RAZGOVOR Želimir Janjić,
državni tajnik za srednje
školstvo
Činimo sve
da
podignemo
kvalitetu
obrazovanja
Str. 4-5
Broj 24-25 (2764-2765) • Godina LXI.
Zagreb, 15. lipnja 2010.
Projektna
nastava
Vodeni triptih
Djeca i darovitost
Individualci
spremni
na rizik
Str. 7
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
www.skolskenovine.hr
Kao
kap vode
na
dlanu
Str. 10
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja:
UČENIČKO
STVARALAŠTVO 2010.
Cijeli
je svijet
pozornica
str. 15-18
U ovom broju za Školske novine
pišu i govore dr. Dragutin
Rosandić, Želimir Janjić,
Margarita Čutul, Biljana
Pavić, dr. Mile Silov, Olivera
Marinković, Azra Rađenović,
Sanja Režek
Sljedeći broj Školskih novina izlazi 7. rujna 2010. godine
2
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
Studentski standard
ŠANSA ZA POBOLJŠANJE
KVALITETE STUDIJA,
SMJEŠTAJA...
Str. 5
Razgovor
- Prof. dr.
Dragutin
Rosandić
SVI MOJI
LJUBANOVCI
Str. 8-9
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Odmorite se, zaslužili ste!
N
akon onih silnih kiša i niskih temperatura koje su
početak lipnja prometnule u sredinu studenoga, stigle
su nam i prave pasje vrućine. I red je, polovica je lipnja i
mnogi od nas će reći „hvala bogu, gotovo je“. Nastavna
godina završit će taman kad dobijete u ruke ovaj broj
Školskih novina pa oslobađajući se redovne nastave
možete odahnuti od svih onih stresnih situacija kojima ste bili izloženi
tijekom proteklih devet mjeseci. Ove
vam je godine ipak mrvicu lakše. Ili
se barem meni tako čini. Već drugu
godinu zaredom ne morate se hrvati
s distribucijom besplatnih udžbenika,
pa ni s procjenom njihove uporabljivosti i odabirom među njima onih koji
bi mogli poslužiti svojoj svrsi barem
još godinu dana. Ali zato ste ovoga
proljeća morali odabrati najkvalitetniji
i učenicima najprimjereniji udžbenik
koji ćete na razini škole koristiti u
svom predmetu barem sljedeće četiri
godine. Pretpostavljam da vam ni taj
posao nije teško pao i da ste uspjeli
pronaći zajednički nazivnik s roditeljima iz čijeg novčanika valja financirati udžbenike iz kojih
će učiti njihova djeca.
taj dokument zvati prema svome izvorniku kurikulum ili
ćemo ga pohrvatiti i jednostavno zvati kurikul, po istome
principu po kojemu koristimo kolegij, simpozij, aluminij,
magnezij.
resornom ministarstvu su, kažu, zadovoljni, jer sve
je prošlo u najboljem redu i nije bilo posebnih nedoumica, nesporazuma ili incidentnih situacija. Hoće li nakladnici biti zadovoljni, drugo je pitanje, budući da se moraju
pomiriti s činjenicom da sada država određuje maksimalnu cijenu udžbenika, koji se, istina, ne kupuju iz državnog proračuna nego iz roditeljskog džepa. Lani ste
tijekom ljetnih mjeseci bili bombardirani i prilično kontroverznim stavovima glede kurikula, njegova donošenja, a
pogotovo pisanja školske inačice tog vrhovnog obrazovnog nacionalnog dokumenta. Ovoga ljeta pošteđeni ste
i toga, bare zasad, jer niti je nacionalni kurikul donesen
niti netko iz prosvjetne vlasti spominje obvezu pisanja
školskih kurikula. Prema tome, ostaje vam samo da tijekom ljeta u raspravi s kolegama ili poznanicima temeljito
raspravite jedinu nedoumicu vezanu za taj dokument,
onu jezičnu. Naime, već se dulje vremena u visokim
prosvjetnim krugovima koplja lome oko toga hoće li se
osjetili smo i četrdesetak odgojno-obrazovnih ustanova u cijeloj obrazovnoj vertikali diljem Hrvatske i predstavili ih kroz velike reportaže na stranicama novina,
objavili smo na stotine vaših vrijednih priloga - u rasponu
od kratkih fotovijesti kojima ste bilježili sitna događanja
u svojim sredinama do prikaza vašega svakodnevnog
odgojno-obrazovnog rada i primjera dobre prakse, tekstova posvećenih stručnim temama unutar vašeg djelokruga rada bilo da ste učitelj, nastavnik, stručni suradnik
ili ravnatelj. Sve to obogatilo je sadržaj novina koje za
vas postoje već punih šest desetljeća, a želimo da u
takvoj simbiozi ostanemo s vama, dragi naši čitatelji i
suradnici, i ubuduće.
U
Projektna nastava
NAUČITI PROMATRATI,
RAZUMJETI I VOLJETI
ŽIVOTINJE
Str. 11
Pogled u prošlost
”BATIN POUČAK” ZA
PODUZETNIKE, UČITELJE I
ŠKOLU
Str. 12
Pola stoljeća OŠ Augusta
Cesarca u Zagrebu
UČE, RADE I PJEVAJU
UZ ZVUKE TAMBURICE
Str. 20-21
D
io vas odradio je zajedno sa svojim učenicima u
gimnazijama i četverogodišnjim strukovnim školama i
prvu državnu maturu. Puno se prašine diglo zbog tako
vrijednog projekta i toliko se u medijima stvorilo nepotrebne halabuke koja je ukazivala na tobožnju skandaloznost državne mature. Jedino mi nije jasno piše li se
toliko negativistički o tom novouspostavljenom sustavu
objektivnoga vanjskog vrednovanja postignuća učenika
završnih razreda srednje škole zbog njegova nerazumijevanja ili zbog one obične ljudske želje da se uvijek
bude protiv, bez obzira na to o čemu se radilo. Pisali smo
tijekom ove školske godine o svim tim temama i problemima. Nismo zaobilazili ni udžbenike, ni kurikul(um),
ni državnu maturu, ni nacionalni klasifikacijski okvir, ni
strukovno obrazovanje, ni teme vezane za gotovo sve
školske predmete. Bavili smo se predškolskim odgojem,
osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem, pratili smo
rad brojnih udruga i njihove stručne skupove i trudili smo
se, kao i uvijek, biti maksimalno aktualni, objektivni, informativni, pomalo bodljikavi, konstruktivno kritički prema bilo kojem problemu ili fenomenu o kojemu pišemo.
P
Ž
elimo vam da iskoristite ljeto za odmor i punjenje
baterija potrebnih za nove uzlete od početka rujna, kad
će vas na kućnoj ili adresi škole ponovo dočekati vaše i
naše Školske novine.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Želimo preoblikovati sliku strukovnog obrazovanja i osposobljavanja diljem Europe i učiniti ga važnijim u današnjim stvarnostima. Strukovno obrazovanje i
osposobljavanje je životna veza između svjetova obrazovanja i rada. U postojećim
gospodarskim okolnostima potrebnije je više nego ikad da združimo naše napore kako bismo
ga učinili privlačnijim učenicima, studentima i svima ostalima koji žele na viši stupanj podići
svoje vještine.
Androulla Vassiliou, europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade
http://ec.europa.eu/education/news/news2388_en.htm, 9. lipnja 2010.
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
3
www.skolskenovine.hr
STRUKOVNO OBRAZOVANJE
G
Promocija državnih i
međunarodnih prvaka
Dodijeljene nagrade
Faust Vrančić
otovo 130 tisuća učenika, koliko
ih trenutačno ima u hrvatskom
sustavu strukovnog obrazovanja,
prošlog je petka slavilo svoje najbolje
- državne prvake u strukovnim zanimanjima i disciplinama, domaćega i međunarodnoga karaktera. Riječ je, dakako, o
dodjeli priznanja i nagrada Faust Vrančić, koje se dodjeljuju za najvrednije
rezultate na natjecanjima i smotrama u
protekloj školskoj godini.
Promovirano je i nagrađeno 125 učenika, odnosno 101 državni prvak i 24 nositelja odličja s međunarodnih natjecanja,
kao i njihovi mentori. Ravnatelj Agencije
za strukovno obrazovanje Ivan Šutalo kazao je da je uvjeren kako su se svi uzvanici rado odazvali ovakvoj svečanosti:
- Odazvali smo se da svojim imenom
i funkcijom promoviramo čovjeka u
učeniku, čovjeka u tinejdžeru, čovjeka u djetetu. Slavimo ovdje sve vrijednosti koje mladi čovjek razvija u sebi,
slijedeći putove koje mu otvara naš odgojno-obrazovni sustav, i u njemu naši
nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji
kao živi nositelji tog sustava i tih vrijednosti. Državni prvaci u znanjima i vještinama, ovo je vaš dan! Dan vaše slave,
dan slave vaše ustrajnosti i upornosti u
prihvaćanju i usvajanju svega vrijednoga. Dan slave vašeg odnosa prema
poslu, kolegicama i kolegama, prema
vašim najvećim prijateljima - vašim
roditeljima i nastavnicima. A Agencija
za strukovno obrazovanje vam otvara i
otvarat će mogućnosti te stvarati uvjete
za prezentaciju vaših znanja i vještina,
poručio je Šutalo okupljenim učenicima
i profesorima.
Pojasnio je zbog čega je ova nagrada
nazvana imenom Fausta Vrančića. I taj
veliki Šibenčanin, istraživač, vizionar,
izumitelj težio je novim znanjima, želio
je više. Želio je letjeti, dići se od zemlje
i krša na kojem je rođen, dosegnuti beskraj. Zbog toga je prije više od 400 godina, među ostalim, konstruirao i letjelicu u obliku padobrana.
Vesna Hrvoj Šic, ravnateljica Uprave
za srednje obrazovanje pri Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa, istaknula
je kako je i sustav prepoznao vrijednost
tih učeničkih napora i značaj natjecanja.
Prvenstveno kroz dodjelu dodatnih
ZAGREB
bodova prilikom upisa na visoka učilišta, pa da i temeljem rezultata na natjecanjima neki učenici željeni fakultet
upisuju izravno. A otvora im put i u
svijet rada, jer će ovi učenici zasigurno
upravljati kvalitetom svojih radnih mjesta, kvalitetom koju su stekli upravo u
svojim strukovnim školama.
Domaćih i inozemnih vrhunskih učeničkih rezultata, recimo i to, ne bi bilo
da nije bilo njihovih profesora i mentora,
koji su izvan svojih redovitih zaduženja
nerijetko koristili i slobodno vrijeme,
često i vikende, kako bi ovu djecu pripremili na najbolji način. I na tome im
najiskrenije čestitamo i zahvaljujemo!
B. Nađ
Dodijeljena nagrada
Luka Ritz
Monika Jukić i Moreno
Mušković ovogodišnji laureati
M
onika Jukić, učenica osmog razreda Osnovne škole
kneza Mislav iz Kaštel Sućurca, i Moreno Mušković,
učenik četvrtog razreda Ekonomske škole Mije Mirkovića u Rijeci, dobitnici su Nagrade za promicanje tolerancije
i škola bez nasilja Luka Ritz, koju su im na prigodnoj svečanosti održanoj prošloga petka u Zagrebu uručili potpredsjednica
vlade Đurđa Adlešič i ministar znanosti, obrazovanja i športa
dr. Radovan Fuchs.
O dodjeli nagrade odlučilo je posebno povjerenstvo u kojem
su bili majka pokojnog Luke Ritza te predstavnici Nacionalnog
vijeća učenika Republike Hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i resornog ministarstva. Nagrada se sastoji od skulpture, posebne povelje i jednogodišnje stipendije u iznosu od kuna mjesečno, a škola koju
pohađa nagrađeni učenik dobiva također posebno priznanje.
Kako je istaknula Suzana Ritz, majka tragično stradalog
Luke, bilo je teško odabrati dvoje učenika za godišnju nagradu,
jer je jako puno kandidata koji svojim humanitarnim radom i
akcijama koje pokreću promiču toleranciju i suzbijanje nasilja
među mladima. Povjerenstvo se odlučilo za Moniku Jukić zato
što kao učenica osnovne škole organizira humanitarne akcije,
izložbe i koncerte, radi na različitim projektima suzbijanja nasilja među vršnjacima, pomaže invalidima Centra Mir, pomaže
kolegama u razredu, učenicima koji imaju teškoća s učenjem, a
riješila je i konkretan slučaj nasilja u svojoj školi.
Moreno Mušković pokrenuo je inicijativu i organizaciju „Party-ja bez alkohola“ u svojoj školi, radi s učenicima s
posebnim potrebama, volontira na Festivalu stvaralaštva i dostignuća djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom,
pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći za štićenike Doma za
nezbrinutu djecu, pokrenuo akciju prikupljanja novčane pomoći za teško bolesnog učenika, pokrenuo akciju prikupljanja
pomoći za štićenike Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog
nasilja i član je Terenske jedinice Crvenoga križa te član kluba
25 - mladi darivatelji krvi.
Zahvaljujući na nagradi, Monika Jukić je rekla: „To što radim meni je posve normalno, to je dio mene i moj način življenja, jer takve se vrijednosti njeguju u mojoj obitelji, roditelji su
mi ih usadili od malih nogu i to je za mene sasvim normalno.
Moja je škola u projektu borbe protiv nasilja već pet godina,
ali nismo nikakva idealna škola, jer i kod nas se događaju sitne svađe i sukobi. No, svakim se danom trudimo boriti protiv
nasilja i promovirati nenasilne oblike rješavanja bilo kakvih
sukoba, jer svaki je problem rješiv uz malo dobre volje i dobrih
namjera. Za sve nas ima mjesta na ovome svijetu i, kao što bi
Luka rekao, svi imamo pravo disati.
Pozdravljajući nagrađene, ministar obrazovanja Radovan
Fuchs istaknuo je da Nagrada prerasta u simbol tolerancije i
ljubavi prema bližnjima, drugima i različitima. U Hrvatskoj je
svako peto dijete žrtva nasilja i baš zato treba stalno podsjećati
na riječi tragično preminulog Luku Ritza, koji je rekao „Svačije je pravo živjeti“.
OTVORENO PISMO
MINISTRU ZNANOSTI,
OBRAZOVANJA I ŠPORTA
Protiv
stigmatiziranja i
diskriminacije
Na kraju još jedne turbulentne i nadasve
zahtjevne školske godine, obraćamo vam
se kao stručnjaci iz neposrednog odgojnoobrazovnog rada s namjerom da iskažemo
svoje nezadovoljstvo i založimo se za
kvalitetu odgoja i obrazovanja kao i prava
naših učenika.
Neposredni povod je Pravilnik o sadržaju
i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava
te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u
školskim ustanovama (NN 32, 12. ožujka
2010.). U navedenom Pravilniku opisani su
i prikazani javni dokumenti, svjedodžbe,
učeničke knjižice, svjedodžbe prijevodnice i druge javne isprave koje su važne u
sustavu obrazovanja, a kojima se dokazuje
završetak određenje razine/stupnja obrazovanja.
Ne ulazeći u detalje i sadržajne/materijalne/tiskarske pogreške, kojih ima, želimo
naglasiti samo jednu, ali ključnu stvar uvođenje a i b obrazaca svjedodžbi u osnovnoj školi. Riječ je o svjedodžbama za
učenike po redovnom programu i drugog
obrasca svjedodžbe u koji se upisuje klasa
i urudžbeni broj Rješenja o posebnom obliku školovanja koji polaze učenici. Učenike
koji zbog različitih razvojnih, zdravstvenih
i drugih teškoća imaju Rješenje o primjerenom obliku školovanja, na ovaj se način
stigmatizira i diskriminira. Osim toga, time
se narušava i pravo na zaštitu privatnosti
djeteta te postupanje u njegovu najboljem
interesu.
Vrlo je lako predvidjeti i probleme koji
će proizaći iz ovoga. Prvo, prilikom upisa u srednju školu, zbog neekipiranosti
stručnih službi, nedostatka podrške unutar sustava te needuciranosti nastavnika,
može se očekivati da će se djeca kojoj u
svjedodžbama bude evidentirano postojanje
tog rješenja teže upisivati te će na taj način
biti diskriminirana i bit će im onemogućen
pristup obrazovanju koje žele. Drugo, tijekom dosadašnjeg postupka opservacije i
određivanja primjerenog oblika školovanja
u osnovnoj školi upravo je povjerenje
roditelja prema stručnjacima u školi i jamstvo da će podaci o teškoćama djeteta biti povjerljivi i anonimni, omogućavalo da se djeca, jer su roditelji redovito davali pristanak
pod navedenim uvjetima, obrade i da im se
omogući oblik školovanja primjeren njihovim potrebama. Ovim načinom bilježenja
u svjedodžbama, roditelji neće pristajati na
opservacije, obrade i slično upravo zbog
straha od etiketiranja i mogućeg daljnjeg
onemogućavanja školovanja u željenim
zanimanjima. Zbog toga će djeca imati
još više teškoća, ostajat će bez primjerene
stručne potpore i neće napredovati u skladu
sa svojim mogućnostima i potrebama.
Poseban je problem što su djeca koja
imaju rješenja o primjerenim oblicima
školovanja to dobila uz jamstvo roditeljima
o tajnosti i povjerljivosti ovakvih podataka,
dakle pod jednim uvjetima, a sada se kreiraju drugi, u istoj školskoj godini. Zbog
svega navedenoga, a u interesu i za dobrobit
naših sadašnjih i budućih učenika, ulažemo
javni prosvjed i tražimo hitno povlačenje
Pravilnika.
Smatramo da se oko ključnih smjernica
razvoja našeg odgojno-obrazovnog sustava
ne vode kvalitetne rasprave, ne osigurava
prostor za stručni dijalog i ne uvažavaju
argumenti. Previše se odluka donosi bez
konzultacija sa stručnjacima, bez uvida u
posljedice za sve sudionike u tom procesu,
a ponajviše za one za koje je to najvažnije i
zbog kojih postoji - učenike.
Osjećamo svojom profesionalnom i moralnom dužnošću upozoriti na ovaj problem
i nadamo se da ćemo s našim Ministarstvom uspostaviti plodonosan dijalog i
zajednički pridonijeti podizanju kvalitete
sustava odgoja i obrazovanja, a na dobrobit
naših učenika.
Školski pedagozi osnovnih škola
Primorsko-goranske županije
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
RAZGOVOR
K
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
Želimir Janjić,
državni tajnik za srednje školstvo
Činimo sve da podignemo
kvalitetu obrazovanja
raj je školske godine vrlo
blizu te je vrijeme da se
podvuče crtu i analizira
što je učinjeno. Srednje školstvo
doživjelo je premijernu izvedbu državne mature, udžbenici su
ušli u posve nov režim odabira i
nabave, na pomolu su i primjene
Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi. Stoga je
posve logično da nam sugovornik
bude Želimir Janjić, državni tajnik za srednje obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i
športa.
- Državna matura je jedan od
najvećih projekata ministarstva
koji se priprema još od 2003. godine. Sve je provedeno kvalitetno,
svi uključeni u projekt - od učenika, roditelja i nastavnika do lokalne uprave koja je osnivač srednjih
škola - bili su dobro informirani,
tiskane su četiri opsežne brošure
za učenike, a provedena je i probna državna matura. Hvala nastavnicima, ispitnim koordinatorima,
ravnateljima,
predstavnicima
ministarstva, svih naših agencija,
NCVVO-a, upravnih odjela u županijama i ureda državne uprave,
jer svi su oni sudjelovali u provedbi državne mature. Njezina je
zadaća standardizacija ispitnoga
postupka na završetku srednjoškolskog obrazovanja gimnazijalaca i utvrđivanje standarda
na razini čitave države kad svi
učenici u isto vrijeme pod jednakim uvjetima odgovaraju na iste
zadatke. Nakon dobivenih rezultata, škole će se moći usporediti
s drugima i poduzimati mjere da
rezultati ubuduće budu još bolji.
Sve to vodi podizanju kvalitete
obrazovanja, što je temeljna zadaća. Ispiti su pouzdani, objektivni, valjani i mogu se koristiti u
selekcijskom postupku pri upisu
na visokoškolske ustanove. Raduje nas da je visok postotak tih
ustanova prihvatio rezultate državne mature kao zamjenu za nekadašnje prijamne ispite - rekao
je državni tajnik.
Što se sve dobilo time?
Izbjegavamo velike gužve i
jurnjavu učenika između fakulteta da bi predavali dokumente
i izlazili na prijamne ispite, jer
sad učenici u prijavi ističu deset
svojih prioriteta, a na temelju postignuća stvarat će se rang liste,
pojednostaviti proceduru, izbjeći
stresne situacije i pojeftiniti cijeli proces. Provedbom svih ispita
izrazito smo zadovoljni, to su ispiti visokog rizika, ali zahvaljujući nastavnicima u školama, ravnateljima, odgovornom ponašanju
učenika, dobroj pripremi Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, sve je prošlo s
vrlo malo primjedbi ili prigovora
na provedbu, a treba znati da je
gotovo 34 tisuće učenika polagalo spomenute ispite. Za godine
koje dolaze ispravit ćemo sve sitne pogreške, a počeli smo donoseći vremenik polaganja za iduću
godinu kad će se sve ispite osim
eseja polagati po svršetku nastavne godine za maturante. To je bila
sugestija iz škola i od učenika, a
nakon opsežne analize mature osigurat ćemo provedbu mature na
još višoj razini. Analizirat ćemo
također sve rezultate i ta saznanja
iskoristiti za unapređenje sustava
srednjeg obrazovanja. Jer, rezultat iz svakog ispita kazuje mnogo
i otvara s razine obrazovne politike mogućnosti promjena koje se
odnose na kurikulum, odnosno
nastavne planove i programe, na
kvalitetu poučavanja i stručnog
usavršavanja nastavnika te na niz
drugih važnih elemenata. U tom
poslu prednjačimo u regiji i imali
smo kontakte sa susjedima koji
planiraju uvesti državnu maturu u
svoje školske sustave i svi će oni
koristiti naša iskustva.
Neki su fakulteti ipak i pored
rezultata državne mature uveli
svoje interne provjere budućih
studenata.
Evo jednog primjera. Kad se u
Sloveniji uvodila državna matura,
njezine rezultate kao ulaznicu u
visoko obrazovanje prihvatilo je
manje od trećine fakulteta pa su
postupno kroz nekoliko godina i
drugi rezultate državne mature
prihvatili kao objektivne i pouzdane pokazatelje te ih prihvatili
kao zamjenu za prijamne ispite.
Kad smo krenuli s projektom, ponudili smo ga i visokim učilištima
i zahvalni smo svima iz visokog
obrazovanja na prijedlozima, jer i
to pokazuje koliko su oni sami zainteresirani za realizaciju državne
mature pa ih je više od 80 posto
prihvatilo te rezultate kao ulaznicu na fakultete. Očekujem da će
idućih godina to imati još veći
obuhvat, ali ne očekujem da se to
dogodi na umjetničkim akademijama i nekim drugim fakultetima
na kojima se traže specifična znanja i vještine koje se na državnoj
maturi jednostavno ne mogu provjeriti. Vrlo smo zadovoljni i zahvalni visokim učilištima koji su
i na ovakav način poduprli ovaj
projekt.
Vlada je donijela niz mjera
razvojne politike u svim segmentima društva, pa tako i u
obrazovanju. Ima li kakvih bitnih pomaka u upisnoj politici
za srednje škole?
Velikih promjena glede upisa u
srednje škole nema. Naš je interes
da svi učenici koji završe osnovnu
školu nastave obrazovanje i u zadnjih smo nekoliko godina pri samome vrhu u Europi ako se gleda
broj učenika koji uđu u srednjoškolski sustav i koji završavaju
srednju školu. Očekujemo i ovog
ljeta da će se vrlo visok postotak
učenika pojaviti u srednjim školama. Ove godine imamo 46.900
učenika, što je gotovo tisuću više
nego lani na upisima u srednje
škole i ponudili smo im u javnim,
privatnim školama i školama kojima su osnivači vjerske zajednice
ili pravne i fizičke osobe ukupno
nešto više od 55 tisuća mjesta.
Prvi je cilj ostvaren, a drugi je da
se učenici nađu u onim zanimanjima za koja imaju interes i koja
im najviše odgovaraju te za koja
imaju i sve potrebne pretpostavke,
uključujući i projekcije potrebnih
radnih mjesta na lokalnoj razini
koje bi im osiguravale zaposlenje
nakon završetka srednje škole, a
ne da završe na zavodu za zapo-
Radimo na izmjenama državnoga pedagoškog standarda
i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi i o tome smo već razgovarali i s udrugama ravnatelja
i sa sindikatima. Oba dokumenta ćemo mijenjati zbog
poboljšanja sustava, jer bila bi šteta ne promijeniti uočene slabosti
ili nedostatke
šljavanje. Zahvalni smo školama
i županijama, ali i komorama
koje su zajedno stvarale planove
upisa za iduću školsku godinu
te u tom smislu čak i predvidjeli
razne stimulativne mjere, poput
stipendija za programe i profile
za koje na njihovu području postoji interes. Može se reći da se iz
godine u godinu sve odgovornije
pristupa planiranju upisa i nastoji
se ne stvarati suficitarna zanimanja već obrazovati za potrebe tržišta rada.
Koje su još konkretne mjere
u vladinom paketu poticajnih
mjera usmjerenih na srednje
obrazovanje?
U spomenutom programu mjera
jedan je naglasak koji smo ugradili u odluku o upisima ovoga ljeta,
a to je poticanje učenika da se više
upisuju u zanimanja kojima su temelj prirodoslovlje, matematika i
tehničke znanosti kao svojevrsna
osnova da ubuduće možemo računati na veću usmjerenost učenika
prema visokom obrazovanju u
tom području. S tim ciljem otvorili smo mogućnosti upisa većeg
broja učenika upravo u takva zanimanja i programe gdje su dominantna upravo spomenuta prirodoslovna područja, a nadamo se
da će ta stremljenja pratiti i druge
poticajne mjere koje uključuju
stipendije za pojedina zanimanja
i pojačano usavršavanje nastavnika u tom području.
Donesen je novi zakon o udžbenicima i do početka lipnja
dovršen je odabir udžbenika
koji će se koristiti u školama.
Kako ocjenjujete taj dio posla,
budući da je bilo dosta prigovora sa svih strana.
Novim zakonom o udžbenicima odlučili smo stvari postaviti
bitno drukčije i mislim da smo
postigli cilj. Taj posao je iza nas
i sve faze odabira udžbenika su
provedene. Udžbenici su odobreni na rok od četiri godine tako da
će ih se moći nasljeđivati, jer sad
je jedan udžbenik za jedan predmet u istoj školi, koji su odabrali stručni aktivi na razini škole
uz suglasnost roditelja. Smanjili
smo težinu školskih torbi, jer smo
donijeli pravilnik o obveznim
udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima i dio svega ponuđenog materijala stavili smo u
pomoćna nastavna sredstva koja
nisu obvezna i koje učenici ne
moraju kupovati, a postigli smo
i smanjenje cijena udžbenika za
najmanje deset posto po naslovu.
Sad je školska torba definitivno
lakša, ali i do 40 posto jeftinija,
ne samo zbog smanjenja broja
obveznih nastavnih sredstava
nego i zbog njihova konkretnog
pojeftinjenja. Iduće će godine,
kad do ožujka donesemo novi
udžbenički standard, uslijediti i
novi način izračuna cijene udžbenika, jer će ministar određivati ci-
jenu na temelju svih troškova koji
se pojavljuju u procesu izrade
udžbenika. Moram naglasiti da su
škole kvalitetno odradile odabir
udžbenika i mislimo da je to najdemokratskiji i najtransparentniji
način u kojemu su sudjelovali i
roditelji, iako njihovo mišljenje
nije bilo obvezujuće.
Što će biti s udžbenicima koje
su nakladnici tiskali prije godinu ili dvije u većim količinama,
računajući na njihovo višegodišnje korištenje, a koji se možda neće uklapati u novi udžbenički standard koji će vrijediti
od 2011. godine?
Kad je rađen zakon, znali smo
da je nakladnicima ostalo dosta
neprodanih udžbenika u skladištima i upravo zato smo otvorili
mogućnost da i ti udžbenici budu
u prodaji i ove godine kako bi
bilo što manje štete. Nije nam
svejedno hoće li nakladnici kao
gospodarski subjekti u ovom vremenu poslovati dobro ili loše i da
odustaju od proizvodnje udžbenika zbog mogućih gubitaka pa
zato vjerujemo da će ove godine
prodati sve te viškove, kako bi od
2011.⁄2012. školske godine krenula nova generacija udžbenika
rađena prema novom standardu.
Govori se o mogućim promjenama postojećeg Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj
i srednjoj školi. Što će se mijenjati i kada?
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
aktualno
5
www.skolskenovine.hr
Radimo na izmjenama državnoga pedagoškog standarda i
rečenoga zakona i o tome smo
već razgovarali i s udrugama
ravnatelja i sa sindikatima. Oba
dokumenta ćemo mijenjati zbog
poboljšanja sustava, jer bilo koji
dokument može pokazati dobre,
ali i loše strane tek u samoj provedbi. Ovaj Zakon je u primjeni
dvije godine i bila bi šteta uočene
slabosti ili nedostatke ne promijeniti. Radi se na pripremama izmjena koje će biti ciljane samo na
ona rješenja koja nisu optimalna
niti prilagođena trenutačnoj situaciji.
Razmatramo u državnim pedagoškim standardima koeficijente
izvodljivosti koji se odnose na
dinamiku provedbe dokumenta do 2020. godine i vidimo da
neke stavke ne možemo izvršiti
na vrijeme pa se moraju mijenjati određeni koeficijenti i njihovu
realizaciju usporiti zbog postojećih gospodarskih mogućnosti
i stoga razmatramo rješenja koja
bi bolje uredila sustav i bila racionalnija. Recimo, imamo matičnih osnovnih škola s vrlo malim
brojem učenika i razmatramo
optimalna rješenja da se škole ne
zatvori nego da ih se kroz zakonski postupak preoblikuje u područne škole. Bilo kakve glasine
u javnosti o ukidanju škola nisu
točne, jer se radi o tome da doista želimo racionalizirati sustav
i samo promijeniti status takvih
škola.
Vodit ćemo računa o zaposlenicima, o eventualnim tehnološkim viškovima u školama te
prerasporediti kadar iz škole u
školu kako ne bi bilo nepotrebnih otpuštanja djelatnika. U tome
će nam sigurno pomoći i zajedničke prosudbene komisije koje
rade na županijskoj razini i koje
mogu ponuditi najbolja rješenja
kako bi se radna mjesta sačuvala,
a sustav mogao optimalno funkcionirati.
Hoće li se nešto mijenjati u
izračunu koeficijenata plaća i
u području upravljanja i rukovođenja?
Nismo o plaćama razgovarali,
jer postoje drugi propisi kojima
se to rješava na razini vlade.
Razmatramo sve mogućnosti u
upravljanju i rukovođenju, tražimo rješenja koja bi vodila poboljšanju, ali svjesni smo da bi bilo
kakva promjena u sastavu školskih odbora svim osnivačima, a
to su sve županije i 34 grada, nametnula da na svojim skupštinama donose nove odluke o imenovanju svojih predstavnika u školske odbore, što bi bio dugotrajan
proces, no o tome nije donesena
konačna odluka. Svakako ćemo
u zakonu regulirati granicu stjecanja uvjeta za mirovinu nakon
koje se mora otići u mirovinu i
promijenit ćemo sadašnje rješenje po kojemu poslodavac može
produljiti ugovor o radu i onim
djelatnicima koji su stekli uvjete
za mirovinu. Računali smo da će
se time riješiti problem deficita
nastavnoga kadra, ali iskustva u
tome nisu dobra, jer su u mnogim školama bez ikakva razloga
produljivani ugovori o radu i tehničkom i pomoćnom osoblju. To
je nekorektno i prema mladima
koji na zavodima čekaju priliku
za zaposlenje.
Kad bi izmjene i dopune zakona trebale biti donesene?
Naša je ambicija da možda i
do kraja ljetne stanke zasjedanja
Sabora donesemo ove izmjene.
Dođemo li do rješenja i sa svim
partnerima usuglasimo stavove,
vjerujem da bi do polovice srpnja sve moglo biti u saborskoj
proceduri.
Razgovarao Marijan Šimeg
STUDENTSKI STANDARD
Internetom se prikupljaju
primjedbe studenata
Šansa za poboljšanje
kvalitete studija, smještaja...
K
ao što smo pisali u prošlom broju,
Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa je u suradnji s Institutom
za razvoj obrazovanja pokrenulo internet
istraživanje među studentima, kojim se
želi istražiti studentski standard i problemi
koji muče hrvatske studente.
Istraživanje Eurostudent (u kojem hrvatski studenti mogu sudjelovati izravno
preko internetske stranice www.eurostudent.hr) koje se trenutno provodi u Hrvatskoj je četvrti krug provedbe istraživanja
u Europi. U zadnjem krugu (EUROSTUDENT III –2005.-2008.) sudjelovale su 23
zemlje, a rezultati istraživanja prikupljeni
su i prezentirani u publikaciji ”Social and
Economic Conditions of Student Life in
Europe”.
- Ovo istraživanje omogućuje svim dionicima u visokom obrazovanju da saznaju koji su najčešći problemi s kojima se
suočavaju hrvatski studenti, koji je njihov
socio-ekonomski status te odgovaraju li
studentska prava i stipendije stvarnim
potrebama studenata. Ovo će omogućiti
argumentiranu i konstruktivnu raspravu
o studentskim potrebama u Hrvatskoj te o
načinima osiguravanja jednakog pristupu
visokom obrazovanju, kazao je Thomas
Farnell, voditelj programa Instituta za razvoj obrazovanja.
U Europi više od polovice
studenata radi uz studij
Već je prvog tjedna više od 3000 studenata ispunilo uptinik što pokazuje da
su studenti prepoznali važnost ove inicijative za poboljšanje kvalitete njihovih
uvjeta studiranja. Također, činjenica da su
u pripremi i provedbi istraživanja sudjevale 24 institucije iz Hrvatske i inozemstva,
uključujući nadležne državne institucije,
visoka učilišta, studentske organizacije,
istraživačke institute i nazavisne stručnjake, pokazuje koliko je ovo istraživanje
prepoznato od strane svih dionika kao inicijativa od iznimne nacionalne važnosti.
Kada se govori o važnosti rezultata ovog
istraživanja, Eurostudent III pokazao je da
je visoka podzastupljenost osoba niskog
socijalnog statusa u visokom obrazovanju
u Europi, a pogotovo u zemljama srednje i
istočne Europe. Pokazalo se da je u nekim
zemljama Europe čak 40 posto studenata
imalo radnog iskustva prije nego su upisali fakultet, a najveći dio njih dolazi iz obitelji u kojima roditelji nisu visokoobrazovani. Čak više od polovice studenata radi
uz studij, dok je u Nizozemskoj i Estoniji
taj broj viši i iznosi oko dvije trećine ukupnog broja ispitanika. U Češkoj, Slovačkoj te Španjolskoj studentski rad iznimno
je važan za samofinanciranje osnovnih
potreba, dok je u drugim zemljama više
povezan s povećanjem osnovnih prihoda
i povećanjem.
Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu
Paradoksalno je da se studentski standard i gubici
financiraju putem studentservisa. Dakle, studenti ne
samo da rade ne bi li sebi
osigurali egzistenciju, nego
rade da bi sufinancirali
nelogičan i neodrživ studentski standard, koji se
srozava u kvaliteti jer se ne
može dobro održavati i obnavljati, ističe zagrebački
rektor Aleksa Bjeliš
Nadalje, u nekim zemljama vidi se veza
između socijalnog statusa i uopće želje za
studiranjem u inozemstvu, a studenti nižeg
socijalnog statusa rjeđe se odlučuju na izazov školovanja u inozemstvu, prvenstveno
zbog novca.
Studentski standard
kao kisela jabuka
- Usporedba rezultata istraživanja Eurostudent u Hrvatskoj s podacima preostalih
26 europskih zemalja omogućit će identificiranje stvarnih potreba hrvatskih studenata. Na temelju rezultata istraživanja skupina međunarodnih i domaćih stručnjaka
će do 2012. godine raditi na prijedlogu
Thomas Farnell, voditelj programa
Instituta za razvoj obrazovanja
unapređenja sustava studentskog standarda, najavljuje Farnell.
Nije nikakva tajna da je studentski
rad iznimno važan za samofinanciranje
osnovnih potreba i kod hrvatskih studenata. Kod nekih je to zapravo jedini način da
“osjete” Zagreb i u njemu, kao najvećem
sveučilišnom gradu, steknu visoko obrazovanje. Međutim, takav sustav nije održiv, već godinama ponavlja Aleksa Bjeliš,
rektor Sveučilišta u Zagrebu:
- Uvijek sam se glasno protivio tome da
se studenti previše iscrpljuju radom, preko
student-servisa ili kako već, ponajviše jer
mnogi od njih nemaju drugih mogućnost
financirati svoje studiranje. Nije dobro za
studenta da mora intezivno raditi kako bi
platio studiranje i boravak u Zagrebu. Zadaća Sveučilišta je vrednovati studentski
akademski rad i zalaganje i onima koji su
izvrsni olakšati studiranje, odnosno osloboditi im prostor i vrijeme da budu što
bolji u akademski postignućima. Iako neki
naši fakulteti uzimaju u obzir socijalne
elemente, sustavno još uvijek nije riješeno financiranje studenata socijalno teških
životnih uvjeta. A te fondove sveučilišta
sama nikada i nigdje ne mogu namiriti bez
pomoći države. Trebamo urediti socijalni
sustav u kojem se vodi računa o uvjetima
pojedinca, pa se intervenira na različite
načine. Bilo stipendiranjem, bilo vrlo beneficiranim kreditima. Jer u situaciji kada
nema drugih izvora, ni privatnih ni javnih,
onda se ide u kreditiranje, vrlo povoljno
i na način da se kredit otplaćuje tek kada
student osigura svoju egzistenciju. Kod
nas postoje samo komercijalni, potrošački
krediti, možda s nešto povoljnijim kamatama, ali to nisu subvenciorani studentski
krediti.
Posebna je stavka studentski standard,
koji je kod nas u neodrživom stanju, a takav se vuče godinama, zbog izbjegavanja
svih sudionika da zagrizu tu “kiselu jabuku”. Za mene je paradoksalno da se studentski standard i gubici financiraju putem
student-servisa. Dakle, studenti ne samo
da rade da si osiguraju egzistenciju, nego
i da bi sufinancirali nelogičan i neodrživ
studentski standard, koji se srozava u kvaliteti jer se ne može dobro održavati i obnavljati. Prije otprilike dvije godine prihod
Studentskog servisa zagrebačkog SC-a bio
je gotovo 100 milijuna eura godišnje. Ako
jedan student može godišnje zaraditi 50 tisuća kuna, onda ispada da 20 posto studenata permanentno radi. Kako oni usklađuju
taj silan posao i studijske obveze?! Teško,
vrlo teško, izričit je Bjeliš.
Ispunite upitnik do 30. lipnja
Internetski upitnik, koji mogu ispunjavati svi hrvatski studenti priloživši svoj
JMBG i svoj JMBAG (10-znamenkasti
broj koji se nalazi na studentskoj iskaznici ili u indeksu) sadrži ukupno 47 pitanja
i pokriva osam većih podtema poput socijalnih karakteristika, smještaja, izvora
financiranja ili životnih troškova. Studenti odgovaraju na pitanja poput onoga
raspolažu li s dovoljno novca za pokriće
svojih mjesečnih troškova, kako ocjenjuju svoje ukupno radno opterećenje, koliko
su zadovoljni svojim smještajem ili pak u
kojoj mjeri njihov studij pruža dobar temelj za buduće zaposlenje. Iz MZOŠ-a i
IRO-a pozivaju sve studente koji trenutno
studiraju u Hrvatskoj na preddiplomskoj
i diplomskoj razini (bilo po predbolonjskom ili bolonjskom programu) na javnim
i privatnim visokim učilištima da ispune
upitnik do 30. lipnja na www.eurostudent.
hr. Novosti o istraživanju mogu se pratiti i
na Facebook stranici Eurostudenta.
Branko NAĐ
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Osječki studenti prava
u posjetu državnim
institucijama
OSIJEK - Predsjednik Republike Hrvatske Ivo
Josipović primio je studente Europske udruge studenata prava Osijeka (ELSA). Predsjednik je u razgovoru
sa studentima pokazao interes za njihov rad te ga je
zanimalo kakve probleme imaju u svojoj regiji te na koji
način dolaze do posla i ima li ga uopće. Predsjednik
je ELSA-i Osijek poklonio i jednu stipendiju za sudjelovanje na Međunarodnom seminaru o međunarodnom
pravu, koji će se održati u Beogradu od 19. do 26. rujna
2010. godine. Studente je primio i predsjednik Vrhovnog
suda Hrvatske Branko Hrvatin. U razgovoru sa studentima objasnio im je način rada i organizaciju suda te im
podijelio korisne savjete. Studenti su također posjetili
tajništvo Ustavnog suda te Sabor, gdje su sudjelovali u
projektu Simulirani parlament.
Kulturno-prosvjetni Dani
Ukrajinaca u Hrvatskoj
VUKOVAR - Prošlog je tjedna održana središnja manifestacija Ukrajinaca u Hrvatskoj, u kojoj se okuplja 600
članova i šest ukrajinskih kulturno-prosvjetnih udruga.
Prvoga dana manifestacije održana je sveta misa te
je otvorena izložba slika i rukotvorina Slavke Pliške iz
Petrovaca. Također je prezentiran priručnik za djecu
nižih razreda osnovne škole te priređena književnoglazbena večer i predstavljena ukrajinska narodna
kuhinja. Drugoga dana postavljene su izložba kamenih
skulptura Jurija Holodovyča iz Osijeka i izložba slika
Ukrajina u srcu članova likovne sekcije UKPD Ukrajina iz Slavonskog Broda, a program je završen koncertom udruga iz Hrvatske i inozemstva te učenika koji
uče ukrajinski jezik u OŠ Antuna Bauera u Vukovaru i
Područnoj školi Petrovci. Manifestacija je održana pod
pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Ukrajinske zajednice RH i vukovarskoga
Ukrajinskoga kulturno-prosvjetnog društva Ivan Franko,
koji su organizirali dvodnevnu treću središnju manifestaciju Ukrajinaca u Hrvatskoj.
Za popravak škola
12 milijuna kuna
PULA - Vijećnici Skupštine Istarske županije odlučili
su da će se za investicije u osnovne i srednje škole ove
godine uložiti 11,88 milijuna kuna. Kako je navedeno,
potrebe su puno veće, dok su u posebno lošem stanju
pulske škole. No, novca je malo, ali ipak će iz županijskog
proračuna biti izdvojena dodatna četiri milijuna kuna. Iz
državnih sredstava izdvaja se oko 7,25 milijuna, od toga
za osnovne škole 3,16 milijuna i za srednje 4,08 milijuna
kuna, a 630 tisuća kuna za opremanje praktikuma srednjih ugostiteljskih škola namjenska su sredstva Ministarstva turizma, na koje se jednak iznos dodaje iz decentraliziranih sredstava. Sam je plan načinjen na temelju
stanja na terenu, zahtjeva škola, započetih investicija i
osiguranih sredstava. Od sredstava za osnovne škole
čak 2,6 milijuna odnosi se na rekonstrukciju, dogradnju,
opremanje i uređenje okoliša OŠ Mate Balote u Bujama,
300 tisuća je za projektnu dokumentaciju škola i 269
tisuća kuna za opremanje. Dva milijuna kuna otpada na
radove na školi i dvorani za Talijansku srednju školu i
Srednju školu Zvane Črnje u Rovinju.
Upisna kampanja
Američke visoke škole
DUBROVNIK - “Spas u zadnji čas“ upisna je kampanja
koju provodi Američka visoka škola za menadžment i
tehnologiju Dubrovnik. Kampanja uključuje tri načina
upisa brucoša iz srednjih škola te prelaska studenata na
ACMT s drugih visokih učilišta - polaganje državne mature i pristup fakultetu kroz sustav Postani student, zatim
polaganje prijamnog ispita na ACMT-u te polaganje neovisnih američkih ispita SAT ili ACT. Kako pojašnjava dekan američkoga koledža Don Hudspeth, svi su postupci
usklađeni s važećim Zakonom o visokom obrazovanju i
znanstvenom djelatnosti RH te s odlukom stručnog vijeća
ACMT-a u akademskoj godini 2010./2011. Sve to znači
da se podrazumijevaju upisi izvan sustava državne mature maturantima strukovnih škola, kojima zakonom nije
obvezno polaganje državne mature, a srednju stručnu
spremu stječu obranom mature u svojoj školi. U proceduru su uključeni i potencijalni studenti koji su srednje
obrazovanje završili prije 2010. kao i strani državljani
koji bi inače, da bi studirali na engleskom jeziku, morali
položiti obvezni dio državne mature odnosno hrvatski
jezik, imaju pravo pristupiti prijemnim ispitima.
I. B.
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
P
Studenti prekinuli
sjednicu Senata
Rektor Bjeliš upad
studenata prozvao
nasiljem
rošlotjednu sjednice Senata zagrebačkog sveučilišta
prekinulo je stotinjak studenata koji su u znak prosvjeda ušli na inače zatvorenu sjednicu, zahtijevajući besplatno obrazovanje. Rektor Aleksa Bjeliš najprije je
odredio 15 minuta stanke, zamolivši studente da napuste
dvoranu, a kada ga nisu poslušali prekinuo je sjednicu.
Na samoj sjednici rektor Bjeliš studentima je poručio
da je ovakav njihov čin deplasiran, budući da financiranje
obrazovanja uopće nije bila tema dnevnog reda sjednice
Senata. Dan kasnije bio je znatno oštriji u osudi ovakvog
oblika prosvjeda:
- Ovakvim se metodama ne poštuju akademska pravila
ni akademska sloboda drugih. To se događalo i u slučaju
blokada fakulteta. Uzurpiran je i prekinut rad legalnoga
sveučilišnog tijela. To je oblik nasilja i mnogi naši članovi
Senata dojma su da je nad njima izvršeno nasilje, što je
točno. A kada je u pitanju nasilje, mi ćemo se ponašati kao
i svaki drugi objekt nasilja - zaštitit ćemo se!
Ipak, rektor nije odgovorio hoće li za iduću sjednicu Senata biti angažirani i zaštitari, kako se ne bi ponovio upad
studenata. Tek je kazao da ukoliko se ponovi prijašnji scenarij, pa studenti zbog nezadovoljstva blokiraju fakultete,
sveučilište i njegove sastavnice ponašat će se kao i za vrijeme bivših blokada.
- Metode ne podržavam niti neću, iako se oko sadržaja
može raspravljati i on je u temelju dobar. Tu ima mnogo zamisli i koncepcija koje bi mogle pomoći u radu
sveučilišta. Sam studentski proglas koji se pojavio ovih
dana dobro je uočio neke nepovoljne i nepotrebne elemente i konzekvence onoga što su na Rektorskom zboru
drugi rektori prihvatili, a ja nisam!
Pritom je očito mislio na sjednicu kada je Rektorski
zbor raspravljao o modelu financiranja obrazovanja, po
kojem bi pravo na besplatno obrazovanje na višim godinama imali samo studenti koji polože sve ispite, ali on nije
zadovoljan tim prijedlogom.
Akcija studenata je pomno bila isplanirana, jer su
obaviještene i televizijske kuće, a prije samog ulaska u
zgradu sveučilišta s transparentom Potrubi za besplatno
obrazovanje pozivali su vozače da simbolično podrže njihove zahtjeve.
Kada je sjednica Senata prekinuta, prosvjednici su i
sami održali konferenciju za novinare, istaknuvši da se
protive novom modelu financiranja obrazovanja. Smeta
im što će školovanje biti besplatno samo za prvu akademsku godinu.
Vezano uz to obećanje ministra obrazovanja Radovana
Fuchsa, prema kojem će nadolezeće akademske godine svi
brucoši studirati besplatno, rektor Bjeliš izvijestio je da
se još čeka potpisivanje ugovora s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa. Njime bi se osigurala kompenzacija oko 40 milijuna kuna, kojima bi MZOŠ fakultetima
zagrebačkog sveučilišta nadoknadilo izgubljeni novac od
školarina.
O teškoj financijskoj situaciji u kojoj se sveučilište nalazi govorio je i prorektor za poslovanje Tonko Ćurko:
- Potraživanja našeg sveučilišta od resornog ministarstva odnosno državnog proračuna samo u zadnjoj akademskoj godini izrazito su velika. Još nisu isplaćene
kompenzacije za školarine na diplomskim i integriranim
studijima, u iznosu od 25,7 milijuna kuna. Duguju nam
novac i za plaće vanjskih suradnika u iznosu od 17,7 milijuna kuna (što je iznos samo za zimski semestar, iako se
isti očekuje i za ljetni semetar, op. a.), i to u najteži položaj
stavlja Muzičku i Likovnu akademiju, gdje polovicu nastave izvode upravo vanjski suradnici. Usto, ovrhe zbog
neisplaćenih božićnica još iz 2001.godine, prema kolektivnom ugovoru iz 1998., iznose 26,1 milijun kuna.
Rektor Bjeliš je ustvrdio da ministarstvo uvijek daje
konkretna obećanja; međutim, što u slučaju da novac
za školarine brucoša ne bude isplaćen, kao ni prijašnja
potraživanja koja su spomenuta na konferenciji?
- Imamo povijesna iskustva na tom terenu. No, uvijek
smo preživljavali uz očuvanje digniteta. Ipak, ako dogovorena sredstva ne budu uplaćena, radit ćemo u sve težim
uvjetima, ljudi će se sve više morati žrtvovati, sve teže
raditi u sve težim uvjetima, sa sve lošijom opremom, pa će
biti sve lošiji rezultati... A onda ćemo jednog dana primijetiti da Hrvatska još dublje tone, zaključio je Bjeliš.
Dodao je da se intenzivno radi na problematici financiranja studija i studentskim participacijama pa je plan
sveučilišta dovršiti tu temu do 13. srpnja. Posebno je
naglasio da školarine ne smiju biti korištene za tekuće
poslovanje fakulteta, već bi taj novac trebao i morao biti
iskorišten upravo za studente, za podizanje kvalitete nastave, razvoj, istraživanje i studentski standard. Zasad,
kaže, to ne funkcionira, jer se iz državnog proračuna ne
osigurava dovoljno sredstava za normalan rad fakulteta.
Uskoro bi trebala biti sazvana i nova sjednica senata, na
kojoj će se raspravljati o temama koje nisu dotaknute zbog
upada prosvjednika.
B. Nađ
Studenti uzvraćaju udarac: Rektor ne govori istinu
Studenti su dva dana nakon “upada” priopćili da je iz materijala za sjednicu vidljivo kako je Senat pod petom točkom
dnevnog reda ipak trebao raspravljati o ugovoru u financiranju troškova studija u idućoj školskoj godini, iako je rektor Aleksa
Bjeliš tvrdio suprotno. Materijale su dobili, kažu, od neimenovanog člana Senata.
- Senat je trebao raspravljati o modelu financiranja studiranja, iako to rektor Bjeliš niječe, birokratski nas optužujući
da nismo pogledali dnevni red, ističu studenti i dodaju kako je miran i nenasilan ulazak na sjednicu imao za cilj upozoriti
članove Senata na njihovu ulogu pri osiguravanju zakonskog terena za stvaranje još većih socijalnih razlika.
Podsjećaju da je njihov zahtjev ostao isti - potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. Odgovaraju da
njihova borba nije mladenački hir i odnosi se na sve građane, odnosno njihovo pravo da imaju pristup obrazovanju na svim
razina bez obzira na svoj imovinski status.
- Pozivanje na (ne)kompetentnost i (ne)obaviještenost studenata koji su ušli u dvoranu Senata doista se čini kao očajnički
potez ad hominem prema onima koji bi trebali činiti sastavni dio sveučilišne zajednice, a što im se u ovakvom uređenom
predstavničkom sistemu ne dopušta, zaključuje se u priopćenju. (bn)
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
odgojno-obrazovna praksa
7
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ
Djeca
i darovitost
Individualci spremni na rizik
G
otovo da nema roditelja
koji u svom djetetu ne
pokušava nazrijeti ili čak
isforsirati određenu darovitost,
pa se i nekritički pohvaliti kako
je njegovo dijete darovito. No, s
roditeljskim procjenama, dakako,
treba biti oprezan i stvar u konačnici ipak prepustiti stručnjacima.
Stručnjakinja za pitanje darovite
djece psihologinja Jasna Cvetković-Lay o tome je napisala tri knjige: Ja hoću i mogu više, Darovito
je, što ću sa sobom te Darovito je,
što ću s njim. Ističe da je darovitost složena pojava, a sastavljena
je od tri segmenta: visoke sposobnosti, visoke kreativnosti i osobine ličnosti.
Pet posto
darovite djece
- Darovita djeca često su individualci koji preuzimaju rizik i
spremni su na preformulaciju. Takvo dijete stalno želi raditi ono za
što je darovito, no nažalost kroz
sustav školovanja ta se darovitost
često izgubi - kaže CvetkovićLay.
U jednoj od svojih knjiga Ja
hoću i mogu više o tome kako prepoznati darovito dijete CvetkovićLay piše: “Znanost je dokazala
da se velik dio mentalnog razvoja
djeteta odigrava do pete godine.
Na pitanje koliko rano dijete treba uključiti u posebne programe
za darovitu djecu karakterističan
odgovor američkih autora glasi:
Iskreno mislimo da u djetinjstvu
ništa nije prerano, osobito ako
spoznamo važnu ulogu koju roditelji imaju u poticanju razvoja
djeteta.“
Iako danas u Hrvatskoj ima oko
pet posto darovite djece, važno je
dobro se upoznati s načinima rada
s takvom djecom, jer ona često
ne uče za bolju ocjenu, a odličan
uspjeh nije znak da je netko darovit.
Psihologinja Suzana Kovačić
iz DV Špansko, koja se i teoretski i u praksi bavi pitanjem kako
prepoznati darovitost kod djeteta,
kaže kako se u jednoj od definicija
darovitosti navodi da je to sklop
osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito
iznadprosječan uradak u jednoj ili
više aktivnosti kojima se bavi.
- Darovita djeca su ona koja
mnoge stvari rade prije, brže,
uspješnije i drugačije od svojih
vršnjaka te pri tome imaju bolja
i viša postignuća. Ona svladavaju
specifična znanja i vještine znatno
ranije nego što je to uobičajeno za
djecu određene dobi. U području
svoga specifičnog interesa, kao što
su jezici, matematika, glazba, likovna umjetnost, šah, bridž, sportovi, pokazuju intenzivan i opsesivan interes te napreduju brže od
ostale djece, jer u njemu lako uče.
U području interesa ona pokazuju sposobnost oštrog fokusiranja,
udubljuju se potpuno, ponekad pri
tome ignorirajući vanjski svijet navodi Kovačić.
Dodaje da darovita djeca od
odraslih traže minimum pomoći i
mentorstva, samostalni su, samousmjereni, dominantno nekonformističkog ponašanja, svojeglavi,
žele biti glavni te uglavnom uče
samostalno. Otkrića do kojih dođu
motiviraju ih. Probleme rješavaju na neobične načine i ustraju u
tome da rade po svome. Moralno
razmišljanje im je napredno (čvrsti stavovi), a socijalne sposobnosti slabije, izrazito su osjetljiva ili
vrlo živahna.
Osjećaj razlike
O tome koliko je važno uočiti darovitost u predškolskoj dobi
naša sugovornica ističe da darovitu djecu najčešće muči neravnoteža između sebe i vršnjaka (okruženja) te unutar njih samih.
- Premda su znatiželjna, zahtjevna, radoznala i kreativna, darovita su djeca u grupi ipak često
neprepoznata, pa i neprihvaćena
od vršnjaka i odraslih. Darovita
djeca osjećaju razliku između vršnjaka i sebe. Često su usamljena,
teško uspostavljaju socijalne kontakte, razlikuju se od okoline po
razmišljanjima i interesima i često
imaju lošu sliku o sebi. Darovitoj
djeci teški su zadaci izazov, a ne
opterećenje. Ako im okruženje
nije dovoljno stimulativno, najče-
Umjetnički i glazbeno
darovita djeca
Sklonost umjetnosti i(li) glazbi očituje se u ranom djetinjstvu. Djeca
pokazuju izrazitu dugotrajnu usmjerenost na područje interesa. Umjetnički darovita djeca crtaju promatrajući interpretaciju onoga što vide.
Oni sami manipuliraju okružjem da bi bilo stimulativnije. Imaju razvijeno vizualno pamćenje. Glazbena darovitost može se pojaviti prije nego
ijedna druga vrsta darovitosti. Savršen sluh i sposobnost sviranja bez
pripreme ne povezuje se s glazbenom darovitošću. Kod darovite djece
sklonost glazbi i opsesivan interes očituju se u ranom djetinjstvu. Dugotrajno su usmjereni na aktivnost. Uživaju u glazbi. Imaju iznadprosječno
razvijeno glazbeno pamćenje. Pogrešno je mišljenje da darovita djeca
dolaze iz obitelji u kojima su roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne moraju biti obrazovani da bi darovito dijete napredovalo, ali obitelj treba
biti stabilna. Iz čvrsto strukturiranih obitelji potječu nobelovci fizičari,
matematičari, kemičari... U takvim obiteljima visoka su očekivanja, ali
dijete je u prvom planu, a ne njegov uspjeh. Uvijek su to tople obitelji kreativci, pisci, slikari, veliki umjetnici, iz stresnih su obitelji, bez jednog
roditelja, ali i s alkoholizmom, psihičkim bolestima... Najgori su bolesni
roditelji koji uvjetuju ljubav postignućem uspjeha. Nikad nije dovoljno
rano početi baviti se darovitim djetetom. U zapadnim zemljama roditelje
educiraju da prate razvoj djeteta od rođenja. Najučinkovitije je za daljnji
pravilan razvoj djeteta otkriti darovitost već u ranoj predškolskoj dobi.
(Prema Ellen Winner)
Darovita su djeca ona koja mnoge stvari
rade prije, brže, uspješnije i drugačije od
svojih vršnjaka te pri tome imaju bolja i
viša postignuća
šće gube motivaciju, interes i postaju nemirni ili potpuno nezainteresirani. Ako sačuvaju inicijativu,
često su to djeca koja ometaju rad,
a ako nemaju inicijative uglavnom
vrlo malo komuniciraju s drugima
i okolina ih često etiketira kao čudne. Stoga im je važno omogućiti
bavljenje specifičnim područjem
interesa te poznanstvo i druženje
s drugom potencijalno darovitom
djecom - navodi Kovačić.
Jedno je od pitanja koje se nameće u kojoj se dobi može prepoznati darovitost. Psihologinja
Kovačić kaže da ukoliko pažljivo
promatramo i bilježimo djetetove
interese, ponašanje i specifične
sposobnosti moguće je potencijalnu darovitost kod djece uočiti
prije pete godine djetetova života.
Prema Jasni Cvetković-Lay, prve
znakove darovitosti primjećuju
osobe koje o djeci brinu, najčešće
roditelji, prije djetetove pete godine. Ona navodi sljedeće primjere:
prijevremeni tjelesni razvoj (sjedenje, puzanje, hodanje, govor),
bogat vokabular i verbalno znanje,
intenzivna reakcija na buku, bol i
frustraciju, uče brzo, bez velike
pomoći odraslih, znatiželja, upornost i koncentracija, visok stupanj
energije, strast, interes, nauče
čitati do četvrte godine uz minimum uputa. Također ih zanimaju
brojevi i brojevni odnosi, ističu se
u logičkom i apstraktnom razmišljanju. Često se igraju sami ili u
društvu starije djece, zanimaju ih
filozofska i moralna pitanja. Imaju
smisao za humor, istančano zapažanje i zadržavanje informacija o
promatranim stvarima. O načinima otkrivanja darovite djece Suzana Kovačić kaže da djeca mogu
biti darovita u jednom području,
ali prosječna ili ispodprosječnih
postignuća u drugom području.
Poticati razvoj
darovitog djeteta
- Sposobnosti nisu međuovisne.
Visok kvocijent inteligencije nije
nužan za darovitost u glazbi ili likovnosti. Kasniji uspjeh u životu
ovisi više o djetetovoj osobnosti
i podršci socijalne sredine nego o
visini kvocijenta inteligencije. Dijagnostika se isprepliće s edukativnim tehnikama i neposrednim radom s djetetom. Treba koristiti što
više dostupnih izvora prikupljanja
značajnih informacija o djetetu, a
to su: testovi inteligencije, testovi
kreativnosti, testovi postignuća,
opažanja odgojitelja odnosno učitelja te preporuke roditelja.
Vrlo je važno i poticanje razvoja darovite djece. U planiranju odgojno-obrazovnog rada s djetetom
treba obratiti pažnju na interese
djeteta: čime se najčešće igra, što
najčešće bira i na koji način manipulira sadržajem koji izabire.
- Dječja usmjerenost u pojedinim aktivnostima dobar je pokazatelj u kojem smjeru planirati
odgojno-obrazovni proces. Kompetencija djeteta u pojedinim vještinama nudi često i obrazac kako
dijete najuspješnije uči. Pri određivanju cilja odgojno-obrazovnog
rada važno je poznavati djetetove
jake i slabe strane. Jake strane
čine djetetovi interesi, omiljene
aktivnosti, aktivnosti u kojima dijete pokazuje usmjerenost. Slabe
strane čine vještine u kojima je
dijete posebno nesigurno, vještine koje dijete izbjegava vježbati,
koje ruše njegovo samopouzdanje.
Kad odredimo ciljeve, možemo
planirati aktivnosti. One su sadržajno povezane s jakim stranama,
kreirane tako da mobiliziraju jake
strane u poticanju razvoja slabih,
a uključuju prilagodbe materijala,
prostora i načina davanja uputa kaže Suzana Kovačić.
Treba, naravno, voditi računa i o
tome kako zadovoljiti obrazovne
potrebe darovitog djeteta. Suzana
Kovačić navodi:
- Dobro je da program rada s
darovitom djecom razvija više razine misaonog procesa, dakle promatranje, predviđanje, klasificiranje, analiziranje, sintetiziranje,
procjenjivanje, potiče divergentnu
produkciju posebnim igrama koje
potiču aktivno učenje i kreativno
mišljenje, omogućuje kontaktiranje s drugim potencijalno darovitim vršnjacima i unapređivanje
socijalnih vještina u odnosima s
vršnjacima svoje dobi.
Inkluzivan predškolski program
djeci s posebnim potrebama, pa
tako i darovitoj djeci, omogućuje
promatranje, daje dobre modele
učenja i druge oblike interakcije s
različitom djecom.
- S obzirom na to da suvremene
pedagoške koncepcije pokazuju
da rad s darovitom djecom podrazumijeva posebne programe i
aktivnosti usklađene s dječjim potrebama i potencijalima, odlučili
smo se za kraći program za potencijalno darovitu djecu u našem vrtiću, koji smo na dječju inicijativu
nazvali Klikerići. Cilj programa
je primjereno poticanje razvoja
osobnosti, specifičnih interesa i
sposobnosti potencijalno darovite
djece vrtićkog uzrasta. Naše iskustvo u radu s darovitom djecom u
vrtiću Špansko, uvjerilo nas je da
su darovita djeca stručnjaci u području svog interesa. Uvažavajući
njihovu stručnost, pružili smo im
priliku da svoja znanja prenesu
drugoj djeci - kaže Kovačić i dodaje da uz malo podrške pripremaju sredstva i izlaganja o temama
kojima se bave.
- Svoja znanja prenose drugoj
djeci, a ona ih netremice slušaju.
Osobni potencijali svakog djeteta
razvit će se ako su osigurani optimalni uvjeti i podrška socijalne
sredine. Osjećaj osobnog uspjeha,
uz povoljnu klimu i komunikaciju
u skupini, pozitivno djeluje na razvoj djetetovih potencijala u svim
područjima, što trajno utječe na
kvalitetu života djeteta, njegove
primarne sredine i društvo u cjelini - zaključuje psihologinja Kovačić.
I. B.
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
RAZGOVOR
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
Prof. dr. Dragutin Rosandić
Uz 80 godina života i 60 godina rada
Svi moji “Ljubanovci”
„Hrvatsko školstvo mora doživjeti svoju metodičku renesansu, uskladiti se s razvojem pedagogijskih-edukoloških disciplina,
vratiti se u znanstveni kontekst kojem pripada. Nužno je pokrenuti znanstvene projekte usmjerene na vrednovanje hrvatske
metodičke i pedagogijske baštine, istraživačke projekte o usklađivanju hrvatskoga školstva sa školstvom razvijenih zemalja.
Bez odgovarajućih znanstvenih uporišta hrvatsko školstvo ne može ispunjavati zahtjeve koje mu nameće novo doba.“
Razgovarao Ivan Rodić
P
rof. dr. sc. Dragutin Rosandić - redoviti profesor Filozofskog fakulteta u miru,
metodičar, osnivač i dugogodišnji
šef Katedre za metodiku nastave
hrvatskoga jezika i književnosti,
utemeljitelj „zagrebačke metodičke škole“ koja je nekoliko desetljeća bila glavni rasadnik metodičkih ideja i praktičnih dostignuća
na području nastave materinskog
jezika i književnosti ne samo u
Hrvatskoj nego i na širem prostoru
ondašnje države - ove godine obilježava 80 godina života i 60 godina plodnoga stvaralačkoga rada,
koji je započeo upravo u Školskim
novinama, objavivši u našem listu
1950. godine, kao mladi učitelj
u Zlataru, svoj prvi stručni rad.
Plodna suradnja prof. Rosandića i
Školskih novina nastavila se svih
ovih šezdeset godina, što je još
jedan dodatan razlog za ovaj razgovor.
Što je usmjerilo Vaš stručni
i znanstveni interes upravo na
metodiku?
Interes za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti započinje
usporedo s nastavom. Već u prvoj
godini poučavanja hrvatskoga jezika u osnovnoj školi otvarala su
se pitanja o učinkovitosti određenih postupaka u nastavi lektire
te nastavi jezika u dijalektalnoj
(kajkavskoj) sredini. Na primjeru
Lovrakova romana Vlak u snijegu želio sam utvrditi kako učenici
prihvaćaju književni lik u skladu
s teorijom empatije. Uspostavio
sam mali istraživački projekt o recepciji književnoga lika i o tome
napisao prvi metodički tekst Moji Ljubanovci, objavljen upravo u Školskim novinama, 1950.
godine.
Dragutin Rosandić (sjedi u 2. redu, četvrti slijeva) kao mladi profesor u
Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu
Dragutin Rosandić rođen je 18. kolovoza
1930. godine u Gospiću. Osnovnu i dio srednje škole pohađao je u Gospiću, završni razred
s maturom u Zagrebu.
Studij hrvatskoga i ruskog jezika i književnosti započeo je 1950. godine na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1954. godine. Na istom Fakultetu stekao je doktorat
znanosti obranom doktorske disertacije Pripovjedna proza Vjenceslava Novaka.
Kao učitelj hrvatskoga i ruskoga jezika i
književnosti službovao je u Osnovnoj školi u
Zlataru, Školi učenika u privredi u Bedekovčini, Gimnaziji u Varaždinu i Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.
Godine 1962. izabran je za asistenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1964. preuzima kolegij metodike hrvatskoga jezika i književnosti i započinje
sustavno znanstveno istraživanje metodičke problematike. Utemeljio je i Katedru
za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti, prvu takvu katedru na Filozofskom
fakultetu i Sveučilištu u Zagrebu. Pokrenuo je postdiplomski studij metodike. Uspostavio je znanstvenu i stručnu suradnju s nastavničkim fakultetima izvan Hrvatske
(Malmö, Göteborg, Stockholm, Pečuh, slavenski instituti u Lundu, Uppsali i Beču,
Ministarstvo kulture u Frankfurtu…).
Godine 2000. odlazi u mirovinu, ali nastavlja znanstvenu i stručnu djelatnost,
objavljuje nove knjige i drži stručna predavanja za stručno usavršavanje učiteljica/
učitelja hrvatskoga jezika i književnosti, objavljuje tekstove u dnevnome tisku o
promjenama hrvatskoga školskoga sustava koji su ukoričeni u knjizi Hrvatsko školstvo u okružju politike (2005.).
Objavio je 20 knjiga s područja metodike književnoga odgoja i obrazovanja, ne
računajući udžbenike iz hrvatskoga jezika i književnosti za osnovnu i srednju školu
te metodičke priručnike uz pojedine udžbenike.
Knjiga Moje prosudbe i prosudbe moga opusa prati cjelokupni stručni i znanstveni rad prof. Rosandića i njegove prosudbe u domovini i inozemstvu.
Dobitnik je, među ostalim, Državne nagrade “Ivan Filipović“ za životno djelo i
Državne nagrade “Davorin Trstenjak“ kao najbolji pisac udžbenika.
Nakon toga metodičkoga prvijenca uslijedili su novi mali istraživački projekti o usporednom tematskom leksiku na kajkavskom i
standardnom štokavskom jeziku,
uključivanju brojalica u učenju
naglaska, uključivanje pokreta u
određivanju vrsta naglasaka. Na
poticaj prosvjetnih savjetnika koji
su pratili moju nastavu (Mara Zuber, Novak Novaković) počeo sam
objavljivati u pedagoškim časopisima uzorke nastavnih jedinica iz
književnosti. Posebnu pozornost
privukao je uzorak nastavne jedinice Dječačke uspomene Ivice
Kičmanovića (Umjetnost riječi,
1957.) koja je najavila novi metodički sustav – školsku interpretaciju književnoga teksta s uporištem
u znanstvenoj interpretaciji koja
se afirmirala u časopisu Umjetnost riječi. Značajnu potporu u
razvijanju školske interpretacije
pružili su mi profesori Ivo Frangeš i Zdenko Škreb. Na zasadama
školske interpretacije oblikovani
su prvi udžbenici književnosti,
primjerice udžbenik Pristup književnom djelu, autora Frangeš-Šicel-Rosandić, 1962. godine. Tada
započinje moje sustavno znanstveno bavljenje metodikom.
Smatraju Vas utemeljiteljem
„zagrebačke metodičke škole“.
Kako s današnje distance gledate na svoje životno djelo?
„Zagrebačka metodička škola“
(naziva se i Rosandićeva metodička škola) ishodište ima u školskoj
interpretaciji koja je postala temeljni metodički pristup u nastavi
književnosti u osnovnoj i srednjoj
školi. Da bi dobila status metodičke škole, morala je uspostaviti
cjelovitu paradigmu, cjelovit su-
stav poučavanja i učenja književnosti. U oblikovanju toga sustava
oslanjala se na interdisciplinarnu
metodologiju, tj. preuzela je metodologiju znanstvene interpretacije
književno-umjetničkoga
teksta, prilagodila je spoznajnim
i recepcijskim mogućnostima učenika (razvojna psihologija, teorija
recepcije, teorija estetskoga doživljaja, teorija uživljaja, teorija
estetske spoznaje), učenika je definirala kao estetski subjekt, uspostavila je metodički instrumentarij
koji omogućuje doživljavanje,
razumijevanje i spoznavanje književne umjetnosti. Nastavni proces
definira kao stvaralački proces
utemeljen na literarno-estetskoj i
didaktičkoj komunikaciji.
S današnje distance ponosno se
vraćam „zagrebačkoj metodičkoj
školi“ koja je okupila generaciju metodičara s reprezentativnim
znanstvenim monografijama.
Tko su bili Vaši metodički učitelji i uzori od kojih ste najviše
naučili?
Kao metodičar znanstvenik nisam zatekao odgovarajući znanstveni metodički predložak. Do
pojave „zagrebačke metodičke
škole“ u Hrvatskoj se nisu afirmirali znanstveno profilirani metodičari hrvatskoga jezika i književnosti. Iz metodičke baštine mogao
sam preuzimati samo pojedine
empirijske spoznaje, nikako oblikovane teorije i sustave. Stoga sam
se usmjerio na proučavanje metodičkih teorija i sustava o jezičnom
i književnom odgoju u drugim
zemljama. U okvir „zagrebačke
metodičke škole“ uključivao sam,
zajedno s drugim metodičarima –
znanstvenicima, spoznaje drugih
Ovako je počelo
Moji „Ljubanovci“
Kao predmet vanškolskog rada
uzeo sam proučavanje dječje literature. Djeca prethodno nisu
pročitala ni jedne knjige s ovoga
područja. Trebalo je poći od početka.
Razmišljao sam odakle da počnem. Došao sam do zaključka, da
počnem od Mate Lovraka.
Na sastanku pročitao sam
odlomak po odlomak s djecom
Lovrakovo djelo „Vlak u snijegu“. Knjiga je privukla intenzivnu
pažnju djece. Dok sam počeo
čitati... Oooooj!... Daaa! djeca
su naćulila uši. Čitam polagano,
oživljavam svaku riječ izrazom
lica. Uživljujem djecu u sadržaj
pripovijesti.
Djeca upijaju svaku riječ. Ja
sam neobično zadovoljan, jer
osjećam, da će moj pokušaj uroditi plodom.
Pročitali smo cijelu knjigu, pa
je valjalo pristupiti diskusiji. Svi
se javljaju... svi bi htjeli govoriti.
Pripovijedaju oni o Ljubanu, Peri,
Dragi, učitelju i ekskurziji na dugo
i široko.
Oduševljen sam njihovom diskusijom.
Upleo sam se i ja u tu živu diskusiju. „Ima li možda netko među
vama tko bi se mogao uporediti
s Ljubanom?“ Nastade šutnja...
Napokon ustaje najbolji pionir s
riječima: „Teško se upoređivati s
Ljubanom. Ljuban je pravi pionir.
On je požrtvovan, snalažljiv, istinski ljubi svoje drugove, a takvih
među nama nema“.
„A bi li ih moglo biti?“... Opet
šutnja... Nesigurno ustaje jedna
učenica.
„Obećajmo drugovi da ćemo
biti kao Ljuban“!
Hoćemo, zabrujaše dječji glasovi...
„Pokažite na djelu da ste ‘ljubanovci’!“
„Mi bismo htjeli čitati još takvih
knjiga“.
Probrao sam nekoliko knjiga,
među njima „Družbu Pere Kvržice“, „Pionira Gruju“, „Sin puka“ i
dr.
Djeca se otimaju za knjige. Svi
bi htjeli čitati.
metodičkih škola i njihovih nositelja. U obzor hrvatske metodike
uključene su poznate metodičke
škole: francuska eksplikacija teksta, njemačka škola interpretacije,
ruska škola proživljene književnosti i proživljenoga jezika, engleska škola pomnoga čitanja i
unutarnjega pristupa, češka škola
estetskoga odgoja, švedska škola
„bibliotečnoga odgoja“ i životnoga realizma i dr.
Uz redoviti posao na matičnom Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, bili ste i čest gost inozemnih sveučilišta. Imali ste prigodu upoznati školstvo u različitim zemljama. Čiji je obrazovni
sustav ostavio na Vas najsnažniji dojam?
Gostovao sam kao predavač na
inozemnim sveučilištima u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, na
fakultetima u bivšoj Jugoslaviji
(Ljubljana, Maribor, Beograd,
Novi Sad, Sarajevo, Skopje),
ostvario sam više studijskih boravaka radi metodičkih istraživanja
u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj,
Italiji, Belgiji, Rusiji, Mađarskoj.
Upoznao sam različite obrazovne
sustave. Svaka spomenuta zemlja
ima svoj specifični školski sustav.
Švedska ima otvoreni školski sustav s izdiferenciranim programima i pristupima, Austrija ima
razgranat školski sustav i institucije koje znanstveno promišljaju
odgoj i obrazovanje. Bilo bi korisno uspostaviti komparativnu analizu europskih školskih sustava, u
tom kontekstu odrediti posebnosti
hrvatskog školskoga sustava i njegove dodirne točke s europskim
školskim sustavima.
Htio bih naglasiti da se promjeSutradan dolazim u školu i spazim: moje učenice uređuju cvjetnjak. To me je malo začudilo. Približim se i zapitam:
„A tko vam je rekao da uređujete cvjetnjak?“
Jedna pionirka postiženo progovori:
„Nitko nam nije rekao, ali mi hoćemo, da budemo kao Ljuban! Mi
volimo kolektiv, kao što ga je volio
Ljuban!“
„Lijepo je to od vas. Vi ste moji
pravi ‘Ljubanovci’...“
Idem malo dalje i spazim kako
moji pioniri pletu ogradu u vrtu.
Susreću me poklicima: „I mi hoćemo biti Ljubanovci!“
Sa smješkom zadovoljstva sam
im odgovorio:
„Živjeli moji ‘Ljubanovci’!“
Ljuban je mojim pionirima pokazao kakvi trebaju biti. Ljuban ih
je pokrenuo na rad i na čitanje.
Više im ja ne čitam knjige, već
samo razgovaram o pročitanom.
Moji učenici postali su ljubitelji
rada i knjige.
Dragutin Rosandić,
nastavnik, Zlatar
(Svoj prvi stručni rad dr.
Dragutin Rosandić objavio je u
Školskim novinama u broju 11,
od 3. lipnja 1950.)
aktualno
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
9
www.skolskenovine.hr
Bivši glavni urednici Školskih
novina o prof. Rosandiću
Poslanje zaglavljeno u
Riječi materinskoj
Stvaralački aktivan i
plodan i u 80. godini
života - prof. dr.
Dragutin Rosandić
nama odgojno-obrazovnih sustava u zemljama koje sam upoznao
pristupa znanstveno, tj. provjerenom znanstvenom metodologijom, što nije slučaj s promjenama
hrvatskoga školskoga sustava, o
čemu sustavnije govorim u knjizi
Hrvatsko školstvo u okružju politike (2005.).
U svom stručnom i znanstvenom radu imali ste vjerne
suradnike i u članovima svoje
obitelji. Poznato je da Vam je
supruga Jasna, i sama učiteljica, godinama bila pouzdan suradnik, snaha Irena je također
Vaša suautorica u knjigama iz
područja dvojezičnosti. Koliko
skladno obiteljsko ozračje pomaže znanstveniku u radu?
Znanstveni rad traži odgovarajuće intelektualno, emocionalno
i stvaralačko ozračje. Imao sam
sreću posjedovati takva ozračja.
Supruga Jasna radila je na eksperimentalnoj školi Jordanovac.
Zahvaljujući toj okolnosti, mogli smo organizirati istraživačke
projekte o unapređivanju nastave
hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi. Supruga Jasna provodila je
eksperimentalne programe o razvijanju stvaralačke pismenosti, o
povezivanju nastavnih predmeta,
u ovome slučaju hrvatskoga jezika, glazbenoga odgoja, prirode i
društva. Rezultate njezinih istraživanja ugradio sam u svoje knjige Metodika književnoga odgoja i
Od slova do teksta i metateksta. Sa
mnom je surađivala i u Švedskoj
u programu učenja materinskoga
jezika u iseljeništvu. Snaha Irena
znanstveno se bavi dvojezičnošću
i interkulturalizom na Pedagoškom institutu u Beču. Njezine
spoznaje i meni su otvarala nove
vidike u oblikovanju metodike
hrvatskoga jezika u uvjetima dvojezičnosti. Pedagoško-znanstveno
ozračje u obitelji omogućilo mi je
intenzivan znanstveni rad i stvaranje zamašnoga opusa.
Danas smo svjedoci jednoga
pomalo apsurdnoga stanja –
metodika je dobila status znanosti u sustavu interdisciplinarnoga polja, a sve je manje
metodike i metodičara - događa
se da profesori u 21. stoljeću
diktiraju gradivo, a ispiti državne mature, ovako kako su
koncipirani, čini se da više potiču „štrebanje“ nego učenje s razumijevanjem. Što tu metodika
može napraviti i kakva je uopće
njezina budućnost?
Metodika je dobila službeni
status znanosti. Taj status dobila
Nova knjiga
Učitelj učitelja
Utemeljitelj znanstvene metodike hrvatskoga jezika i književnosti,
pasionirani praktičar, svjež i originalan teoretičar, ali i kritičar svakog institucionalnog formalizma – naš profesor Rosandić – i ovom
knjigom čini iskorak: otvara javni dijalog sa sustručnjacima, nudi
više motrišta na ključne pojave i procese, dokazuje metodiku kao
sintetsku znanost. Podnaslov Moje prosudbe i prosudbe mojega
opusa jednoznačno upućuje čitatelje na to da je riječ o knjizi koja
predstavlja sumu zagrebačke metodičke škole – jer između nje i
imena dr. sc. Dragutina Rosandića već je odavno znak jednakosti.
Interdisciplinarne prosudbe (pedagogijske, metodičke, književne i
jezikoslovne) stvaraju bogate koncentrične krugove – i znanstvene
i recepcijske – u kojima je autor uvijek suveren i kompetentan, bez
obzira na to radi li se o najširim odgojnim temama ili pak onim samo
regionalnim.
Povodom 80. rođendana dr. sc. Dragutina Rosandića pridružili smo ovo izdanje knjizi Od slova do teksta i metateksta (Profil,
2002., ur. Ivančica Knapić) i tim dvoknjižjem ponudili čitateljima
istodobno autora minuciozno posvećenoga jednoj temi (teoriji i
praksi pismenoga izražavanja), ali i širokom rasteru tema koje propituju znanstveno biće metodike – a usmjerene su na metodičku
izobrazbu učitelja.
Dr. sc. Lidija Dujić, urednica u Profilu
je na temelju relevantnih pokazatelja o njezinu interdisciplinarnome biću i znanstvenome korpusu
metodike književnoga i jezičnoga
odgoja, najrazvijenije metodike u
Hrvatskoj.
U sadašnjem trenutku bilježimo
iščezavanje znanstvenih radova iz
područja metodike. Znanstvena
metodologija u području metodike utemeljena je na interdisciplinarnosti i zamašnim empirijskim
istraživanjima. Mladi znanstvenici teže se opredjeljuju za takvu
vrstu znanstvenih istraživanja.
Na znanstveno-nastavnim ustanovama nedostaje sustavna domišljena strategija o razvijanju
metodičke znanosti. Promjene
odgojno-obrazovnoga sustava u
Hrvatskoj odvijaju se bez uporišta u znanstvenim izvorima. O
tome sam sustavno upozoravoa
u kolumnama u Vjesniku i knjizi
Hrvatsko školstvo u okružju politike. O metodičkim pitanjima odlučuju nekompetentni stručnjaci,
a državni dokumenti prolaze bez
valjanih stručnih (znanstvenih)
recenzija. Potiskivanje metodike
očituje se u ostvarivanju nastave
koja se, u skladu sa zahtjevima
državne mature, vraća reproduktivnom tipu nastave, faktografiji
i „štrebanju“. Državna matura
iznevjerila je koncepcije nastave
jezika i književnosti, vratila je nastavu u fazu prije pojave „zagre-
bačke metodičke škole“.
Hrvatsko školstvo mora doživjeti svoju metodičku renesansu,
uskladiti se s razvojem pedagogijskih-edukoloških disciplina, vratiti se u znanstveni kontekst kojem pripada. Nužno je pokrenuti
znanstvene projekte usmjerene na
vrednovanje hrvatske metodičke
i pedagogijske baštine, istraživačke projekte o usklađivanju
hrvatskoga školstva sa školstvom
razvijenih zemalja. Bez odgovarajućih znanstvenih uporišta
hrvatsko školstvo ne može ispunjavati zahtjeve koje mu nameće
novo doba.
Svoj prvi rad objavili ste
1950. godine upravo u Školskim
novinama, koje ove godine obilježavaju 60 godina izlaženja.
Kakve uspomene nosite na tu
suradnju koja traje, evo, punih
šezdeset godina?
Suočen sam sa značajnom
obljetnicom: šezdeset godina
suradnje sa Školskim novinama!
Šezdeset godina objavljivanja
metodičkih i drugih tekstova! U
nostalgičnome ozračju vraćam
se gotovo svim godištima Školskih novina u kojima sam objavljivao svoje različite tekstove.
Korpus tih tekstova mogao bi se
objaviti u posebnoj knjizi Moje
Školske novine. Ja sam stručno
i znanstveno rastao u Školskim
novinama, otvarao sam različi-
Pitanje glasi: kako prigodnu memoarsku rečenicu osloboditi
inmemorijskog naboja ili (još preciznije): kako (i čemu?!) izaći pred
Učitelja i uvjeriti sebe i njega da si učio i naučio (a znaš i sam, On
još bolje, da nisi ni učio, kamoli naučio). Pa onda opet: do kada ti
ispiti i mora li baš svaki susret s njim biti ispit, provjera, kontrola,
prosudba... Jer, s Učiteljem ne možeš drukčije, nego prema načelu:
učiti, učiti i ponovo i iznova učiti...
Na učitelju je, reći će (ako sjećanje još služi) Učitelj da na/uči učenika kako učiti. I zato on sveđer poučava, izučava i naučava. I zato
njegova lekcija i nema kraja. Ne završava školskim zvonom, položenim ispitom, okončanjem studija ili stečenom diplomom. Otuda i njegov pedagoški eros, otuda zauzimanje za Novo, otuda i mali milijun
metoda i još više pitanja, otuda i činjenica kako na obzorju njegove
metodičke teorije i prakse u književnojezičnoj kroatistici kadšto djeluje usamljeno, nerijetko i neshvaćeno. Književno-jezičnim teoreticima
previše pedagoški praktičar, pedagoškim umnicima i školničko-državnim činovnicima – heretički osporavatelj njihovih direktiva.
I dok oni oko njega tako (i svakojako!), on i dalje čini sve da učenik
(preko učitelja) zaviri i zavoli Riječ. U njoj je sve. I zato, učiteljski
posao nije nešto što se mjeri kantarom prevladavajućeg konzumerizma, već poslanje, poziv, misija. Poslanje do kraja zaglavljeno u
Riječi, Riječi materinskoj – Riječi hrvatskoj. U njoj je šifra kako u
Zavičaju prepoznati Svijet, kako u Svijetu sačuvati Zavičaj. Gledano
njegovim očima, suvremeno ako nije prožeto Svevremenim – nije
ništa. Ni lijepo nije Lijepo ako nije ispunjeno kreposnim. Ako sam ga
dobro razumio. A ako nisam (kao i ako jesam) – učimo dalje. Sutra
je novi dan...
Ante Selak
Čestitka divu hrvatske
metodike
Svojom stručnošću, akribijom, zauzetošću za hrvatski jezik kao
nastavni predmet i za njegovu metodiku, a ponajviše snagom i jasnoćom svoje stručne komunikacije u svakoj prilici – u fakultetskoj
nastavi, na oglednim satima, u konzultativnim razgovorima, planiranju promicanja metodike i u Školskim novinama, s kojima je trajno
surađivao kao pisac članaka i knjiga, uvijek je otvarao nove stranice
učenja i stvaranja za sugovornika, za opće dobro i za istinske vrijednosti. Među mnogim suradničkim poslovima ostalo mi je osobito u
sjećanju uređivanje njegove knjige Riječ materinska, prve metodike
hrvatskog jezika za nastavu u inozemstvu. Protivnici promicanja nacionalnih vrijednosti u jeziku nastojali su raznim pritiscima osporiti
njezino objavljivanje, no ipak smo je uspjeli izdati uz pomoć tadašnjeg ministra prosvjete Božidara Gagre. Kad sam postao, zahvaljujući i njegovoj autoritativnoj potpori, nastavnik metodike hrvatskoga
jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, nastavili smo suradnju u
časopisu Metodika, na udžbeničkim i drugim temama. Uključio se
nedavno sjajnim govorom u predstavljanje moje knjige Metodikaznanost o poučavanju nastavnog predmeta te smo zajedno slavili
službeno uključivanje metodike u znanstvene discipline, za što i on
ima goleme zasluge kao prvi predstojnik katedre za metodiku hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i pisac njezina golemog znanstvenog opusa. Kao živom divu hrvatske metodike iskreno mu čestitam velike
životne obljetnice zahvaljujući iskreno na njegovu kapitalnom djelu i
nesebičnoj potpori u mojem osobnom profesionalnom razvoju.
Ante Bežen
Sjećanja bivših učenika
Poštovani, dragi profesore Rosandiću,
ako ste svojom predivnom čestitkom koju ste mi uputili; htjeli u
mojoj nutrini pobuditi najtananije osjećaje povezane uspomenama
kojima se dodirujemo iz vremena moje (ali i Vaše mladosti!), onda
ste u tome sasvim sigurno uspjeli.
Vi ste, najdraži moj profesore, bili i ostali u mojoj svijesti osoba
koja je imala najsnažniji utjecaj na moj sveukupni razvoj u godinama kada mi je to bilo najpotrebnije.
Vi ste mi otvorili pogled u svijet istinskih vrijednosti, znanja, ljepote i mašte. Vaše, nadasve muzikalne rečenice, još mi i danas zvone
u ušima poput zavodljive glazbe.
(...)
Višnja Mažuran, bivša učenica Varaždinske gimnazije,
poznata glazbena umjetnica (čembalistica)
ta stručna i znanstvena pitanja
o školstvu, nastavi hrvatskoga
jezika i književnosti, uvodio
sam nove pisce na stranice toga
glasila, promicao metodičku kritiku, okrugle stolove i tematske
rasprave.
Posebno sam ponosan na knjige
koje su objavile Školske novine:
Riječ materinska, Riječ hrvatska
u višejezičnom i višekulturnom
ozračju, Kurikulski metodički obzori, Hrvatski jezik u srednjoškolskoj nastavi, zbirku antiratne domoljubne poezije Nad zgarištima
zvijezde, udžbenike iz književnosti za ekonomske škole...
Školske novine su, kako sam
to svojedobno napisao, „moj intelektualni suputnik“ s kojim se
družim šezdeset godina s radošću
i zahvalnošću.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PROJEKTNA NASTAVA
Kao kap vode
na dlanu
Vodeni triptih
Projekt okuplja škole s područja koje se
koristi vodom iz rijeke Gacke i uključen
je u program Ujedinjenih naroda za razvoj “Svaka kap je važna - rijeka Gacka“, s
ciljem zaštite ove rijeke i razvijanja svijesti
o važnosti pitke vode
Ista pitanja postavili smo i Danijeli Kuparić, rukovoditeljici
Ekološke službe u komunalnom
poduzeću “Vrelo“. I ona pije vodu
iz slavine, jer smatra da je kvalitetnija od kupovne, koju mnogi kupuju samo zbog reklame. Voda iz
boce, kaže ona, zna biti neispravna zbog nepažljivog transporta i
skladištenja, dok voda iz aparata
također zna biti neispravna, jer
ljudi najčešće ne servisiraju te
aparate i ne čiste filtere. Istaknula
je da filtriranje vode nije potrebno te da čak može biti i štetno za
ljudsko zdravlje, jer je voda važna
za ljudski organizam upravo zbog
minerala koji su u njoj otopljeni.
S medvjedima u Kuterevu
nije tako. Voda na Rab dolazi već
klorirana s kopna s 0,1 mg/l klora
zbog preventivnih razloga, a mi ju
još dodatno kloriramo s oko 0,3 0,35 mg/l, a dopušteno je ukupno
do 0,5 mg/l.
Promicanje
ekološke svijesti
Kuparić smatra da se voda dovoljno ne štedi. Ljudi počinju
razmišljati o štednji vode tek kad
su zalihe pri kraju. Budući da se
Rabljani bave poljoprivredom,
savjetovala im je navodnjavanje
sustavom “kap po kap“, jer je ono
učinkovitije za rast biljaka, a znat-
Piše Margarita Čutul, prof.
U
proljeće 2009. godine
Srednja škola Markantuna de Dominisa iz Raba
uključila se u projekt “Vodeni
triptih“, čiji je nositelj ekoškola
Srednje škole Otočac, a ideja je
projekta iniciranje suradnje između svih srednjih škola koje se
nalaze na području gdje se stanovništvo koristi vodom iz rijeke
Gacke. Ovaj je projekt uključen u
program Ujedinjenih naroda za razvoj “Svaka kap je važna - rijeka
Gacka“, s ciljem zaštite ove rijeke i razvijanja svijesti o važnosti
pitke vode. Za voditeljicu projekta
u našoj školi odabrana je prof. geografije Martina Macolić. Zamišljeno je da u projektu sudjeluje
po šest srednjoškolaca drugoga
ili trećeg razreda iz spomenutih
škola, pa su se tako okupili učenici i njihovi voditelji iz Strukovne
škole Gospić, Gimnazije Gospić,
Srednje škole Otočac, Srednje
škole Markantuna de Dominisa iz
Raba i Srednje škole Pavla Rittera
Vitezovića iz Senja.
Čovjek i priroda −
lijepe i ružne strane
Sredinom listopada 2009. godine svi sudionici projekta sastali su
se u Otočcu, gdje su im se pridružili i suradnici na programu lokalnog razvoja UNDP-ova Područnog ureda u Zadru Alina Jurjević
i Denis Bićanić. Tijekom dvodnevnog susreta sudionici projekta
obišli su sve lokacije koje su bitne
za stvaranje potpune slike o ljepotama i važnosti rijeke Gacke, ali i
o opasnostima koje može izazvati
ljudska ruka sa svojim neracionalnim upravljanjem prirodnim resursima. Prvog dana sudionici su
obišli Hrvatski centar za autohtone
vrste riba i rakova na izvoru Gacke u Ličkom Lešću, zatim je uslijedilo kratko predavanje o kršu u
arheološkom lokalitetu Pećina da
bi se na kraju upoznali s raskoši
same rijeke Gacke te obišli Tonković vrilo, gdje se crpi voda za
vodovod, te Majerovo vrilo, gdje
se nalaze stare mlinice, i na kraju
pećinski izvor potoka Markovca.
Drugi dan sudionici su obišli tunel
kojim dolazi rijeka Lika i spaja se
Na rijeci Gackoj
s Gackom da bi zajedno usmjerile
prema Hidroelektrani Senj. Nakon
toga je sudionicima prikazana i
ružnija strana čovjekova uplitanja
u riječne tokove te su obišli suho
korito Gacke prema Švici i napuštenu i devastiranu švičku hidroelektranu.
Nakon ovog edukativnog druženja dogovorena je druga faza Vodenog triptiha. Predstavnici svih
škola morali su povodom Svjetskog dana voda, 22. ožujka, prenijeti u svojoj školi svoje dojmove i
spoznaje s ovoga dvodnevnog putovanja te upozoriti svoju okolinu
na važnost očuvanja voda i kvalitete naših prirodnih resursa.
Tražeći na koji bi se način najbolje pokazala važnost vode za
čovjeka, kvaliteta naše pitke vode,
ali i stavovi Rabljana o vodi kojom se koriste, a da sve bude razumljivo i zanimljivo, dosjetili
smo se da taj problem osvijestimo
kroz kratku scensku igru. Bila je
to priča o obitelji Gackić, za koju
su učenici sami osmislili tekst i likove te podijelili uloge.
Kakvu vodu pijemo?
U ožujku ove godine provedena
je anketa među našim sumještanima, koja je pokazala da 22 posto
Predstavljanje projekta u školi
njih kupuje vodu, 65 posto ih koristi vodu iz slavine, a 13 posto i
jedno i drugo. Jedna četvrtina rabi
filtere za vodu dok tri četvrtine
toga nema. Kad smo ih pitali da
ocijene kvalitetu vode na Rabu
najveći broj, 33 posto, smatra da
je ona zadovoljavajuća, 30 posto
ih se složilo da je dobra, 20 posto
je reklo da je vrlo dobra, 11 posto ih smatra da je loša, a samo
sedam posto ih smatra da je odlična. Na pitanje štede li vodu 37
posto je odgovorilo da štedi, i to
iz ekoloških razloga, 33 posto ih
štedi iz ekonomskih razloga, a 30
posto ih uopće ne štedi vodu niti
razmišlja o tome. Na pitanje znaju
li odakle dolazi voda koju pijemo
77 posto ih je točno odgovorilo,
dok 12 posto misli da je dobivamo
iz vlastitih izvora kojima Rab zaista i obiluje, osam posto misli da
ona dolazi sa susjednog nam otoka Krka, a dva posto ih je izjavilo
da ne zna.
Posljednje pitanje bilo je što bi
učinili da od sutra imaju dvije litre vode dnevno po osobi za sve
svoje potrebe. Odgovori su bili
vrlo šaroliki, ali smo izdvojili one
najzanimljivije: neki bi skočili u
more (?), neki se ne bi tuširali (!),
iskuhavali bi more, odselili bi se,
pili bi sokove, a neki bi štrajkali.
Ako filtriramo vodu, ona gubi sve
kvalitetne sastojke.
Ima li dovoljno
vode na otoku?
Kad je riječ o azbestnim cijevima, jer je azbest poznat kao kancerogen spoj, saznali smo da je kancerogena azbestna prašina te da je
opasno ako se azbest inhalira, međutim, on nije topiv u vodi, stoga
nam s te strane ne prijeti opasnost
od azbestnih cijevi kojima se voda
transportira. Što se tiče kvalitete
vode na Rabu, Danijela Kuparić
bi joj dala četvorku, ali ne zbog
same vode koja je čista, kvalitetna
i srednje tvrda, nego zbog problema s distribuiranjem vode. Budući
da znamo da se opskrbljujemo vodom iz Gacke koja na Rab dolazi
podmorskim cijevima, zanimalo
nas je što bi se dogodilo kada bi
došlo do puknuća ili oštećenja cijevi. Mala je vjerojatnost da se to
dogodi, kaže ona, ali tada bismo
se opskrbljivali vodom iz rapskih
izvora dok se problem ne sanira,
ali ljeti ti naši izvori vjerojatno ne
bi bili dostatni.
Često se čuju primjedbe da je
naša voda previše klorirana, ali
nas Danijela Kuparić uvjerava da
no pridonosi uštedi vode.
Rezultate svoga rada predstavili smo smo u školskom predvorju između dviju smjena. Kolege i
profesori sa zanimanjem su pratili
naše izlaganje nakon kojeg je izvedena kratka scenska igra o obitelji
Gackić, koja je izmamila smijeh i
pljesak. Za kraj smo pripremili publici malo iznenađenje: iz publike
smo izabrali jednu profesoricu i
jednu učenicu kojima smo povezali oči te smo im dali da kušaju
vodu iz slavine, vodu iz aparata
i vodu iz brite, a one su morale
odrediti koja im najviše prija. Profesorica je odabrala vodu iz slavine, a učenica vodu iz aparata kao
najukusniju. Zaključili smo da je
na njihovu odluku utjecala dobna
razlika, jer su mlađe osobe sklonije konzumirati vodu iz boce.
Završna faza projekta bila je 22.
travnja 2010. u Otočcu u povodu
Dana planeta Zemlje. Svi sudionici bili su vrlo kreativni i vrijedni, a
gradonačelnik Otočca bio je toliko
zadovoljan i ponosan na sve nas
da nas je nagradio jednodnevnim
izletom u Trogir. Kod svih sudionika javila se želja da se nastavi
s ovakvim načinom rada na promicanju ekološke svijesti te će se
suradnja među školama zasigurno
nastaviti i ubuduće.
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
11
www.skolskenovine.hr
PROJEKTNA NASTAVA
Međunarodna ekoškola OŠ
Augusta Šenoe iz Osijeka
Naučiti promatrati,
razumjeti i voljeti životinje
Piše Biljana Pavić, prof.
U
čenici 1.b odjela Međunarodne
ekoškole OŠ Augusta Šenoe iz Osijeka, koji idu na dodatnu nastavu iz
prirode i društva, ove godine uživali su u
projektu posvećenom životinjama. Projekt
se odvijao u tri dijela, od prosinca do lipnja
ove školske godine.
U društvu s divljim
životinjama
Prvi dio projekta bio je posvećen divljim
životinjama. Učenici su zajedno sa svojom
učiteljicom posjetili zoološki vrt u Osijeku.
Tamo su imali radionicu posvećenu divljim
životinjama koju je vodila profesorica Tihana Škugor iz UNIKOM-a.
u životinjama. Najviše su se zadržali kod
kaveza s majmunima. Obišli su i akvarij i
terarij.
Kako smo gotovo svakodnevno svjedoci
nasilnog ponašanja prema životinjama, drugi su dio projekta posvetili kućnim ljubimcima. U projektu su učenici usvojili način
podjele kućnih ljubimaca prema vrsti, povezati vrstu životinje s njezinim životnim potrebama i naučiti kako se brinemo za kućne
ljubimce, ovisno o vrsti. U sklopu projekta
posjetili su veterinarsku stanicu u Osijeku.
Domaćin im je bila dr. med. vet. Ivanka Ivšan. Stigavši u čekaonicu ambulante, učenici su mogli s plakata saznati o bolestima
životinja i načinu njihova sprječavanja. Zatim su ušli u ambulantu, a ljubazna dr. Ivšan
pokazala im je kako i čime veterinari pregledavaju životinje. Mogli su i sami slušalicama poslušati otkucaje vlastita srca, što im
se veoma svidjelo.
hineloza i kako se pregledava uzorak
mesa. Učenici su i sami mogli vidjeti na
trihineloskopu kako se meso pregledava. Gledali su i kroz mikroskop. Nakon
toga su vidjeli gdje se smještaju konji i
krave ako dođu na pregled. Obišli su i
ljekarnu u sastavu veterinarske stanice.
No, veliko veselje izazvao je odlazak u
novootvoreni salon za uređivanje kućnih ljubimaca u sastavu veterinarske
stanice.
Æivotinje nisu igraËke
Tamo su susreli Veroniku Prokeš-Gracek, koja je završila tečaj za uređivanje
kućnih ljubimaca u Zagrebu i koja je
upravo uređivala kujicu Tilu. U salonu
su vidjeli i kadu za kupanje kućnih ljubimaca, razne nožice, četke i aparate za
uređivanje životinja. Na kraju im je dr.
posjetili Konjički klub Osijek na Pampasu i tamo se susreli s učenicom drugog
razreda Jezične gimnazije Anom Jović
koja je vlasnica kobile Anuške i konja
M-Lejka i bavi se preponskim jahanjem.
Ana im je pokazala kako se konj priprema za trening. Učenici su i sami mogli
četkati kobilu Anušku. Saznali su i koji
su dijelovi konjičke opreme za jahanje.
Roditelji pomagači
Vidjeli su dio treninga. No, najveća
je radost bila kada su se i sami okušali u jahanju. Pripremili su uz pomoć
Anine mame Jasminke Jović tri obroka
za Anušku i odvezli joj sijeno, mrkve,
jabuke i vitamine u staju. Nakon toga,
Anušku je trebalo i rasedlati, okupati i
ponovo očetkati te su i to prvašići vidjeli.
Odgovoran odnos prema prirodi
U Konjičkom klubu na Pampasu
Današnja udaljenost
gradske djece od prirode
pojačava potrebu djece za
životinjama. Odrastanje
uz životinje djeci daje
odgovornost, samopouzdanje te povjerenje prema
ljudima. Životinje zrače
toplinom i uveseljavaju
djecu te ona uživaju u
društvu životinja
Kroz kreativne i poticajne igre naučili
su o divljim životinjama, rješavali slagalice i bojali listiće. Timaritelj Zlatko donio
im je mliječnu zmiju porijeklom iz Meksika. Najhrabriji su ju i dotaknuli. Naučili su da se zmije hrane jedanput tjedno, a
presvlače jedanput mjesečno. Vidjeli su i
jaja noja, emua i nandua i uspoređivali ga
s kokošjim jajetom. Nakon toga u pratnji
Zlate Lukić obišli su zoološki vrt i uživali
Na nužnost novog načina odgoja i odgovornosti djece prema prirodi i osobito
prema živim bićima poziva Deklaracija malih prijatelja životinja, koji su na skupu u
Londonu 1977. usvojili Međunarodna liga za prava životinja i nacionalne lige u njoj
udružene te su se učenici i s njom upoznali:
Sve životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti i biti sretne.
Nikada neću napustiti životinju koja sa mnom živi; ne želim da roditelji mene
napuste.
Neću činiti zlo životinjama - one pate kao i ljudi.
Neću ubijati životinje - ubijati radi igre ili radi novca je zločin.
Životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti slobodno; cirkuski i zoološki vrtovi su zatvori
za životinje.
Naučit ću promatrati, razumjeti i voljeti životinje: one će mene naučiti da poštujem
prirodu i život.
No, kako imaju status Međunarodne ekoškole, životinjama su pomogli i tako da
su imali radionicu “Zimska prehrana ptica“ kada su od loja, pšenice, suncokreta i
ječma pravili loptice te ih stavili u mrežice te objesili na grmove u školskom parku.
Uživali su vidjevši sjenice kako se goste u njihovoj blizini.
U školi je zimus organizirana akcija “Pomozimo psima u azilu u Nemetinu“ te su
učenici i djelatnici škole donijeli deke, igračke, posude za hranu i novac. Prikupljenim novcem kupili su hranu i lijekove za pse. Predstavnici učenika i učitelja organizirano su posjetili azil i uručili donaciju članovima Udruge Pobjeda, koji volonterski
skrbe o psima u azilu.
U osječkom Zoološkom vrtu učenici su vidjeli i mliječnu zmiju iz
Meksika koju su najhrabriji i dotaknuli
U Konjičkom klubu
Nakon toga su otišli u prostoriju gdje
se obavljaju razni kirurški zahvati na
životinjama. Tamo su vidjeli ultrazvuk,
UV-lampu i razni kirurški pribor. U laboratoriju im je veterinarska tehničarka Sanja Lukić pripremila preparat za
trihineloskopski pregled. Dr. Ivšan im
je objasnila što je i kako se prenosi tri-
U ambulanti za kućne ljubimce
Ivšan podijelila edukativne materijale o
zoonozama pripremljne upravo za djecu i roditelje. Treba shvatiti da životinje nisu samo igračke već i obveza, ali i
vjerni čovjekovi prijatelji s kojima treba
humano postupati. Vrativši se u školu,
izrađivali su plakate o kućnim ljubimcima i svoje iskustvo podijelili s drugima.
U trećem dijelu projekta učenici su
Cijeli projekt kao i rad tijekom godine učenici su predstavili roditeljima
na zajedničkom roditeljskom sastanku.
Uspjeh ovog projekta ne bi bio moguć
da nije bilo roditelja pomagača, mame
Judite Čuljak i tata Josipa Kulića, Zorana Milojice i Domagoja Uremovića.
Tijekom godine bilo im je lijepo i zanimljivo i s nestrpljenjem čekaju avanturu zvanu drugi razred.
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna praksa
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
OBRAZOVANJE ZA PODUZETNI©TVO
Pogled
u prošlost
“Batin poučak“ za poduzetnike,
učitelje i školu
Udaljava li se hrvatska škola od svijeta rada?
Zaboravili smo na ručni rad uz objašnjenje da
je to rad bez kreativnosti. Učeničke radionice,
društveno-koristan i proizvodni rad nastojimo
zaboraviti, jer nas podsjeća na povezivanje
učenja i rada u socijalizmu. A kako su to radili pametni ljudi u prošlosti pokazuje primjer
češkog industrijalca obuće Tomáša Bat’e
Piše prof. dr. Mile Silov
u Borovu Naselju kraj Vukovara.
Piše dr. sc. Mile Silov
“Bata“ je u Hrvatskoj prerađivao
kožu, proizvodio kožnu i gumenu
obuću, gume za bicikle i automobile, plinske maske i drugo.
Ponajprije, tko je uopće bio Tomáš Bat’a?
Tomáš Bat’a (Zlin, Češka,
1876. - 1932.) bio je veliki češki
industrijalac. Batina obitelj bavila se proizvodnjom obuće više od
tristo godina. Od skromne postolarske radionice koju je naslijedio
od svog oca inovativni je Tomáš
1894. godine stvorio jedno od
najvećih industrijskih poduzeća
u svijetu. Prvo je proučio organizaciju rada u SAD-u, naučeno je
prilagodio europskim uvjetima i
humanizirao uvjete proizvodnje i
života radnika. “Batina“ poduzeća
u Zlinu zapošljavala su do 1941.
godine oko 40 tisuća radnika.
Tomaš Bat’a bio je genij menadžmenta koji je u predratnoj
Europi stvorio originalan sustav
proizvodnje obuće, upravljanja
tvrtkom, sustav obrazovanja, socijalne zaštite radnika i ukupnog
života radnika u Zlinu i drugim
gradovima. T. Bat’a je postavio
osnove specifične poslovne filozofije, nazvane batizam, i neku
vrstu prosvijećenoga patrijahalno-korporativnoga “kapitalizma s
ljudskim likom“.
“Bata“ se na području bivše
Jugoslavije pojavio 1921. godine
i do 1930. godine širom zemlje
imao je 60 prodavaonica. Prekretnica nastaje 1931. godine, kada je
podignuta prva tvornička zgrada
“Batina“ filozofija
T. Bat’a stvarao je industrijske
gradove po ideji “vrtnoga grada“
Ebenezera Howarda u kojem postoji područje rada, stanovanja,
slobodnog vremena i prometa.
Tako je bilo zamišljeno i Borovo
Naselje gdje je izgrađeno 13 tvorničkih blokova i 122 stambene jedinice, kuće i stanovi za radnike.
Tomáš Bat’a postavio je načelo:
“Rad je kolektivan, stanovanje je
individualno.“ Umjesto riječi radnik uveo je naziv suradnik. “Batini“ suradnici trebali su postati
novi, odvažni ljudi, pioniri rada.
“Batina“ filozofija bila je odgajati
mlade radnike u suradnike u “Batinoj“ zajednici: “Moj posao nije
bio graditi kompaniju, već ljude.
Gradim čovjeka da bude efikasniji i da bolje služi kupca, kako bi
poslije mogao graditi tvrtku.“
“Batina“ briga za svoje suradnike (radnike) impresionira i nakon osamdeset godina. U Borovu Naselju postojali su društveni
dom, hotel, škole, učenički dom,
kino, knjižnica, stadion, tenisko
igralište, rukomentno igralište,
šahovski klub, tiskara i kupalište
na Dunavu. Sportski klub “Bata“
imao je više sportskih sekcija.
Bilo je aktivno i Pjevačko i mu-
Tomáš Bat’a
zičko društvo “Radiša“. Izgrađena
je i jedna od većih zrakoplovnih
luka u tadašnjoj državi. Neposredno pred Drugi svjetski rat, 1939.
godine “Bata“ je zapošljavao 6290
radnika. Kombinat gume i obuće
“Borovo“ postao je poslije rata socijalistički industrijski gigant koji
je zapošljavao 22.500 radnika.
“Bata“ je razvijao predškolske ustanove i škole nastojeći
razvijati njihovu samostalnost u
odnosu na resorno ministarstvo.
Dječji vrtić za djecu suradnika
“Bate“ otvoren je u povodu 120.
obljetnice rođenja biskupa J. J.
Strossmayera. Osnovana je i jedna od najboljih osnovnih škola
(1938.), građanska škola i Batina
škola rada. Nije zaboravljeno ni
odrazovanje odraslih. Narodno
sveučilište osnovano je 1939. godine. Školske godine 1937./1938.
godine u Borovu Naselju je djelovala “Stručna produžna škola“.
Osnovna škola u Borovu Naselju
danas nosi ime legendarnog radio novinara Siniše Glavaševića.
Šezdesetih godina 20. stoljeća ta
je škola bila jedna od eksperimentalnih škola u Hrvatskoj.
“Batini” učitelji
“Batin poučak“ važan je u
objašnjavanju sustava izbora i
nagrađivanja učitelja. Vodio sam
znanstveni projekt o stručnim
suradnicima u školi. Prije dvadesetak godina dogovorio sam
Godine 1931. u Borovu Naselju podignuta je prva “Batina“ tvornička zgrada u Hrvatskoj
koja će postati ogledni primjer skladnoga povezivanja, života, rada i stručnog usavršavanja
znanstveni intervju s poznatim
pedagogom i metodičarom Edom
Vajnahtom. Skroman kao i uvijek, Vajnaht je došao u Savsku
cestu 77, u zgradu današnjeg
Učiteljskog fakulteta. Znao sam
da je Edo Vajnaht bio prvi školski pedagog u Hrvatskoj. Počeo
je raditi 1. rujna 1959. godine u
osnovnoj školi u Zagrebu. Prvo
sam prikupljao podatke anketnim
upitnikom. Nakon završene ankete, slijedio je intervju s E. Vajnahtom. Pitao sam: - Kako ste ušli u
učiteljsku profesiju?
Sve je počelo u poznatoj Batinoj osnovnoj školi u Borovu.
Pronašli su ga kao nadarenoga
seoskog učitelja. Saznao sam da
je škola bila autonomna u odnosu
na ministarstvo. Neki su učitelji,
dakako oni uspješniji, među kojima je bio i Vajnaht, primali i dvije
plaće. Pedesetih godina prošlog
stoljeća Vajnaht je radio u Učiteljskoj školi u Kninu. Njegov je
učenik bio i Ivan Aralica, danas
poznati hrvatski književnik. Sukob konzervativnog (ideološkopartijskog) mišljenja i kreativnog
pedagoškog mišljenja bila je inspiracija Ivanu Aralici u pisanju
romana Okvir za mržnju. U poznatom romanu profesor Božić,
koji se suprotstavlja partijskom
mišljenju ustvari je naš učitelj
iz Borova Edo Vajnaht. Profesor
Vajnaht je kasnije postao prvi
hrvatski školski pedagog, metodičar hrvatskog jezika, pisac udžbenika i priručnika za osnovnu
školu i profesor bivše Pedagoške
akademije.
Naša prošlost,
naša sadašnjost
Očito, lovci na talentirane
učitelje nisu pogriješili u izboru
mladog Ede Vajnahta za rad u
Batinoj osnovnoj školi u Borovu
Naselju. Danas nema menadžera
koji traže nadarene učitelje, ali
zato postoje tvrdnje (koje treba
dokazati) da posao učitelja u školi košta između pet i deset tisuća
eura! Ostaje nada da USKOK
može ući u trag onima koji više
vole eure nego nadarene učitelje.
Tridesete godine 20. stoljeća
bile su vrijeme velike gospodarske
krize. Današnja kriza upozorava
da se povijest može ponoviti. “Batin poučak“ je naša sintagma za
važnost menadžmenta, ulaganja u
gospodarstvo i ljudski kapital po
uzoru na ovoga češkog poduzetnika koji je bio svjestan važnosti
odgoja, obrazovanja i izobrazbe.
Zato su on i njegovi suradnici i
osnivali dječje vrtiće, osnovne i
srednje škole, učeničke domove i
radnička sveučilišta za odrasle.
TeËajevi za radnike
Tomáš Bat’a razvio je poseban
sustav obrazovanja, ističući važnost povezivanja učenja i rada, teorije i prakse. Smisao učenja izrazio je kao profesionalni pedagog:
“Svatko mora znati zašto i što uči.
Trebamo naučiti raditi. To je najbolja metoda.“ Počeo je s tečajevima
1916. godine da bi 1925. godine
osnivanjem Batine škole rada dokazao da ima jasnu viziju škole.
Udaljava li se hrvatska škola od
svijeta rada? Zaboravili smo na
ručni rad uz objašnjenje da je to
rad bez kreativnosti. Učeničke radionice, društveno-koristan i proizvodni rad nastojimo zaboraviti,
jer nas podsjeća na povezivanje
učenja i rada u socijalizmu. Svaka
čast onima koji su zadnjih dvadeset godina razvijali učeničko zadrugarstvo.
Mlada generacija ne zaboravlja djelo Tomáša Bat’e i njegovih
suradnika. Novinarska družina
Tehničke škole “Nikola Tesla“ u
Borovu Naselju, pod vodstvom
profesorice Ljiljane Radobuljac,
snimila je film o svojoj školi.
Nisu zaboravili ni inserte iz filmske ostavštine “Bate“. Tradicija se
nastavlja: Tehnička škola “Nikola
Tesla“ u Borovu Naselju sljednik
je Tehničke škole Borovo, nastale 1933. godine kao radni praktikum, odnosno škola za nastavu
obućarskih radnika za potrebe
“Batine“ tvornice obuće. Kako
da svi vidimo film učenika iz Borova Naselja?
Danas Sveučilište u rodnome gradu Tomáša Bat’e Zlinu nosi njegovo ime
13
regija
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
SRBIJA
Koju srednju školu
izabrati
SLOVENIJA
Zanat jamči posao
Nezahvalno je procjenjivati koja su zvanja perspektivna kada nema jasnih pravaca razvoja
privrede i projekcije kretanja unutar nje. Čak ni to što u zadnjih četiri, pet godina za jedno
mjesto u nekoj školi konkurira i po pet učenika ne znači da ta diploma jamči posao
I
dok osmaši razmišljaju u
koju će se srednju školu upisati, u Ministarstvu prosvjete
predlažu da roditelji ove generacije maturanata, više nego
njihovi prethodnici, trebaju
posvetiti pažnju trendovima na
tržištu rada. Naime, kretanja na
tržištu ukazuju na to koja zvanja
lakše dovode do zaposlenja, a
kod kojih ni fakultetska diploma
ne pomaže u nalaženju radnog
mjesta.
Bojan Ristić, načelnik za
srednje obrazovanje u Ministarstvu prosvjete Republike Srbije,
uz to naglašava da je nezahvalno procjenjivati koja su zvanja
perspektivna kada nema jasnih
pravaca razvoja privrede i projekcije kretanja unutar nje. Čak
ni to što u zadnjih četiri, pet
godina za jedno mjesto u nekoj
školi konkurira i po pet učenika
ne znači da ta diploma jamči posao i solidnu plaću.
Popularna
medicinska i
ekonomska škola
- Nesporna je popularnost
medicinske i ekonomske škole,
unatoč tome što je veliki broj
ekonomskih tehničara bez posla, a oni koji završe medicinsku školu ne uspijevaju upisati
fakultet i ostaju na tržištu rada.
Problem je to što nije formirana
izravna veza između tržišta rada
i osnovnih škola, profesionalna
orijentacija nije dovoljno razvijena pa osmaši nemaju pravu
sliku o tome što ih očekuje nakon srednje škole. Potrebno je
podići razinu korištenja profesionalne orijentacije, koja znači
sagledavanje stanja na tržištu
rada i individualne mogućnosti
studiranja, jer se samo s tako
preciznom slikom racionalnije
odlučuje o izboru srednje škole
- naglašava Ristić.
Po broju bodova osmaša koji
su konkurirali posljednjih pet godina, kao i po kvoti popunjenosti
tih škola, najtraženija su zvanja
u Srbiji farmaceutski tehničar
(klasičan i ogledni program), fizioterapeutski tehničar (klasičan
i ogledni), bankarski službenik
(ogledni), poslovni administratori, prirodno-matematički smjer
u gimnazijama, turistički tehničar (ogledni), službenik osiguranja (ogledni), društveno-jezični
smjer u gimnazijama, kao i informatički smjer (ogled), također u gimnazijama.
Ristić kaže da spomenuta zvanja traže uglavnom učenici koji
žele studirati.
- Ogledni programi su, međutim, koncipirani tako da daju
dovoljno znanja i vještina za
posao odmah poslije srednje
škole. Nakon završetka trogodišnjih srednjih škola, polovica
učenika odlazi na tržište rada, a
ostali pokušavaju upisati visoku
strukovnu školu. Ministarstvo je
nastojalo oglednim programima
izaći u susret poslodavcima i tržištu rada, međutim u ovom trenutku samo se 15 posto učenika
sa završenim oglednim zvanjem
želi zaposliti - objašnjava Ristić.
Slovenija je kao članica
Europske unije obavezna
provoditi mjere za ispunjenje
ciljeva Lisabonske strategije
iz 2000. godine, dio koji čini
i promicanje cjeloživotnog
učenja. Prema rezultatima
Andragoškog centra Slovenije 40 posto odraslih u
dobi od 25 do 64 godine
sudjelovali su u obrazovanju za odrasle, a više od
dvije trećine sudionika u
obrazovnim programima za
odrasle imaju visokoškolsku
kvalifikaciju
U
Strojobravari i mesari
na dnu popisa
Ministarstvo prosvjete ogledne će programe prevesti u redovne školske smjerove i paralelno s uvođenjem opće i stručne mature povećati broj mladih
koji posao traže odmah nakon
završetka srednje škole. Njima
će, najavljuje Ristić, reformom
visokog obrazovanja biti omogućeno da, žele li i bude li postojala potreba poslodavca, uz
rad završavaju visoku školu.
Neke srednje škole, kao što je
medicinska, ako se promatra regionalno, vrlo su popularne, jer i
po više od 50 posto učenika dolazi iz okolnih mjesta, odnosno
iz drugih općina. Već su nekoliko godina na samom dnu popisa interesa osmaša, kaže Ristić,
strojobravari,
metalostrugari,
konfekcijski tehničari, krojači,
proizvođači finalnih proizvoda
od drveta, mesari... Kakvi se paradoksi događaju ilustrira mesarski zanat, koji je na dnu popisa po
zanimanju osmaša, ali su među
najtraženijima na tržištu rada.
U srednjoškolskom sustavu
izumiru i polako bivaju izbačena mnoga zvanja. Vrijeme je
pregazilo roletare, parketare,
rudare u podzemnoj eksploataciji, metaloglodače, metalobrusače i metalobušače, kožarske radnike... Ali, alatničari su
sa četverogodišnjeg prebačeni
na trogodišnje školovanje.
Prema Blicu
I. Č.
BOSNA I HERCEGOVINA
Povijest za budućnost: kroz
obrazovanje prema pomirenju
Č
elnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti sastali su se s direktorom Odjela za ljudsku dimenziju Richardom Williamsom i savjetnicima
za obrazovanje Misije OSCE-a u Bosni
i Hercegovini u povodu prezentacije trogodišnjeg projekta Povijest za budućnost:
kroz obrazovanje prema pomirenju.
Ovim se projektom želi pomoći obrazovnim vlastima u Bosni i Hercegovini
da u skladu s europskim izgrade održive
standarde za nastavne planove i programe
u BiH, koji bi predstavljali okvir za stjecanje znanja i izgradnju razumijevanja. Kroz
ovaj projekt trebala bi biti uspostavljena i
održiva institucionalna suradnja u cijeloj
BiH, regiji i Europi između povjesničara,
Rezultati
bolji od
europskog
prosjeka
nastavnika, autora udžbenika, profesora
i svih ostalih koji se profesionalno bave
nastavom povijesti, kako bi koordinirali i
usuglasili primjenu ovih standarda te buduće aktivnosti u području obrazovanja iz
povijesti.
Ministrica Meliha Alić istaknula je dosadašnje značajne pomake u izučavanju
povijesti te naglasila da su aktualni udžbenici povijesti napisani po nastavnim planovima i programima koji poštuju Smjernice
za pisanje udžbenika povijesti osnovnih i
srednjih škola u Bosni i Hercegovini i koje
su usvojili kantonalni ministri nadležni
za obrazovanje, Ministarstvo prosvjete i
kulture Republike Srpske, kao i Odjela za
obrazovanje Brčko Distrikta.
Poštujući Smjernice, autori prilikom pisanja ovih udžbenika primjenjuju princip
multiperspektivnosti, a udžbenici su znanstveno utemeljeni, usmjereni na stvaranje
zajedničkog razumijevanja u Bosni i Hercegovini.
Direktor Odjela za ljudsku dimenziji Richard Williams pohvalio je dosadašnje napore Federalnog ministarstva obrazovanja i
znanosti na stvaranju zajedničkog obrazovnog okvira za bosanskohercegovačku djecu
te istaknuo da vjeruje da će zajedno pridonijeti reformskih obrazovnim procesima u
Bosni i Hercegovini.
Prema FMON-u
I. B.
Sloveniji o obrazovanju
odraslih skrbi Andragoški
centar Republike Slovenije, koji od 1991. godine djeluje
kao središnje istraživačko, razvojno i savjetodavno tijelo za obrazovanje odraslih. Slovenija je kao
članica Europske unije obavezna
provoditi mjere za ispunjenje
ciljeva Lisabonske strategije iz
2000. godine, dio koji čini i promicanje cjeloživotnog učenja.
Politika cjeloživotnog učenja
velikim je dijelom usmjerena na
razvoj obrazovanja za odrasle.
U sklopu navedenih mjera, Andragoški centar Slovenije proveo je godišnje istraživanje kako
bi dobio detaljniji uvid u taj dio
obrazovnog sustava. Prema rezultatima tog istraživanja, 40 posto
odraslih u dobi od 25 do 64 godine sudjelovali su u obrazovanju,
s time da je sudjelovanje mlađe
populacije (25 - 34 godine) oko
50 posto, dok je sudjelovanje populacije u dobi 50 do 64 godine
samo 27 posto. Nadalje, više od
dvije trećine sudionika u obrazovnim programima za odrasle imaju
visokoškolsku kvalifikaciju, 39
posto ima završenu srednju školu,
dok samo 13 posto sudionika ima
osnovnu školu ili je bez kvalifikacije.
Kada se rezultati usporede s 18
zemalja članica koje su provele
navedeno istraživanje, Slovenija
ima bolje rezultate od europskog
prosjeka. Europski prosjek je 35,7
posto odraslih u dobi od 25 do 64
godine koji sudjeluju u obrazovanju, dok je za Sloveniju taj postotak 40,6 posto. Najbolje rezultate
postižu Švedska, Finska i Norveška, a najlošije Poljska, Grčka
i Mađarska. Obrazovni programi
za odrasle najčešće se provode u
školama - više od polovice srednjih škola, njih 92, ima ustrojene
jedinice za obrazovanje odraslih.
Nešto manje od četvrtine programa provodi se na pučkim učilištima (33), dok se ostatak programa
provodi u specijalističkim institucijama za obrazovanje odraslih
(58) koje organiziraju najveći dio
neformalnog obrazovanja.
Osim toga, odrasli mogu pristupiti općoj ili strukovnoj maturi
te pohađati tečajeve za pripremu
mature.
Prema IDIZ-u
I. B.
aktualno
svijet
14
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr

 NOVOSTI IZ EU

©PANJOLSKA
Obrazovanje
za jednakost
Dan Europe
Robert Schuman, tadašnji francuski ministar
vanjskih poslova, 9. svibnja 1950. godine pred
brojnim je medijima pozvao Francusku, Njemačku i ostale europske zemlje koje su se još
oporavljale od posljedica Drugoga svjetskog
rata da stave na stranu duge godine sukoba i
neprijateljstava te, u cilju očuvanja mira, ujedine svoje proizvodnje ugljena i čelika. Zbog toga
se 9. svibnja obilježava kao Dan Europe. Tim
su povodom institucije Europske unije organizirale brojna događanja. Ona su bila posebno
bogata s obzirom na to da se ovogodišnja proslava Dana Europe poklopila s obilježavanjem
60. obljetnice objave Schumanove deklaracije.
Građani su imali priliku posjetiti i zgrade institucija EU u Bruxellesu - zgradu Berlaymont
koja je sjedište Europske komisije, dvoranu
za rasprave Europskog parlamenta i glavnu
vijećnicu Europskog vijeća. Uz sudjelovanje u
simulacijama rada EU institucija, posjetitelji su
se mogli informirati o povijesti europskih integracija, europskoj kulturi, biološkoj raznolikosti,
očuvanju bogatstva životinjskog svijeta i brojnim drugim europskim inicijativama.
Španjolski sindikat FETEUGT pokrenuo je kampanju
kojom želi podići svijest o
jednakosti spolova. Razvijen na temeljima dogovora s
Ministarstvom za jednakost,
cilj joj je proširiti obzore te otvoriti nove prostore za dijalog
i rasprave o pitanjima spolne
jednakosti te u isto vrijeme
učiteljima, nastavnicima i
profesorima ponuditi poseban alat za rješavanje tog
problema među svim dobnim
skupinama
U
natoč obrazovnoj reformi i promicanju miješanih škola, u Španjolskoj je još uvijek vidljiva
spolna nejednakost. Seksističko ponašanje i okrenute vrijednosti i dalje utječu na
osobni razvoj i izbor karijere te ograničava sudjelovanje žena u svim područjima.
A takav izričaj, u svom ekstremnom obliku, može rezultirati i spolnim nasiljem.
Europeana internetska knjižnica,
muzej i arhiv - ide dalje
Europeana, jedinstveni višejezični internetski
portal, nastoji baštinu europske kulture i znanosti učiniti dostupnom svima. Europsko je vijeće
10. svibnja 2010. usvojilo zaključke vezane uz
daljnji razvoj ovog portala, koji trenutačno nudi
pristup više od sedam milijuna digitaliziranih radova, uključujući knjige, slike, filmove, novine,
fotografije i karte. Zaključcima je utvrđena potreba povećanja broja predmeta dostupnih putem
Europeane te je utvrđena ciljna brojka radova
od 10 milijuna do kraja 2010. Istodobno je naglašena potreba za boljom geografskom rasprostranjenosti i uravnoteženosti između različitih
vrsta radova, kao i potreba poštivanja autorskih
prava. Sadržaj dostupan na Europeani dolazi iz
više od 1000 institucija kulture diljem EU.
Mladi europski
novinari primili
priznanja u Istanbulu
Pažnju europskog žirija za Europsku nagradu mladom novinaru 2010. privukli su radijski
izvještaj o tome kako je tradicionalni folklorni
ples izgradio most između Belgije i Bugarske,
pogled na utjecaj ulaska Poljske u EU na europsko tržište rada te portret Kosova kao europskog čvorišta kulture u nastajanju. Dobitnici
posebnih nagrada - Vladisav Velev (Bugarska)
za najoriginalniji izvještaj, Prune Antoine (Francuska) za najbolje istraživanje te Verena Ringler
(Austrija) za najbolji novinarski stil - objavljeni
su 11. svibnja u Istanbulu, a izabrani su između
35 pobjednika u svojim zemljama. Nacionalni
pobjednik za Hrvatsku je Miho Dobrašin.
Prema EU bilten
I. Č.
Kampanja sindikata FETE-UGT
Žene i dalje u manjini
Samo je jedan od simptoma nejednakosti u hijerarhijskoj segregaciji vidljiv
i u obrazovnom sustavu, gdje su žene i
dalje u manjini kada su u pitanju donositelji odluka - rektori, ravnatelji i upravitelji obrazovnih ustanova - a rijetke su i u
srednjom školama te na fakultetima.
Nekoliko je studija pokazalo da je izbor karijere dostupan studenticama i studentima i dalje uvelike orijentiran prema
područjima povezanima s tradicionalnim
spolnim ulogama. Jedan je od pokazatelja strukovno obrazovanje, gdje tečajeve vezane uz zdravstvo, socijalni rad,
obrazovanje i modu uglavnom polaze
žene, dok su studenti orijentirani na telekomunikacije, strojarstvo i mehaniku.
Postotak žena koje studiraju arhitekturu i
projektiranje tek je malo iznad 25 posto,
a onih zaposlenih u tim strukama oko 30
posto. S druge strane, više od 80 posto
studenata socijalnog rada i čak 91 posto
studenata defektologije su žene.
Edukativni materijali sastavljeni za
kampanju Obrazovanje za jednakost
uključuju knjige-vodiče za nastavnike
te za učenike osnovne i srednje škole te
studente. Dostupni na službenim jezicima španjolske kraljevine (španjolski,
katalonski, galicijski, baskijski), vodiči
pokrivaju različite aspekte obrazovanja
o spolnim pitanjima. Bit će podijeljeni
u više od 50.000 obrazovnih ustanova, a
mogu se i besplatno skinuti sa službene
internetske stranice projekta www.educandoenigualdad.com.
Savjet psihologa
i pedagoga
Stranica kampanje Obrazovanje za
jednakost također nudi teorijske i praktične materijale, klasificirane po tematskim područjima, uključujući nastavne
prijedloge i strategije za implementaciju
spolne jednakosti u obrazovnom sustavu. Nadalje, korisnici internetske stranice moći će zatražiti savjet psihologa i
pedagoga o pitanjima koja se tiču spolne jednakosti u obrazovanju, prevencije
nasilja nad djevojkama i ženama u obrazovnim ustanovama, dodatne izobrazbe
u obrazovanju, razvoja nastavnog plana
o spolnoj jednakosti u školama i drugim
aspektima tog projekta.
Prema Education International
Priredila Ivana Čavlović
DANSKA
I
Učitelji i učenici žele stvoriti
ekološki prihvatljivu školu
dok su se svjetski vođe okupili u
Danskoj na UN-ovoj konferenciji o
klimatskim promjenama (COP 15)
kako bi pokušali ostvariti globalni dogovor o sprečavanju klimatske katastrofe,
učitelji i učenici u Kopenhagenu već
su poduzimali konkretne korake prema
stvaranju ekološki prihvatljive škole,
dizajnirane tako da ima optimalnu ravnotežu između energetske učinkovitosti,
zdrave klime interijera i kvalitetne arhitekture, bez emisije stakleničkih plinova,
i to do 2015. godine - cijelo desetljeće
prije nego što tu razinu dosegne njihov
grad.
“Mi ćemo to definitivno učiniti“, predviđa Peter Daniel Andersen, ravnatelj
javne škole Vanløse. “Postavili smo rok
do kojeg će sva djeca u školi morati biti
educirana o klimatskim izazovima, a to
smo ugradili u kompletan nastavni plan
i program, ne samo na prirodne znanosti.“
Tako je 507 polaznika javne škole
Vanløse, od vrtića do desetog razreda,
napravilo crteže, pjesme i videouratke na
tu temu, ali i automobile i vjetrenjače na
solarnu energiju od lego-kockica. Jedan
je od njihovih učitelja napisao pjesmu o
klimatskim promjenama, koju je školski
zbog izveo na danskoj televiziji za vrijeme održavanja Tjedna klimatskih promjena. Također, neki od starijih učenika
volontirali su na UN-ovoj konferenciji o
klimatskim promjenama.
I dok su učenici aktivno uključeni u
učenje i educiranje drugih o održivom
razvoju, uključujući njihove roditelje i
ostale odrasle članove lokalne zajednice,
Peter Daniel Andersen i ostali nastavnici
njegove škole rade na nekoliko razina
kako bi smanjili emisije stakleničkih
plinova u školskoj zgradi izgrađenoj
još dvadesetih godina prošloga stoljeća.
Izolirana vanjska vrata, moderni dvostruko-glazirani prozori, rasvjeta niske
potrošnje, programatori u prekidačima
i solarne ploče tek su početak. Planiraju još obnoviti drenažu i iskoristivost
kišnih voda, posaditi “zeleni krov“ na
jednoj od zgrada te na drugoj čak staviti
vjetrenjaču.
No, osim fizičkih promjena, Andersena najviše raduje intelektualni i etnološki
rast i razvoj učenika i cijele školske zajednice. Danski učiteljski sindikat vrlo je
odan i inovativan u svojoj posvećenosti
programu. “Sretni smo zato što znamo
da će mladi ljudi koje educiramo postati
savjesni građani koji će činiti pravu razliku u budućnosti“, kazao je Andersen.
Prema Education International
Priredila Ivana Čavlović
poseban
prilog
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
15
Poseban prilog: Učeničko stvaralaštvo 2010.
www.skolskenovine.hr
Likovno natjecanje učenika osnovnih škola - LIK 2010.: “Redefinicija portreta“, prvonagrađeni rad Lucije Abramović, 6.r., OŠ Dr. Jure Turića,
Gospić, mentorica Neda Čačić
Cijeli je svijet pozornica
P
Pripremio Ivan Rodić
rošle je godine bila Godina kreativnosti i inovativnosti koju je, pod geslom
“Zamisli. Ostvari. Budi inovativan“
bio proglasio Europski parlament s ciljem da se potakne podizanje svijesti o važnosti
kreativnosti i inovacija kao kompetencija koje
su od ključnog značaja za osobni, društveni i
gospodarski razvoj. U skladu s tim geslom u
zadnjemu smo ljetnomu broju Školskih novina (broj 24−25, 16. lipnja 2009.), učeničkom
stvaralaštvu u 2009. godini posvetili punih
osam stranica. Ove godine nastavljamo s tom
praksom, istina na upola manjem prostoru nego
prošle godine, i nadamo se da će to postati dobar običaj i ubuduće − da nakon svih silnih
tema i problema o kojima se tijekom godine
na tim stranicama raspravlja iz broja u broj,
dakle da u tom zadnjem broju, prije godišnjih
odmora i praznika, ponudimo našim čitateljima, i mladima i starima, nešto za dušu − pregršt
stihova, rukovet pjesama i poneki crtež, maštu,
snove, želje i nade učenika raznih generacija, iz
svih krajeva Hrvatske, pretočene u riječ i sliku,
iskreno i toplo, kako to samo oni znaju.
Ovaj kratki izbor učeničkih literarnih i likovnih uradaka s nekih od najznačajnijih manifestacija učeničkoga stvaralaštva u našoj zemlji
svjedoči da iskra stvaralaštva i dalje nesmetano
iskri u dušama i srcima tih najmlađih sanjara
kojima ništa nije teško, barem ne u snovima.
Nastavak na 14. stranici
poseban
prilog
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
LiDraNo 2010 - Literarni radovi
Tiću
Tradicija i suvremenost
Tiću mići, pridi!
Si lačan?
Ću ti dat zobat.
Kad se naiš ćeš mi zakantat.
Kad odletiš ću ti z rukon mahat.
Jutre ćeš mi se tornat.
Rječnik
Tić - ptica; mići - mali; prididođi; si - jesi li;
laćan - gladan; zakantat zapjevati; z rukon - rukom; mahat - mahati;
jutre - sutradan; tornat -vratiti se
Vanja Kontušić, 2. r.
Osnovna škola Vladimira Nazora Potpićan,
PŠ Tupljak
Voditeljica: Gordana Fable
Samoća
Sjedim ispred prozora, a pogled mi na jedinoj prijateljici: vlažnoj, staroj ulici malenog
mjesta otoka moga.
Navlačim svoje točkasto-crne čizmice...
izlazim. Gazim po njoj, stišćem je i udaram.
Ulica gola miruje.
Vjetar nosi sve pred sobom. U lice me udaraju kapi kiše. Pokisla i umorna mačka prati
me u stopu.
Pada mrak... samo ta dva oka svijetle...
Hladno je ... nedostaje mi sunce, zvuk potpetica, čak i ubodi komaraca...
Htjela bih nečije blizine... a kiša ne prestaje
...
Same smo... ulica i ja...
Tišina...
I sada znam... nisu je ubile stope, već to što
ih odavno više nema...
Zato, korak po korak, idemo dalje... moja
ulica i ja...
Prkosimo samoći.
Matea Domić, 6. r.
Osnovna škola Milna, Milna
Voditeljica: Dubravka Menjak
Kmični koček
V saki hiži pono je kočeki:
Veljki, malji, ljepi, grdi…
V hiži moje storimojke jen je kmični koček,
od sreče i smeha navek skriti.
V njemu se toga igra z sozom moje
storimojke.
Tu je ona na drveni klopici sedela,
čislo z drhtečimi prstima prebirala
i Boga moljila:
„Zemi me, zemi, Bogek, k sebi,
kaj bom pok svetlo vidla i sineka svoga.“
Večpot je joko tožna bila,
v kočeku se sreča fest i zanavek skrila.
Dok pok so deca bita bila,
v kmični koček so se fljetno skrila.
Si so v njemu togo skrivalji,
negda se plakali, a i svadili.
Kmični koček so je to togo
k svojemu srčeku zemal.
V misljima prebiral kak bi
so kmicu zanavek stiral,
a svetla vrota svojega kočeka
sema ljudima otpiral?...
Rječnik
kmični koček - mračni kut; ugao u prostoriji; saki - svakoj; hiži - kući; grdi -ružni;
storimojke - bakine mame; prabake; toga
- tuga; čislo - krunica; zemi me - uzmi me;
pok - opet; vidla - vidjela; večpot - više
puta; joko - jako; bila bita - dobila batine;
fljetno - brzo; u trenu; zemal - uzimao;
prebiral - razmišljao; kmicu - mrak; stiral otjerao; vrota - vrata; otpiral - otvarao
Ana Radmanić, 6. r.
Osnovna škola Kotoriba, Kotoriba
Voditeljica: Nikolina Fuš Zvošec
Tko je Kika ?
Svatko nosi svoj križ i živi svoju sreću.
Neki čine i jedno i drugo, a samo oni znaju
kako. Promiješate li bol i tugu, zdravlje i
bolest, gubitak i dobitak dobili ste obitelj
jedne sasvim obične jedanaestogodišnje
Kike.
Tko je Kika ?
Kika je djevojčica koju svi gledaju, a nitko
ne vidi. Ona se smije dok njena duša plače.
Kikina majka ima sestru, veličanstveni dar
prirode s grješkom Downova sindroma.
Kika ima i od rođenja teško bolesnoga
brata. On je lijep. On je sretan. On ima oči
boje morske pučine, a pogled bolan poput
neostvarene ljubavi.
U okrilju noći, kad tišina bolno vlada, Kika
razmišlja. Ona se pita čuje li itko vapaje
njena brata u tim utvrdama od leda kao što
ona sluša jecaje svoje majke, njen plač i
krik rastanka.
Kika čvrsto grli svoj križ i voli svoj život,
svoju tužnu priču.
Ja sam Kika.
Ja nemam ramena za križ koji nosim. Za
zabavu na facebooku vremena nemam, a
računalo imam. Za bezbrižnost vremena nemam, ali zavidim bezbrižnicima. Ja sviram
klavir, a klavira nemam. Ja sam sretna kad
dan ne prođe brzo i kad ne čujem nijednu
lošu vijest.
Ja sam Kika, na prvi pogled sasvim obična
djevojčica, u vrtlogu neobična života. Preponosna sam da bi me sažalijevali, a preslaba za velika djela. Ja sam sigurna luka
svojoj obitelji i njen putokaz.
Ja sam sretna. Ja se nadam, jer je nada moj
jedini štit.
Intermezzo
Naslonjen na zid pred učionicom matematike
žvačem sendvič i promatram taj moj svijet.
Oko mene u svim smjerovima poput atoma u
ogromnoj molekuli lete klinci, zuje kao pčele
u nekom čudnom neredu putanja koje se
križaju, pretapaju, zaobilaze, a opet nikad
ne sudare. Iz te vreve strše samo matice čije
oko vidi svakoga pa tu i tamo bocnu žalcem
čim netko neobuzdano zaglavinja u nezgodno
vrijeme na pogrešno mjesto krivim smjerom.
Kaos i nered se poremeti, lančanom reakcijom
sve odjednom zastane, ali zakratko; rasulo se
začas opet uspostavi.
Mimo mene prolazi čitavo životinjsko carstvo.
Magarac koji bezvoljno vuče torbu po hodnicima i sapliće se o vlastite vezice što mlataraju
oko tenisica. Za njim propliva šarena ribica
koja zaboravi sve što čuje za četiri sekunde, pa
i to kamo je krenula. Prozuji i muha zunzara
kojoj je uvući jezik teže nego onom magarcu
svezati vezice. Slijeva se pojavi ljenjivac kojemu treba pola sata od točke A do točke B.
Malo su ga zbunile leptirice koje su zalepršale
za plavušanom s bicepsima u zametku. Tu su i
osice koje se stalno bockaju, ali i pravi
stršljeni čiji je oštar jezik poput bušilice i motorne pile stvorio čitav niz udruga žrtava koje
redovito pod odmorom zasjedaju po kutovima
i smišljaju trač-diverzije. Zatim prođu i dvije
stonoge prvašića, više glista, s jabukama u
ručicama i sa strahopoštovanjem se nekako
provuku kroz naš zvjerinjak.
Posljednji zalogaj sendviča mi se poklopio sa
zvonom za početak sata. Zbornica izriga hrpu
profesora, a nered se razlomi i grupira prema
učionicama. Jedino je ljenjivac još hodao
prema točki B, a ribica trčkarala tražeći svoje
jato.
Okrenem se prema vratima učionice. Bože,
kako sam žedan!
Mislav Friščić, 6.razred
O. Š. grofa Janka Draškovića, Zagreb
Voditeljica: Tilda Raić-Ergović
Zašto si se već predala
Još ti zrnce mladosti
Iskri u modrim očima
Riječi su ti slatke
I meke poput paperja
Iz mog jastuka
Kretnje su ti odlične
A ruka krila ptice
Dok popravljaš gnijezdo
I ispraćaš svoje ptiće
Nebo jesu prekrili
Teški oblaci
I padat će
Na vrt i dvorište
Pokisnut će tvoje rublje
Brižno po boji poredano
Odustat će od dolaska
Najavljeni gosti
Ostavljajući te zamišljenu
U praznim sobama
Nikad ti strpljenje
Nije bila jača strana
Te odmah misliš da tuga
Ne zna otići s čela
I da smrt vreba
S druge strane mraka
Pokaži malo duha
I kap veselja
I razgrni šareni kišobran
Niz koji će kliziti
Vrckave kišne kapi
Zalijevajući tvoje savršene
Grmove zimzelene
Tuga nikad ne dolazi
Nepozvana
A ti svoju stišćeš
Rukama i nogama
Ne vidiš da se horizontom
Razlijeva rumenilo
I mirišu brijestovi
Nadvisujući
Crno nebo
Sanja Tucak, 8. r.
Osnovna škola Runović, Runović
Voditeljica: Marija Stojić
U vrtu moje bake
raste šljiva Plavica.
I sada
je tamo, to staro stablo.
Baka svako jutro gleda
šljivu prepunu plavih plodova
i čeka
da ja dođem u Gunju.
Margita Butković, 3. r.
Osnovna škola dr. Vinka Žganca, Zagreb
Voditeljica: Vinka Zadro
Po kiši
Sinoć smo opet bili u portunu,
Skrivali se od kiše,
Mare, ti i ja.
LIK 2010 − treća nagrada Nora Gabrić,
7.r., OŠ Supetar, mentor Ivo Ivelić
Pričali smo gluposti,
Kod nas nikad ništa pametno,
Susjedi su bili nervozni.
Nismo im dali spavati,
Pričali smo do dugo u noć,
I otjerali na nemilosrdnu kišu,
Morali smo krenuti.
Zimsko jutro
Okreće lice
Suncu.
Sunce
Svijetao i blijedi odraz
Utapa u moru.
More
Zaustavlja galebove
Da ne odlete.
Barka
Ne pušta ribara
Da je zaboravi.
Mare je išla svojim putem,
A ti i ja u sasvim drugom smjeru,
Ti si pričala, a ja sam slušao.
Nisam ni riječi progovorio,
Nisam mogao skinuti pogled s tebe,
Htio sam što više detalja upamtiti,
Da te mogu sanjati iz sjećanja.
Siječanjsko jutro
Izlaže obraz
Blijedome suncu.
Jozica Plastić, 7. r.
Osnovna škola Pučišća, Pučišća
Voditeljica: Maja Čapin
Pjesma koja bi htjela
ohrabriti mamu
Šljiva Plavica
Kristina Vištica, 5. r.
Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića,
Metković
Voditeljica: Sanja Jurković
Zubato sunce
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
Došli smo do tvoje kuće,
Ti si me zagrlila i rekla: “ Bok! “
A ja sam svijetlio od tvoje topline
I samo se osmjehnuo.
Tradicija i suvremenost − Ivana Divjak,
7.r, OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko
(učiteljica: Ivana Strmečki Vučina, prof.)
Hrvoje Bazina, 3. r.
Ekonomsko-birotehnička škola, Split
Voditeljica: Suzana Kačić-Bartulović
poseban
prilog
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
17
www.skolskenovine.hr
Besida
Eko
Cijeli je svijet pozornica
Su naši stari znali reć
da nike beside moru upeć.
Dica san bila
i da pravo rečen, to nisan kapila.
Ma domislila san se niki dan
i zapensala
aš san i sama
Takovu besidu provala.
Hrđa me prati industrijskom ulicom.
Kiša me siluje.
Suprotstavljam se divljim
kandžama koje me vuku po pločniku.
Pogledi usamljenih i napuštenih tvornica
Okružuju me strahom.
Smeće, jad.
Razderani beton pokazuje svoje istrošene žile.
Što ostaje od mene
kad skinem masku.
obrišem šminku.
zaboravim što sam pročitala u scenariju?
San čula beside dvi
i perala
da okoli mene gori.
Ruke su se predale.
Nekontrolirano vise.
Zrak je sve rjeđi.
Vjetar me bombardira.
Ne dopušta kretanje.
Eksponencijalno slabim.
Vjerujem u vjetrenjače.
Triba pazit ča ćemo kemu reć
aš besida more kako oganj upeć.
Rječnik
beside - riječi; kapila - razumjela; domislila - sjetila; zapensala - zamislila;
aš - jer; provala - probala; perala - mislila
Dino Vlahek, 4. r.
Gimnazija Čakovec, Čakovec
Voditelj: Ivan Pranjić
Santina Pamić, 1. r.
Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile,
Pazin
Voditeljica: Marinka Burić
Oči bez sjaja hipnotizirano
Čekaju. Čekaju da Sunce
umre i da se Nada
rodi iz zvjezdanog neba.
I ja s njima čekam noć,
da se može skinuti maska
i zaplakati u tjeskobi i samoći.
O, pogubni su kasni večernji sati,
kasna večernja hladnoća
Hladna svjetlost jutra
peče našu kožu i mi ustajemo,
prelistavamo scenarij, stavljamo šminku
i još jednom umiremo na pozornici.
Marija Međugorac, 2. r.
Gimnazija Gospić, Gospić
Voditeljica: Anela Serdar Pašalić
Nepovratno
Izgubio sam te, nemaran, negdje usred tkanja
Usred vlakna uličnog svjetla, u buci vremena
Usred krhotina misli i suvišnih saznanja
Negdje između novih strahova i prošlih sjena.
Ništa mi nije
Upravo sam s oblaka sišao,
s vjetrom se rukovao,
na valima se njihao,
od koralja iz dubina
lađu od sto metara sagradio.
Morski psi su se razbježali
kada sam ja isplovio.
I sada te tražim, revan, u mirisu šibica
Među prošlim danima, propuštenim prilikama
U odrazu na akvariju crknutih ribica
U svojim novim, nikad učinjenim pogreškama.
I iz dana u dan, dok tražim, nalazim trenutke
I sekunde koje kroz ruke poput pijeska prođu
I na događaje koje bi sakupljao šutke
Pretvarajući se da, poput plime, opet dođu.
No izgubio sam te i što mi traganje vrijedi
U pješčanom satu, buci pijeska što se cijedi?
Matej Antolković, 3. r.
Prva gimnazija Varaždin, Varaždin
Voditeljica: Tatjana Ruža
Zar da se sama izvlačim.
sasvim gola i bez riječi,
pred tolikom svjetinom
koja sjedi u klupama
čekajući da ju se zabavi i pouči?
LIK 2010. - druga nagrada: Nino
Podnar, 5.r., OŠ Luke Perkovića, Brinje,
mentor: Stanislav Ninić
Zlatne ribice su me molile
da moja želja zapovijed im bude.
Kada sam u dnevnu sobu uplovio,
u pratnji divljih pataka što sam ih ulovio,
mama se uhvatila za glavu i viče.
Sestra se samo smije: − Ništa mu nije,
samo je čitao Münchhausenove priče.
Božidar Kelava, 6. r.
Osnovna škola Mate Lovraka, Županja
Voditeljica: Radojka Matić
Lovrakovi dani kulture
Pismo Peri
Bok Pero!
Ime mi je Martina i mislim da ste izvrsno
uredili mlin. Da nisi dopustio prijateljima
da ti pomognu, mlin nikada ne bi bio gotov. Važno je surađivati i pomagati drugima. Svi ste se hrabro upustili u taj važan
posao.
Zanima me sudbina vidre koju ste ulovili.
Jeste li je prodali? Ako jeste, je li dio novca uložen u mlin?
Ti si naučio Milo dijete voziti čamac. Sada
je možda mornar ili kapetan broda. Tko
zna?
Ja sam djevojčica i drago mi je što ste primili Matiju i Danicu u družbu. One su bile
od velike pomoći. Nije mi se svidjelo što
ste ponekad bili obeshrabreni i pomišljali
da sve priznate učitelju, ali ste ipak bili
strpljivi, odlučni i nepokolebljivi u namjeri
da dovršite mlin. Samo ustrajni uspijevaju!
Vaša družba je najbolja i uzor nama desetogodišnjacima u tome kako biti složan i
u potpunosti primijeniti narodnu izreku:
„Složna braća kuću grade.“ Sve pohvale!
I mi smo u razredu sada spremni za mnoge
pothvate po uzoru na vaš. Piši ako imaš
novih ideja za nas!
U slobodno vrijeme...
Dok čitam knjige
Zaboravljam brige
na krilima mašte
moje misli plove
u svjetove nove
S Potjehom sam Bjesa gazio,
s Pipi majmuna mazio
s Hlapićem novine čitao,
Malduha za savjet pitao,
s Huckom svijetom skitao.
Trnoružicu sam poljubio,
Snjeguljicu probudio
s Pepeljugom plesao,
i nikad ne bih prestao..
S Pinokijem sam lagao,
Bijelog Jelena jahao,
na Ekovom Bonu sam zaspao...
Sve sam mogao
što sam htio,
što sam davno, davno snio,
al’ nikad nisam smio.
Ante Jakovič, 6. r.
OŠ Đulovac, PŠ Bastaji
Suze
Tužna sam.
Jedna suza poskliznula
mi se niz obraz.
Plačem.
Suze padaju na moj dlan.
Milujem
potrganu igračku
moga djetinjstva
Margita Miše, 5. b,
OŠ Otok, Zagreb
Ostavština
Gledam ga u sebi,
dotičem dlanom njegovu misao
želeći pronaći put
i dubinu njegovih traženja
On i ja
suza u iznenadnom obratu
i osmijeh u neobjašnjivu susretu
Živim ga…
Vidim ga na litici iznad Postira
u cvijetu izniklom u suhozidu
u dodiru Neba i Gore
u otocima koji ispod plivaju
kao arke vođene ljubavlju
Brodice u luci piju
Sjećanje stoljeća
krik galeba
let
utiha mora
Miris lavande i ciklama u kaštelu
Zvijezde se igraju
Vidova gora gleda,
zastava najavljuje zoru…
More prima titranje svemira…
Ispovijeda se…
Tražim tvoju zvijezdu svemira
u pjesmi cvrčka i mirisu mora…
da je mišlju dotaknem…
Teško i radosno nosim
ostavštinu
Štap i Torbu
po Tvojem otoku…
Štap crta krugove Nade
i Vjere, a torba skriva
srca glas…
Hoću li ja, Tvoj nerođeni sin,
uspjeti dotaknuti Tvoj san?
Josip Rešetar, 8.a
OŠ Vrgorac, Vrgorac
Voditeljica: Jasna Sušac
Bogatstvo Hrvatske
u kapljici vode
Samo
jedna kap
prirodi život daje
i taj izvor života
neka vječno
traje
U potok
kada stigne
jedna kapljica mala
već tad je život novoj
rijeci dala
Rijeke
uvijek plove
nekom moru svom
a ja imam Pticu što pruža
mi dom
Gledajte
ove kitice moje
što u pjesmi o vodi
kao sitne kapljice
stoje
Ptica = Hrvatska
Anna Bakota, 5. r.
OŠ “Mejaši”, Split
Voditeljica: Divna Šušić
Srdačan pozdrav od Martine!
Martina Blažević, 4. b
OŠ Suhopolje
Nazorovi
dani 2010.
− Postira
Lovrakovi dani kulture 2010. − Natali
Manojlović, 6.a, OŠ Mirka Pereša, Kapela
Lovrakovi dani kulture 2010. − Klara Pavlek,
1.a, OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica
(Najbolji literarni rad u Splitsko-dalmatinskoj županiji na
natječaju Glavnoga ureda Hrvatske turističke zajednice)
poseban
prilog
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
Natječaj Ivica Kičmanović
Sunce na praznicima
Vidim ... Obične školske zgrade ukrašene pubertetskim djelima, išarani zidovi
ili samo poprskani bojom, ponegdje
obijeljeni, ali ispod bijele već izbija
plavkasto sivilo prijašnjih grafita. Tu i
tamo odlomljena žbuka trusi se po hrapavom, prašnjavom podu.
Čujem ... Vjetar, staro gunđalo, nešto si
puše u bradu i od ljutnje mrtve i izgažene listove rastjeruje po dvorištu. Skviče
šušteći njihove duše.
Vidim ... Smrznuto otrcano grmlje.
I jedno drvo, staro i visoko, kako se
naginje prema školskoj zgradi. S mog
mjesta čini se da vrhom krošnje dodiruje oblačke, gore na nebu. To je stablo
odrastanja... Na prvim granama, koje
mogu dohvatiti, još se zelene listovi,
zeleni listovi djetinjstva koji trepere u
svim smjerovima. Po sredini krošnje su
prošarani, neodlučni bi li bili žuti, zeleni, smeđi ili crveni, baš kao pubertetlije.
A na samom vrhu su ozbiljno smeđi,
već odrvenjeli; oni trepere kao da drhte.
Čujem ... Zborovi vrabaca se natječu u
beskrajnoj igri cvrkutanja i skakutanja.
Vidim ... Šareni kišobrani tapkaju i
skakuću po školskom dvorištu, a veliki,
tamnih boja, vode ih za ruku i nervozno
otresaju sa sebe kišne kapi. I gledaju na
sat...
Čujem ... Sipke kiše padaju danima.
Crjepovi mljackavo prokapavaju: šššškap, šššš-kap-kap, ššš-kap-kap-kap,
ššš...
Jesen ... Doba vrištanja, ljutnje, škripe
automobilskih guma i histerije truba,
drndanja motora i zveketa lanaca vlakova koji neumorno hvataju vozni red...
Žalim ... Sunce je na praznicima.
Hana Friščić, 6.c
OŠ Grof Janko Drašković, Zagreb
Voditeljica: Tilda Raić-Ergović
Moramo
Moramo kupiti darove.
Moramo nabaviti ukrase.
Moramo kupiti božićno drvce
i ukrasiti ga stotinama kuglica.
Moramo upaliti bezbroj lampica u kući,
ispred kuće i u dvorištu.
Moramo ispeći prase i hrpu kolača.
Moramo kupiti rijeku alkoholnog i bezalkoholnog pića.
Moramo pozvati drage i manje drage
goste.
(Nikad se ne zna kad nam tko može zatrebati.)
Moramo se lijepo obući i otići na frizuru.
Moramo se pristojno ponašati
da svi misle kako smo složna i kulturna
obitelj.
Moramo …
Moramo …
Moramo ...
Jesu li, nakon svega što moramo, naša
srca sretna?
Anđela Karla Barišić, 8. a
OŠ Sveta Ana Osijek
Voditeljica Ruža Zubac-Ištuk
Voditeljica: Mandica Korpak
Šokci su uvijek otvarali
kapije i vrata, a kako će
biti sutra
Tradicija i suvremenost - Lucija Kovačić,
6. razred OŠ Petrijanec, Petrijanec
(učiteljica: Katarina Kolarić)
Dragi Ivice,
Bila sam proljetos u tvojoj Mariji Gorici.
Sunce se igralo i milovalo tvoje staze
djetinjstva. Igralo se po prozorima kuća
i smiješilo se zelenom Zagorju. Sutla je
u daljini ljubila svoje vijugave obale. Sa
zvonika marijogoričke crkve pjevala su
zvona. Rasplesali se vinogradi po probuđenim brjegovima. Svetkovina boja, zvukova
i mirisa, ali nitko ne slavi, ne svetkuje proljetne darove prirode.
Promijenili su se ljudi, a i djeca, dragi moj
Ivice. Odrasli sjede u svojim automobilima pa jure, žure, a djeca se pozatvarala u
svoje sobe i sjede pred televizorima i računalima. Nitko ne primjećuje procvjetale
zumbule i ruže pod prozorima, ne osjeća
mirise i ljepotu njihova cvjetanja, ne čuje
cvrkut ptica i zujanje radinih pčela. Nitko
ne osjeća tople ruke proljeća koje ih želi
zagrliti, pomaziti mirisnim svitanjima.
Umrli su zvukovi bajsa tvojega oca, ne
odjekuje pjesma „Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene.“ Saonik tvojih brjegova prekrio asfalt, gakanje gusaka i kukurikanje
pijetlova zamijenila tužna cvrkutanja ptica
u kućnim kavezima. Nema više štruca s
makom i orasima kakve ti je tata donosio
iz svatova koje uveseljavao svojim bajsom
i pjesmom zagorskom.
Nema dječjih igara, cike i vike u dvorištima. Ne gore više ona topla, obiteljska
ognjišta. Nestali su mirisi krumpira pečenog na vatrama. Ne čuje se pjesma djevojačka i momačka u žetvama, berbama,
prelima i sijelima, a srca ljudi umotala se
u sive marame postojanja, a u duše pustoš
se nastanila.
Oh, kako bih se rado kroz ovo sivilo
provezla na tvojim drvenim kolicima,
dragi prijatelju. S radošću bih ti pomogla
nadmudriti susjeda „Kanonika“ i potajno
predati pismo tvojoj Ančici, a zatim bismo
zajedno tražili skrivena ptičja gnijezda po
živicama i obližnjim šumarcima. Samo
da mi je jedan dan s tobom grliti proljeće,
sjesti pod mirisnu lipu i s vrha tvojega brijega pozdravljati oblake i nebeskim plavetnilom s njima putovati…putovati…
Tu sam, dragi Ivice, u tvojoj Mariji Gorici. Ako me gledaš s onog bijelog oblaka,
mahni rukom, nasmiješi se. U zagrljaju
proljetnih cvjetanja, po zlaćanom suncu
prijateljski poljubac ću ti poslati.
Tvoja prijateljica Valentina iz Hercegovca.
Valentina Mišeta, 8.r.
OŠ Slavko Kolar, Hercegovac
Voditelj: Stjepan Banas
Svatko nekoga voli
Volim mamu, tatu i brata. Oni vole mene.
Još volim baku, djeda, sestričnu, učiteljicu i prirodu.
Volim i prijatelje: Dominika, Tomislava i
Adriana.
Prijatelj voli prijatelja. Panda voli pandicu. Jež voli ježicu.
Svatko nekoga voli!
Tradicija i suvremenost − Petra Jukić,
3. razred OŠ Starigrad, StarigradPaklenica (učiteljica: Nataša Dokoza)
Filip Borić, 1.a
OŠ Dora Pejačević Našice
Već je odavno svima poznata slavonska i
šokačka gostoljubivost, srdačnost i otvorenost. Šokci otvaraju svoja vrata u raznim
prigodama: kada su svatovi, kirbaji, krštenja, krizme, rođendani i imendani. O Božiću i Uskrsu također. Svoje goste dočekuju
s veseljem, otvorena srca, a obiteljski stol
je pun svakojakih finih jela, kolača i pića.
Zapjeva se, zasvira, šale vrcaju. A gosti
koji dođu sa strane i izdaleka, ne mogu se
nadiviti bogatstvu stola i dok jedu i piju,
sigurno razmišljaju o ponovnom dolasku.
Danas, kada se živi užurbano, moderno, a
još i u krizi, ta dobra stara tradicija okupljanja i druženja kao da će nestati. Mi u Gunji
pokušavamo održati stare običaje. Žalosno
je što danas većina običaja izumire, a negdje su i potpuno nestali. KUD „Graničari“
iz Gunje ima Mali KUD u kojem nas djecu uče stariji kako se čuva tradicija. Tu se
okupljamo, učimo igrati stara kola, pjevati
stare pjesme i govore nam kako moramo
njegovati tradicijske običaje. Uče nas druženju i gostoljubivosti i mi polako shvaćamo da nije sve u internetu i mobitelu.
Bit će žalosno ako tradicija otvorenih vrata i gostoprimstva izumre, jer su već neki
običaji nestali. Ne toliko što smo siromašniji, već što se zatvaramo u sebe i u svoje
sobe gdje satima piljimo u sve veće televizijske ekrane.
Danas su posjeti sve rjeđi, družimo se putem SMS-a, MMS-a, facebooka i twittera.
Tako se preko tih čuda čestitaju rođendani,
imendani, Božić i Uskrs. Sve manje idemo
jedni drugima. Gledamo se i čujemo preko
Skypea, zvone mobiteli, umjesto da jedni
drugima pokucamo na vrata.
Marija Šokčević, 5. b
OŠ “Antun i Stjepan Radić“, Gunja
Voditelj: Josip Krunić
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
MOJE LEPO ČA
Va našoj kuće
domaće besede
odvavek se govore
aš je to zajik
mojega nonića i none.
Kad sam bil mići
samo san tako umel govorit:
va parku su me zafrkavali
va ulice Kinezun zvali,
va butige su mi se smeli,
aš me niš nisu razumeli.
Danaska me ni sram
ča po domaći govorin.
Ja svoje ča va srcu držin
i svoju čakavicu volin
aš š njun san se rodil.
Antonio Babić, 4.b
OŠ Srdoči, Rijeka
Voditeljica: Gordana Vukić
O PRAVIMA
Neki dan jedno moje pravo pregazio je
automobil koji je vozio natraške i zalio
me vodom na cesti.
Drugo pravo utopilo se u hladnoj juhi
koju sam morao pojesti na silu.
Treće pravo pobjeglo je od straha kad se
tata pretvorio u čudno biće s izbečenim
očima zbog jedne nenapisane zadaće.
Četvrto pravo isteklo je u sestrinim krokodilskim suzama, pa su njoj kupili što
je htjela, a meni ne.
Peto je pravo nekamo pospremila
mama. Sada nitko ne zna gdje je plavi
pulover za koji sve curke u razredu misle da mi najbolje stoji.
Kad je poslije svega nestalo moje pravo na sunce, pojavio se oblak i kiša je
isprala sve naše dogovore o nogaču
protiv 4. a.
Pravo na simpatiju sam sam izbacio s
popisa prava. Bolje je praviti se frajer
nego ispasti budala. Barem sam tako
mislio dok nisam saznao da joj onaj
gnjavator šalje SMS poruke svakih deset minuta. Srećom, sačuvao sam svoje
pravo skriveno u štednoj kasici. Uzeo
sam svoje pravo i poveo ga u šetnju do
obližnjeg kioska. Njime sam kupio bon
za mobitel. Prodavač je rekao: « Hvala
i doviđenja!»
Nazvao sam je sav sretan i radostan.
Čini mi se da sam ja više njezin tip. Kad
bi se barem džeparcem mogla kupiti sva
dječja prava.
Tradicija i suvremenost − Luka Čorić,
6. razred OŠ Vladimir Nazor, Đakovo
(učiteljica: Vesna Čengić)
Rieči
Negda su kak kruh mefke,
A negda kak kameje žmefke.
Negda se tak liepo nasmejeju,
A negda hudu glediju.
Negda su kak pesma
Pa ih je liepu poslušati,
A negda su srdite
pak počneju špuotati.
Kristijan Kukor, 4. b
OŠ Ivana Brlić-Mažuranić, Prigorje Brdovečko
Voditeljica Zvjezdana Žlebački Cukor
Pretulet
Tičeki popievaju,
Rožice se po trave razlievaju,
Na klupi mački driemaju.
Prešla je zima.
Zdej sunčeka ima.
Idem se igrat van.
Beciklin tirati nznam.
Dvorišče diši.
Perica za menu beži.
Več ide kmica,
Črna ciganica.
Slatke ili žufke,
Sejedno furt v srce pehneju.
tičeki – ptičice , rožice – cvijeće, zdej –
sada, beciklin tirati – voziti bicikl, beži –
trči , kmica - mrak, noć
Ida Posavec, 7. b
OŠ Vidovec
Voditeljica: Sanja Biškup
Eva Pelko, 2. b
OŠ Oroslavje
Voditeljica: Ankica Šuk
savjetnici
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Mitovi o darovitosti
Dugo se vjerovalo i pričalo da je Kineski zid jedini ljudskom rukom sagrađen objekt koji je vidljiv s Mjeseca golim
okom. To nije ništa čudno s obzirom na
veličanstvenu veličinu i kilometražu koju
taj objekt posjeduje. Ipak, nakon što je
21 dan proveo u orbiti, prvi kineski astronaut Yang Liwei izjavio je da se Kineski
zid iz svemira uopće ne vidi! Kao prvo,
pitanje je što znači “iz svemira“, odnosi li
se to na Zemljinu orbitu ili pogled s Mjeseca. Naime, iz Zemljine orbite (od 290
do 563 kilometra) vidljivi su i razni drugi
objekti poput velikih aerodroma, autocesta ili mostova. No, Kineski zid, bez obzira na svoju veličinu, i s tako male visine
teško je vidljiv, jer se svojom kamenom
strukturom odlično uklopio u okolinu. Da
priča bude bolja, legenda o Kineskom
zidu lansirana je prije nego što je lansiran prvi satelit, no, kao i drugi mitovi dovoljno dugo ponavljani, ući će i u školske
udžbenike.
Darovitost je fenomen
i čudo koje se stalno događa u našim školama,
u našoj okolici. U svakoj
generaciji učenika postoji nekoliko postotaka djece koja pokazuju
znakove
darovitosti.
Broj takvih učenika nije
velik, ali je svaki takav
učenik mali dragulj kojeg valja čuvati i brusiti
ne bi li zasjao punim
sjajem na radost i dobrobit njegovu, njegove
obitelji, škole, ali i šire
- društva, a ponekad i
čovječanstva (Rister).
Upoznajmo se i srušimo mitove o darovitim
učenicima:
1. Darovita djeca će uspjeti u životu bez
obzira na to pružali im mi posebnu potporu ili ne.
2. Darovita djeca vole školu, dobivaju dobre ocjene i dočekuju novi školski dan
s entuzijazmom.
3. Darovita djeca dolaze iz obrazovanijih i
situiranijih obitelji.
4. Darovita djeca su dobra u svemu što
rade.
5. Učitelji vole darovitu djecu u razredu.
6. Ako darovitu djecu izdvojimo u posebne skupine, postat će snobovi.
7. Posebni programi za darovite su “elitni”
i djeca koja nisu u njima loše se osjećaju.
8. Darovita djeca imaju teškoća u prilagodbi na školu i teško stvaraju prijateljstva.
9. Darovita djeca ne znaju da su “drukčija” dok im to netko ne kaže.
10. Darovitu djecu treba zaposliti i postavljati im stalno nove izazove, inače će postati
lijeni.
11. Darovita djeca su
jednako zrela u svim područjima: kognitivnom,
tjelesnom, socijalnom i
emocionalnom.
12. Sva su djeca darovita. (prema Vlahović
Štetić)
Postavlja se pitanje
na koji način pristupiti
darovitom djetetu, kako
zadovoljiti njegove potrebe, kako mu pružiti
podršku i omogućiti razvoj njegovih sposobnosti i realizaciju njegovih
potencijala. Darovita su
djeca drugačija od većine svojih vršnjaka. No,
Kako pristupiti
darovitom djetetu,
kako zadovoljiti
njegove potrebe,
kako mu pružiti
podršku i
omogućiti razvoj
njegovih sposobnosti i realizaciju
njegovih
potencijala
ona su i međusobno vrlo različita. Općenito se može reći da je svako darovito dijete
”priča za sebe” te ima specifične često jedinstvene potrebe kojima nije lako automatski odgovoriti (Čudina-Obradović).
Broj djece koja imaju darovitost kao
potencijal mnogo je veći od onih koji taj
potencijal i realiziraju. Osnovni razlog za
to jest nepovoljan utjecaj okoline koji najčešće nije aktivno nepovoljan (u smislu
da “uništava potencijale“), nego pasivno
nepovoljan (u smislu da ne pruža ogovarajuće uvjete za ostvarivanje potencijala).
Dakako, pored utjecaja okoline, za razvoj
i realizaciju potencijala, odnosno darovitosti potrebne su i odgovarajuće osobine
ličnosti djeteta.
Nerealno je očekivati da nastavnici
unutar svoje prakse i tjednog rasporeda
dužnosti imaju uvijek dovoljno prostora
posvetiti se darovitima i pružiti im punu
podršku. To se osobito odnosi na srednjoškolske nastavnike, budući da, primjerice, kognitivni razvoj i stupanj znanja i
vještina darovitih učenika mogu biti veći
nego kod nastavnika.
I za kraj, zapamtimo i provedimo u
našu školsku u praksu ono što čine ljudi
koji pomažu rast i razvoj darovite djece?
Pokazuju djetetu da su mu važna njegova uvjerenja, osjećaji i postupci, pomažu
djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osjećaje, pokazuju da ih razumiju i prihvaćaju
svoje osjećaje, jasno pokazuju da cijene
dijete kao cjelinu, a ne samo njegove
sposobnosti i postignuća, izražavaju da
cijene njegove jedinstvene kvalitete, dopuštaju im razvijati svoje posebne interese ili ga potiču u tome, odvajaju vrijeme
koje će posvetiti samo djetetu, ohrabruju
i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe
te ističu vrijednost produktivne suradnje i
sami su modeli da suradnja vodi uspjehu
(Arambašić).
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Godišnji odmor u dvije škole
?
Učiteljica sam i radim u dvije škole, u svakoj na nepuno neodređeno vrijeme. Treba li mi svaka škola dati
odluku o korištenju godišnjeg odmora
i mora li se godišnji odmor odrediti u
obje škole u isto vrijeme?
Svaka škola u kojoj radite s nepunim
radnim vremenom treba vam dati odluku
o korištenju godišnjeg odmora. Sukladno članku 64. stavak 2. Zakona o radu
(NN br. 149/09.), radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili više
poslodavaca, a poslodavci ne postignu
sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora iz članka 55. ovoga Zakona, poslodavci su dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu
zahtjevu. To je novost u Zakonu o radu,
jer bivši Zakon o radu nije izrijekom obvezivao poslodavce kod kojih radnik radi
da mu sporazumno omoguće istodobno
korištenje godišnjeg odmora, jer su mu u
suprotnom dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.
Propisana obveza postizanja sporazuma
svih poslodavaca kod kojih radnik radi o
istodobnom korištenju godišnjeg odmora
važno je pravo propisano u korist radnika
i omogućuje mu da potpuno ostvari pravo
na godišnji odmor.
Učiteljica razredne nastave ima
ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad u produženom boravku u
područnoj školi. U središnjoj školi s
31. kolovoza 2010. u mirovinu odlazi
učiteljica razredne nastave. Možemo
?
li nakon dobivanja suglasnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme za to radno mjesto
od sljedeće školske godine ponudili to
radno mjesto učiteljici koja radi u područnoj školi? Na koji se članak zakona trebamo pozvati ako nije potreban
natječaj za to radno mjesto?
Radni odnos je ugovorni odnos koji
nastaje sklapanjem ugovora o radu u
skladu sa zakonskim odredbama (u
školama na temelju Zakona o radu NN
br. 149/09. te Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi NN br.
87/08., 86/09.). Zakon o radu člankom
13. propisuje obvezni sadržaj pisanog
ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu te se u
tome članku navode svi bitni uglavci koje
ugovor o radu odnosno pisana potvrda o
sklopljenom ugovoru o radu trebaju sadržavati. Kada je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen sukladno navedenim zakonskim odredbama, a radnik
ispunjava uvjete i za drugo radno mjesto
te na drugom mjestu rada (konkretno u
središnjoj školi), tada radnik i poslodavac
mogu promijeniti uglavak ugovora o radu
koji se odnosi na mjesto rada radnika.
Pravna osnova za sklapanje ugovora o
radu na neodređeno vrijeme za drugo
radno mjesto te drugo mjesto rada u školi je navedeni članak 13. Zakona o radu
koji propisuje obvezni sadržaj, tj. uglavke
ugovora o radu. Iz navedenoga proizlazi
da škola ne mora raspisivati natječaj za
slobodno radno mjesto učiteljice razredne nastave u središnjoj školi nego se na
to radno mjesto može zaposliti učiteljica
koja radi u produženom boravku u područnoj školi.
Kako se određuje godišnji odmor
učitelju koji radi nepuno radno vrijeme? Ima li na njegov godišnji odmor
utjecaj činjenica da on radi primjerice
samo dva dana u tjednu i treba li mu
godišnji odmor biti određen na način
koji je vezan uz njegov rad u školi, u
određene dane u tjednu?
Članak 43. stavak 8. Zakona o radu (NN
br. 149/09.) propisuje da ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno
trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom
vremenu smatrat će se radom u punom
radnom vremenu. Sukladno članku 28.
stavak 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama
(NN br. 80/02., 174/04., 94/95., 28/06.),
zaposlenici koji rade nepuno radno vrijeme ostvaruju ista prava kao i zaposleni na
puno radno vrijeme glede dnevnog odmora, odmora između dva uzastopna radna
dana, tjednog odmora i trajanja godišnjeg
odmora. Prema navedenome, učitelju koji
radi u nepunom radnom vremenu godišnji se odmor određuje isto kao i učiteljima koji rade u punom radnom vremenu,
a broj radnih dana koje radi u tjednu ne
utječe na određivanje broja dana godišnjeg odmora na koje ostvaruje pravo.
?
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Raspoređivanje
učenika u odjele
Na kraju nastavne godine uz sve poslove vezane
za završetak nastave, vrijeme je i za pripremanje
nove školske godine. Jedan je od temeljnih poslova
upućivanje zahtjeva s brojem učenika u ured državne uprave u županiji odnosno zagrebački Gradski
ured nadležan za poslove obrazovanja koji će utvrditi broj redovitih i kombiniranih razrednih odjela za
iduću školsku godinu i o tome donijeti odluku na temelju Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj
skupini u osnovnoj školi.
U tom Pravilniku od listopada 2009. godine, a u
skladu sa Zakonom o
odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj
školi, utvrđuje se da redoviti razredni odjel ima
od 14 do 28 učenika.
Za posebne situacije uz
prethodnu suglasnost
Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa, to
može biti i manje od 14
učenika. Pravilnik utvrđuje i broj učenika s teškoćama kojima je utvrđen primjereni program
obrazovanja i definira
najveći broj učenika u
odjelu. Važan je i stavak
kojim se zadržava broj
učenika, bez smanjenja
broja učenika u odjelu,
ukoliko učenik s teškoćama ima osobnog pomoćnika ili pomoćnika
u nastavi. Pravilnik dalje definira broj učenika
ovisno o tome je li nastava organizirana kao manjinska ili se, pak, organizira u kombiniranom odjelu. Usklađen je i broj učenika za odgojno-obrazovne
skupine za organizaciju izborne nastave, dopunske
i dodatne te izvannastavnih aktivnosti u odnosu na
razredni odjel.
U praktičnoj provedbi rasporeda učenika po odjelima najveće teškoće su u školama, koje imaju više
odjela jednog razreda i to uobičajeno kod upisa u
prvi razred, a ponegdje kada se u peti razred priključuju učenici iz područnih škola, što može biti
razlog za formiranje novih ili drugačijih odjela. Veći
broj odjela zahtijeva utvrđivanje određenih kriterija
kod rasporeda učenika u odjel. U tom smislu preporučljivo je, koliko je to moguće, ujednačiti odjele
prema spolu, ali i prema rezultatima obrazovne procjene koje provodi Povjerenstvo prije upisa u prvi
razred. Ravnomjerno treba rasporediti po odjelima
učenike na opservaciji ili učenike koji se upisuju uz
već utvrđene teškoće - sluh, vid ili motoričke teškoće.
Budući da uz propisane postupke roditelji pri upisu
ispunjavaju i ankete o socijalno-ekonomskom statusu, i ti podaci mogu biti značajni za ravnomjeran
raspored učenika po odjelima. U sredinama koje su
vezane uz prijevoz učenika do škole i taj element
zbog praktičnih razloga treba uzeti u obzir. U svrhu
razvoja suradnje s roditeljima, ne treba zanemariti
ni njihove sugestije, pa ponekad i želje za zajedničkim pohađanjem odjela, npr. susjeda ili rođaka, pri
čemu se treba rukovoditi primarnim stručnim kriterijima rasporeda učenika u odjele. Već spominjani
razlozi potreba promjena sastava odjela u petom
razredu, kada se priključuju učenici iz kombiniranih
odjela iz područnih škola, različito se u praksi provode, od cjelovitih formiranja novih odjela do mehaničkih priključivanja novih učenika.
Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa kod
formiranja odjela, od poštivanja pravilnika preko
postavljanja profesionalnih kriterija, ali i uvažavanja
roditeljskih sugestija, no svaki odjel formirat će se u
zajednicu prije svega tijekom procesa socijalizacije
i adaptacije pod vodstvom učitelja.
Niz je čimbenika
o kojima treba
voditi računa
kod formiranja odjela od
poštivanja pravilnika, preko
postavljanja
profesionalnih
kriterija, ali i
uvažavanja roditeljskih
sugestija
20
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Uče, rade i pjevaju uz zv
“Umjesto konfekcijske škole i nastave, učenicima je potrebno ponuditi pluralizam
ne samo sadržaja nego i oblika učenja te
odgoj za kulturni i politički pluralizam te
građanski odgoj. Trebamo omogućiti učenicima optimalan razvoj postojećih potencijala. Škola treba postati mjesto radosti,
a učenje i stjecanje znanja djetetova potreba, a ne prisila“, ističe ravnateljica Nada
Lasić-Sutlović
O
snovna škola Augusta Cesarca djeluje na
području
Ferenčice,
naselja koje je zadnjih
godina doživjelo intenzivnu izgradnju i naglo promijenilo svoju
socio-ekonomsku strukturu i urbanu karakteristiku. Školu pohađa 350 učenika, raspoređenih u 16
razrednih odjela, od čega tri odjela produženog boravka. Okolinu
škole čine športsko igralište, travnate površine, betonska površina,
odmorište za učenike i prostor za
igru te športski park, arboretum.
Poseban kompleks čine radionica
za tehničku kulturu s kabinetom
za pripremu učitelja. Izborna nastava informatike izvodi se također u specijaliziranoj novoopremljenoj učionici. U školi se uči
engleski jezik od prvog razreda, a
francuski jezik od četvrtog razreda kao izborni predmet.
Stručna kadrovska pokrivenost
je na sto posto i svi su predmeti
stručno pokriveni, a odličnu ekipiranost upotpunjuje i puni angažman čak triju stručnih suradnica
- pedagoginje Mirele Sučević,
socijalne pedagoginje Martine
Horvat i knjižničarke Lovorke
Ivas.
- Taj nas tim spašava, jer imamo desetak posto učenika s različitim teškoćama u razvoju, koji
rade po prilagođenom program,
a uz sve to u našoj školi gotovo
da i nema devijantnog ponašanja, objašnjava nam ravnateljica
Nada Lasić-Sutlović. Govori da
je to zasluga cjelokupnog tima,
od učitelja, stručne službe i roditelja. Manjih nepodopština uvijek ima, no pravodobna i kvalitetna suradnja s roditeljima pravi
je put. Možda najvažnije, ovo je
mala škola i djelatnici poznaju
svako dijete jako dobro, što je
velika prednost i u provođenju
same prevencije.
Za kvalitetnu nastavu engleskog brine se Mirjana Laslavić
Ravnateljica Nada Lasić-Sutlović
Nastava orijentirana
na učenika
Nastava je organizirana u dvije
smjene i vjerojatno će tako ostati još neko vrijeme, prvenstveno
zbog nedostatka prostora.
- Ne bih htjela narušavati kabinetsku nastavu, a budući da zasad imamo tri produžena boravka
u tri učionice, prelaskom u jednu
smjenu taj bi se naš radno-životni prostor još skučio i smanjio.
Zasad nije u planu nadogradnja,
zbog krize u kojoj se zemlja
nalazi, a budući da se nažalost
smanjuje broj djece iz godine u
godinu, možda se i zbog nezgodnog razloga oslobodi prostor za
jednosmjenski rad.
Opremljenost je škole na vrlo
visokoj razini, ističe ravnateljica,
jedino bi u skorijoj budućnosti
trebalo renovirati kabinete biologije, kemije/fizike i tehničke
kulture. Nabavljen je dovoljan
broj računala, kako za nastavnike
tako i za potrebe informatičkoga
kabineta i same knjižnice. A u
planu je i nabava pametne ploče.
Znanje učenika varira od generacije do generacije, ali nekako
Crtice iz povijesti
OŠ Augusta Cesarca prva je javna ustanova na području Ferenčice izgrađena 1960. godine. Do tada su tu bile uglavnom
obiteljske kuće, travnjaci, pašnjaci i oranice. Škola je izgrađena
na mjestu starih bugarskih vrtova. Naziv su dobili po stanovnicima izbjeglicama iz Bugarske koji su tu živjeli i uzgajali povrće. Oko škole su bili pašnjaci na kojima su pasle krave i rasli
kukuruzi. Osvrt na početak rada u novoj školi donose i Školske
novine u broju od 4. studenog 1960. godine: “Nova škola moderno je i funkcionalno projektirana. Nije luksuzno građena, ali
svojim vanjskim izgledom i unutarnjim rasporedom djeluje vrlo
estetski...“ (bn)
su uvijek najbolji matematičari,
informatičari, fizičari, kemičari
te, dakako, sportaši, ponajprije
odbojkaši koji su osvojili drugo
mjesto u državi.
Ravnateljica govori da se osim
frontalnog načina predavanja
danas u OŠ Augusta Cesarca češće primjenjuju drugi metodički
oblici rada, rad u parovima i rad
u skupinama te individualni rad
u obliku projektne nastave i projektnih dana.
- Osnovna značajka naše škole
je timski rad Učiteljskog vijeća
škole i njegova stručna edukacija - stručna predavanja, prisustvovanje stručnim skupovima,
savjetovanjima...
Smatra da učitelji trebaju odgajati učenike za prihvaćanje različitosti, za snošljivost i suradnju koja
obilježava život u demokratskom
pluralističkom društvu. Svaki
učitelj treba osposobiti učenike za
samostalno učenje, pripremajući
ih za cjeloživotno učenje.
- Moramo omogućiti svim učiteljima sve vrste usavršavanja
i stjecanja najnovijih znanja iz
predmeta struke te iz područja
metodike, komunikologije, psihologije i informatike, osobito za
nastavu orijentiranu na učenika, u
kojoj učenici uče istraživanjem i
otkrivanjem te sudjeluju u raznovrsnim individualnim, skupnim i
razrednim projektima.
Povećana je količina izleta i terenske nastave, od obilaska muzeja i predstava, puno se izlazi na
teren i tamo na živim primjerima
korelira i spaja znanje iz različitih predmeta, povijesti, geografije, prirode i društva, čak i vjeronauka. Dakle, postavke HNOS-a,
a sada NOK-a u pripremi na ovoj
se školi već godinama ostvaruju,
u šali će kazati ravnateljica.
Pedagoginja Mirela Sučević
tijesno surađuje s roditeljima
Marija Zorić predaje glazbeni,
vodi tamburaše i pjevački zbor
Izlet u Istru
- Mi radimo ono što u ministarstvu tek pišu, napominje LasićSutlović i dodaje da cilj koji je
zacrtan u dvogodišnjem razvojnom planu škole obuhvaća još
bolju suradnju s roditeljima te
rad na kompetencijama učenika
u određenim područjima.
Roditelji znaju da je
škola naklonjena djeci
Školu pohađa tridesetak učenika romske nacionalne manjine, koji su potpuno integrirani,
redovito pohađaju nastavu, a
među njima su i vrlo dobri đaci.
Promijenilo se očito razmišljanje
njihovih roditelja, pa su shvatili
da ih samo obrazovanje može
izvući iz teške životne situacije i
osigurati im kvalitetniji i ugodniji život. Iako zasad rade bez romskih pomagača, škola se prijavila
za nacionalni projekt produženog
boravka nacionalnih manjina u
školi, u sklopu kojeg bi trebao
biti angažiran i barem jedan
asistent u nastavi. I to ne samo
romski, budući se u Pešćenicu
i Ferenčicu počelo doseljavati i
sve više Albanaca. I kod toga je
21
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
Pola stoljeća OŠ Augusta Cesarca, Zagreb
uke tamburice
škole već pola stoljeća. I zaista je
odlična stvar kada djeca besplatno tijekom osnovnog školovanja
mogu naučiti svirati neki instrument. Najzaslužnija je za to nastavnica glazbene kulture Marija
Zorić, koja ih svakodnevno motivira i glazbu im prenosi kao jednu od životnih radosti. “Mislim
da nema nikakve posebne tajne“,
skromno će Zorić, koja uz tamburaše vodi i pjevački zbor te organizira brojne glazbene radionice.
Govori da djeca vole glazbu, pa je
na satovima vrlo veselo i kreativno, a učenici sami najčešće biraju
repertoar koji će svirati. Orkestar
ne svira samo klasične tamburaške napjeve, već i moderne autore,
poput hitova Tonyja Cetinskog.
Škola u prirodi - Novi Vinodolski
Državni prvaci u odbojci
Goran Laslavić nastavnik je tjelesnog
Učitelji se
prilagođavaju
modernim učenicima
Male Romkinje prikazuju svoj tradicionalni ples
presudna stalna suradnja s roditeljima, kojom je Lasić-Sutlović
vrlo zadovoljna.
- Svim roditeljima uvijek su
otvorena vrata škole. Prednost
je u tome što je većinom riječ o
mojim bivšim đacima, budući da
ovdje radim od 1979. godine, 21
godinu kao pedagoginja i zadnjih
deset na mjestu ravnateljice. Roditelji vole poslušati naše savjete i znaju da je škola naklonjena
njihovoj djeci i da nismo tu kako
bismo ih rušili na kraju godine,
zasipali ih nekim jedinicama ili
neopravdanim satima, nego da
im pomognemo, educiramo ih i
pripremimo za daljnji život.
Zbog takvog stava i odnosa roditelji se rado uključuju u razne
školske manifestacije, posebno
otvorene dane, a aktivni su i na
sastancima Vijeća roditelja.
Kada se osvrne na svoje desetljeće ravnateljstva, Lasić-Sutlović
je ponosna na postignuto, a naro-
čito na vrlo dobru opremljenost
škole. Uz didaktičko-nastavna
sredstva, nabavljena je kompletna
nova rasvjeta, renovirani sanitarni
čvorovi, tuševi u dvorani... Uspjela je kvalitetno pomladiti nastavnički kadar, što je u život škole
unio nužnu dozu poleta, entuzijazma i kreativne energije.
Škola se s pravom ponosi brojnim izvannastavnim aktivnostima, poglavito tamburaškim orkestrom, koji predstavlja tradiciju
Vrijedne su i aktivne brojne
skupine - lutkarska, dramska, folklorna, novinarska skupina, koja
svake godine priprema i izdaje
učenički list Iskrice s Ferenčice,
zatim literarno-recitatorska skupina, povijesna, mladi biolozi,
ekoskupine, mladi knjižničari,
mladi matematičari, skupina prve
pomoći, školska prometna jedinica, fizičari, informatičari, itd. Za
svoj je rad prigodom Svjetskog
dana zaštite okoliša škola dobila
državnu nagradu u 2000. godini
za postignuća u zaštiti okoliša na
području odgoja i obrazovanja
u izvannastavnim aktivnostima
od Ministarstva za okoliš i prostorno uređenje, “eko oskar“.
Dobiven je i status Međunarodne
ekološke škole, koji je potvrđen
certifikatom i Zelenom zastavom
22. ožujka 2002. godine. Ove je
godine taj status unaprijeđen i
postao je srebrni.
Mirjana Laslavić ovdje predaje
engleski, kako sama kaže, cijelu
vječnost. U školi radi već više od
36 godina. Govori nam da su se
djeca mnogo promijenila tijekom
njezina radnog vijeka:
- U pozitivnom, ali nažalost i
negativnom smislu. Zbog dostupnosti informacija u ovom elek-
troničkom dobu djeca nekako
više toga znaju, s više informacija barataju, ali su postali naporniji, jer su se neke vrijednosti
i autoriteti promijenili, pa ih je
danas znatno teže motivirati. A
budući da učenici imaju zaista
široko opće znanje, i učitelj mora
biti sto posto u svome predmetu,
ne se držati samo programa, već
pratiti i što se događa u društvu i
svijetu, kako bi mogao njih pratiti. No, djeca kao djeca, nekad su
se služili jednim trikovima, danas
drugima. Uglavnom, učitelji su ti
koji se moraju mijenjati i prilagođavati, s time da zadržimo autoritet. Onda neće biti problema ni
s motivacijom, ni s provođenjem
nastave. Učenici su vrlo kreativni
i treba im dati maksimalnu slobodu, samo ih se mora voditi i naučiti ih da upotrebljavaju vlastiti
mozak, poručuje Laslavić.
Tjelesnu i zdravstvenu kulturu,
pak, predaje njezin sin Goran Laslavić, kojeg smo upravo zatekli
u testiranju motoričkih sposobnosti učenika.
- Vrlo smo dobri u sportu, postižemo dobre rezultate i očito je
da djeca vole tjelesni, ne izbjegavaju ga kao u nekim drugim
školama. Red, rad i disciplina
su presudni, uvjeti su nam zasad
zadovoljavajući, a onda je samo
potrebno malo mudrosti kod učitelja da djecu zainteresira i rezultati dolaze sami do sebe.
Knjižničarka Lovorka Ivas
u školi radi petnaestak godina
i objasnila nam je da školska
knjižnica od pedeset četvornih
metara ima 16 čitaoničkih mjesta, četiri računala, fond od 10
tisuća knjiga, s dvije zbirke učeničkom i nastavničkom, tu je
i referentna zbirka te elektronička građa. Čita se najviše školska
lektira, ali učenici često dolaze u
knjižnicu tijekom odmora ili pauze, na računalima rade referate ili
traže neke informacije, pišu čak
i zadaću, uglavnom, knjižnica
je središnja kreativna točka OŠ
Augusta Cesarca. Naša zadnja
postaja pri razgledavanju škole
bio je ured pedagoginje Mirele
Sučević, koja smatra da je tajna
njihova uspjeha u tome što nastoje upoznati svako dijete.
- Uz njihove kognitivne sposobnosti jako nam je važno u kakvom okruženju rastu pa nam je
stalna suradnja s roditeljima od
presudnog značaja. Želimo upoznati i obiteljsku situaciju, povezani smo vrlo dobro s Centrom za
socijalnu skrb, raznim udrugama,
svim relevantnim institucijama.
Pružamo veliku pomoć učenicima, što u učenju, što u socijalnim
vještinama, organiziramo puno
pedagoško-preventivnih i kreativnih radionica. Dakle, puno
radimo, pa imamo i dobre rezultate!
A bolji recept za kvalitetnu
školu nisu mogli pripisati ni najbolji svjetski stručnjaci!
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
suradnici javljaju
UKRATKO
K L O Š T A R
PODRAVSKI Naš
odjek Učenici Osnovne
škole Kloštar Podravski
izdali su novi broj dječjeg
lista Naš odjek. Na 32 stranici našlo se vrlo mnogo
dječjih radova u pokušaju
stvaranja poetskih ili proznih djela. Svoje mjesto
našli su i drugi literarni
sadržaji povezani likovnim
ilustracijama. U ukupnom
stvaranju lista sudjelovali su
učenici matične škole u
Kloštru Podravskom i
područnih škola u Podravskim Sesvetama, Prugovcu i
Kozarevcu. Ovakav list učenika i djelatnika postao je tradicija, jer već 36 godina izlazi
bez prekida. (Franjo Bartolić)
KNIN Sportska ljepotica Oplemenjeni prostor
Osnovne škole Domovinske zahvalnosti u Kninu sportskim
terenom dobio je i svoj konačni oblik. Izmijenjena je cjelokupna parterska vizura dvorišta škole, a tereni jasno obilježeni i presvučeni odgovarajućim materijalima dostatne
mekoće i ugodnosti za djecu gdje se, zahvaljujući sredozemnoj klimi, većinom nastava tjelesne i zdravstvene kulture
izvodi na otvorenom. Uz sportsku dvoranu, vanjski je teren
bio neophodan. U buduće, adekvatan prostor sportskog
eksterijera treba sačuvati u adekvatnom omjeru brige za
uložena sredstva, za kvalitetniju u sigurniju nastavu.
(Fabijan Lovrić)
Rudolfa Strohala Lokve ugostila trenera Hrvatske nordijske
trkače ekipe Zorana Skendera te reprezentativca u skijaškom trčanju Andreja Burića, koji je osvojio 75. mjesto u
trčanju slobodnim stilom na 15 km. Osim što su razgovarali s učenicima, donijeli su slike iz Vancouvera, odigrali i
asocijacije na temu Koliko vi nas poznajete. Učenici su
pokazali svoje znanje o 21. olimpijskim igrama u Vancouveru
u kratkom kvizu. Pobjedu je odnio učenik osmog razreda
Valentino Marković. Na kraju su goste od dijeljenja potpisa
zaboljele ruke. No, ni učenici njima nisu ostali dužni, kao
prvi navijači naših predstavnika na 22. olimpijskim igrama
u Sočiju, darovali su gostima majicu s logom tih igara i
svojim navijačkim poklikom: - Go Croatia, go! Kako se
čini, zadovoljstvo je bilo obostrano. (Renata Lisac)
ZAGREB Šumska jagoda U Zagrebačkom kazalištu lutaka proslavljen je 30. rođendan Dječjeg vrtića
Šumska jagoda. Nositelji glazbeno-scenskog programa bila
su djeca iz zbora Jagodice, koja su za uzvanike i roditelje
izvela mjuzikl Palčica autorica odgojiteljica Sonje Kraljić i
Zdravke Đurinek. Djeca su pokazala i svoje umijeće sviranja na različitim instrumentima, izvodeći najpoznatije pjesme iz mjuzikala Moje pjesme, moji snovi i Čarobnjak iz
Oza te premijerno izveli skladbu Nek ti osmijeh krasi lice,
u suradnji s počasnom članicom zbora, pjevačicom Zdenkom
Kovačiček. Uz program na sceni, odgojiteljice, ravnateljica
i stručni tim vrtića u prostorima kazališta predstavili su
posebnosti vrtića, pojedine programe, projekte i aktivnosti
kroz plakate, fotografije i letke. U okviru obilježavanja 30
godina vrtića, organizirana je i izložba Naših prvih 30 godina u galerijskom prostoru Knjižnice Kajfešov brijeg osmišljena kao retrospektiva djelovanja vrtića i prikaz djelovanja zanimljivih dijelova odgojno-obrazovnog rada te likovnog stvaralaštva djece u vrtiću.
Osnovna škola
Ivane Brlić-Mažuranić
STRIZIVOJNA
Knjiga o sportu
U nedoumici o tome
kada i kako vježbati
navedene su najbitnije
odrednice
U
Osnovnoj školi Ivane BrlićMažuranić u Strizivojni u prisutnosti 150 osoba predstavljena je knjiga Treći sat-Intenzifikacija rada u nastavi TZK kroz športske
igre koju su zajednički napisali Andro Mršić i Stjepan Jerković. Svečanost je uspješno vodio predsjednik Društva književnika Slavonije i
Baranje Mirko Ćurić, a voditeljica
učeničkoga dijela programa bila je
Ivana Ćosić. Nastupili su učenici iz
Strizivojne Andrea Burazin, Dominik Damjanović i Tomislav Zadković, koji su sudjelovali u nastajanju
knjige kao modeli za fotografiranje
uz suglasnost roditelja. Učenik Anton Mršić iz OŠ I. G. Kovačića u Đakovu sudjelovao je u kompjutorskoj
obradi, u crtanju i uređivanju slika.
Andro Mršić naglasio je da je pisanjem želio potaknuti razmišljanje
o zdravstvenom stanju, antropometrijskim obilježjima, odgojnim zadaćama te o motoričkim znanjima i
funkcionalnim sposobnostima, kao i
utjecati na promjenu svijesti učenika,
studenta, radnika i menadžera u nas.
Dodao je da se probleme tjelesne i
zdravstvene kulture usmjerilo na ideje i realne mogućnosti u nas. Istakao
je da sport podiže ljude i povezuje
ih te da ideja nije dokoličarenje niti
je u prvome planu novac, iako je sve
Predstavljači knjige
u životu sračunato na to. U dilemi
kada i kako vježbati navedeno je 11
bitnih odrednica. Analizirajući stanje u nas zaključio je da je potrebno
utjecati na promjenu u obrazovanju,
voditi poticajniju sportsku politiku,
razvijati institucije za potporu sporta
te voditi stalne stručne rasprave na
temu sporta i javnih nastupa.
Stjepan Jerković naglasio je da
je danas potrebno dosta toga rješavati u hodu, ali učinkovito. Zato
sve vrste edukacije moraju odmah
biti djelotvorne i dati učinak da bi
pravo obrazovanje za sport bilo još
bolje prihvaćeno i postalo sastavni
dio opće kulture rada i življenja.
Sportaš je osoba koja mora biti
spremna na potpunu predanost, a
ne na sedmosatno radno vrijeme. U
društvu koje određuje odnos kapitala, poduzetnički se moraju ponašati
svi u okruženju ako se želi uspjeh.
Taj je fenomen na zapadu odavno
demistificiran, ali ne znači da su za
njega svi sposobni i da ga svi žele,
jer su neki u dobroj pratnji i logisti-
NAŠICE
ci, a drugi u stalnoj praktičnoj misiji. Dobra zakonska regulativa kao
okvir za djelovanje morala nuditi bi
mogućnosti koje će se s vremenom
uvećavati, zaključio je Jerković.
Umirovljeni profesor Mirko Bauer rekao je kao gost da je impresioniran knjigom te da škola za svoje
javne manifestacijama zaslužuje
pohvale. Istakao je da je ovo primjer kako škola u manjim sredinama treba djelovati uz svoj redoviti
rad i edukativno te se približavati
ljudima u svakodnevnoj suradnji. S
obzirom da škola u Strizivojni ima
sportsku dvoranu očekuje se da će
ubrzo osnovati i odbojkaški klub jer
djeca uspješno vježbaju pod vodstvom izbornika Hrvatske odbojkaške reprezentacije Dragana Božića te
Pave Lucića. Dodao je pritom da su
poželjni i drugi sportovi, ali mu se
odbojka čini najboljim rješenjem.
Knjiga sadrži dvadeset poglavlja i
u njoj će svaki čitatelj naći nešto zanimljivo i posebno za vlastiti ukus.
R. I.
Osnovna škola
kralja Tomislava
Medena čokolada iz škole
Učenici su već od prvoga razreda uključeni u
pčelarsku sekciju
LOKVE Druženje Ove je godine Osnovna škola
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
K
ao i s prethodnom generacijom, koju je učila četiri godine i vodila pčelarsku sekciju, i
ove godine neumorna učiteljica Matija Ravlić nastavlja s radom pčelarske
sekcije. Zajedno s učenicima prvoga
razreda, sada je usredotočila svoju
domišljatost na izradu medene čokolade i prirodnoga melema za usne.
Pojasnila je da se sekcija bavi se izradom prirodnih proizvoda na bazi pčelinjega voska i meda. Pčelinji je vosak potpuno prirodna tvar koja nikad
ne izaziva alergiju i proizvodima daje
čvrstoću te prirodnu nježnu teksturu.
Ima vrlo ugodan miris, štiti i omekšava kožu. Prva krema je melem. Od
pribora koji je potreban za izradu
prirodnog melema za usne s medom
i pčelinjim voskom nabrojila je pčelinji vosak, kokosovo ulje, med, eterično ulje po želji, vagu, kuhalo, posude
za grijanje ulja i voska, miješalicu,
posude za melem i radnu kutu.
MARTIJANEC
P
Marko Oross, Klara Fruk, Tena
Mikuličić, Dora Markulić, Danijel
Stanković, Alen Lukić, Donovan
Repka i drugi učenici prezadovoljni
su tim radom i oduševljeno opisuju
svoj prilog nastajanju mednih proizvoda. Mnogi kažu da žele postati
pčelari i pomagati pčelama i ljudima, a učiteljica dodaje da se ljubitelji mednih proizvoda ne trebaju
bojati debljine, jer u medu nema
šećera, dok propolis doslovce uništava karijes. Tako su čokolado-medoljupci konačno došli na svoje.
Đurđica Zailac
Osnovna škola
Dan ekološke škole
rvi put su potkraj svibnja učenici i učitelji u Martijancu obilježili Dan ekološke škole. Program je
počeo svečanom priredbom ispred školske zgrade.
Ondje su nazočne svojim literarnim, dramskim, plesnim
i pjevačkim nastupima zabavljali učenici viših razreda.
Njih su za priredbu marljivo pripremile učiteljice Marija Kolak, Spomenka Struški, Marina Hižak i Danijela
Špoljarić.
Predstavnici Energyplusa iz Ludbrega Mario Kos i
Zoran Kunić pokazali su kako rade igračke koje pokreće
solarna energija. Dok su jedni učenici uživali u neobičnim igračkama, gosti su za druge održali predavanje o
obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.
Ipak, najviše je pažnje učenika zaokupilo skupljanje
staroga papira i plastičnih boca. Tako je 16 odjeljenja
škole skupilo ukupno 2305 kilograma papira koji je zbrinula tvrtka Unijapapir d.d. Koprivnica te 1600 plastičnih boca za koje se pobrinuo Talan-trade iz Sudovčine.
Utovar staroga papira
Nakon svečanog i poučnog djela, za kraj su ostale
sportske igre, mnogima najzabavniji dio programa.
Spomenka Struški, Danijela Špoljarić
Dragan Lukić
suradnici javljaju
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
VIRJE
Kraj
ili poËetak?
Osnovna škola prof.
Franje Viktora Šignjara
Spomen ploča znanstveniku
Sudionici svečanosti u Virju
ZAGREB
H
Prikazan je i film
o zajedničkom
istraživanju slatkovodne meduze u
šljunčanim jezerima
pored Drave
(globevirje.blog.hr).
Drugi je veliki uspjeh bilo sudjelovanje na europskom glazbenom
natjecanju za školarce Schoolovision 2010. (http://schoolovision2010.blogspot.com/). Škola iz
Virja predstavljala je Hrvatsku na
tom velikom glazbenom natjecanju
u konkurenciji 34 europske zemlje.
Učenici osnovnih škola predstavili
su različite pjesme u vlastitoj koreografiji, scenografiji, kostimografiji
i aranžmanu. Školi iz Virja autorska
je prava za pjesmu Spasimo Zemlju
darovala koprivnička glazbenica
Gordana Evačić. U pjesmi se govori
o zabrinutosti za Zemlju, jer je svakim danom sve više onečišćujemo.
Njome se željelo ekološki osvijestiti sve učenike u svijetu i potaknuti
ih da se i oni uključe u akcije za spas
našega planeta. Projekt su ostvarili
učenici petoga i sedmoga razreda i
njihovi učitelji Olivia Bošnjak, Đurđica Krčmar, Darko Gabaj i Darko
Herbai. Na on line glasanju uživo
po uzoru na Euroviziju, hrvatski su
predstavnici dobili veliku podršku i
zauzeli zapaženo deseto mjesto. Taj
je događaj i odličan uspjeh pobudio
veliko uzbuđenje i veselje svih učenika i učitelja u Virju. Istodobno, zaokružilo je i školski godišnji projekt
na temu Europske unije te povezao
sve učenike s njihovih europskim
vršnjacima i prijateljima.
O. Bošnjak, D. Herbai
Izložba u Hrvatskom
školskom muzeju
Crtež, boja, oblik
rvatski školski muzej i
Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn − Studio Tanay priredili su u
prostorijama HŠM−a izložbu polaznika toga Učilišta pod nazivom
“Razgovor s crtežom, s bojom i s
oblikom“. Izložba je otvorena u
četvrtak, 10. lipnja, i bit će otvorena sve do 29. kolovoza 2010.
godine.
Tijekom proteklih dvadeset godina, koliko postoji, kroz različite
radionice ovoga Učilišta prošlo je
mnoštvo djece i odraslih, a mnogi od njih upravo su u tim radionicama učinili prve umjetničke
korake, usvajali temelje likovnog
izražavanja i razvijali smisao za
estetiku − ističe profesor Tanay.
Učilište nudi pregršt radionica,
od programa namjenjenih djeci i
mladima, te radionica za odrasle. Važno je od najranije dobi poticati
zrno kreativnosti u djece kako bi
se ono poslije rascvalo. Svako dijete može misliti svojom glavom,
upijati i stvarati ako nije ograničavano i sputavano u toj svojoj
kreativnosti. Svijetu ćemo najviše pomoći ako djecu pripremimo
tako da ona žive stvarajući, da to
stvaralaštvo upijaju, otkrivaju i
Otvaranje izložbe “Razgovor s
crtežom, s bojom i s oblikom“
u Hrvatskom školskom muzeju
izražavaju na svakom svom koraku − objašnjava profesor Tanay.
Iako su mnogi polaznici mnogo godina poslije postali iznimno
uspješni u brojnim umjetničkim
granama, profesor Tanay ističe da
nije važno da polaznici njihovih
radionica postanu vrhunski umjetnici nego da razviju senzibiliteti
i estetsku osjetljivost. S mnogim
polaznicima ostajemo godinama
u kontaktu, pratimo njihov rad te
smo ponosni na njihove uspjehe.
Primjerice Petra Grčić, pobjednica je natječaja Expo 2000 u Portugalu, Nataša Jeletić, Ivica Skoko i
Silvio Vujičić danas priznati modni dizajneri, Janko Matić pobjednik je natječaja Matisse – Picasso
u Parizu itd.
Izložba u HŠM−u daje presjek
stvaralaštva ove starije generacije,
dok je stvaralaštvo učenika osnovnih škola prikazano na nedavnoj
izložbi Tradicija i suvremenost u
Muzeju Mimara u Zagrebu (ir)
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
svakidašnjica
vlastitoj želji pokopan u krugu obitelji i najdražih prijatelja.
U ime domaćina goste su pozdravili ravnateljica Marica Cik Adaković i pročelnik Križevačkog zmajskog stola Dražen Podravec. Dio
svečanosti bio je posvećen obilježavanju Svjetskog dana zaštite životnog okoliša i tom su zgodom članovi ENO i Globe grupe obilježili 10.
obljetnicu rada i promovirali novi
broj ekološkoga glasnika Zelenko.
Ispred rodne kuće o Ivi Matoničkinu govorio je dr. Dragutin Feletar,
koji je zajedno s kćeri preminuloga
profesora otkrio spomen-ploču.
Među gostima bili su i dr. Vicko
Pavičić, jedan od osnivača Mladih
čuvara prirode, zatim dr. Sulejman
Ređepović i dr. Goroslav Keller.
Podsjećamo i da je školska Globe
i ENO grupa ponovo imala nekoliko
velikih uspjeha. Prvi je bio odlazak na Državno natjecanje i smotru
Globe škola u Zadru od 23. do 25.
svibnja. To je bio i deseti, jubilarni
plasman na državne susrete. Ondje
su učenici sedmoga razreda i njihov
mentor Darko Herbai sudjelovali u
orijentacijskom natjecanju i uspješno predstavili rad grupe na blogu
Naša
U
organizaciji Osnovne škole
prof. Franje Viktora Šignjara
iz Virja, općine i Družbe Braća hrvatskoga zmaja na rodnoj kući
sveučilišnog profesora Ive Matoničkina postavljena je spomen-ploča
prigodom 95. obljetnice rođenja. Ivo
Matoničkin rođen je u Virju 5. lipnja 1915. na dan kada se obilježava
Svjetski dan zaštite životnog okoliša.
To je bio povod da se u školi okupe
profesorovi nekadašnji studenti i suradnici, koji su često navraćali u školu i sudjelovali u susretima Mladih
čuvara prirode, čiji ogranak Lastavica djeluje u školi već 30 godina.
Prvi dio svečanosti održan je
u Školskoj glazbenoj dvorani uz
sudjelovanje učenika iz različitih
grupa izvannastavnih aktivnosti.
Tom je prigodom prikazan i film
o zajedničkom istraživanju pojave
slatkovodne meduze u šljunčanim
jezerima pored Drave u kojem je
Matoničkin svesrdno sudjelovao i
poticao na druga istraživanja. Izneseni su i drugi zanimljivi podaci o
Matoničkinu. Zbog svoje privrženosti rodnom mjestu proglašen je
počasnim građaninom općine Virje.
Umro je 2. ožujka 2008. i prema
Z
adnji nastavni dani, posljednje provjere znanja, sistematizacija ili usustavljivanje gradiva
najčešće zahtijevaju od učitelja golem napor. S
jedne strane to je nesumnjivo kraj jednog obrazovnog
ciklusa, ali to su ujedno trenuci kada učvršćujemo
sve svoje odgojno djelovanje. Naši postupci, riječi i
djela sada su na onoj vagi od koje će nam sutra možda zavisiti autoritet pa i opstanak. Bez obzira na sve
objektivne i mjerljive elemente učeničkoga znanja,
svako je dijete subjekt sa svojim fizičkim, psihičkim,
etičkim, socijalnim i drugim karakteristikama. Sve
ono što kažemo i učinimo sad dobije mnogo veće dimenzije, jer se to pamti i prenosi dalje. Tako se šire
priče o nekom učitelju da je popustljiv i blag, a drugi
da je prestrog, onda je pravi problem kasnije to opovrgavati.
Ocjena ima samo pet, a neki učitelj dužan je ocijeniti čak i po petsto učenika, to je u predmetnoj nastavi kod onih predmeta koji su zastupljeni samo jedan
sat tjedno. Nisu na manjoj muci ni učitelji razredne
nastave koji moraju svakog učenika dobro odvagnuti prije nego će mu zaključiti opći uspjeh. A razred
motri i dječje oči vide mnogo više nego što to nama
izgleda. Dijete najčešće
vrlo dobro vidi i osjeća
jesmo li ga ocijenili zaista po uloženom trudu i
radu ili smo mu možda
dopustili da se provuče
olako. Ovo je dobra prilika da i sebe ocijenimo
i uvidimo što smo propustili tokom godine i
kako ubuduće izbjeći pogreške i zamke.
Ako se ima vremena i prilike, zgodno je napraviti
mali eksperiment i dopustiti učeniku da sam sebi dade
prosječnu ocjenu. Možda ćete se ugodno iznenaditi kad vidite da će većina učenika biti u granicama
realne ocjene. Ako niste dosad imali prilike, barem
na kraju nastavne godine poradite na tome da učenik
osjeti kako u stvari imate isti cilj, a to je uspješno
obavljen posao. Umjesto sata na kojemu ćete se obostrano nervirati, provocirati, nadvikivati i uvjeravati
tko ima pravo, izađite iz učionice i zadnje sate održite u knjižnici, dvorištu, vrtu, školskoj kuhinji, parku,
na nekoj izložbi, u muzeju, na njivi, kraj ribnjaka,
na sportskom igralištu, jer gradivo se može ponoviti
svuda, jer se na svakome mjestu ima što vidjeti i u nešto korisno utrošiti vrijeme. Ondje učenicima možete
podijeliti popis lektire, literaturu, preporučiti im kako
će bolje iskoristiti slobodno vrijeme.
U razvijenim europskim zemljama mogu se često
vidjeti grupe učenika kako uče po galerijama, izložbama, javnim mjestima, osobito u Engleskoj, gdje se
takve ustanove posebno za to i pripremaju. Postoje
mnoga mjesta gdje učenici mogu istraživati, eksperimentirati, raditi, kušati. Nekad su učenici posjećivali
tvornice čokolade, slatkiša, keksa. Bio je to doživljaj
kad bi se spojilo ugodno s korisnim. Nema mjesta
gdje se ne bi moglo naći nešto poučno, od rodilišta do
groblja, sve je to život oko nas. Može se organizirati i
mala anketa u kojoj će se djeca prisjetiti onoga što im
je u protekloj nastavnoj godini bilo lijepo i zanimljivo, kao i ono što im je zadavalo probleme i brige.
Mnogi će reći da bi to sve bilo zgodno, ali pritišću ogromni programi koje se mora izrealizirati, sa
svih strana vrednuje se pa često i osuđuje škola, a s
malo strana dolazi pomoć i podrška. Spominje se već
i mala matura, samo bi ovoj preplašenoj, frustriranoj
generaciji još i to trebalo, osobito kad bi i to obavljali neki izvan škole koji bi vrednovali rado, ali nisu
nikad radili u razredu. To bi nam baš nužno trebalo
- kak staklaru švarba.
Sjetite se samo što mladoj generaciji sve prijeti,
od poplava, potresa, vulkanske prašine, zagađenog
mora, šume, hrane, zraka pa do kraja svijeta. Kad se
toga svega sjetite, nadam se da ćete imati nešto lakšu
ruku kod zaključivanja ocjene. Više pohvala i ohrabrenja, a manje opomena. Koja lijepa riječ više neće
škoditi, ima, nažalost, djece koja ih rijetko čuju jer
roditelji nemaju vremena za njih.
Ja znam da i vi to znate, no dopustite mi da vas
podsjetim. Ako dobro završite kraj nastavne godine,
onda će vam i početak nove biti lakši.
Ako dobro završite
nastavnu godinu,
lakši će vam biti i
početak nove
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
aktualno
suradnici
javljaju
VARAÆDIN
Gospodarska škola
Nesebična pomoć djeci
Učenice volonterke vrlo su marljive
pa njihov rad ima veliku vrijednosti
za djecu i osoblje
U
Gospodarskoj školi u Varaždinu oduvijek se posebna pažnja polaže na odgoj mladih te im se
nude različiti sadržaji, programi i projekti u koje
se mogu uključiti i tako kreativno i kvalitetno iskoristiti
svoje slobodno vrijeme angažirajući svoje sposobnosti,
interese, hobije i sklonosti. Uspješno se nastavlja projekt
SVETI ĐURĐ Smotra učeničkih zadrugaU svibnju je u sportskoj dvorani Osnovne škole u
Svetom Đurđu održana međužupanijska smotra učeničkih
zadruga Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije.
Organizirali su ju Varaždinska županija i općina Sveti Đurđ.
Od 19 učeničkih zadruga, u konkurenciji osnovnih škola
prvo mjesto zauzela je UZ Jurek iz škole domaćina ispred
UZ Lipe iz OŠ Visoko i UZ Vrčeki iz OŠ Vinica. U konkurenciji srednjih škola i domova najbolja je bila UZ Domček
iz Učeničkog doma Varaždin. UZ Detelica iz Centra za
odgoj i obrazovanje Tomislava Špoljara bila je jedina sudionica s odjelima s posebnim programima. Najuspješnije
zadruge natjecat će se na državnoj smotri od 4. do 6. listopada u Podgori. (Dražen Vađunec)
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
Uspomena na lijepo
provedeno vrijeme
ZADAR
Mlade volonterke, koji je 2008. pokrenula Mira Šincek
s tadašnjim trećim razredom poslovnih tajnica. Učenice
koje su od studenoga 2008. do lipnja 2009. predano volontirale u Varaždinskoj općoj bolnici u Udruzi Uz tebe
sam završile su obrazovanje u Gospodarskoj školi, ali su
prije odlaska svoj entuzijazam i predanost humanitarnom
radu uspješno prenijele na svoje nasljednice. Da bi se
mladim volonterkama omogućila samostalnost u ostvarivanju toga projekta, učenica Ines Jambrek uspješno je
preuzela ulogu koordinatorice u projektu i vrlo savjesno
i predano organizirala i nadzirala rad ostalih učenica u
udruzi posebno pazeći da svakog ponedjeljka najmanje
dvije učenice rade s djecom.
Zahvaljujući tome, i dalje svakoga ponedjeljka od 17
do 19 sati učenice upravne referentice, poslovne tajnice,
a kraće vrijeme i hotelijersko-turističke tehničarke Gospodarske škole rade u kreativnim radionicama, igrajući se
s djecom s teškoćama u razvoju i tako pomažu stručnom
osoblju koje za to vrijeme provodi individualne stručne
tretmane. Psihologinja Marina Kereša nekoliko je puta
izvijestila voditeljicu projekta da su učenice vrlo marljive
i da njihov rad ima veliku vrijednosti za djecu i osoblje.
Poznavajući žar kojim se mlade volonterke angažiraju
u radu s djecom s teškoćama u razvoju i nesebično im
daruju svoje slobodno vrijeme, taj će se projekt vjerojatno nastaviti ostvarivati i postati jedan od zaštitnih znakova Gospodrske škole Varaždin.
Mira Šincek
Prosvjetne aktualnosti
Zemlja bez granica
Cilj je projekta promicati kreativnost
i stvaralaštvo djece i mladih
VARAŽDINSKE TOPLICE Obljetnica
školstva Osim što su najstarije termalne toplice u
Hrvatskoj, Varaždinske Toplice jedno su od rijetkih mjesta,
koja se mogu podičiti 530 godina dugom poviješću školstva,
koja je svečano i obilježena prigodnim kulturno-umjetničkim programom te likovnom i etnološkom izložbom kojoj
su nazočili brojni ugledni gosti. Na svečanosti u Osnovnoj
školi Antuna i Ivana Kukuljevića tajnica u Ministarstvu
obrazovanja Dijana Vican rekla je da škola napreduje zbog
suradnje djelatnika, roditelja i lokalne zajednice. Prije nego
je Kolumbo otkrio Ameriku, u Varaždinskim Toplicama
djeca su već učila čitati i pisati. Toplička škola utemeljena je
1480. i prva je seoska škola u Hrvatskoj te jedna od najstarijih škola u jugoistočnoj Europi. (Ana Vnučec)
S
veučilište u Zadru, u suradnji s Udrugom Breza
iz Osijeka, organiziralo je pod pokroviteljstvom
Grada međunarodni kulturno-pedagoški i turistički projekt za djecu i mlade pod nazivom Zemlja bez granica. Priredba će se prvi put održati na zadarskom trgu
Forumu nakon što se šest godina održavala u Osijeku.
Cilj je projekta promicati kreativnost i stvaralaštvo djece i mladih kroz odgovornost i originalnost bez natjecanja. Projekt su osmislili umjetnici i pedagoški djelatnici
vođeni idejama djece, a ostvarit će se kroz glazbu, ples,
slikarstvo, multimedije, kazalište, kiparstvo, odjevni dizajn, zanatske vještine i slične stvaralačke djelatnosti. U
projektu će sudjelovati zadarski vrtići, osnovne i srednje
NOVSKA
RETKOVCI Terenska nastava Učenici završnih razreda OŠ Ane Katarine Zrinski iz Retkovaca već
nekoliko godina posjećuju Vukovar pod vodstvom svojih
nastavnika zemljopisa i povijesti. Ove je godine program
obogaćen integracijom s vjeronaukom te posjetom zajednici
Cenacolo u Šarengradu. Tako učenici imaju priliku na zanimljiv način upoznati zemljopisne i povijesne osobitosti
zavičaja.Posjetom vukovarskoj bolnici, Ovčari,
Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Kroz multimedijalno popraćena predavanja i djelatnika bolnice i
Spomen-doma Ovčara saznali su potresne podatke o danima
borbe i herojskim žrtvama koje su pale za hrvatsku samostalnost. Brojnim pitanjima upravljenim voditeljima učenici
su otkrili senzibilitet i zanimanje za ovu temu. Posljednja
etapa terenske nastave, pohod zajednici Cenacolo u
Šarengradu ostavila je također dubok dojam na učenike i
nastavnike. Svjedočanstva bivših ovisnika o njihovu iskustvu s drogom i alkoholom te mukotrpnom procesu oporavka učenicima koji se nalaze na raskrižju svojih životnih
putova vrlo su jasno ponovila poruku opasnosti ovisnosti
koju im prenose roditelji, škola i društvo. (Sani Bošnjak)
U
škole, udruge za djecu s teškoćama u razvoju, studenti i
sveučilišni profesori te dvadesetak umjetnika iz petnaestak zemalja.
Podsjećamo i da je u Svetom Filipu i Jakovu nedaleko
od Zadra održan županijski festival cvijeća pod nazivom
Dani cvijeća u Sv. Filipu i Jakovu. Priredba je održana
pod pokroviteljstvom županijske turističke zajednice,
općine, ministarstava turizma i poljoprivrede, županije,
Hrvatske turističke zajednice i većeg broja medijskih
pokrovitelja. Festival je imao izložbeno prodajno
obilježje, ali je sadržavao i cvjetni šou, razne radionice,
prigodna predavanja i druge sadržaje.
Napokon, valja spomenuti i da je na izletištu Čelnika
pokraj Posedarja samouki kipar Vinko Kajmak otvorio
zanimljivu izložbu skulptura od kamena i drva pod nazivom Moj život i posvetio je obilježavanju Dana Zadarske županije.
Dragutin Karanči
Osnova škola
Posjet prijatelja
iz Velikoga Grđevca
Osnovnoj školi u Novskoj
održan je 12. svibnja 2010.
susret i druženje učenika
trećega i četvrtoga razreda škole
iz Novske i Područnog razrednog
odjela Pavlovac, matične OŠ Mate
Lovraka iz Velikoga Grđevca. Već
godinama surađuju te dvije škole,
a nit poveznica su Lovrakovi dani
kulture i dječje stvaralaštvo. Novljanski učenici svojim literarnim,
likovnim i novinarskim uratcima
sudjeluju u natječaju za zbornik Darovi djetinjstva. To su obostrani susreti. Prošle su godine bili u Pavlovcu, a ove u Novskoj. Koordinatorica
susreta bila je učiteljica Jasna Popović-Poje, voditeljica Stručnog aktiva razredne nastave.
Drage goste, učenike i učiteljice
Tihanu Čvek i Lovorku Pralas te
ravnatelja Damira Štekulinca pozdravili su i zaželjeli im dobrodošlicu ravnateljica OŠ Novska Antonija
Mirosavljević, pedagoginja Emilija
Dvije suradničke
škole ispisale su novu
stranicu u Povelji
prijateljstva
Novotni i učiteljice sa svojim učenicima. Susret i suradnja započela
je u knjižnici, gdje je knjižničarka
Melisanda Masnica prikazala slajdove o gradu i knjižnici, a tople
riječi dobrodošlice poželjela je i
knjižničarka Ljiljana Bajević, jer su
baš školske knjižnice potaknule tu
suradnju. Potom su učenici i gosti
razgledali izložbu mlinova koje su
na satovima tehničkog odgoja izradili učenici, ali i zanimljiv prostor
sa starim mlinom koji je osmislila
učiteljica Sanja Hrvojić.
U učionici pripremili su izložbu
djela, života i rada klasika dječje
književnosti Mate Lovraka, a učenici su se natjecali u kvizu iz njegovih najpoznatijih djela. Pokazali
su odlično znanje. Natjecanje se nastavilo slaganjem puzli staroga mlina koji je osmislila učiteljica Mara
Šulekić, a završilo je zajedničkom
pjesmom Himnom zadrugara. Učenici su dobili priznanja koja je zanimljivo, grafički, računalom oblikovao učitelj Domagoj Pešut. Učenici
i učiteljice Neda Subotić i Ivanka
Kotromanović nastavili su šetnju
gradom i otputovli puni dojmova.
Ravnatelj je za emisiju Dječji kutak
dao intervju malim, radijskim novinarkama i voditeljicama.
Vrijeme druženja prijateljstva,
smijeha i radosti proteklo je u trenutku. Bio je to susret koji će ostati
u dubini dječjih srca, a Povelja prijateljstva koju su potpisale škole
dobila je još jednu novu stranicu.
Jasna Popović
Ljiljana Bajević
aktualno
mediji
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
25
www.skolskenovine.hr
IZLOŽBA
U
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu
Kovanje zanata
izložbenom salonu “Izidor Kršnjavi“ u
sklopu Škole primijenjene umjetnosti
i dizajna u Zagrebu ovog su se lipnja
prvi put svojim umjetničkim dostignućima
predstavili učenici pripremnog (prvog) razreda koji su svojim radovima pokazali u kojoj
su mjeri svladali osnovne probleme likovnosti i umjetničkog zanata, na čijem će temelju
kasnije razvijati svoju umjetničku edukaciju i
praksu na jednom od devet odjela.
Izložba je podijeljena na tri dijela. Marijana Birtić, nastavnica predmeta Plastično
oblikovanje, predstavila je svoj predmet
koji se odnosi na trodimenzionalno sagledavanje, shvaćanje i oblikovanje prostora.
Nakon završene prve godine, učenici su
obogaćeni znanjima o odnosu volumena
i prostora, što zvuči vrlo jednostavno, ali
obuhvaća mnoštvo novih stručnih pojmova
koje treba usvojiti, zakonitostima studije
po promatranju, vještinama modeliranja u
glini te “šupljeg modeliranja“, oblikovanja
žicom, tehnikom papier-mache i vještinama
oblikovanja volumena u prostoru. Najviše
pažnje privukli su kukci u nadnaravnoj veličini izrađeni od žice i postavljeni da “lete“
u prostoru.
Rad Katarine Oršulić
Sanja Balen Šolić i Morana Kukec, nastavnice predmeta Crtanje i slikanje, izložile su rezultate zajedničkog projekta terenske nastave koji se sastojao od trodnevne
sublimacije slikovnih elemenata i tehnika
svladanih tijekom školske godine unutar
zidova učionice - crtaonice. Ovaj predmet
predstavlja neophodan prijelaz iz svijeta
dječjeg crteža prema profesionalnom bavljenju likovnom strukom. U neformalnom
okruženju prirode, druženja i upoznavanja
geografskih i povijesnih značajki grada Šibenika i okolice, kao i ljepota nacionalnog
parka Krka, nastali su radovi kojima su učenici pokazali sve što su naučili uz “bonus“
slobodne interpretacije motiva i tehnike po
svom izboru.
Marcela Munger, nastavnica predmeta
Crtanje i slikanje, ali s drugim učenicima,
pozabavila se problemom neujednačenosti
Rad Kristine Slapar
FOTOGRAFIJA
Prosjakinja u Padovi, autor Roko Birimiša,
1.r., Škola likovnih umjetnosti, Split
U
II. Art Attack festival
Beskućništvo
- globalni problem
Zagrebu, a potom u Splitu, od 2. do 6. lipnja održan
je II. Art Attack, zanimljiv međunarodni festival aktivističkog stvaralaštva za autore do 30 godina. Tema
ovogodišnjeg festivala bila je “Ulica“, odnosno kreativno
promišljanje problema beskućništva koja je (uz nezaposlene)
najbrža rastuća društveno marginalizirana skupina s kojom se
suočavaju brojne zemlje svijeta.
Organizatori Art Attacka htjeli su skrenuti pozornost široj
javnosti kako beskućništvo postaje jedno od prioritetnih problema i u nas, željeli su pokazati koliko smo (ne)osjetljivi
na ovu društvenu pojavu, probuditi savjest, razumijevanje i
angažiraniju aktivnost građana te potaknuti odgovorne institucije na učinkovitije djelovanje.
Festival je bio jedinstvena prilika za mlade pjesnike da se
okušaju u angažiranoj književnosti ili da umjetničkom fotografijom i video i filmskim stvaralaštvom potaknu pozitivne
promjene u društvu. Stručni žiri Art Attacka ove je godine
odabrao 15 pjesničkih radova, koji su obavljeni u dvojezičnom zborniku, kao i 15 fotografija koje su bile izložene tijekom festivala u Zagrebu i Splitu. Pjesme su autori javno
N a j a v l j u j e m o . . .
Kazimir Klarić, Klonimir
Nedjelja , 20. lipnja 2010., u 13,15 sati
Redatelj Dražen Ferenčina
Urednica Nives Madunić Barišić
E mail: [email protected]
Nova komedija Kazimira Klarića, “radio-igra za
djecu, a protiv odraslih”, inspirirana je svima nam
dobro poznatom temom ambicioznih roditelja. In-
rezultata uslijed različitih sposobnosti sagledavanja motiva, kao i spretnosti i radnim
navikama pojedinaca. Izložila je crteže istog
motiva, nacrtanog istom tehnikom i pokazala dijapazon različitih kvaliteta dobivenog
rezultata.
Uspješnost ovakvog izlaganja i zainteresiranost posjetitelja ponukali su nastavnike
da razmotre ponavljanje slične akcije i idućih godina, kako bi se roditeljima i budućim
učenicima približio način rada i olakšala odluka o smjeru daljnje likovne edukacije.
M. K.
stitut znanosti pokušava kloniranjem djeteta stvoriti
savršeno dijete : ono bi obožavalo školu, bilo pristojno i radišno, uvijek “kuš” kad odrasli to od njega
traže, nikad preživahno, učilo osam jezika, bavilo
se sportom i baletom itd, itd. No, Klonimir ne ispadne baš onakav kakvim su ga njegovi stvoritelji
zamislili…
Režija je povjerena Draženu Ferenčini, koji je s
glumcima Željkom Duvnjakom, Otokarom Levajem, Slavkom Brankovim, Nadom Abrus i ostalima
pridonio da iščašena Klarićeva groteska bude razigrana i vrlo, vrlo životno prepoznatljiva.
čitali, a fotografije su osobno izložili na gradskim otvorenim
prostorima. Tijekom festivala organizirane su i održavane
diskusije, radionice, predstavljale su se udruge, volonteri i
sami beskućnici. Prihod od prodanih (nagrađenih) fotografija, razglednica i časopisa išao je izravno za beskućnike.
Poseban program osmišljen je u suradnji sa splitskim
dramskim studijem “Ilirik“, koji je s udrugom MOST pripremio dokumentarni film o beskućnicima (“Nemati, a biti“,
redatelj Bruno Pavić). Zahvaljujući suradnji s laboratorijem
RESTART, na festivalu je prikazan i film “Nepovratno“ redatelja Igora Bezinovića o skupljanju boca, često jedinom
izvoru prihoda beskućnika.
Od ostalih partnera važno je izdvojiti Klub studenata anglistike s Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Studentski centar, Radio Student, Šibensku udrugu
mladih Š.U.M. i zagrebačku Knjižnicu Bogdana Ogrizovića.
Najveću podršku festivalu pružio je Savez udruga Klubtura
/ Mreža Clubture, koji je glavni partner i suorganizator ovogodišnjeg festivala.
Vanja Škrobica
HR
Radioigra za djecu
RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
Ivana Brlić Mažuranić
„Basne“ (PREMIJERA)
Redatelj Petar Vujačić
Basne u stihu Ivane Brlić Mažuranić većinom tiskane
tek posthumno 1943. godine odražavaju svu snagu političkoga bića ove autorice – njezin odgoj, okruženje u
kojemu je odrastala, ali kasnije i živjela nakon udaje,
njezinu osobnu životnu filozofiju i nadasve ironičan
stav prema političkoj strani čovjeka bio on na vlasti ili
ispod nje.
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Odlike dobre prilagodbe
Marijana Nola, Škrtičina,
prema J. B. P. Molièreu,
u redateljstvu Zorana
Mužića, Šibensko
kazalište, 2010.
K
Uzorne stranice škole duge
tradicije
http://www.gimpoz.hr
Gimnazija u Požegi, odgojno-obrazovna ustanova duge tradicije (osn.
1699.), danas u novim i moderno
opremljenim prostorima, može se –
uz ostalo – podičiti i svojim internetskim stranicama. Postoje više od desetljeća, a u najnovijem izdanju one
su uzorno oblikovane, pregledne i
sadržajno bogate.
Uz novosti o školskim aktivnostima,
ondje su iscrpni podatci i dokumenti
o školi, nastavi i učenicima. Škola je
predstavljena osobnom iskaznicom,
svojom poviješću, postignućima, nastavnicima, tijelima i službama, novom zgradom, svojom knjižnicom,
BALET
U
muzejom i zvjezdarnicom te bivšim,
kasnije znamenitim učenicima i nastavnicima. O nastavi su dostupne
sve važne obavijesti, od kalendara
i rasporeda sati, preko projekata i
izvannastavnih aktivnosti, do udžbenika koji se u školi upotrebljavaju. Na
stranicama namijenjenim učenicima
rezultati su učenja/poučavanja, učenički radovi, obavijesti o upisima te
profesionalnom usmjeravanju.
Geslo je Gimnazije u Požegi Non
progredi est regredi (Tko ne napreduje, nazaduje); ako je suditi po njenim
inernetskim stranicama, požeška gimnazija zasigurno napreduje.
A. Jelin
skih (šibenskih) prilika i imena
na pozornicu.
Zoran Mužić uredateljio je to
tečno i jednostavno, kako i treba, osim nepotrebnih natruha
“tjelesnog kazališta“ - ti tjelesni dodiri na pozornici trebali
su biti umjereniji, profinjeniji!
Dobre je suradnike Mužić imao
u slikaru pozornice, koji je dočarao prepoznatljiv šibenski
gradski (mediteranski) prizor te
u glazbeniku i majstoru svjetla,
ali - ni jednome ne znam ime!
Naime, predstavu sam gledao
na Danima satire u Zagrebu (8.
lipnja), a Šibenko je kazalište na
to kazališno natjecanje u Zagreb
došlo bez ikakva pisana traga o
predstavi, amaterski. Šteta!
Iz istih razloga ne znam niti
imena glumaca, a ni na internetskoj ih stranici ne nalazim. Ipak
neke glumce od ranije pozna-
jem. Naslovnu ulogu Škrtičine
iznio je Joško Ševo, svojom prepoznatljivom glumom, ubrzano
i na povišenoj ljestvici izražavanja: zagrebački gledatelji su
ga, kao i sve ostale izvođače,
iznimno srdačno i obilno nagradili pljeskom. Vrlo je nadmoćno
ulogu sluge pamtljivo predočio
iskusni šibenski glumac Mate
Gulin. U ulozi bogata udovca
plemenita roda (Jere/Jeronima
Panjkote/Panacote) splitski je
gost - uvijek solidni i uočljivi Frane Perišin. Bilo bi lijepo
imenovati sve glumce…
U sažetku: predstava je posebno pogodna da se učenicima
objasne i predoče odlike i oznake
prilagodaba i ponavljanja motiva
u (dramskoj) književnosti, od
staroga Plauta do mlađahne Marijane Nola; da sami to istraže!
Stijepo Mijović Kočan
Ususret 3. natjecanju baletnih
plesača “Mia Čorak Slavenska”
Izlazak izvan
granica zemlje
Zagrebu se 2. i 3. srpnja po
treći put održava Natjecanje
baletnih plesača “Mia Čorak
Slavenska“. Zbog stečene reputacije tijekom dviju prethodnih godina,
od ove godine natjecanje ima i međunarodni karakter. Izlazak izvan
naših granica u interesu je poticanja
nacionalne i međunarodne afirmacije mladih hrvatskih baletnih plesača.
Domaćin je, kao i prethodne godine, Hrvatsko narodno kazalište
u Zagrebu, a održava se u tri kategorije za ženske i muške plesače.
Prijavljeno je 30 natjecatelja, 12 iz
Hrvatske i 18 iz deset svjetskih zemalja. Natjecanje prati ocjenjivački
sud sastavljen od sedam članova,
renomiranih baletnih pedagoga.
Utemeljitelj natjecanja je Hrvatska glazbena mladež na poticaj utjecajnoga baletnog umjetnika i baletnog pedagoga Dinka Bogdanića,
koji je i predsjednik Organizacijskog odbora. Suosnivač natjecanja
je Hrvatsko društvo profesionalnih
baletnih umjetnika. Cilj natjecanja
je promocija klasičnog baleta, edukacija novih mladih plesača i poticanje šireg interesa javnosti za nove
generacije. Sudjelovanjem u natjecanju, mlade plesačice i plesači nadilaze prosječnost i podižu tehničku
i umjetničku razinu svoga plesnog
izraza.
Natjecanje nosi ime Mije Čorak
Slavenske, koja je tijekom duge
i iznimne baletne karijere postala
ne samo najveća hrvatska balerina
nego i sasvim sigurno jedna od
ada je Držić pisao svojega Skupa, otvoreno
je rekao da je komedija
zapravo prilagodba Plauta, iz
knjige “starije nego li je svijet“.
Neistraženo je koliko duboko u
povijest književnosti seže motiv
škrtosti, međutim Plautove slike i prilike susrećemo i ovdje,
gotovo na dlaku iste kao i kod
predhodnika. Škrti starac iživljava se na svojim slugama i ne da
im jesti, skriva škrinjicu s novcem (tezoro), ali mu je pronađu
pa vrate, ima kćer za udaju, a ne
bi joj dao dote (miraza), udao bi
je za bogata udovca, ovdje ima
i sina, njega bi ženio za imućnu
udovicu… sve je to niz prepoznatljivih motiva. Oni se, kao i
kod Plauta/Držića/Miolièrea, u
nizu smiješnih zgoda, isprepleću s komedijom karaktera, jer je
škrtost starca izobličila i naravski i moralno.
Marijana Nola sve te motive
unosi i u svoju komediju Škrtičina, u kojoj sve završi sretno,
baš kako gledatelji to vole i žele
od kako postoje - i kazalište i
gledatelji. Vrijednost njezina
komada je ponajprije - osim u
valjanoj prilagodbi - u mjesnom
jeziku te prenošenju mještan-
Mia Čorak Slavenska
najznačajnijih umjetničkih ličnosti
20. stoljeća. Njezin uspjeh primabalerine HNK, kao prve hrvatske
plesačice koja nosi taj naslov, otvorio joj je put na međunarodne plesne scene. Pišući o Miji u hrvatskoj
enciklopediji, dr. Slavko Batušić
napisao je: “... najveća je i najnadarenija plesna umjetnica koja je
do danas proizašla iz hrvatskog
naroda.“
Njezina su najveća plesna ostvarenja glavne uloge u baletima
Šeherezada, Chopiniana, Žar ptica,
Licitarsko srce, Imbrek z nosom,
Karneval i Coppelia. Zbog iznimnih uspjeha na plesnoj scene te
njezine istaknute umjetničke osobnosti, natjecanje, s ponosom
utemeljitelja, nosi ime Mije Čorak
Slavenske. (ri)
PLES
N
Nakon 27. tjedna
suvremenog plesa
Zanimljive inovacije
a 27. tjednu suvremenog plesa, održanom od
24. svibnja do 4. lipnja
u Zagrebu, Rijeci i Splitu, izvedeno je 28 predstava, od toga tri
premijere. Jedna od njih ostvarena je na gostovanju belgijske
plesne skupine Compagnie
Thor, koju vodi Thierry Smits,
koji je i koreografirao predstavu To the Ones I Love (Onima
koje volim), kojom slave 20
godina postojanja. To je ujedno
predstava koja ih predstavlja
u novom svjetlu - radikalnom
povratku “čistom, visokoestetiziranom plesu.“
Na sceni koja ima bijelu
pozadinu pleše devet plesača
afričkog porijekla, različitih na-
cionalnosti i nijansi crne boje.
Izazov je plesačima i glazba
Johana Sebastiana Bacha pa
predstava zadivljuje iznimnom
virtuoznošću. Sa svoje dvije
predstave nastupila je premijerno i jedna od vodećih izraelskih
koreografkinja i dobitnica brojnih svjetskih nagrada Yasmeen
Godder. Najprije je izvedena
predstava Singular Sensation
(Jednostavni osjećaj). Uz njezinu koreografiju, njezina stalnog suradnika, umjetničkog
direktora i dramaturga Itzika
Giulija, u suradnji s izvođačima i na glazbu brojnih autora,
nastala je zanimljiva predstava,
koja danas, u vremenu pretrpanom informacijama, pokušava
Iz predstave To the Ones I Love (Onima koje volim)
pronaći „autentične“ osjećaje
i uzbuđenja. Druga predstava
Love Fire (Ljubav Vatra) ističe
potrebu za romantičnim, čemu
je poslužila glazba klasičnih
majstora, od J. Straussa do A.
Hačaturjana, što je dalo, novo,
duhovito viđenje muškog i ženskog identiteta.
Nakon punih 12 godina na
Tjedan se vratio proslavljeni
slovenski koreograf i redatelj
Matjaž Farič s predstavom
Srh (zvuk na koži). Publiku je
oduševio i nastup Daniel Leveille Dance iz Kanade, koji
su izveli Posvećenje proljeća,
slavni balet Igora Stravinskog
za koji je koreografiju postavio Daniel Leveille. Njihova
druga predstava Amour acide
et noix predstavlja nagost kao
jedinu istinsku alternativu čitanja tijela, i oslobođenu lažne skromnosti. Nastupu teatra
TKO Nade Kokotović, koja se
vratila na TSP nakon punih 19
godina tijekom kojih je stvorila
svoj teatar, ponukao je mnoge
njezine obožavatelje i prijatelje
da dođu na predstavu Tragovi
zalutaloga, nastaloj prema drami Petera Handkea. Izvrsni su
bili plesači i glumci, njih petšest, ali zbog dugoga trajanja, a
još više zbog zagušljive dvorane Zagrebačkoga plesnog centra, publika je u povećem broju
izlazila van. Šteta!
Milica Jović
mediji
aktualno
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Učitelj službenik u
golemoj kaznionici
K
John Taylor Gatto
Oružje za masovno
poučavanje. Putovanje
nastavnika kroz mračni
svijet obveznog školovanja
Algoritam
Zagreb, 2010.
Knjiga je dnevnik
učiteljeva
razmišljanja o
školi kao temi
koja ne smije
biti neobična ili
prešućivana javna
društvena tema
njiga Oružje za masovno poučavanje pripada onoj vrsti
knjiga koje su važne za teoriju škole, a prema nekim je stavovima
možemo ubrojiti i u malobrojne, ali
utjecajne, radikalne kritike škole poput Dolje škole Ivana Illicha, Pedagogija obespravljenih Paula Freirea
ili Škola je mrtva Everetta Reimera.
Djelo je napisao učitelj koji je radio
trideset godina u, kako piše, nekim
„od najgorih“ i „nekima od najboljih
škola“ na Manhattanu, shvativši nakon odlaska u mirovinu 1991. shvatio da je u tim godinama rada u školi
postao „stručnjak za dosadu“. Učenici su mu govorili da je uzrok tome
što im škola ne dopušta raditi „nešto
stvarno“ i korisno.
Autor pokušava otkriti uzroke
mnogim manjkavostima škole, podrazumijevajući pod pojmom škole
„prisilno školovanje: šest sati dnevno, pet dana u tjednu, devet mjeseci
godišnje, tijekom dvanaest godina“.
On smatra da društvo pomoću škole pokazuje nemilosrdnu potrebu da
svakoga rangira na skali pobjednika
i gubitnika. Učiteljev je rad apstraktan, usmjeren na nastavne predmete i
izvan osobnih želja, strahova, doživljaja i pitanja. Učenici zbog takova
rada u školi postaju ravnodušni. Škola ne smije služiti kapitalu jer ako će
njemu služiti, ona je proizvodna traka
na kojoj se djeca, „kao materijal, uobličavaju i izrađuju kao čavli“. Učenici naših škola nemaju sigurno viđenje prošlosti, umjesto razumijevanja
postoje praznine i nisu sposobni vizu-
alizirati budućnost - dajemo im lažne
karte putova u budućnost. Oni tisuće
sati provedu i neistraživanju, neigranju, netraženju prilika za osobni probitak – „već u gledanju drugih ljudi
na televiziji, u muzičkim snimkama
i računalnim igrama“. A autor, kao
učitelj, bio je „službenik u golemoj
kaznionici“ u kojoj su „pravila i postupci bili čuvari“.
Autor kritički piše i o sveprisutnoj primjeni testova i standardizaciji
(Kakva je to vrsta ludila?) koja ne potiče razvoj mnogih vrijednih ljudskih
sposobnosti. Obrazovanje je važno,
ali učenik treba pronaći mjerila za
mjerenje napretka vlastita obrazovanja. Ta mjerila mogu biti: samospoznaja, moć promatranja, razumijevanje znakova o sebi iz reakcije drugih
i signala okruženja, sposobnost analiziranja, moć postupanja po vlastitoj
volji, izražavanje vlastita stava...
Školi „na srcu“ mora biti interes i
potreba učenika, njegova osobna neovisnost ili ideal slobode. Obrazovanje
mora težiti, ne samo učenju predmeta
ili znanju, nego i promatranju pojava
i procesa u širokom kontekstu.
Autor, s kojim se i nemoramo uvijek složiti, kaže da njegov tekst nije
„ogorčeni napad“, niti kritiziranje,
mada kritike ima, ali želi potaknuti
na vlastitu analizu, preispitivanje vlastita školovanja i cijene koju smo platili sjedeći u školi. Knjiga je dnevnik
učiteljeva razmišljanja o školi kao
temi koja ne smije biti neobična ili
prešućivana javna društvena tema.
Vladimir Strugar
Kako odgojiti
sretno dijete
A
Robert Shaw, Stephanie
Wood
Epidemija popustljivog
odgoja - Zašto su djeca
nevesela, nezadovoljna,
sebična...te kako im pomoći
VBZ
Zagreb, 2009.
Ovo nije priručnik
s praktičnim
savjetima o tome
kako nešto učiniti,
nego plan za sve
ono što se mora
učiniti za odgoj
djece
utor Robert Shaw dječji je
i obiteljski psihijatar s bogatim kliničkim iskustvom
koje je stekao radeći s djecom i
obiteljima u bolnici Mount Sinai i
na Medicinskom fakultetu „Albert
Einstein“ u New Yorku. U Kaliforniji, u gradu Berkleyu osnovao je
Obiteljski institut u kojemu provodi terapije s obiteljima i parovima
te edukaciju psihologa. Suautorica
Stephanie Wood piše tekstove o roditeljstvu i obiteljskim problemima,
a bila je glavna urednica časopisa
Child. Poticaj za pisanje knjige psihijatru Shawu bio je pokolj u srednjoj školi „Columbine“ u Littletonu
u Koloradu 1999. godine. Dvojica
tinejdžera hladnokrvno su ubili dvanaest učenika i jednog nastavnika, te
ranili još dvadeset i troje učenika. Ti
su dječaci odranije imali policijske
dosjee, liječili su se protiv depresije, bili su uključeni u „program za
kontroliranje gnjeva“ te su prevarili službenike maloljetničkog suda
izjavom da su taj program uspješno svladali. Zahvaljujući svojim
intelektualnim sposobnostima , oni
su neometano funkcionirali unutar
prihvatljivih društvenih okvira. Tek
kada su svojim ponašanjem prešli
granice dopuštenoga, njihovi su postupci izazvali osudu javnosti. Gotovo uvijek se otkrije da mladi koji
počine zapanjujuće zločine, mjesecima, pa čak i godinama ranije, šalju poruke upozorenja i prikrivene
molbe da ih se spriječi u njihovim
nakanama. Što je razlog takvome
ponašanju djece i mladih? Robert
Shaw smatra da trendovi koji su se
u obiteljskome odgoju pojavili tijekom posljednjih trideset godina pridonose razvoju otuđenoga i nekomunikativnog djeteta koje ima teškoće u učenju i nemoguće ga je kontrolirati. Nastavnici se suočavaju s
učenicima koji ne mogu sudjelovati
u nastavnom procesu jer se ne mogu
usredotočiti, učenje ih ne zanima jer
ne vide njegovu svrhu, često se ne
mogu uklopiti u svoju skupinu niti
prihvatiti sustav pravila. Istodobno, roditelji robuju potrošačkom
društvu, stalno su na poslu kako bi
što više zaradili, zbog čega nemaju
vremena baviti se vlastitom djecom.
U želji da dijete zaštite, roditelji mu
ne postavljaju granice; nadajući se
da će pridonijeti razvoju djetetovog
samopoštovanja, upućuju mu pretjerane a ustvari nepotrebne pohvale za
svakodnevno dobro ponašanje. Današnja su djeca najčešće prepuštena
utjecaju televizije, računala i videoigara zbog čega su lišena iskustva
socijalne komunikacije. Životnost
knjige Epidemija popustljivog odgoja počiva na primjerima situacija
iz susjedstva, parka, trgovine, vlastitog doma ili doma prijatelja. Autor
za svoju knjigu kaže da nije priručnik s praktičnim savjetima o tome
kako nešto učiniti, nego je plan za
sve ono što se mora učiniti da bi roditelji odgojili sretnu djecu.
Slavenka Halačev
Meridijani
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja
broj 146., lipanj 2010.
“Gledajući panoramu Raba s
bočne strane, grad se doima poput
velikog jedrenjaka sa četiri raskošna jarbola... i život tako opet dobiva
smisao koji mu donosi duga plovidba plavim prostranstvima. A na vrhu
najvišeg jarbola štiti ga križ s pet kuglica s moćima svetaca, među kojima su i moći sv. Barbare, mnogostruke zaštitnice od oluja, gromova,
nevremena...“ Tako nas u novi broj
Meridijana uvodi glavna urednica,
najavljujući jednu od glavnih tema
broja - Rab - “otok s dva lica“, kako
ga tekstom i fotografijom predstavlja
Davor Rostuhar.
Druga tema broja posvećena je
Heidelbergu - “starom gradu mladenačkog srca (tekst i fotografije
Alan Čaplar), sjedištu najstarijeg i
najpoznatijeg sveučilišta u Njemačkoj, na kojemu studira oko 30.000
studenata i koje je dalo čak devet
nobelovaca.
Arhipelag Bacuit - raj na kraju svijeta - sljedeće je odredište na koje
nas vode Meridijani i koje se smjestilo kod filipinskog otoka Palawana.
U ovom broju Meridijana čitatelji
će naći još cijeli niz zanimljivih tema:
zapis o velikim i šarenim gmazovima iguanama, povijesni članak o
švedskoj kraljici Kristini, članak o
Muzeju turizma u Opatiji... Rubrika
UNESCO-ova svjetska baština vodi
nas u Nizozemsku, legende o postanku mjesta ovaj nas put upoznaju sa Sovskim jezerom, u poljskim
Tatrama, a tu su i redovite rubrike
Geo-info, Filatelija, Planet internet i
druge.
Laa
Časopis za promicanje
religioznog odgoja i
vrjednota kršćanske
kulture
godina 5., broj 2 (16), lipanj 2010.
G
lavna tema u najnovijem broju
časopisa Lađa posvećena je
nasilju u školi koje se očituje bilo
kao fizičko nasilje (udarci, tuče, guranje) bilo kao verbalno nasilje (izrugivanje, ogovaranje, klevetanje...).
”Brojna istraživanja pokazuju da
djeca žrtve nasilja trpe brojne i teške posljedice. Očito je potrebno nešto poduzeti. Što nam je činiti kako
bismo smanjili već prisutno nasilje i
spriječili nastajanje novoga?“ - pita
se u svome uvodniku urednica Lađe
dr. Ružica Razum, koja smatra da
je pitanje nasilja u školi nerješivo
“na području djelovanja same škole“ te da je riječ o problemu s kojim
se potrebno sustavno suočavati na
različitim razinama.
Problemom nasilja u svojim se
tekstovima bavi četvero autora.
Božo Lujić u članku Bog rata ili
Bog nenasilja, daje zanimljiv i poticajan biblijski pogled na ne-nasilje.
Gordana Flander Buljan u članku
Zašto je ljubav važna? piše o nasilnim ponašanjima mladih, uzrocima
tih ponašanja i mogućoj pomoći
djeci u najosjetljivoj dobi, adolescenciji, da ne zaglave u nasilju. O
problemu nasilja u društvu i mogućim rješenjima piše Gordan Črpić
(Crtice o nasilju u društvu), dok se
Andreja Braša-Žganec bavi agresivnim ponašanjem i nasilje u školi, s
naglaskom na tome kako socijalno
i emocionalno zdrav učenik može
rješavati svoje probleme.
Vjeroučitelji će i u ovome broju u
stalnim rubrikama pronaći niz zanimljiivih, poticajnih i korisnih promišljanja, prijedloga i radnih materijala
koji će im pomoći u svakodnevnom
radu u školi.
Drvo znanja
Enciklopedijski časopis
za mlade,
godina XIV., broj 136., lipanj 2010.
S
tijena je sastavni dio litosfere ili
Zemljine kamene kore određenog načina geološkog pojavljivanja,
sklopa i sastava. Stijene su mineralni agregat, a sastoje se od jedne ili
više različitih minerala. Dio geologije
koji se bavi istraživanjem postanka,
građe i klasifikacije stijena zove se
petrologija. O svemu tome čitatelji
Drva znanja pronaći će u novome
broju ovoga zanimljivoga časopisa, koji u svome podnaslovu nosi
odrednicu “enciklopedijski časopis
za mlade“, no on je mnogo više od
toga i namijenjen je svim čitateljima žljenima znanja. Uz tu glavnu
temu ovaj broj donosi i niz drugih
zanimljivih članaka. Članak Morski
psi govori o ovim najvećim morskim
predatorima koji postoje već 400
milijuna godina. Rubrika Svjetska
povijest upoznaje nas s “pionirima
avijacije“, prvim nebeskim letačima,
koji su često kročeći u nepoznato i
stavljajući život na kocku okrenuli sasvim novu stranicu u povijesti
čovječanstva. Počelo je Svjetsko
nogometno prvenstvo. Zaljubljenici
u ovaj šport naći će obilje informacija u prilogu posvećenom toj najpopularnijoj i najrasprostranjenijoj igri
na svijetu koja svake četvrte godine
kroz mjesec dana prikuje za male
ekrane milijarde ljudi širom svijeta.
Slijede prilozi o narodima Oceanije, o Berlinskome zidu, o burnim
događajima u Katoličkoj crkvi u 16.
stoljeću i pojavi Reformacije, o životu u doba renesanse te druge zanimljive teme, a posebno izdvajamo
rubriku Put oko svijeta koja nas vodi
u grad Irkutsk, na vrata Bajkalskog
jezera.
Pripremio I. Rodić
iz proπlosti
28
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
GODINA
Nalov
Kako je poznato sl. čitateljstvu, sretni smo, da brigom vis.
naše vlade dobismo opet novi jedan učevni zavod u našoj
domovini, a to je: gospodarska, ratarska i šumarska škola i
Križevcih. Mimoišav unutarnje uredjenje, pravila itd. otoga
za naše gospodare blagonosnoga učilišta, o čem je na široko u svih naših povremenih listovih sboreno, napominjemo
samo u kratko, da će nauk trajati dvie godine, tako da će se
prve godine učiti, koliko može biti, gospodari i šumari zajedno sve pripravne, glavne i pomoćne znanosti; druga je godina namienjena ponajviše strukovnim znanostim za obje ove
glavne struke. Tko bi želio izučiti obje ove struke, gospodarstvo i šumarstvo, morat će 3 godine polaziti učionu, te će
iza prvoga zajedničkoga tečaja jednu godinu učiti gospodarstvo, a drugu šumarstvo. Tko želi primljen biti u tu učionicu,
treba da je navršio sedamnaestu godinu, te uz svjedočbe o
poštenom vladanju i dopuštenju roditeljah ili štitnikah izkazati jošte, da je malu realku ili malu gimnaziju prvim redom
izučio.
Napredak
Br. 19 / 1. srpnja 1860.
PRIJE 100
OBLJETNICE
Slijepa sam, ali vidim; gluha
sam ali čujem
Priredila Štefka Batinić
Živjela je
u mraku i
tišini, ali je
pronašla
načine kako
doživjeti
svijet oko
sebe
GODINA
Školska je godina minula
Školska je godina minula. Bila je puna nada i iščekivanja. Čekali smo, čekali smo, da će nam se osvanuti veseliji
dani, jer nam se reklo i puno se obećavala poboljšica našega zapravo mizernoga materijalnoga stanja. Možda je baš
to nevoljno stanje krivo, što pomalo iščezavaju oni uzvišeni
idejali, koji su naš stalež tako visoko digli. Nije ni čudo!
Vremena se izmijenila. Nastala skupoća, sve veće su potrebe, a mi jadnici imamo još uvijek onako neznatna beriva,
kaka smo imali još pred trideset godina. U općenoj borbi za
život, mnogi popusti na intenzivnijem školskom radu, te svu
brigu posvećuje tomu, kako da se istrgne iz duga u koji ga
bacaju teške prilike.
Škola
Br. 7 / srpanj 1910.
Razvitak svjetovnih škola u
Engleskoj
U Engleskoj su se nedavno složili ljudi različitih uvjerenja, slobodoumnici kao i svećenici, da zajednički: riječju
i knjigom rade za rastavu crkve i škole. Taj savez zove se
“Liga za svjetovnu školu”. Borba za svjetovne škole traje
u Engleskoj već 100 godina. Ponajprije zahtijevalo je svjetovne škole filozofsko društvo u Manschesteru, a zatim je
osnovano u Lancasteru britsko školsko društvo. Ta su dva
društva zahtijevala svjetovne škole na znanstvenoj osnovi.
Nakon toga osnovao je najveći engleski socijalni reformator Owen školu na čisto etičkoj podlozi, u kojoj nije bilo
vjerske obuke, a istom godine 1870. uspostavljeno je nakon
žestoke borbe s konzervativcima posebno ministarstvo za
prosvjetu.
Hrvatski učiteljski dom
130. godina od rođenja Helen Keller
(1880.-1968.)
Helen Keler s učiteljicom
Annom Sullivan
P
rije 130 godina, 27.
lipnja 1880., u gradiću
Tuscumbiji, u sjevernoameričkoj državi Alabami,
rođena je Helen Keller, slijepa i gluhonijema američka
književnica, koja je krajem
19. i početkom 20. stoljeća
postala uzorom i simbolom
upornosti u svladavanju tjelesnih nedostataka. Na taj je
način pružala potporu i ohrabrivala sve one koji su dijelili sličnu sudbinu te impresionirala ne samo stručnu, nego
i širu javnost.
Helen Keller je bila zdravo
dijete. U dobi od 19 mjeseci
oboljela je od upale moždane
ovojnice i jedva je preživjela.
Posljedica bolesti bio je trajni
gubitak vida, sluha i govora.
Od sedme godine roditelji su
se pobrinuli za njezinu stalnu
stručnu poduku. Angažirali su mladu učiteljicu Annu
Sullivan (1866.-1936.) koja
je također u djetinjstvu imala
problema s vidom i pohađala
Perkinsonovu školu za slijepe. Ondje je bila zajedno s
Laurom Bridgman (1929.1889.), prvom poznatom
učenicom dr. Samuela G.
Howea, koja je kao i Hellen
Keller, u drugoj godini života nakon bolesti ostala slijepa i gluhonijema.
Anna Sullivan je
primijenila metode
podučavanja Laure
Bridgman. Davala
bi Helen predmete da ih opipava, a
istodobno je u njezinu slobodnu ruku
prstima otkucavala
njihove nazive.
Nesvakidašnja
marljivost učenice
i iznimno strpljenje
učiteljice urodili su
nesvakidašnjim i
iznimnim rezultatima. S deset godina
Helen je, potaknu-
PRIJE 50
Br. 14 / 20. srpnja 1910.
Zakon za zaštitu djece u Egiptu
U srpnju 2009. izašao je zakon, kojim se je odredilo glede
zaposlenosti djece u tvornicama. Po tom se u tvornice pamuka ne smiju uzimati djeca ispod 9 godina. Prije nego što
se djeca od 9-13 godina uzmu u posao, moraju se pokazati
zato određenom činovniku i liječniku. Bez posebne dozvole
ne smiju djeca raditi na dan više od 8 sati; a noćna služba je
sasvim zabranjena. Djeca se ne smiju upotrebljavati za posao oko strojeva. Ona se ne smiju zadržavati u tvornicama
dulje nego 12 sati. Prema ovim uredbama postavljene su
u tvornicama ploče s imenima, da imadu nadglednici bolji
priegled.
Hrvatski učiteljski dom
lipanj / 1910.
Prve apsolventice Škole za
ritmiku i ples u Zagrebu
Nakon šest godina studija položile su 27. i 28. VI. 1960.
prve apsolventice Škola za ritmiku i ples svoje završne ispite
na toj školi. One su za to vrijeme stekle solidno stručno znanje i sposobnosti da se tim znanjem koriste.
Glavna je značajka metode rada Škole za ritmiku i ples:
razvijanje samostalnosti, inicijative i stvaralaštva, kako bi kadrovi apsolventi ta svojstva znali razvijati i u svojih budućih
učenika pri radu na umjetničkom odgoju, a i sami se koristiti
u pedagoškim i umjetničkim djelatnostima. Kandidatkinje:
Alka Florschütz, Vlasta Kaurić, Maja Kavurić, Zorica Orepić
i Tihana Škrinjarić dokazale su na završnim ispitima svoju
sposobnost za rad u tom smislu.
Predmeti koji se uče u toj umjetničkoj školi posebnog tipa,
međusobno su usko povezani. Predmet ritmika pomoć je
ta pričom o gluhonijemoj
Norvežanki Ragnhild Kaata,
pokušala proizvoditi oralni
govor. Također je mogla razumjeti ljude koji nisu znali
ni abecedu prstima niti Braillevo pismo. Uspijevala je
to dodirom njihovih pokreta
usnama. Provodila je puno
vremena u Perkinsonovu institutu, čiji je voditelj Michael Anagnos godinama pratio
njezin napredak te pisao idealizirane i katkad pretjerane
izvještaje o njezinim uspjesima. Nakon što je u jednom
od svojih izvještaja objavio
Heleninu priču, za koju se
kasnije ispostavilo da je vrlo
slična već objavljenoj priči
Margaret Canby, Anagnos se
osjećao prevarenim i s vremenom se distancirao od Helen Keller i njezine učiteljice
Anne Sullivan.
Epizoda s plagiranom pričom povoljno se razriješila
i nije obeshrabrila Helen u
želji za daljnjim obrazovanjem i učenjem. S 14 godina
upisala se u specijalnu školu
za gluhu djecu u New Yorku,
gdje se, na iznenađenje mnogih, posvetila upravo učenju
jezikâ. Od 1900. do 1904.
godine studirala je strane
jezike i povijest na Radcliffe Collegu u Bostonu, a
specijalizirala se za englesku književnost. U vrijeme
studija nastaju i prva njezina
djela. Pomoć u pisanju pružao joj je mladi harvardski
apsolvent John Macy, budući suprug učiteljice Anne
Sullivan.
Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike.
Upoznala je mnoge poznate
osobe svoga vremena, a neki
od njih smatrali su je pravom heroinom. Tako je Mark
Twain jednom rekao da su
dva najzanimljivija karak-
tera 19. stoljeća Napoleon i
Helen Keller ili pak da je ona
najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane
Orleanske.
Živjela je u mraku i tišini,
ali je pronašla načine kako
doživjeti svijet oko sebe.
Znam da je svijet koji vidim
svojim prstima živahan, šaren i zadovoljavajući, napisala je. O ljudima koje je
sretala puno su joj govorile
njihove ruke, što je vrlo pronicljivo opisala: Ruke ljudi,
koje srećem na mome putu
govore sa mnom bez riječi.
Jedne od tih ruku djeluju odvratno, dok u drugima osjećam toplinu, koja na mah
zagrijava moje srce. Takav je
dodir ruke nekog malog djeteta, jer u njemu za mene ima
više sunčane svjetlosti nego
za nekog drugog. Srdačan
pozdrav ili kakvo prijateljsko
pismo uvijek mi čine istinsko
zadovoljstvo. Sretala sam
ljude, koji su toliko daleko
od radosti, da mi se je, kada
sam stisnula njihove ruke, činilo, kao da sam se rukovala
sa sjeveroistočnom burom.
Uz književni rad Helen
Keller je bila aktivna u Američkoj zakladi za slijepe, radila je na prosvjećivanju i
senzibiliziranju javnosti za
probleme slijepih i gluhonijemih te na poboljšanju državne brige za slijepe. U toj
je misiji obišla četrdesetak
zemalja. Za svoj je rad dobila brojna priznanja i počasne
titule.
Nakon smrti Anne Sullivan 1963. godine živjela je
s Polly Thomson, a zatim s
Winifried Corbally. Početkom 60-ih godina povlači se
iz javnosti. Umrla je 1. lipnja
1968. u 88. godini života.
Potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je:
Slijepa sam, ali vidim; gluha
sam ali čujem.
GODINA
muzičkom odgoju. Ona tumači i ostvaruje zakone muzičkog
ritma i muzičkih oblika pokretom. Ples se predaje u njegovom stvaralačkom aspektu. Improvizacijama i samostalnim
sastavima na temelju obrađenog gradiva razvija se mašta i
stvaralaštvo. Upoznavanjem zakona plesne kompozicije uče
se osnovi koreografije. Temeljitom upoznavanju tijela kao instrumenta izražavanja služi i funkcionalna tjelesna tehnika u
vezi s anatomijom i biomehanikom. Novi je predmet kinetografija, metoda zapisivanja pokreta, pa analiza i opservacija
pokreta. U školi se, nadalje, uči plesni folklor pojedinih zona
naše zemlje, te povijest plesa i stilova, historijski plesovi i
osnovi klasičnog baleta. Vrlo važni predmeti za zvanje su,
naravno, i opća pedagogija i osnovi psihologije, na koje se
nadovezuje metodika nastave ritmike i plesa. Učenici dobivaju solidne temelje iz muzike na satima odgoja sluha, harmonije, muzičke improvizacije sa pokretom, klavira, frule i
povijesti muzike.
Direktor škole Ana Maletić zaželjela je nakon uspješno položenog ispita svojim apsolventicama mnogo uspjeha u budućem radu na pedagoškom, socijalnom i umjetničkom polju.
Školske novine
Br. 26 / 15. srpnja 1960.
πkolski æivot nekoÊ
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
[Ulomci]
Priređuje Anđelko Jelin
P
redstavite si, mladi čověče – nastavi župnik – malu plaću učiteljevu,
pa promislite, šta mora takov učitelj
započeti, kad se jednom navadi, tědnom
několiko putah u sukromnih kućah a svake
nedělje po podne 5 do 6 satih neprestance
u kèrčmi pijančevati i kartati se. Nemora li
se takov učitelj do vrata zakopati u duge?
– Tako se je dogodilo i Vašemu predjašniku. Na skorom sam morao čuti, da se je
zadužio ne samo u kèrčmi, nego i kod pojedinih obćinarah. Ta me je věst presenetila
i ja sam ga pozvao na odgovornost. On se
doduše okani kèrčme, ali, žalibog, to bijaše već prekasno. Izgubio bo je bio ugled i
pověrenje ne samo kod odraslih, nego i kod
istih učenikah; oni bo su često mogli čuti
od svojih roditeljah: „Naš je učitelj kartaš,
pijanica i pravi na sve strane duge.“ Tako
Vam je daleko dotěrao; čuvajte se daklem,
mladi čověče! tih trijuh stvarih; oko ovih
se vèrti sve, što Vam ugled i štovanje obćinarah oduzeti može. Čudnovato je, da baš
prosti ljudi nemogu tèrpěti, da jim je učitelj
kartaš, pijanac i da duge pravi, pa ma da su
sami ovim opačinam i najviše skloni. […]
Neću da Vam dosadjujem, pripovědajuć
Vam sve, što sam sve činio, da obćinare
sklonim na pomirenje. Dosta, ako Vam rečem, da mi je sretno pošlo od ruke odvratiti
obćinare od nakane, da učitelja neodstrane,
ali – taj ali zadèržao sam za se. Učitelj je od
to doba bio istinabog bolji, ali tko česa sam
neima, toga nemože ni drugom dati.
Abecedu i něšto kukavno čitati i pisati,
to je bio vèrstan děcu podučavati, i to polag ostarělih knjigah, ali šta razložiti, zorno
predočiti, iz domoslovja, pověsti i prirode
što pripovědati, o tom nebijaše moguće ni
pomisliti. Ja sam nastojao, da ga o boljem
uputim, te sam mu u tu svèrhu i sve novije
knjige nabavio, samo da ga odučim od staroga šlendrijana; ali što Ivica nije naučio, nemogaše ni Ivan naučiti, i naša starina ostade
pri svom starom kalupu. Obćinari, koji se u
tom nisu razuměli, biahu poněšto zadovoljniji, jer na izpitu vidiše něšto lěpša pisma
i čuše něšto mekanička čitanja i po někoju
pěsmicu na izust sbèrbljati. Nu to bi sve drugačije moralo biti, da se je školska oblast na
moja izvěstja osvratjala i ista uvažavala. I to
je drugi razlog, s kojega je naša škola tako
duboko pala, i kojeg u uvodu moga razgovora s Vami navedoh.
N
ećete mi dakle zaměriti, ako
Vam iskreno kažem, u koliko
naše školske oblasti glede školarstva grěše. Te pogrěške jesu slědeće:
1. Naměstjaju se na naših školah premladi
učitelji, i to takovi, koji neimaju još nikakova světskoga niti učiteljskoga izkustva;
2. negleda se strogo na to, da li mladi ljudi,
koji se posvetjuju učiteljstvu, i sbilja imaju
pravu volju k ovomu uzvišenomu zvanju i
da li su osvědočeni o važnosti svoga stališa,
te da li imaju zato i duševnih sposobnostih;
3. nedaje se mladim ljudem na naših uči-
www.skolskenovine.hr
Iz dnevnika jednoga
staroga uËitelja
U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz
školskog života. Da se makar dio tih tekstova
okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je
nekoć bila i kako je individualno doživljavana.
S najlěpšimi svědočbami o mom usposobljenju i znanju eto me u dvadesetoj godini
života kao učitelja u učioni na selu, u kojoj
bijaše do 70 děce, koje mužke, koje ženske.
– Tko da opiše sve one lěpe nakane, što ih
sobom u školi donesoh! O da bi mi bilo išlo
u školi onako od ruke, kako sam si želio i
predstavljao, to bi moja učiona morala biti
već na koncu pèrve godine pèrva izmedju
svih za uzor služećih. Ali, što si neželi i nepredstavlja tako mlad učitelj, osobito, ako je
za svoju stvar sasma oduševljen, pa ako je
još pročitao sve moguće pedagoge. Nu, žalibože! sve moje plemenite nakane, sva moja
nada i sve krasoslike moje uzrujane mašte,
sve će to jedno za drugim izčezavati. A zašto? – Tomu je kriv stranom moj predjašnik,
a stranom i ja sam.
Moj predjašnik bio je veoma dobar ali i
sasma slab čověk, koji je svoje veoma plitko znanstveno izobraženje cèrpio od otca si,
bivšega seoskoga učitelja po najstarijem kalupu. Tako mi barem pripovědaše gospodin
župnik, kad me je uvadjao na moju učiteljsku stolicu. […]
29
Potpisan samo inicijalom -a-, u Školskom prijatelju, časopisu za promicanje
pučkoga školstva (Zagreb, 1868. – 1876.), kroz nekoliko brojeva prvoga godišta,
objavljen je prilog Iz dnevnika jednoga starog učitelja.
Koristeći se čestim i popularnim oblikom izražavanja (dnevnik), sukladno orijentaciji časopisa (odgoj i obrazovanje u katoličkom duhu), nepoznati je autor zabilježio upute koje je, kao mlad učitelj (tridesetih godina 19. stoljeća), tobože dobio od
iskusnog seoskog župnika.
teljištih prilika, da se mogu usposobiti,
u jednoj sobi učenike razne dobe i raznih razredah u isto doba podučavati;
4. nenadgledaju se naše škole onako, kako
bi se morale, a i kad se nadgledju, nisu nadziratelji tako strogi, kako bi biti morali.
Da nebi možebiti pomislili, da ja o tom
govorim samo za to, da Vam něšto kažem,
a da tomu nebi imao povoda, to ću o svakoj
ovoj točki něšto obširnije progovoriti.
Š
to se tiče pèrve od prijepomenutih
točkah, netrěbam daleko posizati za
dokazi; Vi ste bo mi sami najbolji dokaz. Ruku na sèrdce, pak mi recite iskreno,
kao što vidite, da sam Vam ja sasma sklon
i iskren: Kako Vam je pri sèrdcu gledom na
ovo Vaše novo zvanje i Vaš sadanji položaj? Imadete li Vi toliko izkustva, koliko
ga sada trěbate? – Znadete li Vi obćiti sa
seljaci i s njihovom děcom, Vi, koji ste u
gradu rodjeni, odgojeni i koji ste mal ne sav
svoj dosadanji život samo u gradu sproveli?
– Vi se smijete, te si sigurno mislite: Ta zar
je seljak što drugo, nego što je i gradjanin?
– Zar nije ni on čověk, kao i ovaj? – Ako
Vi to mislite, onda sami svědočite, da neuměte obćiti sa seljaci. Gradjanin obično
misli, da je pametniji i razumniji od seljaka; to znade dobro seljak, pa s toga i zazire
pred gradjaninom. To je najlaglje opazhiti
pri odnošaju seljakovom napram župniku
ili učitelju. Dodje li na selo mlad župnik ili
učitelj, to sigurno neće dugo trajati suglasje
i sporazumljenje izmedju seljakah i ovih,
pa što mislite, tko da je tomu kriv? – Seljak? – Bože sačuvaj! On ne, već župnik ili
učitelj. […]
P
rije svega izbite si iz glave, da ste
gradjanin i nepokažite nikada, da ste
oholi (gizdav). Posětite sve obćinare, imućnije i siromašnije, ali ne, da jim se
proporučite, nego da se spoznate. To činite
svom opreznostju, jer od toga će zavisiti
sva vaša budućnost. Nesmiju obćinari ni
iz daleka misliti, da ste ovomu ili onomu
prednost dali ili ga bolje ocěnili. Ponajprije posětite glavare obćine, a zatim po redu
roditelje svojih učenikah, pa stopram onda
i one, od kojih neimate děce u školi. Tom
prigodom nastojte, da poznate ljude, koji su
izobraženiji i koji su dobri. Ovim se možete
pověriti, od njih bo možete saznati, što treba obćini i školi. Pa kad si jednom pověrenje ovih ljudih stečete, tad ćete imati dobri
tajni savět u obćini; budite pako i napram
onim veleobziran gledom na svoje školske
osnove a osobito gledom na svoje izjave o
drugih obćinarih, da Vam se nedogodi kao
někomu vèrlo věštu ali nesmišljenu mladu
učitelju, koj je počeo ružiti svoga staroga
predjašnika i župnika, te je seljake tako razdražio, da mu je jedan u bèrk kazao: „Vi
ste premlad, da bi mogli stare ljude prosudjivati; što je Vaš predjašnik činio, to znademo dobro, ali što ćete Vi raditi, to je još
na vèrbi svirala.“ Čuvajte se dakle toga!
G
lede druge točke imam primětiti:
I sam znadete, da mnogi roditelji
osobito sa sela pa i isti rukotvorci u
gradovih daju svoju děcu rado k učiteljstvu
u onom slučaju, kad jim nestane sredstva
za daljne školovanje, pa i nepitaju, da li su
jim sinovi za ovo uzvišeno zvanje sposobni. Naravno nalazim, da se takovi mladići
prime u učiteljište; na čelu bo nije nijednomu napisano, kakvi je tko. Kod primanja u učiteljište valjalo bi se osobito na to
gledati, da se samo takovi mladići prime,
koji se odlikuju ne samo izvèrstnim talentom, izvanrednom marljivostju i napetom
pazljivostju, nego od koga se može očekivati, da će radi svojega osobitoga načina
življenja i ćudorednoga ponašanja jednom
moći u pravom smislu biti učitelj. Ja sam
već mnoge pripravnike poznavao, koji je
obdaren bio izvanrednimi darovi duše i pun
znanja, pa ipak nije bio za učitelja na selu;
jer je zahtěvao mnogo toga, do česa nije
mogao doći na selu. Usuprot poznavao sam
i takove, koji baš nisu bili svetleća luč, te si
potrěbito znanje za buduće zvanje neumornim trudom stekli, ali su živěli u svakom
obziru hvale vredno, te da se u svom zvanju
usavèrše, obučavahu u svojih prostih satih děcu siromašnih i bogatih roditeljah, i
to – bezplatno. Što mislite, koji će od ovih
svojemu zvanju bolje odgovarati, koji li
si ljubav i pověrenje děce i obćinarah steći i uzdrèžati? – Ja mislim, onaj, koji je za
svoje zvanje zauzet i oduševljen; onaj, koji
nedèrži, da je škola i učiteljsko město radi
njega, nego koji vazda pred očima ima, da
je on radi škole i děce; onaj, koji je uvěren,
da pověrenu si mladež ima tako odgojiti, da
budu svakom obziru dobri i pošteni ljudi;
onaj napokon, koj nenastoji, da děcu odgaja
samo rečmi, nego koj je svojim učenikom
uzor ponašanja. Mogao bi poimence navesti někoje učitelje, koji premda su i bili
nadareni osobitimi duševnimi darovi, ipak
nisu odgovarali svomu zvanju onako, kako
bi mogli odgovarati, kad bi za svoju službu bili imali više oduševljenja, i da su se
za mlada bili naučili onako živěti, kako to
osobiti slučajevi sa sobom donesu. S toga
mnijem, da bi se imalo nastojati, da se na
selu nenaměštaju za učitelje premladi, vetrenjasti, razsipni i na razkošni i razuzdani
život naviknuti ljudi, ma da bili i Bog zna
kako znanstveno naobraženi, a to osobito u
onom slučaju, kad se opazi, da dotični nije
svomu zvanju dušom i tělom odan. Takovi
učitelji, vidi mi se, smatraju svoju učiteljsku stolicu kao kakvu kravicu, koju jim valja samo svaki dan muzti (dojiti).
E
vo me sada i kod mojega trećega prigovora. Vas su podučavali u učiteljištu izvèrstni učitelji; najvećim trudom upoznali su Vas tamo sa svimi mogućimi metodami obuke i odgoja; uvěžbali su
Vas i praktično u načinih obuke vodeć Vas
u pojedine razrede tamošnje glavne učione.
Jeste li pako ikada bili u škokli sa više razredah, t. j. u takovoj, u kakovoj ste sada
učiteljem? Da li ste ikada podučavani, kako
ćete postupati s děcom razne dobe, raznoga
znanja, s děčaci i s děvojkami ujedno, pa
to sve u isto doba? Ako Vam je to možebiti
kadkad i natuknuto, da li Vam je to koristilo? – Vidim, da ne; jer mi to potvrèdjuje
Vaša smeća, u kojoj se sada eto nalazite.
Daleko bi zašao, kad bi Vam stao nabrajati
sve one pogrěške, koje čine mladi učitelji
došav iz učiteljišta u trorazredne učione, i
zato mislim, da će bolje biti, ako počmemo
misliti, kako da našoj školi pomognemo.
Sporzaumimo se u tom obziru ponajprije s
našim nadzornikom i městnim glavarom, da
roditeljem u oči nepadnu sve one proměne,
što ih preduzeti kanimo, a zatim ćemo u
sporazumljenju razděliti sve učenike polag
znanja u razrede, osnovu sastaviti i po njoj
ćete tada svoja predavanja u školi nastaviti,
a ja ću Vam pri svem tomu na ruku ići, te ću
nastojati, da Vam budem ne samo pravim
ravnateljem, nego i iskrenim prijateljem i
pomagačem.
A sad još několiko rěčih o zadnjem prigovoru. Kod Vašega predjašnika znao sam
ja dobro, kad će kot. učionah nadzornik u
školu doći. U pravilu morala su děca do 14
danah pred tim posětkom dan i noć na izust
učiti i to několiko redakah iz svake pojedine
struke. Ove jim je obično Vaš predjašnik u
pero kazivao, a učenici napisav takove morali su jih od rěči do rěči na pamet znati. Tud
se je pisalo već u 7 satih jutrom, a kući se
vratjahu učenici tekar pod kasnu večer. Kad
je izpit minuo, pri kom su děca odgovarala
samo na učiteljeva pitanja, tad je opet nastala stara letangija u školi, a glede učenikah
moglo se je punim pravom reći: „Kako došlo, tako prošlo“. O poslědicah takove obuke
i takovih izpitah volim šutěti; ali mi je primětiti, da bi svakako bolje i koristnije bilo,
kad bi nadzornici u škole dolazili tako, da
učitelji i neslute, kad će nadzornik doći, t.
j. da dolaze iznenada, a da bi to još najbolje bilo, kad bi svaki učitelj vodio dnevnik
svoga predavanja, u koj bi svaki dan zabilježio, što je i kako je daleko svaki sat iz kojega predmeta predavao. Kad bi nadzornik
u školu došao, morao bi tada ovaj dnevnik
pregledati, te iz njega sam opreděliti ono, o
čem da učitelj izpitava. Ovim bi načinom ne
samo odpala od učitelja sva sumnja, nego bi
i školska oblast imala točno izvěstje ob obuki, o valjanosti učiteljevoj, njegovoj metodi
i njegovoj školi.
O
kanimo se prigovorah i manah, radi
kojih je naša učiona tako pala, te
poslušajte me, što ću Vam světovati,
ako želite, da našu školu podignemo, i da
joj dobar glas tako pribavimo, da ju obćinari obljubiti mogu. Uvaživ sve, što Vam
dosele rekoh, molim Vas, da prije svega
ovo uvažite:
1. Razdělite sve svoje učenike, kako već
prije rekoh, na razrede, i uvèrstite u pojedine
razrede one učenike, koji su za koji razred
sposobni. Da ovaj posao točno obaviti uzmognete, valja Vam pèrvih osam danah svoje učenike samo točno izpitivati, te o uspěhu
toga izpita svěstno zapisnik voditi, u kom
ćete bilježiti i duševne sposobnosti pojedinih
učenikah. Jeste li to učinili, tad Vam valja
2. za svaki razred napraviti naukovnu
osnovu, i to ne samo gledom na polětja,
nego i na pojedine měsece, a sastavite si i
razredbu učevnih predmetah na dane i sate
preko tjedna, a kad i taj posao obavite, onda
3. mislite, kojim načinom da predajete pojedine predmete (metodu). U tom
obziru sětite se slědećih poslovicah:
a) Tko lagano ide, daleko dodje, t. j. nemojte nagliti pri predavanju, i neprelazite
s jedne stvari na drugu dotle, dokle ju većina i najslabijih učenikah nije shvatila;
b) Bog nije stvorio svět u jedan dan, to
će reći: nezdvojite i neklonite duhom,
ako Vas učenici odmah nerazumiju;
c) Budi hladnokèrvan, t. j. neuzpalite se,
ako Vam odmah sve nepodje za rukom,
kako želite; znajte bo, da se početnici
odmah izgube, ako vide, da jim je učitelj neuztèrpljiv, tad je sav posao uzalud;
d) Ako u školi šiba gospoduje, onda se zlo
sve to dublje uvrěžuje. Šiba dèrveni i radja
tvèrdokornost. Učitelj neka se šibom dotle
nesluži, dokle opomene i tako zvane moralne kazne hasne.
U
taj čas odazva něki žapljanin župnika, a ja se povratih u svoju školu,
gdě još jedanput pretresoh sve, što
mi župnik reče. Istina je, da sam mnogo
toga i na učiteljištu čuo, ali pouka župnikova tekla je iz života i iz neposrednoga
izkustva, i zato si preduzoh, da si to sve u
svoj dnevnik napišem. Što sam naumio, to
sam i učinio. Meni je došlo u prilog, a bilo i
mojoj mladjoj braći na uhar.
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Reagiranje
Kurikul(um) je
jezikoslovni, a ne
samo pedagoški
problem
Neprihvatljivo je proglašavati osobni
stav stajalištem cijele struke
U Školskim novinama br. 21 od 25. svibnja
2010. u rubrici Pisma prof. dr. sc. Vlatko Previšić
s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu prigovara uredništvu što je u izvješću s
okruglog stola SDP-a u jednom citatu iz njegova
izlaganja objavilo sintagmu “nacionalnog kurikula, a ja sam rekao kurikuluma i jedino sam kurikulum mogao reći jer je to udomaćena stručna
riječ, terminus technicus pedagogijske znanosti,
i nijedna ga jezična isključivost ne može, po njegovoj sadržajnoj širini i sveobuhvatnosti, odgovarajuće zamijeniti”. I dalje još veli da to piše kao
„memento onima koji misle da će nametanjem,
vrijeđanjem i plašenjem pedagoga ostvariti to
da, valjda iz straha, govorimo: kurikul, uputnik,
naputnik, naukovna osnova, učevni nacrt, učevna osnova, okvirnik, nastavni uputnik i slično.
Hrvatski pedagozi su već odavna, u svojoj teoriji
i praksi, sasvim usvojili termin kurikulum i to:
pojmovno, kategorijalno, sadržajno i jezično te
ga nemaju razloga mijenjati“.
U objašnjenju zašto je tako postupilo uredništvo u istom broju navodi da je to učinilo zato što
„nastoji uvažiti preporuke Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika“.
Ova kratka prepiska ne bi bila osobito zanimljiva da iznosi samo osobno mišljenje, na koje
svatko ima pravo, no stav o terminu kuriku(um)
formuliran je u ime cijele znanstvene discipline
- pedagogije. Stoga želim javno izjaviti da se ne
slažem s tako izloženim stavom iz znanstvenih
i kulturoloških razloga. Neprihvatljivo je, naime,
proglašavati osobni stav stajalištem cijele struke
bez prethodne argumentirane rasprave, pogotovo ako problem pripada i u područje druge znanosti, kao što ovaj pripada jezikoslovnoj kroatistici. A za oblik kurikulum kroatistika je prosudila
da je to neprilagođena tuđica, koja u hrvatskom
jeziku treba imati oblik kurikul. Mišljenje je dalo
najmjerodavnije tijelo za tumačenje hrvatskog
jezičnog standarda koje danas postoji u Hrvatskoj, a to je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa, koje je imenovao ministar znanosti i
obrazovanja, pa ono ima ne samo stručni nego
i službeni status (vidi časopis Jezik br. 2/2010.).
Zašto pedagozi ne bi prihvatili stav toga tijela?
Zar samo zato što su oblik kurikulum stihijski
preuzeli iz engleskog jezika pa je sada prošireniji nego kurikul? Za usvajanje pravilnog oblika
uopće nije kasno, ako se zna da je kurikul(um)
kao školski dokument zakonom propisan u nas
tek 2008. godine, ali još nije donesen, i da su
se pedagozi njime počeli intenzivnije baviti tek
posljednjih godina budući da je kao ideja preuzet
iz anglosaksonskog svijeta i nije u našoj pedagoškoj tradiciji. Štoviše, uvođenje kurikula kao
novog načina organiziranja odgojno-obrazovnog
procesa zahtijeva u nas preispitivanje i drugih
obrazovnih termina, ali i cijelih disciplina koje se
bave obrazovanjem.
Kulturološki je razlog moga reagiranja stav da
za termin kurikul(um) nije potrebna domaća riječ ili izraz pa se pokušaj pronalaženja domaće
istoznačnice naziva čak vrijeđanjem i plašenjem
pedagoga. To bi moglo značiti da su se pedagozi već odrekli hrvatskoga jezika kao jezika svoje
struke, da ga smatraju nevažnim i inferiornim, pa
su nestrpljivi da ga što prije i što više angliziraju? No uvjeren sam da to nije tako. Postojanje
vlastitih istoznačnica za tuđice pitanje je kulturološkog statusa jezika, njegove produktivnosti i
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA
Na temelju članka 3. Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (Narodne novine, broj
41/09), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa raspisuje
NATJEČAJ
za izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi
u inozemstvu
I. Natječaj se raspisuje za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu za Republiku Srbiju, na
određeno vrijeme, na rok od dvije godine.
II. Kandidati koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati sljedeće uvjete: - imati hrvatsko državljanstvo
- imati zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima
- imati odgovarajuću razinu obrazovanja za učitelja razredne nastave ili učitelja hrvatskog jezika ili učitelja povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj
i srednjoj školi;
- imati odgovarajuću razinu obrazovanja za nastavnika hrvatskoga jezika ili nastavnika
povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08).
III. Uz prijavu kandidati su dužni priložiti:
- kratak životopis
- ovjerenu presliku diplome
- presliku domovnice
- presliku radne knjižice
- uvjerenje o prebivalištu na području Republike Hrvatske.
Na razgovor sa stručnim povjerenstvom, provjeru poznavanja Kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu bit će pozvani:
1. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a nisu ranije radili kao
učitelji hrvatske nastave u inozemstvu
2. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a koji su radili u kao
učitelji hrvatske nastave u inozemstvu, te su nakon povratka s rada u hrvatskoj nastavi u inozemstvu ostvarili najmanje jednu godinu radnog staža u obrazovnom sustavu
Republike Hrvatske.
Poziv na razgovor sa stručnim povjerenstvom bit će objavljen na web stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa www. mzos.hr najmanje 8 dana prije održavanja
razgovora. S izabranim kandidatima zaključuje se ugovor o radu na određeno vrijeme,
na rok od dvije godine. Nakon isteka roka od dvije godine, učitelj se može uputiti na rad
u hrvatsku nastavu u inozemstvu na još dvije godine.
Prava i obveze iz radnog odnosa sa dosadašnjim poslodavcem uređuje učitelj osobno.
Na javnom natječaju ravnopravno mogu sudjelovati kandidati oba spola.
Prijave na natječaj podnose se u roku 8 dana od dana objave, na adresu:
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA
Odjel za kadrovske poslove
(Natječaj za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu)
10 000 Zagreb
Donje Svetice 38
Nepotpune i nepravovremene prijave neće se razmatrati.
O rezultatima natječaja kandidati će biti pismeno obaviješteni.
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
identiteta i nije nikakav negativni purizam i rigidnost. O kulturološkom aspektu kurikul(uma) dobro je pročitati tekst Sande Ham Kurikulumdžije i
kroskurikulumdžije na sramotu hrvatskoj jezičnoj
kulturi (u istom broju Jezika).
Na kraju želim reći da su podjele oko termina kurikul(um) besmislene jer samo produbljuju isto tako besmislene podjele oko promjena
u obrazovanju i donošenje samog nacionalnog
kurikula. Donedavno sam i sam redovito rabio
riječ kurikulum, no nakon objavljene ekspertize
Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
rabim kurikul naprosto stoga što je poštovanje
pravorijeka mjerodavnog i legitimnog tijela, koje
me uvjerilo u opravdanost svoga tumačenja, civilizacijski čin. Što se tiče domaće riječi za kurikul
(uputnik, naukovna osnova ili nešto drugo), hrvatski je jezik treba imati, kao što je imaju i drugi
jezici. No svatko ima pravo rabiti domaću riječ
ili odgovarajuću tuđicu. Predlažem Ministarstvu
znanosti i obrazovanja da se što prije opredijeli
za jedan od predloženih domaćih izraza za kurikul i stavi ga u naziv dokumenta. Nakon što ga
objavi, za nekoliko mjeseci zaboravit će se na
ovakve rasprave i prihvatiti propisani termin jer
time nitko ništa ne gubi, a dobivaju i obrazovanje
i pedagogija i hrvatski jezik.
Ante Bežen, Zagreb
Reagiranje
S potvrdom
i legitiman barbarski čin
Dragi moj Ivane,
Sve ovo što Ti pišeš, o naglascima, «kako
stvari stoje» itd. («I guguče, i guguće…», ŠN 22.
1. lipnja 2010., str. 30), načelno je uredu i ja sve
to supotpisujem, nema dakle razloga za prepiranje, osim jednoga: za mene je neprihvatljivo
dirati u tuđe umjetničko djelo, ma s kakvim god
namjerama i ma koliko god tome bilo «potvrde u
hrvatskom jezičnom korpusu».
No, da vidimo kako je i zašto do prijepora došlo.
Dakle, nekada sam uređivao tu rubriku koju Ti
sada uređuješ i meni ljubazno dopuštaš da u njoj
surađujem. Međutim, nikada, u protekla zamalo
četiri desetljeća, nisam u njoj objavio ni jednoga
svojega stiha, ni o mojim knjigama se tu uglavnom nije pisalo, niti sam zapravo to tražio, iako
je u međuvremenu u Zlatnoj knjizi hrvatskoga
pjesništva od početaka do danas otisnuto šest
mojih naslova, a u Antologiji hrvatskoga dječjega pjesništva čak devet, i to iz samo jedne knjige
za djecu (E, da mi je, Školska knjiga 1993.), ima
mojih pjesama po čitankama itsl. Stoga, netom
zakoračivši u osmo svoje desetljeće i napisavši
u toj prigodi stihove (pjesmu Opet) o grlcu koji
me – gugukanjem/guguče - podsjeća na svako
novo proljeće – poželio sam te svoje verse objaviti među svojom «braćom koja lutaju», među
«pjesnicima – prosvjetarima», što sam i sâm, ma
koliko da su me neki od toga odgovarali jer je to
«amaterska rubrika»; svi smo – dok pišemo stihove - jednako puki zaljubljenici pod nestalnim
Oblakom na Božjoj Livadi…
I Ti ističeš da se ja u svojim kazališnim kritikama godinama (skupa s Tobom te s drugim
urednicima i lektorima ŠN!) borim za što bolji hrvatski jezik, osobito koreći glumce koji ne znaju
izgovorom razlikovati «č» od «ć». Brojnima sam
se stoga i nasmrt zamjerio!
I sad: u Školskim novinama izlazi (konačno i
jedina ikada tu tiskana!) moja pjesma, to je za
mene intimno silno važan trenutak (emotivno
sam vezan uz ŠN), kad tamo ispada da razlikovati «č» od «ć» - ne znam ja! Pa da, vidi - «mlada lektorica» me «ispravlja»! Preinačuje mi stih!
Ne da sam se uvrijedio, nego sam bio silno i
duboko povrijeđen, zaprepašten.
Što zamjeram, zašto sam istupio na stranici
naših novina? Ne to što je «mlada lektorica»,
prema mome sudu, pogriješila (svi griješimo!),
jer lektoriranju (dakle usklađivanju napisanoga
s jezičnim sustavom i njegovim pravilima) podliježu sve izvještajne novinarske vrste, ali ne i
one tumačajne, a pogotovo ne umjetnička djela
objavljena u novinama (pjesme, priče, ogledi,
kritike!). To su, naime tzv. – autorski tekstovi i tu
se ni pravopis ni gramatika ne primjenjuju kao
inače, osim u dogovoru s autorima. Ti to znaš,
isto koliko i ja.
Tvrdiš da je njezino prekrajanje moga stiha «s
potvrdama u hrvatskom jezičnom korpusu» i –
«posve legitimno»! Jest, dragi Ivane, u pravu si
- na žalost jest! Jednako «s potvrdama»» i «legitimno» koliko je to i pljačka Hrvatske - posve
legitimna. Ali je barbarski čin, kao i prekrajanje
moje pjesme. Ma koliko da to jedno s drugim
nema izravne veze nego samo one «duha vremena» i simbolične.
Da mi se koza popišala na pjesmu, nasmijao
bih se (koze su predrage životinje!), ali «mlada
lektorica», u tim okolnostima…
Primjećuješ moje (ne opće!) nazivlje, koje sam
uspostavljao dok sam predavao studentima: izvještajne ili tumačajne (umjesto komentatorske)
novinarske vrste (ne stilovi), zatim, pravilo i sustav, a ne norma i standard i slično. Doista, godinama vodim bitke protiv jada i čemera hrvatskih
jezikoslovaca koji ni u dva desetljeća jezične i
opće slobode ne uspijevaju izvesti hrvatski jezik na put vlastitosti, nego već u nazivu i određenju jezika imaju čak dvije tuđice (standard i
norma!).
U trenutku kada «mlada lektorica» od moje
pjesme pravi svoju sprdačinu – u njoj sam vidio oličenje i uzorak jezičnog primitivizma koji
nas je već poharao. Desetljećima ulažeš u nešto
sva sebe, a onda ti «mlada lektorica», došavši
niodkud, samo jednim neodgovornim pokretom
ruke – sve to uništi! Bit je u ovom: ja stvaram, i
jezikom i jezik, a «mlada lektorica» nije odgojena tako da to poštuje, ako nije «pravilno»!
Usuprot tomu, prema meni izdvojenu izgredu
i nemilu slučaju, ŠN su rijetko ozbiljne i dobre
strukovne i stručne novine, u mnogočemu posve
različite od obilja novinarskoga smeća svuda
okolo, odlično su uređivane te i dalje zaslužuju
najbolje i urednike i lektore i suradnike.
Stijepo Mijović Kočan
Odgovor Ivana Rodića
Nismo se razumjeli
S obzirom na to da sam u svome tekstu («I
guguče, i guguće…») rekao manje-više sve što
sam kanio reći u svezi s prijeporom oko rečene
pjesme S. M. Kočana, ne bih bio više ni riječi
zucnuo da kolega SMK nije posegnuo za na nekorektnim ironiziranjem upućenim osobi koja u
ovoj polemici uopće nije sudjelovala. Sintagma
«mlada lektorica» (ovako u navodnicima), koju
više puta rabi SMK, trebala bi značiti ili da tu
sintagmu preuzima iz moga teksta, a to nisam
nigdje napisao, ili pak želi (još nekorektnije, da
ne uporabim neku grublju riječ) reći da je mlâda lektorica Školskih novina, time što je mláda,
nekompetentna da ispravi jedno č u jedno ć, ne
napravivši pritom nikakvu pogrješku, jer − to
kompetentno i dalje tvrdim − i gugukati i gugutati
znače zapravo isto. A o onome umetku došavši
niotkud (uz «mlada lektorica»), ne bih ni riječi,
jer sam jednostavno − ostao bez riječi i jer cijeli
taj jezični kalambur − «mlada lektorica», došavši niotkud... − zapravo više govori o autoru toga
kalambura nego o našoj lektorici (a što ćemo −
«stil, to je čovjek!»).
Lektorica Školskih novina, dragi moj prijatelju
Stijepo, jest i mlada i lijepa (bez navodnika), a
tko je nama dvojici kriv da smo stari i ružni, pa
ma koliko nam naše grlice drugačije gugukale ili
gugutale!
OBAVIJEST
PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju
i distribuiraju Školske novine (što je
izvan naše redakcije), moguće ja da
pogrješkomu dobijete veći ili manji
broj primjeraka našega tjednika, da
ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe.
Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu,
ispričavamo vam se i molimo da o
tome svakako izvijestite naš odjel
pretplate (tel. 01/4855-824).
Redakcija Školskih novina
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
aktualno
oglasi
broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010.
31
www.skolskenovine.hr
ZA NASTAVU I PROVJERU NASTAVNIH POSTIGNUĆA
KATALOZI ZNANJA
Matematika
5. - 8. razreda O©
Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i
B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i usklađeni su s HNOS-om.
Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/
učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se katalozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje
učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju
raznih problema.
U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni
pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i zadatci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja.
Format: 16 x 23,5 cm
Cijena:
Opseg: 139 ‡ 248 str.
Matematika 5 ‡ 66 kn
Matematika 6 ‡ 83 kn
Matematika 7 ‡ 77 kn
Matematika 8 ‡ 83 kn
✁
Poziv na pretplatu
NARUDÆBENICA
kojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja:
primjeraka
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
primjeraka
primjeraka
NaruËitelj:
(ime i prezime / naziv ustanove)
OIB:
Adresa:
Datum:
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40,
10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije... 300 kn
za pojedince ..................... 160 kn
za studente i umirovljenike ..130 kn
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina
Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina
................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
.......................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o.
Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
...........................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
...........................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
...................................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
oglas
www.skolskenovine.hr
Izdanja Školskih novina
www.skolskenovine.hr
✁
NaruËitelj:
NARUDÆBENICA
(ime i prezime / naziv ustanove)
kojom neopozivo naruËujem(o):
OIB:
primjeraka
Adresa:
primjeraka
Datum:
primjeraka
primjeraka
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.
Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

Informator za roditelje (decembar 2014.)

IX. gimnazija Zagreb

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

„ZA ŽIVOT BEZ NASILJA PROMOTIVNO

VODIČ ZA RODITELJE - Osnovna škola Ljudevita Gaja Zaprešić