close

Enter

Log in using OpenID

Bosnjacka rijec broj 3-4a final_Bosnjacka rijec broj 3

embedDownload
3-4
Bo{nja~ka rije~
Bo{nja~ka rije~
Osniva~
Bo{nja~ko nacionalno
vije}e
Novi Pazar
Izdava~
Centar za bo{nja~ke studije
Tutin - Novi Pazar
Za osniva~a i izdava~a
Esad D`ud`evi}
Glavni i odgovorni urednik
Muhedin Fijuljanin
Redakcija
Red`ep [krijelj
Esad Rahi}
Hodo Katal
Faruk Dizdarevi}
D`engis Red`epagi}
Sekretarijat
Nazim Li~ina
Zaim Had`isalihovi}
Tehni~ki urednik
Ned`ad Smailagi}
Lektura
Muratka Fetahovi}
Prelom
Samer Jusovi}
Saradnici
Munib Maglajli}
Ferid Muhi}
Senahid Halilovi}
Samra Tahirovi} - Ljuca
Fehim Kari{ik
Ned`ib Vu~elj
Alija Matovi}
Adresa redakcije
28. novembra bb
36300 Novi Pazar
Telefon: 020 336 621
Fax: 020 315 608
E-mail: [email protected]
www.bnv.org.yu
^asopis sufinansira
Ministarstvo kulture
Vlade Republike Srbije
Naslovna strana
Novopazarski univerzitet
[tampa
[tamparija “Merak”
Dubrova~ka bb, Novi Pazar
RIJE^ UREDNIKA
PUT KA EVROPI
Oni koji gaje i razvijaju nauku,
sasvim sigurno, ne trebaju da imaju
bojazni za budu}nost svoju i generacija koje dolaze. "Ikre", odnosno
"U~i", ka`e nam i prvi i jedan od temeljnih postulata svete knjige Kur'ana. U~iti, izu~avati, prou~avati.
U potrazi za znanjem, od svojih
domova, preko Beograda, Sarajeva,
Pri{tine, Skoplja, i drugih gradova,
sand`a~ki Bo{njaci ove jeseni stigo{e i do Novog Pazara, novog, sedmog po redu univerzitetskog centra u Srbiji. Stigo{e tamo odakle
su nekada i po{li, kod svoje ku}e.
Ako historiju ~ine veliki doga|aji,
osnivanje Novopazarskog univerziteta, svakako, jedan je od doga|aja
od historijskog zna~aja, koliko za
bo{nja~ki narod, toliko i za sve gra|ane koji vijekovima zajedno `ive
na ovim prostorima. Odlukom Vlade
o njegovom osnivanju svi oni, prvi
put u historiji, dobi{e mogu}nost da
do izvora znanja stignu daleko i br`e
i bolje, i lak{e i vi{e, i, k tome jo{,
da, u budu}e, i znanje dolazi do njih.
Osnivanje Univerziteta u Novom
Pazaru pratio je jo{ jedan, za gra|ane Sand`aka veoma va`an doga|aj
- otvaranje nove [kolske uprave u
Novom Pazaru. Za razvoj {kolstva na
ovom podru~ju {kolska uprava bi}e
od velikog zna~aja zbog organizacionih i drugih pitanja. Za sand`a~ke
Bo{njake, na drugoj strani, to }e
biti mehanizam za dalji razvoj na{eg {kolstva, kao i postizanje pune
ravnopravnosti bosanskog sa srpskim jezikom i pismom u obrazovnom sistemu na ovom podru~ju.
Da }e nivo kolektivnih prava Bo{njaka u na{oj zemlji, i stepen njihovog ostvarenja, biti na vi{em nivou garancija su nam i standardi,
kako doma}i, tako i oni na me|unarodnom nivou a koje je Srbija prihvatila kao svoje. Sve to, nas kao zajednicu prima}i }e `eljenom cilju u
nacionalnom smislu, a nas i sve druge u ovoj zemlji onome ~emu svi zajedno te`imo - Evropskoj Uniji.
U tu i takvu Evropu, razvijenu, demokratsku, naprednu, bogatu, u}i
}e svi koji prihvataju i u praksi sprovode ono {to je standard, civilizacijski nivo, princip i na~elo. Svi protiv
toga, bi}e i izvan toga.
A da su sand`a~ki Bo{njaci jo{
davno prihvatili osnovne evropske
principe i standarde svjedo~i i jedan doga|aj iz historije - 20. novem-
bar 1943. godine, dan kada je
osnovano Zemaljsko antifa{isti~ko vije}e narodnog oslobo|enja
Sand`aka (ZAVNOS), dan kada su
slobodoumni gra|ani Sand`aka, svi
oni, bez obzira na vjeru i naciju, stali u zajedni~ki evropski antifa{isti~ki front i na taj na~in iskazali svoje
civilizacijsko, demokratsko, proevropsko, ljudsko, opredjeljenje. Taj doga|aj, doga|aj koji je odlukom Bo{nja~kog nacionalnog vije}a progla{en nacionalnim praznikom Bo{njaka u ovoj zemlji, ove godine, po drugi put kao dan Sand`aka, proslavljen je na najvi{em nivou.
U okviru obilje`avanja tog dana
u zgradi Novopazarskog univerziteta po prvi put odr`a{e se Sand`a~ki
knji`evni susreti (SAKS), jo{ jedna
kulturna manifestacija ~iji je cilj afirmacija vrijednosti Bo{njaka i svih
drugih koji `ive na ovim prostorima.
U najvi{oj obrazovnoj instituciji u regionu okupi{e se najve}i majstori
pisane rije~i u regionu i {ire, i snagom rije~i uputi{e poruku svijetu da
je ovo "region dobrih ljudi i region
dobre volje".
U to ime, uz zvuke starog dobrog saza, u Novom Pazaru se odr`a
jo{ jedan, drugi po redu, Festival sand`a~ke sevdalinke, centralna kulturna manifestacija Bo{njaka u Republici Srbiji, u duhu pjesme i igre kao
opredjeljenja. A opredjeljenje je stvar
izbora, i li~nog i kolektivnog, izraz volje, raspolo`enja ili svijesti.
Na izbore kao na~in izra`avanja
opredjeljenja smo se skoro i navikli
- u|e{, zaokru`i{ i gotovo. No, da li
je to ba{ sve tako? Predstoje}i parlamentarni izbori za Bo{njake u ovoj
zemlji mogu biti od historijskog zna~aja. Jedno, zbog do sada postignutog ostvarenja nacionalnih prava.
Drugo, zbog toga {to na ovim izborima Bo{njaci po prvi put imaju priliku da iskoriste pogodnosti koje im
pru`a nova izborna regulativa shodno kojoj preko svoje nacionalne stranke mogu dobiti poslanika znatno
vi{e nego ikada ranije, a samim tim
i znatno izglednije {anse da nastave sa unaprje|enjem svog polo`aja
i kao integrativan faktor zajedno sa
drugima krenu na put tamo gdje im
je i mjesto - zajedno sa ostalima - u
Evropu.
Decembar 2006.
Š
3
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]
Cilj - Formiranje svebo{nja~kog foruma
Sand`a~ki knji`evni susreti SAKS 2006.
Politi~ki atentat
Za jedinstvenu Islamsku zajednicu
Prikaz
Pogled: prof.dr.Ferid Muhi}
5
BOSNA U SEPETU TRE[ANJA
I BOG STVORI FILOZOFA
Manifestacije: U Novom Pazaru odr`an Drugi FESS
Osnovan Univerzitet u Novom Pazaru
NOVI PAZAR UNIVERZITETSKI CENTAR
7
Kulturna ba{tina sad`a~kih Bo{njaka:Faruk Dizdarevi}
[email protected]]A ^ARDAK U VOLJAVCU
21
Istra`ivanje: mr. Red`ep [krijelj
[EMSI-PA[A BI[EVAC U SPISIMA
AUSTRIJSKE DIPLOMATIJE
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI
[email protected] STVARALA[TVO
ISMETA REBRONJE
[email protected]^K INSPIRACIJA UMJETNIKA
PROSLAVLJEN DAN [email protected]
2006.
62
75
Likovna kolinija
28
IZ RADA BO[NJA^KOG NACIONALNOG VIJE]A
Š Decembar
54
Okrugli sto
25
NA TRAGU SVOG IMENA
FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE
Povodom dana Sand`aka u Novom Pazaru odr`ani
Ba{tinici bo{nja~ke kulture: "Ikre", Prijepolja
4
38
108
3-4
Bo{nja~ka rije~
POGLED
Bosna
u sepetu tre{anja
ita{ me {ta je Bosna? ^udi{ se {to ka`em da ni jedna zemlja nije ono {to o
njoj ka`u nau~nici? Misli{ da je
ta~nije ono {to narod pri~a? Ili
da je svaka zemlja ono {to o
njoj napi{u istori~ari? [to nametne politika, ili {to opjevaju
pjesnici? Po{to oni znaju vi{e
od nas? Ma daj, ko to zaista
ne{to zna o jednoj ZEMLJI? A
zar se nisi pitao, kako to da
smo tako olako prihvatili mi{ljenje nau~nika, predrasude naroda, naredbe politi~ara ili zaslijepljenost istori~ara o mnogim
stvarima o kojima ne samo da
znamo i mi ne{to, nego da je
upravo to na{e, a ne njihovo
znanje, prava istina o tome {ta
je jedna zemlja za nas!?
Uzmimo, samo za primjer,
upravo tu rije~ "zemlja". Ona
kod nas zna~i i "dr`ava". Zato
i ka`emo da se odr`ala neka
konferencija evropskih zemalja, ili da je veoma va`no rije{iti
problem siroma{nih zemalja svijeta, da se u zemljama ekvatorijalnog pojasa ne mo`e govoriti o godi{njim dobima i td? Ali,
samo pomisli: "zemlja" kao dr`ava je na{a, zna~i ljudska tvorevina. To smo mi napravili, oslabili ili oja~ali, mi organizovali,
mi o~uvali ili mi izgubili. Zato je
"zemlja" kao dr`ava, na{e djelo. Ali "zemlja" kao zemlja, zna~i, kao ona tvar, supstanca,
grumen u {aci, nije na{e djelo!
Ne znam jesi li ikada pomislio, sasvim jasno i odre|eno,
na to da sva nauka svijeta ne
mo`e napraviti, dakle, ba{ napraviti, ni tu {aku zemlje!? Dakle, kad ti ja ka`em {ta je za
mene Bosna, onda ti govorim
upravo o onome {to niko ne
mo`e napraviti, o onome {to je
ona za tebe i samo za tebe, i
{to upravo zato niko drugi i ne
mo`e ni objasniti umjesto te-
P
be. Valjda zbog toga nikada
nisam razumio to {to se o Bosni govorilo, dok sam jo{ bio
posve mali, sam sebi do koljena! Nikako mi nisu i{le u glavu
te pri~e da je Bosna tamni vilajet, kad sam je svijetlu i sun~anu upamtio, i vidio, ba{ tog
dana kad sam prvi put ~uo da
ka`u Bosna, to ti je moj brajko,
tamni vilajet! Ili kada sam ~itao u {koli, Oj Bosan~e stara
slavo, tvrdo srce, tvrda glavo,
tvrd si kao kremen-kamen,
gdje stanuje `ivi plamen. A nije
da mi se nije pomalo i dopalo,
posebno to Gdje stanuje `ivi
plamen. Ali to je o Bosancu, ne
o Bosni! Bosna prkosna, Bosna ponosna, Bosno moja poharana, sve je to meni vi{e govorilo o ljudima, manje o zemlji
Bosni!
Ali, Bosno moja, divna mila,
lijepa gizdava, to je ve} bli`e!
To govori o mom do`ivljaju Bosne, vi{e nego o meni. To ve}
uvodi zemlju u pri~u. A treba
dobro upamtiti: zemlja, to je
najprije kvalitet! To je do`ivljaj,
konkretizacija koju prosto odjednom i svu pojmi{. O svojoj
zemlji ne u~i{, nego je prosto
spozna{! Sve va`ne stvari do|u ti iznutra. Ne tra`ite da svoju zemlju razumijete od nekog
drugog! Ni od nauke, ni od istorije, ponajmanje od politike!
To su konstrukti, koncepti, to
su formule! Ali za zemlju nema
formule! Zemlja prosto - jeste!
Ne ~ekajte da doznate {ta je
zemlja slu{aju}i zvuke koji dolaze spolja. Nema napolju ni~ega {to bi se moglo saznati o
va{oj zemlji. Sve {to o njoj ikada doznate, sazna}ete iz sebe,
ili, kroz sebe. Sve je to unutra!
"Uranile Spre~anke djevojke,
uranile zoru ne ~ekale, ru`e brale, pjesmu zapjevale, Ptice male gdje ste zimovale?
Prof. Dr. Ferid Muhi}
Na Javoru prema va{em dvoru, na Bukvi}u prema Turali}u
u {ljiviku prema \ur|eviku, na
gran~ici prema Gra~anici, tu
smo male zimu zimovale!"
Pa {to se vratile? Vratile? A
gdje ste se to vratile ptice male? Domu svome? Ja ka`em:
vratile ste se samo zemlji svojoj? Nema povratka domu! Jeste li to nekada ~uli? Jer kada
ste prvi put pre{li prag svog
doma, zna~i, kada ste napustili svoj dom, pre{li ste najve}u
planinu u `ivotu. Ve}u od bilo
koje koju }ete nekada pre}i. Ta
se planina dva puta ne prelazi!
Nije muka to da se ne mo`e
dva puta u istu rijeku stupiti muka je {to se ne mo`e dva
puta u}i u isti dom. Ko jednom
ode, ne mo`e se vi{e vratiti. Ni
dom koji zatekne ne}e biti onaj
koji si ostavio, ni ti koji do|e{
ne}e{ biti isti onaj koji je nekada oti{ao! Eto za{to nema povratka domu!
Pravi dom je u nama. I na{a
zemlja je tu, upravo na tom
mjestu u nama. Ja sam Bosnu
vidio u jednom sepeti}u tre{anja. Sva se moja Bosna tu
sabrala! I brda, i livade, njive i
ograde, i cvjetne livade i behar,
i ona div-tre{nja, i sve ono {to
~ini jednu zemlju takvom kakva
jeste, druga~ijom od svake druge, sve {to zapravo i jeste ta
zemlja! Ne ono {to mi mo`emo
u~initi i izmijeniti na njoj u izgledu zemlje ili ~ak njenom reljefu, nego upravo ono {to niti
smo napravili, niti }emo ikada
mo}i da napravimo: svoju zemlju!
Decembar 2006.
Š 5
Bo{nja~ka rije~
Ko mo`e napraviti Bosnu? lom gumnu, snopovi i julska `ePa jo{ - popraviti? U~initi bo- ga, znoj i testije ledene vode,
ljom? Sve {to mo`emo jeste zvuci i mirisi nebeskog `rvnja,
da poku{amo sebe u~initi bolji- melanholi~na ~e`nja vrtoglama! Ni jedna zemlja nije posta- vice! Zagledali se: Sinan, tala bolja, bez obzira na sve na- man se zamom~io, i premlada,
pore koje su ljudi ulo`ili da je prelijepa Kadrija. Tre{nje rodipoprave! Rijeka koju su preg- le, prave a{lame. Kadrijini imaradili branom, nije postala bo- li ~uvenu tre{nju, pravu div-trelja rijeka! Velika ravnica koju s {nju. Ni ve}eg drveta, ni sla|ih
prolje}a prekriva cvije}e, po ko- tre{anja. Jednog dana zapita,
joj ljeti lelujaju talasi, kovilja i ili se na{ali, ali sav usplahiren,
visoke trave, i koja je zimi spa- ipak se odlu~i Sinan i zaiska
va ravna i sti{ana pod dubo- da mu Kadrija donese tre{anja
kim snijegom, nije postala ni{- sa tog drveta. Ona nabrala pun
ta bolja kada se na njoj podi- sepeti} tre{anja. Kraj ograde,
gne milionski velegrad!
U Bosni to znaju svi!
Tu mudrost nad mudrostima - da nema zemlje koja mo`e zamijeniti tvoju
zemlju - da ti je niko ne
mo`e oteti, iako te mo`e
iz nje otjerati, da je niko
ne mo`e pore}i, iako se
svako nje mo`e odre}i, to
}e{ na}i vi{e i ~e{}e u
Bosni nego igdje na drugom mjestu!
I upravo ta mudrost i
~ini nekoga Bo{njakom!
Bo{njak, ili ako ho{e{,
Bosanac, nije odrednica,
ni kvalifikacija, ni poruga
ni pohvala. Bo{njak ili Bosanac, to je, kako da ti
ka`em, to je stanje! Bo{njak je dispozicija du{e,
sadr`aj svijesti Ko to ne
zna, neka se sto put rodio i odrastao u Bosni, Tekija na Buni u Blagaju
opet nije Bo{njak! Nije to
do rase! Nije to bosanski brds- u sjenci divlje ru`e, sjela Kaki konj, ni bosanska bu{a, ni drija u mirisnu travu; nekoliko
bosanski tornjak, ni bosanski livadskih cvjeti}a ubrala, pa
barak! Ima i bu{a i brdskih ko- preko tre{anja rasula.
Livadom nai{ao Sinan, vinja, ima tornjaka i baraka, koji
su iz Bosne, koji su u Bosni, a sok, vitak, zarumenio se od `uopet njihova zemlja nije Bosna! rnog hoda, dok je hukom poGledaj sanske koze pa }e{ me `urio iz svog zaseoka. Kadrija
razumjeti. I sanska koza, iako se skrila, da ga malo gleda kaje iz [vajcarske, na{la je sebe ko }e je tra`iti, ho}e li je na}i.
u Bosni, jer je upravo tu otkrila Kad, odjednom, zapuca iz {uBosnu u sebi! Jedna zemlja po- me. Prvi napad ~etnika na selo
stane tvoja, kad u sebi na|e{ koje }e ostati pod opsadom tri
onaj grumen te zemlje koji ni- pune godine. I odbrani}e se.
ko, pa ni sva nauka, ne mogu Sinan se baci na zemlju. Kadrija ga ugleda kako se odmah
ni objasniti, ni napraviti!
Sinan i Kadrija. To je pri~a o pridi`e i trkom, brz kao srnda}
Bosni. Iz istog sela. Planina, no- sjuri se niza stranu. Kadrija se
}i pune mjese~ine, sjene jeli- nekako prikrala ku}i da je ne
ka, kome{anje kukuruza, vr{i- vide oni {to su pucali. Sepeti}
dba je~ma, topot konja na go- sa tre{njama ostao.
6
Š Decembar
2006.
3-4
Tri godine je Kadrija o Sinanu znala samo kroz rijetke vijesti. @iv je, bori se danono}no, odlikovan je, unaprije|en.
I onda, odjednom, u rano ljeto,
kad je uzrila planinska div-tre{nja, do|e Sinan. Ka`em "do|e", ne ka`em "vrati se!" jer,
nema povratka domu. Ni dom,
ni onaj ko je iz njega oti{ao,
nisu vi{e isti ako se jednom
opet sastave. Ako se vratio,
svojoj zemlji, Bosni se vratio!
Nije Sinan onaj {to je bio prije.
Ostao bez jedne noge pred
sam kraj borbi, na Ozrenu. Poru~io Kadriji da se uda.
Do{la mu Kadrija u pohode. Donijela isti onaj
sepeti} pun tre{anja. I
cvije}e livadsko polo`ila
po zrelim a{lamama.
"Kad ne bi su|eno da
ih onda probam, nisi ih ni
sada trebala donositi!"
"Ako nije bilo onda, su|eno je sada. De uzmi,
slatke su ove godine,
sla|e nego ikada!"
"Za drugog su uzrile.
Odnesi mu, kad ga na|e{."
"Na{la sam ja, moj Sinane, tebe sam na{la jo{
onog dana, kad sam te
kod ograde u hrasti}ima
~ekala."
"Nisam ja vi{e onaj Sinan. Tebi pristaje onakav
kakav sam ja bio onda."
"Jesi, ti si onaj isti Sinan."
Ni Sinan uze tre{nje, ni Kadrija vrati svoj sepeti}. I tako
pro|e taj susret. Sinan se ne
o`eni. Kadrija se ne udade.
Samo mu svake godine, u rano
ljeto, donese sepeti} pun tre{anja. I cvije}em ga prekrije sa
iste livade. On nikada ne proba, ona mu ih uvijek ostavi.
Ho}e li ih Sinan jednom probati? Mo`da ba{ ovoga ljeta!?
Ne zna se. Zna se da }e mu ih
Kadrija donositi; dok bude nje,
ili dok ona div-tre{nja bude ra|ala. To je za mene Bosna.
Bosna u sepeti} stala, sva, a
opet, presipa se i preko vremena i preko ljudske istorije. Miri{e ta Bosna na cvije}e i tre{nje, na Sinana i na Kadriju.
3-4
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Osnovan Univerzitet u Novom Pazaru
Novi Pazar univerzitetski centar
Odluka o osnivanju Novopazarskog univerziteta jo{ jedna potvrda da Vlada Srbije ispunjava
svoja obe}anja - ocijenio predsjednik BNV i novopazarske op{tine, Dr. Sulejman Ugljanin.
Prave efekte o~ekujemo za nekoliko godina, kada }emo dobiti mlade stru~ne kadrove koji }e
biti spremni da odgovore zahtjevima savremenog tr`i{ta - poru~io rektor Univerziteta, Prof. Dr.
]emal Doli}anin
Republika Srbija dobila je
novi, {esti dr`avni univerzitet,
Univerzitet u Novom Pazaru.
Univerzitet u Novom Pazaru,
osnovan je na sjednici Vlade
predsjednik vladinog Savjeta
za ravnomjerni regionalni razvoj naglasiv{i da "ekonomskog
razvoja nema bez nauke i obrazovanja".
Zgrada Univerziteta u Novom Pazaru
Srbije koja je 26. oktobra
2006. godine odr`ana u Ni{u.
Na istoj sjednici izabran je i
privremeni Savjet univerziteta,
a za vr{ioca du`nosti rektora
imenovan je Novopazarac, Prof.
Dr. ]emal Doli}anin, biv{i dekan Elektrotehni~kog fakulteta
i prorektor Univerziteta u Pri{tini.
Ovu historijsku vijest gra|anima Sand`aka, putem lokalnih medija saop{tio je Bajram
Omeragi}, narodni poslanik i
"Ovaj kraj je godinama bio
nerazvijen, jer je imao mali procenat visokoobrazovanih ljudi,
koji su oslonac dru{tvenog i
ekonomskog razvoja", kazao je
tom prilikom Omeragi}, isti~u}i
zna~aj osnivanja dr`avnog univerziteta u Novom Pazaru.
Gradona~elnik Novog Pazara i predsjednik Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Dr. Sulejman
Ugljanin pozdravio je odluku
Vlade o osnivanju Univerziteta
u Novom Pazaru i ocijenio da je
to jo{ jedna potvrda da Vlada
Srbije ispunjava svoja obe}anja.
Rektor Univeziteta u Novom
Pazaru Prof. Dr. ]emal Doli}anin rekao je da }e rezultate
osnivanja univerziteta gra|ani
ovoga kraja osjetiti tek za
nekoliko godina.
"Prave efekte ovog velikog
historijskog ~ina gra|ani Sand`aka }e osjetiti za nekoliko
godina kada }emo dobiti prve
univerzitetske profesore iz Sand`aka, a samim tim i mlade
stru~ne kadrove koji }e biti spremni da odgovore zahtjevima
savremenog tr`i{ta", rekao je
Doli}anin na konstitutivnoj sjednici Savjeta dr`avnog Univerziteta u Novom Pazaru.
Prof. Dr. ]emal Doli}anin se
zahvalio Vladi Srbije i predsjedniku novopazarske op{tine Dr.
Sulejmanu Ugljaninu na radu i
zalaganju za dono{enje jedne
ovakve historijske odluke za
ovaj kraj.
Na sjednici Savjeta je izabrano i rukovodstvo Savjeta Univerziteta, te razmatran i plan
rada ovog tijela. Za predsjednika Savjeta Univerziteta izabran
je Prof. Dr. Bo`idar Stani}.
"Nastava je po~ela i sve funkcioni{e odli~no. Naslije|en
je uhodan sistem. U zgradi za
visoko {kolstvo sa uspjehom
su radila odjeljenja Beogradskog, Ni{kog, Kragujeva~kog i
Pri{tinskog univerziteta. Sada
}e ta odjeljenja biti pripojena
Univerzitetu u Novom Pazaru.
Za mjesta na kojima ne postoji doma}i, ima}emo alternative
sa dr`avnih univerziteta {irom
Decembar 2006.
Š 7
Bo{nja~ka rije~
Srbije", ocijenio je po~etak rada na Univerzitetu rektor Doli}anin i istakao da su svi spremni da kadrovski pomognu najmla|i univerzitet u zemlji, Univerzitet u Novom Pazaru.
3-4
denti }e studirati pravo i ekonomiju, dok se Fakultet tehni~kih nauka sastoji od odsjeka
za matematiku, informatiku,
gra|evinu, arhitekturu i elektrotehniku.
[kolska uprava u Novom Pazaru
Odluci o formiranju Univerziteta u Novom Pazaru prethodila je
jo{ jedna veoma va`na - odluka o formiranju [kolske uprave sa
sjedi{tem u Novom Pazaru koja }e biti nadle`na za obrazovanje u
susjednim op{tinama.
Osnivanje [kolske uprave u Novom Pazaru rezultat je reorganizacije Ministarstva zbog efikasnijeg rada prosvjetnih slu`bi.
[kolske uprave su jedinice Ministarstva prosvjete van sjedi{ta,
u kojima se obavljaju poslovi iz oblasti stru~no-pedago{kog i
upravnog nadzora, finansiranja, informati~ki i drugi poslovi.
U sastavu Novopazarskog
univerziteta su, za sada, tri fakulteta: Filozofski, Pravno-ekonomski i Fakultet tehni~kih nauka. Filozofski fakultet ima odsjeke za srpski/bosanski jezik,
engleski i psihologiju, na Pravno-ekonomskom fakultetu stu-
Zgrada Univerziteta, koja je
sagra|ena sredstvima Op{tine
Novi Pazar, ima vi{e od 6.000
kvadrata i mo`e, po novim standardima, da primi oko 3.000
studenata. Od idu}e godine,
Univerzitet u Novom Pazaru }e
imati odre|en broj studenata
na bud`etu tj. onih koji }e se
{kolovati o tro{ku dr`ave i manji broj onih samofinansiraju}ih.
Ina~e, dr`avno visoko{kolsko
obrazovanje u Novom Pazaru
po~elo je prije devet godina osnivanjem Vi{e poslovne {kole i
otvaranjem odjeljenja U~iteljskog fakulteta iz Beograda, da
bi svake naredne godine bila
otvarana nova odjeljenja univerziteta iz Beograda, Kragujevca, Ni{a i Pri{tine.
Osnivanje Novopazarskog
univerziteta rezultat je dugogodi{njeg zalaganja rukovodstva
ovoga kraja za razvoj visokog
{kolstva na ovom podru~ju, aktivnosti i rada Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, u~e{}a predstavnika koalicije Liste za Sand`ak u radu Vlade Srbije i dobre saradnje predsjednika Ugljanina sa Vladom.
NL
TRI GODINE OD PONOVNOG UVO\ENJA BOSANSKOG JEZIKA
Povodom tre}e godi{njice prvog ~asa bosanskog jezika, odr`anog u Sand`aku nakon punih
97 godina pauze, Bo{nja~ko nacionalno vije}e, Centar za Bo{nja~ke studije i Osnovna {kola
"Dr Ibrahim Baki}" iz Ljeskove
sve~ano su, u petak 20. oktobra, obilje`ili ovaj za sand`a~ke
Bo{njake izuzetno va`an jubilej.
Program je odr`an u Tutinu i
Ljeskovi tako {to je u Tutinu
pred velikim brojem gra|ana, sve~ano polo`en kamen temeljac za zgradu
Centra za bo{nja~ke studije. Centar je nastao
2004. godine transformacijom biblioteke "Vehbija
Hod`i}" osnovane 13. avgusta 1994. godine u Tutinu.
Centar se bavi knji`arskom i bibliote~kom
djelatno{}u,
nau~no-istra`iva~kim radom, sakupljanjem
arhivske i dokumentarne gra|e,
video i foto zapisa vezanih za
kulturu i tradiciju Bo{njaka iz
dalje i bli`e pro{losti.
Nakon polaganja kamen temeljca u Tutinu, program je nastavljen sve~anom akademijom koja je odr`ana u Osnovnoj {koli
"Dr. Ibrahim Baki}" u Ljeskovi
gdje su istaknutim pojedincima
koji su veliki dio svoga rada posvijetili implementaciji bosanskog jezika u {kolski sistem uru~ene nagrade. Nakon toga za sve
zvanice uprili~en je zajedni~ki
iftar.
Bosanski jezik i
na Univerzitetu u Novom Pazaru
Izgled budu}e zgrade CBS-a u Tutinu
8
Š Decembar
2006.
Dr`avni univerzitet u Novom Pazaru izvr{io je upis studenata u prvu godinu na nekoliko studijskih grupa na
Filozofskom i Tehni~kom fakultetu, saop{teno je iz ove
visoko{kolske ustanove.
Kako je saop{teno iz sekretarijata Univerziteta, za
{kolovanje trideset studenata na ovom univerzitetu obezbije|eno je {kolovanje na teret bud`eta, od ~ega je 20 studenata sa studijske grupe za srpski/bosanski jezik i 10
studenata Tehni~kog fakulteta odsjeka matematika.
3-4
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Visoka delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a posjetila Hrvatsku
Cilj - formiranje
svebo{nja~kog foruma
Nastavi}emo posjete i drugim dijelovima bo{nja~kog korpusa u Bosni, Makedoniji i na
Kosovu. @elimo da idemo u umre`avanje bo{nja~kih nacionalnih institucija i ja sam sada, prilikom boravka u Hrvatskoj, za to lobirao, a krajnji rezultat je formiranje svebo{nja~kog foruma
na prostoru biv{e Jugoslavije, koji bi se bavio polo`ajem Bo{njaka u dr`avama u kojima
`ivimo i ostvarivanjem njihovih nacionalnih prava - izjavio nakon posjete Hrvatskoj predsjednik
Izvr{nog odbora Vije}a Esad D`ud`evi}
Na poziv Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Sisa~ko-Moslova~ke `upanije i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Zagreba, delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u sastavu: predsjednik Izvr{nog odbora i narodni
poslanik Esad D`ud`evi}, {ef
Resora za obrazovanje Zekirija
Dugopoljac, direktor Agencije za
ekonomski razvoj Sand`aka, [efkija Halilovi} i koordinator za
kulturu u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, Zaim Had`isaliho-
Delegacija BNV u sjedi{tu Sisa~ko-Moslova~ke `upanije
Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora BNV
Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da smo bili gosti poglavarstva Sisa~ko-Moslova~ke `upanije, da smo otpo~eli budu}u
saradnji izme|u privrednika Sand`aka i ove `upanije i da smo dogovorili da na na{im kulturnim manifestacijama koje imamo u
Sand`aku otvorimo saradnju i na tom nivou. Ono {to smo ovdje vidjeli kao tre}i segment jeste jedan veoma dobar polo`aj Bo{njaka
u ovoj `upaniji koji u~estvuju u izvr{noj i zakonodavnoj vlasti i koji
su vrlo organizovani i mogu biti primjer svim Bo{njacima, i to ne
samo u Hrvatskoj. Mo`emo re}i da smo ispunili onaj aspekt me|unarodne saradnje koje BNV ima u svom programu i koji uklju~uje ne samo saradnju sa Bo{njacima na prostoru biv{e Jugoslavije nego, prije svega, podrazumjeva i saradnju sa ve}inskom nacijom, u ovom slu~aju sa Hrvatima, i to otvara put BNV da bude stabiliziraju}i pozitivan integritivni faktor na prostoru ~itave biv{e
Jugoslavije.
vi}, posjetila je 07. i 08. decembra, Sisak i Zagreb.
Pored razgovora sa predstavnicima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i drugih udru`enja
Bo{njaka u Hrvatskoj, delegacija BNV posjetila je i Glavni
ured Sisa~ko-Moslova~ke `upanije sa sjedi{tem u Sisku i sa
saradnicima `upanice gospo|ice Marine Lovri} dogovarala
mogu}nost uspostavljanja kulturne i privredno-ekonomske saradnje Sand`aka i Sisa~ko-Moslova~ke `upanije.
Dogovorene su posjete privrednika Sisa~ko-Moslova~ke
`upanije Sand`aku i njihovo u~e{}e na Novopazarskom sajmu tekstila, ko`e i obu}e koji
se ve} tradicionalno odr`ava tri
godine zaredom. Doma}ini su
se obavezali da privrednicima
Sand`aka obezbjede dio prostora njihovog regionalnog {tanda na sajmu u Rijeci.
Na tribinama u prostorijama
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
u Sisku i Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu, u prisustvu velikog broja Bo{njaka
koji `ive u Republici Hrvatskoj,
odr`ana je prezentacija rada Bo{nja~kog nacionalnog vije}a iz
Novog Pazara u oblastima kulture, slu`bene upotrebe jezika
i pisma, informisanja, obrazovanja na bosanskom jeziku i
djelotvornog u~e{}a u javnom
`ivotu.
Posebnu pa`nju i odobravanje Bo{njaka Siska i Zagreba
izazvala je inicijativa Bo{nja~kog nacionalnog vije}a o poveDecembar 2006.
Š 9
Bo{nja~ka rije~
3-4
[efkija Halilovi}, direktor
Agencije za ek. razvoj Sand`aka
Na{a posjeta Bo{njacima Siska i Zagreba, kao i poglavarstvu Sisa~ko-Moslova~ke `upanije, izme|u ostalog, ima}e veliki
uticaj na otvaranje novih tr`i{ta
kako za privrednike Sand`aka
tako i za privrednike iz Hrvatske.
zivanju i umre`avanju bo{nja~kih organizacija, institucija i udru`enja sa prostora biv{e Jugoslavije u cilju ostvarivanja zajedni~kih prava i interesa svih Bo{njaka, bez obzira gdje `ive.
Predaju}i bo{nja~ku nacionalnu zastavu sand`a~kih Bo{njaka predsjednici Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Sisa~ko-Moslova~ke `upanije, predsjednik Izvr{nog odbora BNV-a,
Esad D`ud`evi}, izme|u ostalog, rekao je da je ovo jedina
legalna bo{nja~ka nacionalna
zastava priznata od strane dr`ave i da se ona isti~e na svim
javnim preduze}ima i ustanova-
Posjeta sjedi{tu Bo{nja~ke nacionalne zajednice Sisa~ko-Moslova~ke `upanije
Zlata Mujki}, predsjednica Vije}a Bo{nja~ke nacionalne
zajednice Sisa~ko-Moslova~ke `upanije
Izborili smo se za svoju opstojnost i zbog toga je moramo graditi zajedni~ki ma gdje bili. Dolazak delegacije na{ih Bo{njaka iz
Sand`aka, nadam se, po~etak je ne~eg novog, na{ doprinos u
gra|enju prekinutih veza, znak tolerancije, izgradnje boljeg i kulturnijeg na~ina kominiciranja za generacije koje dolaze.
Na tribini u Zagrebu prezentovani su aktivnosti i rad BNV u posljednjih
nekoliko godina, kao i rad Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Hrvatskoj
D`evad Jogun~i}, predsjednik
Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske
Mi moramo imati institucije koje }e pokazivati svoju integriranost u dru{tvo u zemlji u kojoj `ivimo ali sa krajnjim ciljem da
sa~uvamo na{e karakteristike, na{ identitet, na{u vjeru. Molim
vas da na tom putu istrajete i molim Boga da vam pomogne u
va{im nastojanjima. Uz svo po{tovanje razli~itih mi{ljenja, politi~kih stavova, moramo imati osje}aj za ne{to {to je temeljno, {to
nam je zajedni~ko, u ~emu se nikako ne smijemo razlikovati, a to
je za{tita prava, njegovanje identiteta i da osje}amo Bosnu i
Hercegovinu kao svoju mati~nu dr`avu.
10
Š Decembar
2006.
ma zajedno sa dr`avnom zastavom u vrijeme dr`avnih i nacionalnih blagdana Bo{njaka.
Tokom drugog dana posjete
Republici Hrvatskoj, delegaciju
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
primio je muftija zagreba~ki [efko ef. Omerba{i}. Nakon srda~nih i prijateljskih razgovora u
prostorijama Islamskog kulturnog centra u Zagrebu sa svojim doma}inima, delegacija BNV
obavila je u zagreba~koj d`amiji d`umu namaz koji je predvodio glavni imam zagreba~ke d`amije Hafiz Aziz ef. Alili.
Ova posjeta delegacije Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Bo{njacima u Hrvatskoj ocijenjena
je kao veoma uspje{na i djelotvorna {to je mi{ljenje i gostiju
i doma}ina.
"Na~ini ostvarivanja manjinskih prava u Srbiji i Hrvatskoj
su razli~iti. Ostvarivanje manjinskih prava u Hrvatskoj napravljeno je odozdo na gore: op{tina - grad - `upanija i na kraju
}e uslijediti formiranje koordinacionog tijela na nivou dr`ave. U Hrvatskoj Bo{njaci ostvaruju, za sada, samo individualna prava, kao i ostale manjine,
3-4
Bo{nja~ka rije~
Mithad Muzurovi}, odjel za
privredu Bo{nja~ke zajednice
Delegacija BNV u razgovoru sa Muftijom Zagreba~kim,
[efkom ef. Omerba{i}em u sjedi{tu Islamske zajednice Hrvatske u Zagrebu
Muftija Zagreba~ki, [efko ef. Omerba{i}
Ja se iskreno nadam da }ete uspjeti u va{im nastojanjima postizanja potpunog jedinstva Bo{njaka. Va{i stavovi u vezi sa objedinjavanjem islamskih zajednica Srbije u jednu jedinstvenu islamsku zajednicu su legitimni, vi ne da na to imate pravo ve} je to
va{a obaveza.
osim srpske koja konzumira kolektivna prava", ocijenio je ostvarivanje nacionalnih prava Bo-
{njaka u Hrvatskoj, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad
Sa tribine u Zagrebu
Zekerija Dugopoljac, {ef Resora za obrazovanje BNV
Sand`a~ki Bo{njaci participiraju u zakonodavnoj i izvr{noj vlasti
Republike Srbije. Imamo dva poslanika u republi~kom parlamentu, tri dr`avna sekretara i predsjednika vladinog Savjeta za
ravnomjerni regionalni razvoj koji je na nivou ministarstva.
Zahvaljuju}i njihovom djelovanju na{i zahtjevi, od priznavanja identiteta do uvo|enja bosanskog jezika u sistem obrazovanja, za{tite
kulturne ba{tine, slu`bene upotrebe jezika, pa evo sada i do
otvaranja dr`avnog univerziteta u Novom Pazaru, dobili su zeleno
svjetlo od strane nadle`nih dr`avnih organa Republike Srbije.
Impresioniran sam onim {to
ste nam prezentirali kao rezultate va{eg dugogodi{njeg djelovanja. Mi kao Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske iz toga }emo izvu}i mnogo pouka bitnih
za na{ budu}i rad. Sre}an sam
{to sam ve~eras bio sa vama,
{to sam upoznao jedan tim dobrih menad`era iz redova bo{nja~kog naroda koji znaju {ta
ho}e i ono {to je posebno va`no znaju kako }e to ostvariti.
Vjerujem da }e se taj krug ljudi
koji prepoznaju svoje nacionalne interese ubudu}e znatno
{iriti daju}i prostora mladima.
D`ud`evi}, koji je predvodio delegaciju BNV u dvodnevnoj posjeti Hrvatskoj.
On je kazao da je posjeta
Hrvatskoj me|unarodna aktivnost Bo{nja~kog nacionalnog
vije}a koja se bazira na odredbi novog Ustava Republike Srbije kojom su dozvoljeni kontakti sa sunarodnicima u drugim
dr`avama.
"Nastavi}emo posjete i drugim dijelovima bo{nja~kog korpusa u Bosni, Makedoniji i na
Kosovu. @elimo da idemo u
umre`avanje bo{nja~kih nacionalnih institucija i mi smo sada, prilikom boravka u Hrvatskoj, za to lobirali, a krajnji rezultat je formiranje svebo{nja~kog foruma na prostoru biv{e
Jugoslavije, koji bi se bavio polo`ajem Bo{njaka u dr`avama
u kojima `ivimo i ostvarivanjem
prava na upotrebu nacionalnih
simobola i jezika, obrazovanja
na maternjem jeziku, informisanja na maternjem jeziku i
o~uvanja kulturne ba{tine, a
sve zato {to Bo{njaci kao korpus na Balkanu nemaju svoju
mati~nu dr`avu. Nemamo svoju klasi~nu dr`avu, ali Bosnu i
Hercegovinu osje}amo kao svoju maticu", poru~io je, nakon
posjete, predsjednik Izvr{nog
odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Esad D`ud`evi}, podvla~e}i na kraju jo{ jednom da
je za sve ovo Vije}e dobilo podr{ku prilikom posjete Bo{njacima u Hrvatskoj.
Decembar 2006.
Š 11
Bo{nja~ka rije~
3-4
NACIONALNI PRAZNICI
Bo{njaci obilje`ili jo{ jedan svoj blagdan
PROSLAVLJEN DAN [email protected]
Sand`a~ki Bo{njaci ovaj dan obilje`avaju kao svoj nacionalni blagdan, ~uvaju}i uspomenu na
jedan od najsvjetlijih datuma u svojoj historiji, kada su zajedno sa ostalim narodima Sand`aka,
Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifa{isti~ko raspolo`enje, predstavljaju}i Sand`ak
kao multietni~ku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju
o drugi put u svojoj historiji, sand`a~ki Bo{njaci obilje`ili su svoj veliki nacionalni praznik 20. novembar - Dan
Sand`aka.
U okviru obilje`avanja ovog
velikog nacionalnog blagdana
Bo{njaka odr`an je niz zna~ajnih manifestacija i sve~anosti,
a predsjednik Vije}a Dr. Sulejman Ugljanin priredio je sve~ani prijem za u~esnike Prvih Sa-
P
tifa{isti~kog vije}a Sand`aka.
U okviru posjete Pljevljima
delegacija Vije}a razgovarala je
sa predsjednikom op{tine Pljevlja, Dr. Filipom Vukovi}em, predsjednikom Skup{tine op{tine
Pljevlja i drugim op{tinskim zvani~nicima, direktorom Pljevaljske gimnazije, i na kraju svoje
posjete ovome gradu u~estvovala na sve~anoj sjednici Skup{tine op{tine Pljevlja.
Delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i predstavnici op{tina Novi Pazar,
Sjenica i Tutin u posjeti Pljevljima
nd`a~kih knji`evnih susreta koji
su povodom ovog velikog praznika odr`ani u Novom Pazaru.
Povodom praznika, delegacija Bo{nja~kog nacionalnog vije}a koju su ~inili predstavnici
Izvr{nog odbora Vije}a i predsjednici Skup{tina op{tina Novi
Pazar i Sjenica, obi{la je Pljevlja i polo`ila cvije}e na spomen
plo~i pljevaljske Gimnazije (nekada{nje pljevaljske ru`dije),
zgradi u kojoj je odr`ana Osniva~ka skup{tina Zemaljskog an12
Š Decembar
2006.
Tokom posjete Pljevljima delegacija Vije}a obi{la je i radove na Husein pa{inoj d`amiji u
Pljevljima i razgovarala sa predstavnicima Islamske zajednice Pljevalja.
Povodom Dana Sand`aka predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a,
gospodin Esad D`ud`evi}, u
svoje ime i u ime Vije}a, uputio
je prazni~nu ~estitku gra|anima Sand`aka, u kojoj se, izme|u ostalog, ka`e: "Dvadese-
tog novembra 1943. godine u
Pljevaljskoj ru`diji - dana{njoj
Gimnaziji odr`ana je Osniva~ka
skup{tina Zemaljskog antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Sand`aka.
Sand`a~ki Bo{njaci ovaj dan
obilje`avaju kao svoj nacionalni blagdan, ~uvaju}i uspomenu
na jedan od najsvjetlijih datuma u svojoj historiji, kada su
zajedno sa ostalim narodima
Sand`aka, Srbima i Crnogorcima, jasno iskazali svoje antifa{isti~ko raspolo`enje, predstavljaju}i Sand`ak kao multietni~ku, multikulturalnu i multikonfesionalnu regiju.
Uz najiskrenije prazni~ne ~estitke `elim da vas podsjetim
na na{u zajedni~ku obavezu da,
njeguju}i ove historijske tekovine, razvijamo Sand`ak kao modernu i demokratsku evropsku
regiju."
Povodom Dana Sand`aka,
predsjednik Izvr{nog odbora
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
Esad D`ud`evi}, uputio je rukovodiocima javnih preduze}a i
ustanova, radi podsje}anja na
njihovu zakonsku obavezu, pismo sljede}e sadr`ine:
"Podsje}amo Vas da je Bo{nja~ko nacionalno vije}e, 11.
maja 2004. godine, ustanovilo
bo{nja~ke nacionalne blagdane i to:
1) 11. maj - Dan bo{nja~ke
nacionalne zastave,
2) 20. novembar - Dan Sand`aka,
3) Ramazanski bajram,
4) Kurban bajram.
Ovi nacionalni blagdani Bo{njaka potvr|eni su Odlukom
Saveta Republike Srbije za nacionalne manjine dana 23. 12.
3-4
2005. godine ("Slu`beni glasnik RS", br. 23/2006 od 17.
03. 2006. godine).
Bo{nja~ka rije~
va i sloboda nacionalnih manjina ("SI. list SRJ", br. 11/02)
i ~lana 18. ta~ka 28. Zakona o
Povodom Dana Sand`aka, na ve}ini dr`avnih institucija i ustanova u Sand`aku
istaknute su dr`avna zastava Republike Srbije i bo{nja~ka nacionalna zastava.
Na slici zgrada op{tine Prijepolje
U skladu sa tim, a shodno
~lanu 16. Zakona o za{titi pra-
lokalnoj samoupravi, du`ni ste
da povodom ovih blagdana, na
vidnom mjestu Va{e institucije
istaknete bo{nja~ku nacionalnu zastavu i zastavu Republike
Srbije.
Tako|e ste obavezni da zaposlenima, pripadnicima bo{nja~ke nacionalne zajednice (kao i
u~enicima u {kolama), za ove
blagdane omogu}ite slobodan
dan i da to reguli{ete svojim
aktima, u skladu sa Zakonom.
Shodno prethodnom, molimo Vas da za 20. novembar
2006. godine (ponedeljak) postupite u skladu sa ovim dopisom."
Povodom Dana Sand`aka, u
Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu i
Prijepolju na vi{e institucija i
ustanova istaknuta je bo{nja~ka nacionalna zastava, zajedno sa dr`avnom zastavom Republike Srbije, a za najve}i broj
{kola u Novom Pazaru, Sjenici
i Tutinu, kao i za organe lokalne samouprave u ova tri grada,
20. novembar je bio neradni
dan.
U okviru obilje`avanja Dana
Sand`aka u Novom Pazaru su,
20. i 21. novembra, odr`ani
prvi Sand`a~ki knji`evni susreti
SAKS 2006. U~e{}e na susretima je uzelo 40-tak knji`evnika iz Sand`aka i {ire, a drugog
dana SAKS-a odr`an je okrugli
sto posve}en knji`evnom i sveukupnom stvarala{tvu rahmetli
Ismeta Rebronje.
Mirza AH Sjeni~anin
Bo{nja~ko nacionalno vije}e ~estitalo rukovodstvu BiH
25. novembar - Dan dr`avnosti
Za evropsku budu}nost
Povodom 25. novembra, Dana dr`avnosti Bosne i Hercegovine, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog
vije}a i narodni poslanik Esad
D`ud`evi} uputio je ~lanovima
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine, Harisu Silajd`i}u, Neboj{i Radmanovi}u i @eljku Kom{i}u, kao i svim gra|anima
Bosne i Hercegovine, ~estitku
sljede}e sadr`ine:
"Po{tovana gospodo, veliko
mi je zadovoljstvo da, Vama i
svim gra|anima Bosne i Hercegovine, u ime Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i svih Bo{njaka
u Sand`aku, ~estitam 25. novembar - Dan dr`avnosti Bosne
i Hercegovine.
Najiskrenije Vam `elim sre}u i prosperitet, kako Va{u li~-
nu, tako i svih gra|ana Bosne
i Hercegovine.
Br`e uklju~ivanje Srbije i Bosne i Hercegovine u evroatlanske integracije omogu}i}e gra|anima na{e dvije dr`ave, a
posebno Bo{njacima, da u`ivaju sva prava i slobode po evropskim standardima."
Informativna slu`ba BNV
Decembar 2006.
Š 13
Bo{nja~ka rije~
3-4
DOGA\AJI
Bo{nja~ko nacionalno vije}e osudilo ubistvo odbornika Ru`dije Durevi}a i grubo kr{enje izborne {utnje
Politi~ki atentat
U toku odr`avanja izbora za odbornike u Skup{tini op{tine Novi Pazar, na bira~kom mjestu br. 74.
u Novom Pazaru ubijen odbornik Ru`dija Durevi}. Bo{nja~ko nacionalno vije}e i bo{nja~ke
nacionalne institucije i udru`enja, kao i odbornici u skup{tinama op{tina osudili ovaj zlo~in
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
o{tro je osudilo ubistvo Ru`dije
Durevi}a, odbornika Liste za Sand`ak i ocijenilo da se radi o politi~kom atentatu i poku{aj da se
sprije~i izra`avanje slobodne volje gra|ana.
Ovom politi~kom ubistvu prethodila je vi{emjese~na kampanja {irenja jezika mr`nje i netolerancije od strane politi~kih predstavnika Sand`a~ke demokratske partije i Demokratske stranke
u {ta se uklju~ila i Islamska zajed-
stranke, izrazio o~ekivanje da se
ogradi od svog koalicionog partnera Sand`a~ke demokratske
partije i na taj na~in pomogne u
rasvjetljavanju ovog slu~aja koji
je duboko uznemirio sve pripadnike bo{nja~kog naroda i sve gra|ane Novog Pazara i Sand`aka.
Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a apelovao je na
sve gra|ane da sa~uvaju mir i
dostojanstvo u ovom te{kom trenutku za sve Bo{njake u Sand`aku.
Sa komemorativne sjednice Bo{nja~kog nacionalnog vije}a,
povodom ubistva odbornika Ru`dije Durovi}a
nica Sand`aka grubim kr{enjem
predizborne {utnje i skandaloznim mije{anjem u politi~ki `ivot zaklju~ak je Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Sve ovo stvorilo je ambijent
da se dogodi ovo svirepo ubistvo
sa politi~kim predumi{ljajem.
Izvr{ni odbor Bo{nja~kog nacionalnog vije}a zatra`io je od
dr`ave i njenih organa da pred
lice pravde izvede izvr{ioce i nalogodavce ovog gnusnog ubistva
a od Borisa Tadi}a, predsjednika
Republike Srbije i Demokratske
14
Š Decembar
2006.
Povodom grubog naru{avanja
izbornog procesa tokom lokalnih
izbora za odbornike u skup{tinama op{tina Novi Pazar i Sjenica,
Bo{nja~ko nacionalno vije}e, na
svojoj redovnoj sjednici odr`anoj
13. septembra 2006. godine, usvojilo je zaklju~ke kojima je jednoglasno prihvatilo prijedlog Izvr{nog odbora Vije}a da se prekine svaka saradnja sa Islamskom zajednicom Sand`aka dok
je na njenom ~elu Muamer Zukorli}.
"Islamska zajednica Sand`a-
ka je u izbornom procesu tokom
predizborne {utnje za lokalne izbore u op{tini Novi Pazar, odr`anim 10. 09. 2006. godine, grubo prekr{ila zakon i umije{ala
se u politi~ki `ivot", ka`e se u
zaklju~cima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i obrazla`e da je Muamer Zukorli} kao poglavar Islamske zajednice Sand`aka naredio sebi pot~injenim imamima
da se u svim sand`a~kim d`amijama, tokom d`ume namaza, i u
vrijeme predizborne {utnje, pro~ita politi~ki pamflet ~ime je zloupotrijebio Islamsku zajednicu
stavljaju}i je na stranu jedne politi~ke opcije u~esnika na izborima.
"Na ovakav na~in Muamer Zukorli} je poku{ao da uti~e na rezultate izbora time {to je u pomenutom pamfletu, govore}i jezikom mr`nje i podjela iznio neistinite podatke i klevete na ra~un izabranih predstavnika sand`a~kih Bo{njaka, ~iji je legitimitet i na posljednjim izborima apsolutno potvr|en, te je tako ne
samo prekr{io zakon ve} i osnovne postulate islamske vjere",
isti~e se u zaklju~cima Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, koje je
pozvalo sve vjernike, d`emate i
odbore Islamske zajednice u Sand`aku da osude ovaj, posljednji
u nizu sli~nih ispada Muamera
Zukorli}a i ne dozvole dalju zloupotrebu i politizaciju Islamske
zajednice Sand`aka.
Povodom doga|aja u vezi sa
izborima i ubistva odbornika Liste za Sand`ak Ru`dije Durevi}a, Bo{nja~ko nacionalno vije}e
zatra`ilo je od Ustavnog suda
Republike Srbije da preispita politi~ko djelovanje Sand`a~ke demokratske partije i njenog predsjednika Rasima Ljaji}a zbog
upotrebe politi~kog nasilja kao
nedozvoljenog sredstva u borbi
za ostvarenje politi~kih ciljeva.
3-4
Bo{nja~ka rije~
DOGA\AJI
KOMEMORATIVNI SKUP POVODOM UBISTVA [email protected] DUREVI]A
Ubistvo na bira~kom mjestu
Povodom ubistva Ru`dije Durevi}a, u prostorijama BNV u Novom Pazaru, u srijedu 13. septembra, u 11 ~asova, odr`ana je
komemorativna sjednica Bo{nja~kog nacionalnog vije}a kojoj
su, pored vije}nika, prisustvovali i odbornici op{tina Novi Pazar,
Sjenica, Tutin i Prijepolje sa liste
Koalicije Liste za Sand`ak kojoj
je pripadao i rahmetli Ru`dija
Durevi}, kao i predstavnici bo{nja~kih nacionalnih institucija i
udru`enja.
Skupu se prvi obratio Zaim
Had`isalihovi} rije~ima:
"Rahmetli Ru`dija - Ru`do Durevi}, sin Hajrije i rahmetli Nazima Durevi}, ro|en je 02. februara 1966. godine u Novom Pazaru.
Osnovnu i srednju {kolu zavr{io je u svom rodnom gradu.
Kao savjestan i odgovoran ~ovjek `elio je da pomogne prosperitetu svog rodnog grada uklju~uju}i se u mnoge dru{tvene i
humanitarne akcije.
Bio je kandidat za odbornika
u op{tinskom parlamentu i svirepo je ubijen kada je obavljao
svoju gra|ansku du`nost na glasa~kom mjestu broj 74. u preduze}u "Razvitak".
Rahmetli Ru`dija - Ru`do Durevi} bratu je bio brat, prijatelju
prijatelj, neupu}enom savjetnik,
bio je dobar sin, bri`an prema
svojim roditeljima, bio je dobar
suprug, a nadasve i dobar otac.
U `elji da {to vi{e vremena
provodi sa svojom djecom poveo je svog osmogodi{njeg sina
sa sobom kada je po{ao da obavi svoju gra|ansku du`nost ne
slute}i da }e to biti njihovo posljednje dru`enje.
Rahmeli Ru`dija - Ru`do Durevi} ostavio je iza sebe ~etvoro
maloljetne djece Hanu{u, Nejlu,
Nazima, i D`enana koji je star
svega 18 mjeseci. Sa svojom
suprugom, Sanelom brinuo se
da oni postanu ~asni i ~estiti
ljudi.
Grupa zlikovaca zaustavila je
rahmetli Ru`da u njegovim ~asnim i nadasve ljudskim nastojanjima da svojoj porodici i sugra|anima obezbjedi bolje uslove
`ivota, pucaju}i u njega 10. septembra 2006. godine.
Na{a je obaveza da u duhu
svoje bo{nja~ke kulture i tradicije ne zaboravimo rahmetli Ru`da, da ne zaboravimo ni njegovu
porodicu."
nas ovdje u ovom najvi{em predstavni~kom tijelu Bo{njaka u
ovoj zemlji, da odamo du`no po{tovanje rahmetli Ru`diji Durevi}u, odborniku, koji je ubijen na
jednom od najsvetijih mjesta kod
svih civilizovanih naroda u cijelom svijetu, na bira~kom mjestu
gdje se slobodno izra`ava politi~ka volja svakog gra|anina.
BNV izra`ava duboko po{tovanje rahmetli Ru`diji Durevi}u
zbog njegovog zalaganja da u~estvuje u politi~kom `ivotu i ukupnoj demokratizaciji Novog Pazara i na{eg regiona i ukupno de-
Sa komemorativnog skupa u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u,
povodom ubistva odbornika Ru`dije Durevi}a
Nakon toga porodici rahmetli
Ru`dije Durevi}a i svim prisutnima obratio se predsjednik Izvr{nog odbora BNV Esad D`ud`evi}
koji je tom prilikom kazao:
"Po{tovana porodico rahmetli Rud`ije Durevi}a, po{tovani ~lanovi Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, po{tovani predsjedni~e Ugljanin, po{tovani odbornici Novog Pazara, Tutina i Sjenice, po{tovani gosti, okupili smo se da-
mokratskim procesima u na{oj
zemlji. I zbog toga tra`imo kao
nacionalno vije}e od Vlade Republike Srbije i nadle`nih dr`avnih organa da izvedu pred lice
pravde po~inioce i nalogodavce
ovog politi~kog atentata.
BNV istovremeno izra`ava duboku zahvalnost porodici rahmetli Ru`dije Durevi}a i svim gra|anima Novog Pazara i Sand`aka
{to su uspjeli da, uprkos sveDecembar 2006.
Š 15
Bo{nja~ka rije~
mu, u jednom te{kom bolu za
sve Bo{njake u ovoj zemlji i sve
gra|ane demokratske provijencije, {to su sa~uvali mir i dostojanstvo svima nama. BNV upravo po{tuju}i ovu veliku `rtvu i
3-4
bol koji osje}amo stoji jo{ vi{e
na stanovi{tvu da mi kao Bo{njaci i kao gra|ani ove zemlje
treba jo{ energi~nije da se zala`emo za demokratske procese
za ukupnu demokratizaciju i na-
Jo{ jedan teroristi~ki akt u Novom Pazaru
BNV osudilo napad na ku}u Mahmuta Hajrovi}a
Bo{nja~ko nacionalno vije}e najo{trije je osudilo napad na porodi~nu ku}u aktiviste SDA Sand`aka, Mahmuta Hajrovi}a u Novom Pazaru u kojem su dvije osobe povrije|ene.
"Nije prvi put da se na imovinu i gra|ane Novog Pazara bacaju
bombe i eksplozivne naprave a da po~inioci ne budu prona|eni i
adekvatno ka`njeni", istaknuto je povodom ovog teroristi~kog akta
u saop{tenju Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e pozvalo je Vladu Republike Srbije,
Ministarstvo unutra{njih poslova, kao i nadle`ne policijske organe
u Novom Pazaru da kona~no prona|u odgovorne za ovaj ~in i da
gra|anima Novog Pazara ka`u ko su izvr{itelji i inspiratori ovog i
svih prethodnih teroristi~kih akata koji su se desili u Novom
Pazaru u posljednjih nekoliko godina u kojima je, izme|u ostalog,
ubijen i odborni~ki kandidat Liste za Sand`ak Ru`dija Durevi}.
{eg regiona i na{e zemlje da bi
smo svima nama kao gra|anima doprinjeli i boljem standardu
i onom {to nam je najva`nije
kao cilj, da jo{ br`e i energi~nije
sa svim demokratskim snagama u ovoj zemlji dovedemo sviju
nas do onog osnovnog cilja - da
postanemo ravnopravni ~lanovi
Evropske Unije, kao jedne civilizacijske zajednice u ovom svijetu u kojem `ivimo.
Ja `elim jo{ jednom da ka`em kao najvi{i predstavni~ki organ Bo{njaka izra`avamo zahvalnost rahmetli Ru`diji Durevi}u
{to je i svojim primjerom i kao
gra|anin i kao Bo{njak uticao
na mnoge od nas."
Komemorativna sjednica Bo{nja~kog nacionalnog vije}a zavr{ena je u~enjem Fatihe i odavanjem po{te ubijenom Ru`diji
Durevi}u.
Informativna slu`ba BNV
Zbog mije{anja u politiku i kr{enja izborne {utnje
Bo{nja~ko nacionalno vije}e uputilo pismo ministru vjera Republike Srbije
Politi~ka propaganda umjesto vjere
Zbog kr{enja izborne {utnje i
politizacije vjere, u toku lokalnih
izbora za odbornike skup{tina op{tina u Novom Pazaru i Sjenici,
od strane Me{ihata Islamske zajednice Sand`aka i njegovih prvih ljudi, narodni poslanik i predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a Esad D`ud`evi} uputio je pismo Milanu
Radulovi}u, ministru vjera u Vladi Republike Srbije.
Isti~u}i da je u posljednje vrijeme Islamska zajednica Sand`aka pretvorila vjerske objekte
u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu
u mjesta otvorene politi~ke propagande, odnosno da je prakti~no postala redovna praksa da
uo~i svakih izbora predstavnici
Islamske zajednice Sand`aka
otvoreno ispoljavaju ambicije da
direktno u~estvuju u politi~kom
izbornom procesu ili makar svojim {tetnim i nebuloznim saop{tenjima uti~u na izborni rezultat, predsjednik Izvr{nog odbora
BNV Esad D`ud`evi} u pismu ka16
Š Decembar
2006.
`e da su predstavnici Islamske
zajednice "Sada napravili i korak
dalje i direktno prekr{ili predizbornu ti{inu uo~i odr`avanja lokalnih izbora, 08. septembra 2006.
godine, direktivom da imami u
okviru hutbe (nedjeljne propovjedi) ~itaju u d`amijama u Sand`aku, politi~ki pamflet uperen
protiv funkcionera i aktivista Koalicije Lista za Sand`ak, ina~e
u~esnika na pomenutim izborima".
Podsje}aju}i da nije poznato,
ni u na{oj zemlji, a ni u civilizovanom svijetu uop{te, da se velikodostojnici drugih crkava i
vjerskih zajednica na ovako brutalan i direktan na~in mije{aju u
politi~ki `ivot, D`ud`evi} u pismu
ministru Radulovi}u isti~e da je
Bo{nja~ko nacionalno vije}e u
skladu sa zakonom i svojim Statutom, o{tro osudilo ovakav ~in
i pona{anje muftije Muamera Zukorli}a i njegovog zamjenika Mevluda Dudi}a i zloupotrebe u
politi~ke svrhe sebi pot~injenih
imama i ~inovnika.
Povodom uplitanja vjerske zajednice u politi~ke prilike uo~i samih izbora, Bo{nja~kom nacionalnom vije}u u Novom Pazaru,
preko Savjeta BNV za odnose sa
vjerskim zajednicama, obratio
se veliki imama koji su se `alili
da su jednostavno bili primorani
da izvr{avaju nare|enja muftije
Zukorli}a.
U vezi sa tim, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog nacionalnog vije}a zatra`io je od Milana Radulovi}a, kao nadle`nog
ministra i ~lana Savjeta Republike Srbije za nacionalne manjine, da se javno oglasi i saop{ti
javnosti da li stoji iza ovakve
prakse velikodostojnika i ~inovnika Islamske zajednice Sand`aka, podsje}aju}i javnost da je
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
zbog svih ovih razloga prekinulo
svaku dalju saradnju sa Islamskom zajednicom Sand`aka i
muftijom Zukorli}em.
3-4
Bo{nja~ka rije~
DOGA\AJI
Odlo`ena vanredna sjednica Izvr{nog odbora BNV
Ljaji} i Zukorli} odbili dijalog
Vanredna sjednica Izvr{nog
odbora Bo{nja~kog nacionalnog
vije}a u pro{irenom sastavu, inicirana od strane Dr. Sulejmana
Ugljanina, predsjednika Vije}a,
na kojoj je trebalo da se razmatra aktuelna situacija u Novom
Pazaru, a na koju su bili pozvani
predstavnici parlamentarnih bo{nja~kih politi~kih partija zastupljenih u novopazarskom parlamentu: Bajram Omeragi}, predsjedavaju}i koalicije "Lista za
Sand`ak", Rasim Ljaji}, predsjednik Sand`a~ke demokratske partije, te Muamer Zukorli}, predsjednik Islamske zajednice Sand`aka, kao i predstavnici nacionalnih institucija i udru`enja u
Sand`aku, a koja je trebalo da
se odr`i 17. novembra 2006.
godine, odlo`ena je zbog neprihvatanja poziva od strane Rasima
Ljaji}a i Muamera Zukorli}a.
I ovaj put, kao i mnogo puta
ranije, Rasim Ljaji} i Muamer Zukorli} odbili su dijalog i na taj na~in izbjegli da se suo~e sa ~injenicama i argumentima. Javnosti
je poznato da su upravo oni mnogo puta do sada javno prozivani
i optu`ivani za odgovornost za
vi{egodi{nju politi~ku nestabilnost u Novom Pazaru, koja je
obilje`ena incidentima, bomba{kim napadima, ranjavanjima ljudi, pa i ubistvom odborni~kog kandidata Ru`dije Durovi}a, a sve
u cilju da se doma}oj i me|unarodnoj javnosti region Sand`ak
predstavi kao nestabilno i krizno
podru~je, a Bo{njacima onemogu}i u`ivanje osnovnih gra|anskih i nacionalnih prava, te na
taj na~in uspori integracija bo{nja~kog naroda u sve dru{tvene
i dr`avne strukture u na{oj zemlji.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
izrazilo je zabrinutost da ljudi ko-
ji imaju ambicija da se bave javnim poslovima u ime bo{nja~kog naroda, odbijaju dijalog u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u.
Posebno zabrinjava ~injenica
da biv{i ministar i jo{ uvijek aktuelni ~elnik Islamske zajednice
u Novom Pazaru, ne priznaju Bo{nja~ko nacionalno vije}e koje
je osnovano u skladu sa zakonom i koje je najvi{i predstavni~ki dr`avni organ u oblasti manjinske samouprave sand`a~kih
Bo{njaka u Republici Srbiji, pa
je samim tim i kompetentno i
nadle`no da se bavi svim aspektima dru{tvenog `ivota nacionalne zajednice koju predstavlja.
Na taj na~in i Ljaji} i Zukorli} su
otkrili naj{iroj javnosti u Sand`aku i Srbiji, kao i u me|unarodnoj
zajednici, da je njihova spremnost na dijalog neiskrena i predstavlja obi~nu farsu.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e uputilo pismo Reisu IZ BiH, Dr. Mustafi ef. Ceri}u
Povodom politizacije Islamske zajednice Sand`aka i njenog
direktonog mije{anja u izborni
proces sa ciljem uticaja na izborne rezultate na izborima za odbornike skup{tina op{tina u Novom Pazaru i Sjenici, predsjednik Izvr{nog odbora Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a Esad D`ud`evi} uputio je pismo Reisu-lulemi Dr. Mustafi ef. Ceri}u.
U pismu se ka`e:
"Cijenjeni Reis ef. Ceri}u, na
samom po~etku Vam `elim zahvaliti na poruci koju ste uputili
rukovodstvu IZ Sand`aka u kojoj
tra`ite nemije{anje ove institucije u politi~ki `ivot i da kao rukovodstvo na{e najstarije institucije, Islamske zajednice ne izazivaju podjele unutar bo{nja~kog
naroda u Sand`aku.
Imamo neprijatnu obavezu
upoznati Vas sa ~injenicom, da
je u posljednje vrijeme Islamska
zajednica Sand`aka pretvorila
vjerske objekte u Sand`aku u
mjesta otvorene politi~ke propagande a naro~ito je postala redovna praksa, da uo~i svakih izbora predstavnici Islamske zajednice Sand`aka otvoreno pokazuju ambicije da direktno u~estvuju u politi~kom izbornom procesu ili makar svojim {tetnim i
nebuloznim saop{tenjima uti~u
na izborni rezultat. Sada su napravili i korak dalje i direktno su
prekr{ili predizbornu {utnju uo~i
odr`avanja lokalnih izbora 08.
09. 2006. godine, direktivom
da imami u okviru hutbe ~itaju u
d`amijama u Sand`aku, politi~ki
pamflet uperen protiv funkcionera i aktivista Koalicije Lista za
Sand`ak, ina~e u~esnika na pomenutim izborima. Nije poznato
u na{oj zemlji i civilizovanom svijetu da se velikodostojnici drugih crkava i vjerskih zajednica na
ovako brutalan i direktan na~in
mije{aju u politi~ki `ivot. Bo{nja~ko nacionalno vije}e je u skladu sa zakonom i svojim Statu-
tom, o{tro osudilo ovakav ~in
pona{anja muftije Muamera Zukorli}a i njegovog zamjenika Mevluda Dudi}a i zloupotrebe u politi~ke svrhe sebi pot~injenih imama i ~inovnika.
U prostorije Bo{nja~kog nacionalnog vije}a u Novom Pazaru
a preko Savjeta BNV za odnose
sa vjerskim zajednicama obratilo se mnogo imama koji su se
`alili da su oni jednostavno primorani da izvr{avaju nare|enja
Zukorli}a ali da zbog straha i prijetnji nisu u mogu}nosti da djeluju druga~ije. Pored toga, poznato Vam je da je Bo{nja~ko nacionalno vije}e zbog svih ovih razloga prekinulo svaku dalju saradnju sa Islamskom zajednicom
Sand`aka dok je na njenom ~elu Muamer Zukorli}.
Ovim pismom prije svega tra`imo od Vas da se javno oglasite i saop{tite javnosti da li i Vi
stojite iza ovakve prakse velikodostojnika i ~inovnika Islamske
zajednice Sand`aka".
Decembar 2006.
Š 17
Bo{nja~ka rije~
3-4
DOGA\AJI
Sa 21. redovne sjednice Izvr{nog odbora BNV
Konkurs za bo{nja~ku nacionalnu himnu
Na 21. redovnoj sjednici Izvr{nog odbora BNV, odr`anoj
3. novembra 2006. godine, pored bud`eta za narednu fiskalnu godinu, koji je planiran u
iznosu od 29,5 miliona dinara,
razmatrano je jo{ nekoliko ta~aka me|u kojima i otvaranje
kancelarije BNV u Prijepolju do
kraja godine.
Odlukom Izvr{nog odbora Vije}a uskoro }e biti i raspisan
konkurs za nacionalnu himnu
Bo{njaka koji `ive u Republici
Srbiji.
"Bo{njaci }e se dr`ati iskustva ostalih evropskih naroda
koji su inspiraciju za svoje nacionalne himne na{li u svojoj
bogatoj kulturno-muzi~koj ba{-
tini", kazao je tim povodom predsjednik Izvr{nog odbora Vije}a Esad D`ud`evi}, nagla{avaju}i da }e BNV, odnosno Bo{njaci koji `ive u Republici Srbiji,
po{tovati himnu ve}inskog srpskog naroda a da }e pjevati
svoju nacionalnu himnu prilikom va`nih dru{tvenih i politi~kih doga|aja i manifestacija.
Bo{njaci podr`ali novi Ustav
Nove garancije za Bo{njake
Novim Ustavom Republike Srbije, koji je potvr|en na Referendumu, 28. i 29. oktobra, Bo{nja~ko nacionalno vije}e postaje
ustavna kategorija, njime se
garantuje ravnomjerni regionalni
razvoj, ljudska i manjinska prava, te posebno o~uvanje nacionalnog identiteta svakog naroda
kroz pravo na upotrebu mater-
njeg jezika, na obrazovanje i informisanje na svom jeziku i na
za{titu kulturne ba{tine, ocjena
je Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Novim ustavnim odredbama
se manjinama, tako|e, garantuje u~e{}e u dr`avnom parlamentu, javnim slu`bama i preduze}ima, te drugim ustanovama i institucijama, kao i vra}anje imovi-
ne op{tinama, zabranjuje vjerskim zajednicama u~e{}e u politi~kom `ivotu i, kona~no, raskida
sa Milo{evi}evim jednostrana~kim ustavom i njegovom zaostav{tinom.
Na poziv Bo{nja~kog nacionalnog vije}a sand`a~ki Bo{njaci
podr`ali su dono{enje novog Ustava Republike Srbije.
Me|unarodni knji`evni susreti u Turskoj
]elahmetovi} predstavlja pjesni~ki Sand`ak
Me|unarodnim knji`evnim
susretima koji se, 23. i 24. decembra odr`avaju u Istanbulu,
u organizaciji Turskog knji`evnog dru{tva, ove godine, na prijedlog Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, prisustvuje i Rasim
]elahmetovi}, pjesnik iz Priboja i Safet Hadrovi} Vrbi~ki iz
Ro`aja.
Rasim ]elahmetovi} je zastupljen u preko 30 zajedni~kih
zbirki: antologija i zbornika poezija. Bavi se knji`evnom kritikom i esejistikom. Pjesme su
mu prevo|ene na: turski, poljski, bugarski, makedonski i albanski jezik. Jedan je od osniva~a Kluba Pisaca u Priboju i
utemeljiva~a knji`evne manifestacije "Limske ve~eri poezije". Dobitnik je knji`evnih nagrada: "Bla`o [}epanovi}" (2
18
Š Decembar
2006.
puta), "Limskih ve~eri poezije", "Vukovi Lastari", "Vijesti",
"Susreti drugarstva" i dr.
Za doprinos u razvoju kulture dobitnik je najve}ih priznanja Op{tine Priboj i "Zlatne zna~ke" Kulturno prosvjetne zajednice Srbije. Objavljene knjige su mu: "Prerane pjesme",
poezija (1974), "Preprane vatre" (1974), "Zimzelene tuge",
poezija (1992), "Kazivanja o
crnim gujama" (1993), "Pisma
sinu Samiru", poezija, pri~a
"Nepomenice" (1996. i 1998),
"Za vodom bi krenule obale"
(2004).
Bo{nja~ko nacionalno vije}e }e, u skladu sa svojom odlukom o izdava~koj djelatnosti, {tampati izabrana djela ovog
vrsnog sand`a~kog pjesnika.
ISPRAVKA
Tehni~kom gre{kom u pro{lom broju
"Bo{nja~ke rije~i" ispu{teno je ime predsjednika Muslimanskog kulturnog centra u
Subotici, Ibrahima Rustemovi}a Hudutia.
Na slici G-din Rustemovi} - Huduti prima
bo{nja~ku nacionalnu zastavu od predsjednika Izvr{nog odbora BNV Esada
D`ud`evi}a.
Iskreno izvinjenje Redakcije zbog oma{ke.
3-4
Bo{nja~ka rije~
AKTUELNO
Visoka delegacija Me{ihata Islamske zajednice Srbije u posjeti Vije}u
Za jedinstvenu Islamsku zajednicu
Dana 05. 12. 2006. godine
u Glavnom uredu Bo{nja~kog
nacionalnog vije}a u Novom Pazaru predsjednik vije}a Dr. Sulejman Ugljanin primio delegaciju Me{ihata islamske zajednice Srbije koju je predvodio Muhamed ef. Jusufspahi}, zamjenik predsjednika Me{ihata i
glavni imam med`lisa IZ Beograda.
Nakon razgovora kojem su
pored Dr. Ugljanina i ef. Jusufspahi}a prisustvovali i Mersad
[ahman predsjednik Savjeta za
odnose sa vjerskim zajednicama u Bo{nja~kom nacionalnom
sebi predstavlja instituciju jer
je ~itav niz godina bio najisturenija li~nost Islamske zajednice u na{oj zemlji u odnosu prema drugim vjerskim zajednicama, dr`avnim organima i Me|unarodnoj zajednici.
Mi smo predstavnike Me{ihata islamske zajednice Srbije
upoznali sa stavovima Vije}a
da Islamska zajednica kao zajedni~ki imenitelj svih muslimana koji `ive na teritoriji Republike Srbije treba da bude jedinstvena, da odbori i me{ihati islamskih zajednica preko svojih
organa i predstavnika utvrde
Dr. Sulejman Ugljanin u razgovoru sa ~elnicima Me{ihata IZ Srbije
vije}u i glavni imam Med`lisa
islamske zajednice Mali Zvornik, Mehmed Alija Veli, Dr. Sulejman Ugljanin i Muhamed ef.
Jusufspahi} dali su izjave predstavnicima medija o su{tini njihovog razgovora.
Dr. Sulejman Ugljanin: "Drago mi je {to sam u svojstvu
predsjednika Bo{nja~kog nacionalnog vije}a imao priliku da
ugostim Muhameda ef. Jusufspahi}a, sina Hamdije ef. Jusufspahi}a, ~ovjeka koji sam po
zajedni~ke principe izbora i organizovanja i da izaberu svog
zajedni~kog predstavnika koji
bi takvu jedinstvenu Islamsku
zajednicu predstavljao".
Muhamed ef. Jusufspahi}:
"Zahvaljujem se Dr. Sulejmanu
Ugljaninu predsjedniku BNV na
toplom prijemu i podr{ci koju
smo dobili u na{im nastojanjima za objedinjavanje svih islamskih zajednica koje postoje u
Republici Srbiji u jednu jedinstvenu Islamsku zajednicu, a ne
znam koliko je javnost u Sand`aku upoznata sa na{om platformom za objedinjavanje Islamske zajednice ~ija je su{tina
u formiranju me|ume{ihatskog tijela kojim bi predsjedavao jedan od postoje}ih predsjednika me{ihata a ovo tijelo
bilo bi rotacionog karaktera. U
drugoj fazi pristupilo bi se formiranju Rijaseta sa sjedi{tem
u Beogradu. Ova na{a platforma u suprotnosti je sa stavovima Me{ihata islamske zajednice Sand`aka koji zagovara tezu
da sjedi{te Rijaseta bude u Novom Pazaru pod direktnom jurisdikcijom Rijaseta u Sarajevu.
Bez obzira na razli~itosti, platforme su dobra polazna osnova za postizanje kompromisnog
rje{enja".
Poja{njavaju}i zbog ~ega Me{ihat islamske zajednice Srbije
nije pristupio radu formiranog
tijela za objedinjavanje Islamske zajednice koje je osnovano
od strane Sabora islamske zajednice Sand`aka, ef. Jusufspahi} je rekao: "Mi smo ovdje
do{li da ujedno izrazimo i svoje
nezadovoljstvo jednostranom
formiranju tijela za objedinjavanje Islamske zajednice oko ~ega nas niko nije konsultovao a
sada o~ekuju da nas odluke
tog sabora obavezuju. Ne znam
za{to bi za pripadnike jednog
sabora bile obavezuju}e odluke koje donese drugi sabor."
Na kraju, Dr. Sulejman Ugljanin slo`io se sa izjavom Muhameda ef. Jusufspahi}a da politi~ke partije, kako one u Sand`aku tako i one u Beogradu,
problematiku objedinjavanja Islamske zajednice ne treba da
koriste u svrhu politi~kog marketinga u predizbornim kampanjama i da donose bilo kakve
jednostrane odluke i rje{enja,
insistiraju}i da se razgovori na
ovu temu obnove nakon zavr{etka parlamentarnih izbora u
Republici Srbiji.
Decembar 2006.
Š 19
Bo{nja~ka rije~
3-4
AKTUELNO
Iz Me{ihata Islamske zajednice Srbije
POMO] PRIKUPLJANA, PARA JO[ NEMA
Nakon brutalnog napada neodgovornih pojedinaca i grupa
na Bajrakli d`amiju u Beogradu
i d`amiju u Ni{u, 17. i 18. marta 2004. godine, Islamska zajednica Srbije uputila je javni
poziv pripadnicima Islama u
Srbiji i svim ljudima dobre volje
20
Š Decembar
2006.
da pomognu obnovu ovih bogomolja. Na ovaj poziv, a preko
Me{ihata Islamske zajednice
Sand`aka, odazvao se i veliki
broj vjernika iz Sand`aka i za
pomo} u obnovi d`amija prikupljena su odre|ena nov~ana
sredstva.
Nakon vi{e od dvije i po godine u Bo{nja~ko nacionalno vije}e stigao je dopis od Informativne slu`be Me{ihata Islamske zajednice Srbije u kome se,
izme|u ostalog, ka`e da Me{ihat Islamske zajednice, me|utim, ne zna koliko je sredstava
prikupljeno i sa `aljenjem
konstatuje da do dana{njeg
dana na njihovu adresu od
Me{ihata Islamske zajednice Sand`aka nije stigao
ni jedan jedini dinar, niti
bilo koja valuta, kao niti bilo koji drugi vid pomo}i u
gra|evinskom materijalu.
3-4
Bo{nja~ka rije~
KULTURNA BA[TINA [email protected]^KIH BO[NJAKA
Pi{e: Faruk Dizdarevi}, histori~ar
Bojad`i}a
~ardak u Voljavcu
(Kara-Suljov ili Avdijin ~ardak)
ada je 1926. godine prolazio dolinom Lima profesor
Aleksandar Deroko, poznati istoriograf srpske srednjovjekovne i narodne arhitekture,
izme|u ostalog je zapisao: (…)
"Tako smo na jedno 12 do 14
kilometara niz vodu od varo{i
(Bijelog Polja, prim. F. D.), idu}i desnom obalom, nai{li iznenada, na mestu gde svaki put
prestaje i odakle se stazom
mora dalje pe{ice, na ru{evine
crkve Voljavac. Tu se polje svr{ava i planine se postepeno
zatvaraju nad Limom. S desna
u reku uti~e Bistrica; na jednom visokom }uviku vi{e utoka di`e se stara jedna begovska kula, impozantna kao kakav
zamak, a na drugome, ne{to
ni`em, ispod i bli`e reci, nalaze se ru{evine crkvice".1 (Podvukao F.D.).
Ta stara kula koju pominje
Dereko je ~ardak Bojad`i}a u
Voljavcu. Njega je izgradio Sulejman Bojad`i} (Kara-Suljo)
oko 1828. godine, koji je sa
majkom i dva brata do{ao u
ove krajeve XVI-XVII vijeka iz
mjesta Boji{ta kraj bosanskog
grada Tuzle.
Rije~ je, o~igledno, o veoma
imu}nim ljudima koji su iz svojih razloga (porodi~na tradicija
ka`e da su tamo "pali u krv")
do{li ovamo, u Voljavac, iz srednje Bosne, kupili dio imanja
poznatog voljava~kog veleposednika Fetaha Zejnilovi}a, i
kad je jedan od njih, Sulejman,
K
odlu~io da ovdje ostane zauvjek - sagradio je ~ardak. O istoriji bratstva Bojad`i}a ovom
prilikom se ne}emo baviti ve}
}e biti rije~i o pomenutom ~ardaku.
Izgradnja ovakvog tipa objekta je, svakako, posljedica `elje njegovog sopstvenika, da
izrazi svoje bogatstvo i mo}, a
i potrebe da se to i odbrani.
^ardak je podignut u nemirno i
opasno vrijeme kada je starje{ina Bihora bio Hasan Hot.
Kamenom ozidani dio ove
gra|evine sa~uvan je do dana{njih dana pa zahvaljuju}i tome i svojevremeno zabilje`enim sje}anjima D`emile Bojad`i}-Dizdarevi}, Bahta Bojad`i}a, Jaha [aronji}a i Adema Bojad`i}a u prilici smo da damo
detaljan opis ~ardaka.
U odnosu na ostale okolne
~ardake (npr. Nurudinage Bu~ana ~ardak u susjednom Gubav~u bio je dimenzija, 11 x 11
m), Bojad`i}a ~ardak je znatno
manjih dimenzija. U osnovi gra|evina je iznosila 6,4 x 6,2 m.
Najpodesniji geometrijski oblik
ovakvog tipa objekta, koji ima
va`nu odbrambenu funkciju je,
uglavnom, kvadrat, rje|e krug.
Samo u ta dva oblika su uslovi
pregleda i pristupa jednaki za
sve ~etiri strane. Za odbranu i
bezbjednost je potrebna i visina. Zato je stambeni prostor u
~ardaku u Voljavcu bio na tri
boja (sprata); odnosno prizemlje i sprat bili su ozidani od ka-
mena, a posljednji spratni dio
ura|en je od drveta.
^ardak su podigli majstori iz
Njegnjeva i sa Strojtanice, u to
vrijeme ~uveni dun|eri u kraju
koji su bili dosegli visok stepen osposoblejnsoti kako u obradi materijala kao i u ve{tini
gra|enja. ^ardak Bojad`i}a, gledano u cjelini, je izvjesna mje{avina lokalnih, dakle ovda{njih, karakteristika gradnje takvog tipa objekta i posebnosti
vlasnika koje su vezane za njegov pre|a{nji zavi~aj, srednju
Bosnu.
Kameni dio zidan je od kamena trpanca sa kre~nim malterom, poja~an povremeno tesanim i pritesanim kamenom
uklopljenim du` ivi~nih zidnih
strana gra|evine. Ulazna vrata
i prozori na kamenom dijelu oblo`eni su bili tesanicima. Debljina zida je oko jedan metar.
Prizemni dio nije imao prozora,
ve} uske vertikalne otvore na
tri strane tzv. Mazgale, pu{karnice. Ukupno ih je {est - dvije
sa sjeverne strane - na visini
od 1,40 m jedna, a druga je na
visini od 2,47 m. Sa ju`ne strane su tako|e dvije na istoj visini od 1,10 m; na zapadnoj
strani su tri pu{karnice, dvije
na visini od 0,9 m a tre}a je od
nivoa 2,80 m. Na isto~noj strani nema nikakvih otvora.
Kamenom ozidani dio ~ardaka nije bio malterisan. Ulazna vrata su sa zapadne strane
i bila su uokvirena glatko te-
1. Aleksandar Dereko, Nemanjina crkva Svete Bogorodice u Bistrici,
Glasnik Skopskog nau~nog dru{tva, knj. V, Skoplje 1929.
Decembar 2006.
Š 21
Bo{nja~ka rije~
sanim kamenom. Vrata su se
zavr{avala lu~no, s tim {to je
pri vrhu luk bio povezan sa dva
u ram uglavljena tesana kamena, te se tako dobio ram za
pravougaona vrata. Cijeli ram
vrata oja~an je tako {to su dva
u sredini tesana kamena iz luka bila produ`ena u zid za oko
30 cm. Vrata su bila dosta uska, tek tolika da je kroz njih
"rahat mogao pro}i hat", konj
sedlanik, za kojeg je u lijevom
dijelu prizemlja bio namijenjen
prostor, ogra|en tesanim smr~evim daskama i sa zemljanim, nabijenim, podom. U tom
dijelu dr`ana je i horma (oprema) za konja. Ostali dio prostora bio je kaldrmisan oblucima i
slu`io je kao magaza.
Drvena ulazna vrata bila su
3-4
drveta. Ova poluga imala je
svoja le`i{ta u zidu i po potrebi
je pomjerana kad se vrata otvaraju.
Na isto~noj strani zida bio je
od`ak zidan od }erpi~a. U ovaj
od`ak, na svakom spratu, uklju~ena je od kamena ozidana
od`aklija koja je slu`ila za zagrijevanje i za kuhanje. Od`ak
je izlazio na krov i zavr{avao se
bad`om, sa dvije strane pokrivenom glatkim daskama a sa
dvije bo~ne strane bile su uba~ene izrezane daske kuda je izlazio dim.
Ulaz iz prizemlja na sljede}i
sprat vodio je preko drvenih,
jakih, unutra{njih stuba (stepenica) koje su se jednim dijelom oslanjale na izbo~inu iz
spoljnjeg zida. Stepenice su
zio, davao je mogu}nost da se
kontroli{e prostrani okolni pejza`. I glavni prostori - sobe tako|e su bile orijentisane prema pogledu, tj. padu terena ka
zapadu, jugozapadu i sjeverozapadu. Manja soba, na isto~noj strani, imala je jedan prozor, tako|e lu~nog zavr{etka.
U ovoj prostoriji se spremala
hrana i u njoj su spavala slu`in~ad. Obje sobe su imale hamame (kupatila) sa gvozdenim
odvodnim cijevima za vodu. Hodnik se zavr{avao vratima preko kojih se izlazio u vise}i nu`nik. Ova dva sanitarna ure|aja
obavezni su element muslimanske ku}e.
Prozori na ovom dijelu ~ardaka, re~eno je, bili su manjih
dimenzija iz razloga ve}e bezb-
Iz Bo{nja~ke kulturne ba{tine - Gici}a ku}a u Novom Pazaru. Foto: Ned`ad Smailagi}, 2006.
ura|ena od jakih hrastovih dasaka po sistemu "na ku{ak" i
uglavljena u kameni okvir gvozdenim baglamama. Dio rama
vrata bio je uvu~en nekoliko
santimetara od ostalog zida
unutra. Na spoljnoj strani zida
bio je zvekir kojeg ~ini okrugla
rozeta od gvo`|a sa halkom.
On je slu`io za pozivanje doma}ina udaranjem halke po
gvo`|u i(li) za zatvaranje vrata.
Sa unutra{nje strane vrata su
se zatvarala s velikom polugom (mandalom) od hrastova
22
Š Decembar
2006.
imale perdu (rukohvat) ispod
koje su bile, u nizu, pore|ane
vretenasto ura|ene kolenike.
Na spratu su bila dva odjeljenja - jedna ve}a i druga ne{to manja soba. U sobe se ulazilo iz hodnika. Tavanice su bile od bukovih {a{ovaca a sobe
potasane smr~evim podnicama. Zidovi su bili malterisani i
obojeni kre~om. Ve}a soba je
imala dva omanja prozora, koji
su se zavr{avail lu~no. Divan
dominiraju}i polo`aj ~ardaka,
nab re`uljku na kome se nala-
jednosti i zasvo|eni su sa zako{enim uglovima radi boljeg
pristupa svjetla unutra. Iako su
dimenzije pomenutih prozora
bile prili~no male, unutra{njost
soba na ovom sprtatu ~ardaka
je dosta svijetla zbog refleksije
njenih bijelo okre~enih unutra{njih zidova.
Na posljednji sprat vodile
su stepenice ura|ene na isti
na~in kao i pre|a{nje. Taj dio
~ardaka bio je ura|en od drveta. Osnovne grede (patosne i
krovne) bile su sr~evina o bje-
3-4
lovine. Bjela (vrsta hrasta) je i
onda bilo u znatnim koli~inama
po gajevima i ispod Jovanskog
kr{a. Drveni dio je imao ispust
od oko 80 cm, sa svake strane
zida. Ra|en je od smr~evih
stubova koji su bili u`ljebljeni u
temeljnice i vjen~anice. Stubovi su bili vertikalno postavljeni,
{to je bila izvjesna rijetkost u
odnosu na druge ~ardake u
okolini, gdje su daske po pravili postavljane horizontalno.
Velika, vrlo prostrana soba
imala je funkciju glavn prostorije u ~ardaku. Osvjetljavala su
je dva dosta velika, pravougaona prozora spojena u bateriju.
^itavom {irinom sobe, prema
prozorima, bile su postavljene
se}ije sa "kalufli" jastucima. U
Bojad`i}a ~ardaku, kao uostalom i u ve}ini drugih, u unutra{njoj opremi sprovedeni su izvjesni principi. Najprije je to bila klasifikacija soba namijenjenih spavanju, odmoru, prijemu
i spremanju hrane, ako se to
ne radi u posebnoj zgradi. Za
ispunjenje tih funkcija ustanovljeni su posebni elementi namje{taja: du{ekluk, hamam~ik, od`ak, pe}, se}ije, rafovi,
itd. Na jedan racionalan na~in
fiksirani i razmje{teni u {irini
jednoga pojasa sobe, po pravilu, jedna patina ili ~etvrtina
prostora sobe. Cijeli ostali prostor slobodan je, zastrt }ilimima, ~isti i pregledan, vrlo blizak ~ovjeku, tj. udoban.
Pored velike, na posljednjem spratu, bila je i manja soba, sa jednim prozorom istog
oblika kao u velikoj sobi. Na
zidu, na kome su ulazna vrata,
bio je ~iviluk od vodoravno postavljene daske u koju su bile
ukucane ove}e kovane ~ivije
(ekseri).
Vratimo se, na~as, velikoj
sobi zbog jedne zanimljivosti: o
centralnu tavansku gredu bile
su u~vr{}ene dvije jake halke
na kojima se prilikom \ur|evdanskih sve~anosti pravila ljulja{ka, oko koje se je mlade` iz
~ardaka i bratstva (istina isklju~ivo `enska) zabavljala na
taj praznik. Od udaje Husove
Bo{nja~ka rije~
k}erke D`emile u Dizdarevi}e
na ovu zabavu u ~ardaku, povremeno bi dolazile i djevojke
iz ovoga roda.
Bojad`i}a ~ardak bio je prekriven smr~evom daskom po
sistemu "na lambu", {to zna~i
da je krovna daska slagana na
preklop, usjek. Jedan red daski se zare`e i prikuje, a po njoj
dolazi druga daska, isto tako
zarezana, koja se preklopi preko ve} postavljene daske, ula`enjem zareza u zarez. Ovakva
vrsta krova su u na{em kraju
zvala i "na preklop". ^itav krov
je na vrhu bio sveden na jednu
ta~ku koja se produ`avala drvenim {iljkom visine od oko ~etiri metra, koji je u donjem dijelu bio izrezbaren.
U ~ardaku je, dakle, stanovao Sulejman (Suljo) sa sinom
jedincem Ibrahimom koji je u
Bijelom Polju zavr{io medresu i
bio hod`a. Izme|u ostalog obu~avao je djecu pismenosti i vjerskim poukama u voljava~kom
mektebu. Ibrahim se o`enio Behijom (Behom) Hani} iz Brodareva.
Po~etkom XX vijeka Turska
carevina je bila na izdisaju. Sand`ak, jo{ uvijek dio Otomanske imperije, potresaju bune i
nezadovoljstva. U bjelopoljskom kraju 1910. godine doga|a se Rasovska buna a malo
zatim, na {irem podru~ju Sand`aka izbija tzv. Raoni~ka buna
(1903-1908). U tim nemirnim
vremenima neki ljudi ("Crnogorci od Kola{ina"), koji su zbog
ne~ega bili u zavadi sa Bojad`i}ima, iskoriste priliku jedne
subote kad su mu{ki ~lanovi
bili na pazaru u Bijelom Polju,
te zapale ~ardak, kojom prilikom je izgorio sav njegov drveni dio. @enskinji i djeci nijesu
ni{ta na`ao u~inili. To se desilo 1905. godine.
Familija Mali}ova (Kara-Suljovog unuka), nakon ovog doga|aja skloni se u ~ardak na
Viso~koj (postoji mi{ljenje da
su i njega podigli Bojad`i}i (?))
i tu su boravili dok nije osposobljen ~ardak u Voljavcu.
Prilikom ove njegove reko-
nstrukcije u~injene su bitnije
prepravke. Ulazna vrata su pro{irena i sklonjeni raniji tesanici
koji su ih uokviravali; na spratu
su pro{ireni prozori, a i enterijer ~ardaka sada je ne{to druga~iji. Na drvenom spratu formirane su tri sobe - velika, srednja i mala. U srednjoj sobi bilo je ognji{te, Na grede su postavljene kamene plo~e a preko njih zemlja "smonica". Ova
soba se zvala "ku}a". Ognji{te
je bilo otvoreno sa ~erenom i
verigama. Ona nije imala plafona te je dim izme|u krovnih
greda izlazio na tavan, a odatle
kroz bad`u vani. U velikoj sobi
ozidana je pe} sa lon~i}ima,
pored koje je bio drveni krevet
za sjedenje i odmor. Krov je,
sa manjim izmjenama, ura|en
kao i ranije tako da je i sada
ova gra|evina, na brijegu na
kome se nalazila, imala impresivan izgled, ba{ onakav kakvog ga je do`ivio arhitekta Aleksandar Dereko, sredinom druge decenije XX vijeka.
Ibrahim Suljemanov imao je
dvojicu sinova: Selmana i Mali}a. Oni su se o`enili sa dvije
ro|ene sestre, k}erke ~uvenog
Hod`-Milove, od kojeg je kasnije nastalo ugledno bratstvo Hod`i}a iz Milova.
Kada je Ibrahim odlu~io da
podijeli svoje imanje sinovima
on napravi lijepu i prostranu
ku}u na desnoj obali Voljava~kog potoka, na Vrti}u. Tu ku}u i dio imanja dobije Selman
a ~ardak i drugi dio imanja pripadne mla|em Mali}u. Mali} je
sa suprugom Fatimom Hod`i}
iz Milova imao Huseina (Husa),
Ibrahima (Ibra) i Smaila (Smaja). Prilikom sljede}e podjele
imanja, sada izme|u Mali}ovih
sinova, ~ardak pripadne Ibrahimu i Smailu (koji se nije `enio),
a Husein dobije dio imanja na
Trebe`inama, gdje sagradi sebi
ku}u.
Ibrahim se o`enio sa Nurijom Suljevi} iz Kanja sa kojom
je imao Avdiju, Rizvana i Saita.
U posljednje vrijeme ~ardak se
u naroda nazivao Avdijin koji je
bio radan, dobar doma}in i ugDecembar 2006.
Š 23
Bo{nja~ka rije~
ledan ~ovjek.
Tokom Drugog svjetskog rata u ~ardaku je `ivio Avdija, Sulejmanov direktni potomak, sa
svojom familijom. Kada su ~etnici na Bo`i} 1943. po~eli da
pale muslimanska sela na desnoj strani Lima, Voljav~ani poku{aju da odbrane svoje selo i
jedna grupa ljudi se zatvori u
Avdijin ~ardak. Nju su ~inili: Ahmet Bojad`i} sa sinovima Hulom i [e}om, Habib Kotlovi},
tako|e iz Voljavca, bra}a [aronji}i Ajdin i Jaho sa Krajtina i
Adem Crnovr{anin iz Zahumska. U ~ardak su prethodno
unijeli hrane za vi{e dana i
uveli, dolje u magazu, dva vola
da imaju mesa u slu~aju dugo-
3-4
ga|ali i ranili dvojicu. Naravno i
time skrenuli pa`nju na sebe.
^etnici su na svaki na~in poku{avail da zauzmu ~ardak, odnosno da ga zapale; nanosili
su uve~e, pod pla{tom mraka,
slamu i sijeno, to palili, ali visoka kula se nije mogla lako
zapaliti.
Odolijevalo se tome tri dana
i tri no}i a u isto vrijeme se
srje~avalo paljenje i pohara Voljavca. ^etvrtog dana po Bo`i}u, na nagovor ~etnika Talijani
koji su bili u Bijelom Polju po~eli su topovima da ga|aju
~ardak i time primorali ljude u
njemu da ga napuste.
"U tri sahata po no}i 11.
januara 1943. godine" po pri~i
Iz Bo{nja~ke kulturne ba{tine - Zvekir. Foto: Ned`ad Smailagi}, 2006.
trajne opsade. Bili su i solidno
naoru`ani - raspolagali su sa
tri mitraljeza, pu{kama, pi{toljima, bombama i sa dovoljno
municije. Oni su odavde poku{ali da sprije~e paljevinu obli`njeg Gubav~a, koji se sa ^ardaklije video kao na dlanu. Kada su \uri{i}evci poku{ali da
zapale ku}u Ejupa Nuhod`i}a
koja se nalazila na kraju Gubav~a, ljudi iz ~ardaka su ih
Jaha [aronji}a "iza{li smo iz
~ardaka izveli volove i do{li do
U{}a (Bistrice u Lim - F.D.) da
se prebacimo na drugu obalu
Lima i odemo u Metanjac. Kad
smo zagazili u vodu ne{to grunu, pogledasmo - kad gori ~ardak!"
^ardak je pogo|en sa nekolike topovske granate koje su
poru{ile prednji dio zapadnog
zida, a poru{en je i zapaljen i
njegov drveni dio. Nakon svega
ostale su gole zidine i one u
izvjesnoj mjeri o{te}ene. Avdijina porodica se sklonila u ku}u
bjelopoljskog trgovca Dauta
Dobard`i}a. Povratkom u Voljavac poru{eni prednji dio ~ardaka ura|en je od ~atme, zgrada
je ukrovljena crijepom i spolja
omalterisana. Tu se jedno vrijeme stanovalo dok se u dvori{tu nije izgradila ku}a u kojoj su
potom `ivjeli Avdijin sin Adem
sa suprugom i porodica njegovog najmla|eg sina Mali}a. U
~ardaku danas ne `ivi niko.
Civilna profana arhitektura
orijentalne recepcije na na{im
prostorima nastala u vrijeme
turske vlasti, mnogo manje je
zanimala istra`iva~e nego arhitektura na{ih starih manastira
i crkava. To je, donekle, bilo i
razumljivo jer jet a gra|anska,
naro~ito stambena arhitektura, jo{ dovoljno neispitana, bila u sjenci crkvene, naro~ito
zbog njenog `ivopisa velike
umjetni~ke vrijednosti.
U Bijelom Polju i njegovoj
okolini postojao je znatan broj
reprezentativnih stambenih objekata. Pomenu}emo neke uz
ogradu da je to sasvim nepotpun spisak: rezidencija Hajdarpa{i}a u raduli}ima, saraj Salih-pa{e na Loznicama, saraj Kajabegovi}a u Godu{i; ~ardaci:
Dizdarevi}a na Begluku u Holujima, Dervi{evi}eva u Sr|evcu, Hajra, Mula i Huseina Bu~ana u Gubav~u, Bejti}a u Bijelom Polju, Had`ibegovi}a u
Boturi}ima, Hasanbegovi}a u
Bistrici, Mahmutovi}a u Radojevoj glavi; kule: Kajabegovi}a
u Bijelom Polju, [ehovi}a u Sutivanu, Ku~evi}a u Lepojevi}ima na Javoru…
Zbog, ~ini se, pove}anog zanimanja za ba{tinu polimskog
podru~ja (a naravno i {ire) i brige za njenu za{titu, moglo bi
se pristupiti rekonstrukciji ~ardaka Bojad`i}a, jednog od rijetkih, u osnovi, sa~uvanih primjeraka narodne arhitekture u
srednjem Polimlju.
2. Prijepolje 2003, Dvadeset prvi simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevi}a, Prijepolje 2003.
24
Š Decembar
2006.
3-4
Bo{nja~ka rije~
BA[TINICI BO[NJA^KE KULTURE
Dru{tvo za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja
NA TRAGU SVOG IMENA
Pet godina od formiranja, Dru{tvo "Ikre" uporno gradi svoje mjesto me|u Bo{njacima ali i
drugim poklonicima bo{nja~ke kulture i tradicije u Sand`aku. Dukat Isa bega Ishakovi}a,
visoko priznanje dodijeljeno od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a dokaz da "Ikre" izlaze
iz lokalnih okvira
Pojava Dru{tva za nauku, pa Sreten Risti} i mnogi drugi varanja dru{tva. Htjeli smo, jekulturu i umjetnost Bo{njaka Prijepoljci.
dnostavno, da se nekako odu"Ikre" u Prijepolju nije slu~aj"Gajret" je uga{en uo~i dru- premo sve agresivnijem nipona. U ovom je gradu jo{ tri- gog svjetskog rata, u prolje}e da{tavanju, epitetima "izmi{ljedesetih godina pro{loga vijeka 1941. godine, stoji u studiji o na nacija", "islamizirani Srbi" i
sa uspjehom djelovalo Kultur- Dru{tvu "Gajret" ~iji je autor tako dalje, da poku{amo mano-umjetni~ko dru{tvo "Gajret" efendija Nadir Daci}, glavni kar sa~uvati ono {to nas je
koje je okupljalo naprednu gra- imam Med`lisa u Prijepolju.
~inilo posebnim. Ne druga~ijim
dsku omladinu u vi{e sekcija.
Praznina u institucionalizo- od ostalih ljudi, ve} posebnim
Kao pododbor istoimenog vanom kulturno-umjetni~kom u smislu naroda sa svojom tradru{tva formiranog u Sarajevu djelovanju Bo{njaka potrajala dicijom, kulturom, istorijom,
1903. godine, u Prijepolju je je {est decenija. Istini za volju, umjetno{}u, ka`e Ulvija Mu{o"Gajret" po~eo sa radom 27. tokom 1990. godine radio je vi}, prvi predsjednik Dru{tva
maja 1921. Njegov prvi preds- pododbor "Preporoda", tako|e "Ikre".
jednik je bio Murat efendija iz Sarajeva, ali su ratovi u HrDru{tvo za nauku, kulturu i
Suki}, tada{nji upravitelj Prije- vatskoj a posebno u Bosni i umjetnost Bo{njaka "Ikre" forpoljske medrese.
Hercegovini doprinjeli njegovom mirano je u Prijepolju po~et"Gajret" je u Prijepolju orga- brzom ga{enju. Krajem pro{log kom 2001. godine. Osniva~ka
nizovao razli~ite aktivnosti, po- vijeka u nekoliko navrata su Skup{tina je odr`ana 24. maja
~ev od analfabetskog te~aja, organizovani Bajramski progra- te godine kada su izabrani i
namijenjenog tada brojnoj ne- mi pa se mo`e smatrati da su prvi organi Dru{tva. Za predspismenoj populaciji, preko
jednika Skup{tine izabran
doma}i~ke {kole koja je
je Izet Krije{torac, predsjebila prva takve vrste u Sadnika Izvr{nog odbora Ulvind`aku, pa preko predavanja Mu{ovi} a sekretara Meja, mevluda, razli~itih prog{a Brni~anin.
rama i zabava povodom
- Ciljevi Dr{tva su definibajramskih praznika. Posani ~lanom 10. Statuta u
sebno je interesantna proskome se ka`e da je osnovjetarska misija "Gajreta"
vni cilj Dru{tva "Ikre" njekoji je imao ~itaonicu, a
govanje i unapre|enje na1929. godine formirana je i
cionalne kulture, tradicije i
biblioteka.
obi~aja bo{nja~kog naro"Gajret" je i u Prijepolju
da, zatim afirmiranje radobio otvorenog tipa, okupljava iz oblasti nauke, kulture
ju}i kako Bo{njake tako i
i umjetnosti i pru`anje maSrbe. Posebno su se isticali oni, uz interesovanje bo{nja~- terijalne pomo}i autorima i izsvojim radom Murat efendija kih intelektualaca, te njihovo dava~ima u realizaciji istra`i[e}eragi}, Mahmut Ba{ovi}, nacionalno bu|enje, bili temelj vanja, sakupljanje {tampanih
]amil Selmanovi}, bra}a Pa{a- na kome je gra|eno Dru{tvo stvari, rukopisa, originala i
novi}i, Latif i Abdulhalim. Pos- "Ikre".
reprodukcija umjetni~kih djela i
ljednji predsjednik "Gajreta"
- Decenija u kojoj su Bo{- dokumentacije radi formiranja
bio je E{ref ^avi}. U "Gajretu" njaci bili gotovo anatemisani stru~ne biblioteke odnosno arsu vrlo aktivni bili i Jak{a imala je za posljedicu i ja~anje hiva za potrebe nau~nih istBogdanovi}, predratni advokat, neke vrste inata i instikta sa- ra`ivanja, otvaranje biblioteke,
zatim Sreten Vukosavljevi}, do- moodr`anja na ovim prostori- ~itaonice, umjetni~kih galerija,
cnije istaknuti nau~nik i posli- ma. Mo`emo slobodno to uzeti pozori{ta i sli~nih kulturnih usjeratni ministar za kolonizaciju, kao bitnu pokreta~ku ideju st- tanova, organizovanje nau~nih
Decembar 2006.
Š 25
Bo{nja~ka rije~
skupova, knji`evnih i umjetni~kih ve~eri, koncerata, izlo`bi i
sli~no, rad sa mladima, podr{ka i afirmacija talentovanih
pojedinaca u svim oblastima u
kojima djeluje Dru{tvo, odr`avanje bliskih veza sa Bo{njacima koji u ovim oblastima djeluju u inostranstvu kao i odr`avanje bliskih kulturnih veza sa
odgovaraju}im institucijama
drugih naroda u zemlji i inostranstvu, ka`e Me{a Brni~anin,
sekretar Dru{tva "Ikre" od njegovog osnivanja.
Dru{tvo "Ikre" je ciljeve djelovanja podijelilo u nekoliko sektora: knji`evnost i biblioteka-
3-4
a posebno na polju nau~noistra`iva~kog rada, izdava~ke
djelatnosti i informisanja i sporta nismo ostvarili gotovo ni{ta
od na{ih programskih opredjeljenja. S druge strane imamo
o~igledne rezultate na planu
knji`evnosti, pozori{no-scenske djelatnosti, muzi~ke i likovne kulture gdje se programski
ciljevi Dru{tva ostvaruju u vrlo
solidnom obimu i kvalitetu.
Radom Dru{tva "Ikre" tokom pet godina postojanja upotpunjen je duhovni `ivot Bo{njaka na ovim prostorima kroz
sve brojnije i kvalitetnije kulturno-umjetni~ke manifestacije,
Iz aktivnosti Dru{tva za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre"
rstvo, nau~no-istra`iva~ka oblast, pozori{no-scenska djelatnost, muzi~ka kultura i folkor,
likovna kultura, izdava~ka djelatnost i informisanje i sport
kao posebna oblast.
- Rad Dru{tva u ovih pet godina odvija se u uslovima vrlo
oskudnih materijalnih sredstava, ka`e Mehmed Ferajzi}, aktuelni predsjednik Dru{tva. Uz
to stalno je prisutan problem
nedostaka radnog prostora i
izostanak podr{ke lokalne zajednice. Ukupna ekonomska
kriza uticala je na smanjenu
motivaciju na{ih ~lanova za
dugoro~niji i intenzivniji volonterski rad. To su i glavni razlozi
{to smo u nekim od definisanih oblasti uradili veoma malo,
26
Š Decembar
2006.
ostvarena je dobra saradnja sa
nadle`nim republi~kim ministarstvima ali i sa domovima
kulture u okolnim op{tinama i
kulturno-umjetni~kim i drugim
dru{tvima u zemlji i inostranstvu. Veliki broj Bo{njaka ali i
drugih gra|ana posje}uje programe Dru{tva a sve ove godine afirmi{e se princip otvorene komunikacije razli~itih
kultura uvijek sa progresivnom
porukom o neophodnosti po{tovanja razli~itosti i multietni~nosti.
Prvi projekat Dru{tva "Ikre"
bilo je gostovanje novopazarskog pozori{ta sa predstavom
"Hamdi-beg". To je, ispostavilo
se, simboli~no najavilo i najplodniji sektor dosada{njeg dje-
lovanja Dru{tva: pozori{ni amaterizam sa vrlo prepoznatljivim i pa`ljivo odabranim predstavama i zapa`enim gluma~kim ostvarenjima. Valja se
prisjetiti "[efke Hasanove", po
tekstu Prijepoljca Vladislava
Veselinovi}a Tmu{e, koji je posljednji put igran u Sarajevu
1927. godine. "[efku Hasanovu" vidjela je publika u Sjenici,
Novom Pazaru, Tutinu i Plavu.
Uslijedila je, zatim, "Tvr|ava"
Me{e Selimovi}a. Zahtjevan
tekst filozofskog romana za
scenu je adaptirala Indira Had`agi} koja je i re`irala predstavu pa je dugoj nisci gluma~kih ostvarenja pridodala i re`iju "Tvr|ave", jedne od najboljih amaterskih predstava vi|enih u Prijepolju. Ova predstava
se plasirala i na internacionalni festival amaterskih pozori{ta a vi|ena je i u Sjenici, Novom Pazaru, Plavu i Bijelom
Polju.
Uspjelim scenskim ostvarenjima treba dodati i cjelodnevni program posve}en obilje`avanju 430 godina Ibrahimpa{ine d`amije u Prijepolju. Na
centralnoj akademiji, u re`iji
Indire Had`agi}, pojavili su se
glumci, ~lanovi hora i vokalni
solisti Dru{tva "Ikre".
Tu je i vi{e bajramskih programa, zatim obilje`avanje ponovnog po~etka rada Sahat
kule nakon rekonstrukcije i popravke satnog mehanizma, koji
je donirao Prijepoljac Vladimir
Bogdanovi} koji du`e vrijeme
`ivi i radi u Beogradu.
U Prijepolju su, zahvaljuju}i
Dru{tvu "Ikre" vi|ena ostvarenja gotovo svih likovnih umjetnika sa prostora Sand`aka. Isti~emo izlo`be Med`ida Faki}a
iz Tutina, zatim ~lanova Likovnog kluba "Kula" iz Ro`aja,
~lanova Sand`a~kog udru`enja
likovnih umjetnika, te u~esnika
kolonije "Sand`ak inspiracija
umjetnika" na kojoj su vi|ena
djela stvaraoca iz svih nekada{njih republika SFR Jugoslavije. Treba re}i da je "Ikre" ove
godine organiziralo desetodnevni rad ove kolonije u Selja{-
3-4
nici kod Prijepolja a zatim i
izlo`bu nastalih radova.
Posebno mjesto zauzima izlo`ba slika i skulptura povodom 13 godina otmice i likvidacije Bo{njaka iz voza u stanici [trpci. Izlo`ba je izazvala veliko interesovanje gra|ana pa
je galerijski prostor Muzeja, sa
kojim Dru{tvo "Ikre" ima izvanrednu saradnju, bila tijesna
da primi sve zainteresirane.
U ovom pregledu najzna~ajnijih projekata Dru{tva "Ikre"
ne treba zaboraviti promocije
knjiga "Usmene predaje Bo{njaka" Dr. Aj{e Softi} iz Sarajeva, "Antologije savremene
sand`a~ke knji`evnosti" u izdanju "Bosanske rije~i" iz Tuzle, zatim "Almanaha" iz Podgorice, te knjige "]amil gora
Bo{nja~ka rije~
~unara koju je sa uspjehom zavr{ilo oko 200 mladih Prijepoljaca, kao i kurs engleskog jezika koji je okupio 50-tak polaznika.
Zahvaljuju}i Dru{tvu "Ikre"
u Prijepolju su vi|ena gotovo
sva kulturno-umjetni~ka dru{tva sa podru~ja Sand`aka, kao
i dru{tva "Azot" i "Yildiz" iz Gora`da i "El Fatih" iz Breze, te
brojni solisti sevdalinki iz Sand`aka i Bosne i Hercegovine.
- Dru{tvo "Ikre" nije, na `alost, u poziciji da se mo`e pohvaliti tretmanom u ovoj sredini
kada je rije~ o lokalnoj samoupravi pa i ve}ini javnih preduze}a, ka`e Mehmed Ferajzi}, predsjednik Dru{tva. U
bud`etu op{tine se izdvajaju
vi{e nego skromna sredstva.
mo treba da zahvalimo, najprije, grupi donatora iz Prijepolja,
razumjevanju koje imamo u
Ministarstvu kulture i drugima
koji su nam finansirali nekoliko
projekata. Zato i nije ~udno {to
se prilikom odlu~ivanja o svakom projektu ili akciji, najprije
po~ne od najbanalnijeg pitanja: koliko }e to da ko{ta i ima
li izgleda da se obezbijede sredstva, isti~e Ferajzi}.
Misija Dru{tva "Ikre" ostavlja traga. To potvr|uje i visoko
priznanje Bo{nja~kog nacionalnog vije}a koje je Dru{tvu
"Ikre" dodijelilo Dukat Isa bega Ishakovi}a za postignute
rezultate u kulturi i doprinosu
o~uvanju kulturne ba{tine Bo{njaka. Ipak, Dru{tvo "Ikre" je
jo{ daleko od pune afirmacije i
Dru{tvo "Ikre" organizator je velikog broja kulturno-zabavnih manifestacija. Na slici detalj iz programa Dru{tva "Ikre"
razgovora" Faruka Dizdarevi}a
iz Priboja, kao i knji`evno ve~e
posve}eno Rasimu ]elahmetovi}u, tako|e iz Priboja.
Vrijedi ista}i i niz nagradnih
bajramskih konkursa sa centralnom temom "Bajramski su
dani blagi", koji okuplja veliki
broj literarnih stvaralaca iz Prijepolja, Sand`aka i BiH.
Pa`nju zaslu`uje i {kola ra-
Ona su, istina, ne{to ve}a od
kako su sa vlasti oti{li socijalisti, ali je cifra toliko mala da
mi je neprijatno i da je spominjem jer ona ni pribli`no nije
dovoljna ~ak ni da se plate
tro{kovi struje i telefona. A
ako ka`em da pla}amo kiriju
Domu kulture za jednu kancelariju, onda je vi{e nego jasna
na{a pozicija. To {to opstaje-
dostizanja svijetlog imena koje
je odabrano na osniva~koj skup{tini. Ipak, sabornost, upornost i privr`enost tradiciji su
bili motivi osnivanja Dru{tva.
Nadati se je da }e isti ovi
motivi sa~uvati i produ`iti jo{
mnogo godina i decenija vijek
Dru{tva "Ikre" iz Prijepolja.
Muharem M. Mutabd`ija
Decembar 2006.
Š 27
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]
Mr. Red`ep [krijelj
[emsi-pa{a Bi{evac
u spisima
austrijske diplomatije
[emsi-pa{u Bi{evca uvr{tavamo u skupinu historijski najzna~ajnih li~nosti u Sand`aku i
cjelokupnom bo{nja~kom nacio-
tega i mudrih vojskovo|a.
Ro|en je 1846. (1262) i poti~e iz bi{evskog plemena Fejzagi}.1
Rezime
Veliki Bo{njak, vojnik i vojskovo|a,
jedna od najuglednijih historijskih li~nosti u Sand`aku, ~ovjek koji se odlu~no,
tvrdoglavo i oru`ano suprotstavio proevropskom mladoturskom pokretu 1908.
godine, [emsi-pa{a (1842-1908), rodom
iz ro`ajskog sela Bi{eva, glavni je protagonista ove studije. Cilj autora je da
poka`e njegov visoki vojni~ki i islamski
moral, nepokoleblljivost i ~ovje~nost koji
su ga umjesto do najve}eg vojni~kog
unapre|enja i titule vezira odvele u izravnu smrt.
U nekoliko originalnih dokumenata i
dva tariha na mezaristanu u njegovom
rodnom Bi{evu (Ro`ajski kraj) nudimo
izvorno svjedo~anstvo vojno-politi~kih
doga|aja u najburnijoj politi~koj godini
(1908), nakon gotovo {estovjekovne vojno-administrativne dominacije velike Osmanlijske Imperije na Balkanu. Sudionici ovih doga|aja uvjerljivo bilje`e najva`nije detalje o [emsi pa{i i njegovoj
vojni~koj sudbini i nepodmitljivosti.
Klju~ne rije~i: [emsi-pa{a, atentat, Manastir (Bitolj), Solun, Osmanlijska Imperija, sultan Abdulhamid II (1876-1909), Mladoturci,
mladoturski pokret, Austro-Ugarska, konzuli.
nalnom miljeu. On je heroj i tragi~na li~nost formata velikih stra-
Njegova tragi~na smrt nakon
izvedenog atentata okon~ava je-
dno burno vrijeme i najavljuje nova politi~ka talasanja, sa svih strana opkoljene, reducirane, prili~no fragmentirane i hegemonisti~kim pretenzijama velikih evropskih sila sve izlo`enije osmanlijske dr`ave. U [emsi pa{inom do sada istra`ivanom curriculum gloriae-u
mo`emo na}i vrlo malo podataka o hitno pripremljenom i vje{to realiziranom
atentatu na njega. Ni ova
dokumenata ne sadr`e pojedinosti iz vrlo dramati~nog i te{kog vojni~kog puta ovog sand`a~kog viteza.
Klju~ne razloge za njegovu egzekuciju nalazimo
u [emsi-pa{inoj vojni~koj
nepodmitljivosti i tvrdoglavosti: "Tako mi Velikog
Allaha, sultanov hljeb i so
jedem, i toga mi nimeta
izdati ga ne}u!" 2
Ova prepri~avana [emsi-pa{ina izjava svjedo~i o
moralnoj ~vrstini i karakteru jedne od najpoznatijih
bo{nja~kih historijskih li~nosti, vojniku koji je uvijek
mislio duboko, racionalno i trezveno. Njegova munjevita vojni~ka
karijera, oslikava njegov vrtoglavi uspon u vrlo zgusnutoj vojni~koj hijerarhiji osmanlijskog dr`avnog ustrojstva.
1. U svojoj sjajnoj vojni~koj karijeri napreduje izuzetno dobro. Godine 1864/65. (1280) je unaprije|en u mulazima (poru~nika); pet godina kasnije u juzba{u (kapetana), lijevog kolagu, nakon toga desnog kolagu (~inovi ranga izme|u kapetana i
majora u osmanlijskoj vojsci), a 1884/5. (1300) godine u binba{u (majora), 1893/94. (1309) postaje kajmakam (potpukovnik), odmah zatim miralaj (pukovnik), a 1899/1900. (1315) zapovjednik sand`aka (administrativne jedinice) ili miriliva
(general-major). Za zasluge na uspostavljanju reda na crnogorsko-albanskoj granici 1900/01. (1316) godine promovisan je
u II ferika (general-potpukovnika), nakon toga I ferika (general-pukovnika), da bi sljede}e1901/1902. (1317)godine radi silnih uspjeha bio promovisan u pa{u (generala).
2. O `ivotu [emsi-pa{inom, vidjeti njegovu romaniziranu biografiju: Zaim Azemovi}, [emsi-pa{ina balkanska sudbina, Ro`aje
2005.
28
Š Decembar
2006.
3-4
Ova klju~na [emsi-pa{ina izjava kojom se i zvani~no suprostavio mladoturskom pokretu, po
svojoj su{tini sadr`i visoku svijest o ozbiljnosti nadolaze}e opasnosti, koja je rezultat manjkavosti unutarnjih reformi Osmanlijske Imperije, ~iji je on bio vojnik. Njegov ovakav stav karakterizira ~vrsta odlu~nost da se
nipo{to ne pogazi zakletva data
pred osmanlijskim pravno-teoretskim sustavom zasnovanom na
temeljima [erijata. Ta }e vojni~ka nepopustljivost i odlu~nost,
takore}i tvrdoglavost, postepeno stvoriti pogodan teren za njegovu planiranu egzekuciju, a sve
zbog nespremnosti, nepokolebljivosti i neposustajanja jednog,
sultanu odanog i vjernog vojnika, da bezuvjetno kapitulira pred
nadolaze}im ja~anjem pokreta
Mladoturaka. Prihvatanje i afirmacija jednog partikularnog identiteta u nevi|enoj historijskoj
drami, name}e nam se kao imperativ, ali i `elja, da se nedovoljno obavije{tenoj javnosti primakne dugo potiskivana i osporavana li~nost [emsi-pa{ina.
U toj se osmanlijskoj ra{omonijadi [emsi-pa{a ne namjerava su~eljavati sa bremenitom
pro{lo{}u, ve} je kao poslu{an
vojnik usredsrije|en na svoju vojni~ku du`nost, ni malo se ne
osvr}u}i na sve izrazitiju centralisti~ku tendenciju kojoj je sultan Abdulhamid II tokom svoje
vladavine te`io.
U njegovom zavi~ajnom Bi{evu (zaseok Sinanovi}a Luke),
osim uspomena i anegdota na
[emsi-pa{ino doba, podsje}aju
jedino kamena uzglavlja postavljena nad kaburom njegovih roditelja, oca Destana i majke Vasvije - Valje.
Ta u kamenu urezana historija sadr`i sljede}e:3
Hüvelbâki
Bu mihmân hanede gâfil bulunma
Sakin terk etme rah-i müstakimi
Bo{nja~ka rije~
Gelenler dâima gitmektedir yap
cihanin yoktur asla bir mukimi
eydince hasili bekâyi rihlet
ar'arlar daima kudsî selimi
nizami Yigirmi üçünci alayin
miralay-i izzetlû Semsi begîn
pederi merhûm Destan aga ibn
Ismail aga ruhiçün fâtiha
Sene 1312.
Ah, min-el mevt-i
Eyleme feleketen ümid vefa
Bî-vefadir kimseye vermez
eman
Kendi halimde dururken kosma
Rici emr-i eristi na-gehan
Emr-i hakk-i vâki' olunca faniyye-i
Eyleyüb terk oldum akbiye-i
revan
... isyanim ilahi afv edib
Mesakinim olsun heman gülzar-i huban
Prepjev:
Ah, bolna smrti !
Ne nadaj se nit' se predaj nebesima
Nevjernima nema uto~i{ta
Ne hitaj mjestu na kom' stoji{
K' mjestu odre|enja dospijeva{ odjednom
Objava o prolaznosti sti`e iznenada
Na~injena odijela odlaze}i ostavljam
Oprost du{i nepokornoj Svevi{nji ...
Smjesta nek mi boravi{te u
divnom ru`i~njaku (|ulba{~i) bude...4
Sl. 2. Ni{an nad kaburom Destana
(Sulejmanovog) Fejzagi}a Bi{evca
Prepjev:
On (Allah) je vje~an !
Ne snebivaj se u ovoj musafirhani
put pravednih nipo{to ne napu{taj,
onih {to stalno dolaze i odlaze
Na dunjaluku niko vje~an nije.
Kad se primakne put ka vje~nosti
uvijek si u predjelu d`enetske ljepote.
Oficira dvadeset i tre}eg puka,
~uvenog pukovnika [emsi-bega,
otac, umrli Destan-aga, sin
Ismail-age, za njegovu du{u
(prou~i) Fatihu
Godine 1896/7.
Sl. 3. Ni{an [emsi-pa{ine majke
Vasvije-Valje, rodom iz plemena Hot iz
sela Sa{e (Tutin)
3. Slijede}i saznanje da je [emsi-pa{a pisao i pjesme, sa sigurno{}u mo`emo tvrditi da je autor ovih dvaju tariha na mezarima svojih roditelja.
4. Ostatak natpisa nije mogu}e saznati jer je ugra|en u betonsku podlogu zbog neophodne restauracije.
Decembar 2006.
Š 29
Bo{nja~ka rije~
[emsi pa{u karakterizira vite{tvo, odlu~nost i iskrenost. Njegovi sand`a~ki vojnici su sa zadovoljstvom govorili da je djelovao saglasno svojim obe}anjima. To {to nije imao potrebnog
sluha za istoriju ni malo ne za~u|uje, jer je kao dobar strateg izgarao i sagorjeo u `aru obavljanja svoje ~asne vojni~ke slu`be.
Metak potisnute mladoturske aveti uperen u [emsi-pa{u5,
dugo je bio pripreman, uprkos
~injenici da su mladoturci smakli tvrdoglavog vojnika, a ne politi~ara. Odagnana istina o hrabrom Bo{njaku koji nije prihvatio
izdaju (kolaboraciju), ~itav problem svodi na zaklju~ak, da }e
[emsi-pa{a ostati upam}en kao
zna~ajna historijska li~nost, jedna od mnogobrojnih, koje nije
razumjelo vrijeme i koja kategori~ki odbija da bude mladoturski
najamnik. Ne mo`e se iz dana{nje perspektive smatrati da
ovaj hrabri vojnik nije bio svjestan opasnosti koja nakon takve
nepopustljivosti slijedi. Nije prihvatao ni~ije ucjene, ponajmanje
pristanak na anarhiju, mada je
njegova vojni~ka priroda i razum
uvi|ao posljedice prekrajanja osmanlijskog geostrate{kog prostora, po kome je kao pravi vojnik
i borbeni strateg decenijama suvereno krstario.
Ipak, otvorena prijetnja, koju
su na makedonskoj historijskoj
pozornici slale nevidljive unutarnje reakcionarne snage predvo|ene Resneli Nijazi-bejom, doprinosi da se [emsi-pa{a, kao strateg i generator tada postoje}eg
vojni~kog otpora, energi~no ukloni.
Nije bio dovoljno shva}en ni
u svom rodnom i zavi~ajnom Sand`aku, niti u vremenu u kome
je egzistirao. Sada{nje generacije ipak njegovu historijsku ulogu
shvataju i do`ivaljavaju u kontekstu vremena kada se sve ovo
odigralo. Njegov ga je ujedna~eni kriterijum prema svom narodu, nagonio da nastoji izdejstvovati, da se pojedina~ni zlo~ini
3-4
izdvoje od zajedni~kih, {to mnogi njegovi zemljaci i sunarodnici
nijesu najbolje razumjeli. Tako
~vrst stav jednog pravdoljubivog
vojskovo|e ima dugoro~ni historijski zna~aj i permanentnu aktuelnost.6
Danas je me|u mla|im [emsi-pa{inim sunarodnicima poja~an interes za rasvjetljavanjem
svih va`nijih historijskih detalja i
faktografskih ~injenica, da bi se
na taj na~in doprinijelo pribli`avanju pojedinosti iz `ivotne i vojni~ke pro{losti ove zna~ajne li~nosti iz sand`a~ke historije, jer
su bar do sada njegov lik i slavna pro{lo{t bili samo djelimi~no
poznati.
Prezentirana studija ne nudi
odgovore na mnoga zamr{ena
imperijalna pitanja, ali daje djelimi~no razja{njenje misterije o ~ovjeku i vojskovo|i, vjerniku visokog vojni~kog i islamskog morala, koji nije najbolje razumio nadolaze}u opasnost od fanatiziranih pristalica mladoturskog
pokreta, i koji je na po~etku XX
vijeka do temelja uzdrmao Evropu. Pomenuta talasanja doprinose da [emsi-pa{u historija stigmatizira kao odlu~nog, hrabrog
i usamljenog sultanovog generala, koji ni jednog trenutka nije prihvatao alternativu; nasuprot narastaju}eg broja svojih neistomi{ljenika i neprijatelja koje je ponio zanos mladoturskog pokreta, i koji ih je sve vi{e navodio
da se svo vrijeme mole Bogu da
oru`je upereno u ovog nepodmitljivog osmanlijskog generala bude {to ubojitije i smrtonosnije.
II Mladoturski pokret
i revolucija
Pokret "Ujedinjenje i napredak"
(tur. Ittihad ve Terakki) je iniciran
od strane naprednih intelektualnih, vojnih i bur`oaskih snaga u
Osmanlijskom Carstvu, sa namjerom da doprinese usposatavljanju ustavnog sistema u zemlji. Pokret je nastao jo{ 1891.
god. na inicijativu uglednog os-
manlijskog intelektualca Ali Rizabeja. Na kongesu odr`anom u Parizu (1907) organizacija je donijela odluku o po~etku oru`ane
borbe sa ciljem izvr{avanja korjenitih promjena u dr`avnom ustrojstvu i socijalno-ekonomskom
`ivotu Osmanlijske Turske. U o~ekivanju pobolj{anja polo`aja, ova
je akcija bila podr`ana i od ostalih nemuslimanskih snaga carstva bez izuzetka i nezavisno od
vjerske pripadnosti. Predvodnici
pokreta, popularni Mladoturci
(tur. Jontürkler) sprovode}i parolu: Sloboda, pravda i jednakost
(tur. Hürriyet, Adalet ve Müsavat) su, jula 1908. godine, izvr{ili prevrat, koji je radikalno promijenio politi~ku situaciju u zemlji. Mladoturci su i ranije kao opozicija nastojali da me|u pristalicama koji su se masovno slivali u pokret, pridobiju {to vi{e oficira. U cilju toga oni koriste proizvedeno i jako prisutno nezadovoljstvo u redovima osmanlijske
vojske koja je sve te`e podnosila dugotrajno vojnikovanje u najudaljenijim oblastima, daleko od
svog zavi~aja, uz neredovne pla}e, pogor{anu ishranu i sve izra`enije poni`avanje oficira sa ni`im ~inovima. Tako je neposredno prije izbijanja Mladoturske
revolucije u mnogim krajevima
prostrane Osmanlijske imperije
iskazivano nezadovoljstvo otvorenom neposlu{no{}u. Tako se
sve vi{e {irio uticaj mladoturaka
me|u oficirima i slu`benicima.
Mladoturci su Albanskim i drugim pristalicama obe}avali {tampu sa statijama i drugim prilozima na manjinskim jezicima.
Pripadnici Komiteta "Ujedinjenje i napredak", su u predve~erje Mladoturske revolucije ulagali napor da privuku nezadovoljno stanovni{tvo ~vrsto ih uvjeravaju}i da predstoji borba za
modernizaciiju i preure|enje Osmanlijske Turske, ostvarivanje nacionalne ravnopravnosti i daljeg
demokratskog razvoja svih oblasti i podanika u imperiji.
Izbijanje Mladoturske revolu-
5. Ubio ga je ~ovjek iz neposredne pratnje, oficir Atif Fedai-Kam~il sa svojim pratiocima.
6. Prema svjedo~enju nekih njegovih nizama, koji su dosezali, ~ak i navi{a odlikovanja, [emsi-pa{a je neke od izgrednika
u bi{evskom kraju koji su bili na zlom glasu htio da izru~i vlastima, ne bi li se sprala ljaga sa ostalih pravednih i po{tenih
podanika. Jednostavno, trebalo je izvr{iti predaju tih izgrednika; me|utim, preovladao je stav plemenskih prvaka da to ne
treba ~initi, pa su njihovi izgredi ponekad izmicali pravdi.
30
Š Decembar
2006.
3-4
cije je u nekim dijelovima Makedonije otpo~elo pobunom u garnizonu u Resnu, pod vo|stvom
vicemajora (II kolage), Nijazi-beja, koja se ubrzo pro{irila i na
druge dijelove priklju~ivanjem preostalih garnizona i manjih vojnih
jedinica, {to je pokazalo da je u
armijskim redovima bilo vi{e pristalica nego {to se o~ekivalo.
Na raspisanim parlamentarnim
izborima 1908. godine mogle su
da u~estvuju samo one Osmanlije koji su poznavali osmanlijsko-turski jezik, i jedino one partije koje nisu imale nacionalni
predznak i karakter. Zbog toga
kandidate razli~itih provenijencija u Imperiji nalazimo na razli~itim listama pojedinih partija, ali
je bilo i dosta neovisnih kandidata.7
Turski histori~ar Ajkut Kansu
iznosi podatak da je iz zapadne
Rumelije (Manastirski ili Bitoljski, Janinski i Kosovski vilajet) u
Osmanlijski Parlament izabrano
25 ili 26 poslanika. Me|u njima
su sa prostora Sand`aka bili:
Ned`ib-beg Draga iz sela Drage
(Tutin), kao kandidat parije "Jedinstvo i napredak (Ittihad ve Terakki )" - za Skopski sand`ak;
Muhidin-beg iz Pravde i sporazuma (tur. Ahrar i I'tilaf) iz Novopazarskog sand`aka; i Ali Vasifbeg ("Ahrar i Itilaf partija") iz Pljevalja (Ta{lid`a ili Taslid`a).8
Detroniziranje sultana Abdulhamida (1876-1909) i uspostava mladoturskog re`ima nije donijelo velike promjene. To je predstavljalo samo polupobjedu nove vlasti, ali je evropski kapital
dobio zna~ajne koncesije u Osmanlijskoj Turskoj. Sve ovo }e
postepeno izazvati otvorene proteste i razo~aranje cjelokupnog
stanovni{tva. Svoje }e nezadovoljstvo pokazati i oficiri turske
vojske zahtijevaju}i da se 1912.
godine raspusti parlament, {to
Bo{nja~ka rije~
se jula iste godine i dogodilo. Sazrijevanje uslova za otpo~injanje
revolucije ubrzao je i razvoj me|unarodne situacije.
Koriste}i izjave kompetentnog
mladoturskog lidera Nijazi-beja,
koji je dvije godine ilegalno radio
za komitet i koji je i kasnije imao
Sl. 4. Jedan od mladoturskih prvaka
Resneli Nijazi-bej, najlju}i [emsi-pa{in
du{manin
vrlo va`nu ulogu me|u mladoturcima, austrijski je konzul Bohumil Para izvje{tavao da su glavni
razlozi za prijevremeno izbijanje
pobune postojali u "Revalskom
susretu (09. juna 1908)" i poku{ajima da se zaustave modifikacije i pro{irivanje reformskog
programa, kao i u okolnostima
ulaska u trag mladoturskoj zavjeri, zbog ~ega su majori Enverbej i Nijazi-bej bili pozivani u Istanbul radi obezglavljenja i presjecanja mladoturskog pokreta.
III Spisi konzula
Austro-Ugarske o [emsi-pa{i
9
Objavljivanjem ovih devet dokumenata nastojimo pribli`iti saznanja koja su austrijska diplomatska slu`ba i njihovi predstavnici zabilje`ili tokom mladoturskog prevrata 1908. godine, kao
i ~injenice do kojih su razli~itim
javnim i tajnim diplomatskim i
{pijunskim izvorima informisanja dolazili. Ponu|ena arhivska
dokumentacija datira iz prve
decenije XX stolje}a i kao takva
doprinosi rasvjetljavanju uslova i
doga|aja na prostoru, reformama opsjednute, evropske Osmanlijske Turske. Rije~ je o tajnoj
korespondenciji u vidu izvje{taja
i telegrama austro-ugarskih konzula u Skoplju, Manastiru (Bitolju) i Solunu u kojima se nalaze
svi najzna~ajniji podaci u vezi sa
tragi~nim atentatom i smr}u velikog osmanlijskog generala, porijeklom Bo{njaka, [emsi-pa{e
Bi{evca.
S druge strane, ovi dokumenti obznanjuju podriva~ku politiku
i apetite velikih evropskih sila,
pogotovu Austro-Ugarske i vladaju}ih balkanskih dr`avica, i
njihovih kontinuiranih poku{aja
za osvajanje preostalih balkanskih dijelova Osmanlijske Imperije.
Sadr`aj dokumenata ukazuje
na slo`enu i uveliko pogor{anu
politi~ku situaciju koja je vladala
u svim dijelovima evropske Turske, naro~ito u Makedoniji10. Preplitanje interesa velikih evropskih
sila na Balkanu su vodili ka neizbje`noj krizi. Ovakvi su anahroni doga|aji podrivali i temelje dviju multinacionalnih imperija: Osmanlijske Turske i Austro-Ugarske.
Nama su ponu|eni izvje{taji
austrijskih diplomatskih predstavnika zna~ajni po svojoj autenti~nosti, informativnosti i djeli-
7. Osim velikog broja neovisnih kandidata, svoje je liste na izborima podnijelo 7 partija, i to samo one bez nacionalnog predznaka: Partija Jedinstva i Napredka; Liberalna Ahrar Partija; Osmanlijska Demokratska Partija; Partija Pravde i Sporazuma;
Narodna Partija; Osmanlijska Socijalisti~ka Partija; Partija Pravde i Slobode.
8. Aykut Kansu, 1908 Devrimi, Istanbul 1995, 376-377;
9. Dokumenti su prona|eni u fondovima Politi~kog arhiva Haus-Hof-und Staatsarchiv u Be~u (Wien), Austrija (Berichte der
K. u K. Konsulerämter) za 1908. godinu; isti su tematski i sadr`ajno sistematizirani u fasciklama 395, 396, 408, 409,
410, 438 i 439. Saglasno datumu nastanka i isporuke, ovih nekoliko, rasporije|eno je hronolo{ki.
10. L. Lamu{, Petnadeset' godini balkanska istorija (1904-1918), Sofija, 1930, 30.
Decembar 2006.
Š 31
Bo{nja~ka rije~
mi~noj nepristrasnosti.
Oni pru`aju mogu}nost
boljeg sagledavanja stvarne situacije u Makedoniji, uz sijaset, tako|er bitnih podataka i
svedo~anstava o mladoturcima, koji su u Bitolju 7. jula 1908. godine izveli likvidaciju [emsi-pa{e Bi{evca.
U dokumentima naziremo va`nije detalje u
vezi sa su{tinom mladoturskog pokreta i dubljem pronicanju i razotrkrivanju razloga, zna~aja i rukovode}e dru{tvene snage revolucije
koju je pripremila mlada turska bur`oazije liberalne orijentiranosti,
`ele}i da se istodobno
domogne nekoliko najva`nijih ciljeva: da najprije otkloni postoje}e intervencije i mije{anje velikih sila u unutarnje poslove Osmanlijskog carstva; promijeni oblik dr`avnog ure|enja uspostavom ustavnog parlamentarnog sistema11 i
kao najva`nije, da uzdi- Sl. 5. [emsi-pa{ine ubice
gne i pro{iri turski naci- (desno, Atif Fedai-Kam~il sa pomaga~em)
onalni osje}aj, popularnu Turkofiliju (tur. Türklük, Türk- tom momentu. Njihovu {iru va`nost mjerimo i informacijama o
çulük).
Sve su evropske reformske za~etku muslimanske organizasnage ru{enje apsolutisti~kog cije D`emijet koja je u periodu
re`ima i uvo|enje konstituante, izme|u 1919. i 1925. godine
uglavnom do`ivjele, kao napre- igrala va`nu ulogu u politi~kom
dak demokratskih ideja i otvara- `ivotu svih muslimana u nekanje puta progresivnim snagama da{njoj Kraljevini Srba, Hrvata i
u tada vrlo ranjivoj Osmanlijskoj Slovenaca.
dr`avi.12
IV Sadr`aj dokumenata
Diplomatska korespondencija austrijskih konzula u MakedoDokument br. 1
niji zna~ajna je sa svih aspekata
promatranja, usprkos tome, {to
Bohumil Para, generalni konneki dokumenti sadr`e iskaze
koji su vi{e prognozerskog kara- zul Austro-Ugarske u Solunu
Baronu Alojzu fon Erentalu,
ktera i ni u najmanjoj mjeri ne
odgovaraju objektivnom prikazi- ministru vanjskih poslova Austvanju historijske stvarnosti u da- ro-Ugarske
3-4
[ifrirani telegram br.
9721
Solun, 06. juli 1908.
Danas }e popodne
pristi}i divizionar [emsipa{a 13 sa oko 600 ljudi, da bi odmah nastavio za Manastir (Bitolj).14 On ima nalog za
ugu{ivanje pobune koja
je izbila u Kosturu, gdje
je vicemajor Nijazi-efendija pobjegao iz garnizona sa dvojicom potporu~nika i 200 vojnika, formirav{i od muslimanskog stanovni{tva okolnih sela jednu jedinicu
od ukupno oko 800 lica, sa kojima je zagrabio oru`je i municiju iz
rezervnih skaladi{ta.
Ovo isto {aljem u
Solun pod brojem 7.
Para
Dokument br. 2
Bohumil Para, generalni konzul Austro-Ugarske u Solunu
Baronu Aliizu fon Erentalu, ministru vanjskih
poslova Austro-Ugarske.
Br. 117
Solun, 7. jula 1908.
Tajno
Plemeniti barone,
Dopunjuju}i moj ju~era{nji telegram br. 915), imam ~ast obavijestiti Va{u Ekselenciju, da je
[emsi-pa{a pristigao ovdje ju~e
popodne u 3 sata. Prije predvi|enog nastavka putovanja za
Manastir (Bitolj), odre|enog u 5
sati, on je sa `eljezni~ke stanice, krenuo prema komandi korpusa na kratak razgovor sa komandantom.
11. Vidjeti: Karl Ritter von Sax, Geschichte des Machtverfalles der Türkei, Wien 1908, 528-529.
12. Na po~etku XX stolje}a po~inje upotreba vrlo pogre{nog termina Otomansko Carstvo, izvu~enog iz francuskog
rije~nika, a koje se odnosi na pogre{nu interpretaciju (~itanje) prisvojne imenice Osman-ski u Otmanski ili Otomanski.
13. U originalu dokumenta [emzi-pa{a.
14. U daljem tekstu Manastir, saglasno dokumentima i starom osmanlijskom nazivu Bitolj ili Bitola.
15. Rije~ je o dokumentu upu}enom baronu Erenatlu iz Soluna, 06. jula 1908. godine.
32
Š Decembar
2006.
3-4
Bo{nja~ka rije~
Bio je od strane Porte snabdjeven vanrednim ovla{}enjima u
vezi najhitnijeg ugu{enja pobune
koja je izbila u Resenu (Ne u "Kesre" ili Kosturu, kako je javio dou{nik, zbog neta~nog ~itanja imena i odgovaraju}eg mjesta, koje po turskom na~inu pisanja ima
isti korijen kao i rije~ "Kesre").
Tako|er, komanda korpusa je
ovla{}ena, da ne ~eka odobrenje Porte, kao {to je to dosad
~inila, ve} da prema svojim procjenama izabere i koristi trupe potrebne za ugu{ivanje pobune.
Najprije pomenuti vo|a, vicemajor Tre}eg lova~kog bataljona
Ahmed Nijazi-efendija, koji je u~estvovao u Mladoturskom pokretu, navodno, nedavno je dobio poziv iz Istanbula, ali je poku{ao
otvorenom pobunom da se izvu~e iz te obaveze.
Sude}i prema broju i stilizaciji upu}enih telegrama ovda{njoj
komandi korpusa, izgleda da je
slu~aj Ahmed Nijazije izazvao na
Porti veliko zaprepa{}enje i zabunu.
Zamjenik komandanta korpusa u Manastiru, Nazif-pa{a je telegrafski obavijestio Istanbul (Carigrad) i Solun da zbog progona
pobunjenika smatra opasnim
pozivanje trupa iz Manastira. Za
to bi trebalo uzeti vojsku iz unutra{njosti Kosovskog i Solunskog vilajeta.
[emsi-pa{a je ovdje primio
nalog da iz Bitolja dovede dva
konji~ka eskadrona. U vojnim se
krugovima smatra nemogu}im
sporazum izme|u Ahmed Nijazija sa Albancima iz Janinskog vilajeta ili pak sa bugarskim ~etama.
Isto javljam i u Istanbulu pod
brojem 114, sa kopijom carskokraljevske Civilne agencije pod
brojem 164.
Primite, Va{a ekselencijo, izraze mog najdubljeg po{tovanja.
Para
Dokument br. 3
ministru vanjskih poslova Austro-Ugarske
[ifrirani telegram br. 8060
Manastir, 7. juli 1908.
Ove je no}i [emsi-pa{a sa
dva bataljona pristigao iz Mitrovice i ~eka nare|enje iz Istanbula (Carigrada).
Isto {aljem u Carigrad pod br.
13 i u Solun pod brojem 26.
Posfai
Dokument br. 4
Posfai, austro-ugarski konzul
u Bitolju
Baronu Aloizu fon Erentalu,
ministru vanjskih poslova Austro-Ugarske
[ifrirani telegram br. 8444
Manastir, 7. juli 1908.
Upravo je od strane vi{e nepoznatih lica u uniformi ubijen
[emsi-pa{a, u trenutku kada je
htio iz telegrafskog ureda krenuti za Resen. Ima nekoliko mrtvih
i ranjenih. Atentatori su pobjegli. Izgleda da njegovi bataljoni nisu spremni za polazak u okr{aj
sa ustanicima.
Potpukovnik Saladin-bej, major
Hasan-bej i dvojica a|utanata zonske komande su ve} pobjegli.
Velika uzbuna. Vlada izgleda
potpuno nemo}na, simpatije prema mladoturcima se pove}avaju.
Ju~era{nji izvje{taj otpremeljen.
Isto {aljem u Carigrad pod
brojem 14 i u Solun pod brojem
27.
Posfai
Dokument br. 5
Bohumil Para, generani konzul Austro-Ugarske u Solunu
Baronu Aliizu fon Erentalu,
ministru vanjskih poslova Austro-Ugarske
Posfai, austro-ugarski konzul
u Manastiru
Baronu Aloizu fon Erentalu,
Broj 119
Solun, 8. jula 1908.
Povjerljivo
Plemeniti barone,
Vijest o ubistvu [emsi-pa{e
oko 14 i 30 h16 popodne (7 h po
turskom vremenu), prispjela je
ovdje sino} u 8 sati. Samo se
jo{ uvijek nije znalo gdje, da li
se u Manastiru ili Resenu dogodio tragi~ni kraj ovog dobrog borca, ~ija je bezuslovna vrijednost
kod Sultana bila isprobana u
svim kriti~nim trenucima.
Na osnovu izvje{taja koji sam
dobio od komandira korpusa Ibrahim-pa{e, atentat je izvr{en
jo{ u Manastiru. U trenutku kada je [emsi-pa{a, koji je u 6 sati po turskom vremenu bio pristigao u Manastir, poslije kra}eg
boravka htio je nastaviti put za
Resen, - obavje{tavaju}i Portu o
svojim dispozicijama, u pratnji zonskog komandanta u Manastiru, brigadnog generala Osman
Hidajet-pa{e, napustio je telegraf sa namjerom da se popne u
svoju ko~iju da bi otputovao prema Resnu, - bile su ispaljena tri
revolverska metka, koji su [emsi-pa{u na mjesto usmrtili.
Sve dosadanje potrage za
ubicom ostale su bezuspje{ne.
Zamjenik komandanta korpusa,
Nazif-pa{a smatra u svom izvje{taju komandi korpusa, da je
atentator vjerovatno bio jedan
od oficira koji pripadaju Mladoturskom komitetu.
Sultan je danas svoje sau~e{}e izrazio komandantu korpusa
i istodobno nedavno u Istanbulu postavio pozvanog i za mu{ira
postavljenog zonskog komandanta u Skoplju Osman-pa{u za rukovodioca akcije protiv pobunjenih trupa, umjesto ubijenog [emsi-pa{e.
Pristizanje Osman-pa{e se o~ekuje svakoga ~asa. Ve} pomenuti Nazif-pa{a u svom izvje{taju
opisuje polo`aj kao vrlo ozbiljan;
na dan dolaska [emsi-pa{e u
Manastir, pobunjenicima su se
priklonili i komandir kombiniranog puka za progon ~eta, general{tabni pukovnik Selaeddin-bej,
kao i prema general{tabnom odjeljenju korpusa u Manastiru dodijeljenog majora Hasan-beja.
^ak i iz Soluna pre 14 dana
16. U originalu pi{e: u dva i po popodne.
Decembar 2006.
Š 33
Bo{nja~ka rije~
i{~ezli general{tabni major Enverbej se pridru`io pobunjenicima.
Danas sam razgovarao sa generalnim sekretarom Kosovskog
vilajeta Mazhar-bejom, koji se ovdje vratio u jedno inspekcijsko
putovanje u Prilep.
Opisivao mi je svoje sakupljene utiske za vrijeme putaovanja
i rekao da je mladoturski pokret
u Manastirskom vilajetu vrlo ozbiljna stvar. Nedavno se u Manastiru pojavila revolucionarna
proklamacija, koja je bila zaplijenjena od strane vlasti, a koja
je pod parolom "Sloboda i jednakosat svih gra|ana" najavila
preokret i rat protiv sada{njeg
na~ina upravljanja.
Tursko stanovni{tvo je za ovaj
pokret vrlo lako pridobiveno, jer
su dosada{nje reforme garantirale samo za{titu hri{}ana, dok
su muslimani koji ipak ~ine ve}inski broj `itelja Carstva, reformama bili tretirani kao drugorazredni.
Mladoturski pokret danas insistira na ponovnom obnavljanju
suspendiranog ustava i ima mnogo izgleda da Sultan, s obzirom
na trenutnu vrlo te{ku krizu, bude prinu|en na priznavanje ovog
postulata.17
Dobio sam od mog vojnog dou{nika informaciju da je pokret
u armiji poprimio ogromne dimenzije i da se ve} sada lako mo`e
ra~unati sa brojem od 30 000
lica.
Najve}e nezadovoljstvo vlada
zbog beskrupuloznog tretiranja
vojnika i oficira od strane Porte
i vojne uprave. Dok vojnici i ni`i
oficiri oskudevaju, ne dobijaju}i
ni njihovu svakodnevnu pla}u, generalitet i visoke civilne pa{e dobijaju besmisleno visoke pla}e.
Na sasvim grub na~in se ignori{e i sam zakon o vojnom roku i umjesto 3 godine, kao {to
je predvi|eno zakonom, ljudi ostaju pod zastavama ~ak i 5-6 go-
3-4
dina, ~ime se pravilnije, odre|enim ljudima, pa i ~itavim porodicama, uni{tava egzistencija.
Pokret nije uperen protiv hri{}anskog stanovni{tva, naprotiv,
te`i se jedinstvenom napretku
svih dru{tvenih slojeva.
Porta je obavije{tena i o pobuni nastaloj u Smirnjanskom vilajetu, daju}i najstro`ija nare|enja, kako tamo{njem Generalnom guverneru, tako i vojnom
komandantu.
Pomenuti moj dou{nik ra~una da }e i misija mu{ir18 Osmanpa{e propasti, jer u ovda{njim
oficirskim krugovima ne postoji
puno povjerenje u sigurnost trupa koje su pomenutom mu{iru
stavljene na raspolaganje radi
izvr{enja njegovog zadatka. Kako je odred pod rukovodstvom
vicemajora Nijazi-beja, premje{ten zbog njegove nesigurnosti iz
Manastira u Janinu dezertirao po
svom pristizanju u Resnu, mogu}e je i otkazivanje poslu{nosti
od strane trupa odre|enih za
progon pobunjenih.
Polo`aj sve tri provincije se
smatra vrlo ozbiljnim. Nije dovoljno {to vlada do sada nije mogla da se suprotstavi trostrukim
(bugarskim, srpskim i gra~kim)
~etni~kim pokretima, kao i naviranju Albanaca u prizrenskom
kraju, ve} je sada po~ela da otkazuje i armija, o ~ijem se strpljenju grije{ilo godinama i koja
je predstavljala jedinstveno sredstvo za uni{tenje ~eta.
Zbog toga neme nedostatka
odre|enih posmatra~a, koji izlaz
iz sada{nje krize vide samo u
me|unarodnoj okupaciji zemlje.
Tako|er, izvje{taj {aljem u Istanbul pod brojem 116, sa kopijom do carsko-kraljevske agencije pod brojem 166.
Va{a Ekselencijo, primite izraze mog najdubljeg po{tovanja.
Para
Dokument br. 6
Posfai, austro-ugarski konzul
u Bitolju
Baronu Aloizu fon Erentalu,
ministru
vanjskih
poslova
Austro-Ugarske
Broj 43
Manastir, 8. jula 1908.
Plemeniti barone
U obja{njenju mojih telegrama od 7 ovog mjeseca, broj 13
i 14 19, slobodan sam Vas obavijestiti o sljede}em:
U no}i 6. naspram 7. pristigao je ovdje [emsi-pa{a sa dva
bataljona iz Mitrovice. Oni su
smje{teni van grada, na putu
Resen Ohrid.
[emsi-pa{a sa 20 do 30-tak
albanskih ba{ibozuka 20 koje je
poveo sa sobom kao neku vrstu tjelesne garde, do telegrafa,
da bi otud ~ekao nare|enja iz
Istanbula. Kad ih je primio, oko
dva sahata popodne, htio je da
se popne u jedna kola, da bi se
vratio svojim trupama i da sa
njima krene prema Resnu protiv
pobunjenika, koji su navodno napredovali iz pravca Ohrida i pobunili sela u toj kazi. U tom je
trenutku ubiven od jednog oficira koji se pojavio sa trojicom vojnika. Hici su ranili i nekolicinu
tamo slu~ajno prisutnih lica. U
prvom trenutku je bilo re~eno da
su od hitaca kao `rtve pala nekoliko lica, ali to nije bilo ta~no.
U gradu su ra{ireni najrazli~itiji glasovi i preterivanja i vlada
op{ta panika.
Potjera za atentatorom je ostala bez uspjeha; pri tom je prijetila izvjesna opasnost od strane divljih ba{ibozuka, pristalica
ubijenog 21, koji su bili jedini koji
su ozbiljno preduzeli potjeru, dok
je vojska i policija ostala sasvim
ravnodu{na.
Ba{ibozuci su, za svu sre}u,
17. Iz ovog teksta se jasno ogleda sva pretencioznost i nasrtaj vanjskopoliti~kih slu`bi, a sa time i austro-ugarske, na
{to ve}e podrivanje osmanlijskog dr`avno-pravnog i teritorijalnog sustava.
18. Tur. müsir 1. obavje{tajac, 2. mar{al
19. Misli se na gorenavedene dokumente pod brojem 3 i 4.
20. Nema mjesta ovako tendencioznim stavovima, jer se radi o regularno regrutiranim vojnim snagama Osmanlijske Imperije. Konzul Posfai sve ovo vidi pristrasno, iz svog ugla, zauzimaju}i stranu, i bez ikakvih simpatija prema muslimanima.
Obzirom da je korespondencija privatna, i tajna, sve je donekle razumljivo. Sa sigurno{}u mo`emo re}i da su odrede [emsipa{ine sa~injavali, osim Turaka, Albanaca i drugih, veliki broj Bo{njaka iz svih krajeva Sand`aka: Ro`ajci, Pe{terci i Kladni~ani. (Prema kazivanju Husa Daglara iz Ursula, Sjenica i Hamida Avdovi}a iz Kame{nice, Sjenica.)
34
Š Decembar
2006.
3-4
ve} danas na njihov zahtjev i pod
pratnjom, vra}eni preko Ki~eva
u svoj kraj, ka \akovici ili Mitrovici.
Oba bataljona, kojima je [emsi-pa{a rekao da je rije~ o jednom potezu protivu bugarskih i
gr~kih ~eta, ve} sada ne `ele da
dalje nastupaju protivu svoje muslimanske bra}e.
U ovom je trenutku telegrafskim putem preba~ena komanda
istih na zeta [emsi-pa{e, Rifatbeja22.
Bo{nja~ka rije~
zadatak.
Bataljoni, koji su prije nekoliko dana pod rukovodstvom generalmajora Had`i Nazmi-pa{e
krenuli za Resen, odbijaju da napreduju iz tog mjesta dalje protivu svoje ustani~ke bra}e po
oru`ju. S' obzirom na nemogu}nost preuzimanja bilo kakvih mjera, Had`i Nazmi-pa{a je navodno podnio molbu za ostavkom.
Jo{ prije nekoliko nedjelja pukovnik i mjesni komandant Manastira, to je bio onaj, {to je,
dno, kao i Had`i Nazmi-pa{a, na
proskripcionu listu mladoturaka.
Gore navedeni muftija se pridru`io komandi III armijskog korpusa, koji je danas krenuo prema Solunu.
Sa komandom korpusa, za ~ije je premje{tanje odgovoran Hamdi-pa{a (telegram o ovog mjeseca broj 12), oti{lo je oko 86
oficira i vojnih slu`benika odavde iz Soluna. Petorica od njih (~uo
sam za jednog majoru, dvojicu
kapetana i dvojica poru~nika) su
pobjegla u toku minule no}i.
Osim ovih i ve} javljenih dezertiranja oficira, i{~ezavaju i brojni
drugi ljudi u gradu, da bi se pridru`ili ustanku.
U hri{}anskom naselju, koje
vi{e ne vjeruje mladoturskim obe}anjima, vlada velika nervoza i
uzbu|enje, tako {to se svi du}ani, ~esto puta sasvim bez razloga zatvaraju i poslije kra}eg vremena ponovo otvaraju.
Slobodan sam da i dalje prenesem vijest, koja ba{ i ne zvu~i
vrlo nevjerovatno, da je raznim
teroristi~kim komitetima pod o{trim prijetnjama od maladoturaka bilo nare|eno, da svuda o~uvaju mir i ne ubijaju ljude.
Ba{ sam sada doznao da je
sino} pristigao i tre}i bataljon iz
Mitrovice, da bi se pridru`io drugoj dvojici, kojima je komandovao [emsi-pa{a.
Isti izvje{taj {aljem u Istanbul pod brojem 37 i Civilnoj agenciji pod brojem 54.
Va{a Ekselencijo, primite izraze mog najdubljeg po{tovanja.
Posfai
Otomanska imperija 1798-1923.
Taj, do sada major u reformiranoj `andarmeriji, unaprije|en
je prije tri dana u potpukovnika,
a danas je pukovnik.
Njega su rapidna unapre|ivanja vi{e ispunila strahom nego rado{}u zbog njegovog novog
zadatka da ide protivu resenskih ustanika. Sasvim je sumnjivo da li }e on sada izvr{iti taj
Dokument br. 7
iako je i li~no pripadao mladoturcima, nedavno u Istanbulu, izdao
svoje drugove i zbog toga je bio
~ak i unaprije|en.
Ta je izdaja ubrzala izbijanje
pokreta, predvi|enog ~ak za septembar.
I muftija jednog artiljerijskog
puka i kajmekam Prilepa su optu`eni za izdaju i nalaze se navo-
Rapaport, konzul Austo-Ugarske u Skoplju
Baronu Alojzu fon Erentalu ministru vanjskih poslova AustroUgarske
[ifrirani telegram br. 8763
Skoplje, 9. jula 1908.
Vojni pomo}nik moli dostavlja-
21. Ranije smo pisali o velikom ugledu i popularnosti koji je [emsi-pa{a u`ivao me|u svojom vojskom, naro~ito prisutnim Bo{njacima, uprkos svojoj karakteristi~noj vojni~koj strogo}i i osionosti.
22. Mogu}e je pretpostavljati da je Rifat-bej tako|er iz ro`ajskog, ili nekog drugog kraja u Sand`aku, {to zahtijeva dopunska istra`ivanja.
Decembar 2006.
Š 35
Bo{nja~ka rije~
3-4
nje slede}eg njegovim sopstvenim klju~em {ifriranog telegrama
carsko-kraljevskom Ministarstvu
rata:
"Prema prili~no uvjerljivim vijestima ubijen je od jednog oficira 7. jula u Manastiru, divizijski
general [emsi-pa{a, tamo upu}en radi ugu{enja vojne pobune.
Dijelovi pobunjene trupe navodno su napu{tile grad da bi
se u okolini sastale sa albanskim ~etama.
Nezadovoljni Albanci, navodno nekoliko hiljada, okupljaju se
kod Ferizovi}a23, na pruzi prema
Mitrovici. @andarmerijski pukovnik Galib se radi pregovora tamo
uputio 8-og ovog mjeseca."
Rapaport
vcima koje mu ozna~avaju izvi|a~i.
Sino} je stigao na mjestu ubijenog [emsi-pa{e, mu{ir Osmanpa{e, koji je optere}en akcijom
protiv izbijenog pokreta u oblasti
Manastira; on danas ima razgovore kako sa komandantom korpusa, tako i sa generalnim inspektorom Hilmi-pa{om.
O~ekuje se da sutra po|e u
Manastir.
Komanda korpusa je 8-og ovog
mjeseca od Porte dobila telegram sa nare|enjem da svim raspolo`ivim sredstvima pomagne
u ugu{ivanju armijske pobune. Komandant korpusa je je tako|er
dobio nare|enje da oficirskom
koru prenese sultanove pozdrave.
[emsi-pa{u historija stigmatizira kao odlu~nog, hrabrog i
usamljenog sultanovog generala, koji ni jednog trenutka nije
prihvatao alternativu; nasuprot narastaju}eg broja svojih neistomi{ljenika i neprijatelja koje je ponio zanos mladoturskog pokreta, i koji ih je sve vi{e navodio da se svo vrijeme
mole Bogu da oru`je upereno u ovog nepodmitljivog osmanlijskog generala bude {to ubojitije i smrtonosnije.
[emsi-pa{a }e ostati upam}en kao zna~ajna historijska
li~nost, jedna od mnogobrojnih, koje nije razumjelo vrijeme
i koja kategori~ki odbija da bude mladoturski najamnik.
Dokument br. 8
Bohumil Para, generani konzul Austro-Ugarske u Solunu
Baronu Aliizu fon Erentalu, ministru vanjskih poslova AustroUgarske
Broj 121
Solun, 10. jula 1908.
Povjerljivo
Plemeniti barone,
Prema jednom izvje{taju dostavljenom komandi korpusa, live
(sand`aka), Had`i Nazmi-pa{a je
krenuo sa {est bataljona u pravcu Resna, radi gonjenja ustani~kog odreda Nijazi-efendije. Budu}i da ustanike nije na{ao u
Resnu, nastavio je potjeru u pra-
U cilju izvr{enja ovog nare|enja, prvi divizijski generali Rahmi
i [ukri, posjetili su sino} sve kasarne smje{tene u Solunu, gdje
su okupljenim oficirima prenijeli
nare|enje, daju}i istovremeno oficirima odre|ene savjete.
Uhap{eni artiljerijski poru~nik
Hidajet efendija, optu`en za atentat nad mjesnim komandantom
Nazim-bejom, ju~e je oslobo|en
zbog nedostatka dokaza.
Isto javljam u Istanbul pod
brojem 118, sa kopijom carskokraljevskoj Civilnoj agenciji pod
brojem 169.
Va{a Ekselencijo, primite izraze mog najdubljeg po{tovanja.
Para
Dokument br. 9
Posfai, generalni konzul Austro-Ugarske u Manastiru
Baronu Aliizu fon Erentalu, ministru vanjskih poslova AustroUgarske
Broj 45
Manastir, 14. jula 1908.
Plemeniti barone,
Otkada je prije nekoliko dana
[emsi-pa{a uklonjen, ka`njen je
od mladoturaka i muftije smr}u
u Solunu, {to sam pomenuo u
mom izvje{taju br. 43 od 8-og
ovog mjeseca.
Ali su u ovom slu~aju bili po{te|eni mnogi drugi ugro`eni i
izgleda da su oni u najve}em
broju i pristupili Organizaciji i polo`ili od nje tra`enu zakletvu. Sa
izuzetkom malog broja - naj~e{}e nedostojnih bilo kakvog povjerenja i na lo{em glasu, ~ije su
molbe odbijene - svi su oficiri i
civilni slu`benici pridobiveni za
priklju~enje mladoturskom pokretu. To ne va`i samo za Manastir, ve} i za najve}i broj provincijskih centara.
Vojska, bez izuzetka, slu{a
svoje oficire.
Napu{tanje najavljenih zlo~ina je u po~etku bitno doprinijelo
tome da se potvrde izjavljena
op{ta obe}anja mladoturskog
komiteta, da uop{te nije imao
nikakve tu|e, odnosno neprijateljske tendencije protivu hri{}ana. Stanovni{tvo sada u relativnom miru o~ekuje dalji razvoj
situacije.
@elje i poplake mladoturske
partije su bile u pismenoj formi
predate valiji istoga dana kada
je bilo obavljeno plakatiranje mladoturskog manifesta, obavije{teno pod brojem 42, od 6-og ovog
mjeseca. Plakat je predstavljao
kopiju dopisa Valiji, a njegov prijevod slobodan sam Vam dostaviti u prilogu broj 1.
Ju~e su popodne kod mene
do{li, kao i kod ostalih konzula,
dvojica ovda{njih advokata kao
poslanici Mladoturskog komiteta i predali mi jedan memorandum sa ciljem obavje{tavanja carske i kraljevske vlade.
23. Ovo je izvorno ime grada koji su nakon izgradnje pruge Skoplje-Mitrovica, poslije 1878. godine osnovali muhad`iri
iz svih krajeva Bosne i Hecegovine, Srbije i dijelova Bugarske. Grad je u vrijeme Kraljevine Srbije (ta~nije, 1914) preimenovan u Uro{evac, navodno prema nekoj staroj srpskoj legendi.
36
Š Decembar
2006.
3-4
Primjetno je da su ti poslanici u svom obilasku konzulata bili
pridru`eni sa ~etiri oficira, koji
su ih ~ekali ispred konzulata.
Svi su bili upoznati sa ovim
postupkom, ali ni jedna vlast nije pomi{ljala o nekakvoj protivmjeri.
Original memoranduma pod
br. 40 sam odmah dostavio gospodinu grofu Palavi~iniju i imam
~ast da Va{oj Ekselenciji u prilogu dostavim jedan prepis istoga
(prilog II).
Pomenuti su me delegati zamolili da ovda{njem Generalnom
guverneru istaknem da je obim
pokreta mnogo ve}i i snaga Organizacije daleko zna~ajnija nego {to to prikazuju njegovi izvje{taji u Carigradu.
Oni su me dalje uvjeravali da
nije bilo ni najmanjeg razloga za
ugro`enost hri{}anskog stanovni{tva i stranih podanika, naprotiv, komitet je rije{io da najstro`e kazni svako naru{avanje mira, kao i da najenergi~nije istupi
protivu ~etni{tva i rovarenja teroristi~ke propagande, koja se
uti~e iz inozemstva.
Iz njihovih se rije~i moglo razumjeti da njima nije bilo da upozore Valiju preko mene, ve} da
se carskoj i kraljevskoj vlasti doka`e da pokret nije bio lokalnog
karakterta.
Prije nekoliko dana je ovdje
pristigli artiljerijski inspektor Tre}eg armijskog korpusa, [ukri-pa{a odr`ao govor u kasarni ispred okupljenih oficira, u kom je
kao poruku Sultana izrazio apel
za povratak reda i mira.
Odgovorio mu je jedan od oficira, navode}i kao primjer odvratne situacije koje je svojedobno do`ivio u Jemenu, kada je za
godinu slu`be dobio samo jednomjese}nu pla}u, a u dronjcima odjeveni vojnici nisi imali {ta
jesti, istakav{i i lo{ odnos sjajno pla}enih oficira. Navodno mu
je [ukri-pa{a odgovorio da priznaje kako njegova pla}a nije bila
srazmerna njegovom poslu. Uskoro je uvideo bezpredmetnost
svojih nastojanja i za}utao.
Sljede}e se jutro, tj. prekju~e,
iznenada vratio u Solun. Razlog
za to je navodno prijete}i poziv
komiteta.
Bo{nja~ka rije~
Iste je ve~eri pristigao Mu{ir
Osman-pa{a, zadu`en vanrednim ovla{}enjem za Manastir.
Od te osobe, ~iji se premje{taj pripisuje njegovom odbijanju
da se energi~no suprotstavi mladotirskim oficirima, o~ekuju da
uspje{no pregovara sa ustanicima.
Sa njim je pristiglo i pet oficira, od kojih su trojica mladoturci
i 25 tajna istanbulska policija.
Dezertiranje oficira, koji su u
zadnje vrijeme vrijeme bili na dnevnom redu, zasad jenjava. Nikom se spre~ava da se javno
opredijeli.
Pri~alo se prije nekoliko dana
da je Sultan ponudio vo|ama
oficira, dezorijentiranim {tabskim oficirima Enver-bej, Selaedin-beju i Hasan-beju pra{tanje i
unaprije|enje u sand`aku. Oficiri su odbili i odgovorili da zahtijevaju samo pravedan postupak
prema svima i okon~anje sada{njeg lo{eg stanja za dobro domovine.
Na dan polaska komande
korpusa, velik broj muslimana je
odr`ao sastanak u jednoj d`amiji tra`e}i od Sultana povratak
komande korpusa, ~ije je prisustvo bilo i od materijalnog zna~aja za Manastir.
Bilo im je re~eno da njihova
molba ispunjena i da }e se komanda korpusa vratiti uskoro.
U Resnu je za sada stacionirano oko 4 000 vojnika pod rukovodstvom Had`i Nazmi-pa{e i
Rifat-beja. Prvi, koji nije smio da
napusti svoju ku}u, je navodno
premje{ten u Skoplje i trebalo bi
da uskoro tamo otputuje preko
Ki~eva.
Po svemu izgleda, da vojska
ne}e mo}i da se pokrene protiv
ustanika, ~ak ni tada, kada bi
se za to na{ao makar i jedan
odlu~an komandant.
U Resenu, Ohridu, Debru i Ki~evu, kao i u okolnim selima, svi
su - i vojska, i slu`benici, i skoro
cijelo stanovni{tvo, - pridobiveni
za mladoturski pokret.
U Ohridu se muslimanskom
stanovni{tvu otvoreno dijeli oru`je iz skladi{ta, dok se se prijateljski raspolo`enom hri{}anskom
stanovni{tvu, za sada obe}ava
oru`je u slu~aju potrebe.
Muslimanski seljaci ve} sada
komitetu daju svoj doprinos, dok
se to pitanje jo{ uvijek ne postavlja hri{}anskom stanovni{tvu
i za sada se uglavnom radi na
pridobijanju odre|ene hri{}anske
propagande.
Od ovih zadnjih, najvi{e se
ra~una sa bugarskom organizacijom, ~ije je pridobijanje daleko
najte`e, ali ipak, izgleda ve}
obezbije|ena.
Slobodan sam da Va{oj Ekselenciji u prilog dostavim prijevode nekoliko apela, upu}enih vlastima u Ohridu i bugarskom i muslimanskom stanovni{tvu. Izgleda da su oni pogodni, da bar
donekle objasne stanje tih krajeva pod neposrednim uticajem vicemajora Nijazije i njegove dru`ine, narasle na ve} pet stotina
lica.
U Manastiru se ve} danima
primje}uju `ivi pokreti vojnika u
odsustvu, kao i regruta. Oba su
debarska bataljona, godi{ta
1320-tog dobila odsustvo.
Glasine o predstoje}em dolasku 28 bataljona iz Male Azije
(jedna divizija iz Ajdina, jedna
brigada iz Jozgata, jedan puk iz
Karamana) jo{ uvijek ne mogu
biti provjerene; i dana{nje telegrafsko najavljivanje i uskoro zatim izvr{ena odjava dvaju vojnih
vozova, ne dopu{taju nikakav zaklju~ak o njihovoj pouzdanosti.
Postavljene vojne stra`e u vilajetu, po svemu sude}i i{~ezavaju. Nemogu}e je ustanoviti dali se vra}aju svojim jedinicama
ili pak oni idu po selima radi {irenja mladoturske ideje.
Fakat je, da od oko 600 vojnika koji su do prije nedjelju ~uvali `eljezni~ku liniju Manastir-Valandovo (manastirska sekcija),
na stra`i bilo svega ~etrdeset.
I Avd`i bataljon koji je odavde
bio premje{ten u Janinu, a koji
je u Resnu odbio da nastavi put,
krenuo je sada navodno za Janinu da bi pomogao mladoturskom pokretu.
Isti izvje{taj {aljem u Istanbul pod brojem 41 i Civilnoj agenciji pod br. 56.
Va{a Ekselencijo primite izraze moje najdublje po~asti.
Posfai
Decembar 2006.
Š 37
Bo{nja~ka rije~
3-4
PRIKAZ
Potomci bogova 1 - (Potomci na bogovite)
Ferid Muhi}. "Tabernakul", Skopje, 2006.
Pi{e: Mr. Red`ep [krijelj
I Bog stvori filozofa
Ne mo`e svako biti Ferid
Muhi}! Ni tako dobar profesor,
niti prijatelj, niti u~enjak, na
~ijim predavanjima ex catedra
prisustvuju i studenti kojima
nije potreban njegov paraf u
indeksu.
Kulturnoj javnosti veliku i
iskrenu radost pri~injava pojava i vratoloman uspjeh njegove
nedavno objavljene knjige (makedonski jezik), prve, iz kapitalnog projekta (pentalogije) posebno inspirativnog naslova Potomci bogova1. Sude}i na osnovu dosada{njih stvarala~kih
rezultata, jednog od najpoznatijih evropskih filozofa, pjesnika, antropologa, esejista i humanista, zastupljenog u filozofskim i knji`evnim antologijama
SAD, Velike Britanije, Francuske, Njema~ke, Austrije, Malezije, Turske, Italije, neponovljivog
Ferida Muhi}a, ova dragocjena
studija autora, nesumnjivo,
svrstava u tijesni krug, danas,
neprevazilaznih poznavaoca filozofije i njoj prate}ih znanstvenih disciplina.
Specifi~nu-Feridovsku kulturu naracije, stil i terminologiju
obra}anja heterogenom ~itala{tvu, autor fundira na svom zama{nom poliglotskom potencijalu, a svakako i metafori~nom
metodolo{kom pristupu, prijem~ivom, ~ak i razumu obi~nog
~ovjeka.
Nenadma{na avantura duha
i znanstvena akribija u Muhi}e-
"Pjesnici se ra|aju, govornici postaju.
(Nascuntur poetae, oratores fiunt.)"
Ciceron
vim Potomcima bogova, temeljna su opsesija, implicite nametnuta u prologomeni, koju
autor ove predivne knjige po~inje retori~kim pitanjem: Za{to
je bila nu`na Atlantida? Njome
nas uvodi u tajni lavirint svoje
magi~ne naracije, ujedna~ene
metodolo{kim postupcima svojstvenim jedino Platonu, i odgonetanjem velikog historijskoj mita o Atlantidi, kao alegoriji, pomo}u koje veliki anti~ki filozof
"ilustrira svoj stav u odnosu na
klju~ne probleme najve}e misterije historije ~ovje~anstva:
postojanja filozofije!"
Nestanak Atlantide i njene
arhitekture, za autora, nije potonu}e i najva`nijeg kvaliteta
te civilizacije, kada se zna da
je u strasti nekih pre`ivjelih brodolomnika, njihovoj memoriji i
sposobnostima, "ostao spa{en
filozofski um!": "Od tada je, jedinstveni ~uvar istine o bo`anskom porijeklu ljudi, postao filozof! Dok svi ostali imaju posla sa nekim dijelom `ivota,
samo filozof motri cjelinu! Da
bude{ filozof nije profesija. ^ak
ni vokacija. Filozof je stanje.
Kamen temeljac sviju ne{ta.
Da si filozof, zna~i, da na svojim ple}ima postavi{ cijeli univerzum, da postane{ njegova
svijest, da se o svim bi}ima pi-
ta{, i o ne{tima o kojima se ona
sama nikad ne bi pitala; bez
filozofa probu|enog u sebi, ni{ta ne bi ni znalo o sebi! Prvi
put otkad se nad potonulom
Atlantidom Okean zatvorio, nijemost svijeta prekinula je razumna rije~ Filozofa; ra|anje
prve misli bio je tren u kome je
ro|en prvi filozof!
Knjige profesora Muhi}a, ~ije znansvene rezultate do`ivljavamo kao paradigmu vladaju}e
kulturne klime, danas su dio
na{eg duhovnog metabolizma:
"Neuspjeh svih nastojanja da
se filozofske koncepcije kauzalno izvedu kao nu`na posljedica odre|enih socijalnih uvjeta,
jasno potvr|uje da je cilj koncepcije o autoreferentnosti kulture, odnosno njene autokreacije, iz temelja pogre{na. Platon je ovo jasno uvidjeo. Zato
je obja{njenje fundirao na ekstra-referentnom modelu, pravilnije, na predivnoj alegoriji o Atlantidi, kontinentu koji je potonuo, ali sa koga su `ivi ostali
jedino rijetki predstavnici soja,
isklju~iv i darovani, soj filozofa,
potomaka bogova!"
Klju~nu raspravu kojom posti`e primarnu snagu ove svoje
stru~ne filozofske poslastice,
profesor Muhi} apostrofira su{tinskim pitanjem o Primordija-
1. Dr. Ferid Muhi} je profesor suvremene filozofije, filozofske antropologije, filozofije religije, filozofije politike, sociologije, socijalne teorije, estetike, logike i hermeneutike na Univerzitetu "Sv. Kiril i Metodij" u Skoplju. Znanstvenoj javnosti i
vjernom ~itala{tvu je poznat po impozantnoj bibliografskoj kreaciji na makedonskom, bosanskom, srpskom, poljskom, engleskom, albanskom, njema~kom, arapskom, turskom, francuskom, talijanskom, ~ak i malajskom jeziku: Kriti~ki metodi; Dominacija i revolucija; Filozofija ikonoklastike; Motivacija i meditacija; Falco peregrinus; [tit od zlata; Macedonia-Catena
mundi; Sto koraka iznad; Study in fragmentacion and despair; Ne Zaboravi Bosno; Dim ugarka snova; Noumenologija na
teleto (Noumenologija tijela); Jazikot na filozofijata (Jezik filozofije); Dim ugarka snova (dvojezi~no, pro{ireno izdanje: ^adot
na dogor~eto na sonot); Smislata i dobleta (Smisao i vrlina); Logos i hijerarhija; Mislenje vo akcija (Mi{ljenje u akciji); Doctor
Solaris (trojezi~no); Nuk ka the aq vend; Liceto na ~ovekot (Lice ~ovjeka); Doverba vo sebe (Povjerenje u sebe).
38
Š Decembar
2006.
3-4
lnoj misiji filozofije, doprinose}i eliminaciji niza nerje{ivih nedoumica povezanih sa problemima i fenomenologijom "filozofije", kao kraljice mudrosti.
Idejna osnovu preuzima iz kolijevke filozofije, panoramskim
promatranjem svijeta od Orfeja
i njegove konkretno konstituirane" filozofske koncepcije; doticajem slavne Miletske {kole,
Talesa, enigmati~nog Pitagore,
Heraklita iz Efesa; eksplicitnim i zanimljivim izlaganjem, koje se sastoji
od dvadesetak ilustriranih
naslova (portreta), satkanih u obliku mozaika, kojim se znanstvenoj javnosti nastoje prima}i primarni
kulturni tokovi filozofskih
u~enja anti~kih mislilaca,
vi|eni u spektru tradicije,
razli~itih ideja i filozofskih
doktrina razastrtih na razli~itim meridijanima na{eg
univerzuma.
Dilemu kako da nas uvede u tajne i ljepotu "svoje" filozofije, mudropisac
izvodi iz nastanka svijeta,
koji nije ni{ta drugo do demografska eksplozija, nikog drugog, do filozofa!?
Bez filozofa, ovaj bi svijet
bio zbir puke usamljenosti i neznanja!
Potomci bogova, znanstvena su studija koju odre|uje visoka pi{~eva stilska i
jezi~ka kompetencija, leksi~ka
jasno}a i poeti~an izraz: "Za bezumnike, svijet je bunar u koji
neprestano tonu i iz koga ljudi
nikada ne}e na}i izlaz. Za one
koji istra`uju, to je podru~je neprestanog kreativnog pulsiranja u kom se drama nastanka
mo`e `ivjeti kao moralni podvig
ili kao zlodjelo. Za pametne, one
koji su razumjeli, svijet je prekrasna, neizmjerno visoka planina na koju do vrha dospeva
svako ko po{tuje zajedni~ku ljepotu svih ne{ta na svijetu, nakon {to }e je prepoznati u sebi".
Komplementarno{}u sadr`aja, neponovljivi Ferid Muhi}
odr`ava virtuelnu aktuelnost
Bo{nja~ka rije~
ove knjige, i istodobno, u njoj,
polemi~no i lucidno, eruditno i
zanimljivo, kazuje svu rasko{
svog umije}a i maestralne intelektualne radoznalosti. U knjizi
se nazire i Muhi~eva sposobnost da ovu umjetni~ko-filozofsku prozu situira u sistem visoko valorizovane filozofske znanosti; prikazuju}i rodona~elnike filozofije u mjeri koja je dovoljna za ~itao~evu adekvatnu
recepciju njihovog u~enja, vode}i strogo ra~una da ne suzbije njenu primarnu aktualnost.
Historija svjedo~i da je i slavni egipatski faraon Amenhotep IV vi{e brinuo o umjetnosti (i svojoj neodoljivoj kraljici
Nefertiti) nego o ratovima i
drugim dr`avnim poslovima. Sli~no kao i ova dragocjena knjiga o nauci o mudrosti, koja decidirano ukazuje da filozofska
teorija ne postoji "radi ljubomore, sporenja i jalovih rasprava" (Atenej), ve} kao "dragocjeno ushi}enje" (Platon).
Me|u plejadom slavnih anti~kih mislilaca - potomaka bogova, u knjizi se neizbje`no zastupljeni: sicilijanski ljekar, ve-
getarijanac, pjesnik i mistik Empedokle iz Akragasa, rodona~elnik jo{ nedovoljno elaborirane teorije evolucije; Periklov prijatelj, Anaksagora iz Klazomene, autor ~uvene rasparave O
Prirodi, koja kosmos prikazuje
kao konglomerat ~estica koje
nadahnjuju fizi~ki um. Isti je
`rtva svog demago{kog rivala
Kleona, koji, da bi oslabio Perikla, podnosi tu`bu za Anaksagorinu blasfemiju, zbog toga, {to je ovaj navodno,
sunce opisao kao masu
kamenog grumenja koje
gori.
Epilog knjige ("Kada je
sa horizonta nestalo la|e
sa filozofima-potomcima
bogova, anti~ki je svijet
onijemio... Potomci bogova... sada su postali ljudi
kojima je pristizao zadihan stara~ki dah, gutljaj
bunarske vode i {aka zemlje, koliko, da `ivotari poklekla im snaga. Utahnuo
je oganj njihovih srca." str. 399), autor posve}uje razdoblju amnezije, Demokrita iz Abdere (zajedno sa historijski nepotvr|enom li~no{}u Leukipa),
osniva~a moderne znanosti (atomska fizika), koji je
svojevremeno cijelu Atinu
obavijestio o svom materijalisti~kom svatanju svijeta; te, radikalnom autizmu, sofiste Protagore, ("u~itelja mudrosti"), promoviranjem njegove
filozofske koncepcije pozicionirane niz trijadu: 1. ^ovjek kao
mjera svih stvari; 2. mogu}nost
da se oratorskim preimu}stvom,
slu{ateljima slabiji argumenat
nametne kao ja~i; i 3. igru slu~aja da bude poznatiji po agnosticisti~koj mudrosti: "[to se
bogova ti~e, ne znam da l' postoje il' ne postoje", zbog koje
je bio protjeran iz Atine, a knjige mu spaljene sred atinske
Agore; i najzad, agnosticizmu
"nosioca njegovog pe~ata, Gorgije, majstora retorike ("Pravi ~arobnjak rije~i"), eristike i utemeljiva~a estetike: "Amnezija je biDecembar 2006.
Š 39
Bo{nja~ka rije~
la dovr{ena; povelja autizma napisana; nedostajao je jo{ samo
agnocisti~ki pe~at, da bi potvrdio dekret samoprogla{enih
siro~adi. Taj je dio zadatka dovr{io Gorgija, koji je njihovo zavje{tanje zape~atio trima velikim pe~atima trojne negacije,
od kojih je satavljen veliki pe~at agnosticizma!" (str. 427).
Vrlo dinami~no, ali i uvjerljivo, autorova glosa Potomci Bogova pokazuje u kojoj mjeri,
bar sa stanovi{ta ove prekrasne studije, pismenost duguje
filozofiji i njenoj naslonjenosti
na prapo~etke i evoluciju misaonih procesa. Lako se mo`e
uvidjeti da je ona i metodolo{ki
jedna od sjajnih replika mnogim postoje}im, jako dosadnim {ablonskim reminiscencijama i "zanovijetanju" o nastanku i razvoju filozofije.
Potomci bogova su jo{ jedna izvanredna prilika da stvarala~ka imaginativnost i fasci-
3-4
niraju}e retori~ke sposobnosti
superiornog poliglote Ferida
Muhi}a do|u do potpunog izra`aja. Rije~ je o blistavom govoru sa bogatom mitopejom,
artefaktima i ostalim stilskim
vrijednostima. O~aravaju}a autorova interpretacija, uobli~ena
i sabijena u jedinstvenu metodolo{ku aparaturu, ovaj znanstveni spektakl izvodi jednim
rasko{nim, ma{tovitim i specifi~nim a la Ferid makedonskim
jezikom, nedosti`nim i njegovim biranim reprezentima.
Realizaciju knjige slijedi i
podupire impozantna bibliografija (primarni i doksografski izvori) i druge znanstveno sistematizirane studije, priru~nici i
periodika.
Osvrt smo zapo~eli i zavr{i}emo sentencom, u obliku poruke, slavnog Cicerona: Satium est mundum esse, quam
dicere quod nemo intellegat
(Bolje je biti nijem, nego kazi-
vati ono {to niko ne razumije).
Kvalitetom ova knjiga sve to
opravdava.
Sve primaknutiji vremenu
kad "mudri mole, a mo}ni odlu~uju", Muhi}evi Potomci bogova sti`u kao osvje`enje. Op~injeni njihovim sadr`ajem i
visokim eristi~kim kvalitetima
autora, osim tople preporuke,
sve smo ube|eniji, da bolju poodavno pro~itali nismo.
Otkalanjaju}i prizvuke paradoksalnog, usu|ujemo se konstatirati: da je ova rijetka knjiga potrebnija na{oj znanstvenoj znati`elji, nego li kao bibliografska satisfakcija njenom
nenadma{nom autoru, Ferid-u
de Bosnia.
"Starim, a neprestano u~im"
- govorio je mudri Solon Atinjanima. Muhi}evi Potomci bogova, su pred nama, da nam bar
na kratko neizbje`no starenje
odgode ili uspore, a neukost
umanje.
KULTURA
Manifestacije Bo{nja~kog nacionalnog vije}a uz finansijsku podr{ku Ministarstva kulture RS
Za kulturu vi{e novca
Ministarstvo kulture Republike Srbije u toku 2006. godine
zna~ajno je finansijski podr`alo
aktivnosti i rad Resora za kulturu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a. Kako isti~e D`engis Red`epagi}, {ef Resora za kulturu
BNV, Vije}e je zadovoljno saradnjom sa Ministarstvom kulture i
Vladom Republike Srbije, ali bi
za realizaciju postavljenih projekata Vije}a i istaknutih prioriteta bilo potrebno znatno vi{e novca, zbog ~ega bi i finansijska
podr{ka Ministarstva mogla biti
ve}a.
Od tradicionlanih manifestacija koje organizuje Bo{nja~ko nacionalno vije}e Red`epagi} isti~e Smotru bo{nja~kih narodnih
igara (SBONI), Festival sand`a~ke sevdalinke (FESS), Sand`a~ke knji`evne susrete (SAKS), Dane Muhameda Abdagi}a, kao i
40
Š Decembar
2006.
veliki broj drugih kulturnih manifestacija, koje, prema njegovim
rije~ima, afirmi{u kulturno naslije|e i identitet Bo{njaka.
"Mi }emo i dalje instistirati na
saradnji sa Ministarstvom kulture i redovno }emo im dostavljati
na{e projekte", ka`e Red`epagi}.
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected] - ANALIZE
Fehim Kajevi}
Mediji i propaganda
Fenomen “magi~nog“ CNN-a
"CNN je {esnaesti ~lan Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija", nije bez razloga rekao
Boutros Ghalli, biv{i generalni
sekretar Ujedinjenih nacija.
O ovoj d`inovskoj medijskoj
koproraciji studiozno pi{e Mr.
Zvezdan Vukanovi} u novoj knjizi
"Uticaj medijske globalizacije i
organizacione kulture na strate{ki menad`ment CNN-a", na blizu 200 stanica, koju je objavio
podgori~ki izdava~ I[M "Oktoih"
2004. godine.
Ozbiljni pregalac ove akademske studije koristio je preko
pesto zna~ajnih izvora i fakata,
s bibliografijom (vjerovali ili ne)
s ~etiristo objavljenih stru~nih
knjiga. Izvori su potekli s mnogih simpozijuma, konferencija,
iz publikovanih studija u ~asopisima, revijama, dnevnoj {tampi,
kao i sa Interneta. Trebalo se
sna}i u tako velikoj {umi podataka, od onih jednostavnih do
slo`enih.
pravo, ne{to elementarno, roditeljsko i porodi~no predodre|enje {to su autoru otac i majka
`urnalisti i zna~ajni pisci - Slobodan i Jovanka Vukanovi}. Mo`da!
[ta je to ponukalo Vukanovi}a da zagrize interdisciplinarnu
"crvenu jabuku" fenomena "medijske globalizacije" i organizacione kulture na strate{ki menad`ment i korporaciju prvog ameri~kog i svjetskog "all news" kanala Cable News Network? Za-
i dr.) i na {irenje komercijalne
televizije i slobodnog tr`i{ta koje }e u svojoj radikalnoj fazi (posljednjih nekoliko godina 20. vijeka) otvoreno kreirati sistem monopola, koji }e razvijene zemlje
(prije svega SAD) svojom zakonskom regulativom (od najvi{e 25%
CNN je medijski specifikum
Knjiga je podijeljena u {est
poglavlja: Uvod, specifikum sagledavanja referentnog okvira procesa globalizacije, Razvoj komercijalne televizije u SAD, Definisanje pojma organizacione kulture, Odnos izme|u strategije i
organizacione kulture i Zaklju~na razmatranja: perspektive razvoja CNN-a u okviru na{e globalne medijske konfiguracije.
Vukanovi} }e u uvodnom slovu ista}i monopolski odnos medijskih mo}nika:
"Medijska globalizacija direktno uti~e na deregulaciju medijskog tr`i{ta, stvaranje velikih medijskih korporacija (AOL Time Warner, News Corporation, Viacom,
finansijskog u~e{}a) u odre|enoj sferi medija primorati da stvore individualizovane oligopole
u ve}em broju zemalja. Ipak, pozitivna strana medijske globalizacije sastoji se u tome {to je
doprinijela stvaranju strate{kih
alijansi unutar televizijskih stanica (kako bi se odbranili zajedni~ki komercijalni interesi), u isto
vrijeme direktno isti~u}i na svestraniji i analiti~niji razvoj strate{kog menad`menta, a posebno marketin{ke strategije segmentiranja tr`i{ta..."
[ta je konkretno doprnijela
medijska globalizacija CNN-a?
Doprinijela je intezivnom pove}anju broja internacionalnih dopisni{tava, pretplatnika, broja zaposlenih unutar TV stanica, satelita koji prenose TV programe
i TV stanica koje preuzimaju programe CNN-a, kao i nove konkurencije.
Prvi tvorac i vlasnik CNN-a
(koji je startovao 1980. godine)
je Ted Turner koji je posvetio bitan segment uticaja na organizaciji kulture.
Vukanovi} strate{ke analize,
poput SWOT i Portfolio (BCG matrica) smatra anahronim metodama, s obzirom na dinamiku konkuretnog razvoja savremenog
medijskog tr`i{ta.
U zaklju~ku rada metodolo{ki aspekt je stavljen na kombinaciju komparativne, empirijske
i kvantitativne analize. Glavni razlozi CNN-ovog trenutnog regresivnog stanja identifikovani su u
pogre{noj implementaciji marketin{ke strategije, segmentacije
tr`i{ta, kreacije programske {eme i ja~anje o{tre konkurencije
u SAD (Fox News), Evropi (Euro
News) i Aziji i Sjevernoj Africi (Al
Jazeera), konstatova}e Vukanovi}.
Definicija globalizacije
Fenomen globalisti~kog i multivalentnog medijskog neba poDecembar 2006.
Š 41
Bo{nja~ka rije~
sebno do`ivljava promjenu preko no}i nakon ideolo{kog kolapsa i posrnu}a isto~nog bloka i
SSSR-a, krajem osamdesetih i
po~etkom devedesetih godina pro{log vijeka. Nakon ru{enja Berlinskog zida proces globalizacije do`ivljava svoju najintezivniju
medijsko-ekonomsku ekspanziju i, shodno tome, i akademska
debata bit }e upravo stimulisana ovim radikalnim historijskim
doga|ajima.
Vukanovi} }e pomenuti Robertsonovu definiciju globalizacije,
koja se u toku posljednje decenije smatra jednom od najautoritativnijih u akademskim krugovima (posebno zna~ajne rezultate u definisanju ovog kompleksnog pojma dali su: Gray, Falk,
Luttwak, Stiglitz, Clark, Hertz,
Hirst, Giddens, Bradley, Yoshino, Rugman, James, Schuurman,
Meyer, Boli, Ramirez, Sassen,
Appiah, Appadurai, Friedman,
Held, McGraw, Mittelman, Waters, Sklair, Di Maggio, Powell i
Gruba~i}).
Kako nam je nazna~io Vukanovi}, Robertsonova definicija
glasi: "Globalizacija stimuli{e internacionalne integracije, razvija
multikulturnost, me|uzavisnost
i multilateratizam, ideolo{ku i kulturnu logiku transnacionalnog
korporativizma koji dekonstrui{e novi nivo svijesti, internacionalnog kapitalizma, kao i kompleksni asocijativni i aplikativni
stepen svijesti u domenu saznanja i stila `ivota..."
U okviru teorije o globalnoj
homogenizaciji kulture-medija,
Vukanovi} iznosi frapantan podatak kroz primjere - poznate
ameri~ke i internacionalne korporacije, kao {to su Microsoft,
Coca-Cola, McDonald, Reebok,
D`ohoo, Siemens, Motorola, ili,
pak, poznati holivudski filmski
studiji Walt Disney i Paromount
Studio ostvaruju ve}i godi{nji
profit od bud`eta vlada pojedinih dr`ava. Li~ni kapital trenutno najbogatijeg Amerikanca,
vlasnika kompjuterske kompanije Microsoft, Bila Gejtsa jednak
je bruto nacionalnom dohotku Rumunije, zemlje sa preko 22 miliona stanovnika!
Jo{ par pikantnih podataka iz
ove akademske studije:
Istra`ivanja pokazuju da su
SAD, sa svega 4,66% svjetske
42
Š Decembar
2006.
3-4
populacije, na globalnom izvoznom televizijskom tr`i{tu zastupljene ~ak sa 40%, {to je 8,5
puta vi{e u odnosu na njihovu
populaciju. Na drugoj strani,
SAD uvoze samo 1% komercijalnog programa. Tako je 1982.
godine 50 korporacija kontrolisalo vi{e od 50% ameri~kih medija, 1986. godine taj broj se
smanjio na 29, da bi 1993. godine dostigao 20, a 2000. samo 6 (Ragdikina, 2000.). Sociolo{ka istra`ivanja ukazuju da }e
od 6000 distinktivnih jezika, koji se danas govore u svijetu, do
2100. godine u upotrebi biti samo 3000 (Davis, 1999: 62-89).
Medijski paradoksi
U Vukanovi}evoj studiji izra`ena je disproporcija u posjedovanju medijskog i tehnolo{kog
kapitala koja je dovela do fenomena poznatog po nazivu "digitalna podjela" ("digital divide")
koji je uzro~no-posljedi~no povezan sa rastu}im intezitetom globalizacije u toku posljednje dvije
decenije. Najo~igledniji primjer
digitalne podjele vidljiv je u kori{}enju Internetske tenologije.
Tako, na primjer, 29 postindustrijski razvijenih zemalja OECD
imaju 97% Internet hostova, 92%
tr`i{ta za proizvodnju i potro{nju
kompjuterskog hardvera, softvera i servisa Internetskih korisnika. Individualno posmatrano, [vedska, ili najve}a ameri~ka metropola Njujork, imaju Internetskih korisnika koliko i cijeli afri~ki
kontinent. Dvije tre}ine korisnika Interneta locirano je svega u
pet zemalja: SAD-u, Japanu, Velikoj Britaniji, Kanadi i Njema~koj, tako da je najve}u korist od
porasta Internetske tehnologije
imalo 29 razvijenih zemalja OECD. Kako nam saop{tava Vukanovi}, tehnolo{ka podjela je vidljiva i u broju Internet hostova
koji je u SAD 2001. godine bio
za svega 25% manji nego na
cijelom azijskom kontinentu, koji ima trinaest puta vi{e stanovnika od SAD-a. Godine 1995. u
svijetu je bilo svega 18.000 vebsajtova, a 2000. preko 11 miliona.
Valja ista}i da je najo~igledniji primjer hegemonijskog djelovanja u domenu ekonomske globalizacije projekat ameri~kog eko-
nomiste IMF-a D`ona Vilijamsova poznat kao "Va{ingtonski konsenzus" ("Washington Consensus") koji je nastao novembra
1989, neposredno nakon pada
Berlinskog zida i perioda euforije neoliberalne kapitalisti~ke ideologije.
Vukanovi} nam navodi jo{ jedan eklatantan primjer o fenomenu "mekdonaldizacije":
George Ritzer, po~asni profesor sociologije Univerziteta Maryland, proces homogenizacije naslovio je terminom "mekdonalizacija" po ameri~koj multinacionalnoj kompaniji brze hrane koja ima svoje restorane u preko
100 zemalja svijeta i dnevno
uslu`uje 30 miliona konzumera.
Ipak, ~ini se da je ovako univerzalna metafora isuvi{e etnocentri~na jer je uticaj Mekdonaldsa u SAD na druga~iji na~in shva}en u ostalim zemljama svijeta, dok u izvjesnim regionima,
poput Rusije i Kine, nije bitnije
mijenjao percepciju potro{a~ke
kulture.
U slu~aju Mekdonaldsa va`no je ista}i da konzumiranje njegove brze hrane nije jednako raspore|eno u svim dijelovima svijeta. Tako se u SAD Mekdonaldsova hrana najvi{e konzumira
(otvorena su 46 restorana na
milion stanovnika) dok se u Kini, Meksiku, Turskoj, Gr~koj i Slova~koj taj broj kre}e od 0,3 do 4
restorana na miliona stanovnika.
Teza Samjuela Hontingtona
o sukobu civilizacija
Civilizacijske rezlike ~esto ra|aju konflikte pa i sukobe. Semjuel Hantington smatra da se
heterogeni globalni ekonomskotehnolo{ki aspekti mogu efikasnije integrisati na globalnom planu, ali da izme|u zapadne (hri{}anske) i isto~ne (muslimanske i konfu~ijanske) kulture i civilizacije postoje nepremostive razlike koje su dovoljno mo}ne da
izazovu niz me|ucivilizacijskih
sukoba. Ovakvu paradigmazi~nu
konstalaciju polarizovanih globalnih odnosa Hantington je
ozna~io kao "sukob civilizacija".
Po Hantingtonu, najintezivniji konflikti izme|u kultura nastaju tamo gdje se doti~u periferijske
granice civilizacija (zemlje Balkana, Izrael - Palestina, Rusija -
3-4
srednja u isto~na Azija, zatim
turski i gr~ki dijelovi Kipra).
Apostrofiraju}i Vukanovi} tezu Hantingtona, sve ve}i broj nesuglasica, upravo izme|u zemalja Zapada (SAD i NATO pakta),
s jedne, i Istoka (Kine, Sjeverne
Koreje, Irana, Iraka, Sirije i Avganistana), s druge strane, ide u
prilog Hantingtonovoj tvrdnji o
nepremostivim razlikama izme|u civilizacija.
Vukanovi} }e podvu}i da je
Hantingtonova teza "sukoba civilizacija" kritikovana kao jednostrana i isklju~iva, generaliziraju}a i isuvi{e paradigmati~na,
predstavljaju}i tradicionalni anglosaksonski pregled na svijet
("A Worldview from WASP").
Bo{nja~ka rije~
spolagati 2050. (Smit, 2003:
201).
Vukanovi} navodi {kolski primjer kada komunikacija, odnosno vijest zakasni:
O zna~aju efikasnog globalnog komuniciranja veoma ilustrativno govori podatak da je
1815. godine, dvije hiljade ameri~kih i britanskih vojnika neposredno izginulo u me|usobnom
ratu u bici kod Nju Orleansa, jer
vijest o mirovnom sporazumu,
potpisanom dvije sedmice ranije u Briselu, u tada{nje vrijeme
do njih nije mogla tako brzo sti-
bomba manje veli~ine, udvostru~io nakon 1996. godine. Dodatnu bojazan za sigurnost skladi{tenja radioaktivnog materijala predstavlja i podatak da samo 40% nuklearnih postrojenja
u Rusiji (jedan od dvije najve}e
svjetske nuklearne supersile) radiaktivni materijal ~uva po visoko zahtjevnim standardima koji
va`e u SAD.
Vukanovi} registruje u svojoj
egzaktnoj studiji da danas u svijetu postoji oko 58.000 registrovanih vrsta i tipova kompjuterskih virusa, od kojih se kreira
}i, s obzirom na sredstva komuniciranja koja su tada za dana{nje prilike bila isuvi{e spora
(Tofler, 1998:201).
oko 1000 novih svakog mjeseca, koji su upadaju}i u kompjuterske sisteme 1999. godine
ko{tali ameri~ke korporacije i
vladu 266 milijardi dolara, {to
predstavlja vi{e od 2,5% ameri~kog nacionalnog dohotka, ili
pet puta ve}i tro{ak nego {to su
godi{nji izdaci austrijske vlade
koja se, po ekonomski pokazateljima, smatra jedanaestom
najsupje{nijom u Evropi. Nakon
1996. godine broj virusa na
Internetskoj mre`i svake godine
skoro se udvostru~uje. O globalnoj destrukciji izuzetne snage
koju kompjuterski virusi mogu
da proizvedu, tako|e, ilustrativno govori podatak da je samo
virus "I Love You" 2000. godine
bio prisutan u 45 miliona kompjutera na Internetsku mre`u u
2003. godini. Izme|u 2002. i
2003. godine broj hakerskih napada na vebsajtove u svijetu je
porastao za 39% (sa 82.000 na
Pozitivni
aspekti globalizacije
O efikasnom djelovanju kompjuterskog algoritmi~kog sistema, zasnovanom na principu binarne opozicije, veoma ilustrativno govori podatak da je, kada
se posada Spase Shuttle Applo
13 izgubila u svemiru 1970. godine, Nasinim (NASA) kompjuterima bilo potrebno 90 minuta kako bi ga locirali i vratili u orbitu.
A da su nau~nici taj komlikovani
i rizi~ni posao morali da urade
bez asistencije kompjutera, ve}
uz pomo} papira i hemijske olovke, bilo bi im potrebno preko
milion godina.
Vukanovi} ilustrativno potvr|uje progresivni zna~aj Interneta. Da se sa Internetskim medijem u{lo u fazu globalne tehnolo{ke revolucije, dovoljno ilustrativno govori podatak da je radiju kao mediju bilo potrebno
38 godina da dostigne broj od
50 miliona korisnika, kompjuteru 16 godina, televiziji 13, a Internetu svega 4 godine.
Dakle, ovo je vijek Interneta,
vijek najbr`e komunikacije. Prema nau~nim istra`ivanjima, jedan primjerak dnevnog lista "The
New York Times" danas sadr`i
vi{e informacija nego {to je u
~itavom `ivotu prosje~na osoba
koja je `ivjela u 17. vijeku mogla
da sazna. Tehni~ki progres u 21.
vijeku bit }e 1000 puta ve}i nego u dvadesetom, a tehnolo{ko
znanje koje se koristilo 1992.
godine predstavalja}e samo 1%
znanja kojim }e ~ovje~anstvo ra-
Globalizacija ima
i drugu stranu "medalje"
Globalni medijski sistem ima
negativnih socijalnih karakteristika. Autor ove studije ne ostavlja nas ni jednog trena ravnodu{nim, ba{ naprotiv. Upozorava
da se danas ~ovje~anstvo na
globalnom nivou suo~ava sa intezivnim problemom globalnog
terorizma, opasnosti od eksplozije nuklearne bombe koja bi u
bliskoj ili daljoj budu}nosti mogla izazvati neka od 100 teroristi~kih organizacija u svijetu koja posjeduje radioaktivni materijal. Posebno negativne trendove
pokazuje ~injenica da se {verc
radioaktivnog materijala, od koga se mo`e napraviti atomska
Decembar 2006.
Š 43
Bo{nja~ka rije~
114.000).
Posebna je pri~a o sve ubrzanijem {irenju zaraznih bolesti,
poput SARS-a i Western Nile virusa koji se prenose sa kontinenta na kontinent. Negativni aspekti globalizacije se ne zavr{avaju samo na ovom nivou, ve}
su oni mnogo dublji i {iri, a odnose se i na promijenjenu percepciju socijalnog `ivota u svijetu, kao i u SAD, {to je najevidentije nakon 1960. godine, kada
je posebno intezivan razvoj komunikacija, tehnologije i medija
ubrzao protok informacija u
oblasti kulture, obrazovanja, {to
je bio uvod u novi niz izazova i
pritisaka na savremena dru{tva. Tako su samo u SAD rezultati istra`ivanja Ameri~kog biroa
pravde izme|u 1960. i 2000.
godine pokazali da je, slijede}i
ekspanziju procesa globalizacije, procenat razvoja te{kog kriminala porastao preko pet puta
(560%), dok je u istom vremenskom intervalu ra|anje vanbra~ne djece pove}ano za preko ~etiri puta (419%), a stopa razvoda je trostruko uve}ana (300%)
kao i broj djece koja `ive samo
sa jednim roditeljem.
Vukanovi} upozorava da je
jedan od najkompleksnijih problema koji }e globalizacija donijeti u bliskoj ili daljoj budu}nosti
nekontrolisani demografski rast
broja ro|enih koji je vidljiv u najnerazvijenijim zemljama svijeta.
3-4
neri{e ve}i profit, konstatuje Vukanovi}.
O problemu agresivnog pona{anja i kriminalu u SAD previ{e
je dug spisak. ^injenice su frapantne: Na po~etku XXI vijeka u
SAD se godi{nje dogodi u prosjeku oko 20.000 ubistava, {to
je samo tri puta manje od zvani~nog broja poginulih ameri~kih
vojnika u desetogodi{njem ratu
u Vijetnamu (58.000). O problemu agresivnog pona{anja u SAD,
posebno njegovim multikulturalnim metropolama, najbolje govori podatak da je 2001. godine broj najte`ih krivi~nih djela u
Njujorku po glavi stanovnika bio
osam puta ve}i nego u Londonu, 42 puta nego u Briselu i pet
puta nego u Parizu. Glavni grad
SAD Va{ington ima 170 puta
ve}i broj izvr{enih krivi~nih djela
po glavi stanovnika nego Brisel,
33 puta vi{e nego London i 21
put nego Pariz.
nije slu~aj samo u ameri~kim
socijalnim prilikama, navodi Vukanovi}, ve} i na internacionalnim relacijama, pokazuje podatak da su SAD u vremenskom
periodu od 1945. do 2002.
godine, vjerovali ili ne, u vojnim
avionskim napadima izvr{ile
dvadeset i ~etiri bombardovanja
inostranih zemalja, {to implicira
da su SAD svake dvije i pol godine, ili, ta~nije, svakih 29 mjeseci u prosjeku izvr{ile vojnu agresiju bombardovanjem jedne
inostrane zemlje! Dok je od perioda Drugog svjetskog rata do
1990. godine bilo 115 slu~ajeva ekonomskih sankcija na
globalnom planu, dotle su samo
u periodu od 1993. do 1997.
godine SAD uvele sankcije u 35
zemalja svijeta.
Jedan od glavnih ciljeva istra`ivanja procesa globalizacije
u 21. vijeku je objektivno definisanje i anticipiranje "nexus ca-
Uticaj ameri~kih medija i {irenje negativnih globalisti~kih
trendova u SAD ide do transparentne spektakularnosti ne biraju}i sredstva da bi se ostvario
cilj. Posebno je agresivnost glorifikovana u ameri~koj medijskoj
i filmskoj kulturi poput filmova u
nastavcima: "Rambo", "Rocky",
"Terminator" i dr., koji donose
milijarde dolara. Tu je ~itava
filmska industrija upregnuta u
"zlatne ko~ije" politikantskog i
potro{a~kog dru{tva u kojem siroma{ni i poni`eni nemaju pravo na sopstveni ulog. Sve se
svodi na imperijalnoj sili i mo}i.
Da visok stepen agresivnosti
usalis", uzro~no-posljedni~nih odnosa koje sobom nose konsekvence ovog transnacionalnog
socijalnog stanja. Pritom, globalizacija se mora shvatiti kao
holisti~ki kompleksan, eklekti~an, polivalentan, policentri~an,
polimorfan i polisinteti~an termin, odnosno stanje, proces i
paradigmati~ni model komuniciranja i razmjene informacija izme|u transkontinentalnih sistema, koji mora biti sagledavan iz
multidisciplinarne, multilateralne,
multikultularne, multicivilizacijske i dijalekti~ke perspektive, domena i apsketa, uzimaju}i u obzir transformacionalisti~ke ideo-
Stanje "altruisti~kog"
imperijalizma
[ta je to karakteristi~no, koliko i tragi~no u globalnom sistemu?
Manje razvijene i efikasne korporacije i vlade nerazvijenih dr`avnih entiteta globalizaciju ~esto do`ivljavaju kao monokulturnu korporacijsku agresiju, dok
razvijene zemlje i regioni smatraju globalizacionu formu integrisanja kao evoluciono nu`ni proces razvoja ekonomske konstelacije odnosa u globalnoj sferi i
domenu i nu`no stanje "altruisti~kog imperijalizma" koji proces
globalizacije defini{e u pozitivnom smislu, s obzirom da se implementacijom globalnih principa pove}ava proizvedena koli~ina robe i prihoda, a kroz intenziviranje ekonomskog razvoja ge44
Š Decembar
2006.
3-4
lo{ke apskete, kao i pluralisti~ko-eklekti~ku, hibridnu i sintetizuju}u prirodu njenog evolucionog razvoja.
U definiciji o globalizaciji, odnosno konstataciji njenih uzro~no-posljedi~nih odnosa ("nexus
causalis") Vukanovi} je koristio
dvadesetak pridjevskih odredbi.
Definisanje pojma
organizacione kulture
Glavno sjedi{te CNN-a je u
Atlanti, u ameri~koj dr`avi D`ord`iji. Organizaciona kultura ove
medijske kompanije pripada kategoriji nacionalne kulture SAD
koju karakteri{u ~etiri kriterijuma: niska distanca mo}i, nisko
izbjegavanje rizika, individualisti~ka kultura i kultura "mu{kih
vrijednosti".
Zemlje koje u organizacionim
kulturama svojih kompanija forsiraju nisku distancu mo}i su:
SAD, Kanada, Australija, Novi
Zeland, Danska, Irska, [vedska
i Velika Britanija.
Vukanovi} je dao svoju nau~nu tezu o nastanku organizacione kulture, odnosno, re~eno
lucidnim jezikom, o kulturi duha. Heterogenost definicija organizacione kulture je direktna
Bo{nja~ka rije~
posljedica njenog mladog koncepta ~iji je fenomen prvi put
savremeno metodolo{ki obradio i definisao Andry Pettigrew dekan odsjeka za menad`ment
na Bat univerzitetu i po~asni
~lan Akademije za menad`ment
SAD, pi{u}i o tome 1979. godine u ~lanku "On Studying Orga-
nizational Cultures" u akademskom ~asopisu Administrative
Science Quarterly (Jani}ijevi},
1997: 26,38). Ipak, da bi se
dobila {ira, a ujedno i preciznija
historijska perspektiva o pojmu
organizacione kulture, zna~ajno
je navesti da je niz autora tokom dvadesetog vijeka objavljivao stru~nu literaturu iz oblasti
menad`menta koja je u sebi sadr`avala elemente sli~ne fenomenu organizacione kulture, samo su oni nazivani druga~ijim
imenima i u metodolo{kom smislu bili manje analiti~ni, fokusirani i razra|eni. U ove autore treba ubrojiti Frederika, Vinsloua
(1911), Andrija Fejola, Maksa
Vebera (1947), Eliota @aka
(1952), Simona (1957), Likerta
(1961), Abrahama Maslowa
(1976).
Jo{ po~etkom dvadesetog vijeka, francuski industrijalac Anri
Fejol je me|u svojih ~etrnaest
principa upravljanja preduze}em
uvrstio i princip duha firme (l'esprit de corps) koji se mo`e smatrati prete~om pojma organizacione kulture, dok je 1952. godine Elliot Jacgues napisao
knjigu pod nazivom "The hanguns
Culture of a Factory", u kojoj je
definisao kulturu fabrike.
Zanimljivo je napomenuti najgledaniji CNN-ov TV {ou "Larry
Live", u kome je prvi put kori{}eno direktno telefonsko uklju~ivanje, gotovo isklju~ivo predstavlja popularne li~nosti iz svijeta {ou biznisa, politike i sporta. U toku zadnjih 15 godina
urednik programa Larry King
pozivao je u goste svog TV show
programa sve ameri~ke predsjednike od 1976. godine, vode}e
holivudske zvijezde poput Elizabeth Taylor, Sean Penn, Marlon
Brando, Aly Pacino...
[ta sve to treba biti aktualan
puna 24 ~asa CNN? Zna~i, biti
dinami~an, aktualan i donijeti
udarnu vijest prije svih, glavni je
moto informativne programske
TV sheme. Vukanovi} apostrofira da u svemu tome dolazi do
izra`aja ameri~ka kultura pragmatizma, pomije{ana sa utilitarnim osnovama medijsko-kulturolo{ke komercijalizacije. Najintenzivniji uticaj na organizacionu
kulturu CNN-a ostvario je proces
tr`i{ne i medijske globalizacije.
U ostalim dijelovima svijeta CNN
je nailazio na sve o{triju konkurenciju (u Evropi - Finivest Mediiaset, Sky News, koji emituje
svoj program na sedam jezika)
pa je morao da prilagodi tradicionalno ameri~ki kulturni model evropskom kulturolo{kom
senzibilitetu. Sli~na situcija se
de{ava i u Aziji gdje su katarska
TV stanica "Al Jazeera" i kineska dr`avna televizija "CCTV" postajale sve ja~a konkurencija
CNN-u. U kulturnim i ekonomsko-politi~kim krugovima CNN je i
dalje ostao metafora za televiziju koja izvje{tava o svakodnevnim doga|ajima iz globalne politike.
Valja ista}i jo{ neke zna~ajne
podatke iz ove studije:
U prilog tome navodimo konkretni, ve} tradicionalni kulturni obrazac na CNN-u po kome
novinari u svojim izvje{tajima ne
smiju da upotrebljavaju rije~ "internacional" (internacionalno).
Decembar 2006.
Š 45
Bo{nja~ka rije~
Tako|e, u toku prenosa udarnih
informativnih emisija iz studija
CNN-a, nije mogu}e ocijeniti u
kome se gradu ili dr`avi studio
nalazi, jer unutar njega nema
jasnih nacionalnih obilje`ja. Na
ovaj na~in CNN postaje prijem~iv za televizijske gledaoce sa
svim meridijana, jer njegov vizuelni (dizajnersko-scenografs-
3-4
davnih i tehnolo{kih prednosti u
odnosu na konvencionalne zemaljske TV stanice, kao i one koje formiraju emitovanje putem
satelita.
Marketin{ki segment kori{}enja kablovske televizije tako|e je
zna~ajan aspekt njene prednosti nad konvencionalnim vidom televizijskog prenosa. Kablovska
219%, dok se u istom vremenskom periodu gledanost 4 velike
nacionalne TV mre`e (ABC, NBC,
CBS i FOX) smanjila za 20%. Gledanost nezavisnih TV stanica
(WB, UPN i PAX) za period 19902000. je manja za 40%.
Konkurentska prednost CNNa po~ela je naglo da opada sredinom devedesetih godina pro{log vijeka, kada dolazi do "Internetskog buma", koji sve vi{e
odvla~i pa`nju konvencijalnih televizija, {to se odra`ava na smanjenje njihove navike televizijskog gledanja, jer sada na raspolaganju imaju jedan novi i fleksibilniji hiper-medij.
Slabosti CNN-a
ki) dekor i imid` ne optere}uje
kulturolo{ki identitet nijedne
nacije, zaklju~uje Vukanovi}.
Zlatno pravilo
komercijalne televizije
O va`nosti televizijskog reklamiranja u SAD najbolje govori
podatak da je Ameri~ka asocijacija reklmanih agencija (AAAA The American Association of Advertising Agencies) objavila rezultate istra`ivanja za 2002. gdje
se navodi da je jedan ~as televizijskog emitovanja programa,
na primjer, sastojao od 22 minuta reklama, {to iznosi 36,66%.
Zlatno pravilo marketin{ke strategije komercijalne televizije
glasi: "[to je broj gledalaca jednog TV programa ve}i, to je reklamiranje unutar njega skuplje".
Sve do 1996. godine CNN je
ostvarivao zna~ajnu konkurentsku prednost u odnosu na svoje
najja~e konkuretne u SAD (GBS,
NBC i ABC). Jedan od glavnih razloga konkurentske prednosti
CNN-a nalazio se u kori{}enju
kablovske TV mre`e koja ima
niz bezbjednosnih, marketin{kih, finansijskih, pravno-zakono46
Š Decembar
2006.
televizija ima 60% ni`e oglasne
cijene po dosegnutoj hiljadi stanovnika (Kova~evi}, 1996: 268).
Vode}i evropski satelitski operator "Eutelsat" (sa ~ijeg 21. satelita se emituje preko 1000 TV
kanala i ~ija vrijednost je procijenjena na 4,8 milijardi eura, a
ve}insko je vlasni{tvo "France Telecom" 23,1%, "British Telecom"
17,49%, "Deutstshe Telecom"
1087%, "Telecom Italia" 6,18%,
"Lehman Holding" 14,42% i
28% drugi me|unarodni operatori) sproveo je januara 2002.
istra`ivanje televizijskog tr`i{ta
u Evropi, Africi i na Bliskom Istoku. Podaci do kojih se do{lo
tom prilikom ukazuju da 38 zemalja ovih regiona ima 124,5
miliona TV prijemnika, od kojih
70,2 miliona ima kablovsku televiziju, a 54,3 miliona satelitsku.
Kako registruje Vukanovi},
Eutelsatovo istra`ivanje je otkrilo da je sve ve}i broj gledalaca
koji imaju kablovsku TV, a njihov
broj se, u periodu od 1990. do
2001., uve}ao za 54%. Na drugoj strani, od 1990. do 2000.
godine, gledanost kablovske televizije u SAD se pove}ao za
Ta~no je da je CNN sve do
1996. godine imao konkurentsku prednost u odnosu na informativne ameri~ke i internacionalne TV stanice. Me|utim, ja~anje globalizacije imalo je intezivan uticaj na stvaranje novih
medijskih strate{kih alijansi i
multinacionalnih korporacija. Od
1996. godine u SAD sve sna`nije djeluje News Corporation,
sa svojom tehnolo{ki sofisticiranom TV mre`om "Fox News".
Kadrovski oja~ana i tehnolo{ki i
programski inovativna, ova TV
stanica }e, svega 5 godina kasnije, oduzeti primat CNN-u u pogledu rejtinga gledanosti. U isto
vrijeme, u Evropi startuje multinacionalni kanal "Euronews",
koji se prete`no bavi dvadeset~etvoro~asovnim emitovanjem informativnog programa o doga|ajima vezanim za socijalni, politi~ki i kulturni `ivot zemalja Zapadne Evrope, dok je 1996. godina ozna~ila po~etak i nove TV
stanice tzv. "Arapskog CNN-a",
odnosno katarske TV stanice
"Al Jazeera", koja se ubrzo {iri i
na podru~ju sjeverne Afrike.
Podr`ana kvalitetnim kadrom,
koji je, uglavnom, dolazio iz arapskog servisa na BBC televiziji i
znatnim finansijskim sredstvima, koja su dotirana od imu}nog Emira Katara, ova TV stanica sve se vi{e name}e kao ozbiljni konkurent CNN-u na podru~ju regiona u kojima dominira
arapski jezik i kultura. Dvadeset~etvoro~asovna matrica dnevnog emitovanja kontinuiranog informativnog TV programa CNN-
3-4
Bo{nja~ka rije~
a, nakon 1996. je ve}inski preuzeta od komercijalno mo}nih i
tehnolo{ki sofisticiranih TV stanica "Fox News", "Al Jazeeira" i
"Euronews". Na ovaj na~in ovi
kanali su preuzeli va`an segment
gledalaca koji je sada imao ve}i
izbor "all news" kanala, komentari{e Vukanovi}.
Slabosti CNN-a pokazale su
se u sljede}im segmentima:
nala" (Kung-Shankleman, 2000:
118-119) doprinio je da se ogla{iva~i distanciraju od CNN-a.
Pomenuti problemi i nesporazumi su najvidljiviji kada CNN
u`ivo prenosi vijesti koje govore
o ratovima (rat u Avganistanu,
Iraku, Bosni, Kosovu, itd.), pa u
tom vremenskom intervalu zbog
urgentnosti eskluzivne vijesti,
umjesto oglasa, prenosi se ono
CNN je pokazao zapanjuju}e
malo interesovanja za teme sa
lokalnim sadr`ajem, kao i interesovanje za one teme iz kontinentalnog dijela SAD, gdje `ive
dvije tre}ine ameri~ke populacije. Tako|e, CNN-ova velika gre{ka odnosila se na formiranje
programa sa ve}inskim "mu{kim
temama" (politika, ekonomija,
finansije, sport i tehnologija), {to
je uticalo da se procenat `enske publike, koji gleda ovaj kanal, drasti~no smanji. Programska {ema CNN-a nije posebno
bila naklonjena ni crna~koj populaciji u Americi, jer je nedovoljno forsirala njima zanimljive
teme iz kulturnog i biznis `ivota.
Vukanovi} je apostrofirao komplikovanu sopstvenu komercijalnu poziciju CNN-a koji, zbog
prirode informativnog programa,
nema stalnu programsku {emu,
jer unutar svoga programa inkorporira direktne televizijske vijesti u`ivo kako bi cjelokupni program dobio na dinami~nosti i
autenti~nosti. Ovakav sistem
nesre|enog televizijskog prikazivanja, koji se fokusira na direktno televizijsko uklju~ivanje, u
CNN-u, poznatom kao "emitovanje non-stop informativnog sig-
{to se desilo ili ono {to se de{ava (Kung-Shankleman, 2000), {to gledano kroz komercijalni
aspekt, nije u potpunosti pokazalo svoje opravdanje.
U ime zaklju~ka
Zvezdan Vukanovi} na kraju
ove veoma zna~ajne akademske studije fokusira zna~aj glavnog medijskog maga iz vi{espratne Amerike.
Bez obzira na niz komercijalnih i menad`mentnih nepovoljnosti, kroz koje je CNN prolazio
nakon 1996. godine, ova globalna TV stanica uspjela je za
relativno kratak period od svog
nastanka (1980) da upostavi
sna`an i progresivan imid` jedne od najautoritativnijih "all
news" kanala u historiji TV medija. Jedno je jasno, esencijalno
jezgro uspje{nog strate{kog razvoja CNN-a nalazi se u profesionalnoj i optimalnoj implementaciji organizacione strukture ove
globalne TV mre`e. Svakako, va`an ~inilac ja~anja CNN-ovog strate{kog menad`menta sastoji
se u kombinaciji Porterovih generi~nih strategija na principima
hiper-konkurentne strate{ke su-
periornosti, koja se pokazala efikasnijom u funkcionisanju na
makro ekonomskim tr`i{tima,
kakvih je danas sve manje u svijetu, dotle hiper konkurentna strate{ka superiornost svoju prakti~nu primjenu, uglavnom, nalazi na nestabilnim, dinami~nim
mikro i makro ekonomskim tr`i{tima.
Vukanovi} nagla{ava, shodno tome, CNN bi trebao da svoju strate{ku menad`mentsku
politiku fokusira na stvaranje kontinuirane konkurentske prednosti, koja se mo`e posti}i kombinovanim kori{}enjem Porterovih generi~kih strategija, i strategija hiperkonkurentne superiornosti koje efikasno funkcioni{u, kako na stabilnim (pasivnim), tako i na nestabilnim (dinami~nim) tr{i{tima.
Ova Vukanovi}eva knjiga o
kompleksnoj medijskoj korporaciji je prva na ovim prostorima.
Njen nauk mo`e poslu`iti elokventnim ekspertima i istra`iva~ima javnog mnjenja i ostalog
{to ~ini `ivot, odnosno egzistenciju, kako bi upotpunili svoje
znanje, odnosno, da bli`e osjete uticaj medijske globalizacione kulture na strate{ki menad`ment CNN-a.
Li~no, nakon pro~itane Vukanovi}eve studije, jasnija mi je
Geteova misao: "Neka se samo
ni{ta ne tra`i iza fenomena: oni
su samo pouka..."
Ako mi se istovremeno name}e klasi~no pitanje: Da li je
zapadni anga`man u medijskoj
korporaciji, kao i u svakoj ostaloj kolonijalisti~ki, kao i konstatacija - da se male kao i velike dr`ave ekspresno privatizuju po sili ja~eg. Odnosno, velike
i jake dr`ave svode male dr`ave
i one koje `ele da budu dr`ave,
a bile su nekada i najstarije imperativno sopstvenom voljom
ih dovode u sopstvenu mo}, u
globalni red i disciplinu, s pozicija glavnih policajaca i vojnika
OUN-a.
Na kraju poruka svim revnosnim ~itaocima:
Akademsku studiju Zvezdana
Vukanovi}a - Uticaj medijske
globalizacije i organizacione kulture na strate{ki menad`ment
CNN-a, valja pa`ljivo, sasvim
hladne glave pro~itati i izme|u
redova.
Decembar 2006.
Š 47
Bo{nja~ka rije~
3-4
JEZIK I OBRAZOVANJE
Mr. Samra Tahirovi} - Ljuca
GLOBALIZACIJA i njen uticaj na
socio-kulturolo{ki aspekt
malih nacija (II)
U sferi kulture jezik igra najznaj~ajniju ulogu, pa }emo iz tog razloga bli`e definirati i objasniti
fenomen njegovog razvoja. Naime, odr`ivost i razvoj jednog nacionalnog jezika ujedno podrazumijeva razvoj nacionalne kulture, knji`evnosti i umjetnosti, a u slu~aju da se odre|ena grupa
lingvisti~ki asimilira u dominantnu grupu onda zna~i da ona gubi svoju kulturu, tradiciju, umjetnost
a razini dru{tva s kraja 18.
vijeka formira se savremeno
gra|ansko dru{tvo, unutar
kojeg se, navodi Alexis de Tocqueville, uspostavlja jednakost dru{tvenih polo`aja - podjednako dostojanstvo svih ljudskih bi}a kao
takvih.
I nasuprot srednjevjekovnom
periodu koji je baziran na sistemu nejednakosti i privilegija, moderna podsti~e stvaranje novih
odnosa u dru{tvu. [tavi{e, nacija kao moderni fenomen postojala je i u Srednjem vijeku ali je
tada ozna~avala lokalne udruge,
ekipe, neke pod-skupine unutar
ve}ih ljudskih skupina na tom
prostoru(30). Tada{nje su nacije
bile bez politi~kog organizovanja,
utemeljene u nekom kosmi~kom ili bo`anskom poretku. "Na
po~etku XVI vijeka Evropa je predstavljala civilizaciju, ali ne politi~ku jedinicu"(31), i sve do XV vijeka zapadna Evropa je imala
samo jedan jezik vjere i znanja:
latinski jezik sve{tenika, dok je
vernakularni oralni jezik bio kori{ten samo kod ku}e. Po~etak
elaboracije standardnog jezika
(fiskiranih, propisanih jezika) po~ev{i od gramatizacije evropskih
vernakulara, pored kori{tenja latinske gramatike, predstavlja prvu ekolingvisti~ku revoluciju zapadne Evrope (1550-1650.).(32)
N
Anthony D. Smith navodi da
su u pred-modernom periodu postojale dominatne, (aristokratske ili lateralne) i periferne (demoti~ke ili vertikalne) etnije od ko-
Korzika, itd.(33) Pa, ~ak, i unutar
modernih nacija, bez obzira na
transformacije koje su se de{avale u dru{tvu i dalje se izgra|uju sub-etnije, sub-kulture i et-
Mapa Evrope
jih su danas primjer prvih [panjolska, Francuska, Velika Britanija, a drugih Katalonija, Vels,
ni~ki identiteti. Ipak, zaklju~uje
Shnapper, iako produ`ava, transcediraju}i ih, etni~ka osje}anja
30. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003, str. 2.
31. Dio citata, Baggioni Daniel, Langues et nations en Europe, Paris: Payot & Rivages, 1997, str. 65.
32. Ibid. str. 74.
33. Smith D. Anthony, Nation and Nationalism in a Global Era, Cambridge, 1995.
48
Š Decembar
2006.
3-4
i ustanove koji su postojali prije
nego {to je postojala, nacija predstavlja skora{nju konstrukciju.(34
Shnapper definira etnije kao "grupe ljudi koji `ive kao nasljednici
jedne istorijske i kulturne zajednice s posjedovanjem zajedni~ke volje da je odr`e. To su pripadni~ke grupe koje nemaju politi~kog izra`aja i koje se od moderne nacije razlikuju po tome {to
ne raspola`u autonomnom politi~kom snagom". Stoga su ti osje}aji pripadnosti odre|enom istorijskom kolektivitetu mogli da
postoje vijekovima, ali tek je u
savremenom dobu na njima zasnovan i opravdan poseban oblik
politi~ke organizacije.(36)
Moderna je, dakle, uspjela
zauvijek sru{iti feudalno dru{tvo
i utemeljiti novo gra|ansko dru{tvo unutar kojeg nova socijetalna zajednica ima veliku integracijsku ulogu u stvaranju nacije.
[tavi{e, epoha Moderne je period nastanka ne samo nacija,
ve} i svih sentimenata koji su vezani za naciju: nacionalnih identiteta, nacionalne svijesti, nacionalizama, nacionalnosti. Nekada ti nacionalni sentimenti prevazilaze granice te imaju agresivnu mo} {to vodi do sukoba,
ratova, iredentizma i secesije.
Jer, moderna nije uspjela uspostaviti sistem samokontrole koji
bi suzbio djelovanje, kako Gellner navodi, "gnjevnih nacionalnih sentimenata" koji su se posebno rasplamsali u XX vijeku.
Posljedica takvog nacionalizma
je velika i poprima gotovo negativno zna~enje u politi~koj i kulturnoj javnosti. "Fatalne posljedice nacionalizma proizilaze iz
volje nacije za dominacijom nad
drugim nacijama, iz principa "jedna nacija, jedna dr`ava" koji se
~esto realizirao negacijom i poricanjem etni~kih zajednica, iz njene te`nje da sve razlike izbri{e,
Bo{nja~ka rije~
kako bi se pojedinci i skupine
homogenizirali u kompaktan kolektiv, sposoban da s "onu stranu dobra i zla" realizira svoje
zacrtane ciljeve.(36) Modernu prije svega karakteri{e monizam:
nacionalno jedinstvo, nacionalne cjeline i nacionalne strukture
jednog (jednog vo|e, sastava,
mi{ljenja, jednog sadr`aja).(37)
Ipak, ispostavilo se da taj
monizam nije u potpunosti funkcionalan jer vodi isklju~ivosti
prema 'drugim' (sub-etnijama,
etni~kim zajednicama unutar jedne nacionalne zajednice) koja
se posebno iskazuje tokom nacionalnih pokreta, nacionalne homogenizacije, agresivnih nacionalizama, totalitarizama, 'jednog pona{anja i 'jednog mi{ljenja'. Prisustvo Drugih omogu}eno je samo ukoliko se utope u
vladaju}u etniju, ukoliko se integriraju, asimiliraju. No to ba{ ne
ide uvijek lako! Tamo gdje su
nastale podijeljenosti, razvio se
protu-nacionalizam(38) i njegove
}e posljedice poku{ati razrije{iti period nakon moderne - postmoderna Stoga, nije ni za~udo
{to je sociolog Elie Kedourie u
svojoj studiji o nacionalizmu izjavio da je nacionalizam doktrina
koja je izmi{ljena u Evropi po~etkom 19. vijeka te da predstavlja takav fenomen 'bez ~ijeg bi
se postojanja svi bolje osje}ali'.(39)
Slijede}i modernu, postmoderna ne negira ve} pravi prijelaz od totaliteta prema pluralnosti, od jedinstva prema razlici,
prema Drugom. Bitna razlika izme|u moderne i postmoderne,
je, dakle, razlika izme|u singulara i plurala (jednine i mno`ine). Ta se epoha iskazuje u humanom i pluralnom svijetu sutra{njice(40) . Njen cilj je, naime,
usmjeren ka stvaranju pluralisti~kog i heterogeno - koegzins-
tentnog svijeta. Za postmodernu
su nemogu}i principi koji bi bili
zajedni~ki svima. Svaki je ~ovjek otok za sebe i svaka je kultura otok za sebe, {to zna~i da
mnoga bi}a i mnoge kulture, koje su nesvodive jedna na drugu,
nisu ni~im povezane i sjedinjene. Odnosno, postmoderna po~inje tamo gdje zavr{avaju moderna homogenost, jedinstvo,
cjelina - monizam i njima suprotstavlja heterogenost, pluralizam, globalnost. U stvari, radi
se o epohi op{te globalizacije,
bazirane na sveop{tem napretku, savremenim tehnolo{kim
inovacijama i demokratskim principima. Ona podrazumijeva ra|anje sasvim nove civilizacije,
pluralizma, demokratije, jer zahvata gotovo sva polja `ivota, uklju~uju}i politi~ke sisteme, dr`avni sastav, umjetnost, slikarstvo, knji`evnost, tehnologiju, privredu, filozofiju, istoriju. Promjene u odnosu na modernu su
vidljive na sljede}im nivoima:
- Na nivou dr`avnih sistema
globalizacija, za razliku od ranijih
oblika svjetske integracije (putem kolonizacije ili internacionalne saradnje) dovodi do transnacionalizacije tj. do integracije
svijeta u kojoj se uloga i zna~aj
nacija-dr`ava smanjuje u korist
ja~anja transnacionalnih ekonomskih politi~kih subjekata i institucija jedinstvenog globalnog
dru{tva. Demokratske, pluralne
dr`ave sada se udru`uju u me|unarodni demokratski poredak.
Dr`ava, radi uspje{nije integracije u "me|unarodnu zajednicu"
usvaja op}e standarde prema
kojima se rukovodi u unutra{njoj
i spolja{njoj politici. Dr`ava se
odri~e klasi~no shva}enog suvereniteta, i podrazumjeva uklju~enost "Drugog". Prema Anthony
D. Smithu savremene dr`ave-nacije su podvrgnute podrivanju jer
34. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996.
35. Ibid.
36. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, Forum Bosne, 16/02, Sarajevo, str. 221.
37. Koruni} Petar, Zgodovinski ~asopis 57, Ljubljana 2003.
38. Dunkerley Davis, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Spybey Tony, Thomson Andrew, Changing Europe: Identities,
nations and citizens, Rotledge 2002. p. 45.
39. Ibid.
40. Koruni} Petar, Historijski zbornik LIII, Zagreb 2000.
Decembar 2006.
Š 49
Bo{nja~ka rije~
je njihov pluralni ili, pak, polietni~ki karakter podrovan procesom dr`avne ekspanzije, modernizacije, kao i problemima koje
su unutra{nje etnije izazvale.(41)
- Na nivou dru{tvenog sistema javlja se pluralizam i vi{estrukost globalnog dru{tva. Otuda, analogno konceptu "gra|anskog dru{tva" na nacionalnom
nivou, formulira se koncept "globalnog civilnog dru{tva" kao globalne "mre`e" koja ima jedinstvene standarde za sve, za sve
narode i sve nacije.
3-4
lturni prostor. Beskrajno se pro{iruju lokalni horizonti, vr{i se
homogenizacija ukusa, zabave,
hrane, `ivotnih stlilova(42). Sredstva masovne komunikacije ujedinjuju sve krajeve planete i podsti~u "preuplemenjivanje" ~ovjekovog `ivota(43). Kulture se mije{aju, kombiniraju i ukoliko hipoteti~ki predpostavimo nastanak jedne globalne kulture, onda bi ona bila prije plod sinkretizma, hibridizacije i mije{anja
nego nametanja jedne dominatne kulture.(44) Jedna od prate}ih
Evropski parlament
- Na nivou kulture dolazi do
globalizacije kulture i to uslijed
procesa {irenja masovnih medija i informacija {to uti~e na {irenje univerzalnih kulturnih vrijednosti. Informati~ko-medijska
revolucija i njeni kulturni proizvodi: vijesti, dokumentarne i umjetni~ke serije, sapunske opere,
muzi~ki hitovi prelaze geografske granice, te svojim kulturnim
zna~enjem preoblikuju lokalni ku-
pojava uticaja najmo}nije kulturne industrije na svijetu, one
ameri~ke, je i svojevrsni jezi~ki
imperijalizam engleskog jezika.
Ipak, ne treba zaboraviti ~injenicu da najve}i otpor nezaustavljivom pohodu engleskog jezika
na Evropu i svijet pru`aju ne samo mali ve} i veliki narodi (Francuska), koji se pla{e potiskivanja vlastitog jezika i kulturnog
identiteta.(45)
Direktan metod mjerenja i
procjene kulturnih promjena koje nam donosi globalizacija, podrazumijeva prou~avanje promjenljivih globalnih obrazaca kori{tenja jezika(46). Globalizacija
jezika se mo`e posmatrati kao
proces po kojem se neki jezici
sve vi{e koriste u me|unarodnoj
komunikaciji dok drugi gube svoj
zna~aj, pa ~ak i i{~ezavaju zbog
nedostatka onih koji govore tim
jezikom. Istra`iva~i pri Centru za
istra`ivanje globalizacije na Univerzitetu Hawaii identificirali su
pet klju~nih varijabli koje uti~u
na globalizaciju jezika:
- Broj jezika: Sve manji broj
jezika u razli~itim dijelovima svijeta ukazuje na ja~anje homogeniziraju}ih kulturnih snaga.
- Kretanje ljudi: ljudi nose svoje jezike sa sobom kad se sele
ili putuju. Obrasci migracija uti~u
na {irenje jezika.
- U~enje stranih jezika i turizam omogu}avaju {irenje jezika
izvan nacionalnih i kulturnih zajednica.
- Jezici Interneta: Internet je
postao globalni medij trenutne
komunikacije i brzog pristupa informacijama. Kori{tenje jezika
na internetu klju~ni je faktor u
analizi dominacije i raznolikosti
jezika u me|unarodnoj komunikaciji.
- Me|unarodni nau~ni radovi
sadr`e jezike globalnog intelektualnog diskursa, uti~u}i tako
kriti~ki na intelektualne zajednice uklju~ene u proizvodnju, reprodukciju i cirkuliranje znanja
{irom svijeta.
* Na nivou politi~kih sistema
pojavljuje se pluralizam i vi{estrukost politi~kih demokratskih
ure|enja, pluralizam politi~kih zajednica, stavova i ciljeva. Nacionalni monizmi i nacija slabe na
ra~un socijetalne zajednice sasvim novog tipa: pluralne, vi{eetni~ke, demokratske(47).
41. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996, str. 85-86.
42. Morin Edgar, Kako misliti Evropu, Sarajevo: Svjetlost, 1989. godine str. 116.
43. Gajevi} Jelena, Evropski kulturni identitet i kulturni idnetitet Srednje i Isto~ne Evrope, Magistarski rad, Sarajevo, str. 33.
44. Holton J. Robert, Globalisation and the nation-state, Gerat Britain: Macmillan Press LTD, 1998, str. 161-189.
45. Gajevi} Jelena, Evropski kulturni identitet i kulturni idnetitet Srednje i Isto~ne Evrope, Magistarski rad, Sarajevo, str. 34
46. Steger B Manfred, Globalisation, Oxford University Press, 2003.
47. Held David & McGrew Anthony, The Global Transformation Reader, Cambridge: Polity Press, 2003.
50
Š Decembar
2006.
3-4
* U ekonomskoj sferi koncept
'nacionalne privrede' biva zamijenjen modelom jedinstvenog
(globalnog) tr`i{ta na kome djeluju mo}ne transnacionalne korporacije, svjetske finansijske organizacije i finansijski sistemi.
U ekonomskom smislu globalizacija predstavlja proces u kome se na globalmnom nivou sve
vi{e uklanjaju prepreke za finansijske transakcije, slobodnu trgovinu, {irenje tehnologije. Ekonomska uloga nacionalnih dr`ava se smanjuje u korist novih
me|udr`avnih regionalnih entiteta, transnacionalnih korporacija
i organizacija poput Me|unarodnog monetarnog fonda (IMF),
Svjetske banke (WB) i Svjetske
trgovinske organizacije (WTO).
* Na nivou tehnologije svijet
se sve vi{e povezuje u globalni
informacijski i tehnolo{ki sastav
koji je ovladao svim dijelovima
svijeta, svim zemljama i svim narodima.
Bo{nja~ka rije~
u odnosu na dominantne etnije
~ije su elite i monarsi prikovali
jake dr`ave te primjenjivali politiku "birokratske inkrorporacije". Ekonomija perifernih etnija
je bila slabo ili nikako razvijena,
radna snaga je bila prisiljena na
imigraciju, a elite su im bile bile
kulturno asimilirane. [tavi{e, dominatne su etnije sve inkorporirane etni~ke zajednice i kategorije tretirale kao sociolo{ke manjine. To zna~i da one nisu bile
samo manjine u broj~anom, ve}
2. Zapadnoevropske velike
nacije i politika asimilacije
Glava II
Politika asimilacije
1. Dominatne i periferne
etnije - Anthony D. Smith
Koncept "male nacije" nastao je kao rezultat razvoja ljudskog dru{tva te uspostave razli~itih odnosa izme|u ljudi, od
plemenskih do savremenih demokratskih. Prema Anthony D.
Smithu, kao {to smo ve} nagovijestili, pred-moderni period karakterizirao je postojanje razli~itih, rasutih etni~kih zajednica
me|u kojima su najtipi~nije: 'lateralne ili aristokratske' te 'vertikalne ili periferne etnije'. Prve
su bile dominatnije i njihova je
etni~ka visoka kultura bila ograni~ena vi{im klasama: dvoru i
birokratiji, sve{tenstvu, plemstvu i bogatim trgovcima, dok je
druga teritorijalno bila kompaktnija, a njihova se kultura {irila
ka svim klasama zajednice, u
namjeri da i ona bude visoka.
Periferne etnije su bile u otu|enom i subordiniranom polo`aju
kom istorije razvile u velike nacije: Kastilja, Velika Britanija, Francuska, i unutar svoje teritorije
su intergrirale periferne etnije/
sub etnije: Bretanju, Korziku, Kataloniju, [kotsku. Odnosno, taj
mozaik dominatnih i subordiniranih, centralnih i perifernih relacija formirao je istorijsku osnovu
za nastanak nacionalne dr`ave
u najve}em dijelu Evrope. Ono
{to je u modernom smislu rije~i
nacija-dr`ava, nekad je bila dominatna etnija koja se beskrupuloznom politikom asimilacije
sub-etnija izgradila u homogenu
naciju-dr`avu.
su bile marginalizirane i diskriminirane u bilo kom drugom smislu. Ve}ina je perifernih etnija
bila isklju~ena iz u~e{}a na bilo
kojoj razini `ivota. One su ostale
bez institucionalne podr{ke, a
~ak i bez razvijenih kodova komunikacije koji su bili osnova za
o~uvanje njihovih etno-istorija.
Njihova su sje}anja krhka, heroji rijetko zapam}eni, a tradicije
su, ako ne 'zamr{ene' sa susjednim mo}nijim etnijama, onda
slabo dokumentirane.(48) I upravo je, tvrdi Smith, iz tog kompleksa socijalnih i etni~kih izgradnji
i razli~itih vrsta etnija, uz period
duge transformacije dru{tva nastala moderna nacija-dr`ava, organizirana oko dominatne etnije. Dominatne etnije su se to-
Nacije politi~ke jedinice obi~no se ra|aju u ratnim lomovima. Broj politi~kih jedinica u Evropi spao je sa nekih 500 godine 1500. na nekoliko desetina po~etkom XIX vijeka: ve}ina
ih je nestala u ratnim lomovima,
utopiv{i se u obuhvatnijim jedinicama(49). Te velike jedinice su bile prve, najve}e i najja~e monarhije zapadne Evrope: Velika Britanija, Francuska, [panija, koje
su od po~etka svog konstituiranja po~ele sprovoditi politiku
asimilacije susjednih im pokrajina. One su polazile od toga da
samo nadmo}ni narodi imaju
poziv da pokrenu to~ak razvoja
svijeta te da je unutra{nja integracija uvjet za postizanje jednog takvog cilja.(50) Odnosno, velike su nacije smatrane civilizovanijim od manjih, one su bile
nosioci kulturnog razvoja, dok
su male nacije bile primitivne i
zaostale, nesposobne za dru{tveni i kulturni razvitak. Jednom
kada su pokrajine bile integrirane unutar velike monarhije,
apsolutisti~ki su monarsi tra`ili
da se standardiziraju i homogeniziraju njihove etni~ke populacije. Kao prvo, to je bio by-product njihove potrebe da pove}aju dohodke i vojne resurse kako bi maksimizirali efikasnost u
natjecanju sa ostalim dinasti~-
48. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996.
49. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996, str. 57.
50. Ibid. 56.
Decembar 2006.
Š 51
Bo{nja~ka rije~
kim dr`avama koje su postale
dominatni element u Evropskoj
politici s kraja XV vijeka. Sredinom XVI vijeka oslabljeni politi~ki uticaji religije unutar kraljevstva ubrzali su proces homogenizacije, dok u sedamnaestom
vijeku kulturna standardizacija i
homogenizacija postaju preduvjet za uspjeh u me|udr`avnim
rivalstvima. Najo~itiji primjeri su
Richelieova sprovedba lingvisti~ke reforme te pozivanje Nanskog edikta (Luj XIV).
3-4
ke dr`ave na ~elu sa monarsima
transformiraju se u dr`ave-nacije; dotada{nji podanici monarha
"transformiraju se" u gra|ane
koji u svojoj ukupnosti ~ine naciju koja ru{i ancien régime i sama preuzima svoju vlast.(51) Pored toga, mijenja se unutra{nja
struktura dr`ave, dolazi do ekspanzije dr`avnog birokratskog
sistema, a dr`ava preduzima
obavezu za razvoj nacionalnih
programa, prije svega edukacije
sa centraliziranim edukativnim
nosti, posebno kori{tenjem nacionalnog jezika. Kraljica Kastilje i Aragona, Isabella I, imala je
uticajan plan za promoviranje
kastiljskog jezika kao "sredstva
za osvajanje {irom svijeta te za
prevazila`enje "neu~enih" govora koji su se upotrebljavali kod
ku}e"(52). Na taj na~in su gotovo
sve inkorporirane periferne etnije, putem "birokratske inkorporacije", bile pod~injene dominatnoj, nacionalnoj kulturi koja je
zamijenila njihov etni~ki ili regionalni identitet.(53)
Obzirom da opstanak jedne
kulturne zajednice ovisi o odr`ivosti jezika u javnim ustanovama, odbacivanje mogu}nosti
{kolovanja na maternjem, manjinskom jeziku zna~io je osu|ivanje jednog takvog jezika na sve
ve}u marginalizaciju. Takvo napu{tanje kulture predstavljalo je
ozbiljan korak i uklju~uje napu{tanje dru{tva i kulture u kojima
smo odgojeni, dru{tva i kulture
~iji jezik govorimo i za koji smatramo da nas izra`ava i omogu}uje nam samorazumijevanje
na{ih ciljeva, namjera i vrijednosti; dru{tva i kulture od ~ije istorije, obi~aja i konvencija ovisi
na{e mjesto u dru{tvenom svijetu.(54)
2.1. Francuska - "jedna
nacija - jedna dr`ava
- jedan jezik"
Evropa u vrijeme bur`oaskih revolucija
U XVIII vijeku, me|utim, prisustvujemo periodu dubokih dru{tvenih promjena; apsolutisti~-
sistemima. Edukativni su sistemi postali zna~ajno sredstvo za
promoviranje kulturne jedinstve-
Francuska je prije nego {to je
postala moderna nacija-dr`ava
bila federacija provincija(55) unutar koje je samo 30% francuske
populacije govorilo standardnim
francuskim Île-de-France na kraju XVIII stolje}a. Ve}ina je, dakle, govorila oksitanskim, korzikanskim, bretonskim, baskijskim,
katalonskim, pikardskim dijalektom, slika 1.(56)
Takva situacija nije predstvaljala veliki problem za ancient
51. Bubalo Ivan, Nacionalno u kontekstu univerzalnog i partikularnog, Forum Bosne, 16/02, str. 217
52. Phillipson Robert, Linguistic imperialism, Oxford: Oxford University Press, 1992, str. 31.
53. Dunkerley David, Hodgson Lesley, Konopacki Stanislav, Thomson Andrew, Changing Euroep: Identities, nations and
citizens, London: Routledge, 2002, 30.
54. Kimlika Vil, Multikulturalno gra|anstvo, Novi Sad: Centar za multikulturalnost, 2002.
55. Riagain O Donall, All languages-Great and Small u Trifunovska Sne`ana, European minorities and languages, Hague:
Asser Presse, 2001. str. 31.
56. Ibid.
52
Š Decembar
2006.
3-4
régime. Ukoliko je narod pla}ao
takse, participirao u ratu i pokazivao lojalnost prema monarhiji,
kralj nije imao problema sa svojim podanicima koji su govorili
jezik koji im je bio po volji. Revolucija je sve to okon~ala. Ljudi
su postali gra|ani, imali su odre|ena prava, ali su iznad svega
odavali vjernost Dr`avi. Tada je
jezik po~eo zauzimati zna~ajnu
ulogu u razlikovanju Nas od Njih,
u formiranju kolektivne lojalnosti prema dr`avi te u distanciranju od drugih. Moderna birokratska i centralizirana dr`ava te`ila
je da konsolidira politi~ku mo}
kodificiraju}i i standardiziraju}i
"jedan jezik" koji bi doprinio
Bo{nja~ka rije~
je, dakle, nacionalni zadatak svih
gra|ana, ~ak i u slu~aju kada su
dr`ave bile karakterizirane lingvisti~kom raznoliko{}u, prisustvom razli~itih jezika i razli~itih dijalekata. John Stuart Mill navodi
da je za zaostale i nerazvijene
nacije asimilacija veliki dobitak:
svako zna da je za Bretonce ili
Baske francuske Navare bolje
da budu pripadnici francuske
nacionalnosti, sa povlasticama
koji svi sti~u pod jednakim uvjetima, dobijaju}i francusko dr`avljanstvo, nego da se dure na
svojim stijenama kao podivljali
ostaci pro{losti koji se vrte u
sopstvenoj mentalnoj orbiti, bez
u~estvovanja ili interesa za op}a
Koncept "male nacije" nastao je kao rezultat razvoja ljudskog dru{tva te uspostave razli~itih odnosa izme|u ljudi,
od plemenskih do savremenih demokratskih. Ve}ina je perifernih etnija bila isklju~ena iz u~e{}a na bilo kojoj razini `ivota. One su ostale bez institucionalne podr{ke, a ~ak i bez
razvijenih kodova komunikacije koji su bili osnova za o~uvanje njihovih etno-istorija. Njihova su sje}anja krhka, heroji rijetko zapam}eni, a tradicije su, ako ne 'zamr{ene' sa
susjednim mo}nijim etnijama, onda slabo dokumentirane.
politici unifikacije kao zna~ajnog
oru|a za uspostavljanje dominacije nad manjinskim populacijama, koje su upravo pogo|ene
preko jezika(57). Francuski revolucionari su po~eli sa liberalnom
agendom koju su odmah preto~ili u autoritativnu i centralisti~ku, inspirisanu Abbé Grégoireom koji je Nacionalnoj konvenciji 1794. godine dostavio dokument sa planskom strategijom o
impoziranju francuskog i uni{tavanju drugih jezika na francuskoj
teritoriji.(58) Dr`ava i nacija, gra|anstvo i nacionalnost shva}eni
su kao sinonimi. Jedna nacija,
jedna dr`ava, jedan jezik - jedinstvenost je zna~ila uniformnost.
Govoriti nacionalnim jezikom bio
kretanja u svijetu. Isto va`i i za
Vel{ana ili {kotskog br|anina,
kao ~lanove britanske nacije.(59)
Gotovo identi~ne citate mo`emo na}i u radovima Marxa i
Engelsa, jer su i za liberale i za
marksiste u 19. vijeku, velike nacije sa njihovim visoko centraliziranim politi~kim i obrazovnim sistemima, bile nosioci istorijskog
razvoja. Nastojanja da se odr`i
manjinski jezik bila su pogre{no
usmjerena, jer je njema~ki bio
"jezik slobode", za ^ehe u Bohemiji, onoliko koliko je francuski bio jezik slobode za Bretonce,
a Engleski za Kvebe~ane u Kanadi.(60) Krajem XIX i po~etkom
XX vijeka dolazi do penetracije
"nau~ne dr`ave" koja je suo~e-
na ne samo sa spolja{nim - globalizacija i evropeizacija, ve} i
unutra{njim izazovima - bu|enje
nekad uspavanih i pod~injenih
manjinskih etnija unutar nacionalne dr`ave(61). Takozvana "L'Europe des ethnies" sada postaje
najve}a opasnost integritetu i
legitimitetu nacionalne dr`ave,
{to dovodi do preoblikovanja koncepta nacionalne dr`ave kroz
globalni proces kulturnog i politi~kog pluralizma - multikulturalizma - multinacionalizma.
3. Otpor asimilaciji
- nastanak malih nacija
3.1 Nastanak zapadnoevropskih malih nacija
U vrijeme kada su se gradile
velike monarhije zapadne Evrope, male zapadnoevropske nacije, nasljednice gradskih op{tina,
zadr`ale su se u zaklonu.(62) Iz
stalnog odbijanja, ispoljenog tokom vijekova ratova ili revolucija, da ne budu anektirane od
strane velikih dr`ava, monarhija
ili carstava, male nacije su propagirale nacionalni politi~ki projekt(63) ~iji je osnovni cilj bio usmjeren na jakom nacionalnom i
politi~kom organiziranju o nepripisivanju sebi ime "pokrajina" u
sastavu Velike [panije, Njema~ke ili Francuske. Taj osje}aj prezira prema velikim "silama" natjeralo je Dance da se bore za neovisnost protiv Njema~ke i [vedske, Norve`ana protiv Danske,
Belgijanaca protiv Holandije i
Njema~ke, Finaca protiv [vedske, njema~kih i sovjetskih invazija; zatim Grka protiv Francuske, [panjolske, Otomanske imperije, Holan|ana protiv invazija
Rimljana i Habsburga.
Nastavak u sljede}em broju.
57. Chesneaux Jean, Univerzalizam i pripadanje, Forum Bosne, Sarajevo, 202/16, str. 171.
58. Strategija je nosila naziv "Sur la nécessité et les moyens d'anéantir les patois et d'universaliser l'usage",
< http://www.gwalarn.org/brezhoneg/istor/gregoire.html>
59. Mill John Stuart citat u Erik Hobsbaum; Nacije i nacionalizam od 1780: Program,mit, stvarnost, Beograd: Filip Vi{nji},
1996, 43.
60. Kymlicka Will, Politics in the Vernacular: Nationalism, Multiculturalism and Citizenship, Oxford: Oxford University
Press, 2001.
61. Smith D. Anthony, Nations and Nationalism in a Global Era, Cambridge: Bridge Street, 1996, str. 100-103
62. Shnapper Dominique, Zajednica gra|ana: o modernoj ideji nacije, Novi Sad, 1996, str. 91
Decembar 2006.
Š 53
Bo{nja~ka rije~
3-4
MANIFESTACIJE
U Novom Pazaru odr`an Drugi FESS
Festival sand`a~ke
sevdalinke - FESS 2006.
U cilju afirmacije i popularizacije bo{nja~ke gradske pjesme sevdalinke, kao me|unarodno
priznate umjetni~ke vrijednosti Bo{nja~ko nacionalno vije}e ustanovilo je Festival sand`a~ke
sevdalinke kao svoju centralnu kulturno-zabavnu manifestaciju
Ove godine, Drugi po redu
FESS 2006, koji je odr`an 6. i
7. oktobra u koncertnoj dvorani
novopazarskog Doma kulture,
okupio je eminentne interpretatore sevdalinki sa prostora Sand`aka, Bosne, Crne Gore i Hrvatske.
Prve festivalske ve~eri pod
nazivom "Ba{tinici Sevdaha",
u revijalnom dijelu festivala, nastupili su brojni renomirani izvo|a~i sevdalinki.
U pratnji velikog orkestra pod
upravom Ivice Mita i Hajrana
\eki}a, sand`a~koj publici i ljubiteljima ove najljep{e od najljep{ih pjesama predstavili su
54
Š Decembar
2006.
se: Omer Talovi}, [ef}et Hamidovi} - Ringo, Rizo D`ankovi},
Mujo Zejnilovi}, Abit Hajrovi},
Enes Nik{i}, Pjeva~ka sekcija
Udru`enja `ena Gora`de, Bjelopoljski tambura{i, Plavski tambura{i, Rustem Muratovi} Ljuca, Red`ep Me|edovi} - Re~ko,
Avdo Leme{, ]azim Tandir, Sejo D`igal, Hajra Bojad`ija, Bejto
Ferhatovi}, Neno Be{irovi}, Salko Sinanovi}, Meliha Muhovi}
Lila.
Druge festivalske ve~eri, ve~eri takmi~arskog karaktera,
nastupili su, i za "Zlatni saz",
"Srebrni Saz" i "Bronzani saz"
takmi~ili se: Ned`ad Deli}, Ca-
no Kurtovi}, Mirsad Tarhani{,
Re{ad Turkovi}, Nafil Ajdinovi}
Nafko, Sadat Rizvanovi}, Enes
Melki}, Sead Be{irovi}, Najo
Had`ovi}, Asmir Muhad`er, Emina Smailovi}, Neno Ko{uta, Nihad Hukovi}.
@iri u sastavu: Mr. Naka Nik{i}, prof. Zlatko Stefanovski,
Hajran \eki}, za najboljeg izvo|a~a, i dobitnika "Zlatnog
saza" su izabrali Seada Be{irovi}a. Drugo mjesto i "Srebrni
Saz" pripalo je Nafilu Ajdinovi}u - Nafku, a "Bronzani saz"
je dobio Ned`ib Deli} iz Pljevalja.
M. S.
3-4
Bo{nja~ka rije~
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
Drugi Festival sand`a~ke sevdalinke otvorio je
Esad D`ud`evi}, predsjednik Izvr{nog odbora
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
Festival sand`a~ke sevdalinke (FESS) je zvani~no progla{en
od strane Bo{nja~kog nacionalnog vije}a kao centralna kulturna manifestacija sand`a~kih Bo{njaka u Republici Srbiji.
Od ove godine FESS je od strane Ministarstva kulture RS
uvr{ten u godi{nji kalendar kulturnih manifestacija u zemlji.
Pjeva~ka sekcija Udru`enja `ena iz Gora`da
Decembar 2006.
Š 55
Bo{nja~ka rije~
3-4
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
HASANAGIN SEVDAH
([TO TE NEMA)
(tekst: Aleksa [anti})
[to te nema, {to te nema,
kad na mlado poljsko cv'je}e,
biser ni`e pono} n'jema,
kroz grudi mi `elja l'je}e,
{to te nema, {to te nema?
Kad mi sanak spokoj dade,
i du{a se miru sprema,
kroz srce se glasak krade,
{to te nema, {to te nema?
Procvjetala svaka staza,
k'o {to bje{e divnih dana,
po ru`ama i sad prska,
bistra voda {adrvana.
Ispod rose zumbul gleda,
iz behara miris vije,
a za mene k'o da cvili,
i u bolu suze lije.
[to te nema, {to te nema,
vedri istok kad zarudi,
u treptaju od alema,
i tad srce pjesmu budi,
{to te nema, {to te nema?
I u ~asu bujne sre}e,
i kad tuga uzdah sprema,
moja ljubav pjesmu kre}e,
{to te nema, {to te nema?
Kako mi je srce jadno,
kao da ga neko bode,
te sve pla~e i sve pita:
Kuda moja Zejna ode?
Je li grije{na sabah zora,
il' nebeska sjajna zvijezda,
je li grije{na ljubav moja,
k'o glas ptice iz gnijezda?
Pjesmu "Hasanagin sevdah"
na Drugom FESS-u
izveo je Omer Talovi}
Bjelopoljski tambura{i
SINO] SAM TI SAFO DVORU DOLAZIO
(Tekst: Safet Kafed`i})
Sino} sam ti Safo dvoru dolazio,
Na pend`eru tvome ru`u ostavio,
Da okiti{ njedra ljep{a od jasmina,
Ako mene ljubi{, radosti jedina.
Jutros kad te vidjeh Safo, moja vilo,
Na njedrima tvojim ru`e nije bilo,
Mjesto moga cvijeta, majci `iva bila,
Kitio te zumbul kom{ije Halila.
Safo, moja Safo, moj nevjerni dru`e,
Zar su ljep{i, du{o, zumbuli od ru`e?
Zar je tebi dra`i gavran od slavuja,
I biseri la`ni ljep{i od dragulja?
Pjesmu izvodio: ]azim Tandir
56
Š Decembar
2006.
3-4
Bo{nja~ka rije~
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
MUJO KUJE KONJA PO MJESECU
(Narodna pjesma)
Mujo kuje konja po mjesecu,
Mujo kuje, a majka ga kune:
"Sine Mujo, `iv ti bio majci,
Ne kuju se konji po mjesecu,
Ve} po danu i `arkome suncu!"
"Mila majko, ne kuni me mlada,
zna{ kad meni na um padne draga!
Ja ne gledam sunca nit' mjeseca,
Nit' moj |ogo mraka nit' oblaka,
Nit' moj |ogo Drine, vode hladne!"
Izvo|a~e na Drugom FESS-u pratio je Veliki narodni orkestar RTS-a i
sand`a~ki virtuoz na harmonici Hajran \eki}
Pjesmu izvodio:
Re{ad Turkovi}
JA ZAGRIZOH [ARENIKU JABUKU
Ja zagrizoh {areniku jabuku,
i poljubih Esmer |uzel djevojku.
Ja kakva je {arenika jabuka,
jo{ sla|a Esmer |uzel djevojka!
"Oj, djevojko, slatka moja sladijo,
ko je tebi takvo ime nadio?
Il' si melek, il' d`ennetska hurija?
Il' te majka kraj d`enneta rodila?"
"Nit' sam melek, nit' d`ennetska hurija,
nit me majka kraj d`enneta rodila,
ve} me majka ispod srca nosila!"
Pjesmu izvodio: Rizo D`ankovi}
Rizo D`ankovi} otpjevao je pjesmu "Ja zagrizoh {areniku jabuku"
DO[LA DRINA
OD BRIJEGA DO BRIJEGA
Do{la Drina od br'jega do br'jega.
Il' od ki{e, il'od b'jela sn'jega?
Nit' od ki{e, nit' od b'jela sn'jega,
ve} od suza zvorni~kijeh cura!
Do{la voda od br'jega do br'jega,
pronijela Mejru na tabutu.
"Hajde, Mejro, s nama ve~erati!"
"Ve~erajte mene ne ~ekajte!
Mene ~eka gotova ve~era,
u d`ennetu me|u hurijama.
Poru~ite mojoj staroj majci
neka klanja pet vakat-namaza.
Neka posti mjesec Ramazana,
neka Mejri namjeni kurbana."
Vrsni interpretatori sevdaha,
sazlija Avdo Leme{ i [ef}et Hamidovi} - Ringo
Pjesmu izvodio: Enes Be{irovi}
Decembar 2006.
Š 57
Bo{nja~ka rije~
3-4
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
SVE BEHARA I SVE CVJETA
Sve behara i sve cvjeta
Sve behara i sve cvjeta
cvije}e miris pru`a
a na mome jadnom srcu
uvela ja ru`a
Uvela je, nestala je
iz sje}anja moga
kao ru`a neubrana
ode za drugoga
Moje ru`e nema vi{e
da se kitim njome
ubode me i ostavi
bol na srcu mome
^ast da se prvi predstavi festivalskoj publici imao je Abit Hajrovi},
sa svojom pjesmom "Ramazan"
Pjesmu izvodio: Bejto Ferhatovi}
STADE SE CVIJE]E ROSOM KITITI
Stade se cvije}e rosom kititi,
Stade se biser zlatom nizati,"
Stade se srma srmom srmiti,
Stado{e momce cure ljubiti.
Samo
Samo
Samo
Samo
ja
ja
ja
ja
nemam nigdje nikoga,
nemam azgin-dilbera,
tu`na tugu tugujem,
ni~em se ne radujem.
Gledam
Gledam
Gledam
Gledam
ja goluba, golubicu,
ja lastu i lastavicu,
ja jedno drugo cjeluju,
ja, `ivotu se raduju.
Nikad me nije niko volio,
Nikad me nije niko ljubio,
Nikada nisam zorom zorila,
Nikada nisam sevdah vodila.
Dado{e mene mladu za stara,
Dado{e mene starcu zbog para,
Da mu ja mlada ku}u redujem,
Da mu ja sijedu bradu milujem.
Star meni vi{e mladoj ne treba,
Star mene samo mladu zamara;
Ja ho}u ljubav, `ivot i radost,
Ja ho}u sevdah, pjesmu i radost!
Pjesmu izvodio: Enes Melki},
interpretator iz Zagreba
Hajra Bojad`ija nastupila je sa
pjesmom "^udila se, aman ja"
TAMNA NO]I, TAMNA LI SI
Tamna no}i, tamna li si!
Nevjestice, bl'jeda li si.
"Kako ne}u bl'jeda biti!
Imam dragog ad`amiju!
Nikad ku}i ne dolazi;
I kad do|e, s’ jadom do|e,
Sa mnom jadnom ne govori!"
Plavski tambura{i na Drugom FESS-u nastupili su
sa sevdalinkom "Sabah klanja lijepa |evojka"
58
Š Decembar
2006.
Pjesmu izvodila:
Meliha Muhovi}
3-4
Bo{nja~ka rije~
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
Za Zlatni, Srebrni i Bronzani saz, nagrade Festivala sand`a~ke sevdalinke takmi~ilo se 9 interpretatora sevdalinke
O, JESENI TUGO MOJA
O, jeseni tugo moja
Ki{na i obla~na
I danas je moja draga
Od `alosti pla~na
Znam da danas kao ju~e
^eka{ kad }u do}i
Ali ja sokakom tvojim
Vi{e ne}u pro}i
Nit’ }u pro}i nit }u do}i
Tebi ikad vi{e
[to je bilo me|u nama
Zaborav nek’ bri{e
Srce drugoj pripalo je
Oprosti Jasmina
Sada volim svoju Almu
I na{ega sina
Pjesmu izvodio:
Asmir Muhad`er
Drugi FESS imao je internacionalni karakter. U~e{}e na njemu uzeli su interpretatori sevdalinke iz Sand`aka, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije.
Na slikama: Enes Melki} (lijevo) iz Zagreba i Cano Kurtovi} (desno) iz Skoplja
SNIJEG PADE
NA BEHAR, NA VO]E
Snijeg pade, na behar, na vo}e,
podaj Bo`e svakom ko {ta ho}e.
A i meni {to mi srce `eli.
Jel' jo{ kome ko {to srcu mome,
jel' jo{ koga ostavila dika,
ko {to mene u najljep{e vrijeme!
U prolje}e, kad miri{e cvije}e,
kad miri{e katmer i ru`ica,
kad se sije je~am i p{enica!
Red`ep Me|edovi}
Prera|enu verziju pjesme izvodio:
Sadat Rizvanovi}
Decembar 2006.
Š 59
Bo{nja~ka rije~
3-4
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
SABAH KLANJA
LIJEPA \EVOJKA
Sabah klanja lijepa |evojka
Sabah klanja i Bogu se moli
Daj mi Bo`e iglu od merd`ana
Da sa{ijem jorgan od behara
I pokrijem svojega be}ara
Be}ar spava o~i ne zatvara
Pjesmu izveli:
Plavski tambura{i
Salko Sinanovi} predstavio se publici u revijalnom dijelu Festivala
PJEVAJ, DRAGA,
PA ME RAZGOVARAJ
Pjevaj, draga, pa me razgovaraj,
o mome ga domu zapjevala
o mom domu, a na krilu mome!
Nisi sre}an, bo`iji nesre}ni~e
ovo gond`e da ti u dom do|e!
Kad ti stanem me|u pend`erima
ba{ k’o lala u zlatnoj ma{trafi,
a kad sjednem me|u hanumama,
ba{ k’o pa{a me|u askerima.
Pjesmu izvodio:
Sejo D`igal
Gora`danka Meliha Muhovi} odu{evila je sand`a~ku publiku izvrsnom
interpretacijom sevdalinke "Tamna no}i, tamna li si"
^UDILA SE, AMAN JA
^udila se aman ja, ^udila se zeman ja
^udila se po harmanu trava:
Za kog' po|e Zil-hanuma mlada.
Ne{}e bega, ne begeni{e ga;
Ne{}e age, jer joj nisu drage.
Ona po|e pod Pe}ine, pod najve}e stine,
Udade se za esnafa mlada.
Aman, zeman…
Pjesmu izvela: Hajra Bojad`ija
KARANFILE, CVIJE]E MOJE
Karanfile, cvije}e moje,
Da sam Bog d'o sjeme tvoje!
Ja bih znao gdje bi' cvao,
Mojoj dragoj pod pend`ere;
Kad mi draga ide spati,
Karanfil }e mirisati,
Moja draga uzdisati!
Pjesmu izveo: Red`ep Me|edovi}
60
Š Decembar
2006.
Rustem Muratovi} - Ljuca
izveo je pjesmu "Slavuj ptica"
3-4
Bo{nja~ka rije~
DRUGI FESTIVAL [email protected]^KE SEVDALINKE - FESS 2006.
Sead Be{irovi}, dobitnik je ovogodi{njeg Zlatnog saza - prve nagrade FESS-a.
Na slici direktor Festivala sand`a~ke sevdalinke Zaim Had`isalihovi} uru~uje nagradu pobjedniku Festivala
Nafil Ajdinovi}, dobitnik Srebrnog saza na Drugom FESS-u, za izvo|enje sevdalinke "Kada moja mladost pro|e".
Nagradu uru~ila Muratka Fetahovi}, koordinator za obrazovanje u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u
Za izvo|enje sevdalinke "Turund`a je kraj d`enneta rasla", Pljevljak Ned`ib Deli} je nagra|en Bronzanim sazom.
Nagradu tre}eplasiranom uru~io je [ef}et Hamidovi} - Ringo, ~lan Stru~nog `irija Festivala
Decembar 2006.
Š 61
Bo{nja~ka rije~
3-4
MANIFESTACIJE
Povodom Dana Sand`aka u Novom Pazaru ustanovljena jo{ jedna velika manifestacija
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI
U organizaciji Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, a pod pokroviteljstvom Op{tine Novi Pazar i
uz podr{ku Ministarstva za kulturu Republike Srbije, u Novom
Pazaru su, 20. i 21. novembra,
je meni velika ~ast i zadovoljstvo da Prve Sand`a~ke knji`evne
susrete odr`imo upravo ovdje u
zgradi Visokog {kolstva.
Zvani~nom odlukom Vlade Republike Srbije osnovan je dr`av-
Predsjednik BNV, Dr. Sulejman Ugljanin u razgovoru sa knji`evnicima
u~esnicima Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta
odr`ani Prvi Sand`a~ki knji`evni
susreti. Odr`avanje ove zna~ajne kulturne manifestacije koincidiralo je i sa obilje`avanjem velikog blagdana iz istorije naroda
Sand`aka, Danom Sand`aka.
Prije zvani~nog otvaranja Susreta, istaknute sand`a~ke knji`evnike, pisce i poete, u~esnike
Prvih sand`a~kih knji`evnih susreta, u zgradi Univerziteta u Novom Pazaru, primio je i pozdravio predsjednik Op{tine Novi Pazar Dr. Sulejman Ugljanin koji je,
izme|u ostalog, rekao:
"Dame i gospodo, po{tovani
prijatelji, ~ast mi je i veliko zadovoljstvo da vas, u svojstvu predsjednika op{tine Novi Pazar, grada doma}ina ovih knji`evnih susreta, pozdravim u ime svih na{ih gra|ana i da vam po`elim
ugodan boravak u na{em gradu,
svakako dobro dru`enje i uspje{an rad. @elim da vam ka`em da
62
Š Decembar
2006.
`em da mi je ~ast i zadovoljstvo
{to sam u prilici da vam se, u
svojstvu predsjednika op{tine
Novi Pazar, zahvalim {to ste se
odazvali na poziv Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i do{li ovdje, u
Novi Pazar, na ovo zajedni~ko
dru`enje. Li~no sam zadovoljan
{to je Bo{nja~ko nacionalno vije}e kao jedan od svojih nacionalnih praznika uzelo jedan zna~ajan datum iz istorije jugoslovenskih naroda i biv{e Jugoslavije,
to je dan ZAVNOS-a, Zemaljskog
antifa{isti~kog vije}a narodnog
oslobo|enja Sand`aka, i upravo,
kao {to i vidite, Bo{njaci su na
taj na~in `eljeli da prika`u svoje
opredjeljenje, da cijene ne{to
{to je u pro{losti ujedinilo ljude
i da je to bilo zasnovano na multinacionalnom, multireligijskom,
multikulturalnom konceptu a prije svega na antifa{isti~koj orijentaciji. I drago mi je da je Bo{nja~ko nacionalno vije}e uzelo
taj aspekt i taj datum kao svoj
nacionalni praznik."
Gosti i u~esnici Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta - SAKS 2006.
ni Univerzitet u Novom Pazaru a
koji je smje{ten u ovom veli~anstvenom zdanju u kojem se i mi
ve~eras nalazimo. Moram da ka-
Prve Sand`a~ke knji`evne susrete otvorio je D`engis Red`epagi}, {ef Resora za kulturu u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u.
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
"Po{tovana gospodo, dragi gosti, uva`eni knji`evnici, majstori
ruku, ono {to od toga o~ekujete.
Da li je to prijatan susret sa sta-
Gosti i u~esnici Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta - SAKS 2006.
pisane rije~i a i ljubitelji lijepe,
pisane rije~i i dobre knjige, `elim da vam se ispred Bo{nja~kog nacionalnog vije}a i u svoje
li~no ime zahvalim, prije svega
u~esnicima Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta, na poprili~nim
naporima koje su ulo`ili na putu
da do|u u Novi Pazar i na taj
na~in uveli~aju i doprinesu sveukupnoj realizaciji na{e ideje da
se stvori manifestacija koja }e
na pravi na~in predstavljati svo
biserje kada je u pitanju knji`evna rije~. Priznajem da mi je malo i neugodno da govorim pred
ovakvim skupom, mo`da mi se
svaka rije~ stavlja na vagu ali
slikarima valjda i nije dato da
znaju dobro da pri~aju ve} da rade ono za {ta ih je Bog obdario
a vas je sigurno obdario onim
zbog ~ega smo se mi ovdje ve~eras i okupili.
Bo{nja~ko nacionalno vije}e
ima tri svoja velika projekta kada su u pitanju manifestacije.
Jedna od njih je SBONI - Smotra
Bo{nja~kih narodnih igara, FESS
- Festival sand`a~ke sevdalinke
i tre}a je ova koju ve~eras otvaramo - Sand`a~ki knji`evni susreti.
Siguran sam u jedno, da }emo se truditi, obra}am se gostima naravno, da vam boravak u
na{oj sredini bude, u najmanju
rim prijateljem, da li je to novo
poznanstvo sa nekim o kome
ste toliko slu{ali ili od koga ste
toliko ~itali pa sada imate priliku
eto, skromno da ka`em, biti zadovoljavaju}i. Ako ni{ta drugo,
bi}e dovoljno razloga da vas opet
vidimo u na{oj sredini", rekao je
otvaraju}i susrete {ef Resora za
kulturu BNV, D`engis Red`epagi}.
U ime doma}ina, Univerziteta
u Novom Pazaru, u~esnike i goste pozdravio je Prof. Dr. Miladin
Kosti}, potpredsjednik Privremenog savjeta Univerziteta u Novom Pazaru.
"Po{tovani knji`evnici, ljubitelji lepe knji`evne re~i, imam posebno zadovoljstvo i ~ast da vas
u ime rektora novoosnovanog
dr`avnog Univerziteta u Novom
Pazaru, profesora ]amila Doli}anina, koji je spre~en da vas li~no pozdravi, i u svoje ime, srda~no pozdravim i po`elim vam uspeh u radu i posebno mi je drago da se Prvi Sand`a~ki knji`evni susreti odr`avaju u ovoj zgradi koja je od skoro zgrada dr`avnog Univerziteta u Novom Pazaru.
Prof. Dr. Miladin Kosti}, potpredsjednik Privremenog savjeta Univerziteta
u Novom Pazaru, pozdravlja u~esnike SAKS-a
da se sretnete, da li je to nostalgija neka koja sve nas pomalo
"drma" u nekim godinama, mnogo je pitanja, u svakom slu~aju
siguran sam da se ne}ete pokajati kada budete odlazili iz Novog Pazara, kada budete evocirali sve one uspomene i kada
emocije nadvladaju va{im mentalnim sklopom i sve to u~ini jedan kompletan utisak koji }e,
Novi Pazar kao grad mnogo je
u~inio u poslednjih nekoliko godina da se ono {to predstavlja
sr` jednog bitisanja, jednog
prosperitetnog i zdravog razvoja
u ovom gradu, ovaj visokoobrazovni proces odvija na jedan kvalitetan na~in i visoki nivo. Sa
najnovijom odlukom Vlade Republike Srbije, sa osnivanjem jo{
jednog dr`avnog univerziteta,
Decembar 2006.
Š 63
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
sedmog univerziteta u Republici
Srbiji, mislim da }e taj put kojim
su Novi Pazar i ova regija krenuli, biti na jednom zavidnom nivou i visini i da }emo svi zajedno, uklju~uju}i i vas koji se bavite lepom re~ju, u~initi sve da se
u ovaj region svra}a kao region
znanja, kao region dobre volje,
dobrih ljudi, dobrih navika i kao
region gde }e svi koji se na tom
putu i u tom regionu na|u biti
dobro primljeni i lepo shva}eni.
Mislim da se vi baviti jednim
vrlo zna~ajnim i humanim poslom kao pisci, va{e re~i su ne{to {to trajno ostaje, {to daje
inspiraciju, {to upu}uje a svi mi
koji ula`emo malo dobre volje i
dobrog napora trudi}emo se da
to {to vi budete radili zapamtimo i prenesemo generacijama
jer samo oni koji koji cene {ta je
blici predstavio Braho Hadrovi}.
Ro|en je 25. jula 1947. godine u selu Donja Vrbica (Berane).
Osnovnu {kolu je zavr{io u Vrbici i Petnici a Pedago{ku akademiju (grupa jezik i knji`evnost) u
Nik{i}u.
Bio je ~lan prve redakcije lista "Studentska rije~", lista studenata Crne Gore, a jedno vrijeme i odgovorni urednik. Radio
je kao novinar lista "Pobjeda".
Zastupljen je u knjizi "Ko je
ko u kulturi Crne Gore" i u knjizi
"Ko je ko u humoru i satiri u Jugoslaviji".
Do sada je objavio ~etiri zbirke poezije: "Biti `iv", "Ju~e na ulici", "Hiljadu dana ljubavi" i "Balkanske elegije". "Rat u ku}i" je
njegova peta knjiga pjesama a
pripremio je za {tampanje i {estu zbirku "Ljubav u ludnici".
red i kuka
U srijedu za Njema~ku ide
sa `enom i tri sina
sve je prodao a para mu treba pride
bem ti sre}u kad je skupa karta a jeftina domovina
Opet je Balkan podivljao
ustao da sam sebe ru{i
ja sam bez domovine ostao
ja domovinu nosim u du{i
I nek se sve seli
nek ide sve {to se kre}e
sve {to smo imali i voljeli
nek tra`i nove predjele sre}e
A ja nikud ne}u
bez domovine ja ne postojim
vi{e
te{ko onom ko tra`i sre}u
a domovinu mora iz du{e da
izbri{e
U srijedu za Njema~ku ide
sa `enom i tri sina
sve je prodao a para mu treba pride
bem ti sre}u kad je skupa karta a jeftina domovina
ZAIM AZEMOVI]
Braho Hadrovi}
bilo u pro{losti ima}e i svetlu
budu}nost.
Ja se nadam da smo mi u
ovom gradu, u ovom regionu na
jednom pravom i dobrom putu,
gde }emo, svi zajedno, uz maksimalne napore, u~initi sve da
ono {to je najsvetije - znanje, bude vodilja u dalji prosperitet i
progres", kazao je u svom obra}anju prisutnima potpredsjednik
Privremenog savjeta Univerziteta u Novom Pazaru, Prof. Dr. Miladin Kosti}.
Nakon toga Prvi Sand`a~ki
knji`evni susreti su po~eli a prvi
se novopazarskoj ~itala~koj pu64
Š Decembar
2006.
Iz svog bogatog knji`evnog
stvarala{tva Braho Hadrovi} se
u~esnicima i posjetiocima Sand`a~kih knji`evnih susreta predstavio pjesmama "Na{i dani" i
"Seobe" iz zbirke "Rat u ku}i",
za koju je sam kazao da je volio
da je nije napisao.
Seobe
Opet su po~ele velike seobe
Podstanar Islamovi} iz mog
kom{iluka
Prodaje u bescijenje stvari iz
svoje sobe
Svaka neprodata stvar ~eka
Ro|en je 16. decembra 1935.
godine u Bukovici kod Ro`aja.
Zavr{io je U~iteljsku i Vi{u
pedago{ku {kolu, a Filozofski fakultet studirao u Pri{tini.
Objavljene knjige pripovjedaka: "Zlatna i gladna brda", "Dug
zavi~aju", "Nesanica", "Srce pod
jezikom", knjige poezije: "Mijene", "Sijevak","Nebeska vrata",
"Mo} rije~i na terazijama vremena", prozne radove: "Tajnovid",
"Darovi", romani: "[emsi-pa{ina
balkanska sudbina", "Muhad`iri", "Pronalaza~ i om~e provincije" (roman u {tampi).
Autor je mnogih drugih knji`evnih i nau~nih radova, osvaja~
velikog broja knji`evnih nagrada
i priznanja.
Isti~u}i da je Novi Pazar uvijek bio gnijezdo pjesnika i izra`avaju}i nadu da }e to trajati jo{
dugo, Zaim Azemovi} se novopazarskoj publici predstavio pjesmama "O~evi amaneti" i "Dobrota zemlje".
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
O~evi amaneti
Od mog vijeka mnogo pro{lo
malo ostalo
I odrastao ~ovjek je bez roditelja siro~e
I u svijetu samotan
Zato budi zvjerook i na varu
Vidra - a ne ukor sin
Ni podno{ka ni mosnica
Da gazi ko nailazi
Dobrota zemlje
[ta je ljepota zemlje pokrila
Zemlja je mlada
[ta je srca zemlja smirila
Zemlja je dobra
[ta je krvi zemlja popila
Zemlja je jaka
Tom mirisu ilova~e i dubine
Tajnu zna kamen i korijenje
Neminovna milost praha
Zaim Azemovi}
Potra`i ima dobrih ljudi
To ti se samo ~ini
Da lica postanu satanskija
I svak k sebi grabi
Pamet je skrivena u narodu
I sve vidi njegovo oko
U tami i po danu
Visoko i duboko
^uvaj se dugova u krvi
I nasilja kad zlo vrijeme do|e
Vatre bezdu{nog zlata
Tu|eg obraza i uzdaha
I zapamti a neko }e to do`ivjet
Ni svi `ivi ni svi mrtvi
Ima vrijeme kada se grijehovi
napla}uju
Zato zlomi{ljenog ponudi dobrotom
I kad si ga sofrom sa~ekao i
bratskim zagrljajem
Zaklao ga ~ovje{tvom ako ga
je kad imao
Pa te i dalje mrzi - ubi}e ga
tvoja pravda
Tvoja voda tvoj hljeb i so.
I ako ne iza|u iz krvi
Potomke ne}e smrt mimoi}i
U gubitku su za ro|enje i `ivot
Neobi~nost je za~u|enim o~ima
Melju me neu}utkana pitanja
Mojim trepavicama za sebe
poremetih
Smjenu no}i i svitanja
Svako mi svjetlo osmjeha i radosti
Potamni nemo} saznanja
Ali ostavi se tog straha prolaznosti
Smrt nije neminovno pam}enje
Pre}uti Potajno ljudi znaju sudbinu
Na{e besmrtnosti za ljubav
prodane
Nasljedstvom utje{ene
Ne treba im gorkih rije~i o kraju
Ve} jakih da istraju
I povrati se iz ti{ine
Prihvati cijenu sre}e svih `ivih.
ALIJA [email protected]]
Ro|en je 1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu
studirao je knji`evnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je
1955. godine.
Objavio je pet samostalnih
knjiga poezije, knjigu lirskih narodnih pjesama, {est knjiga iz
oblasti onomastike, vi{e od pedeset ve}ih nau~nih radova iz
resursa usmenog narodnog stvarala{tva, esejistike, dijalektologije, onomastike i leksikologije
u zbornicima sa nau~nih skupova, u ~asopisima za knji`evnost
i jezik, kao i u drugim knji`evnonau~nim publikacijama.
U~estvovao je sa svojim saop{tenjima na mnogim jugoslovenskim i me|unarodnim kongresima folklorista, onomasti~ara, leksikologa, dijalektologa, antropologa i etnologa, turkologa,
kao i na kongresima pisaca.
Poezija i nau~ni radovi prevo|eni su mu na albanski, turski
i engleski jezik. Zastupljen je u
vi{e antologija kosovskog i sand`a~kog pjesni{tva. ^lan je mnogih asocijacija pisaca i nau~nih
radnika.
"Ja sam htio, iskreno, da vam
ka`em, da vam pro~itam neku
ljubavnu pjesmu, ali ka`em mo`da nema rezona za to, pa sam
odlu~io da pro~itam jednu drugu
pjesmu jer, koliko ~ujem, da mi
ipak ne mo`emo da se oslobodimo ratne traume i naravno svega {to smo osje}ali u ovim zadnjim godinama ili mo`da kroz ~itavo stolje}e", kazao je, izme|u
ostalog, u svom obra}anju prisutnima Alija D`ogovi}.
Na Prvim Sand`a~kim knji`evnim susretima Alija D`ogovi} je
govorio stihove svoje "Izgubljene
pjesme", koja je posvije}ena velikoj i slavnoj poljskoj pjesnikinji
Vislavi [imborskoj i predstavlja
dijalog sa njom, i pjesmu "O Fati
sve", koja opet predstavlja dijalog sa Abdulahom Sidranom. Mi
smo odlu~ili da u "Bo{nja~koj rije~i" predstavimo D`ogovi}evu
pjesmu "Bihor" iz antologije pjesama bo{nja~kih pisaca Kosova
i Sand`aka "Bijel behar".
Decembar 2006.
Š 65
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
i zakopavaju pokraj struga.
Sivonju nazivaju bratomtegle jaram zajedno,
odmaraju zajedno na ravni{tu,
zajedno ru~aju - {to imaju,
pa opet vuku uz kolovoze i
hram~ine.
Ubijaju im djecu, dave,
jezike odsijecaju,
psuju im svetu vatru
i hljeb.
Otimaju im pti~ija gnijezda,
zatiru tragove.
Bihor - zvijezdi u sedefu
Vjetru u kopitama,
Travi i kamenu u jeziku.
Alija D`ogovi}
Bihor
Bihor - ar{lame rascvjetale,
nevjeste vitke sa bo{~ama
i belenzucima
sa fistanima do polja
sa ojama i sedefima.
Iz o~iju vatra im sunce
i ni~e svjetlost
a pod pojasom ptice
sanjalice.
Bihor - vuk u gori,
pla~ na putevima Trakije,
groblja sa oborenim ste}cima,
razorena ognji{ta i svetili{ta.
Bihor - brat po mukama i ranama,
po bdijenju i spasenju,
brat po ro|enju i umiranju.
U jednoj {umi imaju ku}u,
u drugoj {umi kriju djecu,
piju vodu sa vilinog izvora,
hitrim okom love mjese~inu,
iz grla izvijaju du{u
u jedan glas.
Grade dubiroge,
I busare,
Brvnare i ~atmare.
Rogove bikova stavljaju na dovratke,
oluje zaustavljaju sofrom i sjekirom,
ja{u neosedlane atove utrkuju se s vjetrom,
slijepe ku~i}e bacaju u potoke ni`e zanoge,
mrtvoro|enu jagnjad presijecaju na pola,
Putuju Bihorci i vuci,
putuju bra}a, mrki i ljuti,
rebra im savijeni ma~evi.
Putuju ostrono{ama i bu~ima,
putuju bistricama i kurilima,
putuju crni{ima i dubovima,
putuju ba{~icama i la|evcima.
Preska~u da{~e rijeke
i vlahove,
obrove i `dimirce.
Na le|ima nose te{ke naviljke,
bisage o vratu,
vre}e `ita na ramenu.
Ne staju, penju se uz prla,
nestaju me|u oblacima.
66
Š Decembar
2006.
SAKS 2006.
Majka Materid`a
bdi nad Glavinom vodom,
nad Berimladom.
U {umi vuk brat po ro|enju i umiranju.
Ar{lame rascvjetale ra|aju se djeca u bogazima,
iz vu~je zasjede vrebaju...
RASIM ]ALAHMETOVI]
Ro|en je 15. avgusta 1945.
godine u Priboju, gdje `ivi i stvara.
Objavljene su mu zbirke poezije: "Preprane vatre", "Zimzelene tuge", "Kazivanje o crnim gujama", "Pisma sinu Samiru" i
"Za vodom bi krenule obale".
Autor je i knjige pri~a "Napome-
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
nice".
Jedan je od osniva~a Kluba
pisaca u Priboju i utemeljiva~
knji`evne manifestacije "Limske
ve~eri poezije".
Zastupljen je u preko trideset
zajedni~kih zbirki, antologija i zbornika poezije. Bavi se knji`evnom kritikom i esejistikom. Pjesme su mu prevo|ene na turski,
poljski, bugarski, makedonski i
albanski jezik. Dobitnik je knji`evnih nagrada "Bla`o [}epanovi}", "Limskih ve~eri poezije",
"Vukovi lastari", "Vijesti", "Susreti drugarstva" i dr.
Za doprinos u razvoju kulture
dobitnik je najve}ih priznanja op{tine Priboj i zlatne zna~ke Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije.
^lan je Udru`enja pisaca San`aka i Udru`enja pisaca Srbije.
Zla kob Sand`aklija
Ovdje ~ovjek ima svijetlo ~elo
I dobrotom srce zasvo|eno
Zato mu je zlim metkom vremena
Uvijek srce bilo pogo|eno
Putuju}i obe}anoj sre}i
Bli`io se zimzelenoj rani
u srcu mu jaukala zvona
a u du{i ~uli se ezani
Dunav te~e - oni brazdu vide
Zaoranu kraj sanjivog Lima
Srce - sjeme tamo im ostalo
Za sve sjetve - dovoljno ga ima
MARUF FETAHOVI]
Ro|en je u Bistrici kod Akova
(Bijelog Polja) 1940. godine. Pjesni~ki se oglasio jo{ kao gimnazijalac u zagreba~kom ~asopisu
"Polet", kru{eva~koj "Bagdali" i
drugim, tada aktuelnim listovima
i ~asopisima. U Beogradu 1964.
godine zavr{ava Filolo{ki fakultet a potom, do penzionisanja,
radi kao profesor srpskohrvatskog jezika i knji`evnosti u Ekonomskoj {koli u Novom Pazaru
aktivno se bave}i i pjesni~kim
stvarala{tvom, novinarstvom i
esejistikom.
Sudjeluje u svim zna~ajnim
knji`evnim manifestacijama u
Sand`aku, a njegova pjesni~ka
rije~ prisutna je u istaknutim knji`evnim glasilima na {irim prostorima nekada{nje SFRJ.
Prvu zbirku pjesama "Prohodi{te" objavljuje 1979. godine.
Potom su uslijedile dvije nove
zbirke "No}no more" (1985) i
"Sand`a~ko danovanje" (1992)
i poema "Muhad`erska Bosna"
(1995).
1999),"Poezija trome|e" (Pljevlja, 1997), "Slavujeva gora" (Novi Pazar, 1995) te "Bijeli behar"
(Prizren, 2002).
Pored toga, Fetahovi} je i vrstan esejista i knji`evni kriti~ar
suptilne moderne opservacije u
pristupu prosu|ivanja fenomena
knji`evnog djela i njegovih estetskih dometa i vrijednosti.
Dobitnik je vi{e knji`evnih nagrada. Osniva~ je i prvi predsjednik Udru`enja pisaca Sand`aka.
"Moja kolijevka je Sand`ak a
zavi~aj cijeli svijet. Da bi ste bolje razumjeli pjesme koje }u ~itati moram vam re}i da sam
zaljubljen u ljepotu rije~i jer ona
ubija i lije~i", obratio se prisutnima Maruf Fetahovi}, kazuju}i potom svoje pjesme "Nasvo|enost"
i "Sand`a~ko jutro".
Sand`a~ko jutro
otvara svitanje biserne o~i
.........................................
novi dan ~a{u nafake to~i
gladni hor ptica u {umama
vilinske magle plavo dozivaju
iz torova sunce izgoni stada
nadom zemljaci ate pokrivaju
jutro li ovo iz balada
Jedan ~ovjek a hiljadu slutnji:
Kur'an-`ena-vino il' Biblija
Snena zemlja slijedila ~ovjeka
Sad sva~ija i bogme ni~ija
^ovjek raspet zemnim i nebeskim
Uvijek vodi neku zadnju bitku
I pita se to {to Kur'an pita:
- Dal je insan vazda na gubitku
Kako putuju Sand`aklije
Sand`aklije kada na put po|u
Nose brige - nose nemir tajne
Sav im prtljag srce puno sjete
U venama rijeke zavi~ajne
Zalud grme urlici gradova
Oni ~uju frulu u planini
^as kad nisu u svojem Sand`aku
Du`i im se od vje~nosti ~ini
Maruf Fetahovi}
Zastupljen je u poznatim antologijama: "Novija poezija Sand`aka" ("Bagdala", Kru{evac),
"Povratak u zavi~aj" (Novi Pazar,
ko~opere se zrake na Limu
damarima zvuk daira bije
zavi~ajnu to grlim rimu
kosca i zvuke belegije
Decembar 2006.
Š 67
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
Zov brda. Misli |erdani.
Zorulja re~e. Pozdrav prvi.
vetar li re~e: poeto stani
borove {ume tvojom krvi.
ona tvoja samo}a bi dobra". Ne
ispravljam nego ka`em "Osama",
prelomilo to onako knji`evno, pa
[aban malo uobli~io tu moju
Praznina
koja me di`e
iz sna
****
Od nestajanja
@ivot je sav,
I onda shvati{
Neba je dar.
Izgubiv ~ula
^ovek utrne,
Sabirak nula
Popuni urne.
Postojanje tu|e
^ini se dugo,
Kad ve~nost u|e
U telo drugo.
VELIBOR JOVANOVI]
Hanka Hamzagi}
HANKA HAMZAGI]
Ro|ena je 15. oktobra 1969.
godine u Novom Pazaru, gdje je
zavr{ila osnovnu {kolu i gimnaziju. Studij knji`evnosti i maternjeg jezika diplomirala je u Pri{tini. Kao novinar-saradnik radila
je na televiziji BiH do rata 1993.
godine a kao profesor knji`evnosti u Pri{tini, Novom Pazaru i
[tutgartu.
Prva zbirka poezije "Osama"
{tampana je u izdava~koj ku}i
"Damad". Pjesme iz ove zbirke
uvr{tene su u tri antologije ("Pod
beharom moje janje spava", "Antologija knji`evnosti Bo{njaka iz
Sand`aka", "Poznati i zaslu`ni").
Tri godine ure|uje bilten SDA
i {tutgarski "Preporod". Pokreta~
je i novinar kulturno-politi~kog
magazina "Sand`ak-Bosna, Bosna-Sand`ak". Radi kao lektor
(lektorisala je sve tri knjige Haruna Crnovr{anina: "Sinovi Sand`aka", "Sand`ak porobljena zemlja" i "Kako se kalio Sand`ak").
U {tampi su joj dvije zbirke
pjesama: "Osama II" i "Osama
III", kao i roman "Trenutak". @ivi
i radi u [tutgartu i Limburgu.
"Moj kolega i brat po peru
Safet Sijari} bi to onako po~e{}e rek'o, i moj Rasim dragi, vidjeli smo se poodavno, "Hanka
68
Š Decembar
2006.
samo}u i rek'o "ovo je Osama".
Osama traje, na `alost, toliko
dugo, ne znam koliko na `alost,
ali sam nau~ila iz svoje osame
mnogo toga", kazala je, izme|u
ostalog, u svom obra}anju prisutnima Hanka Hamzagi}, govore}i na kraju stihove iz svoje "Osame".
Napisao je romane "Miris paprati" (1995), "Ustani i ti, sine"
(1997) i "Kletva" (2003), knjigu
kratke proze "Kad su orlovi bili
a`daje", kao i veliki broj nau~nih
radova iz mehanike i statike.
Profesor i knji`evnik, predstavio se novopazarskoj knji`evnoj
publici fragmentima iz svojeg romana "Feniks".
HILMO [email protected]]
Osama
Na le`aju,
uz mene
hladno
Velibor Jovanovi}
Ro|en je u Ro`ajama 1949.
godine. Po struci je profesor matematike. Godine 1999. objavio
je u bibliografskom izdanju knji-
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
`icu etnografskih zapisa sa komentarima "Slatko djetinjstvo",
a 2002. godine zbirku pripovjedaka "Bilo jedno djetinjstvo".
Godine 2005. objavio je roman "Jusuf i njegova bra}a"u
izdanju Podgori~kog "Almanaha".
@ivi u Ro`ajama i radi kao
direktor Gimnazije "30. septembar". Na Susretima je ~itao fragmente iz romana "Jusuf i njegova bra}a".
jan momenat - po~etak rada novog Univerziteta u Novom Pazaru", kazao je akademik Red`e-
kraj brvnare stare, negde u
ti{ini
zvao bih te, Nano ili zvezdo-
DRAGOMIR MILETI]
^estitaju}i svim Bo{njacima
Dan ZAVNOS-a, a gra|anima Novog Pazara otvaranje Univerziteta, Dragomir Mileti} iz Prijepolja,
koji je, ina~e, poetski vezan za
Limske ve~eri poezije, i koji svoje radove povremeno objavljuje
u knji`evnoj periodici, se prisutnima obratio kra}im izvodima iz
svojih radova.
Hilmo Had`i}
pagi} obrativ{i se prisutnima sa
stihovima svoje pjesme "[apat".
mati.
JA[AR [email protected]]
Znanstvenik i pjesnik, Akademik Ja{ar Red`epagi} ro|en je u
Plavu 1929. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je pedagogiju. Doktor je pedago{kih nauka i dugogodi{nji
profesor Univerziteta u Pri{tini.
^lan je Akademije nauka i umjetnosti Kosova.
Autor je brojnih zapa`enih djela, studija, ~lanaka i drugih priloga iz pedagogije i njoj srodnih
oblasti nauka.
Uz nau~nu djelatnost, Akademik Red`epagi} du`e vrijeme bavi se i poezijom. Knji`evno-kriti~ke tekstove i poeziju pi{e od
{ezdesetih godina. Saradnik je
brojnih knji`evnih listova i ~asopisa. ^lan je Udru`enja pisaca
Kosova, Udu`enja pisaca Sand`aka i Dru{tva zavi~ajnih pisaca u Plavu.
Objavio knjige pjesama: "Ruka na ruci" (1985) i "Rukosani"
(1991), "Svitanice" (1994), "Boje u kapima ki{e" (1998).
"Po{tovani u~esnici ovih susreta dozvolite da vas i ja srda~no pozdravim i ~estitam ovaj veoma va`an datum, dana{nji dan,
svim Bo{njacima i svim Sand`aklijama, a isto tako ovaj zna~a-
Budio bih {apat i u njemu tra[apat
Znaku po~inka majke
Ako me kad usni{ gde me, pesmo, nosi{?
Ne pevaj nikad {to plamen
srca nije.
Krilatice! Jutros suzama rosi{
I no} je bez no}i kad mi svetlo krije.
ve;
treperenje neko u meni lahori.
Topole bi htele u naru~je da
jave:
Tanana mu iskra ne`no zavijori.
Na kraju prvog dana Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta u~esnike i goste susreta pozdravio
Ja{ar Red`epagi}
Ne pevaj ono {to pesmu ne
~ini.
Al' kad bi moglo vreme da se
vrati,
je i Zaim Had`isalihovi}, ~lan Organizacionog odbora Susreta i
koordinator Resora za kulturu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a.
Decembar 2006.
Š 69
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
SAKS 2006. - Drugi dan
SVOJI NA SVOME
Bilo je ostalo jo{ da se druge
ve~eri Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta sand`a~koj knji`evnoj publici predstavi jo{ petnaest autora.
U prekrasnom i prepoznatljivom ambijentu novopazarske gradske biblioteke "Dositej Obra-
`evnika Sand`aka. ^lan je crnogorskog PEN-a od 1991. godine
a bosanskohercegova~kog od
2004. godine.
Bio je prvi glavni i odgovorni
urednik studentskog lista "Novi
svet" u Pri{tini (1969-1971), urednik lista "Rad" (list Saveza sin-
"Parlament" u Novom Pazaru i
"Vakat" u Ro`ajama u vremenu
od 1992-2000. godine. Izdao je
knjige poezije: "Bude{ mrtav",
"^udarije", "Leta~","Granica",
"Podmetnuto inje", "Daleko im
ku}e", "Pompeja", "Sirijus" i "Ulazak u krug". U oblasti publicistike djela "Tre}a ruka" i "Progoni i politi~ki procesi u Sand`aku" sa koautorima Vasvijom Gusinac i Safetom Hadrovi}em.
Fehim Kajevi} je pro~itao pjesmu "Gladni smo Altamira" koju
je {tampao ~asopis "Ulaznica"
koji izlazi u Zrenjaninu sa ~ijim
se urednikom sreo na Sarajevskim danima poezije i koji mu je
poslao taj ciklus poezije iz Kajevi}eve neobjavljene knjige "Kultura smrti" koja }e se pojaviti
do Nove godine ili malo kasnije i
drugu pjesmu iz zbirke "Ulazak
u krug" a nosi naslov "Slaganje
ljudi".
HODO KATAL
Fehim Kajevi} na otvaranju druge ve~eri SAKS-a 2006.
dovi}", u tom hramu i riznici pisane rije~i, u~esnike i goste je
najprije pozdravio direktor ove
ustanove kulture Fuad Fijuljanin
koji je u svom obra}anju posebno istakao zadovoljstvo {to se
jedna tako, za Sand`ak i njegovu kulturu, grandiozna manifestacija odr`ava ba{ u ovoj instituciji, ba{ tu gdje su pisci i poete
svoji na svome, u riznici mudrosti i biserja knji`evne rije~i.
Ve~e je otvorio knji`evnik FEHIM KAJEVI].
Ro|en je 1945. godine u mjestu [ipovice, Bijelo Polje, Crna
Gora. Pjesnik, pripovjeda~, knji`evni kriti~ar i publicista. Zastupljen je u pokrajinskim, republi~kim, dr`avnim i inozemnim antologijama poezije, prevo|en na vi{e stranih jezika. Bio je predjednik Udru`enja knji`evnika Crne
Gore, predsjednik Udru`enja knji70
Š Decembar
2006.
dikata Jugoslavije za Crnu Goru,
1977-1990. god.), urednik revi-
Ro|en u selu Vrba 1958. godine. Objavio je zbirke poezije:
"Nebeska konjica", "Planinski
Hodo Katal
je "Sand`ak", ure|ivao je "Sand`a~ke novine", "Glas Islama",
plesa~", "Berlinski let" i "Palata
Zahri".
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
MURAT ]OROVI]
Ro|en je u Ivanju kod Bijelog
Polja. Novinar, sada i osniva~ i
glavni i odgovorni urednik "Mozaika", ~asopisa za kulturu, obrazovanje, tradiciju. Objavio je
knjigu aforizama pod nazivom
"Varni~enja", dobitnik nekoliko
vrijednih nagrada za pjesme o
zavi~aju.
Uz srda~an pozdrav svima,
Murat ]orovi} je pro~itao svoju
pjesmu "Poruke".
podru~ja filologije.
Pjesni~ki se afirmi{e sedamdesetih godina objavljuju}i pjesme u brojnim knji`evnim listovima i ~asopisima. Prvu zbirku pjesama: "Nado" objavila je 1985.
godine. Slijedi njeno ogla{avanje
zbirkom "Vesele i mrtve", zatim
zbirka poezije "Ime", zbirka pripovjedaka "Preko glave", za koju je dobila nagradu "Isak Samokovlija" 1988. godine, pripovjetke iz zbirke "Nebeska soha".
^lan je Dru{tva pisaca BiH.
MIOMIR MILINKOVI]
"Po{tovani Novopazarci i Novopazarke, ne{to je htelo da ja
ve~eras budem ovde. Zapravo,
ne{to je htelo da ne budem a
ne{to je opet htelo da budem i
ono {to je htelo da budem je bilo ja~e, verovatno zahvaljuju}i re~i, njenom veli~anstvu re~i za koju ja imam obi~aj da ka`em, citiraju}i jednu staru mudrost: "Kad
mudraci sveta prona|o{e re~ i prosija{e je kroz svoj duh kao bra{no kroz sito ljudi od sveta prepozna{e se u prijateljstvu", kazao je obra}aju}i se prisutnima
Miomir Milinkovi}, koji je za ovu
priliku odabrao "Pesmu bra}i".
RASIM PR[TE
SAKS 2006.
HAJRUDIN KOLA[INAC
Ro|en je 1. aprila 1978. godine u Sjenici. Osnovnu {kolu
zavr{io je u Trijebinama, srednju
{kolu u Sjenici. Objavio je dvije
zbirke pjesama: "Kapija" (2002.
godine) i "Narcis i zmija" (2004.
godine). ^lan je Kulturno-prosvjetne zajednice Sjenica, Bo{nja~ke zajednice za kulturu Sand`aka, saradnik Izdava~kog odbora
Zbornika Sjenice - ~asopisa za
znanost, kulturu i umjetnost.
Hajrudin Kola{inac je govorio
stihove iz svoje prve zbirke pjesama "Kapija".
FATIMA MUMINOVI]
Ro|ena je u Trijebinama kod
Sjenice 1956. godine. Srednju
{kolu u~ila je u Novom Pazaru.
Studirala je knji`evnost u Sarajevu i Zagrebu. Magistar je dru{tveno humanisti~kih znanosti iz
@ivi i radi u Sarajevu.
Briljantno, potresno, stra{no
i uzvi{eno, u isto vrijeme, iz du{e, pro`ivljeno iskustvom stradanja, pro~itala je svoju pripovjetku "Izbjeglica".
[email protected] NUROVI]
Ro|en je 15. jula 1945. godine u Novom Pazaru. Knji`evno{}u se bavi od 1997. godine.
Napisao je zbirku poezije "[ta
bi mi ostalo", knjigu proze "Pend`eri" i knjigu za djecu i one koji
"nijesu izdali svoje djetinjstvo"
"Ti me to ne vidi{".
Red`ep Nurovi} je zastupljen
u {kolskim programima na bosanskom jeziku.
Nurovi} `ivi u Lukarima kod
Novog Pazara. Na knji`evnim susretima govorio je stihove svoje
dvije pjesme: "Pjesnik i iftarski
ezani" i "Pjesma".
Ro|en je 1955. godine u ^apljini u Hercegovini. Diplomirao
je na Fakultetu politi~kih nauka
u Sarajevu. Pi{e od rane mladosti ali se tek nedavno, po nagovoru prijatelja pisaca, odlu~io da
dio svojih rukopisa i objavi. Rasim je, pored ostalog, obavljao i
du`nost direktora Bibliote~ko-informacionog sistema Bosne i Hercegovine - COBISS BiH.
"Kod mene se redovno, na
ovakvom mjestu i gotovo svaki
put javi trema ali rijetko kao sada i to iz vi{e razloga. Prije svega govorim poslije ove sjajne poezije moje uva`ene koleginice i
kolega, drugo, zbog odgovornosti za javno izgovorenu rije~, zbog
~ega dugo nijesam htio da {tampam svoju poeziju i tre}e, zbog
najvi{eg nivoa onog {to je izgovoreno ju~e i danas ovdje, u ovoj
prekrasnoj ~ar{iji, u ovom lijepom gradu, na ovim lijepim prostorima. Govorit }u stihove iz knjige "Vje~nost nade je tuga" - kazao je obra}aju}i se prisutnima
Rasim Pr{te.
Sve ono {to krasi bistru i briljantnu poeziju ovog sarajevskog
stvaraoca na{lo se i u dvije njegove pjesme: "]utanje ili nastavak pjesme" i "Pjesma kao vino".
SAMIR SALMAN
Ro|en je 1965. godine u Sarajevu. Do sada je objavio dvije
Decembar 2006.
Š 71
Bo{nja~ka rije~
3-4
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
knjige poezije "Moja strana rijeke" 1997. godine i "Mesnevijski
{tit" 2005. godine. Zastupljen je
u "Antologiji sarajevske ratne poezije" 1996. godine. Pjesme je
objavljivao u ve}ini ~asopisa i listova za knji`evnost i umjetnost.
Zavr{io je Elektrotehni~ki fakultet
u Sarajevu gdje `ivi i radi.
Samir Salman je ljubiteljima
lijepe poetske rije~i u ~itaonici
novopazarske gradske biblioteke pro~itao stihove svojih pjesama: "Indija i godina" i "Ptica na
molitvi".
Rukopis "Rod i dom" je progla{en najboljim romanom na konkursu Soro{ fondacije - Otvoreno dru{tvo BiH za 1998. godinu.
Autoru nagrada nije uru~ena iz
formalnih razloga. Njegova pripovjetka "@ena sa trome|e" odlikovana je prvom nagradom susreta "Zija Dizdarevi}a" za 2005.
godinu.
Dobitnik je godi{nje nagrade
"Bosanska rije~" za roman "Udar
orla".
Sijari} `ivi i radi u Sarajevu.
Na Prvim Sand`a~kim knji`ev-
VELIBOR VELI^KOVI]
"U dubari, na tvrdoj postelji
pored ognji{ta, sagradi{e me u
velikom ljubavnom meraku: Dobrosav, seljak sa Golije i Jela, seljanka sa Pe{tera. Rodih se u selu Mili}u, u sobi brvnari na puste}iji kraj vrata, ratne 1941. godine kao jedanaesto dijete u roditelja.
I na~in gra|enja i mjesto ro|enja, odredi{e mi `ivotnu sudbinu. Ni`e razrede osnovne {kole zavr{io sam u rodnom selu u
SADRIJA SIJARI]
Ro|en je 1948. godine u Godijevu, op{tina Bijelo Polje. Zavr{io je Filolo{ki fakultet. Radi kao
profesor u Lozni. Do sada je objavio devet knjiga poezije i vi{e
stru~nih i nau~nih radova, kao
{to je Dijalektologija jezika, Nastavna praksa i knji`evna kririka.
Dobio je nagradu za poeziju prosvjetnog rada 1993. godine. Naslovi nekih od njegovih knjiga
su: "Otrpljeni bol", "Gram jave",
"Razgrtanje", "Pod nebom studi", "Sunce vida", "Lirika"...
Sadrija Sijari} se novopazarskoj knji`evnoj publici predstavio sa tri svoje pjesme: "Sejdefa
iz Rudnica", "Zid" i "Mo}ni bog".
SAFET SIJARI]
Ro|en je 1952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Zavr{io
je studije op{te knji`evnosti u Sarajevu. Pi{e isklju~ivo prozu.
Objavio je romane "Vu~ja gora" ("Nova", Beograd, 1989. godine), "San o dragom kamenu"
("Damad", Novi Pazar, 1993. godina), "Rod i dom" ("Bosanska
rije~", Tuzla-Wupertal, 1999. godina, "Libertas", Bijelo Polje,
2000.), "Udar orla" ("Bosanska
rije~", Tuzla-Wupertal, 2002.),
"Glas divine" ("Bosanska rije~",
Tuzla-Wupertal, 2004.), "Zmijski
vez" ("Bosanska rije~", Tuzla-Wupertal, 2005.).
Zastupljen je u nekoliko reprezentativnih izbora savremene
bo{nja~ke i bosanskohercegova~ke pripovjetke.
72
Š Decembar
2006.
U~esnici SAKS-a 2006.
Knji`evnici u posjeti {kolama
Programom Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta bilo je predvi|eno da knji`evnici, pisci i poete, u~esnici Susreta posjete i
novopazarske {kole i dru`e se sa u~enicima i da poezijom i lijepom proznom rije~ju obogate njihovo poimanje `ivota ali i da od
u~enika, osnovaca i srednjo{kolaca, ~uju ona prva, naj~istija lirska osje}anja preto~ena u stihove.
Bisera Bo{kailo, [aban [arenkapi}, Velibor Jovanovi}, Maruf
Fetahovi} i Hodo Katal su u~enicima osnovnih i srednjih {kola govorili ne samo svoje prekrasne lirske, knji`evne majstorije, svoje
stihove i prozu, ve} i ona iskustva iz stvarnog `ivota, ono {to je
vje~na inspiracija i pokreta~ svega, pa i knji`evnosti i lijepe rije~i.
Poseban utisak na `enski dio publike ostavila je Bisera Bo{kailo svojom poezijom ali i svojim obra}anjem u~enicama, naglasiv{i da }e ih poezija u~initi ja~im i da kroz poeziju i uop{te pisanje mogu pokazati koliko su `ene jake i koliko mogu da postignu
samo ukoliko to ho}e.
nim susretima Sijari} je pri~itao
odlomak iz pripovjetke "@ena sa
trome|e".
ku}i seoskog doma}ina, a vi{e
u Dugoj Poljani. Srednju ekonomsku {kolu zavr{ih u Novom
Pazaru, a Filolo{ki fakultet, gru-
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
pu za srpski jezik i knji`evnost, u
Beogradu", rekao je predstavljaju}i se prisutnima knji`evnik iz
Sjenice Velibor Veli~kovi}.
Zbirku pjesama "Zavi~ajne rane i melemi" objavila je Me|urepubli~ka zajednica za kulturnoprosvjetnu djelatnost sa sjedi{tem u Pljevljima 1996. godine.
Zbirka pjesama "Ognji{te" na{la
se u izdanju Narodne biblioteke
iz U`ica 1998. godine. Ista ku}a
je 2001. godine objavila zbirku
pripovjedaka "Gorolom". Roman
"Mu~enik" je ugledao svjetlost
dana 2003. godine u izdanju
Narodne knjige iz Beograda. I,
2006. godine iz {tampe je izi{ao roman "Ku}ni prag". Velibor
Veli~kovi} je govorio pjesme "Moja majka" i "U o~evom domu".
Nikad ga nisam video da se
namr{ti
I nikad nisam ~uo da podvikne i plane
Ali kad ku}i do|e moj se otac
ponese I vi{e nije onaj dobrohotni kahved`ija
Zauzme minder i pogled na
avliju
Prekrsti noge: navede kapu i
komanduje
A nana ka`e: ne do mu bog
mo} u ruke
No}u i danju odavde ina~e
vidi:
Po brdima
Oko grada izvirele crne
Glave koje ne haju za na{u
dobrotu
SAFET HADROVI] VRBI^KI
Ro|en je 1. oktobra 1952. godine u selu Donja Vrbica op{tina
Berane. Po obrazovanju diplomirani pravnik a po `ivotnoj vokaciji knji`evnik. Dobitnik nekoliko vrijednih knji`evnih nagrada. U dva
[ABAN [ARENKAPI]
Ro|en je u Novom Pazaru godine 1956. Osniva~ je Kulturnog
centra "Damad", pokreta~ knji`evnog ~asopisa "Mak" i magazina "Has". @ivi u Sarajevu i Novom Pazaru. Knjige poezije: "Ku}na nega", "U~ena voda", "Imperija hleba", "Zemna snaga", "Stambolska sprema", "Memorijalne
plo~e", "Lirika manjinstva", "Maternji geto", knjige proze: "Bukvica", "Pazarska trilogija" i "O~instva".
Na susretima se predstavio
pjesmama "Moj otac je kahved`ija i "Kad petkom pred podne".
Moj otac je kahved`ija
Moj otac je kahved`ija dobar
i na glasu
Jedini koji ima ve} stalne mu{terije
Dodu{e mahom mahalsku sirotinju
Po ceo dan on raznosi na tablji ture
I prikuplja prazno su|e po radnjicama
Po ceo dan on je na oku i poskoku
Za svakog i pred svakim bo`jim robom
[aban [arenkapi}
Kad petkom pred podne
Uvek kad petkom pred podne
nai|e
Lice sve{teno niz na{u mahalu
Oni pla{ni se posakrivaju Neko strugne u avliju, neko
{mugne
Iza tezge, samo ja ostanem
Pokraj puta
Znam da je lice u~eno i da nosi
Onu knjigu i znam da mi smo
Ni{ta bez nje
U tom sre}nom ~asu stisnem
zube
Zatvorim o~i i sa~ekam da me
Blagost zapahne
Onda otvorim kapke
I vi{e ne vidim ovo {to se
maha bio predsjednik Udru`enja
pisaca Sand`aka. Autor devet
knjiga pjesama, te spjeva "@rtva"
koji je do`ivio tri izdanja, i niza
publicisti~kih i drugih radova koji
su sabrani u tri knjige.
Urednik je vi{e listova, ~asopisa i publikacija. @ivi u Ro`ajama gdje je jedan od osniva~a i
glavni i odgovori urednik "Bo{nja~kih novina". Na susretima je govorio stihove pjesmi "Ne reci nikom" i "Vezilje".
BISERA BO[KAILO - SULJI]
Ro|ena je 9. januara 1965.
godine u Tutinu. [kolovala se u
rodnom mjestu, Sarajevu i Mostaru. Zavr{ila je studij maternjeg jezika i knji`evnosti. Studij
njema~kog jezika i knji`evnosti
nastavlja na Katoli~kom univerDecembar 2006.
Š 73
Bo{nja~ka rije~
zitetu u Eichstattu, gdje magistrira na temu Thomas Mann. Trenutno priprema svoju doktorsku
tezu.
3-4
Prve Sand`a~ke knji`evne susrete zatvorio je Faruk Dizdarevi}, predsjednik Organizacionog
odbora susreta, rije~ima:
SAKS 2006.
U knji`evnosti se javila knjigom pjesama "Vilino kolo" ("Oslobo|enje", Sarajevo 1991). Za
poeziju je vi{e puta nagra|ivana
(nagrada Antun Branko [imi} i
druge).
Svoj prvi roman "Goli otok" objavila je u izdava~koj ku}i "Ljiljan" u Sarajevu 2001. godine.
Roman "La Perla" objavljen
je u izdava~koj ku}i "Bosanska
rije~", Tuzla, Wupertal. 2004. godine. Roman "Pe{ter", "Roman
iz sedam pri~a", kao i zbirka pjesama "Vilino kolo i druge ljubavi" objavaljivani su u izdava~koj
ku}i "Zalihi}", Sarajevo, 2005.
godine. Zastupljena je u mnogim
antologijama.
Bavi se prevo|enjem sa njema~kog jezika. Prevela je nekoliko zna~ajnih njema~kih autora
(Michael Krüger, Bodo Schafer,
Paul Maar, Günter Grass i dr.).
Trenutno `ivi u Ingol{tatu i radi kao novinar i predava~ njema~kog jezika.
Na susretiima je govorila svoje dvije pjesme "No} su|enika"
i "Ne ~ekaj me vi{e dragi"
"Plemeniti skupe, ako je poezija ve~ita svje`ina svijeta onda
su puna dva dana u~esnici Prvih
a i {ire, jasan beleg. Oni su postavili kamen temeljac jednoj
manifestaciji koja, nadamo se,
}e biti tradicionalna. A kamen temeljac, taj prvi kamen, je najva`niji. U to ime, u ime organizatora ja upu}ujem svojim kolegama
izraze zahvalnosti. Rije~ "hvala"
suvi{e je skromna, skromno uzdarje za njihov doprinos.
Ho}u ovom prilikom da dam i
kompliment prekrasnoj novopazarskoj publici koja je i ju~e i
danas, sa kultivisanom, gospodskom pa`njom, pratila ovaj program.
Ovim ne zatvaram Prve Sand`a~ke knji`evne susrete, koji poslije dva dana trajanja tek formalno prestaju, ve} najavljuem
radost zbog na{eg novog dru`enja na narednim susretima."
Ovim rije~ima Faruka Dizdarevi}a, predsjednika Organizacionog odbora, zavr{eni su Prvi
sand`a~ki knj`evni susreti ~iji je
organizator bilo Bo{nja~ko nacionalno vije}e a pokrovitelj op{-
SAKS 2006.
Sand`a~kih knji`evnih susreta,
knji`evnici i knji`evnice, `arili ovaj
grad blagotvornom svojom kreativno{}u. Oni su, uistinu, ucrtali
u kulturnu mapu Novog Pazara,
tina Novi Pazar uz pomo} i podr{ku Ministarstva za kulturu Republike Srbije.
Pripremio: Fehim KARI[IK
Napomena:
Izvinjavamo se u~esnicima Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta kojima nismo u ovom broju "Bo{nja~ke rije~i", zbog blizine termina za {tampanje lista i obima materijala koji nam nije na vrijeme
dostavljen, objavili pjesme i prozne radove kojima su se predstavili na Susretima uz uvjeravanje da
}emo to u nekom od narednih na{ih brojeva.
74
Š Decembar
2006.
3-4
Bo{nja~ka rije~
[email protected]^KI [email protected] SUSRETI - SAKS 2006.
Okrugli sto
Knji`evno stvarala{tvo
Ismeta Rebronje
Na okruglom stolu posve}enom stvarala{tvu rahmetli Ismeta Rebronje su u~estvovali:
Akademik Ja{ar Red`epagi}, koji je govorio na temu "Rije~-dvije o poeziji Ismeta Rebronje",
Safet Hadrovi}-Vrbi~ki ~iji prilog ima naslov "Bihor je na{ Makondo", potom Ismet Markovi} na
temu "Utoka i pritoka Ismeta Rebronje" (povodom knjige "Sinje more"); Fehim Kajevi} sa sao{tenjem koje ima naslov "Gdje prona}i pjesnika Ismeta Rebronju"; Zaim Azemovi} sa
saop{tenjem naslovljenim kao "Kratak osvrt na stvarala{tvo Ismeta Rebronje i njegovo
interesovanje za prou~avanje bo{nja~ke narodne knji`evnosti", i Mr. Isak Kalpa~ina koji je svoje
saop{tenje naslovio sa "Lirska istorija u mozai~kim fragmentima" koje se odnosi na knjigu
poezije "Sinje more", prvi od naslova koji je {tampan iz Ismetove obilne knji`evne zaostav{tine
Drugog dana Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta u galeriji
Bo{nja~kog nacionalnog vije}a
otvorena je izlo`ba slika sa likovne kolonije "Sand`ak inspiracija
umjetnika".
Nakon toga u Glavnom uredu
Vije}a odr`an je okrugli sto na
kojem su o knji`evnom stvarala{tvu rahmetli Ismeta Rebronje
govorili: Faruk Dizdarevi}, Ismet
Markovi}, Safet Hadrovi} Vrbi~ki,
Zaim Azemovi}, Fehim Kajevi} i
Isak Kalpa~ina.
Na samom po~etku ovog skupa Faruk Dizdarevi} je, obra}aju}i
se prisutnima, rekao:
"Uva`ene dame i gospodo,
draga porodico Ismeta Rebronje, srda~no vas pozdravljam.
Nakon sje}anja na lik i djelo
Ismeta Rebronje, neposredno nakon njegove smrti, koja su realizovana na Plavskim knji`evnim
susretima u Plavu i na Ratkovi}evim ve~erima poezije u Bijelom Polju, evo danas, u okviru
Prvih Sand`a~kih knji`evnih susreta, na{i istaknuti knji`evnici i
knji`evni kriti~ari govori}e na temu "Knji`evno stvarala{tvo Ismeta Rebronje".
Ovim okruglim stolom zapo~injemo, na izvjestan na~in, razgovore o knji`evnom djelu jednog
od najoriginalnijih i najve}ih poetskih imena koje je ovaj prostor
dao u svojoj dosada{njoj historiji".
Najavljuju}i u~esnike okruglog stola, predsjednik Odbora za
kulturu u Bo{nja~kom nacionalnom vije}u, Faruk Dizdarevi} je
u nastavku svog izlaganja rekao:
"Pro{lo je punih trideset i ~etiri godine od kako je Ismet objavio svoju prvu zbirku poezije
"Knjiga rabja" (1972) u izdanju
tom mre`om simbola i metafora
iz narodnog predanja i folklora
sand`a~kog kraja, iskazana je
stilsko-jezi~ki sredstvima karakteristi~nim za neosimboli~ki koncept. Kazivanja natkriljuje sna`an, autenti~an do`ivljaj lirskog
subjekta, a iza svega stoji te`nja
da se iz pojavnog otkrije vi{i, sk-
[ef Resora za kulturu u BNV, D`engis Red`epagi} otvara Okrugli sto posve}en
stvarala{tvu rahmetli Ismeta Rebronje
Me|urepubli~ke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa
sjedi{tem u Pljevljima. Ona je
predstavila autora kao autenti~nog pjesnika osobe glasa i rukopisa i nai{la na op{te prihvatanje kod ~italaca i knji`evne kritike. Ova poezija, protkana gus-
riveni smisao. Ta elipti~nost, ponekad i enigmati~nost (jer za razumijevanje svih slojeva Ismetove poezije potrebni su naro~ito
klju~evi, da ne ka`em raskovnici) karakterisa}e dobar dio njegovog ukupnog pjesni~kog opusa.
Svojim narednim pjesni~kim
Decembar 2006.
Š 75
Bo{nja~ka rije~
3-4
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
knjigama ("Izlo`ba", 1976; "Gazilar", 1978; "Sreda i Sreda k}i",
1983; "Paganska krv", 1986;
"Keronika", 1991), koje obavljaju ugledne izdava~ke ku}e, uvrsti}e se me|u najistaknutije pjesnike svoje generacije.
U knjizi "Izlo`ba" Rebronja uspostavlja ironi~nu distancu prema predmetima kazivanja. Sarkazam i humorni segment su u
preplanu pjesnikovog iskaza, pa
se ona oblikovnim postupkom
razlikuje od njegove prve knjige.
U slijede}im trima knjigama
pjesnik amagami{e paganska i
staroslovenska bo`anstva, rituale i mitologiju, sa obi~ajima, vjerovanjem i shvatanjima ~ovjeka
njegovog rodnog Bihora. Bihor je
uvijek bio u srcu i oku Ismetovom. On o njemu pjeva sa lirskom melanholijom.
Beogradska "Prosveta" }e
1977. godine {tampati njegovu,
po redu petu, knjigu pjesama "Jesen praznih oraha". Knji`evnik i
knji`evni kriti~ar ^edomir Mirkovi} tom prilikom }e re}i: "Da li je
jo{ neko, na na{em jeziku, uspeo da unese poetske energije
u naslov svoje pesni~ke zbirke
kao {to je, evo, u~inio Ismet Rebronja. Sintagma sa korica (Jesen praznih oraha) zastupa i slikovitost i alegori~nost, i elegi~nost, i so~nost, i metaforiku nastajanja `ivotne puno}e i do`ivljaj izneverenih o~ekivanja. Na
suzdr`ani vapaj i obuzdan krik.
Sadr`i kontrast o~ekivanog i do`ivljenog. Upu}uje na arhetipsku
somboliku neminovnog gubitka."
I ove poetske zapise (mislim
na stihove u knjizi "Jesen praznih
oraha") Ismet je univerzalizovao
tako da }e ~italac u njihovim
likovima i situacijama prepoznati
ljude i doga|aje iz svog ili bilo
~ijeg okru`enja, iz svoje ili bilo
~ije sada{njosti i pro{losti.
Ismet je u dobranim vremenskim razmacima objavljivao knjige. Rukopisima bi se vra}ao, prera|ivao ih i dotjeravao. Govorio je
da ni rije~, kao ni hljeb, ne smije
iza}i prijesna na govornu trepezu.
I ona, kao i hljeb, mora prethodno da se pripremi i umijesi u svo76
Š Decembar
2006.
jim na}vama.
Nakon petogodi{nje pauze od
prethodne knjge pojavi}e se njegova nova pjesni~ka zbirka naslovljena sa "Kad forminga ne dosvira" (2002). Najva`nije motivacijsko ustrojstvo ove knjige, njen
po~etak i njen kraj jeste - samo}a. "Obra}aju}i se Seneki, se}aju}i se Nerona, Bo{a, Bahusa,
Minerve i koga jo{ ne, pesnik zasti|en svojim dobom (gnusobom
i rugobom) traga za ljubavlju, lepotom ~isto}om. Na toj svojoj
Hiperboreji sa svoga Ponta, kre}e ovovremeni Ovidije brane}i se
stihom, jer su "sada i ovde crne
lune Fortune", isti~e Dragomir Brajkovi} u svojoj recenziji.
Suo~avaju}i se sa negativnim
dinamizmom savremenosti pjesnik se opet, i ovoga puta, vra}a
svome Bihoru sa lucidnim poetskim opservacijama na savremenu dru{tvenu i moralnu trule`.
nualis Lobor", pribojskog Doma
kulture). I ovo je poezija pobune
sa osloba|aju}om `estinom koja
izvire iz svake strofe, `estinom
dostojnom buntovnika poput Borisa Pasternaka, [arla Bodlera ili
Artura Remboa. Tema je - naru{ena cjelovitost ~ovjeka i traganja za na~inom njegovog ucjelovljenja. Rebronja je dijelio stav dobrih pisaca: ma koliko onespokojava spoznaja o ljudskoj prirodi
do koje su do{li, oni se pred
njom ne povla~e.
Ismet Rebronja se bavio i proznim stvarala{tvom. Autor je knjiga "Beli unuci" (1986) i "CI (Sto
i jedna) pri~a" (1994). Vidljivo je
da je nekim svojim knjigama poezije utro put romanu "Beli unuci", teogonija fantasmagorijske
proze, sazdana na elementima
praslovenske teogonije i kosmogonije, situirana je u vanistorijskom vremenu u vanprostornom
Prof. Dr. Rasim Muminovi}
Prekrasna svoja zapa`anja, misaona, duboka i utemeljena na
duhovnoj vezi izme|u filosofije i knji`evnosti sa u~esnicima okruglog stola o knji`evnom stvarala{tvu Ismeta Rebronje podijelio
je Prof. Dr. Rasim Muminovi}:
"Od svih ~uda ~ovjek je najve}e, sam do|e u svijet i sam ode.
Niti {ta donese niti, pak, {ta odnese. Pojavi se u `ivotu, poput putnika koji pro|e kroz predio a da ne zna ni otkuda dolazi niti kamo
odlazi. Pa zato, pun tih tajni koje ga progone i mu~e, on, poput
svjetla, zra~i i pro|e, ne bi se dovoljno ni primjetio da nije pjesni~kih du{a va{e prirode koje primjete kako u tom bi}u, zagonentnom i nedovoljno sebi jasnom, gori vatra na kojoj se pr`i njegov `ivot a vi poma`ete onim drugima koji, poneseni sitnicama
ovog svijeta, ne uspijevaju da to primjete, pa ih, zato, sa ovim treptajima lirske ljepote, podsjetite da su ljudi i da }e kao takvi odmagliti i da sami ne}e pouzdano znati kuda to odlaze. I ba{ susret sa takvim trenutkom ~ovjekovog `ivota mo}no uti~e da se taj
~ovjek pojavi kao zvijezda u kosmosu kojoj nema ravne. Jer on
ne}e samo da `ivi nego ho}e da zna za{to `ivi, otkuda dolazi i
kamo to odlazi, {to ~eka i {ta ga to ~eka, ~emu ima da se nada i
pred tim brojnim pitanjima zagrme svjetlosni stihovi koji ~ovjeka
nekako probude pa ga podsjete da ~esto ~ini gluposti koje ni~im
ne mo`e opravdati kod tolikih mogu}nosti da i sebi i drugima pomogne na tom krivudavom i te{kom putu. Evo kako to plejada plemenitih lirskih du{a, okupljenih oko jedne lirske veli~ine, uspjeva
i druge da probudi, pa vam ja nemam drugo re}i nego da vam najiskrenije ~estitam {to u nama budite osje}aj humanuma - taj zvjezdani sjaj koji jo{ uvijek nije dovoljno protuma~en."
Svoj vijenac {tampanih poetskih iskaza Ismet }e (za `ivota)
zavr{iti sa "Suze Lejle [ehovi}"
(bibliofilsko izadanje u 99 numerisanih primjeraka, Edicija "Ma-
zavi~aju. Putuju}i vremeplovom u
pro{lost, autor pri~a o jadnoj paganskoj lozi od Goduna do Ljubav
Blatina i Labina, pa preko Panila
i Ciglana, sve do posljednjeg iz-
3-4
Bo{nja~ka rije~
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
danka ovih divljih ljudi, Klasa. Svi
ovi pagani, osvijetljeni buji~nim
bijelim i crnim bojama komuniciraju sa florom i faunom nekog
magijski bezgrani~nog predjela.
Ismet je prire|iva~ antologije
poezija Bo{njaka u Srbiji i Crnoj
Gori "Latice primule" (2003); izvr{io je (sa Farukom Dizdarevi}em)
izbor iz poezije Ilijaza Dobard`i}a
objavljenog pod naslovom "Ilijaz
poslovica i izreka sa komentarima" {tampanog kao "Budi ne{to
da ne bude{ ni{ta" (2004).
Ovaj izuzetni stvaralac bio je
veoma radan ~ovjek. Stvaranje ili
kreacija donosi radost i nudi iznala`enje obrasca u besmislu egzistencije. Nada proisti~e iz ~injenice da ljudi stvaraju, da smatraju da vrijedi stvarati. On je iza sebe ostavio ogromnu (neobjavljenu) knji`evnu zaostav{tinu. Re}i
}u, sada, {ta i fundus ~ine:
"Nulla insulam" panorama poezije od 1959. do 1999. godine
koju je sam sa~inio; zatim jo{ dvije poezije - "Magnet i algebra" i
"Sinje more"; dva romana - "Glava cara Ni}ifora" i "Varo{ sinova
Abdulahovi}"; knjiga pri~a - "Pad
Gr~ke"; knjiga sje}anja - "Psi su
najbolji ljudi"; etimolo{ki eseji "Sokratov pas"; "Etymologicon" etimolo{ki rje~nik koji se sastoji
od preko 2.000 odrednica.
Jedan od pomenutih naslova
je ve} {tampan. Naime, nedavno
je u izdanju Centru za kulturu iz
Plava {tampana knjiga poezije
pod naslovom "Sinje more". Ona
je pobudila veliko interesovanje
kod knji`evne kritike, {to potvr|uju i neka saop{tenja koja }e se
danas ~uti ovdje u Novom Pazaru."
Nakon Dizdarevi}evog uvodnog izlaganja, o stvarala{tvu Ismeta Rebronje govorio je Akademik Ja{ar Red`epagi}.
"Prvog maja 2006. godine nije samo defininitivno oti{ao jedan nesvakida{nji i poseban drag
~ovjek i prijatelj ostaviv{i rukopisima zatrpan sto - toga dana je i
na{a knji`evnost izgubila pisca
koji je, ulogom svojih nadarenosti i nesvakida{njim jezi~kim stvarala{tvom oboga}ivao vi{e od
~etiri duge decenije. Svojim poetskim vje{tinama i umije}ima Ismet se poslu`io ne da bi demonstrirao njihove puke mogu}nosti
ve} da bi, na neki na~in, razbio
okopljene pjesni~ke {eme i usud
onoga {to se naziva si`ejni kalup. No, prava vrijednost njegovog stvarala{tvu nije do danas
ta~no ocijenjena i utvr|ena U intelektualisti~kim krugovima na{ih
tuma~a literature njegov zaslu`eni knji`evni status nije obrazlo`en
kriti~kim napisima o njegovim
knjigama, {to stoji kao zadatak",
kazao je Akademik Red`epagi}
isti~u}i da djelo Ismeta Rebronje
treba da pro|e kroz dublju analizu i realizaciju, te da }e se {tampanjem rukopisne zaostav{tine
kompletirati njegov ukupni opus
koji }e, tako zaokru`en i cjelovit,
biti op{tepriznat kao trajna vrijednost na{e kulture.
Akademik Ja{ar Red`epagi}
RIJE^-DVIJE O
POEZIJI ISMETA REBRONJE
Moje izlaganje ima tri cjeline.
Prva je moje bli`e poznanstvo sa
Ismetom Rebronjom, kada me je,
prije 15 godina, telefonom obavijestio da mi je rukopisna knjiga
"Rukopisni" od strane Me|urepubli~ke kulturno-prosvjetne zajednice u Pljevljima prihva}ena a on
odre|en za recenzenta i odgovornog urednika. Ujedno me priupitao da li se sla`em da on bude
urednik moje zbirke, na {to sam
odgovorio da je to za mene posebna ~ast, jer sam i do tada ~itao nekoliko njegovih knjiga poezije i odista visoko cijenio njegovo pjesni~ko stvarala{tvo. Desetak dana kasnije javio mi je da je
knjigu detaljno analizirao i da mu
se veoma dopala.
Drugi dio ovog izlaganja je moja ocjena Ismetove poezije i Rebronje kao stvaraoca, {to je objavljeno u mojoj obimnoj nau~noknji`enoj recenziji na knjigu "Muslimanska poezija XX vijeka". Recenzija je objavljena u ~asopisu
"Mostovi", br. 124-125, 1992,
na str. 62-82. Evo tih mojih ref-
leksa o poeziji i li~nosti Ismeta
Rebronje: "Ismet Rebronja (ro|.
1942. u Godu{i kod Bijelog Polja) je originalan, moderan i veoma plodan pjesnik. Objavio je sljede}e knjige pjesama: "Knjiga rabja" (1972), "Izlo`ba" (1976), "Gazilar" (1978), "Sreda i sreda k}i"
(1983), "Paganska krv" (1986),
"Keronika" (1991) i dr. Svaka od
njih potvr|uje da je Rebronja svojevrstan i neponovljiv. Obi~aji i
vjerovanja partijarhalnog ~ovjeka,
opisi prirode, ljudske sudbine, naselja, `ivot i navike starih Slovena, Gazilar - staro novopazarsko
groblje kao osobna simbolika o
ljudima iz ovih sredina, kult predaka, Bihor, samo su neke teme
i ideje u njegovom pjesni~kom
djelu. To je pjesnik slobodnih, ponekad kratkih a sna`nih stihova
(npr. u knjizi pjesama "Gazilar").
Pjesme Ismeta Rebronje pripadaju tipu refleksivnih, pojedine
i fantasti~nih pjesama. Sve one
pobu|uju misao, ma{tu i emocije, zanimljive su, u jezi~kom pogledu so~ne i izdvajaju se svojom
ljepotom i cjelovito{}u. Iz njegove
knjige "Paganska krv" (na str.
61) pjesma "Molba bogu groma"
po~inje rije~ima:
"Nemoj bo`e groma,
Baciti grom,
U je~men stog.
Krupna su zrna
Kao o~i devojke
Koja gleda vuka",
ili pjesma (u istoj knjizi, na str.
41) "Grubi{a moli putnika da svrati":
"Moja ku}a je na rubu lesa
Ograda od letorasta
Divlje su p~ele blizu...
Kraj ognji{ta }emo ve~erati
S panjevima i lovnim psima
Samo ako svrati{ u moju ku}u."
U nekim pjesmama Rebronja
se vra}a vlastitoj ku}i, djedu i
ocu (kako je sanjao da je zmijama vezao sporlje), Had`i Zahiru,
mudrom starcu Hamzi, kopa~u Rifatu, ludom Rizvanu, svira~u SuDecembar 2006.
Š 77
Bo{nja~ka rije~
3-4
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
lejmanu, poljaru Emru. Pi{e i pjesmu umrlom bratu pod naslovom
"Rifat spava" (u zbirci "Knjiga rabja", na str. 58), kome se obra}a
rije~ima: "Do|i brate jedno jutro
malo".
Njegova pjesma "Vid", u knjizi
pjesama "Sreda i Sreda k}i" (na
str. 10), kao i mnoge druge, budi
niz osje}anja, osvje`i sje}anja i
Novom Pazaru), ~iji su autori Ismet Rebronja i Medisa Kolakovi}. Za ovo djelo koje nije preobimno (ima ukupno 152 stranice), ali se odlikuje kvalitativnom
verifikacijom, mo`emo najkra}e
re}i da ima mnogostran zna~aj i
nesumnjivu literarno-jezi~ku, etnolo{ku, saznajnu, a svakako i
eti~ku i obrazovnu vrijednost. Na
Prezenteri stvarala{tva Ismeta Rebronje: Safet Hadrovi} Vrbi~ki,
Ismet Markovi} - Plavnik, Fehim Kajevi}, Akademik Ja{ar Red`epagi},
Faruk Dizdarevi} i Mr. Isak Kalpa~ina
uvjeri da i `ivot u planinskom kraju ima dra`i i ljepote, {to potvr|uju sljede}i redovi:
"Imali smo konja za vodenicu
i konja za put
Stado koje smo strigli na Petrovdan
Prali vunu na Potajnici."
I novija poezija Ismeta Rebronje povezuje pro{lost i obi~aje
mnogih ovda{njih naroda i oblike
njihovog duhovnog `ivota, i zato
ona ne pripada samo jednom narodu.
Dodajmo i to da se u nizu njegovih pjesama prepli}u mitologija
i religija, dobro i zlo, ushi}enje i
patnja, bogovi i demoni, rijetke
travke i zvjerke u gorama ome|enim Limom, Ibrom i Zapadnom
Moravom.
Tre}a cjelina je knjiga uzre~nica, odn. poslovica i izreka pod
naslovom "Budi ne{to da ne bude{ ni{ta" (objavljena 2004. u
78
Š Decembar
2006.
taj na~in i rije~i u jednoj od tih
mudrih umotvorina, poput one
pod brojem 914, koja glasi: "Knji`evnici su svjetiljka na zemlji, kao
zvijezde na nebu", bez pretjerivanja mogu se pripisati velikom
knji`evnom stvaraocu i za sva
vremena nezaboravnom Ismetu
Rebronji.
Dodao bih da je Rebronja godinu dana prije smrti u Plavu
pro~itao poemu Limu. Mnogo je
pjesnika i drugih literarnih stvaralaca pisalo o Limu, ali je Ismetova poema ne{to {to je izuzetno, duboko upe~atljivo, neuporedivo i odista umjetni~ki divno
uobli~eno. To je mogao ~ovjek
koji je rastao pored Lima i srastao s njegovim bistrim zeleno modrim vodama. Limu se, kadgod
mu se pru`ila prilika, vra}ao dive}i se njegovoj tiho}i ili bu~nom
hodu i `uboru pjesme. Zahvaljuju}i Ismetovoj poemi jo{ vi{e
zavoljeh tu prirodnu i vje~no `ivu
zavi~ajnu rijeku.
Safet Hadrovi} Vrbi~ki
BIHOR JE NA[ MAKONDO
(Ismet Rebronja,
"Jesen praznih oraha",
Prosveta, Beograd, 1997)
Safet Hadrovi} Vrbi~ki govori
o izazovu i svuda prisutnoj dilemi: Biti ili ne biti pjesnik, kako se
suo~iti sa sobom po onoj narodnoj "Iz pepela zar: iz gor~ine
med" i kako je Ismet Rebronja,
opet po onoj narodnoj "Budi ne{to da ne bude{ ni{ta", prihvatio
izazov sudbine da bude Pjesnik.
Dan hoda daleko, od prve kasabe (tada{nje Berane), od prve
~ar{ije (tada{nje Bijelo Polje),
"me|u tim zlatnim i gladnim brdima", gdje je plavetnilo nebeskog
svoda najljep{a slika za uvijek
`edne ljudske o~i, a `iva rije~
starih amid`a, narodnih mudraca
i epi~ara - koja se mogla ~uti samo u prigodnim prilikama i bila
jedina knjiga koja nosi i ~uva pravu iskonsku mudrost, u bihorskom selu Godu{a, godine 1942.,
"kad se nije znalo {ta no} kuha a
zora ra|a", u porodici Rebronja,
rodio se sin Ismet, ~ije }e jedino
zanimanje biti - da u `ivotu u~i i
izu~i jedan "vra{ki opasan zanat", da bude i ostane PJESNIK,
za {ta je svojom zvijezdom vodiljom bio predodre|en.
Od tih narodnih mudraca, kakve je imao prilike da u`ivo vidi i
~uje u svom ranom djetinjstvu,
me|u kojima je svakako bio i
amid`a Kasum, Ismet je sticao
svoja prva znanja o `ivotu i svemu onom {to `ivot nosi kao svoju
vrijednost, a {to se ~esto dalo iskazati u najkra}oj formi, kao pouka koja se lako pamti a puno vrijedi, kao kakav dragulj.
"Budi ne{to da ne bude{ ni{ta", jedna je od tih poslovica pouka, koja mu se vjerovatno u
ranoj mladosti ponajvi{e urezala
u svijest, i ostala kao njegova
idejna misao - vodilja, koja je, zacijelo, uslovila da se na vrijeme
otrgne od u~malosti svojstvene
mnogim na{im sredinama u tom
vremenu. Istu poslovicu uzeo je
3-4
Bo{nja~ka rije~
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
kao naslov zajedni~ke zbirke bo{nja~kih narodnih poslovica, koju
je, prije par godina priredio, u
saradnji sa Medisom Kolakovi}.
Tako je, cijene}i vrijednost poruke i pouke naprijed kazane narodne mudrosti, Ismet prihvatio
da stvara; "Iz pepela zar: iz gor~ine med", tj. prihvatio je izazov
sudbine da bude Pjesnik.
Nije naodmet napomenuti i
~injenicu da za jednog pjesnika,
za njegovo knji`evno djelo, nema
ni~eg te`eg, ujedno i izazovnijeg,
od vezanosti za jedno mjesto, za
jednu sredinu koja prati svoje ustaljene `ivotne tokove, i koja kao
takva ima posve malo razumijevanja za sve ono ~ime se pjesnik
po svom usudu bavi, kao svojim
`ivotnim pozivom. No, to je tema
za neku drugu priliku. Ovdje valja
u~initi poku{aj da se razgrnu Ismetove knjige i uka`e na njihove
vrijednosti.
Iz doista bogatog opusa pjesnika Ismeta Rebronje, izdvojio
bih zbirku pjesama: "Jesen praznih oraha", (Prosveta, Beograd,
1977. godine), za koju je njen
recenzent ^edomir Mirkovi}, izme|u ostalog, rekao; citiram: ...
"Sintagma sa korica (Jesen praznih oraha) zastupa i slikovitost i
alegori~nost, i elegi~nost i so~nost, i metafiziku nestajanja `ivotne puno}e i do`ivljaj izneverenih o~ekivanja. Nosi suzdr`ani
vapaj i obuzdani krik. Sadr`i kontrast o~ekivanog i do`ivljenog.
Upu}uje na arhetipsku simboliku
neminovnog gubitka. Priziva unutarnju prosvetljenost poetske semantike" (kraj citata).
Da bi se o sadr`ini jedne knjige, me|u ~ijim koricama ima dosta toga li~nog i emotivnog, moglo bilo {ta re}i, valja se znati u
kakvom je vremenu ona nastajala, u kojem podneblju, i u kojoj
`ivotnoj dobi njenog autora.
Zbirka pjesama "Jesen praznih oraha", pisana je ranih devedesetih, dakle u vrijeme, kako ka`e pjesnik Meho Barakovi}, "cvjetanja zla", u vrijeme "poreme}aja
ravnote`e", "sklada i harmonije",
vrijeme u ~iju smo "besmrtnost"
mi dobri Bo{njani ponajvi{e vjerovali.
Pisana je u vrijeme kada je na
ovim prostorima vladao ARC DALABU (Car budala) i kada su ovi
prostori bili "Carstvo gnjide". Pisana je u vrijeme koje je izrodilo
neke nove ljude iz "potoka i {uma".
To je ujedno bilo i vrijeme u
kojem je pjesnik Rebronja ve} bio
prevalio polovinu vijeka, spontano se spremaju}i za svoju prirodnu starost - jesen `ivota, koja u
ljudskom trajanju na ovom svijetu
- kao i u prirodi - donosi plodove
rada i dugo o~ekivani smiraj.
Najednom, sve je bilo poreme}eno, sve i{~a{eno.
Izgubljene su: i nada i vjera u
`ivot, i sve ono {to se samog `ivota ti~e.
Dugo pri`eljkivana jesen, koja
u `ivotu pjesnika zna~i godine
pred starost koja donosi mir, spokoj, priznanja, a u prirodi plodove; izrodila se u "Jesen praznih
oraha". U praznu lju{turu. Bezna|e. Jed i jad.
Kako je sadr`ina oraha (plod
istoimene biljke) obavijena trostrukom korom, od kojih je prva,
spolja{nja, gorka kao ~emer, druga, srednja, tvrda kao kost, i
tre}a koja ~uva sam plod, njegovu so~nost i slast, mekana i nje`na poput svile, tako je i ve}ina
pjesama zastupljenih u ovoj zbirci iskazana kroz: sarkazam, alegoriju, metaforu, jer su se svojom sadr`inom doticale jednog
odre|enog vremena, sredine i
ljudi.
pru}e
Kao kad su psi u lovu svisli
Kao kad skidaju krov s ku}e."
Da bi na kraju iste pjesme,
pun gor~ine, napisao i sljede}e
stihove:
"Jedva ~ekam da `ivot mine
Ne pada mi na um glas, lektira
Nije poezija sto, igra domine
Ve~e kurvi, miris politira."
Jedan doista konkretan odnos
pjesnika Rebronje prema vremenu o kojem je rije~, iskazan je kroz
stihove prve pjesme "Poezija", u
pomenutoj zbirci, ~ijom je sadr`inom svaki njen ~italac - od strane
samog autora, jasno upozoren
da je svaki njen stih ispisan upravo tako kako jeste, i da nikom, ni
po kakvom osnovu, ne pripada
pravo da bilo {ta mijenja i ispravlja:
"Mu~no li je, moj ]amile,
Naopaka stigla justa,
Nosi izvor, vadi `ile
I u vodi suha usta.
"Ne, ne dirajte mi misli
To je kao kad gori brezovo
Kao kakav hroni~ar, dobar poznavalac mjesnih zbivanja, pjesnik Rebronja }e na po~etku jedne od narednih pjesama zbirke o
kojoj je rije~, re}i:
"Zaobi|i sve varo{i
Gdje ludog zovu veziru,
Gdje kradu pero s koko{i,
A pero pri tom preziru."
("Carstvo gnjide").
Kako bi izbjegao bespotrebnu
sva|u sa dokonom ~ar{ijom i njenim beshairnim svijetom, pjesnik
Rebronja se kroz stihove svojih
pjesama obra}a svojim najiskrenijim svjetovima: u~itelju ]amilu
Sijari}u, svom dugogodi{njem prijatelju Ejupu Mu{ovi}u, svom rodnom kraju (pjesma "Bihor"), i
svom ocu ("Pismo ocu").
U pjesmi posve}enoj svom duhovnom u~itelju ]amilu Sijari}u,
~ovjeku iz istog kraja, dobrom
poznavaocu ljudi i njihovih }udi,
Ismet }e, na krajnje iskren na~in,
progovoriti: o vremenu koje je donijelo neke nove ljude i neke nove dotad nepoznate vrijednosti:
Od krivoga grade pravo,
Od pravoga grade krivo,
Sad je bijel crni |avo,
U |avola sve je {tivo."
Jedino pred pravim, iskrenim
prijateljem, mo`e se progovoriti
tako otvoreno, bez zazora, bez
stida, gdje svaki stih li~i na krik
(sjetite se istoimene Munkove
Decembar 2006.
Š 79
Bo{nja~ka rije~
3-4
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
slike), scene pred kojom ~ovjek
ostaje zabezeknut, bez rije~i, krajnje nemo}an, paralizovan.
Upravo tako je bilo to naopako vrijeme o kojem pjesnik Rebronja kroz svoje stihove `eli da
upozna mudrog Ad`o-]amila, obra}aju}i mu se tako neposredno,
kao da je tu pred njim, kao da
vode muhabet, o~i u o~i.
Jedino pred njim, pred u~iteljem i prijateljem, ]amilom Sijari}em (koji sve shvata i razumije),
u svojoj izdvojenosti i osami, dok
je okoli{ obuzet bezumljem, ludilom i glupo{}u (trima po{astima
savremenog svijeta), pjesnik Rebronja otkriva svoju intimu, otkriva svoju du{u. Otkriva svoju vezanost sa rodnim krajem (pjesma
"Bihor", posve}ena ]amilu Sijari}u, u naprijed pomenutoj zbirci).
Kakav je to kraj Bihor (neiscrpni izazov za literaturu), i ko su
Bihorci?!
Bihor je na{ Makondo. U tom
Bihoru `ivi jedan zaseban - od svijeta izdvojen svijet.
"Otrgnuti a ne prihva}eni", pritisnuti neda}ama koje im "daruje" `ivot, borili su se - koliko su
znali i mogli, da kroz hi}aje, epiku, obi~aje, o~uvaju svoju zasebnost i da je, kao kakav neprocjenjivi dragulj, daruju na amanet
svom potomstvu.
Zbog te svoje zasebnosti, Bihor je bio i ostao Bogom dano
podneblje za literarnu obradu. Tu
su na{li "svoj svijet" oni koji su
odatle i ponikli i koji su ga kao
svoj rodni kraj svakako najbolje
poznavali. Pomenu}emo samo
neke stvaraoce ponikle u ovom
podneblju, kojima je Bihor bio i
ostao stalna inspiracija: Iljaz Dobard`i}, ]amil Sijari}, Meho ]orovi}, Red`ep Kijametovi}, Safet
Sijari}, Fehim Kajevi}, i svakako
Ismet Rebronja, o kojem je i rije~.
No, vratimo se Rebronji i njegovim vi|enjima Bihora.
Svaka je strofa u naprijed pomenutoj pjesmi - slika u gro planu, gdje pjesnik vjerodostojno,
do perfekcije odslikava to podneblje u kojem je vrijeme stalo.
80
Š Decembar
2006.
Gdje je djevojka - "zabra|ena divokoza", gdje su:
"Uveli~ane slike,
Fotomonta`a ko{ulje,
Nacrtan brk otprilike
Po slici muhe, prosuto ulje",
a gdje opet sve te~e (ako uop{te te~e) svojim ustaljenim tokom.
"Gdje ne{to mrda u lobodi,
Mo`da `ena svima kriva,
[to ni{ta ne}e da rodi,
Ni zelje, ra` ni kopriva."
Da bi prekratili svoju muku,
kona~no na{li spas, Bihorci kupuju "vasike za pare", jer im je
prekipilo da idu:
"Subotom za Berane
Da prodaju kozu, jaja
Od goluba il od vrane".
Kao da je predosjetio svoj neminovni ovozemni kraj, pjesnik
Rebronja se u ovoj zbirci kroz
pjesmu (svoju intimnu ispovijest)
najiskrenije obra}a ocu ("Pismo
ocu").
Svjestan da nestaje jedno vrijeme koje je u du{i pjesnika ostavilo neizbrisiv trag, da je: "Ru`no u Varo{i; gdje `ive "varalice,
la`na pera", gdje se kote, "gnjide
sa olo{i", pjesnik Rebronja jasno
ka`e:
"Bolje leglo uz ku~inu
No olo{ sa za{tite prava,
Ho}u drumom u planinu
Da se vratim krdu krava".
^ak ni poezija - kao najsavr{eniji vid ljudskog govora, u malim
sredinama i vremenu poreme}enih vrijednosti, ne daje nikakvu
nadu, ne nailazi na razumijevanje, ne donosi o~ekivane pohvale
niti zaslu`ena priznanja, pa }e
pjesnik na kraju knjige, bez sjete
i gor~ine re}i:
"Da sam znao jo{ ko dete
Ne bih sada na terasi
Rimovao prepun sete,
A rima: prazni orasi".
No, kada je rije~ o Ismetu Rebronji kao pjesniku prije svega,
du`ni smo re}i ono {to je svo-
Bihor je na{ Makondo - naslovio je izlaganje o stvarala{tvu Ismeta Rebronje,
Safet Hadrovi} Vrbi~ki
"Nema o~e tvoga doma,
Osim kamen jedan sa zida...
Niti stada, niti tora,
Niti ovna, `iva noga,
Ni{ta `ivo, `iva stvora,
Osim {uplje s jednog roga."
jevremeno o pjesniku rekao Ivo
Andri}: "Pjesnik ma kroz kakve
pote{ko}e prolazio, uvijek ostaje
pjesnik, isto kao {to onaj koji to
nije - ne postaje nikad ni po ~emu".
3-4
Bo{nja~ka rije~
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
Ismet Markovi} - Plavnik
UTOKA I PRITOKE
ISMETA REBRONJE
(Ismet Rebronja: "Sinje
more", Centar za kulturu
Plav, 2006.)
Svojim Spjevom "Sinje more",
posthumno objavljenom u Plavu,
Ismet Rebronja ne prestaje da, ni
nakon smrti, iznena|uje svijet
svojom Rije~ju. Iznena|enje koje
akcentiram na po~etku predstavlja kako grandioznost ovog poetskog poduhvata, tako i njegova
jednostavnost. I jedno i drugo,
naime, i grandioznost i jednostavnost, izgleda, tek zajedno, stvaraju veli~inu svakoga djela, svakog ljudskoga poduhvata. Dolaze
tek kada se "prezrelost" iskustava sta~e u Zavr{nicu, u ono {to
se ka`e na Kraju individualnog
bitisanja. A takav slu~aj se, evo,
zbio. Pjesni~ka i ljudska iskustva
Ismeta Rebronje sto~ila su se u
ovaj Spjev, kao u U{}e pjevanja,
shvatanja i kazivanja.
Pred sobom imamo Djelo koje
je Pjesnik ostvario nakon dugoga
Puta upoznavanja Svijeta i Ljudi,
koje nam je ostavio u Amanet, u
Ba{tinu i Poputbinu, da se nadahnjujemo njegovim porukama i
poukama, njegovom Snagom Izraza, biserima pretakanim iz Rije~i u Misao i iz Misli u Rije~.
[ta sinje more, more sinje,
zna~i Rebronji?
Kultno-mitolo{ko tle Balkana,
jednako kao Evrope i Azije, predstavlja Izvori{te Rebronjine inspiracije u ovom Spjevu. Iz tog Izvori{ta Pjesnik je sagradio Dvorac
Misli, Simbola i Metafora, u ~iju
Unutra{njost i Univerzalnost }e
se, od sada pa nadalje, sigurno
~esto zalaziti, pred ~ijom Veli~inom }e se (zbunjeno) zaustavljati
slu~ajni namjernici i vrli posjetioci, natjerani da joj se dive.
Obale Mediterana bile su tle
na kojem su se gradile mnoge
veze, dodiri i susreti, u jeziku, u
iskustvu, u prostoru, pa i u usu-
du. Iz toga su se ra|ali ili nastajali mnogi mitovi, brojne legende,
gra|ene tu ili preuzimane iz oblasti s kojima su postojali dodiri,
komunikacije, mije{anja i preplitanja.
Egipat, Mesopotamija, Babilon,
Indija, Kina i druge "kolijevke" civilizacije, sve do Gr~ke i Rima, a
time i do na{ih dana, bile su (i
jesu) Pozornica odbijanja i privla~enja, lutanja, nala`enja i gubljenja, "homera", "ilijada" i "odiseja", te dana{njih "rebronja" i "antirebronja", Tvornica kolektivnih i
individualnih svijesti, u ~ije tokove je zaronio i na{ Pjesnik.
Nastanku knjige "Sinje more",
Ismeta Rebronje, o~igledno je
prethodilo upu}ivanje u te tokove, preko ozbiljnih antropolo{kih,
etnolo{kih, semiolo{kih i lingvisti~kih istra`ivanja, te sticanja saznanja, koja su zatim pretakana
u Slike, u Sekvence, u Prizore koje je stvarala Ma{ta Pjesnika.
Zagonetna i zamr{ena teleologija (svrhovitost) ljudskog `ivota,
smisla postojanja i opstajanja,
kako pojedinaca, tako i zajednica, u Prizmi Pro{losti, atavizama
(naslije|a predaka) i lekcija za
Sada{njost, bili su za Rebronju (i
za druge) Zagonetka i izazov odgonetanja, koga se prihvatio ne
kao Nau~nik, nego kao Pjesnik,
ali sa ni{ta manjim istra`iva~kim
`arom od onog koji je u Nau~niku. Eto (uzgred) dokaza da nau~nik bez Poezije (Ma{te) i Pjesnik bez Nauke - ne mogu!
Rebronja majstorski, uz predo~avanje naoko sekundarnih tema i ideja, evocira magiju arhai~nih mitova, te poeti~ki podsti~e
duhovnu korespondenciju sa {irokim okvirom odslikavanja `ivota u njima, prate}im simbolima
Vode, koja ovdje postaje osnovno
obilje`je, Simbol i Metafora Proticanja i U{}a `ivota. Na toj osnovi
Pjesnik je sagradio ~itav Panteon
paganskih bo`anstava/metafora,
me|u kojima se isti~u Neptun,
Posjedon, Zevs, Perun i Lada, ali
i {aroliku pozornicu Avara, Kelta,
Huna, Grka, Rimljana, Gala, Gota, Vena, Slovena i drugih.
Prvobitini, arhai~ni mitovi ne-
staju, gube svoje funkcije, ali ostaju u preobra`enom pam}enju
savremenog ~ovjeka, na koje se
oslanja i Rebronja. Poezija Ismeta Rebronje u spjevu "Sinje more" napaja se tim mitovima, ali
ih, tako|er, saobra`ava filozofskom mi{ljenju i iskustvima savremenika, iz ~ega izviru snaga suprotstavljanja etni~kim, rasnim i
plemenskim mitovima, poruka o
neumitnom proticanju svega, pa i
ljudskog `ivota. Istovremeno, ovo
nadahnu}e postaje i uzrok obnavljanju pitanja: Ko smo, {ta smo,
odakle smo, za{to jesmo i - kuda
}emo? Paralelno, tako|er, nastaje misao o vje~itom kru`enju materije (nicanje - rast - propadanje),
njenom rastakanju i proticanju (rijekama, na{im, kraj kojih `ivimo:
Dunavom, Savom, Limom), u Sinje More (Crno More), ~ija Voda
preuzima sve {to je nekad postojalo.
Upitnost pred ovim odrednicama imaju, podjednako, Rebronjini i na{i tipovi ljudi: barbari/varvari, divljaci, prostaci, podlaci,
podanici, lovci, bjegunci i vladari,
oni koje zaokupljaju zmajevi,
stra{ila, vukodlaci, vile i vilenjaci.
Sve njih, bez razlike, primit }e, na
kraju svakog pojedina~nog Puta,
"Sinje more"/"More sinje" (Crno
more), tj. desit }e im se, neizbje`no, I{~eznu}e (Nirvana) koje je u
Rebronjinom spjevu uo~io i recenzent knjige Isak Kalpa~ina.
Izvori{ta inspiracije
Jedan od sedmorice legendarnih mudraca stare Gr~ke, Tales
iz Mileta (7. stolje}e p.n.e.), prvi
Grk i najstariji evropski filozof koji je tragao za prauzrokom svih
stvari, zaklju~io je da je ta prasupstancija, taj praiskon ili to
prana~elo (starogr~ki: arhe), zapravo: Voda.
Pjesnik Ismet Rebronja, o~igledno, ide tim tragom (putem oslanjanja i na filozofsku misao: Tales, Dekart i drugi filozofi), negiraju}i pomisao da je on pjesnik samo mitolo{ke ili mitotvorne svijesti.
Razlika u polazi{tima izme|u
Decembar 2006.
Š 81
Bo{nja~ka rije~
3-4
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
Rebronje i Talesa je u ~injenici da
je Filozof otklonio sve mitolo{ke i
teolo{ke sadr`aje u svom mi{ljenju, dok je Pjesnik isklju~io teolo{ke, a zadr`ao mitolo{ko-magijske slojeve u svom pjevanju.
Zajedni~ko je, pritom, i kod Filozofa i kod Pjesnika: Polazi{te i
Ishodi{te - Voda kao Prapo~etak i
Utoka za sve postoje}e, pa i za
ljudske `ivote.
To na~elo praiskona ili praizvora je, istovremeno, logos (prarije~, pragovor, prazna~enje ili "praum", u Rebronjinoj leksici.
Mogu}e inspiracije
U ovoj poeziji progovara svijest na{ih dalekih predaka, pagana i barbara, s kojom je pjesnik u dosluhu. Ta svijest suprotstavljena je (kao opcija?) mitotvornoj kolektivnoj svijesti dana{njice, u kojoj se otkriva namjera ostvarivanja jedinstva zajednica,
~esto konstruirana oslanjanjima
na predrasude, poluistine ili neistine o "~istotama" krvi, rasa, plemena, naroda ili nacija.
Sa Okruglog stola
Tvrdnja da je za lajtmotiv spjeva "Sinje more" Rebronja inspiraciju dobio samo od miletskog
mislioca Talesa predstavljala bi,
me|utim, nedopustivo su`avanje
percepcije. Postoji, naslu}ujem,
vi{e podsticaja inspiraciji za njen
nastanak, pa i onaj koji dolazi od
Rebronjinog zavi~ajnog prethodnika, pjesnika Rista Ratkovi}a, iz
stiha: "Eno ga, po moru te~e
Lim". U "Sinjem moru", tako|er,
sve rijeke (a i hidronimija, odnosno geografija, ti~u se ovih na{ih
prostora!) teku ka "Sinjem moru"
(Crnom moru, Pontu Euxinosu
itd.), ulivaju se u to More, koje ih
prima kao svoju Vodu, koju su
ugledali i Ratkovi} i Rebronja,
prepoznaju}i u njoj boje Zavi~aja,
ali i nov kvalitet op{tosti, pripadanja i Vode, i ^ovjeka, i Mrava, i
Svjetlosti, i Vazduha i Zemlje svemu, te svega ^ovjeku.
82
Š Decembar
2006.
Razli~ite "etnogeneze" i historiografske pseudoistine o ovom
ili onom "porijeklu", ovakvom ili
onakvom "pravu" na "`ivotni prostor" (Lebensraum), Pjesnik je
imao prilike upoznavati i prepoznavati njihovu proma{enost i u`asne u~inke njihovih isklju~ivosti i
nepriznavanja da su se ljudi,
rase, jezici, plemena i narodi u
svakom vremenu susretali, mije{ali, prelivali (kao Voda) iz jednih
u druge i postajali ne{to tre}e,
ne{to op{te, ne{to sveljudsko,
od Atlantide (o kojoj govori Platon) do na{ih dana.
Rebronja je jo{ od svoje prve
knjige, "Knjige rabja", reagirao
na isklju~ivosti "etnogeneti~ara"
- svojim suprostavljanjem u vidu
jednog pjesni~ki zami{ljenog svijeta pro{losti u kojem na{i daleki
preci, osim {to ratuju jedni protiv
drugih, ljube jedni druge, grade
iste mitove, prihvataju jedni od
drugih jezi~ku i duhovnu gra|u,
zajedno spavaju, mije{aju se i
sagla{avaju.
Pjesnik, prirodno, reagira srcem i du{om, ponekad mo`da
prenagla{eno emotivno (ali svakako iskreno!), u`ivljavaju}i se u
mno{tvo mitova na{ih zajedni~kih predaka iz kojih je nicala svijest ~iji magijski i ostali tragovi
se`u do obi~aja i prakse na{ih
dana (u folkloru, svetkovinama
itd.).
Iz toga se, naravno, mo`e
izvu}i zaklju~ak da su pri~e o
ekskluzivnim "porijeklima" samo
brbljarije nastajale iza paravana
"nauke", te da je istina to da su
nam balkanski i stari indoevropski korijeni zajedni~ki, a da su
diobe, razlike, razdori i "babilonska pometnja jezika" - proizvodi
relativno novih mitologija (religija
i ideologija), odnosno kvazinau~nih konstrukcija i predrasuda. Takav zaklju~ak, me|utim, nema
puno zajedni~kog sa poezijom,
pa ni sa ovom Rebronjinom, iako
mitolo{ki slojevi gra|eni u simbolici i metaforici spjeva "Sinje
more" reaktiviraju energiju univerzalizma u razlikama, koja nadilazi religijske mitove poslijepaganskog (poslijebarbarskog) doba. Ovo je uo~ljivo pogotovo kada
se u obzir uzme i ~injenica da se
Rebronja djelimi~no oslanja na
naslije|e filozofske misli (Sokrat,
Platon, Dekart i drugi). Takav ishod, naravno, korespondira i sa
dana{njim tokovima univerzalizma, internacionalizma i globalizma, a to je ono {to zastupnici
ekskluzivnih posebnosti Nacija,
Vjera i Otad`bina nisu opra{tali
Pjesniku ni dok je bio `iv, guraju}i
ga, ili odbacuju}i, bez dovoljno razmi{ljanja, sa ~im se ne treba
slo`iti. Kosmopolitizam pjesnika,
bio on iz bo{nja~ke ili neke druge
nacije, ne smije se uzimati za grijeh, za herezu (jeres) ili, jo{ gore,
za izdaju. To je pravo ^ovjeka da
misli na odre|eni na~in i to pravo
nemamo pravo oduzimati ni na{em Pjesniku.
3-4
Bo{nja~ka rije~
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
Znakovi hereze
Ne treba zaboraviti naglasiti
da Rebronjin spjev "Sinje more"
sadr`i jednu formu hereze (jeresi), koja se i ranije manje-vi{e pojavljivala u njegovim knjigama pjesama, po~ev{i od "Knjige rabja",
pa do ove. Hereti~kim se, naime,
mo`e shvatiti, zavisno od vrste
svjetonazora (Weltanschaung/
pogled na svijet) "pjevanje i mi{ljenje" kako u odnosu na pro{lost, tako i u relaciji sa pjesnikovom savremeno{}u i dru{tvenom
zbiljom.
U knjizi (spjevu) "Sinje more"
Ismeta Rebronje omogu}en je,
naime, susret sa mnogim oporim, gorkim i kriti~kim notama,
kojima se dru{tvena klima njegovog (i na{eg) doba oslikava u
tamnim bojama i nesuglasjima
sa sredinom u kojoj je `ivio i stvarao. [ta }e, me|utim, od toga
biti potvr|eno mi{ljenjima vremena koja nailaze, a {ta }e se svaliti na teret pjesnikove hipersenzibilnosti, znat }e se u nekom
budu}em vremenu. Za sada je
dovoljno naglasiti da }e Rebronja, preko ove knjige, biti ubilje`en u o{tre kriti~are nekih negativnih pojava i pona{anja u na{em vremenu i na na{im prostorima. Sociologija knji`evnosti
}e, pritom, morati da se bavi istra`ivanjem odnosa pjesnika i vremena, pjesnika i ljudi s kojima
se susretao i mimoilazio u mi{ljenjima.
za Ljepotom Rije~i, otkri}ima njene vi{eslojnosti i vi{ezna~nosti,
njenog prelivanja iz jedne u drugu
sredinu, prilaze}i joj u ~ulstvu i
zanosu, kao da je to {to ~ini ostvarivanje svijeta koji nam je pro{lost otela, tj. njezino ponovno
nicanje i cvjetanje, iz sjemena Mita i Sna, ali iz Po`ara razbuktalih
plamenova njegove uobrazilje, u
kojoj Posejdonovi bikovi spu{taju
rogove ri~u}i i nasr}u}i snagom
morskih talasa, puni paganske
oluje i divne bajke.
Dovodio je na povr{inu prastare misli o prastarim ljudima, o
gradovima, Bihoru, Sirmijumu,
potonuloj Atlantidi, te o rijekama
i predjelima, o`ivljavaju}i ih i uzdi`u}i do najvi{ih nivoa promatranja. ^inio je ono {to rade i matemati~ari koji nesposobnoj djeci
pokazuju opipljive ~istih oblika.
Na kraju, za{to i to ne kazati,
Rebronja je u knjizi "Sinje more"
ostavio zapis o svom beskrajnom
tugovanju pred ~injenicama ljudi i
vremena u kojem je `ivio, koji primorani obi~ajima ili }udima postaju puni ravnodu{nosti ili nemira, ne pozdravljaju se i ne razgovaraju sa onima koji su razli~iti
od njih, ne razmjenjuju svoja saznanja ili misli.
Fehim Kajevi}
GDJE PRONA]I PJESNIKA
ISMETA REBRONJU
U svom eseju knji`evnik, novinar i publicista Fehim Kajevi} se
s nevjericom pita kuda je nestao
njegov brat po sudbini, kakva je
to ruka poku{ala da zavr{i jednu
pri~u bez kraja... pjesnik se na|e
u ~udu jednako kao i ~ovjek, i
sebi postavi hiljadu pitanja na
koje dati odgovor zna~i zaviriti u
najdublje i najtananije tajne `ivota. Kada je `ivot Ismeta Rebronje
u pitanju njegov sabrat po sudbinu, po daru ili kobi, Fehim Kajevi} se pita...
Gdje prona}i pjesnika
Ismeta Rebronju?
Kako po~eti slovo o Pjesniku
kojeg nema me|u nama? Mojoj
malenkosti isplivava pitanje odnekud, iz dubine nutrine na{e obrazine i ta{tine, za{to ga nema u
onoj kristalnoj sveukupnoj tjelesnosti i duhovnosti, od njegovog
sigurnog glasa, cigaret i pune
pepeljare ispred nas, na stolu,
pored vi{e ispijenih kahvi uz nikad dovr{enu pri~u, kao iz onih
pri~a iz "Hiljadu i jedne no}i". Nemam odgovora, priznajem i zato
sam danas ponovo tu`an pred
sarkasti~nim licem apsolutne istine. Name}e mi se, poput onih
"{arenih la`a" iz ranog djetinjstva, nova pri~a s novim `ivu}im
pitanjima sartrovske egzistencijalne uru{enosti: za{to je tako
naprije~ac oti{ao Ismet Rebro-
Naslov
Iz smjese naslaga mnogih jezika Rebronja je osloba|ao oblike, te razlike dovodio u sklad,
jedinstvo i ljepotu iskaza, termina, pojma, odnosno simbola (serpentis/serpes-srp-zmija itd.)
Samo prostota ne mo`e zamisliti ljepotu njenu sliku (dah
pro{losti) koja je pjesnicima vidna, te koji je mogu osjetiti ~ulima. Ta ljepota je za pjesnika put
ka duhu, osje}anje koje zatim
postaje misao, koje pro`ima `ivot, kroz ~ovjeka i kroz prirodu.
Pjesnika (Rebronja) je `udio
Sa Okruglog stola
Decembar 2006.
Š 83
Bo{nja~ka rije~
3-4
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
nja, iznenada, nejavno i tiho, za{to je tako brzo ugovorio Pri~u,
koju nije dovr{io sa Zemnim ru-
ma, kada bi do{ao preko ljeta iz
Sarajeva, koji je objavio njegovu
prvu knjigu poezije Knjiga rabja,
kad sand`ak sa suncem o
rastanku preggovara
jedva moje srce kuca
jedva volim
jedva moja ljubav va`i
(Pejsa`)
Sa Okruglog stola
jom, s onim Aristotelovim Nebom,
ili pak, s onom Rilkeovom zavr{nom pjesmom koju mi je poklonio u znaku gurabija, 29. septembra daleke 1971. godine u
hotelu "Sand`ak" u Bijelom Polju, kada sam odlazio u vojnike u
hrvatski Karlovac, gdje nas je tada Otad`bina zvala.
Evo kako je Rilke tiho grmio:
Smrt je velika.
Mi pripadamo njoj
I onda kada je veseo na{ glas.
I kada nam se ~ini da smo
Usred `ivota, ona smjelo svoj
Tu`ni i pla~ni di`e poj
Usred nas.
Ne mogu da shvatim odlazak
mog brata po sudbini, s prolje}a
ove godine, kada sam tu kobnu
vijest vidio na Internetu u Sarajevu, ne u dnevnim listovima i revijama koji su sukcesivno. Pa i
krajnje divlje i neprijateljski raspore|eni od Kozje }uprije do Ilid`e, tabire}i prvenstveno ratnoprofiterski "u~inak" u crnohroni~nim rubrikama "avaznog" `urnalizma i svoje istine.
Skoro pola stolje}a smo dru`ili i radovali se novom jutru i
novoj pjesmi, novom susretu s
]amilom Sijari}em u [ipovica84
Š Decembar
2006.
1972. godine u ediciji Me|urepubli~ke zajednice za kulturnoprosvjetnu djelatnost Pljevlja, kao
i moju tre}u knjigu poezije Leta~,
1975. godine, u istoj ediciji "Mostovi". Tada sam napisao prvi
poetski esej na knjigu Ismeta
Rebronje Knjiga rabja. I danas
me progone prvi stihovi iz pjesme
Ponornice: "O Ismete ne buni se
pisano je/ sve {to ljubi{ spaljeno
je…"
Poput Van Goga, Rebronja je
lucidno osjetio pejsa`, tu neotu|ivu i konstantnu `e| za zavi~ajnim nebom, kroz izgon na{ih
sudbina koje su se slamale krvoto~no iz Sand`aka prema Zlatnom Rogu, hladnoj Evropi i dalekoj prekookeanskoj nedo|iji.
uni{ti jesen sve cve}e
i guta li{}e kao pu{a~ dok ~ezne
i ubi moju majku na pragu gde
prede
podseti na smrt starice blede
vode bedne postale tamne
i o~i neuhranjene dece u
biv{oj ku}i
i ko`a od srne i ta obest oca
a mrtva lila ljubi~aste su{i
pored puta pored ove slu~ajne
mane
Skoro svi smo koji smo oti{li
u svijet prevarili pjesnika. Rebronja je ostao vjeran svom pejsa`u i svojim pri~ama "kad Sand`ak sa suncem o rastanku pregovara". I moj nemirni duh je napustio Sand`ak od malih nogu,
plove}i pod nebeskom sohom od
nemila do nedraga, mijenjaju}i
republike, pokrajine i dr`ave. Ismet Rebronja to nikad nije ~inio.
Da bi ja do{ao u svoj Sand`ak
moram da do|em sa paso{em
druge dr`ave. da li je to jeres, izganska avantura ili izdaja nebeskog `ara gdje smo ro|eni. Pjesnik iz Goru{e nikad nije napustio svoj Sand`ak, "Donese Selman odnekud sjeme kru{ke. I posadi na Pasjem Tancu. Ni~e mala
bijela stabljika. I po~e da raste.
Na jesen gotovo da dohvati Nebo. Djeca kao djeca ispe{e se na
kru{ku da naberu vo}aka. I ba{
su se gore `utjele kao da su zlatne. I donije{e djeca kru{ke svojim o~evima, majkama i sestrama. Kad ima{ {ta i vidjeti. To nisu kru{ke ve} zvijezde. Gore kao
`ar a ne mogu da sagore dlanove. I mudri Vodu{ani reko{e:
"Vra}ajte, djeco, zvijezde na Selmanovu kru{ku. Nismo mi jo{
stasali da jedemo zvijezde ve}
nam je odre|eno da pijemo vodu{ku vodu".
Mo`da ni mi nismo dostojni
toliko da govorimo o Pjesniku koji
nikad nije napustio svoje zvijezde
iznad Sand`aka, kao ni purpurni
pejsa` ispod Selmanove kru{ke.
Oti{ao bi do Pive ili Sutjeske, na
pjesni~kim susretima, da bi na
licu mjesta fenjerom tra`io pjesnika. Nakon toga morali smo da
napustimo susrete jer su nam
priredili skandal. Bio je konstantno originalan, s novim duhom u
naru~ju, s novom pri~om s kojom
}e razagnati na{e misli da smo
3-4
Bo{nja~ka rije~
SAKS 2006. - OKRUGLI STO: [email protected] STVARALA[TVO ISMETA REBRONJE
veliki pisci i geniji. ^i~a, kako smo
ga iz milja zvali, bio je vremeplov
koliko kriti~ar svih onih na{ih poetskih lepr{avosti i nedore~enosti. Ve}ina mladih i neafirmisanih
pisaca nisu imali petlju da se suprostave ^i~i dok bi biskao nesigurnu pjesmu. Istina, bilo je u njegovom skutu sijaset poltrona i
napuhanih "dripaca" koji su kao
papkari jurili za njegovim stopama, nadaju}i se da se ne{to od
njegova talenta uhvati i za njihov
strv. Vi{e puta sam upozoravao
Rebronju da ne gubi dragocjene
stvarala~ke trenutke sa polupis-
skom stvaranju homunkula. Istina, homo homini lupus est - ~ovjek je ~ovjeku vuk. Odnosno, Platonova misao, na kojoj je engleski filozof Tomas Hobs izgradio i
sistem svoje pravne filozofije.
Dakle, smrt dolazi s ljubavlju,
zar ne! Rebronja je bio svjestan
apsurdnosti i u`asa pa se i bojao
kao nevin i po{ten ~ovjek. Nazvao bi me telefonom i zamolio da
se vidimo, negdje gdje nam ne}e
niko smetati niti ~uti {ta pri~amo. Bilo je to vi{e puta u njegovom stanu, koji je bio sli~an stanu Izeta Sarajli}a u Sarajevu.
Sa Okruglog stola
menim kvazi pjesnicima i kompilatorima koji su poku{ali da se
"doka`u" prevenstveno preko Beograda da su posmoderni pisci.
Rebronje se pla{io i mladi Sijari}
- Safet i `alio mi se da ima od
njega veliku moru, i da ne mo`e
od njega ni pedlja da krene, dok
je bio u Sand`aku.
[ta se desilo? I Safet Sijari}
je prevario pjesnika i autora dobrih pri~a i oti{ao u Sarajevo, misle}i da je postao zrio pisac pod
palicom gladokusnog privatnog
izdava~a koji svoju auru gradi na
izbjegli~kom groblju ostatka poklanog naroda.
Moja malenkost, kao i rahmetli Rebbronja, bili smo protiv takvih le{ianarskih homunkula /l.
homunculus/~ovje~uljak/; hemij-
^esto bi mu razagnao strah, citiraju}i Tadeu{a Ru`evi}a s pjesmom Novi ~ovjek:
Novi ~ovjek
to je onaj tamo
da to je ona
kanalizaciona cijev
propu{ta kroz sebe
sve
[to bi rekao pjesnik Pavle Goranovi} u knjizi Knjiga privida: "I
svaki kraj dana je isti, kao kada
ti uranja{ u san:/ tvoja nimalo veli~astvena smrt./ A tu si tek pri-
vremeno - u svijetu."
II
Gdje prona}i pjesnika i pri~aoca pri~a Ismeta Rebronju? Kako
ga osjetiti sudbinom gonjen (fato
profugus), a posebno u onih
101. pri~i (1O1 PRI^A), o onom
Skamenjenom konju: "Eno ga
skamenjen konj Alije Boji~i}a
vi{e pe}ine u litici Sjede}eg kr{a.
Ba{ kao da je `iv. (…) Jeste Dina
mi. Ne la`em. Ako la`em u krlju
se pretvorio. Eto, Dina mi. Konj
Boji~i}a je skamenjen a `iv. A
skamenio se poslije Ladi nudne.
Tr~ali konje za ko{iju na La|evcu
kao {to vazda biva adet o Ladunudne. I tr~alo jo{ konja. Tr~ao
Suljov konj. Tr~ali ro`ajski konji,
akovski, od Taslid`e konji, od Selenika konji. Od Sarajeva, do Mostara. Tr~ao Boji~i} konja. I Sabit
od \erekara tr~ao konja. A naj~uveniji bje{e konj Boji~i}a. Da
uhvati ko{iju, to ni beli. Sigurno.
Sila je to, jada ti ne bio. [ala nije
konj boji~i} Alije. I odma~e Boji~i}
tri konopca ispred ostalih konja.
Taman da ugrabi mahramu ko{ije
opade konju plo~a, spade klinac
i odsko~i naprijed. A konj, kad se
ho}e da stige nesre}a, nabode
se na taj klinac. Konj zahrama na
ranjenu nogu, a Sabitov trka~
ugrabi ko{iju. Zasrami se, vala, i
Sabit od \erekara {to ugrabi ko{iju. A zasrami se i Alija. Konj Boji~i}a se od stida poletje u liticu
Sjede}eg Kr{a i tu ispred pe}ine
se skameni."
[ta na kraju re}i (istina, sa
Ismetom Rebronjom nema kraja)? Ismet Rebronja je pobijedio
`ivot, ali nije mogao da pobijedi
smrt. Za{to, Ismet Rebronja nije
jadovao sa smr}u, jer je smrt ( )
na{a velika i konstantna ljubav,
koliko i neminovnost. Bio je originalan u `ivotu, originalan u smrti.
Pripremio: Fehim Kari{ik
"Knji`evnici su svjetiljka na zemlji, kao zvijezde na nebu" - umotvorina koja se bez pretjerivanja mo`e pripisati velikom knji`evnom
stvaraocu i Ismetu Rebronji.
Decembar 2006.
Š 85
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
86
Š Decembar
2006.
3-4
3-4
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
Decembar 2006.
Š 87
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
88
Š Decembar
2006.
3-4
3-4
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
Decembar 2006.
Š 89
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
90
Š Decembar
2006.
3-4
3-4
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
Decembar 2006.
Š 91
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
92
Š Decembar
2006.
3-4
3-4
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
Decembar 2006.
Š 93
Bo{nja~ka rije~
MEDIJI O RADU BNV
94
Š Decembar
2006.
3-4
3-4
Bo{nja~ka rije~
BO[NJA^KA [email protected]
Samir Hanu{a
ROMANESKNI OPUS
]AMILA SIJARI]A (III)
I Bihorci i Ku}u ku}om ~ine
lastavice, kako smo u dosada{njem dijelu teksta ve} naglasili, pripadaju `anru dru{tvenog romana sagra|enog na
osnovama tradicionalnog historijskog romana, i, osim nesumnjivih knji`evnih kvaliteta,
sadr`e u sebi neprocjenjivu
kulturolo{ku gra|u jedne nestale dru{tvene zajednice. Uvi|aju}i tu i takvu slojevitost Sijari}evih romana Bihorci i Ku}u
ku}om ~ine lastavice, Enver
Kazaz zaklju~uje: "Sijari}evi
romani, dakle, ba{tine koliko
epski, toliko i lirski i baladeskni narativ, zadobijaju}i uz to
osobenosti esejisti~kog, analiti~ki detaljnog ispisa kulture i
obi~aja patrijarhalne zajednice.
Sijari} je, zapravo, romanima
Bihorci i Ku}u ku}om ~ine lastavice najavio kasniji kulturolo{ki novohistorijski roman koji
u ju`noslavenskim literaturama dominira sedamdesetih i
osamdesetih godina, a u bo{nja~koj romanesknoj praksi u
jednom trenutku uspostavlja
se za najdominantniji tok"20.
VII
Sijari}eva zaokupiranost zvani~nom historijom, kao i eksploatiranje i knji`evno transponovanje gra|e proistekle iz te i
takve historije, svoj najvi{i stupanj dose`e u romanu Mojkova~ka bitka (1968). Sa svakim
novim romanom Sijari} je silazio sve dublje i dublje u mra~ne i nedovoljno ispitane predjele na{e pro{losti, da bi se sa
Mojkova~kom bitkom spustio
do vremena Prvog svjetskog
rata. Ovim romanom Sijari} je
zapo~eo ispisivanje ~itavog niza, uslovno re~eno, historijskih
djela u kojima je na jedan
specifi~an i `anrovski atipi~an
na~in pristupio obradi historijske gra|e.
Mojkova~ka bitka je roman
kojim je ]amila Sijari} najvi{e
pri{ao konceptu klasi~nog historijskog romana realisti~kog
tipa. Za osnovnu temu romana
uzeo je poznati historijski doga|aj koji u{ao u epsku tradiciju i legendu i opisao ratna de{avanja uzrokovana sukobom
crnogorske i austro-ugarske
vojske na ]ehotini i Limu po~etkom 1916. godine. U romanu je data sveobuhvatna panoramska slika jednog kriznog historijskog trenutka oli~enog u
~uvenoj Mojkova~koj bitki, gdje
je epski {irokim zamasima i
mozai~ki strukturiranom kompozicijom prikazano svo ratno
stradala{tvo kolektiva i individue. Ipak, u Mojkova~koj bitki
Sijari} je ~vrstu formu klasi~nog historijskog romana realisti~kog tipa razgradio tako
{to je ratnu temu prepleo sa
ljubavnom i na taj na~in preusmjerio narativni tok romana,
unutar kojeg ljubavna pri~a o
seoskom u~itelju Radi~u Memi}u i djevojci Umki Karda{i}
postaje dominantnom. Ovakvim preusmjeravanjem narativnog toka romana Sijari} je
te`i{te svojeg interesovanja sa
tragizma kolektiva prebacio na
tragizam individua koji se, u
slu~aju Umke i Radi~a, ogleda
u nemogu}nosti ostvarenja nji-
hove ljubavne veze. Razlozi koji
spre~avaju ljubav dvoje mladih
su, sa jedne strane, rat i bezumlje koje on nosi sa sobom,
a, sa druge strane, pripadnost
razli~itim nacionalnim i vjerskim grupacijama. Stije{njena izme|u ratnih u`asa i strogih zabrana patrijarhalne zajednice,
ovakva ljubavna veza je unaprijed osu|ena na propast, a njeni akteri svoj poku{aj pobune
protiv nepisanih normativa u~ahurenih zajednica kojima pripadaju zavr{avaju smr}u. I u
ovom romanu Sijari} razbija epski normiranu sliku historije tako {to nam, na planu ratnih
zbivanja, nudi pri~u o te{kom i
~esto tragi~nom procesu emancipiranja individue od kolektiva.
Mada je od svih romana ]amila Sijari}a Mojkova~ka bitka
najbli`a `anru tradicionalnog
historijskog romana, ipak, ni
ovo romaneskno ostvarenje ne
mo`emo okarakterisati kao epsku evokaciju historije. Dekomponiranje epske slike svijeta
ovdje se realizira na taj na~in
{to se, kako smo ve} naglasili,
te`i{te pi{~evog istra`ivanja
prebacuje sa kolektiva na individuu, pa u tom kontekstu ovaj
roman predstavlja mozai~ki ostvarenu kompoziciju sastavljenu od niza kratkih pri~a u kojima je Sijari} apostrofirao, kako ka`e Radovan Vu~kovi}: "...
kriti~ne momente ljudskog protivstavljene eti~koj normi i tradicionalnoj predstavi o vite{tvu"21. Razbijanje epski normirane slike historije ogleda se i
u kratkim epizodama romana u
20. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 88-89.
21. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 238.
Decembar 2006.
Š 95
Bo{nja~ka rije~
3-4
]amil Sijari} ro|en je 18. decembra 1913. godine u selu
[ipovice kod Bijeloga Polja. Osnovnu {kolu zavr{io je u
Godijevu kod Bijelog Polja, a potom, od 1927. do 1935.
poha|a Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je
zbog politi~ke aktivnosti isklju~en. [kolovanje nastavlja u
Vranju i na tamo{njoj gimnaziji maturira 1936. Od 1936.
godine studira pravo na Beogradskom univerzitetu i diplomira 1940. godine.
Za vrijeme rata slu`buje kao sudski ~inovnik u Sarajevu,
Mostaru, Bosanskoj Gradi{ki i Banjaluci, sura|uje sa NOP, a
pod kraj rata odlazi na slobodnu teritoriju i postaje dopisnik TANJUG-a. 1945. postavljen je za sekretara Suda narodne ~asti
u Banjaluci, potom je novinar u listu Glas i dramaturg
Narodnog pozori{ta u Banjaluci. 1947. prelazi u Sarajevo,
radi u redakciji Zadrugara. 1951. prelazi u literarnu sekciju
Radio Sarajeva i tu ostaje sve do odlaska mirovinu, 1983.
godine. Pojedina djela ]amila Sijari}a prevedena su na
ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski,
njema~ki, estonski i ma|arski jezik.
Dobitnik je vi{e knji~evnih nagrada i dru{tvenih priznanja,
a bio je redovni ~lan ANUBiH i ANU Crne Gore.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
kojima je data nesravnjivost
koja postoji izme|u idealiziranog epskog kodeksa pona{anja, na jednoj, i nemogu}nosti
njegove konkretne, `ivotne primjene uslovljene tipi~no ljudskim slabostima, na drugoj strani. Uo~avaju}i tu nesrazmjernost, kao i posljedice koje ona
ima po sudbine nekih Sijari}evih junaka, Radovan Vu~kovi}
zaklju~uje: "Brojne su sudbine
u Sijari}evom romanu u kojima
se otkrivala tragi~na ili tragikomi~na diskrepancija izme|u
epskog modela i ~ovekovih subjektivnih slabosti. Ve} u zavisnosti od toga {ta je vi{e nagla{eno (tragi~no ili komi~no),
Sijari} je modulirao pri~e u
Mojkova~koj bitki kao vite{ke
poeme o stradanju i nesre}i
~oveka u ratu ili kao humoristi~ke novele o sitnim nesporazumima malih ljudi zahva}enih velikim vihorima."22.
U Mojkova~koj bici ]amil Sijari} je uspio da predo~i jednu
narativno skladnu i sugestivnu
panoramsku sliku ratnih u`asa
promatranih kroz optiku niza
individua. Junaci njegovog romana, satrveni ratom i strogim
22. Isto, str. 238.
23. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 90.
24. Isto, str. 90.
96
Š Decembar
2006.
patrijarhalnim normama, otu|eni od sebe i kolektiva, prestali su da tra`e "ono {to se
zove zvijezdom u ~ovjeku a {to
se ne zna {ta je".
Za kraj ovog dijela teksta
korisno je ukazati na poeti~ki
kontekst vremena u kojem je
nastao Sijari}ev roman Mojkova~ka bitka, a za koji Enver Kazaz ka`e sljede}e: "Mojkova~ka bitka nastaje u sasma izmijenjenim poeti~kim okolnostima romana unutar ju`noslavenskih knji`evnosti. Nju u tom
pogledu obilje`ava onaj knji`evni val koji je no{en poja~anim
interesom za temu pro{losti,
ali val sa humanisti~kim i individualnim filterom u prezentaciji slike pro{losti, za razliku od
klasi~nog historijskog romana
ju`noslavenskog govornog podru~ja koji u okviru uljep{anog
realizma filter svoga fokusa
ima u ideji ideologije i konstrukcije identiteta etnikuma"23.
Ukazuju}i na modernisti~ke nagovje{taje koje u sebi sadr`i
Mojkova~ka bitka, Enver Kazaz
u nastavku teksta ka`e: " Sijari}eva Mojkova~ka bitka i njegova verzija pri~e o historiji ve}
su u dosluhu sa modernisti~kom idejom individualnosti ali
i u dosluhu sa isijavanjima egzistencijalisti~ke filozofije u ju`noslavenske literature. Pojedinac koji trpi historijski usud
zagledan u raspadaju}u kolektivnu normu, odan stajali{tu
li~nog, a ne kolektivnog identiteta, optere}en pitanjem vlastitog, a ne kolektivnog smisla
postojanja - suvereno se, kao
temeljna vrijednosna struktura
pri~e u kojoj se psihemska i
ontemska narativna figura razdru`uju od sociemske, uzdigao
na razinu centralnog mjesta i
smisaone funkcije ukupne romaneskne strukture u Mojkova~koj bitki. U tom smislu polifonijski baziranim romanom
dominira ljubavna pri~a; ona
potiskuje one druge, ratnu i historijsku, koje joj, zapravo, slu`e kao neka vrsta hronotopskog upori{ta"24.
VIII
Smjestiv{i radnju romana
Konak (1971) u vrijeme poslijeustani~ke Srbije i prve godine vladavine kneza Milo{a,
3-4
]amil Sijari} je svoje zanimanje za historiju pomjerio jo{
dublje u pro{lost. Mada historijska doga|ajnost koju u Konaku obra|uje Sijari} ima vrlo
precizno odre|ene prostornovremenske koordinate, ovaj roman je najmanje historijski od
svih njegovih romana i, shodno
tome, ozna~ava najve}e odstupanje od `anra klasi~nog historijskog romana realisti~kog
tipa. Konstatirali smo ve} da je
Sijari} sa svakim svojim narednim romanom silazio sve dublju u historiju, ali je, istovremeno, i sazrijevao kao pisac
modernisti~ke orijentacije. Primje}uju}i tu neobi~nost geneze ]amila Sijari}a kao romanopisca, Enver Kazaz ka`e: "Paradoksalno, ali {to je vi{e sa
pri~om odlazio u pro{lost, to je
Sijari} vi{e tragao za izdvojenikom iz kolektiva i sve se
vi{e pribli`avao modernisti~kom obrascu romana, da bi sa
metatekstualnom dimenzijom,
u obra}anju naratora svom davnom uzoru [er-Anu, u Konaku
od referencijalnosti pri~e do{ao do njene autoreferencijalnosti, a samim tim od modernisti~ke inovativnosti kao osnove narativnog postupka do
postmoderne intertekstualnosti i metanarativnosti kao temelja narativne strukture"25.
Sijari}ev iskorak iz modernisti~ki koncipiranog romana, diskretno najavljivan u njegovim
prethodnim romanesknim ostvarenjima, kona~no je na~injen
u Konaku, gdje je proces emancipacije individue od kolektiva
priveden kraju, a tradicionalni
sveznaju}i narator zamijenjen
individualiziranim pripovjeda~em koji sada ne samo da razmi{lja o zakonitostima historije i sopstvenom usudu, ve} i
o smislu vlastitog ispovijedanja realiziranog u formi li~nog
dnevnika.
Radnja romana Konak odigrava se u vrijeme vladavine
kneza Milo{a i turskog povla-
Bo{nja~ka rije~
~enja iz Srbije. Me|utim, taj
burni historijski period prvih
godina poslijeustani~ke Srbije
u romanu je dat na jedan indirektan na~in, prelomljen kroz
prizmu naratora evnuha Alije,
koji ujedno predstavlja i centralnu figuru romana. Ostarjeli
hadum Alija krenuo je iz Stambola u svoj zavi~aj, u selo
Akovo, da tamo posljednji put
vidi "jednu goru i jednu vodu" i
umre. Zbog nesigurnosti putovanja kroz Srbiju on je prisiljen
da na neko vrijeme bude ~uvar
harema beogradskog spahije
Leme{-age, nekada{njeg ratnika i osvaja~a, osiroma{enog i
zato~enog u svom konaku. Sti-
u Konaku, Dejan \uri~kovi} primje}uje: "Roman, dakle, opisuje doga|aje iz faze dekadencije Turskog Carstva i sav je natopljen filozofijom i osje}anjima dekadencije. Sijari}a ne zanimaju {iroki zahvati u dru{tveni `ivot, rekonstrukcija istorijskih doga|aja: konak nije prizma kroz koju bi se otvarao
pogled na istorijsku epohu, na
njene dominantne duhovne i
materijalne sile, opisivali junaci i tragi~ne `rtve dru{tvenih
potresa, analizirali moralni principi jednog svijeta, slabost ili
snaga karaktera koji na njima
po~ivaju. Pogled pisca nije uprt
u maticu istorije, ve} u jednu
Detalj sa Bihora
je{njen izme|u srpske i turske
vlasti i prisiljen na ostanak u
Beogradu, Leme{-aga, zajedno
sa odlaze}om turskom carevinom, otrajava posljednje dane
svog boravka na prostorima
Srbije. Me|utim, Sijari}a ne zanimaju historijski lomovi oli~eni u ustancima i prevratima,
smjenama carevina i vlastodr`aca. On svoju pa`nju ne fokusira na totalitet dru{tvenih i
historijskih zbivanja, ve} na jedan mali segment te globalne
doga|ajnosti - beogradski harem-konak i njegove zlosretne
zato~enike. Ukazuju}i na Sijari}evo minimiziranje i(li) ignoriranje historijske doga|ajnosti
ta~ku, u taj konak, to ostrvo,
s kojeg nikakvog mosta nema
da se ode, a erozija s njega odnosi grumen po grumen tla
pod nogama, dok ga kona~no
voda ne potopi nestane bez
glasa"26.
Usred tih praskavih historijsko-politi~kih lomova, skoro nezainteresiran za njih, dotrajava svijet Leme{-aginog konaka. Izolovan i zatvoren, tih i polumra~an, konak je dat kao
kontrast vanjskom svijetu koji
je bu~an i sav u blje{tavom
svjetlu, sirov i surov, i koji ru{i
sve pred sobom. Cjelokupna
radnja romana Konak de{ava
se na tom malom i sku~enom
25. Isto, str. 90.
26. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 14-15.
Decembar 2006.
Š 97
Bo{nja~ka rije~
prostoru Leme{-aginog haremkonaka, u kojem se, gledano
kroz optiku naratora haduma
Alije, pred o~ima ~itaoca odvija
tiha drama kona~nog razre{enja ukletih sudbina njegovih
stanara.
Glavni junak romana Konak
je hadum Alija, lirski izgra|en
lik koji je neprestano zagledan
u sebe i u svoje knjige, a posebno u pisca [er-Ana, kojeg konstantno ~ita i sa kojim vodi
duge unutarnje razgovore.
Zbog svoje prirodne obilje`enosti oli~enoj u hermafroditstvu, hadum Alija je li{en svake strasti, svake erotske i tjelesne determiniranosti, i, kao
takav, okrenut duhovnom svijetu svog unutarnjeg bi}a i obilja
knjiga koje vu~e sa sobom od
Istanbula do Akova. Njegova
"bestjelesnost" uzrok je njegovog du{evnog spokoja, kojem,
da bi bio apsolutan, na kraju
treba samo pridodati "jednu
vodu i jednu gori". Uo~iv{i svu
slo`enost i iznijansiranost lika
haduma Alije, Radovan Vu~kovi} ka`e: "Bez eroti~ke drame i
`ivotnih napona, on mo`e tek
da se melanholi~ne greje na
tu|em `ivotu i napaja mislima
drugoga. Njegove dileme su re{ene ve} time {to je oslobo|en erosa i stavljen u polo`aj
onoga koji nema pravih strasti.
Hadumova hermafroditna raspolu}enost, po{to je pasivna,
ne mo`e biti dramati~na i dramski napeta: odre|eno joj je
unapred da lirski tinja u ganutljivim te`njama za daljinom i
detinjestvom"27. Leme{-aga je
spahija i biv{i ratnik kojeg nam
Sijari} daje na zalasku njegove
mo}i i njegovog `ivota. Ostario
i odba~en, li{en svih svojih mo}i, njemu jedino preostaje da
se oda tjelesnim u`icima koje
nudi njegov harem, i ~eka svoj
skora{nji kraj. Lik Leme{-age
predstavlja totalni antipod hadumu Aliji. Pasivnom `ivotnom
konceptu haduma Alije oli~enom u duhovnosti i knjigama,
Sijari} suprostavlja aktivisti~ki
3-4
koncept Leme{-age koji se zasniva na zakonitostima historije i ma~a. Leme{-aga ne priznaje rije~i, ve} sama djela, ne
priznaje pri~u, ve} sablju koja
je jedino sredstvo i put kojim
se mo`e i}i naprijed. Sukob
filozofskih, ideolo{kih i `ivotnih
koncepcija koji Sijari} uspostavlja izme|u haduma Alije i
spahije Leme{-age stvara prostor za dramsko suprostavljanje ova dva konfrontirana stava: Leme{-aginog, koji zastupa
mo} sablje kao osnovne historijske i ljudske snage, naspram stava haduma Alije, koji
zastupa mo} knjige kao nosioca estetske, antropolo{ke i univerzalne istine.
Ovdje, svakako, treba pomenuti i lik Kula{a, policajca i
silnika koji simbolizira novu
vlast i novo vrijeme koje naprasno prodire u konak. @ene u
Konaku predstavljaju likove
koje je Sijari} sa posebnom
pa`njom nijansirao. Liri~ne i
pasivne, one u romanu traju
nekako postranice, i svaki njihov poku{aj djelovanja ili emancipacije zavr{ava se kobno po
njih, kao u slu~ajevima Emehanume, D`enete i Urfe.
]amil Sijari} je romanom
Konak uspio da razbije oko{talu formu klasi~nog historijskog
romana realisti~kog tipa i u dobroj mjeri prevazi|e modernisti~ki na~in pripovijedanja. Koriste}i se u romanu metatekstualno{}u ozna~enoj hadumovim "pisanjem i brisanjem" pri
obra}anju uzoritom [er-Anu,
kao i intertekstualno{}u o~itovanoj u eksploatiranju mno{tva lirskih ponavljanja, aluzija,
citata i pseudocitata Ku´rana,
]amil Sijari} je uspio da se pribli`i konceptu postmodernisti~kog romana.
IX
Carska vojska (1976) je
roman kojim ]amil Sijari} nastavlja sondiranje na{e dalje i
dublje historije. Svoje zanima-
27. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 240
98
Š Decembar
2006.
nje za konkretnu historijsku doga|ajnost, iskazano u prethodnim romanesknim ostvarenjima, Sijari} pokazuje i u Carskoj vojsci, s tim da sada silazi
jo{ dublje u pro{lost. Radnja
romana Carska vojska smje{tena je u konkretni historijski
okvir i obra|uje, kao i prethodni Sijari}ev roman Konak, vrijeme dekadencije mo}nog Turskog carstva. Za razliku od Konaka koji propadanje Turske
carevine promatra iz perspektive lirskog naratora haduma
Alije smje{tenog u Beogradu, u
Carskoj vojsci slom Otomanske imperije tako|er je dat kroz
vizuru lirskog naratora, melanholi~nog intelektualca i ni`eg
oficira Tahira, ali je sada smje{ten u malo sand`a~ko selo
Akovo, u vrijeme rusko-turskog
rata 1877-1878. Ni`i oficir Tahir dobija zadatak da sakupi
bedele, sirotinju i fukaru kojoj
su akovski begovi i age platili
da umjesto njihovih sinova ide
u rat i gine za Cara i Carevinu,
i povede ih u Jedrene a potom
na Dunav, gdje }e se boriti protiv Rusa. Po "carskom drumu"
koji je, zapravo, obi~na kozija
staza, razastrtom od Akova do
Dunava, vu~e se "carska vojska" sastavljena od zbunjenih i
isprepadanih bedela odjevenih
u pocijepana selja~ka odijela
umjesto u uniforme. Na tom
dugom i te{kom putu, pra}eni
svojim upornim i slu|enim `enama, oni }e se susresti sa velikim svijetom koji }e u njima
izazivati naivno ~u|enje. Na
Dunavu }e ve}ina njih, seljaka
nevi~nih ratovanju, ostaviti svoje kosti zarad propale Carevine, a ono malo preostalih `ivih krenu}e nazad svojim ku}ama i `enama koje su, a da
toga nisu ni svjesni, izgubili jo{
onda kada su krenuli iz Akova.
Historijski momenat je i ovdje, kao u ostalim romanima
]amila Sijari}a, potisnut u drugi plan. Konkretna historija knji`evno transponovana u Carskoj vojsci poslu`ila je kao po-
3-4
zornica sa koje nam pisac `eli
odaslati univerzalne i svevremene poruke o apsurdnosti i
besmislenosti svakog rata koji
se vodi daleko od svoje domovine i za tu| ra~un. Ispri~ana
od strane lirskog naratora Tahira, biv{eg ratnika zga|enog
Bo{nja~ka rije~
ku". Promatran sa aspekta `anrovske opredijeljenosti, Sijari}ev roman Carska vojska predstavlja sintezu klasi~nog historijskog i avanturisti~kog romana, ali je, istovremeno i parodija na ova dva tradicionalna
romaneskna obrasca. U vezi
Paradoksalno, ali {to je vi{e sa pri~om odlazio u pro{lost, to je Sijari} vi{e tragao za izdvojenikom iz kolektiva i
sve se vi{e pribli`avao modernisti~kom obrascu romana, da
bi sa metatekstualnom dimenzijom, u obra}anju naratora
svom davnom uzoru [er-Anu, u Konaku od referencijalnosti
pri~e do{ao do njene autoreferencijalnosti, a samim tim od
modernisti~ke inovativnosti kao osnove narativnog postupka do postmoderne intertekstualnosti i metanarativnosti
kao temelja narativne strukture.
Enver Kazaz
D`amija u Trpezima
ratovima, tragikomi~na odiseja
akovskih bedela gubi svaku konkretizaciju proizi{lu iz prostorne i vremenske odre|enosti i
prerasta u ~isti antiratni simbol. Antiratna i humanisti~ka
poruka odaslana putem romana Carska vojska dobija na ja~ini ne samo zbog svoje univerzalnosti proistekle iz svevremenosti i eksteritorijalnosti,
ve} i zbog svog ironijskog odnosa prema ratu u kojem su
zbunjeni i goli seljaci transformirani u di~nu "carsku vojs-
sa tim, Enver Kazaz ka`e: "Iz
ovog parodi~nog svojstva romana, pri ~emu se parodiraju
konvencije avanturisti~kog i
klasi~nog historijskog romana,
te`nja da se obuhvati smisao
historije, ali i apsurdno ratovanje carske vojske postaje na
kraju tragikomi~an poku{aj budu}i da se za temeljnu sadr`inu historije izdaje najobi~nija
groteska. Ako je u romanu
Mojkova~ka bitka i bilo mogu}nosti `rtve za kolektiv, u Carskoj vojsci ta mogu}nost je
potpuno ukinuta, a nadvremena su{tina historije ukazala se
u izrazito grotesknoj viziji. Ta
groteskna vizija dosti`e svoj
vrhunac u trenutku kad je Tahir
doveo svoje bedele na cilj, u
bitku na rijeci Dunav. Oficirska
du`nost tada tra`i od njega da
izrekne posljednje nare|enje,
dok se tom nare|enju i njegovom izricanju suprostavlja Tahirova intelektualna i ljudska
su{tina. Uvi|aju}i krajnji apsurd okolnosti u kojima se
zatekao Tahir ne mo`e preko
usta prevaliti nare|enje svojim
bedelima: "Zaplivajte u krv za
cara. Plati}e vam to i car i Bog.
Car na ovom svijetu ako ne poginete, a Bog na onom ako poginete"28.
Lik ni`eg oficira Tahira po
nekim karakteristikama umnogome podsje}a na lik haduma
Alije iz romana Konak. I jedan i
drugi u strukturama svojih romana vr{e funkcije lirskih naratora, a, tako|er, obojica predstavljaju nemo}ne i pasivne rezonere pred ~ijim se o~ima
uru{ava jedan dotrajali model
dru{tvene i politi~ke zajednice
nu`no povla~e}i za sobom
mnoge nedu`ne `rtve. Tahir je
meditativna li~nost, bole{ljiva i
samo}i i poeziji sklona du{a
koja je igrom mnogih nesretnih
slu~ajeva zavr{ila u uniformi
otomanske vojske. Njegovo putovanje sa bedelima do Dunava i nazad, njegovo nijemo promatranje njihove apsolutno
bespotrebne propasti, samo je
u~vrstilo u njemu ve} odavno
stvoreno uvjerenje o apsurdnosti rata. Na drugoj strani bedeli simboliziraju ne samo stradanje naroda Sand`aka u ratnim igrama velikih sila, ve} i
stradanje nevinih ljudi u ratovima uop}e, bilo kada i bilo gdje
u svijetu. Shodno tome bedeli i
predstavljaju autenti~nog i jedinog glavnog junaka romana,
junaka koji na svojim le|ima
iznosi svu tragiku i komiku tegobnog svijeta i `ivota sadr`anog u romanu Carska vojs-
28. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 92-93.
Decembar 2006.
Š 99
Bo{nja~ka rije~
ka. Stoga i ne ~udi ogromna i
bole}iva ljubav koju je, kao
nigdje drugdje u svojim pripovijetkama i romanoma, ]amil
Sijari} iskazao prema jednom
dijelu svog naroda - tu`nim i
smije{nim bedelima.
X
Svojim posljednjim romansijerskim ostvarenjem, Ra{kom
zemljom Rascijom (1979), ]amil Sijari} je u istra`ivanju na{e mutne i kompleksne historije stigao do najni`e vremenske ta~ke. Kao i ve}ina njegovih prethodnih romana, i Ra{ka zemlja rascija smje{tena je
3-4
`uje na~ine i mogu}nosti transformiranja klasi~nog historijskog romana. I u ovom romanu, kao u Konaku i Carskoj vojsci, ]amil Sijari} koristi konkretan historijski doga|aj kao
vrelo obimne i zahvalne gra|e,
ali ne zato da bi nam samo realisti~ki vjerno predo~io stravi~ne slike ratnih u`asa, ve} i
zbog toga {to `eli da jednom
dubinskom analizom uo~i i objasni posljedice koje taj isti rat
ostavlja kako na kolektiv, tako
i na individuu kao integralni dio
kolektiva. Uo~iv{i sli~nosti i razlike koje, na strukturnom planu, postoje izme|u, na jednoj
strani, Konaka i Carske vojske,
dualne lomove projektuje kroz
svoju svijest, daju}i im, pri tome, krajnje subjektivni karakter, ve} je tu ulogu preuzeo
sveznaju}i narator koji prividno
objektivno izla`e slijed doga|aja. Taj objektivni i {iroki epski
zahvat u `ivot i svijet ]amil Sijari} podriva svojim ve} oprobanim stilskim rje{enjima oli~enim u lirskim i humornim elementima. Epski, lirski i humorni momenti prepli}u se u
ovom romanu skladno, ~ine}i,
pri tome, organsku cjelinu. Estetsko-funkcionalnu isprepletenost ovih triju elemenata posebno akcentuje Radovan Vu~kovi}: "Uspeh romana mo`e
...Ako bi se tra`ilo izvori{te fascinacije Sijari}evog djela,
ono bi se na{lo u lirskoj evokaciji op{te ~ovekove drame.
U onome u ~emu je Sijari} majstor u pripoveci: da lako otkrije rascep u ljudskom bi}u i opeva nespojivost pukotina
u njemu kad se ~ini da postoji neka zlatna pre|a u ne~em
dalekom koja }e da premre`i razdvojene organske delove.
Radovan Vu~kovi}
u kontekst konkretnih historijskih zbivanja. Radnja romana
se odigrava u Sand`aku, krajem sedamnaestog vijeka, u
vrijeme kada je Austrija objavila rat Turskoj i samim tim dala
povod srpskom `ivlju da povjeruje u mogu}nost kona~nog
oslobo|enja. Me|utim, kada
shvate da su u o~ima velikih
sila samo sredstvo za njihovo
me|usobno raskusuravanje,
nade u mogu}e oslobo|enje
raspr{uju se obliku dima i sve
se zavr{ava velikom seobom
Srba u daleke krajeve pod vodstvom Arsenija ^arnojevi}a.
Ova historijska zbivanja predstavljaju samo prostorno-vremenski okvir unutar kojeg se odvija slo`ena drama rasula porodice boljarskog kneza Avrama.
Ra{ka zemlja Rascija je roman koji predstavlja posljednju
etapu Sijari}evog romansijerskog puta na kojoj on, kao i u
prethodnim, nastavlja da istra-
i, na drugoj, Ra{ke zemlje Rascije, Dejan \uri~kovi} ka`e:
"Ali ovaj roman (Ra{ka zemlja
Rascija, op. aut.) nije intimisti~ka evokacija jedne istorijske
epohe, data u formi ispovijesti
jedne osjetljive svijesti, kao
{to je to slu~aj u Konaku i Carskoj vojsci, ve} slika postignuta na izgled objektivnim epskim zahvatom u splet doga|aja, u kojem se, me|utim, ne
zapostavlja projekcija intimnog
svijeta ljudskih sudbina, dilema i osje}ajnih ispoljenja - naprotiv, ta dva plana data su naporedo, u spoju epsko-narativnog i intimno-lirskog tona, u
kojem se istorijsko-dru{tvena i
privatna sfera doga|aja neprestano smjenjuju, ukr{taju i uzajamno osvjetljavaju"29. U Ra{koj zemlji Rasciji, dakle, ne
postoji lirski narator, kao {to je
to slu~aj u prethodna dva Sijari}eva romana, koji kriti~ne
historijske momente i indivi-
29. Dejan \uri~kovi}, nav. djelo, str. 17-18.
30. Radovan Vu~kovi}, nav. djelo, str. 243.
100
Š Decembar
2006.
Detalj sa Bihora
se objasniti ve{tom sinhronizacijom epskog, lirskog i humoristi~kog. Nedostatak istorijske fakture u~inio bi da lirske
piruete pojedina~nih sudbina
lebde u vazduhu poput finih
apstrakcija koje }e se rasuti
same od sebe. Samo epska
podloga svela bi roman na
istorijsku lju{turu bez topline,
a bez humoristi~ke distance
3-4
pri~anje bi se pretvorilo u nekriti~ko uzdizanje i apoteoze
koje je nemogu}e sravniti sa
istorijskom istinom"30.
Tom ve{tom sinhronizacijom epskog, lirskog i humoristi~kog u romanu Ra{ka zemlja Rascija ]amil Sijari} je uspio da izbjegne zamke koje
forma klasi~nog historijskog
romana postavlja pred pisca, a
koje se ogledaju u suhoparnosti i hladnoj objektivnosti, i
stvori djelo mozai~ke strukture
sastavljeno od mno{tva lirskih
i lirsko-simboli~kih slika. Zap-
Bo{nja~ka rije~
gome. A to je trenutak iluzije i
varke. Drugim re~ima, Sijari},
govore}i lirski o ljudima, mladim ili starim, svejedno, produ`ava pesmu, baladu narodnog
pesnika o nesre}noj ljubavi mladih, o ponesenosti ljudi nekom iluzijom koja ga odaljava
od stvarnosti i `ivota, o slutnji
smrti starih koji se hvataju
svakog da{ka `ivota. U ovom
romanu, tipi~noj Sijari}evskoj
seriji slika, bez dramske progresivnosti i intelektualne psiholo{ke analiti~nosti, slo`eno
je vi{e lirski otvorenih sudbina,
Bihor
ravo, ovaj lirsko-simboli~ki u~inak u romanu ]amila Sijari}a
Ra{ka zemlja Rascija i ~ini spiritus movens njegovog cjelokupnog djela. O tome Radovan
Vu~kovi} ka`a sljede}e: "...
ako bi se tra`ilo izvori{te fascinacije Sijari}evog djela, ono bi
se na{lo u lirskoj evokaciji op{te ~ovekove drame. U onome
u ~emu je Sijari} majstor u pripoveci: da lako otkrije rascep u
ljudskom bi}u i opeva nespojivost pukotina u njemu kad se
~ini da postoji neka zlatna
pre|a u ne~em dalekom koja
}e da premre`i razdvojene organske delove. Zato se uvek
tra`e dva bi}a. Izgleda kao da
sebe sama pronalaze u dru-
~ija ranjivost daje povod za
~udnovate ljubavi i zaplete koji
uviru u jednu zajedni~ku pesmu o ljubavi i smrti. Motivi njihove nesre}e nisu u istoriji,
nisu ~ak ni u obja{njivim preda~kim poreme}ajima, niti u
zloj i demonskoj stihiji krvi {to
se ne da savladati. Pre izviru iz
same sudbine bi}a, iz njegove
blizine nekom nebeskom proplanku~iji sjaj zatamnjuje sve
prolazno kao materijalne prohteve. Po tome je Sijari}ev
roman, na nivou privatne istorije, delo u maniru simbolisti~ke
proze: tajanstvene regije ~ovekovog bi}a povod su za evokacije mitskih toposa i simbolisti~kih koincidencija"31. Zbog
svega toga Ra{ka zemlja Rascija jeste roman koji nadilazi
puko epsko kazivanje o historiji i prerasta u univerzalni simbol ~ovjekovog sudbinskog stradanja u svijetu i `ivotu, {to,
na kraju, "... zna~i da je Sijari}
uspio transformirati pri~u baziranu na `anrovskim konvencijama historijskog romana u neosimbolisti~ku lirsku sugestiju
niza slika koje su istodobno i
mitski ukorijenjene i simboli~ki
cjelovite"32.
XI
Sam za sebe, svaki roman
]amila Sijari}a predstavlja posebnu etapu u njegovom istra`ivanju mogu}nosti dekomponiranja i preslojavanja romaneskne forme. Prate}i njegov
romansijerski rad od Bihoraca
pa sve do Ra{ke zemlje Rascije uo~i}emo te`nju ka prevazila`enju normi klasi~nog historijskog romana realisti~kog
tipa te kreiranju `anrovski slojevitog i semanti~ki polivalentnog romanesknog ostvarenja.
U dobroj mjeri Sijari} je u tome
i uspio, pa mu stoga u knji`evnosti pisanoj na ju`noslavenskim jezicima pripada jedno od
najistaknutijih mjesta. Sa druge strane, romaneskni opus
]amila Sijari}a, zajedno sa pripovjetkama i pjesmama, ~ini
jednu veliku i enciklopedijski
sveobuhvatnu knjigu o mitskom Sand`aku: o ljudima i njihovim neuhvatljivim sudbinama, o historiji i ratovima, mitovima i legendama, obi~ajima,
vjerovanjima i praznovjericama. Ako se slo`imo sa konstatacijom ]amila Sijari}a da:
"Cio svijet `ivi u Sand`aku, sa
svim manama i vrlinama", onda njegovo knj`evno djelo, inspirisano konkretnom lokalnom
doga|ajno{}u, neumitno poprima karakteristike univerzalnog.
Kraj.
31. Isto, str. 243-244.
32. Enver Kazaz, nav. djelo, str. 94.
Decembar 2006.
Š 101
Bo{nja~ka rije~
3-4
IZ JEZI^KE SEHARE
svakodnevnoj komunikaciji, u ku}i, na ulici, u mahali, u
kahvama, na posijelima i na svakom nezvani~nom
skupu, upotrebljava se veliki broj orijentalizama - rije~i
karakteristi~nih za bosansko, a jo{ vi{e za sand`a~ko leksi~ko
podru~je. Za neke od tih rije~i mo`da se i mo`e na}i adekvatna
zamjena u jednoj rije~i slavenskog porijekla, ali je mnogo ~e{}i
slu~aj da se mora upotrijebiti niz pojmova da bi se objasnilo
potpuno zna~enje sadr`ano u samo jednom orijentalizmu. Za
takvu semanti~ku upotpunjenost mo`emo zahvaliti dugoj genezi
do oblika kakav rije~ danas ima.
Turcizmi, ili pravilnije, orijentalizmi koje danas upotrebljavamo, poprimili su gramati~ke odlike svojstvene slavenskim jezicima srpskom, hrvatskom i bosanskom, ali, kako je u osnovi rije~i persijski, arapski ili turski korijen, u zna~enju je naj~e{}e
ostao osnovni semanti~ki pojam, kome se pridodalo zna~enje
kako iz jezika donosilaca, tako i jezika primalaca te rije~i, pa se
tako stvaralo vi{eslojno zna~enjsko bogatstvo, te je rije~ u sebi
akumulirala polileksi~ki naboj. Zato je te{ko za takve rije~i
prona}i adekvatan sinonim samo u jednoj rije~i. Primjera radi,
ne postoji takav jezi~ki znalac koji mo`e za rije~ "merhamet"
prona}i sinonim sa potpuno istim zna~enjem, a poput merhameta jo{ mnogo je sli~nih primjera.
U ovoj rubrici nave{}emo neke od orijentalizama karakteristi~nih za leksiku sand`a~kih Bo{njaka i dati njihova osnovna i
prenesena - figurativna zna~enja.
U
Badàvâ adv, (pers.-ar.) 1.
besplatno, vrlo jeftino; 2.uzalud,
bez rezultata; badihava - izvedeno od perzijskog bad i arapskog
hawa, a i jedno i drugo zna~e
vazduh, zrak, tj. ni{ta; u upotrebi su tako|e izvedenice badavad`ija, badavad`isati.
Bad`anak i bad`enok m (tur.)
u Sand`aku: pa{anog i pa{enog, ili: pa{o = mu` `enine sestre, me|usobni familijarni odnos
izme|u mu`eva dviju ili vi{e sestara.
Baglàma, baglame f (tur.) metalna spojnica na vratima, {arka.
Báhãt m (pers.) kao imenica
zna~i lupanja, trupkanje, udaranje, topot, a kao pridjev (bahat
~ovjek) ozna~ava oholu, drsku
osobu, osionog pona{anja.
Bàhsuz, bàksuz (pers.-tur.)
~ovjek zle sre}e, onaj ko donosi
drugome nesre}u.
Bajàgi adv. (tur.) kobajagi,
kao bajagi = tobo`e, kao da.
102
Š Decembar
2006.
Bàjat (ar.) = ustajao, bez svje`ine.
Bàkrâ~ m (tur.) bakarni kotao ( i kotao, lonac uop{te) sa
dr{kom u obliku luka o koju se
vje{a na verige nad ognji{tem vatrom.
Bàlvan m vjerovatno turskog
porijekla od rije~i balaban {to
zna~i grubo napravljen, debeo,
golem kolac, pa balvan predstavlja trupac, posje~eno stablo drveta, neotesanu, neobra|enu gredu, brvno; u prenesenom zna~enju: krupan ~ovjek, ponekad slabijih mentalnih i intelektualnih
sposobnost; neotesan, sirov, necivilizovan ~ovjek.
Bâmba{ka adj. (tur.) mimo
ostalih, posebno, savim druga~ije; rije~ je izvedena od korijena
turske rije~i ba{ka i turskig prefiksa bam koji poja~ava zna~enje posebnosti.
Bárem, bâr adv. (tur.) makar,
imalo, u najmanju ruku, ako ni{ta drugo.
Baràbãr (pers.) uporedo, paralelno, zajedno, izjedna~eno, jednako, isto, ravno, sa istim u~inkom.
Basàmak m (tur.) pre~aga na
stubama, ljestvama, jedan stepenik na stubi{tu.
Bàsma f (tur.) 1. tanka {arena (i{arana, ot{tampana) pamu~na tkanina od koje se {iju `enske haljine, dimije; 2. {tampa, {tampana knjiga, {tampani tekst.
Bàtâl (ar.) pokvaren, nije u funkciji, nevaljao, poreme}en, neupotrebljiv, prevelik, ogroman; od
istog korijena i srodnog zna~enja su i imenica batalija i glagoli bataliti i bataljivati.
Bè}âr m (pers.) 1. ne`enja,
momak, samac, bez porodice;
2. bekrija, mangup, lola. Izvedenica od be}er - be}arac m je vesela, {aljiva pjesma, karakteristi~ne, ustaljene melodijske forme, posebno njegovana u Vojvodini.
Bèdel m (ar.) - zamjenik, odmjena u slu`enju vojske, pla}eno lice koje }e za nekog drugog
obaviti vojnu obavezu ili koje }e
za drugog (bolesnog ili umrlog)
obaviti Had`d`.
Bèdevija f (ar.) - kobila arapske pasmine.
Bèdova f (pers.) kletva, prokletstvo, od bed = lo{, zao i dova
= molitva.
Beri}et, berèket m (ar.) - 1.
obilje, izobilje, obilan rod, plod;
2. sre}a, napredak, izda{nost;
izvedenice: beri}etan, beri}etli,
beri}etsuz (bez nafake).
3-4
Bo{nja~ka rije~
PRI^A
Nura Bazdulj-Hubijar
Majka
Ratne zime, godine 1943,
ubili su moju majku. Falio je nepun mjesec da se napuni pedeset godina od toga dana, dakle 1993., kada sam ja ubio i
majku i oca.
Opet je bila zima i bio je rat.
Oba puta - pojeo vuk magarca ba{ kao {to je rekao starac.
Ho}u re}i - niti ko gonjen, niti
ko su|en. Nikad nije tako obi~no, tako jednostavno ubiti, kao
u vremenima kada je smrt bli`a od `ivota.
Dakako, ponavljanje doga|aja gotovo redovito je posljedica
prethodnog.
"Moj" slu~aj mi se nekako
~ini daljim, makar su pro{le samo dvije godine. Mo`da zato
{to mi je dobro znan, jasan, a
onaj prvi, iako i sada nedovoljno osvijetljen, nejasan, neprihva}en, `ivi u meni, bije sa svakim mojim damarom.
Tog februara '93. na planini
je za mene bilo premijerno prikazivanje pakla. Stra{na, neizdr`iva studen, vjetar sjeverac i
mnogo, mnogo snijega. Paljba,
pokli~i, ranjeni, mrtvi. Na{e (kojima su mogli pri}i) su donosili
na zaravan gdje se nalazila improvizirana ratna bolnica. Tu se
nalazila i moja logisti~ka ~eta.
Sve sam mogao raditi, samo
ne ubiti.
U {atoru grupa izbjeglica.
Napolju je sjedio samo sasvim
oronuo starac. Vjetar je divljao
oko {alova sto su mu omotavali glavu. Sa razdaljine od kojih pedeset metara ~inilo mi se
da dogadanja oko sebe promatra sasvim mirno. U zati{ju
borbe, u predahu, po`elio sam
starcu odnijeti malo duhana.
Nepu{a~ sam, a bio sam siguran da bi mu se obradovao vi{e nego bilo ~emu drugom.
Zlaja mi je iz kutije odvadio jedan grumen i nekoliko papiri}a. Uputio sam se tamo kao
da me sama sudbina zove.
Pomaknuo se s brvna na kome je sjedio prave}i mi mjesto.
Bio je sav u dronjcima, po ono
nekoliko {alova sto su mu
omotavali glavu i po ramenima
uhvatilo se inje. Vjetar je u
ludim naletima odnosio snijeg.
Primio je duhan gledaju}i me
mutnim, vodnjikavim, sasvim
ugaslim o~ima. Krezuba usta
su se poku{ala osmjehnuti,
o~i su ostale mrtve.
- Odakle si, starino? - pitao
sam njega pitaju}i sebe otkud
u meni ogrubjelom, gotovo podivljalom to ganu}e {to ga je
pora|ao star~ev pogled.
- Iz Sokolice. Zna{ li gdje je
to?
Klimnuo sam, mada nisam
ba{ ta~no znao. Istina, u mom
rodnom listu, u rubrici mjesta
ro|enja pi{e - Sokolica, ali tamo sam se samo rodio. Moji
su u to doba bili muhad`iri i
odmah nakon onog rata vratili
se u predgra|e. Prva sje}anja
se`u ba{ u mali strmi prigradski sokak.
Nema goreg mjesta za `ivot
u djetinjstvu i mladosti od predgra|a, mahale. Kad su pro{li
i djetinjstvo i mladost, ni to vi{e nije bilo predgra|e, bio je
grad, ali meni vi{e nije bilo va`no.
- S kim si? - pitao sam dalje,
tek da ne{to ka`em.
- Sam k'o odsje~ena grana.
Osim dragog Boga nigdje nikog
nemam.
I starac je po~eo pri~ati k'o
navijen mlin, zbog ~ega sam u
po~etku za`alio {to sam mu
uop}e pri{ao. Nemam `ivaca ni
za interesantne, aktualne stvari, a naglabanja ishlapjelog starca me se nisu ticala. Pa ipak
sam slu{ao, vi{e iz obzira prema njegovom izgubljenom, povjerIjivom, gotovo pse}em pogledu, nego prema njemu samom. Nisam ni slutio kako }u
~uti ~isto nevjerovatnu pri~u,
Djevoj~ice ispred Ali-agine kapije u
novopazarskom Ho}anskom sokaku
(u blizini Kolo d`amije koja je
poru{ena)
pri~u koja je u~inila da krv u
mojim `ilama postane glasnija
od sjeverca, pri~u koja }e promijeniti moj `ivot, pri~u koja }e
me u~initi ubojicom.
Imali su (on i sijeda, rahmet
njenoj dobroj du{i) k}er jedihnicu, o~nu zjenicu.
- Dobra k'o melek Bo`iji,
umiljata, vesela, svaki je se posao bojao, o~i joj vazda u`agrene, ko da oganj u njima gori. Zaratilo se, ljudi isprepadani, goli, bosi, gladni, tifus kosi
narod ko snoplje, a ona se zagleda u kom{iju \ulagu, deset
godina starijeg od sebe. Ost'o
je sam u imu}noj ku}i, roditelji
mu pomrije{e od pjegavca k'o
i toliki drugi u selu. Nisam mog'o izi}i jedinoj k}eri iz hatara i
kad je \ulaga zaprosi, ni~im
ne pokazah da je dajem preko
volje. Nekako mi se nije svi|ao
o`iljak koji je imao du` lijevog
obraza. Ne zbog tog sto ga je
nagr|ivao. Taj se o`iljak nekako ~udno trzao uvijek kad bi
lagao, a to ba{ i nije bilo rijetko.
Od toga ~asa pri~a me se
po~ela ticati. Itekako. I moj se
otac zvao \ulaga, i on je na
lijevom obrazu imao o`iljak koji
se povremeno trzao.
- Kako mu je bilo prezime?
- \ulagi? Belaji}.
Napregnuto sam ~ekao.
- Ne pro|e dugo kad je jeDecembar 2006.
Š 103
Bo{nja~ka rije~
dna `ena iz kom{iluka, kod
`iva i zdrava ~oeka po~ela oblijetati oko \ulage. Ni \ulagi nije bilo svejedno, po~eli su se
sastajati na guvnu, u {umi, na
livadama, 'nako ba{ a{i}are.
Roditelj k'o roditelj, pati se, a
saburi. ^ula i moja Emina, (moja majka se zvala Sevda), ja je
|ahkad molio jal da ga dozove
u pamet, jal da se ku}i vrati.
D`aba. Voljela ga je, a voljela
je i dijete koje je nosila. U sabah {esnestog januara '43. rodila je sina k'o zlatnu jabuku.
Srce mi je tuklo u u{ima,
zaglu{ivalo star~eve rije~i.
- Ali kom{inici je bilo svejedno. Ona svoje pa svoje, oblije}e li oblije}e. A \ulaga sve
po njenom, k'o oben|ijan, k'o
da Eminu i Suada ni Bog nije
dao.
- Smotaj i meni jednu - s mukom sam procijedio i prvi put u
`ivotu povukao dim cigarete.
3-4
- Ne pro|e ni mjesec dana,
kad jednu ve~er, mi istom za`dili lampu, na vrata bahnu \ulaga. Ka`e Emina poginula. On
~istio pu{ku, pa ona slu~ajno
opalila i pogodila je dok je u
be{ici ljuljala Suada. Gledam
ga, on gleda mimo mene, a
onaj o`iljak trza li se trza. I da
ga nije bilo, ja bi ti znao da
la`e, da je on namjerno pucao.
Starac duboko otpuhnu i podi`e glavu prema nebu, ali vjetar i snijeg natjera{e ga da je
obori. O~i su mu bile jo{ mutnije, vodnjikavije, plovile su u
dva mala jezera.
- Oti{'o sam i prijavio vlastima. Niko ni prst ne poma~e.
Izio vuk magarca.
A on privede Sevdu ( Savij
mi jo{ jednu!) pa ha se rat zavr{i - odseli{e. Onaj njezin je
nikad nije pu{}o, ne vjerujem
da su se ikad registrovali. Gluho bilo, k'o pa{~ad...
- Nikad moje o~i jedinog
unuka ne vi|o{e, rano moja dodade.
Nisam ni primijetio kad je
u{utio. Misli su mi ve} bile daleko od njega.
- Jesam li slu~ajno svojoj
k}eri dao ime Emina?
- Je li slu~ajnost da ona danas ljulja sina Suada?
- Vidio si ga, djede - kazah u
sebi.
- Suade - kao iz drugog svijeta dozivao me Zlajin glas.
On mi je, ne pitaju}i za razlog, posudio snajper. Uve~er
sam svratio do mojih i od majke zatra`io rodni list. Da budem siguran. Tra`e ga u Crvenom kri`u radi humanitarne pomo}i - rekao sam. Doista, nije
bila Belaji} kao otac. Prezivala
se Sokoli}. Poslije sam se popeo na tre}i kat zgrade preko
puta. Sre}om, bilo je struje pa
sam ih jasno vidio.
NOVE KNJIGE
Roman “\urumlija”, Melvude Melajac
U novopazarskoj gradskoj biblioteci "Dositej Obradovi}", 10. novembra, promovisan je roman "\urumlija" autorke Mevlude Melajac, ~etvrti roman
ove vrsne sand`a~ke spisateljice.
Prema rije~ima recenzenta romana Alije D`ogovi}a "\urumlija" opisuju jedno zna~ajno historijsko razdoblje novopazarske ~ar{ije i de{avanja u
njoj.
O samim sand`a~kim \urumlijama istorijski
osvrt dao je Mr. Esad Rahi}, histori~ar iz Novog
Pazara.
U Izvodu iz recenzije romana "\urumlija" stoji:
"Nekoliko vijekova Bo{njaci su bili najpostojanija
odbrana teritorija Turske carevine, ali i drugih na
trima kontinentima (na primjer u borbama oko
Bagdada, Jemena i Sirije, na Kavkazu, Galiciji, te u
mnogim drugim oblastima Carstva). U tim velikim
bitkama Bo{njaci su u~estvovali i kao redovna turska vojska i kao dobrovoljci (|urumlije). Na granici
izme|u Ma|arske i Ukrajine, jo{ odolijeva vremenu
i doga|ajima veliki mezaristan u kojem su vje~ni
mir na{li hrabri Bo{njaci, uglavnom |urumlije..."
Mevluda Melajac, ro|ena je u Novom Pazaru
1946. godine. Autor je trilogije @ar, Halka i Tapija.
Da svoju inspiraciju nalazi u historiji sand`a~kih
Bo{njaka autorka pokazuje i djelom "\urumlija",
svojevrsnim svjedokom jedne veli~anstvene hrabrosti i predanosti.
104
Š Decembar
2006.
Naslovna strana: Polazak sand`a~kih |urumlija na
^anakkale i Galiciju 1916. godine
3-4
Bo{nja~ka rije~
PRIKAZ
Faruk Dizdarevi}
^e`nja za povratkom
u pravo stani{te du{e
(Velibor Jovanovi}, FENIKS, Art Plus, U`ice 2006)
U sredi{te pri~e u svom romanu FENIKS Velibor Jovanovi} je postavio `ivotnu storiju
Ljubinka Jovani}a, ~ovjeka ro|enog u jednoj na{oj maloj varo{i, koji je oti{ao "u bijeli svijet" u potrazi za ispunjenjem
svoga sna. Oko ovog glavnog
motiva prepli}u se jo{ mnogi,
stvaraju}i tako storiju o ljudskoj upornosti, patnji, ljubavi i
sre}i.
Roman je pisan u prvom licu
jednine - Jovani} se ne obra}a
~itaocu direktno nego neimenovanom profesoru. Profesor
koji to bilje`i ni pitanjima ni upadicama ne remeti cikli~no ustrojenu junakovu ispovijest koja hronotipski obuhvata drugu
polovinu pro{loga vijeka. U takvom, naoko jednostavnom,
odnosu izme|u naratora i zapisiva~a, klupko junakove `ivotne storije odmotava se tako
{to zapisiva~ ~itaocu epizodi~no predo~ava one momente
koji su imali naro~iti zna~aj u
junakovom `ivotu i kao takvi
ostali me|a{i u njegovim uspomenama. Svi postupci, misli,
do`ivljavaji, govor, fokusirani su
kroz svijest naratora kao ve}
do`ivljeno, vrijeme. Hronologija
ispripovjedanih doga|aja, zapo~eta s sje}anjima na djetinjstvo, pa sve do zadnjeg tridesettre}eg poglavlja naru{ava
svoju linearnost. Tehnikom
skaza roman se, dakle, ostvaruje kao solilokvij koji iz vremena sada{njeg naraciju iskazuje
retrospektivno.
Prva glava zapo~inje nekom
vrstom pledoajea glavnog junaka koji, na izvjestan na~in, ima
prolo{ko-epilo{ku funkciju u
strukturi romana. Njegova zapitanost pred zagonetkom `ivotnih realnosti, glad za novim
saznanjima i `udnja za demistifikacijom tajni, kroz ~itavu ispovijest kreta}e se u koncentri~nim krugovima, i horizontalno i vertikalno, i nagore i nadole. Glavni junak se, uz to, doima kao ~ovjek zatvoren u posljednje skloni{te koje mu preostaje - srce.
Kao u svakom bildings
romamau isku{enja mladosti,
izazovi vremena, ljubavne avanture... naposljetku bivaju okrunjeni psiholo{kom integracijom i uvo|enjem glavnog junaka ne samo u mirne bra~ne vode (prije Jelene iza sebe je ve}
imao dva braka), ve} i u ~arobnu izmaglicu "ljubavi `ivota".
Epilog romana na taj na~in postaje ta~ka presjeka dviju metafizi~kih koordinata knjige one koja govori o dobijenom
vremenu (nagradi koja, ipak,
na kraju sti`e) i one zasnovane
na simbolici Kairosa, helenskog boga pravog ~asa.
Roman FENIKS je vi{eslojna
knjiga a ovom prilikom zadr`a}emo se na nekoliko njenih akcenata.
U svom doslovnom vi|enju
neprikriivenog o~aja auslenderskog `ivota na pozornici vode}e sile svijeta, Jovanovi}ev
prozni prostor se otkriva u
obilju naturalisti~kih elemenata kroz ispovjednu prizmu glavnog junaka. On je (zna~i Ljubinko Javani}) na kraju tamo
uspio: ima svoj dobro ure|en
biznis, zama{an konto u banci,
itd. Ali njemu to nije ono. Njegova, vremenom izo{trena, se-
nzitivnost osje}a globalnu hladno}u kojom je obavijen svijet.
On vidi i zna da se upravo iz te
zemlje emituju ideje tzv. novog
svjetskog poretka koje se rigidno name}u ostatku svijeta i u
njemu sazrijeva otpor prema
tome. Zato on pravi. porodi~nu
ku}u ne u Kaliforniji ili na Floridi ve} na Zvezdari u Beogradu.
Detaljan opis te ku}e na
prvim stranicama knjige mo`e
se tuma~iti razli~ito: njome se,
recimo, simboli~no nagla{ava
`ivotna cikli~na struktura jer je
u ovoj mikro slici `ivota zapravo sadr`ana ona sveobuhvatna
makro slika habitusa ~ovjeka.
Ovo je zgodan povod da kroz `ivotnu pri~u glavnog protagoniste autor diskretno varira motiv o globalizaciji.
Fenomen sveop{teg protoka, cirkulacije, kako materijalnih dobara tako i duhovnih tekovina, stvara klimu op{te fluktuacije, brisanja granica u naj{irem zna~enju termina. Novac, kao simbol sveop{teg protoka, ali i njegovo sredstvo i
cilj, postaje jedan od osnovnih
ozna~itelja nove realnosti koju
sada transcendentira u druga~ije okvire, stvaraju}i jednu
novu hijerarhiju gdje, poput anti~kih bogova, stoluje, stvaraju}i nove mitske obrasce vremena, u kojem `ivimo. Filozofija tog pokreta je neka vrsta
sveop{te inpersonalizacije, naravno zaograuta u oblande otvorenog dru{tva, pragmatizma
i funkcionalizma - sistema u
kojem tradicionalne posebnosti i moralne norme samo predstavljaju balast i anahronizam.
Mogu}i, preciznije - jedini mogu}i, izlaz koji se name}e jeste
suprostavljanje ovoj trans logici jednu inter - logiku.
U romanu FENIKS taj stav
se naro~ito iznosi kroz lijepo
osvijetljen lik Dina Bambina
(Aleksandra Musemi}a) koji iz
ratnog pakla Sarajeva bje`i u
Ameriku, pa zgro`en onim {ta
se desilo u Bosni i onim {ta je
vidio i do`ivio u zemlji ostvarenja najsmjelijih snova, na
Decembar 2006.
Š 105
Bo{nja~ka rije~
kraju prilazi sekti Ami{a u Pensilvaniji, u koju ga uvodi supruga Stela. "Oni (Omi{i - F.D.)
odbijaju tekovine moderne civilizacije i `ive od poljoprivrede i
zanata na starinski na~in. Njihova filozofija je: Nemoj da te
svijet oblikuje. Preobra`avaj se
obnavljaju}i svoje misli, tako da
zna{ {ta je dobro, prihvatljivo i
savr{eno volja Bo`ja". Ami{i ne
nose oru`je, ne slu`e vojsku,
ne interesuje ih materijalno
bogatstvo niti tehnolo{ka dostignu}a. @ive u blagoslovenoj
zajednici op{te harmonije, uva`avanja svih li~nih posebnosti i
autenti~nih moralnih i eti~kih
normi.
Svedena pripovjeda~ka vizija, u kojoj je realizovan introspektivni monolog Ljubinka
Jovani}a, s vremena na vrijeme je oblikovana zapisiva~evim nastojanjem da ~itaocu
predo~i, van kauzalnog i cikli~nog niza, i neke druge doga|aje kao {to su nedavni rat na
tlu Jugoslavije, stanje na Balkanu, intervencija NATO snaga.
Vrijeme devedesetih, ono u
~ijem stvarnosnom ogledalu je
trajala neprekidna svetkovina
i`ivljavanja skorojevi}a, polutana, amaterskih mafija{a bez
stila... i koje je u svojim do krajnosti ogoljenim obrascima
pre`ivljavanja negirala sve do
tada va`e}e vrijednosne sisteme, odnosno predstavljalo njihovu karikaturalnu mje{avinu,
jedan od svojih literarnih odgovora nalazi u romanu FENIKS.
O tome se govori kroz lik ^eda
Vasojevi}a - Gari}a, u po~etku
sitnog namje{tenika u firmi
"Geneks" i saradnika DB-a. On
za kratko vrijeme raznim mahinacijama postaje milioner. U
jednoj od vi{e afera u kojima je
bio umije{an, novine su na{iroko pisale, neki ljudi su pohap{eni ali ne i Gari}. Ostao je
van doma{aja zakona, njega je
{titio neki nevidljivi imunitet.
U razmtranju pi{~eve poeti~ke vlasi fad gradivom koje
oblikuje Velibor Jovanovi} se,
kao {to je ve} re~eno, uspje{noo pridr`ava na~ela pre106
Š Decembar
2006.
3-4
vashodnog bavljenja karakterima i doga|ajima vezanim za
`ivotnu storiju glavnog junaka,
no ne mo`e se izbje}i utisak
da su kontroverzna istorijska
zbivanja iz nedavne pro{losti
programski uklju~ena u roman.
Pitanje, koje se s tim u vezi
postavlja, glasi: u kojoj mjeri
velika istorijska i socijalna
isku{enja, o kojima je u romanu rije~ slu`e potcrtavanju Ii~nih dilema i motivacija postupaka protagonista osnovne radnje, a u kojoj mjeri sami likovi
slu`e pukoj ilustraciji i problematizovanju tih istorijskih i
socijalnih op{tosti. Odgovor na
to pitanje stvar je procjene
koju }e svaki ~italac morati ponaosob da izvede. No, Jovanovi} ne ostavlja ~itaoca na cjedilu povodom navedenih pitanja. S vremena na vrijeme eksterni pripovjeda~ (profesor koji
bilje`i ispovijest) postaje pripovjeda~ vezan za lik te se uklju~uje u pri~u postavljaju}i svoje
ja u centar.
Spisateljski senzibilitet Velibora Jovanovi}a nosi u sebi
amalgam emotivnog pomije{anog sa razumskim, umnim i
racionalnim. Atmosfera teksta
u ovoj, kao i u ranijim njegovim
knjigama, naseljena je nevidnim silama an|eoskog i demonskog, u stalnom rvanju
jednog i drugog. Za razliku od
proznih pisaca prethodne generacije, poeti~ki dominantno
orjentisanih ka Biblioteci (literaturi zna~i) Jovanovi} vlastitu
proznu strategiju nalazi u konkretnom i ~itala~ki jednostavno prohodnom razotkrivanju
aktuelnih doga|aja i doga|anja svakodnevice, dakle u onom {to bi najvi{e nalikovalo
kompiliranju aktuelne `ivotne
stvarnosti. Po tematici i na~inu
izlaganja u njegovom najnovijem djelu, u romanu FENIKS
karakteristi~na je vremenska
dimenzija - knjiga se mo`e do`ivjeti kao aktuelna i primjenljiva.
Njena prednost je, izme|u ostalog, i u tome {to je mogu prihvatiti ~itaoci razli~itog intelektualnog profila i `ivotnog doba.
Knji`evno-istorijsko promi{ljanje i zaklju~ivanje o `anrovskim okvirima romana name}e
nekoliko pitanja koja se odnose na tip naratora, dinstikciju
autor-narator, formu pripovjedanja, na~in kompozicione organizacije teksta, izbor stilisti~kih rje{enja na nivou re~enice. Poeti~ki luk realisti~nih
konvencija povezuje FENIKS sa
tradicijom srpskog romana ispripovijedanog u prvom Iicu
jednine. Ova pri~a donosi obilje svakodnevnih prikazanija,
rukavaca, doga|aja, slika i prilika. Stvarnost, dakle, kao
knji`evni materijal. Dali i kao
stvarnosnu prozu? Neka knji`evna djela ovoga `anra imaju,
prevashodno, ukus prijesnog
`ivota. Kao i `ivot, knji`evnost
je - ipak - ponovo, i uvijek, razli~ito otkrivanje poznatog. Knji`evnost je ono {to ozna~avamo obja{njenom i zgusnutom stvarno{}u - misao je, ~ini
mi se, ^edomira Mirkovi}a.
^itao~evo je da, prije svega,
tekst iz knjige do`ivljava kao
ontolo{ku umjetni~ku cjelinu,
ne zalaze}i u dvojbu da li je
natopljen naturalisti~ki stvarnim slikama ili je, manje vi{e,
po{kropljen mlazevima oniri~kih paralela.
Ponekad naslovi knjige nose neslu}ene semanti~ke slojeve, neku vrstu zna~enjskog
hazaderstva. U ovom slu~aju
(dakle, izbora simbola Feniks
za naslov knjige) on je oblik
svijesti o konkretnom tekstu.
Gustina zna~enja, naprosto,
sa`i`e pincete i {are koje
ostavlja tromi jezik analize.
U zavr{nim redovima romana FENIKS se opravdavaju}e
plodotvorno susti~u dvije intencije: onoga koji pri~a i onoga
koji zapisuje. Time se, pored
~injenice da je junak ispunio
svoju sudbinu, ispunjava i stvarala~ko poeti~ka pretpostavka
da knji`evnost neizostavno
mora imati veze sa "stvarnim"
`ivotom i da je, jednim dijelom,
u obavezi da o njemu reprezentativno, sugestivno i umjetni~ki
validno svjedo~i.
3-4
Bo{nja~ka rije~
UMJETNOST
Izlo`ba slika Izudina Porovi}a u Galeriji BNV
Porovi}ev ”Ples du{e”
U galeriji Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, tokom septembra i oktobra mjeseca, prire|ena je izlo`ba slika Izudina Porovi}a, "Ples du{e" digitalna
grafika.
"Grafike velikih formata,
obuhv}ene ciklusom umjetnika
Izudina Porovi}a, koji `ivi i radi
u Njema~koj, nalaze izvori{te u
djelima pjesnika D`elaluddina
Izudin Porovi}
Izudin Porovi} je ro|en u
Prijepolju 1952 god. gdje je
zavr{io U~iteljsku {kolu.
Kao petnaestogodi{njak posje}uje retrospektivnu izlo`bu
slika i crte`a Vincenta van Gogha u Narodnom muzeju u Beogradu {to }e presudno uticati
da se posveti slikarstvu.
Kao student Likovne Akademije u Sarajevu, po~etkom sedamdesetih godina, gdje u to
vrijeme preovladava interes za
figurativno slikarstvo i hiperrealizam, on se kao jedan od
rijetkih bavi apstraktnim ekspresionizmom i enformelom.
Poslije zavr{ene akademije
radi kao nastavnik likovne umjetnosti u srednjoj {koli u Prijepolju. Godine 1984. postaje
~lan Udru`enja likovnih umjetnika (ULU) BIH-a.
Od 1993. `ivi i radi kao slobodni umjetnik u Njema~koj.
^lan je saveznog udru`enja likovnih umjetnika Njema~ke.
Rumija (1207-1273) nose naslov "Ples Du{e". Ovi radovi,
nastali u zadnje tri godine, su
izraz jedne duboke srodnosti
du{e s pjesnikom, koji je kao
vjernik - musliman napisao mno{tvo misti~nih tekstova, pogotovo njegovo remekdjelo "Mesnevija" koje je Porovi}a posebno inspirisalo, u historiji literature ~esto nazivano kao - ma-
gzi Kur'an (sr` Kur'ana) i na
mnogobrojne jezike prevedeno. Naslov "Ples du{e" mo`e
imati vi{e zna~enja. S jedne
strane to je misti~na potraga
za istinom, kod koje onaj koji
tra`i Boga na vi{e na~ina se
pribli`ava centru svoje te`nje.
Istovremeno to mo`e biti ples
dervi{a koji se u kru`nom kretanju dovodi do jednog stanja
uzvi{enosti..."
mentarni kontrasti boja, u tradiciji Van Gogha i ekspresionista, koje se me|usobno intenziviraju i zra~e. Arabeska, koja
pogotovu u islamskoj umjetnosti oduvijek preovladava u
ornamentalnim formama, predstavlja na ve}ini grafika jasnu
vezu sa Rumijevim kulturnim
porijeklom. Porovi} koristi arapsko pismo koje u nekim radovima dominiraju kompozici-
Izudin Porovi} - va`nije samostalne izlo`be:
1988.
1993.
1996.
1997.
1998.
1999.
2002.
2003.
2005.
2006.
2006.
Beograd: Galerija 73
Heilbronn: Ausstellung im Rathaus "Lichthof"
Stuttgart: Galerie Experiment
Bad Rappenau: Kunst im Kulturhaus
Sarajevo: Galerija Mak
Mannheim: Galerie Friedrichsring
Heilbronn: Galerie U21
Ludwigshafen: Pfalzbau Theater
Mannheim: Modehaus Engelhorn
Muzej u Prijepolju
Galerija BNV Novi Pazar
"Posmatra~ uo~ava obojene
povr{ine koje se dodiruju i
preklapaju; neke su strukturirane dok su druge {iroke, ~iste
povr{ine. Postoje mekani prelazi kroz koje nastaju bojeni
efekti kao i jasno jedna od
druge odvojene cjeline. Upadijivi su tamno-svijetli i komple-
jom, dok u drugim vi{e suzdr`ano, kao udahnute na povr{inu lista prije nego {to }e se
rastvoriti stvataju}i igru boja u
bezbroj varijanti."
Histori~ar umjetnosti Dr.
Annette Wauschkuhn
Heidelberg, Njema~ka
Decembar 2006.
Š 107
Bo{nja~ka rije~
3-4
UMJETNOST
Likovna kolonija “Sand`ak inspiracija umjetnika”
Stvarala{tvo kao
pe~at vremena
Povodom Bajramskih sve~anosti, a u organizaciji Resora
za kulturu Bo{nja~kog nacionalnog vije}a, Sand`a~kog udru`enja likovnih umjetnika i Dru{tva za nauku, kulturu i umjetnost Bo{njaka "Ikre" iz Prijepolja, u Selja{nici, prigradskom
naselju 5 km nadomak Prijepolja, odr`ana je {esta po redu
Likovna kolonija "Sand`ak inspiracija umjetnika".
Slikari iz Makedonije, Bosne
i Hercegovine, Bugarske, Crne
Gore, Hrvatske, Ma|arske i
Srbije, okupljeni s ciljem o~uvanja kulturne ba{tine sand`a~kih Bo{njaka, svojim radovima jo{ jednom su pokazali da
je "Sand`ak sehara prepuna
blaga i da mi to blago pokazujemo dunjaluku, biser po biser,
nisku po nisku od |erdana".
Ovaj {esti saziv, ~inili su
mladi akademski slikari, oni
koji su tek iza{li iz klupa, oni,
opet mladi, ali koji su ve} podobro zakora~ili u svijet poznatih, kao i oni slikari koji su
~vrsto utabali svoj put ostavljaju}i dubok trag u likovnom
stvarala{tvu. Sedina Mulaomerovi} iz Sarajeva, Ana Mateji}
iz Ni{a, Biljana Novkovi} iz
Beograda, Maja ]uk iz Rume,
[qipe Mehmeti iz Skoplja, Rudolf Brki} iz Zrenjanina, Jan
Agarski iz Stare Pazove, Borivoje Jovanovi} iz Nove Varo{i,
Ibrahim Kurpejovi} iz Ro`aja, i
naravno doma}in Mehmed - Me{a Brni~anin obogatili su svojim radovima kulturno-umjetni~ku ponudu Prijepolja i ostavili
trajan trag u likovnom stvarala{tvu ovih prostora.
Sve~ano otvaranje kolonije,
ina~e, prire|eno je u okviru prigodnog bajramskog programa,
108
Š Decembar
2006.
a izlo`bu je, u prijepoljskom Domu kulture, otvorila Aleksandra Ili}, savjetnik ministra kulture u Vladi Republike Srbije.
Deset dana dru`enja sa mje{tanima naselja Selja{nica,
gdje su ina~e umjetnici privatno bili smje{teni, bilo je malo
da se upoznaju sa svim `ite-
Organizacijom ove zna~ajne
manifestacije, koja je i ovaj put
imala me|unarodni karakter,
jo{ jednom je pokazano da umjetnost nema i ne smije da ima
granica.
Doma}in i suorganizator Dru{tvo "Ikre" jo{ jednom je dokazalo svoje organizatorske spo-
Sa jedne od izlo`bi u organizaciji Dru{tva Ikre iz Prijepolja
ljima koji su im {irom otvorili
svoja vrata i koji su aplauzom
pozdravili svoje drage musafire. Da je tako bilo mo`da je
najslikovitije opisao Me{a Brni~anin kada je, na izlo`bi u privatnom restoranu koji je ustupljen i kao atelje a ~iji je vlasnik Esad Had`ifejzovi}, u ime
doma}ina i organizatora, izme|u ostalog, istakao: "Moji prijatelji, a sada i va{i, krivi su
{to ste do`ivjeli ovaj kulturno
istorijski trenutak i {to ste se
srodili sa njima kao da su ovdje odrasli, pa vam sad `ao
{to odlaze".
sobnosti, doma}in izuzetno gostoprimstvo, a umjetnici stvarala{tvo kao pe~at vremena. U
znak zahvalnosti doma}inima,
mje{tanima MZ Selja{nica, umjetnici su predsjedniku ove mjesne zajednice Sabahudinu Obu}ini darivali sliku slikanu kistom svih u~esnika kolonije, koja }e podsje}ati sve na ovu veliku umjetni~ku manifestaciju.
Likovna kolonija "Sand`ak
inspiracija umjetnika", nakon Prijepolja predstavljena je likovnoj publici i drugih sand`a~kih
gradova.
MB
3-4
Bo{nja~ka rije~
HISTORIJA BO[NJAKA - FELJTON
Mustafa Imamovi}
Bo{njaci - historija,
tradicija, kultura - II
Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima koje
su ga oduvijek tjerale da sam o sebi razmi{lja. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomuslimanski i islamski narod, u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a ~esto i
vrlo daleko od nje. Bez obzira na to {to je islam jedna od bitnih odrednica njihovog etni~kog
identiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski
ovore}i o genezi samog
naziva Bo{njak, Mustafa
Imamovi} u svojoj studiji
navodi da je on i kona~no na
Drugom bo{nja~kom saboru
28. IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno prihva}en te da to opredjeljenje samo potvr|eno Daytonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine od
21. XI 1995. godine.
G
I DIO
SREDNJOVJEKOVNA
BOSNA
Geopoliti~ki polo`aj
Bosne i Hercegovine
U odre|enju svakog naroda
bitna su dva osnovna elementa:
porijeklo, odnosno etnogeneza i
prostor na kojem `ivi. Svaka rekonstrukcija povijesti Bo{njaka
mora po~eti pitanjem njegovog
porijekla kao naroda i njegove
etnogeneze. Zato je neophodno
prethodno odre|enje historijskog prostora i uvjeta u kojima su
Bo{njaci kao poseban etnos nastali i nacionalno-politi~ki se razvijali i do danas odr`ali. Bosanski je muslimanski ~ovjek povijesno `ivio i `ivi u izuzetno slo`enim okolnostima koje su ga
oduvijek tjerale da sam o sebi
razmi{lja.
"Nazva{e me Hamzom / Kao
{to nazva{e hiljadama ljudi / Iz
pustinja divljih beduina (...) / I
onih s pazara visokog Irana /
[to prodaju }ilime / Biser, nakit,
`ene. / 0 ~udno je to, ~udno /
Da ovdje / U na{oj zemlji kraj
Evrope / Hamzom zovu mene! /
^esto mislim na te / Muhamedov stri~e, / 0, veliki Hamza (...)
/ U bici kod Uhda. / Ko lav se
bori{ (...) / 0, ~udno je to, ~udno
/ Da ovdje / U na{oj zemlji kraj
Evrope / Hamzom zovu mene!"
Tako je pjevao Hamza Humo
1924. godine, poku{avaju}i da
odgonetne tu vje~itu bosansku
ili bo{nja~ku muslimansku upitanost, ko smo, odakle smo,
gdje smo i kuda idemo. Bo{njaci su zaista, kao bosanskomuslimanski i islamski narod,
u naj{irem smislu rije~i geografski u Evropi, ali ipak pokraj, a
~esto i vrlo daleko od nje. Bez
obzira na to {to je islam jedna
od bitnih odrednica njihovog etni~kog identiteta, njihov je kategorijalni aparat u biti helenisti~ki, tj. evropski. Bo{njaci kao
muslimani `ive na Balkanu, a
Evropa je kr{}anska, bilo da je
katoli~ka, protestantska ili anglikanska. Francuski histori~ar
Pierre Chauni, u svom kapitalnom djelu Civilizacija klasi~ne
Evrope odre|uje Evropu pojmom "kr{}anski svijet", iza kojeg stoji "hiljadugodi{nja upotreba, {est stolje}a kri`arskih
ratova, bogata riznica osje}anja i sazvu~ja". Evropa je kao
pojam (od asirsko-gr~ke rije~i
ereb, {to zna~i "zalazak sunca") ro|ena u XVII st., a klasi-
~nom je postala u doba prosvjetiteljstva oko 1750. godine.
Bez obzira na to {to je termin
Evropa u Engleskoj, Holandiji i
Francuskoj u biti preovladao
oko 1660, izraz "kr{}anski svijet" jo{ dugo ostaje u upotrebi
u [panjolskoj, na jugu Italije i
Veneciji, u Austriji, Ugarskoj i
Poljskoj, gdje je pred osmansko-turskom opasno{}u `ivio
stari duh krsta{kih ili kri`arskih ratova. Sve su te zemlje opkoljavale i opkoljavaju Balkan,
koji je etni~ki, jezi~ki i vjerski
najslo`eniji dio Evrope, shva}ene kao kulturno-povijesni i geografski pojam.
Najva`niji ~inilac te slo`enosti i razli~itosti sigurno je islam, odnosno muslimani razli~itog jezika i porijekla, koji na
Balkanu `ive manje ili vi{e izmije{ani, kako me|usobno tako i sa pripadnicima razli~itih
pravoslavnih naroda (Srba, Makedonaca, Grka, Bugara, Crnogoraca, Rumuna), te katoli~kih
Hrvata. Evropu i islam, kao bitnu komponentu Balkana, vrlo
je te{ko, kako je to primijetio
tunisko-francuski profesor Hisam Dzait, komparativno prou~avati. Upore|uje se jedan
geografski pojam sa islamom
kao religijom i slo`enom civilizacijom, koja se prostire od Filipina i Indonezije na istoku do
marokanske obale Atlantika na
zapadu.
U Evropi, izuzimaju}i evropDecembar 2006.
Š 109
Bo{nja~ka rije~
sku Tursku i evropske dijelove
biv{eg SSSR-a, `ivi {est do sedam miliona muslimana evropskog korijena i jezika, me|u
kojima su, kako je to primijetio
ameri~ki antropolog William
Lockwood, historijski i politi~ki
upravo najzna~ajniji bosanski
muslimani, odnosno Bo{njaci.
Skoro sve etni~ke skupine na
Balkanu mogu se u osnovi odrediti na temelju dva kriterija:
jezik i vjera. Kod Albanaca, bez
obzira na vjeroispovijest, jezik
je imao odlu~uju}u rije~ u etni~kom ili nacionalnom konstituiranju i homogeniziranju. Nasuprot tome, kod ve}ine Ju`nih
Slavena, sa izuzetkom Bugara,
Makedonaca i Slovenaca, vjera
je bila i ostala etni~ka vododjelnica i osnovni element etni~kog odre|enja i nacionalne kohezije.
3-4
stora i na njemu vremenom izgradili svoju sna`nu feudalnu
dr`avu, koja je u vrijeme kralja
Tvrtka I Kotromani}a, u drugoj
polovini XIV st. zauzimala {iroke prostore na sve ~etiri strane svijeta, daleko izvan granica dana{nje BiH.
Prilikom doseljavanja Slaveni su u Bosni zatekli ne{to romaniziranog stanovni{tva, uglavnom ilirskog i tra~kog porijekla. To se stanovni{tvo pred
velikom slavenskom najezdom
povla~i u planine, gdje se po
prirodi stvari bavi sto~arstvom.
Slaveni ih nazivaju vlasima, po
starogermanskoj rije~i WaUch,
{to zna~i Roman ili Rimljanin.
U svim pravnim izvorima i dokumentima srednjovjekovne Bosne, Srbije i Dubrovnika rije~ju
vlah ozna~ava se feudalno zavisni sto~ar. Vlasi se vremenom
Bosna u vrijeme Tvrtka I Kotromani}a (1353-1391), Izvor: Marko Vego,
Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave, Sarajevo 1957.
Po~etni ~inilac u etnogenezi
Bo{njaka svakako su slavenski etnicitet i jezik koje su oni,
kao i ostali Ju`ni Slaveni, donijeli na Balkan iz neke svoje,
jo{ nedefinirane pradomovine,
negdje iza Karpata. Bosanski
su Slaveni naselili sredi{nji dio
ju`noslavenskog etni~kog pro110
Š Decembar
2006.
slaviziraju, asimiliraju i stapaju
sa Slavenima razli~itih vjera.
Rije~, od kasnog osmanskog
razdoblja pa sve do danas zadr`ava, sa stanovi{ta muslimana, kada su u pitanju pravoslavni i katolici, izvjestan pogrdan smisao. Kada su u pitanju
muslimani, korelativ pojmu vla-
ha kao sto~ara je balija, sve u
zna~enju prost i primitivan ~ovjek.
U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bo{njaci ili
Bosanski Muslimani, kao sredi{nji ju`noslavenski narod, vrlo malo su se mije{ali sa drugim narodima, {to nije slu~aj
sa okolnim Ju`nim Slavenima,
u ~ijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prili~no
zna~ajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca,
Italijana, Ma|ara, ^eha itd. Bo{njaci su se rijetko krvno mije{ali ~ak i sa drugim muslimanima neslavenskog porijekla,
bez obzira na jake duhovne
veze sa islamskim Orijentom.
Manji broj Turaka i drugih orijentalaca, te ne{to vi{e Arnauta, koji su se doseljavali radi
slu`be ili posla u Bosnu, vrlo
brzo su se stapali sa doma}im
muslimanskim svijetom. Ve} je
]iro Truhelka primijetio da su
Bo{njaci najstariji i "naj~i{}i
Slaveni u Bosni", {to su kasnije svojim istra`ivanjima potvrdili Milenko S. Filipovi}, [piro
Kuli{i} te Muharned Had`ijahi}.
Cjelokupna su bosanskomuslimanska, to jest bo{nja~ka
etnogeneza i historija uvjetovane i odre|ene Bosnom, kao
sredi{njom ju`noslavenskom
zemljom, te njenim teritorijalno-politi~kim i dr`avno-pravnim
kontinuitetom, kao bitnim obilje`jem njene povijesti. Srednjovjekovna Bosna, u odnosu da
druge ju`noslavenske zemlje i
dr`ave pokazuje, kako demografsko-etni~ku tako i geopoliti~ku stabilnost. U historiji Balkana nisu se, kako je to primijetio Ivo Banac, selili samo
narodi nego i njihove dr`ave.
Prvobitna je Srbija bila daleko
na jugu od Dunava. Nastala u
Ra{koj, ona se dalje {irila
prema jugoistoku. Hrvatska je
kao dr`ava nastala na Jadranu
i gornjem Pounju, pa je kroz
stolje}a svoje politi~ko te`i{te
pomjerila prema sjeverozapadu. Naziv Crna Gora kao geo-
3-4
politi~ka i narodna oznaka javlja se tek u XVIII st. i prvobitno
se odnosio samo na ~etiri nahije na prostoru od Cetinja do
Rijeke Crnojevi}a i Vira Crmni~kog na Skadarskom jezeru.
Sredi{te slovena~ke ranofeudalne dr`ave bilo je u Koru{koj, na Polju Svete Gospe (Maria Saal), danas kod Klagenfurta u Austriji. Vremenom se
etni~ko i politi~ko sredi{te Slovenaca pomjera u Kranjsku kada se u XIX st. javlja termin
Slovenija kao geopoliti~ki pojam.
Izuzetak je u tom pogledu
Bosna, koja se, za razliku od
okolnih zemalja, nije tokom povijesti selila niti cijepala, nego
je u kontinuitetu, od njenog prvog spomena, sredinom X st.
kao male zemlje oko izvora i
gornjeg toka istoimene rijeke,
do austougarske okupacije,
odnosno do danas postojala,
bilo u svom u`em bilo u {irem
prostornom okviru i obimu. Geopoliti~ko joj je sredi{te uvijek
bilo i ostalo sarajevsko-viso~ko-zeni~ka kotlina.
U geopoliti~kom i kulturnohistorijskom pogledu povijesna
je sudbina Bosne bitno odre|ena podjelom Rimskog carstva na Isto~no i Zapadno, koju
je kona~no 395. izvr{io Teodosije Veliki. Bosna je tako postala grani~nom obla{}u, ne samo izme|u dva posebna politi~ka entiteta nego istovremeno i dvije civilizacije, koje su
postepeno oblikuju: latinske,
tj. rimokatoli~ke na zapadu i
gr~kopravoslavne na istoku.
Njihovi politi~ki rivaliteti i vjerski i kulturni uticaji upravo se
prepli}u na tlu Bosne. Bosna
je tako, jo{ od ranog srednjeg
vijeka, kao grani~na zemlja izme|u Bizanta i Frana~ke dr`ave, a kasnije Srbije i ugarskohrvatske kraljevine, nastojala
izboriti i odrediti vlastiti politi~ki i kulturni identitet.
U nauci nema jedinstvenog
mi{ljenja o postanku i zna~enju imena Bosna. Stariji su pisci ime Bosna dovodili u vezu
Bo{nja~ka rije~
sa tra~kim plemenom Besa,
po kojem su, navodno, rijeka i
zemlja Bosna dobile ime. Nauka je kasnije utvrdila da spomenuto tra~ko pleme nije u Bosni ostavilo nikakvih tragova,
pa se ne mo`e ni dovoditi u
vezu sa njenim imenom. Lajos
Thalloczy i Karl Patsch korijen
imena Bosna nalaze u ilirskoj
rije~i bos, {to na albanskom
ozna~ava mjesto gdje se ispire
so. Bosna bi po tome bila isto
{to i Solna zemlja ili Usora oko
Tuzle, gdje se ispirala so. Ni
ova teza nije odr`iva, jer Solna
zemlja nije u prvim stolje}ima
bosanske dr`avnosti pripadala
ki rimski izvori spominju u tom
smislu "Bathinus flumen" ili ilirski Bassinus, {to bi opet zna~ilo "teku}a voda". Ime Bosna
bi se, prema nekim piscima,
moglo dovesti u vezu sa rijetkom latinskom rije~ju bosina,
kojom se ozna~ava granica (limes ili termines). Rije~ je, kao
takva, izgleda, bila sa~uvana u
govoru Franaka, koji su u VIII
st. na podru~ju Bosne bili grani~ari prema Bizantu. Po tome
bi Bosanci bili isto {to i grani~ari.
Sva navedena mi{ljenja podudaraju se sa op}om tezom
poznatog filologa Petra Skoka
Cjelokupna su bosanskomuslimanska, to jest bo{nja~ka
etnogeneza i historija uvjetovane i odre|ene Bosnom, kao
sredi{njom ju`noslavenskom zemljom, te njenim teritorijalno-politi~kim i dr`avno-pravnim kontinuitetom, kao bitnim
obilje`jem njene povijesti. Srednjovjekovna Bosna, u odnosu
da druge ju`noslavenske zemlje i dr`ave pokazuje, kako
demografsko-etni~ku tako i geopoliti~ku stabilnost. U historiji Balkana nisu se, kako je to primijetio Ivo Banac, selili
samo narodi nego i njihove dr`ave.
Izuzetak je u tom pogledu Bosna, koja se, za razliku od
okolnih zemalja, nije tokom povijesti selila niti cijepala,
nego je u kontinuitetu, od njenog prvog spomena, sredinom
X st. kao male zemlje oko izvora i gornjeg toka istoimene
rijeke, do austougarske okupacije, odnosno do danas postojala, bilo u svom u`em bilo u {irem prostornom okviru i
obimu. Geopoliti~ko joj je sredi{te uvijek bilo i ostalo sarajevsko-viso~ko-zeni~ka kotlina.
pojmu Bosne u u`em smislu,
nego oblasti Usora. U literaturi
se ime Bosna ~esto izvodi iz
imena rimskog municipija Bistue Nova, koji se obi~no smje{ta u okolinu Zenice ili Travnika. Po tome se municipiju navodno nazivala Bistuenska biskupija, koja se spominje u spisima salonitanskih sabora
530. odnosno 533. godine. Sli~no je mi{ljenje koje ime Bosne dovodi u vezi sa rimskom
postajom Basante, negdje na
u{}u Bosne u Savu. Filolog Anton Mayer izvodio je rije~ Bosna iz prastare indoevropske
osnove bos ili bhog, u zna~enju "vode teku}ice" te bi Bosna zna~ila isto {to rijeka. Ne-
da su nazivi svih ve}ih savskih
pritoka predslavenskog porijekla, bez obzira gdje im je korijen. Nasuprot tome, u literaturi
postoje mi{ljenja da su Slaveni
koji su se doselili na podru~je
sredi{nje ili mati~ne Bosne donijeli to ime sa sobom, kao {to
su u~inila i neka druga staroslavenska plemena, u prvom
redu Hrvati i Srbi. Po tome je u
slavenskoj pradomovini, negdje iza Karpata, `ivjelo pleme
Bosna ili plemenski starje{ina
po imenu Bosna. Stari su pisci
smatrali da su Anti istovjetni
Slavenima, a u izvorima iz IV
st. spominje se neki antski vojvoda Bosa, ~ije bi se ime moglo dovesti u vezu sa rije~ju
Decembar 2006.
Š 111
Bo{nja~ka rije~
Bosna. Tome bi u prilog i{la
~injenica da se Bosna u srednjovjekovnim izvorima srazmjerno ~esto spominje kao mu{ko
ime ili `ensko li~no ime ili kao
toponim u Dalmaciji, Hrvats-
3-4
tim imenom spominje se 1103.
neki monah u Biogradu na Moru. Na osnovi toga mo`e se
zaklju~iti da ime Bosna ipak
nije ostalo "od starijega tu|ega naroda", kako se to jo{
U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni, kasnije Bo{njaci ili
Bosanski Muslimani, kao sredi{nji ju`noslavenski narod, vrlo
malo su se mije{ali sa drugim narodima, {to nije slu~aj sa
okolnim Ju`nim Slavenima, u ~ijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prili~no zna~ajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca,
Italijana, Ma|ara, ^eha itd. Bo{njaci su se rijetko krvno mije{ali ~ak i sa drugim muslimanima neslavenskog porijekla,
bez obzira na jake duhovne veze sa islamskim Orijentom.
Manji broj Turaka i drugih orijentalaca, te ne{to vi{e Arnauta,
koji su se doseljavali radi slu`be ili posla u Bosnu, vrlo brzo su
se stapali sa doma}im muslimanskim svijetom. Ve} je ]iro
Truhelka primijetio da su Bo{njaci najstariji i "naj~i{}i Slaveni
u Bosni", {to su kasnije svojim istra`ivanjima potvrdili
Milenko S. Filipovi}, [piro Kuli{i} te Muharned Had`ijahi}.
Bosna od XII do XIV vijeka
koj, Ugarskoj i Slova~koj. Ime
Bosna spominje se 1082. kao
toponim za jedan lokalitet u
blizini Veszprema u Ugarskoj.
Ne{to kasnije, 1130. i 1138.
u Kne{tvu Nitri u Slova~koj
spominje se lokalitet Basan i
kmet po imenu Boson. @ena
nekog zadarskog priora nosila
je u XI st. ime Bosna, a pod is112
Š Decembar
2006.
1880. tvrdilo u Rje~niku JAZU,
nego da se, izgleda, neko ve}e
slavensko pleme Bosna naselilo u srednjoj Bosni i dijelu
Dalmacije.
U svakom slu~aju, bizantski
car Konstantin Porfirogenit poznaje sredinom X st. ime Bosna, kao oznaku sredi{nje, tj.
mati~ne zemlje Bosne. On u
svom spisu De administrando
imperio tim imenom naziva malu zemlju ("horion Bosona"),
oko izvora, gornjeg i srednjeg
toka istoimene rijeke, u kojoj
se nalaze i dva grada, Katera i
Desnek. Termin Katera je vjerovatno nastao od gr~ke rije~i
kastron, kojom se op}enito ozna~ava svako utvr|enje, katera ili prosto grad, odnosno Gradac. Vjerovatno se nalazio negdje na {irem prostoru dana{njeg Sarajeva. Ime Desneka,
drugog grada-utvrde u Bosni,
ve}ina nau~nika dovodi u vezu
sa ilirskim plemenom Destijati, koje je `ivjelo u srednjoj Bosni, izme|u Breze i Visokog.
Desnek bi odatle bio "Desne
Kastron", nekada{nji grad ili
utvrda Destijata, lociran negdje oko Visokog. Za {ire podru~je Visokog, kao kasnijeg politi~kog sredi{ta srednjovjekovne Bosne, ~esto se jednostavno koristio naziv Bosna.
Pored Bosne, Porfirogenit
spominje i neke druge oblasti i
mjesta koja su kasnije postepeno ulazila u sastav bosanske dr`ave. Tu je na prvom mjestu nastanjeni grad Soli (Salines, Ad Sal'inas), kao vjerovatno sjedi{te istoimene `upe,
zatim oblasti Trebinje, Zahumlje i Paganiju (Neretljansku oblast), pljevsku (Pleba), imotsku
(Emota) i livanjsku `upu sa istoimenim nastanjenim gradom.
Na cijelom tom prostoru
plemena i `upe se postepeno
ujedinjuju radi odbrane od raznih vanjskih provala. U tome
je oblast Bosna, zahvaljuju}i
svom sredi{njem polo`aju u
sarajevsko-viso~koj kotlini i
geografskim odlikama, imala
vode}u ulogu. Mati~na je zemlja Bosna svojom planinskom
konfiguracijom predstavljala
prirodno sredi{te dr`ave koja
je svjesno htjela izbje}i politi~ke i kulturne uticaje, kako sa
istoka tako i sa zapada, te na
taj na~in izgraditi i o~uvati svoju samobitnost. Ime Bosna postepeno se prenosilo sa podru~ja Visokog na susjedne pripojene `upe i oblasti, tako da
3-4
se ve} prije kraja X st. oblikuje
na tlu Bosne dr`ava koju Pop
Dukljanin u svojoj hronici navodi ravnopravno sa Ra{kom i
Hrvatskom. [tavi{e, postoje
sasvim utemeljni dokazi da se
Bosna kao dr`ava uobli~ila prije drugih susjednih ju`noslavenskih ranofeudalnih dr`ava.
Vjeruje se da je Sklavinija
(Sclavonia), koja se spominje
u frana~kim analima i drugim
ranofeudalnim izvorima, ustvari Bosna. Frana~ki anali spominju 838. kneza Ratimira, koji
vlada na podru~ju Sklavinije, tj.
Bosne.
Prema nekim mi{ljenjima,
sabor na Duvanjskom polju
odr`an je vjerovatno krajem IX
ili po~etkom X st., a u svakom
slu~aju negdje izme|u 877. i
917. godine. Po tome je "Regnum Sclavorum", koje se spominje u Ljetopisu, ustvari Bosna, a "preblagi kralj Budimir"
zapravo bosanski vladar. U svakom slu~aju, u podacima dukljanskog Ljetopisa postoji "jedan neprekinut niz kronolo{kih
upori{ta, vezanih za poznate
istorijske doga|aje, koji su se
zbili u vremenskom razmaku
od sredine X do kraja XI stolje}a". Bosna se u Dukljaninovom Ljetopisu prikazuje kao
ve} srazmjerno velika zemlja,
koja se prostire od Drine do
gornjeg Vrbasa i jadranskog
razvoda, sa organiziranom vla{}u, na ~ijem se ~elu nalazi
ban.
Iz planinskog gnijezda izme|u Igmana i Vranduka, Drine i
Vrbasa krenula je bosanska dr`avna ideja da u drugoj polovini XIV st. dosegne do poku{aja
do tada naj{ire ju`noslavenske
sinteze. Kralj Tvrtko I je, bez
sumnje, bio jedna od najsposobnijih i najja~ih dr`avotvornih
li~nosti cijele ju`noslavenske
historije. On je odlu~no djelovao na pripajanju Bosni okolnih ju`noslavenskih zemalja,
preuzimaju}i istovremeno njihovo politi~ko, dinasti~ko i dr`avnopravno naslije|e. On je,
po rije~ima jednog starijeg autora, imao sve pretpostavke da
Bo{nja~ka rije~
postane "prvi jugoslovenski
kralj". U njegovoj dr`avni~koj i
politi~koj li~nosti energija i mudra obazrivost stoje u ravnote`i, {to je prije jedna germanska nego slavenska crta. S te
strane kralj Tvrtko je bio sinteza, ali istovremeno negacija i
ga, bila dosta udaljena od tada{njih civilizacijskih sredi{ta
na istoku i zapadu (Carigrad i
Rim), te su njihovi ekonomski,
politi~ki i kulturni uticaji do nje
sporo dopirali i slabo se osje}ali. To bi zna~ilo da su se feudalni odnosi uglavnom razvijali
Mati~na je zemlja Bosna svojom planinskom konfiguracijom predstavljala prirodno sredi{te dr`ave koja je svjesno
htjela izbje}i politi~ke i kulturne uticaje, kako sa istoka tako
i sa zapada, te na taj na~in izgraditi i o~uvati svoju samobitnost. Ime Bosna postepeno se prenosilo sa podru~ja Visokog
na susjedne pripojene `upe i oblasti, tako da se ve} prije kraja
X st. oblikuje na tlu Bosne dr`ava koju Pop Dukljanin u svojoj
hronici navodi ravnopravno sa Ra{kom i Hrvatskom. [tavi{e,
postoje sasvim utemeljni dokazi da se Bosna kao dr`ava
uobli~ila prije drugih susjednih ju`noslavenskih ranofeudalnih
dr`ava. Vjeruje se da je Sklavinija (Sclavonia), koja se spominje u frana~kim analima i drugim ranofeudalnim izvorima,
ustvari Bosna. Frana~ki anali spominju 838. kneza Ratimira,
koji vlada na podru~ju Sklavinije, tj. Bosne.
suprotnost dr`avi koju je doveo
do njenog vrhunca.
Postanak bosanske
srednjovjekovne dr`ave i
njen razvoj do kraja
vladavine bana Kulina
Bosna je, kako je to u najnovijoj historijskoj literaturi dokazano, bez sumnje najstarija
ju`noslavenska ranofeudalna
dr`ava. U historijskoj nauci dugo je vladalo neutemeljeno mi{ljenje da je proces unutra{njeg raslojavanja i razgradnje
rodovsko-plemenskog dru{tva
i njegovih ustanova, {to neophodno dovodi do uspostavljanja dr`ave, kod slavenskih plemena koja su naselila Bosnu
tekao sporije nego kod ostalih
Ju`nih Slavena. Kao razlog tome naj~e{}e se navodila planinska konfiguracija bosanskog
tla, {to je navodno ote`avalo
komuniciranje i politi~ko povezivanje izme|u udaljenih rodova i plemena. Tako su pojedine
`upe ili manje oblasti dugo o~uvale karakter plemenskih teritorijalnih organizama sa konzerviranim rodovskim ustanovama, u koje su sporo prodirali
novi feudalni privredni i politi~ki odnosi. Bosna je, pored to-
na doma}im osnovama kao rezultat prirodnog raslojavanja
rodovsko-plemenskog dru{tva
u doba vojne demokratije.
Bez obzira na sve to, nema
razloga da se smatra da historija Bosne kao feudalne dr`ave
po~inje kasnije nego u okolnim
ju`noslavenskim zemljama. Prije svega, vrlo je te{ko utvrditi i
definirati {ta je to, op}enito
gledano, dr`ava u ranom feudalizmu. Naj~e{}e je to tek neki labavi, a teritorijalno vrlo rastegljiv, savez plemena, ~iji vo|a, vojskovo|a ili vojvoda (dux)
nastoji sebi osigurati legitimitet potvrdom svog polo`aja od
bizantskih careva iIi, na drugoj
strani, rimskih nadbiskupa, poznatijih pod imenom rimskih
papa, kao nasljednika i ba{tinika rimskih careva i rimskih
dr`avnih tradicija i jedinih izvora pravno osnovane vlasti u evropskom srednjem vijeku. Sa
svoje strane i bizantski carevi i
rimske pape, mada u me|usobnom rivalitetu, jednako su nastojali obuzdati ru{ila~ku barbarsku provalu na prostore nekada{njeg Rimskog carstva.
Osnovni put za to bila je hristjanizacija ili kristjanizacija paganskih barbara, ili "neznabo`a~kih plemena", i uspostavljaDecembar 2006.
Š 113
Bo{nja~ka rije~
nje me|u njima neke politi~ke
organizacije, kako bi se preko
jednog priznatog vo|e (vojvode, kneza, bana, velikog `upana i sl.), koji stoji na njenom
~elu, obuzdala ru{ila~ka barbarska stihija. Na taj na~in se
silna barbarska energija nastojala usmjeriti u produktivne
svrhe i dovesti u ustaljeni poredak stvari i odnosa, koji mora
biti pravno ure|en.
Svako pravno normiranje pretpostavlja odre|enu pismenost, kao osnovni instrument
civilizacije. U tu svrhu i bizantska vlada i rimska kurija opremaju i {alju me|u razli~ita barbarska plemena svoje misionare, koji me|u njima {ire hri{}anski ili kr{}anski nauk i vjeru, te donose latinsko ili gr~ko
pismo, odnosno latinski i gr~ki,
koje je, uz hebrejski, crkva prihvatila kao tri sveta jezika. Biblija je smatrana izvornom i
vjerodostojnom jedino na jednom od ova tri jezika. Latinska
ili katoli~ka crkva te{ko je u
tom pogledu dopu{tala kakva
odstupanja, smatraju}i svako
prevo|enje Starog i Novog zavjeta na neki drugi, narodni jezik, u pravilu herezom.
Bizantska je vlada u tom pogledu nastupala daleko pragmati~nije. Njeni slu`benici, solunska bra}a ]irilo i Metodije
sastavili su za potrebe misionarskog rada me|u Slavenima
prvu slavensku glagoljsku azbuku, a zatim su na jezik makedonskih Slavena, koji su od
djetinjstva dobro znali, preveli
potrebne crkvene knjige. Tako
opremljeni krenuli su sredinom
IX st. kao monasi na misionarski rad me|u moravske i panonske Slavene. Njihovi u~enici,
nakon {to su 885. protjerani iz
Moravske od strane njema~kog i latinskog sve}enstva, dolaze u ju`noslavenske zemlje
gdje nastavljaju svoj misionarski rad.
Oni su nai{li na posebno dobar prijem kod bugarskog kneza Mihajla Borisa, koji ih je podr`ao da me|u brojnim slavenskim pukom na jugu Balkana,
114
Š Decembar
2006.
3-4
"jo{ sirovom u vjeri", postave
temelje slavenske pismenosti
i slavenske rije~i kao osnov hristjanizacije i uspostavljanja crkve kao ustanove.
Sredi{ta slavenske crkvene
kulture i slavenske crkvene knji`evnosti bili su gradovi Preslav
u Bugarskoj, a posebno Ohrid
u Makedoniji. Iz njih su se slavenska vjerska rije~ i pismo {irili po cijelom Balkanu, pa i ostalom slavenskom svijetu. Potpuno je izvjesno da je tim procesom obuhva}ena i Bosna, u
kojoj se, prema kasnijim izvorima, }irilo-metodska glagoljska obredna praksa na slavenskom jeziku rano ukorijenila.
U izvje{taju o svojoj misiji u
Bosni 1203. papski izaslanik
Ivan de Kazamaris (Casamaris) posebno nagla{ava da je
tamo potrebno uspostaviti tri
do ~etiri biskupije, sa biskupima koji bi, za razliku od tamo{njeg, morali dobro poznavati
latinski jezik. Vjerovatno se ovdje misli na biskupa Radogota,
za kojeg jedna kasnija hronika
bilje`i da je prilikom svog posve}enja za vrijeme bana Kulina, svom nadbiskupu u Dubrovniku, Bernardu, morao polo`iti zakletvu na slavenskom, "po{to nije znao latinski niti koji
drugi jezik osim slavenskog".
To pokazuje da je u Bosni crkvena slu`ba odavno vr{ena na
narodnom jeziku i prema slavenskim liturgijskim knjigama.
Uporedo sa vjersko-kulturnom akcijom, bizantska vlada
nastoji ogromnu slavensku masu, koja je preplavila njene ilirske pokrajine, smiriti i uklju~iti
je u svoj vojni, privredni i fiskalni sistem. Brojnim i razli~itim
mjerama ona je to uspjela putem ustanove seoske teritorijalne op}ine ili slavenske `upe,
kao proizvodne, fiskalne i vojne jedinice. Stanovnici op}ine,
odnosno `upa u kojima su se
dugo zadr`ali mnogi elementi
kolektivnog, rodovsko-plemenskog vlasni{tva, imali su polo`aj slobodnih seljaka-vojnika, uz
odre|ene poreske obaveze prema dr`avi. Time je ujedno rije-
{en problem nedostatka ljudstva kao radne snage i vojske,
{to je bio jedan od osnovnih uzroka krize kasnog rimskog carstva. Bizant je tako u~vrstio
svoje granice pa je u vremenu
od VII do XI st. do{lo do obnove njegove mo}i i potpune prevlasti na Balkanu i isto~nom
Sredozemlju. Glavni ~inilac te
obnove i mo}i jeste brojno slobodno slavensko selja{tvo sa
vojnom i fiskalnom obavezom
prema dr`avi. Tako je, kako je
to slikovito primijetio ~uveni bizantolog Georgije Ostrogorski,
svjeza slavenska krv podmladila istro{eni organizam Rimske
imperije, produ`iv{i joj, kao Bizantu `ivot za osam narednih
stolje}a.
Bosanski su Slaveni u prvim
stolje}ima po dolasku na Balkan, odnosno na podru~je Isto~nog rimskog carstva, tj. Bizanta bez sumnje dijelili sudbinu ostalih Ju`nih Slavena. Tokom cijelog X st. bizantski carevi iz tzv. Makedonske dinastije vodili su borbu za o~uvanje
dru{tvene strukture koja je
omogu}ila obnovu i odr`anje
bizantske mo}i. Ali uz sve napore oni nisu mogli zaustaviti
dvostruki prirodno-historijski
proces, koji je zahvatio Carstvo
krajem IX stolje}a. To je proces
propadanja slobodnog selja{tva, koje je davalo vojsku i poreze, i ja~anja mo}i aristokratije, koja je postepeno prerasla
u feudalni staIe`. Kraj vladavine cara Vasilija II Makedonskog 1025. istovremeno je zna~io po~etak kraja dugotrajne
obnove i mo}i Carstva. Nastupilo je prelazno razdoblje, u
kojem novi feudalni poredak
jo{ nije bio jasno odre|en, dok
je stara dru{tvena struktura
ve} bila prakti~no razorena.
Prelazno je razdoblje okon~ano
prestankom vladavine Makedonske dinastije 1081. i dolaskom na vlast dinastije Komnena, kada u Bizantu po~inje
prava feudalna epoha.
Ju`ni Slaveni su kao sastavni dio Bizanta aktivni sudionici tog procesa. Feudalizacija
3-4
Bizanta zna~i istovremeno i
feudalizaciju me|u Slavenima.
Opadanjem bizantske mo}i otvara se prostor za osamostaljivanje pojedinih slavenskih saveza, tj. plemena, odnosno `upa i oblasti i njihovo prerastanje u dr`avu pod raznim doma}im ili narodnim vladarima i
dinastijama. Izvjesno je da je
Bosna zahva}ena svim tim zbivanjima te da i u njoj dolazi do
br`eg unutra{njeg povezivanja
`upa i oblasti i procesa feudalizacije. Vrhovna bizantska vlast
u Bosni ve} je oko sredine XI
st. bila vi{e nominalna nego
stvarna. Bizantska vlada je oko
1040. morala novcem potkupljivati bosanskog bana da joj
se pridru`i u ratu protiv zetskog kneza Vojislava, koji se nastojao osamostaliti.
To pokazuje da je Bosna ve}
tada obuhvatala ve}i broj `upa
izme|u Drine i Vrbasa, koje su,
iako slabo povezane, ipak sa~injavale jednu geopoliti~ku,
odnosno dr`avnu cjelinu. Ta je
cjelina nastajala postepenim
{irenjem mati~ne zemlje Bosne, na sjeveru dolinom rijeke
Bosne prema slivovima Usore i
Spre~e, zatim dolinom Vrbasa
na zapad, prema Donjim Krajima, a na istok prema Podrinju,
te na jug Humskom zemljom
prema moru.
Proces ~vr{}eg povezivanja
ovih oblasti, pra}en procesom
feudalizacije, a time i postepene izgradnje ustanova dr`avne
vlasti, dobija na opisanom prostoru Bosne sasvim jasne oblike po~etkom XII stolje}a. Va`nu ulogu u tome imala je ~injenica da se Bosna tada na{la u neposrednom susjedstvu
sna`ne ugarsko-hrvatske dr`ave, koja je kao personalna unija nastala jednim feudalnim
ugovorom, koji su hrvatski velika{i sklopili sa ugarskim kraljem Kolomanom 1102. godine. Tim ugovorom, zvanim Pacta conventa, hrvatski su velika{i priznali ugarskog kralja za
hrvatskog kralja, a on im je za
uzvrat potvrdio sva njihova dotada{nja ba{tinska i ostala fe-
Bo{nja~ka rije~
udalna prava. Bosna je u ugarsko-hrvatskoj dr`avi, tj. u Ugarskoj, dobila najupornijeg protivnika svoje dr`avne samostalnosti. Ugarski kraljevi nastoje
svim silama pot~initi Bosnu koju su, po rije~ima Franje Ra~kog, smatrali "podno`jem" svoje dr`ave. Da bi ostvarili taj
cilj, ugarski kraljevi vr{e sna`an vojni i politi~ki pritisak na
Bosnu i ve} se od ~etvrte de-
poku{ali s juga, iz Dalmacije
kojom su ve} gospodarili, dolinom Neretve prodrijeti u Bosnu, ali da vjerovatno dalje od
Rame nisu stigli. Svi ovi spomeni i titule izra`avaju uglavnom ugarske pretenzije na Bosnu, koje samo ukazuju na ~injenicu da je Bosna ve} imala
du`u dr`avnu tradiciju. U stvarnosti, ugarski kraljevi nisu ni
po kojoj osnovi imali niti mogli
Bosna je, kako je to u najnovijoj historijskoj literaturi dokazano, bez sumnje najstarija ju`noslavenska ranofeudalna
dr`ava.
Historijska karta srednjovjekovne Bosanske dr`ave
cenije XII st. predstavljaju kao
njeni gospodari.
Tako se u jednoj povelji kralja Bele II iz 1137. navodi Bosna kao vojvodstvo (Bosniensis ducatus) u okviru njegovog
kraljevstva.
Od sljede}e, 1138. godine,
u tituli ugarskih kraljeva, me|u
ostalim, redovno se stavlja Rama (Ramae rex). U literaturi se
~esto smatra da se imenom
ove male `upe ozna~ava cijela
Bosna. Spomen Rame mogao
bi zna~iti da su ugarski kraljevi
imati bilo kakvo historijsko pravo na Bosnu.
Prvi po imenu poznati bosanski ban Bori} spominje se u
vremenu 1154-1164. godine.
To je doba kratkotrajne obnove
bizantske mo}i za vrijeme vladavine cara Manojla Komnena
1143-1180. godine. Obnoviv{i
bizantsku vlast na ve}em dijelu Balkana, Komnen se neizbje`no morao sukobiti sa ugarskim svojatanjem istog prostora. Tako se ban Bori} javlja u
vrijeme ugarsko-bizantskih raDecembar 2006.
Š 115
Bo{nja~ka rije~
tova, ali ne kao ugarski vazal,
nego kao samostalni gospodar
cijele Bosne. U ugarsko-bizantskom ratu ban Bori} se, prema
sa~uvanim izvorima, "sa svojim ~etama pridru`io ugarskoj
vojsci" prilikom opsade grada
Brani~eva (danas selo u sjeveroisto~noj Srbiji).
^im je pred opsjednuti grad
stigao car Manojlo, ugarsko-bosanska vojska je digla opsadu.
Ugarska je vojska po{la prema
Beogradu, a ban Bori} sa svojim ~etama uz rijeku Savu prema Drini, odnosno svojoj zemlji
Bosni. Kad je saznao da se Bori}, "egzarh dalmatinske zemlje
Bosne", nalazio me|u saveznicima peonskog (ugarskog) kralja, car Manojlo Komnen od-
3-4
rovao prostrane posjede u Slavoniji, na koje je Bori} pobjegao kada je Manojlo Komnen
ponovno zaratio sa Ugarskom.
U tom ratu Komnen je 1166/
67. zagospodario Dalmacijom,
dijelom Hrvatske, Srijemom i
Bosnom, koja se tada prvi i jedini put javila u bizantskoj carskoj tituli.
Sljede}i vladar Bosne koji
se po imenu spominje nakon
Bori}a jeste ban Kulin, "veliki
ban", "plemeniti i mo}ni mu`",
kako ga u svom izvje{taju
1203. ~asti papski izaslanik
Ivan de Kazamaris. Kulin je
mo`da do{ao na vlast jo{ prije
smrti cara Manojla 1180, kao
bizantski vazal. Ono {to je bitno jeste da se nakon 1180. Bo-
Po~etni ~inilac u etnogenezi Bo{njaka svakako su slavenski etnicitet i jezik koje su oni, kao i ostali Ju`ni Slaveni,
donijeli na Balkan iz neke svoje, jo{ nedefinirane pradomovine, negdje iza Karpata. Bosanski su Slaveni naselili sredi{nji dio ju`noslavenskog etni~kog prostora i na njemu vremenom izgradili svoju sna`nu feudalnu dr`avu, koja je u vrijeme kralja Tvrtka I Kotromani}a, u drugoj polovini XIV st.
zauzimala {iroke prostore na sve ~etiri strane svijeta, daleko izvan granica dana{nje BiH.
mah je odabrao "najhrabriji dio
vojske" da goni Bori}a. Ako je
bizantski car uputio protiv Bori}a najhrabriji dio svoje vojske,
to pokazuje da je bosanski ban
raspolagao sa po{tovanja du`nom silom a svemu tome op{irno svjedo~i savremenik tih zbivanja, bizantski pisac Kinam (Cinnamus). On bana Bori}a izri~ito naziva saveznikom (simahos) ugarskog kralja, a njegovu
dr`avu jasno razgrani~ava od
okolnih zemalja. Kinam izri~ito
pi{e da je Bori} skrenuo kod
Save prema Drini, "koja izvire
negdje odozgo i odvaja Bosnu
od ostale Srbije". Bosna nije,
izri~it je Kinam, "pot~injena velikom `upanu Srba, nego narod
u njoj ima poseban na~in `ivota i upravljanja".
Ban Bori} se kasnije djelatno upleo u borbe oko nasljedstva ugarskog prijestolja. Pobjednik u tim borbama, Istvan (Stjepan) IV, iskazao mu je zahvalnost tako {to mu je 1163. da116
Š Decembar
2006.
sna u mozaiku ju`noslavenskih
zemalja javlja kao ve} izgra|ena i ~vrsta dr`ava, koja se u
diplomatskim spisima razli~ito
naziva: vojvodstvo (ducatus), regija, terra, districtus, banovina
(banatus), te na kraju regnum
(kraljevstvo). U spisima se susre}e i naziv "bosanski rusag",
{to je vjerovatno iskrivljeni oblik ma|arske rije~i orszag, u zna~enju zemlja, dr`ava ili nacija.
Bosanska se dr`ava u doba
bana Kulina prostirala od Drine
do Grme~a, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim Krajevima oko Sane. S obzirom na
njenu teritorijalnu rasprostranjenost, papski izaslanik Ivan de
Kazamaris predlo`io je 1203.
da se u Bosni uspostave tri~etiri biskupije, jer je Kulinova
zemlja prostrana, velika deset
i vi{e dana hoda.
Ban Kulin je vjerovatno najtipi~nija li~nost srednjovjekovne Bosne i jedini je bosanski
vladar koji je ostao sa~uvan u
tradiciji i narodnoj poslovici:
"od Kulina bana i dobrijeh dana." U vrijeme potpune feudalne anarhije u Bosni po~etkom
XV st. jedna skupina bosanske
vlastele obratila se napuljskom
kralju Ladislavu da se bosanske granice potvrde u opsegu
koje su imale za vrijeme bana
Kulina. To pokazuje da se u Bosni, zahva}enoj feudalnim rasulom, i dva stolje}a nakon bana Kulina ~uvala uspomena na
njegovu vladavinu kao doba postojanosti i dr`avni~ke mudrosti. Bore}i se svim sredstvima
za bosansku samobitnost, ovaj
mudri ban znao se praviti i
nevje{t - kako ne razumije u
~emu su doktrinarne vjerske
razlike izme|u katoli~anstva i
patarenstva, samo da bi i sebi
i Bosni skinuo s vrata papu i
ugarskog kralja. Ban Kulin,
vi{e nego i najmo}niji bosanski vladar kralj Tvrtko I, simbolizira duh i karakter Bosne kao
osobene zemlje.
Za vladavinu bana Kulina,
pored politi~ke stabilnosti, vezuje se i zna~ajan privredni prosperitet Bosne, utemeljen na
razvoju rudarstva i trgova~kim
vezama sa dalmatinskim gradovima, posebno Dubrovnikom.
Iz ugovora (povelje) o trgovini,
koji je ban Kulin zaklju~io sa
dubrova~kom op}inom 29. VIII
1189, mo`e se zaklju~iti da je
u to vrijeme u Bosni ve} postojala odre|ena feudalna struktura vlasti. Kulin se pona{ao
kao i svaki drugi patrimonijalni
feudalni vladar. On se smatra
vlasnikom cjelokupnog dr`avnog teritorija. Kao gospodar Bosne on jam~i Dubrov~anima slobodu trgovine': i kretanja po zemlji kojom vlada. Oko bana se
ve} nalazi odre|eni izvr{ni i prinudni aparat vlasti, po{to Kulin obe}ava dubrova~kim trgovcima za{titu od eventualnih nasilja njegovih "~asnika". Najzad, tu je i njegova dvorska kancelarija, {to obi~no predstavlja posljednju kariku u izgradnji
feudalne dr`avne organizacije.
Nastavi}e se.
3-4
Bo{nja~ka rije~
FELJTON - nastavak 3
Prire|uje: Muhedin Fijuljanin
BOSANSKA CRKVA:
Novo tuma~enje (III)
avode}i da je Dini} u kontekstu izdvojio dijelove raznih tipova dokumenata, koji
su u Dubrovniku pohranjeni od
uobi~ajenih diplomatskih dokumenata, zapisnika Vije}a do testamenata, sudskih procesa, prof.
Fine ka`e da oni ozna~avaju tri
odrednice:
a) trgovina robovima. Ovo je za
heretike relevantno, jer prema
dubrova~kom zakonu katolik nije
mogao biti rob i kao takav prodavan; teoretski, ve}ina robova (isklju~uju}i robove zbog dugova ili
po ro|enju) bili su ili heretici iIi
Ijudi, koje se kao heretike prodavalo(21),
b) materijal o patarenima,
c) uredbe Vije}a o patarenima,
gdje Dini} ponovo objavljuje ranije objavljeni materijal, dok Jorga(22)
u vidu sa`etka objavljuje mnogo
novih odlomaka, koji pru`aju potpuniju sliku odnosa Dubrovnika i
bosanskih patarena.
Tre}u ediciju ju`noslavenskih
izvora o Bosanskoj crkvi ~ini Dini}evo izdanje "Nekoliko }irili~kih spomenika iz Dubrovnika"(23).
Dini} objavljuje }irili~ne dokumente o sudskim procesima dijela
imetka u testamentu gosta Radina. Vi{e materijala o ovim procesima nalazi se u njegovom
djelu Iz dubrova~kog arhiva, Knj.
III.
^etvrti ju`noslavenski izvor o
N
Crkvi Bosanskoj nalazimo u analizi V. Mo{ina, "Serbskaja redakcija sinodika v nedelju pravoslavlja"(23). lako su ovi tekstovi bili i
ranije {tampani, De~anski tekst
je {tampan u pro{lom stolje}u
kao knjiga, koja danas predstavlja veliku rijetkost. Radi se o visoko nau~nim edicijama teksta
tri sinodika, ~ija vrijednost za
prou~avanje bosanskih hereza
je ranije navedena.
su pisali strani vladari, koji su
se nadali Bosnom zavladati, ne
vidi se intimno poznavanje ideja,
koje su Bosnu pro`imale, kao
{to se mo`e na}i kod autora slavenskih izvora.
Pored toga, ugarski izvori se
~esto ponavljaju i iskazuju druge
motive. Ipak, u njima ima i zanimljivih informacija o pojedinim
doga|ajima. [i{i} navodi(24) sve
edicije ugarskih pisama, kao i
Ostaci ste}aka u Kasidolu (op{tina Priboj)
Pored ju`noslavenskih izvora
imamo i veliki broj pisama ugarskog kralja upu}enih papama,
ju`noslavenskim vladarima ili sve}enicima koji su u ju`noslavenskim zemljama djelovali. Pisma
raspravu o njihovoj sadr`ini. U
ciklusu pisama ugarskog kralja
nalazimo Biskupa Bosanskog,
poslije, oko 1250. kada se preselio u \akovo. Biskupova pisma
se odnose na Slavoniju i ugars-
21. Iako je objavljen prije 1940. slijede}i svezak [i{i} nije citirao, a sadr`i mnogo materijala o prodaji robova u
Dubrovniku, neki materijali se odnose na patarene: G. ^remo{nik, Istorijski spomenici dubrova~kog arhiva, ser. III, sveska
1, (Kancelarijski i notarski spisi 1278-1301), SKA, Beograd, 1932. Drugi svezak sadr`i manje materijala o robovima, kasnije je ^remo{nik objavio pod naslovom, Spisi dubrova~ke kancelarije, knj. I (Zapisi notara Severia de Savere, 1278-82),
JAZU, Zagreb, 1951.
22. N. Jorga, Notes et Extraits pour Servir a l'historie des Croisades au Xe siecle, Paris, 1899.
23. U Prilozi, XXI, sv. 1-2, 1958, pp. 94-110.
24. Analiza tekstova, u Vizantijski vremenik, XVI, 1959, pp. 317-394. Tekstovi su {tampani u svesku XVII, 1960, pp.
278-353. Anatemizirana imena vidi, pp. 302, 345, 348.
Decembar 2006.
Š 117
Bo{nja~ka rije~
ki dvor, ali malo na samu Bosnu.(25)
II Izvori Katoli~ke crkve
U ovoj kategoriji raspravlja se
papinska prepiska o Bosni, pisma koja se odnose na misiju papinskih legata, dokumente u vezi s inkvizicijom u Italiji - u kojoj
su se mjeri inkvizitori zanimali
za doga|aje u Bosni - i franjeva~koj misiji u Bosni. Svaka od
tri kategorije izvora (papinska
kancelarija, inkvizicija i franjevci)
su nezavisni izvori jedan o drugom, ali su autori izvora, istovremeno, u vezi, pa se ne mogu, u
potpunosti smatrati neovisnim.
Katoli~ki izvori su posebno
zna~ajni, bez njih i historijskih
djela pape Pia II - govorit }e se u
hronikama - histori~ar bi imao
malo razloga za sumnju da je u
Bosni bilo dualizma. Gotovo sve
reference o manehizmu ili doktrinama ili praksi, koje bi se mogle nazvati dualisti~kim, dolaze
iz katoli~kih izvora. Ova ~injenica povela je mnoge nau~nike,
koji `ele raspravljati da Bosanska crkva nije bila dualisti~ka,
tvrdnji da samo jedna kategorija
izvora i to iz strane zemlje (organizacije, jasno neprijateljske prema Bosanskoj crkvi) govori o dualizmu, zbog ~ega prof. Fine odbacuje dokaze u ovom pisanju.(26)
Me|utim, to je isuvi{e lagan
izlaz iz situacije, koji, zaista, nije
opravdan. Kao {to je ve} re~eno, katoli~ki izvori uklju~uju dokumente nekoliko raznih kategorija, koji su nastali u periodu ne-
3-4
koliko stolje}a, pa, dokumente
a priori u cjelini odbaciti, nije mogu}e. Svaka kategorija katoli~kih izvora - i ~esto svaki specifi~ni dokument - mora se pojedina~no analizirati i samo na taj
na~in, kako isti~e prof. Fine, mo`emo do}i do validnih zaklju~aka o pouzdanosti pomenutih dokumenata.
Ali, ovdje bi trebalo ista}i, da
~ak u crkvenim izvorima (pravoslavnim ili katoli~kim), koji su
autenti~ni, neizbje`no je da se
na|u i neke iskrivljene stvari, a
rezultat je neujedna~ena slika o
hereticima (ili {izmaticima). Iskrivljena slika se javlja zbog ~injenice da se u izvorima samo pominje da su njihovi protivnici skrenuli od pravovjerja a nikada ne
navode, s kojim pravovjerjem se
njihovi protivnici sla`u. Ako su
grupu napadali samo zbog malog broja "gre{aka" u pravovjerju, ne govori se o osnovnom pravovjerju, nego samo o devijacijama. [tavi{e, savremni inkvizitori, a kasnije i nau~nici su imali
tendenciju da devijacije budu osnova hereti~kog vjerovanja (~ak i
da stvore sistem), a pri tome ne
pomisle da su devijacije mogu}e
periferna vjerovanja, a nikako sredi{nja ta~ka stvarnog vjerovanja.
Tako|er bi trebalo pomenuti
da ovi izvori ~esto govore o hereticima, da su odre|enu praksu
odbacili; ali to ne bi trebalo zna~iti da su to u potpunosti u~inili, ali je moglo zna~iti da se u
Katoli~koj crkvi odbacila praksa.
Naravno, mi ne mo`emo znati
kako je malo odstupanje bilo, da
Ii je inkvizitor malo odstupanje,
mogu}e, smatrao "odbacivanje"
prakse. Zbog toga se u ovim izvorima na temelju optu`bi mo`e
zaklju~iti da su heretici na svaki
na~in odbacili funkciju sakramenata; umjesto toga, mogu}e su
heretici kod molitve imali drugi
koncept i praksu.
Na kraju, zapa`amo tendenciju da se devijacije pove`u s ustanovljenim herezama. To je lako moglo rezultirati {irenjem bosanske ideje ili je ona bila iskrivljena, pa je koincidirala s klasi~nim hereti~kim krivovjerjem.
Ovakva identifikacija Bosanske
crkve, ne samo da je Katoli~koj
crkvi pru`ila vi{e opravdanja da
bosansko "krivovjerje" osudi, nego je i stvorila mogu}nost polemike, optu`bi i pe`orativnih etiketa u cjelini, koje se nalaze u
antihereti~koj literaturi. Naravno, kada je jednom etiketa postavljena (npr. od Bosanca napraviti maniheja) teolog bi te`io u
igru uvesti cijeli niz drugih ideja
povezanih s dualizmom, bilo da
su ideje u Bosni postojale ili da
nisu postojale.
III Papinski izvori
Papinske izvore, koji su u ve}ini autenti~ni, moramo ozbiljno
prou~avati. Kada se govori o
njima mora se ista}i da ne postoji razlog za sumnju da su papinske prepiske s kojima raspola`emo krivotvorene, iako je bilo
ne{to pisama, sada, izgleda, izgubljenih, ~iju bismo autenti~-
25. F. [i{i}, op. cit., pp. 1-38.
26. Od oko 1250. kada se Biskup Bosanski preselio u \akovo u Slavoniju do propasti bosanske dr`ave, Biskup
Bosanski u samoj Bosni nije imao ulogu, osim Peregrin Saxona (Sakson) (biskup oko 1349-55), koji je bio blizak banu
Stjepanu Kotromani}u prije nego {to je postao biskup, a vezu je odr`ao i kada je na ovu du`nost do{ao. O Peregrinu bit }e
govora u Poglavlju IV. Sjedi{te Biskupa Bosanskog bilo je van Bosne. Glavna uloga mu je bila (koliko je poznato iz sa~uvanih
dokumenata) prisustvovati objavi povelja ugarskog kralja ili vlastele koji su `ivjeli na sjeveru Save, pratio ili sudio sva|e oko
zemlje u Slavoniji. U dokumentima ove biskupije, uop}e, nema podataka o Bosni. Najva`nije je da je biskup u \akovu bio
odsutan i imao je slabe veze s doga|ajima u Bosni, on je ostavio u vakum, koji je trebalo popuniti. Zanimljiv fenomen je,
koji govori da je uloga Biskupa Bosanskog u \akovu bila gotovo formalna (i bezna~ajna) i ~injenica da je Biskup Bosanski
nekada svjedo~io ugarskim poveljama, a on je, tada, ve} bio mrtav. Na primjer, 18. maj 1364. nalazimo da je Peregrino
Bosnensis bio svjedok kraljevskom darivanju hrvatskoj porodici Baboni}. Darivanje je ranijim ~inom potvr|eno, 1330.
Peregrin je bio Biskup Bosanski, od 1348. ili 1349. do 1355. godine. Innocent VI je 1356. imenovao Petra biskupom.
Peregrin je, tako|er, naveden kao svjedok potvrdi darivanja Stjepanu Frankopanu 1292. i 1364. godine. Vidi se da je kraljevska kancelarija nekada, jednostavno, mehani~ki iz ranijih povelja prepisala imena svjedoka. Zbog toga smo sumnji~avi
da li su svjedoci ugarskih povelja, zaista bili prisutni. Drugo, vidimo da je bosanski biskup imao mali zna~aj jer je ugarski
~inovnik samo prepisao listu imena i nije imao pojma ko je bio biskup 1364. kada je Peregrin bio mrtav cijelo desetlje}e.
U vezi s dvije povelje, vidi CD, XIII, pp. 371-72, i pp. 414-15.
118
Š Decembar
2006.
3-4
nost morali ispitati.
S obzirom da se, kako autor
knjige navodi, papinstvo smatralo za strani i neprijateljski izvor,
posebna pa`nja se mora posvetiti kako se ti izvori (papinski
dokumenti u toku cijelog srednjovjekovnog perioda govore o
herezi u Bosni) interpretiraju.
Najzna~ajnija ~injenica u papinskim izvorima je, da isklju~ivo imamo jednostranu papinsku
prepisku. Veoma rijetko nalazimo pisma upu}ena papama, na
koja su odgovarali. To je posebno lo{e, jer bi pisma papama,
pretpostavimo, opisivala situaciju u Bosni i prirodu religijskih devijacija. U odgovorima, papa je
obi~no pisao malo vi{e od informiranja svojih predstavnika, koja }e sredstva koristiti u iskorjenjivanju hereze u Bosni. Pisma
papinske kancelarije, zaredom,
jednostavno ukazuju na heretike. Mo`e se postaviti pitanje,
{ta su pape, ustvari, znale, jer
nisu u svojim pismima bili specifi~ni. ^ak, i da su papinski predstavnici i Ijudi koji su im pisma
upu}ivali, dobro poznavali prirodu hereze, o~ekivali bismo, ponekad, od papa da neko ime i
vrstu hereze pomenu (npr. katar), a umjesto toga su uvijek pisali samo "hereza". O~ekivali bismo da su pape u nekoj prilici,
svojim predstavnicima dali specifi~nu sugestiju kako ispraviti
gre{ke doktrine, koje bi sadr`avale specifi~ne informacije o herezi. Oni to nikada nisu u~inili.
Poznat nam je samo jedan slu~aj iz 1351. godine. Papa Klement VI je jednom od svojih legata detaljno opisao prirodu krivovjerja {izmatika u Albaniji, Humu i Srbiji. On je smatrao zna~ajnim detaljno raspravljati o devijacijama, {to su bile dobro poznate razlike izme|u Isto~ne i
Zapadne crkve.(27)
Da Ii je papa ikada imao na
umu, da je potrebno informirati
svog legata, koji je u Bosnu
krenuo, na koje }e krivovjerje u
Bo{nja~ka rije~
Bosni nai}i? Zbog toga, po malo, ne mo`emo donijeti odluku.
Pape su, sigurno, imale nekoliko izvora informacija o Bosni,
koji su bili jedan o drugom nezavisni. Ukoliko su pape sumnjale
u herezu, mogli su, znamo i slu~ajeve da su tako i postupili,
uputiti svoje legate. Sigurno je
ilici odlu~io da sve navode ispita, jer je sumnjao u motive Ugara, pa je odabrao dvojicu Dalmatinaca da stvari ispitaju.(28) Rezultati njihovog ispitivanja nisu
sa~uvani, pretpostavka je da je
papa njihov izvje{taj primio. Pape su u nekim prilikama upu}ivali legate iz Italije. Nekada lega-
Ste}ak - Radimlje
da Ugari nisu uvijek pape zavaravali, {to se vidi iz ~injenice, da
je 1248. papa Innocent IV rekao
Ugarima da prestanu sa svojom
pri~om i da se odreknu akcije u
Bosni, {to je uslijedilo nakon pisma bosanskog bana Ninoslava
u kojem je papu uvjerio u svoje
katoli~anstvo. Papa se u ovoj pr-
ti nisu mogli dobro shvatiti {ta
se de{ava zbog nepoznavanja
jezika; sumnjivo je da su mnogi
Ijudi na bosanskom dvoru, prije
dolaska franjevaca 1340-tih,
znali latinski, a isto tako je pitanje da Ii su Talijani znali neki
slavenski jezik. Me|utim, u nekim prilikama (kao misija Joha-
27. Ovo se stanovi{te nalazi kod fra I. P(etrovi}), Kr{}ani Bosanske crkve, Sarajevo, 1953, kao i u djelima V. Glu{ca,
(vidi Bibliografiju).
28. CD, XII, p. 33.
Decembar 2006.
Š 119
Bo{nja~ka rije~
nnesa de Casamarisa (Johanes
Kazamaris) kod Kulina Bana,
1203), legate su pratili sve}enici s obale Jadrana (Marinus, Arhi|akon Dubrova~ki, 1203), koji
je sigurno oba jezika poznavao.
I pored ~injenice da su pojedini legati, zaista, podnijeli izvje{taje, javlja se problem kvalitete
njihovih informacija. Osim problema komunikacije na razli~itim
jezicima (i pote{ko}a), javio se i
problem kulturnih razlika. Obrazovani Talijan je sasvim dobro
mogao smatrati herezom pagansku praksu, koju je bosanski
seljak izmije{ao s kr{}anstvom.
Ali, pored toga, Bosna nije bila
zemlja u kojoj je plamtio entuzijazam i interes za crkve i formalne religije, postavlja se pitanje
kada je legat {etao gradom i
selom, da je uop}e na{ao ne{to
hereti~ko. Legat sigurno nije sreo
heretike, koji se svojom vjerom
u prsa busaju. Prema tome, ako
je legat `elio do}i do informacija
o lokalnim vjerovanjima i praksi,
on se morao raspitivati. Jedina
"hereza" na koju je legat, vjerovatno, nai{ao i zapazio, bili su
odgovori na pitanja, koja je postavljao. Sigurni smo da su teolo{ka pitanja seljaka zbunjivala.
Ako seljak pitanje nije razumio,
njegov odgovor nije imao vrijednosti. Po svoj prilici legat je
imao ranije ste~enu predstavu o
herezi u Bosni, o~ekivali bismo
da je postavljao pitanja o vjerovanjima u vezi s herezom, koju
je mislio da se tame nalazi. Tako, legat postavljaju}i seljaku komplicirana teolo{ka pitanja (npr.)
3-4
o dualizmu, mogao je od seljaka, koji nije ni{ta shvatio, dobiti
pozitivne, ali krive odgovore.(29)
Legat bi se potom zadovoljio
(npr.) da dualizam i hereza, zaista, u Bosni postoje, a seljak
"kr{}anin" bi se vratio svom
oranju i plugu i svojoj doma}oj
praksi.
Ovo je samo hipoteza, ali moramo i}i korak dalje, nego {to
se op}enito radi kada se govori
o izvorima ili informacijama. Nije
dovoljno samo re}i da je papa
znao {ta se de{avalo, jer su
razni legati stvarno posje}ivali
Bosnu. Mora se znati, da posjeta jednoj zemlji ne zna~i da se
zemlja i razumije. Ta~nost izvje{taja posjetioca zavisi od toga
{ta je on radio dok je u toj zemlji
boravio, gdje je i{ao, skim je razgovarao, o cemu je govorio, koja
je pitanja postavljao, kako ih je
postavljao. Na`alost, informacije ove vrste olegatima nemamo.
Zbog toga, ne mo`emo govoriti
da Ii su legati ili nisu, podnijeli
izje{taje od izvjesne vrijednosti.
Dalje, u nekim slu~ajevima pitanje je da Ii je izvjesni legat, koji
je Bosnu opisivao, ikada zemlju
posjetio; kada je Franjeva~ka vikarija u Bosni osnovana u 1340tim, obuhvatala je polovicu Balkana, pa nije mogu}e re}i kuda
je legat, zapravo, i{ao kada je u
"Bosnu" krenuo, ukoliko dvorovi
koje je posjetio, nisu specifi~no
navedeni. Me|utim, znamo definitivno da je u svakom stolje}u,
bar nekoliko legata li~no posjetilo samu Bosnu i pretpostavimo,
da su podnijeli izvje{taje. Teks-
tovi izvje{taja nisu sa~uvani, pa
ne mo`emo njihov kvalitet ni vrednovati.
Prema tome, moramo zaklju~iti da su pape imale izvjesnu
vrstu informacija iz nekoliko nezavisnih izvora (kralj i visoki kler
u Ugarskoj, sve}enici s jadranske obale, papinski legati, a od
1340. franjevci) i na taj su na~in
bili u prilici da ne{to {ta se de{avalo saznaju. Kako objasniti
nejasno}e u pismima? Odgovor
na problem se jasno nalazi u
tome {ta se u papinskoj kancelariji odigravalo. Gdje je informacija primljena? Ko je informaciju
primio? [ta je s informacijom
u~injeno? Koji su funkcioneri o
sadr`aju obavije{teni? Gdje je
informacija pohranjena? Ko je
pisao papinske odgovore o Bosni, da Ii su pisci imali pristup
materijalu koji je stigao? Ovo su
pitanja na koja ne mogu odgovoriti, a koja bi zna~ila potpunu
studiju o proceduri i funkcioniranju papinske kancelarije. Samo
izradom ovakve studije bili bismo u poziciji imati, zaista, kvalificirano mi{ljenje o vrijednosti
papinskih izvora.(30)
Dalje, problem informacija,
koje je papinstvo imalo i koristilo je na~in kako je materijal papama prezentiran. Na~in pisanja
papa odra`ava vi{e od neprijateljskih osje}anja; ton i stil papinskih pisama u kojima se ~esto
govori o bosanskim hereticima
ima mnogo sli~nosti s onim, {to
profesor Hofstadter naziva "paranoidnim stilom."(31) Papinstvo
se 1200. svim silama na {irokoj
29. CD, IV, pp. 241-42.
30. Malinowski zanimljivo opisuje probleme s kojima se legat suo~avao ako je na osnovu pitanja o vjerovanjima u Bosni
poku{ao izvesti zaklju~ke,"..."doma}i Ijudi (mno`ina) nisu imali vjerovanja ili neku ideju. Svako je imao svoja vjerovanja i
svoje ideje. [tavi{e, ideje i vjerovanja su postojale u svjesno formuliranim mi{ljenjima pripadnika zajednice. One su
ugra|ene u dru{tvenim institucijama i izra`ene u pona{anju doma}ih Ijudi, pa se, takore}i, moraju izvla~iti".
"Kako domoroci zami{ljaju povratak balome (tip duha)? Ja sam obi~no ovo pitanje adekvatno formulirano postavio nizu
upitanih Ijudi. Odgovori su, na prvom mjestu bili, uvijek djelimi~cni - doma}i ~ovjek bi vam uvijek rekao samo jedan aspekt,
veoma ~esto irelevantan u odnosu na va{e pitanje, {ta se u tom trenu u njegovoj glavi zbivalo.
Druk~ije ne bi postupio ni neobrazovan "civilizirani" ~ovjek. Pored djelimi~nih odgovora i ponovljenih pitanja kako bi upitani popunio prazninu, odgovori su, nekada, bili izuzetno neodgovaraju}i ili kontradiktorni. Neodgovaraju}i odgovori jer Ijudi,
kojima se pitanje postavljalo, pitanje nisu ni shvatili, u svakom slu~aju nisu bili u stanju opisati slo`enu ~injenicu, kao {to
je njihov mentalni stav, mada su drugi odgovori bili za~u|uje}e pametni i upitani su, gotovo, shvatili {ta ih je etnolog pitao.
"[ta sam trebao raditi? Izmisliti neku vrstu 'prosje~nog mi{ljenja?' "Donijet sud o tome bilo je veoma te{ko. Osim toga,
jasno je da su njihova mi{ljenja bila samo mali dio dostupnih informacija. Svi Ijudi, ~ak i oni, koji nisu znali red o povratku
balome i {ta o tome misle, uprkos tome su se u odnosu na balomu pona{ali na izvjestan na~in, slijedili izvjesna pravila
obi~aja i dr`ali se izvjesnih kanona emocionalnih reakcija." (Malinowski, op.cit..,pp. 240-42). On postavlja probleme, koji
se odnose na svako dru{tvo, koje je nepismeno.
120
Š Decembar
2006.
3-4
osnovi borilo protiv hereti~kog
pokreta u ju`noj Francuskoj, pa
su zlo protiv kojeg su se u drugim zemljama borili, projektirali i
na bosansko seosko dru{tvo, a
i{lo se zatim da Bosna bude u
okviru ove projekcije. Pape su
Bo{nja~ka rije~
ton o herezi u Bosni; vjerovatno,
mo`emo opravdano zaklju~iti da
u ranim papinskim pismima postoji veliko pretjerivanje o obimu, zna~aju i brzini kojom se hereza {irila me|u stanovnicima
Bosne.
Ostaci ste}aka - Klokotnica
~ule da heretici idu u Bosnu ili
da se u Bosni nalaze, pa su se
uzbunili da }e Bosna postati
druga ju`na Francuska; nedostatak informacija u Rimu o Bosni,
nije zna~io da se njihove brige
smanje. Prema tome, ovo moramo uzeti u obzir kada u papinskim pismima vidimo histeri~ni
Trebalo bi naglasiti da je i
pored vjerovatno}e da su u Bosni postojala dva razna pokreta
- Bosanska crkva i mala dualisti~ka hereti~ka struja - papinska
prepiska zbog nepoznavanja stvari, {eme ili pomanjkanja interesa - op}enito nije pravila razliku, nego je sve devijante trpala
u isti ko{, kao heretike. ^itaocu
je obi~no nemogu}e odrediti, da
Ii papa ukazuje na jednu ili vi{e
grupa kada ka`e "heretici" i ~ak
je mogu}e, da je isti papa, termin u raznim prilikama {iroko i
naizmjeni~no koristio. Zbog toga, kada ~italac u papinskim izvorima nai|e na termin "heretik" ne mo`e ga uzeti za gotovo.
Druga, veoma zanimljiva ~injenica u papinskoj korespondenciji je promjena karaktera u
1440-tim godinama. Prije ovog
desetlje}a bilo je samo nekoliko
referenci da su pape vjerovale
da je u Bosni bilo dualizma. Sve
ove reference su se javljale u
dokumentima, koji su neosporno bili autenti~ni.
1) Innocent III je 1200. izjavio da sumnja da su bosanski
heretici katari. Termin "katar" u
Bosni vi{e nikada nije pomenut.(32)
2) Dokument o Bilinom polju
iz 1203. koji je papa sigurno vidio i pismo pape Ivana XXII iz
1319. ukazuje na praksu, koja
bi se mogla povezati s dualizmom.(33)
3) Gregor XI je 1373. pomenuo "obo`avanje heretika",(34) {to
bi se, mogu}e, moglo povezati s
katarskim obi~ajem obo`avanja
perfecti; kao usamljen slu~aj,
ipak bi se, isto tako, moglo pri-
31. A. C. Shannon, The Popes and Heresy in the Thirteenth Century,Villanova, Pa., 1949, pp. 3, 8-10 skrenuo je pa`nju
na isti problem. On je zapazio zajedni~ku pretpostavku me|u nau~nicima da su srednjovjekovne pape dobro poznavali
herezu i pojedina na~ela sekti, ka`e: "Ova pretpostavka se osniva na anahronizmu koji se pripisuje papama u 13. stolje}u,
kao i rapidne i ta~ne mogu}nosti komunikacije i informacija, koje se u 20. stolje}u uzimaju za gotovo. Mo`da je opravdano
donijeti zaklju~ke, ako je zvani~na prepiska papa pouzdan kriterij njihovog poznavanja osobenosti raznih hereti~kih grupa,
onda su samo jedan ili dva zaklju~ka mogu}i. IIi su pape pretpostavljale da su hereti~ke doktrine bile veoma dobro poznate
da bi ih se ponavljalo - pretpostavka, {to pape nisu tra`ile dodatne informacije ili su imali op}e znanje o postoje}im herezama i zadovoljile se borbom protiv doktrinalne disidencije u cjelini. U svakom od ovih slu~ajeva ako bi se oslonili na papinske
informacije o raznim popularnim herezama, {to bismo saznali bilo bi izuzetno {turo i nezadovoljavaju}e." On je zapazio tendenciju da se lokalne hereze nazivaju po glavnim herezama a da nije ustanovljen identitet doktrine ili me|usobna
povezanost. On nagla{ava ~injenicu da su pontifikati u 13. stolje}u, iako su stalno osu|ivali i ekskomunicirali heretike,
ikada prikazali vjerovanja bilo koje grupe ili u svojoj prepisci otkrili, {ta su bila vjerovanja disidentskih grupa. Shannon
zaklju~uje da se Innocent III vi{e zanimao za antireligijske aspekte hereti~kog u~enja i dosljedno {irenje hereze u narodu
nego da je pa`ljivo pravio razliku me|u pojedinim grupama i njihovom ~udnom u~enju. On zaklju~uje: "Pa`ljivo ispitivanje
papinske prepiske, izgleda da bi dovelo do zaklju~ka da je papinstvo primarno bilo zainteresirano za otkrivanje i gu{enje
hereze u op}em smislu, ali manje zainteresirani da se zna ta~no o kojim se gre{kama radi."Shannon je, naravno, pisao o
zapadnoj Evropi, posebno Francuskoj, ali sve {to je rekao, ~ak se i vi{e odnosi na Bosnu, regiju na periferiji katoli~anstva,
za koju su pape imale manje interesovanja, ali i manje izvora informacija.
32. R. Hofstadter, "The Paranoid Style in Ameican Politics," pp. 3-40, u zbirci eseja pod istim naslovom, New York,
1967. (Vintage paperback edition). lako je Hofstadter naglasio ameri~ke primjere, ova "paranoja" nikako nije samo
ameri~ka ili ~ak moderna bolest.
33. CD, III, pp. 14-15. Sadr`aj ovog i slijede}ih dokumenata raspravljat }e se u narativnim poglavljima.
34. Vidi, Poglavlje III; CD, VIII, p. 535, pismo iz 1319. godine.
Decembar 2006.
Š 121
Bo{nja~ka rije~
pisati lokalnoj praksi.
4) Bonifac IX pisao je Sigismundu, ugarskom kralju u decembru 1391. o opasnostima, koje njegovom kraljevstvu prijete.
Osmanlije su posebno izdvojeni,
a pominju se maniheji i drugi
heretici, na kraju se nagla{avaju
{izmatici u Bosni.(35) Gdje su se
ta~no maniheji u Sigismundovom kraljevstvu nalazili nije navedeno. Referenca o Bosni, me|utim, specifi~no, povezuje ovu
zemlju sa {izmaticima.
5) Godine 1435. na Vije}u u
Baselu, biskup "Terbipolensis"
je predlo`io da Vije}e poduzme
korake da se Bosansko kraljevstvo pokrsti, jer je bilo zara`eno
manehizmom. On je izjavio, da
je prilikom svoje posjete Bosni,
bio veoma srda~no do~ekan,
stanovnici su bili smjerni i gostoljubivi, on je sprije~io da mu
ne poljube noge.(36) Od svih pet
referenci, samo referenca o Bilinom polju, jasno oslikava Bosansku crkvu (tj. organizaciju, koja
}e postati crkva). Ostale ~etiri
reference su se mogle odnositi i
na druge pokrete.
Prema tome, prije 1440. raspola`emo u papinskim izvorima
s malo referenci, kao i u izvorima koncila o dualizmu u Bosni.
Mo`e se postaviti pitanje da Ii
su se pape sje}ale u 15. stolje}u najranijih referenci. Uz pomenute reference postoje i dokumenti inkvizicije iz 13. ali iz 14.
i po~etka 15. stolje}a, koji govore o bosanskim dualisti~kim hereticima. Mi }emo neke izvore
inkvizicije, ukratko, ispitati, ali u
analizi referenci o dualizmu u
papinskim dokumentima, mora-
3-4
mo uzeti u obzir mogu}nost, da
su pape preuzeli mi{ljenje iz dokumenata inkvizicije.
Drugi, mogu}i izvor o vjerovanju papa da su bili zavedeni
terminom "pataren". U Italiji, u
13. stolje}u termin je ozna~avao dualiste. Iz nepoznatih razloga su dalmatinski izvori o Bosanskoj crkvi govorili kao patarenskoj, iako }emo o tome kasnije
raspravljati, jer postoji malo dokaza da je Bosanska crkva bila
dualisti~ka.(37) Mogu}e su Dalmatinci po~eli koristiti termin
"pataren" za Bosansku crkvu,
jer je imala izvjesnu sli~nu praksu mogu}e i primila - od dualisti~kih heretika. Me|utim, bez
obzira na dalmatinsku etiketu za
Bosance, koja se tame redovito
koristila, bilo bi prirodno za Talijane (uklju~ivo i pape) da Bosance nazivaju patarenima, jer su
pretpostavljali da su Bosanci i
bili dualisti. Kako su dalmatinski izvori ~esto koristili termin
"patareni" za Bosance samo u
15. stolje}u, dok crkveni izvori koriste termin "maniheji" u 1391,
1435. i ponovo poslije 1440-tih;
veza terminologije dvije grupe
izvora nije neprirodna. Na primjer, imamo dubrova~ko pismo iz
1433. upu}eno Vije}u u Baselu,
koje Bosansku crkvu naziva "patarenskom". (38) Ovo je pismo moglo poslu`iti kao izvor biskupu
Terbipolensisu da na Vije}u koristi termin "manihej". Pomenuti
biskup, pretpostavimo, nije poznavao slavenski jezik, prilikom
posjete Bosni nije mogao raspravljati o teologiji. Kona~no, ako
s razlogom vjerujemo da je u Bosni i bilo dualista, zasebna gru-
pa od nedualista zvanih patareni, nije iznena|uju}e da je do{lo
do konfuzije o pomenutim grupama i u glavama stranaca.
U svakom slu~aju reference
u 1440-tim o dualizmu u Bosni
su bile redovite; {to je potrajalo
sve do propasti bosanske dr`ave, kasnije su pri~e o dualizmu
ulazile u hronike i ubrzo je bio
prihva}en stav o Bosanskoj crkvi, {ta je ona predstavljala u
toku cijelog srednjovjekovnog
perioda. Razlog da su ljudi povjerovali ispravno ili neispravno
da je Crkva bila dualisti~ka je,
uglavnom, zbog sadr`aja izvora
nastalih u zavr{na dva desetlje}a bosanske nezavisnosti. Postavljamo temeljno pitanje: [ta
se odigralo u 1440-tim? Da Ii se
situacija u Bosni promijenila?
Da Ii je dualisti~ki pokret, koji se
povremeno u papinskim izvorima kao i uzvorima inkvizicije javljao, odjednom porastao i privukao mnoge sljedbenike? IIi, je
pokret preuzeo jedno krilo Bosanske crkve? IIi su neki Ijudi na
papinskom dvoru ili u vezi s
njim, iz svojih vlastitih motiva,
odlu~ili da od dualizma ispletu
veliku temu, ili da od male sekte
naprave veliki pokret ili da izgleda da je {izmati~ka crkva bila s
herezom povezana?
0 ovom problemu raspravljat
}e se u Poglavlju VI. Ali, u raspravama o izvorima ovdje, prof.
Fine skre}e pa`nju na ~injenicu
da su se u nekim dokumentima
poruke promijenile.
Trebalo bi naglasiti, iako u
1440-tim u nekim pismima, po~injemo nailaziti na termin "maniheji", ranija op}a terminologija
35. D. Kniewald, "Vjerodostojnost... Rad (JAZU), 270, 1949, p. 162.
36. Bullae Bonifacii IX, pt. 1 (1389-96); Monumenta Vatican a Hungariae, Ser. I, Vol. 3, Budapest, 1888, pp. 178-79.
37. Monumenta conciliorum Generalium XV, Concilium Basiliense, II, Vindobona, 1873, Joannis de Segovia, Historia
gestorum Generalis Synodi Basiliensis (E. Birk ed.), lib, IX, Chap. 5, p. 750. Postavlja se pitanje koju je biskupiju predstavljao biskup Terbipolensis. Ako se radilo o Herbipolensisu on bi bio Biskup Wurzburga ako je bio biskup Tervipolensis, onda
je bio Biskup Trevisa.
38. M. Vego, Povijest Humske zemlje, Samobor, 1937, I, p. 145. napominje da se termin pataren upotrebljavao za
vjernike Bosanske crkve, jer su se borili protiv autoriteta Katoli~ke crkve, odbijali reforme (prije nego gre{ke u doktrini). On
zaklju~uje da se termin koristio za svakog pobunjenika protiv Rima. Nismo u mogu}nosti prikazati ta~nost Vegine tvrdnje,
ali }emo u narativnim poglavljima to imati na umu. Kada se termin "pataren" u nekim prilikama koristi za opis Ka~i}evih
pirata u Omi{u, Vegino mi{ljenje ima svoju te`inu; mo`emo dodati da se termin rijetko u izvorima koristi, zna~i ne{to drugo,
vi{e specifi~no nego {to je Vego rekao.
122
Š Decembar
2006.
3-4
"heretici", "{izmatici", "patare- tvorenom dokumentu prevario, s
ni" se nastavila ta~no, kao rani- razlogom sumnjamo da pisma,
je, ustvari jo{ se ~e{}e koristi mogu}e, nisu bila izvorna.
Pisma veoma sumnjive autenego etiketa dualista, ~ak i ponti~nosti su:
tkraj bosanske dr`ave.
1. Pismo Benedict OvetariuPapinska pisma, koja se odnose na manehizam u Bosni di- sa, sekretara kralja Cipra upu}en Biskupu Padovanskom od
jele se u dvije kategorije:
a) pisma s kojima jo{ uvijek 1. oktobra 1442. godine. U piraspola`emo, a nalaze se u nau- smu je opisan dolazak Biskupa
~nim zbirkama dokumenata obja- od Ferrare na papinski dvor s
vljenih u pro{lom i polovici ovog legatom kralja Bosne, koji se jastolje}a. Pisma su neosporno vno, u ime kralja i Bosanskog
autenti~na i redom }emo ih
razmatrati u poglavljima ove
studije.
b) pisma koja nisu na isti
na~in objavljena, nego su se
pojavila u velikom izboru historija 18. stolje}a, citiraju veoma mnogo papinska pisma.
Od nekoliko pisama, dva
pisma su nau~nici ~esto koristili, pojavila su se samo u
ovim djelima. Korisno je istra`ivati papinske arhive da bi
se pisma na{la. Pisma, ~ija
je autenti~nost sporna, ~esto se pojavljuju u Raynaldievoj Ecclesiastical History ili
u Farlatievom Illyricum Sacrum. Oba pisca su bili sve}enici, ali i histori~ari; bili su
ubje|enja da je Bosanska
crkva isto {to i bosanska hereza i po svojoj prirodi dualisti~ka. Raynaldi je redovito
u svom pripovijedanju koristio termine specifi~ne za dualizam, iako su pisma koja
su mu bila osnova samo
pominjala "herezu". Veoma je Ste}ak - Radimlje
~udno da pomenuta dvojica
histori~ara, ponekad, nisu pro- kraljevstva odrekao manihejsmijenili, tu i tamo, rije~ "heretik" kog u~enja i primio rimsku vjeu "manihej" u svojim tekstovi- ru.(39) Bez obzira da Ii je dokuma, koje su pisali i ~itaocima ment autenti~an ili nije, "Biskup
stvari objasnili. Na kraju, oni su od Ferrare" je sigurno gre{ka jer
bili ubije|eni da su dva termina Tomo, Biskup Hvarski (Farensis)
ekvivalenti, promjene zbog razja- je 1442. bio papinski legat u
{njenja, ne mo`e im se uzeti za Bosni. Nekoliko razloga navodi
zlo. Farlati, kao {to }emo vidjeti, da se u ovaj dokument posumtako|er se, bar o jednom krivo- nja. Da je javna konverzija ob-
Bo{nja~ka rije~
jelodanjena, nije vjerovatno da
je Nikola V, mogao pogrije{iti za
pet godina i re}i da je nasljednik
Tvrtka II, Stjepan Toma{, prvi
bosanski kralj koji je pre{ao na
katoli~anstvo.(40) 0 ostalim dokazima raspravljat }e se u Poglavlju V jer je o~igledno da je Tvrtko II ve} bio katolik prije 1442.
godine. Naprimjer, u 1428. papa se slo`io da se Tvrtko o`eni
katolkinjom, a 1433. papa je
Tvrtka izuzeo od posta iz zdravstvenih razloga.(41)
2. Farlati nam je rekao da
je Stjepan Toma{ bio manihej
ili pataren (smatrao je dvije
rije~i sinonimima), citira drugo
pismo i navodi da ga je napisao papa Eugen IV, 3. novembra 1445. u kojem se ka`e da
se bosanski kralj tu`io da u
svom kraljevstvu ni{ta protiv
heretika ne mo`e poduzeti, jer
su tako mo}ni i zapravo, mora
prvake (primariis) sekte zbog
njene snage po{tivati; ina~e bi
njegovo kraljevstvo bilo ugro`eno. U pismu se dalje navodi
spisak raznovrsnih vjerovanja,
o~ito dualisti~ka, pretpostavljaju}i da ih se bosanski heretici
dr`e; oni misle da vide inkarnaciju strast i Kristovo uskrsnu}e, da je |avo Bogu jednak,
vjeruju u dva na~ela, protiv su
Starog zavjeta, a Novi zavjet iskvaruju, protive se braku i nekoj vrsti hrane.(42) Radi se o jedinom papinom pismu u kojem
se detaljno govori o hereti~kim
vjerovanjima u Bosni. Pismo u
papinskoj prepisci se automatski u njegovoj korespondenciji
izdvaja. Dokumenti su dosljedni
i povezuju talijanske katare s raznim slavenskim dualistima. Ni{ta se ne ka`e o ulozi dualizma u
slavenskim zemljama. Ili inkvizicija o tome nije mnogo znala ili
se malo zanimala. Kada vidimo
da ovog pisma u standardnim
zbirkama papinskih izvora za
39. Dini}, Iz dubrova~kog arhiva, III, p. 193.
40. Marten-Durand, Veterum scriptorum...I, Paris, 1724, col. 1592. 35. Theiner, MH, Vol. II, p. 237.
41. Vidi, Poglavlje V.
42. Farlati, IS, vol IV, pp. 256-57.
Decembar 2006.
Š 123
Bo{nja~ka rije~
slavenske zemlje nema, moramo se zapitati o ~emu se radi,
jer bi urednici sigurno pismo `eljeli uklju~iti u zbirke da je tekst
postojao. Osim toga, ostala papinska pisma iz tog perioda ne
koriste ni jednu od ovih zna~ajnih informacija, osim pisma Nikole V iz 1447. o kralju Stjepanu Toma{u, da se odrekao manihejskog krivovjerja, koristio termin "maniheji". Ustvari, termin
"maniheji" se ne javlja u drugim
pismima pape Eugena(43). Dalje
ispitivanje pokazuje da pismo
ima isti op}i smisao u kojem Farlati opisuje tobo`no vije}e u Konjicu. (Autor ovdje ne raspravlja
o "ediktima" Vije}a, jer je Ra~ki
jo{ ranije jasno ukazao da je dokument krivotvoren.(44) [to je pismo pape Eugena datirano u godini odr`avanja tobo`njeg vije}a
i kod Farlatia se nalazi zajedno s
opisom Vije}a je dovoljan razlog
za veliku skepsu o autenti~nosti
pisma, govori da je Farlati, mogu}e, pismo na{ao na istom mjestu gdje su bile i ostale krivotvorine. ^injenica je, izgleda, pismo
nije ni postojalo, preostaje samo sumnja. Nije Ii pismo krivotvoreno zbog tobo`njeg vije}a u
Konjicu? Temeljito prou~avanje
Farlatievih dokumenata, na koje
se pozivao je neophodno, tako|er bi prou~avanju trebalo uklju~iti istra`ivanje dokumenata,
koje je, on, navodno koristio a s
kojima vi{e ne raspola`emo.(45)
Ova dokumenta u ~iju autenti~nost ne sumnja prof. Fine ne koristi u narativnim poglavljima ove
studije.
3-4
Dokumenti inkvizicije
Od 13. stolje}a imamo slijede}a tri teksta, koje su inkvizitori u vezi Sclavanie,
Sclavonie ili Bosne pisali:
1. "De Heresi Cathorum in Lombardia" (oko 1210).(46)
2. Summa de Catharis et Leonistis" Rayner Sacconia (oko
1250).(47)
3. "Tractus de hereticis", vjerovatno, Anselma Aleksandrijskog (oko 1270).(48)
Sva djela prvenstveno raspravljaju o katarskim hereticima u
sjevernoj Italiji, pretpostavljamo
da su ve}im dijelom zasnovana
na svjedo~enju talijanskih katara pred inkvizicijom. U slu~aju
Raynerove "Summa" radi se o
djelu biv{eg katara, koji je pre{ao na katoli~anstvo i postao
inkvizitor. Sva tri dokumenta su
neosporno autenti~ni. Prema tome, ne postoji razlog da sumnjamo u informacije o talijanskom
katarizmu - njegovim doktrinama
i organizaciji. Dokumenti su u tekstu dosljedni i povezuju talijanske katare s raznim slavenskim
dualistima. Ni{ta se ne ka`e o
ulozi dualizma u slavenskim zemljama. Ili inkvizicija o tome nije
mnogo znala ili se malo zanimala. U dokumentima se obja{njava da je pored Bugarske i Dragovice, postojala dualisti~ka "crkva"
u "Sclavonii", U Poglavlju III, raspravljat }emo da se ova crkva
u 13. stolje}u nalazila u Dalmaciji, ali je imala i sljedbenike u
Bosni. Na`alost, dokumenti inkvizicije ne definiraju geografske
granice Slavonije ili veli~inu crkve. Jedini razlog za sumnju u informacije dokumenata o slavenskom dualizmu je zbog vjerovatnosti da inkvizicija nije poznavala prilike u slavenskim zemljama (nemamo dokaza da je prije
1461. jedan Slaven ikada bio
pred inkvizicijom, ili ~injenica,
{to su neke informacije zbog
mu~enja dobivene, pa je inkvizitor postigao ono {to je `elio ~uti, a ne ono {to je njegova `rtva
o svemu znala. U traktatu se govori o vjerovanjima u talijanskim
crkvama, ali ni{ta specifi~no o
doktrini slavenskih crkava. Me|utim, talijanske crkve su vodile
porijeklo od slavenskih crkava,
o~ekivali bismo da su one imale
i razna zajedni~ka vjerovanja.
Ali, najvjerovatnije, razna talijanska vjerovanja su stigla iz zapadnog (francuskog, lombardijskog) katarskog miljea.
Raynerovu (Rajner) "Summa"
pisao je biv{i katar, koji je pokret dobro poznavao, pa se radi o
veoma pouzdanom dokumentu,
nego {to je dokument osnovan
na svjedo~enju pred inkvizicijom.
Zbog toga, materijal iz Raynerovog djela je neprevazi|en. Na`alost, on nam pru`a malo podataka o slavenskim crkvama; ali je
sve u materijalu, vjerovatno, ta~no. On navodi {esnanest katarskih crkava, pet crkava je u Slavoniji, Philadelphii, Gr~koj, Bugarskoj i "Dugmutie" (Dragovica) s
ukupno 500 zavr{enih pravih kr{}ana (tj zare|enih sve}enika).
Nastavi}e se.
43. Theiner, MH, vol. II, p. 237.
44. Ra~ki, Bogomili i Patareni, pp. 462-65.
45. Na~in na koji je ogromno djelo u vi{e svezaka IIlyricum Sacrum kompilirano navodi nas da se divimo energiji i trudu
Riceputia, Farlatia i Coletia-trojici sakuplja~a i sastavlja~a, koji su jedan za drugim radili, izme|u 1730-tih i 1819-tih-ali te{ko
zbog njihovog kriti~kog shvatanja ili sposobnosti razlikovati autenti~no od la`nog. O IIlyricum Sacrum, vidi F. [i{i}, "Hrvatska
historiografija od XVI do XX stolje}a," Jugoslovenski istoriski ~asopis, II, 1936, pp. 39-42, i M. Faber, "Zur Entstehung yon
Farlati's 'Illyricum Sacrum,' "Wissenschaftliche Mitteilungen aus B-H, vol. 3, 1895, pp. 388-95. Trebalo bi da nekoliko nau~nika uradi pa`ljivu studiju, regiju za regijom, o Farlatievim podacima i njihovim izvorima. Siguran sam da bi se pokazalo da
mnoge uobi~ajne stvari u historijskoj literaturi, nemaju nikako solidnu osnovu.
46. A. Dondaine, "La Hierarchie Cathare en Italie,"...Archivum Fratrum Praedicatorum, XIX, 1949, pp. 280-313.
47. A. Dondaine, Un Traite neo-manicheen du Xille siecle. La Jiber de duobus principi is, Rome, 1939, pp. 64-78; i
Kniewald, op. cit, pp. 190-238.
48. A. Dondaine, "La Hierarchie Cathare..., Archivum Fratrum Praedicatorum, XX, 1950, pp. 234-324.
124
Š Decembar
2006.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
23
File Size
5 430 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content