File

Savez društava »Josip Broz Tito« Hrvatske
ZNANSTVENA BIBLIOTEKA
SVEZAK 4
»Dan mladosti - radosti«,
Kumrovec, 22. V. 2010. godine
Povodom 65. godišnjice
pobjede
nad nacifašizmom
Povodom 65. godišnjice
pobjede
nad nacifašizmom
Izdavač
Savez društava »Josip Broz Tito« Hrvatske
Za izdavača
Tomislav Badovinac
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu pod brojem
750008
ISBN 978-953-99595-6-0
Povodom 65. godišnjice
pobjede
nad nacifašizmom
Urednik
Tomislav Badovinac
Zagreb, 2010.
Dan mladosti - radosti jedinstvena je manifestacija koja se
ostvaruje pod geslom: „U mladosti je radost - u radosti je
mladost” radi druženja i međusobnog zbližavanja i upoznavanja. Drugarstvo rađa bratstvo i jedinstvo. Radujemo se u
Etno-selu Kumrovec u kojem je rođen drug Tito
SADRŽAJ
stranica
Bojan Mirosavljev: Narodnooslobodilačkom
borbom do pobjede
9
Dubravko Sidor, voditelj programa
34
Dragutin Ulama, načelnik općine Kumrovec:
Pozdrav domaćina
37
Tomislav Badovinac, predsjednik Saveza
društava „Josip Broz Tito“ Hrvatske: Prigodna
riječ
39
Faruk Sijarić, predsjednik Saveza društava „Josip
Broz Tito“ u Bosni i Hercegovini: Dan mladosti
- radosti
43
Jure Galić, predsjednik SUBNOAR-a Bosne i Hercegovine: Bratstvo i jedinstvo
46
Andrija Nikolić, predsjednik SUBNOAR-a i
ANTIFAŠISTA Crne Gore: Poruka Danu mladosti
51
Atanas Zabaznovski, predsjednik Sojuz na
borcite od NOAV na Makedonija 1941.-1945.:
Narodnooslobodilačkom borbom stvorena je
država Makedonija
55
Janez Stanovnik, predsjednik Zveze združenj
borcev za vrednote narodnoosvobodilne borbe
Slovenije: Titu
59
6
stranica
Slavko Popović, predsjednik SUBNOAR-a Srbije:
Doprinos naših naroda pobedi
62
Vesna Čulinović Konstantinović, predsjednica Saveza antifašističkih boraca i antifašista
republike Hrvatske: Izgradnja vlasti tokom
narodnooslobodilačke borbe
65
Svetozar Oro, predsjednik Društva za istinu o
narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji 1941.1945., Beograd: Braniti i afirmisati ugrožene istorijske istine i dostignuća
68
Radovan Pantović, predsjednik Saveza
antifašista Srbije, Beograd: Suzbijati svaki oblik
neofašizma i neonacionalizma
72
Tomislav Badovinac, predsjednik Saveza
društava „Josip Broz Tito“ Hrvatske: Završna
riječ - Tri poruke
76
7
Bojan Mirosavljev
NARODNOOSLOBODILAČKOM BORBOM DO
POBJEDE
Devetog svibnja 1945. godine potpisan je akt o bezuvjetnoj kapitulaciji svih
njemačkih oružanih snaga. U Europi je rat
bio završen. Međutim, na jugoslavenskom
prostoru rat se nastavio još sedam dana,
sve do 15. svibnja kad je Jugoslavenska
armija napokon skršila i posljednji otpor
neprijateljskih formacija.
Preko valova Radio Beograda maršal Jugoslavije
Josip Broz Tito izjavio je: „Danas, 9. maja, točno 49
mjeseci i tri dana od napada na Jugoslaviju, najveća
agresivna sila u Evropi – Njemačka – kapitulirala je…
Njemačka Vrhovna komanda potpisala je u Berlinu
akt o kapitulaciji. Četrdeset devet mjeseci nadljudskih
napora i prolijevanja krvi naših naroda urodilo je plodom… Nekad strašna i naoko nepobjediva sila, danas
je skršena. Osvanuo je veliki dan mira i slobode… Deveti maj 1945. godine jeste dan zajedničke pobjede,
jeste zajednički praznik svih ujedinjenih nacija…“.
Prije 65 godina završene su ratne operacije u Europi.
Rat na jugoslavenskom prostoru nastavio se još sedam
dana, sve do 15. svibnja, kad su se, nakon žestokih
9
borbi u Sloveniji, pred britanskom Osmom armijom
predali predstavnici ustaških i domobranskih snaga, te
crnogorski i srpski četnici, slovenski domobrani, ruske
kvislinške jedinice i drugi. Tako je za Jugoslavensku
armiju i one koji su se borili protiv partizanske vojske
završio rat.
Međunarodni vojni sud u Nürnbergu svojom je
presudom od 1. listopada 1946. godine utvrdio da su
Njemačka i Italija otpočele protiv Jugoslavije unaprijed
pripremljen agresorski rat. Vođenje agresorskog rata
značilo je, i po tadašnjem shvaćanju, međunarodni
zločin protiv mira. Jugoslavenski su narodi mnogobrojnim nezakonitim postupcima okupatora dovedeni
u stanje nužne obrane koja im je moralno i materijalno davala pravo da organiziraju oružani otpor protiv zločinačkog agresora i brane svoju slobodu svim
sredstvima koja nisu bila zabranjena međunarodnim
ratnim pravom.
Nakon cjenkanja sa Staljinom, Hitler krajem 1940.
godine odlučuje da prije rata s Velikom Britanijom, već
1941. godine, uništi SSSR munjevitim ratom, poznatim
kao „Operacija Barbarosa“. Međutim, nije sve išlo prema
Hitlerovim planovima, što se odnosi i na događaje u
Jugoslaviji.
Kraljevina je Jugoslavija u proljeće 1941. godine proživljavala tešku agoniju, izazvanu, uz ostalo,
reakcionarnim društvenim sustavom i, što se često
naglašava, nesposobnošću vrhova države i vojske.
Fronta fašističkog bloka Osovine okrenula se prema
Istoku. Lak su joj plijen bile Mađarska, Rumunjska i
Bugarska. Na red je došla i Jugoslavija. Opće vojnopolitičko stanje naglo se pogoršalo. Događaji krajem
10
ožujka ubrzali su vojni rasplet situacije. Vlastodršci Jugoslavije, u skladu sa svojom politikom fašizacije zemlje i uvjereni da je pobjeda fašističkih sila već osigurana,
pristupili su 25. ožujka 1941. godine Trojnom paktu,
izvršivši na taj način potpunu kapitulaciju Jugoslavije i
predaju njezinih naroda na milost i nemilost fašističkim
imperijalistima. Centralni komitet Komunističke partije (CK KPJ) objavio je proglas u kojem je taj vladin
akt osudio kao nacionalnu izdaju. U Beogradu i cijeloj
Jugoslaviji demonstracije ogorčenog naroda dosegle
su vrhunac 27. ožujka. Narod je, predvođen komunistima, izvikujući parole: „Bolje grob nego rob!“ i „Bolje rat
nego pakt!“, odlučno osudio sramnu kapitulaciju vlade
pred fašističkim agresorima i manifestirao svoju volju
da se beskompromisno bori za svoju slobodu. Hitler je
odmah dao nalog Vrhovnoj komandi njemačke kopnene vojske da pripremi i rukovodi operacijama protiv
Jugoslavije, sa zadatkom da se ona uništi „vojnički i
kao država“.
U zoru 6. travnja 1941. godine nacisti okrutno bombardiraju Beograd i druge gradove, a njemačke, talijanske, mađarske i bugarske jedinice ulaze u Jugoslaviju.
Tadašnja jugoslavenska vojska nije pružala odlučniji
otpor agresorima i kapitulirala je 17. travnja. Vlada
Kraljevine Jugoslavije nije poduzela nikakve mjere
za obranu zemlje.
Opredijeljenost Komunističke partije Jugoslavije
(KPJ), s Titom na čelu, za organiziranje oružane borbe 1941. godine predstavlja logičan kontinuitet njene
dotadašnje strategije, čija je suština bila borba protiv
fašističke opasnosti, za istinsku obranu nezavisnosti
Jugoslavije. Ta politika Partije došla je do snažnog
11
izražaja u ožujskim i travanjskim danima 1941. godine. Napori KPJ za organiziranje otpora agresorima u
travanjskom ratu 1941. nisu mogli utjecati na njegov
tijek i ishod. Kraljevina Jugoslavija je poražena. Zemlju
su okupirale ili anektirale Njemačka, Italija, Mađarska
i Bugarska, nastupili su najteži dani za njene narode.
KPJ ne priznaje podjelu Jugoslavije i djeluje kao jedina
politička snaga na području cijele zemlje, organizira
borbu protiv okupatora i njegovih suradnika. Treba
istaknuti da je već 27. travnja 1941. godine formirana
Osvobodilna fronta (OF), kao svenarodna antifašistička
organizacija slovenskog naroda za borbu protiv okupatora.
Kad je 6. travnja ujutro izbio rat, Tito je bio u svom
ilegalnom stanu na periferiji Zagreba. Već 10. travnja
1941. godine CK KPJ donio je odluku o nastavljanju
borbe protiv agresora, bez obzira na ishod rata.
Odlučnost da se nastavi borba najsnažnije je izražena
u odluci o formiranju Vojnog komiteta pri CK KPJ, s
Titom na čelu, čiji je zadatak bio provođenje priprema
za oružanu borbu.
Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske
(NDH)
Nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb, 10. travnja 1941. godine, Slavko Kvaternik, jedan od ustaških
glavešina, po nalogu je njemačkoga okupatora preko
radio stanice u Zagrebu proglasio stvaranje kvislinške
NDH. Istodobno je na radiju pročitan i proglas Vladka
Mačeka, vođe Hrvatske seljačke stranke (HSS) i potpredsjednika Jugoslavenske vlade, koji je podržao osnivanje ustaške NDH i pozvao hrvatski narod da se pokori
12
novoj vladi. I katolički je kler pozdravio uspostavljanje
ustaškoga režima i pružio mu svoju svesrdnu političku
i moralnu podršku. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac službeno je posjetio Antu Pavelića, poglavnika
NDH, i izrazio punu odanost i podršku njemu i ustaškoj
državi, te svećenstvu uputio okružnicu s pozivom da
svim snagama podrži ustaški režim. Brojni katolički
svećenici aktivno su se uključili u ustaški pokret, isticali
se kao fanatični pobornici ustaške fašističke ideologije i
neposredno se angažirali u provođenju ustaške politike
nacionalne i vjerske netrpeljivosti i mržnje.
Čim su dovedeni na vlast u Hrvatskoj, ustaški su
najamnici bili primorani i otvoreno pokazati svoje pravo
izdajničko lice. Poglavnik NDH Ante Pavelić 18. svibnja
1941. godine, u skladu s prije preuzetim obvezama
prema fašističkoj Italiji, potpisao je tzv. Rimske ugovore kojima su Italiji predani gotovo cijela Dalmacija,
dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Preostali
dio Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom stavljen je pod
protektorat Italije. Pavelić je talijanskom vojvodi od
Spoleta ponudio „hrvatsku krunu kralja Zvonimira“.
Ustaše su, nadalje, Mađarskoj prepustili Međimurje i
Baranju, gdje su Mađari ubrzo počeli provoditi nasilnu mađarizaciju i progonili hrvatsko stanovništvo. U
samoj NDH njemačka nacionalna manjina dobila je
poseban autohtoni status s eksteritorijalnim pravima.
Folksdojčeri su u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, s
Osijekom kao centrom, imali povlašten položaj i stvarno
držali potpunu vlast u krajevima gdje su prebivali, a
imali su i posebne vlastite vojne formacije. Kakvu su sudbinu u NDH imali Srbi, Židovi, Romi i Hrvati antifašisti
– opće je poznato.
13
Na Majskom savjetovanju KPJ u Zagrebu 1941. godine utvrđeno je da je glavni zadatak Partije organiziranje jedinstvene fronte za borbu protiv okupatora
i njegovih suradnika i da s tim ciljem treba okupiti
najšire narodne mase, bez obzira na njihove političke,
nacionalne, vjerske i druge razlike. U svibnju i lipnju
vojni komiteti i sve partijske organizacije provodili su
intenzivne pripreme za oružanu borbu. U to vrijeme
okupatori i kvislinzi progonili su antifašiste i sve napredne ljude, iseljavali stanovništvo, otpočeli proces
odnarodnjavanja, sprovodili masovna ubojstva, poticali bratoubilačku borbu… Zahvaljujući političkoj aktivnosti Partije, u narodu je sve više spoznavana suština
okupacije, raslo je antiokupatorsko i antifašističko
raspoloženje, bratoubilačkom ratu KPJ je suprotstavila politiku bratstva i jedinstva, jačao je ugled Partije,
što je izraženo i u primanju novih članova – skojevaca
i komunista.
Pripreme za oružani ustanak u Jugoslaviji bile su u
punom jeku kad je 22. lipnja 1941. godine nacistička
Njemačka napala Sovjetski Savez. Ulazak Sovjetskog
Saveza u rat bio je izvanredni moralno-politički činitelj
za sve porobljene narode, jer je otvorio realnu perspektivu da će fašizam konačno doživjeti poraz. Došlo
je do spajanja antifašističkih pokreta, što je prije bilo
nezamislivo, u antihitlerovsku koaliciju kapitalističkoga
i socijalističkog svijeta. Stvoren je jedan tabor protiv
zajedničkog neprijatelja – nacifašističkog sustava.
Proglas CK KPJ
Tito je već bio u Beogradu i istog je dana, 22. lipnja
1941. godine - kad je napadnut Sovjetski Savez koji
14
je na sebe primio glavni teret borbe protiv sila Osovine, čime su stvoreni povoljni uvjeti za pokretanje
oružane borbe - Politbiro CK KPJ svojim proglasom
pozvao narode Jugoslavije u borbu protiv okupatora
i kvislinga, koja će ujedno pomoći i borbi Sovjetskog
Saveza. Također 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan je prvi partizanski odred u
Hrvatskoj i Jugoslaviji. CK KPJ je 27. lipnja osnovao Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda
Jugoslavije (NOPOJ) i za komandanta odredio Josipa
Broza Tita.
Politbiro CK KPJ je 4. srpnja donio povijesnu odluku
o otpočinjanju oružane borbe u svim krajevima Jugoslavije. Tito je kao komandant NOPOJ razradio koncepciju ustanka koji je trebalo, primjenom partizanske
taktike i organizacije, pretvoriti u općenarodni rat svih
građana Jugoslavije. Originalnost Titove koncepcije
partizanskog rata bila je u tome što je razvijao one
čimbenike oružane borbe koji je uzdižu na razinu svenarodnoga oslobodilačkog rata. Glavno poprište borbe
postaje široko prostranstvo teritorija, što je zahtijevalo preorijentaciju i prilagodbu rada Partije tim novim
uvjetima, upućivanje komunista iz gradskih centara u
partizanske odrede… Ta preorijentacija ogledala se i u
tome što je Tito, kao vrhovni komandant, u rujnu 1941.
godine iz Beograda prešao na oslobođeni teritorij zapadne Srbije. U vrijeme dizanja ustanka u Jugoslaviji
su bile četiri njemačke, 12 talijanskih, dvije bugarske
divizije, 12 mađarskih i bugarskih brigada, pet domobranskih divizija tzv. NDH i veći broj manjih jedinica.
Ukupno oko 400 tisuća neprijateljskih vojnika.
U srpnju i kolovozu 1941. godine počele su par15
tizanske akcije u svim krajevima Jugoslavije: Srbiji,
Crnoj Gori, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini
te Makedoniji. Oružana je borba sve više dobivala karakter narodnog ustanka. Širom Jugoslavije stvoreni su
oslobođeni teritoriji, najprostraniji je bio onaj u zapadnoj Srbiji i Šumadiji, na kojem je nastala Užička republika. I u okupiranim gradovima odvijali su se oružani
i neoružani oblici borbe, diverzije i sabotaže. Posebne
teškoće u organiziranju narodnooslobodilačke borbe
(NOB) u Makedoniji stvarali su izdajnički stav tadašnjeg
sekretara Pokrajinskog komiteta komunističke partije
(PKKPJ) za Makedoniju M. Šaratova i pokušaji Centralnog komiteta Bugarske radničke partije (komunista) da
se makedonski komunisti priključe bugarskoj partiji.
Intervencijom Tita Kominterni, partijska organizacija
u Makedoniji ostala je u sastavu KPJ. Smijenjen je
dotadašnji sekretar PK i osnovan novi PK, koji odmah
započinje pripreme za oružani ustanak naroda Makedonije, koji je otpočeo 11. listopada 1941. godine.
Krajem rujna 1941. godine pod Titovim je rukovodstvom održano vojno-političko savjetovanje u Stolicama kraj Krupnja. Tada je odlučeno da se izgrađuje
partizanska vojska s jedinstvenom vojnom formacijom,
da se Glavni štab NOPOJ preimenuje u Vrhovni štab
(VŠ), da se osnuju štabovi u zemljama i pokrajinama
Jugoslavije u kojima još nisu stvoreni, što je imalo i
veliko političko značenje, jer je već tada predstavljalo
svojevrstan oblik nacionalne afirmacije i rješavanja nacionalnog pitanja. U domeni jačanja vojne organizacije,
discipline i zavođenja vojničkog reda odlučeno je da
se ukida naziv gerilac i gerilski odred i da svuda budu
jedinstveni nazivi: partizan i partizanski odred. Uvedeni
16
su jedinstven amblem, pozdrav i zastava. Na kapi se
nosi „antifašistički znak – crvena petokraka zvijezda“.
U ljeto i jesen 1941. godine okupatori su uz pomoć
kvislinga poduzimali opsežne operacije radi gušenja
ustanka. Njima su se pridružili četnici Draže Mihailovića,
koji su težili da kao snaga velikosrpske buržoazije
poslije rata vrate njenu hegemoniju. Svi pokušaji
rukovodstva narodnooslobodilačkog pokreta (NOP)
i osobno Tita da se postigne sporazum s četnicima i
stvori jedinstveni put borbe protiv okupatora ostali
su bez uspjeha. Najobimnije operacije protiv ustanika
Nijemci su poduzeli u Srbiji, kamo su s drugih ratišta
doveli dvije divizije (tzv. prva neprijateljska ofenziva)
i u Crnoj Gori, gdje su Talijani angažirali šest divizija.
Ove operacije bile su popraćene teškim represalijama
nad civilnim stanovništvom. Zbog udaljenosti fronti
armija antihitlerovske koalicije, partizanske snage tada
nisu mogle ni od koga očekivati pomoć. Međunarodnu
su poziciju NOP-a otežavali složeni odnosi u antihitlerovskoj koaliciji čije su članice održavale diplomatske
odnose s jugoslavenskom izbjegličkom vladom. Kraljevska je vlada obmanjivala svjetsku javnost i uspjehe Titovih partizana pripisivala četnicima, a ovi su, zajedno
s njemačkim trupama, napadali na Užičku republiku.
Međutim, unatoč naporima okupatora i njegovih suradnika, daljnji razvoj oslobodilačke borbe nije se mogao
zaustaviti. Ona je imala karakter jedinstvenog pokreta, iako su u njoj došle do izražaja i sve specifičnosti
koje su bile rezultat političkih, društveno-ekonomskih
i drugih osobina svake zemlje, pokrajine, područja. Na
kraju 1941. godine oružane su snage NOP-a, na cijelom
teritoriju Jugoslavije, narasle na 80 tisuća boraca.
17
U Jugoslaviji je otvoreno novo, za sile Osovine nepredviđeno ratište usred porobljene Europe.
Njemačka i Italija bile su primorane da u Jugoslaviji
angažiraju znatne vojne efektive koji su im bili potrebni na drugim frontama. Na kraju 1941. godine partizanske jedinice u Jugoslaviji za sebe su vezivale: šest
njemačkih, 16 talijanskih, pet bugarskih, dvije mađarske
divizije i kvislinške snage približno jačine od oko osam
divizija – ukupno više od pola milijuna neprijateljskih
vojnika. Usporedo s jačanjem oružane borbe u svim
krajevima zemlje izrasli su narodnooslobodilački odbori (NO) kao izraz potrebe vođenja oslobodilačke borbe
i ujedno kao rezultat demokratskog raspoloženja masa
koje više nisu željele povratak na staro.
Prva proleterska brigada
Na osnovi iskustva iz oružane borbe u 1941. godini
Tito je donio odluku o stvaranju brigada - pokretnih
operativnih jedinica, sposobnih da napuste svoj teritorij i da ratuju tamo gdje je najpotrebnije. Prva takva
jedinica bila je Prva proleterska udarna brigada, formirana 22. prosinca 1941. godine u Rudom. Jačanje
oslobodilačke borbe primoralo je okupatore da zimi i
u proljeće, pored toga što su svakodnevno vodili borbe protiv partizana širom zemlje, poduzmu nekoliko
ofenzivnih operacija protiv najjačih ustaničkih žarišta
u Jugoslaviji. Partizanske snage pod neposrednom komandom VŠ stvorile su slobodni teritorij sa sjedištem
CK KPJ i VŠ u Foči. U tzv. „fočanskom periodu“ doneseno je nekoliko vrlo važnih propisa i uputa, kao što su
„Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora“ te
„Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih
18
odbora u oslobođenim krajevima“… Fočanski su propisi imali i znatnu ulogu u daljnjem razvitku narodne
vlasti, posebno u jugoistočnoj Bosni, Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini. Uvođenjem institucije zborova
seljaka, opoziva odbornika, davanjem prava ženama i
drugim novostima stvaraju se elementi novog sistema
vlasti na širokoj demokratskoj osnovi.
Nakon tzv. treće neprijateljske ofenzive udruženih
njemačkih, talijanskih, ustaških i četničkih snaga u
proljeće 1942. godine, vrhovni komandant Tito je u
lipnju s tromeđe Bosne, Hercegovine i Crne Gore s
operativnom grupom od pet partizanskih proleterskih
i udarnih brigada krenuo u pohod u zapadnu Bosnu i
Hrvatsku. Do kraja 1942. godine ove su brigade, zajedno sa bosanskim i hrvatskim partizanskim brigadama i
odredima, uništile mnogobrojne okupatorske i ustaške
garnizone te stvorile prostrani slobodni teritorij (koji su
Nijemci nazvali Titovom državom) sa sjedištem CK KPJ
i VŠ u Bihaću. Na Titovu inicijativu u Bihaću je 26. i 27.
studenoga održana osnivačka skupština Antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) koje
se konstituiralo kao najviše političko predstavničko
tijelo NOP i prva demokratska skupština naroda i narodnosti Jugoslavije. Stvaranje AVNOJ-a snažno utječe
na još bržu i efikasniju izgradnju organa narodne vlasti,
a ubrzava i stvaranje središnjih političkih rukovodstava
u pojedinim jugoslavenskim zemljama, u kojima ona
dotad još nisu bila konstituirana. Odmah nakon Prvoga
zasjedanja AVNOJ-a CK KPJ pokrenuo je osnivanje nacionalnih antifašističkih vijeća. Time su udareni temelji
federativnog uređenja Jugoslavije. U Bihaću je od 27.
do 29. prosinca 1942. godine održan i Prvi kongres
19
mladih i osnovan Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Tijekom 1942. godine postignuti su izvanredni uspjesi u masovnom uključivanju
omladine u borbene redove NOP. Pred jedinstvenu
omladinsku antifašističku organizaciju postavljeni su
zadaci još šire mobilizacije omladine u partizanske jedinice, organiziranje omladinskih radnih akcija na obradi
zemlje, obavljanju žetve i drugim radnim zadacima
na oslobođenom području, organiziranja kulturnoprosvjetne i sportske aktivnosti među omladinom te
organiziranja Saveza pionira.
Svestrani uspjesi NOP-a omogućili su da se krajem
1942. godine formira Narodnooslobodilačka vojska
Jugoslavije (NOVJ), u čijem su sastavu divizije i korpusi
s oko 150 tisuća boraca.
U 1943. godini jugoslavensko je ratište i za okupatore i saveznike postalo još važnijim čimbenikom.
Zbog širokih razmjera oslobodilačkog rata i procjene
mogućeg utjecaja jugoslavenskog ratišta na očekivanu
savezničku invaziju na južnu Europu, njemački su i talijanski okupatori, uz pomoć kvislinga, poduzeli krupne
operacije da bi uništili Titovu državu – tzv. četvrtu i
petu neprijateljsku ofenzivu.
Bitke na Neretvi i Sutjesci
U dolini Neretve se od 9. veljače do 23. ožujka
1943. godine vodila jedna od najdramatičnijih bitaka narodnooslobodilačkog rata u Jugoslaviji – bitka
na Neretvi (operacija „Weiss“), poznata kao bitka za
spašavanje 4000 ranjenih i bolesnih partizana koje je
trebalo izvući da ih neprijatelj ne bi uništio i prebaciti preko Neretve u istočnu Hercegovinu i Crnu Goru.
20
Protiv Glavne operativne grupe na čelu s VŠ, koju su
sačinjavali 1. i 2. proleterska, 3. udarna, 7. banijska i 9.
dalmatinska divizija, s oko 24.000 boraca, neprijatelj je
angažirao gotovo osam divizija, odnosno više od 80
tisuća vojnika i 20 tisuća četnika Draže Mihailovića.
Bitka za spašavanje ranjenika bila je uspješno završena.
Prema Titovoj ocjeni, u bitci na Neretvi ostvareni su
planovi VŠ. Četvrta neprijateljska ofenziva je propala.
Opkoljavanje slobodnog teritorija i uništenje snaga
NOVJ nije uspjelo, i to zahvaljujući protumanevru udarne grupe kod Neretve i Gornjeg Vakufa. Ranjenici su
spašeni, a četnici Draže Mihailovića bili su likvidirani,
i to u krajevima gdje su imali najjača uporišta. Nakon
puna dva mjeseca danonoćnih borbi divizije oko VŠ
stvorile su novi slobodni teritorij u Sandžaku i Crnoj
Gori i malo predahnule. I neprijateljske su snage morale stati. Bilo je to malo zatišje pred novu buru, koja
je nastupila 15. svibnja 1943. godine bitkom u dolini
Sutjeske.
Točno na dan kad su 1. i 2. proleterska divizija
krenule u napad da bi se probile u istočne krajeve
Jugoslavije, 15. svibnja 1943. godine, počela je bitka
na Sutjesci i vodila se do 15. lipnja. Poznata je i kao
peta neprijateljska ofenziva (operacija „Schwartz“).
Izvodile su je četiri njemačke i tri talijanske divizije,
ustaško-domobranske jedinice i jedna pukovnija bugarske carske vojske. Četnika nema, poraženi su na
Neretvi, pa ih sada Nijemci vode kao pomoćnu vojnu
snagu. Ukupno je bilo angažirano 127.000 vojnika,
koji su imali snažnu podršku topništva i zrakoplovnu
zaštitu. Ofenziva je izvedena radi potpunog uništenja
divizija oko VŠ, a tu je bio i vrhovni komandant Tito koji
21
neposredno zapovijeda divizijama. Oko njega su bile
1. i 2. proleterska, 3. crnogorska i 7. banijska divizija,
1. majevička i 6. istočno-bosanska brigada – ukupno
22.148 boraca od kojih 3.700 ranjenika i bolesnika.
U zoru 9. lipnja grupa VŠ, s Titom na čelu, dohvatila
se južnih padina Ozrena. Tamo su bili i članovi britanske
vojne misije. Jedna avionska bomba pala je u neposrednu blizinu mjesta gdje je bio Tito. Tita je ranio komad
bombe koji mu je zahvatio nadlakticu lijeve ruke. On
je jedini vrhovni komandant neke savezničke armije
koji je ranjen u Drugom svjetskom ratu. Prema riječima
vrhovnog komandanta Tita, „bitka na Sutjesci ušla je u
historiju kao najslavnija epopeja oslobodilačkog rata
naroda Jugoslavije“. Njemački glavni komandant u
bitci na Sutjesci, general Rudolf Luthers, morao je javiti Berlinu: „Tok borbi pokazao je da su komunističke
snage pod Titovom komandom odlično organizirane,
vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji
izaziva čuđenje…“.
Bio je to i krupan doprinos međunarodnoj afirmaciji
NOP-a u Jugoslaviji. Nakon bitaka na Neretvi i Sutjesci
istina o događanjima u Jugoslaviji brže je prodirala u
svijet. NOVJ je izdržala najveća iskušenja i potvrdila
vrijednost svoje ratne vještine i borbenih kvaliteta,
pokazavši visok borbeni moral i svijest.
Poslije prelaska rijeke Bosne i dolaska u srednju
Bosnu, 26. kolovoza, u Jajcu su 8. rujna preko radija
saznali da je kapitulirala Italija. Narodnooslobodilački
je odbor za Istru 13. rujna 1943. godine objavio odluku
o odcjepljenju Istre od Italije i njezinu ujedinjenju s
Jugoslavijom. ZAVNOH je 20. rujna donio odluku o
priključenju Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja i Lastova
22
Hrvatskoj, i to na temelju načela o samoopredjeljenju
naroda, garantirajući pritom ravnopravnost talijanskoj
narodnosti koja živi u tim krajevima. U Pazinu je 25.
rujna 1943. godine na Istarskom saboru osnovan Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Istru, kao
najviši organ narodne vlasti na tom području. Istarski
je sabor s oduševljenjem potvrdio povijesni čin od 13.
rujna i donio zaključke da će talijanska narodnost u
Istri uživati sva nacionalna prava: slobodu jezika, škole,
štampe i slobodu kulturnog razvitka. Tako je Istarski
sabor još jednom iskazao privrženost antifašističkoj
ideji. Vrhovni plenum Osvobodilne fronte Slovenije
također je 16. rujna objavio proglas o priključenju Slovenskog primorja slobodnoj i ujedinjenoj Sloveniji u
novoj demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji.
Nakon kapitulacije fašističke Italije, jedinice NOVJ
razoružale su desetak talijanskih divizija i oslobodile
velik dio zemlje, gotovo cijelu jadransku obalu i otoke.
Preko čvrsto branjenog otoka Visa NOVJ i njena mornarica otvorile su vrata prema svijetu i uspostavile pomorsku vezu sa savezničkim trupama u Italiji, od kojih
je počela dolaziti pomoć u oružju i opremi. Zbog takva
razvoja Narodnooslobodilačkog rata (NOR) njemačka
Vrhovna komanda je u Jugoslaviji povećala broj divizija
s 10 na 19, a osim njih tu je bilo i osam divizija carske
Bugarske i dvije divizije Hortyjeve Mađarske – ukupno
oko 400 tisuća okupatorovih vojnika i oko 250 tisuća
raznih kvislinga. U jesen NOVJ je brojila oko 300 tisuća
boraca, svrstanih u 27 divizija, odnosno 9 korpusa i više
samostalnih brigada i partizanskih odreda. Te jedinice
su oslobodile i držale pod svojom kontrolom više od
polovine jugoslavenskog teritorija.
23
Vojni i politički uspjesi NOP-a omogućili su da se
29. i 30. studenog 1943. godine u Jajcu održi Drugo
zasjedanje AVNOJ-a, čije su povijesne odluke imale
dalekosežnu važnost za budućnost naroda Jugoslavije. AVNOJ se konstituira u vrhovno zakonodavno i
izvršno tijelo Jugoslavije, osniva se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ s obilježjima
vlade, zabranjuje se povratak u zemlju kralju Petru,
odlučeno je da će se nova Jugoslavija izgraditi na
demokratskom federativnom principu, kao državna
zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti. Istra,
hrvatski jadranski otoci, Slovensko primorje i ostali
anektirani jugoslavenski teritoriji priključuju se Jugoslaviji. Odano je posebno priznanje vojsci što je u borbi
ujedinila sve narodnooslobodilačke pokrete Jugoslavije, uveden je naziv maršala Jugoslavije i dodijeljen
vrhovnom komandantu NOV i POJ Josipu Brozu Titu. U
vanjskopolitičkom pogledu ove su odluke predstavljale
polaznu točku za postupno diplomatsko priznavanje
nove Jugoslavije.
Poruke Teheranske konferencije
Gotovo paralelno s Drugim zasjedanjem AVNOJa u Jajcu održana je Teheranska konferencija (od 28.
studenog do 1. prosinca 1943. godine). „Velika trojica“
- Roosevelt, Churchill i Staljin - složila se da „jugoslavenskim partizanima treba pružiti što veću pomoć u
ratnom materijalu i operacijama savezničkih komandosa“. U tom smislu odmah je izdano i naređenje Vrhovnoj
komandi savezničkih snaga za Sredozemlje. Odlučeno
je, također, da Vrhovna komanda Crvene armije uputi
vojnu misiju u VŠ NOV i POJ, gdje su već bile vojne
24
misije SAD-a i Velike Britanije. Dogovoreno je da će
se „Jugoslavija kao država obnoviti u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti, s tim što će se
pitanje njezinih zapadnih granica i zahtjeva prema Italiji riješiti poslije rata“. Ovi teheranski zaključci značili
su, de iure, priznanje NOVJ kao vojnog saveznika, ali
se taj zaključak nije odnosio na državne organe nove
Jugoslavije. Vlada Velike Britanije još je neko vrijeme
pokušavala pod parolom obrane demokracije i ustavnog kontinuiteta osigurati barem parcijalni utjecaj
snaga staroga poretka u Jugoslaviji. Svi ti planovi
izjalovili su se zbog spretnog političkog manevriranja Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije
(NKOJ), koji postepeno uspijeva prividnim koncesijama
likvidirati dotadašnji dualitet u predstavljanju Jugoslavije u vanjskom svijetu i prisiliti Kraljevsku vladu da
prizna državnopravno stanje proklamirano odlukama
AVNOJ-a. Ubrzo nakon Teheranske konferencije, Britanci u siječnju 1944. godine opozivaju vojnu misiju
kod Draže Mihailovića i otkazuju mu daljnju materijalnu pomoć. U pisanju utjecajnih zapadnih listova
o jugoslavenskim prilikama nazire se nova politika
kompromisa. Odluke AVNOJ-a i odluke Teheranske
konferencije o Jugoslaviji imaju kao neposrednu posljedicu i početak korespondencije između maršala
Tita i engleskog premijera Winstona Churchilla. Time
je, odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a, počela
i složena diplomatska i politička borba za postupno
priznanje nove vlasti u Jugoslaviji i sprečavanje uplitanja u interne jugoslavenske poslove.
U međuvremenu, oslobodilačka se borba naroda
Jugoslavije povezivala s oslobodilačkim pokretima u
25
Albaniji, Grčkoj, Bugarskoj i Italiji. Od Čeha, Slovaka,
Poljaka, Mađara, Talijana i drugih narodnosti nastanjenih na tlu Jugoslavije osnovane su posebne vojne
jedinice. Program i ciljevi te antifašistički karakter
oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije privlačili su
njih i pripadnike drugih naroda da stupaju u redove
NOVJ. Jugoslaveni, također, aktivno sudjeluju u gotovo
svim pokretima otpora europskih zemalja. Znatna je
bila i antifašistička aktivnost jugoslavenskih iseljenika
u prekomorskim zemljama, posebno u širenju istine
od našem NOP-u.
Zimi 1943./1944. godine i u prvoj polovini 1944.
njemačka je Vrhovna komanda poduzela više ofenzivnih pothvata protiv NOV da bi vratila izgubljene
pozicije u Jugoslaviji. Budući da u tome nije uspjela,
pokušala je da iznenadnim zračnim desantom (operacija „Konjićev skok“) na Drvar 25. svibnja 1944. godine, uz istovremeno djelovanje motoriziranih jedinica,
uništi rukovodstvo narodnooslobodilačkog pokreta
– VŠ i CK KPJ, prije svega vrhovnog komandanta Tita,
i da na taj način obezglavi pokret u cjelini. Poslije
neuspjelog desanta, rukovodstvo NOP-a premjestilo
je svoje sjedište na otok Vis, gdje su ljeti 1944. godine započeti razgovori s dr. Šubašićem o sporazumu
s jugoslavenskom vladom u Londonu, što je bio veoma važan korak u međunarodnom priznavanju nove
Jugoslavije.
Sredinom 1944. godine Drugi je svjetski rat ušao
u završnu etapu, čemu su, u prvom redu, doprinijele
pobjede Crvene armije, koja je prodrla do Rumunjske,
angloameričke trupe u Italiji probile su njemačku
frontu, a armije zapadnih saveznika iskrcale su se u
26
Normandiji. U takvoj situaciji jugoslavensko će ratište
uskoro postati svojevrsnom sponom savezničkih fronti – sovjetske na jugu i anglo-američke u Italiji. Predsjednik NKOJ i vrhovni komandant Josip Broz Tito je
oslobođenje zemlje vlastitim snagama, pod geslom
„Tuđe nećemo, svoje ne damo“, smatrao presudnim
čimbenikom u osiguranju tekovina NOR-a.
Prva etapa završnih operacija
U srpnju 1944. godine NOVJ započinje prvu
etapu završnih operacija Jugoslavenske armije za
oslobođenje zemlje. Tito tada u Srbiju upućuje jaku
grupaciju NOVJ (ukupno deset divizija) koja do početka
listopada oslobađa zapadnu Srbiju, razbija četničke i
nedićevske snage. Istovremeno u Srbiji je formirano
sedam novih divizija koje se odmah uključuju u borbu.
Ovladavanjem prostorom Srbije bilo je dovedeno u
pitanje povlačenje njemačke Grupe armija „E“ iz Grčke
preko Beograda. U Makedoniji NOB dobiva novi zamah. U međuvremenu je u manastiru Prohor Pčinjski
2. kolovoza 1944. godine održano Prvo zasjedanje
ASNOM, na kojem je potvrđen položaj Makedonije
kao ravnopravne federalne jedinice u okviru nove
Jugoslavije. Poslije teških, ali uspješnih borbi protiv
dijelova njemačke Grupe armija “E“ i oko 8 tisuća balista, do 19. studenog 1944. godine oslobođena je cijela
Makedonija.
Nakon oslobođenja Rumunjske i Bugarske, Crvena
armija izbija na granice Jugoslavije (u rujnu 1944. godine). Tada je NOVJ imala 15 korpusa, odnosno 50 divizija,
dvije operativne grupe, 16 samostalnih brigada, 130
partizanskih odreda, ratnu mornaricu i prve formacije
27
avijacije – ukupno više od 400 tisuća naoružanih boraca. U kolovozu Tito se u Napulju sastao sa Churchillom
i s njim razmotrio aktualna pitanja odnosa nove Jugoslavije i zapadnih saveznika. Između ostaloga, razmatrano je pitanje opskrbe NOVJ i eventualnog ulaska
zapadnih saveznika u Istru i Slovensko primorje. Tito je
19. rujna otputovao u Moskvu i sa sovjetskom se Vrhovnom komandom sporazumio o privremenom prelasku
trupa Crvene armije na istočni teritorij Jugoslavije i o
vođenju zajedničkih operacija radi oslobođenja tog
dijela zemlje. U želji da doprinese uspostavljanju dobrih odnosa sa otečestvenofrontovskom Bugarskom
Tito je udovoljio molbi bugarske vlade i, u ime Nacionalnog komiteta, odobrio sudjelovanje dijelova
bugarske vojske u borbama na tlu Jugoslavije.
Operacije NOVJ i Crvene armije za oslobođenje
istočnih i sjeveroistočnih dijelova Srbije obilježene su
zajedničkom pobjedom – oslobođenjem Beograda,
20. listopada 1944. godine. Poslije toga, jedinice 1. i
2. ukrajinske fronte Crvene armije prebačene su na
frontu u Mađarskoj. Tada je NOVJ, kao saveznik u borbi,
dobila od Crvene armije znatnu pomoć u naoružanju.
Dok su se vodile operacije za oslobođenje najvećeg
dijela Srbije i Beograda, ostalih 36 divizija NOVJ vodilo je operacije za oslobođenje drugih krajeva zemlje.
Do kraja 1944. godine NOVJ je oslobodila preostale
dijelove Srbije, Makedonije, Kosovo, Crnu Goru, Dalmaciju i znatan dio Bosne i Hercegovine. Time je bila
završena prva etapa za konačno oslobođenje Jugoslavije. Narodnooslobodilačka vojska uspostavila je
jedinstvenu frontu od Drave preko Srijema, Bosne i
Like do Jadranskog mora. Na taj se način jugoslavenska
28
fronta slila u neprekinutu savezničku frontu kojom je
okružena Hitlerova Njemačka.
U 1945. godini operacije protiv njemačkih snaga
na tlu Jugoslavije vodila je sama NOVJ, koja u siječnju
te godine ima više od 600 tisuća boraca. Na konferenciji u Jalti (4. do 22. veljače 1945. godine) tri vodeće
antifašističke sile – SSSR, Velika Britanija i SAD - razmotrile su mjere za brže okončanje Drugoga svjetskog
rata i rješavanje poslijeratnih problema. Posebno se
razmatralo pitanje Jugoslavije. Što se tiče nje, sudionici
Konferencije su se suglasili u preporuci da se odmah
provede u djelo Sporazum Tito – Šubašić o formiranju
jedinstvene vlade, koja bi nakon svog osnivanja istupila s izjavom da će AVNOJ biti proširen članovima
posljednje, predratne Jugoslavenske skupštine, koji se
nisu kompromitirali suradnjom s okupatorom i da će
već doneseni zakonodavni akti AVNOJ-a biti naknadno
podneseni na odobrenje Ustavotvornoj skupštini.
Odlukom povjerenika narodne obrane Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) od 1. ožujka 1945.
godine, i potpisom vrhovnog komandanta maršala
Josipa Broza Tita, ukinuta je NOVJ i formirana Jugoslavenska armija /JA), prestaje postojati Mornarica NOVJ
i osniva se Jugoslavenska ratna mornarica (JRM), a
Vrhovni štab NOVJ reorganizira se u Generalštab Jugoslavenske armije. Time je završeno konačno oblikovanje organizacijske strukture NOP-a Jugoslavije u ratu
1941.-1945. Sam čin predstavlja završnu etapu u izgradnji vojne organizacije NOP-a Jugoslavije. U vojnoj
domeni preokret je nastupio 1. siječnja 1945. godine
kad su formirane Prva, Druga i Treća armija. Četvrta je
armija formirana 2. ožujka 1945. godine.
29
JA se na svojoj fronti borila protiv brojnih neprijateljskih jedinica, u kojima je u proljeće 1945. godine
bilo više od 400 tisuća njemačkih i oko 200 tisuća
kvislinških vojnika (sedam njemačkih armijskih korpusa, odnosno 23 njemačke divizije, 17 kvislinških divizija, više od 25 samostalnih brigada i pukova i više
drugih jedinica).
Drugu je etapu završnih operacija JA otpočela 20.
ožujka ofenzivom Četvrte armije na lijevom krilu svoga
strategijskog rasporeda (od rijeke Une do Jadranskog
mora). U travnju je oslobodila Liku, Gorski kotar i Hrvatsko primorje te otoke sjevernog Jadrana, uništivši
njemački 15. brdski korpus. Sredinom travnja krenule su u napad Prva, Druga i Treća armija. Probile su
Srijemsku frontu (1. i 3. armija) i produžile na zapad. U
drugoj polovici travnja 1945. godine NOV i PO Slovenije svuda su prešli u ofenzivu i sa 1.,2., 3. i 4. armijom
JA sudjelovali u završnim operacijama. Zatim su sve
četiri armijske grupacije, u zahvatu fronte, zajedno sa
sedam korpusa koji su djelovali u dubokoj pozadini
neprijatelja, oslobodile cijeli jugoslavenski teritorij.
Četvrta armija je 1. svibnja oslobodila Trst. Kao prvi
saveznički brod uplovio je 5. svibnja u tršćansku luku
patrolni čamac 8 „Udarnik“ Jugoslavenske ratne mornarice. Četvrta armija je na području Ilirske Bistrice
uništila 97. armijski korpus, a Deveti korpus JA ušao
je u Goricu i Tržič. Tako je JA u svom oslobodilačkom
pohodu izbila na rijeku Soču. Prva, Druga i Treća armija
zajedno s korpusima u pozadini oslobodile su preostali
dio Hrvatske i Slovenije i izbile na zapadne granice
Jugoslavije. Njemačke snage u Jugoslaviji zajedno sa
kvislinzima bile su, nakon neuspjelog pokušaja da se
30
povuku u Austriju, primorane da kapituliraju na jugoslavenskom tlu.
Boreći se četiri godine za slobodu, narodi Jugoslavije
i njihova vojska su u borbi protiv fašističke Njemačke i
njenih saveznika „prema svojim mogućnostima i sposobnostima dali ono što je bilo najviše moguće dati“
(Tito). Pobjede na bojnom polju pratile su i pobjede
na političkom planu. Tito je 7. ožujka 1945. godine u
Beogradu formirao Privremenu vladu Demokratske
Federativne Jugoslavije.
Rat poslije rata
I nakon službene kapitulacije Njemačke, prema
kojoj su neprijateljstva trebala prestati 8. svibnja 1945.
godine u 23 sata, njemačka vojska i kvislinške snage
nastavile su pružati organizirani otpor i povlačiti se
prema Austriji. Zajedno s njemačkim, ustaško-domobranskim i četničkim formacijama povlačili su se i
ratni zločinci, brojni petokolonaši, narodni izdajnici i
okupatorski suradnici.
U krvavim i teškim borbama koje su vođene i poslije kapitulacije napokon je 15. svibnja 1945. godine
Jugoslavenska armija skršila i posljednji otpor neprijateljskih snaga.
Nakon pobjede, u odnosu na kvislinške snage nisu
bile dokraja poštivane međunarodne norme postupanja s ratnim zarobljenicima, pa su nad zločincima
počinjeni zločini, a bilo je, nažalost, i nevinih stradalnika. U ono se vrijeme osvete i odmazde nisu mogle
kontrolirati ni naredbama ni zabranama, jer su bile
izazvane prethodno počinjenima monstruoznima
ustaškima i četničkim zločinima nad nevinim žrtvama.
31
Čak ni Titove naredbe, koje je upućivao komandama
vojnih jedinica i zahtijevao da se prema zarobljenicima
postupa suglasno normama međunarodnog ratnog
prava, nisu bile dovoljno djelotvorne.
Dogodio se Bleiburg! Vinko Nikolić, član vlade NDH,
emigrant u Argentini i Španjolskoj, devedesetih se vratio u Hrvatsku i uz ostalo, napisao natuknicu „Bleiburg“
u „Hrvatskom leksikonu“ (Zagreb, 1996. godine). Taj
„nestor hrvatske književnosti“, kako mu tepaju u Hrvatskoj, konstatira: „Neoprostiv je propust političkog
vodstva NDH što narodu nije otvoreno prikazalo pravo
stanje u svijetu i na ratištima. Skrivalo je odluke na Jalti,
budeći nadu u povoljno držanje zapadnih saveznika…
Nije se znalo kuda treba kretati. Poglavar NDH razriješio
je vojnike prisege i sam se udaljio od svojih najbližih
suradnika i vojnih zapovjednika. Nakon tog dramatskog skupa očaja, kako vojnika, tako i mnoštvo civila,
koji su se osjećali izdanima od onih koji su ih vodili kroz
četiri godine rata, svatko je nastavio svoj put. Krivo je
političko vodstvo NDH, koje nije bilo doraslo onim
sudbonosnim vremenima. Ante Pavelić, pred Hrvatima
prvi je nosilac odgovornosti. Prvi je pobjegao, napustio
vojsku i spašavao sam sebe“. Tako kazuje Vinko Nikolić.
Dakle, za tragične posljedice Bleiburga najveću krivicu
snose sam Pavelić i njegovi ustaški dužnosnici koje
je saveznička komisija za istraživanje ratnih zločina
proglasila ratnim zločincima.
Međutim, bez obzira na to što je među zarobljenicima bilo mnoštvo koljača i zločinaca, trebalo se
pridržavati Ženevskih konvencija o postupku sa
zarobljenicima neprijateljske vojske. Nisu dovoljna
opravdanja da su se i kod savezničkih armija događali
32
slučajevi ubojstava bez suđenja, da je to bio jedan od
najokrutnijih ratova, da su stravične žrtve nepotrebnog
bombardiranja, a posebno atomskog bombardiranja
Hirošime i Nagasakija, da je u nepotrebnom bombardiranju gradova tisućama bombi stradalo mnoštvo djece
i nevinih ljudi. Od tih svjetskih okrutnosti nije se kod
Bleiburga oslobodio ni partizanski pokret. Propuštena
je prilika da partizani pokažu kako se u svim okolnostima pridržavaju Ženevskih konvencija i tako potvrde
svoju istinsku narodnu orijentaciju. Međutim, sasvim
je pogrešno Bleiburg i križni put predstavljati kao
suštinu NOP-a, što čine, primjerice, hrvatska desnica
i fašisti, jer to jednostavno ne odgovara povijesnim
činjenicama.
Antifašistička pobjeda postala je temeljac sljedećim
etapama naše povijesti. Da je nakon četiri ratne godine u Jugoslaviji postojalo pravosuđe koje bi pošteno
sudilo pobijeđenima i procesuiralo sve nečasne poteze što su ih počinili ratni pobjednici, da je pravda u
svim individualnim slučajevima zadovoljena, jezgra
postignuća NOP-a ostala bi – čvrsta i čista. Za to nije
bilo ni snage ni volje. Pošto se raspala Jugoslavija nove
su se mogućnosti u istraživanju i politici trebale iskoristiti za reinterpretaciju onoga što se dotad nije moglo.
Umjesto prevladavanja mračnih slojeva i naglašavanja
onoga dobroga, važnog za budućnost, došlo je do
opće negacije i potiskivanja. Svjedoci smo intenzivne revizije povijesnih događaja iz vremena Drugoga
svjetskog rata s namjerom da se potpuno pomuti istina. Laž je u ovom slučaju jača od istine, jer ispunjava
očekivanja.
33
Dubravko Sidor,
voditelj Svečanog programa
POZDRAV PRISUTNIMA
Savez
društava “Josip
Broz Tito” Hrvatske i Savez antifašističkih boraca i
antifašista Republike Hrvatske,
najiskrenije pozdravljaju sve
prisutne u manifestaciji Dana
mladosti - radosti. Posebno
pozdravljamo među nama prisutne:
- Dragutina Ulamu, načelnika Općine Kumrovec;
- Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog antifašističkog rata Bosne i Hercegovine;
- Delegaciju Saveza društava “Josip Broz Tito” u Bosni i Hercegovini;
- Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore;
- Delegaciju Saveza antifašističkih boraca i antifašista republike Hrvatske;
- Delegaciju Sojuz na borcite od NOAV na Makedonija 1941-1945;
34
- Delegaciju Zveze združenj borcev za vrednote
Narodnooslobodilnega boja Slovenije;
- Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije;
- Delegaciju Društva za istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi i Jugoslaviji 1941-1945, Beograd;
- Delegaciju Saveza antifašista Srbije;
- Predstavnike Udruga branitelja Hrvatske;
- Predstavnike političkih stranaka;
- Predstavnike nevladinih udruga;
- Sve prisutne novinare tiska, radija i elektroničkih
medija,
- Pozdravljam medicinsko osoblje, vatrogasce, policijske djelatnike i redare.
35
36
Zajednička slika sudionika skupa „Dan mladosti - radosti”
Dragutin Ulama
POZDRAV DOMAĆINA
Poštovani gosti, uzvanici, dragi prijatelji,
Dopustite mi da Vas u
ime općine Kumrovec i nas
Kumrovčana najsrdačnije pozdravim, a pozdravljam Vas i u
ime Krapinsko-zagorske županije te njena župana Siniše
Hajdaša Dončića. Budući da je
ovo stvarno opušten i srdačan
skup - da velim samo – Prijatelji,
dobro nam došli u Kumrovec.
Želja mi je da vam se zahvalim u ime Kumrovca, a dopustite
mi tu slobodu i u njegovo ime (pokazao rukom na spomenik Titu), što ste ostali vjerni Kumrovcu i što ovamo
dolazite sve ove godine i što na taj način Kumrovec
činite mjestom susreta i mjestom prijateljstva.
Kumrovec će i dalje ostati mjesto mira, susreta,
prijateljstva i tolerancije među ljudima, narodima i
generacijama koje žele na takav način živjeti život.
U tom duhu Vas pozdravljam i pozivam. Dođite
nam opet i sljedeće godine, povedite svoje prijatelje,
svoju djecu i unuke. Dovedite ih u mjesto koje će i u
budućnosti biti ono što je i Tito uvijek želio, a to je mjesto i prostor na kojem će se ljudi s ovih naših napaćenih
prostora ponovno zbližavati, stvarati nova prijateljstva,
obnavljati neka stara i živjeti u miru i slozi.
Hvala vam!
37
38
„Internacionalu” i europsku himnu „Odu radosti” iz Beethovenove Devete simfonije pjeva Mješoviti pjevački zbor „Podravina” iz Ludbrega
Tomislav Badovinac
PRIGODNA RIJEČ
Drugarice i drugovi, dragi prijatelji,
Ove godine obilježavamo velik
jubilej - 65-tu obljetnicu pobjede
u Drugom svjetskom ratu i slom
zločinačkih sustava fašizma i nacizma.
Antifašistička Narodnooslobodilačka vojska – sudionica antihitlerovske koalicije pobijedila je na
prostorima Jugoslavije. Antifašistički
borci moraju biti ponosni na svoju
borbu i pobjedu. Hrvatska im mora
biti zahvalna, jer su joj omogućili da bude na strani pobjednika i tako joj skinuli ljagu koju joj je nanijela zločinačka
ustaška Nezavisna država Hrvatska.
Antihitlerovska je koalicija zaključila da se ponište
njemačka osvajanja i promjene. Dakle, da nije bilo
antifašističke Narodnooslobodilačke borbe bila bi obnovljena
jugoslavenska monarhija.
Antifašistička narodnooslobodilačka borba na čelu s Josipom Brozom Titom izborila je novu Demokratsku federativnu
Jugoslaviju iz koje su nastale i sve današnje republike.
Ima i onih koji nastoje nacifašističku tvorevinu, Nezavisnu
39
državu Hrvatsku, proglasiti temeljem i uzorom današnje hrvatske samostalnosti. Bila je utemeljena na ideologiji i praksi
nacifašizma, na zločinu, koji je bio njezin program i praksa.
Ona je bila sramota i uvreda za cijeli hrvatski narod.
Domaći izdajnici, posebno ustaške postrojbe, nisu priznali
kapitulaciju 9. svibnja već su ratne operacije vodili sve do 15.
svibnja 1945. godine. Neposredno nakon toga počinjeni su
zločini. U ono se vrijeme osveta i odmazda nisu mogle kontrolirati ni naredbama ni zabranama, uključivo i vrhovnog
komandanta Tita, jer su bile izazvane prethodno počinjenima
monstruoznima ustaškim i četničkim zločinima nad nevinim
žrtvama.
Tu su činjenicu iskoristili profašisti. Filoustaše i njihovi
ideološki sljedbenici nastoje prikriti svoje gubitništvo i sebe
pretvoriti u hrvatske mučenike, žrtve komunističkih egzekutora. U tome ih podržava i potiče i dio crkvene hijerarhije
– klera, koji propovijeda da je vjerom i uz „Božju pomoć“
moguće svaki poraz pretvoriti u pobjedu.
Nemoguće je poistovjetiti antifašizam i komunizam, iako
je istina da bez Komunističke partije ne bi bilo organiziranoga
i masovnoga antifašističkoga oružanog otpora nacifašistima
i njihovim sljedbenicima u Jugoslaviji. Isto tako je jasno da
većina antifašista nisu bili članovi Komunističke partije.
Posljednjih se godina o Titu i njegovim djelima
svakodnevno pojavljuju tendenciozne neistine u verbalnim izričajima i tiskovinama, a ove godine i u filmovima. Budući da nije uputno napadati antifašizam, jer
se Europska unija temelji na vrednotama antifašizma,
napadi su usmjereni na Tita, preko koga se, bez ikakvih
nedaća, može obrušavati i na antifašizam. U tome
prednjače beskrupolozan dokumentarni film Vrdoljaka
40
i zabrinjavajuća neosjetljivost na neistine Hrvatske televizije (HRT).
Danom pobjede pobijeđen je nacifašizam. Ta je
pobjeda izvojevana oružjem i srušen je nacistički
i fašistički sustav. Međutim, on ideološki nije
pobijeđen. Nacifašizam je i danas prisutan i u interesu je čovječanstva prijeko potrebno obuzdati njegovu
povampirenost i onemogućiti ga.
Želim vam dobro zdravlje uz dug život.
Živjeli!
41
42
Završnu pjesmu iz mjuzikla Jalta, Jalta... „Neka cijeli ovaj svijet” izvode Barbara
Othman, operna primadona i Mladen Hitrec
Faruk Sijarić
DAN MLADOSTI - RADOSTI
Drugarice i drugovi, dame i gospodo, dobri ljudi,
Molim vas da mi povjerujete!
Danas, 22. svibnja, vjerujte mi,
na svijetu nema boljeg mjesta
nego biti ovdje s vama. To znači
biti među svojima, to znači biti
s dobrim pravednim ljudima,
to znači biti s antifašistima,
to znači biti s ljudima koji se
sjećaju i cijene djelo, poruku i
ideje druga Tita.
Imam veliku čast i zadovoljstvo da vas pozdravim u ime 49 društava u Bosni
Hercegovini, koja broje oko 25.000 članova. Uvjeren
sam da će vam biti drago kad vam kažem da taj broj
raste iz dana u dan. U Bosni i Hercegovini gotovo
svakog mjeseca imamo novo društvo, svakog mjeseca
broj članova raste za nekoliko stotina. Ta društva, to
članstvo i formiranje tih društava ne potiču stranke,
ne potiču nikakve snage. To izvire iz duše, sjećanja i
osjećanja naših ljudi, to je ono najvrednije, a u tome je
još vrednije to da je među njima sve više i više mladih
ljudi koji se ne sjećaju ni Ustava 1974., ni Bleiburga, ni
43
Golih otoka, ni sličnih čudesa, nego koji su čuli i koji
znaju da je bilo vrijeme kad se živjelo bolje.
Sjećaju se i stari i mladi kad su plate i penzije bile
prvoga, kad se omladina školovala i radila u svojoj struci, kad su škole i bolnice bile besplatne, kad smo imali
najbolji pasoš na svijetu, sjećaju se kad su se momci i
djevojke voljeli i uzimali bez obzira na to koje su vjere
i nacije bili. To je zasluga Titova vremena. Svi se sjećaju
i svi se sjećamo da otkada ljudi žive na ovom prostoru
do Titova vremena nikad nije bilo duljeg perioda mira i
prosperiteta. Naša balkanska historija bila je, nažalost,
pretrpana ratovima i nesporazumima, a jedini period
kad smo se odmorili od toga i kad smo gradili zemlju
i bili sretni to je Titov period. A vidite, Tita napadaju.
Napada ga - gledao sam - beogradska televizija, a sinoć
HRT. Napadaju ga i drugi. Tko to napada Tita? Napada
ga 3 – 4 posto ljudi, koji sada dobro žive za razliku od
onih 95posto koji žive teško, ali kao što je Isus rekao
„neka im Bog oprosti, ne znaju što rade“, jer ne mogu
ništa uraditi. Titovo djelo se ne može ni poniziti, ni izbrisati, ni uništiti. Tito je postao mit, a oni danas broje
koliko je Tito imao košulja i cipela. To je mit koji se ne
može uništiti, to je nešto što će živjeti i kad nas, koji
smo sada ovdje, više ne bude, nego kad ovdje budu
naši unuci i praunici. Titovo će ime živjeti i nadahnjivati
ove naše prostore i ljude sjećanjem i, naravno, borbom
za bolji život. Ja ću završiti ovako - Tito je legenda.
Sjećam se da je dva-tri dana nakon što je Tito umro
jedan od naših najvećih ljudi, Miroslav Krleža, rekao:
„Ode Tito preko Romanije sa svojim divizijama u legendu iz koje kao da je došao“.
Hvala!
44
„Furt bume skup” pjeva Mladen Hitrec
45
Jure Galić
BRATSTVO I JEDINSTVO
Dugarice i drugovi, dragi prijatelji!
Tragedija, koja je 1941. zahvatila Evropu, pogodila je i
našu zemlju - Jugoslaviju u
kojoj smo živjeli. Ona je postala
žrtvom najagresivnije sile svijeta, nacističke Njemačke i njenog
saveznika fašističke Italije. Fašisti
su na vlast u našoj zemlji doveli
najveći ljudski šljam koji se mogao zamisliti.
Okupator je želio da kod nas,
u našoj zemlji, organizuje bratoubilački rat, da suprotstavi jedan narod drugom, da se međusobno mrze i
bore do istrebljenja, jer fašističkom okupatoru nisu
trebali naši ljudi, već mu je trebao prostor, zemljište,
teritorij s ograničenim i odabranim brojem ljudi koji
će mu vjerno služiti. Otud onolika surovost nad našim
ljudima, masovna ubijanja, proganjanja, istrebljenja,
preseljavanja sve do biološkog uništenja. Nasuprot
izdaji državne vlasti i građanskih političkih partija
našli su se Tito i Komunistička partija koji su bili na
visini vremena i svog istorijskog zadatka, znali su i bili
46
voljni, iako pod teškim uslovima, da se suprotstave
okupatoru i da organizuju i vode oslobodilački rat
koji su ujedinjeni vodili svi narodi Jugoslavije. Stvarali su narodnooslobodilačku vojsku sa svim njenim
institucijama, stvorili su narodnu vlast koja je u svemu
bila drugačija od one koja koja je postojala u vrijeme
Kraljevine Jugoslavije. Održana su zasjedanja AVNOJ-a,
i to Prvo u Bihaću i Drugo u Jajcu, koja su opredijelila
i zacrtala naš budući život; s tim da svaki građanin i
svaki narod ima svoju državu, a isto tako i pravo da žive
zajedno s drugim narodima, s istim pravima i obavezama. Bosna i Hercegovina je odlukama ZAVNOBiH-a,
također, odredila svoju budućnost, na dobrobit svakog
njenog građanina i naroda.
Nakon završetka rata 1945. godine, voljom svih
naših naroda nastavili smo da živimo zajedno, da
razvijamo ekonomiju, prosvjetu, da stvaramo kulturna dobra itd. Omogućili smo i podsticali sve ljudske
slobode i što potpuniji način demokratskog življenja. U
svemu smo postigli zavidne rezultate. U svijetu su nam
vrata u svemu bila otvorena i svako je rado slušao našu
riječ. Bili smo ponosni na svoju domovinu, na njeno
društveno uređenje, na druga Tita, na svoj ugled koji
smo imali unutar i van granica naše zemlje.
U svemu ovome ne treba i ne smijemo izgubiti iz
vida kakvu je ulogu imala Bosna i Hercegovina. Sva
najveća istorijska događanja u toku NOR-a 1941.-1945.,
bila ona vojna ili politička, dogodila su se na prostoru
njene teritorije uz aktivno učešće svakog njenog naroda, svakog građanina, uz veliko gostoprimstvo, a i
žrtve, koje nisu bile male. I kad je bilo najteže, svaki je
naš građanin, Bosanac, svoj dom i toplotu svoga srca
47
i duše pružao svakom našem borcu, ne pitajući ga
odakle je, odakle dolazi i koje je vjere i nacije. Da Bosna
i Hercegovina nije bila kakva je bila - antifašistička, rodoljubiva, sumnjam da bi naša narodnooslobodilačka
borba završila s onakvim veličanstvenim rezultatima,
pobjedonosno, na šta smo mi Bosanci i Hercegovci i
danas vrlo ponosni.
Vrijeme je teklo, događaji su se nizali jedan za drugim i time smo došli u situaciju u kojoj smo se danas
našli. Ostali smo bez Tita i njegove državničke mudrosti, zatim je srušen Berlinski zid, raspao se istočni
lager, a jugoslavensko nezrelo državno rukovodstvo, i
to svih nivoa, obuzela je malodušnost, nesnalažljivost,
a mnoge su snažno zapljusnuli nacionalizam, klerikalizam, mitomanija o oživotvorenju velikih nacionalnih država, vjera, kultura, a sve na štetu Bosne i Hercegovine. Kao posljedica ovakvog stanja i s istoka i
sa zapada, Bosna i Hercegovina je dijeljena po svim
osnovama. Nasiljem su na neprirodan način stvarani
entiteti, kantoni i različite druge vještačke tvorevine.
Čitav teritorij je etnički očišćen, i to s ciljem njegovog
priključivanja drugim državama. U tu svrhu ubijeno je
na hiljade nedužnih građana, uglavnom Bošnjaka, a
na stotine hiljada je raseljeno. Čitave teritorije ostale
su bez građana, njihovih bogomolja, škola, bez privrede, njihovih domova i svega drugoga od čega se živi.
Gradovima su mijenjana njihova imena, zatim ulicama,
ustanovama, rušeni su jedni spomenici - partizanski,
a podizani drugi – ustaški i četnički.
Vladavinom nacionalnih i nacionalističkih stranaka
život se potpuno izmijenio; na svoj je način uništeno
i opljačkano sve što se dalo uništiti i opljačkati, bez
48
izgleda da se bilo što može izmijeniti, popraviti, sve dok
su nacionalne stranke na vlasti i dok se one pitaju.
Ali, ipak još nije sve izgubljeno. U Bosni i Hercegovini djeluju i druge snage - demokratske, antifašističke,
miroljubive, koje se okupljaju i međusobno povezuju
i sve se povezanije i organizovanije suprotstavljaju zlu
koje vlada. Mi u tome ne potcjenjujemo ni pomoć koja
nam dolazi od naših drugova, prijatelja, u prvom redu
iz nama susjednih država. Najveća će nam pomoć biti
budu li demokratske i antifašističke snage naših susjeda udarile po prstima svoje fašiste, nacionaliste,
svoje uzurpatore tuđe zemlje i teritorije, i suzbile ih
u posezanju za tuđom državom.
Bosna i Hercegovina će pobijediti, ona će se održati
kako se kroz svoju istoriju uvijek održavala. Ona će
svakome biti dobar susjed, jer drugačije ne može da
bude.
Neka nam je sa srećom Dan mladosti i radosti!
Hvala na pažnji.
49
50
„Odu pobjedi” pjeva KUD „Krajina” iz Bihaća
Andrija Nikolić
PORUKA DANU MLADOSTI
Poštovani učesnici uzvišene manifestacije „Dan
mladosti – radosti“, omladino, drugovi i drugarice,
Pozdravljam vas u ime Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i
antifašista Crne Gore.
Stihom iz poznate zagorske
pjesme „Od sveg srca hvala“
čestitam organizatoru za ovo
okupljanje mladića i djevojaka,
na kojima počiva budućnost, i
učesnika veličanstvene narodnooslobodilačke borbe svih
jugoslovenskih naroda, da zajednički i s pogledima
u budućnost afimišemo istorijski značajnu vojnu,
ideološku i moralnu pobjedu nad fašizmom, najvećim
zlom u 20. vijeku. Pobjedu ostvarenu prije 65 godina.
Pobjedu kojoj je gromadan doprinos dala narodnooslobodilačka borba svih naroda na jugoslovenskom
prostoru, čime se svi ponosimo.
Poseban značaj i vrijednost je to što se ovo
zajedništvo ostvaruje ovdje u Kumrovcu, simbolički
veličanstvenom mjestu po tome što je u njemu rođen
51
vođa i heroj narodnooslobodilačke borbe Josip Broz
Tito, revolucionar, hrabri i mudri vojskovođa, strateg
i taktičar, državnik, čovjek vizije i akcije, koji oličava
veličanstvo oslobodilačke borbe i njenih rezultata,
čovjek čija se antifašistička djela spominju s dostojanstvom i poštovanjem i širom svijeta afirmišu i ovih
dana, povodom godišnjice kojoj je posvećena i ova
manifestacija, čije ideje i vizije osposobljavaju da se
čuva i brani sloboda, najveća vrijednost svakog čovjeka
i svakog naroda.
Riječi, zvuci i slike na ovoj manifestaciji ne samo što
pobjedu nad fašizmom afirmišu kao vječnu vrijednost,
nego uvećavaju svjetlost i uporišta za buduća kretanja.
Garancija su da će se snažiti istina i da će jačati svijest
da su bez moralne osnove i bez morala svi pokušaji
rehabilitacije saradnika fašističkih snaga. Ovo je jedan
od djelotvornih puteva da mlade generacije zauzmu
pravo mjesto nastavljača slobodarskih vrlina i ciljeva
partizanskih ratnika
Narod Crne Gore slavnim je trinaestojulskim
ustankom 1941. godine, prvim masovnim ustankom
protiv fašizma u tada porobljenoj Evropi, i srazmjerno
svom broju nadprosječnim učešćem u sastavu boraca i
rukovodećeg kadra Narodnooslobodilačke vojske bitno doprinio zajedničkoj pobjedi nad fašizmom. Time
se ponosimo. Ponosimo se i time što smo u tokovima
te borbe obnovili svoju državu, koja nam je 1918. godine bila nelegalno i nelegitimno oduzeta. I danas se
Crna Gora, kao nezavisna država, spremno i odlučno
bori protiv svih oblika neofašističkog djelovanja. Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i
antifašista Crne Gore ima u tome značajnu ulogu, kako
52
u narodnooslobodilačkoj borbi, tako i u sadašnjosti.
Izražavam našu spremnost na udruženo djelotvorno
djelovanje u svim oblastima. Tako doživljavam i ovu
manifestaciju.
Čestitke i zahvalnost za ovo okupljanje! Srećno i
naprijed!
53
54
„Pesmu partizana” izvodi Društvo perojskih Crnogoraca 1657. iz Peroja
Atanas Zabaznovski
NARODNOOSLOBODILAČKOM BORBOM
STVORENA JE DRŽAVA MAKEDONIJA
Dragi prijatelji, dame i gospodo,
Upućujem vam velik pozdrav
Saveza boraca Makedonije sa
željom da se predviđenim programom proslave Dana mladosti i 65. godišnjice pobjede
nad fašizmom istaknu zasluge
velikog vojskovođe, velikog državnika i političara svjetskog
ranga druga Tita.
Ove 2010. godine cijeli napredni svijet s ponosom i dostojanstvom obilježava šezdeset i petu godišnjicu
Dana pobjede nad fašizmom kojom je otvoreno novo
poglavlje svjetske povijesti. Ova godišnjica ima posebno značenje za sve narode nekadašnje Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, i to zato jer su oni
bili sastavni dio velike antifašističke koalicije i u tom
su ratu izborili svoju nacionalnu i socijalnu slobodu, a
i zajedničku jugoslavensku državu koja nam je više od
četrdeset godina bila na ponos i zauzimala dostojno
mjesto u svjetskoj zajednici naroda.
55
Josip Broz Tito bio je organizator ove naše borbe i
tvorac AVNOJ-ske Jugoslavije. Unatoč svim pokušajima
da se ta borba obezvrijedi, da se napadaju i negiraju
rezultati i visoke vrijednosti lika i djela Josipa Broza
Tita u toj borbi i izgradnji zajedničke države, uvjereni
smo da narod to neće zaboraviti, a povijest će i našu
narodnooslobodilačku borbu i Titovo ime i djelo postaviti na visok i trajan pijedestal koji im i pripada.
Doprinos makedonskoga naroda u borbi protiv
fašizma i njegovih saveznika na ovim balkanskim
prostorima započeo je još 1941. godine kad se on
opredijelio za zajedničku borbu s drugim narodima
Jugoslavije. Prvi put u višestoljetnoj borbenoj povijesti
makedonski je narod tijekom Drugoga svjetskog rata,
u vrijeme NOB i revolucije, imao saveznike u drugim
jugoslavenskim narodima, i zato je uspio.
Makedonci su u okvirima države u kojoj su se našli,
vjerni revolucionarnim tradicijama, u vrijeme Drugoga
svjetskog rata procijenili da je došao trenutak kad se
mora integralno riješiti makedonsko nacionalno pitanje Masovno se uključujući u borbu protiv fašizma,
oni su se samostalno ili kao pripadnici pokreta otpora borili za svoja prava i slobodu. Zajedno s drugim
nacijama masovno su sudjelovali u antifašističkom
ratu protiv Hitlera, motivirani prije svega stvaranjem
svoje države - slobodne Makedonije. Treba reći da je
osnivanju makedonske države doprinijelo zasjedanje
ASNOM, koje je otvorilo vrata da se Makedonija odvoji
od kraljevske Srbije. To je ogromna Titova zasluga.
Tako je u ratu izvojevana prva suvremena makedonska država, koja je nastala u borbi protiv hitlerizma. Makedonska država postala je federalna jedinica
56
u sastavu Jugoslavije. U Titovo vrijeme Makedonija
je doživjela veliku međunarodnu afirmaciju i golem
napredak u svim sferama društva.
Pomoću svoje borbe makedonski je narod ostvario
dva osnovna cilja: dao je svoj doprinos borbi protiv
fašizma tijekom Drugoga svjetskog rata i stvorio svoju
državu, danas oličenu u nezavisnoj, samostalnoj Republici Makedoniji.
Stoga Dan pobjede obilježavamo sa sjećanjem na
sve one koji su svoje živote položili na oltar pobjede
nad fašizmom i s upozorenjem sadašnjim i budućim
generacijama da se nikad ne smije ponoviti najmračnija
strana povijesti čovječanstva.
Neka živi Dan mladosti, a Titovi programi neka
ostanu za svagda! Hvala.
57
58
„Znamene žarki” pjeva Makedonsko kulturno društvo „Krste Misirkov” iz Zagreba
Janez Stanovnik
O TITU
Drage prijateljice i prijatelji Tita,
Narodna mudrost kaže da
onaj koji ne poštuje narodnu
prošlost nema ni budućnosti.
Tito je najslavnije poglavlje naše
zajedničke prošlosti.
Tito je, kao vojskovođa i strateg, bio priznat od saveznika
kao jedna od savezničkih snaga
koje su pobijedile nacifašizam.
Mi Slovenci imamo, pogotovo, razloga da mu budemo
zahvalni jer je svojom armijom omogućio da smo
se, prvi put u povijesti, mi Slovenci udružili u jednoj
državi.
Tito je svojom oružanom borbom vratio samopouzdanje, dostojanstvo i ponos našim narodima.
Tito je kao državnik rekao NE Hitleru, rekao je
NE Mussoliniju, a poslije i Staljinu. Zato je uživao
poštovanje cijeloga svijeta.
U Beogradu se na sahrani maršala Tita okupilo 128
suverena ili predstavnika suverena. Nikad prije, a ni poslije, toliko suverena nije iskazalo poštovanje jednom
59
čovjeku koji je, kao jedan od tvoraca nesvrstanih, uradio mnogo za brisanje kolonijalizma s ovog svijeta, za
zbližavanje Istoka i Zapada i umjesto Trećeg svjetskog
rata omogućio mir u svijetu.
Tito je bio vizionar socijalizma. On je bio taj koji je
pokrenuo parolu tvornice radnicima i time tražio da
se etika rada, a ne gramzivost kapitala, postavi kao
osnova svjetskog uređenja.
Hvala i živjeli!
60
61
Vijenac slovenskih partizanskih pjesama izvodi „Nonet Osti Jarej” pjevački
sastav mladih iz Podčetrtka
Slavko Popović
DOPRINOS NAŠIH NARODA POBJEDI
Veličanstveni i cenjeni skupe, dragi prijatelji, dame
i gospodo, drugarice i drugovi,
Imam izuzetno prijatno zadovoljstvo i čast da u ime boraca
NOR-a Srbije i u svoje ime sve
vas ovde prisutne i delegacije
najsrdačnije pozdravim našim
ratnim tradicionalnim pozdravom „Smrt fašizmu“.
Nisam vas slučajno pozdravio ovim ratnim pozdravom.
Ovih dana, 9. maja, obeležili
smo 65. godina od pobede nad
fašizmom i imamo mnogo razloga da budemo ponosni
na doprinos naših naroda u toj veličanstvenoj pobedi.
Naravno, da smo to izvojevali pod rukovodstvom druga Tita, čiju smo 30. godišnjicu smrti s tugom i setom
obeležili ovih dana, želeći da se nikada, ama baš nikada,
ne zaborave njegove zasluge u toj pobedi.
Dovoljno je da ilustrujem, ovde u rodnom mestu
druga Tita, da smo ovih dana, obeležavajući majske
praznike i događaje, održali na hiljade sastanaka u
oko dve hiljade mesnih organizacija, 186 opštinskih
62
organizacija, preko trideset okružnih, dve pokrajinske
organizacije i u nekoliko većih gradskih, a to znači sa
nekoliko desetina hiljada prisutnih boraca i građana i
govorili o ulozi, delu i ličnosti druga Tita. Da nikada ne
zaboravimo da je on svojim delom, svojim uticajem i
politikom od naših naroda i zemlje stvorio priznate u
svetu, a dejstvom i stvaranjem pokreta nesvrstanosti
ne samo što je on postao građanin sveta, nego smo s
njim to postali i mi.
Može li se zamisliti da govorimo o pobedi nad
fašizmom i našem doprinosu u toj pobedi, a da se ne
pomenu ime druga Tita i njegova genijalnost u vođenju
narodnooslobodilačkog pokreta i ukupnoj politici.
Pod voćstvom druga Tita mi smo tokom NOB-e
visoko digli zastavu slobode, stvorili snažnu armiju
koja je do kraja rata brojala preko 800.000 vojnika, kao
četvrta vojna sila u savezničkoj koaliciji na evropskom
ratištu. To nas je, pored četverogodišnje borbe, stavilo
na pijedestal pobednika, zajedno sa saveznicima. To
su činjenice i to niko ne može da umanji i prekraja
istoriju.
Međutim, iako smo pobedili fašizam, on se i danas
javlja u raznim oblicima neonacizma u Zapadnoj Evropi, a neonacizam se javlja i u našim zemljama, istina u
manjem obimu, ali opasnost postoji i naša borba protiv
svih vidova neonacizma treba da se i dalje vodi.
Još jednom vas pozdravljam i želim vam sve najbolje
u životu i radu, sa željom da naši susreti i dalje traju i da
negujemo Titovo ime i njegovo delo, a posebno istinu
o narodnooslobodilačkoj borbi.
Hvala!
63
64
Pjesmu „Crveni makovi” pjeva Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta” iz Zagreba
Vesna Čulinović-Konstantinović
IZGRADNJA VLASTI TOKOM
NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE
Drugarice i drugovi,
Ove godine zajedno s cijelom Europom slavimo 65. obljetnicu pobjede nad fašizmom, jer
smo kao članica antihitlerovske
koalicije pod Titovim vodstvom
izborili slobodu. Zajednički cilj
bilo je oslobođenje i stvaranje
boljeg života i humanijeg
društva u kome će svi narodi
biti ravnopravni, bez obzira
na vjersku, rasnu i nacionalnu
pripadnost. Do tada nije bilo
tako. Da nije bilo te borbe, ne bi bilo ni današnje naše
države ni slobode, koju su 50 godina poslije obranili
naši branitelji.
U jeku rata stvarali smo demokratsku državu. To
se nije dogodilo ni u jednoj od 61 ratom zahvaćene
zemlje. Još dok smo se sami borili protiv jakog neprijatelja, 1942. godine, osnivaju se NOO-i kao jedinice
civilne vlasti sa sudovima. Već 13. lipnja 1943. delegati iz cijele Hrvatske – komunisti, pripadnici HSS-a i
65
SDS-a, svećenici i nestranački ljudi - u Otočcu osnivaju
višestranački ZAVNOH, koji se na tri zasjedanja, slijedila
su ona u Plaškom i Topuskom, razvija u najviši organ
vlasti. Time je ozakonjena državnost Hrvatske koja je
imala svoj državni teritorij, narod i zasebnu organizaciju vlasti. Utemeljuju se ravnopravnost spolova (pravo
glasa za žene), sloboda vjeroispovijesti, obrazovanje i
razvitak kulture. U civilnim i vojnim sredinama djeluju
kazališne grupe. U plamenu rata, 1944., održavaju se
tri kongresa – liječnika, kulturnih radnika i pravnika sa
164 delegata. Prisutne misije iz SSSR-a, SAD-a i Velike
Britanije odaju nam međunarodno priznanje.
U Splitu ZAVNOH 14. travnja 1945. osniva prvu Vladu Hrvatske, a sve poslije, pa i naša današnja Vlada, njene su slijednice. ZAVNOH završava svoj rad u Zagrebu
26. kolovoza 1945. osnivanjem Hrvatskog sabora na
osnovama antifašizma. Sve se to događalo i u drugim
republikama bivše države, jer su Tito i odluke AVNOJ-a
svima osigurali pravo na samoopredjeljenje.
Nedavna prošlost dokazuje da je u Hrvatskoj vlast,
još od rata, djelovala na osnovi prava, sprječavajući
anarhiju. Stoga naši oponenti moraju dokazati krivnju
pojedinaca za kriminalna djela za koja nas optužuju,
jer kolektivna krivnja naroda ne postoji. Oni moraju
prestati liječiti svoje komplekse stvaranjem jaza među
nama. Antifašisti traže da se utvrde i procesuiraju svi
zločini. Ponosni smo da u dijelu branitelja imamo suradnike i istomišljenike te da ćemo zajednički - istinom
- ubrzati rješavanje životnih problema, učvrstiti mir
među nama i suradnju s našim susjedima.
Čestitam vam Dan mladosti – radosti!
66
67
Grupa mladih antifašista
Svetozar Oro
BRANITI I AFIRMISATI UGROŽENE
ISTORIJSKE ISTINE I DOSTIGNUĆA
Poštovani prijatelji kumrovečkih svečanosti,
poštovaoci i sledbenici Titovog vremena i Titove vizije,
Raduje me što vas mogu
najsrdačnije pozdraviti u ime
„Društva za istinu o NOB i Jugoslaviji“, sa sedištem u Beogradu
i poželeti vam ugodno slavlje
povodom Titovog rođendana i
65. godišnjice pobede, što ih s
vama obeležavamo.
Veoma smo zahvalni domaćinu ovih svečanosti, Savezu
društava „Josip Broz Tito” Hrvatske, što godinama poziva naše Društvo za istinu na
ove, već tradicionalne svečanosti u Titovom Kumrovcu,
koje se sve više afirmišu širom avnojevske Jugoslavije
- od Triglava do Đevđelije.
Naše Društvo je nastalo, da podsetim, 4. oktobra
1991. godine, pre 19 godina, na početku jugoslovenskih
ratova, kao odlučan antiratni glas - glas protiv suludog
razbijanja Jugoslavije u bratoubilaštvu.
68
Od tih dana, pa sve do danas, Društvo je odolelo i opstalo kao svedok i borac protiv nosilaca
hegemonističkih i separatističkih ratnih lomova, tokom devedesetih, u kojima je razbijena i satrta Jugoslavija, a neki njeni krajevi dovedeni čak i do beznađa
i prosjačkog štapa. Posle sveg zla, koje su nam napravili naši samozvani lideri i zbog toga mnogi zaglavili u
Hagu, Društvo još uvek ima na stotine i hiljade razloga
da i dalje opstaje i jača. Ono je potrebno da bi, zajedno
s drugim antifašističkim i demokratskim snagama, branilo i afirmisalo ugrožene istorijske istine i dostignuća
NOB, SFRJ i Tita od raznih „preletača”, poput publiciste
Pere Simića i reditelja Antuna Vrdoljaka.
Oko tih uzvišenih zadataka, Društvo okuplja znatan
broj ličnosti afirmisanog društvenog i naučnog ugleda
sa čitavog jugoslovenskog prostora, sposobnih i voljnih da snagom javne reči utiču na stvaranje istinitog
javnog mnenja o stranama u sukobu u vreme NOR-a,
razvoju SFRJ i jugoslovenskim ratovima 90-tih godina
do današnjih dana.
Cenimo da istine, za koje se borimo, mogu biti od
obostrane koristi i pobednicima i poraženima: pobednicima da se ne stide, već da se ponose svojom borbom,
dostignućima i pobedom, a poraženi da, najzad, shvate
i prihvate neminovnost pobede jednih i poraza drugih.
Jednom rečju, da se opamete i pomire sa svojim porazom i pobednicima, koji krivce kažnjavaju, a nevinima
opraštaju, da bi mogli nastaviti zajednički život u miru
i vidanju ratnih rana bez zločinaca, kao što su to učinile
sve zemlje poražene hitlerovske koalicije.
Nažalost, nekim domaćim ostacima i izdancima
poražene prošlosti i politikantima ni to nije dovoljno.
69
Oni zajedno s nekim vladajućim i nevladajućim strankama i dalje reafirmišu i nameću poraženu prošlost. Njima
nije dovoljno što je razbijena Jugoslavija, već teže da
je izbrišu iz istorije i istorijskog pamćenja, da izvrše
reviziju istorije i da je po avnojevskim republikama
prilagode svojim stranačkim ciljevima, neo-četničkim
ili neo-ustaškim, i da rehabilituju ratne zločince poput Nedića, Ljotića, Pavelića, Rupnika, Mihailovića... i
njihove ozloglašene kvislinške i kolaboracionističke
pokrete.
Tom retrogradnom delovanju već se uspešno suprotstavlja pretežan dio vladajućih snaga po republikama, naročito borci NOR-a, članovi Saveza društava
„Josip Broz Tito”, Savez antifašista Srbije, Društvo za
istinu o NOB-i i Jugoslaviji, Centar Tito, brojne nevladine organizacije, antifašističke i demokratske snage.
Međutim, neke vladajuće snage još oklevaju da se suprotstave, već iščekuju. Neke sede i na dve i više stolica
kao da ne znaju da se neo-nacizmu i neo-fašizmu i
njihovim ostacima, neo-četništvu i neo-ustaštvu, treba
suprotstavljati odmah i na svim mestima, pre nego što
bude kasno.
Stoga i ovom prilikom, uz Titov rođendan i 65-tu
godišnjicu pobede, treba reći da su naši narodi i građani
prezasićeni ratovima i ratnim varničenjima. Ne samo
Drugim svetskim ratom, već i jugoslovenskim ratovima 90-tih godina u kojima je rušeno i paljeno sve - od
Vukovara do Dubrovnika, od Mostara do Sarajeva, od
Srebrenice do Knina i Kosova. Ukratko, posle svega toga
naši ljudi i narodi žele mir, pravu istinu o sebi, zbratimljenost i ličnu sigurnost bez straha, pre svega.
Neka pobedi istina o NOB i Jugoslaviji!
70
71
Splet gradskih igara Bosne i Hercegovine izvodi KUD »Tono Hrovat« iz Velike
Kladuše
Radovan Pantović
SUZBIJATI SVAKI OBLIK
NEOFAŠIZMA I NEONACIONALIZMA
Dragi prijatelji,
Osobito mi je zadovoljstvo što sam u prilici da
ovom veličanstvenom skupu
prenesem pozdrave Saveza
antifašista Srbije i želju da se
na ovakvim i sličnim susretima
češće viđamo.
Uveren sam da među nama,
ovde danas, postoji jedinstveno mišljenje da treba uložiti
odlučne napore za suzbijanje
svakog oblika neofašizma i neonacizma. Ne može
biti sporno, dragi prijatelji, da su pojave ekstremnog
nacionalizma i podsticanje nasi­lja i mržnje među
narodima pogodna osnova za obnavljanje raznovr­
snih oblika neonacizma. Da bi se tome stalo na put,
neophodna je odlučna istrajnost u suzbijanju tih
pojava, ali i maksimalna strpljivost i spremnost na
demokratski dijalog u rešavanju akutnih društvenih
problema, posebno onih koji se javljaju u sferi
međunacionalnih i međudržavnih odnosa.
72
Savez antifašista Srbije odlučno se zalaže da
se prestane sa falsifikovanjem istine o istorijskim
događajima, kako onih iz Drugog svetskog rata,
tako i događaja iz ratova koji su pratili razbijanje
socijalističke Jugoslavije.
Istina o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj
borbi jugoslovenskih naroda zapravo je neoboriva istina o Josipu Brozu Titu. Nema istorije NOB-a
bez Tita, niti je moguće ozbiljno govoriti o Titovoj
grandioznoj istorijskoj ulozi, a prećutati NOB. Kad
se ocenjuje NOB u Jugoslaviji i kad se govori o
značajnom životnom putu Josipa Broza Tita, treba
reći sve što je u tome bitno, ali bez oduzimanja i
dodavanja, bez laži i poluistina, a iznad svega, bez
prilagođavanja ocena potrebama dnevne politike.
Ako se tako postupa, možemo biti sigurni da će rezultati svakog istraživanja i proučavanja antifašističke
narodnooslobodilačke borbe i Titovog doba biti
večito pozitivni.
U našim nastojanjima da se ovo i ostvari,
poručimo današnjim i budućim generacijama da im
je neophodan krajnje objektivan i antidogmatski
odnos i pristup prema prošlosti i istoriji. Jer samo
tako je moguće da se odbrane i afirmišu istine o
antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi, da se
objektivno vrednuju razvoj i dostignuća SFRJ i
objektivno ocene uzroci, ciljevi i posledice njenog
razbijanja.
Nove pojave nacifašizma beleže se, manje ili
više, u svim državama konstituisanim posle raspada
SFRJ. Budući da socijalno-ekonomska kriza u našim
zemljama i dalje traje, da joj se ne vidi skori kraj,
73
logično je očekivati da će to stvarati još pogodniju
društveno-političku klimu za rađanje ekstremnih
političkih i ideoloških akcija i organizacija.
S obzirom da i države i njihove institucije ne
deluju dovoljno efikasno u suzbijanju i otklanjanju
takvih društveno opasnih manifestacija, postavlja se
pitanje mogu li organizacije i udruženja, što su se danas okupili na ovom svečanom skupu, učiniti nešto
više nego do sada na planu antifašizma, progresa,
dobrosusedske miroljubive saradnje, ukazujući na
veliku štetnost ekstremno-nacionalističkih, profašističkih, ratnohuškačkih pojava i svega što izaziva
tenzije u međunacionalnim odnosima.
Postojeće antifašističke organizacije, čini mi
se, mogu i moraju podići stepen svoje aktivnosti,
uspostaviti redovnije međusobne veze i saradnju
radi razmene sopstvenih iskustava, podstičući tako
i državne organe da efikasnije deluju na platformi
antifašizma.
Na koji način ostvariti bolju saradnju sadašnjih
i budućih antifašističkih organizacija, o tome je
moguće dogovoriti se i na skupovima kakav je
skup Dan mladosti-radosti. U svakom slučaju,
takva saradnja i dogovaranje ostvarivali bi se na
potpuno ravnopravnoj osnovi samostalnih organizacija i udruženja, koja baštine, priznaju i poštuju
antifašizam NOB-a, stvo­ren u toku Drugog svetskog
rata.
Živeli!
74
75
Pred ulazom u rodnu kuću Josipa Broza Tita
Tomislav Badovinac
ZAVRŠNA RIJEČ
- Tri poruke –
Drugarice i drugovi, dragi prijatelji,
Dopustite mi da izrazim tri poruke s ovog skupa:
prvo, svi borci Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije jedinstveno su iskazali svoj ponos što su
kao antifašistički borci narodnooslobodilačke borbe
i suborci antifašističke koalicije izvojevali pobjedu nad
nacifašizmom;
drugo, današnje samostalne države, osim Crne
Gore, nisu adekvatno zahvalne antifašističkim borcima
koji su u narodnooslobodilačkoj borbi stvorili te države
i omogućili im da se nađu na strani antifašističke koalicije i
treće, žalosno je i tužno što se na paradi u Moskvi,
povodom 65. obljetnice pobjede nad nacifašizmom,
nije pojavio i ešalon s antifašističkim borbenim i državnim znamenjima svih današnjih republika, jer je
brojnost naših boraca bila među najzaslužnijima u
ostvarenju pobjede. Zašto se to nije dogodilo? Zato
jer to nije važno za današnje političke preokupacije
samostalnih država, koje se samo verbalno izjašnjavaju
za antifašizam, ali obilato toleriraju nacifašistička
događanja. To je postalo više nego sramotno!
Hvala!
76
77
Predsjednici organizacija antifašističkih boraca iz bivših jugoslavenskih republika i Saveza društava „Josip Broz Tito” iz BiH i Hrvatske: -s lijeva na desno: Tomislav Badovinac, Radovan Pantović, Andrija Nikolić, Vesna Čulinović Konstantinović,
Janez Stanovnik, Slavko Popović, Jure Galić, Faruk Sijarić i Svetozar Oro, - čuče Dragutin
Ulama, i Atanas Zabaznovski
Povodom 65. godišnjice pobjede
nad nacifašizmom
Izdavač
Savez društava “Josip Broz Tito“ Hrvatske
Za izdavača
Tomislav Badovinac
Lektorica i korektorica
Zlata Smitka
Slika na ovitku
Edo Murtić
Grafički urednik
Zvonko Petrinjak
Tisak i uvez
Grafocentar d.o.o.
Zagreb, 2010.
ISBN 978-953-99595-6-0
Copyright©Tomislav Badovinac, 2010.
79