close

Enter

Log in using OpenID

banana - WordPress.com

embedDownload
BANANA
Banana je poznata po svojoj kori
koja može svakog živog da obori,
da ga isprebija i unakazi
ako je neučtiv pa je nagazi.
Siledžijama iz naše kafane
pamet je utjerala kora od banane,
a mnogim špijunima stranih sila
jedino je ona doskočila.
Samo su majmuni jači od banane,
ali se ipak mudro drže grane
i isključivo se kreću
- po drveću.
LIMUN
Da li je limun voće ili nije
kad se on ne jede nego pije?
I kako može da raste na granju
nešto što je u tečnom stanju?
Ovim se problemom bavim najviše
dok kakav limun pijem i sišem.
Ali neka misli ko šta hoće
- limun je voće
posebne kakvoće
i nema zdravije tekućine
za temperaturu i druge vrućine.
ANANAS
Stigao ananas i kod nas u selo
(prvi put otkad je nas i ananasa!)
i čim se čulo da je to za jelo
-navalila narodna masa.
Probaju ljudi taj plod svjetski,
pa će poneko, sebi u bradu:
“Ovo je izgleda pipun zetski
koji je završio škole u gradu”.
ŠIPAK ILI NAR
NAR ILI ŠIPAK
Kad imaš šipak imaš i nar
jer to je potpuno isto,
kao veljača i ferbruar
ili ko Rile i Risto.
No, razlike ima, ipak,
između jednog i drugog,
jer nar je samo šipak,
a šipak – i nešto drugo.
Jedno mu ime odstrani
i nauk za svagda izvuci:
bolji je nar na grani
nego šipak u ruci.
KAMILA
Nemoj žaliti kamilu zbog suše
i pustinjskog vjetra bezobzirnog,
sve nevolje jedared se svrše
-zna to ona i preživa mirno.
Ako bude bolje – dobro došlo,
ako bude mrijet – mrijet će se;
nikom nije još za rukom pošlo
da se svoje sudbine otrese.
Dok ti psuješ i svađaš se s Bogom
pucajući u pogrešnu metu,
ona ima oazu sa vodom
na ovome i na onom svijetu.
Ona je već tamo gdje ti treba
tek da stigneš, ako si na putu:
sa ove i s one strane neba
ona živi u istom trenutku.
Nemoj žalit kamilu zbog suše,
već nas žali i traži lijeka;
kako ćemo kroz ovo bezdušje
istom stranom neba, dovijeka.
JEDAN NEŠTO OZBILJNIJI
POGLED NA MAGARCA
Ako okupaš zebru,
da joj spereš šare,
šta bi bila zebra?
Obično magare.
A da nešto staviš
magarcu na rebra
iste one šare
-bi li posto zebra?
Ja mislim da ne bi
( I sigurno ne bi!)
jer on ne dâ da se
tek tako pozebri,
ko što neki lako
svoje ruho svlače
i oblače tuđe
pa se - pomagarče.
POLIGLOTA
Moj pas je rođeni poliglota:
govori sto jezika prvoklasno.
Kad taj zareži iza plota
svi ga razumiju
i – sve im je jasno
DJEČAK
Dječak je ubio lastu, a ostali dječaci su povikali:
-Umrijeće ti majka!... Ko ubije lastu umrijeće mu majka!...
- Ja nemam majku - rekao je Dječak.
- Onda će ti umrijeti otac.
- Nemam oca.
- A brata, sestru?...
- Nemam ni brata, ni sestru.
- Nemaš baš nikoga?!
- Nikoga.
Dječaci su se zbunili. Kakva nesreća može da snađe nekoga ko je već toliko
nesrećan?
Tišina je potrajala dugo, a onda se oglasi Dječak milujući svoju žrtvu u kojoj više
nije bilo ni dana, ni sunca, ni cika...
- Žao mi je lastu - rekao je tiho.
MOJIM VRŠNJACIMA
O nama je malo rečeno, jer smo bili mali
(a skoro mi se čini da je tako bolje),
o nama koji smo pohađali
drugi svjetski rat umjesto osnovne škole.
O nama koji smo morali shvatiti
u jednom dobu kad se teško išta shvata
kako nam niko ne može vratiti
ni mrtvu majku, ni oca, ni brata.
O nama je malo rečeno, dragi vršnjaci,
i niko nam ništa ne stavi na grudi
zato što smo smjeli da budemo dječaci
kad mnogi nisu smjeli biti ljudi.
O nama je malo rečeno, moji mili,
pa zato danas mnoge naš falset vrijeđa,
jer niko ne zna kako smo učili
mitraljesku paljbu umjesto solfeđa.
MIR
Čudna me ponekad želja hvata
da kupim razglednicu i napišem:
“Dobro je: pošte rade, nema rata...”
I ništa više.
Pismo mojoj učiteljici
(Branivoju Đorđeviću)
Draga gospođo učiteljice,
ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Ja se često sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve žice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
naučiti nekog da zavoli ptice.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake praćke
i kamička, klečali dugo iza table.
Gospođo, to je, u najmanju ruku,
junaštvo dostojno poštovanja
učiti nekog ljubavi
uz huku jednog strašnog rata,
jednog propadanja.
Ne zamjeram Vam - daleko bilo,
pa čak ni to što me vukoste za uši,
sve je to danas na svoj način milo
i prijatno je od toga u duši.
Hvala Vam, gospođo učiteljice,
i ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Uspavanka
Buji, paji,
grijehu moj mali,
spavaj, moja lijepa sramoto,
zbog tebe su me protjerali
da tuđe rublje prostirem plotom.
Nazvali su me svačim redom
i kleli,
i mene i tebe, sine,
kao da ti nijesi čedo,
lijepe oči materine.
Buji, paji,
da porasteš naji,
velik kao oni jablanovi,
snažan kao oni zagrljaji,
lijep kao ona mjesečina.
Spavaj,
lijepa sramoto materina.
PRVI SNIJEG
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izađi da skitamo ,
noćas je nestvarno lijep grad.
***
Kad mi se najmanje budeš nadala
iz lavirinta svog kada izađem
možda na tvoja vrata zakucam
tišinu bar da prekinem.
Kad mi se najmanje budeš nadala
k’o nekad nezvan ja ću ti svratiti
za vremenom što proslo je
još dugo cemo žaliti.
Nikad ne reci nikad kad smo u pitanju ti i ja
sve je moguće nema pravila
Nikad ne reci nikad šta nosi jutro, ko to zna.
Kad mi se najmanje budeš nadala
i kada naizgled šanse nestanu
možda nas sudbina tek planira
i njene niti povežu.
Kad mi se najmanje budes nadala
k’o nekad nezvan ja ću ti svratiti
za vremenom što prošlo je
još dugo ćemo žaliti
PROLjEĆE
Stariji za tamu jeseni tmaste
i grublji za grubost ove zime prošle,
ja vam ovoga proljeća neću mahati, laste,
i neću vam reći toplo dobrodošle.
Vrapcima ja moram, nježno kao otac,
reći nešto lijepo u dan ovaj plavi,
vrapcima - tom sitnom grumenju života,
što je cvrkutalo zimus na mećavi,
dok ste vi negdje, ispod tuđeg neba
izvodile svoje igre vragolaste.
Ne, vaš mi cvrkut sad, zbilja, ne treba,
razmažene gospođice laste.
Oni su zimus zebli ispod streha,
oni su voljeli i golo ovo granje.
Moje poštovanje, vesela ruljo smijeha,
drugovi vrapci - moje duboko poštovanje.
NEKA ME NE BUDE
Neka me ne bude kad budem prestao da volim
jer tada od mene ne bi ostalo ništa
- možda samo ugarak neki goli
od čitavog ovog velikog ognjišta.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
3 081 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content