close

Enter

Log in using OpenID

- Prof. Metka Kraigher Hozo

embedDownload
1
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.
Gentski oltar braće Van Eyck
1.1. Uvod
1.2. Bliţe odreĎenje tehnološke geneze inauguracije ulja
1.3 Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o flamanskoj miješanoj tehnici
Braća Van
Eyck: L'Agneau mystique
1.1.
Ovaj ĉuveni oltar, nazvan i Oltar Agnus, L'Agneau mystique,
svojom dvanaestogodišnjom gradnjom svjedoĉi, u svojim
raznolikim segmentima, o kontinuiranim stvaralaĉkim
nastojanjima dvoje majstora , te tako obuhvata i prikaz
tehnološke geneze,
drugim rijeĉima –
- transformaciju gotske tehnike slikanja temperom u…
flamansku maniru - in concreto.
←1/ 1 Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar;
retable Mistično janje,
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
2
Kako navodi Karel van Mander,...Gentski oltar su, u njegovo vrijeme, posebno ĉuvali i pokazivali samo na
velike praznike ...
1
...Ali, i onda je obično bila guţva da mu je teško bilo prići ...
Kapela bi se ispunila raznim ljudima, mladim i starim,
raznim ljubiteljima umetnosti koji su se gurali ...
←1/ 2. Hubert i Jan van Eyck: Mistično janje, detalj
Za tvrdnju, da su braća Van Eyck pronalazaĉi uljene tehnike, zasluţan je Vasari, a kasnije je njegovu priĉu
preuzeo i Van Mander, koji navodi da je Antonello da Messina,…
…ponukan da otkrije tajnu, otišao u Bruges ...
Naime, neki trgovci iz Firence poslali su kralju Alfonsu I, napuljskom, jednu sjajnu flandrijsku sliku ...
…koju je naslikao Johannes …
Kad je stigla u Italiju,
gomila umjetnika pohrlila je da je vidi ...
1
Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2004, str. 635, 636.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
3
Ipak, danas je svima poznato, da je uljena tehnika bila poznata i prije.
Zato je bliţe istini misao konzervatora Puyveldea , kako je nastojanjima braće Van Eyck ...
... pokrenut jedan gigantski val,
roĎen iz prethodnog polaganijeg talasanja 2…
... une vague gigantesque née de poussées lointaines…
Ovo polagano talasanje je ţivo već u antiĉkim vremenima i nastavlja se u srednjem vijeku, a zatim su Braća
Van Eyck pokrenula ( taj) gigantski val koji je njihovim sljedbenicima otvorio nove putove.
←1/ 3. Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar; zatvoren
Super oltar u cjelini, kada je zatvoren, mjeri 375 x 260 cm,
( otvoren: 375 x 520 cm).
Na većini segmenata je slikano i uljem ...
( oltar ĉini ukupno, sa jedne i druge strane krila, 20 slika razliĉitih oblika i veliĉina ... )
Istina, oltar ne djeluje do kraja harmoniĉno:
Jan je oĉigledno preuzeo i dovršio odreĊen broj slika koje je Hubert ostavio nedovršene, dodao neke svoje i
sastavio ih na zahtjev bogatih darodavca, ĉije portrete vidimo na vanjskoj strani oltara ...
2
(Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 28) .
4
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.1.1.
VAŢNIJI IZVORI
-
Alexandre Ziloty: La Decouverte de Jean Van Eyck, Paris, 1947.
Akiyama Terukazu: Treasures of Asia: Japanese Painting , 1977.
Annie Berthier: L'art du livre ottoman.
Arthur Pillans Laurie: The Painter’s Methods and Materials, New York 1960.
Bolz von Ruffach : Iluminierbuch , 1549.
C. Cennini: The Craftsman's Handbook, New York, 1960.
De Mayerne: Pictoria, sculptia et quae Subolternarum Artium ( 1620.)
Dr. Coromans: Les Primitifs Flamands, Anvers, 1953.
Eastlakeu, Great Schools,I,
Elie Faure: Povijest umjetnosti III/, Zagreb 1955.
Elisabeth Dhanens: Hubert i Jan van Eyck, Beograd 1988.
E.E.Ploss : Ein Buch von alten Farben, München, 1977.
Ernst Bartelt: Maltechnik, 1981/2.
Francis Kelly: Restaurierung von Gemälden und Drücken, München 1979.
Frederic Taubes: The Mastery of Oil Painting, 1953.
Gilbert Emile Mâle: Restauration des paintures de Chevalet, Paris 1976.
Hans H. Hofstätter: Pozni srednji vek, Ljubljana, 1969.
1.1.2.
IZVORI SLIKA
1/ 1, 2, 3, 21, 32, 33, 34, 35, 40, 42, 43, 44, 46, 47, 50, 51, 52, 53, Elisabeth Dhanens: Hubert i Jan
van Eyck, Beograd 1988 /str. 73.
1/4, 8, 15,
Maximilian Gautier: Louvre, Pariz/Novara, 1971.
1/5, 17,
Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti , Beograd, 1963 /str. 85.
1/6.
Schug ...; Bizans in nje, Ljubljana, 1970, str. 112.
1/7, 8,
Souchal: Visoki srednji vek, Ljubljana, 1968, str. 60 …M12 005* može i veće
1/10. National gallery, Washington, Novara 1970, sl. 2.
1/11, 16, 31, 36, 39, 41, 48, 54, 55, 57, Metka Kraigher – Hozo: ;Metode slikanja i materijali,
/Sarajevo, 2007.
1/12. Bilzer: Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958.
1/13. Art News, New York, 1998.
1/14. Forbes J.R. Studies in ancient technology, London, 1955.
1/18, 19, Akiyama Terukazu: Treasures of Asia: Japanese Painting , 1977.
1/20.
Hugo Münsterberg: DALJNJI VZHOD Ljubljana, 1968,/ str.141.
1/22, 25, 30, 33,
Janson: Historija umetnosti, Novi Sad 2004.
1/23, 26, 28 . SKIRA- Jacques Lassaigne:Les primitifs flamands Geneva/ str.25
1/24.
Brockhaus: Das grosse Beockhaus, Wiesbaden, Oldenburg, 1953/57. Atlas..str.414
1/27.
Hans H. Hofstätter: Pozni srednji vek, Ljubljana, 1968 / str.145.
1/29. Muzeji, MOMA, New York, Novara; Beograd, 1969.
1/37, 38, SCIENTIFIC EXAMINATION OF EARLY NITHERLANDISH PAINTING/ Molly Faries:
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
-
-
Hiler: Notes on the Techniof Painting , 1950.
Jean Pierre Drège: LA ROUTE DE LA SOIE , prijevod: Beograd 1986.
Jacques Maroger: The secret formules and techniques of the masters; London,
New York 1948.
Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963.
Giorgio Vasari: Vite dei piu eccelenti pittori, scultori ed arhitetti , 1568.
Hugo Münsterberg: DALJNJI VZHOD Ljubljana, 1968.
Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2004.
J.A.van de Graaf: Development of Oil Paint und Use of Metal Plates as
Support; Brommelle & Smith: Conservation and Restauration, Butherworths
1976.
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters
J.L.F. Merimée ( otac Prospera): De la Peinture à l'Huile ( 1830.)
Le Sieur Watin: L'Art de Faire et d'Employer le Vernis ou L'Art de Vernisage
(1772.)
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles
1968.
Maximilien Gautire: Louvre, Pariz/Novara, 1971.
Mary Merrifield i L. Herringham : The Written Evidence on early Painting
Methods in Oils.
Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris 1929.
M. Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999.
M. Paleologue: L’Art chinois
Mayer Ralf:The Artist's Handbook of Materials and Techniques, New York,
1948.
M. Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990.
National gallery, Washington, Novara 1970.
Paolo et Laura Mora: La conservation des peintures murales, Bologne, 1977.
5
Underdrawings in the workshop production of Jan van Scorel/ A studi with infrared reflectography.
1/45, 49, Puyvelde: La peinture flamande de Eyck a Metsys/str25.
1/56. Colin Hayes: The compet Guide to painting and srawing Techniques and Materials, New
York, London, 1967.
Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar; otvoren; detalj
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
-
-
Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, de van Eyck à nos
jours, Paris 1959.
Pierre la Mure: The private life of Mona Lisa, Collins USA 1976.
P.Duell and R.Gettens: A Method of Painting in Classical Times, Technical
Studies in the Field of the Fine Arts 9; 1940/41.
Radoje Hudoklin: Slikarska tehnologija… Ljubljana, 1955.
Robert Fuchs: Nolite manuscripta cruciare sed conservate potis; Maltechnik,
1987/2.
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955.
SCIENTIFIC EXAMINATION OF EARLY NITHERLANDISH PAINTING/
Molly Faries: Underdrawings in the workshop production of Jan van Scorel/ A
studi with infrared reflectography.
Schug...; Bizans in njegov svet, Ljubljana, 1970.
Sigo Summerecker:Tehnike emulzione tempere, Beograd, 1976.
Sir Charles Lock Eastlake: Methods and Materials of painting of the great
Schools and Masters.
SKIRA-La grande histoire de la peinture; Lassaigne:Les primitifs flamands
Geneva
Souchal: Visoki srednji vek, Ljubljana, 1968.
Thomas Brachert: Zinnober, Maltechnik 1980/3.
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma,
Wolfgang Schwahn: Vergleichende Untersuchungen an Biste und Sepia,
Maltechnik 1987/3.4.
Ţ. Turinski: Slikarska tehnologija, Beograd 1976.
Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar; otvoren; detalj
6
7
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.2.
Bliţe odreĎenje tehnološke geneze inauguracije ulja
1.2.1. Ulje u antici i srednjem vijeku
1.2.2. Tajna flamanske manire
1.2.3. Les Primitifs flamands – flamanska manira
1.2.1. Ulje u antici i srednjem vijeku
1.2.1.1. ulje na kamenu, drvu i drvenim rezbarijama
1.2.1.2. ulje na pozlatama i u funkciji zaštite ikona i skulptura
1.2.1.3. ulje na metalu
1.2.1.4. ulje na staklu
1.2.1.5. invencija laka na Dalekom istoku
1.2.1.1. ulje na kamenu, drvu i drvenim rezbarijama
Za tvrdnju, da su braća Van Eyck pronalazaĉi uljene tehnike, zasluţan je Vasari, a kasnije je njegovu priĉu preuzeo i Van Mander ... ( navodi da je
Antonello da Messina, ponukan da otkrije tajnu, otišao u Bruges ...)
Ipak, danas je svima poznato, da je uljena tehnika bila poznata i prije.
Zato je bliţe istini misao konzervatora Puyveldea ....kako je nastojanjima braće Van Eyck ...
... pokrenut jedan gigantski val, roĎen iz prethodnog polaganijeg talasanja 3… ( une vague gigantesque née de poussées lointaines)
Ovo polagano talasanje je ţivo već u antiĉkim vremenima i nastavlja se u srednjem vijeku,
a zatim su Braća Van Eyck pokrenula ( taj) gigantski val koji je njihovim sljedbenicima otvorio nove putove.
pred antički i antički pokušaji
Već najstarije civilizacije bojile su kamen razliĉitim sredstvima:
Na osnovu intenziteta oĉuvanih boja na oslikanom kamenu – kreĉnjaku , gdje su prikazani Kralj Seti i boginja Athor moţemo pretpostaviti da je i vezivo
bilo jaĉe od obiĉne gumiarabike ( akvarelne boje)…
←1/ 4. Oslikani krečnjak: Kralj Seti i boginja Athor
(izmeĊu 1308-1298 ←/; visina: 2,27 m)
Kamene ploĉe ( prije svega mramorne ploĉe i ploĉice od škriljca) ĉesto se koriste ka nosioci štafelajske slike u grĉkom slikarstvu ( poznate su i metope iz
Thermosa); ĉesto se oslikavala i kamena plastika kao i dekorativni plastiĉni elementi od kamena ( stupovi, razni ukrasi u egipatskim i grĉkim hramovima ...).
Obzirom na mogućnosti obrade, razlikujemo tvrĊe i mekše vrste kamena; meĊu tvrĊe vrste spada raznovrsno eruptivno kamenje; tako su se nalazištem
svjetlijeg i tamnijeg crvenog amfibolnog granita kod Aswana ( ant. Syene – prema tome SIENIT ) sluţili Egipćani već od najranijih dinastija. U Egiptu su
Rimljani kod Jebel Dukhana pronašli purpurno-crveni amfibolski porfirit (danas ĉesto zvan porfiri rosso antico), koji se dao odliĉno polirati ( od ovog
kamena su na primjer stupovi Aja Sofije u Carigradu); poznati su, meĊu metamorfnim kamenjem i amfibolski škriljci.
3
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 28.
8
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
MRAMOR ima poseban znaĉaj: u nauci se mramorom smatra vapnenac u kojem se prostim okom razabiru pojedina kalcitna zrnca; ĉisti mramor je sasvim bijel (
metamorfno prekristalizirani kreĉnjak). Po kvalitetu je ĉuven antiĉki mramor s otoka Parosa ( proziran i u ploĉi od 35 mm). Takozvani STATUARIO iz Carrare
pored izuzetne bjeline ima i prozirnost u ploĉi od 25 mm ...
Kasnije i Grci općenito na kamenu slikaju (kao i Egipćani) u vidu obojenog plitkog reljefa i to sa tri ili više boja ... 4 provjerenog kvaliteta na kamenu, pored
zemljanih boja korištena je i egipatska plava… Tako se u antiĉkom ganosisu, pored voska, nalaze i smole ... Da li i ulja ( pretpostavlja se da su Egipćani u zidnom
slikarstvu koristili općenito pĉelinji vosak iz Sudana, rastopljen u destiliranom ulju iz Sirije; analizom je utvrĊen i vosak kao vezivo nekih boja kod zidnog
slikarstva – na primjer MALAHITA , kao i nekih drugih boja na skulpturama.; zidno slikarstvo u Thebama (Amenophis I, Amenophis II) takoĊer sadrţi vosak;
kao dokument tehnoloških metoda onog vremena u egipatskim grobnicama pronaĊeni su i lonĉići sa otopljenim voskom ... Danas znamo da se za bojenje voska
ĉesto koriste pigmenti istrveni najprije u ulju, a zatim izmiješan sa zagrijanim voskom ...
Dioscorides; PADANIUS DIOSCORIDES (prvo stoljeće nove ere, suvremenik Pliniusa; grĉki ljekar iz Anazabra u Kilikiji; ( djelo: DI MATERIA MEDICA )
već u prvom stoljeću spominje sušeća ulja kao veziva, pogotovo …lako emulgiranje makovog ulja…5
Naime, u davnim antiĉkim vremenima i Zeuksid je stvorio novu vrstu slikanja koja je zadivila svijet. Zapisi govore da je u petom stoljeću prije Krista došlo do
bitnih inovacija u slikarskoj tehnologiji: spominju novu tehnologiju i novu tehniku trodimenzionalnog formiranja slike ...
Ipak, samo uljeno vezivo koristili su antiĉki majstori, prije svega, za bojenje kamena i zaštitu drvenih rezbarija ...
Na jednoj grĉkoj skulpturi, nazvanoj Djevojka u hitonu i ogrtaču, u udubljenjima naborane tunike pronaĊeni su tragovi azurita, malahita i minijuma...( moţda su
saĉuvani zahvaljujući dodatku ulja, koje povećava elastiĉnost i prianjanje )…
Već Plinius nabraja manji izbor pigmenata koji podnose vrući tretman voštano – smolaste boje. Interesantno je da se meĊu tim izborom nalaze i neki organski
pigmenti kao purpur i indigo ...
U starim manuskriptima već se spominje ulje, istina, ĉesto sa medicinskog stanovišta, ali:
Plinius, poĉetkom naše ere govori o dvije vrste slikara: slikarima koji rade temperom i onima koji rade enkaustikom ( ovi drugi su slavniji)…
ali govori i o otapanja smola u ulju, vjerojatno kao zaštitnom premazu…
←1/ 5. Akropola u Ateni: Djevojka u hitonu i ogrtaču
Akropola u Ateni; danas: Acropolis Museum; 6. stoljeća ←/; secco slikanje ; hioski mramor; razlikuju se dvije metode: koloriranje tempernim bojama (
najĉešće kazeinom) uz naknadnu zaštitu voskom ili slikanje pigmentima vezanim zagrijanim voskom, uz dodatak terpentinskog ulja (korištenje ovih smjesa
Egipćani su koristili i za balzamiranje, te se pretpostavlja da su sadrţale i dodatak smola) , ponekad i malo loja, pogotovo ako se na kraju poliralo.
Galenus
Zašto Galenusa, grĉkog ljekara iz II vijeka, interesira brzina sušenja ulja ?
( U medicini je bilo interesantnije ono masno blagotvorno ulje ) .
4
5
P.Duell and R.Gettens: A Method of Painting in Classical Times, Technical Studies in the Field of the Fine Arts 9; 1940/41, str. 102.
Eastlake I/19.
9
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Ipak je već ovom ljekaru poznata i ĉinjenica ...da se ulju moţe ubrzati sušenje ako se prokuha sa metalnim solima – medicinskim preparatima.
Leidenski rukopis
I u Leidenskom rukopisu iz 4. stoljeća spominje se i priprema ulja ...
Aetius
Aetius u petom stoljeću nakon Krista za pozlate, enkaustiku i premazivanje slika spominje orahovo ulje
…u funkciji veziva kod pozlata i u enkaustici… te ĉak navodi i upute za pripremu6:
…orahovo ulje priprema se kao ono od badema, mljevenjem ili prešanjem oraha, ili sipanjem u toplu vodu poslije mljevenja …
koriste ga za pozlate i slikari enkaustike…
Heraclius
Heraclius u X st. spominje primjenu ulja za slikanje na kamenu ili na stupovima za imitaciju mramora, ali preporuĉuje zagrijavanje površine i sušenje na suncu ; u svom djelu
DE COLORIBUS ET ARTIBUS ROMANORUM
piše o ulju za pozlaćivanje pozlata: ... mixto tamen cum oleo modico vernicio, ne sit spissum nimis, vernicietur super aurum…
piše i sljedeće7:
... ako ţeliš da slikaš na stubu ili kamenoj ploči, prvo ih osuši na suncu ili pomoću vatre.
Uzmi zatim bijelu od olova i dobro je ribaj sa uljem na mermeru. premaţi tom bijelom pomoću četke dva do tri puta... kada je dovoljno suho ...
moţeš slikati preko toga svakom bojom miješanom sa ulje ...
MS Mappae clavicula
Medicinari poznaju ricinusovo ulje ( i danas se koristi kao pomoćno sredstvo za veću elastiĉnost lakova) .
U MS Mappae clavicula ( smještaju je u 9. stoljeće, ali sadrţi većinom prijepise starijih tekstova iz Leidenskog rukopisa i iz Luca manuskripta ) preporuĉuje se ricinusovo ulje i za zaštitu slika od
vlage:
8
...premaţi sliku uljem zvanim cicinum na suncu ! ( Ricinus communis L)
Theophilus
Theophilus opisuje već i trvenje pigmenata sa lanenim ili orahovim uljem:
9
Accipe semen lini et exicca illud insartagine super ignem sine aqua. Dinde mitte…
Audemarov MS
6
Eastlake, Great Schools… I / 20.
Ţ. Turinski: Slikarska tehnologija, Beograd 1976, str. 67.
8
Eastlake, knj.I, str.22.
9
Eastlake I/39.
7
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
10
Audemarov MS spominje ulje za olovno bijelu i vert-de-gris, istina, uz otvoreno pitanje da li se ovdje radi o slikanju ili samo o bojenju, marmoriranju, patiniranju. Kao ZELENA BOJA od davnina se
koristio malahit- verde azuro ; iako već Plinius navodi i mogućnost njegovog dobivanja djelovanjem octa na bakarne opiljke, i nakon Audemara - Cennini naglašava da je u pitanju prirodni pigment
dobiven mljevenjem minerala malahita, gruba zrna nalik pijesku (dobar je bio jedino u zidnim secco tehnikama i u jajnoj temperi).
od bizanta do renesanse: ulje i lak na kamenu, rezbarijama i na zidu
Kako smo već naglasili - od davnina se zanatsko umijeće prenosilo zajedno sa protokom ideja i robe, ponekad i posredstvom ratnih pohoda, asimilacijom strane tradicije, emigracijskim tokovima.
Podsjetimo da je nekada stjecište razliĉitih kultura bio Damask i Palmira. Na tim prostorima je još za vrijeme Feniĉana ( tipiĉnih eklektika, asimilatora tuĊih iskustava) postojala zanatska tradicija,
kasnije samo nadograĊivana iskustvom kršćanske Sirije, Bizanta, te konaĉno i iskustvima islamske kulture.
I raskoš i sjaj starog Bizanta nezamisliv je bez ovog bogatog nasljeĊa. Tako Justinijan ţeli da napravi graĊevinu…
...kojoj od Adamovih vremena nije bilo para, a neće ni biti ...
Skupio je najbolje majstore tog vremena, one koji su bili baštinici antiĉkog zanatskog iskustva: ova impozantna graĊevina završena je 537. godine. Kako izvještava Prokopije – crkva je bila ukrašena
najraznovrsnijim dekorativnim segmentima, od mozaika, raskošnih tapiserija i štukatura, kao i vrhunski obraĎenih stupova sa raskošno isklesanim kapitelima ...
I na Sjeveru, pogotovo u germanskim zemljama, zanatske vještine su uvijek bile visoko cijenjene. Već Ottonska umjetnost, pod utjecajem Bizanta, cijeni majstore, baštinike antiĉkih zanatskih
iskustava. Obnovljene su veze sa Carigradom, posebno nakon braka Ottona II ( 955-983) s kneginjom Teofanom, koji je sklopljen 972. godine. Umjetniĉki centar je bio Reichenau (prvi centar
umjetnosti; pogotovo poznat po izradi relikvija, kruna ..). Tako je na kapitelu u crkvi Saint Pierre u Chauvignyju ( prva polovina 12. stoljeća) izvršena rekonstrukcija nekadašnjeg izgleda, kada je
romaniĉka plastika bila obojena ...Na kapitelu je oblikovan arhanĊeo Mihael ... U iluminaciji je evidentno oslobaĊanje od klasiĉnih uzora ...
Bizantski utjecaj se širi sve do Engleske i Njemaĉke. Glavni posrednik je benediktinski red, koji je u 12. stoljeću bio na vrhuncu moći ... Tako utjecaj na Cluny ( francuski centar Benediktinaca) dolazi i
iz njemaĉkih radionica .. gdje su bili grĉki majstori ...
Originalno saĉuvani bojeni reljef Pult za čitanje iz samostana Alpirsbach, nastao sredinom 12. stoljeća ( danas u gradskoj crkvi u Freudenstadtu) ukazuje svojim intenzivnim bojama na masnije vezivo;
oĉito su drvo premazivali i smolnim olifama ...
Na sljedećim primjerima prikazani su , dakle:
- detalji unutrašnjosti Hagia Sofie,
- obojeni romaniĉki kapitel iz Chauvignyja u crkvi Saint Pierre, te
- obojen drveni reljef na Pultu za čitanje iz samostana Alpirsbach:
11
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1/6.
1/ 6. Carigrad: Hagia Sofia, unutrašnjost crkve
1/ 7. Kapitel: Mjerenje duša, detalj
1/ 8. Obojena rezbarija: Pult za čitanje , detalj
1/7.
1/8.
nordijski pokušaji
Oĉito je dakle da je ulje kao vezivo u štafelajskom slikarstvu prisutno mnogo prije Jana van Eycka, ĉesto kao komponenta uljene emulzije, ali i kao samostalno vezivo. Poznato je da je korištenje ulja
nordijska tradicija.
12
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Tako je u Norveškoj saĉuvana uljena slika datirana u 13. stoljeće, kao pokušaj slikanja na naĉin, da se postigne veća otpornost na vlagu
i Francuskoj još i ranije).
(dok je uljano vezivo u zidnom slikarstvu poznato u Engleskoj
Eastlake, koji je prostudirao mnoge rukopise, pogotovo u Engleskoj, smatra da je prvo slikanje uljem –
- ono u Wetminsterskoj palači... kraljevska soba 1274/77 (u slikanom sloju su vidljive tipiĉne krakelure, karakteristiĉne za štafelajsko slikarstvo istog vremena ...) , te
- u Katedrali d'Ely 1325/58 ; u ovom drugom sluĉaju toĉno je reĉeno da se slika korištenjem… pro coloribus temperandis; o tome govori i jedan raĉun za Chapelle Saint-Etienne ... olei
pictorum 1352.
- Eastlake naglašava znaĉaj koji je Theophilus davao ĉinjenici da se uljem slika samo na površinama koje mogu sušiti na suncu ...
srednjevjekovno slikanje uljem na zidu
Majstor Teodorik, kako navodi Mora10, slikao je na zidu na kojem je
- kao impregnacija, najprije sloj oker uljene boje direktno na zidu ( Kapela St. Venceslas) ili
- na suhom intonacu ( Karlstein)...
Cennini takoĊer navodi mogućnost slikanja uljem na zidu , a Ghiberti navodi da je Giotto slikao uljem ali ne navodi da li na zidu.
Poznato je da je, Giorgio d'Aquila, prema jednom dokumentu koji se ĉuva u Torinu neuspješno 1325. slikao orahovim uljem u Kapeli Pinarolo ...
1.2.1.2. ulje na pozlatama i u funkciji zaštite ikona i skulptura
Theophilus u svojoj Scheduli u glavi XX savjetuje: De rubricandis ostiis et oleo lini
Ako hoćeš obojiti dveri crvenom11 bojom uzmi laneno ulje koje ćeš pripremiti na ovaj način:
Uzmi laneno sjeme i osuši ga u posudi iznad vatre bez vode. Zatim ga sipaj u stupu i tuci tučkom dok postane vrlo sitan prah.
Prespi u lonac, sipaj malo vode i jako zagrij. Nakon toga zamotaj u novu tkaninu i stavi u prešu…Izribaj olovnu crvenu ili cinober…Oboji… Na kraju premaţi lakom…
u glavi XXI savjetuje: De glutine vernition : malo lanenog ulja i sitnog praha smole ( fornis)…zagrijavaj paţljivo, ne dopustivši mu da ključa…
Svaka slika premazana ovim lakom postaje sjajna, prekrasna i potpuno otporna…
10
11
Paolo et Laura Mora: La conservation des peintures murales, Bologne, 1977 / str. 151.
Rubricare obojiti crveno kao rubrike u manuskriptima…
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Istina, kako navodi Maroger12 – Theophilus, zvani i Monk, napominje u kontekstu bojenja uljenim
vezivom, da se…ne smije nanositi sljedeći sloj dok donji nije apsolutno suh…
U gotici su se u majstorskim radionicama bojile , kao i pozlaćivale i skulpture ( kako one drvene, tako i
od kamena, terakote…
Oblikovanje drveta predstavljalo je, u stvari, sintezu kiparstva i slikarstva.
Tako je završena rezbarija prelazila u ruke slikara koji bira naĉin impregnacije drveta, stavlja podloge (
ĉesto i platno u trakama)…Ponekad su izuzeti od stavljanja platna samo glava i inkarnat… ZaglaĊivanje
podloge, obraĊene za pozlatu, izvodilo se suhim lišćem od preslice…
←1/ 9. Polikromirano drvo: Krist iz Lavaudieua, detalj
Lavaudieu, Francuska ( Louvre); druga ĉetvrtina 12. stoljeća; visina: 0,41 cm; drvo; evidentno je
impregniranje i prepariranje ( masa je gusto nanesena, te su neki detalji urezani u masu, kao u štuk), a
zatim slikanje i pozlata…
Vasari navodi da je već Margaritone d'Arezoo slikao uljem ( Arezzo, oko 1262 ; kipar, graditelj i
slikar; školovan u Lucci i u Firenzi, koji se u svom izrazu udaljuje od bizantskog shvaćanja i priklanja
sve više novim stremljenjima). Da je stvarno slikao uljem, zakljuĉuju po receptima gdje se to spominje i
po raĉunima ( iako od samih boja nema ostataka); tada još nisu znali da rukuju sa uljenim bojama ( brzo
su se kvarile).
1/ 10. Margaritone s'Arezzo: Madona in Trono col Bambino→
Washington, National Gallery; Kres Coll.; druga polovina 13. stoljeća; 0,970 x 0,495 m; tempera na
dasci;
ova tipiĉna bizantska ikona, sa posebno izdvojenim likom Madone, ne navodi na pomisao o invencijama,
koje se pripisuju ovom majstoru; ali, u pitanju je majstor koji je vjerojatno svojim upornim nastojanjima
na korištenju svih tehnoloških mogućnosti, vjerojatno eksperimentirao ...
12
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters); djelo je zasnovano na osnovi vlastitih iskustava i provjeri starijih uputa, pogotovo autora kao što su:
De Mayerne: Pictoria, sculptia et quae Subolternarum Artium ( 1620)
Le Sieur Watin: L'Art de Faire et d'Employer le Vernis ou L'Art de Vernisage (1772)
- J.L.F. Merimée ( otac Prospera): De la Peinture à l'Huile ( 1830)
13
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
VENECIJANSKI MS koji datira u prvu polovinu 14. stoljeća, pisan u venecijanskom dijalektu ali sa vidljivim utjecajem njemaĉkog podruĉja, pored medicinskih i alkemiĉarskih napomena ( gdje se
spominje ĉak i jetkanje…) , donosi već i neke konkretne informacije o pripremi boja:
…trvi pigmente na kamenu vodom, miješaj ih sa ţumanjkom ili ako hoćeš , sa lanenim uljem ( ugušćenim) .
Štoviše, verdigris zahtijeva da se miješa obimnim uljem da očuva svoju boju…
Talijanski trecento poznaje bizantsku tradicionalnu primjenu ulja kod izrade ikona: ulje je već korišteno kao lazura, zatim kao komponenta tzv. biacce ( olovno bijele trvene uljem i rijeĊene kasnije
ţumanjkom) kojom je izvoĊeno „uzdizanje“ – pittura bianca, ĉak i na srednjevjekovnim minijaturama: umjesto onog klasiĉnog crtanja i koloriranja javlja se slikanje u slojevima ...
Tako već Theophilus13 naglašava da …
...u knjizi moraju sve boje biti nanesene u dva navrata,
najprije jako tanko, zatim deblje,
ali kod slova samo u jednom nanosu ...
Još preciznije je ovo odreĊeno u tzv. Göttinger Musterbuchu (
priruĉniku za iluminatore iz 15. stoljeća ; danas - biblioteka
u Göttingenu u donjoj Saksoniji).
←1/ 11. Göttinger Musterbuch, dva folia i makro
detalj →
Nanosila su se ĉak ĉetiri sloja jedan preko drugog; pošto su
boje vodo topive , dolazilo je i do meĊusobnog miješanja u
slojevima ...
...tada se uzme olovno bijela, koju treba izribati i uzdigne
svjetlo crveno sa jednim kistom
na zasjenjenom dijelu lista, i to tako da su potezi sitni ...
( olovna bijela se izribala sa uljem a zatim rijedila sa
ţumanjkom) ; ( na taj naĉin ţumanjak je emulgirao ulje u boji, tako da nije dolazilo do štetnih posljedica – djelovanja ulja na pergament ili papir );
suprotno ovim partijama, oštećenja su ĉesto vidljiva na onim iluminiranim partijama gdje je umjesto polimenta – za pozlatu korišten mordent ( smolni firnis)...
O tome posredno piše Heraclius, već u devetom stoljeću, u poglavlju 57 , napominjući da ima boja ...
14
...koje se podnose pa se mogu nanositi jedna preko druge kao i direktno miješati ...(tako se moţe miješati) ...Auripigment sa Foliumom, čak i sa zelenim, kao i sa minijem ...
13
Robert Fuchs: Nolite manuscripta cruciare sed conservate potis, Maltechnik, 1987/2, str. 41.
14
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
FOLIUM je crveni biljni pigment ( Chrozophora tinct.Juss) koji se kasnije više nije koristio.
Ulje je korišteno i kao vezivo za pozlatu. Cennino Cennini poĉetkom 15. stoljeća opisuje sliĉne tehnike. Govori o pripremi ulja za temperu i za mordent:
Come tu dei fare l'olio buono per tempera, e anche per mordenti, bollito con fuoco ...
Kako pripremiti ulje, dobro za temperu,kao i pozlatu na ulje,kuhano na vatri …
Pripremu stand ulja – ugušćenog, prosunčanog ulja Cennini savjetuje na sljedeći naĉin:
15
…stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne ţege izloţi ga suncu da se smanji na polovinu.
Bit će savršeno za slikanje.…a Firenze l'ho trovato ili magliore…
U Glavi CXLIV daje praktiĉne savjete gdje se koristi ulje:
…Se vuoi contraffare un veluto…
Ako ţeliš imitirati velvet ( somot) oboji draperiju bojom kojom ţeliš vezanom ţumanjcem.
Potom četkom od veverice napravi dlačice kakve ima somot, bojom vezanom uljem; i napravi duţe dlačice…
na drugom mjestu Cennini govori i konkretno o trvenju uljenim bojama:
…Siccome dei triare i colori ad olio…
gdje, izmeĊu ostalog preporuĉuje da se za trvenje koristi kamen od porfira koji je tvrd i postojan…
Već u manuskriptima 14. stoljeća opisan je i proces ubrzanja sušenja ulja pomoću metalnih oksida. Tako je u Strasburškom MS zapisano da…
…takvo ulje veoma brzo suši i ne znaju svi slikari za njega a zbog njegove savršenosti zove se OLEUM PRECIOSEM.
Strasburški MS je datiran u 15. stoljeće ( original je izgorio u poţaru ali je saĉuvana kopija, koju je objavio Berger 1897. godine, a 1976. godine je u Münchenu izašlo obnovljeno izdanje)
Prema navodima Laurija16 Strasburški manuskript navodi i slijedeće: OLEUM PRECIOSEM
…uzmi ulje, laneno ili konopljino odnosno orahovo, stavi u njega bijeli koštani pepeo
i jednaku količinu kamena plovca…neka kuha… skidaj pijenu… skini ga sa vatre i ohladi a zatim na 1 quart dodaj unču bijele galice ( cinkvitriol ili whitvitriol) ,
zatim procijedi kroz krpu i stavi na sunce par dana…postati će bistro, kristalno, svijetlo transparentno ali gušće…
Jan Van Eyck, koji se i sam u ranoj fazi bavio slikanjem drvene skulpture, nastavio je tamo, gdje su stali majstori medijevale …
Oĉito je dakle da je ulje kao vezivo prisutno mnogo prije Jana van Eycka, ĉesto kao komponenta olovno bijele uz temperne emulzije, ali i kao samostalno vezivo.
Već smo više puta naglasili da je naĉin slikanja temperom, koji je opisao Cennini, predstavljao u tehniĉkom smislu mukotrpan, strpljiv rad, što sigurno predstavlja jedan od bitnih razloga otkrića uljene
tehnike.
Prema Vasariju 17 ...način slikanja temperom, koji je Cimabue prihvatio od Grka 1250. godine, nastavili su Giotto i njegovi sljedbenici.
14
Robert Fuchs: Nolite manuscripta cruciare sed conservate potis; Maltechnik, 1987/2, str. 42.
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 2002, str. 457.
16
Laurie… Oils, Varnishes… str. 32
15
15
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
16
Sredstvo kolorističkog povezivanja u tim postupcima postizano je vrhom kista ...
Mnogi su istraţivali mogućnosti korištenja takozvanog tečnog laka (vernice liquida) ili neke druge tečne boje, miješane sa vezivom za temperu ...
Ali, to su bili uzaludni pokušaji. Pokušao je Alesso Baldovinetti, talijanski slikar i mozaiĉar (1425-1499, Firenca), zatim Giuliano d'Arrighi – Il Pesello (1367-1446, Firenca).
Na Sjeveru je sigurno i problem vlaţne atmosfere ubrzao istraţivanje u cilju iznalaţenja medijuma koji bi pruţio veću otpornost prenosivih slika.
Poznato je da je korištenje ulja davna nordijska tradicija… Saĉuvana je uljana slika ĉak iz 13. stoljeća ( Norveška) dok je uljano vezivo u zidnom slikarstvu poznato u Engleskoj i Francuskoj još ranije.
MS od Petera de St. Audemara ( eklektiĉko djelo koje sadrţi dijelove prijepisa Heracliusa i Theophilusa, nastao u Parizu u 13. stoljeću) već spominje ulje:
Hunc colorem cum aqua et cum ovo in maceria pones,
IN LIGNO VERO CUM OLEO…
( azurno plavu nanosimo na zid sa vodom i sa jajetom, ali na drvo sa uljem…)
Tako je oslikan i ovaj kip Madone sa djetetom ( oko 1490; gornje rajnski majstor: Dangolsheim)…
←1/ 12. Majstor iz Oberrheine: Madona , detalj
1/ 13. Obojena terakota: Madona i dijete, 1425/50.→
Prema struĉnoj procjeni terakotu je obojio Lorenzo Ghiberti…
17
Giorgio Vasari: Vite dei piu eccelenti pittori, scultori ed arhitetti , 1568.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.2.1.3. ulje na metalu
Već su Grci bili vrsni majstori emajliranja, što je ovjekovjeĉio i Homer u opisu Ahilovog štita ...
sa čupercima groţĎa iz niella i ogradicama od kalaja i ţljebovima od plavo-crnog čelika ...
NIELLO = lat. nigellum ; tehnika je poznata već Egipćanima; najĉešće je u površinu srebrne ploĉe
ugraviran uzorak a zatim zapunjeno crnom masom
( na bazi srebra, olova, bakra, sumpora i boraksa); metal se polira i sve djeluje još jaĉe.
1/ 14. Tanjur sa Rodosa: Borba za tijelo umrlog; metalni grĉki štitovi →
Manelaj i Hektor se bore za mrtvog Euforba ( Homer opisuje u Ilijadi kako je Menelaj pokrao opremu
Eufora… ;
London, British Museum, Ø 38,5 cm; iz Kamira; rodoska umjetnost, 7. st. ←/; crni firnis, pokrivna
bijela i ljubiĉasta boja.
Plinius govori o magijskom znaĉenju metala kod mnogih starih naroda, a posebno kod Etruraca.
Takozvane PLUMBEIS LINTEIQUE VOLUMINIBUS – etrurske olovne ploĉice za magijske zapise
poznate su već u V stoljeću ←/ . Rimljani su metalne (bronĉane) ploĉice koristili za izradu vojniĉkih
diploma…
U srednjem vijeku - slikanje na metalnim ploĉicama u dekorativne svrhe vezano je najĉešće za
podruĉje sakralne umjetnosti ( oprema ikona, korice bogato iluminiranih manuskripti, izrada
ikonostasa).
Ovdje se raĊa onaj kontemplativan odnos do stvaralaštva u ... tišini samostanskog ţivota.
Monasi prenose svoja zanatska iskustva . Osvjeţene su stare tehnike obrade i dekoracije metala,
poznate najstarijim civilizacijama. Emajl se javlja najprije u pregradama, a kasnije i kao slikani emajl.
Europa poznaje EMAIL prije laka. Tehniku crvenog emajla poznaju Kelti već u 5. stoljeću prije nove
ere. Tako su sakralne relikvije, kao i skupocjene korice prvih manuskripata ukrašavane dekorativnim
rukotvorinama sa umetnutim emajlom.
Paralelno od Evrope, ali izdvojeno tehnika emajla se razvija na Istoku…
Stari kaldejski emajl stiţe preko Sirije u Egipat (niello tehnika je feniĉanski pronalazak) te na drugu
stranu do Kine. Naime, drevna Perzija je ovo iskustvo predala Kini, ali su ga kasnije iz Kine ponovo donijele u Iran tatarske horde…
17
18
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Ovu tradiciju preuzeo je i Bizant.
U Sjevernoj Evropi se umjesto pravog emajla koriste imitaciju – fosilnu smolu BERNSTEIN koja se, otopljena u vrućim uljima i izmiješana sa pigmentima, nanosi u prije oiviĉene izdubine usjeĉene u
metalnoj ploĉi ( cloisonée). Oĉito je stara tehnika ćelijskog emajla poznata i u galskim zemljama . Majstori su virtuozno radili u metalu ( ukljuĉujući lijevanje, izradu reljefa, ali i graviranje, emajliranje,
kovanje ... što je u srednjem vijeku, još od karolinškog doba bilo pogotovo razvijeno u dolini Meze ...) .
I korice svetih spisa ukrašavaju se posebnom paţnjom, koristeći sva stečena zanatska iskustva i kombinacije skupocjenih materijala.
Korice evanĎelja iz Maestrichta izraĊene su od skupocjenog materijala: ZLATARSKI RAD; niello obogaćen smaltom i dragim kamenjem u tehnici champlevé … Ali ponekad, kako smo već
spomenuli, su umjesto peĉenja emajla , pogotovo u tehnici cloisonée koristili imitaciju – fosilnu smolu BERNSTEIN koja se, otopljena u vrućim uljima i izmiješana sa pigmentima, nanosila u prije
oiviĉene izdubine usjeĉene u metalnoj ploĉi ...
Korice svetih spisa i inaĉe su bogato ukrašavane i izraĊivane u razliĉitim materijalima … U tradiciji Perzije i Dalekog Istoka izraĊuju
se korice, kao i male kutijice za nakit – od kartona prekrivenog impregnacijom, iluminiranog i lakiranog istoĉnjaĉkim kvalitetnim
lakom.
Ima i korica od rezbarene slonovaĉe, koţe, tkanine ali i onih od metala. Koricama izraĊenim od plemenitih metala uvezani su sveti spisi
namijenjeni velikodostojnicima – pravi unikati ĉesto kombinirani zlatom, jaspisom, smaragdima, rubinima i dijamantima; izuzetan je
primjerak knjige koju je ukoriĉio Bosnali Mehmed 1588. godine za DIVAN sultana Murata III ( Bosnali Mehmed je bio glavni
kujunĊija u sultanovom dvoru).
←1/ 15. Korice evanĎelja iz Maestrichta
Louvre , Paris; X-XI stoljeće; visina: 0,38 cm; duţina: 0,32 cm.
Metali se jako rano koriste i kao imitacija zlatne folije ( za razne dekoracije).
DE MAYERNE opisuje bojenje na limenoj foliji kod Hansa Holbeina: na staroj slici koja prikazuje Henrya VIII, sina Edwarda i kći
Mary, srebrna folija je lakirana jednom i drugi put sa dodatkom crne, hladne partije transparentnim verdigrisom, a ponekad i
crvenkastom lazurom (crimson).
LUCCA MANUSCRIPT govori o bojenju na limenoj foliji sa firnisom izmiješanim sa šafranom i orpimentom. Kasnije se sliĉan
postupak spominje i u drugim manuskriptima ( Theophilus, Heraclius ...).
Jan Van Eyck je nastavio tamo, gdje su stali majstori medijevale …
bakrene ploče kao nosioci slike
Pod utjecajem rasprostranjenog korištenja dekorativnog emajla na bakru, pogotovo u flamanskim gradovima, bakrene ploĉe se u
vrijeme renesanse ĉesto koriste i u klasiĉnom uljenom slikarstvu, pogotovo kada su u pitanju manji formati.
19
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Još aktualnije postaje u vrijeme kada se u majstorskim radionicama na veliko tiskaju bakrorezi, kasnije i bakropisi ( obrada
metala bila je poznata od davnina; mnogi poznati majstori grafike, kao i vrsni slikari - crtaĉi izašli su iz zlatarskih radionica
). IzmeĊu ostalih zlatarski zanat je uĉio Dürer, Holbein, stariji ( uĉi kod Schongauera, izuĉenog gravera), Ghirlandaio,
Botticelli, Lorenzo di Credi, pretpostavlja se da je i engleski slikar, iluminator i zlatar Hilliard uĉio najprije zlatarski zanat,
kasnije i Hogarth, virtuoz u tehnici crtanja perom i drugi.
Klasiĉno slikanje na metalne ploĉe bilo je specifiĉno:
glatka metalna površina morala se je specijalno adaptirati, da prihvati bojene slojeve.
U vrijeme kada isti majstori svoje slike na platnu i dasci gradili uglavnom klasiĉnim pod slikanjem temperom i uljenim
lazurama, ti isti slikari – kada slikaju na bakar – koriste ĉesto uljene boje već u startu gradnje.
←1/ 16. Jan Brueghel ( Des Velours): Belebten Landstrasse
München, Pinakoteka; 1619.; 26,8 x 37 cm1; prouĉavanjem opusa utvrĊeno je da se detalj sa ove slike nalazi i u nekim
drugim kompozicijskim rješenjima na drugim slikama; poznato je da je kos Brueghela ĉesto veoma teško determinirati toĉne
atribucije, ne samo kada su u pitanju slikari iz ove nadarene porodice već i kada je rijeĉ o njihovim pomoćnicima i uĉenicima
…
1.2.1.4. ulje na staklu
Vitraţ kao specifiĉan vid uzvišene gotske sakralne dekoracije katedrala, kao da dodatno potencira mistiĉno svijetlo i karakteristiĉnu vertikalu krhke gotske arhitekture. Kako je zapisao Bazin ...
18
od početka neoplatonskog misticizma, nadahnuće svevišnjom svetlošću simbolizovano je svetlom u tami.
U vizantijskoj crkvi slaba svetlost, koja prodire kroz uske prozore, obogaćuje se zlatom i ţarkim bojama.
Suprotno bizantskim zlatnim dekoracijama ...
... u gotskoj katedrali prozori su veliki, ali su ukrašeni tamno obojenim vitroima koji pretvaraju svetlost u buktanje.
Srednjovekovnim misticima duhovno osvetlenje više je ličilo na vatru nego na svetlost.
18
Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963/ str. 145.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1/ 17.
Engleski vitraţ: Javljanje pastirima →
14. stoljeće; danas: Victoria and Albert Museum, London.
Stavljen na prozor vitraţ propušta sunĉeve zrake koje daju zadivljujuću blistavost emajl boja.
Uoĉljiva je ĉinjenica da je lazuran naĉin Van Eyckovog uljanog slikarstva metoda koja se najprije koristila kod slikanja
na staklo u tehnici vitraţa.
Dakle, vremenom se , pored slikanja pomoću peĉenja boje, za slikanje na staklenim segmentima centralne kompozicije
vitraţa, koriste i uljene bojene lazure. Stakleni elementi su dovoljno ţivi i sjajni. Najĉešće dominiraju plameno crvene
boje, koje su se ranije izluĉivale iz ţivine rudaĉe, a potom je uspjelo pomoću kemijske analize, oksida, bojiti staklo (
manganov oksid boji modro, a ţeljezni oksid boji crveno).
Dakle, skala boja koje se peku je ograničena u vrijeme gotike: najprije se koristi samo takozvani Schwarzlot za
šrafirani crteţ na raznobojnom staklu; oko 1300 otkriju takozvani Silberlits ... jedne mutne ţute boje, kojom je bilo
moguće na plavom staklu postići zeleno ( ili sa plavim masama miješati); a zatim u 15. stoljeću: ţeljezno-crvena ...
Tako se uljeno slikarstvo, kao „ pikturalno obogaćivanje vitraţa“ pojavljuje i prije flamanske manire Van Eycka.
Istina, J. A. Graaf 19pretpostavlja i mogućnost da se i sam Jan van Eyck bavio ovom starom tehnikom.
Naime, u Van Manderovom tekstu na jednom mjestu kaţe se i sljedeće:
... u istoj crkvi ( Saint Jacobskerk u Ghentu. ) nalazi se i vitraţ izvanredne ljepote,
ali ja nisam siguran dali je to njegov rad ( Huga van der Goesa) ili njegovog učitelja Johannesa ...
Antonio da Pisa (već krajem 14. Stoljeća, kako navodi Graaf) daje toĉan opis uljenog slikanja na staklu, tehnike
specifiĉne za gotsko slikarstvo:...ako ţeliš slikati na staklu verdigrisom i drugim bojama, tada istrvi verdigris i druge
boje sa firnisom na kamenu ... slikaj ovim na staklu i osuši na suncu i djelovat će kao obojeno staklo ... isto tako boje
moţeš miješati ugušćenim uljem ... Dakle, Jan Van Eyck je nastavio tamo, gdje su stali majstori medijevale.
19
J.A.van de Graaf: Development of Oil Paint und Use of Metal Plates as Support /Brommelle&Smith: Conservation and Restauration of Pictoral Art, Butterworths 1976.
20
21
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.2.1.5. invencija laka na Dalekom istoku
Drveno prenosivo svetište namijenjeno svetoj statui TAMAMUSHI-NO-ZUSHI - Oltar bubinog krila je jedan od najstarijih saĉuvanih primjera lak
slikarstva iz VII stoljeća. Interesantna je konstatacija da i u Evropi najstariji zapis potiĉe iz gotovo istog perioda:
LUCCA MANUSRIPT iz VIII vijeka sadrţi i recept za pripremanje uljeno smolastog laka; spominje bojenje na limenoj foliji sa firnisom izmiješanim
šafranom i orpimentom za imitiranje zlatne folije. Sliĉna uputstva daju i kasniji zapisi Theophilusa ...
←1/ 18. TAMAMUSHI-NO-ZUSHI - Oltar bubinog krila , detalj
Japan; Hôryū, Nara; VII stoljeće; razdoblje Asuka.
Od davnina se zanatsko umijeće prenosilo zajedno sa protokom ideja i robe, ponekad i posredstvom ratnih pohoda, asimilacijom strane tradicije,
emigracijskim tokovima.
Podsjetimo da je nekada stjecište razliĉitih kultura bio Damask i Palmira.
Pored ulja tu se najranije susrećemo i sa lakovima sa Dalekog istoka, iako…lak koji se moţe nanositi „na hladno“prenosi u Evropu tek islamska
umjetnost…
Kronološka determinacija kineske likovne umjetnosti nije jednostavna. Od davnina se radilo
- na svili i papiru vodenim vezivom, a na
drvetu sa lakom ...
22
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Detalj sa prenosivog svetišta TAMAMUSHI-NO-ZUSHI - Oltar bubinog krila
slikarstva iz VII stoljeća, gotovo je savršeno saĉuvan.
Ova arhitektonska drvena konstrukcija visoka je , u cjelini, 232 cm.
koji prikazuje Bothisattvu, jedan najstarijih saĉuvanih primjera lak
Na ĉetvorim stranama osnove naslikani su „DŢATAKA prizori „ ( prikazuju Budu u prijašnjim utjelovljenjima) savršenom uljeno-smolastom tehnikom na drvetu
( kao nosilac korišteno je ĉempresovo drvo zvano japanski „hinoku”) . Ova tehnika se u Evropi javlja gotovo hiljadu godina kasnije kao LAK TEHNIKA.
Na tamnoj sjajnoj osnovi nalazi se fina slikarija crvenom, svijetlo-smeĊom, ţutom i zelenom bojom; bojeni sloj je istanjen i podsjeća na slikanje na svili ... Sloj
svijetle boje istanjen ( izbrušen) je do te mjere da se nazire struktura drveta.
Sama tehnika je dugo stvarala kontroverze ali najnovija nauĉna istraţivanja dokazuju da je stvarno u pitanju uljeno-smolasta tehnika.
Danas bi ovu tehniku u Japanu podveli pod tehniku MITSUDASO od perzijskog « murdasang (sikativizirano uljeno slikanje). Kao sikativ dodavali su LITHARGE (
OLOVNI MONOKSID ; ţutosmeĊi prah) ili olovni oksid (minium).
←1/ 19. TAMAMUSHI-NO-ZUSHI - Oltar bubinog krila , detalj, Bothisattva
Visina ove cjeline 64 cm.
Interes za raskošne predmete pogotovo je intenzivan od 756. godine dalje, kada se na dvorovima skupljaju skupocjeni predmeti iz dalekih zemalja, ĉak iz sasanidske
Perzije i Mezopotamije.
23
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Istoĉne civilizacije gajile su specifiĉnu kulturu dekoriranja predmeta ( svileni paravani, slikarije na drvenim
pregradama, slikanje minijatura na poklopcima kutija) ...
Lijepi primjer je unutarnja strana poklopca urušimske kutijice za nakit:
←1/ 20. Unutarnja strana poklopca urušimske kutijice za nakit
12. stoljeće, Heianski period ; danas: Art Museum , Seattle; drvo ;duţina: 29,2 cm; zlato na laku.
Stilizirani motivi flore i faune ukazuju na crtaĉku virtuoznost. Sve je minijaturno ali sugestivno - u velikoj
mjeri i narativno. IzraĊeno je u lakiranom drvu sa intarzijama zlata i srebra:
osnova od drveta briţljivo je presvuĉena lakom, zatim su
u lak umetnuti fino sjeĉeni listovi od zlata ( ili srebra) sa cvjetnim ili figurativnim motivima, koji su
onda
opet pokrivani još jednim slojem laka;
sve se zatim strugalo – urezivao se crteţ, oslobaĊale plohe, kreirale teksture;
na kraju se i glaĉalo ...
Umjetnost laka tipiĉna je grana umjetnosti Istoka. Tako kineska dinastija MING (1368-1644) gaji poseban
vid umjetnosti – rezbarija u laku:
fine rezbarije s motivima zmaja raĊene u cinober – crvenom laku ( proces je izuzetno minuciozan, spor i
zahtijeva veliko strpljenje i virtuoznost; lak se slaţe sloj po sloj i reţe ...).
Ipak, najrafiniranija i tehniĉki najsavršenija djela u toj materiji dao je Japan. M.Paleologue20, opunomoćeni ministar u Pekingu, u svom djelu L’Art chinois zapisao je i sljedeće: ...invencija laka u
Kini datira ( ĉak) u prvo stoljeće NE ... Lakirano drvo je pronaĊeno u vlaţnim grobovima već u periodu najmlaĎeg DŽO perioda. Otkrivena je i drvena zdjela sa finom tekstilnom prevlakom oslikanom
lakom. Na njoj su oslikani ţdralovi i zmije ...
Rhus Vernix i Angia Sinensis ...
Lak je unesen u Japan iz njegove domovine Kine. Kao jedno od najstarijih umijeća Kine - rad u lak tehnici dostigao je najviši domet umjetniĉkog obrta u razdoblju HAN ( oko nove ere); smola se
nanosila u sukcesivnim namazima na podlogu od drva, metala ili papirmašea, a zatim se ukras radio oslikavanjem - HUA CH'I, rezbarenjem – TIAO CH'I, ulaganjem bisera…Bogatiji primjerci
intarzirani su dragim kamenjem i zlatom…Dobiva se iz soka lakova stabla ( Rhus vernicifera). Jako se cijeni jer je tvrd, lagan i otporan na vlagu.
Na zapad dolazi u vrijeme Marka Pola. U istoĉnim zemljama rano se koristi i šelakov lak ( neke crveno obojene vrste šelaka koristile su se i za bojenje tkanina); ipak , u Evropu su stigli prvi šelakovi
lakovi tek poĉetkom 17. stoljeća i to najprije samo na englesko podruĉje; koristili su ih , prije svega, ebenisti ( za skupocjene predmete iz drveta); kasnije se sve ĉešće koristi i kao vezivo za zlato, (
koristio se sjajniji šelak za sjajne pozlate ali i šelak sa prirodnim šelakovim voskom za mat pozlate.
20
M. Paleologue: L’Art chinois / str. 196 /navod: Busset/str.51.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
24
Šelakovom otopinom izvodile su se i imitacije zlata. Istoĉnjaĉke civilizacije koristile su i Sangui draconis - ZMAJEVU KRV - smolastu masu istoĉnoazijskog drveta, palme oblika zmajevih krila;
ova smola koristila se ujedno i kao vezivo i bojilo crvene game od davnina. Kasnije, na Zapadu ove smole spominju pod imenima Rhus Vernix i Angia Sinensis ... Ibn-Batoutah, arapski putnik, koji
je posjetio Canton oko 1345. godine divio se lak bojama, koje su već i mnogo prije njegovog vremena proširene na islamski svijet; u Perziji se koriste već od VII stoljeća dalje
Ovim egzotiĉnim smolama Kinezi su dodavali ulje od ĉaja ili od kamelije, što je sliĉno našem makovom ili lanenom ulju ...
Toĉnije21...ovaj firnis pomiješan je sa... uljem od tong-yeou ( vernicia montana), teha-yeau ( ulje kamelije; sliĉno našem makovom ili lanenom ), te sa ţeljeznim sulfatom i octom ...
doziranje pojedinih komponenti zavisilo je od funkcije koju su ţeljeli postići ... URUSHU-E je općenito naziv za, najĉešće dekorativno slikanje lakom : crvenim lakom ( lak i cinober, ili crvena od
cvijeta Carthame), ţutim ( lak i orpiment), ili zelenim lakom (mješavina ţutog sa kobaltom); plavim lakom indigo , nazvanim Kouang-tien.hoa ...
Zlatni lak – MAKIE bio je kombinacija laka, nanesenog u vidu crteţa, te u svjeţi sloj laka – nanošenjem zlatne ili srebrne prašine, a zatim, kada uĉvrsti, sve ponovo lakirano ...
MITSUDA-E je naziv za slikanje olovnim oksidom u ulju ...
Ovom se laku ĉesto, već prilikom kuhanja dodavala boja, te su se, prema boji, zvali
crni firnis ( poznat i kao japanski) i
ţuti firnis ( le-chav-tsi ; sa transparentnom ţutom)...
Sa njim se moţe - oslikavati, boje koje su koristili su: cinober (tshou cho), crvena od cvijeta Carthame ( vrsta maka),žuti orpiment,indigo ( Kouang-tien-hoa), violet od “colcotar calcine” ( tse-chi),
pokrivajuću bijelu od kosti, zelenu cantharide, plavu od škriljca,bistru, žuti oker i prirodnu sienu, violetnu aubergine ( plavi patlidžan), le rose corail, na kraju i zlato i srebro.
- bojiti skulpturu ( ĉak i „graditi „ skulpturu višeslojnim nanošenjem ; oblikovanje figure u oklopu, bogato dekorirane ponekada su raĊene na jezgru od gline ali je ĉešće upotrebljavana lakša
armature. Kip se oblikuje stavljanjem izmjeniĉnih slojeva tkanine i laka ( donji umotani slojevi su tkanja od vlakana kudjelje, a završni od fine svile). na kraju je ukrašeno lakom nanesenim
pastoznije ... ) i
- ukrašavati na druge naĉine ...; neke vrste ukrasa u Japanu: MAKIE – zlatni lak;crteţ slike u laku naprašen zlatnom ili srebrnom prašinom i sve ponovo prevuĉeno prozirnim lakom,
Sjaj mu je izvanredan !
Zbog sporijeg sušenja nanošenje u slojevima je dugotrajno ( intervali od po nekoliko mjeseci)...
Busset u razmatranju istoĉne geneze primjene laka daje konkretne informacije u kineskoj lak tehnici:
- drvo ( magnolije ili cedra) je premazano unakrsnim slojevima osnove, koja je umjesto gipsa, kojeg su koristili Flamanci, sadrţala finu glinu (kaolin)...; analogno su preparirali i Flamanci i tu je,
prema mnogim mišljenjima, najveća tajna kvaliteta samog slikarstva.
- sve je briţljivo polirano kamenom za poliranje, zatim je preparirano pomoću finog mekog kista od kose (kineska kosa je jaĉa od evropske)...
- svaki sloj je paţljivo osušen i poliran; ukupno je naneseno na taj naĉin ĉak 18 slojeva (!)...
na nosilac emajl sjaja, crvene ili crne boje, sjajne kao metal,
slikar nanosi boje istrvene u laku ...
21
Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str.53.
25
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.2.2. Tajna flamanske manire
Puyvelde smatra, da je TAJNA FLAMANSKE MANIRE u: kistu i finoj preparaciji, izboru kvalitetnijih, u najvećoj mjeri
mineralnih pigmenata, i strpljivoj gradnji u etapama.
Kako je dalje zapisao Puyvelde ...
...flamanska manira - la technique des primitifs flamands22 ...svakako zasluţuje divljenje.
Izuzetan trud i disciplina, uloţeni , kako u kontekstu svih tehnoloških i kreativnih priprema ,
tako i u promišljenom slikarskom procesu,doprinijeli su izuzetnom sjaju i bogatstvu suptilnih detaljiranja, omogućenom i novim
tehnološkim inovacijama.
Prisutna je svjeţina i istinitost koje osiguravaju vječnost poruke !
( ... la fraicheur et la véracité qui assurent la pérennité de leur message).
←1/ 21.
Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar; retable Mistično janje, detalj
Ono što se pouzdano zna jeste da je ova inovacija vezana za sjeverne zemlje.
Na Sjeveru je i problem vlaţne atmosfere ubrzao istraţivanje u cilju iznalaţenja medijuma koji bi pruţio veću otpornost prenosivih slika.
Poznato je da se ulje kao vezivo koristilo u nordijskim zemljama već u 13. stoljeću. Saĉuvana je jedna uljena slika !
Već smo više puta naglasili, da o ulju, kao vezivu boje, piše već Heraklius u X stoljeću. Opisao je proizvodnju ulja i smola, ali nije
naveo i od kada se koriste.
Ni Theophilus nije ništa novo dodao poznatim ĉinjenicama - osim što napominje da se ...
... boje trvene u uljima dugo suše i da je zato komplicirano nanositi sloj na sloj jer je potrebno jako dugo čekati ...
Cennino naglašava da postoji ... nova tehnika, koja predstavlja kompromis izmeĎu jajeta i ulja,
misleći na slikanje temperom i obogaćivanje smolasto-uljenim lazurama ...
Cennini takoĊer navodi da je slikanje uljem na zidu ili na dasci – praksa Nijemaca.
U arhivima su pronaĊeni dokumenti u kojima se spominju uljene boje mnogo prije braće Van Eyck.
Kako navodi Langlais ...ugovori sklapani u Artoisu i Normandiji, datirani u godinama 1320 i 1350 spominju dekorativno slikanje ......
en fines couleurs à huile.23
22
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 21.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
26
Melchior Broederlam, d’Ypres slika uljem 1395. godine !
Ali, da se vratimo Vasariju i ponovimo neke njegove zakljuĉke:.
On primjenu uljenih boja pripisuje tek braći Van Eyck, koji su ... eksperimentiranja započeli, a kako su bili upućeni u kemiju,
počeli su da pripremaju različita ulja za miješanje sa smolom i drugim materijalima ...
...prilikom lakiranja jedne slike, ( lakovi koje su koristili slikari za verniranje tempere bili su jako gusti, te su se mogli nanositi samo zagrijavanjem na suncu ...)
koju je Jan postavio na sunce da se suši, ( da li je eksperimente, u većoj mjeri, prakticirao već Hubert ? ) tabla se uslijed vrućine razdvojila ...
došlo je do oštećenja, te je poĉeo da razmišlja o vezivu koje ne bi trebalo sušiti ispostavljanjem suncu. Eksperimentom je utvrdio, kako navodi Vasari, da se laneno i orahovo ulje mnogo brţe suše i u
sjeni, a smole kuhane u njima dale su i idealan lak ...Osušene boje nije bilo potrebno dodatno lakirati. Tako je ( Jan) počeo da primjenjuje ovu novu uljenu tehniku ...
Nikome nije povjerio svoju tajnu a znatiţelja je bila velika ...
Mnogi su pokušali po mirisu svjeţe boje zaključiti sastav ...Pod starost je tajnu odao svojim učenicima ...
Vasari je, dakle, proširio legendu da su braća van Eyck otkrila uljeno slikanje. Ali, bilo bi mnogo preciznije reći da su oni samo usavršili proceduru zanata, poznatog, pogotovo na Sjeveru, već sredinom
14. stoljeća. Mary Merrifield i L. Herringham24 došli su do zakljuĉka da je presudan trenutak za pojavu ulja u štafelajskom slikarstvu općenito ( a ne kako kaţe Theophilus ... samo na objektima koje
moţemo ispostaviti suncu ) trenutak kada su slikari spoznali mogućnosti ĉišćenja ulja kako bi bilo rjeĊe i kako bi bolje sušilo ...
O tome piše Jahan le Begue ( pisac, pravnik i biljeţnik koji je briţljivo skupljao i prepisivao niz manuskripata iz Bologne, kao i zapise Teodora iz Flandrije koji je radio u Paviji, te zapise iz mnogo
starijeg latinskog teksta od Alcheriusaili Alcheriusa ...) navodeći precizno i samu pripremu ulja i ĉišćenje:
...takvo ulje dobro suši i dobro se ponaša u bojama:
stavi malu, umjerenu količinu kreča u ulje, zagrijavaj dok pjenuša, dodaj CERUSE
( olovna bijela; kreĉ je neutralizirao slobodne kiseline a olovno bijela je utjecala na bolje svojstvo sušenja).
sa uljem 1:1 i ostavi na suncu mjesec dana i duţe. Što dulje stoji na suncu, bolje će biti ...
Dakle, pojava primjene ulja kao samostalnog veziva u slikarskim tehnikama moţe se datirati u vrijeme nakon Theophilusa ali prije Van Eycka. Poznato je takoĊer da su se ulja u poĉetku koristila više
kao lazure: postoji niz mineralnih bakarnih i organskih pigmenata koji se bolje ponašaju u uljanom nego u emulzijskom vezivu a neka prirodna bojila su se iskljuĉivo pripremala pomoću ulja kao
otapala. Tako nazivaju MORDANT BOJILA – bojene uljene lazure koje su se u poĉetku dobivale kuhanjem bojila i ulja, jer se ne tope u vodi. Dodavali su se metalni radikali i supstrati ( u ovu grupu
spadaju prirodni i umjetni alizarini i antrakinoni).
Koje su istinske zasluge braće Van Eyck ?
23
24
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 23.
Mary Merrifield i L. Herringham : The Written Evidence on early Painting Methods in Oils.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Svakako je, kako smo već više puta naglasili, nastojanjima braće Van Eyck
...pokrenut jedan gigantski val, roĎen iz prethodnog polaganijeg talasanja 25.
... une vague gigantesque née de poussées lointaines .
Xavier Langlais26 pretpostavlja da su braća Van Eyck već poznatim uljenim bojama dodavali neka lako hlapljiva otapala, što je bitno promijenilo metodu gradnje.
Drugi opet misle da je u ovoj prelaznoj varijanti korištena za slikanje emulzijska boja, koja je kao vezivo, pored ţumanjka sadrţala i dodatak ambre u ulju ( sve u obliku emulzije), a zatim je, prema
potrebi, boja obogaćena uljeno-smolastim lazurama.
Ono što je specifiĉno u novoj flamanskoj maniri ne odnosi se samo na primjenu ulja kao veziva.
Naime, novije laboratorijske analize su potvrdile već poznatu tezu da ...
flamanska manira , zvana i Le secret des van Eyck «Geheimnis der van Eyck» ; „The secret formules and techniques of the masters“.
predstavlja niz više nezaobilaznih novih metoda gradnje, ne samo vezanih za izbor veziva za slikanje, već i drugih izmjena u procesu gradnje.
Moramo se sloţiti sa , već navedenim zakljuĉkom Puyveldea , da je tajna u:
- kistu i finoj osnovi,
- izboru kvalitetnijih, u najvećoj mjeri mineralnih pigmenata, i
- strpljivoj gradnji u etapama.
Većina flamanskih slikara tog vremena svoju edukaciju je stjecala kod iluminatora.
Principe gradnje kod izrade minijatura prenose i na gradnju slika na pločama:
- ploĉe su preparirane glatko i tanko, tako da površina po glatkoći ne zaostaje površini pergamenta ili ploĉice slonovaĉe,
- kistovi su tanki kao vlas,
- boje su briţljivo istrvene ...
Zato ne iznenaĊuje sveobuhvatno majstorstvo flamanske manire –kako je zakljuĉio Puyvelde27...
... evidentan je trud i disciplina kao i izuzetan sjaj i bogatstvo suptilnih detaljiranja ... U slikarstvo , bazirano na jajnoj temperi unijeli su jednu novu metodu,
kako bi boji dali veću briljantnost i vibrirajuću, lepršavu svjetlost.
25
Puyvelde /str. 28.
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 23.
27
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 21.
26
27
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Dakle, flamanska manira odnosno ... le secret des van Eyck podrazumijeva:
1. briţljivo pripremanje nosioca; tako se laviranje izvodi na osnovi koja je otporna na vodu i apsolutno bijela,
2. slikanje u etapama, blisko tehnici minijaturista; to nije slikarstvo u pravom smislu te rijeĉi već je prije rijeĉ o lavirnoj tehnici sa lakom i transparentnim bojama,
3. korištenje laka koji u svom sastavu, pored ĉvrste smole i ulja ima i otapalo; sa više ili manje
otapala postiţe se specifiĉna briljantnost; koliĉina otapala utjeĉe i na vrijeme sušenja,
4. laviranje je na kraju potencirano pomoću debljih slojeva pokrivnih boja, tamo gdje je to
potrebno.
Sjajne transparentne boje evidentne su već na Gentskom oltaru ...
1/ 22. Braća Van Eyck: Gentski oltar, otvorena krila→
▀šest pitanja:
Tajnu flamanske manire ćemo pokušati razjasniti postavljanjem šest pitanja:
▀prvo pitanje: kakav je bio medium braće van Eyck ?
U pitanju je korištenje laka koji u svom sastavu, pored ĉvrste smole i ulja ima i otapalo. Sa više ili
manje otapala postiţe se specifiĉna briljantnost. Koliĉina otapala utjeĉe i na vrijeme sušenja.
▀drugo pitanje: da li je u pitanju lavandino ulje ?
Navesti ćemo mišljenja više autora – Mayernea, Zilotyja, Langlaisa, Marogera, Busseta, Goullinata i
mnogih drugih :
Korištenje lavandinog ulja smatrao je i Mayerne za posebnu tajnu: l'adition de l'huyle d'aspic au
blanc et au bleu, qui fait qu'ils ne mourront jamais, ce que je repète parceque c'est un grand
secret28;
28
Tajna navedena u manuskriptu Mayernea.
28
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
29
ali, prema Mayerneu, kako navodi Langlais29
... za preslikavanja je koristio balzam ariša razrijeĎen terpentinskim uljem; Ovaj medijum pripremao je u “bain –marie”...što smatra i Alexandre Ziloty 30...
I Eastlake navodi sliĉne recepte sa posebnim napomenama, da ne suše najbolje ako je vlaţno ...
...Svojim specifičnim uljenim bojama, koje su sadrţale više smolastih supstanci nego ulja, te sušile i hlapljenjem, uslijed otapala, mogli su slikati slično kao sa temperom. Omogućena je brţa
gradnja sloja na sloj.
Xavier Langlais31 , za razliku od Mayernea, pretpostavlja da je medium Van Eycka sadrţao balzam terpentina od ariša, razrijeĎen lavandinim uljem.
Balzam je poznat po izuzetnoj plastiĉnosti i korespondira u refleksiji sa emajl - sjajem boja braće Van Eyck.
Prema ovoj hipotezi tehnika braće Van Eyck je slijedeća:
1. preparacija od bolonjske krede sa finim Totin tutkalom, briţljivo obrušena,
2. grisaille ili camaïeu u temperi ( ţumanjak),
3. uljene lazure, sa pastoznim nanosima u mokro, na mjestima gdje su potrebni takvi efekti ... za vezivanje boja koristio je polimerizirano ulje uz dodatak ambre ili ariševog balzama ; ... Danas znamo
da polimerizirano ulje, dobiveno kuhanjem ulja bez prisustva zraka ( što su moţda primjenjivali već tadašnji alkemisti) ima izuzetnu elastiĉnost, veću otpornost i emajlni sjaj ; kao otapalo koristio je
lavandino ulje.
Ali, ima i drukĉijih hipoteza:
i sam Xavier Langlais32 navodeći istraţivanja zapisana u knjizi Jacquesa Marogera33, pretpostavlja da je kao medijum za slikanje korištena umjetna emulzija, koja pored prirodne emulzije sadrţi i
dodatak smole i ulja ...
Marogerova hipoteza o emulziji nije do kraja jasna.
Moguće su dvije solucije:
1. uljena emulzija, dakle pored prirodne emulzije i veća koliĉina smole u ulju, tako da se takva emulzija moţe rijediti sa otapalom a ne sa vodom; prema Marogeru ovakav medijum je mogao sadrţati
zgusnuto ulje, meku smolu i gusti emulgator (guma ili kazein sa vodom; ovakva boja se kao tempera proizvodila neko vrijeme u tubama i rijedila se terpentinskim uljem; na trţištu je kasnije bio i tzv.
Maroger’s medium; boje miješane ovim mediumom bile su izuzetno svjeţe a kroma intenzivna ! u obliku vodene ali umjetne emulzije); moţda su se smole otapale u ulju iz ţumanjka (prema Vibertu –
ovo ulje ima dvije prednosti: ono se ne kvari a rastvara smole i na hladno i pošto nema svojstvo oksidacije sa smolom tvori film dobre elastiĉnosti; danas se ne koristi zbog visoke cijene) ; dakle, vodena
emulzija ipak nije u toj mjeri masna da se ne bi mogla rijediti sa vodom;
2. razmatranjem hipoteze Zilotya i Maroger sumjnja da je moţda kao komponenta medijuma korištena i neka lako hlapljiva supstanca...l’hypothese du dilluant volantil (?);
na slijedu ove tradicije spominje se u literaturi tako zvani Maroger's medijum:
29
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 210.
Alexandre Ziloty: La Découverte de Jean Van Eyck, Paris, 1947
31
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 31.
32
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 27.
33
Jacques Maroger: The secret formules and techniques of the masters; London, New York 1948.
30
30
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
gusta otopina gumiarabike +
emulzoid od kuhanog lanenog ulja i eteriĉnog laka
Langlais34 navodi , pozivajući se na Mayernea, suvremenika i prijatelja Rubensa i hipotezu o otopljenoj ambri (iako otapanje ove ĉvrste smole i danas predstavlja otvoreni problem). Naime, upravo
otopljena ambra, prema njemu, predstavljala je onu bitnu komponentu .
I drugi su istraţivali tajnu prelijepog kolorita ovog slikarstva, izuzetne oĉuvanosti same strukture slikanog sloja i većinom zakljuĉili, da je tajna u korištenju ulja sa jajetom ili sa kazeinom; u pitanju su
radovi minijaturista i iluminatora, koji su briţljivo iscrtali, pod-slikali i kolorirali ovim arhaiĉnim medijumima a tek nakon toga obogaćivali “novim medijumom” na mjestima gdje je to potrebno ...
Kako je uoĉio Busset35, Van Eyck je ...ţelio da izbjegne onu proceduru verniranja smolno – uljenim lakovima, koji su se morali stavljati na sunce ...
ono što je novo kod primjene lakova je razrjeĎivanje !
Zato koristi „ novi medijum“, te ...slikani sloj ima staklastu transparenciju kao da je riječ o fragmentu dragog kamena ...
▀treće pitanje: što su kineski lakovi ?
Ono što je obogaćivalo van Eyckove lazure su vjerojatno bili i kineski lakovi.
Već za vrijeme krstaških ratova su uspostavljene bolje veze sa Dalekim Istokom, najviše zbog ţelje za većom dobiti od trgovine svilom, egzotiĉnim zaĉinima i zlatom ...
Venecija je zato postala napredan centar, pogotovo nakon što je mletaĉki trgovac Marko Polo boravio na dvorovima Istoka...Sliĉan procvat doţivljavaju i španjolski gradovi ...
MARCO POLO u knjizi Le Livre des merveilles, napisanoj na francuskom jeziku 1295. godine, spominje i lakove sa Dalekog Istoka. Ĉuveni putnici na Istoku su bili takozvani kaluĊeriputnici, koji se spominju u Kini i Indiji već u petom stoljeću . Arapi su ĉak i prevodili neke putopise iz dalekih zemalja u vrijeme izmeĊu petog i desetog stoljeća. Oni su bili glavni posrednici “robe i
ideja”. Tek nakon pojave Dţingis Kana, poĉetkom 13. stoljeća, ponovnim oţivljavanjem nekadašnjih kopnenih putova za Kinu ( onih, koji su postojali već u vrijeme Rimljana), javljaju se i zapadni
putnici ; 36 tako je papa Inocent IV uputio 1245. ĉetiri izaslanstva na Istok., zatim šalje izaslanstvo i Luj IX... : ubrzo se nastanjuju na Istoku i prvi misionari, pogotovo franjevci; tada se kao trgovaĉka
porodica na istok upućuje Marko POLO , prvi puta 1265. i drugi puta 1271. godine ( u Veneciju se vratio morskim putem tek 1295. godine); ubrzo kreću i obrnute posjete, iz daleke Kine u Evropu; od
tada nadalje, sve je više putnika, koji se kreću razliĉitim putovima svile; iz Kine donose, pored svile, i zaĉine, ĉaj i ulja .
U dodiru sa istoĉnjaĉkim civilizacijama u Evropi su usavršili istoĉnjaĉku tehniku.
U starim tekstovima spominje se Rhus Vernix i Angia Sinensis ... Ipak, Cennini nam ne daje recept medija koji je korišten u njegovo vrijeme, ali, zato je već Theophilus naveo pod terminom
GLASSA ili FORNIS mješavinu arapske gume, otopljene u vrućem lanenom ulju. Pod terminom arapska guma u to vrijeme podrazumijevali su sve vrste smola koje su dolazile sa Istoka ( iz Arabije
ili iz Azije, ukljuĉujući i kopale).
Ove guste smolaste otopine utrljavale su se na površinu slike kao kod poliranja. Ono što je sada novo, kod braće Van Eyck , što smo već napomenuli, jeste RAZRJEĐIVANJE ovih lakova lako
hlapljivim otapalima , tako da su se mogli nanositi teĉno, kao i tempere.
O takvim otapalima nema ni rijeĉi ni kod Cenninija, ni kod Theophilusa.
34
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959/str. 31.
Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris 1929.
36
Jean Pierre Drège: LA ROUTE DE LA SOIE , prijevod: Beograd 1986, str.1260-271.
35
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
31
Busset je analizirao sliku La Vierge du chancelier Rollin u Louvreu , ali nije uspio utvrditi o kakvom je otapalu rijeĉ. Sve je do te mjere isparilo da nema nikakvog traga ni mirisa, ni zatamnjenja.
Nakon mnogih istraţivanja danas je većinom prihvaćeno mišljenje da je u pitanju bilo lavandino ulje. De Mayerne zapisuje da je neophodan dodatak lavandinog ulja u bijelu i plavu kako ne bi nikada
izgubile ţivost , te podcrtava: ovo ponavljam jer je velika tajna!
Korištenje lavandinog ulja, naime, kako naglašava Busset ...
...oţivljava uljeni namaz ali je za majstore uljenog slikarstva bilo na cijeni i zbog mogućnosti razmazivanja, odnosno specifičnog metoda nanošenja.
Moţda su koristili i petrolej, koji se u to vrijeme nije proizvodio industrijski ali su ga pripremali medicinari iz pojedinih katranskih stijena . Poznato je da su bituminozne supstance korištene već u
neolitiku.
▀četvrto pitanje: moţda su u civilizacijama Istoka koristili kamforovo ulje ?
Poznato je da su u prošlosti Francuzi uvozili sa Istoka tako zvano Essence indienne – kamforovo ulje, koje je sasvim hlapljivo, bez ostatka, i dokazalo je svoju kvalitetu stoljetnom primjenom u
istoĉnim zemljama ...
Ipak, prema Bussetu - recept van Eyckovog medija je sljedeći37:otopina kopala u ulju, 1 dio, te lavandino ulje, 1 dio.
▀peto pitanje: moţda je kopal-smola u ulju bila zamijenjen sa ambrom ?
U svakom sluĉaju je rijeĉ o ĉvrstoj smoli. Imajući u vidu dobru sušivost, moguće je da je lavandino ulje bilo zamijenjeno petrolejem . Danas je ovom proizvodu sliĉan tvorniĉki proizveden medijum
pod terminom Le siccatif de Haarlem koji u istinu nije sikativ, već slikarski medijum – vernis a peindre, koji sadrţi kopal u makovom ulju sa lavandinim uljem.
Kao bitan pronalazak 14. stoljeća, pored pojave lakova sa Dalekog Istoka je sigurno i primjena metalnih soli i pronalazak metoda ĉišćenja brzo sušećih ulja. Pretpostavlja se da su prvi putnici na Daleki
Istok putovali još u XII stoljeću i donosili lakirane predmete; sama tehnika lakiranja u Evropi, iako je transponirana nije i jednaka ( niti imaju iste materijale, niti je sliĉna klima, niti imaju u Evropi
potrebno zanatsko iskustvo).
Ulje daje istim bojama dublje tonove, što je omogućeno refleksijom i pastoznošću, što smo već razmotrili u poglavlju površinska i dubinska svjetlost ...
▀šesto pitanje: analogije izmeĎu kineskih lakova i mediuma braće Van Eyck?
Kako navode stari talijanski manuskripti ...lacche cinesi ... , nelle quali in verità il procedimento è assai più complicato, anche se di natura consimile ...
Busset38je, nakon duţeg istraţivanja, komparacijom mnogih tekstova i analizom same refleksije boja na pojedinim slikama starih majstora zakljuĉio da je tajna onog tipiĉnog ...
... emajl sjaja majstora iz Brugesa , zvanih Les Primitifs – korištenje lakova iz Dalekog Istoka.
37
38
Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str. 61.
Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str. 42.
32
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Naime, za razliku od onih lakova, koje spominje Theophilus u svojoj Scheduli , koje je nazivao fornis , glassa kod Rimljana flamanski su lakovi bili sjajniji, svjetliji i prozirniji. Theophilus
preporuĉuje slijedeće: stavi laneno ulje u jedan lončić, dodaj smolu, usitnjenu u avanu; ovo zagrijavaj polako ali da ne prokuha, i kada se dostatna količina otopi,
ovim premaţi sliku i biti će sjajna, lijepa i trajna ...
ali, kako je Theophilus zapisao na drugom mjestu ...
ne moţe se slikati uljem ako nosilac nije prije dobro osušen na suncu i nikada ne smiješ staviti uljene boje ako donji sloj nije dobro suh;
na drvo moţeš staviti tri sloja uljene boje:
boju nanesi i osuši, iznesi na sunce, zatim briţljivo prekrij finim, bistrim lakom;
ako nanosiš na toplo moţeš usput istrljati rukom ...
Nije na odmet napomenuti da je u Egiptu lakiranje primijećeno već u vrijeme jedanaeste dinastije, 2000 godine pr.n.e.
M.Paleologue39, opunomoćeni ministar u Pekingu, u svom djelu L’Art chinois zapisao je i sljedeće:
...invencija laka u Kini datira u prvo stoljeće NE :
( lakirano drvo je pronaĊeno u vlaţnim grobovima već u periodu najmlaĎeg DŽO perioda ).
Kasnije, na Zapaduove smole spominju pod imenima Rhus Vernix i Angia Sinensis ... Ibn-Batoutah, arapski putnik, koji je posjetio Canton oko 1345. godine divio se lak bojama, koje su već i
mnogo prije njegovog vremena proširene na islamski svijet; u Perziji se koriste već od VII stoljeća dalje .
1.2.3. Les Primitifs flamands – flamanska manira
1.2.3.1. Svijet braće Van Eyck
1.2.3.2. Gentski oltar i braća Van Eyck
1.2.3.1. Svijet braće Van Eyck
Kako navodi Puyvelde, vrstan znalac flamanske umjetnosti flamanska manira, nazvana ... la technique des primitifs flamands40 ...svakako zasluţuje divljenje !
Historijska pojava, zvana renesansa, geografski nije ograniĉena samo na talijanski poluotok. Ne moţe se zaobići doprinos njemaĉkih i francuskih humanista na raznim podruĉjima filozofske i nauĉne
misli… I na likovnom podruĉju sjeverna Evropa je doprinijela zanimljivim inovativnim iskustvima. Najznaĉajniji primjer je Flandrija, gdje se razvila slikarska tradicija, utemeljena na linearnoj
perspektivi i prostornoj igri svjetla i sjene…Pri tome je potrebno napomenuti da ovaj „pokret“ nije rezultat širenja toskanskih uzora, već je u pitanju autohtona kultura , koja ide svojim putovima, na
osnovu lokalnih uslova, te ima samo tu i tamo ponešto zajedniĉko sa talijanskom stvarnošću.
Naime, povezivanje Flandrije sa Italijom vezano je za jake trgovaĉke veze… Ne zaboravimo da se firentinski bankari nalaze i u Bruggeu i Gentu !
Ne zaboravimo , isto tako, da je Jan van Eyck, utemeljitelj flamanske renesanse djelovao u isto vrijeme kao i Masaccio !
39
40
M.Paleologue: L’Art chinois / str. 196 /navod: Busset/str.51.
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 21.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
33
Poliptih Mistično janje kojeg je Van Eyck završio oko 1432. godine ( 12 štafelajskih slika, koje tvore veliki oltar u katedrali Sv. Bavon u Gentu),
znaĉi za sjevernu umjetnost isto, što i Masacciove freske u firentinskoj crkvi Santa Maria del Carmine (1425-8. ; Cappelle Brancacci, ,freska u
cjelini: 225 x 598 cm) za talijansku umjetnost.
U vrijeme, prije pojave braće Van Eyck, u Flandriji, koja je u to vrijeme pripadala francuskoj kruni, bio je jak utjecaj francuske gotike. Francuski
majstori uĉe u Sieni i putuju preko Avignona za Pariz, koji u to vrijeme već prednjaĉi. IzraĊuju se neke vrste ikone, bogato ukrašene tempere na
dasci za pozlatom (internacionalni gotski stil ). Ipak po tematici je već tada evidentna razlika:
pored sakralnih slikaju i neke
- genre motive , tematski specifiĉne ( glazba, cvijeće, djeca ...).
Girard d'Orleans pravi 1360. godine portret Filipa Dobrog kao profil na pozlati.
U isto vrijeme u Clunyju je još uvijek u modi camaïeu, slike koje imitiraju bareljef, izvedene na tkanini a koriste se kao prednja strana putujućeg
oltara ( autor se odriĉe boje i oblike gleda oĉima skulptora, te teţi plastiĉnim ciljevima ...).
←1/ 23. Robert Campin / Le Maître Flémalle: Saint Jacques et Sainte Claire, detalj
Madrid, Prado ; oko 1420; TEMA: sveci; smješteni meĊu stupovima kao skulpture; tradicija prenosivih oltara...( 78 x 90 cm; grisaille;
precizan crteţ i modelacija sivim lazurama; šrafurama je izvoĊeno i «uzdizanje».
Sve je to utjecalo na braću Van Eyck kao i na slikare drugih centara:
- na Talijana Gentile da Fabriana, ali i na
- češke majstore,
- na kölnsku školu...
Gent se u to vrijeme u vlasti Burgundskog vojvodstva.
Flandrija je u to doba ţivjela od prodaje i proizvodnje boja i tkanina, kao i izrade tapiserija. Flamanski gradovi su bili jaki internacionalni
trgovaĉki i bankarski punktovi. Nadmetali su se sa talijanskim gradovima kao središta meĊunarodnog bankarstva i trgovine. MeĊu stranim
stanovnicima tu su radili i mnogi talijanski trgovci i bankari.
To je i vrijeme intelektualnih previranja na ovom podruĉju.
Veze Flandrije , preko Francuske i Španjolske, sa Cordobom uticale su na utjecaj arapske nauke na nove percepcije univerzuma.
U domenu estetskog stava, pod utjecajem afirmirane minijature, u kojoj je već u 14. stoljeću prisutan realizam, javljaju se ponegdje ĉak i prve
naznake pribliţavanja ekspresivnih vizija Boscha.
Kada su braća Van Eyck došla u Gent ondje je već odavno postojala gilda slikara, koja, kako je zapisao Faure41 .
..nije imala drugačiji karakter, ni drugačije duţnosti, ni drugačije povlastice,
no što su ih imale gilde tkalaca, kovača, bojadisara ili pivara ...
41
Elie Faure: Povijest umjetnosti III/, Zagreb 1955/ str. 124.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
34
Flandrija je u to vrijeme pripadala i francuskoj kruni, a francuski majstori su ĉesto uĉili u Sienni i putovali preko Avignona za Pariz, koji u to
vrijeme već prednjaĉi u ovom dijelu svijeta.
←1/ 24. Historijska karta: Okruženje Genta i Bruggea
Na historijskoj karti je evidentno da se Gent nalazio na samoj granici dva carstva:
- francuskog i
- svetog rimskog carstva.
To je vrijeme kada je u tom dijelu svijeta, pored „novog slikarskog stila“ bio još uvijek cijenjen i tz. internacionalni gotski stil. Naime, talijanska
renesansa je u 15. stoljeću malo utjecala na podruĉje sjeverno od Alpa.
Ipak, novi graĊanski sloj trgovaca i bankara traţio je drukĉiju umjetnost ...
Mijenja se i sama svijest.
Tokom prošlih stoljeća citirana je Plotinova misao. Za razliku od Aristotela koji42, vrednuje crteţ , a ne i slikarstvo i kiparstvo, cijeneći vještinu
kojom je moguće, kako navodi Huyghe 43 ...
...samom linijom izraziti i sugerirati formu i volumen, čak i onu konzistentnost, pa čak i pokret i svjetlost ...
PLOTIN je veliĉao… stilizaciju – unutarnji pogled, ekspresiju duše ...
u pitanju je oţivljavanje misli sv. Augustina (IV. stoljeće) koji je potencirao – nasuprot antičkom materijalističkom stavu – spiritualnost,
iluzionizam ...
traţeći da afirmira duh nasuprot tjelesne slike ...
I u Bizantu je još uvijek citirana Plotinova misao: otvoriti duhovne oči a zatvoriti one tjelesne !
U Van Eyckovo vrijeme raĊa se ponovni interes za prirodu, ponovo oţivljavaju Aristotelove poruke ...
... Crtanje je uključeno u ARTES LIBERALIS (sedam slobodnih vještina, vezanih za obrazovanje dobrog graĎanina)
Ali, slikarstvo i skulptura, ( za razliku od muzike, kao i podučavanja korisnim predmetima na primjer gramatici ...)
po Aristotelu, imaju samo ograničenu moć da dirnu dušu. ...
Veštinu crtanja, isto tako, ljudi treba da uče ne zato da ne bi pogrešili prilikom kupovine, već zato da bi bili pošteĎeni prevare prilikom kupovine i
prodaje stvari
i zato što ta veština izoštrava smisao za lepotu tela ...
42
43
ARISTOTEL : Politika, iz Knjige VIII: ... Janson: Istorija umetnosti, Beograd, 2007.
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 133.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
35
Aristotelove poruke upoznaju posredstvom arapskih prijevoda. Pogotovo je Franjo Asiški “gledao drukĉije”
( iako pun ljubavi za Boga, on boţansko ne gleda samo kao duhovnost već i kao stvaraoca i stvoritelja ...)
Sliĉno razmišlja i Bacon ( nove ideje propagira pogotovo Univerzitet u Padovi ...) :
44
Duh je siguran i sada se osvjeţava potvrĎivanjem ( evidentiranjem) istine ...
tu je sada eksperiment ...
Pod utjecajem novog staleţa bogatih trgovaca, javlja se taj novi duh – povratak materiji.
Flamanska burţoazija se i na taj naĉin takmiĉi sa aristokracijom ...Flandrija tog vremena
poznaje Giottova remekdjela .
Ali, za razliku od Giotta, gdje nema napora da se doĉara materija (tkanina, svila, samt ...)
sada se teţi perfekciji izrade. U to vrijeme u Bruxellesu, Liègeu, Tournaiu i na sjeveru
Francuske djeluje Maître de Flémalle, prema mnogim autorima, pravi prethodnik braće
Van Eyck.
←1/ 25. Robert Campin / Le Maître Flémalle: Oltar Meraude
New York, Metropolitan Museum, ulje na dasci; centar: 64,3 x 62,9 cm; krila: 64,5 x 27,4
cm.
Majstor iz Flemallea, ( vjerojatno Robert Campin, koji je nazvan od Flemallea po fragmentima velikog oltara iz Flemallea ...) je već graĊanin koji se brine za ukus dobrostojećih sugraĊana, kao što su
dva donatora ...
Pretpostavlja se , dakle, da je bio graĊanski slikar jer prvi ukazuje poštovanje Sv. Josipu, smjernom zanatliji ...
Mnogi su primijetili da je Maître de Flémalle ...prvi slikar koji je poslije antike znao naslikati lice iz tri četvrtinskog profila ...
Bio je opsjednut naracijom:
44
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 134.
36
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
svakom i najmanjem detalju daje maksimalnu konkretnost - njegov individualni oblik i veliĉinu, boju, materijal, površinsku
teksturu, stupanj ĉvrstoće i naĉin na koji je osvijetljen ...
←1/ 26. Robert Campin / Le Maître Flémalle: La Nativité, detalj
Musée de Dijon ; oko 1425; 83 x 70 cm.
Pronalazak uljenog medijuma doprinosi novom obogaćenju: one tamne površine, koje su kod tempere ĉesto neĉiste i
neizdiferencirane, sada su, pomoću finih lazura zadrţale dubinu.
Ĉak pravi razlike izmeĊu difuzne svjetlosti i ponegdje direktne svjetlosti ...
Talijanski suvremenici osjetili su taj novi realistiĉki stil, jer su hvalili i ĉudesni realizam i “poboţnost” flamanskih majstora
....
Saĉuvani slikarski ugovori pokazuju da je i tehniku tempere , kombiniranu sa uljem, prvi poĉeo koristiti upravo Majstor
iz Flemallea, u ţelji da što preciznije naslika svaki i najmanji detalj.
naglašena tekstura; materija
Novom – uljenom tehnikom sada je doĉarana i svjetlost, volumen, struktura i tekstura.
Materija je imitirana ĉak i pastoznim nanošenjem, dodatno obogaćenim i posnim, mat nanosima u suprotnosti sa onim
briljantno sjajnim.
Ova nova tehnika mogla je doĉarati hrapavost ili glatkoću, mirnoću ili uzbuĊenje ...Ipak, majstor od Flemallea manje je
pridonio upotrebi ulja nego nešto mlaĊi Jan van Eyck.
Portret Arnolfinijevih Jan slika ubrzo nakon završetka Gentskog oltara :..Mnogi teoretiĉari, pogotovo Panofsky, i ovdje
pronalaze onaj „prikriveni simbolizam“ kao kod Majstora od Flemallea, ĉak i kada tema nije sakralna…
Većina pisaca, meĊu njima i Sir Charles Lock Eastlake 45 slaţe se da se flamanska manira javlja oko 1410. godine. Već
VENECIJANSKI MANUSKRIPT (druga polovina 14. stoljeća), pisan u venecijanskom dijalektu, ali sa vidljivim
utjecajem njemaĉkog podruĉja, pored medicinskih i alkemijskih napomena donosi već i konkretne informacije o
pripremanju boja:...ribaj pigmente na kamenu vodom, miješaj ih ţumanjkom ili ako to hoćeš, lanenim uljem
(zgusnutim),
štoviše; verdigris zahtijeva da se miješa ovim uljem da očuva svoju boju ...
To je vrijeme, kada i na sjeveru prenosiva slika preuzima primat u odnosu na fresku, vitraţ ili skulpturu.
45
Sir Charles Lock Eastlake: Methods and Materials of painting of the great Schools and Masters.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
37
Ţeli se doĉarati stvarnost i materijalno.
Kako primjećuje Huyghe ...pred nama je ...46le spectacle des choses ! (
spektakl stvari) ... ako je kamen , teţi se distinkciji mramora i granita
...ako je tkanina – da li je čoha, laneno platno ili muslin ...
Sama tempera i freska nisu mogle doĉarati ove suptilnosti i raskoši.
Realistiĉan dojam pojaĉava i zraĉna perspektiva – gradacija planova –
postizana smanjivanjem intenziteta boje, koja je najjaĉa u prvom planu,
a zatim prema udaljenim detaljima sve bljeĊa, te se na kraju stapa sa
nebom ...Ali, ovaj naĉin gradacije primjetan je već kod braće Limbourg:
←1/ 27. Braća Limbourg: Horarij vojvode berryjskog,
detalj
Chantilly, Musée Condé; 1416.; TEMA: rad na polju i šetaĉi ispred
pariškog Louvrea; minijatura na pergamentu; zanatska perfekcija u
kontekstu slikarskog izraţaja i tehnološke gradnje.
Vojvoda Jean de Berry je jedan prvih kolekcionara umjetniĉkih djela,
pogotovo iz oblasti minijaturnog slikarstva. Zato je sigurno imao i vaţnu
ulogu u širenju i preplitanju razliĉitih evropskih stilova ...
1/ 28. Robert Campin / Le Maître Flémalle: La
Nativité→
Musée de Dijon ; oko 1425; 83 x 70 cm.
Maître de Flémalle odn. Robert Campin je roĊen u Valenciennesu ,
1375 ( umire 1444 u Tournaiu); gotovo za generaciju stariji od Jana van Eycka odigrao je odluĉujuću ulogu u prelasku sa gotike u renesansu time što je predmete naslikao u , do tada nepoznatoj tvarnoj
istinitosti…
Ne smijemo zaboraviti da su Flandrija i Burgundija ( danas Francuska) bile zajedno sve do 1450. godine; tako je Majstor iz Flemallea po svom osjećaju za monumentalnost blizak Clausu Sluteru ( iz
Dijona), najvećem francuskom kiparu 14. stoljeća … Naime, na teritoriji burgundskog vojvodstva treba traţiti ona polazišta, koja su pripremila renesansu na sjeveru. Upravo tu, u srcu Evrope, ostvarenja
narodne gotike su dostigla svoj vrhunac u djelima Melchiora Broederlama a zatim i braće Limbourg…
46
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 142.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
38
Kod Maître de Flémallea, vjerojatno identiĉnog sa Robertom Campinom, već se osjeća onaj zadivljujući, taktilni odnos do forme, gotovo skulpturalni pristup:
; u tankim namazima ima mnogo sliĉnosti sa Gentskim oltarom. Odnos izmeĊu Majstora iz Flemallea i Van Eycka još uvijek je pun suprotstavljenih hipoteza…
Bio je uĉitelj Rogieru van der Weydenu ...
1.2.3.2. Gentski oltar i braća Van Eyck
Ne zna se toĉno datum roĊenja Huberta van Eycka, iako se spominje datum 1366, dok se za Johannesa pretpostavlja da je roĊen izmeĊu 1390. i 1395. godine.
HUBERT VAN EYCK roĊen je u Maesheycu 1366. godine ( Maesheyc je tada pripadao Njemaĉkoj i pripadao je episkopiji u Liegeu, a time i germanskom
carstvu). Bio je najstariji od troje braće, Lamberta, takoĊer slikara i najmlaĊeg Jana , te sestre Margarete. Pretpostavlja se da mu je uĉitelj bio otac. Osjeća se
utjecaj Kölnske škole.
I Vasari, istina, detalje prepriĉava ( jer je roĊen 1512.)
Hubert van Eyck je inaĉe personage de legende … Pretpostavlja se da je ova legendarna ličnost pripadala crkvenoj eliti. Moţda je bio monah, kao i njegova
sestra, takoĊer slikarica ...
Prema jednom od glavnim dokaza njegovog postojanja, kronostihu na Gentskom oltaru... ...
Hubert je bio najveći slikar svoga doba -Pictor Hubertus Eeyck, major quo nemo repertus ,
te samo dopisano...incepit. pondus. que Johannes arte secundus
Jan je vjerojatno zapostavljen i zato jer je djelovao kasnije u Bruggeu (moţda je to rezultat konkurencije izmeĊu Bruggea i Genta, kojem je Hubert bio vjeran)
U spisima se Hubert spominje pod razliĉitim imenima: Meester Luberecht, Meester Ubrecht, Meester Hubrechte den Schildere, Lubrecht van Heyck...U
dokumentima se spominje da su odbornici posjetili radionicu i darivali djecu, Hubertove uĉenike…
←1/ 29. Hubert van Eyck: Crucufixion
New York, MOMA, tempera i ulje na platnu ( preneseno sa drvenog nosioca) ; svaka slika: 22 ½'' x 7 ¾'' ( krilo triptiha gdje je, u originalu u centralnom dijelu bilo
Poklonjenje Kraljeva, a na desnom krilu Last Judgment).
Uzimajući u obzir da se u dokumentima spominje kao MAGISTER mnogi pretpostavljaju da je pripadao crkvenoj eliti. Spominju se i Hubertovi predlošci za
slike ( pretpostavlja se da su neke slike španjolskih slikara raĊene po ovim predlošcima).
U svojim putnim bilješkama Antonije de Beatis ga je 1517. nazvao...un Maestro de la Magna Alta47.
Njegovo rodno mjesto Maesheyck pripadalo je episkopiji u Liègeu i time i germanskom carstvu. Na crteţu Jana, danas u Dresdenu, postoje njegove zabilješke na
germanskom dijalektu iz njegovog kraja...als ich can ! Kao arte primus potpisan je na Gentskom oltaru Pictor Hubertus Eyck, onaj koji je koncipirao cjelinu, u
tradicionalnoj shemi gotskih oltara.
Ali, prema mišljenjima struĉnjaka, posao koji je dovršio mlaĊi brat Jan bio je presudan.
47
Elisabeth Dhanens: Hubert i Jan van Eyck, Beograd 1988 / str. 13.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
39
←1/ 30. Braća Van Eyck: Gentski oltar, otvorena krila
Gentski oltar nazvan i Oltar Agnus, L'Agneau mystique, je prema natpisu na samom oltaru, završen je 16.
5. 1432. godine. Svojom dvanaestogodišnjom gradnjom svjedoĉi, u svojim raznolikim segmentima, o
kontinuiranim stvaralaĉkim nastojanjima dvoje majstora… ( moţda i više majstora: pored Huberta i Jana,
pomaţe im i njihov brat Lambert; Janov uĉenik Hugo van der Goes je tada tek roĊen , ali je kasnije,
vjerojatno, u istoj crkvi radio sa Janom vitraţ ...).
Kako navodi Izidor Cankar, 48 i Dürer se na svom proputovanju kroz Nizozemsku divio Gentskom oltaru .
Kako navodi Izidor Cankar i Dürer se na svom proputovanju kroz Nizozemsku divio Gentskom oltaru ;
naroĉito ga se dojmila Eva, Marija i Bog otac ... zapisao je da je ... prelijepa volumna slika!
Naroĉito ga se dojmila Eva, Marija i Bog otac...
Zapisao je da j .... prelijepa volumna slika !
1/ 31. Braća Van Eyck: Gentski oltar,
detalj: Marija→
Hubert van Eyck je umro u Gentu 1426. godine. Sahranjen je ispod oltara, što je posebna poĉast ! Danas je kamen na drugom mjestu – u
muzeju Opatije Sv. Bavon, gdje je sahranjena i njegova sestra kaluĊerica Margareta.
Kako navodi Karel van Mander,...Gentski oltar su, u njegovo vrijeme, posebno ĉuvali i pokazivali samo na velike praznike ...
49
...Ali, i onda je obično bila guţva da mu je teško bilo prići ...
Kapela bi se ispunila raznim ljudima, mladim i starim, raznim ljubiteljima umetnosti koji su se gurali ...
48
49
Izidor Cankar : Razvoj stila, Ljubljana 1936.
Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2004, str. 635, 636.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
Oĉito je pictor Hubertus Eyck onaj koji je koncipirao cjelinu u tradicionalnoj shemi gotskih oltara.
Ali, prema mišljenjima struĉnjaka, posao koji je dovršio mlaĊi brat Jan bio je presudan. Jan je oĉigledno preuzeo i dovršio
odreĊen broj slika koje je Hubert ostavio nedovršene, dodao neke svoje i sastavio ih na zahtjev bogatih darodavca, ĉiji portret
vidimo na vanjskoj, strani zatvorenog oltara ...
←1/ 32.
Hubert i Jan van Eyck: Gentski oltar; zatvoren
Kako navodi Puyvelde, vrstan znalac flamanske umjetnosti...flamanska manira, nazvana ...
... la technique des primitifs flamands50
...svakako zasluţuje divljenje !
Izuzetan trud i disciplina, uloţeni –
- kako u kontekstu svih tehnoloških i kreativnih priprema ,
- tako i u promišljenom slikarskom procesu, doprinijeli su ...
... izuzetnom sjaju i bogatstvu suptilnih finesa,
omogućenom i novim tehnološkim inovacijama ...
evidentna je…
... la fraicheur et la véracité qui assurent la pérennité de leur message !
… svježina i istinitost koje osiguravaju vjerodostojnost poruke !
50
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 21.
40
41
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.
Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o flamanskoj miješanoj tehnici
Braća Van Eyck: L'Agneau mystique
1.3.1. uvodne napomene
1.3.2. princip gradnje
1.3.3. instrumentacija
1.3.1. uvodne napomene
Kako navodi Karel van Mander,...Gentski oltar su, u njegovo vrijeme, posebno ĉuvali i pokazivali
samo na velike praznike ...
51
...Ali, i onda je obično bila guţva da mu je teško bilo prići ...
Kapela bi se ispunila raznim ljudima, mladim i starim,
raznim ljubiteljima umetnosti koji su se gurali ...
←1/ 33. Braća Van Eyck: Gentski oltar, otvorena krila
MJESTO: Gent; katedrala Sv. Bavon; slika je bila prvobitno namijenjena za katedralu u Utrechtu.
oltar je u kasnijem periodu bio rastavljen, te su se pojedini dijelovi nalazili u Bruxellesu i Berlinu; definitivno je objedinjen i restauriran nakon Versailleskog ugovora
1919. godine i restauriran ponovo kao cjelina;
51
Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2004, str. 635, 636.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
42
DIMENZIJE: cjelina: zatvoren: 375 x 260 cm; otvoren: 375 x 520 cm; na većini segmenata je slikano i uljem ...( oltar
ĉini ukupno, sa jedne i druge strane krila, 20 slika razliĉitih oblika i veliĉina ...
“Super oltar” ne djeluje ipak do kraja harmoniĉno ( Jan je oĉigledno preuzeo i dovršio odreĊen broj slika koje je
Hubert ostavio nedovršene, dodao neke svoje i sastavio ih na zahtjev bogatih darodavca, ĉiji portret vidimo na
vanjskoj strani oltara ...
DATACIJA: završen 1432. godine; retable su zapoĉeli nakon 1420. godine ( slikan je, dakle, više od dvanaest
godina, ali, neki misli da je zapoĉet 1426.- dakle, da je slikan 7 godina);
u istoj crkvi, u kojoj je Gentski oltar nalazi se, kako su zapazili mnogi, ...
...i vitraţ izvanredne ljepote slikan uljenim bojama;
ne zna se tko je autor: ili Hugo van der Goes ili njegov učitelj Jan van Eyck ?
←1/ 34. Hubert i Jan van Eyck: █ Gentski oltar; zatvoren
( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao kljuĉni pomak oznaĉeni su posebnom oznakom █ ) .
AUTORSTVO: sama koncepcija ovog monumentalnog djela pripisuje se Hubertu, koji je vjerojatno sam naslikao i
starije fragmente oltara, završene do njegove smrti 1426. godine;
zatim je slikanje nastavio Jan Van Eyck, prema nekim pretpostavkama, uz pomoć brata Lamberta ...; neki dijelovi na
Gentskom oltaru , kao što je detaljiranje krune – naslikani su naknadno – ne od ruke van Eycka: original je prekriven
srebrnom folijom, fiksiranom mordentom a zatim su naslikani detalji ( mnogi misle da je to uradio Scorel 1550.
godine).
1.3.2. princip gradnje
tradicionalni krilni oltar:
po njemaĉkoj tradiciji krilni oltar se sastojao iz centralnog dijela, koji je bio oblikovan u drvetu i obojen, i krila, kojih
je bilo više pari, i bila su oslikana. Osim toga oltar je bio obiĉno ukrašen rezbarskim elementima i to: podnoţje oltara,
zatim gornji arhitektonski dodatak, a vrlo ĉesto okvirni uglovi na samim slikanim krilima. Slikari su bili duţni
podešavati se prema ovim reljefnim kombinacijama;
43
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
ova pomiješanost oslikane skulpture u drvetu i slikarstva koĉila je normalni razvoj slikarstva, koje je najĉešće
bilo samo dopuna skulptorski modeliranom centralnom dijelu oltara ...
█ rasklopni poliptih graĊen je pod slikanjem temperom, sa uljeno-smolastim lazurama i minimalnim
uljenim impastom na detaljima; kako smo već naglasili - svojom dvanaestogodišnjom gradnjom svjedoĉi, u
svojim raznolikim segmentima, o kontinuiranim stvaralaĉkim nastojanjima dvoje majstora ( moţda i više
majstora: pored Huberta i Jana, pomaţe im i njihov brat Lambert, ( Janov uĉenik Hugo van der Goes je tada
tek roĊen , ali je kasnije, vjerojatno, u istoj crkvi radio sa Janom vitraţ ...).
, te moţe biti prikaz tehnološke geneze, drugim rijeĉima - transformacije gotske tehnike slikanja u…
… flamansku maniru - in concreto !
princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:
1.3.2.1. pripremni radovi
5.3.2.2. nosilac
1.3.2.3. iscrtavanje
1.3.2.4. mix media: naknadno iscrtavanje i podslikanje
1.3.2.5. mix media: lazure – paralelno slikanje temperom i uljem
1.3.2.6. mix media: lazure i impasti kao akcenti
1.3.2.7. mix media: materijalizacija
1.3.2.8. sušenje i finalno lakiranje
1.3.2.1. pripremni radovi
skice, studije; crteţi kao kopije starih majstora; ( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom
kljuĉnom primjeru, oznaĉeni su posebnom oznakom ■);
←1/ 35. Jan van Eyck:■ Bogorodica iz Iepera
Saint-Maartenskathedraal te Ieper; danas: Nürnberg , Germanski muzej.
crteţ je mjestimiĉno njeţno koloriran; mnogi smatraju da je ova nedovršena slika ustvari kopija namijenjena
novoj slici sa drugim donatorom (naznaĉenim samo u konturama); tako su raĊene i pripremne studije…
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
44
1.3.2.2. nosilac:
stari holandski zakon, kojeg navodi Vibert52, odreĊuje da je izrada slikarskih ploĉa DRŢAVNI MONOPOL …
…one se izraĎuju u drţavnim radionicama, gdje ovaj rad obavljaju specijalizirani stručnjaci…
ako ih slikar izraĎuje sam, mora platiti globu…slijedi obrazloţenje ovog zakona, da je…
…umjetnikov genije svojina njegove domovine i zato je njezina duţnost
da se pobrine za što veću trajnost umjetnina koje će umjetnik moţda stvoriti;
jednaku paţnju treba posvetiti svim slikarima jer nije rijedak slučaj da slikar, koji postaje kasnije slava, započinje kao nepoznat, često skroman,
ne moţe ni znati kakvu će vrijednost imati njegovo djelo koje ne smije zbog nemarnosti ili štedljivosti da doĎe u opasnost…
za razliku od Talijana koji su koristili najviše drvo topole, Flamanci većinom koriste hrastovinu; Kelly53u svojoj studiji zapisuje da je hrastovina koja se koristila u
Nizozemskoj bila omiljena jer …ima slabo izraţene godove, ali se koristila i smreka… ; briţljivo je pripremaju ĉak i sa naliĉja; tako je naliĉje Van Eyckovih slika
ĉesto zaštićeno specijalnim prepariranjem osnovom od tutkala i vlakana kudjelje , preko koje je nanesen i specijalni sloj crne uljene boje ...
značaj brušenja
briţljivim analizama struĉnjaci su sve sigurniji da je tajna izuzetne tehnike flamanskih majstora vezana i za striktno poštovanje sjevernjaĉke tradicije i izuzetno
odgovorno pripremanje samog nosioca koji je svojom besprijekornom glatkoćom i uravnoteţenim upijanjem omogućavao maksimalnu minucioznost poteza i raskošnu
blistavost boja; bijela preparacija se nanosila vrućim tutkalom nanesenim kistom a ne struganjem noţem. U Flandriji - ĉak stoljeće nakon Van Eycka – Jan van Goyen
koristi sliĉne fine preparacije, ponekad preparirane tako tanko da je ĉak vidljivo drvo ( tako kod njega izvjesnu estetsku ulogu igra presijavanje strukture drveta; tek
kasnije, pod utjecajem Venecijanaca rade na crvenim ili ĉak crveno-smeĊim osnovama. boje, tanko nanesene, reflektiraju bijelo prepariranje i daju sloju boje svijetli
odsjaj;
ĉak i kada su bile nanesene pastoznije one su se razlijevale po glatkoj površini i davale efekt porculana;
iskustvo minijaturista
ovo duguju i zanatskim iskustvima koja su stekli kao minijaturisti: navikli da minijature slikaju na finim glatkim površinama papira, pergamenta, slonovaĉe…
isto pretpostavljaju i kada slikaju svoje retable …
52
53
Radoje Hudoklin: Slikarska tehnologija… Ljubljana, 195..; str.155.
Francis Kelly: Restaurierung von Gemälden und Drücken, München 1979, str.61.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
45
tajna
tajna je, dakle , i u kistu, i finom prepariranju sa kistom i vrućim tutkalom, slikanju tankim nanosima kista sa finim mineralnim pigmentima koji ljepše
kristaliziraju od organskih boja…
tako postiţu atmosferu i difuznost, bogatstvo suptilnih detaljiranja , što je sve praksa minijaturista…
znamo da su kao meĊu firnis nanosili bjelanjak…
kineski poticaji
novi poticaj briţljivom pripremanju svojih nosilaca stigao je iz daleke Kine:
kineske slike na drvenim pločama izraĎene su na sljedeći način54:
drvo ( magnolije ili cedra) je premazano unakrsnim slojevima preparacije, koja je umjesto gipsa, kojeg su koristili Flamanci,
sadrţala finu glinu (kaolin); sve je briţljivo polirano kamenom za poliranje,
zatim je preparirano pomoću finog mekog kista od kose ( kineska kosa je jaĉa od evropske)...
svaki sloj je paţljivo osušen i poliran ukupno je naneseno na taj način 18 slojeva (!)
analogno su preparirali i Flamanci i tu je , prema Bussetu ... najveća tajna kvaliteta ovog slikarstva !
istina, zahvaljujući tradiciji pozlaćivanja i shodno tome, briţljivoj pripremi nosioca , na kojoj će biti moguće poliranje zlata, te nakon toga i slikanje, tehnika prepariranja
je u Evropi bila sliĉna onoj kineskoj; drvo magnolije ili cedre, premazano finim kaolinom, polirano kamenom; 18 tankih slojeva preparacije naneseno pomoću finog
kista od kose (kineska kosa je jaĉa od evropske); svaki sloj je paţljivo osušen i poliran … ali, dok su Kinezi slikali na prepariranim i crveno , crno ili ţuto lakiranim
površinama, na koje je bilo neophodno nanositi prekrivajuće boje, u Evropi su sliĉan postupak morali izvoditi na zlatu; znamo da su, pogotovo mjesta inkarnata bila
ĉesto pod-slikana pokrivnim svijetlim bojama; slojevi su se morali dobro osušiti, ali i meĊusobno povezati ...
ipak, analogno majstorima Dalekog istoka su Flamanci posvećivali veću paţnju prepariranju nosioca, koristeći umjesto kaolina kredu ( znaĉi, ne gips – Cenninijev
gesso sottile…); ovu ĉinjenicu potvrĊuju i, već spominjane najnovije analize:
55
…tajna flamanske tehnike je u kistu i finom prepariranju, nanesenom vrućim tutkalom, kistom a ne struganjem noţem …
osnova je bijela, tanko nanesena kistom, izgleda poput porculana i daje i kasnije nanesenom sloju boje luminoznost…
ponekad se u zadnje slojeve prepariranja ugraĊivalo platno…; i Cennini je opisao sliĉan postupak pripremanja gotskih portala56:
54
Maurice Busset: La technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str. 53.
Leo van Puyvelde: La peinture flamande des Van Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 22.
56
Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, de van Eyck à nos jours, Paris 1959 / str.35.
55
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
zanat se učio 13 godina do same titule majstora ... vaţno je briţljivo pripremanje nosioca
( nosilac je uglavnom drvo, znalaĉki pripremljeno, zašto postoji, već spominjani drţavni zakon ... )
na drvo se nanosi 6 slojeva tutkala od pergamenta i tek tada se ugraĊivalo platno ...
1.3.2.3. iscrtavanje
kod klasiĉnog i sistematiĉnog slikanja u slojevima crteţ se izvodio precizno razliĉitim crtaćim materijalima;
toĉno i detaljno su se iscrtale plohe koje su kasnije slikane u slojevima; crteţ je mjestimiĉno njeţno koloriran;
kako smo već naveli prilikom razmatranja njegovog crteţa na nedovršenoj slici Bogorodica iz Ipera, obiĉno
se nakon briţljive preparacije nanosio leţerni crteţ smeĊim tonom sa takozvanom mrtvom bojom , kako je
naziva Van Mander - Dootverwe ; kako konkretnije navodi Puyvelde57…nakon briţljive preparacije nanose
leţerni crteţ smeĎim tonom –sa „mrtvom bojom“ – dootverwe, sa tankim kistom, ali i trljanjem…
talijanska tradicija minucioznog crteţa temperom nije zaobiĊena ni kod Flamanca …
tako se u detaljima, pogotovo u oblikovanju suptilnih nijansi lica još uvijek koristi klasiĉna tempera, te se
naslućuje onaj tipiĉan soĉni crteţ i preciznost linija ( kao da je izveden masnom olovkom), tipiĉnog za
talijanske majstore …; dakle, i kod Van Eycka je faza iscrtavanja, kao i faza pod slikanja ĉesto izvoĊena
transparentnim nanošenjem, kao što se kasnije gradio engleski akvarel...
←1/ 36. Neroccio de Laudi:■ Madona i dijete… detalj58
London; National Gallery of Art,kraj 15. stoljeća.
inkarnat je graĊen tako istanjeno i bez vidljivog poteza kista, da prosijava bijela imprimitura …
preko su bogate lazure…
57
58
Leo van Puyvelde: La peinture flamande des Van Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 22.
London; National Gallery of Art,kraj 15. stoljeća.
46
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
ali, zbog skupoće cinobera , ĉesto su se mjesta gdje će doći ova boja, pod-slikala nekim drugim
crvenim pigmentom ( crvenim okerima, sinopiom, crvenim zemljama,…) a ĉesto se kombiniralo i
sa auripigmentom, zmajevom krvi, minijumom, ţutim pigmentima…; ipak, Brachert59 je
analizom utvrdio na primjeru gradnje crvene tkanine na Gentskom oltaru kako nema ni jednog
drugog pigmenta osim cinobera i kraplaka …:
1. kredna osnova,
2. izolacija crteţa,
3. cinober,
4. crveni lak sa lapis lasuli i olovno bijelom ( što je dalo gamu i tehnološku zaštitu),
5. tamno crvena lak lazura…
zahvaljujući suvremenim analizama 60 identificiran je i preliminarni crteţ na detalju Adama na
Gentskom oltaru pomoću IRR metode:…iscrtavanje je raĎeno koštanom ili ugljenom crnom
...( vidljivo je pomicanje ruke, prsta…; vidi se precizno iscrtavanje…)
1/ 37. Jan van Eyck: █ Gentski oltar; Adam, detalj→
←1/ 38. Jan van Eyck: █ Gentski oltar; Adam
komparirajući ovaj primarni crteţ i završni izgled, moţe se analizirati gradnja, radna procedura:
specifiĉnosti se mogu utvrditi kompariranjem ovih preliminarnih crteţa sa njegovim saĉuvanim
studijskim crteţima; infra-crvene zrake reagiraju pogotovo na tople boje inkarnata i na crvene i
smeĊe tonalitete ( penetrira i pojaĉava valersku gradaciju ukazujući ekstremnije svjetlo i sjenu);
ali kod infra-crvene reflektografije IRR sve postaje još ĉitljivije: sama struktura preliminarnog
crteţa je jasna; crni pigment kojim je crteţ izveden apsorbira IR zrake, dok ga bijela osnova
reflektira...( Istraţivanja je vršila Central Research Laboratory for Objects of Art and Science,
Amsterdam.);
reflektogram→
59
60
Thomas Brachert: Zinnober, Maltechnik 1980/3.
SCIENTIFIC EXAMINATION OF EARLY NITHERLANDISH PAINTING/ Molly Faries: Underdrawings in the workshop production of Jan van Scorel/ A studi with infrared reflectography.
47
48
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.2.4. mix media: naknadno iscrtavanje i pod-slikanje
█ već na Gentskom oltaru je evidentna tipiĉna tecnica mista:
Dr. Coromans, restaurator iz Bruxellesa, koji je 1952. restaurirao Gentski oltar naznaĉio je gradnju kao…kombiniranu tehniku: tempera - ulje;
potvrĊuje takoĊer da je u ulju bilo i smole, ali da kvantiteta varira…
█ ispitivanjem metodom Cross Section (C/S) dr. Coromans61 je zakljuĉio da postoji…
…bezbroj slojeva – jednog preko drugog, i to graĎenih drukčije nego što se očekivalo
…maksimalno je korištena transparentnost kao i pokrivanje slikanog sloja i to paralelno –
korištenjem prikladnih medija, što daje bojama za ono vrijeme nepoznatu briljantnost i dubinu koja podsjeća na emajl.
Na Van Eyckovim slikama tempera je korištena svakako tamo gdje su korišteni lapis lazuli i plavi azurit…
( poznato je da u uljenom vezivu ove boje djeluju mnogo tamnije)…
Ponegdje se sloj tempere nalazi iznad uljenog sloja, što nije nelogično, jer je izmeĎu bio meĎu firnis…
Danas je poznato da je detaljiranje krune naknadno naslikano – i to rukom drugog majstora
( vjerojatno Jana van Scorela)
…na srebrnoj foliji nanesenoj mordentom, kako bi se prekrio originalni sloj…
←1/ 39. Braća van Eyck: █ Gentski oltar; Bog otac, detalj krune
uzimajući u obzir sa kolikom su paţnjom Les Primitifs izvodili već i fazu iscrtavanja, bilo bi za pretpostaviti, da će sama
faza pod - slikanja i slikanja biti brţa i jednostavnija...
to ipak nije toĉno ...
naime, na briţljivo iscrtavanje nastavljaju i dalje crteţ u tehnici - grisaille,
odnosno - CAMAÏEU ( franc. camée -kameja) ; u temperi ( ţumanjak; Cenninijeva tempera ali ponekad i ponešto
drukĉije pripremana: javlja se već takozvana umjetna emulzija: ţumanjak emulgiran sa dodatnim lanenim uljem i razrijeĊen sa vodom i vinskim octom ( pošto je
ţumanjak luţnat, dodatak manje koliĉine octa sluţi za neutralizaciju i konzervans)...
61
Dr. Coromans: Les Primitifs Flamands, Anvers, 1953.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
█ pojedini likovi Gentskog oltara braće van Eyck raĊeni
su iskljuĉivo ovom tehnikom...
←1/ 40. Braća Van Eyck:
detalji lijevog i desnog krila █ Gentskog oltara
→
TEHNIKA POD SLIKANJA u maniri CAMAIEU
izvodi se monokromnim nijansama iste temperne boje sa
eventualnim dodatkom boja minimalne skale koje će ton
da malo «otople» ili «ohlade», ali samo u nijansama
kameje; precizan i dovršen crteţ, izveden u tehnici
CAMAÏEU pod-slikanja izveden je sljedećim bojama:
- oker,
- crna,
- zelena zemlja i ponekad i
- ponešto ţute i
- oker crvene ( zelena zemlja je evidentna
pogotovo u sjenama inkarnata ĉak i na završenim slikama).
sam postupak baziran je na sljedećim postupcima:
1. crteţ se nanosi kistom i bojom ( temperom, „akvarelom“, a moţe i tušem ili sepiom); ponekad se tehnikom šrafiranja ili tehnikom laviranja nanose i sjene;
2. na osušen crteţ nanosi se lokalna obojena lazura ĉesto vidljivim potezom kista ili «tupkanjem»;
3. preko lazure, koja predstavlja srednju valersku komponentu, nanose se osvjetljenja pastoznijim polu prekrivajućim i prekrivajućim svijetlim tonovima kao i
tamnije do crne sjene lazurnim ili polu prekrivajućim tonovima ...
medij sa ţumanjkom rezerviran je za finije radove; posebnu paţnju posvećuju pripremi tempera: meĊu zemljanim bojama klasiĉne palete ( Ochra di Roma, Terra
d’Italia, Terra di Treviso, Terra rossa, Terra di Pozzuola, Terra di Siena, Terra di Siena calcinata, Umbra...)
49
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
50
za gradnju Cenninijeve tempere su najvaţnije zemlje sa oznakom Siena i Umbra zog svog lazurnog karaktera, pogotovo u fazi pod slikanja i kasnijeg slikanja sjena ( za
takozvani VERDACCIO vaţna je i zelena zemlja – takozvana Veroneška zemlja koja se nekada kopala podno Monte Balda kod mjesta Bentonico);
kao neophodna organska boja na svakoj klasiĉnoj paleti nalazila se i Rubia tinctorium.Na SJEVERU se češće koriste bojila ...
pigmenti se miješaju razliĉitim vezivom ; ... ni danas ni u Cenninijevo vrijeme, po pravilu se boje ne pripremaju unaprijed; trve se direktno – na staklenoj ploĉi sa
slikarskom lopaticom ili samo sa finim kistom ( neki slikari prakticiraju da pigmente najprije izmiješaju sa vodom u finu pastu koju zatim prema potrebi miješaju sa
emulzijom; naĉin trvenja nije jednak kod svih vrsta pigmenata – zavisno od sposobnosti kvašenja i apsorpcije); istina, bilo je u XX stoljeću nekih pokušaja
manufakturne proizvodnje jajne tempere u tubama, ali se to pokazalo ne ekonomiĉno ...
u gradnji u cjelini, za pod-slikanje se koristi guma, tutkalo, jaje;
guma
ĉesto je ţumanjku u donjim slojevima dodavana guma…
u pitanju je posnija emulzija – bez dodatnog ulja…
kao umjetnu gumijevu emulziju Summerecker62 savjetuje sljedeću pripremu :
- odabrati najčistije i najsvjetlije komade trešnjeve gume ( koja daje gušću otopinu od arapske) i staviti ih uloţene u platnenoj vrećici, u staklenku sa vrućom
destiliranom vodom da se guma najprije dobro razmoči, a konačno istiskivanjem vrećice iscijedi gumasta otopina,
- prije emulgiranja ulja dodati malu količinu ţumanjka (10 – 15 %) za smanjenje krtosti nanosa boje,
- ovako pripremljenom emulgatoru dodaje se 20 % lanenog, makovog ili orahovog ulja
Strasbourg MS savjetuje za iscrtavanje i pod-slikanje kombiniranu emulziju od ţumanjka i gume, naglašavajući da je……takva boja sjajnija…
posna boja je dulje vremena topiva u vodi, tako da prilikom nanošenja gornjeg sloja „aktivira“ donji sloj i meĊusobno se bolje veţe… ( tek za gornje slojeve su koristili
masnije emulzije…)
potrebno je naglasiti, da je slikanje temperom traţilo izuzetnu vještinu jer su korekture opasne…; prilikom slikanja mogu tempere, ako potezi nisu brzi i sigurni, ako se
više puta „trlja“ u polusuhi sloj , prouzrokovati skidanje sloja, nejednaku mrljavost, zgrušavanje boje…
dakle, kao što je kod srebrenke teško vršiti korekture ( te zato i djeluju tako svjeţe i virtuozno ti crteţi), tako ni tempera ne podnosi ispravke, retuše i sliĉno…
62
Sigo Summerecker:Tehnike emulzione tempere, Beograd, 1976, str.71.
51
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
posnije emulzije
bolje se ponašaju posnije emulzije, one sliĉne cenninijevoj temperi od ţumanjka, te su
zato majstori pod-slikali posnijim bojama a kasnije nanosili masnije boje
←1/ 41. Cenninijeva priprema tempere :
Studijska praksa, ALU Sarajevo / historijat tehnoloških postupaka; post diplomac Sanjin
Lugić.
ranjivost emulzija sa smolama
pogotovo su „ranjive“ emulzije koje sadrţe i smole…)
mnogi naglašavaju da je i ovdje potrebno…
…slikati od prve ruke …
…od prvog udarca (dodira) na površinu nosioca !
primarno verniranje:
znamo da su, nakon ove faze, kao meĊu firnis nanosili ĉesto tradicionalni bjelanjak, kao
sljedbenici minijaturista…
već pod-slikanje temperom je kasnije ponegdje i vernirano ĉime je dobilo refleksiju
svjetla uljanog karaktera; na nekim mjestima su i lazure nanošene temperom; ĉak je, kako
smo već naglasili, i „lakiranje“- VERNIRANJE u tom sluĉaju, izvoĊeno bjelanjkom, a ne
lakom na bazi smola; VERNIRANJE - vernis= premaz, je zato bolji termin za ovo
premazivanje, koje je ĉesto bilo na bazi proteina , a ponekad i voskova…
█ već pojedini likovi Gentskog oltara braće van Eyck raĊeni su iskljuĉivo ovom tehnikom ...; Slika je bila prvobitno namijenjena za katedralu u Utrechtu. Stariji brat
HUBERT VAN EYCK je inaĉe personage de legende i jedan od glavnih dokaza njegovog postojanja je kronostih na oltaru gdje stoji ...
PICTOR HUBERTUS DEYCK, MAJOR QUO NEMO REPETUS ...
( njemu se pripisuje i sama koncepcija oltara).
52
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.2.5. mix media: lazure - paralelno slikanje temperom i uljem
primarno laviranje:
ĉesto je nakon ove faze naknadnog iscrtavanja slijedilo nanošenje MEĐUFIRNISA ali je ĉešće i taj smolasto-uljani meĊu firnis korišten kao medij za nastavljanje
laviranja; ako je pod-slikano ovim novim medijem, na bazi smola, moralo je slijediti duţe sušenje (bez prisutnosti prašine);
1.3.2.6. mix media:lazure i impasti kao akcenti
poĉetni fragmenti oltara su oĉito raĊeni još tehnikom camaïeu - monokromnim slikanjem i postizanjem privida skjulpture, imitacije mramora, koristeći svjetlije i
tamnije nijanse iste boje – zelenkaste, plave, ruţiĉaste ... ;
tecnica mista – mix media
fragmenti nastali u kasnijem periodu već naslućuju Janovu « tecnicu mistu», sazrjelu tek na njegovim kasnijim djelima ...
znamo da je dvije uske slike ( desno i lijevo krilo) koje prikazuju Adama i Evu dodao Jan ... ; Hubertu se, dakle, pripisuje sama koncepcija oltara, kao i stariji dio ...
ali, gornji detalj glave Eve (na lijevom uskom krilu) ima već one tipiĉne odlike flamanske manire, dok je Kainovo i Abelovo darivanje, detalj iznad Adama, u
lijevom kutu, iako vjerojatno takoĊer od Jana, jer je na istom panou, slikan tradicionalno , tehnikom grisaille ( u sivim nijansama) :
←1/ 42.
detalj: Eva
1/ 43. detalj : Kainovo i Abelovo darivanje→
█ na uvećanom detalju Evine glave providi se polirano prepariranje na
svijetlim dijelovima inkarnata, kao i uljeni akcenti kod bjelooĉnice oka, nosa:
ĉesto je i struĉnjaku teško diferencirati «ĉistu» temperu premazanu firnisom,
od kombiniranog klasiĉnog slikanja temperom i uljem; razlika je evidentna
više u likovnom pristupu gradnji slikanih slojeva nego u samom tehnološkom
pristupu ...;
53
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
dakle, razlika zavisi od same uloge pojedinog bojenog sloja u likovnoj konstrukciji slike;
konaĉno osušeno pod-slikanje, izvedeno je na onim bijelim “mramornim” osnovama, i u ovoj fazi je zadrţalo svu svjeţinu; ujedno je lak fiksirao sve donje slojeve i
oĉuvao trajnost ove faze gradnje;
prema mnogim struĉnjacima , ovo je ... glavna tajna svjeţine ovih slika !
a)
b)
c)
1/ 44. █ Braća Van Eyck: Gentski oltar, detalj
a) detalj glave Eve; još vidnije je pod-slikanje, koje je u ovoj fazi zadrţalo svu svjeţinu a kasnije samo obogaćeno pastoznijim detaljima nakita …
b) detalj lijevog otvorenog krila
c) detalj desnog otvorenog krila
:
54
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
razlika izmeĎu cenninijeve metode i flamanske:
flamansko potenciranje bijele osnove
←1/ 45. Jan van Eyck: ■ Giovanni Arnolfini … makro detalj
ova faza rada ne razlikuje se bitno od gotskog principa Cenninijeve gradnje sa
takozvana TRI TONA pomoću kojih se modelira forma:
- jedan lokalni ton,
- jedan svjetliji i
- jedan tamniji ton za sjenu...
Cennini zapisuje pojedinosti o naĉinu modeliranja, u biti, analogne i flamanskoj
maniri , jedino što je izmijenjeno samo vezivo …; tako zapisuje: ...
uzmi tri čašice , stavi u prvu čisti pigment, u drugu boju koja je svjetlija, u treću
boju koja je tamnija, eventualno i četvrtu;
za poluton izmiješaj prvu i drugu ...
sada uzmi prvu , što znači najtamniju jednim malo većim kistom sa šiljatim
vrhom kako bi nanio najtamnije partije;
zatim uzmi srednji ton i nanesi pored tamnog i ispuni prijelazima,
sada uzmi najsvjetliji ton i popuni mjesta pune svjetlosti ostavljajući kao
najsvjetliji kontrast samu bjelinu osnove ...
za razliku od Cenninija, gdje se svjetlosti ipak grade na pod - slikanju ( pogotovo
ako je bila u pitanju zlatna osnova, te je bilo neophodno pastozno prekrivanje
zlata na mjestima inkarnata), Flamanci potenciraju - ostavljanje, kao naj najvećeg
kontrasta, samu bjelinu osnove ...
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
←1/ 46. Braća Van Eyck: Gentski oltar; retable Mistično janje
slikanje je nastavljeno smolasto- uljenim lazurama ...
za vezivanje boja koristi se… polimerizirano ulje uz dodatak ambre ili ariševog
balzama ;
danas znamo da polimerizirano
ulje, dobiveno kuhanjem ulja bez
prisutnosti zraka ( što su moţda
primjenjivali već tadašnji
alhemiĉari) ima izuzetnu
elastiĉnost, veću otpornost i emajl
- sjaj …
1/ 47. Hubert i Jan van Eyck:
Mistično janje, detalj →
još uvijek su na snazi i poznate Cenninijeve upute da je
- tutkalo od pergamenta najbolje za nanošenje ultramarina,
- da je verdigriz 63 već rano trven smolastim balzamom: najprije se trvi sa balzamom ( smreke, ariša…) a zatim
je sve zajedno emulgirano sa ţumanjkom ( sa dodatkom ulja, bez vode, dakle, uljenom emulzijom ! )…, te da se
- olovno bijela trvi stand uljem i razrjeĎuje ( u donjim slojevima) …ţumanjkom…; Bologneze MS navodi
pripremu olovno bijele …vezivom od firnisa i bjelanjka…( u ovom sluĉaju sadrţao je tek oko 7 % bjelanĉevina)
…
63
Laurie: The Painter's Methods and M aterials, New York, 1907 … str. 189.
55
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
56
Laurie pretpostavlja drukĉiji redoslijed: navodi da je Verdigriz vezao Van Eyck tako da je najprije pripremio mješavinu emulgiranog balzama ( strasburškog terpentina)
sa jajetom odnosno ţumanjkom, a zatim time trvio pigment ( sa malim dodatkom ulja iz ţumanjka); podsjetimo i ovdje da se u to vrijeme, kao i kasnije – tokom
sljedeća dva stoljeća – ţumanjak nije rijedio vodom; samo su pigmenti sadrţali odgovarajuću koliĉinu vode i alkohola ( zavisno od svojstva kvašenja…), te su zatim
miješani sa temperom, ili su suhi trveni uljem a nakon toga miješani sa ţumanjkom ili bjelanjkom…; podsjetimo i ovdje , da već Bologna manuskript
navodi…pripremu olovno bijele sa firnisom i bjelanjkom… , a MS Venezia ( koji se ĉuva u British Museumu, datiran XIV stoljeće) navodi i specifiĉnost slikanja na
staklu: …boje trvi sa ţumanjkom i firnisom za slikanje na staklu…
1/ 48. Hubert i Jan van Eyck:
Super oltar, detalji
57
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.2.7. mix media: materijalizacija
na posniju i masniju gradnju temperom upućuje već Cennini u Glavi 144:
…ako ţeliš imitirati velvet oboji draperiju bojom kojom ţeliš – veţi ţumanjkom,
zatim na suhi sloj nanesi dlačice kistom vezanim temperom ali sa više ulja…
←1/ 49. Jan van Eyck: ■ Giovanni
Arnolfini … makro detalj
1/ 50. Braća Van Eyck: Gentski oltar,
detalj …kod nogu Boga oca→
…evidentni su blještavi ukrasi na mat podlozi uljeni akcenti na detaljima nakita ...
ĉak i kada se boje nanose pastoznije one se
jednakomjerno razliju po glatkoj površini preparacije i pod-slikanja i daju efekt porculana; koriste se kvalitetni
mineralni pigmenti, koji ljepše kristaliziraju od onih organskih;
zahvaljujući tehniĉkoj usavršenosti braća iz Brugesa uspjeli su da svojim bojama daju snagu i sjaj do tada nepoznat;
njihova iluzionistiĉka predstava vidljivog svijeta nadmeće se sa stvarnošću ...
prema Mayerneu, kako navodi Langlais ...Jan van Eyck je…
...64 za preslikavanja koristio balzam ariša razrijeĎen terpentinskim uljem;
ovaj medij pripremao je u “bain –marie ...
boje se nanose pastozno, lazurno, brisanjem, trljanjem i slično ...
danas mnogi struĉnjaci smatraju da je tajna Van Eycka i …
64
Xavier Langlais: ... str. 210
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
… briţljivo trvenje boja direktno sa smolastim firnisom !
najĉešće se u smolastom firnisu nalazi ambra, kopal ili balzam što je rezultiralo emajlnim izgledom u optiĉkom smislu,
a u kontekstu tehnološkog aspekta osiguravalo je otpornost boje ...
već Maroger65 podcrtava znaĉaj smolastih lazura, kojima se postiţe izuzetna dubina i kromatska ĉistoća; posebno naglašava sukcesivnost lazura u hladnim nijansama,
gdje – na primjer - umjesto miješanja ţute i plave za postizanje zelenih nijansi, radije koristi nanošenje ţute lazure, te nakon sušenja i plave lazure ( ili plave i kraplaka
za ljubiĉastu…), što je rezultiralo izuzetnom blistavošću boje !
pored emulzije od prirodnog ţumanjka sa malo smokvinog mlijeka – Cennini spominje i druga veziva ( dakle, ponekad se u istom sloju nalaze boje vezane razliĉitim
vezivom): laneno ulje za slikanje na zlatu sa verdigrizom i lak bojama ( lazure), kao i za materijalizaciju ( pastozniji potezi za strukturu samta, krzna…);
MS Venezia 66navodi, da se boje mogu ribati sa…ţumanjkom i firnisom za slikanje na staklu…
1.3.2.8. sušenje i finalno lakiranje
ĉesto za premaze na kraju nisu koristili masne lakove;
ali, u tradiciji minijaturista, ĉesto više vole bjelanjak, za koji navode, da je… trajnije i stabilnije sredstvo od smola ...
kako konkretnije navodi Puyvelde67…završenu sliku premazuju tradicionalnim bjelanjkom, jer ga smatraju trajnijim i stabilnijim od firnisa sa smolama…
65
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters); djelo je zasnovano na osnovi vlastitih iskustava i provjeri starijih uputa, pogotovo autora kao što su:
De Mayerne: Pictoria, sculptia et quae Subolternarum Artium ( 1620)
Le Sieur Watin: L'Art de Faire et d'Employer le Vernis ou L'Art de Vernisage (1772)
- J.L.F. Merimée ( otac Prospera): De la Peinture à l'Huile ( 1830)
66
Manuskript Venezia ( British Museum, XIV)
67
Leo van Puyvelde: La peinture flamande des Van Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 22.
58
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
59
i ako sliku verniraju lakom, to ne rade onim tamponiranjem, kako je to savjetovao
Cennini ...već koriste …tečnije lakove, zahvaljujući primjeni lavandinog ulja ili
petroleja
( a moţda i onog uvoţenog kamforovog ulja ?…)
petrolej su u to vrijeme pripremali medicinari iz pojedinih katranskih stijena
( poznato je da su bituminozne supstance korištene već u neolitiku…)
već Cennini zapisuje:... znaj da je najbolji i najljepši onaj lak koji je nanesen dugo
nakon završetka slikanja, a naglašavam, da je najbolje pričekati i više godina,
najmanje jednu, kako bi tvoje djelo sačuvalo svjeţinu
ovi lakovi su u to vrijeme bili masni; sadrţali su najĉešće kopale i bili su gusti, da su se
nanosili trljanjem rukom ( ili tamponom) ;
... uzmi lak, što rjeĎi i što svjetliji i transparentniji, koji moţeš nabaviti, stavi sliku na
sunce, zaštiti je od prašine;
kada si ugrijao na suncu sliku i lak, stavi sliku na ploču i trljaj leţerno ...
ako ţeliš lakirati bez ispostavljanja suncu, onda lak zagrij kako bi bio rjeĎi ...
oĉito je prisutna i kombinacija:
- verniranje bjelanjkom na mat površinama te kao kontrast
dodatno lakiranje na emajlno blistavim detaljima…
←1/ 51. Jan van Eyck: Gentski oltar, detalj …kod nogu Boga oca
već Maroger primjećuje da se sada mijenja ona praksa sušenja slika na suncu ( iako
tako rade mnogi slikari i nakon Van Eycka: tako Leonardo još uvijek preporuĉuje
lakiranje nakon zagrijavanja na suncu…) ;
prema Marogeru - već Van Eyck preporuĉuje da se…slika premazana uljem ili
smolastim lakom ne suši na suncu, već u sjeni…
60
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.3. instrumentacija
svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifiĉnu vizualnu zvuĉnost, ili, drugim rijeĉima - odreĊena likovna instrumentacija …
zajedno sa specifiĉnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĊenu originalnu zvuĉnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao
poesisa materijalnosti…
1.3.3.1. boje
1.3.3.2. veziva
1.3.3.3. priprema boja
1.3.3.4. alatke i pribor
1.3.3.1. boje
srednjevjekovne boje za tuševe, mastila, vodene boje i temperu
boje su bile gotovo identiĉne širom tadašnjeg svijeta; majstori su sebi pripremali boje prema tradicionalnim receptima, zapisanim u mnogim manuskriptima ili prenošenim iz generacije u generaciju;
komparacijom starih recepta veziva, popisa pigmenata i bojila, sve se više potvrĊuje da je zanatska predaja neprekidno ţiva od najstarijih vremena; nema bitnih novina tokom hiljadugodišnjeg iskustva:
iste boje se koriste i za minijature i kaligrafiju, kao i za oslikavanje skulptura, slikanje ikona i drugih likovnih obogaćenja;
u kontekstu kaligrafije i iluminacije termin BOJA podrazumijeva sve one supstance koje ostavljaju trag – nanesene na podlogu odgovarajućim kaligrafskim ili slikarskim priborom; najĉešće su to:
TINTE – tekućine, koje sadrţe otopljeno bojilo,
TUŠEVI – disperzije finih pigmenata u vezivu (ţelatini, gumi, bjelanjku, ţumanjku ...), a ĉesto i
SLIKARSKE BOJE – disperzije pigmenata u sliĉnim vezivima, spomenutim već kod tuševa, koje se po svojim svojstvima lazurnosti, snage prekrivanja kao i razliĉite refleksije svjetlosti svrstavaju u
grupu akvarelnih, gvaš i tempernih boja;
najĉešće su to, prema današnjoj klasifikaciji gvaš boje ...
TUŠEVI i MASTILA ( tinte)
koriste se već u antiĉko vrijeme:
dakle, mastila su tekućine koje sadrţe otopljeno bojilo , za razliku od tuša gdje je pigment raspršen u vodi ... ( lat. tincta = obojena )
razliku izmeĊu tinte i tuša Francuzi terminima –
- encre d'ecriture za tintu ( mastilo; pouzdano znamo da su Rimljani koristili dvije vrste tinti: crnu tintu ATRAMENTUM i crvenu CINNABARIS; ipak, kako je dobro uoĉio E.E.Ploss 68
razmotrivši više od 1800 starih recepta, meĊu bojama starih majstora teţe je zacrtati granicu izmeĊu tinte i tuša, bojila i pigmenta, ) i
- encre de Chine za tuš;
dok su tinte tekućine koje sadrţe uglavnom otopljeno bojilo, tuševi su disperzije finih ĉestica pigmenata u tekućini uz obavezan dodatak veziva; meĊu bojama starih majstora teţe je zacrtati granicu
izmeĊu tinte i tuša, bojila i pigmenta; tako se u starim receptima ĉesto spominje i priprema pigmenata prethodnim prokuhavanjem neke bojene tkanine ( dakle bojila) u luţini, kako bi se kasnije tom
obojenom teĉnošću ( ponekad i nepoznatog porijekla, jer je tkanina uvoţena) obojio pigment ...
68
E.E.Ploss : Ein Buch von alten Farben, München, 1977.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
61
PAVONAZZO
Bologna manuskript spominje i bojila na krpicama tako zvane PAVONAZZO - krpice natopljene odreĊenim bojilom (krpice zasićene višekratnim sušenjem i ponovnim umakanjem u bojilo; kao
„krpice“ su korišteni komadići istrošenog lanenog platna, preparirani najprije stipsom (otopljenom u kipućoj vodi i ohlaĊenom za potapanje tkanine); krpĉići se umoĉe, suše, opet umoĉe…; na kraju se
ovi krpĉići još kuhaju u urinu…); ova bojila mogu se koristiti kao dodatak tintama kao i u kombinaciji sa pigmentima, odnosno kao lazurne akvarelne boje ...; najĉešće se za akvarelnu boju priprema
otopina gumiarabike u koju se zatim umaĉe komadić ove tkanine sa bojilom, ostavi da odstoji jedan sat a zatim slika …
pouzdano znamo da su Rimljani koristili dvije vrste osnovnih boja za kaligrafiju i iluminaciju:
- ATRAMENTUM - crnu tintu (iako je to više oznaka boje, termin se koristio i za crni tuš),
- CINNABARIS kasnije nazvan RUBRIKA - crvenu boju
kao i mnogi slikari – i kaligrafi su pripremali svoje boje individualno, metodama – strogo ĉuvanim – ponekad prenošenim jedino usmeno;
pojedine kulture ipak imaju i svoje specifiĉnosti;
CRNI TUŠEVI I MASTILA
KLASIČNI TUŠ: ATRAMENTUM NIGRUM ; su u srednjem vijeku sve smeĊe i crne ĉaĊi
pored klasičnih tuševa, meĊu kojima su najbolji oni kineski encre de la Chine, na zapadu se koristio i specijalni zagasito smeĎi tuš CALIGO
specijalni tuš od ĉaĊi bukovog drveta ... ; tako Tabula de vocabulis sinonimus et equivocis colorum spominje:...
69
…caligo est color, videlicet, materia illa crocca obscura, quam famus igius generat sub caminatis sub cuibus continue fit ignis decoquendo fercula ...
kasnije, od 1625. Godine dalje, nazvan - bistra - stari francuski rukopisi ovu smeĊe crnu ĉaĊ nazivaju noir de fumée ; ova ţuta do zasićeno smeĊa u umbrinim tonovima javlja se i kao manganova
bistra ili kao mineralna bistra , što je podrazumijevalo i bistru od ugljena-lignita koja se inaĉe zove kasselska smeĎa ...
BISTRA se prema predaji dobivala tako da se ĉaĊ bukovog drveta ( nakupljena iznad kamina) kuhala u vodi sa nešto smole i manganovih soli…
pod imenom BISTRA vremenom se javljaju razliĉiti pisaći i crtaĉi materijali: moţe biti pigment od ĉaĊi, a moţe i kreda, tamnija od tako zvanog rötla, a moţe i tuš, odnosno mastilo, danas ĉesto krivo
nazvano SEPIA …
pod imenom bistra spominje se u studiji Traité de la miniature …
SEPIA
spominjana već kod Pliniusa – kao Atramentum sepiae, smeĊa boja za pisanje i crteţ, pripremljena od prirodnog pigmenta dobivenog preradom visoko koncentrirane izluĉine obiĉne sipe ( crno smeĊi
sok se vadi iz sipe, suši, otopi u luţini prokuhavanjem te zatim neutralizira solnom kiselinom; kao slikarski materijal spominje je već Plinius …
..kasnije, u akvarelnim tehnikama je vezana gumom uz dodatak kraplaka ...
KLASIČNA MASTILA
Philo od Bizanta ( 200 ←) navodi tzv. domaću tintu – taninsko mastilo; prema analizama nekih renesansnih crteţa, pouzdano znamo da se u tadašnjem mastilu nalazio bakar sa primjesama Fe, K, Mg,
Ca, Zn, Si, Al te mikrokemijski sulfati, tanin i biljnu gumu ( kao galaktozu, glukozu i arabinozu) ...
69
Wolfgang Schwahn: Vergleichende Untersuchungen an Biste und Sepia, Maltechnik 1987/3.4.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
62
o korištenju galusa ( GALUN - stipsa, alaun = skupina izomorfnih kristaliziranih dvostrukih sulfata / kalija, aluminija, ponekad i ţeljeza); sredstvo za oĉvršćivanje) vitriola i gume za pripremu mastila
govori i Isidor od Sevila (560-636); ţivio je i 13. stoljeću, kako se pretpostavlja u Sjevernoj Francuskoj; u njegovom manuskriptu su upute skupljene iz starijih manuskripti, izmeĊu kojih je oĉito imao
uvid i u MS Mappaa Claviculla i Chedula diversum artium, Teophila Presbitera ) …
Sevila u manuskriptu Magistri Petri de Sancto Audemaro de Coloribus faciendis , u okviru njegovih 60 uputa , nalaze se i recept za pripremu mastila:
Mastilo od čaĎi i ekstrakta od kore gloga ( ili umjesto gloga od šišarki):
nareţi gloga u aprilu ili maju ( nasjeckaj grane, ostavi da se osuše par nedjelja),
zatim ga istuci da se odvoji kora, stavi koru u bure puno vode, neka odstoji osam dana,
zatim tu vodu kuhaj ... kuhaj da voda ispari, odnosno da se na površini pojavi crna skrama a ispod crveni talog ...
skini ovu crnu skramu, stavi u sašivenu vrećicu od pergamenta i drţi na suncu dok se sasvim ne osuši ...
prilikom pisanja, ako nije dovoljno crno uzmi komad ţeljeza i ubaci u vatru da se usija i ubaci u mastilo
ovo mastilo izmiješaj sa vinom nad vatrom uz eventualni dodatak čaĎi ...
TANINSKO MASTILO
Eisengallustinte - ţeljezo taninsko mastilo izraĊivalo se od rĊe ţeljeza; spominje se i sljedeći recept: kuhanje ţeljeznih opiljaka sa samljevenom hrastovom korom ( za štavljenje); na istoku su pored
ţeljeznih opiljaka koristili i mnogo intenzivnije otopine dobivene sa bakarnim i cinkovim spojevima ; u Španjolskoj se , kako navodi Ploss, koristi Galitzenstein - otopina cinkovih soli…
rastvara se odgovarajuća koliĉina ferosulfata i tutkala, odnosno gumiarabike, u ekstraktu šišarki koje sadrţe jednu naroĉitu vrstu tanina ( digalna kiselina - acidum tannicum – galus; digallicum;
sredstvo za štavljenje koţe ( otopina ĉistog tanina zgrušava i taloţi bjelanĉevine i alkaloide);zahvaljujući svojstvu da sa ţeljeznim spojevima stvara tamne soli, upotrebljava se u proizvodnji mastila; tanin
se dobivao od kvrgavih izraslina hrasta, kao posljedica ozljeda, pogotovo od osa šišaruša i drugih insekata ...
kasnije se ovoj otopini poĉela dodavati, radi oĉuvanja bistrine odnosno spreĉavanja oksidacije, odgovarajuća koliĉina slobodne kiseline (solne ili sumporne) ;tanin smanjuje blijeĊenje ove smeĊe tinte ali,
moţe, ako ga ima u većim koliĉinama , da „nagriza“ papir ( pogotovo onaj kvalitetniji – od krpa; drvni papir ima primjese tanina sa kojima je mastilo, u tom sluĉaju, kompatibilno...);dakle, ove tinte
imale su dosta nedostataka ( loša svjetlo stalnost, «razjedanje « papira ...)... zato su im ĉesto dodavali i tuš; tako se u receptu miješanog mastila arapskog halife Ibn-Mukla savjetuje priprema boje ...
70
... od 2 dirhema suhe čaĎi od lampe ( dakle finog crnog pigmenta), 2 dirhema gumiarabike,
2 dirhema šišarki ( tanina) i ½ dirhema turke galice ( ferosulfata).
ali, prema receptu iz perzijskog manuskripta – miješano mastilo se dobivalo od…
71
... od 6 dijelova čaĎi, 3 dijela aloe
2 dijela šafrana, indiga i verdigriza, rastvorenih u VODI OD MIRTE ...
70
71
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, str. 42.
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, str. 42.
63
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
PIGMENTI na Gentskom oltaru:
u uljenim tehnikama mogu se koristiti svi oni pigmenti koji su:
- dovoljno postojani na svjetlo,
- koji nemaju nekog dodatka koji je topljiv u ulju ( zato nije dobar asfalt, mummie…),
- koji ne usporavaju sušenje boje ( vezano za potrošak ulja i oksidaciju),
- koji nemaju prekrupne ili presitne ĉestice,
- koji su kompatibilni sa vezivom i meĊusobno…
Puyvelde72 navodi sljedeći izbor pigmenata koje je koristio Van Eyck:
- lapis lazuli, dobro istrven i pod-slikan malahitom,
- bijela, olovna,
- crna od kosti ( kristalizacija uslijed kalcija),
- cinober ili minium,
- ţute i smeĎe zemlje - ţuti oker, peĉeni oker, peĉena zemlja, zelena zemlja, sinopia,;
- verdigris
- kraplak,
- crna od drveta breskve73 ( od koštica breskve)
■ analizom1952. godine restaurirao je Gentski oltar Dr. Coremans, što kasnije referira Puyvelda;
podatke o prvim izvršenim analizama navodi Taubes 74.
isjeĉka crvenih partija, na slikama Gentskog oltara, utvrĊeni su sljedeći slojevi:
- izolacija i preparacija ( gesso preparatura, kao za temperu uz dodatnu izolaciju tutkalom) ,
- precizan crteţ,
- izolacija crteţa
- cinober ( postupno monokromno pod-slikanje),
- crveni lak sa lapis lasulijem i olovno-bijelom ( u funkciji game i tehnološke zaštite), lapis
lasuli su većinom vezali emulzijom i u sluĉajevima da je u pitanju već sloj slikan uljenim
medijumom ( u ulju ultramarin potamni); u našem sluĉaju je dodatak minimalan; prisutnost
olovno-bijele je takoĊer samo polu prekrivajući …
- tamno-crvena lak lazura ( kraplak).
dakle, kako naglašava i Busset75 Jan Van Eyck koristi osam boja, uz sljedeće napomene:
72
Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Beuxelles 1968 / str. 21.
Hiler: Notes on the Techniof Painting (analiza pigmenata na slici Bogorodica kancelara Rolina).
74
Frederic Taubes: The Mastery of Oil Painting, 1953
73
poznata je bila i tako zvana…ZELENA
LAZURA77: ulju kod kuhanja dodaju modru
galicu – bakarni sulfat ( oslobaĎanjem
prilikom prţenja 5 molekula vezane vode –
modra galica prelazi u bijeli prah)
… ako se ovaj prah doda ulju prilikom
kuhanja, primanjem vlage iz zraka
prelazi opet u modru galicu i tvori plavozelenu lazuru.
CRVENI PIGMENTI
←1/ 52. Jan van Eyck: Gentski oltar,
detalj
La pourpre des van Eyck …bila je
takoĎer specifična: kako naglašava
Busset…
78
-
-
… braća Van Eyck su koristili, jedino u pod-slikanju,… uobičajene crvene boje, kao što su
cinober,
minium,
auripigment i slično , jer nisu bile dovoljno postojane; njihove crvene draperije, izuzetne
ljepote i prepoznatljivog karaktera nazivaju PURPRE VAN EYCK i sadrţe
kraplak sa lakom… dakle, takozvanu GARANCE
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
ZELENI I SMEĐI VERDACCIO
-
ţuti oker,
zelena zemlja,
pečena zelena zemlja,
sinopia…
ŢUTI PIGMENTI
Busset76 posebno naglašava problem ţutih i zelenih boja kod starih majstora:
La fragilité des jaunes anciens:
ţute, ako izuzmemo okere, nisu jako solidne,
pogotovo one koje su koristili stari majstori …
stari majstori nisu imali kadmijeve spojeve, koji su bitno postojaniji/ uglavnom su to nekada bili
organski pigmenti kao šafran, gumigut, ili ţute od raznih bobica, kao laque de gaude, ili razliĉiti
anorganski spojevi na bazi sumpora i arsena ili olova, kao što su orpiment i sliĉno; sve je ovo bilo
ili blijedo, ili je tamnilo, ili je uticalo na promjenu tona u mješavini sa drugim pigmentima ...
ZELENI I PLAVI PIGMENTI
La fragilité des verts anciens: …zelene su često bile mješavine plavih i ţutih, sa svim negativnim
svojstvima i uglavnom su vremenom, radi veće postojanosti plavih komponenti dobivale
dominantnu plavu gamu ipak, i pored svih navedenih negativnosti ţutih i zelenih boja starih
majstora, one su bile zaštićene od propadanja, ako su bile miješane emulzijskim vezivom i
premazane smolastim lakom, što je djelovalo, kao da je slikano uljem ; ispitivanja lupom ukazuju
da je pucanje evidentno tamo gdje su boje bile miješane umbrom i uljem u masnoj pasti ...
75
Maurice Busset: La technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str. 73.
Arthur Pillans Laurie: The Painter’s Methods and Materials, New York 1960/ str.44.
78
Maurice Busset: La technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str. 64 .
76
Maurice Busset: La technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str.64 .
79
Arthur Pillans Laurie: The Painter’s Methods and Materials, New York 1960/ str. 189.
77
64
OLOVNA BIJELA
Laurie 79 napominje da je i olovno
bijela boja pripremana sliĉno kao
verdigris:… standulje je emulgirano
sa ţumanjkom, odnosno olovnobijela je istrvena standuljem , a
zatim razrijeĎena ţumanjkom ;
takav medij sadrţao je svega 7 %
albumina;
olovno bijelom su izvedena
„uzdizanja“→
1/ 53. Jan van Eyck:
Giovanni Arnolfini … makro
detalj →
-
CRNA
crna od koštica breskve…
65
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
1.3.3.2. veziva
srednjevjekovna veziva
svakako je dobro i u ovom kontekstu podsjetiti na PAPYRUS LEIDENS iz trećeg stoljeća nove ere otkriven je sluĉajno u 19. stoljeću. U pitanju je dio omota mumije iz Tebe. Pisan je na grĉkom
jeziku (riznica znanja o zanatu; naĉin kako je pronaĊen govori o tome da se autor poslije smrti nije htio odvojiti od svojih tajni) predstavlja kariku koja povezuje antiĉko sa srednje vjekovnim iskustvima:
110 uputa o kovanju zlata i drugih metala, o legurama, o postupcima topljenja, o bojenju purpurom i o minijaturama , zlatno pisanju ...
spominju se: guma, riblji mjehur (Ichthyocollon) i bjelanjak.
Bartelt 80spominje i jaje, med, dekstrin ...
stari recepti
istina, stari recepti su pisani u nekim starim mjernim jedinicama, ĉesto i nerazumljivim terminima; mnogi termini ne podrazumijevaju isto danas i nekada ... ( na primjer – gumiarabika je ime za staro
vodo topivo biljno vezivo : u pitanju je ime a ne ĉinjenica da dolazi iz Arabije ...)
Xavier de Langlais81 naglašava da ... sve ono što se čini čudno u starim receptima i nije bez osnove: tako kada Heraclius podcrtava, da se smije koristiti u mješavini samo urin
ili krv mladog jarca i mlijeko od koze, čija su vimena prije toga istrljana ţarom ... misli se na najčišće komponente !
Isti je smisao i kada Vibert citira jedan recept na bazi pčela istucanih sa krečem, što su koristili Benediktinci.
Ovo je bilo logično jer je takva supstanca sadrţala komponente sa svojstvom veziva, ţelatine, vlakana, voska i meda ...
Termin „bain-marie” podrazumijeva kupelj za grijanje tutkala i drugih supstanci.
Ime potječe od tradicije alkemičara još od Marie la Juive, koja je ţivjela u Aleksandriji u IV stoljeću.
meĎuzavisnost bojene supstance i veziva
već smo napomenuli da je nedostatak odgovarajućih bojenih supstanci imao ĉesto za posljedicu zamršeno kombiniranje vezivnih sistema ĉak i u istom slikanom sloju…zavisno od alkalne ili kisele
sredine samog bojila, postojanosti odreĊenog pavonazza – krpčiča, foliuma ( bojilom natopljenim krpicama koje su se ĉuvale meĊu listovima papira, pergamenta…
stari slikarski tekstovi potvrĊuju meĊuzavisnost bojene supstance i veziva ...
GUMA
kako smo već napomenuli - GUMA ; egip. gemai ; grč. kommi; koristila se već u starom Egiptu, kao i u antiĉko vrijeme ...; ime GUMIARABIKA odnosno arapska guma dobila je zato jer su je u
Evropu uvozili Arapi ( poznato je da su njihovi kaligrafi pripremali listove papira tako da su ih umakali u otopinu arapske gume 82...sušili u sjeni i glačali ...
80
Ernst Bartelt: Maltechnik, 1981/2.
Xavier de Langlais: La technique de la Peinture à l'huile... Paris, 1959 / str. 87.
82
Annie Berthier: L'art du livre ottoman.
81
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
66
najkvalitetnije vrste arapske gume ĉesto su se zvale Gummiarabica Albissimum u vidu prozirnih bezbojnih grumenova ...
nekada je bila na visokoj cijeni specijalna vrsta Gummiarabica Electum ( ali je kasnije ovo ime zbog trgovaĉke manipulacije podcijenjeno)...
pored već poznatih ĉinjenica moramo naglasiti da se sada, pored već razmotrenih vrsta u kontekstu antiĉke tradicije, javlja i niz vrsta guma koje dolaze sa Istoka, kao i neke domaĉe vrste ...
- Dorema Aureum ; koja se spominje u rukopisima o perzijskoj iluminaciji...
- Gummigut; Gutti Offizinell – klasiĉno vezivo i boja; otrovna guma vez mirisa; sok biljke iz porodice Garcinia Hanburyl ( Cejlon, Borneo, Indija ...)
- Aloa, guma koju koriste već egipatski i antiĉki majstori, sada dobiva još veće znaĉenje: ova zeleno smeĊa tinktura gorkastog okusa, ĉesto se spominje zajedno sa mirtom i gumiarabikom ( pogotovo
u perzijskim manuskriptima); za pozlate u minijaturi koristilo se više vrsta: Aloe Ferox ( tamnija) , Aloe Hepatica ( još tamnije boje), Aloe Secotrina, Aloe Africana; Aloe Centrino ( boje limuna ili
crvenkasta) ; Aloe Cavallino ( sasvim tamna)...
- Gume voćki ( šljive, kajsije, višnje, badema...) teţe se tope ali su se ponekad koristile ...
- Trešnjeva guma daje viskoznije otopine i tamnije je boje ...
Vera Radosavljević83 navodi tako recept pripreme crvene boje za minijature:
...10 drama cinobera
2 drama gume
2 drama kandiranog šećera
rano se spominju i sredstva za bolje kvašenje - razne vrste ţuči ...
ŽUČ je već od davnina imala i funkciju boljeg kvašenja boje…Mnogi stari autori navode i pripremu otopine ţuĉi:
na 1 litra ţuči doda se 25 g alauna
( kalijum i aluminijum sulfat; lat. alumen – galun; moţda se ranije i ovdje koristi tanin dobiven ekstrakcijom hrastovih šišarki …)
smjesa se više puta zagrijava u kupelji ( uz skidanje pjene) a zatim ohladi…doda se 20 g meda i 1 g ruţmarinovog ulja
( na kraju se filtrira kroz gazu)
TUTKALO
kako smo već napomenuli, prilikom razmatranja egipatskih vodenih tehnika, postoje vjerodostojni podaci da je tutkalo bilo poznato u Egiptu još prije 3000 godina ... A.Lucas, kemiĉar i suradnik
Howard Carter prilikom istraţivanja u Tut-Ench-Amun-grobnici naišao je na stari komad egipatskog tutkala iz XVIII dinastije, sliĉnog današnjem ...
nije na odmet još jednom ponoviti, da je TUTKALO, GLUTINSKO VEZIVO i spada u organska hidrofilna veziva ţivotinjskog porijekla (GLUTIN – lat. gluten = ljepilo koji nastaje kuhanjem
ţivotinjskih tkiva koja sadrţe nerazgraĊenu bjelanĉevinu KOLAGEN – grč.kolla = ljepilo +genere =tvoriti ) – po kemijskom sastavu spada u proteine ( dok su albuminska veziva proteidi);
glutin spada u grupu sklero-proteina ; proces proizvodnje zavisio je od sirovina ... vaţno je da se uklone masnoće, a zatim se prokuhava ( bolje indirektno, sa parom) i odvaja frakciono ( prva frakcija
na 40ºC je prejaka za slikarstvo; najbolja je frakcija na 50 – 60 ºC) ; zatim filtriranje i sušenje u razliĉitom obliku ( ploĉice, zrno, mljeveno,…).
Sirovine za proizvodnju:
83
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma; str. 53.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
-
sirove (neštavljene) koţe, riblji mjehuri,
štavljene koţe ( anorganskim štavom)
kosti ( prije kuhanja brušene i mljevene, a ponekad tretirane i kiselinama za odstranjivanje kalcija)
osnovna svojstva tutkala poznata već najstarijim civilizacijama , zasnivaju se na ljepljivosti, kao i netopljivosti u hladnoj vodi ... VEZIVNA MOČ zavisi od temperature na kojoj se pripremalo (snaga
raste do 45ºC, a zatim opet opada…); u hladnoj vodi je netopljivo ali jako nabubri; u toploj vodi se otapa i daje viskoznu tekućinu koja hlaĊenjem prelazi u gel…; ako je neutralno (riblja i koštana su
ĉesto kisela,te je potrebna neutralizacija…) , dobro se podnosi sa svim supstancama sa kojima dolazi u dodir u procesu gradnje slike…
TUTKALO spominje i Plinius kao i kasniji mnogi srednjevjekovni manuskripti ...
srednjevjekovni majstori koriste razliĉite vrste tutkala, što je evidentno i u starim manuskriptima:
tako Heraclius u desetom stoljeću u prvoj knjizi u IX poglavlju piše o –
- ribljem mjehuru – u kontekstu lijepljenja zlatne folije na slonovaĉu: ...De petula auri, quamodo ine bore mittatur ... to je ... Huso, huson (Acipenser huso), ICHTIOCOLLA ...
THEOPHILUS u Glavi XXXI napominje da u nedostatku ribljeg mjehura…
za lijepljenje zlata moţemo koristiti i tutkalo od pergamenta, ili od mjehura jegulje ili od kosti glave suhe štuke,
ali kod same pripreme dodaj jednu trećinu fine smole – gummi lucidissimi …
Theophilus spominje i –
- lijepilo od koţe i jelenjeg roga ; u uvodnom tekstu , gdje se Theophilus obraća Bogu, monaškom poniznošću podcrtava da, ako ove upute ...
… briţljivo ispitaš, naći ćeš koje vrste boja i njihovih mješavina posjeduju Grci, koje su emajle i raznovrsna niella savjesno otkrili Etrurci,
što u filigranu, u odlivima ili u intarziji razlikuje Arabiju,...
ovo potvrĊuje da je u pitanju manuskript u kojem su navedena i najstarija iskustva…; u Glavi XVIII piše o
lijepilu od koţe i jelenjeg roga –De glutine corii et cornuum cervi84
…uzmi nekoliko komada iste koţe, skoro osušene, i iseci ih na male delove.
Uzmi rog jelena i kovačkim čekićem ga razbij u komadiće na nakovanjum napuni njima pola novoga lonca i potopi vodom, zatim zagrevaj dok trećina vode ne ispari, ali pazi da ne kipi…
Probaj ga na ovaj način: umoči prste u tu vodu, i ako su, kad se ohlade, prsti povezani, lepak je dobar…
Potom sipaj taj lepak u čistu posudu i opet napuni lonac vodom i kuvaj kao pre; učini tako četiri puta…
od davnina su se tutkalu dodavala i sredstva za učvršćivanje… sredstva protiv razgradnje, protiv vodo topivosti…
tutkalo se potapalo u neke vrste lukšiju od pepela bukovog drveta…
kasnije se koristi stipsa … KAl(SO4 )2 . 12 H2O
Valentin Bolz von Ruffach je 1549. štampao svoju Iluminierbuch koja je doţivjela više izdanja i cijenjena kroz stoljeća; o primjeni tutkala piše i sljedeće:
1. pergamentno tutkalo je puno jače od onog od jelenjeg roga,
2. riblji mjehur i riblje tutkalo su blaţi od pergamentnog i koriste se za suptilne bojice,
84
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, str. 261.
67
68
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
3.
ţelatina je najprikladnija za pozlatu zlatnim prahom ( mnogi je preporučuju za zelene i plave pigmente ...
EMULZIJE
kako smo već napomenuli, prilikom razmatranja antičkih tehnika chiaro scuro - umjetne emulzije se vjerojatno javljaju već u vrijeme slikarice Jaje ...koju spominje Plinius ...
umjetne emulzije – emulzije, u kojima nije uljena komponenta prisutna samo prirodno ( ulje ţumanjka, masnoća u mlijeku, colla grassetta ...) već se i dodatno emulgira ...Emulzije smo već razmotrili u
kontekstu antiĉkih chiaro-scuro tehnika.
iako rukopis Heracliusa potiĉe iz ĉak 10. stoljeća naše ere, već i samim naslovom DE COLORIBUS ET ARTIBUS ROMANORUM sugerira, da su u pitanju stara iskustva…
kada se toĉno javlja primjena tutkalne emulzije ne znamo, ali moţda je i nju poznavala već Jaja sa Kizika ?
Heraclius u Glavi XXVIII savjetuje sljedeću pripremu85:
De oleo, quomodo aptatur ad distemperandum colores…
…Sipaj umerenu količinu tutkala u ulje i zagrej neprekidno skidajući penu, dodaj olovnog belila prema količini ulja i ostavi na suncu mesec dana i više, mešajući povremeno.
I znaj da što duţe stoji na suncu, biće sve bolje…zatim skloni i čuvaj i mešaj boje sa tim…
ali, u Glavi XXXII već Heraclius …za boju arsenicon – auripigment, za kojeg već Plinius navodi da se uvozi iz Sirije - savjetuje VEZIVO OD ŢUMANCA…
ali, ţumanjak kod minijaturista nije bio na cijeni kao bjelanjak:
bjelanjak
BJELANJAK je već antiĉko vezivo minijatura tako da smo ovo albuminsko vezivo već razmotrili u kontekstu antičkog chiaro-scuro slikanja
bjelanjak se rano koristio za minuciozne obrade površina – pogotovo za rad minijatura i iluminacija, izlupan ili cijeĊen kroz krpu, kroz vunu ili dobiven cijeĊenjem spuţvom ...
tradicionalni konzervans
u funkciji konzervansa stari majstori su mu dodavali
- realgar,
- ruţinu vodicu ili
- karanfil...
Bolz, kako navodi Radosavljević86 , savjetuje kao konzervans vodu bijelog ljiljana ...
CIJELO JAJE se koristi rjeĊe: Bolz, kako navodi Radosavljević87 , savjetuje cijelo jaje za ...rubrike, uz dodatak malo octa i cijeĎenje kroz spuţvu šest puta ...
VEZIVA ZA POZLATE
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, str. 195.
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, str. 257.
87
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, str. 258.
85
86
69
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
imaju funkciju da zlatnu foliju fiksiraju na odreĊeno mjesto ( privremeno ili trajno); koristio se bijeli luk ( prema Tipiku Nektarijevom sok od bijelog luka se zagrijavao, te zgusnut nanosio kistom ...;
ako se koristio za izvlaĉenje finih zlatnih linija, bilo je neophodno, nakon izvlaĉenja linija, uzoraka, sa samim vezivom, prije polaganja zlata sve ovlaţiti dahom iz usta ...; ubrzo će zlato na mjestima gdje
je ispod bijeli luk, toliko oĉvrsnuti za podlogu, da se ne zalijepljen dio moţe oprašiti mekim kistom ...) , riblji mjehur ( … na cijeni i kao vezivo za pozlatu na pergamentu…; tako Miriam Stribley i
Judy Martin u svojoj studiji o kaligrafiji preporuĉuju POLIMENT SA RIBLJIM MJEHUROM ( 6 dijelova fino mljevenog preraĎenog gipsa; 6 dijelova olovno bijele; 1 dio ribljeg mjehura
pripremljenog sa 8 dijelova destilirane vode ; najprije se na suho izmiješaju gips i bijela a zatim se sipaju u pripremljenu otopinu veziva) , bjelanjak, gumigut ( POZLATA NA GUMIGUT prakticirala
se najĉešće za pozlate na pergamentu. ovaj ţuti pigment sadrţi ujedno i boju i vezivo. ţeljene površine se zasićeno oboje, osuše, a zatim nakvase da guma nabubri te uĉvršćuju metalne folije) na istoku
šelak, i t. d…
ako se ţeli pripremiti podloga za sjajnu pozlatu potrebno je obratiti posebnu paţnju na elastiĉnost ( da ne bi došlo do pucanja prilikom poliranja…);
Vera Radosavljević88 spominje ĉak 23 razliĉite varijacije ovih masa;
- one pored punila ( gips, kreda, jermenski bolus, bijela glina, sprašen crijep, usitnjeno staklo…),
- ĉesto i pigmenta ( olovno bijele, minium, cinober, šafran,…), kao i
- veziva ( ţelatina, gumiarabika, bijeli luk, aloa, azant smola…), sadrţe i posebne
- dodatke za elastičnost ( med, šećer, sok smokvinog mlijeka…) kao i posebne
- dodatke za bolje kvašenje ( pored goveĊe ţući i amonijak, odnosno salmijak, ali i sok svjeţe konjske balege, urin…), te neke
- specifične masnoće ( mast iz uha,…);
- kao vezivo se spominje i pljuvaĉka, pogotovo pljuvačka od puţa - ustima puţa se prinese svijeća i puţ će pustiti pljuvaĉku…
VEZIVA ZA lakiranje korica knjiga
pored domaćih veziva – lipofilnih smola i hidrofilnih guma ( koje se tradicionalno koriste već od antiĉkih vremena) već u osmom stoljeću se koristi i RHUS VERNICIFERA – lak Dalekog Istoka;
prevoze ga kineske dţunke sve do Perzijskog zaljeva, odakle već poznatim karavanima stiţe u Mediteran ( moţda je to bio i lak Stradivariusa oko kojeg su se stoljećima vodile polemike…);
veziva braće Van Eyck
dok je u slojevima preparacije i u prvoj fazi iscrtavanja, kao vezivo prisutno, prije svega, tutkalo , gumiarabika ili neka druga vodo topiva veziva, ponekad i bjelanjak kao poznata
praksa minijaturista, kasnije je sve prisutnije emulzijsko vezivo u kombinaciji sa uljem i smolama, kao i samostalno uljeno-smolasto vezivo;
većinom se pretpostavlja da je uljeni medij Van Eycka sadrţao ... balzam terpentina od ariša, razrijeĊen lavandinim uljem ; balzam je poznat po izuzetnoj plastiĉnosti i korespondira u
refleksiji sa emajl sjajem boja Van Eycka;
raspored veziva
kako smo već napomenuli, prema ovoj hipotezi Langlaisa, tehnika Van Eycka je sljedeća:
88
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, str. 320.
70
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
- preparacija od bolonjske krede sa finim Totin tutkalom, briţljivo obrušena,
- grisaille, odnosno CAMAÏEU u ţumanjkovoj prema nekima gumijevoj temperi ; Van Eyckova tempera je prema eksperimentima Marogera bila uljena emulzija sljedećeg sastava:
- zgusnuto ulje,
- damar ili mastiks i
- malo gume.
- nastavljeno je uljenim lazurama , sa pastoznim nanosima u mokro, na mjestima gdje su potrebni takvi efekti...
receptura Van Eyckovog smolastog medija je sljedeća:
- otopina kopala u ulju ................. 1 dio,
- lavandino ulje ................................ 1 dio;
vjerojatno je kopal u ulju bio zamijenjen sa ambrom ( Ambra se od davnina koristila kao firnis, te je ĉak i termin vernice oznaĉavao ambru, a moţda je ambra bila ĉak i identiĉna sa kopalom … )
u svakom sluĉaju je rijeĉ o ĉvrstoj smoli; tek Mayerne MS u Rubensovo vrijeme nagovještava da se u Marseju moţe naći jedna smola …koja dolazi iz Indije; okruglih oblika veličine lješnjaka ili
oraha, slično gumiarabiki… ; pretpostavlja se da je ovdje rijeĉ o kopalima ili o damaru; kao otapalo za ove smole Mayerne preporuĉuje ulje od uljenih škriljevaca ili „perzijsku naftu“, koju su
preprodavali Arapi. Kada se u ranijim manuskriptima spominje smola pod imenom kopal - u pitanju je evropska fosilna smola – ambra, jantar, bernstein…
imajući u vidu dobro svojstvo sušenja, moguće je da je lavandino ulje bilo zamijenjeno petrolejem ; danas je ovom proizvodu sliĉan tvorniĉki proizveden medij pod terminom Le siccatif de
Haarlem koji u istinu nije sikativ, već slikarski medij – vernis a peindre, koji sadrţi kopal u makovom ulju sa lavandinim uljem;
već Cennini savjetuje pripremu stand ulja – zgusnutog, pro sunčanog ulja na sljedeći naĉin:
89
…stavi laneno ulje u sud od bronce ili bakra i za vrijeme ljetne ţege izloţi ga suncu
da se smanji na polovinu. Bit će savršeno za slikanje.
komponente medija
ulje zgusnuto na suncu
mnogo kasnije i Eastlake90napominje da je ulje koje je korišteno u poĉetku za miješanje boja…bilo zgusnuto na suncu do konzistencije laka…i koristilo se već u slikanju temperom za izvoĊenje
specijalnih detalja, dekorativnih elemenata na slici kao što je zlato ( ĉesto je takva boja pored zgusnutog ulja sadrţala i smolu); gustoća ovog ulja, istina, nije dozvoljavala fino slikanje – zato se i
kombiniralo takve detalje temperom ( dakle, i ovo potvrĊuje da ulje u poĉetku nije korišteno zbog svog izuzetnog svojstva „razmazivanja“ zbog kojeg je bilo kasnije na cijeni; to primjećujemo i kod Van
Eycka…
otapala, razrjeĎivači
ipak, u to vrijeme već imamo više zapisa o otapalima i razrjeĊivaĉima:
pored 89
90
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 2002, str. 457.
Sir Charles Lock Eastlake: Methods and Materials of Painting of the great Achools and Masters, London ( 1847), reprint 1960; str. 30.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
71
lavandinog ulja spominje se i
terpentinsko ulje već prije Van Eycka;
tako dokumenti iz Arhiva Brugesa dokazuju da se ovo otapalo, pod nazivom ALEMBIC TURPENTINE ili BRANDY , koristi već 1345/46. godine; većina autora ipak smatra da su se prije Van Eycka
u slikarstvu smole koristile kao olife…
smole
Dr. Coremans, dobar poznavalac flamanske umjetnosti tvrdi da su kopal smole korištene u flamanskoj umjetnosti i prije Van Eycka ( u pitanju je congo kopal …koji se u to vrijeme mogao nabaviti lakše
od ultramarina…)kako navodi Gettens91, ...ultramarin se mogao nabaviti u srednjem vijeku samo u rudnicima Hindu Kusha dok je kopala bilo bliţe – u Africi, ambre čak u Baltiku ...
četiri različita medija
dakle, Jan Van Eyck koristi u procesu gradnje slike najmanje ĉetiri razliĉita medija:
1. hidrofilno vezivo: tutkalo u izolaciji i preparaciji, te gumiarabiku ili sliĉno vodeno vezivo za iscrtavanje,
2. jajna emulzija za hladno pod-slikanje, kao prvu fazu pod-slikanja,
3. lavandino ulje i istrvena uljeno-smolasta boja za tonsko slikanje ( srednji ton je nanesen u drugom sloju slikanja i u njemu se uglavnom izbjegava korištenje bijele boje), odnosno za fine
lazure preko pod-slikanja temperom ( u lazurama je ponekad moţda i makovo ulje i više smole prilikom samog trvenja boje; na primjer kod crvene zagasite lazure preko svijetlog jako bijelog
reflektirajućeg pod-slikanja) i
4. gušći uljeno-smolasti medij za akcentiranje; Laurie92 je dosta uspješno rekonstruirao ovaj medij tvrdeći da je u pitanju štand ulje na smolastoj lazuri ( pokušao je kopirati potpis na slici koristeći
kao medij uljenoj boji - stand ulje, i fini tanki kist, kojim je «ispisao» potpis na osušenoj smolastoj lazuri..; ( potpisivao se kao Jean le Peintre, ili Jehan de Heick .); prema Laurieu ovaj
medij je sadrţao …dio ţumanjka, dio polimeriziranog ulja , ili,…jednake dijelove ţumanjka, lanenog ulja i venecijanskog terpentina (balzama)…
Prednosti uljene boje
ULJE je po kemijskom sastavu prirodni ester – spoj masnih kiselina i alkohola. U sušeća ulja, ona koja se koriste u slikarstvu, spadaju one vrste ulja koje sadrţe veću koliĉinu nezasićenih masnih
kiselina koje primanjem kisika iz zraka utiĉu na oksidaciju ulja, kao jedan od bitnih faktora sušenja. Naime, pored same apsorpcije nosioca, ulje suši oksidacijom ( ovisno o koliĉini nezasićenih kiselina
koje na slobodne vezove primaju kisik), izomerizacijom ( promjena rasporeda atoma u molekuli; privremeno bubrenje sloja uljene boje) i polimerizacijom ( proces spajanja više monomera u polimere –
kompleksne molekule; dokazano je da u prvoj fazi sušenja bojeni namaz mnogo više poţuti ako se nalazi u tami; što je slutio već Rubens…)
glavna karakteristika uljenih boja sastoji se u njihovom sjaju i transparentnosti, koja omogućuje postizanje finih prijelaza i polutonova prije svega zbog nešto sporijeg sušenja; u komparaciji sa ostalim
štafelajskim tehnikama, kao što su akvarel, gvaš, tempera, akrilik - «OTVORENA FAZA» u uljenoj tehnici je bitno duţa; “otvorena faza” je vrijeme u kojem je omogućeno razmazivanje boje; svjeţa
boja moţe se, dakle, duţe vremena razmazivati te zato omogućuje postizanje mekih bojenih prijelaza ...
meki svjeţi uljeni bojeni prijelazi se u meĊusobnom dodiru razlijevaju jedan u drugi bez otapanja donjih već osušenih slojeva;
91
92
Gettens Rutherford J.: Alumni/1950, XIX/ str.3-4.
Arthir Pillans Laurie: The Painter’s Methods and Materials, New York 1960
72
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
boje u biti ne mijenjaju svoj izgled u procesu sušenja – od mokrog do suhog – one se jedino polako uvlaĉe u podlogu te zato njihova moć raste višestrukim namazima jednog preko drugog; ulje zbog
navedenih karakteristika predstavlja –
- jedno od najfleksibilnijih slikarskih medija, koje pruţa bezbroj razliĉitih likovnih varijacija
- od prekrivajućeg,
- transparentnog,
- mat i sjajnog,
- pastoznog reljefnog efekta i t. d…
SVIJETLOST I ULJENO VEZIVO: exudat
kao specifiĉnu karakteristiku uljenog slikarstva ne smijemo zaboraviti i poznatu optiĉku ĉinjenicu da svi tonovi tokom starenja postaju zasićeniji, dublji, ali imaju i veću transparentnost…
Tako na mnogim djelima vidimo ĉak i prvobitni crteţ, koji je sam majstor prilikom rada pastozno prekrio, ali je, vremenom, TRANSPARENCIJOM
uljene boje postao ponovo vidljiv. Ova karakteristika najĉešće se definira terminom EXUDAT ( lat. znojenje, a znaĉi u stvari neke vrste „PUTOVANJE” VEZIVA
NA POVRŠINU BOJENOG SLOJA, ĈIME SE NA POVRŠINI STVARA TRANSPARENTNI SJAJNI FILM KOJI OMOGUĆUJE VEĆU DUBINSKU SVJETLOST)
←1/ 54.
Joseph Benoit Suvée: Cornelia, detalj ruke
Paris, Louvre, ulje; poloţaj ruke je još u fazi gradnje slike promijenjen; uslijed svojstva ulja da vremenom postaje transparentnije ( exudat) ove
promjene (pentimenti) su postale vidljive prostim okom93.
renesansni mediji
mediji koje su renesansni majstori koristili u gradnji štafelajske slike bili su većinom poznati već u periodu rane renesanse i tehnika tempere, kao
završni lakovi, olife a ponekad i lazure;
već rana flamanska škola koristila je, prema dokumentima, specijalno pripremljeno ulje za miješanje boja; dobivalo se izlaganjem suncu da se zgusne
do kristalizacije meda; takvo ulje se u poĉetku koristilo za dekorativne elemente na slici; detalje pored zlata; gustoća ovog medija nije dozvoljavala
«fino slikanje» te je zato i kombinirano sa temperom ; dakle ulje u poĉetku nije korišteno zbog svog svojstva razmazivanja koje se danas kod ovog
veziva najviše cijeni, već zbog specifiĉne mogućnosti materijalizacije pomoću pastoznosti, sjajnosti i gradnje u kontrastima “sjajno – mat”, što
primjećujemo kod Van Eycka ...
sljedećih tri stotine godina ulje je po svojstvima sušenja napredovalo od tamnog, sporo sušećeg veziva u sve svjetlije, brţe sušeće i rjeĊe vezivo;
proces čišćenja ulja
proces ĉišćenja ulja bio je poznat već u srednjem vijeku: tako Padre Gesuato kompilira Lucca MS – recepturu don Allessia, a kasnije o tome piše i
Filippe Nunez ( Lisbon , 1615 );
…za očistiti laneno ulje za bijelu i plavu boju uzmi sud koji ima otvor i na dnu…; otvor koji se moţe i otvoriti i zatvoriti…
uspi u sud ulje izmućkano sa vodom, nakon mućkanja ostavi da se stajanjem razdvoji ulje na površinu a zatim polagano otvori donji otvor
i pusti vodu i brzo zatvori kada doĎeš do ulja…
93
Gilbert Emile Mâle: Restauration des paintures de Chevalet, Paris 1976, str. 68.
73
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
uradi to tri do četiri puta;ulje će biti bistro i pripremljeno za korištenje…
ulje od ţumanjka ?
ali, ipak napomenimo da su suvremena ispitivanja pokazala da su u juţnoj Evropi, ĉak i u vrijeme Tiziana i Tintoretta, sliku zapoĉinjali temperom i tek završavali sa uljano-smolastim firnisima;
da li je u uljeno-smolastim firnisima bilo ulja od ţumanjka ?
ŢUMANJKOVO ULJE , kako navodi Langlais94…ima dvije prednosti: ono se ne kvari a rastvara smole i na hladno i pošto nema svojstvo oksidacije – sa smolom tvori film dobre elastičnosti…
Langlais naglašava da se danas ovo ulje u praksi ne koristi radi visoke proizvodne cijene…
1.3.3.3. priprema boja
posne boje minijaturista
sliĉno minijaturistima, i na retablima gradnju zapoĉinju u maniri CAMAIEU:
gradnju izvodi sa monokromnim nijansama iste boje sa eventualnim dodatkom boja minimalne skale koje će ton da malo «otople» ili «ohlade», ali samo u nijansama kameje; precizan i dovršen crteţ,
izveden u tehnici CAMAÏEU pod-slikanja izveden je sljedećim bojama: oker, crna, zelena zemlja i ponekad i ponešto ţute i oker crvene ( zelena zemlja je evidentna pogotovo u sjenama inkarnata ĉak
i na završenim slikama) ....
sam postupak baziran je na sljedećim postupcima:
4. crteţ se nanosi kistom i bojom ( temperom, „akvarelom“, a moţe i tušem ili sepiom); ponekad se tehnikom šrafiranja ili tehnikom laviranja nanose i sjene;
5. na osušen crteţ nanosi se lokalna obojena lazura ĉesto vidljivim potezom kista ili «tupkanjem»;
6. preko lazure, koja predstavlja srednju valersku komponentu, nanose se osvjetljenja pastoznijim polu prekrivajućim i prekrivajućim svijetlim tonovima kao i tamnije do crne sjene lazurnim ili
polu prekrivajućim tonovima ...
akvarel , gvaš, tempera
dakle, u donjim slojevima gradnje se nalaze posne boje: akvarelne boje i tuševi u boji – u biti se ne razlikuju: istina, naĉin rada vodenim bojama u srednjem vijeku, pa ĉak i kasnije, ne razlikuje
striktno lazurno slikanje od prekrivajućeg slikanja tako su pojedini detalji u iluminiranim rukopisima bliţi modernoj gvaš-tehnici, ali su ĉesta i lazurna koloriranja; pored akvarelnih i gvaš-boja, kod
kojih se koriste ista veziva95 ali razliĉiti pigmenti ( za akvarel – lazurni a za gvaš – pokrivajući; klasiĉno vezivo akvarelne i gvaš boje je guma uz neophodne dodatke; prema starom receptu vezivo sadrţi:
2 unče senegalske gume; 2 unče destilirane vode;
0,33 unče glicerina; 3/8 unče meda i vode; 0,5 kafene kašike volovske ţući;
0,25 kaf.kašike ortofenil fenata
), uslijed svojstava nekih pigmenata kao i samih postupaka nanošenja, ĉesto su minijaturisti koristili i
94
95
Xavier de Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, de Van Eyck a nos jours; Elementes, recettes et manipulations; Pratique du metier; Paris, 1959, str. 141.
Mayer Ralf:The Artist's Handbook of Materials and Techniques, New York, 1948, str.246.
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
74
emulzijska veziva - tempere, elastiĉnija i u debljem nanosu, kako je zapisao još Theophilus 96...
...u knjizi moraju sve boje biti nanesene u dva navrata,
najprije jako tanko, zatim deblje, ali kod slova samo u jednom nanosu ...
-
Fuchs naglašava da je slikanje u slojevima evidentno i na srednjovjekovnim manuskriptima i citira Theophilusa ...
kvaliteta ne zavisi samo od kvalitetnog pigmenta već od svih drugih komponenti ; bitna je i
- jasnoća boje, kroma ,
- finoća čestica pigmenta,
- laka kvaslijivost ; agensi za bolje kvašenje potrebni su kako bi se smanjile tenzije izmeĊu pojedinih supstanci i omogućilo fino razmazivanje boje.; i ako danas ima niz kemikalija koje se
uspješno koriste, pogotovo u fotografiji i tehnikama zraĉnog kista (tako zvani Water tension breakers), za akvarel se još uvijek preporuĉuje tradicionalna volovska ţuĉ kao 4% otopina ; u starim
receptima spominju se pored gume i druga veziva za pripremu vodene boje ili za pozlatu: aloa, bijeli luk, bjelanjak, azant-smola, sok smokvinog mlijeka, tamjan, sok vrbe ili sljeza, a kao
dodaci ĉak i mast iz uha, kandis šećer, nišador (salmijak)... voda bijelog ljiljana, čak i pljuvačka od puţa ...
- izbor gume ; u starim receptima spominju se pored gume i druga veziva za pripremu vodene boje ili za pozlatu: aloa, bijeli luk, bjelanjak, azant-smola, sok smokvinog mlijeka, tamjan, sok vrbe
ili sljeza, a kao dodaci ĉak i mast iz uha, kandis šećer, nišador (salmijak)... voda bijelog ljiljana, ĉak i pljuvaĉka od puţa ...
- drugi aditivi ( od elastomera do konzervansa; za razliku od boja koje se nanose na nositelje slika, boje za iluminaciju moraju imati još veću elastiĉnost, kako ne bi popucale prilikom okretanja
listova, ili prilikom zamotavanja svitaka.; zato se u receptima boja za iluminaciju nalazi obavezno dodatak meda ili kandis šećera, za povećanje hidroskopiĉnosti; u novije vrijeme bojama se
dodaje glicerin ... ; (danas se proizvodi i niz specijalnih medija za specijalne efekte ; Winston&Newton , na primjer, proizvodi GUMIARABIC SOLUTION ( za egzaktnost linije) , WATER
COLOUR MEDIUM (za otporniji namaz) , OX GALL LIQUID ( za bolje kvašenje i jednakomjerno razmazivanje boje) , ART MASKING FLUID (za specijalne efekte pisanja ili slikanja u
negativu).
trvenje uljenih boja
već je Cennini zapisao ...
97
: uzmi jednu kamenu ploču od porfira, ne previše poliranu, u veličini pola lakta u oba smjera,
a zatim i drugi kamen koji nalijeţe na ruku, takoĎer porfir ...
( KAMENI TRLJAČ - francuski molette, njemaĉki Laufer, koristio se sve do pojave industrijske proizvodnje uljenih boja…
trljalo se kruţnim potezima, briţljivim redoslijedom u vidu ispisivanja broja osam…)
uspi ulje na pigment i trljaj pola sata, sat, toliko koliko je potrebno
zatim stavi trvenu boju u mali lončić od olova ili u staklenu teglu i sve skupa u sandučić koji se dobro zatvara ...
96
97
Robert Fuchs: Nolite manuscripta cruciare sed conservate potis, Maltechnik,2, 1987 / str. 41.
Maurice Busset: La technique moderne du Tableau, Paris 1929 / str.62 .
75
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
←1/ 55.
Trvenje uljenih boja
kako navodi Maroger98…Van Eyck eksperimentira sa raznim dodacima ulju, te, prije svega, pokušava smanjiti temperaturu prilikom kuhanja ulja sa metalnim
solima ili smolama…
napomena:
danas se boje, već tvorniĉki pripremljene, takoĊer moraju dodatno trviti za lazure i stavljati u zato pripremljenu posudicu, inaĉe se ne moţe dobiti ujednaĉena lazura;
ponekad se prakticira da se boja stavi na tri listića upijajućeg papira kako bi se odstranio dio ulja, te se zatim miješa sa firnisom, kako bi lazura brţe sušila ...
svakako da vezivo igra glavnu ulogu u optiĉkom efektu.
1.3.3.4. alatke i pribor
kistovi
kistove smo već razmotrili kod alatki za kaligrafiju na Dalekom Istoku, a zatim i u kontekstu antičke kaligrafije i iluminacije ...;
o tradicionalnoj izradi kistova kasnije piše Cennini u LXIIII glavi TRAKTATA 99 : Repovi vjeverica se skuhajušto, kako kaţe Cennini, znaju krznari
( sliĉno rade Japanci i danas, koristeći fine dlaĉice iz krzna miševa) …
Od više vrhova repova, spojenih, moţeš napraviti bogatu meku četku ...
Ostale dlake skini sa repa ... manje čuperke izreţi zajedno ... više čuperaka spoji i uguraj u veće pero ...
kad ih spojiš, umotaj ih koncem ...kada uguraš u pero, oblikuj škarama ...
posebna paţnju poklanjala se i finom iscrtavanju, u samom procesu slikanja ...
tako su detalji motiva iscrtani najfinijim kistovima; prema specifikacijama novijeg datuma 100 koje u biti preciziraju već od davnina poznatu - tradicionalnu anatomiju kista – the Anatomy of a brush –
kistovi se sastoje od tri baziĉne komponente:
- drţača ; nekada samo ptičje pero, a kasnije drveni (drvo breze, zaštićeno klasiĉnim lakovima / danas epoksidnim smolama),
- prstena; nekada šupljina ptiĉjeg pera ili od bambusovine, a kasnije metalni prsten ( danas većinom od mesinga),
- glave; najkvalitetnijih dlaka, ruĉno slaganih i lijepljenih inertnim vezivom, te prešanih ; u zadnje vrijeme se ponekad, kao armatura dodaju u sintetske dlake);
klasična pera
su elaborirana već kod antičkih iluminacija ...
98
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters
C.Cennini: The Craftsman's Handbook, New York, 1960, str. 40.
100
Winsor & Newton klasificira
99
76
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
pored navedenih klasičnih pera, sada se javlja i pero od stakla : iako se danas moţe naći još jedino u zbirkama starog pribora za pisanje, nekada je imalo svoju funkciju; imalo je oblik „kegle“ sa
odrezanim vrhom ( oštro odlomljenim); njime su se postizale jednakomjerne tanke linije ...
kutija za pisaći pribor:
zahvaljujući ĉinjenici, da su se pisanje, kaligrafijom i iluminacijom, pored pisara i slikara, poĉeli baviti i sami imperatori, biskupi, plemići, trubaduri...pribor za pisanje , neophodne potrepštine, već
mnogo prije renesanse , dobile su i posebnu ambalaţu ...; imajući u vidu, da je pisanje gušĉjim perom predstavljalo standardni edukativni pristup znanju kaligrafije – crtaći pribor za t. z. mokre tehnike
crtanja je bio isti kao i onaj za pisanje; zahvaljujući Pierreu la Mureu101, koji je u svojim romanima, koristio mnoge pisane izvore, dostupan nam je opis Mona Lizine dragocjene kutije za pisaći pribor,
ĉime je zorno prikazano koje su se sve materijale koristili kaligrafi već od davnina:
kutija je bila ...od rezanog stakla s pregradom za drveni ugljen u prahu, s još jednom pregradom za gumiarabiku, i još dvije za pijesak i pečatni vosak. Bila je tu još jedna dugačka i uska pregrada
za dva labudova pera. Sama kutija imala je poklopac od čistog zlata, ukrašen kerubinima koji se igraju ...
pribor za tehnike pozlaćivanja u većoj mjeri je potreban kod pozlate ikona ( istoĉne i zapadne varijante); zato je razmotren u okviru bizantske ikone ...;
alatke za pozlatu, punciranje i poliranje upoznali smo u okviru razmatranja Technice di Gentile ...
PALETA se u to vrijeme rijetko koristila; boje su bile pripremljene u malim lonĉićima, teĉne, briţljivo zaĉepljene – zaštićene od prašine ... ; prašina je bila
neprijatelj slikara i kada su u pitanju lakovi: već Cennini je zapisao: stavi svoju sliku pred sebe ali je, kada ne radiš prekrij krpom kako ne bi na nju pala
zlatna prašina ili gips, odnosno bilo koja prašina,
a i ruke , prilikom manipuliranja slikom, moraju biti čiste ...; ako je prašina već pala, teško ćeš je odstraniti ...
Vasari je zapisao, da ...Lorenco di Credi ( poznat po izuzetnoj zanatskoj briţljivosti)
...nije dozvoljavao ni najmanje kretanje po njegovom atelieru, jer je strahovao od prašine ...
boje su prilikom nanošenja drţale u malim školjkama…
←1/ 56. Massys Quentin ( 1465-1530): Sveti Luka, detalj
većom primjenom ulja u gradnji slike javlja se i paleta; tako na slici Quentina Massysa, majstora, koji nastavlja Van Eyckovu tradiciju, već primjećujemo i
malu paletu:
kroz ovu autentiĉnu sliku iz ranog 16. stoljeća naslućujemo duh ambijenta; pomnom deskripcijom prostorije i mnogih tipiĉnih pojedinosti prikazuje slikara
u svom studiju: primjetno je da koristi već paletu i više kistova, koje drţi u lijevoj ruci…
takav naĉin slikanja karakteristiĉan je za uljenu tehniku…
palete se masovno koriste već u petnaestom stoljeću; u poĉetku je paleta bila nalik na malo lopatasto veslo… ; komercijalno se poĉinje proizvoditi tek u
devetnaestom stoljeću …; drvo su majstori, prije korištenja, dobro natopili lanenim uljem, sve dobro osušili, kako kasnije paleta više ne bi upijala uljenu
boju.;
101
Pierre la Mure: The private life of Mona Lisa, Collins USA 1976, str.127.
77
VIII
Smisao poesisa materijalnosti
Inauguracija ulja
1.
oltar Agnus
kasnije se izraĊuju od drveta mahagonija ( smeĊa boja nije smetala starim majstorima jer se i na nosiocima ĉesto nalazila smeĊa imprimitura
…
SLIKARSKI ŠTAP – PODUPIRAČ RUKE
na slici Niklausa Manuela vidi se i slikarski štap – podupiraĉ ruke ( danas je to bambusov, aluminijev ili drveni štap duţine cca 1,25 m sa
okruglim zadebljanjem na kraju…
←1/ 57. NIKLAUS MANUEL: Sveti Luka slika Madonnu,
slika je nastala 1515. godine ; vidi se i medij u posudici, sa štapićem za miješanje ( vjerojatno emulzija)…
SLIKARSKE LOPATICE - ŠPAHTLE I NOŢEVI
paletne i slikarske lopatice ( špahtle) i noţevi koristile su se više prilikom pripreme tempere…
koristili su i specijalne alatke od drveta, koje je najĉešće slikar oblikovao sam ( od javorovog ili grabovog drveta…), funkciji tankog rastiranja
boje na veće površine…
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
4 994 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content