close

Enter

Log in using OpenID

Britanski trg

embedDownload
URBANISTIČKI VODIČ
kroz park-šume središnjeg gradskog područja i kroz
dio najužeg središta grada
ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE GRADA ZAGREBA
Zagreb,
2009.
Publikacija je namijenjena stručnim posjetiteljima, dijelom i turistima, ali i građanima koji žele nešto
više znati o gradu. Ovaj vodič predlaže pješačko-autobusnu rutu u dužini oko 20 km kroz prostor
središnjeg dijela Zagreba i kroz prepoznatljive park šume koje dopiru do samog središta grada.
Obuhvaćeno područje je površine oko 4,5 km2 (u pravcu sjever-jug oko 4,5 km i približno 1 km u
smjeru istok-zapad) gdje se na oko 2% od ukupne površine grada (površina grada Zagreba je oko 220
km2) očitava „urbana mreža“ koja grad čini gradom – sve namjene, funkcije i aktivnosti prisutne u
kontekstu posebno vrijednog prirodnog krajolika tj. park šuma centra, obronaka podsljemenskog
područja i parkova, u koje su uspješno integrirane izgrađene cjeline – kvalitetni primjeri koje nam je
ostavilo nasljeđe.
Obilaskom predloženih lokacija nastoji se pokazati kako grad Zagreb kroz povijest poznaje kvalitetne
intervencije u područja prirodnog krajolika, kako kvalitetom arhitektonskih ostvarenja, tako i očuvanjem
neizgrađenog prostora. Očuvane neizgrađene površine šuma, livada, parkova, vrtova i njihovo
uređenje u prethodnom periodu (kroz zadnjih sto godina) pokazuju visoku kulturu investitora,
arhitekata-urbanista/planera i gradskih vlasti/izvršnih struktura.
Ilica
01.
Glavna gradska ulica, duga približno 6,5 km, vodi od
središnjeg gradskog Trga bana Jelačića na zapad do
Vrapčanske, dalje se nastavlja na Aleju Bologne, zapadni
ulaz u grad. Ilica je srednjovjekovni put koji slijedi najniže
jugozapadne obronke Medvednice, pa je ostala dijelom
vijugava, širine oko 15 m pa sve do 30 m na novijem
krajnjem zapadnom dijelu. Prvi put se spominje u 15. st., a
Prvom regulatornom osnovom iz 1864. Ilica je obuhvaćena
u svom postojećem urbanističkom stanju.
Obilježje glavne gradske trgovačke ulice dobiva
u 19. st. i zadržava ga do danas. Područje
urbaniteta u kojem se isprepliću najvažnija
društvena, funkcionalna, oblikovna i simbolička
obilježja grada. Građevine su u gornjim etažama
pretežito stambene namjene, a prizemlja i
ponekad čitave zgrade služe kao prodavaonice,
restorani, hoteli, banke, poslovni prostori,
kabarei, kazališta, pivovara, vojarne, manja
tvornička postrojenja i slično. Na potezu od Trga
bana Jelačića do Trga dr. Franje Tuđmana, Ilica
čini južno i sjeverno pročelje donjogradskih
blokova i kroz njene veže se ulazi u prostore
blokovskih dvorišta – ponekad atraktivnijih
motiva od uličnih, npr. vrtovi, mali ganjčeci,
soliterna stabla, radionice sitnih obrta, igrališta,
mala ugostiteljstva…
Britanski trg
Trg, planiran u dolini potoka Kraljevca
Regulatornom osnovom iz 1887, je izgrađen na
prijelazu u 20. stoljeće na zapadnom rubu
gradskog središta. Namjena mu je višestruka.
Od samog početka služi kao zelena tržnica na
otvorenom (otvorena 1888.). U memoriji grada
trg je poznat kao „Mali plac“ koji uz zelenu
tržnicu ima i prepoznatljivu ponudu cvijeća.
02.
Trg je i čvorište prometnica koje vode iz
sjevernog dijela grada. Ovdje se križa promet
osobnih automobila, vozila javnog prijevoza
(tramvaj, autobus, taksi), vozila opskrbe tržnice i
okolnih trgovina (trgovine su u prizemlju, a
stanovanje na katovima), te pješačkih kretanja
(nogostupi i ploha trga). Trg je središte zapadnog
dijela grada. Ovdje su smještene i glazbena
škola i poštanski ured. Od 2002. na trgu se
održava i vrlo popularni nedjeljni „sajam
antikviteta“. Sa trga vode prilazi stambenim
četvrtima na brežuljcima sjeverno od Ilice.
Površina trga je približno 50x100 m + 20x70 m ili
2
ukupno oko 6500 m . Urbanu strukturu čine
zgrade različitih namjena, pretežito stambene
kuće, poslovni i trgovački prostori, zgrade javne namjene. Prostor je to višestambenih kuća prosječne
visine 4 nadzemne etaže.
Tu je i nekoliko značajnih građevina, djela poznatih arhitekata. Kuća na broju 10 je djelo Kune
Waidmana. U njoj je bio smješten Katolički dom za dječake sv. Josipa. Na krovu te zgrade se i danas
nalazi skulptura sv. Josipa. Današnja namjena kuće je stambena. Na južnom dijelu trga je nedavno
obnovljeni objekt javnog zahoda koji datira iz 1908. i djelo je arhitekta Ede Šena. Čitav prostor se
nalazi na oko 120 m.n.v, što je prosječna visinska kota donjogradskog prostora.
Kukuljevićeva ulica
03.
Ulica ide od Britanskog trga u smjeru sjevera
prema park šumi Zelengaj. Kukuljevićevu ulicu,
koja je izgrađena na nadsvođenom potoku
Kraljevcu, čini potez dviju paralelnih ulica sa
zelenim pojasom između, hortikulturno uređenim
kao park s urbanom opremom (klupe, svjetiljke,
koševi za otpatke) i parkiralištem. Uzduž
paralelnih aleja nalaze se višestambene zgrade,
prosječne visine pet etaža. Udaljenost između ta
dva niza kuća iznosi oko 35 metara.
Krajem 19. stoljeća ovo je bilo naselje
jednoetažnih kuća za niže društvene slojeve,
pretežito radnike. Kuće su gradske vlasti 1915. odlučile ukloniti zbog njihovog lošeg stanja, no
srušene su tek 1963. Na mjestu tih kuća je napravljen park širine 20-25 metara. Potok Kraljevec je
reguliran zatvaranjem pod zemlju i postao je dijelom kanalizacijskog sustava u prvoj polovici 20.
stoljeća.
Među višestambenim zgradama nalaze se i kuće - projekti
znamenitih hrvatskih arhitekata. Na broju 26 je zgrada Drage
Iblera, a malo sjevernije se nalazi stambena zgrada sa
dvoetažnim stanovima, djelo Marijana Haberlea, autora
Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.
Zelengaj
04.
Nastavno na sjever proteže se ulica Zelengaj i penje se
zavojito u park šumu. Početkom 70-ih godina 20. stoljeća je
raskrižje Kraljevca i početka ulice Zelengaj uređeno kao
mjesto za rekreaciju u šumi i prostor odmora nakon podulje
šetnje zelengajskom šumom koja je oduvijek bila popularno
šetalište Zagrepčana.
Zelengaj je gradski predio s park šumom i smješten je na
obroncima Medvednice uz dolinu potoka Zelengaj, sjeverno
od Britanskog trga, između Pantovčaka i Tuškanca. U
prošlosti su Zelengaj, Josipovac i Tuškanac činili jedinstveni
sklop šuma, voćnjaka, vinograda, oranica i livada koji je
planskom urbanizacijom krajem 19. st. osmišljen kao četvrt
obiteljskih vila s vrtovima (Nazorova, Zamenhoffova,
Kovačićeva).
Pantovčak
05.
Pantovčak je ulica koja hrptom brežuljka Pantovčaka vodi na sjever (također je i naziv naselja). Do
konca 19. stoljeća bila je područje voćnjaka i vinograda, ali početkom 20. stoljeća počela je gradnja
kuća za stanovanje. To su bile dvoetažne i troetažne kuće s vrtovima na dijelu prema Britanskom trgu.
Gustoća naseljenosti je bila približno 70 stanovnika na hektar. 1907. godine je sagrađena osnovna
škola na raskrižju sa Hercegovačkom ulicom, a 2000. je dovršena gradnja crkve.
Na gornjem dijelu Pantovčaka, sjeverno od
Hercegovačke ulice i osnovne škole, nalazio se
posjed baruna Nikolića i vinogradi istaknute obitelji
Jelačić. Oko 1910. izgrađen je nastavak ulice
prema sjeveru, tj. prema Gornjem i Donjem
Prekrižju čime ulica postaje dio rezidencijalne
gradske četvrti. Koncem drugog svjetskog rata
dovršen je i posljednji nastavak ulice do Vile
Weiss.
Vila Zagorje i Vila Weiss
06.
Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Pantovčaka, u
sklopu park-šume Pantovčak su vila Zagorje i vila
Weiss, odnosno hortikulturno uređeni kompleks predsjedničkih dvora. Vila Zagorje danas služi za
službene dočeke i u njoj je smješten Ured predsjednika Republike Hrvatske. Gradnja vile je počela
1960. za potrebe tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Vilu su dizajnirali poznati
hrvatski arhitekti Drago Ibler, Vjenceslav Richter i Kazimir Ostrogović. Smještena je u prostranom,
hortikulturno uređenom parku. Čitav kompleks je dio park šume Pantovčak i dimenzija je približno 600
m (I-Z) x 1800 m (S-J).
Veletrgovac Weiss je koncem 19. stoljeća na reprezentativnoj lokaciji u Šestinama sagradio drvenu
vilu s tornjem, u rustikalnom stilu, prema projektu poznatog arhitekta Hermanna Bollea, autora
mirogojskih arkada i nove zagrebačke katedrale. Stara vila je srušena između dva svjetska rata, a
ponovno ju je sagradio 1942. kao drvenu konstrukciju s velikim slamnatim krovom Ivan Zemljak,
znameniti arhitekt hrvatske moderne, koji je ujedno
oblikovao i vrt vile. Danas je vila dio predsjedničkog
kompleksa i u vlasništvu je Vlade. Perivojem je povezana
sa Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku.
Gornje i Donje Prekrižje
07.
Područje u sjevernom dijelu grada, između Šestina,
Pantovčaka i Cmroka. Prema jugu se prostiru park šume
Prekrižje, Kraljevec i Zelengaj, kroz koje se može
pješačkim stazama, čak i biciklom, spustiti u samo središte
grada. Tu su velike parcele, uz ulicu široke do 40 m, s uglavnom dvoetažnim obiteljskim kućama i
vrtovima prema cesti – kuća je „skrivena“ u parkovnom krajoliku. Obiteljske kuće na tom potezu su
djela znamenitih hrvatskih arhitekata poput Stjepana Planića, Kazimira Ostrogovića i dr.
Cmrok
08.
Cmrok je livada u park šumi Tuškanac-Dubravkin put-Cmrok.
Naziv joj potječe od njemačkog izraza „zum Rok“ (k sv.
Roku). To je livada na brijegu medvedničkog prigorja, unutar
park-šume Tuškanac, između ulice Tuškanac i Jurjevske
ulice. Sredinom 80-ih godina 19. stoljeća, Cmrok je postao
popularno izletište i šetalište Zagrepčana i tu su se održavali
prvi skijaški tečajevi u Zagrebu. Ovdje je Franjo Bučar 1894.
godine Zagrepčanima prvi put pokazao vještine „snježnog
sklizanja“.
U 19. stoljeću je ovdje bilo svega nekoliko vila u vlasništvu
pripadnika viših društvenih slojeva. Vila na Tuškancu br. 100
je sagrađena oko 1830. godine na parceli dimenzija 200x170
m (3,4 ha), za prvog gospodarskog stručnjaka Hrvatskoslavonskog gospodarskog društva Carla Heinricha Meyera
von Klinggräffa i djelo je arhitekta Bartola Felbingera. Posjed
se nalazi na najvišoj točki Tuškanca, na približno 235 m.n.v.
Vila je bila okružena vinogradom, parkovno uređenim
voćnjakom, ribnjakom, ružičnjakom i prostranom livadom sa
šetnicom. Još i danas je uz parkovno uređenje tu vrt i
vinograd.
Na Gornjem Prekrižju 2 nalazi se vila Hirschler s početka
1930-ih, sagrađena prema nacrtima Slavka Löwyja. Do 2000.
godine je u njoj bio smješten popularni restoran „Šumski
dvor“, ali sada je napuštena.
Dubravkin put
09.
Dubravkin put je pješačka staza uređena unutar park šume
Tuškanac u drugoj polovici 19. stoljeća. U duljini oko 2 km,
dolinom potoka povezuje Cmrok sa središtem grada. Izvorno
se zvala Sofijin put, po supruzi bana Josipa Jelačića. Sadašnji
naziv je dobila 1949. godine po naslovnom liku iz djela velikog
hrvatskog pisca Ivana Gundulića.
Jabuka
10.
Glazbeni klub osnovan 1968. koji djeluje na
adresi Jabukovac 28 kultno je mjesto
zagrebačke
rock
scene.
Osim
što
funkcionira kao disco klub, povremeno se u
njemu održavaju i koncerti domaćih i stranih
glazbenika. Klub je važan i zbog promocije
mladih neafirmiranih sastava. Tijekom 1990ih tadašnje vodstvo kluba je organiziralo niz
zapaženih festivala „Fiju briju“ i „Zagreb
gori“.
Saloon
11.
Još jedno zagrebačko kultno mjesto za izlaske koje je
otvoreno 1970. u prostorijama Košarkaškog kluba
Lokomotiva (danas Cibona) na Tuškancu 1a. Za razliku
od „rockerske“ Jabuke, Saloon uživa reputaciju
„šminkerskog“ mjesta na koje izlaze poznati iz javnog
života. Unatoč tome i u Saloonu se može zabaviti uz
kvalitetnu rock i elektronsku glazbu. Ruby Tuesday je
jedan od klupskih programa po kojem je klub
prepoznatljiv.
Jurjevska ulica
12.
Izgradnja ceste je počela u prvoj polovici
19. stoljeća na hrptu brežuljka s namjerom
da postane sjeverni izlaz iz „intra muros
medieval Gradec“, preko Ilirskog trga,
prema „extra muros“ Cmroku. S obje
strane ulice izgrađene su kuće u nizu
umjerene
visine:
pretežito
su
to
jednoetažne i dvoetažne stambene kuće.
Na broju 10 nalazi se rodna kuća
hrvatskog pjesnika Antuna Gustava
Matoša.
Nakon raskrižja s Mlinarskom ulicom,
sjeverni dio Jurjevske pun je dvorišta sa
stambenim kućama i vilama. S istočne se
strane prostire na površini od 7000 m2 Jurjevski perivoj. Nastao je početkom 20. stoljeća na mjestu
bivšeg groblja kao projekt arhitekta Zvonimira Frölicha. Namjena ovog parkovnog proširenja
nogostupa uz istočnu stranu Jurjevske se često mijenjala kroz povijest, ovisno o potrebama. U 14.
stoljeću je ovdje „kod kestena“ bilo groblje za sirotinju, kasnije je postalo groblje za stanovnike
Gradeca. U 17. stoljeću je sagrađena nova kapela sv. Jurja, a groblje je do 19. stoljeća postalo jedno
od najvećih na području Zagreba.
Nakon otvorenja groblja Mirogoj
1876. godine, groblje je preseljeno,
odnosno zatvoreno, a prostor s
očuvanom bogatom vegetacijom se
postupno pretvara u park. Početkom
20. stoljeća kapela je s pročeljem
renovirana, a groblje je postalo
longitudinalni park kao „proširenje
uličnog nogostupa“ s „uspomenama
na groblje“.
Na zapadnoj strani Jurjevske se
najstarija
gradska
nalazi
vodosprema iz 1878.
Mlinarska ulica
13.
Ulica od davnih vremena spaja srednjovjekovni
Gradec s dolinom potoka Medveščaka. Naziv je
dobila po mlinovima smještenim uzduž potoka. Na
svom sjevernom dijelu ulica ima stambeni karakter
zbog obiteljskih kuća s vrtovima, ali spuštajući se
prema Gupčevoj zvijezdi sve više poprima javni
karakter sa zgradama mješovite namjene, srednje
gustoće izgrađenosti zbog krajobraznih značajki. U
tom dijelu se nalaze osnovna škola, glazbena škola
i škola za medicinske sestre, za koju je 1937.
projekt izradila Zoja Dumengjić, poznata arhitektica
zdravstvenih ustanova.
Ilirski trg
14.
Trg je nazvan u čast Ilirskog pokreta – hrvatskog kulturnopolitičkog pokreta iz prve polovice 19. stoljeća. Potaknut
europskim romantizmom i sličnim kretanjima diljem Europe,
pokret je rezultirao preporodom narodne kulture, književnosti i
jezika, te dokidanjem ostataka feudalnih društvenih odnosa i
jačanjem građanskog društva. Iako nije postigao sve političke
ciljeve, odigrao je ključnu ulogu u oblikovanju hrvatske nacije.
Prvotno ime trga bilo je Kipni trg i nalazio se izvan zidina
Gradeca, a s njega su kretali prometni pravci prema
Medvednici i u drugim smjerovima. U 18. stoljeću je na trgu
stajao kip raspetog Krista.
Krajem 19. stoljeća je podno Popovog tornja dovršena sjeverna
promenada, nazvana po Stanku Vrazu, pjesniku i jednom od
ilirskih preporoditelja.
1844. godine je uz Popov toranj sagrađena mala kavana Palainovka, nazvana po donatoru, koja i
danas postoji pod istim imenom. Na središtu trga nalazi se kapelica sv. Križa, djelo Hermanna Bolea
iz 1892. Kuće oko trga su stambene, ali se uz njih nalazi i škola za klasični balet.
Popov toranj
15.
Popov toranj je sjeveroistočna kula podignuta sredinom 13. stoljeća
nakon provale Tatara na obrambenim zidinama Gradeca. Naziv
zahvaljuje građanima Gradeca koji su joj nadjenuli ime jer je bila
vlasništvo zagrebačkog biskupa. Toranj je kamene konstrukcije,
debljine zidova 2 m i visine dva kata. Svoju funkciju je izgubio u 17.
stoljeću kad je prestala opasnost od osmanlijske agresije.
Početkom 20. stoljeća dograđen je treći kat s kupolom za teleskop
zvjezdarnice. Zvjezdarnica je utemeljena na poticaj Hrvatskog
prirodoslovnog društva i svečano je otvorena 1903. godine. Još
uvijek je u funkciji.
Gupčeva zvijezda
16.
Gupčeva zvijezda je važno raskrižje u sjevernom
dijelu grada. Početkom 20. stoljeća je dobilo naziv
Zvijezda, a kasnije je preimenovano u Gupčeva
zvijezda po vođi seljačke bune iz 1573. godine. U
neposrednom susjedstvu su smještene bolnice,
javnozdravstvene institucije i kuće za stanovanje,
prosječne visine četiri kata. Gustoća naseljenosti je
srednja i iznosi oko 150 st/ha.
Tramvajsko stajalište/nadstrešnica na Gupčevoj zvijezdi je
odličan primjer urbane opreme. Idejni projekt su 1933.
godine načinili Juraj Denzler i Mladen Kauzlarić, a izvedbu
projekta je vodio Zvonimir Kavurić. Stajalište je nedavno
obnovljeno u svom izvornom obliku.
Sa Gupčeve zvijezde se pružaju prekrasne vizure na
okolne „zelene zone“ zagrebačkog urbanog pejzaža.
Medveščak
17.
Ulicom Medveščak, raskošnog profila, s obostranim drvoredom i nogostupima širine do 4 m, kolnicima
i izdvojenim potezom javnog tramvajskog pravca u sredini širine oko 15 m, pristupa se u središte
grada. To je prometni pravac koji iz zona rahle gradnje uklopljene u pejsažno okruženje i s vrtovima
vodi prema gradnji većih gustoća, odnosno zoni višestambenih ugrađenih kuća.
Sadašnja ulica Medveščak je nastala iznad zatvorenog korita potoka Medveščaka. Potok je 1930.
godine preusmjeren u kanalizacijski sustav projektom koji je financirao Zagrebački električni tramvaj.
U blizini Gupčeve zvijezde, odnosno ulice Medveščak, je najveće gradsko groblje Mirogoj. Od 1931.
do 1954. groblje Mirogoj je bilo povezano tramvajskom linijom sa središtem grada. Zbog teške
nesreće 31. listopada 1954. u kojoj je poginulo 19 ljudi, a 37 ih je bilo teško ozlijeđeno, tramvajska
linija je ukinuta. Tramvajski promet Mirogojskom je ponovno uspostavljen 1964. godine, ali samo
privremeno. 1967. je trajno obustavljen, a do Mirogoja voze autobusi.
Gjuro 2 i Mala scena
18.
Na samom početku ulice Medveščak, na kućnom
broju 2, nalazi se zgrada koja od 1980-ih
udomljava kazalište Malu scenu i popularni klub
Gjuro 2 koji se nalazi u podrumskom dijelu.
Repertoar kazališta je uglavnom posvećen
predstavama za djecu i mladež, ali prati i
suvremenu svjetsku dramsku produkciju s
predstavama za stariju publiku. Od samih
početaka Gjuro nije klasičan disco klub, Gjuro je
multimedijalna scena. Publika Gjure su mladi i
znatiželjni ljudi zainteresirani za knjigu, kazalište,
likovnu i glazbenu umjetnost, i to na najvišem
sadržajnom i formalnom nivou.
Ribnjak
19.
Javni park i ulica u središtu grada između Kaptola i
Šalate. Struktura visoke gradnje javlja se na istočnoj
strani ulice Ribnjak kao prijelaz prema donjogradskoj
urbanoj cjelini. Dio Kaptolskih posjeda koje početkom
19. st. počinje uređivati biskup Alagović, pretvorivši stare
ribnjake u romantični engleski park. Ulica Ribnjak
izgrađena je uz park, s relativno visokim kućama s
istočne strane prema Šalati. Među njima su i kuće
arhitekata zagrebačke moderne – Ribnjak 16 (Drago
Ibler) i Ribnjak 20 (Slavko Löwy). Interpolacija Studija
BiF na broju 40 primjer je novije gradnje.
Novakova
20.
Primjer vrijednih arhitektonskih građevina na terenu podbrežja
izrazito zahtjevne konfiguracije. Stambene vile, dvadesetak kuća s
više stanova, remek-djela hrvatskih arhitekata međuratnog razdoblja
(1930 - 1940). Novakova ulica je jedinstvena urbana cjelina nastala
na spoju povijesne gradske jezgre i novonastalih naselja u
podsljemenskoj zoni. Odluka o
parcelaciji bila je donesena u
regulatornoj osnovi 1931., a nakon
toga se ubrzo započelo s gradnjom
obiteljskih i najamnih stambenih vila,
većinom izgrađenih do drugog
svjetskog rata. Ulica je bila zamišljena
kao cjelina i od početka gradnje
uspoređivana je sa sličnim uzorima
modernih
naselja
građenih
u
međuratnom razdoblju u Europi.
Arhitektonsko-urbanistička vrijednost
ostvarena je gradnjom na zahtjevnom
terenu, gdje su zgrade usječene u
padine uz serpentinastu cestu.
Unatoč dogradnjama i raznim intervencijama, obiteljske i najamne
stambene vile u Novakovoj primjeri su vrhunskih dometa moderne
arhitekture, racionalno oblikovanih volumena i funkcionalnih
prostornih organizacija.
Novakova je model „dovršenog“ ambijenta unutar Zagreba, što je
(kulturom
investitora,
vještinom
arhitekata,
omogućeno
razumijevanjem urbanista) visokom kulturnom razinom zagrebačke
sredine početkom tridesetih godina 20. stoljeća.
Šalata
21.
Šalata je predio na brežuljku između Grškovićeve ulice
na sjeveru, Ribnjaka na zapadu i Voćarske ulice na
istoku, koji se spušta prema jugu do Vlaške ulice,
odnosno do samog središta grada. Danas je Šalata dio
grada na kojemu se sjeverno nalazi bolnički kompleks,
zapadno je individualno stanovanje, a južno je prostor
rekreacije i športa, odnosno to je gradsko područje gdje
se uz kvalitetno stanovanje nalaze i sadržaji važni za
čitav grad – Športsko rekreacijski centar Šalata i
Medicinski fakultet sa kliničkom bolnicom. Športski kompleks autora arhitekta Franje Bahovca se
sastoji od stadiona, tribina, bazena, teniskih terena,
klupske kućice… Uređenje kompleksa započeto je 30-ih
godina 20.st., a za Univerzijadu 1987. ŠRC je obnovljen i
proširen.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je osnovan
1917. Godine 1919. napravljen je projekt za izgradnju
klinika na Šalati, a njegovi su autori Franjo Gabrić
(diplomirao 1902.na arhitektonskom odjelu Tehničke
visoke škole u Grazu i od 1918. predstojnik Građevinske
uprave za gradnju Medicinskog fakulteta u Zagrebu) i
Stjepan Hribar (diplomirao arhitekturu u Dresdenu 1914.) i
nakon I svjetskog rata radio kao projektant na gradnji
Medicinskog fakulteta, te projektirao i generalni građevni plan za izvođenje
kompleksa Medicinskog fakulteta na Šalati u Zagrebu (1919.-1920.) i
projektirao osnove za pojedine institute i klinike). Fakultet je započeo s
radom školske godine 1917/1918. U sklopu fakulteta djeluje i veći broj
zavoda i klinika, pa je na Šalati otpočela s radom 1921. i Klinička bolnica
Medicinskog fakuleta. Javne građevine Medicinskog fakulteta i Kliničkog
bolničkog centra na Šalati su važni objekti u urbanoj matrici grada, kao i
značajan dio gradskog urbanističko-arhitektonskog nasljeđa u okvirima
moderne arhitekture međuratnog perioda (između I i II svjetskog rata).
Voćarsko naselje
22.
Stambeni nizovi ugrađenih obiteljskih kuća u Voćarskom naselju
su primjer kvalitetnog planiranja razmjerno blizu gradskog središta,
na južnoj padini podbrežja. Površina naselja je oko 2,5 ha
(približno 260 x 100 m) i podijeljeno je na stambenu zonu i na
zonu pratećih sadržaja stambenog naselja (dječji vrtić i društveni
dom, te skupna garaža). Prosječna veličina parcele je oko 200 m2,
gustoća je približno 70 st/ha, 25 stanova/ha. Projekt datira iz ranih
1960-ih, projektanti su bili Mirko Maretić i Vladimir Ivanović,
izvođač „Udarnik“, a prvi stanovnici su uselili 1964. Naselje se
sastoji od 61 kuće u 4 niza (21+12+14+14), visine P+1, 1 kuća/1
stan, 28 garaža, cca 180 stanovnika (3 stanovnika/stan). Obilježje
naselja je i
minimalan
udio
kolnog
prometa jer su
skupne garaže
postavljene na
kolni ulaz u
naselje.
Dodatna
kvaliteta
je
dobra pješačka povezanost sa centrom i sa ŠRC
Šalata, te jedinstveno hortikulturno uređenje.
Današnje stanje naselja potvrđuje zadržana
izvorna urbanistička i arhitektonska obilježja
(iznimno dogradnje). Naselje zbog svoje
mikrolokacije čini prijelaznu zonu između niske
individualne gradnje i visoke gradnje urbanog
središta.
Petrova
23.
Ulica u užem gradskom središtu, povezuje Vlašku od crkve sv.
Petra do Bukovačke, tj. do zapadne granice Parka Maksimir.
Prema zamisli biskupa Haulika srednjovjekovni put je
preuređen u prometnicu prema parku Maksimir (spomeniku
parkovne arhitekture prema Zakonu o zaštiti prirode). U
zapadnom dijelu Petrova je uglavnom izgrađena dvokatnim
stambenim zgradama iz 1920-tih i 1930-tih godina. Na početku
ulice nalaze se dva primjera novije kvalitetne gradnje - zgrada
arhitekta Branka Kincla na kućnom broju 1 iz 1983. i stambena zgrada
arhitekta Borisa Krstulovića na adresi Petretićev trg 2 iz 1960. Na sjevernoj
strani ulice nalazi se kompleks Klinike za ženske bolesti i porode, sagrađen
1913. i veća stambena slobodnostojeća zgrada uz Lobmayerove stube,
projekt Egona Steinmana iz 1936.
Vlaška - Stara Vlaška
24.
Vlaška je središnja gradska ulica što se proteže od
Bakačeve , nekada južnih vrata Kaptola podno utvrda
katedrale, pa do Kvaternikovog trga na istoku.
Početak današnje Vlaške je najstariji nastanjeni dio
Zagreba, spominje se već u 12.st. Prostorno je
organiziran kao inzula – uske izdužene parcele
okomite na komunikaciju. Stara Vlaška je ulica sa
jednokatnom visinom građanskih kuća s kraja 18. i
početka 19.st., primjer ujednačenog mjerila i
homogenosti strukture.
Zaključak:
.
Predložene lokacije pokazuju kako grad Zagreb poznaje zdravo planiranje u kontekstu održivog
razvoja.
Potrebe gradogradnje sadašnjeg trenutka trebalo bi rješavati obzirno, „dograđujući“ kvalitetne primjere
koje nam je ostavilo nasljeđe.
Ljetna pozornica, arhitekt Kazimir Ostrogovićl
Podaci:
Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba; PUP Donji grad – prijedlog; PUP Tuškanac;
PUP Pantovčak – Prekrižje; Zagrebački leksikon; Povijesni identitet sjevernog područja grada
Zagreba, podbrežja Medvednice; Tipologija individualne izgradnje na sjevernom području grada
Zagreba, podbrežja Medvednice; Prostor 12/2004
Radna grupa:
Dubravka Žic, dia; Ivan Lončarić, prof.geogr. i pov; Maja Bubrić, arh.teh; Ana-Marija Rajčić, dia.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
2 380 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content