BESPLATAN PRIMJERAK
Tema broja:
Iz sadržaja:
Upis u matične knjige
Imovinsko-pravni
položaj žene u braku
Ova publikacija realizovana je unutar projekta
Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u BiH
(UNDP BiH) Pristup pravdi: suočavanje s
prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost
koji finansira Bureau for Crises Prevention and
Recovery (BCPR).
Empowered lives.
Resilient nations.
APRIL, 2012
BROJ 29, MAGAZIN UDRUŽENJA “VAŠA PRAVA BIH”
NEUJEDNAČENOST I NEEFIKASNOST SISTEMA
BESPLATNE PRAVNE POMOĆI:
Potreba donošenja
Zakona o
besplatnoj
pravnoj pomoći u
Bosni i Hercegovini
www.vasaprava.org
Izdaje:
Udruženje Vaša prava BiH
Safeta Hadžića 66A, Sarajevo
www.vasaprava.org
Za izdavača:
Emir Prcanović, izvršni direktor
Redakcijski kolegij:
Ivana Zovko-Planinić, Edita
Avibegović,Samir Fehrić, Dragan
Vujanović, Ahmet Salčin, Danijela
Milešević.
Štampa:
SKVER, Novi Grad
Za štampariju:
Ana Kolundžija
Tiraž: 5.000
Magazin Vaša prava je dio informativne
komponente Programa besplatne pravne
pomoći koji financira nekoliko donatora.
Mišljenja i stavovi izneseni u ovoj publikaciji nisu u pravilu službeni stavovi donatora.
Geografske mape objavljene u ovoj
publikaciji ne predstavljaju službeno usvojene teritorijalne granice.
Vaša prava zadržvaju pravo uređivanja i
izmjene svih članaka prije objavljivanja.
Svi objavljeni tekstovi mogu se slobodno objavljivati u drugim medijima, uz
obavezno navođenje autora i naslova
publikacije.
Broj: 29
April 2012
Potreba za Zakonom o besplatnoj
pravnoj pomoći u BiH
Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine (BiH) i
međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih
prava. To je esencijalni dio funkcionirajućeg sistema
vođenog vladavinom prava. Jedan od integralnih i
najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj
pomoći za sve kategorije stanovništva, uključujući i ono ekonomski najugroženije koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga.
Strana 7
Rad na terenu sa ugroženim romskim porodicama
Pravnici udruženja Vaša prava BiH u sklopu romskog
projekta na teritoriji čitave BiH u pravilu tri puta
mjesečno u okviru svog radnog dana provode na
terenskim posjetama ugroženim romskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Kao primjer, u toku 2011 godine
izvršeno je oko 109 terenskih posjeta romskim naseljima širom BiH.
Strana 29
Primjena Zakona o zabrani diskriminacije u praksi
Prije usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije u
julu 2009. god, nije postojao sveobuhvatni okvir
građanskih i upravnih propisa koji je regulisao diskriminaciju. Zakonom je uspostavljen okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima
u BiH, te utvrđivanjem odgovornosti i obaveza
zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u BiH, kao i pravnih lica i
pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja, da svojim djelovanjem
promovišu i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu
od diskriminacije.
Strana 21
Ljekar najbolji komšija
Ova publikacija realizovana je unutar projekta Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u
BiH (UNDP BiH) Pristup pravdi: suočavanje s
prošlošću i izgradnja povjerenja za budućnost
koji finansira Bureau for Crises Prevention and
Recovery (BCPR).
U istočnom dijelu opštine Trebinje, na obalama
vještačkih akomulacija Bilećkog i Trebinjskog jezera,
smještena je Mjesna zajednica Lastva. U ovoj zajednice se nalazi jedini kolektivni centar na području
Opštine Trebinje u kom je privremeni smještaj
našlo pedesetak starijih i bolesnih ljudi što dodatno
usložnjava ionako tešku socijalnu situaciju u ovoj Mjesnoj zajednici.
Strana 33
UVODNA RIJEČ
Jednak pristup pravdi svim građanima BiH
U poslijeratnom periodu ugroženo
stanovništvo u BiH nije moglo samo da se
adekvatno nosi sa svim preprekama u pristupu
pravima, koje su postavljenje pred njih u svakodnevnom životu. Iz tog razloga ugroženo
stanovništvo je imalo ogromnu potrebu za besplatnom informativnom i pravnom pomoći.
se sa činjenicom da je povećan broj ugroženog
stanovništva, a veliki broj izbjeglice, raseljenih
lica i povratnici čine najugruženije slojeve
stanovništva u našem društvu. Ove kategorije
stanovništva u ostvarivanju i pristupu određenim
pravima imaju potrebu i za beplatnom pravnom
pomoći.
Obezbjeđivanje i pružanje besplatne
pravne pomoći za hiljade korisnika, u periodu koji
je uslijedio nakon rata do danas, bilo je moguće
zahvaljujući kontinuiranoj finansijskoj podršci i
sredstvima međunarodnih donatora, U odsustvu
državnog sistema, nevladine organizacije su se
pojavile kao jedini partner međunarodnim donatorima za ovakav vid podrške i pružanje besplatne pravne pomoći.
Oblasti prava u kojima postoji posebno iskazana potreba za besplatnom pravnom
pomoći su: statusna prava, prava iz radnih odnosa, imovinska prava, socijalno-ekonomska i druga stečena prava. Analize broja i vrste pruženih
usluga ukazuju i na potrebu pružanja pravne
pomoći u vezi sa ostvarivanjem različitih drugih
prava (zdravstveno osiguranje i pristup zdravstvenoj zaštiti; penzije i priznavanje stečenih prava, regulisanje prebivališta, dobijanje boravišnih
dozvola i drugih statusnih pitanja; građanska
stanja, naročito upisa u matične knjige rođenih
i priznavanje pravnog subjektiviteta, zaštita od
nasilja u porodici, prava nezaposlenih osoba, i
sl.)
U vremenu tranzicije, poslijeratno
razdoblje u BiH je donijelo sa sobom značajne
probleme koje karakteriše flagrantno kršenje
osnovnih ljudskih prava u sferi stanovanja, statusnih prava, imovinskih odnosa, zapošljavanja,
zdravstvene zaštite i osiguranja, penzija i drugih
stečenih prava.
Kao posljedica ratnih razaranja i loše postratne ekonomsko socijalne situacije, suočavamo
Bez obzira na činjenicu što organizacije
civilnog društva godinama pružaju neke oblike
pravne pomoći hiljadama građana, sistem besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini je tek
u nastajanju. Pod ovim se podrazumijeva stvaranje zakonskog
okvira koji reguliše ovu oblast,
i dosljednu primjenu zakona u
praksi, onako kako je predviđeno
relevantnim međunarodnim dokumentima i najvišim pravnim aktima BiH.
Pravo na pristup pravosuđu
jedno je od osnovnih ljudskih
prava. Ključ uspostave dobrog
sistema besplatne pravne pomoći
građanima mora biti zasnovan na
razumijevanju i prihvatanju uloge
države da poštuje, štiti i ispunjava
ljudska prava.
Emir Prcanović, Izvršni direktor
5
AKTUELNO
Pravo na život bez nasilja –
iskustva iz svakodnevnice!
Gospođa S.S. je pripadnica romske
populacije, ima 22 godine i nastanjena je u romskom naselju. Naselje
je locirano u blizini same deponije
smeća. Prije dvije godine obratila se za
pomoć Udruzi ‘’Vaša prava BiH’’ kako bi
pribavila osobnu iskaznicu i prijavila
prebivalište, u čemu joj je i
pružena pomoć. Uskoro je
zasnovala vanbračnu zajednicu sa osobom sa kojom je
prije 4 mjeseca dobila dijete.
Kako nema zdravstveno
osiguranje, nakon poroda u
bolnici, zaposlenici Udruge
‘’Vaša prava BiH’’ podnijeli
su zahtjev za pristup informacijama te dobili otpusno
pismo nakon čega su prikupili i ostalu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga
je podnesen zahtjev i malo
dijete je upisano u matičnu
knjigu rođenih. Nakon
razgovora u našim prostorijama gospođa je savjetovana o svojim pravima na
jednokratnu novčanu pomoć
za novorođeno djete, pa je takav
zahtjev podnesen Centru za socijalni
rad, a nakon što je vanbračni partner
priznao očinstvo djetetu je prijavljeno
prebivalište i određen JMB.
Ukratko nakon toga S.S. nam se
obraćala zbog nasilnog ponašanja od
strane vanbračnog partnera. Ukazala
je na svakodnevno zlostavljanje i maltretiranje, te na činjenicu da je njen
vanbračni partner jedne prilike zapalio njezinu baraku kako bi ju prisilio da
dođe živjeti kod njega, tada joj rekavši
„sad moraš mene molit da te primim!’.
Nakon toga su usljedili svakodnevni
udarci i maltretiranja, a najgore se
osjećala kada bi njen partner prodao
dječije pelene i hranu kako bi sebi kupio piće.
Policija je u nekoliko navrata, reagujući
po prijavi, obavljala razgovor sa
nasilnikom i privodila ga.
Nažalost, u obitelji se situacija iz dana
Nitko ne smije biti žrtva
fizičkog ili psihičkog
zlostavljanja, a
zlostavljivači moraju biti
kažnjeni po zakonu.
U takvoj situaciji najpotrebnije je
bilo skloniti dijete sa hladnoće te
smo uz pomoć Udruge ‘’Žena BiH’’
gospođu i mldb.djete smjestili u sigurnu kuću.
Zadovoljstvo na licima nismo ni mi krili
kada smo vidjeli da dijete više ne plače,
da je napokon u toplom stanu, okupano i nahranjeno, a da u očima S.S. više
ne vidimo strah i strepnju.
Sljedeći koraci u kojima će joj
pomoći djelatnici Udruge „Vaša
prava BiH“ su podnošenje
zahtjeva za izricanje zaštitne
mjere temeljem Zakona o
zaštiti od nasilja u obitelji,
te podnošenje tužbe za
uzdržavanje djeteta i pribavljanje zdravstvenog osiguranja
za malodobno djete.
u dan pogoršavala, a vanbračni partner je počeo da tvrdi kako on nije otac
djeteta i da ga S.S. vara, pa je jedne
večeri nasrnuo na nju i na djete koje
je htio politi vrelim uljem. Tada je majka, da bi zaštitila svoje dijete zadobila
manje opekline na rukama, nakon čega
je uspjela pobjeći zajedno sa djetetom.
Obraćala se za pomoć obitelji, ali je
nisu primili u kuću. Obitelj joj je govorila da „se udala za njega, pa ga mora
slušati i živjet s njim!“.
Tog dana kada je došla gospođa S.S.,
bila je zima i veliki snijeg. Sa promrzlim
djetetom od 4 mjeseca u rukama, koje
nije imala čime nahraniti a ni presvući,
došla je do ureda Udruge „Vaša prava
BiH“. Uposlenici Udruge pomogli su
joj da podnese prijavu MUP-u protiv
vanbračnog partnera, a nakon toga je
podnesen zahtjev za pomoć Centru za
socijalni rad, čiji su djelatnici u suradnji
sa zaposlenicima Udruge „‘Vaša prava
BiH“ pokušavali pronaći adekvatno
rješenje.
Mnoge žene trpe nasilna
ponašanja u vlastitoj obitelji
i vjeruju da im nitko ne može
pomoći te da su im najbliži
okrenuli leđa. Najteže je
napraviti prvi korak, priznati
sam sebi da se situcija neće popraviti sama od sebe i da se moramo
zauzeti za svoja prava. Nakon toga se
treba obratiti za pomoć MUP-u, Centru
za socijalni rad, Udruzi „Vaša prava BiH“
ili bilo kojoj organizaciji čiji će djelatnici znati koje korake moraju poduzeti
kako bi zaštitili u prvom redu Vaš život
i život Vašeg djeteta a potom učiniti
sve u svojoj moći kako biste ostvarili
sva svoja prava koja Vam po zakonu i
pripadaju!
Svoja pitanja možete slati na
adresu:
Vaša prava BiH,
Safeta Hadžića 66A,
71000 Sarajevo
e-mail: [email protected]
ili na adresu vama najbliže
kancelarije (pogledajte spisak
kancelarija i njihov geografski
položaj na zadnjoj stranici ove publikacije.
TEMA BROJA
6
Iz NVO ugla:
Jednak pristup pravdi i sudska zaštita ljudskih prava u BiH
Trenutno je pitanje besplatne pravne
pomoći samo dijelimično riješeno. Građani
koji žive na području FBiH kantona koji
nemaju uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde,
Bihać, Travnik, Mostar, Livno), te građani
kojima je potrebna pravna pomoć u sudskim i upravnim postupcima izvan mjesta
njihovog prebivališta (izbjegle i raseljene
osobe) imaju otežan pristup pravdi i potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava.
I pored toga što su neke opštine u BiH
lokalno regulisale dodjelu besplatne
pravne pomoći, takva praksa je nedosljedna, selektivna i u pojedinim
slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov
na ovom polju jeste kreirati sveobuhvatan
sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve građane BiH.
Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne
pravne pomoći je posebno značajna s obzirom na visoku
stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma
za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim
izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom socijalnom pomoći.
Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20%
stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30%
stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva. Potreba
za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH
je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme u pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije u BiH i Direkcije za evropske integracije. Uspostava
minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije
za reformu sektora pravosuđa koja je usvojena 2008 godine.
Stanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini
karakteriše odsustvo planske politike u sistemu besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme
sektora pravosuđa u BiH, te fragmentiranost i različit
pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći.
Uloga nevladinih organizacija i doprinos koji su dali i koji bi
mogli dati u sistemu besplatne pravne pomoći, je kontinuirano minimizirana, što je vodilo apsolutnom isključenju
NVO iz procesa javnih konsultacija. Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u poptunosti zanemareno.
Treba uzeti u obzir da su nevladine organizacije bile posebno
aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama,
raseljenim licima i povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja, pristupa socijalno-ekonomskim pra-
vima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina
su izuzetni. Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne
pomoći na pojedinim nivoima, posebno iz finansiranja usluga besplatne pravne pomoći, ugrožena populacija je u
potpunosti uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć.
Iz trenutno donesenih propisa koji regulišu besplatnu
pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini, može se zaključiti
da regulisanje sistema od različitih nivoa vlasti ustvari
vodi ka tome da se ovaj, za građane veoma bitan, segment ostvarivanja prava fragmentira i reguliše različito.
Sam obim prava i pravna pomoć u ovom kontekstu je
regulisana drugačije, a građani su ti koji ne osjećaju efekte
primjene ovih propisa. Oblici ostvarivanja pravne pomoći
različito su regulisani u postojećim zakonskim rješenjima.
Imate pravnih problema, a pripadate
jednoj od kategorija korisnika Vaša
prava BiH?
Rado ćemo vam pomoći!
Svoja pitanja možete slati na
adresu:
Vaša prava BiH,
Safeta Hadžića 66A,
71000 Sarajevo
e-mail: [email protected]
ili na adresu vama najbliže
kancelarije (pogledajte spisak
kancelarija i njihov geografski
položaj na zadnjoj stranici ove publikacije.
7
TEMA BROJA
NEUJEDNAČENOST I NEEFIKASNOST SISTEMA BESPLATNE
PRAVNE POMOĆI:
POTREBA DONOŠENJA ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI NA NIVOU BIH
I.
UVOD
U januaru 2010. godine potpisan je Memorandum o uspostavljanju mehanizama za praćenje i ocjenu
provođenja Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini (SRSP-a) između Ministarstva pravde
BiH i pet organizacija civilnog društva, i to Asocijacija za
demokratske inicijative, Helsinški komitet za ljudska prava
BiH, Udruženje „Vaša prava BiH“, Biro za ljudska prava Tuzla,
Centra civilnih inicijativa, a ovih pet NVO u toku 2011.godine pridružila se NVO PAR Excellance. Memorandumom
je utvrđena odgovornost i obaveza ovih organizacija, da
svaka u okviru pojedinog stuba SRSP-a sistemski prati
i ocjenjuje provedbu reformskih mjera i aktivnosti Akcionog plana Strategije za reformu sektora pravde u BiH.
Udruženje „Vaša prava BiH“ je zaduženo za
praćanje Stuba 3. Pristup pravdi 1 Akcionog plana SRSP-a.
Kao strateški cilj, između ostalih, utvrđeno je da se naprijedi sistem besplatne pravne pomoći i uspostavi jačanje
i održavanje sistema kojima se garantuje jedank pristup
pravdi u BiH. Programi iz reformske oblasti „ pristupa pravdi“ koji će se rješavati u okviru petogodišnje strategije,
podjeljeni su u slijedeće segmente: međunarodna pravana pomoć i saradnja, besplatna pravna pomoć i pristup
pravnim informacijama, briga o koriasnicima suda i uloga
civilnog društva u pitanjima koja se tiču pristupa pravdi.
Koristeći se višegodišnjim zagovaračkim iskustvom u oblasti demokratizacije i zaštite ljudskih prava,
te poznavanje problematike u sektoru pravde u BiH,
ove su se organizacije uključile u proces sveobuhvatnog izvještavanja o provedbi AP SRSP-a sa ciljem da
doprinesu izgradnji nezavisnog, koordiniranog i efikasnog sistema pravde u BiH koji je odgovoran prema svim
građanima BiH, potpuno usklađen sa EU standardima
i najboljom praksom, te garantuje vladavinu zakona.
Jedna od predviđenih aktivnosti vezanih za monitoring i ocjenu implementacije SRSP u BiH je i izrada ove
studije slučaja kojom se želi prikazati neujednačenost i
neefikasnost sadašnjih rješenja u oblasti besplatne pravne
pomoći u Bosni i Hercegovini, te potreba za donošenje
sveobuhvatnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za
što kao osnova služe konkretna iskustva, naučene lekcije
i praktični primjeri iz svakodnevnog rada Udruženja „Vaša
prava Bosne i Hercegovine“ koje već više od 14 godina
radi sa korisnicima na pružanju besplatne pravne pomoći.
II.
OSNOV I OBAVEZE ZA SVEOBUHVATNIM REGULISANJEM SISTEMA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI U
BiH – MEĐUNARODNI STANDARDI
Bosna i Hercegovina je bez sumnje u konačnoj
fazi poslijeratne rekonstrukcije i transformacije u moderno
1
Stub 3: Pristup pravdi – Strateška oblast 3.1: Međunarodna pravna
pomoć i saradnja; Strateška oblast 3.2: Besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama; Strateška oblast 3.3: Briga o korisnicima suda i uloga civilnog društva
demokratsko društvo koje mora osigurati zaštitu ljudskih
prava svih svojih građana u skladu sa međunarodnim standardima i normama. Posmatrano kroz postojeće političke
i ekonomske probleme, te nedostatak ujednačenih mehanizama za pružanje besplatne pravne pomoći na čitavoj
teritoriji države postaje neophodno da se obezbijedi nepristrasan i jednak pristup pravima kroz usluge besplatne
pravne pomoći koje su nezavisne od državnog uticaja. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca
besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva
Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013.godine.
Pristup pravdi je osnovno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine (BiH) i međunarodnim
instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni
dio funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava.
Jedan od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije
stanovništva, uključujući i ono ekonomski najugroženije
koje ne može priuštiti plaćanje pravnih usluga.
Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda (EKLJP), kao sastavni dio
Ustava BiH, propisuje jasnu obavezu države da osigura da je pristup zakonu i pravdi jednak za sve.
Minimalni zahtjevi vezani uz ljudska prava iz člana
6. EKLJP-a u kontekstu pravne pomoći proizilaze iz
tumačenja i prakse Evropskog suda za ljudska prava.
Član 6. EKLJP-a predviđa za krivične predmete da pravna
pomoć treba biti pružena „kad to nalažu interesi pravde“.
Ovo se također smatra općim standardom i za druge vrste
predmeta. U tom kontekstu veoma je bitan predmet Airy
v Ireland iz 1979 . godine2 koji sadrži važne odrednice o
besplatnoj pravnoj pomoći. Ova je odluka postavila presedan koji države obavezuje da pruže pravnu pomoć
gdje je to potrebno uzimajući u obzir sljedeće kriterije:
•
važnost predmeta u odnosu na pojedinca (podnositelja zahtjeva);
•
složenost predmeta;
•
sposobnost pojedinca da zastupa sam sebe;
•
troškovi i sposobnost pojedinca da ih podmiri.
Ova Airy-načela potvrđena su u nekoliko odluka Evropskog
suda za ljudska prava, koji primjenjuje pomenute kriterije
na konkretne okolnosti apelacije. Pristup sudovima mora
biti efikasan za sve građane, bez obzira na njihovu ekonomsku situaciju. S tim u vezi, kršenje će biti ustanovljeno ako se
čini da troškovi predstavljaju stvarnu barijeru pristupu sudu.
Ova praksa se čini posebnim izazovom za države u zakonodavnom procesu. Evropski sud za ljudska prava je u nekoliko navrata ukazao na obavezu država da uspostave vlastiti sistem kako bi se spriječilo iznova kršenje člana 6. EKLJP.
Tumačenje sudske prakse Evropskog suda za
2
Evropski sud za ljudska prava je donio odluku u ovom predmetu u Septembru 1979.
godine; cijeli tekst odluke je dostupan na http://legislationline.org/documents/action/popup/
id/8314
TEMA BROJA
ljudska prava ukazuje da države imaju pozitivnu obavezu da omoguće praktičan i djelotvoran pristup sudu
pružanjem besplatne pravne pomoći ili pojednostavljenjem procedura u tolikoj mjeri da osobe mogu djelovati
samostalno; Države imaju obavezu da se ne mješaju u
pristup sudu i moraju se starati o tome da procesi i procedure za dobijanje pravnih savjeta i pomoći nisu bespotrebno kompleksni; Države moraju osigurati da ne
postoje ekonomske prepreke za osobe sa ograničenim
finansijskim sredstvima koje bi onemogućile ostvarivanje
i odbranu svojih prava. To znači, naprimjer, da se treba izbjegavati propisivanje pretjerano visokih sudskih taksi.
Nužno je ukazati da pravilno funkcionisanje pravosudnog sistema i djelotvoran i ravnopravan pristup
pravdi za sve građane predstavlja jednu od osnovnih i
obavezujućih odgovornosti svake demokratske zemlje.
Ovim važnim pitanjem već se dugo bavi Vijeće Evrope
i sve njegove zemlje članice. Mnogi instrumenti koje
je usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope odražavaju
cilj da se doprinose pravičnoj i efikasnoj pravdi.
Osim toga, Komitet ministara Vijeća Evrope,
također, zahtjeva da države moraju progresivno provoditi sisteme pravne pomoći na način koji se odnosi na
sve relevantne osobe, odnosno fizičke osobe koje imaju
državljanstvo bilo koje zemlje-članice, kao i na sve fizičke
osobe koje u jednoj od tih država imaju boravište, to se
odnosi na strance i osobe bez državljanstva, kao i na osobe
bez finansijskih sredstava da bi snosile troškove pružanja
savjeta i pomoći; na način koji se odnosi na sve relevantne slučajeve (socijalne, fiskalne, građanske, upravne...) i u
skladu sa odgovarajućim procedurama (npr. omogućavanje
podnošenja zahtjeva za reviziju odluke u slučaju da je
zahtjev za pravnu pomoć odbijen); pravne usluge pružaju
nezavisni pravnici i/ili organizacije koji se istovremeno
trebaju podsticati i na pružanje pravnih usluga osobama
u slaboj poziciji uz pomoć države i zajednice u cjelini,
uključujući, nevladine organizacije i advokatske komore.
U vezi sa prethodno navedenim, treba ukazati da
je i Komitet ministara država članica Vijeća Evrope pozvao
članice da preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema besplatne pravne pomoći i osiguraju efektivan pristup zakonu i pravdi za siromašno stanovništvo,
putem nekoliko preporuka i rezolucija: Pravna pomoć u
civilnim, komercijalnim i upravnim stvarima (Rezolucija
(76) 5), Pravna pomoć i savjet (Rezolucija (78) 8), Efektivan
pristup zakonu i pravdi za siromašne (Rezolucija (93) 1).
Neke mjere koje su preporučene u tim instrumentima odnose se na uspostavljanje djelotvornih sistema
pružanja pravne pomoći i asistencije. Druge mjere se,
pak, odnose na smanjenje pretjeranog obima posla na
sudovima putem mirnog rješavanja sporova i medijacije
ili prije ili u toku sudskog postupka. U slučajevima gdje
je parnica neizbježna potrebno je donijeti mjere da bi se
pojednostavio postupak i osigurale odgovarajuće procedure i pravila koje su na snazi u zemljama članicama koje
u svakom slučaju daju doprinos djelotvornosti pravosuđa.
U svakom slučaju, jasno je da princip vladavine
prava može biti realnost samo ako osobe mogu djelotvorno provesti svoja zakonska prava i suprotstaviti se
nezakonitim radnjama. Da bi se u tome uspjelo, postoji
8
izražena potreba za stalnim naporima da se pravda približi
ljudima i da se poboljša efikasnost i funkcionisanje sudskog
postupka, a pritom, u svakom slučaju potrebno je uzeti
u obzir i konkretne potrebe svake jurisdikcije. Pružanje
pravnih savjeta i pomoći u okviru sistema pružanja pravne
pomoći građanima je vrlo bitna obaveza koju su preuzele
zemlje članice Vijeća Evrope u smislu obezbjeđenja
prava svim osobama na pravično i javno saslušanje u
razumnom vremenskom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom uspostavljenim na osnovu zakona i
prema članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Pružanje pravnih savjeta i pomoći, posebno
onim osobama koje nemaju finansijska sredstva da
plate za pravne savjete i pomoć, smatra se osnovnim za
omogučavanje jednakog i djelotvornog pristupa pravdi.
III.
OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI BiH
Osnovni izvor prava na besplatnu pravnu pomoć
je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda iz 1950. godine s pratećim protokolima, a prava
iz ove konvencije zagarantirana su čl. II. Ustava BiH koji
utvrđuje da se prava i slobode predviđene u Evropskoj
konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i
Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Stoga, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u članu 6. predstavlja neposredni izvor
za regulisanje sistema besplatne pravne pomoći u BiH.
Osim toga, kroz definisanje strateških ciljeva SRSP-a3 navedeno je da BiH tek treba uspostaviti
održiv i obuhvatan sistem pravne pomoći. Ovo će biti
od posebnog značaja, s obzirom da su uočene nedosljednosti i nejednakost u uređivanju sistema besplatne pravne pomoći, jer su na određenim dijelovima u BiH donoseni propisi koji na nižem nivou od
državnog regulišu pružanje besplatne pravne pomoći.
Osnova za izradu i donošenje Zakona o
besplatnoj pravnoj pomoći na nivou BiH, predstavlja dakle i SRSP kojom je, definisano da će se:
1. donijeti entitetski i kantonalni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći u građanskim stvarima; usklađeni zakoni o besplatnoj pravnoj
pomoći u krivičnim stvarima u BiH i entitetima;
2. te da će se izvršiti analiza uspostavljenog
sistema besplatne pravne pomoći u krivičnim
i građanskim stvarima u pogledu efikasnosti i
djelotvornosti sistema besplatne pravne pomoći.
3
Vidi Strategija za reformu sektora pravde u BiH Stub 3: Pristup pravdi – strateška
oblast 3.2: Besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama; u relevatnom dijelu SRSP
obrazloženja za definiranje ove strateške oblasti, između ostalih, stoji da BiH tek treba uspostaviti
održiv i obuhvatan sistem pravne pomoći. Advokati koje sudovi imenuju po službenoj dužnosti
svoje usluge naplaćuju, ukoliko uopće, sa višemjesečnim zakašnjenjem, visoki troškovi branilaca
po službenoj dužnosti za posljedicu imaju nevoljnost da i obavijeste stranke o njihovom pravu na
branioca. Mada su određene jurisdikcije u BiH lokalno regulisale pružanje besplatne pravne pomoći,
nema dosljednosti. Veliki izazov u ovoj oblasti je pronaći obuhvatan sistem koji obezbjeđuje minimum
jednakosti pred zakonom za sve građane BiH, dok je istovremeno fleksibilan i zadovoljava različite
lokalne potrebe i zahtjeve, te održiv u okviru postojećih budžetskih ograničenja za sektor pravde. Ne
postoji jedinstven model najbolje međunarodne prakse koji bi se mogao direktno primijeniti u BiH.
9
TEMA BROJA
Ove aktivnosti su takođe predviđene i u AP za
provedbu SRSP-a kojim je, između ostalog, predviđeno
donošenje Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći
te osiguranje usklađenosti zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći na nivou entiteta, kantona i Pravosudne komisije
Brčko Distrikta BiH sa Zakonom usvojenim na nivou BiH.
su jedini nezavisni organ koji pruža besplatnu pravnu
pomoć. U Centru za pružanje pravne pomoći RS i zavodima kantona za besplatnu pravnu pomoć zaposlenici imaju status državnih službenika. Unutrašnja organizacija također je različita i ona umnogome zavisi
od finansijskih resursa pojedinih teritorijalnih jedinica.
Svakako, i posljedna nastojanja i aktivnosti u okviru Strukturalnog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH4
, predstavljaju osnov za donošenje Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći na nivou BiH.5 Ovo tim prije što je pitanje
donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou
BiH jedna od tačaka koja se u okviru dijaloga razmatra.
Trenutno je pitanje besplatne pravne pomoći
samo dijelimično riješeno. Građani koji žive na području
FBiH kantona koji nemaju uspostavljene mehanizme za besplatnu pravnu pomoć (Sarajevo, Goražde, Bihać, Travnik,
Mostar, Livno), te građani kojima je potrebna pravna pomoć
u sudskim i upravnim postupcima izvan mjesta njihovog
prebivališta (izbjegle i raseljene osobe) imaju otežan pristup pravdi i potpuno zavise od pomoći organizacija civilnog društva u ostvarivanju svojih prava. I pored toga što
su neke opštine u BiH lokalno regulisale dodjelu besplatne
pravne pomoći, takva praksa je nedosljedna, selektivna i
u pojedinim slučajevima diskriminirajuća. Veliki izazov na
ovom polju jeste kreirati sveobuhvatan sistem koji osigurava minimum jednakosti pred zakonom za sve gradane BiH.
IV.
PREGLED SADAŠNJEG STANJA U BiH – OPŠTE
OKOLNOSTI I KARAKTERISTIKE
Iako pristup pravnim savjetima i pravnim sistemima ima vitalnu funkciju za cjelokupno stanovništvo, a
posebno za ugrožene kategorije, ovakav sistem kroz
donošenje odgovarajućih zakona nije u potpunosti uspostavljen na nivou cijele države BiH zbog nedostatka
finansijskih sredstava. Međutim, u pojedinim dijelovima BiH su ipak doneseni zakoni i formirane institucije za pružanje besplatne pravne pomoći. Zakoni koji
utvrđuju pravo na besplatnu pravnu pomoć usvojeni su
na nivou Brčko Distrikta, Republike Srpske i određenog
broja kantona6
u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Organi koji trenutno pružaju besplatnu pravnu
pomoć u BiH razlikuju se kako po svom statusu tako i organizaciji. Primjera radi, Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć
BD je sastavni dio pravosuđa Brčko Distrikta i kao takva ima
status nezavisnog pravosudnog organa Brčko Distrikta. Za
razliku od ove kancelarije, ostali organi koji pružaju pravnu
pomoć nemaju status nezavisnih organa i upravo na ovu
činjenicu je ukazivano više puta i od strane Udruženja „
Vaša prava BIH“. Centar za pružanje pravne pomoći RS je
upravna organizacija u sastavu Ministarstva pravde RS i
za svoj rad odgovara Ministarstvu. Kantonalni zavodi za
pružanje pravne pomoći su službe pri kantonalnim ministarstvima pravosuđa i nemaju status nezavisnog organa.
Status zaposlenika koji pružaju pravnu pomoć
unutar navedenih organa je isto tako veoma različit. Zaposlenici Kancelarija za besplatnu pravnu pomoć BD
imaju status zaposlenika pravosuđa i po svemu sudeći
4
Preliminarni nacrt preporuka Evropske komisije Drugi sastanak o „Strukturnom dijalogu o pravosuđu između EU i BiH”, Sarajevo, novembar 2011. godine; po pitanju
Okvirnog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Evropska komisija zahtijeva da vlasti BiH usvoje Okvirni zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u cilju osiguranja jednakih prava građana pred
zakonom u cijeloj zemlji; te izražava zabrinutost zbog nepostojanja posebnih odredbi o besplatnoj pravnoj pomoći u nekim kantonima Federacije BiH. Tekst preporuka Evropske komisije
dostupan je na web site VSTV- a, http://www.pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=32883
5
Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH u 2010.godini, dio 2.2.Zaštita ljudskih prava
I nacionalnih manjina; Postignut je određeni napredak u pristupu pravdi u građanskim i krivičnim
suđenjima. Međutim, još uvijek se očekuje usvajanje okvirnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći,
potrebnog za usklađivanje sa ECHR-om. Jednakost pred zakonom je formalno zagarantovana. U
praksi pretpostavka nevinosti i jednako postupanje u pravnim postupcima nisu uvijek osigurani.
Republika Srpska ima centre za pravnu pomoć na pet lokacija. Federacija nema sveobuhvatni sistem
pravne pomoći, ali tri od deset kantona imaju uspostavljene urede. Pri Pravosudnoj komisiji Brčko distrikta takođe radi Ured za pravnu pomoć. Pravnu pomoć u građanskim predmetima i dalje uglavnom
na ad hoc osnovi pružaju nevladine organizacije koje se finansiraju iz privatnih izvora.
6
Tako je pitanje pristupa besplatnoj pravnoj pomoći u nekim kantonima regulisano
donošenjem Zakona o zavodu za besplatnu pravnu pomoć ili Zakonom o pružanju pravne pomoći
(Zenica, Široki Brijeg, Tuzla, Odžak)
Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne pravne pomoći je posebno značajna s obzirom na
visoku stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila
znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim razvojnim
izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva
živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko,
kada se uzme u obzir da dodatnih 30% stanovništva živi
neznatno iznad linije siromaštva. Potreba za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme u
pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije
u BiH i Direkcije za evropske integracije. Uspostava minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne
pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva Strategije za
reform sektora pravosuđa koja je usvojena 2008 godine.
Stanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini karakteriše odsustvo planske politike u sistemu
besplatne pravne pomoći, odstupanja od Strategije reforme sektora pravosuđa u BiH, te fragmentiranost i različit
pristup u rješavanju pitanja besplatne pravne pomoći.
Ujedno, uloga nevladinih organizacija i doprinos koji
su dali i koji bi mogli dati u sistemu besplatne pravne
pomoći, je kontinuirano minimizirana, što je vodilo apsolutnom isključenju NVO iz procesa javnih konsultacija.
Na taj način je dragocjeno iskustvo koje posjeduju nevladine organizacije u oblasti besplatne pravne pomoći u
poptunosti zanemareno. Treba uzeti u obzir da su nevladine organizacije bile posebno aktivne u pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, raseljenim licima i
povratnicima u oblasti imovinskih odnosa, stambenih pitanja, pristupa socijalno-ekonomskim pravima i dr. Rezultati koji su postignuti u 15 posljednih godina su izuzetni.
Isključivanjem NVO iz sistema besplatne pravne pomoći
na pojedinim nivoima, posebno iz finansiranja usluga
besplatne pravne pomoći, ugožena populacija je u potpunosti uskraćena za nezavisnu i nepristratsnu pomoć.
Iz trenutno donesenih propisa koji regulišu be-
TEMA BROJA
splatnu pravnu pomoć u Bosni i Hercegovini, može se
zaključiti da regulisanje sistema od različitih nivoa vlasti
ustvari vodi ka tome da se ovaj, za građane veoma bitan, segment ostvarivanja prava fragmentira i reguliše
različito. Sam obim prava i pravna pomoć u ovom kontekstu je regulisana drugačije, a građani su ti koji ne osjećaju
efekte primjene ovih propisa. Oblici ostvarivanja pravne
pomoći različito su regulisani u postojećim zakonskim
rješenjima. Međutim, zajedničko za sve jeste da se pravna
pomoć ostvaruje kao pravo na: opšte informacije o pravima i obavezama, pravni savjeti i pomoć u popunjavanju
obrazaca, pravna pomoć u sastavljanju svih vrsta pismena,
zastupanje pred organima uprave i institucijama (osim u
RS), zastupanje na sudu, sačinjavanje apelacija i pravna
pomoć u postupcima mirnog rješavanja spora (medijacija).
Pravna pomoć pruža se korisnicima u postupcima
u kojima se ostvaruju i štite njihova prava i na zakonu zasnovani interesi: parnični postupak, krivični postupak u djelu kojim se pravo na odbranu obezbjeđuje postavljanjem
branioca zbog slabog imovnog stanja osumnjičenog ili
optuženog, kao i zastupanje oštećenog u krivičnom postupku, upravni postupak (osim u RS), upravni spor, prekršajni
postupak, vanparnični postupak i izvršni postupak.
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći Republike Srpske isključio je pružanje pravne pomoći i zastupanja pred organima uprave i institucijama u upravnom
postupku. Ovakvo stajalište zakonodavca implicira više
problema. Najveći broj kršenja prava dešava se upravo u
upravnim organima i institucijama gdje građani ostvaruju svoja osnovna prava, odugovlače se upravni postupci
zbog nemogućnosti građana da plate troškove advokata, postoji realna opasnost da će doći do povećanog
broja upravnih sporova zbog nesrazmjerno dugog vremena rješavanja zahtjeva. Građani Republike Srpske se
dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale
građane Bosne i Hercegovine gdje je ovo pravo priznato.
Većina
zakona
ne
predviđa
pružanje
pravne pomoći kod naknade štete što predstavlja evidentan problem. Naknada štete zbog lošeg
postupanja zvaničnih organa ili nezakonitih djela
je važna garancija zaštite osnovnih prava i sloboda.
Različitost je i u odabiru korisnika besplatne pravne
pomoći po obuhvatu ogleda se u tome što kantonalni zakoni i zakon Brčko Distrikta ograničavaju pružanje besplatne pravne pomoći građanima kantona odnosno distrikta,
koji imaju prebivalište na području kantona-distrikta. Ono
što predstavlja apsurd i što se sa aspekta zaštite ljudskih
prava i sloboda čini neprihvatljivim, jeste činjenica da ostali građani Bosne i Hercegovine, koji imaju pravne interese
na području kantona, a ispunjavaju ostale uslove iz zakona
ne mogu dobiti besplatnu pravnu pomoć. Pojedini kantonalni zavodi nisu predvidjeli pružanje besplatne pravne
pomoći licima pod međunarodnom zaštitom u skladu
sa međunarodnim standardom, dok Zakon o besplatnoj
pravnoj pomoći Republike Srpske, Brčko Distrikta i Prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći BiH predviđaju
da će se pravna pomoć pružiti i svim fizičkim licima pod
međunarodnom zaštitom, koja se nalaze na teritoriju
Bosne i Hercegovine, koja nisu u stanju podmiriti troškove
pravne pomoći, u skladu sa međunarodnim standardima, a
10
naročito izbjeglice, lica pod privremenim prihvatom, žrtve
trgovine ljudima. Kao što se da zaključiti izbjeglice, raseljena lica i povratnici nisu prepoznati kao posebne kategorije.
Davaoci pravne pomoći po pitanju, uslova i načina ostvarivanja prava na pravnu pomoć
predviđaju da fizičko lice stiče status korisnika pravne pomoći pod uslovom da ispunjava:
•
finansijski kriterij,
•
kriterij očigledne osnovnosti i
•
kriterij obaveznosti po drugim zakonima i
međunarodnim konvencijama.
Različito je regulisano ko određuje ispunjava li eventualni korisnik uslove, po gore navedenim kriterijima, da
mu se pruži besplatna pravna pomoć. To je, u pravilu,
pravo koje je dato predsjedniku, u nadležnost Centra
za besplatnu pravnu pomoć, u većini kantonalnih zavoda ta nadležnost data je direktoru Centra/Zavoda.
Imajući u vidu da se radi o pristupu pravdi najsiromašnijih
i najugroženijih skupina stanovništva, ovakav pristup,
izuzimajući Brčko Distrikt, može ugroziti ciljeve besplatne
pravne pomoći. Procedure za određivanje prava na besplatnu pravnu pomoć su isuviše komplikovane kako za
nadležne organe tako i za same korisnike. U isto vrijeme
korisnici mogu biti preopterećeni prikupljanjem potrebne
dokumentacije i dokaza u svakom pojedinačnom zahtjevu.
Finansijski kriterij je različito postavljen u
postojećim zakonima i prijedlozima zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći kada su u pitanju lica slabog imovnog
stanja. Pojedini zakoni detaljno opisuju kriterijume kako
utvrditi loše imovinsko stanje korisnika besplatne pravne
pomoći, i posebno se naglašava ne samo finansijsko stanje pojedinca nego i njegovog porodičnog domaćinstva.
Međutim, utvrđivanje imovinskog stanja može predstavljati ogroman teret mogućim korisnicima i veliko iskušenje
pružaocima pravne pomoći. Korisnici se mogu suočiti sa
ozbiljnim poteškoćama prilikom dokazivanja siromaštva imovinskog stanja – pružajući dokaze o troškovima života
njihovog porodičnog domaćinstva.7 Kako bi se izbjegla
ovakva situacija mora se obratiti posebna pažnja na procedure koje imaju za cilj utvrđivanja podobnosti korisnika
sa ciljem smanjenja administrativnih i birokratskih tereta.
Neki zakoni dozvoljavaju snošenje djelimičnih
troškova pravne pomoći za one korisnike koji raspolažu sa
određenim sredstvima, međutim ta sredstva nisu dovoljna za pokrivanje svih troškova davanja savjeta i pravnog
zastupanja. Ovakav pristup bi mogao biti efikasan pošto
omogućava uštedu državnih sredstava a istovremeno
ne isključuje iz programa besplatne pravne pomoći one
koji ne raspolažu sa dovoljnim sredstvima za samostalno plaćanje pravne pomoći. Međutim, ovo mora biti
razjašnjeno kada pravna pomoć može biti djelimična,
7
Uspostava jedinstvenog sistema pružatelja besplatne pravne pomoći je posebno
značajna s obzirom na visoku stopu siromašnog stanovništva. Iako je BiH napravila znatne pomake od potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, još uvijek se suočava sa značajnim
razvojnim izazovima, poput visoke stope nezaposlenosti, nerazvijenosti ruralnih podučja i lošom
socijalnom pomoći. Privreda je 70% od prijeratnog nivoa razvoja, a 20% stanovništva živi ispod granice siromaštva, što je još uvijek vrlo visoko, kada se uzme u obzir da dodatnih 30%
stanovništva živi neznatno iznad linije siromaštva. Potreba za uspostavljanjem sistema besplatne pravne pomoći u BiH je identifikovana još 2005 godine, na radionici na temu “Reforme
u pravosuđu” koja je organizovana od strane EC Delegacije u BiH i Direkcije za evropske integracije.
11
pod kojim uslovima i sa kojim garancijama. Ovo je važno
iz razloga da se izbjegnu buduće nesuglasice i previše
uska tumačenja od strane organa koji primjenjuje zakon.
Ako se ovom kriterijumu doda činjenica da se
kancelarije besplatne pravne pomoći nalaze u sjedištima
kantona, sjedištu Distrikta i u pet većih gradova Republike
Srpske, bez postojanja mobilnih kancelarija i timova koji idu
u susret siromašnim korisnicima, u sistem besplatne pravne
pomoći trebalo bi uključiti i troškove korisnika koji iz manjih
sredina trebaju doći do kancelarija besplatne pravne pomoći.
TEMA BROJA
sano i zakonima o pružanju pravne pomoći Tuzlanskog i
Zeničko-dobojskog kantona gdje pravnu pomoć pružaju
direktori zavoda i pomoćnici direktora. Stanje po ovom pitanju u Republici Srpskoj nešto je drukčije i ovdje je nešto
širi krug pružalaca pravne pomoći i zastupnika u raznim
postupcima. Pravo zastupanja u parničnom postupku,
krivičnom postupku u dijelu kojim se pravo na odbranu
obezbjeđuje postavljanjem branioca zbog slabog imovinskog stanja osumnjičenog ili osuđenog, upravnom sporu,
prekršajnom, vanparničnom i izvršnom postupku imaju:
Ni jedan od postojećih zakona ne propisuje
oslobađanje plaćanja sudskih i administrativnih taksi.
Ovakva ograničenja mogu spriječiti siromašna lica od
sprovođenja sudskih i drugih postupaka. Iako zakoni
predviđaju posebne uslove za oslobađanje snošenja sudskih
i administrativnih taksi, oni se direktno ne odnose na korisnike besplatne pravne pomoći. Samim tim pozitivan socijalni utjecaj programa besplatne pravne pomoći je ograničen.
1. zaposleni u Centru, osim u odbranama u krivičnom
postupku,
Kriterijum “ očigledne osnovanosti “. Svi zakoni
navode da podnosioci zahtjeva za besplatnu pravnu
pomoć, pored finansijskog kriterija, moraju ispuniti kriterijum “očigledne osnovanosti“. Pravna pomoć neće se odobriti kada je osnova tužbe u očiglednoj nesrazmjeri realnoj
vjerovatnoći na uspjeh, kao i kada korisnik želi započeti
postupak suprotan principima poštenja i moralnosti. Ovakvo
postavljanje zakonodavca je suviše neodređeno. Nije jasno
koji će se specifični faktori uzeti u obzir od strane davaoca
pravne pomoći. Pored toga, evaluacija mogućeg uspjeha
postupka ili moralnost namjere podnosioca zahtjeva podrazumjeva da će se odluka o dodjeli pravne pomoći zasnivati
na subjektivnoj procjeni i širokim diskrecionim pravima.
Iz gore navedenog vidljivo je da većina zakona ne
predviđa nevladine organizacije kao pružaoce besplatne
pravne pomoći ,8 odnosno iako im je data ta mogućnost ne
mogu se finansirati iz budžeta namjenjenog za ove svrhe.
Ovo bez obzira na činjenicu, koja se uporno zanemaruje,
da su nevladine organizacije u proteklih petnaest godina
u Bosni i Hercegovini imale najveću ulogu u pružanju
besplatne pravne pomoći. Ne želi se priznati da su nevladine organizacije odigrale ključnu ulogu u zaštiti interesa obespravljenih socijalnih grupa i pojedinaca. Samo
činjenica da je Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“
do kraja 2011. godine pružilo besplatnu pravnu pomoć
za preko 450.000 hiljada korisnika, govori sama za sebe.
Kriterij obaveznosti po drugim zakonima i
međunarodnim konvecijama. Svi zakoni predvidjeli su i
pružanje pravne pomoći licima koja na nju imaju pravo po
posebnim zakonima ili po međunarodnim konvencijama
koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u praksi
NVO i dalje imaju dominantnu ulogu u zaštiti izbjeglica,
azilanata, raseljenih lica, žrtava trgovine ljudima i žrtava
diskriminacije. Jedini pružalac pravne pomoći, iz oblasti
azila i izbjegličkih prava, te zaštite povratnika i raseljenih
lica je Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ koje ima
potpisan Memorandum o razumjevanju sa UNHCR-om,
Ministarstvom sigurnosti i Ministarstvom za ljudska prava
i izbjeglice o pružanju besplatne pravne pomoći izbjeglicama, tražiocima azila, raseljenim licima i povratnicima.
Kada su u pitanju pružaoci pravne pomoći, može
se reči da ovaj segment u postojećim zakonima nedvosmisleno iskazuje svu “sebičnost“ države. Naime, svi postojeći
zakoni, izuzev, donekle, Zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći Republike Srpske i Prijedloga zakona besplatne
pravne pomoći Bosne i Hercegovine, kao pružaoce besplatne pravne pomoći određuje institucionalne organe (svoje
vlastite državne organe). Tako na primjer pružaoci pravne
pomoći Kancelarije za pravnu pomoć Brčko Distrikta BiH
su isključivo advokati kancelarije koje imenuje Pravosudna
komisija Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini. Zakonom
o županijskom zavodu za pravnu pomoć, Zapadnohercegovačke županije, predviđeno je da će pravnu pomoć
pružati ravnatelj zavoda kojeg imenuje vlada županije i
branitelji zavoda koje imenuje ravnatelj. Slično je reguli-
2. advokati, članovi Advokatske komore Republike
Srpske i
3.
zaposleni u nevladinim organizacijama koje se bave
pružanjem pravne pomoći (osim u odbranama u
krivičnom postupku), a pod uslovima za zaposlene u
Centru.
Svakako nije zanemarivo ni pitanje nezavisnosti pružaoca pravne pomoći. Ovakva zakonska rješenja
ne idu u prilog efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju
prava na besplatnu pravnu pomoć, što bi trebalo biti
suštinska intencija, nego povećavanju administracije i
usmjeravanju budžetskih sredstava za besplatnu pravnu
pomoć državi i njenom aparatu. Ovakva rješenja nisu
usklađena sa evropskim standardima i predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa Bosne
i Hercegovine sa propisima zemalja Evropske Unije.
Centri, komisije i zavodi za pravnu pomoć treba
da budu nezavisni od vlada, pravnih komisija i slično. Ova
nezavisnost je veoma upitna pogotovo ako se ne raspolaže
samostalno sa budžetom namjenjenim za pravnu pomoć.
Centri treba da budu odgovorni za organizaciju i nadgledanje cijelog sistema pravne pomoći. Oni treba da budu
nezavisan organ rukovođenja, trebaju imati svoj odbor
(ili neko drugo tjelo), svoj sopstveni budžet i pravilnik.
Zavodi i kancelarije, kako je to regulisano
8
Ovdje ne treba zaboraviti da je u relevantnim odredbama Zakona o parničnom(im)
postupku tačno propisan određen krug subjekata koji se mogu pojaviti kao punomoćnici stranaka u
parničnom postupku i koji mogu osigurati provođenje osnovnih načela parničnog postupka (načelo
savjesnog korištenja i zabrane zloupotrebe procesnih ovlaštenja, načelo postupanja u razumnom
roku, načelo ekonomičnosti i drugo). Članom 301. Zakona o parničnom postupku preciziran je krug
subjekata koji se mogu pojaviti kao punomoćnici i tu se, pored ostalih, pojavljuju zaposlenici kod službe
za besplatnu pravnu pomoć, dakle, svih onih službi koje pružaju strankama pravnu pomoć bez naknade bez obzira na njihovu unutrašnju organizaciju i način finansiranja, ili pak pripadnosti nekoj široj
asocijaciji. Na ovaj način zakonodavac propisuje ko može biti punomoćnik što ima za cilj povećanje
kvaliteta i profesionalizam u pružanju pravne zaštite u zastupanju te sprječavanje nadripisarstva
TEMA BROJA
kantonalnim zakonima, nisu nezavisni nego su, suprotno tome, u potpunoj mjeri subordinirani državi,
i kombiniraju dva zadatka koji se teško mogu ostvariti unutar istog organa, ocjenu podobnosti za primanje pravne pomoći i pružanje pravne pomoći.
Pored besplatne pravne pomoći u građanskim stvarima svi zakoni iz ove oblasti u Bosni i Hercegovini kao
i prijedlozi i nacrti zakona predviđaju i besplatnu pravnu
pomoć u krivičnim stvarima. Ovaj segment besplatne
pravne pomoći različito je rješen kroz postojeće zakone.
Institut besplatne pravne pomoći, u svom pravom
značenju, relativno je nov i bez sumnje nedovoljno razvijen
u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu a nešto manje
u pravnoj praksi. Prije svega u Bosni i Hercegovini nema zakona na državnom nivou. Nema zakona ni u pojedinim kantonima. Kod postojećih zakona primjetna je raznovrsnost
kako ciljanih korisnika na koje se primjenjuju zakoni tako i
subjekata koji pružaju besplatnu pravnu pomoć. Nedostaje
jedinstven kriterij za sve fizičke osobe koje se nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine pri procjeni da li im je besplatna
pravna pomoć potrebna. Nije jedinstveno regulisan postupak za podnošenje zahtjeva za pružanje pravne pomoći.
Sve prethodno navedeno ukazuje na potrebu
donošenje zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou
Bosne i Hercegovine i usaglašavanja postojećih zakona
sa njim. Ovaj zakon trebao bi institut besplatne pravne
pomoći modernizrati a razlog tome, velikim djelom,
leži i u obavezi usklađivanja bosanskohercegovačkog
pravnog poretka sa pravnom stečevinom Evropske Unije i obavezi ispunjenja političkih kriterija Evropske Unije.
V.
PREDNOSTI DONOŠENJA JEDNOG ZAKONA
Postoji više razloga zašto je važno imati jedan
zakon i tijelo koje je odgovorno za imenovanje i disciplinsko sankcionisanje pružatelja usluga besplatne pravne
pomoći:
•
Jedan zakon na državnom nivou može značajno doprinijeti nezavisnosti sistema pružanja besplatne
pravne pomoći i to osiguranjem neophodne slobode u radu, dozvoljavajući svim akterima nezavisan rad te jačanjem profesionalnih standarda.
•
Donošenjem jednog zakona osiguravaju se usklađeni
i jedinstveni standardi etike pružatelja usluga besplatne pravne pomoći, postupku određivanja lica/
organizacija za pružanje pravne pomoći i vođenje
postupaka protiv nesavjesnih pružatelja usluga besplatne pravne pomoći u cijeloj državi.
•
Ovo predstavlja najoptimalniji način da se osigura jednak tretman, kao i odgovornost svim građanima, te time
graditi povjerenje javnosti u sistem pravne pomoći. Doprinijet će učinkovitijoj i efikasnijoj administraciji pravde.
•
Jedan zakon o pravnoj pomoći podržava
BiH na svom putu prema Evropi, kao i kod
postizanja evropskih standarda.
Ovo predstavlja
financijski
najoptimalniju
soluciju.
Nevladine organizacije koje pružaju besplatnu pravnu
pomoć u BiH smatraju da zakon o pravnoj pomoći na nivou
12
države predstavlja najbolji način da se standardi pružanja
besplatne pravne pomoći podignu na viši nivo i uspostavi
harmonizacija propisa iz ove oblasti, što pomaže u razvoju
BiH kao države utemeljene na poštivanju vladavine zakona.
Mišljena smo da će Evropske institucije i
međunarodna zajednica općenito podržati donošenje jednog zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u BiH, jer na taj
način će se obezbjediti efikasan pristup pravdi svih građana
i nastaviti sa reformama u cilju uspostave profesionalnog i
nezavisnog sistema pružanje besplatne pravne pomoći.
Cilj donošenja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći
na državnom nivou jeste da se svim građanima bez razlike
pruži mogućnost na besplatnu pravnu pomoć i jednak
pristup pravdi. Sadašnje stanje, što se tiče besplatne pravne
pomoći ne osigurava svim građanima niti jednak pristup
pravdi niti postoji usklađen sistem pružatelja pravne pomoći.
VI.
PREGLED UPOREDNE PRAKSE – ZAŠTO
UKLJUČITI NVO
Danas je sistem besplatne pravne pomoći uspostavljen u svim državama Evropske unije. Besplatna
pravna pomoć predviđena je kako u nacionalnim zakonodavstvima zemalja članica tako i u međunarodnim
konvencijama na osnovu kojih se prava mogu ostvariti
i na teritoriji druge zemlje, pod uvjetom da su ispunjeni
specifični uvjeti za korištenje besplatne pravne pomoći.
Kako se pristup sudu smatra osnovnim ljudskim pravom, Evropska komisija je dala prijedlog Direktive za pravnu
pomoć koju je usvojilo Vijeće Evrope u januaru 2003. godine,
s ciljem poboljšanja pristupa pravdi uspostavom minimalnih zajedničkih pravila koja se odnose na pravnu pomoć.
Direktiva sadrži princip prema kojem lica koja nemaju dovoljno sredstava da ostvaruju svoja prava, imaju pravo
na odgovarajuću pravnu pomoć. Direktiva izričito utvrđuje
usluge koje moraju biti pružane kako bi se pravna pomoć
mogla smatrati zadovoljavajućom i to: pristup savjetima
prije pokretanja postupka; pravno zastupanje; oslobađanje
ili asistencija s plaćanjem sudskih troškova, uključujući
troškove koji su vezani za međunarodnu prirodu spora.
VII.1. Raznovrsnost rješenja pravne pomoći 9
a)
Radnje pravne pomoći
Nigdje se pravna pomoć ne iscrpljuje u jednoj jedinoj radnji, ali su velike razlike u pogledu toga šta
pomoć sve obuhvata. Jedna je od razlika u tome da li se
pravna pomoć sastoji u radnjama koje se tiču same stvari
u vezi sa ostvarivanjem prava (pomoć u pogledu merituma), ili se radnje pomoći ne tiču sadržinske strane stvari, već na drugi način, posredno doprinose olakšanju i
ojačanju položaja lica u vezi sa njegovim pravom. I jedna
i druga grupa radnji različite su unutar sebe: same stvari,
dakle, neposredno tiču se radnje koje pomoć pružaju
u vidu obavještenja, savjeta, izrade akata i podnesaka,
zastupanja, dok radnje koje posredno, ne tičući se same
stvari, pomažu na drugi način, jesu snošenje troškova
postupka ili oslobađanje od snošenja troškova postupka.
Osim toga treba razlikovat i pravnu pomoć koja se
9
Izvor: knjiga „Pravna pomoć“ Centra za unapredjivanje pravnih studija iz Beograda
13
TEMA BROJA
pruža u zemljama okruženja. Starije rešenje pravne pomoći
sastoji se u kombinaciji jedne radnje pravne pomoći koja
se tiče same stvari i jedne koja posredno utiče na položaj
lica. Ali, negde se još uvek, i po najnovijim, nedavno
donijetim propisima, pravna pomoć u tome iscrpljuje: na
primer, u Bugarskoj i Češkoj, sve se svodi na besplatnog
advokata ili oslobađanja od snošenja troškova postupka,
u cjelosti ili djelimično. Novije rešenje kombinuje širi ili uži
niz radnji neposredne pravne pomoći sa širim ili užim nizom radnji posredne pomoći, i susreće se, opet u priličnim
međusobnim razlikama, na primer, u Litvaniji, Francuskoj,
Holandiji, gde se pomoć pruža kroz pravne savete, u sudskim postupcima, ali i vansudskim postupcima, pri vansudskom rešavanju sporova i medijaciji, zastupanju u
postupcima, a posredno, kroz obezbjeđenje za stranku
besplatne ili delimično besplatne, ili kreditirane pravne
pomoći advokata ili drugih pružaoca usluga pravne pomoći.
b)
Korisnici pravne pomoći
Nigde nije samo jedna kategorija korisnika, uživaoca pravne pomoći, ali su razlike u tome
koje vrste lica se javljaju kao korisnici a takođe i razlike u okviru jedne te iste kategorije korisnika.
Svođenje korisnika samo na pojedince, fizička lica,
preovladavajuće je rješenje .10 Takvo, starije rešenje,
koje ograničava pravnu pomoć samo na fizička lica, na
snazi je i dalje u brojnim zemljama koje odavna poznaju
fenomen pravne pomoći, na primer, u Francuskoj, ali i u
mnogima koje su tek novije vrijeme dobile priliku da razviju sistem. Dalja neujednačenost u tome je da li se pravi
razlika između domaćih državljana i stranaca odnosno
apatrida, ograničavajući pravo na pravnu pomoć na
domaće državljane. Takođe, ako se iz kruga stranaca izdvajaju neka lica, izjednačavajući ih sa domaćim državljanima,
nema jedinstva ni u tome koja su to lica kojima se kao i
domaćim državljanima obezbjeđuje pravna pomoć. Negdje se sa domaćim državljanima izjednačavaju državljani
zamalja koja pripadaju određenim nadnacionalnim zajednicama, kakva je Evropska Unija; tako, na primer, u
Francuskoj. Drugdje, recimo u Italiji, pored italijanskih
državljana pravnu pomoć mogu dobiti i strani državljani
koji imaju prebivalište u Italiji, lica bez državljansta čak
i kada nemaju odobreno prebivalište u Italiji. Pri tome,
strani državljani i lica bez državljanstva imaju pravo na
pravnu pomoć pod istim uslovima kao i domaći državljani.
c)
Pružaoci pravne pomoći
U uporednom pravu jednu ekstremnu poziciju
zauzima rešenje sa advokatskim monopolom na pružanje
svih vrsta pravne pomoći. Tako, po pravu Portugalije
samo advokati, a uz njih još jedino profesori prava mogu
da pružaju pravnu pomoć, kako u postupcima pred sudom tako i u vansudskim stvarima, a u Španiji, takođe,
osim ako se u vansudskim stvarima radi o besplatnom i
tek sporadičnom pružanju pravnih usluga. Bugarska je i
u novom zakonu o pravnoj pomoći ostala pri riješenju da
pravnu pomoć mogu pružati samo advokati, a tako je i u
Rumuniji. Nešto je blaže njemačko i austrijsko rješenje.
10
Pravna lica su negde, kao u Holandiji, bez ograničenja korisnici pravne pomoći, dok
se drugdje pravna pomoć pruža samo nekim pravnim licima, pri čemu je opet nejednak krug tih
lica u raznim zemljama; na primer, dok u Estoniji korisnici pravne pomoći mogu biti ona pravna lica
koja su insolventna ili koja su registrovana kao neprofitne organizacije, dotle u Italiji korisnici mogu
biti sve neprofitne organizacije i udruženja koja se ne bave komercijalnom, profitnom delatnošću.
Drugu ekstremnu poziciju zauzima rješenje da čak i u sudskoj stvari, pa i u krivičnoj, ne samo advokati već svako lice
može da pruža pomoć, kao i da vrši zastupanje. Uslov je
jedino da sud nađe da je lice koje pruža pravnu pomoć
za to sposobno, da je u stanju valjano to da čini. Tako je
u Švedskoj i Finskoj. Ostale zemlje smještene su bliže
jednom ili drugom rješenju. Recimo, u Italiji i nepravnici
mogu da pružaju usluge pravne pomoći ako to ne čine
organizovano, sistematski i naplatno, a inače samo ako
su registrovani. U Norveškoj usluge pravne pomoći može
svako da pruža, kako besplatno tako i naplatno, ali ne u
vidu zanata. U Danskoj, naplatno mogu da ih pružaju i profesije poput arhitekata, poreskih savjetnika, osiguravača,
čije obavljanje podrazumjeva dobro poznavanje pravne
regulative za oblast kojom se bave. U Francuskoj, svako, i
teretno i dobročino, ako to ne čini u vidu zanata. U Španiji,
ako je pravna pomoć samo povremena i besplatna, može
svako. U Švajcarskoj, van suda može svako, ali ne naplatno,
ni u vidu zanata. Tako i u Belgiji. Dakle, većina poredaka
pravi razliku između usluga pravne pomoći pred sudom
i van suda; u sudskoj stvari većina poznaje ograničenja
kruga pružaoca pravne pomoći, tj. širi ili uži monopol
advokata; u vansudskoj sferi, većina ne poznaje advokatski monopol, ali zabranjuje ostalima da pravne usluga
pružaju u vidu zanata, odnosno, mogu ih pružati, s tim
da to pružanje usluga nije sistematski i naplatno. Srednje
rešenje, između advokataskog monopola i pružanja usluga pravne pomoći posve neuslovljeno ličnim svojstvom
pružoca, sastoji se u tome da advokati nisu monopolisti u
pružanu pravne pomoći, ali je pravnička kvalifikacija uslov.
Druga tačka razilaženja odnosi se na to da li se
pružaoci pravne pomoći javljaju i u vandržavnim oblicima (osim advokata, kao profesionalaca i službi pravne
pomoći kao državnih organizacija ili organizacija lokalne samouprave), i koji su to. Negde postoji čitava paleta
raznovrsnih rješenja, koja uključuje nevladine organizacije, razna udruženja, strukovna udruženja, pravne
klinike, kao pružaoca usluga pravne pomoći. Slovenija,
Mađarska i Estonija i formalno priznaju pravnu pomoć
koju pružaju neprofitne organizacije, bile one nevladine
organizacije ili studentske pravne klinike, a u Francuskoj
to čini niz nevladinih organizacija, kao što i u Engleskoj
niz pravnih centara iz nevladinog sektora pruža usluge
pravne pomoći Holandija praktikuje već drugi po redu vrlo
razgranat sistem pružanja usluga pravne pomoći od strane
nezavisnih organizacija. Da li pružalac pravne pomoći
može da bude slobodno izabran, nejednako je uređeno.
d)
Uslovi za dodjelu besplatne pravne pomoći
Vlada uistinu velika neujednačenost i u pogledu
toga koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi se dobila pravna
pomoć. Ako uslove razvrstamo na subjektivne i objektivne,
pod subjektivnim podrazumjevamo razna lična svojstva
tražioca pravne pomoći. Kao subjektivni uslovi od kojih zavisi pravo na pravnu pomoć javljaju se: domaće državljanstvo;
određeno imovinsko stanje; položaj socijalnih slučajeva;
odnos mogućih troškova postupka i imovinskog stanja
korisnika pravne pomoći. Kada je u raznim zemljama, na
primer, u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Sloveniji, zajednički uslov nepostojanje dovoljno sredstava koja bi bila potrebna licu za ostvarivanje svojih prava,
TEMA BROJA
bilo u sudskom postupku, bilo van njega, odnosno ako bi
angažovanjem tih sredstava lice ugrozilo svoju egzstenciju,
zadovoljavanje svojih svakodnevnih potreba, tada se opet
pojavljuju razlike u pogledu toga kako je određena granica
nepovoljnih ekonomskih prilika koja kvalifikuje za pravnu
pomoć. Negdje su opet, na primer, u Engleskoj, Njemačkoj,
Nizozemskoj, kako u okviru iste zemlje tako i u njihovom
poređenju, pokazuju znatne razlike u pogledu toga da li
se relevantne imovinske prilike razlikuju u zavisnosti od
vida pomoći (od vrste do vrste radnji pravne pomoći).
Razlike su i u tome, da li se relevantne imovinske
prilike odnose samo na samog korisnika pravne pomoći,
ili se ulazi i u imovinske prilike njegove porodice. Primjera
radi, u Engleskoj, Nizozemskoj, Italiji, u slučaju da neko
lice živi u bračnoj zajednici ili sa drugim članovima porodice, njegova finansijska podobnost za dobijanje pravne
pomoći procenjivaće se prema ukupnim bračnim, odnosno
porodičnim prihodima. Ako se lice koje traži dodjeljivanje
pravne pomoći nalazi u sporu sa drugim članovima porodice
ili su njihova prava i interesi različiti i suprotstavljeni, ili mu
upravo neko od članova porodice ugrožava prava na neki
drugi način, tada se prilikom provjere finansijske podobnosti uzima u obzir samo njegov lični oporezovani prihod.
Nejednako je uređen i način utvrđivanja imovinskog stanja.
Kada je reč o objektivnim uslovima koji imaju uticaj na pravo na pravnu pomoć, dakle, kada je rječ o uslovima koji se ne tiču ličnog svojstva korisnika pravne pomoći,
ni takvi uslovi nisu svuda isti gdje se pojavljuju, kao u
Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Litvaniji,
Estoniji. Negdje je važno za pravo na pravnu pomoć kakvi
su izgledi za uspjeh u konkretnoj stvari (raznovrsni testovi
razumnosti, opravdanosti, osnovanosti pružanja pravne
pomoći), tj. prosuđuje se da li je opravdan sam pravni zahtjev
korisnika pomoći, i to ne samo do nivoa da li se radi o samovoljnom zahtjevu i zloupotrebi sudske zaštite i postupka
ostvarivanja prava. Negdje je od značaja i položaj u kome
se nalazi korisnik pomoći, kao što je njegova nezaposlenost, ili nesposobnost za rad, invaliditet ili procesni položaj,
da je osumnjičen ili okrivljen, ili da je oštećeno lice. Drugdje opet pravo na pravnu pomoć zavisi od težine moguće
kazne kojoj bi tražilac pravne pomoći mogao biti izložen.
I složenost pravne stvari, pravnog predmeta u kome se traži
pravna pomoć, složenost bilo u činjeničnom, bilo u pravnom
pogledu, susreće se kao kvalifikujući uslov za pravnu pomoć.
Razuman odnos troškova postupka i vrijednosti onoga što
se postiže uspjehom u postupku, negdje diskvalifikuje unaprijed pravnu pomoć u bagatelnim stvarima, ili kada prijeti
beznačajna pravna posljedica, ili minimalna kazna, ili kada
su predvidljivi troškovi angažovanja nesrazmjerno veliki
u odnosu na vrijednost pravne stvari. U istoj logici, samo
gledano sa druge strane skale važnosti, jeste predviđanje
obaveznog zastupanja ili oslobađanja od troškova kao
vidova pravne pomoći kada se radi o težim krivičnim
delima odnosno kaznama, ili mogućnosti ekstradicije.
e)
Izvori finansiranja – besplatna i naplatna pravna
pomoć
Suštinu pravne pomoći još uvek predstavlja pomoć
koja sa leđa korisnika skida finansijski teret ili obezbjeđuje
besplatno korištenje pravne pomoći (oslobađanje od
snošenja troškova postupka, siromaško pravo), i koja
14
se sreće svuda, a finansira se iz javnih izvora, budžeta.
Zbog nepovoljnog imovinskog položaja, lice postaje
korisnik pravne pomoći tako što nije dužno da snosi
troškove postupka a ima pravo na (za njega) besplatno zastupanje, koja se finansira iz državnog budžeta.
Da li se u jednoj zemlji za pravnu pomoć unaprijed
određuje iznos u budžetu ili se sredstva iz budžeta troše
po potrebi, bez unaprijed određenog limita – nejedinstveno je riješeno. Rijetko je, da se unaprijed opredijele u budžetu ukupna, maksimalna sredstva koja će
služiti državnom finansiranju poslova pravne pomoći.
VII.
NVO
PRUŽANJE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI -
Udruženje „Vaša prava BiH“ pruža besplatnu
pravna pomoć korisnicima osim krivičnog, prekršajnog
i privrednog prava na osnovu Odluke Izvršnog direktora
o Kriterijima za definisanje prioritetnih kategorija korisnika i pružanja usluga „Udruženja Vaša prava BiH“ broj:
288/07 od 20.04.2007.godine u kojoj se definišu prioritetne korisničke kategorije usluga Udruženja te dokaze koji se mogu koristiti i poslužiti u svrhu dokazivanja
određenog svojstva, posebne oblike pružanja besplatne
pravne pomoći, te ostala pitanja od značaja za postupak
određivanja i prijema korisnika besplatne pravne pomoći.
Pokretanje i vođenje sudskog postupka u
građanskim stvarima podrazumjeva i izlaganje određenim
troškovima zastupanja, sudskim i drugim troškovima
kao što su troškovi vještačenja, prevoda, raznih ovjera
itd. Nepostojanje sistema besplatne pravne pomoći u
nekim kantonima stavlja građane tih kantona u nepovoljniji položaj od onih u kojima je pomoć osigurana
putem organa za pružanje besplatne pravne pomoći.
Sadašnji Zakon o parničnom postupku kako u
FBiH tako i u RS ne poznaje pružanje pravne pomoći neukoj stranaci u sudskom postupku od strane sudova. Uloga
stranaka u parničnom postupku definisana je raspravnim
načelom koje podrazumjeva isključivo ovlaštenje stranaka
da prikupljaju činjeničnu građu za donošenje odluke suda
o njihovim zahtjevima i da odlučuje o potrebi dokazivanja
prezentiranih činjenica. Stranke su dužne da iznesu sve
činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice tako da je na snazi
princip„ koliko činjenica toliko i prava“ s tim da je umjesto
načela materijalne istine propisano načelo formalne istine,
što znači „ da čega nema u spisu to na svijetu i ne postoji“.
Iz ovog se može zaključiti da u sadašnjoj situaciji stranka sama, dakle, bez punomoćnika i stručne
pomoć neće moći ostvariti svoja prava, prije svega, što
sud nije više dužan pružiti bilo kakvu pravnu pomoć
a stranka sama ne poznaje pravo da bi sama mogla
učestvovati u postupku u svojstvu tužitelja ili tuženog.
Zakoni o upravnom postupku koji se primjenjuju
u BiH ne sadrže posebne odredbe o pružanju besplatne
pravne pomoći strankama koje učestvuju u postupku a koje
zbog slabog imovnog stanja ne mogu osigurati adekvatnu
stručnu pravnu pomoć. Svi ovi zakoni sadrže odredbe
kojima je na jednak način utvrđen princip pomoći neukoj
stranci. Organ koji vodi postupak ima dužnost da se brine,
15
TEMA BROJA
da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu
pripadaju. Isto tako i zakoni kojima se regulira pokretanje
i vođenje upravnih postupaka i upravnog spora ne sadrže
odredbe o pružanju besplatne pravne pomoći strankama koje zbog slabog imovnog stanja ne mogu osigurati
stručnu pravnu pomoć i zastupanje u ovim postupcima.
VIII.
PREPORUKE
Dosadašnja rješenja ne idu u prilog brzom,
efikasnom i kvalitetnom ostvarivanju prava na besplatnu
pravnu pomoć. Intencija je na povećanju administracije i
usmjeravanje budžetskih sredstava za besplatnu pravnu
pomoć na finansiranje rada države i njenom aparatu. Ova
rješenja nisu usklađena sa međunarodnim standardima i
predstavljaju suprotan pristup obavezama harmonizacije propisa u BiH sa propisima zemalja Evropske unije i u
suštini ograničavaju pravo na pristup sudu i upravnom
organu a što je suprotno odredbama čl. 6. i 13. Evropske konvencije. Stoga se preporuke odnose na sljedeće:
1. U što većoj mjeri inkorporirati sadašnje kapacitete koji
postoje okviru nevladinih organizacija, te na taj način
iskoristi iskustvo i već ustanovljene kapacitete kontinuiran nastavak pružanja besplatne pravne pomoći.
Udruženje„ Vaša prava BIH“ u svojim aktivnostima zagovara donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na
državnom nivou i harmonizaciju postojećih sistema sa
intencijom uključivanja u ovaj Zakon udruženja koja su
specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći.
2. Omogućiti su/finasiranje rada udruženja koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći iz
budžeta. Pozitivni primjeri iz prakse, te specijaliziranost
i iskustvo u radu, predstavljaju garant da će sistem na
taj način predstavljati manje opterećenje za budžet.
3. Osigurati da se donošenjem Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći uspostavi nezavisno tijelo ili odbor
za pružanje pomoći na cijelom teritoriju BiH u čiji
rad bi bili uključeni i predstavnici udruženja koja su
specijalizovana za pružanje besplatne pravne pomoći.
4. Provesti opsežnu analizu stanja s ciljem obezbjeđivanja
neophodnih informacija o pružanju besplatne pravne
pomoći i potreba za besplatnom pravnom pomoći na
svim nivoima, te osigurati organizaciju niza rasprava
u javnosti kako bi se o ovoj bitnoj temi upoznao što
veći broj građana koji će biti potencijalni korisnici.
5. Osigurati da se kroz zakonska rješenja inicira usklađivanje ili donošenje novih propisa
kako bi se što većem broju građana omogućio
pristup pravu na besplatnu pravnu pomoć.
6. Na dekvatan način osigurati da pravnu pomoć pružaju
nezavisni organi, uključujući advokate i udruženja
koja su specijalizovana za pružanje besplatne pravne.
7. Kontinuirano nastaviti sa procesom zagovaranjem
i lobiranja u vezi donošenje Zakona o besplatnoj
pravnoj pomoći na državnom nivou sa kojim bi se
harmonizirali drugi propisi, kako bi se na uniforman
način, nezavisno od teritorije ili organa obezbjedilo pružanje efikasne i efektivne besplatne pravne
pomoći najugroženijim kategorijama stanovništva.
Primjer iz prakse 1.
Korisnik je podnio tužbu
zbog smetanja posjeda
pred Općinskim sudom u
Mostaru, dakle, pojavio se u
ulozi tužitelja. Tužena strana je angažovala advokata
u ovom predmetu i odmah
u startu nije ispoštovana
„jednakost oružja“ odnosno tužitelj u ovom predmetu nije imao dovoljno novčanih
sredstva za vođenje ovog postupka, pa shodno tome i nije
angažovao advokata. U samo postupku načinio je niz procesnih pogrešaka, nije znao koje dokaze treba predložiti
da se izvedu na glavnoj raspravi, smatrajući da to treba
uraditi sud, nije znao ispitati svjedoke koje je predložila
druga strana, većina dokaza koje je predložio nije bila relevantna za ovaj postupak, nije predložio adekvatne svjedoke, nije predložio vještačenje po vještaku određene
struke, jednostavno nije bio upoznat sa pravilima postupka
i prema tome nije ni mogao voditi parnicu na način kako
je to propisano odredbama ZPP-a. Korisnik je ostvarivanje efikasne zaštite doveo u pitanje vlastitim neznanjem.
Tek po okončanju prvostepenog postupka, korisnik se obratio Udruženju „Vaša prava BiH“, koje je u
žalbenom postupku ukazalo na propuste te mogućnost
da ostvari odgovarajuću pravnu zaštitu u cijelosti.
U parničnom postupku , za smetanje posjeda, ako se radi
o vrijednosti spora u iznosu od 1.00 KM do 5.000,00 KM
najniži iznos boda je 80 x 3,00 KM koliko iznosi vrijednost
boda, što ukupno iznosi 240,00 KM ili za vrijednost spora
od 5001,00 KM do 10.000,00 KM iznosi 120 bodova x 3,oo
KM što iznosi 360,00KM. Primjera radi, u ovom predmetu
bi sačinjavanje tužbe ili odgovora na tužbu stranku koštalo
(uzeta srednja vrijednost) oko 360, KM s tim da treba uzeti
u obzir i svaku narednu radnju pred sudom ili sačinjavanje
podneska za sud koja se uvaćeva za navedeni iznos. Iz
svega ovog proizilazi da bi stranka samo u prvostepenemo
postupku morala izdvojiti znatnija novčana sredsta za samo
zastupanje na pripremnom ročištu te ročištu za glavnu
raspravu kao i dalji postupak po žalbi. Prema tome, veoma
je malo osoba u BiH koje su u stanju platiti ove troškove.
Primjer iz prakse 2.
Korisnik je podnio zahtjev za povrat stana. Nakon niza
od 8 godina, predmet je po žalbi vraćen na prvostepeni
postupak. U ponovnom postupku korisnik nije isticao
sve bitne argumente koji bi vodili ka tome da osigura
zakonit proces povrata imovine. U ponovnom postupku korisnik je ponovo odbijen sa zahtjevom. Samostalno, korisnik je uložio žalbu na prvostepeno rješenje.
Pri tome se nije rukovodio zakonskim odredbama koje
regulišu računanje rokova, pa je pogrešnim računanjem
dana koji ulaze u rok žalbu uložio neblagovremeno. Na
koncu je korisnik obavješten da je njegova žalba neblagovremena, te je stoga odbačena. Nakon što se poslije
određenog vremena obratio za pomoć VPBiH, konstatovano je da je zbog svog neznanja ostao bez prava na stan
čiji povrat je, uz svu dokumentaciju, osnovano potraživao.
TEMA BROJA
Primjer iz prakse 3.
Korisnica je žrtva nasilja u porodici. Nakon što je sklonjena u sigurnu kuću suočila se sa nizom problema. Bez
mogućnosti da plati pravnu pomoć, narušenog zdravlja i
nesposobna za rad, obratila se Udruženju „Vaša prava BiH“
za usluge. Pokrenut je postupak razvoda braka i povjeravanja malodobne djece korisnici. Uporedo sa ovim pokrenut je postupak utvrđivanja i podjele bračne tečevine, jer je
na cijeloj imovini suprug bio upisan kao jedini vlasnik imovine. Nakon okončanja ovih postupaka korisnica je od svog
dijela bračne imovine, koji joj je u podjeli isplaćen u novcu
kupila vlastiti stan, djeca su povjerena njoj na izdržavanje, uz
obavezu supruga da plaća izdržavanje djece. Za korisnicu,
koja je žrtva rata, teško
narušenog zdravlja, u
posebnom postupku
omogućeno da postane korisnik prava
na novčanu naknadu
zbog ratne torture.
Primjer iz prakse 4.
Korisnik se za besplatnu pravnu pomoć
obratio Centru za besplatnu pravnu pomoć
RS. Iako je ispunjavao
kriterije za dodjelu
pravne pomoći, ona
mu nije pružena. Ovo
iz razloga što se predmet njegovog zahtjeva odnosio na upravni
postupak u vezi sa
povratom nekrentine,
te regulisanje imovinsko pravnog pitanja
oduzimanja i korištenja
dijela zemljišta. Osim
toga što se pomoć
u okviru ZBPP RS ne
pruža u upravnim
postupcima, korisnik
se suočio i sa drugim
problemom. Sadašnje
boravište ima u RS ali
je predmet koji je on
iznio bio van jurisdikcije Centra za bespaltnu pravnu pomoć RS koji radnje i
zastupanje korisnika preduzima samo na teritoriji RS.
Nakon što se obratio Udruženju VPBiH, korisniku
je pružena sva pomoć u ostvarivanju prava, nezavisno pred kojim organom i na kom teritoriju je bilo
potrebno preduzimati radnje u zaštiti prava korisnika.
Primjer iz prakse 5.
Korisniku iz Stoca nije priključena električna energija na
obnovljenoj kući niti mu je omogućen pristupni put do
16
svoje kuće. U međuvremenu je i izgubio status raseljene
osobe i bio je suočen sa deložacijom iz privremene stambene jednice koju privremeno koristi kao raseljena osoba.
Ovaj predmet je aktivan već 8 godina. Radi se o povratniku koji bez pomoći Udruženja VPBiH ne bi mogao ostvariti svoja prava. U samom početku korisniku je osigurana
pomoć advokata kojeg je u okviru svojih sredstava plaćala
jedna španska humanitarna organizacija. Međutim, ubrzo
nakon nemogućnosti da ova organizacija plaća troškove,
advokat je uskratio pravnu pomoć, te je u ovom postupku došlo do zastoja, jer sam korisnik nije znao niti je imao
novčanih sredstava za dalje vođenje ovog postupka. U
postupak rješavanja ovog problema uključilo se Udruženje
VPBIH i u međuvremenu
su svojim podnescima inicirali pitanje
rješavanje pristupnog
puta do kuće korisnika. U međuvremenu
je riješeno pitanje
priključena električna
enrgija za objekat, a
korisniku je u ponovnom
postupku
ponovo
dodjeljen
status raseljenog lica.
Primjer iz prakse 6.
Grupa korisnika koji su
ujedno povratnici u S.
se suočavaju sa problem sa ostvarivanjem
prava na otpremninu
odnosno
uspostavu
radno pravnog statusa
koje im je osigurano
Rješenjima Kantonalne
komisije za primjenu
člana 143. Zakona o
radu Federacije BiH.
Poslodavac je odbio
da mirnim putem uspostavi radno pravni
status ovoj kategoriji,
odbijajući da ispoštuje
konačno i izvršno
rješenje Kantonalne
komisije za primjenu
člana 143 Zakona o radu Federacije BiH. Korisnici nisu u
stanju sami voditi postupak pred nadležnim sudom. Za
ove korisnike, njih tridest pokrenut je izvršni postupak
pred nadležnim Općinskim sudom, koji je usvajio prijedlog za izvršenje, podneseno od Udruženja VP BiH u ime
korisnika. Sud je u rješenje o izvršenju naredio poslodavcu
uspostavu radno pravnog statusa, te drugih prava iz ovog
osnova. Suprotnu stranu u postupku zastupa advokat.
Tek nakon čitavog niza pravnih radnji, poslodavac je ponudio korisnicima regulisanje statusa i isplatu otpremnine.
17
PROJEKTI
„Unaprijeđenje pristupa pravdi-Podrška uspostavljanju
sistema besplatne pravne pomoći u BiH“
Projekat podržava UNDP BIH (Projekat
Pristup pravdi) u sklopu podrške razvijanju pravnog i institucionalnog okvira za funkcionisanje sistema besplatne
pravne pomoći u BiH i direktne podrške
siromašnim i ugroženim građanima u ostvarivanju njihovih prava na pristup pravdi.
Ciljem da se obezbjedi pružanje besplatne pravne pomoći
ugroženim kategorijama u bh. društvu, Udruženje „Vaša
prava BiH“ je započelo sa realizacijom projekta koji kroz
Mikro kreditni sporazum finansira UNDP BiH. Projekat traje 6 mjeseci (oktobar 2011-april 2012), a pored direktnih
ciljanih grupa koje čine ekonomski i socijalno ugroženo
stanovništvo, korist od projekta će imati čitavo BiH društvo,
državne institucije i civilni sektor.
Bosna i Hercegovina je bez sumnje
u konačnoj fazi poslijeratne rekonstrukcije i transformacije u moderno
demokratsko društvo koje mora
osigurati ljudska prava svih svojih
građana u skladu sa međunarodnim
standardima i normama. Gledajući
postojeće političke i ekonomske
probleme, te nedostatak ujednačenih
mehanizama za pružanje besplatne
pravne pomoći na čitavoj teritoriji države postaje neophodno da
se obezbijedi nepristrasan i jednak
pristup pravima kroz usluge besplatne pravne pomoći koje su nezavisne od državnog uticaja. Uspostava
minimalnih standarda i jačanje kapaciteta pružaoca besplatne pravne pomoći je i jedan od strateških ciljeva
Strategije za reformu sektora pravosuđa 2008-2013.
Projektne aktivnosti uključuju pružanje čitavog spektra usluga besplatne pravne pomoći od usmenih
savjeta do zastupanja pred sudskim/upravnim organima, učešće na sastancima Radne grupe za izradu
nacrta zakona, organizovanje okruglih stolova, kampanje za podizanje javne svijesti i javno zagovaranje.
Korisnost projektnih aktivnosti se prvenstveno ogleda
u činjenici da će projekat omogućiti pravnu zaštitu za
ekonomski i socijalno ugroženo stanovništvo i osigurati
jednak položaj svih kategorija stanovništva pred zakonom
na čitavoj teritoriji BiH, naročito u kantonima koji nemaju
donesen zakonski okvir za pružanje besplatne pravne
pomoći. Pored toga projekat će ubrzati proces zagovaranja i lobiranja radi provedbe reformskih mjera definisanih
u Akcionom planu za sprovođenje Strategije za reformu
sektora pravde u Bosni i Hercegovini, a posebno onih
koji se odnose na usvajanje Zakona o besplatnoj pravnoj
pomoći u BiH, usvajanje izmjena i dopuna postojećih
ili donošenje novih propisa usmjerenih na usklađivanje
već donešenih propisa. Ovi projektni rezultati će doprini-
jeti povećanju pravne sigurnosti u zemlji i ojačati napore
države BiH da izgradi profesionalno pravosuđe u cilju
jačanja vladavine prava, u skladu sa međunarodnim i evropskim pravnim normama i standardima. Uključenost
Udruženja „Vaša prava BiH“ kao predstavnika civilnog
društva će dodatno rezultirati jačanjem uloge civilnog
društva u BiH, kojem će biti omogućeno da se značajnije
angažuje u polju pružanja besplatne pravne pomoći.
Treba naglasiti da je pristup pravdi fundamentalno ljudsko
pravo zagarantovano Ustavom BiH i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava. To je esencijalni dio
funkcionirajućeg sistema vođenog vladavinom prava. Jedan
od integralnih i najvažnijih aspekata pristupa pravdi je pristup stručnoj pravnoj pomoći za sve kategorije stanovništva,
uključujući i one ekonomski najugroženije grupe i pojedince koji ne mogu priuštiti plaćanje pravnih usluga.
Evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao
sastavni dio Ustava BiH, propisuje
jasnu obavezu države da osigura da
je pristup zakonu i pravdi jedak za
sve. Komitet ministara država članica
Vijeća Evrope je pozvao članice da
preuzmu odgovornosti za uspostavljanje i finansiranje sistema besplatne
pravne pomoći i osigura efektivan
pristup zakonu i pravdi za siromašno
stanovništvo, putem nekoliko preporuka i rezolucija: Pravna pomoć u
civilnim, komercijalnim i upravnim
stvarima (Rezolucija (76) 5), Pravna
pomoć i savjet (Rezolucija (78) 8),
Efektivan pristup zakonu i pravdi
za siromašne (Rezolucija (93) 1).
Projektni ciljevi su:
1. Da se obezbijedi sveobuhvatna pravna pomoć socijalno ugroženim osobama, povratnicima i raseljenim osobama, žrtvama porodičnog nasilja, civilnim žrtvama
rata, djeci bez roditeljskog staranja, te aa se nastavi
aktivno učešće Udruženja „Vaša prava BiH” u Radnoj
grupi za izradu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći
i da se osigura da su interesi korisnika pravne pomoći
i civilnog društva adekvatno predstavljeni i zastupani u nacrtu zakona koji će biti upućen na usvajanje.
2. Da se podigne javna svijest ciljanih korisničkih grupa o načinu ostvarivanja nihovih prava, njihovim
obavezama, te zakonskim okvirima za ostvarivanje
prava u skladu sa pozitivnim pravnim propisima u BiH.
3. Da se ojačaju kapaciteti organizacija civilnog
društva i Udruženja „Vaša prava BiH”, kao vodeće
OCD za pružanje besplatne pravne pomoći, i time
poveća broj usluga besplatne pravne pomoći, njihov kvalitet i dostupnost u svim krajevima BiH.
PRISTUP PRAVIMA
18
Primjer br.1: Pravo na porodičnu
invalidninu
CIVILNE ŽRTAVA RATA
PRISTUP PRAVIMA
Sadiji iz Prijedora stradala su dva sina
u prethodnom ratu. Istoj je za vrijeme
dok se nalazila u raseljeništvu u Federaciji od strane centra za socijalni rad
bilo prizato pravo na porodičnu invalidinu. Međutim, momentom povratka
u Republiku Srpsku to pravo joj je zbog
promjene mjesta boravišta prestalo i
ista je upućena da se radi priznanja prava i nastavka isplate invalidnine obrati
nadležnom organu tj. opštinskom
odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu
u mjestu povratka. Zahtjev je predala u zakonom predviđenom roku,
međutim isti je odbijen iz razloga što
po tumačenju upravnog organa ista to
pravo u RS ne može ostvariti, jer joj je
to pravo ranije bilo priznato u Federaciji BiH. Uložena je žalba na rješenje.
Nakon negativnih odluka upravnog
organa, ali i suda postupak je stigao
i do Ustavnog suda BiH. Odluka još
nije donesena. U Federaciji to pravo
više ne može ostvariti jer tamo nema
prebivalište. Od momenta podnošenja
zahtjeva za priznavanje prava u RS do
danas prošlo je više od četri godine.
U međuvremenu se Sadija teško razboljela. Nije sposobna da se sama stara
o sebi. Živi sa suprugom koji je penzioner sa minimalnim iznosom penzije.
Primjer br. 2: Rok za podnošenje
zahtjeva
Civilne žrtve rata u Bosni i Hercegovini
usljed
neobavještenosti,
neusaglašenosti entitetskih propisa,
te dugog trajanja dokaznog postupka i dalje su obespravljeni u ostvarivanju zakonom priznatih prava.
Pitanje prava civilnih žrtava rata u
Federaciji BiH regulisano je Zakonom
o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilih žrtava rata i zaštite porodice sa
djecom („Sl.Novine FBiH“ 36/99, 54/04,
39/06), a u Republici Srpskoj Zakonom
o zaštiti civilnih žrtava rata („Službeni
Glasnik RS“ broj 25/93, 32/94, 37/07,
60/07, 111/09 i 118/09; Prečišćeni tekst
„Službeni Glasnik RS“ broj: 24/10).
O zahtjevu za priznavanje statusa civilne
žrtve rata u Federaciji BiH odlučuje Centar za socijalni rad, a u Republici Srpskoj
opštinsko Odjeljenje za boračko invalidsku zaštitu, prema mjestu prebivališta
odnosno boravišta podnosioca zahtjeva.
Iako navedeni zakoni priznaju određena
prava civilnim žrtvama rata kao i porodicama civilnih žrtava rata kao što su
pravo na civilnu odnosno porodičnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatnu
novčanu pomoć itd. realizovanje istih u
praksi suočava se sa nizom problema.
Jedan od najvećih problema jeste taj
što ne postoji zakon o civilnim žrtvama
rata na državnom nivou. Postoji Zakon o
nestalim osobama BiH iz 2004. godine,
ali do danas nije regulisana procedura
podnošenja zahtjeva niti je uspostavljen fond iz kojeg bi se vršila isplata
novčane potpore porodicama nestalih.
Pravna zaštita jeste u većini slučajeva ostvarljiva, ali je sam postupak ostvarivanja zaštite dugotrajan. Problemi sa kojima
se civilne žrtve rata najčešće susreću se
najbolje ogledaju kroz sljedeće primjere:
Jusuf je povratnik i živi u Kozarskoj
Dubici. Zahtjev za priznavanje prava
i status civilne žrtve rata podnio je
nadležnom upravnom organu u martu
mjesecu 2009.godine, odnosno odmah
po povratku iz izbjeglištva. Međutim,
zakon u RS predvidio je rok za ostvarivanje prava. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti civilnih žrtava
rata RS („Službeni glasnik RS“ 60 /07)
bio je predviđen novi rok za podnošenje
zahtjeva, koji je istekao 31.12.2007.god.
Veliki broj izbjeglica i raseljenih lica nije
bio upoznat sa ovim rokom podnošenja
zahtjeva u Republici Srpskoj. Izuzetno
taj rok je produžen za porodice nestalih
osoba i zahtjev se može podijeti u roku
od jedne godine od dana ekshumacije
i identifikacije posmrtnih ostataka
nestalog. U Federaciji BiH zakon nije
postavio vremensko ograničenje za
priznavanje statusa civilne žrtve rata.
19
Primjer br. 3: Mjesto prebivališta
Nevenka iz Sanskog Mosta bila je
prinuđena pokrenuti upravni spor pred
Kantonalim sudom u Bihaću, a radi
poništenja rješenja kantonalog Ministarstva zdravstva i socijalne politike Bihać
kojim je bilo ukinuto njeno pravo na invalidninu iz razloga što je po mišljenju
tog organa njena adresa u Sanskom
Mostu „fiktivna“ iako je ista posjedovala
važeću CIPS-ovu ličnu kartu sa mjestom
prebivališta u Sanskom Mostu. Navedeni upravni organ zasnovao je odluku
bez provođenja valjanog dokaznog
postupka. Taj je organ izveo zaključak
da Nevenka nije prijavljena na adresi u
Sanskom Mostu, budući da poštar koji
prilikom dostavljanja dopisa nije Nevenku pronašao na naznačenoj adresi, pa je
organ smatrao da je njena prava adresa
u Prijedoru, gdje se nalazi ostala rodbina, a ne u Sanskom Mostu. Kantonalni
sud je nakon godinu dana uvažio tužbu
i poništio osporeno rješenje. Ministarstvo je bilo obavezno isplatiti Nevenki
neisplaćene invalidine za sporni period.
Iako je bio očigledan propust upravog
organa Nevenka je morala zaštitu svojih
prava tražiti putem suda te više od
godinu dana biti bez ikakvih primanja.
Primjer br.4 Dokazni postupak
Hatka iz Prijedora dobila je pozitivnu
presudu Okružog suda u Banja Luci
u upravnom sporu koji se vodio radi
poništaja rješenja Ministarstva rada
i boračko invalidske zaštite RS kojim
je odbijena njena žalba izjavljena na
odbijajuču odluku opštinskog odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Riječ
je o priznavanju prava na porodičnu
invalidninu po osnovu stradanja supruga. U prethodom postupku, ista
po mišljenju upravnog organa, iako je
imala svjedoke, nije uspjela da dokaže
da je njen suprug stradao kao civil. Ostaje nada da će u ponovnom postupku
njen zahtjev biti uvažen te da neće biti
prinuđena da ponovo izjavljuje žalbu,
jer postupak i do sada već predugo traje.
Sličnih primjera u praksi ima jako
puno. Riječ je o kategoriji lica koja
su uglavnom pravno neuka, neinformisana o pravima, a često su te
osobe nedovoljno pismene, stare ili
bolesne i žive na rubu egzistencije.
PRISTUP PRAVIMA
ŽENE ŽRTAVA RATA
Rješavanje statusnih i drugih
pitanja
Seksualno i na druge načine zlostavljane tokom rata u Bosni i Hercegovini,
u logorima, privatnim kućama i stanovima, na drugim mjestima iz kojih, za
njih, nije bilo izlaza. One su žive rane
i svjedoci jednog mračnog doba. Veliki broj njih nisu preživjele zlostavljanje, a većina onih koje su preživjele
nisu to željele. One su supruge, majke,
sestre, kćeri i prijateljice. One nose u
sebi, više od svih drugih, tugu i strah,
ali i nadu u oporavak duše, kad je
već potpuno izliječenje nemoguće.
Neke od njih su i žrtve nasilja u porodici.
Njihovi muževi ne mogu prihvatiti to
što se dogodilo njihovim suprugama
ili je neprihvaćanje istine izgovor za
često opijanje i liječenje ličnih trauma
udarcima. I tako, neke žene i dalje ostaju žrtve, i to u vlastitim domovima, iza
zaključanih vrata. Ipak, za većinu žena
njihovi muževi su njihovi najbolji prijatelji i velika podrška u prevazilaženju
ratnih trauma i ponovnom sticanju
samopouzdanja i samopoštovanja.
Ali kako ponovo steći samopouzdanje
i samopoštovanje, ako tesredina ne razumije i smatra te krivcem, a ne žrtvom?
Mali broj žena žrtava rata žive u vlastitim domovima. One koje nemaju
vlastiti dom žive u iznajmljenim stanovima, individualnom alternativnom
smještaju i kolektivnim centrima. Uslovi stanovanja često su veoma loši, a
prostora malo za sve članove porodice.
Žene žrtve rata u Federaciji Bosne i
Hercegovine, do 2006.godine, kada je
donešen Zakon o izmjenama o dopunama Zakona o osnovama socijalne
zaštite, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodica sa djecom, tretirane su kao i
ostale civilne žrtve rata, sa utvrđenom
invalidnošću od najmanje 60 %. Od
početka primjene pomenutog zakona,
odnosno od 01.09.2006. godine, njihov
status se znatno mijenja, jer su tim zakonom žene žrtve rata izdvojene kao
posebna kategorija civilnih žrtava rata, te
je istima utvrđeno pravo na novčanu naknadu u visini određenoj za civilne žrtve
rata sa 100 % utvrđenom invalidnošću,
bez posebne procjene invalidnosti.
Žene žrtve rata u Republici Srpskoj,
nažalost, još uvijek čekaju na zakonska
rješenja koja će poboljšati njihov status.
Kancelarija „Vaša prava“ u Goraždu, po
saznanju da na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde živi određen
broj žena žrtava rata, počela je sa aktivnostima vezanim za regulisanje statusa onim ženama koje svoj status nisu
ranije regulisale te priznavanje prava
koje im po tom osnovu pripadaju (pravo na dodatak na djecu, zdravstvenu
zaštitu i dr.). Bilo kakav razgovor o njihovom statusu u početku je bio nemoguć,
ali upornost se uglavnom isplati. Ne
uvijek. Korisnicu, koja je raseljeno lice i
koja živi u jednom od kolektivnih centara u Goraždu, u kojem su veoma loši
uslovi življenja, nismo uspjeli „ nagovoriti“ da reguliše svoj status. Ona živi u
svom svijetu, sa svojom traumom, za
koju ne želi nikakav dokaz „na papiru“
niti želi bilo kakva prava, koja bi joj taj
papir dao. Kaže „tako je lakše živjeti“.
Vjerujemo da ima još žena koje dijele
njeno mišljenje i koje žive svoje živote,
među četiri zida, nadajući se da tako
njihova tajna nikada neće biti otkrivena.
Zahvaljujući naporima UNHCR-a, koji
je putem lokalnih partnera obezbjedio
ženama kurseve krojenja i šivenja te
kurseve izrade tradicionalnih bosanskih
rukotvorina, stanje se počelo mijenjati
na bolje. Takođe, osnaživane su i na druge načine, putem seminara i predavanja,
kao i dodjelom poljoprivredne mehanizacije, plastenika i drugih vidova pomoći,
u cilju sticanja uslova za ekonomsku
samostalnost njih i njihovih porodica.
Psihoterapije, organizovane u posebnim
prostorijama, takođe su pomogle ženama
u vraćanju samopoštovanja i samopouzdanja i još uvijek pomažu. Osjećaj
da neko misli na njih i želi im pomoći,
PRISTUP PRAVIMA
često je važniji od materijalne koristi,
koju su ostvarile kroz razne projekte.
Takođe, UNHCR i „Vaša prava BiH“ već tri
godine rade na rješavanju stambenih
potreba žena žrtava rata. Pozitivni rezultati su stizali sporo, jer u Goraždu ima
veliki broj pripadnika ranjivih kategorija
sa nerješenim stambenim pitanjima, a
slobodnih stanova je nedovoljno. Predstavnici vlasti nisu uvijek imali dovoljno razumjevanja za težak status žena
žrtava rata i nisu istima dali prioritet
u odnosu na druge ranjive kategorije
građana sa nerješenim stambenim pitanjem. Zajednički napori su ipak dali
dobre rezultate. Nakon niza sastanaka,
intervencija i pisanih preporuka, dvjema ženama nadležna općinska služba
Općine Goražde obezbjedila je smještaj
u jednoj zgradi u
Goraždu, za koju
postoje planovi da bude pretvorena u
zgradu za socijalno stanovanje. Tako će
rješenja o dodjeli stanova na privremeno korištenje, kada se steknu uslovi za
to, biti zamjenjena rješenjima o dodjeli
tih stanova na trajno korištenje. Dvije
žene dobile su stanove u Goraždu na
privremeno korištenje, a jednoj ženi
je zajedničkim sredstvima Vlade Bosansko-podrinjskog kantona Goražde
i Općine Goražde kupljeno zemljište,
a donatorskim sredstvima izgrađena
kuća u Goraždu. Za njenu porodicu,
koja je godinama, u veoma lošim uslovima, živjela u jednom od kolektivnih
centara ovo je dobrodošlo rješenje. Postoji obećanje da će se i drugim ženama
riješiti stambeno pitanje dodjelom stana
na korištenje, odnosno izgradnjom kuća.
Obećanja postoje, ali i nada da će se
obećanja ispuniti.
20
PRAVA DJETETA
UN KONVENCIJA O PRAVIMA
DJETETA
Bosna i Hercegovina je potpisnica UN
Konvencije o pravima djeteta. Notifikacijom o sukcesiji BiH je preuzela UN
Konvenciju o pravima djeteta (u daljem
tekstu Konvencija) 23.11.1993. godine
(Službeni list RBiH, broj 25 od 15.12.1993).
Ratificirana je do sada u 192 zemalje.
koje mu se priznaje urođeno dostojanstvo, jednaka i neotuđiva prava, bez
obzira na rasu, boju kože, spol, jezik,
vjeru, političko i drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo i
imovinsko stanje, rođenje i drugi status
djeteta, njegovih roditelja ili staratelja.
Konvencija je pravni akt sa snagom zakona koji obvezuje državu potpisnicu
na provedbu svih njezinih odredbi, ali i
pravo UN Komiteta za prava djeteta da
nadzire njezinu provedbu u određenim
vremenskim intervalima u državi potpisnici. Inicijalno izvještaj država je obavezna dostaviti u roku od dvije godine od
dana stupanja na snagu u toj državi,
a svako slijedeće svakih pet godina.
Četiri temeljna principa Konvencije su
vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem i ili
problemom prava djeteta, a ti principi su:
BiH je svoj prvi izvještaj dostavila UN
Komitetu sa gotovo deset godina
zakašnjenja. Iz čina preuzimanja Konvencije se vidi da je ona i prije notifikacije o sukcesiji bila poznata nadležnim
institucijama i stručnjacima u Bosni i
Hercegovini. Predsjedništvo SFRJ je
18.12.1990. proglasilo Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda
o pravima djeteta (Službeni list SFRJ
broj 15, 21.12.1990.). Anex 4 Okvirnog
sporazuma o miru u BiH (Daytonski
sporazum 25.11.1995. parafiran u Daytonu, a 14.12.1995. potpisan u Parizu)
predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine
koji navodi najviše standarde na polju
ljudskih prava, među kojima i Konvenciju. Time se odredbama Konvencije
daje snaga ustavne norme, što znači
da se mogu izravno primijenjivati. Konvencija se navodi i u Dodatku Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine sa ostalim instrumentima za zaštitu ljudskih
prava. Iako se Konvencija ne navodi u
Ustavu Republike Srpske, Republiku
Srpsku obvezuju odredbe iz Ustava BH.
Konvencijom su djeca po prvi put izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog
prava i zaštite. Već u Preambuli, polazeći
od Povelje Ujedinjenih naroda i drugih
međunarodnih instrumenata za zaštitu
ljudskih prava i načela ranije donesene
Deklaracije o pravima djeteta, Konvencija daje cjelovito viđenje prava djeteta
•
najbolji interes djeteta,
•
pravo svakog djeteta da ne bude
diskriminisano,
•
pravo svakog djeteta da se njegovo/njezino mišljenje čuje u vezi
sa svim pitanjima koja ih se tiču,
•
pravo svakog djeteta na opstanak
i razvoj.
Posebno treba naglasiti najbolji interes
djeteta, jer je prioritetan. U članu 3.
Konvencije o pravima djeteta se navodi
da, bez obzira na to da li neku aktivnost
u vezi sa pravima djeteta sprovode
javne ili privatne institucije za socijalnu
zaštitu, sudovi, administrativni organi
ili zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta.
Aktivno i uporno unapređenje realizacije prava djeteta u sopstvenoj zemlji i širom svijeta spada u zadatke svih
građana. UN-Konvenciji o pravima
djeteta nedostaje pravni instrumenti
za praktrično sprovođenje individualnih prava djeteta. Podržavaju se sva
nacionalna i internacionalna nastojanja da se ukloni ovaj nedostatak.
U mnogim zemljama iako ne nedostaju prikladni zakoni, prava djeteta se
ipak ne poštuju, zato što država nema
volje ili nije u stanju da pomogne
pri provođenju sopstvenih zakona.
Državni izvještaji predviđeni Konvencijom spadaju u prikladna sredstva za
pokazivanje nedostataka. Pri tome nevladine organizacije kao što je Udruženje
„Vaša prava“ igraju veoma veliku ulogu
kao izvori informacija, zbog toga što
mogu izvještavati neovisno od države.
21
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
nog cilja, ali pod uslovom da postoji
razuman odnos proporcionalnosti
između sredstava koja se koriste i cilja
koji se nastoji realizirati. Prema tome,
u nastojanju ostvarivanja stvarne
jednakosti u društvu, državni organi
mogu poduzeti određene mjere koje
se neće smatrati diskriminacijom
ako su usmjerene na ispravljanje već
postojećih nejednakosti. Takve mjere
se zovu pozitivnim ili afirmativnim.
Ovim zakonom utvrđene su i taksativno nabrojane oblasti primjene
zakona i postupanje svih javnih tijela na novou države, entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, općinskih
institucija i tijela, te pravnih lica sa
javnim ovlašćenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica.
PRIMJENA ZAKONA O
ZABRANI DISKRIMINACIJE U
PRAKSI
Iako je zaštita od diskriminacije
ugrađena u Ustav BiH, prije usvajanja
Zakona o zabrani diskriminacije u julu
2009.god, nije postojao sveobuhvatni
okvir građanskih i upravnih propisa
koji je regulisao diskriminaciju po bilo
kojem osnovu. Prije usvajanja ovog
zakona, jedini mehanizmi za zaštitu
od diskriminacije su bili Dom za ljudska prava BiH i Ustavni sud BiH, a sada
su to i druga tijela i institucije koja
nude zaštitu od diskriminacije, te sudska zaštita koja je zakonom povjerena osnovnim - općinskim sudovima.
njihove rase, boje kože, jezika, vjere,
etničke pripadnosti, nacionalnog ili
socijalnog porijekla, veze sa nacionalnom manjinom, političkog i drugog
uvjerenja, imovnog stanja, članstva
u sindikatu ili drugom udruženju,
obrazovanju, društvenom položaju
i spolu, spolnom izražavanju ili orijentaciji, kao i svaka druga okolnost
koja ima svrhu ili posljedicu da bilo
kojem licu onemogući ili ugrožava
priznavanje, uživanje ili ostvarivanje
na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života“.
Donošenjem zakona uspostavljen je
okvir za ostvarivanje jednakih prava
i mogućnosti svim licima u BiH, te
utvrđivanjem odgovornosti i obaveza zakonodavne, sudske i izvršne
vlasti u BiH, kao i pravnih lica i pojedinaca koje vrše javna ovlašćenja,
da svojim djelovanjem promovišu
i stvaraju uslove za jednako postupanje i pruže zaštitu od diskriminacije
Zakonom su predviđena dva osnovna
ali i ostali oblici diskriminacije, koji su
odvojeni od pojma diskriminacije kroz
definiranje sadržaja različitog postupanja. Neposredna i posredna diskriminacijia su osnovni oblici diskriminacije predviđeni ovim zakonom, a od
ostalih oblika to su: uznemiravanje,
spolno uznemiravanje, mobing, segregacija, izdavanje naloga i pomaganje drugima za vršenje diskriminacije,
kao i podsticanje na diskriminaciju.
Zakonom su taksativno nabrojani i
izuzeci od principa jednakog postupanja, pa se zakonske mjere i radnje
neće smatrati diskriminacijom ako su
zasnovane na objektivnoj i razumnoj
opravdanosti i ostvarivanju legitim-
Diskriminacijom se u smislu ovog zakona, „smatra svako različito postupanje uključujući svako isključivanje,
ograničavanje ili davanje prednosti
utemeljeno na stvarnim ili predpostavljenim osnovama prema bilo
kojem licu ili grupi lica na osnovu
Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava BiH. Ovoj instituciji može
se obratiti svako fizičko ili pravno lice
koje smatra da mu je povrijeđeno
neko ljudsko pravo ili prema kome je
učinjena diskriminacija. Ombudsmen
BiH, ukoliko utvrdi diskriminacioju,
izdaje preporuku sa mjerama koko bi
se ispravile povrede principa jednakog
postupanja. Iako ovakve preporuke
nisu obavezujuće, one mogu svojom
snagom argumenata da posluže kao
dobar osnov za korišćenje drugih mehanizama za zaštitu od diskriminacije,
a sa ciljem otklanjanja diskriminacije.
Nadležne institucije u BiH, obavezne su
sarađivati sa Ombudsmenom BiH i davati pismene odgovore i obavještenja
i to u roku koji je odredio Ombudsmen i o efektima preporuke datih
s ciljem otklanjanja diskriminacije.
Nadležne institucije u BiH su dužne
voditi redovnu evidenciju svih
slučajeva prijavljene diskriminacije,
a prikupljene podatke obavezno
dostavljati u Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice BiH koji su zaduženi
za vođenje centralne baze podataka
za počinjena dijela diskriminacije. Priliko dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, nadležne institucije moraju
voditi računa i povetiti posebnu pažnju
kada je u pitanju zaštita ličnih podataka, a shodno Zakonu o zaštiti ličnih
podataka ( Sl.Glasnik BiH, br. 49/06).
Svako fizičko ili pravno lice koje smatra da je diskriminisano može tražiti
zaštitu svojih prava putem postojećih
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
sudskih i upravnih postupaka. U
slučajevima kada povreda prava
na jednako postupanje proizilazi iz
upravnog akta, žalba u upravnom
postupku i eventualno pokretanje
upravnog spora na osnovu zaštite od
diskriminacije, a kojom se zahtjeva
poništenje takvog upravnog akta,
neće spriječiti lice da pokrene sudski
postupak za zaštitu od diskriminacije.
Lice ili grupa lica koja su izložena
bilo kojem obliku diskriminacije,
prema odredbama ovog zakona,
ovlašteni su da podnesu tužbu u
redovnom parničnom postupku.
Parnični postupak se dakle ne
pokreće po službenoj dužnosti,
već isključivo na inicijativu stranke.
Podnošenjem tužbe, lice ili grupa lica mogu da zahtjevaju :
•
utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako
postupanje, odnosno da radnju
koju je preduzeo ili propustio može
neposredno dovesti do povrede
prava na jednako postupanje ,
•
zabranu preduzimanja radnji
kojima s ekrši ili može prekršiti
tužiočevo pravo na jednako
postupanje, odnosno da se izvrše
radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice,
•
da se
jalna ili
nadoknadi materinematerijalna šteta,
•
da se presuda kojom je utvrđena
povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženog objavi u
medijima, u slučaju kada je diskriminacija počinjena kroz medije.
U skladu sa zakonom o sudovima u
oba entiteta i Brčko Distriktu i ovim zakonom, za sporove po tužbi za zaštitu
od diskriminacije, nadležni su u prvom
i drugom stepenu sudovi opće mjesne
nadležnosti. Sudovi koji provode
postupak po tužbi, dužni su postupati hitno, osiguravajući da se tvrdnje o diskriminaciji ispitaju što prije.
Rok za podnošenje tužbe, je tri
mjeseca od dana saznanja o učinjenoj
povredi prava, a najduže godinu
dana od dana učinjene povrede.
U slučaju žalbe tuženog na prvostepenu presudu, nadležni sud može
odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje
ili određuje kraći rok za ispunjenje
radnje koja je naložena tuženom.
Revizija, kao vanredni pravni lijek,
je uvijek dopuštena ali se mora izjaviti u roku od tri mjeseca od dana
uručenja drugostepene presude.
Shodno pravilima o parničnom
postupku, ukoliko je tužilac predložio,
sud može odrediti i privremenu mjeru.
Teret dokazivanja u sudskom postupku nakon podnošenja tužbe i dokaza
o navodno počinjenoj diskriminaciji,
dužan je dokazati navodni prekšilac
da nije prekršio princip jednakog
postupanja u predmetu rasprave.
Specifičnost ove odredbe ogleda se u
činjenici da je ovim zakonom težište
u pogledu dokazivanja činjenica stavljeno na stranu tuženog, koji da bi
uspio u parnici mora dokazati da je
tužbeni zahtjev, neopravdan odnosno pravno neutemeljen, a tužilac ima
samo pravo da svoj tužbeni zahtjev
učini vjerovatnim. Ovakvim zakonskim rješenjem, se odstupa od pravila Zakona o parničnom postupku,
prema kome je dužnost dokazivanja
činjenica na strani stranke koja podnosi tužbeni zahtjev, a sve u cilju zaštite
žrtve koja određeno zabranjeno
ponašanje tuženog zbog nedostupnosti dokaza nemože uvijek dokazati.
Zakon o zabrani diskriminacije
predviđa i mogućnost podnošenja
kolektivne tužbe za zaštitu od diskriminacije, udruženja, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje se
registrirane u skladu sa zakonom,
a imaju oprvdani interes za zaštitu
interesa određene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom
od diskriminacije određene grupe
lica mogu podnijeti tužbu protiv
lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako učine vjerovatnim da je postupanjem tuženog
povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja lica koja uglavnom
pripadaju grupi čija prava tužilac traži.
22
U parničnom postupku koji je pokrenut tužbom radi zaštite od diskriminacije, može se kao treća strana na
strani lica ili grupe lica koja tvrde
da su žrtve diskriminacije pridružiti
organizacije, ustanove, udruženja
ili drugo lice koje se u okviru svoje
djelatnosti bavi zaštitom od diskriminacije lica ili grupe lica o čijim
se pravima odlučuje u postupku.
Nadležni sud će dopustiti učešće
trećih lica smao uz pristanak lica
na čijoj se strani treća strana želi
umješati. Bez obzira na ishod parnice, treća strana sama snosi
troškove svog učešća u parnici.
Ovim zakonom je izričito propisano
da nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili zaštitu od diskriminacije
neće trpjeti nikakve posljedice zbog
takvog prijavljivanja ili učestvovanja.
Zakonom o zabrani diskriminacije
su propisane i kaznene ( prekršajne)
odredbe, mada je iz navedenih odredbi vidljivo da se radi o kaznama za
učinjeni prekršaj. Visina novčanih kazni je različita u zavisnosti od toga da
li je prekršaj učinilo pravno ili fizičko
lice, ili odgovorna lica u nadležnim
institucijama na državnom, entitetskom, kantonalnom, općinskom
novou ili instituciji Brčko Distriktu, ili
pravno lice koje vrši javna ovlašćenja.
Za prekršaje propisane ovim zakonom,
mogu se izreći i zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja
određene profesionalne djelatnosti,
poslovne aktivnosti ili dužnosti, i one
se obavezno izriču kada je prekršaj
izvršen korišćenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili
namjenjeni izvršenju prekršaja ili su
predmeti nastali izvršenjem prekršaja.
Rješenje o prekršaju se objavljuje u javnim medijima koji sud
dostupni na cjeloj teritoriji BiH.
U prelaznim i završnim odredbama
ovog zakona, propisano je da se u
slučaju neusaglašenosti drugih zakona sa ovim zakonom u postupcima po
ovom zakonu, primjenjivat će se Zakon
o zabrani diskriminacije. Svi zakoni i
opći propisi bit će usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu
23
dana od dana stupanja na snagu
ovog zakona.Ova zakonska odredba
se prije svega odnosi na odredbe
zakona o parničnom i upravnom
postupku, gdje bi se odredbe ovog
zakona trebale primjenjivati direktno.
Iako je u ovom zakonu ostavljen rok
od godinu dana za usaglašavanje
svih zakona i propisa sa odredbama
ovog zakona, sasvim je izvjesno, a u
praksi i evidentno, da postoje i dalje
propisi koji određenu osobu ili grupu,
stavljaju u nepovoljniji položaj. Kao
klasičan primjer diskriminacije kroz
zakone i opće propise su odredbe
Ustava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji kako je
to potvrđeno u presudi Evropskog
suda za ljudska prava u predmetu
Sejdić i Finci, protiv BiH, diskriminiraju
pripadnike nacionalnih manjina u
pristupu Predsjedništvu BiH i Domu
naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Međutim, u poslednje vrijeme je
praksa da se u pojedine zakone
uvode odredbe kojima se imperativno zabranjuje diskriminacija u
različitim oblastima. Tako se u Zakonu
o radu Republike Srpske i Zakonu o
državnoj službi u institucijama BiH,
nalaze odredbe o zabrani diskriminacije a predviđene su i prekršajne
kazne za povredu odredbi zakona
kojima se zabranjuje diskriminacija.
Protokol 12, uz navedenu Konvenciju
koji je Bosna i Hercegovina ratifikovala
29.07.2003. godine, a koji je stupio na
snagu 1. aprila 2005. godine, proširuje
zabranu diskriminacije sa prava i sloboda predviđenih u Konvenciji na
“uživanje svih prava predviđenih zakonom...”. Prva odluka Evropskog suda
za ljudska prava kojom se primjenjuje
Protokol 12 je ona u slučaju Sejdić
i Finci protiv Bosne i Hercegovine.
Nažalost, i kod primjene Zakona o
zabrani diskriminacije ponovila se
praksa da se zakoni veoma lako usvajaju, dok izostaju efikasne mjere u
cilju osiguravanja njihove primjene.
Analizom stanja na terenu, utvrdili
smo da se između ostalih kategorija, najčešće povratnici i raseljene
osobe, često suočavaju sa socijalnim isključivanjem, nejednakim
pristupom socijalnim uslugama usljed nedostatka adekvatnih mjera
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
koje osiguravaju održivi povratak.
Činjenica je da ima mnogo građana
koji su danas izloženi mobingu, ali
se našem Udruženju obraćaju samo
neki, dok drugi to čine rijetko ili nikako, niti traže sudsku zaštitu iz straha
da bi u tom slučaju mogli ostati bez
posla. Upoređujući statistike i analize
iz prethodnih godina, evidentno je
da je mobing u porastu, čemu doprinosi teška ekonomska situacija,
visoka stopa nezaposlenosti, loše
uređeno tržište rada i nedostatak
kapaciteta nadležnih inspekcija.
Žrtve mobinga su, takođe, izložene
stresu jer mobing ostavlja posljedice
po njihovo zdravlje. Olakšavajuća
okolnost za žrtvu mobinga ogleda
se u činjenici da je teret dokazivanja
na navodnom prekršitelju. U praksi,
prekršitelj je lice na poziciji moći
u odnosu na žrtvu, i čini sve kako
bi opovrglo postojanje mobinga,
pozivajući se na svoja prava koja proizilaze iz raznih internih i opštih akata.
I pored povećanja broja predmeta koji se odnose na mobing, mali
broj se nalazi pred sudovima, tako
da se još ne može govoriti o sudskoj praksi vezanoj za mobing.
Nacionalna
manjina
je
dio
stanovništva – državljana BiH koji ne
pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste
ili slične tradicije, običaja, vjerovanja,
jezika, kulture i duhovnosti, i bliske
ili srodne istorije i drugih obilježja.
Romi, kao najbrojnija nacionalna
manjina u Bosni i Hercegovini su u
nezavidnom ekonomsko-socijalnom
položaju, jer većina njih ne može
osigurati fizičku egzistenciju bez socijalne pomoći. U velikoj mjeri nisu
zdravstveno osigurani, veoma mali
broj ima posao ili stalan izvor prihoda,
a veliki broj romske djece ne ide u
školu. Romi su, takođe, i najčešće diskriminisana nacionalna manjina, a do
nejednakog tretmana ove populacije
dolazi u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, pružanja javnih usluga i pristupa mjestima javnog okupljanja. Broj
obraćanja korisnika po ovom pitanju
ne odražava ni približan stvarni broj
slučajeva diskriminacije Roma, upravo
zbog činjenice da žive na marginama
društva, što utiče i na mogućnost
korištenja pravnih lijekova i zakonskih
mehanizama za zaštitu njihovih prava.
Primjetna je diskriminacija lica s invaliditetom prema mjestu boravišta,
odnosno prebivališta, a to posebno
dolazi do izražaja s obzirom na to da
su prava lica s invaliditetom, koja su
utvrdili nadležni organi jednog entiteta, u slučaju promjene prebivališta
lica s invaliditetom neprenosiva na teritoriju drugog entiteta.
Udruženje „Vaša prava BiH“ je u
toku protekle godine, zbog diskriminacije, sačinilo više tužbi
i zastupalo pred nadležnim sudovima
nekoliko
korisnika.
Kao konačan rezultat, u martu prošle
godine u Bosni i Hercegovini je
zabilježena je prva sudska presuda
kojom je utvrđena diskriminacija nad
djetetom sa posebnim potrebama.
Kantonalni sud u Mostaru je potvrdio
prvostepenu presudu Općinskog suda
u Mostaru kojom je utvrdio diskriminaciju djeteta-učenika osnovne škole
sa invaliditetom, od strane Ministarstva obrazovanja HNK-a, jer uprkos zakonskim propisima dječak nije mogao
da pohađa nastavu, nije imao osobnog
asistenta, što je za posljedicu imalo gubitak 3 izgubljene godine školovanja.
Takođe, krajem prošle godine, časna
sestra iz Glamoča je dobila prvostepeni sudski spor protiv općine
Glamoč, a prvostepenom presudom
je utvrđena diskriminacija i naloženo
Općini Glamoč da potvrdi imenovanje časne sestre za ravnateljicu vrtića
Leptirić, te da joj na ime naknade
nematerijalne štete zbog povrede
prava ličnosti isplati iznos od 4000 KM
i plati troškove parničnog postupka.
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
Ja sam profesor predškolskog odgoja. Meni Ustav BiH
garantira da mogu raditi svoj posao, ukoliko imam
kvalifikacije za to. Ustav kaže bez obzira na boju kože,
na vjeru, naciju ne znam ni ja na što, imaš pravo...
24
Sve dok nije eskaliralo emisijom “Crta”
na BHT-u, u kojoj je načelnik općine,
Radovan Marković kazao: ”Meni i
mojoj stranci smeta njena uniforma.”
Dakle, možete da zamislite šta je to
kada se on usudio da javno na televiziji govori tako diskriminatorski.
Vi ste definitivno ovdje prepoznali
diskriminaciju?
Ja sam inače profesor prdškolskog
odgoja. Meni Ustav BiH garantira da
mogu raditi svoj posao, ukoliko imam
kvalifikacije za to. Ustav kaže bez obzira na boju kože, na vjeru, naciju ne
znam ni ja na što, imaš pravo. Nigde
ne piše da ja kao redovnica ne mogu
raditi svoj posao. I to je čista diskriminacija, samo što to on ne prepoznaje.
Da li možemo reći da je tada krenula
Vaša borba da dokažete da ste prije
svega pedagog i profesionalac, a
onda redovnica?
Slučaj sestre Janje Martine
Katović
Razgovarao: Dalibor Tanić
Rođena u Gornjem Vakufu. Zatim
odlazite u Zagreb i postajete redovnica. Nakon toga, ponovo se
vraćate u BiH, tačnije u Glamoč. Zašto?
Ja sam se sretna vratila u Bosnu. Znate
zašto? Jer sam ovde rođena. Kada me je
moja provincijalna poglavarica pitala za
Glamoč, ona mi je doslovno rekla: “Martina ti imaš kvaliteta za Glamoč. Ako ja
tamo pošaljem sestru koja je rođena u
Hrvatskoj, ili negde drugo, bojim se da
neće razumijeti mentalitet toga čovjeka.”
Oni su imali povjerenja u mene i ja sam
došla u Glamoč kako bih stavila vrtić
u pogon. To sam i učinila. Od devetog
mjeseca 2000. ja sam u tom vrtiću.
To je bila idealna prilika za vaš povratak. Kako vas je prihvatila sredina?
Ja kao redovnica pripadam jednom narodu. Pripadam hrvatskom narodu, idem
u katoličku crkvu. Hrvati misle da imaju
nekakva prava nada mnom. Međutim,
ja sam zauzela sasvim drugačiji stav. Ja
osjećam da je Bog mene tamo posalo
svoj djeci, i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima. Prvi problem na koji sam naišla je
bio problem jednog roditelja Hrvata.
On je došao jednog dana i kazao kako
on ne želi da njegovo dijete bude u
vrtiću zajedno sa bošnjačkim djetetom. Svaki roditelj ima pravo da svoje
dijete upiše gdje hoće. On je ispisao
svoje dijete iz vrtića, ali ja sam i dalje
nastavila da u vrtić primam svu dijecu.
U vrtiću radite već više od deset godina. Odgojili ste mnoge generacije iz
“sva tri” naroda. Da li je to možda bio
razlog zbog koga ste imali probleme?
Vjeruem da je i to bio jedan od problema. Mada, dugo vremena političari
se nisu izjašnjavali. Dugo vremena sam
čitala između redaka. Međutim, od kako
je ovaj načelnik došao prije tri godine,
od tada je počelo mnogo intenzivnije.
Svi moji problemi su se intezivirali od
prije tri godine. Međutim, ja problem
imam još od 2003. kada je odlukom
OHR-a te 2003. smijenjen jedan, a
postavljen drugi načelnik. Tadašnje
vlasti su donijele odluku da nas četiri
djelatnice vrtića skidaju s platnog
spiska. Zamislte to. Načelnik je donio
tu odluku bez općinskog Vijeća, bez
ičega. I zapravo, još tada je krenula
neka moja borba. Mi smo tada imali
i prosvjede da bismo ukazali na naš
problem. Zanimljivo je da su tada
iza mene stali Šefik, roditelj Bošnjak,
Luka, roditelj Srbin, dok se Hrvati
nisu smjeli pojaviti. Tako da ja bukvalno prosim nama za plaće od tada.
Onog trenutka kada ste prepoznali
diskriminaciju, odlučili ste se da preduzmete neke korake. Šta ste prvo
učinili?
Prije nego što sam podigla tužbu
Upravnom vijeću vrtića, dakle vijeće
koje je imenovao osnivač, odnosno
općina, ja sam njima prvo rekla što
namjeravam. Oni su zaključili da je najbolje da odem kod načelnika općine,
porazgovram sa njim i da nekako to
interno rešimo. Osim te tužbe za diskriminaciju, postoji još jedna tužba po
pitanju naših plaća. Mi 19 mjeseci nismo primile plaću, nas četiri djelatnice.
Tada smo pokušale razgovarati sa
načelnikom. Iznjeli smo svoje stavove,
svoje namjere. Sa mnom je bila pred-
25
sjednica Upravnog vijeća, predstavnik
roditelja i još jedan član Upravnog
vijeća. Načelnik općine je tada doslovno rekao: “Vi tužite, kad dobijem presudu, ja ću platiti.” Ja više nisam imala
izbora. Mi sada imamo jedno riješenje
za izvršenje. Biće blokada općinskog
računa, namiriće se sredstva jednoj djelatnici, ja sam dobila presudu
Županijskog suda, a još ostale tete
čekaju presude po pitanju plaća.
Da li Vas je načelnik Radovanović i prije “javno” izrečene diskriminirajuće
izjave, uvrijedio na neki način?
I prije nego što je izrekao to što je izrekao na državnoj televiziji, u našim
osobnim kontaktima mi je svaki put
doslovno govorio: “Znate, nas smeta
Vaša uniforma.” Problem je bio što ja
za to nisam imala dokaza za to. Kada
je on izletio sa svojom izjavom na
državnoj televiziji, ja sam rekla: ,, Evo
ga, sada imam dokaz ”. A bez obzira na
tu izjavu, ja imam dokumenata i dokumenata gdje sam ja pisala, tražila,
upozoravala, govorila da se radi odislriminaciji. Pa ne možeš ti meni reći šta
da ja obučem, to je moj osobni izbor.
Usljedila je tužba.
Mi smo u četvrtom mejesecu ove godine digli tužbu. Ja sam u drugom ili
trećem mjesecu, ne sjećam se tačno,
podnijela izvještaj općinskom Vijeću
o radu vrtića i tom prilikom rekla
vijećnicima da je optužnica podignuta, jer sam bila prisiljena na to. Oni
su bili šokirani. Bile su reakcije kao da
ne znaju šta se dešava. Mada, možda i
nisu znali. Puno ljudi se boji govoriti...
Možda se i ja ne bih usudila pokrenuti sve ovo da sam obiteljski čovjek,
jer bih imala djecu koja ovise o mom
kruhu. Ja sam redovnica, imam sve
moje sa mnom. Imam zajednicu iza
sebe koja će reći: “Martina ti imaš kruh,
imaš krov nad glavom.” Meni više i ne
treba. Plaću koju primam, ja je ne koristim. Imam od čega živjeti, imam zajednicu, poštujem pravila svoje zajednice. I kao takva mogu dići glas! Mene
općina ne može ničim uvjetovati. Da
sam mama, da imam petoro djece, ne
bih se usudila ići ovim putem.
Glamoč je jako mala sredina. Vijest o
tome da ste tužili načelnika se jako
brzo proširila. Kakve su bile rakcije
okoline?
BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE
Mene prosto iznenađuje kako ljudi
mogu bit dvije osobe u jednom trenutku. Imam ljude koji su u općinskom
Vijeću, ljude koji su roditelji djece koja
su kod mene u vrtiću. Oni meni kažu
da imaju povjerenja u mene, da će mi
dovesti dijete, ali politički, oni moraju
podići ruku protiv mene. Meni je to
strašno! Kako to ljudi mogu biti ovo i
ovo u isto vrijeme? Ja sam to jednoj
mami morala reći. Ne mogu razumjeti.
Ja bih našla kompromisno riješenje i u
trenutku glasanja, ja bih izašla. Mada
generalno govoreći, roditelji stoje iza
mene. Nikada nisam imala probleme
sa njima.
Vi ste dobili prvostepenu presudu
Općinskog suda, očekujete potvrdu
i sa Županijskog. Šta će to značiti za
Vas?
Ja kada budem imala presudu u ruci,
to će biti svakom čovjeku, iole normalnom koji razmišlja, dokaz. Ljudi
će reći: “Ova žena je postigla nešto,
krenula je tim putem.” Možda ovo
bude okidač za mnoge druge koji su
u sličnoj situaciji, pa da se kaže stop,
ne može više ovako. Hajde da mijenjamo nešto u ovom društvu. Ja mislim
da je to jedan od putova da idemo ka
boljem društvu.
Poznato je da je diskriminaciju
teško dokazati. Bez obzira na to što
je u Vašem slučaju ona bila “javno”
izrečena, koje ste još dokaze koristili
kako bi je dokazali?
Na prvom ročištu iznosili smo dokaze.
Naša strana je iznosila dokaze da se
radilo o diskriminaciji. Naša strana je
tražila svjedoke, poput mene sestre,
koje rade u javnim ustanovama u
redovničkoj uniformi, a koje niko ne
pita zašto je na jednoj strani, a s druge
strane... Ne znam kako to da kažem...
Nije neugodno, ali, nije jednostavno bit pod ovim pritiskom. Ljudi su
jako znatiželjni, drugi ne razumiju o
čemu se radi, dobijam svakakva pitanja, ljude svašta zanima... Opet, s
druge strane sam jako ponosna, jer
sam pošla tim putem. Progovorila
sam, pokazala da ima diskriminacije
u našem društvu i da se trebamo zajedno boriti protiv nje.
Preuzeto:
Diskriminacija/DEPO PORTAL - BLIN/
a.k.
Udruženje „Vaša prava
BiH“ prezentiralo svoj rad
Komisiji za ljudska prava i
slobode Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine
U utorak, 20.03.2012.godine održana
je tematskoj sjednica i nastavak 6. sjednice Komisije za Ijudska prava i slobode
Doma naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine.
Na tematskoj sjednici se razmatrala Prezentacija javne politike procjena provodenja Zakona 0 zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, pripremljena
u sklopu USAID -ovog projekta jacanje
Parlamenta u Bosni Hercegovini.
Kako je ovaj dokument urađen na osnovu procjena do sada vođenih sudskih
postupaka u predmetima diskriminacije
koje zastupa Udruženje „Vaša prava BiH“,
bila je ovo odlična prilika da se Komisiji
prezentiraju neki od predmeta i ukaže
na određene prepreke sa kojima se
Udruženje suočava u nastojanju da pomogne žrtvama diskriminacije.
Pored toga, na nastavku 6. Sjednice
Komisije za Ijudska prava i slobode
Doma naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine, kao jedna od
tačaka dnevnog reda se razmatrala i Informacija o radu Udruženja „Vaša prava
BiH“.
Ovom prilikom Izvršni direktor je prezentirao rad i postignute rezultate
Udruženja tokom 2011.godine, te
ukazao na nastojanje i potrebu da se
zajednički radi na promociji principa
pristupa pravdi kroz usvajanja Zakona o
besplatnoj pravnoj pomoći za ugrožene
kategorije stanovništva u BiH. Ujedno
je pohvaljena dosadašnja involviranost
i spremnost na saradnu, te nastojanje
parlamentaraca da sarađuju intenzivno
sa civilnim sektorom u BiH na rješavanju
određenih pitanja od društvenog interesa.
Članovi Komisije su izrazili podršku radu
Udruženja koje pruža besplatnu pravnu
pomoć različitim ugroženim kategorijama stanovništva u BiH.
Zajednički je konstatovano da se saradnja Komisije i Udruženja „Vaša prava
BiH“ treba nastaviti i ubuduće.
PRAVNA ANALIZA
26
supružnici steknu radom za trajanja
braka ili potječe iz te imovine.
Dobitak na lotu je također bračna
stečevina, a isto tako i vrijednost
svake adaptacije ili nadogranje stana
ili kuće. Nasljedstva ne ulaze u bračnu
stečevinu.
IMOVINSKO-PRAVNI
POLOŽAJ ŽENE U BRAKU
I.
BRAK
Brak je lični, ali i imovinski odnos
supružnika. U patrijarhalnom bračnom
pravu žena je udajom dolazila pod
muževlju vlast. Imovinski doprinos
žene porodičnoj imovini ogledao se u
davanju miraza. Miraz se mužu donosio radi lakšeg življenja u zajednici i
ulazio je u muževljevu imovinu. Vremenom je mjesto ustupljeno principu
ravnopravnosti supružika.
Porodični zakon kao jedan od osnovih
načela porodičnog prava navodi
ravnopravnost muža i žene, odnosno
bračnih partnera. U oblasti imovinskopravnih odnosa, ta ravopravnost
se ogleda u postojanju zajedničke imovine supružnika. U slučaju sudske diobe zajedničke imovine, pretpostavlja
se da su udjeli supružnika jednaki.
II.
ZAKONODAVSTVO
U Bosni i Hercegovini pitanje imovinskog odnosa supružnika regulisano je
prije svega Porodičnim zakonom FBiH
(„Službene novine Federacije BIH“ broj
35/05 i 41/05) odnosno Porodičnim
zakonom RS (Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 54/02 i 41/08), potom
Zakonom o obligacionim odnosima i
Zakonom o stvarnim pravima RS.
Potrebno je naglasiti da je princip
ravnopravnosti spolova zaštićen
Ustavom BiH, Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH, Krivičnim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u
porodici itd.
III.
BRAČNA STEČEVINA I VLASTITA IMOVINA
Bračni drugovi mogu imati bračnu
stečevinu (zajednička imovina) i vlastitu imovinu.
VLASTITA IMOVINA je imovina koju
bračni drug ima u trenutku sklapanja
braka.
Vlastita imovina je i imovina koju je
bračni drug stekao tokom bračne zajedice nasljeđivanjem, darovanjem.
Autorsko djelo je vlastita imovina
onoga bračnog druga koji ga je stvorio. Imovinska korist od autorskog
prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tokom bračne zajednice
bračna je stečevina.
BRAČNA STEČEVINA je imovina koju
Pokloni trećih osoba učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u
novcu, stvarima, pružanju pomoći
radom i sl.) ulaze u bračnu stečevinu,
bez obzira na to koji ih je bračni partner primio, ukoliko drukčije ne proizlazi iz namjene poklona ili se iz okolnosti u momentu davanja poklona
može zaključiti da je poklonodavalac
želio učiniti poklon samo jednom od
bračnih partnera.
Bračni partneri imaju jednaka prava
na zajedničku imovinu, ukoliko se nisu
drugačije dogovorili, i tom imovinom
raspolažu sporazumno. Imovina koju
bračni partner ima u momentu sklapanja braka ostaje njegova posebna
imovina i nakon sklapanja braka.
Za obaveze koje je jedan bračni partner imao prije sklapanja braka ne
odgovara drugi bračni partner, npr.
kredit podignut prije sklapanja braka
i sl.
Podjela bračne stečevine vrši se dogovorom bračnih partnera. Ukoliko oni
ne mogu postići dogovor o ovom
pitanju, to će učiniti sud na zahtjev
bračnih partnera ili njihovih povjerilaca.
Bračni partner, koji je za vrijeme trajanja bračne zajednice imao svoj doprinos u uvećanju i održavanju
posebne imovine drugog bračnog
partnera (npr. rad na poljoprivrednom
dobru bračnog partnera, ulaganje
u obnovu stana ili kuće i sl.), može
tužbom tražiti da mu drugi bračni
partner pruži odgovarajuću naknadu
u novcu.
PODJELA BRAČNE STEČEVINE
Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom bračnih partnera. Ako bračni
27
partneri ne zaključe ugovor takav
ugovor, podjelu bračne stečevine
izvršit će sud na zahtjev bračnih partnera ili povjerioca bračnog partnera,
kako tokom tako i nakon prestanka
braka.
Bračni partner kojem je povjereno
čuvanje i odgoj djeteta dobit će pri
podjeli bračne stečevine pored njegovog dijela i stvari koje su namijenjene
neposrednoj upotrebi djeteta.
Ako je sud odlučio da se podjela
izvrši prodajom stvari zbog toga što
je fizička dioba stvari nemoguća ili je
moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, bračni partner ima pravo
preče kupovine te stvari.
BRAČNI UGOVOR
Bračnim ugovorom mogu se urediti
imovinskopravni odnosi bračnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i
tokom trajanja bračne zajednice. Za
punovažnost ugovora nužno je da isprava bude notarski obrađena.
Bračni ugovor može u ime bračnog
partnera kojem je oduzeta poslovna
sposobnost sklopiti njegov staratelj
sa odobrenjem organa starateljstva.
ODGOVORNOST BRAČNIH PARTNERA
ZA OBAVEZE PREMA TREĆIM OSOBAMA
1. Pojedinačna
odgovornost
bračnog partnera. Za obaveze
koje je jedan bračni partner imao
prije stupanja u brak ne odgovara
drugi bračni partner.
2. Bračni partner za svoje obaveze
odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom u bračnoj
stečevini.
3. Solidarna odgovornost bračnih
partnera
Za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućih
potreba bračne, odnosno porodične
zajednice, kao i za obaveze za koje
prema zakonu odgovaraju zajednički
oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kako
bračnom stečevinom tako i svojom
PRAVNA ANALIZA
posebnom imovinom.
IMOVINSKI
PARTNERA
ODNOSI
VANBRAČNIH
Imovina koju su vanbračni partneri
stekli radom u vanbračnoj zajednici koja ispunjava određene uslove
predviđe Porodičnim zakonom, kao
što su određeno trajanje zajednica
života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom
osobom, rođenje zajedničkog djeteta, smatra se njihovom vanbračnom
stečevinom i na istu se primjenjuju
odredbe zakona kao i na bračnoj
stečevini.
IV.
PRAKSA I ZAKLJUČAK
Usprkos pravu na zajedničko
vlasništvo nad imovinom u bračnoj
zajednici pravo na imovinu, posebno
na nekretninama, je najčešće upisano
na ime supruga. Stoga se to pojavljuje
kao problem u slučaju razvoda braka,
jer u većini slučajeva uprkos zakonskim odredbama, žene zbog lošeg finansijskog stanja nisu u mogućnosti da
pokrenu odgovarajući sudski postupak radi utvrđivanja prava, a i kad
podnesu tužbu sudski postupci traju
dugo te često muškarci rasprodaju imovinu i prije donošenja pravosnažne
presude.
Žena je ta koja je u slučaju razvoda obično prinuđena da napusti
porodičnu kuću i ukoliko nema finansijskih sredstava, te nema podršku
svoje porodice ili prijatelja prepuštena
je sama sebi. Pomoć države finansijski
je mala a za pokretanje odgovarajućih
sudskih postupaka neophodna su
veća novčana sredstva ( angažovanje
advokata, pisanje tužbi, plaćanje sudskih troškova itd.), a i vrijeme.
Prema Porodičnom zakonu bračna
stečevina se dijeli „pola-pola“, ali ako
se potpiše bračni ugovor tada vrijede
pravila koja su dogovorili bračni partneri. Isto vrijedi i za vanbračnu zajednicu.
Bračni ugovor prilikom razvoda braka
skraćuje neizbježan postupak podjele zajedničke imovine, koji traje
godinama. Bračnim ugovorom mogu
se urediti imovinsko-pravni odnosi
bračnih partnera, kako prilikom sklapanja braka tako i za vrijeme trajanja
bračne zajednice. Praksa zaključivanja
bračnih ugovora u Bosni i Hercegovini
još nije razvijena.
Raznim deklaracijama i zakonima,
prava žena postale su nedjeljivi dio
ljudskih prava, međutim realnost je
drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije poraditi na edukaciji žena
da bi se upoznale s pravima koja im
jamče Ustav i međunarodno pravo.
MEĐUNARODNA ZAŠTITA
28
Međunarodna zaštita i zaštita za korisnike u
postupku
Zakon o kretanju i boravku stranaca i
azilu u BiH (Sl. Glasnik BiH br: 36/08)
u članu 105. definira međunarodnu
zaštitu kao status koji nadležni organ
u BiH priznaje izbjeglici ili strancu
koji ispunjava uslove za supsidijarnu
zaštitu.
Izbjeglica je, u skladu s Konvencijom o
statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolom
o statusu izbjeglica iz 1967. godine,
stranac koji se zbog osnovanog straha
od proganjanja zbog svoje rase, vjere,
nacionalnosti, pripadnosti određenoj
društvenoj grupi ili zbog političkog
mišljenja nalazi van zemlje svog
državljanstva, a ne može se, ili se zbog
takvog straha ne želi staviti pod zaštitu
te zemlje, kao i lice bez državljanstva
koje se nalazi van zemlje svog prethodnog uobičajenog mjesta boravka, a ne
može se ili se zbog takvog straha ne želi
vratiti u tu državu.
Stranac na supsidijarnoj zaštiti je
stranac koji ne ispunjava uslove za
priznavanje statusa izbjeglice, ali u
vezi s kojim postoje ozbiljni razlozi za
vjerovanje da bi se suočio sa stvarnim
rizikom da bude izložen smrtnoj kazni, odnosno pogubljenju, mučenju ili
nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju u zemlji porijekla
ili u zemlji uobičajenog mjesta boravka,
ili postoji ozbiljna individualna prijetnja
po život ili lice civila zbog neselektivnog
nasilja u situacijama međunarodnog ili
unutrašnjeg oružanog sukoba, a koji ne
može ili zbog straha ne želi da se stavi
pod zaštitu te zemlje.
Po iskazanoj namjeri za podnošenje
zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH,
odnosno nakon registracije zahtjeva za
međunarodnu zaštitu u BiH od strane
Ministarstva sigurnosti BiH, u postupku
u kojem se utvrđuje da li osoba ispunjava uvjete za priznavanje statusa
međunarodne zaštite u BiH, zaštita za
tražitelje međunarodne zaštite u BiH
obezbijeđena je kroz poštivanje osnovnih principa:
1.
Princip „Non refoulement“
garantuje da stranac neće ni na koji
način biti protjeran ili vraćen na granicu
teritorije gdje bi mu život ili sloboda bili
ugroženi zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj
grupi ili političkog mišljenja, bez
obzira da li mu je službeno odobrena
međunarodna zaštita ili gdje postoji
osnovana sumnja da bi bio u opasnosti od podvrgavanja mučenju ili nekom
drugom nehumanom ili ponižavajućem
postupanju ili kažnjavanju.
Stranac također ne može biti protjeran
niti vraćen u zemlju u kojoj nije zaštićen
od slanja na takvu teritoriju.
2.
Isključenje primjene sankcija
za ilegalan ulazak –Podnosilac zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji dolazi
direktno s teritorije na kojem mu je bio
ugrožen život ili sloboda ne primjenjuju se sankcije zbog ilegalnog ulaska
ili prisustva u BiH , pod uslovom da se
bez odlaganja, a najkasnije u roku od
24 sata od momenta ulaska u BiH prijavi Graničnoj policiji ili u BiH organizacionim jedinicama Službe za poslove
sa strancima i izloži valjane razloge za
ilegalan ulazak ili prisustvo u BiH.
3.
Princip najboljeg interesa
djeteta- Ministarstvo sigurnosti BiH
kao i ostali nadležni organi u BiH osiguravaju da se u svim radnjama koje se
tiču djeteta prvenstveno vodi računa
o najboljem interesu djeteta te da su
sva prava djeteta zaštićena, u skladu sa
Konvencijom o pravima djeteta i propisima u BiH koji se odnose na brigu o
maloljetnicima i njihovu zaštitu.
4.
Pravo na starateljstvo- Maloljetnom tražitelju međunarodne zaštite
koji je bez roditeljskog staranja kao
i poslovno nesposobnom tražitelju
međunarodne zaštite odrediće se
staratelj, pod istim uslovima kao i
državljaninu BiH.
5.
Jedinstvo i spajanje porodice- Sektor za azil pri Ministarstvu sigurnosti BiH i ostali nadležni organi u biH
dužni su osigurati poštovanje principa
jedinstva porodice u svim situacijama
koje uključuju tražitelje međunarodne
zaštite koji se nalaze na teritoriji BiH.
6.
Informisanje
tražitelja
međunarodne zaštite- Nadležni organi
koji učestvuju u postupku po zahtjevu
za međunarodnu zaštitu, dužni su
tražitelja međunarodne zaštite upoznati s uslovima i postupkom dodjele
izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite u BiH, o nadležnim organima, sa pravima i obavezama tražitelja
međunarodne zaštite koje proizilaze iz
materijalnih propisa.
7.
Pravo
na
prevoditeljaTražitelju međunarodne zaštite će biti
omogućeno praćenje toka postupka uz
pomoć prevoditelja, odnosno tumača,
ako ne razumije jezik na kojem se
postupak vodi.
8.
Zaštita podataka- U stvarima međunarodne zaštite javnost je
isključena i sve informacije koje su u vezi
s ovim postupkom se smatraju tajnim.
Informacije o tražitelju međunarodne
zaštite, izbjeglici ili osobi sa priznatim statusom supsidijarne zaštite ne
trebaju se odavati zemlji porijekla bez
prethodne saglasnosti predmetne osobe. Pristanak osobe u pitanju treba
tražiti prije nego što se trećoj strani
otkriju bilo kakve informacije iz njenog
dosjea, čime ni u kom slučaju ne smije
biti ugrožena sigurnost te osobe.
9.
Saradnja sa UNHCR-om u
postupku – Sektor za azil će omogućiti
UNHCR-u uspostavljanje kontakata sa
tražiteljima međunarodne zaštite i uvid
u njihove predmete kao i predmete
izbjeglica ili osoba sa priznatim statusom supsidijarne zaštite u BiH, prisustvovanje intervjuima sa tražiteljima
međunarodne zaštite, izbjeglicama
ili osoba sa priznatim statusom supsidijarne zaštite, kao i iznošenje
zapažanja o pojedinačnim zahtjevima
za međunarodnu zaštitu
10.
Primjena Zakona o upravnom
postupku- U postupku po zahtjevu za
međunarodnu zaštitu primjenjuju se
odredbe Zakona o upravnom postupku, osim ukoliko posebnim propisom
nije drugačije regulisano.
29
ROMSKA POPULACIJA
RAD NA TERENU SA UGROŽENIM ROMSKIM PORODICAMA
I PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREĆU
Pravnici udruženja Vaša prava BiH u sklopu romskog projekta na teritoriji čitave BiH u pravilu tri puta mjesečno
u okviru svog radnog dana provode na terenskim posjetama ugroženim romskim
zajednicama u Bosni i Hercegovini. Kao primjer, u toku
2011 godine izvršeno je oko
109 terenskih posjeta romskim naseljima širom BiH.
Posjete su isplanirane i redovno
se obavljaju od strane pravnika
iz devet kancelarija Udruženja
„Vaša prava BiH“ širom Bosne
i Hercegovine bez obzira
što je u nekim slučajevima
nepristupačan teren i prilaz
naseljima u kojima borave
romske zajednice i na ponekad
loše
vremenske
uslove.
Jedna od bitnih karakteristika terenskog rada jeste
i angažovanje romskih medijatora na način da medijatori predstavljaju sponu između korisnika i pravnika
Udruženja “Vaša prava BiH” te na taj način prilikom posjeta određenim romskim naseljima prethodno se obavi
kontakt sa medijatorom koji dobro dobro upuznat sa
populacijom i problematikom u naselju i u koga romske
zajednice imaju povjerenje.
Aktivnosti medijatora su
usmjerene na podizanje svijesti korisnika o potrebi i značaju
upisa u matične knjige i
posjedovanju dokumenata.
Prilikom posjeta imali smo priliku upoznati se sa većinom
romskih porodica i svaka
od tih porodica ima svoje
specifične probleme. Gorući
problem Roma u BiH su
siromaštvo, životni uvjeti u
kojima borave, visoka stopa
nezaposlenosti, niska stopa
obrazovanja i loša zdravstvena zaštita. Bez elementarnih
uslova za život i bez poznavanja svojih prava najčešće
su izloženi diskriminaciji. U najvećem broju slučajeva
imali smo priliku posjetiti neuslovne prostorije u kojima borave i na licu mjesta se uvjeriti u teške i neuvjetne
uslove života ovih ljudi a posebno maloljetne djece.
Većina romskih porodica u BiH je mnogočlana. Žive u jako
lošim stambenim uslovima a riječ je uglavnom o ruševnim
objektima, propalim i napuštenim barakama, skladištima i
deponijama, neki od njih žive i u kolektivnim centrima za
raseljene osobe i dijele sudbinu sa ostalim stanovništvom
koje nije stambeno zbrinuto. Zbog nemogućnosti da prijave
boravak ili prebivalište u nelegalnim naseljima oni ne mogu
da ostvare pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje, zapošljavanje.Većina ovih
naselja nema priključenu vodu,
električnu energiju, puteve i sl.
Teško stanje zaposlenosti ima
za posljedicu da se najveći broj
Roma bavi preprodajom robe,
prosjačenjem i skupljanjem
sekundarnih sirovina. Veliki
broj Roma nije upisan u matične
knjige i nema lične dokumente
pa samim tim nisu evidentirani
u zavodima za zapošljavanje.
Pored toga razlog nezaposlenosti je i nizak stepen obrazovne
strukture Roma kao i generalno
loša ekonomska situacija u državi.
Uz izrazito veliku nepismenost mali procenat romske
djece pohađaju školu. Kako kažu razlozi su njihovo teško
ekonomsko stanje u kojem nema uslova da se djetetu
obezbjede i najosnovnije pretpostavke za školovanje kao
što su odjeća, obuća, knjige, školski pribor, higijena i sl.
Romska djeca koja pohađaju školu u pojedinim sredinama
često su suočena sa uvredama
i drugim vidovima maltretiranja, pa i fizičkom nasilju, što
je u više slučajeva imalo za
posljedicu da su roditelji branili
djeci da dalje pohađaju škole.
Vrlo često se dešavalo da djete
nema potrebnu dokumentaciju
ili dokumentaciju sa upisanim
jedinstvenim matičnim brojem
što je predstavljalo problem
zavođenja te djece u školske
registre i dnevnike.
Jedan od glavnih problema je da
veliki broj Roma nije zdravstveno osiguran, te nemaju nikakav
vid zdravstvene zaštite niti lijekova koje nisu u mogućnosti sami
priuštiti. Najkritičnija masa su
djeca, stari i trudnice-porodilje
koje su u stanju socijalne potrebe. Životni prosjek Roma je
do deset godina manji u odnosu na ostalo stanovništvo,
često su prisutne zarazne bolesti zbog loših uslova života.
Ralog je velika stopa nezaposlenosti, neposjedovanja ličnih
dokumenata te zbog neukosti i nepoštovanje rokova za prijavu na Zavode za zapošljavanje kako bi u tom slučaju ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu. U okviru dekade Roma
ROMSKA POPULACIJA
postoji Akcioni plan koji se odnosi na rješavanje problema
u oblasti zdravstvene zaštite. U njemu su definisani ciljevi
i mjere zdravstvene zaštite i uključivanje Roma u postojeći
sistem zdravstvene zaštite. Pravnici Udruženja kroz inicijative nadležnim organima, te pojedinačne zahtjeve čine
sve kako bi se osigurala zdravstvena zaštita Romima koji
ne ulaze u postojeći sistem zdravstvenog osiguranja.
Udruženje Vaša prava BiH pruža
besplatnu pravnu pomoć
osobama kroz pravno savjetovanje i zastupanje u različitim
upravnim i sudskim postupcima pri različitim oblicima upisa u matične knjige rođenih,
državljana, vjenčanih i umrlih,
sprječavanju apatridije te pribavljanja dokumenata osobama
koje iz različitih razloga nisu
u stanju da ih sami pribave.
Prilikom posjeta romskim zajednicama uposlenici Udruženja
prvenstveno nastoje da utiču
na podizanje svijesti na važnost
upisa u matične knjige i posjedovanje ličnih dokumenata za
ostvarivanje svih drugih prava i da pruže neophodne informacije i pravnu pomoć na licu mjesta. Posebno se utiče na
svijest o neophodnosti registracije rođenja u zakonskom
roku poslije poroda jer su posljedice neregistracije rođenja
djeteta takve da je osobama koje nisu upisane u matične knjige uskraćeno pravno priznanje njihovog postojanja, kao i
prava za stjecanje državljanstva i identiteta. Djeca koja nisu
upisana u matične knjige su čestu žrtve trgovine i kao takva prinuđena na prosjačenje i druge vidove eksploatacije.
30
U većini slučajeva korisnici koji se obrate pravnicima
Udruženja kako u kancelarijama tako i prilikom terenskih
posjeta imaju i po nekoliko zahtjeva kao što su: zahtjevi
za naknadni i redovni upis u matične knjige rođenih
i državljana, pribavljanja lične karte, određivanje jedinstvenog matičnog broja, pribavljanje dokumenata,
zahtjeva za regulisanje zdravstvene zaštite, boravka i dr.
Pravnici Udruženja u tim prilikama nastoje dati profesionalni i kvalitetni pravni
savjet na licu mjesta, te tom
prilikom prikupljaju sve neophodne podatke i informacije
od svake osobe pojedinačno
koji se zapisuju i služe za
obradu i rad u kancelarijama.
Krajnji cilj jeste da se obuhvati i pomogne što većem
broju ugroženih Roma da ostvare svoja prava u skladu sa
pozitivnim zakonskim propisima, da se isto tako omogući
velikom broju
Roma na
udaljenijim područjima među
kojima ima, starih i bolesnih
osoba, osoba sa djecom, a
koji nisu u mogućnosti zbog
loše materijalne situacije da
plate troškove prevoza do naših kacelarija i koja nisu u
mogućnosti da se obrate za bilo kakvu vrstu pomoći.
Iako je Udruženje, prije svega,
registrovano za pružanje pravne
pomoći, problemi ovih ljudi ne
ostavljaju ravnodušnim uposlene u Udruženju. Često zbog
socijalnih problema primamo i
zahtjeve za razne vrste materijalne
pomoći, tako da se pravnici pismenim podnescima ili usmenim
kontaktom obraćaju nadležnim
organima i humanitarnim organizacijama za pomoć u ogrijevnom
materijalu, namirnicam, higijeni za
najugroženije kategorije korisnika.
Kao primjer možemo navesti period posljednjih vremenskih neprilika izazvanih snježnim padavinama kada je većina romskih
naselja u okolini Sarajeva bila
odsječena i životno ogrožena. Uposlenici Udruženja su uspjeli kontaktirati određeni broj humanitarnih organizacija kako bi se jednom
broju najugroženijih romskih porodica obezbjedili paketi
sa namirnicama, pokrivačima i higijenskom materijalu. U
ovim nastojanjima smo na kraju i uspjeli te se angažovali
i da se dostave lično korisnicima u najugroženijim romskim naseljima, što se naravno pokazalo izuzetno korisnim u tom momentu i izazvalo pozitivne reakcije tih ljudi.
31
ROMSKA POPULACIJA
UPIS U MATIČNE KNJIGE -PRIČA KAO POZITIVAN PRIMJER
Zbog neinformisanosti, pravne neukosti, teške ekonomske
i socijalne situacije, raseljenja uzrokovanih proteklim ratnim dešavanjima u BiH, te nedovoljno razvijene svijesti o
važnosti upisa u matične knjige, još uvijek postoje osobe
koje u redovnom zakonskom roku nisu upisane u matične
knjige
rođenih
niti
posjeduju bilo kakav
validan identifikacioni
dokument. Ove osobe
su tzv.“pravno nevidljive osobe“.
Zakonski rok za upis
u matične knjige
rođenih je 30 dana od
dana rođenja djeteta,a
ako roditelji ne upišu
dijete u zakonskom
roku vrši se naknadni
upis u matičnu knjigu
rođenih.
U
Federaciji
BiH,
Rješenja o naknadnom
upisu donose kantonalna ministarstva
unutrašnjih poslova,
a u Republici Srpskoj
i Brčko distriktu BiH
nadležni organ uprave.
Pravnici
Udruženja
„Vaša prava BiH“, kako
u kancelariji tako i na
terenu svakodnevno
se susreću sa problemom osoba koje pravno
ne postoje i nastoje
im pomoći u tome da
regulišu svoj status i
ostvare sva druga prava koja im pripadaju.
Prilikom terenske posjete mobilnog tima Udruženja “ Vaša
prava BiH“ korisnicima naših usluga i razgovora o problemima sa kojima se svakodnevno susreću, sa molbom za našu
pomoć, obratio nam se korisnik F.B. riječima:“Moja kćerka
E.B. ne može da se uda, jer nema „papire“, ako možete pomozite“.
Naime, u konkretnom slučaju radilo se o tome da F.B. i Đ.Dž.
žive u vanbračnoj zajednici preko 20 godina, da je u istoj
1993.godine u vrijeme ratnih dešavanja u BiH, u kućnim
uslovima rođena njihova kćerka E.B.koja nikada nije upisana u matične knjige, nije imala zdravstvenu zaštitu, nije
vakcinisana, nije išla u školu, a najgore od svega, nije bila
uspisana u matične knjige.
Otac E.B. je džavljanin BiH, a majka Đ.Dž. je porijeklom sa Kosova i nikada nije prijavila prebivalište u BiH, niti posjeduje
ikakav identifikacioni dokument, jer je kao maloljetna zas-
novala vanbračnu zajednicu i bez dokumenata boravila u
BiH više od 20 godina.
Kako bismo podnijeli zahtjev za naknadni upis u matičnu
knjigu rođenih mldb.E.B., prvi korak je bio da pribavimo
identifikacioni dokument za majku.
U saradnji sa partnerskom
organizacijom
„PRAXIS“ iz Srbije je pribavljen rodni list i uvjerenje o državljanstvu za
majku i nakon toga u
Ambasadi Srbije u Sarajevu, uz izjave dva svjedoka, i putna isprava na
njeno ime.
Nakon što je Đ.Dž.
dobila validan identifikacioni
dokument
i zaključila brak sa
svojim
dotadašnjim
vanbračnim partnerom
F.B., nadležnom MUP-a
podnijet je zahtjev za
naknadni upis u matične
knjige rođenih.
Uz zahtjev smo priložili
identifikacione dokumente oba roditelja
kao i njihove rodne
listove
i
uvjerenja
o državljanstvu, izvod iz matične knjige
vjenčanih, izjave roditelja i dva svjedoka koji su
pomagali pri rođenju
djeteta, potvrdu od
nadležnih organa iz Srbije da dijete nije upisano u njihovim matičnim
knjigama i evidencijama, predložili saslušanje i drugih
svjedoka koji poznaju porodične prilike, a po potrebi i da
se uradi DNA analiza.
Na naše veliko zadovoljstvo, a prvenstveno zadovoljstvo i
sreću roditelja i E.B., nadležni MUP je nakon više provjera na
terenu, saslušanja roditelja, više svjedoka i same E.B. donijelo rješenje kojim se odobrava naknadni upis u matičnu
knjigu rođenih.
U ovom slučaju je interesantno i to da je nakon
pravosnažnosti rješenja „E.B.“ postala punoljetna i istovremeno izvadila ličnu kartu i po izjavi njenog oca „udala se
regularno“.
Nadamo se da će naredne generacije iz ove i porodica koje
su se susrele sa istim problemima na vrijeme upisati svoju
djecu i na taj način izbjeći dugotrajne i komplikovane procedure prilikom ostvarivanja prava koja im pripadaju.
IZ PRAKSE VPBiH
32
Ostvarena prava bez sudskog
postupka
Da na kraju pravda pobjeđuje „Vaša
prava BiH“ su dokazala u velikom broju
riješenih individualnih slučajeva korisnika besplatne pravne pomoći. Pored
stručne i pravne pomoći, odlučnost, upornost i strpljenje korisnika, s obzirom
na vrijeme potrebno da se dođe do
pravde, je presudan faktor u postupcima za ostvarivanje prava.
To potvrđuje i primjer korisnice, povratnice u Bratunac koja je ušla u našu
kancelariju u Srebrenici držeći u ruci
papir. Kasnije sam vidjela da je to
rješenje kojim se odbija zahtjev za priznavanje statusa civilne žrtve rata. Korisnica je pomirljivo rekla „evo, nismo
dobili“ a potom mi je objasnila u kakvoj
se nevolji našla i zbog čega je došla. Rekla je da se vratila iz Tuzle sa porodicom
u mjesto Pobuđe u svoju obnovljenu
kuću, da je kao civil ranjena gelerima
granate 1993. godine ispred kuće u kojoj je živjela, a od iste granate smrtno
joj je stradala malodobna kćerka.
Dok su kao raseljena lica boravili u Tuzli, nadležni Centar za socijalni rad je
po osnovu statusa isplaćivao novčanu
naknadu za civilne žrtve rata, a to pravo su izgubili po povratku u Bratunac.
Inaće nakon što su se vratili u prijeratno
mjesto stanovanja, podnijeli su zahtjev
nadležnom Odjeljenju za boračko invalidsku zaštitu opštine Bratunac, radi
priznavanja prava na porodičnu invalidninu na osnovu stradavanja njihove kćerke.
Iako su pribavili svu traženu dokumentaciju, dostavljeno im je rješenje kojim
se njihov zahtjev odbija, jer ne posjeduju dokaz o okolnostima stradanja – pogibije djeteta. Svoj zahtjev su zasnivali
na zapisniku i prepisu otpusne liste,
te izjavama svjedoka. Rješenje koje je
donešeno ostavilo je utisak da nema
uporište u istini, u dokazima i u zdravoj logici, jer nije bilo jasno kako neko
očekuje dokaze o okolnosti pogibije iz
1993. godine, kada kako reče korisnica,
od tuge i bola i ratnih dešavanja nije
znala ni šta će a ni gdje će.
Jedini način da ohrabrimo ovu korisnicu je bio da joj pojasnimo prava po
Zakonu o zašiti civilnih žrtava rata, te
ukažemo da sve činjenice iz predmeta
ukazuju da oni ispunjavaju uslove za
priznavanje prava, jer je njihova kćerka
poginula 1993. godine, kao dijete.
Pravnica Udruženja „Vaša prava BiH“ pomogla je korisnici, sačinila žalbu na prvostepeno rješenje, te podnijela žalbu
Ministarstvu rada i boračko-invalidske
zaštite Odjeljenje Pale. Detaljno
obrazloživši sve navode žalbe, između
ostalog, istaknute su činjenice o okolnostima pogibije djevojčice utvrđene
ne samo na osnovu izjave svjedoka, već
i na osnovu prepisa otpusnog pisma o
liječenju iz kojeg se vidi da je do ranjavanja a onda i smrtnog ishoda došlo
1993. godine.
Svi argumenti bili su na strani naše korisnice. Uslijedilo je čekanjenje. Prošle
su dvije godine od podnošenja žalbe,
a nakon više urgencija za postupanje
po žalbi, sredinom decembra 2011.
godine, korisnica se ponovo javila. S
druge strane telefonske slušalice, uplakanim glasom je čitala izreku rješenja
drugostepenog organa „žalba se usvaja, poništava se prvostepeno rješenje i
priznaje se pravo na porodičnu invalidninu“. U našu kancelariju u Srebrenici,
korisnica je ponovo došla nakon ovoga, ali samo da se zahvali na pruženoj
pravnoj pomoći.
Rad u kancelariji
dokumenata, pristup komunalnim uslugama i drugi upiti.
Pomoć našim korisnicima se ogleda
u davanju usmenih savjeta i izradi
različitih pismenih podnesaka u upravnom postupku, pismenih podnesaka
u sudskom postupku, zastupanja prava
i interesa, kao i preduzimanje pravni
radnji pred institucijama za ljudska
prava. Tako npr. ako se korisnici obrate
sa problemom iz oblasti bračnog prava
i žele razvod braka a u braku su imali
malodobnu djecu, sačini se zahtjev
i upute se da kod nadležnog centra
za socijalni rad podnesu zahtjev radi
provođenja postupka posredovanja
prije razvoda braka. Naša pomoć se
po okončanju postupka posredovanja
ogleda u izradi tužbe, te eventualno
zastupanju u sudskom postupku.U
izvršnom postupku pomažemo korisnicima u izradi prijedloga radi izvršenje
pravosnažnih sudskih presuda.
Jedan od primjera naše pomoći je
pribavljanje javnih dokumenata za
korisnike. U slučaju našeg korisnika
koji je smješten u kolektivnom centru
radi dokaza u postupku povrata stana
trebalo je da se dokaže činjenica smrti njegove majke, te je trebalo da se
pribavi izvod iz matične knjige umrlih
u SAD. Majka korisnika je u toku ratnih dejstava napustila svoje prijeratno
prebivalište i kao izbjeglica otišla u
SAD, a prije rata joj je bio dodjeljen
stan na korištenje. Od korisnika smo
došli do saznanja da je majka umrla u
SAD, ali sa podacima o datumu smrti i
mjestu nije raspolagao.
Svakodnevne aktivnost u pružanju besplatne pravne pomoći se ogledaju u
radu sa strankama kako u kancelariji tako
i na terenu. Za pravnu pomoć obraćaju
se različite kategorije stanovništava a
posebno povratnici, raseljene osobe
u BiH, pripadnici ugrožene kategorije
lokalnog stanovništva, stare osobe, osobe sa onesposobljenjem, samohrane
majke, pripadnici manjinskog naroda,
djeca bez roditeljskog staranja, žrtve
nasilja i drugi.
Takođe, treba istaknuti primjer pomoći
malodobnoj djevojčici školskog uzrasta koja nije imala zdravstveno
osiguranje i zaštitu. Živi u porodičnom
domaćinstvu sa teško oboljelim ocem
a majka joj je umrla. Domaćinstvo je
bez prihoda. U pružanju pomoći smo
podnijeli zahtjev radi priznavanja prava na zdravstveno osiguranje i zaštitu
a u saradnji sa kancelarijom „Vaša prava
BiH“ Banja Luka pribavili smo potrebna
dokumenta koji su od nadležnog ministartsva tražena kao dopuna zahtjevu.
Korisnici se obraćaju se sa različitim
problemima i iz različitih oblasti kao što
su radni odnosi, državljanstvo, zdravstveno i socijalno osiguranje, penzije,
pravo na imovinu, porodično i bračno
pravo, obrazovanje, pribavljanje javnih
Svakodnevno kroz rad pružamo našim
korisnicima besplatnu pravnu pomoć.
U našem radu sa korisnicima najveće
je priznanje kada se oni obrate u
kancelariju sa informacijom o pozitivnom ishodu postupka.
33
IZ PRAKSE VPBiH
LJEKAR-NAJBOLJI KOMŠIJA
Lastva ponovo ima ambulantu!
U istočnom dijelu opštine Trebinje, na
obalama vještačkih akomulacija Bilećkog
i Trebinjskog jezera, smještena je Mjesna
zajednica Lastva. Nekada čuveno trebinjsko izletište danas se ova zajednica
suočava sa velikim brojem socijalnih problema proisteklih kako zbog tranzicije tako
i zbog velikog broja izbjeglih i raseljenih
stanovnika koji su svoj drugi dom našli
u ovom dijelu opštine Trebinja. S druge
strane, u ovoj zajednici živi i veliki broj
povratnika. U ovoj zajednice se nalazi jedini kolektivni centar na području Opštine
Trebinje u kom je privremeni smještaj
našlo pedesetak starijih i bolesnih ljudi
što dodatno usložnjava ionako tešku socijalnu situaciju u ovoj Mjesnoj zajednici.
Prilikom obilazaka Lastve tim Udruženja
„Vaša prava BiH“ Trebinje uočio je niz
velikih problema sa kojima su suočeni
svi njeni stanovnici. Prije svega, ovo
najveće prigradsko naselje koje broji oko 1200 stanovnika ima svega dva puta dnevno vezu sa Trebinjem. Za
većinu stanovnika Lastve karta za autobus je skupa.
Zato je odlučeno da se inicira serija sastanaka koje su predstavnici
Udruženja
„Vaša prava BiH“ Trebinje obavili u koordinaciji
sa
rukovodstvom
Mjesne zajednice. Već
nakon nekoliko sastanaka postaje jasno da
je urgentan problem
lokalnog stanovništva,
stanovnika
kolektivnog centra i povratnika nepostojanje
adekvatne medicinske
brige. Još prije desetak
godina u zatvorena je
ambulanta koja je postojala u ovoj mjesnoj
zajednici. Svjesni da
ova akcija neće rješiti
sve probleme ovih
ljudi, ali sigurni da je
medicinska njega osnova da ovi ljudi žive život dostojan
čovjeku odmah smo tražili podršku rukovodstva Mjesne
zajednice za realizaciju naše ideje o ponovnom otvaranju
ambulante. Ubrzo je kontaktiran Dom zdravlja u Trebinju i
počeli su pregovori oko ponovnog otvaranja ambulante u
ovoj mjesnoj zajednici. Direktor trebinjskog Doma zdravlja je odmah prihvatio i iskazao podršku realizaciji ove aktivnosti. Međutim, istakao je problem zapuštenih prostorija
u zgradi mjesne zajednice u kojoj bi trebala biti smještena
ambulanta te nedostatak sredstava za njeno renoviranje.
Ovaj problem je za nas bio očekivan pa smo, znajući za
nedostatak novca, već ranije kontaktirali Opštinu Trebinje
i Odjeljenje za opšte poslove sa namjerom da odgovorne
upoznamo sa aktivnostima kako bismo zajednički rješili
problem. Takav pristup
urodio je plodom i od
Opštine Trebinje su
dodijeljena određena
sredstava. Kako taj iznos nije bio dovoljan
za nužne popravke
prostorija gdje bi bila
smještena ambulanta,
sa nekoliko mještana
Lastve dogovoreno je
učešće u vidu dobrovoljnog rada na renoviranju ovih prostorija.
Sve je bilo jako neizvjesno i ponekad nam
se činilo da nećemo
uspjeti. Dodatnu energiju i volju davala
nam je i činjenica da
će stanovnici kolektivnog centra, kao i povratnici u ovu mjesnu zajednicu
imati doktora u komšiluku i da neće morati plaćati za njih
skupe autobusne karte i gubiti vrijeme čekajući prevoz
da bi otišli kod ljekara u 16 kilometara udaljeno Trebinje.
Danas, možemo ponosno da saopštimo da od 12.marta
2012. godine ambulanta u Lastvi radi. Sada se o zdravlju
ovih ljudi brinu jedan ljekar i dvije medicinske sestre. Ambulatna radi pet dana u sedmici. Ideja, trud, zalaganje svih
i naše lobiranje se isplatilo: Lastva ponovo ima ambulantu!
PITANJA I ODGOVORI
34
Pitanje
Pitanje
Živjela sam u vanbračnoj zajednici preko deset godina.
Za to vrijeme zajedničkim radom i sredstvima sagradili smo kuću, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao
isključivo vlasništvo bivšeg vanbračnog supružnika.
Da li imam pravo na kuću?
Poslodavac mi je dao otkaz ugovora o radu na
neodređeno vrijeme dok sam bio na bolovanju. U
rješenju o otkazu navedeno je da se otkaz daje iz organizacionih, tehnoloških i ekonomskih razloga. Kakva
su moja prava?
Odgovor
Odgovor
Članom 284. Porodičnog zakona RS propisano je da se
imovina stečena radom lica u vanbračnoj zajednici koja je
trajala duže vremena smatra njihovom zajedničkom imovinom, te da se kod diobe te imovine primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih supružnika.
Članom 86. Zakona o radu RS određeno je da radniku
koji je povređen na poslu ili je obolio od profesionalne
bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za
vrijeme dok je zdravstveno nesposoban za rad, bez obzira
da li je radnik sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na
neodređeno ili na određeno vrijeme.
Prema tome, trebate podnijeti tužbu sudu radi utvrđivanja
vašeg dijela na toj imovini. Po pravilu, svakom supružniku
pripada polovina zajednički stečene imovine, a svaki
supružnik može od suda tražiti da utvrdi da mu pripada veći dio, ako je njegov doprinos u sticanju imovine
očigledno veći od doprinosa drugog supružnika.
Iz pitanja se ne može vidjeti koji je razlog vašeg bolovanja.
Bez obzira na razlog bolovanja, poslodavac nije mogao
dati otkaz zbog organizacionih, tehnoloških i ekonomskih
razloga, ako ti razlozi, u vrijeme davanja otkaza, kod njega
nisu postojali.

P-69/14 - Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava

Nacrt-Studija besplatne pravne pomoci VPBiH

hrvatski romantizam

DRAMA - drama označava književni rod (šire značenje) i

Analiza besplatne pravne pomoći u kontekstu

modernizam u europskoj knjizevnosti

SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST - Ep Beowulf

EPIKA - objektivna, temelj je neki događaj - epsko djelo

besplatna pravna pomoć u bosni i hercegovini

Zahtjev za umanjenje - Dječji vrtić Grigor Vitez