MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U ŠKOLAMA U PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI Pozicijski dokument nastao u okviru projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama, u suradnji s organizacijama GOOD Inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovne ustanove Europska unija Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske Projekt financira Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Znam, razmišljam, sudjelujem MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA u školama u područjima posebne državne skrbi Izdavač Mreža mladih Hrvatske Za izdavača Ankica Milić Dizajn i prijelom Novi Val Tisak Novi Val Naklada 200 kom. ISBN 978-953-7805-16-6 Mreža mladih Hrvatske, 2014. Dokument se može djelomično reproducirati bez odobrenja Mreže mladih Hrvatske pod uvjetom navođenja izvora i upotrebom u nekomercijalne svrhe. ” MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U ŠKOLAMA U PODRUČJIMA POSEBNE DRŽAVNE SKRBI Pozicijski dokument nastao u okviru projekta Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama, u suradnji s organizacijama GOOD Inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u odgojno-obrazovne ustanove Zagreb, siječanj 2014. 2 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA 1. Uvod Građanskim odgojem i obrazovanjem razvija se građanska i međuljudska kompetencija djece i mladih. Građanska kompetencija sastoji se od znanja/razumijevanja, stavova/vrijednosti i vještina/sposobnosti ključnih za građane kao nositelje prava i odgovornosti u društvu, koji razumiju društvene procese i svoju ulogu u njima, te je jedna od ključnih kompetencija, navedena u Europskom referentnom okviru za cjeloživotno učenje i Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Građanski odgoj i obrazovanje u svom sveobuhvatnom shvaćanju obuhvaća šest strukturnih dimenzija (ljudsko-pravnu, političku, društvenu, kulturnu, gospodarsku/ekonomsku i ekološku) te tri funkcionalne dimenzije (znanja/razumijevanja, stavova/vrijednosti i vještina/ sposobnosti). Prema Šalaju (2005), konceptom građanskog obrazovanja naglašava se participativna dimenzija, to jest važnost uključivanja mladih u život škole i zajednice. Isti autor naglašava da se konsenzus o nužnosti postojanja tog segmenta obrazovanja kao bitnog dijela školskog sustava temelji na razumijevanju da budućnost demokratskih političkih sustava ovisi o kompetencijama građana da se informirano i odgovorno uključuju u društveni život, pri čemu priprema koju mladi dobivaju u odgojno-obrazovnim ustanovama ima važnu ulogu. Spomenuti sadržaji dobivaju svoje mjesto u obrazovnim sustavima velikog broja demokratskih država jer potiču razumijevanje društvenih procesa i funkcioniranja suvremenog društva te su usmjereni na stvaranje pretpostavki za aktivno sudjelovanje građana u političkom životu zajednice i procesima donošenja odluka (Leonard, 1997, i Schachter, 1996, prema Šalaj 2002). Galston (2001, prema Šalaj, 2005) sažima rezultate različitih istraživanja i pokazuje da su više razine političke pismenosti pozitivno povezane s cijelim nizom važnih dimenzija demokratske političke kulture: veća konzistentnost političkih stavova i vrijednosti s obzirom na različita politička pitanja i probleme, više razine političkog povjerenja, niže razine političke alijenacije, više razine normativne potpore demokraciji i više razine spremnosti na političko sudjelovanje. Razumijevanje društvenih procesa i funkcioniranje suvremenog društva u današnje je vrijeme nemoguće bez razumijevanja sustava zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, u kojem djelujemo na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini. Shvaćanje toga koja su prava i odgovornosti građanina/građanke unutar zajednica u kojima pojedinac djeluje, važno je kako bi se društvo razvijalo kao demokratsko. Istovremeno, potrebno je razvijati vještine i sposobnosti koje omogućuju osobi da kompetentno sudjeluje u demokratskom društvu temeljenom |3 na kulturi ljudskih prava. Razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina ostvaruje se putem društvene dimenzije u području građanskog odgoja i obrazovanja. Razumijevanje različitih zajednica u kojima djelujemo omogućuje nam ekološka dimenzija — ekološki odgovoran život utječe na našu najužu zajednicu, ali podjednako i na globalnu razinu, odnosno sve građane i građanke svijeta. Shvaćanje različitosti i bogatstva koje imamo zbog specifičnosti raznih naroda omogućuje i potiče interkulturna dimenzija. Isprepletenost svih spomenutih sadržaja razvija građansku kompetenciju, kao zajednički termin za poseban tip znanja, vještina, stavova, vrijednosti i ponašanja, koji pojedincu osiguravaju uspješno ispunjavanje građanske uloge, a razvija se općenito kroz školske i izvanškolske aktivnosti i, osobito, kroz građanski odgoj i obrazovanje. 2. Građanski odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj Republika Hrvatska obvezala se na poštivanje međunarodnih standarda važnih za odgoj i obrazovanje, uključujući Međunarodni pakt o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima, kojim se uređuje pravo na odgoj i obrazovanje i određuje da ono mora biti raspoloživo, dostupno, prihvatljivo i prilagođeno svakom djetetu, odnosno učeniku. U kontekstu demokratskog društva, čija stabilnost i razvoj bitno ovise o osnaženosti njegovih građana za participaciju, to ponajprije znači osigurati djeci i mladima takve sadržaje i metode odgoja i obrazovanja koje će im pomoći da se razviju u aktivne i odgovorne demokratske građane (Spajić Vrkaš, 2013). Do prvog značajnijeg koraka prema obrazovanju za demokratsko građanstvo u Hrvatskoj dolazi krajem devedesetih godina kada Vlada RH osniva Nacionalni odbor za odgoj i obrazovanje o ljudskim pravima s ciljem izrade, provedbe i evaluacije nacionalnog programa (Spajić Vrkaš, 2013). Oslanjajući se na rezultate projekta „Mir i ljudska prava za hrvatske osnovne škole“1 i projekta „Građanin“2 1998., završen je Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava (Vlada RH, 1999) u kojemu su objedinjeni programi za predškolsku, osnovnoškolsku i srednjoškolsku razinu. Iste je godine Ministarstvo uvrstilo osnovnoškolski program odgoja i obrazovanja za ljudska prava u Nastavni plan i program za osnovnu školu kao neobvezan integrativni sadržaj, a samoinicijativno se počeo provoditi i u nekim predškolskim i 1 2 Projekt se od 1997. do 1999. u Hrvatskoj ostvarivao pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Vlade Republike Hrvatske, Vlade Kraljevine Nizozemske i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO (Spajić Vrkaš, 2001). Projekt se ostvarivao pod pokroviteljstvom Centra za građansko obrazovanje iz Calabasasa, SAD. 4 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA srednjoškolskim ustanovama3. Istovremeno, tadašnji Zavod za unapređenje školstva počinje s izobrazbom odgajatelja, učitelja i nastavnika za provedbu Nacionalnog programa, a 2000. imenuju se viši savjetnik pri Zavodu i 21 županijski koordinator za promicanje odgoja i obrazovanja za ljudska prava u osnovnim i srednjim školama. Agencija za odgoj i obrazovanje provodi stručna usavršavanja odgajatelja, učitelja i nastavnika, kao i godišnje smotre projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Akademske godine 2003./2004. Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokreće dva opsežna projekta s ciljem uvođenja odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo na Sveučilište4 (Spajić Vrkaš, 2013). Vedrana Spajić Vrkaš (2013) opisuje kako od početka 2000. odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo ulazi u najvažnije razvojno-strateške dokumente u području odgoja i obrazovanja i srodnih područja (Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. — 2010.; Strategija za izradbu i razvoj nacionalnoga kurikuluma, 2007.; Nacionalni program za Rome, 2002.; Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005. — 2015.; Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece 2006. — 2012.; Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. — 2010.; Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2006. — 2011.; Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava 2008. — 2011.; Nacionalni program za mlade 2009. — 2013.), a potom i u pravno-normativne dokumente kojima se regulira područje odgoja i obrazovanja (Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, 2008.). Međutim, provedba odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u školama pokazuje značajne nedostatke i ne uspijeva uključiti dovoljan broj učenika. Izostanak sadržaja u vezi s demokratskim građanstvom u osnovnoj školi pokazalo je i Istraživanje Centra za ljudska prava „Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama, teorija i praksa“ koje je provedeno 2009. godine. Rezultati su pokazali da postojeće osnovnoškolsko obrazovanje (na razini sustava, škole i razreda) nedovoljno pridonosi realizaciji ciljeva obrazovanja za demokratsko građanstvo. Iako je anketno istraživanje stavova učenika, nastavnika, ravnatelja i roditelja u osnovnim školama pokazalo da većina ispitanika svih ciljnih skupina elemente građanskog odgoja smatra najvažnijim ciljevima školovanja, sadržajna analiza udžbenika 3 4 Prva četiri regionalna seminara za izobrazbu odgajatelja, učitelja i nastavnika organizirana su uz potporu Human Rights Education Associatesa iz SAD-a, koji za to dobiva financijska sredstva od Vlade Kraljevine Nizozemske. Nakon toga, stručno usavršavanje nastavlja se uz potporu Ministarstva. Riječ je, s jedne strane, o znanstveno-istraživačkom projektu „Učenje za ljudska prava na sveučilištu“, koji se ostvarivao uz potporu Ministarstva znanosti i sporta, s ciljem ispitivanja znanja i stavova u području ljudskih prava, demokracije i građanstva među studentima Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Rijeci te, s druge strane, o projektu „Sveučilišni kurikulum za ljudska prava i demokratsko građanstvo“ koji se provodio uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Republike Austrije, s ciljem izrade i provedbe interdisciplinarnoga sveučilišnog kurikuluma. Kurikulum je izrađen i uspješno eksperimentalno proveden 2006. |5 pokazala je kako udžbenici ne daju dovoljno informacija o demokratskom političkom sustavu, a još manje iskustveno učenje i djelovanje. Sadržaji obrazovanja za demokratsko građanstvo su u osnovnim školama prisutni na sporadičan i neobavezan način, koji ponajprije ovisi o afinitetima i dodatnom angažmanu pojedinog nastavnika ili učitelja, a u cijelosti nedovoljno potiču na „vježbanje demokracije“, građanski aktivizam i djelovanje za opće dobro. Pritom se nastavnici i ravnatelji ne osjećaju dovoljno osposobljenima za uspješno provođenje obrazovanja za demokratsko građanstvo, ne vide sustavnu potporu tom dijelu svoga rada, a gradivo predmeta u čijim bi se okvirima ovi sadržaji mogli doticati smatraju preopširnim da bi ostavljalo dovoljan prostor za navedene sadržaje. U višim razredima osnovne škole potpuno izostaje predmet koji bi se bavio suvremenim društvom. Situacija u srednjim školama drugačija je jer se u programu nalaze predmeti koji se direktno vežu za građansko obrazovanje, posebice predmet politika i gospodarstvo, ali i sociologija, etika i srodni predmeti koje predaju nastavnici osposobljeni za prijenos znanja u vezi s pojedinim dimenzijama građanskog obrazovanja. Srednjoškolski sustav, s druge strane, nepravedno nudi različitu vrstu i opseg znanja ovisno o vrsti škola, a razlike u količini znanja i vještina koje proizlaze iz školskog programa u vezi s izgradnjom kompetencija za funkcionalnog građanina proizvode socijalnu segregaciju s obzirom na zadani opseg znanja koje učenici usvajaju u različitim vrstama škola (Zelić, Pernar, Škrabalo, Miošić, 2011). Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca koju su proveli organizacija GONG i Fakultet političkih znanosti tijekom 2010. potvrđuje rezultate o niskoj političkoj pismenosti mladih, postojanju nedemokratskih stavova i njihovoj povezanosti s nedostatkom znanja i vještina, ali i na značajne razlike u znanju s obzirom na tip srednjih škola, pri čemu su učenici iz strukovnih škola u značajno nepovoljnijem položaju za razvoj građanske kompetencije (Bagić i Šalaj, 2011.). Godine 2010. donosi se „Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje“ — NOK5, koji je napravljen oslanjajući se na „Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje“6. NOK-om su stvorene normativne pretpostavke za izradu kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, budući da je građanska kompetencija uvedena kao jedan od najvažnijih ishoda učenja i poučavanja u školi koja se dijelom treba ostvariti u sklopu društveno-humanističkog područja, a dijelom građanskim odgojem i obrazovanjem (Spajić Vrkaš, 2013). Iste godine revitalizirano je djelovanje Nacionalnog odbora za obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo kao savjetodavnog tijela koje promiče odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava te u svim oblicima, od formalnog do neformalnog obrazovanja. Nacrt Kurikuluma odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole koji je izradila stručna skupina predstavljen je pred Nacionalnim 5 6 MZOS (2010). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. (http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/ Nacionalni_okvirni_kurikulum.pdf). Prijevod dostupan na: http://www.asoo.hr/UserDocsImages/dokumenti/eqf.pdf. 6 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA odborom nakon čega ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uputilo učiteljima i nastavnicima, nadležnim predstavnicima vlasti, predstavnicima civilnog sektora i sveučilišnim nastavnicima na pregled i mišljenje (Lončarić-Jelačić et al. 2012). Njihova mišljenja, ocjene i prijedlozi korišteni su za doradu i završavanje teksta kurikuluma. Završnu verziju kurikuluma7 u kolovozu 2012. prihvatio je ministar znanosti, obrazovanja i sporta te, slijedom toga, donio „Odluku o eksperimentalnoj provedbi kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj“, uz obvezu praćenja i vrednovanja procesa provedbe, što je povjereno Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Istraživačko-obrazovnom centru za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Agenciji za odgoj i obrazovanje te Mreži mladih Hrvatske i njezinim partnerima, Centru za mirovne studije i GONG-u. 3. Potrebe i izazovi za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u školama na području od posebne državne skrbi Prisutnost govora mržnje u javnom prostoru (od medija do predstavničkih tijela), podaci o nasilju u hrvatskom društvu, nasilju u obiteljskim i partnerskim odnosima, nasilju među mladima kao i sve prisutnije inicijative usmjerene na isključivanje i neuvažavanje potreba i prava pojedinih manjina (kao što je Inicijativa za ustavno definiranje heteroseksualnog braka, kojom se želi spriječiti mogućnost brakova homoseksualnih parova, te inicijativa protiv dvojezičnosti u Vukovaru, kojom se želi dodatno umanjiti korištenje višejezičnih natpisa u RH) upućuju na nedovoljno razvijenu građansku i međuljudsku kompetenciju građana i građanki RH te na nedovoljna postignuća društva i obrazovnog sustava koji nisu uspjeli u dovoljnoj mjeri utjecati na razvoj svijesti i vještina usmjerenih na poštivanje i zaštitu ljudskih prava te na stvaranje društva solidarnosti i uključivosti. Iskustva različitih organizacija civilnog društva koje se bave neformalnim građanskim obrazovanjem te iskustvo organizacija koje sudjeluju u provedbi projekta Novo doba demokracije i ljudskih prava u školama, kojem je nositelj Mreža mladih Hrvatske, a suradničke organizacije 7 Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja dostupan je na: http://www.azoo.hr/images/razno/Kurikulum_gradanskog_ odgoja_i_obrazovanja.pdf. |7 Centar za mirovne studije i Gong, kroz koji se osigurava podrška i praćenje eksperimentalnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja, osobito u područjima posebne državne skrbi, predstavljeno je tijekom različitih zajedničkih sastanaka i okruglih stolova provedenih tijekom 2012. i 2013. Na taj način utvrđeni su neki izazovi i mogućnosti provedbe građanskog odgoja i obrazovanja. Općeniti izazovi uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj: •• Društveno okruženje u kojem jača netolerancija i isključivost, te je evidentna nedostatna sigurnost i zaštita različitih manjina. •• Krizna ekonomska situacija dovela je do rasta nezaposlenosti velikog broja stanovnika RH. Donositelji političkih odluka ne planiraju veća financijska ulaganja u obrazovne reforme, već se reforme vrše uz minimalnu dodatnu materijalnu i organizacijsku potporu, zbog čega škole te sami učitelji i nastavnici za njih često nisu dovoljno pripremljeni. •• Donesena je odluka o eksperimentalnom uvođenju Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja u 12 škola, ali donošenje se odluke o sustavnom uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja u sve škole očekuje tek u lipnju 2014. te je nakon odluke nužno osigurati uvjete i podršku za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja. •• Sve škole nisu jednako dobro pripremljene za kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja te će im biti potrebna dodatna podrška, ljudski, materijalni i financijski resursi. •• Organiziranje načina poučavanja građanskog odgoja i obrazovanja na način sukladan resursima i mogućnostima škola, a da se pritom osigura poučavanje sukladno Kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja u trenutačnim uvjetima također predstavlja izazov. •• Evidentna je nedostupnost dovoljnog broja kvalitetnih i dugotrajnijih edukacija i priručnika za nastavnike te zahtjevnost provedbe i potreba za razvojem znanja i kompetencija nastavnika. •• Utvrđene su teškoće u motiviranju jednog dijela nastavnika za međupredmetno povezivanje, ali značajan su resurs mnogi motivirani i educirani nastavnici i učitelji. Opisani izazovi izraženi su u cijeloj RH. Međutim, kroz komunikaciju sudionika iz škola sa sudionicima iz civilnog društva tijekom okruglih stolova i zajedničkih sastanaka u 2013., istaknuti su neki izazovi koji su izraženiji u područjima od posebne državne skrbi, kao što su: •• Slabija socioekonomska situacija na tim područjima u odnosu na prosjek RH (siromaštvo, nezaposlenost, socijalni izazovi, npr. skup javni prijevoz do škole zbog čega dio mladih odustaje od daljnjeg obrazovanja). •• Postojanje socijalne distance i netrpeljivosti među pojedinim nacionalnim, vjerskim i etničkim skupinama, pri čemu postojeća istraživanja i svakodnevno iskustvo pokazuju netrpeljivost prema manjinama (osobito romskoj i srpskoj), prema osobama nekatoličke 8 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA •• •• •• •• •• •• •• •• •• vjeroispovijesti, kao i prema imigrantima (osobito onima druge boje kože) te prema seksualnim manjinama. Budući da u pojedinim područjima od posebne državne skrbi živi veći broj pripadnika manjina, javlja se otpor većinske zajednice u trenucima u kojim manjina treba ostvariti pojedina ustavno zagarantirana prava (primjer su prosvjedi i građanski referendum zbog uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovaru). Apatija i pasivnost građana i građanki (ljudi su navikli da se ništa oko njih ne događa i da ne mogu pridonijeti pozitivnim promjenama te opisuju nemoć i nemogućnost djelovanja prema neadekvatnim ponašanjima predstavnika lokalne i područne samouprave). Na pojedinim područjima od posebne državne skrbi postoji tek mali broj nedostatno kapacitiranih organizacija civilnog društva. Samo deklarativna podrška lokalnih vlasti, a izostanak konkretne podrške ili čak ponegdje i izraženije teškoće u suradnji jedinica lokalne i županijske samouprave s lokalnim ustanovama i građanima. Slabija financijska i ekonomska situacija u pojedinim lokalnim samoupravama koje ne mogu osigurati sufinanciranje aktivnosti organizacija koje su za društvenu dobrobit. Neosiguravanje dostatnih financijskih sredstava za podupiranje rada lokalnih organizacija civilnog društva od strane lokalne samouprave (ne pristupaju sufinanciranju strateški). Škole na pojedinim područjima nisu dovoljno kapacitirane za provedbu građanskog odgoja i obrazovanja ili nemaju potrebne resurse. Također, škole nisu osposobljene za pisanje projektnih prijedloga putem kojih bi mogla osigurati financijsku podršku za kvalitetniju provedbu građanskog obrazovanja. Neke organizacije civilnog društva nemaju kapaciteta ni za osiguranje normalnog funkcioniranja hladnog pogona, a kamoli za apliciranje na natječaje iz EU-fondova. Škole nemaju mogućnosti da plate stručna osposobljavanja učitelja i nastavnika ili gostovanje i pomoć nekog iz organizacija civilnog društva, tko bi im pomogao u provođenju građanskog obrazovanja. |9 4. Važnost suradnje škola i organizacija civilnog društva te značaj neformalnog obrazovanja u uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja u područjima posebne državne skrbi Suradnja organizacija civilnog društva i različitih aktera koji djeluju u lokalnim zajednicama važna je jer utječe na unapređenje kvalitete života unutar te zajednice. U područjima posebne državne skrbi potrebno je uložiti dodatne napore usmjerene ka rješavanju lokalnih problema i bavljenju temama od lokalne važnosti te organizacijama civilnog društva omogućiti rad u okviru svoga područja djelovanja. Organizacije civilnog društva mogu ponuditi svoju: ekspertizu, neformalne edukacije učenika, nastavnika i svih građana, materijale/literaturu, poticati suradnju s lokalnom zajednicom, uključiti volontere te zagovarati pozitivne društvene promjene i rješavanje problema. Tako su aktivnosti koje organizacije civilnog društva mogu provoditi: istraživanja, javna događanja poput okruglih stolova, konferencije, predavanja, izlaganja, radionice, edukacije i slično. Organizacije civilnog društva koje se bave obrazovanjem već dugi niz godina, i to kroz neformalnu edukaciju mladih ili edukaciju nastavnika te sudjelovanje u projektima škola sa zajednicom, često svojim djelovanjem premošćuju nedostatne edukativne sadržaje u školama ili lokalnim zajednicama u vezi s područjem građanskog odgoja i obrazovanja. Pokazalo se da su za buduće zaposlenje i društveno sudjelovanje jednako važna znanja i vještine koje stječemo svakodnevnim iskustvom, dakle neformalnim učenjem, ali i polaženjem organiziranih tečajeva, usavršavanja, treninga koji nazivamo neformalnim učenjem. O neformalnom učenju govore: UNESCO (70-tih) te Memorandum EU o cjeloživotnom učenju (2000). Neformalno učenje podrazumijeva organiziranost i usmjerenost na cilj (Intenciju), ali se ne provodi i ne certificira na jednak način kao formalno obrazovanje. Ovaj oblik obrazovanja često je u većoj mjeri iskustven i participativan, a cilj mu je podržati sudionike/ice u aktivnom sudjelovanju te ih potaknuti na to da se prisjete ili dožive iskustva koja će početi i podržati proces učenja. Na ovaj način neformalne edukacije postaju dobra dopuna formalnom obrazovanju i dovode do razvoja vještine kao praktičnog i primijenjenog dijela građanske kompetencije. 10 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA Neformalno obrazovanje također omogućava veću fleksibilnost u prilagodbi tema, tempa rada i korištenih metoda, a to je posebno važno u onim područjima u kojima škole nemaju dovoljno resursa i mogućnosti za praktične vježbe ili za suradnju sa zajednicom. Udruge na tim područjima mogu biti dobar povezujući faktor ili mogu osiguravati raznovrsnost dodatnih i izvannastavnih aktivnosti. Međutim, dodatni je izazov to što na pojedinim područjima posebne državne skrbi nema dovoljnog broja organizacija civilnog društva ili su njihovi kapaciteti nedovoljni ili im je područje djelovanja takvo da ne pridonose rješavanju ključnih problema zajednice. I u budućnosti doprinos organizacija civilnog društva razvoju i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja može biti značajan. Nastavit će se potreba za: zagovaračkim aktivnostima te praćenjem provedbe građanskog obrazovanja, suradnjom sa školama u provedbi programa koji pridonose razvoju građanske kompetencije učenika i pripremi učitelja te suradnje u razmjeni dobrih praksi i ideja za nastavu, razrade nastavnih jedinica i sadržaja. Radi lakšeg povezivanja programa udruga s potrebama škola, izrađen je katalog programa neformalnog obrazovanja u kojem će biti prezentirani različiti programi udruga kako bi škole mogle pronaći partnere koji odgovaraju njihovim aktualnim potrebama. | 11 5. Mogućnosti za svladavanje izazova u procesu uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u školama na područjima od posebne državne skrbi – preporuke Na temelju rezultata istraživanja kojim je praćeno eksperimentalno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole, izdvojene su sljedeće preporuke (Spajić Vrkaš, 2013): Sistemska razina: •• Osigurati da volonterski rad učenika/društveno koristan rad, projektna nastava i priprema učenika za izbore za predsjednika/cu razreda i predstavnika/cu razreda u vijeću učenika postanu obvezne dimenzije provedbe kurikuluma GOO-a u svim razredima u osnovnoj i srednjoj školi. •• Osigurati materijalnu potporu školama i učiteljima i/ili nastavnicima u provedbi kurikuluma GOO-a, uključujući razmjenu iskustava među učiteljima, odnosno nastavnicima koji provode kurikulum. •• Izraditi bazu podataka o potrebama škola za stručnim usavršavanjem u GOO-u, koja se periodično obnavlja, i organizirati sustavno i kontinuirano stručno usavršavanje učitelja i nastavnika u tom području s osloncem na analitičke pokazatelje. •• Osigurati potrebne uvjete za uključivanje svih relevantnih dionika u sustav obrazovanja i stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika za GOO, kao i u nastavu GOO-a, osobito organizacija civilnog društva koje kroz dulje vremensko razdoblje ostvaruju respektabilne rezultate u tom području. •• Uvesti sustav identifikacije i priznanja u škole u kojima se ostvaruje dobra praksa u GOO-u i osigurati potrebne uvjete za širenje dobre prakse na druge škole. •• Osigurati da učenici više sudjeluju u odlučivanju o pitanjima za koja su neposredno zainteresirani kroz učenička vijeća na lokalnoj, županijskoj i nacionalnoj razini. 12 | MOGUĆNOSTI I IZAZOVI SUSTAVNOG I KVALITETNOG UVOĐENJA GRAĐANSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA •• Istraživanje nastave GOO-a u svim osnovnim i srednjim školama uključiti među prioritete istraživačke politike u području odgoja i obrazovanja. Institucionalna razina: •• Nastavu GOO-a više povezati sa svakodnevnim životom učenika i s učenicima dogovarati nastavne sadržaje i teme u GOO-u i načine njihove obrade. •• GOO provoditi korištenjem interaktivnih, istraživačkih i suradničkih metoda učenja, s naglaskom na istraživačko-projektnu nastavu, debatu i izvannastavne aktivnosti. •• Poticati učenike na kritičko promatranje i analizu stvarnih društvenih problema s naglaskom na različita motrišta. •• Jačati interes učenika za zbivanja u školi i lokalnoj zajednici istraživanjem problema i zajedničkim traženjem rješenja. •• Osigurati različite izvore za učenje u GOO-u, s naglaskom na materijale namijenjene djeci i mladima. •• Osigurati uvjete za veću aktivnost učenika u odlučivanju o školskim pitanjima i njihova mišljenja poštovati pri odlučivanju o školskim pitanjima. •• Uspostaviti učinkovitu suradnju s roditeljima, organizacijama civilnog društva i drugim relevantnim lokalnim akterima u nastavi GOO-a, osobito s organizacijama mladih i za mlade. •• Učiniti GOO instrumentom razvoja škole kao demokratske zajednice učenja. | 13 6. Popis literature 1. Bagić, D. i Šalaj, B. (2011) „Političko znanje mladih u Hrvatskoj“ u Bagić, D (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb 2. Bagić, D. (2011) „Politički stavovi maturanata i njihove determinante: odgaja li škola dobre građane?“ u Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb 3. Bužinkić, E. (2011): Institucionalni okvir — normativna podloga za zagovaranje uvođenja mirovnog obrazovnog kurikuluma u formalni obrazovni sustav: dokumenti, strategije, zakoni. (U) Učiti za mir. Zagreb, Centar za mirovne studije, str. 21-50. 4. Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa, Centar za ljudska prava, Zagreb, 2012:19. 5. Horvat, M. (2009) „Mirovno obrazovanje u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske” u Bačić, L. (ur.) Zvoni za mir. Centar za mirovne studije, Mreža mladih Hrvatske i MAP Savjetovanja, Zagreb 6. Spajić-Vrkaš (2013): Rezultati eksperimentalne provedbe kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja. Istraživački izvještaj za 6 škola s područja posebne državne skrbi za školsku godinu 2012./2013., Zagreb 7. Šalaj, B. (2002): Modeli političkoga obrazovanja u školskim sustavima europskih država. Politička misao, XXXIX, 3, str. 127—144. 8. Šalaj, B (2005): Političko obrazovanje u školama: nepotrebna politizacija obrazovanja ili važan uvjet demokracije? Slučaj Engleske. Politička misao, XLII, 2, str. 77—100 9. Šalaj, B. (2011): Politička pismenost mladih u Hrvatskoj: teorija i istraživanje. Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb. 10.Velički, D; Šenjug, A. (2010): Učenje demokracije i demokratske kompetencije budućih odgojitelja i učitelja. Napredak, 151 (3—4) 390—406, Zagreb. 11.Zelić, D., Pernar, S, Škrabalo,M. i Miošić, N.(2011): Preporuke za programe političkog opismenjavanja mladih. Bagić, D. (ur) Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca. GONG i Fakultet političkih znanosti, Zagreb. Internetske stranice: •• Agencija za odgoj i obrazovanje, http://www.azoo.hr •• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, http://www.mzos.hr Europska unija http://ec.europa.eu/croatia/index_hr.htm Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske www.uzuvrh.hr Projekt „Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama” financira Europska unija, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Za sadržaj publikacije odgovorna je isključivo Mreža mladih Hrvatske i on se ni na koji način ne može smatrati službenim stajalištem Europske unije, niti nužno odražava stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. ISBN 978-953-7805-16-6
© Copyright 2024 Paperzz
