OSTOJA \UKI]
Filozofski fakultet
Bawa Luka
UDK 17:32
Etika i politika nekada i danas
Kqu~ne rije~i:
etika, politika, kodeks, politi~ki sistem, vlast, moralne
vrijednosti, politi~ke stranke, pluralizam, vi{estrana~ki sistem, zakonik,
dr`ava, moral, tradicija, po{tewe, istina, pravda, korist,
egoizam,
interes,
ideja, ciq, sredstvo.
Apstrakt: Etika i politika su vijekovima bile
veoma bliske pa se skoro nisu ni razlikovali moralni, politi~ki i obi~ajni kodeksi, ve} su me|usobno
bili isprepleteni ~vrstim i mnogostrukim vezama.
^ak im je porijeklo bilo isto ili sli~no.
Makijavelizam mijewa stawe u odnosu etike i politike, s naglaskom da ciq opravdava sredstvo. Time
politika po~iwe da zanemaruje eti~ke norme ili ih
ne uva`ava u dovoqnoj mjeri. Stawe se u savremenom
svijetu mijewa i dolazi do dominacije politike, ali
se ona poziva na etiku, bar u formalnom smislu i na
takav je na~in etika prati. Ovdje ima i radikalnih
zaokreta, ali uprkos svemu, etika i politika se
nalaze u bli`em i daqem odnosu. Ipak, u novije vrijeme u politici se jasno uo~ava ne{to {to predstavqa suprotnost filozofskoj etici.
“@eqa za vla{}u je od svih najstrasnija”
(latinska izreka)
1. Osnovna politi~ko – eti~ka odre|ewa
U Maloj enciklopediji Prosvete stoji da politika poti~e
od gr~ke rije~i polis i da ozna~ava upravqawe dr`avom, odnosno
dr`avni~ko umije}e ili vje{tinu vladawa. U tom smislu ona se
205
OSTOJA \UKI]
shvata kao djelatnost dr`avnih institucija koje su planski usmjerene na vo|ewe javnih poslova u okviru jedne dr`avne zajednice ili je usmjerena na odnose sa drugim dr`avama, a ozna~ava
tako|e i dru{tvenu djelatnost koju vode organizovane grupe i
pojedinci koja je usmjerena na vo|ewe i upravqawe javnim
poslovima i nastojawe da se qudi pridobiju za neki od programa
koji se nudi, potom ozna~ava metod rada neke organizacije ili
pojedinaca radi ostvarivawa svojih ciqeva.1 Tokom vijekova
politika se mijewala, usavr{avala, dobijala nove atribute i
osvajala neka nova podru~ja i horizonte, ali se weno izvorno
zna~ewe nije bitno izmijenilo, prije bi se reklo da je ostala vjerna svome izvornom porijeklu, ali su se sredstva za weno ostvarivawe mijewala i prilago|avala duhu vremena i li~nosti koja je
bila na ~elu dr`ave i najodgovornijih organa i tijela u woj, te
razli~itih grupa, organizacija i pojedinaca koji su vodili odgovorne poslove upravqawa i vladawa.
Jedan od oblika dru{tvene mo}i je vlast i ona se sastoji u
mogu}nosti jednog subjekta, odnosno vlastodr`ca da odre|uje
pona{awe i aktivnosti drugog subjekta, oli~enog u pot~iwenom,
a to ostvaruje pomo}u stvarne ili potencijalne primjene prinude,
odnosno sankcija za neposlu{nost i nepokoravawe vladaju}oj garnituri ili pojedincu, a to uvijek podrazumijeva odre|ena nerazumijevawa i konflikte. Vlast podrazumijeva jedan oblik dru{tvene mo}i. Nama je jasno da se mo} mo`e ostvariti putem bogatstva,
ugleda, sposobnosti, ubje|ivawa, te podr{kom vjerskih ili politi~kih fanatika ili sqedbenika koja je institucionalizovana i
zato predstavqa ili se prima kao pravo zapovijedawa, pravo
propisivawa normi pona{awa i wihovog izvr{avawa, stoji u
Maloj enciklopediji Prosvete. Postoje razli~ite vrste vlasti i
to demokratska, autokratska i totalitarna, dok dr`avna vlast
mo`e imati monarhisti~ki i republikanski oblik, a u pogledu
odnosa izme|u centralnih i decentralizovanih organa vlast se
dijeli na unitarnu, federalnu, konfederalnu s mawim ili ve}im
stepenom centralizma ili decentralizacije. Vlast obi~no donosi
1 Mala enciklopedija Prosvete 3, Po – [, Prosveta, Beograd, 1986, str. 17.
206
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
ugled, bogatstvo, priznawa, mo}, privilegije, po{tovawa i druge
vrijednosti, ali ona i per se predstavqa vrijednost pa je oduvijek
poput magneta ili mamca privla~ila one koji je posjeduju kao i
one koji je strasno `ele. Na{ narod ka`e da ~ovjek koji odoli,
odnosno koga ne pokvare novac i vlast, ova najja~a isku{ewa na
planeti, predstavqa istinskog ~ovjeka vrijedna po{tovawa i
divqewa. Me|utim, vlast je stoglava hidra koja neodoqivo privla~i, opija, omamquje poput sirene i deformi{e qude. U vi{estrana~kom `ivotu prava je najezda za osvajawe vlasti. Sti~e se
dojam da je gram vlasti vrijedniji od tone pameti. Da bi se osvojila vlast koristi se sve mogu}e i nemogu}e, legalno i ilegalno,
poznato i nepoznato, dozvoqeno i nedozvoqeno, realno i irealno,
moralno, a posebno nemoralno, ono {to se provla~i “ispod `ita”,
sve zakulisne radwe, niski udarci, prozirna igra, prizemni udarci, sav arsenal prqavog oru`ja i ne~asnih radwi koje ne mogu
slu`iti na ~ast i dostojanstvo civilizovanim qudima. Obi~no
pred izbore prorade inati, po~iwu obra~uni odre|enih grupa i
klanova, javqa se dinarsko negativno nasqe|e i ~ovjek protiv
~ovjeka krene svom `estinom i silinom. Ve}inom se sve prikazuje u crno-bijelim tonovima, pa se baca “drvqe i kamewe” na
protivni~ku stranu. I ono po{tenih ~asnih qudi ne mogu do}i do
iz-ra`aja, utapaju se u sredinu i baru{tinu, nemo}ni i razo~arani
da bilo {ta urade. Oni najbezobzirniji i najdrskiji plutaju daqe,
skupqaju pristalice, obe}avaju “kule i vile”, “siju maglu”, obe}avaju da }e sve preporoditi, spasiti, zaposliti narod i omogu}iti
da teku med i mlijeko, {to je daleko od istine i realnosti. U
zanosu i ekstazi opijene vo|e i samozvani spasiteqi zaboravqaju
poslije izbora obe}awa koja su ranije dali i nisu ispunili, gubi
se realnost i vlada neko irealno stawe gdje se svako sveti sebi i
svome. Politi~ari usele u mase strah od drugih strana, {to se i
tamo ~ini po istom scenariju, pa se onda putem manipulacije
vje{to zadobija povjerewe. Dolazi se do ubje|ewa da je do{lo
dobro vrijeme za one koji nemaju ni obraza ni stida. Laskavci i
hvalisavci gledaju svoja posla u vrijeme izbora i svih drugih
situacija kad mogu da ostvare povoqniji polo`aj i uticaj. Dolaze
do izra`aja: poltronstvo, kameleonstvo, prevejanost, lukavost,
207
OSTOJA \UKI]
podlost, prelivodstvo, licemjerje, la`ne optu`be i napadi, podmetawa, insinuacije, potkupqivawa, demagogija, obe}awe svega i
sva~ega, dvoli~nost, prijetwe, izmi{qawa i kovawa zavjera,
podani{tvo, nekriti~ko slije|ewe pojedinaca i grupa, olako
kvalifikovawe protivni~ke strane kao kukavi~ke i izdajni~ke,
ponekad osvete i najni`i porivi i gadluci. Jasno nam je da su vlastoqubqe i koristoqubqe prisutni kod skoro svih naroda, ali su
kod Srba i Crnogoraca u dosta izra`enom obliku. [ta to qude
neodoqivo privla~i politici? [ta je ona bila za stare narode i
u modernom smislu? Qubomir Tadi} ka`e: “Kao {to smo videli,
kod starih naroda Evrope politika je slu`ila vrlini, odgajawu
karaktera. Stoga ona i ne postupa tehni~ki, nego pedago{ki. U
`eqi da ~ovek bude dobar i pravedan, da slu`i ciqevima pravde,
dobra i op{te koristi, politika je izra`avala karakter
preskriptivne nauke. Upravo u tome svojstvu, a ne prema ta~nosti
svojih zakqu~aka, ona je bila ‘najvi{a nauka’. Takozvana ‘recta ratio
agibilium’ (za razliku od ‘recta ratio factibilium’) sadr`i i na~elo
odmerenosti: pametan ili razborit ~ovek nikad ne zloupotrebqava svoju re~”.2 Gra|ansko dru{tvo i wegova dr`ava uticali su
odlu~uju}e na uklawawe pitawa o ciqevima i smislu politike iz
nauke, opredijeliv{i se za istra`ivawe i izra~unavawe sredstava koja mogu poslu`iti za bilo koje i bilo kakve promjenqive
ciqeve. Ovim preokretawem ciqeva i sredstava, mo} je postala
ako ne jedina, “a ono svakako sredi{wa i osnovna politi~ka vrednost”. Na taj na~in moderna politi~ka teorija postaje sasvim
ravnodu{na prema pojavnim oblicima politi~ke dr`ave i vladavine, ve} se izu~ava dr`ava kao takva i dolazi do izra`aja
prou~avawe politike kao deskriptivne nauke, umjesto preskriptivne. Politika kao deskriptivna nauka ravnodu{no opisuje
modalitete politi~ke i dru{tvene mo}i. Oblici dr`ave
izu~avaju se u wihovoj ustavnoj strukturi. Uprkos svemu, nauka o
politici ima va`an status i zna~aj, pa zahtjeva svestrano poznavawe dr`ave, svih oblika vlasti, te nau~no, odgovorno, moral-
2 Qubomir Tadi}, Nauka o politici, Rad, Beograd, 1988, str. 25.
208
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
no i dosqedno izvr{avawe svih politi~kih funkcija u dru{tvu
kako se ne bi de{avale deformacije, zloupotrebe, manipulacije i
razni drugi negativni trendovi koji nepovoqno uti~u na
ekonomske i politi~ke prilike u zemqi, odnosno na `ivot i standard naroda.
Kod nas se uvrije`ilo mi{qewe da je svako za sve sposoban,
pa se politikanstvo, politi~ke igre i intrige, razne vrste malogra|anske plitkoumnosti progla{avaju politikom. Politikom se
u izopa~enom obliku ~esto bave nepozvani i neprozvani sa lai~kih, egoisti~kih i koristoqubivih pozicija, a zapostavqa se
istinsko znawe o politici kadrova koji su za to osposobqeni,
provjereni, potvr|eni, moralni i ~asni. Svakako, ima i onih sa
birokratskim tendencijama, ali su, svakako, vrlo opasne i jako
izra`ene tehnokratske tendencije. Politika oma|ijava i zavodi,
pa pojedinci gube kompas i sti~u ubje|ewe da sve znaju i mogu.
Izostaju kontrola, odgovornost i polagawe ra~una za ono
{to je propu{teno i upropa{teno. Obi~no caruje negativna selekcija i oni koji se najvi{e name}u, slu`e ne~asnim radwama,
bezobzirno i neprincipijelno se koriste svim sredstvima da bi
stigli do ciqa. Posqedice laicizma, pasivizma i neutralnosti
negativno uti~u na krajwi ishod svake politike. Anti~ka je mudrost da vlast treba dati onima koji to ne `ele. Dok god u politici ne budemo imali po{tene, patriotski nastrojene, svome narodu
odane kadrove koji znaju i umiju da se bore i po{tuju op{tenarodne interese, ne mo`e se naprijed. Sve izra`eniji egoizam, koristoqubqe, kriminal, afere i zloupotrebe prijete da uni{te
osnovne tekovine na{eg dru{tva. Pritisci su i napadi sa svih
strana na elemente na{e entitetske dr`avnosti, ali je najopasnije ono za {ta smo sami krivi i zbog ~ega srqamo sve daqe i dubqe
u bespu}e i slijepu ulicu. Moramo da se otrijeznimo i osvijestimo, ina~e, prijete nam kobne posqedice koje mogu imati dalekose`ni uticaj na budu}nost.
209
OSTOJA \UKI]
2. Moralno-eti~ke karakteristike vlasti u nekim starim
civilizacijama
Prvi zbornik zakona u qudskoj istoriji bio je Hamurabijev
zakonik. Hamurabi je bio osniva~ i car Vavilonskog carstva. Ovaj
zakonik je pisan klinastim pismom i sadr`i stroge i ~esto surove
odredbe (razne kazne saka}ewa, ubijawe, ~iwewe ekvivalentne
odmazde – vra}awe istom mjerom, odsjecawe pojedinih dijelova
tijela, pla}awe velikih od{teta i sli~no). Putem ovog zakonika
robovlasnici su u~vr{}ivali svoju imovinsku i vladaju}u poziciju na dvoru, u hramovima, nad zemqoradnicima i trgovcima u odnosu na uboge, eksploatisane, do kraja zapostavqene mase seoske i
gradske sirotiwe, zatim robova. Za ovaj zakonik se mo`e konstatovati: “U Zakoniku nije bilo pomena o pravima pojedinaca u
odnosu na dr`avu, to }e biti evropska inovacija. Ali ~lanovi
22–24. obezbe|ivali su, ako ne politi~ku onda bar ekonomsku
za{titu. Ako ~ovek izvr{i razbojni~ko delo i bude uhva}en, taj
~ovek }e biti pogubqen. Ako razbojnik ne bude uhva}en, opqa~kan
~ovek }e, u prisutnosti boga dati izjavu navode}i po stavkama svoj
gubitak, a grad i guverner, u ~ijoj je provinciji i pod ~ijom sudskom nadle`no{}u je po~iwena pqa~ka, nadoknadi}e mu sve {to je
izgubio”.3 Ukoliko je u pitawu `ivot koji je izgubqen, obavezni
su grad i guverner da plate od{tetu nasqednicima `rtve.
Zakonik Manu u Indiji bio je eti~ki kodeks i sistem primjewenog pravosu|a i odr`avao je sredi{we ideje indijskog poimawa
monarhije. Osnovne intencije ovog zakonika upu}ivale su da se
bude nepristrasno strog i o~inski bri`an prema op{tem dobru.
Po indijskom vjerovawu Manu je bio mitski predak brahmanskog
plemena i prikazivan je kao sin bo`anstva. Postepeno je postao
zakon, odnosno kodeks pona{awa cjelokupne indijske zajednice,
unutar kastinskog sistema, premda ga muslimanski kraqevi nisu
nikada priznali. Treba napomenuti da se ovaj sistem od vedskog
doba razvio u jo{ kru}i i slo`eniji zbog nepostojanosti politi~3 Vil Djurant, Isto~ne civilizacije, Narodna kwiga – Alfa, Beograd,
1995, str. 239.
210
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
kog poretka i sve ve}e tu|inske najezde na teritoriju Indije. Vaqa
uo~iti sqede}e: “Pod muslimanima zakon je bio puka voqa cara
ili sultana; pod hinduskim kraqevima bio je zbornik mno{tva
kraqevskih naredbi, seoske tradicije i kastinskih pravila.
Odlu~ivawe se prepu{talo glavi porodice, seoskim stare{inama,
~elnicima kaste, esnafskom sudu, guverneru provincije, kraqevskom ministru, ili ~ak samom kraqu. Sudski postupak je bio kratak, brzo prosu|ivawe; advokati su stigli tek sa Britancima.”4
Pandit X. Nehru u kwizi Otkri}e Indije iznosi da su Indijci u davno doba bili dobro}udna rasa, pouzdani i gordi na svoje
tradicije, smjeli u tra`ewu tajanstvenog i puni pitawa upu}enih
prirodi i ~ovjekovom `ivotu, pa su cijenili `ivotna pravila i
vrijednosti koje su stvorili; uzimali su `ivot lako i veselo, a na
smrt su gledali bez mnogo straha i poti{tenosti.
Za Konfucija, uz Lao Cea najve}eg kineskog filozofa, mudrost, saosje}awe i hrabrost su tri op{tepriznate osobine ~ovjekove. Bilo kako da qudi primjewuju ove osobine, ishod je uvijek jedan i isti. Neki qudi se ra|aju sa znawem tih moralnih osobina,
dok ih neki sti~u vaspitawem, a postoje i takvi qudi koji do wih
dolaze iskustvom.
Ako ~ovjek shvati kako da sredi svoje postupke i karakter,
razumje}e kako treba da vlada qudima. Konfucije navodi devet osnovnih iskustava za one koji su pozvani da vladaju narodima i
carstvima:
“1. Da neguje svoje li~ne postupke (pona{awa).
2. Da po{tuje qude koji vrede.
3. Da ukazuje qubav i ispuwava du`nost prema srodnicima.
4. Da ukazuje po{tovawe visokim dr`avnim ministrima.
5. Da se poistove}uje sa interesima i dobrobiti ~itavog
tela javnih slu`benika.
6. Da bude kao otac obi~nim qudima.
7. Da poma`e sve lepe ve{tine i umetnosti i da ih podsti~e.
8. Da bude ne`an prema strancima iz dalekih zemaqa.
9. Da ima interesovawe za dobrobit prin~eva carstva”.5
4 Vil Djurant, Isto, str. 485.
5 Konfucije, Veliko u~ewe, BIGZ, Beograd, 1984, str. 51.
211
OSTOJA \UKI]
Razvoj racionalne misli u Gr~koj otpo~eo je veoma rano i
bio je to proces, ali treba imati u vidu da to nisu bila kona~na
dostignu}a. Originalni gr~ki mislioci su po~eli da raskidaju sa
mitskim predstavama iz doba Homera i Hesioda i da otpo~iwu sa
novim na~inom racionalnog mi{qewa. Me|utim, to nije i{lo
lako i jednostavno, pa su se mitski elementi zadr`ali u jeziku,
stavovima i vjerovawima pojedinih filozofa, ~ak su kod Platona
i Aristotela ostali neki mitski modeli. U djelima skoro svih
gr~kih filozofa bile su zastupqene etika i politika. Zadr`a}emo se na onim ranim i najva`nijim razmi{qawima o ovoj
problematici.
Sofisti su predmet svoga interesovawa prenijeli sa
prirode na ~ovjeka i zalagali se da pojedinci usavr{avaju sebe u
moralnom i politi~kom smislu, te su nastojali da unaprijede
gradove i uka`u na du`nost gra|anstva i pravilno postupawe u
dr`avni~kim poslovima. Misija sofista se sastojala u podu~avawu politi~kim vje{tinama – pravilnom formulisawu zakona,
politike gradova i govorni~ke vje{tine, mladih koji su imali
politi~ke ambicije. Upravo su sofisti mnogo zadu`ili Zapad, jer
su ukazali na politi~ke i eti~ke probleme i usmjerili aktivnost
na wihovo istra`ivawe. Sofisti su mnoge tradicionalne probleme u helenskom svijetu doveli u pitawe. Dokazali su da zakoni
ne poti~u od bogova, niti se zasnivaju na nekim objektivnim i univerzalnim na~elima pravde i dobra, jer u takvom obliku oni ne
postoje. Oni su podsticali qude da `ive u zadovoqstvu i da ne
po{tuju one obi~aje koji ih ograni~avaju i sputavaju u u`ivawu i
izra`avawu wihovih `eqa i potreba. Iz svega je vidqivo da su
sofisti propovijedali nepokornost zakonima, izbjegavawe
gra|anske poslu{nosti i individualisti~ke tendencije. Konzervativni krugovi su poku{avali da obnove privr`enost svetim
tradicijama, povrate nekada{wi autoritet zakona i uva`avawa
moralnih vrijednosti koje su sofisti ugrozili i doveli u pitawe.
Sokrat je odlu~no ustao protiv relativizma sofista. U
sredi{tu wegove filozofije stoji svesrdno zalagawe za usavr{avawe pojedina~nog qudskog karaktera i nastojawe da se dostigne
moralno savr{enstvo. Moralne vrijednosti za Sokrata ne poti~u
212
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
od bo`anstva, nego se ostvaruju kada pojedinac uredi svoj `ivot
prema univerzalnim na~elima do kojih se dolazi kad mi{qewe
postane vode}i i vladaju}i ~inilac du{e. Sokrat kriti~ki preispituje sva qudska uvjerewa, stavove i pona{awa. Svojim ukupnim
intelektualnim potencijalom `elio je da etiku odvoji od carstva
vlasti, mita, praznovjerja, tradicije i dogme. Wegova etika je
intelektualisti~ka, jer je uvjeren da se samo putem razuma mo`e
sti}i do pitawa dobra i zla i zauzeti stavove o wima. U racionalnom razmi{qawu o problemima postojawa on Atiwanima ne nudi
nikakvu sistematsku etiku, ve} metod ispitivawa koji se zove
dijalektika ili logi~ka diskusija. Insistirao je na dijalogu koji
podsti~e pojedinca da se aktivno ukqu~i u izgra|ivawe ideala i
vrijednosti prema kojima }e `ivjeti. U Atini je bila razvijena
sloboda govora i mi{qewa, pa je Sokrat mogao da izaziva svoje sugra|ane i da ih ubje|uje da kriti~ki razmi{qaju o tome kako pro`ivqavaju svoje `ivote. Takvom misijom Sokrat je sebi stvorio
neprijateqe. Najzad je stiglo i ono najgore: “Kad mu je bilo sedamdeset godina, bio je optu`en da kvari omladinu iz grada i da ne veruje u gradske bogove nego u neka druga, nova bo`anstva.”6 Vlastodr{ci su se pobojali da Sokrat izaziva nevoqe, podriva vlast i
podvrgava kritici svete vrijednosti, pa su rije{ili da ga osude na
smrt. Sokrat je odbacio sve optu`be, ostao vjeran svojim moralnim i politi~kim stavovima i nije molio za opro{taj. Nare|eno
mu je da ispije otrov iz vr~a, {to je on bez kolebawa dostojanstveno u~inio i oti{ao u vje~nost bez straha i kajawa.
Platon je svojim djelima stvorio pregledan i skoro sveobuhvatan filozofski sistem koji obuhvata svijet prirode, ~ovjeka i
dru{tveni `ivot. Nema pitawa u filozofiji Zapada koje nije
pokrenuo i o wemu raspravqao. Najvi{e su ga zaokupqale dvije
teme i to one koje se odnose na teoriju ideja i pravednu dr`avu. Po
Platonu postoji jedan vi{i svijet realnosti koji je nezavisan od
svijeta pojavnih stvari i ta vi{a realnost je carstvo nepromjenqivih, vje~nih, apsolutnih i univerzalnih ideja koje su mjerila
6 Marvin Peri, Intelektualna istorija Evrope, Klio, Beograd, 2000,
str. 29.
213
OSTOJA \UKI]
qepote, dobrote, pravde i istine.7 Pravo poimawe ideje pravde i
dobrote dostupno je samo filozofu, ~iji um mo`e da se vine do
idealnog svijeta izvan prostora i vremena. Do istinske mudrosti
kod ovog filozofa mogu}e je do}i jedino poznavawem ideja.
Platon se zala`e za etiku harmonije i idealni svijet ideja. On je
bio razo~aran moralnim i politi~kim stawem nakon peloponeskih ratova, pa se zalagao za moralne i politi~ke reforme u
Atini koje bi se zasnivale na Sokratovim filozofskim stavovima. Bio je aristokrata koji je poricao mogu}nost da obi~an ~ovjek
mo`e da razmi{qa o vawskoj politici, pravdi i drugim pitawima
koja su vezana za upravqawe dr`avom. Platonov politi~ki stav je
jasan i nedvosmislen: dr`avom mogu da upravqaju najboqi qudi u
woj koji su obdareni razumom i mudro{}u, jedino sposobni da
spoznaju svijet nepromjenqivih i savr{enih ideja, a to su filozofi spremni da izvr{e taj veli~anstveni zadatak umno, moralno
i krajwe odgovorno.
Aristotel predstavqa vrhunac gr~ke misli i svojim filozofskim opusom obuhvata sintezu cjelokupnog znawa ranijih mislilaca. Aristotelovo interesovawe i poqe istra`ivawa, pored
filozofije, i razli~itih drugih nauka je veoma {iroko. Rodona~elnik je nekih filozofskih disciplina (etike i logike), a da se
ne govori o drugim naukama i disciplinama u okviru wih. Aristotel je uo~io da je Platonovo u~ewe o dva svijeta bilo optere}eno
prevelikom tajanstveno{}u, a da je zapostavio i potcijenio svijet
~iwenica i predmeta koji se otkriva vidom, sluhom i dodirom.
Sli~no Platonu nastojao je da shvati su{tinu stvari, pa je do{ao
do zakqu~ka da razumijevawe univerzalnih principa predstavqa
krajwi ciq znawa. Platon se mnogo interesovao za matematiku i
metafiziku, dok je Aristotel nagla{avao va`nost znawa koje se
sti~e putem racionalnog ispitivawa ~ulnog iskustva, pa se vi{e
usmjerio na razvoj empirijskih nauka. Iako je kritikovao
Platonovu teoriju ideja, ostao je vjeran svom u~itequ i mnoge
wegove stavove prihvatao i daqe razra|ivao.
7 Marvin Peri, Isto, str. 29–30.
214
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
U svom djelu Nikomahova etika Aristotel svoje u~ewe o moralu zasniva na razumu. Pod dobrim `ivotom Aristotel obuhvata
ispitani `ivot u kojem ~ovjek donosi razumske odluke kada se susretne sa raznim specifi~nim problemima. Qudi bi mogli da postignu sre}u u `ivotu ukoliko bi razumno postupali i primjewivali znawe i kada bi se rukovodili u pona{awu svom inteligencijom, “a ne ~ulima, obi~ajima ili vla{}u”. Aristotel te`i onom
`ivotnom ciqu i znawu koji su najnadmo}niji i najobuhvatniji i
dolazi do svog ~uvenog stanovi{ta: “Kao takva pokazuje se nauka o
dr`avi. Jer ona odre|uje koje vrste znawa su potrebne u dr`avi,
koje od wih treba svaki pojedinac da u~i i do koje mere da se u wemu usavr{i. A vidimo da u wenu nadle`nost spadaju i ve{tine koje se najvi{e cene: ratni~ke ve{tine, gazdovawe i besedni{tvo”.8
Aristotel razlikuje dobre i r|ave oblike vladavine i zala`e se za znawe i umije}e koji su neophodni da bi se dobro vladalo
dr`avom. Ciq dr`ave i zna~aj moralnih zakona Aristotel ovako
karakteri{e: “Ciq dr`ave je, dakle, sre}an `ivot gra|ana i sve
ovo postoji radi tog ciqa. A dr`ava je zajednica rodova i sela
koja im omogu}uje potpun ekonomski nezavisan `ivot, a to je, kako
smo rekli, sre}an i lep `ivot. Prema tome, dr`ava postoji radi
delawa po moralnim zakonima, a ne naprosto radi zajedni~kog `ivota”.9 I u Aristotelovo vrijeme se postavqalo pitawe da li
vrhovnu vlast treba dati masi, bogata{ima, qudima visokog morala ili jednom ~ovjeku najboqem od svih. U svojoj Politici Aristotel apostrofira da u ve}ini ustavnih dr`ava gra|ani naizmjeni~no i vladaju i pot~iwavaju se, jer qudi po prirodi treba da
budu jednaki, ali oni koji su na vlasti `ele da se razlikuju od
pot~iwenih, ali vrline treba da posjeduju i jedni i drugi.
Aristotel polazi od stava da onaj ko vlada treba da raspola`e
savr{enom vrlinom, a ostali da posjeduju vrline u onoj mjeri koju
zahtijeva wihov zadatak.
U svojim raspravama o politici Aristotel se zalagao za
vladavinu zakona, a ne pojedinca koji je podlo`an strastima.
8 Aristotel, Nikomahova etika, Kultura, Beograd, 1958, str. 4.
9 Aristotel, Politika, Kultura, Beograd, 1970, str. 88.
215
OSTOJA \UKI]
Preporu~ivao je da bi zakone trebalo povremeno mijewati kako
qudi ne bi izgubili vjeru u wih.
3. Politika i etika u moderno doba
U na{oj epohi politika je postala bliska sa etikom.
Uobi~ajeno je da se u novovjekovnoj filozofskoj slici svijeta
govori o su{tinskoj odvojenosti politi~ke prakse od morala, ali
i savremeni humanisti~ki mislioci u politici vide ne{to {to
predstavqa suprotnost filozofskoj etici.
Moral i ekonomija su u savremenom svijetu dvije izdvojene
sfere koje se svakodnevno sukobqavaju. Ekonomske zakonitosti
tr`i{ta, u koje ubrajamo zakon vrijednosti, ponude i potra`we
dovode do toga da korisnost i po{tewe ne idu uvijek zajedno. Oni
koji raspola`u kapitalom bogate se i eksploati{u radnu snagu, a
sve to dolazi u sukob sa principom pravi~ne naknade za rad, qudske jednakosti i solidarnosti. A. Tanovi} nagla{ava da se sve to
pravda pragmati~nom praksom, gdje ekonomija diktira moralnu
praksu, a moralni principi prikrivaju nequdske odnose. Danas su
moralne dileme ve}e i slo`enije nego u drugim epohama. Kriza
moralnih vrijednosti u savremenom svijetu je globalna. Mnoge
tradicionalne vrijednosti i{~ezavaju ili su potpuno poquqane,
a nove jo{ nisu izgra|ene i dovoqno ukorijewene.
Tradicionalni moralni kodeksi nisu u stawu da izdr`e
isku{ewa vremena, pa je prisutna nedosqednost u wihovoj primjeni, zapostavqawe istih, razo~arewe i moralna apatija.
Nekada{we moralne zapovijesti su postale iluzija u vremenu u kojem `ivimo, a humanisti stidqivo trube da je potrebno
slagawe principa i djela, normi i pona{awa, teorije i prakse u
sferi moralnosti, ali sve izmi~e kontroli i ustaqenim moralnim tokovima. U eri gdje se pod `rvwom globalizacije sve razara,
potiskuju se i i{~ezavaju neke humanisti~ke vrijednosti, vlada
zakon ja~eg, ideolo{ka iskqu~ivost i dominacija sile, ekonomski interes i u takvoj ekspanziji Americi i wenim saveznicima
previ{e je dozvoqeno. Prekrajaju se granice, pokoravaju male
zemqe sa vi{enacionalnim i ve{ekonfesionim sastavom i u svi216
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
jetu dominira jedna imperija. Ono {to me|unarodna zajednica
zdu{no propovijeda jesu qudska prava i slobode, demokratija i
tolerancija, ali to se ~ini jednostrano i licemjerno. U pozadini
su ekonomski i politi~ki interesi. Jagwe muti vodu velikom
kurijaku bez obzira gdje pije. Te`wa ka mo}i postaje sama sebi
svrha, a trka u naoru`awu i vojne ili tzv. “mirovne” intervencije se nastavqaju, a takvo pona{awe postaje krajwe ozbiqno i dramati~no, te prijeti totalnom destrukcijom. Sve se izmijenilo u
epohi kada je Makijaveli u svom ~uvenom djelu Vladalac proporu~ivao onima na vlasti da budu “pro`drqivi i lukavi, da
misle samo na do`ivotno posjedovawe vlasti i na apsolutno
vladawe svim procesima”. On je razbio anti~ku predrasudu da
politika apsolutno mora biti vezana s moralom, pa je porekao
cjelokupnu tradiciju politi~ke filozofije kao suvi{e nekorisnu, utopijsku i odve} kontemplativnu. Poku{ao je da ka`e kako se
mo`e odr`ati kad ~asna rije~ diplomata i politi~ara ne vrijedi
gotovo ni{ta, potom kad se ugovori i savezi beskrupulozno gaze i
kr{e, “a qudi ~vrste ruke i lukavstva ostaju u toj stalnoj igri
punoj varki i umorstava”. Makijaveli je uspio da dr`avu vidi
’qudskim o~ima’ kao djelo vladaoca i propagirao da se koriste
sva sredstva za ostvarivawe ciqa. Lukavstvo je sr`
Makijavelijeve misli, propagiraju se sebi~ni interesi i bori se
za sve {to omogu}uje posjedovawe vlasti i mo}i, ukqu~uju}i stalnu igru punu varki i ubistava, te mno{tvo nemoralnih situacija.
Za ~ovjeka Makijaveli ka`e: “A on je po prirodi, sa svojim
strastima i sklonostima, uvijek isti, uvijek zao, u su{tini
beskompromisni egoist, vazda opsjednut li~nim interesima i
vlastitom kori{}u. Jer ’qudi }e uvek biti opaki ako ih neka
nu`da ne prisili da budu dobri’.”10
Politika je oduvijek moralno ocjewivana, s tim {to oni
koji posjeduju vlast ne misle na moralnost svojih postupaka, nego
imaju druga~ije ciqeve i interese i ne brinu mnogo o eti~kim
ocjenama, premda su mnogi mislioci i te kako vodili ra~una o
10 Risto Tubi}, Ogledi iz moralne i politi~ke filozofije, Glas srpski,
Bawa Luka, 2003, str. 132.
217
OSTOJA \UKI]
eti~koj dimenziji politike. Za odnos morala i politike moglo bi
u savremenim uslovima da va`e ovi stavovi: “Moral i politika
danas su na raznim stranama sve vi{e u raskoraku; makijavelizam
je tu i tamo ponovo u modi, jer humanisti~ki moral smeta u
neprincipijelnoj politi~koj akciji, u uspostavqawu na vrhove
vlasti i u odr`awu na stepenicama hijerarhijske strukture i
mo}i uticaja. Neposredno poslije revolucije, u socijalisti~kim
zemqama politika je bila postala dominantna sfera dru{tvenog
`ivota, koja donosi razne privilegije. Moral je bio podre|en
politici, kao i svaka druga qudska djelatnost, {to je siroma{ilo
duhovno bogatstvo li~nosti i zajednice. Politika kao sfera
sredstava u nekim zemqama postala je ciq po sebi, vrhovna vrijednost i kriterij ispravnosti. Feti{izirawe dr`ave kao autoriteta, partije i ’kulta velike li~nosti’, a zahtijevawe od obi~ne
li~nosti da bude poslu{na poluga u dru{tveno-organizovanom
mehanizmu, izraz je otu|ewa, deformacija, koje su vodile stagnaciji revolucionarnog procesa”.11 Ovdje se moramo prisjetiti
Sibira, Golog otoka, raznih intervencija velikih sila i
me|unarodne zajednice u novije vrijeme, svega onog o ~emu su
pisali Sol`ewicin, Me{a Selimovi} i drugi, potom podmuklih
ubistava svilenim gajtanom u Osmanlijskom carstvu, te raznih
drugih afera i osuda grupa i pojedinaca. Ne mogu se zaobi}i razne
zloupotrebe vlasti u novije vrijeme, razne deformacije, kriminalne radwe, pronevjere i ugro`avawe politi~kog sistema, a da se
i ne govori o moralnim presedanima i gubqewem smisla za istinu,
pravdu, jednakost, uzajamnu pomo} i mnoge osvjedo~ene moralne
vrijednosti. Bez obzira na to kakvom se mjerom mjerilo i {ta se
uzimalo u obzir, politika je sudbina na na{im prostorima.
Nemoralne radwe u politici danas (manipulacije, korupcija,
mito, kra|a, nepotizam, nevo|ewe brige o gra|aninu...) postepeno
postaju dominantan na~in odno{ewa u politici i prijete
destrukcijom s opasnim posqedicama. U dana{we vrijeme `ivimo
u svijetu koji ima mnogo dr`ava i raznih dru{tava i svi
11 A. Tanovi}, Etika i politika, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 16.
218
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
politi~ki sistemi u mawoj ili ve}oj mjeri `ele da budu
demokratski ili se tako deklari{u, zatim da vlast izvire iz
ve}ine i da se vlada dobrim postupcima, gdje vlast ostvaruje
dobrobit za sve. Glavni ciqevi politike su unapre|ewe `ivota, a
tu se svrstava: ekonomska inicijativa, {ansa za rad, dobro djelovawe, obrazovawe za sve, dobar `ivot; ovdje se podrazumijeva
vo|ewe dru{tva kao uglednog doma}instva, gdje vlada sloga, svi
izvr{avaju svoje du`nosti, doprinose napretku i obezbje|uju sredstva za materijalne i kulturne potrebe. Politika i dr`ava u
takvim uslovima bi trebalo da budu servis za gra|ane i da obezbijede napredak i uspostave saradwu sa okru`ewem i na me|unarodnom planu na jednakim principima i osnovama. U tom kontekstu
op{te ideolo{ke ideje su demokratija, progres, razumijevawe
me|u qudima i sve bi to trebalo da se zasniva na istini. Etika je
zna~ajna za politiku, bez obzira na to {to veze me|u wima slabe.
U `ivotu ~ovjek te`i da otkrije ono {to stvarno jest i {to je
realno i da ~ini dobro sebi i drugim qudima i da nikoga ne
vrije|a. Savremena politika proklamuje da se odnosi me|u qudima ure|uju tako da se ostvaruju interesi i potrebe qudi. Bez
istine i pravde nemogu}e je izgraditi adekvatne odnose me|u
qudima koji vode ka miru, napretku, saradwi i uva`avawu me|u
~lanovima odre|ene dru{tvene zajednice. Odavno je Univerzalna
deklaracija o qudskim pravima ukazala da su qudi jednaka i
bliska bi}a i da im svima pripadaju jednaka prava i druge civilizacijske vrijednosti.
S tim osnovnim premisama koje smo iznijeli proizlazi da
su etika i politika u koordinaciji, pa ako me|u qudima vlada
dobra eti~ka situacija, ona }e uticati i na kvalitet politi~kih
zbivawa i odlu~ivawa. Ako je stawe suprotno od toga, de{ava se
druga~ija slika: “Me|utim, ako je politika lo{a, ako ne vodi
ra~una i ne brine o savremenim dimenzijama qudskih ciqeva i
progresa, ako stvari u dru{tvu idu na doqe – i pored mogu}ih eti~kih napora da se napravi preokret, qudi ne}e uspeti. Isto tako,
kad u dru{tvu po~iwe da nastupa i usmerava degradiraju}a etika,
vladaju nequdskost, niske strasti i zli postupci tada nije mogu}a
dobra politika. To je vidqivo iz povezanosti principijelne poli219
OSTOJA \UKI]
tike sa dru{tvenim progresom, kao i iz neminovnog zajedni~kog
propadawa kada nemoralne radwe politike (manipulacija, korupcija, mito, kra|a, nepotizam i nevo|ewe brige o gra|anima...) postanu dominantan na~in odno{ewa u politici. Tom dru{tvu se
pi{e smrtna presuda – svejedno da li propadawem re`ima, ili
gubqewem snaga i perspektiva, ili zaustavqawem i neprekidnim
zaostajawem”.12 Tamo gdje se uspostavi specifi~na moralnost u politici, u prvi plan se isti~e briga za narod, unapre|ewe moralnih
standarda, napor za postizawe napretka, planirawe i omogu}avawe
budu}eg razvoja. Svakako, neophodno je da moralnost politi~ara
bude daleko ve}a od moralnosti obi~nih qudi. Istinski
politi~ar mora da bude iskreni patriota i da za svoj narod i
otaxbinu ostvaruje ono {to se od wega o~ekuje. Moraju se jasno u
politi~kom djelovawu definisati ciqevi i istrajavati na wima
da se ostvare koriste}i poluge politi~kog sistema, dejstvo pravne
dr`ave i moralna sredstva. Od politi~ara se o~ekuje da sa pozicije svog polo`aja djeluje na ekonomski napredak, provo|ewe zakonitosti kroz dejstvo pravne dr`ave, da po{tuje i provodi donesene
odluke, djeluje li~nim primjerom i autoritetom, zatim da ostvari
sklad rije~i i djela. Treba ra~unati na pozitivna kretawa u
politici i ja~awe wene eti~ke dimenzije: “Zna~i, u ovim vremenima eti~ke renesanse, ni politika ne mo`e ostati po strani od
bu|ewa i progresa eti~ke svesti. To zna~i da imaju pravo oni
eti~ari koji ukazuju da makijavelizam nije pravi smisao dobre
politike i da amoralizam ne mo`e biti vrednosna osnova
savremene i budu}e politike”.13 Osnova politike mora da postane
eti~ka dimenzija kao saznawe o svijetu i qudima i koja otvara
jasne projekcije za opstanak ~ovjeka i planete.
Neophodne su takve socijalne i eti~ke vrijednosti koje }e
biti inspiracija savremene politi~ke teorije u okviru modernih
vlada koje }e da doprinose razvoju vrijednosti koje integri{u ukupno ~ovje~anstvo, mirno rje{avawe konflikata u savremenom svije12 Kiril Temkov, Dobro, boqe, najboqe (Etika za mlade), Radwa za izdava~ku djelatnost Bajka, Ni{, 2003, str. 207.
13 Kiril Temkov, Isto, str. 209.
220
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
tu, ~uvawe i spasavawe `ivog svijeta na planeti, unapre|ewe saradwe me|u zemqama i narodima, daqi razvoj nauke u humane svrhe,
podizawe standarda i unapre|ivawe qudskih prava i sloboda.
O politici i politi~arima u na{im uslovima mo`e se
~uti i osjetiti sve i sva{ta. Ne{to je od toga istaknuto, ali }e se
navesti jo{ neke konstatacije i deformacije. Ovdje navodimo:
“Politi~ari nastoje da ih se narod i politi~ki protivnici boje,
pa koriste strah kao sredstvo vladawa. Najstariji qudski osje}aj
je osje}aj straha, a od toga, svakako, osje}aj straha prema nepoznatom. Strah je prvi stepen hipnoze. Upla{en ~ovek ne mo`e
racionalno da misli, gubi individualnost i podlo`an je manipulaciji. Upla{eni narod osje}a se sugurnim u okviru svojih politi~kih lidera i te`i da se s wima izjedna~i vjerovawem u wihove
ideologije”.14 Politika je nekad bila uzvi{eno zanimawe i zahtijevala je najvi{a znawa, a danas se polako svodi na sramotno zanimawe, gdje se znawu i umije}u vladawa ne posve}uje dovoqno
pa`we.
4. Etika i politi~ke stranke
Jedni teoreti~ari uzdi`u ulogu politi~kih stranaka, dok je
drugi minimiziraju. Uvijek se stranke posmatraju realno u vremenu i na prostoru gdje djeluju. Postavqa se pitawe da li stranke
vr{e ulogu koja je datom dru{tvu povjerena i nu`na, odnosno korisna ili ne. Zna~i, mora se uo~iti da li je sa wima boqe ili ne.
Strana~ki `ivot je na{a realnost i vi{e od decenije `ivimo
strana~kim `ivotom. Mo`e se konstatovati da strana~ki `ivot
ima svojih prednosti, ali i ve}ih nedostataka, pa se javqaju r|ave
posqedice. U zavr{nom dijelu kwige Politi~ke stranke
Radomir Luki} sumira ocjenu: “Iz celokupnog dosada{weg izlagawa izlazi da stranke vr{e va`nu, nu`nu i korisnu dru{tvenu
ulogu. One povezuju vladaju}e dru{tvene snage s dr`avom, i time
obezbe|uju demokratsku i svetovwa~ku legitimnost dr`avne
14 Boris Lazi}, Politika sramno zanimawe, KIZ Centar, Beograd, 1997,
str. 66.
221
OSTOJA \UKI]
vlasti i one ideologiziraju dru{tvo, pru`aju}i mu time odre|en
pravac kretawa. One stavqaju u pokret {iroke narodne mase,
uvla~e}i ih u politiku, kao {to stavqaju u pokret i dr`avni
aparat, upotrebqavaju}i ga kao oru|e odre|ene politike i daju}i
mu time odre|en sadr`aj rada”.15
Politi~ke stranke omogu}uju funkcionisawe demokratije, ve}e u~e{}e masa u dr`avnoj vlasti, stranke su posrednici
izme|u gra|ana i vlasti, rukovode politi~kom demokratijom.
Stranke se ~esto zaklawaju iza mase, koja je ve}inom neaktivna, pa
glavnu rije~ vodi vrh stranke ili lideri u woj. Stranke stereotipiziraju javno mwewe i ~ak ga fabrikuju na vje{ta~ki na~in;
gu{e li~no mi{qewe, samostalnost i kriti~nost, ~esto razvijaju
netrpeqivost i pristrasnost, podsti~u duh osporavawa, {to dovodi do sukoba i nerazumijevawa, weguju komformizam mi{qewa u
svom okviru, odr`avaju strogu disciplinu, vi{e se rukovode
strastima i osje}awima nego razumom masa, umjesto individue i
li~nosti, one stvaraju ~ovjeka mase, u najve}em broju bezli~nog i
neodre|enog; wihova djelatnost je mehanizovana, kruta, ustaqena
i time se osporavaju talentovane li~nosti, pa na povr{inu dolaze
i oni koji to ne zaslu`uju, ne po{tuju slobodu rada i radnu disciplinu, ~esto se stvara pasivizam i automatizam kod ~lanstva,
isti~e u svojim razmatrawima Radomir Luki}. U strankama se
fakti~ki su`ava demokratija, dolazi do izra`aja uskost strana~ke politike, ~esti rascjepi i nestabilnost vlade, kocentri{e se
vlast uskih skupina, posebno financijskih, a ~esto se na vlasti
na|u nesposobni pa ~ak i krajwe nepodobni za obavqawe politi~kih funkcija. U strana~kom `ivotu ponekad se regrutuju negativne moralno-eti~ke pojave, kao {to su: vlastoqubqe, koristoqubqe, sujeta, manipulacije raznih vrsta, korupcija, kra|a, mito,
razne kriminalne radwe i afere, neprincipijelne koalicije,
malogra|an{tina, zapostavqawe brige o gra|anima, gu{ewe kritike, nevo|ewe ra~una o sposobnim i talentovanim kadrovima,
lansirawe glasina, prenagla{ene egoisti~ke tendencije,
gubqewe smisla za dijalog i toleranciju; zapostavqawe patrio15 Radomir Luki}, Politi~ke stranke, Nau~na kwiga, Beograd, 1975,
str. 223.
222
ETIKA I POLITIKA NEKADA I SADA
tizma, op{tedr`avnih i nacionalnih interesa; politizirawe,
svo|ewe svega na borbu za vlast, mo} i ugled, prelivodstvo, licemjerje, podani~ki mentalitet, bla}ewe protivni~ke strane i politika niskih udaraca, osvete i obra~uni u sredstvima javnog
informisawa, nastupawe ispod qudskog dostojanstva, uvrede,
ne~asne radwe, negatorske tendencije po svaku cijenu, smatrawe
protivni~ke strane neprijateqskom; pravdawe sopstvenih
gre{aka i propusta, a napad na sve {to je na drugoj strani, nastojawe odr`avawa na vlasti po svaku cijenu. U~imo se strana~kom
`ivotu, ali }e najgore biti ako ostanemo lo{i u~enici i uvijek
budemo kretali od po~etka, jer dru{tvo ne trpi stalne eksperimente. Postoji obimna literatura i odre|eno iskustvo o
strana~kom `ivotu i politi~kim sistemima, {to nam mo`e
pomo}i da gre{ke otklonimo i strana~ki model usavr{avamo.
LITERATURA
Aristotel, Politika, Kultura, Beograd, 1970.
Aristotel, Nikomahova etika, Kultura, Beograd, 1958.
Djurant, Vil, Isto~ne civilizacije, Narodna kwiga – Alfa,
Beograd, 1985.
Jodl, T., Istorija etike I i II, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1963.
Konfucije, Veliko u~ewe, BIGZ, Beograd, 1984.
Luki}, Radomir, Politi~ke stranke, Nau~na kwiga, Beograd, 1975.
Mala enciklopedija Prosvete 3, Po – [, Prosveta, Beograd, 1986.
Nehru, Pandit X., Otkri}e Indije, Rad, Beograd, 1952.
Peri, Marvin, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd,
2000.
Perovi}, Milenko, Etika, Ined CO Grafomedia, Novi sad, 2001.
Tadi}, Ljubomir, Filozofija prava, Naprijed, Zagreb, 1983.
Tadi}, Qubomir, Nauka o politici, Rad, Beograd, 1988.
Tanovi}, Arif, Etika i politika, Svjetlost, Sarajevo, 1973.
Temkov, Kiril, Dobro, boqe, najboqe (Etika za mlade), Radwa za
izdava~ku delatnost Bajka, Ni{, 2003.
Tubi}, Risto, Ogledi iz moralne i politi~ke filozofije, Glas
srpski, 2003.
223
OSTOJA \UKI]
OSTOJA DJUKIC
ETHIK UND POLITIK EHEMALS UND HEUTE
ZUSAMMENFASSUNG
“Wunsch nach Macht ist von allen der
leidenschaftlichste”
Leteinisches Sprichwort
Ethik und Politik waren jahrhundertlang sehr naheliegend und fast
unterschieden sich nicht moralische, politische und gebräuchliche Kodexe,
sondern sind sie durch den festen und vielfältigen Zusammenhängen verflochten worden, sogar haben sie gleiche oder ähnliche Herkunft,
Machiavellismus ändert den Zustand im Verhältnis zwischen der Ethik und
Politik, mit der Betonung daß ein Ziel ein Mittel verantwortet. Hiermit beginnt Politik die etischen Normen vernachlässigen, oder sie in nicht genügenden
Maßnahmen zu schätzen.
Zustand in der zeitgemäßigen Welt verändert sich und kommt zur
Übermacht der Politik, aber sie beruft sich auf Ethik, wenigstens im formalen
Sinn und auf solche Weise begleitet sie die Ethik.
Es gibt hier auch radikale Wendungen, aber trotzallem, befinden sich
Ethik und Politik im näheren oder fernen Verhältnis. Doch, in der neueren
Zeit bemerkt man klar etwas in der Politik was einen Gegensatz zur phylosophischen Ethik darstellt.
Hauptworte: Ethik, Politik, Kodex, politisches System, Macht, moralische Werte,politische Parteien, Pluralismus, System mit vielen Parteien,
Gesetzbich, Staat, Moral, Tradition, Eherlichkeit, Wahrheit, Gerechtigkeit,
Nutzen, Eigennutz, Interesse, Idee, Mittel.
224

09 Zakon o vodama 50-06

Empatija