Miljenko Cimeša, SoL Hrvatska Konkurentnost Hrvatske Stanje Najnoviji podaci o padu industrijske proizvodnje pokrenuli su lavinu novinskih napisa o konkurentnosti Hrvatske. U jednom od njih naglašava se kako „nitko nije očekivao da će travanj donijeti neke ohrabrujuće podatke, ali zasigurno ni tako dramatično potonuće kao što je zabilježila industrijska proizvodnja.“ Kao razlozi takvom stanju najčešće se navode: • pogoršanje situacije u eurozoni • nagomilani strukturni problemi domaće industrije • slaba konkurentnost hrvatskih proizvođača • • • • • atmosfera defenzive, depresije... slom domaće potražnje model rasta temeljen na domaćoj potražnji financiranoj inozemnim novcem spirala nelikvidnosti visoki troškovi rada i poreza • • • • nekonkurentnost tečaja troškovna neučinkovitost izostanak inovacija i greenfield investicija nedovoljno intenzivna uporaba znanja • • • • neuključenost u globalne lance proizvodnje hrvatska zatvorenost i nespremnost na promjene mentalitet dijela zaposlenih koji ne shvaćaju da u krizi ne mogu imati iste beneficije visoka razina korupcije • sporost i neučinkovitost birokracije na različitim razinama... Pažljiva analiza gornje liste uzroka ukazuje na njena dva ključna obilježja: • velike razlike u razini promatranja realnosti • analitički pristup. Ocjena o velikim razlikama u razini promatranja realnosti zasniva se na primjeni ljestvice apstrakcijei na Novi globalni indeks konkurentnosti (NGIK)ii (v. sliku 1.). Iz slike 1. vidljivo je kako model NGIKa sadrži 6 hijerarhijskih razina – od šeste najapstraktnije („konkurentnost“), do prve najkonkretnije (pr. kvaliteta cestovne infrastrukture, pristup internetu u školama, broj telefonskih linija na 100 stanovnika...). 1 KONKURENTNOST MIKRO Korp strategije & operacije Strateška InternaOrg i oper cionaliz prakse efikas poslo Poslovno okruženje 4 4 Soc. infrastruktura i pol institucije Strg. Podrž Stanje kontekst indust Stanje faktora i i potraž rivalitet klasteri Logisti infrastr 8 MAKRO Komunik Administ infrastr infrstr 6 6 6 Bazične spos Infrastr tržišta kapitala Inovac infrastr 9 21 9 Pol. instituc 8 6 Makro-ek politika Vladav prava 10 9 Fisk. pol 12 Monet pol 2 2 Neke stavke sa gore navedene liste nalaze se na gornjem dijelu ljestvice (npr. konkurentnost hrvatskih proizvođača, strukturni problemi domaće industrije, model rasta...), dok se druge nalaze na donjem dijelu (npr. tečaj). Velike razlike u razini promatranja realnosti otežavaju komunikaciju, te onemogućuju ostvarivanje zajedničkog razumijevanja problema. Gornja lista, kao i model NGIKa odražavaju analitički/ redukcionističkiiii/ fragmentalistički/ linearni način razmišljanja (v. sliku 2.) Q cestovne infrastr Q željezničke infrast Pristup internetu u školama # mobitela/ 100 stanovnika Lakoća pokret biznisa Sofistici financ trž Suradnja sveuč-gospod Q primarnog obrazov Povjerenje u političare Efikasnost pravnog okvira Neovisnost sudstva Fiskalni suficit Dug Str i oper praksa Logistička infrastr Komunikac infrastr Administr infrstr Infrstrukt tržiš kapit Inovacijska infrastr Org. praksa Internacio poslovanja Korporativne strategije Stanje faktora Mikro Str kontekst i rivalitet Podrž ind i klasteri Poslovno okruženje Stanje potražnje Bazične sposobnosti Političke institucije Konkurentnost Soc infrastrukt i političke instit Vladavina prava Makro Fiskalna politika ME politika Monetarna politika Inflacija 2 Linearni način razmišljanja zasniva se na nekoliko implicitnih 'metapretpostavki'iv: • faktori konkurentnosti djeluju međusobno neovisno • kauzalni odnosi jednosmjerni su (na gornjoj slici njihov smjer prikazan je strijelicom) • učinci poduzetih akcija trenutačni su • utjecaji su linearni i konstantni (tj. 'x' promjena u inputu uvijek rezultira 'y' promjenom u outputu). U nastavku će se ukratko analizirati svaka od navedenih metapretpostavki. Detaljniji uvid u izvješća o konkurentnostiv ukazuje na to da se u njima analizira stanje svakog tematskog područja (npr. makroekonomski okvir, faktori konkurentnosti) i pripadajućih faktora konkurentnosti po sebi, bez sagledavanja njihovih međusobnih interakcija. Istu logiku odražava i lista uzroka konkurentskog zaostajanja Hrvatske. Detaljnija komparativna analiza liste uzroka konkurentskog zaostajanja sa popisom varijabli iz NGIKavi ukazuje na slijedeći raspored stavki po tematskim područjima: • poslovno okruženje (strukturni problemi, energetski sektor, slom domaće potražnje) • korporativne strategije (nedovoljno intenzivna upotreba znanja, izostanak inovacija, neuključenost u globalne lance snabdijevanja) • • socijalna infrastruktura (hrvatska zatvorenost i nespremnost na promjene, mentalite dijela zaposlenih, visoka razina korupcije, sporost birokracije) makroekonomsko područje (tečaj, model rasta, spirala nelikvidnosti, troškovi rada). Činjenica da autori novinskih napisa (kao i njihovi sugovornici) prepoznaju samo dio stavki sa liste varijabli NGIK modela budu snažne asocijacije na poznatu alegorijsku priču o sljepcima koji su svaki za sebe prepoznali dio slona smatrajući kako je riječ o cjelini. U jednom od komentara o toj priči naglašava se da sa ovakvim načinom razmišljanja ti ljudi nikad neće spoznati slona... Stoga, da bi se izbjegla slična zamka u slučaju razumijevanja uzroka konkurentskog zaostajanja Hrvatske, bilo bi potrebno koristiti „holistički pristup“vii te sagledati sve faktore konkurentnosti - kao i njihove interakcije. Iz toga proizlazi zaključak o netočnosti prve pretpostavke. Riječju, u današnjem visoko-međuovisnom svijetu teško je naći bilo koji faktor konkurentnosti na koga ne utječu brojni drugi čimbenici. Postavku o jednosmjernosti utjecaja možemo testirati pomoću slijedećih kauzalnih nizova: • 'ulaganja u I&R' > 'sposobnost za inovacije' > 'razvoj novih proizvoda' > 'konkurentnost' 'ulaganja u I&R' > 'sposobnost za inovacije' > 'razvoj novih proizvoda' > 'konkurentnost' > 'prodaja' > 'prihod od prodaje' > 'profit' > 'fond za investicije' > 'ulaganja u I&R'. Na temelju osobnih iskustava ocjenite kojih od njih vam izgleda realnije? • 3 Ukoliko ste na gornje pitanje odgovorili ukazujući na drugu opciju tada ste se opredjelili za tezu o djelovanje dvosmjerne, a ne jednosmjerne kauzalnosti! Riječju, umjesto jednosmjernog niza u stvarnosti djeluju kauzalni krugovi. Na primjeru gore naznačenog niza moguće je testirati tezu o trenutačnosti utjecaja. Primjerice, da bi ulaganja u I&R rezultirala razvojem inovacijskih sposobnosti potrebni su mjeseci (ako ne i godine). Jednako tako i razvoj novih proizvoda zahtijeva vrijeme (koje se u nekim industrijama – pr. farmaceutika, aeronautika, automobili mjeri u godinama). Na koncu, realizacija odluka o investicijama također zahtijeva vrijeme. Iz svega proizlazi zaključak o netočnosti postavke o trenutačnosti. Empirijska istraživanja ukazuju na vrlo velike razlike u 'produktivnosti' ulaganja u I&R. Riječju, veza između ulaganja u I&R i broja novih proizvoda, te ostvarene prodaje – zbog utjecaja brojnih drugih varijabli – nije ni linearna niti konstantna. Zamislite slijedeće scenarije: tvrtka izlazi na tržište sa radikalno novim proizvodom (tipa iPhone) koji nema konkurenciju... • u trenutku lansiranja novog proizvoda na tržištu se pojavljuje konkurent, sa nešto lošijim proizvodom – ali i ogromnom budžetom za marketing.... • tijekom vremena na tržištu se pojavljuje niz konkurenata sa sličnim proizvodima ... Treba li naglašavati kako veze između ulaganja u I&R i ostvarenih učinaka u prva dva • scenarija neće biti ni približno slične – tj. na nelinearnost veza. Treći scenarij ukazuje na to kako veze ni tijekom vremena nisu konstantne. Prema tome, ako su ... • faktori konkurentnosti međuovisni... • kauzalni odnosi među faktorima konkurentnosti dvosmjerni... • učinci akcija vidljivi tek nakon izvjesnog vremena... • utjecaji pojedinih varijabli nelinearni i neravnomjerni... ... tada se može zaključivati kako konkurentnost predstavlja dinamički kompleksan problem. Rješavanje dinamički kompleksnih problema zahtijeva korištenje sistemskog načina razmišljanja koji polazi od postavke o postojanju različitih razina promatranja realnosti. Riječ je o poznatom modelu „ledenjaka“ (v. sliku 3.). 4 Događaji Obrasci ponašanja /trendovi Sistemska struktura Mentalni modeli U nastavku ukratko o svakoj razini promatranja realnosti. 1.događaji. Na površini ledenjaka, neposredno vidljivi su različiti događaji: bruto društveni proizvod u 2011.; visina realiziranih investicija u turizmu u 2010.; # novo zaposlenih u 2011.; # otpuštenih radnika u 2011.; CROBEX index na dan 30.5.2012; tečaj kune 31.5.2012., rang Hrvatske na ljestvici konkurentnosti prema Izvješću za 2011., pad industrijske proizvodnje u travnju 2012.... Ova razina promatranja realnosti je poput čitanja naslova u dnevnim novinama. Iz naslova saznajemo što, gdje, kada, kako se nešto dogodilo, tko je bio uključen. Promatranje realnosti na ovoj razini nužno rezultira nastankom reaktivne svijesti - na događaje moguće je djelovati jedino naknadno. Rješenja formulirana kao odgovor na događaje obično su kratkotrajna. Djelovanje iz razine reaktivne svijesti rezultira time da se život pretvara u niz kriza. U organizacijskoj i političkoj praksi to se manifestira u 'vatrogasnom' modusu upravljanja (koji se svodi na kontinuirane pokušaje 'gašenja požara'). 2. trendovi i obrasci. Praćenje niza događaja tijekom vremena omogućuje prepoznavanje trendova i obrazaca njihova ponašanja. Ova razina promatranja realnosti prisutna je novinskim komentarima, u poslovnim, te u makroekonomskim analizama (v. sliku 4. Bruto vanjski dug /udjel u BDP-u/). viii 5 U odnosu na promatranje realnosti na razini događaja, prepoznavanje trendova i obrazaca predstavlja izvjesno unapređenje jer omogućuje pozicioniranje najnovijeg događaja u kontekst drugih, sličnih događanja. Osim toga, prepoznavanje trendova uz pomoć sofisticiranih statističkih metoda omogućuje izradu kratkoročnih prognoza. Međutim, ova razina promatranja realnosti sadrži bitno ograničenje: prepoznavanje problema (tj. negativnih trendova) ne omogućuje precizno formuliranje načina njihova rješavanja - zato što još uvijek ne znamo uzroke njihova nastanka. Posljedično tome mjere koje se temelje na ovoj razini promatranja realnosti obično su usmjerene na otklanjanje/ublažavanje simptoma problema.ix 3.sistemska struktura. Struktura je mreža odnosa među elementima (faktorima ili silama), a ne elementi sami po sebi. Dok su elementi vidljivi, njihove međusobne veze/odnosi nisu. Sagledavanje sistemske strukture počinje sa slijedećim pitanjima: • Zašto nastaju ovi događaji/problemi? • Zašto nastaje ovaj obrazac/trend? Odgovori na ta pitanja omogućuju identifikaciju kauzalnih veza među elementima, tj. sistemske strukture. To se ostvaruje pomoću oruđa kao što su dijagram kauzalnih krugovax, dijagram zaliha i tijeka, sistemski arhetipovi ili računalne simulacije. Sagledavanje sistemske strukture omogućuje s jedne strane razumijevanje uzroka nastanka trendova i obrazaca, a sa druge strane identifikaciju 'poluga'xi. Tek na temelju sagledavanja sistemske strukure moguće je dizajn sistemskih intervencija. Formuliranje strategija i politika, te poduzimanje akcija bez ostvarivanja dubokog razumijevanja strukture sistema u najboljem slučaju može rezultirati privremenim poboljšanjem rezultata. 4. mentalni modeli. To su pretpostavke, uvjerenja, predodžbe koje svako od nas ima o sebi, o drugima, te o načinu funkcioniranja gospodarstva, političkog sustava i sl.. Na societalnoj razini mentalni modeli predstavljaju dio društvene kulture, odnosno paradigme. Mentalni modeli utječu na oblikovanje opipljivih elemenata sistemske strukture (pr. strategija, sustavi, 6 politike). Razumijevanje realnosti na intervencija/promjena sa najvećom polugom. ovoj razini omogućuje oblikovanje Ako su neki faktori konkurentnosti pod utjecajem političara, drugi poslodavaca, a treći sindikataxii tada se može zaključivati kako je riječ o socijalno kompleksnomxiii problemu. Rješavanje socijalno kompleksnih problema zahtijeva prepoznavanje, okupljanje i suradnju svih zainteresiranih strana. Primjerice, kad je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Amerika bila suočena sa konkurentskom prijetnjom japanskih proizvođača, okupili su se lideri iz politike, biznisa, sindikata i znanstvene zajednice kako bi postigli zajedničko razumijevanje izazova, te formulirali niz javnih politika i privatnih praksi koje su postavile temelje za naredna dva desetljeća konkurentskog napredovanjaxiv. Tehnološke promjene (posebno na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija), klimatske promjene, iscpljivanje neobnovljivih resursa rezultiraju time da se konkurentnost nekog društva oblikuje u kontekstu koji se razvija na nov i nepredvidljiv način. To znači da je konkurentnost i generativno kompleksan problem. Rješavanje generativno kompleksnih problema zahtijeva razvoj nove kognitivne sposobnosti: sposobnosti naslućivanja i ostvarivanja budućnosti u nastajanjuxv. Unapređenje konkurentnosti Prema A. Kahane-uxvi. „Kada se suočite sa vrlo teškim problemima, kada se vrlo različiti ljudi trebaju međusobno uskladiti, kada budućnost može biti vrlo različita od prošlosti – tada je potreban drugačiji proces promjena“. Riječ je tzv. „U procesu“xvii. Ključno distinkitivno obilježje ovog procesa učenja i promjena predstavlja dubina svijesti i obilježja akcija. Riječju, sve dublje razine učenja rezultiraju rastućom svijesti o cjelini. Posljedično tome, proces rezultira akcijama koje u sve većoj mjeri služe cjelini. Primjena tog procesa na unapređenje konkurentnosti trebala bi obuhvatiti slijedeće faze: • mobilizacija svih zainteresiranih strana sa ciljem pridobijanja podrške za projekt „Hrvatska 2030“xviii. Kao predstavnici općeg interesa ključnu ulogu u procesu mobilizacije trebali bi imati predstavnici vladajuće koalicije. Iskustva uspješnih inicijativa za sistemske promjene ukazuju na sličan obrazac: iza takvih inicijativa u početku je stajala mala grupa lidera posvećenih općem dobruxix. Tijekom vremena, sa produbljivanjem uvida u stvarnu prirodu problema oni su prepoznavali i okupljali sve širi krug zainteresiranih strana. Nakon postizanja konsenzusa o projektu uslijedila bi faza uspostave njegove organizacije (definiranja odbora za nadzor, projektnog tima, tehničke službe), te početak realizacije. 7 • izrada analize. Polaznu osnovu pri analizi trebali bi s jedne strane predstavljati dijaloški intervjui sa predstavnicima svih zainteresiranih strana, a sa druge strane nalazi dosadašnjih analizaxx. Iz tih intervjua i analiza bi trebalo sagledati ključne konkurentske snage i slabosti Hrvatske. Taj bi zadatak trebali obaviti svi članovi projektnog tima na početnoj radionici. Primjerice, iz najnovijeg Globalnog izvješća o konkurentnosti xxi proizlazi da se, prema odnosima sindikata i poslodavaca, Hrvatska nalazi na 134 mjestu. Sagledavanje sistemske strukture koja reproducira loše industrijske odnose u nasxxii, tj. njihove uzroke i posljedice, predstavljao bi prvi korak. Po istom modelu trebalo bi napraviti sistemsku analizu uzroka i posljedica po svim pokazateljima konkurentskog zaostajanja Hrvatskexxiii. Sinteza ovakvih uvida unutar tematskih područja predstavljala bi drugi korak. U trećem koraku bilo bi potrebno napraviti sintezu nalaza među tematskim područjima. Izrada niza 'sistemskih mapa' (na razini pojedinih varijabli, tematskih područja, te nacionalne ekonomije) stvorila bi na činjenicama utemeljene uvide, te omogućila ostvarivanje zajedničkog razumijevanja sadašnje situacije, ali i prepoznavanje poluga. Sastavni dio ove faze procesa jesu i studijska putovanja koja se poduzimaju sa ciljem stjecanja neposrednih iskustava, te ostvarivanja dubljeg razumijevanja sistema po izabranim temama od strane članova projektnog tima. U kontekstu teme projekta potencijalne teme studijskih putovanja mogle bi biti: • odlazak predstavnika političkih stranaka, poslodavaca u neku tekstilnu tvornicu (radi upoznavanja sa uvjetima života i rada tekstilnih djelatnica) • prisustvovanje predstavnika političkih stranaka i sindikata sastanku uprave neke velike tvrtke (radi boljeg razumijevanja izazova s kojima se suočavaju lideri iz gospodarstva) Pošto je Hrvatska kompleksan sustav smješten unutar širih, još kompleksnijih sustava (EU, svijet, bio-sfera) to bi analiza nužno trebala obuhvatiti i njih. Jedan od ključnih nalaza strateške analize napravljene u Singapuru prije 15-tak godina odnosio se na nastanak ekonomije temeljene na znanju. Početkom 80-tih godina u Sloveniji grupa intelektualaca pokrenula je nekoliko časopisa (Mladina, Naši razgledi) na čijim su se stranicama brusila stajališta o tadašnjem stanju u slovenskom društvu. Sa istim ciljem organizirane su i brojne javne tribine. Tijekom vremena, ovako dizajniran proces rezultirao je stvaranjem nacionalnog konsenzusa o stanju u tadašnjem slovenskom društvuxxiv. • kreiranje scenarija budućnosti Hrvatske do 2030. Riječ je o relevantnim, izazovnim i jasnim pričama o mogućim budućnostima Hrvatske. Rad na analizi sistema omogućio bi prepoznavanje scenario varijabli: faktora koji bi s jedne strane mogli imati najveći 8 utjecaj na budućnost Hrvatske, a sa druge strane čije bi ponašanje u budućnosti bilo vrlo neizvjesno. Primjeri takvih varijabli su: sposobnosti države (pr. djelotvornost ili nedjelotvornost državnih institucija u izvršavanju svojih zadataka) obilježja civilnog društva (aktivnost ili pasivnost građana) brain drain (pr. potencijalni rizici odlaska 10.000 informatičara i/ili medicinskog osoblja u zemlje EU nakon 2013.) obrazovni sistem (razvoj sposobnosti građana RH u skladu sa budućim razvojnim potrebama) zdravstveni sistem. Pored toga na budućnost Hrvatske velik utjecaj imati će i varijable čiji su razvojni trendovi već danas lako uočljivi: starenje stanovništva klimatske promjene iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije.... U brojnim analizama ukazuje se na rast udjela stanovništva starijeg od 65. g u ukupnoj populaciji. S druge strane analize klimatskih promjena ukazuju na trend pogoršanja biometeoroloških prilika. Kakve su implikacije povezivanja ova dva trenda? Izrada scenarija budućnosti bitna je zbog ostvarivanja mentalne fleksibilnosti, tj. otvaranja uma prema budućnosti u nastajanju. Kao što je jednom napisao P. Drucker „U turbulentnim vremenima najveću opasnost ne predstavlja turbulencija po sebi, nego djelovanje na temelju jučerašnje logike“. • Kreiranje nove filozofije, koncepcije i vizije razvoja Hrvatske. Duboka kriza najrazvijenijih država svijeta, kao i sve prisutnija svijest o tome kako je postojeći model razvoja suvremenog društva neodrživxxv inicirala je ubrzani rad na projektima kao što su 'kapitalizam 3.0', 'concious capitalism' ili 'new economy'. Izučavanje ideja koje se pojavljuju pod ovim (ili nekim drugim naslovom) trebale bi pomoći formuliranju filozofije i koncepcije razvoja, te vizije budućnosti Hrvatske u skladu sa stvarnom prirodom izazova budućnosti u nastajanju. Aktualne rasprave o koncepciji razvoja u nas u kojima se ukazuje na nužnost zamjene „modela rasta temeljenog na domaćoj potražnji financiranoj inozemnim novcem“ sa novim modelom rasta „temeljenim na inozemnoj potražnji i financiranim domaćim novcem“ predstavljaju iskorak u pravom smjeru – premda ne idu ni dovoljno duboko ni dovoljno široko. Promišljanje nove filozofije i koncepcije razvoja trebalo bi obuhvatiti brojne komponente ekonomskog, socijalnog i političkog sistema.... Vizija Hrvatske trebala bi biti priča o budućnosti koju će svi građani hrvatske moći shvatiti i prihvatiti. Nepostojanje vizije budućnosti Hrvatske u ovom trenutku 9 predstavlja jedan od ključnih uzroka snažno prisutnog osjećaja bespomoćnosti, straha i beznađa. Projektni tim bi trebao formulirati prijedlog vizije. Nakon toga bi članovi projektnog tima posredstvom novih medija i javnih tribina organizirali javnu raspravu o prijedlogu vizije. Nakon analize povratnih informacija projektni tim bi pripremio novi prijedlog vizije, te organizirao novi krug rasprava. Nekoliko takvih ciklusa iteracija rezultiralo bi nastankom konsenzusa o viziji budućnosti Hrvatske. Primjer uspješnog formuliranja vizije budućnost može se naći u Sloveniji. Nakon postizanja nacionalnog konsenzusa o tadašnjem stanju slovenskog društva krajem 80tih formulirana je vizija budućnosti: EUROPA ZDAJ! (tj. „Europa sada“)xxvi. Ulaskom Slovenije u EU 2003. ta je vizija ostvarena. Pošto u skladu sa načelom „strukturne tenzije“xxvii, u međuvremenu nije dizajnirana nova vizija, slovensko društvo je u ovom trenutku suočeno sa istim problemom kao i hrvatsko: nedostatkom vizije koja bi svojom privlačnom snagom mobilizirala njegove kreativne potencijale. • kreiranje strategije razvoja. U skladu sa postavkom o turbulentnom okruženju (tj. generativnoj kompleksnosti) Hrvatska ne treba gubiti vrijeme na izradu 'mega strategija' i 'master planova'. Strategija treba biti kratka, te artikulirati zajedničku stratešku namjeru predstavnika svih društvenih grupa o načinu ostvarivanja zajedničke vizije. Sukladno nalazu strateške analize o nastanku ekonomije temeljene na znanju, strategija razvoja Singapura imala je nekoliko ključnih odrednica: pretvaranje Singapura u regionalni obrazovni centar. U skladu sa tom strateškom namjerom definiran je strateški cilj prema kojem je do 2005. u Singapur trebalo dovesti 10 najboljih svjetskih sveučilišta. Prema rasploživim informacijama cilj je ostvaren u planiranom roku. otvaranje niza istraživačko-razvojnih institucija. poticanje razvoja industrija temeljenih na znanju. • implementacija strategije trebala bi se odvijati posredstvom niza međusobno usklađenih projekata. Zaključak U odnosu na svaki problem, pa tako i konkurentnost, postoje dvije vrste rješenja: • instant rješenja. To su rješenja koja se brzo mogu dizajnirati i provesti. U najboljem • slučaju ovaj tip rješenja donosi privremeno otklanjanje simptoma problema. temeljna rješenja. To su rješenja koja su usmjerena otklanjaju najdubljih uzroka problema. Dizajniranje i provedba ovakvih rješenja zahtijeva više vremena i sredstava. 10 Uslijed pritiska simptoma problema u praksi dominira korištenje instant rješenja. Samo po sebi to ne mora biti loše – pod uvjetom da se paralelno s njima ne započne rad na kreiranju trajnih rješenja. Ovdje opisani proces kreiranja vizije i strategije razvoja Hrvatske predstavlja moguće temeljno rješenje. Korištenje tehnologije „U procesa“ omogućilo bi ostvarivanje toliko potrebne revolucije u načinu razmišljanja bez koje nema izlaza iz 'začaranog kruga' krize. i Riječ je o metodološkom okviru za sustavnu klasifikaciju kategorija – od apstraktnih prema konkretnim Michael E. Porter, Mercedes Delgado, Christian Ketels, Scott Stern „Moving to a New Global Competiveness Index“ , The Global Competitiveness Report 2008-2009, http://www.weforum.org/reports iii Metodološki pristup koji se sastoji u rasčlanjivanju kompleksnih sustava na sve uže i uže komponente, te njihovom izučavanju. iv An Introduction to System Thinking iThink software, 9. str. v Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2008., http://www.konkurentnost.hr vi V. Tablicu 1 na str. 54. The Global Competitiveness Report 2008-2009, http://www.weforum.org/reports vii Michael E. Porter, Jan W. Rivkin: PROSPERITY AT RISK, Findings of Harvard Business School's Survey on U.S. Competitiveness, 2012. www.hbs.edu/competitiveness/.../hbscompsurvey... viii Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2008. ix V. materijal „Začarani krugovi“ x V. materijale: „Začarani krugovi“, „Otpuštanje viškova zaposlenih“ ... xi To su mjesta u sistemu gdje mala promjena može dovesti do značajnih promjena ponašanja varijabli, tj. do zaokreta od negativnih prema pozitivnim trendovima. xii V. pod 6 xiii Socijalna kompleksnost odražava činjenicu da zbog razlika u interesima i vrijednostima pripadnici različitih socijalnih skupina imaju različite percepcije istog problema. Aktualne rasprave o ukidanju nekih odredbi kolektivnih ugovora u javnom sektoru odraz su visoke socijalne kompleksnosti ove teme. xiv V. pod 6. xv Joseph Jaworski, Claus Otto Scharmer, Leadership in the New Economy: Sensing and Actualizing Emerging Futures, Generon Consulting, SoL xvi Adam Kahane, „Solving tough problems, An Open Way of Talking, Listening and Creating New Realities“, 2004. xvii Počeci ove teorije nalaze se u materijalu Jaworskog i Scharmera (v. xiv). Ona je kasnije razrađena knjigama: P. Senge, C. O. Scharmer, J. Jaworski, B.S. Flowers „PRISUSTVO“ 2007.; C.O. Scharmer „ U THEORY“ 2008.; A. Kahane (v. xv), Joseph Jaworski „SOURCE“, 2012 xviii U javnosti se već neko vrijeme koristi naziv „Hrvatska 2020“. No, vremenski horizonti ovako definiranog projekta prekratki su u odnosu na promjene koje će biti potrebno napraviti. xix Podloge za ovu tezu nalaze se u studijama o uspješno realiziranim značajnim projektima sistemskih promjena kao što su „Laboratorij održive prehrane“ (v. časopis qLife No. 2. Vol lll), xx Npr. Godišnja izvješća o konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma i Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Pored toga postoje brojne vrijedne analize pojedinih institucija (HUP, CROMA), političkih stranaka, te pojedinaca (v. knjigu prof. Sriće). Ono što nedostaje jeste sinteza, te ostvarivanje zajedničkog razumijevanja sadašnjeg stanja i njegovih najdubljih uzroka od strane predstavnika svih zainteresiranih strana. Bez postizanja zajedničkog razumijevanja sadašnjeg stanja i njegovih uzroka nije moguće postići konsenzus oko rješenja – kao ključni preduvjet uspješne implementacije strategije. xxi The Global Competitiveness Report 2011-2012, str. 157. http://www.weforum.org/reports xxii Jedan od uzroka loših industrijskih odnosa u nas sigurno predstavlja i često korištenje otpuštanja viškova zaposlenika (v. materijal „Otpuštanje viškova zaposlenika“). Za pretpostaviti je kako vrijedi i povratna veza: loši industrijski odnosi utječu na način provedbe otpuštanja viškova zaposlenika. xxiii Prema najnovijem Globalnom svjetskom izvješću o konkurentnosti (v. XVll) Hrvatska konkurenstki zaostaje na brojnim područjima. Neki od njih su: povjerenje javnosti u političare; fiskalna nedisciplina državnih institucija; teret regulative, efikasnost organa upravljanja tvrtkama, utjecaj regulative o direktnim stranim ulaganjima.... xxiv Dr. Veljko Rus, jedan od inicijatora tog procesa, usmena informacija sa kraja 80-tih godina xxv A New Path for World Development, The Club of Rome Programme from 2009 -2012, http://www.clubofrome.org/ xxvi Potrebno je naglasiti kako je vizija budućnosti u Sloveniji u nastajala 'odozdo-gore'. xxvii Riječ o tenziji između vizije i realnosti koja predstavlja ključnu pokretačku snagu za projekte promjene sadašnje realnosti (v. Robert Fritz, CREATING, A guide to creative process, 1991.) ii 11
© Copyright 2024 Paperzz
