Đakonske pastoralne godine dr. Tomislava Markića središta crkvenoga života u susjednoj zemlji, želeći se upoznati sa situacijom Crkve i tamošnjih katolika, a imajući u vidu činjenicu kako priličan broj vjernika u župama u kojima đakoni vrše svoj praktikum ili će u njima kasnije kao svećenici pastoralno djelovati potječe upravo iz Bosne i Hercegovine. Prvoga dana putovanja đakoni su posjetili samostan otaca trapista “Marija Zvijezda” u Banja Luci te su se susreli s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, s kojim su u katedrali Sv. Bonaventure izmolili šesti čas. Biskup Komarica upoznao je goste s ranijom i nedavnom prošlošću svoje biskupije naglasivši patnje i nepravde koje su pretrpjeli katolici toga kraja. U nastavku putovanja đakoni su posjetili crkvu i svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, zatim su u župi Sv. Ilije u Kandiji kod Bugojna zajedno s okupljenim vjernicima i domaćim župnikom i dekanom Ilijom Miškićem slavili euharistiju. Prvi dan putovanja zaključen je posjetom Franjevačkom samostanu Rama-Šćit, gdje su pod vodstvom gvardijana fra Tomislava Brkovića razgledali muzej i etnografsku zbirku ramskoga kraja. U kasnim večernjim satima stigli su u Kuću susreta “Emaus” u Potocima kod Mostara gdje su bili smješteni tijekom prvoga dijela putovanja. Drugoga dana putovanja đakoni su u Mostaru posjetili katedralu, franjevački samostan i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla, kao i župu Sv. Ivana apostola i evanđeliste, gdje su im domaćini bili biskupski vikar za pastoral don Ivan Štironja, provincijski definitor fra Ante Marić i župnik don Krešo Puljić koji im je održao predavanje o pastoralu u svojoj župi, općoj situaciji u Mostaru, Hercegovini i cijeloj Bosni i Hercegovini. Tijekom dana posjetili su i Stolac, zajedno s obližnjom nekropolom stećaka u Radimlji, 54 Vijesti Mostar, ožujak 2010. – kolovoz 2010. (izbor) gdje ih je dočekao stolački župnik i dekan don Rajko Marković. Đakoni su zatim pohodili samostan na Humcu u kojem se nalazi jedan od najstarijih muzeju u Bosni i Hercegovini, potom zbirku umjetnina “Majka”, kao i vrijednu samostansku knjižnicu. Susreli su se i s velikom samostanskom zajednicom koju vodi gvardijan fra Miro Šego. Vrativši se u Emaus slavili su euharistiju koju je predvodio mostarsko-duvanjski biskup i administrator trebinjsko-mrkanski Ratko Perić. Navečer je biskup Perić održao đakonima predavanje o Isusovoj prispodobi o talentima istaknuvši kako talenti obvezuju na korištenje i djelovanje. Slijedećeg dana putovanja, u četvrtak, 8. travnja, đakoni su svoje putovanje nastavili boravkom u Sarajevu gdje su najprije posjetili Vrelo Bosne, župu i svetište Uznesenja BDM na Stupu, gdje ih je dočekao župnik Miroslav Ćavar, koji im je kao ravnatelj Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije ujedno ukratko predstavio Katolički tjednik, zatim župu Sv. Luke evanđelista – Novi Grad gdje ih je župnik don Anto Jelić upoznao i s djelovanjem Hrvatskoga katoličkog dobrotvornog društva. Nakon smještaja u Katoličkom školskom centru sv. Josipa, čiji je ravnatelj mr. Ivica Mršo bio domaćin i organizator boravka u Sarajevu, đakoni su posjetili i Stadlerov dječji dom “ Egipat” koji vode sestre Služavke Malog Isusa, gdje ih je primila provincijalna glavarica s. Marina Piljić. Središte trećega dana bila je misa u sarajevskoj katedrali, koju je u zajedništvu s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Kardinal je u propovijedi govorio o nadbiskupu Stadleru koji je imao viziju i zadaću uspostave nadbiskupije i brigu za siromašne. Đakone je potaknuo da zakorače u svećeništvo bez straha, da dodirnu i opipaju uskrslog Gospodina svojim životom i s pouzdanjem budu svjedoci njegove ljubavi, a nazočne vjernike pozvao da u ovoj svećeničkoj godini izmole svete i dobre svećenike koji će biti ustrajni. Na kraju euharistijskoga slavlja đakoni su sudjelovali u molitvi na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera, prvoga vrhbosanskog nadbiskupa, koji je pokopan u sarajevskoj katedrali. Potom su posjetili sarajevsku Bogosloviju i Katolički bogoslovni fakultet s čijim djelovanjem ih je upoznao dekan Fakulteta prof. dr. Pavo Jurišić. Posljednjega dana putovanja, u petak 9. travnja, đakoni su nakon jutarnje Euharistije u crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi posjetili franjevački samostan i Provincijalat Bosne Srebrene gdje ih je dočekao provincijal fra Lovro Gavran i zajedno s definitorom fra Matom Topićem upoznao s djelovanjem te provincije. Uz samostan đakoni su posjetili i uredništvo katoličkog mjesečnika Svjetlo Riječi. Na putu prema Zagrebu đakoni su pohodili povijesni franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, gdje ih je dočekao gvardijan fra Ilija Božić, zatim Katolički školski centar “Don Bosco” u Žepču kojim ih je proveo salezijanac don Anto Adžamić, i na kraju župu Sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente gdje su ih domaći župnik Željko Marić i nekoliko župnika iz dekanata upoznali sa situacijom i životom vjernika katolika u Bosanskoj Posavini. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. OBILJEŽENO 15 GODINA FRAME IZ POSUŠJA je svečanoga programa slavlje se nastavilo uz domjenak gdje su bili svi prisutni. Hercegovačka televizija program je snimala i u svome programu emitirala. (frama-posusje.com) “KAPAJU SJENE”, OSMA KNJIGA PJESAMA MILJENKA STOJIĆA Posušje, 18. travnja 2010. - Teško je u rečenice sabrati dojmove nakon završenoga programa obilježavanja 15 godišnjice Frame iz Posušja. Najbolja slika stanja koje je vladalo u kripti, gdje je bilo više od 1.500 posjetitelja i oko 30 svećenika, je ta da su svi prisutni ustvrdili da je ova večer veličanstvena, nezaboravna i da je sve bilo na visokom nivou. U više navrata posjetitelji su svojim pljeskom zaustavljali izvođače želeći im izraziti svoju oduševljenost. Program se izvodio na posebno uređenoj sceni prema multimedijskim i televizijskim standardima. Najprije se s razglasa čuo snimak glas fra Roberta Jolića iz 1995. kada je u župnim obavijestima najavio osnivanje Frame. Potom su na scenu stupila dvojica Framaša, ali možemo reći i vrsnih glumaca, Jozo Kolobarić i Marko Petric. Oni su u kratkom scenskom nastupu, i u skeptičnom stavu, prenijeli razmišljanje mladih i okoline o najavi da se osniva „nekakva Frama“. Voditeljski par Sanja Pehar i Dragan Soldo su nakon toga najavljivali nastupe izvođača. No, prije pjesme sve prisutne s riječima zahvalnosti i dobrodošlice pozdravili su Anamarija Mitar, predsjednica i Cvitan Jukić, dopredsjenik Frame. Najprije je za mikrofon došla Daniel Sisgoreo Morsan i svojom, kako ona reče, pjesmom života „Da te samo dotaknem“ otvorila glazbeni dio večeri. Kad je na scenu stupio fratra s gitarom i kapom „francuzicom“ u kripti je nastalo oduševljenje. Fra Slaven Mijatović svojim je pjevanje, te nezaboravnim scenskim nastupom, sve ostavio bez daha. Kako poezija može biti rado slušana kad ju izgovaraju umjetnička usta najbolje je pokazao glumac HNK iz Mostara Robert Pehar. Slavlje se potom zahuktavalo nastupom sastava Frame Posušje i Tria Pons koji je zvukovima violina i klavira donio dašak klasičnih zvukova uz koju se uzdizala duša i srce do visina. Da je ova svečanost bila posebna potvrđuje nastup jednog od najproslavljenijih irskih pjevača, Davida Parksa. Njegov nastup dočekan je s veselim i burnim odobravanjem, a nakon njegove izvedbe ljudi su uskliknuli: koji glas, hoćemo još! Program je tako tekao sve do najave gosta iznenađenja, a to je bio Ivan Mikulić, kako ga voditelji najaviše, anđeoski glas s hercegovačkoga kamena. Kad je zapjevao pjesmu s Eurovizije „Daješ mi krila“ cijela kripta se pretvorila u jedinstveni pjevački sastav, što je bilo nastavljeno i uz pjesmu „Ti si tu“. Kraj programa obilježio je govor fra Marija Knezovića, duhovnoga asistenta posuške Frame. U svom govoru fra Mario je zahvalio svima, mladima posebno, te je najavio kako će novac od prodane Framine monografije ići za liječenje jednoga mladića i jedne djevojke iz Općine Posušje (prikupljeno je 3.500 KM). Posli- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Mostar, 27. travnja 2010. (dhkhb.org) – U nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) iz Mostara i Naklade K. Krešimir iz Zagreba objavljena je nova, osma knjiga pjesama hercegovačkog franjevca Miljenka Stojića, Kapaju sjene. Ovaj ugledni hrvatski književnik – prozni pisac, esejist, kritik, prevoditelj, pisac za djecu, autor ogleda iz suvremenog života, objelodanio je ukupno dvadeset knjiga te tri knjige prijevoda duhovne literature s talijanskog jezika, što ga uvrštava među najplodnije pisce njegova naraštaja. Knjiga pjesama Kapaju sjene podijeljena je u četiri ciklusa: »Vrijeme zri«, »Tvojom i mojom ulicom«, »Sutra je ponovno dan« i »Je li to ona«, a sadrži ukupno pedeset i jednu pjesmu snažnoga izričaja. Pjesma iz koje je uzet naslov cijele knjige, U suton sjene, uvodi nas u životni credo njezina autora, dotičući prošlost i budućnost, a živeći u sadašnjosti, u kojoj sjene domaći liježu na moje stvari. Stojić, unatoč tomu, ne odustaje od stvarnosti, već duboko u njoj traži smisao života i odgovore na njegova pitanja, nudeći čitatelju putovanje u tu istu stvarnost. Kapaju sjene, motivski i izričajno, na tragu je dosadašnjeg pjesništva njihova autora, no, nedvojbeno, izričajem i najsnažnije Stojićevo pjesničke ostvarenje, kristalno pročišćeno i dovršeno. I k tomu, premda sjene knjizi daju osnovni ton, ona nas ne ostavlja bez nade i uporišta, što je za naše vrijeme i te kako bitno. FRA IVAN ANČIĆ SE VRATIO U SVOJU LIPU Kongora/ Lipa 14. 5. 2010. (FRAMIR). U organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s duvanjskim Franjevačkim s amo st anom , ogrankom Matice hrvatske u Tomislavgradu i Župnim uredom Presvetog Srca Isusova u Kongori, održan je u petak 55 14. svibnja Međunarodni znanstveni simpozij o fra Ivanu Ančiću - Dumljaninu (1624. -1685.). O životu i djelu ovog istaknutog franjevca, rodom iz Lipe, župa Kongora kraj Tomislavgrada, čiji je teološki i književni rad obilježio vrijeme u kojemu je živio, govorilo je dvadesetak znanstvenika, teologa, povjesničara i jezikoslovaca iz BiH i Hrvatske. U cjelodnevnim izlaganjima znanstvenici su gotovo do u detalje analizirali život i rad fra Ivana Ančića, s posebnim naglaskom na njegov doprinos teološkoj i jezikoslovnoj misli. Svi prezentirani radovi na ovom znanstvenom skupu bit će objavljeni u zborniku radova koji će biti uvršteni i zdani u ediciju “Tihi pregaoci”. Inače program znanstvenog simpozija o fra Ivanu Ančiću započeo je u četvrtak u dvorani županijske Skupštine, gdje su predstavljeni svi do sada objavljeni zbornici o istaknutim franjevcima BiH i Hrvatske. Riječ je o deset zbornika - radova nastalih nakon znanstvenih skupova o poznatim i manje poznatim franjevcima pod nazivom “Tihi pregaoci”, koje već jedanaest godina organiziraju Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zbornike su u Tomislavgradu predstavili: akademik Radoslav Katičić i prof. dr. Pavao Knezović. Nakon održanog simpozija, na blagdan sv. apostola Matije u petak popodne je u Lipi, župa u Kongori, u rodnom mjestu fra Ivana Ančića, na kapelici u mjesnom groblju, postavljena je i otkrivena spomen-ploča s likom ovoga velikana. Reljef, donosno spomen-ploču je u silikatnoj vodootpornoj prašini izradio akademski slikar Ivica Gabrić, također rodom iz Lipe. Župnik i dekan fra Mirko Bagarić je s mještanima Lipe za ovu prigodu organizirao svečanost na mjesnom groblju u kojoj su sudjelovali svi sudionici znanstvenog skupa na čelu s akademikom, prof. Radoslavom Katičićem i direktorom Organizacijskog odbora prof. Pavom Kenzovićem iz Zagreba. Nakon što je spomen-ploču otkrio prezimenjak i mještanin iz loze Ančić don Jozo, župnik u Ledincu, mjesni župnik i duvanjski dekan fra Mirko Bagarić ju je blagoslovio uz prigodnu riječ. Župnik je izrazio radost i zadovoljstvo “što je, evo nakon 325 godina od fra Ivanove smrti, konačno ispravljena povijesna i kulturna nepravda prema ovom velikanu kojeg je iznjedrilo Duvanjsko polje”. O fra Ivanovu liku i djelu vidljivo ganut, nazočnima je toplim riječima govorio akademik Katičić, a potom su predsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Tomislavgradu prof. Mate Kelava i predsjednik Organizacijskog odbora prof. Pavo Knezović položili cvijeće i svijeće pred fra Ivanovo spomen-obilježje. Na kraju svečanosti, uz narodno veselje uz KUD “Kralj Tomislav” iz Tomislavgrada, te bogat domjenak, koji su s puno mara i ljubavi prirediti na svog fra Ivana ponosni mještani Lipe, slavilo se u bratsko-sestarskom zajedništvu. Za ovu plemenitu inicijativu da se fra Ivan, nakon 3 puna stoljeća opet vrati u svoju Lipu i župu Presvetog Srca Isusova u Kongori, odnosno u Duvanjski kraj, kao i za njezinu realizaciju, najzaslužniji je je mjesni župnik i duvanjski dekan fa Mirko Bagarić U prigodi održavanja ovoga simpozija upućena je i peticija nadležnima u Općini u Tomislavgradu, da se Osnovna škola u Kongori “Ivana Mažuranića” preimenuje i ponese ime domaćeg sina fra Ivana Ančića, što je, prema riječima općinskog načelnika i predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Tomislavgradu. prof. Mate Kelave, moguće učiniti bez ikakvih poteškoća. 56 U SABORSKOM PROSLAVLJEN SVETI IVAN NEPOMUK Saborsko, 16. svibnja 2010. (IKA) - Misno slavlje predvodio je dr. fra Robert Jolić, glavni urednik katoličkog mjesečnika Naša ognjišta, u suslavlju mjesnog župnika fra Slavka Antunovića i više subraće franjevaca trećoredaca glagoljaša, a na kraju mise fra Robert je blagoslovio novu zastavu župe, dar Marice Sertić. PROSLAVLJENA 40. OBLJETNICA HKM AUGSBURG Augsburg, 25. svibnja 2010. (IKA) - Hrvatska katolička misija Augsburg proslavila je na blagdan Marije Majke Crkve, u ponedjeljak 24. svibnja, 40. obljetnicu utemeljenja i djelovanja. Svečano misno slavlje slavljeno je u crkvi Sv. Sebastijana, a predvodio ga je kanonik Harald Heinrich u ime Biskupije Augsburg zajedno s nacionalnim ravnateljem Njemačke biskupske konferencije za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika mons. Wolfgangom Miehlom, vikarom Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina sa sjedištem u Mostaru dr. fra Miljenkom Štekom, rektorom crkve Sv. Sebastijana župnikom Florianom Geisom, voditeljem misije fra Ivanom Čilićem te s još nekoliko hrvatskih i njemačkih svećenika. Misnom slavlju nazočili su i generalni konzul Republike Hrvatske iz Münchena Vladimir Duvnjak kao i gradonačelnik Augsburga Hermann Weber. Sve je na početku pozdravio Čilić koji je zahvalio Bogu za 40 godina postojanja misije, kao i domaćoj njemačkoj Crkvi koja je pomagala doseljenicima osnivanjem misija u kojima su mogli slaviti Boga na svome jeziku. Na poseban je način zahvalio Biskupiji Augsburg. Prigodnu riječ uputio je i rektor i župnik Geis koji je istaknuo kvalitetnu suradnju između misije i te njemačke župe. Dekan Heinrich je u propovijedi istaknuo kako je veliki dar Duha Svetoga čudo razumijevanja. “Pritom nije važno kojim se jezikom govori, već međusobno razumijevanje, a to nije stvar jezika već srca. I ova je misijska proslava prigoda da se učvrsti zajedništvo u vjeri i u Crkvi. U tom raste naše zajedništvo pripadnost jednoj Crkvi”, rekao je. Misno slavlje uveličao je zbor bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije iz zagrebačke Dubrave, koji su došli u Augsburg s magistrom fra Ljubom Kurtovićem, kao i mješoviti misijski zbor pod vodstvom s. Verene Rupčić. Misno slavlje završilo je zahvalnom pjesmom “Te Deum”, nakon čega je kanonik Heinrich blagoslovio nove misijske prostorije. Slavlje je nastavljeno pod obližnjim šatorom uz objed i duhovno-kulturni program. Na početku su izvedene hrvatska i bavarska himna. Čestitku i pri- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. godni riječ uputili su predsjednik misijskog vijeća Vlatko Knez, gradonačelnik Weber, nacionalni ravnatelj mons. Miehle, generalni konzul Duvnjak i o. Šteko. Proslavi 40. obljetnice misije prethodila je duhovna obnova koju je od petka 21. do nedjelje 23. svibnja predvodio o. Šteko pod geslom “Živjeti svoju vjeru danas”. Hrvatska katolička misija Augsburg službeno je osnovana 30. travnja 1970. godine za Hrvate u cijeloj biskupiji Augsburg. Njezin prvi voditelj je bio salvatorijanac o. Lovro Đuro Globan. Nakon njega pastoralna skrb u misiji je povjerena hercegovačkim franjevcima. Misiju su nakon o. Globana vodili o. Stipe Biško, o. Stanko Banožić, o. Ivan Prusina i o. Ante Pranjić, a danas je vodi o. Ivan Čilić. Godine 1985. u misiju dolaze franjevke hercegovačke provincije. Danas u misiji kao pastoralne suradnice djeluju s. Ines Marić, s. Maksimilijana Palac i s. Verena Rupčić. “VERONIKIN RUBAC” – KORIZMENI IGROKAZI FRA ANTE MARIĆA Mostar (MIRIAM) – Iz tiska je izišla kniga fra Ante Marića koja donosi igrokaze korizmeno-uskrsne tematike. Zanimljivo je da su svi ovi igrokazi doživjeli i svoju izvedbu. „Svrha je ovih igrokaza pastoralne naravi. Oni su zapravo dramatizirana homilija izvedena u Majčinu selu i Milosrdnom ocu u Međugorju, te u župi Drinovci. Svrha im i u ovoj knjizi ostaje istom. Korizmeno vrijeme zrcali naše živote koji su obilježeni patnjom i križem. Uskrs će dati puni smisao toj patnji i križu. Svaka korizma i svaki križni put izdržan i istrpljen do kraja doživjet će svoj Uskrs.“ (Autor) HRVATI 38. PUT NA HODOČAŠĆU U BIRNAU konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U suslavlju su bili organizator hodočašća voditelj Hrvatske katoličke misije Singen-Villingen fra Dinko Grbavac, fra Ivan Milanović i fra Ivan Matijašević. Slavlje je započelo ophodom kroz baziliku u kojem je nošena zastava hrvatskog hodočašća u Birnau, a nosili su je kumovi Mijo i Draga Matić zajedno sa sinovima Josipom i Ivanom. U ophodu je bilo i 14-ero krizmanika, kojima je mons. Puljić tijekom misnog slavlja podijelio sakrament potvrde. Sve je na početku pozdravio prior cistercitskog samostana o. Johannes Brügger koji je istaknuo kako je pohvalno da Hrvati već 38. put tradicionalno hodočaste u to drago marijansko svetište. Potom je Grbavac istaknuo kako su Hrvati na tom poznatom hodočašću posebno molili za svoju nacionalnu slobodu koja je postignuta, a 30. svibanj je pritom znakoviti dan, te je pozvao vjernike na daljnju ustrajnu molitvu za svoje osobno dobro i za dobro Crkve i naroda kojem pripadaju. Mons. Puljić je, pozdravljajući okupljene, poglavito krizmanike, njihove roditelje i kumove, istaknuo kako je prije osamnaest godina u toj bazilici predvodio misno slavlje. „Kršćani s posebnim veseljem slave Marijine dane i blagdane, rado hodočaste u njezina svetišta u kojima se moli i preporučuje njezinoj zaštiti. I mi smo se danas okupili na ovo hodočašće u ovoj crkvi njoj posvećenoj kako bi joj prenijeli svoje molitve i zahvale, poput tolikih tisuća vjernika koji ovdje dolaze, jer osjećaju kako je lijepo biti blizu Marije, koja je utočište grešnika i zdravlje bolesnih. I mi se danas pridružujemo tom hodočasničkom mnoštvu Gospinih štovatelja i molimo njezinu pomoć i zaštitu”, istaknuo je mons. Puljić u propovijedi. Posebno se obraćajući krizmanicima, kazao je kako nema Duha Svetoga tamo gdje se Bogu ne moli, ni na uranku, ni na počinku; ni u jutru, ni po danu, a ni u večer. „Pogotovo nema ga tamo gdje se Boga prezire ili ne daj Bože psuje njegove svetinje. Tamo gdje je nedjeljom važnija birtija nego Euharistija; gradnja kuće ili plastenik, nego molitvenik, tamo se zasigurno Duh Sveti neće zadržati. Ne možemo očekivati darove njegova Duha, ako zavidimo, svađamo se ili tučemo s braćom, sestrama, susjedima; kad se ne pokoravamo Božjim zapovijedima, Crkvi i njezinim odredbama. Premalo će biti Božjeg Duha i u samom obredu krizme, ako taj sveti čin pretvorimo u materijalno natjecanje tko će više skupiti darova ili novčanih priloga od kuma, oca, strica, ili pak tko će više potrošiti i gostiju imati na raskošnom ručku ili večeri. Slažem se da je potrebno nešto pripremiti, mali dar kao znak pažnje kupiti. Ali, ruku na srce, zar nismo pretjerali u tomu. Stoga se Crkva ne slaže s pretjeranom komercijalizacijom sakramenata”, istaknuo je nadbiskup Puljić. POSUŠJE: BLAGOSLOVLJENA NOVA FRATARSKA GROBNICA Birnau, 31. svibanj 2010. (kta/ika) - Svečano misno slavlje slavljeno je u bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije u marijanskom svetištu Birnau Tradicionalno 38. zavjetno hodočašće Hrvata Gospi u Birnau, na Bodenskom jezeru, organizirano je u nedjelju 30. svibnja. Svečano misno slavlje slavljeno je u bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije u marijanskom svetištu Birnau, koje je predvodio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Posušje, 3. lipnja 2010. (fra M. Knezović) - Na svetkovinu Tijelova, 3. lipnja, na gradskome groblju Martića Križ u Posušju blagoslovljena je nova fratarska grobnica. Misno slavlje i obred blagoslova, uz koncelebraciju dvanaest svećenika, predvodio je dr. fra Ivan Sesar, provincijal. Okupljenom vjerničkome mnoštvu fra Ivan je govorio o snazi Isusove prisutnosti pod prilikama kruha i vine, te našem odnosu prema Presvetome Otajstvu. Nakon završetka misnoga slavlja više tisuća vjernika sudjelovalo je u tijelovskoj procesiji gradskim ulicama. Na četiri mjesta bili su oltari i 57 - Zauzimanje za tiskanu riječ, osnivanje i očuvanje franjevačkih knjižnica (s posebnim osvrtom na Franjevačku knjižnicu Mostar) u BiH i Viktimologija Hercegovačke franjevačke provincije; fra Vendelin Karačić – Umjetnost i franjevci na prostoru BiH. Nakon izlaganja predavača u plodnoj je razmjeni mišljenja odana počast franjevcima koji su kroz skoro 8 stoljeća dali dušu hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini. Nakon izlaganja bilo je bratsko druženje u blagovaonici predivnog franjevačkog samostana u Slavonskom Brodu. Goste je predavače fra Ilija Jerković ravnatelj Zlatnog cekina (Ustanove za rehabilitaciju i odgoj predškolske djece) u Slavonskom Brodu upoznao s radom. Ni prijeteće poplave nisu spriječile mnoge zainteresirane da se kroz ovaj okrugli stol upoznaju s hrvatskom kulturom u Bosni i Hercegovini. prigodna stajališta. Završni blagoslov uslijedio je na Trgu fra Grge Martića. Inače, uz blagoslov fratarske grobnice dobro je spomenuti slijedeće. Naime, do sada fratri u posuškome kraju nisu imali svoje gronice premda su u posuškome kraju fratri prisutni od 1623. godine, a u župa Posušje slavi 275 godina od službenoga osnutka. U fratarskoj grobnici trenutno su ukopani fra Luka Šerkić, fra Ilija Leko, fra Gabrijel Rozić, fra Leonardo Oreč i fra Marko Dragićević. Grobnica je, prema zamisli umjetnika, svojevrsna povijest franjevaštva u posuškome kraju. Naime, na skulpturama izrađenim od bakra prikazan je dolazak franjevaca u Hercegovinu te njihov hod do današnjih dana. Provincijal je, vidjevši grobnicu, kazao kako je ovo sigurno najljepša fratarska grobnica u Provinciji ali i šire od toga. Na grobnici su radili akademski kipari Zdenko Galić, Dragan Kwiatkowski i Mate Ljubičić. Nadzor i izvođenje radova vodio je arhitekt Ivan Čutura. Župnik fra Milan je najavio i tiskanje prigodnoga letka o grobnici i njezinoj simbolici. TJEDAN KRŠĆANSKE KULTURE 2010. Osijek – Slavonski Brod, 30 svibnja – 6. lipnja 2010. BLAGOSLOV KIPA SVETOG FRANJE U POSUŠKOM GRADCU Posuški Gradac, 30. svibnja 2010. (posuski-gradac. com) - U nedjelju, 30. svibnja 2010., na svetkovinu Presvetog Trojstva u župi svetog Franje u Posuškom Gradcu bilo je posebno svečano: uz svetkovinu ove nedjelje, 29-ero djece primilo je sakrament Prve svete pričesti, a tom je prigodom u dvorištu župne crkve blagoslovljen i novopostavljeni kip svetog Franje, nebeskog zaštitnika ove župe. Kip je izradio akademski kipar Anto Jurkić iz Zagreba, a dar je ovoj župi vjernika koji je želio ostati anoniman. Svečano je misno slavlje, u koncelebraciji s petoricom svećenika, predvodio i kip blagoslovio fra Ivan Sesar, provincijal. TRAGOM KOMUNISTIČKIH ZLOČINA NA ŠIROKOM BRIJEGU - KNEŠPOLJU U organizaciji Udruge Katoličkih Intelektualaca pod motom „Da mihi amantem et sentit quod dico - Daj mi onoga koji ljubi i shvatiti će što govorim.“ (sv. Augustin), održan je Tjedan kršćanske kulture 2010. u Osijeku i Slavonskom Brodu. Glavni je pokrovitelj ove manifestacije Đakovačko-osječka nadbiskupija. U Franjevačkom je samostanu u Slavonskom Brodu u srijedu 2. lipnja 2010. s početkom u 19.30 sati održan Okrugli stol o hrvatskoj kulturi Bosne i Hercegovine. Prisutne je pozdravio gvardijan samostana fra Sebastijan Golenović, a ispred Udruge program vodio prof. dr. sc. Sveučilišta u Osijeku Damir Hasenay. Gosti su predavači bili: fra Božo Lujić – s temom Dolazak, pastoralna skrb i kulturno djelovanje franjevaca na području BiH; fra Ante Marić 58 Iskapanja u Knešpolju trajala su 8 dana. Vicepostulator fra Mića Stojić iscrpno je opisao što se radilo svakog dana. Ovo je zapis posljednjega dana iskapanja. Knešpolje, 5. lipnja 2010. (fra Miljenko Stojić) – Danas bi sve trebalo ići puno brže nego ovih dana. Dižemo posmrtne ostatke ubijenih iz treće grobnice, lokalitet Kruška. Druga grobnica je završena, pomagači će još malo pogledati da nije slučajno što ostalo, zatrpati je i počistiti okolo. Vlasnik zemljišta može biti zadovoljan, a i mi smo itekako jer ćutimo da smo napravili velik posao. Započinjemo na vrijeme, u 8.00. Do podne mislimo biti gotovi. Marko Mandić iz Foto M marljivo slika, a Tomo Bubalo snima. Bit će obilje građe za dokumentiranje i objavljivanje. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Počinjemo polako dizati prvo tijelo. Prostor je uzak pa ih u škripu u koji su tijela bačena radi samo dvoje. Izmjerili smo ga. Opseg mu je tako mali: 1,85 x 1,15 m. Bože, što su uradili ljudima! Postajemo sigurni da smo jučer imali pravo. Još se više ukazala 6. lubanja. Kažu da su ovo bili časnici u njemačkoj vojsci. Neki donose i preklopni prijenosni stol koji je ostao iza nekog zapovjedništva koje je tih dana branilo Široki Brijeg. Izvrsno je očuvan. Tu je i džepni sat, istina u lošem stanju. Slikamo ih. Odišu tajanstvom prošlosti, životom ovih koje iskopavamo. Kad bi nam samo mogli nešto reći kako je bilo tih dana? Ponovno nas posjećuje načelnik općine Miro Kraljević. Podrazumijeva se da je bio redovno obavještavan o tome što se ovdje zbiva, ali je ipak želio osobno gledati kako posao napreduje. Hvala mu na tome, ali još više na hrabrosti početka sustavnog i stručnog iskapanja pobijenih na području čitave općine Široki Brijeg. I ovdje je prilično dosta osobnih predmeta koje nije uništio zub vremena. Polako se skupljaju u omotnicama koje arheolog Tihomir Glavaš uredno označava. Tu je djelić suhe olovke, lančić, vojnička identifikacijska pločica, češalj, ostatci sata. Najviše su nas se dojmili prsten i vera na jednoj ruci. Na veri su ugravirani nečiji inicijali. Možda supruge, zaručnice. Da, iza svakog ovog predmeta, iza svake ove lubanje stoji jedna povijest. Komunisti su je nasilno prekinuli. Ali, oživljavamo je. Žica, koja je služila za vezanje, nije uspjela tu povijest otjerati u ništavilo. Korak po korak saznat ćemo jednog dana ili barem naslutiti tko su bili ovi ljudi. Stiže i ekipa HTV-a. Uredno su snimili izjave i različite kadrove. Nadam se da će urednici imati snage objaviti tu građu. Ponovno smo iskusili ovih dana da nije do novinara. Oni bi puno toga napravili, ali viša ih sila guši. Ipak, uspjeli smo tijekom ovog iskapanja prilično probiti medijsku blokadu, kako kod javnih tako i kod privatnih medija. U ime pobijenih hvala svima onima koji su se usudili iznositi istinu s ovih prostora. Stiže 12.00, a mi smo još daleko od kraja. Kosti su isprepletene više nego što smo u prvi mah mislili. Križamo već stvorene namisli za ovo subotnje popodne i marljivo, kao i prije, nastavljamo posao. Posjećuju nas fra Velimir Mandić, fra Robert Jolić, fra Valentin Vukoja i s. Lenka Begić. Čitali su što radimo ovdje pa su došli to vidjeti i pomoliti se za nevino pobijene. Oko 13.00 postajemo svjesni da postoji i 7. lubanja. Je li to kraj pobijenih? Ne može se to ni po čemu odrediti. Jedino idemo sve dublje i dublje u škrapu. Već smo prije primijetili da na raznim njezinim stranama postoje udubine koje neodoljivo podsjećaju na jame. Valjda oni koji rade ne će propasti nekamo u dubinu. Uzdamo se u Božju pomoć da se ništa nepredviđeno ne će dogoditi, jer nemamo mogućnosti provjeriti točno stanje. Ići nam je samo za kostima koje proviruju iz zemlje. Nije trebalo čekati ni sat vremena, a tu je i 8. lubanja. Ostajemo bez riječi. Više ništa ne nagađamo niti zaključujemo. Bit će kako bude. Forenzičarka prof. dr. Marija Definis Gojanović unatoč ubodima komaraca nastoji odgonetnuti kojem tijelu pripada koja kost. Voljeli bismo da joj to u ovoj šumi kostiju što bolje uspije. Iz zemlje se pomalja i mala medaljica. Njezin vlasnik nosio ju je oko vrata da ga čuva. Vjerujem da mu je Gospodin bio milostiv pri dolasku. Na jednom kraju škrape već je nestalo kostiju. Moglo bi biti da nema više pobijenih. Imali smo pravo. Negdje ovdje u blizini MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. ubijeno je 8 ljudi i nakon toga poput cjepanica zbačeno u ovu malu škrapu. Ne znamo zašto ih prije toga nisu po običaju opljačkali i zbog čega su tijela glavama okrenuli u istom smjeru. Neka to bude tajna ubojica. Završili smo oko 16.00. Pomagači su ostali vratiti zemlju i počistiti što treba. Umor se osjeća na našim licima, ali smo sretni unatoč svemu. Barem ovima, iskopavanima kroz ovih 8 dana, kušamo vratiti ime i prezime. Ako ni to ne bude bilo moguće, njihovi posmrtni ostatci bit će dostojno pokopani. Sjećat ćemo ih se kao onih koje pronađosmo u Dubravi u Knešpolju. MOLITVA S BRAĆOM IZ TAIZÉA NA ŠIROKOM BRIJEGU Široki Brijeg, 6. lipnja 2010. (fra J. Vlašić) - U petak, 4. lipnja s početkom u 19,30 u crkvi na Širokom Brijegu održana je molitva s pjesmama iz Taizéa. Na molitvi je sudjelovalo oko 300 mladih iz širokobriješke Frame, ali i iz drugih Frama iz Hercegovine te mladi iz župe i drugih mjesta (Mostar, Sarajevo, Kočerin, Čerin, Drinovci) uz nekoliko braće franjevaca i sestara franjevki. Ova molitva i susret imali su za cilj ne samo zajedništvo u pjesmi, nego se htjelo najaviti Međunarodno hodočašće povjerenja koje će se u rujnu ove godine održati u Sarajevu, a u organizaciji braće iz Taizéa. Stoga su i na molitvi u Širokom Brijegu sudjelovali brat Richard i brat Georg, koji ovih dana borave u Sarajevu. Molitva je nastavljena kratkim razmišljanjem brata Richarda o pročitanom evanđeoskom ulomku i najavom molitve oko križa. Mladi su potom pristupali križu koji je bio položen u sredinu crkve te su svoje čelo, kako je to običaj svakog petka u Taizéu, naslonili na križ dijeleći tako s Kristom svoj život. Pjevanje na molitvi je animirao zbor Frame Široki Brijeg, pod vodstvom svirača koji su već više puta bili u Taizéu. Po završetku molitve zajedništvo je nastavljeno u velikoj samostanskoj dvorani. Brat Georg je mladima predstavio zajednicu i susrete u Taizéu. Prikazan je dvadesetominutni film na hrvatskom jeziku. Nakon filma, brat Georg je govorio o pripremama i smislu susreta u Sarajevu te pozvao mlade da se pridruže organiziranju ovog susreta i svojim sudjelovanjem posvjedoče drugima svoju vjeru. Susret je završen druženjem u samostanskom klaustru uz čaj, kekse i razgovor. 59 „PROZOR PREMA NEBU” - NOVA ZBIRKA PJESAMA FRA MATE ČILIĆA Augsburg, 7. lipnja 2010. (M. Lovrić) Nedavno je izišla nova zbirka fra Matinih pjesama na njemačkom jeziku pod naslovom „Fenster zum Himmel“ („Prozor prema nebu“). Ovo izdanje je plod fra Matine dugogodišnje suradnje s umjetnikom Fritzom Maierom, a posebno njihove zajedničke izložbe u Augsburgu u travnju prošle godine Zbirku krasi svježina i dubina fra Matinih tekstova te 18 drvoreza Fritza Maiera. POSVETA OLTARA U KONGORI Kongora, (FRAMIR) - U okviru ovogodišnje proslave Presvetog Srca Isusova, u četvrtak, 10. lipnja mostarsko-duvanjski biskup msr. dr. Ratko Perić je posvetio novi kameni oltar u župnoj crkvi Srca Isusova u Kongori. „Ovaj oltar - središnje mjesto ove temeljito obnovljenje i uređene kuće Božje danas će po rukama našeg oca biskupa msgr. dr. Ratka Perića biti posvećen; da ovaj Božji žrtvenik snagom svoje svetosti i dalje neodoljivo privlači sve vjernike ove župe i sve one koji dolaze i budu dolazili tražeći utjehu i potrebnu snagu od Božanskog Srca Isusova, našeg nebeskog zaštitnika; da svi pobožno i vjerno slavimo Boga u najsvetijoj tajni naše vjere sv. misi koja će se slaviti svaki dan na ovom divnom Božjem žrtveniku“ istaknuo je mjesni župnik fra Mirko Bagarić u svom pozdravnom govoru. U tijeku temeljite obnove ove crkve oltar je napravljen i instaliran još prošle godine, dok se u čitavome svijetu slavila 800. obljetnica Franjevačkog reda. Zato je njegov oblik u obliku franjevačkog znaka „TAU“ kao doprinos župe toj značajnoj franjevačkoj obljetnici. Prelijepi kameni oltar izrađen je prema idejnom rješenju mjesnog župnika fra Mirka, a uz suradnju ak. slikara g. A. Mamuše iz N. Travnika i ak. kipara Ilije Skočibušića, koji je svojom aplikacijom u bronzi – Prizor iz Emausa – dodatno ukrasio pročelje ovog lijepog i vrijednog umjetničkog djela. Sve radove izvela je radionica „Klesarstvo Marić“ iz Stipanića,. Sama posveta ovog žrtvenika dogodila se pri završetku Svećeničke godine. Na taj način obilježena je i Svećenička godina. 60 Ovaj prelijepi oltar i velebno djelo ostvarili smo zahvaljujući darežljivu srcu župljanina ove župe g. Mije Matića Mijušića i njegove obitelji. To je velikodušni dar g. Mije Matića „ s ljubavlju crkvi i župi svoga krštenja“ kako je sam Mijo istakao. Na radost velikog broja vjernika ovom prigodom otac biskup je ujedno blagoslovio i novo svetohranište, ambon, devet vitraja, te zazvao Božji blagoslov na sav naš pošteni ljudski i kršćanski trud i rad; „Da sve što god radimo bude na veću slavu Božju, na uzdignuće i učvršćenje naše vjere i svima nama na radost i ponos“. U znak velike zahvalnosti svim darovateljima koji su s ljubavlju darivali ovu sada lijepo uređenu kuću Božju, otac biskup, župnik i župljani povjerili su zaštiti Presvetog Srca Isusova. ZDRAVO MARIJO, GOSPE EINSIEDELNSKA! 44. hrvatsko hodočašće u Einsiedeln Frauenfeld, 16. lipnja 2010. (Fra B. Radoš) - U knjizi Postanka čitamo kako je Jakov otevši prvenstvo bratu Ezavu pobjegao od kuće, jer se bojao Ezavove osvete. Umoran prvu večer legao je, odmah zaspao i u snu vidio stubište, ljestve koje su se protezale od zemlje do neba. I na tim ljestvama vidio je ljude kako se uspinju na nebo i spuštaju na zemlju. Cilj ovozemaljskog čovjekovog putovanja i nije ništa drugo nego pronaći ljestve kojima se Bog spušta čovjeku i po kojima čovjek pronalazi put do nebeskih visina. Stari crkveni oci su govorili da se samo po Mariji dolazi k Isusu. Podarivši čovječanstvu Onoga koji je smisao, cilj i ispunjenje svake nade čovjekove, Marija je spustila ljestve kojima je Bog sišao i uzeo ljudsku narav. Izdišući na križu i obraćajući se ljubljenom učeniku: “Sinko, evo ti Majke!”, Krist te ljestve ponovo podiže kako slava Božja čovjeku ne bi bila nedostupna. Marija je svojim “Fiat” (Neka mi bude po tvojoj riječi!”) i svojim životom postala ljestve koje vode u nebo. Zato je razumljiva djetinja odanost i pobožnost vjerničkog puka prema Blaženoj Djevici Mariji. Iako mali narod, progonjeni i zatirani, ugnjetavani i raseljavani, opstali smo više od trinaest stoljeća. Opstali smo zato jer nas je sačuvala “Zdravomarija”. Krunica je spasila kršćanski Zapad u bitci kod Lepanta, krunica je spasila naš narod u napadu Turaka na Sinj, krunica se prebirala neumorno u skloništima i bila znak vjere i pobjede naših branitelja u minuloj agresiji. Ljubav i zahvalnost prema Mariji pokazuje se svakog dana u njezinim svetištima i prošteništima diljem Lijepe naše. Istu ljubav i pobožnost prema Mariji njeguju pripadnici našega naroda diljem svijeta. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Djetinju odanost Mariji pokazali su pripadnici našega naroda na 44. hrvatskom hodočašću, okupljani 12. i 13. lipnja oko Crne Gospe u švicarskom nacionalnom marijanskom svetištu u Einsiedelnu. Došli su iz svih dvanaest hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj zajedno sa svojim duhovnim pastirima kako bi zahvalili na uslišanim molitvama i dobivenim milostima na Marijin zagovor. Ovo je hodočašće bila prigoda osvrnuti se u povijest, te poput naših predaka iznovati dati zavjet vjernosti i s kunicom i molitvom kročiti dalje u budućnost. Nebrojeno nas je puta Marija pozvala da se klanjamo križu njenog Sina jer s križa dolaze mnoge milosti. Nakon sakramenta pomirenja krenuli smo uz einsiedelnsku Kalvariju razmišljajući Kristov križni put, izabravši ponovo križ kao svjetionik i putokaz. Predstavnici misija su nam predmoleći kod pojedinih postaja uprisutnjavali dramu Velikog petka, poticali na razmišljanje i osobno obraćenje, a mi smo pokornički vapiti: “Prosti, moj Bože, moje slaboće!” Na dvanaestoj postaji podno velikog križa kratko ali poticajno razmišljanje imao je ovogodišnji predvoditelj hodočašća, mons. dr. Antun Škorčević, biskup požeški. «Promatrao sam vas - rekao je biskup - dok ste hodeći molili, dok ste u razmišljanju ovoga križnog puta prikazivali i svoje životne patnje sjedinjujući ih s Isusovim patnjama. Ovo je vaš 44. hrvatski križni put uz ovu einsiedelnsku Kalvariju. Ovim križnim putem vi se uključujete u procesiju križnih putova našega naroda kroz njegovu povijest. Na ovaj vaš križni put priključuje se sam Isus. A On nije raspravljao odakle patnja, nego ju je dragovoljno prihvatio i svima nam tako kazao: Ne bojte se! Niste sami, ja sam s vama na svakom vašem križnom putu da vam pomognem i da vas ohrabrim. Samo kad se križ dragovoljno prihvati onda se pretvara u snagu i blagoslov. Dopustite zato da snaga Isusove pobjede uđe u sve patnje vas i preobrazi lice našega hrvatskog naroda u Švicarskoj.» Po završetku križnog puta vjernici su se okupili u einsiedelnskoj bazilici. U ime benediktinske opatije dobrodošlicu je izrazio opat Martin prenoseći riječi sv. Benedikta koji je stalno naglašavao nužnost neprestanog traganja za Bogom. Ohrabrio je hodočasnike da Boga traže uporno i ustrajno u svagdašnjici života kao što ga uporno i ustrajno već više od četiri desetljeća traže u einsiedelnskom svetištu. U ime biskupske konferencije Švicarske pozdravio je gospodin Marco Schmid ravnatelj ureda Migratio koji skrbi za pojedine misije. Najveći dio pozdravnog govora je izrekao na hrvatskom jeziku za što su ga prisutni nagradili srdačnim i dugotrajnim aplauzom. U ime svih dvanaest hrvatskih misija riječi dobrodošlice biskupu Škvorčeviću i svim hodočasnicima uputio je koordinator za hrvatsku pastvu u Švicarskoj dr. fra Šimun Šito Ćorić. U nadahnutoj propovijedi biskup Škvorčević je predočio lik sv. Ante Padovanskog koji je kao malo tko znao svoje srce otvoriti Bogu. Dopuštajući da svjetlo Božje riječi osvijetli njegovo srce doista je spoznao da je Krist Svjetlo svijeta. «Radeći danas na materijalnom planu da sebi osigurate kruh svagdašnji, ne zaboravite svoje srce!» Ne stidite se što ste Hrvati, katolici, što molite i redovito idete na svetu misu. Neka vaše srce kuca za Boga, pa ćete tako postati blagoslov i za naš narod i za ovu zemlju u kojoj živite – zaključio je biskup Škvorčević. Liturgijsko pjevanje za vrijeme svete mise predvodili su članovi velikom misijskog zbora iz Züricha pod ravnanjem s. Zore Jažo. Za orguljama je bio gospodin Ivo Maduna. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Drugog dana hodočašća prije podne je ponovo bila prigoda za sakrament ispovijedi. Za to vrijeme biskup Škovrčević je održao predavanje u ulozi Crkve u povijesti našega naroda. Govorio je i o sadašnjem stanju u hrvatskom društvu te o ulozi koju bi Crkva trebala preuzeti za bolju i sretniju budućnost našega naroda. Središnji dio bilo je ponovo euharistijsko slavlje na kojem se okupilo preko pet tisuća vjernika. Raspjevano i pobožno ozračje u crkvi stvorila su djeca, predstavnici malih crkvenih zborova, njih više od stotinu koji su lijepim pjevanjem pod ravnanjem misijske suradnice Dragice Bošnjak, uveličali misno slavlje. Biskup Škvorčević je govorio o ljudskoj ranjenosti naglasivši da je ranjenost nastala onoga trenutka kad je čovjek Bogu rekao Ne. Pozvao je zatim vjernike da se ugledaju na Mariju koja je «zdravlje bolesnih», jer je ona u svom srcu pred Bogom potpuno zdrava, jedina nedodirnuta grijehom. Svoje nadahnuto razmišljanje mons. Škvorčević je završio riječima: «Kao narod spasila nas je samo vjera – vjera u Krista koji je zdravlje i ljubav. Neka po vjeri u vaša srca uđe ponovo snaga ljubavi da ostanemo zdrav narod! Ostanimo vjerni Bogu pa ćemo biti ponosni ne samo na svoju prošlost, nego jednako i na svoju sadašnjost, koja će tako postati zalogom za blagoslovljenu budućnost.» Ovogodišnje hodočašće završilo je zajedničkim objedom i druženjem uz glazbeni nastup poznatog hrvatskog pjevača Vinka Coce. PROSLAVA SV. ANTE NA SVINJAČI Kongora, 20. lipnja 2010. (FRAMIR). - U nedjelju, 20. lipnja o. g. s pučkom sv. misom u 11 sati na Svinjači (župa Kongora) je organizirana već tradicionalna svečanost proslave sv. Ante. Koncelebriranu sv. misu predstavio je fra Rafael Begić, župnik u Slivnu kraj Imotskog, uz koncelebraciju fra Dobroslava Begića, fra Gabrijela Mioča i mjesnog župnika fra Mirka Bagarića. Ni prohladno i kišovito vrijem nije omelo brojne štovatelje sv. Ante da se okupe na ovu tradicionalnu proslavu, koja se događa svake godine na prvu nedjelju nakon svečeva blagdana i koja iz godine u godinu okuplja sve više vjernika. Štoviše, mnogi vjernici iz obližnjih sela kongorske župe pješače na Svinjaču za ovu prigodu. Svečanost je započela blagoslovom novoga kipa svetoga Ante, te obnovljene zavjetne kapelice, koju je kao zavjet dala sagraditi davne 1920. godine baka Iva Begić zvana Crna iz Posuškog Graca sa svojom obitelji. Naime, pokojna baka Crna ( umrla 1946.) živeći na Svinjači gdje obitelj ima posjed, zavjetovala se sv. Anti da će njemu u čast sagraditi kapelicu ako joj se dva sina vrate iz 1.svjetskog rata. „I eto, dogodila su se zapravo tri čuda“ kako je u svom pozdravu naglasio župnik fra Mirko. „Prvo se čudo dogodilo kad su joj se sinovi sretno živi i zdravi vratili kući. Drugo kad je pok. baka Crna izvršila svoj zavjet, što nije bilo nimalo lako u to vrijeme i treće čudo što se evo ovdje okupljamo svake godine u ovako velikom broju na proslavu Boga i njegova ugodnika sv. Ante“. 61 Nakon uvodnog blagoslova uslijedila je procesija oko kapelice, te blagoslov polja koje je predvodio fra Dobroslav Begić, a potom svečana sv. misa koju je predslavio i nazočnima uputio prigodnu propovijed fra Rafael. Nakon sv. mise župnik fra Mirko je zazvao Božji blagoslov, po zagovoru sv. Ante, na preko stotinjak nazočne djece svih uzrasta, te na vozila i vozače, naglasivši u šali da „ovaj blagoslov vrijedi samo do 80 km, a za veće i opasne brzine pomaže smo Božja ruka i zaštita sv. Ante!“ Razdragani vjernici ostali su još neko vrijeme u bratskom zajedništvu, a proplankom Svinjače, u predivnoj Božjoj prirodi, odjekivala je i ganga što samo potvrđuje radost i zadovoljstvo. 15. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA SVEĆENIKE SUSRET ŽUPNIH ZBOROVA U POSUŠJU Posušje, 23. lipnja 2010. (M.K.) - U Posušju je u nedjelju, 20. lipnja, održan susret Župnih zborova iz Hercegovine. U posuškoj kripti osim članova zborova bili su slušatelji, fratri koji su predstavljali župe, te nekoliko časnih sestara na čelu s provincijalkom s. Frankom Bagarić. Nastupilo je sedam zborova koji su izvodili po dvije pjesme. Tu glazbenu večer nastupom je otvorio zbor „Kraljice Mira“ iz Međugorja. Oni su pod ravnanjem s. Slavice Kožul izveli skladbe „Panis angelicus“ i „Velik je Gospod“. Župni zbor „Sv. Ante“ s Humca izveo je skladbe „Jutarnja zvijezdo“ i „Na obalama rijeka babilonskih – Psalam 137“. Zborom je ravnala s. Robertina Barbarić. Župni zbor „Krista Kralja“ iz Čitluka, pod ravnanjem s. Bibijane Ćurlin, nastupio je sa skladbama „Slavit ću te o Bože Kralju moj“ i „Jubilate Deo“. Zbor iz Tomislavgrada „Sv. Nikola Tavelić“ je izveo djela svoga pokojnoga člana Mate Sušilovića „Sanctus“ i „Agnus Dei“. Zborom je ravnao Ivan Sušilović koji je uz Luciju Mamić pjevao i solo dionice. Župni zbor „Sv. Cecilije“ iz Širokoga Brijega predstavio se sa „Sva si lijepa o Marijo“ i „Ne boj se“. Zborom je ravnala Marijana Ćeškić, a svirala je Marija Musa. Zbor franjevačke župe Sv. Petra i Pavla iz Mostara, pod ravnanjem s. Slavice Filipović, izveo je „Gospodin Bog je pastir moj“ i „Evo dolazim Gospodine“. Na orguljama je bila prof. Marija Grabovac. Kao posljednji nastupili su članovi Župnoga zbora „Fra Grga Martić“ iz Posušja. Zborom je ravnala s. Irena Azinović, a za orguljama je bila Matea Koštro. Program je vodio fra Mario Knezović, a glavna organizatorica ovoga okupljanja bila je s. Irena Azinović Nakon završetka pojedinačnih nastupa uslijedilo je misno slavlje kada su svi članovi zborova pjevali skupa. Misu je predvodio župnik fra Milan Lončar. Zajedništvo je zaključeno zajedničkom večerom i druženjem uz pjesmu gdje su još jedanput do izražaja došli nadareni pjevači i pjevačice. 62 Međugorje, 29. lipnja 2010. (medjugorje.hr) - Petnaesti međunarodni seminar za svećenike započeo je zazivom Duha Svetoga i sv. Misom u 19 sati, na vanjskom oltaru u Međugorju, u ponedjeljak 28. lipnja 2010. Svetu misu predslavio je dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije iz Mostara. Koordinator seminara je dr. fra Miljenko Šteko. Tematski okvir ovoga međunarodnog seminara, koji traje do subote, 3. srpnja, je: „Hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33) Predavači na seminaru su međugorski franjevci: fra Tomislav Pervan, fra Miljenko Šteko, fra Danko Perutina i fra Svetozar Kraljević. Uz mnoge simultane prevoditelje za same svećenike, seminar se prevodi i izravno prenosi na hrvatskom, njemačkom, engleskom, španjolskom i talijanskom jeziku preko interneta na: (kathtube.com). Ovi međunarodni susreti započeli su u ljeto 1996., kao odgovor na zahtjeve samih svećenika. Nakon dogovora s braćom na službi u Međugorju, fra Slavko Barbarić je održao prvi seminar, a nakon toga, seminari prerastaju u redovita godišnja okupljanja svećenika, uobičajeno u tjednu nakon obljetnice Gospinih ukazanja u župi Međugorje. IZLOŽBA SLIKA FRA TIHOMIRA BAZINE Tomislavgrad, 3. srpnja 2010. radiotomislavgrad.com) U petak 2. srpnja je i službeno započela duhovno-kulturna manifestacija «Dani sv. Nikole Tavelića». Već po tradiciji desetodnevna je manifestacija započela u galeriji franjevačkog samostana gdje je svečano otvorena izložba minijatura akademskog grafičara fra.Tihomira Bazine. Fra Tihomir Bazina, rođen je u Kočerinu, grafiku je diplomirao na Likovnoj akademiju u Širokom Brijegu a trenutačno studira teolo- MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. giju u Zagrebu. Premda se ranije već pojavljivao na nekoliko skupnih izložbi, nastup u Tomislavgradu njegovo je prvo samostalno izlaganje. Stručni osvrt na izložbenu postavku i sveukupni likovni rad Tihomira Bazine prigodnim je govorom napravio njegov prijatelj i kolega Svetislav Cvetković koji je napisao i predgovor za katalog napravljen za izložbu u Tomislavgradu.Uz nazočnost nekoliko desetaka za ovakvu vrstu umjetnosti zainteresiranih gledatelja te predstavnike duhovnog i političkog života općine Tomislav Grad, izložbu, a s njom i cijelu manifestaciju «Prvi hrvatski sabor i dani sv. Nikole Tavelića», svečano je otvorio tomislavgradski gvardijan fra Mladen Rozić. Izložba minijatura fra Tihomira Bazine bit će otvorena do konca srpnja. OPERA OMNIA – TYPIS EDITA – SABRANA DJELA FRA BAZILIJA PANDŽIĆA NA CD-u Mostar, 15. srpnja 2010. (MIRIAM) – „Ovdje se nalaze preslikana sabrana znanstvena djela hrvatskog povjesničara i dugogodišnjeg generalnog arhivista Reda Manje braće (OFM), Bazilija Stjepana Pandžića (Drinovci, 30. siječnja 1918.), člana provincije Marijina Uznesenja u Hercegovini.. Čitav njegov dugi život, od r ane mladosti do desetoga desetljeća, posvećen je studiju i znanstvenom radu. U rim je došao u ratnim godinama, gdje nastavio u Mostaru započeti studij teologije, koji je završio doktoratom obranivši povijesnu disertaciju iz prošlosti Trebinjsko – mrkanske biskupije (1945.). Slijedi je dvogodišnji studij na paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu (1947.), dočim je svoje visokoškolsko obrazovanje zaključio (1951.) doktoratom iz orijentalistike (arapski, perzijski i turski) na rimskom državnom sveučilištu „La Sapienza“. Od 1947. do 1985. obavljao je službu generalnog arhivara i analista svoga Reda. Plod njegova znanstvenog istraživanja brojne su knjige i rasprave, među kojima i dva monumentalna sveska Annales Minorum (31. i 32.). U svojim je radovima obrađivao povijest misija u Svetoj Zemlji, na Balkanskom poluotoku i u Južnoj Americi u XVII. st. Uz to je objavio i brojna izvješća o našim ljudima i krajevima, posebice iz turskog vremena. Kao cijenjen znanstvenik bio je vanjski suradnik vatikanske Kongregacije za proglašenje svetaca. Među trima njegovim povijesnim „pozicijama“ (positio), koje je izradio za tu Kongregaciju, posebno mjesto zauzima kritičko izdanje i komentar dokumenata o mučeništvu Nikole Tavelića (1961.), koje je poslužilo kao osnovni tekst za Tavelićevo proglašenje svetim. Čitatelju stoje na izbor dva načina pretraživanja Pandžićevih Sabranih djela, kronološki (III) i sustavni (IV). U kronološkom pregledu nisu doneseni nego samo navedeni brojni novinski prilozi. Vratašca za otvaranje i čitanje stoje dakle samo uz snimljene radove, tj. uz one strogo znanstvene ili stručne naravi (miscellanea). U sustavnom pregledu, koji pak razlikuje knjige (IV a) i članke (IV b), čitatelj će naći isključivo sva ovdje objavljena djela.. Njima je priloženo i nekoliko osvrta na fra Bazilijev život i rad, zatim određeni broj isprava (V) i pokoja fotografija (VI).“ (Napomena izdavača) MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. JEDANAESTI PULJIĆ SVEĆENIK U subotu, 17. srpnja 2010. u župnoj crkvi sv. Tome Kanterberijskog u gradu Walsallu, u Engleskoj, nabiskup Biminghama Bernard Longley zaredio je za svećenika Michaela Puljića, sina Mate i Jenny Puljić. U nazočnosti velikog broja vjernika, u euharistijskom slavlju sudjelovalo je oko pedeset svećenika i desetak đakona. Među njima bio je nazočan i ređenikov stric, fra Marko Puljić, župnik u hrvatskoj župi „Kraljica Mira“ u Norvalu u Kanadi, kao i ravnatelj hrvatske katoličke misije u Londonu fra Ljubomir Šimunović. Na svečanosti ređenja nazočio je lijep broj ređenikove rodbine iz Požege u Hrvatskoj. Michael je rođen i odrastao u Engleskoj. On je bio prvo dijete koje je fra Marko krstio, na Veliku Gospu 1981., odmah nakon fra Markova ređenja. Nakon završenog studija kemije Michael je odlučio postati svećenik u nadbiskupiji Birmingham. Prema dostupnim podatcima, on je prvi svećenik hrvatskih korijena, po ocu, u ovoj nadbiskupiji, koja ima preko dvije stotine župa, a možda prvi i jedini svećenik hrvatskih korijena u cijeloj Engleskoj. On je ujedno i jedanaesti živući svećenik s prezimenom Puljić. (fra Marko P.) “UZOR FRA DIDAK BUNTIĆ” Knjiga fra Marinka Šakote o fra Didaku Buntiću kao uzoru i današnjim naraštajima, posebno mladima. Publikacija Uzor fra Didak Buntić stavlja pred vas dragi mladi, istinskog uzora – fra Didaka Buntića (1871. – 1922.), franjevca iz Hercegovine, koji se istaknuo duhovno – pastoralnim, prosvjetno – odgojnim, humanitarno kariativnim i diplomatsko – političkim radom, izbrisavši granice vremena i prostora u kojem je pola stoljeća živio. Povezao je vjersko i svjetovno, nacionalno i europsko, božansko i ljudsko, osobno i univerzalno. Prvotna namjera ove publikacije je da vam, dragi mladi, predstavimo fra Didakovo franjevaštvo i čovještvo, njegova dobra djela i plemeniti lik. Međutim, cilj nam je i žarka želja da se i vi njime nadahnete kako bi vaš lik dobio novi oblik – sličan fra Didakovu, kako bi vaša djela bila poput njegovih. Lijepo je to izrekao i nekadašnji provincijal fa Rufin Šilić: “Kad ga već proučavamo, nađimo i tajnu njegovih uspjeha. Prihvatimo njegov put i učinimo ga svojim”. Nadamo se da ćete, kada dođete do konca knjige, i vi zaključiti: “Evo franjevca” Evo čovjeka! Evo uzora!” (Autor) 63 PROSLAVA SVETE ANE U PLAŠKOM ovoga našega vremena, vremena velikih neizvjesnosti i svih mogućih kriza i recesija. Unatoč svim poteškoćama ne bojte se u tim životnim borbama i nastojanjima jer nismo sami, s nama je Bog, istakao je fra Ivan. (abcportal.info) STOPAMA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA U LJUBUŠKOM Plaški, 26. srpnja 2010. (IKA) - Misno slavlje na svetkovinu svete Ane, zaštitnice župe, u koncelebraciji sa župnikom fra Slavkom Antunovićem i još četvoricom svećenika predslavio je župnik Zagorja Ogulinskog i Modruša dr. Željko Blagus. OBLJETNICA STRADANJA NA STIPIĆA LIVADI Na Stipića livadi povrh Doljana, na obroncima Čvrsnice, obilježena je 17. obljetnica stradanja 33 pripadnika HVO-a i 6 civila koje je počinila Armija BiH 28. 7. 1993. godine prilikom povlačenja iz Doljana. Prije svete mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja ubijenima. Vijence su položile udruge proistekle iz rata kao i predstavnici pojedinih općina, županija i političkih stranaka, Ministarstva obrane te predstavnici Federacije Bosne i Hercegovine. Euharistiju za pokojne uz suslavlje petnaest svećenika predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. U propovijedi je fra Ivan Sesar posebno istakao kako je naše vrijeme, više nego ikada, željno čistog i plemenitog prostora, blagih govora, oslobođenja od mržnje, gramzivosti, uskogrudnosti, zavisti, duhovne zakržljalosti i nedostatka karakternih ljudi. Zbog toga neka obilježavanje obljetnice bude poziv na izgradnju osobnog karaktera i svehrvatskog jedinstva. Pazimo na svoje misli od njih nastaju riječi. Pazimo na svoje riječi od njih nastaju djela. Pazimo i na svoja djela od njih nastaju navike. I na koncu, pazimo na svoje navike od njih nastaje karakter! A tako je opasno biti čovjek bez karaktera! Svi smo pozvani biti Božja djeca i to prije svega promjerom vlastitog života kao što su to bili naši pobijeni ovdje na Stipića livadi i drugim raznim jamama i livadama ovih naših prostora. Dobro nam je poznato da u svijetu u kojem vrijedi samo logika zarade i osobnog interesa nije lako izabrati pravi životni put niti ispuniti ono što Krist od nas traži. Ne pokleknimo pred izazovima 64 Iskapanja u Ljubuškom trajala su 9 dana. Vicepostulator fra Mića Stojić iscrpno je opisao što se radilo svakog dana. Ovo je zapis posljednjega dana iskapanja. Ljubuški, 28. srpnja 2010. (Vicepostulatura) – Ovo bi trebao biti posljednji, 9. dan po redu, našeg iskapanja masovne grobnice Tomića njiva u samom središtu Ljubuškog. Zbog načina pokopa ubijenih iznenađenja su uvijek moguća. Oni su ovdje jednostavno ubijani na rubu jame i gurani niz strminu. Zbog toga muku mučimo s određivanjem koja kost pripada kojem tijelu. Hvala javnim glasilima koja su ovih dana na svoj način popratile ove djelatnosti. Svi znamo da je moglo i više i drukčije, ali su prilike očito takve. Razna zakulisna središta moći ne žele dopustiti pravu sliku povijesti, već neku svoju. Tako jučer na nekom tzv. ustanku trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović reče da je lijepa partizanska kapa i da nosi poruku ljubavi. Ako je ljubav ono što je ta kapa učinila ovim ljudima koje otkopavamo, onda... Negdje oko 9.00 prilazimo vađenju posmrtnih ostataka drugog franjevca. Potpuno smo oslobodili prilaz do njih. Imali smo jučer pravo, to je tijelo kojem smo dodijelili br. 12. Noge u cipelama, iako nismo znali da su njegove, pronašli smo mu na samom početku rada na masovnoj grobnici, ali su se ostali dijelovi tijela gubili u šumi kostiju. Nalaženjem ostataka franjevačke krunice dobili smo čvrst trag. Danas vidimo što se s njim dogodilo. U jamu je ubačen naglavačke. Okrenuli su ga licem prema njoj, pucali mu u zatiljak i gurnuli ga niz strminu. Križ s moćima ostao mu je na vratu, naočale su mu pale nedaleko od glave, pasić i franjevačka krunica poletjeli su prema prsima. I neki drugi umirali su na sličan način. Nešto više doznat ćemo tek kad se na patologiji sastave dijelovi lubanja koje smo im pronašli. Netko je od ubijenih uz sebe imao i krojačke škare. Je li bio krojač? Začuđuje nas nazočnost predmeta koje uhićenici nisu trebali imati uz sebe: spomenute škare, nožići, pribor za pušenje... Ili su ih traljavo pregledavali ili su ih na prijevaru ovamo dovodili? Mogući još živući iz streljačkog voda mogli bi nam barem to reći. Jedna naša obitelj koja se davno odselila u Ameriku redovno nam donosi osvježavajuća pića. Ne razgledavaju i ne raspituju se nešto posebno, nego samo donose. Kažu da ne žele smetati i da im je čast to što čine. Zaista im od srca hvala, kao i svima drugima koji su nam ovih dana učinili bilo kakvu uslugu. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Ponovno nas je posjetio i načelnik općine Nevenko Barbarić. Čini sve što je u njegovoj moći da svi ovi poslovi idu dobro i da se polako pripremamo za nastavak radova na području općine Ljubuški. Tu je i pročelnik Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški Vice Nižić. Zajedno smo ovih dana bdjeli da sve prođe u najboljem redu. Podrazumijeva se, surađivat ćemo i dalje. U 12.00 mogli smo reći da je završeno iskapanje ove masovne grobnice. Arheolog prof. mr. sc. Tihomir Glavaš, koji je vodio iskapanje i pripremanje tijela za vađenje te forenzičarka prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović, koja je vodila vađenje tijela, još mjere opseg masovne grobnice. Njezina je veličina 5,10 x 4,18 x 2,54 m. Komunisti su ubili i u nju nabacili 28 tijela, kako smo uspjeli zaključiti tek na kraju došavši do najdublje točke masovne grobnice koja se nalazila u škripu. A jučer smo mislili da će ih biti 26. Pozorno smo još jedanput pretražili prostor masovne grobnice. Ne, tu više nema tijela, samo zemlja crvenica i kamen živac. Dogovaramo se za nošenje na stručnu obradu predmeta koje smo pronašli ovih dana uz ubijene. Bit će vrlo brzo. Nakon toga prići ćemo ustrojavanju tijeka postupka DNK analize. Dok je ne dovršimo, svi oni koji misle da se netko njihov nalazi ovdje trebaju to prijaviti Povjerenstvu. Isto tako svi ljudi dobre volje imat će priliku novčano pomoći ove djelatnosti jer su skupe i nije lagano iznijeti taj teret. Pomolili smo se još za pokoj duše ubijenih i s mislima punih dojmova razišli se na svoje uobičajene poslove. Naravno da sve ovo nismo morali raditi, ali bilo je tako dostojanstveno i hvala ubijenima što su nam dopustili dirati im u mir ispod gomile smeća koju su komunisti u onom sustavu poticali stvarati na ovom mjestu. Čim prođu svi potrebni postupci dostojno ćemo ubijene pokopati da u miru Božjem počivaju do Sudnjeg dana. Film s iskapanja možete pogledati na kanalu Stopama pobijenih na YouTubeu. PORCIJUNKULA NA BADIJI 2010. Prije susreta u crkvi neki nazočni vjernici su čekali na obali, moleći krunicu, na dolazak ikone Gospe Milosrdne. Ikona je oko 17.30 sati stigla na okićenoj brodici u pratnji vjernika i katedralnoga župnika don Frane Kuraje, te sestara dominikanki s Korčule. Naime, Ikona se čuva u muzeju katedrale na Korčuli i tu će se čuvati dok se ne obnovi Gospin oltar na Badiji. S obale je Ikona nošena u procesiji i postavljena na Gospin oltar za vrijeme misnoga slavlja. Prije svete mise fra Karlo Lovrić je pozdravio nazočne i pozvao ih na kratku pripravu za sakrament pomirenja. Spomenuo im je mogućnost porcijunkulskog oprosta ako se ispovjede, u misnom slavlju pričeste te izmole Oče naš i Vjerovanje i mole na nakanu Sv. Oca. Zahvaljujući većem broju svećenika svi su se ispovjedili koji su željeli. Sveta misa je počela u 19 sati. Misno slavlje, uz asistenciju 12 svećenika, predvodio je fra Bože Milić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Na jednostavan ali zgodan način fra Bože je u homiliji dočarao nazočnima istinski lik sv. Franje i njegovu Porcijunkulu. Sestre dominikanke, potpomognute sestrama iz Blata, animirale su liturgijsko pjevanje koje se uglavnom sastojalo od Gospinih pjesama. U koncelebraciji, s fra Božine desne strane bio je gvardijan na Orebiću, fra Ivan Lelas, a slijeve strane župnik u Lumbardi (Korčula) a ostali su bili sa strane. Na kraju misnoga slavlja fra Bože je s nazočnima obavio Posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu pred Gospom Milosrdnom. Kao i svake godine, i ove godine su u slavlju sudjelovali novaci s Humca sa svojim meštrom fra Slavkom Soldom. Bila su i dvojica fratara iz Kustodije: fra Ivica Majstorović i fra Lawrence Franković. Kako bi izgledala Badija bez fra Mladena Hercega?! I ovoga puta je bio i ispovijedao! Bio je i dominikanac iz Gruža, o. Tolj, te fra Ante Medić koji je na odmoru na Korčuli! I ispovjedao je i snimao kamerom! S. Fabijana Zovko pripremila je potrebno za misno slavlje: oltar, hostije, ciborije, misne haljine… Zahvaljujući udruzi “Međunarodno kumstvo djetetu“ s Puringaja, gosti, barem, oni iz daleka mogli su nešto pojesti i žeđ ugasiti. A u obnovljenom Orsanu časne sestre i svećenici mogli su se također malo okrijepiti. Ikona se oko 21.00 sat vratila brodicom na Korčulu, na čuvanje! I tako Ona to čini od 1990. godine, kako reče don Frane Kuraja. A do 1945. provela bi vigiliju na Korčuli i vraćala se na svoju Badiju na dan Parduna! (fra Karlo Lovrić) ZAVRŠEN 21. MLADIFEST Proslava Gospe od Anđela (Porcijunkula) na Badiji, u ponedjeljak 2. kolovoza 2010., protekla je u svečanom ozračju. Okupilo se mnogo svijeta ne samo s okolnih otoka nego i iz Hercegovine, s Humca. Dva autobusa s 85 osoba u pratnji fra Mladena Sesara, župnika i fra Dražana Borasa, kapelana, zaustavili su se na Orebiću, a odatle su „hodočasnici“ brodicom prebačeni na otočić Badiju. Gospina crkva kao i kapelica Sv. Križa, koje još uvijek čekaju nastavak restauracije, nisu mogle primiti sve nazočne. Neki su ostali stajati i pred crkvom. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Dvadesetprvi međunarodni molitveni susret mladih - Mladifest započeo je u Međugorju u nedjelju, 1. kolovoza 2010. pod geslom „Učitelju dobri što mi je činiti da baštinim život vječni“ i traje 65 do petka, 6. kolovoza. U nedjelju, nakon molitve Krunice u 18 sati, predstavili su se mladi iz šezdeset i devet zemalja svijeta, a svima je dobrodošlicu zaželio međugorski župnik fra Petar Vlašić. Svetu Misu otvorenja predslavio je provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar. U večernjim sv. Misama suslavi oko petsto svećenika (500). Svi programi u organizaciji Mladifesta prevođeni su simultano na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski, portugalski, poljski, češki, slovački, ruski, mađarski, rumunjski, koreanski, arapski, kineski i slovenski. Voditelji manjih skupina program su prevodili za svoje skupine na još nekoliko jezika. Već od prve večeri ovogodišnjega Mladifesta zapaža se povećan broj sudionika u odnosu na sve dosadašnje. Program je, uobičajeno, obilježen molitvom, klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, predavanjima i pjesmama koje prati međunarodni zbor i orkestar. Mladifest su od prvoga dana pratila četrdeset i dva akreditirana novinara iz različitih svjetskih medija, a sliku i ton preuzimali su brojni internetski portali u svijetu. Nekoliko televizijskih ekipa snimalo je vlastite dokumentarne emisije. Među osobitostima hodočasničkih skupina mladih spominjemo duhovnog asistenta fra Tomislava i skupinu framaša iz Pule koji su 17 dana pješačili do Međugorja. Iz Sarajeva je biciklima stigao fra Danijel Rajić s dvojicom studenata, noseći u srcima nakane za duhovnu obnovu i jedinstvo naroda i Crkve, te za duhovna zvanja i mlade. „Mladifest daje puno mladima. Sve ovo doživljavamo kao nadahnuće Duha Svetoga. Ovo mnoštvo zastava i ruke podignute Bogu nismo doživjeli nigdje drugdje. Ovo je najljepše jedinstvo Crkve, tu u Međugorju“ - poručili su. Skupina mladih iz Njemačke kaže kako se ljepota Crkve samo ovdje može doživjeti. „Kad pomislite da je naša vjera umrla, dođete ovdje i u zajedništvu valjda preko pedeset tisuća mladih vidite da je ona živa. U zraku se osjeti.“ – govori mladić u narodnoj nošnji. A njegova sunarodnjakinja Benedikta koja je prvi put u Međugorju kaže: „Došla sam na Festival da budem snažnija u vjeri.“ Nekoliko mladih iz Australije ljetuje u Dubrovniku. Iznajmili su kombi vozilo i svaku večer, nakon međugorskoga programa, vraćaju se na spavanje u Dubrovnik. Među njima je nekoliko mladih koji nisu katolici. I oni spominju nešto posebno ovdje. Vjera im je ovdje tako blizu. Potječu iz dobrostojećih obitelji i nije im problem plaćati hotel u Dubrovniku. I neki hodočasnici iz Italije biciklima su došli u Međugorje. Članovi biciklističkog kluba iz omanjeg mjesta blizu Bergama dali su se na put dug više od 4.500 kilometara. Nakon Mladifesta nastavit će put do Svete Zemlje živeći i šireći poruke mira i pomirenja. Jedan od njih, Marcelo, živi s transplantiranim bubrezima. On svjedoči: „Došao sam ovamo umoran, imam problema s crvenim krvnim zrncima. Ali, svejedno, rekao sam idem na hodočašće.“ Na Festivalu sudjeluje i mladi Libanonac, član međunarodnoga orkestra, koji je došao sa skupinom od 150 Libanonaca. On kaže: „To je djelo Duha Božjega, to je nešto što se ne može opisati riječima. Vidim mlade i starije ljude, svi dolaze tražiti milost i dobivaju milost“. „Svatko od ovih mladića i djevojaka koje susrećemo ima tako lijepo svjedočanstvo!“ – prenose novinari. Mladifest je završio u petak, 6. kolovoza na blagdan Preobraženja svetom misom na Križevcu ujutro u 5 sati. (medjugorje.hr) 66 IZIŠAO 5. BROJ GLASILA STOPAMA POBIJENIH Humac, 10. kolovoza 2010. (Gojko Jelić) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« u svome glasilu Stopama pobijenih donosi u 5. broju novih 60 stranica ispisanih istinom o svjedocima vjere. Misao vodilja cijelog ovog projekta izrečena je u jednostavnoj, ali upečatljivoj naslovnici kroz riječi: Nismo se umorili tražiti ih i dostojno pokopati. Vicepostulatura je zajedno s Povjerenstvom za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća općine Široki Brijeg krenula u iskapanje masovne grobnice u Knešpolju na lokalitetu Dubrava. O ovome događaju fra Miljenko Stojić donosi dnevnički zapis, iz dana u dan, od 26. svibnja do 5. lipnja 2010. Događaj je pobudio široko zanimanje javnosti, a potakao je i potiče i neke druge hercegovačke općine da krenu putem kojim je krenulo širokobriješko povjerenstvo. O značenju i radu Povjerenstva za list govori načelnik Općine Miro Kraljević. U rubrici Stratišta pročitajte tekst o kulturocidu na Širokom Brijegu 1945. – 1947. Partizani su u svom prvom »oslobodilačkom« naletu ubili i spalili cijelu samostansku zajednicu, đake rastjerali, a zgradu gimnazije oštetili i opljačkali. U svom drugom naletu krajem siječnja i početkom veljače 1947. spalili su sve što se našlo u zgradama samostana, gimnazije, sjemeništa i konvikta. Tekst donosi iscrpan popis uništenog kulturnog blaga. Pokrenuta je nova rubrika Istraživanja koja u ovom broju donosi nove priloge za životopis fra Radoslava dr. Glavaša. Tu su i dva teksta koja rasvjetljuju ulogu Milke Planinc, Jure Galića i drugih poznatih političara u zločinu nad hercegovačkim franjevcima. U rubrici Glas o mučeništvu don Ilija Drmić navodi svjedočenje da se 7. veljače iz ratnog skloništa na Širokom Brijegu čulo pjevanje svetih pjesama. Prizor iz vremena prvih kršćana, kako kaže. List donosi i izvadke iz Dnevnika Stjepana Vicana koji govore o smrti fra Stjepana Naletilića, Marijana Naletilića i Mate Penavića. Rubrika Glas o znakovima donosi dva svjedočenja o uslišanim molitvama po zagovoru pobijenih hercegovačkih fratara. Podlistak govori o Kultu svetaca, relikvija i slika. Zanimljivi i korisni podatci koji se odnose i na štovanje pobijenih hercegovačkih fratara. List Stopama pobijenih dobiva ustaljeni oblik, nudi bogat sadržaj, a plodovi ovog pothvata već su vidljivi. Istina polako izlazi na vidjelo. Svjedoci zločina osjećaju dašak slobode i prenose nam dugo skrivane činjenice. Pobijenim fratrima dugujemo istinu o njihovoj žrtvi. Vjerojatno se ne će moći identificirati svi posmrtni ostatci, ali najmanje što se može učiniti je dostojan pokop. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. OBILJEŽAVANJE 90. OBLJETNICE UTEMELJENJA ŽUPE ČITLUK Čitluk, 7. kolovoza 2010. (brotnjo.info) - U petak, prvog dana devetodnevne molitvene priprave za blagdan Velike Gospe, župljani Čitluka ujedno su počeli proslavljati 90. obljetnicu utemeljenja svoje župe, odnosno njezina odcjepljenja od župe Gradnići. Svečanosti su počele simboličnom procesijom vjernika iz Gradnića do Čitluka, na početku koje je gradnićki župnik fra Marinko Šakota čitlučkom župniku fra Miljenku Miki Stojiću predao staru Maticu, a nastavljene svetom misom, koju je u prepunoj župnoj crkvi Krista Kralja u Čitluku, uz koncelebriranje desetak svećenika, predslavio dr. fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih franjevaca. Obraćajući se vjernicima na početku svete euharistije fra Ivan je, uz ostalo kazao: - Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova poziva nas na susret s Bogom, na život u Božjoj Blizini. Okupili smo se, također, ovdje da Bogu zahvalimo za 90. godina postojanja vaše dične župe. Tijekom devet desetljeća ljudi ovoga kraja nalazili su u ovom mjestu snagu i okrepu za život. Večeras se želimo u svojim molitvama prisjetiti i svih pokojnih fratara koji su u ovih devedeset godina vjerno služili svome narodu. Na kraju svete mise provincijal je župljanima čestitao taj značajni jubilej njihove župe Treba istaknuti da su svojim nastupom u pjevanim dijelovima svete mise, tu čitlučku svečanost uveličali mladi glazbenici župe sv. Blaža Gradnići. Svečanosti proslave tog velikog jubileja župe Čitluk nastavljaju se večeras svetom misom koju će predvoditi gradnićki župnik fra Marinko Šakota. Nakon svete mise fra Marinko će župljanima Čitluka i ostalim vjernicima, uz prikazivanje slajdova, potanko predstaviti život djelo istaknutog franjevca fra Didaka Buntića. MONOGRAFIJA O ŽUPI KRISTA KRALJA U ČITLUKU Mostar, 17. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U izdanju župnog ureda u Čitluku te Naših ognjišta iz Tomislavgrada iz tiska je izišla spomen knjiga prigodom 90. obljetnice uspostave župe „Župa Krista Kralja u Čitluku“, autora dr. fra Roberta Jolića. Knjiga sadrži 410 stranica i podiieljena je na šest velikih poglavlja: Pisani izvori, zemljopisna obilježja i naselja u župi, Opća MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. povijest Brotnja, Povijest samostalne župe Čitluk, Život i smrt, Školstvo, Ljudi događaji. „Župa Čitluk danas je središnja i najveća župa u Broćanskom dekanatu, koji čine sedam župa: Međugorje, Čerin, Čitluk, Gradina (nekoć Blizanci), Gradnići, Tepčići-Slipčići (nekoć Dobro selo ili Ploča) i Kruševo. Čitluk je jedina gradska župa, a sastoji se od samog gradića Čitluk, koji se tek u posljednjih tridesetak godina od malene, gotovo nepostojeće čaršije, razvio u pristojno uređen i razvijen gradić, i sela Služanj te dijela sela Cerno koji se danas redovito naziva Mostarsko Cerno. Od 1955. Čitluk je sjedište općine, koja je iste godine i formirana, a upravo je ta činjenica osnutka nove općine u velikoj mjeri i doprinijela da se Čitluk razvije u veće naselje… Župa Čitluk osnovana je 1918., ali je svoje današnje granice dobila 1920. godine, pa prigodom tih dviju obljetnica želimo ovom monografijom prikazati dosta kratku (90-godišnju) povijest čitlučke župe, koja je u brojnim godinama bila mučna, siromašna i teška…“ (Autor) Obrađujući samostalni život čitlučke župe koja se odijelila od stare župe Brotnjo (Gradnići), autor je pokušao dati detaljan prikaz materijalne izgradnje ali i duhovnog rasta vjernika ove župe te donijeti sve zanimljivosti iz prošlosti i sadašnjosti koje bi mogle zanimati čitatelja. KNJIGA FRA NIKOLE PAŠALIĆA O SVETOM FRANJI – „KAKO JE SVETI FRANJO SLIJEDIO GOSPODINA“ Mostar, 23. kolovoza 2010. (MIRIAM) –U srpnju ove godine iz tiska je izišla knjiga fra Nikole Pašalića „Kako je sveti Franjo slijedio Gospodina“. Knjiga je netipičan životopis Asiškog Siromaha u 78 kratkih priča – crtica iz Franjinog života. Ima 195 stranica. Izdavač je sam autor u suradnji s Hrv. provincijom svetog Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba. Tiskana je u Grafocentru u Zagrebu. „Autor nam zajedno sa svetim Franjom pokazuje kako velikodušnost Božjega dara prožima njegovo biće ne samo u odricanju nego u radosnom darivanju života Bogu.Prepoznajemo ovdje mnogima dobro znano iskustvo da ako poput Franje predamo Bogu sve ono što nam je on dao, dopuštamo da ona vječna čežnja za dobrim utkana u čovjekovu dušu procvjeta i donese ploda. Prepoznajemo ovdje i Franjinu čežnju da postane odraz vječne ljubavi u bistroj vodi, u vodi koja nam je svima trajno dostupna da nas umiva i krijepi.Prepoznajemo radost življenja prijateljstva s Isusom suobličujući se s njime hodeći u čistoći srca i raširenih ruku…!“ (Pogovor, Klara Lice Pavlović) 67 SLAVLJE POLAGANJA PRVIH REDOVNIČKIH ZAVJETA, ZLATNI I SREBRNI JUBILEJ, PRIMANJE U NOVICIJAT Na blagdan sv. Klare u samostanu sestara u Bijelome Polju proslavljeno je polaganje prvih redovničkih zavjeta sestre Ivane Pavle Mikulić. S. Ivana Pavla obukla je redovničko odijelo i položila zavjete u ruke vrhovne predstojnice s. Natalije Palac. Proslavljen je i zlatni jubilej sestara: s. Bonicije Primorac, s. Ljudevite Boras, s. Gertrude Hrkać, s. Ignacije Bebek, s. Vojislave Mikulić i s. Smiljane Kožul te srebrni jubilej sestara: s. Franke Bagarić, prov. predstojnice, s. Veronike Martinović, s. Petre Bagarić, s. Gabrijele Bagarić i s. Klare Andrešić. Euharistijsko slavlje predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Ivan Sesar uz suslavlje tridesetak svećenika. U euharistijskome slavlju sudjelovale su brojne sestre te rodbina i prijatelji slavljenica. U prigodnoj homiliji otac Provincijal je toplim i poticajnim riječima predstavio duhovnost franjevačke obitelji. Istaknuo je kako u pozadini svakog slavlja i svakog poziva stoji iskustvo što ga u sebi nose Franjine riječi: “Hvaljen budi Gospodine moj!” Franjo je razumio mudrost života kojoj i nas uči: Gledati Boga u svemu. Napose na licu braće i sestara koji su pokraj nas.Iz iskustva stvorenosti živjeti dar sveopćeg bratstva i u redovničko se zajedništvo ucjepljivati uzajamnim služenjem, dioništvom i dijeljenjem. Čestitao je sestrama na proslavi jubileja a novozavjetovanoj s. Ivani Pavli na hrabroj odluci da svoj život potpuno daruje Kristu. 68 Po završetku euharistijskoga slavlja provincijska predstojnica s. Franka uputila je riječi pozdrava i zahvale. Obratila se najprije zlatnim, potom srebrnim jubilantkinjama i na koncu novozavjetovanoj sestri Ivani Pavli. Na kraju je s. Franka zahvalila s. Nataliji Palac, vrhovnoj predstojnici, za njezinu nazočnost na ovome slavlju. Zahvalila je i Provincijalu što je predslavio euharistijsko slavlje te svima koji su došli uzveličati današnji dan. Svoju zahvalu Provincijalu završila je riječima: Početci djelovanja naših sestara u Hercegovini vezani su uz vaše predšasnike. Duh sv. Franje i sv. Klare, čiji blagdan danas slavimo, tkao je niti čvrste povezanosti između naših dviju Provincija na ovom komadiću zemlje, pa i šire. Nalazimo se u stoljetnici prisutnosti naše Zajednice u Bijelome Polju. Zahvalne smo Bogu za naše dobročinitelje, žive i pokojne. Pokojni neka počivaju u vječnome miru, a našu upućenost jednih na druge neka i dalje Bog blagoslovi na dobrobit Crkve i našeg naroda. (Cjeloviti zahvalni govor provincijske predstojnice s. Franke Bagarić) Po završetku službenog dijela slavlje je nastavljeno u ugodnom ozračju u prostorijama sestarskog blagovališta. Slavlje ovogodišnjeg blagdana sv. Klare završilo je uvođenjem u redovnički život postulantkinje Ivane Markotić. Nakon Večernje molitve Časoslova i obreda uvođenja u redovnički život slijedila je zajednička večera u sestarskom ozračju. „ORUGA - SVETO BRDO“ Mostar, 28. kolovoza 2010. (MIRIAM) – U srpnju ove godine, u izdanju župnog ureda sv. Josipa Radnika iz Izbična, iz tiska je izišla knjižica Oruga – Sveto brdo, autora fra Franje Mabića i Tihomira Crnjca. Knjižica u fotografiji i riječi želi sačuvati spomen na blagoslov križnog puta i kapelice na Ljubuškim grobovima u Orugi (Orugici), starom misištu još iz turskih vremena, na nadmorskoj visini od 1160 m. Sveta misa se ovdje slavila svake godine, prve nedjelje nakon Ivanjdana. Knjižica ujedno donosi i molitve i razmišljanja uz postaje križnog puta. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. RASPORED OSOBLJA U HERCEGOVAČKOJ FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI U KOLOVOZU 2010. MOSTAR Samostan i župa Sv. Petra i Pavla Provincijal: Fra Ivan Sesar Ekonom Provincije: Fra Zdenko Karačić Tajnik Provincije: Fra Bože Milić, ž. vikar Gvardijan: Fra Iko Skoko, prov. def., ž. vikar Samostanski vikar: Fra Stipe Marković, župnik Samostanski ekonom: Fra Ivan Ševo, ž. vikar, rav. Fram-Zirala Fra Mijo Križanac, brat Fra Ante Marić, ž. vikar, prov. knjiž., upr. kap. Polja Fra Ante Tomas, prov. arhivar Fra Stanko Mabić, odgoj. postulanata, ž. vikar Fra Josip Vlašić, duh. as. FSR-a i Frame, ž. vikar Fra Stipan Klarić, ž. vikar HUMAC Samostan i župa Sv. Ante Gvardijan: Fra Velimir Mandić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Ivan Boras, župnik Samostanski ekonom: Fra Drago Vujević, pom. odg. novaka, ž. vikar Fra Slavko Soldo, odgojitelj novaka, ž. vikar Fra Vinko Dragićević, ž. vikar Fra Hadrijan Sivrić, ž. vikar Fra Radoslav Dragićević, ž. vikar Fra Žarko Ilić, urednik Kršnog zavičaja Fra Augustin Barać, ž. vikar Fra Ferdo Majić Fra Gojko Musa Fra Alojzije Topić, brat Fra Vladimir Kozina Fra Andrija Nikić Fra Ljubo Vlašić, ž. vikar Fra Vlado Lončar Fra Jure Brkić, ž. vikar Fra Vlado Buntić Fra Miljenko Stojić, vicepostulator, ž. vikar MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Fra Milan Jukić, brat Fra Vjekoslav Milićević, ž. vikar Fra Dražan Boras, ž. vikar Fra Damjan Perić, brat TOMISLAVGRAD Samostan Sv. Ćirila i Metoda i župa Sv. Mihovila Arkanđela Gvardijan: Fra Ante Pranjić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Gabrijel Mioč, župnik Samostanski ekonom: Fra Velimir Bagavac, ž. vikar Fra Oton Bilić, ž. vikar Fra Ante Ivanković st., ž. vikar Fra Klement Galić Fra Jozo Jolić Fra Radomir Krišto, brat Fra Jozo Radoš, ž. vikar Fra Mate Tadić, ž. vikar Fra Josip Mioč, ž. vikar ŠIROKI BRIJEG Samostan i župa Uznesenja BDM Gvardijan: Fra Sretan Ćurčić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Stipe Biško, župnik Samostanski ekonom: Fra Ante Penava Fra Jozo Pejić Fra Tihomir Kutle Fra Berislav Kutle Fra Vitomir Musa Fra Dane Karačić Fra Serafin Hrkać, ž. vikar Fra Vendelin Karačić Fra Drago Čolak Fra Tomislav Jelić, ž. vikar Fra Tomislav Puljić, ž. vikar Fra Nikola Rosančić, ž. vikar Fra Vine Ledušić, ž. vikar 69 KONJIC Samostan i župa Sv. Ivana Krstitelja DRINOVCI (Sv. Mihovil Arkanđeo) Gvardijan: Fra Anthony Burnside, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Petar Drmić, župnik Fra Tomislav Sablje, žup. upr. Fra Mate Logara, ž. vikar SLANO Samostan Sv. Jeronima i župa Sv. Vlahe GORANCI (Uznesenje BDM) Gvardijan: Fra Ljudevit Lasta, župnik Samostanski vikar: Fra Luka Zorić, ž. vikar Fra Ferdo Boban, župnik ZAGREB Samostan Bezgrješnog Začeća BDM Gvardijan: Fra Draženko Tomić, isp. prop. Samostanski vikar: Fra Mirko Bagarić, pom. odg. bog., isp., prop. Samostanski ekonom: Fra Ljubo Kurtović, odg. bog., isp., prop. Fra Bazilije Pandžić, isp., prop. Fra Viktor Nuić, isp., prop. Fra Zoran Senjak, bol. dušbr., isp., prop. Fra Ivica Zovko, đakon, kateheta Fra Ante Bekavac, isp., prop. Fra Frano Musić, isp., prop., student BADIJA Samostan Uznesenja BDM (vidi Međugorje, fra Karlo Lovrić) ŽUPE BUKOVICA (Sv. Franjo Asiški) Fra Mladen Rozić, župnik Fra Petar Ljubičić, ž. vikar ČERIN (Sv. Stjepan) Fra Dario Dodig, žup. upr. Fra Ivan Ivanda, ž. vikar Fra Ignacije Alerić, ž. vikar ČITLUK (Krist Kralj) Fra Miro Šego, prov. def., župnik Fra Kornelije Kordić Fra Ivan Dugandžić, prov. def., ž. vikar Fra Robert Jolić, ž. vikar 70 GORICA (Sv. Stjepan) Fra Željko Grubišić, župnik Fra Nikola Spužević, ž. vikar GRADNIĆI (Sv. Blaž) Fra Mate Dragićević, župnik IZBIČNO (Sv. Josip radnik) Fra Franjo Mabić, župnik KLOBUK (Sv. Marko evanđelist) Fra Stipan Šarić, župnik Fra Ivan Kvesić, ž. vikar KOČERIN (Sv. Petar i Pavao) Fra Mladen Vukšić, župnik Fra Ljubo Čutura, ž. vikar KONGORA (Presveto Srce Isusovo) Fra Stjepan Martinović, župnik LJUTI DOLAC (Sv. Ana) Fra Robert Kiš, župnik MEĐUGORJE (Sv. Jakov apostol) Fra Petar Vlašić, župnik Fra Zoran Ostojić, ž. vikar Fra Ante Perković, ž. vikar Fra Viktor Kosir, ž. vikar MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. Fra Karlo Lovrić, ž. vikar, zadužen za sam. Badiju Fra Tomislav Pervan, ž. vikar Fra Svetozar Kraljević, ž. vikar Fra Josip Marija Katalinić, brat Fra Miljenko Šteko, prov. vik., ž. vikar Fra Marinko Šakota, ž. vikar Fra Danko Perutina, prov. def., ž. vikar Fra Slaven Brekalo, ž. vikar MEĐUGORJE (Samostan časnih sestara) Fra Mladen Herceg, duhovnik, isp., prop. POLJA – MASNA LUKA (kapelanija) (Sv. Ilija prorok) Fra Petar Krasić, vod. kuće molitve Fra Vinko Mikulić POSUŠJE (Bezgrješno Začeće BDM) Fra Milan Lončar, župnik Fra Dobroslav Begić, ž. vikar Fra Ante Leko, ž. vikar Fra Marko Dragićević, ž. vikar Fra Mario Knezović, ž. vikar Fra Goran Ćorluka, đakon POSUŠKI GRADAC (Sv. Franjo Asiški) Fra Ivan Landeka st., župnik RAKITNO (Sv. Ivan Nepomuk) Fra Marinko Leko, župnik RASNO (Sv. Franjo Asiški) Fra Ante Kurtović, župnik ROŠKO POLJE (Sv. Ivan Krstitelj) Fra Marko Jukić, župnik RUŽIĆI (Sv. Ivan Krstitelj) Fra Ivan Marić st., žup. upr. MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. SEONICA (Uznesenje BDM) Fra Vinko Kurevija, župnik Fra Ante Ivanković ml., ž. vikar ŠUICA (Sv. Ante Padovanski) Fra Šimun Romić, župnik Fra Alojzije Bošnjak, ž. vikar TIHALJINA (Bezgrješno Začeće BDM) Fra Branimir Musa, župnik VELJACI (Sv. Ilija prorok) Fra Vlatko Soldo, župnik Fra Dinko Maslać, ž. vikar Fra Ivan Matijašević, ž. vikar VITINA (Sv. Paškal) Fra Mladen Sesar, župnik Fra Marko Jurič, ž. vikar SARAJEVO (Franjevački samostan Bistrik) Fra Miljenko Mika Stojić, rav. Caritasa BK BiH HRVATSKA Fra Slavko Antunović, župnik Sv. Ana, Plaški; Sv. Ivan Nepomuk, Saborsko Saborčanska 2, 47304 PLAŠKI Fra Slaven Mijatović, župnik Sv. Ivan Krstitelj, Tounj; Sv. Mihovil Arkanđeo, Tržić Kamenica 69 Tounj, 47264 TOUNJ AUSTRIJA Fra Šimun Oreč, župnik Fra Dominik Ramljak, ž. vikar Fra Jozo Zovko Hauptplatz 1, 8130 FROHNLEITEN Fra Franjo Vidović Tanzenberg 1, 9063 Maria Saal 71 ITALIJA Fra Dragan Ružić, student Fra Ivan Landeka, ml., student Collegio internationale „Antonianum”, Via Merulana 124 b, 00185 ROMA NJEMAČKA HKM AUGSBURG Fra Ivan Čilić, voditelj misije Alte Gasse 15-A, 86152 AUGSBURG HKM NEU-ULM Fra Ivan Leutar, voditelj misije Alte Landstr., 89278 NERSINGEN HKM SINGEN-VILLINGEN Fra Dinko Grbavac, voditelj misije Rielasingerstr. 41, 78224 SINGEN Fra Mate Čilić, župnik Inningerstr. 29, 86179 AUGSBURG BLANKENAU Fra Ljubo Lebo st., upr. kuće i župnik Fra Stipe Pervan, župnik Fra Robert Crnogorac, župnik Propsteiplatz 4, 36154 HOSENFELD ŠVICARSKA HKM AARGAU Fra Ilija Šaravanja, voditelj misije Laurenzenvorstadt 71, 5000 AARAU HKM BASEL Fra Petar Topić, voditelj misije Kleinriehenstr. 53, 4058 BASEL HKM BERN Fra Gojko Zovko, voditelj misije Quartiergasse 12, 3013 BERN HKM FRAUENFELD Fra Branko Radoš, voditelj misije Klösterliweg 7, 8500 FRAUENFELD HKM GRAUBÜNDEN Fra Ante Medić, voditelj misije Gartenweg 15, 7203 TRIMMIS GR 72 HKM LAUSANNE - WALLIS Fra Vladimir Ereš, voditelj misije Rue de la Borde 25, 1018 LAUSANNE HKM LUZERN Fra Stanko Banožić, voditelj misije Matthofring 2/4, 6005 LUZERN HKM SOLOTHURN Fra Šimun Ćorić, voditelj misije Unterer Winkel 7, 4500 SOLOTHURN HKM ST. GALLEN Fra Mijo Pinjuh, prov. def., voditelj misije Paradiesstr. 38, 9000 ST. GALLEN HKM TICINO Fra Valentin Vukoja, voditelj misije Al Mai 18, 6528 CAMORINO HKM ZUG Fra Rade Vukšić, voditelj misije Mühlegasse 35 b, 6340 BAAR ZG HKM ZÜRICH Fra Ivan Prusina, voditelj misije Fra Stjepan Neimarević, misionar Fra Niko Leutar, misionar Schlossgasse 32, 8036 ZÜRICH Fra Ivan Bebek, ž. vikar Dorfstr. 201, 4714 AEDERMANNSDORF Fra Ljubo Leko, župnik Kreuzbühlstr. 9, 8754 NETSTAL GL KONGO Fra Ante Kutleša, misionar Fra Filip Sučić, misionar Fra Stojan Zrno, misionar Fra Pero Čuić, misionar KAMINA/Catanga c/o Procure don Bosco Wespelaarsebaan 250 3190 Boortmeerbeek Belgique MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. KUSTODIJA Hrvatska franjevačka kustodija Sv. Obitelji 4848 South Ellis Avenue CHICAGO (IL) 60615 tel.: (773) 536-05-52 faks: (773) 536-20-94 [email protected] UPRAVA (Kapitul Kustodije 16.-19.11.2009.) fra Pavo Maslać, kustos fra Stjepan Pandžić, savjetnik fra Ljubo Branimir Lebo, savjetnik fra Nikola Pašalić, sav., taj. kustodije fra Ivica Majstorović, savjetnik SAD Pozivni telefonski broj 001 ne uključujući gradski predbroj 0 I. CHICAGO SAMOSTAN SV. ANTE 4848 South Ellis Avenue Chicago (IL) 60615 tel.: (773) 373-34-63; faks: (773) 268-77-44 fra Pavo Maslać, kustos i žup. u Milwaukee fra Josip Nenad Galić, gvardijan fra Josip Abramović fra Ljubo Krasić fra Častimir Majić fra Bruno Raspudić fra Jerko Kućan fra Filip Pavić ŽUPE 1. CHICAGO Mission of Bl. A. Stepinac 6346 N. Ridge Avenue Chicago, IL 60660 tel.: (773)-262-05-35 faks: (773) 262-46-03 fra Ivica Majstorović, žup., sav. kust. 2. CHICAGO Župa sv. Jeronima MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 2823 S. Princeton Ave. Chicago, IL 60616 tel.: (312) 842-18-71 faks: (312) 842-64-27 www.stjeromecroatian.org fra Jozo Grbeš, ek. kust., župnik fra Ivan Strmečki, ž.vik. 3. CHICAGO Župa Presv. Srca Isusova 2864 East 96th Street Chicago, IL 60617 tel.: (773) 768-14-23 faks: (773) 768-37-50 [email protected] fra Stephen Bedeniković, župnik 4. MILWAUKEE Župa Presv. Srca Isusova 917 North 49th Street Milwaukee, WI 53208 tel.: (414) 774-94-18 faks: (414) 774-74-06 [email protected] fra Pavo Maslać, župnik 5. NEW YORK Župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela 502 West 41st Street New York, NY 10036 tel.: (212) 563-33-95 faks: (212) 868-12-03 [email protected]; www.crkvanyc.org fra Nikola Pašalić, sav. kust., župnik fra Stipe Renić, ž. vikar 6. ST. LOUIS Župa sv. Josipa 2112 S. 12th Street St. Louis, MO 63104 tel./faks: (314) 771-09-58 [email protected] fra Stjepan Pandžić, župnik 7. Beaufort Župa sv. Petra 70 Ladys Island Dr. Beaufort, SC 29907 fra Robert Galinac, voj. kapelan 73 8. TROY Župa sv. Lucije 200 East Wattles Troy, MI 48098 tel.: (248) 619-99-10 faks: (248) 619-99-12 [email protected] fra Jozo Čuić, župnik 9. WEST ALLIS Župa sv. Augustina 6762 West Rogers St. West Allis, WI 53219 tel.: (414) 541-52-07 faks: (414) 541-02-73 fra Lawrence Frankovich, župnik KANADA Pozivni telefonski broj 001 ne uključujući gradski predbroj 0 ŽUPE 1. KITCHENER Župa sv. Obitelji 180 Schweitzer Street Kitchener, Ontario, N2K-2R5 tel.: (519) 743-71-21 faks: (519) 743-29-64 fra Miro Grubišić, župnik 2. LONDON Župa sv. Leopolda Mandića 2889 Westminster Dr. London, Ontario, N6N 1L7 tel.: (519) 681-84-72 faks: (519) 681-21-20 fra Zvonimir Kutleša 3. MONTREAL Župa sv. Nikole Tavelića 4990 Place de la Savane Montreal, Quebec, H4P-1Z6 tel.: (514) 739-74-97 faks: (514) 737-68-03 fra Jozo Grubišić, župnik 74 4. NORVAL Hrvatsko franjevačko središte »Kraljica mira« 9118 Winston Churchill Blvd. Norval, Ontario, L0P -1K0 tel.: (905) 456-32-03 faks: (905) 450-8771 [email protected] fra Marko Puljić, župnik fra Ilija Puljić, ž. vikar fra Tomislav Pek, đakon 5. SAULT STE MARIE Župa Majke Božje zaštitnice putnika 466 Second Line East Sault Ste Marie, Ontario P6B-4K 1 tel.: (705) 253-81-91 faks: (705) 253-88-04 fra Veselko Kvesić, župnik 8. WINDSOR Župa sv. Franje Asiškog 1701 Turner Road Windsor, Ontario, N8V-3J9 tel.: (519) 252-68-71 faks: (519) 252-69-42 www.stfranciscroatian.com fra Ljubo Branimir Lebo, ml., žup. sav. kust. BOGOSLOVIJA Avenija Gojka Šuška 2 10 040 Zagreb-Dubrava tel./faks: +387-1-29-11-931 [email protected] www.fra3.net Meštar bogoslova fra Ljubo Kurtović Pomoćni meštar bogoslova fra Mirko Bagarić Akademska godina 2010./2011. I. godina fra Damir Čamber fra Augustin Čordaš MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. fra Alen Pajić fra Ivan Penavić fra Tomislav Smoljan II. godina fra Marin Karačić fra Tomislav Mandurić fra Perica Ostojić III. godina fra Goran Azinović fra Dario Galić fra Ivan Marić fra Hrvoje Miletić fra Antonio Šakota IV. godina fra Josip Serđo Ćavar fra Stanko Ćosić fra Mario Ostojić V. godina fra Tihomir Bazina fra Dalibor Milas VI. godina (apsolventi) fra Željko Barbarić fra Branimir Novokmet NOVICIJAT Trg sv. Ante 1 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-583 [email protected] Meštar novaka fra Slavko Soldo Pomoćni meštar novaka fra Drago Vujević Novaci 2010./2011. fra Dragan Bolčić fra Stjepan Leventić fra Zvonimir Pavičić fra Hrvoje Stanić POSTULATURA Franjevačka 1 88 000 MOSTAR [email protected] Voditelj postulanata fra Stanko Mabić Pomoćni voditelj postulanata Postulanti 2010./2011. Jure Barišić Ante Jelavić Robert Kavelj Dario Vranjković SJEMENIŠTE Zadužen za sjemeništarce: fra Stanko Mabić FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA Kadije Uvejsa 4 71 300 VISOKO tel.: (032) 738-715 faks: (032) 735-826 www.fraklas-gimnazija.edu.ba Školska godina 2010./2011. I. BUDIMIR, Stipe (Posušje) CRNOGORAC, Tomislav (Posušje) MAJIĆ, Andrija (Drinovci) RADOŠ, Ante (Šuica) II. GALIĆ, Milan (Posušje) NIKOLIĆ, Ivan (Međugorje) ROTIM, Stipe (Čitluk) III. ŠIMIĆ, Lovro (Grude) IV. HRKAĆ, Jozo (Široki Brijeg) PEJIČIĆ, Robert (Mostar, sv. Petra i Pavla) ŠARAC, Vinko (Bukovica) FRANJEVAČKO SJEMENIŠTE Kaptol 9 10 000 ZAGREB II. MRŠIĆ, Antonio (Graz, Austrija) MIR I DOBRO, XLII., 2, kolovoz 2010. 75 Kapitularci 2010. Mostar, 19. - 23. travnja 2010.
© Copyright 2024 Paperzz
