close

Enter

Log in using OpenID

Broj I - Hrvatsko geodetsko društvo

embedDownload
GEOD. LIST GOD. 68 (91) 1 S. 1–88 ZAGREB, OŽUJAK 2014.
SADRŽAJ
Pregledni znanstveni članci
Frančula, Tutić: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na
Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa srodnim studijima u svijetu........ 1
Repanić, Grgić, Bašić: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda
Republike Hrvatske.................................................................................................... 17
Stručni članci
Puceković: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000 u izdanju
Vojnogeografskog instituta u Beogradu.................................................................... 33
Marinčić: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti
Bosne i Hercegovine................................................................................................... 47
Vijesti.................................................................................................................................... 69
Pregled stručnog tiska i softvera............................................................................................ 76
In memoriam......................................................................................................................... 86
Predstojeći događaji................................................................................................................ 88
CONTENTS
Reviews
Frančula, Tutić: Comparison of Study of Geodesy and Geoinformatics at the
Faculty of Geodesy, University of Zagreb with similar Studies in the World......... 1
Repanić, Grgić, Bašić: Proposal of Zero Order Gravity Network of the Republic
of Croatia Amendment............................................................................................... 17
Professional papers
Puceković: Testing the Accuracy of Topographic Maps at the Scale of 1:25 000
published by the Military Geographical Institute, Belgrade.................................. 33
Marinčić: Wind Farm Mesihovina – Vision of the Energy Future
of Bosnia and Herzegovina........................................................................................ 47
News..................................................................................................................................... 69
Publications and Software review........................................................................................... 76
In memoriam......................................................................................................................... 86
Forthcoming events................................................................................................................ 88
Naslovna stranica: Vjetroturbina, (ustupio: Dalibor Marinčić).
INHALT
Wissenschaftliche Übersichtsartikel
Frančula, Tutić: Vergleich des Geodäsiestudiums und des Studiums
der Geoinformatik an der Geodätischen Fakultät der Universität in Zagreb
mit verwandten Studien in der Welt.......................................................................... 1
Repanić, Grgić, Bašić: Vorschlag zur Ergänzung des gravimetrischen Netzes 0.
Ordnung der Republik Kroatien............................................................................... 17
Fachartikel
Puceković: Genauigkeitsprüfung der topographischen Karte im Mastab 1:25 000
in der Ausgabe des Militärgeographischen Instituts in Belgrad............................ 33
Marinčić: Windkraftanlage Mesihovina – Vision der energiewirtschaftlichen
Zukunft von Bosnien-Herzegowina........................................................................... 47
Nachrichten........................................................................................................................... 69
Bücher- und Softwareschau.................................................................................................... 76
In memoriam......................................................................................................................... 86
Termine................................................................................................................................. 88
SOMMAIRE
Contributions sciéntifiques synoptiques
Frančula, Tutić: Comparaison entre les études de géodésie et géo-informatique
de la Faculté de Géodésie de l’Université de Zagreb et des études affines
dans le monde............................................................................................................... 1
Repanić, Grgić, Bašić: Proposition du complément du réseau gravimétrique
de l’ordre 0 de la République de Croatie................................................................. 17
Contributions professionnelles
Puceković: Examen de l’exactitude de la carte topographique à l’échelle 1:25 000
éditée par l’Institute géographique militaire de Belgrade...................................... 33
Marinčić: Éolienne de Mesihovina – vision du futur énergétique
de la Bosnie et Herzégovine...................................................................................... 47
Actualités............................................................................................................................... 69
Revue de la littérature professionnelle et du software............................................................. 76
In memoriam......................................................................................................................... 86
Evénements precedents.......................................................................................................... 88
СОДЕРЖАНИЕ
Обзорные научные статьи
Франчула, Тутич: Сравнение изучения геодезии и геоинформатики на
Геодезическом факультете Университета в Загребе с родственными
изучениями в мире...................................................................................................... 1
Репанич, Гргич, Башич: Предложение дополнения основной гравиметрической
сети Республики Хорватии...................................................................................... 17
Специальные статьи
Пуцекович: Проверка точности топографической карты масштаба 1:25 000
в издательстве Военно-географического института в Белграде......................... 33
Маринчич: Ветроэлектростанция Месиховина – видение энергетического
будущего Боснии и Герцеговины............................................................................ 47
Новости................................................................................................................................. 69
Обзор специальной печати и программного обеспечения...................................................... 76
In memoriam/В память.......................................................................................................... 86
Предстоящие события........................................................................................................... 88
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
1
UDK 378.6.046:528:004.738.52
Pregledni znanstveni članak
Usporedba studija geodezije i geoinformatike
na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
sa srodnim studijima u svijetu
Nedjeljko FRANČULA, Dražen TUTIĆ – Zagreb1
SAŽETAK. U svrhu usporedbe studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa srodnim studijima u svijetu napravljena je analiza studija geodezije, geodezije i geoinformatike te geomatike na osam sveučilišta u
Europi, četiri sveučilišta u Sjevernoj Americi i po jednom sveučilištu u Aziji, Africi i
Australiji. Izbor sveučilišta ovisio je ponajprije o dostupnosti svih potrebnih podataka
na internetu na engleskom ili njemačkom jeziku. Potrebni podaci za analizu bili su
popis predmeta po semestrima, bodovi ili sati predavanja i vježbi za svaki predmet,
uvjeti koje student mora ispuniti do diplome te sadržaji svih predmeta. Za svaki
preddiplomski studij svi predmeti svrstani su u ove skupine: matematika, fizika,
geoinformatika, praktična i inženjerska geodezija, geodetsko računanje, fotogrametrija, kartografija, matematička, fizikalna i satelitska geodezija, upravljanje zemljištem
i ostali sadržaj. Na svim preddiplomskim studijima za svaku skupinu izračunat je
postotak zastupljenosti u odnosu na ukupni sadržaj te je uspoređen s preddiplomskim
studijem u Zagrebu. Dana je i kratka usporedba diplomskih studija s obzirom na
vrste studija i broj usmjerenja.
Ključne riječi: geodezija, geoinformatika, geomatika, preddiplomski studij, diplomski studij.
1. Uvod
U Hrvatskoj je geodezija jedno od polja u području tehničkih znanosti sa sljedećim
granama: kartografija; fotogrametrija i daljinska istraživanja; pomorska, satelitska i fizikalna geodezija; primijenjena geodezija; geomatika.
U engleskoj stručnoj terminologiji termin geodesy ponajprije označuje fizikalnu i
satelitsku geodeziju. Stoga se za objedinjavanje svih grana što ih geodezija uključuje u hrvatskoj stručnoj terminologiji upotrebljavaju termini surveying and
­mapping i mapping science.
Professor emeritus dr. sc. Nedjeljko Frančula, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26,
H
­ R-10000 Zagreb, e-mail: [email protected],
doc. dr. sc. Dražen Tutić, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, HR-10000 Zagreb, e-mail:
[email protected]
1
2
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Promjene koje su se dogodile u geodeziji potkraj 20. i početkom 21. stoljeća, a
vezane su uz razvoj digitalne, satelitske i računalne tehnologije, tako su važne i
velike da su izazvale promjene naziva geodetskih udruga, časopisa, ali i geodetskih
učilišta pa i cijele struke. Najprije u Kanadi, potom u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim i u Europi umjesto geodezije (engleski surveying and
mapping, mapping science) ponegdje se uvodi naziv geomatika (geomatics). Geomatika je suvremeni znanstveni naziv za integrirani pristup prikupljanju, analizi
i prikazu prostornih podataka te upravljanju njima. Pojava geomatike znači integraciju fizikalne i satelitske geodezije s fotogrametrijom, daljinskim istraživanjima, kartografijom, geografskim i zemljišnim informacijskim sustavima te multimedijskom komunikacijom (Li 1998) – dakle sve ono što u hrvatskoj stručnoj
terminologiji objedinjuje pojam geodezija.
Međutim, i definicija geomatike nije jedinstveno prihvaćena svuda u svijetu. Npr.
na Sveučilištu New Brunswick u Kanadi na Odjelu za geodeziju i geomatičko inženjerstvo geodezija je definirana kao znanost matematičkog definiranja veličine i
oblika Zemlje i prirode njezina gravitacijskog polja te čini znanstvene temelje ne
samo praktične geodezije i kartografije već i geomatike koja obuhvaća znanost,
inženjerstvo i umjetnost uključene u prikupljanje i obradu geoinformacija (URL
1). Za geomatiku često se kao sinonim upotrebljava termin geoinformatika (engleski geoinformatics). Hobbie (1998) ističe da se geodetski inženjer pretvara u geoinformatičara (Vermessungsingenieur zum Geoinformatiker).
2. Pregled literature
Analizu nastavnih planova i programa geodetskih visokih učilišta iz 16 europskih
država napravio je prof. Hans Mattsson iz Švedske (Mattsson 2000). Navodi broj
ECTS-a koji se na pojedinom fakultetu može steći iz četiriju područja koja smatra
bitnima za djelatnost današnjega geodeta: tehnička geodezija, geoinformacijski
menadžment (GIM), zemljišni menadžment (land management) i ekonomika nekretnina (real estate economics).
Enemark (2002) ističe da se stručne i tehničke vještine mogu steći i obnavljati
poslije u karijeri dok se vještine teorijskog rješavanja problema i učenja kako učiti mogu postići samo suvremenom i fleksibilnom akademskom naobrazbom. Naglašava potrebu za promjenom fokusa geodetskog obrazovanja iz pretežno inženjerskog na više menadžerski i interdisciplinarni pristup pri čemu se uočava trend
ka sve većoj primjeni nastave zasnovane na projektima, stjecanju vještina timskog
rada, suradnje i komunikacije. Opisana su temeljna načela takvog obrazovnog
profila i dane smjernice za budućnost.
Opisujući potrebu za restrukturiranjem studija geodezije (geomatike), Konecny
(2003) utvrđuje da se to mora dogoditi u skladu s tržištem rada. Promjene koje su
se dogodile u posljednjih 30 godina ilustrira na primjeru Danske, gdje je npr. u
katastru 1967. radilo 70 % geodetskih stručnjaka, a 1997. samo 20 %. Navodi i
postotke zaposlenosti njemačkih geodeta u različitim granama geodezije u tom
trenutku, od kojih ističemo 30 % geodeta zaposlenih u novom području geoinformacijskih sustava (GIS).
U radu Frančula i dr. (2004) obrazložena je potreba za reformom studija geodezije na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predložene su smjernice za
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
3
reformu studija. Osim prethodno citiranih radova (Mattson i Konecny) koristili
smo se tada i saznanjima objavljenima u radovima Prendergast (2000) i Bašić i dr.
(2003). Prva iskustva u provedbi bolonjskog procesa na Geodetskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu objavljena su u radu Lapaine i dr. (2006). Ponovno smo se
toj problematici posvetili u radu Frančule i Lapainea (2011) u kojem su dani
osnovni podaci o studiju geodezije i geoinformatike na sedam visokih učilišta u
zapadnoj Europi i usporedba sa studijem u Zagrebu.
Šima (2007) ističe da danas geodet i kartograf moraju vladati integriranim znanjem iz područja teorijske i primijenjene geodezije, topografije, fotogrametrije i
kartografije koje se u mnogim državama naziva geomatika ili geoprostorna inženjerska tehnologija. Ističe da se pojam geomatika u mnogim državama srednje i
istočne Europe miješa s pojmom geoinformatika iako među njima postoji određena
razlika vidljiva iz njihovih definicija ili usporedbe nastavnih programa obje discipline na nekim češkim sveučilištima. Prema ISO normi 19122 „geomatics is a
discipline concerned with the collection, distribution, storage, analysis, processing,
presentation of geographic data or geographic information“. Definicija geoinformatike ne postoji u ISO normama, pa Šima navodi definiciju D. Grünreicha: „geoinformatics is a discipline concerned with theory of geospatial data modeling,
their storage, management and processing as well as with development of geographical information systems and necessary information and communication technology“.
U radu Lisec i dr. (2008) prikazan je europski projekt EEGECS (European
­Education in Geodetic Engineering, Cartography and Surveying) podržan od
­Europske komisije. Osnovna je ideja projekta umrežavanje radi pružanja infor­
macija o međunarodnim obrazovnim programima, istraživačkim i znanstvenim
projektima. Glavne aktivnosti u budućnosti trebale bi, među ostalim, biti: pro­
micanje i širenje geomatike, promocija inicijative za zajedničke obrazovne pro­
jekte i aktivnosti e-učenja te promicanje mobilnosti studenata, istraživača i nastavnika.
Rinaudo (2011) ističe da u Italiji nikada nije postojao samostalan studij geodezije
ili geomatike (surveying/geomatics) kao u većini drugih zemalja Europe. U radu je
prikazan talijanski način poučavanja geomatike na inženjerskim i arhitektonskim
fakultetima. Na 40 sveučilišta u svih 20 regija Italije nude se kolegiji iz geomatike.
Autor ističe da geomatika zbog toga pati od niskog stupnja slobode. Moguće rješenje može biti aktivacija Professional High Schools on Geomatics, koja bi studentima dala novi, cjelovit pristup disciplini. Navode se glavne skupine predmeta takvog studija.
Boes i Pavlova (2011) daju pregled sveučilišta jugoistočne Europe koja nude kolegije iz geodezije, GIS-a i srodnih područja.
3. Metodologija istraživanja
S obzirom na to da ni u jednom od citiranih radova u prethodnom odjeljku nije
napravljena detaljna analiza nastavnih sadržaja prema glavnim skupinama predmeta (matematika, fizika, informatika, praktična i inženjerska geodezija, itd.) na
izabranim učilištima na svim kontinentima, odlučili smo napraviti takvu analizu.
4
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Svrha je analize usporedba studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa sličnim studijima u svijetu.
U izradi ove analize susreli smo se s jednim ograničenjem. Nastavni planovi i
programi pojedinih fakulteta nisu u cijelosti dostupni na internetu ili nisu dostupni na engleskom jeziku. Za našu analizu potrebni su nazivi i raspored predmeta
po semestrima s brojem sati predavanja i vježbi ili s brojem bodova te sadržaji
pojedinih predmeta. Naime, katkad nije moguće po nazivu predmeta odrediti njegov sadržaj. Primjerice, na preddiplomskom studiju Geomatičkog inženjerstva na
Sveučilištu New Brunswick postoje predmeti Imaging and Mapping I, Imaging
and Mapping II i Imaging and Mapping III, koji obuhvaćaju raznorodne sadržaje.
Imaging and Mapping I sadrži gradivo iz fotogrametrije i daljinskih istraživanja,
Imaging and Mapping II posvećen je pomorskoj geodeziji, a Imaging and Mapping
III sadrži gradivo iz fotogrametrije. Na Sveučilištu RMIT (Royal Melbourne Institute of Technology) u Melbourneu na preddiplomskom studiju geodezije (Surveying) predmet Napredne geoprostorne tehnike sastoji se od tri dijela: A – Praktična geodezija, B – GIS i C – Kartografija.
Radi lakše usporedbe nastavnih planova obuhvaćenih fakulteta, srodne predmete
svrstali smo u ove skupine (u zagradi su dani skraćeni nazivi skupina navedeni u
tablici 1):
•matematika
•fizika, mehanika, elektricitet i magnetizam (fizika)
•informatika, geoinformatika (geoinformatika)
•praktična i inženjerska geodezija (prakt. i inž. geodezija)
•statistika, račun izjednačenja, geodetsko računanje (geodetsko računanje)
•fotogrametrija i daljinska istraživanja (fotogrametrija)
•kartografija, vizualizacija (kartografija)
•matematička, fizikalna, satelitska i pomorska geodezija (mat., fiz. i sat. geode­
zija)
•katastar, upravljanje zemljištem i nekretninama (upravljanje zemljištem)
•praksa, projekti, izborni stručni predmeti, predmeti komplementarnog studija,
ostali izborni predmeti (ostali sadržaj).
Nadalje, svi fakulteti ne primjenjuju isti sustav bodovanja predmeta. U Europi to
je ECTS, a drugi fakulteti u svijetu imaju vlastiti sustav bodovanja. Npr. na Sveučilištu RMIT u Melbourneu svih 29 predmeta na preddiplomskom studiju geodezije ima isti broj bodova – 12. Neki fakulteti imaju za svoje predmete iskazan samo
broj sati predavanja i vježbi. Kako bismo mogli uspoređivati tako različite sustave
iskazivanja količine sadržaja pojedinih, prethodno navedenih skupina srodnih
predmeta, izračunali smo za svaku skupinu postotak u odnosu na ukupnu količinu
svih predmeta (tablica 1).
Karta na slici 1 prikazuje gradove u kojima se izvode analizirani studijski programi u ovom članku.
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
5
Slika 1. Gradovi u kojima se izvode analizirani studijski programi.
4. Europa
4.1. Austrija, Njemačka, Slovenija, Švicarska, Hrvatska
4.1.1. Preddiplomski studiji
U članku (Frančula i Lapaine 2011) dani su osnovni podaci o studiju geodezije i
geoinformatike na visokim učilištima u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani, Zürichu i Zagrebu. Geodezija i geoinformatika ili Geodezija i geoinformacije studira se u Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zagrebu. U Grazu se studira Geomatičko inženjerstvo, a u Zürichu Geomatika i
planiranje. Treba reći da u pojedinim državama prihvaćeni naziv geomatika objedinjuje geodeziju i geoinformatiku. Jedino na studiju u Beču postoji mogućnost
izbora između geodezije i geoinformatike. Svi studiji traju šest semestara, a tijekom studija student mora steći 180 ECTS bodova.
Za učilišta u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zürichu
izračunata je aritmetička sredina ECTS-a i u tablici 1 dan je njihov postotak u
odnosu na cjelokupni sadržaj (180 ECTS-ova). Usporedba pokazuje da se sadržaji
koji se studiraju na Geodetskom fakultetu u Zagrebu u velikoj mjeri podudaraju
sa sadržajima razmatranih inozemnih studija.
4.1.2. Diplomski studiji
Podudaranje na diplomskim studijima fakulteta u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani, Zürichu i Zagrebu, nešto je manje nego na preddiplomskim studijima. Postoje studiji bez usmjerenja (Bonn, Hannover, Ljubljana), fakulteti s dva studija ili usmjerenja (Graz, Zagreb), fakulteti s tri studija ili usmjerenja
(Beč, München) i jedan studij (Zürich) na kojem postoji šest područja za produbljivanje znanja, od kojih student bira tri.
6
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
4.2. Ujedinjeno Kraljevstvo
4.2.1. Sveučilište u Newcastleu
4.2.1.1. Preddiplomski studij
Na Sveučilištu u Newcastleu (Newcastle University) geodezija (Surveying and
Mapping Science) se studira na fakultetu School of Civil Engineering and Geosciences, a u sklopu Geomatike (Geomatics). Studij traje tri godine, a završetkom
studija stječe se zvanje Surveying and Mapping Science BSc Honours (URL 2).
Studij je fokusiran na znanost, tehnologiju i matematiku u svrhu prikupljanja i
analize geopodataka. U opisu studija stoji da se GPS, geodetska i pomorska izmjera koriste za kartografiranje Zemljine površine i pružanje vitalnih informacija
znanstvenicima, inženjerima, tvrtkama i vladama.
Studij je podijeljen na tri stupnja (Stage), a svaki stupanj traje jednu akademsku
godinu i podijeljen je na dva semestra. U svakom stupnju student mora steći 60
ECTS bodova. Studij se sastoji od obveznih i izbornih modula.
U tablici 1 dani su i postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Ostali sadržaj (45 ECTS-a ili 25 %) uključuje 15 ECTS-a (8,3 %) za projekte, 10 ECTS-a (5,6 %) za izborne predmete i 15
ECTS-a (8,3 %) za komunikacijske vještine, prirodu istraživanja, geomatiku kao
profesiju i njezinu organizaciju te 5 ECTS-a (2,8 %) za etiku i profesionalnu praksu, timski rad, zdravlje i sigurnost.
5. Sjeverna Amerika
5.1. Sjedinjene Američke Države
5.1.1. Sveučilište u Floridi
5.1.1.1. Preddiplomski studij
Na Sveučilištu u Floridi (University of Florida) na koledžu Agricultural and Life
Sciences studira se geomatika (Geomatics). Studij traje četiri godine, tijekom kojih
student mora steći 120 bodova (credit hours). Završetkom studija stječe se zvanje
Bachelor of Science in Geomatics (URL 3).
U opisu programa stoji da geomatika uključuje prikupljanje prostornih informacija terenskom izmjerom, fotogrametrijom, daljinskim istraživanjima, satelitskim
pozicioniranjem i drugim tehnikama. Prostorne informacije se potom integriraju
u digitalne zemljišne i geoinformacijske sustave te postaju prikladne za upotrebu
i analizu.
U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Uočljiv je mali udio matematike (3,3 %) i
veliki postotak ostalog sadržaja (48,3 %). Najveći dio ostalog sadržaja odnosi se na
predmete iz područja društvenih i humanističkih znanosti, ekonomije, poljoprivrede i šumarstva (36,7 %).
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
7
5.1.2. Politehničko sveučilište u Portoriku
5.1.2.1. Preddiplomski studij
Na Politehničkom sveučilištu u Portoriku (Politechnic University of Puerto Rico)
geodezija (Land Surveying and Mapping) se studira na odjelu Geomatic Science.
Završetkom preddiplomskog studija stječe se zvanje Bachelor of Science in Land
Surveying and Mapping (B.S.L.S.) (URL 4).
Tijekom studija treba steći minimalno 139 bodova (credit hours):
4 boda iz matematike
10 bodova iz temeljnih znanosti (kemija i fizika)
21 bod iz društveno-humanističkih znanosti i jezika
42 boda iz geodezije
47 bodova iz geomatike
6 bodova iz procjene nekretnina
9 bodova iz izbornih predmeta
Uočava se mali udio matematike i veliki udio predmeta iz društveno-humanističkih
znanosti. Stručni predmeti svrstani su u skupine geodezija (surveying) i geomatika
(geomatics). Iz popisa predmeta područja geodezije vidi se da su to predmeti ponajprije iz praktične i inženjerske geodezije, a u geomatiku se ubrajaju predmeti iz fizikalne
i satelitske geodezije, fotogrametrije, kartografije i geoinformacijskih sustava.
U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine.
5.2. Kanada
5.2.1. Sveučilište u Calgaryju
Odjel za geomatičko inženjerstvo (Department for Geomatics Engineering), prije
Odjel za geodetsko inženjerstvo (Department for Surveying Engineering) Sveučilišta u Calgaryju (University of Calgary) bavi se nastavom i istraživanjem u geomatičkoj tehnologiji. Nudi studije za stjecanje stupnjeva B.Sc., M.Sc., M. Eng. i Ph.D.
Ima 20 nastavnika, 160 studenata na preddiplomskom studiju i 80 studenata na
diplomskom studiju.
Geomatičko inženjerstvo je mali odjel, tako da u pojedinim godištima nema više
od 50 studenata. Studenti treće i četvrte godine imaju svoje projektne sobe i pristup računalnom laboratoriju, koji je spojen na internet. Svako godište ima svoju
mrežnu stranicu, a mnogi studenti imaju vlastite mrežne stranice na kojima se
predstavljaju budućim poslodavcima (URL 5).
5.2.1.1. Preddiplomski studij
Preddiplomski studij Geomatičko inženjerstvo na Sveučilištu u Calgaryju jedini je
studij te razine iz geomatičkog inženjerstva u zapadnoj Kanadi i osmišljen je da
ispuni sve akademske uvjete za geodetska i profesionalna inženjerska ovlaštenja u
Kanadi, osim u pokrajini Quebec. Studij traje četiri godine.
8
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
U prvoj godini studenti upisuju kolegije zajedničke za svih osam inženjerskih studija koji sadržavaju osnove fundamentalnih i inženjerskih znanosti. Te kolegije ne
predaju nastavnici Odjela za geomatičko inženjerstvo.
Obaveze studenata preddiplomskog studija nisu iskazane brojem bodova koje treba steći
tijekom studija, već samo navođenjem predmeta koje treba upisati. Za svaki predmet
naveden je broj sati predavanja, vježbi i mentorskog oblika nastave. Kako bi se dobio
postotak opterećenja skupina srodnih predmeta, zbrojena su tjedna opterećenja u satima
predavanja, vježbi i radionica za svih osam semestara i dobiveno je 226 sati.
U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Od ukupno 226 sati predavanja, vježbi i radionica prilično velik dio (75 sati ili 33,2 %) otpada na ostali sadržaj. Od toga
broja, 24 sata (10,6 %) odnosi se na izborne tehničke (stručne) predmete, a isti
postotak na izborne predmete komplementarnog studija.
Predmeti komplementarnog studija predmeti su iz područja: inženjerske ekonomije, utjecaja tehnologije na društvo, metodologije i razmišljanja u društvenim i
humanističkim znanostima, govorne i pisane komunikacije, zdravlja i sigurnosti,
profesionalne etike, jednakosti i prava te održivog razvoja. Tijekom studija student
mora upisati šest predmeta komplementarnog studija.
Studenti treće godine studija mogu se uključiti u organizirani rad u industriji od
12 do 16 mjeseci prije završetka četvrte godine studija. Rad je dobrovoljan i ovisi
o potrebama industrije te o sposobnosti i interesu studenata.
5.2.1.2. Diplomski studij
Odjel za geomatičko inženjerstvo nudi diplomski studij za stjecanje zvanja Master
of Engineering (MEng), Master of Science in Geomatics Engineering (MSc(Eng)) i
doktorata (PhD) iz ovih specijalističkih područja:
•Opažanje Zemlje
•Pozicioniranje, navigacija i bežično lociranje
•GIS i zemljišni interesi
•Sustavi za digitalnu obradu slika.
Studij za stjecanje zvanja MEng namijenjen je inženjerima u praksi koji traže
nadogradnju znanja. U studiju za zvanje MSc podjednaki je naglasak na nastavi i
izradi teza, za razliku od studija za MEng, gdje je veći naglasak na nastavi.
5.2.2. Sveučilište u New Brunswicku
Na Sveučilištu u New Brunswicku (University of New Brunswick) geodezija se studira od
1840., najprije kao studij građevinarstva i geodezije, a od 1960. kao samostalni studij
(Surveying engineering). Od 1994. naziv studija je Geomatičko inženjerstvo (Geomatics
Engineering), a naziv odjela je Geodesy and Geomatic Engineering (URL 1).
Geodezija je istaknuta kao znanost o matematičkom definiranju veličine i oblika
Zemlje te o prirodi njezina gravitacijskog polja. Termin geodezija dio je novog
naziva odjela jer reflektira njegove korijene i čini znanstvene temelje ne samo
praktične geodezije i kartografije već i geomatike.
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
9
Geomatika je istaknuta kao znanost koja obuhvaća inženjerstvo i umjetnost uključene u prikupljanje i obradu geoinformacija. Prostorni podaci imaju važnu ulogu
u aktivnostima kao što su praćenje stanja okoliša, uređenje građevinskog zemljišta
i morskih resursa te promet nekretnina. Geomatika je postala dio novog imena
kako bi se naglasili širi interesi odjela. Taj novi pojam usvojili su vlada i privatni
sektor, a postaje prihvaćen i u svijetu.
5.2.2.1. Preddiplomski studij
Studij traje četiri godine, a završetkom studija stječe se zvanje BscE in Geomatics
Engineering. Od 1961. više od 1000 studenata iz 56 država završilo je ovaj studij
u Frederictonu.
Tijekom osam semestara student upisom obveznih predmeta, predmeta komplementarnog studija i izbornih stručnih predmeta mora steći 160 bodova. Od tih 160 bodova na ostali sadržaj otpadaju 42 boda (26,2 %). Ostali sadržaj obuhvaća četiri izborna
stručna predmeta, dva izborna predmeta komplementarnog studija i dva predmeta
ekonomije za inženjere. Praksa donosi osam bodova, a svaki od dvaju projekata po tri
boda. Izborni predmet komplementarnog studija uključuje predmet iz jednog iz ovih
područja: antropologija, klasici, književnost, filozofija, politologija ili sociologija.
5.2.2.2. Diplomski studiji
Nude se studiji za zvanja: Master of Engineering (MEng), Master of Science in
Engineering (MScE) i Doctor of Philosophy (PhD).
Nude se predmeti iz ovih skupina: Fizikalna geodezija / GNSS, Daljinska istraživanja
/ GIS, Izmjera i kartografiranje oceana, Zemljišna administracija / Upravljanje zemljišnim informacijama (LIM – Land Info Management) i Inženjerska geodezija.
Za zvanje MEng treba steći 30 bodova (credit hours) razine 6000 i 18 bodova niže
razine koji se priznaju i za zvanje MEng, ako nisu prethodno položeni.
Za zvanje MscE student treba steći 12 bodova razine 6000 i upisati Graduate Seminar na kojem mora održati dvije prezentacije. Student na kraju upisuje MscE Thesis.
6. Azija
6.1. Tajvan
6.1.1. Sveučilište u Cheng Kungu
Na Sveučilištu u Cheng Kungu (National Cheng Kung University, NCKU) studira se
geomatika (Geomatics) na Odjelu za geomatiku. Geomatika obuhvaća znanost i tehnologiju skupljanja, analize, interpretacije, distribucije i primjene geoprostornih informacija.
Odjel za geomatiku usmjeren je na geodeziju, kartiranje, kinematičko pozicioniranje, navigaciju vozila, kartografiju, fotogrametriju, daljinska istraživanja, geoinformacijske sustave i globalne satelitske sustave navigacije i pozicioniranja (GNSS).
10
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Od osnutka Odjela 1978. godine do danas je diplomiralo više od 1000 studenata.
Odjel za geomatiku nudi studije za stjecanje zvanja BSc, MSc i PhD za tajvanske
studente te MSc i PhD za studente iz drugih država (URL 6).
6.1.1.1. Preddiplomski studij
Studij traje četiri godine (osam semestara), a završetkom studija stječe se zvanje
BSc in Geomatics. Tijekom četverogodišnjeg studija student mora steći minimalno
135 bodova. Postoje tri usmjerenja s malim razlikama između usmjerenja: Fizikalna geodezija i satelitsko pozicioniranje, Fotogrametrija i daljinska istraživanja te
Geoinformacijski sustavi.
Od ukupno 135 bodova, 24 boda (17,8 %) otpada na osam izbornih interdisciplinarnih
predmeta koji obuhvaćaju predmete iz humanističkih i društveno-političkih znanosti.
Na mrežnim stranicama Odjela (URL 6) nema podataka za 12 općih obveznih
predmeta poput Matematičke analize 1 i 2, Opće fizike 1 i 2 te dva izborna opća
predmeta. Stoga nije moguće iskazati postotak zastupljenosti skupina srodnih
predmeta u odnosu na ukupan sadržaj.
6.1.1.2. Diplomski studiji
Na magistarskom studiju student ima ove obaveze:
•obvezni seminari: 4 boda
•izborni stručni predmeti: minimum 24 boda
•magistarski rad.
7. Afrika
7.1. Nigerija
7.1.1. Sveučilište u Lagosu
Na Sveučilištu u Lagosu (University of Lagos) studira se Geodezija i geoinformatika (Surveying and Geoinformatics).
Department Surveying & Geoinformatics (prethodno Department of Surveying)
osnovan je 1970. kao pododjel u Department of Civil Engineering. U listopadu
1973. postao je samostalni Department of Surveying, a u listopadu 1974. upisani
su prvi studenti preddiplomskog studija. Danas odjel nudi i studije za stjecanje
zvanja MSc i PhD iz geodezije i geoinformatike (URL 7).
7.1.1.1. Preddiplomski studij
Preddiplomski studij odvija se u pet razina (level) s dva semestra u svakoj razini.
Za pojedine predmete nisu iskazani bodovi već sati predavanja i vježbi. Tijekom
studija u pet razina zbrojena tjedna opterećenja daju 184 sata predavanja i vježbi.
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
11
Od ta 184 sata prilično velik dio – 60 sati (33,3 %) otpada na ostali sadržaj, koji
uključuje predmete poput Nigerijski narod i kultura, Uvod u logiku i filozofiju,
Povijest i filozofija znanosti, Služenje engleskim jezikom, Opći afrički studiji, Profesionalna praksa i etika (oko 18 sati ili 10 %). Na izborne stručne predmete otpada 21 sat (11,7 %), a na ostale izborne predmete 15 sati (8,3 %) (tablica 1).
7.1.1.2. Diplomski studij
Na diplomskom studiju za stjecanje zvanja MSc student može birati jedno od ovih
pet usmjerenja: Geodezija, Fotogrametrija, Daljinska istraživanja, Hidrografska
izmjera ili Geoinformatika.
8. Australija
8.1. Sveučilište RMIT u Melbourneu
8.1.1. Preddiplomski studij
Na Sveučilištu RMIT u Melbourneu (RMIT University, RMIT – Royal Melbourne
Institute of Technology) studira se geodezija (Surveying), a studij traje četiri godine. Završetkom studija stječe se zvanje Bachelor of Applied Science (Surveying).
Od studenata se očekuje da 12 tjedana tijekom studija provedu na praktičnom
radu u mjesecima kada nema nastave (URL 8).
Na mrežnim stranicama nije navedeno koliko bodova student treba steći do diplome. Navedeni su samo predmeti koji su svi bodovani s 12 bodova. Navedeno je 29
predmeta pa je ukupni zbroj 348 bodova. U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti
najvažnijih predmeta svrstanih u skupine po srodnosti. Od ukupno 348 bodova na
ostali sadržaj otpada 60 bodova (17,2 %). Ostali sadržaj obuhvaća dva projekta (24
boda ili 6,9 %), praksu (12 bodova ili 3,4 %) i predmete Znanstvena komunikacija
(12 bodova ili 3,4 %) i Fizička geografija (12 bodova ili 3,4 %).
9. Rezultati i diskusija
9.1. Usporedba preddiplomskih studija
Geodezija (Surveying ili Surveying and Mapping) studira se na sveučilištima u
Newcastleu, Portoriku i Melbourneu. Geodezija i geoinformatika ili Geodezija i
geoinformacije studira se u Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zagrebu te na sveučilištu u Lagosu. Geomatika (Geomatics ili Geomatics Engineering) studira se u Grazu, Floridi, Calgaryju, New Brunswicku i Tajvanu, a u
Zürichu Geomatika i planiranje.
Svi razmatrani preddiplomski studiji u Europi traju tri godine. Preddiplomski studiji u
Floridi, Calgaryju, New Brunswicku, Tajvanu i Melbourneu traju četiri godine, a preddiplomski studij u Lagosu podijeljen je u pet razina s dva semestra u svakoj razini. Na
mrežnim stranicama studija u Portoriku nisu iskazani semestri ni trajanje studija.
12
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Na svim razmatranim preddiplomskim studijima u Europi koriste se bodovi ECTS,
a student tijekom trogodišnjeg studija mora steći 180 ECTS-a. Na preddiplomskom studiju u Floridi ukupno treba steći 120 bodova (credit hours), na studiju u
Portoriku minimalno 139 bodova, a na studiju u New Brunswicku student mora
steći 160 bodova. Za studij u Calgaryju nisu iskazani bodovi već satovi predavanja,
vježbi i mentorskog oblika nastave za svaki predmet.
Na studiju u Tajvanu student mora steći minimalno 135 bodova. Na mrežnim
stranicama studija nema podataka za 12 općih obveznih predmeta, stoga nije moguće iskazati postotak zastupljenosti skupina srodnih predmeta u odnosu na ukupan sadržaj. Za svaki predmet studija u Lagosu iskazan je broj sati predavanja i
vježbi. Na preddiplomskom studiju u Melbourneu student mora odslušati 29 predmeta, od kojih svaki nosi 12 bodova, ukupno 348 bodova.
U tablici 1 dana je međusobna usporedba svih razmatranih studija na osnovi postotka zastupljenosti skupina srodnih predmeta u ukupnom sadržaju pojedinog
studija. Lako je uočiti da na Sveučilištu u Newcastleu nije zastupljena skupina
fizika, a na Sveučilištu u Lagosu skupina upravljanje zemljištem. Uočljiva je i mala
zastupljenost matematike na Sveučilištu u Floridi (3,3 %) i velika zastupljenost
ostalog sadržaja (48,3 %). Skupina matematička, fizikalna i satelitska geodezija
maksimalno je zastupljena na Sveučilištu u Newcastleu (15,6 %), a minimalno na
Sveučilištu u Floridi (4,2 %). Skupina kartografija maksimalno je zastupljena na
Sveučilištu u Melbourneu (11,5 %), a minimalno na Sveučilištu u Calgaryju
(1,3 %).
Tablica 1. Međusobna usporedba preddiplomskih studija. Za svaku skupinu predmeta
iskazani su postoci u odnosu na ukupan sadržaj.
Sred.
Euro­
pa*
New­
castle
Flori­
da
Porto­
riko
Cal­
gary
New
Brun­
swick
Lagos
Mel­
bour­
ne
Za­
greb
matematika
12,7
8,3
3,3
5
13,3
12,5
7,2
12,1
12,8
fizika
5,2
0
8,3
4,3
12,6
8,1
13,9
5,2
2,8
geoinformatika
13,8
10,6
5
6,5
9,3
9,4
9,4
8,9
16,7
12,7
16,1
9,2
12,9
8
8,1
6,7
12,4
16,7
6,4
5,6
7,5
2,2
4,2
9,4
7,8
2,6
3,9
fotogrametrija
5,6
12,8
7,5
5,8
5,3
5,6
5
6,9
5,6
kartografija
4,3
3,3
4,2
6,5
1,3
5
5,6
11,5
5,6
10,9
15,6
4,2
9,4
10,2
11,3
11,1
10,3
11,1
4,8
2,8
2,5
8,6
2,7
4,4
0
12,9
6,7
ukupno
76,7
75
51,7
61,2
66,8
73,8
66,7
82,8
81,7
ostali sadržaj
23,3
25
48,3
38,8
33,2
26,2
33,3
17,2
18,3
Skupine
predmeta
prakt. i inž.
geodezija
geodetsko
računanje
mat., fiz. i sat.
geodezija
upravljanje
zemljištem
Srednja Europa (Sred. Europa) obuhvaća fakultete u Beču, Grazu, Bonnu, Münchenu, Hanoveru, Ljubljani i Zürichu (vidi Frančula i Lapaine 2011).
*
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
13
Radi jednostavnije usporedbe inozemnih studija sa studijem u Zagrebu, izračunali smo za inozemne studije aritmetičku sredinu za svaku skupinu srodnih predmeta (tablica 2). Najbolje podudaranje studija u Zagrebu s inozemnim studijima postoji za skupinu kartografija i matematička, fizikalna i satelitska geodezija, a
najveće razlike za skupine fizika i geoinformatika. Na isti način iskazana je aritmetička sredina ukupnog sadržaja svih devet skupina srodnih predmeta i ostalog
sadržaja. I tu se uočava manja zastupljenost ostalog sadržaja na studiju u Zagrebu
u usporedbi s inozemnim studijima.
Tablica 2. Usporedba sadržaja na studiju geodezije i geoinformatike u Zagrebu s obuhvaćenim studijima u svijetu.
Skupine predmeta
Ino. studiji
Zagreb
matematika
9,3
12,8
fizika
7,2
2,8
geoinformatika
9,1
16,7
prakt. i inž. geodezija
10,8
16,7
geodetsko računanje
5,7
3,9
fotogrametrija
6,8
5,6
kartografija
5,2
5,6
10,4
11,1
4,8
6,7
ukupno
69,3
81,9
ostali sadržaj
30,7
18,1
mat., fiz. i sat. geodezija
upravljanje zemljištem
9.2. Usporedba diplomskih studija
Podudaranje na diplomskim studijima fakulteta u Srednjoj Europi (Graz, Beč,
Bonn, Hannover, München, Ljubljana, Zürich) sa studijem u Zagrebu, nešto je
manje nego na preddiplomskim studijima. Postoje studiji bez usmjerenja (Bonn,
Hannover, Ljubljana), fakulteti s dva studija ili usmjerenja (Graz, Zagreb), fakulteti s tri studija ili usmjerenja (Beč, München) i jedan studij (Zürich) na kojem
postoji šest područja za produbljivanje znanja, od kojih student bira tri (Frančula
i Lapaine 2011).
Odjel za geomatičko inženjerstvo sveučilišta u Calgaryju nudi diplomski studij za
stjecanje zvanja Master of Engineering (MEng), Master of Science in Geomatics
Engineering (MSc(Eng)) i doktorata (PhD) iz četiri specijalistička područja. Studij
za stjecanje zvanja MEng namijenjen je inženjerima u praksi koji traže nadogradnju znanja. U studiju za zvanje MSc podjednak je naglasak na nastavi i izradi teza,
za razliku od studija za MEng, gdje je veći naglasak na nastavi.
14
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Na Sveučilištu u New Brunswicku nude se studiji za zvanja: Master of En­gineering
(MEng), Master of Science in Engineering (MScE) i Doctor of Philosophy (PhD)
na pet usmjerenja. Pet usmjerenja nudi se studentima i na diplomskom studiju
Sveučilišta u Lagosu.
Na diplomskom magistarskom i doktorskom studiju u Tajvanu propisan je, uz
ostale uvjete, minimalan broj bodova koje student treba steći slobodno birajući
između 13 ponuđenih izbornih predmeta. Na ostalim sveučilištima nismo našli
podatke o diplomskim studijima.
Trajanje diplomskog studija obično nije navedeno u semestrima, već uvjetima koje
student mora ispuniti. Npr. na Sveučilištu New Brunswick za zvanje MscE student treba skupiti 12 bodova razine 6000 i upisati Graduate Seminar, na kojem
mora održati dvije prezentacije. Student na kraju upisuje MscE Thesis. Navodi se
i rok u kojem student mora završiti studij, a iznosi četiri godine (URL 1).
Detaljnija usporedba sadržaja diplomskih studija ostaje za neka buduća istraživanja.
10. Zaključak
U zaključku treba reći da na pojedinim kontinentima nismo birali najbolja geodetska učilišta, već smo izabrali ona za koja smo na internetu našli sve potrebne
podatke. U budućim istraživanjima trebalo bi na svakom kontinentu izabrati npr.
tri do pet najboljih geodetskih učilišta pa potom provesti analize i usporedbe. Najbolja učilišta mogla bi se izabrati anketom među geodetskim znanstvenicima ili na
osnovi zastupljenosti i citiranosti radova nastavnika pojedinog učilišta u bazama
podataka Web of Science ili Scopus. Ali i u tom istraživanju jedan od kriterija za
izbor najboljih učilišta treba biti dostupnost svih potrebnih podataka na internetu.
Literatura
Bašić, T., Medak, D., Pribičević, B. (2003): Quo vadis geomatica?, Proceedings of the
ISPRS WG VI/3: Geoinformation for practice, Zagreb, 26–29.
Boes, U., Pavlova, R. (2011): The Education Challenge for the Geodetic and Spatial
Data Infrastructure Profession, Paper published at the first Serbian Geodetic
Congress, Belgrade,
http://www.agisee.org/documents/paper_Boes_Pavlova_education.pdf.
Enemark, S. (2002): Innovation in Surveying Education, Global Journal of Engineering Education, 2, 153–159,
http://198.66.238.102/journals/GJEE/Publish/vol6no2/Enemark.pdf.
Frančula, N., Lapaine, M. (2011): Studiji geodezije i geoinformatike u Europi, Geodetski list, 2, 145–156,
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107193.
Frančula, N., Lapaine, M., Frangeš, S. (2004): Bolonjska deklaracija i reforma studija
na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Geodetski list, 3, 211–217.
Hobbie, D. (1998): Notwendige Studienplan – Aktualisierung des universitären Ver­
messungs-Studiums, Vermessungswesen und Raumordnung, 7, 363–371.
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
15
Konecny, G. (2003): Education in Geoinformation, Geomatics or Surveying Engineering – A Global Issue, Proceedings of the ISPRS WG VI/3: Geoinformation for
practice, Zagreb, 126–131.
Lapaine, M., Kapović, Z., Frangeš, S. (2006): New University Curricula of Geodesy and
Geoinformatics in Croatia, Proceedings of the XXIII International FIG Congress
Muenich: FIG, 1/11–11/11,
http://www.fig.net/pub/fig2006/papers/ts34/ts34_04_lapaine_etal %20_0599.pdf.
Li, D. (1998): Geomatics – Geo-spatial Information Science and Technology, GIM, 9,
89.
Lisec, A., Ruiz Fernández, L. Á., Krevs, M., Calvo, M., Palanques, M. L., Markus, B., ...,
Landaburu García, I. (2008): European Project on Higher Education in the Fields
Related to Geomatics as Support for Mobility of Students and Teachers, In ISPRS
XXI International Congress, Beijing, China.
Mattsson, H. (2001): Educational Profiles for Land Surveyors in Western and Central
Europe, Enhancing Professional Competence of Surveyors in Europe, CLGE and
FIG, 26–49.
Prendergast, P. (2000): CLGE’s Initiative to Enhance Academic Standards for Geodetic
Surveyors in Europe,
www.fig.net/pub/CLGE-FIG-delft/report-1.htm#CLGE’s %20Initiative.
Rinaudo, F. (2011): Teaching Geomatics in Italy,
http://geomaticsksa.com/GTC2011/S1/PDF/3.pdf.
Šima, J. (2007): Geomatics and Geoinformatics in Modern Information Society –
­projection of New Trends into their Curricula at the University of West Bohemia
in Pilsen, In Scientia Est Potentia – Knowledge is Power, FIG Commission 2
Symposium, Prague, 7–9.
Mrežne adrese
URL 1: UNB – University of New Brunswick, Geodesy and Geomatics Engineering,
http://www2.unb.ca/gge/HomePage.php, (28. 6. 2013.).
URL 2: Newcastle University, Undergraduate Study, Surveying and Mapping Science
BSc Honours,
http://www.ncl.ac.uk/undergraduate/degrees/h244/courseoverview/, (30. 8. 2013.).
URL 3: University of Florida, Undergraduate Catalog 2012–13, Geomatics,
https://catalog.ufl.edu/ugrad/1213/agriculture/majors/geomatics.aspx, (25. 6. 2013.).
URL 4: Politechnic University of Puerto Rico, Geomatic Sciences, Land Surveying and
Mapping, Program Descriptions,
http://www.pupr.edu/department/Geomatic/prog_undergrad.asp, (23. 8. 2013.).
URL 5: University of Calgary, Geomatics Engineering,
http://www.geomatics.ucalgary.ca/, (21. 6. 2013.).
URL 6: Department of Geomatics, NCKU,
http://www.geomatics.ncku.edu.tw/modules-Eng.php?page=IntroductionEng,
(4. 7. 2013.).
URL 7: University of Lagos, Department Surveying & Geoinformatics,
http://www.unilag.edu.ng/departmentdetail.php?sno=16&parentid=15, (6. 8. 2013.).
URL 8: RMIT University, Bechelor of Applied Science (Surveying),
http://www.rmit.edu.au/browse;ID=BP089, (24. 6. 2013.).
16
Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16
Comparison of Study of Geodesy
and Geoinformatics at the Faculty of Geodesy,
University of Zagreb with similar Studies
in the World
ABSTRACT. For the purpose of comparison of study of Geodesy and Geoinformatics
at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb with similar studies in the world we
have made an analysis of studies of geodesy (surveying and mapping), geodesy and
geoinformatics and geomatics at eight universities in Europe, four universities in
North America and one university in each: Asia, Africa and Australia. Selection of
universities was primarily dependent on the availability of all the necessery data on
the Internet in English or German. The required data for the analysis were the list
of courses per semester, credits or lectures and exercises hours for each course, the
conditions that a student must meet to graduation and courses descriptions. For each
undergraduate study all courses are grouped into these categories: mathematics,
physics, geoinformatics, engineering and land surveying, geodetic calculations, photogrammetry, cartography, mathematical, physical and satellite geodesy, land management and other content. In all studies for each category we calculated the percentage of representation in relation to the total content and compared them with study
in Zagreb. We have also given a brief comparison of graduate studies with regard to
the kind of programs offered and number of specializations.
Keywords: surveying and mapping, geodesy, geoinformatics, geomatics, undergraduate studies, graduate studies.
Primljeno: 2013-10-16
Prihvaćeno: 2014-01-03
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
17
UDK 528.563.026.2:550.831:528.41(497.5)
Pregledni znanstveni članak
Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda
Republike Hrvatske
Marija REPANIĆ, Ilija GRGIĆ, Tomislav BAŠIĆ – Zagreb1
SAŽETAK. U radu je dan prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike
Hrvatske. Dan je pregled važećih domaćih propisa i međunarodnih standarda relevantnih za uspostavu gravimetrijske mreže 0. reda, stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka te uspostavu ECGN postaja. Analizirano je stanje postojeće gravimetrijske mreže 0. reda. Utvrđeno je da gravimetrijska mreža 0. reda obuhvaća
nedovoljan broj (četiri) pouzdano određenih apsolutnih točaka koje zadovoljavaju
međunarodne kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. Također,
apsolutna gravimetrijska mjerenja na točkama 0. reda obavljena su prije 13, odnosno
17 godina (ovisno o točki) pa je ­nužno što prije obaviti novu seriju apsolutnih mjerenja. Nadalje, dan je prijedlog dopune ­gravimetrijske mreže 0. reda s četiri (ili alternativno tri) nove točke (u Čakovcu, Za­boku, Gospiću i Splitu) i predložena je lokacija
u Rovinju za premještanje postojeće ­točke u Puli. Prijedlogom za dopunu vodilo se
računa da točke gravimetrijske mreže 0. reda ujedno posluže i za uspostavu nove
horizontalne i vertikalne gravimetrijske ka­libracijske baze, te da omoguće uspostavu
jedne do dvije ECGN postaje na hrvatskom teritoriju.
Ključne riječi: gravimetrijske mreže, gravimetrijska mreža 0. reda, apsolutna gravimetrija, ECGN, gravimetrijska kalibracijska baza.
1. Uvod
Sukladno Pravilniku o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne
novine 2009), osnovnu mrežu stalnih gravimetrijskih točaka geodetske osnove
Republike Hrvatske čini gravimetrijska mreža 0., I., i II. reda. Nadalje, gravimetrijska mreža 0. reda služi kao osnova za razvijanje gravimetrijskih mreža nižih
redova te omogućava sigurno održavanje gravimetrijskog datuma.
Osnovna gravimetrijska mreža Republike Hrvatske (u nastavku OGM) izvorno je
obuhvaćala 6 točaka 0. reda, na kojima je ubrzanje sile teže određeno apsolutnim
gravimetrijskim mjerenjima u razdoblju od 1996. do 2000. godine i 36 točaka
mr. sc. Marija Repanić, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: [email protected],
dr. sc. Ilija Grgić, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: [email protected],
prof. dr. sc. Tomislav Bašić, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, HR-10000 Zagreb, e-mail:
[email protected]
1
18
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
I. reda čije su vrijednosti ubrzanja sile teže određene 2003. godine na temelju
vrijednosti točaka 0. reda i relativnih gravimetrijskih mjerenja OGM-a (Barišić i
dr. 2008). Međutim, do sada je potpuno uništena jedna apsolutna gravimetrijska
točka, dok su tri točke I. reda znatno oštećene. Dizajn OGM-a, odabir metoda
mjerenja, izmjeru i izjednačenje mreže obavio je Geodetski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu za potrebe Državne geodetske uprave (u nastavku DGU), dok je određivanje položaja i visine točaka I. reda obavio Hrvatski geodetski institut (u nastavku HGI).
HGI je od 2007. do 2010. godine za potrebe DGU-a obavio proširenje OGM-a na
značajnije otoke hrvatskog dijela Jadrana. Proširenje je obavljeno u tri faze, od
kojih svaka pokriva određenu teritorijalnu cjelinu. Nakon proširenja OGM obuhvaća 6 točaka 0. reda te 59 točaka I. reda (slika 1). Dakle, proširenje uključuje
23 nove točke I. reda, od kojih je 18 točaka stabilizirano na otocima, jedna točka
na poluotoku Pelješcu te 4 točke na kopnu.
Slika 1. Točke osnovne gravimetrijske mreže RH nakon proširenja na otoke.
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
19
HGI je 2008. godine započeo uspostavu gravimetrijske mreže II. reda na temelju
Projekta uspostave gravimetrijske mreže II. Reda, izrađenog u HGI-u 2007. godine. Sukladno Projektu, mreža II. reda obuhvaćat će 206 novih točaka, koje će se
relativnim gravimetrijskim mjerenjima povezati s postojećim točkama OGM-a.
Nakon ukidanja HGI-a preuzeo ga je DGU 2010. godine, koji nastavlja radove na
uspostavi gravimetrijske mreže II. reda.
Kao pripremu za novi ciklus apsolutne gravimetrijske izmjere gravimetrijske mreže 0. reda, HGI je 2010. godine za potrebe DGU-a izradio studiju o stanju i prijedlog za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze
Republike Hrvatske. Prijedlogom za dopunu vodilo se računa da točke gravimetrijske mreže ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze, te da omoguće uspostavu jedne do dvije postaje Europske kombinirane geodetske mreže (engl. European Combined Geodetic Network
– ECGN) na hrvatskom teritoriju. U ovom radu dan je pregled činjenica relevantnih za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda utvrđenih studijom.
2. Međunarodni standardi i važeći propisi RH
2.1. Gravimetrijska mreža 0. reda
Gravimetrijske mreže 0. reda, čije su točke u pravilu mjerene apsolutnim gravimetrima, definiraju datum državne mreže te služe za praćenje vremenskih promjena ubrzanja sile teže na temelju ponovljenih opažanja (Csapó i dr. 2003).
Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine
2009) utvrđeno je da je na gravimetrijskim točkama 0. reda potrebno provesti
apsolutna gravimetrijska mjerenja najmanje jednom u 10 godina.
Ovisno o veličini teritorija i financijskim mogućnostima gustoća točaka gravimetrijskih mreža 0. reda razlikuje se od države do države. Prema Torgeu (1989)
udaljenost između gravimetrijskih točaka 0. reda iznosi od 100 do 300 km. Treba
imati na umu da je taj podatak bio aktualan prije više od 20 godina, te da danas
europske države, sukladno svojim mogućnostima, teže većoj gustoći točaka 0. reda.
Tako se npr. mađarska mreža 0. reda sastoji od 15 točaka mjerenih apsolutnim
gravimetrima koje su međusobno udaljene 100 do 120 km, što osigurava gustoću
od 1 točke na 6400 km2 (Csapó i dr. 2003); slovenska od 6 točaka (Medved i dr.
2009), dakle s gustoćom od 1 točke na 3400 km2; švicarska se sastojala od 5 točaka do 2003. godine, kada su otpočeli radovi na reopažanju postojećih i uspostavi
novih točaka 0. reda (Marti i dr. 2007).
2.2. Kriteriji za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka
Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine
2009) utvrđeno je da se točke 0. reda stabiliziraju u skladu s međunarodnim preporukama, te da ih je potrebno osigurati s najmanje 3 ekscentra.
Pri izboru lokacije apsolutne gravimetrijske točke treba poštovati sljedeće međunarodne kriterije (Torge 1989, IAG 2003):
20
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
  1)Lokacija mora biti geološki i seizmički stabilna.
  2)Lokacija mora biti hidrološki stabilna (male varijacije podzemnih voda, udaljene nekoliko kilometara od rijeka i obala).
  3)Treba izbjegavati lokacije s visokom razinom umjetne mikroseizmike (uzrokovane strojevima, dizalicama, željeznicom ili frekventnim cestama).
  4)Točku treba smjestiti na najnižem katu postojane zgrade. Zgrada mora biti
starija od 10 godina, a veći građevinski radovi ne bi se trebali očekivati nekoliko idućih desetljeća.
  5)Zgrada mora biti lako dostupna i pod nadzorom lokalne ispostave geodetske
uprave ili znanstvene institucije.
  6)Točka mora biti smještena u zasebnoj prostoriji s električnim priključkom
(220 V, 1 kW), veličine najmanje 2 × 2 m, visine najmanje 2 m, s vratima minimalne širine 80 cm.
  7)Potrebno je osigurati stabilnu podlogu za postavljanje instrumenta veličine
1 × 1 m, horizontalnu do 1 cm/m (po mogućnosti zasebni stup na živom kamenu ili direktno na stabilnim temeljima zgrade), bez ikakvih podnih obloga,
udaljenu najmanje 60 cm od zidova.
  8)Treba osigurati postojanu temperaturu u prostoriji između 15 i 25 °C, s maksimalnim promjenama od 1 °C/h i 5 °C/dan.
  9)Preporuča se postavljanje pijezometra za mjerenje razine podzemnih voda u
blizini točke.
10)Točku je potrebno povezati s državnom položajnom i visinskom mrežom.
11)Potrebno je obavljati lokalnu kontrolu relativnim gravimetrijskim vezama na
ekscentrične točke, tj. točke osiguranja.
2.3. ECGN postaje
Europska kombinirana geodetska mreža (ECGN) trebala bi poslužiti kao realizacija europskoga kinematičkoga referentnog sustava (IAG 2003). ECGN mrežom bi
se, kroz povezivanje prostornih i visinskih referentnih sustava s procjenom parametara Zemljina gravitacijskog polja, omogućilo povećanje točnosti referentnih
sustava. ECGN mreža trebala bi objediniti vremenske serije prostornih, geometrijskih opažanja (GNSS, Galileo) s opažanjima i parametrima Zemljina gravitacijskog
polja (ubrzanje sile teže, plimni valovi, utjecaj oceana) te dopunskim informacijama (meteorološkim i drugim podacima).
Na svim ECGN postajama kombiniraju se sljedeća mjerenja (IAG 2003):
•određivanje položaja pomoću GNSS-a na 10–9 i bolje (permanentna mjerenja)
•ubrzanja sile teže apsolutnim gravimetrima na 0,01 mms–2 (ponavljana mjerenja)
•fizikalne visine (nivelmanska veza na European Vertical Reference System –
EVRS, tj. repere United European Levelling Network – UELN-a) na 1 mm/km
(ponavljana mjerenja).
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
21
K tome, na nekim od ECGN postaja prikupljaju se i dodatni podaci:
•plimni valovi i promjene morske razine (permanentna mareografska mjerenja)
•visokofrekventne varijacije ubrzanja sile teže (permanentna opažanja supravodljivim gravimetrima)
•koncentracija vlage u atmosferi (permanentna mjerenja radiometrima).
Dopunski podaci uključuju ciklička opažanja veza između referentnih točaka lokalne mreže te permanentna mjerenja meteoroloških parametara i razine pod­
zemnih voda.
Referentne točke različitih mjerenja na jednoj ECGN postaji čine lokalnu mrežu
(slika 2). One se trebaju nalaziti u krugu od 1 km, a veze između njih trebaju se
odrediti s preciznošću od 1 mm za sve tri prostorne komponente (IAG 2003, URL 1).
Slika 2. Primjer lokalne mreže referentnih točaka različitih mjerenja ECGN postaje
(prema URL 1).
22
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
Apsolutne gravimetrijske točke koje su sastavni dio ECGN postaja moraju zadovoljiti međunarodne kriterije navedene u poglavlju 2.2. K tome, apsolutna gravimetrijska mjerenja moraju biti preciznosti od 0,02 do 0,05 mms–2, moraju se ponavljati svakih 12 do 24 mjeseca, a apsolutni gravimetri kojima se obavljaju moraju
biti uključeni u usporedbe apsolutnih gravimetara (IAG 2003).
GNSS točke moraju zadovoljiti kriterije za EPN (EUREF Permanent Network)
postaje, a mareografska mjerenja standarde međunarodnih centara za morsku
razinu, kao što su PSMSL (Permanent Service for Mean Sea Level), ESEAS (European Sea Level Service), itd.
U Republici Hrvatskoj za sada nije uspostavljena ni jedna ECGN postaja.
3. Stanje gravimetrijske mreže 0. reda RH
Gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske (slika 3) sastoji se od 6 točaka:
AGT01 (Osijek), AGT02 (Zagreb – Maksimir), AGT03 (Zagreb – Puntijarka),
AGT04 (Pula), AGT05E (Makarska) i AGT06 (Dubrovnik) (Bašić i dr. 2006a).
Treba napomenuti da je točka AGT05 (Makarska) na kojoj su obavljena mjerenja
apsolutnim gravimetrom uništena preuređenjem atomskog skloništa hotela Biokovka pa je umjesto nje u gravimetrijsku mrežu 0. reda uključen njezin ekscentar
AGT05E, na kojem nisu obavljena apsolutna mjerenja (Bašić i dr. 2006a). Vrijednost ubrzanja sile teže na toj točki određena je na temelju relativnih gravimetrijskih mjerenja izjednačenjem OGM-a, dakle na isti način kao i vrijednosti gravimetrijskih točaka I. reda. Tablica 1 sadrži podatke o točkama 0. reda.
Tablica 1. Koordinate i ubrzanje sile teže gravimetrijskih točaka 0. reda.
Broj
točke
Ime točke
j (HTRS96)
l (HTRS96)
H (HVRS71)
g (IGSN71)
[m]
[mms–2]
AGT01
Osijek
45°3240.0410 18°4343.0675
87.670
9 806 586.538
AGT02
Zagreb – Maksimir
45°4938.4012 16°0111.7829
144.767
9 806 622.590
AGT03
Zagreb – Puntijarka 45°5426.3536 15°5805.0613
987.689
9 805 104.397
AGT04
Pula
44°5009.3538 13°5020.9724
14.788
9 806 073.900
AGT05E Makarska
43°1730.9682 17°0120.0872
8.101
9 804 058.590
AGT06
42°3850.0928 18°0444.0143
93.678
9 803 696.439
Dubrovnik
Apsolutna gravimetrijska mjerenja na gravimetrijskim točkama 0. reda u sklopu
projekta Priključenje Republike Hrvatske na svjetsku apsolutnu gravimetrijsku
mrežu obavili su 1996. godine stručnjaci tadašnjega njemačkog Institut für
­Angewändte Geodäsie (IfAG), danas Bundesamt für Kartographie und Geodäsie
(BKG), a mjerenja u sklopu projekta UNIfication of GRAvity systems in Central
Europe (UNIGRACE) stručnjaci francuskog Ecole et Observatoire des Sciences de
la Terre (EOST) i njemačkog BKG-a 1999. i 2000. godine (Barišić i dr. 2008). Od
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
23
Slika 3. Gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske.
strane Republike Hrvatske projekte su vodili stručnjaci Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tablici 2 dan je pregled mjerenja i korišteni instrumentarij.
Osim apsolutnih gravimetrijskih mjerenja, na točkama je obavljeno određivanje
vertikalnih gradijenata ubrzanja sile teže relativnim gravimetrima, te povezivanje
s ekscentričnim točkama (Hećimović 2004). Na žalost, podaci o relativnim vezama
na ekscentrične točke nisu dostupni za sve točke.
U svrhu očuvanja od eventualnog uništenja, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je za potrebe DGU-a 2004. godine stabilizirao ekscentrične točke osiguranja
za apsolutne gravimetrijske točke, i to po tri točke u Osijeku (AGT01), Zagrebu
(zajedničke točke za AGT02 i AGT03), Puli (AGT04) i Dubrovniku (AGT06) (Bašić
i dr. 2006b). Tijekom 2005. i 2006. godine obavljena je relativna gravimetrijska
izmjera mikrogravimetrijskih mreža te povezivanje točaka osiguranja na državni
položajni i visinski sustav (Bašić i dr. 2006c).
24
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
Tablica 2. Apsolutna gravimetrijska mjerenja na gravimetrijskim točkama 0. reda
(­prema Barišić i dr. 2008).
1. mjerenje
Datum
2. mjerenje
Ustanova
Instrument
Datum
Ustanova
Instrument
AGT01 Kolovoz 2000.
BKG
FG5-101
Studeni 2000.
EOST
FG5-206
AGT02 Lipanj 1996.
IfAG
FG5-101
–
–
–
AGT03 Lipanj 1996.
IfAG
FG5-101
–
–
–
AGT04 Lipanj 1996.
IfAG
FG5-101
–
–
–
AGT05 Lipanj 1996.
IfAG
FG5-101
–
–
–
AGT06 Kolovoz 1999.
EOST
FG5-206
Travanj 2000.
BKG
FG5-101
Od šest točaka gravimetrijske mreže 0. reda (tablica 1), dvije točke ne zadovoljavaju
kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. Naime, prostorija u kojoj
se nalazi točka AGT05E (Makarska) nema propisanu veličinu od minimalno 2 × 2 m
pa u nju nije moguće smjestiti instrumentarij za apsolutna gravimetrijska mjerenja.
Nadalje, točka AGT02 (Zagreb – Maksimir) smještena je u Opservatoriju Maksimir
Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u prostoriji s pomičnim krovom, zbog čega
je praktički nemoguće ostvariti zahtjeve za postojanom temperaturom. Upravo je zbog
problema s temperaturom tijekom apsolutnih mjerenja 1996. godine, kao lokacija za
apsolutnu gravimetrijsku točku u Zagrebu ipak izabrana stalna seizmička postaja
„Puntijarka“ (Čolić i dr. 1997), tj. točka AGT03. Međutim, na točki AGT02 obavljena
su kompletna opažanja u trajanju od puna 24 sata, kao i određivanje vertikalnoga
gradijenta ubrzanja sile teže, ali (zbog problema s temperaturom) s manjom preciznošću u odnosu na ostale točke (ibid.). Ostale točke zadovoljavaju spomenute kriterije,
ali kako se prostorijama u kojima su smještene služe različite pravne osobe, postoji
opasnost da će u budućnosti pristup točkama AGT01, AGT04 i AGT06 biti otežan. K
tome, kako se točka AGT04 nalazi u atomskom skloništu hotela Histria, dakle u
objektu koji je u privatnom vlasništvu, postoji opasnost uništenja točke prenamjenom
prostorije (što se dogodilo s točkom AGT05).
Prema tome, može se zaključiti da u Republici Hrvatskoj postoje četiri apsolutne
gravimetrijske točke s pouzdano određenim vrijednostima ubrzanja sile teže, koje
ujedno zadovoljavaju kriterije za stabilizaciju. To su: AGT01 (Osijek), AGT03 (Zagreb
– Puntijarka), AGT04 (Pula) i AGT06 (Dubrovnik). Navedene točke međusobno su
uda­ljene 200 – 400 km, a njihova gustoća odgovara jednoj točki na približno 14 000 km2.
Točke pokrivaju raspon ubrzanja sile teže od 2890 mms–2 (s točkom AGT02 2926 mms–2),
dok raspon gravimetrijskih točaka I. reda iznosi 4334 mms–2. Apsolutna gravimetrijska
mjerenja na točkama obavljena su prije 17, odnosno 13 godina (tablica 2).
Na temelju opisanog stanja gravimetrijske mreže 0. reda, mogu se donijeti sljedeći zaključci:
•Gravimetrijska mreža 0. reda RH obuhvaća nedovoljan broj (četiri) pouzdano
određenih apsolutnih točaka.
•Apsolutna gravimetrijska mjerenja na točkama 0. reda obavljena su prije 13,
odnosno 17 godina pa je nužno što prije obaviti novu seriju apsolutnih mjerenja.
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
25
4. Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda te ponovne izmjere
S obzirom na opisano stanje, treba što prije ponoviti mjerenja i dopuniti gravimetrijsku mrežu 0. reda RH novim apsolutnim točkama. Pritom treba voditi računa
da novouspostavljene točke ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i
vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze. Također, s obzirom na europski, ali i
svjetski trend povezivanja u kombinirane kinematičke mreže, odnosno sustave,
bilo bi dobro da apsolutne gravimetrijske točke ujedno posluže za uspostavu jedne
do dvije ECGN postaje na teritoriju Republike Hrvatske.
4.1. Dopuna gravimetrijske mreže 0. reda
Nova gravimetrijska mreža 0. reda trebala bi obuhvaćati stare točke koje za­
dovoljavaju kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. To su:
AGT01 (Osijek), AGT03 (Zagreb – Puntijarka), AGT04 (Pula) i AGT06 (Du­
brovnik). Međutim, kako se točka AGT04 nalazi u objektu koji je u privatnom ­vlasništvu, preporuča se točku premjestiti, a kao alternativa predložena
je točka AGT11 u Rovinju. K tome, predložena je uspostava još četiri nove
­apsolutne gravimetrijske točke, i to AGT07 u Čakovcu, AGT08 u Zaboku,
AGT09 u Gospiću i AGT10 u Splitu (slika 4, tablica 3). Za točku u Gospiću predložena je i rezervna lokacija. Približne koordinate i približne visine za novopredložene točke i rezervne lokacije (tablica 3) određene su pomoću topografskih karata mjerila 1:25 000 te pomoću obližnjih repera. Ubrzanje sile teže procijenjeno je
na temelju ubrzanja sile teže točaka OGM-a koje imaju približno iste koordinate i
visinu.
Tablica 3. (Približne) koordinate i (približno) ubrzanje sile teže na gravimetrijskim točkama 0. reda.
Broj
točke
Ime točke
j (HTRS96)
l (HTRS96)
45°3240.0410 18°4343.0675
H (HVRS71)
g (IGSN71)
[m]
[mms–2]
87.670
9 806 586.538
987.6890
9 805 104.397
AGT01
Osijek
AGT03
Zagreb – Puntijarka 45°5426.3536 15°5805.0613
AGT04
Pula
44°5009.3538 13°5020.9724
14.788
9 806 073.900
AGT06
Dubrovnik
42°3850.0928 18°0444.0143
93.678
9 803 696.439
AGT07
Čakovec
46°2316
16°2620
165
9 807 063
AGT08
Zabok
46°0149
15°5435
160
9 806 825
AGT09a Gospić – DHMZ
44°3302
15°2222
560
9 804 070
AGT09b Gospić – PUK
44°3308
15°2240
567
9 804 074
AGT10
Split
43°3040
16°2617
   5
9 804 400
AGT11
Rovinj
45°0453
13°3828
  15
9 806 260
26
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
Slika 4. Nova gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske.
Sukladno prijedlogu, gravimetrijska mreža 0. reda sastojat će se od osam apsolutnih gravimetrijskih točaka. Dakle, u konačnu mrežu bit će uključena ili dosadašnja točka AGT04 u Puli ili novouspostavljena točka AGT11 u Rovinju. Udaljenost
između točaka (bez točke AGT03) iznosit će od 58 do 209 km, a prosječno 160 km.
Gustoća mreže odgovara jednoj točki na približno 7000 km2. Točke će pokrivati
raspon ubrzanja sile teže od približno 3370 mms–2, dok raspon gravimetrijskih točaka I. reda iznosi 4334 mms–2.
Novopredložene točke AGT07 (Čakovec) i AGT09 (Gospić) trebale bi biti krajnje
točke nove horizontalne kalibracijske baze (uz mogućnost uključivanja i točke
AGT10 u Splitu), a točka AGT08 (Zabok) bi, zajedno s postojećom točkom AGT03
(Zagreb – Puntijarka), trebala poslužiti uspostavi nove vertikalne kalibracijske
baze. K tome bi točke AGT07 i AGT10 trebale omogućiti uspostavu ECGN postaja u Čakovcu i Splitu. Sve novopredložene točke nalaze se relativno blizu autoceste. U nastavku su ukratko izloženi razlozi za izbor predloženih lokacija.
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
27
4.1.1. Točka AGT07
Primarni razlog za izbor lokacije točke AGT07 u Čakovcu je uspostava ECGN
postaje. Naime, uz točku AGT10 u Splitu, ni jedna druga točka novopredložene
gravimetrijske mreže 0. reda nije pogodna za uspostavu ECGN postaje (osim točke
AGT11 u Rovinju, kojom će se možda zamijeniti točka AGT04 u Puli). Postojeće
apsolutne točke su ili udaljene mnogo više od 1 km, koliko je dopušteno kriterijima
za uspostavu ECGN postaje, od postojeće permanentne GNSS postaje, ili u njihovoj široj okolici nema repera UELN-a. Iako je predložena lokacija točke AGT07
udaljena (zračno) samo 58 km od točke AGT08 u Zaboku (koja je pak nužna zbog
uspostave kvalitetne vertikalne kalibracijske baze), pokazalo se potrebnim uspostaviti ovu dodatnu apsolutnu točku na sjeveru Republike Hrvatske. Izabrana je
najsjevernija lokacija na kojoj je uspostavljena referentna GNSS postaja Hrvatskoga pozicijskog sustava CROPOS. Takav izbor lokacije osim što omogućuje uštedu
na uspostavi ECGN postaje zbog postojeće referentne GNSS postaje, omogućuje i
proširenje raspona ubrzanja sile teže gravimetrijske mreže 0. reda. Predložena
lokacija nalazi se u zgradi Područnog ureda za katastar Čakovec, gdje je smještena
i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja.
Ako se naknadno ipak pokaže mogućim uspostaviti ECGN postaju na nekoj od
ostalih točaka novopredložene gravimetrijske mreže 0. reda, treba razmisliti o
opravdanosti uspostave ove apsolutne gravimetrijske točke.
4.1.2. Točka AGT08
Kako točka AGT02 Zagreb – Maksimir nije prikladna za apsolutna gravimetrijska
mjerenja, trebalo je pronaći novu lokaciju za apsolutnu gravimetrijsku točku koja
će, zajedno s točkom AGT03 Zagreb – Puntijarka, biti sastavni dio vertikalne kalibracijske baze. Pritom se, uz kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih
točaka, vodilo računa da se izborom lokacije ostvari primjereni raspon ubrzanja
sile teže vertikalne kalibracijske baze, te da se ujedno pronađe lokacija koja je
vremenski što bliža postojećoj točki AGT03. Kao prikladno rješenje pokazala se
predložena lokacija u Zaboku. Predložena lokacija nalazi se u zgradi Područnog
ureda za katastar Krapina, Ispostava Zabok, gdje je smještena i CROPOS-ova
permanentna GNSS postaja. Kako se predložena lokacija nalazi u istoj zgradi gdje
i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja, postoji mogućnost da se nakon obnove Visinskoga referentnog sustava RH ostvare uvjeti za uspostavu ECGN postaje.
Naime, ako se u blizini Zaboka uspostavi novi vlak nivelmana visoke točnosti, koji
će biti uključen u UELN, uspostava ECGN postaje u Zaboku bit će puno isplativija od uspostave dodatne apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu.
4.1.3. Točka AGT09
Uspostava apsolutne točke u Gospiću pokazala se nužnom, ne samo da bi se ostvarila što homogenija pokrivenost teritorija RH apsolutnim gravimetrijskim točkama, nego da se omogući i uspostava horizontalne kalibracijske baze. Iako za sada
blizu Gospića ne prolazi vlak nivelmana visoke točnosti, u Gospiću postoji permanentna GNSS postaja, pa postoji mogućnost da se u budućnosti (nakon obnove
Visinskoga referentnog sustava RH) lokacija iskoristi za uspostavu ECGN postaje.
28
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
K tome, lokacija zadovoljava važan uvjet za uključenje u horizontalnu kalibracijsku bazu, a to je blizina autoceste. Predložena lokacija nalazi se u zgradi glavne
meteorološke postaje u Gospiću, Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).
Rezervna lokacija nalazi se u zgradi Područnog ureda za katastar Gospić, gdje je
smještena i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja. Prednost je dana zgradi
DHMZ-a zbog pogodnije lokacije s obzirom na mikroseizmiku, ali i zbog toga što
nije potrebno raditi dodatne građevinske zahvate.
4.1.4. Točka AGT10
Lokacija u Splitu za uspostavu apsolutne gravimetrijske točke izabrana je iz više
razloga: kako bi se osigurala homogena pokrivenost teritorija RH apsolutnim točkama, zbog eventualnog uključenja u horizontalnu kalibracijsku bazu, te zato što
je to idealna lokacija za uspostavu ECGN postaje. Naime, predložena lokacija apsolutne gravimetrijske točke u Splitu udaljena je samo 500 m od mareografa u
splitskoj luci, na kojem se od 1956. godine kontinuirano bilježe mjerenja morske
razine. K tome, 2004. godine na mareografu je u okviru projekta ESEAS-RI (European Sea Level Service – Research Infrastructure) instalirana permanentna GPS
postaja (Mihanović i dr. 2004). Nadalje, u Splitu postoji i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja na zgradi Područnog ureda za katastar Split, udaljena od mareografa oko 600 m. Međutim, sama zgrada Područnog ureda za katastar nepovoljna je za stabilizaciju apsolutne gravimetrijske točke jer se nalazi neposredno uz
usjek željezničke pruge. Predložena lokacija nalazi se u atomskom skloništu franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja.
4.1.5. Točka AGT11
Kako se točka AGT04 u Puli nalazi u objektu koji je u privatnom vlasništvu, preporučljivo ju je premjestiti zbog opasnosti od njezina uništenja prenamjenom prostorije. Za smještaj premještene točke AGT11 izabran je grad Rovinj jer se u njemu
nalazi mareograf, a na kojem se od 1956. godine kontinuirano bilježe mjerenja
morske razine. Predložena lokacija nalazi se u crkvici Majke Božje od Milosti.
4.2. Izmjera apsolutnih gravimetrijskih točaka
Apsolutna (i relativna) gravimetrijska mjerenja nužno je ciklički ponavljati zbog
vremenskih promjena ubrzanja sile teže uzrokovanih geodinamičkim promjenama,
kao što su tektonski pomaci i promjena rasporeda Zemljinih masa (Torge 1989).
Razdoblje ponavljanja cikličke izmjere ovisi o geodinamici pojedinog područja. Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine 2009)
utvrđeno je da je na gravimetrijskim točkama 0. reda potrebno provoditi apsolutna gravimetrijska mjerenja najmanje jednom u 10 godina. Međutim, kako u Hrvatskoj još nisu provedena istraživanja na temelju kojih bi se mogao donijeti zaključak o optimalnom intervalu cikličke izmjere ubrzanja sile teže, uputno bi bilo
apsolutna gravimetrijska mjerenja ponavljati i češće, dok se ne dobije uvid u stabilnost vrijednosti ubrzanja sile teže na pojedinim lokacijama. S druge strane, na
gravimetrijskim točkama u okviru ECGN postaja, apsolutna gravimetrijska mjerenja potrebno je ponavljati svakih 12 do 24 mjeseca (IAG 2003).
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
29
Kako u Republici Hrvatskoj ni jedna institucija ne posjeduje apsolutni gravimetar
kojim bi se mogla obaviti potrebna mjerenja, izmjeru za sada mogu obaviti samo
inozemne institucije koje nude usluge apsolutnih gravimetrijskih mjerenja.
4.3. Nastavak radova na dopuni gravimetrijske mreže 0. reda RH
Bez obzira hoće li se točka AGT04 u Puli zamijeniti točkom AGT11 u Rovinju ili
ne, u predstojećem ciklusu izmjere gravimetrijske mreže 0. reda trebalo bi obaviti
apsolutna mjerenja i na točki AGT04. Time bi se osigurao uvid u vremenske promjene ubrzanja sile teže na tom području u vremenskom razdoblju između dviju
izmjera.
Prije same realizacije dopune gravimetrijske mreže 0. reda, trebalo bi odvagnuti
koristi naspram troškova uspostave apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu.
Naime, primarni razlog za uspostavu točke AGT07 u Čakovcu upravo je uspostava
ECGN postaje. Ako bi se prilikom obnove visinskog sustava RH uspostavio vlak
nivelmana visoke točnosti koji bi prolazio kroz Gospić te vlak u blizini Zaboka,
ostvarili bi se uvjeti za uspostavu ECGN postaje u Gospiću, odnosno Zaboku. U
tom bi slučaju jedina prednost uspostave apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu bila njezin krajnji sjeverni položaj i time veći raspon ubrzanja sile teže gravimetrijske mreže 0. reda i hrvatskih ECGN postaja. Međutim, treba imati na umu
da će do uspostave novih vlakova nivelmana visoke točnosti i njihove obrade u
okviru UELN mreže proći nekoliko godina.
Lokacije za uspostavu apsolutnih gravimetrijskih točaka predložene su na temelju
položaja točaka i procijenjene vrijednosti ubrzanja sile teže. Pritom se vodilo računa da se točke nalaze što bliže autocestama te da su smještene ili u samim zgradama područnih ureda za katastar DGU-a, odnosno njihovim ispostavama, ili u
zgradama drugih državnih institucija koje su u blizini područnih ureda DGU-a, a
samim time i lako dostupne njihovim djelatnicima. Također, vodilo se računa o
kriterijima za stabilizaciju apsolutnih točaka. Djelatnici Hrvatskoga geodetskog
instituta obišli su predložene lokacije i utvrdili da su pogodne za izvođenje apsolutnih gravimetrijskih mjerenja. Potrebni zahvati na pojedinim lokacijama opisani
su u studiji o stanju i prijedlogu za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze Republike Hrvatske. Za predložene lokacije koje nisu
u nadležnosti DGU-a potrebno je riješiti zakonski okvir s institucijama u čijim će
se prostorijama nalaziti apsolutne gravimetrijske točke, što će osigurati i njihovu
zaštitu od uništenja (eventualnom prenamjenom prostorije).
S obzirom na iznimnu važnost predloženih radova, visoke financijske zahtjeve i
veliki vremenski interval ponavljanja mjerenja (osim za točke koje su uključene u
ECGN postaje), treba pomno razmotriti karakteristike predloženih lokacija. Pritom bi za sve točke nove gravimetrijske mreže 0. reda, a pogotovo za novopredložene točke, trebalo zatražiti mišljenje Hrvatskoga geološkog instituta o stabilnosti
lokacija.
Prije konačnog odabira lokacija sezonska stabilnost ubrzanja sile teže na predloženim lokacijama mogla bi se ispitati i relativnim gravimetrijskim mjerenjima u
različitim godišnjim dobima. Naime, svaku predloženu lokaciju trebalo bi povezati s najmanje tri postojeće točke gravimetrijske osnove, i to nekoliko puta godišnje.
Međutim, takvo ispitivanje ne bi dalo uvid u višegodišnju stabilnost ubrzanja sile
teže.
30
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
Prije same apsolutne izmjere trebalo bi stabilizirati i ekscentre, tj. točke osiguranja za nove točke gravimetrijske mreže 0. reda. Također, trebalo bi u što kraćem
roku od provođenja apsolutnih mjerenja obaviti povezivanje svih apsolutnih točaka s točkama osiguranja primjenom visokopreciznih relativnih mjerenja.
5. Zaključak
Gravimetrijska mreža 0. reda služi kao osnova za razvijanje gravimetrijskih mreža
nižih redova te omogućava sigurno održavanje gravimetrijskog datuma. Na gravimetrijskim točkama 0. reda moraju se provesti apsolutna gravimetrijska mjerenja
najmanje jednom u 10 godina. Kao pripremu za novi ciklus apsolutne gravimetrijske izmjere gravimetrijske mreže 0. reda, HGI je 2010. godine za potrebe DGU-a
izradio studiju o stanju i prijedlog za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze Republike Hrvatske. Studijom je utvrđeno da gravimetrijska mreža 0. reda obuhvaća nedovoljan broj (četiri) pouzdano određenih
apsolutnih točaka te da su apsolutna gravimetrijska mjerenja obavljena na točkama 0. reda prije 13, odnosno 17 godina pa je nužno što prije obaviti novu seriju
apsolutnih mjerenja. Prijedlogom za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda predviđena je uspostava četiri nove apsolutne gravimetrijske točke, te premještanje jedne postojeće. Pritom se vodilo računa da točke gravimetrijske mreže ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze,
te da omoguće uspostavu jedne do dvije ECGN postaje. Uzimajući u obzir međunarodne kriterije za uspostavu apsolutnih gravimetrijskih točaka i ECGN postaja,
te vodeći računa o uspostavi kvalitetne horizontalne i vertikalne kalibracijske
baze, predložene su lokacije koje predstavljaju optimalno rješenje uz minimum
financijskih ulaganja.
NAPOMENA. Rad je nastao na temelju istraživanja obavljenog u Hrvatskom geodetskom institutu i ne predstavlja službeni stav Državne geodetske uprave.
Literatura
Barišić, B., Repanić, M., Grgić, I., Bašić, T., Liker, M., Lučić, M., Markovinović, D.
(2008): Gravity measurements on the territory of the Republic of Croatia – past,
current and future gravity networks, International symposium on Terrestrial
g
­ ravimetry: Static and mobile measurements – symposium proceedings, Saint
Petersburg, Russia.
Bašić, T., Markovinović, D., Rezo, M. (2006a): Osnovna gravimetrijska mreža Republike Hrvatske, Geodetski list, 2, 73–91.
Bašić, T., Rezo, M., Markovinović, D., (2006b): Projekt i stablizacija točaka mikrogravimetrijskih mreža na pet apsolutnih gravimetrijskih točaka – I. faza, Izvješća o
znanstveno-stručnim projektima 2004./2005. godina, Državna geodetska uprava,
Zagreb.
Bašić, T., Markovinović, D., Rezo, M., (2006c): Mikrogravimetrijske mreže i projekt
gravimetrijske mreže II. reda Republike Hrvatske, Izvješća o znanstveno-stručnim projektima 2004./2005. godina, Državna geodetska uprava, Zagreb.
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
31
Csapó, G., Kis, M., Völgyesi, L. (2003): Different adjustment methods for the Hungarian part of the unified European Gravity Network, 23. IUGG-ov generalni skup,
2003, Sapporo, Japan.
Čolić, P. K., Pribićević, B., Špoljarić, D., Medak, D., Markovinović, D., Švehla, D., Lelas,
N. (1997): Izvješće o radovima na projektu: Pripajanje Republike Hrvatske u svjetsku apsolutnu gravimetrijsku mrežu, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zavod za geomatiku, Zagreb.
Hećimović, Ž. (2004): Izvješće o podacima apsolutne gravimetrijske mreže Republike
Hrvatske, drugo, ispravljeno izdanje, Hrvatski geodetski institut, Zagreb.
IAG (2003): European Combined Geodetic Network (ECGN) – 1st call for participation
– Implementation of the ECGN stations, IAG subcommission for Europe of the
Commission X – Global and regional networks – EUREF and IAG subcommission
for Europe of the international geoid and gravity commission – IGGC,
http://www.bkg.bund.de/nn_162018/geodIS/ECGN/EN/Publications/
/publications__node.html__nnn=true), (13. 7. 2012.).
Marti, U., Richard, Ph., Olivier, R. (2007): The National Gravity Network LSN2004,
Swiss National Report on the Geodetic Activities in the years 2003 to 2007,
­IUGG-ov generalni skup, Perugia.
Medved, K. (2008): Osnovna gravimetrična mreža Republike Slovenije, magistarski
rad, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana.
Medved, K., Kuhar, M., Stopar, B., Koler, B. (2009): Izravnava opazovanj v osnovni
gravimetrični mreži Republike Slovenije, Geodetski vestnik, 2, 223–238.
Mihanović, H., Domijan, N., Leder, N., Čipić, S., Strinić, G., Gržetić, Z. (2004): CGPS
Station collocated at Split tide gauge, prezentirano na Workshop on Observing
and understanding sea level variations, St. Julians, Malta.
Narodne novine (2009): Pravilnik o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova, 87.
Torge, W. (1989): Gravimetry, de Gruyter, Berlin – New York.
Mrežne adrese
URL 1: ECGN Standards for Local Ties (2003),
http://www.bkg.bund.de/nn_162204/geodIS/ECGN/EN/GuidelinesForms
/guidelines-forms__node.html__nnn=true, (13. 7. 2012.).
32
Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32
Proposal of Zero Order Gravity Network
of the Republic of Croatia Amendment
ABSTRACT. Proposal of Zero Order Gravity Network of the Republic of Croatia
­amendment is depicted in this paper. Overview on domestic regulations and international standards regarding zero order gravity networks, absolute station selection and
ECGN station implementation is given. State of the present zero order gravity network
is analysed. It is deduced that zero order gravity network comprises insufficient number (four) of accurately determined absolute stations that satisfy international criteria
for absolute gravity station monumentation. In addition, absolute gravity measurements have been conducted 13 or 17 years ago (with respect to specific station). Accordingly, it is necessary to conduct new set of absolute measurements as soon as
possible. Furthermore, a proposal of zero order gravity network amendment is given,
by inclusion of four new stations (in Čakovec, Zabok, Gospić and Split) and allocation of station in Pula to Rovinj. Proposed new stations should also facilitate realisation of horizontal and vertical calibration lines as well as implementation of one or
two ECGN station on Croatian territory.
Keywords: gravity networks, zero order gravity network, absolute gravimetry, ECGN,
gravity calibration line.
Primljeno: 2013-07-04
Prihvaćeno: 2014-01-23
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
33
UDK 528.93:623.64:528.915:004.6
Stručni članak
Ispitivanje točnosti Topografske karte
u mjerilu 1:25 000 u izdanju
Vojnogeografskog instituta u Beogradu
Branko PUCEKOVIĆ – Zagreb1
SAŽETAK. Prikazani su postupci i metode u procjeni kvalitete Topografske karte u
mjerilu 1:25 000 (TK25) u izdanju Vojnogeografskog instituta (VGI) u Beogradu, koji
se odnose na prvo izdanje te karte. Sva mjerenja i ispitivanja točnosti obavili su
stručnjaci iz VGI-a. Karta kao konačni proizvod bila je otisnuta na papiru na kojem
su obavljena mjerenja; izračunata su odstupanja i srednje pogreške za ocjenu točnosti. Obrađene su tri komponente karte: geografska, matematička i likovna. Ispitana
je stvarna položajna točnost koordinatne mreže, osnovnih i detaljnih točaka, te visinska točnost reljefa prikazanog izohipsama i kotama. U današnje digitalno doba definirani su elementi kvalitete prostornih podataka o položaju, svojstvima i odnosima
pojava u prostoru. Nakon definicije slijedi mjerenje kvalitete prostornih podataka da
bi se konačno pristupilo njihovoj analizi i vizualizaciji.
Ključne riječi: topografska karta, VGI, kvaliteta, pogreška, prostorni podaci, točnost.
1. Uvod
Topografske karte mjerila 1:25 000 i sitnijega (1:50 000, 1:100 000, 1: 200 000,
1:500 000 i 1:1 000 000) izdao je nakon II. svjetskog rata Vojnogeografski institut
u Beogradu (VGI). VGI je obnovljen odmah nakon oslobođenja Beograda 1944.
Osim te vojne ustanove, ubrzo se osnivaju nove civilne kartografske ustanove:
Učila u Zagrebu (Tlos od 1972. godine) i Geokarta u Beogradu. U kartografskim
zavodima na fakultetima u Ljubljani i Zagrebu širi se kartografska djelatnost te
se izdaju općegeografske, tematske i školske karte. Jugoslavenski leksikografski
zavod radio je velike atlase i karte za svoja izdanja (Peterca i dr. 1974).
Sva ispitivanja točnosti koja se navode u ovom prikazu odnose se na prvo izdanje
topografske karte u mjerilu 1:25 000 (TK25). Izrada prvog izdanja započela je izmjerom 1947. godine, a završila tiskanjem zadnjeg lista 1968. godine. Nakon 1968.
godine pristupilo se sustavnom ispitivanju točnosti TK25 (Grašić i dr. 1971). Ob mr. sc. Branko Puceković, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: [email protected]
1
34
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
nova prvog izdanja TK25 započela je 1968. godine, a završila je drugim izdanjem
te karte (Buder 1979).
Definicija topografske karte dana je u 2. poglavlju. U 3. poglavlju navedeni su
pokušaji definicije kvalitete karte koji se u literaturi često susreću kao neodređeni
pojmovi. Kartografi su teorijski obradili tri osnovne komponente karte: geografsku, matematičku i likovnu (Milisavljević 1971), da bi se njihovom analizom došlo
do elemenata kvalitete karte. Jedino se analizom matematičke komponente došlo
do konkretnih metoda za ocjenu položajne točnosti. Druge dvije komponente karte, geografska i likovna, samo su teorijski obrađene, ali bez stvarne ocjene točnosti.
Osnovni pojmovi o vrstama pogrešaka navedeni su u 4. poglavlju, kao i rezultati
konkretnih ispitivanja točnosti TK25. Rezultati se odnose samo na ispitivanje
položajne točnosti, koja ima dvije komponente: horizontalnu i vertikalnu točnost.
1.1. Opći podaci o Vojnogeografskom institutu
U VGI-u je u 1970-im godinama bila najveća koncentracija najsuvremenije opreme
za izradu geografskih karata. Osoblje VGI-a činile su aktivne vojne osobe – oficiri
koji su se od 1945. godine školovali na Vojnom geodetskom učilištu, a nakon 1964.
godine na Geodetskoj vojnoj akademiji (Petrović 1974). Svoje znanje iz kartografije usavršavali su na studiju kartografije i fotogrametrije na drugim fakultetima.
Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu neki su izradili i obranili svoje
magistarske radove i disertacije: Svetislav Lazić, Miodrag Nikolić, Dragiša Nikolić,
Filip Racetin, Miodrag Vlajković, Stipan Pleić, Miroslav Peterca i Ivan Buder
(Frangeš 2007). Filip Racetin i Stipan Pleić neko su vrijeme radili u Hidrografskom institutu u Splitu.
Ulaganje u kadrove i opremu bilo je u interesu obrane tadašnje države, te je samo
jedna vojna ustanova, kao što je VGI, mogla odgovoriti na velike potrebe za kartama u navedenim mjerilima.
Razvoj fotogrametrije i primjena novih autografa, na primjer Wild A-5 i A-6 (montirani su u prostorijama Hidrografskog instituta u Splitu), označili su prekretnicu
u izradi karata. Samostalno aerofotosnimanje započelo je 19. 5. 1952. godine iz
zračne luke Pleso (Buder 1984). VGI je obavljao niz teorijskih i praktičnih radova
i analiza iz područja geodezije, fotogrametrije, topografije, kartografije, geofizike i
geografije.
1.2. Povijest izrade TK25 u VGI-u
Topografska izmjera u mjerilu 1:25 000 započela je 1947. i trajala je do 1968. godine. Bio je to mukotrpan i spor posao jer se radilo grafičko-tahimetrijskom metodom (Frangeš 2012). Za ilustraciju spomenimo da je 1956. godine u topografsku
izmjeru bilo uključeno oko 200 geodetskih časnika, 1118 vojnika, 315 konja, 41
dvoosovinska kola i 23 motorna vozila. Prvi list TK25 izašao je iz tiska 1951. godine, a zadnji, 3029-i, krajem 1968. godine. Drugo izdanje TK25 radilo se u razdoblju od 1968. do 1980. godine (VGI 1984). Fotogrametrijskom metodom kartirano je 83 % od ukupnog broja listova TK25 (Buder 1984).
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
35
SR Hrvatska bila je u sastavu SFRJ sve do njezina raspada 1991. godine. Do tada
su sva izdanja TK25 za teritorij Republike Hrvatske bila otisnuta u VGI-u u Beogradu. Ispitivanje točnosti listova TK25, koje je započelo je 1970-ih godina, izvedeno je tada najsuvremenijim metodama s obzirom na raspoloživu opremu, mjerne
instrumente i znanstvena dostignuća.
Svjedoci smo gotovo svakodnevnih promjena te korištenja novih tehnologija i softverskih rješenja u svim znanostima, pa tako i u geodeziji, kartografiji i geografiji.
Iako su ispitivanja točnosti listova TK25 izvedena prije četrdesetak godina, ona su
aktualna i danas jer su principi i metode ispitivanja ostali isti; osim toga, to su
jedina ispitivanja točnosti tog izdanja karte. Iz te činjenice proizlazi i vrijednost
takvih ispitivanja. Podsjetimo se da tada još nije bilo digitalno doba, svi listovi
karte bili su otisnuti samo na papiru i autor kartograf mogao je pratiti cijeli tijek
izrade karte od početka do kraja, do finalnog proizvoda, jer nisu postojali GIS
alati niti baze podataka. Pojam kvalitete karte bio je izveden na drugačiji način
jer su ispitivani listovi karte samo u analognom obliku, a točnost, kao jedan od
elemenata kvalitete karte, bila je svedena samo na geometrijsku točnost.
2. Definicija topografske karte
Topografska karta opća je geografska karta s velikim brojem informacija o mjesnim prilikama prikazanog područja, koje se odnose na naselja, prometnice, vode,
vegetaciju, oblike reljefa Zemlje i granice teritorijalnih područja, sve dopunjeno
opisom karte. Svi navedeni objekti prikazuju se na topografskoj karti s jednakom
važnošću (Frangeš 2003). Svaka karta može biti vidljiva kao otisak na papiru ili
kao slika na zaslonu monitora. Virtualna karta ne može se opipati, a da bi bila
vidljiva mora se iz datoteke kartografskih proizvoda transformirati u stanje izravne vidljivosti (URL 1).
Svakomu kartografu njegov je proizvod, a to je karta, dragocjen i vrijedan. Osim
osobne, subjektivne procjene treba odgovoriti na pitanje je li karta ispunila sva
očekivanja koja se odnose na njezinu uporabnu vrijednost, i konačno, koliko je
kvalitetna.
3. Pojam kvalitete karte
U literaturi je teško naći definiciju za kvalitetu karte; ona se često javlja kao neodređen pojam. Za objašnjenje kvalitete koriste se razni pojmovi: nedvosmislena
jasnoća, jednoliko opterećenje karte ili estetski dobro riješena karta. Ti neodređeni
izrazi, bez dodatnog objašnjenja, ne znače puno (Milisavljević 1971).
O kvaliteti karte Eckert kaže: „Ako istaknemo sve dobre karakteristike karte, loše
će se pojaviti same od sebe… Od karte se traži da je točna, potpuna, jasna i razumljiva, čitljiva, lijepog vanjskog izgleda i pogodna za uporabu“ (Eckert 1921–25).
Eckert stavlja naglasak na točnost, a potom spominje potpunost i lijepi izgled.
Sovjetski kartografi u svojim analizama i procjenama karte nastojali su odgovoriti
na mnoga pitanja: je li karta geometrijski točna, geografski vjerna, sadržajno
­potpuna, suvremena? Milisavljević (1971) navodi da sovjetska kartografkinja
36
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
L. S. Garajevskaja u postupku procjene kvalitete najprije ispituje popunjenost, a
zatim točnost i suvremenost.
Kvaliteta se može izraziti i odgovorima na ova pitanja:
Je li, i u kojem stupnju zadovoljena namjena karte? Jesu li pravilno iskorištene
sve mogućnosti koje dopušta mjerilo karte? U kojoj su mjeri prikazane geografske
karakteristike za područje kartiranja? Odgovori na ta opća pitanja ne mogu nas
zadovoljiti; potrebno je sustavno analizirati sve elemente kvalitete karte (Milisavljević 1971).
Kartu možemo promatrati kroz njezine tri osnovne komponente, koje proizlaze iz
same definicije, a to su:
•geografska komponenta
•matematička komponenta i
•likovna (estetska) komponenta.
Ako bismo zanemarili bilo koju od tih komponenti, tada ne bismo imali kartu nego
neki prikaz Zemljine površine: skicu, crtež, snimku ili umjetničku sliku. Velika je
razlika između snimke i karte, jer „snimka dajući sve, ne daje ništa“ (Eckert
1921–25). Na snimci ništa nije naglašeno, izdvojeno; fotosloj prima sve važno i
nevažno. Naš mozak nije u stanju primiti sve, više mu odgovara karta koja je
pregledna i na kojoj je istaknuto ono što je tipično. Karta zbog sažetih pojmova i
činjenica olakšava psihičkom mehanizmu čitanje njezina sadržaja i tako daje korisniku veliku uštedu u vremenu. Zbog te činjenice karta će, za korisnika, uvijek biti
vrednija od snimke.
Današnji korisnici preuzimaju ulogu kartografa i oni će teško, bez informacije o
kvaliteti prostornih podataka, odabrati najpogodniji skup podataka. Poznavanje
kvalitete prostornih podataka u digitalnim datotekama obuhvaća puno više detalja
od položajne točnosti iz analognog doba. Povjerenstvo za kvalitetu prostornih podataka Međunarodnoga kartografskoga društva (International Cartographic Association, ICA) definira pet elemenata kvalitete prostornih podataka: podrijetlo, položajnu točnost, točnost atributa, potpunost i logičku konzistentnost, a zatim
uzima u obzir još dva dodatna elementa: semantičku točnost i vremensku informaciju. Kartografi današnjice trebali bi se baviti metodama mjerenja svakog elementa kvalitete, njihovom vizualizacijom i postupcima za analizu skupova prostornih podataka.
3.1. Geografska komponenta
Tu komponentu čini geografski sadržaj kao skup svih podataka na Zemljinoj površini: objekti sa svojim vidljivim oblicima i pojave, koje nemaju oblika, ali imaju
svoje prostiranje. Na taj način geografski sadržaj odražava geografsku stvarnost.
Važno je objasniti tu transformaciju. Geodet kartograf proučava geografske objekte u prirodi, mjeri ih, snima i registrira po posebnim kodovima. Pojedine elemente razlikuje po njihovim svojstvima, klasificira ih i diferencira. Nakon odabira i
uopćavanja unosi na kartu geografske elemente pomoću uvjetnih znakova. Tako
se dobije geografski sadržaj karte koji nije ekvivalent geografske stvarnosti, već
njezina aproksimacija.
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
37
Tu transformaciju Eckert naziva “kartografskom indukcijom”. Kartografija je indukcijska znanost jer se temelji na promatranju i iskustvu (Eckert 1921–25).
Objekt istraživanja geografije je izgled, sadržaj i značenje pojedinih dijelova Zemljine površine (Lovrić 1988). Te pojedine dijelove zovemo topografski ili općegeografski objekti: reljef, hidrografija, tlo i vegetacija, komunikacije, naselja, geografski nazivi, područja i granice, koji se na topografskim kartama prikazuju s
jednakom važnošću. Topografiju čine svi prikupljeni podaci i atributi topografskih
objekata (Frangeš 2003).
3.1.1. Geografska vjernost karte
Svaki znanstvenik, pa tako i kartograf, u svojim istraživanjima teži k istini. U
ovom slučaju kartograf nastoji što vjernije prikazati geografsku stvarnost. Čim je
veći stupanj približenja istini, tim je karta geografski vjernija. Iz toga se može
zaključiti da je geografska vjernost element kvalitete karte kojim se može ocijeniti geografska komponenta.
Geografska vjernost je stupanj podudarnosti između geografske stvarnosti i geografskog sadržaja karte. Ne možemo je direktno mjeriti nego samo procijeniti
pomoću geografskih elemenata: jesu li svi geografski elementi prikazani i na koji
način, jesu li nakon generalizacije zadržali svoje geografske karakteristike. Procjena ovisi o vrsti karte, mjerilu i području kartiranja.
Geografska vjernost nastaje iz dva odvojena procesa: prvi proces sadrži geografsko
proučavanje odabranog područja, dok se drugi koristi metodama kartografske generalizacije. Dakle, da bi karta bila autorsko djelo, potrebno je za svaku kartu
posebno provesti geografsko proučavanje područja kartiranja, rezultati kojega bi
se koristili za kartografsku generalizaciju. Upravo geografskim proučavanjem i
kartografskom generalizacijom nastaje kvaliteta karte koju nazivamo geografska
vjernost karte (Milisavljević 1971).
Budući da na karti nema mjesta za prikaz svih geografskih karakteristika, kartograf temeljem geografskog proučavanja stječe znanja o geografskoj stvarnosti, koju
zatim transformira u sadržaj karte. Dakle, kartograf će odlučiti što i kako će prikazati, pazeći pritom da geografska vjernost bude što potpunija. Eckert je rekao
da je izraditi dobru kartu teže nego napisati dobru knjigu (Eckert 1921–25).
U suvremenoj literaturi (Başaraner 2002) spominje se objektna i modelna generalizacija. Objektna generalizacija, značenje koje je slično geografskom proučavanju,
započinje već prikupljanjem podataka za originalnu bazu podataka. U digitalnim
sustavima generalizacija ne utječe samo na grafiku karte, nego i na digitalne podatke. Cilj je modelne generalizacije kontrolirano smanjenje digitalnih podataka
za različite svrhe (povećanje brzine računanja i prijenosa podataka, oslobođenje
memorije računala). Kartografska generalizacija svojim postupcima pridonosi boljoj geografskoj vjernosti, ali ima negativan utjecaj na geometrijsku točnost.
Autori koji su se bavili kvalitetom topografskih karata: Grašić i dr. (1971), Peterca i dr. (1974), Milisavljević (1971), u svojim radovima nisu dali konkretne postupke koji bi rezultirali ocjenom geografske vjernosti karte.
Suvremeni autori (Guptil i Morrison 2001) za procjenu kvalitete prostornih podataka ne spominju geografsku vjernost karte. Potpunost kao jedna od osnovnih
38
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
komponenti kvalitete prostornih podataka nije sinonim za geografsku vjernost, ali
je novi pojam koji opisuje odnos između svih objekata u skupu podataka i apstraktnog univerzuma svih objekata.
Apstraktni univerzum je podskup stvarnosti koji možemo opažati, a njegovo je
značenje blisko značenju geografske stvarnosti. Razlikujemo potpunost podataka
i potpunost modela. Procjena potpunosti podataka može se podijeliti na procjenu
formalne potpunosti, potpunosti objekata i atributa.
3.2. Matematička komponenta
Primjenom matematičkih zakona preslikava se Zemljina površina u ravninu. Geometrija karte omogućava mjerenja na njoj: položaje točaka, udaljenosti, kutove
nagiba terena, veličine objekata. Matematički su elementi karte:
•kartografska projekcija
•mjerilo karte
•okvir karte i
•točke geodetske osnove.
Kartografska projekcija određuje zakon preslikavanja i raspored deformacija sa
zakrivljene površine (kugle ili elipsoida) u ravninu projekcije. Pomoću matematičkih elemenata karte ispitana je geometrijska točnost prvog izdanja topografske
karte u mjerilu 1:25 000 (Peterca i dr. 1974, Grašić i dr. 1971). Postupak ispitivanja detaljno je opisan u 4. poglavlju.
3.3. Likovna (estetska) komponenta
Likovni su elementi karte: točka, linija, obojena površina, brojevi i slova. Njihovom kombinacijom dolazimo do oblika i veličine znaka, a kombinacijom znakova
ostvaruje se crtež na karti. Na likovnu komponentu utječu još kvaliteta i vrsta
reprodukcijskog materijala (papir, boje), te kvaliteta i vrsta otiska.
Estetsku komponentu možemo nazvati i vanjskim izgledom karte (Milisavljević
1971). Vanjski izgled karte obuhvaća umjetničku, vizualno-psihološku i praktičnu
stranu karte. Veliki kartografi bili su i priznati estetičari, stoga je poželjno pri
izradi karte poslušati i savjet estetičara.
Karakteristika je dobre karte: da odmah izdvojimo glavno od sporednog, lako i
nesmetano promatramo sadržaj karte, dok je karakteristika loše karte: nedovoljno
izdiferenciran i nepregledan sadržaj. Ispunjenje uvjeta: lako i nesmetano primanje
sadržaja s karte, spada u kompleksno rješavanje likovne komponente.
Estetika znači osjećaj za lijepo, profinjenost, ukus, a estetično je ono što sadrži
obilježje ljepote, uljepšano, oplemenjeno. Kartografika ili grafika karte tipičan je
način grafičkog prikazivanja objekata na karti. Estetičnost, kao jedan od zahtjeva
koje mora zadovoljiti bilo koji grafički prikaz, pa tako i kartografika, detaljno je
obradio Frangeš (1998) u svojoj disertaciji. Estetske komponente cjelokupne kartografike koje povećavaju uporabnu vrijednost karte jesu harmoničnost ili sklad te
ljepota. Harmoničnost općenito znači sklad dijelova cjeline, a nalazi se između
dviju suprotnosti: monotonije i kontrasta. Ljepota je kartografike u potpunosti
subjektivan pojam: nešto lijepo jednoj osobi ne mora biti lijepo drugoj, i obrnuto.
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
39
Komponente kojima kartograf daje svoj subjektivni grafički izraz ljepote kartografike jesu: simbolika i izbor boja te pismo ili tekst na karti koje nazivamo tipografija. Estetske komponente drugog izdanja TK25 (od 1968. do 1980. godine) Frangeš (1998) je procijenio dobrima. Kao vrlo dobre komponente istaknuo je
harmoničnost boja i ljepotu signatura.
U radovima Lovrića (1988), Peterce i dr. (1974), Milisavljevića (1971), Eckerta
(1924–26), Guptila i Morrisona (2001) nisu navedene metode procjene estetske
komponente karte.
3.4. Uporabna vrijednost karte
Milisavljević (1971) navodi da uporabna vrijednost karte ovisi o više elemenata:
•vrsti karte
•području kartiranja
•mjerilu kartiranja
•epohi i
•općoj kvaliteti karte.
Ne može se tražiti ista kvaliteta za karte koje se razlikuju po svojoj namjeni, području kartiranja ili mjerilu. Sve karte ne zastarijevaju jednako brzo, kao ni svi
elementi karte. Najbrže zastarijevaju karte krupnijih mjerila i područja na Zemlji
na kojima je vidljiva čovjekova aktivnost: naselja i prometnice. Nešto sporije zastarijevaju karte sitnijih mjerila i prikazi reljefa i hidrografije, jer je utjecaj čovjekove aktivnosti na njih manji.
Umjesto uporabne vrijednosti današnji autori (Guptil i Morrison 2001) koriste
pojam pogodnost za uporabu. Definira se kao potpunost skupa koji treba zadovoljiti zahtjeve određene primjene.
4. Ocjena točnosti topografske karte
Pojmovi pogreške i kvalitete u kartografiji nisu potpuno identični i jednoznačni
kao pri geodetskim mjerenjima i opažanjima. Razlog su za to vrijednosti koje se
ne mogu egzaktno mjeriti i procjena kvalitete nije oslobođena subjektivne ocjene
(Peterca i dr. 1974).
Točnost je kvaliteta o kojoj ovisi uporabna vrijednost karte. Možemo je promatrati kao točnost općih informacija i geometrijska točnost.
Nemoguće je naći matematički izraz za točnost općih informacija. Na primjer,
pogrešna lokacija naziva ili kote, pogrešna klasa puta, pogreška generalizacije ili
pogrešni nazivi objekata. Te pogreške ne utječu na geometrijsku točnost karte.
Gdje leže uzroci subjektivizma pri ocjenjivanju točnosti nekih kartografskih operacija? Oni leže u činjenici da rješenje matematičkog zadatka može biti ispravno
ili pogrešno, dok rješenje kartografskog zadatka može biti samo dobro ili loše
(Peterca i dr. 1974).
40
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
Važnost točnosti prostornih podataka u kartografiji
U Međunarodnoj normi za kvalitetu ISO9000 osnovno je pravilo „ne daj ni više ni manje
kvalitete nego što je korisnik traži“ (Guptil i Morrison 2001). To je pravilo u potpunoj
suprotnosti pokušaju profesionalnih kartografa iz analognog doba da izrade najtočnije
karte koje su bile višenamjenski proizvodi. Tada je zanimanje bilo isključivo za položajnu
točnost u ravnini kartiranog objekta u odnosu na njegov položaj na Zemlji.
Pojam pogreške
Prava pogreška ili samo pogreška je razlika između prave i mjerene vrijednosti.
Prava vrijednost općenito nije poznata. Umjesto prave vrijednosti može se koristiti tzv. kvaziprava vrijednost, koja može biti rezultat mjerenja visoke točnosti, računanja ili neke kartografske operacije. Važno je naglasiti da je prava vrijednost
uvijek višeg stupnja točnosti od one vrijednosti koja se procjenjuje (Feil 1989).
4.1. Klasifikacija pogrešaka
Grube pogreške u kartografiji nazivamo propustima. Najčešći su uzroci njihova
nastanka umor i nepažnja opažača. Grube pogreške mjerenja lako se otkrivaju
ponovljenim mjerenjem i ne upotrebljavamo ih za ocjenu točnosti.
Sustavne pogreške sustavno mijenjaju rezultat mjerenja i istog su predznaka. Poznavanjem uzroka nastanka sustavnih pogrešaka, računamo njihove veličine i njima ispravljamo mjerenja, ili podešavamo izvođenje mjerenja kako bismo te pogreške eliminirali ili ih sveli na najmanju mjeru.
Slučajne pogreške javljaju se iz nepoznatih uzroka, njihova je pojava slučajna i imaju
svojstva slučajnih događaja. Mogu biti pozitivne i negativne, ponajviše male. Uzroci
nastanka tih pogrešaka takvog su karaktera da ih ne možemo ispitati, a još manje
odrediti veličinu njihova utjecaja. Osnovne su zakonitosti slučajnih pogrešaka:
•po apsolutnoj vrijednosti ne prelaze maksimalnu vrijednost
•male pogreške po apsolutnoj vrijednosti javljaju se češće nego velike
•kod velikog broja mjerenja podjednaka je vjerojatnost pojave pozitivnih i negativnih
pogrešaka istih apsolutnih vrijednosti. To svojstvo može se prikazati izrazom:
n
lim
n

i1
i
n
0
(1)
gdje su i slučajne pogreške, a n je broj mjerenja.
Mjerila točnosti
Ako su u mjerenjima ostale samo slučajne pogreške, kao mjerila točnosti upotrebljavamo prosječne i srednje pogreške. Prema Čubraniću (1980) prosječna pogreška t aritmetička je sredina apsolutne vrijednosti pravih pogrešaka:
t
1

n
 za
n   , izražena pravim pogreškama  .
(2)
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
41
Srednja pogreška je najviše korišteni kriterij za ocjenu točnosti, čiji naziv potječe
još od Gaussa, a teorijski se definira kao:
2
 ±

n
za n   , izražena pravim pogreškama  ,
(3)
ili se upotrebljava približna vrijednost:
2
 ±

n
za n  , gdje je n broj mjerenja.
(4)
4.2. Geometrijska točnost topografske karte
Geometrijska točnost element je kvalitete karte kojim kartograf ispituje međusobni geometrijski položaj objekata (Milisavljević 1971).
Tijekom izrade karte dolazi do malih pomaka točaka, linija i kontura koji narušavaju geometrijsku točnost karte. Uzroci su tih pomaka kvaliteta geodetske osnove,
korišteni instrumentarij, način kartografske obrade, postupak reprodukcijske pripreme i otiska karte, deformacija papira i drugo (Peterca i dr. 1974).
Osnovne su komponente geometrijske točnosti karte:
•horizontalna (položajna) točnost točaka, linija i kontura objekata
•vertikalna (visinska) točnost izohipsi i kotiranih točaka.
Guptil i Morrison (2001) definiraju položajnu točnost kao približavanje onim vrijednostima koje su prave (istinite) vrijednosti položaja.
Karta se može ocijeniti, s obzirom na način pristupa i svrhu ocjenjivanja, na dva
načina: kao prethodna ocjena točnosti i kao stvarna ocjena točnosti (Peterca i dr.
1974).
Prethodna ocjena točnosti
Uzimajući u obzir pogreške svih operacija u procesu izrade karte, njihovom detaljnom analizom i njihovim sumiranjem, dobivamo veličinu pogreške koja bi se mogla
očekivati na gotovoj karti. Svaka operacija podložna je pojavi različitih pogre­šaka,
a čitav proces izrade karte nije moguće prikazati jednom shemom; zbog toga nije
moguće dati jednu konkretnu prethodnu ocjenu točnosti. Rezultati koji se dobiju
prethodnom analizom u obliku kvadratnih pogrešaka, mogu poslužiti kao uputa
(specifikacija) za izradu karte. Ta ocjena točnosti ima aproksimativni karakter i
može se dobiti kao srednja kvadratna pogreška iz sume slučajnih pogrešaka:
m ±
n
m
1
2
i
,
m = srednja kvadratna pogreška cijelog procesa izrade
mi = srednja kvadratna pogreška jedne operacije
n = broj operacija u cijelom procesu.
(5)
42
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
Peterca i dr. (1974) daju ukupnu prethodnu srednju pogrešku, za TK25, ako je
izvornik izrađen fotogrametrijskom metodom, a odnosi se na horizontalnu točnost
karte.
Stvarna ocjena točnosti
Položaj neke točke T određen je koordinatama X, Y i Z u prostornom pravokutnom
koordinatnom sustavu. Za tu istu točku mogu se grafički očitati koordinate x i y
u projekciji, a visina z dobije se interpolacijom pomoću izohipsi.
Prave (istinite) vrijednosti parametara X, Y i Z mogu se dobiti:
•iz terenskih mjerenja uz uvjet da su veće točnosti nego pri originalnoj izmjeri
•fotogrametrijski (preciznijim metodama) ili
•I karata višeg stupnja točnosti (za ocjenu točnosti TK25 upotrebljava se karta
1:5000).
Postupak je sljedeći: formiraju se odstupanja, kao razlike između vrijednosti veličina izmjerenih na karti i pravih vrijednosti, te se računaju pogreške.
Za ocjenu točnosti upotrebljavaju se srednje pogreške ako su pogreške slučajnoga
karaktera i ako su distribuirane po normalnoj razdiobi.
Točnost karte može se odrediti ovim veličinama:
mx, my = srednje pogreške položaja u ravnini projekcije
mz = srednja pogreška visine dobivene pomoću izohipse
mq = srednja pogreška kote.
4.2.1. Stvarna ocjena horizontalne točnosti
Grafički se očitaju koordinate unutar kvadrata koordinatne mreže. Pravi položaj
točaka određen je jednim od tri prethodno spomenuta načina. Razlikom mjerenih
i pravih veličina formiraju se odstupanja i računaju pogreške.
Za ocjenu točnosti upotrebljava se srednja kvadratna pogreška po koordinatnim
osima: mx i my te prosječna pogreška  :
n
2
m x ±

n
x
m y =±
∑ε
2
y
n
θ =±
∑| ε|
1
n
.
(6)
Grafička točnost najmanja je veličina točke koja se može nanijeti na kartu ili iz
nje očitati bez pomagala, a iznosi 0,1–0,2 mm. U mjerilu 1:25 000 iznosi 2,5 do 5
m. Sve pogreške manje od te veličine mogu se zanemariti (za tu kartu).
U VGI-u je izvedeno ispitivanje točnosti TK25 (Grašić i dr. 1971):
•pravokutne koordinatne mreže; mjerene se vrijednosti uspoređuju s teorijskim
(istinitim) vrijednostima
•trigonometrijskih točaka
•detaljnih točaka.
Za ispitivanje točnosti najviše je korištena 1:5000.
43
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
Ispitivanjem je obuhvaćena:
•koordinatna mreža ispitana na 22 lista karte
•geodetska osnova ispitana na 58 listova s 2420 točaka
•detaljne točke u crnoj boji s 2545 točaka, u zelenoj boji sa 115 točaka i u plavoj
boji s 37 točaka.
U tablici 1 listovi karte razvrstani su prema metodi izmjere, vremenu izrade i
vrsti ispitivanog materijala u sljedeće grupe: A – listovi nastali topografskom izmjerom, korišteni pantografirani planovi 1:2500, B – potpuna topografska izmjera,
C – dopunjena topografska izmjera, D – fotogrametrijska izmjera (početno razdoblje), E – fotogrametrijska izmjera (od 1957. do završetka radova), F – pantografirane karte 1:10 000 izrađene fotogrametrijskom izmjerom, G – detalj u zelenoj boji, H – geodetska osnova i detalj u plavoj boji, I – samo geodetska osnova.
Rezultati ispitivanja geodetske osnove i detalja (vidi tablicu 1):
•Prosječna je pogreška geodetske osnove 2 do 3 m, a ukupna srednja kvadratna
pogreška ne prelazi ±5 m
•Prosječna je pogreška detaljnih točaka 5 do 8 m, a ukupna srednja kvadratna
pogreška ne prelazi ±12 m.
Tablica 1. Ispitivanje točnosti geodetske osnove i detalja (Grašić i dr. 1971).
Geodetska osnova
Detalj
Broj
ispi­
Pro­ Srednja kvadrat­ Broj
Pro­ Srednja kvadratna
Broj
Gru­
tanih ispi­ta­ sječna
ispi­ta­ sječna
pa
na pogreška
pogreška
listova
nih
po­
nih
po­
karte točaka greška m
my
M točaka greška
mx
my
M
x
A
6
123
2,35
853
5,91
 ±8,11 ±8,17 ±11,51
B
1
  26
5,03
 ±6,29 ±6,84  ±9,29
C
1
 14
1,86
±2,26 ±2,04 ±3,04
 46
7,12
 ±8,81 ±8,26 ±12,07
D
7
207
E
150
192
2,59
±2,97 ±3,70 ±4,75
670
6,71
 ±8,54 ±8,24 ±11,87
2,08
±2,53 ±2,75 ±3,74
827
5,97
 ±7,11 ±7,24 ±10,14
F
3
295
5,94
 ±7,35 ±7,21 ±10,30
G
3
 79
H
1
 17
2,12
I
250
14290
3,01
±3,06 ±3,11 ±4,36
±2,55 ±2,31 ±3,44
10,270 ±12,23 ±8,07 ±14,65
 37
4,60
 ±5,03 ±6,19  ±7,98
4.2.2. Stvarna ocjena visinske točnosti
Visinska točnost izvedena je po istim principima kao i položajna točnost.
Iz objektivnih razloga javljaju se poteškoće pri ispitivanju točnosti reljefa:
•jer se površina Zemlje ne može egzaktno definirati
•pravolinijski nagib terena između izohipsa ne postoji i
•izohipse su pogrešne po položaju i po visini.
44
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
Empirička formula Kopea (Peterca i dr. 1974):
mH 
± A  B tan  (7)
m H = srednja pogreška visine točke čija je visina dobivena interpolacijom na karti
A,B = empirički elementi; A je neovisan o nagibu terena, a B je ovisan o nagibu

= kut nagiba terena u ispitivanoj točki.
Koeficijenti A,B mogu se odrediti rješavanjem jednadžbi po metodi najmanjih
kvadrata ili grafički:
mp 
±(B+A cot ) (8)
mp je srednja položajna pogreška izohipse jer je:
tan  
mH
mP
.
(9)
Prema (Grašić i dr. 1971) izvedeno je ispitivanje TK25:
•reljefa prikazanog izohipsama: 5236 točaka na 50 listova
•197 kotiranih točaka na 12 listova.
Rezultati ispitivanja:
±1,66  4,69 tan 
•Kopeova jednadžba za topografsku izmjeru mH 
•Kopeova jednadžba za fotogrametrijsku izmjeru mH 
±1,45  4,14 tan  .
Kotirane točke:
•kotirane točke (60 kom.) za planinski teren (900 m nad. visine) mH ±3,5m
•kotirane točke (65 kom.) za blago nagnuti teren (100 m nad. visine) mH ±0,47m .
Kao istinite vrijednosti služile su visine identičnih točaka na kartama 1:5000.
Može se utvrditi da je za prvo izdanje TK25 (od 1947. do 1968. godine):
•Visinski prikaz terena približno iste točnosti bez obzira na razdoblje izrade karte.
•Ovisno o nagibu terena, srednje su pogreške visina u intervalu od 1 do 5 m. Iz
Kopeovih jednadžbi visinska je pogreška izohipsa od 0,5 do 6 m, a pogreška
izohipse po položaju je između 5 i 15 m.
•U ravnicama je visinska pogreška manja od 1 m.
5. Zaključak
U VGI-u izvedena je kontrola položajne i visinske točnosti prvog izdanja TK25,
koja je nastala topografskom i fotogrametrijskom izmjerom. Detaljno su obra­
đene geografska, matematička i likovna komponenta kvalitete karte. Geografska
vjernost je složen proces koji se ne može izravno mjeriti jer ne postoje konkretni
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
45
postupci za njezinu procjenu. Njezina procjena ovisi o vrsti karte, mjerilu i po­
dručju kartiranja. Suvremeni autori u procjeni kvalitete ne spominju geografsku vjernost karte. Potpunost nije sinonim za geografsku vjernost. Umjesto pojmova kvaliteta karte, uporabna vrijednost i geografska stvarnost, danas se
pri­mjenjuju pojmovi: kvaliteta prostornih podataka, pogodnost za uporabu i
apstrakt­ni univerzum kao podskup (opažane stvarnosti). U današnje vrijeme, korištenjem suvremenih alata za obradu digitalnih prostornih podataka, moguće je
izvesti njihovu kvalitativnu i kvantitativnu procjenu. Kvalitetu analogne, a tako i
digitalne karte, potrebno je izraziti prethodnom i stvarnom ocjenom točnosti. Danas, kao i prije 40-ak godina, ne postoje konkretne metode za procjenu estetske
komponente karte.
Literatura
Baaraner, M. (2002): Model generalization in GIS, International Symposium on GIS,
September 23–26, Istanbul, Turkey.
Buder, I. (1979): Obnova topografskih karata izdanja VGI i primjena fotogrametrije,
Zbornik radova, VGI, Beograd.
Buder, I. (1984): Utjecaj vojnih činilaca na razvoj fotogrametrije, Zbornik radova, VGI,
Beograd.
Čubranić, N. (1980): Teorija pogrešaka s računom izjednačenja, Geodetski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Eckert, M. (1921–25): Die Kartenwissenschaft, Vereinigung wissenhaftlicher Verleger,
Berlin, Leipzig.
Feil, L. (1989): Teorija pogrešaka i račun izjednačenja, prvi dio, Geodetski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Frangeš, S. (1998): Grafika karte u digitalnoj kartografiji, doktorska disertacija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Frangeš, S. (2003): Topografska kartografija, predavanja (rukopis), Geodetski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Frangeš, S. (ur., 2007): Spomenica Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Frangeš, S. (ur., 2012): Topografske karte na području Hrvatske, Državna geodetska
uprava Republike Hrvatske, Zagreb.
Grašić, M., Kompoš, S., Nikolić, M. (1971): Ispitivanje tačnosti karte 1:25 000, SGITJ,
Savetovanje o kartografiji, Beograd, 181–192.
Guptil, S. C., Morrison, J. L. (2001): Elementi kvalitete prostornih podataka (prijevod),
Državna geodetska uprava Republike Hrvatske, Zagreb.
Lovrić, P. (1988): Opća kartografija, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.
Milisavljević, S. (1971): Pojam kvalitete geografske karte, SGITJ, Savetovanje o kartografiji, Beograd, 45–62.
Peterca, M., Radošević, N., Milisavljević, S., Racetin, F. (1974): Kartografija, Vojnogeografski institut, Beograd.
46
Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46
Petrović, D. (1974): Trideset godina rada Vojnogeografskog instituta, Zbornik radova,
VGI, Beograd.
VGI (1984): Četrdeset godina rada i razvoja Vojnogeografskog instituta u socijalističkoj
Jugoslaviji, Zbornik radova, VGI, Beograd.
Mrežne adrese
URL 1: Lapaine, M. (2007): Kartografske projekcije,
www.kartografija.hr/old_hkd/projekcije_dugo.pdf, (10. 4. 2012.).
Testing the Accuracy of Topographic Maps
at the Scale of 1:25000 published
by the Military Geographical Institute, Belgrade
ABSTRACT. This paper presents the procedures and methods used in assessing the
quality of topographic maps at a scale of 1:25000 (TK25), published by the Military
Geographical Institute (VGI) from Belgrade, which refer to the first edition of this
map. All measurements and test accuracy was performed by experts from VGIs. Map
as the final product was printed on the paper on which they made ​​measurements,
calculate the deviations and mean errors to assess the accuracy. Three components of
the map are handled: geographical, mathematical and artistic, and examined the
actual positional accuracy of the grid, basic and detailed points, and the vertical
accuracy of elevation contour lines and elevations shown. In todays digital era are
defined elements in the quality of spatial data on the location, characteristics and the
relations phenomena in space. Measuring the quality of spatial data following after
definitions, in order to finally approached to their analysis and visualization.
Keywords: topographical map, VGI, quality, error, spatial data, accuracy.
Primljeno: 2013-07-10
Prihvaćeno: 2013-12-02
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
47
UDK 624.548:620.91(497.6):551.55:528.28
Stručni članak
Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske
budućnosti Bosne i Hercegovine
Dalibor MARINČIĆ – Mostar1
SAŽETAK. Imajući u vidu potrebe za energijom i snagom u dugoročnom razdoblju,
te odgovornost za vlastiti opstanak, rast i razvoj, kao i zadovoljenje potreba kupaca,
JP „Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg Bosne“ d.d. (EPHZHB) Mostar više
od desetljeća radi na pripremi izgradnje energetskih objekata na bazi korištenja obnovljivih izvora energije (OIE – osobito energije vjetra i vodnih resursa), fosilnih
goriva kao i moguće plinofikacije područja na kojem djeluje. U vremenu kada je izvjesna neizvjesnost, važna je orijentacija na projekte danas za bolje sutra s podrškom
lokalne zajednice, tijela vlasti u BiH, a osobito međunarodnih institucija. U tom
smislu ističe se projekt vjetroelektrana (VE) Mesihovina. U radu će biti dane osnovne
značajke projekta VE Me­sihovina, prikazane analize vjetropotencijala, tijek i dinamika realizacije projekta s naglaskom na izradu dokumentacije i ishođenje dozvola kao
i prepreke tijekom realizacije projekta s prijedlogom mjera za povećanje stupnja realizacije projekata OIE.
Ključne riječi: obnovljivi izvori energije, vjetroelektrana, vjetropotencijali, geoistraži­
vanja, GPS.
1. Uvod
EPHZHB pokrenuo je razvojne projekte koji će osigurati perspektivu vlastite budućnosti te ostvariti uvjete za rast i razvoj gospodarstva na prostorima djelovanja.
Od srpnja 2004. godine uspostavljen je iznimno vrijedan i važan sustav praćenja
parametara energije vjetra na 10 lokacija, na prostoru šest općina u tri županije:
Hercegbosanske, Zapadno-hercegovačke i Hercegovačko-neretvanske. Kao rezultat
dvogodišnjeg ciklusa istraživanja, konzultantska kuća NIP,SA iz Madrida izradila
je studiju Analysis for the use of Wind Power for Electricity Generation in Bosnia
and Herzegovina (Analiza mogućnosti korištenja energije vjetra u proizvodnji električne energije u BiH) (NIP,SA 2006). Studiju je revidirala renomirana konzultantska kuća GL Garrad Hassan iz Zaragoze. EPHZHB predstavio je i prezentirao
projekt javnosti u svibnju 2006. godine u kongresnoj dvorani hotela Ero u Mostaru.
Od 10 lokacija, za daljnja istraživanja i izgradnju prioritetno je odabran lokalitet
Mesihovina na području općine Tomislavgrad. Stoga je na lokalitetu Pećinovac,
Dalibor Marinčić, dipl. ing. geod., JP „Elektroprivreda HZ-HB“, Mile Budaka 106a, BA-88000 Mostar, Bosna
i Hercegovina, e-mail: [email protected]
1
48
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
iznad naselja Mrkodol, u srpnju 2004. godine instaliran mjerni stup visine 10 m te
u srpnju mjerni stup visine 50 m (slika 1). Mjerni su stupovi dobro izloženi svim
smjerovima vjetra bez zasjenjivanja, a omogućen je pristup automobilom (NIP,SA
2006). Dalekovod od 110 kV nalazi se na udaljenosti oko 650 m od mjernih stupova. Distribucija vjetroenergije s vjetroelektrane (VE) Mesihovina koncentrirana je
većinom na sjeverni–sjeveroistočni sektor (30°) pri čemu se ne smije zanemariti i
znatan udio vjetra iz sektora jugoistok–jug (150–180°) (Anemos-Jacob 2008).
Slika 1. Mjerni stupovi visine 10 m i 50 m na lokaciji VE Mesihovina.
2. Prihvaćenost projekta od okruženja i obvezujuće odluke
Strateškim planom i programom razvoja energetskog sektora Federacije BiH razvojni projekti EPHZHB uvršteni su u prioritetne projekte BiH. Prema Odluci
Vlade FBiH od 15. veljače 2010. godine o proglašenju javnoga interesa i pristupanju
pripremi i izgradnji 28 prioritetnih elektroenergetskih objekata u FBiH, EPHZHB
je nositelj aktivnosti za pripremu izgradnje i izgradnju 11 prioritetnih elektroenergetskih objekata uključujući i VE Mesihovina. VE Mesihovina sastavni je dio svih
poslovnih planova EPHZHB od 2006. godine do danas, strateških i planskih dokumenata, energetskih studija i studija razvoja u FBiH i BiH. VE Mesihovina podržana je od strane lokalne zajednice (Ugovor o međusobnoj suradnji s općinom Tomislavgrad za VE Mesihovina br. I-7270/09 od 03.09.2009.), Hercegbosanske
županije (Ugovor o koncesiji za VE Mesihovina br. I-7025/09 od 26.08.2009. s Ministarstvom gospodarstva HBŽ), Vlade Federacije BiH te Vijeća ministara BiH.
Njemačka državna banka za razvoj (KfW) uz odobrenje i pomoć Njemačkog ministarstva za međunarodnu gospodarsku suradnju osigurala je 72 mil. eura za finan-
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
49
ciranje projekta vjetroelektrane Mesihovina. Za tu investiciju u iznosu od 78 milijuna eura osigurana su financijska sredstva 23. veljače 2010., potpisanim Ugovorom
o projektu i kreditu te Ugovorom o financiranju projekta, između Njemačke razvojne banke KfW Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i EPHZHB. Kreditna su
sredstva 71 milijuna eura, 1 milijun eura grant sredstava (za konzultantske usluge), dok su vlastita sredstva poduzeća 6 milijuna eura. Na taj način potvrđena je
fizibilnost Projekta VE Mesihovina i stečeni su financijski uvjeti za izgradnju.
Dakle, u svim relevantnim dokumentima, koji uređuju i određuju korištenje resursa i prostora za energetsku infrastrukturu na svim razinama vlasti u Federaciji
BiH i koji određuju energetsku strategiju Federacije BiH, VE Mesihovina je uvrštena i tretirana kao prioritetni proizvodni objekt od javnog interesa.
Izrađena je projektna dokumentacija do razine Glavnog projekta i ishođene su
potrebne dozvole do građevinske dozvole, i o čemu će biti više riječi u nastavku
rada. Sukladno obvezujućim odlukama i poslovnoj politici EPHZHB, formirana je
posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji te je u tijeku
izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu.
3. Karakteristike VE Mesihovina
VE Mesihovina imat će 22 vjetroturbine pojedinačne instalirane snage od 2 do 2,5
MW, što će činiti ukupnu instaliranu snagu od 44 do 55 MW, ovisno o izboru odnosno snazi pojedine vjetroturbine (slika 2). Očekivana godišnja proizvodnja bit će
Slika 2. Pregledna karta rasporeda vjetroturbina VE Mesihovina.
50
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
od 128 527 do 150 300 MWh električne energije. Faktor kapacitivnosti iznosi oko
32,0 %, čemu odgovara 2799 ekvivalentnih sati rada s ukupno izračunatim gubitcima od oko 14,5 % (Fichtner & Co. KG 2011b). Svaka će vjetroturbina će imati
temelje i plato, kao i pristupne ceste. Također je planirana izgradnja transformatorske stanice 20/110 kV Gornji Brišnik. U neposrednoj blizini VE Mesihovina
prolazi 110 kV dalekovod Tomislavgrad – Posušje izveden vodovima Al/Če 150/25
mm2 dopuštenog opterećenja 80 MW, s perspektivom povećanja do 100 MW (NIP,SA 2006). Priključak dalekovoda predviđen je metodom ulaz-izlaz presijecanjem
postojećeg DV 110 kV Tomislavgrad – Posušje i uvođenjem u trafostanicu 20/110
kV Gornji Brišnik za VE Mesihovina (EnergoControl 2010). Puštanje u pogon VE
Mesihovina očekuje se potkraj 2015. godine.
4. Izbor konzultanta
EPHZHB provela je proceduru izbora konzultanta za VE Mesihovina i 23. studenoga 2010. godine potpisala Ugovor za konzultantske poslove na projektu VE
Mesihovina s renomiranom njemačkom tvrtkom Fichtner GmbH & Co. KG. Konzultantski poslovi obuhvaćaju izradu projektne dokumentacije, asistiranje i provedbu procedure oko nabave roba i usluga, konzultantske usluge pri ugovaranju s
isporučiteljima, provedbu nadzora pri realizaciji ugovora o isporukama i montaži
opreme, puštanje u rad i pomoć pri konačnom preuzimanju vjetroelektrane.
5. Realizacija VE Mesihovina
VE Mesihovina realizira se u tri (3) lota (Fichtner & Co. KG 2011b):
Lot 1a
•Inženjering, nabava, isporuka i izgradnja 22 vjetroturbine multi MW klase s
temeljima uključujući sustav upravljanja, građevinske i električne radove.
Lot 1b
•Inženjering, nabava, isporuka i izgradnja TS 20/110 kV Gornji Brišnik s priključkom na EES, SN električne radove, uključujući sustav upravljanja i građevinske radove.
Lot 2
•Izgradnja pristupne ceste, internih prometnica vjetroelektrane Mesihovina i
platformi za kranove.
U tijeku je provedba natječajne procedure za Lot 1a i 1b (iz kreditnih sredstava
banke KfW) i Lot 2 (iz vlastitih sredstava EPHZHB).
51
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
5.1. Analize vjetropotencijala
Provedene su cjelokupne analize podataka vjetropotencijala na području od interesa za izgradnju VE Mesihovina. Podaci mjerenja za analize vjetropotencijala
prikupljaju se od 14. srpnja 2004. Za potrebe izrade rada, osnovni pokazatelji
vjetropotencijala od 14. 7. 2004. do 30. 4. 2013. dani su u tablici 1 i na slici 3.
Zapisi svakih 10 min redovito se prikupljaju i obrađuju licenciranim softverima
Witerm, WAsP i Wind Farmer.
Ruža brzina vjetrova Ruža frekvencije vjetrova Distribucija specifičnog toka energije vjetra
Slika 3. Ruža brzina vjetrova, ruža frekvencije vjetrova i distribucija specifičnog toka energije vjetra po sektorima (slijeva nadesno) na visini mjerenja od 50 m.
Tablica 1. Rezultati mjerenja.
Trajanje mjerenja brzine vjetra*
od 14. 7. 2004.
do 30. 4. 2013.
Visina mjernog stupa (m)
50
Srednja brzina vjetra (m/s)
7,2
Srednja vrijednost temp. (°C)
  9,5
Maksimalna brzina vjetra (m/s)
32,9
Maksimalna vrijednost temp. (°C)
42,8
Dominantni smjer vjetra
SSI (30°)
Minimalna vrijednost temp. (°C)
Dominantni smjer vjetra
S i SSI
Dani smrzavanja (%/god)
  1,5
Dani tišine (%/god)
15,7
Intenzitet turbulencije V > 3 m/s (%)
10,8
Gustoća zraka (kg/m3)
Weibull A [m/s]
Weibull k [-]
–17,4 0
    1,093
  8,0
   1,75
NRG 10 m: 14. 7. 2004. – 21. 4. 2009., 50 m: 15. 7. 2005. – 24. 3. 2008.; Wilmers 50 m: 26. 5. 2010.
– mjerenje i dalje u tijeku
*
52
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Iz tablice 1 i sa slike 3 može se očitati da je u mjerenom razdoblju dominantan
smjer vjetra sjever–sjeveroistok (30°), i to u 28,7 % slučajeva s izračunatom brzinom vjetra od 7,9 m/s na visini do glave rotora vjetroturbine od 80 m te energetskom osjetljivošću od 653 W/m2. Najveća je iskoristivost, ali i frekventnost, iz
smjera sjever–sjeveroistok, zatim slijede vjetrovi iz smjera jugoistok–jug (150°) s
udjelom od 13,2 %, i smjera jug (180°) s udjelom od 11,2 %. Iz navedenog je nedvojbeno da je uz dominantni smjer sjever–sjeveroistok iznimno važan udio vjetra
iz južnog sektora, što je uvaženo pri optimizaciji rasporeda vjetroturbina. Karakteristike vjetra pokazuju da nema ekstremno jakih udara, te je i vrlo kratko vrijeme trajanja brzina iznad 20 m/s (Anemos-Jacob 2008).
Prema potencijalima mjerenja brzina vjetrova, makroprostor VE Mesihovina nala­
z­i se u zoni od 6,2 do 10,0 m/s, a sam prostor VE Mesihovina u zoni 6,8 – 8,0 m/s.
Iz atlasa energetske osjetljivosti razvidno je da su rasponi kretanja energetske
osjetljivosti makroprostora VE Mesihovina od 325 do 1450 W/m2, a mikroprostor
VE Mesihovina kreće se u rasponu od 500 do 775 W/m2 (slike 4a i 4b). Smanjenje
brzine vjetra zbog utjecaja “Wake” efekta ukupno iznosi 2,35 %.
Slika 4. a) Atlas brzina vjetrova; b) atlas energetske osjetljivosti.
5.2. Aktivnosti u tijeku vezane uz problematiku realizacije izrade projektne
dokumentacije i ishođenja dozvola za VE Mesihovina
Izrađena je projektna dokumentacija do razine Glavnog projekta i ishođene potrebne dozvole do građevinske dozvole. Dana 17. 12. 2012. Ovlašteno tijelo za
provođenje projekata mehanizma čistog razvoja u BiH donijelo je pismeno odobrenje za projekt VE Mesihovina pod rednim brojem 3.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja 11. 1. 2013. izdalo je Rješenje br.
UPI/03-23-2-285/12 SK o izdavanju načelnog odobrenja za izgradnju VE Mesihovina s rokom važenja 5 godina od nadnevka pravovaljanosti Rješenja.
Sukladno izdanom Rješenju mogu se izvoditi pripremni radovi za navedene 4 cjeline složenog objekta VE Mesihovina te će se tim slijedom izdavati odobrenja za
izgradnju:
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
53
i) Priključak na magistralnu cestu M 6.1, pristupni put s platoima za kranove i
vjetroturbine VT1–VT22
ii) Trafostanica 20/110 kV Gornji Brišnik s priključkom na EES (110 kV Tomislavgrad – Posušje)
iii)SN-kabeli (20 kV) i komunikacijski kabeli za povezivanje vjetroturbina VT1–
VT22 s TS 20/110 kV Gornji Brišnik
iv)22 vjetroturbine (VT1–VT22) s temeljima.
Osnovana je posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji te
je u tijeku izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu.
5.3. Provedba Programa istražnih radova vezanih uz VE Mesihovina
Završena je provedba Programa istražnih radova (geodetskih, geotehničkih, geofizičkih, seizmotektonskih, itd.) s trasiranjem pristupnih cesta za Glavni projekt VE
Mesihovina. Svrha je istraživanja prikupljanje detaljnih informacija o prostornim,
inženjersko-geološkim, seizmološkim i geotehničkim obilježjima terena i ostalih
potrebnih podataka za izradu Glavnog projekta VE Mesihovina kao podloge za
izvođenje građevinskih radova (Fichtner & Co. KG 2011a).
5.3.1. Geodetski istražni radovi vezani uz VE Mesihovina
Stručno osoblje EPHZHB izradilo je Geodetski elaborat – „0“ stanje za Glavni
projekt VE Mesihovina i Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje
građevinskih radova za VE Mesihovina. Ti su elaborati osnova:
•za ishođenje građevinske dozvole za vjetroelektranu Mesihovina
•za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa
•za daljnji nastavak istraživanja i ishođenja potrebnih dozvola.
Za provedbu programa geodetskih istražnih radova osigurane su sljedeće geodetske podloge u širem području obuhvata VE Mesihovina:
•Topografske karte M 1:25 000
•Geodetsko-katastarski planovi M 1:5000 i 1:2500 (H+V prikaz)
•Ortofoto planovi M 1:5000.
Sukladno važećim zakonskim aktima, svi geodetski radovi objedinjeni su u Geodetskom elaboratu za Glavni projekt (studeni 2011.) koji je predstavljao podlogu
za izradu Glavnog projekta. Stoga je za potrebe izrade Glavnog projekta VE Mesihovina bilo potrebno (Marinčić i dr. 2011):
1. Obaviti ripremne geodetske radove: fiksiranje geodetske osnove (uspostava
GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže i stabilizacija):
a)ispitati stanje geodetske osnove (GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže) te ocijeniti njihovu dostatnost za potrebe ažuriranja podloga,
b)fiksirati geodetsku osnovu (uspostava i stabilizacija GPS, trigonometrijske,
poligonske i nivelmanske mreže) položajne točnosti ±1 cm,
c) izraditi stabilnu nivelmansku mrežu radi preciznog utvrđivanja visinskih odnosa na terenu s točnošću određivanja visinskih razlika ±5 mm/1 km.
54
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
2. Obaviti geodetska snimanja situacija i poprečnih profila, računalnu obradu podataka i iscrtavanje u AutoCAD okruženju za lokacije:
a)vjetroturbina
i. snimiti situacije lokacija vjetroturbina M 1:100; površina snimanja 1 ha po
lokaciji vjetroturbine; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD
okruženju
ii.snimiti poprečne profile na lokacijama vjetroturbina M 1:100 dužine oko
100 m (2 po lokaciji vjetroturbine); obraditi podatke mjerenja i iscrtati
situaciju u CAD okruženju
b)trafostanice TS 20/110 kV Gornji Brišnik
i. snimiti situaciju lokacije trafostanice M 1:100 površine oko 3,5 ha; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
c) trasa pristupnih cesta s priključkom na magistralnu cestu M 6.1
i. snimiti situaciju trase pristupnih cesta M 1:500; ukupna dužina trasa
snimanja iznosi 24,175 km; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju
u CAD okruženju
ii. snimiti poprečne profile duž trase pristupnih cesta M 1:100 na svakih 25
m širine 30 m (±15 m od osi ceste); ukupna dužina trasa snimanja iznosi 24,5 km; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
iii.snimiti situaciju priključka na magistralnu cestu M 1:200 površine oko 2
ha; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
d)izraditi situaciju M 1:1000 obuhvata VE Mesihovina (VT, TS, pristupne ceste)
u CAD okruženju.
3. Točke geodetske osnove kao i detaljne točke snimanja prilagoditi formatu: Br.
točke,Y,X,H i dostaviti ih u .TXT ili .XLS formatu podataka.
4. Točke geodetske osnove i detaljne točke snimanja od kojih se sastoje uzdužni
profil i poprečni profili moraju biti sastavnim dijelom datoteka .TXT ili .XLS
formata podataka ali i dostavljene u zasebnim .TXT ili .XLS datotekama prilagođene formatu:
Pr i (i=1...n)
Br. točke,Y,X,H
5. Sve grafičke priloge izraditi u CAD formatu.
6. Izraditi Geodetski elaborat – „0” stanje za Glavni projekt, tj. sve izvedene radove objediniti u zaseban geodetski elaborat u obliku tekstualne datoteke u
formatu za MS Word za tekstualni dio, te u DWG formatu za podloge koje će
se upotrebljavati u AutoCAD-u.
7. Izraditi Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina u obliku tekstualne datoteke u formatu za MS WORD
za tekstualni dio, te u DWG formatu za podloge koje će se upotrebljavati u
AutoCAD-u.
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
55
Geodetska osnova
Na širem području zadatka i u neposrednoj blizini obavljena je revizija postojeće
trigonometrijske mreže koja je bila osnova za izvođenje snimanja i transformaciju
podataka u državni koordinatni sustav. Na širem području VE Mesihovina smještenom na prostoru k.o. Mokronoge, k.o. Srđani, k.o. Lipa, k.o. Prisoje, k.o. Kovači, k.o. Stipanjići, k.o. Omerovići, k.o. G. i D. Brišnik, k.o. Kolo, k.o. Mrkodol i k.o.
Bukovica u općini Tomislavgrad iz nadležnoga katastarskog ureda pribavljene su
koordinate trigonometara III. i IV. reda koji su činili geodetsku osnovu mjerenja
(slika 5) (Marinčić i dr. 2013).
Slika 5. T18 – bolcna u kamenu. Slika 6. Novopostavljena GPS točka BPC2.
Na mikropodručju VE Mesihovina novopostavljene su GPS točke stabilizirane klesanim križem u živoj stijeni po pravilima struke, kako bi se progustila mreža, a
samim time i povećala njezina točnost, te da bi se mogle upotrebljavati tijekom
građenja i nakon njega. Nakon provedene obrade i izjednačenja opažanih vektora
te obavljene sedamparametarske 3D Helmertove transformacije dobio se pouzdan
i kvalitetan lokalni koordinatni sustav – VE Mesihovina 2011. Na osnovi toga
sustava, tj. njegovih transformacijskih parametara, dobivene su konačne (precizne) koordinate za nove baze (NB1–NB8). Također, pomoću toga sustava i njegovih transformacijskih parametara tijekom mjerenja (RTK metodom, o čemu će biti
riječi u sljedećem poglavlju) izbačene su nove GPS točke, koje su poslužile za
progušćenje mreže, te lakša i pouzdanija mjerenja na mikropodručjima zone obuhvata VE Mesihovina. Novopostavljene GPS točke stabilizirane su klesanim križem u živoj stijeni (slika 6). Ukupno je stabilizirano 69 novih GPS točaka (Marinčić i dr. 2013).
Geodetska snimanja situacija i poprečnih profila
Nakon provedenog rekognosciranja terena i prikupljanja službenih podataka o ­geodetskoj osnovi te nadopune osnove novim geodetskim točkama za­
počela su geodetska mjerenja uvažavajući kriterije postavljene projektnim za­
datkom.
56
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Za izvođenje GPS mjerenja postavljeni su sljedeći parametri opažanja:
•donja elevacija registracije satelita: 10°
•interval registracije satelita: 5 sekundi
•GDOP < 2.
Uvažavajući navedene kriterije i zahtjeve projektnog zadatka prema točnosti, s
podešenim parametrima opažanja, u razdoblju od siječnja do kolovoza 2011. godine izvršeno je geodetsko snimanje uz koje je paralelno obavljena i obrada podataka te iscrtavanje u CAD okruženju sukladno zahtjevima naručitelja, a prema
­obvezama iz projektnog zadatka. Geodetsko snimanje terena izvedeno je naj­
modernijom, visokopreciznom geodetskom opremom, koja uključuje mjernu stanicu Leica TPS1203+ i komplet Leica GPS1200 sastavljen od bazne stanice i rovera.
Snimano je relativnom kinematičkom GPS-metodom u stvarnom vremenu koja
podrazumijeva inicijalizaciju mjerenja (određivanje ambiguiteta) (RTK), te stacionarnu referentnu bazu i pokretnog rovera kojemu se trajektorija gibanja određuje
u pokretu. Uz spomenutu RTK metodu snimanja, opažanja su obavljena i klasičnom metodom mjerenja kutova i dužina pomoću mjerne stanice i reflektirajuće
prizme. Princip se zasniva na tome da se mjerna stanica (tzv. totalna stanica)
postavi na prethodno postavljenu geodetsku točku čije koordinate su poznate (dobivena nekom od GPS metoda ili iz poligonskih vlakova) te se s nje izvede orijentacija na točku čije su koordinate također poznate, a nakon toga se mogu izvoditi
opažanja na zahtijevanom području slanjem i primanjem infracrvenih zraka sa
reflektirajuće prizme.
Geodetski radovi na lokacijama vjetroturbina
Na svakoj od lokacija vjetroturbina (VT1 do VT22) snimljene su situacije lokacija
u mjerilu M 1:100, te su također snimljena po 2 poprečna profila pojedinačne širine oko 100 metara. Prvotno se pristupalo snimanju poprečnih profila, neposredno nakon toga snimanju lokacija, a sama snimanja su obavljena u razdoblju od
siječnja do ožujka 2011. godine (slike 7, 8, 9 i 10).
Slika 7. Detalji sa snimanja lokacija vjetroturbina.
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Slika 8. Snimljena i iscrtana situacija na lokaciji vjetroturbine VT21.
Slika 9. Detalj sa snimanja poprečnih profila na lokacijama vjetroturbina.
Slika 10. Iscrtan poprečni profil (VT3-profil sjever–jug).
57
58
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Snimanje situacije lokacije trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik
Osim lokacija vjetroturbina, prema projektnom zadatku bilo je potrebno napraviti
i geodetsku snimku lokacije buduće trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik u mjerilu M 1:100. Područje obuhvata trafostanice iznosi oko 3,5 ha. Prikaz snimljenog
područja lokacije trafostanice dan je na slici 11.
Slika 11. Geodetska snimka područja trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik.
Geodetski radovi na pristupnoj cesti
Na cjelokupnoj dužini trase ceste, koja iznosi 24,175 km, snimljena je situacija za traženo mjerilo M 1:500, zatim su snimljeni poprečni profili po cijeloj trasi ­širine 30 m (±15 m od osi ceste) u mjerilu M 1:100/100, te je na mjestu pri­
ključka pristupne ceste na postojeću magistralnu cestu snimljena situacija u
mjerilu M 1:200. Svi su podaci nakon mjerenja obrađeni i iscrtani pomoću odgovarajućih CAD alata. Na slici 12 dan je prikaz dijela situacije snimljene na trasi
pristupnog puta zajedno s pripadajućim poprečnim profilima na tom dijelu trase.
Isto je tako na slici 13 prikazan detalj sa snimanja situacija pristupnih i opskrbnih cesta.
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
59
Slika 12. Situacija snimljena na dijelu trase pristupne ceste zajedno s pripadajućim poprečnim profilima (od stacionaže 15+750 dostacionaže 15+800).
Slika 13. Detalj sa snimanja situacija na trasi pristupnih i opskrbnih cesta.
Snimanje poprečnih profila duž trase pristupnih cesta
Neposredno nakon snimanja situacija na trasi pristupne ceste (svibanj, lipanj i srpanj
2011.), započelo je snimanje 25-metarskih poprečnih profila na cijeloj dužini trase uključujući i odvojke pristupne ceste prema lokacijama pojedinačnih vjetroturbina. Pošto je
traženo mjerilo za iscrtavanje poprečnih profila M 1:100/100, vodilo se računa o tome da
se profili snime detaljno u skladu s traženim mjerilom (razmak između dviju točaka maksimalno do 6 metara i na najravnijim dijelovima terena), tako da je na svakom profilu
snimljeno najmanje 6 točaka, dok je na mjestima gdje je to zahtijevala konfiguracija tere-
60
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Slika 14. Detalj snimanja poprečnih profila duž trase pristupnih i opskrbnih cesta.
Slika 15. Iscrtani poprečni profil na stacionaži 10+325.
na snimljeno i znatno više točaka. Detalj sa snimanja poprečnih profila prikazan je na
slici 14. Primjer iscrtanog poprečnog profila trase pristupne ceste dan je na slici 15.
Snimanje situacije priključka na magistralnu cestu M 6.1
Planirana trasa pristupne ceste spaja se s postojećom magistralnom cestom M 6.1
Livno – Tomislavgrad na lokaciji Privala, pa je stoga na širem području lokacije
priključka bilo potrebno obaviti geodetska snimanja, kao što i nalaže projektni
zadatak. Snimanjem je obuhvaćeno područje površine oko 2,5 ha, te je prilagođeno
mjerilu M 1:200. Prikaz snimljenog područja na obuhvatu priključka na magistralnu cestu dan je na slici 16. Posebno je snimljena i postojeća magistralna cesta u
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
61
Slika 16. Snimljena situacija priključka na magistralnu cestu u mjestu Privala.
rasponu od 1000 m (po 500 m na obje strane od lokacije priključka pristupne ceste
na magistralnu cestu).
Prostor obuhvata VE Mesihovina M 1:1000
Cjelokupna snimanja i iscrtane situacije na prostoru obuhvata VE Mesihovina (­lokacije vjetroturbina, lokacija trafostanice Gornji Brišnik, pristupne ceste, priključak na magistralnu cestu) dana su i u mjerilu M 1:1000, kao što je i tra­ženo u
projektnom zadatku. Na slici 17 prikazan je dio snimljene trase i loka­cije vjetroturbine VT16 izvorno sniman i iscrtan u mjerilu M 1:1000. Isto je tako napravljen
uzdužni profil trase pristupnih i opskrbnih cesta u mjerilu M 5000/500.
Vlastitim radom stručnog osoblja EPHZHB završen je Program geodetskih radova
za VE Mesihovina u razdoblju prosinac 2010 – rujan 2011. Terenski je snimljeno
više od 45 000 točaka s centimetarskom točnošću do M 1:100.
Prikazi količina izvedenih geodetskih radova obuhvaćenih Programom geodetskih
radova za VE Mesihovina dani su u tablici 2 (Marinčić i dr. 2013).
Geodetski elaborat – „0“ stanje sastavnim je dijelom knjige Glavnog projekta za VE Mesihovina, dok je Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina temeljni dokument korišten u postupku izvlaštenja zemljišta i
predstavlja osnovu za izvođenje građevinskih radova. Za potrebe izrade tog elaborata,
prilozi Geodetskog elaborata dijelom su prilagođeni i priloženi uz ovaj dokument.
62
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Slika 17. Dio snimljene trase i lokacije vjetroturbine VT16.
U nastavku su navedeni prilozi Geodetskog elaborata – „0“ stanje:
 1.Pregledna karta obuhvata VE Mesihovina, M 1:25 000
  2. Kartografski prikaz smještaja vjetroturbina, pristupnih i opskrbnih cesta i
elektrovodova, M 1:5000
 3.Situacije lokacija vjetroturbina VT 1 – VT 22, M 1:100
 4.Poprečni profili na lokacijama vjetroturbina VT 1 – VT 22, M 1:100/100 (2 po
lokaciji vjetroturbine: Pr SJ – Pr IZ)
  5. Situacija lokacije TS 20/110 kV Gornji Brišnik, M 1:100
 6.Situacija trase pristupnih i opskrbnih cesta, M 1:500
 7.Poprečni profili duž trase pristupnih i opskrbnih cesta (956 profila), M 1:100/100
 8.Situacija priključka na magistralnu cestu M 6.1, M 1:200
 9.Situacija obuhvata VE Mesihovina (VT 1 – VT 22, TS20/110 kV Gornji Brišnik, pristupne i opskrbne ceste), M 1:1000
10. Uzdužni profil trase pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina, M 5000/500
11. Popis koordinata točaka postojeće geodetske osnove
12. Popis koordinata točaka novouspostavljene geodetske osnove
13. Popis koordinata detaljnih točaka snimanja
63
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Tablica 2. Prikazi količina izvedenih geodetskih radova obuhvaćenih Programom geodetskih radova za VE Mesihovina (Marinčić i dr. 2013).
Red.
broj
1
1,1
2
2,1
2,2
3
3,1
4
4,1
4,2
4,3
5
5,1
6
Naziv stavke
Jedinica
mjere
Koli­
čina pauš.
1
100
ha
22
100/100
kom.
44
100
ha
3,5
500
ha
72,52
100/100
kom.
1064
200
ha
2
1000
pauš.
1
pauš.
1
Mjerilo
Pripremni radovi
Fiksiranje geodetske osnove (uspostava GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže i stabilizacija)
Vjetroturbine
Snimiti situacije lokacija vjetroturbina M 1:100. Obraditi
podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
Snimiti poprečne profile na lokacijama vjetrotubina M
1:100 dužine oko 100 m (2 po lokaciji vjetroturbine).
Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD
okruženju
TS 20/110 kV Gornji Brišnik
Snimiti situaciju lokacije trafostanice M 1:100. Obraditi
podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
Pristupne ceste
Snimiti situaciju trase pristupnih cesta M 1:500. Ukupna
dužina trasa snimanja iznosi oko 24,5 km. Obraditi
podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju
Snimiti poprečne profile duž trase pristupnih cesta M
1:100 na svakih 25 m širine 30 m (±15 m od osi ceste).
Ukupna dužina trasa snimanja iznosi 24,175 km.
Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD
okruženju
Snimiti situaciju priključka na magistralnu cestu M
1:200. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u
CAD okruženju
Prostor obuhvata VE Mesihovina
Izraditi situaciju M 1:1000 obuhvata VE Mesihovina (VT,
TS, pristupne ceste)
Geodetski elaborat
6,1
Geodetski elaborat – „0“ stanje
6,2
Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje
građevinskih radova za VE Mesihovina
14. Transformacijski parametri VE Mesihovina
15. Tablični prikaz: VE Mesihovina – Popis katastarskih čestica za vjetroturbine
i TS 20/110 (posjedovni i vlasnički odnosi) s udjelima pojedinih kultura i klasa
u pojasu izvlaštenja (s pečatom OJ Proizvodnja el. en.)
16. Tablični prikazi: VE Mesihovina – Popis katastarskih čestica za pristupne i
opskrbne ceste i elektrovodove ceste (posjedovni i vlasnički odnosi) s udjelima
pojedinih kultura i klasa u pojasu izvlaštenja
17. Fotodokumentacija.
64
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Slijede prilozi Geodetskog elaborata za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina:
•Pregledna karta M 1:25 000
•Skica parcelacije pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina za Katastar M
1:5000
•Skica parcelacije pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina za Zemljišnu knjigu M 1:5000
•Prijavni list za Katastar (obrazac “B”)
•Prijavni list za Zemljišnu knjigu (obrazac “A”)
•Posjedovni listovi za prostor obuhvata VE Mesihovina
•Zemljišno-knjižni izvadci za prostor obuhvata VE Mesihovina
•Popis katastarskih čestica za izvlaštenje (podaci iz posjedovnih listova i zemljišnoknjižnih izvadaka te udjeli površina za izvlaštenje)
•Rekapitulacija površina za izvlaštenje (udio po kulturama i klasama).
5.3.2. Geotehnička i geofizička istraživanja za VE Mesihovina
Geotehnička i geofizička istraživanja za VE Mesihovina u razdoblju lipanj – rujan
2011. izveo je Konzorcij u sastavu: Geo-Marić d.o.o. Mostar (voditelj Konzorcija),
Institut IGH d.d. Zagreb, IGH-Mostar d.o.o. i Vran-Dukić d.o.o. Tomislavgrad.
Program su tijekom izvođenja pratili projektanti geotehničkog projekta i nadzorni
inženjeri EPHZHB. Ukupno je izvedeno 59 geotehničkih istražnih bušotina s ukupno 672 m bušenja. Izvedeno je 97 raskopa i građevinskim strojevima trasirano
23,5 km trase pristupnih cesta širine 3 m. Snimljena su 23 profila MASW metodom, 23 profila primjenom geoelektrične tomografije (IGT 72 m i 120 m) te po
1 profil primjenom seizmičkog testiranja Downhole i refrakcijske seizmike
(IRF 55 m). Obavljeno je laboratorijsko ispitivanje fizičko-mehaničkih svojstava
stijene (40 uzoraka) i tla (10 uzoraka) (Geo-Marić i dr. 2012). Temeljem provedenih geotehničkih istražnih radova izrađena je i revidirana dokumentacija geotehničkih istražnih radova Misije G21 za Glavni projekt VE Mesihovina (listopad–prosinac 2011.) s pripadajućim revizijskim izvješćem što ga je izradio Građevinski
fakultet Sveučilišta u Mostaru (travanj 2012.). Detalji provedbe geotehničkih i
geofizičkih istražnih radova prikazani su na slikama 17 do 20b.
Slika 18. Građevinsko trasiranje pristupnih putova.
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
65
Širi prostor VE Mesihovina izgrađen je od gornjokrednih dobro uslojenih vapnenaca s hondrodontama. Temeljenje vjetroturbina izvest će se uglavnom u srednje
trošnoj stijeni podloge (vapnenci), GSI=40–60. Prirodne nestabilnosti nisu registrirane. Površinskih vodnih pojava nema (Geo-Marić i dr. 2011b). Područje istraživanja geofizičkim metodama može se ocijeniti kao područje kompleksne tek­
tonike, karakterizirano učestalim rasjedanjem i pojavom kraških fenomena.
Vjetro­turbine su locirane uglavnom između rasjednih zona i vrtača; na tom dijelu
nije bilo jake tektonske djelatnosti, pa su karbonatne naslage na poziciji preporučene veličine istražnog područja temelja (25 m x 25 m) uglavnom slabo razlomljene do kompaktne (Geo-Marić i dr. 2011a).
Slika 19. a) Istražno bušenje i izrada istražnih raskopa; b) istražni profil.
Šire područje oko lokacija vjetroturbina seizmotektonski je aktivno. Koncentracije
potresa upućuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. U krugu do 10 km od
lokacije „Mesihovina“ registrirano je 112 potresa od početka 20. st., od čega su tri
potresa bila magnitude M ≥ 4.0. Izraženija je seizmičnost južno od lokacije, na
području Raškog polja, od Bukove Gore do Mesihovine. Najjači lokalni potres ma-
66
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Slika 20. a) Seizmička refrakcija; b) geoelektrična tomografija.
gnitude M = 4.6 dogodio se 13. siječnja 1977. blizu Mesihovine, intenziteta u
epicentru Imax = VI° MCS (Geo-Marić i dr. 2011c).
5.4. Aktivnosti u tijeku
U tijeku su sljedeće aktivnosti:
•U tijeku je provedba natječajne procedure za Lot 1a i 1b (iz kreditnih sredstava
banke KfW) i Lot 2 (iz vlastitih sredstava EPHZHB).
•U tijeku je izrada Glavnog projekta za Lot 1, a završena je izrada i primopredaja Glavnog projekta za Lot 2 u razdoblju kolovoz–listopad 2012.
•U tijeku je procedura prijave projekta VE Mesihovina za prihvaćanje CDM statusa projekta kao dio procedure za razmatranje i odobrenje CDM projekata.
Ovlašteno tijelo za provođenje projekata mehanizma čistog razvoja u BiH donijelo je pismeno odobrenje za projekt VE Mesihovina, slijedeći korak je Validacija
PDD dokumenta od međunarodne akreditirane organizacije (DOE).
•U tijeku je procedura ishođenja uvjeta za priključenje VE Mesihovina na 110 kV
Tomislavgrad – Posušje kod Elektroprijenosa BiH a.d. Banja Luka, koji je 19. 10.
2012. izdao Načelnu suglasnost za priključenje Vjetroelektrane Mesihovina s
planiranom snagom priključenja od 55 MW sukladno Dopisu br. 05-17-2760/12
Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije od 2. 10. 2012.
•U tijeku je procedura ishođenja prethodne dozvole za izgradnju proizvodnog
objekta VE Mesihovina kod Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine.
•Kod nadležne službe općine Tomislavgrad u srpnju 2012. godine pokrenut je
postupak izvlaštenja. Općinska služba izradila je rješenja o izvlaštenju zemljišta
u privatnom vlasništvu. U tijeku su izrade rješenja o izvlaštenju državnog zemljišta. Ukupno je planirano izvlastiti 25,1576 ha, od čega je u privatnom vlasništvu 0,5305 ha, odnosno 0,021 %. Zemljište je po kulturi pašnjak klase 3, 4,
5 i 6 površine 25,0984 ha (neobradivo poljoprivredno zemljište) i šumsko zemljište klase 7 površine 0,0592 ha.
•U tijeku je izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu. Ugovor je
potpisan u listopadu 2011. Izvođač radova je konzorcij: KROR d.o.o. Posušje
(voditelj konzorcija), Dalekovod d.o.o. Mostar i I.P.N. d.o.o. Posušje. Vrijednost
ugovora iznosi 1 796 190,58 KM. Završetak radova očekuje se do kraja 2013.
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
67
5.5. Predstojeće aktivnosti
U predstojeće aktivnosti spadaju:
•okončanje postupka rješavanja imovinsko-pravnih odnosa
•završetak izrade investicijsko-tehničke dokumentacije i ishođenje dozvola
•nakon ishođenja dozvola slijedi izgradnja vjetroelektrane koja uključuje i uređenje cestovne infrastrukture, izgradnju platoa za temelje vjetroturbina, izgradnju
TS 20/110 kV Gornji Brišnik, transport vjetroturbina do lokacije VE Mesihovina, probni pogon, priključenje na EES.
6. Prepreke za realiziranje projekta VE Mesihovina i uopće projekata OIE
Osim problematike koja je navedena u prethodnom dijelu izvješća, postoje prepreke za
realiziranje projekta VE Mesihovina izvan nadležnosti EPHZHB, od kojih su najvažnije:
•iznimno spore i komplicirane procedure ishođenja potrebnih dozvola
•ograničenja pravnog okvira:
–– neusklađenost zakonskih propisa ili čak nepostojanje zakonskih propisa
–– u BiH ne postoje zvanični dugoročni razvojni planovi prijenosa električne energije
–– ograničenja prijenosnih kapaciteta (nedovoljna izgrađenost prijenosne mreže,
odobreni iznos instalirane snage vjetroelektrana ograničen na 350 MW za BiH,
od čega je odobreno 230 MW u FBiH, a 120 MW u RS)
–– ne postoji definiran udio obnovljive energije u ukupnoj energiji u BiH
•nepostojanje dokumenata prostornog planiranja (prostorni planovi)
•preklapanje i sukob ovlasti različitih razina vlasti – općine, županija, entitet, država.
7. Zaključak
Uspješna realizacija projekta VE Mesihovina u znatnoj će mjeri ovisiti o pot­pori
Projektu unutar Društva, Društva spram okruženja i okruženja spram ­Društva i
Projekta. U tom smislu potrebna je potpuna potpora nadležnih in­stitucija, osobito
u procesu ishođenja dozvola i rješavanja imovinsko-pravnih ­odnosa.
Realizacijom projekta VE Mesihovina, osim izgradnje novih proizvodnih ka­pa­ci­te­
ta u proizvodnom sustavu EPHZHB, poboljšat će se i uvjeti za razvoj po­duzetništva
i industrije, osigurati nova radna mjesta i poslovi za mnoge ­tvrtke na izvođenju
radova, isporuci i ugradnji opreme. Poboljšat će se i prometna infrastruktura, uz
niz drugih prednosti za društvenu zajednicu, posebice lo­kalnu.
Literatura
Anemos-Jacob (2008): Expert opinion on long term mean wind resource and the expected mean energy production of wind turbine at the site Mesihovina (Bosnia and
Herzegovina), Anemos-Jacob GmbH, Njemačka.
EnergoControl (2010): Glavni projekt TS 20/110 kV Gornji Brišnik za VE Mesihovina,
EnergoControl d.o.o., Zagreb.
68
Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68
Fichtner & Co. KG (2011a): Geotechnical and Geophysical Investigation Program,
Fichtner GmbH & Co. KG, Stuttgart, Njemačka.
Fichtner & Co. KG (2011b): Project Manual, Fichtner GmbH & Co. KG, Stuttgart, Njemačka.
Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011a): Geofizički elaborat za
Glavni projekt, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar
d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad.
Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011b): Geotehnički elaborat za
Glavni projekt, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar
d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad.
Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011c): Seizmotektonska studija
VE Mesihovina, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar
d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad.
Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2012): Geotehnički projekt (Misija
G21) za Glavni projekt s revizijskim izvješćem, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut
IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar.
Marinčić, D., Marinčić, B., Rezo, A., Bevanda, S. (2011): Geodetski elaborat za Glavni projekt
VE Mesihovina, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d., Mostar.
Marinčić, D., Marinčić, B., Rezo, A., Bevanda, S. (2013): Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d., Mostar.
NIP,SA (2006): Analysis for the use of Wind Power for Electricity Generation in Bosnia
and Herzegovina, studija, NIP,SA, Madrid, Španjolska.
Wind Farm Mesihovina – Vision of the Energy
Future of Bosnia and Herzegovina
ABSTRACT. Having in mind the demand for energy and power in the long-term
period, and responsibility for its existence, growth and development, as well as meeting the needs of its customers, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg Bosne” d.d. (EPHZHB) Mostar has been working for more than a decade on pre-construction of power facilities based on utilization of renewable energy sources (RES
– particularly wind energy and water resources), fossil fuels and possible gasification
of the area under the responsibility of EPHZHB. At a time when uncertainty is certain, it is important to concentrate on today for better tomorrow projects with the
support of the local community, BiH authorities and particularly of international
institutions. In this respect, the Mesihovina Wind Farm Project has a special position.
The paper deals with the basic characteristics of the Mesihovina Wind Farm Project,
wind potential analyses, the project implementation progress and schedule with an
emphasis on documents preparation and obtaining permits as well as on obstacles
during the project implementation with the proposal of measures for putting renewable energy sources projects at a higher level.
Keywords: renewable energy sources, wind farm, wind potential, geo-investigations,
GPS.
Primljeno: 2013-11-13
Prihvaćeno: 2013-12-10
Geod. list 2014, 1
VIJESTI
69
GEODETI U BAZI PODATAKA SCOPUS
Scopus, komercijalna baza podataka tvrtke Elsevier, je najveća bibliografska i citatna baza
na svijetu s alatima za pretraživanje, analiziranje i vizualizaciju dobivenih podataka. Scopus
je pokrenut 2004, sadrži podatke od 1966, a citati se u bazi vode od 1996. Zahvaljujući Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) Scopus je dostupan Hrvatskoj akademskoj
zajednici, a pristup je reguliran IP adresama pa nije potrebno korisničko ime i zaporka
(http://www.scopus.com/home.url).
Ovdje nećemo navoditi sve mogućnosti pretraživanja te baze podataka već se ograniča­
vamo samo na pretraživanje po autorima. Radovi određenog autora pronalaze se primjenom Authors search gdje u odgovarajuća polja treba upisati prezime, ime ili inicijale imena. Za neka prezimena i imena postoji u bazi više desetaka autora, a za inicijale imena,
ako ne znamo ime, i više stotina autora. Scopus, za lakše pronalaženje traženog autora,
ispiše za sve njih prezimena, imena, ponekad samo inicijale imena, znanstveno područje
kojim se bave te ustanove u kojima rade ili su radili u trenutku objavljivanja rada. Pritom
autorski identifikator objedini u jedan virtualni identitet sve oblike imena kojima se autor
služio.
Scopus omogućuje i pregled citiranosti pojedinih ili svih radova traženog autora. Da bi se
dobili podatci o citiranosti radova pojedinog autora, označi se jedan ili više njegovih virtualnih identiteta i klikne na View citation overview. Dobije se pregled citiranosti svakog pojedinog rada po godinama i ukupan broj citata. Brojevi o citiranosti ujedno su i poveznice
na radove koji citiraju tog autora. Postoji mogućnost isključenja samocitata izabranog autora, ali i svih koautora.
U ovom prikazu želimo skrenuti pozornost na geodete čiji su objavljeni radovi prikupili
najviše citata. Geodetima smo smatrali znanstvenike koji su po obrazovanju geodeti, ali
neovisno o obrazovanju i one kojima je primarni istraživački interes jedna od grana geodezije prema podjeli znanosti usvojenoj u Hrvatskoj. Prema toj podjeli grane su geodezije:
kartografija, fotogrametrija i daljinska istraživanja, pomorska, satelitska i fizikalna geodezija, primijenjena geodezija i geomatika. Budući da je prema mnogim podjelama znanosti u
svijetu kartografija društvena znanost, to geodetima nismo smatrali kartografe koji su po
obrazovanju geografi i pretežno se bave društvenim aspektima kartografije. Osim toga podatci o zastupljenosti kartografa u bazi podataka Scopus već su objavljeni (Kartografija i
geoinformacije 2012, 17, 136–139).
Pretražili smo bazu podataka i u tablici 1 naveli geodete s više od 700 citata, broj njihovih
radova uvrštenih u tu bazu i h-indeks. Autor ima h-indeks jednak h ako ima najmanje h
radova od kojih je svaki citiran najmanje h puta. To npr. znači da autor ima h-indeks pet,
ako ima najmanje pet radova od kojih je svaki citiran najmanje pet puta. Treba naglasiti da
se u Scopusu h-indeks izračunava samo na osnovi dokumenata objavljenih nakon 1995.
godine.
Autori su u tablici poredani po broju citata, pri čemu su izostavljeni samocitati. Geodete
kojima smo provjeravali broj citata u Scopusu pronalazili smo služeći se mrežnim stranicama različitih izvora. To su: Međunarodna asocijacija za geodeziju (IAG), Međunarodno društvo za fotogrametriju i daljinska istraživanja (ISPRS), Međunarodno geodetsko društvo
(FIG), Njemačka geodetska komisija (DGK), mnoga visoka geodetska učilišta, Wikipedia i
Google Scholar. Na kraju smo za sve geodete uvrštene u tablicu 1 dali poveznice na njihove
osobne stranice ili stranice s podatcima o njima.
Broj citata u Scopusu provjerili smo za oko 140 geodeta u razdoblju od 25. siječnja
do 27. ­veljače 2014. Svjesni smo da u tablicu 1 nismo uvrstili sve geodete koji za svoje
­objavljene radove imaju više od 700 citata uvrštenih u bazu podataka Scopus. Stoga ćemo
biti zahvalni svima koji nas upozore na geodete koje nismo uvrstili u tablicu 1, a trebali smo.
70
Vijesti, Geod. list 2014, 1
Tablica 1. Geodeti s više od 700 citata prema Scopusu.
Radovi
Citati
h-indeks
Herring, Thomas A.
Autor
  72
4077
20
McClusky, Simon C.
 49
3553
27
Reigber, Christoph
106
3208
31
Feigl, Kurt L.
  51
3138
17
Bevis, Michael G.
 87
3079
23
Kahle, Hans Gert
 87
2428
17
Shum, C. K.
161
2063
20
Ergintav, Semih
  59
2058
16
Bettadpur, Srinivas
 43
1776
11
Blewitt, Geoffrey
 67
1610
20
Altamimi, Zuheir
 63
1587
11
Dehant, Veronique
148
1431
16
Li, Deren
399
1404
14
Teunissen, Peter J. G.
134
1383
15
King, Matt A.
  75
1360
18
Rizos, Chris
235
1301
17
Rothacher, Markus
 78
1250
19
Andrienko, Gennady L.
111
1182
18
Li, Zhilin
197
1116
18
Visser, Pieter N. A. M.
 78
1030
10
Featherstone, Will E.
128
1007
17
Pfeifer, Norbert
 49
 993
13
Jones, Christopher B.
 88
  972
16
Tregoning, Paul
 49
  958
14
Vaniček, Petr
106
  935
15
Schrama, Ernst J. O.
 38
 911
10
Beutler, Gerhard
 91
 894
15
Cross, Paul A.
 74
 864
13
Jekeli, Christopher
 94
  825
13
Kraak, Menno Jan
110
  821
13
Weibel, Robert
 49
  812
12
Geiger, Alain
 43
 793
13
Sjöberg, Lars
122
 777
15
Schuh, Harald
 83
 774
11
Dykes, Jason
  54
  755
15
Özener, Haluk
  26
  753
 7
Schindler, Konrad
  58
  715
14
Maas, Hans-Gerd
  65
  715
10
Zhang, Yun
 79
  709
11
71
Vijesti, Geod. list 2014, 1
Poveznice na osobne stranice geodeta ili na stranice s podatcima o njima:
Altamimi, Zuheir: http://www.egu.eu/awards-medals/vening-meinesz/2013/zuheir-altamimi/
Andrienko, Gennady: http://geoanalytics.net/and/
Beutler, Gerhard: http://de.wikipedia.org/wiki/Gerhard_Beutler
Bettadpur, Srinivas: http://www.csr.utexas.edu/info/staff/bettadpur.html
Bevis, Michael: http://www.earthsciences.osu.edu/faculty_bios.php?id=79
Blewitt, Geoffrey: http://www.nbmg.unr.edu/staff/geoff.htm
Cross, Paul: http://www.pvpubs.com/archives/files/pdf/GW2010SeptOct_p24.pdf
Dehant, Veronique: http://homepage.oma.be/veroniq/
Dykes, Jason: http://www.soi.city.ac.uk/~jad7/web/
Ergintav, Semih: http://jeodezi.boun.edu.tr/?q=en/semihergintav
Featherstone, Will: http://spatial.curtin.edu.au/people/will.cfm
Feigl, Kurt L.: http://geoscience.wisc.edu/geoscience/people/faculty/feigl/
Geiger, Alain: http://www.ggl.baug.ethz.ch/people/geiger
Herring, Thomas: http://www-gpsg.mit.edu/~tah/TAHVita.htm
Jekeli, Christopher: http://www.geology.ohio-state.edu/faculty_bios.php?id=80
Jones, Christopher B.: http://users.cs.cf.ac.uk/C.B.Jones/
Kahle, Hans-Gert: https://www.bi.id.ethz.ch/personensuche/detail.do?pid=12ED3&lang=EN
King, Matt: http://www.geog.utas.edu.au/geography/staff/mattking/
Kraak, Menno Jan: http://www.itc.nl/personal/kraak/about-me.html
Li, Deren: http://en.whu.edu.cn/info/1073/1569.htm
Li, Zhilin: http://www.lsgi.polyu.edu.hk/staff/ZL.Li/index.htm
Maas, Hans-Gerd: http://tu-dresden.de/die_tu_dresden/fakultaeten/
/fakultaet_forst_geo_und_hydrowissenschaften/
/fachrichtung_geowissenschaften/ipf/photogrammetrie/professur/
/mitarbeiter/Hans-Gerd_Maas
McClusky, Simon: https://researchers.anu.edu.au/researchers/mcclusky-sc
Özener, Haluk: http://jeodezi.boun.edu.tr/?q=en/halukozener
Pfeifer, Norbert: http://www.ipf.tuwien.ac.at/index.php/staff/100-pfeifer-norbert.html
Reigber, Christoph: http://de.wikipedia.org/wiki/Christoph_Reigber
Rizos, Chris: http://www.gmat.unsw.edu.au/snap/staff/chris_rizos.htm
Rothacher, Markus: http://www.ggl.baug.ethz.ch/people/rotmarku
Schindler, Konrad: http://www.igp.ethz.ch/photogrammetry/people/Schindler
Schrama, Ernst J. O.: http://www.deos.tudelft.nl/AS/ejo/
Schuh, Harald: http://www.gfz-potsdam.de/forschung/ueberblick/departments/department-1/
/gpsgalileo-erdbeobachtung/mitarbeiter/profil/harald-schuh/
Shum, C. K.: http://www.geology.ohio-state.edu/faculty_bios.php?id=83
Sjöberg, Lars: http://www.kiamehr.ir/sjoberg.htm
Teunissen, Peter: http://www.gmat.unsw.edu.au/snap/staff/teunissen_cv.pdf
Tregoning, Paul: http://rses.anu.edu.au/geodynamics/tregoning/index.php?p=cv
Vaniček, Petr: http://www2.unb.ca/gge/Pubs/TR218.pdf
Visser, Pieter N. A. M.: http://www.narcis.nl/person/RecordID/PRS1242772/
Weibel, Robert: http://www.geo.uzh.ch/~weibel/weibel_cv.html
Zhang, Yun: http://www2.unb.ca/gge/Research/rsgis/rsensing/
Nedjeljko Frančula i Nada Vučetić
72
Vijesti, Geod. list 2014, 1
PRIZNANJE HRVATSKOG INŽENJERSKOG SAVEZA POVODOM 135. OBLJETNICE
DODIJELJENO HRVATSKOME GEODETSKOM DRUŠTVU ZA IZUZETNA POSTIGNUĆA
Hrvatski inženjerski savez proslavio je 11. prosinca 2013. godine 135. obljetnice postojanja
koja je organizirana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr.
sc. Ive Josipovića. Predsjednica Hrvatskog inženjerskog saveza (HIS) prof. dr. sc. Vjera Krstelj istaknula je osobito zadovoljstvo, ali i jasnu poruku da inženjeri imaju svoje mjesto u
društvu i da se od njih očekuje doprinos razvoju društva.
Slika 1. Predstavnici članica Hrvatskog inženjerskog saveza.
Predsjednica HIS-a Vjera Krstelj, između ostalog, je istaknula: Obljetnica proslave odstupa od
uobičajenih kojima je HIS obilježavao 25 ili 50 godina od osnivanja, jer 135 godina možda i nije
uobičajeno slaviti. Međutim, u situaciji kroz koju prolazimo, uz teškoće koje imaju naše udruge
u opstajanju te uz postojeće i nikad tako izrazito zaostajanje industrije, što znači zaustavljanje
razvoja i gospodarski pad, koristimo ovu priliku i koristit ćemo svaku sljedeću da Vas pozovemo
i uz Vašu kreativnost putem HIS-a osiguramo podršku vodećoj ulozi inženjera i utjecaju inženjera na ključne odluke u društvu, jer time doprinosimo razvoju.
HIS je najveća udruga inženjera u Hrvatskoj. HIS danas predstavlja 32 članice različitih
inženjerskih struka; ukupno 20 000 inženjera, a putem članstva u FEANI-u (European
Federation of National Engineering Associations) povezuje se u veću obitelj od približno
četiri milijuna inženjera u Europi.
Poruka predsjednice HIS-a svim članicama i članovima je: “Pridružite nam se – neka HIS
i njegovi potencijali budu jedno od Vaših uporišta, a multidisciplinarnost nova mogućnost
rješavanja problema i izazova. Inženjeri su ti koji mogu uvelike doprinijeti otvaranju u Hrvatskoj potrebnih dodatnih 500 000 radnih mjesta i pri tome ne samo otvoriti radna mjesta,
već osigurati kompetentna znanja za popunjenje većeg dijela ovih budućih radnih mjesta”.
Vijesti, Geod. list 2014, 1
73
Slika 2. Priznanje Hrvatskog inženjerskog saveza dodijeljeno Hrvatskome geodetskom društvu.
Slika 3. Uručenje priznanja predsjedniku Hrvatskoga geodetskog društva doc. dr. sc. Milanu Rezo.
74
Vijesti, Geod. list 2014, 1
Povodom 135. obljetnice djelovanja HIS-a, Hrvatskome geodetskom društvu (HGD) dodijeljeno je priznanje za izuzetna postignuća. Priznanje se dodjeljuje za znakovit doprinos tijekom dugoga vremenskog perioda u ostvarivanju znanstveno-stručne i obrazovne djelatnosti
okupljanjem inženjera unutar udruge i područja djelovanja, te suradnje u interesu razvoja
gospodarstva. U ime HGD-a priznanje je primio predsjednik Hrvatskoga geodetskog društva
doc. dr. sc. Milan Rezo.
Milan Rezo
MAGISTRI INŽENJERI GEODEZIJE I GEOINFORMATIKE
Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dana 13. prosinca 2013. i 7. veljače 2014.
godine, na sveučilišnome diplomskom studiju geodezije i geoinformatike diplomiralo je ukupno 20 pristupnika i time stekli akademski naziv magistar inženjer geodezije i geoinformatike, odnosno magistra inženjerka geodezije i geoinformatike.
Pregled magistara inženjera geodezije i geoinformatike:
Pristupnik
Naslov diplomskog rada
Josip Andabaka
“GIS potpora odlučivanju u gospodarenju
prostorom”
Jure Bonaca
“Web GIS Vele Palagruže”
Igor Budimirov
“Trodimenzionalni model planinarskog doma
Žitnica/Japetić i okolnog terena”
Grgo Dželalija
“Određivanje položaja u zgradama uz pomoć
bežičnih mreža”
Leo Gamboc
“Terestričko mobilno lasersko skeniranje
željezničkog kolodvora Hrvatski Leskovac”
Antonije Ivanović
“Primjena NoSQL baze u geoinformatici”
Luka Jakovčev
“Implementacija sustava proširene stvarnosti
na Android platformi”
Borna Koružnjak
“Servisi na osnovi lokacije”
Nikola Marincel
“Primjena GIS-a u procjeni lokacije nekretnina”
Zoran Pajić
“Određivanje površina katastarskih čestica
iz koordinata određenih različitim metodama
izmjere”
Iva Slišković
“Primjena UAV (Unmanned Aerial Vehicle)
letjelica za izradu 3D modela terena”
Jelena Špalj
“Prikupljanje podataka novim i pristupačnim
metodama izmjere”
Datum obrane, mentor
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Boško Pribičević
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić
13. 12. 2013., izv. prof. dr. sc. Mira Ivković
13. 12. 2013., doc. dr. sc. Almin Đapo
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak
75
Vijesti, Geod. list 2014, 1
Luka Švanderlik
“Informacijski sustav za procjenu vrijednosti
nekretnine u urbanom području”
Dino Udovičić
“Softverska podrška pri ispitivanju i
umjeravanju geodetskih instrumenata prema
nacionalnim normama”
Sanja Vaclavek
“GIS gospodarske jedinice Daruvarske prigorske
šume”
Marijo Vuljanić
“Geodetska izmjera planinarskog doma
Žitnica/Japetić i okolnog terena”
Marin Žanko
“Interaktivni plan grada Sinja”
Marina Biočić
“Prikupljanje podataka novim i pristupačnim
metodama izmjere korištenjem letjelica”
Andrea Škugor
“Terestričko lasersko skeniranje objekata
kulturne baštine”
Jan Tolj
“Web GIS planinarskog doma Žitnica/Japetić”
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Đuro Barković,
doc. dr. sc. Mladen Zrinjski
13. 12. 2013., izv. prof. dr. sc. Brankica
Cigrovski-Detelić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić
13. 12. 2013., prof. dr. sc. Stanislav Frangeš
7. 2. 2014., prof. dr. sc. Damir Medak
7. 2. 2014., doc. dr. sc. Almin Đapo
7. 2. 2014., prof. dr. sc. Drago Špoljarić
Kratica za ovaj akademski naziv je: mag. ing. geod. et geoinf.
Čestitamo novim magistrima inženjerima geodezije i geoinformatike.
Mladen Zrinjski
76
PREGLED STRUČNOG TISKA I SOFTVERA
Geod. list 2014, 1
STAPANJE GIS-a I DRUŠTVENIH MEDIJA
Prelaskom geoinformacijskih sustava (GIS) sa stolnih računala i radnih stanica na
­World Wide Web postala je mnogo očitija njihova primarna funkcija kao alata za komu­
niciranje i razmjenu znanja o Zemljinoj površini. Eksplozivan rast Geo Weba i geoinfor­
macija, kojemu pridonose i korisnici pomoću raznih aplikacijskih programskih sučelja,
­pridonio je da GIS postane i medij za konstruktivan dijalog i interakciju o društvenim pitanjima.
Društveni mediji (social media) obično se definiraju kao skupina internetskih aplikacija,
zasnovana na ideološkim i tehnološkim osnovama Weba 2.0, koje omogućuju korisnicima
razmjenu sadržaja koje su sami kreirali. Nova uloga GIS-a kao društvenog medija može se
sagledati iz dviju perspektiva. Prvo, razni korisnici i suradnici mrežnog (on line) kartografiranja, oformili su vlastite virtualne zajednice za razmjenu informacija. Google Maps, Bing
Maps i Yahoo! Maps privukli su milijune korisnika u takve zajednice. Drugo, interakcija
mrežnih korisnika GIS-a (neogeografi ili neokartografi) nije ograničena samo na kibernetički prostor. Na primjer, sudionici projekta OpenStreetMap u Sjevernoj Americi i Europi organiziraju tijekom vikenda sastanke na kojima zajednički kartografiraju prometnu mrežu
svojih zajednica.
Ti novi trendovi, o kojima je ovdje riječ, promijenili su ulogu GIS-a od komplicirane tehnologije kojom se služe profesionalci na popularni društveni medij kojim javnost izvještava o
problemima i stvara zajednice.
Međutim, posljednjih godina zbiva se još jedna promjena. Mediji u cjelini, a posebno društveni mediji, sve se više koriste suvremenim mogućnostima određivanja položaja i kartografiranja. Drugim riječima mediji sve više postaju poput GIS-a. I taj novi trend medija kao
GIS-a može se razumjeti iz dviju perspektiva.
Prvo, glavni mediji (TV, novine, itd.) sve se više oslanjaju na GIS i geoprostorne tehnologije
u mnogim svojim vijestima. Danas su Google Earth ili Bing Maps gotovo sastavni dijelovi
televizijskog emitiranja od vremenske prognoze i stanja na prometnicama do mnogih drugih
emisija. Drugo, mediji kao GIS sve su više lokacijski utemeljeni. Društveni mediji na čelu s
MySpace, Facebook, Twitter, LinkedIn, itd., opisani su kao jedna od bitnih karakteristika
tehnologije Weba 2.0. Fenomen društvenih medija mijenja ne samo scenu računanja već i
potiče društvene promjene raznih vrsta. Razvojem lokacijskih društvenih medija (locative
social media) posljednjih nekoliko godina društveni su mediji preseljeni iz kibernetičkog u
stvarni prostor. Slično funkciji Google Latitude većina lokacijskih društvenih medija omogućuje svojim korisnicima da u određenom trenutku vide na karti gdje se njihovi prijatelji fizički nalaze.
Stapanje GIS-a i društvenih medija omogućuje po prvi puta ostvarenje vizije GIS za sve u
stvarnom vremenu. To pruža neviđenu mogućnost boljeg razumijevanja prostorne dinamike
ljudskog ponašanja i društvene transformacije, ali za postizanje tog cilja potrebni su bolji
alati za studij prostorne dinamike.
Stapanje GIS-a i društvenih medija uklopit će GIS i lokacijske usluge u dnevnu rutinu
građana. Taj trend pruža geoinformacijskoj zajednici neviđenu povijesnu priliku za javni
angažman, ali postavlja i neka temeljna pitanja o smislu i ulozi obrazovanja na području
GIS-a.
Literatura
Sui, D., Goodchild, M. (2011): The convergence of GIS and social media: challenges for
GIScience, International Journal of Geographical Information Science, 11, 1737–1748.
Nedjeljko Frančula
77
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
STANJE KARTOGRAFIRANJA U SVIJETU
Nedavno je objavljen kratki izvještaj o stanju radova na projektu „Status of Mapping in the
World“ (Konecny 2013). To je projekt na kojem zajednički rade International Society for
Photogrammetry and Remote Sensing (ISPRS) i United Nations Global Geospatial Information Management (UNGGIM), a cilj mu je prikupiti podatke o stanju kartografiranja u svim
zemljama članicama UN.
Svima zemljama članicama dostavljen je upitnik s 27 pitanja o stanju kartografiranja. Pitanja se odnose na pokrivenost države topografskim kartama mjerila 1:5000 i 1:250 000 te
njihovu starost. Traže se i podatci o dostupnosti geoprostornih podataka javnosti, besplatno
ili kupnjom, postojanju nacionalnog programa osuvremenjivanja i tehnički detalji, primjeni
satelitskih snimaka za osuvremenjivanje, postojanju katastarskog sustava te financijskim i
kadrovskim resursima.
Od 193 zemlje članice UN-a do sada je 91 odgovorila na upitnik. Iz odgovora je vid­
ljivo da ograničenja na dostupnost karata javnosti postoje uglavnom u Aziji. U Europi,
d
­ ijelovima Azije i Australije karte se prodaju, dok su u Sjevernoj i dijelovima Južne Ame­
rike dostupne besplatno ili uz minimalnu naplatu. Dok većina zemalja u Sjevernoj i
­Južnoj ­Americi nema državne katastarske sustave, takvi sustavi postoje u Europi, Aziji i
Austra­liji.
Na kartama dostupnim na internetu u mjerilu 1:130 000 000 prikazana je u postotcima
pokrivenost država kartama različitih mjerila (100 %, 60 % <= pokriv. < 100 %, 30 % <=
pokriv. < 60 %, < 30 %). Na dvije karte prikazano je stanje dostupnosti karata, također
na dvije karte dani su podatci o reviziji. Na posebnim kartama prikazano je radi li se
­kartografiranje i osuvremenjivanje „u kući“ ili se prepušta drugima, primjenjuje li se fotogrametrija, radi li se digitalnim ili analognim postupcima, primjenjuju li se satelitske snimke i lasersko skeniranje, postoji li digitalni model terena, postoje li ovlašteni geodeti i pokrivenost cijelog područja katastrom, temelji li se katastar na geodetskom koordinatnom
sustavu i sl.
Hrvatska je među državama koje su odgovorile na upitnik. Treba reći da je Hrvatska po
pokrivenosti topografskim kartama bolja od mnogih bogatijih država svijeta. Od 91 države,
koje su odgovorile na upitnik, Hrvatska je među samo devet država koje za cijelo područje
imaju topografsku kartu mjerila 1:5000. Japan npr. ima pokrivenost između 30 % i 60 %, a
Engleska i Škotska između 60 % i 100 %. Hrvatska je i među 14 država koje imaju potpunu
pokrivenost listovima karte mjerila 1:25 000, a npr. Italija ima pokrivenost između 30 % i
60 %. Hrvatska je jedna od 32 države koje se u izradi karata služe digitalnim metodama kao
i SAD i većina država Europe, dok se npr. u Kanadi i Australiji primjenjuju uz digitalne i
analogne metode. Među 64 države koje za cijelo svoje područje imaju digitalni model terena
je i Hrvatska.
Sve karte i ostali grafički prikazi dostupni su na adresi:
http://ggim.un.org/docs/meetings/3rd %20UNCE/
/ISPRS %20Status %20of %20Mapping %20figures.pdf.
Literatura
Konecny, G. (2013): UNGGIM-ISPRS Project: ‘Status of Mapping in the World’, GIM International 11, http://www.gim-international.com/issues/.
Nedjeljko Frančula
78
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
ODNOS NASTAVE I ISTRAŽIVANJA NA INŽENJERSKIM STUDIJIMA U EUROPI
Prema široko rasprostranjenom mišljenju svrha sveučilišta je nastava i istraživanje. Međutim,
sveučilišni nastavnici imaju različita mišljenja o odnosu nastave i istraživanja. Aarrevaara i
Dobson (2013) daju, na osnovi opsežne ankete provedene 2007. i 2008., podatke dobivene od
2282 sveučilišna nastavnika iz 12 europskih zemalja, a koji su područje svoga rada označili kao
inženjersko. U Švicarskoj 85 %, u Austriji i Njemačkoj oko 80 % nastavnika iznosi da je fokus
njihova rada na istraživanju, u Poljskoj i Hrvatskoj oko 60 %, a u Portugalu 50 %.
Nastavnici su odgovarali i na pitanje jesu li nastava i istraživanje teško kompatibilni i poboljšavaju li istraživanja njihovu nastavu. Oko 40 % nastavnika smatra da su istraživanje i
nastava teško kompatibilni, 20 % ih je neutralno, a 40 % se s tim ne slaže.
Zatim je istraživano mišljenje nastavnika, koji su u svom radu pretežno fokusirani na nastavu, o kompatibilnosti nastave i istraživanja. Manje od 20 % nastavnika fokusiranih na
nastavu u Norveškoj, Irskoj, Italiji, Švicarskoj i Njemačkoj slaže se s tvrdnjom da su nastava i istraživanje teško kompatibilni. U Finskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) s tom tvrdnjom se slaže 40 %, a u Poljskoj preko 50 %. nastavnika.
Isti fenomen istraživan je i među nastavnicima fokusiranim na istraživanje. U toj skupini
čak u osam država se samo 5 % – 20 % znanstvenika slaže s tvrdnjom o nekompatibilnosti
istraživanja i nastave. Jedino u Poljskoj je to nešto više od 40 % nastavnika.
Među nastavnicima fokusiranim na nastavu u Poljskoj nešto više od 30 % nastavnika slaže
se s tvrdnjom da istraživanje unapređuje nastavu, u UK 40 %, u Hrvatskoj nešto više od
60 %, a u Irskoj čak 90 %. Među nastavnicima fokusiranim na istraživanje u Poljskoj se
nešto više od 60 % nastavnika slaže s tom tvrdnjom, u Norveškoj, Hrvatskoj, Austriji i UK
oko 80 %, a u Irskoj nešto manje od 100 %.
Autori citiranog istraživanja pokušavaju i odgovoriti na pitanja o uzrocima različitih usmjerenosti nastavnika na istraživanje ili nastavu u pojedinim zemljama. Kao jedan od razloga navode da u Finskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj osim univerzalnih sveučilišta postoje
i sveučilišta primijenjenih znanosti (universities of applied sciences) koja su više usmjerena na
nastavu, a manje na istraživanja. Moguće je stoga da u tim zemljama nastavnici na univerzalnim sveučilištima, a samo su oni obuhvaćeni ovom anketom, imaju veći interes za istraživanja nego za nastavu. Autori, nadalje, ističu da inženjerski studiji uključuju laboratorijsku i
praktičnu nastavu pa nastavnicima ostaje manje vremena za istraživački rad.
Izvor
Aarrevaara, T., Dobson, I. R. (2013): Is there a conflict between teaching and research? The
views of engineering academics in Europe, Global Journal of Engineering Education,
15 (2), http://www.wiete.com.au/journals/GJEE/Publish/vol15no2/01-Dobson-I.pdf.
Nedjeljko Frančula
GLOBALNE INŽENJERSKE KOMPETENCIJE
Parkinson (2009) postavlja pitanje zašto studenti inženjerskih studija trebaju steći nove
vještine nazvane globalnom kompetencijom. Što te vještine znače za studente i koja su to
najvažnija svojstva globalne kompetencije. U uvodu navodi zbivanja koja su u posljednjih
dvadeset godina dovela do globalizacije inženjerstva. To su napredak u telekomunikacijama
i drugim srodnim tehnologijama, politički događaji koji su otvorili mnoga do sada zatvorena
društva, usvajanje ekonomskih politika koje su promovirale otvoreno tržište i ekspanzija
multinacionalnih korporacija.
79
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
Za ilustraciju širine globalizacije u inženjerstvu dani su primjeri iz četiri različite discipline:
strojarstva, elektrotehnike, građevinarstva i kemijskog inženjerstva. U odgovoru na pitanje
zašto su inženjerima potrebne globalne kompetencije ističe se da će inženjeri u budućnosti
često upravljati globalnim inženjerskim aktivnostima, a za to im je potreban prošireni skup
vještina.
Pobrojano je i 13 dimenzija ili atributa globalne kompetencije od kojih su neki specifični za
inženjerske struke. Globalna kompetentnost znači da inženjeri:
 1.mogu cijeniti druge kulture
  2.mogu komunicirati među različitim kulturama, tj. razumjeti kulturne razlike
 3.poznaju državne i ekonomske sustave zemalja s kojima će surađivati
 4.govore strani jezik na razgovornoj razini
  5.govore strani jezik na stručnoj razini
 6.mogu raditi u etnički i kulturno raznolikom timu ili voditi takav tim
 7.mogu se učinkovito nositi s etičkim pitanjima koja proizlaze iz kulturnih i nacionalnih
razlika
 8.razumiju kulturne razlike koje se odnose na dizajn proizvoda, proizvodnju i uporabu
 9.razumiju povezanost svijeta i djelovanje globalnog gospodarstva
10.razumiju implikacije kulturnih razlika o tome kako se pristupa inženjerskim poslovima
11.imaju neka saznanja o međunarodnim aspektima tema kao što su logistika nabave, intelektualno vlasništvo, odgovornost i rizik te poslovna praksa
12.imaju inženjersku praksu u globalnom kontekstu bilo međunarodnim stažem, sudjelovanjem na nekom virtualnom inženjerskom projektu ili neki drugi oblik iskustva
13.vide sebe kao „građane svijeta“, ali i građane svoje zemlje, cijene izazove čovječanstva
kao što su održivi razvitak, zaštita okoliša, siromaštvo, sigurnost i javno zdravstvo.
Budući da je teško moguće razviti sve te sposobnosti u sklopu tipično prepunjenih nastavnih
planova i programa inženjerskih studija, bilo bi korisno znati koje su od njih najvažnije. Odgovor
je dobiven anketom od sveučilišnih nastavnika i stručnjaka iz industrije. Na taj način dobiveno
je pet najvažnijih atributa globalne kompetencije. Bitno je, dakle, da inženjeri:
1. mogu cijeniti druge kulture
2. mogu raditi u etnički i kulturno raznolikom timu ili voditi takav tim
3. mogu komunicirati među različitim kulturama, tj. razumjeti kulturne razlike
4. imaju inženjersku praksu u globalnom kontekstu bilo međunarodnim stažem, sudjelovanjem na nekom virtualnom inženjerskom projektu ili neki drugi oblik iskustva
5. mogu se učinkovito nositi s etičkim pitanjima koja proizlaze iz kulturnih i nacionalnih
razlika.
Literatura
Parkinson, A. (2009): The rationale for developing global competence, Online Journal for
Global Engineering Education, 4 (2), 2,
http://digitalcommons.uri.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1018&context=ojgee.
Nedjeljko Frančula
80
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
KAKO CITIRATI MREŽNE I DRUGE DOKUMENTE
Pojavom i naglim širenjem World Wide Weba (web, mreža) na njemu je sve više dokumenata kojima se u svojim istraživanjima služe znanstvenici pa ih je nužno citirati u objavljenim
radovima. Prve upute kako citirati mrežne radove upućivale su na citiranje: URL 1, URL
2, itd. S vremenom se pokazalo da to nije prikladan način citiranja. Dokaz pruža i Web of
Science koji u svoju bazu podataka citirane literature (Cited References) ne uključuje tako
citirane naslove. Stoga se danas u mnogim časopisima mrežni dokumenti citiraju na isti
način kao i ostali radovi (članci u časopisima i zbornicima radova, knjige i dr.). Pregledavši
popise literature u člancima mnogih časopisa predlažem način citiranja mrežnih dokumenata prilagođen načinu citiranja ostalih radova u geodetskim časopisima Geodetski list i Kartografija i geoinformacije. Navedeni su primjeri citiranja i drugih dokumenata: akt sabora,
vlade i drugih službenih institucija, CD-ROM ili DVD, e-poruka, karta, osobna komunikacija, norma te računalni program, softver ili kod.
Akt sabora, vlade i drugih službenih institucija
institucija, godina, naslov, broj odluke, izdavač, mjesto izdavanja. Primjer:
Hrvatski sabor (2013): Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka, Narodne
novine, 56/13, Zagreb.
CD-ROM ili DVD
autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor), godina, naslov CD-ROM-a, CD-ROM,
izdavač, mjesto izdavanja. Primjer:
Encyclopaedia Britannica (2003): Britannica 2003, CD-ROM, Encyclopaedia Britannica, Chicago.
e-poruka
pošiljatelj, godina, e-poruka, primatelj, datum. (Napomena: potrebna je suglasnost pošiljatelja i primatelja za objavljivanje poruke). Primjer:
Lapaine, M. (2014): e-poruka N. Frančuli, (11. 1. 2014.).
Karta
autor (ako nije naveden, organizacija nadležna za kartu ili njena pokrata), godina, naslov,
broj lista, mjerilo, izdavač, mjesto izdavanja. Primjer:
Državna geodetska uprava (2012): Topografska karta: Tar, 25-1-108-3, 1 : 25 000, Državna
geodetska uprava, Zagreb.
Karta na mreži
autor (ako nije naveden, organizacija nadležna za kartu ili njena pokrata), godina, naslov,
broj lista (ako je dostupan), mjerilo (ako je dostupno), naslov mrežnog izvora, mrežna adresa, datum pristupa. Primjer:
Google (2013): Google Earth, http://earth.google.com, (15. 1. 2014.).
Osobna komunikacija
ime osobe, godina, zanimanje, osobna komunikacija, datum. Primjer:
Solarić, N.(2014): Professor emeritus, osobna komunikacija, (15. 1. 2014.).
Mrežni dokument (ako nije obuhvaćen ostalim primjerima)
autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor ili njegova pokrata), godina, naziv
publikacije, izdavač (ako je naveden), mrežna adresa, datum pristupa. Primjeri:
Hrvatsko kartografsko društvo (2013): Sudjelovanje Hrvatske na Međunarodnim izložbama
dječjih radova, Hrvatsko kartografsko društvo, http://www.kartografija.hr/djecja-kartografija.hr.html, (15. 1. 2014.).
Wikipedia (2014): Map projection, http://en.wikipedia.org/wiki/Map_projection, (17. 1. 2014.).
Mrežno mjesto
autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor ili njegova pokrata), naslov, mrežna
adresa, datum pristupa. Primjer:
Geodetski fakultet (2012): Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, http://www.geof.unizg.hr/,
(15. 1. 2014.).
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
81
Norma
ime normirnog tijela ili njegova pokrata, godina, broj norme, naziv norme, izdavač, mjesto.
Primjer:
Hrvatski zavod za norme (2004): HRN ISO 12858-1:2004, Optika i optički instrumenti –
Pomoćni uređaji za geodetske uređaje – 1. dio: Invarske nivelmanske letve (ISO 128581:1999), Hrvatski zavod za norme, Zagreb.
Računalni program, softver ili kod
autor (ako nije naveden, korporativni autor ili istraživačka skupina), godina, naziv programa, inačica, računalni program, softver ili kod, izdavač ili distributer (ako je naveden),
mjesto izdavanja (ako je navedeno), mrežna adresa (ako postoji). Primjer:
National Geospatial-Intelligence Agency (2011): GEOTRANS: The Geographic Translator,
Verzija 3.1, računalni program, http://gcmd.nasa.gov/records/GEOTRANS.html, (15. 1. 2014.).
Potvrda šire prihvaćenosti takvog citiranja mrežnih dokumenata je i broj citata Wikipedie i
Googlea uvršten u bazu podataka Web of Science. Wikipedia ima 2138 citata, a Google 890.
Literatura
Imperial College (2014): How to write references for your reference list and bibliography,
Imperial College London, http://www3.imperial.ac.uk/library/subjectsandsupport/referencemanagement/vancouver/references, (15. 1. 2014.).
Nedjeljko Frančula
OBRAZOVANJE ZA GEOPROSTORNE TEHNOLOGIJE
Od pojave geoinformacijskih sustava te srodnih alata i tehnologija postavlja se pitanje najboljeg načina školovanja stručnjaka za to područje. Na sve brže rastućem tržištu, poput
geoprostornog, pronalaženje stručnog kadra je teško, a stjecanje temeljnih vještina i kompetencija je bitno za zapošljavanje. Veliki napredak u definiranju potrebnih vještina u različitim fazama karijere je model kompetencija za geoprostorne tehnologije (Geospatial Technology Competency Model – GTCM). Edukativni elementi koje pojedinci moraju imati da bi
mogli raditi na tom području jesu: coordinate systems, cartography, geodesy, surveying, remote sensing, photogrammetry, GPS/GNSS, LiDAR, navigation, GIS. Ističe se da većina
praktičara nema potpuno razumijevanje tih povezanih tehnologija. Prema terminologiji
usvojenoj u SAD-u to je područje geomatičkog inženjerstva, a u SAD-u se može studirati
samo na nekoliko sveučilišta. Radi boljeg razumijevanja treba reći da u Europi nikada nije
bilo podjele između GIS-a i geomatike (geodezije), dok je to standard u SAD-u. Stoga će tu
prazninu donekle popuniti novi studij geomatičkog inženjerstva na sveučilištu u Denveru,
savezna država Colorado.
U SAD-u je uobičajeno studijske programe na tom području kategorizirati u skupine fotogrametrija, satelitska i fizikalna geodezija (geodesy), praktična geodezija (surveying) i GIS i
one se smatraju zasebnim i odvojenim kategorijama. Realno, sve su te discipline, i još poneke, dio geomatičke – prema hrvatskoj stručnoj terminologiji – geodetske znanosti. Specijalizacija u samo jednoj od tih disciplina znači nedovoljno poznavanje ostalih, a šira slika često
se mora steći tek na poslu. Osim toga, često sveučilišta zaostaju za tehnološkim napretkom
na bilo kojem području i to je dijelom razlog da ne koreliraju dobro s trenutnom praksom.
Još je važniji razlog da se rad na području geoprostornih tehnologija promijenio iz temelja.
Stoga se postavlja pitanje kako se baviti složenijim zadatcima ako si samo geodetski mjernik, samo fotogrametar ili samo GIS stručnjak. U boljoj poziciji je danas stručnjak koji poznaje principe praktične geodezije, fotogrametrije i GIS-a, nego onaj koji vlada alatima u
samo jednoj od tih disciplina.
82
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
Da bi se dobio odgovor na pitanje koje to znanstvene i tehničke vještine nedostaju mladim
inženjerima, provedena je anketa među 700 stručnjaka. Oni su izvijestili da im najviše nedostaju vještine rješavanja problema, upravljanja s više prioriteta i komunikacijske vještine.
Stoga nastavnici trebaju postići ravnotežu između tehničkih kompetencija i jednako važnih
temeljnih kompetencija kao što su komunikacijske vještine, vještine rješavanja problema i
poslovni fundamenti. Slabe temeljne kompetencije u kombinaciji s nedostatkom radnog
iskustva stavljaju nedavne diplomante u nepovoljan položaj na geoprostornom tržištu rada.
Neuspjeh visokog obrazovanja na tom području može se rješavati uvođenjem prakse u privredi u sklopu formalnog obrazovnog procesa.
Izvor
Ball, M. (2013): Geospatial Education Continues to Balance Principles, Tools and Job Skills,
Sensors & Systems, http://www.sensorsandsystems.com/article/features/32544-geospatial-education-continues-to-balance-principles,-tools-and-job-skills.html.
Nedjeljko Frančula
Tatjana Kren, Branko Hanžek:
OTON KUČERA – Per aspera ad astra (Kroz trnje do zvijezda)
U nakladi Gimnazije Matija Antun Reljković iz Vinkovaca
tiskana je u rujnu 2013. knjiga Oton Kučera – Per aspera
ad astra (Kroz trnje do zvijezda) autora Tatjane Kren i
Branka Hanžeka.
Knjiga ima 320 stranica i sadrži više od 200 ilustracija, a
podijeljena je na devet poglavlja. U prvom je poglavlju predstavljena obitelj iz koje je potekao Kučera te njegov odgoj i
obrazovanje. U drugom je opisan Kučerin doprinos hrvatskome srednjoškolskom obrazovanju, a u trećem Kučerino
djelovanje u Hrvatskom prirodoslovnom društvu (HPD) te
osnivanje i djelovanje na Zvjezdarnici na Popovu tornju.
Kučerin doprinos visokoškolskom obrazovanju i tehnici,
hrvatskoj znanosti i njenoj popularizaciji te djelovanje na
razvijanju i očuvanju hrvatske kulturne baštine opisano je
u četvrtom, petom i šestom poglavlju. Kučera kao planinarski teoretičar i praktičar te njegov doprinos hrvatskom planinarstvu prikazan je u sedmom poglavlju. Posljednja dva
poglavlja (osmo i deveto) donose izbor citata iz Kučerinih
članaka i knjiga i popis posmrtnih priznanja Otonu Kučeri. Na kraju knjige nalazi se bogat
popis literature, dokumenata, arhivskih izvora i drugih priloga te imensko kazalo.
Autori monografije o životu i djelu Otona Kučere poznati su hrvatskoj astronomskoj javnosti. Profesorica Tatjana Kren dugogodišnja je proučavateljica prošlosti hrvatskoga zvjezdoznanstva, ali i kroničarka suvremenih zbivanja. Njezin je istraživački interes osobito vezan
uz zagrebačku Zvjezdarnicu i njezinu ulogu i značaj u hrvatskom zvjezdoznanstvu. Svoja je
istraživanja objavila u mnogobrojnim znanstvenim i znanstveno-popularnim člancima i knjigama. Kao i T. Kren i dr. sc. Branko Hanžek stasao je na zagrebačkoj Zvjezdarnici, a daljnji
životni put doveo ga je u Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, gdje se bavi istraživanjem povijesti fizike, napose u Hrvata.
Suradnja profesorice Kren, vrsne poznavateljice povijesti Zvjezdarnice i života i djela njezina osnivača, i dr. sc. Hanžeka, fizičara, ali i ljubitelja astronomije i istraživača njezine po­
vijesti, urodila je ovom vrijednom monografijom o hrvatskom velikanu dr. Otonu Kučeri.
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
83
Već je na početku teksta, navođenjem kratkog opisa pojedinih poglavlja, razvidna širina i
različitost Kučerina interesa i djelovanja. U knjizi je analiziran veliki broj dokumenata iz
riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskoga državnog arhiva, arhiva Filozofskog
fakulteta, Zvjezdarnice Zagreb, arhiva i zbirke vinkovačke gimnazije i drugo, kao i izlaganja
sa znanstveno-stručnog skupa “Život i djelo Otona Kučere (1857.-1931.)”, održanog povodom 150. godišnjice Kučerina rođenja, objavljenih u Zborniku radova, koja su dodatno osvijetlila lik i djelo Otona Kučere. U monografiji su izneseni mnogobrojni novi i nepoznati
podatci o Kučerinu djelovanju, a njegov život i rad praćen je u kontekstu znanstvenih i
školskih zbivanja, njegova okružja i političke situacije.
Dr. Oton Kučera pokazuje se kao najsvestraniji hrvatski prirodoslovac i najveći hrvatski
popularizator tehnike i prirodoslovlja – “hrvatski Flammarion”, astronomski romantičar,
tvrdoglavi entuzijast, vizionar, lučonoša na hrvatskim prostorima, znanstvenik u okviru
mogućnosti koje je imao, profesor, pedagog i prosvjetitelj, izvrstan organizator i pisac brojnih knjiga i udžbenika (22) te članaka (više od 300). Bio je predsjednik Matice hrvatske
(1909.-1917.), predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1910.), predsjednik Hrvatskog društva srednjoškolskih profesora (1907.-1910. i 1930.-1931.), preteča modernog alpinizma, planinarski pisac, povjesničar i ideolog te tajnik i pisac spomenice povodom 25.
obljetnice Hrvatskoga planinarskog društva, Zmaj petrinjski u Družbi “Braća hrvatskoga
zmaja” (1907.-1931.), član-radnik u Hrvatskom književnom društvu Sv. Jeronima, kao i prvi
predsjednik Radio-kluba Zagreb (1923.-1926.) i suosnivač prve radijske postaje, Radio Zagreb (1926.) u Kraljevini SHS.
Za geodetsku struku posebice je zanimljiva analiza Kučerina doprinosa visokoškolskoj nastavi geodezije u Hrvatskoj koja je predavana na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom
fakultetu. Na Šumarskoj je akademiji dr. Kučera predavao fiziku i matematiku, a aktivan je
bio i u reorganizaciji Šumarske akademije i ustroja njezina četverogodišnjeg studija. Uz to
je s profesorom geodezije Vinkom Hlavinkom i pročelnikom Šumarske akademije Franom
Kesterčanekom inicirao 1908. osnivanje samostalnog Geodetskog tečaja u Šumarskom
domu, u kojem je djelovala Šumarska akademija. Bio je njegov prvi predstojnik. U Geodetski
tečaj uveo je predavanja iz kolegija Viša geodezija i Sferna astronomija, čime je započelo
visokoškolsko predavanje sferne astronomije na zagrebačkom sveučilištu. Naime, riječ tečaj
u to je doba imala značenje studija. Geodetski tečaj bio je začetak današnjega Geodetskog
fakulteta.
Na temelju uspjeha svoje astronomske knjige Naše nebo inicirao je Kučera 1903. godine
osnivanje Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva na Popovu tornju te je u dva
navrata bio njezin predstojnik (1903.-1913. i 1920.-1926.).
I na kraju navest ćemo Kučerine riječi iz 1929. u kojima ističe snagu astronomije i njezinu
odgojnu vrijednost za sve naraštaje. Premda napisane prije osamdesetak godina nisu nimalo izgubile na aktualnosti.
„Dosta je citirati poznatu rečenicu filozofa Kanta, jednoga od najdubljih mislilaca čovjekova
koljena do sada na ovom planetu: “Dvije su stvari, koje su nada sve vrijedne, da na se svraćaju pažnju ljudskoga uma i da ga opet i opet napunjuju udivljenjem: moralni zakon u
nama i zvjezdano nebo nad nama.” Već se iz te rečenice razbira, da je odnošaj čovjeka prema
nauci o zvjezdanom nebu posve drukčiji nego spram makar koje druge nauke. Mogao bi se
on usporediti s odnošajem čovjeka i njegovom prirođenom ljubavi za rođenu grudu i širu
svoju domovinu. U razmišljanju o posljednjim i najvećim problemima prirode i čovjeka u
njoj, na koje nužno dovodi zanimanje za astronomiju, nalazi se i momenat, koji jako utječe
na to, da se umire i natrag potisnu strasti, koje nisu ures naobraženih ljudi. A baš u tom je
astronomija jača od ma koje druge nauke, u tom je njezina neobično velika uzgojna vrijednost za mlado i staro!“
Drago Špoljarić
84
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
IZ STRANIH ČASOPISA
Acta Geodaetica et Geophysica Hungarica, Vol.48, No.4., 2013.
• One-dimensional hydrogeophysical forward model in surface nuclear magnetic resonance
(SNMR) computations. M. Gupta. 363.-376.
• Establishment of a gravity calibration baseline with the constrain of absolute gravity
measurements after 17 August 1999 Izmit earthquake in Marmara region, Turkey. U.
Dogan, S. Ergintav, G. Arslan, D. O. Demir, B. Karaboce. 377.-388.
• Investigation of crustal motion in Europe by analysing the European VLBI sessions. Hana
Krásná, Claudia Tierno Ros, Peter Pavetich. 389.-404.
• Determining change of density with depth by using seismic velocity boundaries in 3D
gravity inversion calculations. Hasan Çavşak, Ali Elmas. 405.-417.
• A new GM-estimate with high breakdown point. Serif Hekimoğlu, R. Cuneyt Erenoglu.
419.-437.
• Gas and water reservoir differentiation by time-frequency analysis: a case study in southwest China. Lu Hongying, Cheng Bingjie, Shen Zhongmin, Xu Tianji. 439.-450.
• Aeromagnetic mapping of basement topography around the Ijebu-Ode geological transi­tion
zone, Southwestern Nigeria. Olakunle Olawale Osinowo, Abel Idowu Olayinka. ­451.-470.
Allgemeine Vermessungs-Nachrichten, Vol.120, No11-12., 2013.
• Untersuchungen zur Indoornavigation mittels aktueller Smartphonetechnologie. Thomas
Willemsen, Friedrich Keller, Harald Sternberg.
• Automatische Bestimmung der Kameraorientierung eines LiDAR Mobile Mapping
Systems. Janetta Wodniok, Sabine Hofmann, Claus Brenner, Thomas Luhmann.
• Die Berücksichtigung der Refraktion beim Nivellement und ihre Entwicklungsgeschichte.
Oleg A. Mozzhukhin.
Geoinformatica, Vol.18, No.1., 2014.
• Interactive cartographic route descriptions. Padraig Corcoran, Peter Mooney, Michela
Bertolotto. 1.-26.
• Active learning of users preferences estimation towards a personalized 3D navigation of
geo-referenced scenes. Christos Yiakoumettis, Nikolaos Doulamis, Georgios Miaoulis. 27.-62.
• Using spatial data support for reducing uncertainty in geospatial applications. T. Hong,
K. Hart, L.-K. Soh, A. Samal. 63.-92.
• Guest editorial: location-centric privacy in mobile services. Ali Khoshgozaran, Houtan
Shirani-Mehr, Maria Luisa Damiani, Gabriel Ghinita. 93.-94.
• Protecting query privacy in location-based services. Xihui Chen, Jun Pang. 95.-133.
• Effective mix-zone anonymization techniques for mobile travelers. Balaji Palanisamy,
Ling Liu. 135.-164.
• User-side adaptive protection of location privacy in participatory sensing. Berker Agir,
Thanasis G. Papaioannou, Rammohan Narendula, Karl Aberer. 165.-191.
Geomatics Info Magazine (GIM International), Vol.28, No.1., 2014.
• Low-speed and Low-altitude UAS: Intertwining UAV and Software. Lomme Devriendt.
• Oblique Airborne Photogrammetry: Properties, Configurations and Applications. Markus
Gerke, Yoeri Slagboom and George Vosselman.
• Lidar Flight Planning: A System with Minimal User Intervention. Ajay Dashora, Bharat
Lohani and Kalyanmoy Deb.
• Apples Lessons for the Geospatial World: GIM International Interviews Jürgen Dold.
Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1
85
Journal of Geodesy, Vol. 88, No.1., 2014.
• Spatiotemporal filtering of regional GNSS networks position time series with missing
data using principle component analysis. Yunzhong Shen, Weiwei Li, Guochang Xu, Bofeng Li. 1.-12.
• Analytical computation of gravity effects for polyhedral bodies. M. G. DUrso. 13.-29.
• Comparing seven candidate mission configurations for temporal gravity field retrieval
through full-scale numerical simulation. Basem Elsaka, Jean-Claude Raimondo, Phillip
Brieden, Tilo Reubelt. 31.-43.
• Non-linear station motions in epoch and multi-year reference frames. Mathis Bloßfeld,
Manuela Seitz, Detlef Angermann. 45.-63.
• A collinearity diagnosis of the GNSS geocenter determination. Paul Rebischung, Zuheir
Altamimi, Tim Springer. 65.-85.
• IAG Newsletter. Gyula Tóth. 87.-92.
Survey Review, Vol.46, No. 334, 2014.
• Effect of Thai Ionospheric Maps (THIM) model on the performance of network based
RTK GPS in Thailand. T. Charoenkalunyuta, C. Satirapod. 1.-6.
• GPS-structural health monitoring of a long span bridge using neural network adaptive
filter. M. R. Kaloop, D. Kim. 7.-14.
• The impact of the scale factor on the horizontal geodetic coordinates obtained by a
three-dimensional similarity transformation. B.-G. Reit. 15.-18.
• Iterative algorithm for weighted total least squares adjustment. S. Jazaeri, A. R. Amiri-Simkooei, M. A. Sharifi. 19.-27.
• Robust Total Least Squares with reweighting iteration for three-dimensional similarity
transformation. J. Lu, Y. Chen, B. F. Li, X Fang. 28.-36.
• On ‘decorrelation in solving integer least-squares problems for ambiguity determination.
M. A. Borno, X.-W. Chang, X. H. Xie. 37.-49.
• Verification technology for topological errors in official databases with case study in Poland. M. Siejka, M. Ślusarski, M. Zygmunt. 50.-57.
• Proposed guidebook on established case law for land surveyors on property boundaries.
D. OBrien, W. P. Prendergast. 58.-65.
• Land administration for housing production: analysis of need for interagency integration.
M. E. Agunbiade, A. Rajabifard, R. Bennett. 66.-75.
Zeitschrift fur Geodasie, Geoinformation und Landmanagement, Vol.138, No.6., 2013.
• Die Integration von GLONASS in SAPOS® – Eine Blaupause für Galileo! Jens Riecken
und Bernhard Ruf.
• Ingenieurgeodäsie – Definition, Kernkompetenzen und Alleinstellungsmerkmale. Heiner
Kuhlmann, Volker Schwieger, Andreas Wieser und Wolfgang Niemeier.
• Ausgleichungsrechnung mit Gröbnerbasen. Thomas Fuhrmann und Gerhard Navratil.
• Erfassung und Fortführung von 3D-Gebäudemodellen auf Basis von Airborne LiDAR-Daten, ImageMatching und Katasterinformationen Klement Aringer, Josef Dorsch und Robert Roschlaub.
• Länderübergreifender Leistungsvergleich gemäß Art. 91d GG für Waldflurbereinigungs­
verfahren. Silvia Arabella Hinz.
• Flurneuordnung und Innenentwicklung am Beispiel Creglingen-Finsterlohr – Bürger­
schaftliches Engagement als Schlüssel zum Erfolg. Werner Rüger und Thomas Meyer.
Vlado Cetl
86
IN MEMORIAM
Geod. list 2014, 1
STJEPAN BUČAR, ing. geodezije
(1941.–2012.)
U Zaboku je 25. srpnja 2012. nakon duge i
teške bolesti u 72. godini preminuo Stjepan
Bučar, bivši voditelj Odjela za katastar nekretnina Zabok (tada Ispostava Zabok), Područnog ureda za katastar u Krapini.
Stjepan Bučar rođen je 2. siječnja 1941. u
Donjem Oštrcu, Žumberak. Osnovnu školu
pohađao je u Jastrebarskom, a Srednju geodetsku tehničku školu završio je u Zagrebu
1963. Na Geodetski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu upisao se 1971., a diplomirao je
1974. i stekao zvanje ing. geodezije.
Prvo radno mjesto bilo mu je u Zavodu za
izmjeru u Osijeku gdje se zaposlio 1963. Od
1965. do 1966. radio je u Vodnoj zajednici
Kupa – Kupčina u Karlovcu, a u Šumskom
gospodarstvu Ogulin od 1966. do 1976. Od
1976. do umirovljenja 2006. radio je u Odjelu za katastar nekretnina u Zaboku (tada
Ispostava Zabok), Područnog ureda za katastar u Krapini.
Stjepan Bučar bio je vrlo aktivan u radu Hrvatskoga geodetskog društva. Na osnivačkoj
skupštini održanoj 25. svibnja 1993. u Zagrebu, uz nazočnost 82 predstavnika budućih hrvatskih županijskih udruga i ostalih pozvanih geodetskih stručnjaka iz cijele Republike
Hrvatske, osnovano je Hrvatsko geodetsko društvo. Na toj je skupštini Stjepan Bučar izabran u Upravni odbor kao jedan od osam članova. Na VI. saboru Hrvatskoga geodetskog
društva održanom 19. svibnja 2000. u Puli izabran je u Sud časti kao jedan od trojice sudaca Vijeća II. stupnja, a na VIII. saboru Hrvatskoga geodetskog društva održanom 15. svibnja
2004. u Solarisu kraj Šibenika ponovno je izabran na tu dužnost. Aktivan je bio i u radu
Udruge geodeta Krapinsko-zagorske županije. Na osnivačkoj skupštini te Udruge održanoj
17. rujna 1993. u Grdencima pokraj Zaboka, izabran je za prvog predsjednika.
Stjepan Bučar bio je vrlo aktivan i u radu Matice hrvatske. Bio je dugogodišnji predsjednik
Ogranka u Zaboku i član Časnog suda Matice hrvatske pa mu je Stjepan Sučić objavio In
memoriam u Vijencu – časopisu Matice hrvatske. Iz tog In memoriam citiramo: „Za njega
se zaista može reći da je Maticu hrvatsku nosio u srcu i da je svoje rodoljublje izražavao u
Matici na najbolji način. Još 1971. sudjelovao je u osnivanju Ogranka u Ogulinu. U obnovljenoj Matici Hrvatskoj pokrenuo je Ogranak Matice Hrvatske u Zaboku te ga promišljeno
vodio priređujući sa svojim kolegama prvorazredne kulturne događaje za grad Zabok, surađujući s mnogim ograncima, neumorno putujući kako bi pridonio što većoj povezanosti i
sadržajnom kulturnom zajedništvu. Pod njegovim vodstvom u Ogranku Matice hrvatske u
Zaboku objavljene su vrijedne knjige, postavljene spomen-ploče, priređivani književni susreti s prvacima hrvatske književne riječi, dramskim umjetnicima i glazbenicima. Vodeći ogranak Matice hrvatske u Zaboku susretao se na sadržajan način s drugim ograncima ne štedeći svojih snaga. Nastojao je da se ono najvrjednije iz Matice hrvatske prenese u Zabok i u
Hrvatsko zagorje. Zauzeto je sudjelovao u radu skupština. Bit će zapamćeno njegovo sudjelovanje u Konvoju Libertas 1991. u teškim, ali i slavnim danima obrane Dubrovnika i cijele
Hrvatske.“
In memoriam, Geod. list 2014, 1
87
Bio je urednik publikacije Zavičajem Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok: Matica hrvatska –
Ogranak Zabok (Biblioteka Gredice, knj. 2), 1996., a objavio je i nekoliko priloga u Geodetskom listu.
Stjepana sam poznavao više od četrdeset godina. Susretali smo se na raznim druženjima
geodeta, a kada je dolazio u Zagreb svratio bi na Geodetski fakultet. Kao glavni urednik
Geodetskog lista primio sam 1994. njegov prilog Njegujmo hrvatski jezik za rubriku Terminologija. Imao sam neka pitanja pa smo porazgovarali. Vidio sam koliko poznaje i voli hrvatski jezik i želi da se i u Geodetskom listu piše lijepim hrvatskim jezikom.
Ostat će zapamćen kao vrstan geodetski stručnjak i pokretač Ogranka Matice hrvatske u
Zaboku, koji je godinama i neumorno vodio.
Nedjeljko Frančula
88
PREDSTOJEĆI DOGAĐAJI
TRAVANJ
INGEO 2014 – 6th International
Conference on Engineering Surveying
Prague, Czech Republic, 3.-4. 4.
Web: http://www.svf.stuba.sk/
E-mail: [email protected]
The X International Exhibition and
Scientific Congress “Interexpo GEOSiberia 2014”
Novosibirsk, Russian Federation, 16.-18. 4.
Web: http://expo-geo.ru/
E-mail: [email protected]
International Conference – Contemporary
Achievements in Civil Engineering
Subotica, Serbia, 24.-25. 4.
Web: http://www.gf.uns.ac.rs/~konferencija/
E-mail: [email protected]
EGU General Assembly 2014
Vienna, Austria, 27. 4. – 2. 5.
Web: http://www.egu2014.eu/home.html
E-mail: [email protected]
SVIBANJ
5. hrvatski kongres o katastru
s međunarodnim sudjelovanjem
Zagreb, Hrvatska, 8.-9. 5.
Web: http://www.hgd1952.hr/
E-mail: [email protected], [email protected]
LIPANJ
14 European Conference on e-Government
Brasov, Romania, 12.-13. 6.
Web: http://academic-conferences.org/eceg/
eceg2014/eceg14-home.htm
E-mail: [email protected]
Esri International User Conference 2014
San Diego, California, USA, 14.-18. 7.
Web: http://www.esri.com/events/user-conference
KOLOVOZ
5 International Disaster and Risk
Conference – IDRC 2014
Davos, Switzerland, 24.-28. 8.
Web: http://www.idrc.info/
E-mail: [email protected]
th
RUJAN
8 International Conference on Geographic
Information Science – GIScience 2014
Vienna, Austria, 23.-26. 9.
Web: http://www.giscience.org/
E-mail: [email protected]
th
LISTOPAD
GeoCongres 2014
Quebec City, Canada, 7.-11. 10.
Web: http://www.geocongres2014.ca/
E-mail: [email protected]
16th IAMG 2014 Conference
New Delhi, India, 17.-20. 10.
Web: http://www.jnu.ac.in/conference/iamg2014
E-mail: [email protected]
ICEC 2014 World Congress
Milano, Italy, 20.-22. 10.
Web: http://www.icec2014.it/
E-mail: [email protected]
th
XXV FIG International Congress 2014
Kuala Lumpur, Malaysia, 16.-21. 6.
Web: http://www.fig.net/fig2014/
E-mail: [email protected]
14th International Multidisciplinary
Scientific GeoConference – SGEM 2014
Albena, Bulgaria, 17.-26. 6.
Web: http://www.sgem.org/
E-mail: [email protected]
SRPANJ
AfricaGEO 2014 Conference & Exhibition
Cape Town, South Africa, 1.-3. 7.
Web: http://www.africageo.org/
E-mail: [email protected]
GI_Forum 2014
Salzburg, Austria, 1.-4. 7.
Web: http://www.gi-forum.org/
E-mail: [email protected]
Geod. list 2014, 1
STUDENI
INTERPRAEVENT 2014
Nara, Japan, 25.-28. 11.
Web: http://interpraevent2014.com/
E-mail: [email protected]
2015
FIG Working Week 2015
Sofia, Bulgaria, 17.-21. 5.
Web: http://www.fig.net/fig2015/
E-mail: [email protected]
ICC 2015 – 27th International
Cartographic Conference
Rio de Janeiro, Brazil, 23.-28. 8.
Web: http://www.icc2015.org/
E-mail: [email protected]
2016
XXIII ISPRS Congress
Prague, Czech Republic, 12.-19. 7.
Web: http://www.isprs2016-prague.com/
E-mail: [email protected]
rd
Mladen Zrinjski
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
14
File Size
4 922 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content