close

Enter

Log in using OpenID

1. Sinajska enkaustika - Prof. Metka Kraigher Hozo

embedDownload
1
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1.
Sinajska enkaustika
1.2.
1.1.
Uvod
Bliže odreĎenje umjetnosti izrade ikona u kontekstu baštine manastira Sv. Katarina
1.3.
Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o slikanju voskom
Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom
i svetim Jurajem ( ĐorĎem)
1.1.
UVOD
Kao predmet posebnog poštovanja – ikona – se javlja krajem šestog stoljeća.
Ona je bila, istovremeno, ...1kultni predmet i specifična umjetnička slika.
Jedan najranijih sačuvanih primjera, koji se čuva u samostanu Sv. Katarina , na Sinaju, je Bogorodica na
prijestolju sa svetim Teodorom i svetim Jurajem ( ĐorĎem) nastala krajem šestog vijeka. Kako su primijetili mnogi
stručnjaci – očigledno su likovi preslikani iz različitih izvora, pa to slikarstvo označava ranu fazu u razvoju ikona (
anonimni slikar se trudi da sačuva sličnost tih svetih ličnosti; sam Juraj podsjeća na ukočene Justinijanove pratioce na
mozaiku San Vitale ...).
←1/ 1. Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem
Poput kasnorimskih i faiyûmskih portreta, raĎenih enkaustikom, i ovdje se susrećemo sa onim bogatim
pikturalnim impastom …
Pikturalnost je očita, pogotovo na licu Bogorodice, slikanom enkaustičnim impastom, graĎenim u finim nijansama
svjetlosti i sjenke ...
1
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 28.
2
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Kako smo već naglasili u uvodnom razmatranju ovog eseja o ikonama - bizantska ikona ima dvostruku ulogu:
- ima kultnu namjenu - da evocira lik Krista, Bogorodice ili nekog svetitelja; naime, postojalo je vjerovanje da se Krist, zajedno s Bogorodicom ukazao sv.
Luki i dozvolio mu da ih naslika ...
2
Te prvobitne „prave” svete slike bile su polazna točka za kasnije čovjekovom rukom slikane portrete
- ima umjetničku komponentu u toj namjeni - da svojom ljepotom i plemenitošću lika, ispuni promatrača divljenjem i probudi u njegovoj duši religiozna
osjećanja ...
Zato bizantski pjesnik kaţe ikonopiscima otprilike ovako: ...3nemojte nam slikati ovo što zajedno gledamo sa životinjama,
dajte nam nešto od aure neba !
1.1.1.
VAŽNIJI IZVORI
-
2
3
Büll: Das grosse Buch der Wachs
H. W. JANSON, A. F. Janson : Istorija umetnosti , Novi Sad 2006.
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006.
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986.
P.Duell: Evidence for Easel Painting in Egypt Technical Studies int he
Field oft he Fine Arts 8;1940.
Reinhard Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München, 1977.
R. Smith: Le manuel de l'artiste , Paris 1989; str.232.
Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977.
Zlatko Dizdarević: Putopis o Sinajskoj gori /DANI, br. 555, Sarajevo 2008 .
Ţivojin Turinski : Boje, veziva, tehnike slikanja, Beograd 1970.
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 28.
1.1.2. IZVORI SLIKA
1/1, 17, 21, 22, 23,27, 28, 30.
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 16.
1/2.
Paris, 1988; Monuments de L'Egypte.
1/3, 31, Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977.
1/4, 9, Connaissance des Arts, november 1994.
1/5, 6. 15, 29, 32. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007, str. 216.
1/7.
Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963.
1/8.
Carls Ventink: Blago Evrope, Beograd, 1978.
1/10, 11,
Metropolitan Museum, New York; Pariz, 1960.
1/12. www.proprofs.com.
1/13. Enrico Annoscia: Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006.
1/14. Beograd/ LOUVRE /1978 / str. 60.
1/16.
Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.183.
1/18.
Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas str.405 … B13 009*
1/19., 20, 21, Z. Dizdarević: Putopis o Sinajskoj gori /DANI, br. 555, S , str.64, 65,66
1/24, 25.…www.pantokrator.gr.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
3
1.2.
Bliže odreĎenje umjetnosti izrade ikona
u kontekstu baštine manastira Sv. Katarina
1.2.1. Ganosis : bojenje voskom
1.2.2. Faiyûmski portreti i „prave slike“
1.2.3. Sinajske ikone
1.2.1. Ganosis: bojenje voskom
Već Egipćani su na stelama sa slikarijama koristili veziva, koja su bojama osigurala otpornost…
1/ 2. Fragmenti stela; arheološki crteţi
Paris, 1988; Monuments de L'Egypte
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Vosak se u likovnim tehnikama koristio jako rano, prije svega kao sredstvo za zaštitu likovnog djela... Još prije tri tisućljeća Egipćani su štitili slike raĎene vezivom od gume, tutkala ili jajeta, pomoću
voštanih prevlaka…U literaturi se ova specifična tehnika zaštitnog karaktera, koja nije vezana samo za oblast slikarstva već prvenstveno za zidne dekoracije i mramorne statue, najčešće spominje pod
imenom ganosis ... I u antičko vrijeme imamo niz primjera:
1/ 3. Slikarije ; arheološki segmenti
Prvi primjer: stela naĎena kod Verria ( Verria Archeological Museum)
Drugi i treći primjer: fasada grobnice u Lefkadiji; Hermes , Aeachos
4
5
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1/4.
1/5.
1/6.
1/7.
1/ 4. Segment arhitekture: Gorgona Sirakuza, Muzej; oko 575 ←/; visina 56 cm; sačuvani segment arhitekture: terakota obojena u tehnici ganosis.
1/ 5. Segment arhitekture: Rekonstrukcija oslikavanja
1/ 6. Djevojačka figura – Kora, detalj sa autentičnim tragovima boje
Erechtheion na Akropoli, Atene; 5. stoljeće prije nove ere; ganosis - slikanje vrućom voštanom bojom; rekonstrukcija oslikane draperije (u udubljenjima su sačuvani autentični tragovi boje ; azurit,
malahit i minium);
1/ 7. Djevojka u hitonu i ogrtaču, detalj
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Ganosis je, dakle, tehnika premazivanja:
kako navodi Büll4 …
… površina se premazivala rastopljenim voskom,
a zatim zagrijavala do faze kada se vosak topi i tada polirala…
Boja je imala funkciju da oštrije akcentira jedne arhitektonske dijelove od drugih, a ornamentima ( koji takoĎer
imaju odreĎenu funkciju) daju veću jasnoću. Veliki masivni dijelovi nisu nikada bili obojeni , a polikromija se
primjenjivala samo u gornjim dijelovima konstrukcije, od epistila na više: tu su u pravilu vertikalni dijelovi obojeni
tamno ( modro i crno) a horizontalni dijelovi crveno…
Na detalju oslikane Kore sačuvani su ostaci malahita …
1/ 8. Oslikani mramor: Kora, detalj →
Akropola u Ateni; danas: Acropolis Museum; 6. stoljeća ←/; secco slikanje.
U pitanju je secco slikanje temperom ( najčešće kazeinom) kasnije zaštićenim punskim voskom5 ili t. z. ganosisom
na mramoru sa Hiosa ...
razlikuju se dvije metode nanošenja boje:
- koloriranje tempernim bojama ( najčešće kazeinom) uz naknadnu zaštitu voskom ( t. z. punski vosak još
uvijek nije definitivno elaboriran), ili
- slikanje pigmentima vezanim zagrijanim voskom, uz dodatak terpentinskog ulja ( korištenje ovih smjesa
Egipćani su koristili i za balzamiranje, te se pretpostavlja da su sadrţale i dodatak smola) , a ponekad i malo
loja ( pogotovo ako se na kraju poliralo) - pod nazivom ganosis.
Tako su već Egipćani štitili slike raĎene vezivom od gume, tutkala ili jajeta, pomoću voštanih prevlaka ( isti princip
zaštite korišten je za zidne slike, skulpture i dekorativne elemente arhitekture). Tako su pored skulptora, slikara
postojali i enkaustičari ( stručnjaci za premazivanje artefakata voskom). Pretpostavlja se da su Egipćani u zidnom
slikarstvu koristili općenito pčelinji vosak iz Sudana rastopljen u destiliranom terpentinskom ulju iz Sirije. Ovo se
pogotovo primjenjivalo kod nekih osjetljivijih pigmenata kao što je malahit. Egipatska iskustva zaštite voskom
preuzimaju kasnije i Grci i Rimljani.
4
5
Büll: Das grosse Buch der Wachs, str. 340.
Reinhard Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München, 1977 / str. 21.
6
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Kamene ploče ( prije svega mramorne ploče i pločice od škriljca) često se koriste ka nosioci štafelajske slike u grčkom slikarstvu ( poznate su i
metope iz Thermosa); često se oslikavala i kamena plastika kao i dekorativni plastični elementi od kamena ( stupovi, razni ukrasi u egipatskim i
grčkim hramovima ...). Obzirom na mogućnosti obrade, razlikujemo tvrĎe i mekše vrste kamena; meĎu tvrĎe vrste spada raznovrsno eruptivno
kamenje; tako su se nalazištem svjetlijeg i tamnijeg crvenog amfibolnog granita kod Aswana ( ant. Syene – prema tome SIENIT ) sluţili Egipćani
već od najranijih dinastija. U Egiptu su Rimljani kod Jebel Dukhana pronašli purpurnocrveni amfibolski porfirit (danas često zvan porfiri rosso
antico), koji se dao odlično polirati ( od ovog kamena su napr. stubovi Aja Sofije u Carigradu); poznati su, meĎu metamorfnim kamenjem i
amfibolski škriljci.
MRAMOR ima poseban značaj: u nauci se mramorom smatra vapnenac u kojem se prostim kom razabiru pojedina kalcitna zrnca; čisti mramor je
sasvim bijel ( metamorfno prekristalizirani krečnjak). Po kvalitetu je čuven antički mramor s otoka Parosa ( proziran i u ploči od 35 mm). Tzv.
STATUARIO iz Carrare pored izuzetne bjeline ima i prozirnost u ploči od 25 mm …
1.2.2. Faiyûmski portreti i „prave slike“
Sa sigurnošću moţemo tvrditi da se enkaustika kao samostalna tehnika javlja već u četvrtom vijeku prije nove ere, početkom helenizacije Egipta,
što bi moglo da uputi i na grčke zanatske utjecaje …
Još uvijek je otvoreno pitanje zašto antička grčka enkaustika opjevana u pjesmama svog vremena, nije sačuvana. Na nekim pločama vidljiva je i
kredna i gipsana preparacija, vidljiv je i crteţ ( na oštećenim mjestima ili na rubu izraĎen crnom vodenom bojom)…
Danas prevladava mišljenje da je začetnik enkaustičke tehnike Pauzija iz Sikyona , koji je djelovao u Apellesovo vrijeme u Sikyonu, kao
začetnik enkaustičke tehnike…
Poznato je da Pauzija oslikao interijer hrama u Tholosu od Epidaurosa ( hram okruglog tlocrta).
1/ 9.
Faiyûm: Mumijski portreti
7
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1/ 10.
Faiyûm: Mumijski portret →
II stoljeće; visina 15'' ; enkaustika na drvu
Najviše pisanih informacija o ovoj oblasti pruţa nam Pliniusova Naturalis Historia , navodeći da…
…nije poznato ko je prvi došao na zamisao da slika voskom,
ali se pretpostavlja da je to bio Aristides ( mlaĎi, unuk Aristida starijeg)
u četvrtom stoljeću prije nove ere
kasnije je od njega tehniku preuzeo Praxiteles…
ali spominju se i starija djela Polygnotosa, Nikanora, Mnesilaosa…
i Elasippos od Aegina kaže za svoju sliku da je „enekaën“ (pečena)… 6
Cydias (*Cythnus 364 ←/) je, kako navodi Plinius, za sliku argonauta dobio 144 000 sestercija…
Grčki slikar enkaustike Timomachus ( oko 46 ←/) je, prema Pliniusu, za sliku Ajax i Medeja dobio 80 talenata …
Postoji i dokument da je Tiberius ( 14-37. godina n. e.) platio šest miliona sestercija za portret ( jedan milio zlatnih maraka)…
Plinius spominje i da je slikanje izvoĎeno i na slonovači i glinenim pločicama …cera et ine bore cestro (sa voskom i na slonovači sa
cestrumom, ali i na drvetu sa cauteriumom i na brodskim zidovima sa penicili ; kasnije sa kistom i na drugim podlogama…)
Paulus Nolanus u 4. stoljeću n. e. razlikuje dvije vrste slika:
- tabulae putribiles ( impasto na drvenim pločama) i
- ceris liquentes ( slikano sa tekućim vrućim voskom).
Za veću otpornost enkaustičkih boja Aetius – u petom stoljeću n. e. spominje verniranje orahovim uljem…
Apostol Luka, prvi ikonopisac , radio je takoĎer voštanom bojom…
Kasniji tehnološki spisi sve manje spominju ovu tehniku. Prema uputstvima Hermeneia, vosak se u Bizantu upotrebljavao prije svega u vidu
tečne emulzije, koja se pripremala kuhanjem pepela ( cijeĎi), tutkala i voska u jednakim dijelovima ...
6
Büll: Das grosse Buch der Wachs, str. 326.
8
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
9
←1/ 11. Faiyûmski portret: Portret muškarca, detalj
2. stoljeće nove ere; pretpostavlja se da je tehnika rada identična onoj, opisanoj u mnogim grčkim i rimskim
tekstovima…
Tehnika podrazumijeva slikanje vrućim
otopljenim voskom i pigmentima preporučuju se kistovi od sintetskih dlaka ( zašiljeni i flah); boje se miješaju
na toploj metalnoj ploči uz grijanje, danas fenom;
motiv se skicira a zatim se zagrijava pazeći da se boje razlijevaju odgovarajuće pastozno i u pravcu koji
odgovara obliku ...
- na briţljivo prepariranoj drvenoj ploči… ( kako navodi Duell 7 korištena je već u egipatskom štafelajskom
slikarstvu STAROG CARSTVA … ; ugraĎeno platno na drvetu evidentno je tek kod funeralnih portreta i 2. do 4. stoljeću
NE )
Slikani su u razdoblju izmeĎu1. do 4. stoljeća, sa ţivo i uvjerljivo prikazanim fizionomijama ; najsnaţnija su ostvarenja
svog perioda, a izvanrednom očuvanošću uvjerljiv dokaz likovne i tehnološke kvalitete ove arhaične tehnike …( istini
za volju moramo naglasiti da su dobro očuvani i oni portreti, iz istog perioda, raĎeni voštanom temperom…; ovi portreti
dobro su očuvani zahvaljujući otpornosti enkaustičke tehnike, ali i gotovo idealnim uslovima u kojima su se nalazili više
od tisućljeća: u suhim i temperaturno ujednačenim klimatskim uslovima.
Otkriva ih Jean François Champollion - utemeljitelj egiptologije 1820. godine.
Nastanak ovih portreta dugujemo sačuvanom – ili oţivljenom – prastarom egipatskom običaju da se portret preminulog
pričvrsti na njegovo umotano mumificirano tijelo. ..
Prvobitno su bili modelirani, ali su u rimsko doba bili zamijenjeni slikama ...
7
P.Duell: Evidence for Easel Painting in Egypt Technical Studies int he Field oft he Fine Arts 8;1940/175.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
10
Da li ovaj stil treba zvati rimskim ili helenističkim, izlišno je pitanje, ali svakako nije bio ograničen samo na Egipat, jer se moţe
dovesti u vezu s nekim drugim portretima izraĎenim u tehnici enkaustike, kao i – portretnim minijaturama na staklu, koje su, kako se
čini, bile izraĎivane u Italiji u 3. stoljeću:
←1/ 12. Enkaustička slika: Septimus
Sever, Julija Domna i dva sina
Antikenmuseum, Berlin; 84 →; enkaustika; moţda
rad anonimnog rimskog slikara ( moţda i kopta ?).
Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone,
pogotovo one iz manastira na Sinaju…
Naime već krajem šestog stoljeća slike Krista,
Bogorodice na prijestolju, često u pratnji
svetaca,...počele su se boriti sa relikvijama za
primat, kao predmeti poštovanja ... Smatrane su
“portretima” ali su imale i kultnu namjenu - da
evociraju lik Krista, Bogorodice ili nekog
svetitelja. Postojalo je, naime, vjerovanje da se
Krist, zajedno s Bogorodicom ukazao sv. Luki i
dozvolio mu da ih naslika, a na čudesan način
pojavljivali su se i drugi portreti Krista i
Bogorodice
Te prvobitne „PRAVE SLIKE“bile su, navodno, izvor za kasnije čovjekovom rukom slikane portrete – ikone.
Nastale su dakle, pod utjecajem grobnih portreta kasnog helenističkog stila.
Kulturni ţivot u gradovima pod rimskom vlašću ostao je isti kao pod Ptolomejima, te je ova grana umjetničkog
stvaranja ostala neprekinuta; kasnije se nastavila i kod bizantskih ikona; tako ovi portreti predstavljaju jednu od
sačuvanih karika koje povezuju antičko slikarstvo sa bizantskim.
To su likovi krupnih očiju, dugih i tankih nosova i malih usta, na kakve nailazimo i u profanom slikarstvu portreta…
Tako nepoznati majstor portretira bračni par na zidu:
1/ 13. Zidna slika: Portret bračnog para→
Narodni arheološki muzej, Napulj; freska, prvo stoljeće n. e; moţda je portret Terencija Nea, odvjetnika, zbog bijele
toge i svitka…( moţda je pekar ?)
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Na Faijûmske potrete podsjeća i Bogorodica iz crkve Sta Francesca Romana u
Rimu. Vjerojatno je u Rim stigla iz Bizanta. U to vrijeme Carigrad ima značaj
svjetskog centra. Zovu ga DRUGI RIM ( tek u VII stoljeću sluţba boţja se izvodi
na grčkom, a sve do tada na latinskom jeziku ; TREĆI RIM su nazivali Moskvu u
X V stoljeću, kada postaje centar Bizanta.
Pored rimsko-helenske, tu je i koptska post-antička egipatska umjetnost:
1/ 14.
Faiyûm: Mumijski portret žene, detalj →
MJESTO: danas: LOUVRE; II stoljeće; 34 x 22 cm; enkaustika na drvu;
pretpostavlja se da je tehnika rada identična onoj, opisanoj u mnogim grčkim i
rimskim tekstovima ...
←1/ 15.
Rim: Majka božja s djetetom
MJESTO: naĎena u Rimu: St.Maria Nuova 1a danas se nalazi u crkvi St. Francesca
Romana , takoĎer u Rimu;
DATACIJA: 7. stoljeće; enkaustika; svojom ikonografijom podsjeća još uvijek na
Faiyûmske portrete; sačuvana je jedino površina Bogorodičinog lica; njena veza sa
grčko-rimskim portretnim slikarstvom očigledna je ne samo po tehnici, već i po
finoj gradaciji svjetla i sjene.
11
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1/ 16. Bauît: IKONA SA KRISTOM I MENASOM →
MJESTO: Bauît; danas: Paris, Louvre; 6. vijek; 57 x 57 cm; tempera na drvenoj ploči ...
Iako je naš primjer ikone iz Bauîta slikan temperom, on zorno ukazuje na mjerila , pod utjecajem tadašnjeg sirijskog stila …
Koptski inovirani oblik tradicionalne egipatske umjetnosti, bio
je obogaćen helenističkim, bizantskim kao i sasanidskim
utjecajima. Ikone raĎene temperom ili enkaustikom, kao i zidne
slike koptskog Bauîta uticale su i na slikarstvo Bizanta u
cjelini.
1.2.3. Sinajske ikone
Ikone, sačuvane u manastiru sv. Katarine na Sinaju, odavale
su praiskonsku simboliku. Naime,
..8oči, simbol duše i unutarnjeg života
( što je bilo poštovano i u Sumeru)
povećane su,
dok su nos i usta, simboli čulnosti i požude , smanjeni ...
Lik na ikoni lišen je subjektivnih fizionomijskih karakteristika i trenutnog izraza,
pretvarajući se na taj način u simbol duhovnog ideala ...
←1/ 17. Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem, detalj
Poput kasnorimskih i faiyûmskih portreta, raĎenih enkaustikom, i ovdje se susrećemo sa onim bogatim pikturalnim
impastom. Pikturalnost je očita, pogotovo na licu Bogorodice, slikanom enkaustičkim impastom, graĎenim u finim
nijansama svjetlosti i sjenke...Ove ikone imaju još i naturalističke elemente i tek tendencije bizantske dekorativnosti…Još u 6. stoljeću historičar Malala priča da se carska slika Konstantinova nosi u
litiji i oboţava kao svetinja…
8
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 29.
12
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
13
U svim vremenima, a posebno u srednjem vijeku, ikone su se prenosile sa jednog mjesta na drugo u vidu poklona, kao dragocjeni
predmeti ili iz drugih razloga, najčešće radi čuvanja od pogroma, ikonoklazma i slično...
Zato se klasifikacija ovog sakralnog ortodoksnog opusa najčešće izvodi na osnovu mjesta čuvanja, kao i prema kronologiji.
Tako za mnoge sačuvane Sinajske ikone profesor Weitzmann 9smatra, da su vjerojatno naslikane u Carigradskim radionicama, u
samom centru bizantske kulture.
Naime, CARIGRAD je već u VI stoljeću, u umjetničkoj djelatnosti preuzeo primat, u odnosu na razjedinjeni Zapad .
Razlog je odluka Konstantina Velikog 323. godine da preseli prijestolnicu rimskog carstva iz Rima u Bizant, dakle u središte
koje je bilo najpotpunije proţeto kršćanstvom .
On nije pretpostavio i raskol koji se desio 395. Godine.
←1/ 18. Historijska karta: Rim, Bizant i arapski svijet
Kako smo već naglasili, zbog poznatog ikonoborstva, koje se javlja u VII stoljeću, najviše starih ikona sačuvano je u
samostanu Sveta Katarina na Sinaju, gdje je i u vrijeme ikonoborstva vladalo „zatišje“... Sagradio ga je u podnoţju Mojsijeve
gore već Justinijan 560. godine.
Dakle, manastir Sveta Katarina nalazi se podno Sinajske gore, u masivu Horiva ili Horeba, kako kaţu Ţidovi, podno Mojsijeva brda ili Djebel Mousa, kako bi rekli beduini… Uklesano je 3.750 kamenih
stepenica do vrha, gdje...
...se nebo čini sasvim na dohvat ruke ...
Podno ove gore, već 330. godine poslije Krista ovdje je carica Jelena, sveta Jelena, Konstantinova majka, na mjestu biblijskog gorućeg grma podigla kulu, a uz kulu mali manastir Sv. Marije ( stare
knjige kaţu da je tako htjela zaštititi ţivote nekolicine sinajskih monaha, odreĎujući time mjesto na kojem će dva vijeka kasnije zakopati temelje Stefanos, dvorski arhitekta moćnog Justinijana.
U samostanu se okupljaju pustinjaci koji su prije ţivjeli u zasebnim ćelijama rasturenim meĎu stijenama:
10
Na mjestu gdje su anĎeli donijeli tijelo svete Katarine,
u podnožju planine na kojoj je Bog uručio Mojsiju deset zapovijedi,
car Justinijan je sagradio prije šesnaest vjekova veličanstveni manastir ...
Tokom vjekova u ovaj manastir nikada nitko nije kročio da bi ga poharao, već da bi ga darivao osiguravajući mu sigurnost ...
Nitko nikada nije opljačkao blago ovoga sinajskog manastira, a svi koji su tuda prolazili smatrali su svojom duţnošću da donesu darove. Tako je stvoreno ogromno bogatstvo ...
Sveta Katarina bila je učena ljepotica iz Aleksandriji, roĎena kao Dorotea u aristokratskj paganskoj familiji 296. godine; intelektualka koju je jedan monah iz Sirije pribliţio Kristu...
Ona je u odbrani kršćanstva, prkoseći poganskom imperatoru, izgubila ţivot. AnĎeli su je prema legendi donijeli na Sinaj…
9
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 19
Zlatko Dizdarević: Putopis o Sinajskoj gori /DANI, br. 555, Sarajevo 2008 , str. 64.
10
14
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1/19.
1/20.
1/21.
1/ 19. Sinajski manastir
1/ 20. Miniatura: Sinajski manastir
1/ 21. Sinajski manastir, interier
Manastir je kasnije integriran u Latinsku patrijaršiju u Jeruzalemu, a potpao pod jurisdikciju vladike od Petre. Unutar zidina manastira je i minaret i dţamija, što samo potvrĎuje da manastir posvećen Sv.
Katarini poštuju sve monoteističke crkve… ( dţamija je sagraĎena 1206, pod vladavinom Fatimida, za vrijeme Intifade 1988. godine, tu su se krili vaţni Palestinci ...
Ogromno je bogatstvo ove manastirske riznice i biblioteke. Bogatstvo legendi i priča još je veće.
Riznicu su darivali mnogi svjetski imperatori od Luja XIV, španjolske kraljice Isabele, do Napoleona ...
MeĎu manuskriptima najvrjedniji je Codex Sinaticus, grčki prijepis Starog zavjeta nazvan i Septuaginta; tu je i makedonski Sinajski psaltir ...
U samostanu svećenici stvaraju i za vrijeme ikonoborstva:
Istini za volju, poslije pobjede pristalica ikona krajem VII vijeka, crkve su bile formalno ujedinjene do 1054. godine) .
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Na Zapadu je zapadno rimsko carstvo srušeno najezdom Barbara
(proces selidbe naroda završen je tek u VIII vijeku , ili, bolje rečeno
800. godine krunisanjem Karla Velikog za cara, čime je primat
Bizanta, kao jedine carevine i nasljednice Rimske imperije, bio
osporen). Već 630. godine Bizant vrati pod okrilje carstva Siriju,
Palestinu i Egipat ( od perzijskih Sasanida). Ali ubrzo dolazi najezda
islama ( Arapi već 732. osvoje pored istočnih i afričkih dijelova i
Španjolsku i jugozapadnu Francusku , a Normani juţnu Italiju)..
←1/ 22. Sinajski manastir, mural u Kapeli sv. Jovana
( prije toga zidovi su bili samo pokriveni ikonama )
Pobjeda ikonofila slijedi već 843. godine . Ipak, ikonoborska kriza, je bila i uzrok konačnog raskida izmeĎu katoličke i
pravoslavne crkve 1054. godine.
Pored sinajskih ikona, tako su slikane i ikone koptskog manastira Bauït…Legendarni naturalistički izgled i visoka
cijena enkaustičkih slika poznat nam je i iz rimskih zapisa.
U manastiru Sv. Katarina ima, istina, i ikona slikanih tehnikom tempere, u koje spada i Sveti Sergije…
Kao da je ovu ikonu radio na Sinaju talijanski, možda apulijski slikar.
1/ 23.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: Sveti Sergije →
Sinaj, Sv. Katarina;XIII stoljeće; 28,7 X 23,2 cm ( svetac na konju; ţenska figura ; hierarhijski smanjena, čuči u
podnoţju konja); tempera ( ţumanjak) na drvetu; izraţena je fina modelacija konja, relativno slobodna kompozicija,
smirena jedino samim ornamentom koji okruţuje prizor…
Samostan se nalazio na islamskom tlu, nad kojim ikonoborski carski dekreti nisu imali nikakvu moć ...
Slične pogodnosti je imao i samostan Sv.Save kod Jeruzalema: Weitzmann 11 napominje da je ...
... u samostanu Sv. Save, koji je u blizini Jeruzalema,
Jovan Damaskin pisao svoj spis u odbranu ikona i sigurno se brinuo za to
da se u Sinaju nastavi slikanje ikona.
Samostan Sveta Katarina, koji je zavisio od Jeruzalema, ima više ikona
koje su nastale u ovom kritičnom periodu, što daje nov poticaj ideji o kontinuitetu ...
11
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 20
15
16
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1.3.
Ključne stečevine, spoznaje, i saznanja o slikanju voskom
Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom i svetim Jurajem ( ĐorĎem)
1.3.1. uvodne napomene
1.3.2. princip gradnje
1.3.3. instrumentacija
1.3.1. uvodne napomene
Jedan najranijih sačuvanih primjera, koji se čuvaju u samostanu Sv.Katarina na Sinaju, je Bogorodica na
prijestolju sa svetim Teodorom i svetim Jurajem ( ĐorĎem). Poput kasnorimskih i faiyûmskih portreta, raĎenih
enkaustikom, i ovdje se susrećemo sa onim bogatim pikturalnim impastom ...
pikturalnost je očita, pogotovo na licu Bogorodice, slikanom enkaustičnim impastom, graĎenim u finim
nijansama svjetlosti i sjenke ...:
←1/ 24. Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem
DATACIJA: 6. ili 7. Stoljeće; pretpostavlja se da su ove ikone nastale u Palestini na tada islamskom tlu gdje
ikonoborački dekreti nisu imali nikakvu moć. Tako je kontinuitet sačuvan pogotovo zahvaljujući manastiru Sv.
Save u blizini Jeruzalema ( tu je Jovan Damaskin i pisao svoj spis u odbranu ikona).
DIMENZIJE: 68,5 x 49,2 cm
TEMA: pored Bogorodice sa djetetom i svecima; u pozadini su i anĎeli.
TEHNIKA: i danas se vode rasprave i izvode dokazi o gradnji u tehnici prave enkaustike i one temperne
gradnje, kod koje se, pored drugih klasičnih veziva, jajeta, gume, tutkala, spominje i tako zvani punski vosak ...;
tehnika podrazumijeva slikanje vrućim otopljenim voskom i pigmentima;
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
17
1.3.2. princip gradnje
princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:
1.3.2.1. pripremni radovi
1.3.2.2. nosilac
1.3.2.3. iscrtavanje, pod slikanje i impasto
1.3.2.1. pripremni radovi
izuzetna slikarska vještina u gradnji
podrazumijevala je i briţljivu pripremu
izradom skica i studija koje su definirale
ovo ţivo i uvjerljivo prikazivanje
fizionomija;
←1/ 25. ■ Krist Pantokrator
detalj→
oko 550. godine;
( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, označeni
su posebnom oznakom ■ ).
ova, već čuvena enkaustička ikona, nastala oko 550. godine, Krist Pantokrator ,
podsjeća na Fayûmske portrete; ona vjerno dočarava fizionomiju…
tako su oči čak asimetrične…
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1.3.2.2. nosilac:
■ Plinius spominje i
slikanje na slonovači,
glinenim pločicama,
zidu ...
1/ 26. █ Bogorodica na prijestolju sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem , detalji
drvo, format: 68,5 x 49,2 cm; na detaljima se vide pukotine u dasci ...
( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni moment, označeni su posebnom oznakom █ ).
■ inače su većinom u pitanju male , relativno tanke daščice, prosječne veličine 35 x 18 cm i debljine,
vrsta drveta: egipatska smokva, kiparis, cedar, sykomora , bor, jela, limun ...
obrada: najlakše su istanjivali daščice od smokve, koje su nekad i kuhane, a najdeblje one od kiparisa;
Heraclius u XXIV članu svog priručnika iz 10. stoljeća (De coloribus et artibus romanorum) navodi način izravnavanja ploče za
slikanje pomoću specijalnog kita koji je sadrţao olovno bijelu, sitni prah opeke i rastopljeni vosak… Quamodo aptetur lignum
antequam pingatur…
da li je primjena ove metode izravnavanja, moţda nekog odjeka antičkih iskustava, utjecala na propast antičkih slika na drvetu ?
█ na sinajskim ikonama - preparaciju je činio samo jedan sloj tutkala jer vosak ne podnosi kredu, a pogotovo gips; ali, podloga
koja previše upija nije idealna; u tom slučaju preporučuje se briţljiva preparacija intenzivnim impregniranjem površine otopljenim
voskom, a zatim glačanje vrućim glačalom; antička enkaustika često je raĎena direktno na drvo …
18
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
19
1.3.2.3. iscrtavanje , pod slikanje i impasto
na neoštećenim mjestima ili na rubu vidljivo je iscrtavanje crnom vodenom bojom;
spominje se i – neke vrste imprimitura preko ovog preliminarnog crteţa – nanošenje sloja rastopljenog prozirnog
voska, kojim je crteţ i fiksiran;
poput kasnorimskih i faiyûmskih portreta, raĎenih enkaustikom, i ovdje se susrećemo sa onim bogatim
pikturalnim impastom: pikturalnost je očita, pogotovo na licu Bogorodice, slikanom enkaustičkim impastom,
graĎenim u finim nijansama svjetlosti i sjenke ...
na detalju je evidentan voštani impasto izveden sigurnim i znalačkim potezima ...
vrući otopljeni čisti pčelinji vosak se miješa sa suhim pigmentima (Pliniusove četiri boje) ; u „pravoj“
enkaustici vezivo je isključivo vosak, u primjenu toplote,
kako pokazuje i samo ime tehnike; dakle jedno
komponentno vezivo bez ikakvih pomoćnih sredstava.
Istina, u praksi vezanoj za samu tehniku ganosisa , kao i
kod raznih kombiniranih, temperno enkaustičnih tehnika,
često su se koristila raznovrsna otapala, smole, masna
oksidirajuća ulja i slično. Svi ovi dodaci bitno smanjuju
pikturalnu i kromatsku kvalitetu samog bojenog nanosa,
drugim riječima, oduzimaju onu specifičnu dubinsku
svjetlost i svjetlosnu refleksiju karakterističnu i nedostiţnu
u bilo kojoj drugoj klasičnoj, pa i modernoj tehnici. Ne
manje vaţna je i činjenica da jedino prava enkaustika
zadrţava tisućljetnu svjeţinu i nepromjenljivost bojenog
namaza.
←1/ 27. Bogorodica … sa svetim Teodorom i
svetim ĐorĎem, detalji→
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
slično kao antički slikar - i bizantski majstor je pigmente miješao direktno sa
voskom prilikom samog slikanja:
boju modelira u odgovarajući impasto bogatog pikturalnog i kromatskog
efekta, koji kada jednom očvrsne ne mijenja više izgled ... ( za veću otpornost
enkaustičnih boja Aetius preporučuje verniranje gotove enkaustičke slike
orahovim uljem)...
-
lopaticom je uzimao pigment u prahu i nastrugani vosak u ljuskama
te pomoću topline miješao direktno na slici;
spominje se, istina, i priprema enkaustičkih boja miješanjem voska i odreĎenog
pigmenta u bilo kojem omjeru, zagrijavanjem i zatim oblikovanjem u kockice
ili kuglice koje su se zatim koristile na specijalnoj metalnoj paleti zagrijanoj
pomoću ţara;
ne samo da je zapanjujuća modelacija – fina gradacija svjetla i sjene, već
moţemo govoriti i o izvjesnoj pikturalnosti ...
boja se nanosi specijalnim alatkama – INSTRUMENTA PINGENDI ...
1/28. Bogorodica…sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem, detalj→
20
21
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
1.3.3. instrumentacija
svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena likovna instrumentacija …
zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao
poesisa materijalnosti…
1.3.3. 1. boje
1.3.3. 2. veziva
1.3.3.3. alatke i pribor
1.3.3. 1. boje
pored direktnog miješanja voska i pigmenta , na samom nosiocu, spominje se, istina, i priprema enkaustičkih boja miješanjem voska i odreĎenog pigmenta
u bilo kojem omjeru, zagrijavanjem i zatim oblikovanjem u kockice ili kuglice koje su se zatim koristile na specijalnoj metalnoj paleti zagrijanoj pomoću
ţara;
- danas mnogi savjetuju da se pigment najprije trvi sa benzinom ( kod kobalta i krom oksid zelene to je skoro obavezno),
- a zatim smjesi dodajemo u kupelji zagrijani vosak; komponente miješamo drvenim štapićem ( teţi pigment pada inače na dno);
- količina voska nije bitna jer ne utječe na konzistenciju i stabilnost boje čak ni u slučaju da je otopljenom vosku dodana manja količina eteričnog
laka ( danas se na trţištu mogu naći specijalne „voštane boje“ o obliku čvrstih štapića kojima moţemo crtati po zagrijanoj površini...
R.Smith12 , u svom praktikumu predlaţe sljedeći način rada „prave enkaustike“ sa motivom riba:
- pod slikanje (srednji plavi tonovi mora sa nijansama smeĎe, crvene i okera; dole tamnije a svjetlije na vrhu,
- nijansiranje pomoću dodatnog zagrijavanja i razlijevanja,
- struganje nekih suvišnih nanosa voska,
- pokrivno bijelo slikanje ribica i transparentnom žutom i crvenom,
- prednji valovi ispred ribica; ftalocianin plava i viridian zelena; lazurno struganje
-ponavljanje impasta i lazura ...
slična je i gradnja motiva ( inspiriranog Degasovom plesačicom) izvedena u okviru studentskih vjeţbi:
1/29. ALU, Sarajevo: vježba →
12
R. Smith: Le manuel de l'artiste , Paris 1989; str.232.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
22
PIGMENTI:
■ danas se smatra da se za enkaustiku mogu koristiti, više ili manje, sve one vrste pigmenata koje
se koriste i u ulju;
- bolje je ako je pigment finijeg zrna,
- te da je barem relativno otporan na temperaturu ( do 80°C), da ne mijenja boju;
█ Bogorodica ...je slikana sljedećim pigmentima:
azurit, malahit, minium ( kao, prema potrebi i massikot ...)
MALAHIT j pe oznat po svojoj osjetljivosti, vjerojatno su već prilikom bojenja , pored voska i
terpentinskog ulja dodavali i smolu ...
najčešće se spominju sljedeći pigmenti:
- kadmijevi u svim tonovima,
- okeri,
- kaput mortum,
- prirodna umbra,
- kromoksid zelena,
- kobalt plava,
- ultramarin plava,
- mars crna.
Plinius, istina zapisuje da se za antičku enkaustiku mogu koristiti pigmenti:
- PURPUR,
- INDIGO,
- NEBESKO - PLAVA
- MELINUM,
- AURIPIGMENT,
- ABIANUM i
- OLOVNO BIJELA– nalazi se čak na egipatskim enkaustikama ( podnosi temperaturu lak do
230ºC); po kemijskom sastavu je bazni olovni karbonat; već Plinius je zapisao postupak
proizvodnje procesom nagrizanja olovnih ploča u zamljanom loncu zakopanom u stajskom Ďubrivu
četiri nedjelje… ( kasnije se proizvodi po holandskom postupku – indirektnim djelovanjem sirčetne
kiselinei ( olovni acetat) i đubriva ( ugljen dioksid)…
1/30. Bogorodica…sa svetim Teodorom i svetim ĐorĎem, detalj
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
Vincent J. Bruno u svojoj knjizi Oblik i boja u grčkom slikarstvu13 postavlja niz pitanja na koja je teško decidirano odgovoriti;
zapisi govore da je u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskom zanatu – o novoj tehnologiji i o novoj
tehnici trodimenzionalnog formiranja slike ...
nakon drugog svjetskog rata otkriveni su neki novi, sačuvani fragmenti grčkog slikarstva :
- Delos (Cyclades; slike na zidu izravnanom gipsom),
- Demetrias ( d. Volos; slike na mramoru),
- Alexandria ( Egipat ; slike na zidu, poliranom gipsom),
- Kazanlak ( Bugarska ; mlaĎe slikarije iz IV stoljeća prije Krista), Lefkadia ( Grč. Makedonija ; slabo sačuvano),
- Photios Petsas (IV st. Prije Krista)
i tvrdnja Pliniusa, da je Apeles koristio samo ČETIRI BOJE, dovodi se u pitanje : sve više se potvrĎuje mišljenje da je pod
terminom CRNA – podrazumjevano sjenćenje u hladnim tonovima; kasnije, što se pripisuje Zeuxisu, su evidentne i valerske
gradacije prekrivajućom i polu prekrivajućom bijelom na tamnoj osnovi ...
1/31. Kazanlak: Konji ..., detalj→
1.3.3. 2. veziva
pored već poznatih prirodnih supstanci koje su koristili već majstori Altamire , kao što su krv, bjelanjak, pljuvačka, masnoće,
moţda još uvijek i moţdina, javljaju se i
- mješavine , kasnije nazvane tempere, kojima su vezane boje na suhom oţbukanom zidu to je već, kako bismo nazvali
u naše vrijeme - peinture à sec /njem. Seccomalerei /ital. A secco /- secco slikanje - slikanje na suho uz dodatak
veziva (drukčijeg od kreča), obično tradicionalnih veziva na bazi gume, tutkala, jaja, kazeina; ako je kazein u
kombinaciji sa krečem tada je u pitanju specifična zidna tehnika ...ali, koristili su već i prirodne emulzije ( jaje,
mlijeko ...)
- VOSKOM u tehnici enkaustike…
dakle, kao i egipatska secco tehnika i ovdje postoji kombiniranje raĎeno i vezivom na bazi gume ili tutkala (dakle, mješavina
pigmenata sa vodenim vezivom);
nije isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje; pretpostavlja se da su stare civilizacije za svoje secco
slikanje kao vezivo koristile mješavinu gume, mulja i pigmenata…; tako je slikana prelijepa Nefertari u svojoj grobnici u
Luxoru.; plošni nanos boje oivičen preciznim konturama dominirao je i kasnije, stoljećima i u grčkom slikarstvu ...
13
Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977
23
24
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
dakle, dok se u tehnikama bojenja egipatskih skulptura koriste i lipofilna veziva ( smole, voskovi, mineralna i eterična ulja, bitumen,...), veziva egipatskih slikarskih boja ( za zid, kao i za papirus) spadaju
u biljna (gume, biljni sokovi,...) i ţivotinjska ( proteini - tutkalo):
GUMA:
GUMA ; egip. gemai ; koristila se već u starom Egiptu; hidrofilni koloidi ...
vjerojatno su Egipćani koristili one vrste guma, koje se nalaze na području njihovog okruţenja, kao što su:
- guma myrrhe ; grč. murr= gorak ; mira; mirta; izmirna; guma stepskog raslinja iz porodice balzam drva; koristila se kao vezivo boja, prije svega za balzamiranje i kao sredstvo protiv ugriza
zmija i škorpiona...; kasnije, u srednjem vijeku, pod utjecajem egipatskih cenobita
- acacia gum; acacia gummiferra; guma od raznih vrsta tropskog bagrema, različitih svojstava ali sa zajedničkim svojstvom dobrog otapanja u vodi ...
- acacia Senegal; senegalska guma; slična gumi bagrema ali nije sasvim topiva ...
- acacia Vereck ; kordofanska guma; nazvana po pokrajini u Sudanu; sa najjačim svojstvom emulgatora ...
- aloe ; sok iz mesnatog lišća biljke iz grupe Liliaceae; spominje se i zajedno sa mirtom ...
- laudanum ; mrka ili crna masa iz grana i lišća biljke Cistus ; u Egiptu se koristila kao miris, nekada i za balzamiranje ...
- olibanum; tamjan ; iako spada u smole ima u svom sastavu i 30-40% gume i 4-7% eteričnih ulja ...
- tragant guma; porijeklom iz Grčke, krete, perzije, Male Azije (najbolja je iz Smirne) biljni sluz izlučen iz stabla tropskog drveća ( grupa Astragalus) nije potpuno reverzibilna (otapa se u alkoholu a
ne u vodi); zbog veće sluzavosti cijene je kao vezivo za pastel ...
TUTKALO:
postoje vjerodostojni podaci da je tutkalo bilo poznato u Egiptu još prije 3000 godina...( A.Lucas, kemičar i suradnik Howard Carter prilikom istraţivanja u Tut-Ench-Amun-grobnici naišao je na stari
komad egipatskog tutkala iz XVIII dinastije, sličnog današnjem); spominje ga i Plinius kao i kasniji mnogi srednjevjekovni manuskripti ...
TUTKALO, GLUTINSKO VEZIVO, GLUTIN – lat. gluten = ljepilo koji nastaje kuhanjem ţivotinjskih tkiva koja sadrţe nerazgraĎenu bjelančivinu KOLAGEN – grč.kolla = ljepilo +genere =tvoriti.
spada u organska hidrofilna veziva ţivotinjskog porijekla – po kemijskom sastavu u proteine – grč.protos = prvi; jednostavne bjelančevine ...
( dok su albuminska veziva proteidi – sloţene bjelančevine, u kojima je protein vezan sa nekim drugim kemijskim spojevima – u slučaju jajeta i kazeina – sa fosforom i drugim primjesama );
glutin spada u grupu sklero-proteina ; proces proizvodnje zavisio je od sirovina...; vaţno je da se uklone masnoće, a zatim se prokuhava ( bolje indirektno, sa parom) i odvaja frakciono ( prva frakcija
na 40ºC je prejaka za slikarstvo; najbolja je frakcija na 50 – 60 ºC) ; zatim filtriranje i sušenje u različitom obliku ( pločice, zrno, mljeveno,…);
Sirovine za proizvodnju:
- sirove (neštavljene) koţe, riblji mjehuri,
- štavljene koţe ( anorganskim štavom)
- kosti ( prije kuhanja brušene i mljevene, a ponekad tretirane i kiselinama za odstranjivanje kalcija)
osnovna svojstva tutkala poznata već najstarijim civilizacijama , zasnivaju se na ljepljivosti, kao i netopljivosti u hladnoj vodi ...;
VEZIVNA MOČ zavisi od temperature na kojoj se pripremalo (snaga raste do 45ºC, a zatim opet opada…); u hladnoj vodi je netopljivo ali jako nabubri; u toploj vodi se otapa i daje viskoznu tekućinu
koja hlaĎenjem prelazi u gel…; ako je neutralno (riblja i koštana su često kisela,te je potrebna neutralizacija…) , dobro se podnosi sa svim supstancama sa kojima dolazi u dodir u procesu gradnje
slike…
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
25
VOSAK :
kombinacija voska, smola, ulja i otapala se u likovnim tehnikama koristila jako rano, prije svega kao sredstvo za zaštitu likovnog djela...( još prije tri tisućljeća Egipćani su štitili slike raĎene vezivom
od gume, tutkala ili jajeta, pomoću voštano smolastih prevlaka… ; smole su koristili i za balzamiranje…)
u literaturi se ova specifična tehnika zaštitnog karaktera, koja nije vezana samo za oblast slikarstva već prvenstveno za zidne dekoracije i mramorne statue, najčešće spominje pod imenom ganosis …
VOSAK je po kemijskom sastavu ester visoko molekularnih kiselina ( za razliku od ulja ne sadrţi glicerol već visoko molekularne alkohole kao Myricyl-...)
Mezopotamske vještine lijevanja bronce, enkaustičke vještine Egipćana, Grka, Rimljana…
Plinius navodi, izmeĎu ostalog, da…ceras ex omnium arborum satorumque floribus confingunt … (pčele proizvode vosak od cvjetova sivih biljaka i drveća…).
kao jedno najstarijih, najkvalitetnijih i najtrajnijih veziva spominje Luca MS (u osmom stoljeću) , još uvijek samo dvije vrste veziva za slikanje:
- vosak za slikanje na drvu i
- tutkalo za slikanje na pergamentu ...
ali, ipak, već Pedanius Dioscorides, u prvom stoljeću u svom temeljnom farmakološkom djelu DE MATERIA MEDICA opisuje preko 600 biljaka, biljnih i ţivotinjskih proizvoda, te , izmeĎu ostalog,
piše i o uljima, njihovom čišćenju, bistrenju, o smokvinom mlijeku i plodu, o čišćenju i bijeljenju voska, o punskom vosku ...
najkvalitetniji se smatrao čisti pčelinji vosak iz Sudana;
pored voska tu su i
ulja, smole i otapala, ona elaborirana kod majstora bizantskih ikona, koji su svoje ikone slikane temperom zaštićivali olifama …
grčka vatra – antičko sredstvo za uništavanje neprijatelja u pomorskim bitkama sadrţala je vjerojatno mješavinu salitre, nafte i smole…
1.3.3.3. alatke i pribor:
boja se nanosi sa specijalnim alatkama – instrumenta pingendi – kist ili tanka špahtla za izvlačenje linija – kanala;
korištenje kistova za nanošenje voštanih boja bilo je prisutnije u dekorativnim tehnikama:
Vitruvije i Plinius za kist kojim nanose ganosis kaţu SAETA = četka a ne PENICILLUM = kist od fine dlake koji se koristio za slikanje ...
vjerojatno je GANOSIS tehnika koristila mješavinu voska, smole, ulja, ali i otapala: terpentinsko ulje su već Egipćani nabavljali iz Sirije ( opis procesa destilacije terpentinskog ulja ostavili su nam
naučnici iz Aleksandrije u III stoljeću nove ere ( pod imenom grčka smola koristila se smola smreke, dakle kolofonij; za razliku od grčke vatre – mješavine ţivog kreča, petroleja i sumpora kojeg Grci
prvi put koriste tek 675. godine protiv Arapa; ova eksplozivna smjesa palila se kada je ţivi kreč dolazio u dodir sa vodom).
u grobu iz trećeg stoljeća Naše ere, naĎena je slikarska špahtla za koju se pretpostavlja da je alatka za enkaustiku; u literaturi se spominju različite vrste alatki sa i ponešto različitim kvalifikacijama i
imenima:
V
smisao poesisa materijalnosti
Istočna i zapadna ikona
1. Sinajska enkaustika
26
cauterium ili canterium (grč.rhabdion) bio je štapićasti metalni instrument sa kašikastim završetkom na jednoj strani, a u obliku špahtle na
drugoj strani; često se spominje da je ova alatka bila namijenjena i za rad na drvetu;
funkcija u enkaustici: tanka špahtla za izvlačenje kanala, sa trouglastim ili vijugavim tragovima
prema zapisima u arhivima... Aleksandrijki slikar Teodor je koristio ugrijanu lopaticu od kovine ( Thermastris) ...
←1/ 32. Antičke alatke za enkaustiku
crteţ prema A. Bergeru ( nalazi se u Muzeju u Napulju)
cestrum ili vericulum – igla sa zašiljenim ili oblim vrhom ( korišten je i za slonovaču. čak i za minijature);
funkcija: za nanošenje tekućeg voska na slonovaču i urezivanje linija ( pretpostavlja se da se urezivanje ponekad vršilo i zagrijanom iglom bez
voska; na taj način ona je ostavljala bojeni trag donjeg sloja ...); zbog svoje egzaktnosti ova je alatka korištena i za minijature;
penicillum ili penicilli – kistovi; prema nekim informacijama – bili su u početku zabranjeni ili prikriveni; spominje se varijanta enkaustike u
kojoj je tekuća boja nanesena kistom u flekama, a zatim doraĎivana vrućim instrumentima,..a moţda su boje bile vezane vrućom mješavinom
voska, smole, ulja, ali i otapala; terpentinsko ulje su već Egipćani nabavljali iz Sirije ( najstariji sačuvani opis procesa destilacije terpentinskog
ulja ostavili su nam naučnici iz Aleksandrije u III stoljeću nove ere)...
sa njima se boja ponekad nanosila ali i doraĎivala kasnije sa metalnim alatkama ...; danas se mogu naći na trţištu i specijalne voštano smolaste
boje, pakovane u tubama ...
ove boje podsjećaju na ganosis
prema receptu Ţivojina Turinskog 14 mogu se pripremiti miješanjem pigmenta, otopljenog voska, gustog damar laka i lanenog ulja ( u omjeru 5 dijelova voska, 1 dio laka i ¾ ulja)...
sa instrumenta pingendi i tečnom smolasto-voštanom vrućom bojom slikao je i Leonardo čuvenu Bitku kod Anghiarija ...; danas je monumentalnost ovog projekta poznata po nizu sačuvanih kopija,
kopija pojedinih fragmenata ali je ono što je naslikano na zidu u Palazzo vecchio uništeno već 1557. godine, odnosno prekriveno, jer je tu Vasari slikao svoje scene bitaka ...
ali, svi ovi dodaci bitno smanjuju pikturalnu i kromatsku kvalitetu bojenog nanosa, drugim riječima, oduzimaju onu specifičnu „meku“ svjetlost i svjetlosnu refleksiju, karakterističnu i nedostiţnu u bilo
kojoj drugoj klasičnoj, pa i modernoj tehnici ( donekle se moţe postići u akrilnoj tehnici koristeći uz boje i tako zvani mat medij…)
danas se kao alat koriste električni ureĎaji sa specijalnim termostatom, kao i električno glačalo, fen, i posebna pećnica sa regulatorom topline za zagrijavanje nosioca prilikom rada ...; koriste se i infra
crvene lampe...; posebne sprave koriste za tehniku batik, pogotovo na tekstilu ; u kombiniranim slikarskim tehnikama koje se baziraju na principu „masno – posno“ pomoću ovog pribora postupak rada
je mnogo olakšan: vosak se topi u posudi i lijeva u specijalnu spravu pomoću koje se jednakomjerno nanosi na površinu ( širina linije zavisi od presjeka otvora mesinganih cjevčica kroz koje se cijedi
tečni vrući vosak)...
14
Ţivojin Turinski : Boje, veziva, tehnike slikanja, Beograd 1970.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
2 725 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content