close

Enter

Log in using OpenID

1 O nazočnosti obitelji Zrinski u Baranji više i detaljno se može

embedDownload
O nazočnosti obitelji Zrinski u Baranji više i detaljno se može pročitati u radovima:
Darko Varga: Dvije Austrijanke u životu Adama Zrinskog, u radu koji će ove 2014. godine
biti objavljen u JAHRBUCHU 2014., Njemačke zajednice, Zemaljske udruge Podunavskih
Švaba u Hrvatskoj, u Osijeku. U istoimenom godišnjaku iz 2012. također se može naći rad
koji pokazuje vezu obitelji Zrinski i Baranje u radu: Darko Varga: Tragom pisama Princa
Eugena Savojskog iz Bilja, Zmajevca i Zemuna. Ova tema Zrinskih u Baranji u cijelosti je
obrađena u knjizi koja će biti izdana početkom slijedeće godine: Darko Varga: „ŠTO I KAKO
SU JELI ZRINSKI – hrana, kuhanje i blagovanje na posjedima Zrinskih.“
Ova tema može biti zanimljiva svim Baranjcima, a naročito stanovnicima općine Bilje jer su
naselja u kojima žive nekada posjedovali Zrinski.
1. DOKUMENTI O NAZOČNOSTI ZRINSKIH U BARANJI
Nakon smrti Nikole VII. Zrinskog 1664. godine, dio imanja u Baranji koja su mu pripadala
naslijedio je njegov sin Adam. Nikola Zrinski poginuo je u Kuršanečkome lugu, a brigu oko
dvogodišnjega sina Adama i petogodišnje kćeri Marije Katarine preuzela je njegova udovica
Marija Sofija Löbl. Sve državno-pravne počasti i vojne funkcije svojega starijega brata
preuzeo je Petar Zrinski i ubrzo se uselio u čakovečku tvrđavu.1 Marija Sofija Löbl, je u ime
sina, nasljednika Nikole VII., upravljala imanjima Zrinskih u Baranji praktično do svoje smrti
1676. godine jer Adam je tek 1680. postao punoljetan.2
Portret Adama Zrinskog ( ljubaznošću Franjevačkog samostana u Čakovcu)
Koja imanja u Baranji su posjedovali Zrinski može se iščitati iz dokumenta „ Nomina
Pagorum Aviticorum Illustrissimi Domini Comitis Adamj perpetui a Zrinio…” koji je napisan
latinskim jezikom 22. srpnja 1675. godine, na tri stranice, a 1. svibnja 1689. godine prikazana
je kopija dokumenta komore s vlastoručnim potpisima i pečatima. U ovom dokumentu iz
Ivan Kosić: Bibliotheca Zriniana, Plava krv, crna tinta-knjižnice velikaških obitelji od 1500. do 1700.,
Međunarodna putujuća izložba, Zagreb, Bratislava, Martin, Budapest, Burg Forchtenstein, Jesen 2005.- Jesen
2007., 20. (dalje: Kosić)
2
Adama je car Leopold I. proglasio 28. prosinca 1680. punoljetnim, pa se on nakon povratka u Čakovec latio,
ponaprije, uređenja imovinskih poslova. ( Laszowski:Adam, 89.)
1
1
1675. godine dan je popis naselja u županiji Baranja, koja su na temelju nasljednog prava
pripadala Zrinskima, sada Adamu i Petru Zrinskom:
U okrugu Šikloš ( Siklós ) 28 naselja, u okrugu Sellye 7 naselja, u okrugu Siget 7 naselja, u
okrugu Pečuh 36 naselja, u okrugu Branjin Vrh (Baranyavár) ili mohački okrug 60 naselja:
Bolman (Abboma ), Magyar Boly (Magyar Baja) , Luč ( Löch) , Šumarina-Benga?(Berke),
Lippo (Lipo) , Szent Mitter , Kamenac (Keöfalu) , Beli Manastir (Monostor) , Ilokacz ,
Venehia , Čeminac? (Laskafa), Rácz Lipo , Karanac (Karranch) , Csat (Chyad), Vegh , Ivany ,
Sharos , Popovac (Ban) ,Végh Bán i Benedek , Branjina (Kisfallu) , Sarkany , oppidum
Kneževi Vinogradi (Herczögh Szőlős ), Kotlina (Sepse) , Suza (Chuyza) , Chytad , Uylaksa ,
Sudaraš (Suddaras) , Gajić (Totmark), Podolje (Bodonya) , Chymontar , Markalle , Draž
(Dárrás) , Čibogat (Chibogad) , Topolje ( Isep), Zmajevac (Vörös Marton) , Földvár (Fölvár),
Herend , Latha , Föchye , Boriad , Töltes , Kesse , Magyar Lipa , Bacha, Majs (Mayssd) ,
Böhle, Jagodnjak? (Kachfa) , Holly , Kopačevo (Kappanch), Bilje (Bollye), Vardarac
(Darocz), Lug (Lasko) , Marok i Szent Marton , Harocha , Csterviny , oppidum Mohač
(Mohach) , Lapanch i Chömeny te u okrugu Valpovo 16 naselja:Đurđanci ? (Gyurgyanz) ,
Viljevo (Villo), Chylewacz , Sveti Đurađ (Szent György) , Nova Skela (Nova Skella) , Nard
(Narth), Jassewezy , Rakitovica (Rakittöncz), Podgajci (Podgaich) , Donji ? (Also Ebris) ,
Retfala? (Redfallu) , Tiborjanci ( Tibburianz) , Veliškovci (Vellesköwez) , Szeklenna ,
Farkašovci (Farkasowecz) i Marjančaci? (Maroslancz). 3
U još jednom dokumentu iz 1675. godine, na 23 stranice dan je otprilike isti popis posjeda
Adama Zrinskog, ali ovaj put bez imena Petra Zrinskog kao suvlasnika.4
Postoji još jedan popis, Conscriptio iz 1675. godine, koji daje dokumente i pisma u predmetu
davanja desetine u najam u kojem se spominje Marija Sofija Löbl, a u njemu se nalazi popis
naselja u kojima opatija iz Pannonhalme „circa festum S. Georgy Militis et Martyris ex
Fundatione Sanctissimi Stephani Regis Hungaroum”, skuplja desetinu: „exceptis quartis et
sedecimus Plebanorum Romano-Catholicorum”, koju prepušta udovici pokojnog grofa Nikole
Zrinskog „donc pagi, qui devastati de facto et desolati haberentur, restaurabantur” za 100
forinti godišnjeg najma iz dijela nabrojanih naselja, a drugi dio naselja odnosi se na
protuvrijednost od 70 imperijala 5 za koje u ime najma za naplaćivanje desetine prepušta
Martinu Draškoviću. U nastavku je dan popis naselja iz županije Baranja, Šomođ i Zala, po
distriktima: Berzense, Pečuh (Quinque Ecclesiensis), Sellye, Baranja (Baronya), Szerdahel,
Kapolna , Šikloš (Sikloss), Mohač (Mohács) i Siget (Szigeth), koja je u najam preuzela
udovica Nikole Zrinskoga , Maria Sophia de Hebly. Na istom listu , na 4. pagini dokumenta,
za udovicu Nikole Zrinskog je napisano i : „...Comitta Maria Sophia A Lebl.“6
MOL, UC 66 : 14.) Neka od nabrojanih naselja danas ne postoje: uništena su i nestala.
MOL, UC 90 : 32 (a)
5
Novčana jedinica.
6
Conscriptio...1675., MOL, UC 90 : 32 (b)
3
4
2
Marija Sofija Löbl, Adamova majka, udovica Nikole Zrinskog daje u najam baranjske posjede,
MOL, UC 90 : 32 (b) , pagina 4.
Conscriptio iz 1675. godine daje popis naselja u vlasništvu grofa Adama Zrinskog, naselja u
vlasništvu pečuške biskupije za vlasti biskupa Matije Ignjaca Radnaya 7, te popis naselja koja
su u najmu (arendi) pečvaradske opatije. Uz Draž, Topolje, Gajić, Podolje, Čibogat, Suzu, Kn.
Vinograde, itd., na tom popisu se nalazi i Danovac8 ( Danocz).9
2. ODAKLE ZRINSKIMA IMANJA U BARANJI
Pauler piše: „Kralj Ferdinand III. je braći Petru i Nikoli Zrinskom, najvjernijim,
najpožrtvovnijim podanicima već davno darovao 140 sela u Baranji, istina , na zemlji
okupiranoj od Turaka. Bilo je to za zasluge koje je Nikola zaslužio u ratovanju sa Šveđanima
na rubu Moravske 1644. godine10, kao i za zasluge njegovog oca ( Jurja V.), 20 godina ranije,
u sukobu s Gaborom Bethlenom. Nedugo zatim, 1647., kralj je Nikolu proglasio kapetanom
Matija Ignac Radanović ( Radnay) proglašen pečuškim biskupom 8. kolovoza 1687. godine (Haas Mihály :
Baranya földirati, statisticai és történeti tekintetben ,Lyceumi könyvnyomó intézet, Pécs,1845.)
8
Danovac je srednjovjekovni grad u Baranji koji je „nestao“ oko 1736. godine ( DV).
9
MOL,UC 90 :32 (d), 1675.godina
10
„Praunuk sigetskog junaka, pjesnik i vojskovođa Nikola VII., gotovo je u svakom pogledu nastavio obiteljsku
tradiciju. Nakon školovanja u zemlji i inozemstvu, dugo vremena je paralelno bio ugarski kraljevski dvorjanik i
carski komornik, a ujedno se isticao aktivnim vojnim akcijama protiv Osmanlija (kao kraljevski kapetan svojih
posjeda – Međimurja i Legrada) i u bitkama tijekom Tridesetogodišnjeg rata (1618-1648). Zahvaljujući
navedenome, Nikola je već od početka 1646. postao general-bojnik (Generalfeldwachtmeister) stajaće vojske
Habsburške Monarhije. On je, ujedno, bio i prvi poznati ugarsko-hrvatski aristokrat koji je nosio tu generalsku
titulu. Od početka 1648. do svoje smrti bio je i hrvatsko-slavonski ban. Dakako, Nikola Zrinski je ne samo kao
vojnik, nego i kao političar, istodobno služio interesima i Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i Habsburške
Monarhije. Osim što je obnašao funkciju ugarskoga kraljevskog savjetnika, od početka 1660. Nikola je bio i tajni
savjetnik, odnosno član carskoga Tajnog savjeta – glavnoga savjetodavnog tijela Monarhije.“( Pálffy:
Prekogranična povezanost,159.)
7
3
Legrada, a Petra kapetanom Žumberka s obvezom da ga podupre sa 600 konjanika u
njemačkom ratu.11
Nikola i Petar Zrinski
U drugoj polovici 17. stoljeća veliki broj kršćanskih gospodara zaposjeda jugoistočno
Zadunavlje. Pravni temelji zaposjedanja su u većini slučajeva nejasni, osim u pojedinim
slučajevima , u kojima su kršćanske institucije dopustile korištenje zemlje ili na temelju
sklopljenih ugovora o kojima postoje zapisi.
Laszowski piše o nalogu koji su 27. prosinca 1686. dobili Adam Zrinski i barun Gali od
Carskog ratnog vijeća „...da paze na svako kretanje i ustanke na krajini, te, da ove najstrožim
mjerama kažnjavaju. Zrinski i njegovi dodijeljeni povjerenici Ladislav Nagy i Krsto Vincenz,
dobiše od dvorske komore zadaću, da zaposjednu komorska imanja oko Pečuha, Šikloša i
Kapošvara. Stoga se je komora obratila 22. januara 1687. na bojno vijeće sa zamolbom, da
se ovim povjerenicima dade i vojnička pomoć. Čini se, kao da je Zrinski na neka ova imanja
oko Šikloša imao neko pravo, da ih za sebe okupira. Tako možemo barem tumačiti pismo
bojnoga vijeća upravljeno na Thüngena, Vecchia i Hofera, u kojem se veli, da ovi posjedi po
ratnom pravu pripadaju kralju, izim onih, koje je možda Zrinski stekao za vrijeme Turaka u
prekodravskim prijedjelima naročito oko Šikloša.“ 12
Laszowski spominje da su neki posjedi oko Šikloša ( Baranja) pripali Adamu i da ih je stekao
ratnim zaslugama u borbi s Turcima, ali vidjeli smo da su posjedi Zrinskih u Baranji stečeni
ranije, zahvaljujući Adamovom ocu i stricu Petru, njihovom ocu Jurju V., koji je sudjelovao u
Pauler Gyula: Zrínyi Péter ( Životopis), Századok ( glasnik mađarskog povijesnog društva), Első évfolyam,
Magyar történelmi társulat, Pest, 1867., 91. ( dalje: Pauler)
12
Laszowski: Adam, 92.
11
4
tridesetogodišnjem ratu, a možda i Nikoli Zrinskom Sigetskom. Kapetani Sigeta13 su vojsku u
utvrdi financirali iz naplate, između ostalih i s područja Baranje.14 Kapetan , kao prefekt
grada, bio je odgovoran i za izdatke te je bio dužan sačiniti obračun prihoda i rashoda i preko
komore dostaviti svome kralju. Kontrolu „poslovanja“ utvrde, kontrolirali su izaslanici kralja
te se u gradu razvio cijeli administrativni aparat. U gradu su se često našli razni kraljevi
izaslanici s raznim ovlaštenjima. Ratni, komorski činovnici redovito su kontrolirali poslovanje
grada i uvijek o svom nalazu sačinili zapisnike. Sa zapisnicima, u Požun, su stizali i obračuni
grada i odgovarajući prilozi.15
Nikola Zrinski- Sigetski, kapetan Sigeta kao i njegov prethodnik, kapetan Marko Horvat16,
financirali su vojsku u Sigetu ubiranjem daća s područja Baranje. Nikola je pismom iz Sigeta,
28. listopada 1562. tražio od češkog kralja Maksimilijana pomoć u posredovanju kod
Ferdinanda da njegovim sinovima: Jurju, Krsti i Nikoli dodijeli imanja pokojnog Stjepana
Mekcseija u Baranji „...praefata bona dictorum nobilium Mekchey, quae maiori ex parte
deserta sunt, pro filiis meis utpote pro Genis iure perpetuo clementer impetrare,...“17 Isti dan,
Nikola je pisao pismo nadvojvodi Karlu u kojem ga traži da podrži posredovanje
Maksimilijana, češkog kralja kod cara Ferdinanda u darovanju posjeda u Baranji njegovim
sinovima „...filiorum meorum ratione praefatorum bonorum frustranea iret, quod ego una
cum filiis meis maiestatibus vestris quoad vixerimus humillimis ac fidelibus servitiis nostris
uti debemus reservire studebimus.“18 Ne zna se jesu li ove molbe Nikole Sigetskog urodile
plodom, a dokumenti nakon Urote, popisuju imanja Zrinskih u Baranji.
Nakon smaknuća19 Petra Zrinskog 1671. godine, izvršen je popis posjeda Zrinskih koji su u
Baranji posjedovali mnoga sela...1671. godine smaknuti Petar Zrinski nije imao prigodu
uživati svoje posjede nakon što su kršćani zauzeli njegova dobra, jedino je njegov nećak
Adam Zrinski20 i dalje zadržao dio posjeda Zrinskih. Drugi magnat (velikaš) grof Ivan
Drašković, je također za svoje potrebe u lipnju 1687. godine, kada je Dvorska komora htjela
zauzeti baranjske posjede za kralja, imenovao svog zastupnika zemljoposjeda u mnogim
naseljima u Baranji te je time osigurao posjede koje je još za turske vladavine posjedovao.21
„Kad je hrvatski sabor 1687. tražio, da se oslobodjeni od Turaka dijelovi povrate i natrag
pridruže kraljevini Hrvatskoj, javlja se tu i Adam Zrinski. Kako mletački poslanik 10.
septembra 1687. javlja svojoj republici, tražio je Adam Zrinski neka mjesta i gradove u
hrvatskoj i dalmatinskoj krajini, kao i neke gradove predobivene u požeškoj županiji.“22
Dvorska komora je cijelu Baranju podijelila na najmanje 54 vlastelina. Tu još spada sedam
naseljenih općina koje su imale plemićke povlastice, a nisu bile podređene vlastelinima.
Najveći kršćanski vlastelini u turskoj Baranji, dugo godina bila je obitelj Zrinskih. Obje
obiteljske linije Zrinskih: Petra i Nikole posjedovale su preko 129 naselja i pustara. nakon
smrti dvojice velikaša, samo dio posjeda je 1686/87. ostao u posjedu sina Nikole Zrinskoga,
Zapovjednici Sigeta: László Kerecsényi od 12. rujna 1554., do 21. veljače 1556. godine, Marko Horvath, prvi
put, od 22. veljače 1557. do proljeća 1557. godine, Juraj Farkasich ( Farkašić) od proljeća 1577. do smrti ožujka
1558. godine, Marko Horvath , drugi put od travnja 1558. do smrti u kolovozu 1558. godine i grof Nikola
Zrinski od 2. studenog 1561. godine do 7. rujna 1566. godine. (Timár György: Királyi sziget, iz serije: Izvori iz
turske povijesti Baranje, urednik: Szita Lászlo, Pečuh, 1989.,16.) dalje: Timár.
14
Timár,16.
15
Timár, 17-18.
16
Marko Stančić da bi naglasio svoje hrvatsko porijeklo nazvao se Marko Hrvat ( Horvat).
17
Barabás Samu : Zrinyi Miklós a szigetvári hős életére vonatkozó levelek és okiratok Budapest, első
kötet,MTA, Budapest, 1898. ,615-616. ( dalje: Barabás I.)
18
Barabás I.,617-618.
19
„... hingerichtete Peter Zrinyi...“ (Claus Heinrich Gattermann: Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713,
Universitätsverlag Göttingen, 2005., 44.-46., dalje: Gattermann)
20
Adam Zrinski poginuo je u bitci kod Slankamena 1691. godine.
21
Gattermann ,44.-46.
22
Laszowski: Adam, 92-93.
13
5
Adama. Drugi najveći veleposjednik bila je obitelj Drašković s 49 posjeda. Velike posjede
imali su pečuški biskup i Kaptol s 65 posjeda, pečvaradska opatija s 15 posjeda, Andrija
Matušek s 26, Stjepan Janković s 12 posjeda, itd.23
3. OSLOBAĐANJE BARANJE OD TURAKA I IMANJA ZRINSKIH U BARANJI
NAKON SMRTI ADAMA ZRINSKOG
Carska vojska je 1687. godine bila podijeljena na dva dijela: jedan dio vojske predvodio je
elektor Bavarske, a drugi vojvoda Lotarinški, a pod njegovim zapovjedništvom Ludwig
Badenski i princ Eugen Savojski. Ratni cilj je bio osvajanje grada Osijeka u kojem je bio
veliki turski garnizon. Do glavnog okršaja došlo je u dolini, na području ispod Nagyharšanja,
a borba je završila porazom turske vojske i bijegom i povlačenjem preko rijeke Drave. Mnogi
Turci ugušili su se u močvarama Karašice i u rijeci Dravi i u Dunavu.24
Adam je sudjelovao u prvim redovima , u bitkama koje su dovele do oslobođenja Baranje i
Osijeka od Turaka .25
Ratne operacije su se odvijale i u Slavoniji. Vojske su se kretale s jedne i druge strane rijeke
Drave, ali presudna bitka dogodila se na području Baranje, od podnožja brda Haršanj do ušća
Karašice u Dunav i do Osijeka na Dravi. Tada je od Turaka oslobođena cijela Baranja i
oslobođen je Osijek, što je i bio cilj ovog ratnog pohoda.26
Adamov snažni vojni uspon zaustavljen je u bitci kod Slankamena 19. kolovoza 1691., kad je
herojski poginuo, zakoračivši i nastavivši slavnu vojnu tradiciju obitelji Zrinski, počevši od
njegova šukundjeda Nikole Zrinskog Sigetskog. 27 Odlučujuća bitka dogodila se 19. kolovoza
kod Slankamena u kojoj je Adam bio u Caprarinom puku na čelu „ kirazira“-oklopnika. Turci
su potpuno poraženi s 20 tisuća poginulih, Caprarin puk stiče veliku slavu, ali je izgubio
mnogo hrabrih junaka, a među njima poginuo je i grof Adam Zrinski, zadnji slobodni Zrinski.
Govorilo se da je pogođen metkom u leđa. „Nije li to učinjeno za to, da se konačno zatre rod
Zrinskih“, pita se Laszowski.28
Mnogi stariji povjesničari, pa i Takáts navode Osijek kao mjesto pogibije Adama, a taj
podatak temelje na mnogobrojnim službenim vojnim izvješćima.29
Smrću Adama Zrinskog 1691. godine , Zrinski više ne posjeduju imanja u Baranji. Nakon
Bitke kod Sente 1697. godine, car za zasluge u ratu protiv Turaka i u ime duga, bivše posjede
Zrinskih dodjeljuje vojnim zapovjednicima:Eugenu Savojskom, Caprari, braći Veterani i
drugima.30
23
Gattermann ,44.-46.
Darko Varga: Tragom pisama Princa Eugena Savojskog iz Bilja, Zmajevca i Zemuna, Godišnjak njemačke
zajednice ( Jahrbuch) 2012.,Zbornik radova 19. Znanstvenog skupa „Nijemci i Austrijanci u hrvatskom
kulturnom krugu“, Osijek 2011.,Njemačka zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj,
Osijek, 2012., 200. (dalje: Varga)
25
„11. kolovoza nalazi se u prvom redu vojske između La Toura i Heuslera na brdu Harsan, gdje je došlo do
bitke sa Turcima, koji budu 12. kolovoza potučeni. 15. kolovoza opet stoji Zrinski u prvom redu vojske kod
Kištotfalve također izmedju Bielcka i La Toura, a 29. kolovoza stoji Zrinski i sa svojom četom izmedju četa
„gvardija“ i čete Keysersteinove, onkraj Dunava nasuprot Erdutu, a 1.- 4. rujna bio je na desnom krilu vojske na
Dunavu uz četu Croya. Na 10. rujna napokon ga nalazimo kod Petrovca (Petrowitz) u poziciji između vojvode
bavarskoga i topništva.“( Laszowski: Adam,92-93)
26
Varga,201.
27
Hausner: Posljednji junak, 459.
28
Laszowski: Adam, 97.
29
Takáts, Küzdelmek,53.
30
Pročitati u: Darko Varga: Tragom pisama Princa Eugena Savojskog iz Bilja, Zmajevca i Zemuna, Godišnjak
njemačke zajednice ( Jahrbuch) 2012.,Zbornik radova 19. Znanstvenog skupa „Nijemci i Austrijanci u
hrvatskom kulturnom krugu“, Osijek 2011.,Njemačka zajednica, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u
Hrvatskoj, Osijek, 2012.
24
6
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
28
File Size
664 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content