MOZAK Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum), sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem – moždanom korom. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija, dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka, motornih i osjećajnih nervnih vlakana. "Čovjekov mozak, koji svojom težinom od oko 1,25 - 1,5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine, najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem, da bijedna malo tačnija shema tog sistema - ako bi se uopće mogla nacrtati - zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara, pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. " Glavni dijelovi mozga su : 1. Veliki mozak ili telencefalon; 2. Među mozak ili diencefalon; 3. Srednji mozak ili mezencefalon; 4. Zadnji mozak ili metencefalon i 5. Produžena moždina ili mielencefalon. 1. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara, i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid; sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor; tjemeni ili parijetalni za kretanja, dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. 2. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica), hipotalamusa (dna) i epifize. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje, rad srca i dr.). Utiče i na rad hipofize. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. 3. Srednji mozak se sastoji od tzv. crvenog tijela i četverogubih kvržica. To je najmanji dio mozga. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. 4. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca, odnosno nervni završeci, u obliku razgranatog drveta, pa je zato zovu i "drvo života". U sastav malog mozga ulazi i tzv. Varolijev most. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta, gdje su smješteni važni centri, za sluh, ravnotežu, osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica, očiju i pljuvačnih žlijezda. 5. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini, s tim što siva masa nije homogena, nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase, odnosno nervni završeci. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca, pluća, jezika, crijeva i grkljana. Tu su i centri za kihanje, kašljanje, žvakanje, gutanje, plakanje (beba). Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja, tzv. Brodmanova polja. Iako je veoma tanka (kao list hartije), moždana kora ima šest slojeva. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni, sljepoočni, tjemeni i potiljačni dio. Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Sve te oblasti su međusobno povezane, a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima, a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni, motorni i asocijativni. 1. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. U senzornom centru impulsi se analiziraju, tumače i određuju reakcije. Svaki osjetni receptor ima zaseban centar. Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga (girus angularis), centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus), centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi, centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd. 2. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Dakle, iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđenje iz mozga u pojedine dijelove tijela. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge, centar za govor u donjoj čeonoj vijuzi, tzv. Brokov centar. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima desne strane tijela dok lijeva hemisfera - desnom stranom tijela. 3. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost povezivanja svih psihičkih procesa u mozgu. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnošću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje, pamćenje i učenje. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i motorne funkcije. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. (Prefrontalna lobotomija, tj. Prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti, pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost, što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama.) Mozak uglavnom integrativno funkcionira, mada je ruski naučnik A. R. Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostalno, dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. Luria spominje: 1. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost, i obuhvata retikularnu formaciju, moždano deblo, subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. 2. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore, gdje su locirani centri za osjete, i multimodalne neurone, kojima mozak odgovara na nervne draži. 3. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa, ispred središnje vijuge. Ovaj blok programira, regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funkcija dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka odgovarajućih psihičkih funkcija, jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu, prvenstveno u hipotalamusu. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. Njihovo je funkcioniranje suprotno, dok jedan povećava aktivnost nekih organa, drugi je smanjuje. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa pluća, pljuvačnih žlijezda, povećava krvni pritisak, povećava lučenje adrenalina). Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu.