RAZGOVOR Akademik Andrija Mutnjaković, arhitekt Škole koje grle svoje učenike Str. 4-5 Broj 5 (2745) • Godina LXI. Zagreb, 2. veljaËe 2010. U ovom broju za Školske novine pišu i govore akademik Andrija Mutnjaković, Željko Stipić, Željko Lukiček, Damir Borošak, Miroslav Bagarić, Zlatko Miliša, Saša Jureša, Marina Gabelica, Jasna Dodić-Matošin, Milica Jović, Stijepo Mijović Kočan Predškolski odgoj Odgojem i obrazovanjem do sigurnosti djece u prometu Str. 8 Mladi i subkultura Dođe mi da odem! Str. 10 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: POU»AVANJE O HOLOKAUSTU Povijest jest učiteljica života, a jesmo li mi dobri učenici Učeći i poučavajući o holokaustu i zločinima protiv čovječnosti cilj nam je istražiti što znači biti odgovornim građaninom, zašto je opasno ostati nijem, bešćutan i ravnodušan pred patnjama drugih i narušavanjem njihovih građanskih sloboda. Poučavanje o holokaustu otvara pitanja pravednosti, pravde, individualnog identiteta, pritiska skupine, konformizma, ravnodušnosti, poslušnosti - pitanja s kojima se učitelji i učenici susreću svakog dana. Stoga na učiteljima i nastavnicima kao i na ljudima iz obrazovnog sustava leži velika odgovornost za odgoj mladih ljudi, budućih aktivnih građana tolerantne, demokratske i multikulturalne Hrvatske Stranice 15 − 18 2 broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. IZ SADRŽAJA Sindikat Preporod protiv Pravilnika o produženom stručnom postupku ZAR ŠTITIMO NEODGOVORNE I NASILNE UČENIKE?! Str. 7 Poæega CESARI∆U U CESARI∆U Str. 6 Značenje videodružine u medijskom obrazovanju učenika NOVI OBRAZOVNI SADRŽAJI Str. 11 530 godina školstva u Varaždinskim Toplicama POSEBNA BRIGA ZA DJECU S POSEBNIM POTREBAMA Str. 20-21 NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] Ima li mjesta za odgoj? D ubrovnik, Zagreb, Osijek, Sisak, Varaždin, Rijeka, Zadar, Split... teško je uopće nabrojati gradove u kojima se posljednjih nekoliko mjeseci ili godina dogodio neki od oblika maloljetničkog nasilja. Svakodnevno se susrećemo s pojavama mobbinga, bullyinga, emocionalnog ili tjelesnog zlostavljanja kojega su vinovnici učenici srednjih škola, a sve više i osnovci. I što je još tužnije, zlostavljači su sve mlađi pa se njihov dobna granica spušta čak ispod 11 godina. Koliko god mi žmirili i nojevski gurali glave u pijesak, nepobitna je činjenica da je samo prošle školske godine u osnovnim školama izrečeno 14.437 pedagoških mjera, a u srednjim školama 76.309. Od toga su u osnovnim školama izrečena 5322 ukora, a u srednjim školama 24.237. Najveći je problem u srednjim strukovnim školama, gdje je više od 42 posto učenika dobilo neku stegovnu mjeru. Nadalje, na godišnjoj je razini oko 2400 registriranih slučajeva nasilničkog ponašanja učenika, to jest između 13 i 14 slučajeva dnevno. Z asigurno među tim statistički evidentiranim incidentima ima i onih koji su blaže prirode, ali je činjenica da svako malo nekakvi timovi za krizne intervencije odlaze u naše škole ne bi li onako ad hoc riješili barem posljedice problema zbog kojih su i pozvani. Koliko god bilo korisno to što ti specijalistički timovi rade, mora se naglasiti da su te akcije izvedene post festum, da je sve to samo vatrogasna akcija gašenja požara, a da se malo tko zapitao ne bi li bilo i dugoročno isplativije baviti se preventivnim aktivnostima, odnosno onemogućavanjem da se netko šibicama igra u blizini spremnika za benzin. Netko će reći da se nazire nekakvo svjetlo na kraju tunela, jer, eto, dobili smo Pravilnik o produženom stručnom postupku na temelju kojega bi se u školama vrlo temeljito trebalo procesuirati mlade izgrednike pa ih tek onda primjereno kazniti. N ova pedagoška mjera produženog stručnog postupka neće, tvrdi to posljednjih dan sve više prosvjetara, riješiti probleme neprimjerenog ponašanja učenika, jer je umjesto reda novi pravilnik uveo nered te gotovo štiti neodgovorno i nasilničko ponašanje učenika. Pitanje je, recimo, kako postupiti u situaciji kada učenik napravi prekršaj za koji je Statutom škole propisana opomena pred isključenje ili samo isključenje? Može li se uopće učeniku izreći bilo koja druga mjera bez provedbe tretmana produženoga stručnog postupka? Treba li učeniku za vrijeme izricanja nove mjere omogućiti sudjelovanje u nastavi pa čak i u slučajevima nasilničkog ponašanja spram nastavnika? Kako postupiti u situaciji kad za provođenje nove mjere nema dovoljno vremena, jer je ostalo manje od tri mjeseca do kraja nastavne godine ili učenikova školovanja općenito? N eki poznavatelji prilika u hrvatskome školstvu kažu da Pravilnik izgleda kao da je pisan po mjeri loših učenika, budući da njegove odredbe učenicima omogućavaju da zaobiđu sve moguće i nemoguće sankcije koje ih čekaju zbog eventualnih nepodopština. No, uza sve se to bez većih administrativnih problema provlače kroz školovanje, bez obzira na to kako se ponašali tijekom školovanja. Učitelji ne znaju kako se nositi s tim problemima, jer novi Pravilnik zapravo kao da staje na stranu učenika, a golem je problem u provođenju Pravilnika što brojne škole nisu ekipirane stručnim suradnicima, koji bi pored svojih redovnih poslova trebali biti u sastavu tročlanoga stručnog povjerenstva koje bi provodilo produženi stručni postupak. N ajmanje je važno koliko pedagoga ili psihologa radi u jednoj školi u sustavu u kojem i učitelji i stručni suradnici moraju djelovati jedino kao interventni vod, a ne kao odgajatelji. Puno je važnije shvatiti da svaki učitelj treba biti odgajatelj u okviru svoga nastavnog predmeta. Pitanje je jedino kako da odradi nekakve činovnički definirane odgojne ciljeve, pa i da ispunjava protokole u produženom stručnom postupku, kad je pritisnut nastavnim planom i programom koji mu ne dopušta nikakva odstupanja od unaprijed zacrtanih obrazovnih zadataka među kojima ne ostaje vremena za odgoj. I kako da djeca pored silnih i nepotrebnih enciklopedijskih činjenica koje moraju nabubati išta nauče o toleranciji, snošljivosti, ljubavi, suosjećanju, prihvaćanju različitosti? Jer, u tome im ni pravilnik o produženom stručnom postupku neće pomoći. GOVOR STATISTIKE DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN PODCRTANO Biti učitelj, to ne znači sječi kao na panju tvrdnjama, ni davati lekcije da se nauče itd; biti učitelj, to znači zaista biti učenik. Učenje počinje kad ti, učitelju, učiš od učenika, kad se ti smjestiš u ono što je on razumio, prihvatiš način na koji je on to razumio… i tek onda možeš pristupiti kakvu drugom pitanju. Søren Kierkegaard, danski filozof i književnik (prema Učitelji i učiteljice u Hrvatskoj 1849.- 2009. / Štefka Batinić i Sonja Gaćina Škalamera, Hrvatski πkolski muzej, Zagreb, 2009.) aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. ZAGREB K Primanje za novoizabranog predsjednika Ivo, sretno Ti bilo! olege i studenti, dekani, prorektori i drugi predstavnici akademske zajednice prošlog su se tjedna oprostili od svoga kolege profesora, a sada novoizabranoga hrvatskog predsjednika Ive Josipovića. Tople riječi pozdrava i čestitke uputili su mu rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, kao i čelni ljudi njegovih fakulteta, dekan Pravnog fakulteta Željko Potočnjak i Mladen Janjanin, dekan Muzičke akademije. Sam Josipović bio je vidljivo dirnut ovim svečanim primanjem, na kraju kojeg je simbolično na dar dobio plavi šal, kako bi i na Pantovčaku nosio boju Sveučilišta. - Sveučilište je jedan od motora izlaska iz gospodarske krize i motora koji će Hrvatsku učiniti europskom zemljom znanja. Svjestan sam velikih očekivanja da osobno pridonesem tome da Hrvatska uđe u EU, da postane prosperitetna zemlja, dom ljudskih prava te dom prosperitetne ekonomije i ljudi koji imaju perspektivu i tu žele živjeti. Moramo svladati brojne izazove, da se riješimo korupcije i kriminala te bijede koja je okovala dio domovine. Napomenuo je Josipović i kako je ovo samo privremeni oproštaj, jer se nakon isteka mandata namjerava vratiti na Sveučilište, koje ga je, kako je kazao, naučilo pravu i glazbi, ali i pravim vrijednostima - prvenstveno poštenju, brizi za druge, poštivanju drugih i razumijevanju za druge i drukčije. Rektor Bjeliš objasnio je da Josipovića poznaje desetak godina i da su mnogo puta zajedno radili u različitim okolnostima. - Nikada se nismo do kraja složili oko svih stvari, ali smo zato razvili visok princip tolerancije, razumijevanja i međusobnog uvažavanja stavova i traženja rješenja. Novoizabranom predsjedniku poželio je da se što bolje snađe te da dostojno prezentira zemlju i narod. Dekan Pravnog fakulteta Željko Potočnjak IZLOÆBE O JO© JEDAN TJEDAN Sudeći po medijima, hrvatsko školstvo u prošlom su tjednu bitno obilježile pripreme za ispite državne mature. Zbog nesporne aktualnosti i važnosti te teme, donekle i zbog nastavka medijske zaokupljenosti nasiljem u školi, po strani je - kao i obično ostalo mnoštvo događaja iz školskog života, među njima i početak provedbe jednog nacionalnog projekta. ICT Edu istaknuo je da je izbor Ive Josipovića priznanje za taj fakultet, kao i poticaj studentima, a Pravni fakultet je jedan od rijetkih na kojem se državna himna izvodi u aranžmanu upravo novoizabranog predsjednika. U tome je presudan bio njegov rad na Muzičkoj akademiji, čiji je dekan Mladen Janjanin Josipoviću poželio da u sklopu ove odgovorne državničke funkcije nađe prostora i za dio osobnog zadovoljstva, pa da ponekad sjedne sa starim prijateljima i odigra partiju preferansa! Predstavnici akademske zajednice složni su u ocjeni da su građani na nedavnim izborima prepoznali da je izbor Ive Josipovića pitanje civilizacijskog pomaka i kulturnog odabira u trenutku koji je bremenit i težak. Vrijeme će pokazati jesu li bili u pravu. Vrata fakulteta Josipoviću su ionako uvijek otvorena, a hoće li obećanje o povratku i ispuniti vidjet će se najranije za pet godina. Branko Na Noć muzeja 2010 Rekordan broj posjetitelja vogodišnja Noć muzeja, koju je po peti put zaredom organiziralo Hrvatsko muzejsko društvo, privukla je do sada najveći broj posjetitelja. Izložbe i prigodne programe u 116 muzeja, galerija i srodnih kulturnih institucija u 41 gradu diljem cijele Hrvatske vidjeo je ukupno je ukupno 278.170 posjetitelja, što je više nego ikada dosad, a najviše posjetitelja bilo je u Zagrebu, Splitu, Zadru, Rijeci i Osijeku. Atraktivne izložbe i popratna događanja - pedagoške radionice, predavanja, performansi, recitali i koncerti pobudili su iznimnu pozornost publike u svim gradovima koji su se ove godine uključili u ovu iznimno atraktivnu manifestaciju, koju su autorski osmislile i organizirale Dubravka Osrečki Jakelić, predsjednica Hrvatskog muzejskog društva i Vesna Jurić Bulatović, voditeljica marketinga Noći muzeja, i koja iz godine u godinu privlači sve veći broj posjetitelja. Čak 41.999 posjetitelja Noći muzeja 2010 bilo je u Splitu, 19.302 u Zadru, 17.428 u Rijeci, 10.251 u Osijeku, 5050 u Dubrovniku, 4265 u Karlovcu, 2700 u Vukovaru, 2138 u Čakovcu, 1098 u Slavonskom Brodu... Koliko Noć muzeja postaje sve zanimljivija manifestacija pokazuje i podatak da je prošlogodišnja Noć muzeja održana 75 muzeja u 28 hrvatskih gradova i da ju je razgledalo 150.000 posjetitelja, od čega je 100.000 razgledalo naj- 3 U Zagrebu je najveći broj posjetitelja zabilježen u novootvorenom Muzeju suvremene umjetnosti Riječ je o projektu Informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju (otud skraćeni, engleski naziv ICT Edu); pokreće ga CARNet u suradnji s Ministarstvom i Agencijom za odgoj i obrazovanje, a cilj mu je upoznati sve učitelje i nastavnike osnovnih i srednjih škola u RH s brojnim sadržajima i uslugama koje im pružaju MZOŠ i Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNet). Očito, pokretači projekta polaze od spoznaje da se u školskom poučavanju i učenju nedovoljno koriste mogućnosti što ih pružaju nove tehnologije i dostupni digitalni sadržaji. Stoga, plan je, stručno će usavršavanje učitelja i nastavnika, više i drukčije nego dosad, obuhvatiti niz tema i sadržaja, dotično ‡ elektronički identitet [email protected], sigurnost na internetu, Portal za škole, Učilicu (školsku i prometnu), Nacionalni portal za učenje na daljinu „Nikola Tesla“, iskustva primjene digitalnih nastavnih materijala u školama, ploču za interaktivno učenje i mrežni suradnički alat za videokonferencije. Prva faza projekta započela je 26. siječnja predavanjima i radionicama koje su vodili stručnjaci CARNet-a za sve savjetnike AZOO-a. U nastavku (travanj ‡ lipanj 2010.), stručnim će usavršavanjem biti obuhvaćeni budući županijski koordinatori poučavatelja te sami županijski poučavatelji (edukatori), oni koji će ‡ nakon licenciranja ‡ održavati predavanja i radionice za svoje kolege, na županijskim stručnim vijećima svih nastavnih predmeta. Projekt bi bio okončan u prosincu 2011. godine. Ostvari li se planirano, zasigurno će se osnažiti informatička upućenost i osposobljenost učitelja/ nastavnika za uporabu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u nastavi, a to je ‡ što dalje, to više ‡ važna sastavnica odgojno-obrazovnog rada i nastavničkih kompetencija. Uz pohvalu za izbor metode provedbe projekta (kakva je drugdje već pokazala svoju učinkovitost i ekonomičnost), požaliti je što na sličan način nije organizirano tzv. informatičko opismenjavanje prosvjetnih djelatnika, kako osnovno tako i napredno. A u svijetu informatike i medija jedan je događaj prošloga tjedna zasjenio sve ostalo. iPad brojnije, zagrebačke muzeje. Osim atraktivnog izložbenog programa publiku su i ove godine privukla popratna događanja: edukativni programi, poput predavanja i radionica te zabavni programi, kao što su koncerti, recitali i nagradne igre. U Zagrebu je, kao što smo već rekli, najviše posjetitelja bilo u novootvorenom Muzeju suvremene umjetnosti, gdje su posjetitelji, uz stalni postav Zbirke u pokretu, koja sadrži šestotinjak djela domaćih i inozemnih umjetnika iz bogatih zbirki MSU-a, imali prigodu razgledati i retrospektivnu izložbu fascinantnog opusa Aleksandra Srneca, umjetnika koji je obilježio drugi polovicu 20. stoljeća u hrvatskoj umjetnosti. Hrvatski školski muzej uz izložbu Učiteljice i učitelji u Hrvatskoj 1849.-2009. upriličio je i prikupljanje starih školskih torba i foto- grafija na temu Učitelj/učiteljica te predstavljanje vježbenice za razvijanje koncentracije, vizualne percepcije i orijentacije Iskrica autorice Radmile Rajke Zeba. Kulturno-povijesni muzej u Dubrovniku je predstavio je ostavštinu književnika Iva Vojnovića, a Arheološki muzej izložbu Stradanja stanovništva, civilnih objekata i spomenika kulture na dubrovačkom području u Domovinskom ratu 1991.-1995. Od bogatih događanja u Splitu izdvajamo nastup učenika 4c razreda OŠ Lučac koji su u okviru pedagoško-edukativne radionice Muzeja predstavili projekt Zdravi bili! o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti športa u Splitu. Bilo je takvih nastupa učenika i u drugim hrvatskim gradovima i veseli zapravo sve veće sudjelovanje škola u ovoj iznimno vrijednoj kulturnoj manifestaciji. Tajnovito pripreman i spektakularno najavljivan, u SAD (zapravo globalno) promoviran je iPad, tablet tvrtke Apple, karika koja - kaæu izmeu osobnog raËunala i dobrog mobilnog telefona, prijenosnik bez tipkovnice, s ekranom osjetljivim na dodir; po prvim reakcijama, za jedne - oduševljavajuće čudo tehnike, za druge - sofisticirana igračka. U brzo širenje i masovnu porabu tog i sličnih uređaja ne treba, čini se, sumnjati. Oni bi nam mogli, uvijek pri ruci, pomoći u komunikaciji (elektronička pošta) i pretraživanju interneta, učiniti učas dostupnim novine, časopise i knjige, glazbu i filmove. Mogli bi znatno promijeniti naše navike (i privike) u učenju, radu i zabavi, potaknuti drukčije nakladništvo, javne službe i usluge novog tipa te društvene zajednice i institucije novoga doba. Kakvom god da se pokaže naša skora budućnost s tim i takvim uređajima (izbjeći ih nije nemoguće, jednako kao što bijaše nemoguće zaustaviti Reuters nekoć ili ignorirati internet danas), izvjesno je da će ona, budućnost uz sveprisutne uređaje ICT-a, donijeti, pa i nametnuti temeljite promjene u obrazovanju, učenju i poučavanju, u njihovim sadržajima, oblicima, metodama, sredstvima..., u svemu onome što smo usvajali i kako smo radili, od Gutemberga i Komenskog naovamo. A. Jelin aktualno 4 RAZGOVOR broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Akademik Andrija Mutnjaković arhitekt Škole koje grle svoje Razgovarao Ivan Rodić “Radeći projekte za mnoge škole, nastojao sam da moja škola izgleda kao da ima raširena krila, raširene ruke kojima grli djecu i prihvaća ih u svoje okrilje“ - tako svoj pristup gradnji πkolskih zgrada saæeto opisuje akademik Andrija Mutnjaković, arhitekt, autor brojnih značajnih projekata u zemlji i inozemstvu, kao što su, primjerice, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Kosova u Prištini, Kazalište Trešnja u Zagrebu, te brojni sakralni, turististički, urbani i drugi projekti, a u njegovu stvaralačkom opusu značajno mjesto zauzimaju upravo škole. Arhitektura “sretnog grada“ Rođen je u Osijeku 1929. godine, gdje je maturirao, a zatim diplomirao 1954. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svoj je rad akademik Mutnjaković primio brojne značajne nagrade i priznanja, među inima i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2004. godine, kada je primljen, kao redoviti član, i u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, te prošle godine Nagradu Viktor Kovačić također za životno djelo, koju mu je kao najviše priznanje za cjelokupan životni opus dodijelilo Udruženje hrvatskih arhitekata. Razgovarali smo s akademikom Mutnjakovićem u njegovu ateljeu u Folnegovićevu naselju u Zagrebu, nastojeći razgovor ograničiti upravo na školske zgrade koje je projektirao i još uvijek gradi, primjerice Katolički školski centar u Žepču, u Bosni i Hercegovini, no po logici stvari, zbog konteksta, morali smo se dotaknuti i općenito stanja u suvremenoj arhitekturi, jer ta kretanja imaju odraza i na projektiranje školskih zgrada. Listajući bibliografiju vaših radova, upadaju u oči tri naslova knjiga u kojima se nalazi riječ grad - Tercijarni grad, Renesansni grad i Sretan grad. Kakva je vaša vizija grada, ili bolje rečeno sretnoga grada? Ima jedna teza po kojoj je čovjek stvorio grad, ali postoji i teza da je grad stvorio čovjeka. Prema tome, grad je element koji stvara čovjeka i u tom smislu ja i promatram grad. Grad nije hrpa kuća, grad nisu ceste, nisu prometnice, nisu parkovi, grad je čovjek i taj čovjek mora živjeti u ambijentu koji je dostojan čovjeka. Grad ne može biti samo utilitarni element, mjesto gdje se stanuje, gdje se spava i gdje se radi, grad mora biti prije svega prostor humaniziranog življenja, prostor užitka, prostor veselja, prostor radosti. No, to nije ništa novo, grčki polisi su bili takva mjesta življenja i volio bih kad bismo takve gradove imali i danas. Arhitektura je - ideja! Pa i mi smo u Hrvatskoj imali takvih gradova po mjeri čovjeka. Koji biste naš povijesni grad izdvojili kao primjer takvoga grada? Možemo naći nekoliko prekrasnih gradova, recimo Pag, koji je skroman mali grad, koji je građen sredinom 15. stoljeća i u europskoj i svjetskoj arhitekturi slovi kao ogledni primjer renesansne koncepcije grada. Imamo i Dioklecijanovu palaču u Splitu, za koju smatram da je Dioklecijanov grad, a ne palača. To je praktično jedini sačuvani antički grad od postojanja antike u svome gotovo izvornom obliku. Tu je, naravno, i Dubrovnik koji je već verificiran kao jedan od najljepših svjetskih gradova. Prema tome, imamo dosta takvih urbanih ambijenata koji zaslužuju da ih zovemo pravim gradom. Poznato je iz vaše biografije da vam nije prihvaćen diplomski rad na fakultetu, jer ste u radu zastupali mišljenje da na prvo mjesto treba staviti arhitektonsku misao, a ne tehnološko znanje. Koja je vaša temeljna arhitektonska misao? Ja se vežem na misao da arhitektura nije kamen, drvo, beton... Heidegger je rekao da je arhitektura sve što od nje ostane kada se kuća sruši. Prema tome, arhitektura je ideja! To vrlo jednostavno možemo razumjeti. Partenon je srušen, ali arhitektura Partenona stvorila je cjelokupnu novovjekovnu europsku arhitekturu. U svakoj kući koju projektiram nastojim najprije pronaći ideju, a onda ju oblikovati u kamenu, betonu, staklu ili nekome drugom materijalu. Moja je polazna misao da arhitektura nije kamen, drvo, beton... Heidegger je rekao da je arhitektura sve što od nje ostane kada se kuća sruši. Prema tome, arhitektura je ideja! To vrlo jednostavno možemo razumjeti. Partenon je srušen, ali arhitektura Partenona stvorila je cjelokupnu novovjekovnu europsku arhitekturu. U svakoj kući koju projektiram nastojim najprije pronaći ideju, a onda ju oblikovati u kamenu, betonu, staklu ili nekome drugom materijalu. Tako pristupam i projektiranju πkola... Spoj tradicionalnog i modernog I tako dolazimo do cijelog niza škola koje ste gradili. Koja je vaša prva škola koju ste projektirali? Prva škola koju sam projektirao bila je u Skradu, ali pro- Gimnazija Lucijan Vranjanin, Zagreb jekt nije realiziran. Prvi realizirani projekt bila je škola na Granešini u Zagrebu, sagraena je 1987. godin, a nakon nje gimnazija Lucijana Vranjanina, također u Zagrebu, pa škola u Trnovčici, itd. Škola na Granešini zanimljiva je po spoju tradicionalne hrvatske i moderne arhitekture. Vas inače vežu uz modernizam u hrvatskoj arhitekturi, ali kad je riječ o projektima školskih zgrada, vi se snažno oslanjate na tradicijsku arhitekturu. Objasnite nam malo taj spoj tradicijskog i modernog u vašim projektima. Moderna arhitektura ima barem deset smjerova, a jedan se popularno zove regionalizam, koji polazi od toga da se moderna arhitektura mora temeljiti na regionalnoj tradiciji, tj. da se regionalna tradicija koja se razvijala kroz nekoliko stoljeća ugrađuje u modernu arhitekturu. Taj novi regionalizam jedan je od priznatih pravaca moderne arhitekture i u teorijskom i u praktičnom smislu. Projektirajući upravo škole, druge zgrade i ne toliko, ja sam tu temu novog regionalizma uvijek nastojao prihvaćati i dalje razvijati. Kad sam gradio školu na Granešini, tamo su već postojale dvije stare školske zgrade, ali u takvom ruševnom stanju da smo ih srušiti i svi su očekivali da ću na njihovu mjestu sagraditi neku modernu zgradu suvremenog arhitektonskog izraza. Međutim, ja sam te stare kuće snimio, srušio ih i ponovno izgradio u potpuno istom obliku kakav je bio njihov izvorni izgled. Moj je stav bio, a tako mislim i danas, da mikroprostor Granešine zaslužuje školu koja će svojim izgledom nositi trag toga prostora i tradicije koja u tom prostoru živi. To je bila ideja - poštivanje mikroambijenta jednog naselja. No, mene ta tradicija nije sprječavala da između njih ubacim zgradu koja će ih povezivati i koja je rađena u jeziku moderne arhitekture sa svim suzdržanostima koje traži, recimo, ukošeni krov i slični elementi. Prema tome, u okviru toga novog regionalizma nastojao sam prihvatiti zatečenu arhitekturu i upotpuniti ju jednim korpusom koji je mnogo suvremenije tretiran. aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. 5 uËenike ©kola koja voli svoje uËenike Svaki arhitekt ima svoju viziju zgrade koju projektira, pa tako i škole. O čemu bi, po vašem mišljenju, kad je riječ o projektiranju školskih zgrada, najviše trebalo voditi računa? Još sam pedesetih godina proπloga stoljeÊa u časopisu Čovjek i prostor napisao prvi tekst o projektiranju školskih zgrada, inspiriran jed- najmlađim godinama djeca počnu razumijevati ambijent u kojemu se nalaze. Bionika - oponaπanje prirode Ako me, pak, pitate za današnje škole općenito, u suvremenoj arhitekturi postoji i druga teza koja je također legitimna i prihvatljiva, a koja kaže da bez obzira na to kakav je ambijent treba napraviti vrhunsku ili supermodernu arhitekturu KatoliËki πkolski centar Don Ivan Bosco u ÆepËu, BiH organizmi primijene na funkcioniranje ljudskog stvaralaštva. Drugim riječima, radi se o oponašanju prirode, odnosno o prirodi kao inspiraciji u arhitekturi. Možete li nam to pobliže objasniti? Bionika je ponajprije, u formalnom smislu, oblikovno slobodna disciplina. Svako stablo, svaka grana, svaki list, svaka ruža, svaki cvijet ima svoju ljepotu, svoj oblik i sklad. S druge strane neživa materija, to je kristal. Kristal je u svojoj osnovi egzaktno geometrijsko tijelo. Osnovna πkola na Graneπini u Zagrebu - prva MutnjakoviÊeva πkola (1987.) Arhitektura u procjepu izmeu tratinËice i kristala nom švedskom karikaturom, još iz doba Austro-Ugarske, na kojoj je prikazano kako bi škola trebala izgledati. S jedne strane bila je klasična škola, na čijem je krovu karikaturist nacrtao kacigu, bila je to namrgođena škola koja u sebi nije imala ničega privlačnog. S druge je strane stajala škola koja je izgledala kao da ima raširena krila ili, bolje rečeno, raširene ruke kojima prihvaća djecu i doziva ih sebi. Ja sam nastojao da sve moje škole imaju taj element grljenja, da nisu namrgođene niti hladne. To je bila prva teza od koje sam polazio u projektiranju škola, a druga je bila da škola uz razrede i hodnike mora imati zajednički prostor okupljanja. Ta ideja potječe još od antičkoga trga i traje sve do dana današnjega, svaki grad ima svoj središnji prostor, trg na kojemu se ljudi okupljaju, druže, razgovaraju. Sve moje škole imaju središnji prostor na koji se vežu krakovi, nekada su to dva, nekada tri, a nekada i šest, ovisno o veličini škole, o prostoru na kojemu je sagrađena, itd. Ideja mi je bila da se na tome prostoru učenici jednostavno okupljaju, bilo na dolasku u školu, bilo na odlasku, za vrijeme odmora, da se ne izoliraju u svojim hodnicima kraj svoga razreda. To su dvije osnovne teze koje sam ugrađivao u svoje projekte. Treća teza koju sam nastojao poštivati jest da već u tim koja se u tome trenutku nalazi u nekome svjetskom kontekstu, odnosno trendu. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća to je i kod nas bio općeprihvaćeni međunarodni stil kojim su, primjerice, građene škole koje je projektirao Ivan Zemljak, kao što je Osnovna škola Jordanovac i još neke. Danas, međutim, ne postoji dominantni općeprihvaćeni međunarodni stil, danas postoji stil nazvan čovjek kreator, što je na neki način i pozitivan razvoj, koji ide za tim da se ne treba podređivati općoj tendenciji nego da svaki kreator ima pravo na vlastiti izraz. Naša današnja arhitektura u Hrvatskoj, i kad je riječ o gradnji školskih zgrada i općenito, priklanja se ovoj tezi. Kao arhitekt poznati ste po tome da ste zakonitosti bioničkih znanosti htjeli primijeniti u arhitekturi. Ako sam dobro razumio, radi se o tome da se zakonitosti po kojima funkcioniraju živi Današnja se arhitektura, radi geometrije i geometrijskih formi, opredijelila za “kristal“, a ne za cvijet. Ja sam, pak, u svojim projektima nastojao te bioničke, slobodne forme koristiti u projektiranju nekoliko urbanističkih cjelina, odnosno cijeloga niza zgrada koje su projektirane na osnovi kinetike, što znači na temelju prirodnog ciklusa izmjene dana i noći, jer cvijet noću sklapa svoje latice, a ujutro ih opet rastvara. Prema tome, kako živi cvijet, kako živi tratinčica, tako sam htio da živi i čovjek, da ©kola mora uËiti misliti Arhitekt - igrom sluËaja Koliko škola uopće može pomoći učeniku u izboru budućega zanimanja? Ne znam koliko može pomoći učeniku u izboru konkretnog zanimanja, ali ga svakako može potaknuti na pravilan izbor. Ja sam, primjerice, uživao na predavanjima profesora Bognara, koji je predavao hrvatski jezik i književnost, posebice se sjećam njegovih predavanja o Krleži. Nisu to bila klasična školska predavanja, on je imao šarmantan nastup, gotovo teatralan, i njegovi su satovi bili vrlo zanimljivi. Nažalost, bio je jedan od rijetkih, ako ne i jedini profesor u školi koji je tako pristupao nastavi. Ali i jedan je profesor dovoljan ako kroz svoj predmet može potaknuti učenika ne na bubanje gradiva, nego na razmišljanje. Kakvo je vaše školovanje bilo? Moji su roditelji bili vrlo siromašni, imali su malu gostionicu kao obiteljski obrt, moj je otac imao tri razreda pučke škole, prema tome od roditelja nisam mogao dobiti poticaj za studij arhitekture. Međutim, slučajnošću, otac moga školskoga kolege Branka Hrsa, koji će kasnije dugo godina kao arhitekt raditi u Sisku, imao u svojoj kućnoj biblioteci knjigu o ruskom konstruktivizmu, zapravo katalog izložbe ruskih konstruktivista koja je održana u Berlinu 1924. ili 1925. godine. Nas smo dvojica danima listali i razgledavali te konstruktivističke projekte koji su u to vrijeme bili doista fascinantni i obojica smo se opredijelili za studij arhitekture. Eto, to je bio neposredni poriv zašto mi je arhitektura prirasla srcu i zašto sam ju izabrao kao svoj životni poziv. kad ide spavati može zatvoriti kuću, a ujutro kad ustane i kad svane sunce da je opet rastvori, kad pada kiša da je opet zatvori, kao što i cvijet zatvara svoje latice, itd. Slikovito rečeno, tratinčica si je ljepšu kuću napravila nego što je čovjek napravio svoju. Mi, doduše, na kući otvaramo prozore, ali to nije dovoljno, otuda moji pokretni krovovi koji se mogu rastvarati kao što se rastvaraju i latice cvijeta. U projektiranju škola, nažalost, to se nisam usudio nikada primijeniti, jer sam pretpostavljao da takvu školu nitko ne bi htio izgraditi. Napravio sam jedan takav projekt, početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, za crkvu Sv. Petra u Splitu. Naravno, nisam ni očekivao da će se taj projekt ostvariti, ali je imao odjeka u svijetu, pa kad su bile Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine cijeli je niz sportskih objekata bio izgrađen prema toj mojoj ideji pomičnoga krova iz splitskog projekta crkve Sv. Petra. Ali nisam ja prvi među hrvatskim arhitektima koji je došao na ideju pomičnoga krova. I arhitekt Pičman je još 1936. ili 1937. godine, kad je projektirao Hrvatski dom na Sušaku, imao ideju na krovu izgraditi sunčalište ili zimski vrt s pomičnim krovom. Projekti, projekti, projekti... Na kojim projektima trenutaËno radite? Tu je Katolički školski centar u Žepču u Bosni i Hercegovini, koji je već pri kraju, zatim Športska dvorana na Knežiji, pa atraktivna stambena kuća od 25 tisuća četvornih metara stambene površine na zagrebačkoj Trešnjevci, napravljena u čistim bioničkim formama, u obliku visećih vrtova, nedavno sam predao na natječaj projekt Studentskog centra u Vukovaru, to su projekti koje trenutaËno radim. Što se tiče škola, u Zagrebu i Hrvatskoj gotovo nitko ne pokazuje interes za škole kakve ja gradim, pa kad se dograđivala škola na Granešini angažirali su nekoga drugog arhitekta, iako bi u uljuđenom svijetu bilo normalno očekivati da se dogradnja ponudi najprije autoru izvornog projekta, no kod nas je to tako. Ali, takav je život! aktualno 6 POÆEGA UKRATKO Karlovačka gimnazija partner SR Njemačke KARLOVAC - U Gimnaziji Karlovac vrlo su zadovoljni činjenicom da su postali πkola partner Savezne Republike Njemačke. Kako je istaknuo ravnatelj gimnazije Damir Mandić, ovo su doživjeli kao veliko priznanje nastavnicima i učenicima, kojim se na taj način otvaraju još jedna vrata u svijet. Ovaj program podržava i podupire njemačka vlada, a za provedbu je zadužen njemački Središnji ured za školstvo u inozemstvu. Na ovaj se način želi okupiti sve škole u svijetu u kojima se provodi nastava za njemačku jezičnu diplomu. U Hrvatskoj je tim programom obuhvaćeno četrdesetak srednjih i desetak osnovnih škola. Karlovačka gimnazija dobila je i obilježje u vidu ploče na kojoj je istaknuto kako se radi o njemačkoj partnerskoj školi. Također je otvorena učionica za učenje stranih jezika s interaktivnom pločom. Sve je to napravljeno uz donaciju njemačke vlade. Dan Osnovne škole ”Dobriša Cesarić” Cesarić u Cesariću Studentska peticija za opstanak restorana OSIJEK - Osječki studenti ne mire se s najavom Ministarstva znanosti i obrazovanja o ukidanja subvecioniranja prehrane studentima u dva privatna restorana, Bendek i Bit. Studenti su organizirali potpisivanje peticije te su uspjeli prikupiti 2733 potpisa. Peticiju su već poslali Rektoratu osječkog Sveučilišta i Ministarstvu, navodeći kako je peticija pokazatelj da studenti i dalje æele koristiti usluge tih restorana, jer rade poslije 20 sati te subotom i nedjeljom, kada ne rade objekti prehrane u Studentskom centru. Studente podržavaju i vlasnici tih dvaju restorana, navodeći kako bi, ukoliko se najava Ministarstva ispuni, bez posla ostala 32 radnika te bi bilo ugroženo njihovo poslovanje. Iz Studentskog centra poručuju kako imaju dovoljno kapaciteta i da studentima jamËe kvalitetnu uslugu. Inicijativu kolega studenata podržao je i Studentski zbor kao krovna ogranizacija. broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Ako je suditi po održanim priredbama, Pjesnik je ondje trajna inspiracija, a znanje i nije tako krhko P onosni da je u njihovu gradu rođen veliki pjesnik, Požežani ljubav i poštovanje prema Dobriši Cesariću rado iskazuju i s drugima dijele. Grad Požega svečano je obilježio dan Cesarićeva rođenja (10. siječnja), a njegovi stihovi i ove su godine bili poticaj učiteljima i učenicima Osnovne škole ”Dobriša Cesarić” u pripremi programa za dan škole (29. sijeËnja). ‡ Osmislili smo i već petu godinu zaredom ostvarujemo projekt Cesarić u Cesariću ‡ kaže nam Zvjezdana Krip, ravnateljica škole. ‡ Na tragu pjesnikovih djela i njegovih motiva, svake smo godine birali jednu temu: prve godine ‡ Slavonija, potom Ljubav, prije tri godine Svjetlost, zatim Prijateljstvo, a ove godine bila je tema ‡ Znanje, prema motivu iz drage nam pjesme Povratak. Program pripremamo od početka školske godine, a cjelodnevno ga, evo, predstavljamo javnosti. UËiteljice i uËitelji s A. Æuæulom sudionike, potrajala bi znatno duže da nije trebalo na završnu svečanost, učeničku priredbu za roditelje i uzvanike. I ona je bila posvećena znanju, i to ‡ većim dijelom ‡ na način kako bi o stjecanju i važnosti znanja govorili naši stari, govorom slavonskim. ‡ Moja ljubav prema zavičaju, njegovoj prošlosti, jeziku i običajima, slavonskim i šokačkim, potaknuli su me da o znanju progovorim drevnim jezikom ovdašnjim, stihovima na tragu i u duhu pučke tradicije. S učenicima sam istraživao riječi i običaje koji iščezavaju i sve su rjeđi u suvremenoj komunikaciji. To je učenicima bilo zanimljivo pa smo, po mojemu predlošku, pripremili igrokaz, reklo bi se poučan i zabavan ‡ kaže profesor Ivan Abibović. U zanimljivu i oduševljeno pozdravljenom scenskom nastupu učenici Osnovne škole ”Dobriša Cesarić” pokazali su da mogu i znaju, na svoj Skrb o djeci s teškoćama u razvoju CRIKVENICA - Edukativni skup Unapređenje roditeljske skrbi za djecu s teškoćama u razvoju održan je u prostorijama Kreativne radionice Udruge invalida Crikvenica. Skupu je nazočilo petero djece koja boluju od cerebralne paralize i njihovi rdoitelji, s kojima je radio stručni tim sastavljen od radnog terapeuta, fizioterapeuta i rehabilitatora. Na skupu je bilo riječi o socijalnoj skrbi, obavljeni su razgovori s roditeljima, napravljena je procjena djece kroz igru te je proveden trening aktivnosti dnevnog života kao i praktična radionica uradi sam. Kako je kazano, roditelji su vrlo zadovoljni skupom na kojem su stekli dragocjena iskustva i znanja koja će im biti vrlo korisna za njihov rad s djecom. Sam projekt financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a cilj je da se nastava aktivno provodi i nakon završetka skupa. Povezivanje obrazovnih institucija i turističke branše RIJEKA - U Rijeci je održan jednodnevni seminar Razvoj suradnje između obrazovnih institucija te turističke i hotelske industrije u svrhu poticaja razvoja menadžmenta, koji je organiziran u sklopu suradnje fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta Manchester Metropolitan University. Sam će seminar prije svega koristiti stručnjacima koji rade u turizmu i hotelijerstvu te svim lokalnim upravama i samoupravama i članovima profesionalnih zajednica i udruga, koje se bave ovom granom gospodarstva. Glavna je ideja seminara potaknuti dublju suradnju obrazovnih institucija i okruženja, a u tom je cilju predloženo i osnivanje radne skupine za povezivanje obrazovnih institucija s turističkim i hotelijerskim gospodarstvom. I. B. Djeca s M. Kuπecom Doista, cijeloga dana u školi bijaše živost: u dobrom, ponajboljem svjetlu predstavili su učenici i učitelji pokazujući što uče, koliko znaju, što ih (za) okuplja, kako stvaraju… Na zidovima školskog hodnika gotovo da nije bilo mjesta bez panoa s izlošcima koji, vezani uz školske predmete i razrade, svjedoče o znanju i umijećima, pa posjetitelja škole nukaju da posumnja kako ondje krhko je znanje. Da je drukčije, potvrdila je i prva, jutarnja priredba ‡ kviz učenika četvrtih razreda. Potom, znanja i sposobnosti učenika došli su do izražaja i tijekom učeničkog foruma (projekt učenika 4. ‡ 8. razreda), gdje se rasprava vrtila i razvijala oko pitanja Što te muči, Njofra? U popodnevnim satima dva zanimljiva okupljanja. U školskoj dvorani pozornost učiteljica/učitelja zaokupilo je izlaganje Ante Žužula o znanju i kompetencijama, u društvu danas globalno, u nas posebice, u školstvu osobito. Obrazovanjem i sam profesor, u posljednje vrijeme zaokupljen kurikulskim temama, direktor Školske knjige govorio je stjecanju i priznavanju kompetencija; što se zbiva, s jedne strane, u okruženju koje je improvizatorski neosmišljeno pa znanje baš i ne cijeni, a kako je, s druge strane, u društvima koja imaju jasne ciljeve, usustavljene vrijednosti, definirane sadržaje i standarde te načine stručnog vrednovanja postignuća, dakako i obrazovnih, pa u tom kontekstu stje- Zavrπna priredba canje kompetencija biva prioritetno, a provjereno stečene kompetencije najvažnijom polugom osobnog i zajedničkog napretka. Istodobno, o iskustvima učenja i razvijanju kreativnih sposobnosti, na drukčiji način drugi gost iz Zagreba, književnik i novinar Mladen Kušec razgovarao je u školskoj knjižnici s učenicima, članovima dramskih. literarnih i novinarskih skupina viših razreda. Oba skupa, zanimljiva i poticajna za način, uči u dušu šokačkog mentaliteta te da se dobro snalaze i još bolje zabavljaju govoreći jezikom predaka o temama bliskim mladima, nekoć i danas. I kad sve bude začinjeno svirkom tamburice i pjesmom slavonskom, sa svečanosti i slavlja odemo podijelivši, u zadovoljstvu, dojmove da znanje pokazano Cesarićem u Cesariću baš i nije toliko krhko. Dapače. Andjelko Jelin aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. PETICIJA S 7 Sindikat Preporod protiv Pravilnika o produženom stručnom postupku Zar štitimo neodgovorne i nasilne učenike?! indikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod još je prošlog listopada upozoravao da nova pedagoška mjera produženog stručnog postupka, prvo uvedena novim Zakonom o odgoju i obrazovanju, a potom preciznije uređena novim Pravilnikom o produženom stručnom postupku, neće riješiti probleme neadekvatnog učeničkog ponašanja. Čelnik sindikata Željko Stipić prošlog je tjedna brojkama potvrdio te sumnje, kazavši da je umjesto reda novi pravilnik uveo nered te da gotovo štiti neodgovorno i nasilničko ponašanje učenika. - Pravilnik je poluproizvod, koji umjesto rješenja nudi pitanja. Pravilnici se donose da bi nudili rješenja. A ovdje se nalazimo pred nizom otvorenih pitanja, govori Stipić. Primjerice, kako postupiti u situaciji kada učenik napravi prekršaj za koji je Statutom škole propisana opomena pred isključenje ili samo isključenje? Može li se uopće učeniku izreći bilo koja druga mjera bez provedbe tretmana produženoga stručnog postupka? Treba li učeniku za vrijeme izricanja nove mjere omogućiti sudjelovanje u nastavi? Ako da, gdje - u njegovu razrednom odjelu, čak i u slučajevima nasilničkog ponašanja spram nastavnika? Kako postupiti u situaciji kad za provođenje nove mjere nema dovoljno vremena, jer je ostalo manje od tri mjeseca do kraja nastavne godine ili učenikova školovanja općenito? Ako se čita između redaka, Pravilnik kao da je pisan po mjeri loših učenika, smatraju u Preporodu, budući da je konstruiran upravo da bi učenicima omogućio da zaobiđu sve moguće i nemoguće sankcije, bez teškoća razore ili u velikoj mjeri onemoguće nastavni proces za ostale đake. No, uza sve se to bez većih administrativnih problema provlače kroz školovanje, bez obzira na to kako se ponašali tijekom školovanja. Samo je pitanje vremena kada će sami učenici, naročito oni problematični, shvatiti prednosti koje im donosi ovaj Pravilnik. Stoga je Preporod u svim osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima pokrenuo potpisivanje peticije protiv novog Pravilnika, usmjerenu ne samo svome članstvu, već svim zaposlenima u školstvu, jer u Preporodu misle da svim obrazovnim djelatnicima ove mjere definitivno zagorčavaju, a ne olakšavaju život. Ujedno su ocjenili da se početak drugog polugodišta nameće kao najbolji trenutak za potpisivanje peticije. Osim međusindikalne solidarnosti, u Preporodu računaju i apeliraju na međusobnu nastavničku solidarnost. Umjesto isključivanja iz nastave, novim se Pravilnikom propisuje osnivanje tročlanog povjerenstva koje učenika mora pratiti u produženom stručnom postupku u trajanju i do tri mjeseca. Za to vrijeme učenik, bez obzira na težinu prekršaja, ima pravo pohađati nastavu i sjediti u razredu Guranje problema pod tepih Pravilnik, naime, ne razlikuje vrste učeničkog prekršaja, pa učenik i u slučajevima najtežih incidenata, poput fizičkog napada na nastavnika, ima pravo i dalje pohađati nastavu. Naime, umjesto isključivanja iz nastave novim Pravilnikom propisuje se osnivanje tročlanog povjerenstva koje učenika mora pratiti u produženom stručnom postupku u trajanju i do tri mjeseca. Za to vrijeme učenik, bez obzira na težinu prekršaja, ima pravo pohađati nastavu i sjediti u razredu. Prema podacima sindikata Preporod, prošle školske godine (2008./2009.) u osnovnim je školama izrečeno 14.437 pedagoških mjera, a u srednjim školama 76.309. Od toga su u osnovnim školama izrečena 5322 ukora, a u srednjim školama 24.237. Najveći je problem u srednjim strukovnim školama, gdje je više od 42 posto svih učenika dobilo neku stegovnu mjeru. Nadalje, na godišnjoj je razi- Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod ni oko 2400 registriranih slučajeva nasilničkog ponašanja učenika, to jest između 13 i 14 slučajeva na dan. Učitelji sada ne znaju kako se nositi s tim problemima, jer novi Pravilnik zapravo kao da staje na stranu učenika, koje štiti bez obzira na to kako se ponašaju tijekom školovanja, ukazuje predsjednik Preporoda. - Možda je namjera ljudi iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa novim Pravilnikom stvoriti privid da nedopustivog ponašanja u školama nema toliko koliko ga zaista ima. Pa će se problemi gurati pod tepih i ne bi nas začudilo da na kraju ove školske godine bude manje odgojnih mjera. Ali ne zato što se popravilo ponašanje učenika, nego zato što će nastavnici i učiteljska Željko Lukiček, Škola za cestovni promet, Zagreb Kakvu odgojnu poruku šaljemo? Pravilnik je u našoj školi prouzročio niz problema. Poznato je da se i druge strukovne škole bore s velikim brojem neopravdanih izostanaka, i to je uglavnom bio osnovni povod izricanja odgojnih mjera za učenike. Nakon donošenja novog pravilnika, primjerice, mjera ukora zahtijeva formiranje tročlanog povjerenstva koje učenika prati i nadzire njegovo ponašanje idućih mjesec dana. Kod nas, konkretno, u Školi za cestovni promet na polugodištu je bilo izrečeno 69 ukora, što bi značilo da bi samo za te mjere u raznim povjerenstvima i komisijama trebalo biti angažirano 207 djelatnika naše škole. Uz to, za trinaest učenika bila je izrečena mjera produženoga stručnog tretmana, za što je u povjerenstvima potrebno još 39 ljudi. A mi ukupno imamo svega 69 nastavnika, što znači da moraju istodobno biti uključeni u nekoliko tih povjerenstva, pa samim time dolazi u pitanje da kvaliteta rada tih povjerenstva, tako i kvaliteta samo nastavnog rada, zbog previše sastanaka i papirologije koje zahtijeva provođenje ovoga novog Pravilnika. Osim toga, nakon ukora slijedi produženi stručni postupak, koji ponovno zahtijeva tročlano povjerenstvo koje učenika prati iduća tri mjeseca. Iskustvo nam je pokazalo da učenici tijekom i nakon izrečenih mjera i dalje neopravdano izostaju. Osobno, u razredu imam učenika sa 46 neopravdanih sati koji i dalje sjedi u razredu. Postoje slučajevi na nekim školama s 80 do 100 neopravdanih, roditelji ne dolaze u školu, postupak se ne može dovršiti, i učenik i dalje sjedi u razredu, normalno (ne)pohađa nastavu i ništa mu se ne događa. Nikakve kazne očito nema! Kakvu odgojnu poruku tim Pravilnikom šaljemo djeci, budući da se očito dopušta da učenik s 50 ili 100 neopravdanih prolazi nekažnjeno? Praksa nam je jasno pokazala da takvo stanje negativno utječe na druge učenike, koji i sami počinju markirati. Ako može on, mogu i ja, zar ne?! Konačno, ako se držimo Pravilnika, onda kršimo Statut škole, jer po Statutu učenik s 20 neopravdanih sati mora biti isključen iz nastavnog procesa! Čega se mi moramo pridržavati!? (bn) DAMIR BOROŠAK, OŠ Tituša Brezovačkog, Zagreb Promašena odgojna mjera Smatram da je novi Pravilnik o produljenom stručnom postupku promašena odgojna mjera, jer nije do kraja definirala dodatne poslove nastavnika koji nisu educirani niti motivirani za taj posao. Potrebno je odrediti gdje je njezino mjesto u postojećem slojevitom sustavu kažnjavanja učenika. Isto tako, treba odrediti rokove predviđene Pravilnikom kako ne bi došla u pitanje možebitna odgovornost nastavnika i stručnih suradnika. Opći je stav da se uvođenjem ove odgojne mjere omogućuje neodgovornim učenicima učinkovito sredstvo zaštite i zadržavanje problematičnih učenika u nastavi, što rezultira problemima u provođenju same nastave. I tako, dok se mi bavimo silnom papirologijom i osnivamo povjerenstva za nagrade i kazne, djeca nam polako izmiču iz ruku. Učenici kojima su kaznene pedagoške mjere namijenjene uglavnom ih se ne boje, jer dobro znaju da se one ne upisuju u svjedodžbe osmih razreda. Mislim da srednje škole, gimnazije i strukovne škole imaju pravo znati, osim općeg uspjeham i izrečene pohvale i kazne budućih učenika. Sam Pravilnik možda je ovog trenutka više izražen u strukovnim i srednjim školama, ali možda već sutra neki sličan pravilnik pokuca i na vrata osnovnih škola. Zato moramo inzistirati na međunastavničkoj solidarnosti u svim hrvatskim školama, jer samo tako možemo ostvariti zajedničke ciljeve. (bn) vijeća zbog nametanja novih nametnutih obveza izbjegavati izricanje stegovnih mjera. Nakon potpisivanja peticije, ako nezadovoljstvo iskaže znatan broj nastavnika, Preporod će od ministra znanosti, obrazovanja i športa Radovana Fuchsa zatražiti žurno povlačenje Pravilnika i pokrenuti izradu novoga. Inzistirat će da se pojedini prijestupi učenika, poglavito grubi oblici nasilja, izuzmu iz bilo kakve mjere produženoga stručnog postupka. Također, traže da novi Pravilnik jasno odgovori kada se ta odgojna mjera izriče, jer nije pozicionirana u odnosu prema ostalim mjerama. Zaključno, želi se maksimalno skratiti administriranje i sastančenje, jer za to nastavnici jednostavno nemaju vremena niti ih u školama ima dovoljno! Stipić je napomenuo da je riječ o prvom Pravilniku novog ministra obrazovanja Radovana Fuchsa, pa ako se po jutru dan poznaje, neće biti dobro. - Želimo vjerovati da se ministar neće oglušiti na našu peticiju, odnosno glas naroda! Kronični nedostatak stručnih suradnika Kako piše u članku 2. ovog Pravilnika, pedagoška mjera produženoga stručnog postupka provodi se s ciljem utvrđivanja razloga neprihvaljivog ponašanja, složenijih oblika poremećaja u ponašanju i visoko rizičnih ponašanja učenika te poduzimanja mjera za uklanjanje istih, odnosno do vraćanja uravnoteženog i društveno prihvatljivog ponašanja. No, golem je i gotovo nerješiv problem u provođenju Pravilnika u cjelini što brojne škole nisu ekipirane stručnim suradnicima. Naime, propisano je da tu mjeru provodi tročlano stručno povjerenstvo sastavljeno od razrednika, jednog nastavnika člana nastavničkog vijeća te stručnog suradnika u školi, po svemu sudeći pedagoga ili psihologa. - Kako, kada je u posljednjih pet godina u 410 hrvatskih srednjih škola zaposleno svega 57 stručnih suradnika, i to u razdoblju kada je bivši ministar Dragan Primorac uspio ugurati čak 7000 ljudi u sustav obrazovanja!? Prema tome, mnoge škole nemaju kvalitetne stručnjake, a gotovo dvjesto srednjih škola uopće nema psihologa, dok je socijalnih pedagogoga samo desetak. Hoće li provođenje Pravilnika proforme provoditi oni koji nisu za to kvalitetno educirani? MZOŠ je donio novi Pravilnik, traže se od ljudi nove obveze, a niti ih se osposobilo niti educiralo, dakako, niti motiviralo, jer se svi ti poslovi moraju raditi dobrovoljno, bez ikakve naknade - zaključuje Stipić. Peticija protiv Pravilnika o produženom stručnom postupku diljem Hrvatske potpisivat će se do 12. veljače. Branko Na aktualno 8 PRED©KOLSKI ODGOJ broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Djeca u prometu Odgojem i obrazovanjem do sigurnosti djece u prometu Novorođenčad se uvijek mora prevoziti u posebnim sjedalicama, u kojima dijete zapravo leži. Istodobno treba često raditi stanke na putovanju, a djeca do treće godine života trebala bi se voziti u sjedalicama okrenutima obrnuto od smjera vožnje jedno od područja odgoja i obrazovanja u dječjem vrtiću i prometni odgoj. Kalendar za sigurnost “Osim raznolikih sadržaja i poticaja kojima odgajatelji upoznaju djecu s prometom i podučavaju ih sigurnom sudjelovanju u prometnim situacijama, S igurnost predškolske djece u prometu jedna je od stvari kojima se u odgojno-obrazovnom procesu mora posvetiti posebna pažnja. Naime, pored činjenice da djecu u svakom trenutku treba nadzirati kad izlaze skupno iz vrtića ili pojedinačno dok šetaju s roditeljima treba, naravno, voditi i računa o obrazovanju i odgoju djece u prometu. Pri tome, dakako, najveću odgovornost imaju roditelji i oni koji se neposredno bave odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi. Svakako ne treba zaboraviti niti odgovornost vozača, koji svojom odgovornošću i povećanom pažnjom mogu dati veliki doprinos sigurnosti djece u prometu. Roditelji niti jednog trenutka ne smiju mališane ostaviti bez nadzora, bilo da se radi o prometnim gužvama ili mjestima gdje je promet rjei, ali i opasniji, jer dolazi do opuštanja i pješaka i vozača pa posljedice mogu biti pogubne. Šetnje zbog gustog prometa sve rjeđe Zakon o sigurnosti prometa na cestama te njegovi podzakonski akti i pravilnici reguliraju obaveze i pravila postupanja svih odraslih sudionika u prometu, kako bi se osigurala sigurnost djece u prometu. Taj zakon govori i o uvjetima koji se moraju ispuniti kako bi djeca mogla krenuti u kolektivnu šetnju. Kako nam je kazala pedagoginja Dubravka Petrović iz Dječjeg vrtića Potočnica, predškolske ustanove koje organiziraju izlete, putovanja ili šetnje djece u prometnim zonama, rukovode se sljedeÊim zakonskim smjernicama i potpuno ispunjavaju sve potrebne uvjete. “To je naša moralna i zakonska obaveza, jer tijekom boravka djeteta u vrtiću djelatnici vrtića preuzimaju odgovornost za njegovu sigurnost. Zbog sve intenzivnijeg prometa u Zagrebu šetnje u okolici vrtića postaju prava rijetkost. Osim toga, pri očuvanju sigurnosti djece treba obratiti paænju i na druge moguće opasnosti izvan prostora vrtića, koje zahtijevaju poseban nadzor, provjerena odrediπta i slično. Ukoliko s vrtićkom djecom idemo u šetnju, tada je to ulicama zatvorenima za promet vozila, u pratnji jedne odgojiteljice na svakih desetero djece te jednog voditelja. Te su šetnje uglavnom vrlo kratke i imaju za cilj posjet nekom od zanimljivih sadržaja u naselju, kao što su knjižnica, umirovljeniËki dom ili osnovna škola. Idemo li na dalja putovanja, prijevoz dogovaramo s agencijama koje su registrirane za turistički prijevoz djece, što konkretno znači da su usklađene s pravilnikom o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca. Ovaj pravilnik detaljno odgovara na pitanje koji su to potrebni uvjeti da bi predškolsko dijete moglo sigurno sudjelovati u prometu“, kazala je Petrović. Pedagoginja Petrović navodi da je U prometu stradao cijeli razred Koliko strašne i neumoljive brojke mogu biti govori i podatak da je tijekom prvih osam mjeseci prošle godine u Hrvatskoj poginulo 17 djece, među kojima njih 12 kao putnici u autu, a petero kao pješaci, dok je lani u istom razdoblju stradalo 14 djece. Tijekom deset godina na hrvatskim su prometnicama poginula 233 djeteta, ozlijeđeno ih je 17.543, a najčešće stradaju djeca u dobi od 10 do 14 godina i tinejdžeri od 15 do 18 godina. Posebno zabrinjava to što djeca danas najviše stradaju kao putnici u vozilima, što upućuje na nepropisan prijevoz djece na prednjem sjedalu ili nevezane na stražnjim sjedalima te bez prikladnih autosjedalica. Lukin otpor prema autosjedalici Šestogodišnji Luka dijete je koje se ne voli voziti u sjedalici i njegovi mama i tata s time imaju velikih problema, ali ne odustaju. “Svaki dan kad idemo u vrtić velika je muka njega posjesti u sjedalicu. Izgubimo desetak minuta, a o živcima da i ne govorim. Nikada nije volio biti u sjedalici, ali sada je nemoguć. Nadam se da je to samo faza i da će ga proći“, kaže Lukin tata Niko. Sam Luka osluškuje naš razgovori i kaže da je sjedalica za male cure i dečke. S druge strane, najviše se voli voziti tramvajem i vlakom, naročito ako je vagon prazan. No, Luka će, kao i sva djeca, naučiti kako se ponašati u prometu, a roditelji su tu da ih paze i uče. Mama Romana sa svojom šestogodišnjom Teom tih problema nema. “Tea se već sama veže i bez problema prihvaća vožnju u sjedalici i na dužim relacijama. Ona je sjajan suputnik“, kaže mama Romana. pozvali smo i vanjske suradnike djelatnike prometne policije. Prometna policija grada Zagreba osmislila je i ponudila svim predškolskim ustanovama vrlo kvalitetan program prometnog odgoja. Sudjelujući u njemu djeca su mnogo naučila, ali i odrasli. Jedno od uvodnih predavanja namijenjeno je upravo roditeljima, kako bi što bolje zaštitili djecu. Ovu zanimljivu i bogatu suradnju zaokružili smo druženjem djece i odraslih na provjeri znanja o prometu, na vrtićkom poligonu uz, dakako, stručni nadzor prometnog policajca. Koliko je velik bio interes djece za tu temu pokazao je i naš zajednički rad - djeca iz vrtića Potočnica izradila su svoj kalendar za 2009. godinu na temu Sigurni u prometu. Crtežima i tekstom pokazali su koliko poznaju prometne situacije i propise - upoznala nas je pedagoginja Petrović. O važnosti ovoga pitanja i sigurnosti djece u prometu zajedničkim akcijama upozoravaju Ministarstvo unutraπnjih poslova (MUP) i Hrvatski autoklub, pozivajuÊi vozače na oprez i pojačanu brigu o djeci u prometu. Iz MUP-a početkom svake školske godine upozoravaju na nove male sudionike u prometu. Tim povodom policijski službenici obilaze osnovne škole, a i vrtiće, prilikom čega upoznaju djecu s pravilima ponašanja u prometu. Također se dijele edukativni materijali i sigurnosne fluorescentne trake kako bi ih vozači bolje uočavali u prometu. Policija provodi i tradicionalne akcije Djeca prijatelji u prometu, prilikom kojih se pojačano nadziru ceste i raskrižja. Podići razinu prometne kulture O sigurnosti djece u prometu opetovano govori i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja upozorava na opasnosti kojima su djeca često izložena i zbog nemara odraslih te nepostojanja nogostupa i ugibališta za zaustavljanje školskih autobusa. Ured pravobraniteljice pokrenuo je i razne inicijative u pogledu Zakona o sigurnosti cestovnog prome- ta, pravilnika o uvjetima koji moraju ispunjavati autobusi kojima se organizirano prevoze djeca te preporuke koje je Ured uputio osnivačima škola vezano uz organiziranje prijevoza djece, kao i druge preporuke za zaštitu djece u prometu, uključujući poziv da se u odgojno-obrazovne programe, počevši od dječjih vrtića, uvrste sadržaji koji imaju za cilj osposobljavanje za sigurno sudjelovanje u prometu te promicanje i podizanje razine prometne kulture. Poziva se i roditelje na poseban oprez te da svojim primjerom pokazuju djeci kako se ispravno ponašati u prometu, a prema njima ide i zamolba da ne puše u automobilima dok voze djecu te da ne koriste mobitel u vožnji, budući da takve aktivnosti umanjuju pažnju vozača i povećavaju rizik od neželjenih događaja. U tom je smislu vrlo važno naglasiti da su najsigurnija mjesta za prijevoz djece u automobilu na stražnjim sjedalima. O tome govori i Zakon prema kojemu se djeca do 12 godina moraju prevoziti na stražnjim sjedalima. Jedina iznimka na koju se to ne odnosi jest prijevoz djece do dvije godine u autosjedalicama koje se postavljaju unatrag, na prednjem sjedalu, uz obavezno isključen zračni jastuk. Ne voziti dijete bez autosjedalice Novorođenčad se uvijek mora prevoziti na posebnim sjedalicama, u kojima dijete zapravo leži. Djeca do treće godine života trebala bi se voziti u sjedalicama okrenutima obrnuto od smjera vožnje. Kod djece te dobi slabi su vratni mišići, pa bi bilo dobro da sjedalica ima poseban dio koji pridržava vrat. Tijekom putovanja također često treba stati, da se dijete može protegnuti. Djeca starija od tri godine koja su prerasla sjedalicu obrnuto postavljenu od smjera vožnje, a niža su od 140 cm i mlađa od deset godina, trebaju koristiti jastučić. On djetetu omogućuje povećanje visine sjedenja i tako omogućuje da sigurnosni pojas prelazi preko jačih dijelova tijela. Donji dio pojasa mora se smjestiti usko preko zdjelice, što je moguće bliže bokovima i nipošto preko mekanog dijela abdomena. Torzijski dio pojasa mora prelaziti preko prsa i također se treba zategnuti. Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje obavezu korištenja dječje autosjedalice u automobilu kako bi dijete sigurnije sudjelovalo u prometu. Djeca koja u vozilu nisu vezana u primjerenoj autosjedalici imaju sedam puta veće izglede da u slučaju prometne nezgode zadobiju ozbiljne, pa i po život opasne ozljede od djece koja su u autosjedalici. Stručnjaci ističu da roditelji koji svoju djecu ne osiguravaju u autosjedalici ugrožavaju zdravlje i život svog djeteta te time krše djetetova temeljna prava na sigurnost. Upotrebom autosjedalice vjerojatnost zadobivanja ozbiljnih ozljeda uslijed prometne nezgode značajno se smanjuje. Isto tako, stručnjaci navode da autosjedalicu treba koristiti uvijek i na svakom, pa i najkraćem putovanju. Ne smiju se raditi pogreške koristeći autosjedalicu samo na duljim putovanjima, jer se najviπe prometnih nezgoda događa na kratkim putovanjima, unutar nekoliko kilometara od kuće. Dijete se uvijek mora prevoziti u autosjedalici koja je primjerena stupnju njegova razvoja. I. B. broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa JEZIK 9 Hrvatska pedagogijska terminologija ‡ osobni pogled Kurikulumska jezična juha Piše Miroslav Bagarić, pedagog, ravnatelj Gimnazije Sisak K ao i druge znanosti, ni pedagogija nije imuna na tuđice iz raznih jezika, tako ni latinskoga ili engleskoga. Pitanje preuzimanja tuđica dovodi ne samo hrvatski puk do širokog raspona emotivnih reakcija (od smijeha do bijesa), već otvara i raspravu između jezikoslovaca i znanstvenika drugih disciplina - jer nisu ujedinjeni u stavovima. Curriculum, kurikulum ili kurikul? Suvislo je pitati se komu dati prednost, jezikoslovcima ili znanstvenicima discipline koje se termin tiče, naročito ako se iznesene tvrdnje čine uvjerljivima i s jedne i s druge strane. Primjerice, danas je još aktualna rasprava o curriculumu, kurikulumu, kurikulu i uputniku. Kurikulum (lat. curriculum, -i, n. - utrka pješice, na konju i kolima, utrkivanje, natjecanje; tijek, tečaj života, život) u hrvatskome jeziku za sobom vuče repove neslaganja, prvo u zagovaranju pisanog oblika (curriculum, kurikulum, kurikul), a potom i u samom značenju, kako među pedagozima tako i među odgojno-obrazovnim radnicima koji ga sve više upotrebljavaju na svim mjestima i u prigodama kad se piše/ govori o aktivnostima planiranja, programiranja i vrjednovanja školskoga rada. Tako riječ, koja bi trebala biti samorazumljiva, ima bezbroj značenja, što je za neke sve samo ne preporuka za uporabu, pogotovu u svjetlu činjenice da nas “globalisti koji uspješno potiskuju odgoj edukacijom, spoznaju kognicijom, a vanjsku i unutarnju motivaciju intrinzičnom i ekstrinzičnom, usrećuju novom zvučnom riječi“ (Stjepko Težak u knjizi Hrvatski naš (ne)podobni). Dodatno, još se nudi termin uputnik kao hrvatska zamjena za curriculum. Težak navodi da je curriculum u Veliku Britaniju stigao iz latinskoga te poprimio dva oblika: curricle (dvokotačna kočija koju vuku dva konja) i curriculum (školski program). Također kaže da je u hrvatskome jeziku uobičajeno morfološko prilagođavanje latinskih imenica muškog i srednjeg roda odbacivanjem nastavaka -os, -us, -on, -um. Curriculum bi zato trebao biti kurikul. To nikako nije usamljen stav jednog jezikoslovca, jer tako misle i mnogi drugi. Živi jezici i nova značenja Međutim, curriculum, iako latinska riječ, u hrvatsku pedagogiju nije stigao iz latinskoga, već iz engleskoga jezika. Kao kovčeg značenja nije donio samo značenjski sadržaj koji Kako, općenito uzevši, natrpavanje jezika tuđicama, pa bile one i prilagođenice, nije dobro za jezik sam, nužno je poraditi na traženju ili tvorbi riječi u duhu hrvatskoga jezika koja bi mogla ponijeti značenje kurikuluma su mu pridavali stari Latini, već je, izbrušen strategijama poučavanja (američki školski sustav i teorija ne upotrebljavaju naziv didaktika), poprimio novo, sadržajno bogato značenje. Došao je, dakle, iz živoga jezika s novim značenjem koje je lakše odrediti pomoću ključnih pojmova i kategorija negoli općeprihvaćenim rečeničnim određenjem. Tako školski curriculum obuhvaća određivanje cilja odgoja, obrazovanja i izobrazbe, izvođenje zadataka, izbor sadržaja, izbor postupaka i metoda, stvaranje povoljnog okružja, uporabu i izradu poticajnih sredstava i pomagala, dijeljenje odgovornosti i izgradnju školskog etosa, provođenje planiranih aktivnosti te, na kraju, unutarnje i vanjsko vrjednovanje. Nacionalni curriculum je, pak, dokument u kojem se utvrđuje organizacija školskog sustava, jasno formulira cilj odgoja, postavljaju zadatci obrazovanja, određuju sadržaji pojedinih nastavnih područja, utvrđuje nastavni plan i program, utvrđuju okviri obveznog, izbornog, fakultativnog gradiva i nastavne tehnologije te provođenje unutarnjeg i vanjskog vrjednovanja učinaka. Može li zbog gornjega biti upitna primjena pravila koje se odnosi na klasične jezike, a koje zahtijeva skraćivanje? dvokotačnu kočiju, a odvlači od školskog programa, uporaba te inačice može donijeti još zbrke. S kurikulumom u vezi s curriculum to nije slučaj. On jasno upućuje na školu, odgoj i obrazovanje i uopće na tijek školskih zbivanja od postavljanja ciljeva obrazovanja do ishoda obrazovanja i njihova vrjednovanja. Pri tome, poštuje se i pravilo o prilagodbi tuđica iz živih jezika. Kako, općenito uzevši, natrpavanje jezika tuđicama, pa bile one i prilagođenice, nije dobro za jezik sam, nužno je poraditi na traženju ili tvorbi riječi u duhu hrvatskoga jezika koja bi mogla ponijeti značenje kurikuluma. Do tada, po analogiji s curriculum vitae, treba razmisliti o curriculumu kao čistoj dvostrukoj tuđici, jer ne možemo ne vidjeti latinsko podrijetlo riječi i drugu (angloameričku) filozofiju školskog programa. Tijekopis U traganju za rješenjem ovog jezičnog i stručnog pitanja svakako treba imati u vidu da je pojam curriculum višeslojan i da stoga zamjenska riječ mora odražavati tu višeslojnost. To ne znači da zamjenska riječ mora biti neka postojeća, već može biti nova jezična tvorba usklađena s tvorbenim, fonološkim, morfološkim i sintaktičkim sustavom hrvatskoga književnoga jezika. Za razgibavanje “pedagoških mišića“ može se ponuditi novotvorba: tijek i pisati > tijekopis (primjeri: život i pisati > životopis; pravo i pisati > pravopis; ljeto i pisati > ljetopis; put i pisati > putopis; dakle, složenice nasta- Angloamerička filozofija školskog programa Za žive jezike vrijedi: a) izvornim oblikom pišu se strane riječi kada želimo istaknuti njihovo strano podrijetlo, iako imamo prilagođenicu (npr. boom → bum) te b) po općem pravilu tuđice se pišu po izgovoru. Termin kurikulum ne ćemo odbaciti kad je riječ o terminu indikatoru, tj. kada mu je, kako objašnjava Težak u već spomenutoj knjizi, “sadržaj složen od više sastavnica: utvrđivanje potreba, formulacija ciljeva, izbor sadržaja, organizacija sadržaja, izbor načina učenja, organizacija poučavanja, metode vrjednovanja, pri čemu se pretpostavlja kurikulumsko istraživanje i kurikulumska teorija“. U hrvatskoj pedagogiji rabe se sva tri oblika, ponekad i u istom tekstu. Pođemo li od živoga stranog jezika, prilagodba izgleda ovako: curriculum → kә’rikjulәm → kurikulum. Budući da kurikul upućuje na curricle koji nas navodi na le slaganjem za označavanje pisanih stvari. Tvorbeno, tijekopis je korektna složenica, koja je kao i navedeni primjeri usklađena s fonološkim, morfološkim i sintaktičkim sustavom hrvatskoga književnoga jezika, a koja kao novi didaktički pojam, može poprimiti sadržaj kurikuluma polazeći od činjenice da je nastala na osnovi riječi tijek. Ta riječ ima značajnu ulogu u povezivanju latinskog izvornog značenja i dodanog novog didaktičkog sadržaja. Budući da se i kurikulum upotrebljava s atributima npr. školski, nacionalni, nastavni, koji ga pobliže određuju, prihvatljivo je da i uz predloženu tvorbu dolaze ti atributi. I nakon svega - kurikulum Uputnik Riječ uputnik najčešće se spominje na službenim stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Koliko, međutim, uputnik pogađa ili promašuje suštinu pojma curriculum vidi se upravo iz Vodiča kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005). U tom se dokumentu tvrdi da uputnik upućuje na to “što se uči i zašto, kako se uči, kada se uči i gdje se uči“. Tih pet natuknica (što i zašto smatramo zasebnim kategorijama uza svu njihovu međusobnu povezanost) odnosi se samo na dio cjeline (dio curriculuma) što je i autorima bilo jasno, jer su na stranici 24. dodali sljedeću rečenicu: “U uputnik se također uključuju odgojno-obrazovne potrebe škole i zajednice te vrjednovanje obrazovnih rezultata, tj. ishoda učenja i poučavanja” (naglasio M. B.). Budući da se do termina uputnik došlo izvlačenjem istoga iz jezične baštine, jer se danas u svom izvornom značenju više ne koristi (onaj koji šalje novac poštanskom uputnicom), sam oblik je navodno pogodan da mu se pridruži novo značenje. Tako bi curriculum trebao biti “skup svih uputa o čemu“, unatoč činjenici da curriculum nije svodiv samo na upute kao i činjenici da bi tvorba uput + nik > uputnik, koja označava vršitelja radnje, sada trebala označiti pisani dokument. Sadržajnost pojma curriculum za pedagogiju znači potrebu potrage za domaćom riječi ili sintagmom koja će tu sadržajnost cjelovito obuhvatiti i tako uspješno ukloniti njegovo poistovjećivanje s nastavnim planom i programom, čega danas u nas još uvijek ima. Za jezična rješenja ovog problema prava su pitanja istodobno i kamenje spoticanja: Kako u tom svođenju zadržati curriculumski krug, “svjetlo cilja na kraju tunela“ (vrjednovanje), tijek od cilja do vrjednovanja preko premreženosti sadržaja postupcima, sredstvima, uvjetima, školskim etosom, podijeljenom odgovornošću, orijentiranosti na učenika i njegove kompetencije, itd? Nadvladati ove teškoće možda i nije moguće, ali pokušajima nastojimo i obogatiti svoj jezik i suzbijati predbacivanja da smo “vukovci“, stručne i znanstvene bjelosvjetske ulizice i sl. odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 MLADI I SUBKULTURA broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Sociopedagoška analiza grafita “Dođe mi da odem!” Grafitima se mladi suprotstavljaju dominantnoj kulturi, politici, glazbi... Grafiti su najeksplicitniji oblik implicitnih vrijednosti. Njima mladi iskazuju ono što javno ili odraslima ne(rado) govore. Grafitima mladi pričaju o društvu (starijih). Zbog toga grafiti nose odgojne poruke i kao takvi iznimno su značajni u analizama svijesti i ponašanja mlade generacije Piπu prof. dr. Zlatko Miliša i Saša Jureša Sveučilište u Zadru B rojni istraživači grafita dali su neke definicije od kojih nijedna nije jednoznačno prihvaćena u znanstvenoj literaturi te je odsustvo ovakve unificirane definicije ograničenje u svakom istraživanju grafita. Osobito je izražen nedostatak pedagogijske literature, gdje bi se analizirale odgojne implikacije poruka iz grafita. Takvo ograničenje ne treba ni biti začuđujuće, jer postoje brojne teškoće u definiranju pojma grafit. Naime, grafiti su samo oni natpisi koji su predočeni na javnim mjestima. Natpisi i crteži kojima se komunikacija ostvaruje u grafitima neformalan su način izražavanja, osobito adolescentske populacije. Vandalizam i/li umjetnost? Široko je određenje grafita i u tom širokom određenju postoje ekstremi koji grafite definiraju kao oblik vandalizma ili, suprotno, oblik umjetničkog izražavanja. Nedvojbeno je da se grafiti na spomenicima kulture mogu i moraju tretirati kao vandalizam. Grafiti se mogu promatrati i kao oblik anonimnog izražavanja kojim se (mladi) ljudi služe da nadoknade svoj komunikacijski izričaj. Grafitoman uvijek šalje određenu poruku. Grafitima se iskazuju praiskonski Droga, seks i alkohol na grafitima Izdvajamo one najupečatljivijeg sadržaja: “Ustajte mrtvi pijani“, “Ne gazite travu, pušite je“, “Drogom protiv športa“ kao parodija na militantnu kampanju “Sportom protiv droge“, “Nema droge nema nade“, “Bolje biti pijan nego star“ (kopija stiha jedne pjesme). Zadarski grafiti, kako se čini, na pijedestal podižu “lake“ droge kao što su marihuana i hašiš, dok se teške droge gotovo i ne spominju. Takvi su grafiti, npr. grafit “grass“, zatim razni grafiti sa simbolikom dæointa, bačve vina i dr. Zadar je grad s najvećim brojem heroinskih ovisnika u Hrvatskoj u odnosu prema broju stanovnika, a potom Pula, no unatoË tome ovu tematiku gotovo da i ne susrećemo na zidovima. Grafita sa seksualnim aluzijama ima zaista mnogo, ali su najbrojniji oni s vulgarnim sadržajem i nemaju osobite poruke. Zato izdvajamo samo dva: “Brak = Mrak“ i “Proglašavam se erogenom zonom“. Ovaj potonji je znakovit, jer je seks dominantna tema u romanima, listovima za tinejdžere, na internetu… Stihovi Leonarda Cohena Znamenit je i grafit u kojem se pojavljuju stihovi Leonarda Cohena, kanadskog pjesnika glazbenika. Stihovi su iz njegove pjesme “Democracy“iz 1992. godine: “I’m sentimental, if you know what I mean. I love the country, but I can’t stand the scene. I’m neither left nor right. I’m just staying home tonight, getting lost in that hopeless little screen. But I’m stubborn as those garbage bags that time cannot decay. I’m mud, but I’m still holding up this little wild bouquet. Democracy is comin’ to the U.S.A.“ U prijevodu: “Sentimentalan sam, ako me razumijete. Volim ovu zemlju, ali ne mogu podnijeti njezin izgled. Nisam ni ljevičar ni desničar. Ostajem kod kuće večeras, izgubit ću se u tom beznadnom malom ekranu. Ali sam tvrdoglav kao one vreće za smeće koje vrijeme ne može uništiti. Ja sam blato, ali još uvijek držim ovaj divlji buket. Demokracija dolazi u SAD.“ Brojni se kritičari slažu da su upravo mesijanski uzleti pjesme razlog zbog kojeg se ovi stihovi nalaze na zidovima diljem svijeta te da je to jedna od rijetkih suvremenih poezija kao odgovor surovim vremenima odrastanja za djecu i mlade. načini komuniciranja; spiljski ljudi komunicirali su na takav način - crtanjem, rezbarenjem i sl. Grafiti su jezik ulice, tj. oblik neformalnog izražavanja i komuniciranja među ljudima. Oni su najeksplicitnija forma implicitnih vrijednosti mlade generacije. Implicitne vrijednosti odgovaraju ponašajnom sklopu osobe, dok eksplicitne mogu biti ekspresija lažnih preferencija. Posljedice toga (je)su diskrepancije između aspiracija mladih i društvenih prilika u kojima žive. Mladi uspijevaju postići ono što mnogi oglašivači ne uspijevaju i to sa znatno manjim sredstvima: probuditi nečiju znatiželju i prisiliti nekoga da propituje određene (etablitrane) vrijednosti i standardne obrasce ponašanja koje definiramo normalnima zato πto ih nameće društvo. PolitiËki i svjetonazorski grafiti Analizom grafita u Zadru tijekom 2009. godine došli smo do sljedeće tipologije, prema njihovoj frekvenciji. Podijelili smo ih na političke i svjetonazorske, zatim grafite vezane uz glazbu, sport, opijate i grafite sa seksualnim sadržajima. Za pretpostaviti je da mladi koji pišu grafite političkog sadržaja čine to najčešće zato πto se ne mogu pomiriti s postojećom situacijom niti utjecati na njezinu promjenu. Također, analiza grafita kao refleksije subkulture pruža riznicu podataka o odnosu dijela mladih kao prota- gonista subkulturnog miljea prema politici i vjerojatno se niti jednom anketom ne bi došlo do podataka o tom odnosu koliko se može saznati analiziranjem sadržaja političkih grafita. Kao primjer iznosimo blasfemičnu poruku grafita na jednom sakralnom objektu u Zadru “Tamo gdje umire autoritet rađa se sloboda“. Ta se parola pojavljuje 1917. godine na sahrani Pjotra Kropotkina, vođe ruskih anarhista, na Ëiji su ukop anarhistički zatvorenici ponijeli crne zastave s istim natpisom. Česti su politički grafiti u kojima se ističu određena ideološka i druga politička opredjeljenja. Ideologija fašizma i nacizma pojavljuje se u jednom grafitu te se manifestira kroz kukasti križ kao simbol te ideologije. Također, na ideologiju fašizma odnose se i grafiti u kojima se ističe natpis “NDH“ i “ustaša“ sa slovom “U“ (s križem). Činjenica da postoji mnoštvo takvih grafita vrlo je zabrinjavajuća, jer dio mladih joπ ne uvia opasnosti od svake ideologije koja potiče nesnošljivost, ksenofobiju... Grafiti vezani uz glazbu i sport Česti politički grafit koji susrećemo u Zadarskoj županiji jest onaj koji se odnosi na generala Antu Gotovinu. U pravilu svi grafiti izražavaju potporu pritvorenom generalu, kao simbolu žrtve rata, a ispisuju ih akteri različitih subkulturnih skupina bez obzira na to radi li se o “ustašama“, “skinsima“ i ostalima. Pripadnici različitih subkulturnih broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. grupa najčešće po zidovima ispisuju imena svojih omiljenih bendova, kao i njihove tekstove. Možemo reći da grafiti vezani uz glazbu nastaju “rođenjem“ rock scene pedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, tih godina, pojavom rocka, dolazi do prve integracije glazbe i kulture mladih. Rock glazba postaje središnji dio društvenog sustava mladih i jedna od središnjih aktivnosti njihove kulture. Glavni razlog pisanja glazbenih grafita je afirmiranje različitih glazbenih stilova i izražavanje pripadništva grupama koje se okupljaju oko njih. U Zadru su najčešći grafiti koji se odnose na heavy-metal i punk. To ne iznenađuje, jer upravo punkere i metalce karakterizira provokativnost i ekshibicionizam, kroz koje oni nastoje istaknuti specifičnost. Od grafita koji se odnose na imena izvođača najčešće se susreće splitska grupa TBF, zatim “klasični“ grafiti kao npr. AC/DC, Metallica, Iron Maiden, U2, Azra, itd. Ovo također ne iznenađuje, jer su upravo poruke TBF-ovih pjesama prožete dubokim socijalnim kontekstom. Kad je rijeË o grafitima vezanima uz sport, na njima Êemo najčešće naÊi ime nogometnoga kluba Hajduk i košarkaškoga kluba Zadar. Ti grafiti, osim πto uz navijačke natpise sadræe i ime mjesta ili gradske Ëetvrti odakle dolaze oni koji ih ispisuju, Ëime se želi istaknuti i grupna identifikacija, nerijetko su vezani i uz nasilje, jer potiču nasilno ponašanje navijačkih skupina. Pedagoške implikacije grafita Neupitno je da grafiti, kao jedan vid izražavanja stavova (medij), bilo pojedinca (rijetko), bilo pripadnika određene subkulturne grupe (najčešće), nose pedagoške implikacije. Definirajući grafite kao najeksplicitniji oblik implicitne kulture mladih, grafitima se aktualiziraju problemi koje stariji ne primjećuju: “Bilo kuda, strava svuda“ primjer je pulskog grafita, ili “Od kolijevke pa do groba prati te droga“, čime se ironizira socijalističke parola: “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba“. U pothodniku Zadarskog autobusnog kolodvora Ëitamo: “Najbolji oblik samokritike je samoubojstvo“. Jedan od takvih grafita kaže u Zadru: “Dođe mi da odem“! Ili drugi: “Daj mi jedan razlog za život, ja ću tebi tri za smrt“. Možemo utvrditi da su autori grafita usmjereni na promišljanje koncepta politike, pravde, povijesti, domoljublja... Kroz same grafite vidljivo je promišljanje vlastitog identiteta i kreiranje vlastitog etičkog i estetskog diskursa. U Osijeku mladi upozoravaju grafitom o nasilju kao stilu života “Gdje je krvi tu si prvi“, a u Mostaru govore o načinu (brze) zarade “Radim na crno, trošim na bijelo“. U Splitu piπe “Nisam u krizi, ali mi je dosadno“. Slučaj je htio da smo saznali da je taj grafit napisao momak koji je kasnije postao heroinski ovisnik. Pedagoška poruka je više nego evidentna. Dosada je “ulaznica“ za ovisnosti o (s)tvarima! Budući da se grafiti ispisuju po zidu (bez dozvole), oni se promatraju kao oblik otpora prema normama, zakonu i redu. Masovni mediji i škole uglavnom prikazuju pritisak vršnjaka i otpor pravilima kao nešto negativno, čak i nasilno. Generalno je mišljenje da javni prostor pripada onima koji imaju novca da ga kupe (jumbo-plakati, oglasi, reklame i slično). S druge strane, grafite ćemo vrlo rijetko pronaći na privatnom vlasništvu (npr. na obiteljskim kućama). Grafiti su priËa o nama Jedan je od motiva za ilegalno crtanje po zidovima i etika “hip-hop“ grafiterske subkulture “keep it real“. Naglasak je na unutarnjoj predanosti univerzalnim principima, a ne izvanjskim nametnutim trendovima. Vjera u mogućnost osobne promjene leži u samoj jezgri “hip-hop“ grafiterske kulture. Ova subkulturna grupa osigurava vršnjačku podršku, koja često izostaje u obitelji i školi. I zato su poruke iz grafita priča o nama starijima! odgojno-obrazovna aktualno praksa NASTAVA 11 Značenje videodružine u medijskom obrazovanju učenika (1) Novi obrazovni sadræaji Potrebu za medijskim obrazovanjem gotovo je nepotrebno obrazlagati. Dovoljno je prisjetiti se kako je uloga škole osposobiti učenika da bude kvalitetna, kreativna i samostalna jedinka unutar društva u kojem živi. A samostalnost postižemo obrazovanjem Piše Marina Gabelica Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu P arafrazirajući poznate stihove A. B. Šimića, mogli bismo reći: “Dijete je čuđenje u svijetu. Ono ide zemljom i njegove oči, velike i nijeme, rastu pored stvari.“ Gotovo da ne postoji stvar ili pojava koja u njemu ne budi pitanje “Što je to?“, a potom i “Zašto?“. U ljudskoj je prirodi promatrati, zapažati sve što nas okružuje. Opaženo misleno obrađujemo, određujemo, procjenjujemo. Bezbroj je područja kojim se čovjek tijekom svoje povijesti pozabavio i o kojima je stvorio svoju prosudbu, svoj stav. životna pojava koja je morala naći mjesto i u školi. Riječ medij latinskog je podrijetla (lat. medius - srednji). U hrvatsko je nazivlje dospio preko engleskog jezika (eng. medium - sredstvo, element, medij), a označava sredstvo prenošenja informacija ili komuniciranja. Masovni mediji (skraćeno masmedi- StvaralaËki poticaji Gomilu spoznaja koje je ljudski rod skupio trudimo se sumirati u osnove, opća znanja koja zatim prenosimo mlađim generacijama. Spoznavši prednosti organiziranog obrazovanja (i odgoja), uspostavili smo škole kao mjesto susreta pojedinca s tekovinama. S tim u skladu, bilo bi gotovo paradoksalno kada se sadržaji što ih škola pruža ne bi mijenjali, nadopunjavali u skladu sa svijetom koji se neminovno mijenja. Odnos učenika prema tim sadržajima, organiziranima u “nastavne predmete“, može biti na razini uvida, razumijevanja i stvaralaštva. Tako na satovima glazbene kulture učenike izlažemo probranim glazbenim djelima, sadržajima iz povijesti glazbe, glazbenim pismom. Čak i pjevamo, sviramo i nudimo samostalni okušaj u glazbenom stvaralaštvu. Dobro vođeni satovi likovne kulture omogućit će djeci i mladima doticaj s kvalitetnim likovnim djelima, kritički i estetski odgoj. Na satovima književnosti i jezika biramo kvalitetna i reprezentativna djela domaćih i stranih autora, a čak se i sami okušavamo u usmenom i pismenom izražavanju i stvaranju. Uloga medija u svakodnevnom životu Uzevši u obzir sve navedeno, postavlja se pitanje novih sadržaja za koje se ustvrdilo da su važni za komunikaciju u današnjem svijetu. Tako je i film postao nezaobilazna posto kućanstava. DVD uređaj ih posjeduje 50 posto, videokameru 10 posto, a digitalni fotoaparat 32 posto. Prikazani podatci govore u prilog rastućeg interesa za modernom tehnologijom. Od posebne je važnosti za ovaj rad činjenica u kojoj mjeri ispitanici koriste medije koje posjeduju. Jedna od njemačkih udruga medijskih pedagoga (Medienpädagogische Forschungsverbund Südwest) od 1999. godine provodi studiju o važnosti medija u svakodnevici djece od šeste do trinaeste godine. Istraživanje pod nazivom KIM-Studie dugoročni je projekt koji od 1999. godine u javnosti objavljuje rezultate svojih istraživanja. U 2006. objavili su podatak da je od 1200 ispitane djece 81 posto korisnikom računala. Od toga se računalom služi 57 posto djece od šeste do sedme godine, 76 posto od osme do devete, 93 posto od 10. do 11. i 96 posto od 12. do 13. godine (izvor s interneta). Najviše gledaju filmove i serije ji) široke su potrošnje i opsega te uključuju internet, novine, radio i televiziju. Prema jednom istraæivanju provedenom 2001. godine u Hrvatskoj je tada sto posto ispitanih kućanstava posjedovalo televizor, 80 posto video i 41 posto računalo. Istraživanja iz rujna 2006. godine, koja je objavio GFK centar za istraživanja tržišta, pokazuju porast u opremljenosti hrvatskih kućanstava modernim uređajima. Istraživanje je provedeno nad 1000 kućanstava i rezultati pokazuju kako ih 97 posto posjeduje telefon, a 85 posto ima barem jedan mobitel (u prosjeku 2,49 mobilnih uređaja po kućanstvu), 16 posto kućanstava opremljeno je ISDN-om, DSL-om (ADSL-om), 40 posto ima satelitsku televiziju, a 20 posto kabelsku. Računalo posjeduje 56 posto kućanstava. Klasično, stolno računalo ima 53 posto, a prijenosno devet Između 160 učenika hrvatskih škola, u dobi od šeste do desete godine, najviše se djece računalom koristi do jedan sat dnevno (48,13 posto) i to radi zabave (40 posto), učenja (15 posto) i dopisivanja (11,25 posto). (Krešimir Mikić i Antea Rukavina, Djeca i mediji; Zapis, 2006., posebni broj, str. 87-107.) Učenici ispitanih hrvatskih škola televiziju gledaju: do jedan sat (15 posto), do dva sata (24 posto), do tri sata (24 posto), više od tri sata dnevno (33 posto). Najviše ih gleda igrane filmove i serije (77 posto). Prema istraživanju Krešimira Mikića i Antee Rukavine iz 2006. godine, igrani filmovi i serije najgledaniji su televizijski sadržaj (78,75 posto), a slijede crtani filmovi (69,38 posto), dok su omiljene vrste filmova pustolovni (91,88 posto), komedije (83,13 posto), znanstveno-fantastični i akcijski filmovi (75,63 posto). Sažetak navedenih podataka kaže nam da je velik broj kućanstava opremljen modernim uređajima (televizija, računalo, video, DVD uređaji). U ispitivanim kućanstvima žive i djeca. Štoviše, velik je postotak djece koja se koriste tim uređajima i po nekoliko sati dnevno. (Nastavlja se) odgojno-obrazovna praksa 12 IZVANU»IONI»NA NASTAVA broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Primjer dobre prakse iz OŠ Rogoznica Putujemo vlakom i autobusom Tek kad učenike izvedemo izvan učionice na mjesto gdje se nalazi ili događa ono o čemu uče, oni uviđaju zašto je o tome potrebno učiti u školi. Osim što izvanučionična nastava ima veliki obrazovni učinak, taj oblik rada ima i jak odgojni učinak Piše Jasna Dodić-Matošin učiteljica razredne nastave u OŠ Rogoznica I zvanučionična je nastava, kao što znamo, oblik rada koji se odvija izvan škole, na terenu. U taj oblik nastave ubrajamo izlete, ekskurzije, odlaske u kino, kazališta, galerije, muzeje, odlaske na sportske terene i školu u prirodi. Drugi naziv koji se može koristiti za izvanučioničnu nastavu (IZN) je terenska nastava. IZN prije svega pruža učenicima informaciju iz prve ruke. S obzirom na duljinu trajanja, IZN dijelimo na jednosatnu ili dvosatnu, poludnevnu, cjelodnevnu (izleti) te višednevnu (škola u prirodi, ekskurzije). Ciljevi IZN su učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj okolini i upoznavanje učenika s prirodnim i kulturnim okruženjem te ljudima koji žive u određenom okruženju i obavljaju određene poslove. Niti jedno nastavno sredstvo, slika ili prezentacija ne može toliko kvalitetno djelovati na učenike i pridonijeti njihovu lakšem razumijevanju i pamćenju sadržaja. Za vrijeme realizacije IZN-a učitelj može često čuti učeničke komentare: “A, to je to!“ Tek kad učenike izvedemo izvan učionice na mjesto gdje se nalazi ili događa ono o čemu uče, oni uviđaju zašto je o tome potrebno učiti u školi. Osim što IZN ima veliki obrazovni učinak, taj oblik rada ima i jak odgojni učinak. Prilikom izvođenja IZN-a ozračje je vedrije, međusobno učenici bolje surađuju, a i odnos s nastavnikom je prisniji. Učenike učimo ponašanju u kulturnim i javnim ustanovama, ponašanju u javnom prijevozu, ophođenju s ljudima od kojih dobivamo informacije. Učitelj često zajedno s učenicima istražuje i saznaje nove sadržaje. Ovaj je oblik rada koliko za učenika zanimljiviji, toliko je i učitelju osvježenje. Ne smijemo zaboraviti da ovaj oblik rad zahtijeva dodatni za prijevoz putnika te odabir najpovoljnije u dogovoru s roditeljima - potrebno je osmisliti suradnju s vanjskim suradnicima (dječja kazališta, kina, turističke zajednice, ustanove koje treba posjetiti...) - treba napisati pripremu za IZN (odrediti svrhu, cilj i zadatke) te isplanirati konkretne aktivnosti za učenike i pripremiti materijal za nastavu na terenu - potrebno je prikupiti materijal, pomoć pri izradi tekstualnih materijala, plakata, prezentacija - na kraju slijedi vrjednovanje Kupnja vozne karte na željezničkom kolodvoru u Splitu Ukrcavanje u vlak... angažman učitelja. Samo dobro pripremljen IZN može pridonijeti uspjehu realizacije. Zadaci za učitelja pri realizaciji IZN-a su sljedeći: - IZN se planira početkom školske godine, globalnim godišnjim planom - s obzirom na to da je IZN preporučljiv, ali ne i obvezatan, roditelje svakako treba upoznati s godišnjim planom na prvom roditeljskom sastanku, jer roditelji financiraju IZN za svoju djecu ... i smještaj u odjeljke Kondukter nam pregledava karte - potrebno je planirati i pratitelja, jer je preporučljivo da budu dvije osobe koje su zadužene za djecu (ako nije moguće nekoga od kolega, dobro je zamoliti i nekoga od roditelja) - neposredno prije izvođenja IZN-a roditeljima treba podijeliti listiće s upitnikom na kojima trebaju potpisati suglasnost te Pišemo razglednice roditeljima Obilazak autobusnoga kolodvora u Šibeniku i povratak u Rogoznicu navesti naziv kronične bolesti i alergije od koje dijete eventualno boluje - potrebno je organizirati i pripremiti učenike za realizaciju IZN-a u dogovoru s roditeljima, ravnateljem škole i ostalim djelatnicima, ako su vezani za samo izvođenje programa - potrebno je tražiti i prikupiti najmanje tri ponude agencije rezultata i uradaka te njihovo prezentiranje učenicima drugih razreda putem plakata, fotografija, prezentacija - nakon povratka dobro je s roditeljima izmijeniti dojmove, prezentirati IZN, ali i od njih čuti povratne informacije (npr. o kvaliteti prijevoza, duljini trajanja nastave, smještaju, prehrani...). Evo primjera iz prakse koji smo osmislili pod nazivom Putujemo vlakom i autobusom. U drugom razredu, u sklopu nastavnog predmeta priroda i društvo, obrađujemo nastavnu cjelinu pod nazivom promet. U sklopu te cjeline nastavne jedinice su Putujemo vlakom i autobusom te Putujemo zrakoplovom i brodom. U razgovoru s djecom saznala sam da niti jedno dijete iz razreda nikada nije bilo na željezničkom kolodvoru, niti se vozilo vlakom. Upravo sam ih zbog te činjenice odlučila odvesti na željeznički kolodvor, ali i omogućiti im da se voze vlakom. Učinak IZN-a bio je odličan. Osim što su sve pojmove zapamtili, ozračje je bilo izvrsno. Djeca su bila oduševljena što su putovala vlakom i što im se pružilo to iskustvo. Zadovoljstvo je bilo veliko kad su nakon nekoliko dana stigle razglednice koje su pisali roditeljima za vrijeme vožnje vlakom. Uspješno je ostvarena i korelacija hrvatskog jezika te prirode i društva. IZN je osmišljena na sljedeÊi naËin: - polazak iz Rogoznice autobusom do Splita - u Splitu obilazak željezničkoga kolodvora (blagajna, informacije, čekaonica, garderoba, peroni...) - vožnja vlakom od Splita do Šibenika (presjedanje u Perkoviću) - dolazak na autobusni kolodvor u Šibeniku - obilazak autobusnoga kolodvora, kupnja karata i povratak u Rogoznicu (snalaženje prema voznom redu, upoznavanje zanimanja: strojovođa, kondukter, prometnik, blagajnik). IZN se najčešće planira kao integrirana nastava. Ostvarena integracija ovim nastavnim danom: Nakon povratka učenici su svoj rad usmeno prezentirali učenicima trećeg razreda. Također, uređeni pano sa slikama prezentirali su i drugim učenicima škole i učiteljima. NIJE LOŠE ZNATI! Budući da ovakav oblik rada zahtijeva dodatni angažman učitelja, dobro je znati i sljedeÊe: Sukladno članku 21. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05. i 28/06.), ako je radnik upućen na službeno putovanje s učenicima koje traje najmanje osam sati ili ako provodi IZN sukladno propisano nastavnim planom i programom u mjestu izvan sjedišta škole, bez obzira na osiguranu prehranu i smještaj, isplaćuje mu se iznos pune dnevnice. Svakom učitelju koji je upućen na službeno putovanje (s učenicima ili bez njih) obavezno je izdati putni nalog kao i isplatiti dnevnicu, ako su ispunjeni uvjeti za isplatu dnevnice. 13 svijet broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. BOSNA I HERCEGOVINA Projekt Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti Usvojena Informacija o provedbi Bolonjskog procesa Informativno-analitički materijal daje pregled trenutaËnog stanja i primjene Bolonjskog procesa na svim javnim sveučilištima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Informaciji je bio cilj ukazati na različite aspekte problema u implementaciji Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini te ponuditi modalitete za njihovo svladavanje V lada Federacije Bosne i Hercegovine potkraj prošle godine usvojila je Informaciju o provedbi Bolonjskog procesa u FBiH, koju je, u skladu s Programom rada za 2009. godinu, pokrenulo Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti. Inače, Informaciju Ëine četiri cjeline koje obrađuju podruËja Bolonjskog procesa te Bosne i Hercegovine, zatim Pravne pretpostavke za implementaciju Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na Federaciju BiH, Bolonjski proces, javne visokoškolske ustanove i studenti u Federaciji Bosne i Hercegovine te Vjerske i privatne visokoškolske ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine u svjetlu implementacije Bolonjskog procesa. Bolonjski proces u Federaciji Bosne i Hercegovine je inauguriran Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Ovaj Zakon utvrđuje organiziranje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih organa u ovoj oblasti, ustanovljavanje tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način osiguranja kvaliteta u području visokog obrazovanja. Osnovna načela visokog obrazovanja U Okvirni zakon ugrađena su osnovna načela u podruËju visokog obrazovanja, koja su uspostavljena ili se uspostavljaju u europskom prostoru visokog obrazovanja i osiguravaju pravni okvir za implementaciju Bolonjskog procesa (integracija sveuËiliπta, formiranje državnih tijela nadležnih za visoko obrazovanje - Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine i Centar za informiranje i priznavanje dokumenata, modeli studija, europski sustav prijenosa ECTS bodova, osiguranje kvaliteta te mobilnost studenata i akademskog osoblja). Primjena Bolonjskog procesa na različit je način započela na CRNA GORA Produbljivanje sveučilišne suradnje D ekan Filozofskog fakulteta u Nikšiću prof. dr. Blagoje Cerović ugostio je veleposlanike Rusije i Italije Jakova Gerasimova i Sergija Barbantija. Tom su prilikom razgovarali o produbljivanju sveučilišne i kulturne suradnje. Gerasimov je izrazio očekivanje da će tijekom zimskog semestra na Filozofskom fakultetu biti formiran ruski centar, kako je nedavno i dogovoreno, a Barbanti je Studijskom programu za talijanski jezik i književnost uručio 300 knjiga, kao osobni poklon talijanskog premijera Silvija Berlusconija. “Knjige su simbol prijateljskih odnosa dviju država. Ove je godine u Crnoj Gori čak 80 posto više talijanskih turista, a naša je država postala najznačajniji investitor u vašoj zemlji. Sve to ukazuje da je pred studentima talijanskog jezika i književnosti u Crnoj Gori zanimljiva budućnost, a potvrda je tome da jedino njima nismo smanjili broj stipendija”, rekao je Barbanti. Prof. dr. Cerović ponovio je da je opredjeljenje Crne Gore put prema Europskoj uniji, a odobravanje viznih olakšica još jedan korak u produbljivanju sveučilišne suradnje. Prema Prosvjetnom radu I. Č. javnim sveučilištima u Federaciji Bosni i Hercegovini, a evidentna je razlika u vremenu početka njegove primjene na pojedinim fakultetima unutar samih sveučilišta. Studij usklađen s principima Bolonjskog procesa organiziran je na Sveučilištu u Tuzli, Sarajevu, Zenici i na Sveučilištu u Mostaru od akademske godine 2005./2006. Na Sveučilištu Džemala Bijedića u Mostaru Bolonjski se proces implementira parcijalno, u skladu s objektivnim mogućnostima. Treba istaknuti da je u Kantonu Sarajevo te Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu obavljeno usklađivanje kantonalnih zakona o visokom obrazovanju s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Hercegovačko-neretvanski kanton, u kojem djeluju dvije javne visokoškolske ustanove, joπ nije završio aktivnosti oko donošenja kantonalnog zakona o visokom obrazovanju. Iako predviđena Okvirnim zakonom, još nije napravljena integracija sveuËiliπta, tako da su samo dva od šest javnih sveučilišta u Federaciji BiH integrirana Sveučilište u Tuzli i Sveučilište u Zenici. Ovaj proces nuæno treba intenzivirati, budući da je integracija sveuËiliπta jedan od ciljeva Strategije razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 2008. do 2015. godine. Osmišljen poseban program podrške Uključivanje bosanskohercegovačkih institucija u europsko akademsko područje visokog obrazovanja zadatak je koji se postavlja pred sve ključne subjekte koji participiraju u procesu reforme: predstavnike vlada, sveučilišta, nastavnike, istraživače i studente. Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti, u skladu sa svojim nadležnostima i objektivnim mogućnostima, aktivno se uključilo u proces implementacije Okvirnog zakona u Bosni i Hercegovini. Treba napomenuti da je Ministarstvo pripremilo model kantonalnog Zakona o visokom obrazovanju i dostavilo ga kantonima u Federaciji BiH na daljnju provedbu. Također, pripremljeni su i Standardi i normativi u području visokog obrazovanja, koje je Vlada FBiH usvojila 2008. godine. Osim toga, osmišljen je i poseban program podrške implementaciji Bolonjskog procesa na javnim visokoškolskim ustanovama u Federaciji BiH. Ključni problem za intenzivnije uključivanje Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti u ovaj proces predstavlja nedostatak financijskih sredstava za ove namjene (proračunska izdvajanja za podršku implementaciji Bolonjskog procesa u 2008. godini iznosila su milijun konvertibilnih maraka, a u 2009. godini 350.000). Treba se nadati da će idućih godina biti više razumijevanja i značajnijih proračunskih izdvajanja za ovo područje na svim razinama vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, što bi, među ostalim, omogućilo intenziviranje i uspješan završetak reforme visokog obrazovanja u skladu s bolonjskim principima. Prema FMON-u I. B. SRBIJA Planovi za srednje obrazovanje u 2010. godini P rema planovima prosvjetnih vlasti, u idućoj kalendarskoj godini bit će mnogo posla i promjena u području srednjeg obrazovanja, jer bi se u 2010. godini trebao utvrditi reformski koncept gimnazija, a ogledni obrazovni profili koji su dobili zeleno svjetlo provest će se u redovnom sustavu stručnih škola, odnosno utvrdit će se model opće i stručne mature. U odjelu za srednje obrazovanje Ministarstva prosvjete nadaju se da će barem jedno područje rada iz poljoprivrede - sa sedam do deset obrazovnih profila - već iduÊe školske godine ući u redovan obrazovni sustav. Također, Zajednica stručnih škola do kraja veljače ima vremena predložiti nove obrazovne profile, a hoće li se naći na popisu stručnih škola za upis iduće generacije učenika ovisit će o odluci Zavoda za unaprjeđivanje obrazovanja i odgoja, koji je nadležan za procjenu kvalitete ponuđenih programa. Najviše novosti dočekat će generaciju učenika koji sad pohađaju sedmi razred osnovne škole, jer će na kraju osmoga polagati malu maturu, a odmah ih potom čeka i novi gimnazijski model, za one koji se opredijele za ovu srednju školu. Resorno bi ministarstvo iduće godine trebalo usvojiti i novi gimnazijski koncept. Na njihovu je stolu već prijedlog Zajednice gimnazija, čiji su temeljni okviri kompatibilni s razmišljanjima Ministarstva prosvjete o budućim reformama gimnazija. Iako je bilo polemika o promjeni duljine školovanja, to se neće dogoditi, jer će gimnazije i ubuduće trajati četiri godine, a reforma bi trebala biti usmjerena skupini društvenojezičnih i prirodno-matematičkih predmeta davanjem mogućnosti učenicima da kroz sustav obrazovanja od prvog do četvrtog razreda biraju predmete, odnosno nastavna područja. Opća je matura, prema Zakonu o osnovama sustava i Zakonu o visokom obrazovanju, ulaznica za fakultet. Naravno da će specifični fakulteti, kao što su umjetnički ili oni koji zahtijevaju neko umijeće, uz opću maturu organizirati i prijamni ispit. Prema Prosvetnom pregledu I. B. aktualno svijet 14 NJEMA»KA P broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Provjera razine znanja u njemačkim školama Projekt VERA - komparativno ispitivanje osnovnoškolaca rojekt VERA ( VERgleichsArbeiten) jest ispitivanje razine znanja u osnovnim njemačkim školama, koje bi trebalo utvrditi stupanj učenikove uspješnosti u glavnim predmetima - njemački jezik, matematika, engleski i djelomično francuski. Osmišljen je i proveden kako bi pomogao učenicima, odnosno izjednačio njihove nedostatke u znanju s obzirom na standard obrazovanja, a uveden je u njemačke osnovne škole zbog loših rezultata u programu međunarodne provjere PISA. Projekt VERA je u početku značio komparativno ispitivanje u osnovnoj školi i pokrenuo je 2004. kao zajednički projekt sedam saveznih njemačkih država, a vodilo ga je Sveučilište Koblenz-Landau. Od školske godine 2007./2008. u tome sudjeluje svih 16 saveznih njemačkih država. VERA je najveće u zemlji ikad provedeno ispitivanje razine znanja. Samo je u Sjevernoj Rajni - Vestfaliji u ispitivanju sudjelovalo oko 180.000 učenika u 8000 razreda. Različiti ciljevi Istraživanje razine znanja, nazvano i komparativno ispitivanje, uvedeno je kao postupak osiguravanja kakvoće u glavnim školskim predmetima, provodi se redovito, a u većini saveznih njemačkih država to se odnosi na treće, šeste i osme razrede. Istraživanje razine znanja nametnulo se kao posljedica rasprave o lošim rezultatima njemačkih učenika u provedenom PISA istraživanju i povezano je s iskustvenim obratom, u kojem su postignuti rezultati imali odlučuju- kazuje udio učenika u pojedinim razinama, usporediv s razredima, školama i saveznim državama. Kritike i prigovori Projekt je osmišljen i proveden kako bi pomogao učenicima, odnosno izjednačio njihove nedostatke u znanju s obzirom na standard obrazovanja, a uveden je u njemačke osnovne škole zbog loših rezultata u programu međunarodne provjere PISA ći značaj za razvoj školstva i nastave te upravljanje sustavom obrazovanja. Projekt VERA ima različite ciljeve: razvoj nastave, poboljšanje točnosti, utvrđivanje potrebnog edukativnog inventara, osiguranje i razvoj normi, dodatne informacije pri savjetovanju roditelja, olakšavanje i ubrzavanje primjene novih okvirnih obrazovnih planova, podizanje učinkovitosti pri korištenju interneta za osiguranje kakvoće u školstvu. Projekt je razvijen 2002. godine na Sveučilišti KoblenzLandau (Campus Landau) u suradnji s Ministarstvom I učitelji varaju Stvar je izašla na vidjelo kad se učenik četvrtog razreda u osnovnoj školi Heimbach u Eifelu nakon komparativnog ispitivanja potužio ravnatelju kako nije mogao riješiti ispit samo zato što je izostao s nastave kada su s učiteljicom vježbali zadatke. Ravnatelj je nakon ispitivanja saznao da je učiteljica razredne nastave unaprijed znala ispitne zadatke i uvježbavala ih s djecom. Zbog te nedopuštene pripreme rezultati ispitivanja zapravo su krivotvorina. To sigurno nije jedinstven slučaj, tvrdi tamošnji ravnatelj Joachim Dunkel. U međuvremenu se gomilaju slučajevi koji potvrđuju da brojni učitelji i nastavnici često varaju. Unatoč tome, voditelji komparativnih ispitivanja na Sveučilištu Koblenz-Landau i dalje računaju na čestitost svojih učitelja i školama dostavljaju ispitne zadatke internetskim putem nekoliko dana ranije. U saveznoj državi Sjeverna Rajna - Vestfalija razredi s najboljim rezultatima ispitivanja odlikovani su poveljama. No, pitanje je koliko su oni mjerodavni. Rixu Bornsu i njegovim kolegama iz stručne skupine za osnovne škole u Sindikatu za odgoj i znanost u Sjevernoj Rajni - Vestfaliji redovito se javljaju učitelji koji priznaju da su varali u VERA ispitivanju. Nekoliko dana prije ispitivanja s pristupnom zaporkom koju dobivaju sve škole učitavaju zadatke sa zaštićene internetske stranice i zatim vježbaju s učenicima, a mnogi im uvelike pomažu i tijekom samog ispita. Tvrde da to čine zbog straha da bi loši rezultati i njih predstavili kao osobe koje nisu ispunile očekivanja, kaže Borns. Istraživanje razine znanja trebalo je pružiti pomoć učiteljima pri prepoznavanju slabosti kod svojih učenika i poboljšati nastavu. Zamisao je dobra, ali u međuvremenu su mnogi učitelji sami poboljšavali rezultate ispitivanja. Kako bi se pokušale suzbiti te prijevare, škole će ubuduće ispitne zadatke dobivati tek na dan ispita, a uputno bi također bilo da rezultate ispitivanja u računalo ne unose sami učitelji. U međuvremenu, a slažu se s time i stručnjaci koji vode projekt VERA na Sveučilištu Koblenz-Landau, u svim će se školama provoditi dodatne mjere nadzora. No, smatraju da bi učitelji i sami trebali biti zainteresirani za dobivanje stvarnog dojma o razini znanja njihovih učenika, jer je to ocjena i njihove sposobnosti i stručnosti. obrazovanja, znanosti, mladih i kulture savezne države Porajnje-Pfalz. Od 2004. do 2006. pod imenom VERA provedeno je istraživanje razine znanja u četvrtim razredima osnovnih škola u sedam njemačkih saveznih država. Od školske se godine 2007./2008. više nije provodilo ispitivanje u četvrtom nego u trećem razredu osnovne škole (VERA 3), a prošle godine VERA se provodila u cijeloj zemlji. U proljeće 2007. prvi je puta provedeno dodatno istraživanje razine znanja iz matematike u osmim razredima (VERA 8). Te je školske godine projekt primijenjen i u šestim razredima (VERA 6) pri provjeri razine znanja iz njemačkog i engleskog jezika te matematike. Točne odredbe o provođenju ispitivanja sve savezne države utvrđuju samostalno. U cijeloj državi sva djeca istoga godišta istodobno dobivaju standardizirane zadaće koje trebaju obraditi u zadano vrijeme. Razredni ili stručni učitelji ocjenjuju ispitne zadatke i predaju rezultate zajedno sa socijalno-demografskim podacima u anonimnom obliku preko zaštićenog internetskog ulaza u središnji VERA poslužitelj. Nakon toga slijedi obrada, koja sadrži razinu znanja pojedinih učenika u četiri kategorije. Osim toga, postoji i statistički pregled, koji pri- U vezi s provedbom treba govoriti i o prigovorima na projekt VERA. Budući da su zadaci često bili poznati razrednim odnosno stručnim učiteljima sedam ili više dana ranije i budući da je provedba, ocjenjivanje i unos rezultata u središnji VERA poslužitelj u rukama istih učitelja, koje su mogli voditi i vlastiti interesi, rezultati obrade u VERA projektu ne mogu ispunjavati znanstvena mjerila za prosuđivanje kakvoće objektivnosti niti pouzdanosti ispitivanja i trebali bi se sa znanstvenoga gledišta smatrati bezvrijednima. Kritika je također upućena na umnožavanje ispitnih upitnika za učenike, koji snose općine, što je za njih veliki trošak. Osim toga, kopiranje obavljaju sami nastavnici koji i provode ispitivanje. Na taj su način troškovi, koji su trebali biti plaćeni iz proračuna saveznih država i Sveučilišta KoblenzLandau, prešutno preneseni na općine i nastavnike koji sudjeluju u projektu VERA. Postoje i ozbiljne kritike na oblikovanje ispitnih zadataka i vrijeme njihova rješavanja. Neka od komparativnih ispitivanja ne pružaju uporabivi iskaz o razini učeničkog znanja, jer se ne mjeri zadanom razinom znanja ili ne iznose postotak njezina ispunjavanja. U tom pogledu nije moguće ili je teško izvedivo vrjednovanje rezultata, primjerice vezano za kasniji završni ispit. Osim toga, komparativna ispitivanja nisu uvrštena ni u jedan obvezujući i strukturirani proces za poboljšanje kakvoće nastave. Niti posebno dobra, niti posebno loša ostvarenja pojedinih škola, razreda ili učenika ne vode prema nekom obvezujućem procesu poboljšanja razine znanja. Kako će nastavnici postupiti nakon što doznaju rezultate ispitivanja njihova razreda, prepušteno je njima samima. Upitno je također zašto je u 2004. i 2006. godine projekt VERA proveden u četvrtim razredima, a od 2007. u trećima. Osim toga, ostaje nejasno zašto savezne države provode projekte VERA 6 i VERA 8 iz godine u godinu u različitim predmetima, obvezujuće ili po vlastitom izboru. Ako komparativna ispitivanja prenose važna saznanja o razini znanja učenika, za očekivati bi bilo njihovo obavezno provođenje svake godine u svim predmetima. Prema Der Spiegel i Projekt-vera.de Priredio Željko Medvešek Tema broja: PouËavanje o holokaustu broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. tema broja aktualno 15 Povijest jest učiteljica života, a jesmo li mi dobri učenici Učeći i poučavajući o holokaustu i zločinima protiv čovječnosti cilj nam je istražiti što znači biti odgovornim građaninom, zašto je opasno ostati nijem, bešćutan i ravnodušan pred patnjama drugih i narušavanjem njihovih građanskih sloboda. Poučavanje o holokaustu otvara pitanja pravednosti, pravde, individualnog identiteta, pritiska skupine, konformizma, ravnodušnosti, poslušnosti - pitanja s kojima se učitelji i učenici susreću svakog dana. Stoga na učiteljima i nastavnicima kao i na ljudima iz obrazovnog sustava leži velika odgovornost za odgoj mladih ljudi, budućih aktivnih građana tolerantne, demokratske i multikulturalne Hrvatske Priredio Marijan ©imeg V eliki znanstvenik Albert Einstein je jednom prigodom rekao da je svijet opasno mjesto za život ne zbog ljudi koji čine zlo nego zbog onih koji to vide i dopuštaju. To je misao vodilja koja je značajno utjecala na kreiranje stručnog skupa pod nazivom “Poučavanje o holokaustu i sprečavanje zločina protiv čovječnosti”, skupa koji se već nekoliko godina u ovo isto vrijeme - a to je 27. siječnja, Dan sjećanja na žrtve holokausta koji se obilježava u čitavome svijetu - a namijenjen je učiteljima i nastavnicima koji kroz svoje nastavne predmete ili izvannastavne programe poučavaju učenike osnovnih i srednjih škola o holokaustu. Bilo je tako i prošloga tjedna. Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva kulture, Javne ustanove spomen područje Jasenovac, Hrvatskog izaslanstva pri Task Forceu, Yad Vashema, Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu organizirala je od 27. do 29. siječnja rečeni stručni skup na kojemu se okupilo sedamdesetak učitelja i nastavnika različitih predmeta kako bi se educirali o holokaustu te se tako kvalitetno osposobili za rad s učenicima. “Cilj nam je učeći i poučavajući o holokaustu i zločinima protiv čovječnosti istražiti što znači biti odgovornim građaninom, zašto je opasno ostati nijem, bešćutan i ravnodušan pred patnjama drugih i narušavanjem njihovih građanskih sloboda. Poučavanje o holokaustu otvara pitanja pravednosti, pravde, individualnog identiteta, pritiska skupine, konformizma, ravnodušnosti, poslušnosti, pitanja s kojima se učitelji i učenici susreću svakog dana. Na učiteljima i nastavnicima kao i na ljudima iz obrazov- nog sustava leži velika odgovornost za odgoj mladih ljudi, budućih aktivnih građana tolerantne, demokratske i multikulturalne Hrvatske. Nadamo se da je ovaj skup dio zajedničkih napora u postizanju tih ciljeva” - rekla je otvarajući skup Loranda Miletić, viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje koja je zajedno s višom savjetnicom Renatom Ozorlić Dominić organizirala i vodila ovogodišnji seminar. Pozdravljajući okupljene sudionike seminara ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović podsjetio je da je stručno usavršavanje za nastavnike o holokaustu počelo još 2003. godine, jer je resorno ministarstvo željelo kvalitetnu sustavnu edukaciju učitelja koji kroz različite predmete poučavaju mlade o temi holokausta, ali i o zločinima tijekom Drugog svjetskog rata, za koje svi Nastavak na 16. stranici tema broja aktualno 16 Nastavak sa 15. stranice želimo da se nikada ne ponove. “Učinili smo kao Agencija niz važnih koraka u poboljšanju edukacije učitelja, izradili smo niz obrazovnih materijala za poučavanje o holokaustu, CD-rom o Danu sjećanja na holokaust, tiskane su priče o pravednicima među narodima, brošure o tome kako poučavati o holokaustu, u suradnji s veleposlanstvom SAD-a napravljen je priručnik za nastavnike, nastavni materijali za prevenciju antisemitizma i drugih oblika diskriminacije, pa i tri brošure kao posebni priručnici. Puno je materijala otišlo prema školama i učenicima, a ovo je sedmi skup o holokaustu koji organiziramo. Mnogi su dali doprinos za poboljšanje sadržaja ovakvih skupova kroz koje je prošlo oko 700 učitelja i željeli smo uključiti djelatnike iz svih vrsta škola, a polaznici ovih seminara stekli su dovoljne kompetencije za rad o holokaustu u okviru vlastitoga predmeta. U Hrvatskoj i obrazovne strukture, ministarstvo i niz drugih institucija daju doprinos u poučavanju i promicanju ideje da se zlo koje se dogodilo u drugom svjetskom ratu ne smije ni u kojem obliku više ponoviti. Svjedoci smo da živimo u društvu koje je opterećeno negativnim društvenim pojavama, da su naša djeca pod njihovim utjecajem, ali i činjenice da kroz odgoj pokušavamo činiti dobro i pokazati djeci da tolerancija i uvažavanje svih različitosti govore samo jedno, a to je da svi imaju pravo na jednakost. Želimo da negativnih pojava u društvu i školama bude što manje, a naša je zadaća da učenicima prenosimo pozitivne poruke, da su svi oblici nasilja, netolerancije i diskriminacije po bilo kojoj osnovi u svakom pogledu neprihvatljivi. Škola u tome može učiniti puno, ali ipak je najveća odgovornost obitelji i društva u cjelin” - zaključio je Filipović. broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. koje ne počiva samo na seminarima već je sustavno ugrađeno u naš školski sustav u kojem se podrazumijeva aktivno sudjelovanje učenika koje učitelji kao dobri pedagozi potiču na kritičko razmišljanje kad se radi i o poučavanju vlastite prošlosti u drugom svjetskom ratu. Poučavati se mora tako da učenicima podastremo sve dostupne činjenice i da ih stalno ohrabrujemo na istraživanje. Dužnost je učitelja da koriste materijale koje im osigurava ministarstvo i Agencija te da odgajaju naraštaje koji po pitanju holokausta i zločina protiv čovječnosti neće robovati ustaljenim stereotipima, povijesnim klišejima, negiranju ili apologetici nego će svojim stavom prema takvim problemima biti primjer novog i suvremenog društva u Hrvatskoj” - rekao je Purgar. Prvo etniËko ËiπÊenje u povijesti Svoje osobno iskustvo vezano za holokaust i poučavanje o holokaustu iznio je Yosef Amrani, veleposlanik Izraela u Hrvatskoj: “Rođen sam deset godina nakon proglašenja neovisnosti Izraela. Moj prvi susret sa strahotama Drugog svjetskog rata bio je suočavanje s brojem tetoviranim na ruci obiteljske prijateljice. Bio sam premalen da bih shvatio, ali nikad nisam dobivao odgovor na pitanje odakle taj broj. S holokaustom sam se sreo tek nakon polaska u školu. Učenje o povijesti je predanost i to treba biti tako za odgovornost i zadatak koji nema nikakve veze s osvetom. Mi jednostavno želimo osigurati da se to nikada više ne ponovi. Moram pohvaliti rad Yad Vashema, zahvaliti na radu drugih muzeja u Washingtonu i Jasenovca jer to su živi podsjetnici na ono što se dogodilo. Posjeti tim muzejima ne uče nas samo prošlosti nego nam pomažu u stvaranju boljeg svijeta. Moramo biti svjesni da se ne može sve rješavati kroz diplomaciju, ali ako se zlo vidi moramo se s njime suočiti. Odgovornost je svake nacije i svake države da promišlja o tome, jer sama šutnja je također način reagiranja kao i drža- Plima nasilja i netolerancije Pozdravljajući okupljene u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Vinko Purgar je istaknuo da se seminar održava u ozračju 65. obljetnice oslobađanja zloglasnog logora u Auschwitzu u kojemu su ispisane najsramotnije stranice u povijesti čovječanstva. Logor je postao sinonim za nezapamćenu patnju i žrtve Židova i drugih naroda i simbol je borbe protiv nečovječnosti, izopaćenog tumačenja civilizacijskih vrijednosti te bolesnog shvaćanja vrijednosti života drugih. “I danas smo svjedoci plimi nasilja i netolerancije u svijetu, a još je više zastrašujuća činjenica minimaliziranja, relativiziranja i izravne negacije holokausta. Hrvatska ne ide tim pute i odlučna je učiniti sve kako bi podigla svijest svojih građana o holokaustu i kako bi ustrajala u izgradnji demokratske i tolerantne države. Vi učitelji morate poučavati mlade naraštaje ne samo o činjenicama i brojkama vezanim za zločine nacizma i ustaštva nego i gradeći ozračje tolerancije, razumijevanja i nenasilja u našemu društvu. Ovi seminari su dio tradicije u poučavanju o holokaustu Loranda Miletić sve ljude, ne samo za Židove. Naime, kaže se da se u svakoj generaciji moramo prisjetiti, osjetiti i na neki način proživjeti život kao da smo sudjelovali u nekom događaju. Holokaust je nešto što moramo obilježiti i iz čega trebamo učiti, podsjećati sebe i druge da se je dogodilo. I tu lekciju ne smijemo zaboraviti. Uvijek je pitanje bi li holokaust trebao biti lekcija za Židove kojih je u holokaustu stradalo oko šest milijuna, ali treba reći da su mnogi ljudi bili masakrirani u drugome svjetskom ratu, da je jako puno pripadnika drugih naroda koje su nacisti i njihova mašinerija mržnje pogubili, ali nijedan drugi narod ili vjera nije bio toliko ciljan u tim zločinima, jer je postojao plan da se unište Židovi kao narod. To je bio prvi pokušaj etničkog čišćenja, ali i zločin protiv čovječnosti. Punih 65 godina poslije oslobođenja Auschwitza holokaust je i dalje zločin protiv čovječnosti, protiv različitih grupacija, a naša je odgovornost da o tome poučavamo. Kao Židovi imamo moralnu Yosef Amrani nje po strani, budući da se tako ne brinemo za druge i njihove patnje. Od takvih događaja ne bi se smjela ograditi nijedna država i nijedan politički vođa. Već godinama obilježava se dan sjećanja na holokaust, ali pitanje je,pak, je li svijet naučio tu povijesnu lekciju, gradimo li prikladno okruženje za toleranciju, tražimo li od političara da to razvijaju, jer mnoge su se tragedije događale i poslije Drugog svjetskog rata. Lekcije smo možda naučili, ali i danas se zlo događa širom svijeta” zaključio je veleposlanik Yosef Amrani. I kod nas ima zabrinjavajuÊih pojava U radu skupa sudjelovao je i predsjednik Republike Stjepan Mesić koji je podsjetio “na činjenicu da su najveće žrtve nacističke mašinerije smrti bili upravo Židovi. Žrtve su bili i drugi koji su smatrani nižom rasom, zatim ratni zarobljenici i protivnici nacističkog režima. Uzroci pogroma traže se i nala- Edward Phillips Ivo Goldstein ze u političkim, ekonomskim, psihološkim, religijskim i drugim razlozima. No, činjenica je da je mehanizam mržnje koji postoji potencijalno u svakom čovjeku masovno aktiviran na do tada neviđen način i da u njemu nisu sudjelovali isključivo pripadnici njemačkog naroda već i oni koji su bili pod okupacijom ili u savezništvu s Njemačkom. U civiliziranoj Europi tako su i kultura i civilizacija pale na ispitu. Kvislinške vlasti bile su revne u tim zločinima. ″Da u nas nije bilo antifašističke vojske i brojnih pravednika koji su spašavali svoje prijatelje i znance učinak zločinačke revnosti bio bi puno veći. Nažalost, i danas se taj zločin kod nekih pokušava opravdati ili umanjiti različitim razlozima, no nikoga ne opravdava da su to činili i drugi niti to što je Hrvatska bila pod okupacijom, a još manje težnja za vlastitom državom. NDH nije bila ni u čemu neovisna, niti država, niti hrvatska niti samostalna. Većina počinitelja zločina se nikada nije pokajala za svoje zločine, tvrdili su da su izvršavali svoju dužnost, ali kakva je to dužnost da se ubije čovjeka samo zato što je druge nacije, rase ili uvjerenja. Nove generacije ne moraju biti opterećene time, ali moraju biti kvalitetno informirane i moraju znati istinu, a to je najbolje ne samo da se zlo ne zaboravi nego da se ne ponovi” - rekao je Mesić pozdravljajući napore Ujedinjenih naroda u obilježavanju dana sjećanja na žrtve holokausta poziva svim narodima da poštuju sjećanje na žrtve kao i poticanju razvoja obrazovnih programa o povijesti holokausta i zločina protiv čovječnosti čime se želi pokazati odlučnost u sprečavanju takvih zločina u budućnosti. “I kod nas ima zabrinjavajućih pojava, premlaćivanja, skandiranja protiv onih koji su drukčiji, bez obzira na rasu, vjeroispovijest, mišljenje. Za nas je obilježavanje ovog dana od velike povijesne, etičke, društvene i pedagoške važnosti i poučavanju o holokaustu prilazi se interdisciplinarno pa vjerujem da će svi sudionici tema broja aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Već godinama obilježava se dan sjećanja na holokaust, ali pitanje je, pak, je li svijet naučio tu povijesnu lekciju, gradimo li prikladno okruženje za toleranciju, tražimo li od političara da to razvijaju, jer mnoge su se tragedije događale i poslije Drugog svjetskog rata. Lekcije smo možda naučili, ali i danas se zlo događa širom svijeta skupa biti obogaćeni novim spoznajama i sadržajima koje će moći primjenjivati u svojoj praksi. Svi znamo da je povijest učiteljica života, ali pitanje je koliko smo mi od povijesti naučili i tko je izvukao pouke iz povijesti. Zato je važno da se govori o holokaustu, da se govori o tim zločinima kako se ne bi dogodili nikad više” zaključio je predsjednik Mesić. Holokaust i NDH Uvodno izlaganje na stručnom skupu održao je dr. Ivo Goldstein. Govorio je o značaj- kama i karakteru te rekao i sljedeće: “U debatama o NDH govori se da je to bila zločinačka tvorevina i od te teze se ne može odustati niti ju se smije relativizirati. Govorimo o pojmu Nezavisna država Hrvatska, no ona nije bila ni nezavisna, ni država, ni hrvatska. Bila je nje- 17 mačko-talijanski protektorat, nije bila istinska država jer nije imala ustav, po određenoj proceduri donesene zakone. Imala je zakone, ali ljudi su stradavali mimo zakona na prijekim sudovima, na kojima je jedina kazna bila smrtna koja se morala izvršiti tri sata nakon izricanja. Niz drugih odredbi je bio katastrofalan i represivan, ali tisuće ljudi su stradavali i mimo bilo kakvog suda. To nije bila hrvatska država jer njezin karakter određuje i odricanje od velikih gradova i teritorija. Koja to Hrvatska može biti bez Slita, Šibenika i Trogira, Baranje ili Međimurja, a to se dogodilo jer je bilo izraženo kao viši interes. Ali je istodobno bila država s drevnim hrvatskim gradovima kao što su Foča i Čajnići. Ovisnost o Njemačkoj i Italiji mnogi su tumačili kao prednost, jer su mislili da će takvom vezom odmah ostvariti kulturni i ekonomski napredak. Ubrzo se pokazalo da je to ustvari omča oko vrata koju vlasti nisu ni željele skinuti. Ne može se odricati pravo Hrvata na neovisnu državu, koju smo dobili tek 1990. godine, ali valja reći da je povijest tijek međuovisnih događanja i ne može se izvući iz konteksta jedan događaj te ga nekritički apsolutizirati zanemarujući sve ostale. U tom smislu prave neovisnosti 1941. godine nije ni bilo, jer tada država nije imala ničeg zajedničkog s hrvatskim političkim tradicijama ili s političkim koncepcijama, potrebama i ciljevima većine Hrvata. To proizlazi iz činjenica o tome kako je država nastala, kako se ponašala, kako su je iskorišta- vale strane države koje su njome dominirale. NDH je bila proglašena u zlosretno vrijeme od strane ekstremnih političkih elemenata, pod nepovoljnim starateljstvom, zaživjela je na iskvarenim načelima u službi tiranskih sila i sve je moralo završiti jedino na tragičan način. Ustaše i svi njihovi saveznici koji su naglašavali da Hrvatska pripada zapadnom svijetu prakticirali su ideologiju koja je bila antiteza zapadnih ideala. NDH je imala puno neprijatelja i njezinu uništenju nije bilo alternative. Zbog mnogih barbarskih djela usmjerenih protiv Židova, Srba, Roma, hrvatskih antifašista ili onih koji su se bilo kako zamjerili režimu, odnosno bili potencijalna opasnost, zbog krajnje servilnosti prema Njemačkoj i Italiji, povijesna ocjena o NDH je krajnje negativna. Formalistički argument koji razdvaja proglašenje države i sve ono neprihvatljivo što se događalo poslije tog datuma je neodrživo, jer proglašavanje NDH nije bilo posljedica široko rasprostranjene hrvatske narodne revolucije, nova država nije bila neovisna, njezine političke smjernice nisu poticale mir u zemlji nego nestabilnost, obračunavalo se sa svim neprijateljima i postojanje takve države nije bilo ni kratkoročno ni dugoročno u interesu hrvatskog naroda. Bila je to država bez perspektive i njezin kraj je bio neumitan, bila je to logična posljedica avanture koju je započeo Pavelić puno Nastavak na 18. stranici Primjer dobre prakse - Antisemitizam i ustaški zločini u Hrvatskoj Stradanja koprivničkih Židova 1941. godine Dolazak Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj 1933. godine predstavljao je početak najveće tragedije u povijesti židovskog naroda. Hitlerova teorija o superiornosti arijske rase i o Nijemcima kao narodu gospodara ubrzo se pretvorila u pohod protiv slobode svih naroda Europe i gole egzistencije židovskog naroda, gdje god se nalazio. Zlostavljanja, pljačke, progoni, ubijanja i likvidacija u koncentracijskim logorima započela su u Njemačkoj da bi se početkom Drugoga svjetskog rata širila svim zemljama pod njemačkom okupacijom. I tako se u 20. stoljeću pojavio jedan novi pojam - genocid. Sustavni progoni Židova u Hrvatskoj započeli su osnivanjem Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja 1941. godine. Odmah nakon uspostave NDH, stupili su na snagu brojni rasni zakoni kojima su ustaše ″štitile arijsku krv i čast hrvatskog naroda″, širili antisemitsku propagandu i raspirivali mržnju prema Židovima. Slijedeći primjer nacističke Njemačke, provodili su teror protiv Židova, a isto su tako zločinački postupali i prema svima koji nisu podržavali fašistički režim. Uz brojne stalne i privremene zatvore bili su osnivani i koncentracijski logori u Koprivnici, Jadovnu na Velebitu, logori Metajna i Slano na Pagu te poseban logor za žene u Loborgradu. Najveći i po zlu najpoznatiji bio je logor u Jasenovcu. Prvi zloglasni koncentracijski logor novonastale države NDH osnovan je nedaleko od Koprivnice, u napuštenim objektima nekadašnje tvornice kemijskih proizvoda Dani- ca. Formirao ga je ustaški povjerenik grada Koprivnice Martin Nemec, krajem travnja 1941. godine. Logor se vrlo brzo punio Židovima, Romima, Srbima, antifašistima, osobama nepodobnim tadašnjem režimu. Među prvim uhapšenim koprivničkim intelektualcima bio je dr. Željko Selinger, liječnik iz Koprivnice, veliki humanist te ogorčeni protivnik fašizma. Uhapšen je već u svibnju 1941., gotovo dva mjeseca ranije od ostalih koprivničkih Židova. Nakon maltretiranja u Danici, s prvim transportom otpremljen je u Gospić, odnosno Jadovno, gdje je ubijen. Već pri prvom kontaktu s logorom, mnogi su logoraši bili toliko isprebijani da su ih drugi morali unositi u barake. Bili su meta iživljavanja ustaških stražara. Prema izjavama preživjelih logoraša, stražari su najviše tukli intelektualce i domaće Koprivničance, a najgore je prošao dr. Željko Selinger. Masovna ubojstva u logoru Danica nisu bila prisutna, iako je oko 200-300 ljudi izgubilo život u samom logoru ili njegovoj neposrednoj blizini. Uprava ustaškog logora Danica namjerno ili zbog primitivne administracije nikad nije znala točan broj logoraša koji su prošli kroz logor. Jedini je vjerodostojan podatak o ukupnom broju logoraša na saslušanju UDB-e u Koprivnici 4. kolovoza 1946. godine iznio bivši blagajnik logora Martin Kokor. Prema njegovoj izjavi, kroz logor Danica prošlo je oko 5600 zatočenika. Cjelokupni život židovske zajednice u Koprivnici bio je zadovoljavajući građanski život, a temeljio se na činjenici da tu nije bilo izraženije vjerske netolerancije i pojave antisemitizma kao što je bilo u drugim sredinama. Međutim, sve se promijenilo 1941. godine, kada je osnovan NDH te uspostavljena ustaška vlast. Ustaški povjerenici za grad i kotar Koprivnice ″savjesno″ su provodili sve donesene rasne zakone, a uveli su i neke lokalne zabrane. Židovima je u Koprivnici bilo zabranjeno svako kretanje od 19 do 7 sati, ulazak u gradski park i nežidovske lokale. Uveden je i prisilan rad pa su Židovi po posebnom rasporedu čistili gradske ulice, a umjesto košenja trave čupali su je rukama. U početku su nosili žutu traku na rukavu, a nešto kasnije na prsima i leđima prišivenu žutu tkaninu veličine 15 cm s oznakom “Ž” i Davidovom zvijezdom. U skladu s Pavelićevom naredbom, i koprivnički Židovi su isključeni iz gospodarskog, kulturnog i javnog života grada, a židovskoj djeci je zabranjen polazak u školu. Odlukom tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova u koprivničke židovske radnje, kao vladini kontrolni organi, postavljeni su povjerenici kojima su se vlasnici morali pokoravati. Odmah bi popisali sav inventar, preuzeli gotovinu iz blagajne, potpisivali i naplaćivali račune, otvarali poštu i primali pristigle pakete. Postavljanjem povjerenika i posebnih ploča s oznakom ″Židovska tvrtka″ započeo je zapravo proces konfiskacije židovske imovine. Ugledni koprivnički građani, sposobni trgovci, liječnici, istaknuti kulturni djelatnici preko noći su postali građani ″drugog reda″, poniže- ni, fizički i psihički maltretirani. U stravičnoj noći s 23. na 24. srpnja 1941. ustaški logornik, emigrant Pižeta, proveo je masovno hapšenje i odvođenje gotovo svih koprivničkih Židova prvo u logor Danica, da bi već sljedeći dan stočnim vagonima bili transportirani u Zagreb, a zatim u Gospić, gdje su muškarci odvojeni i otpremljeni u Jasenovac, a žene i djeca u Loborgrad. Muškarci su u Jasenovcu likvidirani, a žene i djeca, 8. srpnja 1942. iz Loborgrada odvedeni u nepoznatom pravcu (danas se zna da je to Auschwitz). I židovsko groblje bilo je meta iživljavanja. Dio mramornih spomenika je porušen, dio slomljen, namjerno uništen. Na nekima se vide tragovi bombardiranja i ispaljenih metaka. Židovska sinagoga ostala je sačuvana do danas, ali nakon 1941. više nema svoju osnovnu funkciju vjersku i obrazovnu. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata sinagoga je poslužila ustašama za čuvanje i prodaju konfiscirane židovske imovine te kao zatvor za ugledne koprivničke građane. Samo jedna noć bila je dovoljna da se prekine život zajednice koja je djelovala na ovim našim prostorima više od sto godina. Ostala su tek sjećanja i dužno poštovanje prema koprivničkim građanima, pripadnicima židovske zajednice koji su svojom marljivošću, znanjem i sposobnošću utisnuli trajni pečat gospodarskom, društvenom i kulturnom razvoju našega grada. Dr. Leander Brozović ostavio je u zabilješkama Muzeja grada Koprivnice detaljan popis svih odvedenih, stradalih i spašenih Židova iz grada Koprivnice 1941. godine. Lidija Vranar, profesorica povijesti u OŠ Antuna Nemčića Gostovinskog, Koprivnica tema broja aktualno 18 Nastavak sa 17. stranice prije 10. travnja 1941. godine, a u svom temelju je bila izdaja temeljnih hrvatskih interesa” zaključio je Goldstein. Kako pouËavati Vrlo zanimljiva predavanja održali su dr. Ljiljana Dobrovšak iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar o Židovima u Hrvatskoj i dr. Edward Philips iz Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu o progodnu homoseksualaca u Trećem Reichu. U tri dana održano je i više radionica za sudionike skupa. O tome kako se može pristupiti poučavanju o holokaustu polaznici seminara imali su prilike čuti od gostiju iz Izraela, iz Yad Vashema. Bili su to Chava Baruch i Yiftach Ashkenazy, koji su održali dvije radionice: Obrazovna filozofija Yad Vashema i nastavni materijali i Antisemitizam i tolerancija. Inače naziv Yad Vashem potječe iz Staroga zavjeta iz Knjige proroka Izaije (56:5), u kojoj Jahve preko proroka poručuje: “Podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime (Yad Vashem)… dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.” Yad Vashem je ustanova za obilježavanje sjećanja na mučenike i junake holokausta. Utemeljen je 1953. prema zakonu izglasanom u izraelskom Knessetu. Od osnutka Yad Vashemu je povjereno dokumentiranje povijesti židovskog naroda za vrijeme holokausta, uz čuvanje sjećanja i priča svake od šest milijuna žrtava i priopćavanje nasljeđa holokausta novim generacijama preko arhiva, knjižnice, škole, muzeja i priznavanja Pravednika među narodima. Smjernice koje je izradio Yad Vashem prevedene su i na hrvatski jezik i dostupne su na internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Radionicu o sprečavanju zločina protiv čovječnosti održala je Dijana Dijanić, profesorica povijesti u Poljoprivrednoj školi u Zagrebu, radionicu Jedan među milijunima Đurđica Eržić iz Gimnazije Nova Gradiška, o izbornoj nastavi o holokaustu Helena Strugar, profesorica u Gimnaziji Lucijana Vranjanina u Zagrebu, a radionicu posvećenu nastavnim materijalima za prevenciju antisemitizma održao je dr. Robert Skenderović iz Hrvatskog instituta za povijest. Sudionici skupa posjetili su Židovsku općinu u Rijeci. Jedno od pitanja koje se stalno nameće jest i ono kako današnjoj mladoj generaciji prenijeti spoznaje i rasvijetliti činjenice o holokaustu, kako bi već na pragu života bili cijepljeni protiv bilo kojega oblika antisemitizma, koji je sazdan na načelima što se protive samoj naravi čovjeka. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pripremilo je programski okvir za poučavanje o holokaustu u hrvatskim školama i taj se program već uspješno provodi, a svoja je iskustva, s “primjerima dobre prakse”, na spomenutom seminaru predstavila nekolicina nastavnika, čiji se projekti s razrađenim nastavnim temama mogu pronaći i na internetskoj stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, pa mogu poslužiti i ostalim nastavnicima kao ogledni primjer i poticaj za stvaranje vlastitih projekata i osmišljavanje vlastitoga pristupa toj osjetljivoj temi. Yiftach Ashkenazy s polaznicama radionice Obrazovna filozofija Yad Vashema i nastavni materijali Kroskurikularni pristup Kako je u svom preglednom predavanju objasnila Loranda Miletić napravljene su smjernice za rad i ciljevi poučavanja te je preporuka da se o holokaustu u osnovnim i srednjim školama poučava kroskurikularno. U izradi modela poučavanja koristila se edicija Vijeća Europe prema kojoj bi s poučavanjem trebalo početi u sedmom razredu osnovne škole, na nastavi vjeronauka, materinskog jezika i najviše povijesti, a u srednjoj školi u povijesti, etici, sociologiji, psihologiji, filozofiji, likovnoj umjetnosti. “I dalje ostaje otvoreno pitanje koliko su programi ovih predmeta prilagođeni i koliko omogućavaju ovakav kroskurikularni pristup, jer se problem holokausta treba poučavati izvan granica samo jednoga predmeta i trebao bi biti sastavni dio općeg obrazovanja. Poučavajući učenike kroz različite predmete pomažemo uče- Dijana Dijanić, profesorica povijesti u Poljoprivrednoj πkoli, Zagreb Edukacija za prevenciju zločina protiv čovječnosti Projekt Edukacija za prevenciju zločina protiv čovječnosti Pestalozzi programa Vijeća Europe izrastao je iz prijašnjih programa vezanih uz obilježavanje Dana sjećanja, istraživanje holokausta i zločina protiv čovječnosti. Cilj je promovirati stilove poučavanja kojima bi učenici razvili potrebna znanja, vještine i stavove kojima bi bili osposobljeni pridonijeti sprječavanju budućih zločina protiv čovječnosti. To, među ostalim, uključuje i brojne vještine. Učenici moraju nešto znati o zločinima protiv čovječnosti, učiti prepoznati zločine protiv čovječnosti, razumjeti, učiti prepoznati i djelovati protiv onih tendencija i djela koje mogu voditi zločinu protiv čovječnosti. Prilog edukaciji za prevenciju zločina protiv čovječnosti Kako poučavati teške/kontroverzne teme: primjer holokaust i Drugi svjetski rat predstavljen je u okviru radionice na stručnom skupu Poučavanje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti, a cilj nam je bio kroz diskusiju i razmjenu iskustava odgovoriti na nekoliko pitanja. Ponajprije, je li moguće koristiti pojave u društvu koje nam se čine skandaloznim i/ili sramotnim kako bismo obrazovali za prevenciju zločina protiv čovječnosti (primjeri: tekstovi pjesama koje veličaju Drugi svjetski rat i zločine protiv Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista, rasističke parole na nogometnim utakmicama ili švicarski referendum za zabranu gradnje minareta i ponovno objavljivanje karikatura proroka Muhameda)? Zatim, što je najvažnije naglasiti kako bi se obrazovalo za sprječavanje zločina protiv čovječnosti? broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Diskusija tijekom radionice pokazala je da je fokus na vrijednostima, ali i kontinuiranom propitivanju vlastitih vrijednosti i stavova, i to kako učenika tako i nastavnika. U ovakvim situacijama i prilikom poučavanja kontroverznih i teških tema i same vrijednosti nastavnika dovode se u pitanje. Postavlja se pitanje kako pristupiti temi ako i sami imamo teškoća s poimanjem nekih aspekata teme. Zato je vrlo važno preispitivati vlastite vrijednosti i biti svjestan kako je lako prosuđivati i suditi o situacijama kada nismo izravno involvirani, dok se situacija bitno mijenja ako se naše vrijednosti i stavovi dovode u pitanje. Također, dodatne teškoće mogu proizlaziti i zbog pritiska društva u kojem je sustav vrijednosti nedovoljno jasan. Nastavnici su prepoznali koliko su vlastite predrasude važne za pristup temi koju poučavamo. Prepoznajući potrebu za suočavanjem s vlastitim stereotipima i predrasudama, zaključili su da je za obrazovanje za sprječavanje zločina protiv čovječnosti nužno mlade ljude upoznavati s običajima, kulturom i tradicijom drugih i drugačijih (posjetom, primjerice, æidovskoj općini, evangeličkoj crkvi, centrima koji njeguju istočnjačku tradiciju...), njegujući iskustveni pristup učenju. Važno je upoznati se s pojedincima pripadnicima manjinskih skupina kako bismo saznali njihove životne priče, interese te otkrili u što polažu nade. Zaključeno je da je svatko odgovoran za svoje postupke, one koje čini ili ih propušta učiniti te da su nastavnici odgovorni za načine kako prezentiraju događaje iz prošlosti. nicima da shvate njegovu kompleksnost, jer razumijevanje holokausta ne znači samo istraživanje fenomena kao što su masovna ubojstva i statistike već je to pokušaj da se shvate postupci ljudi koji su se suprotstavljali ekstremnim situacijama i nosili s moralnim dilemama. Holokaust je ponajprije ljudska priča” - rekla je Loranda Miletić. Kako je pretpostavka da se tijekom godine radilo u školama na ovoj temi, preporuka je nastavnicima da na sam Dan sjećanja u školama organiziraju prezentacije onoga što se radilo. Dobar dio tih projekata koje su učenici radili u posljednjih nekoliko godina predstavljani su i na seminarima za nastavnike. A projekti su doista različiti - od posjeta Židovskoj općini, razgovora s preživjelim logorašima, dobitnicima nagrade Pravednik među narodima, istraživanja o povijesti Židova u gradovima, do posljednjeg projekta sadnje šafrana u spomen na stradale u holokaustu. Neke škole posjećuju Spomen područje Jasenovac, priređuju radijske emisije, te pokazuju da se u okviru različitih predmeta i aktivnosti može govoriti o holokaustu. Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s resornim ministarstvom priredila je puno dodatnih nastavnih materijala posvećeni toj temi kako bi se nastavnicima olakšao rad. Jedan takav nastavni materijal, namijenjen za prevenciju antisemitizma i ostalih oblika diskriminacije, zajednički je projekt OSCE-a i Kuće Anne Frank iz Amsterdama, koji je napravljen u suradnji sa stručnjacima iz Njemačke, Danske, Poljske, Litve, Ukrajine i Hrvatske. On bi trebao omogućiti učenicima da znaju što je antisemitizam bio i što jest, da mogu navesti najvažnije događaje u židovskoj povijesti, da mogu nabrojiti određeni broj predrasuda o Židovima, da mogu prepoznati predrasude u svom vlastitom okruženju, te da mogu navesti određeni broj odgovora i aktivnosti za borbu protiv tih predrasuda. Materijal ima tri teme, odnosno tri brošure: prva govori o povijesti Židova u Europi i antisemitizmu do 1945., druga obrađuje antisemitizam u Europi danas, dok treća obu- hvaća predrasude, diskriminaciju, rasizam i antisemitizam. Svaka se sastoji od 6 poglavlja, a svako poglavlje sadrži informacije i zadatke za učenike. Prorada svake teme zahtjeva najmanje dva školska sata, može se koristiti u nastavi povijesti, vjeronauka, etike, sociologije, a nastavnici samostalno odlučuju koju će temu, kada i kako obraditi u razredu. Stvaranje mreæa kompetentnih uËitelja U Smjernicama za poučavanje o holokaustu nastavnicima se preporučuje da stvore pozitivno radno okruženje uz aktivan pedagoški pristup usmjeren na učenika, a da se povijest individualizira prevodeći statističke podatke u osobne priče te da se koriste izjave svjedoka kako bi se ta povijest učinila ”realnijom” u očima učenika. Preduvjet za uspješnu primjenu programa je i kvalitetno stručno osposobljavanje učitelja, kako bi se mogli nositi s tim zahtjevnim sadržajem. ”Važno je stvarati mrežu kompetentnih učitelja koji će dalje prenositi stečena znanja. Na nacionalnoj razini do sada je od 2004. godine organizirano više stručnih skupova i seminara i to u suradnji s više institucija. U međuvremenu organizirana su i dva međunarodna seminara u okviru Pestalozzi seminara. Nijedan seminar nismo radili sami, a tako i treba raditi, timski, u suradnji s drugim organizacijama. Uz spomenute seminare na različitim razinama uvijek su bili uključeni i posjeti Javnoj ustanovi spomen području Jasenovac i valja naglasiti da su samo prošle godine učenici iz 167 škola posjetili ne samo stalni postav nego i sudjelovali u edukativnim programima Centra. Stručno usavršavanje učitelja realizira se i kroz seminare u inozemstvu. U Yad Vashem odlazi po 25 nastavnika iz Hrvatske, otvorena je mogućnost usavršavanja u Americi i ugodna spoznaja da iz svih seminara stasaju vrsni nastavnici i učitelji koji su naši multiplikatori i stručnjaci koji će obrazovati i svoje kolege u školama te im i tako pomoći da što kvalitetnije realiziraju programe poučavanja o holokaustu” zaključuje Loranda Miletić. savjetnici aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Poticanje mozga obogaćivanjem okoline Mozak uči jer je to njegova funkcija: kako to da je poučavanje često tako složena aktivnost? Bitan je razlog da još nismo shvatili slojevitost i eleganciju načina na koji mozak uči, osobito kako funkcionira optimalno. Mnogi i danas smatraju da se učenje odvija kroz pamćenje činjenica i specifičnih vještina. Pritom se zanemaruje golem kapacitet mozga za upijanje neposrednoga životnog iskustva, za traganje za smislom. Kad obogaćujemo okolinu, razvija se mozak s debljim korteksom, razgranatijim dendritima i većim staničnim tijelima (Jensen, 1998.). Jacobs je utvrdio da je 40 posto više neuralnih mreža u mozgovima obrazovanih ljudi nego u osoba koje su napustile školovanje. Okolina, kao i osobno iskustvo, može snažno utjecati na razvoj mozga. Kako mozak najbrže i najlakše uči u prvim godinama života i ranijim godinama školovanja, to je vrijeme kad se poticanjem polažu temelji kasnijeg učenja. Mirisi, boje, zvukovi, dodiri, okusi, riječi, osjećaji - sve su to poticaji za uspostavljanje bogatih neuralnih mreža. Ukratko, bogatu okolinu za učenje čine izazovi i povratne informacije. Izazov za jednog učenika ne mora biti izazov za drugog, učenicima valja dati mogućnosti izbora u procesu učenja. Kad učitelj govori (predaje gradivo), a učenici ga trebaju memorirati kako bi u situaciji ”ustani i reci” pokazali što znaju, mozak je kod takve vrste učenja koja se oslanja na učenje iz predavanja i udžbenika premalo iskorišten. Najbolje se uči kad se uči na više razina odjednom, najviše se uči kad je onaj koji uči uključen u bogatu, multi- senzornu životnu situaciju. Obogaćena okolina koja uključuje sve osjete učenika, stalnu povratnu informaciju od učitelja i vršnjaka pomaže hraniti golem apetit mozga za poticanjem. Krajnji je rezultat učenja ljudska inteligencija. Mozak je ono što posjedujemo (struktura), a um ono što mozak radi (funkcija). Um je proces. Kapacitet mozga za učenje je golem. Pojednostavljeni pristupi i inzistiranje na pravim odgovorima mnogo više sužavaju taj kapacitet nego što ga šire. Zanemaruje se činjenica da je ljudski rod napre- dovao zahvaljujući nepresušnoj želji za isprobavanjem i mijenjanjem, a ne želji da uvijek slijedi samo pouzdane i istinite odgovore. Sastavnice učenja i poučavanja koje su usklađene s osobinama funkcioniranja mozga, prema Čudini, sadržaji su koji imaju značenje za učenike, odsustvo prijetnje, mogućnost izbora, odgovarajuće vrijeme (dovoljno vremena), okolina bogata poticajima, suradnja, neposredna povratna informacija i ovladavanje gradivom (stjecanje kompeticije). USPOREDBA MODELA POUČAVANJA Izvor: Caine (1994.) - Teching and humain brain Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Kandidat bez pedagoških kompetencija piti ugovor o radu na određeno vrijeme sukladno navedenome članku 107. stavak 11. ZOOOSŠ.a, jer diplomirani inženjer kemije ima odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja, jedino nema stečene pedagoške kompetencije. Budući da članak 105. stavak 15. ZOOOSŠ-a propisuje da se, ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz ovoga članka, radni odnos može zasnovati s osobom koja ima odgovarajuću razinu i vrstu obrazovanja, a nema potrebne pedagoške kompetencije uz uvjet stjecanja tih kompetencija. ZOOOSŠ pri zasnivanju radnog odnosa daje prednost osobama koje imaju stečene pedgoške kompetencije u odnosu na osobe koje ih nemaju. Odgovarajuća razina i vrsta obrazovanja mora biti u skladu s važećim pravilnicima - za osnovno i srednje školstvo, a ako osoba nema pedagoške kompetencije ne znači da je nestručna. Slijedom svega navedenoga pri sklapanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme s diplomiranim inženjerom kemije potrebno je navesti uvjet da je obvezan u zakonskom roku steći pedagoške kompetencije i položiti stručni ispit sukladno članku 105. stavak 15. te članku 110. ZOOOSŠ-a. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Suradnja u realizaciji programa za učenike s teškoćama U definiranju ciljeva odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, među ostalim, odredio je obvezu školovanja u skladu s učeničkim sposobnostima i sklonostima, ljudskim pravima i pravima djece, kao i za poštivanje različitosti i toleranciju. Načela obrazovanja temelje se na jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima. Upravo u tome prepoznajemo brigu za učenike s teškoćama u razvoju. Prema spomenutom zakonu, to su učenici s teškoćama u razvoju, učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima, učenici s teškoćama uvjetovanima odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Za učenike s teškoćama školske ustanove mogu uz nastavnike angažirati i druge suradnike u odgojno-obrazovnom radu. U provedbi ovih ciljeva i načela školske ustanove surađuju sa svim odgojno-obrazovnim čimbenicima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Suradnici školskim ustanovama mogu biti pomoćnici u nastavi, osobni asistenti, prevoditelji znakovnog jezika, volonteri. Od razvijenosti sredine u kojoj djeluju školske ustanove, senzibilizacije za ovu populaciju, kao i informiranosti svih zainteresiranih, ovise mogućnosti angažiranja tih suradnika. U praksi se zasad susrećemo najčešće s pomoćnicima u nastavi i osobnim asistentima. Pomoćnik u nastavi oblik je podrške učenicima s posebnim obrazovnim potrebama koji je uključen u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Broj učenika u odjelu, ali i specifične potrebe učenika s teškoćama koje često zahtijevaju individualan pristup opravdavaju uključivanje pomoćnika u nastavi kao neposrednu pomoć učeniku s teškoćama, omogućavanje učenicima s posebnim obrazovnim potrebama ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima nastavnog procesa, ali i pomoć nastavniku u realizaciji nastavnog programa. Obveza pomoćnika u nastavi je pomoć učeniku s posebnim potrebama kod uključivanja u odjel, svladavanje socijalno-psiholoških prepreka, ali i neposrednim radom s učenikom prema dogovoru s nastavnikom, prilagođenim tempom i opsegom u skladu sa sposobnostima učenika. Za ostvarivanje ciljeva uključivanja pomoćnika u nastavi i osobnih asistenata treba naglasiti obvezu stjecanja temeljnih kompetencija za obavljanje odgojnoobrazovne djelatnosti. Ponovno treba naglasiti poticaje udruga koje djeluju na područjima brige o učenicima s teškoćama koje iniciraju, a poneke i provode programe osposobljavanja suradnika, uz suglasnost Ministarstva. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrenulo je projekt osobnog asistenta kako bi se što kvalitetnije zadovoljile potrebe osoba s najtežom vrstom invaliditeta te kako bi im se omogućio što neovisniji i kvalitetniji život. Osobni asistenti pomažu invalidnim osobama obaviti poslove koje zbog prirode oštećenja ne mogu obaviti sami. U odgojno-obrazovnom sustavu najčešće imaju ulogu pratnje osobama s invaliditetom u školske ustanove, ali su i značajna pomoć nastavnicima u realizaciji izvanučioničke nastava kao pratnja. Najčešće udruge za osobe s invaliditetom vode projekte osobnih asistenata te je nužna suradnja školskih ustanova s tim udrugama za njihovo uključivanje u nastavni proces. Prepoznavanje potrebe, ali i prihvaćanje suradnje školskih ustanova s udrugama i ministarstvima koje brinu o učenicima s teškoćama u razvoju omogućava ostvarivanje ciljeva odgoja i obrazovanja. Prepoznavanje potrebe, ali i prihvaćanje suradnje školskih ustanova s udrugama i ministarstvima koje brinu o učenicima s teškoćama u razvoju omogućava ostvarivanje ciljeva odgoja i obrazovanja PRAVO Nakon odlaska učiteljice u mirovinu, raspisan je natječaj za radno mjesto učitelja kemije, na koji se javio samo jedan kandidat, diplomirani inženjer kemije koji nema pedagoške kompetencije. Kakav ugovor o radu s njime treba sklopiti - na određeno vrijeme pa ponoviti natječaj u roku pet mjeseci ili ugovor o radu na neodređeno vrijeme? Pravilnik o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu (NN br. 47/96., 56/01.), člankom 2. točka 15. propisuje da su za poslove učitelja kemije stručni: profesor kemije, diplomirani inženjer kemije, diplomirani inženjer kemijske tehnologije i diplomirani inženjer prehrambene tehnologije. Prema članku 107. stavak 11. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.: dalje u tekstu: ZOOOSŠ), ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovog Zakona, natječaj će se ponoviti u roku pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenoga natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Iz navedenoga proizlazi da se s diplomiranim inženjerom kemije ne može sklo- 19 Je li pouka o pravnom lijeku u odluci o otkazu ugovora o radu obavezan sastavni dio te odluke i postoje li sankcije za školu kao poslodavca ako je propusti navesti? Novi Zakon o radu (NN br. 149/09.) kao ni bivši Zakon o radu ne propisuje pouku o pravnom lijeku odnosno naputak o zaštiti prava kao obvezni sastavni dio odluke o otkazu ugovora o radu. Članak 8. Zakona o radu propisuje da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Premda je radni odnos ugovorni odnos u kojemu je jedna ugovorna strana poslodavac, a druga radnik, ipak se ne radi o odnosu dviju ravnopravnih strana, jer je poslodavac na određeni način subordinirana ugovorna strana u odnosu na radnika. Stoga smatram, a i u praksi prevladava stajalište kao i postupanje da odluka o otkazu ugovora o radu sadrži i pouku o pravnom lijeku odnosno naputak o zaštiti prava, premda to nije izričito zakonom propisano, kako bi radnik bio informiran na koji način, u kojem roku i pred kojim tijelom može zatražiti zaštitu svojih prava iz radnog odnosa. Ne postoje sankcije za slučaj da odluka o otkazu ugovora o radu bude napisana bez pouke o pravnom lijeku. 20 broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. REPORTAÆA Posebna briga za djecu s pose Geslo škole je ideja “Roditelji - partneri” kako bi se škola još više otvorila i involvirala roditelje u svoj rad. Cilj im je pomoći da budu još bolji roditelji, da bolje komuniciraju sa svojom djecom, što je danas veliki problem i teškoća O snovnu školu Antuna i Ivana Kukuljevića danas u Varaždinskim Toplicama pohađa 360 učenika u 16 razrednih odjela, dok područnu školu u Petkovcu pohađaju dva kombinirana razredna odjeljenja. Za njih brinu 53 zaposlenika, od toga 12 u razrednoj nastavi, 19 u predmetnoj, pedagog, defektolog rehabilitator za posebni odjel, opći defektolog za djecu s posebnim potrebama integriranu u redovni nastavni proces, knjižničar i informatičar te administrativno-tehničko osoblje. - Naš se kraj ponosi najstarijim školstvom u jugoistočnom dijelu Europe, pa s učenicima čuvamo kulturnu baštinu, dok školska zadruga Topličnjak izrađuje i prodaje suvenire započela je priču o svojoj školi ravnateljica Goranka Štefanić. - Niz godina nosimo status ekološke škole, djeci se usađuje ljubav prema okolišu i njegovu očuvanju, razvrstava se otpad, skuplja stari papir. Uključeni smo u UNICEF-ovu mrežu Škola bez nasilja, iako u ovoj školi nikad nije ni bilo većih tenzija i nasilja među učenicima. S djecom se na tu temu organiziraju posebne radionice, kao i radionice za roditelje, koji su i inače jako uključeni u rad škole. U mome prvome mandatu geslo škole je bilo Budimo zajedno, kada su integrirana djeca s posebnim potrebama, govori Štefanić: Školu su proslavili tamburaši koje vodi Zlatko Piplek Ravnateljica Goranka Štefanić - Sagradili smo lift i ušli u mrežu škola bez arhitektonskih barijera za invalide, tako da naši učenici s tjelesnim oštećenjima bez problema mogu polaziti nastavu u bilo kojem djecu zgrade i na to smo vrlo ponosni. Jedinstvena Škola u bolnici U obližnoj specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju oformljen je poseban odjel Škola u bolnici, dva odjela razredne odnosno predmetne nastave. Tako je hospitaliziranoj djeci organizirana nastava kako ne bi propuštali plan i program svoga matičnog razreda, pa oni, iako u bolničkim krevetima, polaze topličku školu. - Ako su u bolnici dulje od mjesec dana, naši ih učitelji ocjenjuju, pa stoga ne gube Crtice iz povijesti Toplička škola utemeljena je potkraj srednjeg vijeka, 12 godina prije otkrića Amerike i prva je seoska škola u Hrvatskoj. O Pučkoj učioni i učitelju kojeg je uzdržavao župnik piše i povjesničar Ivan Krstitelj Tkalčić u svom djelu Sumporne Toplice kod Varaždina objavljenom 1969. godine u Zagrebu. O kontinuiranom djelovanju škole teško je sa sigurnošću govoriti, no da je imala utjecaj na obrazovanje vidljivo je iz testamenta iz 1524. godine, kojim toplički građanin Andrija ostavlja svom sinu novac za učenje latinskog jezika. Pisma i prepiske kaptolskih kaštelana dokazuju da su ti domaći ljudi bili pismeni, a osnovno obrazovanje stekli su u topličkoj školi. Potvrđuje nam to i Božena Filipan, autorica knjige Pet stoljeća narodne prosvjete i školstva u Varaždinskim Toplicama, objavljene 1980. godine. - Godinama sam proučavala povijest, s pedagoško-psihološkog aspekta, što je moja struka. Istina je da je teško govoriti o samome kontinuitetu, ali ne dovodeći u pitanje kontinuitet školstva, već rupe u dokumentaciji. Međutim, školstvo je bilo povezano s crkvom i malo je vjerojatno da je bilo razdoblja bez učitelja odnosno školske poduke. I kontinuitet školstva je dokaziv kroz niz reformskih zahvata, što crkvenih što državnih. Tako o postojanju i djelovanju škole tijekom 17. stoljeća pouzda- Knjižničar Branko Detelj ništa od gradiva, niti išta moraju nadoknađivati. Roditelji su vrlo zadovoljni i zahvalni na ovom našem projektu, jer organiziramo čak i dodatnu nastavu, primjerice iz predmeta koji im lošije idu. Bilo je slučajeva da su upravo tijekom bolničkih dana ispravljali jedinice - s ponosom ističe ravnateljica, kazavši kako je Ekoloπka grupa obilježava Svjetski dan vode tu školu prošlo pedesetak učenika iz cijele Lijepe Naše. Nedavno je geslom škole proglašena ideja Roditelji partneri, kako bi se škola još više otvorila i involvirala roditelje u svoj rad. Želja je roditeljima pomoći da budu još bolji, da bolje komuniciraju sa svojom djecom, što je danas veliki problem i teškoća. Božena Filipan pisala je o 500 godina školstva Škola dvije godine radi u jednoj smjeni, budući je stara zgrada nadograđena sa šest učionica, knjižnicom, zbornicom, a rekonstruirana je i nanovo opremljena njihova poznata okrugla sportska dvorana. Nedostaje jedino igralište odnosno vanjski sportski tereni, no to će se valjda realizirati kada ova kriza prođe. Zasad u devet učionica postoji računalo i projektor, s ciljem osuvremenjivanja baš svih učionica i kabineta. Zanimljivo je da su kabineti iz matematike i informatike mudro smješteni u noviji, učenicima atraktivniji dio zgrade, kako bi se povećao interes za te predmete. I taj recept funkcionira. Rađaju se s genom za glazbu! no svjedoče zapisnici kanonskih vizitacija. U 18. stoljeću osniva se i kaptolska zaklada za učitelje i određuje se zemlja koju će uživati. Izgrađena je i zidana trivijalna škola opskrbljena svim potrebnim pomagalima. Zakonom iz 1874. godine predviđeno je obvezatno četverogodišnje osnovno školovanje za svu djecu. S obzirom na to da je broj školskih sposobnjaka rastao, pokazala se potreba za školskom zgradom u Varaždinskim Toplicama, otvorenoj 1878. godine... (bn) Nastavnički kolektiv ravnateljica opisuje kao vrlo marljiv i kvalitetan tim ljudi s kojima se može puno toga postići, stručni su i vrlo motivirani za posao. Po znanju, škola je najpoznatija po matematici, u čemu niz godina postižnu odlične uspjehe, najvrjedniji lani, kada je učenik tada sedmog razreda Tomislav Buhiniček postao državni prvak. Dugogodišnja nastavnica i mentorica matematike je Nevenka Bareta, objašnjavajući da velike tajne nema, već je 21 broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. 530 godina školstva u Varaždinskim Toplicama bnim potrebama diljem Hrvatske proslavio tamburaški orkestar koji od 1999. godine uvijek osvaja drugo mjesto na Državnom festivalu tamburaške glazbe u Osijeku, pa nam u šali govore da je sad valjda konačno vrijeme za zlato. Orkestar niz godina vodi učitelj savjetnik Zlatko Piplek, koji smatra da se djeca ovdje rađaju s genom za glazbu i ovaj je kraj poznat po muzikalnoj djeci. S djecom radi sustavnom i pažljivo, pa rezultati ne nedostaju. Ponose se suradnjom s Davorom Bobićem, poznatim hrvatskim skladateljem, koji je pisao posebno za ovaj orkestar. Uspješno gostovanje u Ukrajini Među nizom dopunske i dodatne nastave iz raznih predmeta, školski djelatnici i nastavnici pronalaze vremena za provođenje školskih proje- Nevenka Bareta dugi niz godina predaje matematiku Utrka ulicama grada kata. Poput projekta za sigurno i poticajno okruženje u školama - povećanje svijesti o problemu nasilja među djecom i nad djecom, prepoznavanje rizika i obrazaca nasilničkog i zlostavljajućeg ponašanja, primjerenija pomoć djeci žrtvama i nasilnicima, održavanje radionica. Program male kreativne socijalizacijske skupine provodi se u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Novi Marof i namijenjen je učenicima koji imaju socijalizacijskih teškoća ili su u riziku da razviju poremećaje u ponašanju. Školski preven- Županijska smotra Dana kruha recept za trajni uspjeh mnogo rada, vježbe i domaćih zadaća. - U ovoj sam školi 25 godina i čini mi se da im danas matematika ide bolje nego nekad, ponajprije zbog drukčijih nastavnih pristupa i metoda. Danas se više radi istraživački, u svim predmetima, pa i matematici, u manjim grupama, i na taj način djeca shvate i zavole matematiku, zaključuje Bareta. Učenici su također izvrsni u njemačkom jeziku, likovnoj kulturi, geografiji i nizu drugih predmeta. U školi postoji mogućnost uključivanja u dodatnu i izbornu nastavu te izvannastavne aktivnosti na-kon završetka redovne nastave, a neke su aktivnosti organizirane i u večernjim satima. Izvannastavne aktivnosti zaista su brojne, a školu je Kuharice Štefica Keleminec i Božica Trtinjak tivni program namijenjen je učenicima u svrhu primarne prevencije uzimanja sredstava ovisnosti. No, uspjesi ove škole ne staju s granicama Lijepe Naše. Prošle su godine, zbog otvorenosti i aktivnosti u očuvanju hrvatske kulturne baštine, na prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, predstavljali Hrvatsku na Međunarodnom dječjem festivalu Promijenimo svijet na bolje u Ukrajini. - Aktivno smo se uključili u rad Međunarodnog centra za djecu u Arteku na Krimu, gdje smo za to dobili certifikat i priznanje kao jedna od najboljih delegacija, kazala nam je ravnateljica. RaËunalo još nije zamijenilo knjigu Ušli su i u projekt Školsko mlijeko, kojeg je Varaždinska županija započela prije tri godine, a kojim se mlijeko učenicima svaki dan nudi na jelovniku, u bilo kojem obliku. Štefica Keleminec i Božica Trtinjak vrijedne su školske kuharice, koje nam govore da se trude djeci ponuditi što raznovrsniji jelovnik, sa zdravim i svježim namirnicama. Zasad im to uspijeva, jer su ovdašnja djeca naučena i kod kuće jesti razna variva i puno povrća, pa i u školi bez prigovora pojedu sve što im kuharice spreme. Uz velik interes za tjelesni i sportove, veliki interes, začudo, vlada i za čitanje. Zadnje je dvije godine školski knjižničar Branko Detelj, kojeg raduje što djeca puno čitaju, te unatoč sve većoj navali novih medija ne jenjava popularnost stare dobre knjige. Među najtraæenijim autorima su Mato Lovrak, Ivana BrlićMažuranić, a od suvremenijih Miro Gavran. Kažimo za kraj kako je ova školska godina u cijelosti posvećena 530. obljetnici školstva u Varaždinskim Toplicama. Tema će biti protkana u satove hrvatskog jezika, prirode i društva, povijesti, likovne kulture, matematike, glazbene kulture, stranog jezika, satove razrednih odjela te izborne aktivnosti. Vezat će se i uz upoznavanje kulturnih spomenika i cjelokupne kulturne baštine ovoga kraja, jezičnu komunikaciju, običaje vezane uz blagdane, gospodarstvo i prirodne karakteristike ovog kraja. U tome će im, dakako, pomoći povijesne knjige, a budući da ovdašnja djeca vole čitati sigurno će ovaj važan jubilej obilježiti na prikladan način! Branko Na suradnici javljaju 22 UKRATKO broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. DUGO SELO Osnovna škola Josipa Zorića Susreti u školi Svi su se na kraju razgovora složili da je knjiga najbolji prijatelj koji nas nikada neće razočarati U NAŠICE Poruke ljubavi Prema kazivanju razrednice Đurđice Mašić, učenici 6.e razreda Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica, na poseban su i pomalo zaboravljen način čestitali blagdane svim ljudima dobre volje. Učenici su u paru izrađivali čestitke s porukama mira, ljubavi, blagostanja i nenasilja. Osim tih poruka, u čestitku su stavili e-mail razrednice kako bi onaj tko bocu pronađe mogao javiti gdje, kad i kako je pronašao poruku. Poruke su pisali na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, a u tome su im pomagali starija braća i sestre. Boce su slali po rodbini iz Vukovara, Osijeka i na Jadransko more. Uz takvo plutanje boca Dravom, Dunavom i Jadranskim morem javila se jedna djevojčica iz OŠ Slatine na Čiovu da je pronašla bocu koju su poslali učenici Mislav Ciboci i Matija Pavošević. Učenici su bili jako sretni što se njihova čestitka tako daleko čula i vjeruju da će s tim čestitkama nastaviti i sljedeće godine. (Đurđica Zailac) ZAGREB čenice Osnovne škole Josipa Zorića u Dugom Selu Katarina Galić i Marija Mamuza te učiteljica razredne nastave Marijana Tečić, koja je već tri godine voditeljica mjesnog Dječjega foruma, bile su pozvane 25. siječnja na susret u Sabor. Tom prigodom djeca su govorila pred saborskim zastupnicima o brojnim problemima koji tište djecu s posebnim potrebama, o teškoćama školaraca u prometu, ranom konzumiranju alkohola, drogiranju i drugim temama. - Odrasli, slušajte nas! Koliko će dugo djeca još morati biti pasivni pušači? - upitala je učenica Katarina Galić saborske zastupnike. Naravno, nitko joj na to pitanje nije mogao konkretno odgovoriti. Podsjećamo i da je urednica dječjih časopisa i autorica brojnih igrokaza Željka Horvat-Vukelja posjetila školu i bila gošća učenika nižih razreda. Na zabavan i duhovit način približila im je maštoviti svijet igrokaza. Pokazala je kako i obične čarape mogu poslužiti za frizure, kravate i šalove. Zatim su slijedile zanimljive priče o kućnim ljubimcima. Na kraju su se svi složili da je knjiga najbolji prijatelj koji nas nikada neće razočarati. U školi su se 25. i 26. siječnja 2010. učenici šestoga razreda upoznali s projektom PiA (prevencija i alternativa). Predavali su kontakt policajci Dubravko Graberec i Darko Horvatinović, a glavna je tema bila ovisnost, odnosno kako reći NE cigareti, alkoholu i drogi. Govorili su i o tako- Forumi Društva Naša djeca PORE» Učenici u Saboru Bilo je govora o pasivnom pušenju djece, udomiteljskim obiteljima, sigurnosti mladih u prometu, zdravoj zajednici i drugim temama sretnoga djetinjstva đer važnoj temi nasilja među maloljetnicima te upozorili učenike da je to neprihvatljivo ponašanje pa ga svakako treba prijaviti i tako pomoći njegovu pravodobom sprječavanju. U tom kratkom pregledu školskih događanja u siječnju bilježimo i da je školska pedagoginja Nadica Pavelić pokrenula humanitarnu akciju prikupljanja novčane pomoći za zemljotresom teško stradalu državu Haiti. Odazvali su se brojni učenici, njihovi roditelji i školski djelatnici, pokazujući i ovog puta solidarnost prema unesrećenima. Iva Aljinović Učenik generacije Nezaboravni srednjoškolski dani D ječji forum je jedna od aktivnosti u slobodnom vremenu djece koja djeluje pri Društvu Naša djeca . Okuplja djecu osnovnoškolske dobi koja na privlačan i koristan način uče o dječjim pravima, toleranciji, mirnom rješavanju Književnica Sanja Polić, veliko sukoba i temeljnim idejadijete, s manjom djecom ma demokratskoga društva. Dječji forumi razvijaju i suradnju i prijateljstvo među djecom, pridonose spoznaji i širenju ideje mira u svijetu, zalažu se za odgoj za međusobno uvažavanje i razumijevanje te nalaženje i primjenu načina za potpunije ostvarivanje tih spoznaja i vrijednosti u sredini u kojoj djeca žive. U Dječjem forumu djeca razmatraju određene teme i pitanja važna za život, o tome donose svoja mišljenja, zahtjeve i prijedloge, apele i prosvjede te na toj osnovo dogovaraju, poduzimaju i realiziraju svoje aktivnosti. Tako su u ponedjeljak, 25. siječnja djeca iz devetnaest Dječjih foruma Hrvatske ponovo posjetila Sabor i sastala se sa zastupnicima i predstavnicima brojnih ministarstava da bi ih upoznala s problemima i potrebama djece u sredini gdje žive. Skupu je prisustvovala i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja usko surađuje s Dječjim forumima čitave Hrvatske i podupire njihov rad. U ime saborskih zastupnika, sve je pozdravila predsjednica Odbora za obitelj, mladež i sport Milanka Opačić, koja je istaknula da se takvi susreti organiziraju upravo radi onih koji su nam najvažniji, a to su djeca. Predsjednica Saveza društva Naša djeca Hrvatske Aida Salihodžić zahvalila je predstavnicima Sabora što potiču tradiciju da se u Saboru sastaju djeca s predstavnicima Sabora i brojnih ministarstava. Lijepo je bilo slušati djecu kako govore o mnogim moralnim i ljudskim vrijednostima koje su odrasli negdje na svom putu u trci za poslom i vremenom pomalo izgubili. Često odrasli šalju pogrešne vrijednosti počevši od psovki i nasilja, a znanje, poštenje, briga za bolesne i nemoćne te borba protiv nasilja i nemoral bile su vrijednosti o kojima su djeca govorila i slala poruke odraslima. Anđelka Salopek Učenice za saborskom govornicom N astavničko vijeće Srednje škole Mate Balote iz Poreča svojednobno je proglasilo Borisa Antolovića učenikom generacije. Prosjek ocjena u četverogodišnjem školovanja nije mu pao ispod 4,91, sudjelovao je nekoliko puta na državnim natjecanjima iz povijesti i debatnim turnirima te volontirao u Zdravom gradu Poreču. Iako sada već studira, kao nezaboravni ostali su mu dani provedeni sa srednjoškolskim prijateljima pa je rado pristao na razgovor. Kakav je osjećaj biti učenik generacije? - Ponosan sam na sebe. Kad se u četiri godine uspiješ istaknuti među vršnjacima, kada te drugi prepoznaju kao osobu spremnu pomoći drugima, kao prijatelja i učenika na kojega mogu računati, to mi doista znači mnogo. Lijepo je kad drugi prepoznaju tvoj trud i rad. To što sam bio učenik generacije veliki mi je poticaj za daljnje školovanje. Što je sve pridonijelo tom uspjehu? - S jedne strane moja ambicioznost, jer postavljam sebi visoke ciljeve i dajem sve od sebe da ih ostvarim, a s druge tu je i odnos između mene i mojih vršnjaka, profesora i školskih djelatnika. Moj odnos s njima bio je prijateljski, a Lijepo je kad drugi prepoznaju tvoj trud i rad bolji odnosi nose i bolje mogućnosti. Kako su to prihvatili vaši vršnjaci, jesu li vas nazivali štreberom? - U ranim danima, dok smo bili velika djeca, bilo je takvih naziva, no kako smo se zbližavali i bolje upoznavali prestajala su zadirkivanja. No, tu se ne radi o čistom štrebanju, ja sam i na natjecanjima pokazivao zanimanje i ljubav za neke predmete pa većih neugodnih iskustava nisam imao, a učenja se ne trebam sramiti. Što vas je poticalo na marljiv rad i učenje? - Odavno želim biti najbolji u onome što radim, točnije ono što radim pokušavam raditi najbolje. Bili smo jaka generacija, stoga su me najviše poticali prijatelji, vršnjaci, koje bih mogao nazvati i konkurencijom, ali u pozitivnom smislu. Kakav ste odnos imali s profesorima? - Tijekom četverogodišnjega školovanja uspiješ se sprijateljiti s nekim profesorima. Kad sam pokazao dozu zrelosti, drukčije su mi pristupali. Kroz šale na satu i izvan školskih klupa postajali smo prijatelji. Ako previše pažnje pridaješ jednom predmetu, drugi ti profesori to mogu zamjeriti, stoga sam pokušavao prema svima imati jednak pristup. I kada ne voliš neki predmet, trud se uvijek cijeni. Koji vam je bio najdraži predmet i zašto? - Ne bih mogao raditi podjelu između prirodnih i društvenih predmeta. To ovisi o kombinaciji predmeta i profesora, pristupu i zanimljivosti. Ne bih izdvojio nijedan predmet, a u povijesti sam našao sebe i to mi je više kao hobi - završio je razgovor donedavni porečki srednjoškolac, a sada zagrebački student građevine Boris Antolović. Mija Matasović suradnici javljaju broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. NA©ICE 23 ©to Êe nam pamet? Osnovna škola kralja Tomislava Susret s književnikom Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC S vojedobno je u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama gostovao književnik i novinar Mladen Kušec i susreo se s učenicima prijepodnevne i poslijepodnevne smjene. U svom obraćanju pozvao je djecu da uživaju u svom djetinjstvu, da se lijepo ophode jedni prema drugima, da prihvaćaju i uvažavaju međusobne različitosti kako bi ovo bio svijet ljubavi bez nasilja. Govorio je i o svom spisateljskom radu i čitao im pjesme i pitalice iz svoga bogatoga stvaralaštva. Na kraju su djeca mogla kupiti Kušecove knjige, a najviše je zanimala šaljiva knjiga Pitalice - skrivalice. Učenici su postavljali autoru pitanja na koja je on strpljivo odgovarao. Što je za vas prijateljstvo? pitali su učenici. - Prijateljstvo je rijetka sreća koje se možeš domoći samo ako si spreman i sam biti prijatelj i to izabranim ljudima za koje znaš da znaju i da ti žele biti prijatelji. Svi ostali za mene ostaju poznanici, ljudi s kojima radim, surađujem i razgovaram. Što je za vas ljubav? - Ljubav je važna i potrebna jednako djeci i odraslima. I nije svakodnevna. Vrlo je rijetka, snažno nas određuje prema nekome i stalno traži odgovore i postavlja pitanja. Važna! Prijateljstvo je rijetka sreća koje se možeš domoći samo ako si spreman i sam biti prijatelj O djetinjstvu književnik kaže: - Djetinjstvo je vrijeme odrastanja puno ljubavi i prijateljstva. Najvažniji dio stvaranja svakoga čovjeka. Vrijeme koje nas određuje u cijelom životu. Sretno djetinjstvo znači radost, ljubav, sigurnost, uspjeh, a nesretno nesigurnost i vječitu sumnju u sebe i svijet oko sebe. Na upit o razmišljanjima o temi nasilje u školi izjavio je: - Nasilje rađa već u djetinjstvu nesretna obitelj. Roditelji koji nemaju vremena za sebe i obitelj. Roditelji opterećeni nametnutim svakodnevnim brigama o novcu, nesigurnošću u sebe i svijet oko sebe. Frustrirani svojim statusom, neimanjem najboljega automobila, kuće, ograde. Prema nama, naši stari nisu imali ništa, ali su imali obitelj. Djeca su imala mamu i tatu, baku i djeda, tete, poštovane učitelje i susjede. Gubitkom tolike ljubavi i dobrih želja koje su oni imali za djecu, rodilo se i svakodnevno se rađa nasilje. Pitala su ga djeca i zašto je odabrao baš zanimanje novinara i književnika. - Tako sam upoznao svijet djece oko sebe. To je posebna ljepota. Tako susrećem pametne ljude koje vidim i nalazim, jer imam vremena za njih i za sebe. Želja da tu tajnu otkrijem i drugima. Onima koji ili ne vide ili su, zbog svakodnevice koja nas napada i lovi na bezvezne trikove, slijepi, onima koji su zaboravili gledati u sebe i oko sebe - zaključio je razgovor s djecom književnik i novinar Mladen Kušec. Đurđica Zailac U spomen Jovanka Bakrač (1953. - 2009.) Naša draga kolegica i učiteljica Jovanka Bakrač iz Osnovne škole Nikole Tesle u Mirkovcima iznenada nas je i zauvijek napustila 3. prosinca 2009. godine nakon kratke i teške bolesti. Uz njezinu obitelj i prijatelje, na posljednjem oproštaju, okupili su se njezini sadašnji učenici, kolege i brojni mještani. Rođena je 29. ožujka 1953. godine u Negoslavcima. Nakon završetka osmogodišnje škole u rodnom mjestu, pohađala je srednju školu u Vukovaru, a 12. travnja 1979. završila Pedagošku akademiji u Šapcu. Cijeli radni vijek provela je radeći najljepši i najplemenitiji posao na svijetu, a naraštaji njezinih učenika s ponosom govore o njezinu radu. Osobito je voljela ples i ritmiku te njegovala smisao za hortikulturu, o čemu svjedoče brojna postignuća. Optimistična, druželjubiva i vesela osoba, koja je voljela upoznavati nove ljude i krajeve, nije se na kraju uspjela izboriti za svoj život. Njezina životna nit došla je do kraja kasnojesenskoga dana, na žalost kolega, učenika i svih koji su je poznavali. U znak trajnog sjećanja i poštovanja Učenici, kolege i prijatelji OŠ Nikole Tesle, Mirkovci Naša Mladen Kušec - Vještina komunikacije s djecom svakidašnjica M eni je dovoljno samo toliko pameti da znam izaći iz šume - reče u jednoj Shaekspeareovoj komediji čovjek s magarećom glavom. Ipak, u toj komediji sve na kraju dobro završava, što kod nas nije slučaj. Naše komedije završavaju često tragično. Još se nisu dobro ni zagrijale školske klupe, a već tučnjave, zlostavljanja, verbalni sukobi i fizički obračuni. Maloljetnici, mahom školarci, tuku se i prebijaju, što javno, što tajno. U zagrebačkom tramvaju dječak, srednjoškolac žali se prijatelju da je izostao iz škole, jer su ga pretukli u kafiću, on je, jadan, pobjegao, a oni su izašli za njim i još ga tukli vani. Ja razlog ne znam niti smijem pitati tuđe dijete zašto su ga tukli u tramvaju. Žao mi ga je, jedno mu je oko zatvoreno, oko oka sve plavo. Sitan je i stisnut, još kaže da je sretan što mu oko nije jače oštećeno pa će moći na njega vidjeti kad ozdravi. Možda je i kriv, možda je izazvao nečiji bijes? Ali to je svakako prežalosno čuti, a kamoli doživjeti. No, svakako nije kriv dječak iz neke bjelovarske osnovne škole kojeg su razredni prijatelji sustavno zlostavljali duže vrijeme, a da nitko za to nije znao. Nitko nije imao pojma. U parku su usred dana starici oteli torbicu, na cesti izudarali mladića koji je dostavljao hranu i oteli mu novac, navodno sedamnaestogodišnjaci. Ima toga previše, svakodnevno i svakonoćno se netko potuče, netko krade, netko siluje, drugi su pak okretali silne milijune tajno, službeno po propisima, po menadžerskim ugovorima, kako je tko već znao i mogao. U svim tim pričama uvijek se pojavi neko glavno lice koje zlostavlja, krade, pljačka, iza tih glavnih osoba trpe sporedne, a oni koji to omogućuju, ne brane oštećene, ne sprječavaju krivce. Glas javnosti odmah odjekne i vrisne: - Gdje su učitelji, roditelji, policija? Gdje su roditelji, to ne znamo, negdje jamačno jesu, ali doma nisu i nisu sigurno bili uz svoje dijete kad su trebali biti niti su mu pomogli odrasti kako treba. Možda ni sami još nisu odrasli, nemaju dovoljno snage ni pameti da bi odgajali svoju djecu. Možda su i oni iz života uzeli samo onoliko pameti koliko im je potrebno da bi izašli iz neke svoje šume u kojoj su zalutali zbog neprilika, u kojoj su i sami rasli. Ima roditelja koji moraju previše raditi, a ima roditelja koji misle da moraju živjeti za sebe i otišli su svojim putem, a za djecu se nije našlo vremena. Ne možemo ih baš sve uvijek i za sve okriviti, vjerujemo da žele dobro svojoj djeci, ali ne znaju kako i nisu više sigurni što je to dobro i kako do njega doći. Međutim, kad se negdje organizira radionica, predavanje, roditeljski sastanak na kojem bi se trebali roditelji educitati, skupiti nešto pameti i podsjetiti se što sve djetetu treba, onda ih ne možeš ondje namamiti, čak da im nudiš med i šećer. Gdje su učitelji, to se zna, oni su u školi i trude se skupiti kraj s krajem u cjelinu koja se zove odgoj i obrazovanje, ali tu je cjelinu vrlo teško držati na okupu, jer su sve centripetalne zle sile pritisnule osiromašenu i obezvrijeđenu školu i vuku na sve strane. Tište planovi i programi, tište provjere i vrjednovanja, pritisnula i državna matura. Svi traže znanje, nitko ne pita i ne drži do lijepog ponašanja, kulturnog načina života, čovjekoljublja, jer to se nigdje ne broji i ne važe. I što tu onda može učitelj protiv zlostavljanja kad i njega stalno netko zlostavlja, jer zahtijeva od njega nemoguće, da sam samcat kao prst, praznih šaka, bez ičije pomoći podiže nesretnu nuklearnu generaciju koju truju izvana i iznutra, fizički i moralno. Djeca su zatrovana lažima, pogrešnim vrijednostima, strašnom medijskom halabukom, svjesno i podsvjesno maltretirana i treba im mnogo više pažnje i ljubavi, brige i njege, mnogo očiju koje će biti uprte u njih. Ne leži mi uopće pesimizam i ovakva priča, zato moram reći opet da imamo toliko divne djece i mladeži o kojoj bi trebalo stalno govoriti i pisati, slikati njih na prvim stranicama, a one s magarećim glavama trebali bismo malko više nadzirati, tražiti od njih da se opamete bar toliko da mogu izaći iz šume i da se uljude. A za to nam nisu dovoljni samo učitelji, moraju još mnogi zasukati svoje rukave i primiti se posla. Naša društvena kola polako već klize nizbrdo pa je bolje zaustaviti, nego ponovo vući uz brijeg. Znamo da Sizif nije imao lak posao. Djeca su zatrovana lažima, pogrešnim vrijednostima, svjesno i podsvjesno maltretirana i takvoj djeci treba mnogo više pažnje i ljubavi, brige i njege aktualno suradnici javljaju 24 BAKAR U BUJE Pomorska škola novoizgrađenoj sportskoj dvorani Pomorske škole u Bakru održan je veliki humanitarni koncert pod imenom Ljubav djeci prije svega. Svrha koncerta bila je prikupiti novac za pomoć u liječenju bakarskih djevojčica Andree i Taše. Organizator toga dobrotvornoga koncerta bilo je bakarsko društvo Naša djeca koje je protekle godine za svoj dugogodišnji društveno-korisni rad dobilo godišnju nagradu grada Bakra. Dvosatni program pratilo je oko 600 posjetitelja, a ulaznice su prodavane po 30 kuna. Nazočne su oduševili svojim nastupom mnogi izvođači, među kojima su bila poznata glazbena afirmirana imena iz ovoga kraja, kao i klape, glazbene i plesne skupine, dramska skupina društva Naša djeca i prijatelji iz Bakra. I ovom je prilikom hvalevrijedno reći da su sva bakarska društva i udruge pokazali razumijevanje za taj humanitarni događaj pod pokroviteljstvom Grada. Iskrenu zahvalnost na pomoći izrazili su Andreini i Tašini roditelji. Bilježimo i to da je u Dječjem vrtiću Veseljko na Pećinama u Rijeci organizirana humanitarna prodajna izložba likovnih radova polaznika i odgojitelja vrtića. Ubrani prihod bit će namijenjen Andrei Zonka, bivšoj polaznici toga vrtića. Prvi koraci već su učinjeni. Proteklih dana djevojčica Andrea u pratnji svoje majke imala je prvi dodir s talijanskim liječnicima koji u pružanju pomoći zbog teške srčane mane ove šestogodišnjakinje ulijevaju dosta optimizma. Ivan Šamanić H Srednja škola Vladimira Gortana Istra predstavljena Europi Humanitarni koncert OPATIJA broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Hrvatska zajednica osnovnih škola Savjetovanje za računovođe rvatska zajednica osnovnih škola organizirala je u Opatiji od 20. do 22. siječnja savjetovanje za računovođe i ravnatelje osnovnih i srednjih škola. U nazočnosti oko 350 sudionika savjetovanje je započelo predavanjem načelnika Uprave za financije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Tome Apostoloskog o isplati plaća i naknada u 2010. godini. Uslijedilo je predavanje pravnika u Ministarstvu obrazovanja Milana Klisovića o novom Zakonu o radu. O temi Specifične knjigovodstvene evidencije u sustavu školstva s posebnim osvrtom na evidencije bolovanja iznad 42 dana i financijskim izvještajima za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. uz utvrđivanje rezultata govorila je načelnica u Ministarstvu financija Andreja Milić. Savjetnica i urednica stručnog časopisa Računovodstvo i financije Marija Zuber govorila je o naknadama troškova, nagradama, potporama i otpremninama u obrazovanju - pravima radnika i poreznom određenju isplaćenih iznosa, a Miljenka Cutvarić o proračunskim korisnicima kao novim obveznicima PDV-a. Na savjetovanju je priopćeno mnogo novih informacija iz važećih propisa i odgovoreno na brojna pitanja. O. M. U čenici Srednje škole Vladimira Gortana u Bujama ostvarili su hvalevrijedan projekt Hrvatska i Europska unija - mladi na djelu. Posjetili su Bruxelles, Pariz i Strasbourg, gdje su se predstavili u Europskom parlamentu i u nizu ustanova Europske unije. S učenicima su u tome projektu sudjelovali i predstavnici gradskih vlasti Buja i Umaga Maja Galović i dr. Nada Franković, ravnateljica škole Ana Zubčić Kuhar, profesorice Mikaela Biloslav, Dezi Cetina, Nada Marasanov, Neda Nefat i Dubravka Puljar Kovačević, koja je i osmislila projekt. Osnovni je cilj bio proširiti znanja o ustanovama Europske unije, Europskom parlamentu i hrvatskim uredima koji surađuju s Europskom unijom čija su sjedišta u Bruxellesu i Strasbourgu te predstaviti Istru, gradove Buje, Umag i Buzet, Brtoniglu i Oprtalj. Učenici su Hrvatsku predstavili kao zemlju u kojoj je stvorena kravata, a Istru kao srcoliki lokalitet u kojem su dva značajna spomenička objekta s popisa UNESCO-ove svjetske baštine - Arena u Puli i Eufrazijeva bazilika u Poreču. Osnovni je cilj putovanja bio proširiti znanja o ustanovama Europske unije Bujštinu, kraj iz kojeg dolaze, predstavili su kao područje iz kojeg potječu u svijetu poznata ekstra djevičanska maslinova ulja, bijeli tartuf, vrhunska vina kontroliranog podrijetla - teran i malvazija, te domaća rakija obogaćena imelom - biska. Obraćajući se predstavnicima ustanova Europske unije i Europskog parlamenta, bujski su učenici istaknuli da su iz kraja gdje se ljudi bave maslinarstvom, vinogradarstvom, vinarstvom i turizmom. Kazali su da je Istru priroda obilato obdarila i izvor je mnogobrojnih ekološki čistih i neonečišćenih plodova koje se upotrebljava za ishranu i opskrbu suvremenih turističkih kapaciteta smještenih na obali najljepšega mora na svijetu. Naglasili su da spomenici kulture i umjetnička blaga, prirodne ljepote i gastronomski užici nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Svoju su školu predstavili kao dio toga ambijenta, a sebe kao osobe željne znanja i surad- Učenici se predstavljaju u Europskom parlamentu u Bruxellesu ZAGREB nje na svim područjima života i rada. Rekli su da žele saznati na koji se način mladi obrazuju u Europskoj uniji, kakve su mogućnosti zapošljavanja i niz drugih pitanja vezanih za svoju budućnost u Europi. - Želja nam je, a zato smo ovdje, istaknuti da smo došli proširiti svoja znanja o ustanovama EU, hrvatskim poslanstvima u misijama EU te upoznati centre zapadne demokracije, Bruxelles, Pariz i Strasbourg rekli su svojim sugovornicima. Na svome putu posjetili su Waterloo, u Bruxellesu su primljeni u Hrvatskoj gospodarskoj komori, gdje im je direktorica komore održala predavanje o radu te ustanove, mogućnostima kreditiranja i zapošljavanja. U Hrvatskoj misiji veleposlanik Branko Baričević održao im je predavanje o Europskoj uniji. U Europskom parlamentu učenici su ispričali priču o kravati, koju su kao suvenir darovali predstavnicima parlamenta, a službenici parlamenta održali su predavanje o svome ustrojstvu i radu. Posjetili su Atomium i briselsku katedralu. U Parizu su vidjeli Louvre, Versallies, Montmartre, katedrale Notre Damm i Sacre Coeur, Eiffelov toranj, Dom invalida, Champ Elisees, Molin Rouge, a noću se vozili Seinom. U Strasbourgu su bili gosti u Vijeću Europe. Prisustvovali su predavanju o ustrojstvu vijeća, obišli sve prostorije i konferencijske dvorane vijeća, predstavili se predstavnicima u vijeću, dali intervju za francusku televiziju i potrebe internetskog predstavljanja vijeća, koje obilježava 60 godina rada. Projekt su materijalno pomogli mnogi istarski i drugi darovatelji. Slavko Ledić Osnovna škola Matije Gupca PouËne i zanimljive stvaralačke radionice Takvi oblici rada otvaraju i šire slobodnije i jednostavnije odnose na relaciji učenik - učitelj te stvaraju ležerniju radnu, neocjenjivačku atmosferu U Osnovnoj školi Matije Gupca u Zagrebu razmahala se nastava u drugom polugodištu, ali mnogi učenici i učitelji još pričaju o tome kako im je zanimljivo, zabavno i poučno bilo tijekom zimskih školskih praznika. Na školskim vratima izvješen je veliki papir s popisom aktivnosti i ondje se moglo pronaći za svakoga ponešto, za djevojčice i dječake. Radionice su se održavale 4., 5., 7. i 8. siječnja. Bila je tu informatička radionica, origami, jela iz bakine kuhinje i druge mogućnosti za dječje stvaralaštvo. Svi su se učitelji, voditelji radio- nica složili da je odaziv bio u okviru očekivanoga. Za radionice je vladalo podjednako zanimanje učenika nižih i viših razreda. Učitelji su istakli da takvi oblici rada omogućuju djeci da izravno izraze svoj stvaralački duh, a istodobno otvaraju i šire slobodnije i jednostavnije odnose na relaciji učenik - učitelj te stvaraju ležerniju radnu, neocjenjivačku atmosferu. Zato je vrijedno i zanimljivo navesti što su djeca radila sa svojim učiteljima i koje su to bile mogućnosti za njihov stvaralački izričaj da bi to možda potaklo i druge da učine nešto slično. Radost oblikovanja glinom Učiteljice Zika Redžebašić, Silvija Hanžić, Danijela Smrček, Mira Šimrak i Sandra Vargić nazvale su svoje aktivnosti Art & Craft. Irena Šafarik Župić, Branka Janković i Mirjana Rašić usmjeravale su mlade novinare, a Nikica Šekerija, Aida Skender i Spomenka Mlinarić bile su aktivne s malim sportašima. Umijeća pletenja prenosila je djeci Marina Vukančić, origami vještine Nina Marčetić, a što sve mogu mali stvaratelji uraditi sami pokazivao im je Ratko Johan. Nail art nazvala je svoju radionicu Ksenija Knezović, lutkarske improvizacije izvodila je Renata Relić, a Darko Majdić bilježio je najvažnija zbivanja kamerom u filmskoj radionici. Nataša Tarandek, Marina Škrinjar, Marijana Mladina i Ivana Pejša vodile su likovne radionice, a Blanka Božičević i Margareta Kajm Ferčec upućivala su djecu u tajne pripremanja starih jela iz bakine kuharice. Ljiljana Klinger imala je top radionicu, Dragana Mitrović izradu vulkana, a Božena Katalinić Cindrić učila je učenike modelirati glinom. Jelena Tomljenović imenovala je svoju radionicu Kriči, kriči tiček, Rea Lujić pomagala je djeci da nauče francuski u trenu, Ljerka Bušić Rihtarec dizajnirala je s mladima odjeću. Pjevamo i plešemo poručila je iz svoje radionice Iva Boršić. Informatičku radionicu vodio je Ndoc Deda, kreativnu Irena Brodej Balestrin, a kako se radi sapun otkrivala je djeci Lana Brkić. Sve su izvedbe u radionicama bile vrlo zapažene, poučne i privlačne, posebno radionica tehnike slikanja koncem koju je vodila č. Leopoldina Kovačević. Njezini su radovi sve zadivili, a kada su saznali koliko truda, vremena i strpljenja valja uložiti za svaki primjerak, cijenili su to još više. Dogovoreno je da voditeljica do kraja godine izradi još jedan takav rad. Lea Čepo Fran Jelinić aktualno mediji broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. U»ITELJI PISCI Stjepan Banas Stjepan Banas rođen je 1946. u Kukunjevcu (pokraj Pakraca). Gimnaziju je završio u Kutini, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost). Radi u Osnovnoj školi Slavka Kolara u Hercegovcu kao učitelj hrvatskoga jezika. Njegovi učenici, članovi literarno-novinarske i dramsko recitatorske družine više od 30 godina sudjeluju na različitim državnim smotrama i susretima pisanog i scenskog stvaralaštva. Autor je tridesetak dramskih tekstova koje je režirao kao voditelj Pučke scene Hrvatske čitaonice, a predstave su igrane u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji. Osim toga piše prozu i poeziju. Za svoj prosvjetni i kulturni rad dobio je veliki broj općinskih, županijskih i državnih priznanja te Odličje s likom Antuna Radića koje dodjeljuje predsjednik Republike Hrvatske. Životni moto: Samo ljubav i smijeh mogu spasiti svijet. ISTA RIJEKA Ja bih narisao kiše da poznajem njihovu dušu. Ovako samo naslućujem da su nesretne u svom bijegu, sve dok se ne nađu u istom koritu i ne poteku u istu rijeku. TRAJEMO Na prozorima munje ukrasile lica i obukle se u gromove noći, samo odabrani mogu proći ispod uplašenih stabala. Pljusak nebeskih suza na dlanove se toči o ponoći olujne. Na pragu istine munja sine i premine, a mi Croatio trajemo zajedno. Smirio se dan i kiše bivaju tiše. Sunce mojeg roda pobjedonosno se smije. NA RASKRIŽJU Sakrij me u bršljane, oni su i zimi zeleni. Sakrij me, da ne zaboravim smisao bosonog djetinjstva, poderane hlače i miris pečenog krumpira na pašnjacima. Ne daj me zaboravu. Okrunit ću ti čelo bijelim cvjetovima. Izgovori makar psovku uz moje ime i bit ću mir. Požuri me u samoću da ne zalutam. Ispatit ću dodijeljeno. Na raskrižju Krist me prepoznaje. Zajedno šutimo obješeni o ogledalo svijeta. 25 FILMSKO STVARALA©TVO Studio kreativnih i deja Gunja (SKIG) Gunjanski filmaši osvajaju svijet ”Nemate pojma kako je uzbudljivo ići na filmske revije i festivale! Ne one u Cannesu, Berlinu, Veneciji, pa i one u Puli, već filmske fešte djece i mladeži - najmlađih filmaša. Mi gunjanski filmaši već sedam godina predstavljamo svoje filmove po raznim hrvatskim gradovima i već na vijest da su nam filmovi prošli „poludimo“ od sreće. Nismo opterećeni nagradama jer smo ih se već nadobivali, važno je da su nam filmovi primljeni, da će biti gledani i da ćemo sresti svoje prijatelje iz raznih klubova širom Hrvatske. Nas veže prijateljstvo i suradnja, ne svađamo se i ne tučemo kao mnogi nogometaši. Unaprijed znamo da ćemo gledati zanimljive i iskrene filmove, da ćemo se družiti, zabavljati i puno naučiti.“ Tako priča Martina Jukić, učenica 8. razreda OŠ „Antun i Stjepan Radić“ iz Gunje, o SKIG-u, tj. o Studiju kreativnih ideja Gunja, filmskoj družini već naširoko poznatoj širom Hrvatske, a pomalo i u inozemstvu. SKIG djeluje od 1995. godine kada je gunjanski učitelj hrvatskoga jezika Josip Krunić u okviru Lirerarno-novinarske družine osnovao multimedijski studio za učenike osnovne i srednje škole pod nazivom Studio kreativnih ideja Gunja - SKIG. Filmskim stvaralaštvom počeli su se baviti od 2003. godine i u ovih nepunih sedam godina snimili su 30 kratkometražnih filmova, od toga 3 igrana, ostali su dokumentarni. Dobitnici su brojnih nagrada i priznanja, od toga tri međunarodne, te Grand-prix na 13. reviji mladeži u Karlovcu 2008. godine. Nekoliko njihovih filmova, radijskih i televizijskih emisija uvršteno je u nastavni plan i program po HNOS-u. Na prvom Filmskom festivalu o pravima djece, koji je u organizaciji UNICEF- a za Hrvatsku održan u studenom prošle godine u kinu ”Europa“ u Zagrebu, na kojemu su se gunjanski filmaši predstavili čak tri filma - Kao otac i sin, Sara te Alla, Nazaryj i svi njihovi - njihov voditelj i mentor Josip Krunić dobio je posebno priznanje UNICEF-a za svoj doprinos filmskom i videostvaralaštvu djece i mladih, a zadnje priznanje koje su mladi, kreativni Gunjanci dobili, i to svjetsko, došlo je čak New Yorka. Naime SKIG-ovci su javili na internetski filmski natječaj REEl Insights i među brojnim filmovima iz cijelog svijeta njihov film Može biti da je dobar ovaj dečko probio se do samoga vrha. Riječ je o dokumentarnom filmu autora Bojana Perića, koji donosi jednu sjajnu i humanu priču o patronažnoj sestri Jadranki Franjić iz Gunje, koja s mnogo ljubavi i strpljenja njeguje teške bolesnike. No SKIG-ovci se ne uspavljuju na lovorikama nego i dalje marljivo rade i iz njihove filmske radionice uskoro možemo očekivati još mnogo filmskih čuda. Ivan Rodić N a j a v l j u j e m o . . . HR Radioigra za djecu Edward Hillgenberg, Đavolijada Nedjelja , 7. veljače 2010. 13,15 - 13,55 Urednica: Nives Madunić Barišić Dramatizacija: J. Zlodre Režija: S. Jamnicky Šaljive priče njemačkog pisca za djecu iz devetnaestog stoljeća došle su na naše književne prostore dvadesetih godina prošlog stoljeća u obliku četiri knjižice koje je objavila knjižara St. Kugli u Zagrebu. U knjižici Priča o pečenom novcu nalazimo tri kratke priče o vragovima kao glavnim licima. Dramatizator Jakša Zlodre povezuje ih u igru Đavolijada gdje je glavni lik nespretni vrag Cicibuk kojem zločeste podvale ne idu od ruke, pa zato na kraju biva nagrađen odlaskom iz pakla u anđeoske predjele. Nadahnuta režija mlade Stephanie Jamnicky uz izvrsnu glazbenu asistenturu Davora Rocca istkala je duhovitu, brzu, modernu emisiju za mlađe naraštaje. Radio igra za djecu vam daruje kutić poezije Drago Ivanišević: Samoglasnici, Stol i stolica, Bosa voda i Tomičina najpjesma o rodi Režija: S. Jamnicky RADIO IGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr Bojana Gregorić Vejzović uručuje UNICEF-ovo priznanje Josipu Kruniću Sa snimnja filma Kao otac i sin kulturna HTV Hrvatska baπtina Arboretum Trsteno Subota, 6. veljače 2010., 16,30 sati, I. PROGRAM Vrt u Trstenom postoji još od kraja 15. stoljeća kada je dubrovački plemić Ivan Marinov Gozze sagradio ljetnikovac i oko njega uredio perivoj. Osnovni izgled pripada vremenu renesanse i otad se nije bitnije mijenjao. Važno poglavlje u životu vrta obnova je iz sredine 19. stoljeća i već se od tada vode precizni popisi radova. Scenaristica i urednica: Edda Dubravec Redatelj: Luka Marotti mediji aktualno 26 WEB broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. KAZALI©TE Lutke su ovdje smetnja James Matthev Barrie, Petar Pan, u redateljstvu Aide Bukvić, Zagrebačko kazalište lutaka, 2010. P Online nastavni sadržaji viših razreda osnovne škole http://www.eduvizija.hr/ Nedavno je našoj javnosti predstavljena Eduvizija, obrazovni portal namijenjen u prvom redu učenicima/ učenicama, a potencijalno koristan i njihovim roditeljima. Učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole portal nudi teme i sadržaje obveznog nastavnog programa, obrađene u aplikaciji Moodle. Zasad su ondje nastavne jedinice iz matematike, kemije, fizike i biologije, ukupno 490 lekcija; prezentirane su audio-vizualno (dodatno i tekstom), a imaju rubrike što omogućuju da učenik ponovi, utvrdi, prošili i provjeri stečeno znanje, kao i da o tome, putem predmetnog foruma, komunicira sa svojim vršnjacima i/ili „razgovara“ s nastavnikom (iz stručnog tima Eduvizije). Imajući i roditelje u vidu, portal ih poziva da se koriste ponuđenim mogućnostima ‡ da sudjeluju u učenju i da prate čime se njihovo dijete bavi, što i koliko uči, s kakvim uspjehom. Prema najavama osnivača portala (tvrtka OZ Vizija), korisnici će na ovom mjestu imati priliku da uz učenje razvijaju i svoje informatičke kompetencije, ali i da se zabavljaju. Obični posjetitelji mogu tek naslutiti što i u kojim oblicima ovaj portal nudi, dok se registrirani korisnici (pretplatnici) sadržajem portala mogu koristiti bez ograničenja. (A.J.) remijera poznate kazališne, a kasnije i romaneskne pustolovne priče o Petru Panu, dječaku koji ne želi odrasti, o zlim gusarima i bezrukom kapetanu Kuki, njihovu brodu o Mami Darling engleskoga dramatika i romanopisca J. M. Barriea (1860. - 1937.), koja generacijama zabavlja djecu i mlade, a filmirana i starije - u Zagrebačkome kazalištu lutaka (premijera je bila 22. siječnja) - iz te nas priče prenosi u jednu posve drugu, drugačiju i hrvatsku; što s lutkama u lutkarskim kazalištima? Kada ćemo ih se i kako konačno posve osloboditi ili im vratiti smisao njihova postojanja? U ovom redateljstvu lutke su očito smetnja i pomutnja. Nastupaju živi glumci, a lutke su kao (u priči) djeca, no i ta djeca opet su živi glumci, ali s lutkama u naručju te kada hodaju i govore, lutke drže pred sobom, mašući njima ili ih animirajući da tobože hodaju. (To je primigenijalna ili primitivna animacija!). Vidim da glumci imaju neke igračke, to su lutke, ali vidim glumce kako govore (neki ne dosežući osnovnu normu hrvatske ortoepije), a ne govore lutke!? Dobro, možemo se doma tako igrati, pa i govoriti što zamišljamo da naše lutkice misle ili kažu, ali u kazalištu smo lutaka i ja sam došao vidjeti lutkarsku predstavu. To vidio nisam. Osim lutaka kao glumačkih pomagala, rekvizita, i manje od toga, osobito u prizoru na brodu, ne zna se kamo s njima pa lutke završe na hrpi, bez glumaca, jedna uz drugu, jer rekviziti su glumcu potrebni, a lutke ovdje - suvišne! U većini naših lutkarskih kazališta nema glumaca lutkara, nema zapravo ni lutkarskog obrazovanja. To su obični glumci, mahom oni koji redovit posao nisu priskrbili negdje drugdje te se prihvate lutkarenja. Međutim, oni nemaju ni instinkt ni nakanu lutkara, oni su MULTIMEDIJA N Povratak pjesništvu a dan smrti kultnog hrvatskog pjesnika Josipa Severa, 28. siječnja, glumac Goran Matović i Teatar poezije organizirali su multimedijalni projekt “Zagreb grad poezije“. Poetski programi održavani su po cijelom gradu a u njima su sudjelovali glumci, pjesnici, glazbenici, likovni umjetnici, arhitekti, dizajneri, obožavatelji poezije te svi oni koji pripadaju, kako netko likovito izrazio, “nekim drugim svjetovima“. Središnja svečanost cijele manifestacije održana je navečer u 20 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. Bio je to Teatar poezije, poetski program u kome su sudjelovali poznati glumci, pjesnici i štovatelji poezije: Tonko Lonza, Nada Subotić, Arsen Dedić, Lidija Bajuk, Goran Matović, Zvonimir Mrkonjić, Dijana Burazer, Zijah Sokolović, Tomica Bajsić, Miroslav Kirin, Vedran Mlikota i drugi, izvodeći svoje i stihove Josipa Severa, Radovana Ivšića te drugih velikih hrvatskih pjesnika. Teatar poezije pokrenut je s idejom, kako objašnjava Goran Matović, da Zagreb izađe iz ‘sumraka poezije’ i da se u gradu uspostavi nova alternativna scena s koje bi se čuo živi probrani govor pjesničkih velikana 20. i 21. stoljeća. Teatar poezije radi na afirmaciji poezije naročito kod mladih. Teatar poezije kroz kolažne kompozicije (poezija, proza, povijesni dokument, film, scenografija…) spaja glumce, pjesnike, glazbenike, likovnjake, arhitekte i publiku. Kulture se mjere ‘poletom stiha’ i ovo će biti prigoda, kaže Matović, da u kartu hrvatske kulture upišemo Teatar poezije kao prvo profesionalno kazalište koje poeziju postavlja kao središte dramskog intenziteta. Ivna Dorić Goran Matović govori stihove hrvatskih pjesničkih velikana GLAZBA obični glumci i žele pokazivati nam sebe, a ne zaklanjati se iza lutaka; to je u prirodi obična glumca i valja to razumjeti, ali oni doista nisu glumci lutkari. Glavna protagonistica (Matija Prskalo, tj. Petar Pan) došla je izvana, sa žive scene, od tuda je pristigla i Aida Bukvić, redateljica (inače sjajnih predstava, drugdje!). Probajmo zamisliti i ovu predstavu - bez lutaka, bila bi moguće izvrsna. Ovako napravljenoj, lutke joj ne trebaju, tek uvjetuju zbrku. Vrijeme je da odgovorne institucije, državni skrbnici o kulturi i svi koje zanima sudbina lutkarske umjetnosti u Hrvatskoj sjednu za zajednički stol i utvrde strategiju - ovo ne vodi dobru. Stijepo Mijović Kočan Nastup studenata pjevanja Muzičke akademije u Zagrebu Vrhunske interpretacije duhovne glazbe N a smotri pjevača oratorijskih koncertnih arija u nastupu studenata Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu najzastupljeniji je bio J. S. Bach s deset točaka programa, a slijedio ga je G. F. Händel sa šest. Iz Bachove Muke po Mateju izvedene su tri arije, a najviše su nam se dopale prva, Erbarme dich (Obujmi me), koju je uvjerljivo otpjevala mezzosopranistica Ivana Srbljan, studentica 2. g. solo pjevanja u klasi Giorgija Suriana, uz glasovirsku pratnju Eve Kirchmayer-Bilić, te arija Ich will dir mein Herze schenken (Hoću ti svoje srce darovati), koju je dojmljivo interpretirala sopranistica Ilijana Korać (2. g., mentor G. Surian), također uz glasovirsku pratnju E. K.-Bilić. Od Bachovih kantata izvedenih u ovome programu izdvajamo Kantatu BWV 27 - Gute Nacht, du Weltgetummel (Laku noć, svjetska vrevo), koju je snažno otpjevao bas Goran Jurić (4. g., mentorica Vlatka Oršanić), uz glasovirsku pratnju Davora Ljubića. Iz Händelova oratorija Juda Maka- Johann Sebastian Bach (1685. - 1750.) bejac čuli smo ariju So shall the lute and harphe u suverenoj interpretaciji sopranistice Tihane Havelke (4. g., mentorica Mira Zidarić‡Orešković), uz glasovirsku pratnju Marija Čopora. Iz Händelove opere Hercules ariju The god of battle quits the bloody field, pjevao je odlično bariton Teo Visintin (2. g., mentorica M. Zidarić-Orešković), a pratio ga je Mario Čopor. Händelov Mesija (1742.) i danas je najčešće izvođeno i rado slušano djelo, iz kojega smo čuli dvije upečatljive arije. Prvu - But who may abide u izvrsnoj interpretaciji Jelene Kordić, alt (4. g., mentorica Martina Zadro), uz glasovirsku pratnju Lane Bradić, dok je drugu ariju - Thou shalt break them - znalački otpjevao tenor Božimir Lovrić (5. g., mentor G. Surian) uz glasovirsku pratnju Eve Kirchmayer-Bilić. Spomenimo na kraju i Mendelssohnov najbolji oratorij Elias, iz kojega je najprije izvedena arija Ist nich Des Herrn Wort wie ein Feuer (Riječ Gospodnja je plamen) koju je suvereno otpjevao bariton Marijan Padavić (4. g., mentor Miljenko Grđan), uz glasovirsku pratnju Filipa Faka, dok smo drugu ariju - Herr Got Abraham (Gospodin Bog Abrahamov) čuli u moćnoj interpretaciji basa Adama Vidovića (5. g., mentorica Snježana BujanovićStanislav), za glasovirsku pratnju L. Bradić. Publika je pokazala zanimanje za oratorijsku, tradicionalnu glazbu, a smotra pjevača nedvojbeno je pokazala njihovu bezgraničnu predanost glazbi. Milica Jović mediji aktualno broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. KNJIGE 27 ČASOPISI Sabrane pjesme modernoga klasika O Nikola Milićević Živa česma, sabrane pjesme i izbor iz proze Školska knjiga Zagreb, 2009. Teško je zamisliti nekoga od Milićevićevih studenata ili neku knjižnicu, a da ne poželi imati ovu knjigu desetoj obljetnici smrti (1999. - 2009.) akademik Nikola Milićević (Zvečanje, 1920.), taj moderan klasik, kako sam ga nazvao u jednome prikazu, dobio je svoje sabrane pjesme tiskane u knjigama: Zlatna grana (dječje), Pod ravnodušnim zvijezdama, Obećanje žute zore, Snijeg i crna ptica, Prah zemaljski, Nepovrat i Pjesme iz tišine, a uza njih su i neke proze: Ponoćne prikaze, Kapetan u vrtu, Godina u pamćenju i Majmun. (Nužno je napomenuti da - nečijim previdom - Milićevićeva knjiga istoga naslova, ne i sadržaja, Živa česma, već postoji, Mozaik knjiga, Zagreb, 1996., Biseri hrvatske književnosti, no ovo je zapravo ono što određuje ovdašnji podnaslov: Izabrane pjesme i izbor iz proze.) Dužni smo mu još objaviti cjelokupno djelo, dakle sve ostale proze i ogledništvo s iznimno značajnim stranicama, o Ujeviću npr. (znam koliko je sâm do toga držao, dok je pisao), te sabrane prijevode, a toga je pozamašno. Također smo dužni (tko može!) pobrinuti se da filmski zapis o njemu koji sam još za života mu, kao scenarist i redatelj, snimio za Uranija-film u seriji Velikani hrvatske književnosti, ne bude i dalje u bunkeru. (U filmu Milićević odgovara na sve što sam ga pitao, o umjetnosti i životu, te čita 13 svojih pjesama; držim to jedinstvenim dokumentarcem, traje dva sata i 15 minuta.) Knjiga počinje nadahnutim Predgovorom Ante Žužula, koji ga oslovljava slično (moderan tradicionalist) te u svom tekstu hvata bitne odrednice pjesništva mu i života. (Sretna je okolnost da je Žužul u mogućnosti ovom knjigom darivati hrvatsku kulturu, kako završno navodi.) Pogovorno pišu Vinko Brešić (Od Zvečanja do Zagreba, i natrag), nasljednik mu na katedri suvremene kroatistike na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, iz osobnoga kuta, toplo, znalački i više oglednički, te Dubravko Jelčić (Nikola Milićević - traganje puno neizvjesnosti), više književno-povijesno. Knjiga je divot-izdanje (zlatotisak, tvrdi uvez, 700 stranica) kako i doliči jednome uistinu - velikanu hrvatske književnosti. Jer se pjesnički oblikovao postupno, tijekom dugoga niza godina (zbirke jedna svakoga desetljeća!) - više je bio istican kao prevoditelj negoli kao pjesnik, ali danas se već vidi kako prednjači u najpjesničkijoj generaciji koju je Hrvatska ikada imala, onoj krugovaškoj: Vesna Krmpotić, Vesna Parun (dame na početku!), pa zatim Slavko Mihalić, Josip Pupačić, Zvonimir Golob, Antun Šoljan, Ivan Slamnig, Zlatko Tomičić, Boro Pavlović, Slavko i Miroslav Mađer... Nikola Milićević najljepšom i najboljom hrvatskom pjesmom držao je Lucićevu Jur ni jedna na svit vila, zbog savršenstva forme, snažne emocije i umjetničke cjelovitosti kojoj je i sam težio u svakoj svojoj pjesmi. Niti malo hrabro predviđam da će njegov značaj u hrvatskome pjesništvu biti sve očitiji i sve veći, ako značenja te vrste uopće bude, a hoće! Teško je zamisliti nekoga od Milićevićevih studenata ili neku knjižnicu, a da ne poželi imati ovu knjigu. Stijepo Mijović Kočan Učimo hrvatski H Ilija Protuđer Hrvatski za učenike Naklada Protuđer Split, prosinac, 2009. Knjiga Êe pomoÊi uËenicima da bolje i sigurnije savladaju nastavno gradivo rvatski za učenike, na-slov je knjige Ilije Protu-đera, autora i nakladnika brojnih knjiga posvećenih nastavi i učenju hrvatskog jezika i književnosti. U knjizi su obuhvaćena sva područja - jezik, pravopis, rječnik, književnost, medijska kultura, jezično izražavanje, povijest jezika, pravogovor i pitanja za maturu i upis na studij. Knjiga sadrži najvažnije gradivo od drugoga razreda osnovne škole do četvrtoga razreda svih srednjih škola i gimnazija predviđeno nastavnim programom. Kknjiga ima pet cjelina. Prva je cjelina posvećena je učenicima nižih razreda osnovne škole. Za svaki razred razmatraju se poglavlja za gramatiku ili slovnicu i jezično izražavanje, a zatim slijede teme iz književnosti, popis lektire, teme iz medijske kulture i ključni pojmovi te na kraju popis filmova. Kad je riječ o učenicima nižih razreda osnovne škole, potrebno je naglasiti da je u korištenju knjige svakako potrebna učenikova suradnja s roditeljima i posebno s učiteljima. Međutim, pojedina područja ne samo da omogućavaju samostalno korištenje knjige, već svojim pristupnim sadržajima djeluju i odgojno na dijete. Što je dijete starije, knjiga mu se sve više približava i omogućava da samostalno koristi njezina dragocjena upustva za rad. U drugoj cjelini, koja je namijenjena učenicima od petoga do osmoga razreda osnovne škole, nastavna područja proširena su izbornim programima koji su namijenjeni učenicima koji žele znati više. Treća cjelina, koja je posvećena je učenicima srednje škole, također obuhvaća sva područja jezika i književnosti predviđena nastavnim programom, uz dodatak koji sadrži pitanja za maturu. Četvrta cjelina donosi književni pojmovnik - nazive, književne rodove i vrste za učenike i osnovnih i svih srednjih škola. Uz to nalazimo i pravopisna pravila. U završnom dijelu knjige, u petoj cjelini, učeniku su predočena važnija imena s kojima se susreće u knjizi, brojni naslovi djela i razni pojmovi i nazivi. Brojni ocjenjivači (7) radova objavljenih u knjizi, uz već poznatog autora sličnih djela, ponajbolje govore o knjizi i njezinoj vrijednosti. U to će se uvjeriti i roditelji i nastavnici koji će ovom knjigom Ilije Protuđera, i uz njezinu pomoć, omogućiti učeniku bolje i sigurnije savladavanje gradiva iz hrvatskoga jezika i književnosti. Branko Pilaš Dijete, škola, obitelj Časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi namijenjen stručnjacima i roditeljima broj 24, 2010. Z imski broj časopisa Dijete, škola, obitelj tematski je posvećen matematici. U svom članku prof. dr. sc. Zvonimir Jakobović piše o dva aspekta matematike koja se međusobno isprepliću, nadovezuju jedan na drugi i bez kojih je matematika nemoguća - o računanju i razmišljanju. Autor nas u članku upozorava na često zanemarivanje jednog od tih aspekata matematike. Radi se o propustu razgovora o razmišljanjima tijekom rješavanja matematičkih problema. U člancima koji slijede poseban se naglasak stavlja na matematičko razmišljanje. Dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić govori o razvoju predmatematičkih i matematičkih znanja i ulozi učitelja kao podupiratelja toga razvoja. Deborah Schifter u članku Bolje vrednovanje matematike - Što je dobro u traganju za onim što nije dobro? opisuje slučaj učiteljice koja je djeci za domaću zadaću zadala da otkriju u čemu je njihov kolega pogriješio u rješavanju zadatka i što bi u njegovu postupku trebalo promijeniti kako bi se došlo do točnog rješenja. Aida Čilić, učiteljica iz Jablanice u Bosni i Hercegovini, otkriva kako svoje učenike potiče da promišljaju matematiku. Logopedinja Željka Butorac objašnjava što su teškoće učenja matematike i kako ih prepoznati te daje nekoliko savjeta kako pomoći učenicima. Od ostalih priloga izdvajamo još i članak Matematika i društvena pravda - Kako djeca shvaćaju i prikazuju nejednakost? dr. sc. M. Shauna Murphyja, koji opisuje kako se matematički pojmovi ugrađuju u svakodnevna dječja iskustva. (sb) ABC tehnike Časopis za tehničku kulturu mladih godina LIV., broj 531., Zagreb, siječanj 2010. N aš planet sredinom prosinca prolazi kroz oblak međuplanetarne materije bogat sitnim česticama plina i prašine, pa zbog toga noću, na nebu (ako je vedro) možemo opaziti povećani broj zvijezda “padalica“ (meteora). To su meteori iz porodice Geminida, a o toj pojavi u ovome broju piše Marino Tumpić, koji u svome drugom članku piše o europskim svemirskim letjelicama SMOS i Proba-2, koje bi trebale iz svemira promatrati i mjeriti neke pojave na Zemlji, posebice u oceanima, pa ih je stoga autor nazvao “klimatološkim detektivima u svemiru“. U Maloj školi programiranja Damir Čović piše o konstruiranju Arhimedove spirale, a u rubrici posvećenoj elektronici Vladimir Mitrović piše već peti nastavak svoga serijala o računanju pomoću integriranih krugova. Miljenko Ožura za mlade je maketare pripremio prilog o izradi makete helikoptera od drva te police za začine (s nacrtima u prilogu), dok Igor Francuz predstavlja nekoliko novijih tipova računalnih tipkovnica. Željko Medvešek predstavlja najviši neboder u zapadnoj Europi koji se treba izgraditi u Londonu. Isti autor predstavlja Nijemca Artura Fischera, čovjeka koji je izumio pričvrsnicu (iliti tiplu). U rubrici Izumi koji su promijenili svijet na red je došla televizija. (ir) Drvo znanja Enciklopedijski časopis za mlade godina XIV., broj 131., siječanj 2010. T ema broja Drva znanja za siječanj upoznaje nas pobliže sa zvijezdama repaticama ili kometima. Nijedna pojava u vidljivom svemiru nije bila izvorom tolikih iznenađenja, promjena i kontroverzi kao što su to bili kometi, koji su “zaslužni“ za mnogo toga što se događalo na našem planetu u njegovoj povijesti. Ljubiteljima životinja bit će zanimljiv članak o gušterima, a posebice članak o kobrama, najpoznatijim zmijama otrovnicama, o kojima se još i danas ispredaju legende. Pogled u prošlost vodi nas u stari Egipat. Upoznat ćemo prvu poznatu veliku ženu u povijesti vladaricu Hatšepsut, koja je bila jedina žena koja se okitila titulom faraona. Drugi članak koji nam otkriva dio manje poznate prošlosti jest onaj o Keltima, drevnim ratnicima, iza čijeg se imena skrivaju mnogi moćni narodi, čija je civilizacija prije 4000 godina bila raširila svoj utjecaj od današnje Turske pa sve do Irske. Tu je još i prilog o legendarnim samurajima, simbolu drevnog Japana te vrlo zanimljiv prilog o kraljici Viktoriji, čija je dugogodišnja vladavina označila zlatno doba britanskog imperija. U ovome broju naći ćemo još priloge o godišnjim dobima, zatim članak o jeziku i komunikaciji pa članak o najvećim biljkama svijeta i prilog o drevnim plemenima Afrike, Bušmanima, Masaima i drugima, kojih danas ima oko 150 milijuna i koji žive u više od 60 država diljem svijeta. (ir) iz proπlosti 28 PRIJE 150 GODINA Knjigama protiv izopačenosti mladeži ... A od kakve bi koristi bile javne knjižnice i mladeži školi odrasloj? Tko ne poznaje izopačenosti i posliedice onih zabavah, kojimi si ova mladež prikratjuje dugo vrieme? Tko ne poznaje one prazne razgovore naših šegrtah, kada se u prosto vrieme gdje sakupe? Komu nisu poznate one zabave, kojimi si vanjska mladež po ljetu na paši i po zimi u pojedinih kućah vrieme prikratjuje? Bol zavlada srcem svakoga plemenitoga čovjeka pri uspomeni na ovu bjedu, koja se svaki dan povećava, te ćudorednost i pobožnost upropaštjuje! A lahkim načinom bi se zlu ovomu pomoći moglo, kad bi se posudjivale ovoj mladeži dobre zabavne i poučne knjige. - Vi dakle, kojim je pobožnost i ćudorednost mila i draga, dajte mladeži našoj dobrih knjigah, a vidit ćete, da će se ta nevolja umanjiti. O tom raditi je dužnost svakoga čovjeka, navlastito pako učitelja! Što to koristi jadikovat nad zlom, ako ga nećemo mah u korjenu uništiti Dobre knjige oplemenjuju srce, pobudjuju na ćudorednost, dižu misao k Bogu, izvoru sve mudrosti i svietla, i šire izobraženost, umjetnost i napredak. Narodna knjiga Koledar za prestupnu godinu 1860. PRIJE 100 GODINA Prigovor zbog ćirilice Sarajevska “Srpska škola” osvrnula se na našu bilješku o ćirilici u pučkoj školi, te nam prigovorila, što smo uzeli stajalište protiv ćirilice. Nas vode do toga naskroz pedagoški razlozi, a ne možda da smo šoveni ili fanatici. Naša djeca u Hrvatskoj uče u I. razredu latinicu i jedva što smo ih naučili recimo: b, c, g, p, u, morali smo druge godine reći istoj djecu: “Ne djeco, ovo nije b nego v, ovo nije c već s, p je r, u je i itd. Koliko to zadaje poteškoća kod čitanja i pisanja, ne treba ni spominjati. Dakle - ne tako naglo gg. kolege. A nijesmo baš ni tako plašljivi. Škola OBLJETNICE Priredila ©tefka BatiniÊ Josip Pasarić je živio i radio u vrijeme kada su gimnazijaki profesori kao akademski obrazovani građani i intelektualci bili aktivni ne samo na uskom području svoje struke nego općenito u javnom i kulturnom životu Učiteljska bijeda Br. 2 / veljača 1910. Novi predstojnik Odjela za bogočašće i nastavu S promjenama, štono su u potonje doba nastupile u našem političkom životu, nastala je promjena i u vrhovnoj upravi našega školstva, od koje se s punim pravom može naša narodna prosvjeta i naše učiteljstvo samo dobro nadati. Premilostivim rješenjem Njegova Veličanstva imenovan je predstojnikom kr. zemaljske vlade, odjela za bogočašće i nastavu, dr. Milan Amruš, dojakošnji načelnik glavnoga grada Zagreba. Hrvatski učiteljski dom Br. 4 / 20. veljače 1910. Josip Pasarić (1860. - 1937.) Profesor, novinar, političar i planinar Br. 2 / veljača 1910. Pravu sliku učiteljske bijede donosi “Hrv. Pravo” 5. I. Učitelj ima plaću od 29 for. mjesečnih. “Da si poboljša materijalno stanje, potražio je mladi školnik poštansku agenciju. Istu je već imao dobiti, ali župnik, protivan tomu njegovom uspjehu, ode k županiji, pošteno ogovori i optuži mladoga školnika, a ova predloži istoga na premještenje. Mladi učitelj sa veoma dobrim uspjehom morao je bez ikakova uzroka seliti, a poštansku agenciju dobio je župnik.” Učitelju bje zlo i dalje. Imao je sada plaću 33 for, a dobivao je 24, jer mu je ostalo otkidalo za mirovinsku zakladu. Stan i hranu zacijeniše mu 25 for. Nema drva, nema svijetla, o kakovoj zabavi ni govora. “Kako da takav učitelj kraj ovakovih prilika može s veseljem raditi u školi? ... Ne samo da je ovaj bijednik tako nesretan, takovih ima mnogo među nama učiteljima. Potraje li ovako dulje, ne će preostati drugo, nego se zahvaliti na učiteljstvu, te se prijaviti negdje za opć. dnevničara ili podvornika. I oni su nas pretekli u plaćama. Preporod broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. Josip Pasarić P rije 150 godina, 31. siječnja 1860., u selu Pušći na sjevernom podnožju Medvednice rođen je Josip Pasarić, gimnazijski profesor i ravnatelj, novinar i urednik, političar i planinar. Pohađao je Kraljevsku veliku gimnaziju u Zagrebu, a potkraj školovanja, 1880. godine, bio je isključen iz gimnazije zbog sudjelovanja u političkim demonstracijama. Razred je položio u redovnom roku kao privatista te se nakon položene mature upisao na studij klasičnih jezika. U svoju bivšu gimnaziju Pasarić se vraća 1883. godine kao namjesni učitelj grčkoga, hrvatskoga i njemačkoga jezika. Kada je desetak godina kasnije kazne radi trebao biti premješten u osječku gimnaziju, napustio je državnu službu i postao urednikom Obzora. U to je vrijeme već uređivao časopis Vijenac i pisao članke o književnosti i književne kritike. Dededesetih godina 19. stoljeća počinje se baviti i politikom. Godine 1897. bio je izabran narodnim zastupnikom za kotar Pisarovinu, ali je njegov izbor poništen. Suprotstavljanje vladajućoj strukturi i politici posebno je obilježilo njegov rad u Obzoru, zbog čega je osuđivan i na zatvorsku kaznu. Godine 1905. napušta Obzor, zatim je kratko vrijeme urednik Pokreta, a 1907. vraća se u gimnaziju, gdje je do 1919., potom do 1922. ravnatelj. Kao zastupnik Hrvatske PRIJE 50 Nedostatak predmetnih nastavnika Produženje naše obavezne osnovne škole na osam godina, proširivanje mreže osnovnih škola drugoga stupnja (učenika u privredi i škole s praktičnom obukom) stvorilo je niz problema i nedostatak nastavnika, naročito predmetnih nastavnika, za rad u višim razredima osnovne škole. Nedostatak stručnjaka za pojedine nastavne predmete doveo je do toga, da mnoga mjesta ostaju nepopunjena. Najviše nastavnika nedostaje za hrvatskosrpski jezik, matematiku, fiziku i njemački jezik. Da ne bi došlo do obustavljanja nastave, na takva se mjesta postavljaju učitelji koji - u najviše slučajeva pokazuju mnogo volje i zalaganja u radu, koji imaju pedagošku spremu, ali kojima nedostaje stručna sprema. Normalna je onda posljedica, da kvaliteta rada u višim razredima opada, da nivo rada, a time i uspjeha, postaje niži. Učitelja, koji u petim, šestim, sedmim i osmim razredima predaju pojedine predmete, ima vrlo mnogo. Tako od ukupno 6.413 stalnih predmetnih nastavnika u osnovnoj školi odgovarajuću višu i visoku spremu ima samo 3.066 ili 47,7% nastavnika, dok 3.349 ili 52,3% predmetnih nastavnika nema potrebnu školsku seljačke stranke bio 1925. i 1926. državni podtajnik Ministarstva prosvjete, a nakon toga je umirovljen. Umro je u Zagrebu 7. prosinca 1937. U povodu njegove smrti Ljubomir Maraković je u školskom izvješću zagrebačke Klasične gimnazije napisao sljedeće: Osim književnosti, u kojoj je naročito aktivno učestvovao kao urednik “Vijenca” (1890-1896), i politike, kojom se bavio sve do pod kraj svoga života svoju je ljubav prema domovini najjače očitovao u brizi i nastojanju oko omladine. Vođen svijetlim idealizmom, imao je za svoje đake uvijek otvoreno srce, puno dobrote i razumijevanja. Bio je na čelu ovom zavodu upravo za najtežih godina, kada su bila na mijeni dva svijeta, kada su prenagljeni i nepromišljeni eksperimenti sa “đačkim vijećima” bili ozbiljno pokolebali smisao za disciplinu i školski poredak, kada su zadaćnice bile slične bugačicama, a školska godina prekidana “zimskim ferijama” zbog nestašice goriva, kada je i sam zavod bio razbacan u dvije zgrade (dva su viša razreda bila u zgradi učiteljske škole), a zbirke i knjižnice raznesene i uništene. Ali Pasarićeva poslovična dobrota i srdačnost prema đacima, uza svu energiju kojom je branio red i poredak, svladavala je nebrojene poteškoće i ulijevala đacima ljubav i poštovanje, a nastavnicima privrženost i pouzdanje. Pasarić je bio suradnik i urednik Nastavnog vjesnika, časopisa za srednjoškolske profesore. Godine 1920. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, pobijedivši značajnom većinom protukandidata Kolomana Raca. Na toj je dužnosti bio sve do odlaska na dužnost državnog podtajnika u Ministarstvu prosvjete. Ono po čemu je ime Jospa Pasarića danas najpoznatije (sudimo li to po rezultatima internetskih tražilica) je planinarstvo. Već krajem 19. stoljeća počinje aktivno surađivati u Hrvatskom planinarskom društvu, a u razdoblju između dvaju svjetskih ratova među najistaknutijim je članovima Društva te njegov predsjednik od 1925. do 1933. Pasarićevim su imenom nazvani planinarski dom na Ivanščici te jedan kuk u Rožanskim kukovima na Velebitu. U dva je navrata - od 1910. do 1913. te od 1929. do 1933. godine - bio urednik časopisa Hrvatski planinar. Josip Pasarić živio je i radio u vrijeme kada su gimnazijski profesori kao akademski obrazovani građani i intelektualci bili aktivni ne samo na uskom području svoje struke nego općenito u javnom i kulturnom životu. Stoga nije nimalo neobično da je ostavio traga na polju književne kritike, novinarstva, planinarstva i nedovoljno isticanog, a u njegovu životopisu iznimno važnoga prosvjetnoga djelovanja. GODINA spremu (zanimljivo je na pr. da je od ukupno 16.792 prosvjetna radnika koji rade na osnovnim školama u Hrvatskoj, više pedagoške škole završilo tek 2.188 nastavnika). Školske novine Br. 6 / 5. veljače 1960. Skupština Geografskog društva Hrvatske Poslije trodnevnog seminara kojem su prisustvovala 133 nastavnika i profesora geografije (75 iz Zagreba, a 58 iz pokrajine), održana je u petak, 29. siječnja o. g., IV. glavna godišnja skupština Geografskog društva Hrvatske. Danas Društvo ima preko 800 članova i po svojim aktivnostima postalo je važan faktor u podizanju geografije u našim školama na viši nivo. Svakodnevna nastavnička praksa pokazuje, da su oni nastavnici geografije, koji su povezani sa svojim stručnim Društvom, prate njegove stručne publikacije (“Geografski glasnik” i Geografski horizont”), sudjeluju na seminarima, geografskim predavanjima, ekskurzijama i kongresima bolji nastavnici u školi i smjelije i slobodnije unose u nastavu suvremenije metode i nastavna sredstva. Školske novine Br. 6 / 5. veljače 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. 29 Rukovet autobiografskih zapisa [Ulomci] D o svoje sedme godine boravio sam neprekidno u Gredicama, pa su tako svi oni prvi, najjači dojmovi prvih dana ljudskoga života došli i ostali od tih starih zidova, dugih hodnika, velikih soba i od one velike stare bašte kod dvora, u kojoj kao da su počivale i treptjele stoljetne sjene. Kako je bilo istom nekoliko godina prošlo, što je prestala tlaka, to jest, podaničkokmetski odnošaji, to je u mom roditeljskom domu išlo još uvijek širokim gospoštinskim tokom. [...] Sjećam se, da me je prvi više od šale počeo učiti neki Gažić, poslije vijećnik sudbenog stola. Kad je Gažićeva šala imala toliki uspjeh, otac je odmah odredio, da počnemo po propisu školovanje, pa je u tu svrhu dao dnevice dovažati iz Oroslavlja učitelja Bauera, a malo poslije uzeo u kuću stalnog informatora nekog Matkovića, koji je položio onda dalje temelje. Kod obnovljene flkonstitucije« izabraše moga oca u domaćem kotaru za kotarskoga suca, a malo kasnije za prvog podžupana županije varaždinske. To je bio uopće zadnji birani podžupan. Posljedica toga izbora bijaše, da se je obitelj preselila u Varaždin, a u Gredice dolazili smo samo preko ljeta i jeseni. Tako sam dospio u starodrevni i ugledni grad Varaždin. [...] A u Varaždinu dočekao sam naskoro i to, da sam uz svoga informatora Matkovića morao još i polaziti pučku školu, a odlučio se na to otac, jer je tamo učiteljevao neki starac Femen, koji je negda u svojoj mladosti bio instruktor moga oca u Gredicama. Informator Matković ostao je naravski i dalje moj pravi i prvi mentor. Stupio sam bio u treći razred i svršio ga s odlikom. Kad sam dakle pod tim strogim čovjekom prošao tako dobro, zaključiše moj otac i moj instruktor, da se podvrgnem ispitu iz četvrtog razreda, a u jeseni da stupim odmah u gimnaziju. Tako i bude. Gimnazijalni ravnatelj dr. Matunci za volju oca zažmirio je oči pak me primio, makar nisam navršio devetu godinu, kako je bio propis. Tako sam postao fllatinac«, kako se to onda reklo. I sjećajući se tih časova gledam u duhu staru, dugu i veliku crkvu s visokim, vitkim tornjem. Podignuta je negda ta crkva za redovnike pavline pokraj ogromnog njihova kloštra, pak ju i danas, makar već i preko stopedeset godina nema pavlinima ni traga, Varaždinci zovu pavlinskom crkvom. Crkve se drži kapelica, u kojoj je negda bila grobnica grofova Draškovića ili grofova Patačića. A od ove se kapelice dalje prostire zid, za kojim je nekoć bio samostanski vrt. Taj se zid nešto dalje svršava i upire se o stijenu stare, jednokatne, široke zgrade. [...] T a starinska zgrada bila je flgimnazija«, kako se počelo govoriti dolaskom njemačke bahovske vlade, a prije se kazalo fllatinske škole«, u kojima su mnoge i mnoge generacije dječaraca iz Varaždina, iz Zagorja, Međumurja, Štajerske, Slavonije i iz zapadne Ugarske učile jezik Cicerona i Vergilija, najprije od redovnika isusovaca i pavlina, zatim poslije od redovnika franciškana, a u doba poslije 1848. od svjetskih profesora. U tu sam zgradu doveden od svoga instruktora Matkovića početkom oktobra 1863. godine. Doveo me on u malu ravnateljsku kancelariju, ujedno profesorsku zbornicu u prvom katu. Neobično tanki i suhonjavi svećenik u finoj, elegantnoj reverendi digne se naglo od stola, na kojem je nešto pisao ili računao. Strogo pogleda i mene i moga dugobradog informatora, da ispruži prema nama svoj dugi, tanki kažiprst, Ksaver Šandor Gjalski Ksaver Šandor Gjalski (1854. ‡ 1935.), književnik, potomak plemićke obitelji (pravim imenom Ljubomir Tito Josip Franjo Babić), opsežnim literarnim opusom širokog tematskog raspona ponajbolji je pisac hrvatskoga realizma. Novelist po vokaciji, zagovornik književnosti kao odgojnog i poučnog sredstva, vjerovao je da je umjetnost riječi lijepa i istinita samo onda kad je „životu vjerna, kada traži i ište svoje pobude u životu, što je okružuje“. Na životnom putu odrastanja i školovanja, između kućne privatne pouke i sveučilišnog studija prava u Zagrebu i Beču, Gjalski je bio učenik pučke škole te gimnazije (1863. ‡ 1871.) u Varaždinu, a sjećanja na te dane objavio je 1923. godine, uz roman Ljubav lajtnanta Milića. Nije slušao dalje Matkovića, već me je jednostavno primio za ruku i odveo u razred, u kom je već obuka započela i koji se je razred nalazio u istom hodniku tik do ravnateljeve zbornice. V elika, više tamna nego svijetla soba s dosta niskim stropom, bila je puna puncata đaka, koji su ispunjavali obadva duga reda starih, od davnine posivjelih i pocrnjelih klupa. U sredini sobe, među tima redovima klupa, išlo se je čelu sobe, na kom je na povišenom podnožju stajala starinska, istrošena katedra, za kojom se je na zidu kočio stari ‡ stari križ s Razapetim, kojemu je golotinju i krvave mrlje gotovo sasvim već sakrila debela naslaga prašine stoljetnih dana i noći. Nešto podalje od katedre položena je bila na teškom stalku velika crna tabla, dosta lišena svoje crne boje i dosta iskvarena u glatkoći svoje plohe. Zgrada varaždinske gimnazije izgrađena 1870. Kod ravnateljeva ulaska sva su se djeca digla, a starom je sobom gromorno zatutnjilo i zadrhtalo od glasnih uzvika: flHvaljen Isus!« Ravnatelj je podigao ruke do ušiju, a mene je gotovo ta nepoznata mi galama zaprepastila. Na stolici za katedrom sjedio je lijep, mlad čovjek u drugoj crnoj surki. Čim je ravnatelja spazio, odskočio je sa stolice i poklonio se. Direktor me Matunci pred njega dovede. Svojim kratkim, odrješitim načinom obrati se k njemu. ‡ Gospodine Divkoviću, km ‡ evo vam maloga Babića, koga smo primili u gimnaziju, ‡ km ‡ kako sam vam ‡ km ‡ sinoć govorio. Dajte mu mjesta! ‡ A ti, Ljuba, da budeš pažljiv, poslušan i miran u školi. Kazao sam gospodinu učitelju, da bude s tobom strog! ‡ i ravnatelj se okrene te uz lomnu pratnju dječačkih flhvaljenisusa« izađe iz razreda. A učitelj Divković postavi me u prvu klupu, jer sam zacijelo bio najmanji u čitavom razredu. Tako započe moje školovanje u tom zavodu, koji nisam više ostavio nego nakon obavljenih osam godina. Kad sam toga prvog dana kući došao u staru varmeđinsku kuću, pozdravio me je otac s radosnim usklikom: flVivat!« U tom nastade promjena, da sam izgubio svog dosadašnjeg informatora Matkovića i dobio instruktora osmoškolca Jecmana. To je bio Divkovićev znanac, također veoma lijep mladić, vanredno dobar i uvijek ozbiljan. Njegov mlađi brat išao je sa mnom u isti razred. Meni je ta promjena u toliko prijala, što sam po ovom uređenju bio više slobodan. Matković je naime bio vazda tu i u svem imao odlučnu riječ, dapače ni na šetnju ili kakovu igru nismo mogli bez njega izlaziti. Instruktor pak dolazio je samo na određeni sat i nije ga bilo za drugo briga nego za školske lekcije. Razrednik u tom prvom gimnazijskom razredu bio mi je Mirko Divković, namjesni učitelj, koji je gimnaziju svršio i nije još bio na univerzi. Bijaše u školi veoma strog i vječno ozbiljan. Predavao je gotovo sve predmete, osim flnaravoslovlja« (životinjstvo) i vjeronauka. Kateketa je bio Josip Zorić, simpatični okrugli svećenik. On mi se je duboko usjekao u sjećanje, jer nam je u razredu čitao Fabiolu i slične pripovijesti, a i bijaše s nama djecom vazda prijazan, vazda dobar. To je početak latinskih škola, u kojima sam neprekidno u istom zavodu, kako već spomenuh, osam godina probavio. Zadnje smo godine ostavili staru kuću i preselili se u novosagrađenu krasnu zgradu, što ju je podigao na svoje troškove grad Varaždin, u kojoj sam polazio osmi razred i 15. jula 1871. položio ispit zrelosti. [...] D ašto, moram da priznam, da nisam bio veseo, jogunast i pustopašan već po svojoj ćudi. Bio sam već kano mali dječarac veoma ozbiljan, uvijek zamišljen, bez mnogo dobre vesele volje, a prilično odan ruganju. Meni se već kano djetetu gotovo prokazivale teške i žalosne strane života, kano da sam ih naslućivao i predosjećao pa kao da sam imao oštro oko za svu tu bijedu i grdobu ljudsku i nedoglednu njezinu smiješnost. Stoga sam bio neveseo, gotovo žalostan dječarac, kojemu se nisu sviđale igre malih sudrugova, već sam se najradije sam prepuštao svojim mislima i svojemu maštanju. Zato sam veoma, veoma rano grabio za knjigom, pak najvolio čitati i čitati. I te knjige bile su glavni uzrok, da se nisam u školi odlikovao kano izvrstan đak, nisam bio eminens, kako je moj otac želio, ili, kako smo mi onodobni đaci govorili, flodlikaš«. Školskih knjiga naime nisam dospijevao uzimati mnogo u ruke, toliko sam gubio vremena čitanjem drugih neškolskih knjiga. I da nisam imao zbilja fldobru glavu«, kako su mi govorili moji instruktori, ja bih bio u školama zlo prolazio; no ovako bilo mi je dosta, što sam pod instruktorovim satom naučio pak sam svake godine s prvim redom prošao i nisam izgubio niti jedne godine, ma da sam uistinu jako zanemarivao školske lekcije. Ali moram kazati, da sam ipak mnogo i mnogo više znao no što su moji profesori tvrdili. Oni su, barem filolozi, bili uvjereni, da sam slab u njihovim predmetima, dakle glavno temeljeći svoje uvjerenje, što sam flgospodsko« dijete. Da krivo ne tvrdim, pokazuje mi polaganje ispita zrelosti. Tu je moj pro- Ksaver ©andor Gjalski fesor latinskoga jezika dao mi prema slabom mom radu, da čitam i prevedem Tita Livija. Ja sam pročitao i odmah upravo izvrsno preveo. Povjerenik maturalni, vrijedni naš Janko Jurković, gotovo se trgnuo i preda mnom pozvao profesora na red radi njegove klasifikacije, pa odredio, da mi se Horacije dade na prevođenje, a kad sam i to veoma dobro preveo, sam je vlastoručno ispravio slabi red. [...] J oš gotovo kao pravi dječarci ustrojismo nas pet-šest drugova tajno literarno društvo flVijenac«. Glavni poticatelj za osnutak toga društva bio je Milan Grloci, poslije Grlović, moj drug u razredu. Ravnatelj Matunci naime nikako nije dopustio osnivanje javnog takvog društva. Grloci je izradio pravila, izabrali smo ga predsjednikom, a ja sam dao sobu, u kojoj smo se sastajali. Drugi su glavno čitali svoje pjesme, ja ih onda nisam flkovao«; a ja sam čitao historijske rasprave, kojima mi je najviše služio temeljem njemački historik Rottek. A nisam ni čitao svojih pokušaja na polju romana i novele, mada sam imao što to već napisano i još više toga zasnovao otkad nam je Grloci na našim sastancima pročitao svoj prijevod Götheova flWerthera«. Ali uistinu glavno me je zanimala povijest. Osobito sam se mnogo bavio Šafarikovom knjigom flSlavische Alterthümer«, pak Račkijevim flOcjenama starijih izvora za hrvatsku i srpsku povijest«, njegovim flOdlomcima« i tako dalje. Sjećam se da me je silno uznijela radnja nekog češkog učenjaka, što je izlazila u podlistku flPozora« ili flZatočnika«, u kojoj je taj učenjak dokazivao, da su današnji slavenski narodi u današnjim svojim postojbinama pražitelji, pa je imenito iz geografskih imena kao npr. Drava i Sava dokazivao njihov slavenski nadimak. Kad sam još k tome pročitao Kvaternikovo flIstočno pitanje«, bacio sam se pravim žarom na izučavanje tih najprvih i najstarijih dana hrvatske prošlosti. Pošao sam dapače k profesoru Žepiću, bibliotekaru zavodske knjižnice, i tražio, da mi dade knjigu iz toga područja. Čini mi se, želio sam da čitam crnorisca Hrabra. Naravski profesor me je Žepić otpravio i preporučio mi veće zanimanje za grčke nepravilne glagole. Međutim je naš ravnatelj Matunci postao zagrebački kanonik, a mjesto njega je došao kao ravnatelj zagrebački profesor Bradaška. Taj je odmah dopustio, da ustrojimo đačko literarno društvo. Jedan od prvih predavača budem ja. Čitao sam veliku raspravu, dašto, pod uplivom Kvaternikovih istraživanja, u kojoj sam raspravljao o Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj na sjeveru i dokazivao da je Samo bio vladar ove Hrvatske. Nakon pročitane rasprave u najveće je čuđenje zapao prof. Žepić, i ne samo da mi je sam donesao izdanje crnorisca Hrabra, nego mi ponudio sve, što je o tom predmetu imao u knjižnici. [...] Položivši maturu otišao sam u jeseni godine 1871. na Zagrebački pravoslovnu akademiju, gdje sam se s velikim marom dao na učenje rimskoga prava... 30 Anketa Stil mladih i odijevanje Istraživanje je pokazalo da oblačenje nije uvijek povezano sa stilom življenja spozorirani oglas U jednom zanimljivom istraživanju anketirano je 166 učenika Srednje škole Mate Balote iz Poreča, od toga 103 djevojke. Proveden je i intervju s po jednim pripadnikom stilova mladih koji su više zastupljeni. Prema podacima, 87 ispitanika ili 52 posto živi na selu, a 48 posto u gradu. Druželjubivost (38 posto) i optimističnost (22 posto) osobine su koje ih najbolje određuju, a na trećem je mjestu skeptičnost (12 posto). Anketa je pokazala da se najviše učenika, 28 posto, opredijelilo za ležeran stil. - Moj je odabir ležeran stil. Sviđa mi se jer se osjećam ugodno i lijepo izgledam. Glavne su karakteristike tog stila ugodnost i šarene boje, a većinom su to traperice i obične majice. Glazba koju slušam nije utjecala na moj odabir stila. Moji se roditelji slažu s mojim stilom i načinom života - napisao je jedan učenik. Za šminkerski se stil opredijelilo 26 posto anketiranih. - Sviđa mi se šminkerski stil, jer se volim svakodnevno uređivati i lijepo oblačiti. Šminkeri su uvijek dotjerani. Glazba je imala puno utjecaja na moj odabir, jer se mnoge poznate pjevačice i pjevači tako oblače pa se nekad mogu ugledati na njih. Moji se roditelji slažu s mojim odabirom - pojasnila je jedna šminkerica. Sportski je stil odabralo 11 posto ispitanika. - Bavim se sportom pa sam se opredijelio za sportski način života i tako se i oblačim. Nosim široke trenirke i tenisice, u tome se osjećam najugodnije. Glazba nije utjecala na moj odabir. Moji se roditelji slažu s mojim odabirom i oni se slično oblače - tvrdi jedan učenik. Za intelektualni se stil opredijelilo pet posto anketiranih. - Oblačim najčešće pulovere i obične traperice, nerijetko i košulje. Često nosim kravatu. Glazba nema veze s odabirom mog stila. Intelektualci bi trebali izgledati profinjeno i imati striktne granice. Moji su roditelji oduševljeni mojim odabirom - piše jedan intelektualist. Metalci imaju četiri posto pobornika, isto kao i rokeri. - Slušam metal i to više-manje određuje aktualno pisma moj stil. Oblačim se u crno i ne postoji druga boja u mom ormaru. I šminkam se intenzivno crno, a većina nas ima kosu tamne boje. Nosimo lance i puno ogrlica, koje se često ne sviđaju pripadnicima drugih stilova. Moji roditelji podržavaju moj odabir, ali ne i glasnu muziku koju slušam - pojašnjava metalac. - Sviđa mi se rokerski stil, jer sviram gitaru i slušam isključivo rock glazbu. Oblačim se poput mojih idola iz benda Guns’N’Roses. Glavna nam je karakteristika duga kosa, kožna jakna, marame i starke. U ovom stilu postoje granice. Moji roditelji podržavaju moj odabir - govori anketirani roker. Za emo stil opredijelilo se 2.4 posto anketiranih. - Pripadam emo stilu za koji sam se opredijelila isključivo zbog glazbe. U ovom stilu nema određenih granica. Nosim sve šareno, tigrasto, prugasto, slojevito i najzastupljenije su kričave boje. Ovaj stil je poznat po ludim frizurama i bojama kose. Sviđa mi se, jer odražava moje emocionalno stanje. Moji se roditelji ne slažu s mojim odabirom - priznaje anketirani učenik. Pank prihvaća dva posto anketiranih. - Slušam punk i oblačim se po uzoru na svoje omiljene pjevače. Nosim sve šareno, različite šalove, kričave palestinke, različite frizure i boje kose. Sviđa mi se taj stil, jer je poseban i nema određene granice. Moji roditelji ne prihvaćaju tu glazbu ni stil, ali ne zabranjuju mi - pojašnjava taj panker. Ostali su stilovi minimalno zastupljeni, a 11 posto anketiranih ne preferira niti jedan stil. Anketa je pokazala da se 31 posto ispitanika oblači adekvatno pripadajućem stilu, 54 posto ponekad i 13 posto nikada. Kod 17 posto ispitanika vrsta glazbe utječe na njihovo oblačenje, 54 posto ponekad i 30 posto nikad. Samo je 11 posto ispitanika odgovorilo da modni trendovi utječu na njihovo odijevanje, 45 posto ponekad i 35 posto nikad. Čak 78 posto ispitanih tvrdi da u njihovu društvu ima pripadnika više stilova života, 11 posto da nema pripadnika drugih stilova i 14 posto ispitanika ponekad se nađe u društvu pripadnika više stilova mladih. Da odjeća utječe na stvaranje dojma o nekoj osobi misli 42 posto ispitanika, 23 posto misli da nikako ne utječe i 39 posto misli da donekle utječe. Pet posto ispitanika misli da njihovi prijatelji i njihov stil života utječu na njih, 86 posto smatra da nema utjecaja, a 51 posto misli da je ponekad prisutan taj utjecaj. Tek četiri posto ispitanih bira prijatelje prema stilu oblačenja, 44 posto priznaje da to nikad ne čini i 13 posto ponekad. Markiranu odjeću često kupuje 17 posto ispitanika, ponekad 69 posto i 16 posto nikad. Anketa je pokazala da među mladima ima premalo optimista i previše skeptika, a razu- mljivo je da se druželjubivost stavlja na prvo mjesto, jer se mladi često međusobno druže u školi, kafićima, diskoklubovima, na kućnim zabavama i sličnim mjestima. Stoga se može reći da ni ovaj postotak nije previsok. Može se pretpostaviti i da se mladi često površno druže, što bi vjerojatno i pokazalo temeljitije istraživanje. Velika je bila i šarolikost u izboru stilova, što se moglo i očekivati. Istraživanje je isto tako pokazalo da oblačenje nije uvijek povezano sa stilom življenja. Zanimljiv je podatak da se 78 posto ispitanika druži i s pripadnicima drugih stilova što je dobro, jer se mladi ne zatvaraju u uski krug istomišljenika niti se odvajaju po stilovima. Upitno je ipak da samo pet posto ispitanika misli da njihovi prijatelji i njihov stil života utječu na njih, a narodna mudrost kaže - S kim si, takav si. Anketu su provele i obradile učenice Nikolina Krnić, Erika Matošević, Andrea Ibrić, Ina Bilić i Melani Vrbnjak, PoreË Događanja Festival stvaralaštva mladih Nema školskih klupa, ni školskoga zvona, ni dnevnika, nema jedinica ni petica, svi se druže, rade i raduju, svi se trude da budu najbolji, barem bolji nego lani Život učeničkih zadruga odvija se u izvan nastavnim aktivnostima. Mnogo truda, rada i samoprijegornoga zalaganja treba uložiti kako bi se postigli rezultati koji se mogu dostojno predstaviti u školi, lokalnoj zajednici te županijskim smotrama i susretima mladih zadrugara. Velika utrka malih poduzetnika počinje već na županijskim i međužupanijskim natjecanjima, jer tada treba osigurati putovnicu za državnu smotru. Pravo nastupa na državnoj smotri izbore samo zadruge s najboljim rezultatima na tim smotrama, na kojima njihovo predstavljanje prate prosudbena povjerenstva sastavljena od mjerodavnih i nezavisnih stručnjaka. Rezultati se ocjenjuju i rangiraju te se na osnovi rezultata izabire predstanike za državnu smotru. Sve su manje razlike između pobjednika i pobijeđenih, jer zadruge iz godine u godinu postižu sve bolje rezultate. Pozivnicu za državnu smotru u Puli dobilo je 90 učeničkih zadruga tako da se na tom skupu našlo 290 zadrugara, 195 voditelja, 30 čla- broj 5 • Zagreb • 2. veljaËe 2010. nova državnoga povjerenstva i više od sto suradnika i gostiju. Nastupile su i četiri zadruge iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Slovenije i Srbije. Dok su pulska zvona uredno zvonila kraj i početak školskoga sata, u hotelu Brioni užurbano su tekle pripreme. Zapaženo je mnoštvo djece, mladića i djevojaka, učiteljica i učitelja, nepoznatih i poznatih osoba. Torbe i kutije pune radova i znanja. Zabilježeni su žamor i cika koji odzvanjaju kad se zdušno radi. Susreti starih znanaca i prijatelja, zagrljaj, osmijeh i poneka suza radosnica u oku, zajedničko fotografiranje za album i pregršt toplih riječi. U dekoru luksuznoga turističkog zdanja izrasta neka neobična škola koju nazvasmo škola budućnosti. Zašto budućnosti? Zato jer nema školskih klupa, ni školskoga zvona, ni famoznoga plavoga i zelenoga dnevnika, nema jedinica ni petica, svi se druže, rade i raduju, svi se trude da budu najbolji, barem bolji nego lani. To su mladi zadrugari, velika obitelj koja radi i uči. Suradnja i komunikacija načelo je života, dio pedagoške etike i etosa, mjera uspješnosti i popularnosti, svakog pojedinca i njegove radne zajednice, učeničke zadruge. Kako uspjeti u stvaralačkim aktivnostima bez stalnoga propitivanja vlastitih postupaka, otkrivanja novih spoznaja, iskušavanja novih putova i rješenja, prilagođavanja proizvodnom, stvaralačkom okruženju? Kako opstati na velikoj školskoj pozornici, koja je puna i prepuna raznoraznih zbivanja i događaja, bez učenika zaljubljenika u uspjeh svoje učeničke zadruge, bez snažnih nastavnika koji znaju i mogu učiniti uvijek nešto više od očekivanoga? Kongresna dvorana hotela Histria osvanula je u svečanom dekoru. Mnoštvo djece i mladih u narodnim nošnjama, radno i svečano ozračje osjeća se u svakom kutku dvorane, susreti prijatelja i poznanika. Ulaze gosti i uzvanici, a zatim pjesma. Dvorana je utihnula, zvukovi državne himne dopirali su do naših srca i nadahnjivali nas uzbuđenjem i ponosom. Svečanost otvaranja smotre uljepšali su prigodnim programom domaćini, učenici Osnovne škole Vodnjan. Otvaranju smotre bili su nazočni mnogi uvaženi gosti koji su svojim dolaskom i obraćanjem odali priznanje mladim zadrugarima i njihovim voditeljima za marljiv rad, vrijedna postignuća, kreativnost i poduzetništvo u učeničkom zadrugarstvu. Potporu učeničkom zadrugarstvu izrazili su ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture dr. Ante Markotić, predsjednik Državnog povjerenstva Matija Bučar, predsjednica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva Marica Berdik, predsjednica uprave Hrvatskog saveza zadruga Vedrana Stecca, županijski pročelnik Mladen Dušman, gradonačelnik Pule Boris Miletić, gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović i ravnateljica Osnovne škole Vodnjan Giorgina Kutić. Skup je otvorila učenica osmoga razreda iz Vodnjana Nikol Butković. Opća je ocjena prosudbenoga povjerenstva da je izložba bila na zavidnoj razini. Učinjen je kvalitativan pomak u pogledu odabira izložaka, funkcionalnosti i estetskog izgleda izložbenoga prostora. Gosti, uzvanici i posjetitelji ostali su zadivljeni izložbom i nastupom učenika koji predstavljaju svoje proizvode. Izložbeni su prostori djelovali skladno, sve je manje pretrpanosti uradaka i pojave kiča. Tisuće ruku mladih zadrugara radile su izložbeni buket godinu dana i postavile ga u prelijepim pulskim dvorima u spomen radu i druženju. Tisuće srca satkale su nježne priče čipkarica, lončara, voćara, medara i drugih radnih umijeća, priče i pričice koje će lebdjeti i nadahnjivati nekoga novog zaljubljenika zadrugarstva i prijateljstva. Proizvodni rad ima puno elemenata koji se mogu vrjednovati (kvaliteta proizvoda - uratka, količina, ekonomičnost, tržišna vrijednost) te odgojni elementi (urednost, preciznost, upornost, marljivost). Zato je izvođenje praktičnoga rada na smotri veoma važan element vrjednovanja. Izvješće pripremili: Matija Bučar, Sisak, i Blanka Dragojević, Zagreb Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
