broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. 260 godina Osnovne aktualno škole Retfala u Osijeku Humanost i ekologija na prvome mjestu Str. 20-21 Broj 40 (2780) • Godina LXI. Zagreb, 14. prosinca 2010. TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Projektna nastava - likovna kultura Poučavanje kroz istraživanje 1 www.skolskenovine.hr Str. 12 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ Izvor: www.educol.net tema broja: OBRAZOVANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ Kako spasiti našu jedinu Zemlju?! U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Mladen Juračić, dr. Pavao Brajša, Drago Roša, Ivica Aviani, Višnja Francetić, mr. Andreja Silić, dr. Vladimir Lay, Sanja Janeš, mr. Nataša Ljubić Klemše, dr. Ivanka Stričević, Olivera Marinković, Sanja Režek, Azra Rađenović, Blaženka Jelaš, Mirjana Žnidaršić, Marija Drobnjak Posavec, mr. Dunja Špoljar aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA 125 godina Hrvatskog prirodoslovnog društva TRADICIJA I REZULTATI UNATOČ SLABOM FINANCIRANJU Str. 5 Predškolska djeca i ljudska prava ODGOJ OD MALIH NOGU STVARA ODRASLE LJUDE Str. 7 broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. [email protected] N Estonija na našem pragu u njihovo stalno usavršavanje i sve to obilato financira država. Svemu tome valja dodati i vrijednosni sustav, odnosno mentalitet sjevernjaka kojima je u krvi rad, bez obzira na to o kojoj se djelatnosti radilo. eću pisati o PISA istraživanju koje je provedeno lani i čiji su rezultati objelodanjeni prošloga tjedna, ali ću iskoristiti samo jedan podatak o kojem se relativno malo govori. Naime, kažu da je od 15 postkomunističkih, tranzicijskih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju daleko najbolji rezultat postigla Estonija. Mnoge će iznenaditi podatak da su mali Estonci rame uz rame s onih šest, sedam najboljih država koje su redom iz Azije, pa im se još pridodaje i Finska. I teško je povjerovati da bi država koja ima stanovnika kao Zagreb, s okolicom koju omeđuju Velika Gorica, Ivanić Grad, Vrbovec, Samobor i Jastrebarsko, i koja ima ne samo manji bruto dohodak po stanovniku nego i manje ulaže u obrazovanje od Hrvatske mogla odgajati i obrazovati uspješne i pametne mlade ljude. P ogledamo li u vlastito dvorište, prvo ćemo shvatiti da već dvadeset godina kao država ne znamo što želimo i koji su nam prioriteti, ali znamo da to zasigurno nije obrazovanje. Takav osjećaj, odnosno dojam ne mogu promijeniti nikakva opetovana političarska naklapanja o Hrvatskoj kao zemlji znanja, jer to je samo još jedan mit u koji gotovo više nitko i ne vjeruje. Pa čak ni oni koji ga stalno naglašavaju. Mi, izgleda, nikada nismo imali izgrađen kult rada, kulturu rada, radne navike, bez obzira na to radilo se o radu na tokarskom stroju, u istraživačkom centru ili samo pisanju domaćih zadaća. Kao narod smo skloniji uzdati se u barbe, ujake, stričeke, kumove koji bi nam svojim utjecajem mogli donijeti prosperitet, svjetlu budućnost, siguran i dobro plaćen posao, a sve manje vjerujemo u ono malo ili puno pameti koju imamo. A Projektna nastava u OŠ Petar Zrinski u Čabru PROŠLI ŠUMOM, PRONAŠLI ZNANOST Str. 10 Sjedinjene Američke Države POZITIVNI UČINCI INTERNETA NA UČENJE Str. 14 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]). Redakcija Školskih novina baš to se događa u Estoniji, premda je, kako kažu, tamo situacija krajnje paradoksalna. Narod nije bogat pa ni država ne može biti bogata, ali u trenutku kad su se u devedesetima osamostalili odlučili su da će sve svoje potencijale i novac uložiti u znanje i informatizaciju. Bili su svjesni da nemaju gotovo nikakvih prirodnih resursa osim vlastitih mozgova te da svijetu i Europskoj Uniji u koju su već ušli mogu prodati jedino sebe, kao sposobne, kvalitetno školovane i kompetentne stručnjake. Znanje i razvoj informatičkih tehnologija dva su njihova strateška cilja. Prvi su u svijetu uveli e-Vladu u čijim ministarstvima radi stotinjak činovnika. Prvi su imali elektroničke osobne iskaznice, izbore obavljaju putem interneta, a pravo na internetski priključak proglasili su jednim od temeljnih ljudskih prava. D odajmo tome silne neostvarene tlapnje o jednosmjenskoj nastavi, rasterećenju, kvalitetnom opremanju školskih objekata, škologradnji koje nema, nabavi knjižnih naslova za školske knjižnice za koje se već godinama iz državnog proračuna ne izdvaja ni lipa. Dodajmo tome i mizerne plaće učitelja i nastavnika, njihov srozani ugled u društvu, nemogućnost da napreduju, nemogućnost da odlaze na stručna usavršavanja, pa još na minimum srezana izdvajanja za preventivne, ali i sve ostale školske i izvanškolske programe i bit će nam uskoro jasno zašto ne možemo biti ne Finska, ne Koreja, ne Kineski Tajpeh nego – Estonija! R ačunala su davnih dana uveli u vrtiće i škole u kojima se djeca uglavnom igraju na njima, ali su uvijek znali da će samo tako djeca odrastati s novim tehnologijama. Sve to moguće je realizirati uz visokoobrazovano stanovništvo, a podaci govore da je polovica stanovnika u dobi između 18 i 40 godina uključena u neki oblik visokog obrazovanja. I da, kad su se uvjerili da njihov školski sustav nije dobar, nisu izmišljali toplu odu nego su kopirali školski sustav od svojih uvijek vjernih i dobrih susjeda Finaca. Baš kao i Finci, Estonci puno ulažu u obrazovanje učitelja, ali i O sim klika u glavama i kopernikanskog obrata u mentalnoj matrici svih nas, ipak je neophodno i uložiti puno više novca u cijelu obrazovnu vertikalu. Kroz različite predpristupne fondove novac će nam i za tu namjenu dati Europska Unija, no i sami moramo malo jače posegnuti u državnu blagajnu, jer inače nećemo dugo dostići ni Estoniju, a kamoli neku mnogo razvijeniju zemlju. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Uostalom, ja sam se prvi usudio uključiti u PISA-u, nitko drugi nije. Prof. dr. sc. Dragan Primorac, bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa (23. 12. 2003. - 6. 7. 2009.) Novi list, 8. prosinca 2010., str. 3. Vlada Republike Hrvatske je još 2003. donijela odluku o uključivanju u ciklus OECD/PISA 2006.[*] PISA u Hrvatskoj http://www.pisa.hr/index.php/uvodno (8. prosinca 2010.) [* Odluka je donijeta na sjednici VRH 15. svibnja 2003.] aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. 3 www.skolskenovine.hr JO© JEDAN TJEDAN Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Školama više od 10 milijuna eura iz IPA programa P rošlog je petka u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa održana svečanost na kojoj su se okupili predstavnici svih obrazovnih institucija koje su u okviru 4. komponente IPA Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala u sektoru obrazovanja za svojih 45 projekata dobile nepovratna sredstava u iznosu većem od 10 milijuna eura. U okviru projekta Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova, koji je razvila Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 20 prijavitelja zajedno sa svojim partnerima dobilo je 4,096.472 eura, a cilj je ove darovnice jačanje ustanova za obrazovanje odraslih. U okviru pro- jekta Implementacija novih kurikuluma, koji je također razvila Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 18 prijavitelja zajedno sa svojim partnerima dobilo je 4,483.724 eura, a cilj je darovnice poticanje novih inovativnih pristupa obrazovnom sadržaju i metodama podučavanja u strukovnim školama. U okviru projekta Uključivanje učenika s teškoćama u obrazovanje za zapošljavanje, koji je razvilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, iznos od 1,568.814 eura podijelit će sedam prijavitelja zajedno sa svojim partnerima, a novac će pridonijeti izjednačavanju mogućnosti uključivanja učenika s teškoćama u obrazovanje te poboljšati njihovo uključivanje na tržište rada. Tom je prigodom ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs čestitao svima na uspješno pripremljenim projektima. „Vi ste izvrstan primjer i poticaj onima manje hrabrima da se upuste u projektnu avanturu, no u fondovima Europske Unije vidimo velik potencijal za gospodarski oporavak Hrvatske. Vjerujem da ćemo zajedničkim naporima i suradnjom te koristeći sve brojnije europske instrumente ojačati konkurentnost Hrvatske kao zemlje čija su najjača snaga ljudski potencijali” – rekao je ministar i najavio nove natječaje koji će biti objavljeni već početkom 2011. godine. Šenkovec: Obilježena 90. godišnjica rođenja pedagoga Vladimira Poljaka P Utemeljitelj hrvatske didaktike rigodom 90. godišnjice rođenja pedagoga i sveučilišnog profesora Vladimira Poljaka (Vukovo Selo, 11. prosinca 1920. – Novi Marof, 24. listopada 1998.) Osnovna škola Ivana Perkovca, Šenkovec, Udruga Ivana Perkovca za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine u suradnji s Ogrankom Matice hrvatske iz Zaprešića priredili su u srijedu, 8. prosinca, u prostorijama šenkovečke osnovne škole okrugli stol o Vladimiru Poljaku, na kojemu su o životu i radu ovoga vrsnoga znanstvenika govorili njegovi mlađi kolege nasljednici na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i suradnici iz nekih drugih prosvjetnih ustanova s kojima je prof. Poljak surađivao tijekom cijeloga svoga radnoga vijeka. Vladimir Poljak bio je dugogodišnji profesor na Odsjeku za pedagogiju zagrebačkoga Filozofdskog fakulteta i dugogodišnji šredsjednik Hrvatskoga pedagoško–književnog zbora i autor većega broja knjiga s područja pedagogije, a kao autor Didaktike postao je nezaobilazno ime novije hrvatske pedagogije. „Stoga je ova obljetnica bila prigoda da se – prvi put nakon njegove smrti – javnost podsjeti ne samo na njegov život i djelo, nego i da mlađi učiteljski naraštaj upozna veliko ime pedagoške znanosti u Hrvatskoj” – istaknuo je Stjepan Laljak, predsjed- nik Matice hrvatske Zaprešić. Vlatko Previšić, s Odsjeka za pedagogiju Filozofskoga fakuklteta u Zagrebu, Vladimira Poljaka nazvao je hrvatskim didaktikusom jer je prof. Poljak, uz Vladima Petza i Petra Šimlešu, jedan od utemeljitelja hrvatske didaktike, kao što su i Wolfganga Ratkea i Jana Komenskog naziva europskim didaktikusima jer su u 16. stoljeću utemeljili didaktiku kao znanost u europskim okvirima. O aktualnosti Poljakove didaktike danas, na početku trećega tisućljeća govorio je Milan Matijević, s Učiteljskoga fakulteta sveučilišta u Zagrebu koji je za Poljakovu Didaktiku rekao kako to njegovo kapitalno njegovo djelo ni nakon 40 godina od njezina prvoga objavljivanja još nitko u Hrvatskoj nije nadmašio, a poglavito se to odnosi na poglavlje o didaktičkim principima. Velika je zasluga prof. Poljaka i u sređivanju pedagoške terminologije, a i prvi je u hrvatskoj pe- dagoškoj znanosti upotrijebio termin nastavne strategije. O tome kakav je bio prof. Poljak kao sveučilišni nastavnik govorio je Neven Hrvatić, također s Odsjeka za pedagogiju FF–a u Zagrebu, a o Poljakovoj suradnji u pedagoškim listovima govorila je Štefka Batinić, viša knjižničarka Hrvatskoga školskog muzeja. Jedan od listova u kojima je prof. Poljak kontinuirano surađivao tijekom cijeloga svoga radnoga vijeka bile su i Školske novine u kojima je ukupno objavio 135 članaka, odnosno 55 posto svih članaka koje je objavio u periodičkim listovima i publikacijama. Okruglome stolu prisustvovao je i prigodnim se riječima nazočnima obratio Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje te sin Vladimira Poljaka dr. Željko Poljak koji se u ime obitelji zahvalio organizatorima na trudu koji su uložili u organiziranje izložbe i okruglog stola. Tekst i snimka: Ivan Rodić Obilježena 780. obljetnica školstva u Čazmi Č Stoljeća hrvatske kulture i pismenosti azma je jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj, a arheološki nalazi svjedoče o njenoj naseljenosti u pretpovijesno i rimsko doba. Spominje se i 1094. godine, kada mađarski kralj Ladislav Čazmu daje kao posjed zagrebačkom biskupu prigodom osnivanja zagrebačke biskupije. Svojevremeno je u njoj bio utemeljen Kaptol odakle je Herceg Koloman, brat kralja Bele IV. upravljao Hrvatskom. Godine 1226. biskup Stjepan II. Babonić je na obali rijeke Česme osnovao župu i izgradio dominikanski samostan te Crkvu svete Marije Magdalene, nadaleko poznatu po svojoj spomeničkoj i kulturnoj vrijednosti, a već 1229. je utemeljeno i prvo učilište. Dominikanski samostan postaje škola za opću izobrazbu i vjersku poduku na latinskom jeziku, što Čazmu pretvara u jedno od središta srednjovjekovne hrvatske kulture i pismenosti. Najbolji učenici upućivani su na ondašnja sveučilišta diljem Europe. Od sedam Hrvata, koji su tijekom 14. i 15. stoljeća predavali u Beču, dvojica su bili Čazmanci: Juraj i Benedikt iz Čazme ( Georgius i Benedictus de Chasma). Školstvo u Čazmi lani je napunilo 780 godina, a tim povodom je tiskana i velika monografija koja je predstavljena na prigodnoj svečanosti održanoj 13. prosinca kojoj su pored brojnih učenika, sadašnjih i bivših djelatnika Osnovne škole Čazma nazočili Želimir Janjić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Viko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, saborski zastupnik Stanko Grčić te Miroslav Čačija, župan Bjelovarsko-bilogorske županije i mnogi drugi. O svemu opširnije u jednom od sljedećih brojeva Školskih novina. M.Š. Liječničkom nalazu da je zdravstveno stanje starijega pacijenta „u granicama normale, s obzirom na dob” nalik je (pr) ocjena da naš odgojno-obrazovni sustav nije loš, dapače, dobar je – za neka prošla desetljeća i ako ga ne uspoređujemo s ponajboljima na svjetskoj razini. Takav dojam glede školstva nije, čini se, daleko od istine u svjetlu prošloga tjedna objavljenih rezultata međunarodnog testiranja postignuća petnaestogodišnjih učenika. Riječ je, dakako, o izvješću PISA 2009, kojim je bilo obuhvaćeno skoro pola milijuna učenika iz 65 zemalja. Postignućima hrvatskih učenika samo neupućeni mogu biti iznenađeni i razočarani. Njima, kao i mnoštvu naivaca i idealista bez pokrića, nikako ne ide u glavu da Hrvatska ne stoji bolje te da je bez stvarne osnove bila ne samo ambicija nego i tvrdnja da tobože imamo „najkonkurentniji obrazovni sustav u Europi”. Takvima je vrijeme da se konačno „otrijezne” i spoznaju ispraznost paradnih floskula politikantske provenijencije, a svima nam je pak profesionalna, ako hoćete i nacionalna dužnost, ozbiljno shvatiti OECD-ovo istraživanje, njegove ranije i najnovije rezultate i uvide te razumjeti njegove poruke kako bi nam postale pouke. Nama kojima je obrazovanje važno javno dobro, svima koji na njegovo poboljšanje mogu utjecati. PISA 2009 - poruke Bolja obrazovna postignuća pouzdan su navještaj budućega gospodarskog rasta. Iako su nacionalni dohodak i obrazovna postignuća uvijek povezani, PISA pokazuje da dvije zemlje sličnoga stupnja razvijenosti mogu dati različite rezultate. To upućuje na prevladanost predodžbe svijeta podijeljenog na bogate te dobro obrazovane zemlje i na siromašne te loše obrazovane zemlje – ističe glavni tajnik OECD-a Angel Gurría. PISA također pokazuje postojanje razlika u postignućima između učenika i učenica te pouzdano prepoznaje razne utjecaje i uzroke učeničkih postignuća, od veličine razrednih odjela i plaća učitelja do pitanja školske autonomije, ne zanemarujući pritom ni pozadinske utjecaje, u prvom redu socijalno-gospodarsko okruženje obitelji učenika. Tako su, kad je posrijedi čitalačka pismenost, učenice bolje od svojih muških vršnjaka, a prosječna razlika slična je prednosti od godine dana školovanja. Koji su najbolji školski sustavi? Prema onome što PISA vrjednuje, to su sustavi koji su pravični (nepristrani), u kojima je učenicima omogućeno da dobro uče neovisno o njihovoj socijalno-ekonomskoj pozadini. Za visoka, pak, postignuća školskih sustava u područjima koja PISA vrednuje važnije je dobro (više) plaćati učiteljski rad nego smanjivati broj učenika u razrednim odjelima. Zemlje u kojima učenici ponavljaju razrede češće pokazuju lošije rezultate, a pritom su najveće razlike među djecom imućnih i siromašnih roditelja. Školski sustavi visokih dosega su oni koji omogućuju školama izradu kurikuluma i razvijanje vlastitih metoda vrjednovanja, bez nužnog natjecanja među učenicima. Na nacionalnoj i međunarodnoj razini bolje rezultate postižu škole u kojima je dobra disciplina (ozračje) i u kojima su, što je posebice važno, bolji odnosi između učitelja i učenika. U vodu pada, nestaje još jedna stara predrasuda, još prisutna i kod nas, ona po kojoj su privatne škole bolje od državnih škola. PISA pokazuje da slične rezultate postižu učenici iz tih dviju vrsta škola, dakako – uzmu li se u obzir (pod)jednake obiteljske prilike u kojima učenici žive. Za hrvatske prilike (posebice mjere obrazovne politike) osobito bi mogao biti važan još jedan međunarodno verificiran podatak: sjedinjenje lokalne autonomije (škole) s kompetentnošću i vrsnom odgovornošću (djelatnika) – to je, po svemu sudeći, jamstvo vrhunskih rezultata. Budući da je PISA 2009 imala težište na čitalačkoj pismenosti, zanimljiv je i njezin uvid u globalno nepovoljan trend pada postotka učenika kojima čitanje pričinja zadovoljstvo (69 posto 2000. godine te 64 posto 2009. godine). Navedene činjenice tek su suhoparan sažetak goleme riznice podataka koji svakoj zemlji (pa i pojedinim školama) omogućuju komparativno sagledavanje vlastitih obilježja i dosega, onih koji se tiču kvalitete, pravičnosti i djelotvornosti školskog poučavanja/učenja. Hoće li se Hrvatska okoristiti tim podacima u težnji da joj obrazovni rezultati budu bolji, što znači da učenici budu bolje za život pripremljeni, učitelji bolje poučavaju i s učenicima više surađuju te nacionalni odgojno-obrazovni sustav bude djelotvorniji? Anđelko Jelin Povjerenica EK za obrazovanje A. Vassiliou (uime EU) i ministar R. Fuchs (uime RH) potpisali su Memorandum o razumijevanju pa je Hrvatska od početka 2011. punopravna sudionica obrazovnih programa Europske Unije (Program cjeloživotnog učenja i Mladi na djelu) „Hrvatski [se] učenici uglavnom ne susreću sa zadatcima u kojima se traži praktična primjena znanja i vještina za rješavanje svakodnevnih problema” (v. str. 6.) aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Iskustva iz programa međunarodne suradnje Comenius OŠ TIN UJEVIĆ ZAGREB Preko kontaktnih seminara do partnerstva Sudjelovanje u partnerstvima sa školama poticaj je za učenje stranih jezika, za razvoj inovativnih sadržaja, usluga, pedagoških metoda i pristupa za cjeloživotno učenje, koji se temelje na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, kao i unapređenje kvalitete obrazovanja nastavnika i uvođenje europske dimenzije u cjelokupni proces C omenius je dio Programa za cjeloživotno učenje koji omogućuje suradnju među vrtićima, osnovnim i srednjim školama diljem Europe. Sudjelovanjem u pojedinim njegovim aktivnostima potiče se učenje i razumijevanje raznolikosti europskih kultura i jezika te se podiže razina kvalitete školskog obrazovanja u Europi. Školska partnerstva Comenius promiču europsku dimenziju obrazovanja škola, vrtića i ostalih odgojno-obrazovnih ustanova diljem Europe. Omogućuju učenicima i nastavnicima stjecanje i unapređivanje vještina, ponajprije u području na koje se odnosi tema projekta, ali i u ostalim aktivnostima, kao što su timski rad, društvene vještine, planiranje, korištenje informatičko-komunikacijske tehnologije. Također, sudjelovanje u partnerstvima sa školama poticaj je za učenje stranih jezika, za razvoj inovativnih sadržaja, usluga, pedagoških metoda i pristupa za cjeloživotno učenje, koji se temelje na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, kao i unapređenje kvalitete obrazovanja nastavnika i uvođenje europske dimenzije u cjelokupni proces. U 2010. godini u Programu za cjeloživotno učenje institucijama i pojedincima dostupna su stručna usavršavanja, pripremni posjeti i kontaktni seminari u trajanju do pet dana kao i eTwinning, odnosno suradnja škola putem interneta. Kontaktni su seminari namijenjeni školama i vrtićima koje žele ostvariti školsko partnerstvo Comenius sa školama i vrtićima iz Euro- pe. Organiziraju ih nacionalne agencije koje provode Program za cjeloživotno učenje u svojoj državi i usmjereni su na posebnu temu unutar Programa za cjeloživotno učenje. Pružaju mogućnosti raspravljanja o određenoj temi, upoznavanja potencijalnih ustanova partnera iz Europe te razvoja ideje za buduću zajedničku suradnju. Na kontaktnom se seminaru također može ugovoriti i zajednička suradnja između ustanova. Na jednom takvom kontaktnom seminaru koji je održan sredinom studenoga u Bilbau u Španjolskoj sudjelovala je i Jasmina Hamer, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole Tina Ujevića. „ Agencija za mobilnost oglasila je natječaj Comenius s potprogramom za osnovne i srednje škole i program Izazovi školama u 21. stoljeću, koji je podrazumijevao i kontaktni seminar u Španjolskoj na kojemu se uspostavlja suradnja sa zemljama koje su u programu Agencije. Zemlje nečlanice EU imaju mogućnost biti škole partneri ili tihi partneri u bilateralnim i multilateralnim suradnjama, s time da u bilateralnoj suradnji jedna škola uvijek mora biti iz zemlje članice EU. Prijavila sam projekt koji je Agencija ocijenila dobrim, a opisala sam teme koje me zanimaju, koje smo već radili u školi i o kojima bih željela raspraviti s kolegama iz drugih zemalja, izmijeniti iskustva, proširiti edukaciju, raditi na zajedničkim projektima s inozemnim partnerima. Ti opći ciljevi uključuju i upoznavanje načina rada u drugim kulturama, Napravili smo okvirni projekt i dogovorili zaduženja pa će naš koordinator iz Velike Britanije sve te ideje objediniti - jer svaki član tima mora odraditi svoju dionicu - u cjeloviti projekt. Projekt mora biti gotov do kraja veljače, a onda ga još do kraja srpnja treba odobriti Agencija za mobilnost. Ako ga odobri, BILBAO: S kolegama iz Engleske, Češke, Španjolske, Mađarske i Slovenije primjerice, kako škole uključuju roditelje kao partnere u svoj rad, zatim volontiranje i dobrotvorni rad u drugim zemljama” - kaže Jasmina Hamer. U Španjolskoj je inače bilo 70 sudionika iz 23 zemlje koji su se u pet dana predstavili i na temelju toga su stvorene grupe za suradnju u multilateralnom obliku. „Bila sam u grupi s kolegama iz Engleske, Češke, Španjolske, Mađarske i Slovenije, iz zemalja koje su nama dosta bliske, a opet svaka od njih ima posebnosti i svi međusobno možemo puno profitirati u novim spoznajama, metodama poučavanja, organizaciji rada u školi i svemu ostalom. Našli smo se na temi Pronađi druge mogućnosti za dijalog i unutar nje ćemo raditi na razmjeni iskustava iz različitih područja, kulturoloških, prirodnih, matematičkih znanja, načina rada, kroz platforme poučavanja i učenja putem interneta. svi krećemo u realizaciju u iduće dvije godine unutar kojih će članovi tima odraditi 24 mobilnosti, odnosno međusobnih susreta i posjeta, a planirano je da se u realizaciji pridruže i učitelji i učenici iz tih šest škola” - rekla je ravnateljica Hamer. Bilo je na kontaktnom seminaru mnogo učitelja, a manje ravnatelja, no smisao je u tome da ljude treba ohrabriti na suradnju, jer to je jako dobro iskustvo za osobni i profesionalni razvoj. Naime, sudionici takvih okupljanja nauče se prilagoditi novoj sredini, steknu sigurnost, neka nova znanja, dobivaju europsku dimenziju u gledanju na učenje i poučavanje. Prema riječima Jasmine Hamer, treba raditi na tome da se izađe iz zadanih okvira i pokušati usvajati neke nove kompetencije, prihvatiti novu tehnologiju, prezentirati našu zemlju i naš rad te se samovred- novati u usporedbi s drugima. „Na temelju iskustava i uvida koji smo stekli u Španjolskoj može se reći da naša škola ide prema europskim dimenzijama, koristimo nove strategije učenja, ali nam nedostaje kvalitetna oprema škole. I u tome smo jedino inferiorni, dok smo u svemu drugome - u idejama, metodama rada, promicanju nekih novih vrijednosti poput volontiranja jednaki pa čak i bolji od škola u Europi. Sve je lijepo što smo zamislili u okviru projekta, od komuniciranja preko interneta, kvizova, dopisivanja, razmjenjivanja kulinarskih recepata, upoznavanja tradicije, ali sve to ne smije zasjeniti čovjeka. Važno je da se sve može odraditi i preko interneta, ali je ipak puno važnija mobilnost u kojoj ćemo se posjećivati i upoznavati u živom kontaktu. Komuniciramo stalno preko interneta, a u realizaciju programa uključit ćemo i neke učitelje, što je posve normalno i uobičajeno, jer ih je petoro u našoj školi već sudjelovalo u pripremi materijala za kontakt seminar u Španjolskoj. Moram istaknuti da je atmosfera na kontaktnom seminaru kolegijalna, svi su uključeni, dobro se surađuje i treba ohrabriti i naše ljude da se što više uključe u takve oblike suradnje, jer nam sve to može pomoći da širimo vidike, upoznajemo nove sustručnjake u Europi i surađujemo s njima na zajedničku korist. Primjerice, u školi imamo klasične jezike pa sam u Španjolskoj ostvarila kontakt s osnovnom školom u Ateni, jer želimo razmijeniti iskustva i vidjeti kako drugi rade. I ne smijemo se osjećati inferiornima u tim kontaktima, jer se doista nemamo čega sramiti. Imamo puno ideja, postignuća i kvalitetnih projekata, ali je problem što to nigdje ne prezentiramo. Moramo izaći iz sjene i naučiti da ono što je dobro treba negdje i pokazati” - zaključila je Jasmina Hamer, ravnateljica Osnovne škole Tina Ujevića u Zagrebu. Marijan Šimeg Osnovna škola Bilje u mobilnosti kroz eTwinning P Izvrsna škola za život rije nepunih godinu dana Osnovna škola Bilje aktivno se uključila u Program za cjeloživotno učenje koji u Hrvatskoj provodi Agencija za mobilnost i programe EU. Uključila se u sektorski potprogram Comenius, slijede ciljeve programa za cjeloživotno učenje, a to su stvaranje naprednog društva znanja, održivi ekonomski razvoj, veći broj kvalitetnijih poslova te jača društvena kohezija. Program potiče suradnju obrazovnih institucija širom Europe, mobilnost sudionika obrazovnog procesa, razvijanja tolerancije i multikulturalnosti, a istodobno i priprema sudionike za uspješno sudjelovanje na europskom tržištu rada. Kao dio programa Comenius pokrenut je portal eTwinning.net kako bi se europ- ske škole potaknule na suradnju korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije. Isto tako, pružanjem kompjutorske podrške, alata i usluga, eTwinning omogućava školama brz i jednostavan način kreiranja školskih partnerstava u bilo kojem području. Svaka osoba iz obrazovnog sustava koja se registrira na eTwinningu naziva se eTwinner. Sa sedam eTwinnera biljska je škola vodeća u Hrvatskoj u kojoj do danas na tom portalu ima sveukupno 256 učitelja i ostalih zaposlenika osnovnih škola te više od 110.000 diljem Europske Unije. Virtualna projektna partnerstva do sada su ostvarili učitelji engleskog jezika, razredne nastave, matematike, vjeronauka, ali i tajnica naše škole, koja je istodobno i jedan od tri veleposlanika Republike Hrvatske za eTwinning čija je misija povećati broj aktivnih sudionika portala u cijeloj Hrvatskoj. Kako sve ne bi ostalo samo u virtualnoj domeni, biljski su eTwinneri zahvaljujući predanom radu na portalu ostvarili značajan broj mobilnosti, odnosno odlazaka u zemlje EU radi profesionalnoga stručnog usavršavanja, kontaktnih seminara te pripremnih posjeta partnerskim školama s ciljem dogovaranja budućih zajedničkih multilateralnih projekata. Tako su preko Agencije za mobilnost i programe EU, a uz financijsku potporu EU, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Općine Bilje, posjetili Belgiju, Finsku, Italiju, Sloveniju, Tursku, Veli- ku Britaniju i Poljsku, a pripremaju se za posjet Francuskoj i ponovno Turskoj. S ukupno 15 škola iz isto toliko država EU pripremaju četiri projekta Comenius koje će prijaviti na Natječaj za cjeloživotno učenje za Republiku Hrvatsku za 2011. godinu. Upravo su ovih dana ponosni domaćini učenicima i učiteljima iz partnerske škole iz Kisnane u Republici Mađarskoj koji su im došli u uzvratni posjet te upoznaju život i rad škole, kao što su biljski učitelji i učenici upoznali njihovu, kad su prije nekoliko tjedana bili gosti u Kisnani. U Osnovnoj školi Bilje čvrsto vjeruju da se u mobilnosti izvrsno uči. Za život, ne za školu. Ankica Bilandžić aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. 5 www.skolskenovine.hr 125 GODINA HRVATSKOGA PRIRODOSLOVNOG DRUŠTVA Tradicija i rezultati unatoč slabom financiranju O ve godine Hrvatsko prirodoslovno društvo obilježava 125. obljetnicu postojanja i djelovanja, koju su odlučili proslaviti na najprimjereniji način. Točnije, organiziranjem prošlotjednoga znanstveno-stručnog skupa u Zagrebu, o 125 godina komuniciranja i popularizacije znanosti u Hrvatskoj. Hrvatsko prirodoslovno društvo osnovano je 1885. godine na poticaj Spiridiona Brusine, da bi već sljedeće godine počelo izdavati Glasnik Hrvatskog naravoslovnog društva (koji još uvijek izlazi, no pod naslovom Periodicum biologorum). Godine 1911. Društvo je počelo izdavati i časopis Prirodu, danas najstariji časopis za popularizaciju znanosti u Hrvatskoj. O problematici (ne)dovoljnog komuniciranja znanstvenika s javnošću, posebice onom koja nije izravno vezana uz struku, na zagrebačkom skupu govorili su pokretači i voditelji brojnih projekata koji Ivica Aviani Ivan –ikiÊ služe upravo tom cilju - što većem uključivanju Hrvata u znanost. Od predstavnika Tehničkoj muzeja koji organizira već nadaleko poznati Festival znanosti, Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja pa do voditelja projekta E-škola, koji zbog svoje multimedijalnosti najviše korespondira s potrebama i interesima javnosti 21. stoljeća. Ivica Aviani s Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu voditelj je E-škole Fizika, obrazovnog internetskog sjedišta koje potiče i pot- Drago Roπa pomaže zanimanje za fiziku. Uz informacije o značajnim događanjima u Hrvatskoj i o najnovijim postignućima svjetske fizike, ova interaktivna internetska stranica namijenjena je učenicima predmetne nastave u osnovnoj školi, svim srednjoškolcima, studentima, ali i samim pripadnicima znanstvene zajednice, kao i građanima koji bi to željeli postati. - Ponosimo se što smo u ovih petnaestak godina kreirali nekoliko stotina internetskih stranica novog obrazovnog materijala, pot- pomagali i produbljivali suradnju nastavnika fizike i znanstvenika, a uz praktične savjete i pokuse te dnevne zadatke i natječaje uspjeli smo se nametnuti kao odlični pomagač u obrazovnom procesu, DR. Mladen Juračić, predsjedniK HrvatskogA prirodoslovnog društva Nedostaje nam strategija razvoja znanosti Znanstvenici koji rade u inozemstvu, a koji su uspješni, naučili su kako sami sebe promovirati, zaintrigirati i zainteresirati javnost, plasirati svoje uspjehe, pa onda i privući financijske dotacije i fondove. Hrvatski znanstvenici su previše samozatajni. Oni su marljivi i rade, ali su zatvoreni u svoje male svjetove Što biste okarakterizirali najvećim postignućima Hrvatskoga prirodoslovnog društva u proteklih 125 godina? Mislim da naše najveće nasljeđe predstavljaju dva stručno-znanstveno časopisa, Periodicum biologorum i časopis Priroda, koji je zapravo je zaštitni znak našeg društva, a koji dogodine slavi 100. godišnjicu kontinuiranog izlaženja. To je izdanje zapravo glavni kanal kojim društvo popularizira ili, kako se danas popularno kaže, komunicira znanost. Naravno, treba znati da je u nekim razdobljima HPD bio vrlo aktivan i pokrenuo niz važnih zbivanja. Primjerice, malo se zna da je upravo HPD osnovao Zvjezdarnicu Zagreb 1903. godine, kao i Planetarij u zagrebačkom Tehničkom muzeju 1965. godine. Nadalje, izdavali smo niz malih znanstvenih knjižnica, pogotovo nakon Drugoga svjetskog rata i time smo popularizirali znanost kada je to bilo najpotrebnije. U suvremeno doba pokrenuli smo i E-školu, internetski kanal putem kojeg srednjoškolci u kemiji, fizici, matematici, astronomiji komuniciraju sa znanstvenicima, kojim im onda asistiraju u rješavanju određenih problema i zadataka. Učenici su kroz taj projekt izravno upoznati sa znanstvenim metodama i vjerujem da će neki od njih i izabrati takav životni put. Koliko članova HPD uopće ima danas i kakva je budućnost? Mi smo istodobno i malo i veliko društvo. Od 1992. godine HPD je krovna organizacija svih prirodoslovnih znanstvenih društava, a ima ih 33 u cijeloj Hrvatskoj, poput Hrvatskoga biološkog društva, Hrvatskoga kemijskog društva, itd. Po tome smo jako velika organizacija. S druge strane, imamo i individualne članove, zapravo pretplatnike časopisa Priroda. Trenutačno ne stojimo baš sjajno, jer je tiraža tog časopisa znatno pala odnosno smanjio se broj pretplatnika, što zbog ekonomske krize, što zbog zdrave tržišne konkurencije, jer danas za razliku od prije sto godina na tržištu postoji nekoliko vrlo kvalitetnih prirodoslovnih časopisa, od National Geographica nadalje. Dakako, to nam predstavlja financijsku teškoću, pa se nadamo boljim vremenima. Doduše, kao i svi ostali u ovoj zemlji. Jeste li zadovoljni statusom znanstvenika i znanosti u hrvatskom društvu? Naravno da nismo. Jer, pogledajmo samo državni proračun, iz kojeg se sve manje izdvaja za znanost, obrazovanje, pa onda i samu popularizaciju znanosti. U početku se, prije 125 godina, naše društvo bavilo i razvojem znanosti, sada je to djelatnost instituta i fakulteta, pa je danas primat naše djelatnosti upravo popularizacija znanosti, poglavito među mladima, nešto kao znanstvena reklamna agencija. Ali se ni za taj segment iz državnih financira ne izdvaja dovoljno. Umjesto da idemo prema sintagmi društva znanja mi idemo u suprotnom smjeru. Ne znam imamo li uopće strategiju razvoja društva, a kamoli strategiju znanosti. Čini mi se da po tom pitanju još vrludamo. Je li onda pametno biti znanstvenik u toj i takvoj Hrvatskoj, gdje su obrazovanje i znanost itekako marginalizirani? Unatoč svemu, mislim da jest. Mislim da je znanstvenicima privlačno što imaju izravnu veza sa svijetom. Sa znanjem i znanstvenicima iz cijelog svijeta imamo dnevnu vezu, i to je dobra stvar. S druge strane, godinama nam se događa odljev mozgova, koji nije dobar i očito je posljedica upravo onoga što sam rekao, premalog ulaganja države u znanost i nepostojanje perspektive, pa mladi znanstvenici odlaze, da ne kažem bježe. No, budući da u svakom zlu treba gledati i neko dobro, moram kazati da upravo preko tih naših znanstvenika u inozemstvu imamo vezu i dolaske svjetske znanstvene elite, poput prof. Ivana Đikića, kojem ćemo uručiti posebnu godišnju Nagradu Spiridon Brusina, koja nosi ime po našem osnivaču. Đikić, Radman, to su znanstvenici za čiji rad zna i šira javnost. No, moramo priznati da malo ljudi zapravo zna za konkretna imena naših uspješnih znanstvenika, dok svi znaju, nažalost, tko je modni mačak. Tko je za to kriv? Dio krivice sigurno leži na samome društvu, gdje su vrijednosti poremećene i prioriteti pobrkani. S druge strane, znanstvenici koji rade u inozemstvu, a koji su uspješni, ujedno su naučili taj zapadnjački način znanstvenog reklamiranja, kako sami sebe promovirati, kako zaintrigirati i zainteresirati javnost, plasirati svoje uspjehe, pa onda i privući financijske dotacije i fondove. Čini mi se da su naši znanstvenici, koji su svjetski priznati i renomirani u stručnim krugovima, previše samozatajni. Oni su marljivi i rade, ali su zatvoreni u svoje male svjetove. To je karakteristika te grupacije ljudi – vrijedni, ali previše samozatajni. I zbog toga je ovaj naš skup o popularizaciji znanosti vrlo važan, da konačno i sami znanstvenici shvate da moraju izaći u javnosti, da se moraju reklamirati, a ne zatvarati se u svoje bjelokosne kule! To nije dobro, jer znanstvenici moraju biti prepoznati i u užoj i u široj javnosti. Na kraju, cijela javnost, porezni obveznici uglavnom plaćaju znanost. Daleko su još vremena kada će privreda financirati razvoj znanosti, iako bez toga nema pokretanja gospodarstva. kako djeci i mladima tako i samim prosvjetnim djelatnicima, poručio je Aviani. Sličan projekt namijenjen astronomiji predstavio je Drago Roša iz Zvjezdarnice Zagreb. I tom je internetskom portalu namjera produbiti veze između svijeta obrazovanja i svijeta znanosti te uvesti učenike na zanimljiv i praktičan način u znanstvene vode. - Naši sadržaji predstavljaju jedan od oblika trajne edukacije nastavnika, čime se izravno poboljšava kvaliteta cjelokupnog obrazovnog procesa i sustava. Pošto astronomija nije redoviti školski predmet, na našoj stranici ponajprije donosimo osnovne astronomije, kao internetski astronomski udžbenik. Najvažniji segment E-škola zapravo su miniprojekti i pokusi, nešto što učenici konkretno rade i izvode, shvaćajući tako teorijske postavke kroz praktične radove, a pri realizaciji tih projekata, zadataka i pokusa mogu izravno komunicirati sa znanstvenicima, koji su osmislili te projekte ili, pak, učenici sami dolaze do ideja odnosno rješenja, ali je za završnu realizaciju potreban kreativni doprinos znanstvenika iz nekog područja. Voditelji E-škola požalili su se na probleme s financiranjem, budući da nisu uključeni u redovite kanale resornog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. To je zaista šteta, jer naposljetku živimo u 21. stoljeću, gdje se do znanja više ne mora dolaziti proučavanjem desetaka knjiga, već s nekoliko klikova računalnim mišem. A kada već postoje ovako kvalitetnih informatički odnosno internetski portali koji služe i postoje upravo radi učenika i njihova obrazovanja, šteta bi bila da njihova budućnost dođe u pitanje zbog nedostatka novca, kada već novca ima za svakakve druge projekte sumnjive kvalitete i teško dokazivih rezultata. Spomenimo da je obilježavanje 125. godišnjice Hrvatskoga prirodoslovnog društva završeno svečanom Skupštinom, na kojoj su bile dodijeljene zahvalnice zaslužnim članovima Društva, proglašeni novi počasni članovi te je dodijeljena medalja Spiridion Brusina istaknutom znanstveniku međunarodnog ugleda, prof. Ivanu Đikiću, koji je tom prigodom održao i predavanje pod naslovom Uloga autofagije u patogenezi i liječenju tumora. Branko NAĐ aktualno 6 www.skolskenovine.hr Sveučilišni Dan e-učenja STUDIJ U INOZEMSTVU Hrvatima najdraža Amerika U usporedbi sa zemljama Europske Unije, mobilnost hrvatskih studenata još uvijek je vrlo mršava, a koliko opet je teško reći jer podatci o tome ne postoje. Prema novim službenim statistikama, SAD je i dalje jedno od najpopularnijih odredišta za hrvatske studente i profesore s 623 hrvatska državljana na studiju u SAD-u u 2010. godini Z bog želje za znanjem, ali i avanturom, širenjem horizonta, boljim životom ili nečim četvrtim, hrvatski studenti sve češće odlaze na studij izvan domovine. Koliko često nije moguće reći, jer ne postoje sustavni podatci o onima koji studiraju s druge strane granice niti u jednoj hrvatskoj instituciji. Hrvatski studenti sve češće za studij izabiru neko od europskih sveučilišta. Često su to ona na engleskom govornom području, ali studenata iz Hrvatske ima i u Njemačkoj. Ipak, u usporedbi sa zemljama Europske Unije, mobilnost hrvatskih studenata još uvijek je vrlo mršava, a koliko opet je teško reći jer podatci o tome, kako rekosmo, ne postoje. Riječ je tek o dojmu onih koji posreduju između studenta, stranih sveučilišta i institucija koje nesebično dijele stipendije za studij izvan Hrvatske. Nešto više podataka ima o hrvatskim studentima u SAD–u. Naime, ovih je dana Institut za razvoj obrazovanja objavio podatke o najnovijim trendo- broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. vima u akademskoj mobilnosti između Hrvatske i SAD-a. Prema novim službenim statistikama, SAD je i dalje jedno od najpopularnijih odredišta za hrvatske studente i profesore s 623 hrvatska državljana na studiju u SAD-u u 2010. godini. Od toga ih 47 posto studira na preddiplomskoj, 39 posto na diplomskoj razini te 14 posto na programima stručnog usavršavanja. Među najpopularnijim sveučilištima za hrvatske studente i profesore su Harvard University, Columbia University i New York University. SAD je svjetski lider u međunarodnom obrazovanju jer privlači 20 posto svih mobilnih studenata u svijetu te je u akademskoj godini 2009./10. u SAD-u studiralo ukupno 690,923 međunarodnih studenata, što je 3,4 poto ukupne studentske populacije SAD-a. Nakon SAD-a slijede Velika Britanija s 12 posto, Njemačka s 9 posto, Francuska s 8 poato te Australija sa 7 posto međunarodnih studenata. U akademskoj godini 2009./10. u razvoj visokog obrazovanja i istraživanje u SAD-u uloženo je 54,9 milijarde američkih dolara, a studenti i istraživači su mogli za ostvarenje svojih obrazovnih ciljeva birati između 4937 akreditiranih visokoškolskih institucija na kojima je studiralo više od 19 milijuna studenata. Najtraženija područja studija na američkim sveučilištima su ekonomija i poslovno upravljanje te inženjerski smjerovi, kao i prirodne znanosti. Veliki broj međunarodnih studenata, pa tako i hrvatskih, ostvaruje financijsku potporu za studij u SAD-u prvenstveno od samih američkih sveučilišta kao i putem prestižnih programa stipendiranja kao što su Fulbright, Hubert H. Humphrey te Junior Faculty Development Program. V Kako unaprijediti kvalitetu obrazovanja i ste oni koji uvode sustav e-učenja i koji daju doprinos njegovu razvijanju, a mi možemo obećati da ćemo učiniti sve kako bismo adekvatno i financijski pratili vaš rad, kazao je otvarajući Drugi sveučilišni Dan e-učenja rektor zagrebačkog sveučilišta Aleksa Bjeliš, čestitajući nagrađenima za najbolje kolegije e-učenja. Prorektorica za studente i studije Blaženka Divjak istaknula je da se kvaliteta obrazovanja može povećati kroz e-učenje. – Strateški su ciljevi e-učenja unaprijediti kvalitetu obrazovanja, omogućiti nastavnicima i studentima ostvarivanje novih uloga u obrazovnom procesu, povećati konkurentnost sveučilišta i sveučilišnih studijskih programa te osposobiti studente za uporabu tehnologije cjeloživotnog učenja – navela je Divjak, dodajući da su u e-učenje uključeni svi, od studenta do profesora, a osobita se pažnja posvećuje sudjelovanju dekana, kako bi mogli potpuno sagledati važnost cjelokupnog procesa. Drugi sveučilišni Dan e-učenja organiziran je kako bi se akademskoj zajednici, prvenstveno nastavnicima Sveučilišta u Zagrebu, a onda i cjelokupnoj zainteresiranoj javnosti, omogućila razmjena iskustava te stjecanje novih spoznaja o primjeni informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao i tehnologija e-učenja u obrazovnom procesu. Kako je istaknuto, organizacijom ovog događanja Sveučilište u Zagrebu potvrđuje ulogu vođe u regiji u unapređenju kvalitete obrazovanja i implementaciji tehnologija e-učenja te potiče provedbu svoje Strategije e-učenja. Inače, nagrada za najbolji e-kolegij, koja se na temelju odluke Senata i Strategije e-učenja Sveučilišta u Zagrebu dodjeljuje drugi puta, namijenjena je nastavnicima koji su ostvarili značajan iskorak u osmi- šljavanju novih e-kolegija, temeljenih na upotrebi tehnologije u svrhu postizanja veće kvalitete obrazovanja u tehnološkom, pedagoškom i didaktičkom smislu. Cilj je nagrade istaknuti najbolje primjere uporabe suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije te interneta u sveučilišnom obrazovanju kako bi se postigle bolje kompetencije studenata. Prvu je nagradu za e-kolegij dobio projekt Otvoreno računarstvo s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, koji je predstavio voditelj projekta Mario Žagar. Istaknuo je da su kroz taj projekt došli do novih izazova koji govore o promicanju e-obrazovanja, zajedničkom uređivanju sadržaja, njihovoj otvorenosti, automatiziranoj provjeri vježbi... Tijekom Dana e-učenja predavanje je održao i britanski stručnjak za e-učenje Simon Paul Atkinson, a u auli rektorata održana je panel-diskusija o e-učenju na kojoj su dekani i ravnatelj Instituta za fiziku raspravljali o napretku razvoja e-učenja na Sveučilištu u Zagrebu. Također je održan okrugli stol pod nazivom Uloga knjižnica u e-obrazovanju. Inače, Dan e-učenja organizirao je Ured za e-učenje/Centar za e-učenje Sveučilišnoga računskog centra Sveučilišta u Zagrebu koji ovom prilikom ujedno obilježava treću godišnjicu svog djelovanja. Ured, odnosno Centar, svakodnevno obavlja niz aktivnosti - od podrške za korisnike sveučilišnoga sustava za e-učenje i sustava za webinare i e-portfolio, preko savjetovanja, informiranja i održavanja predavanja vezanih uz e-učenje, do organizacije tečajeva i mjesečnih druženja pod nazivom popodne@ceu, kao i koordinacije rada centara za e-učenje na sastavnicama Sveučilišta. Ivica Buljan vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja Zadovoljavajući rezultati na ciklusu PISA 2009. Prošlog utorka, 7. prosinca, točno u 11 sati u cijelom svijetu istodobno su objavljeni rezultati ciklusa PISA 2009. (Programme for International Student Assessment) te je u Hrvatskoj u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja održana konferencija za medije na kojoj je Michelle Braš-Roth, voditeljica OECD/PISA istraživanja za Hrvatsku, prezentirala postignuća hrvatskih učenika. Na konferenciji koju je otvorio ravnatelj Nacionalnog centra Goran Sirovatka, a rezultate hrvatskih učenika komentirala državna tajnica prof. dr. Dijana Vican, voditeljica projekta podijelila je priopćenje u kojem su javnosti predočeni sljedeći podaci: „PISA je trenutačno najveća međunarodna procjena znanja i vještina učenika u dobi od 15 godina. Provodi se u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj – OECD – i partnerskim zemljama, što čini gotovo 90 posto svjetskoga gospodarstva. Program se provodi u trogodišnjim ciklusima – 2000., 2003., 2006. i 2009. – i obuhvaća tri područja procjene: čitalačku, matematičku i prirodoslovnu pismenost. Četvrti ciklus ovog OECD-ova istraživanja PISA 2009. proveden je u 65 zemalja, a ukupno je testirano više od 470.000 petnaestogodišnjih učenika, što je reprezentativni uzorak za oko 26 milijuna petnaestogodišnjaka. U Hrvatskoj je metodom slučajnog uzorka odabran ukupno 5471 učenik, a testirana su 5033 učenika iz 157 srednjih škola. U ciklusu PISA 2009. procjena čitalačke pismenosti, kao glavne ispitne domene, temeljila se na unaprijeđenom i proširenom konceptualnom okviru za čitalačku pismenost kako bi se uzele u obzir sve promjene koje su se dogodile u načinu čitanja od 2000. godine, kada je čitalačka pismenost također bila glavna domena. Osim toga, procjenjivala su se postignuća učenika u prirodoslovnoj i matematičkoj pismenosti. Osim kognitivnog testa, anketirani su učenici, njihovi roditelji i ravnatelji njihovih škola te su tako prikupljeni podaci o velikom broju mogućih poza- dinskih utjecaja na obrazovna postignuća. Time je omogućena analiza učeničkih, obiteljskih i institucionalnih čimbenika koji mogu objasniti međuškolske i unutarškolske razlike učenika u znanju i sposobnostima. Analizom dobiveni pokazatelji postignuća hrvatskih učenika mogu se promatrati u međunarodnom kontekstu, uspoređivati s rezultatima prvoga ciklusa PISA provedenog u Hrvatskoj 2006. godine te pratiti promjene unutar obrazovnog sustava. U većini zemalja sudionica PISA istraživanja rezultati prethodnih ciklusa i usporedbe obrazovnih sustava uglavnom imaju važne implikacije za razvoj obrazovne politike i pokretanje širokog spektra različitih reformi u obrazovnim sustavima. U području čitalačke pismenosti najbolji prosječni rezultat od 556 bodova postiže Šangaj – Kina, a slijede ju Koreja (539) i Finska (536). Republika Hrvatska nalazi se na 36. mjestu s prosječnim rezultatom od 476 bodova. U usporedbi s ciklusom PISA 2006., kada je rezultat Hrvatske iznosio 477 bodova, može se uočiti da nije došlo do značajnije promjene u postignuću hrvatskih učenika. Rezultatom od 460 bodova iz matematičke pismenosti Hrvatska zauzima 40. mjesto ljestvice zemalja sudionica. Najbolji prosječni rezultat od 600 bodova postigla je Šangaj – Kina, dok je najlošiji rezultat ostvario Kirgistan (331 bod). U trećem području procjene, prirodoslovnoj pismenosti, Hrvatska postiže prosječni rezultat od 486 bodova te je na 37. mjestu u ukupnom poretku zemalja sudionica. Prvo i drugo mjesto zauzimaju Šangaj – Kina (575 bodova) i Finska (554), dok se na dnu ljestvice nalaze Peru (369 bodova) i Kirgistan (330). Promatrajući rezultate u cijelosti, može se uočiti da su u odnosu na prijašnje PISA cikluse, vodeća mjesta zauzele zemlje istočne Azije poput Šangaj – Kine, Koreje, Hong Kong – Kine. Tradicionalno najuspješnija Finska i dalje je pri vrhu ljestvice kao najuspješnija europska zemlja. Postignuća hrvatskih učenika, gledajući u cjelini rezultate sva tri područja procjene, možemo ocijeniti zadovoljavajućima. Naime, u odnosu na ciklus PISA 2006. hrvatski su učenici u prosjeku ostvarili svega sedam bodova manje na skalama matematičke i prirodoslovne pismenosti, dok se u čitalačkoj pismenosti, kao glavnoj ispitnoj domeni ovoga ciklusa, prosječni rezultat razlikuje za tek jedan bod. Ovakav rezultat donekle je i očekivan, budući da se hrvatski učenici uglavnom ne susreću sa zadatcima u kojima se traži praktična primjena znanja i vještina za rješavanje svakodnevnih problema.” Michelle Braš-Roth, voditeljica OECD/PISA istraživanja za Hrvatsku ovih dana u povodu najnovijih PISA pokazatelja održat će stručni skup za 157 ravnatelja škola koje su sudjelovale u ciklusu PISA 2009., na kojem će ravnateljima uzorkovanih škola podijeliti i izvješća za njihove škole, kao i personalizirana izvješća o procijenjenim postignutim kompetencijama na PISA testu za svakoga pojedinog učenika njihove škole (u zatvorenoj omotnici koju učenici otvaraju kod kuće). PISA centar Hrvatska ovih je dana tiskao i prijevode dvaju OECD-ovih publikacija: Definiranje i odabir ključnih kompetencija i Što čini školske sustave učinkovitima - Pogled na školske sustave kroz prizmu PISA istraživanja. Sigurno je da će uslijediti i daljnje analize postignuća hrvatskih učenika koje će kreatorima obrazovne politike pomoći u osmišljavanju koraka koji su nužni kako bi naši učenici bili sposobniji, a time i rezultati u sljedećem istraživanju bolji u odnosu na sadašnje. aktualno aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. PREDŠKOLSKI ODGOJ DJECA I LJUDSKA PRAVA O dgoj od malih nogu stvara odrasle ljude, maksima je koje se svatko u obrazovnom sustavu mora pridržavati. U Agenciji za odgoj i obrazovanje toga su svjesni pa redovito održavaju stručne skupove o temi odgoja i obrazovanja, a jedan je od tih programa i razvijanje projekta iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Kako navodi viša savjetnica u AZOOu Andreja Silić, voditeljica tih projekata, Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava i odgovornosti te demokratsko građanstvo doprinos je promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti i njihovu življenju u dječjim vrtićima u Republici Hrvatskoj. 7 www.skolskenovine.hr Odgoj od malih nogu stvara odrasle ljude (po njegovim fazama, sudionicima, materijalnom okruženju i odnosima) i produkt. – Vrednovanje postignuća projekta trebalo bi dati odgovor na to je li odabrana tema relevantna za život djeteta, je li osnovno načelo sudjelovanje djece – aktivna uključenost djeteta, kakvo je materijalno okruženje i koji su poticaji koji iz njega proizlaze, kakva je interakcija potaknuta projektom, kakvo je izražavanje i ponašanje djece s obzirom na kreativnost, konstruktivnost, radoznalost i optimizam i u kojoj je mjeri projekt pridonio promjenama i kvaliteti života djece i kao takav je poticaj za nova istraživačka područja. Osim djece, sudionici projekta su i odrasli, primarno odgojitelji. Oni ne samo da iniciraju i stvaraju promjene, već ih i osobno doživljavaju. Stoga je vrednovanje potrebno usmjeriti i na sudjelovanje odraslih – što su naučili, jesu li poboljšali svoj Cjelovit pristup djetetu – Prihvaćeni dokumenti na državnoj razini obvezuju sve nositelje programa u predškolskom odgoju i obrazovanju na preispitivanje ostvarivanja prava i odgovornosti djece i unapređivanje uvjeta za njihovo ostvarivanje. Prošlogodišnja je Smotra projekata pokazala samo neke od primjera iz prakse, odnosno različite načine na koje se taj proces ostvaruje u predškolskim ustanovama. Svake je godine moguće pratiti napredak u življenju dječjih prava i odgovornosti u sve većem broju odgojno-obrazovnih ustanova za rani odgoj i razvoj u Republici Hrvatskoj. Možemo istaknuti da su vrijednosti prihvaćene ovim Nacionalnim programom doista zaživjele i postale temeljem kurikuluma svake ustanove, da ih je moguće iščitati u godišnjim planovima i izvješćima te pratiti u odgojnoobrazovnoj praksi. Nakon što je Vlada Republike Hrvatske krajem 1999. usvojila Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, postao je obavezni dio odgojnoobrazovnog djelovanja unutar našeg odgojno-obrazovnog sustava. To je značilo njegovo sustavno planiranje, provođenje i vrednovanje odnosno ugrađivanje u različite programe predškolskog odgoja. Na taj je način naglašena važnost predškolskog odgoja u odgojno-obrazovnom sustavu, koji je primjenom Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo dobio na kvaliteti, u smislu izgrađivanja cjelovite i cjeloživotno usmjerene koncepcije odgoja i obrazovanja koja je posebno usmjerena na usustavljenje znanja, vještina, vrijednosti i stavova koje mora usvojiti svaki pojedinac kao član humano usmjerenoga demokratskog društva. – Mnogi autori ističu važnost rane dobi te kažu da je ono kritično za razvoj svakog pojedinca. Također, ističe se nužnost i važnost provođenja osmišljenih programa i usmjeravanja društvene pozornosti i brige za svu djecu jednako. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava tako je značio novi doprinos humanističko-razvojnoj koncepciji važećega Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece iz 1991. godi- Od početka primjene Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u Hrvatskoj je održano 27 seminara za predškolske djelatnike, u organizaciji nekadašnjeg Zavoda za školstvo RH, današnje Agencije za odgoj i obrazovanje ne, njegovoj primjeni u praksi te obvezu preispitivanja pedagoške prakse, obogaćivanja zadaća, sadržaja, metodike i vrednovanja odgojno-obrazovnog procesa i postignuća. U predškolske programe ugrađene su obveze iz Konvencije o pravima djeteta iz 1989. – navodi Silić. Odgoj za ljudska prava i odgovornosti te demokratsko građanstvo proces je koji obuhvaća cjelovit pristup djetetu, interdisciplinarnost u pristupu sadržajima za ljudska prava, potvrđivanje životnih vrijednosti, izgrađivanje pozitivnih stavova prema sebi i drugima u humanoj i materijalnoj okolini, usmjerenost na razvijanje vještina potrebnih za život u demokratskoj zajednici. Polaziti od djece i njihovih potreba Od početka primjene Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u Hrvatskoj je održano 27 seminara za predškolske djelatnike, u organizaciji nekadašnjeg Zavoda za školstvo RH, današnje Agencije za odgoj i obrazovanje. Svi polaznici preuzeli su obvezu prenošenja informacija drugim stručnjacima u svojim vrtićima Poticati djecu da se pridržavaju pravila U sklopu nedavno održanoga stručnog skupa Razvijanje projekata iz područja Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava tim koji su činili odgojiteljica savjetnica Nevenka Holetić i pedagoginja Gordana Petarčec prezentirale su projekt koji je započeo na poticaj petogodišnjeg dječaka Jana, koji je u sukobima i svađama zbog igračaka i načina igre često objašnjavao da je on u pravu. U svojoj su prezentaciji pojasnile kako su započeti razgovori s djecom o pravima, polazeći od toga što je pravo, koja su njihova prava i koja su prava njihovih roditelja. Aktivnosti su se razvijale u smjeru kako dijete ima prava, dužnosti i obaveze. – Nadovezujući se na prava, došli smo do pravila. Zaključili smo da je to nešto čega se svi moramo pridržavati. Izradili smo plakat s pravilima i stavili ga na vidljivo mjesto u sobi dnevnog boravka. Mnogim je roditeljima to bio poticaj da sa svojim djetetom i kod kuće definiraju određena pravila. Nastojali smo saznati što je to odgovornost. Raspravljali smo kako se može postati odgovoran dajući obećanja, radeći različite poslove u vrtiću i obitelji i pridržavajući se pravila. Uz određene primjere u kojima je do izražaja dolazilo ispunjavanje ili neispunjavanje odgovornosti, djeca su donosila zaključke o tome zašto je odgovornost važna za pojedinca i društvo. Primijetili smo da se neka djeca boje izraziti vlastito mišljenje. Da bismo u djece razvili samopouzdanje i sigurnost, poticali smo ih na izražavanje vlastitog mišljenja. Kao rezultat projekta nastala je knjižica Dječja prava u vrtiću. Ovim smo projektom poticali djecu da se nastoje pridržavati pravila koja su sama definirala i pomoći djeci koja krše ta pravila da ih preusmjere na primjereno ponašanje. Starija djeca pokazala su da imaju više razumijevanja za mlađu i pomagala su im u njihovim problemskim situacijama. Djeca su također tražila različita rješenja problema i zajedno donosila zaključke na koji će se način određeni problem riješiti, međusobno se uvažavajući, slušajući jedni druge, podržavajući različite ideje i potičući svakoga da izrazi svoje mišljenje. te poticanja primjene ovoga programa. To je značilo organiziranje niza seminara, radionica, radnih grupa, aktiva i rasprava na kojima su se stjecala nova znanja, promišljali uvjeti za planiranje i ostvarivanje novih ciljeva, zadataka i sadržaja te iznosila iskustva iz prakse na razini pojedinog vrtića, županijskoj i međužupanijskoj. Vrlo je značajna bila suradnja s timom stručnjaka koji je osmislio priručnik Živjeti i učiti prava, u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo, 2003., dr. sc. Dubravkom Maleš, Mirjanom Milanović, prof. te dr. sc. Ivankom Stričević. Autorice ovog priručnika bile su i glavni nositelji stručnog usavršavanja djelatnika s područja predškolskog odgoja tijekom proteklih godina. Priručnik je postao jedan od osnovnih izvora u popisu literature za kvalitetno uvođenje pripravnika u odgojno-obrazovni rad u dječjim vrtićima. Važno je istaknuti i kako godišnji programi i izvješća dječjih vrtića sadrže u sve većem broju među bitnim zadaćama unapređivanja odgojno-obrazovnih procesa upravo one iz područja odgoja i obrazovanja za ljudska prava, odgovornosti i demokratsko građanstvo. Dr. Ivanka Stričević u svom osvrtu Kriterij vrednovanja postignuća ističe da Odgoj za ljudska prava podrazumijeva rad na četiri osnovne ciljne razine – ja; ja i drugi; mi; svijet kao cjelina – i one trebaju biti zastupljene i u vrednovanju. Kao i u samom projektu, i prilikom njegova vrednovanja polazi se od djece i njihovih potreba – što su djeca usvojila i novo naučila u području ja, koje su vještine usvojila i području odnosa s drugima, što znaju i kako djeluju u području mi (zajednice) i kako doživljavaju i u skladu sa stavovima djeluju na razini svijet kao cjelina. Planirati situacije Projekti u dječjem vrtiću pripadaju planski stvorenim situacijama u kojima se provodi odgoj i obrazovanje za ljudska prava, no ne izostaje utjecaj projekta na svakodnevne životne situacije i cjelokupno ozračje. Stoga je i vrednovanje projekta vrlo složeno, posebice procesno vrednovanje. Upitamo li se kako je projekt utjecao na kvalitetu života, zasigurno će za dobivanje odgovora biti potrebno vrednovati i proces odnos s djecom, jesu li i koliko unaprijedili svoje odgojiteljske vještine i sl. U svom drugom osvrtu Projekti iz područja odgoja i obrazovanja za ljudska prava u dječjem vrtiću dr. Stričević napominje dvije bitne teme o kojima valja govoriti kada se radi o projektima u dječjim vrtićima kojima je cilj oživotvorenje prava djeteta i učenje o pravima u okviru odgoja i obrazovanja za ljudska prava. – Prva su tema projekti i strategije rada na projektu, a druga ljudska prava i u okviru njih prava djeteta. Postavlja se pitanje zašto projekt u dječjem vrtiću, s kojim ciljem, po čemu je specifičan kao strategija rada i kako provođenje projekta s djecom može pridonijeti oživotvorenju njihovih prava i učenju o pravima. Naime, samo u uvjetima gdje djeca žive svoja prava moguće je učiti o njima i stjecati građanske vještine koje će im pomoći da svoja prava ostvaruju i da se zalažu za prava drugih. A kao metoda aktivnog učenja upravo projekt ima velike potencijale, jer aktivno učenje daje najbolje rezultate, ne samo u smislu usvajanja znanja nego u razvoju socijalnih vještina i izgradnji stavova – zaključuje Stričević. Ivica Buljan aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Matematičari za humanost SPLIT – Splitska OŠ Sućidar jedna je od pet škola dobitnica godišnje nagrade za volonterstvo te je ponijela titulu Škola – prijatelj zajednice, koju dodjeljuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Tu su nagradu zaslužili prije svega učenici okupljeni u Klubu mladih matematičara, u kojem ih već više od dvadeset godina uči i odgaja nastavnik matematike Davor Belaić. Ovu su zasluženu nagradu dobili među ostalim za originalnu akciju Volontirajmo za bolji svijet, ali i za dugogodišnji humanitarni rad, što će osim priznanja biti donirano i sa 10 tisuća kuna, koje će dobro doći. Ovo priznanje obradovalo je sve učenike i njihova nastavnika Belaića, koji ističe da je u školama već godinama zanemaren odgoj djece, pa je zato, uz redovne obveze u nastavi, osjetio potrebu da s djecom, učenicima od petog do osmog razreda, dodatno radi volonterski. Inače, Klub mladih matematičara OŠ Sućidar ima sto članova, a predsjednica je vrsna matematičarka i volonterka Ivana Gabela. broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Hrvatske škole u projektu ECHO Modularni kurikulumi za strukovne škole M odularni kurikulumi strukovnih škola, brzo prilagodljivi zahtjevima tržišta rada, cilj su projekta ECHO, koji se provodi u sklopu IPA Komponente IV - Razvoj ljudskih potencijala, sufinanciranog iz sredstava Europske Unije. Time se namjerava rije- šiti problem koji često naglašavaju poslodavci: neusklađenost znanja i vještina koje učenici dobivaju kroz programe strukovnih škola sa znanjima i vještinama koje poslodavci očekuju od zaposlenika. Krajnji rezultat projekta trebala bi biti veća zapošljivost učenika koji završe Videonadzorom protiv huliganizma ZADAR – U zadarskim srednjim školama uskoro će se, nadaju se, stati na kraj huliganizmu i sustavnom uništavanju imovine. Naime, Zadarska županija odlučila je uložiti financijska sredstva u nabavu opreme za videonadzor i protuprovalne sustave u šest osnovnih zadarskih škola i tri srednje. Na taj se način napokon želi stati na kraj problematičnom ponašanju. Kako ističu ravnatelji škola, videonadzor i protuprovalni sustav vrlo im je važan zbog noćnih sati, kada se oko škola okupljaju gradski huligani. Tijekom proteklog razdoblja događale su se brojne provale, uništavanje inventara, fasada, razbijanja školske imovine, pri čemu nisu pomagali ni noćni čuvari, jer se bilo opasno upustiti u bilo kave obračune s huliganima. Zadarska županija već je osigurala sredstva za opremu, a radi se o 200 tisuća kuna. Sami sustavi trebali bi profunkcionirati do iduće školske godine. Nova škola na mjestu stare OSIJEK – Jedna zgrada odlazi u povijest, a na njezinim temeljima niknut će nova. Naime, napuštena zgrada OŠ Vladimira Nazora u Retfali bit će u idućih dvadesetak dana srušena, jer je zaključeno da bi njezina obnova bila preskupa, neisplativa investicija. Nažalost, ruševna škola postala je ruglo na kojem su se djeca počela okupljati pa je prijetila opasnost od stradavanja. Izgradnja nove zgrade trebala bi prema planovima započeti početkom 2012., a odgovorni ističu da žele novi objekt koji će biti energetski učinkovit te će istodobno zadovoljiti sve potrebe i uvjete za jednosmjensku nastavu za 320 učenika. Gradonačelnik Bubalo najavio je gradnju još dviju škola čiji se troškovi projektiranja procjenjuju na po milijun kuna. Ovih je dana predstavljeno i idejno rješenje buduće osnovne škole u Retfali, a jedna je od zanimljivosti i to što će buduća sportska dvorana biti smještena na katu. Pričom protiv nasilja DELNICE – Kroz priču protiv nasilja glavni je slogan 2. festivala priče, a delnički srednjoškolci i gimnazijalci ostvarili su odlične rezultate u smišljanju slogana i grafičkom oblikovanu poruka na zadanu temu o nenasilju. Pokušajte voljeti, možda uspije, Tucimo se znanjem, a ne šakama, samo su neki od vrlo uspješnih slogana, čiji su autori učenici Erik Marković, Sabina Mihelčić i Ivana Jerbić. Isto tako, prve su nagrade likovnim oblikovanjem svojih poruka ostvarile učenice trećeg razreda Opće gimnazije, i to Dora Herljević (Žrtvom te ne čine samo masnice) i Karla Mrak (NEnasilje), Anamarija Mihaljević (Nasilje nije odgovor). Sam je Festival priče manifestacija koja je pokrenuta prošle godine uz poticaj Ministarstva kulture, a ove je godine održana pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti. Početnu inicijativu za ovakav oblik druženja dala je Udruga Medioteka, koja nastoji promicati medijsku kulturu djece i mladeži, a ove je godine temeljni motiv radova svih sudionika bio vezan uz promicanje nenasilja. Počasni su gosti na završnoj priredbi bili Suzana i Reno Ritz, roditelji tragično preminuloga zagrebačkoga gimnazijalca Luke Ritza. Ivica Buljan programe srednjih strukovnih škola. Na projektu, čije je provođenje započelo prije dva mjeseca, zajednički rade vodeći partner Gospodarska škola u Varaždinu s Ekonomskom školom Mije Mirkovića iz Rijeke, Turističkom i ugostiteljskom školom Dubrovnik i Srednjom školom Ivanec kao partnerima te sa Zavodom za zapošljavanje i Ekonomskom školom Maribor kao suradnicima. Projektni partneri i suradnici na sastanku u Gospodarskoj školi u Varaždinu najavili su objavu internetske stranice projekta i snažnu promidžbenu kampanju projekta, prvenstveno među poslodavcima. Naime, za uspjeh ECHO-a nužna je suradnja strukovnih škola s poslodavcima, od kojih će se prikupljati podaci o njihovim potrebama i pružiti im se sve potrebne informacije. Projekt ukupne vrijednosti 188.512 eura sa čak 80 posto udjela sufinancira Europska Unija. R. I. Stručni skup školskih knjižničara Međimurske i Varaždinske županije K Unapređenje struke u prvom planu njižničarska struka jedna je od najnevidljivijih u našoj zemlji, a postajemo je obično svjesni kada nam zatrebaju nedostupni literaturni naslovi potrebni za studijsko ili slično istraživanje. To je struka koja se razvila u tišini i skrovitosti osnovnih i srednjih škola valjda zbog inzistiranja nadležnih tijela da svaka škola ima školsku knjižnicu. Nekoliko su godina knjižnicama stizala i redovna sredstva za nabavu građe, no kriza je zaustavila takav njihov razvoj pa sad nabava ovisi o umješnosti ravnatelja, a ponekad i knjižničara. U zadnje se vrijeme priča o tome da knjižnice neće biti potrebne, jer će lektira biti dostupna na internetu, a to govore oni koji ne znaju što je zadatak knjižničara. Današnje školske knjižnice nisu samo posudionice knjiga, u njima učenici uče istraživati i pravilno koristiti informacijske izvore kojih je sve više, ne samo u knjigama nego i u modernim elektroničkim medijima, pa time jačaju svoju informacijsku (ne informatičku!) pismenost. U njima se uče služiti internetskim servisima za prezentaciju svog znanja i komunikaciju s prijateljima i nastavnicima radi ostvarivanja zadataka. U knjižnicama provode slobodno vrijeme, stječući različite kompetencije. To je moguće ako im je u knjižnici osim knjižnog fonda na raspolaganju i pristup internetu, čime se mogu pohvaliti knjižnice u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji, a na usluzi kvalificirani školski knjižničari. Valja reći da su knjižničari struka koja godinama prednjači u korištenju novih metoda prenošenja znanja, a dokaz tome su zbornici s državnih stručnih skupova školskih knjižničara u kojima su sve novosti koje su uvo- đene u naš edukacijski sustav (rad po HNOS-u, kurikulumu, timski rad, projektna nastava) viđene najmanje godinu prije. Grupa renomiranih stručnjaka i školskih knjižničara već godinama radi na primjeni ICT-tehnologije u radu školskih knjižničara pa su tako napravili repozitorij stručnih radova školskih knjižničara na mrežnoj stranici www.knjiznicari. hr, a osnovana je i udruga Hrvatska mreža školskih knjižničara, kojoj je misija potpora pokretanju i provedbi projekata školskog knjižničarstva s posebnim naglaskom na korištenje interneta, odnosno mrežnu suradnju i informacijsko opismenjavanje. Sjedište udruge je u Varaždinu, a ima članove u 16 županija. Udruga je do sada organizirala studijsko putovanje u Beč, bila pokrovitelj natjecanja u znanju Čitanjem do zvijezda provedenog u Međimurskoj županiji, a trenutačno radi na projektu Naše niti u web 2.0 mreži namijenjenom osposobljavanju školskih knjižničara, učenika i nastavnika u kori- štenju web 2.0 servisa. Nedavno je udruga održala svoju prvu skupštinu na zajedničkom županijskom stručnom vijeću školskih knjižničara iz spomenutih dviju županija. Tom je prigodom Zora Hajdarović, knjižničarka iz OŠ Nedelišće, predstavila natjecanje u znanju Čitanjem do zvijezda, a održane su i dvije radionice, Naše niti u web 2.0 mreži, koje su vodili Tihomir Dunđerović i Milena Klanjac, te radionica digitalne fotografije Lica moga grada – digitalna izložba u školskoj knjižnici, koju je vodio Božidar Breški. Izlaganje s diskusijom Nove kulture učenja održale su Ivana Vladilo i Svjetlana JurlinLivić. Domaćin skupa održanog 3. prosinca bila je Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola u Varaždinu, koja je na ovaj način obilježila preseljenje knjižnice u novi prostor. Draženka Stančić, voditeljica ŽSV-a osnovnoškolskih knjižničara Varaždinske županije broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Lektira je nezamjenjivi dio nastave književnosti, odnosno hrvatskog jezika. Djeca se moraju čim ranije saživjeti s kulturom čitanja, odnosno osnovnom ljudskom potrebom za doživljavanjem novoga. Na nama je učiteljima velika odgovornost da tu ljubav i naviku stvorimo i održimo odgojno-obrazovna aktualno praksa Iskustva dobre prakse - Lektira u razrednoj nastavi (2) (2) Vlak i mlin u pozadini u Lovrakovu rodnom Velikom Grđevcu kao spomen na dva velika djela hrvatske književnosti za djecu - Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice Metodička obrada romana Vlak u snijegu Piše mr. sc. Dunja Špoljar Osnovna škola Viktora Kovačića, Hum na Sutli, PŠ Prišlin L ektirna nastava u trećem razredu morala bi se provoditi za jedno djelo kroz dva do tri nastavna sata. Prvi i drugi nastavni sat namijenjen je za pripremu učitelja i pripremu učenika, a treći za ostvarivanje lektirnoga nastavnog sata. Priprema učitelja obuhvaća ponovno čitanje književnog djela, pripremu listića za izvannastavno čitanje te osiguranje dovoljnog broja primjeraka djela da ga učenici mogu na vrijeme pročitati. Kao priprema može poslužiti čitanje književnoumjetničkog teksta, gledanje dječje dramske predstave, igranog ili crtanog filma prema književnoumjetničkom predlošku, dolazak pisca u školu, obrada odjeljka na satu književnosti ili, pak, slušanje pjesme ili glazbe za film. Artikulacija nastavnog sata lektire Etape trećeg sata lektire identične su etapama sata proze/poezije: - motivacija - najava - interpretativno čitanje ulomka i/ili razgovor o pročitanoj knjizi - emotivno-intelektualna stanka - objavljivanje doživljaja - interpretacija - uopćavanje - stvaralački oblici. Dva obvezatna djela lektire za treći razred su: 1. Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića 2. Mato Lovrak: Vlak u snijegu Uz oba književna djela postoje filmovi. Igrani film Vlak u snijegu snimljen je 1976. godine (scenarij i režija Mate Relja). Priprema za izvođenje nastave uz sve one uobičajene podatke (naziv škole, razred, učitelj/ica, nadnevak, redni broj sata), sadrži i sljedeće podatke: Nastavna cjelina: Književnost – lektira Metodička nastavna jedinica: Mato Lovrak - Vlak u snijegu Ključni pojmovi: dječji roman, dječji film, glumac, događaj, lik, mjesto radnje, vrijeme radnje, obilježja lika. Ciljane učeničke kompetencije: komu- 9 www.skolskenovine.hr nikacija na materinskom jeziku, socijalna i građanska kompetencija, inicijativnost i poduzetnost, kulturna svijest i izražavanje. Obrazovna postignuća: Doživljaj proznog teksta, primanje i prihvaćanje pozitivnih odrednica i književne poruke. Uočiti sličnosti i razlike u primanju (recepciji) dječjeg filma i dječjeg romana. Zadatci koje treba obaviti da bi se cilj postigao: Obrazovne zadaće: - upoznati sadržaj dječjeg romana - uočiti kompoziciju - prepoznati i odrediti poruku književnog djela - navikavati učenike na uporabu knjige u rješavanju zadaća - bogatiti i proširivati rječnik. Funkcionalne zadaće: - razvijati sposobnost asocijativnog, fantazijskog i racionalnog stvaralačkog mišljenja, percipiranja i doživljavanja književnoumjetničkog djela, govornog i pisanog stvaralačkog izražavanja, uočavanja odnosa među likovima - razvijati zanimanje za čitanje književnoumjetničkog ostvarenja. Odgojne zadaće: - cijeniti ljude po njihovim karakternim osobinama - uočavati moralne osobine likova - suzbijati grubost - njegovati nesebičnost i ostale vrednote pomaganja drugima - isticati ljepotu i nužnost poštenja - uočavati moralne psihološke odrednice glavnih likova, motive ponašanja i promjena u ponašanju - razvijati estetske dimenzije učenikove ličnosti, osobnog odnosa prema proznom tekstu i osobnom stvaralačkom izražavanju - kritički vrednovati osobno izlaganje i izlaganje drugih učenika. Oblici rada: - frontalni - skupni - individualni. Nastavne metode: - razgovor, izlaganje(objašnjavanje) - metoda demonstracije - metoda rada na tekstu, čitanja - metoda pismenih radova. Nastavni izvori i pomagala: - knjiga Mate Lovraka Vlak u snijegu - nastavni listići - bilježnice za lektiru - LCD projektor, kompjutor - DVD, DVD reproduktor i televizor - kreda i ploča. Korelacija: - medijska kultura – igrani film - likovna kultura - glazbena kultura. Artikulacija sata: 1. motivacija Prisjećanje na odgledani film. Zajedničko pjevanje pjesme Dobro jutro. Ponovimo još jednom naslov filma. Kako se zove knjiga istog sadržaja? Jednako – Vlak u snijegu. Koliko vas je knjigu pročitalo? Dižu ruke. Usporedba knjige i filma. Pisac: Mato Lovrak. Ukratko o piscu: Mato Lovrak rodio se u Velikom Grđevcu kod Bjelovara 1899. godine. Kao učitelj radio je 35 godina u raznim mjestima po Hrvatskoj. Umro je u Zagrebu 1974. godine. Književnim radom bavio se 50 godina. Njegovi romani i pripovijetke među omiljenim su dječjim knjigama, a njihova popularnost ni danas ne prestaje. Zasluga je to ponajprije Vlaka u snijegu, Družbe Pere Kvržice, Devetorice hrabrih, Anke Brazilijanke i ostalih. Mnoge su mu knjige prevedene na druge jezike, a prema Vlaku u snijegu i Družbi Pere Kvržice snimljeni su i filmovi. Pripremimo svi knjige, bilježnice za lektiru, ispunjene listiće i bilježnice za hrvatski jezik jer… 2. najava … na današnjem satu književnosti, odnosno lektire čitat ćemo i govoriti o jednoj od najuzbudljivijih knjiga za djecu u hrvatskoj književnosti, o Vlaku u snijegu Mate Lovraka. Pišem na ploču. 3. interpretativno čitanje Čitam sam početak knjige (broj stranica naveden prema izdanju Vlak u snijegu, Znanje, Zagreb, 1996.), poglavlje Velika kuća, 5. i djelomično 6. stranica. Zadruga Ljubanovac – početak 19. stranice. Izlet u grad – 43. stranica. Vlak u snijegu – 59. stranica. Ponoć – 87. stranica. 4. emotivno – intelektualna stanka Učenici u tišini proživljavaju tekst. objavljivanje doživljaja Kome se pročitano, odnosno knjiga u cijelosti svidjela? Što posebno? 5.interpretacija Pogledajmo listiće koje ste rješavali pri čitanju. Analiza (projekcija LCD projektorom) prvog i drugog pitanja ujedno je analiza glavnih likova. Na panou lijepim stilizirane likove Ljubana i Pere i dva učenika moraju pridružiti na jednu stranu vrline, a na drugu mane. Usporedba s bilješkama u bilježnicama za lektiru. Zapisujemo glavne likove na ploču. Skupni rad: podijelim učenike u dvije skupine. Upoznam ih s načinom rada u skupinama. Jedna skupina mora pronaći u knjizi nekoliko rečenica koje opisuju Ljubana, a druga Peru. Zapisujemo najbolje. Opazit ćemo kako se Perino ponašanje mijenja iz zlog prema dobrom prema završetku knjige. Sporedne likove nabrajamo i zapisujemo. Analiza trećeg pitanja s listića. Mjesto radnje: Veliko Selo – Zagreb – Veliko Selo. Vrijeme radnje: prije otprilike 70 godina usred zime. Što su djeca osnovala i zašto? Zadrugu. Četvrto pitanje: Kako su se djeca podijelila? Između Ljubana i Pere? Čime su bili vođeni u toj podjeli? Neki pravednim osjećajima, a neki su bili podmićeni. Peto pitanje: Kako su djeca zajedničkim snagama pobijedila snježnu zapreku? Analiza šestog pitanja: Što biste nazvali glavnim događajem u ovom romanu? Što ste vi naveli u svojim bilješkama kao glavni događaj? Nabrajamo događaje prije i poslije. Iznosimo redoslijed događaja. O svakom ponešto kažemo. 6. Uopćavanje Zašto se ova knjiga zove upravo Vlak u snijegu? Zbog glavnog događaja. Biste li joj vi dali neki drugi naslov? Što smo naučili u ovoj priči? Je li vlak iz snijega izvukla snaga ili zajedništvo? Koja pjesma u filmu govori o zajedništvu. Zapjevajmo je: Himna zadrugara. Postoji li u našem razredu Ljuban? Tko bi on mogao biti? U našem razredu zasigurno nema Pere! 7. Stvaralački oblici Dramatizacija scene po izboru. Analiza zapisa u bilježnicama za lektiru: Promijeni priči kraj. Domaća zadaća: nastavni listić s okvirima za ilustraciju po naslovima odlomaka. PLAN PLOČE LEKTIRA Mato Lovrak: Vlak u snijegu Likovi: a) glavni: Ljuban – „Da pripazi na toga maloga Ljubana! To je čudo od djeteta. Stari bi se mogli u njega ugledati.” Pero – „Pero je bio grub, volio je pokazivati kako je jači, znao ih tući i peckati te im otimati slatkiše i voće. b) sporedni: Draga, učitelj, kondukter i ostala djeca iz Velikog Sela. Glavni događaj: Djeca su zajedničkim snagama spasila vlak iz snijega. Redoslijed događaja: 1. Najveća kuća 2. Ttroje mladih s Jabukovca 3. Zadruga Ljubanovac 4. Dogovor 5. Izlet u grad 6. Vlak u snijegu 7. Dječje ruke 8. Ljuban i Pero 9. Ponoć Poruke Lektira je nezamjenjivi dio nastave književnosti, odnosno hrvatskog jezika. Djeca se moraju što ranije saživjeti s kulturom čitanja, odnosno osnovnom ljudskom potrebom za doživljavanjem novoga. Na nama, učiteljima, velika je odgovornost da tu ljubav i naviku stvorimo i održimo. Taj posao nije ni kratkotrajan, ni lak. No, rezultati znaju biti zadivljujući. Stvoriti mlado vrijedno biće koje će konzultirati lijepu književnost i tako stvarati parametre za budući život gotovo je jednako samozadovoljstvu i ponosu Ljubanovog učitelja čiji su učenici vođeni njegovom sjenom pomaknuli vlak od nekoliko tona udruživši pravdu, emocije i osjećaj pripadnosti. Ne prisiljavati, nego motivirati, ne izlagati, nego voditi, ne kritizirati, nego prilagođavati i navikavati. Pokušajmo svaki nastavni dan završiti s 5-10 minuta bajke ili poezijom. Podršku nam daju roditelji, djeca i stručnjaci. Na nama je da tradiciju dobroga seoskog učitelja nastavimo. (Kraj) aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Projektna nastava u OŠ „Petar Zrinski” u Čabru Prošli šumom, pronašli znanost Obilježavanjem Dana znanosti želi se naglasiti da napredak i budućnost ljudskog roda ovise o znanju, znanosti i održivom razvoju. Znanstveni pristup nužno je razvijati od najranijeg doba Piše Sanja Janeš profesorica matematike, OŠ „Petar Zrinski”, Čabar S toljetna goranska šuma naša je ljubav i baština, tradicija i kultura, riznica znanja i mit. Od drveta su se izrađivali alati, oruđe i oružje. Od njega su se gradile kuće i mlinovi, izrađivalo pokućstvo. Služilo je za izradu brana i mostova. Od drveta se izrađivalo sve, od drvenih cipela do drvenih vodovoda. Za prekrivanje kuća i oblaganje izvanjskih zidova u prošlosti opet je služilo drvo - šindra. U Osnovnoj školi „Petar Zrinski” u Čabru u srijedu, 10. studenoga, obilježen je Dan znanosti prezentacijom projekta Šuma – prošlost, sadašnjost, budućnost. Projekt je ostvarivan uz podršku udruge „Zlatni rez” iz Rijeke te tvrtke L’oreal-Adria, koja je projekt podržala i finan- cijski. Gošća na prezentaciji bila je prof. Marta Žuvić-Butorac, predstavnica udruge Zlatni rez i supervizor projekta. Obilježavanjem Dana znanosti želi se naglasiti da napredak i budućnost ljudskog roda ovisi o znanju, znanosti i održivom razvoju. Znanstveni pristup nužno je razvijati od najranijeg doba. Ovaj interdisciplinarni projekt ostvarivan je tijekom rujna, listopada i studenoga kroz matematiku, kemiju, biologiju, fiziku, informatiku, književnost i jezik, glazbu, prirodu i društvo. U ostvarivanju projekta sudjelovali su učenici od trećeg do osmog razreda. Mentori učenicima bile su učiteljice razredne nastave Silvana Šebalj-Mačkić, Tina Malnar i Milica Vlainić te profesorice Melita Lichtenthal, Irena Kovač-Kvas, Marina Hrga-Arh, Sanja Janeš, Tanja Šebalj-Kocet i Sanja Križ. Tijekom ostvarivanja projekta veliku podršku pružili su nam vanjski suradnici iz šumarija Tršće i Gerovo. Djelatnik šumarije Tršće dipl. ing. Branko Ožbolt omogućio je organizaciju terenske nastave u šumi. Tu smo doživjeli šumu ne samo kao ugodno šetalište već i kao radnu sredinu. Obišli smo posječena šumska mjesta, vidjeli strojeve koji služe za rušenje, izvlačenje i prijevoz drva, razgovarali sa šumskim radnicima. Iz Šumarije Gerovo dipl. ing. Krešimir Janeš pomogao nam je u ostvarivanju matematičkog projekta Šindra, a dipl. ing. Siniša Arh u etimološkoj obradi nazivlja biljaka. Prezentacija je započela glazbenom temom Zvukovi šume. Istraživanje i oponašanje zvukova šume drvenim instrumentima u scenski prikaz Lijeni jež skladno je uobličila učiteljica Tina Malnar s učenicima od drugog do četvrtog razreda. Vođeni učiteljicom Silvanom Šebalj-Mačkić, učenici trećeg i četvrtog razreda predstavili su svoj projekt Matematika u školskom vrtu. Mjerili su opsege i promjere panjeva srušenih čempresa, prebrojavali godove, izračunavali starost stabla, prirodni prirast te prema godovima određivali strane svijeta. Floru goranskih šuma obradili su učenici osmog razreda s učiteljicom Melitom Lichtenthal u projektu Biološka raznolikost listova biljaka našega kraja. Pozabavili su se pronalaženjem biljaka, sušenjem i izradom herbarija sa stručnim nazivljem. Učiteljica Milica Vlainić s učenicima osmog razreda istražila je faunu goranskih šuma. Obradili su više od sto životinja, od vodozemaca do predatora. Istražili su kategorije životinja, staništa, hranu, zaštitu, areale te zanimljivosti vezane uz njih. Učenici osmog razreda iz Prezida s učiteljicom Tanjom Šebalj-Kocet napravili su program interaktivnog učenja Goranska šuma (Learning Managment System), koji će biti postavljen na internetskoj stranici škole, a može se pokretati i preko CD-a. Tijekom prezentacije programa pokazali su kako funkcionira kviz u sklopu programa te na taj način uključili i publiku u prezentaciju. Kemijske su procese u šumi kroz pokuse, Mini planet, Dokazivanje transpiracije na listovima bukve, Ekstrakcija biljnih pigmenata iz listova te filtracija vode kroz zemljine slojeve predstavili učenici osmog razreda iz Prezida pod vodstvom učiteljice Irene KovačKvas. Najzanimljiviji dio bila je ekstrakcija biljnih pigmenata iz kojeg se došlo do objašnjenja za šarenilo jesenske šume. Da je matematika neizbježna u iskorištavanju drva pokazao nam je Arijan Jašarević, učenik osmog razreda, s voditeljicom Sanjom Janeš. Naslov njegova projekta je Šindra – matematika naših predaka. U njemu je matematički objašnjen način (5) MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) Iskustva iz prakse Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar I ntegracija Web 2.0 alata u proces učenja uvjetuje pojavu sve većeg broja mrežnih aplikacija koje učenicima olakšavaju pristup informacijama i usvajanje novih obrazovnih sadržaja te koje utječu na razvoj kreativnosti i stjecanje novih IKT vještina. To znači da tehnologija služi poboljšanju klasične nastave na način da omogućava dinamičnu interakciju između učenika i učitelja, učenika međusobno te pojednostavljuje pristup drugim izvorima znanja u vrijeme i na način koji korisnicima najbolje odgovara, čime je omogućeno najefikasnije korištenje vremena, znanja i vještina. WEB alati i digitalne kompetencije Bez odgovarajuće informacijske i informatičke pismenosti sadržaji nastave integrirani u sustav e-učenja ostaju beskorisni, kao i što u slučaju nedostatne i primjerene informatičke opreme postaju nedostižni. Bitno je svim učenicima, u školi, omogućiti odgovarajući pristup IK tehnologiji, pri čemu škola, odnosno učitelji trebaju biti uzori u upotrebi i praktičari u primjeni barem dijela mogućnosti koje se upotrebom Web 2.0 tehnologije i raspoloživih alata nude. Društvene softvere potrebno je i neophodno početi koristiti u primarnom obrazovanju kako bi se tijekom obveznog školovanja, kroz sva četiri ciklusa, kod učenika razvila digitalna kompetencija. Zanemarivanje primjene IK tehnologije u prvom obrazovnom ciklusu posljedično će uvjetovati nepotpune nove kompetencije pojedinca koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkoga mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija (Nacionalni okvirni kurikulum, 2010). Web 2.0 alati potpuno omogućavaju razvoj digitalne kompetencije, jer sve korisnike osposobljavaju za upotrebu IK tehnologije u radu, osobnom i društvenom životu i komunikaciji, na način da su korisnici osposobljeni za pronalaženje, procjenu, pohranjivanje, stvaranje, prikazivanje i razmjenu informacija te razvijanje suradničkih mreža putem interneta (ibid). O sebi kao dijelu virtualne zajednice učenici prve spoznaje dobivaju na službenim internetskim stranicama škole. Ako ih/vas nema, znači da u online zajednici ne postojite. Prvi je korak učenike naviknuti na svakodnevnu potrebu pregledavanja internetskih stranica škole, u potrazi za novostima. Zato je potrebo što više i što češće ažurirati internetske stranice ško- le novim sadržajima, kako bi učenici spoznali promjenjivost i brzu izmjenu informacija u informacijskom svijetu. U upotrebi društvenih mreža učitelj treba biti vrlo oprezan. Imati profil na jednoj od društvenih mreža ima prednosti: moguće je dijeliti prezentacije sa svojim učenicima, odgovarati na njihova pitanja vezana uz domaće zadaće, u očima učenika prikazati se u neformalnom svjetlu, dijeliti zajedničke fotografije (uz dozvolu i suglasnost roditelja za njihovo objavljivanje). Bitno je svim učenicima, u školi, omogućiti odgovarajući pristup IK tehnologiji, pri čemu škola, odnosno učitelji trebaju biti uzori u upotrebi i praktičari u primjeni barem dijela mogućnosti koje se upotrebom Web 2.0 tehnologije i raspoloživih alata nude Web 2.0 alat za izradu mentalnih mapa Razmjena mišljenja, stavova i spoznaja Potrebno je izbjegavati profil dostupan svojim učenicima u kojemu dijelite informacije privatnoga karaktera, diskutirate o neobrazovnim temama, dozvoljavate svakome da ga vidi, koristite neodgovarajuće riječi, objavljujete neprofesionalne fotografije, igrate Farmville ili slične igre, chatate s učenicima izvan unaprijed dogovorenom vremena i učenicima javno odgovarate na pitanja nevezana uz školu. Upotrijebiti Skype kako biste razgovarali s učenicima iz drugoga grada ili škole napredak je u upotrebi društvenog softvera. Potrebno je dogovoriti Skype ili neki drugi internetski poziv, imati potrebnu opremu i s drugim učenicima, vršnjacima, izmijeniti razmišljanja, stavove i spoznaje. Na taj će način učeni- ci upoznati i kratko poručivanje (engl. Instant Messaging) kao još jednu od mogućnosti dopisivanja u sferi oblaka. Alati za razmjenu medija (prezentacija, fotografija, audio i audio-video podcasta) najviše su korišteni Web 2.0 alati. Na svakom nastavnom satu moguće ih je upotrijebiti, a s vremenom, kad se učenici naviknu i stvarati svoje uratke i dijeliti ih s drugim korisnicima u virtualnoj zajednici. U kreativnom području najučinkovitije je početi koristiti Wordle http://www.wordle.net/, posebni alat za stvaranje oblaka riječi kojim će učenici spoznati jednostavnost i lakoću primjene. Slijedi Bubbl.us http://bubbl.us/ alat za izradu mentalnih mapa kojim će učenici spoznati lakoću u organiziranju ideja u njihovoj oluji. Shvatiti što je Cloud Computing ili Internet u oblacima, na učenicima najprihvatljiviji način moguće je putem alata za komunikaciju i razmjenu znanja, jer je pomoću njih najlakše shvatiti ta programska rješenja (kako elektroničkoj pošti pristupiti s bilo kojeg računala, s bilo kojeg mje- broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. aktualno praksa odgojno-obrazovna 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (15) Dvije stvarnosti jedne škole cijepanja šindre, a geometrija cijepanja prikazana je u programu Dinamične geometrije Sketchpad. Također su napravljeni izračuni i mogućnosti površinskog pokrivanja te volumnog iskorištenja. Učiteljica Marina Hrga-Arh s učenicima sedmog i osmog razreda uspoređivala je hrvatske i latinske nazive drveća i biljaka s nazivima u zavičajnom govoru, istraživala pojavljivanje naziva u izrekama, poslovicama, npr. Da se jadna za zelen bor ‘vatim, i on bi se zelen osušio (biti jadan), imenima mjesta i ljudi u našem kraju, istražiti postanak i značenje naziva. Na kraju, ali ne manje važna, pokazala se fizika. Mentorica Sanja Križ s učenicima sedmog razreda određivala je gustoće različitih vrsta drveta (bukva, smreka, jela, joha, javor, jasen…). Napravili su grafički prikaz i rezultati su pokazali da najveću gustoću ima bukva, a najmanju jela. sta, bez konfiguriranja postavki). Korisno je učenicima dati zadatak javiti se učiteljici/učitelju s jedne internetske adrese u oblacima. Učenici će pri tome trebati pomoć svojih roditelja, koji ih većim podržavaju, jer su prethodno s učiteljicom na roditeljskom sastanku bili upoznati sa svim dobrobitima upotrebe i primjene društvenih softvera u nastavi. Razvijanje funkcionalnih vještina U područje društvenog označavanja učenike treba uvoditi postupno. Naime, pravilo je da će učenici najlakše i najbrže upoznati i spoznati prednosti upotrebe bilo kojeg od Web 2.0 alata kad se ukaže potreba za njima. Tek tada učenici ovladavaju funkcionalnim vještina- Ovo je Godina biološke raznolikosti. Najveću biološku raznolikost nalazimo u šumi kojom smo okruženi i s kojom živimo. Čabarski kraj je gotovo sav pokriven šumom (90 posto). Život na ovim prostorima započeo je i održava se zahvaljujući šumi. Ovim smo projektom pokazali učenicima kolika je važnost šume i što sve možemo činiti u njezinu očuvanju. Učenici su uočavali kako samo održivim razvojem mogu opstati i šuma i ljudi. Također su prepoznali prirodne i društvene znanosti u pojavnosti šume. Prirodne znanosti objasnile su im zakonitosti opstojnosti šume i suživota čovjeka sa šumom, a društvene znanosti doživljajni aspekt šume. Dakle, učenici su dobili cjelokupni uvid u šumu, iskorištavanje, očuvanje, raznolikost, uživanje. Naučili su da je potrebno mnogo elementa (ljudi i znanja) da bi se šuma održivo iskorištavala. ma i vještinama neophodnima za kritičko razmišljanje, koje uključuje i osposobljenost za upotrebu IK tehnologije. Bitno je shvatiti kako se na taj način olakšava pristup omiljenim internetskim stranicama, bez obzira na mjesto pristupanja, istodobno omogućavajući različite poglede na podatke i izvore podataka. Korisno je učenike, ali i učitelje, uputiti na vođenje evidencije o internetskim stranicama, za čiji je pristup potrebno imati korisničko ime i lozinku, podučavajući ih o sigurnosnim mjerama u njihovu određivanju (kako zadati sigurnu lozinku, ali i korisničko ime), kako određenoj stranici pristupiti kako bi stekli naviku i bili naučeni o pravilima sigurnog boravka na internetu. (Kraj) Jedna je stvarnost lako prepoznatljiva, odvija se ispred kulisa, lako je mjerljiva, i odgovara na naša pitanja što. Druga je stvarnost teško prepoznatljiva, skrivana je i podsvjesna. Ona je kompleksna, odvija se iza kulisa, izrazito je subjektivna, kaotična i odgovara na pitanje kako S vaka škola ima dvije stvarnosti. Jedna je lako prepoznatljiva, neskrivena, lako i dobro vodljiva. Predstavlja deset posto cjelokupne stvarnosti jedne škole. Ona je jednostavna, odvija se ispred kulisa, eksplicitna je. Lako je mjerljiva, objektivno dohvatljiva. Odgovara na naša pitanja što. Djeluje sređeno. Širom je otvorena i otkrivena. Svima svjesna i dostupna. Njome vlada linearna uzročno-posljedična logika. Sve ima svoj jasni zašto, uzroke i nužne jednoznačne posljedice. Njoj pripadaju tehnologija, struktura, formalni ciljevi, sposobnosti, znanja i vještine svih zaposlenih, a posebno učitelja, financijska sredstva, kompetentnosti, obaveze, planiranje, kontrola, projekti, metode rada i odlučivanja, pravci razvoja, odredbe i sheme. Bliža je redu, manje promjenjiva, lakše predvidljiva. Daje mnogo informacija i malo alternativa, poznate posljedice, pregledna, jasna, racionalno planirana. U njoj se primjenjuje logičko zaključivanje. Formalna je, s formuliranim ciljevima. Pripadaju joj sustav organizacija, financije, ekonomija, mogućnost kontrole, kvantiteta. To je stvarnost prvog reda, objektivno utvrđena obilježja. Obilježavaju je formalni ciljevi, poznata tehnologija, uočljiva struktura, kompetentnost i znanja učitelja. Nalazi se u statutu, pravilnicima, rasporedu sati, na parolama i zidnim novinama, oglasima i obavijestima zidovima hodnika i razreda. Nalazi se u raznim statistikama, godišnjim izvještajima, krivuljama i prezentacijama. Poznata su i osigurana financijska sredstva, podjela obaveza, planiranje, pravci razvoja, metode rješavanja problema i odlučivanja, pravila ponašanja, naredbe, sheme, udžbenici. Određena je i prepoznatljiva. Napisana su pravila ponašanja, odredbe, sheme, podaci. To je tvrda stvarnost naših škola. Svaka škola ima i drugu stvarnost. Ona je teško prepoznatljiva, skrivana i podsvjesna. Čini 90 posto čitave školske stvarnosti. Ona je kompleksna, odvija se iza kulisa. Implicitna je. To je stvarnost drugog reda. Teško je mjerljiva, izrazito subjektivna, kaotična, teško vidljiva, još teže prepoznatljiva. Često neprepoznata, podsvjesna. Nije linearna i jasno uzročno posljedično određena nego cirkularna, a to znači odnosno, kružno uvjetovana u smislu obostrane i višestrane određenosti različitih i nepredvidljivih posljedica. Odgovara na pitanje Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog kako, a ne što. Njoj pripada ono što nazivamo ličnost učitelja i učenika, njihova očekivanja, motiviranost, kreativnost, ljubav, emocije, timska suradnja, komunikacija, odnosi, povjerenje, vizije, ciljevi, fantazije, lojalnost, uvjerenja, želje, smisao, mišljenje, doživljavanje, opažanja, tumačenja. Ta je stvarnost promjenljiva, nepredvidiva. Ima malo informacija, mnogo alternativa, s nepoznatim posljedicama. Nadilazi ograničenost logičnog i uzročno-posljedičnog razmišljanja. Odvija se iza kulisa, a to znači da je neformalna, teže vidljiva i uočljiva, zapostavljena i negirana. U njoj se nalazi ljudski potencijal svih zaposlenih, učitelja i učenika. Sadrži kvalitetu, norme, vrijednosti, stvarno ponašanje, držanje, stavove, klimu, raspoloženje, motiviranost, interakcije. Ona je stvarnost drugoga reda. Tu se stvaraju značenja, vrijednosti, doživljavanja svega što se u njoj događa. To je ono što zaposleni, učitelji, roditelji i učenici stvarno misle, osjećaju i u sebi čuvaju u vezi sa svim događanjima u školi. Sve je tu proizvoljno i subjektivno, ali u isto vrijeme sudbonosno za stvarne rezultate odgoja i obrazovanja učenika. Ona daje značenje stvarnom događanju i činjenicama u njoj. Njoj pripadaju nazori i mišljenja o objektivnoj stvarnosti, naša slika, predodžba i doživljavanja naše škole. Tu pripadaju doživljeni utjecaji drugih na nas u njoj, izvedena tumačenja i uvjerenja drugih o nama u njoj. Ona je implicitna. U njoj se nalaze osjećaji, stavovi interakcije, grupne norme i vrijednosti, etika, moral, spontane svakodnevne odluke, stav prema činjenicama i drugima, stil međusobnog ophođenja; tradicija nenapisana pravila ponašanja, apriorna mišljenja, uhodane ideje, rituali, suprotstavljanja, konflikti, ideje, teorije, ideologije, angažman. Ona je od nas selektivno percipirana, subjektivno interpretirana i našim projekcijama iskrivljena. To je meka stvarnost naših škola. Koja je razlika između tvrde i meke, predkulisne i zakulisne, prvoga reda i drugoga reda, eksplicitne i implicitne, svjesne i podsvjesne, objektivne i subjektivne, lako uočljive i skrivane školske stvarnosti? Koja je od njih važnija? Koja ima više utjecaja na učenike i njihov razvoj, ali i školski uspjeh? Koja od njih više utječe na stvarnu budućnost učenika? Koja od njih više utječe na motiviranost i zadovoljstvo učitelja? To su samo neka od mogućih pitanja, koja će vjerojatno zanimati čitateljice i čitatelje. Mislim da i na to moramo odgovoriti na meki i cirkularni, a ne tvrdi i linearni način. I jedno i drugo je važno. Svakoj školi treba kvalitetna vanjska, ali i unutarnja organizacija, dobro plaćeni, ali i zadovoljni učitelji, dobro podučavani, ali i uvažavani učenici, udobna zgrada i učionice, ali i atmosfera prihvaćenosti i ljubavi prema i među učiteljima i učenicima. Učenici moraju zavoljeti školu da bi u njoj uspješno napredovali. To važi i za učitelje. Nije dovoljno održavati fasadu školske zgrade i imati statistički dobre rezultate ocjena. Treba održavati i učiteljice i učitelje, voditi brigu i o njihovoj mekoj, a ne samo tvrdoj stvarnosti, o tome kako se osjećaju a ne samo o tome što zapisuju u imenicima. (U sljedećem broju: Motivirane učiteljice i učitelji) odgojno-obrazovna aktualno praksa 12 www.skolskenovine.hr broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. (1) Projektna nastava - Likovna kultura kao poveznica različitih sadržaja (1) Poučavanje kroz istraživanje Cilj je ovoga projekta, koji je pokrenula Udruga za promicanje vizualne kulture OPA, pokazati kako likovna kultura može ujediniti i povezati različita područja Nagrađeni projekt Gradimo grad DV Marjan, Split Piše Jelena Bračun O ve je godine prvi puta održan natječaj za najbolje školske projekte koje je objavila Udruga za promicanje vizualne kulture OPA. Do 1. listopada na natječaj je pristiglo 29 projekata iz 19 škola, od čega 16 osnovnih škola, dvije srednje škole i jedan projekt iz vrtića. Projekte je ocjenjivalo povjerenstvo u sastavu Sonja Vuk (asistentica za Metodiku nastave likovne kulture na zagrebačkoj Akademiji za likovnu umjetnost), Miroslav Huzjak (docent za metodiku likovne kulture na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), Milena Matijević Medvešek (nastavnica likovne kulture, OŠ Trnsko u Zagrebu), Katarina Franjčec (učiteljica razredne nastave, OŠ Tin Ujević u Zagrebu) i Jelena Bračun (tajnica udruge OPA), koje je ocjenjivalo projekte u četiri kategorije: materijalna ili nematerijalna kulturna baština, znanost (prirodne ili društvene grupe predmeta u školi), suvremena umjetnost i društvo, humanitarne akcije. Spoznati, istražiti, naučiti... Članovi povjerenstva su se suglasili da dobar projekt treba imati određene karakteristike prema kojima su ocjenjivani pristigli projekti: originalnost, kvaliteta metodičke izvedbe, prezentacija projekta, rezultati koje je projekt polučio u zajednici te uloga likovne kulture u projektu. Važno je naglasiti da u samom imenu natječaja stoji da se traže najbolji projekti s polazištem u likovnoj kulturi. To znači da projekti moraju imati značajan udio likovne kulture/umjetnosti - koja je planirana i odrađena na metodički kreativan i kvalitetan način. Cilj je ovog natječaja pokazati kako likovna kultura može ujediniti i povezati različita područja. Sadržaji likovne kulture u projektima moraju biti izvedeni stručno, prema suvremenim metodičkim pravilima struke, na način koji potiče kreativnost te poučava učenike kvalitetnim sadržajima. Povjerenstvo je zaključilo da je poučavanje kroz istraživanje iznimno bitno u projektnoj nastavi. Svi članovi su smatrali da svaki dobar projekt mora imati jasan cilj: što učenici trebaju spoznati/istražiti/naučiti kroz takav oblik nastave. Nakon pregledavanja svih pristiglih projekata članovi povjerenstva odlučili su dodijeliti pet nagrada i osam pohvala. Nagrađeni projekti zadovoljili su sve kriterije: originalnost, kvalitetnu metodičku izvedbu, dobru prezentaciju projekta i izvrsne rezultate projekta. U svakom od nagrađenih projekata likovna kultura je imala važnu ulogu, bila je polazište, ali je ujedno objedinjavala raznorodne sadržaje drugih predmeta. Svaki predmet je u tim projektima zadržao svoju vrijednost i posebnost, a ujedno je putem korelacije stvorena veća cjelina. U ovom članku predstavit ćemo tri nagrađena projekta, a u sljedećem ostale nagrađene i pohvaljene projekte. Nagrađeni projekti: Likovi na plohi (OŠ Rovišće)... U kategoriji materijalna ili nematerijalna baština nagrađen je projekt Likovi na plohi OŠ Rovišće, voditeljica Irene Jukić Pranjić (likovna kultura), Gordane Margetić Šunjo (povijest), Žane Novaković (hrvatski jezik), Nade Šeperac (tehnička kultura) i Adriane Ređep Matošević (informatika). Za izvođenja projekta predviđeno je 10 školskih sati u petom razredu. Cilj mu je povezati znanja koja se stječu na različitim nastavnim predmetima o pojmovima lik i ploha te učiniti vidljivim proces razvijanja sposobnosti zapažanja, kreativnosti u postupku učenja i istraživanja, izražavanja i spoznavanja nastavnih pojmova. Projektom su obuhvaćeni likovna kultura, povijest, hrvatski jezik i književnost, tehnička kultura i informatika. Ključni pojmovi obrađeni kroz projekt jesu: lik, plošni lik, ploha, dvodimenzionalno. Projektom su obuhvaćene sljedeće nastavne teme: - Likovna umjetnost: ploha, likovi na plohi - Povijest: spartanska aristokracija i atenska demokracija, grčki bogovi i junaci - Hrvatski jezik: lik u književnom dijelu, mit - Tehnička kultura: promet, prometni znakovi i propisi Informatika: Windows Movie Maker – koriste se fotografije snimljene u igri sjenama kako bi se od njih napravio animirani film tehnikom stop-animacije. Ovaj je projekt, prema mišljenju Povjerenstva, najbolje u svojoj kategoriji pokazao obilježja likovne kulture kao poveznice ostalih predmeta te pružio učenicima kvalitetne i kreativne sadržaje za istraživanje. ...Zlatni rez OŠ Matije Gupca, Zagreb... U kategoriji znanost (prirodne ili društvene grupe premeta u školi) nagrađen je projekt Zlatni rez OŠ Matije Gupca (IBO), Zagreb, međunarodna škola na engleskom jeziku, voditeljica Ivane Devernay Cimić (visual art), Lane Brkić (biology), Svjetlane Keser (mathematics). Za ovaj projekt predviđeno je osam školskih sati u sedmom razredu. Cilj je projekta ostvariti kvalitetnu korelaciju sadržaja na područjima umjetnosti i znanosti na temu Zlatni rez unutar nastavnih predmeta likovne kulture, biologije i matematike, u okviru redovnih i integriranih nastavnih sati. Zadatci su projekta da učenici istražuju, uočavaju, prikazuju i vrjednuju odnos veličina (razmjer) prema zakonitostima zlatnog reza u geometrijskim oblicima (zlatni pravokutnik), ljudskom tijelu, prirodnim oblicima, likovnim i umjetničkim djelima te na vlastitom likovnom radu, da shvate zlatni rez kao harmoničan, idealan razmjer koji nalazimo u matematici (geometriji), prirodi i likovnoj umjetnosti da se potiče cjelovito učenje kroz različite nastavne sadržaje, materijale, sredstava i pomagala, primjenjujući različite metode i oblike rada kao i individualno mišljenje i izražavanje učenika. Projektom su obuhvaćeni predmeti likovna kultura, biologija i matematika, a obrađeni su pojmovi: omjer, razmjer, proporcija, kanon, zlatni rez, Fibonaccijev niz te proporcionalnost (razmjernost). Projektom su obuhvaćene sljedeće nastavne teme: - Likovna kultura: proporcija (odnos više veličina) - zlatni rez - Biologija: Fibonaccijev niz u biljnom i životinjskom svijetu - kritosjemenjače, puževi i dr. - Matematika: omjer i proporcija (razmjer), proporcionalne veličine. Ovaj projekt, smatra Povjerenstvo, izvrsno spaja umjetničko i znanstveno područje te je učenicima dana prilika da kroz projektno istraživanje otkriju poveznice koje bi im tradicionalnom nastavom ostale skrivene. ...i Gradimo grad DV Marjan, Split U kategoriji suvremena umjetnost i društvo nagrađen je projekt Gradimo grad Dječjeg vrtića Marjan, Split, u suradnji s udrugom arhitekata Platforma 9.81. Voditelji projekta su Ivana Kovačić i Ana Tarašić (odgojiteljice), Zrinka Marović (pedagoginja), Miranda Veljačić i Dinko Peračić (arhitekti). Projekt je izvođen kontinuirano od veljače do svibnja 2009., a ostvaren je u mješovitoj odgojnoj skupini (od tri do sedam godina). Cilj je projekta bio da se djeca iskustvenim učenjem (doživljaj, prorada i ekspresija doživljenog i viđenog) upoznaju s prostorom i arhitekturom i da se tako kod predškolaca razvija aktivan i pozitivan odnos prema okolišu (kako kulturnom tako i prirodnom) te da se djeci osvijesti značaj kulturnog Nagrađeni projekt Likovi na plohi OŠ Rovišće Nagrađeni projekt Zlatni rez OŠ Matije Gupca, Zagreb identiteta i pripadnost zajednici u kojoj odrastaju, kako bi se odgajali svjesni građani (svoje zemlje i svijeta) koji odgovorno kreiraju okoliš i participiraju u odlukama o njemu. Percepcija prostora, razumijevanje materijala, prostora, svjetla i njihov odnos, građenje, izgrađeni okoliš, arhitektura, arhitektura kao povijesno naslijeđe, zaštita prirodne i kulturne baštine, njegovanje kulture življenja, kreativno izražavanje kroz različite materijale, oblike i boje – bili su ključni pojmovi obrađeni kroz projekt, a obuhvaćene su sljedeće teme: - istraži svoj vrtić i ulicu - upoznajmo različite građevine i materijale - upoznajmo arhitekta - kako je nastao naš grad Split, kakav je danas i kakav bismo željeli da bude. Putokaz ostalim nastavnicima Povjerenstvo je prepoznalo izniman trud uložen u ovaj projekt koji je putokaz načina i metoda kako bi se od najmlađe dobi trebalo raditi s djecom na osvješćivanju važnosti kvalitetno oblikovane okoline. U sljedećem broju opisat ćemo još dva nagrađena projekta iz 15. gimnazije u Zagrebu i Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu te osam pohvaljenih projekata. Na stranici udruge OPA www.opa.hr uskoro će biti objavljeni detaljni opisi svih nagrađenih i pohvaljenih projekata kako bi svi nastavnici mogli proučiti i preuzeti ideje koje ime se sviđaju. (Kraj u sljedećemu broju) aktualno regija broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Važno je znati što se podrazumijeva pod pojmom kvalitete rada. Za nekoga su najvažnije ocjene koje učenici dobivaju, opremljenost škole, odnos nastavnika i učenika, dok drugi vrednuju uređenje školskog prostora i sigurnost Č esto se čuju različiti komentari o kvaliteti rada pojedinih škola. Dok jedni za neku školu tvrde da odlično radi, drugi imaju mnogo zamjerki. Pitanjem procjene kvalitete rada škole bave se različite institucije i pojedinci. Pri tome se rukovode različitim kriterijima koji ovise o pojedinačnom poimanju kvalitete i pozicije, odnosno uloge u sustavu. Ujednačiti kriterije Roditelji, nastavnici, učenici, ravnatelji, stručni suradnici, prosvjetni savjetnici i prosvjetna javnost imaju na umu različite stvari kada govore o kvaliteti rada neke škole. Zato je važno znati što se podrazumijeva pod pojmom kvalitete rada. Za nekoga su najvažnije ocjene koje učenici dobivaju, opremljenost škole (dvorana za tjelesni, računala...), odnos nastavnika i učenika, dok drugi vrednuju uređenje školskog prostora i sigurnost. U dosadašnjoj obrazovnoj praksi nisu postojali ujednačeni kriteriji za vanjsko vrednovanje kvalitete rada škola koji bi nam osigurali objektivnu sliku o radu. Osim toga, nisu postojale definirane i utvrđene procedure vrednovanja kvalitete koje bi omogućile podjednake uvjete za procjenu kvalitete svih škola. Zbog toga je Zavod za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja pripremio Prijedlog nacionalnog okvira za vrednovanje rada škola. Okvir sadrži standarde i indikatore kvalitete unutar svakog područja. Razvijali su ga prosvjetni savjetnici iz Ministarstva prosvjete te stručnjaci iz Zavoda za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja i Zavoda za unapređivanje obrazovanja i odgoja. U razvijanju okvira metodološku pomoć pružali su stručnjaci Kraljevskog inspektorata Nizozemske, kao i stručnjaci iz drugih europskih zemalja. SRBIJA Rasprava o Prijedlogu nacionalnog okvira Standardi i indikatori za vanjsko vrednovanje rada škola U izradi ovog okvira kvalitete krenulo se od postojećih sedam područja kvalitete rada škola, u sklopu kojih su škole i dosad vrednovale svoj rad. To su: Školski program i godišnji plan rada, Nastava i učenje, Obrazovna postignuća učenika, podrška učenicima, Etos, Organizacija rada škole i rukovođenje te Resursi. Unutar svakog područja razvijeni su standardi (ukupno 29), za koje su definirani odgovarajući indikatori (ukupno 154), kojima se mjeri ostvarenost standarda. Provjere u osnovnim i srednjim školama Tijekom razvijanja okvira kvalitete, primjenjivost standarda i indikatora provjeravana je u nekoliko osnovnih i srednjih škola. Tijekom tih provjera razvijene su i procedure prikupljanja dokaza o ostvarenosti standarda i pokazatelja, vrednovanja i izvještavanja o rezultatima vrednovanja. One podrazumijevaju niz aktivnosti: pregled programske dokumentacije i evidencije, promatranje sati i drugih aktivnosti u školi, razgovore s nastavnicima, roditeljima, ravnateljima, učenicima, obradu prikupljenih podataka i analizu dokaza, davanje povratne informacije nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnatelju škole o rezultatima vrednovanja. Rezultati probne primjene iskorišteni su za poboljšanje konačnog prijedloga. Nacionalni okvir kvalitete treba osigurati objektivnost i ujednačeno vanjsko vrednovanje rada škola, odnosno kvalitetan stručno-pedagoški nadzor i biti osnova za samoprocjenu rada škola. Da bismo dobili što kvalitetniji nacionalni okvir kvalitete, organizirana je javna rasprava koja treba pomoći u uspostavljanju konsenzusa o tome što je kvaliteta rada škole. Prema Prosvetni pregled Priredio Ivica Buljan Primjeri Da bi se prosvjetnim djelatnicima što više približila ideja standarda i pokazatelja, u Zavodu su dali primjer koji se odnosi na definiranje standarda i pokazatelja u području kvalitete Nastava i učenje. U tom se slučaju pod pojmom standarda podrazumijeva da je nastavnik učinkovito upravljao procesom učenja na nastavnom satu. Indikatori su sljedeći: nastavnik efikasno strukturira i povezuje dijelove sata, efikasno koristi vrijeme na satu, na konstruktivan način uspostavlja i održava disciplinu sukladno dogovorenim pravilima i funkcionalno koristi nastavna sredstva. Nastavnik, također, usmjerava interakciju među učenicima tako da je ona u funkciji učenja (koristi pitanja, ideje, komentare učenika za rad na satu) te provjerava je li uspješno upravljao procesom učenja, odnosno jesu li postignuti ciljevi nastavnog sata. Rezultati Rezultati javne rasprave o Prijedlogu nacionalnog okvira kvalitete uzet će se u obzir prilikom utvrđivanja konačnog prijedloga koji će se uputiti na razmatranje i usvajanje članovima Nacionalnoga prosvjetnog savjeta. Krajem godine Zavod će organizirati konferenciju na kojoj će biti prezentiran okvir kvalitete i rezultati projekta. U predstojećem razdoblju Zavod će nastaviti aktivnosti koje su nužne da bi se nacionalni okvir kvalitete koristio kao instrument za vanjsko vrednovanje kvalitete rada škola. Također, slijedi razvijanje detaljnih procedura za vrednovanje i izvještavanje te realiziranje edukacije za prosvjetne savjetnike. BOSNA I HERCEGOVINA P 13 www.skolskenovine.hr Riješiti problem raseljenih osoba redstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti i predstavnik Ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice Edin Mušić razgovarali su prošlog tjedna u sjedištu Vlade FBiH u Sarajevu s delegacijom Vijeća Europe, predvođenom povjerenikom za ljudska prava Tomasom Hamarbergom. Raspravljalo se o pitanjima ljudskih prava s posebnim osvrtom na položaj interno raseljenih osoba te o prevenciji diskriminacije u obrazovanju. Govoreći o 48 tisuća interno raseljenih osoba u BiH, rečeno je da se na razini BiH provodi zajednički projekt FBiH, RS i Distrikta Brčko u iznosu od 24 milijuna konvertibilnih maraka, s ciljem rješavanja problema te populacije. Ta sredstva nisu dovoljna da se riješe svi problemi, tako da se razmišlja o dodatnom kreditnom zaduženju kod Europske banke za obnovu i razvoj te je istaknuto da je od potpisivanja Daytonskog sporazuma do danas učinjeno mnogo na zbrinjavanju raseljenih osoba u BiH. Kada je riječ o diskriminaciji u obrazovanju, predstavljena je i analiza Federalnog ministarstva, prema kojoj razlike u nastavnom planu i programu u FBiH nisu toliko dramatične i kreću se u okviru dopuštenih 30 posto. Mali, ali nedovoljan napredak napravljen je u rješavanju problema dvije škole pod jednim krovom. Međutim, veliki iskorak učinjen je u integraciji romske djece u obrazovni sustav. Istaknuto je da resorno ministarstvo snažno podupire osnovna ljudska prava u području obrazovanja. Prema FMON I. Buljan CRNA GORA Tranzicija od škole do tržišta rada F orum mladih Obrazovanje i zapošljavanje mladih ljudi - izazovi i perspektive održan je u Budvi u sklopu crnogorskog predsjedavanja Srednjoeuropskom inicijativom (SEI). Forum je organizirala Uprava za mlade i sport Crne Gore, uz financijsku podršku Srednjoeuropske inicijative. Cilj je ovoga foruma razmotriti izazove i mogućnosti za uspješnu tranziciju mladih iz obrazovnog sustava na tržište rada. Forum je poslužio kao prilika i platforma za razmjenu primjera najboljih praksi, kao i stvaranje zajedničkih zaključaka i preporuka za donositelje odluka i mladih u zemljama sudionicima Foruma mladih. Sudionici Foruma mladih Obrazovanje i zapošljavanje mladih ljudi - izazovi i perspektive bili su predstavnici ministarstava i organizacija mladih koji djeluju u područjima zapošljavanja i obrazovanja, u deset zemalja članica Srednjoeuropske inicijative. Sudjelovali su i predstavnici crnogorskih institucija i organizacija relevantnih u područjima obrazovanja i zapošljavanja. Nakon uvodnih govora, sudionici su nastavili rad u radnim skupinama na sljedeće teme: Mjere podrške vlade za zapošljavanje mladih; Usklađivanje obrazovnih politika s tržištem rada; Preduvjeti za uspješan ulazak na tržište rada; Obrazovna mobilnost. Nakon radnih skupina, sudionici su imali priliku predstaviti primjere dobre prakse u navedenim područjima, nakon čega su predstavljeni i usvojeni zaključci radnih skupina koji će se provoditi, a posebno je naglašeno zadovoljstvo postignutim. Prema MPNCG I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr SAD broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Odrastanje u digitalnom dobu Pozitivni učinci interneta na učenje D jeca rođena u 21. stoljeću žive u vremenu kojim dominira informacijska tehnologija. Računala, internet, mobiteli i videoigre nadmeću se za pozornost mladih, ali i odraslih. Stručnjaci kažu da njihova stalna uporaba može utjecati na način na koji se ljudi ponašaju i razmišljaju. Amerikanci svakog dana konzumiraju tri puta više informacija nego 1960. godine. Istraživanje pokazuje da učenici u SAD-u koriste elektroničke naprave najmanje šest sati dnevno, a mnogi od njih koriste ih nekoliko odjednom. No, obavljanje nekoliko stvari istodobno – multitasking – ljudima je prirođeno, kaže profesor kognitivne neurologije James Olds: „Kao znanstvenik vjerujem da su svi ljudi rođeni za obavljanje nekoliko zadataka istodobno. To je vjerojatno jedna od glavnih karakteristika naše vrste.” U potrazi za novim izvorima informacija James Olds kaže da je ta karakteristika ljudi jako dobra. Pritom ukazuje na pilote putničkih zrakoplova čija je pažnja usmjerena na nekoliko izvora informacija: „Piloti danas moraju žonglirati velikim brojem informacija. Zato je upravljanje modernim putničkim zrakoplovom znatno lakše ako ste odrasli u digitalnom dobu.” No, znanstvenici kažu da svaki put kad neka osoba preuzme dodatni zadatak, za njegovo mu je dovršavanje potrebno dvostruko više vremena. Ljudi koji koriste nekoliko medija istodobno lakše gube koncentraciju, kaže neurolog sa Sveučilišta Johns Hopkins Steven Yantis: „Oni koji su naviknuti na korištenje nekoliko medija istodobno stalno su u potrazi za novim izvorima informacija. Problem im je ignorirati informacije za koje znaju da su irelevantne. A to, pak, otežava njihovu mogućnost da se koncentriraju na posao koji je pred njima.“ Znanstvenici kažu da se ljudski mozak razvija još u dvadesetim godinama, ali kakve učinke na ljudski mozak ima isto- Psiholozi stalno proučavaju učinke raznih medija na učenje, no neke inicijalne studije pokazuju pozitivan efekt kod standardiziranih testova čitanja. Za razliku od televizije, internet je interaktivan medij i stručnjaci kažu da potiče mlade na nezavisno, samostalno učenje dobno obavljanje nekoliko zadataka nije poznato. Kao i računalo, ljudski mozak ima ograničeni kapacitet procesuiranja informacija, kaže Steven Yantis: „U mozgu postoje milijarde neurona. Njihov kapacitet je golem, ali ne i beskrajan.” Problem vjerodostojnosti informacija Tu je i problem vjerodostojnosti, istinitosti, informacija upravo na internetu. Dakle, ostaje pitanje čine li novi mediji ljude manje koncentriranima, manje studioznima i – lakovjernijima. Većina stručnjaka kaže da to nije tako, tvrdi Lee Rainie iz Istraživačkog centra Pew: „Ovo nije pitanje tehnologije već ljudi. Internet ih samo čini više onima FINSKA što oni već jesu. Ako niste odveć inteligentni, ako ste skloni brzanju i niste u stanju prepoznati laž ili neistinu, internet će potencirati upravo te vaše karakteristike. S druge strane, ako po prirodi uvijek tragate za dodatnim informacijama, kako biste ih provjerili, ukoliko ste žedni znanja, onda za vas nema boljeg izvora od interneta.” Psiholozi nastavljaju proučavati učinke interneta na učenje, no neke inicijalne studije pokazuju pozitivan efekt kod standardiziranih testova čitanja. Za razliku od televizije, internet je interaktivan medij i stručnjaci kažu da potiče mlade ljude na nezavisno, samostalno učenje. Prema VOA News Priredila Ivana Čavlović Sve više američkih škola uvodi četverodnevni školski tjedan Za razliku od pomalo kaotičnog i obavezama prenatrpanog ponedjeljka u nekim dijelovima SAD-a, mališani u okrugu Peach države Georgije ponedjeljkom se i dalje odmaraju i igraju. Više od 120 školskih okruga u SAD-u uvelo je četverodnevni školski tjedan kako bi u doba ekonomske krize uštedjeli novac. Ideja koja je prvotno trebala uštedjeti visoke troškove održavanja škola i njezinih djelatnika pokazala je niz drugih pozitivnih stvari. Naime, djeca dobivaju sve bolje ocjene, imaju više vremena za učenje i češće dolaze u školu nego prije. Isto je i s učiteljima, koji redovitije dolaze na nastavu, pa škola manje troši na zamjene koje su ranije bile problem. Postotak učenika koji će završiti srednjoškolsko obrazovanje popeo se na 80, što je više nego ikad u povijesti školskog okruga Peach. Četverodnevni školski tjedan znači duži školski dan i više predmeta u jednom danu, no učenicima je ponuđena i pomoć nakon nastave u određenim predmetima. Djeca koja nemaju gdje boraviti ponedjeljkom imaju na raspolaganju razne organizirane programe u lokalnim crkvenim zajednicama ili dječjim igraonicama i klubovima, gdje također mogu dobiti pomoć u učenju. Cijeli program stoji nekoliko dolara dnevno po djetetu, odnosno mnogo manje nego petodnevni školski tjedan. S obzirom na to da se četverodnevni nastavni tjedan pokazao toliko uspješnim, stručnjaci su odmah prionuli proučavanju njegovih učinaka na uspjeh djece. Naime, za sada se uspjeh ovog programa temelji isključivo na iskustvima pojedinih školskih kolektiva, ali nema znanstvenih činjenica koje bi potvrdile da je učinkovitiji i bolji od petodnevnog nastavnog tjedna. Znanstvenica sa Sveučilišta u Southern Maineu Christine Donis-Keller kaže da se zasad jedino može reći da četverodnevni školski tjedan ne šteti učenju i školskom uspjehu djece. Učitelji i ravnatelji tvrde da su djeca manje umorna i više usredotočena, što pridonosi boljim ocjenama i smanjenju broja izostanaka s nastave. Neki roditelji, pak, tvrde da nema znatnije uštede novca te da djeca zapravo pate, jer nisu u dužem kontaktu s učiteljima koji im pomažu u učenju. Učitelji su uglavnom zadovoljni, jer imaju više vremena pripremiti se za nastavu, usredotočeniji su i lakše im je raditi s odmornijom djecom. Sada je na ekspertima da prouče slučaj kroz duže razdoblje, usporede dva modela te donesu stručno mišljenje. Prema Parentdish.com I. Č. Tajna uspjeha skandinavske zemlje Finski učenici među najboljima u Europi K ako pokazuju istraživanja zadnjih godina, učenici iz Finske među najboljima su u Europi. Najveći dio zasluga za status vodeće nacije ne pripada samim učenicima već njihovim učiteljima. Dok se ostatak Europe pita što je recept uspjeha obrazovnog sustava ove zemlje, Finci kažu da stajne uopće nema. Recept je, naime, prilično jednostavan. Prema njemu bi učenici trebali osjećati poštovanje. Miikka Paajanen predaje već deset godina u jednoj osnovnoj školi na istoku Helsinkija. No, unatoč tome svojim učenicima tijekom nastave nastoji ostaviti puno slobodnog prostora. Cilj mu je naučiti ih slobodno razmišljati i učiti, a ne samo ponavljati ono što učitelj kaže. Na taj način, kako kaže, djeca nauče i preuzimati odgovornost: „Rado radim s djecom, s ljudima koji imaju svoju volju i svo- je ja. Odmah mogu vidjeti ima li moj rad smisla, tako da djeca zaista nešto mogu naučiti. To su moje male osobne pobjede.” U obrazovnim studijama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) finski su učenici uvijek među najboljima. To je svakako i posljedica angažmana učitelja. A dobra plaća i premije jedan su od razloga njihove visoke motiviranosti. Miikka Paajanen svakog mjeseca za svoj dodatni angažman dobiva novčani bonus: „Nije to mnogo, možda stotinjak eura. Ali to je za mene znak da me moji nadređeni, ali i roditelji, smatraju dobrim učiteljem, a to mi je vrlo važno”, priča on. U Finskoj ne postoji manjak nastavnika kao u ostalim europskim zemljama. Sveučilišta mogu birati među najboljim maturantima, jer mnogi žele postati nastavnici. Predavati u školi u Finskoj je jednako cijenjen po- Recept uspjeha obrazovnog sustava ove zemlje prilično je jednostavan - motivirani školarci + ljubazni učitelji nagrađeni za svoj rad = produktivna atmosfera sao kao i onaj liječnika ili odvjetnika. Dvije tragedije sa smrtnim slučajevima koje su se prošle godine dogodila u finskim školama dodatno su senzibilizirala svijest građana o tomu koliko je važno zanimanje nastavnika. Niina Halonen predaje u srednjoj školi u helsinškom predgrađu. Ondje žive mnogi useljenici, mnoge obitelji s nižim primanjima. I ona dobiva premiju, jer se brine o učenicima kojima škola ne ide baš najbolje. Odnedavno održava i tečajeve suzbijanja nasilja: „Nakon tih dviju tragedija svi smo postali osjetljivi kada je ta tema u pitanju. Djeca strahuju da bi se takvo što moglo ponoviti. I mi učitelji postali smo mnogo pažljiviji”, priča učiteljica Halonen, koja za dodatni angažman prima i do 400 eura mjesečno više. Miikka Paajanen u svojoj je školi organizirao neku vrstu maloga ekološkog poduzeća. Tako djeca uče kako se pravilno odvaja otpad. I taj se angažman dodatno nagrađuje. Direktorica škole svoje nastavnike ocjenjuje svake godine te ministarstvu prosvjete predlaže pet najboljih nastavnika koji su zaslužili premiju: „Ocjenjujem sposobnost rada u skupini kao i nastavne metode. Učitelji dobivaju ocjene od jedan do pet.” A učenici primjećuju da to i njih motivira: „Meni se sviđa kako moj nastavnik predaje, jer ne moramo cijelo vrijeme mirno sjediti, aktivni smo na nastavi i puno naučimo. Rado idem u školu. Prilično je raznoliko, a mislim da je i učiteljima zabavno.” Miikki Paajanenu sigurno jest. Učitelj je za njega, kaže, još uvijek zanimanje iz snova. A premija mu pomaže da zaboravi ponekad naporne trenutke u učionici. Prema VOA News Priredila Ivana Čavlović tema broja aktualno Tema broja: Obrazovanje za održivi razvoj broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. 15 www.skolskenovine.hr Kako spasiti našu jedinu Zemlju?! Napori koji se čine na području zaštite okoliša nisu od jučer i nisu mali, kao ni rezultati koji su postignuti u brojnim aktivnostima na tome području, no još je to premalo da bismo sa sigurnošću mogli reći da je čovječanstvo postalo svjesno svih izazova suvremenoga svijeta i da je napokon zaustavljeno propadanje Zemlje. Među ostalim je aktivnostima, koje pokreće međunarodna zajednica, i Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj, projekt UN-a za razdoblje 2005. - 2014., pokrenut s ciljem da se svima omogući pristup kvalitetnom obrazovanju i usvajanje vrijednosti, ponašanja i stila života potrebnih za održivu budućnost i pozitivnu društvenu preobrazbu J e li napokon došlo vrijeme da se svi zajedno – dakle cijeli svijet, sve zemlje, sve organizacije, sve udruge, vladine i nevladine, sve ustanove i svi pojedinci – napokon zauzmemo za spas našega jedinoga planeta Zemlje i, po dosadašnjim spoznajama, Pripremio Ivan Rodić jedinoga mjesta u Svemiru na kojemu postoji život?! Naša i jedina – to bi trebale biti ključne motivacijske riječi koje bi odgovorne trebalo pokrenuti i potaknuti da se snažnije zauzmu za očuvanje života na Zemlji u svoj njegovoj složenosti i raznovrsnosti. Napori koji se u tome pogledu čine nisu od jučer i nisu mali, kao ni rezultati koji su postignuti u brojnim aktivnostima na području zaštite okoliša, no još je to malo da bismo sa sigurnošću mogli reći da je čovječanstvo postalo svjesno svih izazova su- vremenoga svijeta na tome području i da je napokon zaustavljeno propadanje Zemlje. Među ostalim aktivnostima koje u tome smislu pokreće međunarodna zajednica jest i Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj, projekt UN-a za razdo- tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr blje 2005. – 2014. (Decade of Education for Sustainable Development - DESD), koji pruža mogućnost da se dublje promisli na koji način pristupiti izazovima suvremenoga svijeta. Ta inicijativa UN-a pokrenuta je s ciljem da se svima omogući pristup kvalitetnom obrazovanju kao i mogućnost da se nauče vrijednosti, ponašanje i stil života potrebni za održivu budućnost i pozitivnu društvenu preobrazbu. Izazovi suvremenoga svijeta Ciljevi desetljeća uključuju: pridavanje važnosti glavnoj ulozi obrazovanja i učenja u zajedničkom ostvarenju održivog razvoja, razmjena i interakcija među dionicima obrazovanja za održivi razvoj, pružanje prostora i mogućnosti za usavršavanje i promidžbu vizije i transformacije prema održivom razvoju – kroz sve oblike učenja i javne obaviještenosti, poticanje povećane kvalitete poučavanja i učenja u obrazovanju za održivi razvoj, razvijanje strategija na svim razinama za pojačanje kapaciteta u obrazovanju za održivi razvoj... Već od samoga početka pa do danas, kada je iza nas prva polovica Desetljeća, taj je projekt zabilježio veliki napredak u pogledu konkretnih aktivnosti na samom terenu, kako na međunarodnoj, tako i na regionalnoj i nacionalnoj razini. Ostaje, međutim, još dosta toga što treba obaviti u sljedećih pet godina s obzirom na svu širinu i dubinu izazova s kojima je čovječanstvo suočeno na planetarnoj razini. Na polovici toga puta, koji je započeo proglašenjem Desetljeća obrazovanja za održivi razvoj u New Yorku 1. ožujka 2005. godine, pred međunarodnom zajednicom stoji zadaća da preispita što je sve do sada učinjeno i promisli daljnje aktivnosti i mjere koje treba poduzeti da bi se ostvarili zacrtani ciljevi. U rezoluciji broj 57/254 kojom se proglašava to Desetljeće naglašeno je da obrazovanje mora potaknuti vjerovanje kako svatko od nas ima snagu i odgovornost utjecati na pozitivne promjene na globalnoj razini te da obrazovanje predstavlja glavni čimbenik transformacije prema održivom razvoju i povećanju kapaciteta kako bi se vizija društva pretvorila u realnost, da promiče one vrijednosti, ponašanje i životne stilove koji su prijeko potrebni za održivu budućnost, te da jača kapacitete za promišljanje okrenuto budućnosti. Promjena načina mišljenja Obrazovanje za održivi razvoj treba pridonijeti da ljudi budu svjesni stvarnosti svijeta, potaknuti ih da daju doprinos postizanju veće pravednosti, jednakosti i poštivanja ljudskih prava za sve. U sklopu takvog obrazovanja treba objediniti teme vezane za razvoj, ljudska prava, održivost, mir i sprječavanje sukoba, za interkulturalnost i sl. Održivi razvoj treba se promovirati kroz formalno, neformalno i informalno učenje, a edukatori moraju biti kompetentni za uključivanje tema održivog razvoja u proces učenja. Pri tome je važno voditi računa o osiguranju pravodobnog pristupa relevantnim informacijama. Uz ekonomske i zakonske instrumente, obrazovanje i informiranje važni su instrumenti u nacionalnim strategijama za postizanje održivosti – ističe se, među ostalim, u spomenutoj rezoluciji UN-a. broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. UNESCO-ovo izvješće od prošle godine, pod naslovom Učiti za održivi svijet: kontekst i ustroj obrazovanja za održivi razvoj dolazi u trenutku kada se svjetska zajednica suočava sa strahovitim ekonomskim, socijalnim i kulturnim izazovima kao i s izazovima glede zaštite okoliša. Danas više nego ikada potreban je jedan globalni pristup učenju i poučavanju. Želimo li da obrazovanje za održivi razvoj pridonese promjeni modela razmišljanja te učenja i poučavanja kojemu je cilj izgradnja održivog svijeta, projekt UN-a o kojemu je riječ morao bi biti u središtu svekolike pozornosti kako na svjetskoj, tako i na regionalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini – ističe Mark Richmond, direktor Odjela UN za koordinaciju odgojno-obrazovnih aktivnosti. U potrazi za održivim razvojem Svijet se nastavlja suočavati s najrazličitijim i vrlo ozbiljnim izazovima, kao što su klimatske promjene izazvane čovjekovim KAKO UČENICIMA PREDSTAVITI TEMU „ODRŽIVI RAZVOJ HRVATSKE“? Piše dr. sc. Vladimir Lay Institut „Ivo Pilar“ i Hrvatski studiji ŠTO JE ODRŽIVI RAZVOJ? „Održivi razvoj jest proces unapređivanja kvalitete ljudskog života koji se odvija u okvirima tzv. nosivih kapaciteta održivih ekosustava“ (1991, IUCN –WWF – UNEP). Održivost možemo definirati kao sposobnost nekog entiteta (biološkog ili socijalnog) da se načinom življenja i djelovanja (samo) održavaju, (samo) reproduciraju kroz duže vrijeme. KOJE SU OSNOVNE DIMENZIJE ODRŽIVOSTI? Održivost – čega? U čemu? Za koga? Predlažemo četiri dimenzije održivosti: a) biološka i ekološka održivost - održivost života samog i našeg prirodnog doma (okoliša, prirode, planeta). Biološko-ekološka održivost nekog društva iskazuje se kroz njegove ukupne sposobnosti da se dugoročno (samo)obnavlja u svojim temeljnim ekološkim karakteristikama pogodnim za zdravlje i opstanak živog svijeta, uključivo i čovjeka b) ekonomska održivost nekog društva, države, šireg teritorija ili institucije (kompanije) jest sposobnost da se svojim načinom funkcioniranja kroz produkciju roba i usluga obnavljaju u postojećem ili širem opsegu i takvo stvaraju dobit. Napomena: gospodarski sustavi koji ne stvaraju barem „nulti profit“ – koji ne vrše jednostavnu reprodukciju ne mogu se održati u modernom tržišnom kontekstu c) socio-kulturna održivost neke lokalne zajednice, nekog društva, šireg teritorija je sposobnost tih entiteta da kroz način življenja i djelovanja njegovih pripadnika obnavlja svoj identitet (znamo tko smo i što smo), društvene vrijednosti koje doprinose socijalnoj integraciji a ne dezintegraciji, disolucijama, destrukcijama, anomiji i napokon općem društvenom rasapu. Socio-kulturalna održivost je važna na simboličkoj, ljudskoj, socio-psihološkoj razini i ne može se mjeriti brojem novčanica u džepu d) smatramo da je moguće govoriti i o političkoj održivosti nekog društva, države, šireg teritorija (npr. EU). Ogleda se u sposobnosti nekog društva/države/nadnacionalne asocijacije da samo određuje svoju ukupnu sudbinu, svoj identitet i uvjete rada i življenja svojih stanovnika. Politička održivost je sposobnost samoodređenja, samodeterminacije koja ima niz praktičnih pokazatelja u životu društva i država i u doba globalizacije koje samo po sebi za ovaj tip održivosti pojedinih entiteta previše ne brine. Ukupni dugoročni razvoj Hrvatske na postojeći današnji način nije održiv. Ekološka održivost je još zadovoljavajuća (osim klimatskih promjena, ali to je planetarni proces), socio-kulturalna održivost je u opadanju, ekonomska održivost je slaba, a politička održivost (zaduživanje u inozemstvu) negativna. Harmonije između ovih dimenzija nema, postoji tek dinamička ravnoteža između njih i njeno narušavanje i opetovano osvajanje. Održivost može u jednoj dimenziji rasti, a u drugoj padati u istoj vremenskoj dimenziji. Integralna je održivost na djelu kada se razina održivosti održava u svima dimenzijama. Ne možemo imati Eko učionica na otvorenome IV. osnovne škole Bjelovar (izvor: Web stranica škole sve više stvari, a putovati u stanje neugodne i razorne klime. Ne možemo trošiti više nego što proizvedemo. To dugoročno nije održivo. MOGUĆI PRISTUP TEMI ODRŽIVOG RAZVOJA HRVATSKE Teme moraju biti raznovrsne, ne samo biološko-ekološke. Razgovor o održivosti mora biti takav. Ako to – nije znanstveno korektan. 1. Ekološka (ne)održivost: ‡ klimatske promjene su posljedica neodržive prakse stvaranja stakleničkih plinova ‡ kako vožnjom automobila stvaramo staklenički plin CO2? Koji automobili stvaraju više, a koji manje tog plina? ‡ Smanjenje broja vrsta je neodrživi proces ‡ koliko je domaćih pasmina u Hrvatskoj već izumrlo? Koliko je vrsta životinja ugroženo i pred nestajanjem u Hrvatskoj? Što ih ugrožava? 2. Ekonomska (ne)održivost: Smanjenje broja vrsta - ugrožavanje staništa tih vrsta je neodrživ proces: Hrvatska ima 20 posto plodnog tla koje nije obrađeno. Istodobno uvozi značajne količine hrane. Iako ima obilje obnovljive, čiste i pitke vode u navodnjavanju je pri dnu liste europskih zemalja. U ekološkoj poljoprivredi, iako za nju ima odličnih prirodnih uvjeta, također je pri dnu. Ovisnost o uvozu hrane je neodrživa pojava. Hrvatska brodogradnja koja se odvija na temelju stalnih državnih subvencija (plaćanja svih nas), proizvodnja umjetnih gnojiva koja se subvencionira s cijenom plina koja je upola niža (razliku plaćamo svi) nisu održive ekonomske prakse. – Gdje je u našem mjestu ili neposrednoj okolini neobrađeno tlo koje je inače obradivo? Zašto je obradivo tlo neobrađeno? Razgovarati o razlozima. Zaduživanje u Hrvatsko je neodrživi proces / Trošiti više nego što se proizvodi neodrživi je proces Hrvatska (država, tvrtke, pojedinci kod banaka) zadužena je s oko 38,5 milijardi eura. To je već blizu 90 posto godišnjeg BDP-a Hrvatske. Zašto se država, tvrtke i pojedinci zadužuju? Zašto se toliko ide u kredite? 3. Socio-kulturalna (ne) održivost: Po čemu je Hrvatska posebna, svoja, jedinstvena, po čemu se ljudi i ovaj kraj razlikuju od drugih? U čemu je srž – koji su sadržaji hrvatskog identiteta? Znamo li? Ukoliko je saznanje o tome slabo na djelu je slaba svijest o vlastitom identitetu, a to je izravno neodrživ proces. – Koje socio-kulturalne znakove identiteta u svojoj užoj okolini (naselju, ulici) i široj (gradu, regiji, domovini) učenici prepoznaju? 4. Demografska (ne) održivost: U Hrvatskoj će – ako se odnos umrlih i rođenih kakav je danas nastavi – 2020. godine biti 387.000 ljudi manje (četiri grada veličine Osijeka!). – Zašto se u Hrvatskoj ne rađa više djece? Što sve ljude obeshrabruje da rađaju više djece? Što učenici misle o tome? Razgovarati. (Članak je uz dopuštenje autora preuzet s portala Agencije za odgoj i obrazovanje) tema broja aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. djelovanje, ubrzano iskorištavanje prirodnih resursa, učestalost prirodnih katastrofa, širenje zaraznih bolesti (i starih i novih), nestajanje biološke raznolikosti, kršenje ljudskih prava, povećanje siromaštva, utjecaj rastućega konzumerizma na ekonomske sustave, itd. Pojam održivog razvoja postao je danas u cijelome svijetu jedan od glavnih načina suprotstavljanja današnjim dominantnim modelima razvoja koji su očito nesposobni odgovoriti na potrebe svjetskoga stanovništva kojemu je potreban mir i napredak, ali ne na štetu planeta Zemlje. Održivi razvoj moramo promatrati u njegovim trima glavnim dimenzijama koje uključuju vrijeme (prošlost – sadašnjost – budućnost) i prostor (blizina – daljina). Održivi socijalni razvoj (čovječanstvo) smjera prema razvoju društvene zajednice i njezina društvenog ustrojstva, posebice kad je riječ o ostvarivanju socijalne kohezije, jednakosti, pravednosti i općeg blagostanja. Održivi razvoj vezan za okoliš (planet) utvrđuje osnovne odrednice razvoja prirodnih ekosustava koji će pridonijeti da se očuvaju biološki kapaciteti na Zemlji i potpuno poštuje neljudski svijet. Održivi ekonomski razvoj (napredak) odnosi se u biti na razvoj ekonomske infrastrukture, za što je potrebno osigurati efikasno upravljanje prirodnim i ljudskim resursima. Svjedoci smo danas u čitavome svijetu da pojačani interes za pitanja održivog razvoja poka- 17 www.skolskenovine.hr Agenda 21 o ulozi obrazovanja U Poglavlju 36 Agende 21, koja je sastavni dio projekta Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj i koja donosi odredbe o obrazovanju, osposobljavanju i senzibiliziranju javnosti, a za čije je provođenje bio zadužen UNESCO, naznačena su četiri temeljna cilja: poboljšavanje kvalitete obrazovanja: naglasak je na cjeloživotnom obrazovanju kojemu je cilj usvajanje znanja i stjecanje kompetencija i vrijednosti potrebnih za poboljšanje kvalitete života; promjene u obrazovnim programima: obrazovanje na svim razinama – od dječjeg vrtića do sveučilišta – mora biti tako koncipirano da prenosi znanja, načine mišljenja i vrijednosti potrebne za izgradnju svijeta pogodnog za život; senzibiliziranje javnosti za problem održivog razvoja: to će pridonijeti da se na lokalnoj, regionalnoj i svjetskoj razini odgoji prosvijećeno građanstvo, koje će biti aktivno i odgovorno; osposobljavanje aktivnog stanovništva: stalno tehničko i strukovno osposobljavanje i usavršavanje radnika i rukovoditelja, posebice u trgovini i industriji, pridonijet će usvajanju prihvatljivih oblika održive proizvodnje i potrošnje. Premda je o tim ciljevima postignut širok konsenzus, to nije bio slučaj i sa shvaćanjem što bi trebalo značiti samo obrazovanje za održivi razvoj. Kao i u slučaju održivog razvoja, ne postoji jedno i jedinstveno tumačenje pojma obrazovanja za održivi razvoj. Razlike u mišljenjima o tome što je održivi razvoj i o načinima njegova ostvarivanja ne umanjuju nužno važnost tih pojmova. Naprotiv, te razlike u mišljenjima mogle bi pripomoći da se na različite načine otkrije glavni izazov našega vremena, polazeći s različitih stajališta i to pomoću sredstava koja djeluju na lokalnoj razini, ali su neuporabljiva na globalnom planu. Projekt obrazovanja za održivi razvoj sadrži u sebi ukupnost različitih sredstava potrebnih da se izgradi „društvo koje uči”, u kojemu svatko uči od svakoga i sa svakim i u kojemu će svi članovi, okupljeni u zajednicu, postati spremniji nadvladati nedaće i suočiti se s nesigurnošću, složenošću i opasnostima vezanima za održivost razvoja. Gledano tako, obrazovanje za održivi razvoj sastoji se u tome da se – i kroz poučavanje i kroz učenje – ljudima predoče pitanja i problemi vezani za održivi razvoj, da se razviju njihove sposobnosti da sami shvate što je održivi razvoj, okoristivši se pri tom raznolikošću koja je svojstvena svim ljudima – posebice onima koji jesu ili se osjećaju marginaliziranima – kako bi se pronašla inovacijska rješenja za probleme ili krize vezane za održivi razvoj. U eko učionicama učenici se i obrazuju i odgajaju. Na slici: učenici iz OŠ Pećine u Rijeci (izvor: Web stranica škole) zuju kako pojedine vlade, društvene zajednice i organizacije tako i poslovni i industrijski svijet. Možda je još znakovitije da sve više osoba počinje shvaćati kako stvaranje svijeta pogodnog za život, uključujući tu i čovjeka, iziskuje duboke promjene u postojećim socio-ekonomskim sustavima, i to takve promjene koje, da bi se uspješno provele, traže od sviju nas da iz temelja promijenimo svoja dosadašnja načela, vrijednosti, ponašanje i načine života. Ishodišta i značenje obrazovanja za održivi razvoj Svjetska financijska i gospodarska kriza na određeni je način i poziv da se ubrza prijelaz prema alternativnim ekonomskim sustavima, odnosno prema mehanizmima i načelima koja su bolje prilagođena društvenoj i okolišnoj dimenziji održivoga razvoja. Očekujemo, dakle, da se pojave nove politike, novo zakonodavstvo, novi oblici upravljanja i to na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kao i novi oblici učenja i poučavanja koji će pridonijeti da se te promjene uspješnije provedu. Počeci obrazovanja za održivi razvoj sežu na početak sedamdesetih godina prošloga stoljeća, međutim o tome se prvi put ozbiljnije raspravljalo na Konferenciji UN-a o zaštiti okoliša i razvoju, održanoj u Rio de Janeiru 1992. godine. Na toj konferenciji, Strategija provedbe programa do 2014. U zimajući u obzir stavove i zaključke iz dosadašnjih rasprava o problemima obrazovanja za održivi razvoj kao i iskustva iz prve faze provedbe toga projekta, ova strategija vodi računa o svjetskoj gospodarskoj i financijskoj krizi, o Milenijskim ciljevima razvoja do 2015. godine, „zelenoj ekonomiji”, biološkoj raznolikosti i klimatskim promjenama kao i o problemima pojedinih regija. Jedno od polazišta u izradi strategije bila je i Bonska deklaracija, iz travnja 2009., koja posebice ističe veliku važnost koju ima obrazovanje u programima razvoja u svijetu kao i bitan doprinos obrazovanja za održivi razvoj u utvrđivanju ciljeva i sadržaja sveukupnog obrazovanja i njegove kvalitete. Ovom globalnom strategijom UNESCO pomaže međunarodnoj zajednici da ostvari ciljeve Desetljeća obrazovanja za održivi razvoj. Zahvaljujući upravo obrazovanju, UNESCO će i dalje podupirati promjene na tom planu, oslanjajući se na iskustva dobre prakse, kako bi se potaknulo zemlje članice te mjerodavne institucije, kao i sve bitne čimbenike civilnog društva i privatnog sektora da sadržaje obrazovanja za održivi razvoj još intenzivnije uključuju u sve oblike obrazovanja na svim razinama. U razdoblju 2010. ‡ 2015. UNESCO će svoje napore usmjeriti na četiri glavna strateška područja djelovanja: a) razvijanje sinergije s različitim inicijativama u području obrazovanja i razvoja i osnaživanje partnerstva među svim dionicima u području obrazova- nja za održivi razvoj; b) osnaživanje kapaciteta u službi obrazovanja za održivi razvoj; c) prikupljanje, obrada, objedinjavanje i primjena znanja koje se odnosi na obrazovanje za održivi razvoj; d) promidžba obrazovanja za održivi razvoj te produbljivanje znanja i razumijevanja pojma održivosti. Izgradnja svijeta po mjeri čovjeka Glavni je cilj UNESCO-ove strategije za ovo drugo razdo- blje provedbe projekta obrazovanja za održivi razvoj da se pomogne zemljama članicama kao i svim drugim dionicima da utvrde koji su to najveći izazovi održivog razvoja na regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini te da kroz sadržaje obrazovanja za održivi razvoj osiguraju stjecanje znanja potrebnog za izgradnju svijeta po mjeri čovjeka. Svjetska financijska i gospodarska kriza otkrila je sve slabosti postojećih ekonomskih sustava u svijetu te je potaknula preispitivanje dosadašnjih modela razvoja svijeta kao i vrijed- nosnih sustava na kojima su se ti modeli zasnivali. Brzina kojom je nastupila svjetska kriza bila je pravi šok za sve one koji su smatrali da stabilnost i kontinuitet idu sami od sebe. Nada u brzi oporavak išla je ruku pod ruku sa željom da se pronađu trajnija rješenja, posebice kad je riječ o još nekim krizama koje se javljaju u današnjem svijetu, kao što su klimatske promjene, prirodne katastrofe, nestašica hrane i energije, itd. Sve te krize posebice ugrožavaju obrazovanje ‡ ne samo zbog smanjivanja sredstava iz proračuna i drugih oblika pomoći, nego i zbog toga što je krajnji cilj obrazovanja doveden u pitanje. Radi se, naime, o tome da treba znati za kakvo društvo i kakvo gospodarstvo, ili ‡ bolje rečeno ‡ za kakvu to budućnost današnja škola treba pripremati svoje polaznike i kako odgovoriti na promjene koje se trenutačno događaju oko nas, a istodobno se pripremati za jednu moguće posve drugačiju budućnost. Ta su pitanja već dulje vrijeme bitna sastavnica obrazovanja za održivi razvoj, no posebno su postala aktualna danas, u doba spomenute svjetske krize, zbog čega je potrebno žurno pronaći i prikladne odgovore na njih, što je posebice istaknuto i u Bonskoj deklaraciji: „Ulaganje u obrazovanje za održivi razvoj ulaganje je u budućnost.“ Zelena ekonomija Postoji, međutim, još jedno područje koje bi u skoroj budućnosti moglo biti pogođeno krizom. Riječ je o „zelenoj ekonomiji“, koja se zasniva upravo na obrazovanju za održivi razvoj. No. da bi zaživjela „zelena ekonomija“ i da bi se izgradilo održivo društvo, nije dovoljna samo tehnologija. Čovječanstvo ne će moći riješiti probleme s kojima je danas suočeno ukoliko i dalje bude polazilo od onih vrijednosti i onih pristupa koji su i stvorili te probleme. U skladu s time, međunarodna zajednica „zelenu ekonomiju“ mora razumjeti kao održivo društvo, uspostavljajući pri tom ravnotežu između različitih shvaćanja okoliša, društva, kulture i gospodarstva, koja se javljaju u propitivanju mogućnosti izgradnje kvalitetnijeg života. Jedna od glavnih koristi koja nam dolazi od pojma održivog razvoja jest to da nam taj pojam svojim socijalnim, ekonomskim i okolišnim utemeljenjem kao i svojim kulturalnim i etičkim dimenzijama pomaže da izazove suvremenoga svijeta shvatimo u svoj njihovoj složenosti. Obrazovanje za održivi razvoj omogućuje da se pronađe učinkovit odgovor na aktualne izazove suvremenoga svijeta. To obrazovanje, primjerice, ukazuje na važnost odgovornosti na lokalnoj razini, potiče kritičko mišljenje, integrira tradicionalna znanja, ističe u prvi plan međusobno razumijevanje i suradnju, potiče promišljanje novih oblika i načina života koji uključuju blagostanje, kvalitetu života te poštivanje prirode i drugoga. Obrazovanje za održivi razvoj pokretač je promjena. Sadašnji kontekst pruža nam, dakle, prigodu da poboljšamo i unaprijedimo kvalitetu obrazovanja i prilagodimo ga potrebama suvremenoga svijeta koji se ubrzano mijenja iz dana u dan. 18 www.skolskenovine.hr aktualno tema broja Bonska deklaracija o obrazovanju za održivi razvoj N a Svjetskoj konferenciji UNESCO-a o obrazovanju za održivi razvoj koja je održana u Bonnu od 31. ožujka do 2. travnja 2009. godine, usvojena je posebna Deklaracija u kojoj je, uz potporu naporima svjetske zajednice za aktivnosti u području zaštite okoliša i održivog razvoja, upućen i apel da se ti napori još više intenziviraju. Prvo na što upozoravaju sudionici bonskoga sastanka jest žalosna činjenica da golemom gospodarskom rastu na prijelazu u treće tisućljeće siromaštvo i nejednakost još pogađaju velik broj ljudi, posebice one koji pripadaju najranjivijim skupinama. Deset godina od početka 21. stoljeća svijet se našao suočen s velikim izazovima i problemima vezanima za razvoj i način života i njihovo rješavanje iziskuje snažniju političku mobilizaciju i posve određenu akciju. Čovječanstvo danas raspolaže znanjima, vještinama i tehnologijama potrebnima da se potaknu promjene i da se situacija okrene, kaže se među ostalim u Bonskoj deklaraciji. Danas je svijetu potrebno obrazovanje koje će osposobljavati pojedince da mogu pokretati i provoditi promjene. Po svojoj kvaliteti to obrazovanje treba omogućiti polaznicima da steknu potrebna znanja, vještine i kompetencije koje će im omogućiti život po mjeri čovjeka, uključivanje u društvo i pristojno zaposlenje. Program Obrazovanje za sve ističe da je osnovno obrazovanje od krucijalne važnosti za održivi razvoj, a isto tako naglašava se velika važnost i predškolskog odgoja, kao i obrazovanja seoskog stanovništva te opismenjavanja odraslih. Rezultati postignuti u opismenjavanju i stjecanju temeljnih matematičkih znanja pridonose ukupnoj kvaliteti obrazovanja i bitni su za uspjeh programa Obrazovanje za održivi razvoj, stoji u Deklaraciji, u kojoj se naglašava da je obrazovanje za održivi razvoj uvjet bez kojega je nemoguće osigurati mladima život po mjeri čovjeka, ispuniti njihove nade i zajamčiti im sigurnu budućnost. „Obrazovanje za održivi razvoj daje novi smisao obrazovanju i učenju za sve. Ono osigurava kvalitetu obrazovanja i otvoreno je svima, bez iznimke. Ono se temelji na vrijednostima, načelima i praktičnim iskustvima nužnima da bi se uspješno moglo odgovoriti na sadašnje i buduće izazove. Obrazovanje za održivi razvoj pomaže društvima da se suoče s različitim prioritetima i različitim problemima, kao što su, primjerice, voda, energija, klima, prirodne katastrofe, smanjivanje biološke raznolikosti, nestašica hrane, zdravstveni problemi, socijalna ranjivost i nesigurnost. Obrazovanje za održivi razvoj pomaže nam da jasnije shvatimo međuovisnost okoliša, gospodarstva, društva i kulturne raznolikosti na lokalnoj i svjetskoj razini. Obrazovanje nudi alat pomoću kojega ćemo pronaći zadovoljavajuća rješenja za različite potrebe i stvarne uvjete života stanovništva, oslanjajući se na iskustva dobre prakse, kulturno nasljeđe pojedinih sredina kao i na nove znanstvene spoznaje i nove tehnologije“ – piše, među ostalim, u Deklaraciji. Međunarodna konferencija o klimatskim promjenama u Cancunu Š esnaesta konferencija zemalja potpisnica u okviru Okvirnog sporazuma UN-a o klimatskim promjenama, odnosno šesta konferencija u okviru Protokola iz Kyota, održana je od 29. studenoga do 10. prosinca u Cancunu u Meksiku. Više od 190 zemalja potpisnica Konvencije UN-a o klimi pokušalo je tijekom dvanaestodnevne konferencije odgovoriti na probleme koje postavlja klimatsko zagrijavanje te dogovoriti pravila ponašanja poslije Kyota, u kojemu je 1997. godine usvojen Protokol za Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama i u kojemu se utvrđuju brojčane obveze o smanjivanju emisije stakleničkih plinova 2012. godine. Cilj je bio postići smanjivanje svjetske emisije stakleničkih plinova za 5,2 posto u odnosu na 1990. godinu. Međutim, od 1997. godine emisije ugljičnog dioksida stalno su rasle i 2009. dostigle su rekordnu razinu, priopćila je Svjetska meteorološka organizacija. Prije godinu dana na summitu u Kopenhagenu zemlje se nisu uspjele dogovoriti o planu djelovanja za razdoblje poslije 2012. godine i zadovoljile su se minimalnim sporazumom koji nije odredio nijedan obavezujući cilj za države. Pod dojmom tog neuspjeha iz Kopenhagena započela je i dobrim se dijelom održavala konferencija u Cancunu, no naposljetku je postignut kompromis kojim se nastavlja protokol iz Kyota, a siromašnijim zemljama se na raspolaganje stavljaju velika financijska sredstva za borbu protiv posljedica klimatskih promjena. Zemlje u razvoju, naime, najjače osjećaju posljedice klimatskih promjena te im je sada, dogovorom u Cancunu zajamčena pomoć iz posebnoga, za ove potrebe osnovanoga, Fonda pomoći. Tako bi industrijski razvijene zemlje do 2012. godine siromašnim državama trebale pomoći s 30 milijarda dolara, a do 2020. godine sa čak 100 milijarda dolara godišnje. Ovaj je dogovor postignut unatoč dramatičnim scenama koje se su odigravale u završnoj fazi summita. Delegacija Bolivije se, naime, do posljednjeg trenutka protivila usvajanju završne deklaracije. Prethodno su sve zemlje našle zajednički jezik, uključujući Kinu i SAD, čija su stajališta do tada bila potpuno suprotna. Organizacije za zaštitu klime unatoč tome nezadovoljne su rezultatima konferencije. Prema mišljenju nekih, njime je, doduše, omogućen nastavak borbe za zaštitu klime pod okriljem UN-a, ali se tim dokumentom ne pridonosi smanjenju emisija štetnih plinova u atmosferu te je ponovo odloženo pravno obvezujuće rješenje središnjih pitanja, čime je industrija dobila još godinu dana vremena da nekontrolirano u atmosferu izbacuje štetne plinove. broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. poznatoj i kao Sastanak na vrhu o Zemlji, usvojen je jedan povijesni dokument, Agenda 21, koja sadrži detaljno razrađen plan aktivnosti koje trebaju provoditi svi – kako na svjetskoj, tako i na nacionalnoj i lokalnoj razini – kako bi se smanjile negativne posljedice čovjekove aktivnosti za okoliš. Agendu 21, uz ostala četiri dokumenta (Deklaraciju iz Rija o okolišu i razvoju, Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvenciju o klimatskim promjenama te Izjavu o načelima održivog upravljanja šumama), službeno su na Konferenciji u Riju prihvatili i obvezali se na djelovanje visoki predstavnici 178 država (od čega 120 predsjednika država), uključujući i Hrvatsku. U UNESCO-ovu izvješću o provedbi obrazovanja za održivi razvoj u prvoj polovici Desetljeća posebna se pozornost poklanja formalnom, odnosno redovitom obrazovanju, budući da je u taj oblik obrazovanja uključen najveći broj djece i mladih u cijelom svijetu. S obzirom na tu činjenicu, nije nikakvo čudo da društvo, suočeno s ozbiljnim izazovima suvremenoga svijeta, upravo u školi pripisuje ključnu ulogu u jačanju kapaciteta koji će u složenom okruženju uspješno prepoznati te izazove i znati odgovoriti na njih. Uostalom, mnoge škole u cijelom svijetu stalno se suočavaju s brojnim problemima lokalnoga stanovništva, nastojeći pridonijeti njihovu rješavanju ili ublažavanju, posebice kad je riječ o zdravlju, smanjenju siromaštva, zaštiti okoliša, klimatskim promjenama, biološkoj raznovrsnosti ili, pak, o ratu i miru. Ključni pojmovi Radna skupina za provedbu programa obrazovanja za održivi razvoj definirala je 14 ključnih pojmova koje treba uključiti u obrazovne programe na svim razinama. To su: ‡ kritičko mišljenje ‡ razumijevanje i sustavno promišljanje složene stvarnosti koja nas okružuje ‡ promišljanje okrenuto budućnosti ‡ planiranje promjena i upravljanje promjenama ‡ interdisciplinarna povezanost ‡ prilagodba stečenih iskustava različitim kontekstima konkretne stvarnosti ‡ donošenje odluka, čak i u nesigurnim okolnostima ‡ sposobnost suočavanja s krizama i različitim opasnostima ‡ sposobnost da se odgovorno djeluje i na lokalnoj i na globalnoj razini ‡ sposobnost da se utvrde i objasne vrijednosti ‡ sposobnost da se djeluje uz poštivanje drugoga ‡ sposobnost da se prepoznaju dionici i njihovi interesi ‡ sposobnost da se na demokratski način sudjeluje u donošenju odluka te ‡ sposobnost dogovaranja i postizanja konsenzusa. U većini zemalja najveći tim ključnim pojmovima najveća se pozornost poklanja u osnovnom i općem srednjem obrazovanju, nešto manja u strukovnom obrazovanju i obrazovanju nastavnika, kao i općenito u visokoškolskom obrazovanju, dok se u predškolskom odgoju i obrazovanju tome ne poklanja gotovo nikakva pozornost, što znači da je u mnogim dijelovima svijeta uloga predškolskog odgoja i obrazovanja u planiranju i provedbi obrazovanja za održivi razvoj podcijenjena. Najčešće teme održivog razvoja u obrazovnim programima Glavne teme kojima se posvećuje najviše pozornosti u okviru obrazovanja za održivi razvoj jesu teme vezane za okoliš, kao što je zdravlje, voda, upravljanje prirodnim resursima (voda, tlo, minerali, fosilna goriva) i smanjivanje biološke raznovrsnosti. S druge strane, neke vrlo važne teme, kao što su milenijski ciljevi razvoja, sprječavanje katastrofa i društvena odgovornost poduzeća, vrlo su slabo zastupljene u obrazovnim programima. Općenito, čini se da najbogatije zemlje, odnosno regije vode vrlo malo brige o sociokulturnoj dimenziji održivog razvoja dok siromašne zemlje tome poklanjaju mnogo više pozornosti, posebice kad je riječ o temama kao što je mir, građanstvo, etika, jednakost, smanjenje siromaštva ili kulturna raznolikost. Ovisno o povijesnom kontekstu i shvaćanju uloge obrazovanja u svakoj pojedinoj zemlji, javljaju se i različiti pristupi i različite strategije uključivanja sadržaja obrazovanja za održivi razvoj u programe formalnog obrazovanja. Sve u svemu, obrazovanje za održivi razvoj predstavlja veliki izazov za sve i još uvijek u mnogim zemljama njegova provedba nailazi na brojne prepreke ‡π kaže se u UNESCO-ovu izvješću. Tome se ne treba čuditi ako se zna da obrazovanje za održivi razvoj sadrži brojne „rukavce“ i obuhvaća velik broj sektora i disciplina, da stavlja naglasak na nove oblike učenja i nove načine mišljenja te da se mora uklopiti u lokalni kontekst, ostajući potpuno otvoreno za osluškivanje (i prihvaćanje) onoga što se događa drugdje. Ne postoji, dakle, jedan i jedinstveni način provedbe obrazovanja za održivi razvoj. Premda svaka zemlja na drugačiji koji pristupa problemu održivoga razvoja i shvaća ulogu učenja i poučavanja, ipak se naziru neke zajedničke točke, odnosno pojavljuje se određeni broj pitanja i problema koji su zajednički mnogim zemljama. Drugi dio Desetljeća obrazovanja za održivi razvoj, koje traje do 2014. godine ostavlja dovoljno prostora i vremena za ispravljanje propusta i pogrješaka ili pak za poduzimanje aktivnosti tamo gdje su one bile rijetke ili se možda ništa nije ni poduzimalo. U vezi s time, čak i letimičan pogled na mrežne stranice naših škola, posebice osnovnih, pokazuje da su se mnoge od njih aktivno uključile u „pokret“ obrazovanja za održivi razvoj i da veliku pozornost poklanjaju ekološkom odgoju i obrazovanju. Trajna briga svekolikog čovječanstva Najgore bi, pak, bilo kada bi se shvatilo da tema obrazovanja za održivi razvoj traje koliko i Desetljeće UN-a posvećeno toj temi. Održivi razvoj mora postati trajna briga svekolikog čovječanstva, pa stoga ni obrazovanje, kojemu se u svim dokumentima međunarodne zajednice pripisuje odlučujuća uloga u promicanju ekološkog odgoja i obrazovanja i ekološke kulture, ne može tome pristupati kampanjski. To je „vječna“ i prevažna tema, jer radi se o nama samima i našem opstanku na ovome planetu koji je jedini koji imamo. savjetnici aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Program za kreativan razvoj U školi u kojoj radim uočena je potreba za specijaliziranim programima koji bi zadovoljili potrebe nadarenih učenika. Upravo je zato pokrenut Program za kreativan razvoj. Učitelji rade s darovitim učenicima prema svojim interesima i predmetu koji predaju. Programi za nadarene (prema Čudini, 91.) trebali bi biti individualizirani, prilagođeni interesima djece, trebali bi obilovati izvornim i alternativnim mogućnostima i omogućavati jedinstvo i ravnotežu s ostalim dijelovima školskog programa te tako osigurati cjelinu obrazovnog iskustva. Cilj je mog rada s darovitim učenicima dati podršku njima i njihovim roditeljima i učiteljima te ih uputiti u načine samostalnog rješavanja problema, dati im priliku da budu različiti onoliko koliko to i stvarno jesu i dati im mogućnost da se bave onime što je u središtu njihovih interesa. Kao psiholog provodim identifikaciju darovitih učenika trećih razreda, koji su poslije uključeni u radionicu za kreativni razvoj koju vodim. Cilj je ove radionice rad s darovitim učenicima kroz koji će se razvijati njihova osobnost i stvaralaštvo. Kod darovitih se potiče razvoj apstraktnog mišljenja, uvježbavanje pronalaženja i rješavanje problema, konvergentno mišljenje, uvježbavanje primjene viših misaonih operacija: analize, sinteze i evaluacije. Važan je razvoj socijalnih vještina koje su im itekako potrebne, jer ih okolina može izolirati upravo zbog njihove različitosti, a zbog različitih interesa neki od njih teško pronalaze prijatelja u razredu. Neki daroviti su kognitivno odrasli, ali emocionalno su i dalje djeca. Postoji, dakle, nesrazmjer u razvoju psihičkih funkcija. Osiguranje potrebnog emocionalnomotivacijskog sklopa omogućava razvoj osjećaja sigurnosti i prihvaćenosti okoline, razvoj samopouzdanja i samopoštovanja, pozitivne slike o sebi i povjerenja u vlastite snage, usmjerenost na učenje kao proces i razvijanje vlastitih sposobnosti, interesa i vještina (intrinzična motivacija), nasuprot usmjerenosti na ocjene, nagrade i druge vanjske potvrde uspješnosti (ekstrinzična motivacija), razvijanje aktivnog odnosa i uvida prema teškoćama i neuspjesima kao znakova za povećanu motivaciju, nasuprot odustajanju, izbjegavanju i bespomoćnosti. Koliko ste puta vidjeli suze u darovitog učenika zbog toga što je dobio četvorku ili još lošiju ocjenu? Takvi Programi za nadarene trebali bi biti individualizirani, prilagođeni interesima djece, trebali bi obilovati izvornim i alternativnim mogućnostima i omogućavati jedinstvo i ravnotežu s ostalim dijelovima školskog programa te tako osigurati cjelinu obrazovnog iskustva učenici imaju visoku razinu aspiracije. U svojoj sam praksi imala nekoliko darovitih učenica koje su se liječile od anoreksije, jer njima je savršenstvo bilo životni moto. Upravo su zbog toga teme naših susreta i vještine aktivnog slušanja, strategija kooperacije u rješavanju sukoba, različiti smo i to nam se sviđa. Radionica zadovoljava tri osnovne skupine potreba darovitih: kognitivne, afektivno-socijalne i stvaralačke potrebe, koje će se zadovoljiti kroz iskustvo u istraživanju, samostalnom prikupljanju i analizi podataka. Radi se u maloj skupini i individualno, u školi, ali i izvan nje kad odlazimo u organizirane posjete muzejima, kazalištima i drugdje ovisno o temi kojom se bavimo. U školi organiziramo susrete sa stručnjacima određenog područja tako da su nam se u radu skupine do sada pridružili i renomirani znanstvenici. Navest ću neke od tema kojima se učenici bave: od kotača do udobnog automobila, astronomija, budućnost avijacije, Božić kod nas i u svijetu, velika zemljopisna otkrića, eksperimenti u prirodnim znanostima, dinosauri, iz svijeta životinja, Sredozemni krug, upoznajmo druge zemlje, prve škole, učenici. Teme su raznolike i svake se godine mijenjaju ovisno o interesima učenika. Bez obzira na to o kojoj se temi radi, razvijamo vještinu govorenja i izlaganja, jer to je vještina koju bi svaki učenik trebao tijekom svog školovanja usvojiti. Važno je omogućiti nadarenim učenicima da ne budu zanemareni u odnosu na druge učenike s posebnim potrebama. PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Pravo na dnevnice Ima li učiteljica pravo na dnev? nice isplaćene od škole ukoliko vodi učenike na petodnevnu ekskurziju Škola u prirodi, udaljenu od mjesta stanovanja 500 kilometara? Sukladno članku 21. stavak 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/05., 28/06.), ako je zaposlenik upućen na službeno putovanje s učenicima koje traje najmanje osam sati ili ako provodi izvanučioničku nastavu sukladno propisanom nastavnom planu i programu u mjestu izvan sjedišta škole, bez obzira na osiguranu prehranu i smještaj, isplaćuje mu se iznos pune dnevnice. Sukladno istom članku 21. stavak 5. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ukoliko to radnik zatraži, škola je dužna isplatiti predujam prije polaska na službeno putovanje. Slijedom navedenoga učiteljica koja s učenicima ide na izvanučioničku nastavu prije putovanja treba od škole dobiti putni nalog, eventualno i predujam dnevnica, a nakon povratka sa službenog puta napravit će se konačni obračun prema kojem će se učiteljici odrediti točan iznos troškova i dnevnica na koje ima pra- 19 www.skolskenovine.hr vo. Škola je obvezna osim isplate dnevnica učiteljici u skladu s poreznim propisima podmiriti i obveze prema državnom proračunu. Bračni par je zaposlen u školi, a imaju dvoje djece. Ima li svaki od supružnika pravo na dar za oboje djece? Članak 70. stavak 1. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/2010.) određuje da svakom zaposleniku roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u tekućoj godini u kojoj se isplaćuje dar, pripada pravo na dar u prigodi dana Sv. Nikole. Iz navedenoga proizlazi da svaki roditelj zaposlen u školi ima pravo na dar za svako dijete koje je mlađe od 15 godina i koje je u tekućoj godini navršilo 15 godina. Spremačica je radila na zamjeni bez natječaja, najduže do 60 dana. U međuvremenu se osoba koju je zamjenjivala vratila na posao, 60 dana nije isteklo, a druga je spremačica započela bolovanje. Može li se aneksom ugovora o radu na određeno vrijeme te spremačice ugovoriti rad na drugome radnom mjestu, kao zamjena za drugu spremačicu? ? ? Sukladno članku 107. stavak 10. podstavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10, dalje u tekstu: ZOOOSŠ), iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Spremačici koja je zasnovala radni odnos bez natječaja sukladno navedenom članku ZOOOSŠ-a ugovor o radu treba prestati povratkom na rad osobe koju je zamjenjivala, bez obzira na činjenicu da 60 dana nije prošlo, a taj se ugovor o radu na određeno vrijeme ne može aneksom promijeniti za zamjenu druge osobe. Budući da zbog bolovanja druge spremačice nema na radu, ravnatelj škole ponovno može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme prema navedenome članku 107. stavak 10. podstavak 1. ZOOOSŠ-a, bez natječaja, jer obavljanje poslova opet ne trpi odgodu. Međutim, to je moguće isključivo sklapanjem novog ugovora o radu na određeno vrijeme zbog zamjene druge osobe. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (4) Novi Pravilnik utvrđuje obvezu donošenja školskog dokumenta koje se naziva okvirnim vremenik pisanih provjera znanja koji škola mora imati do kraja trećega tjedna nastave u svakom polugodištu i koji treba javno objaviti na oglasnoj ploči ili internetskoj stranici škole. Detaljno se razrađuju svi elementi vremenika s mogućim iznimkama i postupcima, te je ovaj članak 10. novog Pravilnika u javnosti i struci izazvao je dosta zanimanja. Oba Pravilnika utvrđuju donošenje zaključna ocjena iz nastavnoga predmeta pri čemu je novina u novom Pravilniku prema kojem učitelji početkom školske godine na stručnim aktivima pojedinih nastavnih predmeta utvrđuju elemente, načine i postupke u procesu zaključivanja ocjene te su o njima dužni upoznati sve sudionike odgojno obrazovnog procesa. U praksi to može značiti da će se učitelji matematike usaglasiti oko primarnih elemenata koji će utjecati na donošenje zaključne ocjene, kao što može, ali ne mora to biti aritmetička sredina ocjena koje učenika ima tijekom nastavne godine. Novi Pravilnik ne određuje točno vrijeme kada se utvrđuje zaključna ocjena kao i ni postupke u slučajevima nenazočnosti predmetnih nastavnika kako je to bilo u starom Pravilniku. Novi Pravilnik ne obrazlaže postupke preispitivanja ocjena. Novi Pravilnik dalje razrađuje prava i obveze nastavnika oko utvrđivanja elemenata ocjenjivanja, načina praćenja, ali kao novost donosi obvezu unosa podatka tako da se upisuje datum pisane provjere, posljednju cjelinu koja se usmeno provjeravala, broj ostvarenih u odnosu na broj mogućih bodova na pisanoj provjeri, teme i rezultate samostalnih, seminarskih i drugih radova učenika, redovitost izvršavanja zadataka i druge informacije koje su osnova za ocjenu pojedinoga predmeta. Novi Pravilnik dalje određuje prava i obveze učenika, roditelja, razrednika i ravnatelja u kojima se niz obveza definira. Tako se uz obvezu dobrog poznavanja svih elemenata ocjenjivanja za sve sudionike , za učenike se naglašava obveza pridržavanja svih pravila koja se odnose na načine i postupke vrednovanja, te na pravila ponašanja učenika u školi. Roditelje se obvezuje na redovitost dolaženja na roditeljske sastanke , ali i mogućnost zahtjeva za individualni informativni razgovor s predmetnim nastavnikom. A kao posebna novina Pravilnikom je utvrđeno da se u posljednjem tjednu prije završetka nastavne godine ne organiziraju se roditeljski sastanci i individualni informativni razgovori. Roditelji se i upućuju na predstavke nadležnim tijelima. Prava i obveze razrednika uz ostalo definiraju i kroz najmanji broj roditeljskih sastanaka, te posebno u suradnji s roditeljima osigurati kontakte s predmetnim nastavnicima na zahtjev roditelja. Obveza je razrednika i prijedlog ocjene vladanja koji potvrđuje razredno vijeće. Navedeni članci novog Pravilnika mogu se poštivati prije svega informiranjem svih sudionika odgojno obrazovnog procesa, a onda i dobrom organizacijom prema njihovim zahtjevima unutar škole. Kao posebna novina Pravilnikom je utvrđeno da se u posljednjem tjednu prije završetka nastavne godine ne organiziraju se roditeljski sastanci i individualni informativni razgovori reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr Humanost i eko E NOVN S O A A ODIN 260 G LE RETFAL O K Š JEKU U OSI U vrijeme Domovinskog rata nastavu u Osijeku nije bilo moguće održavati, pa su niži razredi OŠ Retfala upućeni u Dom Crvenoga križa na Sljemenu, peti i šesti razredi u Jarovce, selo nedaleko od Bratislave, a sedmaši i osmaši smješteni su u Hrvatskom Židnju u Mađarskoj O snovnu školu Retfala u istoimenoj gradskoj četvrti u zapadnom dijelu Osijeka ove godine pohađa 641 učenik u 28 razrednih odjela, od čega 13 razredne i 15 predmetne nastave. Za njih brinu 42 učitelja, pedagoginja Mirjana Žnidaršić, psihologinja Ružica Vlainić, knjižničarka Ivana Hengl i ravnateljica Blaženka Jelaš. Nastava se održava u dvije smjene, a treća je izbjegnuta tako što dvoranu za priredbe ujedno koriste kao dodatnu učionicu. - Jedna smjena zasad je samo san, ali ako Grad Osijek uredi prostor u Strossmayerovoj ulici, gdje je nekad bila stara školska grada, odnosno ako se tamo uredi i treća osnovna škola u Retfali, onda bismo mogli prijeći u jednu smjenu, govori nam ravnateljica Jelaš. Zbog nedostatka prostora škola nema uređenih specijaliziranih kabineta, već je jedino specijalizirana učionica informatike, koja je najmodernije opremljena. Što se opremljenosti tiče, ravnateljica je ipak zadovoljna i govori da su solidno opremljeni, budući da je ovo zapravo najmlađa školska zgrada u Osijeku, u koju su se preselili 1985. godine. Unatrag pet godina broj učenika lagano pada. Tako danas nastavu pohađa njih oko šezdeset manje, odnosno zadnje dvije godine po jedan razredni odjel manje. Ipak, nazire se kraj tom negativnom trendu budući da je broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Spomenka Grgić smatra da država premalo ulaže u školstvo Retfala postala vrlo privlačna četvrt, u kojoj nema nikakve industrije, a izgrađene su nove stambene zgrade. Gimnazije se bore za ove učenike Za svaku je učionicu nabavljen LCD projektor pa je sada u tijeku instalacija i postavljanje opreme, tu je i jedna pametna ploča, a možda će nabaviti još nekoliko. Učenici su po znanju vrhunski, ponajprije dakako i zbog vrlo kvalitetnog tima učitelja. Ta razina znanja održava se i potvrđuje svake godine uspjesima na svim razinama raznih natjecanja, a dokaz je i povratna informacija iz osječkih gimnazija, koje se bore da dobiju upravo učenike iz OŠ Retfala, koji pak onda i u srednjoškolskim danima nastavljaju stečenu praksu odličnih akademsko-odgojnih postignuća. Najegzaktniji su podaci testiranja iz 2008. godine, koje je proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje za sve učenike četvrtih i osmih razreda. Prema tim rezultatima, učenici OŠ Retfale u svim su područjima iznad prosjeka, svugdje +1, osim hrvatskog jezika, povijest i fizike, koji su čak bili u rangu ocjene +2 iznad prosjeka. - Moram pohvaliti nastavnike koji daju i zadnji atom snage u pripremu i izvođenje nastave te se svakim danom trude da bude čim kvalitetnija, da čim bolje djecu pripreme za daljnje obrazovanje, Crtice iz povijesti Prema povjesničaru Antunu Cuvaju, prva škola u Retfali spominje se 1750. Godine 1812. osnovana je pučka škola. U sljedećem razdoblju u njemačkoj Retfali djeluju Dječačka škola i Djevojačka učionica. One se kasnije ujedinjuju u jednu mješovitu, koja je dobila novu jednokatnu zgradu u današnjoj Strossmayerovoj ulici 179. U mađarskoj Retfali sve do potkraj 19. stoljeća postoji Opća pučka škola kada se crkvena općina uspjela izboriti za osnivanje konfesionalne (kalvinske) škole. Godine 1932. ukinuta je kalvinska škola te se učenici upućuju u retfalačku pučku školu. Godine 1940. u okviru pučke škole počinje s radom odjel za djecu njemačke nacionalnosti koji je nastavu imao na njemačkom jeziku. Nakon Drugoga svjetskoga rata osnovana je II. narodna četverogodišnja škola. Nastava je organizirana za hrvatske odjele u zgradi u Strossmayerovoj ulici te za jedan mađarski odjel u Petöfijevoj, u prostorijama bivše mađarske škole. Kada je završena adaptacija stare zgrade retfalačke pučke škole 1957. godine, osnovana je nova osmogodišnja OŠ Vladimira Nazora, koja 1991. mijenja ime u OŠ Retfala. Ravnateljica Blaženka Jelaš ali i za život, ističe Jelaš. Grad Osijek osnivač je dvadeset osnovnih škola, što u samom gradu što u prigradskim mjestima. I Retfala spada u gornji dom, i po rezultatima i odgojnim postignućima, filozofiji i pristupu učenicima te suradnji s roditeljima. Blaženka Jelaš ravnateljica je pet godina, u školi ukupno radi 28 godina, a bila je i jedna od učenica OŠ Retfale. Stoga ovu školu poznaje u dušu: - Svi smo veliki radnici, ništa nam nije teško, od aktivnosti vezanih uz nastavu do, primjerice, čišćenja lišća u dvorištu. Pedagoginja i psihologinja, nastavnici, moji su savršeni partneri, odlično surađujemo i mislim da se takav partnerski odnos na svim razinama škole osjeti i u kvaliteti nastave te pozitivnom ozračju koje vlada u zbornici, u razredima, na školskim hodnicima. Velika sestra vas gleda! OŠ Retfala već je pet godina dio UNICEF-ove mreže Škola bez nasilja, ove godine s obnovljenim statusom, a iz ove škole potječe i dječji gradonačelnik grada Osijeka, Domagoj Leko iz 7.c razreda. - Svjesni smo da se nasilje zapravo nikad neće moći potpuno iskorijeniti iz škola. No, i sam pojam nasilja se promijenio otkako sam ja bila učenica. U to moje vrijeme nasiljem se nisu smatrale grube riječi. Netko bi nekome rekao majmune, glupane ili nešto slično i zapravo se ništa ne bi dogodilo. Danas se takav način komunikacije smatra verbalnim zlostavljanjem, pojašnjava ravnateljica. Stručne školske službe stoga Glazbenu kulturnu predaje Ivona Ferić danas reagiraju na sve oblike nasilja, od verbalnog do najnovijeg, elektroničkog nasilja. Otkad je lani u svibnju uveden videonadzor nema više ni uništavanja fasade sprejevima i grafitima. A i razina cjelokupne učeničke nepodopštine smanjena gotovo je do nepostojanja. Pogotovo tijekom ljetnih mjeseci, kad je školsko dvorište, naročito zeleni park u okolišu, bio mjesto gdje su okupljali mladi i tulumarili. Videonadzor, kojeg uprava škole u šali naziva velika sestra, i taj je problem iskorijenio. Dakako, u svim odgojnim postignućima presudna je suradnja s roditeljima. Jelaš je njome itekako zadovoljna. Otvorenost škole dokazuje se upravo kvalitetnom suradnjom s roditeljima, većina roditelja OŠ Retfalu doživljava kao nešto svoje, gdje njihova djeca ionako provode većinu dana pa žele da im to vrijeme bude ispunjeno pravim sadržajima. - Dijete nam je na prvome mjestu, zbog toga timski odrađujemo sve vezano uz njih. A u tom timu roditelji su presudna, najvažnija karika. Vijeće roditelja oduvijek je bilo kvalitetno, no unatoč tome u svakoj generaciji ima roditelja koji školu podupiru, pa baš onako, izvanserijski! Dobra je suradnja i s lokalnom zajednicom, poglavito su tijesni i redoviti kontakti s gradskom četvrti Retfala. Štogod se u školi događa imaju potporu gradske četvrti i obrnuto, pa učenici nerijetko za potrebe lokalne zajednice održavaju prigodne priredbe i nastupe svakojakih vrsta. Ove je godine produbljena suradnja s Volonterskim centrom Osijek kroz projekt Ruka prijateljstva, snaga zajednice pa će za božićne blagdane skupina učenika volontera otići s darovima u domove za stare i nemoćne osobe. - Trudimo se djeci usaditi tu humanitarnu, dobročiniteljsku notu od malih nogu. Posjećujemo azil za životinje, organizirali smo humanitarne Dane kruha, surađujemo s Caritasom... Rekorderi u skupljanju starog papira Od izvannastavnih aktivnosti sport je oduvijek bio najatraktivniji, djeci najdraži, od malog nogometa, odbojke do graničara za niže razrede. Tu je i novinarska grupa koja izdaje školski list KBG - Klub Bistrookih Genijalaca, pjevački zbor i folklor Dječji gradonačelnik Osijeka Domagoj Leko iz 7.c razreda broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr logija na prvome mjestu Pedagoginja Mirjana Žnidaršić Roditelji trebaju više pomoći od djece Projekt Imamo bicikle, a staza...? kojim su tražili uređenje biciklističke staze u četvrti Retfala Čitanje pod krošnjama, projekt uËiteljice Dragice TomiÊ uljepšavaju sve školske priredbe, a valja istaknuti da te male folkloraše vodi Nataša Tutnjević, mama jedne od učenica. Redovito se izlazi na terensku nastavu te razne edukativne izlete, a naročito su ponosni na ekološku aktivnost skupljanja starog papira. I po tome je OŠ Retfala među najvrednijima i najboljima u Hrvatskoj. - Rekord smo postavili prije dvije godine, kada smo skupili 87 tona tijekom školske godine, a po akciji smo znali skupiti i do 19 tona. Akcije skupljanja papira organizirali smo subotama prijepodne i učitelji u svoje slobodne subote dolaze bez ikakvih problema i s puno volje i entuzijazma asistiraju učenicima u toj plemenitoj akciji, u kojoj ih se uči ekologiji, racionalizaciji i vrijed- nosti skupljanja. Akcija je i natjecateljskoga karaktera pa najbolji razred uvijek bude nagrađen nekakvim izletom. Od tog se novca sufinanciraju ekskurzije četvrtim razredima i mali maturalac za sedmaše, kazala je ravnateljica. Sufinancira se i priredba svečanog ispraćaja osmaša nakon završetka osnovnog školovanja, što je još jedna tradicija po kojoj se Retfala razlikuje i ističe među ostalim školama. Zadnjih 15 godina učenicima svira živa glazba i nakon školske priredbe organizira im se maturalna večera, uz pravi pravcati plesnjak. - Time ujedno izbjegnemo klasične veselice koje osmaši na kraju godine inače rade po drugim dijelovima Osijeka, vjerujem i Hrvatske, s kojih dolaze ne baš ugodne slike. Našim osmašima Rekorderi smo u skupljanju starog papira! škola priređuje zabavu u kontroliranim uvjetima i praksa je pokazala da to i njima i cijeloj školi ostaje u jako lijepom sjećanju. Što još reći o ovoj vrijednoj i aktivnostima prebogatoj zajednici? Ovdje se polažu stručni ispiti iz matematike i biologije, škola je studentska vježbaonica Učiteljskog fakulteta u Osijeku za razrednu nastavu, njemački jezik, biologiju, kemiju, povijest i matematiku. U suradnji s Centrom za nenasilje i mir osnovan je Klub medijatora, a koji vodi učiteljica Danijela Novački. Bira se i učenik generacije. Jedino se nekako premalo čitaju knjige, požalila nam se školska Novinarsku grupu vodi Marinko Plazibat, inače i sam dugogodišnji suradnik Školskih novina knjižničarka Ivana Hengl. Čita se uglavnom lektira, jer to moraju, pa je pred Hengl veliki izazov motiviranja i stvaranja ljubavi prema Školska pedagoginja pohvaljuje cijeli kolektiv i vrlo je zadovoljna suradnjom s nastavnicima po pitanju odgojne komponente, na koju se ovdje polaže možda i više nego na obrazovnu. - Zahvaljujući svakodnevnoj koordinaciji školskih služb i međusobnom povjerenju reagiramo od samog početka kod svih mogućih problema. I sve odrađujemo timski. Učitelji, naravno, prvi evidentiraju neki problem, a onda slijedi dogovor i strategija pomoći tim učenicima, uigrano i timski. Mislim da je vrlo bitan rad nastavnika u samome razrednom odjelu, prije svega kod razredne nastave, pa se puno pažnje posvećuje podizanju kvalitete satova razrednika, da on zaista bude rezultat potreba unutar razrednog odjela, prilagođen učenicima i njihovim problemima. Sretna sam što je na našoj školi razina nasilja svedena na minimum, iako je kriza vrijednosti u cjelokupnome društvu itekako prisutna. Učenici su srećom dosta senzibilizirani, međusobno jako dobro funkcioniraju, vrlo su tolerantni, a kada im pomoć zatreba ne stide je se potražiti. A to je jako dobro! Pedagoginja Žnidaršić ističe da je nedavni Domovinski rat ostavio velike posljedice i traume, ne izravno kod ove djece, ali kod njihovih roditelja zasigurno. Velik dio njih teško se snašao u postratnom razdoblju i oni su zapravo ti kojima je potrebna pomoć. Da bi se ti roditelji mogli na pravi način posvetiti svome djetetu, moraju kao prvo razviti vlastite pozitivne stavove i vrijednosti. - Ljudi su zbog rata izgubili pozitivne vrijednosti i vrlo teško mogu tolerirati različitosti pojedine djece. Znaju biti vrlo osjetljivi na postupanje druge djece, štiteći svoje. U konačnici, naš je zadatak pomagati i roditeljima, pa organiziramo predavanja i pojedinačne susrete s njima te mislim da naše stručne službe jako dobro odrađuju i taj dio posla! Knjižničarka Ivana Hengl požalila se da učenici premalo čitaju knjizi. Te se radionice počinju provoditi od prvih razreda, poput Čitanja pod krošnjama u povodu Međunarodnog dana pismenosti. Spomenka Grgić u Retfali predaje biologiju već 19 godina i smatra da je uspješna u svome poslu, budući da su učenici oduvijek bili vrlo zainteresirani za ovaj predmet, dobrih ocjena i kvalitetnih rezultata na kojem god bi se natjecanju pojavili. Iako priznaje da su se možda po vladanju učenici promijenili tijekom godina na gore, količina znanja koju nose u sebi veća je nego u prijašnjih generacija. - Međutim, evidentno su manje koncentrirani, manje strpljivi. To su računalne generacije koje su naučene po sedam stvari raditi istodobno i dosadno im je na nastavi, ako se ona ne izvodi atraktivno. Grgić stoga smatra da država u obrazovanje mora ulagati mnogo više nego što to čini, da bi se nastava obogatila, osuvremenila i učinila atraktivnijom, a po sadašnjim stanjem stvari još smo godinama daleko od obećane države znanja! Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO suradnici javljaju aktualno RAVNA GORA broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Osnovna škola dr. Branimira Markovića Od Interlibera do antičkih Grka KLENOVNIK Međunarodni dan invalidnih osoba obilježili su 3. prosinca 2010. članovi Školskoga sportskog društva i Podmlatka Crvenoga križa Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika pod vodstvom učiteljica Josipe Polančec i Karmelke Car. Kroz radionicu Tvoja je nesposobnost što ne vidiš moje sposobnosti učenici su glumeći osobe s različitim oštećenjima imali priliku upoznati i bolje razumjeti probleme osoba s invaliditetom. Radionicom se željelo stvoriti pozitivan stav prema osobama s invaliditetom, razviti toleranciju i uvažavati prava drugih, osobito pravo biti drugačiji kako bi osobe s invaliditetom što bolje prihvaćali kao članove našega društva. (K. C.) SELCE Dan Selca i Blagdan svete Katarine, zaštitnice mjesta, đaka i studenata, obilježen je prigodnim kulturnim, vjerskim i zabavnim sadržajima. Amaterski mješoviti pjevački zbor KUD-a Neven iz Selca održao je 24. studenoga koncert, a na blagdan 25. studenoga u prepunoj crkvi održana je koncelebrirana misa koju je predvodio župnik iz Dramlja Marko Stipetić. Nakon mise ispred crkve održan je domjenak, a pučko veselje nastavljeno je u središtu mjesta. U obilježavanje blagdana uključili su se i mladi ribolovci ribolovnog društva Oslić, koji su posadili stablo lipe. Pokrovitelj proslave bio je Grad Crikvenica, a organizatori Mjesni odbor, Župni ured, KUD Neven i obrt Mareta iz Selca. (I. Š.) Za uspomenu zajednička fotografija Podijeljeni u grupe s dogovorenim zadacima, učenici su marljivo promatrali, bilježili i zaključivali D a su knjige uvijek u modi potvrdili su učenici viših razreda Osnovne škole dr. Branimira Markovića iz Ravne Gore kada su posjetili Interliber – najveći sajam knjiga u Hrvatskoj. Iako se u današnje vrijeme, zbog velikih tehnoloških promjena i bogatstva medija, knjiga u dječjim glavama smjestila na margine zanimljivosti i privlačnosti, učenici su toga dana osvijestili njezinu važnost i nezamjenjivost. Oduševljeni ponudom i posjećenošću, učenici su u dahu pretražili oba paviljona, kupili neke knjige i zabavili se u multimedijalnom kutku. Podijeljeni u gru- DUGO SELO U DRNIŠ Večer poezije i glazbe omogućila je vokalno-instrumentalnom sastavu učenika Srednje škole Ivana Meštrovića iz Drniša da se potvrde i u izvanškolskoj sredini i da pokažu visoku vrijednost svojih izvedbi, koje su bile na razini profesionalaca. Josipa Ivić, Darija Močić, Maja Buha, Petra Šiklić, Franka Vukorepa, Zvonimira Lojić, Mia Bojčić, Joso Kulušić, Stipe Knežević, Roko Radeljak i Marija Prpa nastupili su 8. prosinca 2010. na priredbi u organizaciji Udruge građana Emanuel iz Drniša i Školske knjižnice i pobrali veliki pljesak. Dvorana za predstave Pučkog otvorenog učilišta bila je tijesna za iznenađujuće veliki broj posjetitelja. Pjesnici iz Drniša, Knina, Benkovca i Zadra Branko Antunović, Zvonko Čulina, Stipan Grcić, Branka Grubač, Antonija Jolić, Fabijan Lovrić, Nikola Marinović, Nadomir Tadić-Šutra, Ivan Topić i Kristina Zubčić oduševili su okupljene građane. Domaćicom je bila Robertina Hrstić. (Fabijan Lovrić) BEČ Nova strukovna iskustva omogućila je članovima ULU Grupa '69 edukativnim razgledavanjem raznovrsnih izložaba nastalih upornim i predanim radom mnogih priređivača. Diskretno tihi kružoci u raskošnim vizualnostima blještavila galerijskih salona i muzejskih palača dragocjena su atmosfera ekskurzije. Budući da je prošle godine vlastitom izložbom upravo u Beču obilježena 40. obljetnica te razgranate asocijacije u prisutnosti članova pri otvorenju, ovaj je adventski međunarodni iskorak brižno obnavljanje običaja njegovanja likovne kulture. (Goran Dvoršak) pe s dogovorenim zadacima, marljivo su promatrali, bilježili i zaključivali. Nakon Interlibera i umorni od hodanja, pogledali su u kinu High school musical 3. Budući da u Ravnoj Gori nema kina, nekoliko učenika nikada nije bilo u kinu pa je njihov doživljaj bio nesvakidašnji. Zadovoljni odgledanim filmom, prošetali su Starim gradom i uputili se u Klovićeve dvore na izložbu antičkih Grka na tlu Hrvatske. Spoj baštine, povijesti i kulture posebno se dojmio učenika. Ostatak terenske nastave posvećen je šetnji Trgom bana Josipa Jelačića i obilasku katedrale. Svi su se vratili kućama prepuni dojmova. Učenje je na taj način poprimilo novu notu, sve viđeno trajno se urezalo u svijest učenika, a poruka je bila jasna: Kombinacija raznih medija kvalitetnije popunjava život, a bogatstvo povijesti, sadašnjosti i budućnosti ovisi o nama. Žaklina Majetić Mufić Osnovna škola Josipa Zorića Živim život bez nasilja sklopu kampanje Živim život bez nasilja, koju je pokrenulo Ministarstvo unutarnjih poslova, u Osnovnoj školi Josipa Zorića u Dugom Selu održana je 24. studenoga 2010. velika tribina o nasilju, sve češćoj pojavi u školama, ali i u društvu općenito. Tribini su prisustvovali svi učenici sedmoga razreda. Gosti i predavači bili su školska liječnica Danica Herc-Cerovac, Marina Akmačić iz PP Dugo Selo, Marijana Pekvarić iz Centra za socijalnu skrb, ravnateljica Crvenoga križa Gordana Kocaj te dugoselski rukometaš Ante Kaleb, koji je proglašen najboljim igračem Europskog kadetskog prvenstva 2010. godine. Predavanja su bila veoma poučna i zanimljiva. Gosti iz Centra za socijalnu skrb pričali su o djevojčici Lani, koju je skupina dječaka tukla i neprestano maltretirala govoreći joj pogrdne riječi. Jednoga dana dočekali su je na igralištu i udarili je u lice. Zaključak priče bio je da je nasilje sve češći problem s kojim se susreću mnoga djeca i mladi. Rukometaš Ante Kaleb poručio je mladima da je dobro baviti se sportom, jer je to puno bolji način za ispucavanje energije od nasilja. Liječnica školske medicine govorila je o boli koju nasilje nanosi žrtvama i ranama koje ostaju zauvijek. - Tjelesne su rane privremene, ali emocionalne ostaju zauvijek - Predavanja su bila veoma poučna i zanimljiva Tko jednom bude zapisan u policiji kao nasilnik, ostaje tako obilježen za cijeli život poručila je liječnica mladima. Ravnateljica Crvenoga križa govorila je o nasilju na internetu i zaključila da je ono također vrlo opasno i ostavlja teške posljedice kao i fizičko i verbalno nasilje. Marina Akmačić objasnila je da svatko tko jednom bude zapisan u policiji kao nasilnik ostaje u sustavu cijeli život. Stručnjaci govore da je najbolje obratiti se odraslima, a tako su savjetovali i predavači, uz poruku da se svako nasilje može spriječiti. Spriječiti se moglo i nasilnu smrt mladog, prerano preminulog Luke Ritza. Njemu u spomen na početku predavanja pogledali su sudionici videospot grupe Ad Astra Surovi grade. Na predavanju su također savjetovali da, u slučaju da učenici prisustvuju nasilju ili vide kako nekoga napadaju, pomognu i prijave nasilje odraslima. Gledali su i video o nasilju koji su napravili učenici jedne američke škole. Mnogi su se poistovjetili s djecom u filmu. Na kraju su učenici postavljali brojna pitanja, posebno o tome što bi konkretno trebali činiti da bi spriječili nasilje. O skupu su potom izvijestili članovi novinarske grupe Radoznali reporteri, a ta izvješća iskorištena su i za nastanak ovoga članka. Katarina Jularić suradnici javljaju aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. GRUBIŠINO POLJE Srednja škola Bartola Kašića Uspješan nastup Kockavice O smi Gospodarski sajam - Sajam sira održan je na igralištu i u sportskoj dvorani Srednje škole Bartola Kašića u Grubišnom Polju. Uz 113 izlagača, sudjelovala je i školska Učenička zadruga Kockavica sa svojim proizvodima i uslugama, i to: ugostiteljska i prehrambena sekcija, poljoprivredna sekcija, građevinska sekcija, strojarska, informatička i elektronička sekcija. Uz pedesetak učenika, školu je zastupalo 17 nastavnika s ravnateljem i dvoje ostalih radnika škole. Učenici su vrlo uspješno predstavili školu i u zabavnom programu s folklornim ansamblom Centra za kulturu i informiranje. Predstavila se i školska dramska družina u Noći kazališta. Učenici i nastavnici ugostiteljske sekcije poslužili su ručkom sve posjetitelje i izlagače u školskim učionicama, a za objed se pobrinuo organizator, grad Grubišno Polje. Učenička zadruga ugostila je i predstavnike mađarske fondacije MIOK HaHe i Srednje škole iz Pitomače. Svrha sastanka bila je upoznati predstavnike mađarske fondacije sa srednjoškolcima iz Pitomače i pripremiti prekograničnu suradnju na IPA projektu. Ravnatelj Jozo Matošević obišao je s gostima iz Mađarske i Pitomače izložbeni prostor i nakon dvosatnoga radnoga sastanka posjetio školsku siranu. Ondje su gosti i proizvođači sira pratili učenike u laboratorijskoj proizvodnji bilogorskog škripavca, o čemu im je detaljno govorila voditeljica radionice Ružica Bobičić. Program Sajma sadržavao je i predavanja, stručne skupove, prezentaciju strojeva, smotru folklora i prikaz kuhinja nacionalnih manjina. Učenici i nastavnici škole domaćina istaknuli su se i u pripremi sekeli gulaša, u kategoriji jela nacionalnih manjina. Bili su i domaćini Hrvatskoj samoupravi grada Šeljina iz Mađarske koju je vodio njihov predsjednik Đuso Dudaš, potpredsjednik Hrvatske manjinske samouprave u Mađarskoj. J. M. Na Gospodarskom sajmu zapaženo su se predstavili svojim proizvodima i uslugama i članovi učeničke zadruge RIJEKA Strojarsko-brodograđevna škola za industrijska i obrtnička zanimanja Stručno vijeće knjižničara U Strojarsko-brodograđevnoj školi za industrijska i obrtnička zanimanja u Rijeci održano je Stručno vijeće školskih knjižničara Primorsko-goranske županije. Odazvalo se sedamdesetak knjižničara osnovnih i srednjih škola za koje su voditeljice Ivana Vladilo i Korina Udina pripremile zanimljiv program. Posebnu je draž tome skupu dao Projekt Jabuka koji je u školskoj knjižnici organizirala knjižničarka i domaćica skupa Karmen Delač-Petković. Ona je u goste pozvala Željku Podnar iz Osnovne škole Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi, voditeljica Učeničke zadruge Bobovac, koja je predstavila knjižničarkama svoju zadrugu kroz zanimljivu izložbu radova mladih zadru- Vedrina predstavljačice i njezina šarena i mirisna goranska izložba očarala je knjižničare i dala im mnogo ideja za rad gara, starih sorti jabuka i jabučnih prerađevina te radove etnografske i keramičarske grupe, sve na temu jabuke. Vedrina predstavljačice i njezina šarena i mirisna goranska izložba očarala je knjižničare i dala im mnogo ideja za rad. Domaćini su učiteljici uručili cvijeće i zahvalnicu koja će biti samo jedna BAKAR u nizu onih što krase hodnike OŠ Frana Krste Frankopana. Naime, ta je škola dobila brojna državna priznanja, među ostalim i nagradu za najljepši školski vrt u Hrvatskoj. Radi poticanja zdrave prehrane, uzvanicima su za domjenak poslužene svježe jabuke, ali i sušene jabuke, kompoti, sokovi, pekmezi, džemovi, želei, kolači i druge jabučne prerađevine. U knjižnici riječke škole domaćina postavljena je i izložba Jabučice moja mila, a potom izložba Što i kako jedemo – poremećaji u prehrani. Spomenimo i da je školska liječnica dr. Bolf za učenike drugoga razreda održala predavanje Debljina je bolest – hrana je lijek, čime je zaključen taj uspješan projekt. Karmen Delač-Petković Pomorska škola Pola stoljeća učeničkoga doma U čenici i zaposlenici Pomorske škole u Bakru te njihovi brojni gosti i prijatelji svečano su proslavili Dan škole, koji se tradicionalno obilježava 6. prosinca na blagdan Svetog Nikole, zaštitnika mornara i putnika te darovatelja djece i siromašnih. U školskoj sportskoj dvorani organiziran je prigodni kulturni i sportski program kojim je obilježeno i pola stoljeća postojanja Učeničkog doma Tomislav Hero i tom su prigodom svoja umijeća i dosege u pjevanju pokazali učenici budući pomorci. U sportskom dijelu programa održana je malonogometna utakmica u kojoj su učenici bili uspješniji od profesora. Zanimljivo je bilo i potezanje konopa. Atmosfera je bila vesela i živa, sve u svemu lijepi doživljaji za učenike i profesore, ali i za brojnu Atmosfera je bila vesela i živa, lijepi doživljaji za učenike i profesore, ali i za brojne goste publiku. U povodu toga postavljena je i filatelistička izložba hrvatskih poštanskih maraka tematski vezanih uz more. Nakon toga uslijedilo je odavanje počasti pa je s palube školskoga broda Vila Velebita dva spušten u Bakarskom zaljevu vijenac za stradale pomorce, bivše učenike bakarske škole. Održana je i svečana sjednica Nastavničkog vijeća kojoj su nazočili i bivši učenici, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, djelatnici pomorske privrede, Pomorskog fakulteta, umirovljeni profesori i drugi uzvanici. Prigodnim riječima nazočnima se obratio ravnatelj Gordan Papeš koji je dao kratki prikaz pedesetogodišnjega djelovanju učeničkog doma, a podsjetio je i da je škola najstarija strukovna srednjoškolska ustanova u Hrvatskoj koja ove godine obilježava 161 godinu djelovanja. Govorio je o mnogim postignućima u školi te u planovima za budućnost najavio uvođenje novog programa izobrazbe tehničara za marine i jahte. Svoje viđenje o životu i radu u domu dali su i učenici koji su uz redovne nastavne dužnosti spomenuli i raznovrsne aktivnosti u kojima sudjeluju i uspjehe koje bilježe. Tisak, televizija i lokalni radio obavijestili su građane o tom događaju. Ivan Šamanić 23 www.skolskenovine.hr NA©A SVAKIDA©NJICA Zamrznuti Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC I ovu godinu završavamo zamrznuti, što je na neki način u skladu s prirodom, jer je prirodno da u zimi bude sve smrznuto, osobito ono što nije dobro. A nije dobro to što u proljeće nismo bili nimalo odmrznuti. Lako je onima s visokim plaćama, oni imaju barem što zamrznuti i njima odgovara ovakvo zamrznuto stanje. Drugo što ne valja jesu i dalje vrlo odmrznute cijene pa rastu baš kao da je proljeće. Mlijeko, kruh, sir, plin i još koješta što i ne vidimo na prvi pogled poskupljuje, a mi smo sve jeftiniji. A jeftin znači za manje novca moraš više raditi. Nije čovjeku teško raditi posao koji zna i voli, no u škole se kao talog naslagalo poslova za koje trebaš raditi, a ne vidiš im svrhu ni kraj. Administracija je nadmašila samu sebe, toliko toga moraš pisati da od pustog pisanja više ne stigneš učenika pravo ni vidjeti, a kamoli ga nečemu i naučiti. Najgore je što moraš pisati ono što ne znaš, a neke stvari se ne mogu ni pretpostaviti, a kamoli znati. Zahtijeva se, na primjer da kod dopunske nastave za svakog učenika posebno napraviš plan rada. Moraš predvidjeti što dijete neće moći lako naučiti i koliko sati će mu za to trebati da bi ipak ovladao najnužnijim. Sve to se onda mora dobro izračunati, uskladiti s tvojom i djetetovom satnicom, naći za to mjesto i vrijeme i onda pritisni i nauči dijete čitati i pisati, prirodu i društvo. Roditelji imaju pravo od tebe tražiti da njihovo dijete bude učeno i naučeno. No, ti isti roditelji zaboravljaju na svoje dužnosti, naime da i oni moraju raditi s djetetom. Poznato je da roditelji u pravilu ne rade dovoljno sa svojom djecom. Neki se ne stignu nekad ni vidjeti. I što se dogodi? Ono što učitelj i uspije naučiti dijete, to ga društvo lako i brzo oduči. Gotovo nitko više, osim učitelja, ni ne pokušava uvjeriti dijete da je dobro biti pametan i učen. Društvo šalje poruke: pričaj, surfaj, troši, šalji SMS poruke, pogađaj, glasaj za svoje fanove, zovi pa ćeš biti slavodobitnik. A budući da slava i dobitak ne stignu baš na svaka vrata, dobijemo razočaranu i nesretnu djecu kojoj nije više ni do čega, a najmanje do nauke. Učiteljima u razrednoj nastavi još nekako i pođe za rukom da unaprijed znaju što je djetetu teže, jer ga bolje poznaju, ali predmetni nastavnici morali bi imati nekakvoga priručnog alternativca koji bi gatao na karte što će se dogoditi u budućnosti. Učitelj je čitavo polugodište planirao, pisao, crtao, zadavao zadatke objektivnog i subjektivnog tipa, a dijete je nešto naučilo, a još više zaboravilo. Sad opet treba isplanirati, pripremiti materijale, vježbati, ispravljati, ponavljati, a rezultata nema. Ako se prisjećate nobelovca, ruskoga književnika Aleksandra Solženjicina, koji je još u prošlom stoljeću u svojim romanima oslikao društvo koje voli pisati planove i programe, ali te iste planove i programe ne može ostvariti, onda vam je jasno da ovo silno piskaranje nema smisla. Mi smo izgleda u toj fazi kad nas pritišću da pišemo ono što nismo u mogućnosti realizirati. Sad kad se završava prvo polugodište ti problemi dolaze do izražaja. Napisalo se mnogo, realiziralo se malo, a do učenika je doprlo najmanje. Uime napretka i demokracije učiteljima se preporučuje da budu samostalni i kreativni u svome radu. To zvuči baš zgodno i dosjetljivo, a kako i kada ćeš naći vremena za kreativnost kad si pritisnut tolikim silnim preporukama i naputcima, a morao bi još naći vremena i razgovarati sa svojim učenicima, pomoći im u njihovim problemima, obiteljskim, socijalnim, psihološkim, emocionalnim i drugim. Ovaj polugodišnji predah možemo iskoristiti da skupimo novu energiju i da se ponadamo da će nam Nova godina pomoći, a ona će sigurno doći u to se barem možemo pouzdati. Administracija je nadmašila samu sebe, toliko toga moraš pisati da od pustoga pisanja više ne stigneš učenika pravo ni vidjeti, a kamoli ga nečemu i naučiti suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr KASTAV Osnovna škola Milana Brozovića Obojimo svijet tolerancijom P rema Carlu Rogersu, empatija nije vještina nego stav. S time se slažu i u Osnovnoj školi Milana Brozovića Kastav, sustavno nastojeći izgraditi takav stav kod svojih učitelja, stručnih suradnika, ali i učenika. Tome u prilog govori i zadnja akcija učenika te škole kojom su dali svoj doprinos obilježavanju Međunarodnog dana tolerancije 16. studenoga. Akcija je ostvarena u suradnji s Forumom za slobodu odgoja, veleposlanstvom SAD-a i Medijacijskim centrom Rijeke, a provodila se pod nazivom Obojimo svijet tolerancijom. Njezini su provoditelji bili učenici kastavske osnovne škole okupljeni u izvannastavnoj skupini Medijacija, a ideja je bila poslati val tolerancije i pozitivnih poruka iz toga grada. Od jutarnjih sati, mladi su budući medijatori prolazili kroz grad s pozitivnim i poticajnim mislima, ostavljajući iza sebe, zajedno sa šarenim papirićima i brojna nasmiješena lica građana. Ideja vodilja bila je da se poruke ne bacaju nego proslijede dalje, budući da je to i ekološka škola pa je u sve njihove aktivnosti snažno uključena i svijest o zaštiti okoliša. Poruke su bile veoma tražene i u samoj školi, što od učenika, što od djelatnika, o čemu svjedoče i fotografije, ali i dolazak novinara Novoga lista koji su se rado odazvali na poziv ravnateljice Sandre Krpan. Time su učenici dobili priliku i sami nešto reći o akciji i tako svjedočiti da i razmišljaju i djeluju odlučujući se za dobro. Nije se mogla izbjeći žalosna podudarnost toga dana sa slučajem novoga nasilja nad maloljetnim Miroslavom Tunjićem te je u znak prosvjeda, ali i podrške kampanji protiv nasilja u svim prozorima škole upaljena svijeća koja se svojim svjetlom spojila i s Danom sjećanja na žrtve Vukovara. Istoga dana u školi je proveden i međunarodni projekt Šafran. Dubravka Uroda NAŠICE OSIJEK Osnovna škola Augusta Šenoe Moje slobodno vrijeme Lijepo je čuti da se djeca i u današnje vrijeme raduju knjizi N a godišnjicu rođenja hrvatskoga književnika Augusta Šenoe 14. studenoga, učenici i djelatnici Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka, koja ima status Međunarodne ekološke škole, obilježavaju svoj Dan škole. Tema ovogodišnjeg obilježavanja bila je Moje slobodno vrijeme. Učenici drugih razrednih odjela i njihove učiteljice Mirta Ćosić i Bi- ljana Pavić pripremili su u učionici izložbu posvećenu učeničkom slobodnom vremenu i njihovim hobijima. Izradili su i plakat kojim su pozvali goste škole da pogledaju njihovu izložbu. Slobodno vrijeme učenici provode skupljajući značke, školjke, salvete, lutke, barbike, plišane igračke, naljepnice, karte, figurice, bočice parfema, razglednice, čestitke, autiće, društvene igre, romane, postere pjevača, modelirajući ukrase od tijesta i knjige, što osobito veseli. Učenica Erika Kulić ima desetak knjiga književnice Sanje Pilić koje je pročitala, a i susrela se u Svijetu knjige s Pokaži što znaš Osnovna škola kralja Tomislava KARLOVAC U Humanost, pažnja i susretljivost prema potrebitima Obilježen dan osoba s invaliditetom U broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama obilježen je Međunarodni dan osoba s invaliditetom na vrlo lijep i human način. Obilježavanju tog dana odazvala se policija u zajednici, predstavnici Vojske Republike Hrvatske, RK Nexe, NK Našk te ŽOK Našice. Ravnateljica Blaženka Kapetanović pozdravila je sve sudionike, posebno učenike s invaliditetom i zahvalila gostima koji su tim povodom darivali učenike. Glazbeni program osmislili su vjeroučiteljica Barbara Špoljarić, učitelj Danijel Rončević i DJ Ewan (Ivan Kapetanović), učenice Anamarija Mrak i Petra Digula, a pjesmu Ljepši će postati svijet Ante Gardaša pročitala je učenica Ivona Gašparić. Za tehniku bio je zadužen domar Goran Đomešić. Djevojčice su rado govorile o svojim dojmovima s toga druženja. - Osjećala sam se dobro zato što su nam svi davali poklone i bila sam sretna! - kazala je Mia Koljenik. - Bilo mi je dobro. Svidjelo mi se kako su pjevale učenice naše škole. Posebno mi je bilo drago što su bili rukometaši, jer ih poznajem, budući da zajedno idemo na fizikalnu terapiju u našičku bolnicu. Dobila sam puno darova, ali knjige su mi najdraže - rekla je Katarina Barušić. - Program mi se posebno dopao, a bilo mi je i drago što su nas posjetili rukometaši, odbojkašice, nogometaši, vojska i policija - nasmijala se zadovoljno Valentina Biuklić. - Divno sam se osjećala! To je bio najdraži dan u mom životu! Posebno mi se dopalo što je moj razrednik pjevao za nas i što mi je darovao cvijeće - rekla je Dijana Blagajac. I ostali učenici i učitelji bili su oduševljeni programom. Pjesmom i pljeskom podržali su svoje prijatelje! Na kraju programa, ravnateljica Blaženka Kapetanović zahvalila je svim sudionicima programa, a posebno gostima koji su pokazali da imaju veliko srce za učenike s posebnim potrebama. Lijepo je živjeti u zajednici s ovakvim divnim ljudima, jer zajedno ćemo učiniti svijet ljepšim, zaključili su svi. Đurđica Zailac omiljenom spisateljicom. Lijepo je čuti da djeca vole i knjige pa uistinu raduje da u današnje vrijeme, kada puno vremena provode za računalom, postoji i zanimanje za knjigu. Veseli i činjenica da online generacije nisu odustale od lopte i lutaka. U predvorju škole izloženi su i plakati učenika prvoga, trećega, četvrtoga i sedmoga razreda na kojima su učenici prikazali kako provode svoje slobodno vrijeme. Izložene su i lutkice od šuške koje si izradili učenici produljenog boravka i njihova učiteljica Ana Sušić te prodajna izložba nakita malih likovnjaka koju je postavila učiteljica Mirna Lišnić. Posjetitelji su sa zanimanjem razgledali sve izloženo. Na istu temu u školskoj dvorani održana je priredba kojoj su nazočili brojni gosti. Na priredbi su sudjelovali plesači, pjevači, tamburaši, svirači, imitatori, pantomimičari, sportaši, gimnastičari, hodači na štulama i drugi spretni pojedinci. Priredbu su organizirale učiteljice Sanda Lukenda i Zorica Jukić. Ravnatelj Josip Kadić istaknuo je da je važno dati djeci priliku da pokažu čime se bave u slobodno vrijeme da se ne bi dogodilo da učenici prođu kroz osnovnu školu nezamijećeni u onome u čemu su dobri i što vole. B. P. Osnovna škola Grabrik Kreativna subota okviru projekta Razvoj osobnosti i poticanje kreativnog mišljenja darovitih učenika četvrtog razreda osnovne škole svakoga se polugodišta, četvrtu godinu zaredom, ostvaruje se projekt Daroviti za darovite koji je osmišljen za učenike koji osjećaju želju za kreativnim izražavanjem u okviru ponuđenih radionica. Realizacija projekta popularno je nazvana kreativna subota, jer se događa u učeničko slobodno vrijeme. Tim se projektom nastoji metodom radionica razvijati kritičko mišljenje, poticati razvoj osjećaja zajedništva i pomaganja djece i odraslih, pridonositi međusobnom povjerenju učenika i učitelja, upućivati sve na toleranciju u komunikaciji. Taj se projekt tematski povezuje s ostala dva školska projekta, a to su Preventivni program i Ekološka škola. Projekt se ostvaruje kao kreativna subota dvaput godišnje, jednom u polugodištu. Posebnost rada je u tome što su voditelji radionica bivši ili sadašnji stariji učenici Osnovne škole Grabrik koji su se osposobili za takav rad polazeći Školu stvaralaštva Novigradsko proljeće te aktivnim sudjelovanjem u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Radionice polaze i učitelji voditelji nekih izvannastavnih aktivnosti ili oni koji osjećaju potrebu za kreativnim izražavanjem u različitim područjima. Uloga je takvih učitelja pomagača da zajedničkim dogovorom s voditeljima radionica osmisle rad u radionici i aktivnim sudjelovanjem pridonesu njenom ostvarenju. Početkom školske godine prihvaćen je idejni projekt s predloženim temama i uvršten u Godišnji plan rada. Uslijedio je sastanak voditeljice projekta s voditeljima radionica i učiteljima pomagačima te zajedničko promišljaje mogućnosti realizacije zadane teme i definiranje sredstva i pomagala Četvrtu godinu zaredom ostvaruje se projekt Daroviti za darovite za rad i prezentaciju. Voditeljica projekta osigurava potrebna sredstva za rad, a financira ih škola. Tjedan dana prije kreativne subote daroviti učenici sedmog razreda izrađuju informativni plakat kojim se najavljuje događaj. Zainteresirani učenici se prijavljuju u radionice prema vlastitim interesima. Kreativna subota započinje zajedničkim druženjem u holu škole u 9 sati uz pozdrave ravnateljice i voditeljice projekta. One upoznaju sudionike s osnovnim ciljem projekta i voditeljima radionica. Polusatna pauza za zajedničko druženje i zakusku je u 10.30, a prikaz radova započinje u 12 sati. Oko 13 sati završava kreativna subota. Radionice su vezane za glazbeni, likovni i plesni izričaj te medije. Tijekom prezentacije polaznici skladateljske, plesne, scenske i lutkarske radionice te slikovnice nastupaju na sceni, a polaznici slikarske, keramičarske, fotoradionice i grafita u holu škole organiziraju izložbu radova. Video i fotoradionica projiciraju uratke na platnu na sceni, a novinarska, među ostalim, osmišljava i vodi prezentaciju. Do sada je realizirano sedam kreativnih subota. Zimska kreativna subota tematski je vezana za projekt Preventivni program, a proljetna za projekt Ekoškola. Školske godine 2006./2007. teme su bile I NEĆU je riječ pozitivnog značenja te Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Radilo se u sedam radionica. Ukupno u obje subote sudjelo- valo je 128 učenika i učitelja. Sljedeće školske godine radilo se na teme Vrijeme je za prijateljstvo i Darujmo rijekama dobrotu. Rad je bio organiziran u deset radionica u kojima se kreativno izražavalo 123 učenika i učitelja. Školske godine 2009./2010. teme su bile Svi jednaki – svi različiti i Zagrljaji. U 12 radionica tijekom dviju subota bilo je ukupno uključeno 299 učenika i učitelja. U rad su se uključivali učenici i učitelji nekih karlovačkih škola koje su započele rad s darovitim učenicima. Prva ovogodišnja kreativna subota, inače sedma po redu, održana je 27. studenoga, a radilo se u 13 radionica. Zbog velikog interesa organizirane su dvije plesne radionice, čije su voditeljice bile Mirna Pavlaković i Ena Matičić. Lutkarsku radionicu vodila je Tea Borković, a scensku Ivana Štedul. Voditeljice slikarske radionice bile su Paula Mikšić i Lea Cvitković, a keramičarsku radionicu Kristijan Milojčić. Radionicu grafita vodio je Adrijan Stavljenić, a modnodizajnersku Laura Pribanić. Voditelj skladateljske radionice bio je Andrej Obranović, a voditelj videoradionice Marko Mikšić. Fotoradionicu vodio je Mateo Milovac. Voditeljica slikovnice bila je Renata Golubić, a vokalne Renata Sumina. Novinarsku radionicu vodio je Armin Protulipac. U radionicama su se kreativno izražavala 204 učenika OŠ Grabrik, OŠ Dragojle Jarnević, OŠ Mahično, OŠ Draganići i OŠ Turnić iz Rijeke te 24 učitelja iz spomenutih škola. Bila je to najbrojnija kreativna subota do sada. Sve radionice radile su na temu Mostovi. Točno u podne počela je prezentacija uradaka. Nakon prezentacije učenici 6.a nastavili su druženje sa svojim prijateljima iz Rijeke u okviru vlastitog projekta Mostovi prijateljstva. Bogdanka Conjar mediji aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. U»ENICI PJESNICI Kad ča i kaj tako složno zvone U dvobroju časopisa Kaj 1-2/2010., časopisa za književnost, umjetnost, kulturu, objavljeni su najbolji radovi s ovogodišnjeg zajedničkog i uspješno provedenog 8. natječaju za kajkavske i 1. natječaju za čakavske književne radove učenika srednjih škola Republike Hrvatske. Prema općoj ocjeni, i ovogodišnji su literarni tekstovi znatno pridonijeli poticanju mladenačke kreativnosti srednjoškolaca na materinskom jeziku. U suradnji s uredništvom časopisa u nekoliko sljedećih brojeva Školskih novina objavit ćemo izbor iz nagrađenih pjesničkih uradaka. Protuletje Denes, Rane v jutre, Zbudil sam se drugač neg včera. Vesela popevka vtičekov Čula se najprije z dalekuga, A onda z bližnjega. Čez oblok sunčece je svetlilo... Kak z najfinešu svilu vse je gladilo Protuletje! Došle je stiha I dougu i sniežnu zimu V stran porinule. Decu je z hiž van pozvale, Težake v polja i trsja potirale, Vtičeke na popevku zmislile. Protuletje! Denes, Rane v jutre V mojem Zagorju. Protuletje! Rezultati 8. natječaja za kajkavske književne radove učenika … Hrvoje Vdović, 2.a Srednja škola Oroslavje Mentorica: Barica Gradiški, prof. savjetnik (Govor oroslavskog kraja) Nostalgija Puno godišć tujine Ča je bi Prisiljen proć Za koron kruha. Poče je snit Di će mu greb bit. U žepiću od jakete Doni je dolore Sa šćopon u ruci Iz auta izišo. Nočin pronošo Da popravi Oni stori krov, Škure i Britvele Ča ga je uvik vuklo Ka bi ga ćapala Tuga i malinkonija. Otvorila se Nostalgija. Silvija Buvinić, 2. raz. Srednja škola Bol - Opća gimnazija Mentorica: Ljubica Kusanović, prof (Bračka čakavica - Pražnice) 25 www.skolskenovine.hr Izložba u Pulskoj Galeriji Milotić Geometrijske apstrakcije Martina Bizjaka U pulskoj Galeriji Milotić, koja je u posljednje vrijeme ugostila nekoliko slikara koji djeluju ili su djelovali i kao likovni pedagozi u školama, od 3. do 25. prosinca trajala je izložba Martina Bizjaka pod naslovom Geomatrijska apstrakcija. Martin Bizjak rođen je u Hrastniku (Slovenija) 16. prosinca 1929. godine. U Ljubljani je diplomirao na Martin Bizjak Akademiji za likovne umijetnosti 1958. godine. U Puli živi i radi od 1957. godine. Najprije djeluje kao likovni pedagog, a kasnije kao referent za kulturu u Općini Pula, pa voditelj kulturno-estetskog obrazovanja pri tadašnjem Radničkom sveučilištu, a od 1975. do 1984. godine obnaša dužnost direktora Festivala jugoslavenskog igranog filma. Zadnje njegovo zaposlenje prije odlaska u mirovinu bilo je u Nacionalnom parku Brijuni. „Martin Bizjak je izraziti kolorist. Zapravo, u njegovu slikarstvu ne nedostaje nijedna boja. Fauvizam i P. Gaugen i njegove tropske slike ostavile su traga (nataložile se) na njegovoj paleti. No ipak, boje kojima daje prednost, boje s pomoću kojih naglašava svoje slikarske poruke, bez daljnjega su crvena (i ružičasta), zelena (i tirkizna) i modra. Modra i crvena predstavljaju rivalstvo između neba i zemlje. Pa iako crvena simbolizira vruće, a modra hladno, zelena je najljudskija boja koja je posrednik između gornjeg (modrog) i donjeg (crvenog). Ta napestost između crvenog i modrog simbolizira i erotsku strast između muškog i ženskog principa koji se manifestira i spaja u zelenom... U slikarskom svijetu Martina Bizjaka definitivno postoji samo jedna nadkategorija koja nema svoje suprotnosti. To je ljepota. Estetika je ona Ariadnina nit koju nam je autor ponudio kako bismo s njom mogli naći izlaz iz kaotična osjećaja života i stvarnosti” – piše, među ostalim, slovenski likovni kritičar Milan Pirker u monografiji o Martinu Bizjaku. A sam umjetnik će uz svoju najnoviju pulsku izložbu zapisati: “Teško sam se odrekao uhodane oponašateljske manire koja nije samo formalne već i svjetonazorske orijentacije. Je li taj stilski pomak posljedica razvojne nužde ili tek neke snobofilne preuzetosti (murtićevska me radikalna gestualnost fascinirala) ili eskalacija tinjajućeg prokubističkog i geometriziranog nagnuća u mom likovnom izrazu? No neovisno o svemu, apstraktni je element za komponiranje slike bitno drugačiji.“ . ujemo.. Najavlj Radovi izloženi na izložbi u Puli HTV Izbor iz programa Drugi program - subota, 18. 12. 2010., 10.00 NI DA NI NE - IZBORI LJEPOTE U ovoj epizodi riječ je o izborima ljepote. Zašto postoje i čemu služe? Koje vrijednosti promiču? Pomažu li ženama ili ih omalovažavaju? U emisiji sudjeluju učenici V. gimnazije iz Zagreba, debatanti Hrvatskog debatnog društva, naš dežurni stručnjak profesor Tomislav Reškovac i dvije gošće - Regina Jäger, vlasnica prve modne agencije UMAH, i filozofkinja Ankica Čakardić. Urednica: Ana Jurišić Prvi program - subota, 18. 12. 2010., 14.40 KULTURNA BAŠTINA - KNEŽEV DVOR Pogled na Dubrovnik, povijesni grad, državu, republiku, zaustavlja dah u prvom i svakom sljedećem susretu, kad se gleda kao cjelinu, dragocjenost zatvorenu zidinama, i kada se u njega uđe, kada se od elemenata - kamenih ulica, crkava, palača, ukrasa - počne sklapati mentalna karta cjeline, u kojoj je sve važno, da bi se spoznala njegova veličina, prošlost i ljepota. Knežev dvor je najvažnija javna zgrada i sjedište političke moći Dubrovačke Republike. Scenaristica: Edda Dubravec Redatelj: Luka Marotti Urednica: Edda Dubravec Prvi program - nedjelja, 19. 12. 2010., 8.05 PRIJATELJI (13. epizoda) Sara i Klara nisu više obične ptice voditeljice. Postale su sportske komentatorice. Ni prijateljski TV studio nije više ono što je bio. Pretvorio se u pravu sportsku arenu, svi iščekuju da žuti i ljubičasti sa starta krenu. Hoće li prvašići iz OŠ Alojzija Stepinca uspješniji u nadmetanju biti ili će ekipa iz OŠ Grigora Viteza pobijediti? Žan je glavni i na natjecanju sudi, a pomoćnici su mu veliki ljudi. Gledatelji, ne propustite prijenos ove napete utakmice. Pred TV ekranima bodrite male prijatelje i prijateljice! Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić Scenarist: Tomislav Zagoda Redatelj: Tihomir Žarn mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. KAZALIŠTE WEB Uvijek moguće suvremeno Fadil Hadžić, Prevaranti, Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb, 2010. N Da svemir bude bliži i o njemu znamo više http://eskola.zvjezdarnica.hr Ima internetskih mjesta koja nas možda ne će oduševiti vizualnom atraktivnošću, stupnjem korištenja medijskih mogućnosti ili ažurnošću u praćenju zbivanja u području kojim se bave, no unatoč tome vrijedna su naše pozornosti zbog svog edukativnog potencijala. Takva je i web-stranica e-škola astronomije, edukacijski projekt koji provodi Zvjezdarnica Zagreb, a izvorno je pokrenut još 1996. unutar Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Pomoć u učenju/poučavanju, što je svrha ovoga projekta, ostvaruje se na više načina. Cjelina Osnove astronomije, kao svojevrsni on line priručnik, donosi nastavne cjeline iz niza užih područja, od od položajne i sferne astronomije do astrofizike i kozmologije, a uz tekstualnu i slikovnu obradu sadržaja daje i zadatke te potiče na samostalna istraživanja. Druga cjelina (Vježbe i projekti) sadrži mnoštvo praktičnih astronomskih vježbi ili malih projekata za naprednije učenike viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce; ondje su elementarne praktikumske vježbe, vježbe temeljene na vlastitim opažanjima ili opažanjima domaćih i svjetskih opservatorija te kabinetske vježbe i simulirane vježbe. U cjelini Za nastavnike i profesore (Astro prezentacoje, Učimo zajedno i Nastava astronomije) obilje je građe koja učiteljima/nastavnicima može pomoći u radu s učenicima, u nastavi ili izvannastavnim aktivnostima. Interaktivno komuniciranje otvara rubrika Piši znanstveniku: među desetak naših znanstvenika moguće je odabrati stručnjaka koji će odgovorom zadovoljiti znatiželju posjetitelja ili mu pomoći u astronomskom istraživanju. A. Jelin ije moguće dostići slavnoga španjolskoga pisca Lope de Vegu koji je navodno napisao čak 1800 komedija – samo je pitanje što se sve smatralo komedijom. Fadil Hadžić (1922.), višestruko zaslužan za osnivanja kazališta, novina... sa šezdeset napisanih i igranih komedija od 1952. do 2010. svakako jest „hrvatski Lope”, a ova zadnja, 60., bavi se sitnim ucjenjivačem koji od svojih „klijenata” s nekim „putrom na glavi” uzima postotak plaće. Naleti, međutim, na glasovitog ekonomista (novine, simpoziji, tv...) koji je krivotvorio diplomu, naleti na policajca kojega također ucjenjuje zbog „nestašluka” mladosti – no oni ga se uspiju riješiti, na kriminalan način naravno – ipak tek prividno. Jedna od tako tipičnih naših beskorisnih spodoba dočepat će se ucjenjivačeve torbe u kojoj su podatci o ucijenjenima te preuzeti njegovu ulogu... Pokvarenost je vječna! Iako tu i tamo ubaci kakvu aktualiju („neka institucije rade svoj posao”, „nema nedodirljivih” i slično, što gledateljstvo, kao i obično, lijepo prihvaća), kao i domaći verbalni humor, Hadžić se nije dao upecati na pretjeranu aktualnost, na satiriziranje konkretnih sadašnjih zbi- vanja. U usporedbi sa strahotama kojima smo okruženi, šačica sitnih prevaranata djeluje doista bezazleno. Međutim, takve sorte ljudi uvijek ima, bilo ih je i bit će ih te tako Hadžićeva komedija uvijek može biti suvremena. Geogrij Paro, redatelj, jednako slavan i zaslužan, sva je četiri mjesta radnje (stan, policijska postaja, ured i kafić) postavio na pozornicu ovladavši njome sigurnom rukom te tako – uz pomoć svjetla – postigao brze izmjene, živahan ritam i – s recepcijskoga prosudbenog motrišta – jasnoću prikazanoga. Čvrstu i cjelovitu režiju oplemenio je detaljem ruke s kažiprstom koji upire na zbivanje, a na kraju se pretvara u figu. Adam Končić (Vagner) valjano je izabran za svoju ulogu ekonomista bez diplome. Otokar Levaj (Jušak), kao ucjenjivačka gnjida, dao je jednu od najboljih svojih uloga. Edo Vujić (Habek, novokomponirani ucjenjivač) odigrao je zrelo, dakle ne prenapadno. Stanovito tako napravio je Ivan Đuričić (konobar). Hrvoje Kečkeš (policajac) dobro je uklopljen u igru. Vrlo uvjerljiv (novinar) bio je Borko Perić. Branka Trlin, Ana Maras, Anita Matić Delić i Lucija Barišić čine manje istaknut ženski dio ekipe, a detalj lezbijskoga braka zapravo je ovdje suvišan (otvara novu temu!). Pozornica je realistična, kako i priliči (Dinka Jeričević), odjeća duhovita i dosjetljiva (Đenisa Pecotić), a glazba diskretna, ali angažirana (Davor Rocco). Solidno i napisano i uprizoreno, preporučljivo je srednjoškolcima kao primjer suvremene domaće komedije. Stijepo Mijović Kočan GLAZBA IZ HRVATSKE GLAZBENE MLADEÆI Jubilej ciklusa Mladi za mlade Mladi izvođači za mladu publiku Aljoša Jurinić Aljoša Jurinić dobitnik Nagrade Ivo Vuljević D obitnik Nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević mladim glazbenicima za najistaknutije glazbeno ostvarenje u 2010. godini je pijanist Aljoša Jurinić. Tako je odlučio Ocjenjivački sud Nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević za 2010. godinu u sastavu mr. sc. Naima Balić, Mo Tonči Bilić, dr. sc. Eva Sedak i Mo Berislav Šipuš – priopćeno je iz HGM-a. Aljoša Jurinić (Zagreb, 1989.) student je četvrte godine klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Rubena Dalibaltayana i na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi prof. Noela Floresa. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Jasna Reba. Višestruko je nagrađivan na državnim i međunarodnim natjecanjima. Dobitnik je prve nagrade na državnim natjecanjima 2001. i 2003. te na međunarodnim natjecanjima u Saleu, Goriziji, Beču (2002.), Zagrebu (2000., 2002., 2004. i 2006.), Rijeci (2007.) i Osijeku (2007.). Na natjecanju pod okriljem EPTA-e osvojio je Drugu nagradu u Moskvi (2007.). Na sveučilišnim natjecanjima dobitnik je prve nagrade na međunarodnom natjecanju Euroregione u Udinama (2009.) te Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2008./2009. Na međunarodnim natjecanjima iz svjetske mreže Alink-Argerich najvišu nagradu osvojio je na 9. međunarodnom natjecanju Grand Prize of Piano Mendelssohn (Taurisano, Italija, 2009.), drugu nagradu na 19. međunarodnom pijanističkom natjecanju Ricard Viňes (Lleila, Španjolska, 2010.) te treću nagradu na 8. međunarodnom Chopinovom pijanističkom natjecanju Marianské Lázně / Marienbad (Češka, 2010.). Održao je brojne recitale, nastupao uz pratnju orkestra u zemlji i inozemstvu. Svečanost dodjele Nagrade mladom glazbeniku održat će se u srijedu, 29. prosinca 2010. godine u 18 sati u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. (R.I.) S večanim koncertom održanim u četvrtak, 2. prosinca, u Maloj dvorani Lisinski Hrvatska glazbena mladež i Muzička akademija u Zagrebu obilježili su 25 godina popularnog koncertnog ciklusa Mladi za mlade. U 56 godina postojanja HGM ovo je njen najduži ciklus kontinuirane djelatnosti koja je započela 1985. u suradnji s MA koja traje do danas. Cilj je ovog ciklusa da se uz slušanje glazbe, mlada publika nauči i voljeti glazbu i počne se njome i baviti. Važan je estetski razvoj mladih koji su često pod utjecajem loših uzora. S druge strane Ciklus daje priliku studentima i da se pred mladom publikom nauče nastupati na pozornici, steknu neko iskustvo i krenu u dalje osvajanje publike u fantastičnome svijetu glazbe. Mnogi su mladi glazbenici nastupali u ciklusu Mladi za mlade, a danas su vrhunski majstori glazbe, na primjer Martina Filjak, Dubravka Šeparović, Goran Listeš, Laura Vadjon... Koncert je počeo s gošćama koje su i same, svojevremeno, bile solistice ciklusa Mladi za mlade, a također i dobitnice nagrade Ivo Vuljević, koju dodjeljuje HGM. To su Eva Kirchmayer Bilić i Katarina Krpan. One su na klaviru četveroručno sjajno izvele plesove A. Dvořaka Slavenski plesovi, op. 72 br. 2, i Mađarske plesove, br. 7 u A-duru, Allegretto, Johannesa Brahmsa, a među njima dobro se uklopila i skladba Ivane Lang (1912.-1982.) s naslovom Mali šaroliki svijet, op. 61 Valcer, Tango. Slijedila je skladba 6. sonata za dvije violine, violončelo i kontrabas Tempesta G. Rossinija, a usklađeno su je odsvirali Tara Horvat i Marta Brathković na violinama, Denis Brkić, violončelo i Matej Vilošev, kontrabas. Sonatinu Miroslava Miletića izvele su Iva Vukić, vilina, i Josip Roše, gitara, koji su ostavili vrlo suptilan dojam. Zanimljiva i atraktivna točka programa bila je skladba Jan Van der Roosta Puszta – dva plesa za ansambl klarineta. Pred kraj koncerta čuli smo i nekoliko vokalnih skladbi, a na samome kraju izvedena je A Christmas jazzs suite te božićne pjesme s popularnom Silent Nights izveo je sekstet flauta, sve djevojke i Tihomir Hoysak, kontrabas. Spomenimo da je za uspjeh ciklusa Mladi za mlade zaslužena, uz neke prethodnice, i sadašnja voditeljica Ljiljana Lermann Skomina. Prije početka koncerta Berislav Šipuš, predsjednik Hrvatske glazbene mladeži, uručio je diplome profesorima Muzičke akademije Josipu Tonžetiću i prof. emeritusu Preradu Detičeku i zahvalio im na suradnji i svestranoj potpori koji su pružali ciklusu Mladi za mlade. Milica Jović broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. mediji aktualno 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Obljetnica Društva za strukovno obrazovanje K DSO - Prvih deset godina Društvo za strukovno obrazovanje Zagreb, 2010. Knjiga obilježava desetu obljetnicu Društva za strukovno obrazovanje njiga obilježava desetu obljetnicu rada Društva za strukovno obrazovanje, a pripremili su je Jerko Pandžić, Branko Švara, Božo Čužić i mr. Ivan Kuleš. Knjiga je podijeljena u šest cjelina. U prvoj su cjelini uvodnici predsjednika DSO-a mr. Ivana Kuleša i prvog, a sada počasnog predsjednika prof. dr. Pavla Rebića. U drugoj su cjelini u prvom dijelu škole domaćini natjecanja i vrsna postignuća učenika, mentora i škola (1., 2. i 3.mjesto) državnih natjecanja od 2000. do 2009. godine. Navedena su natjecanja četverogodišnjih strojarskih zanimanja iz disciplina Tehnička mehanika, Strojarske konstrukcije, Crtanje pomoću računala, Oblikovanje pomoću računala, Tehnološki procesi CNC, Mehatronika, Brodostrojarstvo i Pomorska nautika te natjecanja učenika trogodišnjih zanimanja iz disciplina Automehaničar, Tokar, Plinoinstalater, Instalater grijanja i klimatizacije i Vodoinstalater. Prikazane su i održane smotre učenika s teškoćama u razvoju i smotre projekata i izrade CAD-CNC. U nastavku je analitički prikaz disciplina i njihovih zastupljenosti, škola domaćina natjecanja i smotri, broj sudionika po disciplinama i vrsna postignuća škola i mentora po disciplinama. Treća cjelina daje pregled primjera zadataka po disciplinama s autorima zadataka za četverogo- dišnja i trogodišnja zanimanja. U četvrtoj cjelini Projekti navedeni su projekti na kojima je radilo Društvo i to Projekt motivacije učenika za nastavu u strukovnim školama i Nakladnička djelatnost izdavanja udžbenika te Projekcija razvoja aktivnosti udruge DSO u budućem djelovanju. U petoj je cjelini je pregledno prikazano sedam skupova koje je organiziralo Društvo za strukovno obrazovanje s popisom predavača i tema plenarno i u radionicama, kako su i održani u Crikvenici 2001., Topuskom 2004., Bjelolasici 2005., Biogradu na moru 2006., 2007., 2008, 2009. uz prikaz kulturnih događanja. Šesta cjelina donosi dosad objavljenih osam brojeva Glasnika s abecednim popisom autora i njihovim prilozima, kako su ih redom pripremili DSBM broj 1 i 2, TŠ Osijek broj 3, STŠ FV Zagreb broj 4, STŠ FB Zagreb broj 5, TŠ Split broj 6, TŠSB Rijeka broj 7 i TŠ Karlovac broj 8. Iz pregleda je vidljivo da knjiga obiluje podatcima o radu Društva za strukovno obrazovanje. Osim toga, uložen je trud u skupljanje podataka o natjecanja učenika, mentorima koji su ih vodili i škola domaćina. Podatci mogu biti korisni školama za usporedbu i Agenciji za strukovno obrazovanje za napredovanje nastavnika. Knjiga je tiskana u 400 primjeraka i predviđena za sve članove društva. Jerko Pandžić Za demokratizaciju odgoja K Mijo Rečić Odgajati znanjem i ljubavlju - Priručnik za odrasle Tempo d. o. o. Đakovo, 2010. Cijela knjiga začinjena je vrijednim praktičnim primjerima i lucidnim zapažanjima različitih autora o odgoju ako bi bilo kad bi svatko mogao dobiti vozačku dozvolu i voziti auto samo zato što se s nekim vozio u autu i gledao kako on to radi ili je slušao priče o tome kako netko dobro vozi?! To je, naravno, nezamislivo, treba pohađati autoškolu, položiti sve propisane ispite i tek onda voziti, ali je sasvim lako zamisliti da netko „dobije” (rodi) dijete i odgaja ga na osnovi onoga kako je on odgojen, što je čuo od drugih, preko mnogih zbunjujućih i često sasvim suprotnih savjeta. Ova knjiga smjera upravo na učenje vještina potrebnih za kvalitetno odgajanje djece i popunjava dio velike praznine u sustavnoj pripremi roditelja za roditeljstvo u suvremenoj, kako je autor naziva, demokratskoj obitelji, kao i za osposobljavanje odgajatelja i učitelja u demokratskom vrtiću i školi. Autor se odlučio za sljedeću sadržajnu strukturu knjige. Nakon predgovora slijedi glavni dio knjige pod naslovom O prednostima odgoja u demokratskoj obitelji s potpoglavljima: Od tradicionalne do demokratske obitelji, O očuvanju integriteta, O jačanju samopoštovanja, O razvijanju odgovornosti, O poštivanju granica, O konstruktivnom rješavanju sukoba, O obitelji s bolesnim djetetom, O obitelji s adolescentom, O odnosima među roditeljima i djecom te O roditeljskom vodstvu obitelji, a završava kraćim naputcima Što nam je činiti?, zaključnim razmatranjem i popisom relevantne literature. Iz sadržaja je vidljivo koje teme, probleme i postupke autor drži ključnima za uspjeh u odgojnom pothvatu od predškolske do srednjoškolske dobi. Vrijednost ove knjige nije toliko u pojedinim odgojnim postupcima ili vještinama, koliko u autorovu osobitom odabiranju, povezivanju i okupljanju ključnih odgojnih zadaća i postupaka za njihovo uspješno ostvarivanje u jedinstvenoj, logično uređenoj i preglednoj cjelini. Polazište i okosnica knjige dana je u odjeljku Od tradicionalne do demokratske obitelji gdje autor razlaže proces transformacije obitelji od tradicionalne (u kojoj caruju moć i autoritarnost starijih) preko slobodnog obiteljskog odgoja (ponekad i preslobodnog) do demokratske, ravnopravne, obitelji (koju karakteriziraju odnosi uzajamnog poštovanja i uvažavanja među članovima). Autor nam redom pokazuje kako odgajati da bi se očuvao integritet djeteta i jačalo njegovo samopoštovanje, kako razviti djetetovu odgovornost, kako postavljati i ostvariti poštivanje nužnih osobnih i društvenih granica, kako konstruktivno rješavati međuljudske sukobe, kako se nositi s bolešću djeteta, a kako s njegovim razvojem u adolescenciji. Svaki odjeljak obogaćen je dobro izabranim dodatkom/pričom iz drugih izvora, što upečatljivo potkrepljuje autorovo pisanje i nastojanje, čime je cijela knjiga začinjena vrijednim praktičnim primjerima i lucidnim zapažanjima različitih autora. Ivo Žanetić Matica Mjesečna revija Hrvatske matice iseljenika broj 11., Zagreb, studeni 2010. S redinom studenoga iz tiska je izašao jedanaesti broj Matice u 2010. godini, koja po običaju donosi obilje zanimljivih priloga iz domovine i svijeta. Na naslovnici je otisnuta slika bana Josipa Jelačića koja upućuje na članak o ostavštini Jelačić, trenutačno izloženoj u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu. Usto, časopis donosi reportažu iz Rovinja, gdje su održani sedmi po redu Susreti književnika hrvatskih manjina. U novoj Matici čitatelji će naći i razgovor s američkim Hrvatima Marijanom i Željkom Pavićem koji vode Hrvatsku školsku zakladu. Uz redovite kolumne Globalna Hrvatska (Vesna Kukavica), Hrvatske županije (Zvonko Ranogajec – u ovome broju Istarska županija), Povijesne obljetnice (Željko Holjevac – u ovome broju Rapalski ugovor 1920.), Legende o rodijaku Ćipi (Petar Miloš) i Govorimo hrvatski (Sanja Vulić), časopis donosi i obilje drugih zanimljivih članak: Izaslanstvo slovačkih Hrvata posjetilo HMI; Knjiga Ramona Díaza Eterovica Druga želja; Kanadski Hrvat gradonačelnik Hamiltona; Obljetnica Hrvatske katoličke misije u Nici; Umrla pjesnikinja Vesna Parun; Emisija HTV-a Lijepom našom u Subotici; Tomislav Žigmanov dobitnik nagrade Fra Lucijan Kordić; Knjiga: Stari Šibenik – kalama, skalama i butama; Retrospektivna izložba Roberta Auera u Klovićevim dvorima u Zagrebu; Prozna večer uz knjige Ruže Kanitz u Berlinu; Susret pjesnika u Rešetarima, itd. Marulić Časopis za književnost i kulturu godina XLIII., broj 5, Zagreb, rujan - listopad 2010. Z apatero i 40 invertita – naslov je uvodnog članka u najnovijem broju Marulića, u kojemu autor Jerko Grgec problematizira sve rašireniju liberalizaciju stavova prema istospolnim zajednicama u zemljama EU, pri čemu je Zapaterova Španjolska, čini se, otišla najdalje, a Grgec se u svome uvodniku posebno osvrće na praktične posljedice zakonske regulative koja u nekim zemljama takvim parovima dopušta čak i usvajanje djece. Grgecov članak zapravo je uvod u čitanje iz knjige znakovitog naslova Žene koje nisu voljele muškarce, iz koje Marulić objavljuje nekoliko ulomaka i u kojoj njezin autor andaluzijski političar i umirovljeni kirurg Diego de los Santos iznosi nesmiljenu kritiku radikalnog feminizma i Zapaterovih zakona. Tvrtko Klarić osvrće se na ovogodišnje 16. dane hrvatskoga pučkog teatra u Hercegovcu, a Ivan Armanda nastavlja svoj serijal o istaknutim hrvatskim redovnicima/ redovnicama ovaj put piše o benediktinki s. Vjekoslavi Gojanović, dugogodišnjoj nastavnici i ravnteljici Pučke ženske škole u šibenskom samostanu Sv. Luce. Među ostalim prilozima, tu je i (prevedeni) članak francuskoga povjesničara i publicista Francka Damoura koji se osvrće na način kako je Katolička crkva prikazana u suvremenom filmu te opširan prikaz najnovije knjige katoličkoga teologa Tončija Matulića Tužaljke kamenja hrvatske pustinje, a izdvajamo i odgovor Jurja Batelje, u rubrici Mišljenja i reagiranja, na kritički osvrt Ivana Gabelice, iz prošloga broja, na Bateljinu trotomnu knjigu Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi. Mogućnosti Časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme godina LVII., broj 7 - 9, Split, srpanj - rujan 2010. S plitska Galerija umjetnina proljetos je bila priredila rekonstrukciju glasovite Prve dalmatinske umjetničke izložbe iz 1908. godine, koja je značila prekretnicu u kulturnoj povijesti grada. Povijesna izložba bila je otvorena krajem rujna 1908. u splitskome Hrvatskom domu (u dvorani iznad današnjega Kazališta lutaka), a zbog velikog interesa posjetitelja ostala je otvorena do sredine prosinca. Valja napomenuti da je izložbu, na kojoj su bila izložena djela Bukovca, Vidovića, Meštrovića, Medovića, Rendića, Račkoga i drugih, vidjelo deset tisuća ljudi, a grad je tada imao samo 20 tisuća stanovnika. U najnovijemu trobroju splitskog časopisa Mogućnosti, u članku pod naslovom Na zdencu hrvatske moderne, o značenju te izložbe za kulturni život ondašnjeg Splita piše Joško Belamarić, jedan od suradnika na projektu rekonstrukcije izložbe. Sa studijama, raspravama i esejima javljaju se još Ambroz Tudor, koji donosi neke dosad nepoznate povijesne podatke o proizvodnji i trgovini vinom u Dalmaciji i Dubrovniku u 16. i 17. stoljeću, zatim Antonija Bogner-Šaban, koja piše o bugarskim umjetnicima u hrvatskom kazalištu za djecu, te Marina Šur-Puhovski, koja se bavi književnim djelom portugalskoga pisca Fernanda Pessoe. Poeziju u ovome trobroju objavljuju Jakša Fiamengo (rukovet pjesama pod naslovom Treće zvono), Daniela Trputec (Od koje sam stvari stvorila sebe), a predstavljen je i suvremeni poljski pjesnik, esejist i prevoditelj Adam Zagajewski, čije je pjesme s poljskoga preveo i popratio kratkom bilješkom Pero Mioč. Pripremio I. Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 Sav sviet stupa napred, samo mi graničarski učitelji ne samo da nenapredujemo, već kano rak natražke hodamo. Pa tko je tomu kriv? Odkuda riba smrdi? U vojnoj krajini obstoje dvie vrste učionah, naime: obćinske narodne od tri razreda i ärarialne trivialne njemačke takodjer od tri razreda; osim ovih ima obično svaka regimenta jednu glavnu učionu od četiri razreda. narodne učione većinom su u zločestom stanju; a zašto? jerbo prvo imade već malo sposobnih učiteljah te veća stran njih radi bolje plaće i uljudnijega postupanja u provincialnu Hrvatsku prošla jest, a drugo neima prave preparandije. Drže se kod nas na glavnih učionah svake druge ili treće godine tromjesečna predavanja pedagogička. tu se sakupi mladićah sa svih stranah od 12 do 18 godinah, da prisustvuju tom predavanju, riedki iz prave namjere, da se šta nauče; jer šta će se u tri mjeseca naučiti, ta to je gola satira na učiteljstvo; a kako će se naučiti pedagogiju i učbu, kada niti sami ono neznadu, što učenici 3., a još manje 4. razreda znati moraju; jer i ono malo dobra što su znali svršiv učionu zaboraviše, budući su polazili poslje pisarnu ili se čim drugim zabavljali. Možebit bi na to tkogod zapitao, zašto se takovi primaju. – Moraju se primiti, jer ravnatelj zapovijeda. Napredak Br. 6 / 15 prosinca 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE GODINA Krajiški učitelji GODINA Br. 12 / prosinac 1910. Angelo Mosso Dana 24 studenoga o. god. umro je u Turinu poznati talijanski fiziolog Angelo Mosso u 64. godini svog života. Od godine 1878. bio je profesorom na sveučilištu u Rimu, gdje je neumorno razvijao svoj rad, tako da su ga učenjaci, koje je on naobrazio, nazivali „učiteljem” u najvišem smislu riječi, a mnoga svijetska znanstvena društva imenovala ga svojim počasnim članom. Njegov rad na polju fiziologije doprinesao je mnogo ne samo medicini već i pedagogiji, dapaće vidimo iz njegovih obijelodanjenih djela, da mu je cilj bio u prvom redu uzgoj tijela i podignuće mlitave generacije na temelju rečenica „mens sana in corpore sano”. Narodna prosvjeta Br. 11 i 12 / studeni i prosinac 1910. Uzaludan gnjev U listiću „za zamatanje sira” – kako čujemo – g. „urednik” silno se uzvrpoljio i razgnjevio pročitavši u „Hrv. učit. domu” iskrenu tvrdnju gosp. direktora Barušića, da se u učiteljskim školama nađe i takvih učenika, kojima treba utuvljivati i najelementarnije stvari. Međutim da takvih učenika danas ima, to je – nažalost – činjenica; a da ih je i negda bilo, za to g. „urednik” ne bi trebao tražiti dokaza daleko od – sebe. – Čemu se dakle gnjevi, kad se s tim ne da ništa popraviti, a škodi se zdravlju! – Toliko na kraju godine, e se ne bi reklo, da smo ovu „reviju” z. z. s. ljetos baš sasvim ignorirali. Hrvatski učiteljski dom Br. 24 / 20. prosinca 1910. Ivan Furlan (1920. – 2000.) Graditelj mostova Priredila Štefka Batinić Kao sveučilišni profesor Furlan je, uz redovnu nastavnu djelatnost, napisao nekoliko ključnih knjiga za kolegije koje je predavao Novo iznašašće gospođe Curie Glasovita kemičarka gospođa Curie postigla je sa svojim neumornim radom i istraživanjima sjajne rezultate. sada joj je u zajednici s kemičarom Debierne-om uspjelo dobiti čistu kovinu radium. Dosada je bilo moguće dobiti radium tek slučen u raznim solima ili kao amalgan (rastopljen u živi), a sada je gospođi Curie uspjelo izlučiti kovinu radium iz raznih sastavina, što je veoma teško i to zato, jer se radium vrlo rado spaja sa kisikom. Ovome se otkriću pripisuje velika važnost. Mi žene imamo mnogo razloga radovati se uspjesima ove učene gospođe, koja je svojim iznašašćima znanost obogatila, te time opovrgla tvrdnju protivnika ženskoga pokreta, e da je žena na polju znanosti inferiorna i neplodna. Domaće ognjište broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Ivan Furlan U ovoj se godini navršava 90. obljetnica rođenja i 10. obljetnica smrti prof. dr. Ivana Furlana. Generacije bivših studenata Filozofskog fakulteta još uvijek ga se vjerojatno živo sjećaju. Njegov opušten i ležeran stil predavanja i interakcija sa studentima pomalo su odudarali od ugođaja Sedmice, najveće dvorane na Filozofskom fakultetu, u kojoj je obično držao predavanja. Rođen je 12. ožujka 1920. godine u Lokvama kraj Delnica, za koje su ga vezale lijepe uspomene iz djetinjstva. Učiteljsku školu završio je u Zagrebu 1940. godine, a njegov razredni kolega bio je Vladimir Poljak. Od svog razrednika Saliha Ljubunčića, ali i od ostalih profesora zagrebačke Učiteljske škole učili su poučavati u skladu s načelima radne škole, tadašnje didaktičko-metodičke orijentacije koja je pretpostavljala aktivnu ulogu učenika u nastavi. Kratko je vrijeme nakon završetka učiteljske škole radio kao učitelj u Kupljenskom kraj Vojnića, a zatim odlazi u partizane. Od 1942. godine bio je urednik partizanskog lista Goranski vjesnik. Novinarstvom se neko vrijeme bavio i poslije rata, ali se ipak nakon golgote na Golom otoku vraća učiteljskom zvanju. Uz rad studira psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a po završetku studija 1956. godine zapošljava se kao školski psiholog. Godine 1961. doktorirao je obranivši disertaciju Raznolikost rječnika i struktura govora. Od 1962. do 1977. godine prosvjetni je savjetnik u Zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja, odakle odlazi na Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za psihologiju. Do umirovljenja 1990. godine bio je profesor i voditelj Katedre za razvojnu psihologiju. Psiholingvistika, razvojna i pedagoška psihologija bila su područja Furlanova znanstvenog interesa. Autor je prvog hrvatskog čestotnog rječnika te niza radova u kojima se bavi govornim razvojem djeteta. Istraživao je govor osnovnoškolske djece te izradio testove čitanja. Rezultatima svojih istraživanja nastojao je utjecati na poboljšanje početnica. Kao sveučilišni profesor Furlan je, uz redovnu nastavnu djelatnost, napisao nekoliko ključnih knjiga za kolegije koje je predavao. Sveučilišni udžbenik Čovjekov psihički razvoj – uvod u razvojnu psihologiju (1981.) prvi je udžbenik razvojne psihologije u nas koji obuhvaća sve faze čovjekova razvoja. Kao autor ipak je najplodniji na području pedagoške psihologije. Pisao je o učenju, opterećenosti uče- PRIJE 50 Specijalno školstvo u splitskom kotaru U našem kotaru ima 30.400 učenika-ica. na tu veliku cifru imamo samo jednu specijalnu osnovnu školu koja može primiti 85 polaznika, a radi se u tri smjene. Početkom ove školske godine izdan je Zakon o specijalnom školstvu, u kojem se navodi da su sva mentalno ometena djeca dužna pohađati specijalnu osnovnu školu, a njihovi roditelji će se kažnjavati za neopravdane izostanke svoje djece. Ako uzmemo svjetski prosjek mentalno zaostale djece, koji iznosi 1 do 1,50%, onda u našem kotaru ima oko 390 – 590 mentalno zaostale djece, koji su dužni da se školuju. Kako i gdje će se ova djeca školovati ako imamo samo jednu školu, koja može da primi samo 85 polaznika. Mi ne mislimo da bi se u domu specijalne škole uzeli svi mentalno ometeni učenici, već samo oni čiji su roditelji socijalno najugroženiji, a za ostalu djecu mogu se otvarati pomoćna odjeljenja pri centralnim školama i tako im omogućiti osnovno skraćeno školovanje, tj. da nauče čitati i pisati. Ometena djeca naših zemljoradnika npr. mogu se korisno upotrebiti na posjedima svojih roditelja. Uzmimo naše kotarske jače centre kao Sinj, Omiš, Trogir, gdje je već industrija u razvitku, a onda nam se nameće nika, nastavnim planovima i programima, programiranoj nastavi, ispitivanju i ocjenjivanju učenika, napredovanju učenika, pedagogizaciji čovjekove okoline itd. Kao sveučilišni udžbenici rabile su knjige Primijenjena psihologija učenja (1984.) i Psihologija podučavanja (1990.). Umirovljeničke je godine profesor Furlan provodio u Gorskom kotaru. Pisanje znanstvenih radova zamijenio je pisanjem priča. Pod pseudonimom Ivan Most kaligrafskim je rukopisom tijekom nepuna dva desetljeća napisao dvadesetak priča te tri prijevoda priča Marka Twaina, koji mu je bio uzor u pisanju. Te su priče dolazile samo do uskog kruga prijatelja i do danas nisu objavljene. Poznato je da je kopije 23 svoja rukopisa tijekom 1995. i 1996. godine darovao Sveučilišnoj knjižnici Maribor. Bila je to simbolička gesta prema domovini svoga oca u kojoj je i sam imao puno prijatelja. O tome je Mladen Tancer 2004. godine pisao u Analima za povijest odgoja, gdje je među ostalim objavljen i dio autorove literarne oporuke iz rukopisa Tri osobne priče i jedno pismo iz 1999. godine: ... Ali ono, na što treba osobito paziti, to su rukopisi mojih priča. Što s tim rukopisima? Čuvajte ih, nikome, a ma baš nikome ih ne poklanjajte, ne posuđujete ih ni na čitanje (jer knjigu, što ste je nekom posudili, smatrajte izgubljenom!). Dakle, čuvajte, dobro čuvajte te rukopise! Jer doći će vrijeme, sigurno će doći, kad će se barem neki od njih moći objaviti. Pa će moje priče, barem neke od njih, ugledati svjetlo dana i biti dostupne onima, koji priče trebaju i koji ih vole. U povodu Furlanova 80. rođendana Hrvatski pedagoško-književni zbor organizirao je 13. prosinca 2000. godine u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi malu svečanost. rođendana. Kako bi izbjegao predvidivi scenarij u takvim prigodama, slavljenik je preuzeo ulogu scenarista i redatelja, pa se svečanost odvijala prema njegovu igrokazu Suđenje jednom heretiku. Bio je to osebujan i neobičan način upoznavanja prisutnih sa životom, radom i djelima profesora Furlana. Sud je pedagoškom heretiku odredio još 80 godina života. Devet dana kasnije, profesor Ivan Furlan alias Ivan Most napustio je ovaj svijet. U jednoj „bilješci o autoru” iz 1994. godine zapisao je: Prezime pod nazivom Most autor je preuzeo zato jer mostovi koriste svima, oni povezuju, premošćuju. Istina je da su i autorove priče svojevrsni mostovi. I tko želi na drugu obalu, može ići! GODINA pitanje: „Što će radnik sa svojim duševno zaostalim djetetom, a nema ni domaće životinje, ni oranice da tu zaposli svoje duševno zaostalo dijete?” Onemogućiti školovanje takvoj djeci, čiji su roditelji ionako teško pogođeni, nije pravo ni socijalno. treba djeci i roditeljima pomoći, jer i zakon to predviđa. Prvi Zakon o specijalnim školstvu stupio je na snagu 1. IX. 1960. Tu stoji da se za mentalno ometenu djecu osnivaju domovi u centru kotara. Ovakav dom, naročito za kotar Split, bio bi neophodno potreban, jer mi na našem terenu imamo velik broj mentalno zaostale djece. Školski vjesnik Br. 9 - 10 / studeni - prosinac 1960. Dopunski pedagoški tečajevi Od 24. novembra radi i u Puli pri Učiteljskoj školi dopunski pedagoški seminar za svršene gimnazijalce, koji rade u osnovnim školama. Seminar pohađa 15 polaznika. Nastava je organizirana sa ukupno 34 sata sedmično. Seminar će zasada raditi mjesec dana, nakon čega će se polaznici uputiti na literaturu po kojoj će samostalno raditi da bi u toku drugog polugodišta ponovno bili pozvani na mjesec dana, polagali ispit u lipnju iduće godine te stekli zvanje učitelja. Polaznici s interesom i savjesno rade u seminaru. Školske novine Br. 40 / 16. prosinca 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin J ednog listopadskog sunčanog popodneva, kad se već sva školska mladež razišla domovima, stigla je Jelisavi Valić od kotara pismena obavijest, da imade najkasnije u roku od četrdesetiosam sati nastaviti svoje daljnje službovanje u gradiću N. Seoska učiteljica zdrava kao kaplja, živahna pogleda, mekanih, simpatičnih osmijeha upravo je taj čas sjedila u vrtiću pred školskom zgradom ispod prekrasnoga grma posljednjih jesenskih maršanila. To je bilo za sve vrijeme njezina šestogodišnjega službovanja u tom samotnom seocu njezino najmilije boravište. Mnogi kraljevski čas svoga života prosanjala je ona u rijetkoj sjeni tih maršanila u ovo šest godina. I sad, kad se našla sama s novim pogledom u nov život u novomu mjestu, lagan joj smiješak u isti čas radostan i nujan – proleti licem, a onda se velikim, sanjarskim, čeznutljivim očima zagledala daleko preda se u ono zapadno sunce pred sobom, u onaj put, kojim djeca dnevno dolaze u školu, u ona daleka ispružena polja, na mjestima pokošena i požnjevena, na mjestima raznovrsnim žitkom oplođena, u onaj bijedo–modri horizont, što se tamo daleko, vrlo daleko sklanjao zemlji. Sjetila se svoga odlaska od kuće u ovo malo, pusto, osamljeno selo bez crkve, bez općine, bez liječnika i gotovo bez trgovca. Nije morala, a ipak je išla. Vukla ju je želja u život, u samostalan život i rad. – Ne idi nikuda, drago! – mekano joj je svjetovala majka i stiskala je uza se, kao da će ona bez skuta majčinih stati pred život bespomoćna, uprepašćena. – Idem, ne odvraćajte me! Idem, moram! – Dobra dušo! Svega u nas imaš! Ništa ti nijesmo uskraćivali! Kud ćeš dakle? Sve ćemo ti dati, sve! – upravo se svijao majčin glas. – Ali ono? – Što-o! – stegnulo je majku pod grlom. – Dječicu! Bezbrojnu, dragu dječicu! Onih raznolikih glavica, onih bezbrojnih nevinih očiju, što gledaju s povjerenjem i s nadama, s ljubavlju i čežnjom, s vjerom i ufanjem, da im nešto nosiš, nešto daješ od svojega vlastitoga unutarnjeg bogatstva, od svojega vlastitog života; da im nosiš ljubav, mir i istinu! – govorila, razlagala je uvjerljivo. A majka!? Ona joj je za sve vrijeme njezina objašnjavanja, pa i dugo poslije, mučke, zaplakanih očiju gladila kosu i uzdisala nad njom, bogatom sanjama i vedrim pogledima u budućnost, uzdisala je kao da je Jelisava Valić još uvijek ono malo, nestašno majčino djetešce, što posiže za životom kao za mjesecom, jer se iz daljega čini tako lijep, tako veličanstven, miran, vrijedan da se dosegne. Ž ivot među dječicom! Kako je ona taj život čeznula, kako ljubila, kako mu se veselila, kako mu je bogata dolazila ususret! A život? Pustio je, da po njenoj vedrini prođu i padnu lagane sjene; dao je, da spozna i oluju i vjetar, i studeni i mrak, ali i sunca joj nije uskratio! Zalazila je u taj svoji mali dječji svijet, što se danomice istim putem, istom bukom, istim veseljem šuljao k njoj, zalazila je u nj premda joj je gdjekad nestašno i prkosio, uvijek s pjesmom u glasu, uvijek s jorgovanom u kosi, oboružana veseljem, kako ne bi povrijedila taj dragi, djetinji mir, tu toplu djetinju dušu. – Zašto ste vi uvijek tako veseli? – upitalo ju je jednom neko dragošno, nestašno curče plave kose, krupnih, kupinastih očiju. Pred odlazak Ljudevit Krajačić Ljudevit Krajačić (1882. – 1970.) bio je više od pola stoljeća djelatno prisutan u hrvatskom prosvjetnom životu, od svojih ranih učiteljskih dana u Velikoj Gorici do predsjedanja Hrvatskim pedagoško-književnim zborom i objavljivana članaka u Pedagoškom radu i Školskim novinama sredinom prošloga stoljeća. Bio je cijenjen i kao autor te prevoditelj književnih djela za djecu i mladež, a okušao se i u beletristici za odrasle, što je manje poznato. U časopisu Domaće ognjište iz prosinca 1912. godine otkrili smo njegovu pripovijest o ljubavima jedne učiteljice... – Zašto da budem tužna? – Zar vam je tako lijepo? – Lijepo mi je! Ta vas imam! – Moja mamica ima nas mnogo, pa ipak je uvijek žalosna! Govori: život je težak, pun je čemera i prokletstva! – proplakala je mala, ne razumijući tu razliku, koja joj se ukazala između raspoloženja njezine učiteljice, i one mrzovolje, koja je uvijek kao olovo tištila dušu, ćud njezine matere. – Sirotica! – uzdahnula je, sjetivši se toga Jelisava Valić, koja se nepomično zagledala u daljinu, u kojoj je sunce već posve gasnulo, a mrak je kao brzao, nasrtao u njen vrtić. – Dvostruko sam je jače onda prikupila uza se, dvostruko sam je više pazila i milovala. Osjećala sam, da je to njoj potrebno više nego drugima. Žeđala sam, istinski, da u njoj izbijem iskru ljubavi za ovaj život, da joj ogrijem dušu i prognam iz nje tugu i bol. I kako sam sama u časovima, kad je život pustio, da sjene prekriju moja vedra osjećanja, dolazila među najnestašnije, da u njihovu smijehu priberem snage, vedrine, da raspršim sjene, tako sam jednako u časovima, kad je u meni sve kipilo od radosti i sreće, prilazila k njoj, k maloj sirotici i k drugim blijedim obrazićima i boležljivim očicama, da ih razgrijem, oživim. Moja je duša bila uvijek bogata, uvijek darežljiva! Njegovala sam cvijeće, prolazila livadama, križala poljima, lutala šumama, verala se po brežuljcima, klicala suncu, pozdravljala nebo, radovala se zvijezdama i vraćala se natrag u taj mali svijet, osvježena novim i jakim ljepotama, kako bih i u njima uzgojila ljepotu, pridigla radost i užitak. Ruke su mi htjeli cjelivati, - lice sam im nastavljala, skutova su mi se htjeli loviti, – ruke sam im pružala. Dolazili su i s daleka me pozdravljali: domahivala sam im s prozora bijelim cvijećem, kao da im kličem: Ovamo, ovamo vi, što tražite svjetla, što želite sunca i dobrote! Eto svjetionik, eto sigurna luka na pučini uzburkana, opasna života! Lijepo mi je bilo! Sretna sam bila, sretna! – Pa zašto onda ostavljam to seoce, tu sreću! Zašto sam tražila premještenje? – s poluglasom pritajenim i tjeskobnim uzdahnula je i prošla umorno rukom po čelu i tamnoj, gustoj kosi. M jesec se već popeo, no sav još blijed, bez pravoga i određenog sjaja. Tamne sjene s maršanile pale su po stazi, što se vijugala ispred Jelisave Valić, šljunkom nasuta i gubila se podalje u povisokoj, ali podosta požutjeloj travi. – Izgubila je svoj mir, izgubila svoj smijeh, ranila je dušu svoju i ne može više da izdrži ovdje! Ne može! On, krivac, ne, ne, uzročnik njenoga nemira, on je neizbrisiv. Mlad, visok, smeđokos, živahan mladić, nasmijanih, punih obraza, crne kravate, koju je vezao s nehajnom elegancom, svršeni tehničar, sin starješine najbogatije zadruge u tom pustom seocu, rad njega je to! – šaputala je Jelisava Valić, i osjećala je, kako joj neka čudnovata klonulost ulazi u tijelo, u svaki zglob, samo mozak živo radi i privodi joj pred zatvorene oči svu tu nesretnu, kratku povijest njene ljubavi, od prvoga susreta i prvih riječi, što su ih njih dvoje međusobno izmijenili. – Ladislav Divić, svršeni tehničar! – Drago mi je; mjesna učiteljica. – Učiteljica! Zar dugo? – začudio se on, a glas mu je zvučao mekano, kao da se srebro pretače iz zvonkih, kovnih posuda na tanke staklene ploče. Srce joj je često zadrhtalo, obuzelo je neko tronuće. To veče, kad se našla sama u svojoj sobi, dugo se zadržala nad dnevnikom, koji je svako veče pomnjivo ispunjavala svakom danjom sitnicom, ponajpače sličicama i psihološkim opažanjima iz života školske mladeži. No te večeri njen je dnevnik započeo novom stranicom; zabavljala se od tada više svojom vlastitom dušom, nego li psihom onoga malog svijeta, nepresahlog vrela zanimljivosti i zagonetke. Otpočelo je. Nju je od onoga časa sve više i sve jače radovala njegova blizina, ona je sve više tu blizinu tražila; riječi su je njegove dražile voljkim poćutima, a odsutnost njegova sprečavala joj mir. A noći? Mirne, seoske noći, u kojima se dnevno svjetla rano gase, u kojima mjesec tako srdačno bdije nad usnulom zemljom; noći, koje je ona uvijek prije slatko, bezbrižno provodila u poslu i u snu, sad su je stale spokojnošću plašiti, mučiti do plača. Bdjela je nad vezivom, nad knjigama, nad dnevnikom često umorno vukući pero, ispod kojega se sva njezina uzbunjena duša slijevala u riječi, i opet u riječi velike, lijepe, tople, vruće, – a neki čudnovat šapat, šuškanje neko oko nje slijevalo se u veliku, slatku istinu: Ljubim! Napokon se i uživjela u taj posve nov osjećaj, predala mu se sva dragovoljno, puštala se talasanju njegovu i uživala je. Satkivala je ružičaste sne, gledala često, kako joj dolazi ususret nešto strastveno željkovano, nešto veliko, kako joj dolazi nova, prava sreća. – Sreća! – trgnula se Jelisava Valić, nabasavši u sjećanju na tu kratku riječ, koja u sebi nosi tako jak, neodoljiv i dubok smisao, koja ljudima vabi suze na oči, uzdah na usne od same puste čežnje, da je stignu, nju, tu ludu, nedosežnu sreću. – Noć je bila duboka. Vjetar je nad glavom Jelisave Valić ljuljao jesenske maršanile. Šuštale su kao na ljubavnim domjencima. – Sreća... dà, dà... mislila sam sreću... baš sreću! U sebi sam je izgradila, pred sobom sam je izmaštala, gledala, osjećala joj se posve blizu... Pa? Ah! Uzalud sam gradila; na krivim sam temeljima zidala! Divić je istina u razgovorima mnogo govorio o sreći, o pravoj sreći dvoje jednakih, dvoje vjernih; govorio je o sreći onoj, o kojoj sam i ja sanjarila, no nije mislio moju sreću, nikada našu, sreću nas dvoje... onu sreću, koja je rad njega i za nj i kraj njega sve jače, sve sugestivnije rasla u meni! Pustio me tapati u zabludi! Da li hotimično? Ne znam, ali na sreću moju nije nigda mislio, nije o njoj govorio... To je jasno! To se posve otkrilo, razjasnilo! Na brdo su išli pred mjesec dana. Bilo je popodne sedmičkoga praznika. Često su se amo uspinjali, otkako se upoznaše i uvijek su vodili duge razgovore, dašto razgovore o svemu, pa i o sreći! No to popodne nekako nije izlazila riječ iz ustiju Divića. Šutio je, kao da ga nešto tišti, kao da pati. Bože, što je ona smišljala! Tako su svaki u svojim mislima i stigli na brdo. Zaustavili su se. Divić je duboko uzdahnuo. – Vi danas nešto nijeste ponajbolje volje? Ona nije više mogla izdržati. – Po čemu to zaključujete? – čisto se začudio on. – Žalostan ste! 29 www.skolskenovine.hr – Naprotiv! Loše opažate. Radostan sam, pun sam sanja, lijepih sanja! – O čemu sanjarite? – tjerala je znatiželja, a srce joj kucalo uznemireno. – O sreći! – Oh, o tom je tako lijepo, ugodno sanjariti! A valjda o sreći dvoje zaljubljenih; recimo vas i...! – ušutila je, a lagana rumen prekrila joj obraze. – Da, da, o sreći mojoj, i... i...! – zapleo se on i onda se nasmiješio. A njoj su se oči zaiskrile jakom vatrom. Što je sve taj čas izmaštala pred sobom, što je sve osjećala u sebi, a kako se teško prevarila. – I... i! – pobrzala je ona i čisto mu se uletjela u oči. – Sjutra putujem! – odgovorio je on sav prenešen u druge misli; zagledao se daleko nad selo, nekud jako daleko. – Putujete! – klonuo je njen, čas prije tako vruć glas. – Putujem. Jučer sam naime u oca isprosio dozvolu, da pođem po svoju sreću. Vi me jamačno ne shvaćate taj čas. Ne slušate me valjda pomnjivo. Oči su vam mutne, nemirne, pogasle; ne vjerujete! Ali jest tako! Imam sreću milu, blagu, punu osjećaja, punu dobrote, punu mekane plemenite duše. Študentska ljubav. Uostalom...! – skratio je razlaganja, mašio se u unutarnji džep kaputa, izvadio lisnicu i pružio joj fotografiju. – Pogledajte! – mekano je izgovorio. A njoj je bilo da vrisne, da zgnječi sliku. Blijeda, suzdržljiva, usiljenom ravnodušnošću ubrzo mu je povratila sliku. Časkom je samo u fotografiju uprla oči, ali s omaglice, nije vidjela nijedne crte one lijepe, pune, bujnokose, stasite djevojke, nasmijanih usnica, blaga pogleda, što se mogao jasno očitati u njenim krupnim tamno-smeđim očima. – O tom mi nijeste nijedamput pripovijedali! – istisnula je. – Nijesam htio, dok ne izmolim u oca dozvolu, blagoslov. Išlo je teško! – Kad putujete? – Sjutra! Ajdemo, imam još neke sitnarije urediti. Cijelim su putem šutjeli; kao da je Divić shvatio, opazio kolika je njena bol i kao da je razumio njeno teško razočaranje. O nu je noć proplakala. Svako i najneznatnije sjećanje na nj smetalo joj i tjeralo suze na oči. I onda se odlučila. Izvukla je iz ladice „Službeni glasnik”, potražila raspis mjesta, napisala molbenicu i sad joj je ostaviti to seoce, taj vrtić, taj sav život i za četrdesetiosam sati nastupiti službu u gradiću N. – Hoće li joj tamo biti tako lijepo, kako joj je bilo ovdje sve do pred kratko vrijeme? To ne zna; to joj ne bi nitko ni znao reći, ali jedno je jasno: ovdje više nije smjela ostati! Mora otići, mora... daleko od svega ovoga, daleko od te kuće, od tog vrta, od sela, šume, polja, bregova... daleko od kolijevke svojih prvih sanja i ujedno grobnice najsvetijih nada. U nov svijet, među nove krajeve, da na novom suncu, na novom smijehu, na novim srcima liječi ranu, grije led i razgoni mrak i sumor duše! I ništa ne smije sobom ponijeti... ništa! Ni dnevnik, ne ni njega! On je knjiga njena smijeha i njenih suza, njenih radosti i bolova! A sve to treba uništiti. – Uništiti! – ponovila je kao u polusnu buđenja, otvorila je oči i kao s nekom promišljenom, tvrdom odlukom i s bojazni, da tu odluku još u posljednji čas ne promijeni; otrčala je puteljkom u hodnik školske zgrade, pa u svoj stan. Upalila je svijetlo, nervozno je ispod debelih naslaga bijeloga rublja iz ormara izvukla odeblju knjigu, uvezanu u crne korice s nekim zlatnim napisom, prinesla je knjigu svjetlu, prelistala je, čas se nad njom smijala jakim oštrim smijehom, čas opet jecala djetinjom slabosti, a onda joj listove poderala u komade, pa sve bacila u mrtvo ždrijelo peći. N ekoliko časaka kasnije mrtvo je ždrijelo oživjelo. Slab se plamen u njem sve jače razgarao, a listovi razderane knjige svijali se, planuli i pocrnili redom. Jelisava Valić je s nasladom buljila u onaj čudan, prigušen oganj. Samo visoke njene prsi naglo su se dizale pod tkaninom violetne boje. pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Reagiranje Ima li u matematici demokracije? Je li riječ o matematici ili računici? U povodu članka Klavir s krivim tipkama (ŠN br. 38/2010.) Na moj odgovor Petru Bonačiću, u 38. broju Školskih novina, javio se Petar Mladinić bez obrazloženja je li on zapravo autor prvog članka ili se umiješao samo radi izgradnje matematike na stalnom propitivanju. Bilo kako bilo, očito je upoznat s činjenicom da Bonačićev članak uopće nije original. Izuzev onih otrcanih anegdota, prepisan je sa stranica američkog izdavača Key Curriculum Press, kojem je GeoGebra na svjetskom tržištu pomrsila račune. Čak su prekopirane i slike iz tog članka. Kada se to radi u ovolikom opsegu, a bez navođenja izvora, onda se to zove plagijat! No, manje je važno kopija ili original, Bonačić ili Mladinić. Bitne su tvrdnje. U prošlom sam odgovoru pokazao da izneseni primjeri ne stoje. I dalje se inzistira da simetrala kuta nije pravac nego isključivo zraka. Za potvrdu se Mladinić poziva na Weissteinovou enciklopediju. Eric W. Weisstein pokrenuo je, razvija i održava online enciklopediju Wofram MathWorld u kojoj stoji: „The (interior) bisector of an angle, also called the internal angle bisector (Kimberling 1998, pp. 11-12), is the line or line segment that divides the angle into two equal parts.“ Dakle, pravac! U svom sam prethodnom odgovoru rekao da nije potrebno hiniti zgražanje nad simetralom kako ju crta računalni program GeoGebra, jer i u hrvatskim odobrenim udžbenicima simetrala kuta se crta i definira kao pravac. Tako udžbenik sa zbirkom zadataka za prirodoslovno matematičku gimnaziju Matematika 1, II dio, autori M. Kurnik, B. Pavković, Ž. Zorić, u izdanju Školske knjige, Zagreb 2006. na stranici 116. kaže: „Simetrala kuta u trokutu je pravac koji raspolavlja unutarnji kut u trokutu.“ Nadasve je zanimljivo da u toj knjizi piše da je Petar Mladinić član Stručne redakcije. A da nije riječ o računici? Nije Mladinić zabrinut zbog GeoGebrine simetrale već zbog GeoGebre same. Naime, GeoGebra je besplatan računalni program koji bitno unaprjeđuje poučavanje i učenje matematike. Prvi je takav program potpuno preveden na hrvatski jezik. Zbog svoje je kvalitete vrlo raširen u svijetu i vjerojatno je najprevođeniji matematički program. Američki nastavnik matematike Robert Fant na svojim stranicama kaže: GeoGebra (slična Geometer’s Sketchpadu) je program čija je kompatibilnost s Javom neusporedivo veća nego kod bilo kojeg sličnog programa. To omogućuje učenicima da rade s programom i istražuju matematiku s bilo kojeg mjesta gdje je dostupan internet. Povrh svega, program je besplatan za sve pa školama štedi tisuće dolara (http://robertfant.com). Program The Geometer’s Sketchpad, čija je verzija 4.07 prevedena na hrvatski jezik (nova 5.0 od 2009. godine nije dostupna na hrvatskom jeziku!) u Hrvatskoj prodaje tvrtka Proven grupa d.o.o. po 7099 kuna za nelimitiranu školsku licencu. Vlasnik tvrtke je Ante Mladinić, sin Petra Mladinića. Nameće se pitanje štiti li Mladinić u člancima objavljenim u Školskim novinama interese nastave matematike ili izvodi računicu zarade? Dok se gotovo u svim europskim zemljama uvelike uvodi Geogebra u škole, dok se diljem svijeta održavaju regionalne i međunarodne konferencije s GeoGebrom u žarištu, dobivaju financijska sredstva iz europskih fondova za projekte zasnovane na tom programu, a u mnogim zemljama svijeta na računalima za škole odmah se instalira GeoGebra, u isto vrijeme Hrvatsko matematičko društvo kontinuirano nameće hrvatskim školama i nastavničkim fakultetima program The Geometer’s Sketchpad. Sve se to može pročitati u članku Aktivnosti usmjerene na provedbu kurikuluma (Školske novine br. 32, od 19. listopada 2010.), koji je potpisao Petar Mladinić kao voditelj nastavne sekcije Hrvatskoga matematičkog društva. Radi li zaista HMD kao krovna udruga (?!) svih matematičara u Hrvatskoj na dobrobit učenika, nastavnika i šire zajednice, kao što kaže Mladinić (ŠN br. 32) ili za obiteljsku tvrtku Mladinićevih obavlja marketinške usluge? Uz to na stranicama http://sketchpad.carnet.hr možemo pročitati da je ustanova CARNet pružila potrebnu infrastrukturu za lakše korištenje programa, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u dva je navrata financijski podržalo projekt Sketchpad. S druge strane skupina nastavnika matematike već šest godina radi na lokalizacijama novih verzija programa Geogebra i s njim izrađuje kvalitetne obrazovne materijale koje dijeli besplatno. Za taj rad nikada nismo dobili podršku ni materijalnu potporu. Sad se još pokušava ocrniti najbolji program u kategoriji ne bi li ga se izbacilo iz škola i tako omogućilo više prostora komercijalnom programu i veću zaradu tvrtki Proven. Je li tu riječ o simetrali i simetriji ili je došlo do potpune asimetrije u postupanju prema softverskim rješenjima za nastavu matematike? Šime Šuljić, Pazin Odjeci Omalovažavanje konstruktivne kritike NOK-a U povodu članaka o nacionalnom kurikulumu (ŠN br. 38/2010.) U vašem cijenjenom listu br. 38 od 30. studenoga 2010. objavljena su dva napisa glavnog i odgovornog urednika Marijana Šimega u vezi s nacionalnim kurikulumom, u kojima se jezikom podcjenjivanja i osobnih uvreda nastoji omalovažiti bilo kakvu konstruktivnu kritiku NOK-a, a istodobno uskraćujući čitateljima temeljnu informaciju o konkretnim argumentima. Radi se o suviše važnom pitanju za budućnost Hrvatske da bi se smjele prikrivati ključne informacije, pogotovo od tako utjecajnog medija u školstvu kao što su Školske novine. Isto tako žalosti da se ponovno bude metode osobnih uvreda i diskvalifikacija prema neistomišljenicima, a bez prava na odgovor, što sliči nekim prohujalim vremenima u školstvu, za koja smo vjerovali da su nepovratna prošlost. Na Vijeću za nacionalni kurikulum 18. studenoga 2008. godine glasovao sam protiv broj 40 • Zagreb • 14. prosinca 2010. NOK-a, s argumentiranim obrazloženjem da bi to vodilo do snižavanja kvalitete hrvatskoga školstva, čime se bitno ugrožava budući gospodarski i društveni razvoj Hrvatske. Tadašnjem ministru Draganu Primorcu podnio sam neopozivu ostavku na članstvo u Vijeću. Na nedavnom skupu HPKZ-a u Opatiji, o kojemu pristrano izvještava Marijan Šimeg, iznio sam da je predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2. studenoga 2010., na prijedlog nadležnog Akademijinog Odbora (predsjednik akademik Ivica Kostović), zaključilo da „objavljeni dokument pod nazivom Nacionalni okvirni kurikulum u sadašnjem obliku, nije prihvatljiv u svom općem, kao ni posebnom dijelu”. HAZU je tijekom protekle dvije godine objavio niz publikacija i stavova iz kojih je razvidno da NOK u sadašnjem obliku nije sukladan potrebama znanstveno-tehnološkog razvoja hrvatskoga gospodarstva i društva. Predlagao sam da bi Ministarstvo trebalo otvoriti dijalog s HAZU-om, kako bi se na temelju znanstvenih i stručnih argumenata pristupilo bitnoj reviziji NOK-a. Jer, Hrvatska treba postati razvojno orijentirana zemlja, a ne zemlja slabo obrazovane i jeftine radne snage. To treba biti polazište reforme obrazovanja, koja je ključna za budućnost Hrvatske. To treba biti polazište nacionalnoga kurikula. Dokument koji bi u najosjetljivijem aspektu ugrozio uspješnu budućnost Hrvatske zaista jest i treba biti najgora noćna mora za svakoga, a ne samo za mnoge. Vladimir Paar, Zagreb Rekreacija Izabrale smo plivanje Nakon devedeset minuta plivanja i boravka u vodi, bile smo sretne, gladne i umorne Kako nam stižu hladniji dani, tako je i prirodno da se čovjek manje kreće i hrani obilnije i kaloričnije. To ne znači da se moramo odreći redovite tjelovježbe. Takvom smo se zimskom stanju organizma pokušale othrvati ovaj tjedan kad smo zaplivale u riječkom bazenu Kantrida. Plivanje je vjerojatno najzdra- viji način održavanja tjelesne kondicije, jer se u isto vrijeme aktiviraju sve glavne grupe mišića, pritom se ne opterećuje zglobovi, a kao aerobna aktivnost, plivanje povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav i osnažuje cijeli organizam. Novi kompleks bazena na Kantridi, osim što je nov, lijepo i moderno uređen, topao i čist, građanima nudi svoje prostore u terminima praktičnim za svakoga. Tako je primjerice tri dana u tjednu moguće otići na bazen u jutarnjem, popodnevnom ili večernjem terminu. Ostale se dane nude dva termina, a nedjelja je cijeli dan otvorena za građanstvo, od 9 sati do 19 sati. Cijena ulaznice iznosi deset kuna za učenike, studente i umirovljenike i dvadeset za odrasle pa se može cijeli dan uživati u dobrobitima plivanja. Djevojke Učeničkog doma Kvarner prošlog su se tjedna dale nagovoriti na tu vrstu rekreacije i zajedno sa svojom odgajateljicom otkrile još jedan djelić Rijeke koji ih je oduševio! Četvrtkom je navečer, kako naknadno saznajemo, uglavnom gužva na bazenima, no nismo se dale smesti. Nakon što smo se presvukle u prostranim i urednim svlačionicama, spremile smo stvari u ormariće sa zatvaračima na magnetnim narukvicama koje cijelo vrijeme imamo na ruci pa nema bojazni da se nešto otuđiti. Potom smo se otuširale i unatoč gužvi, našle smo svoje mjesto pod staklenom kupolom novog olimpijskog bazena. U isto su vrijeme na drugoj polovici bazena vaterpolisti odrađivali svoj redoviti trening pa je cijeli doživljaj bio nabijen sportskim duhom i motivirajući za ostale (ne)plivače. Osim olimpijskog bazena, zaplivale smo u manjem, 25-metarskom bazenu, dok je stari bazen bio zatvoren za građane zbog održavanja treninga. Nakon devedeset minuta plivanja i boravka u vodi, bile smo sretne, gladne i umorne. Odlazak na bazen rezultirao je dogovorom da ćemo bazen posjećivati češće, a ukoliko postane i redovito, učenice će imati veliku psihofizičku i duhovnu korist od plivanja pa im niti učenje neće padati tako teško, a većinom sjedilački način života, boravak pod umjetnim svjetlom, prehrana puna rafiniranih proizvoda i ostali nepovoljni faktori kojima su srednjoškolci danas izloženi, neće imati toliki negativan utjecaj na njihov život. Mi smo izabrale plivanje za svoju zimsku tjelesnu aktivnost i tako do proljeća! Dora Tkalec, Rijeka Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (u daljnjem tekstu: Centar) objavljuje JAVNI POZIV za izbor osoba koje će izrađivati ispitne zadatke za potrebe Centra Centar objavljuje javni poziv za izbor osoba koje će izrađivati ispitne zadatke prema ishodima učenja određenih NOKom i drugim dokumentima kojima se određuju potrebne razine znanja i vještina. Ishodi učenja odnose se na sadržaje sljedećih nastavnih predmeta: A. Nastavni predmeti: - praktična iskustva u ispitivanju znanja - znanje jednoga stranog jezika u govoru i pismu (engleski, njemački) - znanje rada na osobnomu računalu (MS Office, internet) - visoka razina motiviranosti, tolerancije i komunikacije - spremnost za usvajanje novih znanja. Kandidatkinje i kandidati obvezni su u cijelosti završiti program osposobljavanja za izradu ispitnih materijala kojeg će organizirati i provoditi Centar. Odluku o izboru osoba koje će izrađivati ispitne zadatke prema potrebama Centra donosi ravnatelj na temelju preporuke stručnoga povjerenstva Centra, nakon završenoga programa osposobljavanja. Izabrane kandidatkinje i kandidati izrađivat će ispitne zadatke na temelju mjerila koje propisuje Centar. Odabrani autori ispitnih zadataka za svoj rad ostvaruju pravo na novčanu naknadu koja će se utvrditi posebnom odlukom. Odluka o naknadi objavit će se na mrežnim stranicama Centra. Ovaj se Javni poziv ne odnosi na imenovanje članova Stručne radne skupine za izradu ispita državne mature. Rok je za prijavu 31. siječnja 2011. B. Materinski jezici nacionalnih manjina: Talijanski jezik Češki jezik Mađarski jezik Srpski jezik Od kandidatkinja i kandidata očekuju se sljedeće kvalifikacije i kompetencije: - završen sveučilišni studij – odgovarajući fakultet - najmanje pet godina radnog iskustva - iskustvo predavanja ili znanstvenoga rada u području predmeta za koji se prijavljuje ili rada u istom trajanju u predavanju predmeta u srednjoškolskoj ustanovi Prijave se podnose na adresu Centra: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Trg Marka Marulića 18, 10000 Zagreb ili na e-mail:[email protected], s naznakom: Drugi javni poziv za izradu ispitnih zadataka. Uz prijavu je potrebno dostaviti: - životopis (EU-format) - ispunjeni obrazac i upitnik koji čine prijavu - dvije preporuke s podatcima za kontakt. Dostavljena se dokumentacija ne vraća. Nepotpune prijave i prijave izvan roka neće se razmatrati. RAVNATELJ Goran Sirovatka, dipl. ing.
© Copyright 2024 Paperzz
