SADRŽAJ
5
14
USPOSTAVA SISTEMA DRŽAVNE
POMOĆI U BOSNI I HERCEGOVINI
mr. Samir SABLJICA, dipl.pravnik
ORGANIZACIJA SLUŽBE JAVNIH
NABAVKI NA NIVOU UGOVORNOG ORGANA (CENTRALIZACIJA
NASPRAM DECENGTRALIZACIJE)
Amir RAHMANOVIĆ, dipl. ecc.
22
ZELENE JAVNE NABAVKE
mr. Ivan KUTLEŠA
32
NAKNADNI UPIS U MATIČNU KNJIGU ROĐENIH, SA KONSTATACIOM ILI BEZ KONSTATACIJE
DRŽAVLJANSTVA BIH I F BIH, U
FEDERACIJI BOSNE I
HERCEGOVINE
Nedim MEHMEDOVIĆ, dipl.iur.
50
ZNAČAJ PRAVILNIKA O RADU ZA
PRESTANAK UGOVORA O RADU
SUKLADNO ZAKONU
mr. Silvana BRKOVIĆ MUJAGIĆ
55
KADA PRESTAJE UGOVOR O
RADU ZAKLJUČEN NA ODREĐENO
VRIJEME SA OSVRTOM KADA
POSLODAVAC NE MOŽE OTKAZATI
OVAJ UGOVOR
Azra BUBLIN,dipl.pravnik
60
PLAĆENO I NEPLAĆENO ODSUSTVO SA RADA ZAPOSLENIKA,
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA I
NAMJEŠTENIKA
Ljilja ĆEHAJIĆ, dipl. iur.
70
POSTUPAK U SLUČAJU OTKAZA
UGOVORA O RADU ZBOG TEŽE
POVREDE RADNE DUŽNOSTI
mr. iur. Zlatan KAROVIĆ
73
PROCESUIRANJE PREDMETA NASILJA U PORODICI –
PRAKTIČNI ASPEKTI
Lejla KONJIĆ, dipl. iur .
83
OBAVLJANJE DJELATNOSTI DADILJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
mr. iur. Alan VAJDA
ONLINE IZDANJE
JANUAR 2014
BROJ 1
SAVJETODAVNI SERVIS
92
RADNI ODNOSI
99
JAVNE NABAVKE
SUDSKA PRAKSA
111
RADNI ODNOSI –
SUDSKA PRAKSA
Priredio: Dragan Klisura, dipl. iur.
NOVO
www.rec.ba 2014
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 3
UPUTE AUTORIMA
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem
odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U
časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji.
PRAVNI SAVJETNIK
Mjesečni naučni i stručni časopis
IZDAVAČ:
Refam creative solutions – REC doo
Društvo za istraživanje i unaređenje
lokalnog i regionalnog razvoja
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.rec.ba
Bosna i Hercegovina,
71000 Sarajevo
Tabašnica 8/1
tel.: +387 33 214 582
fax.: +387 33 214 582
GSM: +387 61 191 185
ZA IZDAVAČA:
mr. Fadil Šero
GLAVNI I
ODGOVORNI UREDNIK:
mr. Fadil Šero
LEKTOR:
Mirza Hajdarović
DTP:
Admir Alihodžić
ŠTAMPA:
Štamparija “Fojnica”, Fojnica
Godišnja pretplata na
štampano izdanje je 250 KM
Godišnja pretplata na
elektronsko izdanje je 200 KM
Polugodišnja pretplata je 125 KM
Cijena po primjerku je 25 KM
U cijenu je uključen PDV
ŽR Vakufska banka dd Sarajevo:
1602000000560974
ISSN 2233-0860
Časopis izlazi mjesečno.
4 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
Objavljujemo:
■■ stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri
tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora;
■■ komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili pozakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja
časopisa;
■■ članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;
■■ kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim
prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i
■■ prevode dosada neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih
uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od
značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese.
Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove:
1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u wordu,
times new roman, 12-ka). Isprintani radovi bez elektronske forme
neće se posebno prekucavati osim ako ti troškovi idu na teret autora.
2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to
moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što
više podnaslova;
3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime
i prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi, e-mail i telefon;
4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti
obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja;
5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili
pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti
tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta;
6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske
elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak
čine odgovori na pitanja i sudska praksa.
7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu
posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet,
gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta;
8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev
tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica;
9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu
u razmatranje i stav recenzenta;
Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAMIR SABLJICA
dipl. pravnik, magistar politologije
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
Odsjek za nadzor nad tržištem, zaštitu potrošača i
konkurenciju
USPOSTAVA SISTEMA
DRŽAVNE POMOĆI U
BOSNI I HERCEGOVINI
SAŽETAK
U
ovom članku autor razmatra uspostavu sistema državne pomoći u
BiH, što je obaveza prema međunarodnim sporazumima koje je BiH
zaključila. Temeljem tih sporazuma BiH se obavezala da uspostavi
odgovarajući pravni i institucionalni okvir u oblasti državne pomoći, koji bi
vremenom postao kompatibilan sistemu državne pomoći kakav je trenutno na
snazi u EU. Usvajanjem Zakona o sistemu državne pomoći u BiH i osnivanjem
Vijeća za državnu pomoć BiH, BiH je započela prvu fazu ispunjavanja
međunarodnih obaveza, osobito u procesu evropskih integracija. Donošenje
Godišnjih izvještaja o državnoj pomoći u BiH za 2011. i 2012. godinu započinje
implementacija zakona ali i zaživljavanje načela transparentnosti i načelo
integralnog prikaza državne pomoći.
Ključne riječ: evropske integracije, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju,
Privremeni sporazum, Vijeće za državnu pomoć BiH, državna pomoć,
konkurencija, trgovina, godišnji izvještaji o državnoj pomoći
1. Uvod
Državna pomoć (engl. state aid) je oblik državne intervencije koja se koristi za poticanje određene
ekonomske aktivnosti, sektora ili preduzetnika, čime oni ostvaruju prednosti koje inače ne bi mogli
ostvariti na tržištu redovnim poslovanjem ili bi ih mogli ostvariti i bez državne pomoći, ali pod
znatno težim uvjetima. Radi se o javnim sredstvima, koja su prikupljena od poreskih obveznika, a
koja se dalje, sistemom redistribucije, raspoređuju prema određenim preduzećima (javna i privatna),
sektorima, regijama, itd. Posljedica državne intervencije je da se određeni ekonomski sektori više
favoriziraju u odnosu na druge te na taj način državna pomoć može da naruši konkurenciju jer
pravi razliku između kompanija koje primaju pomoć i onih koje je ne primaju. U Evropskoj uniji
zakonodavni okvir prati primordijalnu ideju EU u oblasti državne pomoći koja se sublimira u postulatu
da je subvencioniranjem kompanija neophodno izbjegavati nepropisno narušavanje konkurencije i
trgovine. Politika EU koja se odnosi na državnu pomoć treba da spriječi države članice da štite ili
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 5
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
promovišu svoja preduzeća na štetu konkurencije u okviru EU. Glavni cilj je da se
obezbijedi neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU, kao i da se poveća
konkurentnost te da se kreira prostor bez unutrašnjih barijera bilo koje vrste.
2. Zahtjevi Evropske unije u oblasti državne pomoći
EU zahtijeva od zemalja kandidata za članstvo u EU da područje državne pomoći
usklade znatno prije samog prijema u članstvo. EU racionalno smatra da, u slučaju
nepostojanja organizovanog sistema državne pomoći, zemlja pretendent za članstvo
u EU će sa sobom donijeti i nezakonite državne pomoći što će imati znatnog
uticaja na konkurenciju i trgovinu u postojećim državama članicama EU. Stoga
EU insistira da se prije samog članstva u zemlji pretendentu stvori odgovarajući
zakonodavni i regulatorni okvir koji će biti identičan onome u EU.
1. EU zahtijeva prije svega da se stvori pravni okvir na način da se donesu
odgovarajući zakoni i podzakonski akti koji će preuzeti propise EU u oblasti
državne pomoći. Dakle, najprije postoji obaveza preuzimanja odgovarajućih
principa iz čl. 107-109. Ugovora o funkcionisanju EU te obavezne transpozicije
širokog spektra odgovarajućih uredbi, odluka i niza „soft law“ propisa koji su
na snazi u EU. Karakteristika ovog procesa je da se, uvjetno rečeno, na zemlju
kandidata vrši „politički pritisak“ da preuzima acquis iz oblasti državne pomoći.
Ujedno postoji asimetrija u odnosu EU i zemalja kandidat jer se ne može
pregovarati o mijenjanju postojećeg acquisa niti se ima opcija nepreuzimanja
odgovarajuće pravne stečevine u oblasti državne pomoći.
2. Sljedeća obaveza je uspostaviti odgovarajući institucionalni okvir, odnosno
oformiti regulatorni organ koji će biti nadležan za kontrolu, odobravanje
državnih pomoći, zabranu, naređivanje povrata nezakonito dodijeljenih
državnih pomoći, itd.
3. Uspostavljanje inventara državne pomoći je takođe zahtjev EU. Inventar
predstavlja polaznu osnovu za uspostavljanje baze podataka o pomoćima
koje egzistiraju prije stupanja na snagu zakona. Zemlja aspirant mora realno
i objektivno da prikaže presjek trenutnog stanja, sa tim da se od nje zahtijeva
da postojeće „državne pomoći“ po donošenju zakona uskladi sa kriterijima
koji već vladaju u zemljama članicama EU. Time se postepeno vrši evolucija
postojećih pomoći u pomoći kakve se primjenjuju u EU.
4. Monitoring je neizbježan korak u kreiranju sistema državne pomoći kako bi se
postojeći inventar nadograđivao u budućnosti i kako bi se pratile sve promjene.
Skupljanje podataka na jednom mjestu je bitno radi pravilnog međunarodnog
izvještavanja, ali i izvještavanja unutar zemlje kandidata, prije svega prema
vladi, a zatim i parlamentu.
5. Mapiranje državne pomoći je takođe vrlo važan segment jer podrazumijeva
mapiranje teritorije države prema kojem se vrši podjela na razvijene i
nerazvijene regije pa se, shodno zdravoj ekonomskoj logici, država opredjeljuje
da maksimalne intenzitete državne pomoći ulaže u razvoj nerazvijenih regija
kako bi se ekonomskim parametrima približile drugim regijama u koje se ulažu
manji iznosi državne pomoći. Mapiranje je značajno i zbog boljeg planiranja
i vođenja različitih mjera ekonomske politike unutar zemlje pretendenta za
članstvo u EU.
3. Etabliranje sistema državne pomoći u BiH
Kako Bosna i Hercegovina u procesu evropskih integracija slijedi standarde i pravna
pravila koja važe u EU, napomenimo da je napravljen značajan pomak donošenjem
Zakona o sistemu državne pomoći u BiH1. Postoji nekoliko međunarodnih
sporazuma koje je zaključila BiH, a koji nameću obavezu stvaranja sistema državne
pomoći. Usvajanje Zakona i njegova kasnija implementacija je bila uslov iz člana
71. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)2 između Evropskih zajednica
i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane,
odnosno člana 36. Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima
1 Službeni glasnik BiH, broj 10/12.
2 Službeni glasnik BiH, broj 10/08 – izdanje Međunarodni ugovori.
6 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
između EZ (PS)3, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane, kojim
je utvrđena obaveza BiH da donese zakon te uspostavi neovisno državno tijelo
za implementaciju takvog zakona, sa ulogom regulatornog organa. Međunarodne
obaveze u oblasti državne pomoći su utvrđene za BiH i članom 21. Sporazuma
CEFTA 20064, zatim članom 18. Ugovora o uspostavi Energetske zajednice5, ali
potiču i od procesa pridruživanja BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Zakon
predstavlja važan iskorak BiH u procesu evropskih integracija i ispunjavanja
međunarodnih obaveza BiH, što predstavlja glavni eksterni benefit.
4. Osnovne prednosti kreiranja sistema
državne pomoći u BiH
Ključni cilj kreiranja sistema državne pomoći u BiH je promocija fer konkurencije
i slobodne trgovine. Naime, ukoliko nema nikakvog zakonodavnog okvira
postoji stalna tendencija da se kontinuirano subvencioniraju kompanije bez jakog
ekonomskog ili socijalnog razloga, ali sa jakim političkim uplitanjem u poslovanje.
Takvim kompanijama se daje vještačka tržišna prednost koja je i ekonomski
neefikasna u tržišnoj utakmici sa domaćim i međunarodnim konkurentima, što
svakako nanosi štetu fer konkurenciji i slobodnoj trgovini. Stalno subvencioniranje
stvara klimu kod poslovnih subjekata da, već kod nailaska na prvu prepreku,
očekuju pomoć od strane države. Cilj državne pomoći u BiH je i discipliniranje
svih budućih davalaca državne pomoći, sa fokusom na pravilno i zakonito vođenje
budžeta bez obzira na to koji nivo vlasti je u pitanju (od općine do države).
Funkcionalna kontrola i regulatorni sistem trebaju doprinijeti da se budžetska
sredstva zakonito troše. Kad se etablira sistem kontrole državnih pomoći, time se
stvara pretpostavka da se prestane sa nerezonskim trošenjem budžetskog novca.
Takođe se treba istaći efekat proporcionalnosti s obzirom na to da se u uređenom
sistemu državne pomoći unaprijed zna koje se vrijednosti dobivaju za sredstva
data za državnu pomoć. Cilj državne pomoći je da zakonodavni i regulatorni okvir
osigura i privlačenje direktnih stranih investicija pošto strani investitor dolazi sa
direktnim ulaganjem samo u pravno uređene države, dok izbjegava države u kojim
ne postoji uređen sistem državne pomoći. Takođe, uređen sistem državne pomoći
ima i antikoruptivni efekat. Nedostatak zakonodavnog okvira u oblasti državne
pomoći omogućava netransparentno trošenje budžetskih sredstava, a nedostatak
elementa transparentnosti omogućava koruptivne radnje jer javnost nema uvida u
budžet.
5. Načelo transparentnosti i integralnog
prikaza državnih pomoći
Po usvajanju Zakona, BiH je pristupila i osnivanju regulatornog organa Vijeća
za državnu pomoć BiH, koje je započelo sa radom 27. 11. 2012. godine. Glavna
zadaća ovog organa je da se osigura dosljedna primjena Zakona i podzakonskih
akata koji regulišu oblast državne pomoći. U ovoj početnoj fazi, osnovna vizija
je da se uspostave načelo transparentnosti i načelo integralnog prikaza državnih
pomoći. Načelo transparentnosti podrazumijeva potrebu upravljanja budžetskim
sredstvima na otvoren način, sa podacima dostupnim javnosti. Intencija
upravljanja budžetskim sredstvima je smanjiti državne pomoći na što manji nivo.
Načelo integralnog prikaza državnih pomoći podrazumijeva kreiranje redovnih
godišnjih izvještaja o dodijeljenim državnim pomoćima, efikasnost nadzora
nad odobravanjem, provedbom i povratom državnih pomoći. Unutrašnji benefit
se ogleda u kreiranju sistema koji će poboljšati budžetsku disciplinu i početi
smanjivati do sada važeću „kulturu subvencioniranja”.
3 Službeni glasnik BiH, broj 5/08 - izdanje Međunarodni ugovori.
4 Član 21. CEFTA sporazuma u suštini zabranjuje korištenje državne pomoći koja može
narušiti konkurenciju davanjem prednosti određenim robama (uz izuzetak poljoprivrednih
roba), ukoliko ona može uticati na trgovini između država strana u Sporazumu.
5 Službeni glasnik BiH, broj 09/06 – Međunarodni ugovori.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 7
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
6. Godišnji izvještaji o državnoj pomoći u BiH za 2011. i
2012. godinu
Godišnji izvještaj o državnoj pomoći u BiH za 2011. godinu je razmatran
i usvojen od strane Vijeća za državnu pomoć na 8. sjednici, održanoj 9. 7.
2013. Godišnji izvještaj o državnoj pomoći u BiH za 2012. je razmatran
i usvojen od strane Vijeća za državnu pomoć BiH na 7. sjednici od 21. 6.
2013. i isti je potom razmatran i usvojen na 57. sjednici Vijeća ministara,
održanoj 17. 7. 2012. Za BiH postoji obaveza da se godišnji izvještaji, po
usvajanju od strane Vijeća ministara BiH, obavezno dostavljaju Evropskoj
komisiji temeljem odredbi SSP-a, odnosno PS-a. Efekat ovih izvještaja je da
su po prvi put u BiH skupljeni i sistematizovani podaci o državnoj pomoći
na jednom mjestu. Stvorena je jedna baza podataka koja može poslužiti kao
prvi inventar, koji će se kasnijim izvještajima samo nadograđivati.
Pоlаznе оsnоvе zа izrаdu Godišnjeg izvještaja zа 2011. gоdinu su popisi
i pоdаci dostavljeni od organa koji su „dodjeljivali“ držаvnu pоmоć u
2011. gоdini. Vijeće ministara BiH je dostavilo informaciju da u svojim
aktivnostima nije dodjeljivalo sredstva koja se odnose na državnu pomoć.
Godišnji izvještaj za 2012. je izrađen na osnovu popisa programa državne
pomoći koje su dostavile vlade oba entiteta i Brčko Distrikta BiH. Popis
Vlade Federacije Bosne i Hercegovine je urađen temeljem Uredbe o načinu
vođenja i metodologiji popisa programa državne pomoći u Federaciji Bosne
i Hercegovine.6 Popis programa državne pomoći Republike Srpske je
urađen temeljem Uredbe o načinu vođenja i metodologiji popisa programa
državne pomoći u Republici Srpskoj,7 dok Brčko Distrikt BiH nema još
usvojen svoj autonomni propis na osnovu kojeg bi metodološki izrađivao
tražene popise. I pored toga je Vlada Brčko Distrikta BiH dostavila tražene
informacije. Državna pomoć koju su dodijelila ministarstva poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva entiteta prikazana je samo u ukupno dodijeljenom
iznosu, s obzirom na to da je podzakonskim aktima o načinu vođenja i
metodologiji popisa programa državne pomoći u entitetima propisano da
nadležna ministarstva za poslove poljoprivrede dostavljaju samo podatke o
ukupno dodijeljenim iznosima državne pomoći za poljoprivredu, a takođe
napominjemo da je prema članu 4. stav 2. tačka a) Zakona propisano da se
Zakon ne odnosi na poljoprivredu i ribarstvo. Takođe, Zakon se ne odnosi
na državnu pomoć nacionalnoj sigurnosnoj ili vojnoj industriji, te na javnu
potrošnju na infrastrukturu.
6.1. Držаvnа pоmоć BiH u оdnоsu nа bruto domaći proizvod
Ukupnо еvidеntirаnа držаvnа pоmоć u BiH za 2011. gоdinu iznоsi
450.652.764 KM. Učеšćе pоpisоm evidentirane državne pomoći u BiH za
2011. godinu u odnosu na bruto domaći proizvod za 2011. gоdine iznоsi
1,77%.8
Ukupnо еvidеntirаnа držаvnа pоmоć BiH za 2012. gоdinu iznоsi 551.598.119
KМ. Učеšćе pоpisоm evidentirane državne pomoći u BiH za 2012. godinu
u odnosu na BDP 2012. gоdine iznоsi 2,14%. Rаdi pоrеđеnjа, u Еvrоpskој
uniјi u 2010. gоdini držаvе člаnicе su zа pоmоći izdvојilе 0,9% BDP-а (bеz
pоmоći žеlјеzničkоm sаоbrаćајu).
6.2. Ukupno dodijeljena držаvnа pоmоć BiH po obliku / kategorijama
Hоrizоntаlnа držаvnа pоmоć u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011.
gоdini učеstvuје sа 47,1% i iznоsi 212.414.367 KМ. Sektorska držаvnа
pоmоć u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 21,6%
i iznоsi 97.163.208 KМ. Držаvnа pоmоć male vrijednosti (de minimis) u
ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 0%. Držаvnа
6 Službene novine Federacije BiH, broj 48/12.
7 Službeni glasnik Republike Srpske, broj 45/12.
8 Saopćenje Agencije za statistiku BiH, BDP za BiH 2011, godina XI, broj 1 od
25. 7. 2012, Sarajevo.
8 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pоmоć u oblasti pоlјоprivrеde i ribarstva u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој
pоmоći u 2011. učеstvuје sа 31,3% i iznоsi 141.103.189 KМ.
Urеdbama о nаčinu vоđеnjа i mеtоdоlоgiјi pоpisа prоgrаma držаvnе pоmоći,
u FBiH i RS је prоpisаnо dа su oblici držаvnе pоmоći: hоrizоntаlnа držаvnа
pоmоć, sektorska (vеrtikаlnа) držаvnа pоmоć, držаvnа pоmоć mаlе vriјеdnоsti
(de minimis držаvnа pоmоć) i državna pomoć u oblasti poljoprivrede i ribarstva.
Oblici držаvnе pоmоći određuju se prеmа primаrnim cilјеvimа dоdјеlјivаnjа:
1. hоrizоntаlnе držаvnе pоmоći – zа mаlе i srеdnjе privrеdnе subјеktе,
zа sаnаciјu i rеstrukturirаnjе privrеdnih subјеkаtа u tеškоćаmа, zа
zаpоšlјаvаnjе, zа zаštitu živоtnе srеdinе, zа istrаživаnjе, rаzvој i inоvаciје,
zа stručno usаvršаvаnjе, držаvnа pоmоć u оbliku rizičnоg kаpitаlа i držаvnа
pоmоć u оblаsti kulturе i zаštitе kulturnе bаštinе i оstаlе hоrizоntаlnе
pоmоći;
2. sektorske ili vеrtikаlnе držаvnе pоmоći (dostupne određenim sektorima)
su u: sektoru prоizvоdnjе čеlikа, sеktоru vađenja uglја, sеktоru sаоbrаćаја
(cestovni, željeznički i zračni), sеktоru turizmа, sеktоru pоštаnskih uslugа,
u оblаsti јаvnih mеdiја, оblаsti zdrаvstvеnе zаštitе, sеktоru šumаrstvа i u
оstаlim sеktоrimа.
Hоrizоntаlnа držаvnа pоmоć u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012.
gоdini učеstvuје sа 43,9% i iznоsi 242.028.507 KМ. Sektorska držаvnа pоmоć
u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 26,6% i iznоsi
146.569.538 KМ. Držаvnа pоmоć male vrijednosti (de minimis) u ukupnо
dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 0,4% i iznоsi 2.198.098
KМ. Držаvnа pоmоć u oblasti pоlјоprivrеde i ribarstva u ukupnо dоdiјеlјеnој
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 29,1% i iznоsi 160.801.976 KМ.
6.3. Ukupno dodijeljena držаvnа pоmоć BiH po vrsti / instrumentima dodjele
Subvencije / podsticaji u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011. gоdini
učеstvuјu sа 64,9% i iznоse 292.765.904 KМ. Nepovratna pomoć, grantovi
u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа 28,9%
i iznоse 130.445.104 KМ. Poreske olakšice u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој
pоmоći u 2011. učеstvuјu sа 1,5% i iznоse 6.830.029 KМ. Dodijeljeni zajmovi
sa preferencijalnim kamatnim stopama u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći
u 2011. učеstvuјu sа 1,8% i iznоse 8.279.438 KM. Otpisivanje dugovanja
ili preuzimanje dugovanja u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011.
učеstvuјu sа 0,05% i iznоse 243.327 KМ. Druge vrste državne pomoći u ukupnо
dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuјu sа 2,7% i iznоse 12.088.962
KМ.
Urеdbama о nаčinu vоđеnjа i mеtоdоlоgiјi pоpisа prоgrаma držаvnе pоmоći
u FBiH i RS prоpisаnо je dа su vrste, odnosno instrumenti putem kojih se
pоmоć dodjeljuje: а) subvencije / podsticaji; b) nepovratna pomoć, grantovi; c)
umanjenja ili izuzeća od primjene finansijskih obaveza; d) porezne olakšice; e)
otpisivanje dugovanja ili preuzimanje dugovanja; f) subvencioniranje kamata;
g) dodjeljivanje zajmova pod povoljnijim uslovima (sa preferencijalnim
kamatnim stopama) i i) druge vrste / instrumenti dodjele državne pomoći.
Prema dostavljenim podacima o dodijeljenim državnim pomoćima u BiH
za 2012. godinu, vidljivo je da su u 2012. bile zastupljene sljedeće vrste /
instrumenti državne pomoći:
1. subvencije / podsticaji u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012.
učеstvuјu sа 50,7% i iznоse 279.595.983 KM;
2. nepovratna pomoć, grantovi, u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u
2012. učеstvuје sа 31,7% i iznоse174.728.985 KM;
3. poreske olakšice u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuјu
sа 13,1% i iznоse 72.288.640 KM;
4. dodijeljeni zajmovi sa preferencijalnim kamatnim stopama u ukupnо
dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuјu sа 3,3% i iznоse 18.149.119
KM;
5. otpisivanje dugovanja ili preuzimanje dugovanja u ukupnо dоdiјеlјеnој
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 9
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 0,1% i iznоse 374.427 KM;
6. druge vrste državne pomoći u ukupnо dоdiјеlјеnој držаvnој pоmоći u 2012.
gоdini učеstvuјu sа 1,2% i iznоse 6.460.965 KM.
6.4. Struktura horizontalne držаvne pоmоći u BiH za 2011. i 2012. godinu
Prema dostavljenim podacima za 2011. godinu, struktura horizontalne državne
pomoći je razvrstana kao:
a) državna pomoć za male i srednje privredne subjekte u ukupnо dоdiјеlјеnој
horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 14,9% i iznоsi
31.969.514 KМ;
b) državna pomoć za sanaciju i restrukturiranje privrednog subjekta u
teškoćama u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2011.
učеstvuје sа 20% i iznоsi 42.776.357 KM;
c) državna pomoć za zapošljavanje u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 8,5% i iznоsi 18.122.873 KМ;
d) državna pomoć za zaštitu životne sredine u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа 1,6% i iznоsi 3.409.112 KМ;
e) državna pomoć za istraživanje, razvoj i inovacije u ukupnо dоdiјеlјеnој
horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 0,6% i iznоsi 1.276.400
KМ;
f) državna pomoć za stručno usavršavanje u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 0,5% i iznоsi 1.226.140 KМ;
g) državna pomoć u oblasti kulture i zaštite kulturne baštine u ukupnо
dоdiјеlјеnој horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа
8,4% i iznоsi 17.837.558 KМ;
h) ostale horizontalne državne pomoći u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuјu sа 45,3% i iznоse 96.659.542 KМ.
Prema dostavljenim podacima za 2012. godinu, struktura horizontalne državne
pomoći je razvrstana kao:
a) državna pomoć za male i srednje privredne subjekte u ukupnо dоdiјеlјеnој
horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 47,9% i iznоsi
115.866.740 KM;
b) državna pomoć za sanaciju i restrukturiranje privrednog subjekta u
teškoćama u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2012.
gоdini učеstvuје sа 16% i iznоsi 38.714.224 KM;
c) državna pomoć za zapošljavanje u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2012. gоdini učеstvuје sа 3,9% i iznоsi 9.552.911 KM;
d) državna pomoć za zaštitu životne sredine u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2012. gоdini učеstvuје sа 2,6% i iznоsi 6.207.040 KM;
e) državna pomoć za istraživanje, razvoj i inovacije u ukupnо dоdiјеlјеnој
horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 0,4% i iznоsi 1.024.834
KМ;
f) državna pomoć za stručno usavršavanje u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2012. gоdini učеstvuје sа 1,4% i iznоsi 3.413.352 KМ;
g) državna pomoć u oblasti kulture i zaštite kulturne baštine u ukupnо
dоdiјеlјеnој horizontalnoj držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 6,2% i
iznоsi 14.894.196 KM;
h) ostale horizontalne državne pomoći u ukupnо dоdiјеlјеnој horizontalnoj
držаvnој pоmоći u 2012. gоdini učеstvuјu sа 21,6% i iznоse 52.355.211
KM.
6.5. Struktura sektorske držаvne pоmоći u BiH za 2011. i 2012.
Na osnovu dostavljenih podataka o sektorskoj državnoj pomoći, ista je u 2011.
godini strukturirana kao:
i) državna pomoć u sektoru vađenja uglja u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. gоdini ne učеstvuје;
j) državna pomoć u sektoru saobraćaja u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 54,83% i iznоsi 53.286.087 KМ,
od čega se 2.120.422 odnosi na cestovni saobraćaj, 35,6 miliona na
željeznički saobraćaj, 15.545.775 na zračni saobraćaj, a iznos od 19.890
KM na vodeni.
10 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
k) državna pomoć u sektoru turizma u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 4,5% i iznоsi 4.144.619 KМ;
l) državna pomoć u oblasti javnih medija u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа 11,8% i iznоsi 11.439.217
KМ;
m) državna pomoć u oblasti zdravstvene zaštite u ukupnо dоdiјеlјеnој
sektorskoj držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа 5,6% i iznоsi
5.407.092 KМ;
n) državna pomoć u sektoru šumarstva u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. učеstvuје sа 2,1% i iznоsi 2.075.200 KМ;
o) državna pomoć u ostalim sektorima u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2011. gоdini učеstvuје sа 21,4% i iznоsi 20.810.993
KM.
Na osnovu dostavljenih podataka o sektorskoj državnoj pomoći, ista je u
2012. godini strukturirana kao:
p) državna pomoć u sektoru vađenja uglja u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 19,1% i iznоsi 28 miliona KМ;
q) državna pomoć u sektoru saobraćaja u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 31,0% i iznоsi 45.405.279 KM, od
čega se 2.868.939 odnosi na cestovni saobraćaj, 28,2 miliona na željeznički
saobraćaj, 14.331.390 na zračni, a iznos od 4.950 KM se odnosi na vodeni
saobraćaj.
r) državna pomoć u sektoru turizma u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj držаvnој
pоmоći u 2012. učеstvuје sа 4,5% i iznоsi 9.548.823 KМ;
s) državna pomoć u oblasti javnih medija u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2012. gоdini učеstvuје sа 7,7% i iznоsi 11.343.073 KМ;
t) državna pomoć u oblasti zdravstvene zaštite u ukupnо dоdiјеlјеnој
sektorskoj držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 2,7% i iznоsi 3.932.426
KМ;
u) državna pomoć u sektoru šumarstva u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 2,2% i iznоsi 3.285.287 KM;
v) državna pomoć u ostalim sektorima u ukupnо dоdiјеlјеnој sektorskoj
držаvnој pоmоći u 2012. učеstvuје sа 30,7% i iznоsi 45.054.650 KМ.
7. Analiza godišnjih izvještaja za 2011. i 2012. godinu
Godišnji izvještaj za 2011. je rađen bez podataka za državni nivo tako da ostaje
nejasno da li su institucije BiH „dodjeljivale“ državnu pomoć. U suštini, svi
podaci za 2011. se mogu posmatrati dvojako. Naime, isti su vjerodostojni, ali
u 2011. nije bio usvojen Zakon o sistemu državne pomoći u BiH, tako da se
postavlja pitanje da li se te pomoći mogu tretirati kao državne pomoći. Prema
podacima iz 2011, uočava se neusklađivanje formata izvještavanja u oba entiteta
i Brčko Distriktu. Ovo iz razloga što se radi o novoj materiji koja je nepoznanica
za sve nivoe vlasti. Budući da se radilo o prvom godišnjem izvještaju, ne mogu
se donositi zaključci na osnovu kojih bi se i predlagalo donošenje određenih
mjera radi unapređenja sistema državne pomoći. S obzirom da druge zemlje
zapadnog Balkana ovakve godišnje izvještaje već rutinski rade jer su znatno
prije BiH uredile zakonodavni i regulatorni okvir, ovaj godišnji izvještaj za
2011. se može smatrati kvalitativnim pomakom te osnovom za izradu inventara
koji bi se kasnije samo nadopunjavao, odnosno ažurirao. Uočljivo je da postoji
potreba za jačanjem administrativnih kapaciteta u institucijama na entitetskom,
ali i kantonalnom i općinskom nivou kada je u pitanju sistem državne pomoći,
odnosno potreba za ubrzanom edukacijom službenika kako bi se upoznali sa
predmetnom materijom. Takođe treba usvojiti sugestije Еvrоpske kоmisiјe dа
se pојаčајu nаpоri zа smаnjеnjе оpćеg nivоа držаvnе pоmоći i dа sе dоdаtnо
fоkusirа nа prеlаzаk sа pоdrškе pојеdinim prеduzеćimа ili sеktоrimа nа
pоdsticаnjе hоrizоntаlnih cilјеvа, kao što to čini ЕU, kао štо su zаpоšlјаvаnjе,
rеgiоnаlni rаzvој, zаštitа živоtnе srеdinе, оbukа, istrаživаnjе i rаzvој.
Pri izradi Godišnjeg izvještaja o državnoj pomoći u BiH za 2012. postojali su
određeni limiti. Najprije treba napomenuti da je Zakon propisao da Vijeće za
državnu pomoć BiH bude operativno do 15. 5. 2012. godine. Međutim, Vijeće
je održalo prvu konstitutivnu sjednicu tek 27. 11. 2012. Ubrzanim aktivnostima
tokom 2013. godine su prikupljani relevantni podaci za 2011. i 2012. godinu,
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 11
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
s obzirom na to da je zakonski rok za izradu godišnjeg izvještaja za 2012.
godinu i dostavu istog Vijeću ministara BiH bio 30. 6. 2013. godine. Takođe,
tokom 2012. godine Vijeće nije odobravalо programe državne pomoći ili
pojedinačne državne pomoći, odnosno nije donosilo konkretne odluke u
pojedinačnim predmetima. Godišnji izvještaj je rađen na temelju podataka
na osnovu kojih su davaoci državne pomoći „dodjeljivali državnu pomoć“
i na temelju kojih su vlade entiteta i Brčko Distrikta izradile izvještaje o
dodijeljenoj državnoj pomoći u 2012. godini. Ovako dostavljeni pojedinačni
izvještaji entiteta i Brčko Distrikta konsolidovani su u godišnji izvještaj.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine nije dostavilo izvještaj o dodijeljenoj
državnoj pomoći u 2012. godini za državni nivo.
U 2012. gоdini u BiH dоdiјеlјеnа је držаvnа pоmоć u ukupnоm iznоsu
оd 551.598.119 KМ. Ukupnu držаvnu pоmоć čini držаvnа pоmоć sеktоru
industriје i uslugа (dostupna cijeloj privredi ili dostupna određenim
sektorima) i držаvnа pоmоć u pоlјоprivrеdi, s obzirom da EU zahtijeva da se
u godišnji izvještaj uključi i državna pomoć za oblast poljoprivrede. Učеšćе
držаvnе pоmоći u brutо dоmаćеm prоizvоdu BiH iznоsi 2,14%.
Držаvnа pоmоć dostupna cijeloj privredi (horizontalna) i dostupna određenim
sektorima (sektorska ili vertikalna) u 2012. gоdini dоdiјеlјеnа је u iznоsu оd
388.598.045 KМ, što čini učešće ove držаvnе pоmоći u ukupnо dоdiјеlјеnој
držаvnој pоmоći za 2012. gоdinu od 70,4%. Horizontalna državna pomoć je
namijenjena većem broju korisnika, bez favorizovanja unaprijed određenih
(poznatih) privrednih djelatnosti, privrednih subjekata, odnosno proizvoda
i usluga, gdje su pozitivni efekti ove kategorije državne pomoći višestruki,
pa iz istog razloga manje narušavaju tržišnu konkurenciju od sektorske
državne pomoći. Hоrizоntаlnа držаvna pоmоć u BiH za 2012. godinu iznosi
242.028.507 KM što je 43,9% svih dоdiјеlјеnih pоmоći,
Sektorska (vertikalna) državna pomoć je namijenjena određenim privrednim
subjektima u pojedinim djelatnostima, odnosno sektorima. Neki sektori su
više senzitivniji kad je u pitanju narušavanje konkurencije u odnosu na ostale
pa se primjenjuju posebna pravila za dodjelu državne pomoći u osjetljivim
sektorima, kao što su: proizvodnja čelika, rudarstvo (ugalj), transport, javno
tv-emitiranje, poštanske usluge, itd. Sektorska državna pomoć za 2012.
godinu iznosi 146.569.538 KM, što je 26,6% svih dodijeljenih pоmоći.
Državna pomoć male vrijednosti u 2012. godini iznosi od 2.198.098 KM ili
0,4% svih dodijeljenih pоmоći.
Sеktоru pоlјоprivrеdе za 2012. gоdinu dоdiјеlјеnа је držаvnа pоmоć u iznоsu
оd 160.801.976 KM, što predstavlja 29,1% od ukupno dodijeljene državne
pomoći u 2012. godini.
Posmatrajući sam raspored raspodjele pomoći, iznos horizontalne pomoći
date tokom 2012. godine je za oko 96 miliona KM veći u odnosu na sektorske
(vertikalne) pomoći. Kod horizontalnih pomoći najveći dio se odnosi na
pomoć malim i srednjim preduzećima (oko 115,8 miliona KM), dok je vrlo
mali udio državne pomoći za zapošljavanje, za stručno usavršavanje, za
zaštitu životne sredine i za istraživanje, razvoj i inovacije. Kod sektorskih
pomoći najveći udio se odnosi na državne pomoći željezničkom saobraćaju
(oko 28,2 miliona KM) uslijed vrlo loše finansijske situacije u oba željeznička
operatera u BiH.
Subvencije / podsticaji su bili glavni instrument za distribuciju državne
pomoći u BiH, sa 50,7% u periodu koji pokriva izvještaj, praćeni grantovima,
koji učestvuju sa 31,7%. Iako su i drugi instrumenti državne pomoći bili
dostupni, njihovo učešće u državnoj pomoći je znatno manje i ukupno iznosi
17,6%. Očito je da će se još uvijek jaka „kultura subvencioniranja“ morati
vremenom smanjivati i prilagođavati stvarnim potrebama industrije. Uočljivo
je da u Godišnjem izvještaju za 2012. nema registrovanih instrumenata
državne pomoći kao što su: smanjivanje cijena roba i usluga osiguranih od
javnih preduzeća, prodaja ili iznajmljivanje zemlje ili imovine u javnom /
12 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
državnom vlasništvu po cijenama koje su ispod tržišne, itd.
Takođe je uočljivo da u Godišnjem izvještaju za 2012. nema podataka o
regionalnim pomoćima, što ukazuje na to da će se u narednom periodu ovoj
vrsti pomoći morati posvetiti dužna pažnja. Regionalna državna pomoć se
dodjeljuje sa ciljem podsticanja privrednog razvoja nerazvijenih, odnosno
manje razvijenih regiona, prije svega onih u kojima je životni standard izuzetno
nizak ili u kojima vlada velika nezaposlenost. Ova kategorija državne pomoći
se dodjeljuje privrednim subjektima u regionima gdje se ulaganja smatraju
opravdanim zbog postojanja ekonomskih, prirodnih, socijalnih i/ili drugih
nedostataka.
Svakako da će BiH morati uvažiti pravila EU o pitanju državne pomoći u smislu
jačanja napora za smanjenje nivoa državne pomoći za koje se unaprijed ne
može utvrditi krajnji efekat. Naime, prije same dodjele državne pomoći, davaoc
državne pomoći mora anticipirati svrsishodnost pomoći. Davaoc bi morao
znati kakva je očekivana korist za državu (što podrazumijeva općine, gradove,
kantone, distrikt, entitete, državni nivo) od toga što će dodijeliti određenim
privrednim subjektima državnu pomoć, odnosno koji je omjer onoga što država
daje prema onome što država dobija.
Potrebno je dodatno fokusiranje na prelazak sа pоdrškе pојеdinim prеduzеćimа
ili sеktоrimа nа pоdsticаnjе hоrizоntаlnih cilјеvа kојi su оd intеrеsа zа BiH,
kао štо su zаpоšlјаvаnjе, rеgiоnаlni rаzvој, zаštitа živоtnе srеdinе, оbukа,
istrаživаnjе i rаzvој, što su i glavni ciljevi i u EU. Razni faktori će polako
izmijeniti raspored državne pomoći u BiH u sljedećim godinama i vjerovatno
će dovesti do većeg fokusiranja na horizontalne mjere državne pomoći u
BiH. Ovo se odnosi i na buduće iznose pomoći i na stvarne ciljeve državne
pomoći u BiH. Posebno se mora napomenuti da politika državne pomoći nosi i
potencijalni uticaj na neke druge politike koje su u nadležnosti entiteta, kao što
su politika malih i srednjih preduzeća, poreska politika, industrijska politika,
politika regionalnog razvoja, itd. U skladu sa prednjim, pretpostavka je da
će se entiteti provođenjem strategija industrijskog razvoja sve više fokusirati
na planiranje dodjele državne pomoći radi pojačavanja regionalnog razvoja i
razvoja malih i srednjih preduzeća te podršku ciljevima istraživanja, razvoja
i inovacija, kao i stručnog osposobljavanja (prekvalifikacija, dokvalifikacija,
zapošljavanje osoba sa onesposobljenjem, zapošljavanje onih koji se prvi put
pojavljuju na tržištu rada i sl.).
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 13
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Amir Rahmanović, dipl. ecc.
Općina Tuzla
e-mail:[email protected]
Organizacija službe
javnih nabavki na nivou
ugovornog organa
(centralizacija naspram decentralizacije)
SAŽETAK
P
itanje organizovanja službe javnih nabavki na nivou svakog ugovornog
organa predstavlja veoma važno pitanje. Od načina djelovanja nabavne
funkcije u instituciji ovisi uspješnost ostalih organizacionih jednica, kao
i uspješnost funkcionisanja institucije u cjelini. Cilj ovog rada je analizirati
i razmotriti modele organizovanja nabavne funkcije na nivou ugovornog
organa. U radu će se obraditi dva osnovna modela organizovanja nabavne
funkcije, centralizovani i decentralizovani model. Izbor modela organizacije
službe nabavki zavisi od niza faktora te je često veoma teško izabrati i
primijeniti čisto jedan ili drugi model te će iz toga razloga u radu biti obrađen
i kombinovani način organizacije nabavne službe koji je ustvari kombinacija
centralizovanog i decentralizovanog modela organizacije. Kako bi se izvršio
pravilan i odgovarajući izbor modela organizacije službe nabavki nužno je
uočiti i determinisati glavne prednosti i nedostatke svakog od modela. Nužno
je sagledati karakteristike i obilježja samog ugovornog organa kako bi se u
skladu sa tim opredijelilo za najefikasniji model nabavne službe.
Ključne riječi: služba za javne nabavke, centralizacija, decentralizacija, javne
nabavke, organizacija.
UVOD
Funkcija nabavke je „prozor u svijet“ svakog preduzeća, banke, osiguravajućeg društva,
državne ili neke druge (čak i neprofitne) institucije i njen značaj raste iz dana u dan.
Nabavka je ekonomska nužnost koja postoji u svakoj organizaciji. Nijedna organizacija
(profitna ili neprofitna) ne može opstati ukoliko ne nabavlja iz okruženja ono što joj
je potrebno za njen rad. Da bi se materijalna dobra i usluge prenijeli od proizvođača ili
prodavca do određene organizacije, potrebno je savladati prostor i vrijeme, ali tu aktivnost
treba obaviti po ekonomski najpovoljnijim uslovima. Robe ili usluge se prenose iz mjesta
gdje ima viška u mjesto gdje postoji potreba za njima. Pored toga, organizacija ima potrebe
14 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
za nekim proizvodima i artiklima
tokom cijele godine, iako je njihova
proizvodnja sezonska. Na drugoj strani,
postoji sezonska potreba u uslovima
kontinuirane proizvodnje. Sve te lokalne,
interpersonalne
i
intertemporalne
razlike praćene su određenim poslovnim
aktivnostima koje se obavljaju u sklopu
službe nabavke.
Funkcija
nabavke
u
organizaciji
predstavlja veoma važnu funkciju u
poslovanju jedne organizacije koja,
zajedno s ostalim funkcijama, koje su
oslonjene jedna na drugu, čine cjelinu.
U ovom radu je obrađen i istaknut značaj
nabavnih aktivnosti, te su obrađeni
ciljevi i zadaci nabavne funkcije,
generalno, sa posebnim akcentom na
nabavke kod kojih se u ulozi kupca
pojavljuju državni organi, odnosno od
strane državnih organa finansirana i
regulirana tijela, poznatije u teoriji i
praksi pod zajedničkim imenom javne
nabavke.
1.POJAM, ZNAČAJ I
CILJEVI NABAVKE
1.1 Pojam nabavke
Nabavka je funkcija i djelatnost
preduzeća i drugih poslovnih sistema
koja se brine o opskrbi materijalima,
opremom,
uslugama
i
energijom
potrebnima
za
realizaciju
ciljeva
poslovnog sistema.1 S aspekta funkcija
koje sadrži, pod nabavkom u užem smislu
podrazumijeva se odvijanje operativnih
poslova
u
procesu
pribavljanja
predmeta nabavke. To su poslovi koje
je potrebno svakodnevno obavljati da bi
se pravovremeno realizovale definisane
potrebe i zahtjevi opskrbe poslovnog
sistema
za
predmetima
nabakve
odgovarajućeg kvaliteta, u potrebnoj
količini, po primjerenim cijenama, u
odgovarajućim rokovima, na određenom
mjestu i uz odgovarajući servis.
Operativni funkcionalni poslovi nabavke
prema Firešaku su:
nabavke,
■■ izrada i postavljanje upita dobavljačima,
■■ prijem, ispitivanje i ocjena ponuda
dobavljača,
■■ vođenje pregovora sa dobavljačima,
■■ izbor najpovoljnije ponude i naručivanje
■■
■■
■■
■■
■■
(stvaranje pravnih i finansijskih obaveza
prema dobavljačima),
praćenje rokova isporuke i kordinacija
svih direktnih veza sa dobavljačima,
prijem i ispitivanje pošiljki,
kontrola računa dobavljača,
reklamacije
zbog
neodgovarajućeg
izvršenja obaveza dobavljača,
vođenje evidencija / datoteka nabave.
Nabavka u širem smislu obuhvata i
strategijske zadatke od kojih zavise učinci
i efikasnost poslovnog sistema. Zadaci
nabavke u širem smislu su pripremiti što
bolje korištenje mogućnosti tržišta nabavke,
da pozitivno utiče na proizvodnu potrošnju i
prodaju definisanjem vrsta, oblika i strukture
ulaza uz korištenje potencijala dobavljača i
vodeći računa o zaštiti okoliša, sa ciljem da
se što bolje zadovolje zahtjevi potrošača te da
se maksimiziraju učinci i dobit poslovnog
sistema. Nabavka u širem smislu obuhvata,
pored nabavke materijala, dijelova, sklopova,
sistema, solucija i trgovačke robe, i nabavku
usluga (održavanja, čišćenja, čuvarske
službe, istraživanja i razvoja, savjetodavnih
/ konsultantskih usluga, logističkih usluga,
građevinskih usluga, usluga izobrazbe
kadrova, itd.), prava (licenci, franšiza, najma,
zakupa, lizinga) energije i sredstava za rad
(opreme i investicijskih dobara). Sve za što se
dobiva račun može se smatrati nabavkom.2
1.2 Značaj i ciljevi nabavke
Značaj nabavke se ogleda u činjenici da
nabavka kao jedna od osnovnih funkcija
u instituciji utiče na uspjeh i efikasnost
djelovanja, odnosno rada ostalih dijelova
poslovnog sistema, a time i institucije
u cjelini. U proizvodnim preduzećima
nabavka obezbjeđuje kontinuitet procesa
reprodukcije.
■■ ispitivanje i objedinjavanje zahtjeva
Nabavna služba u svom djelovanju
kontinuirano obavlja sljedeće poslove i
zadatke:
• istraživanje nabavnog tržišta,
■■ planiranje nabavke,
■■ utvrđivanje količina nabavki prema
1 V. Ferišak, Nabava: politika, strategija,
organizacija, management, 2. aktualizirano i
dopunjeno izdanje, vlastita naklada, Zagreb,
2006.
2 V. Ferišak, Nabava: politika, strategija,
organizacija, management, 2. aktualizirano i
dopunjeno izdanje, vlastita naklada, Zagreb,
2006.
za nabavku dobijenih od drugih
organizacionih jedinica,
■■ promatranje i praćenje tržišta
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 15
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
planu,
■■ izbor
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
i zaključivanje ugovora sa
dobavljačima,
obezbjeđenje
kvaliteta
predmeta
nabavke,
vršenje nabavke po najpovoljnijim
cijenama,
vršenje nabavke iz najpovoljnijih izvora,
vršenje nabavke uz najveću moguću
zaštitu okoliša i prirodnih resursa,
poslovi oko prijema predmeta nabavke,
evidencija nabavki,
kalkulacija nabavnih cijena,
saradnja s ostalim organizacionim
dijelovima u instituciji,
analiza nabavnog poslovanja.
Svrha funkcije nabavke je da ostvari
postavljene ciljeve u vezi sa snabdijevanjem
institucije, čiji je sastavni dio, svim
potrebnim robama, radovima i uslugama. U
suradnji sa drugim poslovnim funkcijama
i organizacijskim jedinicama, nabavka
mora osigurati harmonično odvijanje
procesa poslovanja u skladu s interesima
institucije, zaposlenih i društvene zajednice.
Donositelji odluka o nabavci nastoje
uravnotežiti navedene konfliktne ciljeve i
naći kompromisna rješenja, da bi ostvarili
što bolje snabdijevanje.
Nabavna fukcija u instituciji nije sama sebi
cilj već u svom djelovanju ostvaruje pred nju
postavljene ciljeve. Osnovni cilj nabavke je
redovno snabdijevanje institucije potrebnim
materijalima, robama, uslugama i radovima,
uz što niže troškove, odnosno postizanje što
bolje vrijednosti za uloženi novac.
Efikasna nabavka podrazumijeva sedam
opštih ciljeva:
■■ odgovarajući materijal,
■■ u odgovarajućim količinama,
■■ u odgovarajućem stanju,
■■ u odgovarajućem vremenskom trenutku,
■■ iz odgovarajućeg izvora,
■■ s odgovarajućom pratećom uslugom i
■■ po odgovarajućoj cijeni.
Ukoliko se ovi ciljevi detaljno analiziraju,
moguće je doći do konkretnih aktivnosti,
odnosno konkretnih ciljeva koji, ako budu
ostvareni, automatski vode do ovih opštih
ciljeva. Ti konkretni ciljevi su:
■■ obezbijediti neprekinuti tok ulaznih
materijala i usluga sa ciljem da se
obezbijedi funkcionisanje institucije,
■■ održavati odgovarajući (zadati) nivo
kvaliteta nabavljene robe,
■■ pronaći
i
privući
kompetentnog
dobavljača,
■■ standardizovati i unificirati robu koja se
nabavlja,
■■ pronaći potrebnu robu po najnižoj
cijeni (ali ne na štetu ostalih potrebnih
karakteristika – kvaliteta prvenstveno),
16 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
■■ unaprijediti
konkurentsku poziciju
institucije,
■■ harmonizovati odnose s ostalim
funkcijama institucije i
■■ ostvariti sve ciljeve nabavke uz
minimalne administrativne (unutrašnje)
troškove.
Kada nabavke provode ugovorni organi
(državni organi, odnosno od strane državnih
organa finansirana i regulirana tijela) u tom
slučaju govorimo o javnim nabavkama.
Dakle, kada ugovorni organi, bilo da se radi
o organima uprave ili javnim preuzećima
i ustanovama, prilikom nabavke roba,
radova i usluga troše javni novac oni moraju
da se pridržavaju propisanih procedura
i postupaka nabavke. Ove procedure i
postupci nabavke su definisani Zakonom o
javnim nabavkama Bosne i Hercegovovine.
S obzirom na to da ciljevi javnih nabavki u
Bosni i Hercegovini nisu posebno definisani
možemo se poslužiti definicijom američkog
Nacionalnog instituta za javne nabavke
(National
Institute
of
Governmental
Purchasing - NIGP), koja kaže da treba: „da
zadovolji potrebe naručioca tako što će tržište
ispuniti njegove zahtjeve pružanjem onog šta
je potrebno (tj. kvaliteta) kada je potrebno (tj. u
roku) po fer i razumnoj cijeni, dok istovremeno
služi dugoročnim interesima države tako što
će minimizovati poslovne i tehničke rizike,
postizati socio-ekonomske ciljeve, maksimalno
povećavati konkurenciju i održavati visok
nivo integriteta“.
Dakle, ciljevi javnih nabavki su da se izvrši
nabavka roba, radova ili usluga uz poštivanje
osnovnih principa javnih nabavki, odnosno
da se nabavi najbolji kvalitet uz najniže
troškove poštivajući jednak tretman i
nediskriminaciju
prema
pouđačima
te ostvarujući aktivnu konkurenciju i
obezbjeđujući visok nivo transparentnosti,
a vodeći računa o zadovoljenju socioekonomskih ciljeva.
U daljem izlaganju akcenat će biti na onim
zadacima i poslovima koje treba da obavljaju
službe za nabavke u ugovornim organima
koji provode aktivnosti nabavke u skladu
sa procedurama i postupcima regulisanim
Zakonom o javnim nabavkama.
Poslove koje u svom djelokrugu obavlja
služba za javne nabavke možemo podijeliti
u tri osnovne grupe i to :
1. priprema nabavke,
2. provođenje nabavke,
3. realizacija ugovora / nabavke.
Ove tri grupe poslova treba razmotriti
u okviru koncepta koji je poznatiji pod
nazivom koncept dodavanja vrijednosti /
dodavanja troška. Prve dvije grupe poslova
i zadataka svrstavaju se u aktivnosti kojima
se dodaje vrijednost, a treća grupa poslova
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
spada u aktivnosti kojima se dodaje trošak.
Zaposlenici za javne nabavke bi trebali da
prilikom pripreme postupka nabavke, kao
i prilikom provođenja postupka nabavke
poduzmu sve potrebne aktivnosti i mjere
kako bi obezbijedili da sve bude urađeno
pravilno kako ne bi došli u situaciju da
zapadnu u probleme prilikom realizacije
ugovora i budu prisiljeni obavljati aktivnosti
koje dodaju trošak, odnosno da troše vrijeme
i resurse na ispravljanje grešaka i propusta.
Aktivnosti koje sačinjavaju dio postupaka
nabavke gdje se dodaje vrijednost za
ugovorni organ su:
■■ sprovođenje analize internih potreba
klijenta,
■■ ocjenjivanje procesa i kapaciteta za
kvalitet dobavljača,
■■ istraživanje tržišta,
■■ utvrđivanje kriterija uspješnosti,
■■ pažljivo razmatranje uslova,
■■ pribavljanje ponuda,
■■ planiranje,
■■ analiza i ocjenjivanje ponuda,
■■ izbor dobavljača i dodjela ugovora.
Aktivnosti koje sačinjavaju dio procesa u
kome se dodaje trošak za ugovorni organ su:
■■ potvrde kontrole,
■■ isporuka,
■■ uspoređivanje predmeta nabavke sa
zahtjevima ugovornog organa,
■■ traženje dokumenata od dobavljača,
■■ klasifikacija problema povezanih sa
kvalitetom.
2. ORGANIZACIJA SLUŽBE
JAVNIH NABAVKI
2.1 Faktori koji utiču na
organizaciju nabavki
Organiziranje kao aktivnost predstavlja
jednu
od
pet
osnovnih
funkcija
menadžmenta. Organizaciji službe javnih
nabavki na nivou institucije treba posvetiti
posebnu pažnju kako bi se odabrao
odgovarajući model organizacije koji će na
najefikasniji način vršiti poslove nabavke za
potrebe konkretnog ugovornog organa.
Organizacija službe javnih nabavki je složen
i delikatan posao. Izbor modela organizacije
ovisi od niza faktora. Faktore koji utiču na
izbor modela organizovanja službe javnih
nabavki možemo svrstati u dvije osnovne
grupe i to: eksterni i interni faktori. Eksterni
faktori su oni faktori koji djeluju izvana i
na koje ugovorni organ nema uticaja, kao
što su: tržišna konjuktura, mogućnost
pristupa informacijama van ugovornog
organa, infacija, porezna politika i sl. Interni
faktori nalaze se unutar organizacije i na
njih ugovorni organ može uticati. Interni
faktori od kojih zavisi model organizacije
službe javnih nabavki su: vrsta djelatnosti
ugovornog organa, obim i struktura nabavki,
asortiman nabavki, način nabavki, kadrovi
koji će raditi u nabavkama.
Najuspješnije službe za nabavku ispunjavaju
posebne potrebe svoje organizacije tako što
u obzir uzimaju faktore kao što su:
■■ strateški značaj nabavke,
■■ obim prenosa budžeta,
■■ prirodu roba i usluga koje se kupuju,
■■ prirodu same organizacije.
Organizacije koje identificiraju da će
nabavka imati opipljiv učinak na postizanje
njihovih ciljeva osiguravaju da nabavka
zauzima strateško mjesto i da je integralni
dio korporativnog upravljanja.
Raspoređivanje budžeta povećava pritisak da
se nabavka decentralizira i da se nosiocima
budžeta prepusti više autonomije i kontrole.
Negativni efekti raspoređenog budžeta
mogu se izbjeći:
(a) time što će se nosioce budžeta učiniti
odgovornima za definiranje potreba i
specifikacija,
(b) time što će im se dati ovlaštenja za
trošenje,
(c) time što će im se pružiti podrška u
nabavci putem pristupa odgovarajućim
vještinama, informacijama i
mehanizmima kao što su ugovori sa
količinama / isporukama u opciji kupca,
(d) time što će se osigurati da se razdvoje
dužnosti kako bi se održavali poštenje i
etički
standardi,
(e) osiguranjem da se agregacija i
racionalizacija potražnje mogu pojaviti.
Vjerovatno
postoji
kombinacija
karakteristika u kupovini koja se obavlja
za svaki pojedinačni odjel. Ovo stvara
dilemu oko toga kako planirati i organizirati
aktivnost nabavke na efikasan način, tako da
se za svaku kupovinu različitih roba i usluga
koriste odgovarajući nivoi stručnosti.
Struktura i veličina odjela će imati uticaj
na način organizacije nabavke. Odjelima sa
raštrkanim lokacijama, koje imaju veoma
različite potrebe pri kupovini, bit će potrebne
strukture koje svakoj lokaciji dozvoljavaju
slobodu da brzo i efikasno ispuni svoje
specifične
potrebe,
uz
ispunjavanje
obaveznih zahtjeva. Opasnost kod lokalnog
pristupa je u tome što se zbog prekomjerne
fragmentacije može izgubiti mogućnost
dobijanja vrijednosti za novac.
Takav pristup mora biti podržan dobrom
komunikacijom u centralnom organu.
Organizacija za nabavku mora također biti
dovoljno fleksibilna da se nosi sa promjenom.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 17
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Okruženje u kojem odjel djeluje, njegovi
ciljevi, osobnosti, potrebe i mnogi drugi
faktori su podložni promjenama. Uspješne
strukture sposobne su da gledaju naprijed
i prave planove za promjene, umjesto da
samo reagiraju na vanjske događaje ili da se
oslanjaju na rutinske revizije organizacije.
2.2 Način i modeli organizacije
službe javnih nabavki
Služba javnih nabavki na nivou ugovornog
organa može biti organizovana na jedan
od sljedećih načina: kao samostalna služba
ili odjeljenje koje je direktno odgovorno
menažmentu ili u sastavu neke druge
organizacione jednice ili službe u ugovornom
organu.
Bez obzira na koji je, od naprijed navedena
dva načina, služba nabavke organizovana
ona se može pojaviti u jednom od sljedeća
tri osnovna modela i to:
■■ centralizovani model organizacije službe
javnih nabavki,
■■ decentralizovani model organizacije
službe javnih nabavki,
■■ kombinovani model organizacije službe
javnih nabavki.
2.2.1 Centralizovani model
organizacije
Centralizovane nabavke podrazumijevaju
da se nabavke za potrebe više zainteresiranih
strana (službi, odjeljenja) ne provode
pojedinačno, tj. svako za sebe, već da se
potrebe službi objedine i da se provede
jedan postupak javne nabavke preko koga
će se nabaviti dati predmet nabavke koji će
odgovarati potrebama svakog od naručilaca
po kvalitetu, svojstvima i količini.3
To je takav vid organizacije gdje se formira
jedna centralna služba koja obavlja sve
poslove vezano za nabavku na nivou
ugovornog organa. Sve ostale službe koje
izraze potrebu za nabavkom roba, radova ili
usluga obraćaju se, zahtjevom za nabavku,
centralnoj službi javnih nabavki koja za
njih provodi postupak nabavke u skladu s
iskazanim zahtjevima i traženim kvalitetom.
Preduslov za uspješnu centralizovanu javnu
nabavku je da potrebe više organizacionih
jedinica u ugovornom organu za datim
predmetom javne nabavke budu podudarne
u pogledu svojstava, kvaliteta i drugih
karakteristika, izuzev količina. U suprotnom,
jedna ili više organizacionih jedinica ne bi
dobile ono što im je potrebno, pa ključni
3 SIGMA/OECD, „Centralized Purchasing Systems
in the European Union“, Sigma Papers, No. 47,
OECD, 2011.
18 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
cilj javne nabavke ne bi bio ispunjen. Drugi
preduslov koji treba da bude ispunjen da bi
objedinjavanje nabavki bilo opravdano jeste
da se na ovaj način mogu ostvariti prednosti
u odnosu na pojedinačno sprovedene
nabavke, prije svega u pogledu nabavne
cijene. Naime, nabavka većih količina
omogućava preduzećima (ponuđačima)
da ostvare efekat „ekonomije obima“. Što
je efekat ekonomije obima izraženiji kod
datog predmeta javne nabavke, to su veći
potencijali za uštede putem centralizacije.
Ovaj model organizacije službe nabavki
pogodan je u malim i srednjim ugovornim
organima koji na raspolaganju imaju mali
budžet za nabavke. Centralizacija nabavke
može biti prostorna i logička. Kod prostorne
centralizacije
organizacijska
jedinica
nabavke je smještena na jednoj lokaciji i
ona obavlja sve zadatke nabavke. Logička
centralizacija pogodna je za ugovorne
organe koji imaju više dislociranih pogona
u pojedinim regijama i podrazumijeva
postojanje
dislociranih
organizacijskih
jedinica za nabavku u pojedinim pogonima
ili u pojedinim regijama koje preuzimaju
rezultate nabavke prema objektnom načelu
za potrebe cijelog ugovornog organa.
Slika 1. Grafički prikaz centralizovanog
modela organizacije službe
javnih nabavki.
Prednosti
koje
se
mogu
ostvariti
centralizacijom
javnih
nabavki,
u
slučajevima gdje je ona opravdana, jesu
višestruke.4 Najznačajniji pozitivni efekti
4 SIGMA/OECD, „Centralized Purchasing Systems
in the European Union“, Sigma Papers, No. 47,
OECD,
2011
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
centralizacije su:
1) veća kupovna snaga ugovornog organa, što ga stavlja u povoljniji
odnos prema ponuđačima jer agregiranje tražnje, koje je osnovno
obilježje centralizacije, obezbjeđuje kupcu bolju pregovaračku
poziciju u odnosu na ponuđače. Time se, na strani ponude,
stvaraju uslovi oštrije konkurencije za dobijanje posla, što rezultira
povoljnijim uslovima kupovine za ugovorni organ,
2) veliki potencijal za smanjivanje nabavnih cijena po osnovu
ostvarivanja „ekonomije obima“ jer nabavka većih količina
omogućava ponuđačima da ostvare efekat „ekonomije obima“ kod
standardizovanih proizvoda iz razloga što je učešće fiksnih troškova
u ukupnim troškovima proizvodnje veće, to će proizvođači biti u
mogućnosti više da snize ponuđenu cijenu,
3) smanjivanje transakcionih troškova provođenja postupka nabavke
jer se više postupaka zamjenjuje jednim,
4) koncentracija i unapređivanje znanja (ekspertize) od čega korist
dijeli veći broj organizacionih jedinica jer je u centralnoj jedinici
za nabavke prisutan visok nivo ekspertskog znanja o procedurama
nabavke,
5) smanjenje rizika da postupak ne uspije jer postupak provode
najkompetentniji stručnjaci anagažovani za potrebe više
organizacionih jedinica koji će bolje pripremiti tendersku
dokumentaciju u smislu kvantifikacije kriterija kvaliteta i drugih
elemenata, kao i da će postupak biti dobro vođen;
6) bolja koordinacija i viši stepen standardizacije i
7) niži rizik favorizovanja određenog ponuđača.
Pored nabrojanih prednosti, centralizacija nabavki ima i određene
nedostatke koji se ogledaju u sljedećem:
1) zbog agregacije tražnje može se desiti situacija da samo mali
broj ponuđača može zadovoljiti tražnju pa u tom slučaju postoji
opasnost da se mali broj ponuđača lakše dogovori oko cijene i drugih
uslova koji mogu biti nepovoljniji nego kad se nabavka obavljala
pojedinačno,
2) velike nabavke, po pravilu, predstavljaju prepreku za mala i srednja
preduzeća, iako su ona često u mogućnosti da ponude superiornija i
inovativnija rješenja u pojedinim tržišnim segmentima,
3) manji broj velikih nabavki nosi rizik za one ponuđače koji nisu
dobili posao da budu isključeni sa značajnog dijela tržišta za duži
vremenski period,
4) ukoliko se ugovorni organ oslanja na jednog velikog dobavljača
koji sa svoje strane ima i druge značajne klijente, to može da
stavi ponuđača u superiornu pregovaračku poziciju u odnosu na
ugovorni organ i da preokrene pregovaračku poziciju na štetu
ugovornog organa,
5) sve organizacione jedinice možda neće cijeniti centralni ugovor, što
može dovesti do toga da neki pokušaju da ga izbjegnu,
6) odlučivanje može biti sporije zato što zahtjevi moraju da se prenose
preko centralnog tima.
2.2.2 Decentralizovani model organizacije
Decentralizovana nabavka predstavlja takav sistem organizacije
nabavke prema kome se nabavka vrši na lokalnom nivou, odnosno
od strane svake organizacione jedinice koje imaju potrebu za robama,
radovima, materijalima i/ili uslugama, bez upućivanja na neku
centralnu službu u okviru ugovornog organa. Sve funkcije nabavke
kod ovog modela prenešene su na korisnike koji sami vrše sopstvene
kupovine. Dakle, u ovom slučaju ne postoji centralna organizacija niti
ima koordinacije između organizacionih jedinica prilikom nabavki.
Decentralizacija nabavke ima smisla u ugovornim organima koji imaju
više prostorno udaljenih organizacionih jedinica čiji se asortiman
potrebnih roba, radova ili usluga bitno razlikuje. Decentralizirana
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 19
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nabavka takođe može biti prikladna za
odjele sa potrošnjom na nabavke koja je
isuviše mala da bi osigurala ikakvu stvarnu
moć sa dobavljačima putem agregacije te za
pogone sa kupovinama male vrijednosti,
jednostavne i uglavnom jednokratne
nabavke.
Decentralizacija
nabavke
može
biti
prostorna i predmetna decentralizacija, a i
jedan i drugi oblik koristi se:
■■ u organizacijskim jedinicama ugovornog
organa za koje ima prednosti pojedinačna
nabavka,
■■ ako nabavku mogu uspješno obaviti
samo specijalisti koji dobro poznaju
predmet nabavke,
■■ ako bi zbog nepovoljnog prostornog
rasporeda
organizacionih
jedinica
nastali veliki troškovi nabavljanja.
Prednosti
decentralizovanog
modela
organizacije nabavke su sljedeće:
■■ bolje poznavanje potreba i zahtjeva u
pogledu nabavke roba, usluga ili radova
jer svaka organizaciona jedinica bolje
poznaje svoje potrebe i zahtjeve od
centralne jedinice za nabavke,
■■ manje birokratije jer lokalni tim može da
omogući veću fleksibilnost,
■■ ne postoji dodatni sloj administracije u
obliku centralne organizacione jedinice,
■■ donošenje odluka može da bude brže.
Mane decentralizovanog modela organizacije
nabavke ogledaju se u sljedećem:
■■ ne postoji ekonomija obima:
- zato što se cijeli tim za nabavku ne
nalazi na istoj lokaciji,
- zato što se ne može angažovati više
profesionalnih i sposobnih resursa za
svaku lokalnu nabavku,
- rezultat su veći troškovi kod pristupa
tržištu nabavki zato što je obim
nabavki mali,
- značajna
komunikacija
između
timova za nabavke može biti
djelomična ili nepostojeća,
- kada zahtjevi organizacionih jedinica
nisu sakupljeni,
■■ postupci mogu postati neregularni i
neefikasni bez centralne sile koja bi
pokretala standardizaciju,
■■ može se desiti da dobavljač naplaćuje
različitim dijelovima ugovornog organa
različite cijene za isti proizvod,
■■ pristup ugovornom organu kao cjelini i
tržištu nabavki može biti nedosljedan,
■■ ne postoji centralni pogled na
„potrošnju“, te kontrola nad onim što je
potrošeno može biti neadekvatna,
■■ može se desiti da lokalni timovi nemaju
specijalizovano znanje o nabavkama,
■■ može da postoji lokalno favorizovanje.
20 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
2.2.3 Kombinovani model
organizacije
Navedeni modeli organizacije nabavne
službe na nivou ugovornog organa,
centralizovani i decentralizovani model, dva
su ekstremna modela organizovanja službe
nabavke. Svaki od ovih modela ima svoje
prednosti i nedostatke. Ako za ugovorni
organ, zbog raznih faktora, nije prihvatljiv
nijedan od naprijed navedenih modela
organizacije službe nabavke, on može
razmotriti mogućnost izbora kombinovanog
modela organizacije nabavki. Kombinovani
model organizacije predstavlja kombinaciju
centralizovanog i decentralizovanog modela
organizacije te koristi prednosti i jednog i
drugog modela.
Podrazumijeva model organizacije gdje
se formira centralna jedinica za nabavke
nadležna za definisanje politika i strategija
nabavki, obuka i pružanja specijalističkog
znanja iz oblasti nabavki te provođenja
onih nabavki kod kojih postoji homogenost
predmeta nabavke za više organizacionih
jedinica, a specifične nabavke, kao i
postupke vođenja kupovine prenešene su na
druge organizacione jedinice.
Kombinovani model koriste obično veliki
i složeni ugovorni organi. Prikladan je
za ugovorne organe koji imaju potrebe
i za jednostavnim i za kompleksnim
proizvodima i tržištima te za ugovorne
organe koji su geografski rasprostranjeni na
više lokacija.
Zaključak
Izbor modela organizovanja nabavne službe
na nivou ugovornog organa značajno je
i bitno pitanje koje zavisi od niza faktora
koji imaju veći ili manji uticaj na sam
izbor modela organizovanja. Na neke od
tih faktora ugovorni organi mogu uticati,
a nekima se moraju prilagoditi. Ovisno
od faktora koji imaju uticaj na izbor
modela organizovanja nabavne službe na
raspolaganju su tri modela organizovanja
i to čisto centralizovani, decentralizovani i
kombinacija ova dva osnovna modela. Svaki
ugovorni organ prilikom izbora modela
organizacije nabavne službe mora uzeti u
obzir prednosti i nedostatke svakog modela,
kao i interne i eksterne faktore koji utiču na
izbor modela. Nakon analize i sagledavanja
svih mogućih rješenja, ugovorni organ
će izabrati optimalan model organizacije
prilagođen svojim potrebama kako bi svoju
cjelokupnu djelatnost nabavke vršio na
najefikasniji i najbolji način i tako zadovoljio
svoje potrebe za nabavkom roba, usluga i
radova, kao i potrebe šire društvene zajedice.
PROGRAM SEMINARA:
Novi zakon o javnim nabavka:
■■ ugovorni organi i sektorski ugovorni
organi;
■■ subvencionirani ugovori;
■■ rezervisani ugovori;
■■ izuzeca od primjene;
■■ povjerljivost u javnim nabavkam;
■■ novi vrıjednosnı razredi;
■■ okvirni sporazum;
■■ takmičarski dijalog;
■■ prethodno informacijsko obavještenje;
■■ jedinstvenı riječnik javnih nabavki;
■■ rokovi i skraćivanje rokova;
■■ podugovaranje;
■■ poseban režim nabavki za sektorske
ugovorne organe;
Postupanje Ureda za žalbe:
■■ formiranje ispostava Ureda za
razmatranje žalbi;
■■ novi iznosi taksi za žalbe;
■■ implementacija izmjena u sistemu
pravne zaštite u postupcima javnih
nabavki;
■■ supsidijarna primjena zakona;
■■ ocjena dokaza;
■■ najčešće greške ugovornih organa;
■■ konačnost rješenja;
■■ pravomoćno rješenje;
■■ preporuke za postupanje.
Prımjena Zakona o javnim nabavkama
■■ pitanja, odgovori i savjeti.
CERTIFICIRANI TRENERI AJN:
■■ mr. DRAGAN VUKAJLOVIĆ - Ured/
Kancelarija za reviziju institucija BiH;
■■ MELIKA ALAJBEGOVIĆ, dipl.iur. –
Agencija za javne nabavke BiH;
■■ ŠEJLA OMANOVIĆ, dipl.iur. – Ureda/
Kancelarija za razmatranje žalbi;
TRAJANJE RADIONICE:
U vremenu 9.30 – 16.00 časova (i duže ako
bude interesa)
RADIONICA JE NAMIJENJENA:
■■ Ugovornim organima u smislu Zakona o
javnim nabavkama, i
■■ Ponuđačima u smislu Zakona o javnim
nabavkama
KOTIZACIJA ZA RADIONICU (sa PDV-om):
■■ 185,oo KM po jednom učesniku;
■■ 165,oo KM po osobi za dva i više
učesnika iz iste organizacije;
■■ 145,oo KM po osobi za pretplatnike na
časopis „Pravni savjetnik“
Kotizacija uključuje:
■■ troškove sudjelovanja u radu radionice,
■■ materijal za pisanje,
■■ osvježenje u pauzama i zajednički ručak,
■■ uvjerenje o usavršavanju (certifikat).
Iznos kotizacije uplaćuje se prije
početka održavanja radionice na osnovu
dostavljenog prijavnog obrasca i uplate na
žiro-račun.
PRIJAVA ZA SEMINAR:
Obavezna prijavu za seminar putem prijavnog
obrasca (obrazac možete pronaći na internet
stranici www.rec.ba):
REC d.o.o. Sarajevo, Tabašnica 8/1
71000 Sarajevo
Tel: + 387 33 21 45 82
Fax: + 387 33 21 45 82
Mob: + 387 61 19 11 85
E-mail: [email protected]; [email protected];
[email protected]
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Ivan Kutleša
dipl. iur. mr.
Europskih studija
pomoćnik
direktora za
pravne poslove
Jedinice za
izgradnju
državnog zatvora,
Ministarstvo
pravde BiH
ZELENE
JAVNE
NABAVE
SIŽE
R
azvoj zelenih javnih nabava je spor i često nejasan, zbog
lobista i četiri velike slobode Europske unije, u okviru
kojih je dozvoljen njihov razvoj. Još uvijek postoji stav
kako bi zelene javne nabave itekako narušile konkurenciju
i štetile garantiranim slobodama Europske unije, na način
da bi favorizirale isključivo one ponuditelje koji ispunjavaju
ekološke kriterije, na štetu onih koji nisu imali mogućnost
adekvatnog i pravovremenog ispunjavanja. Ipak, primjeri
dobre prakse, poput energetske efikasnosti pri izgradnji
javnih institucija, kupovina obnovljive energije, recikliranje
uredskog materijala i sl., pokazali su njihovu i ekonomsku
isplativost pored neupitnih neekonomskih efekata po životnu
sredinu. Pozitivna praksa ekološki osviještenih ugovornih
tijela, koji pokazuju i pozitivne ekonomske učinke, razlog je
bržeg razvoja zelenih nabava. Dodatni zamah u njihovom
razvoju pruža Europska komisija, koja je promijenila politički
kurs i trenutno vodi niz kampanja za podizanje svijesti o
njihovoj važnosti. U nastavku predstavljamo osnovne načine i
metode za uvođenje zelenih javnih nabava.
Ključne riječi: Zelenih javne nabave; Zelena knjiga: Javne
nabave u Europskoj uniji – kako naprijed; Ekonomske
isplativost; Direktiva 2004/18/EZ
i Direktiva 2004/17/
EZ; Najbolja vrijednosti za novac; Tehničke specifikacije
proizvoda, radova i usluga; Okolišni tehnički standardi;
Zahtjevi za radnim svojstvima ili funkcionalnosti; Proizvodni
procesi i metode; Kriteriji za dodjelu ugovora; Ekonomski
najpovoljnija ponuda; Klauzule o izvršenju ugovora.
22 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Pravni temelj zelenih javnih nabava
U studenom 1996. godine Europska komisija je objavila publikaciju
Zelena knjiga: Javne nabave u Europskoj uniji – kako naprijed,
kojom je započela diskusija o modernizaciji sustava javnih nabava.
Vremenom se počinje shvaćati da je najefikasniji način uvođenja
zelene kupovine dokazivanje njihove ekonomske isplativosti jer, da
bi se ostvarili pozitivni neekonomski efekti, oni moraju imati svoju
ekonomsku opravdanost ukoliko žele biti pošteđeni lobističkih
djelovanja. Rasprava među zemljama članicama rezultirala je
donošenjem dviju novih direktiva 31. 3. 2004. godine - Direktiva
2004/18/EZ i Direktiva 2004/17/EZ, koje su uvele nove institute u
oblast javnih nabava, a koji ne obvezuju nego podstiču ugovorna
tijela na zelenu kupovinu. Ključni momenat u direktivama je
primjena načela najbolje vrijednosti za novac koji je otvorio prostor
za razvoj zelenih nabava. U duhu tih direktiva zelena javna nabava
se definira kao nabava u kojoj naručitelj naručuje robe / radove /
usluge koje, u usporedbi sa konvencionalnim robama / radovima
/ uslugama, imaju tijekom cijelog životnog vijeka manji utjecaj
na okoliš i jednake i/ili bolje funkcionalnosti (D. Ivanušec, Zelena
nabava). Pored ove definicije, u literaturi je prihvaćena i definicija
zelenih javnih nabava koje podrazumijevaju kupovinu roba, radova i
usluga koji integriraju najmanji negativni uticaj na okoliš sa najvećim
društvenim pozitivnim učincima (Procura+, 2007).
ARGUMENTI PRO ET CONTRA
ZELENIH JAVNIH NABAVA
Već odavno zaštita okoliša je prestala biti tema koja pripada nevladinom
sektoru ili aktivistima, a sve više alarmantno otvoreno pitanje koje se
tiče svih ljudi, s obzirom da posljedice nebrige za okoliš ne poznaju
nacionalne granice. Ali i pored toga, javne nabave se mogu koristiti
za promoviranje određene politike, gdje kupovna moć dobavljača može
biti značajna – ovo može prouzrokovali neslaganja između onog što je
dozvoljeno prema pravnim tekovinama Europske unije i ciljeva lokalne i
državne vlasti i dobavljača (SIGMA, Module C, 2007).
Argumenti pro
Svojim kampanjama poput projekta Relief, odnosno priručnika
Buying green, Europska komisija naglašava pozitivne efekte zelenih
nabava, od kojih izdvajamo sljedeće:
■■ Korištenje zelene električne energije u institucijama Europske
unije značilo bi uštedu koja je jednaka ekvivalentu od 60 milijuna
tona CO2.
■■ Energetska računala u institucijama rezultirala bi uštedom od
830.000 tona CO2
■■ Efikasni zahodi i slavine doveli bi do uštede vode za 200 milijuna
tona.
Argumenti contra
Bitno je istaći da promoviranje kampanja za zelene javne nabave
često prate agresivne medijske kampanje kako bi opća javnost stekla
dojam o benifitima koje bi one mogle donijeti. Bez obzira na to što
prvi dojam ostavlja utisak o apsolutnoj ispravnosti, njihovo uvođenje
otvorilo je dosta pitanja. U članku „Zelene nabavke“ u novom
režimu, autor Peter Kunzlik argumentira o politici zelenih javnih
nabava. Osnovni problem, prema Kunzliku, jeste pronalaženje
odgovora na pitanje o tome kako istovremeno osigurati ekonomsku
dobit liberalizirane trgovine i primjenu zaštitnih okolišnih mjera?
Naime, zelene javne nabave mogu biti element uticanja rasporeda
potražnje, jer šire obim praktičnog razmatranja izbora ugovornog
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 23
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
tijela, pa stoga i stupanj potencijalne diskriminacije protiv određenih
dobavljača, dozvoljavajući ugovornom tijelu da donese odluke na
temelju nedovoljno objektivno formuliranih kriterija. Zbog toga
pristalice jedinstvenog tržišta na zelene javne nabave gledaju sa
velikom rezervom.
Pomirenje stavova
U nastojanju pomirenja stavova i pronalaska rješenja, politika
zelenih javnih nabava lagano mijenja kurs, odnosno nastoji se
predstaviti kao element ekonomskog rasta. Naime, javne nabave
mogu oblikovati trendove proizvodnje i potrošnje i ukoliko ugovorna
tijela budu imala „zelenije“ zahtjeve. To će potaknuti inicijative u
tvrtkama za razvoj okolišnih tehnologija (Public procurement for
a better evnironment, 2008). Ovo se nastoji postići tako što se uvodi
načelo shvaćanje proizvoda koji se kupuje kroz „cjelokupni životni
ciklus“, jer se u procesu određivanja i definiranja zelenih radova,
roba i usluga „proizvod“ promatra kroz cjelokupni vijek trajanja.
Dakako, ovaj princip je u funkciji ostvarivanja najbolje vrijednosti
za novac, jer se kroz postupke dodjeljivanja ugovora predmet nabave
promatra u svojoj ukupnosti (trajanje, održavanje, kvalitetu), a ne
kroz kratkoročne performanse.
Gdje primijeniti zelene javne nabave?
S obzirom na svu osjetljivost ovog pitanja, pristup zelenim javnim
nabavama mora biti selektivan. Kao i u drugim oblastima, uvođenje
novih principa te donošenje novih akata koje prate istraživanja,
diskusije i naravno politička lobiranja, bazirana na interesu.
Ekonomskom, prije svega. U tom kontekstu, ciljevi Europske
komisije su prije svega riješiti prepreke koje se tiču zajedničkih
kriterija, informacija o cjeloživotnom ciklusu, pravnih instrumenata
i političke podrške (Public procurement for a better environment, 2008).
Kako bi to ostvarila, Europska komisija je definirala prioritetne
sektore u kojima će djelovati u razvoju zelenih javnih nabava:
1. Hrana i usluge cateringa;
2. Prijevoz i usluge prijevoza;
3. Energija (uključujući električnu, grijanje i hlađenje iz obnovljivih
izvora);
4. Uredska oprema i računari;
5. Odjeća, uniforme i drugi tekstili;
6. Papir i usluge tiskanja;
7. Namještaj;
8. Sredstva za čišćenje i usluge čišćenja;
9. Oprema za zdravstveni sektor.
Kako uvesti zelene javne nabave
Iz do sada izloženog jasno je da ugovorna tijela imaju slobodu prilikom
odabira i definiranja kvalifikacijskih i bodovnih kriterija koji imaju
„zeleni“ karakter, ali samo ako su u skladu sa nacionalnim pravom,
aquisem communitareom (opća pravila i načela ugovora Europske
unije). Mjesta gdje je moguće uvesti javne nabave u procesu nabave
su prije svega planiranje predmeta nabave, tehničke specifikacije
proizvoda, radova i usluga, kriteriji za odabir ponude, kriteriji za
dodjelu ugovora i ugovorne klauzule (Procura +, II izdanje).
Planiranje predmeta zelene nabave
Iako direktive ne posvećuju pažnju samim pripremnim radnjama
za proces javne nabave, usuđujemo se zauzeti stav kako je ovaj dio
ključni. Naime, tada se postavljaju strateške odluke za kupovinu,
definira sam predmet ugovora, pravi nacrt obavještenja, pripremaju
opće i tehničke specifikacije i pravi nacrt ugovora (Sigma Module C).
24 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
U ovom slučaju, ekološka svijest odgovornih u vlasti i službenika
za javne nabave je presudna. Konkretno, kod samog definiranja
predmeta ugovora, ugovorno tijelo može odlučiti da kod nabave
ugostiteljskih usluga se odluči na nabavu organske hrane, ali ne
može se odlučiti za nabavu organske lokalne hrane, jer bi to bio
diskriminirajuće i suprotno pravnim tekovinama Europske unije.
Nadalje, kod kupovine računara, može se odlučiti na energetski
efikasna računala, ali ne i računala s oznakom Energy Star, jer
zahtijevanje striktno određenog certifikata je suprotno načelu
jednakog tretmana (Procura +, 2. izdanje).
Tehničke specifikacije proizvoda, radova i usluga
Najprije je potrebno naglasiti da Direktiva pravi razliku između
opće i tehničke specifikacije. Opća specifikacija je bitna kod samog
definiranja predmeta ugovora, jer se njome određuje npr. hoće li
ugovor biti podijeljen na lotove, generalije vezane za sam predmet
ugovora i ugovorno tijelo, u što svakako mogu biti uključeni ekološki
momenti.
Tehničke specifikacije su definirane u Aneksu VI Direktive i njome
se daju odgovori na pitanja karakteristika samog predmeta ugovora
kao što su projektni zahtjevi, troškovi, materijali, nivoi kvalitete,
sigurnosni standardi i nivoi očuvanja životne sredine.
Direktiva dozvoljava uvođenje zelenih specifikacija ne dovodeći u
pitanje pravno obvezujuća nacionala tehnička pravila (Commission
Interpretative Communication on the Community law applicable to
public procurement and the possibilities for interating environmental
considerations into public procurement, Brussels, 2001). S obzirom
na postavljene uvjete, postoji nekoliko mjesta unutar tehničke
dokumentacije na koje se mogu implementirati ekološke odredbe:
■■ Okolišni tehnički standardi;
■■ Zahtjevi za radnim svojstvima ili funkcionalnosti;
■■ Proizvodni procesi i metode;
■■ Korištenje alternativnih ponuda (Procura +, II. Izdanje, 2007).
Okolišni tehnički standardi i ekooznake
Direktive sadrže detaljan sustav obveznih referenci za standarde i
drugih usporedivih instrumenata, sa hijerarhijom koja preferira
europske standarde, ali u odsustvu istih mogu se zamijeniti
međunarodnim ili nacionalnim ekvivalentnim instrumentima.
Treba istaći da obveza referiranja na europske standarde ne
obvezuje ugovorna tijela da kupuju samo one proizvode ili usluge
koji su u skladu sa njima. Obveza navođenja standarda je referentna
točka, s obzirom na to da se ostavlja mogućnost ponuditeljima da se
pozivaju na ekvivalentna rješenja.
Kod standarda je vrlo bitno naglasiti njihovu pravnu specifičnost.
Način na koji se oni shvaćaju unutar aquisa communitarea
omogućava zapravo da, kroz standarde, ekološke odredbe postaju
obvezujuće. Ugovorna tijela su slobodna da odrede specifične točke
kojim će zahtijevati viši nivo ekološke zaštite, potom te točke unijeti
u standarde, pod uvjetom da zahtijevani nivoi ekološke zaštite
ne ograničavaju konkurenciju i ne diskriminiraju potencijalne
ponuditelje (CIC, Brussels, 2001). Ovo konkretno znači da ugovorno
tijelo, kad se odluči na ekološku zaštitu, može kroz standarde
obvezati ponuđače da dostavljaju ponude sa većom ekološkom
zaštitom, tako što će zahtijevati konkretni europski standard ili
njegov nacionalni ili međunarodni ekvivalent. Na taj način aqus
communitare je omogućio da „obilaznim putem“ dođe do ostvarenja
većeg nivoa ekološke zaštite, pa čak i preko standarda koji nisu
isključivo europski.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 25
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Primjena u praksi ovog načina je vidljiva iz sljedećeg primjera:
kroz tehničku specifikaciju mogu se koristiti i okolišni kriteriji
standardiziranih eko-oznaka. No ne može se zahtijevati da proizvod
posjeduje određenu eko-oznaku već samo da je u skladu sa kriterijima.
To znači da se ne može zahtijevati npr. „certificirani Blue Angel
papir“, jer je to diskriminirajuće. Ali u tehničku specifikaciju mogu
se uključiti kriteriji koje koristi ta eko-oznaka: papir mora sadržavati
najmanje 80% recikliranog sadržaja; biti u potpunosti bez klora; imati
trajnost > od 100 godina, prema ISO 9706, DIN 1309, AFNOR Q11-013
ili ekvivalent. Također, uvijek je presudno istaći ovu formulaciju:
Proizvodi koji nose oznaku Blue Angel smatrat će se odgovarajućima,
kao i ostali proizvodi s odgovarajućim dokazom o usklađenosti
(Procura+, 2. izdanje, 2007).
Zahtjevi za radnim svojstvima, funkcionalnosti i
materijalima
Prilikom izrade tehničke specifikacije i u ovom aspektu je ostavljeno
na dispoziciju ugovornom tijelu da zahtijeva želi li da predmet nabave
ima određena radna svojstva, funkcionalnosti ili da je od materijala
koji osiguravaju veći nivo ekološke zaštite, sve dok propisane stavke
uvažavaju pravo Unije i dok su nediskriminatorna (CIC, Brussels,
2001). Aneks VI Direktive definira načine na koji materijali mogu
biti dio tehničke specifikacije. Primjeri gdje je ova specifikacija
dozvoljena jesu:
■■ Gdje ugovorno tijelo daje spisak supstanci opasnih po životnu
sredinu ili zdravlje i precizira da ne želi ove supstance prisutne u
materijalima koje kupuje;
■■ Gdje je potreban određeni procent recikliranog ili ponovno
upotrijebljenog materijala u proizvodima;
■■ Gdje se zahtijeva da prozorski okviri budu napravljeni od drveta
(Sigma, Module C, 2012).
U pogledu funkcionalnosti preporučuje se da se ne ide u detalje
previše, jer će se na taj način dati više mjesta kreativnosti tržišta.
Naprimjer, u slučaju usluga zagrijavanja i hlađenja prostorija, mogu
se definirati unutarnji uvjeti u zgradi: unutarnja temperatura 18-22ºC
zimi i 26-28 ºC ljeti, a relativna vlaga 50%. Na taj način, potencijalni
ponuđač može izabrati bilo koji način za postizanje traženih uvjeta, a
da ne slijedi vrlo specifične zahtjeve za sustav grijanja / hlađenja koji
će se koristiti u zgradi (Procura +, 2. izdanje, 2007).
Proizvodni procesi i metode
Direktive striktno zabranjuju navođenje točno određenih proizvoda,
ili proizvoda specifične izrade ili porijekla, zbog zabrane favoriziranja.
Ukoliko je nemoguće to izbjeći, daje se mogućnost navođenja, ali
uz obvezno predviđanje ekvivalenta, čime se želi osigurati stvarna
konkurencija, odnosno izbjeći diskriminacija (CIC, No. 274, Brussless,
2001).
Aneks VI Direktive se odnosi na dozvoljene načine posebnih
proizvodnih procesa. Primjer toga jesu:
■■ Električna energija iz obnovljivih izvora: zahtijeva da se određeni
procent električne energije dobije iz obnovljivih izvora (ponuditelji
će morati dostaviti jasan dokaz izvora u svojoj ponudi, jer nije
moguće saznati iz proizvoda kojim sredstvima je napravljen);
■■ Hrana iz organske poljoprivrede: zahtijeva da određeni procent
namirnica bude organski proizveden;
■■ Održiva sječa šuma: zahtijeva da drvna građa za novu zgradu
bude dobivena iz održivog izvora (Module C, Sigma 2011).
26 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Korištenje alternativnih ponuda
Korištenje alternativnih ponuda vrlo je specifičan i poprilično složen
instrument. Proizvodi i usluge koji su manje štetni za okoliš mogu,
govoreći uopćeno, biti skuplji od drugih proizvoda i usluga. Prilikom
definiranja predmeta ugovora, ugovorno tijelo mora naći balans između
financijskih i ekoloških ciljeva. Korištenje alternativnih ponuda upravo
omogućava ugovornom tijelu da optira između ovih ciljeva. Prilikom
korištenja ovog načina, ugovorno tijelo najprije odredi predmet
ugovora postavljajući minimalne zahtjeve koji se trebaju ispuniti za
tzv. „neutralnu ponudu“ ili varijantu 1, kako se najčešće označava.
Zatim može postaviti dodatnu ekološku specifikaciju kao alternativu,
tj. varijantu 2 ili zelenu ponudu. Kasnije, po dostavljanju ponuda i
prilikom evaluacije, ugovorno tijelo može izabrati onu koja mu najviše
odgovara, a da pri tome uvaži i financijske i ekološke aspekte nabave
(Commision Interpretative Communication, number 274, 2001, Procura
+, II izdanje 2007).
Kriteriji za odabir ponude
Kriteriji za odabir ponude su sljedeća faza nakon pozivanja na
sudjelovanje u natječaju. Tada se odlučuje o tome koji ponuđači će
nastaviti postupak, a sve na temelju kriterija koji su Direktivom
postavljeni trojako. Prvi kriteriji su oni za isključenje, postavljeni su
negativno, odnosno podrazumijevaju isključenje ponuđača ukoliko
potpada pod određenu kategoriju. Drugi kriteriji podrazumijevaju
financijsku i ekonomsku strukturu i oni ne daju mogućnost za uvođenje
ekoloških elemenata. Treći kriteriji su tehnički kapaciteti. S obzirom
na to da prvi i treći kriteriji omogućuju uvođenje ekoloških elemenata,
njih ćemo posebno razmatrati u nastavku.
Kriteriji za isključenje
Razlozi za isključenje postavljeni su člankom 43. Direktive 2004/18/EZ
i oni tretiraju razloge na temelju kojih kandidati moraju biti isključeni
ako su učestvovali u kriminalnim organizacijama, korupciji, prevari i
pranju novca (SIGMA 2012, Module C). U odnosu na ekološke aspekte,
ponuđač može biti isključen ako je osuđen za ekološki kriminal, ali
samo kada, prema nacionalnom zakonodavstvu, zbog teške povrede
poslovanja, takva osuda predstavlja razlog za zabranu sklapanja
ugovora sa javnim institucijama (Procura +, 2. izdanje, 2007). Primjer
usklađenosti europskog i nacionalnog zakonodavstva je Španjolska,
koja je u svoj Kazneni zakon uvrstila institut ekoloških kaznenih djela
(Commision Interpretative Communication, number 274, 2001).
Kriteriji tehničke sposobnosti
Svrha tehničkih specifikacija je omogućavanje izbora onih kandidata
za koje ugovorno tijelo smatra da mogu izvršiti ugovor na najbolji način
(Commision Interpretative Communication, number 274, 2001). Zbog
svog karaktera, oni najčešće uključuju dokaz o odgovarajućem iskustvu
ponuditelja, popis provedenih relevantnih projekata, opis tehničke
osposobljenosti. Popis tih kriterija dostupan je u Direktivama. Treba reći
da je, u odnosu na kriterije, lista kriterija iscrpna i ne može se proširiti,
te da je usko ograničena sa malo prostora za tumačenje ili manevriranje,
te se njihovo zadovoljavanje valorizira sa DA i NE, što znači da se ocjena
odnosi samo na sposobnost kandidata da izvrši određeni ugovor koji
je predmet nabave (SIGMA 2012, Module C). Kod kriterija je ključno da
moraju biti vezani uz predmet nabave i izvršenje ugovora po dodjeli, u
protivnom ne bi bile u skladu sa pravnom tekovinom Europske unije.
To znači da je dozvoljeno zahtijevati dokaze o upravljanju opasnim
otpadom, ako se radi o ugovoru za odlaganje otpada, zatim dokaze o
projektiranju zgrada sa visokim nivoom zaštite životne sredine, ako se
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 27
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
radi o ugovoru za arhitektonske ili usluge projektiranja (SIGMA 2012,
Module C).
Europska praksa je i razvila i sustave upravljana okolišem (EMS
sustavi), koji se također mogu zahtijevati, ali samo ako su povezani
s izvršenjem ugovora. Konkretno, ako je predmet nabave izgradnja
mosta u zaštićenom području, ugovorno tijelo može zahtijevati od
ponuđača da dostave EMS za to gradilište, kako bi dokazali svoju
tehničku sposobnost (Procura +, 2. Izdanje, 2007).
Kriteriji za dodjelu ugovora
Kod kriterija za dodjelu ugovora ključno je njegovo prvobitno
opredjeljenje. Ugovorno tijelo može optirati između kriterija najniža
vrijednost tehnički zadovoljavajuće ponude i ekonomski najpovoljnije
ponude. Ukoliko se opredijeli da je kriterij najniža cijena tehnički
zadovoljavajuće ponude, u tom slučaju nema mogućnosti za uvođenje
ekoloških stavki, jer se ugovor dodjeljuje ponudi koja ima najnižu
cijenu. Ukoliko je kriterij ekonomski najpovoljnija ponuda, tada
ugovorno tijelo može unutar toga uvrstiti dozvoljene kriterije od kojih
neki mogu biti postavljeni u cilju osiguranja veće ekološke zaštite.
Ekološki kriteriji nisu izričito spomenuti u Direktivama, ali ipak
članak o kriterijima za dodjelu ugovora treba biti tumačen na način
da ekološka razmatranja mogu rezultirati definiranjem specifičnih
kriterija za dodjelu ugovora (CIC, Brusseless, 2001). Naravno, ni tada
ugovorno tijelo nema potpunu slobodu nego može uvrstiti ekološke
kriterije samo ako ispunjavaju sljedeće kumulativno postavljene
uvjete:
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti vezani za predmet ugovora;
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti mjerljivi i ponderirani;
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti prethodno oglašeni;
■■ Kriteriji za dodjelu moraju poštovati pravo Europske unije
(SIGMA 2012, Module C).
Kako iz ovako postavljenih uvjeta napraviti jasne kriterije? Prije
svega, to ovisi od spremnosti i volje samog ugovornog tijela i
njegovog istinskog motiva da ostvari najbolju vrijednost za novac.
Primjerice, ako se ugovara leasing računalne opreme, tehničkom
specifikacijom može se propisati maksimalna potrošnja energije
opreme. Kriterijumima za dodjelu ugovora prednost se može dati
opremi koja troši još manje energije. Stoga se kriteriji mogu postaviti
ovako:
■■ Za financijski dio ponude do 80 bodova;
■■ Za potrošnju energije koja je niža od one definirane u tehničkoj
specifikaciji do 20 bodova (Procura +, Njemačka, 2007).
Vođeni kriterijem ekonomski najpovoljnije ponude, koji je usmjeren
upravo prema ostvarenju načela najbolje vrijednosti za novac, pod
uvjetom da ugovorno tijelo ima određenu ekološku svijest, može
uvrstiti ekološke performanse uzimajući u obzir troškove koji nastaju
tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, npr. u projektiranju zgrade
koja štedi energiju, prvobitni troškovi mogu biti veći, ali troškovi
tijekom trajanja su manji zbog bolje izolacije, mogućnosti korištenja
kišnice, solarne energije i sl. (SIGMA 2012, Module C). Mogućnost se
vidi i u kalkulaciji sa sporednim troškovima (CIC No. 274, 2001). S
obzirom da su to troškovi koje snosi društvo kao cjelina, ugovorno
tijelo može bodovati, tj. ponderirati njihovu vrijednost. Sljedeća
mogućnost je razrada dodatnih kriterija koji će se valorizirati u
situaciji da po prvobitnim kriterijima postoje dva ili više jednako
rangiranih ponuditelja. Tada se prednost može dati ponuđaču koji,
uz prvobitne kriterije, ispunjava i dodatne koji mogu biti ekološki.
Praksa je pokazala da razrada dodatnih kriterija poprilično usložnjava
sam proces, te je vrlo rijetka.
28 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Klauzule o izvršenju ugovora
Ugovorno tijelo ima mogućnost da u ugovor uvrsti „zelene“ klauzule o
izvršenju. Kao i kod ostalih ekoloških stavki, one moraju biti u skladu
sa pravom Europske unije, tj. ne smiju imati ograničavajući efekt na
konkurenciju i ne smiju biti diskriminatorske; to se osigurava tako što
se ti uvjeti, koji se odnose na izvršenje ugovora, objave u obavještenju
ili u tenderskoj dokumentaciji (SIGMA 2012, Moudul C). Članak 26.
Direktive 2004/18/EZ tretira ugovorne klauzule. Klauzule se mogu
odnositi samo na način na koji se ugovor treba izvršiti. Ni u kojem
slučaju ne smiju biti „prikrivene tehničke specifikacije“, kriteriji
odabira ili kriteriji dodjeljivanja ugovora te bi ih svi potencijalni
ponuditelji trebali biti u stanju zadovoljiti. Nikakvi dokazi se ne
zahtijevaju u pogledu klauzula o izvršenju (Procura +, Njemačka,
2007).
U nastavku izdvajamo neke primjere ugovornih klauzula:
■■ Kod ugovora za čišćenje, može se zahtijevati korištenje indikatora
za doziranje kako bi se osiguralo da je upotrijebljena adekvatna
količina proizvoda za čišćenje i da obvezuje izvođača da reciklira
ambalažu kada je to moguće;
■■ Dostava roba u višekratnim kontejnerima ili ambalaži;
■■ Isporuka proizvoda u velikom pakiranju umjesto u pojedinačnim
(Procura +, 2. izdanje 2007; SIGMA, Modul C 2011; CIC 247).
Zelene javne nabave u Bosni i Hercegovini
U pogledu primjene i harmonizacije bh. prava s aquisom, a prije svega
sa direktivama koje uvode ekološke odredbe, Europska komisija je
već nekoliko puta skrenula pažnju na hitnost harmonizacije i vrlo
neusklađena zakonodavstva. Posljednji izvještaj o napretku u sektoru
javnih nabava počinje rečenicom: Nije ostvaren napredak u području
javnih nabava. U ovom svjetlu možemo promatrati i dosadašnji razvoj
ne samo novih pristupa nego i sustava javnih nabava u cjelini.
Pravni okvir
Trenutno zakonsko rješenje u ovom kontekstu predviđa, ali dosta
sporadično, bez jasne zakonske razrade, ekološke kriterije. Oni
su vidljivi u dijelu Zakona koji se odnosi na tehničke specifikacije
i kriterije za dodjelu ugovora. U odnosu na tehničke specifikacije
koje su u praksi primjenjive u točkama 6.6. i 6.7. Modela standardne
tenderske dokumentacije jasno je kako sami uvjeti i dokazi nisu
definirani, jer su predmeti nabave bezbrojni i raznoliki pa se pribjeglo
propisivanju putem pravnog standarda kao što su proporcionalnost i
razumnost (Hajrudin Buza i Stipo Petričević, Praktikum za postupke
javnih nabavki, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 2010). U samom
Komentaru na Zakon o javnim nabavama istaknuto je, u razradi
tehničkih specifikacija, kako u slučaju nedostupnosti standarda,
tehničkih propisa ugovorno tijelo ima mogućnost pozvati se na
željene karakteristike ili zahtjeve za izvršenje posla. Između ostalog,
ovakve karakteristike ili zahtjevi mogu obuhvatiti – osim tehničkog
aspekta – one koji se odnose na zaštitu zdravlja i sigurnost građana,
kao i one koji se odnose na zaštitu okoliša (Komentar ZJN, EUPP
2007). Iz prethodnog poglavlja o mogućnostima u Europskoj uniji,
jasno je da bi same tehničke specifikacije mogle dati mnoštvo
mogućnosti ili barem načina kako povećati nivo ekološke zaštite, ali
su one u bh. pravu svedene na minimum te se može doći do zaključka
kako su i postojeće implementirane samo zbog želje za prividnom
harmonizacijom iza koje se ne krije stvarna želja za povećanjem
ekološke zaštite ili postizanja ušteda, nego puko zadovoljavanje
uvjeta na tranzicijskom putu.
U odnosu na same kriterije dodjele ugovora, ugovornom tijelu je dana
mogućnost da može, ako se opredijeli za ekonomski najpovoljniju
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 29
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ponudu, uzeti različite potkriterije koji se odnose na tehničku
sposobnost, funkcionalne i ekološke karakteristike. Kako je navedeno
u Komentaru na Zakon, te karakteristike se mogu uvesti pod uvjetom
da su objektivne, prikladne za identifikaciju ekonomske prednosti i,
koliko je to moguće, mjerljivi i/ili izraženi u novčanim jedinicama, iz
čega se može vidjeti kompatibilnost s aquisom communitareom.
Poredeći ovo sa mogućnostima koje pruža europsko zakonodavstvo,
zaključuje se da bh. pravo nije harmonizirano s aquisom
communitareom do kraja u pogledu tehničkih specifikacija roba,
radova i usluga, kriterija za dodjelu ugovora i kriterija za odabir
ponude. Činjenica jeste da trenutni zakon poznaje „zelene“ nabave,
ali kriteriji nisu razrađeni niti su ponuđeni zakonski jasni zakonski
načini i rješenja kako sprovesti zeleni postupak javne nabave.
Novi nacrt zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine
Novi nacrt zakona o javnim nabavama usklađen je sa Direktivama,
ali njegovo usvajanje čeka povoljnu političku klimu. Analizom istog,
utvrđeno je kako Nacrt uvodi novine i razrađuje ekološke kriterije
posebno u pogledu tehničkih specifikacija, zatim uvodi dokazivanje
istih preko eko-oznaka i daje mogućnost za uvođenje eko-oznaka
u tendersku dokumentaciju, predviđa dokaze kojima se može
dokazivati tehnička specifikacija. Nadalje, definira i mogućnost
uvođenja i razrade ugovornih klauzula za izvršenje ugovora koje
mogu biti ekološke. Bitno je istaći još i kako posebno razrađuje za robe,
radove i usluge tehničku i profesionalnu sposobnost tako što uvodi
mogućnost za traženje dokaza o poduzimanju mjera upravljanja
zaštitom okoline i mjerama energetske učinkovitosti. S obzirom na
nedostajuće aspekte u važećem zakonu, usvajanje novog bi bio veliki
iskorak naprijed u pogledu uvođenja i populariziranja zelenih javnih
nabava u Bosni i Hercegovini, jer bi bio usklađen sa Direktivama.
Praksa
Vrlo uzak pravni okvir za zelene javne nabave rezultirao je i takvom
praksom. Pred Sudom Bosne i Hercegovine, u periodu od 2009. do
2011. godine, što je istraživački period ovog članka, nije bilo tužbi niti
presuda koje su u svom meritumu imala zelene nabave. Praksa Ureda
za razmatranje žalbi također je siromašna, dok izvještaji Agencije za
javne nabave uopće ne tretiraju niti imaju stavku o zelenim javnim
nabavama.
Ipak, zabilježen je slučaj ekoloških, odnosno zelenih kriterija u
predmetu broj: UP2-01-07.1-621-10/12 od 27. 6. 2012. godine.. Ugovorni
organ je tenderskom dokumentacijom u tehničkim specifikacijama
za utovarivač kao predmet nabave tražio da u pogledu ispušnih
plinova zadovoljava uvjete Europske unije minimalno Stage III A.
Žalitelj je smatrao kako je taj zahtjev diskriminatoran, s obzirom da
je tad na tržištu bilo jako malo ponuđača koji su ovo ispunjavali. Ured
za razmatranje žalbi usvojio je ovaj navod s obrazloženjem kojeg
prenosimo u cijelosti: U pogledu žalbenog navoda da je ugovorno
tijelo učinilo povrede Zakona o javnim nabavama time što je za
predmetni stroj propisalo da isti mora zadovoljavati standard EPA
Tier 3 ili EU Stage 3A zahtjeve emisije gasova, ovo tijelo ukazuje
da je člankom 14. st. 2. Zakona o javnim nabavama propisano da,
uvažavajući postojeće obvezujuće tehničke propise koji su definirani
u zakonima o standardizaciji u Bosni i Hercegovini, tehničke će
se specifikacije pozivati na: a) 1) bh. standarde koji su sukladni
europskim standardima, tehnička odobrenja ili zajedničke tehničke
specifikacije koje se uporabljuju u Europskoj uniji... Stoga je ovo
tijelo mišljenja da propisivanje europskog standarda u pogledu
štetne emisije plinova u načelu ne predstavlja povredu Zakona o
30 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
javnim nabavama budući da je u pogledu nivoa kvalitete dozvoljeno
pozivati se na europske standarde, neovisno od toga što je sasvim
moguće da neki propisi u BiH dozvoljavaju i nešto niži standard
kvalitete. Pritom nije od utjecaja ni činjenica da su strojevi koji ne
ispunjavaju ovu normu jeftiniji, te da se takvi strojevi mogu uvesti u
Bosnu i Hercegovinu, kao što žalitelj navodi. Međutim, iz cjelokupne
dokumentacije nije jasno da li je zahtjev za ovim standardom koji se
pojavljuje samo kod jednog stroja upravljen samo u cilju eliminacije
jednih a favoriziranja drugih, budući da je vidljivo da za druge strojeve
u okviru ovog predmeta nabave nije postavljen ovaj zahtjev, odnosno
kako žalitelj navodi, za sve ostale mašine po ovoj javnoj nabavci uslov
o emisiji ispušnih plinova nije eliminatoran. Ugovorno tijelo na ove
prigovorne navode nije adekvatno odgovorilo u svome odgovoru po
prigovoru, odnosno ostaje kontradiktorno to što se samo za jedan
stroj traži odgovarajući standard, dok se za druge to ne traži, što sve
upućuje da je ovakav zahtjev postavljen samo u cilju favoriziranja, a
što je u postupcima javnih nabava nedopustivo.
Iz ovog stava URŽ-a vrlo je jasno da ugovorni organi prilikom primjene
zelenih kriterija nemaju u vidu ekološki učinak nego favorizaciju
određenog ponuđač koji je u tom trenutku jedini ispunjavao uvjet baš
za ovim standardom. Iz ovakve situacije zaključuje se kako primjena
načela najbolje vrijednosti za novac još uvijek nije shvaćena unutar
obveznika primjene Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine.
Spisak literature:
■■ European Commission, Buying green, Germany 2007.
■■ Dražen Ivanušec, Zelena javna nabava, dostupno na www.
sredisnjanabava.hr
■■ Procura+, Priručnik za isplativu održivu javnu nabavu, drugo
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
izdanje, ICLEI europsko tajništvo GmBH, Freiburg, Njemačka,
2007.
Susan I. Arrowsmith, John Linarelli, Regulating Public
Procurement, National and International Perspectives, Don
Wallae. Jr.
DIRECTIVE 2004/18/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT
AND OF THE COUNCIL of 31 March 2004 on the coordination
of procedures for the award of public works contracts, public
supply contracts and public service contracts, Official Journal of
the European Union, L 134/114.
DIRECTIVE 2004/17/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND
OF THE COUNCIL of 31 March 2004.
SIGMA, Module C, 2007.
Public procurement for a better environment, Commission of the
European Communities, Brussels, 2008.
Commission Interpretative Communication on the Community
law applicable to public procurement and the possibilities for
interating environmental considerations into public procurement,
Brussels, 2001.
Bosnia and Herzegovina 2012, Progress report, Brussels 2012.
Komentar Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine, EUPP
2007, str. 71.
Rješenje Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine, broj:
UP2-01-07.1-621-10/12 od 27. 6. 2012. godine
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 31
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
NAKNADNI UPIS U MATIČNU
KNJIGU ROĐENIH, SA ILI BEZ
KONSTATACIJE ČINJENICE
DRŽAVLJANSTVA BiH i FBiH, U
FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Nedim Mehmedović dipl. iur.
MUP Kantona Sarajevo
SIŽE:
T
ekst tematizira različite pravne situacije naknadnog upisa u MKR u
Federaciji BiH, sa ili bez konstatacije činjenice državljanstva BiH i FBiH,
ukazuje na postojeće pravne i praktične probleme, predlaže konkretna
rješenja kako bi se ostvarila najbolja dobrobit djeteta i drugih osoba koja nisu
upisana u MKR. Tekst je namijenjen prije svega uposlenicima u organima
uprave u Federaciji BiH koji neposredno rade u oblasti matičnih knjiga u
općinskim službama za opću upravu, matičnim uredima, djelatnicima KMUPova, diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH, ali i građanima BiH koji
imaju velikih problema zbog neizvršenog upisa u MKR sebe i svoje djece i sl.
Ključne riječi: Zakon o matičnim knjigama, matična knjiga rođenih,
lično ime, dijete, fizička osoba, pravni subjekt / objekt, apatrid,
presumpcija, nasciturus, fikcija, pravni osnov, međunarodni standardi
Skraćenice: ZMK - Zakon o matičnim knjigama, UNVMK – Uputstvo o načinu
vođenja matičnih knjiga, ZLI – Zakon o ličnom imenu, MKR – matična knjiga
rođenih, M/KD – matična / knjiga državljana, MKV - matična knjiga vjenčanih
i MKU – matična knjiga umrlih, MCPBiH – Ministarstvo civilnih poslova BiH.
I – UVODNI DIO
Fizička (naravna, prirodna) osoba nastaje rođenjem, te ista prestaje, nestaje smrću.
To znači da dijete čim se rodi postaje subjektom prava, odnosno dobiva pravnu
sposobnost, tj. postaje nosilac prava i dužnosti. Sa druge strane, smrću fizičke
osobe prestaje njena pravna sposobnost, odnosno prestaju njena prava i obaveze.
Dovoljno je da dijete pokazuje znakove života, ali ne mora biti i sposobno za život, ali
porod, naravno, mora biti završen. Prema pravu ex-jugoslovenskih republika, važila
je presumpcija1 da je dijete rođeno živo, a ko tvrdi suprotno, mora to i dokazati.
Danas je svaki čovjek pravni subjekt, tj. nosilac prava i obaveza, te nam se na prvi pogled
1 Presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno. U pravnoj
nauci se uglavnom spominju tri vrste presumpcija:
- tzv. faktička presumpcija (praesumptio facti), gdje sudija slobodnim logičkim zaključivanjem iz jedne
općepoznate ili dokazane činjenice izvodi zaključak da je istinita i neka druga činjenica,
- tzv. pravna ili oboriva presumpcija (praesumptio iuris tantum), gdje sam pravni propis određuje da se neka
činjenica smatra dokazanom, dok se ne dokaže suprotno. Ne može se svaka pravna činjenica smatrati
presumpcijom nego samo ona za koju propis to odredi. Na taj način se sprečava samovoljno stvaranje
presumpcija. Pravna ili oboriva presumpcija se uvijek može oboriti protudokazom i
- tzv. neoboriva presumpcija ili pravna presumpcija i o pravu (praesumptio iuris et de iure) znači da se
po propisu neka činjenica smatra kao dokazana, a protudokaz nije uopće dopušten. Najtipični primjer
takve presumpcije je poznavanje stanja u zemljišnim knjigama. Naime, smatra se da je svakome stanje u
zemljišnim knjigama poznato pa makar je potpuno sigurno da neka osoba nikada nije bila u gruntovnici,
te se ne može opravdati da ne zna za postojanje nekog prava koje je upisano u zemljišnim knjigama.
32 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
čini da je pravna sposobnost prirođeno svojstvo čovjeka. Međutim,
to nije tako, jer nam je historija pokazala da pravna sposobnost nije
prirođeno svojstvo čovjeka, već društveno svojstvo, koje pravni poredak
može, ali i ne mora, priznati svakom čovjeku. To znači da čovjek postaje
pravnim subjektom samo onda ako mu to prizna pravni poredak.
Primjera radi, u robovlasničkom sistemu čitava jedna klasa ljudi je
bila lišena pravne sposobnosti. To su bili robovi. Sa pravnog aspekta,
rob nije bio osoba, pravni subjekt, već je bio stvar, pravni objekt.
Pitanje da li je dijete rođeno živo ili mrtvo ima u pravu veliki značaj.
Ako je dijete rođeno živo i odmah iza toga umrlo, ono je ipak bilo
kratak vremenski period pravni subjekt, a što je sasvim dovoljno
da izazove značajne pravne posljedice, npr. u nasljednom pravu.
Opće je pravilo da dijete koje je rođeno živo postaje pravnim
subjektom, međutim ponekad se ukaže potreba da se i začetom,
ali još nerođenom djetetu priznaju i sačuvaju neka prava.
Naime, dijete u majčinoj utrobi u pravu se naziva nasciturus.
Ako postoji potreba da se nasciturusu sačuvaju i priznaju neka prava
tada se u pravu koristi poznata fikcija2 da „začeto dijete smatra se
za već rođeno, ako je to u njegovom interesu“ - „Nasciturus (infans
conceptus) pro iam nato habetur quoties de commodis eius agitur.“
Da bi pomenuta pravna fikcija imala pravnu posljedicu,
potrebno
je
da
se
kumulativno
ispune
dva
uvjeta:
■■ Fikcija mora ići u korist nasciturusa i
■■ Dijete se mora roditi živo.
Ako se dijete rodi mrtvo ili ako dođe do abortusa tada ne nastaje novi
pravni subjekt, čime otpadaju i sve pravne posljedice spomenute fikcije.
Kada su u pitanju međunarodni propisi i standardi, iz istih se da
zaključiti da svako dijete od trenutka rođenja ima pravo na lično ime, te
da svako dijete mora neposredno nakon rođenja biti upisano u matičnu
knjigu rođenih (MKR). Jedan od razloga apatridnosti u svijetu je upravo
nepostajanje upisa u MKR. Danas u svijetu živi oko jedanaest miliona
osoba bez državljanstva, najviše iz razloga što nisu upisana u MKR.
U odredbi člana 24. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim
pravima, iz 1966. godine, navodi se: „Svako dijete mora se registrirati
odmah nakon rođenja i imati ime. Svako dijete ima pravo na
državljanstvo.“ Također, odredbom člana 7. Konvencije o pravima
djeteta, iz 1989. godine, koju su ratificirale gotovo sve savremene države,
navodi se: „Odmah nakon rođenja dijete mora biti upisano u matične
knjige, te mu se mora jamčiti pravo na ime, pravo na državljanstvo i,
koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu
brigu.“ Dakle, međunarodni propisi ukazuju na to da dijete mora biti
odmah upisano u matične knjige, čime se ne prolongira upis dijeteta u
MKR rokom za upis. Osobe koje nisu upisane u MKR, slično apatridima,
veoma često nemaju nikakve identifikacione dokumente, poput lične
karte, putne isprave i sl. Naime, postavlja se pitanje zbog čega je vezan
upis u MKR sa konstatovanjem određenog državljanstva, odnosno
nekonstatovanjem državljanstva - apatridijom? Vezan je iz razloga što
se uvjerenje o državljanstvu izdaje na osnovu podataka upisanih u
MKR, osim za lica koja su upisana u posebnu knjigu državljana. Prema
međunarodnim standardima, najučinkovitiji način zaštite osoba
koje nisu upisana u MKR ili koje su apatridi jeste donošenje zakona i
podzakonskih propisa koji, za početak, pravno onemogućavaju nastanak
takve situacije. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
i Konvencija o pravima djeteta utvrđuju obaveznu prijavu sve rođene
djece nadležnom državnom tijelu, neposredno nakon rođenja, neovisno
o mjestu u kojem su rođena. Bez postojanja dokaza o djetetovom rođenju,
odnosno bez valjane prijave djetetova rođenja nadležnom organu
nemoguće je utvrditi njegov identitet, pa samim time i ostvarivanje
prava na sticanje državljanstva postaje gotovo nemoguće. Osobama
bez identiteta (bez upisa u MKR ili apatridi) uskraćena su i ugrožena
najosnovnija ljudska prava: pravo na lično ime, pravo na zdravstvenu
2 Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se nikad
neće ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se
ili prestati određeni pravni odnos.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 33
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
zaštitu, pravo na obrazovanje, pravo na zapošljavanje, nemogućnost
sklapanja braka, nemogućnost dobivanja lične karte ili putne isprave,
nemogućnost korištenja aktivnog i pasivnog biračkog prava i sl.
Rješenje gore pomenutog problema treba tražiti na sljedeće načine:
■■ Podizanje svijesti kod građana o potrebi da odmah prijave
rođenje djeteta nadležnom organu za upis u MKR,
■■ Država i niži nivoi vlasti trebali bi osigurati finansijska sredstva
potrebna za sistemske registracije rođenja djece,
■■ Zatražiti podršku međunarodne zajednice, posebno UNICEF-a,
■■ Vanbračnoj djeci u najvećoj mogućoj mjeri omogućiti da imaju
jednak pristup upisu u MKR i državljanstvu, kao i djeca rođena
u braku,
■■ Da država i enititeti u svoje zakone ugrade bitne odredbe
pomenutih međunarodnih konvencija i
■■ Osnovati centre za savjetovanja o upisima u matične knjige i o
državljanstvu.
Najčešći praktični problemi prilikom upisa u MKR (mislimo
prije svega na naknadni upis u MKR)
jesu sljedeći:
■■ Nepostojanje pismenog dokaza, traga o činjenici rođenja djeteta,
■■ Nepostojanje identifikacionih dokumenata za roditelje koji hoće
da izvrše prijavu djeteta,
■■ Protek određenog broja godina od trenutka rođenja djeteta čime
je dokazivanje činjenice rođenja djeteta uveliko otežano (zbog
smrti ili nedostupnosti majke, smrti ili nedostupnosti babice,
svjedoka i sl.),
■■ Nedovoljno poznavanje i praćenje izmjena zakonskih propisa
od strane službenika koji rade u organima uprave i veoma često
restriktivno i pogrešno tumačenje propisa od istih,
■■ Nedovoljna i neadekvatna službena saradnja između nadležnih
organa,
■■ Neodgovarajuće podvođenje učestalih životnih situacija u
zakonske okvire,
■■ Kolizija zakona i podzakonskih propisa koji se primjenjuju u
predmetnoj materiji,
■■ Neukost i siromaštvo stranke, te potpuno zanemarivanje prava
djeteta od strane roditelja ili staratelja i
■■ Nedovoljna podrška države i nižih nivoa vlasti i sredstava javnog
informisanja o podizanju svijesti kod građana o tome da moraju
činjenice poput rođenja, smrti odmah prijaviti nadležnom
organu.
U upravno-pravnoj praksi u BiH, pa samim tim i u Federaciji Bosne
i Hercegovine postoji nekoliko vrsta naknadnih upisa u MKR.
Ovaj tekst se ne bavi problematikom redovnog upisa u MKR već
problematikom naknadnih upisa u MKR, sa ili bez konstatacije
činjenice državljanstva BiH i FBiH.
To su sljedeći naknadni upisi u MKR:
■■ Naknadni upis u MKR djece,3
■■ Naknadni upis u MKR punoljetnih lica (živih i umrlih),
■■ Naknadni upis u MKR lica koja su upisana u knjigu državljana
BiH,
■■ Naknadni upis u MKR uz konstataciju činjenice državljanstva
3 Prema međunarodnim standardima, djetetom se smatra osoba do navršenih
osamnaest godina, s tim da se dijete od 14. do 16. godine smatra mlađim
maloljetnikom, a od 16. do 18. se smatra starijim maloljetnikom. Deliktna
sposobnost ili uračunljivost (svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja
protivpravna djelovanja) nastupa sa navršenom 14. godinom. Dakle maloljetnik
koji je navršio 14 godina života jeste deliktno sposoban, pod uvjetom da je
duševno zdrav. Maloljetnik od navršene 7. do navršene 14. godine nije deliktno
sposoban, ali će izuzetno biti ako se dokaže da je pri počinjenju građanskog
delikta bio sposoban za rasuđivanje, odnosno sposoban da shvati značaj svoga
djela. Treba napomenuti da postoje različiti kriteriji odgovornosti maloljetnika u
odnosu na njegov uzrast, u građanskom i krivičnom pravu, u koje distinkcije se
nećemo upuštati ovom prilikom, jer nisu predmet ovoga teksta.
34 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BiH i FBiH po sili zakona (ex lege - lica koja su na dan 6. 4. 1992.
godine imala državljanstvo bivše SFRJ i prijavljeno prebivalište
na teritoriji Bosne i Hercegovine) ili po osnovu porijekla ili po
osnovu naturalizacije,
■■ Naknadni upis u MKR uz konstatciju činjenice državljanstva BiH
i FBiH djece naših državljana koja su rođena u inostranstvu.
II – POZITIVNO ZAKONODAVSTVO U FEDERACIJI
BOSNE i HERCEGOVINE SA KONKRETNIM
SLUČAJEVIMA IZ UPRAVNO-PRAVNE PRAKSE I
PRIJEDLOZIMA I URNECIMA RJEŠENJA
Zakon o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12 - ZKM) u
nekoliko svojih odredbi normira različite vrste naknadnih upisa u
MKR, sa ili bez konstatacije činjenice državljanstva BiH i FBiH. Pravnu
osnovu4 za naknadni upis u MKR predstavljaju sljedeći članovi ZMK-a:
■■ Član 20. ZMK-a (upis u matičnu knjigu rođenih lica koja su stekla
državljanstvo FBiH naturalizacijom i po drugom osnovu),
■■ Član 42. ZMK-a (naknadni upis u matičnu knjigu rođenih),
■■ Član 43. ZMK-a (dostavljanje podataka o rođenju ili određivanju
imena određenom licu i postupak upisa tih lica u knjigu
rođenih),
■■ Član 49. ZMK-a (upis činjenice rođenja ili smrti poslije isteka
zakonskog roka) i
■■ Čl. 54. i 55. ZMK-a (upis činjenica u matične knjige nastale u
inostranstvu na osnovu izvoda iz matičnih knjiga inostranog
organa).
- Član 20. ZMK-a (upis u matičnu knjigu rođenih osoba koje
su stekle državljanstvo FBiH naturalizacijom i po drugom
osnovu)
Članom 20. ZMK-a st. 1. i 2. se propisuje jedna pravna situacija, dok
se stavom 3. istog člana propisuje druga pravna situacija. Naime, u
stavovima 1. i 2. člana 20. ZMK-a je propisano sljedeće: „Činjenica
rođenja za lice koje je državljanstvo Federacije steklo prirođenjem
(naturalizacijom) ili putem međunarodnog sporazuma ili prema
drugom zakonom predviđenom osnovu, u skladu sa ranijim
propisima, upisuje se u matičnu knjigu rođenih prema mjestu
prebivalšta, a ako nema prebivališta onda prema boravištu tog lica, a u
slučaju da to lice nema ni prebivalište ni boravište u Federaciji, upis se
vrši u matičnu knjigu rođenih koja se vodi u Općini Centar Sarajevo.
Upis lica iz stava jedan ovog člana u matičnu knjigu rođenih vrši
se na osnovu rješenja o sticanju državljanstva Federacije koje, po
zahtjevu stranke, donosi Federalno ministarstvo, osim u slučajevima
kada je to zakonom ili drugim propisom drugačije određeno.“
SLUČAJ iz upravno-prave prakse:
Tarik Čolakoglu je rođen 15. 5. 1960. godine u Istanbulu, Republika
Turska, i završio je Medicinski fakultet u Banjoj Luci 1987. godine,
a specijalizaciju očne hirurgije u Sarajevu 1990/91. školske godine.
U toku rata od 1992. do 1995. godine radio je na sarajevskoj
Očnoj klinici, kao ljekar, pomažući teško ozlijeđenim i bolesnim
građanima, te je zbog ličnih zasluga i dobio državljanstvo RBiH. U
braku je sa državljankom BiH Fatimom Mešić od 1989. godine (brak
je sklopljen u Banjoj Luci, 13. 3. 1989.), sa kojom ima troje djece, od
kojih je najstarije rođeno u Sarajevu 1993. godine, dok su ostala djeca
rođena u Turskoj i imaju bh. državljanstvo po osnovu porijekla, tj.
majke. Supruga imenovanog ima prijavljeno prebivalište u Banjoj
Luci od 1978. godine, kao i nekretnine, dok je Tarik Čolakoglu
4 Pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili
prestanak subjektivnih građanskih prava.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 35
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
imao odobravane privremene boravke za stranca u SRBiH u periodu
od 1979. do 1987. godine u Banjoj Luci, za što posjeduje uredna
rješenja o odobravanju privremenih boravaka od po godinu dana.
Rješenjem MUP-a RBiH, br. od 5. 5. 1995. godine, Tarik Čolakoglu je
primljen u državljanstvo RBiH. Pravni osnov sticanja državljanstva RBiH
je bio član 10. Zakona o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine
(„Sl. list RBiH“, br. 18/92, 11/93, 13/93, 27/93 i 15/94). Rješenje o
prijemu u državljanstvo RBiH je doneseno na osnovu zahtjeva istog, a
po preporuci Ministarstva vanjskih / inostranih poslova RbiH, br. od 2.
2. 1995. godine, saglasnosti Službe državne bezbjednosti MUP-a RbiH,
br., i saglasnosti Ministarstva pravde, br. Pomenuto rješenje o prijemu
u državljanstvo RBiH nikada nije sprovedeno u matičnim knjigama
rođenih / državljana BiH. Pošto je 1996. godine Tarik Čolakoglu
otišao na rad u Austriju, na osnovu rješenja o prijemu u državljanstvo
RbiH, imenovanom je od strane Ambasade BiH u Austriji izdat pasoš
BiH, sa rokom važenja dvije godine. Nakon isteka važenja pasoša
Tarik Čolakoglu je izvadio drugi pasoš BiH, sa dužim rokom važenja.
Prilikom revizije državljanstva BiH, rješenjem Vijeća ministara Bosne
i Hercegovine, Državne komisije / povjerenstva za reviziju odluka
o naturalizaciji stranih državljana br. od 1. 1. 2007. godine, oduzeto
je državljanstvo BiH Tariku Čolakoglu, koje je stekao rješenjem
MUP-a RBiH br. od 5. 5. 1995. godine, zbog toga što je ustanovljeno da
imenovani u vrijeme postupka revizije nema stvarnu vezu sa BiH. U
sudskom postupku, u pokrenutom upravnom sporu pred Sudom Bosne
i Hercegovine, odluka / rješenje o oduzimanju državljanstva BiH Tariku
Čolakoglu je poništena, te je predmet vraćen postupajućem organu na
ponovni postupak, koji je trenutno u toku. Tarik Čolakoglu trenutno
živi i radi u Zenici i želi da izvrši naknadni upis u MKR uz konstataciju
činjenice državljanstva BiH, po osnovu naturalizacije, tj. rješenja o
prijemu u državljanstvo RBiH koje je donio MUPRBiH 1995. godine.
Postavlja se pitanje koji upravni organ, kako i na koji
način će izvršiti naknadni upis u MKR uz konstataciju
činjenice
državljanstva
BiH
dr.
Tarika
Čolakoglua?
36 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Prijedlog RJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum
Služba za opću upravu Općine Centar Sarajevo na osnovu člana 1. alineja 3. i člana
2. stav 2. Uputstva o naknadnom upisu u matičnu knjigu rođenih koji su stekli
državljanstvo RBiH u skladu sa Zakonom o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine
(„Sl. glasnik BiH“, br. 27/00 i 57/09), člana 20. st. 1. i 2. Zakona o matičnim knjigama
(„Sl. novine FBiH“, broj 37/12) i člana 200. stav 1. Zakona o upravnom postupku („Sl.
novine FbiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju po zahtjevu Čolakoglu Tarika u predmetu
naknadnog upisa u MKR uz konstataciju činjenice državljanstva BiH i FBiH, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnu knjigu rođenih Općine Centar Sarajevo, koja se vodi za mjesto
Centar Sarajevo, naknadno upiše činjenica rođenja i konstatacija državljanstva BiH i FBiH
za lice: Čolakoglu Tarik, koji je rođen 15. 5. 1960. godine u mjestu Istanbul, Općina Istanbul,
Republika Turska - pol muški, od oca Čolakoglu Teufik-a i majke Čolakoglu dj. Izmirlija
Hasena-e, JMB (upisati i JMB ukoliko je validan i ispravan, kako se ne bi određivao novi JMB).
U rubriku „Naknadni upisi i bilješke“ treba upisati: „Zaključio brak dana 13. 3.
1989. godine u mjestu Banja Luka sa Mešić Fatima-om i pri tome zadržao svoje
prezime. Upisano u MKV-ih Općine Banja Luka pod red. br. za 1989. godinu“.
O b r a z l o ž e nj e
Čolakoglu Tarik obratio se ovom organu za naknadni upis u MKR uz konstataciju
državljanstva BiH i FBiH, po osnovu naturalizacije, imajući u vidu da je rješenjem
MUP-a RbiH, br. od 5. 5. 1995. godine, primljen u državljanstvo RBiH, te da nije
izvršen naknadni upis u MKR uz konstataciju činjenice državljanstva BiH i FBiH.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: pravosnažno rješenje MUP-a RBiH od 5. 5. 1995. godine o
prijemu u državljanstvo RBiH (klauzulu pravosnažnosti je stavio FMUP...), ovjer. fco. putne
isprave Turske, br. izvod iz MKR Općine Istanbul, izvod iz MKV Općine Banja Luka, fco. pasoša
BiH iz 1996. godine, br. i iz 1998. godine br., uvjerenje MUP-a Kantona Sarajevo da Čolakoglu Tarik
ne prolazi kroz evidencije prebivališta / boravišta građana, uvjerenje Ministarstva sigurnosti
BiH, Službe za poslove sa strancima, TC Banja Luka o odobravanim boravcima u Banjoj Luci prije
rata, rješenje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Državne komisije / povjerenstva za reviziju
odluka o naturalizaciji stranih državljana br. od 1. 1. 2007. godine o oduzimanju državljanstva
BiH Tariku Čolakoglu, koje je stekao rješenjem MUP-a RBiH br. od 5. 5. 1995. godine, presudu
Suda BiH kojim se poništava rješenje Državne komisije / povjerenstva za reviziju odluka o
naturalizaciji stranih državljana br. od 1. 1. 2007. godine kojim je oduzeto državljanstvo BiH
Tariku Čolakoglu i kojom se predmet vraća postupajućem organu na ponovni postupak, ovjer. fco.
uvjerenja – diplome o sticanju zvanja doktora medicine (i drugi dokazi koji idu u korist stranke).
Nakon zaprimanja zahtjeva za naknadni upis ovaj organ se službenim putem obratio
Ministarstvu civilnih poslova BiH, Sektoru za državljanstvo i putne isprave, radi potvrđivanja
da je nadležni organ donio rješenje o prijemu u državljanstvo RBiH, da nema pravnih smetnji
za naknadni upis u MKR zbog vođenja postupka revizije državljanstva, te radi dostave
podataka o službenoj evidenciji koja se vodi u pomenutom ministarsvu za Tarika Čolakoglua.
Dana...
ovom
organu
od
pomenutog
ministarstva
su
dostavljeni
traženi
podaci, kao i pozitivno pravno mišljenje da za konkretnu osobu nema pravnih
smetnji za naknadni upis u MKR uz konstataciju državljanstva BiH i FBiH.
Nakon provedenog postupka, priloženih dokaza od strane stranke i izvršenih provjera
po službenoj dužnosti, utvrđeno je da su ispunjeni zakonski uvjeti iz člana 1. alineja 3. i
člana 2. stav 2. Uputstva o naknadnom upisu u matičnu knjigu rođenih onih koji su stekli
državljanstvo RBiH u skladu sa Zakonom o državljanstvu Republike Bosne i Hercegovine,
član 20. stav 1. i 2. Zakona o matičnim knjigama te je, primjenom pomenutih odredbi i
člana 200. stav 1. Zakona o upravnom postupku, odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 37
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Centar Sarajevo,
3. MCPBiH, Sektoru za državljanstvo i putne isprave,
4. a/a
5. po potrebi i drugim organima
Odredbom istog člana 20. ZMK-a stav 3. regulisana je druga pravna situacija. Naime,
u istom je propisano sljedeće: „Ukoliko je lice upisano u posebne evidencione knjige
državljana koje su se vodile prema ranije važećim propisima, a nije rođeno u
Bosni i Hercegovini, naknadni upis tog lica u matičnu knjigu rođenih vrši se u
općini, odnosno gradu u Federaciji u kojem je lice upisano u knjigu državljana.“
Dakle, radi se o pravnoj situaciji da je lice:
• rođeno izvan BiH i nije upisano u MKR u BiH,
• upisano je samo u posebnu evidencionu knjigu državljana u BiH,
• mjesna nadležnost općine / grada za naknadni upis u MKR se određuje prema općini /
gradu gdje je izvršen upis u KD-a, bez obzira na mjesto trenutnog prebivališta.
Naime, Instrukcijom MCPBiH, br. 01/1-30-450/04 od 27. 5. 2004. godine tačka e), bila je ustanovljena
obaveza građana koji su bili upisani u KD-a, a nisu bili upisani u MKR koje se vode na teritoriji BiH,
da izvrše naknadni upis u MKR građana BiH. U pomenutoj tački e) navedene instrukcije stoji:
„Lica koja su upisana u knjige državljana BiH, a nisu upisana u matične knjige rođenih koje se vode
na teritoriji BiH (rođena su van teritorije BiH), dužna su izvršiti upis u matične knjige građana
BiH. Isti upisi vrše se u skladu sa entitetskim propisima, odnosno propisima Brčko Distrikta.“
Odredbom člana 12. Zakona o matičnim knjigama („Sl. list RBiH“, br. 20/92 i 6/93) bilo je
propisano da se činjenica rođenja za lice koje je državljanstvo RBiH steklo prirođenjem upisuje
u matičnu knjigu rođenih prema mjestu prebivališta tog lica. Upis se vršio na osnovu rješenja
o naknadnom upisu u MKR, koje je donosilo Kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova.
Međutim, Dopunom br. 01/1-30-450/04 18. 11. 2004. godine Instrukcije MCP-a Sektora za
državljanstvo i putne isprave br. 01/1-30-450/04 od 27. 5. 2004. godine pod tačkom e.) propisano je
da će se za državljane BiH, koji su rođeni u inostranstvu, a nisu upisani u matične knjige rođenih u
BiH, upis činjenice rođenja u matične knjige rođenih obaviti prema upisu u knjige državljana.
Takvo rješenje, da se naknadni upis u MKR vrši prema mjestu upisa u KD prihvatio je i
novi federalni ZMK, te je identično zakonsko rješenje prihvaćeno i u Republici Srpskoj.
Rješenja o naknadnom upisu u MKR lica koja su upisana u M/KD-a BiH prema
ranije važećim propisima se ne dostavljaju u MCPBiH na saglasnost ili upoznavanje.
Bitno je naglasiti da je lica koja su upisana u KDBiH u periodu 1992-1995. godina, ex lege – po
sili zakona5, a nisu upisana u MKRBiH i nemaju prijavljeno prebivalište na teritoriji BiH na
dan 6. april 1992. godine, potrebno prethodno uputiti na postupak naknadnog utvrđivanja
prebivališta na dan 6. april 1992. godine, pred nadležnim organom unutrašnjih poslova.
Ukoliko se u toku upravnog postupka naknadnog upisa u MKR lica koja je upisano u KDBiH
(ex lege) pojavi gore opisana pravna situacija, dakle ustanovi se iz uvjerenja o prebivalištu /
5 Po sili zakona državljaninom BiH se smatra lice koje je na dan 6. april 1992. godine imalo državljanstvo bivše
SFRJ i prebivalište na teritoriji BiH – član 30. Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine („Sl. list RBiH“,
broj 30/96 - prečišćeni tekst).
38 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
boravištu, kojeg izdaje nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova, da predmetno lice nema
prijavljeno prebivalište na dan 6. april 1992. godine (npr. ima prijavljeno prebivalište u BiH
tek od 25. 2. 1996. godine), neophodno je zaključkom prekinuti postupak naknadnog
upisa u MKR, dok se ne riješi prethodno pitanje postojanja prebivališta u BiH na dan 6.
april 1992. godine. To kako će se odlučiti o zahtjevu predmetnog lica za naknadni upis u
MKR, zavist će od prethodno provedenog postupka za naknadno utvrđivanje prebivališta.
Na pomenuti način treba postupiti imajući u vidu odredbe tada važećih Uredbi sa
zakonskom snagom o državljanstvu RBiH, odnosno Zakona o državljanstvu RBiH („Sl.
list RBiH“, br. 18/92, 11/93, 27/93, 13/94 i 15/94), kao i odredbe Pravilnika o načinu
vođenja evidencija državljanstva državljana RBiH („Sl. list RBiH“, broj 21/93), odnosno
odredbu člana 30. Zakona o državljanstvu BiH („Sl. list RBiH“, broj 30/96 - prečišćeni tekst).
Treba istaći da je posljednjom dopunom aktuelnog zakona o državljanstvu BiH („Sl. glasnik
BiH“, br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09 i 87/13) predviđeno dobro
zakonsko rješenje, gdje je u članu 38. stav 5. propisano da: „Prebivalište djece, u smislu
odredbi čl. 29. i 38. stav 1. Zakona, koja su bila maloljetna i nisu imala prijavljeno
prebivalište, utvrđuje se na osnovu prebivališta roditelja i drugim dokazima”.
Naime, u prvobitnom tekstu Zakona o prijavljivanju prebivališta i boravišta građana („Sl. list
SRBiH“, br. 29/77, 38/86, 1/88 i 37/88) u članu 4. je bilo propisano da je prijavljivanje i odjavljivanje
prebivališta i prijavljivanje promjene adrese obavezno samo za građane starije od 14 godina.
Tek je zakonskom izmjenom i dopunom čl. 4. i 6. Zakona o prijavljivanju prebivališta i boravišta
građana („Sl. list SRBiH“, broj 1/88) uvedena zakonska obaveza prijavljivanja i odjavljivanja
prebivališta za sve građane, bez obzira na godine starosti, odnosno obaveza roditelja
/ staratelja da u roku od dva mjeseca od dana rođenja djeteta prijave njegovo prebivalište.
Pošto veliki broj građana BiH (roditelja, staratelja) nije izvršio pravovremenu prijavu prebivališta
mldb. djece od 1988. godine pa nadalje, sasvim je logično da se prebivalište djece koja su bila
maloljetna i nisu imala prijavljeno prebivalište u BiH na dan 6. april 1992. godine, u postupku
naknadnog utvrđivanja prebivališta istih, utvrdi na osnovu prebivališta roditelja, a i drugih
pravno -relevantnih dokaza i činjenica, jer se kroz volju oba ili jednog roditelja da žive na određenoj
adresi, na posredan način, izražavala i volja tada mldb. djeteta koje je živjelo sa roditeljima.
SLUČAJ iz upravno-pravne prakse:
Khalili Muhammed, od oca Khalili Osman-a i majke Khalili dj. Burhan Šemsa-e je
rođen 2. 2. 1963. godine u mjestu Maarat Artik, Općina Maarat Artik, država Sirija,
JMB je upisan u knjigu državljana BiH na strani, pod rednim brojem, za 1991.
godinu Općine Stari Grad Sarajevo, sa trenutnim prebivalištem u Bihaću, na adresi...
Dana 3. 4. 1987. godine je zaključio brak u mjestu Ilidža sa Mehić Mersijom i pri tome
zadržao svoje prezime. Upisano u MKV Općine Ilidža pod rednim brojem za 1987. godinu.
Prijedlog RJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo na osnovu člana 20. stav 3. Zakona o
matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12) i član 200. stav 1. Zakona o upravnom
postupku („Sl. novine FBiH”, br. 2/98 i 48/99) u postupanju po zahtjevu Khalili Muhammeda,
zastupanog po punomoćniku Eterović Arduani, u predmetu naknadnog upisa u MKR, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnu knjigu rođenih Općine Stari Grad koja se vodi za mjesto Sarajevo,
naknadno upiše činjenica rođenja za lice Khalili Muhammed, pol muški, od oca Khalili Osman-a i
majke Khalili dj. Burhan Šemsa-e, rođen 02.02.1963. godine u mjestu Maarat Artik, Općina Maarat
Artik, država Sirija, JMB, upisan u knjigu državljana BiH na strani..., pod rednim brojem...,
za 1991. godinu Općine Stari Grad Sarajevo, sa trenutnim prebivalištem u Bihaću, na adresi...
U rubriku „Naknadni upisi i bilješke“ treba upisati: „Zaključio brak dana
03.04.1987. godine u mjestu Ilidža sa Mehić Mersijom i pri tome zadržao svoje
prezime. Upisano u MKV Općine Ilidža pod rednim brojem za 1987. godinu“.
O b r a z l o ž e nj e
Khalili Muhammed, zastupan po punomoćniku Eterović Arduani, podnio je ovom
odjeljenju zahtjev za naknadni upis u MKR činjenice rođenja, s obzirom da isti nije
upisan u MKR, a upisan je u knjigu državljana BiH Općine Stari Grad Sarajevo.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 39
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: izvod iz KD-a str. /red.br./1991. godine Općine Stari Grad, izvod
iz MKR izdat od strane Ambasade Sirijske Arapske Republike u Beogradu i nadovjeren od strane
MVP/MIP-a BiH u Sarajevu, izvod iz MKV red. br. /1987 Općine Ilidža, uvjerenje matičara Općine
Stari Grad, Ilidža i Bihać da nije izvršen upis u MKR, fco. lk. BiH ser. br. ... MUPKS / Stari Grad, fco.
sirijske lične karte br. ..., ovjer. fco. uvjerenja o državljanstvu SRBiH od 25. 6. 1991. godine, potvrda
o primljenoj prijavi za evidenciju JMB-a od 15. 8. 2003. godine, uvjerenje o prebivalištu / boravištu
MUP-a Unsko-sanskog kantona Odjeljenja za administraciju Bihać, br. ... od 13. 9. 2013. godine.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan,
te je na osnovu člana 20. stav 3. Zakona o matičnim knjigama i člana 200. stav
1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
4. po potrebi i drugim organima
- Član 42. ZMK-a (Naknadni upis u matičnu knjigu rođenih)
Odredbom člana 42. st. 1, 2. i 3. ZMK-a regulisane su tri različite pravne situacije. Prvim
stavom pomenutog člana je regulisano pitanje: a) dopune podataka u MKR (postoji osnovni
upis u MKR sa nepotpunim podacima u istom),6 stavom 2. istog člana je regulisano pitanje
b) naknadnog upisa u MKR živih osoba, koje u toku života nisu upisane u MKR, dok je
stavom 3. pomenutog člana regulisano pitanje c) naknadnog upisa u MKR umrlih osoba.7
a) Dopuna podataka u MKR (postoji osnovni upis u MKR sa nepotpunim podacima)
Odredbom člana 42. stav 1. propisano je sljedeće: „Ako iz bilo kojeg razloga pojedine činjenice i
podaci nisu mogli biti upisani u matičnu knjigu rođenih u zakonom propisanom roku, naknadni
upis tih činjenica i podataka u matičnu knjigu rođenih može se upisati samo na osnovu rješenja
koje donosi organ uprave općine, odnosno grada nadležan za matične knjige, osim pitanja koja,
prema ovom zakonu, spadaju u nadležnost kantonalnog ministarstva. Potrebne činjenice se
utvrđuju na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza prema Zakonu o upravnom postupku.“
6 Jako je bitno napomenuti da novi federalni ZMK uopće ne normira pitanje dopune podataka u ostalim
matičnim knjigama (matična knjiga vjenčanih - MKV, M/KD i matična knjiga umrlih - MKU), već samo u
članu 47. ZMK-a predviđa ispravljanje podataka / grešaka u svim matičnim knjigama (MKR, MKV, M/
KD i MKU). U predstojećem periodu zakonodavac bi obavezno trebao zakonskom dopunom regulisati
tu pravnu prazninu, jer se trenutno u nedostatku odgovarajućeg pravnog / zakonskog osnova, kada se
vrše dopune podataka u MKV, M/KD i MKU, organi uprave (općine i gradovi u FBiH) nužno pozivaju
na odredbu člana 42. stav 1. i člana 47. ZMK-a.
7 Naknadni upis u MKR umrlog lica predstavlja dobru zakonsku novinu, koja nije bila normirana u ranijem
zakonodavstvu BiH, najvjerovatnije iz razloga što smrću osobe prestaje njen pravni subjektivitet, odnosno
prestaju sva njena prava i obaveze. Stav 3. člana 42. ZMK-a sada to pitanje normira, ali pod uvjetom da se
naknadni upis u MKR vrši i za umrlo lice koje do momenta smrti nije upisano u MKR, a radi upisa činjenice
smrti u MKU istog.
40 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SLUČAJ iz upravno-pravne prakse:
Gavrilović r. Simeunović Mara je rođena 3. 3. 1946. godine u mjestu Beograd, Republika
Srbija, od oca Simeunović Petra i majke Simeunović dj. Gavrić Stojanke. Godine 1949.
njeni roditelji su se preselili iz Beograda u Sarajevo, zbog posla. Mara se 6. 6. 1966. godine
udala za Gavrilović Ljubu i pri tome uzela njegovo prezime. Zbog bračnih nesuglasica Mara
i Ljubo su se razveli pred Okružnim sudom u Sarajevu, malo poslije zaključenja braka,
godine 1967. godine. U braku nisu imali djece. Godine 1996. Mara je izvršila naknadni
upis u MKR uz konstataciju činjenice državljanstva BiH u Općini Stari Grad Sarajevo, ali
prilikom naknadnog upisa nisu upisane sve pravno relevantne činjenice u MKR, jer ista
nije posjedovala izvod iz MKR iz Beograda, niti presudu ili prijepis pravosnažne presude o
razvodu braka, tako da su u MKR u Općini Stari Grad Sarajevo upisani samo njeni osnovni
generalijski podaci (lično ime, dan, mjesec, godina i mjesto rođenja, JMB i ime oca). Ista se sada
obratila Službi za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo da se dopune nedostajući podaci
u MKR, tj. da se upiše: prezime oca, prezime i ime majke, činjenica zaključenja i razvoda
braka. Na takav postupak se odlučila iz razloga vađenja novih identifikacionih dokumenata
(lične karte i putne isprave BiH), kao i rješavanja stambenih i imovinsko-pravnih odnosa.
Prijedlog RJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo, na osnovu člana 42. stav 1.
Zakona o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12) i člana 200. stav 1.
Zakona o upravnom postupku („Sl. novine FBiH”, br. 2/98 i 48/99) u postupanju
po zahtjevu Gavrilović Mare, u predmetu dopune podataka u MKR, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u Matičnoj knjizi rođenih Općine Stari Grad, koja se vodi za mjesto
Sarajevo, pod rednim brojem... za 1996. godinu, izvrši dopuna sljedećih podataka:
U rubriku „Prezime oca“ treba upisati: „ “,
U rubriku „Prezime majke – za majku i djev. prezime“ treba upisati: „ “,
U rubriku „Ime majke“ treba upisati: „ “,
U rubriku “Naknadni upisi i bilješke” treba upisati: „Zaključila brak dana 06.06.1966. godine
u mjestu Sarajevo sa Gavrilović Ljubom i pri tome uzela prezime muža. Upisano u MKV
Općine Centar, pod rednim brojem za 1966. godinu. Pravosnažnom presudom Okružnog
suda u Sarajevu br. P- od 04.04.1967. godine brak između Gavrilović rođ. Simeunović Mare i
Gavrilović Ljube je razveden.“
O b r a z l o ž e nj e
Gavrilović
Mara
obratila
se
ovoj
službi
zahtjevom
za
dopunu
podataka
u
MKR,
s
obzirom
na
to
da
je
upis
u
MKR
nepotpun.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: izvod iz MKR red. br./1996 Općine Stari Grad, izvod
iz MKR red. br./1946 Općine Zvezdara, Republika Srbija, izvod iz MKV red. br./1966
Općine Centar, ovjer. fco. prijepisa pravosnažne presude o razvodu braka Okružnog
suda u Sarajevu br. P- od 04.04.1967. godine i ovjer. fco. identifikacionog dokumenta.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan,
te je na osnovu člana 42. stav 1. Zakona o matičnim knjigama i člana 200. stav
1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 41
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
b) Naknadni upis u MKR živih osoba (koja u toku života nisu upisane u MKR)
Odredbom člana 42. stav 2. ZMK-a je propisano sljedeće: „Naknadni upis u matičnu knjigu
rođenih mora se izvršiti za sva lica koja nisu upisana u zakonom propisanom roku, bez
obzira na godine života.“ Također, tačkom 60. stavovima 4. i 5. UNVMK-a8 je propisano: „U
slučajevima kada se rješenje o naknadnom upisu odnosi na upis lica koje se prvi put upisuje u
matičnu knjigu, ti podaci upisuju se u rubrike matične knjige koje se odnose na osnovni upis, a
u rubriku „Napomena“ upisuje se zabilješka o rješenju na osnovu kojeg je izvršen osnovni upis.
Rukovodilac službe za upravu iz tačke 5. ovog uputstva dužan je preduzeti sve mjere
kako bi u matičnoj knjizi rođenih bila upisana sva lica iz člana 42. st. 2. i 3. Zakona
i kako bi se na taj način izvršila ta zakonska obaveza (da svako lice bude upisano u
matičnu knjigu rođenih), kao i sve činjenice predviđene u čl. 43. i 44. i čl. 47-51. Zakona.“
SLUČAJ iz upravno-pravne prakse:
Papo Salamon je rođen 18. 9. 1939. godine u Sarajevu, Općina Stari Grad, BiH, od oca Papo
Alberta i majke Papo, dj. Salom Jozefine. Pred sami početak II svjetskog rata, njegovi roditelji
su sa njim i ostalo njegovo troje braće i dvije sestre emigrirali u Izrael, gdje i danas Salamon
živi. Iza njegovih roditelja Alberta i Jozefine u BiH je ostala sva pokretna i nepokretna imovina,
dućani, tako da će nepokretnosti biti predmet restitucije. Salamon se obratio Službi za opću
upravu Općine Stari Grad radi naknadnog upisa u MKR, s obzirom da je rođen u kući, te da
nije izvršen upis u MKR u Općini Stari Grad. Kada je napustio sa roditeljima domovinu imao
je nepune dvije godine. Nakon izvršenog naknadnog upisa u MKR, pokušat će se pravnim
putem reintegrisati u državljanstvo BiH po odredbama člana 12. Zakona o državljanstvu
BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09, 76/09 i 87/13).9
Prijedlog RIJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo, na osnovu člana 42. stav 2. Zakona o matičnim
knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12) i člana 200. stav 1. Zakona o upravnom postupku
(„Sl. novine FBiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju po zahtjevu Papo Salamona, zastupanog
po punomoćniku / advokatu... iz Sarajeva, u predmetu naknadnog upisa u MKR, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnoj knjizi rođenih Općine Stari Grad Sarajevo, koja
se vodi za mjesto Sarajevo, naknadno upiše činjenica rođenja za lice: Papo
Salamon, pol muški, koji je rođen 18.09.1939. godine u Sarajevu, Općina
Stari Grad, BiH, od oca Papo Albert-a i majke Papo dj. Salom Jozefina-e.
O b r a z l o ž e nj e
Papo Salamon, zastupan po punomoćniku / advokatu iz Sarajeva... obratio se
ovoj službi zahtjevom za naknadni upis u MKR, s obzirom da nije upisan u MKR.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: potvrda Jevrejske općine Sarajevo br. ... od ... godine
sa fotokopijom str. mat. knjige “Domovnica”, izvod iz MKV red. br./1921 Općine Stari
Grad za roditelje, ovjer. fco. pasoša Izraela za vlastodavca, uvjerenje matičara Općine
Stari Grad i Centar Sarajevo da nije izvršen upis u MKR, izvod iz MKR red.br/god. za
brata Papo A., ovjer. fco. zajedničke putne isprave porodice Papo, advokatska punomoć.
8 „Sl. novine FBiH“, br. 51/13, 55/13 i 82/13.
9 Pomenuti član 12. Zakona o državljanstvu BiH predviđa dobijanje državljanstva BiH na osnovu zahtjeva,
bez ispunjavanja zakonskih uvjeta koji se tiču odobrenja stalnog boravka u BiH i odricanja od svog sadašnjeg
državljanstva, za emigrante koji su se vratili u BiH i prvu (djeca) i drugu (unučad) generaciju njihovih
potomaka...
42 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev opravdan,
te je na osnovu člana 42. stav 2. Zakona o matičnim knjigama i člana 200. stav
1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva / putem punomoćnika / advokata,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo,
3. a/a
c) Naknadni upis u MKR umrlih lica
Odredbom člana 42. stav 3. ZMK-a je propisano sljedeće: „Naknadni upis u matičnu
knjigu rođenih vrši se i za umrlo lice koje do momenta smrti nije upisano u
matičnu knjigu rođenih, radi upisa činjenice smrti u matičnu knjigu umrlih. Upis
se vrši na osnovu rješenja koje se donosi na način predviđen u stavu 1. ovog člana.“
Tačkom 62. st. 1. i 2. UNVMK-a je detaljnije razrađena gore pomenuta zakonska odredba,
te u istoj stoji: „Naknadni upis za umrlo lice vrši se kada se utvrdi da to lice nije upisano
u matičnu knjigu rođenih, kako je utvrđeno u članu 42. stav 3. Zakona. U tom slučaju, na
zahtjev člana porodičnog domaćinstva umrlog lica iz tačke 151. ovog uputstva, pokreće se
postupak radi utvrđivanja činjenica za umrlo lice koje se upisuju u matičnu knjigu rođenih
za to lice i njegove roditelje. Potrebne činjenice utvrđuju se na osnovu identifikacionih
dokumenata umrlog lica (lična karta, pasoš, radna knjižica, evidencija PIO/MIO, vozačka
i saobraćajna dozvola i drugi dokumenti), kao i drugi dokazi predviđeni Zakonom o
upravnom postupku (saslušanje svjedoka, izjava stranke i dr.), koji mogu poslužiti za
utvrđivanje određenih činjenica ili podataka, odnosno dokazi utvrđeni u tački 25. ovog
uputstva. Ovaj postupak vodi i rješenje donosi služba za upravu iz tačke 5. ovog uputstva.
U rješenju se navode sve činjenice koje se upisuju u matičnu knjigu rođenih i matičnu
knjigu umrlih koje su utvrđene u provedenom postupku. Doneseno rješenje predstavlja
osnov za upis podataka o umrlom licu u matični knjigu rođenih i matičnu knjigu umrlih.“
Kao što je ranije napomenuto, usvojeno zakonsko rješenje predstavlja novinu koja nije bila
poznata u ranijim zakonskim propisima u oblasti matičnih knjiga, koji su se primjenjivali
u BiH. Naknadnim upisom umrlog u MKR naknadno se evidentira činjenica njegovog
rođenja u osnovnoj službenoj evidenciji o građanima – MKR, kao i druge činjenice koje
sadrži rubrika „Naknadni upisi i bilješke“, kao što su podaci o zaključenju braka, prestanku
braka smrću ili razvodom, promjena ličnog imena ili samo imena ili samo prezimena i sl.
Time umrlo lice dobija svoj pravni identitet u MKR, a član porodičnog domaćinstva
umrlog lica, sa druge strane, može onda izvaditi izvod iz MKR umrlog, te izvršiti
redovni ili naknadni upis u MKU istog, bez ikakvih problema, kako bi se sastavila
smrtovnica i sproveo eventualni ostavinski postupak na sudu. Također, taj naknadni
upis u MKR umrlog može poslužiti i za druge svrhe, npr. potrebno je izvršiti ispravku
podataka u MKV umrlog ili u MKR kod djece umrlog, gruntovnici, katastru, itd.
Svakako, prvobitna intencija ZMK-a je ustvari da se pravno olakša upis smrti u
MKU kod nadležnog matičnog ureda, umrlog koji do momenta svoje smrti nije
upisan u MKR, jer među ostalom dokumentacijom koja se traži za redovni ili
naknadni upis u MKU (pored potvrde o smrti, izvoda iz MKV ili dokaza o slobodnom
bračnom stanju, fco. lične karte umrlog lica, itd.) jeste i izvod iz MKR umrlog.10
10 Upravno-pravna praksa MUP-a Kantona Sarajevo u postupcima naknadnih upisa u MKU, u nedostatku
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 43
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SLUČAJ iz upravno-pravne prakse:
Mehić Meho je rođen 14. 4. 1932. godine u Arnautima, Općina Zenica, BiH, državljanin BiH i RS,
od oca Mehić Ismeta i majke majke Mehić dj. Čizmić Latife. Zaključio je brak dana 15. 9. 1952.
godine u Sarajevu, Općina Centar sa Ibrišimović Vesnom i pri tome zadržao svoje prezime.
Preminuo je dana 16. 6. 2006. godine u Sarajevu, Općina Stari Grad, u svojoj kući. Nije upisan
u MKR po mjestu rođenja, niti je izvršen redovni upis u MKU u zakonskom roku. Iza sebe je
ostavio kuću i dva pašnjaka. Njegova supruga je preminula dana 4. 6. 1982. godine u Sarajevu,
Općina Centar, u bolnici i upisana je u MKU u Općini Centar, naknadno 1984. godine. Meho i
Vesna su imali samo jednog sina Gorana, koji je poginuo u toku rata u Sarajevu 1993. godine.
Goran je imao samo jednu kćerku Dalilu koja želi da naknadno upiše djeda Mehu u MKU,
kako bi provela ostavinski postupak i naslijedila nekretnine (kuću i dva pašnjaka). Zbog toga
se obratila Službi za opću upravu Općine Zenica za naknadni upis u MKR umrlog djeda Mehe,
kako bi mogla izvršiti naknadni upis u MKU kod Službe za opću upravu Općine Stari Grad.
Pprijedlog RJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum.
Služba za opću upravu Općine Zenica, na osnovu člana 42. stav 3. Zakona o
matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12) i člana 200. stav 1. Zakona o
upravnom postupku („Sl. novine FBiH”, br. 2/98 i 48/99) u postupanju po zahtjevu
I. Dalile, u predmetu naknadnog upisa u MKR umrlog Mehić Mehe, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnoj knjizi rođenih Općine Zenica, koja se vodi za
mjesto Arnauti, naknadno upiše činjenica rođenja za umrlo lice: Mehić Meho,
pol muški, koji je rođen 14.04.1932. godine u mjestu Arnauti, Općina Zenica, BiH,
državljanin BiH i RS, JMB..., od oca Mehić Ismet-a i majke Mehić dj. Čizmić Latifa-e.
U rubriku „Naknadni upisi i bilješke“ treba upisati: „Zaključio brak dana
15.09.1952. godine u Sarajevu, Općina Centar sa Ibrišimović Vesnom i pri tome
zadržao svoje prezime. Upisano u MKV Općine Centar pod red. br. ... za 1952. godinu
Brak prestao smrću bračnog partnera Mehić dj. Ibrišimović Vesne dana 04.06.1982. godine
u Sarajevu, Općina Centar. Upisano u MKU Općine Centar pod red. br. ... za 1984. godinu
O b r a z l o ž e nj e
I. Dalila obratila se ovoj službi zahtjevom za naknadni upis u MKR umrlog Mehić Mehe, iz
razloga što imenovani nije upisan u MKR, a kako bi mogla izvršiti naknadni upis u MKU istog.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: ovjer. fco. potvrde o smrti za Mehić Mehu, ovjer. fco.
izvoda iz matične knjige državljana str./red.br./god. Općine Bijeljina za umrlog, izvod iz
MKV red. br./1952 Općine Centar, izvod iz MKU red. br./1984 Općine Centar za suprugu
Mehić Vesnu, ovjer. fco. lične karte i putne isprave BiH za umrlog ser. br., uvjerenje matičara
Općine Zenica, MZ Arnauti, da nije izvršen upis u MKR Mehić Mehe, izvod iz MKR (ili
MKU) za sina Mehić Gorana, izvod iz MKR za unuku I. Dalilu, ovjer. fco. pasoša SFRJ, itd.
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, utvrđeno je da je zahtjev osnovan,
te je na osnovu člana 42. stav 3. Zakona o matičnim knjigama i člana 200. stav
1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
izvoda iz MKR umrlog, bila je da se traži „potvrda o identitetu“, koja je na izvjestan način zamjenjivala
izvod iz MKR umrlog, jer tu potvrdu izdaje organ unutrašnjih poslova po mjestu posljednjeg prebivališta
umrlog lica, i to na osnovu kartoteke ličnih karata i službene evidencije prebivališta / boravišta i JMB,
i jer ta potvrda sadrži generalijske podatke umrlog lica kojima se ono koristilo u pravnom prometu za
vrijeme života (prezime, ime, ime oca / majke, datum rođenja, JMB, prebivalište, podaci o posjedovanju
ličnih karata, promjeni prezimena / imena i sl.). Svakako u takvim situacijama se pribavljalo uvjerenje
od matičara po mjestu rođenja umrlog lica, da umrlo lice nije uopće upisano u MKR.
44 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
u iznosu od.... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Zenica (radi naknadnog upisa u MKR),
3. a/a
-
Član 43. ZMK-a
imena određenom
(Dostavljanje podataka
licu i postupak upisa
o rođenju
tih lica u
ili određivanju
knjigu rođenih)
Odredbom člana 43. ZMK-a je propisano sljedeće: „Svaki državni organ ili pravno
lice koje u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti dođe do saznanja o činjenici da
određeno lice nije upisano u matičnu knjigu rođenih ili da mu nije određeno ni
upisano lično ime, dužni su o tome pisano obavijestiti matičara u mjestu sjedišta
organa, odnosno pravnog lica u roku od 15 dana od dana saznanja za te činjenice.
Po prijemu obavještenja iz stava 1. ovoga člana matičar je dužan u roku od 15 dana pisano
obavijestiti organ starateljstva da roditelji nisu odredili ime djetetu u propisanom roku.
Kada organ starateljstva primi to obavještenje dužan je postupiti na sljedeći način i to:
1.) Ako se radi o maloljetnom licu, organ starateljstva je dužan u roku od 15 dana
od dana prijema obavještenja, odnosno saznanja pokrenuti postupak za naknadni
upis ili dopune podataka u matičnu knjigu rođenih kod nadležnog matičara,
2.) Ako se radi o punoljetnom licu, organ starateljstva je dužan u roku od 15 dana od dana
prijema obavještenja tom licu imenovati posebnog staratelja u skladu sa odgovarajućim
odredbama Porodičnog zakona koje se odnose na to pitanje i koji će osigurati provođenje
postupka naknadnog upisa tog lica u matičnu knjigu rođenih ili dopunu podataka u toj knjizi.“
Tačkama 9. i 75. UNVMK-a je detaljno razrađena nadležnost organa starateljstva,
odnosno centara za socijalni rad za pitanja koja se odnose na matične knjige.
Ustvari, odredbom člana 43. ZMK-a je decidirano propisana zakonska obaveza i uloga
organa starateljstva, kojih se oni striktno pridržavaju, kada je u pitanju postupak naknadnog
upisa u MKR ili određivanje i upisivanje ličnog imena maloljetnog ili punoljetnog lica.
Pomenutom zakonskom odredbom je raniji rok od 60 dana sada uspješno skraćen
na ukupno svega 30 dana, upravo zbog postupanja ex officio, kojeg nalaže ZMK.
- Član 49. ZMK-a (Upis činjenice rođenja ili smrti poslije isteka zakonskog roka)
Odredbom člana 49. ZMK-a je propisano sljedeće: „Ako je činjenica rođenja ili smrti određenog
lica radi upisa u matičnu knjigu rođenih, odnosno umrlih prijavljena po isteku roka iz člana
14,11 odnosno člana 27. stav 2.12 ovog zakona, matičar će izvršiti upis ovih činjenica u matične
knjige samo na osnovu rješenja koje donosi organ uprave općine i grada nadležan za matične
knjige. Te činjenice se utvrđuju na osnovu odgovarajuće prijave iz člana 15, odnosno potvrde
iz člana 29. ovog zakona i drugih potrebnih dokaza prema Zakonu o upravnom postupku.“
Naime, ovaj član normira postupak naknadnog upisa u MKR (djece), jer član 42. stav 2. normira
naknadni upis u MKR punoljetnih lica, te također ovaj član predstavlja pravnu osnovu za naknadni
upis u MKU. Svakako, u oba slučaja, bilo da je riječ o naknadnom upisu u MKR (djece) ili naknadnom
11 „Rođenje djeteta u zdravstvenoj ustanovi mora se prijaviti u roku od 15 dana, a u ostalim slučajevima u
roku od 30 dana od dana rođenja djeteta. Ako je dijete mrtvo rođeno van zdravstvene ustanove, rođenje se
mora odmah prijaviti najbližem kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova, a najkasnije u roku od 24 sata
od rođenja djeteta radi izvršenja poslova iz nadležnosti tog ministarstva.“ Tačkom 78. UNVMK-a je regulisano
da „rođenje mrtvog djeteta upisuje se u matičnu knjigu rođenih sa podacima koji su predviđeni za živo rođeno
dijete (koji su sadržani u prijavi rođenja djeteta), a lično ime se unosi na lični zahtjev roditelja (ovlaštenog lica).
U rubriku „napomena“ upisuje se zabilješka „dijete je mrtvo rođeno“.
12 „ Činjenica smrti prijavljuje se pisano na propisanom obrascu radi upisa u matičnu knjigu umrlih matičaru
matičnog područja u kojem je smrt nastupila u roku od 30 dana od dana kad je smrt nastupila, odnosno od dana
nalaska tijela umrlog lica.“
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 45
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
upisu u MKU, nužno je da je istekao zakonski rok od 30 dana za upis činjenice rođenja ili smrti.
SLUČAJ iz upravno-pravne prakse:
Dijete ženskog spola, od roditelja romske nacionalnosti, rođeno je u kući 4. 3. 2007. godine, u
Sarajevu, u Općini Stari Grad, bez prisustva ljekara; ne postoji nikakav pisani medicinski trag o
rođenju djeteta (vremenu, mjestu, okolnostima rođenja, živo ili mrtvo, itd.), majci djeteta, nije
upisano u MKR, nema JMB niti zdravstvenu legitimaciju. Dijete je sada teško bolesno i treba
se liječiti u inostranstvu, međutim ono nema identitet. Roditelji su se obratili Službi za opću
upravu Općine Stari Grad za naknadni upis u MKR. Imaju još četvero djece, koja su upisana u
MKR i idu u školu. Roditelji nemaju zaključen brak.13 U vanbračnoj zajednici su već 18 godina.
Prijedlog RJEŠENJA:
Naziv
organa
koji
donosi
rješenje,
broj
i
datum.
Služba za opću upravu Općine Stari Grad Sarajevo na osnovu člana 49. Zakona o
matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12 ), čl. 2, 3, 5. i 6. Zakona o ličnom
imenu („Sl. novine FBiH“, broj 7/12) i člana 200. stav 1. Zakona o upravnom postupku
(„Sl. novine FBiH“, br. 2/98 i 48/99) u postupanju po zahtjevu Sejdić Muharema i Abazi
Đulizare u predmetu naknadnog upisa u MKR mldb. djeteta Sejdić Sunane, donosi:
R J E Š E NJ E
Odobrava se da se u matičnoj knjizi rođenih Općine Stari Grad Sarajevo, koja se vodi za mjesto
Sarajevo, naknadno upiše činjenica rođenja uz konstataciju državljanstva BiH i FBiH za lice
SEJDIĆ SUNANA - pol ženski, rođena 04.03.2007. godine u Sarajevu, Općina Stari Grad, BiH, od oca
Sejdić Muharem-a (rođen... godine u mjestu..., Općina..., državljanin BiH i FBiH, JMB, itd.) i majke
r. Abazi Đulizara-e (rođena... godine u mjestu..., Općina..., državljanka Republike Srbije, JMB, itd.).
O b r a z l o ž e nj e
Sejdić Muharem i Abazi Đulizara obratili su se ovoj Službi zahtjevom za naknadni
upis u MKR činjenice rođenja sa konstatacijom državljanstva BiH, za mldb. lice
Sejdić Sunana, s obzirom da je ista rođena u Općini Stari Grad Sarajevo dana
4. 3. 2007. godine, te da nije izvršen upis u MKR u zakonom predviđenom roku.
Uz zahtjev su kao dokaz priloženi: uvjerenje matičara Općine Stari Grad da nije izvršen upis
u MKR i KD-a djeteta, ovjer. izjava svjedoka – svekrve N.N. da je prisustvovala porodu Abazi
Đulizare dana 4. 3. 2007. godine, kojom prilikom je porodila kćerku; ovjer. fco. l.k. BiH za oca
i ovjer. fco. lične karte Republike Srbije za majku, ovjer. izjava majke o slobodnom bračnom
stanju, ovjer. izjava majke da je majka ženskog djeteta rođenog u kući na adresi..., Stari Grad
dana 4. 3. 2007. godine; ovjer. izjava majke o saglasnosti za određivanje ličnog imena mldb.
djeteta, ovjer. izjava Sejdić Muharema da je otac ženskog djeteta, rođenog u kući na adresi...,
dana 4. 3. 2007. godine, ovjer. izjava oca o saglasnosti za određivanje ličnog imena mldb. djetetu.
Shodno odredbama čl. 56, 60. stav 1. i 62. stav 3. Porodičnog zakona FBiH („Sl. novine FBiH“,
br. 35/05 i 41/05), po službenoj dužnosti pribavljeni su sljedeći dokazi: saglasnost za upis
priznanja materinstva Abazi Đulizare u matičnu knjigu rođenih - JU „Kantonalni centar za
socijalni rad“ Službe socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo br. od... godine; zapisnik
o priznanju vanbračnog materinstva sastavljen pred JU „Kantonalni centar za socijalni
rad“ Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo, br. ... od... godine; zapisnik o
pristanku majke za upis priznanja očinstva u matičnu knjigu rođenih sastavljen pred JU
„Kantonalni centar za socijalni rad“ Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo, br.
... od... godine i zapisnik o priznanju vanbračnog očinstva sastavljen pred JU „Kantonalni
centar za socijalni rad“ Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo, br. ... od... godine.
Također, stranke su u toku postupka dostavile dodatnu dokumentaciju za roditelje:
izvod iz MKR i uvjerenje o državljanstvu BiH i FBiH Općine Stari Grad za oca, izvod iz
MKR i uvjerenje o državljanstvu Republike Srbije za majku, kao i potvrdu od ljekara
- ambulantni pregled br. ... KCU u Sarajevu, Klinike za ginekologiju i akušerstvo,
da je na osnovu ginekološkog pregleda utvrđeno da je Abazi Đulizara ranije rađala.
13 Ono što u našem pravnom sistemu još uvijek razdvaja i razlikuje bračnu od vanbračne djece jeste različit
način utvrđivanja roditeljskog odnosa. Naime, dok se za bračnu djecu polazi od zakonske pretpostavke da je
muž majke otac djeteta, odnosno da je žena majka, dotle se za vanbračnu djecu otac, odnosno majka u svakom
konkretnom slučaju utvrđuju na jedan od zakonskih načina. Podaci o ocu djeteta upisuju se na osnovu izvoda
iz matične knjige vjenčanih.
46 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Provjerom kod MUP-a Kantona Sarajevo, kroz službene evidencije prebivališta
/ boravišta građana BiH ustanovljeno je da otac ima prijavljeno prebivalište
na području Općine Stari Grad Sarajevo od 11. 2. 1981. godine na adresi...
Uvidom u spis predmeta i priložene dokaze, kao i u dokaze pribavljene po
službenoj dužnosti, utvrđeno je da je zahtjev opravdan, te je primjenom člana 49.
Zakona o matičnim knjigama, čl. 2, 3, 5. i 6. Zakona o ličnom imenu i člana 200.
stav 1. Zakona o upravnom postupku, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Federalnom
ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rješenja.
Žalba se predaje ovom organu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje
poštom preporučeno. Na žalbu se plaća federalna administrativna taksa u iznosu od 15,00
KM, koja se uplaćuje na račun javnih prihoda Budžeta Federacije BiH, na račun broj: 338900-22115294-91, UniCredit Bank, vrsta prihoda 722112, budžetska organizacija: 1401001.
Uplatnicu o uplati federalne administrativne takse na žalbu protiv ovog rješenja je potrebno
priložiti uz žalbu.
Taksa iz člana... tarifnog broja... Zakona o administrativnim taksama („Sl. novine...“, broj...),
u iznosu od... KM je naplaćena / nije naplaćena (jer je podnosilac zahtjeva oslobođen plaćanja
takse).
POSTUPAK VODIO:
(ime i prezime sl. osobe, bez
potpisa)
M.P.
Potpis službene osobe
DOSTAVITI:
1. Podnosiocu zahtjeva,
2. Matičaru Općine Stari Grad Sarajevo (radi naknadnog upisa u MKR),
3. a/a
-
Članovi 54.
inostranstvu
i 55. ZMK-a (Upis činjenica u
na osnovu izvoda iz matičnih
matične knjige nastale u
knjiga inostranog organa)
Odredbom člana 54. stav 1. tačka 1. i stavovima 2, 3. i 5. istog člana je propisano sljedeće: „Činjenice
rođenja, sklapanja braka ili smrti državljanina Bosne i Hercegovine koji su iz Federacije ili
dolaze u Federaciju, a nastale su u inostranstvu upisuju se u matične knjige u Federaciji i to:
1.) rođenje djeteta u matičnu knjigu rođenih koja se vodi za naseljeno mjesto u kojem
je posljednje zajedničko prebivalište roditelja djeteta u Federaciji, a ako nisu
imali zajedničko prebivalište upis se vrši u matičnu knjigu rođenih koja se
vodi za naseljeno mjesto koje je bilo posljednje prebivalište jednog od roditelja.
Ako se u slučaju iz stava 1. tačka 1.) ovog člana posljednje prebivalište tog lica nije moglo
utvrditi ili ako posljednje prebivalište nije bilo u Federaciji, upis će se izvršiti u matičnu
knjigu rođenih prema mjestu rođenja jednog od roditelja djeteta koji je rođen u Federaciji.
Za djecu rođenu u inostranstvu čiji su roditelji rođeni na teritoriji Republike
Srpske, a imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i Federacije i nemaju
prebivalište na teritoriji Federacije, upis će se izvršiti u odgovorajuću
matičnu knjigu14 prema mjestu upisa roditelja u knjigu državljana Federacije.
Ako se lica iz stava 1. ovoga člana ne mogu upisati u matičnu knjigu prema st. od 1. do 4. ovog
člana, upis tih lica izvršit će se u odgovarajuću matičnu knjigu15 u Općini Centar Sarajevo“.
Upis činjenice rođenja prema odredbama pomenutog člana 54. vrši se na osnovu
izvoda iz matične knjige rođenih inostranog organa. Ovaj izvod dužna je
podnijeti stranka, osim ako međunarodnim ugovorom nije predviđena obaveza
inostranog organa da izvode iz matičnih knjiga dostavlja nadležnom organu u BiH.
Ako u izvodu iz matične knjige rođenih inostranog organa nema podataka o roditeljima
matičar može te podatke upisati na osnovu podataka sadržanih u javnim ispravama koje
priloži stranka, bez donošenja posebnog rješenja. Ovu zakonsku inovaciju matičari rijetko
koriste, jer im je lakše izvršiti upis činjenice rođenja u MKRBiH i to samo osnovnih podataka
o djetetu, upućujući nakon toga stranku na postupak dopune podataka u izvršenom
naknadnom upisu u MKR, putem donošenja posebnog rješenja u upravnom postupku.
14 Matičnu knjigu rođenih - nap. autora.
15 Matičnu knjigu rođenih - nap. autora.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 47
Zakon o matičnim knjigama u FBiH usvojen je krajem prošle godine. Takođe, na
osnovu člana 11. stav 3. Zakona o matičnim knjigama („Službene novine Federacije
BiH“, broj 37/12), federalni ministar unutrašnjih poslova donio je Pravilnik o sadržaju
stručne obuke i osposobljavanja matičara za vođenje matičnih knjiga. U skladu sa
članom 11. Zakona o matičnim knjigama, matičari imaju pravo i dužnost stalnog
stručnog usavršavanja i osposobljavanja za pravilno i efikasno vođenje matičnih
knjiga, matičnog registra i drugih pitanja u vezi sa matičnim knjigama.
Kao pravno lice koje je registrovano za obavljanje poslova stručnog usavršavanja,
u skladu sa članom 6. stav 3. navedenog Pravilnika, REC d.o.o. je u ovoj godini
pripremio drugi ciklus edukacije namjenjene matičarima u matičnim uredima i
državnim službenicima koji su određeni za vođenje upravnog postupka o matičnim
knjigama. Zbog kompleksnosti priprema za primjenu novog Zakona o matičnim
knjigama i stručnu obuku kroz koju je neophodno proći utjecao je na nas da
pripremimo ovu edukativnu radionicu.
Na ovoj radionici biće obrađene sljedeće slijedeće teme iz novog Zakona o matičnim
knjigama u Federaciji BiH, radi stručnog usavršavanja matičara i drugih službenih
lica koja rade na materiji matičnih knjiga u Federaciji Bosne i Hercegovine, a sve
radi davanja kvalitetnih usluga građanima.
Radionica je zamišljena interaktivno gdje će svaki učesnik imati mogućnost da izloži
pitanja i probleme sa kojima se svakodnevno suočava i dobije praktične odgovore.
PROGRAM RADIONICE:
■■ upis činjenica u matične knjige na
osnovu isprava inozemnih organa;
■■ vođenje i čuvanje matičnih knjiga;
■■ Izdavanje izvoda i uvjerenja iz
matičnih knjiga;
■■ uvid u matične knjige i korištenje
podataka iz matičnih knjiga;
■■ zaštita podataka iz matičnih knjiga;
■■ obnavljanje matičnih knjiga;
■■ nadležnost za rješavanje žalbi;
■■ nadležnosti za upravni nadzor;
■■ kaznene odredbe: prekršaji za
pravna lica u organu uprave i
prekršaji pojedinaca – građana i
službenih lica;
■■ važnost izvoda iz ranijih matičnih
knjiga, matične knjige vjerskih
zajednica;
■■ ovlaštenja za donošenje
podzakonskih propisa iz oblasti
matičnih knjiga;
■■ rok za polaganje posebnog stručnog
ispita za matičare – za lica koja
obavljaju te poslove;
■■ elektronsko vođenje matičnog
registra i uloga općinskog načelnika,
odnosno gradonačelnika, primjena
ranijih propisa i prestanak primjene
ranijeg Zakona.
RADIONICA JE NAMJENJENA:
■■ matičarima općinskih službi u
matičnim uredima,
■■ državnim službenicima koji su
određeni za vođenje upravnog
postupka o matičnim knjigama,
PREDAVAČI:
■■ Mirsada Lingo, dipl. iur.
■■ Nedim Mehmedović, dipl. iur.
■■ Moderator: Admir Alihodžić –
menadžer REC-a
TRAJANJE RADIONICE
U vremenu od 09,30 – 16,00 časova
KOTIZACIJA ZA RADIONICU (sa PDVom):
■■ 155,oo KM po jednom učesniku;
■■ 135,oo KM po osobi za dva i više
učesnika iz iste općine;
■■ 115,oo KM po osobi šest i više
učesnika iz iste općine;
■■ 90,oo KM po osobi za općine koje
su pretplatinici na časopis „Pravni
savjetnik“;
Kotizacija uključuje:
■■ troškove sudjelovanja u radu
radionice,
■■ materijal za pisanje,
■■ ručak i osvježenje u pauzama
radionice,
■■ uvjerenje o završenoj obuci i
stručnom osposobljavanju.
Iznos kotizacije uplaćuje se prije
početka održavanja radionice na osnovu
dostavljenog prijavnog obrasca i uplate
na žiro račun.
PRIJAVA ZA RADIONICU:
Obavezna prijavu za radionicu:
■■ tel. i fax. +387 33 214 582,
■■ mobitel +387 61 191 185,
■■ e-mail: [email protected], rec@rec.
ba ili [email protected]
REC DOO
Tabašnica br. 8/1
Sarajevo
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ZNAČAJ PRAVILNIKA O RADU
ZA PRESTANAK UGOVORA O RADU
SUKLADNO ZAKONU
mr Silvana Brković-Mujagić
Sudija Opčinskog suda u Sarajevu
SIŽE
P
itanje prestanka radnog odnosa je najveći problem koji se može desiti
uposleniku, koji za sobom najčešće povlači osnovna egzistencijalna pitanja
ne samo uposlenika već i njegove obitelji, zbog čega je potrebno posebnu
pozornost pokloniti postupcima utvrđivanja razloga za otkaz, vodeći pri tome
računa o minimumu pravila uspostavljenih radi zaštite radnopravnog statusa
uposlenika, ali i položaja poslodavca.
Ključne riječi: pravilnik o radu, otkaz – prestanak ugovora o radu, povreda
radne obveze, postupak utvrđivanja odgovornosti za prestanak ugovora o radu
Uvod
U uvodnom dijelu dajemo osnovne nalaze i preporuke Svjetske banke u odnosu na Zakon
o radu, smatrajući da je bitno naglasiti potrebu vođenja računa i o interesima i pravima
poslodavaca kao ugovorne strane, obzirom da se prečesto govori jedino i samo o zaštiti
uposlenika i njihovih prava. Naime, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond u svojoj
općoj procjeni otvorenih pitanja Zakona o radu, navode kao osnovne sljedeće probleme:
a) potreba smanjenja visokih naknada koje poslodavci daju uposlenicima po raznim
osnovama: plaćeno odsustvo od 12 mjeseci u slučaju porođaja, godišnji odmor i druga
odsustva, jer su ona po datim nalazima međunarodne zajednice u rješenjima Zakona
o radu F BiH „jako visoka u odnosu na međunarodne standarde“,
b) nužnost pojednostavljanja procesa i troškova otpuštanja radnika, jer se procjenjuje da
je prekomjerna zaštita postojećih radnika „glavni razlog za nedostatak mogućnosti za
nove radnike i glavni faktor za visoku stopu neuposlenosti pogotovo među mladima“,
c) nepostojanje naglašenije potrebe i mogućnosti kolektivnog pregovaranja na nivou
poduzeća, odnosno preporučuje se stvaranje okvira za prije svega pregovaranje na
nivou poslodavca, prije nego što strane kolektivnog pregovaranja budu obvezani
kolektivnim sporazumima na nivou industrije (grane),
50 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
d) neophodnost primjene ideala nediskriminacije na kreativan
način, tj. bez prekomjernog opterećivanja poslodavca,
posebno malih, jer ostvarivanje maksimalnog profita ima za
pretpostavku upošljavanje najboljih radnika, bez obzira na
etničku ili političku pripadnost.1
Za potrebe ovog rada interesantna je napomena pod točkom b). Naime,
preporuka ovog rada poslodavcima reguliranja pravilnikom o radu i
provođenja postupka prije otkazivanja ugovora o radu upravo je iz
navednog razloga, jer smatramo da je jeftnije i traži znatno manje
vremena oko angažiranja u postupku otkaza poslodavca, ukoliko se
sam postupak od početka vodi na zakonit i efikasan način.
Zakonska rješenja
Radi analize minimuma zakonski propisanog, dajemo navode
odredbi vezanih za prestanak radnog odnosa:
Člankom 86. Zakona o radu predviđen je način prestanka radnog
odnosa: smrću uposlenika, sporazumom poslodavca i uposlenika, kad
uposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža odnosno navrši 40
godina staža osiguranja, ako se poslodavac i uposlenik drugačije ne
dogovore, danom dostavljanja pravomoćnog rješenja o utvrđivanju
gubitka radne sposobnosti, otkazom poslodavca odnosno uposlenika,
istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno
vrijeme, ako uposlenik bude osuđen na uzdržavanje kazne zatvora
u trajanju dužem od tri mjeeca – danom stupanja na izdržavanje
kazne, ako uposleniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili
zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca – početkom primjene
te mjere, odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak
radnog odnosa.
Prema članku 87. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor
o radu uposleniku uz propisani otkazni rok ako je takav razlog
opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga ili
ako uposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obveze iz radnog
odnosa. Poslodavac može otkazati ugovor o radu ako se obzirom na
veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje i mogućnost uposlenika ne
može od poslodavca osnovano očekivati da uposlenika uposli na
druge poslove ili da ga obrazuje za rad na drugim poslovima.
Članak 88. Zakona o radu dozvoljava poslodavcu otkaz ugovora o radu
bez poštivanja otkaznog roka u slučaju kada je uposlenik odovoran
za teži prijestup ili za težu povredu radne obveze iz ugovora o radu, a
koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca
da nastavi radni odnos. U slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda
radnih obveza iz ugovora o radu ugovor se ne može otkazati bez
prethodnog pismenog upozorenja uposleniku. Pismeno upozorenje
sadrži opis prijestupa ili povrede radne obveze za koje se uposlenik
smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu
bez davanja otkaznog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste
prijestupa ili povreda radnih obveza.
Člankom 89. Zakona o radu određuje se rok od 15 dana u kojem
poslodavac može dati otkaz uposleniku iz razloga iz članka 88. tog
zakona, a rok se računa od dana saznanja za činjenicu zbog koje se
daje otkaz.
Prema članku 90. Zakona o radu poslodavac koji otkazuje ugovor
o radu uposleniku zbog ponašanja ili rada uposlenika obvezan je
1 S.Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, Međunarodni radni standardi u radnom
zakonodavstvu BiH, Sarajevo, 2001. godine, str.22-23
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 51
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
omogućiti uposleniku pravo na obranu, osim kada postoje okolnosti
zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da to učini.
Članak 91. Zakona o radu određuje obvezu poslodavca u slučaju
spora zbog otkaza dokazivanja razloga za otkaz.
Člankom 94. Zakona o radu propisana je obvezna pismena forma
otkaza i to uz obrazloženje, koje se obvezno dostavlja uposleniku.
Prema članku 95. Zakona o radu otkazni rok kada otkaz daje
poslodavac ne može biti kraći od 14 dana, dok se pravilnikom o radu
može predvidjeti duži otkazni rok.
Člankom 107. Zakona o radu propisana je obveza poslodavca koji
upošljava više od 15 uposlenika da donese i objavi pravilnik o radu,
kojim se uređuju pitanja plaće, organizacije rada i druga pitanja od
značaja za uposlenika i poslodavca.
Muđunarodnopravni okvir
Konvencijom 158 – o prestanku radnog odnosa na inicijativu
poslodavca, date su osnove za postupanje poslodavca kod davanja
otkaza uposleniku. Čitanjem odredbi te konvencije izvodimo
zaključak da je naš zakonodavac u Zakonu o radu ugradio kao
minimum odredbe konvencije, a da je dalje ostavio na volju
poslodavcu, čime je u biti i stvoren prostor za različito postupanje
poslodavaca i mogućnost zloupotrebe prava.
Odredba članka 4 – radni odnos neće prestati ako za to ne postoji valjan
razlog vezan za sposobnost ili ponašanje uposlenika ili za operativne
potrebe poslodavca; članka 5 – naročito sljedeći razlozi se neće smatrati
valjanim za prestanak radnog odnosa: članstvo u sindikatu ili učešće
u radu sindikata, funkcije radničkog predstavnika, podnošenje žalbi
ili obraćanjem organima vlasti protiv poslodavca, rasa, spol i td.,
odsustvovanje sa posla za vrijeme porodiljskog odsustva; članka 6 –
privremeno odsustvo s posla zbog bolesti ili povrede ne predstavlja
valjan razlog za prestanak radnog odnosa; članka 7 – radni odnos
neće prestati zbog ponašanja uposlenika ili njegovog rada bez
omogućavanja prava na obranu, izuzev ako nije opravdano očekivati
to od poslodavca; člnka 8 – uposlenik kojemu je prestao radni odnos
mora imati mogućnost pravnog lijeka; članka 9 – razlog za otkaz pred
sudom dokazuje poslodavac, članka 10 – nadležna tijela mogu odrediti
plaćanje naknade u slučaju kada utvrde da je prestanak radnog
odnosa nezakonit, a ne može se naložiti vraćanje na rad; članka 11
– otkazni rok je obvezan, osim kada bi bilo nerazumno to očekivati
od poslodavca obzirom na težu povredu radne obveze; članka 12 –
uposlenik kojemu prestane radni odnos ima pravo na otpremninu ili
davanje iz osiguranja za slučaj neuposlenosti (moguća kombinacija).
Odredbe 13 i 14 odnose se na zbrinjavanje viška uposlenika.
Osnovno pitanje: da li je zakonodavac „prepisujući“ kao minimum
prava uposlenika kod prestanka ugovora o radu obveze Konvencije
158 postupio na odgovarajući način, ostavljajući poslodavcima na
volju kako rješavati pojedinačna pitanja kao osnove za prestanak
radnog odnosa i da li doista na navedni način određen minimum
radnji koje se imaju poduzeti imaju za posljedicu smanjenje
troškova poslodavcu kod rješavanja uposlenika za koje odluče da
im prestane radni odnos? Imajući u vidu činjenicu da najveći broj
otkaza od strane poslodavca dobiva sudski epilog, da sudski postupci
rezultiraju masovnim presuđenjima u korist uposlenika radi
utvrđivanja različitih povreda postupka od strane poslodavca, da
sudski postupci poslodavca koštaju troškova zastupanja uposlenika i
troškova vještačenja, očigledno je da zakonska rješenja nisu dovoljna
52 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
za postupanje poslodavaca. Ovaj rad će stoga pokušati dati odgovor
na pitanje na koji način poslodavac treba postupiti da bi zadovoljio
svoje zakonske obveze uz poštivanje zakonskih prava uposlenika kod
donošenja odluke o prestanku ugovora o radu.
Radnopravni postupak
Pretpostavka za primjenu materijalno-pravnih propisa kojima se
reguliraju prava, obveze i odgovornosti na radu ili u vezi sa radom
je prethodno sprovođenje odgovarajućeg postupka. Radnopravni
postupak samo je elementarno zakonski reguliran, što znači da se veći
dio procesnog prava „prepušta“ internoj (autonomnoj) regulativi.2
Obzirom da Zakon o radu u članku 107. samo primjera radi navodi
što se uređuje pravilnikom o radu, to je otvoreno pitanje na koji način
se mogu / moraju predvidjeti pravila radnopravnog postupka i što bi
ona po svojoj suštini značila.
Osnovna načela radnopravnog postupka su načelo zakonitosti,
materijalne istine, saslušanja radnika, slobodne ocjene dokaza,
samostalnosti u odlučivanju, dvostepenosti, pravomoćnosti i
oficijelno i privatno načelo.3
Reguliranje materije prestanka radnog odnosa
pravilnikom o radu
Iz članka 107. Zakona o radu proizilazi da poslodavac nije dužan
postupak koji prethodi otkazu urediti pravilnikom o radu, točnije,
takva obveza nije imperativno zakonski određena.
Međutim, kako je prema članku 90. Zakona o radu poslodavac
dužan uposleniku kojem otkazuje ugovor o radu omogućiti obranu,
kako prema članku 91. istog zakona u slučaju sudskog spora razlog
za otkaz dokazuje poslodavac i kako prema članku 94. istog zakona
poslodavac uposleniku mora dati pismeno obrazložen otkaz, a kako
u članku 107. Zakona o radu stoji da sva važna pitanja za uposlenika
poslodavac treba urediti pravilnikom o radu, mišljenja smo da je
prestanak radnog odnosa otkazom od stane poslodavca potrebno
urediti pravilnikom o radu kao jedno od najvažnijih radnopravnih
pitanja. Prestanak ugovora o radu otkazom je svakako jedno od
najbitnih pitanja za svakog uposlenika, te je sa jedne strane u interesu
uposlenika da radi svoje pravne sigurnosti zna za razloge uslijed
kojih mu može prestati radni odnos i za pravila po kojima se mora
postupati da bi toga došlo, a sa druge strane i u interesu je poslodavca
da predviđajući minimum pravila svojim internim aktom zadovolji
suštinu zakonskih propisa, uslijed čega će poslodavac kada se nađe
pred sudom imati znatno olakšanu ulogu u smislu dokazivanja
zakonitog načina otkazivanja radnog odnosa.
Stoga je preporuka svakom poslodavcu da u svom pravilniku ugradi
odredbe materijalno i procesnopravne prirode vezane za prestanak
ugovora o radu.
Materijalnopravne odredbe odnosile bi se na utvrđivanje lakših i težih
povreda radne obveze, sa točno utvrđenim mjerama koje se za svaku
od povreda mogu izreći uposleniku, što bi bilo sukladno pravilu da
se nikomu ne može staviti na teret postupanje koje unaprijed nije
određeno kao nedozvoljeno postupanje, te da se nitko ne može
sankcionirati za određeno postupanje, ukoliko unaprijed nisu
2 S.Dedić, J.Gradeščević-Sijerčić, Radno pravo, Sarajevo 2003. godine, str. 368369
3 S.Dedić, J. Gradeščević-Sijerčić, op.cit. str. 372-373
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 53
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
određene sankcije za određeno postupanje. Na ovaj način osigurava
se princip pravne sigurnosti i vladavine prava, što je cilj ustavno
uređenih pravnih sustava i konkretno dosljedno sprovođenje svih
gore navedenih radnopravnih pravila.
Procesnopravne odredbe odnosile bi se na postupak utvrđivanja
odgovornosti uposlenika za povredu koja mu se stavlja na teret,
koji bi trebao biti proveden prije izrade odluke o sankcioniranju sa
obrazloženjem, a u kojem bi uposleniku bila data mogućost iznošenja
obrane. Postupak treba obuhvatiti momenat podnošenja pismeno
obrazložene prijave uz moguće dokaze o činjenicima koje ukazuju
na povredu radne obveze, potpisan od odgovorne osobe poslodavca,
koja se podnosi službi ili uposleniku ovlaštenom za donošenje/izradu
prijedloga odluke o pokretanju postupka za utvrđivanje odgovornosti
i koja odluka se obvezno sa prijavom i dokazima dostavlja uposleniku
koji se tereti za povredu radne obveze. U odluci kojom se pokreće
postupak bi minimalno trebalo navesti na temelju kakve prijave i
sukladno kojem propisu se postupak pokreće, odrediti komisiju pred
kojom će se postupak provesti, rok u kojem će se postupak provesti
odnosno točan datum, vrijeme i mjesto usmenog pretresa kojem
će uposlenik obvezno biti nazočan, dokazi koji će biti provedeni, sa
poukom uposleniku u kojem roku može predložiti i sam svoje dokaze
u cilju obrane. Postupak pretresa bi trebao biti zapisnički konstatiran
i potpisan od svih prisutnih. Odluka koja se donosi nakon provedenog
postupka treba sadržavati pouku o pravnom lijeku. Na ovaj način bio
bi zadovljen minimum osnovnih načela radnopravnog postupka.
Zaključak:
Smatramo da bi na ovaj način bio zaštićen uposlenik od bilo kojeg
oblika samovoljnog postupanja poslodavca, dok bi i sam poslodavac
provođenjem postupka bio u znatno povoljnijem položaju dokazivanja
u sudskom postupku pravilno provedenog postupka i zakonito
utvrđenog razloga za otkaz uposleniku koji je kriv za određeno,
unaprijed predviđeno kršenje radne obveze. Sam postupak bi trebao
biti efikasan i brz, usmjeren na rješavanje suštinskog problema,
tako da sa jedne strane ne proizvodi gubitak vremena i novca za
poslodavca, niti sa druge strane za uposlenika proizvodi dugo trajanje
neizvjesne situacije (što onemogućava i sam zakonksi propis koji kaže
da se postupak mora okončati u roku od 15 dana od dana saznavanja
za povredu radne obveze). Pravilan postupak prikupljanja dokaza
kod poslodavca i omogućavanje suštinskog, a ne formalnog prava
na obranu uposleniku (često potpisivanje unaprijed otiskane izjave),
ne samo da olakšava položaj poslodavcu pred sudom, već smatramo
i da će svakog uposlenika koji doista jeste skrivio povredu radne
obveze, ali za koju se pravilno utvrdi činjenično stanje, odgovoriti
od sudskog postupka u kojemu više neće moći tražiti zaštitu radi
formalnog onemogućavanja prava na obranu. Poslodavac je dakle u
svakom slučaju u obvezi dokazati uposleniku povredu radne obveze
uslijed koje mu se izriče otkaz, tako da bi preporuka bila uraditi to
u postupku kod poslodavca, a ne naknadno po tužbi u sudskom
postupku.
54 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Azra Bublin
dipl.pravnik
KADA PRESTAJE UGOVOR O RADU
ZAKLJUČEN NA ODREĐENO VRIJEME
SA OSVRTOM KADA POSLODAVAC NE
MOŽE OTKAZATI OVAJ UGOVOR
Upravo, u praksi problemi
nastaju najčešće kod
zaključivanja ugovora o
radu na određeno vrijeme,
i to, uglavnom, što se u
ugovoru o radu ne određuje
precizno vrijeme trajanja
ugovora, odnosno što
ugovor o radu na određeno
vrijeme traje duže od
zakonom predviđenog
vremena - dvije godine.
Ovakvo nezakonito
ponašanje poslodavaca
upravo kod ovog instituta,
najviše pogađa njega samog,
jer iako nema potrebe za
novim zapošljavanjem,
obavezan da zadrži
zaposlenika, koji je primljen
na određeno vrijeme, i to na
neodređeno vrijeme.
UVOD
Zakonom o radu („Službene novine Federacije
BiH„ br. 43/99,32/00 i 29/03) propisano je da
se zaključivanjem ugovora o radu između
poslodavca i zaposlenika zasniva radni
odnos.
Ugovor o radu zaključuju se na neodređeno
i na određeno vrijeme.
Ovakvo rješenje predviđeno je i novim
Zakonom o radu, koji je u postupku
donošenja.
Upravo, u praksi problemi nastaju najčešće
kod zaključivanja ugovora o radu na
određeno vrijeme, i to, uglavnom, što se
u ugovoru o radu ne određuje precizno
vrijeme trajanja ugovora, odnosno što
ugovor o radu na određeno vrijeme traje
duže od zakonom predviđenog vremena dvije godine. Ovakvo nezakonito ponašanje
poslodavaca upravo kod ovog instituta,
najviše pogađa njega samog, jer iako nema
potrebe za novim zapošljavanjem, obavezan
da zadrži zaposlenika, koji je primljen
na određeno vrijeme, i to na neodređeno
vrijeme.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 55
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU NA ODREĐENO
VRIJEME I PRETVARANJE RADNOG ODNOSA
NA ODREĐENO VRIJEME U RADNI ODNOS NA
NEODREĐENO VRIJEME
Kako smo istakli, prema Zakonu o radu ugovor o radu zaključuju se na
neodređeno i na određeno vrijeme. Zaposlenik, koji je zaključio ugovor
o radu na određeno vrijeme, ima ista prava, obaveze i odgovornosti kao
i zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s
tim što je kod radnog odnosa na određeno vrijeme ograničeno vrijeme
trajanja radnog odnosa.
Zakonom je izričito određeno da se ugovor o radu na određeno
vrijeme ne može zaključiti na vrijeme duže od dvije godine.
Također, Zakonom je propisano da ugovor o radu u pisanom obliku
obavezno sadrži, između ostalih podataka, i podatak o trajanju ugovora
o radu. Ukoliko ugovor o radu ne sadrži podatak u pogledu trajanja
ugovora, smatraće se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.
Isto tako, ako zaposlenik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na
određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno, izričito ili prećutno
zaključi sa poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme,
ali za vrije duže od dvije godine bez prekida, takav ugovor, također,
smatraće se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim
ugovorom nije drugačije određeno.
I kod instituta prestanka ugovora o radu, naglašeno je da ugovor o radu
prestaje istekom vremena na koje je zaključe ugovor o radu na određeno
vrijeme.
Prema tome, velikim brojem odredaba Zakona o radu, od zaključivanja
ugovora o radu, pa do njegovog prestanka, regulisan je institut ugovora
o radu na određeno vrijeme.
Zakonom je propisano najduže trajanje ugovora o radu na određeno
vrijeme, ali nije određeno najkraće trajanje ovog ugovora.
Međutim, u praksi se rijetko koristi zaključivanje ugovora o radu na
određeno vrijeme za kraći period (npr. 15 dana, jedan ili dva mjeseca i
drugo), iako bi to bilo primjenjivo za određene slučajeve. Naime, ide se
češće na zaključivanje ugovora o obavljanju privremenih i povremenih
poslova, čime se krše druge odredbe Zakona o radu.
Također, iako se ne radi o slučajevima kada se zaključuje ugovor o radu
na određeno vrijeme (npr. zamjena odsutnog zaposlenika, privremeno
povećanje obima posla i sl.), zaključuje se ugovor o radu na određeno, a
ne na neodređeno vrijeme.
Obzirom da se ugovor o radu na određeno vrijeme može zaključiti
na kraći period (nekoliko dana, nekoliko sedmica), upravo bi ovaj
zakonski institut trebalo više koristiti, posebno u slučajevima uvođenja
prekovremenog rada.
Na ovaj način izbjegle bi se negativne posljedice koje prouzrokuje
prekovremeni rad, prije svega, smanjenje povreda na radu, što ima za
posljedicu, između ostalog, i znatna materijalna davanja i od strane
poslodavca i od društva.
Iz navedenog proizilazi koliki je značaj, pored zakonskog regulisanja
instituta ugovora o radu na određeno vrijeme, njegovo pravilno
uređivanje u pravilniku o radu, kao i kod zaključivanja ugovora o radu
na određeno vrijeme.
Također, pored regulisanja i uređivanja ovog pitanja Zakonom i
56 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
...ako zaposlenik
izričito ili prećutno
obnovi ugovor o radu
na određeno vrijeme
sa istim poslodavcem,
odnosno, izričito ili
prećutno zaključi sa
poslodavcem uzastopne
ugovore o radu na
određeno vrijeme, ali
za vrije duže od dvije
godine bez prekida,
takav ugovor, također,
smatraće se ugovor o
radu na neodređeno
vrijeme, ako
kolektivnim ugovorom
nije drugačije
određeno.
I kod instituta
prestanka ugovora o
radu, naglašeno je da
ugovor o radu prestaje
istekom vremena na
koje je zaključe ugovor
o radu na određeno
vrijeme.
opštim aktom, značajno je njegovo pravilno
provođenje u praksi. Naime, ukoliko se ovaj
zakonski institut pravilno ne provodi, dolazi
do „pretvaranja“ radnog odnosa na određeno
vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme.
To se uglavnom dešava što ugovor o radu
na određeno vrijeme ne sadrži podatak o
trajanju ugovora. Taj podatak može (treba)
biti decidno određen - datumski (označiti dan,
mjesec i godinu), ili opisno - npr. do povratka
zaposlenika sa bolovanja ili zaposlenice sa
porođajnog odsustva, ali sve u okviru zakonom
određene maksimalne dužine trajanja ovog
radnog odnosa.
Često je praktičnije ići na opisno određivanje
vremena trajanja radnog odnosa na određeno
vrijeme zbog nepredviđenih okolnosti,
posebno kada se radi o slučaju zamjene
odsutnog zaposlenika (npr. baš određenog
datuma odsutni zaposlenik se ne vrati na
posao, jer mu je produženo bolovanje i sl.).
Također,
“pretvaranje“
radnog
odnosa
na određeno vrijeme u radni odnos na
neodređeno vrijeme nastaje i u slučaju, kako je
naprijed navedeno, kada se izričito ili prećutno
obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa
istim poslodavcem, ili se sa istim poslodavcem
izričito ili prećutno zaključe uzastopni
ugovori o radu na određeno vrijeme duže od
dvije godine, bez prekida. Izuzetak je ako je
kolektivnim ugovorom drugačije određeno.
KADA SE NE MOŽE DATI OTKAZ
ZAPOSLENIKU SA KOJIM JE
ZAKLJUČEN UGOVOR O RADU NA
ODREĐENO VRIJEME
Karakteristika radnog odnosa zaključenog
na određeno vrijeme je da on prestaje nakon
isteka vremena na koji je zaključen.
Zakonom je imperativno određeno najduže
trajanje ovog radnog odnosa.
Međutim, Zakonom o radu predviđeni su
izuzeci kada se radni odnos na određeno
vrijeme produžava i nakon isteka maksimalno
zakonom određenog njegovog trajanja.
Naime, odredbama člana 64. Zakona o
radu propisano je da zaposleniku, koji je
zaključio ugovor o radu, na određeno vrijeme,
poslodavac ne može otkazati ugovor koji je
zaključen u skladu sa Zakonom o radu, ako
je zaposlenik pretrpio povredu na radu ili je
obolio od profesionalne bolesti.
Otkaz se ne može dati za vrijeme dok kod
zaposlenika traje privremena nesposobnost za
rad.
Međutim, kada se utvrdi da je zaposlenik
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 57
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sposoban za rad, prestat će mu radni odnos zaključen na određeno
vrijeme. Ovo pod uslovom da je proteklo vrijeme na koje je zaključen
ugovor o radu na određeno vrijeme. Ukoliko nije isteklo ovo vrijeme,
zaposlenik će se vratiti na rad i obavljati poslove do vremena na koje je
zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme.
Iako je isteklo vrijeme na koje je zaključen ugovor o radu na određeno
vrijeme odnosno istekle su dvije godine, u ovom slučajiu, neće doći
do pretvaranja radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na
neodređeno vrijeme.
Naime, ovo je Zakonom određeni izuzetak, a razlozi su zdravstvene i
socijalne prirode.
Druga je situacija ako se radi o bolovanju, ali ne zbog povrede na radu
ili zbog profesionalne bolesti, u kom slučaju neće doći do produženja
radnog odnosa zaključenog na određeno vrijeme, a niti do „pretvaranja“
tog radnog odnosa u radni odnos na neodređeno vrijeme.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
U cilju potreba procesa rada instituisan je i radni odnos na određeno
vrijeme.
Međutim, nisu rijetke pojave da se u praksi izigravaju i nepravilno
primjenjuju odredbe Zakona o radu koje se odnose na zaključivanje
ugovora o radu na određeno vrijeme.
Naime, u ovim slučajevima, ne samo da se radi o povredi odredaba
Zakona o radu, nego se i poslodavac nađe u teškoj situaciji, jer, bez
stvarne potrebe, ima zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno
vrijeme.
Posebno je važno da se u ugovoru o radu, koji se zaključuje na određeno
vrijeme, odredi, u skladu sa Zakonom, vremensko trajanje ugovora o
radu i da radni odnos prestane određenog datuma. U praksi ne bi trebalo
da bude slučajeva obnavljanja i zaključivanja uzastopnog ugovora o
radu na određeno vrijeme suprono odredbama Zakona o radu.
Iako je Zakon o radu široko postavio institut radnog odnosa na određeno
vrijeme (ne navode se slučajevi kada se može zaključiti ugovor o radu
na određeno vrijeme, kako je to bilo prethodno regulisano), to ne
znači da se u slučajevima, kada je potrebno zaključiti ugovor o radu
na neodređeno vrijeme (trajna potreba za izvršiocem na određenim
poslovima), ide na zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
S druge strane, ovaj zakonski institut trebalo bi daleko više koristiti u
praksi umjesto uvođenja prekovremenog rada, jer se i na kraći period
može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, što se kod nas
rijetko praktikuje.
Zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme suprotno Zakonom
o radu predviđen je kao prekršaj, zašto su za poslodavca predviđene
novčane kazne.
Prema tome, pravilnim provođenjem odredaba Zkona kod zaključivanja
ugovora o radu na određeno vrijeme korisno je, ne samo sa stanovištva
zakonitosti, nego je to i u intresu samog poslodavca.
58 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
REC d.o.o. organizuje:
JEDNODNEVNI SEMINAR
NAKNADA MATERIJALNE I
NEMATERIJALNE ŠTETE
07. (petak) 02. 2014. godine
SARAJEVO – Hotel HOLLYWOOD - ILIDŽA
Početak u 09,30
PROGRAM SEMINARA:
1. Naknada materijalne štete i praksa sudova
Predavač: Sanela Rondić – sudija Općinskog
Suda u Sarajevu
2. Naknada nematerijalne štete i praksa
sudova
Predavač: Silvana Brković Mujagić – Sudija
Općinskog suda u Sarajevu
SADRŽAJ KOJI ĆE BITI OBRAĐEN:
Materijalna šteta:
1. Uvod;
2. Aktuelna pitanja iz parničnog postupka;
3. Apsolutna ništavost;
4. Naknada materijalne štete;
5. Praksa vrhovnih sudova i Kantonalnog suda
u Sarajevu.
TRAJANJE SEMINARA
U vremenu od 09,30 – 16,00 časova
KOTIZACIJA ZA SEMINAR (sa PDV-om):
• 170,oo KM po jednom učesniku;
• 150,oo KM po osobi za dva i više učesnika iz
iste organizacije;
• 130,oo KM po osobi za pretplatinike na
časopis „Pravni savjetnik“
Kotizacija uključuje:
• Troškove sudjelovanja u radu seminara;
• Materijal za praktičan rad;
• Ručak i osvježenje u pauzama;
• Certifikat o odslušanom seminaru.
Iznos kotizacije uplaćuje se prije početka
održavanja seminara na osnovu dostavljenog
prijavnog obrasca i uplate na žiro račun
Nematerijalna šteta:
1. Uvod;
2. Zakonska rješenja naknade materijalne štete
u FBiH
3. Zakonska rješenja naknade nematerijalne
štete u FBiH
4. Sudska praksa iz oblasti naknade materijalne
i nematerijalne štete uz praktične primjere i
zadatke (zajednički II dio – ujedno završni)
PRIJAVA ZA SEMINAR:
Obavezna prijavu za seminar putem prijavnog
obrasca:
REC d.o.o. Sarajevo, Tabašnica 8/1
71000 Sarajevo
Tel: + 387 33 21 45 82
Fax: + 387 33 21 45 82
Mob: + 387 61 19 11 85
E-mail: [email protected], [email protected]
SEMINAR JE NAMJENJEN:
• pravnicima,
• ekonomistima, i
• drugim zaposlenicima u kreditim,
komercijalnim i finansijskim institucijama
S poštovanjem!
REC DOO
Tabašnica br. 8/1
Sarajevo
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
LJILJANA ĆEHAJIĆ
Ministarstvo pravde i uprave
PLAĆENO I NEPLAĆENO
ODSUSTVO SA RADA
ZAPOSLENIKA,
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
I NAMJEŠTENIKA
SAŽETAK:
U
članku se analiziraju pravna rješenja iz opštih i posebnih propisa
o radnim odnosima i kolektivnih ugovora koja se odnose na
odsustva sa rada zaposlenika i državnih službenika i namještenika.
Ključne riječi: odsustvo sa rada, plaćeno odsustvo, neplaćeno
odsustvo, porođajno odsustvo, bolovanje, opšti propisi o
radu, posebni propisi, kolektivni ugovori, ugovor o radu,
zakoni koji se odnose na državne službenike i namještenike.
I OPŠTI PROPISI ZA ZAPOSLENIKE
Opšti
propis
kojim
su
regulisana
odsustva sa rada je Zakon o radu.1
Uz Zakon o radu, na radne odnose, prava
i obaveze poslodavaca i zaposlenika
primjenjuju se kolektivni ugovori, kojima je
regulisan minimum prava koja zakonom i
drugim aktima ne mogu biti manja od prava
utvrđenih kolektivnim ugovorima (opšti,
kantonalni i granski kolektivni ugovori),
odnosno pravilnici o radu i ugovori o radu,
sa tim da se u ugovoru o radu ne moraju
nabrajati sva prava i obaveze već se samo
pozvati na odgovarajuće odredbe pravilnika
o radu koje regulišu pojedina prava i obaveze.
Za razliku od odsustva sa rada, odnosno
izostanaka sa posla za koja ne postoji
1 Zakon o radu („Službene novine Federacije
BiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03).
60 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
odobrenje poslodavca i koja mogu biti
propisana kao lakše i teže povrede radnih
obaveza i sankcionisana, sa krajnjom
posljedicom prestanka ugovora o radu, u
ovom članku biće riječi o odsustvima sa
rada koja odobrava poslodavac, u skladu
sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu
zaključenim sa poslodavcem, odnosno o
opravdanim odsustvima koja nastaju na
osnovu okolnosti koje ne zavise od volje
zaposlenika ili poslodavca, odnosno koja se
na osnovu svih navedenih i drugih propisa
obezbjeđuju zaposleniku, sa ili bez naknade.
Odsustva sa rada mogu biti uz naknadu plaće
i bez naknade (plaćeno i neplaćeno odsustvo).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PLAĆENO ODSUSTVO DO SEDAM
RADNIH DANA
Zakonom o radu propisano je da
zaposlenik ima pravo na odsustvo
sa rada uz naknadu plaće do sedam
radnih dana u jednoj kalendarskoj
godini - plaćeno odsustvo u slučaju:
1. stupanja u brak,
2. porođaja supruge i
3. teže bolesti i smrti člana uže porodice,
odnosno domaćinstva i
4. u drugim slučajevima i za vrijeme
utvrđeno propisom kantona,
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o
radu.2
Članom uže porodice, u smislu ovih
odredaba Zakona o radu, smatraju se:
1. supružnici, odnosno vanbračni
supružnici,
2. dijete (bračno, vanbračno, usvojeno,
pastorče i dijete bez roditelja uzeto na
izdržavanje),
3. otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac,
dedo i nana (po ocu i majci),
4. braća i sestre.
- Zakonom o radu u Kantonu
Sarajevo3 propisano je da, pored slučajeva
propisanih Zakonom o radu, zaposlenik
ima pravo na odsustvo sa rada uz
naknadu plaće do sedam radnih dana u
jednoj kalendarskoj godini i u slučaju:
• smrti roditelja supruge, odnosno
supruga;
• sklapanja braka djeteta;
• selidbe u istom mjestu;
• elementarne nepogode (požar, potres,
poplava, snježne lavine, klizišta i sl.);
• polaganja stručnog i drugog ispita.
Također, izuzetno, u slučaju smrti člana uže
porodice ili člana domaćinstva, odnosno
roditelja
supruge,
odnosno
supruga,
zaposlenik ima pravo na više od sedam
radnih dana plaćenog odsustva, ukoliko
je po osnovu prava iz Zakona o radu i
ovog zakona već iskoristio sedam dana.
Ova prava su na isti ili sličan način
regulisana zakonima o radu i u
ostalim kantonima u Federaciji BiH.
- Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju
Federacije Bosne i Hercegovine4 nije
regulisano ovo pravo na plaćeno odsustvo
do sedam radnih dana, pa prilikom
regulisanja ovog prava pravilnikom o
radu treba provjeriti minimum ovog
2 Član 46. Zakona o radu („Službene novine
Federacije BiH“, br. 54/05 i 62/08).
3 Čl. 6. i 7. Zakona o radu u Kantonu Sarajevo
(„Službene novine Kantona Sarajevo“, broj
19/00).
4 Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije
Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br.
54/05 i 62/08).
prava uređenog ostalim odgovarajućim
kolektivnim
ugovorima
(kantonalni
i granski – za područje djelatnosti).
Polazeći od odredaba člana 3. stav 3. Općeg
kolektivnog ugovora da se za zaposlenika,
ako je neko pravo iz radnog odnosa različito
uređeno ovim kolektivnim ugovorom,
kolektivnim ugovorom na nivou kantona,
kolektivnim
ugovorom
za
područje
djelatnosti, pravilnikom o radu, ugovorom o
radu ili zakonom, primjenjuje najpovoljnije
pravo,5 poslodavac ne može pravilnikom
o radu odrediti manji obim prava.
Primjer određivanja manjeg obima prava
je uslovljavanje ovog odsustva npr. time da
se ovo odsustvo koristi samo pod uslovom
da članovi uže porodice zaposlenika žive u
zajedničkom domaćinstvu sa zaposlenikom
Pravilnikom o radu poslodavca treba da
se propiše broj radnih dana neplaćenog
odsustva koji pripada zaposleniku po
svakom pojedinom osnovu, sa tim da
zaposlenik u toku godine može koristiti
ovo odsustvo po više osnova, ali ne preko
ukupno sedam radnih dana, izuzev u slučaju
predviđenom
kantonalnim
zakonom.
Treba napomenuti da poslodavac ne može
zaposleniku uskratiti korištenje ovih prava.
ODSUSTVO OD ČETIRI DANA
KOJE JE POSLODAVAC DUŽAN
ODOBRITI
Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku
odsustvo do četiri radna dana u jednoj
kalendarskoj godini radi zadovoljavanja
njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih
potreba, sa tim da se odsustvo od dva dana
koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.6
Druga dva dana poslodavac je dužan
omogućiti zaposleniku bilo kao neplaćeno
odsustvo ili kao korištenje dana godišnjeg
odmora, odnosno pravilnikom o radu
poslodavac može propisati da se za jedan od
ova dva dana može koristiti dan od godišnjeg
odmora, u skladu sa članom 44. stav 3. Zakona
o radu, a jedan dan kao neplaćeni dan.
5 „osim u slučaju člana 8. stav 3. ovog kolektivnog
ugovora“ - određivanje najniže satnice
Član 8. stav 3.
„Izuzetno, kolektivnim ugovorima za područja
djelatnosti, za pojedine subjekte u područjima
djelatnosti, mogu se utvrditi uslovi, visina, način i
periodi utvrđivanja bruto, odnosno neto satnice,
koja ne može biti niža od 1,25 KM neto.“
6 Član 47. stav 2. Zakona o radu.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 61
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
NEPLAĆENO ODSUSTVO KOJE POSLODAVAC MOŽE
ODOBRITI
Poslodavac može zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti
odsustvo sa rada bez naknade plaće - neplaćeno odsustvo.
Za vrijeme ovog odsustva prava i obaveze zaposlenika, koji se stiču na
radu i po osnovu rada, miruju. To znači da se za to vrijeme ne uplaćuju
doprinosi niti se to vrijeme odsustva računa u radni staž zaposlenika.7
Zakon o radu ne propisuje slučajeve u kojima se može
odobriti neplaćeno odsustvo i dužinu trajanja neplaćenog
odsustva, osim u slučajevima koji se odnose na zaštitu žena
i materinstva, koje je dužan na zahtjev zaposlenika odobriti.
Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije Bosne i
Hercegovine također nije regulisano ovo pravo na neplaćeno odsustvo,
pa prilikom regulisanja ovog prava pravilnikom o radu treba provjeriti
minimum ovog prava uređenog ostalim odgovarajućim kolektivnim
ugovorima (kantonalni i granski – za područje djelatnosti).
Pravilnikom o radu poslodavac je dužan, u skladu sa kolektivnim
ugovorom, regulisati dužinu i uslove pod kojima se može zaposleniku
odobriti neplaćeno odsustvo (npr. polaganje ispita, školovanje u
inostranstvu, posjeta porodici, potreba njegovanja bolesnog člana
porodice, pratnja supružnika koji je upućen na rad u inostranstvo i sl.).
Neplaćeno odsustvo se u propisanim slučajevima može, ali ne
mora, odobriti, što zavisi od situacije u pravnom licu i okolnosti
zbog kojih se poslodavac ne može lišiti rada tog zaposlenika, što
također treba navesti u pravilniku o radu, odnosno ugovoru o radu.
DRUGA PLAĆENA ODSUSTVA SA RADA
Zakonom o radu su propisana plaćena odsustva sa rada
koja ne zavise od volje zaposlenika ili poslodavca, a to su:8
• odsustvo sa rada zbog korištenja godišnjeg odmora;
• odsustvo
sa
rada
zbog
bolovanja;
• porođajno odsustvo, kao i odsustva u cilju zaštite žene i materinstva.
ODSUSTVO SA RADA ZBOG KORIŠTENJA GODIŠNJEG
ODMORA
Zakonom o radu je propisano da zaposlenik, za svaku kalendarsku
godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje
18 radnih dana, a maloljetni zaposlenik od najmanje 24 radna dana.
Zaposlenik koji radi na poslovima na kojima se, uz primjenu
mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, ima
pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana,
sa tim da se poslovi i trajanje ovog odmora uređuju zakonom,
propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Zakonom o radu u Kantonu Sarajevo9 propisano je pravo na
godišnji odmor u trajanju od najmanje 30, a najviše do 45
radnih dana za zaposlenika koji najmanje 30% radnog vremena
radi na poslovima na kojima se, uz primjenu mjera zaštite
na radu, nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, a to su rad:
• pod djejstvom jonizujućih zračenja;
• pod povišenim i smanjenim vazdušnim pritiskom;
• pod zemljom, vodom i u vlazi;
• na visini;
• pod štetnim djejstvom buke;
• na pokretnim objektima (brodovima, kranovima, splavovima i
7 Član 47. st. 1. i 3. Zakona o radu.
8 Čl. 41-45. Zakona o radu.
9 Član 6. Zakona o radu u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“,
broj 19/00).
62 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
sl.);
sa nagrizajućim materijalima;
u atmosferi zagađenoj otrovnim gasovima, prašinom i parom;
sa kancerogenim supstancama;
u drugim zemljama sa teškim klimatskim i drugim uslovima
života i rada;
u specijalnim psihijatrijskim bolnicama i neuropsihijatrijskim
klinikama i odjeljenjima;
u sudsko-medicinskim i patoanatomskim prosekturama;
na hirurškim intervencijama u operacionoj sali;
liječnika i ostalog medicinskog osoblja, veterinarskog osoblja
i pomoćnog osoblja zaposlenog u bolnicama, lječilištima,
ambulantama i drugim zdravstvenim ustanovama u vezi sa
njegom ljudi ili životinja oboljelih od zaraznih bolesti;
osoblja zdravstveno-medicinskih laboratorija pri radu sa
zaraznim materijalom ili životinjama i osoblja pri radu na
suzbijanju i znanstvenom istraživanju zaraznih bolesti;
koji zahtijeva kontakt sa zaraženim životinjama, njihovim
mesom, posao sa otpacima zaraženih životnja, utovar, istovar ili
prevoz robe koja je zagađena zaraženim otpacima životinja, kao i
rad sa zaraženim materijalom;
letačkog osoblja i slično.
Saglasno Zakonu o radu, zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji
ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam dana stiče
pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Ako zaposlenik nije stekao pravo na ovaj godišnji odmor,
ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za
svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog
ovim
ili
drugim
zakonom
uređuje
se
kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u sedmici, pri
utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme
raspoređeno na šest radnih dana, ako kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno.
Zaposlenik se ne može odreći prava na godišnji odmor niti se
zaposleniku može uskratiti pravo na godišnji odmor niti mu se
izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Pravilnikom o radu i ugovorom o radu poslodavac reguliše sva
navedena pitanja koja se odnose na način i uslove korištenja
godišnjeg odmora, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
ODSUSTVO SA RADA ZBOG BOLOVANJA
Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH propisano
je da zaposleniku pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme
privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, u skladu sa zakonom.10
POROĐAJNO ODSUSTVO I ODSUSTVA U CILJU
ZAŠTITE ŽENE I MATERINSTVA
Zakon o radu pruža posebnu zaštitu ženi i materinstvu,11 te
predviđa pravo na sljedeća odsustva:
1. Odsustvo sa rada uz naknadu plaće - ženi za vrijeme trudnoće,
odnosno dojenja djeteta Ukoliko poslodavac ne može da ženu, za vrijeme
trudnoće, odnosno dojenja djeteta, a u interesu njenog zdravstvenog
stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik, rasporedi na druge poslove,
dužan je da joj omogući odsustvo sa rada uz naknadu plaće kao da radi.
Pod ovim se podrazumijeva da za to vrijeme ženi ne pripadaju prava
10 Član 20. Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH.
11 Čl. 54-63. Zakona o radu.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 63
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
na naknade koje su vezane isključivo za rada (prevoz, topli obrok).
2.
Porođajno
odsustvo
u
trajanju
od
jedne
godine
neprekidno
uz
naknadu
Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na
porođajno odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno uz naknadu.
Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, žena može da otpočne
porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog datuma
porođaja. Otac djeteta, odnosno usvojilac može da koristi ovo
pravo u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako
je iz opravdanih razloga žena spriječena da koristi to pravo.
Za
vrijeme
korištenja
porođajnog
odsustva,
zaposlenik
ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
3. Plaćeno odsustvo sa posla dva puta dnevno po sat vremena
Žena koja nakon korištenja porođajnog odsustva radi puno radno
vrijeme ima pravo da odsustvuje sa posla dva puta dnevno u trajanju
po sat vremena radi dojenja djeteta, na osnovu nalaza ovlaštenog
liječnika, a ovo pravo žena može koristiti do navršene jedne godine
života djeteta. Vrijeme odsustva računa se u puno radno vrijeme
i za to odsustvo ona ima pravo na naknadu kao da je radila.
4. Rad sa polovinom punog radnog vremena uz naknadu
Nnakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje
do jedne godine života ima pravo da radi polovinu punog radnog
vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete ima pravo da
radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine
života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže
trajanje ovog prava, a ovo pravo može da koristi i zaposlenik - otac
djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Zaposlenik ima za polovinu punog radnog vremena, za
koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
5. Rad sa polovinom punog radnog vremena nakon
isteka
godine
dana
života
djeteta
uz
naknadu
Jedan od roditelja ima pravo da radi polovinu punog radnog
vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema
nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana
briga i njega, a ovo pravo može da koristi i usvojilac, odnosno
lice koje se stara o djetetu, u slučaju smrti oba roditelja, ako
roditelji napuste dijete ili ako ne mogu da se brinu o djetetu.
Zaposlenik ima za polovinu punog radnog vremena, za
koje ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
6.
Produženo
porođajno
odsustvo
uz
naknadu
Ako rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porođajnog
odsustva, žena ima pravo da produži porođajno odsustvo za onoliko
vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog liječnika, potrebno da
se oporavi od porođaja i psihičkog stanja prouzrokovanog gubitkom
djeteta, a najmanje 45 dana od porođaja, odnosno od smrti djeteta, za
koje vrijeme joj pripadaju sva prava po osnovu porođajnog odsustva.
Za vrijeme korištenja produženog porođajnog odsustva, zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće u skladu sa zakonom, kao za porođajno odsustvo.
7.
Neplaćeno
odsustvo
sa
rada
jednog
od
roditelja
do
tri
godine
života
djeteta
Jedan od roditelja ima pravo na neplaćeno odsustvo do tri godine života
djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom
o radu, za koje vrijeme prava i obaveze iz radnog odnosa miruju.
8. Rad sa polovinom punog radnog vremena uz naknadu plaće
Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju
(teže hendikepiranog djeteta) ima pravo da radi polovinu
punog radnog vremena, u slučaju da se radi o samohranom
64 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da
dijete nije smješteno u ustanovu socijalno-zdravstvenog
zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne zdravstvene ustanove.
Roditelju
koji
koristi
ovo
pravo
pripada
pravo
na
naknadu
plaće,
u
skladu
sa
zakonom.
NEPLAĆENO ODSUSTVO ZBOG IMENOVANJA NA
JAVNU FUNKCIJU
Zaposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od
javnih dužnosti, u organe Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne
i Hercegovine, organe kantona, grada i općine i zaposleniku
izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava
i obaveze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, a
najduže četiri godine od dana izbora, odnosno imenovanja.12
II POSEBNI PROPISI ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I
NAMJEŠTENIKE
Na državne službenike i namještenike primjenjuju se posebni
zakoni kojima su regulisana pitanja koja se odnose na odsustvo sa
rada u organima državne službe i naknade.Zakonom o državnoj
službi u Federaciji Bosne i Hercegovine13 (dalje: Zakon o državnim
službenicima) propisano je da se na državnog službenika primjenjuju
Zakon o radu, ostali zakoni i kolektivni ugovori kojima se uređuju
prava i obaveze iz radnih odnosa, osim ako ovim zakonom nije
drugačije utvrđeno.
Ovaj zakon se primjenjuje i u kantonima, ako je to određeno
kantonalnim zakonom.
Zakonom o namještenicima u organima državne službe Bosne i
Hercegovine14 (dalje: Zakon o namještenicima) propisano je da se
na radnopravni status namještenika u organima državne službe
primjenjuju Zakon o radu i drugi opći propisi o radu i kolektivni
ugovori, osim u pitanjima koja su regulirana ovim zakonom. Odredbe zakona o državnim službenicima i namještenicima shodno
se primjenjuju i na državne službenike i namještenike koji taj status
imaju u: stručnim i drugim službama organa zakonodavne vlasti,
organima izvršne vlasti, ombudsmenima, organima sudske vlasti,
tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih
sankcija, zatvorima i organima za prekršaje na svim nivoima vlasti u
Federaciji BiH, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.15 PLAĆENO ODSUSTVO DO SEDAM RADNIH DANA16
Rukovodeći i ostali državni službenici17 imaju pravo i na plaćeno
12 Član 139. Zakona o radu.
13 Član 47. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene
novine Federacije BiH“, br. 23/02, 29/03, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 47/12).
14 Član 2. Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji
Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 49/05).
15 Član Zakona o državnim službenicima i član 73. Zakona o namještenicima.
16 Član 48. Zakona o državnim službenicima.
17 Zakon o državnim službenicima
Član 6.
Radna mjesta u državnoj službi
1. Državni službenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
a) Rukovodeći državni službenici:
1) rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove;
2) sekretar organa državne službe;
3) rukovodilac uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva;
4) pomoćnik rukovodioca organa državne službe;
5) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 65
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odsustvo od pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini.
Namještenik ima pravo na plaćeno odsustvo do sedam radnih dana
u jednoj kalendarskoj godini koje se može koristiti pod uvjetima
utvrđenim kolektivnim ugovorom.18 Odredbe Zakona o državnoj
službi nisu usaglašene sa Kolektivnim ugovorom za službenike
organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine
(dalje: Kolektivni ugovor),19 kojima je dogovoreno da službenik ima
pravo na odsustvo uz naknadu plaće (plaćeno odsustvo) od ukupno
sedam radnih dana u kalendarskoj godini u sljedećim slučajevima:
• stupanje u brak,
• rođenje djeteta,
• teža bolest ili smrt člana obitelji, odnosno domaćinstva,
• selidba,
• dobrovoljno davanje krvi, i
• u drugim sličnim slučajevima, što se određuje pravilnikom o
radnim odnosima.
PLAĆENO ODSUSTVO SLUŽBENIKA UPUĆENOG NA
ŠKOLOVANJE, STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ILI
USAVRŠAVANJE
Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i
sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine20 dogovoreno
je da službenik koji je upućen na školovanje, stručno
osposobljavanje ili usavršavanje, ima pravo na plaćeno odsustvo
u trajanju koje se utvrdi pravilnikom o radnim odnosima.
Pored toga, Kolektivnim ugovorom21 je dogovoreno da
službenik ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada u trajanju od
najmanje pet radnih dana za pripremanje i polaganje stručnog
ispita ili drugog ispita koji predstavlja uslov za obavljanje
poslova radnog mjesta na koje je službenik raspoređen.
NEPLAĆENO ODSUSTVO DO 30 DANA
Kolektivnim ugovorom22 dogovoreno je da se službeniku može odobriti
neplaćeno odsustvo sa rada do 30 dana u sljedećim slučajevima:
• za pripremanje i polaganje ispita,
• za sudjelovanje u stručnim seminarima,
• za gradnju i popravku kuće ili stana,
• za njegu člana obitelji,
• za sudjelovanje na kulturnim, sportskim susretima i u drugim
sličnim slučajevima.
Dužina
odsustva
za
pojedine
slučajeve
uređuje
se
pravilnikom
o
radnim
odnosima.
Namještenik ima pravo na neplaćeno odsustvo u trajanju
b) Ostali državni službenici:
1) šef unutrašnje organizacione jedinice;
2) inspektori;
3) stručni savjetnik;
4) viši stručni saradnik;
5) stručni saradnik.
18 Član 50. stav 1. Zakona o namještenicima.
19 Član 18. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 23/00,
50/00 i 97/13).
20 Član 19. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
21 Član 18. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
22 Član 20. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
66 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i
pod
uvjetima
utvrđenim
kolektivnim
ugovorom.23 S obzirom da kolektivni ugovor pod pojmom službenik,
podrazumijeva i namještenike, ovo pravo pripada i namješteniku.
NEPLAĆENO ODSUSTVO U DUŽEM TRAJANJU
Vlada Federacije utvrđuje bliže uvjete u skladu sa kojima
državni
službenik
može
uzeti
neplaćeno
odsustvo.24
Uredbom o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa
državne službe koje obavljaju državni službenici, uvjetima za
vršenje tih poslova i ostvarivanju određenih prava iz radnog
odnosa25 propisano je da se, izuzetno, državnom službeniku
u organu državne službe može odobriti neplaćeno odsustvo u
trajanju dužem od 30 radnih dana, u sljedećim slučajevima: 1. boravak u inozemstvu radi spajanja obitelji, ukoliko bračni drug
državnog službenika boravi u inozemstvu po osnovu odluke nadležne
institucije Bosne i Hercegovine ili nadležnog organa Federacije
Bosne i Hercegovine, koje ne može trajati duže od četiri godine i
2. školovanje koje nije obuhvaćeno organiziranim oblicima
obuke koju provode organi i institucije u Federaciji, odnosno u
Bosni i Hercegovini, a koje doprinosi ukupnom usavršavanju
državnog službenika, koje ne može trajati duže od dvije godine. Za
vrijeme
odsustvovanja
sa
rada
prava
i
obveze
iz
radnog
odnosa
državnog
službenika
miruju. PLAĆENI GODIŠNJI ODMOR
Rukovodeći državni službenici (iz člana 6. stav 1. tačka a) ovog zakona)
imaju pravo na godišnji odmor26 u trajanju od najmanje 25 radnih
dana. Ostali državni službenici (iz člana 6. stav 1. tačka b) ovog zakona)
imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana.
Godišnji odmor za državne službenike u trajanju dužem od odmora
predviđenog ovim zakonom utvrđuje Vlada Federacije podzakonskim
aktom. Godišnji odmor po svim osnovama ne može biti duži od 36
radnih dana. Dužinu godišnjeg odmora utvrđuju Vlada Federacije
i vlade kantona kolektivnim ugovorom u pregovoru sa sindikatom.
Namještenik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor
u trajanju od najmanje 18, a najviše 30 radnih dana, sa tim što se dužina
godišnjeg odmora svakog namještenika utvrđuje pravilnikom o radnim
odnosima organa državne službe u skladu sa kolektivnim ugovorom.27 Namještenik ima pravo na punu plaću za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora i plaćenog odsustva, ako posebnim zakonom ili kolektivnim
ugovorom za pojedine od tih slučajeva nije drugačije određeno.28
Državni službenik i namještenik ima pravo na plaćeni dopust u dužini
od 30 dana u visini svoje neto plaće iz prethodnog mjeseca.29 Nije
regulisano pitanje naknade za preostalih šest mogućih dana godišnjeg
odmora, što je prema ranijim propisima bilo regulisano kao plaćeno
odsustvo u visini svoje neto plaće iz prethodnog mjeseca.Izabrani
dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici, sa izuzetkom osoba
koji ne ostvaruju plaću na osnovu poslaničke / delegatske dužnosti
(neprofesionalci), imaju pravo na naknadu za plaćeni dopust (godišnji
23 Član 50. stav 2. Zakona o namještenicima.
24 Član 49. Zakona o državnoj službi.
25 Član 34a.Uredbe o poslovima osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa
državne službe koje obavljaju državni službenici, uvjetima za vršenje tih poslova i
ostvarivanju određenih prava iz radnog odnosa („Službene novine Federacije BiH“,
br. 35/04, 3/06 i 19/12).
26 Član 48. Zakona o državnim službenicima.
27 Član 49. Zakona o namještenicima.
28 Član 44. Zakona o namještenicima.
29 Član 29. Zakona o plaćama i naknadama u organima državne službe u FBiH.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 67
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odmor) u dužini od 30 dana u visini svoje neto plaće iz prethodnog
mjeseca.30 Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske
vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine31 dogovoreno je da dužinu i
vrijeme korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje rukovoditelj organa
uprave, u skladu sa zakonom, ovim ugovorom i općim aktom o radnim
odnosima (pravilnik o radnim odnosima), te da se pri utvrđivanju
trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju nedjelje i dani u koje se po
zakonu ne radi.Saglasno Kolektivnom ugovoru, godišnji odmor od
18 radnih dana uvećava se prema sljedećim osnovama i mjerilima:
1. Po osnovu radnog staža:
• za svake tri godine radnog staža najmanje jedan dan.
2. Po osnovu složenosti poslova:
• službenicima koji obavljaju poslove visoke spreme četiri dana
• službenicima koji obavljaju poslove više stručne spreme i
namještenicima sa VKV spremom tri dana,
• službenicima koji obavljaju poslove srednje školske spreme
dva dana,
• namještenicima sa KV spremom dva dana,
• ostalim namještenicima jedan dan.
3. Po osnovu uvjeta rada:
• rad na poslovima s otežanim uvjetima rada tri dana,
• rad u smjenama i u neradne dane dva dana.
5. Po osnovu socijalnih i zdravstvenih uvjeta:
• roditelju ili staratelju sa djetetom do sedam godina, jedan
dan za svako dijete
• samohranom roditelju ili staratelju sa djetetom do deset
godina dva dana za svako dijete
• samohranom roditelju ili staratelju sa hendikepiranim
djetetom dva dana za svako dijete
• invalidu dva dana.
6. Po osnovu rezultata rada:
• za uspješne rezultate rada jedan dan,
• za naročito uspješne rezultate u radu dva dana.
Službenik koji u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni
odnos nema navršenih šest mjeseci neprekidnog rada, ima pravo
najmanje dva dana godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec rada.
Službenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora
u vrijeme koje sam odredi, ali je dužan o tome obavijestiti
rukovoditelja organa uprave najkasnije tri dana prije korištenja.
ODSUSTVO SA RADA ZBOG BOLESTI ILI POVREDE
(BOLOVANJE)
Zakonom o plaćama i naknadama u organima državne službe
u Federaciji BiH,32 zakonima kantona, odnosno odlukama o
plaćama i naknadama općinskih i gradskih vijeća regulisana su
na isti način pitanja prava na naknade plaće u slučaju odsutnosti
sa posla zbog bolesti ili povrede (naknada za bolovanje) i
porodiljski dopust, saglasno članu 62. stav 1. Zakona o plaćama
i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine,
sa tim što su za utvrđivanje visine i načina ostvarivanja naknada
nadležne vlada kantona, gradsko, odnosno općinsko vijeće.
Opštim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH propisano
je da zaposleniku pripada pravo na novčanu naknadu za vrijeme
privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, u skladu sa zakonom.33
30 Član 14. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH.
31 Čl. 12-17. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti
u FBiH.
32 Zakon o plaćama i naknadama u organima državne službe u FBiH („Sl. novine
FBiH“, br. 45/10 i 111/12).
33 Član 20. Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH.
68 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Naknada plaće za bolovanje državnog službenika i namještenika
do 42 kalendarska dana Državni službenik i namještenik ima
pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad
(bolovanje) u visini njegove neto plaće isplaćene za prethodni mjesec. Naknada
plaće
državnog
službenika
i
namještenika
za
bolovanje
duže
od
42
dana
Ova naknada ostvaruje se po propisu kantona kojim se uređuje
naknada za ovo bolovanje, sa tim da razliku do pune plaće isplaćuje
organ državne službe Federacije, kantona, grada i općine u kojem
se državni službenik ili namještenik nalazi u radnom odnosu.34
Naknada
plaće
zbog
bolesti
ili
povrede
izabranih
dužnosnika,
nosioca
izvršnih
funkcija
i
savjetnika35
Ova
naknada
ostvaruje
se:
• za prvih 42 dana odsutnosti sa posla zbog bolesti ili povrede - pravo
na naknadu plaće u visini plaće koju je ostvario za prethodni mjesec,
• za odsutnost sa posla dužu od 42 dana, a najduže 12
mjeseci, odnosno do kraja mandata pravo na naknadu
plaće u visini od 70% plaće koju je ostvario za prethodni
mjesec prije odsutnosti sa posla zbog bolesti ili povrede
Izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici imaju pravo
na naknadu plaće u punom iznosu koju su ostvarili za prethodni
mjesec, ako je do odsutnosti sa posla došlo iz razloga povrede na radu. NEPLAĆENO ODSUSTVO IZ DRŽAVNE SLUŽBE36
S izuzetkom rukovodećih državnih službenika, smatrat će se da
je državni službenik na odsustvu iz državne službe od trenutka
kada je potvrđena njegova kandidatura za javnu funkciju na koju
se bira direktno ili indirektno, ili od trenutka kada je imenovan
na položaj u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom organu na
bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini. U tom
slučaju, može se vratiti na isto ili slično radno mjesto u istom ili
drugom organu državne službe najkasnije u roku od mjesec dana
od nastupanja sljedećih slučajeva: neuspjeha na izborima, završetka
mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu
na bilo kojem nivou vlasti u Federaciji i u Bosni i Hercegovini.
PORODILJSKI DOPUST UZ NAKNADU
Državni službenik i namještenik za vrijeme porodiljskog dopusta
ima pravo na naknadu plaće prema propisima kantona kojim
se uređuje ova oblast, prema mjestu uplate doprinosa sa tim da
razliku do visine pune plaće uplaćuje organ državne službe u kojem
se taj državni službenik ili namještenik nalazi u radnom odnosu. ZAŠTITA ŽENE I MATERINSTVA
Kolektivnim
ugovorom
za
službenike
organa
uprave
i
sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine37 dogovoreno
je da službenik žena, zaposlena u organu uprave, ima
pravo na posebnu zaštitu u skladu sa Zakonom o radu.
Službenik ima pravo da odsustvuje sa rada do tri godine života
djeteta, bez naknade plaće, uz prethodno podnesen pismeni zahtjev
rukovoditelju i dokaz da to pravo ne koristi drugi bračni drug.
34 Član 32. Zakona o plaćama i naknadama u organima državne službe u Federaciji
BiH.
35 Član 10. Zakona o plaćama i naknadama u organima državne službe u Federaciji
BiH.
36 Član 19. Zakona o državnim službenicima
37 Član 23. Kolektivnog ugovora za za službenike organa uprave i sudske vlasti u
Federaciji Bosne i Hercegovine
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 69
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
POSTUPAK U SLUČAJU
OTKAZA UGOVORA O RADU
ZBOG TEŽE POVREDE
RADNE DUŽNOSTI
ZLATAN KAROVIĆ
Ministarstvo pravde i uprave
Kantona Sarajevo
SAŽETAK
U
članku se analizira otkaz ugovora o radu zbog težeg prijestupa
ili teže povrede radne obaveze, uslove i načine zaključivanja
i prestanka ugovora o radu propisane Zakonom o radu, bitne
elemente ugovora o radu, zatim otkazne rokove, vrstu akta o otkazu
ugovora o radu i njegove bitne elemente. Također, analizira se i
pravno djejstvo uručenja otkaza, kao i pravo zaposlenika na pravni
lijek, odnosno tužbu zbog povrede prava iz radnog odnosa, rokovi za
podnošenje tužbe, kao i zastaru potraživanja.
Ključne riječi: zakon o radu, kolektivni ugovor, pravilnik o radu,
pravilnik o disciplinskoj odgovornosti, ugovor o radu, otkaz, otkazni
rok (subjektivni i objektivni), teži prijestup ili teža povreda radnih
obaveza, odluka / rješenje, pouka o pravnom lijeku, arbitraža, mirno
rješavanje sporova, tužba za ostvarivanje prava iz radnog odnosa,
zastara.
Uvod
Zakon o radu1 je predvidio da ugovor o radu, između ostalog, prestaje otkazom
poslodavca.
Kako se ugovor o radu zaključuje u pismenoj i usmenoj formi, kada se zaključuje
u pismenoj formi, poslodavac i zaposlenik su dužni zaključiti ugovor o radu koji
sadrži sve bitne elemente propisane članom 21. Zakona o radu, uključujući i one koji
se odnose na otkaz ugovora o radu, odnosno prestanak radnog odnosa.
Zakonitnost prestanka radnog odnosa treba šire posmatrati, jer pored Zakona o
radu, osnovi i načini prestanka radnog odnosa bliže se i potpunije razrađuju kako
kolektivnim ugovorima, tako i općim pravnim aktima autonomnog karaktera i
individualnim ugovorima o radu zaključenim između poslodavca i zaposlenika.
Rokovi
Jedan od bitnih elemenata ugovora o radu su i otkazni rokovi, kojih su se dužni
pridržavati i poslodavac i zaposlenik.
U radnopravnoj doktrini, otkaz se, kao jedan od značajnih instituta radnog prava,
javlja u dva osnovna oblika:
1. redovni otkaz i
2. vanredni otkaz.
U pogledu vremenskog perioda instituta otkaznog roka, za rednovni otkaz je utvrđen
1 Član 96. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03).
70 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
rok od sedam dana kada otkaz ugovora o radu pokreće zaposlenik,
odnosno 14 dana kada otkaz ugovora o radu pokreće poslodavac, na
način i uslove utvrđene Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom i
ugovorom o radu.2
Sa druge strane, vremenski period instituta vanrednog otkaza je
utvrđen rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se
daje otkaz.3
Pošto su Zakonom o radu određeni minimalni rokovi, kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu mogu se propisati i duži rokovi u
slučaju otkaza ugovora o radu.
Pored toga, Zakonom o radu propisani su i slučajevi kada poslodavac
i zaposlenik nisu obavezni poštivati otkazni rok, odnosno kad je
poslodavac dužan zaposleniku, od kojeg zahtijeva da prestane sa
radom prije isteka otkaznog roka, isplatiti plaće i naknade za taj
period kao da je radio.4
Prijestup i povreda radnih obaveza
Jedan od osnova prestanka ugovora o radu, odnosno otkaza ugovora
o radu od strane poslodavca je ponašanje zaposlenika kojim se krše
propisane norme ponašanja i odnosa prema radu.
Naime, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku u slučaju
da je zaposlenik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu
radnih obaveza iz ugovora o radu, a one su takve prirode da ne bi bilo
osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.5
Zbog toga ugovor o radu mora sadržavati i odredbe koje je odnose na
lakše i teže povrede radnih obaveza u onim situacijama i kod onih
poslodavaca koji nisu zaključili kolektivni ugovor, niti su ova pitanja
regulisali pravilnikom o radu.
Zakon o radu je predvidio da se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom
o radu mogu utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza koje
mogu dovesti do otkaza ugovora o radu kada nije potrebno poštivati
otkazni rok.6
Međutim, u slučaju da poslodavac ima zaključen kolektivni ugovor
u kojem su ova pitanja regulisana ili su lakše i teže povrede radne
obaveze i prijestupi regulisani pravilnikom o radu, tada se pri
zaključivanju ugovora o radu može pozvati na navedeni kolektivni
ugovor, odnosno pravilnik o radu, kako je to propisano u članu 21.
stav 3. Zakona o radu.
Treba napomenuti da se ugovor o radu može otkazati neposredno, na
osnovu utvrđene teže povrede radnih obaveza ili težeg prijestupa,
ali i nakon što je zaposlenik pismeno opomenut zbog lakše povrede
radnih obaveza ili lakšeg prijestupa, uz upozorenje da će se u slučaju
ponovljenih prijestupa i povreda radnih obaveza otkazati ugovor o
radu.7
Postupak
Zakon o radu ne poznaje vođenje disciplinskog postupka u klasičnom
smislu (način i uslovi pokretanja i vođenja disciplinskog postupka
i dr.), odnosno ne sadrži ni pravni osnov za donošenje pravilnika o
disciplinskog odgovornosti.
Kako postoje situacije kada poslodavac može otkazati ugovor o
radu bez obaveze poštivanja otkaznog roka, tada se pravilnikom o
radu mogu regulisati situacije kojima će se propisati koje se radnje
trebaju poduzeti kako bi se zaposleniku omogućilo da iznese svoju
odbranu, kao i regulisati koje su to situacije ili okolnosti pod kojim
2 Član 95. stav 1. Zakona o radu.
3 Član 89. Zakona o radu.
4 Član 96. stav 1. Zakona o radu.
5 Član 88. Zakona o radu.
6 Član 88. stav 3. Zakona o radu.
7 Član 88. stav 2. Zakona o radu.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 71
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nije opravdano očekivati od poslodavca da to
učini.8
U slučaju kada daje otkaz zaposleniku zbog
ponašanja ili rada zaposlenika, poslodavac je
obavezan omogućiti zaposleniku da iznese
svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti
zbog kojih nije opravdano očekivati od
poslodavca da to učini.
Ovakav postupak iznošenja svoje odbrane se
treba urediti pravilnikom o radu poslodavca
ili pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti
zaposlenika, kao internog akta.9
Forma otkaza i pravni lijek
Zakon nije izričito propisao formu
otkaza, odnosno nije odredio akt kojim se
odlučuje o prestaknu radnog odnosa uopće,
međutim smatramo da se i forma otkaza
utvrđuje unutrašnjim aktom poslodavca –
pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom
ili ugovorom o radu između poslodavca i
zaposlenika.
Smatramo da poslodavac, prilikom otkaza
ugovora o radu, može donijeti rješenje,
ako se otkazuje samo jedan ugovor o radu
zaposleniku, ili odluku kojom se otkazuje
više ugovora o radu radi istih okolonosti za
više zaposlenika (npr. teža povreda radne
obaveze – nedolazak na posao duže od pet
dana, ako je to utvrđeno pravilnikom o radu
poslodavca kao teža povreda radne obaveze).
Svako rješenje ili odluka, pored uvoda,
dispozitiva, obrazloženja, potpisa i pečata,
sadrži i pouku o pravnom lijeku kojim
se obezbjeđuje zaposleniku podnošenje
zahtjeva za ostvarivanje prava za koje on
smatra da mu je poslodavac uskratio ili
povrijedio.
U skladu sa autonomnim (internim) aktima
poslodavca, kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu se može predvidjeti
podnošenje žalbe odgovarajućem tijelu koje
će odlučivati o pravima zasposlenika (npr.
upravni odbor određenog preduzeća i sl.).
Rješenje o otkazu postaje konačno protekom
određenog roka za žalbu (najčešće je to
rok od osam dana), a pravilnikom o radu
poslodavca ili kolektivnom ugovorom se
može utvrditi i duži rok.
U slučaju otkaza zbog težeg prijestupa ili
teže povrede radne obaveze zaposlenika,
poslodavac donosi rješenje o otkazu u
skladu sa pravilnikom o radu, kolektivnim
ugovorom i ugovorom o radu. U ovom
slučaju rješenje o otkazu je konačno i može se
pokrenuti postupak pred nadležnim sudom
radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa.
Mirno rješavanje radnog spora
Također,
kolektivnim
ugovorom
8 Član 90. Zakona o radu.
9 Član 90. Zakona o radu.
72 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
ili
pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom,
može se predvidjeti postupak mirnog
rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok
za podnošenje zahtjeva nadležnom sudu
teče od dana okončanja ovog postupka. U
slučaju da se postupak ne okonča mirnim
putem, to ne sprečava zaposlenikovo pravo
da podnese tužbu nadležnom sudu.10
Arbitraža
Kao još jedan oblik rješavanja radnih
prava, prema Zakonu o radu je predviđena
i mogućnost da rješavanje nastalog radnog
spora stranke u sporu mogu sporazumno
povjeriti arbitraži. Također, predviđeno
je da se kolektivnim ugovorom, odnosno
sporazumom uređuje sastav, postupak i
druga pitanja značajna za rad arbitraže.11
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju
Federacije BiH12 je propisano da se strane
u sporu mogu dogovoriti da rješavanje
sporova povjere arbitraži, a u tom slučaju
svaka strana imenuje isti broj arbitara
i njihovih zamjenika, a predsjednika i
zamjenika predsjednika arbiražnog vijeća
strane imenuju sporazumno.
Zastara
Prema Zakonu o radu zaposlenik može
podnijeti tužbu pred nadležnim sudom zbog
povrede prava iz radnog odnosa u roku od
jedne godine od dana dostave odluke kojom
je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od
dana saznanja za povredu prava iz radnog
odnosa13 (npr. nezakonit otkaz).
Iz navedenog proizlazi da pravo na tužbu
zaposlenika teče od dana dostave odluke
kojom je povrijeđeno njegovo pravo iz
radnog odnosa, odnosno od dana saznanja
za povredu radnog odnosa. Pored ovog roka
(od jedne godine, kao subjektivnog roka),
apsolutna zastara potraživanja iz radnog
odnosa nastupa za tri godine od dana
nastanka potraživanja (objektivni rok), ako
zakonom nije drugačije određeno.14
10 Član 103. st. 4. i 5. Zakona o radu.
11 Član 104. Zakona o radu.
12 Član 36. Opći kolektivni ugovor za teritoriju
Federacije BiH („Sl. novine FBiH“, br. 54/05 i
62/08).
13 Član 103. stav 3. Zakona o radu
14 Član 106. Zakona o radu
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
mr. Lejla Konjić
Sudija Općinskog suda Sarajevo
Krivično odjeljenje
PROCESUIRANJE PREDMETA NASILJA
U PORODICI - PRAKTIČNI ASPEKTI
SIŽE
I
zloženi su praktični aspekti procesuiranja nasilja u porodici, od podnošenja
prijave protiv počinioca nasilja, izricanja zaštitnih mjera prema počiniocu
(u prekršajnom postupku), krivični postupak protiv počinioca nasilja, te
u tom smislu poseban osvrt na saslušanje žrtve nasilja. Ukratko su iznijete
osnovne karakteristike prekršajnog postupka koji se u predmetima nasilja
u porodici vodi u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, kao i
osnovne karakteristike krivičnog postupka u ovim predmetima, međusobni
odnos ova dva postupka, sve sa posebnim osvrtom na svjedočenje žrtve
nasilja tokom krivičnog postupka, uključujući maloljetne svjedoke i djecu.
Ključne riječi: svjedočenje žrtve nasilja, svjedočenje maloljetnog
svjedoka,
zaštitne
mjere,
krivični
postupak,
mjere
zaštite
2. Definiranje nasilja u porodici u
KZFBiH i Zakon o zaštiti od nasilja
Nasilje u porodici predstavlja ozbiljnu u porodici FBiH
1. Uvod
prijetnju stabilnosti porodice, pri čemu
ima poražavajući uticaj ne samo na odrasle
članove domaćinstva nego i na djecu
koja su svjedoci nasilja i kao takvi trpe
nesagledive i trajne posljedice. Djeca iz
nasilja koje se odvija pred njihovim očima
uče da je takvo ponašanje prihvatljiv
standard ponašanja te u budućnosti
nastavljaju nasilničko ponašanje, a vrlo
često su upravo i sama djeca žrtve nasilja.
U cilju regulisanja ovog problema doneseni
su brojni međunarodni dokumenti koji
definišu nasilje u porodici, te ga istovremeno
zabranjuju i od država zahtijevaju da
poduzmu odlučne mjere kojima će
sankcionisati počinioce ovih djela. U Bosni i
Hercegovini je nasilje u porodici definisano
kao krivično djelo, na nivoima entiteta i
Brčko Distrikta, a pored navedenog donesen
je i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici
na nivou entiteta i Brčko Distrikta, koji
se primjenjuje u prekršajnom postupku.
2.1. Evropska konvencija za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda
Stavom 2. člana 8. Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
propisano je: „Javna vlast se ne miješa u
vršenje ovog prava (prava na poštivanje svog
privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
zajamčenog u stavu 1. istog člana) osim ako
je takvo miješanje predviđeno zakonom i
ako je to neophodna mjera u demokratskom
društvu u interesu nacionalne sigurnosti,
javne sigurnosti, gospodarske dobrobiti
zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja
zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite
prava i sloboda drugih.” Pažljivom analizom
citirane odredbe uočava se da odredbe
člana 8. Konvencije jamče pravo na dom, ali
ukazuju i na to da je pravo jedne osobe na
dom ograničeno pravima i slobodama druge
osobe. Na to eksplicitno ukazuje citirana
odredba stava 2. člana 8. Konvencije kojom se
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 73
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dozvoljava intervencija države, odnosno njeno miješanje u pravo na
dom, prije svega kada je to u interesu „zaštite prava i sloboda drugih“,
odnosno u konkretnom slučaju žrtve nasilja. Stoga, svako ometanje
prava na poštivanje doma ne vodi nužno povredi ovog prava, a okviri
u kojima se procjenjuje opravdanost ometanja prava na dom su,
shodno citiranoj odredbi člana 8. stav 2. Konvencije, da to ometanje
mora biti u skladu sa domaćim zakonom i da je ometanje neophodna
mjera u demokratskom društvu, a ta neophodnost zahtijeva postojanje
legitimnog cilja ometanja i da je ometanje srazmjerno tom cilju.
Bosna i Hercegovina je citiranu odredbu, kao i većina drugih država,
iskoristila da svojim zakonodavstvom inkriminiše nasilje u porodici,
pa je tako nasilje u porodici propisano kao posebno krivično djelo, a
Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici propisane su zaštitne mjere
koje se mogu izreći počiniocu nasilja u porodici u cilju zaštite žrtava
nasilja i sprječavanja teških posljedica za žrtve nasilja u porodici.
2.1. Krivični zakon Federacije BiH
Članom 222. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
(KZFBiH) nasilje u porodici je definisano na sljedeći način: „Ko nasiljem,
drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost
ili psihičko zdravlje svoje porodice, kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do jedne godine.“ Propisani su također i kvalifikovani
oblici izvršenja ovog krivičnog djela sa najvišom zaprijećenom
kaznom dugotrajnog zatvora (u slučaju usmrćivanja člana porodice
kojeg je počinilac prethodno zlostavljao). Dakle, nasilje u porodici
podrazumijeva različite oblike nasilja i nasilnog ponašanja između
članova porodice, pri čemu su članovi porodice sljedeća lica: bračni
i izvanbračni drug, bivši bračni i izvanbračni drug, krvni rođak u
ravnoj liniji, usvojitelj i posvojenik, rođak u pobočnoj liniji do trećeg
stepena zaključno i srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno.1
2.2. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH
Pored krivičnog normiranja ovog djela, nasilje u porodici je
regulisano i Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije
BiH. Ovim zakonom je uređen pojam porodice i nasilja u porodici,
zaštita od nasilja u porodici, vrsta i svrha zaštitnih mjera za osobe
koje su počinile radnje nasilja u porodici, način i postupak izricanja
zaštitnih mjera, zaštita žrtava od nasilja u porodici i način saradnje
svih subjekata koji provode ovaj zakon. Prema ovom zakonu, smatrat
će se da postoji nasilje u porodici ukoliko postoje osnove sumnje
da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku
ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje
koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/
ili ekonomske štete kod drugog člana porodice. Radnje nasilja u
porodici prema ovom zakonu su sljedeće: 1. svaka primjena fizičke
sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet člana
porodice; 2. svako postupanje jednog člana porodice koje može
prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili
psihičku bol ili ekonomsku štetu; 3. prouzrokovanje straha ili osobne
ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili
drugom prinudom; 4. fizički napad člana porodice na drugog člana
porodice, bez obzira na to da li je nastupila fizička povreda ili nije; 5.
verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima
te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog
člana porodice; 6. seksualno uznemiravanje; 7. uhođenje i svi drugi
slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice; 8. oštećenje ili
uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu; 9. upotreba
fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha sa ciljem oduzimanja
prava na ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana
1 Član 2. tačka 20. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
74 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
porodice u odnosu zavisnosti ili podređenosti; 10. upotreba fizičkog
i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju;
11. fizičko i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i
zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju; 12. nasilna izolacija
ili ograničenje slobode kretanja člana porodice; i 13. propuštanje
dužne pažnje, nadzora prema drugom članu porodice ili ne pružanje
pomoći i zaštite tom članu porodice, iako za to postoji obaveza prema
zakonu i moralu, što može imati za posljedicu ili osjećaj fizičke,
psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice.
Cilj zaštitnih mjera propisanih ovim zakonom jeste da spriječi dalje
činjenje radnji nasilja u porodici, kao i pružanje zaštite žrtvama
nasilja u porodici. Ove mjere su tzv. prekršajne sankcije, dok su
krivične sankcije rezultat krivičnog postupka koji se vodi odvojeno
od prekršajnog. Zaštitne mjere koje se mogu izreći (u skladu sa
članom 9. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH) jesu: udaljenje
iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana
vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor; zabrana
približavanja žrtvi nasilja; zabrana uznemiravanja ili uhođenja
osobe izložene nasilju; obaveza psihosocijalnog tretmana; obavezno
liječenje od ovisnosti; privremeno lišenje slobode i zadržavanje.
Sud je obavezan da pri izricanju zaštitne mjere vodi računa o
svrsi i težini izrečene mjere, kao i njenoj efikasnosti, sa tim što
izrečenu mjeru može zamijeniti drugom zaštitnom mjerom. Organ
starateljstva je dužan voditi evidenciju o izrečenim zaštitnim
mjerama, pratiti njihovo izvršenje kao i predlagati prekid ili
produženje ili zamjenu izrečene mjere drugom zaštitnom mjerom.
3. Odnos prekršaja i krivičnog djela u oblasti nasilja u
porodici
S obzirom na to da je nasilje u porodici propisano i kao krivično
djelo i kao prekršaj (u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici) često se
dešava da se pojedina djela nasilja u porodici tretiraju kao krivično
djelo dok se druga tretiraju kao prekršaj. Pri tome, krivični postupak
pred sudovima traje prilično dugo, tako da žrtve ne mogu da dobiju
efikasnu i pravovremenu zaštitu. Problem sporosti krivično-pravne
zaštite zakonodavci su pokušali ublažiti upravo donošenjem zakona
o zaštiti od nasilja u porodici, čija osnovna svrha je bila da se pruži
zaštita žrtvama nasilja u porodici do okončanja krivičnog postupka,
izricanjem nekih od zaštitnih mjera prethodno navedenih. Osnovna
razlika između Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i Krivičnog
zakona je u tome što je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici pogodan
za implementaciju sa ciljem da se postigne zaštita porodice uz
primarnu primjenu zaštitnih mjera kao osnovne prekršajne sankcije
kojima će se preventivno djelovati u sprječavanju nasilja u porodici,
osigurati nužna zaštita žrtve, te otkloniti okolnosti koje djeluju na
izvršenje nasilja. Veliki je broj slučajeva gdje se podnese samo zahtjev
za pokretanje prekršajnog postupka ili samo krivična prijava, bez
podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i izricanje
zaštitne mjere iako su ispunjeni svi uslovi za njeno izricanje. Ovakav
pogrešan početak procesuiranja djela nasilja ima za posljedicu da se
takvim zahtjevima od strane suda ne traži izricanje zaštitne mjere
kao osnovne sankcije koja je neophodna u određenim slučajevima,
čime žrtva nasilja i dalje ostaje dostupna počiniocu nasilja i izložena
raznim uticajima od strane počinioca nasilja poput zastrašivanja,
prijetnji, ucjenjivanja, što onda vrlo često ima za posljedicu da na
sudu žrtva odustaje od svjedočenja, a što sve dalje za posljedicu ima
donošenje oslobađajuće ili odbijajuće presude u krivičnom postupku.
Zakonodavac je u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici nadležnost za
postupanje u dijelu koji se odnosi na izricanje zaštitnih mjera dao u
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 75
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nadležnost prekršajnim odjeljenjima općinskih sudova iz razloga što
je ocijenio da sudije prekršajnih odjeljenja mogu osigurati hitnost u
rješavanju zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera. Krivični postupak,
ukoliko se ne radi o pritvorskom predmetu, u principu dugo traje
zbog složenosti samog postupka i opterećenosti sudova, te kao
takav nije u mogućnosti osigurati neophodnu hitnost u rješavanju.
Potrebno je naglasiti da zaštitne mjere koje se izriču počiniocima nasilja
u porodici i krivične sankcije koje se izriču u krivičnom postupku
ne isključuju jedne druge, nego naprotiv, uvijek treba pokrenuti
krivični postupak kada postoji sumnja da je počinjeno krivično djelo
nasilja u porodici, a paralelno se treba podnijeti i zahtjev za izricanje
zaštitnih mjera kada ima mjesta za iste, sve kako bi se osigurala
hitna zaštita žrtvama nasilja do okončanja krivičnog postupka.
4. Postupak nadležnih organa po prijemu prijave da je
počinjeno nasilje u porodici
4.1. Prekršajni postupak (u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja
u porodici)
Na osnovu člana 18. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, zahtjev
za izricanje zaštitnih mjera mogu podnijeti osoba izložena nasilju,
odnosno njezin punomoćnik, policija, tužilaštvo, organ starateljstva,
vladine i nevladine organizacije, a također zaštitna mjera se može
izreći i po službenoj dužnosti. U praksi se najčešće dešava da se zaštitne
mjere izriču na zahtjev policije. Policija je ta koja može u relativno
kratkom vremenu prikupiti neophodnu dokumentaciju (izjave žrtve,
svjedoka, ljekarski nalaz, izvod iz kaznene evidencije i sl.), koju će
priložiti uz zahtjev, a koju će sud cijeniti prilikom izricanja zaštitne
mjere. Po prijavi da je izvršeno krivično djelo nasilje u porodici, policija
je dužna doći na lice mjesta, prikupiti obavijesti i podatke o nasilju,
privesti počinioca i zadržati ga ako za to postoje zakonske pretpostavke,
podići krivičnu ili prekršajnu prijavu protiv počinioca, obavijestiti
nadležnog tužioca, te eventualno zatražiti zaštitne mjere za žrtvu.
Prilikom postupanja na licu mjesta, prema žrtvi nasilja je potrebno
ophođenje sa pojačanom obazrivošću, posebno ako je nasiljem
oštećeno dijete ili maloljetna osoba ili je takva osoba svjedočila nasilju.
Nakon što sud zaprimi zahtjev za izricanje zaštitne mjere osigurat će
hitnost u skladu sa članom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici
u cilju odlučivanja po navedenom zahtjevu. Sud će u posebnom
postupku razmotriti podneseni zahtjev, kao i priložene dokaze kojima
se dokazuju činjenice navedene u zahtjevu. Ukoliko sud na osnovu
podnesenog zahtjeva i priloženih dokaza utvrdi da postoje osnovi
sumnje da je učinjeno krivično djelo nasilja u porodici, te da postoji
opasnost za tjelesni integritet žrtve, odnosno da postoji opasnost
da će se nasilničko ponašanje nastaviti, donijet će rješenje kojim će
počiniocu nasilja u porodici izreći jednu ili više zaštitnih mjera iz
Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Sud može počinioca nasilja
u porodici pozvati radi saslušanja i davanja izjave, ali neće izvoditi
nikakve druge dokaze, jer se u postupku izricanja zaštitnih mjera ne
dokazuje krivica. Ukoliko se počinilac nasilja u porodici ne odazove
na poziv za saslušanje, sud može izreći zaštitnu mjeru i bez njegovog
saslušanja, te u obrazloženju rješenja može navesti da se počinilac
nasilja u porodici nije odazvao na poziv suda za saslušanje. Sud može
prilikom izricanja zaštitnih mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana
i obaveznog liječenja od ovisnosti tražiti mišljenje sudskog vještaka.
Rješenje o izricanju zaštitne mjere treba da sadrži jasne podatke o
vremenskom razdoblju provedbe, području, mjestu i udaljenosti u
čijim granicama se počinilac ne smije kretati, boraviti ili približavati
žrtvi ili o drugim okolnostima neophodnim za njenu provedbu.
76 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Sud će u rješenju o izricanju zaštitnih mjera zahtijevati od organa
nadležnih za provedbu zaštitnih mjera da u određenom vremenskom
periodu izvještavaju sud o provedbi izrečenih zaštitnih mjera.
4.2. Krivični postupak
Krivični postupak pred sudom zahtijeva posebnu osjetljivost i pažnju
kada su u pitanju krivična djela nasilja u porodici. U svim fazama
postupka u vezi sa ovim predmetima, svi učesnici (policija, centri
za socijalni rad, tužilaštvo, sud) trebaju obratiti pažnju na sljedeća
pitanja: svjedočenje žrtve o zlostavljanju, ozljede zadobijene od
strane počinioca nasilja, fotografije i medicinski nalazi o zadobijenim
ozljedama, predmeti na licu mjesta (oružje, oruđe, slomljeni predmeti,
pocijepana odjeća i sl.), psihijatrijski nalazi za žrtvu i počinioca nasilja.
Policija ima važnu ulogu u zaštiti, sprječavanju i blagovremenom
prijavljivanju počinjenog krivičnog djela, pošto je upravo
policija ta koja je prva u kontaktu sa počiniocem nasilja i žrtvom
nasilja, pa upravo od ponašanja policije zavisi da li će se slučaj
pravilno i kvalitetno pripremiti za eventualno procesuiranje
učinioca, pri čemu se dokazi moraju pažljivo prikupiti. Izuzetno
je važno da policija reagira kod prvog prijavljivanja, bez obzira
na vrstu nasilja, kako se ne bi dogodila teža ozljeda ili smrt.
Po prijavi da je počinjeno nasilje u porodici, nadležno tužilaštvo je
dužno postupiti i razmotriti prijavu, nakon čega će odlučiti da li će
donijeti naredbu o provođenju istrage u krivičnom postupku ili ne, te
u slučaju neprovođenja istrage dužno je obavijestiti žrtvu. Naredbom
o provođenju istrage počinje krivični postupak. Tokom istrage tužilac
može ovlastiti policiju, centar za socijalni rad, zdravstvene ustanove,
može narediti potrebna vještačenja koja se provode po njegovim
uputama, a može predložiti i mjeru pritvora, ako postoje razlozi za to.
4.2.1. Zaštita svjedoka – žrtve nasilja tokom krivičnog postupka
Zaštita žrtava nasilja u porodici za vrijeme krivičnog postuka se,
osim kroz primjenu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ostvaruje
i kroz primjenu Zakona o krivičnom postupku čijim odredbama
je, pored ostalog, propisana zabrana postavljanja pitanja žrtvi u
vezi sa ranijim seksualnim životom. Pored navedenog, Zakonom
o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH
propisana je mogućnost udaljenja optuženog iz sudnice i mogućnost
svjedočenja žrtve - svjedoka van sudnice, putem audiovizuelnih
uređaja, što je posebno bitno kada je u pitanju maloljetna osoba,
kao i bilo koja druga žrtva nasilja u porodici koju je potrebno zaštiti
i ne izlagati nepotrebnim suočavanjima sa počiniocem nasilja.
Bitno je istaći da je u krivičnim postupcima, u predmetima nasilja
u porodici, svjedočenje žrtve od krucijalnog značaja. Radi se obično
o privilegovanim svjedocima koji imaju pravo odbiti svjedočenje.
Naime, odredbama člana 97. ZKPFBiH propisano je da: „Svjedočenje
mogu odbiti: a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno
optuženog; b) roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog,
odnosno optuženog.“ Iz citirane zakonske odredbe proističe da su
upravo članovi porodice (koji su žrtve nasilja u porodici) u prilici
da odbiju svjedočenje protiv počinioca nasilja nad njima, što vrlo
često dovodi do odustanka tužioca od optužbe i donošenja odbijajuće
presude. U nastavku će biti naveden jedan primjer takve presude.
4.2.2. Primjer iz prakse (odbijajuća presuda)
Presuda Općinskog suda Sarajevo broj 65 0 K 111157 10 K 2 od 16. 3.
2011. godine, kojom je odbijena optužba prema optuženom S. Ć. da je:
„Dana 9. 5. 2010. godine, oko 19.30 sati u Sarajevu, u kući u kojoj živi zajedno
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 77
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sa vanbračnom suprugom A. B., a nakon što ju je u različitim ranijim
periodima i psihički zlostavljao, bez ikakvog razloga i povoda, istu i fizički
napao, udarajući je stisnutom pesnicom više puta u predio desne strane
jagodične kosti, da bi nakon toga uzeo i drveni štap, te ju je istim nekoliko
puta udario po glavi, pri tome je nazivao pogrdnim riječima: “…kurvo, ti
si se jeb.a, išla si u drugu kuću da se j…š…”, ponavljajući navedene riječi
pred njihovim zajedničkim mldb. sinom od dvije godine, zbog čega je sutra
ujutru oštećena A. B. iskoristila situaciju kada istog nije bilo u kući, te
pobjegla i napustila vanbračnu zajednicu”, čime bi počinio krivično
djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH.
Na osnovu člana 203. ZKPFBiH, troškovi krivičnog postupka padaju na
teret budžetskih sredstava.”
U obrazloženju ove presude je navedeno, pored ostalog, sljedeće:
„Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo je optužnicom broj KT1897/09 od 4. 9. 2009. godine optužilo S. Ć. da je radnjama opisanim
u izreci presude počinio krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222.
stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. Optužnica je potvrđena odlukom
sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana 14. 7. 2010. godine.
Na ročištu za izjašnjenje o krivnji, održanom dana 17. 8. 2010. godine,
optuženi S. Ć. se izjasnio da nije kriv, nakon čega je predmet proslijeđen
drugom sudiji u rad, a sa ciljem zakazivanja glavnom pretresa.
Na prijedlog Kantonalnog tužilaštva, sud je pozvao kao svjedoka
oštećenu A. B. Međutim, nakon što ju je sud upoznao sa njenim
pravom da, u skladu sa članom 97. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine (ZKPFBiH), može odbiti da svjedoči,
A. B. se izjasnila da se želi koristiti svojim pravom, te je odbila
svjedočenje, s obzirom na to da ona već duži vremenski period živi u
vanbračnoj zajednici sa optuženim S. Ć., sa kojim ima zajedničko dijete.
Odredbama člana 298. tačka b) ZKPFBiH propisano je da će
sud izreći presudu kojom se optužba odbija „ako je tužitelj od
započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice“.
U ovom konkretnom slučaju, kako je prethodno navedeno, postupajuća
tužiteljica je na glavnom pretresu dana 16. 3. 2011. godine izjavila
da odustaje od optužnice protiv optuženog S. Ć. zbog krivičnog djela
nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezisa stavom 1. KZFBiH.
Imajući u vidu citiranu imperativnu zakonsku odredbu, sud je, u
skladu sa članom 298. tačka b) ZKPFBiH, donio presudu kojom se
optužba odbija. Naime, iz citirane zakonske odredbe proističe da tužilac
ima pravo da raspolaže tužbenim zahtjevom, te da može odustati od
krivičnog gonjenja od započinjanja do okončanja glavnog pretresa,
kao i u drugostepenom postupku, bez zakonske obaveze obrazlaganja
svog odustanka. Saglasno principu akuzatornosti, krivični postupak
se može voditi samo ako postoji zahtjev tužioca, bez obzira o kojem
stadiju krivičnog postupka se radi, te je u procesnoj situaciji kada
tužilac odustane od optužnice sud dužan donijeti presudu kojom
se optužba odbija, kako je i postupljeno u konkretnom slučaju.“
Iz navedenog se može vidjeti koliko je bitno da žrtva nasilja bude u
mogućnosti da svjedoči slobodno, bez pritiska, da se osjeća sigurno
i bez straha od počinioca nasilja nad njom, što se efikasno može
obezbijediti izricanjem neke od zaštitnih mjera (kako je navedeno u
dijelu 3.2.), izricanjem mjera zaštite u skladu sa Zakonom o zaštiti
svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, kao i međusobnom
saradnjom i angažmanom postupajućeg sudije, tužioca i branioca,
ali i uključenjem Odjela za podršku svjedocima (Odjel za podršku
svjedocima je počeo sa radom u januaru 2011. godine na Kantonalnom
sudu Sarajevo, a u oktobru 2011. godine na Općinskom sudu Sarajevo).
78 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Član 3. stav 3. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih
svjedoka glasi: „Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički
ili psihički traumatiziran okolnostima pod kojima je izvršeno krivično
djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koje ga čine izuzetno
osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik.” Dakle, maloljetna lica i
djeca su uvijek ugroženi svjedoci, dok se u odnosu na punoljetne
osobe takav status mora cijeniti na temelju okolnosti svakog
konkretnog slučaja, gdje sud može odluku o statusu ugroženog
svjedoka donijeti na temelju vlastite procjene psihofizičkog stanja
svjedoka, kao i nakon obavljenog psihijatrijskog vještačenja
svjedoka. U svim slučajevima, mora postojati odluka suda kojom
je određenom svjedoku dodijeljen status ugroženog svjedoka.
Maloljetni svjedoci su posebno osjetljivi svjedoci, i posebno
u predmetima nasilja u porodici. Pored Zakona o zaštiti
svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka, i odredbama
ZKPFBiH je ustanovljen zakonski okvir za podršku svjedočenju
maloljetnih osoba, kako će biti navedeno u nastavku.
Član 100. stav 4. ZKPFBiH propisuje: „Prilikom saslušanja maloljetne
osobe, naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom, postupit će
se obazrivo da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje
maloljetnika. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć
psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe.“ Član 104. ZKPFBiH
glasi: „Saslušanje svjedoka se može snimati audio- ili audiovizuelnim
sredstvima u svim fazama postupka. Saslušanje se mora snimiti u
slučajevima kada se radi o maloljetnim osobama koje nisu navršile
šesnaest godina života i koje su oštećene krivičnim djelom, kao i ako
postoje osnove za bojazan da se svjedok neće moći saslušati na glavnom
pretresu.“ Član 96. stav 1. tačka d) ZKPFBiH glasi: „Ne može se saslušati
kao svjedok maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu
razvijenost, nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.“
Član 250. ZKPFBiH glasi: „Od otvaranja zasjedanja pa do završetka
glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće može u svako doba, po službenoj
dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja, ali uvijek po njihovom
saslušanju, isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio,…
ako je to potrebno radi... zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka.“
Najčešće primijenjene mjere zaštite koje sud određuje tokom
krivičnog postupka su: osiguranje psihološke, socijalne i stručne
pomoći, svjedočenje putem tehničkih uređaja za prijenos slike i
zvuka, udaljavanje optuženog, izuzeci od direktnog ispitivanja. Pored
navedenih mjera, ovim svjedocima (žrtvama nasilja, kao i drugim
ugroženim svjedocima) psihičku podršku pruža i Odjel za podršku
svjedocima koji postoji na nekim sudovima. Osnovna zadaća ovog
odjela je u pružanju praktične pomoći i podrške svjedocima i to
prije, u toku i nakon krivičnog postupka. Uloga Odjela prije dolaska
na sud podrazumijeva da se uz sudski poziv svaki svjedok obavijesti
o postojanju Odjela za podršku svjedocima, kao i da se djelatnici
Odjela za podršku svjedocima informišu o potrebi uspostavljanja
kontakta sa svjedokom tako da djelatnik ovog odjela stupi u kontakt
sa svjedokom i obavi stručni razgovor sa njim, procijeni potrebe
takvog svjedoka, organizuje njegov dolazak na sud i pruži mu sve
ostale informacije o postupku. S ugroženim svjedokom se često obavi
razgovor i vezano za njegov ponovni susret s optuženim te se u tom
pravcu pružaju informacije kako bi se kod svjedoka smanjio osjećaj
neugode i straha, pa se svjedoku pokazuje sudnica, raspored mjesta
u istoj, te se opisuje i način vođenja postupka u sudnici, sve kako bi
svjedok mogao u što opuštenijoj atmosferi svjedočiti. Pri tome, bitno
je istaći da je Odjel neutralan u pogledu sadržine iskaza svjedoka te ne
razgovara sa svjedokom o samom događaju / predmetu svjedočenja.
Tokom razgovora, ovaj odjel pravi stručnu anamnezu, procjenjuje
specifične potrebe svjedoka, sve kako bi se pripremila adekvatna
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 79
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
podrška svjedočenju tog svjedoka. Nakon uspostavljenog kontakta
sa svjedokom - žrtvom i sačinjene stručne anamneze, i djelatnici
ovog odjela mogu inicirati donošenje neke od mjera predviđenih
Zakonom o zaštiti svjedoka, a sve u cilju zaštite interesa svjedoka žrtve
i omogućavanja da takav svjedok da na sudu kvalitetan iskaz. Pri tome
je bitno istaći da svaku odluku o načinu svjedočenja i statusu svjedoka
uvijek donosi samo sud. Kada se radi o samom dolasku na sud, Odjel
pristupa svjedoku sa posebnom pažnjom, pazeći na uzrast, potrebe
svjedoka, socijalno okruženje iz kojeg dolazi, a sve s obzirom na to
da dolazak na sud i ponovni susret s optuženim može biti traumatski
okidač za svjedoka - žrtvu. Bitno je spomenuti da npr. na Kantonalnom
sudu Sarajevo i Općinskom sudu Sarajevo Odjel za podršku svjedocima
ima posebnu prostoriju u kojoj obavlja pripreme (psihička podrška) sa
svjedokom prije svjedočenja. Uloga ovog odjela je bitna i u sudnici, gdje
se u slučaju mjera zaštite svjedočenje putem tehničkih uređaja za prenos
slike i zvuka djelatnik Odjela nalazi u posebnoj prostoriji sa svjedokom,
dok u slučaju da je optuženi udaljen iz sudnice, kao i u slučaju kada
svjedoku nisu određene mjere zabrane, djelatnik Odjela boravi uz
svjedoka u sudnici (ukoliko to ocijeni potrebnim), sve uz dozvolu suda.
Efikasnom saradnjom suda, tužilaštva, branioca optuženog/e i
Odjela za podršku svjedocima osigurava se kvalitetno svjedočenje
žrtve nasilja, što je osnovni temelj za donošenje osuđujuće presude
i adekvatno sankcionisanje počinioca nasilja. U nastavku će biti
naveden primjer jedne osuđujuće presude gdje je nasilje počinjeno
nad suprugom i djecom počinioca, nakon što su uspješno okončana
svjedočenja žrtvi nasilja, i to supruge i mldb. djeteta počinioca nasilja.
4.2.3. Primjer iz prakse (žrtve nasilja supruga optuženog i mldb.
djeca)
Presuda Općinskog suda Sarajevo broj 65 0 K 113085 10 K
od 4. 3. 2011. godine kojom je H. D. oglašen krivim što je:
„Duži vremenski period, u alkoholiziranom stanju, psihički i fizički
zlostavljao članove svoje porodice, i to suprugu R. D., mldb. sina H.
D. i kćerku J. D., da bi dana 16. 7. 2009. godine oko 19.30 sati, došao do
porodične kuće,... u stanju teškog pijanstva sa 3,81 promila alkohola u
krvi, te uzeo svoje stvari i zapalio ih ispred kuće, da bi potom otišao do
garaže i uzeo sjekiru sa kojom je više puta zamahnuo prema mldb. H.
D., koji je pobjegao i sakrio se od oca“, čime je počinio krivično djelo
nasilje u porodici iz člana 222. stav 4. u vezi stavova 1, 2. i 3. KZFBiH.
Pa ga sud primjenom citirane zakonske odredbe, kao i odredbi članova 41,
42. i 49. KZFBiH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.
Na osnovu člana 75. KZFBiH, optuženom se izriče sigurnosna mjera
obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, koja će trajati dok ne
prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka izdržavanja
kazne zatvora.
Na osnovu člana 212. stav 2. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine (ZKPFBiH) oštećeni R. D. i H. D. se sa
imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuju na parnični
postupak.
Na osnovu člana 202. stav 4. ZKPFBiH optuženi se oslobađa obaveze da
naknadi troškove krivičnog postupka i isti padaju na teret budžetskih
sredstava.
U obrazloženju ove presude navedeno je, pored ostalog, sljedeće:
„Svjedokinju R. D. (suprugu optuženog) i svjedoka mldb. H. D. (sin
optuženog) sud je na glavnom pretresu, prije svega, upoznao sa
80 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pravom iz člana 97. ZKPFBiH da odbiju svjedočenje, s obzirom da
im je optuženi bračni drug, odnosno otac. Oba svjedoka su odbili
da se koriste navedenim pravom i svjedočili su na strani optužbe.
Naime, iz iskaza oštećenih R. D. i mldb. H. D. proističe da je optuženi
tokom bračne zajednice sa oštećenom (koja je trajala oko 20 godina) stalno
konzumirao alkohol, te u alkoholisanom stanju psihički i fizički zlostavljao
svoju djecu (sin je u vrijeme kritičnog događaja imao 17 godina, a kćerka
9 godina) i suprugu / oštećenu, na način da ih je često istjerivao iz kuće,
psovao im majku, razbijao stvari po kući i udarao ih, zbog čega se R. D.
u više navrata obraćala policiji i Centru za socijalni rad, ali bezuspješno.
Optuženi je duži vremenski period prije kritičnog događaja napustio svoju
porodicu, da bi se oko šest (6) mjeseci prije samog događaja vratio kući.
Oba pomenuta svjedoka su saglasna da se dana 16. 7. 2009. godine oko
19.30 sati optuženi pojavio u alkoholisanom stanju, lupajući na vrata
kuće u kojoj su bili njegova supruga i djeca i tražeći od njih da mu iznesu
njegove stvari iz kuće. Nakon što su učinili kako je zahtijevao, optuženi je
stvari zapalio ispred kuće, a dok ga je sin mldb. H. D. pokušao spriječiti
u tome optuženi ga je odgurno i povukao za majicu, pocijepavši je, te mu
je rekao “sad ćeš ti vidjeti Boga svog”. Zatim je otišao do garaže odakle
je uzeo sjekiru (svjedok mldb. H. D. opisuje da je to bila velika sjekira sa
sječivom 20-30 cm) i zamahujući njom ganjao je svog sina po dvorištu
kuće. Sve navedeno posmatrale su supruga optuženog i njegova kćerka
koje su bile preplašene i stajale na vratima kuće, a kćerka je pri tome
plakala. U jednom momentu mldb. H. D. je uspio pobjeći od oca, uzeo
je sestru koja je bila bosa, te je sa njom pobjegao do majčinog brata čija
kuća se nalazi u blizini i odatle je pozvao policiju. Kada se vratio kući 20ak minuta poslije, zatekao je u kući svog oca / optuženog koji više nije bio
agresivan. Nakon ovog događaja, optuženi više nije kontaktirao članove
svoje porodice, sa njima ne živi i ne doprinosi njihovom izdržavanju.
Iz svih navedenih dokaza sud je zaključio da je optuženi duži vremenski
period, u alkoholiziranom stanju, psihički i fizički zlostavljao članove
svoje porodice, i to suprugu R. D., mldb. sina H. D. i kćerku J. D., da
bi dana 16. 7. 2009. godine oko 19.30 sati, došao do porodične kuće, u
stanju teškog pijanstva sa 3,81 promila alkohola u krvi, te zapalio svoje
stvari ispred kuće, da bi potom otišao do garaže i uzeo sjekiru sa kojom
je više puta zamahnuo prema sinu koji je pobjegao i sakrio se od oca.
Imajući u vidu sve navedene okolnosti, sud je zaključio da je tužilaštvo
izvedenim dokazima uspjelo van svake sumnje dokazati da je
optuženi radnjama opisanim u izreci presude ostvario sva bitna
obilježja krivičnog djela nasilje u porodici iz člana 222. stav 4. u vezisa
stavovima 1, 2. i 3. KZFBiH, i to na način da je nasiljem, drskim i
bezobzirnim ponašanjem (prethodno detaljno opisanim), upotrebom
opasnog oruđa prema mldb. djetetu, sinu mldb. H. D., ugrozio mir i
tjelesnu cjelovitost članova svoje porodice sa kojima živi u zajedničkom
domaćinstvu (u konkretnom slučaju, supruge i dvoje mldb. djece).
Sud je kao otežavajuću okolnost prilikom odluke o vrsti i visini
krivičnopravne sankcije imao u vidu vremenski period tokom kojeg je
optuženi psihički i fizički zlostavljao članove svoje porodice, činjenicu da
su njegova djeca u tom periodu još uvijek bila maloljetna i njegovu raniju
osuđivanost presudom Osnovnog suda Višegrad broj 091-0-K-07-0000 69
od 24. 6. 2008. godine zbog krivičnog djela iz člana 231. stav 1. Krivičnog
zakona Republike Srpske. Također, sud je imao u vidu da optuženi nakon
počinjenog djela nikada nije izrazio kajanje niti uputio bilo kakvu riječ
ili gest izvinjenja prema članovima svoje porodice, nije im se javljao
niti je pokazao interes za život svoje djece (sina i mldb. kćerke) i njihovo
izdržavanje. Olakšavajuće okolnosti, prema ocjeni suda, jesu činjenica da
optuženi i oštećena više ne žive u bračnoj zajednici, pa optuženi stoga nema
prilike da se dalje ponaša na opisani način, kao i težina djela, odnosno
činjenica da kritične prilike niko nije ozlijeđen, što je sud opredijelilo
za izricanje minimalne kazne zatvora zaprijećene za krivično djelo za
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 81
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
koje je optuženi oglašen krivim. Uzimajući u obzir navedene okolnosti
(otežavajuće i olakšavajuće), zatim kaznu propisanu članom 222. stav
4. KZFBiH, kao i težinu konkretnog krivičnog djela, sud je optuženom
izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine. Sud cijeni da će se
ovako odmjerenom kaznom osigurati ostvarenje svrhe krivičnopravnih
sankcija, odnosno da će se izraziti društvena osuda počinjenog
krivičnog djela, uticati na konkretnog počinitelja i eventualne buduće
počinitelje da ne čine krivična djela, te uticati na svijest građana o
pogibeljnosti krivičnih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja.
Na osnovu člana 75. KZFBiH optuženom se izriče sigurnosna
mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, koja će trajati
dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do
isteka izdržavanja kazne zatvora. Ovu mjeru sud je izrekao po
prijedlogu tužilaštva, na temelju nalaza i mišljenja vještaka
neuropsihijatra, dr. Marije Kaučić-Komšić, koja je navela da je
neophodno odrediti mjeru liječenja zbog ovisnosti od alkohola.“
82 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
OBAVLJANJE
DJELATNOSTI DADILJE U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Alan Vajda, mag. iur.
Hrvatska obrtnička komora
savjetnik za pravna pitanja
E-majl: [email protected]
SAŽETAK
Navedenim radom prikazujemo uvjete za obavljanje
registrirane obrtničke djelatnosti čuvanja, brige i skrbi za
djecu od strane fizičkih osoba - dadilja, što je propisano
odredbama Zakona o dadiljama koji je objavljen u
„Narodnim novinama“, broj 37/13, od 28. ožujka 2013.
godine, te se primjenjuje počevši od 5. travnja 2013. godine.
I Uvod
Zakon o dadiljama („Narodne novine“, broj 37/13) predstavlja značajan
iskorak na području organizirane skrbi za djecu do navršenih 14 godina
života, jer je njime po prvi puta omogućeno legalno zapošljavanje dadilja.
Prije stupanja na snagu Zakona o dadiljama, dadilje su radile kao dio „sive
ekonomije“ jer im je donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju
(„Narodne novine“, br. 10/97, 107/07 i 94/13) bilo onemogućeno obavljanja navedene
djelatnosti. Također je važno istaknuti da se prije početka primjene Zakona o
predškolskom odgoju i obrazovanju navedena djelatnost obavljala temeljem Zakona
o društvenoj brizi o djeci predškolskog uzrasta („Narodne novine“, br. 28/81,
12/89, 20/90, 47/90 i 9/91) kao samostalni osobni rad ili kao sporedno zanimanje.
Zakon o dadiljama usklađen je sa Direktivom 2006/123/EZ Europskoga parlamenta
i Vijeća, od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12.
2006.), sa time da navedeni zakon propisuje sadržaj, način i uvjete za obavljanje
djelatnosti dadilje, prava i obveze dadilje i osobe koja obavlja poslove u okviru
registrirane djelatnosti dadilje, stručnu osposobljenost i stručno usavršavanje
dadilje, nadzor, te druga pitanja bitna za obavljanje djelatnosti dadilje.
II Osnovni pojmovi
Dadilja je fizička osoba koja djelatnost dadilje obavlja kao obrtnik ili je zaposlena
kod obrtnika koji obavlja djelatnost dadilje te koja je upisana u imenik dadilja.
Pomoćna dadilja je fizička osoba koja je zaposlena kod obrtnika koji
obavlja djelatnost dadilje te koja neposredno i osobno pruža pomoć
dadilji u čuvanju i skrbi za djecu, a upisana je u imenik pomoćnih dadilja.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 83
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Stambeni prostor je prostor u kojem obrtnik stanuje, a koji koristi
za obavljanje djelatnosti dadilje, dok je stambeni prostor roditelja
stambeni prostor roditelja djeteta u kojem se obavlja djelatnost dadilje.
Poslovni prostor je prostor koji koristi obrtnik za obavljanje
djelatnosti dadilje i za koji ima dokaz o korištenju.
Nadležni obiteljski centar je obiteljski centar nadležan za područje
jedinice područne (regionalne) samouprave na kojem obrt ima
registrirano sjedište, odnosno na kojem dadilja ima prebivalište ili
odobren boravak.
III Opći i posebni uvjeti za obavljanje djelatnosti
dadilje i pomoćne dadilje
Kada govorimo o obavljanju djelatnosti dadilje istu može obavljati
dadilja ili pomoćna dadilja, uz to da ona obuhvaća čuvanje, brigu
i skrb za djecu do navršenih 14 godina života i to u stambenom
prostoru obrtnika, stambenom prostoru roditelja, odnosno
poslovnom prostoru koji služi za obavljanje navedene djelatnosti.
Fizička osoba – obrtnica može obavljati djelatnost dadilje pod
uvjetom da je upisana u obrtni registar sa registriranom djelatnošću
dadilje, odnosno u imenik dadilja, te da ima poslovni ili stambeni
prostor i opremu koja ispunjava uvjete za obavljanje navedene
djelatnosti. Međutim, ako će se djelatnost obavljati u stambenom
prostoru roditelja nije potrebno da ima poslovni ili stambeni prostor
i opremu koji ispunjavaju uvjete za obavljanje djelatnosti dadilje.
Sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD 2007 („Narodne
novine“, br. 58/07 i 72/07), navedena se obrtnička djelatnost registrira
po šifrom 88.91, koja obuhvaća djelatnost dnevne brige o djeci.
Zakonom o dadiljama propisano je da dadilja može biti osoba koja
ispunjava sljedeće uvjete i to:
■■ da posjeduje poslovnu sposobnost,
■■ da ima prebivalište, odnosno odobren boravak u Republici
Hrvatskoj,
■■ da ima opću zdravstvenu sposobnost za rad, što dokazuje
potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove ili specijalista
medicine rada u privatnoj praksi,
■■ da nije pravomoćno osuđena te da se protiv nje ne vodi kazneni
postupak za kaznena djela protiv života i tijela, protiv slobode
i prava čovjeka i građanina, protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog
ćudoređa, protiv časti i ugleda, protiv braka, obitelji i mladeži,
protiv imovine i protiv zdravlja ljudi iz Kaznenog zakona
(„Narodne novine“, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,
111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11), te
kaznena djela protiv života i tijela, kaznena djela protiv osobne
slobode, kaznena djela protiv časti i ugleda, kaznena djela
protiv spolne slobode, kaznena djela spolnog zlostavljanja i
iskorištavanja djeteta, kaznena djela protiv braka, obitelji i djece,
kaznena djela protiv zdravlja ljudi i kaznena djela protiv imovine
iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11 i 144/12),
■■ da nema izrečenu sigurnosnu mjeru ili zaštitnu mjeru zabrane
obavljanja djelatnosti pravomoćnom sudskom presudom,
rješenjem o prekršaju ili odlukom nadležnog tijela dok ta mjera
traje, odnosno koja nema izrečenu mjeru za zaštitu prava i
dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu,
■■ da nema izrečenu prekršajno pravnu sankciju za nasilje u
84 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
obitelji,
■■ da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo,
■■ da ima najmanje srednjoškolsko obrazovanje,
■■ da je stručno osposobljena,
■■ da je upisana u imenik dadilja.
Poslove pomoćne dadilje može obavljati osoba kojoj je nadležni
obiteljski centar izdao rješenje o upisu u Imenik pomoćnih dadilja.
Naime, da bi pomoćna dadilja mogla biti upisana u navedeni
imenik, potrebno je da ispunjava sve uvjete kao dadilja, osim
uvjeta posjedovanja odgovarajućeg stručnog osposobljavanja.
Međutim, dadilje i pomoćne dadilje državljana država članica
Europske unije i država ugovornica Ugovora o Europskom
gospodarskom prostoru nisu dužne ispunjavati uvjete koji se
odnose na posjedovanje prebivališta, odnosno boravka u Republici
Hrvatskoj, odnosno poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.
IV Osiguranje od odgovornosti za štetu
Obrtnik koji obavlja djelatnost dadilje obvezan je kod osiguratelja
u Republici Hrvatskoj ili kod osiguratelja u državi Europskog
gospodarskog prostora sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti
za štetu, koji pokriva opću odgovornost i odgovornost iz djelatnosti
(profesionalnu odgovornost) za štetu koju bi djetetu, roditelju ili
trećim osobama mogla prouzročiti obavljanjem djelatnosti dadilje.
S obzirom na to da su opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti
iz obavljanja djelatnosti dadilje doneseni su od strane Hrvatskog
ureda za osiguranje krajem travnja 2013. godine, istima je
propisano da najniža osigurana svota ne može biti manja od
100.000 kuna po jednome štetnom događaju, odnosno 300.000
kuna za sve odštetne zahtjeve tijekom jedne godine osiguranja.
V Uvjeti stambenog i poslovnog prostora dadilje
Kada se djelatnost dadilje obavlja u stambenom ili poslovnom
prostoru, djelatnost se može obavljati samo u prostoru koji
obrtnik ima u vlasništvu, suvlasništvu, najmu ili zakupu.
Ako se radi o najmu ili zakupu prostora, navedeni ugovor mora biti
sklopljen u trajanju od najmanje tri godine od dana podnošenja zahtjeva
za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje.
Ukoliko se djelatnost dadilje obavlja u stambenom prostoru, obrtnik je
obvezan dostaviti pisani pristanak svih punoljetnih članova kućanstva
navedenog prostora koji treba biti ovjeren od strane javnog bilježnika.
Međutim,
djelatnost
dadilje
ne
može
se
obavljati:
■■ u stambenom prostoru u kojem bi, zbog bolesti člana kućanstva
ili potrebe za skrbi člana obitelji, bilo ugroženo zdravlje ili drugi
interesi djeteta.
■■ u stambenom prostoru, ako su odnosi članova kućanstva koji
žive u tom stambenom prostoru poremećeni.
■■ u stambenom ili poslovnom prostoru u kojem se pružaju
usluge obiteljskog doma ili udomiteljstva, sukladno posebnim
propisima.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 85
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
VI Uvjeti u svezi s ograničenjem broja djece
U obavljanju djelatnosti dadilje u stambenom ili poslovnom
prostoru, dadilja može istodobno čuvati, brinuti i skrbiti se o
najviše šestero djece u dobi do navršenih 14 godina. Međutim, kada
se navedena djelatnost obavlja u stambenom prostoru roditelja,
istodobno se može čuvati, brinuti i skrbiti o jednom djetetu
ili više djece toga roditelja, sa time da se u ukupan broj djece
uračunavaju i djeca obrtnika do navršenih deset godina života.
Dadilja
može
čuvati,
brinuti
i
skrbiti
o
najviše:
a) jednom djetetu mlađem od godinu dana (ukupan broj djece
smanjuje za jedno dijete)
b) najviše jednom djetetu sa teškoćama u razvoju (ukupan broj
djece smanjuje za jedno dijete)
c) najviše jednom djetetu mlađem od godinu dana koje ima teškoće
u razvoju (ukupan broj djece smanjuje za dvoje djece).
Također je važno napomenuti da dadilja ili pomoćna dadilja istodobno
ne može čuvati, brinuti i skrbiti o djetetu mlađem od godinu dana i o
djetetu sa teškoćama u razvoju, što obuhvaća i vlastitu djecu obrtnika.
Obrtnik može zaposliti jednu ili više dadilja ili pomoćnih dadilja, kada
se djelatnost dadilje obavlja u stambenom ili poslovnom prostoru,
sa time da ako zaposli jednu ili više pomoćnih dadilja, ukupan broj
djece povećava se za dvoje, odnosno ako zaposli jednu ili više dadilja,
ukupan broj djece povećava se za šestero. U obavljanju djelatnosti
dadilje u stambenom ili poslovnom prostoru može se istodobno čuvati,
brinuti se i skrbiti o najviše dvanaestero djece, sa time da poslove
dadilje u stambenom prostoru roditelja može obavljati isključivo
obrtnik, samostalno osobnim radom, bez rada i pomoći druge osobe.
Dadilja mora biti prisutna u prostoru u kojem obavlja djelatnost za
vrijeme njezina obavljanja, te mora osigurati da su djeca koju čuva
i o kojoj se brine i skrbi pod njezinim nadzorom cijelo vrijeme.
Međutim, u slučaju privremene spriječenosti obrtnika u obavljanju
poslova dadilje, poslovi dadilje mogu se obavljati ako obrtnik ima
zaposlenu dadilju ili zaposli dadilju koja će obavljati poslove dadilje
za vrijeme privremene spriječenosti obrtnika, ali je o tome obvezan
bez odgode obavijestiti roditelja djeteta i nadležni obiteljski centar.
U sklopu pružanja usluge dadilje sklapa se pisani ugovor između
obrtnika i roditelja djeteta kojim se uređuju međusobni odnosi vezani
uz čuvanje, brigu i skrb o djetetu, a koji obvezno mora sadržavati
podatke o obrtniku, roditelju djeteta i djetetu, podatke o posebnoj
zdravstvenoj zaštiti za dijete ako je potrebna, kao i podatke o prostoru
i vremenskom razdoblju u kojem se čuva, brine i skrbi o djetetu.
Obrtnik također mora voditi evidenciju o sklopljenim ugovorima,
te posjedovati adresar djece koju čuva i o kojima se brine i skrbi,
a koji mora sadržavati podatke koji obuhvaćaju ime i prezime
djeteta, adresu stanovanja djeteta i roditelja djeteta, telefonski broj
roditelja djeteta, te ime, prezime i telefonski broj liječnika djeteta.
Također je za svako dijete koje dadilja čuva i o kojemu se brine
i skrbi, u okviru obavljanja djelatnosti dadilje, potrebno izraditi
informacijsku karticu za hitne slučajeve, koja sadrži podatke
o zdravstvenim teškoćama ili posebnim potrebama djeteta.
VII I zdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za
obavljanje djelatnosti
Zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje
djelatnosti dadilje podnosi obrtnica koja namjerava obavljati
86 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
djelatnost dadilje nadležnom obiteljskom centru, kojem prilaže:
■■akt o upisu obrta u obrtni registar,
■■rješenje ureda državne uprave u županiji, odnosno upravnog
tijela Grada Zagreba o ispunjavanju prostornih uvjeta za
obavljanje djelatnosti dadilje,
■■rješenje o upisu obrtnika u imenik dadilja,
■■ugovor o osiguranju s ovlaštenim osiguravateljskim društvom
za slučaj odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem djelatnosti
dadilje,
■■dokaz o pravu korištenja poslovnog ili stambenog prostora u
kojem se djelatnost dadilje namjerava obavljati.
O zahtjevu za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za
obavljanje djelatnosti dadilje odlučuje nadležni obiteljski
centar rješenjem koje, nakon njegove pravomoćnosti kojim je
usvojen zahtjev, dostavlja podnositelju zahtjeva i Ministarstvu
socijalne politike i mladih. Nadležni obiteljski centar u
sklopu svojih nadležnosti provjerava i ispunjavanje uvjeta za
pomoćnu dadilju, i to na temelju zahtjeva osobe koja namjerava
obavljati poslove pomoćne dadilje, o čemu donosi rješenje
Obrtnica može započeti obavljati djelatnost dadilje nakon što dostavi
pravomoćno rješenje kojim je usvojen zahtjev nadležnom uredu državne
uprave u županiji, odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba, time da
je nakon toga nadležni obiteljski centar dužan po službenoj dužnosti
izvršiti upis obrtnika u registar osoba koje obavljaju djelatnost dadilje.
Međutim,
ispunjavanje
prostornih
uvjeta
za
obavljanje
djelatnosti dadilje u stambenom ili poslovnom prostoru
utvrđuje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno
tijelo Grada Zagreba nadležno prema mjestu gdje se stambeni
ili poslovni prostor nalazi, na temelju zahtjeva obrtnika koji
namjerava obavljati djelatnost dadilje, o čemu donosi rješenje.
VIII Stručna osposobljenost i stručno usavršavanje za
obavljanje djelatnosti dadilje
Zakonom o dadiljama propisano je da dadilje stječu stručnu
osposobljenost
završavanjem
programa
osposobljavanja
za dadilje („Narodne novine“, broj 89/13), koji treba biti
ujednačen
na
cijelom
području
Republike
Hrvatske.
Program osposobljavanja za poslove dadilje provodi se
redovitom ili konzultativno-instruktivnom nastavom gdje se
teorijski dio programa izvodi u trajanju od 178 sati, vježbe u
trajanju od 72 sata, te praktična nastava u trajanju od 150 sati.
Da bi se potencijalna dadilja mogla upisati u navedeni program
osposobljavanja za poslove dadilje, potrebno je da posjeduje najmanje
trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje i uvjerenje obiteljskoga
liječnika o psihofizičkoj sposobnosti za obavljanje poslova dadilje.
Završetkom programa osposobljavanja za poslove dadilje, one će biti
osposobljene:
a) skrbiti se samostalno o zdravlju i sigurnosti djeteta do 14. godine
života, b) obavljati djelatnost dadilje prema zakonskim propisima
i pravilima struke, c) komunicirati sa djecom, roditeljima i
suradnicima na primjeren način, d) skrbiti se o emocionalnom,
tjelesnom, intelektualnom i socijalnom razvoju djeteta, e) provoditi
uravnoteženu, raznovrsnu i zdravu prehranu djeteta, f) provoditi
higijenu i odijevanje djeteta rane, predškolske i školske dobi, g)
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 87
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organizirati igru, rekreaciju i zabavu za dijete, g) nadzirati školske
obveze i ostale aktivnosti djeteta prema uputi roditelja, h) primijeniti
pravila zaštite na radu, zaštite od požara i pružanja prve pomoći.
IX Postupak upisa u imenik dadilja i imenik pomoćnih
dadilja
Pravilnikom o obliku, sadržaju i načinu vođenja registra osoba koje
obavljaju djelatnost dadilje, te obliku, sadržaju i načinu vođenja
imenika dadilja i imenika pomoćnih dadilja („Narodne novine“,
broj 96/13) propisan je oblik, sadržaj i način vođenja Registra
osoba koje obavljaju djelatnost dadilje, odnosno oblik, sadržaj
i način vođenja Imenika dadilja i Imenika pomoćnih dadilja.
Navedeni registar vodi nadležni obiteljski centar u elektroničkom
obliku, u koji se upisuju podaci o osobama kojima je isti
izdao rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti
dadilje, sa time da svaka osoba ima pravo uvida u podatke
upisane u Registru bez potrebe dokazivanja pravnog interesa.
U Imenik dadilja, odnosno Imenik pomoćnih dadilja upisuju
se podaci o dadiljama, odnosno pomoćnim dadiljama kojima je
nadležni obiteljski centar na kojem dadilja, odnosno pomoćna
dadilja ima prebivalište ili odobren boravak, izdao rješenje o upisu.
X Nadzor nad provedbom Zakona o dadiljama
Pravilnikom o načinu provođenja nadzora nad provedbom
Zakona o dadiljama i propisa donesenih na temelju tog zakona,
koji je objavljen u „Narodnim novinama“, broj 89/13, propisan je
način provođenja nadzora nad provedbom Zakona o dadiljama.
Stoga, razlikujemo inspekcijski nadzor koji provode inspektori
ministarstva socijalne politike i mladih, odnosno stručni nadzor
koji provode stručni radnici nadležnih obiteljskih centara.
Stručni nadzor obavlja se kao redovni ili izvanredni nadzor, sukladno
godišnjem planu i programu redovnog stručnog nadzora, dok se
izvanredni nadzor provodi povodom podnesaka građana ili prijava
drugih zainteresiranih pravnih ili fizičkih osoba, ako je iz podneska
ili prijave razvidna opravdanost provođenja nadzora. Navedeni
nadzor se može provesti u stambenom, odnosno poslovnom
prostoru u kojem se obavlja djelatnost dadilje, sa time da se nadzor
u domu roditelja provodi samo na poziv ili uz suglasnost roditelja
koji je sklopio ugovor s obrtnikom koji obavlja djelatnost dadilje.
Inspekcijski nadzor obuhvaća:
■■provjeru identiteta osoba koje obavljaju djelatnost i poslove
dadilje;
■■izravan uvid u zbirke podataka, propisane evidencije, poslovnu
dokumentaciju, prostor i opremu;
■■izravan uvid u uvjete i način rada osobe koja obavlja djelatnost i
poslove dadilje;
■■kontrolu stanja opreme objekta, poslovnih i drugih prostorija te
funkcionalnost i kvalitetu sredstava, uređaja i opreme koja je u
funkciji obavljanja djelatnosti i poslova dadilje.
Stručni nadzor obuhvaća:
■■neposredan uvid u vođenje propisane evidencije i
dokumentacije;
■■uvid u broj i strukturu zaposlenih osoba koje obavljaju poslove
dadilje;
■■neposredan uvid u rad onih koji obavljaju poslove dadilje.
Naime, nakon provedenog nadzora nadležni inspektor sastavlja
88 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
izvješće sa prikazom utvrđenog stanja i mjerama i rokovima za
otklanjanje utvrđenih nedostataka, te rješenje sa propisanim
mjerama i rokovima za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
Rješenje i izvješće se dostavlja osobi koja obavlja djelatnost
dadilje u roku od 30 dana od dana provođenja nadzora.
Prekršajnim odredbama Zakona o dadiljama propisane su novčane
kazne za dadilju, pomoćnu dadilju i osobu zaposlenu kod obrtnika.
Navedene novčane kazne kada je prekršaj počinila fizička osoba
- obrtnik mogu se odrediti u iznosu od 2.000 do 15.000 kuna,
odnosno u iznosu od 1.000 do 5.000 kuna kada je prekršaj počinjen
od strane dadilje, pomoćne dadilje i osobe zaposlene kod obrtnika.
XI Podzakonski propisi
S obzirom na to da je prijelaznim i završnim odredbama
Zakona o dadiljama propisana obveza donošenja podzakonskih
propisa bitnih za provedbu navedenog zakona, doneseni su:
■■Pravilnik
o uvjetima prostora, opremljenosti prostora
odgovarajućom opremom i ostalim uvjetima za obavljanje
djelatnosti dadilje („Narodne novine“, broj 74/13), kojim su pobliže
definirani minimalno-tehnički uvjeti koje treba ispunjavati
stambeni ili poslovni prostor za obavljanje navedene djelatnosti
■■Odluka o donošenju programa osposobljavanja za poslove
dadilje („Narodne novine“, broj 89/13), kojom je propisana
obveza
provedbe
navedenog
stručnog
osposobljavanja
■■Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja registra osoba
koje obavljaju djelatnost dadilje, te obliku, sadržaju i načinu
vođenja imenika dadilja i imenika pomoćnih dadilja („Narodne
novine“, broj 96/13), kojim su propisani podaci koji se vode
putem registra za osobe kojima je nadležni obiteljski centar izdao
rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje
■■Pravilnik o načinu provođenja nadzora nad provedbom Zakona o
dadiljama i propisa donesenih na temelju tog zakona („Narodne
novine“, broj 96/13), kojim je dana ovlast inspektorima
ministarstva socijalne politike i mladih, odnosno stručnim
radnicima nadležnih obiteljskih centara za provedbu nadzora
u svezi s obavljanjem djelatnosti dadilje u Republici Hrvatskoj.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 89
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Prilog 1.
SKRAĆENI PRIKAZ POSTUPKA REGISTRACIJE OBRTA
DADILJE
1. KORAK - Opći uvjeti
- Ured državne uprave u županiji i njegove ispostave / Ured Grada Zagreba (nadležno
registarsko tijelo - prema sjedištu obrta)
prikupiti potrebnu dokumentaciju:
■■ preslika osobne iskaznice
■■ preslika putne isprave, prijava boravka u RH ili preslika osobne iskaznice ako imaju
trajno nastanjenje u RH za strance
■■ dokaz da udovoljava posebnim zdravstvenim uvjetima, ako je to propisano
Zakonom
■■ dokaz o pravu korištenja prostora, kada je za obavljanje obrta potreban prostor
(potrebne dozvole za prostor prema propisima o građenju)
■■ za vezane obrte: dokaz o stručnoj spremi, položenom majstorskom ispitu, ispitu o
stručnoj osposobljenosti
ispuniti obrasce koje ćete dobiti u Uredu državne uprave ili preuzeti s interneta putem
Obrtnog registra RH
izvršiti uplate za otvaranje obrta i troškove izdavanja obrtnice (žiroračune i iznose ćete
dobiti u Uredu državne uprave)
2. KORAK - Posebni uvjeti
Zahtjev za izdavanje rješenja ureda državne uprave u županiji, odnosno upravnog tijela
Grada Zagreba o ispunjavanju prostornih uvjeta za obavljanje djelatnosti dadilje
Zahtjev za izdavanje rješenja o upisu u imenik dadilja
Zahtjev nadležnom obiteljskom centru za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za
obavljanje djelatnosti dadilje
Sklopljen ugovor o osiguranju s ovlaštenim osiguravateljskim društvom za slučaj
odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem djelatnosti dadilje,
Dokaz o pravu korištenja poslovnog ili stambenog prostora u kojem se djelatnost dadilje
namjerava obavljati.
3. KORAK
- Ured državne uprave u županiji i njegove ispostave / Ured Grada Zagreba (nadležno
registarsko tijelo - prema sjedištu obrta)
Prijaviti datum početka poslovanja obrta
4. KORAK
■■ preuzeti Rješenje o registraciji obrta u Uredu državne uprave
■■ izraditi pečat
■■ otvoriti konačan račun u poslovnoj banci
5. KORAK - HZMO, HZZO
■■ prijava u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO)
■■ prijava u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO)
6. KORAK - Porezna uprava
prijava u nadležnu ispostavu Porezne uprave, prema sjedištu obrta radi upisa u registar
poreznih obveznika.
90 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
REC d.o.o. organizuje:
JEDNODNEVNU INTERAKTIVNU RADIONICU
PUT DO USPJEŠNE PRODAJE
PRIMJENA MARKETING KONCEPTA I INTERNETA U SAVREMENOM
POSLOVANJU
Marketing je poslovna filozofija koja u fokusu ima
razumjevanje kupaca i profitabilno zadovoljavanje
njihovih potreba u dugom roku. U našoj praksi
marketing se uglavnom poistovjećuje sa oglašavanjem
ili prodajom. Stoga je namjera ovog programa
da upozna učesnike sa pojmom marketinga,
prezentuje ulogu marketinga u savremenim
kompanijama i upozna učesnike sa procesom
razvoja i implementacije marketing programa u cilju
unapređenja konkurentnosti. Program je namjenjen
top menadžerima i menadžerima srednjeg nivoa u
malim i srednjim preduzećima.
Ciljevi programa:
■■ Upoznavanje sa strateškom ulogom marketinga i
interneta u savremenom poslovanju,
■■ Upoznavanje sa procesom i tehnikama
upravljanja marketingom i razvoja marketing
miksa.
Okvirni sadržaj:
■■ Pojam marketinga i važnost marketinga u
savremenom poslovanju,
■■ Važnost informacija za donošenje odluka,
■■ Analiza okruženja,
■■ Razumjevanje potrošača i upravljanje odnosima
sa kupcima,
■■ Segmentacija, pozicioniranje i odabir ciljnog
tržišta,
■■ Upravljanje proizvodima i uslugama,
■■ Upravljanje markom – branding,
■■ Politika cijena,
■■ Razvoj kanala distribucije i prodaje,
■■ Upravljanje promocijom,
■■ Važnost Interneta u savremenom poslovanju.
PREDAVAČ:
■■ dr. sc Almir Peštek, vanredni profesor na Katedri
za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
TRAJANJE RADIONICE:
U vremenu 9.30 – 16.00 časova
RADIONICA JE NAMIJENJENA:
■■ srednjem i nižem menadžmentu
■■ marketing menadžerima
■■ menadžerima prodaje
■■ prodajnom osoblju
■■ proizvođačima i distributerima roba i usluga
KOTIZACIJA ZA RADIONICU (sa PDV-om):
■■ 185,oo KM po jednom učesniku;
■■ 165,oo KM po osobi za dva i više učesnika iz iste
organizacije;
■■ 145,oo KM po osobi za pretplatnike na časopis
„Pravni savjetnik“
Kotizacija uključuje:
■■ troškove sudjelovanja u radu radionice,
■■ materijal za pisanje,
■■ osvježenje u pauzama i zajednički ručak,
■■ uvjerenje o usavršavanju (certifikat).
Iznos kotizacije uplaćuje se prije početka održavanja
radionice na osnovu dostavljenog prijavnog obrasca
i uplate na žiro-račun.
PRIJAVA ZA SEMINAR:
Obavezna prijavu za seminar putem prijavnog
obrasca:
REC d.o.o. Sarajevo, Tabašnica 8/1
71000 Sarajevo
Tel: + 387 33 21 45 82
Fax: + 387 33 21 45 82
Mob: + 387 61 19 11 85
E-mail: [email protected], [email protected]
S poštovanjem!
REC DOO
Tabašnica br. 8/1
Sarajevo
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI
Sukob interesa zaposlenika u
javnoj ustanovi
PITANJE:
Da li postoji sukob interesa
u sljedećoj situaciji: osoba koja je član
upravnog odbora javne ustanove ispred
reda nezaposlenih aplicirala je u toj istoj
ustanovi na javni konkurs za prijem
u radni odnos i dobila obavijest da je
primljena, ali još uvijek nije započela
sa radom, zbog trajanja žalbenog roka?
ODGOVOR:
Zakon o sukobu interesa
u
institucijama
vlasti
u
Federaciji
Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“,
broj 70/08) ne poznaje sukob interesa
kad su u pitanju javne ustanove, tako
da ovdje ne postoji sukob interesa.
Dodjela jubilarne nagrade u javnoj
ustanovi
PITANJE: Pravilnikom o platama i
drugim naknadama javne ustanove, koji
se počeo primjenjivati od 7. 6. 2013. godine,
određeno je da zaposleniku pripada
jubilarna naknada za neprekidan rad u
92 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
javnoj ustanovi u skladu sa finansijskim
planom i materijalnim mogućnostima i
to za navršenih pet godina 0,5 prosječne
plaće, itd. Interesuje nas da li se sadašnji
pravilnik o platama i drugim naknadama,
s obzirom na to da je sad kraj godine, te da se
dodjeljuju jubilarne nagrade uposlenicima
koji su navršili pet, 10... godina neprekidnog
staža u javnoj ustanovi, može primijeniti i
na uposlenike koji su također u ovoj godini
ispunili uslove za jubilarne nagrade, ali
prije stupanja na snagu ovog pravilnika,
s obzirom da ranijim pravilnikom nisu
bile
predviđene
jubilarne
nagrade.
ODGOVOR: Zavisi od toga da li ste
svojim pravilnikom predvidjeli da će
se primijeniti i na one koji su u ovoj
godini, a prije donošenja Pravilnika,
navršili godine koje su uslov za nagradu.
Pravo novčane kazne za
zaposlenika
PITANJE:
Da li poslodavac ima pravo
novčano kazniti zaposlenika zbog kršenja
radne obaveze (lakše ili teže) te, ako ima,
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
radna mjesta na koja se odnosi rad
sa nepunim radnim vremenom?
kako to da ostvari (osim naknade štete
koju mora potraživati putem suda)?
ODGOVOR: Poslodavac nema pravo
novčano kazniti zaposlenika. Odredbe
čl. 87. i 88. Zakona o radu („Sl. novine
FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) predviđaju
opomenu i prestanak ugovora o radu,
kao sankcije za kršenje radne discipline,
odnosno učinjene povrede radnih obaveza.
Rad sa nepotpunim radnim
vremenom
PITANJE:
Rad sa nepunim radnim
vremenom. Zbog sveukupne situacije u
državi i nastupajućeg zimskog perioda
koji se odražavaju na rad i poslovanje
u privredi, poslodavac ima namjeru da
pojedinim uposlenicima skrati broj radnih
dana u toku sedmice.Interesuje nas može
li uposlenik raditi sa nepunim radnim
vremenom u toku sedmice i koji je minimum
radnih sati u sedmici na koje uposlenik
može biti prijavljen u Poreznoj upravi. Ako
uposleniku bude određeno da radi dva ili
tri dana u sedmici imamo sljedeća pitanja:
1. Ako uposlenik radi dva ili tri dana u
2.
3.
4.
5.
6.
7.
sedmici sa punim radnim vremenom,
odnosno osam sati, da li mu pripada
pravo na pauzu i topli obrok u te dane?
Da li uposleniku pripada pravo na
pauzu i topli obrok ako u toku sedmice
radi sa nepunim radnim vremenom,
odnosno manje od osam sati dnevno bez
obzira na broj radnih dana, a u svakom
slučaju manje od 40 sati sedmično?
Ako je uposlenik već prijavljen u
Poreznoj upravi po ugovoru o radu na
određeno vrijeme sa punim radnim
vremenom da li se s uposlenikom
raskida postojeći ugovor i zaključuje
novi sa nepunim radnim vremenom
i prijavljuje u Poreznoj upravi i da
li će se rad na određeno vrijeme
nastaviti računati i sa promijenjenim
ugovorom
do
dvije
godine?
Pod kojim uslovima poslodavac može
s uposlenikom zaključiti ugovor o
radu sa nepunim radnim vremenom
ako je s uposlenikom već zaključen
ugovor o radu sa punim radnim
vremenom od 40 sati sedmično?
Da li uposleniku sa nepunim radnim
vremenom
pripada
maksimalno
18
dana
godišnjeg
odmora?
U kom smislu ugraditi u Pravilnik
o radnim odnosima ove odredbe
da bi bile valjane, odnosno da ne
bi bile u suprotnosti sa zakonom i
dovele do problema s inspekcijama?
Da li se pravilnikom o radnim
odnosima
moraju
predvidjeti
ODGOVOR:
Odredbama člana 33.
Zakona o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43
/99, 32/00 i 29/03) predviđena je mogućnost
preraspodjele radnog vremena. Naime,
ako priroda posla to zahtijeva, puno radno
vrijeme može se preraspodijeliti tako da
tokom jednog perioda traje duže, a tokom
drugog perioda kraće od punog radnog
vremena, sa tim da prosječno radno vrijeme
ne može biti duže od 52 sata sedmično, a za
sezonske poslove najduže 60 sati sedmično.
Ako je uvedena preraspodjela radnog
vremena, prosječno radno vrijeme tokom
kalendarske godine ili drugog perioda
određenog kolektivnim ugovorom, ne može
biti duže od 40 sati u sedmici. Ako je uvedena
preraspodjela radnog vremena, takvo radno
vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Dakle, pitanje skraćivanja radnog vremena
pojedinih uposlenika možete regulisati
preraspodjelom radnog vremena, što
podrazumijeva izmjene pravilnika o radu, u
kojem se predviđa takva mogućnost, a onda
i izmjene ugovora o radu tih uposlenika.
Saglasno članu 30. Zakona o radu, ugovor
o radu može se zaključiti i za rad sa
nepunim radnim vremenom, sa tim da
zaposlenik koji radi sa nepunim radnim
vremenom ostvaruje sva prava iz radnog
odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim
vremenom, osim prava koje zavisi od
dužine radnog vremena (plaća, naknada
i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Međutim, s obzirom da vaši zaposlenici već
imaju zaključene ugovore o radu sa punim
radim vremenom, poslodavac može samo
primijeniti član 97. Zakona, odnosno otkazati
postojeći ugovor o radu i istovremeno
ponuditi zaposleniku zaključivanje ugovora
o radu pod izmijenjenim uvjetima. Ako
prihvati ovi ponudu poslodavca, zaposlenik
zadržava pravo da pred nadležnim sudom
osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.
Na ostala pitanja, koja se odnose na uposlenika
kome bude određeno da radi dva ili tri
dana u sedmici, dajemo sljedeće odgovore:
PITANJE: Ako uposlenik radi dva ili tri
dana u sedmici sa punim radnim vremenom,
odnosno osam sati, da li mu pripada
pravo na pauzu i topli obrok u te dane?
ODGOVOR:
od
osam
sati
Za
svaki radni dan
zaposleniku
pripada
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 93
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pravo na topli obrok i pravo na pauzu.
PITANJE:
PITANJE: Da li uposleniku pripada
pravo na pauzu i topli obrok ako u
toku sedmice radi sa nepunim radnim
vremenom, odnosno manje od osam sati
dnevno bez obzira na broj radnih dana, a u
svakom slučaju manje od 40 sati sedmično.
ODGOVOR:
ODGOVOR:
Saglasno članu 30. stav 3.
Zakona o radu, zaposlenik koji radi sa nepunim
radnim vremenom ostvaruje sva prava iz
radnog odnosa kao i zaposlenik sa punim
radnim vremenom, osim prava koje zavisi
od dužine radnog vremena (plaća, naknada
i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Odedbama člana 17. Općeg kolektivnog
ugovora za teritoriju Federacije BiH („Sl.
novine FBiH“, broj 54/05) propisano
je pravo na topli obrok u toku radnog
vremena, bez ograničenja da li se radi o
punom ili skraćenom radnom vremenu.
Saglasno članu 37. Zakona o radu, zaposlenik
koji radi u punom radnom vremenu ima
pravo na odmor u toku radnog dana u
trajanju od najmanje 30 minuta pa, shodno
tome, ovo pravo ne pripada zaposleniku
koji radi sa nepunim radnim vremenom.
PITANJE: Ako je uposlenik već prijavljen
u Poreznoj upravi po ugovoru o radu
na određeno vrijeme sa punim radnim
vremenom da li se sa uposlenikom raskida
postojeći ugovor i zaključuje novi sa
nepunim radnim vremenom i prijavljuje
u Poreznoj upravi i da li će se rad na
određeno vrijeme nastaviti računati i sa
promijenjenim ugovorom do dvije godine?
ODGOVOR: Da, u skladu sa članom
97. Zakona o radu, pod uslovom da
zaposlenik na to pristane. Novim ugovorom
utvrđuje se vrijeme njegovog trajanja.
PITANJE:
Pod
kojim
uslovima
poslodavac može s uposlenikm zaključiti
ugovor o radu sa nepunim radnim
vremenom ako je s uposlenikom već
zaključen ugovor o radu sa punim
radnim vremenom od 40 sati sedmično?
ODGOVOR: Pod uslovima iz člana
97. Zakona o radu. Poslodavac uz
otkaz postojećeg ugovora o radu nudi
istovremeno zaključivanje novog ugovora
o radu pod izmijenjenim uvjetima.
Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca,
zadržava pravo da pred nadležnim sudom
osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.
94 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
Da li uposleniku sa
nepunim radnim vremenom pripada
maksimalno 18 dana godišnjeg odmora?
Saglasno članu 30. stav
3. Zakona o radu, zaposlenik koji radi sa
nepunim radnim vremenom ostvaruje sva
prava iz radnog odnosa kao i zaposlenik sa
punim radnim vremenom, osim prava koje
zavisi od dužine radnog vremena (plaća,
naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom
o radu. Odredbama člana 41. Zakona o
radu utvrđeno je da zaposlenik, za svaku
kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni
godišnji odmor u trajanju od najmanje 18
radnih dana. Zakon o radu ne pravi razliku
između rada sa punim i skraćenim radnim
vremenom u pogledu prava na godišnji odmor.
Granskim
kolektivnim
ugovorom
i
pravilnikom
o
radu
određuje
se
broj
dana
godišnjeg
odmora
preko
zakonskog
minimuma.
PITANJE:
U kom smislu ugraditi
u Pravilnik o radnim odnosima ove
odredbe da bi bile valjane, odnosno da
ne bi bile u suprotnosti sa zakonom i
dovele do problema s inspekcijama?
ODGOVOR:
Izmjenama i dopunama
Pravilnika o radu treba predvidjeti sve
slučajeve koji se rješavaju drugačije
nego do sada, u skladu sa Zakonom
o radu
i kolektivnim ugovorom.
PITANJE:
Da li se pravilnikom o
radnim odnosima moraju predvidjeti
radna mjesta na koja se odnosi rad
sa
nepunim
radnim
vremenom?
ODGOVOR:
Da.
Posebni staž u dvostrukom trajanju
1. PREDMET:
Ovim putem vam se
obraćamo sa pitanjem vezanim za
posebni staž u dvostrukom trajanju, u
nadi da ćemo dobiti adekvatan odgovor,
odnosno pravilno tumačenje zakonskih
odredbi vezanih za navedenu oblast, s
obzirom da se Tuzlanski kanton u ovom
slučaju pojavljuje kao poslodavac,
a
Ured
za
zajedničke
poslove
kantonalnih organa vodi kadrovske
evidencije o uposlenicima, te između
ostalog i evidencije o trajanju radnog
staža i ispunjavanju uslova za penziju.
Tumačenje nam je potrebno iz razloga
što dobijamo oprečna mišljenja u vezi sa
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
navedenim pitanjem, kao što je npr. odgovor
na pitanje br. 17 u vašem priručniku
Radni odnosi sa pitanjima i odgovorima
iz oblasti radnih odnosa, koji ste izdali
u novembru 2013. godine i odgovor na
pitanje postavljeno na seminaru, koji je
održan u Vašoj organizaciji u novembru
tekuće godine u Hotelu „Hollywood“
na Ilidži na temu radnih odnosa.
Pitanje u Priručniku, pod rednim
brojem 17, a koje i mi ovim putem
postavljamo, a tiče se konkretno državnih
službenika i namještenika, glasi: Da li
se radnik može odreći posebnog staža
u dvostrukom trajanju, kada i kako?
licima da odluče da li će im se u penzijski
staž uračunati (i) posebni staž iz člana 94.
tog zakona, što onda znači da je relevantnim
odredbama tog zakona propisano obavezno
uračunavanje posebnog staža u penzijski
staž onim osobama koje su u relevantnom
periodu učestvovale u pripremama za
odbranu ili u odbrani Bosne i Hercegovine.
Na osnovu svega navedenog, interesuje
nas kako u konkretnim slučajevima da
postupe organi državne službe Tuzlanskog
kantona s uposlenicima koji imaju poseban
staž u dvostrukom trajanju i koji, ako im se
isti uračuna u ukupni penzijski staž, stiču
uslove za penzionisanje po sili zakona.
Vaš odgovor je glasio:
„Pitanje disponiranja posebnog staža od
strane radnika, odnosno državnog službenika
i namještenika vezano je za rješenja
određena propisima. Tako je Zakonom o
radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/00 i
29/03) propisano da zaposleniku prestaje
radni odnos, između ostalih slučajeva,
kada navrši 65 godina života i 20 godina
staža osiguranja, odnosno kada navrši 40
godina staža osiguranja, ako se poslodavac
i zaposlenik drugačije ne dogovore.
Međutim, propisima koji se odnose na
državne službenike i namještenike kao osnov
za prestanak radnog odnosa po sili zakona
uzima se penzijski, a ne staž osiguranja.
Prema tome, kod prestanka radnog odnosa
zaposlenika, po njegovoj dispoziciji uzet će se
samo staž osiguranja, dok državni službenik i
namještenik nemaju ovu dispoziciju. Sudska
praksa ne dozvoljava disponiranje prava
u vezi sa posebnim stažom, već potvrđuje
pravo poslodavca da postupa prema
uposlenicim sukladno ukupnom stažu.“
PRILOG:
1X Odluka o dopustivosti i
meritumu Ustavnog suda BiH br.
AP 2184/08
Odgovor koji smo dobili na pomenutom
seminaru je glasio suprotno odgovoru
iz Priručnika, gdje nam je rečeno da
zaposlenik ima pravo da se odrekne
posebnog staža ukoliko ne želi da se
isti uračuna u penzijski staž, iako je
bilo naglašeno da se radi o državnim
službenicima
i
namještenicima.
Ured za zajedničke poslove je u posjedu
Odluke o dopustivosti i meritumu
Ustavnog suda BiH u predmetu broj AP
2184/08, koju vam u prilogu dostavljamo,
a kojom je odbijena kao neosnovana
apelacija Safeta Varajića, podnesena
protiv presuda Suda BiH br. Gž-19/08 od
2. juna 2009. godine i br. P-631/07 od 12.
marta 2008. godine. U navedenoj odluci,
na str. 11. pod tačkom 28, stoji sljedeće:
Stoga, imajući u vidu odredbe člana 82.
stav 1. tačka 1, kao i člana 94. stav 1. Zakona
o penzijskom i invalidskom osiguranju,
Ustavni sud smatra da taj zakon nije
propisao
mogućnost
zainteresovanim
ODGOVOR:
Odredbama člana 82. stav
2. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju
(„Sl.
novine
FBiH“,
br.
29/98, 49/00, 32/01 i 73/05, 59/06, 4/09
i 55/12) propisano je da penzijski staž,
u smislu ovog zakona, na osnovu koga
se stiču i ostvaruju prava iz penzijskog
i
invalidskog
osiguranja,
obuhvaća:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od
dana stupanja na snagu ovog zakona
koje se računa u staž osiguranja po
odredbama čl. 83. do 93. i poseban
staž iz člana 94. ovog zakona;
2. vrijeme navršeno do stupanja na snagu
ovog zakona koje se računa u penzijski
staž po propisima koji su važili do
stupanja na snagu ovog zakona, ako
ovim zakonom nije drugačije određeno.
Odredbama stava 5. člana 82. Zakona
propisano je da, pri ostvarivanju prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja koja
pripadaju osiguraniku na osnovu penzijskog
staža, u staž osiguranja se uračunava
samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.
Odredbama
čl.
83-93.
propisane
se vrste staža osiguranja koje se
uračunavaju u penzijski staž i to:
1. Staž osiguranja koji se računa s
efektivnim trajanjem,
2. Staž osiguranja sa uvećanim trajanjem,
3. Poseban staž.
U vezi sa posebnim stažom, odredbama člana
94. Zakona propisano je da licima koja su uzela
učešće u pripremama za odbranu Bosne i
Hercegovine, odnosno koja su uzela učešće u
odbrani Bosne i Hercegovine kao pripadnici
Armije Republike Bosne i Hercegovine,
odnosno Hrvatskog vijeća obrane i organa
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 95
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
unutrašnjih poslova, saglasno propisima
koji su se na njih odnosili prije stupanja na
snagu ovog zakona, u penzijski staž, kao
poseban staž u dvostrukom trajanju, računa
se vrijeme koje su proveli u pripremama
za odbranu, odnosno u odbrani Bosne i
Hercegovine u periodu od 18. septembra
1991. godine do 23. decembra 1995. godine.
Vlada Federacije će, na prijedlog federalnog
ministra odbrane, u roku od tri mjeseca od
dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti
propis o kriterijima, načinu i postupku
priznavanja i izdavanja uvjerenja na osnovu
kojih se vrijeme iz stava 1. ovog člana
priznaje u penzijski staž kao poseban staž.
U Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine
obezbjeđuju se sredstva za pokriće dijela
visine penzije po osnovu priznatog
posebnog staža iz člana 94. Zakona i to
za penzije ostvarene prema Zakonu.
Saglasno navedenom, zaposlenicima u
organima uprave koji navrše propisani
penzijski staž, u taj staž se uračunava staž
osiguranja koji se računa s efektivnim
trajanjem, staž osiguranja sa uvećanim
trajanjem i poseban staž iz člana 94. Zakona,
te oni ispunjavaju uslove za odlazak u penziju
po tom osnovu, što je potvrđeno i Odlukom
o dopustivosti i meritumu Ustavnog
suda BiH u predmetu broj AP 2184/08.
Ugovor o dopunskom radu
PITANJE: Za ugovor o dopunskom radu
u Zakonu stoji da ga mogu dobiti osobe u
radnom odnosu za obavljanje poslova kod
drugog poslodavca, ali ne više od jedne
trećine punog radnog vremena. Da li je
to dva sata dnevno i koliko puta tjedno se
može obavljati? Da li je ograničeno? Ovo je
iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti vezano za
zdravstvene djelatnike. Imamo nekoliko
djelatnika u ustanovi koji podliježu ugovoru
o dopunskom radu, pa nas ovo interesira.
ODGOVOR: Dopunski rad zdravstvenih
radnika regulisan je odredbama čl. 183-185.
Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Sl. novine
FBiH“, br. 46/10 i 75/13). Ovim zakonom je
propisano da, u skladu sa propisima o radu,
zdravstveni radnik uposlen u zdravstvenoj
ustanovi u stalnom radnom odnosu koji
ispunjava uvjete propisane pravilnikom
federalnog ministra, po pribavljenom
mišljenju nadležne komore i uz prethodnu
saglasnost poslodavca zdravstvene ustanove
u kojoj je uposleni u stalnom radnom
odnosu, može obavljati poslove svoje
struke dopunskim radom, ali ne duže od
jedne trećine punog radnog vremena i to:
96 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
• u javnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je
uposleni u stalnom radnom odnosu,
• u drugoj zdravstvenoj ustanovi u svim
oblicima vlasništva,
• kod zdravstvenog radnika iste
specijalnosti koji obavlja registriranu
privatnu praksu.
Pod trećinom punog radnog vremena
podrazumijeva
se
radno
vrijeme
propisano članom 29. Zakona o radu
(„Sl. novine FBiH“, br. 43 /99, 32/00 i
29/03) i traje najduže 40 sati sedmično.
Dakle puno radno vrijeme računa se
sedmično, a kako će se koristiti „najviše
trećina punog radnog vremena“, da
li svaki dan ili u određene dane, dane
u sedmici, zavisi od vašeg ugovora sa
zdravstvenim radnikom. U svakom slučaju,
na direktoru javne zdravstvene ustanove je
da odobri najviše do 1/3 od punog radnog
vremena sedmično i po rasporedu koji
najbolje odgovara zdravstvenoj ustanovi.
Pravilnik o disciplinskoj
odgovornosti
PITANJE: Pošto direktor javne ustanove
planira pristupiti izradi pravilnika o
disciplinskoj odgovornosti, interesuje
nas da li Zakon o radu još uvijek poznaje
ovaj institut, s obzirom da je posljednjim
izmjenama i dopunama Zakona o radu
isključena
disciplinska
odgovornost,
te je ostavljeno na volju poslodavcu da
pravilnikom o radu uredi tu materiju na
način utvrđivanja postojanja lakših i težih
povreda obaveza iz radnog odnosa. Dakle,
da li se može ići na izradu tog pravilnika ili
je dovoljno da se, kao što je to već uređeno
Pravilnikom o radu, unese opis težih i
lakših povreda obaveza iz radnog odnosa,
kao i mogućnost izricanja opomena za
navedene povrede, kao i eventualno
raskidanje ugovora o radu, odnosno otkaza
poslodavca uposleniku u slučaju činjenja
težih povreda obaveza iz radnog odnosa.
ODGOVOR:
Zakon o radu („Sl. novine
FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/0) ne poznaje
vođenje disciplinskog postupka u klasičnom
smislu, odnosno onako kako je to bilo
regulisano ranijim propisima, odnosno
ne sadrži ni pravni osnov za donošenje
pravilnika o disciplinskoj odgovornosti.
Obaveza je poslodavca da pravilnikom
o radu ili ugovorom o radu, u skladu sa
kolektivnim ugovorom, utvrdi lakše i
teže prestupe, odnosno povrede radnih
obaveza čije činjenje ima za posljedicu
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
izricanja
pismenog
upozorenja,
odnosno prestanka ugovora o radu.
Odredbama člana 88. Zakona o radu
propisano je da poslodavac može otkazati
ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze
poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je
zaposlenik odgovoran za teži prijestup
ili za težu povredu radnih obaveza iz
ugovora o radu, a koji su takve prirode
da ne bi bilo osnovano očekivati od
poslodavca da nastavi radni odnos.
Također je propisano da u se ugovor o
radu ne može otkazati bez prethodnog
pismenog
upozorenja
zaposleniku,
u slučaju lakših prijestupa ili lakših
povreda radnih obaveza iz ugovora o radu.
Pismeno upozorenje sadrži opis prijestupa
ili povrede radne obaveze za koje se
zaposlenik smatra odgovornim i izjavu o
namjeri da se otkaže ugovor o radu bez
davanja predviđenog otkazanog roka
za slučaj da se takav prijestup ponovi.
U slučaju pismenog upozorenja zaposlenik
ima pravo prigovora poslodavcu, odnosno
dokazivanja da nije počinio prijestup ili
povredu radne obaveze zbog koje je dobio
pismeno upozorenje, u skladu sa članom
103. st. 1. i 2. Zakona o radu, mada ga to
ne sprečava da se direktno obrati sudu.
Smatramo da je pravilnikom o radu
moguće regulisati i ovaj slučaj, odnosno
odrediti rok u kojem zaposlenik ima pravo
podnijeti prigovor, odnosno rok u kojem
poslodavac treba da riješi po prigovoru,
da se ne bi nepotrebno vodio radni spor.
Saglasno članu 90. Zakona o radu, ako
poslodavac otkazuje ugovor o radu
zbog ponašanja ili rada zaposlenika,
obavezan je omogućiti zaposleniku da
iznese svoju odbranu, osim ako postoje
okolnosti zbog kojih nije opravdano
očekivati od poslodavca da to učini.
Smatramo da se pitanje načina omogućavanja
odbrane iz ovog člana, kao i mirno rješavanje
spora, može regulisati pravilnikom o radu, u
dijelu kojem se utvrđuju lakši i teži prijestupi.
Omogućavanje odbrane znači da se
zaposleniku mora omogućiti (u roku od 15
dana, koliki je rok u kojem se u ovom slučaju
ugovor o radu otkazuje, saglasno članu 91.
Zakona o radu) da pismenim ili usmenim
putem iznese svoju odbranu, podnese
dokaze koji idu u njegovu korist, predloži
saslušanje svjedoka, omogućiti mu da ga u
iznošenju odbrane zastupa vijeće uposlenika,
ako postoji, ili sindikalni povjerenik,
Također se pravilnikom o radu, u skladu
sa zakonom i kolektivnim ugovorom, može
predvidjeti postupak mirnog rješavanja
radnog spora, u kojem slučaju rok za
podnošenje zahtjeva zaposlenika za zaštitu
prava pred nadležnim sudom teče od dana
okončanja ovog postupka, koji treba da se
okonča, kako je odredbama člana 103. stav
5. Zakona o radu navedeno, „u razumnom
roku“, nakon kojeg zaposlenik ima pravo
da podnese tužbu nadležnom sudu.
Zakon nije propisao koji je to razuman
rok, pa je na poslodavcu da, u dogovoru sa
sindikatom, ocijeni i utvrdi u pravilniku rok
za mirno rješavanje spora za koji smatra da
je odgovarajući da se postupak ne odugovlači
nepotrebno, ali ne na štetu prava zaposlenika.
Zaključivanje novog ugovora o
radu ili dopuna ugovora aneksom
ugovora
PITANJE:
Interesuje
nas
kada
poslodavac može postojeći ugovor o radu
dopuniti aneksom ugovora ili je obavezan sa
zaposlenikom sklopiti novi ugovor o radu?
ODGOVOR:
Zakon o radu („Sl. novine
FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/0) ne poznaje
posebne odredbe koje bi se odnosile
na zaključivanje novog ugovora o radu
(promjena ugovora) ili aneksa ugovora
na postojeći ugovor. Ukoliko dođe, iz
različitih razloga, do potrebe izmjene
određenih elemenata postojećeg ugovora
o radu sa zaposlenikom, na poslodavcu je
da se opredijeli koju će formu izabrati kod
rješavanja ovog problema. Najčešća je praksa
da se kod određenih manje bitnih odredbi
osnovnog (postojećeg) ugovora o radu, koji
suštinski ne mijenja postojeći ugovor, dok
se kod zaključivanja novog ugovora o radu
suštinski mijenja sadržaj postojećeg ugovora
o radu. Ukoliko se poslodavac opredijeli
za aneks ugovora na postojeći ugovor o
radu, on postaje sastavi dio postojećeg
ugovora o radu. U slučaju da na postojećem
ugovoru o radu sa zaposlenikom već postoji
aneks ugovora u takoj situaciji je bolje
pristupiti izradi i zaključiti novi ugovor o
radu nego iznova raditi aneks na aneks.
Obaveze poslodavca po osnovu
zaposlenja penzionera
PITANJE: Imamo namjeru da primimo
na posao penzionera, odnosno zbog
procesa rada produženje ugovora o radu
zaposleniku koji je stekao pravo na punu
penziju. Poslodavac i zaposlenik su
saglasni oko sklapanja novog ugovora o
radu. Zaposlenik je stekao pravo na punu
penziju (ima 40 godina radnog staža sa
redovno uplaćenim doprinosima). Ima
li on pravo na penziju i platu? Koje su
nam obaveze kada je riječ o uplatama
doprinosa s obzirom da je penzioner?
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 97
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ODGOVOR: Ako su poslodavac i zaposlenik
saglasni, da se sa zaposlenikom koji je
ispunio uslove za penziju sklopi ugovor o
radu, zaposlenik koji je ispunio sve uslove za
punu penziju (kao što je navedeno u pitanju)
ima pravo na penziju i platu. Vaša firma je
dužna plaćati pune doprinose na plaću iako
zaposlenik nema pravo na ponovnu korekciju
penzije nakon prestanka ugovora o radu.
Zakonom o radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99,
32/02 i 29/03) nije imperativno određeno
da u ovom slučaju prestaje ugovor o radu
nego isto zavisi od saglasnosti poslodavca i
zaposlenika. Međutim, otvoreno je pitanje
statusa zaposlenika. Zaposlenik može otići
u penziju i nakon toga sklopiti ugovor o
radu sa poslodavcem i tako primati penziju
i platu, što je za njega povoljnije. Zakon o
radu ne regulira ovo pitanje, odnosno nakon
sticanja pune penzije zaposlenik ima pravo
na penziju. Međutim, prema članu 2. stav
1. pod 1) Zakon o porezu na dohodak („Sl.
novine FBiH“, br. 10/08, 9/10, 41/11 i 7/13),
obaveznik poreza na dohodak je svaki rezident
koji ostvaruje dohodak (plaću) na teritoriji
FBiH. Prema tome, poslodavc je dužan
plaćati porez na dohodak kao za bilo kojeg
drugog zaposlenika. To znači da penzioner
koji se ponovno zaposli ima jednaka
prava, ali i obaveze za propisane doprinose
kao svi ostali zaposlenici bez izuzetka.
Upitno je da li je to s aspekta zakona
„nezakonito bogaćenje“ države jer se
zaposleniku nakon isteka ugovora o radu ne
korigira penzija. Međutim, to je drugo pitanje.
Najduže sedmično radno vrijeme
PITANJE:
Koliko je najduže sedmično
radno vrijeme zaposlenika (na koliko sati
mora biti prijavljen), da li se rad u trajanju
50 sati sedmično smatra prekovremenim
radom, kao i da li zaposlenik ima pravo
na topli obrok kada radi subotom?
ODGOVOR: Članom 29. Zakona o radu
(„Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/02 i 29/03)
propisano je da najduže radno vrijeme
zaposlenika traje 40 sati sedmično. Ugovorom
o radu može se sklopiti i kraće trajanje
radnog vremena (nepuno radno vrijeme u
trajanju npr. četiri sata dnevno) na koji će
se zaposlenik prijaviti, sa tim što se, što je u
skladu sa propisima o doprinosima, obavezni
doprinosi i u tom slučaju moraju obračunati
i uplaćivati na minimalnu osnovicu koja
važi za puno radno vrijeme (osam sati).
Svaki rad koji traje duže od 40 sati sedmično
98 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
ima karakter prekovremenog rada, ali se i taj
rad ograničava na najviše 10 sati sedmično.
Prema tome, zaposlenik može biti prijavljen
samo na 40 sati sedmično. Što se tiče
naknade za topli obrok, Opći kolektivni
ugovor na teritoriji Federacije BiH, kao i
propisi o porezu na dohodak, pravo naknade
na ishranu u toku rada vezuje za prisustvo
na radu. Prema tome, ukoliko zaposlenik
radi i u dane sedmičnog odmora (subotom i
nedjeljom), u dane praznika i sl., njemu i za te
dane pripada pravo na naknadu za ishranu u
toku rada i ta naknada je takođe neoporeziva
(naravno, ukoliko se isplati u okviru
propisanog dnevnog neoporezivnog iznosa).
Preraspodjela zaposlenika s
invaliditetom na drugo radno
mjesto
PITANJE:
Da li je zaposlenicu koja
je,
rješenjem
Zavoda
zdravstvenog
osiguranja,
proglašena
invalidom
druge kategorije, poslodavac obavezan
rasporediti na drugo radno mjesto? S
obzirom na tržišne okolnosti koje utiču
na loše poslovanje firme, mi možemo toj
zaposlenici, kako nemamo novo radno
mjesto da joj ponudimo, dati otkaz
ugovora o rad. Trenutno, zaposlenica
se ne pojavljuje na radnom mjestu jer
je, po našoj procjeni, na bolovanju.
ODGOVOR:
Prema članu 66. Zakona o
radu („Sl. novine FBiH“, br. 43/99, 32/02
i 29/03), ukoliko nadležna zdravstvena
ustanova ocijeni da kod zaposlenika postoji
smanjena radna sposobnost, poslodavac
je dužan zaposlenici ponuditi u pismenoj
formi druge poslove za koje je zaposlenica
sposobna. Propisano je da zaposlenik koji
je pretrpio povredu na radu ili obolio od
profesionalne bolesti ima prednost pri
stručnom osposobljavanju i usavršavanju
za novo radno mjesto. Prema tome, ove
zakonske odredbe obavezuju poslodavca da
zaposlenici, u pismenoj formi, ponudi ugovor
o radu sa drugim radnim mjestom, koje
odgovara njenim radnim sposobnostima.
Poslodavac je dužan da pokuša, u skladu
sa svojom sistematizacijom radnih mjesta,
pronaći adekvatno radno mjesto koje
odgovara zaposlenici s umanjenim radnim
sposobnostima. Kada je riječ o teškoćama
sa kojima se poslodavac suočava u svom
poslovanju i nema prostora za zapošljavanje
na drugo radno mjesto, on je dužan provesti
postupak zbrinjavanja viška zaposlenika u
skladu sa zakonom o radu. Pošto poslodavac
nije socijalna ustanova za zbrinjavanje
ovakvih ili sličnih slučajeva, on može
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pristupiti izradi programa za zbrinjavanje viška zaposlenih iz tehničkih,
tržišnih ili organizacionih razloga. Ovaj postupak se mora provesti u
skladu za zakonom kako se ne bi došlo u situaciju da zaposlenicima da
otkaz ugovora o radu bez zakonske osnove, ali je to sada drugo pitanje.
Program zbrinjavanje se ne može odnositi na konkretne zaposlenike
već one koji će po određenim kriterijima, uz konsultacije sa
sindikatom ili vijećem zaposlenika, biti urađeni (pripremljeni). Da li
će ti kriteriji obuhvatiti neke druge zaposlenike ili one koji su invalidi
II kategorije stvar je tržišnih, organizacijskih i drugih kriterija koji će
biti urađeni i prihvaćeni. Na taj način će možda biti otvoren prostor
za otkaz ugovora o radu ili preraspodjelu na neko drugo radno mjesto.
SAVJETODAVNI SERVIS
- JAVNE NABAVKE
Obavezna primjena Zakona o javnim nabavkama
PITANJE:
Ako smo zdravstvena ustanova sa 100% državnim
vlasništvom, ako iz budžeta ne dobijamo niti 1 KM, ako nam je cilj
poslovanja profit i ako članove Upravnog odbora imenuje općina,
da li smo u obavezi provoditi Zakon o javnim nabavkama BiH?
ODGOVOR: Članom 3. stav (2) Zakona o javnim nabavkama Bosne
i Hercegovine je definisano da javni subjekt, tj. organ podrazumijeva
svaki subjekt:
a) osnovan za zadovoljenje potreba od opšteg interesa, a nema
komercijalni ili industrijski karakter,
b) ima svojstvo pravnog lica, i
c) koji većinskim dijelom finansiraju organi na državnom ili
lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definirani u ovom
stavu; ili u kome nadzor nad upravljanjem vrše organi ili subjekti
definisani u ovom stavu; ili koji ima upravni, upravljački ili
nadzorni odbor u kojem su više od polovine članova imenovali
organi na državnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni
subjekti definirani u ovoma stavu.
Direktiva Evropske unije 2004/18, koja koordinira postupke javnih
nabavki javnog sektora („klasična direktiva“), definiše ugovorne
organe kao „držav(n)e, regionalne ili lokalne organe, tijela kojima
upravlja javno pravo, udruženja osnovana od strane jednog ili više
takvih organa ili jednog ili više takvih tijela kojima upravlja javno
pravo“ (član 1. (9)). Prema definiciji koja je navedena u članu 1. (9) b)
„tijelo kojim upravlja javno pravo“ je svako tijelo koje:
(a) je osnovano za određene svrhe zadovoljavanja potreba u opštem
interesu, koje nema industrijski ili trgovački karakter;
(b) ima pravni oblik; i
(c) ispunjava najmanje jedan od sljedećih uslova:
• finansira ga, najvećim (odnosno više od 50%) dijelom, država ili
drugi ugovorni organi,
• podložno je upraviteljskom nadzoru od strane takvih tijela,
• ima menadžerski odbor čijih više od pola članova imenuje takva
tijela.
Tijelo kojim upravlja javno pravo je (primarno) neprofitna
organizacija, koja zavisi od države (ili lokalnih vlasti), kreirana u
svrhu zadovoljavanja opštih potreba, koje nemaju komercijalni
karakter. Potrebe komercijalnog karaktera zadovoljavaju se kada
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 99
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
su robe i usluge dostupne na tržištu. Opšte
potrebe, koje nemaju komercijalni karakter,
zadovoljava država i njene institucije. Potrebe
te vrste su one koje, iz razloga povezanih sa
opštim interesom, sama država odabere da
obezbijedi ili preko kojih želi da zadrži uticaj.
Tijelo kojim upravlja javno pravo u pravilu
nema konkurenciju privatnih komercijalnih
kompanija (ima monopolističku poziciju
i/ili operira u nekomercijalnom sektoru).
Ipak, čak i postojanje konkurencije od
strane privatnih kompanija nije validan test,
s obzirom na to da uvijek postoji mogućnost
da i privatne kompanije žele pružati te iste
usluge.
Vezano za naprijed navedeno, kad je u
pitanju nekomercijalni karakter subjekta
postoji trodijelni test, i to:
• Da li je sticanje profita osnovni cilj tog
subjekta?
• Da li taj organ ima konkurenciju na
tržištu?
• Da li je moguće da bi država ili neki drugi
upravni organ intervenisali u svrhu
umanjivanja
komercijalnog
pritiska
(naprimjer, kako bi time spriječili stečaj
tog subjekta)?
Čak i ako su odgovori na prva dva pitanja
negativni, a odgovor na treće pitanje
pozitivan onda taj subjekt nema komercijalni
ili industrijski karakter i time je obveznik
primjene Zakona, naravno uzimajući u
obzir i tačke b) i c) stava (2) člana 3. Zakona.
Aneks III Direktive 2004/18 navodi tijela i
kategorije tijela kojima upravlja javno pravo
u zemljama članicama. Na listi su, između
ostalih:
• državne (centralne) banke,
• javni radio i televizijski emiteri,
• univerziteti, javne škole,
• državne akademije nauka i druge naučne
institucije,
• javne bolnice i druge zdravstvene
institucije,
• regionalne razvojne agencije,
• regionalne turističke organizacije,
• muzeji, galerije i javne biblioteke,
• državna pozorišta i opere,
• javne fondacije,
• poljoprivredne organizacije.
Ova lista je navedena samo kao smjernica.
Lista nije konačna, to znači da onda kada
određena institucija odgovara opštoj
definiciji, a nije uključena u spisak, ipak mora
primjenjivati propise o javnim nabavkama
(opšta definicija, a ne lista, referentna je u
slučaju nesigurnosti). Ako određeno tijelo
nije navedeno u aneksu III, njegova pravna
i stvarna situacija mora se ispitati kako bi
se ustanovilo da li ono zadovoljava ili ne
100 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
potrebe od opšteg interesa.
Što se tiče uslova iz tačke b) stava (2) člana 3.
Zakona, isti nije potrebno komentarisati.
Što se tiče uslova iz tačke c) stava (2) člana 3.
Zakona pojašnjenje je sljedeće:
Za značenje izraza „većinskim dijelom
finansiraju“ dovoljno je reći da je to
jednako finansiranju od više od 50%. Pojam
finansiranja uključuje samo ono plaćanje
koje će stvoriti ili ojačati zavisni odnos
između tog subjekta i ugovornog organa
koji vrši plaćanje. Tako se plaćanja koja su
rezultat redovnog komercijalnog odnosa
ne uzimaju u obzir prilikom određivanja
navedenih 50%.
Značenje izraza „nadzor nad upravljanjem“
zahtijeva određeni nivo nadzora koji
omogućava ugovornom organu uticaj na
odluke o javnim ugovorima subjekta koji je
pod nadzorom. Taj nivo nadzora ne zahtijeva
neophodno ovlasti formalnog uplitanja u
odluke uprave tog subjekta.
Isto objašnjenje se nalazi i u trećem slučaju,
tj. imenovanja više od polovine članova
upravnog, upravljačkog ili nadzornog
odbora tog subjekta od strane drugog
ugovornog organa. U tom slučaju postoji
nesumnjiva pretpostavka da ugovorni organ
ima određeni uticaj na taj organ.
Važno je naglasiti da je na osnovu člana 3. stav
(5) i člana 54. stav (1) Zakona, Ministarstvo
finansija i trezora donijelo „Listu ugovornih
organa, po kategorijama, koji su obavezni
primjenjivati Zakon o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovine“ („Sl. glasnik BiH“, broj
03/05).
U navedenoj listi, u tački 2. alineja e), kao
ugovorni organi iz područja zdravstva,
naznačeni su: bolnice, medicinski centri,
ustanove za medicinsko istraživanje i druge
zdravstvene ustanove.
Prema tome, svaki subjekt koji kumulativno
ispunjava uslove iz člana 3. stav (2) tačke a),
b) i c) Zakona i/ili se nalazi na navedenoj listi,
obavezan je, prilikom nabavke roba, usluga
i radova, da primjenjuje odredbe Zakona o
javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
Javna nabavka svježeg voća i
povrća
PITANJE:
Ako na godišnjem nivou
nabavljamo svježeg voća i povrća u
vrijednosti 200.000 KM, a poznato je da
cijene ovih roba variraju. Kako izvršiti
nabavku navedenih roba; da li može
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
okvirni sporazum sa više kvalifikovanih
ponuđača gdje bi se onda sedmično ili
mjesečno odabirale robe od ponuđača koji
ponude najnižu cijenu?
(Npr. sklopimo okvirni sporazum sa
četiri dobavljača koji su u obavezi da nam
sedmično / mjesečno dostave cijene roba,
a potom komisija vrši izbor jednog ili više
dobavljača za pojedine robe kao što su:
jabuke, paradajz, krompir i sl.)
ODGOVOR:
Članom 34. stav (2) Zakona
o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
propisano je da se ugovor dodjeljuje
odabranom ponuđaču koji je dostavio
najbolje ocijenjenu prihvatljivu ponudu u
skladu sa tačkama a) i b) ovog člana.
Shodno navedenom, ugovor se dodjeljuje
jednom dobavljaču čija je ponuda ocijenjena
kao najbolja, u zavisnosti od kriterija
koje je ugovorni organ koristio prilikom
ocjenjivanja ponuda.
Članom 4. stav (3) Zakona propisano je da se
okvirni sporazum koji se provodi u skladu s
odredbama člana 32. ovog zakona smatra, u
smislu ovog zakona, ugovorom zaključenim
u skladu s ovim zakonom. To znači da, kada
ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji
predvidi zaključenje okvirnog sporazuma,
može predvidjeti zaključenje samo jednog
okvirnog sporazuma, a ne više okvirnih
sporazuma u jednom postupku.
Odredbom člana 6. stav (8) Zakona
propisano je da ugovornim organima nije
dozvoljeno dijeljenje predmeta ugovora sa
namjerom izbjegavanja primjene nabavnih
postupaka utvrđenih ovim zakonom.
Ugovor se može dijeliti samo ako su svi
dijelovi tako podijeljenog ugovora predmet
istog postupka o javnoj nabavci koji je, u
skladu s odredbama ovog zakona, odabran
za taj cjelokupni ugovor.
Shodno navedenoj odredbi, jedan postupak
javne nabavke može imati za rezultat
zaključenje više ugovora samo pod uslovom
da je predmet postupka jasno podijeljen
u više grupa - lotova. Upotreba lotova
podrazumijeva opće pravilo „jedan lot –
jedan ugovor“ gdje, naravno, zaključivanje
odvojenih ugovora ne mora biti neophodno
ako jedan isti ponuđač dobije više lotova.
Naravno, u slučaju zaključenja okvirnog
sporazuma, važilo bi pravilo „jedan lot –
jedan okvirni sporazum“.
Prilikom podjele predmeta nabavke na
lotove treba voditi računa da unutar lota
predmeti budu što sličniji, homogeni i da
pripadaju istoj grupi. Praksa je pokazala da
ugovorni organi u određenim slučajevima
ne definišu na odgovarajući način nabavne
kategorije ili grupe nabavke. Primjer
lošeg grupisanja predmeta nabavke bi bio
stavljanje u istu grupu, odnosno u isti lot, npr.
kancelarijskog namještaja, kancelarijskog
materijala i higijenskog materijala. Imajući
na umu da navedeni predmeti na tržištu
obično imaju različite kategorije dobavljača,
jasno je da ovakvo grupisanje predmeta
nabavke nije odgovarajuće, ni s aspekta
ostvarivanja pravične konkurencije, ni sa
aspekta procedura.
U skladu s naprijed navedenim, ugovorni
organ može donijeti odluku da podijeli
predmet nabavke na lotove, ali je dužan
voditi računa da su predmeti nabavke u
sklopu tog postupka pravilno grupisani,
odnosno grupisani na način da su dovoljno
slični i homogeni da se uopšte mogu
podijeliti na lotove u sklopu istog postupka
javne nabavke, a naročito da su u sklopu
jednog lota predmeti nabavke grupisani
tako da postoji dovoljan broj ponuđača na
tržištu koji u potpunosti mogu odgovoriti na
potrebe tog lota.
Imajući u vidu navedeno, postoji mogućnost
da kao rezultat postupka nabavke zaključite
više okvirnih sporazuma, ali ne na način
koji ste vi opisali nego isključivo podjelom
predmeta nabavke na lotove, npr. lot 1 - voće,
lot 2 – povrće, ili lot 1 – voće ljetne sezone,
lot 2 – voće zimske sezone, lor 3 – povrće
ljetne sezone, itd., ili po nekom drugom
„kriteriju razlikovanja, odnosno grupisanja“
konkretnog predmeta nabavke. Dakle, ne
bi bilo moguće za jedan postupak nabavke
zaključiti više okvirnih sporazuma čiji
predmet nabavke je identičan, nego mora
postojati razlika koja se postiže grupisanjem
predmeta nabavke u lotove.
Način nabavke koji ste vi opisali bit će
moguć po usvajanju novog zakona o
javnim nabavkama, koji je trenutno u
parlamentarnoj proceduri, kada će biti
dozvoljeno tzv. minitenderisanje, odnosno
zaključivanje okvirnog sporazuma sa više
dobavljača.
Kako formulirati uslove dokaza u
tenderskoj dokumentaciji
PITANJE: Standardna tenderska
dokumentacija u tački 6.2. glasi: U skladu
sa članom 23. Zakona, ponude će biti
odbijene ako je dobavljač:
b) osuđen sudskom presudom za kršenje
zakona u smislu njegovoga poslovnog
ponašanja u periodu od 5 (pet) godina
prije dostavljanja ponude;
c) proglašen krivim za teži profesionalni
prekršaj od strane nadležnog suda u
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 101
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BiH u periodu od 5 (pet) godina prije
dostavljanja ponude;
Dok u dokazima koji se dostavljaju je za
isto navedeno samo pod (c):
c) Izvod iz „sudskog registra“ ili, ako ovo
nije moguće, onda ekvivalentni dokument
koji izdaje nadležni sudski ili organ uprave
u BiH ili u zemlji porijekla ili zemlji iz koje
taj dobavljač dolazi u cilju dokazivanja da
nije osuđen sudskom presudom za kršenje
zakona u smislu njegovoga poslovnog
ponašanja u periodu od 5 (pet) godina
prije dostavljanja ponude. Ovakva formulacija, koja je zadana
standardnim tenderskim dokumentom,
jeste kako smo saznali i u ranijem periodu
bila predmet mnogih žalbi i „padanja“
tendera zbog nekoliko spornih detalja kao
što je onaj da se u uslovima pod d) navodi da
nije proglašen krivim za teži profesionalni
prekršaj od strane nadležnog suda u BiH,
a recimo ponudu dostavlja strani ponuđač
za kojeg je ovaj uslov diskriminatoran po
više osnova. Ako recimo i treba dostaviti
od nadležnog suda u BiH, onda je pitanje
koji je sud za takvog ponuđača nadležan.
Također, nedostatak podataka za dokaz
pod tačkom (d) ne postoji. U skladu sa
ovim, molimo vas da nam navedete kako
je ispravno formulisati uslove i dokaze za
ove dvije tačke.
ODGOVOR:
Članom 23. stav (1) Zakona
o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
propisana su ograničenja za učešće
dobavljača u postupku javne nabavke roba,
usluga ili radova, odnosno propisano je da
zahtjev za učešće u ograničenom postupku
ili ponuda moraju biti odbijeni u slučaju da
je kandidat, odnosno ponuđač:
c) osuđen u sudskom postupku za kršenje
zakona u smislu njegovog poslovnog
ponašanja u periodu od pet godina, koji
je prethodio datumu podnošenja zahtjeva
ili ponude;
d) proglašen krivim za ozbiljan profesionalni
prekršaj od strane nadležnog suda u
periodu od pet godina i da je taj prekršaj
prethodio datumu podnošenja zahtjeva
ili ponude.
Međutim, stavom (2) istog člana Zakona
određeno je da u slučajevima kada ugovorni
organ od kandidata ili ponuđača zahtijeva
da pruži dokaze da se nijedan slučaj iz stava
(1), tačke a), b), c), e) ili f) ovog člana Zakona
ne odnosi na njih, ugovorni organ dužan
je da kao zadovoljavajuće prihvati sljedeće
dokaze:
a) u slučajevima iz stava (1), tačke a), b) ili c)
ovog člana, osiguranje izvoda iz sudskog
102 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
registra ili ekvivalentnog dokumenta
koji je izdao nadležni sudski ili upravni
organ u Bosni i Hercegovini, ili u zemlji
porijekla ili zemlji iz koje to lice dolazi, a
koji pokazuje da su postavljeni zahtjevi
ispunjeni; takvi dokumenti ne mogu biti
stariji od tri mjeseca;
b) u slučajevima iz stava (1), tačke e) ili f)
ovog člana, uvjerenje koje nije starije od
tri mjeseca, a izdao ga je nadležni organ
u Bosni i Hercegovini ili nadležni organ
odnosne države.
Iz naprijed navedenog je jasno da se radi
o propustu u tekstu Zakona, s obzirom na
to da tačka d), koja je sastavni dio stava (1)
člana 23. Zakona u kojem su navedeni uslovi
koji moraju biti ispunjeni, nije navedena
u stavu (2) istog člana Zakona koji govori o
dokazima kojima se dokazuje ispunjenost
uslova iz stava (1).
Pošto se podzakonski akti donose na osnovu
Zakona, Modelima standardne tenderske
dokumentacije („Sl. glasnik BiH“, broj 56/07)
također nije predviđeno na koji način se
dokazuje ispunjenost uslova iz tačke d) stava
(1) člana 23. Zakona.
Ovdje je je veoma bitno naglasiti da su Modeli
standardne tenderske dokumentacije, kao
što im i sam naziv kaže, samo modeli koji,
istina, imaju snagu podzakonskog akta,
ali kao modeli podložni su promjenama
i iste ugovorni organ može, štaviše i
mora, prilagoditi konkretnom postupku i
predmetu nabavke. Shodno tome, kako bi se
izbjegli problem i nedoumice u tumačenju,
potrebno je prilikom navođenja dokaza o
ispunjavanju uslova iz člana 23. Zakona, u
tenderskoj dokumentaciji navesti i sljedeću
tačku:
-
Izvod iz „sudskog registra“ ili, ako ovo
nije moguće, onda ekvivalentni dokument
koji izdaje nadležni sudski ili organ uprave
u BiH ili u zemlji porijekla ili zemlji iz koje
taj dobavljač dolazi, u cilju dokazivanja da
nije proglašen krivim za teži profesionalni
prekršaj u periodu od pet godina prije
dostavljanja ponude.
Kao što je vidljivo iz naprijed citiranog
stava (2) člana 23. Zakona, kao i iz tačke
6.2.1.
Modela
standardne
tenderske
dokumentacije, kao dokaz se zahtijevaju
dokumenti koje je izdao nadležni organ u
Bosni i Hercegovini ili u zemlji porijekla ili
zemlji iz koje taj dobavljač dolazi, odnosno
zemlji u kojoj je registrovan, tako da nema
opasnosti da će osnovni principi Zakona
(jednak tretman, nediskriminacija i pravična
konkurencija) biti ugroženi.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Da li iznajmljivanje opreme
i ljudstva automatski znači
podugovaranje
PITANJE:
Da li dostavljanje ugovora
o iznajmljivanju opreme i ljudstva
automatski
znači
podugovaranje.
Naime, u jednom natječaju za izvođenje
radova dostavljen nam je ovakav ugovor,
međutim ponuđač nije naveo da će
izvršiti podugovaranje što je traženo
tenderskom dokumentacijom. Ako to
znači i podugovaranje da li to onda znači
da je ponuđač napravio grešku zbog koje je
potrebno diskvalifikovati njegovu ponudu.
ODGOVOR: Prije svega, kada je u pitanju
mogućnost podugovaranja, tačkom 4.5.
Modela standardne tenderske dokumentacije
(„Sl. glasnik BiH“, broj 56/07) predviđena je
mogućnost da se ugovorni organ opredijeli
da li će dozvoliti podugovaranje ili ne.
Prije nego što ugovorni organ donese
odluku da li će odobriti ili zabraniti
podugovaranje, neophodno je da uzme u
obzir sve okolnosti u vezi sa konkretnom
nabavkom, odnosno predmetom nabavke.
U svakom slučaju, preporučljivo je uvijek
dozvoliti podugovaranje, izuzev u slučaju
kada postoje objektivni i opravdani razlozi
za suprotno. Posebno je važno biti oprezan
prilikom nabavke npr. goriva, naročito
u slučajevima kad je ugovornom organu
potrebno
obezbijediti
snabdijevanje
gorivom na više lokacija. Naime, u ovom
slučaju bi se zabrana podugovaranja mogla
smatrati ograničavanjem konkurencije.
Međutim, ovdje je neophodno napraviti
distinkciju
između
podugovaranja
i
iznajmljivanja
opreme,
odnosno
angažovanja radne snage potrebne za
realizaciju ugovora.
Naime, odredbe čl. 22-26. Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine odnose se
na „selekcione kriterije“ koji uspostavljaju
minimalne
zahtjeve
za
kvalifikaciju
kandidata i ponuđača. Ugovorni organ
uspostavlja selekcione kriterije u tenderskoj
dokumentaciji, te ocjenjuje i verificira tokom
evaluacije primljenih zahtjeva ili ponuda
da li kandidati / ponuđači ispunjavaju
te selekcione kriterije koji se uzimaju
kao minimalni kvalifikacijski zahtjevi
postavljeni u tenderskoj dokumentaciji.
Samo onim kandidatima / ponuđačima
koji ispunjavaju minimalne kvalifikacijske
zahtjeve
postavljene
u
tenderskoj
dokumentaciji dozvoljeno je da učestvuju u
daljem postupku dodjele ugovora – drugim
riječima, bit će izabrani da učestvuju u
daljem postupku. Ne smije se izuzeti nijedan
kandidat ili ponuđač iz učešća u postupku
dodjele ugovora na osnovu selekcionih
kriterija koji nisu navedeni u tenderskoj
dokumentaciji.
Izbor kandidata / ponuđača u skladu sa
selekcionim kriterijima navedenim u
tenderskoj dokumentaciji će se uvijek
odvijati prije evaluacije ponuda u skladu
sa kriterijima za dodjelu ugovora koji su
utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji.
Zahtjeve
tehničke
i
profesionalne
sposobnosti kandidata ili ponuđača može
utvrditi ugovorni organ kada se to smatra
neophodnim za utvrđivanje da li dobavljač,
kojem će na kraju dodijeliti ugovor, jeste
tehnički i profesionalno sposoban da izvrši
ugovor. Utvrđivanje takvih kriterija stoga
može biti potrebno kada dostava / izvršenje
zahtijeva određeni nivo tehničke i/ili
profesionalne sposobnosti dobavljača.
Zahtjevi oko pitanja tehničke i profesionalne
sposobnosti kandidata ili ponuđača moraju
biti povezani i proporcionalni sa predmetom
ugovora i ne smiju imati restriktivan efekat
na konkurenciju.
Tako je članom 26. stav (4) tačka c) Zakona
određeno da se u postupcima za dodjelu
ugovora o javnoj nabavci radova, dokazi o
tehničkim i profesionalnim sposobnostima
kandidata ili ponuđača mogu osigurati tako
što će se dostaviti navodi o angažovanom
tehničkom osoblju ili tehničkim organima,
naročito o onim zaduženim za kontrolu
kvaliteta, bez obzira na to da li neposredno
pripadaju dobavljaču.
Dakle, tehnički organi ili, drugim riječima,
oprema neopodna za realizaciju ugovora,
kao niti osoblje – radna snaga, ne moraju
neposredno
pripadati
kandidatu
/
ponuđaču, shodno članu 26. stav (4) tačka c)
Zakona. Dovoljno je da kandidat / ponuđač
dokaže da će traženu opremu i radnu snagu
imati na raspolaganju u vrijeme realizacije
ugovora.
Shodno naprijed navedenom, dostavljeni
ugovor o iznajmljivanju opreme i radne
snage predstavlja dokaz o traženoj tehničkoj
opremljenosti i potrebnom osoblju, koje
je vjerovatno zahtijevano tenderskom
dokumentacijom, i ne može se smatrati
podugovaranjem. Drugim riječima, u
konkretnom slučaju ponuđač nije napravio
grešku.
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 103
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Žalbeni postupak kao sredstvo za
nelojalnu konkurenciju
PITANJE:
Pokretanje ugovora na
vrijeme je jedan od preduslova za izvršenje
ugovora po planu nabavki. Agencija za JN je
navela da je to period od šest mjeseci prije
roka nabavke ako je u pitanju otvoreni
postupak nabavke. Ovim putem Vas pitam
šta i kako uraditi ako, recimo, padne
pet tendera za gorivo putem otvorenog
postupka nabavke i tek u 6. pokušaju
uspijete zaključiti ugovor i to traje više od
godinu dana?! Jedan od razloga ovolikog
broja poništenih postupaka je međusobno
takmičenje ponuđača goriva koji ne
biraju sredstva kako da dođu do ugovora
i svaki put ulažu prigovore i žalbe na
svaku odluku ugovornog organa. Tome
doprinosi i Ured za razmatranje žalbi koji,
nakon što se jedan od ponuđača žalio da
prvorangirani ponuđač nije popunio u
nacrtu okvirnog sporazuma ime direktora
i adresu sjedišta (iako je to traženo
tenderskim dokumentom, ali je uredno
ovjerio i potpisao nacrt dokumenta što
je ugovorni organ okarakterisao kao
manju grešku zbog koje se ne može
odbaciti najpovoljnija ponuda), ne donosi
nikakvu odluku nego vraća ugovornom
organu na ponovno razmatranje? Prema
zakonima, Ured za razmatranje žalbi
ne može ne donijeti nikakvu „presudu“
o tome ko je u pravu i ko je u krivu, pa
vratiti ugovornom organu da ponovo čita
tendersku dokumentaciju i da na osnovu
toga donosi odluku o dodjeli ugovora,
jer kakva je onda uloga Ureda? Ugovorni
organ je ovakvu odluku Ureda za žalbe
shvatio kao da treba poništiti postupak jer
bi u suprotnom zapao u situaciju da bude
utužen od podnosica žalbe. I tako smo
došli do 6. postupka nabavke koji je prošao
jer smo izbacili sve zahtjeve i dokaze osim
onih iz člana 23, a sve obrasce na kojima
ponuđači daju izjave smo sami pripremili,
a ponuđači su ih samo potpisivali te smo
na taj način sveli mogućnost žalbi na
minimum.
Šta je ispravno uraditi u međuvremenu,
ako je gorivo uslov za funkcionisanje
vaše firme? Da li je ispravnije zaključivati
anekse na postojeći okvirni sporazum
koji je istekao, iako Zakon ne poznaje
termin aneksa na ugovor? Ili je bolje
provoditi konkurentski zahtjev iako je
i to ograničeno do 50.000 KM za robe, ili
pregovaračkim postupkom? Dalje, kome
poslati zahtjev za ponudu ako vam se,
recimo, ti isti ponuđači žale i obaraju
tendere? Pored toga, nikada ne možete
dobiti konkurentskim zahtjevom popust
na cijenu koliki dobijete na otvorenom
104 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
postupku. Ako se provodi pregovaračkim
postupkom, onda na koliko minimalno
adresa poslati zahtjev? Iako sam čuo da
je neispravno zaključivanje aneksa na
ugovor, to je puno komfornije za ugovorni
organ (a to većina ugovornih organa radi)
jer popust na cijenu je sigurno veći od
onog koji se dobije na ograničenu količinu
koja se nabavi konkurentskim zahtjevom
ili pregovaračkim, drugo, šta onda
učiniti ako vam se ponovo žale ponuđači
na konkurentskom zahtjevu, kako ćete
onda završiti nabavku i, treće, osoblje
ugovornog organa koje provodi nabavke je
pod velikim pritiskom ostalih uposlenih te
zbog toga rade pod stresom.
ODGOVOR: Članom 52. Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine određena
su ovlaštenja Ureda za razmatranje žalbi
(URŽ) kao drugostepenog organa. Stavom
(3) istog člana Zakona određeno je da je URŽ,
prije zaključenja ugovora, između ostalog
ovlašten da u cjelini ili djelimično poništi
bilo koji akt ili odluku ugovornog organa,
izda nalog ugovornom organu da otkloni
svaku povredu i da nastavi postupak dodjele
ugovora u skladu sa tim, izda nalog za prekid
postupka dodjele ugovora.
Shodno navedenom, odluka Ureda za
razmatranje žalbi da postupak vrati
ugovornom organu na ponovno razmatranje
je zapravo izvršenje naprijed navedenih
ovlaštenja URŽ-a. Npr. može se desiti da
je ugovorni organ donio odluku o izboru
najpovoljnijeg ponuđača na koju je uložen
prigovor, a zatim i žalba, nakon čega URŽ
ocijeni da je žalba osnovana, te vraća
postupak ugovornom organu na ponovno
razmatranje, odnosno, u konkretnom
slučaju, na ponovnu evaluaciju ponuda.
Dakle, u tom slučaju URŽ nije smatrao da
u postupku javne nabavke postoji toliko
nepravilnosti odnosno kršenja Zakona da
se postupak mora u cjelini poništiti nego
je smatrao da je ugovorni organ napravio
grešku samo u jednom dijelu procedure,
odnosno prilikom evaluacije ponuda.
Shodno tome, nema potrebe da se postupak u
cjelosti poništava, da se poništava tenderska
dokumentacija i sl. Dakle, postupak se vraća
onoliko koraka unazad koliko je to potrebno
za ispravljanje počinjene nepravilnosti,
odnosno povrede Zakona.
Odluke URŽ-a, kao Zakonom osnovane
institucije za rješavanje žalbi u postupcima
javne nabavke, konačne su i obavezujuće
za ugovorni organ. Shodno tome, kada
URŽ naloži ugovornom organu poništenje
samo nekih akata i nastavak postupka
javne nabavke, ugovorni organ je dužan
tako i postupiti. Tada, samo u slučaju da
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
prilikom ponovljene evaluacije ponuda (po
nalogu URŽ-a) ugovorni organ ustanovi da
su ispunjeni uslovi za poništenje postupka
(npr. nedovoljan broj prihvatljivih ponuda,
ugroženost konkurencije i sl.) ugovorni
organ može donijeti odluku da poništi
postupak u cjelini.
Kada su u pitanju manja odstupanja,
činjenica jeste da je članom 14. stav (3) tačka
b) Uputstva o primjeni Zakona o javnim
nabavkama određeno da, izuzetno, ugovorni
organ može smatrati ponudu odgovarajućom
ukoliko ponuda sadrži greške ili propuste koji
se mogu ispraviti, a da se time ne mijenjaju
bitni uslovi ili aspekti ponude, niti narušava
konkurencija, ili ako ponuda sadrži samo
manja odstupanja koja ne mijenjaju niti se
bitno udaljavaju od karakteristika, uslova i
drugih zahtjeva utvrđenih obavještenjem o
nabavci i tenderskom dokumentacijom.
U konkretnom slučaju iz vašeg pitanja,
ponuđač u Nacrtu okvirnog sporazuma
nije naveo ime direktora i adresu
sjedišta, kako je zahtijevano tenderskom
dokumentacijom. Ukoliko su navedeni
podaci bili jasno i nedvosmisleno navedeni
u ostalim dokumentima ponude, ugovorni
organ je mogao argumentovati da se radi o
manjim odstupanjima kojima nije ugrožena
konkurencija u konkretnom postupku i
takvu odluku treba detaljno obrazložiti i
„braniti“ u slučaju žalbe.
Nadalje, opće pravilo u javnim nabavkama
je da se ugovor ne može proširiti, obnoviti
ili produžiti, kako u vezi sa količinom robe,
odnosno obimom usluga / radova, tako
i u odnosu na period isporuke, odnosno
izvršenja, u odnosu na ono što je određeno
u tenderskoj dokumentaciji i u zaključenom
ugovoru. Shodno tome, za bilo kakve nove
nabavke nakon što je postojeći ugovor
realizovan, odnosno kada je prestala njegova
važnost po bilo kom osnovu ili za nove
nabavke koje nisu obuhvaćene ugovorom,
neophodno je zaključenje novog ugovora,
nakon provedenog odgovarajućeg postupka.
Također, ističemo da Zakon o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine ne poznaje
termin aneks ugovora pa, u skladu s tim, nije
moguće zaključiti aneks osnovnog ugovora
niti produžavati važenje postojećih ugovora.
Za svaku nabavku, pa i za nabavku dodatnih
roba, usluga ili radova ugovorni organ je
dužan provesti odgovarajući postupak,
propisan Zakonom.
Shodno tome, u svakom slučaju kada dolazi
do trošenja javnih sredstava, ugovorni
organi definisani u članu 3. Zakona dužni
su primijeniti neki od postupaka utvrđenih
Zakonom, u zavisnosti od ispunjenosti uslova
za svaki pojedini postupak. U protivnom bi
svaki ugovorni organ proveo jedan postupak
javne nabavke i konstantno potpisivao
anekse ugovora s istim dobavljačem, do
isteka potrebe za konkretnim predmetom
nabavke. To ugrožava, zapravo potpuno
eliminiše, konkurenciju što je protivno
osnovnim principima javnih nabavki,
utvrđenim u članu 1. Zakona.
S obzirom na to da Zakon ne dozvoljava
produženje postojećeg ugovora, odnosno
potpisivanje aneksa ugovora, da biste,
u konkretnom slučaju, imali dobavljača
goriva u svakom momentu, obavezni ste
pratiti realizaciju postojećih ugovora te
blagovremeno
provoditi
odgovarajuće
postupake u skladu sa Zakonom i zaključiti
nove ugovore o javnoj nabavci potrebne
robe.
Blagovremeno
pokretanje
postupka
podrazumijeva da ugovorni organ uzme
u obzir period potreban da se postupak
provede i dodijeli ugovor, odnosno da uzme
u obzir Zakonom propisane minimalne
rokove za prijem ponuda, vrijeme potrebno
za evaluaciju ponuda te za obavještavanje
učesnika u postupku o rezultatima
postupka, kao i rok od 15 dana od dana kada
ponuđači budu obaviješteni o rezultatu
postupka do zaključenja ugovora, koji
uključuje rok za podnošenje prigovora i rok
za žalbu, te eventualno poništenje postupka
i provođenje novog za isti predmet nabavke.
Ukoliko ugovorni organ ne postupi na
naprijed navedeni način, veoma je moguće
da će imati period između dva ugovora u
kojem nije snabdijeven potrebnim, u vašem
konkretnom slučaju, robama.
Što se tiče mogućnosti provođenja
konkurentskog zahtjeva za dostavljanje
ponuda u konkretnom slučaju, kao što i sami
navodite, isti se može provesti samo ukoliko
ukupna vrijednost nabavke za gorivo, na
godišnjem nivou, neće preći vrijednost od
50.000 KM. U protivnom bi došlo do kršenja
Zakona u smislu člana 6. stav (8) Zakona,
odnosno do tzv. cijepanja nabavke.
Konačno, kada je u pitanju primjena
pregovaračkog postupka, član 11. st. (3)
i (4) Zakona specificira slučajeve u kojima
je opravdana primjena pregovaračkog
postupka sa i bez objavljivanja obavještenja
o nabavci. Samo u slučaju ispunjenja nekog
od naprijed navedenih uslova može se
primijeniti pregovarački postupak
Veoma je važno naglasiti da je pregovarački
postupak nabavci najmanje konkurentan i
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 105
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
transparentan postupak, treba ga koristiti
samo u izuzetno rijetkim i Zakonom
opravdanim slučajevima.
U
svakom
slučaju,
neblagovremeno
provođenje postupka, kao i opetovano
poništavanje postupka od strane URŽ-a,
što implicira greške ugovornog organa
(što naravno ne mora biti uvijek slučaj) u
tenderskoj dokumentaciji ili u nekoj radnji
ili propuštenoj radnji prilikom provođenja
postupka javne nabavke, nije osnov za
provođenje pregovaračkog postupka.
U vašem konkretnom slučaju, s obzirom
na neophodnost i hitnost snabdjevenosti
gorivom, preporuka je da ugovorni organ
razmotri primjenu ubrzanog ograničenog
postupka, namijenjenog upravo za situacije
kada je potrebna brza aktivnost ugovornog
organa u vezi sa nabavkom te nije moguće
ispoštovati rokove utvrđene za otvoreni i
„klasični“ ograničeni postupak. Ubrzani
ograničeni postupak provodi se na isti način
kao i „klasični“ ograničeni postupak iz
člana 29. Zakona, sa tim da je modifikovan
u smislu skraćenih rokova (rok za prijem
zahtjeva za učešće osam dana, rok za prijem
ponuda pet dana).
Šta se misi pod sintagmom
„ozbiljni profesionalni prekršaj“
(član 23. stav d) ZNJ
PITANJE:
U članu 23. stav 1. tačka
d. Zakona o javnim nabavkama Bosne
i Hercegovine (ZJNBiH) je navedeno da
„ponuda mora biti odbijena u slučaju
da je ponuđač: d) proglešen krivim za
ozbiljan profesionalni prekršaj od strane
nadležnog suda u perodu od pet godina
i da je taj prekršaj prethodio datumu
podnošenja zahtjeva ili ponude“.
Međutim,
u
Modelu
standardne
tenderske dokumentacije u tački 6.2
je navedeno: U skladu sa članom 23.
Zakona, ponuda će biti odbijena ako
je dobavljač: d) proglašen krivim za
teži profesionalni prekršaj od strane
nadležnog suda u BiH u periodu od 5 (pet)
godina prije dostavljanja ponude. Očito je da je tačka 6.2 pod d) Modela
STD u koliziji sa članom 23. stav 1. tačka
d. ZJNBiH, jer Model STD precizira Sud
u BiH, a Zakon to ne precizira. Pitanje
je šta se podrazumijeva pod „ozbiljnim
profesionalnim prekršajem“, jer ZJN tu
definiciju ne daje i koji je to sud u BiH
nadležan za ponuđača iz inostranstva, kao
i za domaćeg ponuđača. Npr. ponuđač iz
Zenice dostavi u ponudi potvrdu da nije
proglašen krivim za ozbiljan profesionalni
106 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
prekršaj izdatu od strane Općinskog suda
u Zenici. Kako da ugovorni organ bude
siguran da taj ponuđač nije bio proglašen
krivim kod nekog drugog suda u BiH, npr.
kod suda u Bijeljini, kada znamo da naši
sudovi nisu međusobno uvezani?
ODGOVOR:
Tačkom d) stava (1) člana
23. Zakona o javnim nabavkama Bosne
i Hercegovine određeno je da zahtjev za
učešće u ograničenom postupku ili ponuda
moraju biti odbijeni u slučaju da je kandidat,
odnosno ponuđač proglašen krivim za
ozbiljan profesionalni prekršaj od strane
nadležnog suda u periodu od pet godina i da
je taj prekršaj prethodio datumu podnošenja
zahtjeva ili ponude.
Ukoliko je ponuđaču, odnosno kandidatu
izrečena novčana kazna od strane nadležnog
suda i ista je izmirena, a nije rezultirala
izrecanjem
zaštitne
mjere
zabrane
obavljanja djelatnosti, tada nije počinjen
ozbiljan prekršaj na koji upućuje odredba
člana 23. stav (1) tačka d) Zakona. Ovakvo
mišljenje zasnovano je na odredbama člana
80. Zakona o prekršajima FBiH („Sl. novine
FbiH“, broj 31/06) i člana 80. Zakona o
prekršajima RS („Sl. glasnik RS“, br. 34/06,
1/09 i 109/11), kojima je utvrđeno da ukoliko
je plaćena novčana kazna i troškovi koji su
evidentirani u registru novčanih kazni,
nema smetnji za učestvovanje u postupku
javne nabavke (tenderu).
Dakle, ukoliko je ponuđaču, odnosno
kandidatu izrečena novčana kazna, te je
ista izmirena, nema smetnji da ponuđač
učestvuje u postupku javne nabavke.
Model standardne tenderske dokumentacije
(„Sl. glasnik BiH“, broj 56/07) u tački 6.2.1.
koja govori o dokazima o ispunjavanju
uslova iz člana 23. Zakona govori o
dokumentima koje je izdao nadležni sudski
ili upravni organ u Bosni i Hercegovini ili u
zemlji porijekla ili zemlji iz koje taj dobavljač
dolazi, odnosno zemlji u kojoj je registrovan.
Shodno tome, svaki privredni subjekt koji
namjerava učestvovati u postupku javne
nabavke, kada je u pitanju tačka d) stava
(1) člana 23. Zakona, obraća se zahtjevom
nadležnom sudu u kojem je registrovan
(upisan u sudski registar). Ukoliko je
uvjerenje izdato od nadležnog suda u kojem
je ponuđač, odnosno kandidat registrovan
prihvatljivo u naprijed navedenom smislu,
odnosno ukoliko ponuđaču nije izrečena
zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti,
ugovorni organ će takvo uvjerenje smatrati
dovoljnim. Ponuđač, odnosno kandidat
nije dužan pribavljati navedeno uvjerenje
iz svakog suda u Bosni i Hercegovini, jer
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
se ponuđač ne može smatrati odgovornim
ukoliko sud u kojem je registrovan
eventualno ne vodi evidenciju o njegovim
prekršajima počinjenim na području koje
nije u nadležnosti tog suda.
Pitanje zastare dostavljenih
dokmenata PITANJE:
Član 24. Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine (ZJNBiH)
nije definisao starost dokumenta kojim
se dokazuje registracija za obavljanje
djelatnosti pomuđača. To znači da
ugovorni organ može sam utvrditi starost
npr. rješenja o registraciji ili aktuelnog
izvoda iz sudskog registra. Da li je
dozvoljeno tu starost odrediti u danima,
umjesto u mjesecima? Npr. umjesto tri
mjeseca odrediti 90 dana. Ako 90. dan
pada u nedjelju, da li se taj dan uzima kao
dan kada ističe rok starosti dokumenta
ili se, u skladu sa Zakonom o upravnom
postupku, 90. dan sa nedjelje prenosi na
ponedjeljak. Napominjem, prema Zakonu
o upravnom postupku rok se određuje
u situacijama kada treba poduzeti neku
radnju u postupku, a ovdje se radi samo o
starosti dokumenta.
S obzirom da kod ova dva pitanja imamo
dilemu oko toga šta je ispravno, bili bismo
Vam zahvalni ukoliko biste nam pomogli
da istu razriješimo.
ODGOVOR:
Provjera
kvalifikacija
kandidata, odnosno ponuđača vrši se na
osnovu dokaza o ispunjavanju uslova koje
postavlja ugovorni organ u tenderskoj
dokumentaciji, a u skladu sa čl. 23-26. Zakona
o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
Od navedenih članova Zakona, samo je član
23. obavezan za sve postupke iz Poglavlja II
Zakona, dok se za primjenu čl. 24-26. Zakona
ugovorni organ može opredijeliti ukoliko to
smatra potrebnim i svrsishodnim.
Cilj postavljanja uslova iz navedenih
članova jeste utvrđivanje da li je kandidat,
odnosno ponuđač sposoban i pouzdan da
budući ugovor, ukoliko ga dobije, realizuje
na adekvatan način. Stoga postavljeni
uslovi moraju biti adekvatni i srazmjerni
vrijednosti i složenosti predmeta nabavke.
Ugovorni organ je dužan obezbijediti da
postavljeni kriteriji i dokazi koji se traže o
ispunjavanju istih nemaju ograničavajući
efekat na konkurenciju, te da budu u skladu
sa kvalifikacionim kriterijima utvrđenim u
Zakonu.
U svakom slučaju, ugovorni organ, saglasno
članu 22. Zakona, postavlja minimum
kvalifikacionih uslova, u skladu sa Zakonom
i podzakonskim aktima, iz kojih se može
vidjeti sposobnost kandidata, odnosno
ponuđača da izvrši ugovor. U postavljanju
kvalifikacionih zahtjeva ugovorni organ ne
može izlaziti izvan okvira datih u članovima
23-26. Zakona.
Starost uvjerenja koja učesnici u postupcima
javnih nabavki prilažu uz svoju ponudu
utvrđena je isključivo za uvjerenja, odnosno
dokumente kojima se dokazuje ispunjenost
uslova iz člana 23. Zakona, gdje je navedeno
da takvi dokumenti ne mogu biti stariji od
tri mjeseca.
Članom 24. Zakona utvrđena je mogućnost
da se od kandidata, odnosno ponuđača
zahtijeva da dokažu svoju sposobnost za
obavljanje profesionalne djelatnosti.
Shodno tome, tačkom 6.3. Modela standardne
tenderske dokumentacije predviđeno je
da, ukoliko se ugovorni organ opredijeli
da zahtijeva ispunjenje uslova iz člana
24. Zakona, tenderskom dokumentacijom
predvidi dostavljanje dokaza o registraciji u
relevantnom profesionalnom ili trgovačkom
registru u zemlji u kojoj su osnovali firmu
ili dostavljanje posebne izjave ili reference
kojom se dokazuje njihovo pravo da se
profesionalno bave određenom djelatnošću.
Niti u Zakonu, niti u Modelu se ne spominje
niti utvrđuje starost dokumentacije iz člana
24. Zakona.
Ovdje se postavlja pitanje o tome zašto bi
ugovorni organ postavljao organičenje za
starost dokumentacije kojom se dokazuje
ispunjenost uslova iz člana 24. Zakona?
Naime, ukoliko je motiv ugovornog organa
da se uvjeri da nije bilo promjena u smislu
registracije kod privrednog subjekta od
momenta kada je registrovan, postavljanjem
uslova da dokumenti ne mogu biti stariji
od tri mjeseca (ili 90 dana) ugovorni organ
se neće zaštititi, odnosno moguće je da do
promjena u registraciji dođe 30, 20 ili 10
dana prije podnošenja ponude, što ugovorni
organ neće vidjeti iz uvjerenja starog recimo
tri mjeseca (ili 90 dana).
Pošto zakonodavac nije utvrdio starost
dokumenata
kojima
se
dokazuje
ispunjavanje uslova iz člana 24. Zakona,
istu ne može utvrditi ni ugovorni organ u
tenderskoj dokumentaciji. Dakle, za dokaze
o ispunjavanju člana 24. Zakona se ne
utvrđuje starost dokumentacije.
Generalno, kada je u pitanju računanje
rokova, Zakon o javnim nabavkama je lex
specialis u odnosu na Zakon o upravnom
postupku („Sl. glasnik BiH“, br. 29/02,
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 107
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
12/04, 88/07, 93/09 i 41/13). Shodno tome, u
postupku javne nabavke rokovi se računaju
na način kako je utvrdio Zakon o javnim
nabavkama pa je tako npr. kod roka za prijem
ponuda relevantan datum prijema ponude u
vrijeme i na mjestu utvrđenom tenderskom
dokumentacijom, a ne datum predaje na
poštu, kako bi bilo po Zakonu o upravnom
postupku. Međutim, u situacijama kada se
Zakon o javnim nabavkama nije odredio
oko tog pitanja, supsidijarno se primjenjuju
odredbe o računanju rokova propisane
Zakonom o upravnom postupku.
dana. Dakle, od kojeg momenta će se računati
navedeni rok od pet dana zavisi od toga na šta
ponuđač ulaže prigovor. Tako npr. ukoliko se
prigovor ulaže na tendersku dokumentaciju,
rok za podnošenje prigovora je pet dana
od dana kada je kandidat / ponuđač došao
u posjed tenderske dokumentacije, jer je to
momenat saznanja o eventualnim kršenjima
Zakona koje je kandidat / ponuđač uočio
uvidom u tendersku dokumentaciju, itd.
Razmatranje šalbe na tendersku
dokemntaciju
Što se tiče roka za podnošenje žalbe, u stavu
(5) člana 51. Zakona utvrđeno je da, ukoliko
ugovorni organ propusti da razmotri prigovor
u roku od pet dana od prijema prigovora, ili
prigovor odbije, podnosilac prigovora može
uložiti pismenu žalbu Uredu za razmatranje
žalbi u roku od pet dana počev od prvog
radnog dana nakon isteka roka u kojem je
ugovorni organ bio dužan odgovoriti na
prigovor, ili u slučaju da je ugovorni organ
odbio prigovor u prvostepenom postupku,
od datuma kada je ugovorni organ o tome
obavijestio podnosioca prigovora.
PITANJE:
Da li je moguće da Ured
za razmatranje žalbi razmatra žalbu
izjavljenu na tendersku dokumentaciju
i uslove iz iste nakon provedenog
postupka, odnosno nakon odluke o
izboru najpovoljnijeg ponuđača? (Imamo
nekoliko primjera, odnosno odluka URŽ
koje pokazuju da se takve stvari dešavaju.)
ODGOVOR: Sistem pravne zaštite u
postupku javne nabavke uspostavljen je tako
da svaki nezadovoljni učesnik u postupku,
odnosno svaki dobavljač, koji ima interes za
konkretan ugovor o javnoj nabavci za koji
se provodi postupak, prvo ulaže prigovor
ugovornom organu. U slučaju nezadovoljstva
odlukom po prigovoru ili u slučaju da
podnosilac prigovora na isti uopšte ne dobije
odgovor, ulaže se žalba Uredu za razmatranje
žalbi, kao drugostepenom organu.
Naime, članom 50. Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine propisano
je da svaki dobavljač koji ima legitiman
interes za konkretan ugovor o javnoj nabavci
i koji smatra da je ugovorni organ u toku
konkretnog postupka dodjele ugovora
prekršio jednu ili više odredbi ovog zakona
i/ili pratećih podzakonskih akata ima pravo
uložiti prigovor na postupak, na način i u
rokovima utvrđenim u članu 51. Zakona.
Članom 51. stav (1) Zakona propisano je da
se prigovor podnosi ugovornom organu kao
prvostepenoj instanci u žalbenom postupku,
u pisanoj formi, u roku od pet dana od dana
kada je podnosilac saznao ili je trebalo da
sazna za navodnu povredu ovog zakona, i ne
kasnije od jedne godine od datuma navodne
povrede.
Shodno navedenom, rok za podnošenje
prigovora počinje teći prvog dana od dana
kada je dobavljač saznao ili je trebalo da
sazna za navodno kršenje Zakona, i traje pet
108 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
Ukoliko prigovor bude podnesen nakon
isteka roka propisanog u stavu (1) člana 51.
Zakona, isti se odbacuje kao neblagovremen.
Dakle, samo u slučaju da su poštovani
naprijed navedeni rokovi od momenta
saznanja za navodne povrede Zakona u
tenderskoj dokumentaciji, takva žalba
bi se smatrala blagovremenom i dalje se
razmatrala. Protekom roka od pet dana od
dana uzimanja tenderske dokumentacije
u posjed, svaki prigovor, pa shodno tome i
žalba po tom osnovu, bi bili neblagovremeni.
Da li se 0,00 KM može tretirati kao
najniža ponuđena cijena
PITANJE:
Da li se, prilikom računanja
cijene za pojedine usluge, cijena iste može
navesti 0,00 KM i da li se takva ponuda
može odbaciti iz nekog razloga (npr. cijena
osiguranja vozača i putnika u vozilu
pojedinačna i ukupna da iznosi 0,00 KM)?
ODGOVOR: U skladu sa članom 13. stav
(1) Zakona o javnim nabavkama Bosne
i Hercegovine ugovorni organ priprema
tendersku dokumentaciju u skladu s
odredbama zakona i podzakonskim aktima.
U tenderskoj dokumentaciji, ugovorni organ
dat će potpune informacije o uslovima
ugovora i postupcima dodjele ugovora, koji
su ponuđačima dovoljni za pripremu svojih
ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi.
Ugovorni
organ
smatra
ponudu
odgovarajućom ukoliko ista ispunjava
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
zahtjeve utvrđene obavještenjem o nabavci
i tenderskom dokumentacijom, u skladu
sa članom 14. stav (3) Uputstva o primjeni
Zakona o javnim nabavkama BiH („Sl.
glasnik BiH“, br. 3/05 i 24/09). Kandidati i
ponuđači moraju pažljivo razmotriti zahtjeve
navedene u tenderskoj dokumentaciji i
ispoštovati ih kako bi ugovorni organi
prihvatili njihove zahtjeve i ponude. Shodno
tome, ugovorni organi su dužni postupati u
skladu s onim što je navedeno u tenderskoj
dokumentaciji i obavještenju o nabavci
i odbiti one ponude koje nisu u skladu
sa postavljenim zahtjevima. Suprotno,
ugovorni organi ne mogu odbaciti ponude
po osnovu zahtjeva koji nisu navedeni u
tenderskoj dokumentaciji i obavještenju o
nabavci.
Bitno je naglasiti da zahtjevi koje ugovorni
organ postavi u tenderskoj dokumentaciji
moraju biti jasni, precizni, nedvosmisleni, te
na isti način shvaćeni od svih ponuđača, kako
bi se mogla donijeti odluka o kvalifikovanosti
ponuđača, odnosno o izboru najpovoljnijeg
ponuđača na stvarno konkurentskoj osnovi,
te uz ostvarivanje jednakog tretmana,
nediskriminacije i transparentnosti, kao
osnovnih principa javnih nabavki.
U skladu sa naprijed navedenim, ugovorni
organ u tenderskoj dokumentaciji mora
detaljno navesti sve svoje potrebe i zahtjeve,
kako bi ponuđači mogli odgovoriti na iste
i ponuditi ono što ugovorni organ uistinu
traži i treba. Dakle, tenderska dokumentacija
mora sadržavati detaljne zahtjeve i potrebe
ugovornog organa, što znači da se u njoj
ništa ne može podrazumijevati.
Nadalje, Zakon i prateći podzakonski
akti ne predviđaju situaciju iz vašeg
pitanja. Drugim riječima, nije predviđena
mogućnost da ugovorni organ tenderskom
dokumentacijom onemogući dostavljanje
ponude u vrijednosti 0,00 KM. Prema
tome, ukoliko ugovorni organ tenderskom
dokumentacijom nije zabranio dostavljanje
ponude čija je cijena 0,00 KM neće ni imati
osnova da istu odbaci. Međutim, u tom
slučaju će vrlo vjerovatno doći do poništenja
postupka nabavke, jer se praktično ponude
neće moći vrijednovati.
Naime, članom 34. stav (1) Zakona utvrđeni
su kriteriji za dodjelu ugovora kao kriteriji
koji se koriste za ocjenu prihvatljivih ponuda,
i u skladu sa rezultatima ocjene vrši se
finalno rangiranje ponuda. U osnovi postoje
dva različita kriterija za dodjelu ugovora: ili
ekonomski najpovoljnija ponuda ili ponuda
sa najnižom cijenom.
Samo prihvatljive ponude se ocjenjuju u
skladu s odabranim kriterijem za dodjelu
ugovora. Ponuda je prihvatljiva kada je
podnese kvalifikovan ponuđač, i kada
ispunjava sve obavezne specifikacije i
zahtjeve koje je naveo ugovorni organ u
tenderskoj dokumentaciji.
Ukoliko ugovorni organ kao kriterij za
dodjelu
ugovora
odabere
ekonomski
najpovoljniju ponudu, to znači da će izbor
najpovoljnijeg dobavljača zavisiti kako od
cijene tako i od drugih potkriterija koje je
utvrdio ugovorni organ. Naime, članom
34. stav (1) tačka a) Zakona navedeni su
tipični primjeri potkriterija za vrednovanje
ponuda u sklopu kriterija ekonomski
najpovoljnije ponude, a to su: cijena,
kvalitet, tehnička sposobnost, funkcionalne
i
ekološke
karakteristike,
operativni
troškovi, ekonomičnost, postprodajni servis
i tehnička pomoć, datum isporuke i period
isporuke ili period izvršenja, itd. Pored ovih
potkriterija ugovorni organi mogu odabrati
i neke druge potkriterije za vrednovanje
ponuda, pod uslovom da su objektivni,
nediskriminatorni, odnosno da su u skladu
sa osnovnim principima definisanim
članom 1. Zakona.
Da bi ugovorni organ došao do ekonomski
najpovoljnije ponude, on je dužan u
tenderskoj dokumentaciji obrazložiti način
na koji će vrednovati svaki od potkriterija,
odnosno dužan je predvidjeti formulu koja
će se koristiti za upoređivanje i ocjenjivanje
ponuda. Neki primjeri formula dati su u
tački 7.1. Modela standardne tenderske
dokumentacije („Sl. glasnik BiH“, broj
56/07). Ukoliko se u formulu uvrsti iznos
od 0,00 KM kao najniži iznos ponuđen u
postupku javne nabavke, ugovorni organ
će uvijek dobiti nulu kao rezultat, što mu
onemogućava vrednovanje ponuda, odnosno
onemogućava da dođe do ekonomski
najpovoljnije ponude. Takva situacija će za
posljedicu imati poništenje postupka javne
nabavke.
Isto tako, čak u slučaju kada je cijena
jedini kriterij u postupku javne nabavke
(„najniža cijena tehnički zadovoljavajuće
ponude“) ponudu čija je cijena 0,00 KM nije
konkurentna i vjerovatno će uzrokovati
poništenje postupka javne nabavke.
Shodno naprijed navedenom, ugovorni
organ poučen ranijim iskustvima, a u cilju
okončanja postupka javne nabavke dodjelom
ugovora, što je i svrha svakog postupka,
može zabraniti podnošenje ponuda čija
je ukupna vrijednost 0,00 KM, odnosno
zabraniti nuđenje popusta od 100% čime se
dobije isti rezultat kao da je ponuđena cijena
0,00 KM, te može argumentovati na naprijed
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 109
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
navedeni način da time nisu ugroženi
osnovni principi Zakona.
Naime, iako nema sumnje da, s aspekta
cijene, prihvatanje ponude sa cijenom od
0,00 KM predstavlja najefikasnije trošenje
javnih sredstava, što je jedan od osnovnih
principa javnih nabavki, postavlja se pitanje
koliko je efikasno da se usljed cijene od
0,00 KM postupak poništava zbog naprijed
navedenih razloga, odnosno nemogućnosti
uvrštavanja takve cijene u formulu za
vrednovanje kriterija za dodjelu ugovora.
Poništenje postupka također nosi brojne
troškove za ugovorni organ, u smislu
objavljivanja obavještenja o poništenju,
te ponovnog pokretanja postupka javne
nabavke. Pored toga, ugovorni organ duže
vrijeme ostaje bez potrebne robe, usluge ili
radova.
Međutim, isto tako je moguće da ponuđač
ponudi cijenu od 0,00 KM samo za pojedine
„stavke“ ponude, te da u zbiru ukupna cijena
ponude ne iznosi 0,00 KM, i shodno tome
može biti uvrštena u formulu za vrednovanje
kriterija za dodjelu ugovora. U tom slučaju
zabrana dostavljanja cijene 0,00 KM za
pojedine „stavke“ ne bi bila opravdana.
U skladu sa naprijed navedenim, kod
postavljanja ovakvog uslova ugovorni organ
mora imati odgovarajuće obrazloženje,
odnosno
mora
dokazati
ekonomsku
opravdanost postavljanja takvog uslova.
Postupak ocjena ponuda kod
izbora najpovoljnijeg ponuđač
PITANJA:
Ukoliko je UO u TD naveo
više kriterija za ocjenjivanje ponuda,
naprimjer 60% cijena, 30% odgoda plaćanja
i 10% rok isporuke, kakvog ima smisla javno
otvaranje ponuda ako se na njemu čita
samo cijena, a ostali uslovi ostaju nepoznati
(bio sam lično na jednom otvaranju i
insistirao na čitanju i ostalih uslova, što je
komisija odbila a nakon donošenja odluka
o izboru najpovoljnijeg ponuđača toliko
je očigledno da je „odabrani“ ponuđač
naknadno dostavljao izjave o odgođenom
plaćanju i to različito za pojedine lotove
upravo onoliko koliko mu je trebalo da
bude proglašen najpovoljnijim)?
ODGOVOR:
Sa
stanovišta
transparentnosti i javnosti kao osnovnih
načela Zakona o javnim nabavkama BiH
(ZJNBiH) neozbiljno je da ugovorni organ na
samom činu otvaranja ne saopšti, na zahtjev
ponuđača, pored cijene i ostale komercijalne
elemente koji se boduju i odlučuju o
110 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
konačnoj dodjeli ugovora u slučaju kriterija
ekonomski najpovoljnije ponude. Ono
čega se ugovorni organi drže je zakonska
definicija da se na samom otvaranju ponuda
saopštava samo okupna cijena (vrijednost)
ponude. Međutim, ta definicija s obzirom
na javnost i transparentnost ne može i ne
smije biti prepreka da se ponuđač upozna sa
komercijalnim aspektima ponuda. Slažemo
se sa činjenicom da ovakvo ophođenje
može dovesti do postojanja sumnji u
korektnost postupka, s obzirom na to da
po nama ne postoji adekvatno i razumno
objašnjenje zašto neko ne bi javno saopštio
sve komercijalne elemente ponude.
Primjena preferencijala za
ponuđače iz regije CEFTA
PITANJE:
Zašto pojedini UO i dalje
traže potvrdu Vanjskotrgovinske komore
kao dokaz o preferencijalu kada znamo da
Vijeće ministara nije donijelo novu odluku
i da se ne smije primjenjivati preferencijal
za ponuđače iz regije CEFTA, a pogotovo
kada znamo da ta potvrda ionako ništa ne
znači i dobija se nakon uplate po svakom
artiklu (zamislite tender sa npr. sto
stavki), a oni i onako pojma nemaju o tim
proizvodima?
ODGOVOR:
Pošto
nije
donesena
Odluka VM o obaveznom korištenju
preferencijalnog tretmana domaćeg u 2013.
godini, na dispoziciji ugovornog organa je
da li će predvidjeti preferencijalni tretman
ili ne. Ukoliko ga predvidi, dužan je u
svrhu poređenja ponuda umanjiti ponudu
ponuđača koji je dostavio validan dokaz.
(Ugovorni organ sam predviđa kojim
će se dokumentom dokazivati uživanje
preferencijalnog tretmana i taj dokaz mora
biti jasan i objektivan.) Preferencijalni
tretman se ne primjenjuje na proizvode,
usluge i radove koji potiču iz zemalja
potpisnica CEFTE.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SUDSKA PRAKSA
RADNI ODNOSI
Priredio: Dragan Klisura, dipl. iur.
POVREDNA NA RADU I
ODGOVORNOS ZA NASTALU
ŠTETU
Zaposlenik koji je povrijeđen na radu ili
u vezi sa radom ima u svakom slučaju
prava iz zdravstvenog i invalidskog
osiguranja, ali pravo na naknadu štete
od svog poslodavca ima samo ako je on
odgovoran za štetu, odnosno ako postoji
osnov odgovornosti na strani poslodavca.
Član 85. Zakona o radu („Službene novine F
BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03)
Iz obrazloženja:
Relevantna
činjenična
utvrđenja
prvostepenog suda, koja je kao pravilna i
potpuna prihvatio i drugostepeni sud, mogu
se rezimirati na slijedeći način:
Tužitelj je kod tuženog, koji se bavi
transportnom djelatnošću, zaposlen na
poslovima vozača teretnog motornog vozila.
U okviru svog redovnog posla tužitelj je
dana 09.06.2004. godine dobio radni nalog
da za preduzeće „Salvis-trans“ d.o.o. Kiseljak
(umješač na strani tuženog) izvrši prevoz
njegovog otpadnog željeza u Republiku
Sloveniju. Naime, navedeno preduzeće se,
između ostalog, bavilo i otkupom zrna od
eksplodiranih artiljerijskih granata. Tužitelj
je teretno motorno vozilo, kojim je trebao
izvršiti prevoz, parkirao u poslovnom
krugu preduzeća „Salvis-trans“ i čekao na
utovar, odnosno čekao da radnici navedenog
preduzeća natovare kamion željeznim
otpadom. Prilikom rezanja željeznog otpada
od strane zaposlenika preduzeća „Salvistrans“, koji posao je prethodio utovaru
željeznog otpada, došlo je do eksplozije
zrna granate koja se našla među željeznim
otpadom. U tom momentu tužitelj se nalazio
pokraj teretnog motornog vozila te ga je
udarna sila eksplozije bacila na zemlju, pod
kamion. Od posljedica eksploziije, tačnije
uslijed zračne sile eksplozije tužitelj je
pretrpio tjelesne povrede u vidu oštećenja
kičme i oštećenja sluha.
U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji
prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da
za predmetnu štetu odgovara tuženi po
principu objektivne odgovornosti (član 174.
ZOO). Naime, prvostepeni sud zaključuje da
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 111
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
je svaka mašina na motorni pogon, pa tako i teretno
motorno vozilo, opasna stvar, te da je i posao tužitelja, koji upravlja
teretnim motornim vozilom, opasna djelatnost. Tuženi je, prema
daljem pravnom rezonovanju prvostepenog
suda, preduzeće koje se bavi transportom, a kako je tužitelj u okviru
te djelatnosti upravljao teretnim motornim vozilom, to proizilazi da
se tuženi bavi opasnom djelatnošću.
Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilne iznesene pravne stavove
prvostepenog suda koji se tiču postojanja objektivne odgovornosti
tuženog za predmetnu štetu koju je pretrpio tužitelj.
Osnovano revident u svojoj reviziji ukazuje da se zaključak
nižestepenih sudova o postojanju odštetne odgovornosti tuženog za
predmetnu štetu zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Odredbom člana 85. Zakona o radu propisano je da ako zaposlenik
pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan
zaposleniku naknaditi štetu po opštim propisima obligacionog prava.
Navedena zakonska odredba upućuje da zaposlenik svoje pravo na
naknadu štete ostvaruje po općim propisima obligacionog prava, u
koja spadaju i propisi o opštim načelima o odgovornosti za štetu.
Dakle, svoje pravo na naknadu štete oštećeni zaposlenik može
ostvariti, odnosno sud mu može dosuditi naknadu štete, samo
ako postoji osnov odgovornosti na strani poslodavca. Zakon o
obligacionim odnosima u članu 154. propisuje osnove odgovornosti i
to subjektivnu odgovornost, objektivnu odgovornost i odgovornost u
drugim slučajevima propisanim zakonom.
Kad zaposlenik, koji je pretrpio štetu povredom na radu, svoje pravo
na naknadu štete ostvaruje po principu subjektivne odgovornosti
(član 154. stav 1. u vezi sa članom 158. ZOO), moraju postojati sve
osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu (postojanje subjekata
pravnog odnosa, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne
radnje i štete te krivica štetnika).
Ukoliko zaposlenik svoje pravo na naknadu štete ostvaruje po
principu objektivne odgovornosti (član 173. i 174. ZOO), štetnikova
odgovornost se utvrđuje po osnovi uzročnosti, bez obzira na krivicu,
pa se štetnik, kao imalac opasne stvari ili lice koje se bavi opasnom
djelatnošću, može osloboditi odgovornosti za štetu samo ako dokaže
da je šteta nastala zbog više sile, krivnje treće osobe ili samog oštećenog
(član 177. ZOO). To istovremeno znači da štetnik koji je obavezan da
zbog povrede zaposlenika na radu naknadi štetu može biti ne samo
njegov poslodavac, već i drugo pravno lice ili fizičko lice.
U konkretnom slučaju nema mjesta zaključku o postojanju
subjektivne odgovornosti tuženog (tvrdnju o postojanju subjektivne
odgovornosti tuženog u postupku nije iznosio ni sam tužitelj).
Tuženi nije organizovao proces rada, odnosno nije organizovao ni
proces pripreme željeznog otpada za utovar ni sam proces utovara,
pa da bi stoga mogao snositi krivicu zbog eventualnih propusta u
organizaciji rada i nadzoru nad procesom rada.
Okolnosti predmetnog slučaja ne upućuju ni na zaključak da je tuženi
propustio preduzeti
mjere opšte ili lične zaštite na radu, a to ne tvrdi ni sam tužitelj.
Nesporno je u konkretnoj pravnoj stvari da povrede tužitelja ne
potiču od djelovanja teretnog motornog vozila tuženog, kao opasne
stvari, niti potiču od samog prevoza (upravljanja teretnim motornim
vozilom), kao opasne djelatnosti.
Uzrok štete je eksplozija zrna granate, koja nesporno predstavlja
opasnu stvar. Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac (član
174. ZOO), a u konkretnom slučaju to je preduzeće „Salvis-trans“, a
ne tuženi kao poslodavac tužitelja.
Poslodavac (tuženi) bi odgovarao za štetu koja je nastala povredom
zaposlenika na radu ili u vezi sa radom i u slučaju kada je povreda
uzrokovana opasnom stvari drugog privrednog društva (ovdje
„Salvis-trans“) koje je, za potrebe poslodavca, obavljalo određene
poslove.
Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari to nije slučaj jer je, suprotno
112 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
naprijed navedenom stavu, poslodavac tužitelja trebao za potrebe
„Salvis-trans“ da izvrši prevoz njegovog željeznog otpada.
Dakle, oštećeni zaposlenik koji je povrijeđen na radu ili u vezi sa
radom, ima u svakom slučaju prava iz zdravstvenog i invalidskog
osiguranja, ali pravo na naknadu štete od svoga poslodavca ima samo
ako je on odgovoran za štetu, odnosno ako postoji osnov odgovornosti,
što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 0700-Rev-09-000542 od 06.05.2010.godine)
OTKAZ S PONUDOM IZMJENJENOG UGOVORA O RADU
Zaposlenik zadržava pravo da pred sudom osporava dopuštenost
otkaza s ponudom izmjenjenog ugovora o radu i u slučaju kada je
prihvatio ponudu poslodavca, pa je sud dužan dati svoju ocjenu o
tome da li je otkaz, kao izmjena ugovora, dopuštena ili nije.
Člana 97. stav 2. Zakona o radu(„Službene novine F BiH“ broj 43/99,
32/00 i 29/03)
Iz obrazloženja:
Ovaj revizijski sud ocjenjuje da tužitelj osnovano nalazi revizijski
razlog pogrešne primjene materijalnog prava u nepravilnoj primjeni
odredbe člana 97. Zakona o radu od strane drugostepenog suda.
Prema odredbi člana 97. stav 1. Zakona o radu, odredbe ovog zakona
koje se odnose na otkaz primjenjuju se i u slučaju kada poslodavac
otkaže ugovor i istovremeno ponudi zaposleniku zaključivanje
ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima.
Odredbom stava 2. istog zakonskog člana propisano je da ako
zaposlenik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1. ovog člana zadržava
pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene
ugovora.
Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi, suprotno pravnom stavu
drugostepenog suda, zaposlenik zadržava pravo da pred sudom
osporava dopuštenost otkaza s ponudom izmjenjenog ugovora o radu
i u slučaju kada je prihvatio ponudu poslodavca, pa je sud dužan dati
svoju ocjenu o tome da li je otkaz, kao i izmjena ugovora, dopušten
ili nije. Po svojoj pravnoj prirodi institut otkaza ugovora o radu sa
ponudom izmjenjenog ugovora izraz je obligaciono-pravnog instituta
raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti i njegov smisao je
zaštita radnopravnog statusa zaposlenika, koji ponudu sklapanja
izmjenjenog ugovora o radu može prihvatiti ili odbiti.
Imajući u vidu činjenična utvrđenja nižestepenih sudova, ovaj sud
dijeli pravni stav prvostepenog suda da ponuda sklapanja ugovora
o radu pod izmjenjenim uslovima u konkretnom slučaju nije bila
opravdana u odnosu na poslove koje je tužitelj do tada obavljao i
uopšte u odnosu na sadržaj dotadašnjeg ugovora o radu.
Prvostepeni sud je pravilno zaključio da tuženi tokom postupka
nije u skladu sa odredbom člana 91. Zakona o radu dokazao da su
ekonomski, tehnički ili organizacijski razlozi bili stvarni razlog
otkaza sa izmjenjenom ponudom ugovora o radu, za koji zaključak
je kroz obrazloženje svoje presude dao pravilne razloge koje u svemu
prihvata i ovaj sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
Radno mjesto tužitelja nije ukinuto, nije prestala potreba za
obavljanjem poslova pletača niti je smanjen obim tih poslova, tako
da „discipliniranje“ zaposlenika ne može biti razlog za poslovno
uvjetovan otkaz sa ponudom za sklapanje ugovora na određeno
vrijeme u trajanju od tri mjeseca. Tužitelj je punih 16 godina bio
zaposlenik tuženog na neodređeno vrijeme, pa predmetna ponuda za
sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od 3 mjeseca,
pri čemu tuženi nije dokazao postojanje opravdanih organizacijskih
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 113
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
razloga za takvu ponudu, predstavlja povredu dostojanstva rada
zaposlenika. Zbog toga je tužitelj iz opravdanih razloga odbio
potpisati novu izjavu za naredni tromjesečni period (od 02.05.2006.
godine do 01.08.2006. godine), jer je tuženi bez opravdanih i zakonom
propisanih razloga njegov radnopravni status učinio neprihvatljivo
neizvjesnim i nepovoljnijim u odnosu na dotadašnji sadržaj ugovora
o radu.
Kako je izjava u vezi usmenog zaključivanja ugovora o radu od
03.02.2006. godine nezakonita, to je otpao zakonit osnov za donošenje
odluke o prestanku ugovora o radu broj 208/06 od 12.05.2006. godine,
kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 0700-Rev-08-000992 od 20.11.2009.godine)
FAKTIČKI RADNI ODNOS
Neposjedovanje rješenja o prijemu u radni odnos nema nužno za
posljedicu pravni zaključak da zaposlenik nije zasnovao radni
odnos, zbog nedostatka zakonitog osnova zasnivanja, mora nužno
uvijek smatrati nezakonito uspostavljenim radnim odnosom po
osnovu kojeg se zaposleniku ne mora pružiti pravna zaštita.
Član 21. stav 1. i ĉlan 21.a) Zakona o radu. („Službene novine F BiH“
broj 43/99, 32/00 i 29/03) i Član 15. Zakona o radnim odnosima i
plaćama službenika organa uprave
Iz obrazloženja:
Tačno je da naše radno zakonodavstvo ne poznaje faktički radni
odnos, jer se radno-pravni status uspostavlja samo na osnovu
zakonom predviđenog pravnog osnova (ugovor o radu, odnosno
rješenje o prijemu u radni odnos). Međutim, svakako da slučajevi
faktičkog rada ili zapošljavanja mogu da nastupe u praksi, pa se
postavlja pitanje prava osoba koje su u „faktičkom radnom odnosu“.
Osnovno polazište za rješenje tog pitanja treba da bude utvrđivanje
činjenice da li je takva osoba obavljala određeni rad i ispunjavala
svoje duţnosti, tako da treba prihvatiti pravnu fikciju da se pravni
osnov nalazi u samom stalnom vršenju rada ili službe. U konkretnom
slučaju, kada bi se i prihvatio stav drugostepenog suda da je tužitelj
bio u faktičkom radnom odnosu kod prvotutuženog, taj radni odnos
je imao sve bitne elemente koji se traže za pojam radnom odnosa.
Prvotutuženi je činjenicu zasnivanja rada upisao u radnu knjižicu
tužitelja, isplaćivao mu plaće i sve druge prinadležnosti koje proističu
iz radnog odnosa, a tužitelj je u kontinuiranom vremenskom periodu
od gotovo osam godina obavljao rad i ispunjavao svoje dužnosti.
Sve navedene okolnosti jasno ukazuju da se eventualni propust
prvotutuženog da tužitelju izda rješenje o prijemu u radni odnos
ne može pripisati u krivicu tužitelju niti tužitelj može snositi štetne
posljedice takvog propusta prvotutuženog.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 56
0 P 006632 08 Rev od 23.04.2009. godine)
OTKAZ UGOVORA O RADU – VIJEĆE ZAPOSLENIKA
Vijeće zaposlenika, odnosno sindikat, po odredbi člana 67. Zakona
o radu ima svojevrsno pravo suodlučivanja o prestanku rada
zaposlenika kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost.
Član 67. Zakona o radu, („Službene novine F BiH“ broj 43/99, 32/00
i 29/03)
Iz obrazloženja: Odredbom člana 67. Zakona o radu je propisano
114 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku kod kojeg
postoji smanjena radna sposobnost samo onda kada prethodno dobije
saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno saglasnost sindikata ukoliko
vijeće zaposlenika nije formirano (član 108. stav 2. Zakona o radu).
Pravilan je stav nižestepenih sudova da saglasnost koju ima u
vidu odredba člana 67. Zakona o radu mora biti izričita, pri čemu
su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da se aktu Sindikalne
podružnice od 08.11.2006. godine, imajući u vidu njegov sadržaj, ne
može dati pravni značaj navedene saglasnosti, za koji zaključak su
kroz obrazloženje svojih odluka dali potpune i pravilne razloge koje
u svemu prihvata i ovaj sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
Vijeće zaposlenika, odnosno sindikat, po odredbi člana 67. Zakona
o radu ima svojevrsno pravo suodlučivanja o prestanku rada
zaposlenika kod kojeg postoji smanjena radna sposobnost, pa je
pravno neutemeljen prigovor revidenta da su nižestepeni sudovi,
pogrešnim tumačenjem odredbe člana 67. Zakona o radu, ingerencije
za odlučivanje o otkazu prenijeli sa poslodavca na sindikat i na taj
način, zbog opštepoznate solidarnosti sindikata sa zaposlenicima,
onemogućili primjenu zakonskih odredaba o otkazu ugovora o radu.
Suprotno navedenom prigovoru revidenta, za slučaj da sindikat
uskrati saglasnost na odluku o otkazu, rješenje spora se povjerava
arbitraži (član 26. stav 3. Zakona o vijeću zaposlenika u vezi sa
članom 108. stav 2. Zakona o radu), tako da stav sindikata ne može
jednostrano onemogućiti dalji postupak rješavanja spora između
poslodavca i zaposlenika, kako to pogrešno rezonuje revident.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj:
070-0-Rev-08-000578 od 05.05.2009. godine)
OTKAZ UGOVORA O RADU
Poslodavac može otkazati zaposleniku ugovor o radu za vrijeme
dok traje njegova privremena nesposobnost za rad zbog bolesti,
osim u slučaju takve spriječenosti koju je prouzrokovala povreda
na radu ili profesionalna bolest.
Član 64. stav 1. i član 65. stav 1. Zakona o radu, („Službene novine F
BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03)
Iz obrazloženja
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonita
odluka o otkazu ugovora o radu na radnom mjestu direktora Razvoja
prometnih funkcija, da se vrati na posao i tuženi mu naknadi platu
za vrijeme trajanja nezakonitog otkaza, naknadu za regres i uplatu
doprinosa.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj po osnovu ugovora zaključenog
sa tuženim 01.08.2004. godine kod tuženog obavljao poslove direktora
Razvoja prometnih funkcija, da je aktom tuženog od 20.07.2005.
godine usljed ekonomskih i organizacijskih razloga tužitelju otkazan
ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu na radno
mjesto samostalnog stručnog saradnika za marketing i informacioni
sistem, da tužitelj nije prihvatio ovu ponudu, već je dana 27.07.2005.
godine uputio tuženom zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,
kojeg je tuženi odlukom od 15.08.2005. godine odbio kao neosnovan,
da je tuženi nakon toga rješenjem broj 8032/05 od 16.08.2005. godine
utvrdio da je otkazan ugovor o radu tužitelju na radnom mjestu
direktora Razvoja prometnih funkcija sa pravom na otpremninu, da
je tužitelj zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad u periodu
od 04.07.2005. do 04.09.2005. godine, odnosno da se u tom periodu
nalazio na „bolovanju“, da privremena nesposobnost za rad nije
posljedica povrede na radu, niti profesionalne bolesti.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 115
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
su usvojili tužbeni zahtjev uz primjenu
odredaba iz člana 64. stav 1. Zakona o radu i
člana 65. stav 2. istog zakona uz obrazloženje
da je otkaz ugovora o radu tužitelju nezakonit
jer se u vrijeme donošenja odluke o otkazu
tužitelj nalazio na „bolovanju“.
Osnovano se revizijom ukazuje da je u
ovoj parnici materijalno pravo pogrešno
primijenjeno, a zbog čega sve činjenice
relevantne za ishod spora nisu utvrđene.
Odredbom člana 64. stav 1. Zakona o
radu određeno je da zaposleniku koji je
pretrpio povredu na radu ili je obolio od
profesionalne bolesti, za vrijeme dok je
privremeno nesposoban za rad, poslodavac
ne može otkazati ugovor o radu.
Odredbom člana 65. stav 1. Zakona o radu
propisano je da povreda na radu, bolest
ili profesionalna bolest ne mogu štetno
utjecati na ostvarivanje prava zaposlenika iz
radnog odnosa, dok je stavom 2. propisano
da zaposlenik koji je privremeno bio
nesposoban za rad zbog povrede ili povrede
na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a
za koga nakon liječenja i oporavka nadležna
zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik
utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da
se vrati na poslove na kojima je radio prije
nastupanja privremene nesposobnosti za
rad ili na druge odgovarajuće poslove. Iz
ovih odredaba proizilazi da se zaposleniku
ne može otkazati ugovor o radu ako je
privremena spriječenost za rad posljedica
povrede na radu ili profesionalne bolesti, što
je izričito propisano navedenom odredbom
člana 64. stav 1. Zakona o radu.
To znači da poslodavac može otkazati
zaposleniku ugovor o radu za vrijeme dok
traje njegova privremena nesposobnost
za rad zbog bolesti, osim u slučaju takve
spriječenosti koju je prouzrokovala povreda
na radu ili profesionalna bolest.
Odredba člana 65. Zakona o radu, koju
nižestepeni sudovi pogrešno tumače,
odnosi se na zaštitu zaposlenika privremeno
nesposobnih za rad u smislu da ta okolnost
ne može imati negativne refleksije nakon
prestanka
privremene
nesposobnosti,
odnosno da zaposlenik zbog toga što je
bio na „bolovanju“ ne može trpjeti štetne
posljedice kada se vrati na posao.
Zbog toga je zakonodavac odredio obavezu
poslodavca da po povratku „s bolovanja“
(iz bilo kojih razloga-bolest, profesionalna
bolest, povreda na radu) zaposleniku
omogući obavljanje poslova na kojima je
radio ili odgovarajuće poslove.
Prema tome, za ispitivanje zakonitosti
odluke tuženog o otkazu ugovora o radu
tužitelju nije pravno relevantna činjenica
to što je tužitelj bio na bolovanju (kada je to
posljedica bolesti), već da li je odluka zakonita
s stanovišta primjene odredaba člana 87. stav
1. tačka 1. i člana 97. stav 1. Zakona o radu, tj.
116 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
da li su se ostvarile zakonske pretpostavke
za otkaz ugovora o radu tužitelju za radno
mjesto direktora Razvoja prometnih funkcija
usljed ekonomskih i organizacijskih razloga,
te za ponudu izmijenjenog ugovora o radu.
Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa
nižestepeni sudovi nisu utvrđivali pravno
relevantne činjenice za pravilnu primjenu
pomenutih odredaba Zakona o radu, to
je činjenično stanje ostalo nepotpuno
utvrđeno, pa je primjenom odredaba iz
člana 50. stav 2. ZPP-a ovaj sud ukinuo
drugostepenu presudu.
(Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 65 0 P 050087 12 Rev
od 12.03.2013. godine)
OTKAZ UGOVORA O RADU ZBOG
TEŽE POVREDE RANE DUŽNOSTI
Kada ni tužiteljica u toku postupka ne
spori da je izvršila radnju koja je internim
aktom poslodavca propisana kao teža
povreda radne dužnosti za koju se može
izreći disciplinska mjera prestanak
radnog onosa, pa poslodavac u zakonito
predviđenom postupku i izrekne takvu
mjeru, bez osnova je pozivanje revidentice
na njeno ponašanje na radnom mjestu prije
učinjene teže povrede radne dužnosti,
jer je diskreciono pravo poslodavca da
to uzme ili ne uzme kao olakšavajuću
okolnost prilikom izricanja disciplinske
mjere.
Član 91. Zakona o radu („Službene novine F
BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03)
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 70 0 Rs 001383 11 Rev
od 23.05.2013. godine)
OTKAZ UGOVORA O RADU
SINDIKALNOM POVJERENIKU
Otkaz ugovora o radu sindikalnom
povjereniku dopušten je samo uz
obavezu suodlučivanja sa Federalnim
ministatrstvom nadležnim za rad, jer
bez saglasnosti navedenog Ministarstva
nije moguće otkazati ugovor o radu
sindikalnom povjereniku za vrijeme
obavljanja njegove dužnosti kao i 6 mjeseci
nakon obavljanja te dužnosti.
Član 93. Zakona o radu, („Službene novine F
BiH“ broj 43/99, 32/00 i 29/03)
Iz obrazloženja: Cilj ove zaštite je da
se sindikalnom povjereniku omogući
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nesmetano sindikalno djelovanje, jer on
mora imati sigurnost da neće dobiti otkaz
ili na drugi način biti stavljen u nepovoljniji
položaj od drugih zaposlenika iz razloga
što se zauzimao za zaposlenike, pregovarao
sa poslodavcem odnosno na drugi zakonit
način sindikalno djelovao. Pravni osnov
za ovakvu zaštitu nalazi se u Konvenciji
Međunarodne organizacije rada broj 135 o
zaštiti i olakšicama koje se daju radničkim
predstavnicima. Sindikalnom povjereniku
navedena zaštita pripada ne samo za
slučaj otkaza već i za slučaj svakog drugog
stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu
na druge zaposlenike, pa tako i u slučaju
njegovog rasporeda na drugo radno mjesto,
jer se samo na taj način omogućava njegova
efektivna zaštita od šikanoznog postupanja
poslodavca.
Međutim, ovu zaštitu može uživati samo
onaj povjerenik o čijem je imenovanju
sindikat obavijestio poslodavca. Kod malih
sindikata, koji djeluju samo kod jednog
poslodavca, kako je to slučaj u ovoj pravnoj
stvari, uobičajeno je da je sindikalni
povjerenik ujedno i predsjednik sindikata.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 63 0 Rs 006467 11 Rev
od 06.11.2012. godine)
UGOVOR O RADU NA ODREĐENO I
NEODREĐENO VRIJEME
Unatoč tome što je rad tužiteljice
na
određeno
vrijeme,
njegovim
produžavanjem, trajao duže od 1 godine,
navedena činjenica nema za posljedicu
da se može smatrati ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.
Član 18. Zakona o radnim odnosima i
plaćama službenika organa uprave u
Federaciji Bosne i Hercegovine
Iz obrazloženja:
Naime,
zasnivanje
radnog
odnosa
službenika u organima uprave je uređeno
odredbama Zakona o radnim odnosima,
čijim odredbama članova od člana 8. do
člana 18. je u cijelosti regulisan postupak i
trajanje radnog odnosa, pa tako i radnog
odnosa na određeno vrijeme na način da je
propisano na koji način i pod kojim uvjetima
se vrši prijem radnika na određeno vrijeme,
tj. da se radni odnos na određeno vrijeme
zaključuje samo u određenim situacijama
za obavljanje određenih poslova, a najduže
godinu dana. Odredbama ovoga zakona nije
propisana mogućnost da ako radni odnos na
određeno vrijeme traje duže od propisanog
da se može smatrati ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.
Iz odredbe člana 7. ovoga zakona, koje
propisuju da se na prava, obaveze i
odgovornosti iz radnog odnosa, koja nisu
uređena ovim zakonom, primjenjuju opći
propisi o radu i kolektivni ugovori slijedi
da je predmetna situacija regulisana
odredbama Zakona o radnim odnosima,
kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu,
tako da samo u situaciji da nije, imalo bi
mjesta primjeni Zakona o radu, konkretno
njegovih odredbi člana 19, kako to čine
nižestepeni sudovi u ovoj pravnoj stvari,
koje se nisu mogle primijeniti, jer, kako je
već rečeno, odredbama člana 18. Zakona o
radnim odnosima je regulisano primanje u
radni odnos na određeno vrijeme radnika
u organima uprave, što isključuje primjenu
odredbi člana 19. Zakona o radu.
Stoga, unatoč tome što je rad tužiteljice
na
određeno
vrijeme,
njegovim
produžavanjem, trajao duže od jedne
godine, kasnije pojedinačnim rješenjima
tužene produžavan sve do 29.02.2004.
godine, navedena činjenica nema za
posljedicu da se može smatrati ugovorom o
radu na neodređeno vrijeme. Navedeno jer
sagledavanjem ove činjenice u odnosu na
odredbe Zakona o radnim odnosima, koji se
ima primijeniti na sporni odnos, proizilazi
da ovim zakonom nije uređen predmetni
odnos, tako da se, u smislu odredbi člana 7.
ovoga zakona ne mogu primijeniti odredbe
člana 19. Zakona o radu, koje propisuju da
ako uposlenik izričito ili prešutno zaključi
sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o
radu na određeno vrijeme na period dulji
od dvije godine bez prekida, takav ugovor će
se smatrati ugovorom o radu na neodređeno
vrijeme, što ukazuje na to da je potrebno
da između poslodavca i uposlenika bude
zaključen i obnavljan ugovor o radu, što u
odnosu na tužiteljicu u ovoj pravnoj stvari
izostaje (radni odnos na određeno vrijeme
zasnovan i produžavan rješenjima tužene).
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 65 0 Rs 044101 12 Rev
od 29.03.2013. godine)
PRIMJENA ODREDBI ČLAN 143.
ZAKONA O RADU
Odredba člana 143. Zakona o radu ne
štiti lica koja su iz bilo kojeg drugog
razloga izgubila radnopravni status prije
31.12.1991. godineili poslije stupanja na
snagu Zakona oradu (05.11.1999. godine),
dok štiti lica koja su u tom vremenskom
intervalu zbog rata kao više sile ili
posljedica rata ostale bez posla ili bila
upućena na čekanje i štiti ih u odnosu na
onoga poslodavca koji ih je u tom periodu
uputio na čekanje posla, odnosno kod koga
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 117
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
su u tom periodu ostali bez posla.
Član 143. Zakona o radu („Službene novine F BiH“ broj 43/99, 32/00 i
29/03)
Iz obrazloženja
Prema odredbi člana 143. stav 2. ZOR zaposlenik koji se zatekao u radnom
odnosu 31.12.1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja
na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi
uspostavljanja radnopravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju
nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, takođe,
zaposlenikom na čekanju posla. Zakonodavac uzima dan 31.12.1991.
godine kao dan kada je na podučju Bosne i Hercegovine počeo rat kao
viša sila i cilj mu je bio da zaštiti radnopravni status svih lica koja su
zbog rata i posljedica rata kao više sile izgubili radnopravni status ili bili
upućeni na čekanje posla. Odredba člana 143. ZOR, dakle, ne štiti lica
koja su iz bilo kog razloga izgubila radnopravni status prije 31.12.1991.
godine ili poslije stupanja na snagu ZOR (05.11.1999. godine), dok štiti
lica koja su u tom vremenskom intervalu zbog rata kao više sile ili
posljedica rata ostala bez posla ili bila upućena na čekanje i štiti ih u
odnosu na onog poslodavca koji ih je u tom periodu uputio na čekanje
posla, odnosno kod kojeg su u tom periodu ostala bez posla. Stoga je za
odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantno da tuženi na dan 31.12.1991.
godine nije bio zaposlen kod pravnog prednika tužitelja, kod nespornih
činjenica da je tuženi u relevantnom periodu bio zaposlen kod pravnog
prednika tužitelja i da ga je isti 27.07.1993. godine uputio na čekanje posla,
a 01.04.1994. godine donio rješenje o prestanku radnog odnosa (tuženi
je kao pripadnik na tom području manjinskog naroda neutvrđenog
datuma u periodu od 27.07.1993. do 01.04.1994. godine napustio L.).
Kao što je već rečeno cilj odredbe člana 143. ZOR je da zaštiti lica koja
su zbog rata i posljedica rata ostala bez posla ili upućena na čekanje
posla bez obzira da li je poslodavac donosio rješenje o prestanku radnog
odnosa, usmeno saopštavao zaposleniku da više ne dolazi na posao,
ili je sam zaposlenik zbog rata i posljedica rata prestao da dolazi na
posao, te je stoga pogrešan pravni stav drugostepenog suda da pravo
na zaštitu u skladu sa odredbom člana 143. ZOR ima samo zaposlenik
za koga poslodavac nije donio rješenje o prestanku radnog odnosa.
Iz gore navedenih razloga je zakonito rješenje Federalne komisije za
implementaciju člana 143. ZOR pa je usvajanjem revizije u ovom dijelu
valjalo preinačiti nižestepene presude i odbiti tužbeni zahtjev. 44
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 68 0 P
005354 11 Rev od 17.01.2013. godine)
PRIMJENA KOLEKTIVNOG UGOVORA
Okolnost da je tuženi pri neposredno ispunjenim uslovima za primjenu
člana 43. Granskog kolektivnog ugovora, prilikom matematičkog
obračuna visine plaće, utvrđene odlukom od 27.10.2006. godine,
vršio smanjenje satnice, a ne koeficijenta složenosti poslova došlo
do istog rezultata u pogledu konačnog iznosa plaće, nema sama po
sebni značenje povrede i nezakonite primjene člana 43. Granskog
kolektivnog ugovora koja bi za posljedicu imala povredu iz radnog
odnosa, odnosno koja bi bila od suštinskog utjecaja na tužiocevo
ostvarivanje i visinu predmetnog novčanog potreživanja iz radnog
odnosa.
Član 43. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i
zaposlenika u oblasti komunalne privrede za teritoriju Federacije BiH
Iz obrazloženja:
Osnovni revizijski prigovor svodi se na pravni stav da je umanjenje plaća
izvršeno na nezakonit način, odnosno umanjenjem parametara koji
se ne smije umanjiti, budući da je tuženi umanjio plaću smanjenjem
satnice, a ne koeficijenta složenosti, kako je to propisano odredbom
118 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
člana 43. Granskog kolektivnog ugovora.
Navedeni pravni stav ovaj revizijski sud
smatra pravno neutemeljenim, budući
da isti u interpretaciji člana 43. Granskog
kolektivnog ugovora polazi od formalnog
legalizma u primjeni prava i razrješavanju
konkretnih slučajeva. Takav pristup može
se označiti kao mehanička ili matematička
primjena sadržine pravne norme, utvrđene
prema njenom jezičkom značenju, bez
obzira na to da li će takva primjena dovesti i
do rješenja koja su u suprotnosti sa svrhom i
smislom pravne norme.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 25 0 Rs 018058 12 Rev
od 25.07.2013. godine)
PRIMJENA KOLEKTIVNOG
UGOVORA ZA DJELATNOST
OSNOVNOG OBRAZOVANJA
Odredbe Kolektivng ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH ne
primjenjuju se na zaposlenike pedagoških
ustanova.
Član 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH
Iz obrazloženja:
Obdaništa su specifične institucije koje
se ne mogu poistovjetiti sa osnovnim
školama i drugim njiva sličnim obrazovnim
ustanovama pobrojanim u članu 1.
Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog
obrazovanja u FBiH, pa tužiteljica kao
odgojiteljica kod tuženog, ne može osnovano
tražiti da joj se plaće obračunaju primjenom
Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog
obrazovanja u FBiH. Bez ozbira što je
Sindikalna organizacija radnika tuženog
svojom Odlukom od 23.02.2006. godine
pristupila
jedinstvenom
Samostalnom
sindikatu radnika osnovnog obrazovanja i
odgoja BiH, ne znači da je na dječija obdaništa
proširena primjena tog Kolektivnog ugovora
u smislu odredbe člana 115. Zakona o radu,
pa se ni po tom osnovu ne može vršiti
obračun plaća tužiteljici.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 20 0 Rs 019511 12 Rev
od 03.09.2013. godine)
PRIMJENA OPĆEG KOLEKTIVNOG
UGOVORA
Od dana stupanja na snagu Općeg
kolektivnog
ugovora,
prestankom
primjene
privremenog
ugovora
o
pristupanju Udruženja poslodavaca u FBiH
Općem kolektivnom ugovoru za teritoriji
FBiH iz 2002. godine granski kolektivni
ugovor u kojem je izričito navedeno da
se primjenjuje u svim preduzećima sa
većinskim državnim kapitalom, ne može
obavezivati preduzeća sa privatnim
odnosno većinskim privatnim kapitalom,
te njih obavezuju Opći kolektivni ugovor
iz 2005. godine na osnovu odredbi člana 2.
stav 2. tog OK.
Član 2. i član 44. stav 2. Općeg Kolektivnog
ugovora za teritoriju Federacije BiH iz 2005.
godine („Sl. novine FBiH”, broj 54/05)
Iz obrazloženja:Predmet spora je zahtjev
tužiteljica za isplatu razlike plata, toplog
obroka,
naknade
za
prekovremeni
rad, naknade troškova prevoza i to za
prvotužiteljicu za period od 10.12.2006. do
11.11.2009. godine, a za drugotužiteljicu za
period od 10.12.2006. do 17.11.2009. godine,
te regresa za 2006, 2007 i 2008. godine kao
i naknade za otpremninu, s pozivom na
odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i
obavezama zaposlenika i poslodavaca za
djelatnost trgovine, ugostiteljstva i turizma
na području Federacije BiH („Službene
novine F BiH“ broj 53/00, dalje GKU).
Vještačenjem po vještaku finansijske
struke, na čiji nalaz u računskom dijelu
nije bilo prigovora, utvrđeno je da je tuženi
tužiteljicama po osnovu utuženih naknada u
periodu obuhvaćenih tužbom isplatio manje
iznose i to tužiteljici P.J. iznos od ukupno
17.408,14 KM, a tužiteljici S.A. manji iznos od
ukupno 17.965,71 KM, u odnosu na iznose koji
bi im pripadali primjenom odgovarajućih
odredbi GKU. Istovremeno je vještak u svom
nalazu našao da je tužiteljicama u utuženom
periodu po osnovu utuženih naknada
isplaćen manji iznos u odnosu na iznose koji
bi im pripadali primjenom odgovarajućih
odredbi Opšteg kolektivnog ugovora za
teritoriju F BiH (Službene novine F BiH broj
54/05 – dalje OKU) i to tužiteljici P.J. manji
iznos od 4.019,63 KM, a tužiteljici S.A. manji
iznos od 4.145,71 KM.
Odlučujući o postavljenom tužbenom
zahtjevu nižestepeni sudovi zauzimaju
pravni stav da tuženu obavezuje GKU iako
je tuženi privredno društvo sa većinskim
privatnim kapitalom. Prvostepeni sud citira
odredbu člana 3. GKU koja reguliše da se taj
ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa
državnim, odnosno većinskim državnim
kapitalom u F BiH, a kao razlog zašto isti
obavezuje tuženog navodi da stupanjem na
snagu OKU iz 2005. godine nije stavljen van
snage GKU i da se u skladu sa članom 3. stav
3. OKU u konkretnom slučaju ima primjeniti
GKU kao najpovoljnije pravo za zaposlenike.
Drugostepeni sud prihvata pravni stav
prvostepenog suda da tuženog obavezuje
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 119
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
GKU, a kao osnov nalazi da je dana 13.05.2002.
godine između Saveza samostalnih sindikata
BiH i Udruženja poslodavaca F BiH zaključen
Privremeni ugovor u kojem je između ostalog
u članu 2. stav 2. ugovora izričito propisano
da se Kolektivni ugovori primjenjuju u
svim privrednim društvima s privatnim
ili većinskim privatnim kapitalom i da je
navedeni privremeni ugovor bio na snazi
sve do 08.05.2009. godine kada je na pravnu
snagu stupio novi OKU koji je u članu 44. stav
2. regulisao da danom stupanja na snagu tog
OKU prestaje da važi Privremeni ugovor o
pristupanju udruženja poslodavaca u F BiH
opštem kolektivnom ugovoru za teritoriju F
BiH („Službene novine F BiH“ broj 23/02), a
da je odredbom člana 2. stav 2. OKU iz 2005.
godine propisano da taj kolektivni ugovor
obavezuje i važi za sve poslodavce bez obzira
na strukturu kapitala.
Drugostepeni sud pravilno citira odredbe
Privremenog
ugovora
o
pristupanju
udruženja poslodavaca u F BiH opštem
kolektivnom ugovoru za teritoriju F BiH
i odredbe OKU iz 2005. godine, ali je iste
pogrešno primijenio, kako se to osnovano
ističe i u reviziji. Odredbom člana 1.
Opšteg kolektivnog ugovora za teritoriju
F BiH iz 2000. godine („Službene novine F
BiH“ broj 53/00) je bilo propisano da se taj
ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa
državnim, odnosno većinskim državnim
kapitalom na području F BiH. Dakle, taj
kolektivni ugovor se nije primjenjivao
u preduzećima sa privatnim odnosno
većinskim privatnim kapitalom, pa je
primjena istog na takva preduzeća proširena
Privremenim ugovorom iz 2002. godine,
kojem sam naziv kaže da ima privremeni
karakter i koji se prestao primjenjivati
stupanjem na snagu OKU iz 2005. godine, a
na osnovu izričite odredbe člana 44. stav 2.
tog OKU. Ovaj OKU se primjenjuje, kao što
je već rečeno, na sve poslodavce bez obzira
na strukturu kapitala, pa i na poslodavce sa
privatnim odnosno sa većinskim privatnim
kapitalom. Međutim od dana stupanja
na snagu tog OKU, prestankom primjene
Privremenog ugovora iz 2002. godine, GKU u
kojem je izričito navedeno da se primjenjuje
u svim preduzećima sa državnim odnosno
sa većinskim državnim kapitalom, ne može
obavezivati preduzeća sa privatnim odnosno
većinskim privatnim kapitalom i njih
obavezuje OKU iz 2005. godine na osnovu
odredbe člana 2. stav 2. tog OKU.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne
i Hercegovine broj: 43 0 P 029321 11 Rev
od 20.05.2013. godine)
120 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Posjetite našu
web stranicu
www.rec.ba
BROJ 1 JANUAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 121
Vaš
poslovni
vodič!
122 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2014 BROJ 1

Otvori - Sarajevo International Airport

TOMISLAV JAKIĆ

Naputak za ustupanje Ugovora o opskrbi plinom

Oglašavanje - privatni smještaj, apartman

2014-15 DOKUMENTI KOJI SE ZAHTJEVAJU ZA šKOLSKU

Agrimatco – Folijarna prihrana povrća

Ugovor o djelu - primjer

kolektivni ugovor - Samostalni sindikat radnika komunalne privrede

Druckdokument_SB_BKS_Layout 2