Mostar, XLV., 1-2, rujan 2013. KAZALO PROVINCIJALOVA RIJEČ 4 IZ GENERALNE KURIJE 5 Pismo generalnoga ministra, OFM, za Uskrs 2013. 5 General Reda, fra Jose Rodríguez Carballo, imenovan tajnikom 8 Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života Pismo generalnoga ministra cijelom Redu Manje braće 8 Pismo generalnog ministra svim sestrama klarisama i koncepcionistama9 Papa primio poglavara Franjevačkog reda 10 Biskupsko ređenje mons. fra Joséa Rodrígueza Carballa 11 Pismo generalnog vikara Reda Manje braće svoj braći 11 Molitva za razlučivanje i izbor novoga generalnoga ministra 12 Novi generalni ministar Reda Manje braće 13 Fra Julio César Bunader novi OFM vikar Reda 13 Papa je osnažio franjevce 14 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE 15 Fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra Josip Serđo Ćavar zaređeni za đakone 15 Proslava Dana posvećenog života na Humcu, Svijećnica 2013. 16 Obilježena 68. obljetnica ubojstva hercegovačkih franjevaca 17 U Mostaru predstavljeni Franjevački izvori20 Duhovna obnova u Majčinu selu 22 Duhovna obnova za cijelu provinciju u Mostaru 23 Raspored duhovnih vježbi u 2013. godini 24 Fra Ante Jelavić napustio zajednicu 24 Nikola Miličević napustio postulaturu 24 Fra Tomislav Smoljan napustio bogosloviju i zajednicu 25 Dođi i vidi 2013. 25 Fra Ivan Sesar imenovan generalnim vizitatorom 26 Duhovna obnova u Konjicu 26 Poziv na Drugi susret svećenika u BiH 26 Svećeničko ređenje fra Josipa Serđe Ćavara, fra Stanka Ćosića i fra Maria Ostojića 27 Fra Antonio Šakota zaređen za đakona u Jeruzalemu 28 Fra Mario Ostojić proslavio mladu misu 28 Obred polaganja prvih zavjeta na Humcu 29 Osmorica novaka obukla habit u Tomislavgradu 30 Fra Stanko Ćosić proslavio mladu misu 31 Fra Josip Serđo Ćavar proslavio mladu misu 31 Posjet nuncija Luigia Pezzuta franjevačkom samostanu u Mostaru 32 PROVINCIJSKI KAPITUL Saziv Provincijskog kapitula 2013. Generalni definitorij potvrdio kandidate za službu provincijalnog ministra Izmjena i dopuna statuta Provincije Komisija za reviziju spisa U Mostaru započeo kapitul Hercegovačke franjevačke provincije Izabrana nova uprava Hercegovačke franjevačke provincije Čestitka kapitularaca generalnom ministru fra Joséu Rodríguezu Carballu 33 33 34 34 35 35 35 36 Zahvala predsjednika BK BiH ex-provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Čestitka predsjednika BK BiH novom provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Završen kapitul Hercegovačke franjevačke provincije Faksimil Generlanog definitorija kojim se potvrđuju kandidati za službu provincijalnog ministra Faksimil Generalnog definitorija kojim se potvrđuje izbor nove uprave Provincije 36 36 37 38 39 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE Fra Častimir Majić proslavio 99. rođendan Župa sv. Lucije u Troyu (SAD) predana biskupiji Stepinčevo u New Yorku Novi generalni ministar u Chicagu Fra Veselko Kvesić – srebrni jubilej Proslava sv. Ante u Chicagu 40 41 41 41 43 43 44 NAŠI POKOJNICI Fra Ljubo Vlašić Fra Tihomir Kutle Fra Vladimir Kozina Pokojni roditelji 45 45 49 50 53 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA 54 Sjednica JKPMOFM-a 54 Drugi susret provincijalnih ministara i provincijskih definitorija JKPMOFM-a56 Zapisnik susreta fra Joséa Carballa, generalnoga ministra OFM-a, s JKPMOFM-om 59 Izvanredna sjednica JKPMOFM-a 61 Misno slavlje o 30. obljetnici postojanja Vijeća franjevačkih zajednica 62 Predstavljeni Franjevački izvori o 30. obljetnici postojanja Vijeća franjevačkih zajednica 63 Susret članova uprava franjevačkih provincija OFM-a u Međugorju65 Nacionalni tečaj za duhovne asistente OFS-a i Frame 66 Generalna kurija Franjevačkog reda objavila video zahvale papi Benediktu XVI. 67 Generalni ministar OFM-a fra Jose Carballo susreo se s mladim fratrima JKPMOFM-a u Samoboru 67 Homilija generalnog ministra fra Joséa Rodrigueza Carballa na susretu s mladom braćom JKPMOFM-a 69 Novo vodstvo Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH 70 Izvješće s IV. seminara o novim oblicima evangelizacije Europe u franjevačkoj perspektivi 71 Franjevci objavili knjižicu Tjedan molitve za duhovna zvanja 73 Sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara u Trogiru73 Natječaj za Festival duhovne glazbe franjevačke mladeži Framafest 2013. 74 Predavanje mons. dr. Pere Sudara „Redovnici i nova evangelizacija“75 Peti kongres europskih franjevaca u Trogiru 82 Novi generalni ministar franjevaca trećoredaca 82 U Rimu održana Opća skupština redovničkih vrhovnih poglavara 83 MIR I DOBRO, Mostar, XLV., 1-2, rujan 2013., službeno glasilo IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526 Mreža: www.franjevci.info E-mail: [email protected] UREDIO: fra Bože Milić i fra Mate Dragićević ODGOVARA: fra Miljenko Šteko, provincijal; Zaključeno: rujan 2013. Fotografija na naslovnici: : Ivan Meštrović, Stigme sv. Franje, 1946. (Š. Brijeg) Računalni slog: FRAM-ZIRAL; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar, 2013. 2 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Provincijal fra Miljenko Šteko izabran za predsjednika VFZ-a HR i BiH Kardinal João Braz de Aviz uputio pismo fra Lovri Gavranu 83 84 Iz života crkve u hrvata 85 Novom nunciju u BiH priređena srdačna dobrodošlica 85 Nastupni govor nuncija Pezzuta na predaji akreditiva predsjedatelju Radmanoviću 86 Poslanica biskupa Mrzljaka u povodu Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH 87 Studijski dan o Kristovu križu 88 Priopćenje s 57. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 91 VI. pastoralni dan u dušobrižništvu na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije 92 Duhovno-studijsko putovanje polaznika đakonske pastoralne godine iz Zagreba 93 Priopćenje sa susreta biskupa BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH 95 Središnje slavlje Godine vjere na brdu Hum iznad Mostara 95 Održan drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine 97 Papina poruka za susret svećenika Bosne i Hercegovine 99 Uvodno razmišljanje provincijala fra Miljenka Šteke za sakrament pomirenja na susretu svećenika 100 Višednevna vjerska i kulturna slavlja pod vodstvom biskupa Bogovića 101 Susret ministranata hercegovačkih biskupija 102 Priopćenje s 58. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH103 Sedma misijska akcija u BiH - Pomoć misiji Kisongo 104 Izjava Komisije HBK Justitia et pax o poštivanju savjesti pri sudjelovanju u pobačaju 106 VATIKAN107 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2013. 107 Poruka pape Benedikta XVI. za 21. svjetski dan bolesnika 112 Poruka pape Benedikta XVI. za 28. svjetski dan mladih 2013. 113 Poruka pape Benedikta XVI. za 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 118 Papa najavio odreknuće od papinske službe 120 Posljednja opća audijencija pape Benedikta XVI. 120 Izjava pape Benedikta XVI. o odreknuću od službe rimskoga biskupa 121 Papin oproštaj od kardinalskog zbora: Obraćanje Svetog Oca 122 Novi 266. papa, isusovac, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio 122 Pismo generalnog ministra Reda Manje braće papi Franji 123 Marijanski dani u Godini vjere 124 Objavljena prva enciklika pape Franje - Lumen fidei (Svjetlost vjere) 124 Papa Franjo doputovao u Brazil 125 Završna misa Svjetskog dana mladih 126 Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2013. 128 VIJESTI131 Predstavljena monografija Ravlića pećina - prapovijesno naselje 131 Božić u franjevačkom samostanu u Konjicu 131 Monografija o hercegovačkom velikanu fra Nikoli Šimoviću 131 Osmi broj „Hercegovine franciscane“ 132 Obred primanja u Franjevački svjetovni red u Međugorju 132 Slikopisi u kamenu 133 Novi broj „Glasila vicepostulature“ 133 Dan fra Lea Petrovića i 65-ero subraće 134 U masovnoj grobnici u Ljubuškom pomoću DNK analize pronađeno tijelo fra Martina Sopte 134 Tvoja riječ svjetlo na mojoj stazi - knjiga fra Tomislava Pervana 135 Promocija zvanja u Gradnićima 136 Započeli Treći dani pobijenih hercegovačkih franjevaca 136 Drugi dan Trećih dana pobijenih hercegovačkih franjevaca 137 Treći dan Trećih dana pobijenih hercegovačkih franjevaca 137 U samostanu u Dubravi slavljena sveta misa za pobijene fratre 138 Sveta misa za pobijene fratre s područja humačkog samostana i vjernički puk ljubuške općine 138 MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Dan bolesnika i blagdan Gospe Lurdske u KB Dubrava 139 Misno slavlje za pobijene fratre iz župe Čerin i prigodno predavanje 1339 Sveta misa za pobijene fratre i puk međugorske župe 140 Mostar: Korizmena duhovna obnova i djelo sv. Petra apostola 140 Sveta misa za pobijene fratre i puk u Mostaru – 68. obljetnica stradanja 141 Promocija zvanja u Čerinu 141 Objavljena knjiga Svjedočanstva o stradanjima Hrvata 142 Korizmena duhovna obnova Hercegovačkog područnog bratstva143 Duhovna obnova sjemeništaraca i postulanata 143 Gospin plač na CD-u 144 Framaška olimpijada znanja 144 Drugi nacionalni seminar za voditelje formacije u Frami „Vjera moja nosi me“ 144 Duhovne vježbe u Würzburgu 145 Promocija zvanja u Bukovici 145 Fra Tihomir Bazina i fra Stanko Ćosić nagrađeni za diplomske radove, fra Ivan Penavić nagrađen za najbolji uspjeh 146 Novake posjetila braća iz Bosne 146 Tribina u Zagrebu o djelu fra Miljenka Stojića 146 Priče o buđenju147 Godišnji kapitul Hercegovačkog područnog bratstva OFS-a 148 Izišao 1. broj Framinog godišnjaka „Tragovi“ 148 Framaši sudjelovali na I. nacionalnoj konferenciji o pastoralu mladih u BiH 149 Kočerin: Obredi zavjetovanja u OFS-u 149 Izborna skupština hercegovačke Frame 150 Matica hrvatska darovala Franjevačku knjižnicu u Mostaru 150 Svjedočenje poziva i vjere u Posušju 151 Održani nacionalni kapitul OFS-a i skupština Frame BiH151 Biskup Perić blagoslovio oltar u Biogradcima 152 Najbrojnija Frama na svijetu snimila milenijsku fotografiju 152 Čitluk: Fra Miljenku Stojiću uručena nagrada za životno djelo 152 U jami u Gornjem Gracu locirana tijela dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca 153 Franjevački ministrant - Framin 2013. 153 Završetak kanonskog oblikovanja OFS-a u Kočerinu 153 Fra Miljenko Stojić na skupu u Zagrebu 154 Rezultati natječaja za Framafest 2013. 154 Donacija Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji Franjevačkoj knjižnici Mostar 155 Posjet novaka s Humca novacima na Gorici 155 VI. hrvatski žrtvoslovni kongres, 14. – 16. lipnja 2013. 156 VI. hrvatski žrtvoslovni kongres 156 Utemeljeno središte HSK-a za istraživanje komunističkih zločina nad Hrvatima 156 Biskup Perić blagoslovio vitraže u župnoj crkvi u Rakitnu 157 Otvoren franjevački muzej „Fra Jozo Križić“ u Tomislavgradu 157 Četrnaesti međunarodni seminar za bračne parove 157 Osamnaesti međunarodni seminar za svećenike 158 U Tomislavgradu održani Dani sv. Nikole Tavelića 158 Izišao novi, 11. broj glasila „Stopama pobijenih“ 158 Prigodna poštanska maraka „100. obljetnica smrti fra Radoslava Glavaša”159 Peti susret duhovnih zvanja s područja Brotnja 159 Sveti Joakim i Ana u Plaškom 160 Nakon fra Martina Sopte u masovnoj grobnici u Ljubuškom pomoću DNK analize pronđeno i tijelo fra Slobodana Lončara 160 Svetom misom na Križevcu završen 24. susret mladih u Međugorju 161 Frama Hercegovina otvorila svoj web portal 162 HKM Bern darivala franjevce Tolise 162 Široki Brijeg: Općina dodijelila Vicepostulaturi ugledno priznanje162 Crkva Muke Isusove je spomen-crkva za pobijene u Maclju 163 Župa Posušje: Dokumentarni film 164 Najveće groblje mira u Europi 164 RASPORED OSOBLJA U 2013. GODINI 165 3 PROVINCIJALOVA RIJEČ „Nije li, dakle, naša Provincija takova, da se s punim pravom njom ponositi i dičiti možemo, da ju kao majku ljubiti i sve za nju žrtvovati i pregorjeti, na slavu Boga, moramo?“ Draga braćo, započinjem ovaj kratki uvodnik riječima koje je 1921. godine napisao naš fra Didak Buntić. Stavio je upitnik na kraju rečenice. Taj pravopisni znak prošao je dvadeseto stoljeće i s nama ušao u ovo dvadeset i prvo. I danas ostaje jednako aktualan i odnosi se na svakoga od nas. Naša Provincija! Želio bih, doista, draga braćo, da svatko od nas u srcu osjeti potrebu tako je zvati i zavoljeti do kraja, baš kao svoju. Kao majku – kako fra Didak napisa. Istinski i bez prijetvornosti. Da svatko onaj koji nas sluša i gleda osjeti na nama da se dičimo i ponosimo onim što jesmo i što imamo. A što to imamo u Provinciji? Imamo, iznad i ponad svega, jedni druge! Gospodin mi dade braću – kazivao je sv. Franjo. I zato vas molim, zaklinjem, pa i zapovijedam: čuvajte jedni druge! Čuvajmo jedni druge! Lako je biti grub, lako je izgovoriti ružnu riječ neobuzdanim jezikom, lako je naći nedostatke i slabosti, pa ih onda širiti i raznositi, zaboravljajući evanđeoski i franjevački način opominjanja i popravljanja. Ali, što imamo od toga? Nesreću, netrepeljivost, dušmanski odnos. To nam ne treba, to ne želimo i to nije sastavnica našega franjevačkog života. Gornje misli napisah, razmišljajući nad fra Didakovim pravopisnim znakom. Nasreću, naša Provincija ipak nije kraljevstvo u sebi podjeljeno. Ona u sebi nosi, onako kako sam osobno to pohodom vama braćo osjetio, snažan evanđeoski naboj ljubavi i dobrote. Razvijajmo to u ovom vremenu koje je pred nama. Sami kušajmo živjeti takvu duhovnost u jednostavnosti svoga poziva, te ju, u svim pastoralnim i drugim djelatnostima koje su nam povjerene, širimo. Prenosimo to na sve ljude koje susrećemo. Mnogi od vas ovoga ljeta prešli su na nove službe i u nova bratstva. Hvala vam, draga braćo, na svemu dobrom što ste do sada učinili. Znam da možemo još više i bolje! Odgovorno i franjevački odnosimo se u onome što nam je povjereno. Vama braćo u poodmakloj dobi i vama koje pritišće križ bolesti poseban pozdrav i zahvala za sve što ste učinili do sada. Budite nam i dalje poticaj i ohrabrenje. Ako vas nešto muči ili vam smeta, nemojte šutjeti! Recite, razgovarajmo. Život nije samo vrijedan onda kad možemo mnogo raditi. Svako razdoblje ima svoju dragocjenost. Vaša iskrena molitva i žrtva vrijedniji su od svega posla kojeg možemo obaviti. U konačnici, svima nam je, prije ili kasnije, poći tim putem. Osobitom radošću pozdravljam vas mlada i najmlađa braćo! Vas je u ovom trenutku četrdeset i devet na odgojnom putu. U vama mi danas iščitavamo Božji blagoslov Provinciji. Učinite sve da doista i budete blagoslov! Uz neizostavno intelektualno i svekoliko ljudsko napredovanje, ne zaboravite rasti u pobožnosti! To je sv. Franjo zahtjevao od svih koji su željeli prigrliti ovaj poziv, jer blago zvanja koje Gospodin daruje uvijek je u našim krhkim posudama. Neka svemogući Bog, zagovorom naše nebeske Zaštitnice, Blažene Djevice Marije na nebo uznesene i serafskog nam oca i brata Franje, blagoslovi nas i našu Provinciju! Fra Miljenko, provincijal 4 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. IZ GENERALNE KURIJE PISMO GENERALNOGA MINISTRA OFM ZA USKRS 2013. Vjerujem, Gospodine, umnoži moju siromašnu vjeru! (usp. Mk 9,24) “Uskrsnuo je!” (Lk 24,6). Ovo je, moja draga braćo i sestre, iskustvo onih koji su jeli i pili s Njim nakon njegova uskrsnuća (usp. Dj 10,41), i onih koji se osjećaju nanovo rođenima “za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu” (1Pt 1,3-4). “Uskrsnuo je!” To je temelj naše vjere, razlog naše nade i motiv naše ljubavi. Doista, “ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je doista propovijedanje naše, uzaludna je i vjera vaša” (1Kor 15,14). Bez tog iskustva, križ Isusov i naši križevi bili bi tragedija i kršćanski život bio bi apsurd. Zbog toga iskustva mi, naprotiv, možemo pjevati s liturgijom: “O Crux, ave, spes unica! - Zdravo, Križu, nado jedina!” Raspeti “je uskrsnuo treći dan po Pismima“ (1Kor 15,4). To je središnja jezgra naše vjere i prvotne kerigme: “Dakle: to mi – bio ja, bili oni – propovijedamo” (1Kor 15,11). Uskrsnuće je veliki “da” Boga Oca njegovu Sinu i, u njemu, nama. Stoga je i velika tema navještaja i temelj naše vjere. Da, uistinu je uskrsnuo! Uvijek me se dojmila činjenica da su se kršćani Istoka u uskrsnom vremenu pozdravljali ovim riječima: “Krist je uskrsnuo!”. Odgovara se: “Da, uistinu je uskrsnuo!”. Tu ispovijest vjere činimo u kontekstu Godine vjere, u kojoj je Benedikt XVI. htio ”da Crkva obnovi zanos da vjeruje u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da ponovno oživi radost da korača putem kojeg nam je pokazao, da svjedoči na konkretan način preobrazbenu snagu vjere” (Benedikt XVI., Audijencija, 17.10. 2012.). Nužno je da se u svakoj životnoj prigodi provjerava istinitost naše vjere kako bi ona iz dana u dan uvijek rasla i mogla uvijek sve jasnije iznositi na vidjelo “radost i zanos susreta s Kristom” (PF 2). Trebamo biti odvažni i upitati se: jesam li vjernik ili jednostavno ateist koji prakticira vjeru? Koje je „zdravstveno“ stanje moje vjere? Moramo imati također nužnu jasnoću da damo iskren i dubok odgovor na tako životna pitanja kao što su ta. Smatram da govorim istinu ako tvrdim da je kriza vjere koja se živi unutar Crkve – kako je to mnogo puta kazao papa – očevidna i među nama. Tvrdeći to ne mislim na teoretsku i spoznajnu vjeru, nego na vjeru slavljenu, življenu i ispovijedanu u svakidašnjem životu. Istina je da veći dio braće svakodnevno, bez buke, bez pljeska i bez velikih govora, pruža ponizno svjedočanstvo slavljene, življene i ispovijedane vjere, ostajući vjerni protiv svake nade i čineći od svoga života iskustvo vazmenog otajstva, ali također je istina da bi sekularizam, shvaćen kao skup stavova neprijateljskih prema vjeri, i koji se tiče širokih područja društva, mogao ući u naša bratstva i u naš život; i da smanjenje obzorja vječnosti i svođenje stvarnosti samo na zemaljsku dimenziju ima za vjeru isti učinak koji ima pijesak bačen na vatru: guši je i završava gašenjem. Smatram da je potrebno, osobito u ovoj Godini vjere, učiniti predah, moratorium, da provjerimo svoju vjeru. Kako su aktualne riječi tadašnjeg kardinala Ratzingera kad je, 1989. godine, tvrdio: “Apostazija modernoga doba temelji se na nestanku provjere vjere u životu kršćana”. Vjerovati, hod koji traje cijeli život Može se učiniti čudnim što Pismo za Uskrs posvećujem temi vjere. Neki bi mogli misliti da je vjera posve razumljiva pretpostavka u životu redovnika i franjevca. Ali ne vjerujem da je tako! Naime, vjera se nikada ne smije smatrati po sebi razumljivom, osobito u naše vrijeme kada su “zbog duboke krize vjere pogođene mnoge osobe” (Porta Fidei = PF 2) i budući da proći kroz “vrata vjere” uključuje krenuti na put koji traje čitav život. On započinje krštenjem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život (PF 1). Vjera koja je život U svojoj katehezi, od 17. listopada 2012. godine, papa tvrdi: “Imati vjeru u Gospodina nije činjenica koja zanima samo našu inteligenciju, područje intelektualnoga znanja, nego je promjena koja zahvaća život, čitavo naše biće: osjećaj, srce, inteligenciju, volju, tjelesnost, emocije, ljudske odnose”. U istoj prigodi papa Benedikt se pita: “Je li vjera uistinu preobrazujuća snaga u našemu životu, u mojemu životu? Ili je samo jedan od elemenata koji sačinjavaju egzistenciju, a da nije onaj odlučujući koji bi je po- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 5 sve zahvatio?” To je ono, draga moja braćo i sestre, što se trebamo pitati, jer je vjera, daleko od toga da bude odijeljena od života, njegova duša: “Kršćanska vjera, djelatna u ljubavi i jaka u nadi, ne ograničava, nego očovječuje život, štoviše čini ga potpuno ljudskim” (Benedikt XVI., Audijencija). Ne možemo govoriti o vjeri ako se ne pozivamo na život, jer ga upravo ona čini razumljivim i privlačnim. Vjera i život se uzajamno dozivaju, jedno podržava drugo. S druge strane, podržani vjerom, gledamo s povjerenjem na svoje zalaganje za preobrazbu struktura grijeha, “iščekujemo nova nebesa i novu zemlju, gdje pravednost prebiva” (2 Pt 3,13). Samo ujedinjujući vjeru i život, vjeru i zalaganje u korist društva koje će više biti usklađeno s vrijednostima Evanđelja, bit ćemo “živi znakovi nazočnosti Uskrsloga u svijetu”(PF 15). S pravom nam je kapitul 2006. godine rekao u svom dokumentu: „Vjera se tiče svega onoga što jesmo... Život u vjeri izvor je naše radosti i nade, našega nasljedovanja Isusa Krista i našega svjedočanstva svijetu“ (Spc 18). Vjera i život su neodvojivi. Sveti Bonaventura, u Proslovu Breviloquiuma, definira vjeru s tri slike koje smatram veoma rasvjetljujućima s ozbirom na ono o čemu smo govorili: ”fundamentum stabiliens” (temelj koji daje čvrstinu), “lucerna dirigens” (svjetiljka koja usmjerava), “ianua introducens” (vrata koja uvode). Ukoliko je temelj, vjera daje čvrstinu našemu životu; ukoliko je svjetiljka, vjera je svjetlo koje omogućuje da vidimo i pokazuje ispravan pravac; ukoliko je vrata, vjera nam omogućava da prijeđemo prijeko i uvodi nas u zajedništvo sa Svetim nad svetima. Vjera je svjetlo koje nam omogućava da dospijemo do vrata i da možemo otvoriti vrata koja nas, bez zapreka, uvode u Božji svijet, omogućujući nam da koračamo sukladno volji Božjoj. Vjera: milost i odgovornost. Vjerovati pretpostavlja, prije svega, prihvaćanje dara kojim bivamo nezasluženo obdareni: dar vjere. “Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio” pišu Djela apostolska govoreći o Lidiji (Dj 16,14). Franjo to ovako kaže u svojoj Oporuci: “Gospodin mi dade toliku vjeru... Gospodin mi je dao i daje toliku vjeru...” (Opor 4.6). Za Franju, a i za nas, sve je milost (usp. Opor 1.2.4.6.14.23), vjera također. Stoga vjera uvijek stremi prema djelovanju i preobrazbi osobe iznutra, stremi prema obraćenju uma i srca. Vjera je, također, osobno zalaganje da je sačuvamo i da činimo da raste. Stoga nam Benedikt XVI. predlaže da se za vrijeme Godine vjere spomenemo “dragocjenog dara vjere” (PF 8). I sveti biskup iz Hipona u jednoj od svojih homilija o Redditio Symboli 6 (o predaji Vjerovanja), kaže: “Vi ste ga primili (Vjerovanje), ali ga trebate uvijek imati na umu i u srcu, morate ga ponavljati u svojim krevetima, o njemu razmišljati na javnim mjestima i ne zaboraviti ga dok blagujete: pa čak i kad tijelom spavate, morate svojim srcem u njemu biti budni” (Sv. Augustin, Sermo 215, 1). Prva Crkva je željela da se Vjerovanje nauči napamet (usp. PF 9), da se sačuva vjera i da se ima na umu vlastito stanje vjernika. To podsjećanje (re-cordari = ponovno provlačiti kroz srce), ne ograničuje se na prošlost, nego čini da vjera ulazi u sadašnjost, kvalificirajući život, i da otvara prema budućnosti, razvijajući se kao što raste gorušičino zrno (usp. Mt 13,31). Tako sadržaj Vjerovanja, sažetak naše vjere, postaje životnom poviješću, postaje životom i otvara se za mirabilia Dei, “čudesna Božja djela”, koja Gospodin nastavlja u nama ostvarivati. Vjera je, zatim, milost koju trebamo prihvaćati s istinskom i dubokom zahvalnošću, i ona je odgovornost koja nas dovodi da si je posvijestimo, “da je oživljavamo, da je pročišćavamo, učvršćujemo i ispovijedamo” (Pavao VI., Esortazione, Apostolica. Petrum et Paulum Apostolos, 1978.). Ako ne želimo da se ugasi, gubeći tako mogućnost da budemo sol i svjetlo našega svijeta (usp. Mt 5,13-16), vjeru trebamo neprestano otkrivati (usp. PF 4), radosno živjeti, tako da je možemo ispovijedati, pojedinačno i zajednički, iznutra i izvana (usp. Petrum... ) i slaviti je u liturgiji i u našem svakidašnjem životu (usp. PF 8.9). Vjera koja mi je darovana, također mi je i povjerena da je sačuvam i učinim da raste. “Srcem se vjeruje [...] i ustima ispovijeda vjera” (Rim 10,10). Prihvaćanje i odgovornost su neodvojivi. Vjera: prianjanje uz Krista i uz Crkvu. Nastojeći sažeti što je najviše moguće, smatram da bi nam riječ prianjanje mogla pomoći da odgovorimo na pitanje što je vjera: vjera je srdačno prianjanje uz jednu osobu, uz osobu Krista, i radosno prijanjanje uz sadržaje, one koje Crkva predlaže u Vjerovanju i po Učiteljstvu. Prianjanje osobi Isusa Krista, važno u životu vjernika, uključuje osobni susret s Isusom po ustrajnom molitvenom životu, po bogatom sakramentalnom životu i po molitvenom čitanju Riječi. Moramo biti u cijelosti svjesni činjenice da na polju vjere sve stavljamo na kocku u susretu s osobom Isusa Krista. Bez toga susreta naše prianjanje bit će prianjanje nekoj ideji ili nekoj ideologiji, nikada jednoj osobi ili jednom obliku života. Osim toga, prianjanje uz sadržaje vjere koje nam Crkva predstavlja, uključuje poznavanje tih sadržaja i duboko razmišljanje o njima, jednako kao i viziju vjere o samoj Crkvi. Ne radi se o tome da se ispovijeda “moja vjera”, nego o tome da svoju vjeru učinimo MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. vjerom Crkve koja se prevodi u poslušnost iz ljubavi (usp. Opom 3,6) i u suglasnost “umom i voljom s onim što Crkva predlaže vjerovati” (usp. PF 10; DV 5; Dei Filius cap. III). Pridružujem se pozivu posljednje Sinode da nanovo oživimo svoj zanos pripadnosti Crkvi (usp. Instrumentum Laboris 87). Samo s tim zanosom moći ćemo “obnoviti Crkvu” kao što je to Franjo učinio. Vjera svetoga Franje. Kao Manja braća ili Franjini sljedbenici, važno je da se zaustavimo, makar i nakratko, na putu Franjine vjere i njenih očitovanja. Imajući pred očima njegove Spise, lako je otkriti da je Franjina vjera prije svega teologalna vjera s jasnom trinitarnom i kristocentričnom strukturom (usp. Opom 1; NPr 22,4155;23,11; 1Bon 9,7). Njegovo duhovno iskustvo obilježeno je odnosom obiteljske bliskosti s Trojstvom. Osim toga, ono što odmah upada u oči jest to da njegova vjera ima crkvenu dimenziju, nadilazeći tako čisto individualnu viziju. Franjo nas, kao uostalom i sama Crkva, uči da kažemo “vjerujem”, “vjerujemo” (usp. PF 9). U Oporuci ispovijeda svoju “vjeru u crkve i u svećenike” (usp. Opor 4-7). Ta “vjera u crkve i u svećenike” dovodi nas da shvatimo jedan drugi vidik koji zavrjeđuje da ga promotrimo: egzistencijalnu važnost Crkve u životu Franjine vjere; važnost koju se ne duguje savršenosti njezinih članova, osobito hijerarhije ili svećenika, nego činjenici da se u njoj može susresti Krista. Bog Franji govori u Crkvi i po Crkvi, također i onda “kada joj prijeti rušenje” (usp. 2 Čel 10-11; L3d 13), jer je u njoj, i tada, Krist. Franjo nikada neće gledati Crkvu, Rimsku crkvu o kojoj govori, kao zapreku života po Evanđelju, niti onda kada ona može biti “ranjena” i “grešna”. “Neću u njima gledati grijeha – kaže govoreći o svećenicima – jer u njima razabirem Sina Božjega i moji su gospodari” (Opor 9). Iz njegove vjere u Krista, koga se susreće u Crkvi, i koja prolazi kroz vjeru “u crkve i u svećenike”, shvaća se zašto je Siromašak svoj oblik života, koji mu je Svevišnji objavio (usp. Opor 14), predao Crkvi na potvrdu i u Pravilu obećaje “poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj crkvi” (PPr 1,2). U toj se perspektivi vrlo dobro razumije zašto od svoje braće traži da žive sukladno “katoličkoj vjeri i životu” i da to bude uvjet da netko može ostati u bratstvu (usp. NPr 19,1). Također je lako razumljivo zašto je “katolička vjera” za Franju jedan od temeljnih kriterija za razlučivanje zvanja nekoga kandidata (usp. PPr 2,2), i zašto je Crkva kriterij za pravu vjeru (usp. T. Matura, Francesco parla di Dio, Milano 1992.). Pretposljednja napomena. U njegovu hodu “euharistijsko otajstvo sačinjava za Franju srce života MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. vjere” (P. Martinelli, Dammi fede diritta, Porziuncola 2012.), kako potvrđuje, među mnogim drugim tekstovima, prva Opomena. Pred tim otajstvom nužno je uključiti oči duha ili oči vjere, izričaj koji susrećemo već u djelima svetoga Augustina, da bi se izbjeglo gledanje na tjelesan način pa, prema tome, “niti vidjeti niti vjerovati” (usp. Opom 1,8; C. Vaiani, Vedere e credere. L’esperienza cristiana di Francesco, Milano 2000.). Napokon trebamo se sjetiti da je za Franju euharistijsko otajstvo intimno povezano s Riječju, sve dotle da se i nju promatra po istoj logici Euharistije i, stoga, on za Riječ traži “čašćenje” (usp. PRe 3437), jer se u njoj treba častiti “Gospodina“ (usp. PRe 36). Iza riječi Franjo “vidi” Riječ; u riječima sluša spasenjsku Riječ Očevu u ovom trenutku (usp. 2PVj 34). Kao što se može vidjeti, Franjina vjera nije apstraktna. Danas nam se on predstavlja kao svjedok vjere: ispovijedao ju je, javno ju je priznavao, slavio ju je i svjedočio u životu i životom, u okružju koje nije bilo nimalo lagano. Što nam govori Franjo kao priznavalac vjere? Koje promjene se od nas traže u onom što se odnosi na vjeru? Zaključak Draga braćo i sestre, često se kaže da su problem Crkve oni “daleki”. Osobno smatram da nisu problem samo oni “daleki”, nego i oni “blizi” mogu također biti problem onda kada ostanu na Vratima vjere, a da nikada ne prođu kroz njih. Godina koju živimo žuran je poziv da prođemo kroz Vrata vjere, da se smatramo hodočasnicima u noći, da se zaputimo kako bismo susreli Onoga kojega nikada ne bismo tražili da on prvi nije došao da nas potraži (usp. sv. Augustin, Ispovijesti 13,1). Kao što je tvrdio kardinal Martini, vjera je uvijek “proseća vjera”, kao vjera Mudraca, nikada “unaprijed montirana”, kao vjera pismoznanca (usp. Mt 2,1sl). Pavao od svoga učenika Timoteja zahtijeva da “vjeru traži onom istom ustrajnošću kao kad je bio mlad“ (usp. 2Tim 2,22; 3,15). Prihvatimo taj poziv kao poziv upućen svakomu od nas i okoristimo se ovom Godinom Milosti da bismo “se spomenuli dragocjenog dara vjere” (PF 8). Krist je uskrsnuo! Da, uistinu je uskrsnuo! Moja draga braćo i sestre: Sretan Uskrs! Sretan hod u ovoj Godini vjere! Vaš brat, ministar i sluga Rim, 19. ožujka, svetkovina sv. Josipa, 2013. Fra José Rodríguez Carballo, OFM Generalni ministar, OFM 7 GENERAL REDA, FRA JOSE R. CARBALLO, IMENOVAN TAJNIKOM KONGREGACIJE ZA USTANOVE POSVEĆENOG ŽIVOTA I DRUŽBE APOSTOLSKOG ŽIVOTA Rim, 6. travnja 2013. (ofm.org.) U subotu 6. travnja 2013. godine papa Franjo imenovao je našega generalnog ministra Reda Manje braće (OFM), fra Joséa Rodrígueza Carballa, tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života. Fra Jose Carballo je imenovan naslovnim nadbiskupom Belcastra. PISMO GENERALNOGA MINISTRA CIJELOME REDU MANJE BRAĆE Predraga braćo, Gospodin vam dao mir! Kad budete čitali ovo pismo, već će biti objavljeno moje imenovanje, od strane Njegove Svetosti pape Franje, za tajnika Kongregacije za Ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskoga života. Želim, stoga, podijeliti s vama neke osjećaje. Prvi je osjećaj neizmjerne zahvalnosti Ocu milosrđa za dobrotu koju mi je iskazivao kroz sve ove godine. Od majčine utrobe me odabrao i izabrao. Darovao mi je roditelje, Ángela i Celiju, kojima dugujem ne samo život, nego također odgoj u vjeri. To mi je omogućilo, već od djetinjstva, da se osjetim pozvanim u franjevački i svećenički život, i da s velikom velikodušnošću i zanosom odgovorim tom pozivu. Oni su me, primjerom radnika i svjedočenjem ljubavi prema Gospodinu, uvijek podupirali na tom putu i bili istinski odgojitelji u nasljedovanju Krista. Njima su se pridružili moja sestra, moj šogor i moji nećaci, kojima puno dugujem u svom ljudskom, franjevačkom i svećeničkom životu. Kasnije, kad sam imao deset i pol godina, Gospodin mi dade franjevačku braću koja su me prihvatila i odgojila, osobito u mojoj Provinciji iz koje 8 potječem, S. Giacomo di Compostela, i onda u Kustodiji Svete Zemlje. Franjevci iz moje Provincije pokazali su mi veliko povjerenje, povjeravajući mi zadatke od velike odgovornosti, osobito na polju formacije i upravljanja. Zatim su mi braća iz Reda učinili isto, izabirući me za generalnog definitora, generalnoga tajnika za formaciju i studije i za generalnoga ministra. Kroz sve to vrijeme uvijek sam osjećao ruku Gospodinovu kako me štiti i povjerenje braće koje nije nikada nestalo. Nastavit ću, stoga, zahvaljivati Gospodinu za njegovu dobrotu i milosrđe prema meni. Osobitu zahvalnost želim izraziti braći koja su me odgajala, od kojih su mnogi već u Očevu domu, i onima s kojima sam uzajamno dijelio odgovornost animiranja i upravljanja, najprije u svojoj Provinciji, a onda u Redu. Hvala, dragi brate Giacomo Bini, za tvoju blizinu i za tvoje prijateljstvo kroz ove godine. Od tebe sam mnogo naučio! Hvala vama, braćo definitori, iz prvoga i drugoga šestogodišta moga služenja kao ministar. S vama mi nije bilo teško surađivati. Uvijek ste imali razumijevanja za moja ograničenja i uvijek ste imali povjerenja u mene. Hvala mojim posebnim tajnicima, napose fra Franciscu Arellanu, vjernom bratu i suradniku, te braći iz Generalne kurije, bez kojih bi bili nezamislivi animiranje i upravljanje sveopćim bratstvom. Hvala vama, braćo iz Reda: s vama sam trpio, s vama se radovao; s vama sam podnosio napore i radosti našega života. Koje olakšanje bijaše za me znati da me prati gotovo 15.000 braće Reda! Vjerojatno sam puno dao u ovih deset godina kao Ministar i u šest godina kao definitor i tajnik za formaciju i studije, ali zasigurno puno je bilo onoga što sam od vas primio. Neizmjerno hvala! Za mene ste bili veliki dar, veliki poklon! Sad kad se privremeno odvajam od vas, zaklinjem vas, MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ljubeći vam noge, da nastavite biti mi potporom i blagoslovom s vašom molitvom i s darom vašega bratstva i prijateljstva. Uz zahvaljivanje ne mogu ne priznati i svoje ograničenosti. Ako je istina, a jest tako, da će se od onoga kojemu je puno dano puno tražiti, u ovom trenutku osjećam snažnije nego ikada teret svojih slabosti, za koje vas molim oproštenje. Prije svega od Boga koji će mi suditi i koji me poznaje bolje nego što ja sam sebe poznajem; zatim od vas, ljubljena moja braćo, kojima sam obećao služiti u skladu s logikom dara bez pridržaja. Oprostite mi za sve slučajeve kad sam vas mogao povrijediti. Stavljajući se pred Gospodina, mogu vam jamčiti da vas nikad nisam htio uvrijediti i da nikad nisam htio upasti u slabost prema ljubimcima. Ako je poniznost istinitost, mogu vam jamčiti, s velikom poniznošću, da sam uvijek i u svakom trenutku tražio dobro Reda, ne misleći na sebe niti na ono što bi jedni ili drugi mogli reći. Ispovijedam također da sam i sam uvijek imao nakanu činiti ono što sam od vas tražio da učinite. Ako se to nije dogodilo, povjeravam se Božjemu milosrđu i vašem bratskom razumijevanju. U ovom trenutku osjećam u srcu dvojake osjećaje: radosti i tuge. Radosti, jer Gospodin nastavlja imati povjerenja u mene i jer mi je Sveti Otac, moj “Gospodin papa” Franjo, povjerio veliku odgovornost u služenju redovničkoga i posvećenoga života, što je također znak njegova povjerenja u moju osobu i u Red. Tugu, jer mi nedostajete, draga braćo. Doista, nedostajat će mi vaše društvo u molitvi, u rekreaciji, za vrijeme blagovanja, u svakom trenutku. Nedostajat će mi vaši mudri savjeti i vaša pružena ruka u bilo kojoj potrebi. Da, nedostajat ćete mi… No, tješi me činjenica da ću nastaviti raditi za život koji ljubim, jer je to moj život: za redovnički život i, stoga, također i za franjevački ži- vot. Osjećajte da sam u vašoj službi. Svaki put kada to smatrate prikladnim, ne bojte se uteći meni i, sukladno svojim mogućnostima, uvijek ćete me naći raspoloživim, ako ne za drugo, barem za to da s vama koračam. Moje biskupsko ređenje predviđeno je za 18. svibnja, na Uočnicu Duhova. Bit će u Santiagu de Compostela i zaredit će me Njegova Uzoritost kard. Tarcisio Bertone, državni tajnik Njegove Svetosti. Bilo bi mi drago imati vas sve i fizički nazočne. Znam da neće biti moguće. Molim vas, stoga, da me se sjetite u Euharistiji i u vašoj molitvi. Potrebno mi je. Molite za mene kao što ja za vas molim. Ovo je moje posljednje pismo koje potpisujem kao vaš generalni ministar i sluga. S tom sviješću i s dubokim osjećajem blagoslivljam vas u Serafskom Ocu. FR. JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO, OFM Generalni ministar, OFM PISMO GENERALNOG MINISTRA SVIM SESTRAMA KLARISAMA I KONCEPCIONISTAMA Moje predrage sestre klarise i sestre koncepcioniste, vaš brat José želi vam pozdrav i mir (usp. PEr 1). Kako mnoge od vas vjerojatno već znaju, Njegova Svetost papa Franjo imenovao me je tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenoga života i Družbe apostolskoga života. Želim u ovome važnom trenutku u mome životu podijeliti neke osjećaje s vama, drage moje sestre kontemplativke. U mojemu srcu isprepliću se istovremeno osjećaji radosti, tuge i straha. Radosti, zbog povjerenja koje mi Gospodin, unatoč mojih mnogih slabosti, nastavlja iskazivati. Radosti, što Sveti Otac ima povjerenja u Red i u mene, stavljajući u moje ruke veliku MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. odgovornost: animiranje redovničkog i posvećenog života u Crkvi. Tuge, što sam prisiljen živjeti odvojen od svoje braće, makar samo i privremeno. Strah, jer ne znam što će ova nova odgovornost od mene zahtijevati i što ne znam hoću li biti na razini tih okolnosti. Unatoč tuzi i strahu koji osjećam, prihvatio sam imenovanje jer “znam komu sam povjerovao” (2 Tim 1,12); to su riječi koje sam izabrao kao svoje biskupsko geslo. Također sam ga prihvatio jer kada sam zavjetovao poslušnost, obećao sam poput Franje “poslušnost i poštovanje” papi (PPr 1,2). U vjeri prihvaćam ovo imenovanje kao “dar” koji mi je darovao Gospodin i Crkva, i u stavu “uzvraćanja” pokušat ću ga živjeti u logici darivanja bez pridržaja. 9 Gledajući unatrag, mogu samo priznati da mi je Gospodin bio dobar (usp. Ps 125,3) i da je njegovo milosrđe i njegova ljubav prema meni bila bezgranična. Stoga želim usvojiti riječi psalmista kada ispovijeda: “o ljubavi njegovoj pjevat ću dovijeka” (Ps 88,1). S Marijom, “Djevicom koja je postala Crkvom” razglašujem veličinu Gospodnju, što pogleda na moju neznatnost (usp. Lk 1,48) i sa sestrom Klarom zahvaljujem Gospodinu što me je zamislio, ljubio i pozvao u život i na franjevački život. Moja zahvalnost ide i vama, ljubljene moje sestre klarise i koncepcioniste. Mnogo je toga što smo radili tijekom ovih godina zajedno. Pružali smo si uzajamno veliku potporu. Pružali smo si veliku bratsku ljubav. Pokušavao sam sa svoje strane biti vjeran obećanju svetoga Franje svetoj Klari (PrKl 6,3-4) i povijesnoj odgovornosti koju smo stekli franjevačkom karizmom koncepcionista. Jednima i drugima nastojao sam pružiti “brigu” i “skrb” kao brat. Vi ste odgovorile bezpridržajnom velikodušnošću te se danas osjećam dužnikom zbog tolike ljubavi i nježnosti koju ste mi davale u ovih deset godina služenja mene kao ministra cjelokupnog bratstva i nasljednika Serafskoga Oca svetoga Franje. Hvala, sestre. Moje biskupsko ređenje predviđeno je za 18. svibnja, Uočnica Duhova. Molim vas, za ljubav Božju i “ljubeći vam noge”, da toga dana budete sjedinjene sa mnom u molitvi. Ljubljene moje sestre u Gospodinu, neću vam više pisati pisma kako sam to činio svake godine; neću vas više pohađati kako sam to činio kada sam pohađao braću u različitim entitetima. Ali znajte, gdje god se nalazio, što god radio, nosit ću vas u svome srcu i uvijek možete računati na moju bratsku pomoć. Čvrsto vjerujem u aktualnost vaše franjevačke karizme klarisa i koncepcionista. Vjerujem u važnost i nužnost vašega kontemplativnog poslanja u Crkvi i u svijetu. Vjerujem u vas, jer poznajem svetost koja se krije unutar zidova vaših samostana. Računajte na mene kao što ja računam na vas. Sada kada me Gospodin poziva da preuzmem druge obveze za dobro Crkve i redovničkog i posvećenog života, dolazim k vama poput prosjaka da vas silno zamolim da nastavite moliti za mene. Trebam vaše molitve, kao što sam ih trebao do sada. Nastavimo biti ujedinjeni u bratskoj ljubavi i molitvi. Budući da je ovo posljednje pismo koje vam upućujem kao Ministar i sluga, s dubokim osjećajem blagoslivljam vas u Serafskom Ocu. Fra José Rodríguez Carballo PAPA PRIMIO POGLAVARA FRANJEVAČKOG REDA Fra Josea Rodrigueza Carballa Sveti Otac nedavno je imenovao tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života Vatikan, 10. travanj 2013. Papa Franjo u privatnu je audijenciju primio generalnog ministra Franjevačkog reda Josea Rodrigueza Carballa, kojeg je nedavno imenovao tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života. Kako je 9. travnja priopćeno u Vatikanu, papa je s Carballom razgovarao u ponedjeljak 8. travnja. Franjevci, s 14.000 članova, jedan su od najbrojnijih muških redova Katoličke crkve, no u Rimskoj kuriji trenutačno ih djeluje mali broj. U intervjuu za Radio Vatikan Carballo je zahvalio Papi na imenovanju. To je “znak povjerenja u mene i u Franjevački red, što me ispunja radošću”, izjavio je španjolski redovnik, svjestan “velike odgovornosti za cijelu Crkvu i za redovničke zajednice”. Jasno se može vidjeti, dodao je Carballo, kako redovnički život u ovom trenutku “može puno toga reći” sveopćoj Crkvi. Budući nadbiskup također je istaknuo da ime koje je papa izabrao ujedno označava životni program služenja “jednostavnoj Crkvi koja je bliza siromašnima, a koja i sama teži biti siromašna te nasljedovati Evanđelje”. Carballo vjeruje da će papa tim programom i putom jednostavnosti u Crkvu pustiti potreban svježi zrak, “kao i sv. Franjo Asiški”. Jose Rodriguez Carballo, rođen 1953. u Španjolskoj, prošle je subote imenovan drugim čovjekom Kongregacije za redovništvo, čiji je prefekt kardinal Joao Braz de Aviz. Imenovanje ujedno znači i njegovo uzdignuće na nadbiskupsku čast. Od 2012. Carballo je predsjednik Unije vrhovnih redovničkih poglavara, a na toj će dužnosti ostati i dalje. (kta/ika) 10 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. BISKUPSKO REĐENJE MONS. FRA JOSÉA RODRÍGUEZA CARBALLA Rim, 20. svibnja 2013. (ofm.org) Njegova ekselencija nadbiskup José Rodríguez Carballo, OFM, naslovni biskup Belcastra i tajnik Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Društva apostolsog života, zaređen je za biskupa u metropolitanskoj katedrali u Santiagu de Composteli u Španjolskoj u subotu 18. svibnja 2013. na svetkovinu Pedesetnice. Biskup predsjedatelj bio je kardinal Tarcisio Bertone, SDB, državni tajnik Svete Stolice. Biskupi suzareditelji bili su kardinal Carlos Amigo Vallejo, OFM, i mons. Julián Barrio Barrio, nadbikup Santiaga de Compostele. Uz njih su koncelebrirali i drugi kardinali, nadbiskupi i biskupi, mnogi svećenici i redovnici. Nazočio je velik broj Manje braće koja su došla sa svih strana svijeta, kao i redovnice, obitelj i prijatelji. PISMO GENERALNOG VIKARA REDA MANJE BRAĆE SVOJ BRAĆI Draga braćo, neka mir i radost uskrsloga Gospodina Isusa bude s vama! Posljednjih tjedana slijedili smo pripovijedanje ukazanjâ Uskrsloga iz Evanđelja po svetom Luki. Jedno od njih pripovijeda o dvojici obeshrabrenih učenika koje je na putu što vodi od Jeruzalema do Emausa sustigao neki neznanac za koga se činilo da ne poznaje događaje koji su se dogodili u Isusovu životu. Kleofa i drugi učenik, pritisnuti malodušnošću, pitaju stranca: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” (Lk 24, 18). Sveti Luka naširoko pojašnjava da ta dvojica Isusovih učenika nisu razumjeli duboki smisao Isusova trpljenja i njegove smrti sve dok im Isus nije otvorio oči u dijeljenju Riječi i u lomljenju kruha. I mi, Manja braća, proživljavali smo nedavne i neočekivane događaje koji mijenjaju tijek života Reda nakon izbora za nadbiskupa našega brata i bivšega generalnoga ministra fra Joséa Rodrígueza Carballa, jer je imenovan tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskoga života. Dok smo ožalošćeni zbog gubitka našega dragoga brata Joséa, dragocjenoga dara za naše bratstvo, radujemo se sa sveopćom Crkvom zbog znanja i izvanrednog doprinosa koje će on nastaviti unositi u svoje nove odgovornosti. Dok molimo za njega, molimo također da mognemo pozorno slušati po- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. kret Duha među nama i, kroz uzajamno dijeljenje Riječi i u Euharistiji, otkrivati očima vjere ono što Gospodin od nas traži u ovom osobitom trenutku povijesti. Mnoga su braća pitala što imenovanje fra Joséa znači za funkcioniranje upravljanja i života Reda. Nalozi i animiranje koje smo započeli za obnovu našega života, kako individualnoga tako i na razini provincija i Reda, ostaju životni kao i do sada. Trebamo se zalagati da ispunimo te naloge svim svojim srcem, svim svojim umom i svom svojom dušom. Istovremeno, naše Generalne konstitucije i Generalni statuti ocrtavaju postupak koji od nas zahtijeva da u molitvi razlučujemo kako bismo stigli do izbora novog generalnoga ministra. U čl. 201 §1 Konstitucija (na latinskom, konačna verzija) čitamo: Vacante officio Ministri generalis extra Capitulum ante festum Pentecostes anni Capitulo generali praecedentis, electio novi Ministri generalis ad sexennium complendum fit a Praesidibus et Vice Praesidibus Conferentiarum Ministrorum provincialium, una cum Definitorio generali a Vicario generali convocatis, et collegialiter coadunatis, intra duos menses a vacatione computandos. – Ako se mjesto generalnoga ministra isprazni izvan kapitula prije svetkovine Duhova u godini koja prethodi generalnom kapitulu, izbor novoga 11 generalnoga ministra, da dopuni šest godina, vrše predsjednici i dopredsjednici konferencija provincijalnih ministara zajedno s generalnim definitorijem, a saziva ih generalni vikar, i, kolegijalno okupljeni, izbor trebaju obaviti u roku od dva mjeseca, računajući od časa ispražnjenja. Sukladno čl. 201 §1 Generalnih konstitucija, generalni vikar i generalni definitorij pozvali su predsjednike i dopredsjednike konferencija i Kustoda Svete Zemlje da se sastanu u Generalnoj kuriji, 21. – 22. svibnja 2013., kako bi sudjelovali u postupku razlučivanja učinjenom u molitvi, što će dovesti do izbora našega novoga generalnoga ministra koji će ostati u službi sve do Generalnoga kapitula 2015. godine. Postupak izbora novoga generalnoga ministra započet će danom razmišljanja i molitve na dan 21. svibnja. Stručnjak u franjevačkoj duhovnosti pomoći će braći izbornicima da razmišljaju o ulozi generalnoga ministra sukladno franjevačkim izvorima. To razmišljanje bit će popraćeno trenucima molitve i adoracije pred Presvetim Sakramentom. Poslijepodne 21. svibnja, braća izbornici imat će vremena da slobodno rasprave o vlastitim očekivanjima s obzirom na novoga ministra i, napokon, da predlože imena braće za koju drže da su sposobni vršiti tu službu. Ujutro 22. svibnja, braća izbornici sabrat će se u molitvi i pristupiti izboru novoga generalnoga ministra. Sukladno čl. 208 Generalnih konstitucija, u slučaju da generalni vikar bude izabran da služi Redu kao generalni ministar, Generalni definitorij će izabrati novoga generalnoga vikara da bi se dopunilo šestogodište. U slučaju u kojem bi bio izabran neki generalni definitor, Generalni definitorij će izabrati novoga generalnoga definitora posavjetovavši se prije toga s provincijalnim ministrima onih konferencija za koje je bio izabran definitor komu je prestala služba (usp. GGKK čl. 210). Potičemo sve vas, draga braćo, da nastojite vjerno živjeti Evanđelje svaki dan, kročeći zajedno na putu Emausa, prepoznajući u lomljenju Riječi i Kruha života nazočnost uskrsloga Gospodina Isusa. Pozivamo vas da molite molitvu za razlučivanje novoga generalnoga ministra, koju ćete naći u dodatku, i da na dan 22. svibnja slavite zavjetnu svetu misu Duhu Svetomu s tom nakanom. Duh uskrsloga Gospodina Isusa neka ispuni vaša srca radošću iščekivanja i, po zagovoru Blažene Djevice Marije, neka na vas izlije svoje posebne blagoslove. U ime Generalnoga definitorija, bratski vaš Fra Michael A. Perry, OFM Generalni vikar Rim, 17. travnja 2013. Prot. 103769 Molitva za razlučivanje i izbor novoga generalnoga ministra 21. – 22. svibnja 2013. Gospodine Isuse Kriste, koji si nas pozvao, kao i svetoga Franju Asiškoga, da živimo Evanđelje u bratstvu, u poslanju i služenju siromašnima i rubnima, u zajedništvu s Crkvom: izaberi brata koji će, nasljedujući tvoj primjer, utrošiti svoj život u vršenju službe generalnoga ministra Reda primjerom i po tvome srcu, kao znak života darovanoga u ljubavi. Zahvaljujemo ti za našega brata Joséa, bivšeg generalnog ministra, za njegovo vjerno služenje Redu, Crkvi i svijetu. Molimo te da mu udijeliš milost potrebnu da vrši svoju novu apostolsku službu. Molimo te Gospodine Isuse da, u zajedništvu s Ocem, izliješ Duha Svetoga na Red Manje braće, osobito u vrijeme izbora novoga generalnoga ministra. Prati svojom božanskom mudrošću i inteligencijom razlučivanje i odlučivanje bratstva. Presveto Trojstvo, daruj novom generalnom ministru, kojega si ti već odabrao, svetost i snagu da izvrši službu i svoje poslanje. Neka tvoja riječ suvereno vlada u njegovu životu, i neka svojim riječima i djelima mogne usmjeravati Red prema Tebi, koji si Dobro, svako Dobro, najviše Dobro. Nastavi blagoslivljati i voditi Red Manje braće, da bismo svi mogli izvršiti tvoju svetu i istinitu zapovijed. Neka nas zagovara Blažena Djevica Marija, Majka Božja. Sada i u vijeke vjekova. Amen. 12 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. NOVI GENERALNI MINISTAR REDA MANJE BRAĆE Fra Michael Anthony Perry je na toj dužnosti naslijedio fra Josea R. Carballa Rim, (IKA) U Rimu je 22. svibnja 2013. za novoga generalnog ministra Reda Manje braće izabran fra Michael Anthony Perry. Budući da je dosadašnji generalni ministar Reda Manje braće, fra José Rodríguez Carballo, imenovan nadbiskupom i tajnikom Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života, Red Manje braće morao je izabrati novoga generalnog ministra koji će ovu službu obnašati do sljedećeg redovitog Generalnog kapitula koji će se održati 2015. godine. U ovakvu izboru generalnog ministra, izvan kapitula, izbornici su svi članovi Generalnog definitorija, predsjednici i potpredsjednici konferencija, te Kustod Svete ze- mlje. Ukupno su u izboru sudjelovala 34 brata. Franjevci-izbornici sastali su se 21. svibnja u Rimu te su prvoga dana promišljali o ulozi generalnoga ministra i molili za vodstvo Duha Svetoga. Drugoga dana, 22. svibnja, pristupili li su izboru, te su za novoga, 120. nasljednika svetoga Franje, izabrali fra Michaela Anthonyja Perryja. Rođen je 1954. u Indianapolisu u SAD-u, a u franjevački novicijat stupio je 1977., dok je za svećenika zaređen 1984. U Franjevačkom redu obavljao je službu provincijalnoga ministra Provincije Presvetog Srca Isusova u SAD-u, sudjelovao je u teološkoj formaciji mlade braće te bio član Međunarodne komisije za mir, pravdu i očuvanje stvorenoga. Deset godina bio je i misionar u Demokratskoj republici Kongu. Surađivao je i unutar Konferencije katoličkih biskupa SAD-a. Postigao je doktorat iz teološke antropologije. Od 2009. fra Michael je bio generalni vikar Reda. FRA JULIO CÉSAR BUNADER NOVI OFM VIKAR REDA Na zasjedanju Generalnog definitorija Reda OFM u samostanu Narni-Speco, 9. srpnja 2013., ‘ad complendum sexennium’ izabran je za generalnog vikara Reda OFM fra Julio César Bunader. Fra Julio je rođen u Mendozu (Argentina) 1961. godine, svečane zavjete položio 1988., zaređen za svećenika 1992. Fra Julio pripada provinciji Uznesenja BDM u Argentini. Fra Julio je vršio slijedeće službe: provincijal, predsjednik UCLAF konferencije, pomoćnik generalnog vizitatora, pomagao je u početnoj formaciji i odgojnim zavodima, rektor Franjevačkog teološkog instituta, dekan Franjevačkog fakulteta, profesor moralne teologije. Fra Julio je bio generalni definitor Reda za područje Latinske Amerike, a u službi vikara Reda naslijedio je fra Michaela Perryja koji je izabran za generalnog ministra 22. svibnja 2013. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 13 PAPA JE OSNAŽIO FRANJEVCE Franjevci su ujedinjeni, osnaženi i izazvani službom novoga pape čije ime odaje počast njihovom utemeljitelju, sv. Franji Asiškom Rim, 12. lipanj 2013. Novi generalni ministar Franjevačkog reda (OFM) izjavio je da su franjevci ujedinjeni, osnaženi i izazvani službom novoga pape čije ime odaje počast njihovom utemeljitelju, sv. Franji Asiškom. Papa Franjo “nas je osnažio, ali također i izazvao samim tim kakav je”, izjavio je američki franjevac Michael Perry koji je 22. svibnja izabran za novoga franjevačkog ministra. Papina “autentičnost izaziva nas da i mi ponovno otkrijemo svoju autentičnost i poziva nas da pojednostavimo svoje živote, da manje pričamo, a više pokazujemo tko smo”. “Ne radi se o promociji franjevačkog branda”, tvrdi fra Michael, “nego o činjenici da jednostavnost života znači više života za sve ljude, bolji pristup svim ljudima koji bi morali imati dostojanstvo, a preživljavaju na ovom malom, sićušnom planetu koji imamo. To znači i poštovanje svega stvorenog da ne bismo uništili okolinu u kojoj živimo”. Fra Michael je rekao kako je 13. ožujka, u zgradi uprave Franjevačkog reda, gledao televizijske vijesti oko izbora novoga pape. “Kada sam čuo koje je ime uzeo za svoj pontifikat, fizički sam se počeo tresti jer je taj čovjek uzeo ime osobe koju mi smatramo modelom i koja nas poziva da vjerno živimo Evanđelje. I počeo sam razmišljati kako ponekad padamo u življenju Evanđelja.” Mnogi su franjevci brzo otišli na internet i počeli istraživati o bivšem kardinalu Jorgeu Mariji Bergogliju da otkriju je li ono što je govorio i činio “nešto što je inventivno i što bi sve moglo popraviti”, rekao je fra Michael. Ono do čega su došli bilo je da je ovaj čovjek godinama živio ono na što i nas poziva da nastavimo”. Fra Michael Perry (58), koji je bio generalni vikar Reda od 2009. godine, izabran je za generalnog ministra na Generalnom kapitulu Reda od 27 franjevaca koji predstavljaju različite dijelove svijeta. 14 Izabran je da služi do 2015. godine, do isteka šestogodišnje službe Španjolca nadbiskupa Josea Rodrigueza Carballa, koji je u travnju imenovan tajnikom vatikanske Kongregacije za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života. Fra Michael je kazao da je brzina njegova izbora – samo 25 minuta – “bila nevjerojatna. To je pokazalo da smo zajedno, da postoji jedinstvo među nama.” Iako nije uvijek lako živjeti kao braća, “mi se međusobno poznajemo, znamo prednosti i slabosti drugih”. Prije izbora franjevci su raspravljali o izazovima i mogućnostima koje su pred Redom; bila je to diskusija koja im je pomogla da se usredotoče na ono što su oni trebali u novom generalnom ministru. Izbor je pokazao “da imamo zajednički cilj, osjećaj identiteta i zajedničku povijest – ne da nas povuče unatrag, nego da nas gurne prema naprijed”. Iako 14.000 franjevaca Manje braće predstavlja samo polovicu članova koje je Red imao na svom vrhuncu 1960-ih godina, fra Michael je rekao da oni koji danas ulaze i ostaju u Redu, čini se, imaju jače razumijevanje zašto se obvezuju kao franjevci i onoga što žele raditi kao franjevci, osobito u služenju siromašnima, promicanju mira i čuvanju svega stvorenog. Sv. Franjo zove “nas da sve stvoreno ne gledamo kao nešto neživo, nešto izvan nas, nego kao dio onoga što smo mi; stvoreno ima osobnost, dostojanstvo”, kaže fra Michael. Poglavar franjevaca rekao je da njemu i njegovoj braći uopće ne smeta da i drugi kršćani, ljudi drugih vjera pa čak i nevjernici vole i štuju sv. Franju i drže ga za primjer svega dobroga i sveti primjer. Sv. Franjo “nas vraća samoj srži onoga što smo mi kao ljudska bića“, rekao je fra Michael. “Franjo je ujedinitelj čovječanstva, on pomaže ljudima da se zbliže i uvide što je zaista bitno za njihove živote, da mogu živjeti zajedno u miru, da se možemo brinuti jedni za druge i za svijet.” (kta/fia) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. IZ ŽIVOTA PROVINCIJE FRA STANKO ĆOSIĆ, FRA MARIO OSTOJIĆ I FRA JOSIP SERĐO ĆAVAR ZAREĐENI ZA ĐAKONE Mostar, 26. prosinca 2012. (Miriam) – Danas, drugoga dana Božića, na blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, đakona, trojici svečanozavjetovane braće naše provincije mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić podijelio je sveti red đakonata. Ređenje je bilo pod večernjom svetom misom u 18 sati, u crkvi svv. Petra i Pavla u Mostaru. U koncelebraciji s Biskupom bili su gen. vikar don Željko Majić, provincijal fra Ivan Sesar te još 34 svećenika. Za đakone su zaređeni: Fra Stanko Ćosić (1984.) iz Hrvatske kat. misije u Zürichu, podrijetlom iz Buhova Fra Mario Ostojić (1986.) iz župe sv. Jakova apostola st., Međugorje Fra Josip Serđo Ćavar (1986.) iz župe sv. Jakova apostola st., Međugorje Kandidati su prošle godine položili doživotne zavjete u Herce- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. govačkoj franjevačkoj provinciji, a ove godine su diplomirali na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te su ispunili i ostale uvjete kanonskim pravom predviđene za primanje svetog reda đakonata. Misno slavlje započelo je svečanim ophodom. Nakon pjevanja Evanđelja, prozvani su kandidati za sveti red, a oni su odgovorili: Evo me! Zatim je slijedilo njihovo predstavljanje čitanjem kratkih životopisa. Nakon predstavljanja ređenicima i nazočnima homiliju je uputio biskup Ratko. Između ostaloga rekao je: „Od trenutka kada je Isus počeo javno propovijedati i djelovati u Palestini, a ponekad i izvan Palestine, u njegovim su nastupima uočljiva tri božanska poziva ljudima: poziv na život, na vjeru i na službu… Bog vas je pozvao iz raznih mjesta. Pozvani ste da imadnete Isusova života u sebi u preobilju, da prakticirate vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga svakoga trenutka, da izvršite službu, danas đakonsku, koju vam Crkva povjeri. I da idete kamo vas odrede vaši poglavari. Bilo vam sa srećom i blagoslovom Božjim!“ Uslijedili su zatim upiti ređenicima, pjevanje litanija Svih Svetih, koje su đakoni molili u stavu prostracije na podu, a svi ostali na koljenima, blagoslovna molitva i polaganje ruku. Nakon obreda ređenja, novim đakonima u oblačenju đakonskih odora – dalmatika – pomogli su njihovi župnici. Zatim su primili evanđelistar – knjigu Evanđelja. Odmah potom pristupili su oltaru prinoseći darove za euharistijsku službu. Na kraju misnog slavlja novoređenicima je čestitku uputio i provincijal fra Ivan Sesar, zahvalivši Bogu na daru novih đakona, a njima na spremnosti i odazivu. Čestitao je i njihovim roditeljima te ih pozvao da ne prestanu s molitvama za svoje sinove, a sve nazočne je pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja. U liturgijskoj asistenciji bili su bogoslovi naše provincije, a ceremonijeri su bili fra Stipan Klarić i don Tomislav Ljuban. Misno slavlje lijepim pjevanjem uveličao je župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipović. Nakon svečanog euharistijskog slavlja, druženje se preselilo u samostansku dvoranu uz čestitanje i zakusku s rodbinom i prijateljima. 15 PROSLAVA DANA POSVEĆENOG ŽIVOTA NA HUMCU, SVIJEĆNICA 2013. Mostar, 3. veljače 2013. (Miriam) – Ovogodišnja proslava blagdana Gospodinova prikazanja – Svijećnice, Dana Bogu posvećenih osoba – sukladno Kalendaru susreta i slavlja u Godini vjere u našoj Biskupiji, održana je u crkvi i samostanu sv. Ante Padovanskoga na Humcu. Susret svih redovnika i redovnica koji djeluju na području Mostarsko–duvanjske i Trebinjsko mrkanske biskupije započeo je u 15 sati pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Mate Logara. Nakon pripreme bila je prigoda za svetu ispovijed. 16 U 15,30 započelo je misno slavlje koje je predvodio mons. Ratko Perić, biskup u koncelebraciji s provincijalom fra Ivanom i još šesnaest svećenika. Biskup je u propovijedi istaknuo da su Gospodinov dolazak u hram dočekali dvoje staraca, Šimun i Ana, „obični vjernici“, laici. Samo su njih dvoje imali proročki dar i samo je njima dano da svjedoče Prikazanju. Jedina zadaća, nastavio je Biskup, posvećenih osoba jest gajiti, čuvati, tražiti taj dar da prepoznamo i dočekamo dolazak Gospodinov. Na svetoj misi pjevao je zbor novaka i postulanata pod ravnanjem fra Stanka Mabića. Nakon mise sudionici su imali prigodu pogledati izložbe u samostanskom muzeju te galeriji Majka. U samostanskoj blagovaonici za sve je priređen domjenak. Koncelebrirali: biskup + 17 svećenika Časne sestre: 94 Svećenika koji nisu koncelebrirali: 11 Braće laika: 3 Franjevačkih novaka: 5 Franjevačkih postulanata: 7 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. OBILJEŽENA 68. OBLJETNICA UBOJSTVA HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA Široki Brijeg, 8. siječnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Onoga krvavog 7. veljače 1945. jednog po jednog od dvanaest fratara komunisti su vodili od samostana do ratnog skloništa, ubili i zapalili. Tom istom stazom, 68 godina poslije, krenula je procesija ministranata, postulanata, novaka, redovnika i svećenika uz molitvu žalosnih otajstava Gospine krunice. U dostojanstvenom ozračju framaši su zapjevali Gospodine, ti si pastir moj, a vicepostulator fra Miljenko Stojić pročitao je ulomak iz knjige o Jobu. Nakon kratkog nagovora i molitve gvardijana fra Sretana Ćurčića procesija je, uz molitvu krunice, ušla u crkvu te zastala na grobu 22 ubijena fratra. Svjetovni franjevci pročitali su tada kratko razmatranje i imena svih pobijenih hercegovačkih franjevaca. Slijedila je sveta misa zadušnica koju je predslavio provincijal hercegovačkih franjevaca dr. fra Ivan Sesar u suslavlju s generalnim pohoditeljem fra Rozom Brkićem, vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, domaćim gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, svim hercegovačkim gvardijanima, gavrdijanom u Slanom te predstavnikom gvardijana iz zagrebačkog samostana, i ostalim svećenicima, sve skupa 63 koncelebranta. Provincijal je u uvodnoj riječi kazao: »I ove godine oko stola Gospodnjeg okupio nas je ovaj sveti i bolni dan 7. veljače. To je dan u kojem su svojom krvlju naša braća na ovom Brijegu Bogu, Crkvi, franjevačkom Redu i svom hrvatskom narodu prinijeli svetu žrtvu, ono najvrjednije što čovjek ima – svoj život. Ovdje smo kako bismo Bogu iskazali zahvalnost za njihovo hrabro i neustrašivo svjedočanstvo vjere 7. veljače i ovaj Brijeg Široki za nas fratre i naš narod simbol je stradanja i ponosa. Zbog toga se u ovoj svetoj misi sjećamo i svih onih koji su bilo gdje i bilo kada ubijeni za krst časni i slobodu zlatnu.« Liturgijsko pjevanje predvodio je Veliki župni MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. zbor sv. Cecilije pod ravnanjem s. Mire Majić, prvo čitanje pročitao je novak fra Antonio Musa, a riječi Evanđelja navijestio je fra Sretan Ćurčić. U svojoj propovijedi dr. fra Ivan Sesar je između ostaloga poručio: »Davanje života iz ljubavi zapravo je kršćansko mučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvo jest samo onda kad se život daje iz ljubavi. A svjedoci vjere su oni kršćani koji u svom životu nastoje što dosljednije živjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi, solidarnosti, pravde i mira. U svjetlu ovoga nauka, 66 hercegovačkih franjevaca su svjedoci vjere ne poglavito zato što ih je netko ubio iz mržnje prema ćudorednim vrjednotama, kao što se to stvarno dogodilo, nego zato što su oni iz ljubavi prema tim istim vrjednotama radije prihvatili smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrjednota. U tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika su pouka osobito našem vremenu kad vrjednote, za koje su oni dali život, tako često bivaju gažene, obezvrijeđivane i ismijavane. Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve, u teškim okolnostima Drugog svjetskog rata kad je progovorila ljudska zloća i pokvarenost, pokazali su se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj savjesti i radije su išli u smrt nego da je pogaze. U njima se očitovala Isusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačne sudbine svijeta. Katolička crkva na ovim prostorima jačala se kroz stoljeća poglavito mučeničkom krvlju svojih sinova. Neraskidiva povezanost fratara i naroda i duboka navezanost na Boga jednih i drugih u nasljedovanju Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u Bosni i Hercegovini kroz vrijeme koje je iza nas. Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego i za svoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi ohrabrenja, radi spasenja. Naši fratri vođeni franjevačkim načelom “Ne samo sebi živjeti nego i dru- 17 gima koristiti” niti su za sebe živjeli, niti su za sebe umrli. Nama su, naime, dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja. Naših 66 ubijenih fratara ostavili su svijetli trag koji je i nama danas izazov i poziv da ostanemo vjerni Bogu i onome što dolazi od Boga. Zato vas s ovog svetog mjesta pozivam da od sada još vjernije molimo sve mučenike svete Crkve za zagovor da nam svojom molitvom isprose vjernost, odanost i ustrajnost u okolnostima našega života, da svatko u svojem naraštaju posvjedoči ono na što smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječju nego i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili naši ubijeni fratri. Papa Benedikt XVI. ovu godinu proglasio je Godinom vjere. Prigoda je to, ali i zadaća svih nas današnjih katolika, da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da u ovom društvu koje preferira život bez Boga i čak štoviše, tako često ustaje protiv Boga, da još žarče i odanije vjerujemo Kristu, Radosnoj vijesti, da ostanemo odani i vjerni vjeri svojih otaca i svetoj Katolički Crkvi. I ova 68. obljetnica tragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje na Širokom Brijegu u ovoj Godini vjere neka nam bude poticaj da svi mi iskreno molimo za hrabrost koja je sposobna učiniti i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici. Ne zaboravimo, braćo i sestre, da mi ne griješimo samo onda kad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti. Molimo da sjeme ovih nevino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, molimo da nam Gospodin podari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Molimo također da se njihova žrtva i nevino prolivena krv pretoči u novi život našega naroda.« Molitvu vjernika pročitali su svi hercegovački gvardijani sa zajedničkom molitvom da ih Bog na kraju života primi u svoju vječnost i združi s pobijenom subraćom. Na kraju svete mise nazočnima se obratio vicepostulator fra Miljenko Stojić: »I kroz proteklu godinu 18 nastojali smo ići tragovima naše pobijene braće. Prikupljali smo svjedočanstva ispitujući još žive svjedoke, prikupljali dokumentaciju, nastupali u različitim prigodama i u medijima, kao i u različitim mjestima i okolnostima.« Spomenuo je kratko što je sve Vicepostulatura radila kroz proteklu godinu. Između toga istaknimo: »Mišljenja smo da smo pronašli i još jednu jamu s tijelima dvojice ubijenih hercegovačkih franjevaca, onih iz Izbična. Pokušat ćemo to istražiti, kao i jamu s tijelima 60-ak ubijenih u Biokovu, među kojima je navodno i skupina hercegovačkih franjevaca.« Na kraju je uputio riječi zahvale. »Hvala svima koji su kroz proteklu godinu pomogli Vicepostulaturi u njezinom radu. Nemoguće je sve spomenuti pa ću samo izdvojiti osoblje u širokobriješkom samostanu na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem te naše framaše i trećare. Naravno, hvala i čitavoj Provinciji, na čelu s provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom, koja se trudi odvojiti čovjeka i odvojiti znatna novčana sredstva za ovaj rad. Hvala i našem generalnom pohoditelju fra Rozi Brkiću koji o svemu ovome izvješćuje našu Vrhovnu upravu u Rimu. Na poseban način hvala fra Zvjezdanu Liniću koji je kroz prethodna tri dana u ovoj našoj samostanskoj crkvi predvodio molitveni program, odnosno sv. misu zadušnicu za našu pobijenu subraću i puk Božji. Mnogi su ga čuli i posredstvom medija te se nadamo da će posijana riječ uroditi plodom.« Fra Miljenko je zahvalio i Radiopostaji Široki Brijeg i portalu Hercegovina live koji su uživo prenosili ovogodišnje dane pobijenih franjevaca, kao i samostanskom portalu franjevci-siroki-brijeg.info i portalu za domovinsku i iseljenu Hrvatsku hrsvijet.net. Na kraju je zaključio: »Nemojmo se bojati ni vremena u kojemu živimo ni onih koji bi htjeli oblikovati to vrijeme. Bit će nam onako kako sami htjednemo. Živimo i nosimo istinu pa će nas Bog prepoznati kao svoje i obdariti nas neuništivom srećom.« Gvardijan fra Sretan Ćurčić zahvalio je svima koji su doprinijeli i doprinose čuvanju spomena na pobijene fratre te istaknuo: »Pobijeni fratri na Brijegu su rekli da ne će nikamo bježati, jer nisu ništa krivi. Rekli su istinu. živjeli su istinu. Znali su zašto žive, znali su kome žive. U ovom vremenu izvrnutih vrjednota oni nam zacijelo mogu i trebaju biti svjetionici u našem životu. Ne smijemo se bojati istine, ne smijemo se stidjeti da smo kršćani. Trebamo gledati na svoju dušu koja pripada Bogu. Poruka Brijega nadilazi zemaljska rješenja, stoga nemojmo biti slijepi i žedni na izvoru života, a to je uistinu Široki Brijeg. Čuvajmo ga, dakle, živimo iz njega i budimo ponosni na njega.« MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Homilija fra Ivana Sesara, provincijala Uvod I ove godine oko stola Gospodnjeg okupio nas je ovaj sveti i bolni dan 7. veljače. Dan u kojem su krvlju svojom naša braća na ovom Brijegu Bogu, Crkvi, franjevačkom Redu i svom hrvatskom narodu prinijeli svetu žrtvu, ono najvrjednije što čovjek ima – svoj život. Ovdje smo kao bismo Bogu iskazali zahvalnost za njihovo hrabro i neustrašivo svjedočanstvo vjere. 7. veljače i ovaj Brijeg Široki za nas fratre i naš narod je simbol stradanja i ponosa, zato se u ovoj svetoj misi sjećamo i svih onih koji su bilo gdje i bilo kada ubijeni za „krst časni i slobodu zlatnu.“ Moleći za njih molimo i za nas kako bismo i mi u vremenu u kojem živimo mogli ostati vjerni vjeri svojih otaca i biti živi svjedoci te iste vjere. Homilija Dok se prisjećamo tragičnog događaja 7. veljače 1945. na ovom mjestu i dok ovom svetom misnom žrtvom zahvaljujemo Bogu za hrabro svjedočanstvo vjere naših pobijenih fratara i drugih nevino stradalih žrtava u ušima nam odzvanjaju Isusove riječi zapisane u Ivanovu evanđelju: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Davanje života iz ljubavi zapravo je kršćansko mučeništvo. Ili obratno, kršćansko mučeništvo jest samo onda kad se život daje iz ljubavi. A svjedoci vjere su oni kršćani koji u svom životu nastoje što dosljednije živjeti svoju vjeru kroz promicanje kršćanske ljubavi, solidarnosti, pravde i mira. U svjetlu ovoga nauka, 66 hercegovačkih franjevaca su svjedoci vjere ne prvenstveno zato što ih je netko ubio iz mržnje prema moralnim vrednotama, kao što se to stvarno dogodilo, nego zato što su oni iz ljubavi prema tim istim vrednotama radije prihvatili smrt negoli da pristanu na gaženje tih vrednota. U tome, kao i svi drugi svjedoci vjere, velika su pouka osobito našem vremenu kad vrednote, za koje su oni dali život, tako često bivaju gažene, obezvređivanje i ismijavane. Potrebno se ugledati na one koji su bili spremni svoje snage i sami sebe ugraditi da bi nadolazećim generacijama osigurali bolji i sigurniji svijet. To su prvenstveno oni ljudi koji su bili spremni za svoje uvjerenje, za svoju vjeru staviti na kocku i vlastiti život. Naši ubijeni fratri kao i sve druge nevine žrtve u teškim okolnostima Drugog svjetskog rata, kad je progovorila ljudska zloća i pokvarenost, pokazali su se duhovno jakima te su do kraja ostali vjerni svojoj MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. savjesti i radije su išli u smrt nego da je pogaze. U njima se očitovala Isusova pobjeda nad zlom i smrću kao zalog konačne sudbine svijeta. Osim velikoga primjera vjernosti Bogu i ljubavi prema svom narodu, oni su nam i poticaj da se s još većom zahvalnošću sjećamo svojih ubijenih fratara kao i svih drugih nevinih žrtava kojih nije manjkalo ni u jednom vremenu ove krajevne Crkve. Sv. Maksim, torinski biskup još u 5. stoljeću zapisao je: “Braćo, ako već treba da s velikom pobožnošću slavimo nebeski rođendan svih svetih mučenika, pogotovo nam valja sa svim štovanjem svetkovati blagdan onih, koji su u našim mjestima svoju krv prolili”. Aktualnost te potrebe vidi se i u enciklici blaženog pape Ivana Pavla II. “Terzo millennio adveniente” gdje naglašava da se Crkva prvog tisućljeća rodila iz krvi mučenika, a time ističe i važnost mučeništva za mjesne crkve i zato je pozvao cijeli kršćanski svijet da popiše svoje svjedoke vjere, svoje mučenike, kako bi se to kao dragocjeno blago prenijelo preko praga tisućljeća i idućim generacijama poslužilo za uzor. Katolička crkva na ovim prostorima jačala se kroz stoljeća prije svega mučeničkom krvlju svojih sinova. Ne raskidiva povezanost fratara i naroda i duboka navezanost na Boga jednih i drugih u nasljedovanju Krista uspjela je održati i osnažiti Crkvu i naš narod u Bosni i Hercegovini kroz vrijem koje je iza nas. Zato je naša kršćanska dužnost i trajna obaveza sa zahvalnošću i ponosom sjećati se onih koji su nas svojim životom zadužili. Svjedok vjere, kad trpi, ne trpi samo za sebe nego i za svoj narod. Za svoj narod trpi radi primjera, radi ohrabrenja, radi spasenja. Braćo i sestre, po primjeru naših nevino stradalih fratara i mi smo pozvani svakodnevno jačati svoju vjeru u Krista, jer oni su nam ostavili primjeri kako kroz poteškoće težiti vječnom životu, kako se smrti ne bojati. Naši fratri vođeni franjevačkim načelom „ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti“ niti su za sebe živjeli, niti su za sebe umrli. Nama su naime dobrim životom ostavili primjer vladanja, a hrabrim podnošenjem muka primjer trpljenja. Dragi vjernici, naših 66 ubijenih fratara ostavili su svijetli trag koji je i nama danas izazov i poziv da ostanemo vjerni Bogu i onome što dolazi od Boga. Zato vas s ovog svetog mjesta pozivam od sada još vjernije molimo sve mučenike svete Crkve za 19 zagovor da nam svojom molitvom isprose vjernost, odanost i ustrajnost u okolnostima našega života, da svatko u svojoj generaciji posvjedoči ono na što smo pozvani: da budemo djeca Božja ne samo riječju nego i djelima. Baš onako kako su to posvjedočili naši ubijeni fratri. Papa Benendikt XVI. ovu godinu proglasio je Godinom vjere. Prigoda je to ali i zadaća svih nas današnjih katolika da ojačamo svoju vjeru, da je produbimo, da u ovom društvu koje preferira život bez Boga i što više, tako često ustaje protiv Boga, da još žarče i odanije vjerujemo Kristu, Radosnoj vijesti, da ostanemo odani i vjerni vjeri svojih otaca i svetoj katolički Crkvi. Nužno je vjerovati osobno svaki dan, u zgodno i nezgodno vrijeme. I ova šezdesetiosma godišnjica tragičnog stradanja naših pokojnih fratara ovdje na Širokom Brijegu u ovoj Godini vjere neka nam bude poticaj da svi mi iskreno molimo za hrabrost koja je sposobna učiniti i nas svjedocima vjere u ovoj burnoj današnjici. Ne zaboravimo, braćo i sestre, da mi ne griješimo samo onda kad činimo zlo, već i onda kada ne činimo dobro koje bismo mogli i trebali činiti. I na kraju: Molimo danas sjeme ovih nevino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, molimo da nam Gospodin podari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Molimo također da se njihova žrtva i nevino prolivena krv pretoči u novi život našega naroda. Amen! U MOSTARU PREDSTAVLJENI FRANJEVAČKI IZVORI Mostar, 15. veljače 2013. (Miriam) – Nakon svete mise za fratre pobijene 14. veljače 1945. i sav puk iz mostarskog kraja, u dvorani iza kripte mostarskog samostana sv. Petra i Pavla upriličeno je predstavljanje „Franjevačkih izvora“. „Franjevačke izvore sačinjavaju najvažniji spisi iz XIII. i XIV. stoljeća koje su nam ostavili Franjo i Klara iz Asiza, zatim njihove prve biografije te papinske bule, povijesna svjedočanstva i kronike. Skupljeni prvi put u jednome svesku na hrvatskome jeziku, ovi dokumenti predstavljaju nepresušno vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i karizme. Po svojoj važnosti Franjevački izvori svojevrsna su franjevačka biblija. Ovo su temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije.“ (Uvod) Franjevačke izvore izdalo je Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Rad na projektu trajao je četiri godine. Izdavanje je uvelike pomogla Vlada Republike Hrvatske koja je osigurala veći dio sredstava. 20 U samostanskoj dvorani predstavljanju je nazočilo oko dvije stotine ljudi. Voditelj programa bio je fra Iko Skoko. Između govornika nastupio je zbor novaka i postulanata pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata. Recital Pjesme brata Sunca izvele su časne sestre franjevke. Na kraju predstavljanja svi nazočni pozvani su na zajedničku zakusku i druženje. Prvi predstavljač bio je fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica: „Naraštaji franjevaca i franjevki zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva dugo su sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa sv. Franjom iz Asiza. Rad na ovom djelu trajao je desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihih pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Godinama se na ovim “Izvorima” započinjalo, uvijek djelomično prevodilo, MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. sakupljalo prevedeno i konačno, nakon osam stoljeća franjevačke karizme, sve je ugledalo svjetlo dana.“ Govoreći o značenju “Franjevačkih izvora” član Uredničkog vijeća, fra Miljenko Šteko, istaknuo je kako je to izdanje plod prijevoda s izvornoga srednjovjekovnog latinskog jezika, nešto sa starotalijanskoga. A logika odabira bijaše: od mnoštva tekstova prepoznati dobre i najbolje, najozbiljnije znanstveno kritičke utemeljene. Hrvatski “Franjevački izvori” stoga su, osim duhovnoga poimanja, pouzdan temelj i novoga stvaralaštva u hrvatskome jeziku pri traženju vlastitih tematskih interesa. Fra Miljenko je posebno ukazao na spise samih sv. Franje i sv. Klare, one najosobnije, koji su jasno zrcalo stvarnosti duha i ogledalo njihova života. Jeka tih najosobnijih spisa ne samo da odjekuje i danas, nego su oni istinski “ključ” za razumijevanje svega onoga što danas nazivamo franjevačkom karizmom. A da bismo shvatili konkretiziranost karizme u Crkvi, važna su nam “Pravila” koja su im drugi pomagali sastaviti, osobito Franjina pravila. “Franjevački izvori” vrhunac su našega franjevačkoga izdavaštva. A moja je želja da oni pridonesu i stvaralačkom poticaju za novim istraživanjem, zaključio je Šteko. Predstavljajući samu strukturu “Izvora” s. Ivanka Mihaljević, član Uredničkog vijeća, provincijalka Školskih sestara Bosanksko-hrvat- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ske provincije, istaknula je kako je tu riječ o velikoj zbirci, blagu ponajprije za franjevačku obitelj, ali ta je zbirka značajno obogaćenje i za teološku literaturu kao i za širi kulturalni krug ljudi. Oni su svojevrsna franjevačka biblija, jer su tu sakupljeni temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije. Ukratko je predstavila svaku od tri cjeline, istaknuvši kako svaka sa sobom nosi i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih rasutih kodeksa diljem svijeta. Posljednji predstavljač bio je glavni urednik “Franjevačkih izvora” fra Pero Vrebac. Predstavio je dinamiku rada na izdanju. Istaknuo je, kako je rad započeo 7. ožujka 2008. godine, završen je 17. rujna prošle godine, kad je knjiga izašla iz tiska. S ponosom ističem da je ova knjiga plod zajedničkog rada cijele franjevačke obitelji u suradnji sa stručnjacima iz raznih područja, rekao je. Dajući osnovne napomene, istaknuo je kako je uz devet postojećih prijevoda iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji su jezički dorađeni, angažirano još 18 novih prevoditelja. Također je spomenuo izazove s kojima se kao glavni urednik morao uhvatiti u koštac, među kojima se posebno ističe neiskustvo u takvom poslu, kompleksnost pothvata, potreba stvaranja nove franjevačke terminologije i usuglašavanje kratica “Franjevačkih izvora”. Posebno je upozorio na originalnost ovog izdanja koje se očituje u tri stvari. Četrnaest redaka “Prvog pisma vjernicima” sv. Franje na glagoljici, što nema ni u jednom drugom izdanju. Uz jedini srednjovjekovni manuskript iz Volterre koji donosi taj Franjin tekst, Ivančićev zbornik, s početka XV. st. je drugi manuskript koji sadrži dio tog pisma na hrvatskom jeziku. Druga posebnost je kompleksnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke obitelji i koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. I na kraju tu je digitalno izdanje “Franjevačkih izvora” u obliku mrežne stranice koja će biti dostupna svima, bez obzira na različite preglednike i uređaje iz kojih se otvara. Kao glavni urednik zahvalio je svima koji su sudjelovali kao prevoditelji, lektori, korektori, kao i onima koji su grafički uredili izdanje, a posebnu zahvalu je izrekao tehničkom uredniku fra Marijanu Karauli. Želim i očekujem da ovi “Franjevački izvori” uistinu budu vrela iz kojih ćemo crpsti izvornost naše franjevačke karizme, upoznajući sve dublje Franju i Klaru kako bismo, nadahnuti njihovim primjerima i sami vjernije ostvarivali evanđeoske vrednote u našem životu, zaključio je Vrebac. 21 DUHOVNA OBNOVA U MAJČINOM SELU Mostar, 6. ožujka 2013. (Miriam) – Danas je u Majčinom selu u Bijakovićima, župa Međugorje, održana redovita mjesečna provincijska duhovna obnova na kojoj su sudjelovala 54 brata, uključujući novake i postulante. Predvoditelj duhovne obnove bio je fra Ivan Dugandžić. Nakon okupljanja i molitve Srednjeg časa u 10 sati, nazočne je pozdravio međugorski župnik fra Marinko Šakota. Potom je fra Ivan imao izlaganje na temu “Gospodine, umnoži nam vjeru”! (Lk 17,5). Predavač je tumačio pojam vjere u Svetom pismu, u Starom i Novom zavjetu, kao i shvaćanje vjere u suvremenom dobu, osvrćući se na i na posljednja dva crkvena koncila. Danas se, nastavio je, događa kriza vjere, ali ta kriza očituje se koliko u nejasnom i pomiješanom shvaćanju što to vjera uistinu jest, toliko još više u krizi svjedočenja. Naime, ima mnogo kršćana i mnogo katolika, ali je malo istinskih vjernika svjedoka. 22 Nakon četrdesetminutnog predavanja bila je kratka diskusija s nekoliko pitanja na koje je odgovarao predavač. Uslijedila je stanka za ispovijed i okrjepu. U 11, 30 započelo je misno slavlje koje je predvodio provincijal fra Ivan Sesar, u koncelebraciji s 35 svećenika. Propovijedao je fra Ivan Dugandžić na temu dnevnih liturgijskih čitanja. Pjevali su novaci i postulanti pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata. Na kraju misnog slavlja provincijal je zahvalio predvoditelju obnove te domaćinima, međugorskom župniku i ravnatelju Majčinog sela fra Svetozaru Kraljeviću, koji uvijek srdačno dočeka braću i rado otvori vrata Majčinog sela za sva provincijska okupljanja i potrebe. Nakon misnog slavlja napravljena je zajednička fotografija svih sudionika obnove, te je fra Svetozar sve pozvao na ručak koji je pripremljen u kuhinji Majčinog sela. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. DUHOVNA OBNOVA ZA CIJELU PROVINCIJU U MOSTARU Mostar, 24. travnja 2013. (Miriam) – Redovita provincijska mjesečna duhovna obnova održana je danas u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru. Na obnovu se skupilo 59 braće, uključujući novake i postulante koji su ministrirali te pod ravnanjem meštra postulanata pjevali na svetoj misi. Braća su se okupila u 9, 30 u samostanskom klaustru, a u 10 sati započela je molitva Srednjeg časa. Nakon toga uslijedilo je predavanje na temu: “Tko nema Duha Kristova, taj ne pripada Kristu”! (usp. Rim 8,9) koje je imao fra Milan Lončar, predvoditelj ove duhovne obnove. Predavač je govorio o Duhu Svetom – nepoznatom Bogu – u kojem se spoznaje i Otac i Sin, a on sam se ne spoznaje. On je kao svjetlo po kojem MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. vidimo stvari, a samo svjetlo ne vidimo. Taj Duh je često nepoznat i u teologiji. Možda zbog njegove biti i uloge koja je skrivena u ljubavi Oca i Sina, a možda i zbog nedovoljnog bavljenja teologije trećom božanskom osobom. Tko nema Duha Svetoga ne pripada Kristu, jer je Duh jamac kršćanskog života. Duh Sveti djeluje na mnogo načina, čak i u nekršćana. Ali, započinje po pojedincu: najprije se rađa osjećaj nedovršenosti, grešnosti, zatim dolazi novo rađanje po Duhu, pa osjećaj spašenosti, pa prosvjetljenje i poticaj na molitvu. Ovim putem Duh stvara duhovne ljude, one koji već ovdje imaju udjela u božanskom životu. Fra Milan je izlagao 45 minuta sadržajno, dinamično i poticajno. Od 11 do 11, 30 sati bila je stanka i prigoda za svetu ispovijed. U 11, 30 započela je sveta misa koju je predvodio fra Miljenko Šteko, provincijal u koncelebraciji s mostarskim gvardijanom fra Ikom Skokom, predvoditeljem obnove fra Milanom te još 35 svećenika. Propovijedao je fra Milan. U homiliji je govorio o duhovnosti duhovnih zvanja. Na kraju misnog slavlja fra Danko Perutina, pročelnik Vijeća za duhovnost, je obavijestio braću o duhovnim vježbama i seminaru za mladiće koji razmišljaju o duhovnom pozivu, a nazočnima se obratio i provincijal fra Miljenko. Obavijestio je fratre o bolesnoj braći i pozvao da ih se sjete u molitvi, te o nadolazećem bratskom pohodu. 23 Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Vijeće za duhovnost Međugorje, 15. travnja 2013. Predmet: RASPORED DUHOVNIH VJEŽBI U 2013. GODINI Draga braćo! Sukladno Provincijskim statutima, čl. 10., u kojem stoji: «Svaki je brat dužan obaviti godišnje duhovne vježbe u trajanju od najmanje pet dana, Vijeće za duhovnost je u dogovoru s Provincijskom upravom napravilo raspored duhovnih vježbi za tekuću 2013. godinu, što vam ga ovim dopisom dostavljamo: Raspored duhovnih vježbi Slano 12.-17. svibnja 2013.Voditelj: fra Petar Ljubičić (Bukovica) 8.-13. rujna 2013. Voditelj: dr. fra Anđelko Domazet (Split) 6.-11. listopada 2013.Voditelj: fra Dario Dodig (Čerin) Masna Luka 15.-20. rujna 2013. Voditelj: fra Ante Marić (Mostar) Duhovne vježbe počinju večerom prvog dana i završavaju ručkom zadnjeg dana. Molimo braću da ozbiljno uzmu k srcu odredbe naših Statuta i da svakako sudjeluju na jednom od gore ponuđenih tečajeva duhovnih vježbi ili na nekom drugom mjestu gdje se takvi tečajevi održavaju. Potvrdu o sudjelovanju potpisuje voditelj kuće duhovnih vježbi. Prijave za duhovne vježbe u Provinciji primaju voditelji naših kuća za duhovnost: samostan u Slanom fra Ljudevit Lasta (tel. 0038520/871-277 ili mob. 0038591/6000998); Samostalna kapelanija, Masna Luka, fra Petar Krasić (tel. 039/718-100 ili mob. 063/351-360). Međugorje 8.-13. srpnja 2013.Voditelj: dr. fra Domagoj Runje (Split) Prijave za duhovne vježbe u Međugorju možete izvršiti putem e-maila: [email protected], ili putem tel/faxa na broj: 00387 36 651 999 (Marija Dugandžić). Za sve tečajeve duhovnih vježbi se treba prijaviti najkasnije do 1. svibnja 2013. Želimo vam uspješne i blagoslovljene duhovne vježbe! FRA ANTE JELAVIĆ NAPUSTIO ZAJEDNICU Mostar, 12. veljače 2013. (Miriam) – Bogoslov naše Provincije fra Ante Jelavić, student prve godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, odlučio je napustiti bogosloviju i zajednicu. Ante je u pismu zahvalio na svemu što mu je Provincija pružila tijekom protekle tri godine.Želimo mu Božji blagoslov i uspjeh u budućem životu i radu. NIKOLA MILIČEVIć NAPUSTIO POSTULATURU Mostar, 4. travnja 2013. (Miriam) – Našu Postulaturu u Mostaru 31. ožujka 2013. napustio je Nikola Miličević, rodom iz župe sv. Petra i Pavla u Mostaru. Nikola je na oproštaju pred samostanskom zajednicom zahvalio Provinciji, braći u samostanu te meštru i postulantima na vremenu provedenom u Postulaturi. 24 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. FRA TOMISLAV SMOLJAN NAPUSTIO BOGOSLOVIJU I ZAJEDNICU Mostar 23. svibnja 2013. (Miriam) Fra Tomislav Smoljan, rodom iz župe sv. Jakova apostola iz Međugorja, bogoslov treće godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, odlučio je napustiti bogosloviju i našu Zajednicu. Fra Tomislav je napisao pismo u kojem zahvaljuje poglavarima i odgojiteljima te bogoslovima s kojima je dijelio svakodnevicu u zajedništvu i iskrenu prijateljstvu. Tomislavu želimo uspjeh i Božji blagoslov u budućem životu i radu. DOĐI I VIDI 2013. Mostar 14. svibnja 2013. (Fra Josip V.) - U našem samostanu na Humcu je od 10. do 12. svibnja održan susret „Dođi i vidi“ za mladiće koji razmišljaju o duhovnom pozivu. U programu je sudjelovalo 18 mladića iz sljedećih župa: Široki Brijeg – 6 mladića, Mostar – 2, Tomislavgrad – 2, Humac – 1, Posušje – 1, Međugorje – 1, Čapljina – 1, Gradina – 1, Šipovača – 1, Sutina - 1, Drinovci – 1. Mladići koji su maturanti, studenti ili radnici (njih 8), u programu su sudjelovali tri dana, a oni koji su učenici 3. razreda srednje škole (njih 10), u programu su sudjelovali samo u subotu. Prvog dana susreta bili su s fratrima i novacima na večeri, upoznali se jedni s drugima, kao i s novacima te poslušali razmišljanje fra Josipa Vlašića nad evanđeoskim tekstom Iv 1,35-47. Dan je završio molitvom krunice ispod humačke odrne. Subota je bila središnji dan MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ovog trodnevnog susreta. Oko 9.00 sati fratri su dovezli mladiće koji su učenici 3. razreda, a fra Bože Milić je došao s postulantima. U 9.30 okupili smo se u dvorani sv. Ante, zapjevali nekoliko duhovnih pjesama, kratko se predstavili, izmolili Franjine Pohvale Bogu te poslušali fra Božino razmišljanje o Samuelovu pozivu. Nakon fra Božina razmišljanja, postulanti su predstavili Postulaturu te je jedan od njih svjedočio o svome pozivu. Vrijeme do ručka bilo je predviđeno za osobne razgovore s mladićima koji su izrazili želju da bi ušli u postulaturu. Nakon ručka, zaigrali su nogometa, a u 15.30 ponovno smo se okupili u dvorani sv. Ante. Fra Drago Vujević održao je prigodno predavanje o Franjinom obraćenju, a nakon njega novaci su predstavili Novicijat te je jedan od njih svjedočio o svom pozivu. U 17.30 molili smo krunicu i Večernju iz Časoslova, a oko 18.15 slavili smo svetu misu u sta- roj humačkoj crkvi. Misu je predvodio i prigodnu propovijed održao fra Slavko Soldo. Nakon mise uslijedilo je bratsko zajedništvo uz roštilj u novačkom dvorištu. U 21.00 sat imali smo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, a oko 21.30 fratri su došli po trećaše i vratili ih njihovim kućama. Nedjelja je bio zadnji dan susreta. Mladići su s novacima u 9.00 sati sudjelovali na župnoj svetoj misi, koju je predvodio fra Josip u koncelebraciji s fra Slavkom. Nakon mise održan je posljednji susret na kojem su mladići s fra Josipom razgovarali o svojim iskustvima života u samostanu. Neki od njih koji su izrazili želju postati časna braća, imali su nakon ovog susreta prigodu osobno razgovarati s fra Damjanom Perićem. Susret je završio ručkom. Opći je dojam svih mladića koji su sudjelovali u programu više nego pozitivan. Kao posebnost su istaknuli mogućnost da razgovaraju s fratrima, objeduju i mole s njima. Također, bilo im je važno što je susret bio u diskreciji (mnogi nisu rekli svojima na kakvu vrstu susreta odlaze). Hvala samostanskom bratstvu, na čelu s gvardijanom fra Velimirom, kao i novačkoj zajednici na Humcu na velikodušnom prijemu i trudu da susret prođe u lijepom ozračju! 25 FRA IVAN SESAR IMENOVAN GENERALNIM VIZITATOROM Mostar, 25. svibnja 2012. (Miriam) Dekretom Generalne uprave Reda, prot. 103499/ S 021-13, od 14. svibnja 2013. godine, fra Ivan Sesar, član Hercegovačke franjevačke provincije, imenovan je generalnim vizitatorom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Vizitator će, sukladno propisima Franjevačkog reda, vizitirati svu braću u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji, sudjelovati u pripremi i predsjedati redovitom provincijskom kapitulu, koji je predviđen na proljeće iduće godine, kao i kapitulskom kongresu koji slijedi nakon kapitula. Fra Ivanu čestitamo na iskazanom povjerenju koje mu je ovom odgovornom službom udijelila Generalna uprava Reda! DUHOVNA OBNOVA U KONJICU: „NOVA“ EVANGELIZACIJA Mostar, 31. svibnja 2013. (Fra I. Skoko) Duhovna obnova za cijelu Provinciju bila je u našem samostanu u Konjicu u srijedu 29. svibnja 2013. Predvoditelj duhovne obnove i predavač bijaše prof. dr. fra Marinko Pejić, član Bosne Srebrene. Na obnovi su sudjelovala tridesetorica braće. Prije molitve Srednjeg časa, kojeg su predvodili novaci, sve nazočne su pozdravili fra Danko Perutina i konjički gvardijan fra Fra Anthony Burnside. Predavanje na temu „Nova“ evangelizacija sustavno je izložio fra Marinko. Nakon što je ocrtao sadašnje stanje u našoj Crkvi i društvu, pokušao je odgovoriti na pitanje: Kako danas dospjeti do ljudi? Rješenje se nadzire u potrebi nadilaženja: 1. funkcionalne koncepcije svećenika/redovnika i 2. koncepta individualizma. A područja djelovanja su: 1. sloboda i solidarnosti i 2. vjera u sekularizmu. Nakon predavanja razvila se pozitivna diskusija. Svetu misu je predvodio fra Marinko, a pjevane dijelove novaci po prvi put samostalno na duhov- nim obnovama. Fra Marinko je propovijedao na temu Evanđelja Mk 10, 32-45. Dok Isus razmišlja o svojoj muci, razapinjanju i smrti apostoli, raspravljaju tko će od njih biti njemu s desna i s lijeva u kraljevstvu Božjem. Nakon objeda braća su razgledala samostan i okoliš iznad samostana. Fra Anthony i fra Petar su braći zahvalili na dolasku. POZIV NA II. SUSRET SVEĆENIKA U BIH Samostan Gorica u Livnu, 18. lipnja 2013. Draga braćo! Svatko od vas dobio je osobno poziv na ovaj Susret svećenika koji će se održati u utorak 18. lipnja 2013. godine u franjevačkom samostanu Gorica u Livnu. Susret započinje u 10.00 sati molitvom Srednjega časa, a cijeli program susreta dobili ste u navedenom pozivu. Organizatori potiču sve svećenike da ovaj Susret bude prioritet nad ostalim poslovima i programima toga dana! Mir i dobro! Fra Miljenko Šteko, provincijal 26 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. SVEĆENIČKO REĐENJE FRA JOSIPA SERĐE ĆAVARA, FRA STANKA ĆOSIĆA I FRA MARIA OSTOJIĆA Mostar, 29. lipnja 2013. (Miriam) Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, u petak 29. lipnja 2013., u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na večernjoj svetoj misi u 18.00 sati, mons. Ratko Perić podijelio je sveti red prezbiterata trojici kandidata Hercegovačke franjevačke provincije. Novoređeni svećenici su fra Josip Serđo Ćavar iz župe sv. Jakova apostola st. u Međugorju, koji je kao đakon boravio Posušju, fra Stanko Ćosić iz župe Presvetog Trojstva u Buhovu, kao đakon boravio u Međugorju, te fra Mario Ostojić, koji je đakonsku godinu proveo u župi i samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu. U koncelebraciji s biskupom su bili fra Miljenko Šteko, provincijal, don Željko Majić, generalni vikar, te još 47 svećenika, kojima su se nakon obreda ređenja priključila i trojica novih misnika, sveukupno 53 koncelebranta. Na početku mise biskup je pozdravio sve nazočne i čestitao im najprije svetkovinu apostolskih prvaka, a mnogim svećenicima i obljetnicu svećeničkog ređenja. Nakon navještaja evanđelja i predstavljanja novoređenika biskupu reditelju i sabranu narodu, uslijedila je prigodna homilija. Biskup je u homiliji govorio o svetima Petru i Pavlu, čiju svetkovinu slavimo i koji su zaštitnici i župe i crkve i samostana u Mostaru. Sveti Petar, prvi među apostolima, prepoznao je Isusa kao Mesiju, Krista-Pomazanika i tako ispovjedio svoju vjeru. Na- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. kon vjeroispovijesti Isus ga je pitao: „Petre, ljubiš li me?“. To je pitanje koje je pratilo Petra i na koje je trebao dati odgovor. Na to pitanje trebaju odgovoriti i ovi novi svećenici, rekao je biskup. A govoreći o svetom Pavlu, naglasio je da je on „dobar boj bio, trku završio, vjeru sačuvao“. Pavao je obišao u to vrijeme gotovo cijeli poznati svijet naviještajući Evanđelje, često u boju s raznoraznim protivštinama, ali je na kraju stekao vijenac – slavu, i to mačem, kao što je Petar križem, naglasio je biskup. Na kraju je provincijal fra Miljenko zahvalio biskupu što je zaredio trojicu novih svećenika, kao i braći u samostanu te bogoslovima koji su stigli iz Zagreba, a izraze radosti i čestitanja uputio je obiteljima novih svećenika, te novoređenicima i svima koji su ih pratili na putu do oltara, napose njihovim odgo- jiteljima. „Draga braćo ređenici, fra Stanko, fra Mario i fra Josipe Serđo! Sjetite se da Gospodin svojim prijateljima nikada nije obećao lagodan život; ali nikad nije izostalo ni ohrabrenje koje uvijek odzvanja sa stranica Svetog pisma: bit ću s tobom“. Nakon lijepog i skladnog liturgijskog slavlja koje je uveličao župni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipović, kao i skladna liturgijska asistencija bogoslova, novaka i postulanata pod ravnanjem fra Stipana Klarića i don Tomislava Ljubana, upriličena je zakuska za svećenike, svećeničke kandidate i časne sestre te obitelji i rodbinu novoređenika u samostanskom klaustru. 27 PREZBITERSKO I ĐAKONSKO REĐENJE U JERUZALEMU FRA ANTONIO ŠAKOTA ZAREĐEN ZA ĐAKONA U JERUZALEMU Jeruzalem, 29. lipnja 2013. Na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla u Jeruzalemu zaređeno je šest prezbitera i sedam đakona, među bogoslovima s Jeruzalemskog teološkog fakulteta koji dolaze iz raznih krajeva svijeta. Jedan od ređenika bio je i naš fra Antonio Šakota, koji je primio sveti red đakonata. Svečano misno slavlje započelo je u 9.00 sati u crkvi sv. Spasitelja u Jeruzalemu i predslavio ga je Nj. Bl. Fouad Twal, jeruzalemski patrijarh latinskog obreda, u koncelebraciji s apostolskim delegatom za Svetu Zemlju mons. Giuseppeom Lazzarottom, novim-starim kustosom Svete zemlje fra Pierbattistom Pizzaballom i s još oko 100 svećenika, među kojima su bili i naš provincijski vikar fra Ivan Ševo i fra Antonijev župnik fra Miro Šego. Na ređenju su nazočili i fra Antonijevi roditelji i braća što je za novoređenika predstavljalo posebnu milost. Valja nadodati da je za prezbitera zaređen i fra Sandro Tomašević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Za tu prigodu stiglo je i stotinjak hodočasnika iz Hrvatske što je samom ambijentu u i oko crkve dalo dodatni pečat. Nj. Bl. Fouad Twal u homiliji je na poseban način naglasio neke vrlo važne elemente o kojima bi novoređenici trebali razmatrati. Prije svega ih je pozvao zahvaljivati Bogu za nezasluženu milost koja im je iskazana. I taj poziv, darovan od Boga, naglašava Twal, ne treba se verificirati samo na polju studija, nego prije svega u služenju narodu kojemu smo poslani naviještati radosnu vijest. Nj. Bl. je progovorio i o stanju u Siriji pozivajući na molitvu za sirijski narod i potičući sve nas na ustrajnost u situacijama koje će biti vrlo teške u našem daljnjem služenju. Fra Antoniju i svim ostalim novoređenicima želimo mir i ustrajnost na njihovu putu. FRA MARIO OSTOJIĆ PROSLAVIO MLADU MISU Mostar, 8. srpnja 2013. (Miriam) U nedjelju 7. srpnja 2013., u župnoj crkvi sv. Jakova apostola starijeg u Međugorju, svoju Mladu misu proslavio je fra Mario Ostojić. Slavlje je započelo procesijskim ophodom. Po dolasku u crkvu mladomisnika su blagoslovili roditelji te je stupio na oltar. Prije samog početka sve je nazoč- 28 ne pozdravio župnik fra Marinko Šakota, zahvalio Bogu za tri ovogodišnje mlade mise u Međugorju i pozvao fra Maria da započne svoju mladu misu. U koncelebraciji su bili provincijal fra Miljenko, ovogodišnji mladomisnici fra Josip Serđo Ćavar, fra Stanko Ćosić, don Filip Pavlović, rodom iz Bijakovića, župa Međugorje, fra Josip Petonjić, fratar konventualac, kolega naših mladomisnika, te još oko trideset svećenika. Propovijedao je fra Bože Milić. Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor Kraljice mira pod vodstvom s. Irene Azinović. Liturgijsku asistenciju s bogoslovima je predvodio fra Slaven Brekalo. Na kraju svete mise mladomisni- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ku je čestitao provincijal fra Miljenko. Čestitke je uputio i njegovoj obitelji, Bijakovićima kao i cijeloj međugorskoj župi. Potom je kratku zahvalu Gospodinu, svojoj obitelji te Provinciji izrekao sam mladomisnik. Na kraju su petorica mladomisnika podijelila mladomisnički blagoslov. Slavlje za obiteljskim stolom nastavljeno je u Majčinom selu u velikoj dvorani sv. Josipa u kojoj se okupilo preko tisuću uzvanika. U dvorani su mladomisnika pozdravili župnik fra Marinko, fra Danko Perutina, zatim predsjednik mjesne zajednice Bijakovići, fra Miro Šego, fra Mate Dragićević, kolega mladomisnik fra Serđo i provincijal fra Miljenko. Posljednji je govorio mladomisnik koji je zahvalio svima koji su ga pratili na putu do oltara, najprije obitelji, bratu i sestri, svojim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgojiteljima u franjevačkoj provinciji, svojim kolegama mladomisnicima te Bijakovčanima i framašima koji su zdušno pomagali u pripremi mlade mise. OBRED POLAGANJA PRVIH ZAVJETA NA HUMCU Mostar, 8. srpnja 2013. (Miriam) U nedjelju 7. srpnja 2013. u samostanskoj crkvi svetog Ante na Humcu, na večernjoj svetoj misi u 19.00 sati, petorica naše braće novaka koja su završili godinu novicijata položili su svoje prve privremene zavjete: fra Hrvoje Ćurčić (župa sv. Franje Asiškog, Bukovica) fra Nikola Jurišić (župa Bezgrješnog Začeća BDM, Posušje) fra Emanuel Letica (župa sv. Franje Asiškog, Bukovica) fra Jozo Mandić (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg) fra Antonio Musa (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg) Misno je slavlje predvodio i prve zavjete novaka primio provincijal fra Miljenko Šteko. U koncelebraciji su bili fra Slavko Soldo, meštar novaka, fra Velimir Mandić i još 20 svećenika te đakon fra Antonio Šakota. Nakon prozivke kandidata koji su se odazvali s Evo me!, uslijedila je homilija u kojoj je provincijal ohrabrio mladu braću i potaknuo na odvažno i ustrajno nasljedovanje svetog Franje. Ovaj korak je važan i već u njemu se krije sjeme ostvarenja poziva i odaziva, ali njime nikako nije sve učinjeno – tražit MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. će se svakodnevna i ustrajna predanja i započinjanja – naglasio je provincijal. Poslije propovijedi novaci su svaki pojedinačno položili svoje prve zavjete u provincijalove ruke, a nakon obreda sva su im braća čestitala. Nakon što položili prve redovničke privremene zavjete, ova braća nastavljaju svoju formaciju na studiju teologije u Zagrebu na jesen. Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor humačkih framaša pod vodstvom fra Branimira Novokmeta, a liturgijskom asistencijom u kojoj su sudjelovali bogoslovi ravnao je fra Tihomir Bazina. Poslije misnog slavlja fratri, rodbina i prijatelji novozavjetovanih nastavili su druženje u samostanskom klaustru. Neka im Gospodin udijeli ustrajnost i mir. 29 OSMORICA NOVAKA OBUKLA HABIT U TOMISLAVGRADU Mostar, 14. srpnja 2013. (Miriam) - U subotu 13. srpnja 2013., na večernjoj svetoj misi u 18.00 sati, na uočnicu sv. Nikole Tavelića, zaštitnika duvanjske spomen – bazilike, redovničko odijelo obukla su osmorica novaka naše Provincije i tako započeli godinu novicijata, odnosno godinu kušnje, razdoblje upućivanja u redovnički život po pravilu sv. Franje. Dva kandidata došla su u novicijat nakon završetka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom: Milan Galić (r. 1994.) iz župe Bezgrješnog Začeća BDM u Posušju Stipe Rotim (r. 1995.) iz župe Krista Kralja u Čitluku. A šestorica su u novicijat ušla nakon provedene godine postulature u samostanu u Mostaru: Luka Baković (r. 1993.) iz župe sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu Luka Ćorić (r. 1993.) iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu Zlatko Ćorić (r. 1990.) iz župe sv. Ivana Evanđelista u Mostaru Renato Galić (r. 1992.) iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu Stipan Šarić (r. 1993.) iz župe sv. Ante Padovanskog u Sutini Lovro Šimić (r. 1993.) iz župe sv. Katarine u Grudama Misno slavlje započelo je procesijskim ophodom te devetnicom sv. Nikoli Taveliću. Prije samog početka nazočne je pozdravio gvardijan fra Ante Pranjić. Svetu misu i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s gvardijanom fra Antom, župnikom fra Gabrijelom Miočem, meštrom postulanata fra Stankom Mabićem, meštrom novaka fra Slavkom Soldom te još oko četrdesetak svećenika. U homiliji je provincijal govorio o svijetu udaljenom od Boga u kojemu u mnogočemu zlo prevladava te je odluka za redovnički poziv i habit veliki znak svjedočanstva za Krista i vječnost. Nakon homilije uslijedio je obred oblačenja započet prozivanjem novaka i njihovim „Evo me!“. Nakon blagoslova habita novacima su u oblačenju pomogli meštri novaka i postulanata te gvardijani i župnici rodnih župa. Potom su sva braća čestitala novim fratrima. Na kraju misnog slavlja riječi pozdrava uputio je i župnik te provincijal koji je čestitao novacima i zahvalio njihovim roditeljima i odgojiteljima i zaželio da sve bude na blagoslov Provinciji i Crkvi. Na misi je pjevao duvanjski župni zbor pod ravnanjem Ivana Sušilovića, a na orguljama je bio fra Zvonimir Pavičić. Liturgijskom asistencijom u kojoj su sudjelovali bogoslovi ravnao je fra Željko Barbarić. Poslije mise fratri, časne sestre, obitelji, rodbina i prijatelji novaka nastavili su druženje u samostanskom klaustru. Nakon toga novaci su sa svojim meštrom krenuli put Humca u novicijat. MLADA MISA FRA STANKA ĆOSIĆA Mostar, 14. srpnja 2013. (Miriam) - U nedjelju 14. srpnja 2013. u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Buhovu svoju Mladu misu proslavio je fra Stanko Ćosić. Svečano 30 misno slavlje započelo je procesijom u 11.00 sati. Prije samog početka fra Stankovi roditelji udijelili su mu blagoslov, a potom je četvero mladih iz župe izvelo pri- godnu recitaciju. Buhovski župnik don Pavo Filipović pozdravio je nazočne, zaželio im dobrodošlicu, izrazio radost zbog mladomisničkog slavlja u Buhovu nakon 27 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. godina, kad je mladu misu slavio fra Petar Topić, te pozvao mladomisnika da započne svetu misu. U koncelebraciji su bili ovogodišnji mladomisnici fra Mario i fra Josip Serđo, provincijla fra Miljenko, župnik don Pavo te još oko trideset svećenika. Fra Stankov propovjednik bio je fra Nikica Devčić, fratar Zadarske provincije. Zaželio je fra Stanku da bude milosrdni Samarijanac ljudima današnjeg vremena, da znadne liječiti mnogovrsne rane svim ljudima, znanima i neznanima. Misno slavlje pjevanjem je uveličao širokobriješki župni zbor pod vodstvom s. Mire Majić. Liturgijsku asistenciju s našim bogoslovima predvodio je fra Branimir Novokmet. Na kraju svete mise mladomisniku je i njegovoj obitelji, posebno majci, čestitao župnik don Pavo, koji je radošću zbog ovog događaja i dirljivim riječima izmamio suze mnogih. Provincijal fra Miljenko čestitke je uputio fra Stanku, njegovoj obitelji i cijeloj buhovskoj župi, ali i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Zürichu odakle se fra Stanko prijavio u Provinciju. Potom je kratku zahvalu Gospodi- nu i svima koji su mu pomagali na putu do svećeništva izrekao sam mladomisnik. A poslije zahvale zamolio je za oprost sve kojima u međusobnim susretima nije pokazao ljubav. Na kraju su trojica mladomisnika podijelila mladomisnički blagoslov. Slavlje za obiteljskim stolom nastavljeno je u restoranu Sunce u Knešpolju. Tu je prikazan i kratki film o fra Stanku koji je napravila njegova sestra. U dvorani su mladomisnika pozdravili međugorski župnik fra Marinko Šakota, fra Tomislav Puljić u ime samostana na Širokom Brijegu, fra Ivan Prusina, župnik u HKM Zürich, fra Petar Topić, u ime svih Bovčana, fra Mario Ostojić, u ime kolega, zatim predsjednik Vlade ZHŽ-e g. Zdenko Ćosić. Posljednji je govorio mladomisnik koji je zahvalio svima koji su ga pratili na putu do oltara, najprije obitelji, bratu i sestri, svojim učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgojiteljima u franjevačkoj provinciji i svojim kolegama mladomisnicima. FRA JOSIP SERĐO ĆAVAR PROSLAVIO MLADU MISU Mostar, 22. srpnja 2013. (Miriam) U nedjelju 21. srpnja 2013. u župnoj crkvi sv. Jakova apostola starijeg u Međugorju, svoju Mladu misu proslavio je fra Josip Serđo Ćavar. Svečano misno slavlje započelo je procesijom u 11.00 sati te, po dolasku u crkvu, roditeljskim blagoslovom ispred oltara. Nakon kratkog župnikovog pozdrava fra Serđo je započeo svoje mladomisničko slavlje u koncelebraciji s tridesetak sveće- nika. Propovjednik na ovoj mladoj misi bio je fra Danko Perutina. Fra Danko je istaknuo da treba i moliti i raditi, da ne zaboravimo moliti, jer s molitvom će biti lakše raditi. Potrebno je biti i Marta i Marija, imati Martine ruke, a Marijino srce. Na kraju svete mise nazočnima se obratio i provincijal fra Miljenko, čestitajući fra Josipu Serđi, njegovoj obitelji i cijeloj međugorskoj župi. Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor Kraljice mira pod MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. vodstvom s. Irene Azinović. Liturgijsku asistenciju s bogoslovima je predvodio fra Slaven Brekalo. Na kraju mise mladomisnici su podijelili mladomisnički blagoslov. Slavlje za obiteljskim stolom nastavljeno je u restoranu „Kaktus“ u Čitluku. U dvorani su mladomisnika pozdravili međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji je bio i voditelj proslave, fra Mate Čilić, Josip Vasilj u ime školskih kolega, fra Milan Lončar, župnik u 31 Posušju, don Ivan Marijanović, salezijanac iz Doljana odakle potječe fra Serđina obitelj, fra Stanko Ćosić, u ime kolega, te fra Serđin djed Filip Marijanović, koji je unuku uz čestitku izrecitirao i nekoliko stihova. Na kraju je po običaju govorio mladomisnik koji je iskoristio ovu priliku za zahvalu. Zahvalio je svima koji su ga molitvom pratili i pomagali mu do ovoga časa, najprije Gospodinu koji ga je pozvao i vodio, te obitelji, roditeljima i braći, Provinciji, župi te kolegama i bogoslovima. Fra Josip Serđo rođen je 15. prosinca 1986. u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja ove godine u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Mladomisnički moto mu je: „Koje li nade u pozivu njegovu.“ (Ef 1, 18). Svoju službu nastavlja u župi Bezgrješnog Začeća BDM u Posušju. POSJET NUNCIJA LUIGIA PEZZUTA FRANJEVAČKOM SAMOSTANU U MOSTARU Mostar, 24. kolovoza 2013. (Miriam) U subotu 24. kolovoza 2013. provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, fra Miljenko Šteko, u svojstvu predsjednika Vijeća franjevač- kih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u prostorijama Provincijata u Mostaru, primio je apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini, mons. Luigia Pezzuta sa suradnicima. Susretu su, među ostalima, nazočili i s. Ivanka Miha- ljević, potpredsjednica VFZ-a, te veleposlanica BiH pri Svetoj Stolici, gđa. Slavica Karačić. Tematski je susret bio obilježen dosadašnjim djelovanjem i novim inicijativama VFZ-a. U 12.00 sati mons. Pezzuto je predsjedao misnome slavlju u kapelici franjevačkoga samostana, na kojem su nazočili novaci Provincije te članovi OFS-a i Frame. Pod sv. misom mons. Pezzuto održao je homiliju na temelju misnog Evanđelja. Naglasio je tri točke: 1. važnost evangelizacije; 2. poteškoće u evangelizaciji koje svaki navjestitelj mora prihvatiti i 3. osobni odnos s Isusom koji bi trebao nositi obilježje čovjekove pravednosti, iskrenosti i dobre volje. Prije polaska iz Mostara nuncij je pohodio i Provincijsku knjižnicu. Želimo mu Božji blagoslov i uspjeh u budućem životu i radu. 32 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. PROVINCIJSKI KAPITUL (Mostar, 9.-13. IV. 2013) FRA ROZO BRKIĆ član Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda - Zagreb, po odredbi Generalnog definitorija generalni vizitator i predsjednik Provincijskog kapitula Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM - Mostar SAZIV PROVINCIJSKOG KAPITULA 2013. Draga braćo, uz Gospodnju pomoć i zagovor Marije, kraljice našega Reda, obavio sam generalnu kanonsku vizitaciju vaše časne Provincije. U toj službi veliku pomoć pružio mi je tajnik fra Josip Vlašić, na čemu mu iskreno bratski zahvaljujem. Ponovno od srca zahvaljujem i svima vama, braćo, za iskazano povjerenje i bratsku ljubav i otvorenost koju ste mi pokazali za vrijeme kanonske vizitacije Provincije. Zahvaljujem svakom koji je svojim pismom, sugestijom, za vrijeme vizitacije, ali i na našim regionalnim susretima, ili na bilo koji način dao svoj doprinos u pripremi Kapitula, osobito Povjerenstvu za pripravu Kapitula. Ponavljam, jedan dio posla je obavljen, a sada je pred nama velika odgovornost da kroz slavljenje provincijskog kapitula izaberemo novu upravu i odredimo smjer života i rada Provincije vodeći računa o smjernicama naše Generalne uprave. Slavlje Provincijskog kapitula je izvanredna prilika da sve ovo što smo promišljali i što se dogodilo još jednom zajednički vrednujemo i tražimo nove načine i prilike za svekoliki rast u odgovornosti za bratski život i evangelizaciju. Neka nas kao i do sada vodi svjetlo i mudrost Duha Svetoga, prati zagovor našega oca Franje i prožima bratsko ozračje. Vjernost franjevačkom pozivu i zahtjev da proničemo znakove vremena kroz koje prolazi Provincija, stavlja pred nas ozbiljnu i zahtjevnu zadaću koju možemo cjelovito izvršiti samo uz Gospodnju pomoć i zauzimanje svakoga brata. Kao plod rada Povjerenstva za pripremu Kapitula uskoro ćete svi koji sudjelujete u radu Kapitula dobiti radnu mapu da se možete što bolje pripremiti za sam rad na Kapitulu. Nakon vašega predlaganja od Generalnog definitorija zatražio sam odobrenje četvorice kandida- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ta za službu provincijalnog ministra (PS čl. 74, 3), a Generalni je definitorij dopisom od 13. veljače 2013. godine, prot. 103570/S 062-13 odobrio sljedeću braću (navedeno abecednim redom): Radoš Branko Ružić Dragan Sesar Ivan Šteko Miljenko. U međuvremenu obavili smo pripremne radnje, odnosno pripremne sjednice za Kapitul (upućujem tu na provincijsko glasilo “Mir i dobro”, XLIV, 3, 2012, str. 10 i 11), kao i izbor deputata. Stoga ovim okružnim pismom sazivam redoviti provincijski kapitul od 9. do 13. travnja 2013. godine u samostanu u Mostaru. Na provincijski kapitul pozivam (PS čl. 72) a) Članove po pravu: Fra Ivan Sesar, provincijal Fra Miljenko Šteko, provincijski vikar Fra Ivan Dugandžić, definitor Fra Mićo Pinjuh, definitor Fra Iko Skoko, definitor Fra Miro Šego, definitor Fra Danko Perutina, definitor Fra Bože Milić, provincijski tajnik Fra Zdenko Karačić, provincijski ekonom Fra Ljubo Kurtović, tajnik za odgoj i obrazovanje Fra Jozo Grbeš, kustos Kustodije Fra Ivan Prusina, provincijski delegat za Zap. Europu Fra Ante Pranjić, gvardijan Fra Velimir Mandić, gvardijan Fra Draženko Tomić, gvardijan Fra Sretan Ćurčić, gvardijan 33 b) Izabrane kapitularce: 1.Fra Mate Dragićević 2.Fra Branimir Musa 3.Fra Robert Jolić 4.Fra Stanko Mabić 5.Fra Svetozar Kraljević 6.Fra Josip Vlašić 7.Fra Ivan Ševo 8.Fra Mate Logara 9.Fra Vinko Kurevija 10.Fra Branko Radoš 11.Fra Željko Grubišić 12.Fra Miljenko Mića Stojić 13.Fra Tomislav Puljić 14.Fra Velimir Bagavac 15.Fra Dario Dodig 16.Fra Marin Šakota 17.Fra Dane Karačić 18.Fra Josip M. Katalinić Gore navedena braća neka dođu 09. travnja 2013. godine u samostan u Mostaru na otvaranje Kapitula koji će započeti svetom euharistijom u 9:00h. Ovo se okružno pismo šalje svim kapitularcima izbornicima, svim samostanima, rezidencijama i kućama samostanskog područja Provincije, te svoj braći koja žive i rade izvan Provincije i u inozemstvu. U svim kućama Provincije sazivno okružno pismo treba pročitati javno i istaći na vidno mjesto (PS čl. 75, 2). Nastavite uključivati u svoje zajedničke i osobne molitve i molitvu za Kapitul. Nadalje, potičem svu braću da na početku Kapitula u svojim kućama slave jednu misu De Spiritu Sancto. Mir i dobro! U Zagrebu, 8. ožujka 2013. fra Rozo Brkić, generalni vizitator i predsjednik Kapitula GENERALNI DEFINITORIJ POTVRDIO KANDIDATE ZA SLUŽBU PROVINCIJALNOG MINISTRA Generalni definitorij na svojoj je izvanrednoj sjednici 13. veljače 2012. provjerio rezultate glasovanja drugog kruga za službu provincijalnog ministra te potvrdio (prot. 103570/S 062-13) četiri kandidata »in ordine alfabetico«: 1. RADOŠ, FRA BRANKO 2. RUŽIĆ, FRA DRAGAN 3. SESAR, FRA IVAN 4. ŠTEKO, FRA MILJENKO Svaki svečano zavjetovani brat s pravom glasa dobit će ovih dana glasovnicu s uputama za izbor provincijalnog ministra. IZMJENA I DOPUNA STATUTA PROVINCIJE U dopisu fra Roze Brkića, generalnoga vizitatora Provincije, stoji, između ostaloga, da je imenovana Komisija za izmjenu i dopunu Statuta Provincije. Za pročelnika Komisije izabran je fra Miljenko Šteko, a za članove fra Dragan Ružić i fra Mate Logara. Komisija treba, čuvši mišljenje braće Provincije, do provincijskoga Kapitula sačiniti, te Kapitulu na odobrenje dostaviti čistu verziju prijedloga izmjena i dopuna Statuta Provincije, usklađenih s Generalnim Statutima. Mole se sva braća da, ukoliko imaju prijedloga izmjena i dopuna Statuta Provincije, to dostave (može i elektroničkim putem) u Tajništvo Provincijalata do 15. veljače 2013. Mostar, 28. 1. 2013. 34 fra Miljenko Šteko MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. KOMISIJA ZA REVIZIJU SPISA U utorak, 12. ožujka Komisija za reviziju kapitulskih spisa održala je sastanak u samostanu u Mostaru. Pročelnik Komisije je fra Ivan Dugandžić, a članovi su fra Oton Bilić i fra Bože Milić. Zadatak Komisije je pregledati sve pristigle spise prije nego budu uvršteni u kapitulske materijale. S obzirom na veliku razliku u opsegu i informativnosti izvješća, odlučili smo zamoliti braću da budu koliko-toliko ujednačena. Stoga Te molimo da pošalješ sažeto trogodišnje novčano izvješće (do dvije stranice) o primicima i izdacima najkasnije do nedjelje, 17. ožujka 2013. U MOSTARU ZAPOČEO KAPITUL HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE Mostar, 9. travnja 2013. (Miriam) – U samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru započeo je redoviti kapitul Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Kapitul je započeo misnim slavljem u 9 sati koje je predvodio mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup, u koncelebraciji s generalnim vizitatorom naše provincije i predsjednikom Kapitula fra Rozom Brkićem, provincijalom fra Ivanom Sesarom, te s ostalim kapitularcima, njih 33. Prije početka mise riječi pozdrava i dobrodošlice Biskupu uputio je generalni vizitator. Na Kapitulu će se ispitati stanje i djelatnosti braće u Provinciji u proteklom vremenu te dati usmjerenje za budućnost. Na Kapitulu će se također izabrati nova uprava provincije. Kapitul traje od 9. do 13. travnja. IZABRANA NOVA UPRAVA HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE Mostar, 10. travnja 2013. (Miriam) – Na redovitom kapitulu Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM koji se održava u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013., pod predsjedanjem fra Roze Brkića, generalnog pohoditelja i predsjednika Kapitula, izabrana je nova uprava provincije. Za provincijalnog ministra izabran je fra Miljenko Šteko. Provincijalni vikar je fra Ivan Ševo. Definitori: Fra Mićo Pinjuh Fra Branimir Musa Fra Željko Grubišić Fra Dario Dodig Fra Tomislav Puljić Novoj upravi želimo Božji blagoslov i uspjeh u odgovornoj službi koju im je zajednica povjerila. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 35 ČESTITKA KAPITULARACA GENERALNOM MINISTRU FRA JOSÉU RODRÍGUEZU CARBALLU Dragi naš FR. JOSÉ, Mi članovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, sabrani na redovitom kapitulu koji se održava u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013., pod predsjedanjem fra Roze Brkića, generalnog pohoditelja i predsjednika Kapitula, izražavamo svoju radost što ste od Njegove Svetosti pape Franje, izabrani za tajnika Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života. Ne možemo a da i ovom prigodom ne iskažemo duboki i iskreni osjećaj zahvalnosti za sve što ste Vi kao Generalni ministar učinili za našu Provinciju. Obećajemo Vam posebnu duhovnu blizinu na dan Vašega biskupskog ređenja, koje je predviđeno za 18. svibnja, na Uočnicu Duhova u Santiagu de Composteli. Neka Vas u Vašoj novoj odgovornoj službi prati zagovor našega oca Franje! Preporučamo se u Vaše molitve! Braća okupljena na Provincijskom kapitulu u Mostaru (9.-13. travnja 2013.) ZAHVALA PREDSJEDNIKA BK BIH EX-PROVINCIJALU HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE Sarajevo, 12. travanj 2013.- Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je, 12. travnja zahvalu dosadašnjem provincijalnom ministru Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije dr. fra Ivanu Sesaru. Zahvalu biskupa Komarice prenosimo u cijelosti: Mnogopoštovani oče fra Ivane! U ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i u osobno ime želim Vam zahvaliti za Vašu bratsku suradnju i otvorenost tijekom Vašeg obnašanja službe provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Uvjeren sam da ste se kao provincijal susretali s brojnim poteškoćama koje ste, kako se meni čini, dosta uspješno i umješno rješavali njegujući mir i suradnju u Vašoj franjevačkoj zajednici, ali i u biskupijama u kojima franjevci Vaše Provincije djeluju. Hvale je vrijedan i Vaš dragocjeni doprinos u radu Mješovitog povjerenstva za provedbu Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i dodatnog protokola na Temeljni ugovor. Raduje me da ćete, koliko mi je poznato, i dalje biti član spomenutog Povjerenstva. Želim da Vam u životu i djelovanju uvijek bude uzor utemeljitelj Vaše drage franjevačke zajednice sveti Franjo iz Asiza, ljubitelj Krista raspetoga i obnovitelj Njegove Crkve koju je ljubio svim srcem noseći mir svakom čovjeku i svakom stvorenju. Zazivajući na Vas obilje Božjeg blagoslova po zagovoru svetog Franje, srdačno Vas pozdravljam! ČESTITKA PREDSJEDNIKA BK BIH NOVOM PROVINCIJALU HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE „U ime biskupa BK BiH i u osobno ime slobodan sam uputiti Vam srdačne čestitke i najbolje želje“ Sarajevo, 12. travanj 2013.- Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je, 12. travnja čestitku novom provincijalnom ministru Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije dr. fra Miljenku Šteki izabranom na redovitom provincijskom kapitulu koji se održava u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013. Čestitku biskupa Komarice prenosimo u cijelosti: 36 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Mnogopoštovani provincijale fra Miljenko! U ime biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i u osobno ime slobodan sam uputiti Vam srdačne čestitke i najbolje želje u povodu povjerenja koje su Vam iskazala Vaša braća franjevci izabravši Vas za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Jamčim Vam svoje molitve da svoju odgovornu službu u ovom vremenu, tako bremenito brojnim izazovima, i u Crkvi na tim prostorima gdje je posijana klica nepovjerenja i razdora, mognete biti nositelj i graditelj mira koji daruje Knez mira i zajedništva utemeljenog na Kristu uskrslome u Njegovoj Crkvi po kojoj se i danas svijetu naviješta radosna vijest spasenja. Želja mi je da Vam u životu i djelovanju uvijek bude uzor utemeljitelj Vaše drage franjevačke zajednice sveti Franjo iz Asiza, ljubitelj Krista raspetoga i obnovitelj Njegove Crkve koju je ljubio svim srcem noseći mir svakom čovjeku i svakom stvorenju. Izražavam Vam otvorenost za suradnju na putu nove evangelizacije ponajprije nas samih, onih s kojima surađujemo i koji su, kao i mi, pozvani i poslani propovijedati i svjedočiti blagu vijest o kraljevstvu Božjem, ali i svih koji su oprani krsnom milošću kako bi bili istinski zahvaćeni Božjom spasiteljskom riječju i Svetim Duhom. Također će me radovati svaka suradnja na izgradnji društva i ove ratom i grijehom ranjene zemlje. Zazivajući na Vas i na cijelu povjerenu Vam franjevačku zajednicu u Hercegovini i po svijetu obilje Božjeg blagoslova po zagovoru svetog Franje, srdačno Vas pozdravljam! (kta) ZAVRŠEN KAPITUL HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE Mostar, 13. travnja 2013. (Miriam) – Danas je svečanom misom zahvalnicom u 12 sati zatvoren Kapitul provincije koji se održavao u samostanu u Mostaru od 9. do 13. travnja 2013. Misno slavlje predvodio je fra Rozo Brkić, generalni pohoditelj i predsjednik Kapitula u koncelebraciji s fra Miljenkom Štekom, provincijalom, fra Ivanom Ševom, provincijalnim vikarom i ostalom braćom kapitularcima. Predvoditelj je u homiliji uputio riječi zahvale za bogato iskustvo susreta s fratrima Hercegovačke provincije te je svu braću i novu Provincijsku upravu ohrabrio i potaknuo da i dalje nastave svjedočiti i djelovati u duhu svetog Franje. Na kraju misnog slavlja nekoliko riječi uputio je i fra Miljenko Šteko, provincijal, pozvavši sve da zajedničkim snagama izgrađuju bratsko ozračje kako bi mogli odgovoriti na potrebe i zahtjeve vremena u kojem živimo i vjernika koji su nam povjereni, te je zahvalio na povjerenju koje su mu braća iskazala. Potom je i fra Rozo zahvalio prethodnim dvjema upravama na čelu s bivšim provincijalom fra Ivanom Sesarom za zauzeto djelovanje za dobro Provincije. Misa je završila zahvalom Bogu i pjevanjem Te Deum. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 37 38 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 39 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE FRA ČASTIMIR MAJIĆ PROSLAVIO 99. ROĐENDAN Chicago, 9. siječnja 2013. (fra Jozo G.) - U franjevačkom samostanu Sv. Ante u Chicagu proslavljen je jedinstveni dan. Naime, u srijedu, na 9. dan mjeseca siječnja 2013. dr. fra Častimir Majić navršio je 99. godina života. Fra. Častimir Majić je rođen 9. siječnja 1914. godine u Vitini. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevcem je postao u franjevačkom samostanu na Humcu god. 1933. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Mostaru i Rimu. Svećenik je postao 4. lipnja 1939. u Mostaru. Godine 1941. napušta Domovinu i odlazi u Njemačku na sveučilište u Freiburg na studij germanistike. U vrijeme studija pastoralno se brinuo za slovenske i hrvatske iseljenike u više njemačkih gradova. Na spomenutom sveučilištu postigao je dva akademska naslova: doktorat iz filozofije (1946.) i doktorat iz teologije (1951.). Godine 1951. se seli u Chicago, USA. Ubrzo nakon dolaska biva imenovan urednikom Hrvatskog 40 tjednika “Danica.” Na toj dužnosti ostaje deset godina. Idućih 18 godina odlazi služiti Hrvatima u župama u St. Louis-u, New Yorku i Milwaukeeu, da bi nakon pastoralnog rada 1978. godine opet imenovan urednikom Hrvatskog tjednika “Danica.” Tu je opet ostao 10 godina. Obnašao je dužnost kustosa Hrvatske franjevačke kustodije za USA i Kanadu,te gvardijana u Chicagu. Fra Častimir je ostavio duboki trag i u hrvatskom nacionalnom životu američkih Hrvata. Politički je djelovao kroz: Ujedinjene Hrvate Amerike i Hrvatsko narodno vijeće. Dugo godina obnašao je dužnosti predsjednika Saveza hrvatskih svećenika za Ameriku i Kanadu. Uređivao je više godina Hrvatski Katolički Glasnik i Hrvatski Kalendar. Jedan je od utemeljitelja “Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu”. Pisac je nekoliko knjiga, posebice sjećanja na poginule franjevce, te osobnih životnih zapisa, te stotine članaka. Njegova intelektualna aktivnost kroz desetljeća ostala je dosljedna, memorija istančana i um oštar. Fra Častimir bijaše i ostaje jedinstvena osobnost hrvatskog franjevačkog svijeta. Dugi hod desetljećima i kontinentima, pun iskustava zapisanih i ispričanih, podataka enciklopedijskih i imena nikada zaboravljenih, satkanih svi u jedno ime: fra Častimir! I tako je stigla srijeda, 9. siječnja 2013. Kada se sastasmo u franjevačkom samostanu, fra Častimirovu domu još od početka 50tih, svečano bijaše, a čestitkama pristiže i ugodno pismo provincijala fra Ivana Sesara, pozdravi kardinala Chicaga, rodbine iz Vitine i braće po svijetu. Telefoni su zvonili i dalje za ovog starca kojega ne može nitko zaboraviti. Ugodno je bilo vidjeti vedar duh u 99. godini. Uz pjesmu braće, i sestara fra Ivičinu i Mariovu gitaru bijaše vrlo veselo. I zajedno nastavljamo hodati dalje pišući jedinstvenu povijest te gledajući naprijed, kao što na rođendanskoj torti bijaše upisano: “skoro 100.!” MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ŽUPA SV. LUCIJE U TROYU (SAD) PREDANA BISKUPIJI Mostar, 10. siječnja 2013. (Miriam) - Poradi nedostatka osoblja u Kustodiji na Kustodijskom kapitulu iz 2009. zaključeno je da se u dogledno vrijeme povuče iz župe svete Lucije u Troyu, Detroit-Michigan, i da se župa preda Biskupiji na upravljanje. Posljednji župnik u Troyu bio je fra Zvonko Kutleša. Na službu župnika stupio je 26. listopada 2010. Međutim, zbog zdravstvenog stanja, fra Zvonko se povukao u samostan u Chicago 9. ožujka 2011. Do predaje biskupu župu je opsluživao fra Filip Pavić. Konačna predaja župe bila je početkom 2013. godine. STEPINČEVO U NEW YORKU New York, 11. veljače 2013. - U nedjelju, 10. veljače 2013. u hrvatskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku svečano je proslavljen dan blaženoga Alojzija Stepinca. Svetu misu je predvodio prvi vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini biskup Dr. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju župnika fra Nikole Pašalića, župnog vikara fra Dražana Borasa te svećenika Vrhbosanske nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u New Yorku, don Tomislava Mlakića i don Ivana Lovrića. Nakon pozdrave i dobrodošlice koju je župnik fra Nikola Pašalić uputio biskupu Vukšiću, započelo je MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. svečano euharistijsko slavlje u kom su, na poseban način, sudjelovali mladi župne zajednice okupljeni u Kolo Grupu i Hrvatsku Školu pod imenom „Kardinal Stepinac“. Na sv. Misi bili su nazočni diplomatski predstavnici Republike Hrvatske pri stalnoj misiji pri Ujedinjenim narodima te djelatnici Generalnog konzulata u New Yorku. Dio nadahnute biskupove propovijedi donosimo i ovdje: „Kršćanski mučenici nisu umirali zbog smrti kao takve, već zato da donesu rod. A to donošenje roda njihovu smrt za nas pretvara u mjesto nade. 41 Blaženi Stepinac, po svojoj vjernosti i umiranju, po obilatu rodu koji je donio jer je, pavši na hrvatsku zemlju, u njoj umro za sve nas, koji vjerujemo u Isusa, pretvorio se u učitelja nade. Francuski mislilac, svećenik i isusovac, Teilhard de Chardin u svoje vrijeme je rekao: „Svijet će pokloniti svoje povjerenje onima koji će mu umjeti pobuditi nadu.“ I u tome je imao posvema pravo. Stoga, ako se sjetimo povjerenja koje je Hrvatski narod poklanjao Stepincu i dok još uvijek nije bio proglašen blaženim, onda se smije kazati da je to bilo zato što je on narodu na čije je čelo bio postavljen uporno budio nadu, dapače darivao nadu. Nadu koja je izlazila iz njegove unutrašnje slobode koju je hranila snaga njegovih uvjerenja. Bila je to nada od koje je sam živio. Zapravo bila je to vjera u Isusa Krista i vječni život koje ne može ugroziti nikakvo trunjenje na zemlji, pa ni ono u zatvorskoj ćeliji u Lepoglavi. Upravo suprotno, to je nada koja je izrasla upravo na tome umiranju, kako bi rekao Isus. Stepinčevo pouzdanje u Gospodina zaista je bilo čudesno veliko. U općoj „noći“ koja je, malo nakon njegova imenovanja biskupom, u obliku različitih stradanja i progona zahvatila njegov narod i Crkvu, i nadživjela Stepinčev odlazak s ovoga svijeta, mogla ga je održati samo njegova unutrašnja sloboda iz koje je rasla nada koju je prenosio i na druge. Njegova nada, koju je utemeljeno gajio i koju je prenosio na druge, protezala se usporedno i na narodno i na crkveno biće. Znao je da Crkva Kristova živi samo u životima konkretnih ljudi, te se pojavljuje kao zbroj pojedinaca koji uvijek pripadaju konkretnom narodu. Znao je da nema slobodna vjernika bez slobodna čovjeka i da nema slobodne Crkve Kristove bez slobodna naroda. Znao je da je Crkva onakva kakvi su ljudi, i da je Crkvi onako kako je ljudima. Ako se sjetimo onoga „tužnoga procesa“ protiv njega, vidimo da je u cijeloj sudnici, iako osuđen više negoli itko drugi, jedini posvema slobodan bio upravo Stepinac. A najzarobljeniji bili su upravo oni koji su ga osudili. Dapače, što god je ta „noć“ bivala tamnija, Stepinčeva je zvijezda postajala sjajnija. Sjajna kao zvijezda Danica koja je u ona davna doba 42 pogane s istoka dovela da se poklone Gospodinu. Danas također trebamo postaviti pitanje koje su poruke blaženoga Alojzija nama? Što ga čini aktualnim našoj generaciji vjernika? Svjedočeći o svojoj unutrašnjoj slobodi, iz koje su proizlazili i njegov stav i govor, kazao je u sudnici: „Na sve tužbe koje su ovdje protiv mene iznesene odgovaram, da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti ni apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti. (…) A što se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.“ Mirna savjest je najljepša zastava, a čisto srce najljepši grb koje se može istaknuti kao najbolju legitimaciju katoličkoga vjernika u bilo kojemu narodu, pa tako i u hrvatskom. Mirna savjest i čisto srce, koji su Stepincu omogućili da svijetli u toj dugoj „noći“ Crkve i naroda, poziv su za nasljedovanje. Stepinac je bio osuđen i zato što se hrabro suprotstavio pokušajima da se u Katoličkoj crkvi među Hrvatima izazove neposluh prema svetom ocu papi i tako naruši crkveno jedinstvo. On ne samo da nije prihvaćao takve pokušaje već je, braneći da sveta, apostolska i katolička Crkva zaista bude također jedna, postao svijetli primjer mučenika jedinstva Crkve. Kao graditelj jedinstva Crkve oko njezinih zakonitih poglavara jest primjer za nasljedovanje i ovdje gdje smo se okupili. Osim toga, Stepinac je živio u vrijeme kad su mnogi nevini stradali. Mnogi su u ono vrijeme umirali na način kršćanskih mučenika. Među njima sigurno je bilo i onih koji zaslužuju čast oltara. Na nama je samo da ih otkrijemo i Crkvu uvjerimo u njihovu svetost. Stepinčevo proglašenje blaženim poziv je svima nama da to uradimo“, rekao je biskup Tomo u svojoj homiliji. Poslije mise upriličen je kulturni program u dvorani pastoralnih okupljanja gdje su članovi Kolo grupe i Hrvatske škole izveli program za ovaj dan. Biskup se nakon toga sastao osobno s brojnim vjernicima ove župe. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. NOVI GENERALNI MINISTAR U CHICAGU Chicago, 28. svibnja 2013. (Fra J. Grbeš) U franjevačkom samostanu sv. Ante u Chicagu braća su se susrela s novim generalnim ministrom, fra Michaelom Perryjem. Bijaše ugodno susresti novoga generala našega Reda, koji je kao generalni vikar već posjećivao našu zajednicu, te neke od naše braće poznaje iz prijašnjih susreta. Bio je na poseban način oduševljen vitalnošću i svježinom našeg najstarijeg člana, fra Častimira Majića. Fra Častimiru je darovao i dar te ga zamolio da ga blagoslovi. U razgovoru bijaše govora i o našoj zajednici te o braći koju on osobno poznaje. Budući da je Fra Michael iz Provincije Srca Isusova koja obuhvaća i Chicago, obećao je i ponovne susrete s nama na istom mjestu, u skoro vrijeme, kada bude dolazio na ove prostore. Susret je završen molbom za zajednički blagoslov, naš njemu i njegov nama. FRA VESELKO KVESIĆ – SREBRNI JUBILEJ (Fra Jozo Grbeš) Fra Veselko Kvesić proslavio je svoj srebreni svećenički jubilej u nedjelju 30. lipnja 2013. Za svećenika ga je zaredio mostarski biskup msgr. Pavao Žanić, 29. lipnja 1988. godine u Mostaru. Fra Veselko je iste godine otišao u Kustodiju Svete Obitelji te djelovao na župama u Norvalu, West Allisu, New Yorku i Chicagu. Od godine 1994. župnik je hrvatske župe Majke Božje Zaštitnice putnika u Sault Ste Marie u Kanadi. Svečano misno slavlje u nedjelju 30. lipnja u župnoj crkvi predvodio je fra Veselko u koncelebraciji s mjesnim biskupom Jean-Louis Plouffeom (koji je ponizno inzistirao da fra Veselko danas predvodi misno slavlje), kustosom fra Jozom Grbešom, fra Pavom Maslaćem, fra Markom Puljićem, fra Ljubom Lebom, fra Nikolom Pašalićem i fra Ivicom Majstorovićem. Fra Ljubo Lebo je ugodno propovijedao o značenju MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. i smislu svećeništva te o fra Veselkovoj predanosti svome zvanju. Biskup Plouff je putovao 600 km kako bi u ovaj dan bio s fra Veselkom. Vrlo je srdačno i s puno ljubavi govorio o fra Veselkovu radu u ovoj zajednici kroz skoro 19 godina. Njegova veličanstvena pohvala fra Veselkovu radu i iskrena zahvalnost bila je vidljiva u svakoj njegovoj riječi. Posebno mu je zahvalio za brigu oko triju župa koje fra Veselko pastorizira (na prostoru više od 100 km) te je izrazio veliku zahvalnost hrvatskim franjevcima koji već nekoliko desetljeća rade predano u njegovoj biskupiji. Nakon svete mise župljani su pripremili svečani banket na kojem se okupilo oko 300 župljana i prijatelja. Ugodno je bilo čuti riječi hvale, ljubavi i zahvalnosti fra Veselkovu svećeničkom radu u ovom gradu od oko 80-ak tisuća ljudi. Fra Veselkova predanost, točnost, franjevačka briga za sve stvoreno, iskrena ljubav prema svakome bez obzira odakle dolazio, vrlo je inspirativna. To se moglo tako dobro osjetiti ovom prigodom te doživjeti i na fra Veselkovim kratkim riječima zahvale. Ljubav je uvijek najvidljivija kada joj nisu potrebne riječi. 43 SV. ANTE U CHICAGU Chicago, 22. lipnja 2013. (Fra J. Grbeš) Od samog početka života samostana sv. Ante u Chicagu, ranih pedesetih, slavljen je uvijek ovaj voljeni franjevački svetac. I ove godine bijaše tako. Priprema je bila devetnicom te svečano slavlje na njegov 13. dan mjeseca lipnja. Sv. misu na otvorenom, na prostoru franjevačkog samostana predvodio je don Damir Stojić iz Zagreba, zajedno s braćom franjevcima iz Chicaga i Wisconsina. Don Damir je govorio o snazi inspiracije koju ovaj franjevački svetac nakon dugih stoljeća još uvijek daruje svijetu. Govoreći o vrijednosti svetoga, o vrijednostima koje proizlaze iz svetoga, don Damir je naglašavao važnost poznavanja svetaca i općenito kršćanskog odnosa prema živo- 44 tu, zapovijedima i vrijednostima. Svečano misno slavlje uveličao je zbor mladih studenata iz Zagreba. Nakon svete mise slijedilo je zajedništvo, osvježenje, nastup djece Hrvatske škole „Kardinal Stepinac“, dvije postavljene izložbe hrvatskih umjetnika i radosno druženje puka s franjevcima. Slavlju se na otvorenom pridružio i najstariji član Kustodije, dr. fra Častimir Majić. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. NAŠI POKOJNICI PREMINUO FRA LJUBO VLAŠIĆ Mostar, 25. travnja 2013. (Miriam) – Danas u poslijepodnevnim satima u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, nakon teške bolesti, opremljen svetim sakramentima, preminuo je fra Ljubo Vlašić, rođen 1942. godine. Fra Ljubo je preminuo u 72. godini života, 51. godini redovništva i 44. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i misionara za Hrvate u Švicarskoj. Posljednjih deset godina života proveo je u samostanu sv. Ante na Humcu. Fra Ljubo je bio župni vikar u Konjicu, 1970. -1972. Župni vikar u Tomislavgradu, 1972.-1974. Tajnik Naših ognjišta, 1973.-1976. Župnik u Seonici,1978.-1984. Misionar u HKM u Baselu, Švicarska, 1984.-1991. Župni vikar u Drinovcima, 1992.-2000. Župni vikar u Veljacima, 2000.-2003. Župni vikar na Humcu od 2003. do smrti. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo sutra, u petak 26. travnja u crkvi sv. Ante na Humcu od 9 sati. Sprovodni obredi započet će sv. Misom zadušnicom istoga dana u crkvi na Humcu u 16.00 sati. Pokop će biti na Novom groblju na Humcu gdje će fra Ljubo biti pokopan u fratarsku grobnicu. . Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SPROVOD FRA LJUBE VLAŠIĆA Mostar, 27. travnja 2013. (Miriam) – U petak, 26. travnja 2013., na Novom groblju na Humcu, u fratarsku grobnicu sahranjen je MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. fra Ljubo Vlašić. Fra Ljubo je preminuo u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, nakon teške bolesti, u četvrtak, 25. travnja u 72. godini života, 51. godini redovništva i 44. godini svećeništva. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u crkvi u petak od 9.00 sati. Sprovodni obredi započeli su u 16 sati u samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu sv. Misom zadušnicom. Misno slavlje predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal, u koncelebraciji s fra Velimirom Mandićem, gvardijanom, don Željkom Majićem, generalnim vikarom te još 62 svećenika. Provincijal je u homiliji izrazio sućut obitelji i rodbini pokojnog fra Ljube, te Bogu zahvalio za sve dobro koje je fra Ljubo kao svećenik učinio, naviještajući i slaveći svete sakramente u župama u kojima je djelovao te je dodao da one ljudske slabosti, koje svi nosimo, pere krv Jaganj- 45 čeva po kojoj jedino postajemo čisti. „U ovom času ovoga iznenadnog rastanka od subrata i svećenika fra Ljube, ne mogu pronaći ništa prikladnije nego pogled svakoga od nas usmjeriti na križ Isusov. Križ koji skuplja i sažima sve naše slabosti, boli i smrti - one koje dolaze po nekom redu oslabljena tijela ili ovako iznenadne. Križ nam, osobito u ovom uskrsnom vremenu, pomaže shvatiti ono o čemu je sveti Franjo govorio, pomaže otvoriti oči za onu drugu dimenziju, za dimenziju vječnosti u koju je naš fra Ljubo već ušao.“ Na kraju misnog slavlja od pokojnog fra Ljube oprostili su se don Željko Majić u ime Ordinarijata, fra Željko Grubišić u ime rodne župe Gorica te fra Velimir Mandić, humački gvardijan. Fra Velimir je opisao posljednjih nekoliko dana fra Ljubina života na Humcu te one koje je proveo u mostarskoj bolnici i zahvalio osoblju SKB Mostar koje se svesrdno brinulo o njemu, kao i osoblju iz Doma Zdravlja u Ljubuškom. Nakon govora i misnog blagoslova, provincijal je izmolio posljednje preporuke za pokojnika i blagoslovio lijes. Novaci su poni- jeli križ, sliku i cvijeće, fratri i rodbina lijes, te se povorka svećenika, fratara, časnih sestara i naroda uputila ka groblju. Nakon blagoslova groba lijes je uz pjesmu Kraljice neba spušten u fratarsku grobnicu na Novom groblju na Humcu. NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 25. Aprilis 2013. in Mostar, in nosocomio publico, pie in Domino obiit R. P. LJUBO VLAŠIĆ de Sovići, ex-cappellanus, ex-parochus, ex-missionarius in Helvetia, anno vitae 72, religionis 51 et sacerdotii 44. Sepultus est in coemeterio Novo groblje in Humac. Govor don Željka Majića, generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije Mnogopoštovani oče Provincijale fra Miljenko, gvardijane fra Velimire, braćo svećenici i redovnici Hercegovačke franjevačke provincije, brate i sestre, rodbino i prijatelji pokojnoga fra Ljube! U ime službeno odsutnoga našega biskupa mons. Ratka Perića, svećenstva, redovništva i vjernoga puka naših hercegovačkih biskupija, izražavam Vam iskrenu sućut u povodu smrti dragog nam Pokojnika. U ovom uskrsnom vremenu kada živimo radost uskrsnuća, pobjedu života nad smrću, ljubavi nad grijehom, mira nad svekolikim ljudskim nemirima, vječno i nerukotvoreno nad našim prolaznim rukotvorinama, ovdje u crkvu okupila nas je smrt pok. fra Ljube, svećenika i franjevca, koji je 51 godinu ovozemaljskoga života posvetio službi Bogu u redovništvu te 44 godinu u svećeništvu, neumorno radeći na njivi Gospodinovoj kao župni vikar i žu- 46 pnik u hercegovačkim župama te misionar u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Švicarskoj. Smrt je stvarnost ljudskoga života. U ovu stvarnost naš pokojnik ušao je kroz vrata teške bolesti. Gledajući ljudski i izolirano stvarnost bolnog ulaska i samu smrt, onda nam se smrt predstavlja kao nešto zastrašujuće: „Očima se bezbožnika čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća, i to što nas napuštaju kao propast.“ (Mudr 3, 2-3) No, Krist, koji je i sam prihvatio smrt, koji je osjetio tamu i hladnoću groba, svojom kalvarijskom mukom, slavnom smrću i još slavnijim uskrsnućem učinio je da ta neobjašnjiva ljudska i prirodna stvarnost poprimi sasvim drugi značaj. Smrt postaje vrata u život: dok se tijelo polaže u zemlju „duša je pravednika u ruci Božjoj, i nje se ne dotiče nikakva muka.“ (Mudr 3,1) Naš pokojni brat fra Ljubo ovu je vjeru živio i s njom umro. Preko četrdeset godina (44) svećeništva, vjeru u uskrsnuće mrtvih, kroz tolika slavlja sve- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. tih misa, dijeljenje sakramenata, kateheze i propovijedi - ali i u obredima sprovoda koje je i sam predvodio - druge je poučavao i hrabrio. Stoga i mi danas u toj istoj vjeri i nadi njegove zemne ostatke zemlji predajemo, a za njegovu dušu Bogu se molimo; da i ona bude ondje gdje je Onaj zbog kojega se trsio da mu omili kako kaže apostol Pavao u Poslanici Kološanima. Dragi fra Ljubo! U ime vjernika naše mjesne Crkve kojima si svoj redovnički i svećenički život posvetio, kao i svih onih kojima si svoju kršćansku ljubav pokazao i posvjedočio, izričem Ti iskrenu zahvalnost, moleći dobroga Boga da Ti po strpljivo nošenoj muci života udijeli dobra velika, život vječni u svom nebeskom kraljevstvu. Počivao u miru. Govor fra Željka Grubišića, župnika fra Ljubine rodne župe Gorica Poštovani fra Ljubo, draga rodbino, braćo i sestre! Vijest o Tvojoj smrti nas je u Tvojoj rodnoj župi bolno zatekla. Znali smo da si zadnjih tjedana u bolnici teško bolestan. U ponedjeljak sam te pokušao posjetiti i i koju riječ izmijeniti ali ti si već bio na prijelazu iz ovoga u onaj drugi svijet. Imam osjećaj da si prerano napustio našu Zajednicu, da si još mogao u njoj biti djelatan. Ušao si, doduše, u osmo desetljeće života, u šesto desetljeće redovništva i peto svećeništva, no u susretima se s Tobom osjećalo da u Tvom tijelu ima još snage i u Tvojoj duši još elana. Kao i mnogi mladići iz Vlašića krenuo si stopama prethodnika i htio postati fratar, svećenik. Imao si mnoge uzore pred sobom jer su tada bila mnoga duhovna zvanja iz tvog sela. Fra Ferdo, fra Makso, fra Augustin, fra Andrija, fra Petar, pater Vladimir, don Stjepan, don Ivan, fra Krsto, fra Frano i drugi Vlašići. Svi te već čekaju u vječnosti. Položio si vječne zavjete, redio se za svećenika i pristupio njivi Gospodnjoj na kojoj si radio pune 44 godine kao svećenik. Kako ovdje u Provinciji, isto tako i u inozemnoj pastvi s našim iseljenim ljudima na privremenom radu u Švicarskoj. Vratio si se opet u Provinciju i tu obavljao mnoge pastoralne djelatnosti. Zadnje desetljeće svoga života si proveo u ovom samostanu na Humcu u kojem si postao fratar. Dragi fra Ljubo, opraštajući se od Tebe, želimo Ti zahvaliti za sve dobro koje si učinio u svom redovničkom i svećeničkom životu. Nije nimalo lak život i rad u vinogradu Gospodnjem. Hvala Ti za bratski suživot i sve ono čime si doprinio izgradnji ove naše Zajednice. Stojiš pred Gospodarom vinograda u kojeg Te je postavio i u kojem si radio. Polažeš mu račune i duboko smo uvjereni da Ti je udijelio vječnu nagradu i milostiv Ti bio na svome sudu. Iskrena i duboka sućut tvome bratu i sestri Tvojoj rodbini. Sućut braći samostana na Humcu i cijeloj našoj Zajednici. Tvoja je rodna župa pogođena Tvojom smrću i mi se molimo za Tebe a ti se moli za nas. Počivaj u miru Božjem. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Govor fra Velimira Mandića, humačkog gvardijana Poštovani oče provincijale fra Miljenko, poštovani generalni vikaru don Željko, braćo svećenici, poštovana braćo fratri, časne sestre, poštovana fra Ljubina rodbino, brate Veselko, sestre Milka, Jake, Tonka i Marija, izričem vam iskrenu sućut! Uskrsnu pobjedu našega Gospodina Isusa Krista svečano smo proslavili zadnji dan ožujka ove godine, a ove je godine fra Ljubi uskrsna radost bila povećana jer je isti dan slavio svoj imendan. Ali, golemoj uskrsnoj radosti prethodili su ozbiljni i tuž- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ni dani Velikoga tjedna. Patnja, osuda, muka, križ i smrt na križu… svoj su vrhunac doživjeli na Veliki petak. Majci Mariji, Petru, Ivanu i ostalim apostolima bio je to ponižavajući trenutak, trenutak beznađa, izgubljenosti. Odjednom im je život postao besmislen, bez cilja. Sva su im nadanja propala, sve želje nestale, pogled im se odjednom ukočio, izgubio u daljini… A onda, Uskrs! Uskrsli se objavljuje, objavljivanje Mariji Magdaleni i onaj njezin „Rabuni“, slijedi prepoznavanje u lomljenju kruha, prvo objavljivanje apostolima u dvorani posljednje večere i želja da ih obuzme mir, pa drugo objavljivanje na istom 47 mjestu i prigoda Tomi da opipa tek zacijeljene Isusove rane, zatim čudesan ribolov. I tako redom 40 dana - sve do uzlaska u nebo. Tako se ispunja ono što ispovijedamo i molimo u Vjerovanju: mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Poštovana braćo i sestre, prvom rečenicom želio sam istaći kako smo mi fratri na Humcu, zajedno s vjernicima župe, nadam se da je tako u svim obiteljima i župama diljem Hercegovine i svijeta, svečano i radosno proslavili Uskrs. Sve nam je bilo produhovljeno, svečano i lijepo. Nekako se u očima i na licima prepoznavala uskrsna radost svih fratara, tako i kod fra Ljube. Prvi mali znak da nešto nije u redu prepoznali smo u četvrtak, 4. travnja na doručku. Fra Ljubo se neobično kratko zadržao u našoj blagovaonici i otišao u sobu. Nikome nije ništa rekao, niti se požalio da ga boli. Slično je bilo i na ručku. Jedan me brat upozorio da nešto nije u redu s fra Ljubom jer je i jutros izišao i opet ode iz blagovaonice. Stigao sam ga u hodniku i pitao kako je, boli li ga. Rekao mi je da ima temperaturu, 38 stupnjeva. Predložio sam mu da odmah odemo u dom zdravlja, ali nije bio raspoložen. Dogovorili smo se da ćemo pratiti kako se stanje odvija, da uvijek možemo otići doktoru, ali da ćemo ujutro obvezno otići, uzeti nalaze i sve ostalo što god bude potrebno. Ujutro je liječnik izjavio da je stanje ozbiljno i da bi bilo najbolje da se prepusti bolničkom liječenju. Fra Ljubo je izjavio da bi volio ostati u samostanu. Lječniku je povjerio da je slične bolove imao više puta i da su se smirivali. Liječnik se složio i odredio terapiju. U petak popodne stanje je bilo malo bolje, fra Ljubo se bolje osjećao. Unatoč stalnoj terapiji, u subotu se stanje počelo pogoršavati. U nedjelju je stanje već bilo ozbiljno. Pristao je da ga vozimo u dom zdravlja, a zatim i u bolnicu. Nažalost, unatoč izuzetnoj zauzetosti naših liječnika i medicinskog osoblja u Ljubuškom, osobito medicinskog osoblja Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, fra Ljubo je jučer, opremljen svetim sakramentima, preminuo, predao svoju dušu Bogu i preselio se u vječnost. Bakterija, nekontrolirani šećer, gangrena, bili su jači od svih lijekova i brige liječnika. Tako je vrijeme tjelesnih patnji, bolesti i muka i za fra Ljubu završilo, nastupilo je bezvremensko stanje – vječnost. Nadamo se i vjerujemo da je i on, kao i Marija Magdalena, mogao izreći „Rabuni“, da može kao i Toma staviti svoje prste u Kristove rane na mjesto gdje su bili čavli, da mu je već jučer Isus rekao: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju!“ Prisjetimo se nekoliko važnijih podataka iz fra Ljubina života: rođen je 5. travnja 1942. u Sovićima, 48 župa Gorica od roditelja Joze i Anice r. Vlašić. Kršten je već 8. travnja u Gorici i dobio je krsno ime Ljubo. Osnovnu školu završio je u Sovićima, srednju u Zadru i Dubrovniku. Filozofiju i teologiju u Visokom i u Königsteinu. Franjevački habit obukao je ovdje na Humcu 1962., iz novicijata je uzet u JNA u Leskovac od ožujka 1963. do studenoga 1964., po završetku JNA vratio se u novicijat te privremene zavjete položio 1965., a svečane u Fuldi 1968. Red đakonata primio je 1967. u Königsteinu. Svećenički red primio je 26. srpnja 1969. u Frohnleitenu. Službe: Župni vikar u Konjicu od 10. srpnja 1970. do lipnja 1972. Župni vikar u Tomislavgradu od lipnja 1972. do prosinca 1974. Tajnik Naših ognjišta od 1973.1976. Župni vikar u Konjicu od prosinca 1974. do listopada 1978. Župnik u Seonici od listopada 1978. do kolovoza 1984. Misionar u HKM u Baselu od rujna 1984. do 5. studenoga 1991. Župni vikar u Drinovcima od 25. kolovoza 1992. do 25. kolovoza 2000 Župni vikar u Veljacima od 26. kolovoza 2000. do 25. kolovoza 2003 Župni vikar na Humcu od 25. kolovoza 2003. i evo sve do danas! Želeći tijelu pok. fra Ljube pokoj u srcu naše drage Hercegovine i mir u vječnosti, želeći njegovoj besmrtnoj duši radost Božje blizine i svjetlost vječnu, a svima koji su ožalošćeni smrću pok. fra Ljube još jedanput izričem iskrenu sućut. Hvala našem provincijalu fra Miljenku na utješnim riječima u propovijedi, svim svećenicima i časnim sestrama za dolazak na sprovod. Hvala rodbini i prijateljima, svim vjernicima. Ovom prigodom izričem najiskreniju zahvalnost osoblju našega doma zdravlja iz Ljubuškoga za sve usluge koje s ljubavlju i odgovornošću pružaju svakom bolesniku ma tko god on bio - kao i nama iz samostana s Humca. Istu zahvalnost izričem i svom medicinskom osoblju Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, koji su prema mom osobnom iskustvu, nadmašili sva očekivanja bolesnika i bolesničke rodbine. Dovoljno je bilo vidjeti suze u očima medicinske sestre koja je njegovala fra Ljubu, kad mu se stanje pogoršalo, da se zaključi da svoj posao obavlja i srcem i profesionalno. Stoga, i njima svima iskrena zahvalnost. Hvala našim sestrama koje uvijek na ovakvim događajima povuku veliki teret posla na svojim leđima. Hvala i našim pjevačima koji također svojim pjevanjem i sudjelovanjem učine da sprovod iz samostana bude dostojanstven i liturgijski proživljen. Svima iskreno hvala. Pokojnom fra Ljubi pokoj vječni daruj mu Gospodina. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. PREMINUO FRA TIHOMIR KUTLE Mostar, 12. srpnja 2013. (Miriam) - Danas, 12. srpnja 2013., nakon duge bolesti u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, opremljen svetim sakramentima, preminuo je fra Tihomir Kutle (r. 1940.) u 73. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara i župnika. Posljednjih četrnaest godina života proveo je u samostanu na Širokom Brijegu. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu u nedjelju 14. srpnja 2013. u 12.00 sati. Sprovodni obredi započet će sv. misom zadušnicom istoga dana u 16.00 sati. Pokop će biti na groblju Mekovac na Širokom Brijegu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SPROVOD FRA TIHOMIRA KUTLE Mostar, 15. srpnja 2013. (Miriam) U nedjelju 14. srpnja u fratarsku grobnicu na groblju Mekovac na Širokom Brijegu pokopan je fra Tihomir Kutle, krsnim imenom Šimun (r. 1940.). Fra Tihomir je preminuo opremljen svetim sakramentima nakon duge bolesti u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, u 73. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva. Pokojnikovo tijelo izloženo je u nedjelju 14. srpnja u crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu u 12.00 sati. Sprovodni obredi započeli su sv. misom zadušnicom istoga dana u crkvi na Brijegu u 16.00 sati. Svetu misu zadušnicu predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal, u koncelebraciji s fra Berislavom Kutlom, fra Tihomirovim bratom, fra Sretanom Ćurčićem, gvardijanom, fra Stipom Biškom, župnikom i još 61 svećenikom. U homiliji je provincijal, ukratko prolazeći kroz fra Tihomirov životopis, opisao njegov životni put, zahvalio Bogu za sve dobro koje je kao svećenik učinio, dijeleći sakramente i radosno naviještajući Riječ. Na kraju svete mise o fra Tihomiru i njegovu životnom i fratarskom putu govorio je gvardijan fra Sretan i naglasio da je rado, često i dinamično propovijedao. Potom je nekoliko riječi u ime obi- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. telji i rodbine uputio fra Berislav, zahvaljujući braći u samostanu, časnim sestrama, medicinskom osoblju i ostalima koji su posjećivali, raspitivali se o njegovom zdravlju i pomagali pokojnom fra Tihomiru. Nakon govora i misnog blagoslova, provincijal je izmolio posljednje preporuke za pokojnika i blagoslovio lijes. Iza križa je krenuo lijes koji su nosili bogoslovi te se povorka obitelji, svećenika, fratara, časnih sestara i naroda uputila ka groblju. Nakon blagoslova groba lijes je uz pjesmu Kraljice neba spušten u fratarsku grobnicu na groblju Mekovac. Obnašao je službe župnog vikara i župnika. Posljednjih četrnaest godina života proveo je u samostanu na Širokom Brijegu. Službe: - Duh. pom. u Čapljini od 1967. do 1968. - Duh. pom. u Mostaru od 1968. do 1970. - Duh. pom. u Slanom od 1970. do 1971. - Duh. pom. u Kongori od 1971. do 1973. - Duh. pom. u Tihaljini od 1973. do 1974. - Duh. pom. u Čitluku od 1974. do 1978. - Duh. pom. u Ljutom Docu od 1978. do 1980. - Župnik u Klobuku od 1980. do 1991. - Župnik u Mostarskom Gracu od 1991. do 1999. - Propovjednik i ispovjednik na Širokom Brijegu od 1999. 49 NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 12. Iulii 2013. in Mostar, in nosocomio publico, pie in Domino obiit R. P. TIHOMIR (n.b. Šimun) KUTLE de Mokro, ex-cappellanus, ex-parochus, anno vitae 73, religionis 54 et sacerdotii 48. Sepultus est in coemeterio Mekovac in Široki Brijeg. PREMINUO FRA VLADIMIR KOZINA Mostar, 14. kolovoza 2013. (Miriam) Danas u 12.25 sati u hospiciju „Betanija“ u Čapljini, nakon duge i teške bolesti, opremljen svetim sakramentima, preminuo je fra Vladimir Kozina, rođen 1938. godine. Fra Vladimir je preminuo u 76. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i gvardijana. Posljednjih trinaest godina života proveo je u samostanu sv. Ante na Humcu. Fra Vladimir je bio: - Na ispomoći u Grudama od srpnja do listopada 1965. - Duh. pom. u Mostaru od listopada 1965. do listopada 1966. - Duh. pom. u Međugorju od listopada 1966. do kolovoza 1970. - Župnik u Bukovici od 3. kolovoza 1970. do 3. studenoga 1980. - Gvardijan u Mostaru od 3. studenoga 1980. do 1982. - Duh. pom. Čapljini od 1982. do 1988. - Župnik u Gorici od 1988. do kolovoza 1991. - Župnik u Klobuku od kolovoza 1991. do 22. kolovoza 2000. - Prop. na Humcu od 22. kolovoza 2000. do početka liječničkih terapija po bolnicama. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u petak 16. kolovoza u crkvi sv. Ante na Humcu od 9.00 sati. Sprovodni obredi započet će sv. misom zadušnicom istoga dana u crkvi na Humcu u 16.00 sati. Pokop će biti na Novom groblju na Humcu gdje će fra Vladimir biti pokopan u fratarsku grobnicu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SPROVOD FRA VLADIMIRA KOZINE Mostar, 17. kolovoza 2013. (Miriam) U petak, 16. kolovoza u fratarsku grobnicu na Novom groblju na Humcu pokopan je fra Vladimir Kozina, krsnim imenom Vlatko (r. 19. ožujka 1938.). Fra Vladimir je preminuo opremljen svetim sakramentima nakon duge i teške bolesti u 76. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u petak 16. kolovoza u novoj crkvi sv. Ante na Humcu u 9.00 sati. Sprovodni obredi započeli su sv. misom zadušnicom istoga dana u 16.00 sati. Svetu misu zadušnicu predvodio je fra Miljenko Šteko, provincijal, u koncelebraciji s fra Velimirom Mandićem, gvardijanom humačkog samostana, fra Ivanom Borasom, župnikom humačke župe i još s 55 svećenika, u nazočnosti velikog mnoštva vjernika iz svih župa gdje je fra Vladimir kao fratar i svećenik djelovao. 50 U homiliji je o. provincijal između ostalog naglasio: „Bio je to čovjek koji je uvijek vukao naprijed, za kojeg na njegovom životnom hodu nije bilo prepreka. Fra Vlatko je umro u 76. godini života, 54. godini redovništva i 48. godini svećeništva. Cijeli je svoj redovnički i svećenički život proveo u Hercegovini u našoj Provinciji. Obnašao je službe duhovnog pomoćnika u Grudama, Mostaru, Međugorju, Čapljini, bio župnik u Bukovici, Gorici i Klobuku, gvardijan u Mostaru. Zadnjih je trinaest godina svoga života proveo u našem samostanu na Humcu radeći kao da je tek došao na njivu Gospodnju. Iako je prije više od 25 godina imao izuzetno tešku operaciju, to ničim nije odavao. Radio je neumorno dok god je mogao stajati na nogama. … U svojoj jasnoj i sadržajnoj propovijedi njegova je riječ ulazila u dubinu svetopisamske misli, tu nalazila svoj čvrsti temelj i MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. domišljenom je poukom tu Božju Riječ pretakala u čovjekov život, u ovo kršno hercegovačko podneblje. Nije se libio bit otvoren i uvijek dorečen. Ljudi su rado slušali njegove propovijedi, a još su ih radije danima poslije i prepričavali. Malo je patrona i još manje mjesta u našoj Provinciji, ako ih uopće i ima, u kojima fra Vlatko nije propovijedao. Za svoje se propovijedi i te kako spremao molitvom i kontemplacijom, čitanjem i razmišljanjem. No, fra Vlatko je uvijek najprije sebi propovijedao te je tako njegova propovijed stekla onu bitnu i vrlo važnu uvjerljivost. Puk je osjećao da on i živi ono što govori. Fra Vladimir je počeo svoj pastoral u Hercegovini 1965. godine. U onim olovnim i teškim komunističkim vremenima nije mu, kao ni njegovoj braći hercegovačkim franjevcima, nedostajalo žara, ljubavi, samoprijegora, žrtve, spremnosti na sve. Koliko li je samo utjehe, koliko hrabrosti i poticaja nosila svaka njegova propovijed. On je svojom riječju bio potpora našim mladim očevima i majkama, mladićima i djevojkama, melem ispaćenim životima, bio prkos i otpor onima koje su htjeli zaplašiti i utjerati im strah u kosti. Kročio je u tolikim hodočašćima, osobito ovdje sv. Anti, Gospi na Široki Brijeg, u Seonicu, u Me- đugorje - uvijek na čelu i uvijek s visoko uzdignutim stijegom. A, kad bi sišao s propovjedaonice, evo ga u vjeronaučnoj dvorani, evo ga pred crkvom s ljudima, evo ga na sastancima svojih odbornika. Prvi, i sa zasukanim rukavima, toliko je toga fra Vlatko izgradio u ovoj našoj Provinciji. I to je činio do zadnjeg atoma snage…“ Na kraju svete mise od fra Vladimira se u ime Radišćana oprostio gospodin Ivan Luburić Ković i gospođa Tanja Medić. Oboje su naglasili fra Vladimirovu neumornost, neustrašivost i britkost u naviještanju Božje riječi, kao i njegovu angažiranost i upornost u proširenju i uređenju groblja na Krvnici, izgradnju mrtvačnice na istim mjestu, proširenju puta do tog groblja, uređenju suterena kao i izgradnju kamenog zida oko Novog groblja na istočnoj strani tog velikog sela. U ime učenika i nastavnika škole u Klobuku riječima zahvale oprostio se ravnatelj gospodin Alfred Petrović. Pok. fra Vladimir, uz pomoć dvojice donatora iz Argentine koji su rodom iz Klobuka, izgradio je prekrasnu i modernu školu u tom mjestu. Iz oproštajnog govora fra Velimira Mandića, gvardijana humačkog samostana „…Kao što smo čuli, u srijedu 14. kolovoza, na spomendan mučenika ljubavi sv. Maksimilijana Kolbea, a uoči Gospina uznesenja na nebo, oko 12.23, u vječnost je uznesena neumrla duša našega brata, fratra i svećenika fra Vladimira (krsno ime Vlatko) Kozine. Vlatko je rođen 18. ožujka 1938. na Ligatu u Hrašljanima, župa Humac, od roditelja Marka i Jake r. Luburić. Kršten je već 19. ožujka 1938. Svoje je krsno ime Vlatko promijenio 1961. u redovničko fra Vladimir. -Pučku školu pohađao je 1946. - 1948. na Humcu, a 1948. - 1954. u Ljubuškom. - Srednju školu 1954. - 1956. u Splitu, a 1956. 1958. u Visokom. - Vojni rok: od 1959. do 1961. u Somboru. - Filozofiju i teologiju 1961. - 1963. u Visokom; 1963. - 1965. u Sarajevu; 1965. - 1967. u Ljubljani. Ondje je diplomirao. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1958. u Kraljevoj Sutjesci u Bosni. Ondje je započeo i završio godinu kušnje 1958. – 1959. Prve zavjete položio je na završetku novicijata u Kraljevoj Sutjesci 15. srpnja 1959., a doživotne je zavjete položio (pred ondašnjim provincijalom fra Zlatkom Ćorićem) 17. srpnja 1964. ovdje na Humcu. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Sveti red đakonata primio je 4. travnja 1965. u Sarajevu, a sveti svećenički red primio je već 2. svibnja iste godine. Svete redove podijelio mu je mons. nadbiskup Marko dr. Alaupović u Sarajevu. Mladu je misu slavio na groblju Kovačica na Ligatu u ljeto 1965. Nakon Mlade mise upisao je završni dio studija u Ljubljani (30. 9. 1965.), ali povremeno pomaže kao kapelan u Grudama. Nakon završetka studija (1966.) vraća se za kapelana u Mostaru i ondje ostaje samo mjesec i pol dana (od 1. rujna. do 15. listopada). Od 15. listopada 1966. do kolovoza 1970. kapelan je u Međugorju. Od 3. kolovoza 1970. do 3. studenoga 1980. župnik je u Bukovici. Iz Bukovice je premješten za gvardijana u naš samostan u Mostaru, a od 1982. do 1988. duhovni je pomoćnik u Čapljini. Od rujna 1988. do kolovoza 1991. župnik je u Gorici. U kolovozu 1991. premješten je za župnika u Klobuk i ondje ostaje do 22. kolovoza 2000. Od tada je stalno na Humcu. Od kolovoza 2010. do kolovoza 2013. dulje je boravio u Sveučilišnom kliničkom bolničkom centru u Mostaru. Od 8. kolovoza ove godine primao je intenzivnu njegu u hospiciju Biskupijskog Caritasa Betanija u Čapljini. Svi koji ste bolje poznavali pok. fra Vladu znate da je on bio fratar i svećenik u punom smislu tih pojmova. Bio je svećenik reda, molitve i rada, dakle, sve- 51 ćenik duhovnog i fizičkog rada. Bio je svećenik koji se pismeno spremao za svaku propovijed, svećenik koji svaki dan moli časoslov, koji svaki dan moli krunicu. Ali, meni je bilo neobično što je fra Vlado svaki dan molio pučku pobožnost Put križa. Svjedok sam da je svih 6 godina, 2 mjeseca i 8 dana koliko smo zajedno proživjeli u Bukovici, svaki dan izmolio i Put križa! Pa čak i na Božić! Fra Vlado je volio pučki propovijedati, Bog mu je dao snažan glas, i bio je poznat po uvjerljivim, glasnim i jasnim propovijedima. Volio je pučke misije i svom se dušom i tijelom unosio u povjerenim mu nastupima. Znam da je imao pučke misije u Drinovcima, Veljacima, u sv. Vlaha Dubrovniku… i još nekim mjestima. Pisao je često u raznim glasilima, a najčešće u „Našim ognjištima“ i „Kršnom zavičaju“ pa i „Glasu koncila“, desetak je godina u „Glasu koncila“ objavljivao novosti iz Hercegovine i osvrte na pokojne fratre. Godine 1980. u Bukovici je objavio spomenicu u prigodi 100. obljetnice te župe. Koliko znam, planirao je napisati svoja zapažanja o Međugorju. Svi očekujete da spomenem njegovu građevinsku aktivnost. … Spomenimo najvažnije: - Zajedno s ondašnjim župnikom fra Radovanom Petrovićem sudjelovao je u gradnji župne crkve u Međugorju; - U Bukovici je obnovio župni stan, izgradio nove crkve u Bukovici i Brišniku te vjeronaučnu dvoranu u Brišniku; - U Gorici je temeljito obnovio stari župni stan; - U Klobuku je također obnovio župni stan, ogra- dio crkveno dvorište, izgradio novu školu, sagradio spomenik poginulim Klobučanima u II. svjetskom i Domovinskom ratu; - Ovdje je na Humcu, uz dopuštenje ondašnjih gvardijana, dvije godine vodio obnovu stare crkve, gradnju lapidarija, samostanskog klaustra te muzeja u starom samostanu; - Na Cernu je ogradio crkveno dvorište kamenim zidom, a strogo crkveno dvorište klesanim kamenom; - U Radišićima je uredio groblje na Krvnici, ogradio ga kamenim zidom, izgradio mrtvačnicu, veliko parkiralište i proširio cestu do groblja na Krvnici; - Također jeu Radišićima ogradio kamenim zidom Novo groblje sv. Ivana u istočnom dijelu sela; - Vodio je brigu o uređenju crkvenog prostora i dvorišta u Radišićima, podigao zavjetni križ pred crkvom… Tko zna što bi još poduzimao da ga bolest nije spriječila… Čvrsto vjerujem da je duša pok. fra Vlade uznesena na nebo, u vječnost, jer ju je neprestano „hranio“ dugim i pobožnim molitvama, sv. misama, sv. pričestima, redovnim ispovijedima, krunicama, pobožnostima Puta križa… Nadam se da ćemo se svi složiti s riječima sv. Pavla, a koje bi fra Vladimir mogao za sebe reći: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak (2 Tim 4,7-8)”. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 14. Augusti 2013. in Čapljina, in hospicio de Caritate, pie in Domino obiit R. P. VLADIMIR KOZINA de Hrašljani, parochia Humac, ex-cappellanus, ex-parochus, ex-guardianus, anno vitae 76, religionis 54 et sacerdotii 48. Sepultus est in coemeterio Novo groblje in Humac. 52 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Počivali u miru Božjem JANJA JURIČ, MAJKA FRA MARKOVA Mostar, 25. prosinca 2012. (Miriam) – Na Božić je u Vitini, u 86. godini života, opremljena svetim sakramentima, preminula Janja Jurič (1927., r. Bebek), majka fra Marka Juriča. Sprovod je bio na Stipandan, u srijedu 26.12., u Vitini na groblju Raskrižje u 14 sati. Sprovodne obrede predvodio je fra Mladen Sesar, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Počivala u miru Božjem DANICA TOMAS, MAJKA FRA ANTINA Mostar, 7. siječnja 2013. (Miriam) – U nedjelju, 6. prosinca 2013., opremljena svetim sakramentima, na Crnopodu je u 90. godini života preminula Danica Tomas, (rođena Vasilj, 1924.), majka fra Ante Tomasa. Sveta misa zadušnica i sprovodni obredi bili su u utorak, 8. siječnja u 14 sati na groblju na Crnopodu. Sprovodne obrede predvodio je fra Ivan Boras, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Počivala u miru Božjem! JOZO KRIŠTO, OTAC FRA RADOMIRA KRIŠTE Mostar, 13. siječnja 2013. (Miriam) – Nakon duge i teške bolesti, u 78. godini života, opremljen svetim sakramentima, u Prisoju je, u nedjelju 13. siječnja, preminuo Jozo Krišto, otac fra Radomira Krište. Jozo je pokopan u ponedjeljak, 14. siječnja u 15 sati na groblju Maljevina u Prisoju. Sprovodne obrede predvodio je don Gordan Božić, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Počivao u miru Božjem! MATE LEUTAR, OTAC FRA IVANA LEUTARA Mostar, 2. travnja 2013. (Miriam) – U utorak, 2. travnja 2013., okrjepljen svetim sakramentima, u 82. godini života preminuo je Mate Leutar (r. 1932.) otac fra Ivanov. Sprovod pokojnog Mate bio je u srijedu 3. travnja 2013. na groblju u Stipanićima. Sprovodne obrede predvodio je fra Gabrijel Mioč, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal. Počivao u miru Božjem! PREMINULA RUŽA LEBO, MAJKA FRA LJUBE LEBE ST. Mostar, 9. travnja 2013. (Miriam) – U utorak, 9. travnja 2013., okrjepljena svetim sakramentima, preminula je Ruža Lebo ud. pokojnog Petra, majka našega fratra fra Ljube Lebe st. Ruža (r. Čutura) umrla je u 87. godini života. Pokop je bio u srijedu, 10. travnja, u 16,30 sati na groblju Ilijino Brdo u Rastovači, župa Posušje. Sprovodne obrede predvodio je fra Milan Lončar, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal. Počivala u miru Božjem! PREMINULA MILA BIŠKO, MAJKA FRA STIPINA Mostar, 3. lipnja 2013. (Miriam) Dana 3. lipnja 2013. u Sovićima je, okrjepljena svetim sakramentima, preminula Mila Biško (rođena 1928. g.), žena pokojnog Mirka, majka našega fra Stipe Biške. Pokop pokojne Mile bio je u utorak 4. lipnja 2013. na groblju u župi Gorica u 16.00 sati. Sprovodne obrede predvodio je fra Željko Grubišiđ, župnik. Svetu misu zadušnicu i homiliju predvodio je fra Ivan Ševo, provincijski vikar. Počivala u miru Božjem! MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 53 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA SJEDNICA JKPMOFM (Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara) Zagreb, 28. siječnja 2013. U prostorima Franjevačkoga provincijalata Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, na Kaptolu bila je 28. 1. 2013. sjednica JKPMOFM. Bili su prisutni svi provincijalni ministri i tajnik Konferencije, a sudjelovao je i fra Ernest Siekierka, naš generalni definitor iz Rima. Donosimo najvažnije točke rada i zaključke. 1. Pozdrav i izvješće fra Ernesta Siekierke, generalnoga definitora Fra Ernest je zahvalio na pozivu i prenio je pozdrave Generalnoga ministra i generalnih definitora. Podsjetio je na neke važne događaje i susrete koji se pripremaju na razini Konferencije i Reda u 2013. godini, koji mogu pomoći da rastemo u življenju svoga poziva i poslanja. Prvi od njih je Susret provincijalnih ministara i svih definitora u našoj Konferenciji, zatim Susret Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima i s njihovim magistrima. Početkom ožujka je Seminar o novim oblicima evangelizacije na koji su pozvani predsjednici konferencija i oni provincijalni ministri koji u svom bratstvu već imaju neke nove oblike evangelizacije ili ih žele pokrenuti. Krajem travnja i početkom svibnja je Europski kongres animatora PMOS-a i naša Konferencja je tome domaćin. U Rimu će od 2013 .5 .25–.20. biti susret predsjednika konferencija. U svibnju je u Rimu i Simpozij o vjernosti i ustrajnosti, proučavanje motiva napuštanja Reda na temelju istraživanja u našemu Redu. U rujnu 2013. biti će susret provincijskih tajnika za FS, a od 22.do 25. 9. 2013. bit će susret naših slavenskih konferencija u Rami i Međugorju. Od 21.do 26. 10. 2013. bit će u Rimu i Skupština UFME, a Plenarno vijeće Reda bit će od 17.do 23. 11. 2013. godine u Kongresnom centru Palotinaca u Konstancinu, u blizini Varšave, u Poljskoj. U skladu s Nalogom br. 45 Generalnoga kapitula 2009., jedno od pitanja za raspravu i odlučivanje Plenarnoga vijeća Reda bit će 54 broj i načini izbora generalnih definitora na Generalnom kapitulu 2015. godine. Generalni definitorij je za tajnika Plenarnoga vijeća imenovao fra Sinišu Balajića, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split). Podsjetio je na neke važne zaključke koji su tada doneseni na susretu Generalnoga ministra i generalnih definitora s našom Konferencijom (Split, rujan 2011.). Osjetio je potrebu podsjetiti na njih i pozvati na kratku provjeru što je od toga ostvareno ili barem započeto. To je i učinjeno i utvrđeno je da se je dosta toga pokrenulo, ali još puno toga treba ostvariti. 2. Izvješća za pojedina područja života i djelovanja JKPMOFM – Formacija i studiji – Fra Joško Kodžoman, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da se nisu uspjeli sastati, ali rade na izradi nacrta Pravilnika za Međuprovincijsko tajništvo i vjeruje da će to napraviti do slijedeće sjednice početkom ožujka u Samoboru. On i fra Darko Tepert, međuprovincijski tajnik za FS, sastali su se i napravili prijedlog programa i dnevnoga reda za susret Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima. – OFS i Frama – Fra Andrija Bilokapić, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da još uvijek nisu napravili nacrt Pravilnika. Zanimao se je za to i u Rimu i razgovarao s asistentima. Treba raditi pažljivo jer je to delikatno pitanje. – PMOS – Fra Stane Zore, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da je kontaktirao fra Miju Džolana, međuprovincijskog koordinatora animatora PMOS, i oni su napravili nacrt Pravilnika. Podijelio ga je svima prisutnima. – Misije i evangelizacija – Fra Lovro Gavran, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da su oni imali susret 14. i 15. studenoga 2012. u Sarajevu. Sudjelovali su svi provincijski tajnici. Izradili su nacrt Pravilnika Tajništva i predložili dosta prijedloga koje MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. će Konferencija razmotriti. – Pastoral zvanja – Fra Željko Železnjak, povjerenik Konferencije za to područje, izvijestio je da se oni redovito sastaju dva puta godišnje. Promiču i suradnju s dijecezanskim tijelima. Pripremaju materijale za nedjelju zvanja. Braća to lijepo prihvaćaju i koriste. Napravili su i nacrt Pravilnika. Razmišljali su i o izradi trogodišnjega plana, a nastavit će s redovitim radnim sastancima odgovornih za pastoral zvanja. Spremaju se napraviti konkretna pitanja za provjeru motivacije kandidata koji nam dolaze. Fra Ivan Sesar, predsjednik konferencije, je svima zahvalio i potaknuo ih da nastave s radom. Neka što prije, koji još nisu, dovrše nacrt pravilnika da se to može na sljedećoj sjednici i potvrditi. Jednako tako da se napravi i dugoročniji program rada, jer ako se to ne učini do ljeta onda će se opet čekati. 3. Susret provincijskih definitora u Međugorju, 18. – 20. 02. 2013. Dogovoren je okvirni program toga susreta, a fra Ivan Sesar i fra Nikola Vukoja su zaduženi da što prije dorade program i da naprave detaljan dnevni red kako bi sudionici bili što prije obaviješteni. Svi će dobiti i Zapisnik zadnjeg susreta (prosinac, 2011.), kako bi se mogli bolje pripremiti za ovaj susret i provjeriti što je od njihovih prijedloga ostvareno. Fra Ernest je pohvalio Konferenciju zbog organiziranja susreta provincijskih definitora jer smatra da je to vrlo važno u promicanju međuprovincijske suradnje i ohrabrio je provincijalne ministre da u tome ustraju. 4. Provjera i dorada programa susreta Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima (Samobor, 28. 02. – 02. 03. 2013.) Fra Joško Kodžoman, fra Darko Tepert i fra Frano Doljanin sastali su se i napravili prijedlog programa za susret Generalnoga ministra s našom mladom braćom, koji će uskoro biti u Samoboru. Provincijali su točku po točku raspravili i na kraju su napravili konačni program i dnevni red susreta. Fra Joško Kodžoman i fra Darko Tepert će s magistrima dogovoriti sve konkretne stvari kako bi susret bio što bolje pripremljen (animatori liturgije, moderatori, prevoditelji, liturgijski tekstovi, zajednička rekreacija i predstavljanje...). Tada se mogu dogovoriti i o zajedničkim pripremama za svečane zavjete kako MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. bi provincijalni ministri na susretu u Samoboru mogli prihvatiti taj program. Fra Željko Železnjak je prihvatio da Hrvatska franjevačka provincija snosi troškove hrane i smještaja za sve sudionike. 5. Pitanje delegata Generalnoga ministra za Provinciju sv. Jeronima (Zadar) Fra Ernest je podsjetio na susret Generalnog definitorija s fra Andrijom Bilokapićem, provincijalnim ministrom Provincije sv. Jeronima. Oni u Rimu osjećaju potrebu da im netko pomogne u rješavanju pitanja budućnosti te Provincije i najlogičnije im je bilo da to bude netko iz naše Konferencije, jer on će najbolje poznavati cijelu situaciju. Neki su provincijalni ministri poslali ime brata kao kandidata za tu službu, a između njih će Generalni definitorij imenovati jednoga ili dvojicu. Riječ je o suodgovornosti cijele Konferencije jer će i nadalje ona biti uključena u to rješavanje. Delegat će sve raditi u suradnji s Provincijom, s Generalnim definitorijem i Konferencijom. 6. Međuprovincijski tajnik za misije i evangelizaciju Na prijedlog Međuprovincijskog tajništva za misije i evangelizaciju, a iznio ga je fra Lovro Gavran, provincijalni ministri su jednoglasno izabrali fra Peru Vrebca, člana provincije Bosne Srebrene, na službu Međuprovincijskog tajnika za misije i evangelizaciju na mandat od tri godine. Odlučeno da sljedeća sjednica Konferencije bude u Samoboru za vrijeme susreta s Generalnim ministrom. Na kraju je fra Ivan Sesar, predsjednik JKPMOFM, zahvalio svima, a osobito fra Ernestu, za sudjelovanje i doprinos koji su dali u radu. Sve je potaknuo da se brzo dadnu na preuzete obveze kako bi Konferencija bila učinkovitija. Fra Ivan je svoj braći darovao novi Šematizam svoje Provincije, fra Lovro je darovao Pastoralni dnevnik svoje Provncije za 2013., i fra Željko Železnjak upravo tiskanu knjigu fra Alekse Benigara „Evanđelje po Luki“. Zahvalio je i domaćinu fra Željku Železnjaku što nas je bratski ugostio u svom domu. Fra Nikola Vukoja, tajnik 55 II. Susret provincijalnih ministara i provincijskih definitorija JKPMOFM Međugorje, 18. – 20. veljače 2013. Na poziv fra Ivana Sesara, predsjednika JKPMOFM, sabrali su se provincijalni ministri, provincijalni vikari i definitori s područja JKPMOFM. Sudjelovali su svi provincijalni ministri, zatim provincijalni vikari i definitori. 18. veljače 2013. Susret je započeo bratskim ručkom zajedno s braćom iz Međugorja. U 14, 30 započela je duhovna obnova s razmatranjem na temu „Vjerničko lice manjega brata danas“, a slijedilo je pokorničko slavlje s pojedinačnim slavljem sakramenta pomirenja. To je animirao fra Nikola Vukoja. Od 17 sati braća su sudjelovala u redovitom molitvenom programu s narodom, a neki provincijalni ministri i definitori su predmolili pojedine desetine krunice. Svi su sudjelovali u euharistijskom slavlju s narodom, koje je predslavio fra Nikola Vukoja. 19. veljače 2013. 1. Uvod u rad i provjera ostvarenja prijedloga s prošloga susreta Radni dan započeo je molitvom Jutarnje u 7, 30, a onda je fra Ivan Sesar, predsjednik JKPMOFM i moderator susreta, uveo u sadržaj i dinamiku rada. Sudionici su prihvatili predloženi dnevni red. Fra Ivan je pozdravio braću i zahvalio im što su našli vremena i za ovaj susret koji je za nas važan jer nam pomaže da rastemo u svijesti pripadnosti jednom Redu i u odgovornosti svih nas za život i poslanje Manje braće u našim krajevima. Ovo je ujedno i snažan oblik međuprovincijske suradnje. Zamolio je braću da u radu po skupinama nastoje biti vrlo konkretni i realni. Formulirati samo one prijedloge koji su konkretni i ostvarivi. Nakon toga je fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM, podsjetio na prijedloge koje su provincijski definitori formulirali na I. susretu provincijskih definitorija 1. i 2. prosinca 2011. I on je rekao da su ovakvi susreti zaživjeli u malo konferencija kao u našoj, i to je nešto što je vrijedno nastaviti jer na ovaj način ostvarujemo bratstvo i lakše tražimo načina kako danas u konkretnoj našoj situaciji živjeti našu karizmu i naše 56 evangelizatorsko poslanje. Čitao je svaki prijedlog i osvrnuo se na to da li je i u kojoj mjeri ostvaren. U razgovoru se je malo duže zadržalo na pitanju solidarnosti sa Zadarskom provincijom. Najprije je fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar, kratko priopćio što su oni u tom smislu poduzeli. Iz Generalne kurije OFM došao je zahtjev da se imenuje delegat Generalnoga ministra za Provinciju sv. Jeronima (Zadar) iz naše Konferencije. To je još u postupku i kako će se to ostvariti vidjet će se uskoro. Na to je fra Ivan Sesar kratko izvijestio kako Konferencija u tome sudjeluje. Rekao je da je Konferencija spremna pomoći, ali ipak se nastoji tražiti neki novi put i način koji će pomoći oživljavanju Provincije. Nadodao je da međuprovincijska suradnja na razini Konferencije na području početne formacije donekle ide, ali na razini trajne formacije šepamo. Bio je i prijedlog da se organizira formativni susret gvardijana i ekonoma s područja naše Konferencije, ali to do sada nismo uspjeli ostvariti. O tome neka se razgovara u grupama. Nakon toga formirane su radne skupine koje su imale zadatak razmišljati, razgovarati i formulirati konkretne i ostvarive prijedloge o kojima će se raspravljati na općoj skupštini. 2. Izlaganje fra Velimira Blaževića U 14, 30, naš poznati pravnik, fra Velimir Blažević održao je predavanje na temu „Vlast i službe upravljanja općenito u redovničkim ustanovama, posebno upravljanje provincijama u Franjevačkom redu“. Bilo je nekoliko kratkih pitanja na koja je fra Velimir stručno odgovorio, a spomenuo je da je pripremio „Promptuarium“ koji može biti od pomoći svima u upravi. Nakon toga nastavljen je rad po skupinama, a sudionici su i opet sudjelovali u redovitom molitvenom programu s narodom i u euharistijskom slavlju koje je predslavio fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar). 20. veljače 2013. Rad je započeo molitvom Jutarnje u 8, 30, a nakon toga bilo je izvješće po skupinama. Ovdje do- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. nosimo najvažnije prijedloge koji su bili predloženi općoj skupštini. a) Izvješće I. skupine. Koordinator: Fra Marijan Karaula, zapisničar: Fra Miroslav Tandarić Spremni smo aktivno surađivati s delegatom za Zadarsku provinciju kojega odredi Generalni deifinitorij, s time da Zadarska provincija i dalje opstane. Nužno je ove godine organizirati formativni susret za gvardijane i ekonome na razini JKPMOFM. Zbog velikoga broja braće treba razmišljati da se to učini u barem dva turnusa. Susret provincijskih definitora naše Konferencije bi trebalo organizirati svaki put u drugoj provinciji. Predlaže se da se program ostvari u dva dana. Predvidjeti mogućnost da, radi boljeg upoznavanja braće iz drugih provincija, braća koja to žele mogu prebivati određeno vrijeme u nekom samostanu druge provincije. To se može smatrati kao jedan oblika „moratorija“. Za bolje upoznavanje mogu se organizirati i studijska putovanja braće u druge provincije. b) Izvješće II. Skupine. Koordinator: Fra Iko Skoko, zapisničar: Fra Zoran Bibić Predlažemo da ovi susreti provincijalnih ministara i njihovih definitorija uz duhovnu i tematsku dimenziju budu obogaćeni i informativnim sadržajem. Provincijalni ministri mogu ukratko, u 10-ak minuta, predstaviti svaki svoju provinciju, osobitosti, rad, poteškoće. Predlažemo da svake godine druga provincija bude domaćin ovakvih susreta. Predlažemo da se u provincijska službena glasila uvede rubrika „Vijesti iz Konferencije“. U tu svrhu trebalo bi zadužiti tajnika Konferencije da u suradnji sa tajnicima provincija pripremi na nekoliko stranica najvažnije vijesti koje bi se objavljivale u navedenoj rubrici. Predlažemo da se što prije organizira formativni susret za gvardijane i ekonome i da se takvi susreti organiziraju jednom u tri godine. Predlažemo da se godišnje duhovne vježbe na razini Konferencije, osim u provincijama, organiziraju i u Asizu. Za moderatora prvih takvih duhovnih vježbi predlažemo fra Marinka Pejića. Zbog različitih okolnosti za sada niti jedna provincija nije u mogućnosti samostalno osnovati samotište, iako postoji interes u više provincija. Predlažemo da osnivanje samotišta bude na međuprovincijskoj razini, po mogućnosti u jednoj od kuća provincije sv. Jeronima. Predlažemo da se i dalje radi na osnivanju instituta ili centra za franjevaštvo. Jedan od važnih cilje- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. va toga instituta treba biti usmjeren upoznavanju i produbljivanju nove evangelizacije u franjevačkom obliku, kao odgovor na sve jače širenje potreba za evangelizacijom. Predlažemo da Konferencija i dalje podržava misijske projekte i misijski duh Reda. c) Izvješće III. Skupine. Koordinator: Fra Stipe Nosić, zapisničar: Fra Milan Krišto. Predlaže se da se što prije organizira formativni susret za gvardijane i ekonome. Možda bi se moglo uključiti i samostanske vikare, jer kao da te službe nisu uvijek jasno određene. Postavilo se je i pitanje ne bi li bilo bolje da se služba župnika i gvardijana u pojedinim slučajevima objedini. Postavilo se pitanje novih oblika evangelizacije i rada na pastoralu novih duhovnih zvanja. Istaknuta je važnost osobnoga kontakta, ali i potrebe da se iziđe iz svojih zatvorenih malih sigurnosti kako bismo bili blizu običnom malom čovjeku. Potrebno je pokrenuti više zajedničkih programa za pastoral zvanja i odrediti konkretne ljude koji će se time baviti. Treba razmišljati i tražiti načine kako naše samostane otvoriti mladima koji bi željeli izbližega iskusiti franjevački život. Ponovno pokretanje pučkih misija i duhovnih obnova u našim župama. Složili smo se kako bismo i na razini medija mogli više učiniti na međuprovincijskoj razini. Podržava se spremnost u solidarnosti s braćom Zadarske provincije. Nažalost, nismo mogli ponuditi neku konkretnu viziju te smo se zadržali na osobnim predviđanjima. Osvrnuli samo se ponovno na novu evangelizaciju i na objedinanjavanje napora u pronalaženju načina na koji bismo privukli mlade ljude i postali im pristupačniji. Može se nadahnjivati i učiti iz iskustva naše braće u Međugorju. ********* Sudionici su uzeli u obzir sve te prijedloge i nakon rasprave doneseno je nekoliko konkretnih zajedničkih prijedloga koje su u izvješćima iznijele uglavnom sve skupine i koji se mogu i trebaju ostvariti na razini Konferencije. Prijedlozi su upućeni JKPMOFM i provincijskim definitorijima naše Konferencije. 1. Formativni susret za gvardijane i ekonome Svi osjećaju potrebu takve formacije za braću kojima se povjeravaju te teške i odgovorne dužnosti i zato je odlučeno da se takav susret što bolje i što prije organizira. Budući da se to tiče oko 140 naše bra- 57 će, odlučeno je da se to upriliči u dva turnusa i u dva različita mjesta i to kao jednodnevni radni susret. Prvi će biti u Sarajevu, 4. rujna 2013., a drugi u Samoboru, 11. rujna 2013. Glavna tema: Ovlasti i dužnosti gvardijana i ekonoma bratstva i njihov odnos. Dinamika priprave, sadržaji i stručnjaci koji će to animirati i sama organizacija povjerava se Međuprovincijskom tajništvu za formaciju i studije. 2. III. susret provincijalnih ministara i provincijskih definitora JKPMOFM Da bi se nastavila praksa snažnije međuprovincijske suradnje svi sudionici su predložili da se nastavi sa susretima provincijskih definitorija i to svake godine. Slijedeći susret bit će u franjevačkom samostanu na Košljunu. Predloženo je da to bude u svibnju 2014., a fra Andrija će provjeriti kad je samostan slobodan i kad može prihvatiti sudionike. To će javiti Međuprovincijskom tajništvu za formaciju i studije koje će onda, u dogovoru s Konferencijom, pripremiti dnevni red. 3. Za ovu godinu svi su provincijalati poslali obavijest o vremenu i mjestu duhovnih vježbi u svojoj provinciji i označili na kojima ima mjesta i za braću iz drugih provincija. S tom praksom treba nastaviti. Uz to bit će i ponuda braći koja žele imati duhovne vježbe u Asizu. Fra Iko Skoko i fra Marinko Pejić će napraviti program i predložiti to braći iz cijele Konferencije koja su za to zainteresirana. Dobro je da imamo i tu ponudu. 4. Predlaže se da se na razini JKPMOFM imenuje povjerenstvo za izdavaštvo i sveukupnu medijsku djelatnost. To su svi prihvatili, a fra Miran Špelič i fra Janko Ćuro će to preciznije formulirati i dostaviti Konferenciji. 58 5. Predlaže se i mogućnost prebivanja, života i djelovanja u bratstvima drugih provincija. To bi se moglo uzeti kao svojevrsni moratorium. To je i do sada bilo moguće za one koji to žele i mogu. Uz to je spomenuta jedna konkretna mogućnost i potreba takvoga iskustva. Hercegovačka provincija i braća iz Međugorja pozivaju i mole svu braću koja žele doći u Međugorje i provesti određeno vrijeme u molitvi, meditaciji i u pomaganju u slavljima sakramenta pomirenja – dobro su došla. I to bi bio izvrstan način međuprovincijske suradnje. Rečeno je da je dobro imati na umu i sve druge prijedloge koji su formulirani u skupinama, kao i prijedloge s prošloga susreta, ali ovih pet se smatra veoma konkretnim i ostvarivim. Na kraju je fra Ivan Sesar, predsjednik Konferencije, zahvalio svima na sudjelovanju i poželio da i ovaj susret bude blagoslovljeni korak na putu međuprovincijske suradnje. Svima je darovao nedavno tiskani Šematizam Hercegovačke provincije, a braća iz Bosne Srebrene su svima darovali Pastoralni dnevnik 2013., i dvije knjige braće iz njihove Provincije: M. Semren, Življenje pred Bogom živim, i: L. Marković, Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije. (Europski islam ili islamska Europa). Rad je završio slavljem sv. mise zahvalnice u 11 sati u župnoj crkvi u Međugorju, a predslavio je fra Ivan Sesar. Braća iz Međugorja su nas počastila ručkom u svojoj blagovaonici, na čemu srdačno zahvaljujemo. Obogaćeni iskustvom Međugorja i bratskom velikodušnom i radosnom gostoljubivošću naših domaćina, zahvalni Bogu i jedni drugima, braća su se uputila u svoje provincije. Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Zapisnik susreta fra Joséa Carballa, generalnoga ministra OFM, s JKPMOFM Samobor, 2. ožujka 2013. U kući susreta „Tabor“, za vrijeme susreta fra Joséa Carballa, generalnoga ministra OFM, s braćom u privremenim zavjetima, odgojiteljima i provincijalnim ministrima JKPMOFM, bio je i kratki susret s našom Konferencijom. Fra Ivan Sesar, predsjednik Konferencije, kratko je pozdravio Generalnoga ministra i zahvalio mu za ljubav koju posvećuje našoj Konferenciji i osobito našim mladima. Budući da nismo imali puno vremena na raspolaganju, odmah je predao riječ fra Joséu. Riječ Generalnoga ministra Fra José je zahvalio na pozdravu, a osobito na pozivu da ovo vrijeme provede s našom mladom braćom jer to smatra svojom osobitom brigom, ali i radošću. Rekao je da vidi da naša Konferencije napreduje, i to ga raduje. Raduje ga što smo ostvarili i drugi susret svih provincijskih definitora na razini Konferencije jer to je najsigurniji put da jača osjećaj pripadnosti Redu i mentalitet međuprovincijske suradnje. Ohrabrio je provincijalne ministre da nastave sa sličnim susretima formacije na razini Konferencije. Nužno je stvarati programe i ostvarivati ih. Raduje ga, također, što je već zakazan formativni susret gvardijana i ekonoma na razini naše Konferencije i to smatra veoma važnim. Upravo stoga što je naša Konferencije još uvijek blagoslovljena zvanjima i što su braća tako prisutna u Crkvi i u narodu, on nas želi potaknuti i ohrabriti da razmislimo o nekim mogućnostima u promicanju formacije, napose franjevačke formacije. – Bilo bi dobro kad bi se svake godine organizirao barem jedan turnus od tjedan dana gdje bi i starija braća imala prilike obnoviti i osvježiti svoju franjevačku formaciju. U Španjolskoj imaju već više od 30 godina tzv. Franjevački tjedan u kojemu iz svake provincije sudjeluje po 5 braće, s tim da su na njem uvijek prisutni i provincijalni ministri. – Drago mu je što je započela škola franjevačke duhovnosti u Sarajevu, ali on smatra da bi bilo do- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. bro preko ljeta organizirati i ozbiljni tečaj franjevačke duhovnosti za braću u privremenim zavjetima. – Raduje se svemu što se poduzima na razini međuprovincijske suradnje, ali potiče na još intenzivniju suradnju. Imamo i jedan konkretni zadatak: bratska solidarna pomoć Zadarskoj provinciji. Svakako, braća iz te Provincije moraju izići s konkretnim prijedlozima. U tome ima prostora i za delegata Generalnoga ministra, ali važna je i uloga cijele Konferencije. I u tome ne treba nekih prevelikih projekata, nego samo konkretnih i ostvarivih. – Jednako tako smatra da bi bilo dobro nastaviti s ovakvim susretima mlade braće, barem jednom u dvije godine. Ne mora to uvijek biti s generalnim ministrom. Na to se nadovezao fra Ernest Siekierka, naš generalni definitor, koji je Generalnom ministru prenio da je o mnogo toga već razgovarano na zadnjoj sjednici Konferencije (28. 1. 2103.) kad su provincijalni ministri provjerili zaključke svojih posljednjih sjednica, počevši od onoga susreta s Generalnim definitorijem 2011. godine. Dosta toga je već ostvareno ili se ostvaruje, ali ima i dosta toga na čemu se radi. Tom prigodom, rekao je, bilo je puno razgovora o načinu bratske pomoći Zadarskoj provinciji i čini se da je bilo nekih nejasnoća. Naime, neki su provincijalni ministri, kad su čuli da nisu svi poslali imena braće za kandidata za delegata Generalnoga ministra, i sami se pitali je li pravedno da se ostane samo s nekim imenima. Smatram da je dobro da se o tome sada jasno i iskreno porazgovori. Generalni ministar je zamolio braću da o tome iskreno porazgovore jer svima nam je sigurno stalo da naša Zadarska provincija zaživi. S prijedlogom o delegatu Generalnoga ministra oni nisu htjeli kazniti Provinciju, još manje je ugasiti. Da su to htjeli to bi učinili dekretom, kao što su učinili i u nekim drugim slučajevima, kao npr. U Peruu, gdje nisu vidjeli nikakve šanse da te jedinice ožive i imadnu svoju budućnost. Stoga je i ovaj razgovor znak bratske ljubavi i solidarnosti na međuprovincijskoj razini i na razini Reda. 59 Fra Joško Kodžoman je rekao da je on, kad je dobio pismo iz Generalne kurije, razgovarao s više braće za koju je smatrao da bi mogli prihvatiti tu zadaću. Oni su mu iskreno rekli da je to delikatna zadaća i da je nedavno iskustvo jednog njihova brata koji je bio generalov delegat u jednoj našoj provinciji bilo mučno i donijelo je više napetosti. Osim toga ima različitih stavova i u samoj Zadarskoj provinciji, a i to otežava situaciju. Ipak, nije riječ ni o kakvom bojkotu, nego o svijesti da je to delikatno. Generalni ministar je rekao da ovo sada nije isto. Jer onaj Delegat u Hercegovačkoj provinciji je morao ispuniti Dekret Svete Stolice, a ovdje je riječ o nečem drugom. Nije riječ ni o kakvom već gotovom dekretu, nego o pomoći da Provincija zaživi. Delegat ne dolazi ugasiti ili pokopati provinciju, nego pomoći da oživi. Možda s idejom da druge provincije pomognu da se oformi neko međuprovincijsko bratstvo za promicanje zvanja, ili sl. Jasno, najprije braća iz Zadarske provincije trebaju odlučiti hoće li živjeti ili odumirati. Oni to moraju izabrati, a vjerujem da to ne mogu ostvariti bez konkretne pomoći drugih, prije svega Konferencije. Njemu je do toga stalo. On je spreman i osobno doći i susresti svu braću i s njima o tome razgovarati i pomoći da se nađe najbolji način kako dalje. U svakom slučaju, mora biti jasno da Generalna kurija ne želi ugasiti Provinciju, nego je oživjeti. Fra Željko Železnjak je govorio o svojoj situaciji. I on je predložio jednog brata, fra Darka Teperta, koji je nedavno bio i generalni vizitator u Zadarskoj provinciji. Iako je pitanje delegata delikatno, on je spreman prihvatiti. Kad sam saznao da su samo tri provincije predložile kandidata, pogotovo kad sam saznao da oni ne poznaju nijedan službeni jezik Reda, osjetio sam nekako da je to izlaganje brata Darka prevelikom riziku. Tim više što i neka braća iz Zadarske provincije nisu to dobro shvatila. 60 Generalni ministar je ponovno jasno rekao da delegat nema zadaću ugasiti Provinciju, nego pomoći. Fra Darko je obavio izvrsnu vizitaciju, ali prijašnji vizitatori – čini se nisu bili dovoljno iskreni i odvažni da se suoče s problemima. Da su to učinili na vrijeme, možda do ovoga sada ne bi ni došlo. Kuriji je stalo da Provincija zaživi. U svakom slučaju veliki posao treba napraviti definitorij Zadarske provincije. Ja sam spreman pomoći što god mogu. Spreman sam doći i s fra Darkom i svu braću upitati ima li što u vizitatorovoj relaciji što nije točno i u redu. „Nama je stvarno stalo da pomognemo. Zato, fra Andrija, hrabro! Znam da nije lako, ali znaj da sam kao generalni ministar potpuno uz tebe. Mi ćemo uskoro odlučiti što nam je činiti, a možda prije objavljivanja te odluke uspijemo sabrati svu braću Zadarske provincije i otvoreno o svemu razgovarati.“ Na kraju je zahvalio provincijalnim ministrima za sve što čine, uvjeren da će i nadalje činiti puno malih koraka prema velikom cilju kreativne vjernosti našoj franjevačkoj karizmi, kako bismo mogli odgovoriti današnjim izazovima vremena. Uvjeravam vas, završio je, da smo mi iz Kurije za vas i s vama, jer ovih šest provincija su nam drage. Nakon toga je fra Ivan Sesar zahvalio Generalnom ministru i Generalnom definitoru za brigu i pažnju koju pokazuju prema našoj Konferenciji, a osobito za dolazak i za sve što su učinili na ovom susretu. Zahvalio je i svim provincijalnim ministrima za njihov doprinos. Kasnije su provincijalni ministri odlučili da će naši delegati na Plenarnom vijeću Reda biti: fra Viktor Papež i Predsjednik Konferencije. Zapisnik vodio i sastavio: Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. IZVANREDNA SJEDNICA JKPMOFM Trogir, 29. travnja 2013. Za vrijeme V. Europskog kongresa animatora PMOS, koji se održavao u hotelu „Medena“ (Trogir) i koga je organizirao fra Mijo Džolan, a domaćin mu je bila naša Konferencija, bila je i kratka sjednica JKPMOFM. Na sjednici su bili nazočni svi provincijalni ministri iz naše Konferencije, te tajnik fra Nikola Vukoja. Fra Lovro Gavran, dopredsjednik Konferencije, pozdravio je sve nazočne i zahvalio im što su našli vremena i odazvali se na poziv te su tako pokazali da su dobri domaćini Kongresu, a pogotovo što su došli na sjednicu. Osobito je pozdravio fra Miljenka Šteku, novoizabranog provincjalnoga ministra Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina, i poželio mu je blagoslovljeno i plodno sudjelovanje u radu Konferencije. Fra Lovro je prenio pozdrave fra Ivana Sesara, našega dosadašnjega predsjednika, a fra Nikola pozdrave našega generalnoga definitora, fra Ernesta Siekierke. 1. Predstavljanje i usvajanje dnevnoga reda Fra Lovro je, na temelju poziva, predložio točke koje svakako treba raspraviti i riješiti: Izbor novoga predsjednika JKPMOFM, jer je fra Ivanu Sesaru prestankom službe provincijalnoga ministra prestao i mandat predsjednika Konferencije. Izbor novoga dopredsjednika jer fra Lovri, dosadašnjem dopredsjedniku uskoro izlazi mandat, pa da se zbog toga ne mora opet sastajati. Izbor dvojice naših delegata za Plenarno vijeće Reda koje će najesen (18. – 23. 11. 2013.) biti u Poljskoj. Već je ranije odlučeno da će to biti predsjednik Konferencije i fra Viktor Papež. Njima će trebati izabrati i zamjenike. Raspraviti i odobriti plan i program susreta formacije za gvardijane i ekonome naših bratstava. 2. Izbor predsjednika i dopredsjednika JKPMOFM Nakon što je fra Lovro podsjetio braću što u našem zakonodavstvu piše o izboru predsjednika i dopredsjednika, bilo je razgovora o mogućim kandidatima i onda se prišlo izboru. Fra Joško Kodžoman je imenovan skrutatorom, a fra Nikola zapisničarom. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Za novog predsjednika JKPMOFM na mandat od tri godine izabran je fra Lovro Gavran, provincijalni ministar Provincije Bosne Srebrene (Sarajevo). Za dopredsjednka JKPMOFM na mandat od tri godine izbran je fra Andrija Bilokapić, provncijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar). Oni će biti i naši izbornici u izboru novoga generalnoga ministra Reda Manje braće u Rimu, 22. svibnja 2013. godine. 3. Izbor naših delegata za Plenarno vijeće Reda (PVR) 2013. godine. Nakon razgovora i dogovora za delegate JKPMOFM za PVR 2013. Godine, izabrani su: Fra Lovro Gavran, provincijalni ministar Provincije Bosne Srebrene i predsjednik JKPMOFM, i fra Viktor Papež, član Provincije sv. Križa u Sloveniji. Za zamjenike delegata JKPMOFM za PVR izabrani su: Fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar) i dopredsjednik JKPMOF, i fra Ivan Sesar, član Provincije Marijina Uznesenja (Mostar). 4. Susret formacije gvardijana i ekonoma na razni JKPMOFM Budući da još nije pripravljen program susreta, fra Lovro je podsjetio da su datumi i mjesta već dogovoreni (Sarajevo, 04. 09. 2013. i Samobor, 11. 09. 2013.). Zamolio je fra Joška Kodžomana da s fra Darkom Tepertom i provincijskim tajnicima za formaciju i studije do polovice svibnja priprave program kako bi ga se moglo na vrijeme poslati svim zainteresiranima. 5. Zastupanje na biskupskom ređenju Odlučeno je da će našu Konferenciju na biskupskom ređenju fra Joséa R. Carballa zastupati fra Robert Bahčič i fra Ivan Matić. Na kraju je fra Lovro svima zahvalio na sudjelovanju i kratkom molitvom završio sjednicu, a fra Joško Kodžoman, kao domaćin, je svu braću pozvao na večeru. To je sa zahvalnošću i prihvaćeno. Samobor, 06. 05. 2013. Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM 61 MISNO SLAVLJE O 30. OBLJETNICI POSTOJANJA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA Zasjedanje Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine Zagreb, 26. siječanj 2013. - U Zagrebu se 25. i 26. siječnja održava zasjedanje Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom kojeg je proslavljena 30. obljetnica Vijeća. U toj prigodi svečano Misno slavlje u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u koncelebraciji franjevačkih provincijala na blagdan Obraćenja sv. Pavla apostola, u petak 25. siječnja, predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Pozdravljajući prisutne u svojstvu domaćina provincijal Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak kratko je ocrtao povijesni hod Vijeća od inicijative do današnjih dana, posebno ističući zajedničke aktivnosti poput obilježavanja franjevačkih jubileja u hrvatskom narodu, franjevačke olimpijade, zajedničkog sudjelovanja na hodočašćima, poglavito u Asiz, do izdavačkih projekata kojima je kruna prijevod na hrvatski “Franjevačkih izvora”. U homiliji kardinal je upozorio na providonosnu podudarnost da se ova proslava održava na blagdan Obraćenja sv. Pavla te je usporedio Pavlovo i Franjino obraćenje. I jedno i drugo obraćenje dogodilo se u žarkom susretu s Isusovom osobom. Obojica su velikodušno odgovorila na Kristov poziv i Njemu su potpuno posvetili sav svoj život, dotle da je bilo moguće reći “Ta meni je živjeti Krist” i “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist”, obojica su mogla reći “ja na svom tijelu nosim biljege Isusove”, rekao je kardinal istaknuvši kristocentričnost kao središnju oznaku franjevačke teologije. Potaknuo je na promišljanje koje mjesto u našem životu zauzima Isus Krist; koliko je Isus poznat i prisutan u našem društvu, u našoj kulturi. U javnosti, 62 u masovnim medijima i općenito Isus Krist je dosta prisutan. O njemu se govori u bezbrojnim pričama, filmovima i knjigama, ali autori ponekad manipuliraju Kristovim likom, obmanjujući javnost nekim tajnovitim, tobože novim povijesnim dokumentima o Njemu, upozorio je kardinal, dodavši da se stječe dojam da govor o Isusu postaje poput nekog pomodarstva. No, gledajući s druge strane na područje vjere, kojemu Isus prvenstveno pripada, uočavamo zabrinjavajuću odsutnost, pa čak i odbacivanje Njegove osobe. Oni koji se izjašnjavaju kršćanima u nas, u Europi, u svijetu “često vjeruju u postojanje nekog dalekog Bića, Stvoritelja, koji prebiva u ‘onostranosti’. U takvom tipu religioznosti dobiva se dojam da je Isus Krist odsutan. A prema Novom zavjetu, vjera koja čovjeka opravdava, jest samo vjera u Isusa Krista, u njegovu smrt i uskrsnuće.” U Godini vjere i u vremenu nove evangelizacije neizmjerna zadaća za cijelu Crkvu, a na poseban način za Franjine sinove i kćeri, je naviještati svijetu Isusa Krista, i to raspetoga, poručio je kardinal. Franjo je riječju i životom naviještao radosni smisao otkrića skrivenoga blaga i dragocjenog bisera. On nije prodao sve svoje imanje da bi pronašao skriveno blago, već zato što je pronašao skriveno blago. I kod njega je dar prethodio dužnosti. Franjo nije trebao riječima naviještati pashalno otajstvo – Kristov križ i uskrsnuće – njegova je osoba postala živa slika tog pashalnog otajstva. Svim silama želio je samo jedno: živjeti Evanđelje i naviještati Evanđelje. Nasljedovati ga u onome što je bila čežnja cijelog njegovog života, traži od njegovih sljedbenika da Franjinom radošću i poletom naviještaju evanđelje milosti Božje, istaknuo je kardinal Bozanić te podsjetio kako papa Benedikt XVI. uporno ističe da je velika zadaća Crkve iznova osvijetliti prvenstvo da Bog postoji, da nas se Bog tiče i da nam daje odgovore na životna pitanja. Stoga, započeti od Boga, prihvatiti dar obraćenja i pokore kako nam svojim životom svjedoče sveti Pavao apostol i sveti Franjo Asiški uvjet je da bismo u Godini vjere odgovorili velikom pozivu Crkve na novu evangelizaciju. Neka nas na tom putu zagovara Presveta Bogorodica Marija i blaženi Alojzije Stepinac, sljedbenik franjevačke duhovnosti, zaključio je kardinal Bozanić. Nakon “Tebe Boga hvalimo” i popričesne molitve riječ zahvale uputio je predsjednik Vijeća provinci- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. jal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Ivan Sesar. Kardinalu Bozaniću uime Franjevačke obitelji izrazio je odanost i blizinu, napose u ovim burnim danima pred izazovima vremena i društva u kojem se Crkva nalazi, te mu uručio primjerak izdanja “Franjevačkih izvora”. Zahvalio je i svim članovima Vijeća koji su kroz trideset godina ostavili neizbrisiv trag u životu i djelovanju samoga Vijeća i time pridonijeli kvaliteti življenja franjevačke karizme na ovom tlu. Slavljem ove obljetnice, napo- se zagovorom BDM, Majke Crkve i Kraljice franjevačkog reda, želimo obnoviti svoju vjernost franjevačkoj karizmi te i nadalje novim poletom nastaviti ostvarivati velike životne ideale svoga kršćanskog i franjevačkog poziva ostajući vjerni Kristu i Crkvi po primjeru našega sv. Oca Franje, rekao je fra Ivan. Misno slavlje kojem su nazočili mnogi članovi velike franjevačke obitelji, pjevanjem je animirao zbor bogoslova franjevačkih zajednica. (kta/ika) PREDSTAVLJENI “FRANJEVAČKI IZVORI” O 30. OBLJETNICI POSTOJANJA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA Rad na tom djelu trajao je desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihih pregaoca Zagreb, 26. siječanj 2013. - U povodu 30. obljetnice postojanja Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine u petak 25. siječnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje Franjevačkih izvora”. Uz članove velike Franjevačke obitelji predvođene provincijalima i provincijalkama, predstavljanju su nazočili zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, redovnice drugih redovničkih zajednica, kao i prevoditelji koji su dali svoj doprinos hrvatskom izdanju “Franjevačkih izvora”. Predsjednik VFZ-a fra Ivan Sesar u pozdravu nije krio radost što se o obilježavanju tog jubileja predstavlja dugo očekivano izdanje “Franjevačkih izvora” na hrvatskom jeziku. Naraštaji franjevaca i franjevki zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva dugo su sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa sv. Franjom iz Asiza. Rad na ovom djelu trajao je desetljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihih pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Godinama se na ovim “Izvorima” započinjalo, uvijek djelomično prevodilo, sakupljalo prevedeno i konačno, nakon osam stoljeća franjevačke karizme, sve je ugledalo svjetlo dana, služeći se kao uporištem razdiobe, predloškom talijanskoga izdanja “Fonti francescane” iz godine 2004., istaknuo je Sesar te podsjetio kako je djelo “Franjevački izvori” na hrvatskom jeziku završeno o 800. obljetnici dolaska sv. Franje na naše tlo, a predstavlja se o 30. obljetnici postojanja VFZ-a. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u prevođenju te priređivanju za tisak ovog izdanja, kao i Vladi RH koja je osigurala glavninu sredstava. Glavni urednik “Franjevačkih izvora” fra Pero Vrebac predstavio je dinamiku rada na izdanju. Istaknuo je, kako je rad započeo 7. ožujka 2008. godine, završen je 17. rujna prošle godine, kad je knjiga izašla iz tiska. S ponosom ističem da je ova knjiga plod zajedničkog rada cijele franjevačke obitelji u suradnji sa stručnjacima iz raznih područja, rekao je. Dajući osnovne napomene, istaknuo je kako je uz devet postojećih prijevoda iz 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća koji su jezički dorađeni, angažirano još 18 novih prevoditelja. Također je spomenuo izazove s kojima se kao glavni urednik morao uhvatiti u koštac, među kojima se posebno ističe neiskustvo u takvom poslu, kompleksnost pothvata, potreba stvaranja nove franjevačke terminologije i usuglašavanje kratica “Franjevačkih izvora”. Posebno je upozorio na originalnost ovog izdanja koje se očituje u tri stvari. Četrnaest redaka “Prvog pisma vjernicima” sv. Franje na glagoljici, što nema ni u jednom drugom izdanju. Uz jedini srednjovjekovni manuskript iz Volterre koji donosi taj Franjin tekst, Ivančićev zbornik, s početka XV. st. je drugi manuskript koji sadrži dio tog pisma na hrvatskom jeziku. Druga posebnost je kompleksnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke obitelji i koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. I na kraju tu je digitalno izdanje “Franjevačkih izvora” u obliku mrežne stra- 63 nice koja će biti dostupna svima, bez obzira na različite preglednike i uređaje iz kojih se otvara. Kao glavni urednik zahvalio je svima koji su sudjelovali kao prevoditelji, lektori, korektori, kao i onima koji su grafički uredili izdanje, a posebnu zahvalu je izrekao tehničkom uredniku fra Marijanu Karauli. Želim i očekujem da ovi “Franjevački izvori” uistinu budu vrela iz kojih ćemo crpsti izvornost naše franjevačke karizme, upoznajući sve dublje Franju i Klaru kako bismo, nadahnuti njihovim primjerima i sami vjernije ostvarivali evanđeoske vrednote u našem životu, zaključio je Vrebac. Govoreći o značenju “Franjevačkih izvora” fra Miljenko Šteko istaknuo je kako je to izdanje plod prijevoda s izvornoga srednjovjekovnog latinskog jezika, nešto sa starotalijanskoga. A logika odabira bijaše: od mnoštva tekstova prepoznati dobre i najbolje, najozbiljnije znanstveno kritičke utemeljene. Hrvatski “Franjevački izvori” stoga su, osim duhovnoga poimanja, pouzdan temelj i novoga stvaralaštva u hrvatskome jeziku pri taženju vlastitih tematskih interesa. Šteko je posebno ukazao na spise samih sv. Franje i sv. Klare, one najosobnije, koji su jasno zrcalo stvarnosti duha i ogledalo njihova života. Jeka tih najosobnijih spisa ne samo da odjekuje i danas, nego su oni istinski “ključ” za razumijevanje svega onoga što danas nazivamo franjevačkom karizmom. A da bismo shvatili konkretiziranost karizme u Crkvi, važna su nam “Pravila” koja su im drugi pomagali sastaviti, osobito Franjina pravila. “Franjevački izvori” vrhunac su našega franjevačkoga izdavaštva. A moja je želja da oni pridonesu i stvaralačkom poticaju za novim istraživanjem, zaključio je Šteko. Predstavljajući samu strukturu “Izvora” s. Ivanka Mihaljević istaknula je kako je tu riječ o velikoj zbirci, 64 blagu ponajprije za franjevačku obitelj, ali ta je zbirka značajno obogaćenje i za teološku literaturu kao i za širi kulturalni krug ljudi. Oni su svojevrsna franjevačka biblija, jer su tu sakupljeni temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije. Mihaljević je kratko predstavila svaku od tri cjeline, istaknuvši kako svaka sa sobom nosi i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih rasutih kodeksa diljem svijeta. O važnosti “Franjevačkih izvora” danas govorio je fra Zvonimir Brusač. U prvom redu knjiga u doslovnom smislu omogućuje franjevcima i franjevkama neprestano vraćanje na početke franjevačke karizme i na prvotnu duhovnu baštinu, prije svega na spise sv. Franje i sv. Klare. Važnost publikacije u odnosu na naše dosadašnje poznavanje izvora je u tome što se u njoj prvi puta hrvatskoj crkvenoj, društvenoj i kulturnoj javnosti čine dostupnima neki životopisi sv. Franje, svjedočanstva i papinski dokumenti o sv. Franji, te osobito životopisa sv. Klare i dokumenti o njoj, kao i zakonodavni tekstovi Reda braće i sestara od pokore, tj. Trećega, svjetovnoga reda sv. Franje iz 13. stoljeća. Postojanje “Franjevačkih izvora” i njihovo poznavanje odgaja i promiče svijest o pripadnosti ne samo svom redu ili provinciji nego i franjevačkoj duhovnoj obitelji u cjelini, koja je kao cjelina prisutna u Crkvi i svijetu, koja je kao cjelina poslana na ovim našim prostorima svjedočiti evanđelje na način sv. Franje i sv. Klare. Brusač je podsjetio i kako se važnost “Franjevačkih izvora” odražava i u odnosu franjevačkih zajednica prema drugima u Crkvi, u društvu, u svijetu. Uvjereni smo da će “Franjevački izvori” kao duhovna i kulturna činjenica biti i ostati kvasac daljnjeg produbljivanja i oživotvorenja franjevačke karizme u Crkvi u nas i u suvremenom, demokratskom društvu Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine, u ovom našem svijetu u kojem smo sa svetim Franjom poslani svjedočiti kršćansko viđenje čovjeka i svijeta, živjeti budućnost koja i s nama počinje, zaključio je Brusač. U glazbenom dijelu nastupili su bogoslovi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i članice Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te kaptolska FRAMA, a moderator je bio Stjepan Lice, OFS. (kta/ika) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. SUSRET ČLANOVA UPRAVA FRANJEVAČKIH PROVINCIJA OFM U MEĐUGORJU Mostar, 20. veljače 2013. (fra I. Skoko) - U Međugorju je održan drugi susret definitorija - uprava franjevačkih provincija Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije – JKPMOFM (Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM) od 18. do 20. veljače 2013. Domaćin susreta i predsjedatelj bijaše predsjednik Konferencije dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Dobrodošlicu svima u ime župe i fratara koji djeluju u župi poželio je župnik fra Marinko Šakota. Prvi dan susreta bijaše duhovne naravi. Predavanje „Vjerničko lice manjeg brata“ održao je i pokorničko slavlje predvodio tajnik Konferencije fra Nikola Vukoja. Zatim je bila prigoda za sakrament pomirenja. Svi sudionici su sudjelovali u večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi sv. Jakova. Provincijali su predvodili molitvu krunice prije svete mise. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Nikola Vukoja. Drugi dan bio je radnog karaktera. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Nakon jutarnje molitve uslijedila sjednica s osvrtom na ostvarenja zaključaka i prijedloga koji su doneseni na prošlom zasjedanju u Međugorju od 30. 11. do 1. 12. 2011. Rad u skupinama bio je prije podne i popodne. Poslijepodne izlaganje na temu „Vlast i služba upravljanja općenito i u redovničkom ustanovama, posebno upravljanje provincijama u Franjevačkom redu“ održao je prof. dr. fra Velimir Blažević. Euharistijsko slavlje predvodio je zadarski provincijal fra Andrija Bilokapić, a krunicu su predmolili članovi uprava. Treći dan nakon jutarnje molitve održan je plenum – izvješća iz skupina, te donošenje konkretnih prijedloga. Između ostalog zaključeno je da se treći susret definitorija održi na Košljunu, susreti gvardijana i ekonoma svih provincija u Sarajevu i Samoboru, te da se organiziraju i duhovne obnove za članove cijele Konferencije u Asizu. Susret je završio misnim slavljem koje je predvodio fra Ivan Sesar. 65 NACIONALNI TEČAJ ZA DUHOVNE ASISTENTE OFS-A I FRAMA-E Susret je održan od 25. do 27. veljače u Međugorju Međugorje, 26. veljače 2013. - (kta/ika) - Pedesetak duhovnih asistenata koji animiraju bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (FRAMA) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini okupili su se po sedmi put na godišnjem nacionalnom tečaju. Susret se održava od 25. do 27. veljače u Međugorju s temama “Uvođenje u Franjevačke izvore” i “Noviji dokumenti o Franjevačkom svjetovnom redu i Franjevačkoj mladeži”. Program je započeo u ponedjeljak 25. veljače 2013. u popodnevnim satima okupljanjem i molitvom srednjega časa u Dvorani Ivana Pavla II. kraj međugorske župne crkve. Moderator rada je bio fra Danijel Rajić OFM, nacionalni duhovni asistent OFSa u BiH, a okupljene su pozdravili fra Josip Vlašić, OFM, nacionalni duhovni asistent FRAMA-e u BiH, fra Marinko Šakota, međugorski župnik, te fra Zvonimir Brusač, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a u Hrvatskoj. Predavanje “Predstavljanje Franjevačkih izvora” održao je fra Pero Vrebac voditelj višegodišnjeg projekta prevođenja, uređivanja i izdavanja “Franjevačkih izvora”. U uvodnom je dijelu iznio sadržaj “Fra- 66 njevačkih izvora” koji obuhvaća pisana vrela iz prvih 150 godina franjevaštva. Potom je slušateljima približio dosadašnje hrvatske prijevode “Franjevačkih izvora” i istaknuo specifičnosti ovog prijevoda koja se sastoji ponajprije u kritičkim verzijama izvornih tekstova koji su se prevodili. Potom je započeo pojašnjavati specifičnosti pojedinih franjevačkih spisa, preporučujući duhovni asistentima da u svojem radu s bratstvima OFS-a i FRAMA-e ponajprije započnu s Franjinim pismima, posebno Pismom vjernicima, zatim s Opomenama, jer su ti spisi izvori promišljanja i duhovnosti sv. Franje, a tek onda s Pravilom i životopisima sv. Franje. Nakon predavanja i kratke diskusije program je nastavljen misom s vjernicima u župnoj crkve, a potom je uslijedilo i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. U utorak 26. veljače je predviđen nastavak rada na upoznavanju “Franjevačkih izvora” i predavanje o “Osnivanju novog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda”, dok je za srijedu 27. veljače predviđeno predavanje o “Smjernicama za osnivanje novog bratstva Franjevačke mladeži”. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. GENERALNA KURIJA FRANJEVAČKOG REDA OBJAVILA VIDEO ZAHVALE PAPI BENEDIKTU XVI. Poruka je dostupna na talijanskom, engleskom, španjolskom i francuskom jeziku Rim, 28. veljače 2013. Generalna Uprava Franjevačkog reda iz Rima objavila je video pod nazivom Hvala Sveti Oče u kojem Generalni ministar Franjevačkog reda fra José Rodriguez Carballo zahvaljuje papi Benediktu XVI. za sve što je u svom pontifikatu učinio za Red. Video osim Generalove poruke sadrži i fotografije kojima se franjevci žele prisjetiti svojih mnogih susreta s papom. Video se može pogledati na službenoj stranici Reda - www.ofm.org. Poruka je dostupna na talijanskom, engleskom, španjolskom i francuskom jeziku. (kta/fia) GENERALNI MINISTAR OFM FRA JOSE CARBALLO SUSREO SE S MLADIM FRATRIMA JKPMOFM U SAMOBORU Samobor, 2. ožujka 2013. (franjevci-split.hr) - Susret generalnog ministra fra Josea R. Carballa s braćom u privremenim zavjetima na temu Franjevačka formacija u svjetlu izazova našega vremena“ trajao je od 28. veljače do 2. ožujka 2013., u Samoboru u kući Tabor. Na susretu su sudjelovali svi provincijalni ministri JKPMOFM (fra Joško Kodžoman – Split, fra Ivan Sesar – Mostar, fra Lovro Gavran – Sarajevo, fra Željko Železnjak – Zagreb, fra Andrija Bilokapić – Zadar i fra Stane Zore – Ljubljana), provincijski tajnici za formaciju i studij, provincijski magistri početne formacije i braća u početnoj formacije iz cijele Južnoslavenske konferencije OFM. Na susretu je bilo prisutno 119 sudionika. Osim Generalnog ministra na susretu sudjeluju generalni definitor fra Ernest Siekierka, generalni tajnik za formaciju i studij fra Vidal Rodríguez López i njegov zamjenik fra Sergiusz Bałdyga. Generalni ministar fra Jose R. Carbllo na dolasku u Samobor MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. obratio se mladima riječima: Hvala vam što ste me dočekali radosno i s pjesmom na usnama, kako to obično mladi čine. Drago mi je vidjeti ovoliku grupu fratara. Jučer sam se vratio iz Indije gdje sam susreo također jako puno mladih fratara. Uvijek kažem da franjevaštvo nije umrlo u Europi - evo i vi ste tome dokaz. Želio bih da ova tri dana provedemo u veselju, radosti i u razmišljanju. Hvala od srca. U petak, 1. ožujka 2013., nakon molitve Jutarnje i pozdrava fra Ivana Sesara, predsjednik JKPMOFM, fra Joško Kodžoman je predstavio stanje početne i trajne formacije u Konferenciji u pet točaka: statistika, studij, početna formacija, Ratio formationis, trajna formacija. Generalni ministar govorio je o franjevačkoj formaciji u svjetlu izazova našega vremena. Svoje je izlaganje podijelio u sedam točaka. Nakon izlaganja i kratkog odmora uslijedio je razgovor braće u privremenim zavjetima s Generalnim ministrom gdje su braća imala sat i četrdeset i pet minuta vremena za postav- ljanje pitanja i razgovor. U poslijepodnevnim satima fra Vidal Rodríguez López, generalni tajnik za formaciju i studij, održao je predavanje na temu „Važnost studija u našoj formaciji“. U predavanju je naglasio 10 smjernica koje se odnose na odgoj i studij u Redu s ciljem da postanemo nosioci Evađelja. Nakon predavanja braća u početnoj formaciji imali su rad po grupama, a Generalni ministar je razgovarao s provincijalnim ministrima, odgojiteljima i tajnicima za formaciju i studij. Euharistijsko slavlje predvodio je generalni definitor fra Ernest Siekierka. Treći dan susreta Generalnog ministra s braćom u početnoj formaciji, u subotu 2. ožujka 2013., započeo je molitvom Jutarnje a zatim kratkim osvrtom Generalnog ministra na pitanja koja su postavila mlada braća u petak, 1. ožujka, u susretu s Generalnim ministrom. On je zahvalio mladoj braći na iskrenosti i dao svoj komentar u deset točaka. Naglasio je da su pitanja mladih izazov na koji treba tražiti 67 odgovore u zajedničkom dijalogu i promišljanju za bolju budućnost provincija i Reda. Fra Sergiusz Bałdyga, zamjenik generalnog tajnika za formaciju i studij, održao je predavanje na temu „Vjernost i ustrajnost u pozivu“. U zajedničkom razgovoru svih sudionika s Generalnim ministrom odgojitelji i provincijalni ministri iznijeli svoje razmišljanje u svezi formacije i studija i dali neke odgovore na postavljena pitanja mlade braće. Generalni ministar je sva razmišljanja i prijedloge sažeo u nekoliko točaka: suradnja, specifična franjevačka formacija, zanimanje mladih za misije, osjećajnost (afektivnost) i važnost formativnog ozračja u odgojnim kućama. Fra Ivan Sesar, predsjednik JKPMOFM, zahvalio je svim provincijalnim ministrima za organizaciju ovog susreta, posebno domaćinu fra Željku Železnjaku, 68 generalnom ministru fra Jose-u R. Carballu i njegovim suradnicima. Posebnu zahvalnost izrekao je odgojiteljima koji su uložili trud i ljubav da budu na susretu i dovedu mladu braću. Zahvalio je i mladoj braći na njihovom aktivnom sudjelovanju, kritikama i želji da žele živjeti istinsko franjevaštvo. Obećao im je pomoć, ohrabrio ih na započetom putu i uputio im pitanje na razmišljanje ‘što ja činim da moja zajednica bude bolja?’. Hvala na svemu i oprostite za slabosti i manjkavosti, završio je fra Ivan Sesar. Na završetku susreta generalni ministar fra Jose R. Carballo predvodio je euharistijsko slavlje u kojem su sudjelovali provincijalni ministri, odgojitelji i mlada braća u početnoj formaciji. Fra Jose R. Carballo, generalni ministar OFM, održao je homiliju koju je naslovio “Ponovno otkriti radost vjerovanja i ponovno pro- naći zanos u prenošenju vjere”. U propovijedi je istakao kako „među mnogim darovima kojima nas je blagoslovio Sveti Otac papa Benedikt XVI. rado ističem u ovom trenutku Godinu vjere, koju je on htio s ciljem da se ponovno otkrije radost vjere u sebi, i da se iznova pronađe zanos za prenošenje vjere (usp. Porta fidei 7). Radost i zanos, radost vjere i zanos u vjeri koju se na različite načine svjedoči i prenosi drugima. Svi vjernici, ali osobito vi, ukoliko ste mladi, pozvani ste da budete misionari radosti koja dolazi iz susreta s Kristom, iz onoga susreta koji je u temelju naše vjere u Onoga kojega s Franjom priznajemo kao svoje SVE, kao naše dostatno bogatstvo (usp. HvBo 4). Radost za kršćanina, još više za jednog mladog franjevca, nije samo mogućnost, nego upravo obveza“, rekao je fra Jose Carballo, generalni ministar OFM. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. HOMILIJA GENERALNOG MINISTRA FRA JOSÉA RODRIGUEZA CARBALLA NA SUSRETU S MLADOM BRAĆOM JKPMOFM (Samobor, 2. ožujka 2013.) Ponovno otkriti radost vjerovanja i ponovno pronaći zanos u prenošenju vjere Predraga braćo, Gospodin vam dao mir! Radostan sam što se sa svima vama susrećem u kontekstu euharistijskog slavlja i što za vas i s vama mogu slaviti sakrament ljubavi u prigodi našega susreta. Dok još jednom zahvaljujem Gospodinu, organizatorima i vama, draga mlada braćo, za ovaj susret, u ovom euharistijskom kontekstu zahvaljujem Gospodinu za ljepotu koju je stavio u vaše mladenačko srce, i za sve dobro što u vama i po vama čini. Njemu koji je Ljepota (usp. HvBo 5), i kojemu pripada svako Dobro (usp. HvBo 3), uzvraćajte svojim životom i svojim riječima ono što ste primili (usp. NPr 17). U ovom kontekstu uzvraćanja potičem vas, ljubljeni od Gospodina, riječima Sestre Klare: sjećajući se svoje odluke da ćete nasljedovati Krista sukladno obliku franjevačkoga života, kao druga Rahela uvijek imajte pred očima svoje početke (usp.2Pja 11), i nikad ne zaboravite vašu prvu ljubav (usp. Hoš 9 ,2); nasljedujte Krista “brzim trkom, lakim korakom, nesputanih nogu, ne dopuštajući ni prašini da usporava vaš hod” (us. 2PJa 12). Neprestano se sjećajte, predraga moja braćo, svoga zavjetovanja, vjerno izvršavajte ono što ste Gospodinu Bogu obećali (PEr 8), i na taj način postojano izvršujte dobro djelo koje ste dobro započeli (usp. PEr 14). Predraga mlada braćo, među mnogim darovima kojima nas je blagoslovio Sveti Otac papa Benedikt XVI. rado ističem u ovom trenutku Godinu vjere, koju je on htio s ciljem da se ponovno otkrije radost vjere u sebi, i da se iznova pronađe zanos za prenošenje vjere (usp. Porta fidei 7). Radost i zanos, radost vjere i zanos u vjeri koju se na različite načine svjedoči i prenosi drugima. Svi vjernici, ali osobito vi, ukoliko ste mladi, pozvani ste da budete misionari radosti koja dolazi iz susreta s Kristom, iz onoga susreta koji je u temelju naše vjere u Onoga kojega s Franjom priznajemo kao svoje SVE, kao naše dostatno bogatstvo (usp. HvBo 4). Radost za kršćanina, još više za jednog mladog franjevca, nije samo mogućnost, nego upravo obveza. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Ali što je to radost? Za mene radost znači otkriće da smo zadovoljni, znači iskustvo punine smisla koje otvara budućnost i svakomu od nas omogućuje nadu. I to nam dolazi, kao što prije rekoh, iz susreta s Kristom, jedinim koji može potpuno zadovoljiti našu žeđ za puninom, kako se očituje u susretu sa Samarijankom (usp. Iv 14 ,4). Ovo je radost koja prebiva u vjernikovoj dubini i koja se sastoji od njegova života u Bogu skrivena. Ta je radost tako duboka da nam omogućuje da nalazimo radost i “u nevoljama” (2Kor 4 ,7; Kol 24 ,1). To je radost koju nam nitko ne može oduzeti. Mučenici svih vremena na to nas podsjećaju i to nam svjedoče. Osjećam da su na osobit način vama, draga moja braćo, rečene ove riječi sv. Pavla Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte se!” (Fil 4 ,4). Budući da je to vaša obveza, pozvani ste vježbati se u radosti: s jedne strane tako da nadvladatespiritum tristitiae koji vam uvijek prijeti, s druge strane stoga jer ne smijete lišiti svijet svjedočnstva radosti koja izvire iz vjere. Budite, stoga, draga mlada braćo, misionari radosti koja nam dolazi iz vjere u Isusa, imajući na umu da ćete to biti u onoj mjeri u kojoj će vaše nasljedovanje Isusa biti radosno, čak i onda kad to nasljedovanje Isusa uključuje svaki dan uzimati na sebe križ (usp. Mt 23 ,9). Imajte uvijek na umu da je nasljedovanje koje je žalosno, uistinu žalosno nasljedovanje, nije ugodno Bogu i nije zarazno za ljude, osobito ne za mlade. Upravo to radosno nasljedovanje učinit će da postanete oduševljeni u prenošenju vjere. Ne štedite energije u svjedočenju da je Isus izvor pune radosti i punina najdubljeg smisla života. Pripovijedajte drugima, kao Samarijanka svojim sugrađanima, da ste susreli Gospodina (usp. Iv 29-28 ,4). Budite kao Ivan Krstitelj, kao Andrija ili kao Filip, radosni navjestitelji susreta s Onim o kojemu su govorili proroci (usp. Iv ,1 45-40) i kojemu ste vi posvetili svoj život, i koga želite izbližega nasljedovati, povjeravajući njemu svoje mladenačko srce. Ako se vi odrekente toga da budete misionari među mladima, tko će ih drugi 69 moći evangelizirati? Vi ste naravni misionari svojim vršnjacima. Neka vaše srce, ugrijano slušanjem riječi Gospodnje i susretom s njim, pokreće vaše korake da hitite prema drugim mladima, da im navijestite dobru vijest Evanđelja i lijepu vijest franjevačkoga poziva (usp. Lk 33 ,24). Isus je htio osjetiti da vas treba, jednako kao što Crkva i Red osjećaju potrebu mladih koji će, dajući da ih sam Krist evangelizira, i oni evangelizirati druge mlade. Prihvatite s velikom odgovornošću i radošću svoje poslanje. Ali, imajte na umu da ljudi našega vremena, osobito mladi, traže od vas, kao i od mene, ne samo da govorimo o Kristu, nego da na neki način učinimo da ga i oni vide. I stoga vas molim da budete kontemplativni motritelji njegova lica. U svakom trenutku imajte svoje srce okrenuto Gospodinu (usp. NPr 19 ,22), neka ništa ne priječi vaš obiteljski odnos s Njim, neka vas ništa ne dijeli od njega, neka se ništa ne postavlja između njega i vas (usp. NPr ,23 10). Ta kontemplacija lica Gospodinova učinit će vas posebnim darom Duha Redu, svijetu i samj Crkvi. Danas, u Godini vjere, tražim od vas radikalno opredjeljenje za vjeru i život, na takav način da budete “straža jutarnja” (usp. Iz 12-11 ,21). “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 20 ,28). Neka te riječi prate naš hod, neka oživljuju nadu vaših i naših srdaca, i neka hrane vašu i našu čvrstu vjeru i odlučnu volju da nasljedujemo stope Gospodina našega Isusa Krista. Neka nas uvijek prati zaštita “Djevice koja je Crkvom postala” (PozDM 1). Njoj, “izabranoj od presvetoga Oca nebeskoga koji je posveti sa svojim presvetim ljubljenim Sinom” (PozDM 2), povjeravam vašu i našu vjernost, sada i zauvijek. Amen, amen, fiat, fiat. NOVO VODSTVO KONFERENCIJE VIŠIH REDOVNIČKIH POGLAVARA I POGLAVARICA BIH Novi predsjednik Konferencije je fra Lovro Gavran Sarajevo, 10. ožujak 2013. (kta/kvrppbih) - Jedanaesta izborna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 9. ožujka na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Skupštinom je predsjedala predsjednica Konferencije s. Ivanka Mihaljevic. Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te devet predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH. Na Skupštini je sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luggi Pezzuto, delegat Biskupske konferencije BiH vrhbosanski pomoćni biskup dr. Pero Sudar te predstavnica Hrvatske Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica provincijalna glavarica sestara Uršulinki s. Jasna Lučić. Nakon uvodnih riječi s. Ivanke Mihaljević te pozdrava biskupa Sudara uslijedilo je predavanje na temu “Redovnici i nova evangelizacija”. U svom predavanju biskup Sudar je kroz pet točaka približio važnost i ulogu redovništva u novoj evangelizaciji. Govoreći općenito o novoj evangelizaciji, te o redovnicima u novoj evangelizaciji, stanju Crkve u BiH, stanju bosansko-hercegovačkog društva kao i unutar crkvenom stanju koje je ujedno i izazov nove evangelizacije, biskup Sudar je istaknuo kako 70 je uspjeh nove evangelizacije prvenstveno vezan za stanje duha u samoj Crkvi jer, da bi evangelizirala, Crkva, to jest njezini članovi, trebaju biti evangelizirani. “Katolička crkva u BiH i redovnici u njoj imaju, istina, tešku ali slavnu prošlost. Nikome ne treba dokazivati da nam sadašnjost a, čini se, ni budućnost, bar za skoro vrijeme, neće biti vedrija. Ali prošlost uči da nam je Bog uvijek davao dostatno snage da se breme života iznese i baklja vjere preda dalje. Stoga je dobro novu evangelizaciju, u užem, unutar crkvenom značenju, shvatiti i prihvatiti kao obnovljenu vjernost našoj prošlosti tako da preraste u posredovanje postojanosti vjere otaca naraštaju njihovih sinova. To na još izraženiji način vrijedi za vas redovnike i redovnice. Ništa od karizmi vaših utemeljitelja nije danas manje potrebno čovjeku i Crkvi u BiH nego je to bilo u vremenima vašega nastanka. Valja to samo u duhu zahtjeva nove evangelizacije pretvoriti u življenje prema prilikama mjesta i vremena i to s novim žarom, metodama i izričajima” istaknuo je biskup Sudar. Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto u svom obraćanju sudionicima Skupštine izrazio je radost i zahvalnost zbog susreta i upoznavanja predstavnika različitih redovničkih zajednica u BiH te osvrnuvši se na temu Skupštine istaknuo kako je za novu evangelizaciju neophodno crkveno zajedniš- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. tvo i osjećaj crkvenosti. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio apostolski nuncij u BiH u suslavlju s mons. Perom Sudarom, provincijalom Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivanom Sesarom, gvardijanom Franjevačke teologije fra Milom Babićem te prezbiterima članovima Konferencije i profesorima Franjevačke teologije u Sarajevu. Svečano euharistijsko slavlje pratio je skladnim pjevanjem zbor franjevačkih bogoslova pod ravnanjem fra Emanuela Josića. U popodnevnom radu pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća. Uslijedilo je trogodišnje izvješće o radu i aktivnostima Konferencije koje je izložila predsjednica s. Ivanka Mihaljević. U izbornom dijelu Skupštine za novog pred- sjednika Konferencije izabran je fra Lovro Gavran provincijal Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene, a za dopredsjednicu s. Franka Bagarić provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki provincije Sv. Obitelji. Novi predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran rođen je 1954. u Velikom Prnjavoru, kod Doboja. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, teologiju u Sarajevu, a za svećenika je zaređen 1981. u Đakovici na Kosovu. Vršio je službe župnog vikara, župnika, gvardijana, definitora i zamjenika generalnog delegata Franjevačkog reda za Albansku franjevačku provinciju, te jedno vrijeme predavao dogmatiku na Nacionalnom katehetskom institutu u Skadru. Na Provincijskom kapitulu 2009. izabran je za provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. IZVJEŠĆE S IV. SEMINARA O NOVIM OBLICIMA EVANGELIZACIJE EUROPE U FRANJEVAČKOJ PERSPEKTIVI Generalno tajništvo za misije i evangelizacije Reda manje braće organiziralo je petodnevni seminar koji se odvijao u Grecciu, Italija, od 4. do 8. ožujka 2013. god. Ovo je četvrti po redu seminar ovakve vrste s temom o Novim oblicima evangelizacije Europe u franjevačkoj perspektivi. U radu seminara sudjelovali su 26 franjevaca (13 iz Italije, 3 iz Francuske, 3 iz Litvanije, 2 iz Nizozemske, 1 iz Poljske, 1 iz Njemačke, 1 iz Austrije, 1 iz Španjolske, 1 iz Turske i 1 iz BiH) koji žive u 13 manjih europskih bratstava nastojeći utrti put novoj evangelizaciji Europe. Susretu su nazočili generalni ministar Reda fra José Carballo, generalni definitori fra Vincenzo Brocanelli (Italija) i fra Vicente Felipe (Španjolska), trojica provincijalnih ministara: fra Carlo Serri, predsjednik UFME, fra Mario Vaccari iz Ligurije i fra Pino Noto sa Sicilije, te članovi Generalnog tajništva iz Rima: fra Massimo Tedoldi, generalni tejnik za misije i evangelizaciju, fra Arturo Rios, generalni animator za evangelizaciju i fra Adriano Busatto, generalni asistent Tajništva za misije i evangelizaciju. Generalni tajnik fra Massimo Tedoldi, otvarajući seminar, pozdravio je sudionike i ukratko izložio temu i dinamiku rada. U prvom predavanju fra Mario Vaccari, provincijal Ligurije, iznio je Povijesna sjećanja na početne inicijative o novim oblicima evangelizacije Europe, kad je 2001. započeo živjeti u me- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. đunarodnom bratstvu u Francuskoj, život putnika - hodočasnika (itineranta), bez novca, putujući od misije do misije pješice, autostopom i javnim prijevozom. Njihov pokušaj življenja franjevačke karizme u jednostavnosti i priprostosti učinio se zanimljivim generalnoj upravi Reda pa je generalni ministar pozvao i ostalu braću iz drugih zemalja sa sličnim iskustvima na prvi susret. Tad su odlučili da će se redovito sastajati, izmjenjivati iskustva i dijeliti svoja razmišljanja s drugima. Drugi seminar su održali u Frascati-u (Rim) 2009. a treći u Carmelo Sassone-u (Rim) 2011. god. Kroz seminare su produbljivali suradnju, proučavali zajedno nazivlje kako bi definirali što je to „novo“ u evangelizaciji, a što „tradicionalno“, te se propitivali o vlastitom stilu života: je li njihov način življenja uistinu franjevački i evangelizatorski? U drugom predavanju fra Carlo Serri, predsjednik konferencije provincijala Europe (UFME), izrazio je potporu novim inicijativama u evangelizaciji govoreći o Franjevačkom evanđeoskom životu na europskom tlu. Naglasio je potrebu za novim načinima svjedočenja vjere i franjevaštva danas u sekulariziranoj i materijaliziranoj Europi, ohrabrujući franjevačku vizionarsku reformu. Drugog dana seminara prije podne govorio je generalni ministar Reda manje braće fra José Carballo 71 o Novim oblicima evangelizacije u Europi. Prije nego što progovorimo o novim oblicima evangelizacije, moramo govoriti o vjeri, istaknuo je fra José, i zapitati se: jesmo li mi vjernici i kakva je naša vjera? Novost nove evangelizacije nije u vanjskim oblicima ili organizaciji, kako je naglasio generalni ministar, nego ta novost evangelizacije dolazi od osobe Isusa Krista! Krist je središte naše evangelizacije. Prije nego što krenemo evangelizirati druge moramo se dati evangelizirati sami! Radi se o obraćenju svakoga od nas osobno, a onda i drugih koji su u Crkvi. Potrebno je otkriti radost vjerovanja. Problem evangelizacije jest problem vjere. Nova evangelizacija polazi od nas, od našeg „biti“ pa ide prema „djelovati“. Svjedočenje životom je važnije od svih naših pastoralnih aktivnosti. Prioriteti franjevačke vizije evangelizacije koje je fra José naglasio jesu: primat iskustva Boga, svjedočanstvo bratskog života, te suradnja s laicima i franjevačkom obitelji. Posebno je inzistirao na četiri franjevačka izazova: prošnji, hodu (itineranciji), susretu i studiju. Prošnja je naš prosvjed protiv konzumerizma i materijalizma, a itinerancija (hod, pokretljivost) prosvjed protiv struktura, jer stavlja naš život u ruke Kristu protiv svake sigurnosti u zatvorenim samostanskim ili župskim zidinama. Potrebno je ići drugima u susret u suosjećanju i dijalogu s drugačijim vjerama i kulturama pri čemu je neophodan studij kao sastavni dio franjevačke evangelizacije. Generalni ministar je na kraju potaknuo sudionike seminara da prouče izričaj „novo“ koji, prema njemu, nije u suprotnosti sa „starim“ ili „tradicionalnim“, nego se oni nadopunjavaju i dio su istog kontinuiranog procesa evangelizacije. Zato je pozvao na razmišljanje o pitanjima kao što su: Kako uskladiti tradicionalne oblike evangelizacije s novim? Što konkretno znači privilegirati nove oblike? Kako povezati nove oblike evangelizacije s promocijom duhovnih zvanja? Kako povezati danas različite razine suradnje: međuprovincijalnost, međunarodnost i nove oblike evangelizacije? Kako povezati lokalnost i međunarodnost? Kako se suočiti s novim izazovima u evangelizaciji danas? Drugi dan popodne predavanje je održao isusovački general Adolfo Nicolás o Novim oblicima evangelizacije započinjući razlikom između tradicionalnog i suvremenog pristupa evangelizaciji. Tradicionalni način evangelizacije bio je propovijedanje 72 riječju. Sad to nije dovoljno. Današnji ljudi traže vjerodostojnost i svjedočanstvo života propovjednika, ne samo njegove riječi, hoće vidjeti vjerodostojnost zajednice - bratstva, ne samo pojedinca. Kako svjedočiti zajednički? Kako doprijeti našim propovijedima ne samo do mozga, nego do srca ljudi? Spomenuo je kako isusovci u svom pastoralu posvećuju puno pozornosti školovanju siromašne djece. Njihova sveučilišta umrežena su s bivšim studentima koji su razvili uspješan biznis i koji plaćaju studij siromašnima s tim da ovi rade kod njih jedan dan u tjednu. Treći dan je bio posvećen radu u tri jezične skupine. Razmišljalo se i razgovaralo o kriterijima za definiranje novih oblika evangelizacije. Kao polazište poslužile su karakteristike koje određuju nove oblike evangelizacije, a koje su definirali sudionici na prijašnjim seminarima: Prvenstvo molitve i slušanja Riječi Božje osobno i u zajednici Njegovanje istinskih bratskih odnosa Jednostavan i umjeren način života s konkretnim izborom malenosti i evanđeoskog svjedočenja Prihvaćanje života s narodom, posebice siromašnima i „otpalima“ Zajedništvo s mjesnom Crkvom Evangelizatorska misija s fokusom na granična područja s novim itinerantskim (putujućim) oblicima evangelizacije u manjim zajednicama među potrebnima Raspoloživost za međuprovincijsku i međunarodnu suradnju, kao i suradnju s različitim bratstvima Četvrti dan su jezične skupine predstavile sažetke svojih razmišljanja, nakon čega se razvila plodna diskusija. Popodne se pristupilo formuliranju prijedloga i glasovanju o njima s namjerom da ovi prijedlozi postanu građa u izradi dokumenta Reda Smjernice za novu evangelizaciju Europe. Peti dan ujutro s euharistijskim slavljem, koje je predvodio generalni ministar, završen je četvrti seminar o novim oblicima evangelizacije Europe u franjevačkoj perspektivi. Sarajevo, 12. ožujka 2013. Fra Pero Vrebac,međuprovincijski tajnik JKPM za misije i evangelizaciju MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. FRANJEVCI OBJAVILI KNJIŽICU “TJEDAN MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA” Ove se godine na razini cijele Crkve slavi 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja Zagreb, 14. travanj 2013. - Južnoslavenska konferencija provincijalnih ministara OFM izdala je knjižicu s razmišljanja i pobožnostima “Tjedan molitve za duhovna zvanja” koji obuhvaća razdoblje od 15. do 21. travnja. Prvi dio knjižice obuhvaća razmišljanja nad svetopisamskim tekstovima koja su priredili fra Milan Krišto, fra Josip Vlašić, fra Danijel Rajić, fra Jure Hrgović, fra Tomislav Šanko i fra Venancije Mihaljević, dok je molitvene tekstove priredio fra Frano Doljanin. U drugom dijelu se nalaze pobožnosti “Križni put za svećenička zvanja”, “Krunica za duhovna zvanja” i obrazac Euharistijskog klanjanja s razmatranjem prema molitvi kardinala Dionigia Tettamanzia. U predgovoru provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Že- leznjak podsjeća kako se ove godine na razini cijele Crkve slavi 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja. U kontekstu teme ovogodišnje proslave “Zvanja su znak nade utemeljene na vjeri”, o. Železnjak naglašava “kako nam Godina vjere osobito potiče da životom svjedočimo svoju vjeru”. Naime, ukoliko se danas govori o krizi i manjku duhovnih zvanja, svećeničkih i redovničkih, onda je zapravo u krizi vjera Crkve. U pitanju je stav prema duhovnome i prema svećeništvu. Ako se to ne cijeni, neće biti ni duhovnih zvanja. Njih valja od Boga izmoliti. Zato ne podliježemo pesimizmu, već smo čvrsto uvjereni da će Bog po našem svjedočenju vjere i našoj molitvi dati Crkvi nove ljude koji će nastaviti njegovo djelo, poručuje provincijal. SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALNIH MINISTARA U TROGIRU Fra Lovro Gavran izabran za predsjednika, a fra Andrija Bilokapić za potpredsjednika Konferencije Trogir, 29.4.2013. (IKA) - Izvanredna sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM (JKPMOFM) održana je u ponedjeljak 29. travnja u Trogiru. Na sjednici su sudjelovali fra Lovro Gavran (Sarajevo), fra Miljenko Šteko (Mostar), fra Željko Železnjak (Zagreb), fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Joško Kodžoman (Split), fra Stane Zore (Ljubljana) i fra Nikola Vukoja, tajnik Konferencije. Na sjednici je fra Lovro Gavran izabran za predsjednika JKPMOFM, a fra Andrija Bilokapić za potpredsjednika. Tema sjednice bila je također organiziranje susreta gvardijana i samostanskih ekonoma na razini Konferencije. Zaključeno je da će se susreti održati u Sarajevu (4. rujna 2013.) i u Samoboru (11. rujna 2013.). MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 73 FRANJEVAČKA MLADEŽ – FRAMA Nacionalno bratstvo u Bosni i Hercegovini raspisuje NATJEČAJ ZA FESTIVAL DUHOVNE GLAZBE FRANJEVAČKE MLADEŽI FRAMAFEST 2013. 16. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži - Framafest 2013., kojeg organizira Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine, održat će se u subotu 19. listopada 2013. u Mostaru u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača. Motivacijsko geslo ovogodišnjeg Framafesta je „Pjevam, dakle vjerujem“. Pozivamo sva mjesna bratstva Franjevačke mladeži da svoje nove pjesme pošalju na natječaj i time dadnu svoj doprinos Framafestu 2013. Uvjeti natječaja su slijedeći: • Skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće i franjevačkog; • Skladbe ne smiju biti objavljivane, niti javno izvođene; • Trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute; • Trebaju biti uredno potpisani autori glazbe, stihova i aranžmana; • Pojedino bratstvo može prijaviti samo jednu skladbu na natječaj; • Izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo Frame. Način slanja radova: Prijava na natječaj dostavlja se na CD-u, najdalje do 1. svibnja 2013., a obavezno mora sadržavati sljedeće: • Oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbeno-produkcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu; • Tekst pjesme u Word formatu; • Uz prijavu je potrebno priložiti pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame, koji jamči pripadnost izvođača Franjevačkoj mladeži; • Kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, e-mail, web i sl.). Posebne napomene: • Prijavljene skladbe Organizacijski odbor nije dužan vraćati ukoliko nisu prošle na natječaju; • Izvođači čije skladbe prođu na natječaju, dužni su do 20. srpnja 2013. Organizacijskom odboru dostaviti studijsku snimku skladbe; • U slučaju da prijavljena skladba bude javno izvedena ili objavljena prije Festivala, bit će diskvalificirana; • Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima; • Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih dijelova iz Biblije; • Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani, pod istim uvjetima kao i domaći državljani; Prijave slati na slijedeću adresu: Framafest 2013., Franjevački samostan, Franjevačka 1, BiH - 88 000 Mostar; Ostale potrebne informacije možete dobiti na e-mail adresi: [email protected]. U radosti vas pozdravljamo i očekujemo na Framafestu 2013.! Mir i dobro! Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine 74 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. MONS. DR. PERO SUDAR: REDOVNICI I NOVA EVANGELIZACIJA Predavanje održano na Skupštini Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH u Sarajevu, 9. ožujka 2013. Redovnici i nova evangelizacija Uvod Iako se može dobiti dojam da ponavljam ono što se nerijetko čuje u ovakvim prigodama, ipak ću vam povjeriti svoj osjećaj nelagode što sam pristao govoriti vam o temi koju, zasigurno, po samoj naravi stvari, svatko od vas poznaje bolje od mene. A pristao sam jer me zamolila s. Ivanka i zato što je riječ o ovoj Skupštini. Nadam se da će me kod vas i pred vama, bar donekle, opravdati ova dobra volja i iskrena nakana. Inače mi se čini da bi ovakve vrste zadaća, to jest iznošenja spoznaja o određenim temama, trebalo povjeravati isključivo ljudima od znanja i znanosti koji imaju temeljne preduvjete da se spreme. A nikako i nikada nama koji, zbog okolnosti u kojima živimo i radimo, vrijeme za pripremu moramo krasti od sebe i drugih. No, što je tu je, imajte strpljenja kojih četrdesetak minuta. Ovo moje promišljanje neće se i ne može upuštati u strukturalne i asketske aspekte redovništva niti u narav njegova identiteta, pa ni u njegove današnje izazove. Stoga ću, u pet kratkih točka, pokušati naznačiti mjesto redovnika u novoj evangelizaciji i način na koji bi zajednice koje predvodite mogle pridonijeti rješavanju nekih, čini mi se, važnih pitanja Crkve i društva u Bosni i Hercegovini. Temu bi valjalo produbit raspravom tražeći odgovore na pitanja poput ovih: Kako se općecrkvena načela odnosa redovništva i crkvene hijerarhije uklapaju i uprisutnjuju u ovdašnje unutarcrkvene odnose? Kako sve ono što osjećamo kao općehrvatsko povezujemo i [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] živimo s bosansko-hercegovačkom stvarnošću i kršćanskim zasadama? Kakve izazove stavlja pred nas novonastalo stanje Crkve, hrvatskoga naroda i čovjeka u BiH u kontekstu nove evangelizacije? Nova evangelizacija – što je, na koga se odnosi i komu je namijenjena? Bilo je potrebno pola stoljeća da bi se od ideje o potrebi nove evangelizacije,[1] preko svijesti o njezinoj urgentnosti,[2] prispjelo k njezinoj konkretnoj primjeni[3]. Čini se da je upravo papa Pavao VI. koji je, nalijevajući saborske nove mjehove vinom nove interpretacije starih a uvijek novih teoloških sadržaja i crkvenih normi, naznačio temeljno značenje nove evangelizacije označivši je kaodavanje novog odgovora na nove potrebe. [4] Sam pojam nova evangelizacija uvest će papa Ivan Pavao II. prigodom pastoralnog pohoda Poljskoj 1979.[5] Novina evangelizacije ne sastoji se u započinjanju svega iznova, već ... uključiti se u dugi hod naviještanja Evanđelja[6] tako da to naviještanje bude novo u svom žaru, metodama i izričajima.[7] Na tome tragu će, prije deset godina, biti rečeno da nova evangelizacija ne treba izmišljanje „novoga programa“. Program već postoji: to je onaj koji oduvijek proizlazi iz evanđelja i žive predaje.[8] Padom velikih protukršćanskih sistema na europskom kontinentu, nacizma i zatim komunizma , postavlja se hitan zadatak da se ponovo ljudima Europe ponudi osloboditeljska poruka Evanđelja. Što se Zapad više odvaja od svojih kršćanskih korijena, to više postaje misijski teren, u obliku raznolikih ‹areopaga›. [9] Usp. Pavao VI, Insegnamenti VI, Vaticano, 1969. str. 316. Usp. Benedikt XVI, Homilija na zatvaranju specijalne sinode biskupa Bliskog Istoka 24.10.2010. u: Oservatore Romano 2526.10.201.str. 8. Usp. Benedikt XVI, Motu proprio Ubicumque et semper, na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_XVI/apost. letters/documents/hf_ben-XVI_apl_20100921_ubicumque-et-semper_it.htmll(10.09.2010) Pavao VI, Insegnamenti VI, str. 316. Usp. Homilija na Misi u svetištu Sv. Križa, u: AAS 71(1979.), 865. Poruka narodu Božjem s XIII. redovnog zajedanja Biskupske sinode, br. 2. Ivan Pavao II, Govor XIX. zasjedanju CELAMA, Port-au-Prince, 9. ožujka 1983., br. 3. Ivan Pavao II, Ulaskom u novo tisućljeće, KS, Zagreb, 2001, str. 37. Ivan Pavao Drugi, Nadolaskom trećeg tisućljeća, Zagreb, 1996. KS, str. 64, br. 57. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 75 Nova evangelizacija je namijenjena prvenstveno osobama koje su se, iako krštene, udaljile od Crkve i žive bez da se nadahnjuju na kršćanskoj praksi […],da se pomogne tim ljudima u ponovnom susretu s Gospodinom, koji jedini daje duboki smisao i mir našem bivstvovanju; da im omogući ponovno otkrivanje vjere, izvora milosti koja donosi radost i nadu u njihov osobni, obiteljski i društveni život.[10] A naviještanje se odvija u suvremenom društvu, u kojemu postoji intelektualna i ideološka odvojenost od Krista i Njegove Crkve; individualizam koji ukida odgovornost čovjeka prema drugomu; racionalizam koji religiju pretvara u „osobno pitanje“, te vrlo izraženo smanjenje prakticiranja vjere kod krštenika.[11] Pored svih nastojanja da ga se, i na temelju gore citiranih izjava crkvenoga učiteljstva, pobliže definira, pojam nove evangelizacije ostat će ne uvijek jasan i definiran[12] jer nova evangelizacija ne znači obvezu izrade jedinstvenog i jednakog oblika za sve uvjete.[13]Naprotiv, riječ je o sposobnosti Crkve znati čitati i odgonetati nove pojave ... da bi u njih ušla i pretvarala ih u mjesta svjedočenja i naviještanja Evanđelja[14] pomažući društvima i cijelim kontinentima odrediti ponovno svoju budućnost u susretu s osobom i porukom Isusa Krista.[15] Zadaća nove evangelizacije imala bi se prije svega shvatiti kao napor same Crkve da prepozna, upozna i prihvati novonastalo stanje u svijetu i svoje mjesto u njemu. Nakon što upozna i prihvati stanje u kojem se, nerijetko mimo ili protiv svoje volje, našla, Crkvi se otvaraju preduvjeti da u tome novonastalome stanju i okolnostima svjedoči i naviješta. Nova se evangelizacija, dakle, odnosi najprije na samu Crkvu. I to na cijelu Crkvu. Ovu će činjenicu Sinoda biskupa o evangelizaciji snažno naglasiti dovikujući Pavlovski:jao onome koji misli da se nova evangelizacija ne odnosi na njega.[16] U tome kontekstu može se reći da je jedan od preduvjeta nove evangelizacije buđenje i produbljivanje svijesti da su svi kršteni, na jednak način, u dostojanstvu djece Božje, da svi čine Crkvu i da im je temeljna zadaća naviještati Evanđelje. To je jedan od velikih, ali još na praktičnoj razini neubranih plodova Sabora. Ne postavljajući u pitanje ništa od onoga što je primila kao sadržaj naviještanja i svjesna da ne može mijenjati uvjete u kojima je pozvana svoju zadaću [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] 76 izvršavati, Crkvi ostaje napor propitivanja o prikladnosti vlastitoga poimanja i prihvaćanja svijeta u kojemu joj je živjeti i djelovati. Sinodalni oci poručuju da nova evangelizacija ima u svojem središtu Krista i pozornost prema ljudskoj osobi, da bi se ostvario susret s Njim. No, Njegovi su horizonti široki kao svijet i ne završavaju ni s jednim ljudskim iskustvom. To znači da ona njeguje s posebnom pažnjom dijalog s kulturama, u uvjerenju da se u svakoj od njih može naći “sjeme Riječi” o kojem su pričali drevni oci. Napose, novoj je evangelizaciji potreban obnovljeni savez između vjere i razuma, u uvjerenju da vjera ima svoje resurse da prihvati svaki plod zdravog razuma otvorenog transcendenciji i ima snagu sanirati granice i proturječnosti u koje razum može pasti.[17] Redovnici u novoj evangelizaciji Dublja i iscrpna obrada ove teme tražila bi daleko više vremena nego ga ovom prilikom imamo. Stoga se ograničavam samo na temeljne naznake. Teško bi bilo govoriti o ulozi redovnika u novoj evangelizaciji bez tijesne povezanosti sa saborskom teologijom redovništva. Čini mi se da temelj uloge redovnika u novoj evangelizaciji valja, među ostalim, tražiti i u prvoj rečenici Dekreta o prilagođenoj obnovi redovničkoga života. Ondje se, naime, kaže: Nastojanje oko savršene ljubavi po evanđeoskim savjetima proistječe iz nauka i primjera božanskoga Učitelja, a pojavljuje se kao sjajan znak nebeskoga kraljevstva (1,1). I dalje: Prilagođena obnova redovničkoga života istodobno obuhvaća neprestano vraćanje na izvore svoga kršćanskoga života i na izvorno nadahnuće redovničkih ustanova, s jedne strane, i njihovu prilagodbu promijenjenim prilikama vremena, s druge strane (2,1). Tri su temeljna pojma saborske nauke o redovništvu koji, na najizravniji način, upućuju i na bit nove evangelizacije i redovnike čine prikladnima da se u nju uključe zanosno (Benedikt XVI) i plodno. Riječ je, dakle, o savršenoj ljubavi, o vraćanju na izvore i o prilagodbi promijenjenim prilikama vremena. Ako bi se u jednoj rečenici morao tražiti odgovor onoj starici koja je pitala u čemu nije valjala stara evangelizacija pa se uvodi nova, onda bi se, bojim se, moralo odgovoriti da se negdje zametnula, nekako izgubila bit Evanđelja a onda i samoga Boga, a to je konkretna Benedikt XVI, Homilija na misi svečanog otvaranja XIII. redovnog zasjedanja Biskupske sinode u Rimu, 7. listopada 2012. Kardinal D. Wuerl, Izvješće nakon rasprave na Sinodi, na: bitno.net Sinodabiskupa, Nuova evangelizzazione per la trasmissinoe della fede cristiana, Lineamanta n. 5 u: www.vatican.va/romancuria/synod/documents Benedikt XVI, Ubicumque...(uvodni dio) Lineamenta ... br. 6. Ivan Pavao II, Ecclesiain Europa n. 2, u: AAS 95(2003.),650 Poruka Božjem narodu …, br. 5. Isto, br. 10. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ljubav prema čovjeku jer je čovjek. Savršena ljubav prema čovjeku, utemeljena na vjeri u Boga i hranjena iz te vjere, uključuje dvije neraskidivo povezane stvarnosti, to jest prvenstveno zauzetost za čovjekovo vječno spasenje i trud oko njegova ljudskog dostojanstva na ovome svijetu. Lažno se i besplodno trudi oko spasenja duša svatko komu su ljudsko dostojanstvo i temeljna ljudska prava i u Crkvi i u redovničkim zajednicama samo naklapanje modernista! Ali ovo dvostruko očitovanje jedne jedinstvene i zato savršene ljubavi ostvaruje se samo kroz zalaganje života.[18] Bog je u ljudsku narav utkao sposobnost smislenoga zalaganja života samo zbog neprolaznih, vječnih vrednota. I Isus je položio život snagom svijesti da će ga ponovno zadobiti.[19] U tome kontekstu Sabor ističe da su redovnici sjajan znak nebeskoga kraljevstva (1,1) i da vrlo cijeni način njihova ... života ... i čvrsto se pouzdaje u njihova tako plodna, skrovita i javna djela (25,1). Mislim da se može ustvrditi kako je svaka velika karizma u Crkvi bila barem jedan vid svojevrsne nove evangelizacije za Crkvu. A karizma je velika ako je svojom porukom i svojim plodovima nadživjela vrijeme u kojemu je nastala i prilagodila se novim vremenima i okolnostima te postala trajnom baštinom Kristove Crkve. U tome se kontekstu u korijenu svake redovničke zajednice nalazi skrovito sjeme nove evangelizacije. Imajući, barem implicitno, na umu ovu temeljnu oznaku redovništva, Sabor redovnike podsjeća i potiče da vjerno zadrže i razvijaju vlastitu djelatnost i neka je, imajući pred očima korist cijele Crkve i biskupija, prilagode potrebama vremena i mjesta (20,1). Naime, uzaludan bi bio napor prilagođavanja promijenjenim prilikama ako se ne bi zahvaćao sadržaj s izvora. Vraćajući se svome izvoru, karizmi utemeljitelja, svaka se redovnička zajednica vraća Kristu i njegovoj poruci. S druge strane, vraćanje na izvore ostalobi bez ploda ako se ne bi vodilo računa o prijemčivosti sadržaja u promijenjenim uvjetima. Papa Ivan Pavao II. u tome će duhu doviknuti redovnicima:Vi nemate samo slavnu povijest koje se treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi! Gledajte u budućnost, u koju vas šalje Duh da s vama učini još velikih stvari.[20]U tome kontekstu Salvatore Currò tvrdi da su redovnici u prvom redu nove evangelizacije ako ona znači i hrabrost mjeriti se i s novim izazovima i kušati nove [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] putove.[21] A nova evangelizacija znači upravo to. Kolika je potreba nove evangelizacije i pred kakvim se izazovima nalazi Crkva daje naslutiti i sama činjenica da, prema provedenoj anketi, u jednoj europskoj katoličkoj zemlji jedva jedna trećina praktičnih katolika vjeruje u život vječni. Postavlja se vrlo akutno i aktualno, a iznad svega bolno pitanje, kako takvim katolicima djelotvorno prenijeti duboko logičnu poruku svetoga Pavla: Ako nema uskrsnuća ... uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.[22] Ovo pitanje dobiva na svojoj težini u kontekstu vremena u kojemu riječi sve manje dotiču srca ljudi i kao da ih uopće ne zahvaćaju u njihovim životnim stavovima. Što ostaje kao novi način naviještanja uskrsnuća kao srži Evanđelja ako je sve očitije da previše govora o Bogu može nerijetko postati zaprekom događaju Boga koji govori?[23] Čini se da će nova evangelizacija, pored propovijedanja Evanđelja – od čega Crkva ne može odustati – sve više trebati redovnike koji onim što jesu, više od onoga što govore pa i rade, postaju znakovi posvemašnje raspoloživosti prema Bogu, Crkvi i ljudima, pa time i povlašteno sredstvo za uspješnu evangelizaciju ... koje može zadiviti i nekršćane.[24] Duboko svjesni ove činjenice, sinodalni su oci u svojoj Poruci naglasili ovu središnju temu nove evangelizacije te se, na izravan način, obratili redovnicima. Božji dar, koga vjera uprisutnjuje, nije samo jednostavno obećanje boljih uvjeta u ovom svijetu, već navještaj da je krajnji smisao života izvan ovog svijeta, u punom zajedništvu s Bogom koje nas čeka na kraju vremena. Posebni svjedoci tog vanzemaljskog horizonta smisla ljudskog bivstvovanja u Crkvi i svijetu oni su koje je Gospodin pozvao na posvećeni život, život koji je, jer je upravo potpuno posvećen njemu, u ostvarivanju siromaštva, čistoće i poslušnosti, znak budućeg svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta. Od članova Biskupske sinode neka dođe našoj braći i sestrama zahvalnost za njihovu vjernost Gospodinovu pozivu i za doprinos koji su dali i daju poslanju Crkve, poticaj na nadu u situacijama koje nisu lake za njih u ovim vremenima promjena, poziv da se potvrde kao svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u različitim područjima života ovisno o karizmi koju im postavlja njihova pojedinačna ustanova.[25] Čini mi se važnim naglasiti da Sinoda redovnike potiče i poziva da budu svjedoci i promicatelji nove evangelizacije. Usp. Iv15, 13. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem (Iv 10, 17). Apostolska pobudnica Posvećeni život, 110. S. Currò, Riflessionedeisuperiorimaggioridell’USG, Vita Consacrata e nuova evangelizzazione, u: Testimoni, 6/2012. i na:Vocazioni.net, str. 11. 1 Kor 15, 13-14. S. Currò, Nav. dj., str. 6. Pavao VI, Evangeliinuntiandi, br. 69. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 77 I u tome nam valja prepoznati činjenicu i potrebu da su redovnici onim što jesu, to jest onim što opredjeljenje njihova života izražava, svjedoci i promicatelji nove evangelizacije. Živeći ono što po zavjetima jesu, redovnici sudjeluju u poslanju Crkve da naviješta i promiče istinu o Bogu i čovjeku kako ju je živio i objavio božanski Učitelj. Stanje Crkve u BiH Usuđujem se, pred vama, redovničkim poglavarima, iznijeti uvjerenje da se u Crkvi u BiH u zadnjim stoljećima ništa relevantno pozitivno, ali ni manje pozitivno nije dogodilo bez redovnika i njihova udjela. Stoga je utemeljeno zaključiti da se bez vas neće dogoditi ni nova evangelizacija. Bez mogućnosti i, u ovome osvrtu, bez potrebe upuštanja u podrobniju analizu stanja Crkve u BiH, čini mi se uputnim, u kontekstu teme, ukazati samo na jednu temeljnu, ali odlučujuću oznaku toga stanja, e da bi se uočila i naznačila zadaća redovnika u novoj evangelizaciji. Naime, uspjeh nove evangelizacije, kako god da se shvati, prvenstveno je vezan za stanje duha u samoj Crkvi jer, da bi evangelizirala, Crkva, to jest njezini članovi, trebaju biti evangelizirani. Uostalom, govor o stanju Crkve u BiH moguć je gotovo isključivo na temelju subjektivnoga opažanja, dojmova i zaključivanja. Zato taj govor ne može biti cjelovit, a vjerojatno ni objektivan. Naime, nedostaju, čini mi se, trijezna i nepristrana proučavanja, a onda i procjene stanja naše Crkve kao i uloge redovništva u njoj. Ponekad dobivam dojam da mi sami o sebi, a onda i drugi o nama, govorimo nekako, bilo pozitivno bilo negativno, odviše navijački. Ono što se čini očitim i neospornim jest činjenica da se Crkva u BiH već desetljećima nalazi u stanju straha i tjeskobe. Naime, prijetnje izvana i, napose, suprotstavljenosti iznutra urodile su, možda i nesvjesnim, ali stvarnim osjećajem ugroženosti i svojevrsne bespomoćnosti. Istina, takvu je dijagnozu teško potkrijepiti navodima iz službenih tekstova jer su, uglavnom, pisani pod vidom stanja kakvo bi [25] [26] [27] 78 trebalo biti ili kakvim se želi, a ne kakvo stvarno jest. Međutim, gotovo redovito pozivanje na povijesna stradanja[26] koje kao da je u vremenima zadnjega rata i poraća kulminiralo[27], rezultiralo je krivim uvjerenjem da su Crkvi u ovoj zemlji, ako ne dani, a ono godine ili desetljeća odbrojani. U takvome stanju duha Crkva se sve više navikava zauzimati svojevrstan obrambeni stav koji joj, s vremenom, postaje svojevrsnim uvjetnim refleksom i trebat će vremena da ga se oslobodimo. Koliko god moglo izgledati čudnim, u svjetlu rečenoga razumljivo je da se Crkva bolje snalazila dok joj je pristup društvenim događanjima bio onemogućen nego kada je, s demokratskim promjenama, dobila punu slobodu djelovanja u zamjenu za područje djelovanja. Ostaje otvorenim pitanje umješnosti vodstva Crkve i kakvoće vjere puka u vremenu izlaska iz sakristije. Usudio bih se ustvrditi da se vodstvo Crkve, vođeno bogobojaznošću i čovjekoljubljem više nego teološkom vizijom vlastite uloge ili nekim programom, u svome djelovanju nije iznevjerilo Evanđelju niti se ogriješilo o čovjeka. Međutim, ne bih se usudio ustvrditi da je dostatno prepoznalo znakove i zahtjeve vremena i do kraja izvršilo svoju ulogu na planu šire društvene zajednice u vremenima sveopće kušnje ljudskosti. Pod pojmom vodstva Crkve podrazumijevam i redovničke poglavare, iako vi, strogo gledano, niste dio hijerarhije! Na drugoj strani, valja priznati da tradicionalna vjera puka nije tome puku bila dostatnim nadahnućem i snagom za djelovanje u skladu s Evanđeljem, a vodeće političke i ideološke struje našle su se u svojevrsnome raskoraku. Zato se ne bih složio s, gotovo prevladavajućim, uvjerenjem da su aktualno stanje katoličkoga puka i položaj Katoličke crkve u bosansko-hercegovačkome društvu takvi kakvi jesu danas samo zbog neprijateljskog djelovanje drugih. A bojati se da bi ovakvo uvriježeno mišljenje moglo postati dodatnom zaprekom oslobađanju osjećaja ugroženosti i pozitivnome odnosu Crkve prema stvaranosti društva kojemu je pozvana sijati sjeme nove evangelizacije. Poruka Božjem narodu … br. 7. ... bosanki biskup ... zbog životne opasanosti ... prenio svoje sjedište u Đakovo ... Nakon oslobođenja Slavonije ispod turske vlasti ... stanje bosanskih katolika postalo je još nesnošljivije ... (Pastirska poslanica bosansko-hercegovačkih biskupa, Sarajevo 1981, str. 7 i 9) Danas boravimo po šumama poput divljih zvijeri, pošto smo napustili pet glavnih samostana, jer nismo mogli nadonositi Turcima jela i pića ... Uvijek nas tuku, muče, vrše bezbrojna nasilja i zlostavljanja nad nama. (Fra Martin Brguljanin, 1655. Kongregaciji za raširenje vjere, u: Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo-Zagreb, str.63-64).Ni povijest Crkve, makar bila zapisana na tvrdi kamen, nije nam uspjela prenijeti poruku koliko je puta Crkva u Bosni i Hercegovini bila bacana u prah i pepeo i odrezivana poput mladice kad god je ponovno nicala iz skrivena korijena. Bila je to povijest borbe između života i smrti, nade i tjeskobe. ... svome smiraju ide još jedan težak i po posljedicama koban rušilački vihor u kojem smo ... stradali kao nikad dosada, nad nama se poput Damaklova mača, po tko zna koji put, njiše prijeteće pitanje našeg fizičkog opstanka. (Poslanica biskupa BK BiH, Sarajevo 26. siječnja 1995. u: Pastirske poslanice, izjave i apeli katoličkih biskupa BiH 1990-1997, Sarajevo 1997, str. 97 i 83) Usp. Poslanice biskupa BK BiH ... Sarajevo 1997. i 2009. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Stanje bosansko-hercegovačkog društva U odnosu na bosansko-hercegovačko društvo, čini mi se potrebnim ukazati na jedno njegovo svojstvo zbog kojega su, protivno temeljnom evanđeoskom shvaćanju, klijali, nipošto bezazleni, i unutarcrkveni prijepori. Koliko god se bosansko-hercegovačko društvo s pravom moglo gledati prije svega kao složeno zbog svojih razlika i suprotstavljenosti, to nije jedini i za vjernika ne bi smio biti prioritetni vid i pristup tome društvu. Istina, negativno povijesno pamćenje, zločini ratova, nepravde i nasilja poraća kao i mira uvelike su zasjenile pozitivne strane i mogućnosti ovoga društva i dobrano usporavale pa i zaustavljale njegov napredak. Ljudi, čiju viziju svijeta istinski prožima i oplemenjuje vjera u Boga, ljubitelja čovjeka, razlike toga svijeta i njegovih društava, između ostaloga, prepoznaju i prihvaćaju kao izraz i potvrdu Božje dobrote. I to ne samo one nacionale i kulturne razlike nego i vjerske. Prihvaćajući i pozitivno uvažavajući vjerske razlike, vjernik ne dokazuje samo spremnost poštivati čovjeka i njegovo dostojanstvo, nego potvrđuje vjerodostojnost i autentičnost svoje vjere. Uz ideološku netrpeljivost, nacionalnu zagriženost i socijalnu isključivost, političku i ekonomsku besperspektivnost, kontekst ovog društva u velikoj je mjeri danas opterećen i nejasnim i nedorečenim mjestom i ulogom vjere i religije. To je ostavilo i ostavlja previše prostora za ciljano svrstavanje vjerskih zajednica i Crkava među čimbenike negativnih naboja.[28] Budući da se zloporaba opravdanih razlika posve negativno odražava na svagdašnji život ljudi, sve veći broj građana ove zemlje počinje razlike vjere, pa i samu vjeru doživljavati kao nešto u sebi negativno. Za razliku od protuvjerskih i protureligijskih fenomena u zapadnoeuropskim sredinama čiji protagonisti odbacuju ideju Boga i transcendencije, u bosansko-hercegovačkom društvu sve se više javljaju protivnici Crkava i vjerskih zajednica koji brane čistoću ideje Boga od onoga što ovdje, prema njihovu shvaćanju, zastupaju i čine Crkve i vjerske zajednice.[29] I zbog toga smo, bojim se, sve više pred opasnošću u komunizmu svikle, samo izokrenute hipokrizije. Naime, tada se velik broj građana javno ponašao prema vjeri neodređeno, a privatno i u krugu obitelji živio je svoje vjersko uvjerenje. S padom komunizma skoro su se svi ti ljudi javno svrstali među vjernike, ali i zbog [28] [29] [30] gore naznačenih razloga oni sve manje žive prema načelima vjere koju deklarativno ispovijedaju. Sve to zahtijeva pročišćenje mjesta i uloge vjere i religije u životu čovjeka i društva. Aktivna uloga Crkve tu ne bi smjela izostati. Bosansko-hercegovačko društvo je Crkvi izazov, ne samo zbog njezine potrebe i zahtjeva da se u njemu održi, nego i zbog naravi njezina poslanja. Jedno od temeljnih svojstava Kristove Crkve jest općeljudska otvorenost, uvažavanje i prihvaćanje različitosti. A u temelju je toga odnosa ona savršena ljubav kao poziv i izazov redovnicima, ali i svima koji u Krista vjeruju. Življenje i kršćansko djelovanje u nacionalno i, pogotovo vjerski, izmiješanome bosansko-hercegovačkome društvu mnogima je od nas postalo besmisleno, gotovo izdajnički. Međutim, bilo bi dostatno prisjetiti se samo najdirljivijih Isusovih pohvala vjere onih koji drugačije vjeruju (žena Feničanka, Samaritanac, Rimski satnik ...) pa da se prepozna važnost mjesta i uzvišenost poslanja Crkve u ovoj i zbog razlika vjere beznađem opustošenoj zemlji. K tome, kao da uporno zaboravljamo da smo mi potomci pogana. Bit će spasonosno ne budemo li i pređi! Tu bi nam mogla pomoći dobro shvaćena i ostvarena nova evangelizacija! 5. Unutarcrkvene rane – izazov novoj evangelizaciji Ako bi se morala izdvojiti prvotna zadaća Katolička crkve u BiH , a s njom i izazov novoj evangelizaciji pa s tim i redovnicima u njoj, bilo bi to, bez obzira na sve druge prioritete, nastojanje oko njezinoga ostanka i opstanka u ovoj zemlji. Bespredmetno bi bilo postavljati pitanja zašto su se Crkva i hrvatski narod našli u stanju u kojemu su danas i tražiti odgovore na ta pitanja. Mislim da nam je sam način postavljanja pitanja i davanja odgovora, i na planu unutarcrkvenih odnosa, već donio više štete nego koristi. Međutim, kako god se stvari promatrale i postavljale, ostaje činjenica da se broj katolika u BiH iz godine u godinu smanjuje. Primjerice, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji broj se katolika u 2012. godini smanjio za 3.055. Iz te činjenice proizlaze neke obveze za svakoga katolika i za Crkvu u cjelini. Ako je nova evangelizacija novi pogled na budućnost Crkve[30], valja nam se pitati kamo usmjeriti taj pogled i na koji način djelovati? Uvjeren sam da Crkva ostanku i opstanku Hrvata katolika u BiH ne može kvalitativno doprinijeti isključivim i izoliranim nastojanjem oko ovoga cilja. Naime, ljudi iz ... teško je promišljati religijsko i etičko, kada je u pitanju aktualnost bosanskohercegovačkog društva, a ne dati za pravo francuskom filozofu Janu Baudrillardu, koji kaže da je zlo potpuno prirodno, dok je postojanje dobra u sferi čuda. (D. Abazović, Religija u tranziciji, Sarajevo 2010. Rabic, str. 8) Vjera je ta koja spaja izvana, a razdvaja unutar BiH. Ondje, str. 10. Kardinal D. Wuerl, Izvješće nakon rasprave na Sinodi, na: bitno.net MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 79 ove zemlje, Hrvati katolici prije svih, ne bježe toliko od materijalne bijede, nacionalne i vjerske ugroženosti koliko od razloga te bijede i diskriminacije. U ovoj zemlji dovedene su u pitanje one općeljudske vrednote bez kojih život postaje jedva moguć. Zato i poslanje Crkve poprima svoju specifičnu težinu. U tome ozračju nova bi evangelizacija uključivala i nastojanje oko općeljudskih, a time i temeljeno evanđeoskih vrednota. Imamo li hrabrosti glasno kazati da naš kršćanski odnos prema čovjeku ne može biti uvjetovan trenutnim položajem što ga Hrvati i katolici imaju u ovoj zemlji, kao i to da naš odnos prema ovoj našoj domovini ne može biti vezan isključivo za političke odnose u njoj jer to, zasigurno, ne bi bilo u skladu s kršćanskom antropologijom i socijalnim naukom Crkve? Evanđeoski kvasac istine o čovjeku, koji bi novom evangelizacijom valjalo ponuditi, može i treba doprinijeti ljudskijim međuodnosima koji su preduvjet svih drugih odnosa. Svojim doprinosom kakvoći međuljudskih odnosa Crkva će doprinijeti ozdravljenju bosansko-hercegovačkoga društva, a time pomoći stvaranju uvjeta i za ravnopravniji položaj Hrvata katolika. Čini mi se da bi nam cjelovitije čitanje Evanđelja, to jest nova evangelizacija mogla pomoći shvatiti da se opće i posebno ne isključuju, nego dopunjuju i omogućavaju.[31] To će reći da naše evanđeosko zalaganje za dobrobit ove zemlje i ljudi u njoj ne umanjuje, nego konkretizira našu ljubav prema vlastitome narodu i doprinosi stvaranju uvjeta za njegov ostanak i opstanak! Jasno, kao što je strpljivost osnovno mjerilo snage, tako je i vjera mjerilo mudrosti. U ovom je kontekstu neophodno trajno se podsjećati na Isusovu pouka da budemo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. [32] Bezazlenost nas osposobljava za otvorenost prema drugima, a mudrost uči da to ne može biti činjeno tako da bude na štetu ljubavi prema onome što jesmo i komu pripadamo. Nerijetko mi se čini da ne pravimo razliku između naivnosti i bezazlenosti! Upravo nam vrijeme rata i poraća to bolno pokazuje, kako na političkome, tako na crkvenome polju djelovanja. Međutim, da bi se kvalitetno angažirala u društvu i zasvjedočila općeljudske vrjednote Evanđelja i potvrdila vjernost sebi, Crkva bi svoje unutarcrkvene odnose, u duhu nove evangelizacije, morala sve više uskladiti s Evanđeljem. Nisu potrebne dubinske analize da bi se uočila potreba evangelizacije unutar crkvenih odnosa, uključujući i njihovu redovničku sastavnicu. Možda je potrebno puno više hrabrosti da bi se to priznalo! Našemu mentalitetu svojstveno je ne otvarati teška pitanja i ne dirati bolne rane. [31] [32] 80 Barem ne tamo gdje bi to bilo potrebno i korisno i od strane onih čija je to prvotna zadaća. Ali ih, zato, s lakoćom otvaramo i po njima kopamo tamo gdje više šteti nego koristi. Veliki znak vjere i evanđeoske hrabrosti bilo bi nastojanje da se dogodi obrat, to jest da se teška pitanja otvaraju i u duhu vjere raspravljaju tamo gdje ih je moguće, ako ne rješavati, onda barem smisleno i s vjerom podnositi. Smatram sretnom okolnošću već ustaljenu praksu zajedničkih radnih susreta članova BK i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH. To je mjesto na kojemu je potrebno i moguće raspravljati pitanja odnosa redovnika i biskupa ordinarija i davati odgovore na konkretne teškoće. Nema veće štete od one kada se dar bogatstva prometne u nesreću siromaštva! To se, možda, i može dogoditi bez osobne krivnje, ali nikako bez štete za opće dobro, u ovome slučaju za Narod Božji. Da bi se bogomdano bogatstvo očuvalo i dobro duša zaštitilo, trebat će svestranoga iskrenog nastojanja da bi se došlo do koncilskoga sklada između autonomije i uključenosti te poštovanja i prihvaćanja. Jedino je tako moguće ozdravljati od bahatosti i isključivosti na jednoj i podaništva i poltronstva na drugoj strani. Osim pitanja načelnoga odnosa redovnika prema dijecezanskome kleru koji, uvelike, registrira i prati modalitet i tonalitet odnosa redovništva i hijerarhije, zadnja desetljeća su izrodila i neke druge i drugačije odnose pred kojima se, opet poradi vjerodostojnosti, ne bi smjele zatvarati oči i ne otvarati usta. U ovome ratu kulminirala je jedna dodatna opasna podjela Crkve u BiH. To je ona regionalna koja je, za trenutak, gotovo nadrasla i potisnula onu između redovničkih i dijecezanskih svećenika. I dok je razlog onoj prvoj pseudocrkvene, ovoj drugoj je čisto političke naravi. U prvoj su se redovnice različito svrstale. U drugoj su, uglavnom, slijedile crtu razdvajanja. Povremeno iskrenje u medijima ukazuje na dubinu jaza. Ne vjerujem da bi ova podjela mogla biti otklonjena nekim sladunjavim pozivima, a još manje ishitrenim djelovanjem. Zasigurno će trebati vremena, a i izvanjske okolnosti će, uvjeren sam, sve više pozitivno djelovati. Međutim, pozitivan primjer i ciljano djelovanje crkvenih i redovničkih poglavara ne bi ostalo bez učinka. Želio bih ukazati na još jedan odnos unutar naroda Božjega a koji bi, vrlo brzo, mogao očitovati svoje negativne učinke i pretvoriti se u zapreku novoj evangelizaciji. A držim da su upravo redovnici i redovnice pozvani na tome području dati svoj pozitivan primjer. To je odnos klerika i posvećenih osoba, na jednoj, i laika, na drugoj strani te, još Usp. Mk 9, 40. Usp. Mt 16 ,10. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. važniji, odnos muškaraca i žena! I u ovoj točci su nas učinci Sabora, kako oni pozitivni tako oni negativni, zaobišli. Ova Crkva ima još, ali bojim se, malo vremena da razvoj tih odnosa usmjeri u evanđeoskome duhu. Nakon što pokaže više pozornosti i zauzetosti za ova, čini mi se, temeljna pitanja ili, ako hoćete, opredjeljenja u kojima se dokazuje ljudska zrelost i crkvena ukorijenjenost, Crkva u BiH i redovnici u njoj moći će vjerodostojnije i plodnije provesti novu evangelizaciju na onim poljima i pitanjima na koja upućuju i upozoravaju smjernice opće Crkve i napose Poruka Sinode. U njihovu su središtu dva temeljna zahtjeva i cilja nove evangelizacije, a to su voditi muškarce i žene našeg vremena Isusu jer tako, kao kršćani, izvršavamo svoje temeljno poslanje i odgovaramo na potrebu oživljavanja vjere koja je u opasnosti zatamnjenja.[33] Redovnici će, po uzoru na božanskog Učitelja, u okviru ovoga temeljnog kršćanskog poslanja i služenja čovjeku naći snaga i prostora za svjedočanstvo povlaštene blizine i solidarnosti sa slabima, siromasima i onima koji su životom ranjeni. Time će, na najbolji način, potvrditi autentičnost življenja vlastitoga poslanja, ali i nove evangelizacije. [34] Nova evangelizacija u BiH ostala bi manjkavom ako bi u ovoj Crkvi ponestalo iskrenih zagovornika, a napose djelatnika praštanja i pomirenja među ljudima i narodima, ali i Crkvama i religijama. To će biti mučan i dugotrajan proces. Međutim, moralna je obveza živuće generacije snagom vjere otvarati taj proces. Žive rane mogu doticati samo oni u čijim srcima plamsa ljubav prema čovjeku. A ljubav uvijek nalazi načina koji raspršuje sumnje i otklanja nepovjerenje. Samo u ozračju iskrenoga prihvaćanja čovjeka, jer je čovjek – dijete Božje – moguće je otvarati, tako potrebne, prostore životnoga dijaloga s vjerama i kulturama. Ja bih ovo vidio kao specifično polje nove evangelizacije Crkve u BiH. Zaključak Držim da bi Katolička crkva u BiH, a s njom i u njoj i redovnici, s posebnom pozornošću trebala prihvatiti upozorenje Poruke Sinode da je naša dužnost pobijediti bojazan vjerom, obeshrabrenje nadom i ravnodušnost ljubavlju.[35]Bojati se kako nema puno mjesta na kugli zemaljskoj na kojima ljudi toliko trebaju istinske vjere, čvrste nade i nepatvorene ljubavi kao u BiH. Ne poznajem ni jednu redovničku [33] [34] [35] [36] [37] karizmu koja, na ovaj ili onaj način, ne bi sadržavala ovo troje. I površnim poznavanjem stanja Crkve u BiH, znam da ona bez redovnika ne bi bila u stanju ni izbliza odgovoriti ovomu duboko evanđeoskome pozivu. Tijekom susreta europskih i afričkih biskupa priupitao me jedan biskup za teškoće koje Crkva u BiH ima s redovnicima. Odgovorio sam mu da, između ostalih, imamo i pastoralnih nesporazuma s redovnicima. Ali sam nadodao da bismo imali puno više teškoća, pa i onih pastoralnih, kada ne bismo imali redovnika. Kao završetak ovih mojih natuknica o ulozi redovnika u novoj evangelizaciji, držim korisnim naglasiti ono što, zasigurno, svi znamo. A to je potreba veće svijesti o naravnoj međuovisnosti i skladu između punine života, snage i prosperiteta redovničkih zajednica i uspješnosti poslanja Crkve u BiH. Na temelju saborske nauke, teologija naglašava da je dobro Crkve svrha i najviše pravilo posvećenoga života[36] te da biskupi, promičući redovnički život, vrše svoju iskonsku pastoralnu zadaću.[37] Stoga je prvi preduvjet nove evangelizacije, ali i našega opstanka, izlazak iz lažne dileme da bi vodstvu Crkve bilo lakše bez redovnika, a redovnicima bez crkvenih pastoralnih normi koje ih obvezuju i biskupa kojima su u pastoralu posve podređeni. Naime, samo svijest o posvemašnoj međusobnoj upućenosti i identičnosti cilja može otkloniti napast da nam i Evanđelje postane sredstvo crkvene i društvene nadmoći pojedinaca ili zajednica. Katolička crkva u BiH i redovnici u njoj imaju, istina, tešku, ali slavnu prošlost. Nikome ne treba dokazivati da nam sadašnjost a, čini se, ni budućnost, bar za skoro vrijeme, neće biti vedrija. Ali prošlost uči da nam je Bog uvijek davao dostatno snage da se breme života iznese i baklja vjere preda dalje. Stoga mi se čini da bi našu novu evangelizaciju, u užemu, unutarcrkvenom značenju, valjalo shvatiti i prihvatiti kao obnovljenu vjernost našoj prošlosti tako da preraste u posredovanje postojanosti vjere otaca naraštaju njihovih sinova. To na još izraženiji način vrijedi za vas redovnike i redovnice. Ništa od karizmi vaših utemeljitelja nije danas manje potrebno čovjeku i Crkvi u BiH nego je to bilo u vremenima vašega nastanka. Valja to samo u duhu zahtjeva nove evangelizacije pretvoriti u življenje prema prilikama mjesta i vremena, i to s novim žarom, metodama i izričajima. Poruka Božjem narodu … br. 2. Ondje, br. 12. Ondje, br. 5. J. Galot, Redovnici i obnova, Zagreb, 1973., str. 40 Kongregacija za redovnike i ustanove posvećenog života i Kongregacija za biskupe, Mutuaerelationes, 9c, u: Enchiridionvaticanum,VI/603. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 81 PETI KONGRES EUROPSKIH FRANJEVACA U TROGIRU Najčešće polazište analiza bilo je da nihilizam naše civilizacije počiva na neoliberalnoj ideologiji, koja ne može utemeljiti moralnu normu budući da je kategorija profita potisnula religijski pa i prosvjetiteljski vrijednosni sustav. Trogir (IKA) - U Trogiru je 3. svibnja završen Peti europski kongres OFM-a animatora za pravdu mir i očuvanje stvorenja. Oko tih pitanja biblijske vrijednosti okupilo se oko 80 franjevaca iz raznih europskih zemlja, braće iz generalne uprave u Rimu, provincijskih poglavara i poglavarica, medijskih djelatnika i predavača kako bi kritički analizirali svoju kršćansku obvezu: biti na strani obrane dostojanstva svih ljudi i svih stvorenja. U svrhu suvremenog, secundum loca et tempora, aktualiziranja tih pitanja Franjevački institut za kulturu mira (Split) organizirao je na marginama Kongresa dvodnevni kolokvij. Na kolokviju su vrsni predavači sa sveučilišta, fakulteta i akademija Splita, Zagreba, Sarajeva, Mostara, Beča i Rima (Neven Šimac, Paolo Maiello, Željko Tanjić, Aleksandra Korać Graovac, Anđelko Domazet, Špiro Marasović, Ante Vučković, Ivan Šarčević, Gordan Črpić, Gabriele Kienesberger, Valentina Kanić, Mile Lasić, Nikola Bižaca, Ivan Bubalo, Ivana Brstilo) ponudili svoju analizu suvremenog svijeta te različite ključeve njegova čitanja u korist isključenih, siromaha i potlačenih. Najčešće polazište analiza bilo je da nihilizam naše civilizacije počiva na neoliberalnoj ideologiji, koja ne može utemeljiti moralnu normu, budući da je kategorija profita potisnula religijski pa i prosvje- titeljski vrijednosni sustav. Rečeno je da franjevci kao angažirani kršćani ne smiju pobjeći iz Europe: bez njihova angažmana cjelokupni razvoj Europe može krenuti u smjeru posve suprotnom od nakana i kršćanskih vizija njenih idejnih začetnika: Adenauera, Schumana i De Gasperija. No, franjevci moraju na Franjin način “izići iz Europe” koja tlači i čini nepravdu, ubija život... Radi toga danas postaje za kršćane Europe dragocjeno razumjeti aktualnost i smisao Franjine geste “izlaska iz svijeta” kao načina postizanja slobode. Tek iz ove slobode može se svijet pravilno razumjeti i učiniti ga etičnim na temeljima svetosti njegova podrijetla i svrhe. Ova polazišta otvorila su obradu i raspravu tri simbolička pitanja: Gdje je nestala socijalna pravda? Kamo je nestao drugi/bližnji? Gdje je nestalo tijelo? Zaključeno je kako sve činjenice ukazuju na nemoć neoliberalnog koncepta da zamijeni prethodne totalitarizme i učini svijet boljim. Zato se svakom čovjeku nameće moralna obveza razlučivanja: čemu na globalnom tržištu reći “da” čemu reći “ne”, upravo onako kako su to prvi kršćani na tadašnjem globalnom tržištu “Pax Romana” znali jasno posvjedočiti, prihvaćajući dakako i cijenu toga svjedočenja. Zbornik predavanja i rasprava Franjevački institut za kulturu mira planira uskoro objaviti. NOVI GENERALNI MINISTAR FRANJEVACA TREĆOREDACA Gaming (IKA) Na 111. generalnom kapitulu franjevaca trećoredaca, u četvrtak 22. svibnja za generalnog ministra izabran je fra Nicolas Polichnowski, dosadašnji provincijal Provincije Presvetog Srca Isusova iz Sjedinjenih Američkih Država. Fra Nicolas rođen je u Pittsburghu, Pensilvanija. U Treći samostanski red sv. Franje (franjevce trećorece) ušao je 1973. godine. Za svećenika je zaređen 1977. Studirao je i magistrirao duhovnost na St. Francis Seminary u Pensilvaniji, kemijske znanosti na St. Joseph University i doktorirao zdravstvenu skrb u Marylandu. Predavao je na franjevačkom sveučilištu Steubenville u SAD-u i bio član Kartause Maria Thronus Jesu Foundation koji vodi europski odjel franjevačkog sveučilišta Steubenville u Gamingu, Austrija. Generalni kapitul franjevaca trećoredaca održava se od 12. do 26. svibnja 2013. u Gamingu u Austriji. Uime hrvatske Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša na kapitulu sudjeluju fra Ilija Živković, bivši generalni ministar Reda, fra Nikola Barun, provincijal, i delegati Provincije fra Petar Bašić i fra Zvonimir Brusač. 82 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. U RIMU ODRŽANA OPĆA SKUPŠTINA REDOVNIČKIH VRHOVNIH POGLAVARA Rim, 30. svibanj 2013. U Rimu je od 22. do 24. svibnja 2013. održana 81. opća skupština redovničkih poglavara na temu „Obnašanje službe upravljanja u posvećenom životu 50 godina nakon Drugoga vatikanskog sabora“. Na skupu je sudjelovao i pročelnik Zbora za Ustanove posvećenoga i Društva apostolskoga života, kardinal Joao Braz de Aviz, zajedno s tajnikom te ustanove, msgr. Joséom Rodriguezom Carballom. Sadašnje je vrijeme iz više razloga prikazano poput potresa – rekao je don Flavio Peloso, poglavar redovničke zajednice koju je ustanovio sveti Luigi Orione i član Upravnog vijeća Unije redovničkih poglavara te dodao da je u takvoj situaciji služba upravljanja posebno potrebna, ponajviše kako bi potaknula reakcije, odnosno odluke za razlučivanjem, suodgovornošću i vjernošću. Upravo su naši odnosi u zajednici ti koje prije svega valja očovječiti i evangelizirati – primijetio je među ostalim don Peloso. One bi trebale postati mjesto i vježbaonica priznavanja drugoga, zatim istinskoga dijaloga, suodgovornosti, prvenstva milosrđa, osjećaja pripadnosti, i vrjednovanja svake osobe. Osim toga, one ima- ju biti otvorene za dar, za prepoznavanje poziva i Božjega nauma u svakodnevnom životu. Na kraju je don Peloso istaknuo da su redovnici na zajedničkom putu s cijelim društveno-crkvenim kontekstom u kojemu se kriza vodstva odnosi na razne crkvene stvarnosti, na obitelj, na politiku i različite društvene sredine. U tom zajedničkom hodu, u doba koje zahtijeva veliko razlučivanje, ali i važnu odluku o promjenama, pozvani smo istaknuti nadu i osjećaj za moguće dobro, sigurni u djelovanje Božje Providnosti u povijesti – istaknuo je don Peloso. (kta/j.h.) PROVINCIJAL FRA MILJENKO ŠTEKO IZABRAN ZA PREDSJEDNIKA VFZ-a HRVATSKE I BiH Za članicu Predsjedništva Vijeća franjevačkih zajednica izabrana je s. Ružica Barić, a za pomoćnu tajnicu ponovno je izabrana je s. Mila Begić Split, 6. lipanj 2013. U srijedu 4. lipnja 2013. u samostanu Školskih sestara franjevki na Lovretu u Splitu održana je sjednica Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine pod predsjedanjem potpredsjednice s. Ivanke Mihaljević. Sjednica je započela molitvom Srednjeg časa i molitvom za svećenička i redovnička zvanja bl. Ivana Pavla. Potom je s. Ivanka Mihaljević, potpredsjednica i vršiteljica dužnosti predsjednika VFZ-a, pozdravila sve prisutne i zahvalila provincijskoj predstojnici Školskih sestara franjevki Splitske provincije s. Leonki Bošnjak Čovo za gostoljubivost i spremnost prihvatiti održavanje sjednice u samostanu sestara u Splitu. Nakon uvodnih pozdrava, pristupilo se izboru predsjednika i člana predsjedništva VFZ-a. Za predsjednika je izabran fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Za članicu Predsjedništva VFZ-a izabrana je s. Ružica Barić, a za pomoćnu tajnicu ponovno je izabrana je s. Mila Be- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. gić. Za članove Povjerenstva za duhovnost izabrani su fra Ljubo Kurtović, fra Pero Vrebac, s. Judita Čovo, s. Leopoldina Kovačević i s. Gabrijela Tea Damjanović. U Povjerenstvo za Zlatnu harfu reizabrani su fra Petar Antun Kinderić, pročelnik, a članovi su s. Slavica Kožul, s. Branka Čutura, s. Nedjeljka Milanović Litre, s. Lucija Bobaš, s. Danijela Škoro, s. Hilda Švarcmajer i s. Mira Bliznac. Nakon reizbora raspravljalo se o visini članarine svake zajednice članice VFZ-a. Na sjednici je priopćeno da je program digitalne verzije Franjevačkih izvora pri samom zavšetku i uskoro će biti dostupan svima. (kta/kvrpp bih) 83 KARDINAL JOÃO BRAZ DE AVIZ UPUTIO PISMO FRA LOVRI GAVRANU u povodu održanog XI. zasjedanja Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH Vatikan, 21. lipanj 2013. Prefekt Kongregacije za Institute posvećenog života i Družbe apostolskog života kardinal João Braz De Aviz uputio je pismo predsjedniku Konferencijie viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH fra Lovri Gavranu. Pismo prenosimo u cijelosti: Poštovani Oče, primili smo putem Apostolske nuncijature zapisnik sa XI. zasjedanja Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BIH), koja je održana 9. ožujka 2013. godine na Franjevačkoj teologiji, Aleja Bosne Srebrene 111., u Sarajevu (Nedžarići), tijekom kojega ste Vi izabrani za predsjednika. Od srca Vam želimo plodno pastoralno služenje na korist svega posvećenog života u Bosni i Hercegovini, da može uvijek rasti u ljubavi i svjedočiti o svetosti koju kršćanski narod očekuje u ovom trenutku u kojem Crkva poziva čitavu kršćansku zajednicu, a na poseban način posvećeni život, na sudjelovanje u novoj evangelizaciji. Pregledali smo s živim zanimanjem zaključke vašega zasjedanja, na kojem je sudjelovao i apostolski nuncij mons. Luigi Pezzuto i izaslanik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mons. dr. Pero Sudar, pomoćni sarajevski biskup. Tema zasjedanja „Redovnici i nova evangelizacija“, na kojoj se baziralo izlaganje pomoćnog biskupa Sudara, istakla je nezamjenjivu ulogu posvećenog života, koji svjedočenjem evanđeoske radikalnosti, donosi svjetlo istine i ljubavi. Ali, evangelizatori moraju biti i sami evangelizirani, naglasio je, s velikom jasnoćom, predavač ukazujući na samu bit trajne formacije, kao na vrlo prikladno sredstvo stalnog rasta u vjeri i u svim krepostima; povratak izvorima i pozornost na znakove vremena, secundum loca et tempora, tračnice su prema kojima treba usmjeriti osobni i zajednički put. Ne radi se svakako o laganoj stvari, ali sigurno o neophodnoj za učinkovito pastoralno djelovanje. Vrlo zanimljiv nam se čini i susret s novim apostolskim nuncijem, mons. Luigiem Pezzutom, koji vam 84 se pridružio i s vama razmijenio ideje, što je svakako korisno za međusobno upoznavanje i budući zajednički rad. Nuncij je naglasio važnost crkvenog zajedništva za učinkovitost dijela nove evangelizacije, istaknuvši ljepotu s kojom svaka pojedinačna karizma uspijeva pokazati svjetlo istine i ljubavi. Pozivamo Vas da prihvatite apel apostolskog nuncija za nadilaženje svakog oblika podijeljenosti i distance koja bi mogla biti među Vama i crkvenom hijerarhijom i crkvenom hijerarhijom i Vama; ne može postojati evangelizacija bez zajedništva, s druge strane, evangelizacija vodi sve dubljem zajedništvu s Bogom i Crkvom. Što se tiče drugih izlaganja, iako ne podcjenjujući pitanje predškolskog odgoja, čini nam se važnim na poseban način naglasiti žurnost promocije i pastorala zvanja. Budućnost posvećenog života i same Crkve ovisi dobrim dijelom o kvaliteti i kvantiteti zvanja: za kršćanski život, za posvećeni život i za svećenički život. Neophodno je uložiti sve energije i napore da se nadiđu barijere i nerazumijevanja u zajedničkom radu, između različitih redovničkih instituta među sobom i s mjesnom Crkvom, za što učinkovitiji pastoral zvanja. Sa željom da se pod Vašim vodstvom i poticajem redovnici i redovnice Bosne i Hercegovine potrude u izgradnji Kraljevstva, srdačno Vas pozdravljam i upućujem Vam poseban blagoslov. Vatikan, 28. svibnja 2013. João Braz Card. De Aviz, prefekt Kongregacije MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA NOVOM NUNCIJU U BIH PRIREĐENA SRDAČNA DOBRODOŠLICA Sarajevo, 10. veljača 2013. – (KTA) - U sarajevskoj zračnoj luci, u nedjelju 10. veljače 2013. priređen je srdačan doček novom apostolskom nunciju u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori nadbiskupu Luigiju Pezzutu (Luiđi Pecuto) prigodom njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Odmah po izlasku iz zrakoplova riječi dobrodošlice uputili su mu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica te dosadašnji otpravnik poslova Apostolske nuncijature mons. Joseph Arshad. Potom su mu u holu zračne luke dobrodošlicu zaželjeli franjevački provincijali Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije fra Lovro Gavran i fra Ivan Sesar kao i sve četiri provincijalne glavarice u Bosni i Hercegovini: Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH, sestara Služavki Malog Isusa Provincija Bezgrješnog začeća BDM s. Admirata Lučić, sestara Milosrdnica svetog Vinka Paulskog Provincije Majke Divne s. Terezija Karača i Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije s. Franka Bagarić. Dobrodošlicu nunciju Pezzutu izrazili su delegat biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića don Stipe Gale, vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa zajedno s rektorom preč. Marko Zubakom, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. Luka Tunjić te dekan sarajevskog dekanata preč. Pao Šekerija Bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ (Majka Ot- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. kupiteljeva), kojima se priključilo nekoliko obitelji koje u Sarajevu žive u skladu s dekretom „Missio ad gentes“ (poslanje k narodima), zapjevali su pjesmu „Blagoslovljena si ti, Marijo“ na hrvatskom i talijanskom jeziku u znak dobrodošlice novom Nunciju. Djevojčica Marija Popić i dječak Marko Slišković iz Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“ u Sarajevu, koji vode sestre Služavke Malog Isusa, predali su cvijeće novom nunciju Pezzutu. Riječi iskrene dobrodošlice u Bosnu i Hercegovinu, u ime biskupa Komarice i svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, vjernika i u svoje ime izrekao je kardinal Puljić. „Crkva Katolička u Bosni i Hercegovini Vas s radošću prima kao ispruženu ruku Svetog Oca Benedikta XVI. Vaša prisutnost i Vaš rad u ovoj zemlji u ime Pape bit će ohrabrenje i poticaj nama svima u ovoj zemlji da živimo i opstanemo kao Kristovi vjernici, živa Crkva“, kazao je kardinal Puljić izražavajući radost i želju da nunciju Pezzutu bude ugodan boravak u Bosni i Hercegovini. Također je kazao da se posebno raduje i zato što će novi Nuncij nastaviti ondje gdje stao bivši Nuncij kada je riječ o provođenju Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. U svom obraćanju nuncij Pezzuto je kazao da prenosi blagoslov i ljubav Svetog Oca ističući da njegova nazočnost u Bosni i Hercegovini ima samo karakter posredništva. Kazao je kako je siguran da će iza njegove osoba i djelovanja znati vidjeti djelovanje samog Pape. „Sveopća Crkva želi biti prisutna u svakom narodu i svakoj zemlji“, kazao je nuncij Pezzuto zahvaljujući za vrlo srdačan doček. „Vani je snijeg i hladno, ali ovdje je tako toplo i srdačno“, rekao je nuncij Pezutto istaknuvši kako vidi određenu povezanost između Latinske Amerike, odakle dolazi, i ljudskosti, blizine i ljudske topline kojom je dočekan u Bosni i Hercegovini. „Ovaj znak prijateljstva je ohrabrenje za sve ono što bih želio i što ću moći učiniti za vas“, riječi su nuncija Pezzuta koji je istaknuo da otvara ne samo svoje srce nego i vrata Apostolske nuncijature svima koji imaju potrebu razgovarati te povjeriti mu svoje brige i poteškoće. „Rado ću primiti sve one koji mi se obrate“, zaključio je nuncij Pezzuto. Obraćajući se nazočnim novinarima, nuncij Pezzuto je iskazao otvorenost za sve kulture i sve reli- 85 gije te poštovanje i otvorenost za dijalog sa svakom osobom onakvoj kakva jest jer u svakoj osobi gleda sliku Božju i sliku Sina Božjega. „Ova vizija nadilazi ljudsku osobu i osnažuje njezino dostojanstvo. Vidjeti Boga u osobi znači ojačati je u ljudskosti i poštovanju koje se treba imati prema svakoj osobi“, kazao je nuncij Pezzuto ističući da u tom duhu, u ime Svetog Oca, dolazi u Bosnu i Hercegovinu s puno radosti i spremnosti služiti. „Mi smo svi – kardinali, biskupi, svećenici…- sluge Božje, a to služenje ide preko služenja čovjeku“, naglasio je nuncij Pezzuto podsjećaju na riječi blaženog Ivana Pavla II. da je čovjek put Crkve i da je služenje čovjeku najizravniji put k Bogu odnosno put služenja Bogu. Zahvalio je i predstavnicima medija za pozornost koju posvećuju društvu i Crkvi. „Neka Bog blagoslovi ovu zemlju i ljude koji u njoj žive i rad koji namjeravamo poduzeti ispunjavajući poslanje u zajedništvu s partikularnom Crkvom u Bosni i Hercegovini i u dijalogu i skladu s predstavnicima vlasti u BiH“, rekao je nuncij Pezzuto. Nakon dočeka u zračnoj luci nuncij Pezzuto je pozvao na zajedničko druženje u Apostolsku nuncijaturu. Jednog od narednih dana u tjednu nakon dolaska nuncij Pezzuto će predati vjerodajnicu predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodinu Nebojši Radmanoviću. U subotu 16. veljače u 11 sati u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije Biskup- ska konferencija Bosne i Hercegovine organizirat će, u znak dobrodošlice, svečano primanje u čast novog Apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini. U nedjelju 17. veljače u 10.30 sati u sarajevskoj katedrali Srca Isusova novi apostolski nuncij Luigi Pezzuto predvodit će Svetu misu u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem i ostalim biskupima. Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 17. studenog 2012. nadbiskupa Luigija Pezzuta apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Mons. Luigi Pezzuto rođen je 30. travnja 1946. godine u Squinzanu (Skvincano) u Italiji. Za svećenika je zaređen 25. rujna 1971. godine, doktor je teologije. U diplomatskoj službi Vatikana je od 1. travnja 1978. godine i službovao je u Papinskim predstavništvima u: Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. Otpravnikom poslova ad instar u Apostolskoj nuncijaturi u Kongu i u Gabonu, imenovan je 18. listopada 1995., a 7. prosinca 1996. apostolskim nuncijem u istim državama. Dana 22. svibnja 1999. godine imenovan je apostolskim nuncijem u Tanzaniji a 2. travnja 2005. apostolskim nuncijem u El Salvadoru i s te službe dolazi u Bosnu i Hercegovinu. Od stranih jezika govori: francuski, španjolski, portugalski i engleski. (kta) NASTUPNI GOVOR NUNCIJA PEZZUTA NA PREDAJI AKREDITIVA PREDSJEDATELJU RADMANOVIĆU Sarajevo, 12. veljača 2013. Novoimenovani apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, 12. veljače predao je akreditive predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine g. Nebojši Radmanoviću. Donosimo u cijelosti nastupni govor nuncija Pezzuta: Vaša ekscelencijo, gospodine Predsjedatelju! Osjećam se počašćenim i povlaštenim što mogu Vašoj ekscelenciji kao predsjedatelju Predsjedništva Bosne i Hercegovine predati Pismo kojim me Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje apostolskim nuncijem u ovoj državi. U isto vrijeme predajem Vam Pismo opoziva za moga cijenjenog predšasnika. S radošću izručujem pozdrave i dobre želje Svetog Oca Bene- dikta XVI. Vašoj ekscelenciji, gospodi Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću, visokim predstavnicima Bosne i Hercegovine, političkim i religijskim čelnicima i svima građanima. Papa zaziva Božji blagoslov na sve. Gospodine Predsjedatelju, želim započeti s radošću ovu važnu misiju koju mi je povjerio Papa. S radošću zato što je Bosna i Hercegovina poznata i cijenjena kao raskrižje različitih naroda, kultura i religija koje su je učinile simbo- 86 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. lom multietničnosti, mirnog suživota i međusobnog poštovanja. Tragični događaji nedavne prošlosti potiču na ponovno otkrivanje, s povjerenjem i optimizmom, velikih vrijednosti mira i pomirenja pod vidom nepristrane pravde na koju svi imaju pravo. Papa preko svoga predstavnika želi da do svih dopre riječ podrške, nade i ohrabrenja radi nastavka odlučnog i stalnog hoda prema pomirenju, građanskom suživotu te materijalnoj, moralnoj i duhovnoj obnovi zemlje i njezinih institucija, kako bi svakom ljudskom biću bilo osigurano poštovanje i temeljna ljudska prava osobe. Njegova svetost želi da se svi, koji su morali napustiti zemlju za vrijeme bolnih događaja, mogu vratiti u svoja mjesta porijekla i u svoje kuće, uz zagarantiranu sigurnost. Nadam se da će sadašnja politička spremnost donijeti dobre plodove u rješavanju problema izbjeglica. Sveta Stolica promatra BiH s posebnom pozornošću, jer ova zemlja sačinjava jedinstveno susretište civilizacija i religija koje donosi bogatstvo tradicija i kultura. Takva posebna pozornost Svete Stolice dovela je do uspostave formalnih diplomatskih odnosa s BiH već 1992. Zatim je došao rat, a s njime je počela veoma intenzivna aktivnost pape Ivana Pavla II. u prilog BiH. Nakon rata, Sveta Stolica nastojala je davati svoj doprinos izgradnji pravednog mira i napretku ovih zajednica. U tom kontekstu dogodila su se dva pohoda Ivana Pavla II. te posjeti visokih vatikanskih dostojanstvenika. U tom svjetlu mogu se razumjeti i Temeljni ugovor (2006.-2007.) te Ugovor o vojnom ordinarijatu (2010.) koji, između ostaloga, doprinose uzdizanju slike o BiH pred međunarodnom zajednicom. Sveta Stolica izbliza prati, cijeni i podupire stalno učvršćenje procesa mira, poštovanja prava sva- kog pojedinog građanina te posebno usmjeravanje BiH prema uključenju u Europu. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, koju predvode hrabri i revni biskupi, sa svoje strane i nadalje će uspješno i lojalno pridonositi postizanju općeg dobra. Uvjeren sam da će odnosi prijateljstva, koji veoma sretno postoje između Bosne i Hercegovine i Svete zemlje, napredovati u godinama koje predstoje. Na početku svoje misije osjećam dužnost da izrazim svoju zahvalnost vlastima i građanima ove voljene zemlje za srdačno gostoprimstvo koje mi iskazuju. Na kraju, molim da Svemogući Bog blagoslovi Vašu ekscelenciju i sve građane Bosne i Hercegovine. Od srca Vam zahvaljujem, gospodine Predsjedniče! (S talijanskog preveo dr. Mato Zovkić) POSLANICA BISKUPA MRZLJAKA U POVODU TJEDNA SOLIDARNOSTI S CRKVOM I LJUDIMA U BIH Vjera bez djela je mrtva (Jak 2,25) Zagreb, 18. veljača 2013. Dragi vjernici! Svi biskupi, članovi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, svake se godine redovito sastaju, zajednički razgovaraju i stvaraju planove za vjernike koji žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ili su raseljeni diljem svijeta. Na taj način biskupi očituju svoje jedinstvo, zajedništvo i nepodijeljenu ljubav prema svojem hrvatskom narodu, ali i prema svakom čovjeku.Ove godine posebno se sjećamo prvog sarajevskog nadbiskupa Josipa Stadlera koji se prije stoosamdeset godina rodio u Slavonskom Brodu, studirao u Rimu, kao profesor radio u Zagrebu, ali je cijeloga sebe dao za Hrvate u Bosni kamo ga je Božja providnost MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. poslala. Njegovo životno svjedočanstvo neka nam bude primjer ljubavi prema katoličkoj Crkvi i svom hrvatskom narodu gdje god živi. To isto zajedništvo želimo prenijeti na naše svećenike, redovnike, redovnice, na sve vjernike laike ali i sve ljude dobre volje. Stoga već po sedmi put organiziramo Tjedan solidarnosti između druge i treće korizmene nedjelje u kojem na različite načine: molitvom, slavljenjem Euharistije, organiziranjem susreta na župama, želimo pridonijeti većem povezivanju i upoznavanju vjernika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Upravo kroz te susrete učimo vrednovati kulturu i običaje, stječemo nove prijatelje, otvaramo svoja srca, razvijamo svijest za prepoznavanje teškoća u kojima žive naša braća i sestre u vjeri, prepoznajemo i vrednujemo napore koje katolička Crkva 87 u Bosni i Hercegovini poduzima za očuvanje života Hrvata katolika u njihovoj domovini. Na taj način svjedočimo da prepoznajemo znakove vremena koji im narušavaju dostojanstvo života, volju, motive i snove za bolju budućnost njihove djece. Našoj braći i sestrama želimo reći: “Nisi sam!” i “U ovome smo zajedno!”. Tim riječima razumijevanja, prihvaćanja i podrške želimo izraziti zahvalnost za brojne darove kojima Hrvati iz Bosne i Hercegovine obogaćuju nas u Hrvatskoj: za dar brojnih svećeničkih i redovničkih zvanja, za obogaćivanje svakodnevnim primjerima svjedočanstva žive vjere, koji pomažu da i naša vjera živi, za očuvanje katoličke vjere u Bosni i Hercegovini, za brojne obitelji koje pomlađuju hrvatsko nacionalno biće, za doprinos kulturi, znanosti, gospodarstvu. Kako bismo na konkretan i djelotvoran način pokazali da razumijemo i prepoznajemo probleme s kojima se svakodnevno susreću, da nam je iskreno stalo i da smo spremni pružiti ruku pomoćnicu, sedmu godinu za redom, molitvom i novčanim darom, već prema mogućnostima, na treću korizmenu nedjelju pokazujemo da živimo ono što vjerujemo. A što to vjerujemo? Ovo si pitanje na poseban način postavljamo u Godini vjere. Vjerujemo da su pred nama buduća dobra – nadamo im se, vjerujemo u ljubav koja se svjedoči konkretnim djelima, vjerujemo da nema zajednice vjernika bez bratskog zajedništva kojeg otkrivamo po braći i sestrama na našem životnom putu, vjerujemo da smo kao vjernici laici, po svojoj krsnoj milosti, sudionici proročke, svećeničke i kraljevske službe Isusa Krista, i da na izazove svakodnevnoga života trebamo odgovarati pošteno, ponizno i hrabro. Na taj način „Crkva – koja u vlastitom krilu obuhvaća grješnike te je u isti mah sveta i potrebna čišćenja – neprestano kroči putem pokore i obnove ... okrijepljena snagom uskrsnuloga Gospodina kako bi strpljivošću i ljubavlju savladala svoje unutrašnje i vanjske žalosti i teškoće te u svijetu vjerno, iako zasjenjeno, otkrivala njegovo otajstvo, sve dok se na kraju ne bude očitovalo u punom svjetlu” (usp. Porta fidei 6). U ovom vremenu priprave na Uskrs, koje obilježavaju brojne društvene nepravde i krize, preispitujmo braćo svoj cjelokupni život i djela koja činimo. Neka nam to bude prilika da vratimo povjerenje jedni u druge kako bismo u svijet mogli unositi neprolazne vrijednosti: zalaganje za dostojanstvo života, za pravdu, istinu i poštenje, za pomaganje bližnjima u potrebi – jednom riječju za caritas: djelotvornu kršćansku ljubav. To je naše životno poslanje koje nadahnjuje sve one koje traže dobro svojih bližnjih. Neka nas u tim nastojanjima očuvanja jedinstva katoličke Crkve i Hrvatskog naroda, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prati zagovor Marije, Majke Crkve. Ona neka ishodi bogatstvo blagoslova i milosti za naše pastire i cijelu Crkvu Božju koja živi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Josip Mrzljak,varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa STUDIJSKI DAN O KRISTOVU KRIŽU Studijski dan pod naslovom “U tom ćeš znaku pobijediti”, održan je 13. ožujka u Mostaru Mostar, 15. ožujak 2013.- Studijski dan pod naslovom: U tom ćeš znaku pobijediti, tj. o Kristovu križu, održan u velikoj katedralnoj dvorani u Mostaru, 13. ožujka 2013., u organizaciji Biskupskog ordinarijata, prema mišljenju i izjavama sudionika bio je ne samo teološki govor o križu nego i prava kršćanska meditacija i hvalospjev Križu Gospodinovu u kome je spas, život i uskrsnuće naše. Otvarajući Studijski dan, don Željko Majić, generalni vikar i moderator jutarnjega dijela, u ime or- 88 ganizatora istaknuo je kako Crkva u Hercegovini, potaknuta Božjom snagom i ljubavlju vjerničkoga puka prema Kristovu križu – znaku našega spasenja, u milosnom korizmenom vremenu, slavlju Godine vjere te kao podsjećanje na povijesnu pobjedu koju je u znaku Kristova križa izvojevao car Konstantin prije 1.700 godina nakon čega je dao kršćanima slobodu, želi u središte ljudskoga i kršćanskoga promišljanja staviti Kristov križ, Božju mudrost, Božju snagu i Božju ljubav. Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjskomrkanski mons. dr Ratko Perić, domaćin Studijskoga dana, u uvodnom pozdravu, podsjetivši na povijesni događaj od prije 17 stoljeća, kada je car Konstantin sa svojih 20.000 vojnika porazio nadmoćnijega cara Maksencija koji je brojio oko 150.000 vojnika, naglasio je kako je s tom pobjedom započela vanjska epopeja s Križem Gospodinovim: od najveće sramote postala je najveća slava, pravi trijumf. Križ se stavlja na MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. sarkofage, na vrhove crkava i katedrala, na oltare i iznad oltara; na prsa crkvenih predstojnika, i osoblje pojedinih redova, na gradske i nacionalne stjegove. Križ postaje najznačajniji kršćanski simbol. Kristov križ nikomu ne smije biti „skandal“ ni „ludost“! Među sudionicima, uz veći broj svećenika, redovnika i redovnica, među njima i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivan Sesar, bili su i studenti Teološko-katehetskog instituta u Mostaru, kao da su na satu kristologije. Svima nazočnima, u ime dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, dr. Pave Jurišića, te Teološkog instituta u Mostaru obratio se i dr. don Ante Pavlović, predstojnik instituta. Studijski dan svojom su nazočnošću počastili episkop Zahumskohercegovački i primorski preosvećeni vladika Grigorije Durić, koji je održao i predavanje, te Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, kao i nekoliko profesora sa Sveučilišta u Mostaru. Pozdrav Danu uputio je i uzoriti kardinal Vinko Puljić koji se nalazi u Vatikanu u konklavama u izboru novoga Pape te mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup i predsjednik BK BiH. U pismu biskupu Ratku Kardinal između ostaloga piše: „Križ je knjiga koja nikada nije dočitana. To nije samo znak nego i sadržaj vjerničkog života. S tim mislima pridružujem se ovom studijskom danu i sve pozdravljam, te na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova.“ U radnom dijelu nastupilo je osam izlagača - četiri prije podne, četiri poslije podne - i to s raznih aspekata: biblijskoga, antropološkoga, katoličkoga, pravoslavnoga, duhovnoga, pastoralnoga i pučko-religioznoga. A u 12.30 biskup je predvodio koncelebriranu sv. Misu u mjesnoj katedrali, koja je 1980. posvećena na blagdan Uzvišenja svetoga Križa. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Prvo izlaganje na temu: Križ Isusov u Novom Zavjetu kao izraz prihvaćanja nasilne smrti održao je dr. Mato Zovkić, profesor emeritus Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Dr. Zvokić svoje je predavanje iznio u tri dijela: 1. Isus je poslušan do smrti na križu, 2. Prema sv. Luki Isus je na križu strpljivi i uzorni Pravednik te 3. Križ je „uzdignuće Isusa“, kako to naglašava sv. Ivan. Prva je Crkva stupnjevito dolazila do spasenjskoga značenja Isusove smrti na križu. Stoga trebamo uvažavati pluralnost novozavjetnih pisaca i prve Crkve u gledanju na Isusov križ. Dr. fra Ivan Ivanda, hercegovački franjevac i župni vikar u Čerinu, predstavio je Teologiju križa Benedikta XVI., naglasivši neke vidove teologije križa kod teologa Ratzingera, pape Benedikta: Križ i nova estetika vjere, Križ kao ljubav i istina, Križ i euharistija, Križ kao zadovoljština. Križ poziva na nasljedovanje i štovanje, rekao je dr. Ivanda te zaključio: Križ bi bio puka teorija kada ne bi našao odraza u kršćaninovu životu kao nasljedovanje i štovanje, dopuštanje da Raspeti određuje našu egzistenciju. Gledati Probodenoga jest i krajnji cilj duhovne kristologije Benedikta XVI. Vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, progovorio je na temu: Euharistijsko eshatološki karakter križa u kršćanstvu te se tako malo odmaknuo od zadane teme: Čašćenje svetoga Krsta u Pravoslavnoj Crkvi, jer - kako reče - ako bi se zadržao na predloženoj tematici, onda bi trebale stotine sati da se izloži u čemu je jedinstvo čašćenja, a onda isto toliko i za različitost, a on želi govoriti o Krstu/križu - zastavi Crkve; Krstu koji nekoć bijaše kazna a sada je znak poštovanja; nekada osuda, a sada spasenje. Objava križa poziva na svetost. Znak križa postav- ljen u centar služenja kršćanske zajednice postaje poziv naprijed, naglasio je vladika Grigorije. Kako u Pravoslavnoj tako i u Katoličkoj Crkvi postoje opasnost da se dogodi previd povezanosti žrtvenoga karaktera Euharistije s dolaskom Kraljevstva Božjega, krsno-vaskrsni misterij. Krist je svoje riječi na posljednjoj večeri zapečatio svojom krvlju. Krst/križ znak je slobode. Konstantin 313. godine, upoznavši križ, preko križa Kristova došao je do osobnog oslobođenja i shvatio da netko postaje slobodan tek po davanju slobode drugomu. Dr. don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu, govorio je o Antropologiji križa. Cjelovito razumijevanje križa vezano je uz razumijevanje čovjeka u cjelini. Križ ne pripada prošlosti niti se zaustavlja samo na trenutačnosti; križ je jedini u stanju baciti svjetlo na stvarnost i na kraj vidljivoga, na ono što možemo zvati konačna sudbina čovjekova. Izvrsno to sažima kardinal J. H. Newman kada kaže da nam je u križu „ishod objavljen i sastoji se u ovome: naše izmirenje s Bogom, iskupljenje naših grijeha te novo stvaranje u svetosti“. Čovjekovo konačno ostvarenje jest izmirenje s Bogom, novi život, svetost. Križ je u svojoj najdubljoj biti izričaj ljubavi. Isusov je križ objava bezuvjetne ljubavi prema Ocu i prema neprijateljima. U tome je, preko križa, očitovano poslanje čovjeka, a to je ljubav, zaključio je dr. Punda. Dr. Miro Palameta, profesor na Mostarskom Sveučilištu, govorio je o Križu na stećcima u Hercegovini. U Srednjem vijeku, koji je i u vremenskoj određenosti i u promatranju podložan raznim tumačenjima, kršćanstvo je bilo osnovni svjetonazor. Na to nas upozoravaju mnoge činjenice pa 89 i spomenici iz toga doba koji su evidentno kršćanski. Tako i stećci, kojima je matično područje u trokutu: od Tuzle i Srebrenice do Cetine i Trilja te do izvorišta Tebišnjice, po svom likovnom izričaju pokazuju nam kršćanski karakter. Ornamentika stećaka, koji na našim prostorima svoju originalnost, nije nikada profana, ona je uvijek produhovljena. Na primjer: na stećcima često vidimo uklesan mač i križ. Analizom se vidi kako se ručka mača ispod štita pojavljuje kao križ. On je tako isklesan i uprisutnjuje kršćanski poziv: mač istine i štit vjere. Križ na stećcima pojavljuje se u više varijanti: križ uz natpise i zapise. Taj križ ima semantičku vrijednost zazivanja Imena Božjega, križ kao zamjena za najkraću molitvu. Uz križ imamo i zapisana imena svetaca, koji su očito bili pokojnikovi nebeski zaštitnici: sv. Ivan, sv. Dimitrije... Križ je također i likovni motiv koji se u kompoziciji najčešće nalazi na središnjem mjestu. Križ stoji i iznad čela, gdje mu je i mjesto, na zapadnom pročelju jer su pokojnici polagani s glavom na zapadu i nogama prema istoku, pogled prema istoku. Na kompozicijama stećaka i mnogi su drugi likovi ali sve što se kreće usmjereno je prema križu. Križ je središte, zaključio je predavač. O križu kao odgojnom sredstvu u ljudskom i kršćanskom životu govorio je mr. don Bože Radoš, svećenik Đakovačkoosječke nadbiskupije i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. On je pošao od Isusa Krista kao prvotnog Odgojitelja ljudi u patnji i križu. Svoje odgojiteljske sposobnosti i uspjehe pokazao je na dva primjera, na jednom „re- 90 dovnom“ učeniku, sv. Petru, i na jednom „izvanrednom“, obraćenom razbojniku na križu. Prerma jednomu drugomu učeniku Isus pokazuje svoje veliko milosrđe. Mr. don Mile Vidić, svećenik Trebinjske biskupije i župni vikar u mostarskoj stolnici, govorio je na temu: Spremni na križ za vjeru – domaći mučenici. Kada obuhvatimo pogledom krvlju natopljenu povijest hrvatskoga naroda na ovim prostorima, dolazimo do zaključka da je križ i mučeništvo njegova glavna egzistencijalna oznaka. Najteža progonstva događala su se u vremenu turske okupacije (1643.-1878.) te u razdoblju komunističkoga režima (1945.-1991.), podsjetio je predavač. Svoje je izlaganje ograničio na noviju povijest, progon Crkve i naroda u doba komunističke diktature, ističući kako je na području Hercegovine u tom razmaku, osobito u ratu i neposernu poraću, stradalo više od 10% ukupna broja hrvatskoga katoličkog puka. Ubijeni su, mučeni i proganjani zato što se nisu odrekli vjerskoga i nacionalnog identiteta. Svjedočanstvo je to da im je život bio prožet vjerom i ljubavlju prema Isusu Kristu i prema domovini te se smisao njihova mučeništva zasniva na Isusovoj žrtvi i smrti, a sve u nadi uskrsnuća. Križ je izraz najveće Kristove ljubavi prema čovjeku, a mučeništvo je najveći izraz čovjekove ljubavi prema Kristu, zaključio je don Mile. Posljednje izlaganje na Studijskome danu na temu: Ljubav puka prema križu, održao je don Željko Majić, svećenik Mostarskoduvanjske biskupije. Potaknut velikim osiromašenjem riječi ljubav kao i prijezirom i bijegom od križa te ljudski gledajući kontradikcijom u sebi da se ljubav uvezuje sa svojom negacijom, don Željko je na početku izlaganja objasnio što bi to bila prava ljubav i koji je smisao i poruka križa. Crkva u Hercegovini, obilježena križem, želi se prepoznati u Kristovu križu, a životnim nadanjima snagu crpi u slabosti i drhtanju onoga koji se uzda samo u „snagu Božju“. Tu prepoznatljivost iskazivala je i iskazuje kroz onomastiku i toponimiju, zatim posvećivanjem crkvenih prostora Kristovu križu, podizanjem križeva i kalvarija na brdima, uzvisinama, poljima i drugim prostorima,a posebno na onaj najintimniji – najdublji vjernički način predanja i zaranjanja u Kristovu muku moleći i meditirajući postaje Isusova Križnog puta, ali i raznim drugim izričajima duha, srca i intelekta. Svjesni da je u križu Kristova ljubav poprimila svoje puno ostvarenje, vjernici se tomu križu klanjaju, njega časte. Stoga se vjerni puk Hercegovine s križem suživio te kroz razne izričaje gradi i svjedoči ono što je među prvim molitvama od starijih naučio: Križem se križam, s križem ligam, križ me čuva s večera d’osvita, Bog i Gospa do vika. Studijski je dan završio plodnom diskusijom koju je moderirao, kao i poslijepodnevni dio rada don Ante Pavlović. Dotaknuti su problemi: Koje je značenje Isusove patnje i ljubavi? Je li netko intenzivnije patio od Isusa? Koja je patnja spasonosna? Razlika u vrijeđanju Božjega i ljudskog dostojanstva? Organizator kani tiskati zbornik radova sa Studijskoga dana. (kta/kium) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. PRIOPĆENJE S 57. REDOVNOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali su svoje 57. redovno zasjedanje 20. i 21. ožujka 2013. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru. Predsjedao je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije. Biskup križevački mons. Nikola Kekić sudjelovao je u svojstvu delegata Hrvatske biskupske konferencije, ali i kao pastir grkokatoličke zajednice u Bosni i Hercegovini. Na osobit je način upoznao biskupe s prošlogodišnjim obilježavanjem 400. obljetnicu Marčanske unije tijekom koje su nastojali pobuditi vjeru u Godini vjere i svijest identiteta kod njihovih vjernika. Izraze bratskog zajedništva članova Talijanske biskupske konferencije prenio je njihov delegat mons. Sebastiano Dho, umirovljeni biskup Albe. Na zasjedanju je sudjelovao i delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski, koji je biskupe upoznao sa središnjim događajima Katoličke Crkve u Jubilarnoj godini 2013. u Republici Srbiji. Spomenuo je najvažnija događanja u povodu obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta te zamolio biskupe da osobno sudjeluju, ali i da na sudjelovanje potaknu i svoje vjernike a osobito mlade karitativne i medijske djelatnike, na središnjem događaju: hodočašću pod geslom „Za slobodu u Isusu Kristu“ koje će biti organizirano 21. rujna 2013. u Nišu. Tijekom zasjedanja s biskupima se po prvi put na zasjedanju susreo novi apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto koji je prenio blagoslov Svetog Oca Franje i zahvalio biskupima za bratsku dobrodošlicu. Nuncij Pezzuto se osvrnuo na svoje susrete s predstavnicima vlasti u BiH i nekim međunarodnim predstavnicima ističući da je naišao na vrlo dobar prijem iako je svjestan da brojne nepravde još uvijek nisu ispravljene posebno kada je riječ o povratku i opstanku katolika u mnogim dijelovima u BiH. Biskupi su s zanimanjem saslušali izvješće nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Puljića o njegovu sudjelovanju na nedavno održanim konklavama i izboru pape Franje. Kardinal Puljić je sažeto prikazao tijek i naglaske na pripremnim kongregacijama koje su održali kardinali prije samih konklava te iznio neka svoja zapažanja uza sve što se u Vatikanu događalo tih dana. Naglasio je kako je i njega, kao i sve kardinale, osobito radovalo da se cijela Crkva ujedinila u molitvi za izbor novog pape, ali i veliku otvorenost ne samo katolika za papu Franju u čemu su najvećim dijelom pozitivan doprinos dali i mediji. Biskupi su saslušali izvješća o radu svih komisija i vijeća Biskupske konferencije BiH tijekom kojih su na osobit način upoznati s inicijativama u duhu Godine vjere. Podržali su prijedloge Vijeća za kler u vezi s pripremama za održavanje Drugog susreta svećenika Bosne i Hercegovine koji će se održati 18. lipnja 2013. u Livnu te već sada potiču svećenike na sudjelovanje. Izražavaju svoju potporu svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, na osobit način zauzetim u pastoralu mladih, koji će se u travnju okupiti na svoju prvu nacionalnu konferenciju od 12. do 14. travnja u Sarajevu. Saslušavši izvješće o radu Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine, biskupi su izrazili zahvalnost svim animatorima i svima koji duhovno i materijalno pomažu misije i misionare. Izražavaju osobitu radost što ove godine u Afriku odlazi jedan svećenik i dvije redovnice kako bi se pridružili onima koji tamo već djeluju. Rado daju svoju potporu da početkom srpnja 2013. započne sedma po redu godišnja akcija koja će ovaj put biti namijenjena za pomoć u izgradnji crkve u Kisongu u Tanzaniji. Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, biskupi su slavili Euharistiju u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Misu je prvi put u mostarskoj stolnici predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto koji je izrekao i prigodnu propovijed. Tajništvo BK BiH 91 VI. PASTORALNI DAN U DUŠOBRIŽNIŠTVU NA PODRUČJU MOSTARSKO-DUVANJSKE I TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE Tema Pastoralnoga dana bila je Sakrament ženidbe u župnoj praksi Potoci kod Mostara, 8. travanj 2013. - U Kući susreta „Emaus“ u Potocima kod Mostara održan je u srijedu, 3. travnja godišnji, šesti po redu, Pastoralni dan svećenika u dušobrižništvu na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Skup je organizirao Biskupski ordinarijat u suradnji s Teološko-katehetskim institutom u Mostaru. Uz biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića, na susretu je sudjelovalo 96 svećenika, dijecezanskih i redovnika franjevaca. Sudionike skupa kratko je u ime organizatora pozdravio i u temu uveo dr. don Ante Pavlović, predstojnik Instituta. Tema Pastoralnoga dana bila je Sakrament ženidbe u župnoj praksi. Crkvena aktualnost teme privukla je dužnu pozornost dušobrižnika zbog konkretnih crkveno-pastoralnih izazova i društveno-kulturalnih okolnosti u kojima danas žive, osobito posve konkretni problemi s kojima se svećenici na terenu susreću. Radi se problematici samoga shvaćanja naravi i dostojanstva sakramenta ženidbe u vjerničkom puku, ali i o problematici kršćanskoga shvaćanja ženidbe i obitelji u suvremenom sekulariziranom društvu u kojemu se nesmiljeno ruše tradicionalne i trajne vrijednosti. Posebno se to odnosi na područje ženidbenoga i spolnoga morala. Zbog toga su na skupu obrađena neka važnija pitanja: bioetička i moralna pitanja spolnoga i ženidbenog života, kao što su pobačaj, 92 genetički inženjering i začeće u epruveti, „surogat majke“, te pastoralna problematika na području ženidbenog pastorala. Govoreno je o daljnjoj i bližoj pripravi zaručnika za sakrament ženidbe, o dušobrižničkoj problematici glede „rastave“ i rastavljenih brakova, do neposredna sakramentalnog slavlja ženidbe i svadbenih svečanosti. Navedenu su tematiku u tri predavanja, pod biblijsko-teološkim, moralnim i pastoralno-praktičnim vidom, obradili fra Mate Logara iz Drinovaca, dr. don Stanko Lasić iz Dubrovnika i don Ivica Boras iz Mostara. Fra Mate Logara u svom je predavanju obradio sakrament kršćanskoga braka i obitelji s biblijskoga i doktrinarnoga vida, promatrajući ga u okvirima suvremene laičke antropologije i sekularizirana društva u kojem se događa kriza čovjeka kao ljudske osobe, kriza osobne vjere i općega morala, s naglašenim moralnim relativizmom koji snažno utječe na shvaćanje ženidbe i obitelji. Potom je kratko i pregledno izložio biblijsku sliku i naravno utemeljenje ženidbe, koju je Krist uzdigao na dostojanstvo sakramenta, naznačujući njegova sakramentalna obilježja te životno i duhovno značenje u životu supružnika, s posebnim osvrtom na problematiku rastavljenih u svjetlu nerazrješivosti kršćanskoga veza. Don Stanko Lasić obradio je temu Bioetička i moralna pitanja spolnoga i ženidbenoga života. Najprije je pod teološko-moral- nim vidom govorio o smislu i značenju ljudske spolnosti i osobito o moralnosti ljudskih čina na području spolnoga bračnog života, i potom o bioetičkim pitanjima koja su danas vrlo aktualna. Naglasio je važnost antropološkog i moralnoga polazišta u prosuđivanju ljudskih čina, osobito shvaćanje dostojanstva ljudske osobe i pitanje početka ljudskoga života, što ima presudnu ulogu za prirodo-znanstveni i etičko-moralni pristup tim činjenicama. Naveo je neka goruća bioetička pitanja, osobito pitanja medicinski potpomognuta začeća i genetičkog inženjeringa, te obrazložio temeljna crkvena shvaćanja i načela u brojnim pitanjima koja su važna za pastoralnu praksu svećenika. Don Stanko je svima poklonio svoju knjigu: Pravo na rođenje u učenju Crkve, Zagreb, 2009. Treće se predavanje odnosilo na konkretnu dušobrižničku problematiku ženidbe i obitelji u hercegovačkim biskupijama koju je predstavio don Ivica Boras. Oslanjajući se na dokument biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, na razgovore sa svećenicima i vlastita pastoralna iskustva, govorio je o stanju ženidbenog i obiteljskoga pastorala, daljnjoj, bližoj i neposrednoj pripravi mladih i zaručnika za sakrament ženidbe te o vjenčanju i ženidbenom slavlju. Otvorio je neka pitanja u pastoralu ženidbe i obitelji, osobito pastoralnih programa i župne kateheze povezane s odgojem mladih za kršćanski brak i obitelj. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Nakon predavanja razvila se plodna rasprava u kojoj je dominirala svijest o dostojanstvu i važnosti ženidbe i obitelji u kršćanskoj zajednici. Izdvojene su i neke pastoralne potrebe: kvalitetna priprava mladih i zaručnika za ženidbu, vjenčanja u župnoj zajednici, rješavanje administrativnih pitanja, ženidbenih navještaja, ubilježbe u matice u skladu s crkvenim propisima i drugo. Posebno se razgovaralo o tečajevima priprave za sakramentalnu ženidbu koji se redovito održavaju. Konstatirano je da oni, uz potrebu stalna poboljšanja, imaju svoju vrijednost, i da ih treba upotpuniti drugim oblicima obiteljskoga pastorala i kateheze. Svećenici su također znatnu pozornost posvetili pastoralnim pitanjima crkveno vjenčanih koji žive rastavljeno, ponovo civilno vjenčanima, pitanjima rastave „od stola i postelje“, i drugim pitanjima koja traže dušobrižničku razboritost, osjetljivost i skrb. Sva će predavanja, kao i dosadašnja, biti objavljena u sljedećem broju Službenoga vjesnika hercegovačkih biskupija. Na kraju susreta biskup Perić sažeo je razmišljanja predavača i odgovorio na neka pitanja i dvojbe koje su se postavile tijekom rasprave. „Mi držimo fide catholica ženidbu muškarca i žene ne samo naravnom činjenicom razumski spoznatljivom, nego i sigurnom istinom objavljenom na prvoj stranici knjiga Postanka, i osobito Isusovim uzdignućem – po riječima sv. Pavla – na rang sakramenta ili otajstva: Sacramentum hoc magnum est; ego autem dico in Christo et in Ecclesia (Ef 5,32) - a ja smjeram na Krista i na Crkvu!“, kazao je na početku biskup Perić. Ističući da su dvije bitne oznake valjane ženidbe: jednobračnost i nerazrješivost, kazao je kako kršćanski sakramentalni brak ne poznaje razvoda, osim rastave uz opsluživanje ženidbenog veza. „Takvi rastavljeni ženidbeni drugovi ne mogu ići na sakramente ispovijedi i pričesti, jer su sakramentalno vezani na zajednički život. Zato i tu rastavu sudski presuđuje i potvrđuje mjesni ordinarij. Oni koji su valjano vjenčani, pa se svojevoljno razvedu, nemaju prava na sakramente ispovijedi i pričesti dok se njihovo ženidbeno stanje crkveno ne sredi. Ništavost braka jest proglašenje nevaljana braka – nevaljanim“, zaključio je biskup Perić. Ističući kako je ženidbena ljubav uzajamno „požrtvovna ili nesebična; pročišćujuća od svake nečistoće misaone i stvarne; brižljiva kao što je svatko brižljiv za svoje tijelo; neslomljiva jer napušta sve da partneri zadrže tu ženidbenu vezu; sve u Kristu koji ih povezuje; nevidljiv, a stvaran“, pojasnio je da prava ljubav uključuje u sebe krajnju požrtvovnost. „Potrebno je zadržati i usavršavati predbračne pouke zaručnika u našim biskupijama, a bilo bi korisno održavati slične tečajeve i onima koji su već pet ili deset godina u braku. Razboriti svećenici neće preuzimati na svoju savjest tuđe bračne nerede i olako davati ispovjedno odrješenje i pripuštati takve sv. pričesti ako se radi o objektivno moralnom neredu. Ne budimo dionici tuđih grijeha!“, poručio je biskup Perić Studijski dio dana završio je bratskom susretom i objedom u blagovaonici bjelopoljskoga Emausa. Desetak se svećenika, opravdano spriječenih, napismeno ispričalo da nisu mogli prisustvovati predavanjima. (kta/kium) DUHOVNO-STUDIJSKO PUTOVANJE POLAZNIKA ĐAKONSKE PASTORALNE GODINE IZ ZAGREBA Đakoni su pod vodstvom dr. Tomislava Markića pohodili Crkvu u Bosni i Hercegovini Sarajevo, 8. travanj 2013. - Duhovno-studijsko putovanje polaznika programa Đakonske pastoralne godine što ga priređuje Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu održano je od 2. do 5. travnja a đakoni su pod vodstvom dr. Tomislava Markića, voditelja Đakonske pastoralne godine i ravnatelja Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, pohodili Crkvu u Bosni i Hercegovini. Na putovanju su sudjelovala 22 đakona iz Zagrebačke i Zadarske nadbiskupije, Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije te iz više redovničkih zajednica. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Prvog dana đakoni su posjetili Banju Luku u kojoj su najprije pohodili samostan trapista “Marija Zvijezda” gdje su u crkvi molili Treći čas. Trapist brat Franjo predstavio je bogatu povijest trapista u Banjoj Luci i pokazao kulturno-povijesno blago koje se čuva u crkvi i samostanu te đakone upoznao s ponovnom proizvodnjom originalnog sira trapista koji uz pomoć Banjolučke biskupije proizvode oci trapisti. Sudionici putovanja potom su u katedrali Sv. Bonaventure sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio pomoćni biskup banjolučki mons. 93 dr. Marko Semren. Biskup Semren u propovijedi je đakone potaknuo na vjerno izvršavanje onog što su Gospodinu Bogu na svom đakonskom ređenju obećali, pozvavši ih da budu “kontemplativni motritelji Kristova lica”. Poslijepodne đakoni su pohodili župu Pohoda BDM u središtu Banje Luke u kojoj je kršten blaženi Ivan Merz. Župnik Davor Klečina govorio je o stradanjima katolika banjolučkog kraja u posljednjem ratu, kao i o nastojanjima koja biskupija poduzima kako bi ublažila posljedice rata na tom području. Sljedeće odredište duhovno-studijskog putovanja bilo je svetište i župa sv. Ive u Podmilačju, gdje je đakone dočekao i pozdravio župnik i upravitelj svetišta fra Ilija Stipić, koji je đakonima ukratko izložio povijest svetišta. Đakoni su zatim posjetili i franjevački samostan na Šćitu te razgledali Etnografski muzej, crkvu i samostanski park uz samo umjetno Ramsko jezero koje je nastalo 1968. godine. Vlč. Ivan Zovko bio je domaćin u župi Bezgrešnog začeća BDM u Jablanici, gdje je priređena zajedničku večeru, a prvi dan putovanja završio je u Duhovno-obrazovnom centru Emaus Caritasa Mostarsko-duvanjske biskupije. Franjevački samostan i župa Humac kod Ljubuškog bili su prva postaja drugog dana putovanja. Na Humcu su đakoni, pod vodstvom fra Milana Jukića, razgledali novoobnovljenu staru kao i novu župnu crkvu, obišli zbirku umjetnina “Majka”, a fra Milan ih je upoznao i sa samostanskim muzejom, u kojem se čuva poznata Humačka ploča. Potom su đakoni posjetili župu Sv. Jakova u Međugorju, u kojoj jedan od đakona vrši đakonski praktikum i iz koje dolaze trojica ovogodišnjih đakona. O povijesti i sadašnjosti Međugorja đakonima je govorio župnik fra Marinko Šakota, a nakon toga đakoni su na ručku bili ugošćeni u obitelji đakona fra Josipa Serđe Ćavara. Poslijepodne đakoni su posjetili katedralu Marije Majke Crkve u Mostaru o čijoj je gradnji i nedavnoj unutarnjoj obnovi govorio don Luka Pavlović, katedralni župnik. Potom su posjetili franjevački samostan u Mostaru, gdje je fra Ante Marić đakone pozdravio uime spriječenog provincijala fra Ivana Sesara, te ih proveo kroz crkvu i samostan i pokazao im samostansku knjižnicu s vrlo vrijednim fondom knjiga. Uslijedio je susret s mons. dr. Ratkom Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim, u Duhovno-obrazovnom centru Emaus u Potocima kraj Mostara. Biskup Perić najprije je održao predavanje u kojem je na konkretnim primjerima pojasnio što je to ljudska sloboda, o kakvom se posluhu radi te u čemu je ljudsko stvaralaštvo. Uslijedilo je euharistijsko slavlje s Večernjom koje je predvodio biskup Perić i zajednička večera nakon koje su đakoni imali 94 mogućnost posjetiti staru jezgru grada Mostara. Trećeg dana putovanja đakoni su iz Mostara krenuli prema Sarajevu. Dijelom puta pridružio im se don Ivan Zovko, župnik u Jablanici, te je govorio o stradaju Hrvata na području župa kojima upravlja, Grabovica i Jablanica, te posebno đakone potaknuo na što bolje obrazovanje, što veću slogu i upornost. Po dolasku u Sarajevo i stanke na izvoru rijeke Bosne, đakoni su posjetili župu i svetište na Stupu, gdje ih je dočekao i na ručku ugostio don Miroslav Ćavar, župnik i upravitelj svetišta te ravnatelj Katoličkog tjednika. Poslije podne đakone je primio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, koji je s njima, nakon veoma srdačnog razgovora u Ordinarijatu, slavio svečano euharistijsko slavlje u katedrali na kojem je koncelebriralo još sedam svećenika. U propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da u uskrsnom tjednu čitamo Petrove kateheze u čijem je središtu Uskrsli Krist. Đakonima je posebno istaknuo da ako žele da njihovi navještaji, propovijedi i kateheze budu uspješne, ljudi u njima trebaju susreti Krista, doživjeti da oni u to vjeruju i da to životom svjedoče. Nakon Mise kardinal Puljić je đakone ugostio na Palama, pokazavši im drvenu župnu crkvu i mjesto u kojem su djelovale blažene Drinske mučenice. Posljednjega, četvrtog dana putovanja đakone je sa sustavom katoličkog školstva u Bosni i Hercegovini upoznao mr. Ivica Mršo, ravnatelj Katoličkog školskog centra “Sv. Josip” u Sarajevu, gdje su đakoni bili i smješteni. Nakon razgledavanja povijesne jezgre Sarajeva pod vodstvom prof. Leonarda Valente, sudionici su se uputili u Provincijalat Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene gdje su se susreli s provincijalom fra Lovrom Gavranom koji je đakonima predstavio djelovanje provincije i mučeničku smrt mnogih franjevaca, posebno fra Vjeke Čurića. O mjesečniku “Svjetlo riječi” govorio je fra Janko Ćuro, a fra Jozo Marinčić đakone je upoznao i s drugim sadržajima i programima franjevaca u Sarajevu kao što su pučka kuhinja, Franjevački studentski dom i Humanitarno – karitativna organizacija Kruh sv. Ante. U poslijepodnevnim satima đakoni su posjetili svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. O svetištu i djelovanju dijdcezanskih svećenika u njemu, posebno don Ante Bakovića, govorio je župnik Josip Jelić. Posljednje odredište putovanja bila je župa sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente gdje su svi đakoni nakon molitve Večernje u župnoj crkvi, na poticaj župnika Želje Marića i pred okupljenim vjernicima iznijeli svoje dojmove s četverodnevnog duhovno-studijskog putovanja po Bosni i Hercegovini. (kta/ika) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. PRIOPĆENJE SA SUSRETA BISKUPA BK BIH S FRANJEVAČKIM PROVINCIJALIMA U BIH Susret je održan 17. travnja 2013. u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu Sarajevo, 18. travanj 2013.- Susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s franjevačkim provincijalima u BiH održan je, 17. travnja 2013. u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu. Predsjedao je biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su svi biskupi te franjevački provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Sudionici susreta su upoznati s onim što je učinjeno na ostvarenju zajedničke provedbe pastoralne godine za dijecezanske i franjevačke bogoslove u šestoj godini nakon svršenog diplomskog studija kada pristupaju đakonskom ređenju. Iznesena su i različita iskustva provedbe pastoralne godine na teološkim učilištima u Hrvatskoj i inozemstvu na kojima se nalaze i svećenički kandidati biskupija i redovničkih zajednica u BiH. Izraženo je očekivanje da uprave Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Franjevačke teologije odnosno Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke bogoslovije u Sarajevu porade na što boljoj pripravi budućih dijecezanskih i franjevačkih svećenika za pastoralno djelovanje s posebnim naglaskom na specifičnosti krajevne Crkve u BiH i pastoralnu praksu u njoj. Dogovoreno je i da se pokuša organizirati jedan zajednički višednevni godišnji susret đakona iz biskupija i provincija u BiH. Posebno je ukazano na potrebu bolje međusobne povezanosti između bogoslova ovih bogoslovija imajući u vidu da će nakon svećeničkog ređenja zajedno djelovati u pastoralu. Biskupi i franjevački provincijali razmotrili su i pitanje prikupljanja kolekti s posebnim naglaskom na misijskoj kolekti i kolekti za Crkvu na Bliskom Istoku. Nakon što su upoznati s odredbama u svakoj od biskupija u BiH kao i njihovom provođenju u praksi, dogovoreno je da se napravi analiza stanja i dadnu potrebe smjernice. Biskupi i franjevački provincijali su upoznati s tijekom priprema za održavanje Drugog susreta svećenika Bosne i Hercegovine te već sada pozivaju i potiču sve svećenike, dijecezanske i redovničke, u Bosni i Hercegovini da se 18. lipnja 2013. okupe u franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu. Sudionici susreta su izrazili svoju suglasnost i potporu nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću da pozove Svetog Oca Franju u pastirski pohod Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 17. travnja 2013. Tajništvo BK SREDIŠNJE SLAVLJE GODINE VJERE NA BRDU HUM IZNAD MOSTARA Misno slavlje u Godini vjere za cijelu Mostarsko-duvanjsku i Trebinjskomrkansku biskupiju predslavio je biskup Perić Mostar, 28. svibanj 2013. Na svetkovinu Presvetog Trojstva, u nedjelju 26. svibnja 2013., u popodnevnim satima kod Jubilarnog križa na brdu Hum iznad Mostara središnje misno slavlje u Godini vjere za cijelu Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravi- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. telj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić. Budući da je veliki Zavjetni – Jubilarni križ na Humu blagoslovljen na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 18. lipnja 2000., željelo se u Godini vjere i Jubileju Kristova križa, 1.700 godina od povijesne pobjede na Milvijskom mostu, koju je u znaku Kristova križa izvojevao car Konstantin te dao kršćanima slobodu, 95 okupiti svećenike i vjernike ovih dviju dijeceza da Euharistijom proslave temeljnu Istinu i Otajstvo kršćanske vjere, Presveto Trojstvo. Budući da je kišno i hladno vrijeme uvelike omelo mnoge koji su željeli sudjelovati u središnjem slavlju Godine vjere u ovim biskupijama, na misi su koncelebrirala petnaestorica svećenika, među kojima i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko te sudjelovalo oko tisuću vjernika. Prije početka misne liturgije molila se Gospina krunica za obitelji s nakanom da one budu žarište vjere, da se u njima svagdanje moli, u evanđeoskoj ljubavi i vjernosti živi, da se na stolu Riječi i na stolu Tijela nedjeljno hrane, da budu po uzoru na Svetu Nazaretsku Obitelj: Isusa, Mariju i Josipa. Liturgijska organizacija ovoga slavlja povjerena je vjernicima mostarskih župa sv. Luke u Ilićima i sv. Marka u Cimu, a liturgijsko pjevanje tijekom mise animirao je zbor župe sv. Petra i Pavla s Rotimlje. Zbog opasnosti da tijek svete mise omete kiša, biskup Perić je svoju propovijed izrekao na kraju mise. Tumačeći misni evanđeoski odlomak sv. Ivana apostola i evanđelista koji prenosi Isusove riječi s posljednje večere, biskup Perić je pojasnio evanđeoske rečenice koje je Crkva izabrala za najuzvišeniju liturgijsku svetkovinu Presvetog Trojstva, a koje govore o priopćavanju Božje istine ljudima i o odnosima između presvetih božanskih Osoba. Podsjećajući da je Isus apostolima, koji su ga već tri godine sustavno pratili na njegovim putovanjima po Palestini, pomno slušajući Gospodina u njegovim jedinstvenim propovijedima, kazao da na ovom stupnju spoznaje, iskustva i sposobnosti, oni još nisu kadri „nositi“ ono što im On ima reći, biskup Perić je naglasio da je u životu sve podložno rastu i razvoju. Govoreći o objavi Duha, podsjetio je da Isus nije kazao točan sat pa ni dan kada će se pojaviti „Duh Istine, Duh Branitelj, Tješitelj, Osnažitelj, Uputitelj u istinu“, već im je rekao samo da budu spremni, da čekaju, da se iz Jeruzalema ne udaljuju. „Nitko nije mogao ni zamisliti ni predočiti kako će to biti, dok se to nije zbilo. Sve se vidjelo u posljedicama na blagdan Pedesetnice: u vihoru koji je bio čujan ušima i u ognjenim jezicima koji su bili vidljivi očima. Nakon što su se uši i oči apostola i svega puka napunile Duhom Božjim, riječ je uzeo Petar apostol, nadahnut tim istim Duhom, i protumačio Božje djelo. Eto ono što Isus nije rekao, jer nisu apostoli bili spremni ‘nositi’, sada im govori Duh Sveti i kazuje što treba činiti. Ovdje se očituje objava Duha“, kazao je biskup Perić. Uputivši na rečenicu: „On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama“ (Iv 16,14), biskup Perić je pojasnio da će Duh uzimati od onoga što je Isus doživio pa će prenositi učenicima da to 96 razumiju u punom smislu riječi i događaja. „I da sami idu tim Isusovim Putom, Putom Križa i Uskrsnuća. To je volja Božja. To je smisao spasenja“, zaključio je biskup Perić. Osvrćući se na rečenicu: „Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama” (Iv 16,15), ukazao je na identifikaciju između Sina i Oca. „Jer sve što ima Otac, ima i Sin. A obojica daju Duhu. Ovo je jedno od klasičnih mjesta koje služi katoličkoj teologiji da - s pravom - tvrdi kako Duh Sveti izlazi od Oca i Sina, i da se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi“, riječi su biskupa Perića. „Da nama danas Petar održi duhovski govor na ovome Humu, što bi nam on poručio? Rekao bi nam u čemu je vječna Istina koju je Isus od Oca čuo i naučavao, a koju je Duh omogućivao da se razumije, da je slobodno ‘nosimo’: Nemojte ni glasovati kamoli raditi protiv vječnoga Božjeg zakona, nego u Boga vjerujte i njegove zapovijedi vjerno opslužujte! Božji je moralni zakon izvor svakoga ljudskog prava i glasa, a ljudsko je pravo prije svake državne tvorevine i svake parlamentarne skupštine! Glasujte za Božju istinu, koja se prihvaća i vjerom i zdravim razumom: da naravna ženidba jest naravna zajednica muškarca i žene, od početka; da ne može posvajati dijete protunaravna zajednica dvojice pedofilskih muškaraca ili dviju lezbijskih žena; to je ljudska i moralna izopačenost, a ne ljudsko pravo! Jest doduše ljudska mogućnost, ali nije pozitivno ni pravno ni moralno djelo, jer je protiv izvorne naravi i normalna razuma. Ako se ukine primat Božjega morala, onda se i svaka Božja zapovijed može ukinuti: onda se i djeca mogu izvrnuti protiv svojih roditelja primjenjujući parlamentarno izglasanu bezbožnu eutanaziju u nekim EU-državama; onda se može činiti preljub na najbesramniji način, varajući ženidbenoga druga i kradući supružnika od drugoga ženidbenog druga; onda se može lagati u svakoj stvari, već prema vlastitoj koristi; onda se može krasti do mile volje, od svakoga i u svakoj stvari, i zasebno i zajedno, i pojedinačno i državno“, kazao je biskup Perić te zapitao, zašto bi onaj koji Božju opstojnost svjesno i slobodno niječe, i Božju, makar i jednu zapovijed kršio, neku drugu opsluživao? „Naš odgovor vjere. Vjera u Trojedinoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga razlog je zašto smo došli na ovo uzvišeno mjesto Jubilarnoga križa... Dok razmišljamo o Otajstvu Presvetoga Trojstva, imajmo ipak na umu da nam Bog nije dalek jer ‘Bog je ljubav’“, naglasio je biskup Perić pozivajući sve da njihov svakodnevni kršćanski život bude obasjan i prožet vjerom u Presvet o Trojstvo u čije su ime kršteni, svjesni da ih Bog neizmjerno voli i pravedno sudi. (kta/kium) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ODRŽAN DRUGI SUSRET SVEĆENIKA BOSNE I HERCEGOVINE Livno, 18. lipanj 2013. U utorak 18. lipnja 2013. u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu održan je Drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine. Na Susretu su sudjelovali svi biskupi Bosne i Hercegovine, a priključio im se i biskup kotorski mons. Ilija Janjić sa svojim svećenicima. Uz biskupe su bili i dvojica franjevačkih provincijala iz Sarajeva i Mostara - fra Lovro Gavran i dr. fra Miljenko Šteko te oko tri stotine svećenika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, među kojima i nekoliko grkokatoličkih svećenika na čelu sa svojim vikarom protojerejom Mihajlom Stahnekom. Na susretu su sudjelovali i đakoni iz BiH. Vrhunac Susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je točno u podne predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu sa svim biskupima te uz suslavlje svećenika i asistenciju đakona. U uvodnoj riječi kardinal Puljić je podsjetio na riječi pape Franje upućene na svetkovinu Duhova, 19. svibnja, članovima pokreta, novih zajednica, udruga i ostalih laičkih skupina kada je naglasio da Duh Sveti uvijek ponovno stvara jedinstvo u Crkvi potičući ih da sa sobom uvijek nose snagu Evanđelja i da uskrsli Gospodin uvijek bude s njima. Budući da se ovaj susret svećenika događa na teritoriju Banjolučke biskupije, biskup Komarica je uputio prigodnu homiliju. Podsjetio je da žive u godini vjerničkog i nacionalnog obilježavanja, komemoriranja više različitih događaja iz osobnog, crkvenog i narodnog života te da svećenici ovim bratskim okupljanjem oko Krista svi zajedno pokazuju svo- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ju vjerodostojnost kao kršćanski vjernici, pripadnici svoga naroda i ove zemlje i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve. „Kao članovi Kristove Crkve, koji smo zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedamo drugima i samo se trebamo i moramo pitati, i to iskreno i radikalno – a i drugi nas to pitaju – u kakvoj vjeri mi sami živimo, imajući na umu naše osobne, slične i još više različite subjektivne i objektivne okolnosti života i djelovanja“, kazao je biskup Komarica, ističući da se od svakog svećenika očekuje da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela sadržanog u Njegovoj Crkvi te da Crkva to bogatstvo ima zadatak i danas čuvati i promicati, tj. nuditi i našim suvremenicima. Kazavši kako je poznato kako se cijela Crkva, kao mistično Tijelo Kristovo, danas osjeća od Krista pozvanom i poslanom da nastavlja Kristovo poslanje u snazi Duha Svetoga, biskup Komarica je napomenuo da svaki od svećenika ima udjela u najširem i sveopćem poslanju prema svim narodima i svim vremenima. Ističući potom sličnost između svećenika i proroka Jeremije, za čije je poslanje kazao kako predstavlja odgovor na upit svakog čovjeka o njegovom porijeklu, podsjetio je da Jeremija tvrdi da „Bog Stvoritelj života i Gospodar vremena i događaja jest izvor moga i života i poslanja“ te da kao potvrđen i poslan od istog Boga ujedno odgovara na pitanje čovjeka: zašto i kamo. Naglasivši da životna praksa sadašnjih i ranijih generacija svećenika pokazuje da svijest tereta Svetog reda može uplašiti pa i slomiti „naše krhko ljudsko biće, našu egzistenciju, ukoliko nam naša vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje“, istaknuo je potrebu svakodnevnog razgovora s Bogom te tijesne povezanosti s Kristom u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje, „imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg smo dobili od Njega“. Biskup Komarica je kazao da neljubazan kršćanin, a pogotovo svećenik bez ljubavi prema bratu svećeniku i prema svakom čovjeku, živi izvan realnosti kršćanske 97 vjere, pa tako i izvan ispravnog i vjerodostojnog kršćanskog i svećeničkog života. Također je ustanovio da je ovaj susret prigoda da „ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama!“ te je ustvrdio da kao svećenici nisu zaduženi samo jedni za druge, nego za sve povjerene im Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u njihovom životnom okruženju. Podsjetio ih je i na riječi priznanja koje je bl. papa Ivan Pavao II. uputio svećenicima za vrijeme svoga pohoda u Sarajevu 12. travnja 1997. te je ustvrdio kako te riječi ujedno predstavljaju obodrenje i obavezu da se nastavi ustrajavati u vjerodostojnom, svjedočkom načinu života i apostolskog djelovanja. „Zahvaljujem vam za vaše svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služite u služenju braći ljudima. Potičem vas da nastavimo svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena – na području cijele naše zemlje, među našim sunarodnjacima, ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista“, riječi su poticaja biskupa Komarice koji je na kraju pozvao na zajedničku molitvu. Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koje su dali na ređenju - da će, pod vodstvom Duha Svetoga neprestano vršiti svetu službu svećeništva kao prezbiteri i kao čestiti suradnici biskupskoga reda brinuti se za Božje stado; da će pobožno i vjerno po predaji Crkve slaviti Kristova otajstva na hvalu Božju i posvećenje kršćanskoga naroda; da će dostojno i mudro obavljati službu riječi propovijedajući Evanđelje i 98 izlažući katoličku vjeru te da će se danomice sve tješnje povezivati s Kristom, vrhovnim svećenikom, koji je Ocu prinio sebe kao čistu žrtvu, te se s njime posvećivati za spasenje ljudi. Na kraju mise savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad pročitao je poruku apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Luigija Pezzuta koji je bio spriječen sudjelovati na susretu svećenika. „Svećenici, u svim okolnostima i sa svim što im je u njihovu ministeriju povjereno, uvijek su u stanju ‘služenja pastoralu’; oni su, drugim riječima, uvijek ‘u brizi za duše’. Dakle, uvijek i posvuda, čak i u njihovoj ‘privatnosti’, svjedoci su i učitelji vjere. Stoga, u taj horizont smještene su sve svećenikove akcije u kojima Crkva, u ime Krista Gospodina, čini da do svih ljudi dođe spasenje koje je učinio Isus“, stoji u poruci nuncija Pezzuta u kojoj nadalje stoji da svećenikov ministerij, njegov „identitet“, skladnost njegova života s Evanđeljem, služenje u cjelovitosti narodu Božjem, nose sa sobom uvijek veliki trud. „Želim svakom od vas plodonosan nastavak Godine vjere. Neka svećenička služba bude vaša utjeha svakog dana! Tu želju stavljam u ruke Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, dok od svega srca udjeljujem svoj biskupski blagoslov“, poručio je nuncij Pezzuto. Asistencijom je ravnao profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Danimir Pezer. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Franjevačke teologije iz Sarajeva „Fra Nenad Dujić“ pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Susret je započeo molitvom Srednjeg časa koju je predvodio predsjednik Vijeća za kler Biskupske konferencije BiH biskup Perić. Prije molitve pozdrav i riječi dobrodošlice svim biskupima, svećenicima i đakonima uputio je livanjski gvardijan fra Miljenko Ištuk koji je podsjetio da su se „okupili u crkvi apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla na Gorici da proslave dan svećenika iz domovine Bosne i Hercegovine“. Zaželjevši dobrodošlicu svima i potaknuvši ih da iskoriste ovaj milosni trenutak za duhovno obogaćivanje i obnovu, iznio je temeljne podatke o crkvi i samostanu u kojem se nalaze. Profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Anto Popović održao izlaganje na temu svećeništva pod tri vida: svećenički identitet, proročka služba i nemiješanje u negotia saecularia. Svoje izlaganje utemeljio je na posuvremenjenom dokumentu: „Direktorij za službu i život prezbitera“ koji je izdala Kongregacija za kler. Progovorio je o kristološkoj dimenziji prezbiterova identiteta te ukazao na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo. Naglasio je da se duhovni život prezbitera posebno temelji na Riječi i sakramentima, osobito na euharistiji. Pripravu za sakrament pomirenja predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Miljenko Šteko. Poticajne misli za ispit savjesti fra Miljenko je utemeljio na razmišljanju o vjernosti ističući da strah od vjernosti, koji je osobito danas prisutan kod mladih osoba, uništava neprocjenjivo blago. Nabrajajući razne vrste i oznake vjernosti, poseban je naglasak stavio na evanđeosku vjernost ističući da u toj vjernosti žive brojni svećenici. Dok su svećenici pristupali sakramentu ispovijedi, franjevački novaci predmolili su krunicu. Nakon mise biskupi i svećenici su pohodili Muzej i Galeriju pored franjevačkog samostana, a susret je završen zajedničkim objedom i druženjem. (kta) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. PAPINA PORUKA ZA SUSRET SVEĆENIKA BOSNE I HERCEGOVINE U povodu Drugog susreta svećenika Bosne i Hercegovine, koji je održan 18. lipnja 2013. u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu, Sveti Otac Franjo uputio je preko državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea 14. lipnja 2013. svoju Poruku. Budući da je spomenuta Poruka stigla diplomatskom poštom u Apostolsku nuncijaturu dan nakon spomenutog Susreta, objavljujemo je u cijelosti: Preuzvišeni gospodine, časna subraćo u biskupstvu, draga braćo u svećeništvu, primivši vijest o Drugom nacionalnom susretu svećenika 18. lipnja o.g. u Livnu, Sveti Otac Franjo u duhu sudjeluje u toj bratskoj molitvi i radosti te svim sudionicima, poštovanoj braći u biskupstvu i svećeništvu, kao i vjernicima koji vas svojom molitvom podržavaju, upućuje najsrdačniji pozdrav. Draga braćo, Crkva živi u teškom, ali i u blagoslovljenom vremenu. Imamo privilegij živjeti Godinu vjere, zajedno s našom braćom i sestrama po čitavome svijetu, koju je s puno ljubavi i mudrosti proglasio papa u miru Benedikt XVI. Kroz razne susrete i događaje, kako lokalne i nacionalne, tako i međunarodne i sveopće: uistinu očitujemo svoju vjeru - vjeru u Isusa Krista koju smo po krštenju primili. No Godina vjere je i nešto više od samog očitovanja. Ona je poziv na življenje te iste vjere. Da bismo mogli svjedočiti Isusa Krista, nije dovoljno samo vidjeti ga i slaviti ga u liturgiji, već je potrebno prijateljevati s njime, dobro ga upoznati i stalno od njega učiti. Stoga, ljubljena braćo, iskoristite ovaj vaš susret kako biste se međusobno upoznali i kako biste prepoznali Gospodina Isusa Kri- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. sta kao jedinog Svećenika i kao Dobrog Pastira te ga mogli nasljedovati u ljubavi, dobroti i blagosti prema onima kojima vas on šalje. Zazivajući zagovor i zaštitu Blažene Djevice Marije, Majke svećenika i naše Najvjernije Odvjetnice, Vrhovni Svećenik svima nazočnima rado udjeljuje poseban apo- stolski blagoslov. Dok ovo prenosim, koristim prigodu iskreno Vas pozdraviti u Kristu Gospodinu. Vatikan, 14. lipnja 2013. Tarcisio, kardinal Bertone, državni tajnik Njegove Svetosti 99 UVODNO RAZMIŠLJANJE PROVINCIJALA FRA MILJENKA ZA SAKRAMENT POMIRENJA NA SUSRETU SVEĆENIKA Drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine Livno, 20. lipanj 2013. Drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine održan je 18. lipnja 2013. u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla u Livnu. Pripravu za sakrament pomirenja predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije dr. Fra Miljenko Šteko. Poticajne misli za ispit savjesti fra Miljenko je utemeljio na razmišljanju o vjernosti. „Sjetio sam se jednog članka koji je objavljen u časopisu Kongregacije za posvećeni život „Sequela Christi“ (Congregationis pro Institutis vitae consecratae et Societatibus vitae apostolicae), a napisao ga je mons. Juan María Uriarte, umirovljeni biskup San Sebastiana u Španjolskoj. Izvukao sam glavne poticaje ovoga članka, koji nosi naslov Fidelidad de Cristo, fidelidad del sacerdote (Vjernost Krista, vjernost svećenika). Vjernost i korijenski vežemo uz vjeru. A ovo je Godina vjere i naš je susret prožet napredovanjem u vjeri! Najprije nekoliko sažetih, uvodnih misli ovoga promišljanja. Vjernost! Autor veli da je to temelj života. Osobito se mladi danas boje vjernosti. A taj strah unaprijed uništava neprocjenjivo blago. Uništava ga jer krivo poima i deformira slobodu! Autor zato dodaje poticajan citat o slobodi, koji kaže: „Sloboda čovjeka je njegova sposobnost da ostvari projekt života za vrijeme trajanja njegova života“. Uz pojam slobode, da bi došao do konkretizirane vjernosti, autor navodi i druge stvarnosti, koje ću u najkraćim crtama sažeti: Za neke je vjernost odviše lijepa da bi mogla biti ljudska, jer nas priroda čini previše krhkima i promjenjivima da bi uspjeli ostati vjernima. Naše opcije uvijek su dvosmislene i promjenjive te postoji velika disproporcija između dometa naših obećanja i niske razine sposobnosti naših stvarnih snaga. Nadalje, vjernost je, a s njom i vjera, isprepletena s velikim koeficijentom nevjere“, kazao je fra Miljenko pozivajući sve da najprije pročiste temelje na kojima je izgrađena njihova vjernost. Fra Miljenko je naglasio kako je to i poziv da budu skromni, realni i da shvaćaju vlastite i tuđe slabosti te da otvore Sveto Pismo i tu pronađu nadahnuće. „A ono daruje, iznad svega, snažno svjedočanstvo o vjernosti Božjoj! Vjernost je Božje obilježje! U Novom zavjetu Božja vjernost je djelotvorna u liku, životu, nauku, smrti i uskrsnuću Gospodina Isusa. On 100 je najveći dokaz neopozive Božje vjernosti prema čovječanstvu. U njemu su se susreli i prigrlili Božja vjernost prema ljudima i vjernost Isusa čovjeka, Božjega Sina, kao paradigma ljudske vjernosti. Isus je „vjerni i istiniti svjedok“ (Otk 3, 14). Prema Pavlu, Bog je vjeran onima koje je On pozvao, On će ih učiniti postojanima do kraja! (usp. 1 Kor 1, 8-9). Mi smo pozvani, upućeni i posvećeni prema Riječi koja je neopoziva! I zato tako česti novozavjetni pozivi da sačuvamo vjernost dok čekamo dolazak Gospodina na kraju povijesti!“, rekao je fra Miljenko, podsjećajući da se pisac knjige Otkrivenja u 2. i 3. poglavlju obraća sedam azijskih Crkava te ih poziva na vjernost i predbacuje i kori pojavak njihove nevjernosti. Osvrnuvši se na neke patologije vjernosti (dvostruki život, vjernost koja se pojavljuje na trenutke, vjernost bez evanđeoskog radikalizma…) fra Miljenko je posebno naglasio evanđeosku vjernost. „Postoji evanđeoska vjernost. Brojni su svećenici koji žive u njoj. Duh Sveti izvlači iz evanđeoskih dubina ovih ljudi obnovljene i rastuće odgovore vezane za vjernost. Oni nisu savršeni, jer i oni imaju mane i slabosti. Međutim, radi se o ljudima koji svaki dan uvijek nanovo žele započinjati. U pastoralnome životu žele naučiti kako se mogu posa- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. dašnjiti, biti aktualni. U teološkom obzoru žele se obnoviti. Mole intenzivno i dugo. Traže povlačenja iz svakidašnjice kako bi osvježili svoju vjeru. Obraćaju se vjernicima s poštovanjem i ljubavlju jer su svjesni da se Gospodin preko njih susreće s ljudima. Siromašni su: nemaju i ne zadržavaju isključivo za sebe ni najmanje dobro. Nisu izgubili apostolsku mladost. Ta vjernost prihvaća i provodi na djelu zakon stalnoga rasta koji je svojstven dinamizmu Duha Svetoga. Molitva postaje sve kvalitetnija. Osjetljivost prema siromašnima s vremenom se sve više izoštrava, postaje osjetljiva. Ljubav prema kršćanskoj zajednici, koja se sve bolje shvaća, koju rese čak njezini strahovi i osrednje kvalitete, postaje sve bolja, izvrsnija. Ta ljubav je suosjećajnija i ispunjena shvaćanjem ljudi, konkretnog čovjeka. Ta se evanđeoska vjernost prožima malim svakodnevnim vjernostima koje učine da je srce svježe i pitomo. One su sastavni dio neprekinutog lanca sićušnih potvrdih riječi koje ujedno čine tkivo vjernog života naspram Gospodina“, naglasio je fra Miljenko pozivajući sve da u molitvi traže dar vjernosti. (kta) VIŠEDNEVNA VJERSKA I KULTURNA SLAVLJA POD VODSTVOM BISKUPA BOGOVIĆA 1700. godina prve slobode kršćanstva Solothurn, 21. lipnja 2013. (fra Š.Š.Ćorić) Prigodom ove jubilarne Godine vjere i spomena prve slobode kršćanstva kojem je rimski car Konstantin Veliki Milanskim ediktom o toleranciji 313. godine dao slobodu djelovanja izjednačivši ga s ostalim religijama, boravio je i vodio duhovna i kulturna slavlja gospićko-senjski biskup i povjesničar dr. Mile Bogović u Centralnoj Švicarskoj, u HKM Solothurn 13., 14., 15. i 16. lipnja. Pred masom vjernika sa svih strana Švicarske biskup Bogović je misama, propovijedima, svečanim blagoslovima i povijesno-vjerskim predavanjima na poseban način obogatio ovdašnje Hrvate izvan domovine. U ciklusu svojih misa i propovijedi posvetio je posebnu pažnju nedvojbenim obiteljskim vrijednostima i vjerskom zajedništvu hrvatske zajednice u tuđu svijetu, ali i zdravoj usmjerenosti druge i treće generacije hrvatskih potomaka koji se ovdje već rađaju. U svojim povijesno-vjerskim predavanjima znalački i atraktivno je predočio prva stoljeća zabranjene kršćanske vjere, puna hrabrosti, osobnog osvjedočenja i mučeništva, ali i prva stoljeća kršćanstva u hrvatskom narodu, bez kojeg je nezamisliva hrvatska povijest i nacionalna sudbina. Biskup Bogović je također bio jedan od sudionika na Okruglom stolu povodom ulaska RH u EU i 20. obljetnice Hrvatskog svjetskog kongresa. S njime su još bili poznati fizičar i javni djelatnik dr. Davor Pavuna, psiholog mr. mr. Frane Vugdelija i misionar fra Šimun Šito Ćorić, koji je i organizirao ovo višednevno slavlje, kao i postavljanje ovoga neobičnog spomenika. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Dvije stotine pobijenih Hrvata na podnožju St. Bernarda u Švicarskoj Ova višednevna slavlja završila su posebnim događajem u nedjelju popodne. U vrtu Hrvatske kuće u Oltenu, uz nazočnost švicarskih crkvenih i civilnih predstavnika, biskup Bogović je otkrio i blagoslovio poseban i višeznačan spomenik povodom 1700. obljetnice prve slobode kršćanstva, djelo umjetničke radionice „Litoglif“ iz Međugorja. To je posebno oblikovan obelisk, napravljen od najbolje vrste hrvatskog kamena, težak tri tone i visok oko četiri metra. Na velikom prostoru obeliska na četiri strane umjetnički su uklesani i razasuti simboli i ukrasi kao što su klas, grozd grožđa, maslina, riba te hrvatski križ s krstionice kneza Višeslava, hrvatski i švicarski grb. Na njemu je također simbolično uklesana hrvatska prisutnost u Švicarskoj kroz imena osam reprezentativnih Hrvata koji su doprinijeli i švicarskoj nacionalnoj baštini kroz zadnjih šest stoljeća. To su: kardinal i diplomat IVAN STOJKOVIĆ (Dubrovnik 1309. – Lausanne 1443.), biskup ANDRIJA JAMOMETIĆ (Nin 1420. – Basel 1484.), prvi svjetski pisac bestselera MARKO MARULIĆ (Split 1450. – 1524.), teolog i reformator MATIJA VLAČIĆ ILIRIK (Labin 1520. – Basel 1575.), izumitelj enciklopedije PAVAO SKALIĆ (Zagreb 1534. – Danzig 1575.), pisac i povjesničar IVAN F. BIUNDOVIĆ (Hvar 1573. – Aubonne1645.), nobelovac LAVOSLAV RUŽIČKA (Vukovar 1887. – Zürich 1976.) i nobelovac VLADIMIR PRELOG (Sarajevo 1906. – Zürich 1998.). Na obelisku je uklesan spomen i na jednu veliku i u domovini najvjerojatnije nepoznatu hrvatsku tragediju u Švicarskoj, a zahvalni smo švicarskom 101 povjesničaru dr. Ferdinandu Gigonu da ju je objavio u svojoj knjizi o povijesti i događajima vezanim za alpske prijelaze. Naime, povijest je zabilježila nasilnu smrt dvije stotine hrvatskih redovnih vojnih obveznika Habsburške Monarhije. Na 15. svibnja 1800. godine, kod alpskog prijelaza Veliki St. Bernard u švicarskom mjestu Saint-Rhemy, u noćnom prepadu napoleonovih trupa sa švicarske strane, između ostalog objavljuje F. Gigon, „poklana je austrijska straža – u stvari dvije stotine Hrvata -, koji su od na brzinu mobiliziranih mjesnih jedinica za pojačanje sramotno ostavljeni na cjedilu“ (F. Gigon, Geschichteund Geschichtenueber Alpenpaesse, Mondo-Verlag, 1977., str. 77). S toga na posebnom mjestu na obelisku, koji na vrhu krasi hrvatski križ s krsti- onice kneza Višeslava, s jedne strane na hrvatskom, a s druge na njemačkom, uklesan je sljedeći tekst: U SJEĆANJE NA 200 HRVATA koji su kao redovni vojni obveznici Habsburške Monarhije 15. svibnja 1800. u Švicarskoj (Saint-Rhemy, Veliki St. Bernhard) tragično stradali. Biskup Bogović, kao predsjednik Komisije HBK HR i BK BiH za istraživanje hrvatskih žrtava, zaželio je da žrtva, znoj i krv tih nastradalih nevinih mladića bude na blagoslov Hrvatima i njihovim potomcima u Švicarskoj i u cijelom izvandomovinstvu. SUSRET MINISTRANATA HERCEGOVAČKIH BISKUPIJA Na susretu u Tomislavgradu, koji je održan 20. lipnja 2013. pod geslom „Dođi i slijedi me“, sudjelovalo je oko tisuću mladih Tomislavgrad, 24. lipanj 2013. Među brojnim slavljima i susretima u kalendaru Mostarskoduvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije kroz “Godinu vjere“ nalazi se i susret ministranata, koji je održan 20. lipnja u Tomislavgradu pod geslom: „Dođi i slijedi me“. U jutarnjim satima dvorište duvanjske crkve ugostilo je oko tisuću ministranata pristiglih iz 43 župe: Blagaj-Buna, Bukovica, Čapljina, Čerin, Duvno, Gorica, Gorica-Struge, Grabovica, Gradac Posuški, Gradina, Gradnići, Humac, Klobuk, Kočerin, Kongora, Kruševo, Ljuti Dolac, Međugorje, mostarske župe: Katedrala, Sv. Ivan, Sv. Luka, Sv. Marko, Sv. Petar i Pavao, Sv. Toma; potom: Ploče-Tepčići, Posušje, Rakitno, Rašeljke, Roško Polje, Seonica, Studenci, Sutina, Šipovača-Vojnići, Široki Brijeg, Vinjani, Vinica, Vir, Vitina; Aladinići, Čeljevo, Dračevo, Hrasno, Rotimlja i Stolac. Stotinjak mladih, koji su pomogli u organizaciji, stigli su iz Duvna, Mostara – Sv. Ivan, Posušja i 102 Prisoja. Organizatori, volonteri i animatori svojim su nesebičnim darivanjem, kuhanjem, posluživanjem, sviranjem, pjevanjem... dali velik doprinos ovomu događaju molitve i radosti. Na susret je pristiglo i nekoliko đakona, bogoslova i sjemeništaraca te dvije sestre redovnice. Svi su se stavili na raspolaganje i nesebično dali svoj udio. Nakon pjesme koju su na početku Susreta izveli mladi iz župe Prisoje, sa svojim župnikom don Gordanom Božićem, sve je prisutne na čelu s generalnim vikarom don Željkom Majićem, u ime organizatora, kratko pozdravio don Ivan Štironja te najavio domaćina, duvanjskoga župnika i dekana fra Gabrijela Mioča, koji je uz izraze dobrodošlice ministrante upoznao o poviješću mjesta i crkve u kojoj se nalaze. Potom su mladi framaši iz Posušja, predvođeni fra Marijom Knezovićem, izveli igrokaz o sv. Tarziciju, zaštitniku ministranata, koji je svoj život položio iz ljubavi prema euharistiji. Ponovno su zapjevali mladi Prisojani predvođeni svojim župnikom. Uslijedio je kratak nagovor don Ive Šutala, župnika iz Studenaca, o Godini vjere, o svjedočenju u vjeri na koje smo svi pozvani, s posebnim naglaskom na svećeničkom pozivu i svećeničkom služenju. Đakon fra Mario Ostojić, iz Međugorja, i sjemeništarac Mate Pehar iz Mostara, iznijeli su iskustva svoga duhovnoga poziva te ministrante ohrabrili da se odazovu ako u duši osjećaju Božji poziv u svećenički ili redovnički stalež. Još jednom pjesmom mladeži iz Prisoja završio je jednosatni duhovni program nakon kojeg je uslijedila sveta misa. Svetu misu, kao „izvor i vrhunac“ kršćanskoga života u vjeri, u koncelebraciji s tridesetak svećenika, predvodio je generalni vikar don Željko Majić. Na početku je sve prisutne pozdravio u ime spriječenoga biskupa mostarskoduvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr Ratka Perića te pozvao na sa- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. branost i molitvu u vjeri. Svoju je propovijed temeljio na liturgijskom čitanju o Samuelovu pozivu (1 Sam 3,1-10) te na evanđeoskom tekstu o pozivu mladića kojemu je bogatstvo bilo razlogom da se ne odazove Isusovu zovu: „Dođi, slijedi me“ (Mk 10,17-31). U propovijedi je naglasio četiri točke: Bog ima vremena za svakoga od nas; Bog nas brižljivo i s ljubavlju prati kroz cijeli naš zemaljski život; Bog nas poziva na suradnju: Dođi, slijedi me; Bog, stvoritelj i darovatelj života, s pravom očekuje čovjekov odaziv. „Ne trebamo se bojati stupiti u razgovor s Bogom, jer on je Bog koji ljubi; ne trebamo se bojati suradnje s Bogom u bilo kojem staležu, pa ni u svećeničkom ili redovničkom“, naglasio je don Željko te dodao: „Ono čega se trebamo bojati jest odbiti poziv Bogu, ražalostiti nebeskoga Oca svojim okretanjem leđa, i to Njemu na čiju smo sliku i priliku stvoreni, Onomu koji nam je iz ljubavi sve darovao“. Na kraju misne žrtve na kojoj su đakoni i sjemeništarci imali ulogu čitača i poslužitelja, a ulogu predvoditelja pjevanja dječji zbor župe domaćina s č. s. Marijom, uslijedila je zahvala organizatora te pozdrav zamjenika provincijala hercegovačkih franjevaca fra Ivana Ševe. Prije završnoga blagoslova domaćin – župnik fra Gabrijel, sve je pozvao na okrjepu, a don Mladen Šutalo, župnik župe sv. Ivana iz Mostara, koji je sa svojim volonterima osmislio rekreacijski dio susreta, predstavio je popodnevni program te pozvao sve ministrante na sudjelovanje. U središtu rekreacijskog programa, koji je započeo u poslijepodnevnim satima, bio je mali maraton ulicama Tomislavgrada na dužini od 2,5 km. Mogli su trčati svi oni koji su se osjećali fizički spremni. Pobjednici maratona bili su: Mario Tomić iz Tomislavgrada (1. mjesto), Mario Sabljić s Čerina (2. mjesto) i Marin Majstorović iz Mostara – Sv. Ivan (3. mjesto). Upriličeno je natjecanje i u potezanju konopca te u skakanju u vreći. U potezanju konopca pobijedile su skupine ministranata župa: Vinjani (1. mjesto), Šipova- ča-Vojnići (2. mjesto) te Rotimlja (3. mjesto). U natjecanju skakanja u vreći pobijedile su župe: Stolac (1. mjesto), Vinjani (2. mjesto) te mostarska župa sv. Petra i Pavla (3. mjesto). Ovi natjecateljski dio učinio je Ministrantski susret još zanimljivijim i dražesnijim. Potom su se ministranti i njihovi voditelji okupili na svečanom završetku Susreta ispred crkve. Generalni vikar don Željko Majić uručio je svečane Zahvalnice župama sudionicama, kao i onima koji su sudjelovali u organizaciji i programu. Bio je to znak da su svi pobijedili, kako netko lijepo reče. Zaista, pobijedili su svi oni koji su sudjelovali u ovoj manifestaciji vjere, iskustvu molitve i radosnu odmoru. Zato su i izrađene prigodne Zahvalnice koje će resiti župne prostorije i podsjećati na ovaj susret duhovnoga zajedništva i prijateljstva u Godini vjere. Uz iskrenu zahvalnost organizatorima i sudionicima, iskrene čestitke idu onima koji su u natjecateljskim disciplinama pobijedili te sa sobom odnijeli pehare za tri prva osvojena mjesta. (kta/kium) PRIOPĆENJE S 58. REDOVNOG ZASJEDANJA BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH Banja Luka, 17. srpanj 2013. U prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci 16. i 17. srpnja 2013. održano je 58. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Predsjedao je predsjednik BK BiH mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije BiH te delegati Hrvatske i Slovenske biskupske konferencije - mons. Nikola Kekić, biskup križevački, i mons. Andrej Glavan, biskup iz Novog Mesta, kao i delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup metropolit beogradski. Na početku zasjedanja s biskupima se susreo apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto koji ih je, između ostalog, upoznao s formiranjem i radom MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Mješovitog povjerenstva za provedbu Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor. Na kraju misnog slavlja 15. srpnja u banjolučkoj katedrali te na početku svog zasjedanja biskupi su uputili izraze zahvalnosti novoimenovanom biskupu Faisalabada u Pakistanu mons. Josephu Asrhadu za sve što je učinio za Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini tijekom obnašanja službe savjetnika u Apostolskoj nuncijaturi u BiH. Biskupi su razmotrili smjernice Papinskog vijeća Cor unum o provođenju motuprorija pape Benedikta XVI. „Intima Ecclesiae“ od 11. studenoga 2012. Razmišljali su o načinu primjene u praksi odredbi iz motuproprija na području vlastitih biskupija u duhu papinih riječi da je služenje u ljubavi „usko pove- 103 zano s dijakonalnom bîti Crkve i biskupske službe“ te da dijecezanskom biskupu pripada koordinacijska uloga svih karitativnih aktivnosti na području njegove biskupije. Biskupi su s radošću prihvatili poziv nadbiskupa Hočevara na veliko regionalno hodočašće koje će se, u povodu obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta, održati 20. i 21. rujna 2013. u Nišu, rodnom mjestu cara Konstantina. Na osobit način potiču mlade animatore i volontere, ali i sve druge članove svojih biskupijskih zajednica, da 20. rujna sudjeluju na svečanoj Večernjoj, klanjanju Križu i adoraciji pred Presvetim te 21. rujna na Križnom putu i svečanom misnom slavlju koje će, na gradskom stadionu Čair, predvoditi papin izaslanik kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup. Biskupi su prihvatili izvješće Nadzornog vijeća Caritasa Biskupske konferencije BiH. Susreli su se s ravnateljima dijecezanskih Caritasa te saslušali Izvješće direktora Caritasa Biskupske konferencije BiH fra Miljenka Stojića. Zahvalili su mu za obavljanje ove odgovorne službe tijekom trogodišnjeg mandata te odlučili imenovati svećenika Vrhbosanske nadbiskupije mons. Bosiljka Rajića za novog direktora Caritasa Biskupske konferencije BiH na trogodišnji mandat. Osvrnuvši se na Drugi susret svećenika BiH, održan 18. lipnja 2013. u Livnu, biskupi su izrazili zahvalnost svima koji su se odazvali njihovu pozivu te na taj način očitovali međusobno zajedništvo u Godini vjere. Svoju zahvalnost izrazili su i svim sudionicima u organizaciji susreta, a na osobit način franjevačkoj samostanskoj zajednici na Gorici u Livnu. Prihvatili su prijedlog Vijeća za kler Biskupske konferencije BiH da se, kao spomen na Godinu vjere i na svećenički susret, priredi i otisne knjiga sa svećeničkim svjedočanstvima vjere. Biskupi su razmišljali i o mogućnostima za uspostavu propedeutske godine tijekom koje bi se pripravljali za teološki studij i odgoj u bogoslovnim sjemeništima oni svećenički kandidati koji nisu bili u malom sjemeništu. Razmotrili su i pitanje prikupljanja kolekti s posebnim naglaskom na kolektama za potrebe opće Crkve i ujednačenosti odredaba na biskupijskoj razini. Biskupi su prihvatili prijedlog Vijeća europskih biskupskih konferencija da Biskupska konferencija BiH bude domaćin Europskog kongresa na temu katoličkog školstva koji će biti organiziran od 14. do 17. svibnja 2014. u Sarajevu. Biskupi podsjećaju sve vjernike, članove svojih biskupija, kako one u domovini tako one u inozemstvu, da će od 1. do 15. listopada 2013. biti proveden opći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini. Radi se o vrlo važnom događaju koji će svojim statističkim podacima, a posebice onim demografskim, ne samo ponuditi informacije o sadašnjem stanju, nego bi rezultati mogli uvjetovati budućnost društva Bosne i Hercegovine u cjelini, a time i hrvatskog naroda i Katoličke Crkve u BiH. U vezi s tim pozivaju sve vjernike da na vrijeme priprave potrebne važeće osobne dokumente i da se odazovu na popis. Moralna je obveza svakog katolika javno i ponosno očitovati svoju vjersku pripadnost i uvijek se izjasniti katolikom, pa i na popisu stanovništva, jer je javno ispovijedanje vjere jedna od temeljnih obveza svakoga katoličkog vjernika. A časna je obveza čuvati i njegovati svoj narodni identitet, posebice u ovim vremenima u Bosni i Hercegovini gdje skoro svi katolici pripadaju hrvatskom narodu. Na svetkovinu sv. Bonaventure, naslovnika katedrale i nebeskog zaštitnika banjolučke biskupije, u nedjelju, 15. srpnja biskupi su sudjelovali na misnom slavlju u banjolučkoj katedrali. Euharistiju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je apostolski nuncij Pezzuto. Banja Luka, 17. srpnja 2013. Tajništvo BK SEDMA MISIJSKA AKCIJA U BIH, POMOĆ MISIJI KISONGO Sarajevo, 10. srpanj 2013. Nova misijska akcija koju u Bosni i Hercegovini provodi Nacionalna uprava papinskih misijskih djela po odobrenju biskupa BiH ide u korist misije Kisongo u Tanzaniji. To je sedma po redu akcija koja se provodi na području cijele BiH. 104 Nadbiskup Arushe mons. Josaphat Louis Lebulu povjerio je osnivanje nove župe Kisongo dugogodišnjem misionaru u Tanzaniji don Velimiru Tomiću, svećeniku Mostarsko-duvanjske biskupije. U toj ozbiljnoj i odgovornoj zadaći pomoći će mu don Bernard Marijanović, svećenik Tre- binjsko-mrkanske biskupije, koji se po odobrenju svoga ordinarija biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perić pridružio vlč. Tomiću u siječnju ove 2013. godine. Buduća župa Kisongo smještena je nedaleko od grada Ar- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ushe na sjeveru Tanzanije, ispod planine Kilimandžara, najvišega vrha na ekvatoru. Radi se o misijskom prostoru na kojemu živi oko 35.000 stanovnika. Tu bi dvojica hrvatskih misionara don Velimir Tomić i don Bernard Marijanović, u dogovoru s mjesnim ordinarijem, trebali započeti gradnju nove crkve i potrebnih župnih prostorija. Kisongo je, prema pričanju misionara, filijalna postaja katedralne župe Burka (Arusha) tridesetak kilometara udaljene od grada Arushe, otvorena 2000. godine, gdje je 2003. sagrađena crkvica koja je već trošna i gotovo neuporabljiva. Na tom području postoje tri molitvene postaje: Ilkerini, Meiyeseki i Kambi ya Maziwa, koje misionari redovito obilaze i slave svete mise. Sukladno dogovoru s mjesnim biskupom, nova bi se crkva gradila na području mjesta Kambi ya Maziwa, uz postojeći bogoslužni prostor koji je trenutačno u obliku nadstrešnice. Prema sadašnjim informacijama, na cijelom prostoru misije Kisongo ima oko 2.000 krštenih katolika. Ima dosta muslimana, protestanata, subotara MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. te pripadnika domaćih tradicionalnih religija. Na području misije nalaze se četiri škole predškolskog odgoja (vrtići) s oko 1.000 djece; četiri osnovne škole s oko 3.000 djece; te četiri srednje škole, dvije državne i dvije privatne, s oko 1.500 srednjoškolaca. Sve ovo govori o veliku polju djelovanja. Na svojoj godišnjoj skupštini 26. veljače u Sarajevu Nacionalno vijeće papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine odlučilo je predložiti biskupima BK BiH da nova misijska akcija Crkve u BiH, sedma po redu, bude upravo pomoć izgradnji misije Kisongo. Prijedlog je stigao na 57. redovito zasjedanje BK BiH koje je održano o svetkovini sv. Josipa, 20. i 21. ožujka 2013. u Mostaru. Biskupi su prijedlog prihvatili, odobrili i blagoslovili. Tako se od početka srpnja 2013. do kraja lipnja 2014., uz dozvolu i blagoslov biskupa BiH, sredstva mogu prikupljati za ovaj vrijedni i važni projekt. „Svi oni koji žele podržati ovaj projekt izgradnje nove misije Kisongo, gdje djeluju naši misionari don Velimir i don Bernard, dobro su došli. Neki su se vjernici, na čelu sa svojim svećenicima, već aktivirali. Nije ovo poziv samo na materijalnu potporu, nego ponajprije na duhovnu jer su misionari itekako potrebni naših molitava. Žedna misijska polja, otvorena za Kristovo Evanđelje i za Božju ljubav, neće uroditi plodom bez kiše naših molitava. O toj molitvenoj kiši ovise i sijači Božje riječi, naši misionari, koji i u ime naše šire Božje Kraljevstvo u svijetu. Neka u Godini vjere ovo bude naš vjernički dar svojoj braći i sestrama u Africi, kao i još jedan znak da se Crkva u BiH ne želi zatvoriti u svoje vlastite potrebe, kojih je jako puno, nego želi biti otvorena potrebama siromašnije i potrebitije braće i sestara u svijetu“, stoji u priopćenju iz Nacionalne uprave papinskih misijskih djela u BiH. Postanite graditelji crkve u Kisongu-Tanzanija Pozivom na broj 092/880-818 (unutar HT mreže u BiH) darujete 1 KM za izgradnju crkve u Kisongu. Ako želite donirati više od toga, ponovite poziv dnevno, tjedno ili mjesečno. Ako želite još više, svoj dar pošaljite na račun Nacionalne uprave PMD BiH kod UniCredit Bank d.d. Sarajevo: br. 3383202200897320; Devizni račun: UniCredit Bank d.d.; IBAN: BA393383204893626147; SWIFT CODE: UNCRBA22; No. 4832-936261; Svrha doznake: Izgradnja crkve u Kisongu. „Svima vama, dragi dobročinitelji i prijatelji misija, najiskrenije zahvaljujemo i u molitvama vas Bogu preporučujemo“. (kta/missio.ba) 105 IZJAVA KOMISIJE HBK IUSTITIA ET PAX O POŠTIVANJU SAVJESTI PRI SUDJELOVANJU U POBAČAJU Zagreb, 16. kolovoza 2013. (IKA) Ovih dana hrvatsku je javnost zatekla vijest da je gospođa Jaga Stojak, primalja, dobila otkaz jer je odbila sudjelovati u pobačaju u kninskoj državnoj bolnici. Podržavajući nadležne u bolnici u povlačenju odluke o nepravedno danom otkazu, podsjećamo na bitne okolnosti koje treba uzeti u obzir vezano uz ovaj slučaj. Ustav Republike Hrvatske jamči svakome slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Odbijanje svakog, pa i medicinskog osoblja, da sudjeluju u pobačaju glas je savjesti, a u mnogim slučajevima i praktični odraz vjeroispovijesti osobe koja time odbija sudjelovati u ubojstvu nerođenog djeteta. I Zakon o sestrinstvu daje medicinskim sestrama pravo na priziv savjesti te pravo odbiti zdravstvenu njegu, ako se to ne kosi s pravilima struke. Nigdje nije izneseno da je odbijanjem sudjelovanja primalje u prekidu trudnoće, koji je počela provoditi kninska bolnica, bilo ugroženo zdravlje ili život majke, a očito je da je ista osoba više puta ranije odbila sudjelovati u prekidima trudnoće. Zakon o primaljstvu ne sadrži priziv savjesti, no nigdje u opisu djelatnosti primalje ne predviđa se prekid trudnoće, već opisuje sadržaje zdravstvene 106 skrbi o majci i djetetu. Upozoravamo da je ustavno pravo pojedinca iznad zakona te je otkaz dan na ovaj način, iako je povučen, ne samo protuzakonit, nego i protuustavan. I konačno, više smo puta isticali u svojim izjavama da zakoni lišeni vrijednosnog sustava, a osobito oni koji promiču kulturu smrti, trebaju biti zamijenjeni onima koji potiču na zaštitu čovjeka u cjelini, i to od rođenja do smrti. U ovom je slučaju hrabrim odbijanjem da sudjeluje u prekidu nerođenog života, primalja, gospođa Jaga Stojak, pokazala svima kako pojedinac, kada skupi hrabrosti, može učiniti nešto dobro, usprkos sustavu koji zagovara pravo izbora pojedinca nasuprot prava djeteta na život. Nadamo se da je ovim hrabrim činom gospođa potaknula i svakog od nas na promišljanje o jednom od temeljnih pitanja o kojemu se kod nas šuti: kad počinje život te što činimo da ga zaštitimo? “Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25,40), poručio nam je Isus, a na nama je da razmislimo o njegovim riječima i prepoznamo svoga brata, bez obzira kako malen i bespomoćan bio. +Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax” MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. VATIKAN PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN MIRA 2013. Blago mirotvorcima Vatikan, 1. siječanj 2013. 1. Svaka godina nosi sa sobom nadu u bolji svijet. U toj perspektivi molim Boga, Oca čovječanstva, da nam udijeli slogu i mir, da se svima ispune želje za sretnijim životom i blagostanjem. Pedeset godina od Drugog vatikanskog koncila, koji je omogućio osnažiti poslanje Crkve u svijetu, ohrabrujuće je konstatirati da kršćani, kao Božji narod u zajedništvu s Njim i kao suputnik čovječanstva, zauzeto djeluju u povijesti dijeleći njegove radosti i nade, žalosti i tjeskobe [1], naviještajući Kristovo spasenje i promičući mir za sve. Naše doba, označeno globalizacijom, s njezinim pozitivnim i negativnim aspektima, kao i krvavim sukobima koji se još uvijek vode i ratnim prijetnjama, pozivaju na novo i složno zauzimanje u traženju općeg dobra, razvoja svih ljudi i čitavoga čovjeka. Žarištâ napetosti i borbe uzrokovani sve većim nejednakostima između bogatih i siromašnih, prevlašću egoističnog i individualističnog mentaliteta čiji je jedan od izraza također neregulirani financijski kapitalizam pozivaju na hitno djelovanje. Osim raznih oblika terorizma i međunarodnog kriminaliteta, opasnost za mir predstavljaju oni fundamentalizmi i fanatizmi koji izobličavaju pravu narav religije, koja je pozvana unaprjeđivati zajedništvo i pomirenje među ljudima. Ipak, mnogobrojni napori za uspostavu mira, kojih u našem svijetu ima izobilje, svjedoče o prirođenom pozivu ljudskog mira na mir. U svakom je čovjeku želja za mirom osnovna težnja i u određenoj se mjeri podudara sa željom za ispunjenim, sretnim i uspješnim životom. Drugim riječima, želja za mirom odgovara jednom temeljnom moralnom načelu, to jest, obavezi i dužnosti cjelovitog, društvenog i zajedničkog razvoja, koji je sastavni dio Božjeg nauma prema ljudskom rodu. Čovjek je stvoren za mir koji je Božji dar. Sve me to navelo da nadahnuće za ovu poruku crpim iz riječi Isusa Krista: “Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5, 9). [1] Evanđeosko blaženstvo 2. Blaženstva što ih je proglasio Isus (usp. Mt 5, 3-12 i Lk 6,20-23), predstavljaju zapravo obećanja. U biblijskoj tradiciji, naime, blaženstva su literarna vrsta koja uvijek sa sobom nose neku dobru vijest, to jest evanđelje, koje ima vrhunac u nekom obećanju. Dakle, blaženstva nisu samo moralne preporuke, čijim poštivanjem čovjek u odgovarajućem vremenu – a to je obično drugi život – stječe neku nagradu, to jest situaciju buduće sreće. Blaženstvo o kojem ta blaženstva govore radije se sastoji u ispunjenju obećanja upućenog svima onima koji se u svome životu daju voditi zahtjevima istinitosti, pravednosti i ljubavi. Oni koji se uzdaju u Boga i njegova obećanja često se u očima svijeta čine naivni i daleko od stvarnosti. Ipak, Isus im poručuje da će ne samo u drugom životu, nego već u ovome, otkriti da su djeca Božja i da je Bog oduvijek i zauvijek potpuno na njihovoj strani. Shvatit će da nisu sami, jer je On na strani onih koji se zauzimaju za istinu, pravdu i Usp. Drugi vatikanski koncil, Past. konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 1. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 107 ljubav. Isus, objava Očeve ljubavi, nije oklijevao prinijeti samoga sebe za žrtvu. Kada prihvatimo Isusa Krista, Bogočovjeka, tada doživimo radosno iskustvo jednog beskrajnog dara: dioništva u samom Božjem životu, milosnom životu, tom zalogu života u potpunom blaženstvu. Isus Krist nam, osobito, daje pravi mir koji se rađa iz povjerljivog susreta čovjeka s Bogom. To nam Isusovo blaženstvo govori da je mir istodobno mesijanski dar i ljudsko djelo. Naime, mir pretpostavlja humanizam otvoren transcendenciji. To je plod uzajamnog darivanja, uzajamnog obogaćivanja, zahvaljujući daru koji ima svoj izvoru u Bogu i omogućuje živjeti s drugima i za druge. Etika mira je etika zajedništva i dijeljenja. Nužno je, dakle, da se razne današnje kulture izdignu iznad oblikâ antropologije i etike koji se temelje na čisto subjektivističkim i pragmatičnim teorijsko-praktičnim pretpostavkama, na osnovu kojih se odnosi suživota nadahnjuju na kriterijima moći i profita, sredstva postaju ciljevi i obratno, kultura i odgoj su usredotočeni samo na instrumente, tehniku i djelotvornost. Preduvjet za mir je rušenje diktature relativizma i pretpostavki o potpuno autonomnom moralu, koji priječi priznavanje neotuđivog moralnog zakona što ga je Bog upisao u savjest svakoga čovjeka. Uspostavljati mir znači graditi suživot u racionalnom i moralnom smislu, koji počiva na temeljima čiju mjeru nije stvorio čovjek, već Bog. “Gospodin narodu svom daje jakost, Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje”, podsjeća Psalam 29 (r. 11). Mir – Božji dar i čovjekovo djelo 3. Mir se tiče osobe u cjelini i podrazumijeva potpunu zauzetost. To je mir s Bogom življenjem po njegovoj volji. To je nutarnji mir sa samim sobom i izvanjski mir s bližnjima i sa čitavim stvorenim svijetom. Uključuje u prvom redu, kao što je pisao blaženi Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris, čija će se pedeseta obljetnica obilježiti za nekoliko mjeseci, izgrađivanje suživota utemeljenog na istini, slobodi, ljubavi i pravdi [2]. Nijekanjem onoga što predstavlja pravu narav ljudskog bića, u njegovim bitnim dimenzijama, u njegovoj dubokoj sposobnosti da spozna istinu i dobro i, u konačnici, samoga Boga, ugrožava se i izlaže pogibelji izgrađivanje mira. Bez istine o čovjeku, koju je Stvoritelj upisao u njegovo srce, sloboda i ljubav bivaju obezvrijeđeni, a zauzimanje za pravdu gubi svaki smisao. Da bismo postali istinski mirotvorci od presudne je važnosti imati na umu transcendentalnu dimen[2] [3] ziju i biti u stalnom dijalogu s Bogom, milosrdnim Ocem, u kojem molimo za otkupljenje koje nam je stekao njegov Sin Jedinorođenac. Tako čovjek može pobijediti onu klicu potamnjivanja i nijekanja mira što ga predstavlja grijeh u svim njegovim oblicima: egoizmu i nasilju, gramzivosti i želji za moći i vlašću nad drugim, nesnošljivosti, mržnji i nepravednim strukturama. Ostvarivanje mira ovisi prije svega o prepoznavanju da smo, u Bogu, jedna ljudska obitelj. Ta je obitelj, kao što se uči u enciklici Pacem in terris, satkana od interpersonalnih odnosâ i institucijâ poduprtih i nadahnutih jednim zajedničkim “mi”, koji uključuje unutarnji i izvanjski moralni red, gdje se, po istini i pravednosti, iskreno priznaju uzajamna prava i međusobne dužnosti. Mir je red oživljen i upotpunjen ljubavlju, na takav jedan način da tuđe potrebe i zahtjeve osjećamo kao svoje vlastite, da s drugima dijelimo svoja dobra i zalažemo se da svi ljudi u svijetu dijele iste moralne i duhovne vrijednosti. To je red postignut u slobodi, na način koji odgovara dostojanstvu osobâ koje, po svojoj naravi kao razumna bića, preuzimaju na sebe odgovornost za vlastito djelovanje [3]. Mir nije san, nije utopija: mir je moguć. Svoj pogled moramo spustiti dublje, ispod površnosti vanjštine i pojava koje nas okružuju, da bismo otkrili jednu pozitivnu stvarnost koja postoji u srcima, jer je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i pozvan rasti i dati svoj doprinos izgrađivanju novog svijeta. Sâm je Bog, naime, utjelovljenjem svoga Sina i otkupljenjem što ga je On izveo, ušao u povijest i izveo na život novo stvorenje i uspostavio novi savez između Boga i čovjeka (usp. Jr 31, 31-34), pruživši nam mogućnost da steknemo “novo srce” i “novi duh” (usp. Ez 36, 26). Upravo zato Crkva je uvjerena kako postoji prijeka potreba za novim naviještanjem Isusa Krista, prvog i glavnog činioca cjelovitog razvoja narodâ kao i mira. Isus je, naime, naš mir, naša pravda i naše pomirenje (usp. Ef 2,14; 2 Kor 5,18). Mirotvorac je, prema Isusovim blaženstvima, onaj koji traži dobro drugoga, puninu dobra duše i tijela, danas i sutra. Iz tog učenja se može izvesti zaključak da je svaka osoba i svaka zajednica – redovnička, građanska, odgojna i kulturna – pozvana zalagati se za mir. Mir je u prvom redu ostvarivanje zajedničkog dobra društva na njegovim različitim razinama, primarnoj i intermedijarnoj, nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj. Upravo zato se može s pravom reći da je put koji vodi do ostvarivanja općeg dobra ujedno put koji treba slijediti u postizanju mira. Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 265-266. Usp. isto: AAS 55 (1963), 266. 108 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Mirotvorci su oni koji ljube, brane i promiču život u njegovoj cjelini 4. Put koji vodi do postizanja općeg dobra i mira je prije svega poštivanje prema ljudskom životu, promatranom u mnogostrukosti njegovih aspekata, počevši od njegova začeća, preko njegova rasta i razvoja pa sve do njegova prirodnog svršetka. Pravi su mirotvorci, dakle, oni koji ljube, brane i promiču ljudski život u svim njegovim vidicima: osobnom, zajedničkom i transcendentnom. Život u punini je vrhunac mira. Onaj koji želi mir ne može tolerirati nasrtaje i zločine protiv života. Oni koji ne cijene dovoljno vrijednost ljudskog života i, samim tim, zalažu se primjerice za liberalizaciju pobačaja, možda ne shvaćaju da na taj način predlažu postizanje lažnog mira. Bijeg od odgovornostî, koji obezvrjeđuje osobu, a još više ubojstvo jednog nevinog bića koje se ne može braniti, neće moći nikada donijeti sreću i mir. Doista, kako netko može tvrditi da se zauzima za mir, cjeloviti razvoj narodâ i samo očuvanje okoliša, a ne brani pravo na život najslabijih, počevši od nerođene djece? Svaka povreda života, osobito u njegovu početku, neizbježno nanosi nepopravljive štete razvoju, miru i okolišu. Jednako tako nije ispravno uvoditi kriomice u zakonodavstvo lažna prava na slobode koja, budući da se temelje na ograničenom i relativističkom shvaćanju ljudskog bića i vještom korištenju dvoznačnih izraza usmjerenih promicanju tobožnjeg prava na pobačaj i eutanaziju, ugrožavaju temeljno pravo na život. Postoji također potreba da se prizna i promiče prirodnu strukturu braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene s obzirom na pokušaje da se s njom pravno izjednači ostale vrste zajednicâ koje se od nje stubokom razlikuju i koje joj, zapravo, štete i pridonose njezinoj destabilizaciji, potamnjujući njezinu posebnu narav i njezinu nezamjenjivu društvenu ulogu. Ta načela nisu istine vjere, niti su tek neka posljedica prava na vjersku slobodu. Ona su upisana u samu čovjekovu narav, spoznatljiva su razumom te su dakle zajednička svim ljudima. Nastojanja Crkve oko njihova promicanja nema dakle konfesionalni karakter, već su upravljena svim osobama, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. To djelovanje je to potrebnije što se ta načela više niječe ili pogrešno shvaća, jer to predstavlja povredu istine o osobi, tešku ranu nanesenu pravednosti i miru. Zato je drugi važni način kojim se pomaže izgrađivanju mira taj da pravni sustavi i pravosuđa priznaju [4] pravo na korištenje prava na prigovor savjesti kada su posrijedi zakoni i vladine mjere koji predstavljaju napad na ljudsko dostojanstvo, kao što su pobačaj i eutanazija. Među temeljna ljudska prava, također u pogledu miroljubivog suživota narodâ i mira u svijetu, ubraja se također pravo pojedinaca i zajednica na vjersku slobodu. U ovom povijesnom trenutku, sve je važnije to pravo promicati ne samo s negativne točke gledišta, kao sloboda od – primjerice, od obavezâ i prisilâ u pogledu slobode izbora vlastite religije –, nego također s pozitivne točke gledišta, u njegovim raznim inačicama, kao sloboda za: primjerice, svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svog učenja; uključivanje u aktivnosti na odgojnom, dobrotvornom i karitativnom polju koje omogućuju provoditi u djelo vlastite religijske zapovijedi; postojanje i djelovanje kao socijalna tijela, uređena prema vlastitim doktrinarnim načelima i institucionalnim ciljevima. Nažalost, i u zemljama drevne kršćanske tradicije bilježi se sve veći broj slučajeva vjerske nesnošljivosti, osobito prema kršćanstvu i onima koji jednostavno nose prepoznatljive znakove vlastite vjerske pripadnosti. Mirotvorac mora imati također pred očima da, u sve većem dijelu javnog mnijenja, ideologije radikalnog liberalizma i tehnokracije nameću uvjerenje da postizanju ekonomskog rasta treba težiti čak i na štetu socijalne uloge države i mrežâ solidarnosti civilnog društva, kao i socijalnih pravâ i dužnostî. Treba, međutim, podsjetiti da su ta prava i dužnosti od temeljne važnosti za puno ostvarenje ostalih prava, počevši od građanskih i političkih. Među pravima i dužnostima koja su danas najugroženija ubraja se pravo na rad. Razlog tome krije se u činjenici da su rad i ispravno priznavanje pravnog položaja radnika sve više obescijenjeni, jer se smatra da ekonomski razvoj ovisi prije svega o potpunoj slobodi tržištâ. Rad se tako promatra kao varijabla koja ovisi o ekonomskim i financijskim mehanizmima. U vezi s tim ponovno tvrdim da ljudsko dostojanstvo, kao i ekonomski, društveni i politički razlozi traže da se i nadalje “daje prioritet cilju da se svima omogući pristup stalnom zaposlenju” [4]. Preduvjet za ostvarenje tog ambicioznog cilja je novo shvaćanje rada, utemeljeno na etičkim načelima i duhovnim vrijednostima, koji će učvrstiti poimanje rada kao temeljnog dobra za osobu, obitelj i društvo. S tim je dobrom nerazdvojno povezana dužnost i pravo koji zahtijevaju hrabre nove politike zapošljavanja sviju. Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 32: AAS 101 (2009), 666-667. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 109 Izgrađivati dobro mira pomoću novog modela razvoja i ekonomije 5. Sa svih strana može se čuti da je danas nužan novi model razvoja, kao i novi pristup ekonomiji. I cjeloviti, solidarni i održivi razvoj i opće dobro zahtijevaju ispravnu ljestvicu dobara i vrijednosti, koju je moguće ustrojiti tako Bog bude središnja referentna točka. Nije dovoljno imati na raspolaganju mnogo sredstava i mnogo mogućnosti izbora, ma koliko oni vrijedni bili. I raznovrsnost dobara koja stoje u službi razvoja i široka lepeza izborâ moraju se koristiti u svrhu dobrog života, ispravnog vladanja u kojem se priznaje primat duhovne dimenzije i poziv na ostvarenje općeg dobra. U protivnom, oni gube svoju pravu vrijednost i na kraju bivaju uzdignuti u nove idole. Da bi se izašlo iz trenutne financijske i ekonomske krize – koja ima za posljedicu rast nejednakostî – nužne su osobe, skupine, institucije koje promiču život pospješivanjem čovjekove kreativnosti kako bi se, čak i iz krize, izvukla prilika za razlučivanje i novi ekonomski model. Prevladavajući model u posljednjim desetljećima pozivao je na traženje maksimalne zarade i potrošnje, na temelju jednog individualističkog i egoističnog razmišljanja, usmjerenog na to da se osobe promatra isključivo kroz prizmu njihove sposobnosti da odgovore na zahtjeve kompetitivnosti. Međutim, s druge točke gledišta pravi i trajni uspjeh se postiže darivanjem sebe samih, vlastitih intelektualnih sposobnosti, vlastite poduzetnosti, budući da održivi, to jest autentični ljudski ekonomski razvoj treba načelo besplatnosti kao izraz bratstva i logike dara [5]. To konkretno znači da je u ekonomskoj djelatnosti mirotvorac onaj koji sa suradnicima i kolegama, s naručiteljima i korisnicima, uspostavlja odnose koji se baziraju na poštenju i uzajamnosti. On obavlja ekonomsku djelatnost za opće dobro i doživljava svoj rad kao nešto što je iznad njegovog osobnog interesa, na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja. Na taj način, on radi ne samo za sebe, već i zato da drugima osigura budućnost i dostojanstveno zaposlenje. Na ekonomskom planu, države posebice moraju osmisliti politike industrijskog i poljoprivrednog razvoja u kojima će se posvećivati briga društvenom napretku i posvemašnjem razvoju demokracije i pravne države. Stvaranje etičkih struktura za monetarna, financijska i robna tržišta također je od temeljne važnosti i nezaobilazno; ova je nužno stabilizirati [5] [6] i bolje koordinirati i kontrolirati kako ne bi nanosila štetu najsiromašnijima. Pažnja mnogih mirotvoraca mora se usto usmjeriti – s većom odlučnošću no što se činilo do danas – na prehrambenu krizu, koja je daleko teža od financijske. Problem sigurnosti opskrbe hranom ponovno se našao u središtu međunarodnog političkog programa, zbog kriza povezanih, između ostalog, s naglim promjenama cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda, neodgovornim ponašanjima nekih ekonomskih aktera i nedostatnom kontrolom od strane vladâ i međunarodne zajednice. Da bi se uhvatili u koštac s tim krizama, mirotvorci su pozvani djelovati zajedno u duhu solidarnosti, od mjesne do međunarodne razine, sa ciljem da se zemljoradnicima, osobito na malim seoskim imanjima, omogući da mogu obavljati svoju djelatnost na dostojanstven i održiv način sa socijalnog, ambijentalnog i ekonomskog gledišta. Odgoj za kulturu mira: uloga obitelji i institucijâ 6. Želim ponovno snažno potvrditi da su mnogi mirotvorci pozvani njegovati ljubav prema općem dobru obitelji i socijalnoj pravednosti, kao i zauzetost za učinkoviti socijalni odgoj. Nitko ne smije nijekati ili podcjenjivati odsudnu ulogu obitelji, te temeljne stanice društva s demografskog, etičkog, pedagoškog, ekonomskog i političkog gledišta. Ona ima prirodni poziv promicati život: ona prati osobe u njihovu rastu i sazrijevanju i potiče uzajamno obogaćivanje kroz brigu i dijeljenje. Obitelj, na osobit način, služi kao rasadnik za osobno sazrijevanje u skladu s mjerilima Božje ljubavi. Obitelj je jedan od nezaobilaznih socijalnih subjekata u ostvarivanju kulture mira. Nužno je sačuvati pravâ roditelja i njihovu primarnu ulogu u odgoju djece, na prvome mjestu na moralnom i vjerskom polju. Obitelj je mjesto gdje se rađaju i rastu mirotvorci, budući promicatelji kulture života i ljubavi [6]. U tu golemu zadaću odgoja za mir uključene su na osobit način vjerske zajednice. Crkva vjeruje da je preuzela na sebe dio te velike odgovornosti kroz novu evangelizaciju, koja za svoje stožere ima obraćenje na istinu i Kristovu ljubav i, samim tim, duhovni i moralni preporod pojedinaca i društava. Susret s Isusom Kristom oblikuje mirotvorce obvezujući ih na zajedništvo i prevladavanje nepravde. Posebnu zadaću u pogledu mira imaju kulturne, obrazovne i sveučilišne institucije. Od ovih se traži Usp. isto, 34 i 36: AAS 101 (2009), 668-670 e 671-672. Usp. Ivan Pavao II., Poruka za svjetski dan mira 1994. (8. prosinca 1993.): AAS 86 (1994), 156-162. 110 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. da pruže značajan doprinos ne samo obrazovanju novih naraštaja lidera, već također obnovi javnih, bilo nacionalnih bilo međunarodnih, ustanova. One mogu također pridonijeti znanstvenom promišljanju koje će ekonomske i financijske djelatnosti postaviti na čvrste antropološke i etičke temelje. Današnji svijet, pogotovo svijet politike, treba svježe ideje i nove kulturne sinteze, kako bi se nadišlo čisto tehničke pristupe i uskladilo razne političke struje u cilju postizanja općeg dobra. Ovo potonje, promatrano kao skup pozitivnih interpersonalnih i institucionalnih odnosâ u službi cjelovitog razvoja pojedinaca i skupina, je u temelju svakog pravog odgoja za mir. Pedagogija mirotvoraca 7. Jasno se, na kraju, uviđa nužnost predlaganja i promicanja pedagogije mira. Ona zahtijeva bogati duhovni život, jasne i ispravne moralne referentne točke i prikladne stavove i načine života. Djela mirotvorstva teže postizanju općeg dobra i pobuđuju zanimanje za mir i njegovanje mira. Misli, riječi i geste mira stvaraju mentalitet i kulturu mira, ozračje poštivanja, čestitosti i srdačnosti. Potrebno je, dakle, učiti ljude da jedni druge ljube i njeguju mir, i da u njihovim odnosima više prevladava dobrohotnost no puka tolerancija. Temeljni je poticaj tomu “reći ne osveti, priznati nepravde, prihvatiti isprike bez da smo ih tražili i na kraju oprostiti” [7], tako da se pogreške i uvrede mogu uistinu priznati, da bismo mogli zajedno kročiti prema pomirenju. To zahtijeva jačanje pedagogije opraštanja. Zlo se, naime, pobjeđuje dobrom, a u traženju pravednosti treba se voditi primjerom Boga Oca koji ljubi svu svoju djecu (usp. Mt 5,21-48). To je polagan proces, jer pretpo- [7] [8] stavlja duhovni razvoj, odgajanje za više vrijednosti, novu viziju ljudske povijesti. Treba se odreći lažnog mira što ga obećavaju idoli ovoga svijeta i njegovih pratećih opasnosti, onog lažnog mira koji otupljuje savjesti, koji vodi čovjeka do toga da je prignut nad samim sobom, bez volje za životom i na sve ravnodušan. Pedagogija mira, nasuprot tome, uključuje djelovanje, suosjećanje, solidarnost, hrabrost i ustrajnost. Isus utjelovljuje sve te stavove u svome životu, sve do potpunog predanja samoga sebe, sve do “gubitka života” (usp. Mt 10,39; Lk 17,33; Iv 12,25). On obećava svojim učenicima da će, prije ili kasnije, doživjeti čudesno otkriće o kojem smo govorili na početku, to jest da u svijetu postoji Bog, Bog Isusa, koji je potpuno solidaran s ljudima. U vezi s tim želim podsjetiti na molitvu kojom se traži od Boga da nas učini oruđima svoga mira, da bismo nosili njegovu ljubav tamo gdje vlada mržnja, njegovo oproštenje gdje je uvreda, istinsku vjeru tamo gdje je sumnja. Zajedno s blaženim Ivanom XXIII. molimo Boga da prosvijetli vođe narodâ da, pored skrbi za materijalno blagostanje svojih sugrađana, jamče i brane dragocjeno dobro mira, molimo ga da jača u ljudima spremnost da ruše barijere koje ih dijele, da jača sveze uzajamne ljubavi, međusobno razumijevanje i da opraštaju onima koji su im nanijeli uvrede; tako će njegovom moći i nadahnućem svi narodi na zemlji iskusiti bratstvo i željeni mir za kojim silno teže će cvasti i kraljevati među njima [8]. S tom molitvom, izražavam svoju želju da svi postanu pravi mirotvorci i graditelji mira, tako da ljudski grad raste u bratskoj slozi, napretku i miru. Iz Vatikana, 8. prosinca 2012. Papa Benedikt XVI. Benedikt XVI., Discorso in occasione dell’Incontro con i membri del Governo, delle istituzioni della Repubblica, con il corpo diplomatico, i capi religiosi e rappresentanze del mondo della cultura (Govor prigodom Susreta s članovima Vlade, državnih institucija, diplomatskog zbora, vjerskim vođama i predstavnicima svijeta kulture), Baabda-Libano (15, rujna 2012.): L’Osservatore Romano, 16. rujna 2012., str. 7. Usp. enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.): AAS 55 (1963), 304. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 111 PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 21. SVJETSKI DAN BOLESNIKA “Idi pa i ti čini tako!” (Lk 10, 37) Vatikan, 17. siječanj 2013. Draga braćo i sestre! 1. Dana 11. veljače 2013., na liturgijski spomen Gospe Lurdske, svečano će se slaviti, u marijanskom svetištu u Altöttingu, 21. Svjetski dan bolesnika. Taj je dan za bolesnike, zdravstvene djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje “snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za dobro Crkve i podsjetnik svima da u licu bolesnog brata prepoznaju sveto Kristovo lice koji je, svojim trpljenjem, smrću i uskrsnućem, spasio čovječanstvo” (Ivan Pavao II., Pismo povodom ustanovljenja Svjetskog dana bolesnika, 13. svibnja 1992., 3). U toj prigodi osjećam posebnu blizinu sa svakim od vas, dragi bolesnici koji, u zdravstvenim centrima ili u svome domu, prolazite kroz teške trenutke kušnje zbog bolesti i trpljenja. Neka do svih dopru umirujuće riječi otaca Drugog vatikanskog koncila: “Niste ni napušteni ni beskorisni: vi ste pozvani od Krista, vi ste njegov jasni odraz” (Poruka siromašnima, bolesnima i onima koji trpe). 2. Kako bih vas pratio na duhovnom hodočašću koje od Lurda, mjesta i simbola nade i milosti, vodi prema svetištu u Altöttingu, želim vam predložiti da razmišljate o simboličnom liku dobrog Samarijanca (usp. Lk 10, 25-37). Evanđeoska prispodoba koju je napisao sveti Luka uklapa se u niz slikâ i događajâ preuzetih iz svakodnevnog života, kojima nam Isus želi pomoći da shvatimo duboku Božju ljubav prema svakom ljudskom biću, osobito prema onima koji su pogođeni bolešću ili patnjom. No, istodobno, završnim riječima iz prispodobe o dobrom Samarijancu, “Idi pa i ti čini tako!” (Lk 10, 37), Gospodin pokazuje koji stav svaki njegov učenik mora zauzeti prema drugima, navlastito prema onima koji su u potrebi. Iz beskrajne Božje ljubavi, kroz snažnu povezanost s njim u molitvi, moramo crpiti snagu da svakoga dana iskazujemo stvarnu brigu, po uzoru na dobrog Samarijanca, za one koji su ranjeni u tijelu i duhu, za one koji traže pomoć, pa bili oni nepoznati i ma koliko siromašni bili. To vrijedi ne samo za pastoralne i zdravstvene djelatnike, već za sve, pa i za same bolesnike, koji svoje stanje mogu proživljavati s vjerom: “Čovjek ne ozdravlja tako da se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevo- 112 lje, po njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju” (Enc. Spe salvi, 37). 3. Više je crkvenih otaca vidjelo u liku dobrog Samarijanca samog Isusa a u čovjeku napadnutom od razbojnika Adama, ljudski rod izgubljen i ranjen zbog vlastitoga grijeha (usp. Origen, Homilija XXXIV na Lukino Evanđelje, 1-9; Ambrozije, Komentar na Lukino Evanđelje, 71-84; Augustin, Govor 171). Isus je Sin Božji, Onaj koji uprisutnjuje Očevu ljubav, koja je vjerna, vječna i bezgranična. Ali Isus je također onaj koji je «svukao» sa sebe «ruho božanstva», koji se spušta iz svojega božanskog «stanja» da preuzme na sebe ljudsko obličje (Fil 8-6 ,2) i koji se približio ljudskoj patnji, sve dotle da je sišao nad pakao, kao što molimo u Vjerovanju, i donio nadu i svjetlo. On ne čuva ljubomorno svoju jednakost s Bogom, svoje božanstvo (usp. Fil 2,6), već se, pun milosrđa, priginje nad ponor ljudske patnje, da izlije ulje utjehe i vino nade. 4. Godina vjere koju slavimo predstavlja povlaštenu prigodu za jačanje službe ljubavi u našim crkvenim zajednicama, da bi svatko bio dobri Samarijanac prema drugome, prema svojim bližnjima. U vezi s tim želim podsjetiti na neke osobe, među bezbroj njih, u povijesti Crkve, koji su pomagali bolesnicima da cijene ljudsku i duhovnu vrijednost svoga trpljenja, kako bi mogli služiti kao primjer i poticaj. Sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetog lica “iskusna u znanosti ljubavi (scientia amoris)” (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millenio ineunte. Ulaskom u novo tisućljeće., 42), umjela je živjeti “u dubokom jedinstvu s Isusovom patnjom” bolest koja ju je odvela “u smrt preko velikih patnji” (Opća audijencija, 6. travnja 2011.). Sluga Božji Luigi Novarese, na kojeg mnogi još i danas čuvaju živu uspomenu, u obavljanju svoje službe zamijetio je na poseban način važnost molitve za bolesne i s bolesnima i onima koji trpe, koje je često pratio u marijanska svetišta, na poseban način u lurdsku spilju. Nošen ljubavlju prema bližnjemu, Raoul Follereau posvetio je vlastiti život brizi za oboljele od Hansenove bolesti sve do najudaljenijih krajeva svijeta, pokrenuvši, među ostalim inicijativama, proslavu Svjetskog dana borbe protiv gube. Blažena Terezija iz Kolkate uvijek je započinjala dan susretom s Isusom u euharistiji, a zatim bi MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. izlazila na ulice s krunicom u ruci da ondje susretne i služi Gospodinu prisutnom u onima koji trpe, osobito u onima koji su “neželjeni, nevoljeni, zanemareni”. Sveta Anna Schäffer iz Mindelstettena znala je, također, na uzoran način ujediniti svoje patnje s Kristovima: “njezin bolesnički krevet postao je… samostanska ćelija a trpljenje predstavljalo misijsko služenje… Krijepljena svakodnevnom pričešću, postala je neumorno oruđe zagovora u molitvi i zrcalo Božje ljubavi prema mnogima koji su joj se obraćali za savjet” (Homilija prigodom kanonizacije, 21. listopada 2012.). U evanđelju se ističe lik Blažene Djevice Marije, koja prati svoga napaćenog Sina sve do najviše žrtve na Golgoti. Ona nikada ne gubi nadu u Božju pobjedu nad zlom, patnjom i smrću i ona zna kako prihvatiti u jednom zagrljaju vjere i ljubavi Božjeg Sina rođenog u betlehemskoj spilji i umrlog na križu. Njezina nepokolebljiva vjera u Božju moć bila je rasvijetljena Kristovim uskrsnućem, koji daje nadu onome koji se nalazi u trpljenju i obnavlja sigurnost u Gospodinovu blizinu i utjehu. 5. Želim na kraju uputiti riječi iskrene zahvalnosti i ohrabrenja katoličkim zdravstvenim ustanovama i samom civilnom društvu, biskupijama i kršćanskim zajednicama, redovničkim obiteljima zauzetim u zdravstvenom pastoralu, udrugama zdravstvenih djelatnikâ i volonterâ. Neka u svima njima poraste svijest da “u materinskom i velikodušnom dočekivanju svakog ljudskog života, napose onog nejakog ili bolesnog, Crkva danas živi temeljnu vrijednost svog poslanja” (Ivan Pavao II, Posinod. apost. pobud. Christifideles laici, 38). Povjeravam ovaj 21. Svjetski dan bolesnika zagovoru Gospe od milosti, koju se časti u Altöttingu, da uvijek prati ljude koji trpe u njihovu traženju utjehe i čvrste nade, neka pomogne onima koji su uključeni u apostolat ljubavi da postanu dobri Samarijanci za svoju braću i sestre koji su pogođeni bolešću i trpljenjem. Svima drage volje podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 2. siječnja 2013. Papa Benedikt XVI. PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 28. SVJETSKI DAN MLADIH 2013. „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!“ (Usp. Mt 28, 19) Dragi mladi, želim da do svih vas dopre moj pozdrav pun radosti i ljubavi. Siguran sam da su se mnogi od vas vratili sa Svjetskog dana mladih u Madridu snažnije “ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri” (usp. Kol 2, 7). Ove smo godine, u raznim biskupijama, radosno slavili svoju pripadnost Kristu, nadahnuti temom: “Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4, 4). A sada se pripremamo za predstojeći Svjetski dan, koji će se slaviti u Rio de Janeiru, u Brazilu, u srpnju 2013. Želim vas prije svega ponovno pozvati da sudjelujete u tom važnom događaju. Glasoviti kip Krista Otkupitelja, koji dominira tim lijepim brazilskim gradom, bit će za nas rječiti simbol. Kristove raširene ruke znak su njegove želje da zagrli sve one koji će mu doći a njegovo srce predstavlja beskrajnu ljubav prema svakom od nas i prema svakoj od vas. Pustite da vas on privuče k sebi! Doživite to iskustvo susreta s Kristom zajedno s mnogim drugim mladima koji će pohrliti u Rio da sudjeluju na idućem svjetskom susretu! Pustite da vas on ljubi i bit ćete svjedoci koje svijet treba! MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Pozivam vas da se pripravite za Svjetski dan u Rio de Janeiru meditirajući već od sada o temi susreta: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (usp. Mt 28, 19). Riječ je o velikom misijskom pozivu koji je Krist ostavio čitavoj Crkvi i koji ni danas, nakon dvije tisuće godina, nije izgubio na svojoj aktualnosti. Sada taj poziv mora snažno odjeknuti u vašem srcu. Godina priprave za susret s Rijom podudara se s Godinom vjere, na početku koje je održana Biskupska sinoda čiji su radovi bili posvećeni “Novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske vjere”. Drago mi je da ste i vi, draga mladeži, uključeni u taj misijski polet čitave Crkve. Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima. 1. Urgentan poziv Povijest pokazuje koliki su mladi svojim velikodušnim sebedarjem dali veliki doprinos Božjem kraljevstvu i razvoju ovoga svijeta naviještanjem evanđelja. Oni su s velikim oduševljenjem pronosili Radosnu vijest o Božjoj ljubavi očitovanoj u Kristu, koristeći se tada dostupnim sredstvima i mogućno- 113 stima koji su bili daleko skromniji od onih kojima mi danas raspolažemo. Tu mislim, naprimjer, na blaženog Josea de Anchietu, mladoga španjolskog isusovca iz 16. stoljeća, koji je pošao u misije u Brazil a nije bio navršio ni dvadeset godina života i koji je postao veliki apostol Novoga svijeta. Ali mislim također na one među vama koji se velikodušno posvećuju poslanju Crkve. U to sam se osvjedočio – što je za mene bilo ugodno iznenađenje – o Svjetskom dan mladih u Madridu, osobito u susretu s volonterima. Mnogi se mladi ozbiljno pitaju je li život nešto dobro i teško im je pronaći svoj put. No, općenito uzevši, mnogo je i onih koji se pitaju što mogu učiniti u današnjem svijetu koji je suočen sa silnim nevoljama. Svjetlo vjere prosvjetljuje tu tamu. Ono nam pomaže shvatiti da svaki život ima neprocjenjivu vrijednost, jer je plod Božje ljubavi. Bog ljubi sve, čak i one koji su otpali od vjere ili ne mare za njega. Strpljiv je i čeka. Štoviše, dao je svoga Sina, umrlog i uskrslog, da nas oslobodi od svakog zla. A Krist je poslao svoje učenike da svim narodima donesu taj radosni navještaj spasenja i novog života. Crkva, nastavljajući to evangelizacijsko poslanje, računa također na vas. Draga mladeži, vi ste prvi misionari među svojim vršnjacima! Na kraju Drugoga vatikanskog koncila, čiju 50. obljetnicu slavimo ove godine, sluga Božji Pavao VI. predao je mladićima i djevojkama iz čitavog svijeta Poruku koja započinje ovim riječima: “Vama, mladići i djevojke iz čitavog svijeta, Koncil želi uputiti svoju posljednju poruku. Jer vi ste ti koji ćete preuzeti baklju iz ruku svojih otaca i živjet ćete u svijetu najmasovnijih promjena ikad zabilježenih u povijesti. Vi ste ti koji ćete, vodeći se najboljim primjerom i učenjem svojih roditelja i učitelja, oblikovati buduće društvo: vi ćete se spasiti ili nestati s njim”. Pismo se zaključuje apelom: “Izgrađujte s oduševljenjem svijet bolji od sadašnjega!” (Poruka mladima, 8. prosinca 1965.). Dragi prijatelji, taj je poziv vrlo aktualan. Prolazimo kroz jedno posebno povijesno razdoblje: tehnološki napredak nam je pružio nove i neslućene mogućnosti interakcije među ljudima i narodima, ali globalizacija tih odnosa bit će pozitivna i pomoći će svijetu da raste u čovještvu samo ako ne bude utemeljena na materijalizmu već na ljubavi, jedinoj stvarnosti koja može ispuniti srca sviju i ujediniti ljude. Bog je ljubav. Čovjek koji zaboravi Boga gubi nadu i postaje nesposoban ljubiti svoga bližnjega. Zato je prijeko potrebno svjedočiti Božju prisutnost da bi je svatko mogao iskusiti. O tome ovisi spasenje ljudskog roda i spasenje svakog od nas. Svaki onaj koji razumije tu potrebu, ne može a da ne zavapi za- 114 jedno sa svetim Pavlom: “jao meni ako evanđelja ne navješćujem” (1 Kor 9, 16). 2. Postati Kristovi učenici Taj misijski poziv vam je upućen također zbog jednog drugog razloga, to jest zato jer je to neophodno za naš osobni hod u vjeri. Blaženi Ivan Pavao II. pisao je da se “vjera učvršćuje darujući se” (Enc. Redemptoris missio, 2). Kada naviještate evanđelje i vi sami rastete jer se sve dublje ukorjenjujete u Krista i postajete zreli kršćani. Misijska zauzetost je bitni vidik vjere. Ne možemo biti pravi vjernici ako druge ne evangeliziramo. Navještaj evanđelja mora biti plod radosti što ste susreli Krista i u njemu pronašli stijenu na kojoj ćete graditi vlastiti život. Zalažući se u služenju drugima i naviještanju evanđelja, vaši životi, tako često rastrgani zbog vaših raznih aktivnosti, naći će svoje jedinstvo u Gospodinu. Vi ćete također izgrađivati same sebe, rasti i sazrijevati u čovještvu. Ali, što znači biti misionar? To prije svega znači biti Kristov učenik. To znači uvijek iznova osluškivati poziv da ga slijedimo i svoj pogled upremo u njega: “učite se od mene” (Mt 11, 29). Učenik je osoba pozorna na Isusovu riječ (usp. Lk 10, 39), netko tko priznaje da je on Učitelj koji nas je ljubio dotle da je dao svoj život za nas. Zato svaki od vas mora dopustiti da ga svakoga dana oblikuje Božja riječ. Ona će vas učiniti prijateljima Gospodina Isusa i osposobiti vas da druge mlade ljude dovedete do prijateljstva s njim. Potičem vas da se spominjete darova koje ste primili od Boga tako da ih možete prenositi drugima. Naučite čitati svoju osobnu povijest u novom svijetlu. Budite svjesni izvanredne baštine naraštaja koji su živjeli prije vas: mnogi su vjernici hrabro prenosili vjeru usprkos svim kušnjama i nerazumijevanjima. Nikada ne zaboravimo da smo dio beskrajnog lanca muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere i o nama danas ovisi hoćemo li je drugima prenijeti. Biti misionari pretpostavlja svijest o toj primljenoj baštini, koja je vjera Crkve. Nužno je da poznajete ono u što vjerujete, da biste to mogli naviještati. Kao što sam napisao u uvodu Katekizma za mlade YouCat, koji sam vam darovao na Svjetskom susretu mladih u Madridu, “morate poznavati svoju vjeru istom onom točnošću kojom stručnjak iz informatike poznaje operativni sistem nekog računala; morate je poznavati kao što glazbenik poznaje djelo koje izvodi; da, morate biti mnogo dublje ukorijenjeni u vjeri generacije svojih roditelja, da biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovog doba” (Predgovor). MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. 3. Pođite! Isus je poslao svoje učenike u misiju ovim nalogom: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se” (Mk 16, 15-16). Evangelizirati znači donijeti drugima Radosnu vijest spasenja a ta Radosna vijest je jedna osoba: Isus Krist. Kada ga susretnem, kada otkrijem koliko me Bog ljubio i spasio, u meni se rađa ne samo želja, već potreba da pomognem drugima da ga upoznaju. Na početku Ivanova Evanđelja vidimo Andriju koji, nakon susreta s Isusom, žuri dovesti mu svoga brata Šimuna (usp. 1, 40-42). Evangelizacija uvijek započinje susretom s Gospodinom Isusom: onaj koji mu se približio i iskusio njegovu ljubav želi odmah s drugima dijeliti ljepotu toga susreta i radost koja se rađa iz toga prijateljstva. Što više poznajemo Krista, to ga više želimo naviještati. Što više razgovaramo s njim, to više želimo govoriti o njemu. Što smo više Kristom osvojeni, to više želimo druge dovesti k njemu. Po krštenju, po kojem se rađamo na novi život, Duh Sveti nastanjuje se u nama i rasplamsava naše umove i srca. On nam pokazuje kako da ljubimo Boga i uđemo u sve dublje prijateljstvo s Kristom. Duh nas potiče da činimo dobro, da služimo drugima, da darujemo sami sebe. Potvrdom smo, zatim, ojačani darovima Duha da možemo naviještati evanđelje na sve zreliji način. Duh ljubavi je dakle duša misije: on nas potiče da izađemo iz samih sebe i “pođemo” evangelizirati. Draga mladeži, pustite da vas vodi snaga Božje ljubavi, pustite da ta ljubav pobijedi u vama težnju da se zatvorite u vlastiti svijest, probleme i navike; imajte hrabrosti “poći” od samih sebe da biste “pošli” drugima i pokazali im put koji vodi do susreta s Bogom. 4. Naviještati evanđelje svim narodima Krist je poslao svoje učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima, jer Bog u svojoj preobilnoj ljubavi želi da se svi spase i da nitko ne propadne. Svojom žrtvom ljubavi na križu, Isus je otvorio put svakom muškarcu i ženi da mogu upoznati Boga i ući u zajedništvo ljubavi s njim. On je također ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Neka ta Božja želja bude i naša! Dragi prijatelji, otvorite svoje oči i pogledajte oko sebe: mnogi su mladi izgubili smisao života. Pođite k njima! Krist i vas treba. Pustite da vas zahvati njegova ljubav, budite oruđa neizmjerne ljubavi, tako da ona dopre do svih, osobito do onih koji su “daleko” MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. od Boga. Neki su mu daleko u zemljopisnom smislu, drugi su mu pak daleko zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili osobno evanđelje, drugi, pak, premda su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. “Narodi” kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to također razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našega život, bez iznimke. Želim istaknuti dva područja na kojima je vaša misionarska zauzetost još urgentnija. Prvo su područje društvene komunikacije, na poseban način Internet. Kao što sam vam, draga mladeži, već jednom drugom prilikom toplo preporučio “osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovog novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život! [...] Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga ‘digitalnog kontinenta’” (Poruka za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. svibnja 2009.). Naučite kako mudro koristiti to sredstvo. Budite svjesni i opasnosti koje ono sa sobom nosi, osobito opasnosti ovisnosti, miješanja stvarnog svijeta s virtualnim i zamjenjivanja izravnog susreta i dijaloga s osobama s kontaktima na internetu. Drugo je područje putovanja i migracije. Danas je sve veći broj mladih koji putuju, ponekad zbog studija ili posla, a katkad zbog zabave. Ali tu imam pred očima također sva migracijska kretanja, kojima se milijuni, često mladih, ljudi seli i mijenja regiju ili državu zbog ekonomskih ili društvenih razloga. I te pojave mogu postati providonosne prigode za širenje evanđelja. Dragi mladi, ne bojte se svjedočiti svoju vjeru također u tim sredinama! Prenositi radost susreta s Kristom dragocjen je dar za one koje susrećete. 5. Učinite ih učenicima! Pretpostavljam da ste iskusili teškoću da svoje vršnjake pozovete da dožive iskustvo vjere. Često ste se imali priliku osvjedočiti kako kod mnogih mladih, osobito u određenim trenucima života, postoji želja da upoznaju Krista i žive vrijednosti evanđelja, ali se osjećaju nedoraslima i nesposobnima. Što učiniti? Prije svega, već sama vaša blizina i vaše jednostavno svjedočanstvo predstavljaju način na koji Bog može dotaći njihovo srce. Krista se ne naviješta samo ri- 115 ječima, već taj navještaj mora uključivati čitav život i pretočiti se u djela ljubavi. Ono što nas čini vjerovjesnicima jest ljubav koju je Krist ulio u naša srca; naša ljubav, stoga, mora sve više biti nalik njegovoj. Poput dobrog Samarijanca i mi moramo biti uvijek pozorni na one koje susrećemo, znati slušati, shvatiti, pomoći, da bismo one koji traže istinu i smisao života doveli u Božju kuću koja je Crkva, gdje nada i spasenje prebivaju (usp. Lk 10,29-37). Dragi prijatelji, ne zaboravite nikada da je prvi čin ljubavi što ga možete učiniti bližnjemu to da podijelite s njim izvor svoje nade: onaj koji ne daje Boga, daje premalo! Isus svojim učenicima zapovijeda: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih uime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio” (Mt 28, 19-20). Sredstva koja nam stoje na raspolaganju da “druge učinimo učenicima” u prvom redu su krštenje i kateheza. To znači da osobe kojima naviještamo evanđelje moramo dovesti do susreta s Kristom živim, osobito u njegovoj riječi i sakramentima. Tako će moći povjerovati u njega, upoznati Boga i živjeti njegovu milost. Volio bih da se svatko zapita: jesam li ikada imao hrabrosti predložiti mladima koji još uvijek nisu primili sakrament krštenje da to učine? Jesam li ikoga pozvao da krene putom otkrivanja kršćanske vjere? Dragi prijatelji, ne bojte se predložiti svojim vršnjacima susret s Kristom. Zazivajte Duha Svetoga: on će vam pokazati kako ćete Krista sve potpunije upoznati i ljubiti i kako da budete domišljati i kreativni u prenošenju evanđelja. 6. Postojani u vjeri Kada naiđete na teškoće u misiji evangelizacije, možda ćete ponekad biti u napasti da poput proroka Jeremije kažete: “A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam’”. Ali i vama Bog odvraća: “Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti” (Jr 1, 6-7). Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u naviještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: “To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas” (2 Kor 4, 7). Zbog toga vas pozivam da vam u tome temelj budu molitva i sakramenti. Autentična se evangelizacija rađa uvijek iz molitve i na nju se oslanja: moramo prvo razgovarati s Bogom da bismo mogli govoriti o Bogu. U svojoj molitvi povjeravamo Gos- 116 podinu osobe kojima smo pozvani, moleći ga da dotakne njihovo srce; molimo Duha Svetoga da nas učini svojim oruđima za njihovo spasenje; molimo Krista da nam nadahne riječi koje ćemo reći i učini nas znakovima svoje ljubavi. I, općenitije, molimo za misiju čitave Crkve, prema izričitom Isusovu zahtjevu: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9,38). Pronađite u euharistiji izvor svoga vjerskog života i svojeg kršćanskog svjedočenja, redovito sudjelujući na misi nedjeljom i kad god možete kroz tjedan. Često pristupajte sakramentu pomirenja: to je dragocjeni susret s Božjim milosrđem u kojem nas on prihvaća, oprašta nam i obnavlja naša srca u ljubavi. Potrudite se da primite sakrament potvrde ako već to niste učinili te se pomno i predano pripravite za njegovo primanje. Potvrda je, kao i euharistija, sakrament misije, jer nam daje snagu i ljubav Duha Svetoga da bismo svoju vjeru neustrašivo ispovijedali. Potičem vas nadalje da prakticirate euharistijsko klanjanje. Vrijeme provedeno u slušanju i dijalogu s Isusom prisutnim u sakramentu postaje polazište novog misijskog oduševljenja. Ako budete slijedili taj put, sam Krist će vam dati sposobnost da budete potpuno vjerni njegovoj riječi i da ga vjerno i odvažno svjedočite. Ponekad ćete biti pozvani dokazati svoju ustrajnost, osobito kada u naviještanju Božje riječi naiđete na odbacivanja i protivštine. U nekim dijelovima svijeta neki od vas trpe zato što, zbog pomanjkanja vjerske slobode, ne mogu javno svjedočiti vjeru u Krista. Ima i onih koji su životom platili svoju pripadnost Crkvi. Potičem vas da ostanete čvrsti u vjeri, sigurni da je Krist uz vas u svakoj kušnji. On vam ponavlja: “Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5, 11-12). 7. U jedinstvu s čitavom Crkvom Dragi mladi, da biste ostali postojani u ispovijedanju kršćanske vjere ondje gdje ste pozvani, vi trebate Crkvu. Nitko ne može sam svjedočiti evanđelje. Isus je poslao svoje učenike u misiju zajedno. Obratio im se u množini kada je rekao: “učinite učenicima”. Svoje svjedočanstvo, dakle, dajemo kao članovi kršćanske zajednice i zajedništvo življeno u Crkvi našu misiju čini plodonosnom: po jedinstvu i ljubavi koju imamo jedni prema drugima drugi će nas prepoznati kao Kristove učenike (usp. Iv 13, 35). Zahvalan sam Gospodinu za dragocjeno djelo evangelizacije koje provode naše kršćanske zajednice, naše župe, naši crkveni pokreti. Plodovi te evangelizacije pripadaju čitavoj Crkvi: “Jedan sije, drugi žanje”, govorio je Isus (Iv 4, 37). MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Ne mogu ovdje ne zahvaliti Bogu za veliki dar misionara, koji se potpuno posvećuju naviještanju evanđelju sve do nakraj svijeta. Zahvaljujem isto tako Gospodinu za svećenike i posvećene osobe, koji se potpuno razdaju da drugima navijeste Isusa Krista i da ga oni uzljube. Želim ovdje potaknuti mlade koje je Bog pozvao da se oduševljeno posvete tim zvanjima: “Blaženije je davati nego primati” (Dj 20, 35). Onima koji ostavljaju sve da ga slijede, Isus obećava stostruko i vječni život! (usp. Mt 19, 29). Zahvaljujem također za sve vjernike laike koji se svim silama trude živjeti svoju svakodnevicu kao misiju gdjegod se nalazili, u obitelji ili na poslu, tako da se Krista ljubi i služi mu se i da Božje kraljevstvo sve više raste. Tu mislim osobito na one koji djeluju na polju odgoja, zdravstva, poduzetništva, politike i ekonomije i u mnogim drugim područjima apostolata laika. Krist treba vašu zauzetost i vaše svjedočenje. Neka vas ništa – ni teškoće, ni nerazumijevanja – ne odvrati od toga da donosite Kristovo evanđelje u mjesta u kojima se nalazite: svaki je od vas dragocjen u velikom mozaiku evangelizacije! 8. “Evo me, Gospodine!” U zaključku, draga mladeži, želim vas pozvati da osluškujete duboko u svom srcu Isusov poziv da naviještate njegovo evanđelje. Kao što pokazuje veliki kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru, njegovo je srce otvoreno ljubavi prema svima, bez razlike, a njegove su ruke širom raširene da zagrle sve. Budite vi Isusovo srce i ruke! Idite i svjedočite njegovu ljubav, budite novi misionari nošeni ljubavlju i otvorenošću prema svima! Slijedite primjer velikih misionara Crkve, poput svetog Franje Ksaverskog i drugih! MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Na završetku Svjetskog dana mladih u Madridu blagoslovio sam nekolicinu mladih s raznih kontinenata koji su polazili u misije. Oni su predstavljali brojne mlade koji su, ponavljajući riječi proroka Izaije, rekli Gospodinu: “Evo me, mene pošalji!” (Iz 6, 8). Crkva ima povjerenja u vas i duboko vam je zahvalna za radost i snagu koju nosite. Velikodušno koristite svoje talente u službi naviještanja evanđelja! Znamo da se Duh Sveti daje onima koji se ponizna srca učine raspoloživima za taj navještaj. I ne bojte se: Isus, Spasitelj svijeta, je s nama u sve dane, sve do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20)! Taj poziv, koji upućujem mladima iz čitavog svijeta, ima posebnu važnost za vas, dragi mladi iz Južne Amerike! Naime, na Petoj općoj konferenciji latinskoameričkog episkopata, održanoj u Aparecidi 2007., biskupi su pokrenuli “kontinentalnu misiju”. Mladi, koji na tome kontinentu čine većinu stanovništva, predstavljaju važnu i dragocjenu snagu za Crkvu i društvo. Vi dakle prednjačite u toj misiji! Sada kada se Svjetski dan mladih vraća u Latinsku Ameriku, pozivam sve mlade toga kontinenta da prenose svojim vršnjacima iz čitavog svijeta oduševljenje svoje vjere! Neka Djevica Marija, Zvijezda nove evangelizacije, koju se zaziva također kao Gospu od Aparecide i Gospu Guadalupsku, prati svakog od vas u vašoj misiji svjedočenja Božje ljubavi. Svima vama, s osobitom ljubavlju, podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Iz Vatikana 18. listopada 2012. Papa Benedikt XVI. 117 PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 50. SVJETSKI DAN MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA Draga braćo i sestre! Na 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, koji će se slaviti 21. travnja 2013., na četvrtu vazmenu nedjelju, želim vas pozvati da razmišljate na temu: “Zvanja su znak nade utemeljene na vjeri”, koja se dobro uklapa u kontekst Godine vjere i proslave 50. obljetnice otvorenja Drugoga vatikanskog koncila. Sluga Božji Pavao VI. tijekom Koncila ustanovio je taj Dan složne molitve Bogu Ocu da nastavi slati radnike za svoju Crkvu (usp. Mt 9, 38). “Imati dovoljan broja svećenika”, istaknuo je tada Papa, “problem je koji ima izravan utjecaj na sve vjernike: ne samo zato što o tome ovisi vjerska budućnost kršćanskoga društva, već također zato što je taj problem precizan i nezaobilazan pokazatelj vitalnosti vjere i ljubavi pojedinih župnih i dijecezanskih zajednica te dokaz ćudorednog zdravlja kršćanskih obitelji. Ondje gdje su zvanja za crkveni i redovnički stalež brojna, tamo se velikodušno živi po evanđelju” (Pavao VI., Radioporuka od 11. travnja 1964.). U ovim desetljećima, razne crkvene zajednice diljem svijeta su se svake godine okupljale na četvrtu vazmenu nedjelju da zajedno mole od Boga dar svetih zvanja i ponovno predlože svima da razmišljaju o urgentnosti odgovora na Božji poziv. Taj značajni događaj je potaknuo, naime, snažnu zauzetost da se sve više u središte duhovnosti, pastoralnog djelovanja i molitve vjernika stavi važnost poziva na svećeništvo i posvećeni život. Nada je očekivanje nečega pozitivnog za budućnost, ali ona istodobno mora biti oslonac našoj sadašnjosti, koja je nerijetko označena nezadovoljstvima i neuspjesima. Ali na čemu se temelji naša nada? Promatrajući povijest izraelskog naroda, opisanu u Starome zavjetu, vidimo kako na vidjelo izbija, posebno u teškim trenucima kao što je izgnanstvo, jedan stalni element, na koji osobito podsjećaju proroci: to je sjećanje na obećanja koja je Bog dao patrijarsima, spomen koji od nas traži da nasljedujemo uzorno držanje Abrahama, koji, podsjeća apostol Pavao, “u nadi protiv svake nade povjerova… da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo” (Rim 4, 18). Utješna i 118 jasna istina koja izbija na vidjelo iz čitave povijesti spasenja je dakle Božja vjernost savezu, na koju se obavezao i koju je obnovio svaki put kada bi čovjek taj savez prekršio svojom nevjernošću, grijehom, još tamo od vremena potopa (usp. Post 8, 21-22) pa do izlaska i putovanja u pustinji (usp. Pnz 9, 7). Zbog iste te vjernosti Bog je zapečatio novi i vječni savez sa čovjekom, po krvi njegova Sina, koji je umro i uskrsnuo za naše spasenje. U svakom trenutku, a napose u najtežima, Gospodinova je vjernost, ta istinska pokretačka snaga povijesti spasenja, činila da srca muškaraca i žena zadršću i potvrđivala ih u nadi da će jednoga dana prispjeti “Obećanoj zemlji”. Tu se krije sigurni temelj svake nade: Bog nas nikada ne napušta i vjeran je danoj riječi. Zbog toga razloga, u svakoj situaciji, bila ona pozitivna ili negativna, možemo gajiti čvrstu nadu i moliti zajedno s psalmistom: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja” (Ps 62, 6). Imati nadu, dakle, isto je što i uzdati se u vjernoga Boga, koji drži obećanja saveza. Vjera i nada su zato usko povezane. “’Nada’ je, zaista, središnja riječ biblijske vjere – tako da se čini kako se u određenim ulomcima riječi ‘vjera’ i ‘nada’ slobodno mogu jedna drugom zamijeniti. Tako Poslanica Hebrejima izraz ‘punina vjere’ (10,22) usko povezuje s izrazom ‘nepokolebljiva vjera nade’ (10,23). Jednako tako, kada Prva Petrova poslanica potiče kršćane da budu uvijek spremni dati logos – smisao i razlog – nade koja je u njima (usp. 3,15), ‘nada’ je istoznačnica ‘vjere’” (Enc. Spe salvi, 2). Draga braćo i sestre, u čemu se točno sastoji Božja vjernost uz koju prianjamo nepokolebljivom nadom? To je njegova ljubav! On, Otac, izlijeva, po Duhu Svetom, u dubinu našega bića svoju ljubav (usp. Rim 5, 5). I upravo ta ljubav, koja se u punini očitovala u Isusu Kristu, zahvaća u naš život, traži odgovor o tome što svaki pojedinac želi učiniti od svoga vlastitog života i koliko je spreman uložiti i dati da ga ostvari u punini. Božja ljubav ponekad slijedi putove koje nitko ne bi mogao ni zamisliti, ali uvijek dopre do onih koji hoće da ih nađe. Nada se, dakle, nadahnjuje ovom sigurnošću: “I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj” (1 Iv 4, 16). I ta zahtjevna, duboka ljubav, koja MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. prodire duboko ispod površine, ulijeva nam hrabrost, daje nam nadu na našem životnom putu i u našoj budućnosti i pomaže nam uzdati se u sebe, u povijest i u druge ljude. Želim se obratiti posebno vama, mladi, i ponoviti vam: “Što bi bio naš život bez te ljubavi? Bog se brine za čovjeka od stvaranja sve do kraja vremena, kada će dovršiti svoj naum spasenja. U Uskrslom Gospodinu imamo sigurnost naše nade” (Obraćanje mladima biskupije San MarinoMontefeltro, 19. lipnja 2011.). Baš kao što je to činio tijekom svoga zemaljskog života, Uskrsli Isus i danas prolazi putovima našega života i vidi nas zaokupljene našim poslovima, sa svim našim željama i potrebama. Upravo usred naše svakodnevice nastavlja nam upravljati svoju riječ; poziva nas da živimo svoj život s njim, jer jedino on može utažiti našu žeđ za nadom. On sada živi u zajednici učenika koja je Crkva i danas poziva ljude da ga slijede. Taj poziv može doći u bilo kojem trenutku. I danas Isus ponavlja: “dođi i idi za mnom” (Mk 10, 21). Prihvatiti taj poziv za pojedinca znači da ne smije više sam birati vlastiti put. Slijediti njega znači sjediniti svoju volju s Isusovom, dati mu doista prednost, staviti ga na prvo mjesto u svim područjima našega života: u obitelji i radu, u našim osobnim interesima, u nama samima. To znači predati svoj život njemu, živjeti s njim u dubokoj prisnosti, ući po njemu u zajedništvo s Ocem u Duhom Svetim i, samim tim, s braćom i sestrama. A to zajedništvo života sa Isusom povlašteno je “mjesto” gdje možemo iskusiti nadu i gdje će život biti slobodan i pun! Svećenička i redovnička zvanja rađaju se iz iskustva osobnog susreta s Kristom, iz iskrenog i povjerljivog dijaloga s njim, da bismo ušli u njegovu volju. Nužno je, zato, rasti u iskustvu vjere, shvaćenom kao duboki odnos s Isusom, kao pozorno osluškivanje njegova glasa u svojoj nutrini, koji odjekuje u nama. Taj proces, koji nas osposobljava pozitivno odgovoriti na Božji poziv, moguć je u kršćanskim zajednicama u kojima vlada snažno ozračje vjere, gdje se daje velikodušno svjedočanstvo prianjanja uz evanđelje, gdje postoji snažan misijski osjećaj koji potiče na potpuno predanje samoga sebe za Božje kraljevstvo, jačano pristupanjem sakramentima, posebno euharistiji, i gorljivim molitvenim životom. Ova potonja – molitva - “mora, s jedne strane, biti vrlo osobna, moj susret s Bogom, s Bogom živim. S druge strane, međutim, ona mora uvijek iznova na- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. laziti svjetlo i nadahnuće u velikim molitvama Crkve i svetaca, u liturgijskoj molitvi, u kojoj nas Gospodin neprestano uči ispravno moliti” (Enc. Spe salvi, 34). Stalna i duboka molitva pomaže vjeri kršćanske zajednice da raste, u uvijek novoj sigurnosti da Bog nikada ne napušta svoj narod i da ga podupire budeći u njemu posebna zvanja - na svećeništvo i posvećeni život - da budu znakovi nade za svijet. Prezbiteri i redovnici su, naime, pozvani darivati se na bezuvjetan način Božjem narodu, služeći s ljubavlju evanđelju i Crkvi, služeći onoj čvrstoj nadi koju samo otvorenost božanskom može dati. Zato oni, svjedočenjem svoje vjere i svojim apostolskim žarom, mogu prenositi, poglavito novim naraštajima, živu želju da velikodušno i spremno odgovore Kristu koji poziva da ga slijede izbliza. Svaki put kada neki od Isusovih učenika prihvati Božji poziv da se posveti svećeničkoj službi ili posvećenom životu, svjedočimo jednom od najzrelijih plodova kršćanske zajednice, koji nam pomaže gledati s posebnim pouzdanjem i nadom u budućnost Crkve i na njezino evangelizacijsko djelovanje. Ono naime iziskuje uvijek nove radnike koji će pronositi evanđelje, slaviti euharistiju, podjeljivati sakrament pomirenja. Neka stoga bude uvijek gorljivih svećenika, koji će znati pratiti mlade kao “suputnici” i pomagati im da, na, katkad, trnovitom i tamnom putu života, prepoznaju Krista, Put, Istinu i Život (usp. Iv 14, 6), i koji će im, s evanđeoskom hrabrošću, predočiti ljepotu služenja Bogu, kršćanskoj zajednici, braći. Neka ne ponestane svećenika koji pokazuju plodnost oduševljenog zauzimanja, koje daje osjećaj ispunjenosti njihovu životu, budući da je utemeljen na vjeri u Onoga koji nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 19). Nadam se, isto tako, da će mladi, pred koje se stavljaju mnoge površne i kratkotrajne ponude, biti kadri gajiti u sebi želju za istinskim vrijednostima, uzvišenim ciljevima, radikalnim opredjeljenjima, služenju drugima po Isusovu primjeru. Dragi mladi, ne bojte se slijediti Isusa i kročiti zahtjevnim i hrabrim putovima ljubavi i velikodušnog zauzimanja! Tako ćete biti sretni što služite, bit ćete svjedoci one radosti koju svijet ne može dati, bit ćete živi plamenovi jedne beskrajne i vječne ljubavi, naučit ćete dati “obrazloženje nade koja je u vama” (1 Pt 3, 15)! Iz Vatikana, 6. listopada 2012. Benedikt XVI. 119 PAPA NAJAVIO ODREKNUĆE OD PAPINSKE SLUŽBE Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. najavio je 11. veljače svoje odreknuće od papinske službe, prenio je Radio Vatikan. Papa je to učinio tijekom konzistorija povodom triju kanonizacija. Izjavu Svetog Oca prenosimo u cijelosti: “Draga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij ne samo zbog triju kanonizacija, već i zato da vam priopćim jednu veoma važnu odluku za život Crkve. Nakon što sam se više put preispitao pred Bogom, došao sam do uvjerenja da mi moje snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način moju papinsku službu. Veoma sam svjestan da se tu službu, zbog njezine duhovne naravi, mora obnašati ne samo djelima i riječima, već ništa manje patnjom i molitvom. No, u današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu. Zbog toga, duboko svjestan težine ovoga čina, u punoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, koju su mi 19. travnja 2005. povjerili kardinali, tako da će od 28. veljače 2013., u 20 sati, stolica Svetog Petra biti upražnjena i morat će se sazvati - od strane onih kojima je to zadaća - konklave za izbor novog pape. Draga braćo, zahvaljujem vam od sveg srca za svu ljubav i rad kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve moje pogreške. Povjerimo, sada, svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape. Što se mene osobno tiče, želim i ubuduće služiti svim srcem, čitavim životom posvećenim molitvi, svetu Crkvu Božju”, rekao je Papa u izjavi kojom se odriče papinske službe. POSLJEDNJA OPĆA AUDIJENCIJA PAPE BENEDIKTA XVI. Vatikan, (IKA) - Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra, rekao je 27. veljače papa Benedikt XVI. u katehezi na posljednjoj općoj audijenciji u svom pontifikatu. Osjećam u svome srcu da moram prije svega zahvaliti Bogu, koji vodi i daje rasti Crkvi, koji sije svoju Riječ i tako jača vjeru u svom narodu, rekao je Papa na početku a zatim se osvrnuo na svoju petrovsku službu: Gospodin me doista vodio, bio mi je blizu, mogao sam svakodnevno zamijetiti njegovu prisutnost. Bila je to dionica povijesnog puta Crkve koja je imala trenutke radosti i svjetla, ali i teške trenutke; osjećao sam se poput svetog Petra i apostola na lađi na Galilejskom jezeru: Gospodin nam je dao mnogo sunčanih dana i laganog povjetarca, dana u kojima je ulov bio obilan; bilo je međutim i trenutaka u kojima se more uzburkalo i zapuhao protivan vjetar, kao u čitavoj povijesti Crkve, i činilo se da Gospodin spava. Ali uvijek sam znao da je u toj lađi Gospodin i uvijek sam znao da lađa Crkve nije moja, nije naša, već je njegova i on neće dopustiti da potone; on je taj koji je vodi, ne- 120 sumnjivo također uz pomoć ljudi koje je izabrao, jer je tako htio. To je bila i jest jedna sigurnost, koju ništa ne može potamniti. I zbog toga je danas moje srce puno zahvalnosti Bogu jer nikada nije uskratio čitavoj Crkvi i meni samom svoju utjehu, svoje svjetlo, svoju ljubav, kazao je Papa. Zatim se biranim riječima zahvalio svima: kardinalima, svojim najbližim suradnicima, posebno spomenuvši državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea, Državnom tajništvu i Rimskoj kuriji, Rimskoj biskupiji, biskupima i svećenicima i svim vjernicima te Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici. Zatim je Papa spomenuo kako posljednjih tjedana osim pisama brojnih državnika i vjerskih vođa, predstavnika svijeta kulture i drugih, prima i veliki broj pisama od običnih ljudi. Te mi osobe ne pišu kako se piše primjerice nekom knezu ili velikanu kojeg se ne poznaje. Pišu mi kao braća i sestre ili kao kćeri i sinovi, s osjećajima velike bliskosti. Tu se može rukom dotaknuti što je Crkva – ne neka organizacija, ne neka udruga s vjerskim ili humanitarnim ciljevima, već živo tijelo, zajednica braće i sestara u MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Tijelu Isusa Krista, koja nas sve ujedinjuje. Doživljavati Crkvu na taj način i moći malne rukom dotaći snagu njezine istine i njezine ljubavi ispunja čovjeka radošću, u vremenu u kojem mnogi govore o njezinu iščezavanju. Posljednjih sam mjeseci, nastavio je Papa kojeg su u katehezi vjernici više put prekidali burnim pljeskom i poklicima oduševljenja, osjetio da su mi snage oslabile, i tražio sam ustrajno od Boga, u molitvi, da me prosvijetli svojim svjetlom da donesem najpravedniju odluku ne za moje dobro, već za dobro Crkve. Učinio sam taj korak u punoj svijesti o njegovoj ozbiljnosti kao i novosti, ali s dubokim mirom u duši. Ljubiti Crkvu znači također imati hrabrosti donijeti teške, bolne odluke, imajući uvijek pred očima dobro Crkve a ne nas samih. Preuzimajući papinsku službu znao sam da me time Gospodin zauvijek obvezao. Ovim mojim činom, pojasnio je Papa, to se ne opoziva. Ne vraćam se u privatni život, u život putovanja, susreta, primanja, predavanja i drugo. Ne ostavljam križa, već ostajem na novi način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra, istaknuo je Papa. Zahvaljujem svima i svakom također za poštivanje i razumijevanje kojim ste prihvatili tu tako važnu odluku. Nastavit ću pratiti Crkvu na njezinom putu molitvom i razmatranjem, onom predanošću Gospodinu i njegovoj Zaručnici koju sam nastojao živjeti sve do sada svakoga dana i koju želim uvijek živjeti. Molim vas da me se sjetite pred Gospodinom i prije svega da molite za kardinale, koji su pozvani na tako važnu zadaću, i za novog nasljednika apostola Petra: neka Gospodin prati svjetlom i snagom svoga Duha, poručio je na kraju Papa više od 150 tisuća hodočasnika iz svih dijelova svijeta okupljenih na Trgu Svetog Petra. IZJAVA PAPE BENEDIKTA XVI. O ODREKNUĆU OD SLUŽBE RIMSKOGA BISKUPA »Predraga braćo, sazvao sam vas na ovaj konzistorij, ne samo zbog triju kanonizacija nego i zato da bih vam priopćio odluku koja je od velike važnosti za život Crkve. Nakon što sam više puta preispitivao svoju savjest pred Bogom, došao sam do sigurnosti da moje sile, zbog poodmakle dobi, više nisu prikladne za primjereno izvršavanje Petrove službe. Svjestan sam da ta služba, zbog svoje duhovne naravi, mora biti izvršavana ne samo djelima i riječima nego ništa manje patnjom i molitvom. Ipak, u današnjem svijetu, koji je podvrgnut brzim promjenama i uzburkan pitanjima koja su veoma važna za život vjere, da bi se upravljalo Petrovom lađom i naviještalo evanđelje, potrebna je i snaga kako tijela tako i duha, snaga koja se posljednjim mjeseci u meni umanjila, tako da moram priznati svoju neprikladnost da dobro obavljam službu koja mi je povjerena. Stoga, dobro svjestan težine toga čina, s punom slobodom izjavljujem da se odričem službe rimskoga biskupa, nasljednika sv. Petra, koja mi je povjerena po rukama kardinala 19. travnja 2005. godine, na način da će od dana 28. veljače, u 20,00 sati, Rimska Stolica, Stolica sv. Petra, biti prazna te će oni koji su za to nadležni morati sazvati konklavu radi izbora novog prvosvećenika. Predraga braćo, zahvaljujem vam iskrena srca za svu ljubav i rad s kojima ste sa mnom nosili teret moje službe, i tražim oprost za sve moje nedostatke. Sada povjeravamo svetu Crkvu brizi njezina Vrhovnoga Pastira, našega Gospodina Isusa Krista, te zazivamo njegovu svetu Majku Mariju da svojim dobrim majčinstvom okrijepi oce kardinale u izboru novoga prvosvećenika. Što se mene tiče, i ubuduće ću od svega srca nastojati služiti svetoj Crkvi Božjoj, životom posvećenim molitvi. U Vatikanu, 10. veljače 2013. godine.« MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 121 PAPIN OPROŠTAJ OD KARDINALSKOG ZBORA: OBRAĆANJE SVETOG OCA Vatikan, (IKA) – “S velikom vas radošću dočekujem i upućujem svakom od vas najsrdačniji pozdrav”, rekao je papa Benedikt XVI. kardinalima okupljenim 28. veljače u Klementovoj dvorani Apostolske palače tijekom oproštaja od kardinala prisutnih u Rimu. Zahvalio je kardinalu Angelu Sodanu na njegovu pozdravnom govoru: “I meni je predstavljalo radost kročiti s vama u ovim godinama u svjetlu prisutnosti Gospodina Uskrsloga”. “Vaša blizina i vaš savjet bili su mi od velike pomoći u mojoj službi”, rekao je Papa, ponavljajući riječi koje je izgovorio tijekom jučerašnje audijencije i podsjećajući kako je u tih osam godina pontifikata bilo “prelijepih trenutaka sjajnoga svjetla”, ali i “oblaka” koji su se “skupljali na nebu”. “Nastojali smo živjeti u Kristu, davali smo nadu koja dolazi od Gospodina Uskrslog”, nastavio je Sveti Otac. Obraćajući se svojim najbližim suradnicima, dodao je: “Zajedno možemo zahvaliti Gospodinu”. Papa je zatim usporedio Kardinalski zbor s “orkestrom, gdje se različitosti stapaju u složnu i višu harmoniju”. Kardinalima je posljednjeg dana svoga pontifikata Papa povjerio “jednostavnu misao” o Crkvi i njezinoj službi, koju je posudio od Romana Guardinija. Crkva, rekao je Papa citirajući švicarskog teologa, nije neka institucija ili neka građevina koju su izmislili ljudi, već je živa stvarnost, koja se s vremenom mijenja ali njezina narav ostaje uvijek ista. “To smo jučer iskusili na Trgu”, rekao je Papa: “Crkva je Božji narod, ona je u svijetu ali nije od svijeta: vidjeli smo to jučer. Crkva opstaje u dušama. Crkva je živa i raste” i odražava se “u dušama”, koje “daju Bogu vlastito tijelo i vlastitu sposobnost da rađaju Krista”. Novom Papi “već sada obećavam svoje bezuvjetno poštovanje i poslušnost”, tim je riječima Benedikta XVI., koje su kardinali popratili dugim pljeskom, zaključen Papin susret s kardinalima. Nakon toga svi su kardinali prilazili jedan po jedan pozdraviti se s Papom, a sa svakim od njih Papa se zadržao u kraćem razgovoru. NOVI, 266. PAPA, ISUSOVAC JE, ARGENTINAC, JORGE MARIO BERGOGLIO, SEDAMDESETŠESTOGODIŠNJI DOSADAŠNJI NADBISKUP BUENOS AIRESA Vatikan, (IKA) - Novi, 266. papa, isusovac je, Argentinac, Jorge Mario Bergoglio, sedamdesetše- 122 stogodišnji dosadašnji nadbiskup Buenos Airesa. Novi papa izabrao je ime Franjo. To je prvi puta u po- vijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike. Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filo- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. zofskom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju “Immacolata” u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju “Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija “San Jose” u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina. Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel. U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij “Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi. Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak “kardinal siromašnih”. Govori španjolski, talijanski, a služi se i njemačkim jezikom. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Sha- kespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Napisao je knjige: “Meditationes para religiosos” (Razmatranja za redovnike) 1982., “Reflexiones sobre la vida apostolica” (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i “Reflexiones de esperanza” (Razmišljanja o nadi) 1992. Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života. PISMO GENERALNOG MINISTRA REDA MANJE BRAĆE PAPI FRANJI Generalni ministar zahvalio papi što je izabrao ime tako “znakovito za svijet, za Crkvu i, naravno, za sve franjevce”, te je, slično kao i sveti Franjo u svome Potvrđenom pravilu, obećao “poslušnost i poštovanje gospodinu papi” Franji Rim, (IKA) - Generalni ministar Reda Manje braće fra Jose R. Carballo, uputio je 13. ožujka 2013. novoizabranom papi Franji pismo u kojem je između ostaloga istaknuo: “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! To je radosni kliktaj onih koji su u molitvi iščekivali da Gospodin daruje svojoj Crkvi novoga pastira. Za našega papu Franju: ‘Hvaljen budi, Gospodine moj!’ To je molitva koju svi mi, sinovi svetoga Franje, raspršeni po cijelome svijetu radosno podižemo nakon što smo primili vijest o Vašem izboru za rimskoga biskupa i nasljednika Petrova.” U nastavku je fra Jose napisao: “Premda još nismo znali koga je Gospodin bio izabrao, već smo Vas ljubili. Još nismo znali Vaše ime, a već smo za Vas molili. A kad smo čuli Vaše ime, koji smo Vas osobno poznavali, uvelike smo se uzradovali. Naša je radost umnožena kad smo saznali da je ime koje ste si kao papa izabrali ‘Franjo’.” U svome je pismu, Generalni ministar zahvalio papi što je izabrao ime tako “znakovito za svijet, za Crkvu i, naravno, za sve franjevce”, te je, slično kao i sveti Franjo u svome Potvrđenom pravilu, obećao “poslušnost i poštovanje gospodinu papi” Franji, zatraživši apostolski blagoslov za sebe samoga, za braću franjevce i za sve sestre klarise i franjevke koncepcioniste. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 123 MARIJANSKI DANI U GODINI VJERE Marijanski dan održat će se 12. i 13. listopada u Vatikanu Vatikan (IKA) - Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije objavilo je program jednoga od većih događanja u Godini vjere - Marijanskog dana, “Blažena ti što povjerova”, koji će se održati u Vatikanu 12. i 13. listopada 2013. Skupina za pripravu ovoga događaja, u kojoj kao teolog sudjeluje i dr. fra Miljenko Šteko, dala je opširne upute, izvijestio je Hrvatski program Radio Vatikana. Sudjelovanje na Marijanskome danu prijavljuje se izravno u Tajništvu Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije. Obrazac prijave može se naći na službenoj mrežnoj stranici Vijeća: http://www.annusfidei.va/, a popunjen treba poslati do 31. kolovoza 2013., na elektroničku poštu: [email protected] ili na broj faxa: 0039 06 69869521. Vijeće je pripremilo tri različita obrasca prijave, koje su besplatne: A. marijanske skupine; B. pojedinačni vjernici i C. biskupi. Marijanski dan održava se na obljetnicu posljednjeg ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi, a za ovu prigodu u Vatikanu će se nalaziti i izvorni kip Fatimske Gospe iz Fatime. Misu će predslaviti Sveti Otac u nedjelju 13. listopada u 10.30. Na Marijanski dan pozvane su sve skupine s marijanskom duhovnošću, obitelji i pojedini vjernici koji na osobit način časte Blaženu Djevicu Mariju. OBJAVLJENA PRVA ENCIKLIKA PAPE FRANJE LUMEN FIDEI (SVJETLOST VJERE) Svrha je dokumenta vratiti vjeri obilježje svjetla, koje joj je vlastito i koje je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život Lumen fidei (Svjetlost vjere) naslov je prve enciklike pape Franje, koja je objavljena u petak, 5. srpnja. Encikliku, upućenu biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima, a podijeljenu na četiri poglavlja, već je - kako je objasnio papa Franjo - Benedikt XVI. gotovo dovršio. Prvomu je nacrtu dokumenta sadašnji papa dodao neke svoje prinose. Svrha je dokumenta vratiti vjeri obilježje svjetla, koje joj je vlastito i koje je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život. Tko vjeruje, vjeruje. Tko vjeruje nije nikada sam, jer vjera je dobro za sve ljude, ona je opće dobro 124 koje pomaže razlikovati dobro od zla te izgrađivati naša društva dajući nadu. To je srž enciklike Lumen fidei – srž vjere koja ne odvaja čovjeka od stvarnosti, nego mu pomaže shvatiti njezino najdublje značenje. „U doba poput ovoga suvremenoga“ – piše papa – „u kojemu se vjerovanje protivi traženju, a vjeru se vidi kao varku, kao skok u prazno koji čovjeku priječi slobodu, važno je pouzdati se i povjeriti se, ponizno i hrabro, milosrdnoj Božjoj ljubavi koja ispravlja izopačenosti naše povijesti. Pouzdani je svjedok vjere Isus, po kojemu Bog uistinu djeluje u povijesti. Tko vjeruje u Isusa, ne znači da samo gleda u Njega, nego i s njegova stajališta. I kao što se u svakodnevnom životu povjeravamo arhitektu, ljekarniku ili odvjetniku, koji stvari poznaju bolje od nas, tako se za vjeru povjeravamo Isusu, stručnjaku za Božje stvari, Njemu koji nam Boga tumači. Vjera nije privatna stvar“ – ističe papa – „jer se ispovijeda unutar Crkve, kao konkretno zajedništvo vjernika. Na taj način život vjernika postaje crkveni život“. Sveti Otac potom ističe usku vezu između vjere, istine i ljubavi. „Vjera bez istine ne spašava“ – napominje papa. „Ostaje samo lijepa bajka, posebice danas kada se živi u krizi istine i to zbog kulture MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. koja vjeruje samo tehnologiji ili istinama pojedinca i u korist pojedinca, a ne općega dobra“. „Veliki je zaborav suvremenoga svijeta“ – primjećuje Sveti Otac – „odbijanje velike istine, zaboravljanje pitanja o Bogu, jer se strahuje od fanatizma, i daje se prednost relativizmu. Naprotiv, vjera nije nepopustljiva, vjernik nije obijestan jer se istina koja proizlazi iz Božje ljubavi, ne nameće nasiljem i ne pritišće pojedinca. Zbog toga je moguć dijalog između vjere i razuma“ – napomenuo je papa. „To je moguće prije svega stoga što vjera pobuđuje kritički osjećaj i širi obzore razuma; drugo, zbog toga što je Bog sjajan i mogu ga pronaći i nevjernici koji ga potraže iskrenoga srca. Tko krene putom činjenja dobra, već se približava Bogu“ – istaknuo je Sveti Otac. Druga bitna točka ove enciklike je evangelizacija. „Tko se otvorio Božjoj ljubavi“ – kaže papa – „ne može zadržati taj dar samo za sebe. Kao što se jedan plamen pali drugim, tako Isusovo svjetlo sjaji na licima kršćana i prenosi se, po svjedocima vjere, s jednoga naraštaja na drugi. Snažna je stoga veza između vjere i sjećanja, jer Božja ljubav drži sjedinjenima sva vremenâ i čini nas Isusovim su- vremenicima. Postoji, međutim, posebno sredstvo kojim se vjera može prenositi, a to su sakramenti. Prije svega krštenje, koje nas podsjeća da se vjera ima primiti u crkvenom zajedništvu, jer nitko ne krsti sam sebe, te ističe suradnju Crkve i obitelji u prijenosu vjere. Potom Euharistija, dragocjena hrana za vjeru koja nas uči vidjeti dubinu stvarnosti; pa ispovijest vjere u Vjerovanju i molitva Oče naš, koje uključuju vjernika u istine koje ispovijeda i daju mu da gleda Kristovim očima. I na kraju, Deset zapovijedi Božjih, koje nisu zbirka negativnih propisa, nego konkretne upute za početak dijaloga s Bogom. Vjera je jedna“ – ističe papa – „a jedinstvo vjere je jedinstvo Crkve“. U posljednjem poglavlju enciklika Lumen fidei tumači vezu između vjerovanja i izgradnje općega dobra. „Vjera, koja se rađa iz Božje ljubavi, veze među ljudima čini čvrstima i stavlja se u službu pravednosti, prava i mira. Ona ne udaljuje od svijeta“ – piše Papa – „štoviše; ako ju uklonimo iz svojih gradova, gubimo pouzdanje među sobom i ostajemo sjedinjeni jedino iz straha ili interesa. Brojne su, međutim, sredine prosvijetljene vjerom: obitelj utemeljena na braku, shvaćenom kao trajna zajednica između muškarca i žene; ili pak svijet mladih koji žele ‘veliki život’, i kojima susret s Kristom daje čvrstu nadu koja ne razočarava. Vjera nije sklonište za ljude bez hrabrosti“ – napominje papa – „nego proširenje života“. „Vjera prosvjetljava i prirodu, pomaže nam poštovati ju, pronaći uzore razvoja koji se ne temelje samo na koristi ili zaradi, nego koji se odnose prema svemu stvorenome kao daru. I trpljenje i smrt dobivaju smisao od pouzdanja u Boga“ – piše papa. „Čovjeku koji trpi Gospodin ne daje prosudbu koja sve objašnjava, nego mu daje svoju nazočnost koja ga prati. U tom je smislu vjera spojena s nadom“. Tu papa upućuje apel: „Ne dopustimo da nam ukradu nadu, ne dopustimo da ju rješenja i neposredni prijedlozi koji nam priječe put učine uzaludnom“. Enciklika završava molitvom Mariji, „savršenoj slici“ vjere, da nas pouči gledati Isusovim očima. (kta/ rvsi) PAPA FRANJO DOPUTOVAO U BRAZIL Rio de Janeiro, 23. srpanj 2013. - „Nemam ni srebra ni zlata, ali donosim ono najdragocjenije što mi je dano: Isusa Krista!“, rekao je papa na svečanosti dobrodošlice u palači Guanabara. Papa Franjo doputovao je 22. srpnja navečer u Brazil, na svoje prvo međunarodno apostolsko putovanje, u prigodi 28. svjetskog dana mladih. Papu je u međunarodnoj zračnoj luci Rio de Janeira “Galeao/Antonio Carlos Jobim” dočekala brazilska predsjednica Dilma Rousseff. Iz zračne luke papa se uz iznimno velike mjere osiguranja uputio avenijom de Evaristo da Veiga do palače Guanabara. Prolazak MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Svetog Oca razdragano je mnoštvo oduševljeno pozdravljalo, a u jednom su trenutku u papamobil donijeli dječaka kojeg je papa veselo poljubio. Na oduševljeni doček papa je uzvraćao širokim osmjehom i pozdravljanjem mnoštva. U palači Guanabara susreo se s predsjednicom Dilmom Roussef i najvišim predstavnicima brazilskih vlasti, kao i Diplomatskog zbora. “Brazil i njegovih 50 milijuna mladih dočekuju Vas raširenih ruku”, rekla je predsjednica Brazila na početku svoga govora dobrodošlice papi, potvrdivši prijateljstvo i suradnju sa Svetom Stolicom u zalaganju za mir i pravdu. Predsjednica je rekla da se “bori- 125 mo protiv zajedničkog neprijatelja u svim njegovim oblicima”, koji je ustao protiv “ljudskog dostojanstva”, podsjetivši na osjetljivost Brazila za ono vjersko, zahvaljujući također prisutnosti mnogih vjeroispovijesti na svom tlu. Rousseff je zatim istaknula da globalizacija itekako ima utjecaja na stanje u kojem se mnogi danas nalaze i obrani dostojanstva ljudi, spomenuvši u tome kontekstu one koji trpe, koji su bez posla, rašireno nasilje i borbu protiv siromaštva u Brazilu. „Prije svega tu borbu vodimo zajedno s Katoličkom crkvom koja nastoji učiniti sve što je u njezinoj moći da pomogne siromašnima, beskućnicima i zatvorenicima. Vjera nam danas pomaže rasti“, istaknula je Rousseff, „rekavši kako postoje novi izazovi“, misleći pritom na protuvladine prosvjede koji se u posljednje vrijeme održavaju u Brazilu i pokušaje Vlade da odgovori na njihova očekivanja. “U svojoj silnoj ljubavi i providnosti, Bog je htio da mi prvo međunarodno putovanje moga pontifikata pruži mogućnost da se ponovno vratim u Latinsku Ameriku, konkretno u Brazil, zemlju koja se diči svojim čvrstim vezama s Apostolskom Stolicom i svojim dubokim osjećajima vjere i prijateljstva koje ju je uvijek na jedinstven način vezivalo uz Petrova nasljednika. Zahvaljujem Bogu na tome dobročinstvu”, rekao je papa u svom prvom govoru u Brazilu. „Naučio sam da onaj koji želi pristupiti brazilskom čovjeku mora ući kroz vrata njegova velikog srca; neka mi zato bude dopušteno u ovom trenutku nježno pokucati na ta vrata. Molim za dopuštenje da uđem i provedem ovaj tjedan s vama. Nemam ni srebra ni zlata, ali donosim ono najdragocjenije što mi je dano: Isusa Krista! Dolazim u njegovo ime da osnažim plamen bratske ljubavi koji gori u svakom srcu; i želim da do svih dopre moj pozdrav: Mir Kristov s vama!“, rekao je papa, odgovarajući na dug i srdačan govor brazilske predsjednice. Nakon što je pozdravio najviše predstavnike vlasti papa se posebno obratio brazilskim biskupima “na kojima leži zadaća vođenja Božjeg stada u ovoj velikoj zemlji i njihovim ljubljenim krajevnim Crkvama”. “Ovim svojim posjetom želim nastaviti pastoralno poslanje Rimskog biskupa, a to je utvrđivati braću u vjeri u Krista, hrabriti ih u svjedočenju razloga nade koja svoj izvor ima u Njemu i potaknuti ih da svima pružaju neiscrpna bogatstva njegove ljubavi”. Sveti Otac zatim je podsjetio na glavni razlog svoga posjeta - Svjetski dan mladih. „Došao sam susresti mlade iz čitavog svijeta, koji su privučeni raširenim rukama Krista Otkupitelja. Oni žele naći utočište u njegovu zagrljaju, blizu njegova srca, ponovno slušati njegov jasan i snažan poziv: ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’“, rekao je papa. Mladi su prozor kroz koji budućnost ulazi u svijet. To je prozor i zato je to nešto što pred nas stavlja velike izazove. Naš naraštaj će biti na visini obećanja koje se krije u svakom mladom čovjeku kada bude znao dati mladima prostora. To pak znači: osigurati materijalne i duhovne uvjete za njihov puni razvoj; dati im čvrste temelje na kojima se može graditi život; jamčiti im sigurnost i obrazovanje da postanu ono što mogu postati; prenositi im trajne vrijednosti za koje vrijedi živjeti; zajamčiti im transcendentni obzor za njihovu težnju za istinskom srećom i njihovu kreativnost u dobru; predati im u baštinu svijet koji odgovara mjeri ljudskog života; probuditi u njima najbolje snage da postanu protagonisti svoje sutrašnjice i suodgovorni za sudbinu sviju. Tim stavovima već danas anticipiramo budućnost koja ulazi kroz prozor mladih“, rekao je papa. Na kraju svoga prvog govora u Brazilu papa je rekao: „U ovom trenutku papine se ruke šire da zagrle cio brazilski narod, u njegovu složenom ljudskom, kulturnom i vjerskom bogatstvu. Od Amazonije do pampe, od sušnih krajeva pa sve do Pantanala, od malih mjesta do metropola, neka se nitko ne osjeti isključen iz papine ljubavi. Prekosutra, ako Bog da, želim sve vas preporučiti Gospi od Aparecide, zazivajući majčinsku zaštitu na vaše domove i obitelji. Sve vas sada blagoslivljam. Hvala za dobrodošlicu!“. (kta/ika) ZAVRŠNA MISA SVJETSKOG DANA MLADIH Rio de Janeiro, 28. srpanj 2013. - „Donositi Evanđelje znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje“, poručio je papa u homiliji. Nepregledno mnoštvo mladih, prema službenim procjenama 126 oko tri milijuna, okupilo se na plaži Copacabana Rio de Janeira na završnom misnom slavlju 28. svjetskog dana mladih održanog na temu „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode”. Na misi je sudjelovala i brazilska predsjedni- ca Dilma Rousseff te predsjednici Argentine, Bolivije i Surinama te potpredsjednici Urugvaja i Paname. Isusov poziv: „Pođite učinite učenicima sve narode” bio je u središtu homilije Svetog Oca koji MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. je konstatirao da je „bilo lijepo sudjelovati na Svjetskom danu mladih, živjeti vjeru zajedno s mladima iz svih krajeva svijeta, ali sada” – poručio je papa mladima – „ti moraš ići i prenositi to iskustvo drugima”. „Iskustvo ovog susreta ne smije ostati zatvoreno u vaš život i u malu skupinu župe, pokreta, vaše zajednice. Bilo bi to kao da se oduzme kisik plamenu koji gori. Vjera je plamen koji postaje sve jači što se više dijeli, prenosi, da svi mogu upoznati, ljubiti i ispovijedati Isusa Krista koji je Gospodin života i povijesti“, rekao je papa. „Dijeliti iskustvo vjere, svjedočiti vjeru, naviještati Evanđelje poslanje je koje Gospodin povjerava čitavoj Crkvi i tebi; ta zapovijed, međutim, nije plod želje za vladanjem ili moći, već snage ljubavi, činjenice da je Isus prvi došao među nas i dao nam ne nešto od sebe, već samoga sebe, dao je svoj život da nas spasi i pokaže nam Božju ljubav i milosrđe. Isus se prema nama ne odnosi kao prema robovima, već kao prema slobodnim ljudima, prijateljima, braćom; ne samo da nas šalje, već nas prati, uvijek je uz nas u tom poslanju ljubavi. Ne bojte se, istaknuo je papa, poći i nositi Krista u sve sredine, sve do egzistencijalnih periferija, i onima koji se čine najudaljenijima, najravnodušnijima. Gospodin traži sve, želi da svi osjete toplinu njegova milosrđa i njegove ljubavi“. Papa je zatim dodao da su Crkve u Latinskoj Americi zauzete u kontinentalnoj misiji koju su pokrenuli biskupi. „Brazile, Latinska Ameriko, svijet treba Krista! Ovaj kontinent je primio navještaj, koji je označio njegov put i donio mnogo ploda. Sada je taj navještaj povjeren ta- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. kođer vama da odzvanja novom snagom”, rekao je papa. „Crkva vas treba, poručio je papa mladima, treba polet, kreativnost i radost koji vas karakteriziraju. Veliki apostol Brazila blaženi José de Anchieta pošao je u misiju kada je imao svega devetnaest godina. Znate li koje je najbolje sredstvo za evangeliziranje mladih? Sami mladi. To je put kojim treba ići“, rekao je papa. „Isus“, nastavio je papa, nije rekao: ‘Idi’, već: ‘Idite’. Pozvani smo zajedno. Dragi mladi, osjetite da vas u toj misiji prati čitava Crkva i zajednica svetih“, rekao je papa te dodao: „Kada se zajedno uhvatimo u koštac s izazovima, tada smo snažni, otkrivamo resurse za koje nismo ni znali da ih imamo. Isus nije pozvao apostole da žive izolirani, pozvao ih je da tvore jednu grupu, zajednicu“. Prezbitere je papa pozvao da prate mlade, ali, dodao je, „to je samo jedna etapa hoda. Nastavite ih pratiti velikodušno i radosno, pomažite im da se aktivno uključe u Crkvi; neka se nikada ne osjećaju samima“. Na kraju je papa govorio o služenju. „Evangelizirati znači osobno svjedočiti Božju ljubav, pobijediti naše egoizme, znači služiti tako da se prignemo do nogu svoje braće da ih operemo, kao što je učinio Isus“. Na završetku homilije papa je istaknuo da onaj koji evangelizira biva evangeliziran, onaj koji prenosi radost, radost i prima. „Dragi mladi, po povratku u svoje domove ne bojte se biti velikodušni s Kristom, svjedočiti njegovo Evanđelje. U prvom čitanju Bog šalje proroka Jeremiju, daje mu moć da istrebljuje i ruši, da zatire i ništi, da gradi i sadi (Jr 1, 10). To i za vas vrijedi“, rekao je papa. „Donositi Evanđelje znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas!“, rekao je papa zazvavši na kraju zaštitu „Isusove Majke i Majke naše”. Na kraju mise predsjednik Papinskog vijeća za laike kardinal Stanislaw Rylko uputio je riječi zahvalnosti papi Franji. „Pred vama, Svetosti, su mladi iz najudaljenijih krajeva svijeta. To je prelijepa slika mlade Crkve, Crkve pune nade. Bili su to dani“, rekao je kardinal Rylko osvrćući se na Svjetski dan mladih 2013., „goleme evanđeoske sjetve: oko 300 biskupa je održalo kateheze na 27 različitih jezika; toliki trenuci molitve u šutnji; mnoštvo mladih koji su pristupili sakramentu pomirenja; tolika radost da smo zajedno kao braća da svjedočimo pred svijetom da je lijepo biti kršćanin, da vrijedi slijediti Krista u svom životu. U Vašoj srdačnoj i jednostavnoj riječi mladi nalaze odgovore na brojna pitanja koja muče njihova srca. Papa Franjo potiče mlade da izađu iz samih sebe i pođu prema egzistencijalnim periferijama našega svijeta i donose Evanđelje, počevši od siromašnih, isključenih, marginalizirani“, poručio je kardinal Rylko. Na završetku mise papa je predvodio molitvu Anđeo Gospodnji i nakon molitve najavio da će se idući Svjetski dan mladih održati 2016. u Krakowu u Poljskoj. (kta/ika) 127 PORUKA PAPE FRANJE ZA SVJETSKI MISIJSKI DAN 2013. Naviještanje Evanđelja je trajna zadaća Crkve Draga braćo i sestre, ove godine slavimo Svjetski misijski dan na samom završetku Godine vjere, koja predstavlja važnu prigodu za jačanje našeg prijateljstva s Gospodinom i našega hoda kao Crkve koja hrabro naviješta Evanđelje. U vezi s tim želim predložiti neka razmišljanja. 1. Vjera je dragocjeni dar Boga, koji otvara naša srca da ga možemo upoznati i ljubiti. On želi ući u odnos s nama da nas učini dionicima samog svog života i naš život učini smislenijim, boljim, ljepšim. Bog nas ljubi! Vjera, međutim, treba biti prihvaćena, a to znači da traži naš osobni odgovor, hrabrost da se uzdamo u Boga, da živimo njegovu ljubav i budemo zahvalni za njegovo beskrajno milosrđe. To je, nadalje, dar koji nije pridržan malobrojnima, već se nudi obilno. Svi bi morali uzmoći iskusiti radost da ih Bog ljubi, radost spasenja! I to je dar koji se ne može zadržati samo za sebe, već ga treba dijeliti s drugima. Ako ga želimo zadržati samo za sebe, postat ćemo izolirani, besplodni i bolesni kršćani. Naviještanje Evanđelja je sastavni dio Kristova učeništva i trajna zadaća koja pokreće čitav život Crkve. “Misionarski polet jasan je znak zrelosti crkvene zajednice” (Benedikt XVI, Apost. pobud. Verbum Domini, 95). Svaka je zajednica “zrela” kada ispovijeda vjeru, slavi je s radošću u liturgiji, živi ljubav i neprestano naviješta Božju riječ, izlazi iz vlastitih okvira da Radosnu vijest donese i na “periferije”, prije svega onima koji još uvijek nisu imali priliku upoznati Krista. 128 Snaga naše vjere, na osobnoj i zajedničkoj razini, mjeri se također sposobnošću njezina prenošenja drugima, njezina širenja i življenja u ljubavi, svjedočenja onima s kojima se susrećemo i koji dijele s nama životni put. 2. Godina vjere, pedeset godina od početka Drugog vatikanskog koncila, predstavlja poticaj čitavoj Crkvi na novu svijest o njezinoj prisutnosti u suvremenom svijetu i njezinu poslanju među narodima i nacijama. Misionarstvo nije nešto što bi se ticalo samo zemljopisnih područja, već se ono tiče i narodâ, kulturâ i pojedinih osoba, upravo zato što se “granice” vjere ne protežu samo kroz mjesta i ljudske tradicije, već i kroz srce svakog muškarca i svake žene. Drugi vatikanski koncil je na poseban način istaknuo kako misionarska zadaća, zadaća širenja granica vjere, pripada svakom kršteniku i svim kršćanskim zajednicama: “Budući da Božji narod živi u zajednicama, osobito u biskupijskim i župnima, te se u njima na neki način pokazuje kao vidljiv, to i njima pripada da pred narodima svjedoče za Krista” (Dekr. Ad gentes, 37). Svaka je zajednica zato pozvana i poslana prigrliti poslanje koje je Isus povjerio apostolima da budu “svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje” (Dj 1, 8), ne kao neki sporedni aspekt kršćanskog života, već kao njegov bitni aspekt: svi smo pozvani prolaziti putovima svijeta zajedno s našom braćom i sestrama, ispovijedati i svjedočiti svoju vjeru u Krista i postati navjestitelji njego- va Evanđelja. Pozivam biskupe, prezbitere, prezbiterska i pastoralna vijeća, sve odgovorne osobe i skupine u Crkvi da u pastoralnim i odgojno-obrazovnim planovima i programima dadnu istaknuto mjesto misijskom vidiku, svjesni da vlastito apostolsko zauzimanje nije potpuno ako ne teži za tim da pruža svjedočanstvo za Krista pred svim narodima i nacijama. Misionarstvo nije samo neka programska dimenzija u kršćanskom životu, nego također paradigmatska dimenzija koja se tiče svih aspekata kršćanskog života. 3. Često djelo evangelizacije nailazi na prepreke, i to ne samo izvanjske, već i unutar same crkvene zajednice. Katkad u naviještanju Kristove poruke svima i pomaganju ljudima našeg doba da ga susretnu nedostaje žara, radosti, hrabrosti, nade. Još ima onih koji smatraju da naviještanje istine Evanđelja predstavlja napad na slobodu. Pavao VI. u vezi s tim jasno kaže: «Sigurno da bi pogrešno bilo kada bi nešto naturali savjesti svoje braće. Ali je sasma nešto drugo ako se toj savjesti, u punoj jasnoći i posvemašnjem poštivanju slobode izbora, ponudi evanđeoska istina i spasenje u Isusu Kristu… Daleko od toga da je to napad na vjersku slobodu: to je poštivanje te slobode” (Apost. pobud. Evangelii nuntiandi, 80). Moramo uvijek imati hrabrosti i radosti predlagati, uz uvažavanje i poštivanje drugoga, susret s Kristom, i biti blagovjesnici. Isus je došao među nas da nam pokaže put spasenja i povjerio nam je po- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. slanje da to spasenje obznanimo svima, sve do nakraj zemlje. Često imamo priliku vidjeti kako se nudi i ističe u prvi plan nasilje, laž, zabludu. Prijeko je potrebno da u našem dobu kroz naviještanje i svjedočenje zasja pred svima dobri život Evanđelja, i to iz same Crkve. Važno je u vezi s tim ne zaboraviti temeljno načelo koje vrijedi za svakog vjerovjesnika: ne može se naviještati Krista bez Crkve. Evangelizacija nije nikada neki izolirani, pojedinačni, privatni čin, nego je uvijek crkveni. Pavao VI. je pisao da “dok neki neznatni propovjednik, kateheta ili Pastir u nekom najudaljenijem kraju propovijeda Evanđelje, okuplja svoju malu zajednicu ili podjeljuje neki sakrament, čak i osamljen, on čini djelo Crkve”. On to djelo “obavlja u jedinstvu s poslanjem Crkve i u njeno ime, a ne poslanjem koje bi sam sebi pripisivao ili po svom osobnom nadahnuću” (Isto, 60). A to daje snagu poslanju i pomaže svakom misionaru i vjerovjesniku osjetiti da nikada nije sam, već da je dio jednog Tijela oživljenog Duhom Svetim. 4. U našem dobu, uslijed rastuće seljivosti i lakoće komunikaci- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. je putem novih medija, došlo je do miješanja narodâ i razmjene znanjâ i iskustva. U potrazi za poslom čitave se obitelji sele s jednog kontinenta na drugi; profesionalne i kulturne razmjene, turizam i slične pojave potaknule su velika seljenja ljudi. Zbog toga je ponekad teško, čak i za župne zajednice, znati tko živi stalno, a tko privremeno na pojedinom području. Nadalje, u sve većem broju tradicionalno kršćanskih krajeva povećava se broj onih koji ništa ne znaju o vjeri, koji su ravnodušni prema vjeri ili se priklanjaju drugim vjerovanjima. Nerijetko se događa da su se neki kršćani svojim načinom života udaljili od vjere, zbog čega su potrebiti “nove evangelizacije”. Tome se pridodaje činjenica da radosna vijest Isusa Krista nije još uvijek doprla do velikog dijela čovječanstva. Živimo, usto, u krizi kojom su pogođena razna područja života, ne samo ekonomija, financije, prehrambena sigurnost i okoliš, već i duboki smisao života i temeljne vrijednosti koje pokreću čovjeka. I ljudski je suživot označen napetostima i sukobima koji izazivaju nesigurnost i teškoću da se pronađe put koji vodi prema trajnom miru. U tim složenim prilikama, gdje se čini kao da su se nad obzorom sadašnjosti i budućnosti nadvili prijeteći oblaci, još je žurnije potrebno hrabro nositi u svaku stvarnost Kristovo Evanđelje, koje je navještaj nade, pomirenja, zajedništva, navještaj Božje blizine, njegova milosrđa, njegova spasenja; navještaj da je snaga Božje ljubavi kadra pobijediti tmine zla i voditi nas putom dobra. Muškarci i žene našeg doba trebaju sigurno svjetlo koje rasvjetljuje njihov put i koje jedino susret s Kristom može dati. Donesimo ovome svijetu, svojim svjedočanstvom i ljubavlju, nadu što je daje vjera! Misionarstvo Crkve nije prozelitizam, već svjedočanstvo života koje rasvjetljuje put, koje donosi nadu i ljubav. Crkva – ponavljam to još jednom – nije neka karitativna udruga, poduzeće ili nevladina organizacija, već je zajednica osoba, nadahnutih Duhom Svetim, koji su živjeli i žive čudesni susret s Isusom Kristom i žele s drugima podijeliti to iskustvo duboke radosti, poruku spasenja koju nam je Gospodin donio. Duh Sveti je taj koji vodi Crkvu na tome putu. 129 5. Želim sve potaknuti da postanu nositelji Kristove vijesti i na poseban sam način zahvalan misionarima i misionarkama, prezbiterima fidei donum, redovnicima i redovnicama i sve brojnijim vjernicima laicima koji, prihvaćajući Gospodinov poziv, napuštaju svoju zemlju da pronose Evanđelje u druge krajeve i kulture. Ali želim također istaknuti kako su same mlade Crkve velikodušno uključene u slanje misionarâ Crkvama koje se nalaze u teškoćama – nerijetko su to Crkve drevnih kršćanskih korijena – donoseći tako svježinu i zanos kojim one žive vjeru koja obnavlja život i daje nadu. Živjeti u toj univerzalnoj dimenziji, odgovarajući na Isusov nalog: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode” (Mt 28, 19), bogatstvo je za svaku krajevnu Crkvu, svaku zajednicu jer davati misionare i misionarke nije nikada gubitak, već dobitak. Pozivam sve one koji osjećaju taj poziv da odgovore velikodušno na glas Duha Svetoga, već prema vlastitom životnom stanju, i da se ne plaše biti velikodušni s Gospodinom. Pozivam i biskupe, redovničke obitelji, zajednice i sve kršćanske udruge da, dalekovidno i uz pažljivo razlučivanje, pružaju potporu misijskom pozivu ad gentes i pomažu Crkvama koje trebaju svećenike, redovnike i redovnice i vjernike laike, jačajući tako kršćansku zajednicu. A ta bi pozornost trebala biti prisutna 130 također među Crkvama koje se nalaze u sastavu iste biskupske konferencije ili regije: važno je da Crkve koje su bogatije zvanjima velikodušno pomažu one koje trpe zbog pomanjkanja istih. Ujedno pozivam misionare i misionarke, napose prezbitere fidei donum i vjernike laike da s radošću žive svoju dragocjenu službu u Crkvi na koju su pozvani i da donose svoju radost i iskustvo Crkvama iz kojih dolaze, spominjući se kako Pavao i Barnaba na završetku svog prvog misijskog putovanja “pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere” (Dj 14, 27). Oni mogu postati svojevrsno sredstvo “povratka” vjere, donoseći svježinu mladih Crkava, kako bi Crkve drevnog kršćanstva ponovno pronašle oduševljenje i radost dijeljenja vjere u jednoj razmjeni koja je uzajamno obogaćivanje u nasljedovanju Gospodina. Briga za sve Crkve, koju rimski biskup dijeli sa subraćom biskupima, nalazi svoj važni izraz u radu Papinskih misijskih djela, koja imaju za cilj buditi i produbljivati misijsku svijest svakog krštenika i svake zajednice, dozivajući u svijest potrebu dublje misijske izgradnje čitavog Božjeg naroda i jačajući osjetljivost kršćanskih zajednica za snažnije širenje Evanđelja u svijetu. U mislima sam, na kraju, s kršćanima koji, u raznim dijelovima svijeta, doživljavaju teškoće u otvorenom ispovijedanju vlastite vjere i priznavanju i uživanju prava da vjeru žive dostojanstveno. To su naša braća i sestre, hrabri svjedoci – još brojniji od mučenikâ u prvim stoljećima – koji apostolskom ustrajnošću podnose razne sadašnje oblike progona. Nerijetki riskiraju također vlastiti život da ostanu vjerni Kristovu Evanđelju. Želim zajamčiti svoju molitvenu blizinu osobama, obiteljima i zajednicama koje trpe nasilje i netrpeljivost i ponavljam im Isusove utješne riječi: “Ja sam pobijedio svijet!”. (Iv 16, 33). Benedikt XVI. je pozvao: „‘Neka riječ Gospodnja trči i proslavlja se.’(2 Sol 3, 1). Neka ova Godina vjere učini sve čvršći odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i trajne ljubavi.” (Apost. pismo Porta fidei, 15). To je ujedno i moja želja za ovogodišnji Svjetski misijski dan. Od srca blagoslivljam sve misionare i misionarke i sve one koji prate i podupiru tu temeljnu zadaću Crkve da naviješta Evanđelje diljem svijeta, a da mi, služitelji Evanđelja i misionari, uzmognemo doživjeti slatku i okrepljujuću radost naviještanja (Pavao VI., Apost. pobud. Evangelii nuntiandi, 80). (kta/ika) Iz Vatikana, 19. svibnja 2013., svetkovina Duhova Papa Franjo MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. MIR I DOBRO I-II. 2013. PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA RAVLIĆA PEĆINA PRAPOVIJESNO NASELJE Gorica, 20. prosinca 2012. - U Gorici, u starom župnom uredu i galeriji, sinoć je, 22. 12. 2012. godine predstavljena izuzetno vrijedna monografija RAVLIĆA PEĆINA - Prapovijesno naselje autora prof. dr. sc. Brunislava Marijanovića, sa Sveučilišta u Zadru. Na početku predstavljanja monografije, kojim je moderirala Zorica Zorić, nazočnima se prigodnim predblagdanskim riječima obratio mr. sc. Mario Bušić predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Grudama koja je uz Franjevačku arheološku zbirku u Gorici nakladnik monografije. Mario Bušić je istaknuo kako je Franjevačka arheološka zbirka i lani, a planira to učiniti i ove godine, jedina institucija iz Bosne i Hercegovine koja je sudjelovala u Noći otvorenih muzeja 2012. godine. Nazočnima se potom obratio fra Vinko Mikulić kustos zbirke. On je govorio o vezi koja je napravljena prigodom istraživanja na lokalitetu Ravlića pećina, i isto tako naglasio kako u Franjevačkoj arheološkoj zbirci postoji dio koji se sastoji od predmeta pronađenih na tom lokalitetu. Glavni predstavljač monografije bio je prof. dr. sc. Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru. U svom kvalitetnom i stručnom kazivanju naglasio je važnost ove monografije za znanstvenu i najširu javnost. Ova monografija dokazuje naseljenost ovih prostora koja ide u daleku prošlost. Rektor Sveučilišta u Zadru naglasio je kako monografija ima dobar dio sadržaja preveden i na engleski jezik što daje dodatnu vrijednost. Na kraju predstavljanja nazočnima se obratio i sam autor koji je profesor na zadarskom kao i na mostarskom sveučilištu. On je govorio o samom nastanku monografije. Zahvalio svima koji su pomogli ovome, istakao je pomoć studenata arheologije sa Sveučilišta u Mostaru prilikom najnovijih istraživanja koja su sastavni dio ove monografije. Klapa Bratovština Gorica-Sovići svojim je nastupom i ovaj put oraspoložila sve prisutne. Nije se smetnulo s uma svima zaželjeti čestite i vesele blagdane. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Vijesti Mostar, prosinac 2012. – rujan 2013. (izbor) BOŽIĆ U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU U KONJICU Konjic, 26. prosinca 2012. (fra A. Burnside) - Ovogodišnjoj proslavi Božića u franjevačkom samostanu u Konjicu prethodio je svečani Božićni koncert održan 20. prosinca u kino dvorani pod geslom Gradu s ljubavlju, na kojemu su bili nazočni i mnogi ugledni Konjičani iz vjerskog i političkog života. U dobro popunjenoj crkvi sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljena sveta misa polnoćka, na kojoj je bilo puno mlađih ljudi, a među njima lijep broj mladih drugih vjera i nacionalnosti. Na misi je bio nazočan paroh Pravoslavne konjičke parohije otac Milan Bužanin. Ujutro na Božić u 9.30 sati Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić posjetio je samostan i zadržao se u jednosatnom razgovoru s fra Anthonyjem Burnsideom, gvardijanom i fra Petrom Drmićem, župnikom. Na blagdan sv. Stjepana 26. prosinca na božićnom čestitanju bili su: predstavnici općinske vlasti načelnik Emir Bubalo, njegov zamjenik Fadil Tatar i predsjednik općinskog vijeća Ivan Karlović, predstavnik Islamske vjerske zajednice glavni imam hafiz Harun efendija Efendić i predstavnik HKD Napretka Darko Anđelić. MONOGRAFIJA O HERCEGOVAČKOM VELIKANU – RECIPE 12 Fra Nikola Šimović – poglavar i graditelj. U prigodi 100. obljetnice smrti (1912. – 2012.). Zbornik radova sa znanstvenog simpozija održanog u Studencima 12. rujna 2012., Mostar, 2012. Priredio: dr. fra Robert Jolić. Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM – Franjevačka knjižnica Mostar; RECIPE, knjiga 12; format 16,5 x 24 cm, 504 str. 131 Čitluk, 27. prosinca 2012. (fra R. Joilić) - Fra Nikola Šimović bio je posljednji kustod kustodije (1892-.1889.) i prvi provincijal provincije hercegovačkih franjevaca (1895-.1892.), profesor filozofije i teologije u Italiji, jedan od najvećih graditelja u povijesti Hercegovačke franjevačke provincije (sagradio samostan i crkvu sv. Ante na Humcu, a kasnije veličanstveni samostan u Mostaru te staru župnu crkvu u Međugorju-Bijakovićima), napisao Šematizam na latinskom jeziku 1889. godine i objavio brojne članke u mostarskom franjevačkom časopisu Kršćanska obitelj. I u Hercegovini je radio na poboljšanju franjevačkoga školstva, kao i uvođenju Trećega reda sv. Franje u hercegovačkim župama, a osobita je njegova zasluga izgradnja zgrade i otvaranje Franjevačke bogoslovije u Mostaru (u sklopu samostana), koje je kasnije bio i profesor i rektor. Bio je i generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije, a kasnije i prvi konzultor biskupa fra Paškala Buconjića. Pa ipak se o tome velikanu sve donedavno nije znalo gotovo ništa. Ta je nepravda stoljetnog zapostavljanja i zaborava ispravljena sada simpozijem održanim u rujnu u prigodi 100. obljetnice njegove smrti te još više u zborniku koji je tiskan sredinom prosinca 2012. Zbornik ima tri velika dijela: 1. Radovi sa znanstvenog simpozija (str. 9-274), 2. Pisana djela fra Nikole Šimovića (njegov Šematizam iz 1889. u hrvatskom prijevodu i njegovi članci objavljeni u Kršćanskoj obitelji od 1900. do 1908.) (str. 275-486), 3. Slikovni prilog, s izborom fotografija vezanih za fra Nikolin život i djelo (str. 489-503). Radovi koji detaljno obrađuju fra Nikolin život i djelovanje, kao i kontekst u kojem je djelovalo, su sljedeći: „Pregled političkih i crkvenih zbivanja u vrijeme fra Nikole Šimovića“ (dr. Ivica Puljić, str. 11-39), „Životopis fra Nikole Šimovića (1839. -1912.)“ (dr. Robert Jolić, str. 40-88), „Fra Nikola Šimović, generalni vikar i savjetnik biskupa Buconjića“ (dr. Tomo Vukšić, str. 89-98), „Samostan i crkva sv. Ante na Humcu u 19. stoljeću“ (fra Žarko Ilić, str. 99-127), „Izgradnja mostarskog samostana“ (dr. Robert Jolić, str. 128-153), „Izgradnja župne crkve u Međugorju“ (dr. Robert Jolić, str. 154164), „Fra Nikolin latinizam“ (dr. Pavao Knezović i Jelena Ostojić, str. 165-177), „Djela fra Nikole Šimovića na hrvatskome jeziku“ (dr. Iva Beljan, str. 178-188), „Rodoslovlje roda Šimovića iz Zvirovića“ (Marin Kapular, str. 189-267), „Zvirovačke priče pod Klancem“ (don Branko Šimović i Marija Šimović, str. 268-274). Monografija se može nabaviti u Tajništvu Hercegovačke franjevačke provincije, kao i u Župnom uredu Studenci. Cijena: 30 KM. OSMI BROJ HERCEGOVINE FRANCISCANE Hercegovina franciscana. Časopis za duhovnost, znanost i umjetnost, godina VIII, broj 8, Mostar, 2012. Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija, Mostar. Format: 16,5 x 24 cm, 376 str. 132 Čitluk, 27. prosinca 2012. (fra R. Joilić) - U 8. broju znanstvenog časopisa Hercegovačke franjevačke provincije Hercegovina franciscana, koji je objavljen sredinom prosinca 2012., publicirani su sljedeći članci i prikazi: u rubrici „Članci – rasprave – studije“ ima devet članaka: dr. Tomislav Pervan, „Teologija kao biografija i nasljedovanje. Egzistencijalni postulat u Godini vjere“ (str. 7-30), dr. Ivan Dugandžić, „Psalmi – njihovo mjesto i teološko značenje u kanonu Svetoga pisma“ (str. 31-48), dr. Ivan Dugandžić, „‘Kao što je pisano…’ Mjesto i uloga psalama u nastanku novozavjetne kristologije“ (str. 49-66), fra Dario Galić, „Teolog Joseph Ratzinger o utjelovljenju“ (str. 67-84), dr. Ivan Ševo, „Volja za moć kao središnja misao Nietzscheove fiozofije“ (str. 85-128), dr. Bazilije Pandžić, „Beogradska biskupija u XVII. stoljeću“ (str. 129-153), dr. Robert Jolić, „Fra Ivan Ančić – nesuđeni duvanjski biskupu“ (str. 154-170), dr. Ivan Ivanda, „Slušanje riječi i vjera“ (str. 171-179) i dr. Tomislav Pervan, „Međugorje – jučer, danas, sutra“ (str. 180-187). U rubrici „Prijevodi“ objavljen je tekst Hansa Ursa von Balthasara, „Filozofija, kršćanstvo, monaštvo“ u prijedovu dr. Ivana Ivande (str. 191-214). U rubrici „Iz franjevačke baštine“: fra Ambro Miletić, „Iz torbe mojih doživljaja“, prir. R. Jolić (str. 217-237), mr. Dražen Barbarić, „Kritička dekonstrukcija komunističkog narativa o stradanju širokobrijeških franjevaca“ (str. 238-258), dr. Robert Jolić, „Fra Emil (fra Matija) Stipić (1912.-1945.)“ (str. 259-265). U rubrici „Miscellanea“: Antun Radić, „S puta po Hercegovini 1899. godine“ (str. 269-287), dr. fra Častimir Majić, „Sjećanja“ (II.) (str. 288-301), Eduard V. Tomić, „Juraj Križanić prorok mjesijanizma kulture“ (str. 302314). Potom slijedi redoviti „Ljetopis Hercegovačke franjevačke provincije“ od studenog 2011. do studenog 2012., prir. Robert Jolić (str. 317-345). U rubrici „Prikazi“ objavljene su recenzije novih knjiga: T. Pervan, Tvoja Riječ svjetlo na mojoj stazi (I. Dugandžić, str. 349-351), I. Kordić, Kako razumjeti Međugorje? (I. Dugandžić, str. 351-353), R. Spaemann, Über Gott und die Welt (T. Pervan, str. 354-358), K. Berger, Kommentar zum Neuen Testament (T. Pervan, str. 359-362), Hum i Hercegovina kroz povijest, ur. I. Lučić (R. Jolić, str. 363-366), M. Karaula, Franjevci Bosne Srebrene u Albaniji (R. Jolić, str. 366-369), A. Kovačević, Čovjek i njegova sjena (R. Jolić, str. 370-373). Novi broj može se nabaviti u Tajništvu Hercegovačke franjevačke provincije. Cijena: 20 KM. OBRED PRIMANJA U FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED U MEĐUGORJU Mostar, 14. siječnja 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U nedjelju, 13. siječnja 2013., u župi Međugorje za vrijeme pučke svete mise trideset osoba, većinom mladih bračnih parova, primljeno je u Franjevački svjetovni red – Treći red sv. Franje. Kroz više od godinu dana s njima je radio i za ovaj čin ih pripremao fra Danko Perutina, župni vikar. Obred primanja predvodila je Marija Brekalo, područna ministra FSR-a, koja je kandidate i primila u Red, MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. NOVI BROJ GLASILA VICEPOSTULATURE Široki Brijeg, 16. siječnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Godine Gospodnje 1945. (kao i mnogo puta prije) ne bijaše dobro. Božji stvor je zaboravio Riječ svoga Stvoritelja i postao gospodar života brata svoga. O tome kako je čovjek udario na čovjeka, ali i potrebi pomirenja i praštanja piše glasilo »Stopama pobijenih«, glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Zrcali se to u tekstovima koji govore o krvavim komunističkim vremenima. a njihovo primanje je u ime Crkve i Franjevačke obitelji potvrdio fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent. Fra Josip je predvodio i misno slavlje te je održao propovijed u kojoj je potaknuo nove članove FSR-a da im u misi i pričesti bude snaga, u ispovijedi odmor i olakšanje, u evanđelju svjetlo i nadahnuće, a u bratskom zajedništvu radost i pomoć. Na koncu misnog slavlja prisutnima se obratio i međugorski župnik fra Marinko Šakota, izražavajući radost i čestitke novim članovima trećarskog bratstva. Nakon misnog slavlja, bratsko zajedništvo je nastavljeno u prostorijama župe. Nove članove međugorskog FSR-a će kroz godinu novicijata posebno pratiti i za zavjete pripremati Mila Čuljak, područna voditeljica formacije. SLIKOPISI U KAMENU Zbirka pjesama fra Vendelina Karačića Mostar, 17. siječnja 2012. (Miriam) - U izdanju Franjevačke Galerije iz Širokog Brijega i Ogranka Matice hrvatske u Širokom Brijegu, iz tiska je izišla zbirka pjesama fra Vendelina Karačića „Slikopisi u kamenu“. Glavni urednik izdanja je Ivo Čolak, za nakladnika fra Jozo Pejić, grafičko oblikovanje i pripremu uradio je Josip Mijić, a likovne priloge Miro Petric. Knjiga je tiskana u tiskari Suton na Širokom Brijegu, godina izdanja 2012. Iz Pogovora: „Slikopisi prikazuju probrane motive, križ i ljiljan, Sunčev kolut, Mjesečev srp i zvijezdu… Humke su i pokraj puta, zaposjele su čak i dvorišna mjesta, polegle uz kamenine suhoziđa pa se bratime s baroknim Plandovanjem Ivana Bunića Vučića. Tvorac razboritih slika od spisa poziva , educira za buduće čitanke da tiho hodamo kako bismo čuli huke vremena i pradavne, srednjovjekovne opomene: uostalom, valja znati da je, metaforizirano gledajući, svaki čovjek znatniji „i od groba i vlastite sjene“. Iz tih razloga i odranije pjesnik Solila, Poklonstva crvu i Prepoznavanja s naslovnice Odjeci, ali i potvrdnih Svjedočenja, Čekanja i Umetaljke u ovdje tretiranom djelu, pripada razvidnoj poetici koja dopušta riječima da se iz davnine, vjekovječno izriču u svojoj slikarskoj prozračnosti.“ MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Najprije fra Ante Marić piše o šumi Gelboju, šumi koju je ruka ljudska oplemenila, a ona neljudska zapustila ... i zaboravila zadaću koju joj dade Gospodar u dan šesti. S. Natalija Palac piše o svojoj susestri Tihomiri Suzani Božić, njezinom boravku u logoru u Mariboru, danima u tamnici koji je nisu odvratili s Božje staze kojom je odlučila ići. Katolička crkva uvijek je imala neprijatelje, a prof. Tomislav Đonlić piše o organizaciji partijskih tijela u obračunu s katoličkim klerom. Darko Juka analizira rad općinskih povjerenstava u Herceg Bosni za grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća i naglašava da moraju ustrajati na zacrtanim ciljevima. Goran Jurišić osvjetljava dva izvorna britanska dokumenta koji govore kako je genocid nad hrvatskim narodom organiziran i proveden po nalogu rukovodstva Komunističke partije. U petom nastavku serijala tekstova pod naslovom »Je li Josip Broz Tito osobno naredio masovne likvidacije političkih neistomišljenika«, Damir Šimić donosi do sada nepoznate podrobnosti o bitci za Široki Brijeg potkrijepljene svjedočenjem Stanka Ivankovića iz Gornjih Hamzića, pripadnika ustaške postrojbe. O prilikama u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u poraću Drugoga svjetskoj rata mnogo govori pismo koje je fra Jerko Mihaljević uputio fra Dominiku Mandiću. O križu sa Širokog Brijega i njegovom putu do Šibenika i natrag piše fra Šimun Šito Ćorić. Michael O’Brien, svjetski poznati književnik piše o svome odnosu prema »Širokobriškim mučenicima«. Kako su partizanski zločinci ubijali sve što im se našlo na putu, uključujući i stare i bolesne, govori i opširni životopis o boležljivom mladomisniku fra Andriji Topiću koji donosi fra Robert Jolić. Bog je mnoge osobe nadahnjivao da ga slave u svojim pjesmama, pa tako u ovom broju glasilo donosi pjesme fra Nenada Pehara, fra Umberta Lončara, fra Lucijana Kordića i Borislava Arapovića. Uvijek je bilo hrabrih ljudi koji su bez obzira na nepovoljne prilike svjedočili o komunističkim zločinima. Jedan od njih je gradonačelnik Vrgorca Borislav Matković. On je 133 novinaru Krešimiru Šegi istaknuo da hrvatske vlasti ništa ne čine na rasvjetljavanju komunističkih zločina u vrgoračkom kraju. Široki Brijeg ipak prednjači u ovom poslu i misli drukčije od Hrvata s one strane granice. Glasilo svojom naslovnicom podsjeća na dostojanstveni pokop svih do sada ekshumiranih žrtava na području širokobriješke općine. Iako se pretpostavljalo da među ekshumiranima ima jedan franjevac, DNK analiza to još nije potvrdila. Potraga se nastavlja i među ubijenima u Ljubuškom. Svi ovi događaji govore da još uvijek ima ljudi kojima je stalo do istine, pravde i života kakvog nam darova Stvoritelj u dan šesti. Mnogi su ljudi zaboravili Stvoritelja, ali On je s nama i zbog toga je pobjeda naša, poručuje u Uvodniku urednik glasila i vicepostulator fra Miljenko Stojić. DAN FRA LEA PETROVIĆA I 65 SUBRAĆE 5. dani hrvatskih svetaca i blaženika (2 dan) Križevci, 26. siječanj 2013. - Prigodnom prezentacijom posvećenom fra Leu Petroviću i 65 subraće, euharistijskim slavljem koje je predvodio postulator postupka mučeništva fra Miljenko Stojić, te okruglim stolom „Budući hrvatski blaženici“, u Križevcima su u petak 25. siječnja 2013. nastavljeni 5. dani hrvatskih svetaca i blaženika. Svečanost je započela prezentacijom koju je s naglaskom na ubojstvo trojice hercegovačkih franjevaca u Maclju prikazao i obrazložio, davši i društveno-politički kontekst stradanja, publicist Damir Borovčak. U Misnom su slavlju, uz predvoditelja fra Miljenka, koncelebrirali: glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, glavni urednik „Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga“ fra Ivan Bradarić, župnik župe Donja Lastva iz Boke Kotorske Dejan Turza te križevački župnici Stjepan Soviček i Dražen Hladuvka. U propovijedi je postulator ispripovijedao da su svi hercegovački franjevci ubijeni na više mjesta u vremenu od 1942. do 1945. godine iz mržnje prema vjeri te da je kauza otvorena zato da bi se franjevci proglasili mučenicima, da bi bili proglašeni blaženima pa svetima. Naglasio je da se o ubojstvima franjevaca jako malo zna te da se za većinu ni ne zna gdje im je grob. „Zaslijepljeni ideologijom pristalice komunizma opravdavaju očite zločine i ne daju da istina ispliva na vidjelo jer bi tada mogli progledati. Da to nije tako, ne bi se danas u hrvatskom društvu vukli ovako katastrofalni potezi. Računaju na zaborav pa se ponašaju tako kao da 134 nitko ne razmišlja. A ne samo da su poubijali na stotine tisuća Hrvata tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, nego su to nastavili činiti i kasnije“ – naglasio je fra Miljenko te dodao su oni koji su razmišljali drugačije bili progonjeni i uhićivani te da je mnoge “progutala noć“. Istaknuo je da je i danas slična situacija, a da su za to djelomično krivi i sami kršćani. „Dopustili smo pristalicama ne samo komunizma, nego i liberalnog fašizma, da nam preotmu mjesto odakle ćemo govoriti, mediji su u njihovim rukama, a mi se kršćani čudimo. Tako imamo stanje da tjedno desetak minuta u propovijedi govorimo i slušamo o Bogu i svijetu oko nas, a ostalo vrijeme prepušteno je njima. I oni ga koriste“ – rekao je fra Miljenko zaključivši da bi kršćanima danas bilo mnogo bolje da se ne boje svoje pripadnosti. Glazbeni obol Misnome slavlju dao je vokalni ansambl „Dobri Pastir“ iz istoimene župe u Brestju kraj Sesveta. Taj je ansambl zapjevao i nakon Mise na okruglome stolu „Budući hrvatski blaženici“ u križevačkom Hrvatskom domu. O četvero kandidata za oltar s puno su podataka i veoma toplo govorili vicepostulatori i promicatelji slugu Božjih. O časnoj sestri milosrdnici, mučenici Žarki Ivasić koju su 1946. strijeljale komunističke vlasti u Gospiću govorila je s. Veronika Popić. O sluzi Božjem Placidu Corteseu, talijanskom franjevcu konventualcu koji je veći dio svojega života proveo pomažući Hrvatim na Cresu pa je bio i mučen, ključne je životne naglaske dao fra Ivan Bradarić. Bokokotorsku službenicu Božju Anu Mariju Marović koja je živjela u bogatoj obitelji u Italiji te je djelovala kao umjetnica – književnica, glazbenica i slikarica, a poslije i kao utemeljiteljica družbe Sestre zadovoljštine Srca Isusova i Srca Marijina koja se bavila spašavanjem moralno posrnulih žena, predstavio je vlč. Dejan Turza. A hercegovačke je mučenike sabrane u kauzi „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, čak iznoseći imena i danas živih ubojica pojedinih franjevaca, još detaljnije nego što je to bilo u propovijedi predstavio fra Miljenko. Moderator okrugloga stola bio je glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić. (kta/usk) U MASOVNOJ GROBNICI U LJUBUŠKOM POMOĆU DNK ANALIZE PRONAĐENO TIJELO FRA MARTINA SOPTE Široki Brijeg, 29. siječnja 2013. (Vicepostulatura) – Ovih je dana pomoću DNK analize među posmrtnim ostatcima pobijenih u masovnoj grobnici u Ljubuškom pronađeno tijelo fra Martina Sopte, poznatoga hercegovačkog franjevca. Kako svjedoči fra Kamilo Milas, nakon što su komunisti došli ispitivala ga je zajedno s njim Ozna. Obojicu su pustili. Pad Širokog Brijega fra Martin je dočekao na Čerinu. Jure Galić u svojoj knjizi »Vrijeme i ljudi« svjedoči da je zajedno s još nekim drugim komunistima noć prije kod njega zanoćio na Čerinu gdje ih je on lijepo pogostio. Nakon nekoliko dana još živući svjedok svjedoči da je došao po njega na Čerin i odveo ga dvoma bolesnicima na Služanj. Budući da je fra Martin odatle htio u Čitluk, on mu je MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. pokazao najkraći put. Od tada se fra Martinu izgubio svaki trag. Spomenuti Jure Galić napisao je da su ga ubili škripari, neki drugi da ga je ubila Ozna negdje kod Čitluka, treći da je ubijen na Vionici... Fra Janko je Bubalo, pak, u svojoj knjizi Apokaliptični dani zabilježio da je gotovo siguran da je u noći 12./13 veljače 1945. strijeljan u skupini u Ljubuškom, iako je o komunistima, dok ih nije upoznao, lijepo govorio. (str. 149.) Masovna grobnica u Ljubuškom gdje je pronađen fra Martin Sopta nalazi se na lokalitetu Tomića njiva. Kao i do svih drugih masovnih grobnica u komunističko vrijeme do nje se dolazilo krišom. Nije se znalo tko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, ali se mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda okolo niknule su kuće, ne i tu, jer je svim aspirantima prišapnuto što to mjesto točno sadrži. Padom komunizma devedesetih godina prošloga stoljeća mjesto gdje se pretpostavljalo da je masovna grobnica očišćeno je, poglavito zalaganjem fra Vladimira Kozine i fra Velimira Mandića, te je započelo odavanje počasti ubijenima uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega. Zahvaljujući svjedočanstvima i dokumentima Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Povjerenstvom za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, na čelu s Vicom Nižićem, 19. – 28. srpnja 2010. vodila je iskapanje. Radovi su se odvijali pod stručnim vodstvom arheologa Tihomira Glavaša i patologinje Marije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela. Očito su prije smrti morali kopati mjesto gdje će biti ubijeni, jer smo pronašli i ostatke vatre na kojoj su se grijali stražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela pronašli smo ostatke krunice i franjevačkog habita. DNK analiza je još u tijeku pa se nadamo saznati i tko je drugi ubijeni fratar, ili možda još nekoliko njih, te tko su ostali ubijeni. Različiti su, naime, dolazili i kazivali da je ovdje, po svjedočenjima i dokumentima, ubijen i netko njihov. Fra Martin se rodio 14. veljače 1891. na Dužicama. Roditelji su mu bili Martin i majka Ruža r. Pinjuh. Na krštenju je dobio ime Franjo. Nakon pučke škole u Rasnu 15. kolovoza 1902. uputio je molbu za primanje u sjemenište na Širokom Brijegu. Franjevački habit obukao je na Humcu 6. kolovoza 1908. Prve privremene redovničke zavjete položio je 6. kolovoza 1909. također na Humcu. Maturirao je na klasičnoj gimnaziji u Mostaru 1910. Tu je nastavio studirati bogosloviju 1910. – 1914. Za svećenika je zaređen 21. rujna 1913. u Sarajevu. Studij nastavlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1911. – 1917., te kasnije u Beogradu. Bio je profesorom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu te na Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru. Po naravi je bio filozof, imponirao je širinom i dubinom znanja iz svih područja, odnosno imao je enciklopedijsko znanje. Rijetko je pisao. Poznat nam je samo njegov članak o Solovjevu iz mlađih dana. Veliki hrvatski filozof fra Kvirin Vasilj o njemu je napisao da je bio osoba visoke inteligencije i široka znanja, na kakva se nije namjerio ni na jednom od tri sveučilišta koja je pohađao. Franjevačkom jednostavnosti, osobnim siromaštvom i dobrom naravi ostavljao je snažan dojam na svoje učenike i okolinu. Kad se dovrši DNK analiza, na Humcu će biti održana sv. misa zadušnica za sve pobijene. Nakon nje fra Martinovo tijelo ili tijela pronađenih franjevaca bit će prevezena na Široki Brijeg i pokopa- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. na u grobnicu gdje već počivaju 22 hercegovačka franjevca koje su komunisti ubili. Tijela drugih identificiranih bit će predana obitelji i pokopana u obiteljskim grobnicama. One koji ne budu identificirani pokopat ćemo u općinsku grobnicu pod brojem i oznakom gdje su pronađeni tako da će biti moguća i naknadna identifikacija. O fra Martinu, kao i o iskapanjima u Ljubuškom, šire se može naći na stranicama Vicepostulature pobijeni.info. Neka svi ovi pobijeni, kao i svi pobijeni u hrvatskom narodu, počivaju u miru Božjem. „TVOJA RIJEČ SVJETLO NA MOJOJ STAZI“ - KNJIGA FRA TOMISLAVA PERVANA Dnevna promišljanja u Vremenu kroz godinu – Svezak I. Mostar, 31. siječnja 2013. (Miriam) - U izdanju Informativnog centra Mir Međugorje i Knjižnice Naših ognjišta iz Tomislavgrada, iz tiska je izišla treća knjiga fra Tomislava Pervana, od četiri predviđene, Dnevnih promišljanja u Vremenu kroz godinu, Svezak I., 1.-17. tjedan. Urednik izdanja je Krešimir Šego. Knjiga je izdana 2012. godine, ima 445 stranica. „Bijeli starac u Vatikanu, papa Benedikt XVI., očito je po Božjemu nadahnuću godinu 2012./2013. proglasio godinom vjere. Poznati su njegovi naglasci i njegove očinske želje, upućene čitavom katoličkom svijetu za duhovnu korisnost te godine: u svijetu koji hodi bez Boga ili protiv Boga, nužno je vjerovati Kristu s njegovom uvijek Radosnom viješću, vjerovati s Crkvom, vjerovati osobno svaki dan, to bi – u bitnome – bila živa želja pape Benedikta za vjernike naših dana. Nije dovoljno biti blagdanskim vjernikom (o Božiću, Uskrsu, Velikoj Gospi…), niti vjernikom u povremenom odlasku u svetišta, niti vjernikom u masi, primjerice kad nas pohodi papa, kada se slave velike obljetnice. Nužno je vjerovati osobno svaki dan, danju i noću, u zgodno i nezgodno vrijeme… Fra Tomislav Pervan je izabrao pravi trenutak da pruži vlastiti doprinos velikoj duhovnoj inicijativi pape Benedikta. U pozamašnom svesku (450 stranica), fra Tomislav nas dan za danom na temelju Riječi koja se nudi u evanđeoskim ulomcima dnevne misne liturgije uvodi u jedinstvenu školu Isusova evanđelja. Otkriva nam ono što je Crkva u svojem bogoslužju htjela preko obnovljene liturgije nakon Drugoga vatikanskog sabora: otkrivati bogatstvo Riječi ne samo u izabranim, izdvojenim perikopama (tematski izabranim ulomcima), nego takoreći iz čitavog Evanđelja, jer je ono u cijelosti jedinstveni veliki polog vjere. Kao bibličar i teolog, ali i kao dnevni duhovni djelatnik u Međugorju (ispovijedanje, razgovori, slavlja), fra Tomislav uranja u Riječ, stavlja sebe i vjernike pred svjetlo te Riječi, lomi Riječ. Pri tome on ne ostaje na 135 suhoj biblijskoj egzegezi, niti na povijesno-kritičkoj analizi, nego, ne zapostavljajući spomenuto, s povjerenjem u Evanđelje (to je fra Tomislavova polazna točka) otkriva snagu Riječi, uočava vječnu aktualnost Riječi, Riječi za sva vremena i za sve narode: «Bog je tu, Bog je započeo iznova sa svojim narodom u Isusovoj osobi. Kraljevstvo je Božje tu. Bog je uzeo stvari u svoje ruke. Inicijativa je na njegovoj strani. Samo on daruje spas» (str. 5).“ (fra Bernardin Škunca) PROMOCIJA ZVANJA U GRADNIĆIMA započeli su »3. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u povodu 68. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Program je započeo molitvom krunice u 17.00 koju je predmolio fra Vitomir Musa. Razmatrajući žalosna otajstva naglasio je da po primjeru pobijenih franjevaca molitva bude naš odgovor na svaki životni križ. Svetu misu u 18.00 predslavio je poznati hrvatski franjevac, voditelj kuće susreta Tabor u Samoboru, fra Zvjezdan Linić. S njim je sumisilo još 6 svećenika. Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki ministranti, a liturgijsko pjevanje u svetoj misi i na Klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu animirala je, u prepunoj crkvi, glazbena sekcija Frame. U uvodnoj riječi fra Zvjezdan je pozvao da produbimo svoju vjeru i da Bogu zahvalimo za one koji su nam dali primjer hrabre vjere i pobožnosti. Mostar, 1. veljače 2013. (Luka Baković) - U župnoj crkvi sv. Blaža u Gradnićima 31. siječnja 2013. slavljena je sv. misa prvoga dana trodnevnice zaštitniku župe sv. Blažu. Domaćin, župnik fra Mate Dragićević, iskoristio je tu priliku da pozove postulante i novake Hercegovačke franjevačke provincije da svojim svjedočenjima promoviraju duhovna zvanja u ovoj župi. Nakon krunice, u 18 sati započela je sv. misa koju je predvodio fra Josip Vlašić, provincijski promicatelj zvanja, a u koncelebraciji su bili fra Slavko Soldo, odgojitelj novaka i župnik fra Mate. Misno slavlje je svojim pjevanjem uzveličao zbor postulanata i novaka pod ravnanjem fra Stanka Mabića, odgojitelja postulanata. U homiliji se fra Josip osvrnuo na neke korake koje osoba treba napraviti kada osjeti duhovni poziv, te je ponešto rekao i o strahovima s kojima se osoba mora suočiti i pobijediti ih na tom putu. Nakon svete mise fra Josip je najavio svjedočenje dvojice postulanata, a zatim i dvojice novaka. Postulaturu je u kratkim crtama predstavio Luka Ćorić, a svoje je svjedočanstvo iznio Nikola Miličević. Potom je fra Hrvoje Ćurčić imao izlaganje u dva dijela o životu u novicijatu: novicijat kao mjesto i novicijat kao vrijeme. Na kraju je govorio novak fra Antonio Musa o ostvarenju svog životnog sna da postane fratar. Između svjedočenja postulanti i novaci pjevali su duhovne šansone. Na klavijaturi ih je pratio Luka Ćorić, a na gitari fra Jozo Mandić. Reakcije župljana bile su pozitivne. Nekima su svjedočanstva izmamila osmjehe na lica, a nekima i suze. Na kraju možemo zahvaliti Bogu što nam je dao priliku da posijemo sjeme, a u Njegove ruke povjeravamo rast posijanoga. ZAPOČELI »3. DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA« Široki Brijeg, 5. siječnja 2013. (Vicepostulatura) – Sinoć, 4. veljače, u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu 136 Riječi iz Evanđelja po Sv. Marku o Isusovom ozdravljenju opsjednutoga navijestio je fra Dane Karačić. Fra Zvjezdan je u propovijedi, govoreći o ovom svetopisamskom ulomku, naglasio prisutnost Zla u svijetu i pozvao da ime Isusovo bude obrana od svih napasti. Podsjetio je i na riječi blaženoga Ivana Pavla II. koji je rekao da onaj tko nije svjestan opstojnost Zloga nije vjeran Riječi Božjoj. Završio je riječima da za Isusa nema izgubljenih slučajeva i da je Isus uvijek pobjednik. U Klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom fra Zvjezdan je molio za oslobođenje od svih naših grijeha, a posebice psovke, raznih vrsta ovisnosti i sve pozvao da se jasno i odgovorno pred Isusom odreknu svojih grijeha i zlih sklonosti. Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić zahvalivši se predvoditelju misnog slavlja te svima koji su doprinijeli svečanom i pobožnom slavlju svete mise. Zatim je proglasio ishod »2. nagradnog natječaja« na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca. Pristigle radove vrjednovalo je prosudbeno povjerenstvo u sastavu fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić. U uzrastu djeca prigodnim darom i plaketom nagrađeni su sljedeći. Prva nagrada pripala je Lidiji Knezović, iz Prve osnovne škole Široki Brijeg, s literarnim uradkom Bili su dostojni trenutka u koji ih je život stavio; drugo mjesto osvojio je Ivan Knezović, iz Prve osnovne škole Široki Brijeg, također s literarnim uradkom, Širokobriški mučenici; trećenagrađeni je Leon Bašić, iz škole Vranić u Broćancu, s crtežom Ranjena crkva. Radove nagrađenih moći će se ovih dana vidjeti na portalu pobijeni.info. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Program je uživo prenosila Radiopostaja Široki Brijeg te web kamerama portal Hercegovina live. Tako će biti tijekom cijelog programa ovih »3. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Na portalu Hercegovina live bit će dostupne i snimke svih ovih događaja. O svemu se inače najlakše obavijestiti putem portala Vicepostulature pobijeni.info. DRUGI DAN »3. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA« Široki Brijeg, 6. siječnja 2013. (Gojko Jelić) – Jučer, 5. veljače, u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu nastavljen je program »3. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca«. I ovaj dan je protekao u zahvalnom sjećanju na pobijene franjevce koji su u srce hercegovačkog naroda usadili vjeru i radost života. Krunicu je predmolio fra Zvjezdan Linić razmatrajući radosna otajstva. Meditirajući o Isusovu životu naglasio je da ljudski život počinje u trenutku začeća kada Bog dariva besmrtnu dušu i svatko je od prvoga dana u Božjem planu i Njegovo je ljubljeno dijete. Fra Zvjezdan je pozvao da treba moliti da se svako začeto dijete rodi i da se promijeni naš odnos prema trudnicama, jer je njih Bog blagoslovio. Potrebno je moliti i za brojne obitelji, kako je to nekada bilo u našem narodu. Nitko ne može oduzeti djetetu oca i majku niti ih nadoknaditi. Zatim je ukazao na to da se treba moliti i za roditeljsku mudrost kako bi svojoj djeci znali prenijeti pravu ljubav. Na početku svete mise, koju je predslavio fra Zvjezdan Linić u sumisništvu s petoricom svećenika, predslavitelj je istaknuo da sve svoje zahvale i molitve prenesemo na oltar prije početka svete mise. To su mnogi simbolično učinili ispisivanjem svojih molitava i pohranjujući ih u košaru ispred oltara koja je ubrzo postala premalena. Puk je inače ispunio ne samo samostansku crkvu, nego i prostor ispred nje, te kapelicu i hodnike oko crkve. Trebalo se probijati do oltara, a na njemu je misnicima bilo »tijesno«. Misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki framaši, a liturgijsko pjevanje u svetoj misi i na Klanjanju animirala je, kao i jučer, glazbena sekcija Frame. Riječi iz Evanđelja po Sv. Marku o Isusovom čudu ozdravljenja i oživljavanja navijestio je fra Tomislav Jelić. Fra Zvjezdan je u propovijedi istaknuo sljedeće. »Isus je apsolutno prisutan svugdje i na svakom mjestu svakome tko god ga bude trebao i s vjerom i ljubavlju zvao. Isusa treba pozvati i onda kada se bojimo za život i zdravlje dragih osoba, Isusa treba zazivati kada smo i u materijalnim poteškoćama. Neka nam uvijek u srcu bude Isusov poziv: “Ne boj se, samo vjeruj!” Zajedništvo s Bogom lišava nas svakoga straha, a mi često zaboravimo da je Isus rekao: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”« U Klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom fra Zvjezdan je molio za zdravlje duše i tijela, za sve bolesne, kao i za one koji služe i liječe bolesnike. Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« fra Miljenko Stojić te pored riječi zahvale kazao da je prosudbeno povjerenstvo odlučilo nedodijeliti nijednu nagradu za uzrast mladež. No, pozvao je nazočne da stvaraju djela na temu pobijeni hercegovač- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. ki franjevci i prijave ih za sljedeći Nagradni natječaj. Mogu biti i objavljena u razdoblju od zadnjeg Natječaja. I ovaj drugi dan uživo je prenosila Radiopostaja Široki Brijeg, a portal Hercegovina live činio je to preko interneta web kamerama što su prihvaćali i drugi kao pobijeni.info, franjevci-siroki-brijeg. info, hrsvijet.net... Na portalu Hercegovina live moguće je pronaći odloženu snimku. Sve potrebne podatke najlakše je pronaći na portalu Vicepostulature pobijeni.info. TREĆI DAN »3. DANA POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA« Široki Brijeg, 7. siječnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Treći dan ovogodišnjih »3. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca« započeo je, po prvi put u povodu Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk, u 10.00 pred križem u središtu Širokog Brijega gdje su vijenac položili i upalili svijeću te se pomolili za duše svih pobijenih načelnik širokobriješke općine Miro Kraljević, predsjednik Općinskog vijeća Vinko Topić, pročelnik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg Pero Kožul, te fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Molitveni program započeo je, kao i prošlih dana, molitvom krunice u 17.00. Razmatranje je predvodio fra Zvjezdan Linić razmišljajući o otajstvima svjetla posvješćujući veličinu i značenje svetih sakramenata krštenja, ženidbe i euharistije. Na početku svete mise, koju je predslavio s još šestoricom širokobrijeških franjevaca, fra Zvjezdan je istaknuo sljedeće. »U predvečerje spomendana na ubojstvo hercegovačkih franjevaca te puka Božjega, upitajmo se: Što smo mi spremni za Isusa podnijeti?« Riječi Evanđelja navijestio je fra Nikola Rosančić, a misna čitanja i molitvu vjernika predvodili su širokobriješki svjetovni franjevci. U nadahnutoj propovijedi, potaknut ulomkom Evanđelja o ozdravljenju uzetoga kod kupališta, fra Zvjezdan je zapitao: »Želiš li ozdraviti na način kako Isus ozdravlja? Želiš li svoje zdravlje koristiti na dobro, na blagoslov?« U nastavku je, razmatrajući tešku sudbinu ovog bolesnika, pozvao da ne zaboravimo svoje bližnje, da pronađemo vremena za svoju djecu, za stare i nemoćne, po Isusovu primjeru, jer Isus ima vremena za svakoga te zaključio da duhovna obnova nije moljakanje nego spremnost hrabrije poći za Isusom. Na kraju svete mise vicepostulator fra Miljenko Stojić posebno je zahvalio predvoditelju misnog slavlja i molitvenog programa ovih dana fra Zvjezdanu čija je molitva i riječ okupila više tisuća vjernika, ne samo iz širokobriješkog kraja nego iz cijele Hercegovine. Zatim je podijelio nagrade nagrađenima na »2. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci u kategoriji odrasli. Prvu nagradu dobila je Renata Dobrić iz Splita. Njezina priča nosi naslov »Napokon: Iz tame u svjetlo ili Povorka smrti«. Priča govori o grižnji savjesti čovjeka koji umire, a sudjelovao je u bitkama za Široki Brijeg i Mostar. Druga nagrada dodijeljena je Fabijanu Lovriću iz Knina. Njegov književni rad nosi naslov »Neka blagoslov Tvoj padne na ljude«. Treću nagradu za književni 137 rad dobio je Darko Juka iz Mostara za pjesmu »U jazbinu tijelo, duša u raj«. Fra Miljenko je zahvalio svim sudionicima nagradnog natječaja, a sve pozvao da se jave na sljedeći Nagradni natječaj. Uobičajeno je nakon sv. mise slijedilo Klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu , i ovaj put u prepunoj širokobriješkoj crkvi. Ni povremene padaline nisu omele dolazak puka Božjega. Molitvenom ugođaju svih ovih dana doprinijelo je lijepo pjevanje glazbene sekcije Frame, a cijeli program prenosila je Radiopostaja Široki Brijeg, dok je video prijenos ostvario portal Hercegovina live. Internetski prijenos preuzimali su i portali pobijeni. info, franjevci-siroki-brijeg.info i hrsvijet.net. Na sami dan obilježavanja 68. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca molitveni program započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, nakon toga slijedi procesija prema crkvi i molitva kod grobnice s posmrtnim ostatcima 22-ice ubijenih franjevaca. Molitveni program predvodit će provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar u sumisništvu s našim gvardijanima, vicepostulatorom i drugom braćom svećenicima. Vjerujemo da će se radno vrijeme na području općine prilagoditi ovome danu kako je to i pozvala Općina Široki Brijeg u odluci o obilježavanju Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk. U SAMOSTANU U DUBRAVI SLAVLJENA SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE Zagreb, 8. veljače 2013. (fra D.T) - Sjećanje na pobijene hercegovačke franjevce Prigodnim programom u Franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi 7. veljače obilježena je 68. obljetnica stradanja fratara na Širokom Brijegu. U 17 sati prikazan je film “Kosti smiraj traže”, a zatim služena sveta misa koju je predvodio fra Jozo Zovko u koncelebarciji s 22 svećenika. Pjevao je zbog hercegovačkih i zadarskih franjevačkih bogoslova. Suorganizator susreta je Zavičajna zajednica Široki Brijeg, Zagreb. Na projekciji dokumentarnog filma “Kosti smiraj traže” Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz II. svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Okupljene, u prepunoj dvorani franjevačkog samostana, među kojima je bio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, pozdravio je gvardijan franjevačkog samostana fra Draženko Tomić. Uz ostalo istaknuo je: “Večeras, 138 na 68. obljetnicu onog tragičnog popodneva na Širokom Brijegu sjećamo se 66 fratara ubijenih u tijeku i nakon II. svjetskog rata, ali naše sjećanje seže i do drugih šestotinjak žrtava po biskupijama u Hrvatskoj i BiH, provincijama i družbama, muškim i ženskim, kao i do svih nevinih žrtava na ovom tlu, za nas svetom, suzama zalivenom i mučeničkom krvlju natopljenom.” U pozdravnoj riječi gradonačelnik Bandić upozorio je na vrijednost sebedarja i žrtve za druge. Iskrena žrtva, možda odmah i neprepoznata, ima svoj odjek u budućnosti. Taj odjek živi i u vama koji ste se večeras ovdje okupili oko vaših i naših franjevaca sjećajući se jednog tragičnog trenutka naše zajedničke povijesti. Nadamo se da se ti apokaliptični dani nikada i nikome neće ponoviti, zaključio je gradonačelnik Bandić. Nakon čitanja imena 66 stradalih franjevaca u Hercegovini od 1941.-1945. u dupkom punoj crkvi slijedila je sveta misa koju je predvodio fra Jozo Zovko u koncelebraciji s 22 svećenika: provincijalima Ivanom Paponjom i Antom Logarom te izaslanicima redovničkih zajednica grada Zagreba. Na misi su pjevali bogoslovi Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije pod ravnanjem fra Zvonimira Pavičića i glazbenu pratnju fra Marina Karačića. Fra Jozo Zovko je na početku propovijedi podsjetio na tragične događaje s početka 1945. godine, a zatim razradio misao pape Ivana Pavla II. kako je mučenik čovjek koji je založio svoj život za vjeru, ljude i domovinu. Podsjetio je i na pismo predsjednika Franje Tuđmana koje je uputio Širokobriježanima 1990-tih u kojem uz ostalo stoji: “Vi se okupljate oko svojih mučenika kao sljedbenici nezaboravne prošlosti…”. Ističući kako nas mučenici obvezuju fra Jozo je nastavio: “Ovo je treba biti vrijeme snažnih i hrabrih, onih koji će ići štiti svoje obiteljske svetinje. A to je častan i pred Bogom zaslužan postao… Ovo je večer Širokog Brijega, Zagreba i svih Hrvata, ovo je susret pred velikim ljudima - svjedocima ljubavi za vjeru i domovinu.”, istaknuo je fra Jozo u završnoj misli zazivajući Božji blagoslov na cijeli (hrvatski) rod i Crkvu. Poslije mise Zavičajna zajednica Široki Brijeg (Zagreb) organizirala je prigodni domjenak. SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE S PODRUČJA HUMAČKOG SAMOSTANA I VJERNIČKI PUK LJUBUŠKE OPĆINE U prvu nedjelju korizme, 17. veljače 2013. u 18 sati slavljena je sv. misa u novoj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu za sve pobijene fratre koji na bilo koji način pripadaju humačkom samostanu i sav vjernički puk ljubuške općine. U sv. misi sjetili smo se ovih fratara: Fra Marko Barbarić-Lesko, Šiljevište ž. Klobuk 19.2.1865. + Široki Brijeg, 7.2.1945. Fra Križan Galić, Gorica 30.11.1870. + Međugorje, 30.10.1944. Fra Leo Petrović, Klobuk 28.2.1883. + Mostar, 14.2.1945. Fra Bonifacije Majić, Vitina, 6.5.1883. + Nepoznato mjesto 8.2.1945. (nekrologij) Fra Krešimir Pandžić, Drinovci, 4.3.1892. + Mostarski Gradac, 8.2.1945. (nekrologij) MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Fra Radoslav Vukšić, Studenci, 5.12.1894. + Nepoznato mjesto, 8.2.1945. (nekrologij) Fra Arkanđeo Nuić, Drinovci, 21.2.1896. + Široki Brijeg, 7.2.1945. Fra Bono Jelavić, Veljaci, 17.11.1898. + Velika Gorica, oko 31.5.1945. (nekrologij) Fra Kažimir Bebek, Vitina, 1.10.1901. + Mostar, 14.2.1945. Fra Andrija Jelčić, Stubica, 8.5.1904. + Nepoznato mjesto, 8.2.1945. (nekrologij) Fra Leonardo Rupčić, Hardomilje ž. Humac, 29.9.1907. + Nepoznato mjesto, 8.2.1945. (nekrologij) Fra Anđelko Nuić, Drinovci, 10.4.1908. + Slovenija, oko 10.5.1945. (nekrologij) Fra Radoslav Glavaš, Drinovci, 29.10.1909. + Zagreb, 27.5.1945. (nekrologij) Fra Borislav Pandžić, Drinovci, 7.1.1910. + Široki Brijeg, 7.2.1945. Fra Nenad-Venancije Pehar, Stubica ž. Studenci, 7.5.1910.+ Mostar, 14.2.1945. Fra Metoda Puljić, Vašarovići, 24.11.1912. + Lepa Bukva k. Krapine (Maceljska šuma),noć 4./5.6.1945. Fra Maksimilijan Jurčić, Ružići, 8.10.1913. + Vrgorac, 28.1.1945. Fra Emil Stipić, Drinovci, 4.10.1912. + Slovenija, 10.5.1945. (nekrologij) Fra Melhior Prlić, Sovići ž. Gorica, 26.7.1912. + Zagvozd, oko 13.2.1945. (nekrologij) Fra Žarko Leventić, Drinovci, 27.8.1919. + Široki Brijeg, 7.2.1945. Fra Lujo Milićević, Studenci, 23.9.1919. + Maribor, 10.5.1945. (nekrologij) Fra Svetislav Markotić, Grabovnik, ž. Vitina, 7.5.1921. + Maribor, 10.5.1945. (nekrologij) Fra Ante Majić ml., Vitina, 26.8.1922. + Zagreb, 6.8.1945. Fra Stjepan Majić, Vitina, 26.5.1925. + Široki Brijeg, 7.2.1945. Fra Kornelije Sušac, Cerno, 25.8.1925. + Mostarski Gradac, 8.2.1945. (nekrologij) II. U Ljubuškom zatvoreni, tu ili na nekom drugom mjestu ubijeni: Fra Paško Martinac, Dragićina ž. Čerin, 23.6.1882. + Ljubuški, 10.2.1945. Fra Martin Sopta, Dužice ž. Rasno, 14.2.1891. + Ljubuški, 12.2.1945. (nekrologij) Fra Julijan Kožul, Ljuti Dolac, 16.4.1906. + Zagvozd, oko 13.2.1945. Fra Zdenko Zubac, Gradnići, 6.8.1911. + Zagvozd, 13.2.1945. (nekrologij) Fra Slobodan Lončar, Posuški Vinjani, 1.3.1915. + Ljubuški, 13.2.1945. III. Nakon rata mučen i ubijen: Fra Nikola Ivanković,Pregrađe ž. Humac, 17.3.1888. + Ljubuški (zatvor), 21.5.1952. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. DAN BOLESNIKA I BLAGDAN GOSPE LURDSKE U KB DUBRAVA Zagreb, 11. veljače 2013. (D.T.) - Dan bolesnika i blagdan Gospe Lurdske proslavljen je 11. veljače u istoimenoj kapelici u Kliničkoj bolnici Dubrava. U koncelebraciji bolničkog kapelana fra Zorana Senjaka, dekana vlč. Zlatka Golubića i župnika fra Ivice Vrbića i fra Ante Bekavca misu je predvodio gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi fra Draženko Tomić. Podsjećajući na glavne naglaske Papine poruke prigodom 21. svjetskog dana bolesnika Tomić je rekao: “Ovaj dan je za bolesnike, zdravstvene djelatnike, kršćanske vjernike i sve ljude dobre volje ‘snažni trenutak molitve, zajedništva, prinošenja trpljenja za dobro Crkve i podsjetnik svima da u licu bolesnog brata ili sestre, prema riječima Ivana Pavla II., prepoznaju sveto Kristovo lice’… Rado se danas povjeravamo zagovoru Gospe Lurdske da nas uvijek prati i pomogne onima koji su uključeni u apostolat ljubavi: liječnicima, medicinskim sestrama i drugima.” U večernjim satima u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD), Zagrebačka podružnica, obilježava ovogodišnji blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika. Misno slavlje u 18 sati predvodi fra Zoran Senjak, kapelan u KB Dubrava, u koncelebraciji s duhovnikom HKLD-a fra Draženkom Tomićem. Svečanijem tonu ovog misnog slavlja doprinijet će Oratorijski zbor crkve sv. Marka (Cantores sancti Marci) koji pod ravnanjem Jurice Petra Petrača i uz orguljsku pratnju Pavla Mašića izvodi Hrvatsku misu u As-duru Franje Serafina Vilhar-Kalskoga i druga djela sakralne glazbe. Proslavi Svjetskog dana bolesnika prethodila je trodnevnica koju je predvodio fra Jozo Zovko. MISNO SLAVLJE ZA UBIJENE FRATRE IZ ŽUPE ČERIN I PRIGODNO PREDAVANJE Čerin, 11. veljače 2013. (P. Petrušić/ brotnjo.info) – Jučer je u župnoj crkvi sv. Stjepana na Čerinu služena sv. misa za fratre koje su pobili Titovi komunisti 1945. Svečano koncelebrirano sveto misno slavlje pred prepunom župnom crkvom u 11.00 predvodio je fra Miljenko Mića Stojić uz suslavlje župnika fra Daria Dodiga i ravnatelja Caritasa HBK BiH fra Miljenka Mike Stojića. Fra Dario je najprije pozdravio vjerni puk, predvoditelja sv. misnog slavlja fra Miću i pročitao imena 4 fratra iz župe koji su 139 ubijeni u veljači 1945. (fra Bono Andačić, fra Paško Martinac, fra Rafo Prusina i fra Dobroslav Šimović) te ime jednog dominikanca (fra Branimir Korać). Nakon toga je fra Mića započeo sv. misno slavlje. U propovijedi je fra Mića istaknuo partizanske zločine prema crkvenim osobama, učinjenima iz jednog razloga, a to je iz mržnje prema vjeri te pozvao puk da nasljeduje Gospodina sjećajući se svojih pobijenih duhovnih pastira. Izrazio je nadu da će Crkva jednoga dana barem neke od njih proglasiti mučenicima za svetu vjeru. Nakon sv. mise, koja je bila i obilježavanje Stepinčeva, uslijedilo je izlaganje dr. fra Roberta Jolića koji nas je upoznao sa životom i djelom ovih fratara rodom iz naše župe i 5 drugih koji su ubijeni a djelovali su u ovoj župi. Valja istaknuti da je ovih dana DNK metodom pronađeno tijelo fra Martina Sopte u Ljubuškom. On je iz župne kuće na Čerinu otišao pohoditi bolesnika u Služnju, odatle produžio za Čitluk i od tada se o njemu malo što zna. Fra Vid Čuljak navodno ga je vidio na prozoru tamnice u Ljubuškom. Na kraju je fra Mića izvijestio o radu Vicepostulature i prikupljanju izjava još živih svjedoka i dokumentacije kao i radu Povjerenstava (Širokog Brijega i Ljubuškog) koja iskapaju stratišta gdje su poubijani ne samo fratri nego i mnogi drugi. Nažalost, dosad se nije niti jednom čovjeku sudilo zbog učinjenih zločina nad svećenicima, civilima i nedužnim vojnicima. Žalosno je kada mnogi portali, dnevne novine, radio i TV bruje o Titovoj imovini, što će kome pripasti, a o ovom zločinu nastoje ne pisati, samo se neki mediji osvrnu na ovu neistraženu temu koja je od velike važnosti za hrvatski narod. Zahvaljujući pojedinim svećenicima, povjesničarima i arheolozima, među kojima se ističe fra Miljenko Mića Stojić, koji se trude da se ovi zločini istraže i pronađu tijela pobijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, saznajemo djeliće istine. Tako se malo po malo na pravi način zaključuje tema Drugog svjetskog rata i poraća u našemu društvu. SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE I PUK MEĐUGORSKE ŽUPE i Drugog svjetskog rata iz župe Međugorje. Misu je predvodio i na njoj propovijedao fra Marinko Šakota, a nakon mise u dvorani bl. Ivana Pavla II. predavanje su održali dr. fra Robert Jolić i mr. fra Miljenko Stojić. Dr. fra Robert Jolić započeo je svoje sinoćnje predavanje govoreći o blaženom Alojziju Stepincu i 66 pobijenih franjevaca s posebnim naglaskom na franjevce koji su na neki način vezani za župu Međugorje. Pa je tako fra Robert ukratko predstavio fra Jozu Bencuna, fra Marka Dragićevića, fra Križana Galića, fra Bonu Jelavića, fra Pašku Martinca, fra Anđelka Nuića, fra Mariofila Sivrića, fra Bernardina Smoljana, fra Grgu Vasilja i fra Jenka Vasilja, deset žrtava partizanske mržnje od kojih su petorica rodom iz Međugorja, četvorica su dušobrižnički djelovala u Međugorju, a fra Križan Galić je ubijen u međugorskom župnom stanu. Drugi dio svog predavanja fra Robert je posvetio monografiji župe Međugorje. Dobar njezin već je spreman, no postoje dijelovi koje još treba upotpuniti. Jedan od takvih je i žrtvoslov. Prema podatcima kojima se do sada raspolaže župa Međugorje broji 376 stradalih, no u matici umrlih postoje podatci za samo 115, a želja je objaviti potpune podatke o stradalima u Drugom svjetskom ratu i poraću.; Dakako i o žrtvama iz Prvog svjetskog rata, ali to je gotovo nemoguće jer iz tog razdoblja ne postoji matica umrlih, a i vrlo je malo svjedoka vremena. »Objava podataka i eventualno fotografija naš je dug prema ratnim i poratnim žrtvama bez obzira gdje su, kada i kako poginuli.; Bez obzira kojoj su vojsci pripadali, ili su, pak, bili civili.; Bez obzira je li riječ o odraslima ili djeci, namjernim ili slučajnim žrtvama. Bitni i isključivi kriterij za žrtvoslov smije biti samo je li netko žrtva rata ili poraća« – zaključio je dr. fra Robert Jolić pozivajući župljane župe Međugorje na suradnju u prikupljanju podataka za žrtvoslov. Drugi predavač mr. fra Miljenko Stojić govorio je o mučeništvu i o potrebi popisivanja žrtava, te o djelatnostima Hercegovačke franjevačke provincije u prikupljanju podataka o ubojstvu 66 članova Provincije, ali i o utemeljenju općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća, kao i o pokretanju Vicepostulature. Fra Miljenko je nešto više kazao i o djelatnostima na pronalaženju masovnih grobnica i identifikaciji žrtava koje se u njima nalaze. Sinoćnja predavanja završena su razgovorom o inicijativi za postavljanje spomenika žrtvama iz župe Međugorje. Fra Marinko Šakota okupljenima je predstavio namisao da se na prostoru stare crkve, koji je sada na jedan način zapušten, podigne spomenik na kojemu će biti upisana imena svih žrtava. Velikom broju žrtava iz župe Međugorje ne zna se za grob niti su njihove kosti pronađene pa je i stoga uređenje mjesta na kojemu bi im se mogla odati počast naišlo na dobar prijem kod posjetitelja sinoćnjih predavanja, koji su samu namisao i lokaciju ocijenili pohvalnima. MOSTAR: KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA I DJELO SV. PETRA APOSTOLA Međugorje, 11. veljače 2013. (citluk.ba) – Na spomendan blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala kojega je Papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim, u međugorskoj crkvi sv. Jakova služena je sveta misa za ubijene franjevce i žrtve Prvoga 140 Korizmeni susret, korona, svećenika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije Na Čistu srijedu, Pepelnicu, 13. veljače u prostorijama katedralne župe Marije Majke Crkve u Mostaru održan je već ustaljeni korizmeni susret, korona, svećenika Mostarsko-duvanjske i Tre- MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. binjsko-mrkanske biskupije. Šezdesetak svećenika, dijecezanskih i franjevačkih, na čelu sa biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. dr. Ratkom Perićem započelo je susret molitvom Časoslova, Srednjim časom, u kapelici sv. Josipa u katedralnoj kripti. Nakon molitve generalni vikar don Željko Majić pozdravio je sve prisutne te pozvao na molitvu, post i odricanje. Naglasio je da naše molitve na dan početka korizme, kao i korizmeni dar koji je najavljen i u pozivnici, ide u korist Papinskoga misijskog Djela sv. Petra apostola, koje skrbi za duhovni pomladak u misijskim krajevima, a kojega se na Pepelnicu, po odobrenju i preporuci mjesnog biskupa, obilježava u hercegovačkim biskupijama. Don Željko je najavio i točke dnevnoga reda: razmatranje koje je pripremio don Ante Luburić, pripravu za svetu ispovijed koju je preuzeo provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar, Križni put koji su predvodili fra Josip Vlašić i don Pero Miličević, te svetu Misu koju je predvodio biskup Perić. Pozvavši na molitvu, djela pokore i odricanja u ovoj Godini vjere, biskup Perić je u svojoj propovijedi posebno pozvao na molitvu i žrtvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Dijecezanski ravnatelj PMD u hercegovačkim biskupijama don Tomislav Ljuban prikupio je misijske priloge te ih uredno proslijedio Nacionalnoj upravi PMD BiH. Susret je završio skromnim posnim domjenkom koji je pripremilo katedralno župno osoblje. (kta/missio.ba) SVETA MISA ZA POBIJENE FRATRE I PUK U MOSTARU – 68. OBLJETNICA STRADANJA Mostar, 15. veljače 2013. (Miriam) – U četvrtak, 14. veljače 2013. svetom misom u crkvi sv. Petra i Pavla obilježena je 68. godišnjica ubojstva sedmorice fratara iz mostarskog samostana. Partizani su ih 14. veljače 1945. u poslijepodnevnim satima svezane žicom odveli iz samostana i ubili najvjerojatnije na mjestu Čekrk, oko 1,5 km južno od samostana i bacili u Neretvu. Ubijeni fratri su: provincijal dr. fra Leon Petrović, gvardijan fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar. Posmrtni ostaci sedmorice ubijenih svećenika do danas nisu pronađeni, a nije obilježeno ni mjesto na kojem su mučenički skončali svoj život. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Misno slavlje započelo je procesijskim ophodom. Prije samog početka mostarski framaši izveli su igrokaz o stradanju fratara koji je napisao fra Ante Marić. Predvoditelj svete mise bio je fra Iko Skoko, gvardijan, u koncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, provincijalom, don. Željkom Majićem, gen. vikarom Mostarsko-duvanjske biskupije te još 29 svećenika. U homiliji fra Iko je istaknuo: „Mučenici naše Katoličke Crkve u Hercegovini svojom brojnošću ne zaostaju za mučenicima ostalih krajeva naše hrvatske domovine. Po dostupnim podacima u Katoličkoj Crkvi u Hercegovini u ratnom vihoru i poraću život je izgubilo 66 hercegovačkih franjevaca, jedna časna sestra, 13 biskupijskih svećenika i bogoslova, te oko 16.000 vjernika-laika. Brojni su kršćani na našim prostorima i u našem narodu stoljećima svjedočili kako su Kristovi do smrti… Pogibija naših fratara 14. veljače 1945. neizbrisivo je upisana u mapu Mostara i naše Katoličke Crkve i Franjevačke provincije u Mostaru. Ubijeni su jer su neprijatelji smatrali kako njihova ukorijenjenost, njihova vjera, crkvenost, franjevaštvo stoje na putu komunizmu, na putu neslobode misli, izražavanja… Htjeli su, a mnogi i danas hoće, Boga nadomjestiti samo ovozemaljskim ciljevima. Znali su oni kako su fratri i svećenici koje su ubijali bili vjerska, moralna i kulturna snaga i vertikala u svom narodu…“ Samostanska crkva bila je prepuna vjernika. Misno slavlje svojim lijepim pjevanjem uveličao je župni zbor pod ravnanjem s. Slavice Filipović. Svečanosti liturgije doprinijeli su fra Stipan Klarić i fra Dalibor Milas skupa s postulantima. PROMOCIJA ZVANJA U ČERINU Humac, 18. veljače 2013. (fra Hrvoje Ćurčić) - Na prvu korizmenu nedjelju, 17. veljače 2013., postulanti i novaci Hercegovačke franjevačke provincije po treći put su svjedočili svoje zvanje. Nakon Ljubuškog i Gradnića na red je došao i Čerin. Nakon poziva župnika fra Daria Dodiga da dođemo promovirati duhovna zvanja u njegovu župu, mi smo se vrlo rado odazvali. U 11 sati počeo je put križa koji je predvodio župnik. Nakon puta križa započela je sveta misa koju je predvodio fra Josip Vlašić, promicatelj zvanja. U koncelebraciji su još bili fra Slavko Soldo koji je navjestio Evanđelje i fra Miljenko Mika Stojić. Fra Josip je u kratkoj propovijedi o duhovnom zvanju istaknuo tri ključna trenutka koja se događaju kod duhovnog poziva: čuti poziv, prihvatiti poziv i odgovoriti na poziv. Misno slavlje svojim 141 pjevanjem uzveličali su postulanti i novaci pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata. Nakon svete mise okupljenim vjernicima svoje svjedočanstvo iznijeli su postulanti i novaci. Fra Josip je bio moderator programa, a između svjedočenja su pjevali postulanti i novaci uz pratnju fra Joze Mandića (gitara) i fra Luke Ćorića (klavijatura). Postulaturu je predstavio Luka Baković, a svoje svjedočenje je iznio Renato Galić. O novicijatu je govorio fra Jozo Mandić, a svoje je svjedočanstvo s okupljenom zajednicom podijelio fra Emanuel Letica. Za kraj treba zahvaliti dragom Bogu što nam je omogućio da pokažemo da i danas ima onih koji pokušavaju nasljedovati njegovog sina po primjeru svetog Franje. Također treba zahvaliti župniku fra Dariu Dodigu što nam je dao priliku da u njegovoj župi „provociramo“ mlade načinom života koji smo odabrali. Mi smo posijali sjeme, a ostalo je u rukama Onoga koji je i nas pozvao. OBJAVLJENA KNJIGA „SVJEDOČANSTVA O STRADANJIMA HRVATA“ Tomislavgrad, 21. veljače 2013. (M.T) - Iz tiska je 18. veljače 2013. godine izišla knjiga „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata“, urednika dipl. teol. fra Mate Tadića, dipl. ing. Želimira Crnogorca i suradnika, izdavačke kuće „Dva i dva“ iz Zagreba direktora Jurice Bakovića. Tiskana je u nakladi od 2.000 primjeraka u tiskari „Denona“ u Zagrebu. Svjedočanstava i članci o stradanju hrvatskoga naroda na području Duvanjske krajine, Hercegovine, Bosne i Dalmacije nastajali su više od deset godina, od 2001. godine. S izvješćima o stanju u općini, obrađeno je 50 pojedinaca i grupa sa stradanja u ratnim i poratnim godinama. Osobito iz Drugoga svjetskoga rata, Bleiburga i Križnoga puta, poslijeratne vlasti, križara, tamnica komunističkoga režima i ideologija 20. stoljeća. Autori priloga uz spomenute fra Matu Tadića i Želimira Crnogorca su i Ante Tadić, Kažimir Vučemil, Ivan Protuđer „Noga“, Ivica Karamatić „Klemi“, fra Petar Ljubičić, Petar Miloš, te Ivan Anđelić. 142 U svom radu autori su se u uvjerili, kako još ima onih koji se iz straha ustručavaju reći pravu istinu i otkriti zločince. Donesena svjedočanstva istrgnuta su gotovo u posljednji čas od zaborava, te priličan broj ljudi čija su svjedočanstva zapisana više nije među živima. Knjiga je veličine 30,5 x 24 cm na 425 stranica, s tvrdim uvezom i omotom, te masnim papirom. U njoj je doneseno 380 crnobijelih fotografija i u boji, preko 130 stranica dokumenata, te 2.610 indeksiranih pojmova koji olakšavaju čitanje i brže snalaženje. Ovaj su projekt sa svojih deset stručnih članaka, mišljenja i prosudbi obogatili: prof. dr. sc. Josip Jurčević iz Instituta društvenih znanosti „Ive Pilara“ u Zagrebu, doc. dr. sc. Mile Lasić s Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Salih Jalimam s Fakulteta humanističkih nauka „Džemala Bijedića“ u Mostaru, mr. sc. Marko Tokić ravnatelj „Instituta za društvene djelatnosti“ Sveučilišta u Mostaru, prof. Mate Kelava iz Tomislavgrada. Jednako su vrijedni i prilozi odvjetnika Josipa Muselimovića iz Mostara, kao i vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« mr. fra Miljenka Stojića. Projekt je samostalno financiran, a vrijedno je istaknuti sufinancijera poduzetnika i sudionika Domovinskoga rata ing. Ivana Stanića „Švabu“. Tako je članak o životu i radu političkog uznika dr. fra Smiljana Zvonara iz Tomislavgrada, istraživan i pisan prema arhivskim izvorima uz dostupnu literaturu. Korišteni su dokumenti, radnje, pisma i fotografije iz arhiva u Tomislavgradu, Mostaru, Zagrebu, Bundes Arhivu u Berlinu, kao i onih u privatnom vlasništvu pojedinaca. U dostavi arhivske građe ponajviše su doprinijeli: fra Ante Tomas i fra Ante Marić iz Mostara, fra Nikola Rosančić iz Zagreba, Mijo Stanić iz Njemačke, pojedini svjedoci i politički uznici, rodbina fra Smiljana Zvonara, dok i sam urednik posjeduje dostatnu građu. Kod svjedočanstava i članaka koji su objavljeni u nekom listu, časopisu ili zborniku to je i naznačeno. Članci su pisani razumljivim jezikom ljudima prosječne naobrazbe, čime će biti obogaćeni i visoko naobraženi. I ova knjiga doprinosi istraživanju, boljem shvaćanju i vrednovanju povijesti hrvatskoga naroda. Donesena su svjedočanstva o namještenim političkim procesima grupa i pojedinaca, komunističkim kazamatima u Zenici, Golom otoku, Ćelovini. Neobjavljena izvješća iz tadašnjega komunističkoga sustava, ili koja su bila dostupna tek užim krugovima „odabranih“ i ideološki „podobnih“. Čitatelji će dosta novoga otkriti, što će možda promijeniti i neka njihova razmišljanja i stavove. Građa se može koristiti u stručnom radu povjesničara, dok će biti prikladna studentima i učenicima u pisanju diplomskih, seminarskih i maturalnih radova. Veliki je strah posijan u mračnim godinama, totalitarne vlasti nad hrvatskim narodom. Tajne državne službe OZNA i UDB-a, KNOJ i partijski Komiteti pokrivali su cijelo područje, doušnicima u službi komunističkom režimu. Ova knjiga je poticaj općinskim i županijskim vlastima, saborskim i skupštinskim zastupnicima u zauzimanju za osnivanje općinskih povjerenstava. S ciljem zapisivanja svjedočanstava, obilježavanja i ekshumiranja grobišta i stratišta svih žrtava iz svih ratova. Dr. sc. Ivica Lučić iz „Hrvatskoga instituta za povijest“ u Zagrebu o ovoj knjizi kaže: „Ta svjedočanstva kao i dokumenti te novinski članci koji su pripremljeni na vrlo uvjerljiv način, ukazuju na karakter jugoslavenskoga komunističkoga režima.“ MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Po riječima recenzenta knjige dr. Zvonimira Šeparovića, predsjednika „Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva“ u Zagrebu: „Ovo je u neku ruku i zbornik radova posebno mladim osobama da se upoznaju sa zlom kojega je predstavljao komunizam kao brutalni totalitarni sustav, koji je negirao slobodu čovjeka i prava hrvatskoga naroda. Ova je knjiga pravi spomenik tolikim žrtvama koje su pale i tolikim ljudima koji su patili pod terorom jednoumlja i nasilja svake vrsti. Ova je knjiga pravi mali kompendij, znanstvena knjiga prilagođena prvim potrebama u kraćem obliku. Ova je knjiga pravi žrtvoslov kakvih imamo posljednjih godina, viktimološke građe i svjedočanstava velike vrijednosti.“ KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG BRATSTVA zadobivanja potpunog oprosta, te nas uveo u sakrament ispovjedi - pokorničkim bogoslužjem. Nakon predavanja fratri su se stavili na raspolaganje za svetu ispovijed. Potom je uslijedila krunica koju su predvodili braća i sestre iz Mostara. Sveto misno slavlje predvodio je fra Mate Dragičević uz koncelebraciju fra Josipa Vlašića, fra Daria Dodiga, fra Stanka Mabića i fra Mire Šege. U svojoj propovijedi dotaknuo se korizme i kušnji koje su pred nama. Baš kao i Isusa, vrag nas i danas kuša užitcima, vlašću i moći. Na kraju mise pozdravio nas je fra Iko Skoko, gvardijan mostarskog samostana, koji nam je poželio dobrodošlicu i uputio par poticajnih riječi za ustrajnost i odvažnost na našem franjevačkom putu. Nakon svečane svete mise imali smo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je predvodio fra Bože Milić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Kroz cijelu duhovnu obnovu pratio nas je i pjevački zbor OFS-a Mostar kojem su se pridružili i framaši iz Mostara i sestre iz mjesnog bratstva Široki Brijeg. Duhovnu obnovu smo završili bratskim druženjem u dvorani ispod zvonika uz zakusku koju je pripremilo mostarsko bratsvo. Tu smo imali mogućnost nabaviti Franjevačke izvore kao i drugu franjevačku literaturu te franjevačke krunice. Mostar, 17. veljače 2013. (svjetovni-franjevci.info) Dana 16. veljače u Mostaru u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Petra i Pavla održana je korizmena duhovna obnova za članove Franjevačkog svjetovnog reda koju je organiziralo područno vijeće OFS-a u suradnji s mjesnim bratstvom Mostar. Na obnovi se okupilo oko 400 članova iz hercegovačkih bratstava (Tomislavgrad, Posušje, Drinovci, Gorica, Međugorje, Kočerin, Široki Brijeg, Čitluk, Humac, Mostar, Gradnići, Čerin). Predvoditelj ove obnove trebao je biti fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, ali zbog zdravstvenih razloga je morao otkazati. Ulogu predvoditelja preuzeo je fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent. Susret smo započeli u 16.00 sati prigodnom pjesmom i molitvom nakon čega nas je pozdravila Marija Brekalo, područna ministra. Potom je fra Josip pozdravio sve prisutne i upoznao nas sa pomalo izmijenjenim programom. Nakon uvodnih riječi fra Josip je održao predavanje na temu „ Srce“. Započeo je Franjinom Molitvom pred raspelom koja glasi:Višnji i slavni Bože, rasvijetli tmine moga srca... Dotaknuo se ovog milosnog vremena i kako je svatko od nas pozvan povući se u pustinju svoga srca i tako se prepustiti Bogu. Predstavio je i Franjevačke izvore za koje kažemo da su franjevačka biblija i predstavljaju nepresušno vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i karizme. Na kraju predavanja progovorio je i o mogućnosti MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. DUHOVNA OBNOVA SJEMENIŠTARACA I POSTULANATA “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1,17) Ove korizme, kao i dosadašnjih godina, mi franjevački sjemeništarci i postulanti imali smo duhovnu obnovu. Duhovnik i voditelj programa pod geslom iz Lukinog evanđelja Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi bio je fra Danijel Rajić. Duhovna obnova započela je u petak, 15. veljače u 15 sati pjesmom, zazivom Duha Svetoga te razmatranjem biblijskih tekstova na temu Duhovni poziv danas. Tercijani (treći razred) su govorili o svom životnom putu prije dolaska u sjemenište i što smatraju razlogom smanjenja broja duhovnih zvanja. 143 Poslije toga povukli smo se u razrede gdje smo u tišini razmišljali o svome pozivu, čitali duhovno štivo i pisali svoj Oče naš po uzoru na meditaciju sv. Franje. U 18 sati sudjelovali smo s visočkim vjernicima u pobožnosti Puta križa i na sv. misi. Predavanje i video prezentacija na temu današnje glazbe organizirana je u 21 sat. Potom je slijedilo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu te smo tako priveli kraju prvi dan duhovne obnove. Drugi dan započeo je dosta rano, u 5:30 sati uputili smo se s velikom radošću za Međugorje. Prvo smo posjetili djecu kod sestara misionarki ranjene obitelji u Vionici. Sa sestrama i djecom slavili smo sv. misu, poslušali predavanje na temu Tko je apostol i izmolili Krunicu milosrdnog Isusa. Poigravši se s djecom uputili smo se prema Majčinom selu gdje nas je dočekao fra Svetozar Kraljević, upravitelj Majčinog sela i zajednice za liječenje ovisnika Milosrdni Otac. Fra Svetozar nam je uputio par riječi o nastanku centra, o osnivaču fra Slavku Barbariću te pozvao nas da uvijek budemo otvoreni prema potrebnima. U centru su nam se pridružili postulanti iz Mostara sa svojim meštrom fra Stankom Mabićem. Slijedio je ručak kojeg su pripremili momci iz zajednice. Zahvalivši Bogu na darovanom jelu otišli smo u kapelicu gdje su nam dva momka ispričala svoju životnu priču prije dolaska, problem prvih dana kao i sadašnji rad Zajednice. Razgledavši njihovu radionicu, uputili smo se do Podbrda. Penjući se prema mjestu ukazanja molili smo Gospinu krunicu. Nakana je bila za nova duhovna zvanja i učvršćivanje naše vjere. Molili smo da mi – franjevački kandidati iz cijele BiH - sol Hrvata katolika u BiH, ne obljutavimo, jer ako i sol bljutavi čime će se ona osoliti. Na mjestu ukazanja zastali smo nekoliko minuta u tišini i predali sve svoje probleme, sve svoje brige u ispruženu ruku Kraljice mira. Kod Plavoga križa napravili smo za uspomenu zajedničku fotografiju. Rastali smo se od mostarskih postulanata i krenuli prema crkvi u Međugorju. Do večernjeg molitveno – liturgijskog programa bilo je slobodno vrijeme. Pod večernjom sv. misom u 18 sati ministrirali su naši đaci, a pjevao je i sjemenišni zbor. Poslije sv. mise večerali smo i uputili se prema Visokom osnaženi duhom i bogati novim životnim iskustvima. Treći dan u 8 sati ujutro imali smo predavanje na temu Moliti srcem, meditativnu molitvu te izmjenjivanje osobnih doživljaja tijekom ovih dana. Duhovna obnova završila je sv. misom u crkvi sv. Bonaventure. (Andrija Majić, tercijan) GOSPIN PLAČ NA CD-u Posušje, 28. veljače 2013. (frama-posusje.com) - Gospin plač, spjev Isusove muke koji se pjeva u korizmenom vremenu, doživio je i svoje izdanje na nosaču zvuka. Tako se na CD-u može čuti sedamnaest različitih skupina iz Hercegovine: Posušja, Ljubuškoga, Rastovače-četiri skupine, Brišnika kod Tomislavgrada, Donjeg Velikoga Ograđenika iz Brotnja, Prologa kod Ljubuškoga, Humca, Broćanca, Rakitna, Gorice-Sovića, Čitluka, Gornjih Jukića, Sobča, te posuške Frame. Urednik izdanja je fra Mario Knezović. CD se može kupiti u župnome uredu u Posušju, a cijena je 5 KM. 144 FRAMAŠKA OLIMPIJADA ZNANJA Mostar, 1. ožujka 2013. (Područno vijeće Frame) - U četvrtak, 28. veljače, u prostorijama franjevačkog samostana u Mostaru je upriličeno završno natjecanje u znanju tzv. Framaška olimpijada znanja. Framaši iz 17 mjesnih bratstava, po tri predstavnika svake Frame, natjecali su se u poznavanju sadržaja Youcata. To je bio jedan od načina da framaši u Godini vjere obnove i prodube vlastito poznavanje svoje vjere. Na početku susreta framaši su zazvali Duha Svetoga, u molitvi zahvalili Gospodinu za dar pape Benedikta XVI., čija je služba upravljanja Crkvom u tim trenucima prestajala, molili za dar novog Pape te molitvu zaključili Franjinim Pohvalama Bogu. Nakon pozdrava fra Josipa Vlašića, područnog duhovnog asistenta, i Matea Zadre, područnog predsjednika, u ime Područnog vijeća, koje je organiziralo natjecanje, Andrea Odak je predstavila program natjecanja, upoznala natjecatelje s pravilima te su framaši potom mogli pristupiti rješavanju zadataka. Nakon završenog 1. kruga natjecanja, osam najboljih Frama nastavilo se natjecati u 2. krugu. Bodovi iz 1. kruga su se prenosili u sljedeći. Na koncu smo imali i pobjednike – Frama iz Tomislavgrada uvjerljivo je postigla najbolje rezultate i u 1. i u 2. krugu te su na dar kao nagradu dobili tjedan dana boravka u Taizeu (Francuska). Drugo mjesto pripalo je Frami Kongora, a za nagradu su dobili po primjerak Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije. Treće mjesto osvojila je Frama Bukovica, a za uspomenu na postignuti uspjeh dobili su zbornik radova o spisima sv. Franje Verba Domini mei. II. NACIONALNI SEMINAR ZA VODITELJE FORMACIJE U FRAMI „VJERA MOJA NOSI ME“ Mostar, 4. ožujka 2013. (fjv) - U Franjevačkom konviktu u Visokom od 1. do 3. ožujka, pod geslom „Vjera moja nosi me“, održan je II. nacionalni seminar za voditelje formacije u Franjevačkoj mladeži – Frami. Seminar je organiziralo Nacionalno povjerenstvo za formaciju, a na njemu je sudjelovalo oko 70 framaša iz 40 različitih mjesnih bratstava Bosne i Hercegovine. Seminaru su se pridružila i 3 predstavnika Hrvatskog nacionalnog bratstva Frame. Prvi dan susreta, nakon upoznavanja i uvodnih pozdrava, predavanje s temom „Voditelj formacije – tko, što, zašto?“ održala je MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Ivana Baban, nacionalna voditeljica formacije i glavni koordinator cijelog seminara. Ona je ukratko objasnila službu voditelja formacije u mjesnom bratstvu Frame, naglašavajući narav te službe, kao i dužnosti i metode koje tu službu čine stupom života svakog mjesnog bratstva. Nakon predavanja uslijedio je vrlo dinamičan rad po skupinama, a dan je zaključen euharistijskim klanjanjem kojeg je predvodio fra Josip Vlašić, nacionalni duhovni asistent. Ostala predavanja htjela su dotaknuti sve tri dimenzije formacije u Frami: ljudsku, kršćansku i franjevačku. Drugo predavanje održano je u subotu prijepodne, a tema je bila „Kriza vjere i kriza prenošenja vjere danas“. Predavač je bio Josip Madžar, nacionalni dopredsjednik Frame. Također je nakon ovog predavanja organiziran rad po skupinama i plenum. Istog dana u popodnevnim satima dr. fra Iko Skoko, profesor komunikologije na Mostarskom sveučilištu, održao je predavanje u kojem je pojasnio temelje komunikacije, najčešće probleme u dobroj komunikaciji te uvjete za dobru komunikaciju. I nakon ovog predavanja slijedio je rad po skupinama sa završnim plenumom. Svetu misu u 18 sati predvodio je fra Zoran Vuković, duhovni asistent Frame Kiseljak, a nakon večere organizirana ja Vesela večer, u kojoj nije nedostajalo igre i smijeha. Nedjeljno prijepodne animirali su članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a). Predavanje „Od Frame do Franjevačkog svjetovnog reda“ održale su Marijana Bošnjak, međunarodni vijećnik Frame i član OFS-a Široki Brijeg, i Ivana Vidović, iz Frame i OFS-a Sarajevo. Svoje izlaganje temeljile su na dokumentu Uključivanje članova Frame u OFS, ali su se dotaknule i konkretnih situacija u kojima se nalazi odnos članova OFS-a i Frame. Rad je i nakon ovog predavanja nastavljen u grupama i završnom plenumu. Seminar je završen euharistijski slavljem, koje je predvodio fra Josip Vlašić, zajedničkim fotografiranjem i objedom. DUHOVNE VJEŽBE U WÜRZBURGU Zurich, 5. ožujka 2013. (fra Ivan Prusina) - Duhovne vježbe za svećenike i đakone u zapadnoj Europi u organizaciji dušobrižničkog ureda u Frankfurtu održane su od 25. do 28. veljače 2013. godine u Würzburgu. Voditelj duhovnih vježbi bio je prof. dr. Darko Tepert, iz Zagreba. Središnja tema bila je: „Srcem vjerovati i ustima ispovijedati“ (usp. Rim 10,10). Na ovim duhovnim vježbama sudjelovala su i slijedeća naša braća: MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Iz Švicarske: fra Stanko Banožić, fra Mićo Pinjuh, fra Ivan Prusina, fra Branko Radoš i fra Valentin Vukoja Iz Njemačke: fra Ivan Čilić, fra Dinko Grbavac i fra Ivan Leutar PROMOCIJA ZVANJA U BUKOVICI Mostar, 11. ožujka 2013. - Ovog puta je promocija zvanja postulante i novake, na poziv župnika fra Mladena Rozića, odvela u župu sv. Franje u Bukovicu. U nedjelju, 10. ožujka misno slavlje na pučkoj misi u 11 sati, u crkvi sv. Franje predvodio je fra Josip Vlašić, provincijski promicatelj zvanja, u koncelebraciji je bio župnik fra Mladen. Fra Josip je u svojoj homiliji progovorio o raznim krizama u današnjem svijet, naglasivši da je u izvoru svake krize ljudsko odbacivanje Boga. Uz to je pokušao, ukratko, nešto dodati o krizi duhovnih zvanja. Misno slavlje je, po već ustaljenom programu, svojim pjevanjem uljepšao zbor postulanata i novaka na čelu s fra Stankom Mabićem, koji obnaša službu odgojitelja postulanata. Treba izdvojiti i to da su fra Antonio Musa i fra Jozo Mandić otpjevali solo dionice, a da je zbor na orguljama pratio Luka Ćorić. Nakon mise su postulanti i novaci imali priliku za predstavljanje odgojnih ustanova u kojima se nalaze, ali i za svjedočenje o svojim životnim putovima. Nakon uvodne pjesme u ovaj, malo opušteniji, drugi dio promocije fra Josip je najavio predstavnike postulanata. Ovog puta to su bili Stipe Šarić i Lovro Šimić. Stipe je ukratko predstavio samu postulaturu, a Lovro je okupljenim župljanima pokušao približiti svoj put ostvarivanja životnog poziva. Poslije postulanata fra Josip je nazočnima predstavio novake, njihovog župljanina fra Emanuela Leticu i fra Nikolu Jurišića. Fra Emanuel je školski objasnio što je to zapravo novicijat dok se fra Nikola pozabavio pitanjem svojeg traženja Božjeg poziva. U drugom dijelu programa duhovne šansone su svirali, na klaviru, Luka Ćorić i, na gitari, fra Jozo Mandić. Unatoč prohladnom vjetru, temperaturi od pet stupnjeva i suncu koje se rijetko pokazivalo promotori su toplo dočekani od župljana župe Bukovica i, kao i u drugim župama, reakcije su bile jako pozitivne to se vidjelo po gromoglasnom pljesku i suzama kojima su ispratili novake i postulante. Nakon svega dužnost nam je zahvaliti župniku fra Mladenu što nas je pozvao da u njegovoj župi promoviramo zvanja. Također, zahvalni smo i fra Željku Barbariću i fra Vinku Kureviji koji su nam pružili potporu „iz publike“. Međutim najveća hvala dragom Bogu što nam je još jednom pružio priliku da budemo sijači njegovog sjemena vjerujući da plod neće izostati. (Luka Baković) 145 FRA TIHOMIR BAZINA I FRA STANKO ĆOSIĆ NAGRAĐENI ZA DIPLOMSKE RADOVE, FRA IVAN PENAVIĆ NAGRAĐEN ZA NAJBOLJI USPJEH Zagreb, 12. ožujka 2013. (fra J. S. Ćavar) - Svečanim akademskim činom u velikoj dvorani Međubiskupijskoga sjemeništa na zagrebačkoj Šalati proslavljen je u ponedjeljak 11. ožujka Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na svečanosti je promovirano 159 diplomantica i diplomanata svih studijskih smjerova, među kojima su i članovi naše provincije: fra Tihomir Bazina, fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra Josip Serđo Ćavar. Nagrađena su i tri najbolja studentska znanstvena rada. Među njima su uradci fra Tihomira Bazine, „Percepcija važnosti katehetske službe kod svećenika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM na nebo“, te fra Stanka Ćosića „Molitva u Getsemanskom vrtu, Mk 14, 32 – 42“. Priznanje su dobili i studenti različitih studijskih smjerova koji su postigli najbolji uspjeh u protekloj akademskoj godini među kojima se, drugu godinu zaredom, nalazi naš bogoslov fra Ivan Penavić. U svom obraćanju diplomantima dekan KBF – a prof. dr. Matulić poručio je: “Potičemo vas da se, uvijek polazeći od sebe, rado stavite u službu duhovne i moralne obnove našega hrvatskog naroda. Budite radosni promicatelji u hrvatskome društvu cjelovitoga humanizma i kulturne svijesti koji u svome središtu ljubomorno njeguju i čuvaju ljudsku osobu na sliku Božju, koja je jedina nositeljica apsolutno nepovredivoga ljudskog dostojanstva.“ NOVAKE POSJETILI BRAĆA IZ BOSNE Humac, 15. ožujka 2013. (fra Antonio Musa) - U utorak, 13. ožujka u novicijatu Hercegovačke franjevačke provincije na Humcu održan je jednodnevni susret novaka provincije Bosne Srebrene i novaka naše provincije. Već postaje tradicija da se bosanski i hercegovački novaci, uz međuprovincijski susret novaka i zajedničko hodočašće u Asiz, jednom u novicijatskoj godini okupe u oba novicijata na druženje, molitvu i igru. Na Humac su nam braća iz Bosne predvođeni meštrom fra Markom Ešegovićem stigla negdje oko 10:30. Primili smo ih mi novaci i naši meštri fra Slavko i fra Drago. Najprije smo se okupili u novicijatskoj zbornici kako bi se osvježili uz kavu, piće i još što se našlo na stolu. Do ručka obišli smo samostanski muzej i zbirku umjetnina Majka, koja se čuva u našem samostanu. U podne, zajedno s ostalom braćom, molili smo srednji čas i ručali, a 146 iza ručka uslijedilo je fotografiranje za uspomenu na ovaj susret. Ubrzo iza fotografiranja uputili smo se u Međugorje, u Majčino selo gdje nas je primio i domaćin nam bio fra Svetozar Kraljević. U dvorani u Majčinu selu igrali smo nogometnu utakmicu između dvaju novicijata, a uspješnijim su se pokazala braća iz Bosne. Iza utakmice smo se osvježili i obišli dečke u zajednici Milosrdni Otac, gdje smo čuli i svjedočanstvo dvojice mladića koji u ovoj zajednici počinju graditi život ispočetka. Na Humac smo se vratili oko 16:30 i druženje smo nastavili u opuštenom tonu, uz gitaru i pjesmu, a pronašlo se ponešto i za brata magarca. Malo prije 18:00 braća iz Bosne morala su krenuti natrag doma. Pozdravili smo se uz želje da se opet što prije susretnemo. Bio je ovo uistinu lijep, ispunjen i radošću franjevaštva prožet dan. Još jednom smo se uvjerili koliko smo zapravo bliski, koliko smo upućeni jedni na druge te koliko smo pozvani na svakodnevno i istinsko svjedočanstvo zajedništva i bratske ljubavi. TRIBINA U ZAGREBU O DJELU FRA MILJENKA STOJIĆA Zagreb, 15. ožujka 2013. (Jadranka Pavić / hrsvijet.net) – Tribina »Stopama mira« s temom »Fra Miljenko Stojić – Jedno djelo u zrcalu sadašnjosti« održana je 14. ožujka u dvorani HKZ-Hrvatskog slova u Zagrebu. Pod vodstvom novinarke i urednice HRTa Lejdi Oreb tribina je potaknula niz aktualnih tema iz hrvatske zbilje, a koje se protežu kroz književni i novinarski rad fra Miljenka Stojića te Vicepostolaturu postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Uz čitanje ulomaka iz Stojićeva opusa koje je interpretirao glumac Vinko Kraljević, o autoru i njegovim djelima govorili su hrvatski književnik Hrvoje Hitrec, povjesničar Jure Krišto te novinar i publicist Mate Kovačević. Hitrec se posebno osvrnuo na ulogu Katoličke Crkve u umjetničkom, književnom i drugom kulturnom stvarateljskom djelovanju. »Moderni europski teatar nastao je na oltaru Katoličke Crkve«, kazao je Hitrec. Osvrćući se na aktualnu izjavu jednog hrvatskog intelektualca koji je izjavio kako Crkva i kazalište nikada nisu bili bliski, Hrvoje Hitrec podsjetio je nazočne kako su upravo iz krugova svećenstva iznikli najveći dramski pisci starije hrvatske književnosti kao što su Držić i Brezovečki. »Osim toga, franjevci, u čijem je redu i fra Miljenko Stojić, u hrvatskoj su književnosti zauzimali najviša mjesta počevši od Pavla Šibenčanina koji je napisao “Šibensku molitvu” preko Kačića i Grge Martića do naših dana.« Nadalje, komentirajući Stojićev rad Hitrec je kazao: »Inače ponizni fratar Miljenko Stojić pretvara se s perom u ruci, odnosno tipkama pod rukom, u hercegbosansku verziju Aretina koji ne štedi nikoga, ironičan, ponekad i blago sarkastičan, točan i odvažan kao Luka Ibrišimović. Njegov je kut prirodan hrvatski MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. kut, njegovi su “junaci” svi koji rade o glavi Hrvatima, hrvatskom jeziku i hrvatskoj uljudbi, ali se isto tako zgranuto pita zašto je ruka samostalne hrvatske države tako tanka, suha i ravnodušna.« »Osim toga«, istaknuo je Hitrec, »kako su uz produktivni prozni i literarni rad vezana iskustva hrvatske sudbine, fra Miljenko Stojić dotaknuo je i teme za najmlađe kroz romane “Računalko” i “Mirkove priče” u kojima je pokazao kako moderni franjevački novinar, kako evanđelje i internet mogu zajedno.« Povjesničar dr. Jure Krišto osvrnuo se na doprinos fra Miljenka Stojića u skrbi za žrtve nasilnih ideologija. »Fra Miljenko zna, kao što znaju svi koji su spoznali nehumanost ideologija koje mrze čovjeka zbog njegovih vjerskih uvjerenja, da je komunizam po svojoj internoj strukturi, po ideološkim premisama i po političkim ciljevima projekt okrenut zločinu. Zato su i njegove žrtve, osobito one iz mržnje prema vjeri, mučenici koji zavređuju postati nam uzorima i poštovati ih, a koje i Bog voli. U kršćanskoj tradiciji to su blaženici i sveci,« istaknuo je dr. Krišto. Osvrćući se na rad fra Miljenka kao vicepostulatora, dr. Krišto je istaknuo kako je fra Miljenko prikupljao iskaze očevidaca, dokumentaciju te kako je pokrenuo općine u Hercegovini na pronalaženje skrivenih i poznatih masovnih grobišta, kao i časopis znakovita naslova »Stopama pobijenih«. »Zbog svega toga«, istaknuo je Krišto, fra Miljenko je postavio model za vođenje postupaka drugim redovničkim zajednicama i biskupijama. O novinarskom radu fra Miljenka Stojića govorio je hrvatski novinar, publicist i politički analitičar Mate Kovačević. Govoreći o kolumnama fra Miljenka Stojića koje su objavljivane na portalu hrsvijet.net, Kovačević navodi kako su njegovi tekstovi ponajprije prilagođeni širokoj čitateljskoj publici, što fra Miljenka otkriva kao autora političkih, široko popularnih tekstova. »Međutim«, naveo je Kovačević, »upravo zato one i ne mogu doći u masovne medije, koji su kao i u jugoslavenskom komunističkom razdoblju strogo nadzirani.« Kovačević navodi posebno bolno područje na kojem fra Miljenko ne može sakriti čak ni vlastito ogorčenje, a to je odnos vlasti Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH, posebice prema Herceg Bosni. Osvrćući se na knjigu »Halo, ovdje Herceg Bosna« u koju su ukoričeni sadržaji Stojićevih kolumni, Kovačević je istaknuo da autor Stojić, unatoč međunarodnim silama i silnicama, političkim vlastima u Republici Hrvatskoj, ali i režimu političke uprave u BiH te muslimanskoj velikobošnjačkoj politici, javlja cijelom svijetu da je Herceg Bosna, koju su nasilnim dekretima pokušali politički eutanazirati, ipak živa u srcima svojih ljudi, koji su još uvijek, bar formalno, konstitutivni narod BiH. U završnoj riječi nazočnima se obratio fra Miljenko Stojić ističući kako živimo u ozbiljnim vremenima kada samo zajedništvom možemo doći do željenog ishoda. »Istina, lakše se diše otkada nam nevino zatočene generale pustiše na slobodu. Međutim, ima ih koji još čame u tuđinskim tamnicama ili čekaju da im se izreče presuda. To su oni naši iz Herceg-Bosne. Među njima posebno trebamo spomenuti Darija Kordića osuđena na dugih 25 godina.« Fra Miljenko Stojić je naglasio kako se na tribini govori o prošlosti, ali zapravo govori se o sadašnjosti i budućnosti. Kazao je da na svoja djela gleda kao na ulogu »okidača« za razmišljanje i razgovor. Osvrćući se na istraživanja komunističkih zločina podsjetio je kako je nedavno hrvatska vlast pod Milanovićevim vodstvom zatvorila Ured koji se bavio istraživanjem komunističkih zločina i na taj način onemogućila stotinama tisuća pobijenih da dobiju primjereno posljednje počivalište. »Potrebno nam je zaista MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. pročišćenje od komunističkog mentaliteta. Najbolje to možemo učiniti tako da živimo vrijednosti duboko ukorijenjene u naš hrvatski narod«, zaključio je fra Miljenko Stojić. PRIČE O BUĐENJU Škrinja mudrosti. Meditativne priče za duhovno buđenje. Priredio: fra Mladen Herceg. Naša ognjišta, knjiga 200, meki uvez, 303 str. Priče čuvaju poseban oblik znanja, to pokazuje i ova knjiga, čiji naslov – Škrinja mudrosti – odražava i namjeru njezina priređivača fra Mladena Hercega: da skupi priče iz različitih izvora i različitih duhovnih tradicija u „škrinju“ i tako pohrani blago koje je u njima sadržano. Time priređivač nastavlja niz: Škrinja mudrosti sedma je takva knjiga priča, a prethodile su joj knjige: Sretan čovjek (2003), Prepoznati dijamant (2003), Papiga je progovorila (2003), Životna pomoć iz pustinje (2005), Hasidske priče (2008) i Isus na nogometnoj utakmici (2008). Podnaslov Škrinja mudrosti – Meditativne priče za duhovno buđenje – upućuje na vezu između priče i duhovnosti. Konkretno, kako objašnjava priređivač u Uvodu, upućuje na ulogu priče kao polazišta u praksi meditacije, jer priča, kao i ikona, slika, predmet, priroda, pokret ili što drugo, može potaknuti aktivaciju moći razuma, volje i osjećaja, i pripremiti ih za kontemplaciju, u kojoj se ljudske duševne moći umiruju. Priča je, dakle, prepoznata kao pomoć u procesu koji duhovne tradicije nazivaju duhovnim buđenjem. Prikupljene priče iz ove knjige podrijetlom su iz različitih religioznih tradicija: kršćanske, židovske, budističke, potom iz antičke književnosti (Ezopove basne), iz suvremene književnosti, iz svakodnevice. Raspoređene su u nekoliko cjelina s podnaslovima, od kojih svaki donosi neku poredbu: Kraljevstvo je nebesko kao moli i radi. Izreke pustinjskih otaca; Sreća je kao leptir. Poticaji za cjelovit život; Ljubav je kao iskra u vignju. Hasidske priče; Svakodnevica je kao šaljiva pričica. Židovske pošalice; Prosvjetljenje je kao pjev ptice. Zen priče; Čovjekov je život kao ovaj korak. Ezopove basne; Zdravlje je kao: Kriza – super. Kriza je odlučni trenutak preobrazbe. U posljednjim četirima cjelinama (Lice tvoje, o Bože, ja tražim. Meditacija ikone i slike; Život je kao hod u labirintu; Život je kao…; Tko sam ja?) predlošci za meditaciju proširuju se na različite vizualne sadržaje, kako tradicionalne: ikone, skulpture, simboli, tako i netradicionalne, iz suvremene popularne kulture: crteži, karikature, strip i sl. Ove priče ne govore o duhovnosti na uvriježen način, nego se šale s vjerskim pravilima i utabanim načinima njihova shvaćanja, pa i s onim što se uobičajeno smatra svetim, pokazujući da je svetost svojstvo svijeta koje izmiče površnu pogledu. Upućuju na to da nam je pogled ograničen i da postoji stvarnost iza one koju mi doživljavamo. Ne govore što je ta stvarnost, ne objašnjavaju, ne 147 daju rješenja, nego postavljaju protupitanja, ili daju začuđujuće odgovore. Ne daju shvatiti, nego tjeraju svijest da promijeni kut gledanja; ne govore što je buđenje, nego pozivaju da se ono iskusi. (Iva Beljan) Knjigu po cijeni od 17 KM može se naručiti na adresi Naših ognjišta. GODIŠNJI KAPITUL HERCEGOVAČKOG PODRUČNOG BRATSTVA OFS-A Redoviti godišnji kapitul Hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan ju u Međugorju, u Kući mira od 15. do 17. ožujka 2013. Na kapitulu su sudjelovali područni vijećnici, ministri mjesnih bratstava zajedno s delegatima bratstava, te područni predsjednik Frame Mateo Zadro, zajedno s dva delegata područnog vijeća Frame. Kapitulom su predsjedali Marija Brekalo, područna ministra i fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent. Na kapitulu je bilo prisutno ukupno 32 sudionika. Sudionici kapitula okupili su se u petak, 15. ožujka oko 17 sati u Kući mira te su potom zajedno s cijelom župom i hodočasnicima slavili svetu misu u župnoj crkvi i molili pobožnost Puta križa. Otvaranje kapitula uslijedilo je nakon večere. Uz molitvu Večernje iz Časoslova i molitvu za početak susreta iz Obrednika OFS-a te pozdrave duhovnog asistenta i područne ministre otvoren je kapitul. Uslijedilo je upoznavanje sudionika kroz igru. Bacajući klupko jedni prema drugima sudionici su kazali nešto o sebi, predstavili sebe i svoj put franjevaštva te na taj način od konopa ispleli mrežu. Kada netko opusti konop, mreža gubi oblik. Poruka igre je koliko je svatko bitan za život bratstva i kako bratstvo ovisi od naše čvrstoće. Na kraju je fra Josip ponovio kako je Crkva mjesto gdje cvjeta Duh Sveti i poželio da naša bratstva budu mjesto gdje je cvjetati Duh Sveti. Prva večer kapitula završena je meditacijskim susretom s Božjom Riječju, gdje je svaki sudionik izabrao po jednu misao iz biblijskih čitanja koje je zadržao u svom srcu i o toj riječi meditirao. Drugi dan kapitula započeo je Jutarnjom iz Časoslova. Radni dio kapitula započeo je razmatranjem fra Josipa Vlašića o Kapitulu. Fra Josip je predstavio dokument o slavlju kapitula koje je izdalo Međunarodno vijeće OFS-a prigodom XII. Generalnog kapitula OFS-a. Uslijedila su izvješća područnog vijeća od prošlog područnog kapitula koji je održan u travnju 2012. Nakon izvješća uslijedio 148 je kratki osvrt i rasprava. Popodnevni dio programa započeo je radom po grupama gdje su sudionici imali prigodu razgovarati o onom što je dobro u bratstvu (mjesnom, područnom), što bi moglo biti bolje tj. na čemu treba još raditi da bratstvo bude potpunije te onom što je potrebno obraćanja. Nakon izvješća o radu po grupama, uslijedilo je izvješće mjesnih ministara. Mjesni ministri su podnijeli izvješća o stanju u svojim bratstvima, posebno se osvrćući na rad mjesnih vijeća, organiziranje i realiziranje formacije, kako novih tako i zavjetovanih članova, suradnju s Framom, suradnju s duhovnim asistentom i uključivanjem u život župe. Nakon izvješća sudionici kapitula pridružili su se večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi. Nakon misnog slavlja i večere predstavljeni su Franjevački izvori. Fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, ravnatelj Informativnog centra Mir Međugorje, ujedno i član uredničkog vijeća koje je pripremalo Franjevačke izvore. Fra Miljenko je na jednostavan način približio koncepciju Franjevačkih izvora, progovorio o nastanku te potaknuo na iščitavanje Franjevačkih izvora. Druga večer kapitula je završena je molitvom Večernje i klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zadnji dan kapitula započeo je Jutarnjom iz Časoslova. Potom su članovi Povjerenstva za djelatnu prisutnost u Crkvi i svijetu iz mostarskog OFS-a imali predavanje na temu „Izazov poslanja OFS-a“. Prije samog predavanja Vinko Glibić je predstavio rad Povjerenstva. Predavanje je započela Marija Šaravanja koja je predstavila razvoj Pravila OFS-a kroz povijest i podsjetila na ono što je u prošlosti predstavljalo izazov za OFS-a. Potom je Dijana Milović progovorila o izazovima poslanja svjetovnog franjevca u obitelji. Željko Bušić je približio izazove svjetovnog franjevca u Crkvi, a Ana Marić je progovorila o izazovima koje nudi društvo kroz kulturu, ekonomiju i politiku. Nakon predavanja koje je oduševilo i potaknulo sve sudionike, uslijedio je rad po skupinama na osnovu predavanja. Nakon izvješća iz skupina, svaki sudionik je dao svoj kratki osvrt na kapitul. Kapitul je završen slavljem svete mise koju je predslavio područni duhovni asistent fra Josip Vlašić. Bitno je spomenuti da je cijeli kapitul bio u znaku izbora novog pape Franje i prožet radošću i oduševljenjem zbog njegova izbora. Izbor pape je veliki dar i poziv svjetovnim franjevcima, poziv da s većom zauzetošću kroče u postizanju savršenstva kršćanske ljubavi te utkaju sebe u izgradnje Crkve. (Područno vijeće OFS-a) IZIŠAO 1. BROJ FRAMINOG GODIŠNJAKA „TRAGOVI“ Široki Brijeg, 21. ožujka 2013. (Gojko Jelić, OFS) Ovih je dana iz tiska, u nakladi Hercegovačkog područnog bratstva Frame, izišao prvi broj lista Tragovi. Riječ je o godišnjaku Franjevačke mladeži – Frame u Hercegovini. List potpisuju glavni urednik Mateo Zadro i odgovorni urednik fra Josip Vlašić. Na 80 stranica MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. ponuđeno je bogatstvo sadržaja, a osim predstavljanja života svih hercegovačkih Frama (Bukovica, Čerin, Čitluk, Drinovci, GoricaSovići, Gradnići, Humac, Klobuk, Kočerin, Kongora, Međugorje, Mostar, Posušje, Posuški Gradac, Roško Polje, Ružići, Seonica, Široki Brijeg, Šujica, Tomislavgrad, Vitina, Tihaljina) tu su i drugi poticajni tekstovi iz pera više autora iz reda samih framaša pa do svjetovnih franjevaca, fratara i sestara klarisa (Anđelka Oreč, Josipa Vukoja, fra Bože Milić, Marija Šaravanja, fra Mate Logara, Marijana Mikulić, Marija Brekalo, Andrea Odak, fra Miro Babić, Vedran Biokšić, Tomislav Gašpar, Mateo Zadro i fra Josip Vlašić). „Mladost, igra, ljubav, dobrota i sve ono što ne možeš pronaći u svakodnevnim, tjednim ili mjesečnim novinama i časopisima sada smo okupili na jednome mjestu. Mislim da ne možeš ni zamisliti kakva te sve pustolovina čeka na sljedećim stranicama! Zato putuj polako i sigurno da ti ne bi što promaklo!“, kaže glavni urednik Mateo Zadro u uvodnoj riječi. Već pri listanju vidljivo je da uloženi trud nije bio uzaludan i da Tragovi ostavljaju pozitivan trag. To već 20 godina čini i Frama u Hercegovini. A ovo je zapis o njihovom životu! Neka nastave ostavljati tragove i neka te tragove Tragovi i dalje bilježe. Na slavu Božju! FRAMAŠI SUDJELOVALI NA I. NACIONALNOJ KONFERENCIJI O PASTORALU MLADIH U BIH ku čuti svjedočanstva ljudi odgovornih u radu s mladima i naučiti nešto novo i korisno. U popodnevnom dijelu programa predstavljeni su primjeri dobre prakse iz različitih biskupija BiH. Ispred Hercegovačkog područnog bratstva Frame predstavljena su tri projekta: Mladi evangeliziraju mlađe, Framaška olimpijada znanja i Briga za beskućnike. Projektom Mladi evangeliziraju mlađe predstavljeni su Mali i Veliki glasnici sv. Franje, Tintilinićvečeri i susret ministranata pod nazivom Framin. U Framaškoj olimpijadi znanja predstavljen je kviz znanja koji se održava svake godine na mjesnoj i područnoj razini, te hodočašće u Asiz i Taize. Brigom za beskućnike, koji nije izravno projekt Frame ali framaši u njemu sudjeluju, predstavljen je rad od 40-ak ljudi koji dva puta tjedno obilaze beskućnike, s njima razgovaraju, a nakon toga kreću u potragu za konkretnom pomoći. Kroz primjere dobre prakse mladi su imali priliku upoznati se sa načinom djelovanja drugih. Zadnji dan našeg susreta započeo je radom u grupama u kojima smo se osvrnuli na protekle dane, i iznijeli svoja mišljenja, pohvale i kritike o samoj konferenciji, te nastojali dati prijedloge za organizaciju budućih ovakvih projekata. Predstavnici grupa na plenumu su ukratko iznijeli zaključke zajedničkog rada. Prva nacionalna konferencija završena je svečanom svetom misom koju je predvodio mons. Marko Semren, a pjesmom je još dodatno uveličao bend Antonius. I na kraju, kao što je mons. Marko Semren rekao: „Nova evangelizacija nam je potrebna jer se nad naše živote nadvila platina sekularizacije i agresivnog relativizma, kao i na plemenite metale, te ga je potrebno staviti u med i očistiti. Trebamo postati svjesni da nas Bog ljubi i samim tim osjetiti ljepotu vrijednosti čovjeka, jer čovjek je najveće Božje umjetničko djelo!“ Obogaćeni novim iskustvom, prijateljstvom i novom snagom za život vratili smo se svojim domovima. KOČERIN: OBREDI ZAVJETOVANJA U OFS-U U Sarajevu je od 12. do 14. travnja 2013. godine održana I. nacionalna konferencija o pastoralu mladih u BiH pod nazivom „Mladi i nova evangelizacija u BiH“. U ime područnog bratstva Frame iz Hercegovine na njoj je sudjelovalo 13 framaša, zajedno s fra Daliborom Milasom, koji je bio delegat našeg područnog asistenta fra Josipa. Na konferenciji je ukupno sudjelovalo više od 100 mladih osoba iz BiH, a cilj im je bio upoznati se, razmijeniti iskustva, bolje se povezati, te pokazati kako se Katolička Crkva brine i skrbi za mlade i polaže velike nade u njih. Program je svečano otvoren i započeo u petak 12. travnja sa svetom misom koju je prevodio kardinal Vinko Puljić. Nakon sv. mise uslijedilo je prigodno obraćanje članova Odbora za mlade biskupske konferencije. U subotu je konferencija započela sa svetom misom koju je predvodio mons. Marko Semren, a nakon toga uslijedile su radionice i primjeri dobre prakse. Održane su četiri radionice: dijakonija, liturgija, martirija i koinonia. Radionice su uspješno predstavljene i posjećene, te je svatko od nas imao prili- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Mostar, 17. travnja 2’013. (svjetovni-franjevci.info) - U nedjelju, 14. travnja na pučkoj svetoj misi u župi sv. Petra i Pavla u Kočerinu slavljeni su obredi trajnih zavjeta u Franjevačkom svjetovnom redu (OFS-u). Kroz dvije protekle godine 20-ak župljanki spremalo se za ovaj čin. Nakon godine početne formacije tj. novicijata, njih 22 su se trajno obvezale živjeti Evanđelje po Pravilo FSR-a. Svetu misu predvodio je fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent, u zajedništvu sa župnikom i mjesnim duhovnim asistentom fra Mladenom Vukšićem i fra Tihomirom Bazinom, sinom ove župe, čija je majka davala zavjete u OFS-u. U ime Reda zavjete 149 je primila Marija Brekalo, područna ministra, a u ime Crkve ih je potvrdio fra Josip. Nakon misnog slavlja, bratsko zajedništvo je nastavljeno u prostorijama župnog ureda. Ovim činom pripremljeni su svi uvjeti da se održe izbori u mjesnom bratstvu Kočerin. Nakon obavljenih izbora, mjesno bratstvo Kočerin bit će kanonski oblikovano i potpuno samostalno obzirom na organiziranje života u bratstvu, kao i primanje novih članova i njihovu formaciju. Mjesno bratstvo Kočerin je 9. bratstvo u Hercegovačkom područnom bratstvu koje je kanonski oblikovano. Osim bratstva na Kočerinu, tu su još bratstva Čitluk, Drinovci, Gorica, Humac, Mostar, Posušje, Široki Brijeg i Tomislavgrad. Područno bratstvo FSR-a u Hercegovini broji oko 700 zavjetovanih članova. Dakako, ovdje nisu ubrojeni stariji članovi FSR-a iz onih župa u kojima bratstva nisu kanonski oblikovana. U procesu oblikovanja je mjesno bratstvo u Međugorju, a taj proces završit će u siječnju 2014. IZBORNA SKUPŠTINA HERCEGOVAČKE FRAME Posljednjeg dana skupštine novoizabrana predsjednica je animirala raspravu o smjernicama za naredno dvogodište. Između ostalog, odlučeno je da novo vijeće u svom mandatu nastoji ostvariti sljedeće projekte: • nastaviti izdavanje Godišnjaka Franjevačke mladeži tj. Tragova, uzevši u obzir prijedloge sa skupštine; • ponovno organiziranje kampiranja framaša iz Hercegovine u mjesecu lipnju s ciljem da framaši, po uzoru na sv. Franju borave u prirodi i osjete jednostavniji i skromniji način života; planirano mjesto je Blidinje; • u suradnji s OFS-om organizirati seminar za starije framaše s ciljem da se radi na trećem stupnju formacije – produbljivanju vlastitog poziva; seminar bi bio opuštenog i informativnog karaktera; • privesti kraju izradu web stranice Frame u Hercegovini, s tim da područno vijeće odluči kako će ići suradnja s pojedinim mjesnim bratstvima obzirom na posredovanje vijesti i uređivanje stranice; • poraditi na rješavanju pasivnosti framaša; osim slanja formativnih sredstava, područnom vijeću neka bude cilj približiti se svijetu mjesnih bratstva putem organizacije sastanka s mjesnim predsjednicima ili voditeljima formacije, kako bi se ostvario bolji uvid. Skupština je završena u nedjelju 21. travnja, nakon što smo izabrali sedam delegata iz područnog bratstva koji će sljedeći vikend sudjelovati na Nacionalnoj izbornoj skupštini koja će se održati u Rami. (Josipa Matić) MATICA HRVATSKA DAROVALA FRANJEVAČKU KNJIŽNICU U MOSTARU Od 19. do 21. travnja 2013. u franjevačkoj kući susreta Domus pacis u Međugorju, održana je izborna skupština Hercegovačkog područnog bratstva Franjevačke mladeži – Frame. Skupštinu su činili područni duhovni asistent, članovi područnog vijeća, 41 framaš iz mjesnih bratstava, te predstavnik OFS-a Vinko Glibić. Na skupštini je cijelo vrijeme sudjelovala i Josipa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame BiH. U prvom dijelu skupštine, kojim je predsjedao područni predsjednik Mateo Zadro, predsjednici mjesnih bratstva su iznosili kratko izvješće o stanju u njihovim bratstvima. Svoje izvješće je podnio i sam predsjednik, kao i područni duhovni asistent fra Josip Vlašić te područni blagajnik Toni Iličić. Nakon izvještajnog dijela, framaši su bili podijeljeni u grupe te su raspravljali o tome kakvi bi članovi vijeća trebali biti i kako riješiti problem pasivnosti u svom bratstvu. Izbornim dijelom skupštine, koji je održan u subotu, 20. travnja, predsjedala je nacionalna predsjednica Frame u BiH Josipa Vukoja. Nakon rasprave o kandidatima, pristupilo se izborima. Novo područno vijeće Frame u Hercegovini čine: Marijana Mikulić – predsjednica (Frama Kočerin); Katica Grubišić – dopredsjednica (Frama Posušje); Josipa Matić – tajnica (Frama Humac); Kristina Primorac – blagajnica (Frama Čerin); Anđelka Oreč – voditeljica formacije (Frama Posuški Gradac) i Marija Soldo – šesti član vijeća (Frama Široki Brijeg). 150 Mostar, 22. travnja 2013. (Miriam) - Igor Zidić i Stjepan Sučić, predsjednik i potpredsjednik Matice hrvatske, posjetili su Franjevačku knjižnicu u Franjevačkom samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru u subotu 20. travnja 2013. Goste iz Zagreba primili su voditelj knjižnice fra Ante Marić i gvardijan fra Iko Skoko. Predstavnici Matice hrvatske darovali tom prigodom brojeve Hrvatske revije i brojna izdanja Matice hrvatske Knjižnici. U knjigu dojmova Zidić je napisao: „Kao i svagda u Hercegovini: duboko dojmljen s onim što sam čuo i vidio, zadivljen bibliotekom koja mi kazuje da riječ i slovo ipak ne propadaju i da je upaljena luč života i da će s nama i dalje živjeti. Hvala na vjeri, ustrajnost i ljubavi.“ MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. SVJEDOČENJE POZIVA I VJERE U POSUŠJU Humac, 26. travnja 2013. (fra Jozo Mandić) - Nakon što smo radost svoga poziva podijelili sa župljanima Bukovice, na red je došlo Posušje. Tamo smo se, nakon cjelodnevnog druženja, iz Mostara uputili zajedno s našim meštrima i fra Josipom. Fratri župne kuće u Posušju, na čelu sa župnikom fra Milanom Lončarem, nisu mogli sakriti radost vidjevši mlađu braću, ali i ovu malo stariju. Misno slavlje, koje je predvodio fra Josip Vlašić, u koncelebraciji s fra Slavkom Soldom, fra Mariom Knezovićem i đakonom fra Josipom Serđom Ćavarom, započelo je u 19 sati. Klupe u crkvi bile su dupkom pune i većinu su ispunili mladi iz Posušja. Da bi misno slavlje bilo što svečanije i ljepše, pobrinuo se zbor novaka i postulanata na čelu s fra Stankom Mabićem. U svojoj homiliji, fra Josip je govorio o ljepoti duhovnog poziva i prilici da nešto više učinimo za Crkvu. Dotakao se i strahova s kojima se mladi najčešće suočavaju prilikom odaziva na Božji poziv. Srećom, strah je samo osjećaj, a osjećaji su prolazni i daju se pobijediti. Podsjetio nas je sve i na našu odgovornost molitve za nova duhovna zvanja. Nakon svete mise, postulanti i novaci su dobili priliku posvjedočiti i svojim iskustvom potaknuti ostale mlade na odaziv na Božji poziv. Ustanovu postulature predstavio je Zlatko Ćorić, a o svome pozivu govorio je Luka Ćorić. Novicijat je predstavio fra Antonio Musa, a svoje iskustvo podijelio fra Hrvoje Ćurčić. Ne treba ni spominjati da smo u Posušju jako lijepo dočekani i od strane fratara i župljana. Zahvalni smo im na tome. Ako je suditi po reakcijama, izgleda da su ljudi bili oduševljeni našim svjedočenjem. Nama je drago što smo svoju radost mogli podijeliti s Posušacima. Ostaje nam samo nadati se da smo u nekome probudili želju biti radnik na njivi Gospodnjoj, ili pak potakli nekoga da napravi idući korak u ostvarenju svoga duhovnog poziva. ODRŽANI NACIONALNI KAPITUL OFS-A I SKUPŠTINA FRAME BIH Mostar, 29. travnja 2013 (svjetovni-franjevci.info) - Od 26. do 28. travnja u Kući mira u Rami paralelno su održani Nacionalni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna skupština Franjevačke mladeži (Frame), na kojima su sudjelovali MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. članovi Nacionalnih vijeća OFS-a i Frame BiH, Područnih vijeća, te odabrani delegati, kao i nacionalni duhovni asistenti OFS-a i Frame fra Danijel Rajić i fra Josip Vlašić. Na zajedničkom otvorenju Kapitula i Skupštine pozdrav i dobrodošlicu uputili su s. Nives Kanevčev, nacionana ministra OFSa BiH, Josipa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame BiH, te fra Danijel Rajić. Nacionalni kapitul OFS-a sa svojim radom u subotu počeo je izlaganjem izvješća o radu na nacionalnoj i područnim razinama, te osvrtom duhovnog asistenta. Nakon izvješća održana su predavanja na teme Bratski animator, koje je održao b. Ivan Šekelja, područni ministar OFS-a Bosne Srebrene, Neka nas prepoznaju po plodovima Duha Svetoga, koje je održala s. Mila Čuljak, područna voditeljica formacije OFS-a Hercegovine i Predstavljanje dokumenata XII. Generalnog kapitula OFS-a, što je učinila s. Marijana Bošnjak, međunarodna vijećnica OFS-a. Tijekom Kapitula razgovaralo se o planovima za naredni period. Prvenstveno se počelo ozbiljnije razmišljati o Drugom europskom kongresu OFS-a i Frame, kojem će BiH biti domaćin. Zahvaljujući dosadašnjem uloženom trudu osjeti se veća povezanost OFS-a i Frame. Konkretno na Kapitulu ta se povezanost posebno osjetila kroz druženje tijekom zabavnog dijela subotnje večeri, ali kroz razgovor se dalo zaključiti kako ona prelazi i ‘na teren’, odnosno na povezanost mjesnih bratstava. Usvojeni su i određeni zaključci koji se trebaju provesti do narednog Kapitula u travnju 2014. godine, koji će ujedno biti i izborni za novo Nacionalno vijeće OFS-a BiH. Skupština Frame također je počela podnošenjem izvješća i osvrtom duhovnog asistenta na rad Frame u BiH. Predavanje o izazovima Frame održali su framaši Marijana Mikulić i Josip Madžar, nakon kojeg je uslijedio rad u skupinama na teme djelatne prisutnosti u svijetu, duhovnosti, formacije, povezanosti područnih bratstava te suradnje OFS-a i Frame. Rad u skupinama rezultirao je konkretnim smjernicama za rad Nacionalnog vijeća koje su izglasane tijekom završnog plenuma u nedjelju. Zaključeno je, između ostalog, da Nacionalno vijeće u suradnji s Nacionalnim povjerenstvom za formaciju izradi program formacije koji će biti važeći za oba Područna bratstva; da se nastavi s organizacijom seminara za voditelje formacije u bratstvima; poradi na većoj promociji pjesama sa Framafesta; osmisli zajednička humanitarna akcija, te projekt zbližavanja mjesnih bratstava FrameFrama prijatelj. Nacionalna skupština Frame bila je i izborna, stoga su u nedjelju održani izbori za novo Nacionalno vijeće Frame BiH, kojemu je predsjedala s. Nives Kanevčev, nac. ministra OFS-a. 151 Novoizabrano vijeće čine: Ivana Baban, nac. predsjednica (Frama Kiseljak); Tomislav Gašpar, nac. dopredsjednik (Frama Široki Brijeg i OFS Mostar); Adriana Drljepan, tajnica (Frama i OFS Sarajevo); Gabriela Jelavić, blagajnica (Frama Humac); Andrea Odak, voditeljica formacije (Frama Čerin i OFS Mostar); Marija Jurić, međunarodni delegat (Frama Sarajevo). Kapitul i Skupština završeni su zajedničkim Misnim slavljem. BISKUP PERIĆ BLAGOSLOVIO OLTAR U BIOGRADCIMA Oltar je darovao mještanin don Franjo Markić, svećenik dubrovačke biskupije, dugogodišnji misionar u Africi Biogradci, 29. travanj 2013. (kta/kium) - Na poziv fra Roberta Kiša, župnika u Ljutom Docu, u Širokobriješkom dekanatu, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr Ratko Perić blagoslovio je oltar u filijalnoj crkvi sv. Jure u Biogradcima, upravo na svetkovinu sv. Jure, 23. travnja. Oltar je darovao mještanin don Franjo Markić, svećenik dubrovačke biskupije, dugogodišnji misionar u Africi, koji je došao iz Dubrovnika na svečanost blagoslova. Poviše sadašnje crkve, na Gradini, ima stara crkvica, kapelica sv. Jure, i redovito se slavi na ovaj blagdan sv. Misa i „blagoslov polja“. Ovo je prvi put da se sv. Misa slavi u crkvi sv. Jure na njegov blagdan. Vjernici su ispunili crkvu, a neki su nastavnici i školsku djecu doveli na slavlje. Biskup Perić je u propovijedi govorio o mučeniku Juri za kojega crkvena predaja kaže da početkom 4. stoljeća, točnije 303. godine, kao rimski vojnik nije htio pokleknuti ni pred Dacijanom, upraviteljem Lide u Palestini, ni pred Dioklecijanom, rimskim carem. „Jure je uvijek na slici na bijelome kao snijeg konju a pod šiljcem njegova koplja ili mača ‘stenje pakla zmaj’ ili ‘zmaj od bezdana’. Jure vojnik, časnik, bio je spreman za rimskoga cara dati život svoj, spreman ga poslušati da mu naredi da odjuri u Malu Aziju ili u Veliku Britaniju. Ali kada je car zapovjedio da mora žrtvovati i prinijeti tamjan drvenim idolima, Jure je otkazao poslušnost caru: radije slušati Nebeskoga Kralja, nego zemaljskoga cara! Radije se privoljeti nebeskomu negoli zemaljskomu carstvu“, kazao je biskup Perić, koji je potom govorio o tome kako se i danas može Boga zanijekati psovkom, nepohađanjem sv. Mise, nepristupanjem sv. ispovijedi, neopsluživanjem Božjih zapovijedi. „Eto nam svetoga Jure, mučenika i svjedoka vjere, uzora, i od njega zagovora da ustrajemo u dobru“, zaključio je biskup Perić. Poslije molitve vjernika biskup Perić je nad razotkrivenim oltarom izmolio blagoslovnu molitvu, blagoslovljenom vodom poškropio oltar sa svetohraništem i ambonom, kip sv. Jure te narod. Zatim je pokadio oltar, a župnik je fra Robert incenzirao narod. Oltar je bio spreman da se uredi za slavljenje presvete Euharistije. Mješoviti župni zbor pjevao je ugođeno i ugodno i nepromjenljive misne dijelove i ostale liturgijske pjesme, a na kraju Zahvalnicu Bogu, sasvim prikladno za ovu svetkovinu, kao što svećenici i drugi molitelji časoslova svake nedjelje i svetkovine mole Tebe Boga hvalimo. Biskup Perić je posjetio u Ljutom Docu župnu crkvu sv. Ane, gdje je u svetištu retuširana oltarska slika Zaštitnice župe zahvaljujući interventu župnikovu na biskupov zahtjev. 152 NAJBROJNIJA FRAMA NA SVIJETU SNIMILA MILENIJSKU FOTOGRAFIJU Posušje, 1. svibnja 2013. (www.frama-posusje.com) - Frama iz Posušja je povodom Godine vjere snimila „Milenijsku fotografiju“. Framaši su svojim tijelima ispisali Frama Posušje. Svi su bili odjenuti u iste majice s natpisom „Vjerujem!“. U snimanju je sudjelovalo 410 framaša. Neki nisu bili na snimanju zbog spriječenosti. Uz fotografiju snimljen je i dojmljiv video koji se može vidjeti na internet stranici www.frama-posusje.com. Projekt su osmislili Ante Begić, predsjednik ,i fra Mario Knezović. Snimanje je prvi put izvršeno pomoću tzv. heksahoptera. Snimanje su obavili: Željko Penava, Kristijan Penava, Neno Bošnjak i Hrvoje Ćurdo. Ovim činom framaši iz Posušja imaju nakanu posvjedočili vjeru i pokazali kojim putem u životu žele ići. FRA MILJENKU STOJIĆU URUČENA NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO Čitluk, 25. svibnja 2013. (M. J. / hrsvijet.net) - Vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te poznati hrvatski književnik i novinar fra Miljenko Stojić dobitnik je ovogodišnje nagrade općine Čitluk za životno djelo koja se dodjeljuje u povodu Dana općine. Nagradu za dugogodišnji dušobrižnički, kulturni, književni, novinarski i humanitarni rad te izniman doprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk, na današnjoj svečanoj sjednici OV Čitluk, Stojiću su uručili predsjednik Općinskog vijeća Marin Radišić i načelnik općine Ivo Jerkić. Inače se o Stojićevu radu najbolje može saznati preko portala miljenko.info. Godišnje nagrade općine Čitluk uručene su i međugorskom župniku fra Marinku Šakoti za postignute uspjehe i realizaciju kulturnih projekata na području općine Čitluk i prof. dr. sc. Mladenu Bevandi za dugogodišnji društveno-politički rad i doprinos u promidžbi i ugledu općine Čitluk. Istodobno, Zahvalnice općine Čitluk dobile su umirovljene učiteljice Filomena Šarac i Zlata Šimović za postignute uspjehe u MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. prosvjeti te doprinos očuvanju tradicije i kulturne baštine hercegovačkog kraja. U ime nagrađenih, nazočnima se obratio fra Miljenko Stojić. „Lijepo je dobiti neku nagradu, ali ona je tim ljepša kad se dobije od svojih. Hvala na tome, ne samo u svoje ime ,nego i u ime svih nas“. Osvrnuo se i na odgovornost prema događajima u župi Međugorje. „Postali smo domaćinima mnoštvu ljudi iz cijelog svijeta. Nismo to učinili svojom pameću, već nas je Kraljica mira izabrala za tu službu. Zbog toga naše misli trebaju biti usmjerene i prema tome, a ne samo kako će nama biti dobro“ – kazao je Stojić. Nije zaboravio ni haške uznike. „Poseban pozdrav našim uhićenicima u Haagu. Nekada smo bili zajedno, zajedno smo i danas. Borili su se za nas, borimo se i mi za njih moleći Boga da im pomogne u ovim prijelomnim trenutcima“ – zaključio je fra Miljenko Stojić. U JAMI U GORNJEM GRACU LOCIRANA TIJELA DVOJICE UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA Široki Brijeg, 6. svibnja 2012. (Vicepostulatura) - Komunističke postrojbe početkom veljače 1945. napravile su na području Širokog Brijega oko 150 masovnih grobnica i pojedinačnih grobova, kako je zabilježilo Povjerenstvo za istraživanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Nažalost što vrijeme odmiče ovaj se broj povećava. Među ubijenima na Širokom Brijegu i trojica su hercegovačkih franjevaca koje su komunisti odveli s pučke sv. mise u Izbičnu 11. veljače ne dopustivši im da je završe. To su fra Marko Dragićević, fra Bono Andačić i fra Nevinko Mandić. Ubrzo se pročulo da su posljednji put viđeni u Grabovoj Drazi kako nose streljivo za partizane. Krenuvši tim tragom Vicepostulatura je uspjela doći do novih svjedoka i novih saznanja. Dvojica ubijenih franjevaca zaista su zadnji put viđena u Grabovoj Drazi odakle su produžili negdašnjim putem Mostar – Tomislavgrad i ubrzo ubijeni i bačeni u jamu u Gornjem Gracu. Trećeg su komunisti ostavili u Knešpolju i tu je ubijen. Iskapanje u Knešpolju u Dubravi provedeno je 26. svibnja – 5. lipnja 2010. Po svjedočanstvima još živućih svjedoka, jedan od ubijenih je i fratar. Nažalost zbog istrošenosti kostiju nismo među posmrtnim ostatcima pobijenih pomoću DNK analize uspjeli pronaći njegove kosti. Pripreme za iskapanje jame u Gornjem Gracu u punom su jeku. Koristimo prigodu i molimo sve one koji znaju nešto o spomenutome ili kakav drugi podatak o ubijenim hercegovačkim franjevcima da nam to što prije jave. Nadamo se da će se konačno pokrenuti i službena državna tijela te nam pomoći u ovom nadasve humanom poslu. Neka je velika hvala Povjerenstvu za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća koje nam pomaže koliko je u njegovoj moći. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Franjevački ministrant Framin 2013. Draga braćo! Svake godine u svibnju održavamo godišnji susret franjevačkih ministranata. Tako je bilo predviđeno i za ovu godinu. Materijale za kviz ste dobili, kao i svake godine do sada, u veljači. Framin se trebao održati ove godine na Humcu. Međutim, prije nekoliko tjedana (15. travnja) kontaktirao me don Ivan Štironja i rekao da smo nas dvojica ispred Ordinarijata određeni da organiziramo biskupijski susret ministranata povodom Godine vjere. Na tom susretu biskup bi imao misu, a susret bi se održao u našoj župi i samostanu u Tomislavgradu. Taj je susret predviđen kalendarom Godine vjere. Moram priznati da do don Ivanovog poziva nisam znao za ovaj susret ministranata. Što učiniti? Organizirati Framin ili ne? Sa župnicima i gvardijanima konzultirao sam se koje rješenje je najbolje. Velika većina je bila za ovo rješenje: ove godine nećemo održati Framin u obliku kakav je do sada postojao, jer bi se dogodilo da ministrante u mjesec dana vodimo na dva susreta. Ipak, imat ćemo Framin na drugi način. Po tri predstavnika ministranata iz naših župa pozvani su doći u Posušje u srijedu, 5. lipnja 2013. S djecom ćemo slaviti svetu misu u 18.00 sati, a potom bi imali natjecanje u kvizu znanja. Naime, na biskupijskom susretu u Tomislavgradu neće biti natjecanje u znanju. Napominjem da u kvizu mogu sudjelovati samo učenici do 8. Razreda, a od toga dvoje mogu biti ministranti, a samo jedna ministrantica. Sudjelovanje svojih ministranata prijavite najkasnije do 31. svibnja 2013. na e-mail [email protected] ili na mob 063 945 959. Mir i dobro! fra Josip Vlašić, promicatelj zvanja ZAVRŠETAK KANONSKOG OBLIKOVANJA OFS-A U KOČERINU Mostar, 9. svibnja 2013. (svjetovni-franjevci.info) - U srijedu 8. svibnja 2013. u župi sv. Petra i Pavla na Kočerinu slavljen je izborni kapitul u mjesnom bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda. Kapitulom je predsjedala Marija Brekalo, područna ministra, uz prisustvo fra Josipa Vlašića, područnog duhovnog asistenta, te fra Mladena Vukšića, kočerinskog župnika i mjesnog duhovnog asistenta. U kapitulu su sudjelovale 32 sestre. Slavlje kapitula započelo je molitvom Duhu Svetom i navještajem Evanđelja po Ivanu. Nakon kratkog pozdrava pristupilo se samom obredu izbora, kako predviđa Obrednik Franjevačkog svjetovnog reda te nalažu Generalne konstitucije OFS-a. U službu bratstva izabrane su: Josipa Vukoja - ministra Iva Sesar - doministra Josipa Marušić - tajnica Suzi Mikulić - rizničar Marela Banožić - učiteljica formacije 153 Mjesno brastvo Kočerin je, nakon dugo godina, doblio svoje novo vijeće te je ovim činom završeno kanonsko oblikovanje ovog bratstva. Zajedno s kočerinskim bratstvom OFS-a u Hercegovini postoji devet kanonski oblikovanih bratstava. Novoizabranom vijeću kao i cijelom mjesnom bratstvu Kočerin želimo ustrajnost na putu franjevaštva. Neka uvijek budu otvoreni darovima Duha Svetoga te osnaženi Njegovim plodovima neka radosne kroče kroz život. FRA MILJENKO STOJIĆ NA SKUPU U ZAGREBU Zagreb, 11. svibnja 2013. (D. Šimić / hrsvijet.net) - Zavičajna zajednica Brotnjaka u Zagrebu bila je u petak navečer 10. svibnja 2013. organizator nastupa fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Najprije je u Crkvi Bezgrješnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi služena sv. misa koju je predvodio vicepostulator fra Miljenko Stojić. „Večeras se posebno sjećamo žrtava komunizma, ali ne smijemo zaboraviti ni današnji raspojasani liberalni fašizam koji nas ne gleda kao ljude, nego kao bića strojeve ili čak kao životinje“ – naglasio je u propovijedi fra Miljenko. Prosuđujući pokušaje prikrivanja povijesnih činjenica, pa i onih nad više od šest stotina katoličkih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca... fra Miljenko je kazao kako akteri ovog nauma „očito računaju na zaborav“. „Zaslijepljeni ideologijom opravdavaju očite zločine i ne daju da istina ispliva na vidjelo, jer bi tada mogli progledati. Da to nije tako, ne bi se danas u hrvatskom društvu vukli ovako katastrofalni potezi. Računaju na zaborav pa se ponašaju tako kao da nitko ne razmišlja. A ne samo da su poubijali na stotine tisuća Hrvata tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata, nego su to nastavili i kasnije. Tko je razmišljao drukčije, bio je progonjen i uhićivan, a ako bi nastavio tim svojim, jednoga dana progutala bi ga noć“ – kazao je fra Miljenko. Govoreći o komunizmu ocijenio ga je „zločinačkom ideologijom zaslijepljenom plemenitom mržnjom“, kako ju je izvorno okarakterizirao jedan od njezinih ideologa Milovan Đilas. „Nisu znali za praštanje, govorili su o tzv. plemenitoj mržnji. Protivnici su za njih bili bića drugoga reda, niža bića. I nastojali su nam to svima utuviti u glavu. Željeznom rukom držali su školstvo, medije, državne ustanove. Htjeli su biti jedini glas istine. A zapravo su žestoko lagali“– istaknuo je fra Miljenko. Govoreći o ubojstvu šez- 154 deset šestorice hercegovačkih franjevaca, ukazao je kako je ogromna većina njih mučki ubijena nakon završetka ratnih operacija. „Komunisti su 1942. ubili jednoga hercegovačkog franjevca, drugoga 1944. kad su počeli opsjedati Široki Brijeg, a ostalih 64-icu od siječnja do srpnja 1945. Bio je to pokušaj rušenja simbola i uspostavljanja nekih drugih. Međutim, znamo da nisu uspjeli. I neće uspjeti sve dok je u nama živa svijest o njihovim zločinima“ – kazao je fra Miljenko. Osvrnuo se i na ovih dana ekshumiranu masovnu grobnicu u središtu Širokog Brijega. „Nedavno smo premještali grobište iz samog središta Širokog Brijega. Komunisti su tu donijeli 100-tinjak posmrtnih ostataka, navodno partizana, a zapravo njemačkih i hrvatskih vojnika, kako kazuju još živi svjedoci. Podigli su im i spomenik, vrlo težak, ali su ga oni za svaki slučaj još armirali i dobro zabetonirali. Zbog toga nije mogao biti sačuvan prilikom premještanja posmrtnih ostataka ubijenih u mjesno groblje. Pronašli smo ih u teškom stanju, jer ih je rijeka Lištica redovno plavila, a alkoholičari u kasne sate služeći se spomenikom na njih izlijevali svoje popijeno piće. Umjesto zahvale određeni krugovi skočili su na noge braneći spomen obilježje, dok kosti uopće nisu spominjali.“ – istaknuo je fra Miljenko. Ukazao je i na činjenicu kako mučeništvo, ipak, nije izum ovoga našega vremena. „Bilo je tako i s prvim kršćanima. Progonili su ih kako Židovi, tako i Rimljani. Ali upravo tada cvjetala je kršćanska vjera. Što su ih više progonili, njih je to više bilo. Zato je s pravom uskliknuo Tertulijan da je krv mučenika – sjeme kršćana. A na Širokom Brijegu dogodilo se to da je upravo u ono poratno vrijeme u tom kraju bilo najviše duhovnih zvanja. Komunisti su se bili raspametili. Kako? Zanimljivo je danas čitati zapise njihovih tajnih službi. Dovijaju se na sve moguće načine da opravdaju svoj neuspjeh i da svojim nadređenima kažu da su bili revni.“ – istaknuo je fra Miljenko. U predavanju koje je slijedilo nakon sv. mise uz pomoć prikladne prezentacije fra Miljenko je kao odgovorne za novovjeko mučeništvo okarakterizirao Josipa Broza Tita i vodstvo KPJ, čiji su nasljednici i današnji SDP u Hrvatskoj i BiH. „Već sada imamo sasvim dovoljno dokumenata i iskaza preživjelih koji nedvojbeno pokazuju da je na vrhu ove zločinačke piramide stajao osobno Josip Broz Tito i Komunistička partija Jugoslavije“, zaključio je Stojić tijekom predavanja, dodavši kako su partijska tijela godinama pripremala „liste za odstrjel“, a represivni organi (OZNA i KNOJ), podređeni toj istoj partiji, proveli su zločinačku nakanu čim su borbene partizanske postrojbe stvorile preduvjete za takvo što. Uz fra Miljenka Stojića nazočnima se obratio i Ante Beljo, predsjednik Zavičajne zajednice Brotnjaka u Zagrebu. REZULTATI NATJEČAJA ZA FRAMAFEST 2013. Za ovogodišnji festival duhovne glazbe Framafest 2013., na kojem isključivo nastupaju članovi Franjevačke mladeži – Frame, na Natječaj koji je bio otvoren do 1. svibnja, pristiglo je 27 skladbi. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo, koje su činili s. Irena Azinović, prof. Katja Šarac i Vitomir Dugandžić, odabralo je dvadeset (20) Frama s njihovim pjesmama koje će nastupiti na XVI. Framafestu. Framafest će se održati 19. listopada 2013. u Mostaru, a na njemu će nastupiti: Frama Brestovsko (Tvome imenu pjevamo), MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Frama Bugojno (Hvalospjev nebu), Frama Čitluk (Vjerno), Frama Fojnica (O, dođi Ti, povedi me), Frame Grada Zagreba (Ti si mene prvi ljubio), Frama Humac (Ti vjeran ostaješ), Frama Jajce (Tvoja ljubav me promijenila), Frama Kiseljak (Vjerujem), Frama Kočerin (Poslušaj naš glas), Frama Međugorje (I moru na kraj), Frama Mostar (Opomena), Frama Osova (Uzor sv. Franje), Frama Podmilačje (Dolina svjetla), Frama Posušje (S Tobom nisam sama), Frama Rama (Gospodin je moj spasitelj), Frama Rumboci (Pođi i ti), Frama Sarajevo (Evo me), Frama Široki Brijeg (Ime puno ljubavi), Frama Tomislavgrad (Putevima nebeskim) i Frama Vitez (Budi uz mene). „U roku od 60 (šezdeset) dana po objavljivanju rezultata, tj. do 20. srpnja, autori i izvođači moraju poslati završnu studijsku snimku te njenu matricu na kojoj ne smije biti snimljen glavni vokal.“ (Iz Pravilnika o Framafestu, čl. 35.). DONACIJA HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SVETE OBITELJI FRANJEVAČKOJ KNJIŽNICI MOSTAR God. 51 (1972.) God. 34 (1954.) God. 52 (1973.) …. God. 52[!] (1974.) God. 36 (1956.) God. 37 (1957.) uvezano sa slje- God. 54 (1975.) dećim godištem God. 55 (1976.) God. 38 (1958.) God. 56(1977) God. 39 (1959.) God. 57 (1978.) God. 40 (1960.) God. 58 (1979.) God. 41 (1961.) God. 59 (1980.) God. 42 (1962.) God. 51[!](1981) God. 43 (1963.) God. 52 (1982.) God. 44 (1964.) God. 53 (1983) … God. 54 (1984.) God. 46 (1966.) God. 55 (1985.) God. 47 (1967.) God. 56 (1986.) God. 47[!](1968.) God. 57 (1987.) God. 48 (1969.) God. 58 (1958.) God. 49 (1970.) God. 59 (1959.) God. 50 (1971.) God. 60 (1990.) Nedostaju: 1922. – 1929. [treba utvrditi točan naslov novina], 1931., 1942., 1943., 1944., 1945. do br. 86., 1949., 1950., 1955. i 1965. 2. Hrvatska = Croatia God. 25(1930.) - God. 26 (1931.) U ime Franjevačke knjižnice Mostar iskreno zahvaljujemo našoj Provinciji i našoj Kustodiji. Fra Ante Marić, knjižničar Mostar, 25. svibnja 2013. - Dogovorom bivšeg provincijala o. fra Ivana Sesara i kustosa Kustodije Sv. Obitelji u Chicagu, o. fra Joze Grbeša spakirani su duplikati lista „Danica“ za Franjevačku knjižnicu Mostar. Ta je velika pošiljka avionom dopremljena do Zagreba, gdje ju je primio gvardijan u našem samostanu u Dubravi fra Draženko Tomić, a od Zagreba su je kombijem „Naših Ognjišta“ do Franjevačke knjižnice Mostar prevezli fra Robert Jolić i knjižničar fra Ante Marić. Franjevačka je knjižnica od ovih vrijednih novina imala tek nekoliko godišta i nešto pojedinih listova. Sada Franjevačka knjižnica Mostar ima „Danicu“ kako slijedi: POSJET NOVAKA S HUMCA NOVACIMA NA GORICI 1. Hrvatski list and Danica Hrvatska God. 27 (1947.) [mijenja naslov God. 9 (1930.) u Danica] … God. 11(1932.) - God. 18 (1939.) God. 28 (1948.) … God. 19 (1940.) God. 31 (1951.) uvezano sa sljeGod. 20 (1941.) dećim godištem … God. 32 (1952.) God. 24 (1945.), br. 87-101 uveGod. 33 (1953.) uvezano sa sljezano s dećim godištem God. 25 (1946.), br. 102-153 MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Gorica - Livno, 28. svibanj 2013. - U ponedjeljak 27. svibnja novaci Hercegovačke franjevačke provincije Marijina Uznesenja posjetili su novicijat na Gorici. Oko 10.00 sati pristigla su četvorica novaka sa svojim meštrom fra Slavkom Soldom. S njima, iz opravdanih razloga, nisu mogli doći domeštar fra Drago Vujević i novak fra Emanuel Letica. Goste su dočekali novaci Bosne Srebrene sa svojim meštrom fra Markom Ešegovićem. Nakon srdačnih pozdrava i lagane okrjepe u razgovornici novicijata, uslijedio je 155 posjet muzeju i galeriji na Gorici. Prvo su posjetili novu zgradu muzeja i galerije. Ondje ih je gdin. Josip Gelo upoznao s najbitnijim izlošcima te ih je proveo kroz maleni vremeplov livanjskog kraja, koji je još od antike bogat ljudskom kulturom. Novaci su mogli razgledati i privremenu izložbu “Retrospectrum”. Nakon toga upoznali su se s vrijednostima franjevačke samostanske knjižnice, o kojoj je knjižničar fra Miro Vrgoč uvijek spreman govoriti. Zatim su posjetili izložbu sakralnih predmeta, a na koncu i galeriju Gabrijela Jurkića. Nakon kulturnog programa uslijedio je zajednički ručak. Za ručkom je gorički gvardijan fra Miroslav Ištuk pozdravio goste te izrazio radost zbog ovih posjeta koji pridonose njegovanju bratstva. Fra Slavko Soldo uzvratio je zahvalom na ugodnom gostoprimstvu koje stvara osjećaj pripadnosti. Poslije ručka novaci su se okušali u sportskim trenucima te su, unatoč kiši, odigrali nogomet uz neriješen rezultat. Nakon nogometa odmorili su se u zajedništvu novicijatske razgovornice. Kasnije su se okupili kod terena za boćanje gdje je nastavljeno druženje. U boćanju su Hercegovci pokazali svoje umijeće i strpljivo odnijeli pobjedu. Za to vrijeme pripremljen je roštilj. Novaci su još razgledali i goričku crkvu. Na samome kraju posjete načinili su zajedničku fotografiju za uspomenu te su se polako opraštali jedni s drugima, za ovaj put. (kta/d.j.) VI. HRVATSKI ŽRTVOSLOVNI KONGRES, 14. – 16. LIPNJA 2013. Zagreb, 11. lipnja 2013. - Hrvatsko žrtvoslovno društvo (HŽD) odlučilo je održati VI. hrvatski žrtvoslovni kongres na temu »Vrijeme žrtve« 14. – 16. lipnja 2013. u Zagrebu, Sisku i Baćinu. Kongres se održao pod visokim pokroviteljstvom mons. Vlade Košića, sisačkog biskupa. U Zagrebu 14. lipnja, s početkom u 16.00 sati, u Muzeju Mimara mons. Vlado Košić otvorio je kongres temom »Žrtve u Domovinskom ratu na području Sisačke biskupije«. Kongres je nastavljen sutra, 15. lipnja, u Sisku u dvorani Biskupskog ordinarijata (Trg bana Josipa Jelačića 9) u 9.00. sati. Sve je završilo 16. lipnja kada je održana komemoracija na mjestu masovnog zločina u Baćinu s početkom u 12.00. sati. Prije toga slavila se sv. misa u katedrali u Sisku s početkom u 10.00. sati. Među sudionicima kongresa bio je i fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Izlagao je na temu »Suvremena paradigma: pobijeni hercegovački franjevci«. Hrvatsko žrtvoslovno društvo nakon svakoga kongresa objavljuje zbornik radova. Između ostaloga, kongres donosi zaključke i prijedloge o najaktualnijim problemima žrtava u ratu i u miru. Kongresi Hrvatskog žrtvoslovnog društva inače se održavaju redovito od 1998. svake treće godine. Kongres je najvažniji događaj u životu Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, jer okuplja svoje članove i suradnike na dvodnevnu ili trodnevnu znanstvenu i stručnu raspravu o najaktualnijim problemima žrtava i stradanja ljudi. 156 ŠESTI HRVATSKI ŽRTVOSLOVNI KONGRES Mostar, 12. lipnja 2013. (Miriam) - U Zagrebu se u Muzeju „Mimara“ u petak 14. lipnja 2013. g. u 16.00 sati otvorio Šesti hrvatski žrtvoslovni kongres pod naslovom „Vrijeme žrtve“. Kongres se u subotu i nedjelju preseliio u Sisak s komemoracijom svim žrtvama palim za Hrvatsku u mjestu masovnog srpskog zločinima u Baćinu, gdje su u jesen 1991. četnici ubili 78 civila. Pokrovitelj kongresa je mons. Vlado Košić, sisački biskup. Prijavljeno je 76 referata iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i još nekih zemalja. Na kongresu su, uz ostale predavače, govorili i fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator (Suvremena paradigma: Pobijeni hercegovački franjevci), dr. fra Andrija Nikić (Hercegovački franjevački mučenici 1942. - 1945. godine) i fra Mate Tadić (Mučenik dr. fra Smiljan Zvonar – Lik i djelo franjevca i političkog uznika). Na Kongresu su predstavljene knjige, filmovi i autori. Među predstavljenim knjigama bila je i knjiga fra Mate Tadića Svjedočanstva o stradanjima Hrvata. Ovom prigodom raspravljalo se i o važnim hrvatskim aktualnim temama. UTEMELJENO SREDIŠTE HSK-A ZA ISTRAŽIVANJE KOMUNISTIČKIH ZLOČINA NAD HRVATIMA Mostar, 12. lipnja 2013. (crowc.org) - Nakon priprema, izbora uglednih dužnosnika te članova službeno je ovih dana u Domovini utemeljen odjel HSK-a pod nazivom Središte HSK za istraživanje komunističkih zločina nad Hrvatima. Na toj utemeljiteljskoj sjednici izložen je pregled rada koje je Središte učinilo kroz zadnjih godinu dana i napravljen plan za daljnje djelovanje, priopćeno je iz Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK-a). „Time je ostvarena ideja HSK-a iz 2005. kada je iznesen prijedlog i odlučeno da ovakvim jednim odjelom HSK počne djelovati. Od tada smo se povezivali i pomagali više udruga koje se bave u Domovini sličnim nesrećama, a prije godinu dana smo odlučili da se jednim ovakvim odjelom HSK-a samostalno i temeljitije posvetimo žrtvama komunističkih zločina“, kazao je fra Šimun Šito Ćorić, glasnogovornik HSK-a. Ističe kako će HSK preko ovog odjela činiti ono što državne vlasti ne čine. „Sa Središtem posebno radimo ono što slične udruge, a ni državne vlasti ne čine: ovaj odjel HSK-a će, uz ostalo, staviti poseban naglasak na istraživanje i pripremanje građe za obznanjivanje, ali gdje je moguće i procesuiranje, počinitelja zločina, bez obzira bili još živi ili su već pokojni“, ističe Ćorić. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Za sjedište Središta odabran je Mostar. Otvoren je ured, a u vodstvu ovog odjela HSK-a okupilo se desetak poznatih javnih radnika, od pravnika do novinara. Koordinator mu je jedan od vodećih djelatnika na ovom, književnom i crkvenom području u HR i BiH fra Miljenko Stojić, a glasnogovornik je Blago Vukoja. Središte će se financirati prilozima dobrotvora. Kontakt podatci: HSK, Hrvatski dom Kosača, Trg hrvatskih velikana b. b., 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina; tel.: 00387 36 333-280; e-adresa: [email protected] OTVOREN FRANJEVAČKI MUZEJ „FRA JOZO KRIŽIĆ“ U TOMISLAVGRADU BISKUP PERIĆ BLAGOSLOVIO VITRAŽE U ŽUPNOJ CRKVI U RAKITNU U nedjelju 23. lipnja 2013. biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr Ratko Perić, obavivši svetu krizmu i vizitaciju župe sv. Ante u Sutini, posjetio je župu sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu kod Posušja te blagoslovio vitraže slikara Ante Mamuše u župnoj crkvi. Na početku mise župnik i dekan posuškoga dekanata fra Marinko Landeka pozdravio je biskupa Perića u ime sabranoga puka, ističući da je posljednjih pet godina radio s vjernicima na temeljitoj obnovi župne crkve, koja je službeno bila do prije dvije godine pod naslovom sv. Ivana Nepomuka, a otada je dozvolom Svete Stolice i posvetom mjesnoga biskupa crkva stavljena pod naslov, a župa pod zaštitu sv. Ivana Krstitelja. Dodao je da je prvi put 8. svibnja 2011. objavio svojim župljanima postavljanje vitraža u crkvi i prikupljanje milodara za njihovu izradu, čega se prihvatio slikar Ante Mamuša. Pojasnio je da je tako nastalo 19 vitraža. Biskup Perić je nakon uvoda izmolio blagoslovnu molitvu za spomenute vitraže, njihove darovatelje i sav darežljivi vjernički puk, hodeći i blagoslivljajući vodom od prozora do prozora u pratnji župnika. U prigodnoj propovijedi biskup Perić je govorio o tri ljubavi u obitelji. „Prva je bračna ljubav između muža i žena, druga je roditeljska ljubav prema djeci i treća je ljubav između braće i sestara“, kazao je biskup Perić pojasnivši da je sve to Božji dar za život svake obitelji. „Iz bračne ljubavi muža i žene - upravo je tako Bog ostavio, rađaju se djeca, iz roditeljske ljubavi prema djeci začinje se buduća ljubav djece koja će postati roditelji prema svojoj djeci i ta ljubav nije zapovjeđena kao što je u Božjoj zapovijedi ljubav djece prema roditeljima, te konačno ljubav između braće i sestara, koja je također iskonska i istinska ljubav koja se dalje razlijeva u svim smjerovima i odnosima“, kazao je biskup Perić. Govoreći potom o sv. Ivanu Krstitelju, ispričao je kako je začet u krilu svoje majke Elizabete, žene u poodmakloj dobi, te je kazao kako mu je njegov otac Zaharija darovao ime Ivan u kojem se krije bit njegova poslanja: od Boga ljubljeni. Biskup Perić se potom ukratko osvrnuo na život i djelo ovoga proroka na razmeđi dvaju saveza, proroka koji je imao čast svojom rukom pokazati Mesiju na rijeci Jordanu gdje ga je i krstio, dok su ga starozavjetni proroci naviještali u raznim znakovima i viđenjima. Tijekom sv. mise pjevao je župni zbor koji redovito i skladno prati nedjeljna i blagdanska misna slavlja liturgijskom pjesmom pod vodstvom Antonije, profesorice glazbe. (kta/kium) MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Tomislavgrad, 5. srpnja 2013. - Provincijal hercegovačke Franjevačke provincije fra Miljenko Šteko svečano je otvorio Franjevački muzej „Fra Jozo Križić“ u Tomislavgradu, u sklopu manifestacije Dani sv. Nikole Tavelića, u petak 5. srpnja. 2013. Muzej, s ovako vrijednim eksponatima, za ovaj kraj predstavlja ogledalo kulture, kazao je arheolog i kustos Stipan Dilber. Posjetitelji mogu uistinu vidjeti vrijedne zbirke počevši od sakralne, etnografske, etnološke te posebno zanimljive afričke zbirke koje su franjevci misionari donosili sa svojih misija, kazao je Dilber. Godinama su franjevci, a posebice fra Jozo Križić čije ime nosi ovaj muzej, prikupljali razne predmete po duvanjskom kraju koji sada krase prostore muzeja. „Naš Jozo je umro prije dvadeset godina, a prikupljeni predmeti su čekali stručnu obradu. Također se čekalo na mogućnost kako urediti prostor i postaviti izloške. Konačno smo i to uspjeli“, istaknuo je u izjavi za Fenu gvardijan duvanjskog samostana Ante Pranjić. Govoreći o značaju muzeja načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin ističe kako će muzej služiti za prepoznavanje općine te da će svim putnicima biti ugodno svratište za druženje i viđenje svih onih stvari koje su u njemu izložene. ČETRNAESTI MEĐUNARODNI SEMINAR ZA BRAČNE PAROVE Međugorje, 7. srpnja 2013. (medjugorje.hr) - Četrnaesti međunarodni seminar za bračne parove, koji je okupio 150 sudionika, 157 održan je u Međugorju od 3. do 6. srpnja 2013. godine. Tema seminara je bila „Brak kao mjesto i sredstvo duhovnoga rasta muža i žene“. Predavači na seminaru bili su dr. fra Mirko Mataušić i psihologinja Vesna Gračner. Sudionici seminara redovito su sudjelovali u molitveno-liturgijskom programu u međugorskoj crkvi, a molitveno su pohodili Križevac i Podbrdo. Seminar je završio sv. misom u subotu, 6. srpnja u 11.00 sati. Podsjetimo, ovaj važni susret bračnih parova pokrenuo je pok. fra Slavko Barbarić. Koordinator seminara bio je fra Danko Perutina. 18. MEĐUNARODNI SEMINAR ZA SVEĆENIKE Međugorje 13. srpnja 2013. (medjugorje.hr) - Osamnaesti međunarodni seminar za svećenike u Međugorju, na kojemu se okupilo 297 sudionika iz 23 zemlje, završio je u subotu 13. srpnja 2013. Seminar je započeo u ponedjeljak 8. srpnja 2013.večernjim molitveno-liturgijskim programom, a misno slavlje otvorenja predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije u koncelebraciji sa 180 svećenika. Tema ovogodišnjega seminara bila je „Marijina vjera“. Koordinator je bio fra Marinko Šakota, međugorski župnik. Osim predavanja, sudionici seminara sudjelovali su na redovitome molitveno-liturgijskome programu župe Međugorje. U ranim jutarnjim satima u četvrtak su zajednički molili Krunicu na Podbrdu, a u petak Križni put na Križevcu. U TOMISLAVGRADU ODRŽANI DANI SV. NIKOLE TAVELIĆA U tijeku manifestacije održala su se brojna duhovna i kulturna događanja Tomislavgrad, 15. srpanj 2013. - Velikom prijepodnevnom procesijom koju je s kipom sv. Nikole Tavelića ulicama grada, a potom svečanom koncelebriranom misom u istoimenoj tomislavgradskoj bazilici u nedjelju 14. srpnja predvodio porečko-pulski biskup Dražen Kutleša, rodom iz Duvna, u pratnji vjerničkog mnoštva, svećenika, redovnica, ministranata, framaša, članova Hajdučke družine “Mijat Tomić” i drugih, u Tomislavgradu je svečano završena desetodnevna tradicionalna duhovno-kulturna manifestacija Dani sv. Nikole Tavelića 2013., koja se održavala od 5. do 14. srpnja 2013. U tijeku manifestacije održala su se brojna duhovna i kulturna događanja: devetnica s duhovnom obnovom, susret hrvatske katoličke mladeži, otvaranje Franjevačkog muzeja “Fra Jozo Križić”, izložbe slika, promocija knjige Duvanjski žrtvoslov, o kojoj su govorili vojni biskup Tomo Vukšić, novinar Ivo Lučić i povjesničar Jure Krišto, otvaranje Centra za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju u Kovačima, županijska smotra folklora na kojoj su nastupili svi KUD-ovi HBŽ, KUD “Linđo” iz Neuma te tamburaški sastav “Fijaker” iz Osijeka, a voditelj je bio Branko Uvodić, kazališne predstave, koncerti župnih zborova, Dan brigade “Kralj Tomislav” s misom za poginule i umrle branitelje, 158 sportska natjecanja s dječjim sportskim danom. Kroz devetnicu su od 7. do 13. srpnja u tomislavgradskoj bazilici slavljene večernje mise, a teme propovijedi bile su, u skladu s Godinom vjere, posvećene tumačenju vjere u sakramentima. U subotu 13. srpnja, na uočnicu završnice Dana sv. Nikole Tavelića, večernju misu predslavio je novi hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko, a na misi je franjevačke habite obuklo osam mladih franjevaca. Nakon završnog nedjeljnoga misnog slavlja u poslijepodnevnim satima nastavilo se pučko veselje i kulturno-zabavni program u kojem je nastupio Ivan Mikulić te bend Afrodita. (kta/ika) IZIŠAO NOVI, 11. BROJ GLASILA »STOPAMA POBIJENIH“ Široki Brijeg, 16. srpnja 2013. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) Ovih dana iz tiska je izišao novi, 11. broj glasila »Stopama pobijenih«, glasila Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Novi broj donosi bogatstvo građe koja osvjetljava živote pobijenih hercegovačkih franjevaca i okolnosti u kojima se sve događalo. U rubrici Iz ljetopisa na dvadesetak stranica donosi se pregled događaja u proteklom razdoblju. Fra Ante Marić piše kako su hercegovački franjevci „odcipljeni od Bosne brez kruva i krova bogati samo nadom u Boga“ podizali na Širokom Brijegu prvi samostan s crkvom. Danas se divimo tom njihovom radu. S. Natalija Palac predstavlja lik s. M. Konzolate (Marije) Grgić. Ona je od ljeta 1949. do 1956. živjela u župnoj kući župe sv. Ilije u Zenici i skrbila za uhićene hercegovačke franjevce koji su bili u zeničkoj tamnici. Tomislav Đonlić piše drugi nastavak o političkom okviru i organizaciji partijskih tijela u obračunu s katoličkim klerom u Dalmaciji. Ni tu komunisti nisu bili nimalo blaži nego u drugim krajevima. O radu općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća piše Darko Juka. Ante Čuvalo i Vice Nižić, pak, pišu o stratištima i grobištima u općini Ljubuški. Jerko Ivanković piše o kočerinskim mučenicima. Zanimljivo je čitati kako je puk sve doživljavao i što je pohranio u svoje pamćenje. Damir Šimić donosi novi nastavak istraživanja: Je li Josip Broz Tito osobno zapovjedio masovne likvidacije političkih neistomišljenika? Svjedoci tragičnih događaja s početka veljače 1945. govore o pljački koja se događala u prostoru gdje je već bio smješten štab VIII. dalmatinskog korpusa, koji je i vodio cijelu ovu operaciju. „Vidio sam kamione u koje su vojnici NOB-e tovarili samostanske stvari. Sve se to stavljalo u kola: kreveti, stolovi, sve je to tako pljačkano.“, govori jedan od očevidaca te nastavlja: „Samostanska crkva na Širokom Brijegu već je u tim trenutcima bila oskrnavljena i pretvorena u partizansku konjušnicu, što je potrajalo do odlaska partizana u proljeće 1945.«. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. DNK analiza je potvrdila da je u masovnoj grobnici u Ljubuškom pronađeno tijelo fra Martina Sopte. Dr. sc. fra Robert Jolić donosi opširan životopis ovog dugogodišnjeg profesora u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu i Franjevačkoj bogosloviji u Mostaru – vrsnog matematičara i filozofa, čovjeka široka duha koji je u sjećanju svojih učenika ostao poznat poglavito po svojem enciklopedijskom znanju, a onda i po svojoj šaljivoj naravi. Krešimir Šego je razgovarao s Michaelom D. O’Brienom, svjetskim književnikom, o Međugorju, Širokom Brijegu, vremenima u kojima živimo. Između ostaloga je istaknuo: „U svojoj mržnji i ideološkoj zaslijepljenosti neprijatelji vjere pošli su iskorijeniti Kristovu nazočnost u svijetu. Činili su to ili ubijanjem ili ušutkavanjem kršćana. No, to neće nikada uspjeti, iako može zasjeniti svjetlo u raznim mjestima. Ali gdje god mučenička krv natapa tlo, ono će vremenom uroditi velikim plodom“. U ovom broju možete pročitati i radove s nagradnog natječaja na temu o ubijenim hercegovačkim franjevcima. Istina neprestano prodire u puk. A u Uvodniku glavni i odgovorni urednik vicepostulator fra Miljenko Stojić ističe poruku projekta glasila: „Područje našega razmatranja, našega glasila, svakako jest hudo komunističko razdoblje u hrvatskoj povijesti. Sve ostalo prepuštamo drugima. Ubijeni hercegovački franjevci, kao i čitav taj povijesni kontekst, zahtijevaju od nas da budemo do kraja pošteni i stručni. To ponekada znači poniranje i u istraživanje koje se nekome može učiniti stajanje na ovu ili onu stranu. Ne, to je samo istraživanje i ništa više. Jedina strana na koju imamo pravo stati jest strana mučeništva. Čitajte, razmišljajte i zaključujte što nam je svima činiti. Dokle god sve stvari u svome životu ne stavimo na njihovo mjesto, nećemo uspjeti razumjeti što nam se zapravo događa. Nisu ovo neke nove, prepametne misli. Šapću nam ih naši mučenici. Pa poslušajmo ih!« Fra Radoslav Glavaš rodio se u Drinovcima 28. 11. 1867. Krstio ga je fra Paškal Buconjić 1. 12. 1867. Krsno mu je ime Andrija. Njegovi su roditelji Ante i Iva r. Nuić. Odlazi učiti za fratra na Široki Brijeg. Tu završava školu gimnazije u uzgojnom zavodu i nastavlja na Humcu gdje oblači franjevački habit 26. 11. 1883. godine. Filozofsko-teološki studij uči u Perugi (Italija) i polaže vječne zavjete 18. 12. 1887. Studij nastavlja i završava u Innsbrucku (Austrija), gdje je zaređen za svećenika 3. 8. 1890. Vraća se u Hercegovinu za profesora na Bogosloviji na Širokom Brijegu, odakle povremeno odlazi u Asiz gdje postiže naslov profesora bogoslovije. Godine 1895. u novoosnovanoj Bogosloviji u Mostaru postaje prvim dekanom. Tajnik je provincije, definitor, od 1904. tajnik biskupa Buconjića, a po njegovoj smrti upravlja biskupijom do izbora novoga biskupa. Oživljava rad Hrvatske tiskare F. P. i pokreće list „Osvit“ 1898. Časopis „Kršćanska obitelj“ utemeljio je 1900., a godine 1902. osniva Hrvatsko potporno društvo za pomoć siromašnim učenicima te aktivno sudjeluje u svim akcijama za poboljšanje duhovnog i materijalnog stanja hrvatskog puka u Hercegovini. Bavi se pisanjem te objelodanjuje: Spomenicu Hercegovačke franjevačke redodržave, Život i rad fra Rafe Barišića, Malo više istine, Politiku bosanskohercegovačkih franjevaca do 1878. godine, Biskup fra Paškal Buconjić, Život Isusa Krista. Surađivao je kao dopisnik u „Osvitu“, „Kršćanskoj obitelji“, „Serafskom perivoju“, „Večernjem sarajevskom listu“, „Hrvatskoj obrani“ i drugim časopisima. Jedan je od najpoznatijih franjevaca svoga vremena, umro je na Humcu 20. 7. 1913. i pokopan je u fratarskoj grobnici na Novom groblju. Svojim je redovničkim i svećeničkim životom te kulturnim, književnim i socijalnim djelovanjem ostao zapamćen i cijenjen do danas. (fra Ante Marić) PRIGODNA POŠTANSKA MARAKA „100. OBLJETNICA SMRTI FRA RADOSLAVA GLAVAŠA” Međugorje, 22. srpnja 2013. (brotnjo.info) - U organizaciji Broćanskog dekanata u ponedjeljak 22. srpnja u Međugorju je započeo 5. susret duhovnih zvanja s područja Brotnja. Današnji susret započeo je kratkim druženjem u dvorani bl. Ivana Pavla II. („Žuta dvorana“) na kojemu su se okupljenima obratili dekan Broćanskog dekanata fra Mate Dragićević, župnik župe Međugorje fra Marinko Šakota i načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić. „Jedni druge trebamo i dobro je da se susrećemo, da izmijenimo iskustva, da se povezujemo i da na taj način pokazujemo da je ikebana daleko ljepša nego jedan cvijet. Upravo u današnjem vremenu za Crkvu je vrlo važno i bitno da se osjeti to jedinstvo u različitosti. Jedinstvo gdje se uzajamno dopunjavamo, gdje se uzajamno susrećemo i radujemo jedni drugima i vidimo kako je lijepo zajedno djelovati s različitim darovima i karizmama. Ovaj susret je i jedno svjedočenje naše vjere i našega poslanja. U ovome vremenu koje je toliko opterećeno svim i svačim, pogotovo negativnim, Crkva bi trebala biti jedan orijentir, jedna vertikala, dakle na nama je ta jedna velika odgovornost i iz tih razloga smatram da je ovaj susret vrlo važan… Ovogodišnji susret je poseban jer imamo s našeg područja, ovdje iz Međugorja, tri mladomisnika. To je nešto zbilja veliko čemu se radujemo i Bogu zahvaljujemo na tom velikom daru“ - kazao je na početku susreta fra Mate Dragićević obraćajući se skupu na kojemu se okupilo 50-ak osoba koje su se odazvale Božjem pozivu na služenje kroz duhovna zvanja. Hrvatska pošta Mostar izdala je prigodnu poštansku marku, žig i omotnicu u povodu 100. obljetnice smrti fra Radoslava Glavaša. Marku nominalne vrijednosti 1,00 KM dizajnirao je Marin Musa, tiskana je u tiskari „Zrinski“ u Čakovcu u arku od 9 maraka i u poštanskom prometu koristit će se od 20. srpnja 2013. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. PETI SUSRET DUHOVNIH ZVANJA S PODRUČJA BROTNJA 159 Nakon fra Mate kratko izvješće o životu i radu župe Međugorje okupljenima je prezentirao župnik župe Međugorje fra Marinko Šakota koji je naglasak svog izlaganja stavio na pastoralnu stranu života u župi koja broji 1250 obitelji, a čiji broj stalno raste. Fra Marinko je bez bilo kakvog prejudiciranja govorio o događanjima u Međugorju i naglasio kako je dobro i pozitivno da se ljudi druže i međusobno razmjenjuju iskustva na skupovima kao što je Skup duhovnih zvanja osoba s područja Brotnja. Načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić sudionike skupa upoznao je s događanjima na području općine Čitluk te sa realiziranim i započetim infrastrukturnim projektima. Načelnik je tako okupljenima uz kratku video prezentaciju govorio o tri buduća kružna toka, o budućoj rekonstrukciji ceste od čvora Zvirovići do Tromeđe i o izgradnji lokalne ceste Dragićina – Čerin. Također, načelnik je dio svog izlaganja posvetio i radovima dosad učinjenima na proširenju pročistača u Potpolju i pumpnoj stanice u Međugorju. U svom izlaganju načelnik je najavio i skorašnje usvajanje Prostornog plana općine Čitluk za razdoblje od 2010. do 2020. godine, ali i imenovanje ulica i trgova na području općine Čitluk. Riječ je o projektu u okviru kojega bi Čitluk, Međugorje i Bijakovići dobili nazive ulica i trgova, a ostala naseljena mjesta u općini Čitluk brojeve, dakle naziv naseljenog mjesta i broj. Obraćajući se okupljenima, načelnik Ivo Jerkić nije propustio prigodu ni spomenuti budući popis pučanstva u BiH i njegovu važnost za Hrvate u BiH, kao ni čestitati trojici mladomisnika iz Međugorja. Program 5. susreta duhovnih zvanja s područja Brotnja nastavljen je sv. misom, a u programu je također predviđen zajednički ručak, kao i posjet Majčinom selu i zajednici „Milosrdni Otac“. SVETI JOAKIM I ANA U PLAŠKOM Plaški (IKA) - U župi Plaški u Ogulinskom dekanatu svečano je 26. srpnja proslavljen blagdan nebeskih zaštitnika župe sv. Joakima i Ane. U nazočnosti brojnih hodočasnika ogulinskog kraja misno slavlje predslavio je čuvar svetišta Gospe od čudesa u Oštarijama pop Antun Luketić, u koncelebraciji mjesnog župnika fra Slavka Antunovića, gvardijana franjevačkog samostana Hercegovačke provincije u Dubravi fra Draženka Tomića i ostalih svećenika Ogulinskoga dekanata. Govoreći o liku oca i majke Blažene Djevice Marije sv. Joakimu i Ani, propovjednik ih je istaknuo kao primjer pretakanju temeljnih vrijednosti roditelja svojoj djeci s koljena na koljeno. Premda je Joakim bio bogat, bio je i pobožan čovjek koji je dijelio svoja dobra potrebitima, kao i darove za svoje grijehe i ograničenosti 160 kojih je bio svjestan. Iako dugo nisu imali potomstva, Joakim i Ana u sebi su osjećali radosnu vijest i dobili kćer Mariju. Oni nam danas pokazuju kako svoj život i budućnost prepustiti Gospodinu. Promišljajmo na primjeru roditelja BDM kako odgajati svoju djecu i zacrtavati Božji put, pozvao je propovjednik. NAKON FRA MARTINA SOPTE U MASOVNOJ GROBNICI U LJUBUŠKOM POMOĆU DNK ANALIZE PRONAŠLI SMO I TIJELO FRA SLOBODANA LONČARA Široki Brijeg, 30. srpnja 2013. (Vicepostulatura) - Hvala Bogu, među pobijenima u masovnoj grobnici Tomića njiva u Ljubuškom, nakon fra Martina Sopte, ovih smo dana pronašli i posmrtne ostatke fra Slobodana Lončara, u neposrednoj blizini fra Martinova tijela. Zaključujući po tome, vjerojatno su ih zajedno ubili. Bilo je to najvjerojatnije u noći 12./13. veljače 1945. Razne činjenice iz prve ruke o komunističkom odvođenju fra Slobodana Lončara iz Drinovaca i ubojstva u Ljubuškom možemo saznati iz knjige Apokaliptični dani fra Janka Bubala i iz knjige Fratar, narodni neprijatelj fra Ratimira Kordića. Ovako to sažeto opisuje fra Ratimir Kordić, koji je kao župnik službovao zajedno s fra Slobodanom u Drinovcima te ga nastojao zaštititi i kasnije ga išao tražiti. „9. veljače uvečer počela je Kalvarija moga pomoćnika fra Slobodana. Nakon pretrage sobe, lišenja slobode, noćnog putovanja preko Sovića do Čove u Ružićima i putovanja u Ljubuški 10. veljače izjutra, tu je, ni četrdeset osam sati nakon dolaska, bio strijeljan. Pojedinosti o njegovu stradanju malo su poznate. Znam da mu je jedan fratar (fra Janko) dao odrješenje uz prethodno upozorenje da se pokaje. Odrješenje je bilo kroz zatvorena vrata. Možda ni dvadeset četiri sata prije strijeljanja bio je šamaran. Sad mi je jasno zašto mi je Ćazim Dizdarević preko telefona odgovorio da ne treba fra Slobodanu ni rublje ni hrana, da on ima sve. Tada je fra Slobodan već bio mrtav.“ Ovako, pak, govori o navodnoj fra Slobodanovoj krivnji i krivnji drugih fratara. „Tih dana dobio sam “Slobodnu Dalmaciju”. Jedan dulji članak pisao je uglavnom o hercegovačkim fratrima. Tvrdi se da je oslobođen Široki Brijeg, da su fratri pucali i borili se u redovima neprijatelja naroda i da su dobili zasluženu plaću. Piše i o nekim drugim fratrima. Za fra Slobodana stoji da je išao na noćne sastanke sa škriparima te da se presvlačio u ženske haljine i prevodio škripare na Široki Brijeg. Koliko riječi, toliko laži! Nigdje ne piše da je netko od fratara ubijen, samo stoji da su dobili zasluženu plaću. K tome piše za one MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. koji još nisu u rukama narodne vlasti, da će i oni dobiti zasluženu plaću i da će im narod suditi. Narod je ubrzo doznao za sudbinu fratara. Duboko potresen zbog te tragedije ujedno je strepio za sudbinu nas malo koji smo još u životu.“ Ovako smo pisali o masovnoj grobnici u Ljubuškom u vijesti o pronalasku fra Martina Sopte: Masovna grobnica u Ljubuškom nalazi se na lokalitetu Tomića njiva. Kao i do svih drugih masovnih grobnica u komunističko vrijeme do nje se dolazilo krišom. Nije se znalo tko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, ali se mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda okolo niknule su kuće, ne i tu, jer je svim aspirantima prišapnuto što to mjesto točno sadrži. Padom komunizma devedesetih godina prošloga stoljeća mjesto gdje se pretpostavljalo da je masovna grobnica očišćeno je, poglavito zalaganjem fra Vladimira Kozine i fra Velimira Mandića, te je započelo odavanje počasti ubijenima uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega. Zahvaljujući svjedočanstvima i dokumentima, Vicepostulatura postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Povjerenstvom za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, na čelu s Vicom Nižićem, 19. – 28. srpnja 2010. vodila je iskapanje. Radovi su se odvijali pod stručnim vodstvom arheologa Tihomira Glavaša i patologinje Marije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela. Očito su prije smrti morali kopati mjesto gdje će biti ubijeni, jer su pronađeni i ostatci vatre na kojoj su se grijali stražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela pronađeni su i ostatci krunice i franjevačkog habita.“ Nakon prikupljanja novčanih sredstava za DNK analizu pobijenih u Knešpolju i dovršetku toga postupka, pristupili smo DNK analizi pobijenih na Tomića njivi u Ljubuškom. Uz navedenu dvojicu fratara pronašli smo i Grgu Marića, jer je njegova rodbina već dala uzorke krvi. Uskoro ćemo objaviti kada će se prikupljati uzorci krvi za druge pobijene, pa će identificiranih biti više. Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su novčano pomogli dosadašnje DNK analize ili će pomoći ovu posljednju u Ljubuškom. Fra Slobodan Lončar rođen je 1. ožujka 1915. u Vinjanima. Roditelji su mu bili Petar i Franjka r. Bago. Kršten je 3. ožujka 1915. u župi sv. Jure u Viru. Na krštenju je dobio ime Ivan. Pučku školu pohađao je na Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru. Franjevački habit obukao je na Humcu 3. srpnja 1934., a vječne je zavjete položio 5. srpnja 1938. Za svećenika je zaređen 16. lipnja 1940. u Mostaru. Kao župni vikar službovao je 1942. – 1944. na Širokom Brijegu, odakle je premješten u Drinovce. Tu su ga, kako rekosmo, komunisti uhitili 9. veljače 1945., odveli u Ljubuški i ubili. O njemu njegov još ži- MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. vući sukolega fra Častimir Majić piše sljedeće – „Fra Slobodan je zračio ljudskom toplinom i vedrinom koju je očitovao u susretu sa svim osobama u životu. Nadasve, bio je čvrst značaj na koga smo se mogli osloniti i na njegovu potporu računati. Posjedovao je izvjesnu dozu humora što se posebno očitovalo u šaljivome glasilu “Podbadalo” koje je zajedno s fra Žarkom Leventićem uređivao u Mostaru.“ Za sve pobijene u Ljubuškom, njih 62 (američki zrakoplovac već je predan obitelji), na Malu Gospu 8. rujna bit će služena sv. misa zadušnica. Nakon toga slijedi pokop neidentificiranih tijela na Gradskom groblju, a posmrtni ostatci identificiranih tada će biti predani obiteljima i naknadno pokopani. Fra Martin Sopta i fra Slobodan Lončar bit će pokopani u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 10. rujna. U tijeku je stvaranje programa pokopa u Ljubuškom i na Širokom Brijegu pa će podrobnosti biti naknadno objavljene. Povezane vijesti najlakše je pratiti preko portala Vicepostulature pobijeni.info. SVETOM MISOM NA KRIŽEVCU ZAVRŠEN 24. SUSRET MLADIH U MEĐUGORJU (medjugorje.hr) - 24. međunarodni molitveni susret mladih – Mladifest, koji je započeo u četvrtak 1. kolovoza 2013. završio je u utorak 6. kolovoza sv. misom zahvalnicom na Križevcu u 5.00 sati ujutro. Mladifest je održan pod geslom „Vjera ljubavlju djelotvorna“. Svetu misu predslavio je fra Danko Perutina, koordinator susreta. Na Festivalu u Međugorju ove godine okupili su se desetci tisuća mladih iz 60-ak zemalja. Program Mladifesta započinjao je jutarnjom molitvom u 9.00 sati, a nastavljao se svjedočanstvima, pjesmom i poukom kršćanskoga života. Program se nakon podnevne stanke nastavljao u 16.00 sati, nakon čega su mladi sudjelovali u molitvi krunice u 18.00 sati. Svakodnevni središnji susret bila je sv. misa u 19.00 sati. Svetu misu otvaranja 1. kolovoza predslavio je i propovijedao dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. U petak, subotu i nedjelju večernju svetu misu predslavili su mladomisnici Hercegovačke franjevačke provincije fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra Josip Serđo Ćavar, a propovijedali su fra Slaven Brekalo, fra Petar Ljubičić i fra Svetozar Kraljević. U ponedjeljak je sv. misu predslavio fra Mijo Šarčević, a propovijedao fra Danko 161 Perutina. Najviše svećenika sv. misu je suslavilo u četvrtak, njih 515. U nedjelju 4. kolovoza nakon večernje svete Mise održana je tradicionalna procesija kroz međugorsku župu uz Gospin kip i upaljene su svijeće u rukama nepreglednoga broja sudionika. U subotu 3. kolovoza predstavu za mlade izveli su članovi zajednice „Cenacolo“. Svećenici sa svih kontinenata veliki dio svoga vremena bili su na raspolaganju mladima za sakrament pomirenja. Događaje Festivala glazbom i pjesmom pratio je međunarodni zbor i orkestar pod ravnanjem prof. Damira Bunoze. Festival je simultano prevođen na 17 jezika, a izravno su ga prenosile mnoge radiopostaje i internetski portali. FRAMA HERCEGOVINA OTVORILA SVOJ WEB-PORTAL Mostar, 1. kolovoza 2013. - Ovih dana u javnost je službeno pušten web portal Područnog bratstva Franjevačke mladeži - Frame Hercegovina. Portal će prije svega biti u franjevačkom, mladenačkom duhu. Na jednom mjestu moći će se pratiti vijesti iz života svih hercegovačkih Frama, događaji koji su vezani za Franjevačku mladež te ujedno vijesti iz života Crkve. Među ostalim rubrikama možete pronaći kolumne koje pišu fra Tihomir Bazina, s naslovom Kroz susret do promjene, s. Samuela Muchova, čija kolumna se zove Idi iz zemlje svoje, zatim Tomislav Gašpar s temom Suputnik te Ivana Ivanković, čije će se kolumne nalaziti pod nazivom Hod. Tu su još rubrike: “Galerija”, u kojoj će se nalaziti fotografije sa zajedničkih projekata i susreta Frame, video isječci, zatim rubrika “Dobra priča” - s kratkim i poučnim pričama za svakoga od nas te vijesti s drugih portala u rubrici “Preuzeto s…”. Možete nas pronaći na www.frama-hercegovina.com te nas pratiti na facebook stranici Frama Hercegovina. Iako je ovo prije svega framaški portal, nadamo se da će svatko tko nas posjeti moći pronaći nešto dobro i korisno za sebe. (Područno vijeće Frame Hercegovina) HKM BERN DARIVALA FRANJEVCE TOLISE Mostar, 2. kolovoza 2013. (vecernji.ba) - U svim našim Hrvatskim katoličkim misijama u Švicarskoj živi oko 100.000 vjernika, oko 18.000 obiteljskih adresa, a od toga je više od 50 posto vjerni- 162 ka iz Posavine i zato s ponosom danas stojimo u ovoj crkvi, jednoj od najljepših i najvećih u BiH. Crkve su oduvijek mjesta molitve i nadahnuća, a dolaskom pred oltar želimo se duhovno nahraniti, pa se mi u tim crkvama uopće ne osjećamo kao da smo u tuđini, rekao je voditelj Hrvatske katoličke misije Bern fra Gojko Zovko i dodao: „Za našu misiju specifično je ljetno hodočašće, čiji početak je u korizmi kad počinjemo skupljati priloge pod motom “Korizmeni novčić“. Akcija je započela prije osam godina i uvijek biramo jedan od samostana u RH i BiH gdje ćemo uputiti naše priloge. Naše hodočašće uvijek upriličimo zadnju nedjelju u srpnju. Do sada smo bili u samostanu na Plehanu, zatim u Kninu, Duvnu, Kraljevoj Sutjesci, Vukovaru i Mostaru, a sada u župi Tolisa. U posjet župi Tolisa došli su Hrvati iz područja kantona Bern gdje ima oko 8000 vjernika, ističe fra Gojko, i navodi da godišnje imaju 30-ak vjenčanja i po 40-ak prvopričesnika i krizmanika, a svetu misu fra Gojko slavi na šest različitih mjesta. Dosta je razvijena karitativna aktivnost, kroz fond Kruh sv. Ante odakle siromašnima šalju pomoć po različitim župama. U Tolisu je stiglo oko 100 vjernika koji žive u blizini s obje strane rijeke Save i nalaze se na godišnjem odmoru. Veliku pučku misu u crkvi UBDM slavio je fra Gojko Zovko i tom prigodom gvardijanu fra Marijanu Živkoviću svečano uručio materijalnu potporu, dar u iznosu 10.000 KM kao znak pažnje i zahvalnosti Hrvata iz HKM Bern. „Hvala vam na materijalnoj potpori nama fratrima u samostanu Tolisa. Samostani su kroz povijest oduvijek bili središte kulturnog, duhovnog i vjerskog života, ali i čuvari baštine i kulture svakog kraja“, rekao je gvardijan fra Marijan Živković. „Impresioniran sam onim što sam vidio i doživio ovdje u Tolisi. Dobro je da smo ovim malim novčanim prilogom pomogli franjevcima“, rekao je Josip Čutuk iz Slavonskoga Broda. ŠIROKI BRIJEG: OPĆINA DODIJELILA VICEPOSTULATURI UGLEDNO PRIZNANJE Široki Brijeg, 10. kolovoza 2013. (Josipa Vukoja / hrsvijet. net) - U povodu Dana općine Široki Brijeg 9. kolovoza 2013. održana je Svečana sjednica Općinskog vijeća na kojoj su dodijeljena priznanja Zlatna plaketa »Grb Općine Široki Brijeg«. Ova priznanja Općina Široki Brijeg dodjeljuje onima koji su doprinijeli napretku i ugledu općine ili su postigli izuzetne uspjehe u različitim djelatnostima. Ove godine javno priznanje Zlatna plaketa »Grb Općine Široki Brijeg« dodijeljeno je posmrtno Juri Banožiću, djelatniku JKP Čistoća, MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. Gimnaziji „Fra Dominika Mandića“, Stolariji „Zovko“, tvrtki „Hering“ i Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. U ime Vicepostulature nagradu je primio vicepostulator fra Miljenko Stojić, koji se s nekoliko riječi obratio nazočnima. Zahvalivši se također u ime svih nagrađenih, fra Miljenko je istaknuo: „Dolaskom franjevaca na Široki Brijeg to mjesto, kojeg zapravo nije bilo, postaje simbolom hrvatstva i katoličke vjere. Nećemo sada spominjati kako je sve teklo, znamo to. Želim samo reći da svojim životom i radom to mjesto moramo i dalje takvim čuvati, kako mi iz ustrojstva Crkve, tako i društvena zajednica. Ne smije nam se nikada dogoditi da se sami postavimo na mjesto simbola. A to činimo u svakom onom trenutku kada nas nije briga za Devetnicu uoči Velike Gospe, zaštitnice našega mjesta i općine, kada nas nije briga za naše pobijene franjevce i civile, kada nas nije briga jednostavno za ovaj okoliš u kojem živimo.“. Fra Miljenko se osvrnuo i na povezanost Vicepostulature s Povjerenstvom za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća, zahvalio se pročelniku Povjerenstva gosp. Peri Kožulu, kao i predstavnicima općinske vlasti u Širokom Brijegu te vladi Zapadnohercegovačke županije. Posebne pozdrave uputio je svim našim sadašnjim i bivšim haaškim zatočenicima na čelu s Darijem Kordićem. Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« s radom započinje 2007., a za prvog vicepostulatora imenovan je fra Miljenko Stojić. Time je započeo predan rad na prikupljanju svih informacija, dokumenata i svjedočenja o stradanjima hercegovačkih franjevaca tijekom Drugog svjetskog rata i u prvim mjesecima poraća. Sjedište Vicepostulature ranije je bilo u Mostaru i Humcu, a sada je u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu. Osim prikupljanja informacija, dokumenata i svjedočenja Vicepostulatura radi na otkrivanju lokaliteta pobijenih, iskapanju i pokopu žrtava, organizira obilježavanje obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca i puka 7. veljače te Dana sjećanja na pobijene franjevce i puk, priređuje Nagradni natječaj na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca, sudjeluje na različitim simpozijima i predavanjima te redovito izvješćuje javnost o svom radu. Pogledavši samo ovaj dio djelatnosti Vicepostulature jasno nam je da je Široki Brijeg njezinim radom doista obogaćen i da je Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« uistinu zaslužila ovakvo priznanje Općine Široki Brijeg. MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. CRKVA MUKE ISUSOVE JE SPOMENCRKVA ZA POBIJENE U MACLJU Široki Brijeg, 19. kolovoza 2013. (Vicepostulatura) - Na području Maclja i okolnih mjesta komunisti su u svibnju i lipnju 1945. ubijali povratnike s Bleiburga na njihovom Križnom putu, prema izjavi svjedoka oko trinaestak tisuća. Pretpostavlja se da se u maceljskoj šumi nalazi oko 130 grobišta, od kojih je samo nekolicina otkrivena. Među ubijenima bila je i skupina od 21-og svećenika i redovnika iz različitih zajednica Crkve u Hrvata. Prvi je o svemu javno progovorio kardinal Franjo Kuharić 1991. na sv. misi zadušnici pokraj jame IVd za koju se pretpostavljalo da sadrži kosti pobijenih svećenika i redovnika. Otkopavanje iz 1992. pokazalo je da su ubijeni zajedno sa sedamdesetak hrvatskih časnika i dočasnika. Tom su prilikom inače na području Maclja otkopane 23 jame sa sveukupno 1.163 žrtve. Kosti su pokupljene i ležale su u vrećama na tavanu KBC Šalata više od 12 godina, sve do 22. listopada 1995. Tada su zalaganjem preživjelog svjedoka Križnog puta Stjepana Brajdića i fra Drage Brgleza, mjesnog župnika te udruge „Macelj 1945.“, pokopane u crkvi Muke Isusove u Maclju. Sv. misu zadušnicu i sprovodne obrede vodio je kardinal Josip Bozanić. Crkva Muke Isusove inače je spomen-crkva na pobijene u Maclju. Ispred nje postavljen je i križni put u bronci, rad akademskog kipara Ante Jurkića. Ove je godine spomen-područje obogaćeno novim sadržajem. Otvorena je spomensoba s prikazom što se dogodilo u Maclju i s predmetima koji su ostali iza ubijenih. Bilo je to 2. lipnja na kraju sv. mise zadušnice koju je predvodio biskup Valentin Pozaić. Tijekom izgradnje poznati hrvatski svjetski slikar Charles Billich bio je zamoljen da dopusti reprodukciju svoje slike „Križni put“. Međutim, kao pravi domoljub, umjesto toga on je naslikao i poklonio za spomen-sobu novu sliku „Križni put“ te slike „Krvavi most“ i „Očaj“. Hercegovačka franjevačka provincija u Maclju je izgubila svoja tri člana: fra Metoda Puljića, fra Darinka Mikulića i fra Julijana Petrovića. Stoga nije čudno da je novčano pomogla izgradnju spomen-sobe. Dar je uručen preko fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. Spomen-soba i čitav kompleks crkve lijepo je i dobro zamišljen. Hodočasničko je to mjesto za čitav hrvatski puk. Međutim, još je ostalo neuređeno područje samog stratišta Lepa Bukva. Jama u kojoj su bili spomenuti svećenici i re- 163 dovnici sada je puna vode. Oko nje postavljeno je nekoliko najobičnijih greda, a iznad nje najobičniji drveni križ. Nigdje ne piše o čemu se tu uopće radi. Fra Drago Brglez i udruga „Macelj 1945.“ već su puno učinili i preko svojih snaga. Sada je red na Crkvi u Hrvata priključiti se naporima glede čuvanja uspomene na naše pobijene. Između ostaloga, trebalo bi što prije urediti stratište Lepa Bukva, ne samo zbog toga što su određeni politički moćnici zbog blizine odmorišta na autocesti već tu mislili urediti motel i »rekreativne« sadržaje, već i zbog toga što je Lepa Bukva kao stratište ustvari simbol neuništivosti domoljublja i kršćanske vjere. Komunisti su htjeli zatrti i jedno i drugo, ali nisu uspjeli! Iste snage još ne odustaju. Hrvatske šume dale su Maceljsku šumu u koncesiju pa se prilikom njezina iskorištavanja uklanjaju oznake jama s pobijenima, a same jame uništavaju i zatrpavaju teškim strojevima. Trebalo bi, dakle, nastaviti započeto te zaustaviti prikrivanje povijesne istine. U ime države na to je poglavito pozvan Predrag Matić Fred, prvi čovjek Ministarstva branitelja kojemu je nedavno pripojen Ured za žrtve komunističkih zločina. Hoće li se odazvati? Isto tako do sada pronađeno u jamama, masovnim grobnicama, trebalo bi pridružiti onome što posjeduje župa Đurmanec i udruga „Macelj 1945.“ tako da se izloži u spomen-sobi i bude trajni spomen na naše pobijene. ŽUPA POSUŠJE: DOKUMENTARNI FILM Na temelju nedavno tiskanoga Šematizma hercegovačke franjevačke provincije načinjen je kratki dokumentarni film „Župa Posušje – prošlost i sadašnjost“. Autor ovog dokumentarnoga uratka je fra Mario Knezović. U filmu, koji traje 22 minute, može se saznati sve o prvome dolasku fratara-svećenika na posuško područje, o graditeljskim poduhvatima, zanimljivostima iz prošlosti, osnutku župe, kretanju pučanstva, nastanku drugih župa koje su se odvajale od Posušja i brojne druge pojedinosti. Film donosi i prikaz sadašnjega stanja u posuškoj župi i pastoralnim aktivnostima u njoj. Možda bi se moglo razmišljati da se na temelju Šematizma i o drugim našim župama učini nešto slično jer svaka župa ima nekoga tko bi se za to angažirao! Film se može pogledati na www.frama-posusje.com 164 NAJVEĆE GROBLJE MIRA U EUROPI Bile, 24. kolovoza 2013. (M. J. / hrsvijet.net) - Na području Bila, lokalitetu između Mostara i Širokog Brijega, jučer, 23. kolovoza, na Europski Dan sjećanja na žrtve totalitarizama položen je kamen temeljac za izgradnju najvećeg Groblja mira u Europi. U mjestu Misišta na visoravni Bile položili su ga predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora (HNS) BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović te predsjednik Koordinacije povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskoga rata i poraća Ilija Vrljić. Kamen je temeljac blagoslovio don Ivan Turudić, vojni dušobrižnik. „Ovo je Groblje mira koje je otvoreno za svaku žrtvu bez obzira na to iz kojeg naroda potjecala i pod kojom je čizmom stradala“, kazao je Čović. „Neprihvatljivo je skrivanje istine o zločinima počinjenima nakon Drugog svjetskog rata“, istaknuo je Čović i poručio: „Moramo učiniti sve da istina koja je skrivena na brojnim lokacijama u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, te koje svakodnevno obilazimo i spominjemo, konačno iziđe na vidjelo“. Čović je optužio režim koji je „čak 45 godina“, i to „sustavno pokušavao skriti istinu o tim događanjima“, a posebno važnim ocijenio je projekt postupka rasvjetljavanja stradanja 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca te brojnih obitelji. Po njegovim riječima, otvaranjem Groblja mira želi se oživjeti ono što se pokušalo sustavno sakriti, pa se više ne će spekulirati o žrtvama kako u Hercegovini, tako i u BiH. Ilija Vrljić napomenuo je da je lokalitet Bile odabran za groblje upravo zato što to mjesto simbolizira najviše stradanja i žrtava iz Drugog svjetskoga rata i poraća, a drugi je razlog njegova geostrateška pozicija. Po trenutačnim podatcima na širem području Hercegovine broj žrtava komunističkoga režima mogao bi biti oko 30.000. Uz predstavnike Koordinacije općinskih povjerenstava i Vicepostulature sa Širokog Brijega, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, svečanosti su nazočili i predstavnici Katoličke crkve, visoki dužnosnici Hrvatskog narodnog sabora te predstavnici društvenog, političkog i gospodarskog života Hercegovine. Polaganju kamena temeljca nazočilo je i parlamentarno izaslanstvo njemačkog CDU-a, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, kao i brojni hrvatski dužnosnici u vlasti. MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. TABULA 2013. PROVINCIJALAT Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel.: (036) 333-525 faks: (036) 333-526 www.franjevci.info [email protected] PROVINCIJAL fra Miljenko Šteko VIKAR PROVINCIJE fra Ivan Ševo DEFINITORI fra Mijo Pinjuh fra Branimir Musa fra Željko Grubišić fra Dario Dodig fra Tomislav Puljić SLUŽBE TAJNIK fra Mate Dragićević EKONOM fra Zdenko Karačić IZASLANIK ZA BRAĆU U ŠVICARSKOJ fra Ivan Prusina TAJNIK ZA EVANGELIZACIJU I MISIJE fra Miro Šego TAJNIK ZA FORMACIJU I STUDIJE fra Danko Perutina MODERATOR TRAJNE FORMACIJE fra Iko Skoko ODGOJITELJ POSTULANATA I SKRB ZA SJEMENIŠTARCE fra Stanko Mabić POMOĆNI ODGOJITELJ POSTULANATA fra Mate Dragićević ODGOJITELJ NOVAKA fra Slavko Soldo POMOĆNI ODGOJITELJ NOVAKA fra Ivan Landeka ml. ODGOJITELJ BRAĆE S JEDNOSTAVNIM ZAVJETIMA fra Svetozar Kraljević POMOĆNI ODGOJITELJ BRAĆE S JEDNOSTAVNIM ZAVJETIMA fra Stojan Zrno KOMESAR ZA SVETU ZEMLJU fra Zdenko Karačić VICEKOMESAR ZA SVETU ZEMLJU fra Milan Lončar DUHOVNI ASISTENT OFS-a fra Ljubo Kurtović MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. DUHOVNI ASISTENT FRAME fra Slaven Brekalo PROMICATELJ DUHOVNIH ZVANJA fra Stanko Mabić VICEPOSTULATURA »FRA LEO PETROVIĆ I 65-ORICA SUBRAĆE« fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator VIJEĆA I POVJERENSTVA VIJEĆE ZA DUHOVNOST fra Mate Dragićević, pročelnik Članovi Vijeća: gvardijani TAJNIŠTVO ZA EVANGELIZACIJU I MISIJE fra Miro Šego, tajnik i promicatelj evangelizacije Članovi Vijeća: župnici župa povjerenih Provinciji TAJNIŠTVO ZA FORMACIJU I STUDIJE fra Danko Perutina, tajnik Članovi: odgojitelji VIJEĆE ZA EKONOMIJU fra Dario Dodig, pročelnik Članovi: provincijski i samostanski ekonomi VIJEĆE ZA INFORMIRANJE, KULTURNO-ZNANSTVENU I IZDAVAČKU DJELATNOST fra Ivan Ševo, pročelnik fra Ivan Dugandžić fra Mirko Bagarić fra Ante Marić fra Robert Jolić fra Miljenko Mića Stojić VIJEĆE ZA KARITATIVNU I SOCIJALNU DJELATNOST fra Željko Grubišić, pročelnik fra Iko Skoko Fra Dragan Ružić fra Jozo Radoš fra Nikola Rosančić VIJEĆE ZA KULTURNO-POVIJESNU BAŠTINU, GRADITELJSTVO I SAKRALNU UMJETNOST fra Branimir Musa, pročelnik fra Petar Krasić fra Vendelin Karačić fra Ivan Ševo Fra Ante Marić fra Marinko Šakota fra Tihomir Bazina 165 VIJEĆE ZA PRAVDU, MIR I SKRB ZA SVE STVORENO fra Tomislav Puljić, pročelnik fra Dane Karačić Fra Iko Skoko fra Stipe Marković Fra Mario Knezović fra Josip Mioč fra Mate Logara VIJEĆE ZA PASTORALNU SKRB NA PROMICANJU DUHOVNIH ZVANJA fra Stanko Mabić, pročelnik Članovi: duhovni asistenti Frame POVJERENSTVO ZA ISTRAŽIVANJE I PRIKUPLJANJE GRAĐE (VICEPOSTULATURA »FRA LEO PETROVIĆ I 65-ORICA SUBRAĆE«) fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator, pročelnik fra Bazilije Pandžić fra Andrija Nikić fra Slavko Soldo fra Ante Marić fra Robert Jolić fra Tomislav Puljić USTANOVE MIR I DOBRO, službeno glasilo Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel.: (036) 333-525 faks: (036) 333-526 [email protected] www.franjevci.info Odgovorni urednik fra Miljenko Šteko, provincijal Glavni urednik fra Mate Dragićević, tajnik Provincije EKONOMAT Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel./faks: (036) 323-223 [email protected] Ekonom fra Zdenko Karačić ARHIV Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel.: (036) 333-488 166 faks: (036) 333-489 Arhivar fra Ante Tomas KNJIŽNICA Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel./faks: (036) 334-237 [email protected] Knjižničar fra Ante Marić BOGOSLOVI Avenija Gojka Šuška 2 10 040 Zagreb-Dubrava tel./faks: +387-1-29-11-931 [email protected] www.fra3.net Meštar bogoslova fra Svetozar Kraljević Pomoćni meštar bogoslova fra Stojan Zrno NOVICIJAT Trg sv. Ante 1 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-583 [email protected] Odgojitelj novaka fra Slavko Soldo Pomoćni odgojitelj novaka fra Ivan Landeka ml. POSTULATURA Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar [email protected] Voditelj postulanata fra Stanko Mabić Pomoćni voditelj postulanata fra Mate Dragićević SJEMENIŠTE FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA Kadije Uvejsa 4 71 300 VISOKO tel.: (032) 738-715 faks: (032) 735-826 www.fraklas-gimnazija.edu.ba fra Josip Mrnjavac, I. odgojitelj fra Stipo Alandžak, II. odgojitelj fra Ivan Nujić, III. odgojitelj Zadužen za sjemeništarce fra Stanko Mabić MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. VICEPOSTULATURA »FRA LEO PETROVIĆ I 65-ORICA SUBRAĆE« Kardinala Stepinca 14 88 220 Široki Brijeg tel.: 039-700-325; fax: 039-700-326 [email protected] www.pobijeni.info fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator Fondovi FOND SOLIDARNOSTI Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel./faks: (036) 323-223 [email protected] FOND ZA ODGOJ FRATARA Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar tel./faks: (036) 323-223 [email protected] Pomoć bližnjemu 1. FOND »FRA SLAVKO BARBARIĆ« pp 29 88 266 Međugorje tel./faks: (036) 651-549 [email protected] fra Karlo Lovrić, predsjednik fra Marinko Šakota, dopredsjednik 2. MAJČINO SELO Ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb 88 266 Bijakovići-Međugorje tel.: (036) 653-000 faks: (036) 653-020 [email protected] www.mothersvillage.org Upravno vijeće fra Ivan Sesar, predsjednik fra Branimir Musa fra Dario Dodig Ravnatelj fra Dragan Ružić Tiskarstvo FRAM-ZIRAL Put za Aluminij bb 88 000 Mostar tel.: (036) 351-281 faks: (036) 352-657 [email protected] www.fram.ba Ravnatelj fra Ivan Ševo MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Kultura HRVATSKA FRANJEVAČKA ARHEOLOŠKA ZBIRKA »SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA« 88 345 Sovići tel./faks: (039) 670-294 Ravnatelj fra Ante Marić Kustos fra Vinko Mikulić FRANJEVAČKI MUZEJ »U KUĆI OCA MOJEGA» Trg fra Grge Martića 1, 88 240 Posušje tel: (039) 685 - 295 Ravnatelj fra Milan Lončar GALERIJA »MAJKA« Trg Sv. Ante 1. 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-581; 835-000 Voditelj fra Milan Jukić MUZEJ Trg Sv. Ante 1. 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-581; 835-000 Kustos fra Milan Jukić HERCEGOVINA FRANCISCANA Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar Tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526 E-mail: [email protected] Uredništvo fra Serafin Hrkać fra Ivan Ivanda fra Robert Jolić fra Tomislav Pervan fra Miljenko – Mića Stojić Glavni i odgovorni urednik fra Tomislav Pervan Zamjenik glavnog urednika fra Ivan Ivanda Tajnik Uredništva fra Robert Jolić 167 BRAĆA U DOMOVINI Bosna i Hercegovina Pozivni telefonski broj 00387 ne uključujući gradski predbroj 0 I. HUMAC – SAMOSTAN SV. ANTE Trg Sv. Ante 1. 88 320 Ljubuški-Humac tel.: (039) 833-000; 830-970 faks: (039) 830-992 www.humac.ba; [email protected] Uprava fra Velimir Mandić, gvardijan fra Ivan Boras, vikar fra Nikola Rosančić, ekonom Župa sv. Ante Trg sv. Ante 1. 88 320 Ljubuški-Humac tel.: (039) 833-000; 830-970 faks: (039) 830-992 Bratstvo fra Velimir Mandić gvardijan [email protected] fra Ivan Boras župnik, sam. vikar [email protected] fra Nikola Rosančić ž. vikar, sam. ekonom [email protected] fra Slavko Soldo odgojitelj novaka [email protected] fra Vinko Dragićević de familia fra Hadrijan Sivrić de familia fra Radoslav Dragićević ž. vikar fra Žarko Ilić de familia; urednik „Kršnog zavičaja“ [email protected], (039) 830-982 Fra Ferdo Majić de familia fra Augustin Barać de familia fra Andrija Nikić de familia [email protected] fra Alojzije Topić brat fra Vlado Lončar de familia 168 fra Jure Brkić ž. vikar fra Vlado Buntić de familia fra Ljubo Čutura ž. vikar [email protected] fra Milan Jukić brat, čuvar muzeja i glerije fra Tomislav Sablje ž. vikar [email protected] fra Slaven Brekalo ž. vikar [email protected] fra Damjan Perić brat, skrb o bolesnoj braći [email protected] Rezidencije 1. DRINOVCI Župa sv. Mihovila Arkanđela 88 344 Drinovci tel.: (039) 672-425; faks: (039) 672-572 fra Bože Milić župni upravitelj fra Sretan Ćurčić ž. vikar [email protected] Kuće i župe samostanskog okružja 1. GORICA – Župa sv. Stjepana 88 345 Sovići tel.: (039) 670-294 [email protected] fra Stipe Marković župnik [email protected] fra Nikola Spužević ž. vikar [email protected] 2. KLOBUK – Župa sv. Marka 88 324 Klobuk tel./faks: (039) 845-096 fra Robert Jolić župnik [email protected] 3. RUŽIĆI – Župa sv. Ivana Krstitelja 88 347 Ružići tel.: (039) 674-291 www.zupa-ruzici.com fra Ivan Marić ž. upravitelj [email protected] MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. 4. TIHALJINA – Župa Bezgrješnog začeća BDM 88 348 Tihaljina tel.: (039) 673-004 fra Branimir Musa župnik, dekan 5. VELJACI – Župa Pohođenja BDM 88 326 Vitina tel.: (039) 841-801 [email protected] fra Ljubo Kurtović župnik [email protected] fra Ivan Kvesić ž. vikar fra Ivan Matijašević ž. vikar Župa sv. Petra i Pavla Franjevačka 1., pp 153 88 000 Mostar tel.: (036) 319-688 faks: (036) 334-231 www.apostolskiprvaci.info [email protected] Bratstvo II. KONJIC – SAMOSTAN SV. IVANA KRSTITELJA Omladinska 1. 88 400 Konjic tel./faks: (036) 730-653 Uprava fra Ivan Sesar, gvardijan fra Stipan Klarić, sam. vikar Župa sv. Ivana Krstitelja Omladinska 1. 88 400 Konjic tel./faks: (036) 730-653 fra Miljenko Šteko provincijal fra Iko Skoko gvardijan [email protected] fra Josip Vlašić župnik, sam. vikar [email protected] fra Ivan Ševo provincijski vikar; ž. vikar; sam. ekonom [email protected] fra Mijo Križanac brat fra Zdenko Karačić provincijski ekonom [email protected] fra Mate Dragićević tajnik Provincije; ž. vikar [email protected] fra Ante Marić ž. vikar, kapelan Masne Luke-Polja [email protected] fra Ante Tomas provincijski arhivar [email protected] fra Marko Jurič ž. vikar fra Stanko Mabić ž. vikar; odgojitelj postulanata i sjemeništaraca [email protected] fra Dalibor Milas ž. vikar [email protected] Bratstvo Rezidencije fra Ivan Sesar gvardijan [email protected] fra Stipan Klarić župni upravitelj; sam. vikar [email protected] 1. ČERIN 88 265 Čerin tel./faks: (036) 652-139 Župa sv. Stjepana 88 265 Čerin tel./faks: (036) 652-139 [email protected] fra Dario Dodig župnik [email protected] fra Ivan Ivanda ž. vikar [email protected] fra Tihomir Bazina ž. vikar [email protected] 6. VITINA – Župa sv. Paškala 88 326 Vitina tel./faks: (039) 841-890 fra Željko Grubišić župnik [email protected] fra Petar Ljubičić ž. vikar [email protected] i.: 29. lipnja III. MOSTAR – SAMOSTAN SV. PETRA I PAVLA Franjevačka 1., pp 153 88 000 Mostar tel.: (036) 319-688 faks: (036) 327-348 Uprava fra Iko Skoko, gvardijan fra Josip Vlašić, sam. vikar fra Ivan Ševo, ekonom MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 169 2. ČITLUK 88 260 Čitluk tel.: (036) (036) 642-540; 643-710 faks: (036) 640-018 Župa Krista Kralja 88 260 Čitluk tel.: (036) 642-540 faks: (036) 643-711 [email protected] fra Miro Šego župnik [email protected] fra Kornelije Kordić de familia; pročelnik Udruge „Marija Vrata nebeska“ fra Danko Perutina ž. vikar [email protected] Kuće i župe samostanskog okružja 1. GORANCI – Župa Uznesenja BDM 88 000 Mostar tel.: (036) 381-102 fra Ferdo Boban župnik [email protected] 2. GRADNIĆI – Župa sv. Blaža 88 260 Čitluk tel./faks: (036) 642-006 fra Robert Kiš župnik [email protected] 3. MEĐUGORJE – Župa sv. Jakova apostola Gospin trg 1 88 266 Međugorje tel.: (036) 650-206; 650-310, 651-333 faks: (036) 651-444 www.medjugorje.hr fra Marinko Šakota župnik [email protected] fra Viktor Kosir ž. vikar fra Ivan Dugandžić ž. vikar [email protected] fra Karlo Lovrić ž. vikar; [email protected] fra Mladen Herceg ž. vikar [email protected] fra Dragan Ružić ž. vikar; ravnatelj Majčinog sela [email protected] 170 fra Josip Marija Katalinić brat fra Ivan Landeka, ml. ž. vikar; pomoćni odgojitelj novaka [email protected] fra Stanko Ćosić ž. vikar [email protected] Samostan školskih sestara franjevki Baraći bb 88 266 Međugorje tel./faks: (036) 651 - 578 Duhovnik fra Tomislav Pervan [email protected] IV. ŠIROKI BRIJEG – SAMOSTAN UZNESENJA BDM Kardinala A. Stepinca 14 88 220 Široki Brijeg tel.: (039) 702-900 faks: (039) 702-935 Uprava fra Tomislav Puljić, gvardijan fra Stipe Biško, vikar fra Ante Penava, ekonom Župa Uznesenja BDM Kardinala A. Stepinca 14 88 220 Široki Brijeg faks: (039) 702-936 Bratstvo fra Tomislav Puljić gvardijan [email protected] fra Stipe Biško župnik; sam. vikar, dekan [email protected] fra Ante Penava sam. ekonom [email protected] fra Jozo Pejić kustos Muzeja fra Serafin Hrkać akademik; ž. vikar fra Vendelin Karačić ravnatelj Galerije [email protected] fra Berislav Kutle de familia fra Dane Karačić ž. vikar [email protected] fra Vitomir Musa de familia [email protected] MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. fra Drago Čolak de familia fra Miljenko Mića Stojić vicepostulator; ž. vikar www.miljenko.info fra Tomislav Jelić ž. vikar [email protected] fra Branimir Novokmet ž. vikar [email protected] fra Željko Barbarić ž. vikar [email protected] fra Mario Ostojić ž. vikar [email protected] Rezidencije 1. POSUŠJE Župa Bezgrješnog začeća BDM 88 240 Posušje tel.: (039) 681-052 faks: (039) 680-79 fra Mladen Vukšić župnik; [email protected] fra Milan Lončar ž. vikar [email protected] fra Ante Leko ž. vikar fra Marko Dragićević ž. vikar [email protected] fra Josip Serđo Ćavar ž. vikar [email protected] Kuće i župe samostanskog okružja 1. IZBIČNO – Župa sv. Josipa Radnika 88 220 Široki Brijeg tel./faks: (039) 719-500 fra Franjo Mabić župnik www.frafranjomabic.info [email protected] 2. KOČERIN – Župa sv. Petra i Pavla 88 226 Kočerin tel.: (039) 711-300 fra Mario Knezović župnik [email protected] fra Goran Ćorluka ž. vikar [email protected] MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 3. LJUTI DOLAC – Župa sv. Ane 88 223 Ljuti Dolac tel./faks: (039) 713-169 [email protected] fra Ante Kurtović župnik [email protected] 4. POLJA, MASNA LUKA – Kuća molitve; Kapelanija sv. Ilije Proroka p.p. 42 88 240 Posušje tel./faks: (039) 718-100 fra Petar Krasić voditelj Kuće molitve fra Vinko Mikulić kustos Hrvatske arh. zbirke u Gorici 5. POSUŠKI GRADAC – Župa sv. Franje Asiškog 88 243 Broćanac tel./faks: (039) 694-321 www.posuski-gradac.com fra Ivan Landeka st. župnik [email protected] 6. RAKITNO – Župa Sv. Ivana Nepomuka 88 245 Rakitno tel.: (039) 692-126 faks: (039) 692-533 fra Marinko Leko ž. upravitelj [email protected] 7. RASNO – Župa sv. Franje Asiškog 88 342 Dužice tel.: (039) 712-111 fra Ignacije Alerić župni upravitelj [email protected] V. TOMISLAVGRAD – SAMOSTAN SV. ĆIRILA I METODA Trg fra Mije Čuića 1 80 240 Tomislavgrad tel.: (034) 352-091; 352-447 faks: (034) 352-808 www.samostan–tomislavgrad.info Uprava fra Ante Pranjić, gvardijan fra Velimir Bagavac, vikar fra Mirko Bagarić, ekonom Župa sv. Mihovila Arkanđela Trg fra Mije Čuića 1 80 240 Tomislavgrad tel.: (034) 352-091; 352-447 faks: (034) 352-808 171 Bratstvo fra Ante Pranjić gvardijan [email protected] fra Velimir Bagavac župnik; sam. vikar [email protected] fra Mirko Bagarić ž. vikar, ekonom [email protected] fra Ante Perković ž. vikar fra Oton Bilić de familia [email protected] fra Ante Ivanković ž. vikar fra Gabrijel Mioč ž. vikar; dekan fra Klement Galić de familia [email protected] fra Josip Jolić de familia [email protected]; i.: 19. ožujka fra Radomir Krišto brat fra Anthony Burnside ž. vikar [email protected] fra Mate Tadić ž. vikar [email protected] fra Josip Mioč ž. vikar [email protected] 3. ROŠKO POLJE – Župa sv. Ivana Krstitelja 80 247 Roško Polje tel./faks: (034) 369-105 fra Jozo Radoš župnik; ravnatelj „Kapi ljubavi“ 4. SEONICA – Župa Uznesenja BDM 80 343 Mesihovina tel.: (034) 368-043 [email protected] fra Vinko Kurevija župnik [email protected] 5. ŠUICA – Župa sv. Ante Padovanskog 80 249 Šuica tel.: (034) 367-100 fra Mate Logara župnik [email protected] fra Alojzije Bošnjak ž. vikar HRVATSKA Pozivni telefonski broj 00385 I. BADIJA – SAMOSTAN UZNESENJA BDM pp 102 20 260 Korčula tel.: +385-20-712-566 faks: +385-20-711-561 fra Danko Perutina zadužen za obnovu samostana 1. BUKOVICA – Župa sv. Franje Asiškog 80 243 Mesihovina tel./faks: (034) 316-054 fra Mladen Rozić župnik [email protected] fra Petar Drmić ž. vikar [email protected] II. SLANO – SAMOSTAN SV. JERONIMA Slanskih pomoraca 4 20 232 Slano tel./faks: (020) 871-277 Župa Sv. Vlahe Slanskih pomoraca 4 20 232 Slano tel./faks: (020) 871-277 fra Ljudevit Lasta gvardijan i župnik u Slanom; ž. upravitelj u Majkovima fra Dinko Maslać ž. vikar fra Luka Zorić sam. vikar; ž. upravitelj u Banićima i Liscu [email protected] 2. KONGORA – Župa Presv. Srca Isusova 80 244 Kongora tel/fax: (034) 365-600 [email protected] fra Stjepan Martinović župnik fra Stipan Šarić (extra domum na godinu dana) župni upravitelj: Ošje i Topolo 20 205 Topolo tel.: 020 / 752-655 Kuće i župe samostanskog okružja 172 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. fra Vlatko Soldo (extra domum na godinu dana) župni upravitelj: Pupnat i Račišće 20 274 Punat tel.: 020 / 717-110 [email protected] III. ZAGREB – SAMOSTAN BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA BDM Avenija Gojka Šuška 2 10 040 Zagreb-Dubrava tel.: (01) 29-11-931 faks: (01) 29-11-935 www.herc-fra3.net Uprava fra Draženko Tomić, gvardijan fra Svetozar Kraljević, sam. vikar fra Ante Bekavac, sam. ekonom Bratstvo fra Draženko Tomić gvardijan [email protected] fra Svetozar Kraljević odgojitelj bogoslova; sam. vikar [email protected] fra Ante Bekavac ekonom [email protected] fra Bazilije Pandžić ispovjednik [email protected] fra Viktor Nuić ispovjednik [email protected] fra Jozo Zovko ispovjednik fra Zoran Senjak bolnički dušobrižnik Kapelanija u Kliničkoj bolnici Dubrava Avenija G. Šuška 6 10 040 ZAGREB tel.: (01) 290-23-13 fra Stojan Zrno pomoćnik odgojitelja bogoslova [email protected] fra Ivica Zovko đakon; kateheta [email protected] fra Frano Musić kapelan u Polic. kapelaniji sv. Mihael u Polic. akademiji u Zagrebu [email protected] MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. Kuće i župe samostanskog okružja 1. PLAŠKI – Župa sv. Ane; SABORSKO – Župa sv. Ivana Nepomuka PLAŠKI Saborčanska 2 47 304 Plaški tel.: (047) 573-353 faks: (047) 801-783 SABORSKO (Sv. Ivana Nepomuka) 47 306 SABORSKO fra Slavko Antunović župnik [email protected] 2. TOUNJ – Župa sv. Ivana Krstitelja; TRŽIĆ KAMENICA – Župa sv. Mihovila Arkanđela 69 Tounj 47 264 Tounj tel.: (047) 563-168 fra Slaven Mijatović župnik [email protected] BRAĆA U ZAPADNOJ EUROPI AUSTRIJA Pozivni telefonski broj 0043 Župe 1. Hauptplatz 1 8130 FROHNLEITEN tel.: (031) 262-488 faks: (031) 262-488-5 [email protected] fra Šimun Oreč župnik +43-650-911-06-99 fra Dominik Ramljak ž. vikar fra Šimun Romić liječenje i past. pomoć [email protected] 2. Tanzenberg 1 9063 MARIA SAAL fra Franjo Vidović profesor, rektor [email protected] ITALIJA Pozivni telefonski broj 0039 fra Drago Vujević Palestrina [email protected] 173 fra Vjekoslav Milićević Via Merulana 124 B 00185 ROMA student [email protected] NJEMAČKA Pozivni telefonski broj 0049 Hrvatske katoličke misije 1. AUGSBURG Alte Gasse 15-A 86152 Augsburg tel.: (0821) 519-802; 581-839 faks: (0821) 582-702 www.hkm-augsburg.de fra Ivan Čilić župnik [email protected] 2. NERSINGEN NEU – ULM Alte Landstr. 89 278 NERSINGEN tel.: 0049 – 7308 - 7734 www.hkm-neu-ulm.webnode.com fra Ivan Leutar, voditelj misije [email protected] 3. SINGEN-VILLINGEN Rielasingerstr. 41, 78224 Singen tel: (07731) 66-353 fax: +49 – 7731 – 749 – 464. www.hkm-singen-villingen.de [email protected] stan: Hadwigstr. 27 78224 SINGEN tel.: (07731) 90-95-50 fra Dinko Grbavac voditelj misije [email protected] Župe 1. Inningerstrasse 29 86179 AUGSBURG tel.: (0821) 881-103; faks: (0821) 883-254 fra Mate Čilić župnik [email protected] 2. Franziskanerkloster BLANKENAU Propsteiplatz 7 174 36154 Hosenfeld tel.: (06650) 254 faks: (06650) 85-98 [email protected] fra Ljubo Lebo župnik tel.: (06650) 91-80-603 - Pfarrei St. Antonius der Einsiedler 36137 Großenlüder-OT Müs, Kirchweg 1 i - Pfarrei St. Johannes der Täufer 36137 Großenlüder-OT Kleinlüder, Scharfe Ecke 4 fra Robert Crnogorac upravitelj kuće; župnik Pfarrei St. Peter und Paul 36154 Hosenfeld, Kirchberg 7 [email protected] fra Stipe Pervan župnik 0049-6650-918-06-05, i.: 26. prosinca - Pfarrei St. Simon und Judas 36154 Hosenfeld-OT Blankenau, Propsteiplatz 7 i - Pfarrei St. Simplizius, Faustinus und Beatrix 36154 Hosenfeld-OT Hainzell, Kirchbergstraße 5 fra Mladen Sesar ž. vikar u Pastoralverband-u „Kleinheiligkreuz“ ŠVICARSKA Pozivni telefonski broj 0041 Hrvatske katoličke misije 1. AARGAU Laurenzenvorstadt 71 Postfach 3132 5000 Aarau tel.: (062) 822-04-74 faks: (062) 822-57-75 fra Ilija Šaravanja voditelj misije [email protected] 2. BASEL Kleinriehenstrasse 53 4058 Basel tel./faks: (061) 692-76-40 [email protected] fra Petar Topić voditelj misije 3. BERN Quartiergasse 12 MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. 3013 Bern tel.: (031) 331-56-52 faks: (031) 332-12-48 www.hkm-bern.com fra Gojko Zovko voditelj misije [email protected] 4. FRAUENFELD Klösterliweg 7 8500 Frauenfeld tel.: (052) 722-46-79 faks: (052) 721-22-41 [email protected] www.hkm-frauenfeld.ch fra Branko Radoš voditelj misije [email protected] 5. GRAUBÜNDEN Gartaweg 15 Postfach 35 7203 Trimmis Gr tel./faks: (081) 353-160-86 fra Ante Medić voditelj misije [email protected] 6. LAUSANNE - WALLIS Rue de la Borde 25 1018 Lausanne tel./faks: (021) 647-07-57 www.cromission-wallis.ch fra Vladimir Ereš voditelj misije [email protected] 7. LUZERN Matthofring 2/4 6005 Luzern tel.: (041) 360-04-47; 360-15-04 faks: (041) 360-01-73 fra Stanko Banožić voditelj misije; član Koordinacijskog vijeća [email protected] 8. SOLOTHURN HKM Solothurn Reiserstrasse 83 CH-4600 Olten tel: 0041-62-2964100 faks: 0041-62-294101 fra Šimun Ćorić voditelj misije [email protected] MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 9. ST. GALLEN Paradiesstrasse 38 9000 St. Gallen tel.: (071) 277-83-31 faks: (071) 277-83-36 [email protected]; www.hkm-stgallen.ch fra Mijo Pinjuh voditelj misije [email protected] 10. TICINO Al Mai 18 6528 Camorino tel.: (091) 840-23-06 faks: (091) 840-29-05 fra Valentin Vukoja voditelj misije [email protected] 11. ZUG Mühlegasse 35 B 6340 Baar Zg tel.: (041) 760-48-03 faks: (041) 760-04-29 fra Rade Vukšić voditelj misije; član Uredništva „Movisa“ [email protected] 12. ZÜRICH Schlossgasse 32 Postfach 9057 8036 Zürich tel.: (044) 455-80-60 faks: (044) 461-19-39 [email protected]; www.hkm-zuerich.ch fra Ivan Prusina voditelj misije [email protected] fra Stjepan Neimarević misionar fra Niko Leutar misionar [email protected] Župe 1. Dorfstrasse 201 4714 AEDERMANNSDORF/SO tel./faks: (062) 394-18-11 fra Ivan Bebek ž. vikar [email protected] 175 2. Kreuzbühlstr. 9 8754 NETSTAL, Gl tel.: (055) 640-17-75 faks: (055) 640-57-03 fra Ljubo Leko župnik župe Netstal i ž. upravitelj župe Glarus [email protected] Službe 1. IZASLANIK PROVINCIJE Schlossgasse 32 Postfach 9057 8036 Zürich tel.: 0041 (44) 455-80-60 faks: 0041 (44) 461-19-39 fra Ivan Prusina 2. MOVIS Reiserstrasse 83 4600 Olten tel.: (62) 296-41-00 faks: (062) 296-41-01 [email protected] www.kroaten-mission.ch fra Mićo Pinjuh, odgovorni urednik fra Ivan Prusina, glavni urednik Uredništvo fra Branko Radoš fra Rade Vukšić fra Gojko Zovko 3. NACIONALNI KOORDINATOR HRVATSKIH KAT. MISIJA U ŠVICARSKOJ Paradiesstrasse 38 9000 St. Gallen tel.: (071) 277-83-31 faks: (071) 277-83-36 [email protected] Pročelnik Koordinacijskog vijeća fra Mićo Pinjuh Članovi Koordinacijskog vijeća fra Stanko Banožić fra Niko Leutar fra Branko Radoš prof. Dragica Bošnjak Fra Miljenko Mika Stojić i fra Vine Ledušić na pripremama za pastoralno djelovanje u Švicarskoj BRAĆA U KUSTODIJI Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji 176 4848 South Ellis Avenue CHICAGO (IL) 60615 tel.: (773) 536-05-52 faks: (773) 536-20-94 www.croatianfranciscans.org UPRAVA fra Jozo Grbeš, kustos fra Jozo Grubišić, savjetnik fra Marko Puljić, savjetnik fra Ljubo Branimir Lebo, savjetnik fra Ivica Majstorović, savjetnik SLUŽBE TAJNIK KUSTODIJE fra Marko Puljić RIZNIČAR fra Ivica Majstorović TAJNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE fra Lawrence Frankovich VODITELJ TRAJNE FORMACIJE fra Lawrence Frankovich PROMOTOR DUHOVNIH ZVANJA fra Nikola Pašalić VODITELJ HRVATSKIH FRANJEVAČKIH IZDANJA I HRVATSKOG ETNIČKOG INSTITUTA fra Ljubo Krasić USTANOVE HRVATSKI ETNIČKI INSTITUT 4851 Drexel Blvd. Chicago, IL 60615 tel.: (773) 373-4670 faks: (773) 373-4746 www.croatian-institute.org fra Ljubo Krasić ravnatelj SAD Pozivni telefonski broj 001 I. CHICAGO – SAMOSTAN SV. ANTE 4848 South Ellis Avenue Chicago (IL) 60615 tel.: (773) 373-34-63; faks: (773) 268-77-44 Uprava fra Jozo Grbeš, gvardijan fra Josip Nenad Galić, sam. vikar Bratstvo fra Jozo Grbeš kustos i gvardijan +1-773-386-05-52; [email protected] MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. fra Josip Nenad Galić sam. vikar [email protected] fra Častimir Majić de familia fra Ljubo Krasić voditelj Hrvatskih franjevačkih izdanja i Hrvatskog etničkog instituta [email protected] fra Zvonko Kutleša de familia [email protected] Župe 1. CHICAGO – Mission of Bl. A. Stepinac 6346 N. Ridge Avenue - Chicago, IL 60660 tel.: (773)-262-05-35; faks: (773) 262-46-03 [email protected] fra Pavo Maslać 2. CHICAGO – Župa sv. Jeronima 2823 S. Princeton Ave. - Chicago, IL 60616 tel.: (312) 842-18-71; faks: (312) 842-64-27 www.stjeromecroatian.org fra Ivica Majstorović župnik [email protected], Skype: ivica.majstorovic fra Stipe Renić ž. vikar [email protected] 3. CHICAGO – Župa Presv. Srca Isusova 2864 East 96th Street Chicago, IL 60617 tel.: (773) 768-14-23 faks: (773) 768-37-50 [email protected] fra Stephen Bedeniković župnik [email protected] 4. MILWAUKEE – Župa Presv. Srca Isusova 917 North 49th Street Milwaukee, WI 53208 tel.: (414) 774-94-18 faks: (414) 774-74-06 [email protected] fra Ivan Strmečki [email protected] New York, NY 10036 tel.: (212) 563-33-95 faks: (212) 868-12-03 [email protected]; www.crkvanyc.org fra Nikola Pašalić župnik; promotor duh. zvanja [email protected] fra Ilija Puljić, ž. vikar [email protected] fra Dražan Boras ž. vikar [email protected] 6. ST. LOUIS – Župa sv. Josipa 2112 S. 12th Street St. Louis, MO 63104 tel./faks: (314) 771-09-58 [email protected] fra Stjepan Pandžić župnik [email protected] 7. TROY – Župa sv. Lucije 200 East Wattles Troy, MI 48098 tel.: (248) 619-99-10 faks: (248) 619-99-12 [email protected] fra Filip Pavić privremeni upravitelj [email protected] 8. WEST ALLIS – Župa sv. Augustina 6762 West Rogers St. West Allis, WI 53219 tel.: (414) 541-52-07 faks: (414) 541-02-73 www.staugwaexecpc.com fra Lawrence Frankovich župnik [email protected] BEAUFORT (SOUTH CAROLINA) 70 Ladys Island Dr. Beaufort SC 29907 fra Robert Galinac vojni kapelan KANADA Pozivni telefonski broj 001 5. NEW YORK – Župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela 502 West 41st Street MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. 177 Župe 1. KITCHENER – Župa Sv. obitelji 180 Schweitzer Street Kitchener, Ontario, N2K-2R5 tel.: (519) 743-71-21 faks: (519) 743-29-64 fra Miro Grubišić župnik 2. LONDON – Župa sv. Leopolda Mandića 2889 Westminster Dr. London, Ontario, N6N 1L7 tel.: (519) 681-84-72 faks: (519) 681-21-20 fra Jozo Čuić župnik [email protected] 3. MONTREAL – Župa sv. Nikole Tavelića 4990 Place de la Savane Montreal, Quebec, H4P-1Z6 tel.: (514) 739-74-97 faks: (514) 737-68-03 fra Jozo Grubišić župnik [email protected] 4. NORVAL – Hrvatsko franjevačko središte »Kraljica mira« 9118 Winston Churchill Blvd. Norval, Ontario, L0P -1K0 tel.: (905) 456-32-03 faks: (905) 450-8771 [email protected]; www.queenofpeacenorval.com fra Marko Puljić župnik [email protected] fra Tomislav Pek ž. vikar [email protected] 5. SAULT STE MARIE – Župa Majke Božje zaštitnice putnika 466 Second Line East Sault Ste Marie, Ontario P6B-4K 1 tel.: (705) 253-81-91 faks: (705) 253-88-04 fra Veselko Kvesić župnik [email protected] 6. WINDSOR – Župa sv. Franje Asiškog 1701 Turner Road Windsor, Ontario, N8V-3J9 tel.: (519) 252-68-71 faks: (519) 252-69-42 [email protected]; www.stfranciscroatian.com fra Ljubo Branimir Lebo, ml. župnik [email protected] 178 BRAĆA U MISIJAMA KONGO Pozivni telefonski broj 00243 (Kamina / Katanga / Congo) c/o Procure don Bosco Wespelaarsebaan 250 3190 Boortmeerbeek Belgique fra Ante Kutleša misionar tel.: 00243-995-325-590 fra Filip Sučić područni gvardijan; misionar sat. tel.: 00243-814-037-114 e-pošta: [email protected] fra Pero Čuić misionar mob.: 00243-99-52-99-758 BOGOSLOVIJA Avenija Gojka Šuška 2 10 040 Zagreb-Dubrava tel./faks: +387-1-29-11-931 [email protected] www.fra3.net Meštar bogoslova fra Svetozar Kraljević Pomoćni meštar bogoslova fra Stojan Zrno Akademska godina 2013./2014. I. godina fra Hrvoje Ćurčić fra Emanuel Letica fra Jozo Mandić fra Antonio Musa fra Nikola Jurišić II. godina fra Jure Barišić fra Robert Kavelj fra Jozo Hrkać fra Robert Pejičić fra Vinko Šarac MIR I DOBRO, XLV., 1-2, rujan 2013. III. godina fra Dragan Bolčić fra Zvonimir Pavičić Pomoćni voditelj postulanata fra Mate Dragićević Postulanti 2013./2014. IV. godina fra Augustin Čordaš fra Alen Pajić fra Ivan Penavić (München) Franjo Čuljak Džoni Dragić Petar Jukić Romario Marijanović Ivan Nikolić Ivan Pehar Antonio Primorac V. godina fra Marin Karačić fra Perica Ostojić (Rim) VI. godina (apsolventi) fra Goran Azinović fra Dario Galić fra Hrvoje Miletić fra Ivan Marić fra Antonio Šakota (đakon, Jeruzalem) NOVICIJAT Trg sv. Ante 1 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-583 [email protected] Odgojitelj novaka fra Slavko Soldo Pomoćni odgojitelj novaka fra Ivan Landeka ml. Novaci 2013./2014. fra Luka Baković fra Luka Ćorić fra Zlatko Ćorić fra Milan Galić fra Renato Galić fra Stipe Rotim fra Lovro Šimić fra Stipe Šarić POSTULATURA Franjevačka 1, pp 153 88 000 Mostar [email protected] Voditelj postulanata fra Stanko Mabić MIR I DOBRO, XLV., XLIII.,1-2, 3, prosinac rujan 2013. 2011. SJEMENIŠTE FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA Kadije Uvejsa 4 71 300 VISOKO tel.: (032) 738-715 faks: (032) 735-826 www.fraklas-gimnazija.edu.ba fra Josip Mrnjavac, I. odgojitelj fra Stipo Alandžak, II. odgojitelj fra Ivan Nujić, III. odgojitelj Zadužen za sjemeništarce fra Stanko Mabić Sjemeništarci 2013./2014. I. razred Mateo Buntić (Zagreb) Zvonko Dodig (Tomislavgrad) Marinko Filipović (Pos. Gradac) Željko Tomić (Posušje) Ante Vukoja (Ljubotići - Kočerin) II. razred Ivan Crnogorac (Posušje) Domagoj Jerlagić (Tomislavgrad) Robert Radić (Drinovci) III. razred Josip Duvnjak (Šujica) Ivan Hrkać (Široki Brijeg) IV. razred Tomislav Crnogorac (Posušje) Andrija Majić (Drinovci) 179
© Copyright 2024 Paperzz
