Dr. SC. Ivan Đikić U OŠ Pantovčak
www.skolskenovine.hr
Predškolski odgoj
Boravak u prirodi
jača um i tijelo
Broj 16 (2756) • Godina LXI.
Zagreb, 21. travnja 2010.
Str. 7
Granica je jedino u
nama
Str. 5
Terenska nastava
Pedagoški safari na
Str 9
Lastovu
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: PROFESIONALNI RAZVOJ NASTAVNIKA
Bez pogrešaka
nema kreativnosti
Usavršavanje nastavnika potrebno je osmisliti na način da oni aktivno sudjeluju u stjecanju novih vještina i znanja, da su u središtu
tog procesa, da im se omogući više odgovornosti, potiče njihova kreativnost i inovativnost. Nastavnici, kao primarni korisnici stručnog
usavršavanja, moraju imati mogućnost utjecaja na sadržaj i metode tog usavršavanja. Tako se u konačnici stvara okružje u kojem će se i
kompetencije najmlađih - učenika - najkvalitetnije razvijati. Naročito je osjetljivo pitanje usavršavanja u informatičko-digitalnim vještinama, u kojima
su djeca danas često bolja od učitelja. Nastavnicima treba dopustiti kreativnost, ali ne kažnjavati njihove pogreške. Kada učitelji i profesori sami shvate
kakve sve koristi od stručnog usavršavanja imaju, i oni sami i njihova okolina i njihovi učenici neće ih trebati posebno nagovarati na taj potez Str. 15-18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Ivan Đikić, Dalibor Perković, Dijana Sabolović-Krajina, Ljiljana Vugrinec, Slavica Gašpert, Biserka Krmek, Marija Domić,
Vanja Škrobica, Sanja Milović, Vidoslava Kascelan, Marija Marcelić, Jasmina Muraja, Jadranka Bjelica, Ružica Ambruš Kiš, Rob Bolitho, Zvonimir Vidušin
2
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
Iskustva u radu s
romskom djecom na
koprivničkom području
POZITIVNI POMACI
UNATOČ PROBLEMIMA
Str. 6
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Kako znanost približiti
mladima
P
Stručno usavršavanje
učitelja
ZDRAVSTVO U
DOMOVINSKOM RATU
Str. 4
Projektna
nastava
U POTRAZI ZA
DJETINJSTVOM
SVOGA TATE
Str. 10
Ekološki dan u
Srednjoškolskom đačkom
domu u Osijeku
BARANJSKI BEĆARAC U
KOPAČKOM RITU
Str. 10
ovorio im je o tome da sve u životu treba postići upornim i marljivim radom, da treba biti znatiželjan, ambiciozan,
spreman na suradnju i timski rad i spominjao onako usput
svoje mlade suradnike kao što su Yonathan Deribe Lissanu
iz Etiopije koji mu je poslao nekoliko elektroniËkih poruka
i u njima elaborirao svoje ideje, što je bilo dovoljno da ga
profesor pozove da mu se pridruži u znanstvenim istraživanjima. Ili Magda Bienko koja još uvijek studira u Poljskoj, ali
ju je angažirao u svom institutu, jer je u njoj prepoznao golem znanstveni potencijal. Govorio im je djetinje zaljubljeno
o poslu koji radi, o bavljenju znanošću kao o neprestanom
traganju za novim spoznajama, o stalno učenju i dijeljenju
svojih znanja sa svima koji ga okružuju. Govorio im je o znanosti kao o nesebičnom odgajanju i obrazovanju budućih
znanstvenika i svojih nasljednika koji će ga uskoro nadmašiti
i čijim se uspjesima već danas veseli. Za razliku od nemalog
broja svojih kolega znanstvenika u domovini koji cijeli radni vijek provedu sami, bez asistenata, bez istraživanja, bez
znanstvenih nasljednika pa im se katedra ugasi čim ih se
isprati na vječni počinak.
ad čovjek cijelu tu priču promatra sa strane onako hladno i objektivno, mora se zapitati čime je to profesor Đikić
“kupio“ klince da su ga tako pozorno slušali tričetvrt sata, a
zatim ga još toliko “rešetali“ pitanjima u rasponu od onih kakav je bio učenik u osnovnoj školi do nekih usko stručnih vezanih za njegova recentna znanstvena istraživanja. Čime ih
je barem za nekoliko centimetara privukao ili približio znanosti? A pričao im je o tome što je znanost, na njima razumljiv
i prihvatljiv način objašnjavao im je neke detalje istraživanja
kojima se sa svojim suradnicima bavi i u kojima pokušavaju
otkriti zamršene principe funkcioniranja stanica, ulogu proteina u tim mikroskopski sitnim procesima, mehanizme koji
uzrokuju malformacije u stanicama i njihovu bolest. Pričao
z svake Đikićeve rečenice isijavao je nevjerojatan pedagoški, odnosno znanstvenički eros, želja da znanost približi
mladima u najljepšem i najboljem svjetlu i da im pokaže da
je to veselje učenja, stvaranja, istraživanja, otkrivanja, a ne
samo svečane toge, dekanski lanci i visokoumne znanstvene rasprave koje razumiju samo dvojica uključena u dijalog.
Isijavale su stalno iz njegovih rečenica poruke klincima o
tome da nikada ne prestanu sanjati, da budu znatiželjni, da
budu svoji, da budu svjesni svojih mogućnosti i da svaki
svoj talent mogu razviti jedino upornim i marljivim radom. I
to je vjerojatno razlog zašto je profesor Đikić postao njihova
zvijezda. Zahvaljujući njemu od sada će vjerojatno i svoje
učitelje gledati drugim očima.
K
150 godina Osnovne
škole Breznički Hum
MEĐU RIJETKIMA IMAMO
SVE ŠTO NAM TREBA!
Str. 20-21
im je o svojim mladim suradnicima u frankfurtskom institutu,
o dvanaestoro mladih ljudi s kojima svakodnevno dijeli silnu
kreativnu energiju, s kojima surađuje, istražuje i bez kojih,
kako je i sam rekao, ne bi bilo nijednoga njegova znanstvenog otkrića, jer otkrića nema bez timskog rada.
rošloga tjedna svjetski poznati znanstvenik Ivan Đikić
održao je u zagrebačkoj Osnovnoj školi Pantovčak predavanje na temu Znanost i mladi, kojemu je
nazočilo oko 150 učenika viših razreda,
njihovih roditelja i učitelja. Nakon iznimno
zanimljivog predavanja koje je trajalo otprilike jedan školski sat, profesor Đikić
još je barem toliko vremena proveo s
učenicima odgovarajući na svako njihovo
pitanje. Kad je odgovorio na zadnje pitanje i zahvalio svojim mladim slušateljima
na divnom iskustvu koje je doživio družeći se s njima, dvoranom se prolomio
gromoglasan pljesak. Zviždalo se, curice
su vrištale i da je neki slučajni namjernik
u tom trenutku ušao u školsku dvoranu
pomislio bi zasigurno da na pozirnici stoji
neka instant-zvjezdica iz bezbrojnih televizijskih spektakala u kojima ova polupismena nacija po tko
zna koji put traži supertalenta, neku novu pjevačku ili plesačku megazvijezdu koja će se ugasiti prije nego li se uopće
ohlade reflektori u televizijskom studiju. Trajale bi te ovacije i
iskreno ushićenje osnovaca i dulje da revne učiteljice nisu stišale masu kako bi uvaženi profesor mogao sići s pozornice,
fotografirati se s djecom i učiteljima, podijeliti im na desetke
autograma. Baš kao da je prava medijska zvijezda.
G
I
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Zanat više nije kao što je nekad bio. Stolari i mehaničari danas rade na računalima i strojevima, više to nije rad rukama ili ”prljav posao”. S druge strane, riječ je o deficitarnim
zanimanjima koja odmah mogu pronaći posao. Više od 80 posto današnjega hrvatskoga
gospodarstva čini malo poduzetništvo, a oni trebaju upravo zanatska zanimanja. Danas
je najvažnije imati znanje koje možete iskoristiti na tržištu rada [...] Dok se u Hrvatskoj zanat drži
manje vrijednim zanimanjem, u Njemačkoj je majstorski ispit vrhunac, dokaz da je netko uspješno
savladao i naučio svoj zanat.
Tihomir Tomčić, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatkovića, Zadar
Slobodna Dalmacija / Spektar, 17. travnja 2010.
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
3
www.skolskenovine.hr
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Izabran
novi rektor
Bjelišu još jedan mandat
A
ktualni rektor Sveučilišta u
Zagrebu prof. Aleksa Bjeliš
proteklog je četvrtka ponovno
izabran na tu dužnost, koju preuzima 1.
listopada i obnašat će je iduće četiri godine. Izbor novog rektora po tradiciji je
birao Senat Sveučilišta na izvanrednoj,
a za javnost zatvorenoj sjednici, nakon
koje je pred novinare prvo izašao predsjednik Izbornoga povjerenstva akademik Ivica Kostović.
- Aleksa Bjeliš izabran je za novog
rektora, objavio je Kostović, kazavši
kako je za njega u drugome krugu glasovalo 40 od ukupno 67 prisutnih članova Senata. Izbornoj sjednici nazočilo je 67 od ukupno 69 članova Senata,
no nitko od trojice kandidata u prvome
krugu nije dobio potrebnih 35 glasova.
Točnije, Bjeliš je dobio 37 glasova, Tihomir Hunjak, dekan Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, dobio
je potporu 18 članova Senata, a Vedran
Mornar, dekan zagrebačkog Fakulteta
elektrotehnike i računarstva 16. Stoga
se pristupilo drugom krugu glasovanja,
gdje je aktulani rektor Bjeliš dobio 40,
a njegov protukandidat 26 glasova.
Novi/stari rektor Bjeliš pohvalio je
protukandidate na korektnoj utrci, zahvalio im na vrijednim i kvalitetnim
konceptima koje su iznijeli u svojim
programima:
- Izbor je protekao na doličan način,
uz međusobno poštivanje i na akademskoj razini. Iako naši rektorski programi nisu bili isti, spreman sam, dakako,
uvažiti neke sugestije svojih protukandidata, napomenuo je Bjeliš, dodavši
da je vrijeme da se vrate na posao.
prof. Aleksa Bjeliš
Nakon preuzimanja novog mandata,
čeka ga novo ustrojstvo Sveučilišta, ali
je najavio i jaču intervenciju i inicijativu prema Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa u traženju rješenja za
reformu Sveučilišta.
- Posebno ću inzistirati, a kao što
sam najavljivao i u svome programu,
da vodeći ljudi Sveučilišta, od prorektora do dekana pojedinih sastavnica,
preuzmu veću odgovornost.
Bjeliša čeka i nastavak Bolonjskog
procesa, kojem su mnogi pronašli brojne mane u implementaciji, konačan nastavak uređenja kampusa Borongaj te
najvjerojatnije daljnja borba sa studentima oko plaćanja školarina. Potpuno
ukidanje školarina neizvedivo je i dovelo bi do urušavanja sustava, zaključio je Bjeliš, a s tim se slažu i ostala
dva protukandidata, što su nam rekli
nedavno u razgovorima za Školske novine. Za novi četverogodišnji mandat
OSIJEK
U
Bjeliš najavljuje i inventuru studijskih
programa kao i uvođenje oštrijih kriterija u planiranju upisnih kvota, ovisno
o potrebama tržišta rada i uz strože poštivanje kapaciteta fakulteta.
Novom su rektoru na izboru čestitali
i njegovi protukandidati. Hunjak mu
je odmah ponudio maksimalnu potporu da Bjeliš svoj program i ostvari,
kazavši da je potrebno inzistirati na
povezivanju akademske zajednice u
ovim teškim vremenima. Poboljšanje
uvjeta studiranja i olakšavanje položaja studenata koji ionako plaćaju visoku
cijenu svima nam je prioritet, smatra
Hunjak.
Vedran Mornar ipak nije mogao
sakriti razoračanje ovakvim ishodom
rektorskih izbora. Smatra kako su ideje koje je zastupao u svome programu
preuranjene za današnje sveučilište i to
ga je koštalo gubitka rektorskog mjesta.
- Predlagao sam da sveučilište i fakulteti moraju više samostalno zarađivati, a manje tražiti i čekati novac od
države. Želio sam se konzultirati s gospodarstvom o upisnim kvotama. No,
te moje ideje akademska zajednica još
uvijek ne prepoznaje, rekao je Mornar.
Zaželio je Bjeliš da mu drugi mandat
bude uspješniji od prvog.
Bjeliš nije posebno želio komentirati
Mornarove opaske već je samo kazao
da je o uspješnosti njegova prvog mandata svoje pozitivno mišljenje upravo
dao Senat, izabravši ga ponovno za
rektora. Majke svih hrvatskih sveučilišta, kako je u uvodnome izlaganju
zagrebačko sveučilište okarakterizirao
akademik Kostović.
B. Nađ
Održan Osmi susret
pedagoga
Kriza odgoja i⁄ili odgoj
u vrijeme krize
organizaciji Hrvatskog pedagogijskog društva i uz suradnju
Agencije za odgoj i obrazovanje u Osijeku je od 19. do 21. travnja
održan Osmi susret pedagoga Hrvatske, znanstveno-stručni skup na kojem
je četiristotinjak pedagoga stručnih
suradnika, profesora i diplomiranih
pedagoga u predškolskim ustanovama,
osnovnim i srednjim školama, domovima, visokim učilištima, bolnicama,
medijima te na drugim dužnostima u
odgoju, obrazovanju i kulturi, kao i studenata diplomskog i poslijediplomskog
studija pedagogije, magistara i doktora
znanosti iz područja pedagogije tri dana
raspravljalo o temi pod nazivom “Kriza
odgoja i⁄ili odgoj u vrijeme krize”. Sudionike skupa pozdravili su dr. Marija
Omazić, prodekanica za znanstvenu i
međunarodnu suradnju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku, dr. Vesna Buljubašić Kuzmanović, pročelnica Odsjeka za pedagogi-
ju na osječkom Filozofskom fakultetu,
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za
odgoj i obrazovanje te Ivan Vavra, direktor Školskih novina koje su medijski
pokrovitelj ovoga skupa.
Osim plenarnih izlaganja koja su
podnijeli dr. Vlatko Previšić (Odgoj redivivus), dr. Dubravka Maleš
(Nova paradigma obiteljskog odgoja), dr. Zlatko Miliša (Kriza odgoja
i ekspanzija suvremenih ovisnosti),
dr. Vladimir Jurić (Školski pedagog i
odgojna funkcija škole), dr. Vedrana
Spajić Vrkaš (Školska kultura i aktivno građanstvo: rezultati istraživanja),
dr. Anita Klapan (Duhovno osiromašenje - problem odgoja), dr. Maja Ljubetić
(Doprinose li mediji krizi odgoja?), dr.
Marko Palekčić (Odgojna nastava), dr.
Slavica Bašić (Pedagoške konzekvence krize odnosa djece i odraslih) i dr.
Vesna Buljubašić Kuzmanović (Pedagoška prevencija: interaktivni pristup),
sudionici su imali priliku raspravljati
i razmijeniti iskustva u nekoliko tematskih radionica (Kriza obiteljskog i
ranog odgoja, Je li odgoj u osnovnoj
školi zanemaren?, Adolescentske odgojne krize u srednjoj školi, Odgoj i socijalizacija u domu, Odgojnost studija
pedagogije).
Cilj svih tih izlaganja i rasprava bio
je rasvijetliti položaj odgoja u suvremenoj pedagogijskoj teoriji i pedagoškoj
praksi, kao i ulogu pedagoga unutar
odgojno-obrazovnog procesa u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, domovima, obitelji i slobodnom vremenu
te ponuditi zaključke i moguća rješenja
za probleme u području odgoja i obrazovanja u ovim kriznim vremenima.
U okviru stručnog skupa održana je
i redovita skupština Hrvatskog pedagogijskog društva, a za sve sudionike
skupa organiziran je posjet Vukovaru,
gradu heroju. O svemu opširnije u sljedećem broju Školskih novina.
M.Š. JO© JEDAN TJEDAN
Kriza - to je, čini se, tako reći ključna odrednica
naših života i društava današnjice. Ovdje i ondje,
pritajena ili razbuktala, akutna ili kronična, blaža ili
pogubnija... Kakva god bila, skoro da je sveprisutna:
evo je i eno je u identitetima (osobnim i kolektivnim),
u obiteljima i brakovima, u zapošljavanju i na poslu,
u budžetima, privatnim i javnim... I u sustavu vrijednosti, u moralu osobito, dodat će mnogi.
Kriza i mi
(kakvi već jesmo)
Jesu li odgoj i obrazovanje u krizi? Ako jesu, gdje
se to ogleda, kakvog je ta kriza karaktera i kojeg opsega?
Odgovor na prvo pitanje gotovo da se podrazumijeva: u bilo kojem društvu malo tko normalan cvjetat
će od zadovoljstva i ushićeno braniti školsko obrazovanje, ono s kojim je u vezi kao učenik/student, učitelj ili roditelj. Malo ozarenih lica našli bismo i među
osobama koje nisu izravno ili kako drukčije povezane
s obrazovanjem, no za uređenost i učinkovitost školskog sustava - kao javne stvari i društvenog dobra
- iskazuju zanimanje. Osim čudaka (kojima je sve
dobro), nepopravljivih nazadnjaka i pasivaca (koji
su alergični na promjene) te povlaštenih pojedinaca
ili skupina (koji ne gledaju dalje od svojih trenutnih
interesa), svi će izražavati nezadovoljstvo i tvrditi da
nešto treba mijenjati jer smo - to se bar vidi, na svakom koraku - u krizi.
Drugo je pitanje što bi trebalo mijenjati, o kakvoj
je to krizi u obrazovanju riječ. E, tu svatko ima svoju
priču, a mnogi i zamisli što i kako mijenjati. Posredovati u usuglašavanju tih priča i zamisli, objediniti ih
u konzistentan, većini prihvatljiv i provediv program
- pa to bi bio pothvat nacionalne važnosti, dostojan
najveće pohvale i vječnog pamćenja. Nezgoda je,
međutim, u tome što kandidate koji bi se tog posla
primili može u startu obeshrabriti sumnja da je takva
misija u nas uopće moguća, posebice kad su u pitanju tzv. strukturne promjene ili reforme. Zar se nije
nebrojeno puta dosad pokazalo da objava same pomisli o promjenama gotovo automatski izaziva otpore s
raznih strana, najčešće u onih na koje bi se promjene
trebale odnositi. Jesu oni - kažu - za promjene, ali
- drugdje, kod drugih (najprije), ondje su problemi
(veći, ako ne i glavni)...
Pa tako dolazi po tko zna koji put na vidjelo da je
obrazovanje u krizi (a promjene teško provedive) djelomice i zbog toga što su u krizi gotovo svi mehanizmi koji bi - sinkronizirano, na svim razinama i u svim
segmentima - osmišljavali promjene, osnaživali im
potporu te osiguravali provedbu. Pojednostavljeno,
starinski kazano, nema u nas sporazuma i dogovora,
onog što kuću gradi. I nema, u vrhovima odlučivanja,
pravih autoriteta koji bi snagom jasne vizije i valjanih
argumenata procese poticali i razvijali. Zbog toga HNOS je zamro, Bolonja životari, a NOK nikako da
se rodi.
Bez pravih, dobro projektiranih ili učvršćenih temelja, sad se - navodno - žele urediti prostorije na
višim katovima, bez obzira u kakvom su stanju devastiranosti one što su niže, okolo, iznad... Mijenjali bi
se, naime, gimnazijski programi, kao da je to jedini
segment našeg sustava koji očajnički vapi za promjenama, i to žurnim. Koja je analiza pokazala da baš
gimnazijske programe sada treba mijenjati? S kojim
ciljevima? Mogu li se oni uspješno ostvarivati (u
postignućima gimnazijalaca) ako nisu (re)definirani
ciljevi cjelokupnog obrazovnog sustava i njegovih
razina? Izostanak javnih rasprava i odgovora na ta
i druga ključna pitanja te nedostatak objašnjenja što
se, zapravo, želi najavljenim promjenama, i zašto baš
one bivaju prioritetom obrazovne politike - to provocira negativne reakcije, pozornost javnosti pogrešno
se usmjerava, a u pitanje se dovode možda i dobre
namjere. Kad se “ujedine“ i “zborski“ oglase svi koji
naslućuju da bi u promjenama mogli biti “gubitnici“,
ministru Fuchsu i njegovim suradnicima doista nije
lako.
A. Jelin
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Stručno usavršavanje
učitelja
Zdravstvo u Domovinskom ratu
Cilj je ovoga
državnoga stručnog
skupa znanstveno
obraditi Domovinski rat, prikupiti
i očuvati što više
činjenica i dokumenata iz rata i
stručno usavršavati
učitelje i nastavnike
da što kvalitetnije
i profesionalnije
podučavaju učenike
U ime Agencije za odgoj i obrazovanje kao organizator seminara
nazočne je pozdravio viši savjetnik za povijest Franjo Čičak i
istaknuo da se o Domovinskom
ratu, vjerojatno najvažnijoj temi
hrvatske povijesti, budući da je
znanstveno nedorečena, premalo
uči u našim školama.
- Cilj je ovoga državnoga stručnog skupa znanstveno obraditi
Domovinski rat, prikupiti i očuvati što više činjenica i dokumenata iz rata i stručno usavršavati
učitelje i nastavnike da što kvalitetnije i profesionalnije poduča-
U
organizaciji Agencije za
odgoj i obrazovanje, u
Vinkovcima je od 7. do
9. travnja održan Treći državni
stručni skup o Domovinskom
ratu, na kojem je ove godine
obrađena tema Zdravstvo u ratu.
U tri je dana više od 250 učitelja
i nastavnika povijesti osnovnih i
srednjih škola iz cijele Hrvatske
imalo priliku čuti autentična svjedočanstava brojnih zdravstvenih
djelatnika sudionika Domovinskoga rata i upoznati se s načinom
organizacije zdravstvene zaštite u
ratu. Organiziran je i posjet vukovarskoj Općoj bolnici, ispred koje
je fotograf Šime Strikoman snimio milenijsku fotografiju Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica te Spomen-domu na Ovčari i
Memorijalnom groblju hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata.
vaju učenike - naglasio je Franjo
Čičak.
Nazočne su potom pozdravili
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, prof.
dr. sc. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, Mladen Karlić,
gradonačelnik Vinkovaca, Božo
Galić, vukovarsko-srijemski župan, i mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki.
Ravnatelj Agencije za odgoj
i obrazovanje Vinko Filipović
istaknuo je da do prije tri godine,
kada je organiziran prvi stručni
skup o Domovinskom ratu, nije
bilo relevantnoga i dovoljno kompetentnoga stručnog usavršavanja
učitelja i nastavnika o toj temi.
- Domovinski rat je tema koja u
našim udžbenicima nije u dovoljnoj mjeri zastupljena. Autori toj
temi prilaze svatko na svoj način,
istina, pridržavajući se nastavnih
ZNANOST
planova i programa - istaknuo je
Vinko Filipović. Upravo zbog
toga državni stručni skupovi o
Domovinskom ratu, na kojima
će se učitelji i nastavnici povijesti moći kvalitetno i kompetentno
usavršavati o toj temi, naglasio je,
održavat će se i ubuduće.
Uvodno je predavanje na skupu
imao admiral Davorin Domazet
Lošo. Govoreći o agresiji na Hrvatsku, istaknuo je da je rat u Hrvatskoj posljedica namjerno izazvane upravljene krize zapadnih
sila na području bivše Jugoslavije. Admiral Domazet je naglasio
da hrvatska vojska nije napala
srpsku vojsku nego srpsku ratnu
strategiju i zato je pobijedila. O
okolnostima u kojima se stvarao
ratni sanitet i o njegovu ustrojavanju početkom rata, na temelju
izraelskih iskustava, na skupu je
predavanje održao ratni ministar
zdravstva Andrija Hebrang.
- Podatak da omjer broja umrlih
u odnosu na broj ranjenih iznosi
1,75 posto najbolje govori da su
zdravstveni djelatnici u ratu izvrsno odradili svoju zadaću - istaknuo je Hebrang. U Domovinskom ratu izliječeno je više od
200.000 ranjenika, od kojih je
oko 35.000 vrlo teških ranjenika
hospitalizirano. Podsjetio je da
Hrvatska ima evidentirano 14.700
poginulih te 1070 hrvatskih branitelja i civila koji su na popisu
zatočenih i nestalih osoba. Više
od polovice ubijenih osoba bili su
civili, istaknuo je i ustvrdio kako
je Domovinski rat prvi rat u povijesti u kojem je bilo više ubijenih
civila nego vojnika.
Vrlo je emotivno predavanje
održala dr. Vesna Bosanac i njezini kolege koji su u najtežim
trenucima pokazali iznimnu požrtvovnost skrbeći o ranjenicima do
pada Vukovara.
- Ovo je pravi način da učitelji i profesori čuju i riječ nas neposrednih sudionika rata, jer su
te teme u udžbenicima povijesti
nedovoljno zastupljene - istaknula je ratna i sadašnja ravnateljica
vukovarske bolnice.
Drugoga dana stručnog skupa
o svojim ratnim iskustvima govorili su i liječnici ratnih bolnica
u Vinkovcima, Osijeku, Novoj
Gradiškoj, Daruvaru, Rijeci i
Slavonskom Brodu te liječnica
Marica Topić-Sinjaković, koja
je prikazala dokumentarni film
Moja tri pakla. Djelatnici Hrvatskoga memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata
prikazali su fotografije i videozapise o zdravstvu u Domovinskom
ratu. Trećeg dana skupa učitelji i
nastavnici upoznati su s primjerima dobre prakse poučavanja
o Domovinskom ratu. Tako im
je, među ostalima, predstavljen
istraživački rad učenice Dore Čuljak iz Osnovne škole Zrinski iz
Nuštra o zločinima u Borovu selu
i film Zid boli autorice Šenide Bilali.
A. C. N.
Godišnja skupština Akademije
odgojnih znanosti Hrvatske
Snažna afirmacija znanstvene
interdisciplinarnosti u obrazovanju
Nastojanja AOZH-a podupiru Sveučilište u
Zagrebu te fakulteti odgojnih i obrazovnih
znanosti
U
Zagrebu je 26. ožujka
održana godišnja skupština Akademije odgojnih znanosti, koju je vodio
predsjednik prof. dr. sc. Dragan
Milanović. Prigodna uvodna
izlaganja bila su posvećena interdisciplinarnosti u suvremenoj
znanosti. Prof. dr. sc. Ante Bežen
govorio je o novom položaju odgojnih znanosti u znanstvenom
sustavu u Hrvatskoj s obzirom
na novi Pravilnik o znanstvenim
područjima, poljima i granama u
kojemu je snažno afirmirana interdisciplinarnost baš u području znanosti koje istražuju odgoj
i obrazovanje. Ukinuto je polje
odgojnih znanosti i zamijenjeno
poljima pedagogije, kineziologi-
je, edukacijsko-rehabilitacijskih
znanosti i logopedije, no uvedena su interdisciplinarna polja u
prirodoslovnom, društvenom i
humanističkom području s metodikama nastavnih predmeta
prirodnih, društvenih i humanističkih znanosti kao znanstvenim granama, čime se metodike
prvi put u povijesti potvrđuju
kao znanstvene interdisciplinarne.
U interdisciplinarnom području
uvedeno je, pak, novo polje obrazovnih znanosti u kojemu se susreću temeljne obrazovne znanosti - filozofija odgoja, psihologija
obrazovanja, sociologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja,
neuroznanost i pedagogijske dis-
cipline i koje sada otvara široke
mogućnosti interdisciplinarnih
istraživanja i studija obrazovanja. Uvođenje kurikula u hrvatski
školski sustav, čija teorija izvorno pripada znanstvenom sustavu
edukologije, zahtijeva uspostavljanje odgovarajućih disciplina
koji će ga pratiti i otvaranje rasprave o ulozi pedagogije, didaktike i metodike, kao najistaknutijih tradicijskih disciplina u tome
poslu.
Prof. dr. sc. Vlatka Domović
izlagala je o koncepciji studija
Menadžment i savjetovanje za
europsko obrazovanje, koji se
izvodi kao zajednički studij Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i
Sveučilišta u Münsteru i koji je
za sada jedini primjer interdisciplinarnog združenog studija u
Hrvatskoj. Za uspostavljanje toga
studija bile su također potrebne
promjene u našem znanstvenom
sustavu uvođenjem posebne grane europskih studija. Prof. dr. sc.
Nevio Šetić upoznao je skup s
jednom od prvih značajnih tekovina novog interdisciplinarnog
polja obrazovnih znanosti, a to
je pokretanje interdisciplinarnog
obrazovnog studija zajedničkim
nastojanjem Sveučilišta u Zadru,
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i
Instituta za društvena istraživanja
Ivo Pilar u Zagrebu.
U raspravi je prorektorica Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc.
Ljiljana Pinter rekla da razvijanje
znanstvene interdisciplinarnosti,
kao i nastojanja AOZH-a, uživaju
snažnu potporu Sveučilišta te da
treba uložiti dalje napore u stvaranju interdisciplinarnog okvira
znanstvenog djelovanja kao podloge razvoju znanstvenog sustava.
U tom su smislu potporu izrazili i
dekani fakulteta odgojnih i obrazovnih znanosti koji su prisustvovali skupu - prof. dr. sc. Vladimir
Šimović s Učiteljskog fakulteta,
prof. dr. Draženka Blaži s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta
i prof. dr. Igor Jukić s Kineziološkog fakulteta.
Prof. dr. sc. Juraj Božičević
podsjetio je da je ovo poticanje
interdisciplinarnosti u obrazovanju započelo prije dvadesetak
godina i da je nailazilo na velike
otpore koji su u nekadašnjem Ministarstvu znanosti išli čak dotle
da se odgojne znanosti isključe
iz znanstvenog sustava zbog nedostatka znanstvene razine. Na
prošlost borbe za interdisciplinarnost osvrnuo se i bivši tajnik AOZH-a prof. dr. sc. Ivan Biondić,
istaknuvši da je uključivanjem
metodika u znanstveni sustav
konačno ostvaren jedan od glavnih ciljeva nekadašnje Sekcije za
metodike pri Klubu sveučilišnih
nastavnika u Zagrebu i AOZH-a,
a koji na tome nastoje već ravno
četvrt stoljeća.
Svi članovi AOZH-a primili su
na kraju zasjedanja Skupštine povelje o članstvu.
S. K.
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
5
www.skolskenovine.hr
UDRUGA CIVITAS
Dr. sc. Ivan Đikić s učenicima
OŠ Pantovčak u Zagrebu
Granica je jedino u nama
Nemojte nikada prestati sanjati, jer je cijeli
život ispred vas i ne znate što će od vas postati,
gdje ćete živjeti i raditi. Budite sigurni da imate nešto u sebi, bez obzira na to jesu li ti talenti mali
ili veliki, jer oni su vaši i od vas će napraviti vrijedne
članove društva. Bez ustrajnog rada i najveći i najbolji i najkvalitetniji talenti ne mogu se ostvariti
U
okviru interdisciplinarnog programa ”Civitas,
znanstvenici i mediji
protiv nasilja” koji provodi nevladina Udruga ”Civitas”
prof. dr. sc. Ivica Đikić, voditelj
projekta i počasni predsjednik
Udruge, održao je predavanje u
Osnovnoj školi Pantovčak na temu
”Mladi i znanost”. Kako nam je
rekla Vesna Rak, psihologinja u
Osnovnoj školi Pantovčak, škola se
u Civitasov projekt uključila početkom prošle školske godine kada su
organizirane radionice i predavanja
s ciljem medijskog opismjenjavanja
za učenike petog i šestog razreda.
Željelo se učenike educirati o tome
kako pravilno raščlaniti medijske
sadržaje, koji su sve prisutniji u njihovom odrastanju. Lani je evaluacija bila pozitivna i učenici su bili
jako zadovoljni pa se nastavilo s
aktivnostima u okviru istog projekta. Tako su organizirana predavanja
znanstvenika koji rade u institutima
nakon čega učenici posjećuju ustanove u kojima ti znanstvenici rade
kako bi se na licu mjesta upoznali
s poticajnim, znanstvenim okruženjem, da bi spoznali što je to znanstveni rad i istraživanje.
Od trenutka same najave dolaska profesora Đikića učenici su bili
jako angažirani. Tijekom proljetnih
praznika osmišljavali su plakate o
profesoru Đikiću koji su izvješeni u
prostorima škole, snimili su u gradu
i anketu u kojoj su željeli provjeriti koliko njihovi sugrađani uopće
znaju o Ivanu Đikiću i njegovom
znanstvenom radu, a taj audiozapis
darovali su profesoru Đikiću nakon
održanog predavanja.
”Cilj je svih aktivnosti koje radimo kroz udrugu Civitas ne govoriti o nasilju nego ga prevenirati
konstruktivnim i preventivnim
programom kroz koji ćete shvatiti
da je život najljepši kad se nešto
kreativno radi, a ne kad se govori o
nasilju” - rekao je na početku profesor Đikić i nastavio: ”Program je
stvoren kako bi se dotaknule važne teme kao što ambicija, učenje i
kontinuitet rada. Jer nije dovoljno
imati talente. Oni se mogu realizirati jedino kroz dugotrajan i ustrajan rad. Želimo govoriti i o važnosti stava prema vrijednostima koje
su nažalost u medijima i u javnosti
poremećene jer vi danas imate pristup svemu putem interneta i medija, a ne biste trebali imati i ne biste
smjeli biti izloženi svim tim informacijama. Internet ne možemo
zaustaviti, ali se možemo naučiti
razumjeti što je u tome kvalitetno i
dobro, što će nam pomoći u razvoju, a ne nas odvesti na krivi put.
U tom kontekstu i mi znanstvenici mladima trebamo pričati o
tome što radimo u laboratorijima,
kako stvaramo otkrića, tko su naši
suradnici, tko su ti mladi ljudi koji
surađuju u otkrićima. Jer morate
znati da nijedno otkriće u karijeri
znanstvenik ne napravi sam. Uvijek je to timski rad u kojem sudjeluju mladi ljudi, studenti, istraživači. Znanost je multidisciplinarna,
kreativna djelatnost koja koristi
mnoge ljude i discipline u modernom načinu stvaranja otkrića. Sada
sam profesor biokemije na Medicinskom fakultetu u Frankfurtu,
nje bilo što poticajnije i vjerujte, ti
mladi ljudi doista uživaju u laboratoriju” - rekao je Đikić.
redstavio je svoje mlade suradnike u institutu. Primjerice, Jonatana iz Etiopije koji
mu je mailom poslao sjajan esej
u kojemu je pokazao svoje ideje i
vizije i iz kojeg se odmah moglo
nazrijeti da je rođeni zannstvenik.
Razmijenili su nekoliko mailova i u
nema velike koristi. Jer kad u školi
profesor godinama govori, a učenici samo potvrđuju, s vremenom i ta
jedna glava izgubi svježinu i ideje.
Zato je najgore kad je šef bilo kojeg
laboratorija predominantan, jer čak
i najuspješniji laboratoriji u takvoj
situaciji počnu stagnirati. Mentor
mora slušati mlade znanstvenike,
jer su njihove ideje nove” - istaknuo je Đikić.
ali i direktor Frakfurtskog instituta
za istraživanje života. Važno je da
znanstvenik ima najviše vremena
za znanost, a ne da provodi vrijeme u administraciji i drugim obavezama.”
ovorio je o molekularnom
životu stanice i procesima
koje proučava na svom institutu sa svojim suradnicima, o
tome kako se traži lijek za tumore
i koliko je to mukotrpan i dug put.
O znanstvenim otkrićima pričao je
učenicima na vrlo jasan i njima razumljiv način. Pokazao im je i kako
izgleda laboratorij u kojemu on radi
sa svojim suradnicima. ”To je posve
običan prostor s radnim stolovima,
aparatima. Nije ni reprezentativan,
niti preskup, ali važni su ljudi i njihove ideje, njihovo znanje i ruke.
Atmosfera je prilično opuštena i
radno vrijeme nije fiksirano, svatko ima svoju slobodu i mogućnost
da ispolji vlastitu kreativnost. Tu se
jednostavno mora stvoriti kreativno
ozračje u kojemu mladi ljudi žele
ostati, razgovarati s kolegama, promišljati, a ne čeznuti za odlaskom
u kafić. Zato u laboratoriju ima i
umjetničkih djela kako bi okruže-
roku dva mjeseca je došao na Institut. ”Često se događa u Hrvatskoj
da prvo mama zove prijatelja, prijatelj mog rođaka, a onda rođak meni
kaže da netko sa mnom želi razgovarati. Takav stil komuniciranja
u svijetu je nepoznat i nikad neće
funkcionirati, jer mladi ljudi moraju znati što žele, moraju to znati
artikulirati, napisati to na način da
zaintrigiraju bilo kojeg znanstvenika kao što je to učinio Jonatan koji
je već postdoktoran i koji će svoju
karijeru nastaviti na Harvardu.
U mom timu je dvanaest mladih
ljudi koji su iz svih krajeva svijeta od Japana i Indije do Hrvatske.
Iz različitih su zemalja i različitih
znanstvenih disciplina i naša je
prednost upravo ta različitost, jer
tih dvanaest ljudi imaju puno više
ideja kad rade skupa nego da rade
svako za sebe u izolaciji. Tajna
uspjeha je upravo u timskom radu,
multidisciplinarnosti i mogućnosti
da radimo zajedno i da se na neki
način borimo, konfrontiramo u mišljenjima što je neophodno kako bi
se uopće došlo do novih ideja i rješenja pojedinih problema. Od toga
da u timu imam samo istomišljenike
Govorio je o tome da su njegova djeca od najranije dobi dolazila
u laboratorij, jer to ne stvara probleme u institutu, a ništa se loše
ne može dogoditi ako budu u kreativnom ambijentu. S vremenom
su u laboratorij i njegovi suradnici
počeli dovoditi ne samo vlastitu
djecu nego i cijele skupine iz vrtića u okviru programa pod nazivom
”Nikad nije prerano”. Djeca dvaput
godišnje dođu u institut, postavljaju pitanja, pokazuju im se zanimljive stvari, gledaju vlastitu sluznicu
na mikroskopu i tako spoznaju što
je to stanica, pogotovo njihova vlastita.
”Važno je djecu odmalena učiti da budu znatiželjna i da znaju
svašta, jer i moj najveći pokretač
je znatiželja. Obrazovanje mladih
me jako motivira, komunikacija
znanosti i društva je temeljno poslanje udruge Civitas, a rezultati su
takvi da možemo biti ponosni na
udrugu. Mladima treba dati vjeru
da se uspjeti u znanosti može ne
samo u inozemstvu nego i u Hrvatskoj ukoliko budu radili. I zato
nemojte nikada prestati sanjati, jer
je cijeli život ispred vas i ne znate
G
P
što će od vas postati, gdje ćete živjeti i raditi. Ni ja s petnaest godina nisam mogao ni zamisliti da ću
živjeti u Americi, Švedskoj, Njemačkoj. Morate sanjati, imati nešto
čime ćete sebe ostvariti, postići da
vas talent vodi u životu. U današnjem svijetu važno je uklopiti se u
nekakve stereotipe vezane za odjeću, frizuru ili nešto treće. Pokušajte ostati takvi kakvi jeste, a ako se
morate mijenjati mijenjajte se zbog
sebe, budite sigurni da imate nešto
u sebi, bez obzira jesu li ti talenti
mali ili veliki, jer oni su vaši i od
vas će napraviti vrijedne članove
društva. Bez ustrajnog rada i najveći i najbolji i najkvalitetniji talenti
se ne mogu ostvariti.
o možete vidjeti i na našim
sportašima, Blanki, Janici,
Ivici koji su u vašoj dobi
radili i vježbali i deset sati dnevno
da bi bili vrhunski u tome čime se
bave. Morate shvatiti da ljudi koji
postižu vrhunske rezultate u bilo
kojem području imaju talent, ali taj
talent moraju multiplicirati i obogatiti nevjerojatnim radom, naporom
i obiteljskom podrškom. Uvijek je
pitanje gdje su naše granice. Obično se kaže da je samo nebo granica,
međutim granica je jedino u nama
samima, jer mi definiramo koliko
ćemo u životu postići, gdje ćemo
stati i koliko ćemo napora uložiti u
ostvarenje vlastitih snova” - rekao
je Đikić.
Odgovarajući na jedno od brojnih pitanja rekao je da ima puno
uzora, jer svakoga dana srećemo
ljude koji nas obogate i mogu nas
učiniti većima i boljima. Najvećim uspjehom u karijeri smatra
stvaranje tima u Frankfurtu koji
je u kratkom vremenu producirao
jako puno u znanosti, a najveće zadovoljstvo mu pričinjava kad mu
mladi suradnik u institutu dođe sa
svojim prvim malim rezultatom
nakon kojega treba još puno puno
raditi da bi se došlo do velikog
otkrića. Dobio je mnoge vrijedne
svjetske nagrade, ali emocionalno
vrijedne su mu one male kao što je
ona gada Marije Bistrice ili Splita,
dodijeljena od ljudi koji su prepoznali da radi nešto što afirmira i
našu zemlju. ”Svaki znanstvenik je
svjetski znanstvenik i meni je najveće zadovoljstvo to što sam rođen
u Hrvatskoj, ali i što sam upoznao
Švedsku, Ameriku, Njemačku i tek
sada vidim Hrvatsku pravim očima, vidim da sustav vrlo često ne
funkcionira na pravi i dobar način.
Sretan sam što sam otišao iz Hrvatske, da sam promjenio sebe, da
sam unaprijedio sebe i svoje talente i da određeno znanje i iskustvo
mogu vratiti u Hrvatsku” - rekao je
Đikić na kraju gotovo dvosatnog
druženja s učenicima.
vakva predavanja i radionice, susreti sa znanstvenicima svjetskoga glasa,
uvid u praktični rad kao i pozitivne
poruke koje se tako odašilju su izvrstan način da se djeci pokaže da
su to doista prave vrijednosti, da ih
se potakne da pravilno analiziraju
svijet oko sebe i da prepoznaju sve
ono što možda nije dobro i što bi ih
moglo pogrešno usmjeriti u njihovu odrastanju. Upravo zato i kroz
ovakve susrete toj djeci treba pružiti priliku da čuju i ljude poput profesora Đikića, ljude koji su svojim
znanjem, talentom i sposobnošću
postigli puno toga u životu.
Marijan Šimeg
T
O
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
O
vogodišnji Svjetski dan
Roma, 8. travnja, koprivnička Knjižnica i čitaonica Frana Galovića
obilježila je stručnim skupom pod
nazivom Iskustva u radu s romskom djecom u školama i knjižnicama na koprivničkom području,
potaknuta spoznajom da učitelji
i knjižničari do sada nisu imali
forum na kojemu bi na sustavan
i planski način razmijenili mišljenja o specifičnostima, problemima i uspjesima svoje svakodnevne prakse. Osnovni cilj ovoga
stručnog skupa bio je poboljšati
životne šanse romskoj djeci koja
žive u siromaštvu i teškim uvjetima kroz formalne i neformalne
oblike obrazovanja. Na okruglom
stolu okupili su se učitelji i knjižničari, predstavnici udruga Roma
(Udruga Korak po korak iz Molvi
i Udruga hrvatskih Roma katolika
Bajaša, Đurđevac), Udruge osoba
s invaliditetom Bolje sutra, Koprivnica, Centara za socijalnu skrb
iz Koprivnice i Đurđevca, predstavnici osnovnih škola (OŠ braće Radić, Koprivnica, OŠ Antuna
Nemčića Gostovinskog, Koprivnica - PŠ Reka, OŠ Blaža Mađera,
Novigrad Podravski, OŠ Franje
Koncelaka, Drnje, OŠ Legrad, OŠ
Grgura Karlovčana, Đurđevac),
Centara za odgoj, obrazovanje i
rehabilitaciju iz Koprivnice i Križevaca, Ureda za društvene djelatnosti Grada Koprivnice i Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu,
znanost i šport Koprivničko-križevačke županije, kao i Obiteljskog
centra
Koprivničko-križevačke
županije.
Učiteljica Višnja Šestak govorila
je o radu u Područnoj školi Plavšinac (OŠ Blaža Mađera, Novigrad
Podravski), psihologinja Vesna
Auer-Gregor o integraciji romske
djece u školu, učiteljica Tamara
Marcinjaš o iskustvu Osnovne
škole Legrad, a knjižničarka Danijela Petrić o programima Knjižnice
i čitaonice Frana Galovića u radu
s romskom djecom. Katarina Birta, ravnateljica Centra za socijalnu
skrb Đurđevac i Nada Kožar, učiteljica u OŠ Grgura Karlovčana,
Đurđevac iznijele su zajednička
iskustva u radu malih kreativnih
socijalizacijskih skupina s romskom djecom polaznicima njihove
škole. U izlaganjima su iznesena
različita iskustva, pristupi i modeli
u radu s romskom djecom.
Područna škola Plavšinac ima
22 učenika, a romski jezik je materinski za njih 18. Učenje hrvatskog jezika i stjecanje potrebnih
znanja i odgojno-obrazovnih vještina prvi je problem koji trebaju
svladati. Evidentan je i nedostatak predškolskih poticaja za lakše
usvajanje znanja i vještina čitanja,
pisanja, računanja i jezičnog izražavanja u obitelji, a jako je izraženo nepolaženje predškolskih
ustanova, što otežava adaptaciju
i socijalizaciju djece. Budući da
nema koordiniranog i sustavnog,
planskog pristupa ovim problemima na državnoj razini, pa niti na
razini Koprivničko-križevačke županije, škole u kojima su romska
djeca snalaze se kako umiju. Učiteljica Šestak izgradila je mrežu
suradnika unutar matične škole i
izvan škole u kojoj su ravnateljica,
stručni suradnici u nastavi, Obiteljski centar Koprivničko-križevačke
županije, Centar za socijalnu skrb
iz Koprivnice, Policijska uprava
Koprivničko-križevačke županije,
romske udruge, općina Novigrad
Podravski, Knjižnica Frana Galovića, roditelji učenika, Agencija
za odgoj i obrazovanje, prosvjet-
OKRUGLI STOL
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Iskustva u radu s romskom djecom
na koprivničkom području
Pozitivni pomaci
unatoč
problemima
učenika i roditelja svakom se godinom povećava. Učenici uspješnije završavaju osnovnu školu, a
potom upisuju srednju obrtničku
školu. Prihvaćeniji su od vršnjaka,
a postepeno prihvaćaju socijalne
norme ponašanja. Škola od prošle godine obilježava Svjetski dan
Roma, a učenici pokazuju rezultate svojeg rada u malim socijalizacijskim kreativnim radionicama,
na kojima ih se ne uči nastavnom
programu, već komunikaciji, uvažavanju sebe i drugih.
Puno je zadataka
pred svima
Primjer Koprivničko-križevačke županije pokazuje da se samo
kroz suradnju i angažman svih partnera od lokalne zajednice,
državnih i vladinih institucija, udruga do škola, knjižnica i svih
drugih zainteresiranih mogu očekivati pozitivni rezultati u duljem razdoblju
ni djelatnici koji imaju teškoća u
pronalaženju najboljih rješenja u
radu s romskom djecom. Sama je
osmislila niz aktivnosti za motiviranje djece na učenje i uključivanje u nastavu. Veseli spoznaja da
unatoč mnogim problemima djeca
napreduju, što je i krajnji cilj.
Bez jamstava i
sustavnih rješenja
O projektu integracije romske
djece u nastavu govorila je Vesna Auer-Gregor, psihologinja
u OŠ braće Radića, Koprivnica.
Problem od kojeg se krenulo bio
je kako uklopiti romsku djecu u
razred i kako im pomoći da u početnim znanjima i vještinama dostignu ostalu djecu, jer je njihov
najveći problem nepoznavanje
hrvatskog jezika, neuključenost
u predškolski odgoj, nerazvijena
grafomotorika i izostanak roditeljske pomoći. Projekt organizirane
pomoći djeci u učenju osmislili su
stručnjaci ove koprivničke škole
u suradnji s Udrugom za pomoć
djeci i mladeži Prijatelj, Koprivnica. U izradi Slovarice i Rječnika
sudjelovala su uz učitelje i romska djeca, čime je ubrzan njihov
proces učenja. Krajnji rezultat je
promjena klime u cijeloj školi.
Djeca više nisu marginalizirana,
smanjio se broj ponavljača, a prvi
put škola ima romsku djecu koja
su upisala peti razred. Realizaciju
projekta jednokratnom su pomoći
financirali Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa, Koprivničko-križevačka županija i Grad
Koprivnica, no sustavnog rješenja i jamstva održivosti projekta
nema, pa sve ovisi o snalaženju
pojedine škole.
Iskustvo Osnovne škole Legrad ukazuje na probleme koji
se reflektiraju u radu s djecom iz
romskih obitelji koje su se doselile iz naselja na međimurskoj obali rijeke Drave u okviru projekta
humanog preseljenja. U cijelom
projektu izostala je edukacija roditelja o drugačijem način života
u novom okruženju, a starosjedioci ih osuđuju ne znajući iz kakvih
su životnih uvjeta došli. Učitelji
se suočavaju s problemom integracije romske djece u razrede,
nedostatkom njihovih higijenskih
navika, ali najveći je problem izostanak stručne pomoći i dodatnog
rada s djecom. Školska knjižničaraka otvara vrata knjižnice ovoj
djeci za boravak u slobodno vrijeme za društvene igre i crtanje.
Knjižnica i čitaonica Frana
Galovića u Koprivnici od 2003.
godine upriličuje susrete romske
i neromske djece u radionicama
kojima je cilj međukulturalno
upoznavanje i razumijevanje. Već
nekoliko godina posjeduje Romsku knjižnu policu. U posljednje
vrijeme u prostoru Dječjeg odjela
okupljaju se i romska djeca iz OŠ
Antuna Nemčića Gostovinskog,
provodeći vrijeme do polaska autobusa ili slobodne sate radeći na
računalima, čitajući dječje časopise i posuđujući filmove na DVDima i ponekad knjige. Knjižnica
je poticajno mjesto za neformalno učenje, no za sustavan pristup
pomoći u učenju za nastavu nema
kapaciteta.
Vrlo dobre rezultate u pomoći
koju pružaju romskoj djeci ima
Centar za socijalnu skrb Đurđevac
kao nositelj projekta malih kreativnih socijalizacijskih skupina u partnerstvu s OŠ Grgura Karlovčana.
Okvir daje Ministartvo zdravstva i
socijaljne skrbi s programom prevencije rizičnog ponašanja djece i
mladih. Prije 11 godina krenuli su
s radionicama, a već četvrtu godinu u njih uključuju romsku djecu.
Pomoć daje i Udruga Roma iz
Đurđevca, a škola daje prostor za
provođenje programa koji organizira i planira Centar za socijalnu
skrb. Od 900 učenika škole njih
90 je iz romske populacije. Radi
se o sustavnom pristupu rješavanju socijalnih problema, a odaziv
Temeljem održanih izlaganja,
kao i konstruktivne i dinamične rasprave iskristalizirali su se sljedeći zaključci: Potrebno je sustavno
razvijati suradničke i partnerske
odnose između ustanova, udruga
i institucija angažiranih u radu s
romskom populacijom, pozivajući
se pri tom na važeće dokumente kao što je vladin akcijski plan
Desetljeće za uključivanje Roma
2005. - 2015. i slično. Sustavnu i
plansku pomoć i podršku programima rada s romskom populacijom treba pružati lokalna zajednica - općine, gradovi i županija,
i to uspostavljanjem središnjih
koordinacija pri gradskim Uredima za društvene djelatnosti te pri
Upravnom odjelu za prosvjetu,
kulturu, znanost i šport u Županiji omogućiti bolju informiranost,
razmjenu iskustava dobre prakse
i distribuciju postojećih materijala
(početnica, slovarica, letaka, brošura).
Nužna je suradnja udruga i škola
s institucijama, poglavito centrima
za socijalnu skrb radi formaliziranja odnosa i provođenja svih dostupnih mjera koje su predviđene
u sustavu, a mogu konkretno pridonijeti poboljšanju uvjeta života
i integraciji Roma u društvo.
Ne manje važna jest i suradnja
udruga i škola s lokalnom upravom, kao putem do podrške iz
sustava državnih mjera (primjerice zapošljavanje romskih pomagača u nastavi preko Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa), a
zaključeno je da Obiteljski centar
Koprivničko-križevačke županije
ima mogućnost dodatnog uključivanja u oblike pružanja pomoći na terenu organiziranjem neke
vrste mobilnog tima stručnjaka, u
skladu s potrebama i pozivima iz
pojedinih sredina. Svakako valja
razmotriti mogućnosti organiziranja različitih oblika edukacije u
samim romskim naseljima putem
volontera, pojedinih udruga ili
senzbiliziranih pojedinaca.
Romskim udrugama i aktivistima potrebno je pružiti praktičnu
pomoći u organiziranju i provođenju njihova rada - edukaciju o
poslovanju udruge, prijavljivanju
na projekte i njihovu provođenju, a treba potaknuti osnivanje
koordinacije romskih udruga na
razini županije kako bi zajednički lakše aplicirale na različite natječaje. Valjalo bi izraditi adresar
zainteresiranih ustanova, udruga
i institucija, kao temelj za bolju i
učinkovitiju međusobnu suradnju
te koristiti medije i raditi na senzibilizaciji javnosti za probleme
Roma. Samo tako, kroz suradnju
svih partnera od lokalne zajednice, državnih i vladinih institucija,
udruga, škola do knjižnica i svih
drugih zainteresiranih i njihov angažman mogu se očekivati pozitivni pomaci u dužem razdoblju.
Dijana Sabolović-Krajina
Ljiljana Vugrinec
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
7
www.skolskenovine.hr
PRED©KOLSKI ODGOJ
N
Iskustva
DV Srednjaci
Boravak u prirodi jača
um i tijelo
ekad je veliki broj djece
prve susrete s istinskom
prirodom imao odlazeći
baki i djedu na selu. Danas je toga sve manje, jer je gradsko stanovništvo u međuvremenu
postalo dominantno i većinsko te
su djedovi i bake uglavnom u gradu s unucima koje vode u vrtić i
školu i brinu o njima dok mama
i tata rade. Parkovi u gradovima
tek djelomično mogu nadoknaditi
taj nužno potrebni dodir djece s
prirodom, jer i oni su u središtu
gradova blizu ili neposredno uz
uzavreli gradski promet. Nesputana trka i dječje uzbuđenje tu su
ograničeni i roditelji neprestano
moraju paziti na njih.
Stvaranje pozitivnih
navika
U obiteljskom okruženju djeca
danas najviše vremena provode za
vrijeme vikenda kada se iskoriste
slobodni dani i otputuje negdje
u prirodu, gdje će trčati i udisati
svjež zrak. Proljeće je posebno
edukativno za djecu, jer počinje
bujati bogat biljni i životinjski
svijet, u kojem djeca posebno
uživaju. Boravak u prirodi pomaže djeci da shvate procese izmjena godišnjih doba, orijentaciju u
prirodi i općenito suživot ljudi i
životinjskog i biljnog svijeta te
naglasiti ekološku osviještenost.
DV Srednjaci spada u skupinu
predškolskih ustanova koje prednjače u ekološkoj obrazovanosti
i osviještenosti djece. Kako nam
navode naše sugovornice, pedagoginja Vesna Smojver, zdravstvena voditeljica Ljuba Vujić
Šisler, psihologinja Vjera Badelj
i logopedinja Tatjana Čučković,
boravak u prirodi može se kod
djece iskoristiti za stvaranje pozitivnih navika i ponašanja.
- Naši su zadaci pomoći djetetu da razumije prirodu, njezine
procese, da razvije pozitivan odnos prema njoj, ali i svijest kako
brinuti i čuvati prirodu. Početak
komunikacije djeteta s prirodom
vezan je uz doživljaje, istraživanje i otkrivanje. Priroda utječe na
cjeloviti razvoj djeteta, na razvoj
motoričkih sposobnosti, razvoj
koordinacije, ravnoteže, orijentacije u prostoru - navodi pedagoginja Vesna Smojver.
Psihologinja Vjera Badelj naglašava da se razvijaju prosocijalni oblici ponašanja: suradnja,
empatija, konstruktivno rješavanje problema.
Priprema za
odlazak u prirodu
- Utječe se i na emocionalni
aspekt razvoja djeteta: razvoj
pozitivnih emocija, pozitivne slike o sebi, osjećaja za lijepo. Svi
izleti u prirodu obogaćuju dječje
iskustvo i spoznajni aspekt razvoja. Djeca uče o prirodi svim
osjetilima. Dijete stječe navike i
gradi stavove od najranije dobi.
Pozitivna iskustva iz prirode uz
neke druge pravilne i dobre navike odrastanjem dijete pretvara u
zdravi stil življenja. Važno je tada
omogućiti mu kvalitetno isku-
stveno učenje putem svih osjetila.
Dječja znatiželja, ljubav i navike
stvorit će prema prirodi i njezinim vrijednostima i blagodatima
trajan i dobar temelj za život. Boravak na svježem zraku u prirodi
ima pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. To
je jedan od načina jačanja dječjeg
organizma i stvaranja otpornosti
te sprečavanja širenja infekcija.
Boravak djeteta u prirodi jača
djetetov um i tijelo - kaže Badelj.
Aktivan odmor
za rast i razvoj
Djeca u prirodi mogu bolje zadovoljiti potrebu za kretanjem,
osnažiti organizam fizički i psihički i na taj način pozitivno utjecati na cjelokupan osobni rast i
razvoj. Svakodnevna planirana i
organizirana te provedena tjelesna
aktivnost, posebice ako se provodi na svježem zraku, dodatno potiče dječji organizam na jačanje
i razvoj imunološko-obrambenih
snaga, mentalnih sposobnosti,
krvožilnog, respiratornog, mišićno-koštanog i ostalih sustava,
sposobnosti i osobnosti djeteta.
Naše sugovornice ističu da odlazak u prirodu bez obzira na duljinu boravka djece također zahtijeva temeljitu pripremu i roditelja,
i djece, i odgajatelja. Boravak se
organizira prema unaprijed predviđenom planu i programu vrtića
omogućava djetetu iskustveni
doživljaj prirode, podržava oduševljenje i izražavanje osjećaja,
dijeljenje iskustva i doživljaja s
drugima, usmjerava na korištenje svih osjetila kako bi djeca što
bolje i temeljitije upoznala i doživjela prirodu omogućava aktivno
istraživanje i učenje u suradnji s
drugom djecom i odraslima, stjecanje iskustva i znanja kroz aktivan odnos s okruženjem i suradničko učenje, razvija osjećaj pripadnosti skupini, komunikacijske
i kooperativne vještine, empatiju i
toleranciju te samopouzdanje kod
djece razvija psihomotorne sposobnosti kroz prirodne oblike kretanja, utječe na opću psihofizičku
spremnost djece te formiranje navika zdravog stila života, razvija
pozitivan odnos i ljubav prema
prirodi (emocije, stavovi), omogućuje otkrivanje i osvještavanje
povezanosti čovjeka i prirode, potiče razumijevanje i uvažavanje
poželjnih ponašanja u određenim
situacijama (u autobusu, šumi,
planinarskom domu...), stvara pozitivne navike i ponašanja - navike ekološkog ponašanja.
Što više boraviti
na zraku
Zdravstvena voditeljica Ljuba
Vujić Šisler ističe da su nezaobilazne radnje prije odlaska u prirodu kvalitetna priprema svih su-
Djeca koja borave u
prirodi su naprednija
Baveći se problematikom boravka djece u prirodi, američki
znanstvenici u časopisu Environment and Behavior isitču da
stručnjaci za prostorno planiranje moraju zadržati sigurna područja nedirnute prirode unutar gradskih sredina kako bi djeci
u gradovima omogućili učenje i stjecanje vještina, a poslije i
bolje snalaženje u prostoru. Myron Floyd sa Sveučilišta Florida
te asistent Robert Bixler i profesor Bill Hammitt sa Sveučilišta
South Carolina proveli su dva istraživanja o utjecaju okoliša u
djetinjstvu na ukupno 2000 pubertetske djece.
Prema jednoj od metoda korištenih u istraživanju, djeci je pokazano deset fotografija krajolika, od uređenog parka sa šetalištem i klupicom do divlje, blatne staze u gustome raslinju, a
ona su odgovarala na pitanje gdje bi se željela nastaniti. Djeca
koja su se u djetinjstvu puno igrala u prirodi pokazala su više
sklonosti prema slikama i aktivnostima povezanima s rekreacijom u prirodi, seoskim naseljima i obrazovanju u prirodi. Osim
toga, ta su se djeca manje bojala nepoznatoga, divljeg terena i
pokazivala su veći interes za zanimanja povezana s boravkom
u prirodi, poput čuvara parkova.
Rezultati istraživanja dokazuju da boravak u prirodi tijekom
djetinjstva podiže svijest i zanimanje za prirodu u kasnijoj dobi,
smatra Floyd. Ti rezultati nisu bitni samo za odgajatelje, nego i
za osobe koje donose političke odluke, jer su napori za očuvanje
okoliša često ovisni o potpori mnogih ljudi koji žive u gradskim
sredinama. Rezultati nekih drugih istraživanja pokazuju da boravak u netaknutoj prirodi pogoduje razvoju kognitivnih vještina
i boljem snalaženju u prostoru. Zato bi stručnjaci za planiranje gradskih sredina jednaku pažnju morali posvetiti i stvaranju
prirodnog okoliša. Da bi se zdravo razvijalo, dijete treba imati
priliku za igru, istraživanje i izravan kontakt s prirodom.
Djeca u prirodi mogu bolje
zadovoljiti
potrebu za
kretanjem,
osnažiti organizam fizički i
psihički i na taj
način pozitivno
utjecati na cjelokupan osobni
rast i razvoj
ili relevantnih ustanova te u organizaciji roditelja. Boravak djece u
prirodi, ali i na svakom drugom
otvorenom prostoru, ovisno o
godišnjem dobu, podrazumijeva
dobro organizirane sadržaje koji
mobiliziraju na rad cijeli organizam djeteta, tj. sve organe i organske sustave.
Višednevni programi uključuju ljetovanje, zimovanje, proljetovanje i jesenovanje djece. Cilj
višednevnih programa je aktivan
odmor djece u povoljnim klimatskim uvjetima, što pozitivno
utječe na cjelokupni rast i razvoj
djeteta. Od višednevnih kvalitetnih programa za djecu vrtića
grada Zagreba izdvajamo petodnevni program Djeca u prirodi u
Gradu mladih. Boravak u prirodi
dionika i svih segmenata skrbi o
djeci. Ona, među ostalim, navodi
sljedeće sigurnosno-preventivne
mjere zaštite djece za boravak u
prirodi: treba utvrditi zdravstveno stanje djece koja idu na izlet,
zbog sigurnosti djece, a ovisno o
posebnoj potrebi uključiti u izlet
i roditelje, po potrebi konzultirati
o posebnim potrebama i odabranog liječnika djeteta, ponijeti sa
sobom medicinsku dokumentaciju navedene djece, individualni
zdravstveni karton djeteta, terapiju ako ju dijete uzima, obvezno sa
sobom ponijeti torbu Prve pomoći
i Priručnik Trebam tvoju pomoć,
roditelj treba preventivno zaštititi
dijete sredstvima protiv krpelja i
od štetnog utjecaja sunčevih zraka. Prije izleta obavezno treba
adekvatno pripremiti djecu i razgovarati s njima te ih uputiti u
pravila ponašanja i osobnu zaštitu
kroz slikovnice, priče, film i slično.
Govoreći o boravku djece na
zraku naše sugovornice ističu
da je iznimno važno za dijete da
znamo kada, koliko i kako djeca mogu boraviti na vanjskom
prostoru, što prvenstveno ovisi o
dobi djece, godišnjem dobu i trenutačnim vremenskim prilikama.
Primjerice, izlaganje djece sunčevim zrakama u vremenu od 11
do 15 sati može djeci više štetiti
nego koristiti.
- Idealno je vrijeme boravka
djece na otvorenom odmah poslije doručka, odnosno do 10 sati,
odnosno poslije 15 sati pa do od-
laska kući iz vrtića, ali i u kasnim
poslijepodnevnim satima. Bilo bi
dobro i korisno da djeca u vrtiću
odmah nakon jutarnjeg skupljanja pa do doručka provode jutarnju tjelovježbu na otvorenom
prostoru.
Za tu prigodu djeca trebaju
biti adekvatno odjevena. Roditelje treba poučiti da djecu oblače
lagano i slojevito, kako se ne bi
pretjerano znojila. Zaštita djece u
ljetnom razdoblju za vrijeme boravka djece na otvorenom prostoru moramo biti vrlo oprezni te ih
zaštititi od komplikacija koje se
mogu javiti zbog prekomjernog
izlaganja suncu. U zimskim mjesecima u zatvorenim prostorima
djeca češće i lakše obolijevaju te
ih treba svakodnevno i redovito
izvoditi na svježi zrak, i to dva
puta po 30 do 60 minuta, ovisno
o temperaturi zraka i dobi djece. Nepotrebno je i štetno obući
previše odjeće, jer se tada dijete
znoji. Obuća ne smije biti tijesna,
ali niti prevelika, jer i ona može
izazvati nepoželjne posljedice.
Uglavnom, osnovni je savjet da
dijete obučete onako kako biste
obukli sebe - zaključuju naše sugovornice.
Prirodnog je okruženja sve manje, a današnji tempo života još
više zanemaruje to okruženje.
Iako se danas na sve strane govori o potrebi provođenja što više
vremena u prirodi, kretanju, zdravom životu, u praksi to ne izgleda
tako. Stoga je potrebno djeci od
malih nogu jačati osviještenost o
važnosti očuvanja prirode, kako
bi istinski mogla uživati i, što je
najvažnije, zdravo odrastati.
I. B.
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
UKRATKO
I Ploče dobivaju
visokoškolsku ustanovu
PLOČE - Inicijativu za otvaranje Odjela dubrovačkoga Sveučilišta u Pločama pokrenuo je gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić. Podsjećajući na opću
ekonomsku situaciju, ističe da bi studiranje i stjecanje
visokoškolskog obrazovanja bilo dostupnije mladim
ljudima radi blizine studija, odnosno manjega financijskog opterećenja za studente i njihove obitelji. Na
taj bi se način izbjegla nezahvalna situacija za roditelje, koji nerijetko moraju odlučiti koje će dijete poslati
na studij.
- Želimo da Ploče postanu pokretač razvoja u dolini
Neretve, a s obzirom na razvojne perspektive grada
zaslužujemo studij. Pločama će u skoroj budućnosti
trebati brojni kadrovi za realizaciju planiranih projekata, a otvaranje studija u Pločama donijet će dobro
čitavoj dolini Neretve i dijelu Makarskog primorja - kazao je Vejić. Kako sada stvari stoje, razmišlja se o
studiju Pomorstvo i elektronika, Menadžment, financije i računovodstvo te Turizam. Grad raspolaže odgovarajućim prostorom i spreman je osigurati uvjete
za održavanje nastave.
Na veleučilištu u Vukovaru
diplomiralo 56 studenata
VUKOVAR - Na veleučilištu Lavoslava Ružičke
ovih je dana diplomiralo 56 studenata na tri smjera, a
najviše je diplomiranih na smjeru fizioterapije, njih 46,
dok su ostali diplomirali na ekonomiji i javnoj upravi. Četvrta po redu promocija simbolički je održana
u rodnoj kući prvoga hrvatskog nobelovca Lavoslava
Ružičke. Kako je studentima poručio dekan Antun
Pintarić, Veleučilište na ovaj način nastavlja ispunjavati svoju društvenu zadaću obrazovanja stručnjaka
koji će pomoći u obrazovnom podizanju grada i županije, ali i cijele Hrvatske.
- Ovime njihova izobrazba nije završena, jer je studiranjem samo završen proces organiziranog učenja, nakon čega slijedi proces cjeloživotne izobrazbe polaganjem računalnih tečajeva i usavršavanjem
stranih jezika - kazao je Pintarić. Na Veleučilištu je
trenutačno 1030 studenata na tri smjera: trgovini,
upravnom i studiju fizioterapije.
Izbori za dječje
gradsko vijeće
OSIJEK - Osječki osnovci ovih dana kreću u predizbornu kampanju nakon koje će se održati prvi
neposredni školski izbori. Naime, učenici će birati
svoje predstavnike za prvi saziv Dječjega gradskog
vijeća grada Osijeka. Pored svih osnovnih škola, po
jednog predstavnika i njegova zamjenika birat će još
Centar Ivan Štark te PKC Mađara. Predviđeno je da
Dječje gradsko vijeće ima 20 članova u dobi od 11
do 15 godina, odnosno učenika od petog do osmog
razreda. Mandat će trajati dvije godine, tijekom kojeg
će moći sa svojim prijedlozima sudjelovati i na sjednicama velikoga Gradskog vijeća, zastupajući prava
i interese svojih školskih kolega. Gradska uprava
dala je svoj doprinos te je u pripremnim materijalima
naglašeno da je osnivanje Dječjega gradskog vijeća dobrodošao i nužan korak u približavanju djece
vrijednostima suvremene demokracije i građanskih
sloboda.
Školarci po lektiru
u kazalište
VARAŽDIN - Varaždinska županija i Hrvatsko
narodno kazalište u Varaždinu su krenuli u projekt
Lektira u kazalištu, koji će se realizirati u suradnji s
osnovnim i srednjim školama, čiji je osnivač Županija. Sama ideja u srži ima namjeru omogućiti brže
svladavanje i utvrđivanje gradiva iz hrvatskoga jezika i lektire. Na taj će se način mladima omogućiti
neposredno stjecanje opće kulture te će se moći
uključiti u rad Kazališnog studija mladih. U projekt
su uključeni učitelji i profesori hrvatskoga jezika, pedagogije, povijesti i etike, i to s namjerom dodatne
pomoći učenicima pri tumačenju i usvajanju školske
lektire. Varaždinska županija za taj će projekt, koji
je već zaživio, u 2010. godini izdvojiti 210.000 kuna.
Učenici će moći pogledati predstave iz aktualnog repertoara, a već na jesen kazalište će se prilagoditi
zahtjevima lektire.
I. B.
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
U
Proljetna škola školskih
knjižničara
Dodijeljene nagrade
Višnja Šeta
okviru 22. proljetne škole
školskih knjižničara, koja je tijekom proljetnih praznika održana u Zagrebu, osim bogatoga stručnog programa namijenjenog stručnom
usavršavanju sudionika, održana je
i svečana dodjela Godišnje nagrade
Hrvatske udruge školskih knjižničara
Višnja Šeta za 2010. godinu. Nagrada,
koja se dodjeljuje od 2008., namijenjena je školskim knjižničarkama i
knjižničarima u znak trajne uspomene
na jednu od najpoznatijih promicateljica modernoga hrvatskoga školskoga knjižničarstva Višnju Šeta (1948.
- 2002.), knjižničarku Prve hrvatske
sušačke gimnazije u Rijeci.
Povjerenstvo za dodjelu nagrade
Višnja Šeta, u kojemu su bili Damir
Balković iz Slatine, Irja Jerković iz
Dubrovnika, Boris Popinjač iz Zagreba i Korina Udina iz Rijeke, odlučilo
je da Nagradu za 2010. godinu dobiju Mirjana Milinović, Karmen Delač
Petković i Evica Tihomirović. Kako
stoji u obrazloženju nagrade, Mirjana
Milinović je voditeljica Županijskoga
stručnog vijeća školskih knjižničara
Bjelovarsko-bilogorske županije, vrlo
aktivna u Hrvatskoj udruzi školskih
knjižničara od njezina osnutka 2002.
godine, te član Radne skupine za izradu Smjernica za osuvremenjivanje
knjižničnog odgoja i obrazovanja u
osnovnoj školi, a sudjelovala je i u
izradi Prijedloga školskih knjižničara za izmjene i dopune Prijedloga
Godišnjom nagradom Hrvatske udruge
školskih knjižničara
“Višnja Šeta“ za 2010.
godinu nagrađene su
Mirjana Milinović,
Karmen Delač Petković
i Evica Tihomirović
nacionalnog okvirnog kurikuluma
za predškolski odgoj i opće obvezno
obrazovanje u osnovnoj i srednjoj
školi.
Karmen Delač Petković, školska
knjižničarka savjetnica u Strojarskobrodograđevnoj školi za industrijska
i obrtnička zanimanja u Rijeci, magistrica je informacijskih znanosti. Za
svoj rad primila je brojne nagrade,
među kojima je i nagrada Knjižničarskog društva Ivana Kostrenčića iz Rijeke. Izabrana je za volonterku 2009.
godine u Primorsko-goranskoj županiji, a dobila je i Povelju općine Brod
Moravice za kulturno djelovanje u
izdavačkoj djelatnosti. Godine 2006.
objavila je knjigu 70 godina Hrvatske
čitaonice sela Kuti, a 2009. monografiju Selo Gornji Kuti i njegova Hrvatska čitaonica.
ZAGREBA»KI VRTI∆I
Sretno djetinjstvo
uz zdrave zube
Pranje zubi treba teći kroz igru, a poželjno je da roditelji
peru zube pred djetetom kako bi dali pozitivan primjer
U
z potporu Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje
u zagrebačkim vrtićima provodi se program Gric i Grec idu dalje,
kojim se mališane educira o važnosti pranja zubi. Kako navode
autorice projekta Ljubica Vranić i Ružica Krsnik, specijalistice dječje i
preventivne stomatologije, ovim se programom želi osigurati sretno odrastanje djece kako u fizičkom tako i u psihičkom razvoju.
“Zdravlje zubi je jedna od karika potpunog zdravlja djeteta i zato želimo
kroz igru i priču kod djece poticati stjecanje vještine pranja zubi, naučiti
ih što treba jesti, kada, kako i koliko treba jesti da bi rasli, a ostali zdravi te
proživjeli sretno rano djetinjstvo bez tegoba i briga koje donose bolesti“,
navode autorice u prospektu koji se dijeli roditeljima u vrtićima.
Navedeni su savjeti kojih se djeca i roditelji moraju pridržavati kako
bi imali zdrave zube, a sve počinje već od rane dobi te se preporučuje
da majke doje dijete. Savjetuje se da se u bočice s dudicom ne stavljaju
zaslađeni napitci, ni sokovi, a ni mlijeko po noći, jer tako nastaje karijes.
Također se savjetuje da se jelovnici i prehrana usklade s preporukama
pedijatra nutricionista u vrtiću, jer je za rast i razvoj djeteta važna raznolika i pravilna prehrana. Naravno, dijete se ne smije navikavati na konzumaciju slatkiša, a poslije svakoga slatkog treba oprati zube. Djecu ne
treba nagrađivati lizalicama i bombonima, a slatko obavezno treba biti
zadnje jelo u obroku i pri tome djetetu to ne treba uskratiti, ali poslije toga
opet slijedi pranje zubi.
Kada djetetu nikne prvi zub, treba ga prati vodom štapićem ili malom
gumenom četkicom za prvi zub. Nakon prve godine zube treba prati
pastom. Samo pranje zubi treba teći kroz igru i priču, a poželjno je i da
roditelji uvijek peru zube pred djetetom kako bi dali pozitivan primjer. Od
posebne je važnosti odabir stomatologa, pri čemu to treba učiniti već kod
nicanja prvog zuba. Važno je da dijete upozna sestre, liječnike i ordinaciju
u kojoj će se ugodno osjećati i rado dolaziti. Preporučuje se da dijete ide
svaka četiri mjeseca na kontrolni pregled.
U sklopu zaštite zdravlja i važnosti pranja zubi pripremljena je i slikovnica Povratak Grica i Greca, koju su pripremili autori od kojih je
većina sudjelovala u pripremi sličnog materijala prije dvadesetak godina.
Slikovnica je ujedno dio materijala za likovnu radionicu koja je sastavni
dio programa, a djeci se uvodno u likovnu radionicu pročita i predoči
sadržaj slikovnice. U radionici se koristi model čeljusti na kojoj djeca
sama vježbaju četkanje zubi. Novi materijal je DVD s dvije priče o Gricu
i Grecu. Edukacijski materijal za roditelje sastoji se od objašnjenja programa, osnovnih činjenica o važnosti prevencije karijesa i preventivnih
pregleda kod izabranog stomatologa. Jednako tako, za osoblje vrtića,
roditelje, djecu, a i javnost služe dva plakata; jedan za vrtićku dob i drugi
za još mlađu populaciju, jasličku, više namijenjen roditeljima negoli djeci. (I. B.)
Evica Tihomirović, voditeljica Županijskoga stručnog vijeća osnovnoškolskih knjižničara grada Zagreba,
od 1998. godine članica je Komisije
za polaganje stručnih ispita za stručne suradnike knjižničare u osnovnoj
školi. Od 2000. godine voditeljica je
Županijskoga stručnog vijeća osnovnoškolskih knjižničara grada Zagreba.
Bila je predsjednica Sekcije za školske
knjižnice Hrvatskoga knjižničarskog
društva te članica radne skupine za
izradu Programa knjižničnog odgoja i
obrazovanja (2005./2006.).
Od brojnih predloženih školskih
knjižničara povjerenstvo za nagradu
izdvojilo je baš ove vrijedne knjižničarke, jer su brojne prijave udruga,
društava i pojedinaca potvrdile da su
upravo one zavrijedile nagradu struke,
jedinu nagradu u Hrvatskoj koja predstavlja važnost promicanja školskoga
knjižničara.
Školski knjižničari posebni su informacijski stručnjaci, školovani da
imaju višestruke kompetencije u svom
multidisciplinarnom radu, u svojim
školama, drukčiji od drugih unutar
školskog sustava i drukčiji od knjižničara koji rade u nacionalnim, gradskim i narodnim knjižnicama, gdje
se uglavnom usko specijaliziraju za
jedno područje. Zato Nagradom Višnja Šeta nagrađujemo stručne školske
knjižničare koji slijede put modernoga
školskoga knjižničarstva.
Korina Udina
Priča o
Ogulinu i
okolici
U
Ogulinu
je
krajem ožujka
predstavljena
slikovnica ”Let leptira ogulinskim krajolicima” autorice Ljiljane Ivković, odgajateljice predškolske
djece. Likovni dio
slikovnice napravile
su Alenka Goldner
Sučić,
profesorica
likovne kulture, koja
je ilustrator, i Branka Lovrović, odgajateljica predškolske djece, koja je naslikala
dijelove za bojenje. Izdavač je Ogranak
Matice hrvatske Ogulin, koji je ovim projektom napravio iskorak prema mladima i
omogućio da svjetlo dana ugleda prva slikovnica o Ogulinu i njegovoj okolici.
U slikovnici su autorice na kreativan i
edukativan način djeci različite dobi riječju i slikom prikazale znamenitosti grada
Ogulina, njegove pejzaže i bližu okolicu.
Također, slikovnica sadrži plan grada koji
je mali turistički vodič te dijelove koje
djeca trebaju sami oslikati. Kazališna
skupina Jaglac Društva naša djeca Ogulin
svojim su viđenjem slikovnice uveličali
ovu promociju. Slikovnica je nedugo zatim predstavljena i u Zagrebu.
Ovom slikovnicom Ogulin je dobio djelo koje malo koji grad ima čime se pokazalo da je on uistinu Grad - prijatelj djece
kako i piše na ulasku u grad, a kako je istakao Tihomir Dujmović: ”Od srca plješćem
i čestitam ovoj maloj, ali slatkoj, nama
Ogulincima svakako dragocjenoj knjižici, prvoj ogulinskoj slikovnici. Rekao
bih da je ovo samo po formi slikovnica,
sadržajno je to prvorazredna nenametljiva
turistička razglednica, ali i mala povijesna
čitanka. To je priča o Ogulinu i okolici,
povjesnica o onome što je bilo i kad nas
nije bilo kao i bilješka o jednom toponimu
koji će do kraja svijeta ostati!...”
G. I.
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
TERENSKA NASTAVA
Jedinstvena prigoda za stjecanje novih iskustava,
kako za učenike tako i za učitelje
Pedagoški safari na Lastovu
Četrnaestero učenika i pet djelatnika Osnovne škole dr. Ivana Merza iz Zagreba
uputilo se u dobro organiziranu “avanturu“ razmjene učenika s Osnovnom školom
“Braća Glumac" na Lastovu. Kako je protekao šestodnevni radni izlet na “daleki“
otok saznat ćemo iz dnevnika sudionice
toga zanimljivog putovanja
Piše Slavica Gašpert
Ponedjeljak. Trljajući umorne
oči, pozdravili smo se s roditeljima i sjeli u autobus. Na prvi zvuk
motora autobusa, umor je nestao,
a uzbuđenje i avantura mogli su
započeti.
Četrnaestero učenika i pet djelatnika OŠ dr. Ivana Merza iz
Zagreba uputilo se u dobro organiziranu “avanturu“ razmjene
učenika s OŠ “Braća Glumac” na
Lastovu. Nakon silnih priprema,
što roditeljskih, što učiteljskih,
sve ono što smo iščekivali počelo
se ostvarivati. Još samo da prođe
i tih neznatnih osam sati vožnje
autobusom i brodom i već smo
tamo.
Kad je katamaran pristao u luku
Ubli, učenici su pohitali na obalu
upoznati svoje domaćine. Ugodno nas je iznenadio doček dostojan filmskih zvijezda. Dočekala
nas je gotovo cijela škola na čelu
s ravnateljicom Marijom Šunjić.
Nismo imali puno vremena pa
smo se odmah uputili “svojim“
kućama.
Utorak. U osam sati zazvonilo je školsko zvono. Svi učenici
i profesori, ali i mališani iz obližnjeg vrtića priredili su nam službeni doček u OŠ braće Glumac.
Bilo je tu pjesme, plesa i recitacija o Lastovu. Potom nam je ravnateljica Marija Šunjić zaželjela
dobrodošlicu i kazala nekoliko
riječi o povijesti škole i otoka.
Blicevi fotoaparata bljeskali su
sa svih strana. U ime OŠ dr. Ivana Merza ravnatelj Zvonko Piljek zahvalio je svima što su nas
ugostili te predao poklone koji će
zasigurno unaprijediti izvođenje
nastave na otoku.
Nakon svečanog dočeka, započela je nastava. Naši učenici
udobno su se smjestili u lastovske
školske klupe zajedno sa svojim
otočkim vršnjacima. Na nastavi
su se izmjenjivali zagrebački i lastovski učitelji. Bila je ovo jedinstvena prilika za stjecanje novih
iskustava za učenike, ali i učitelje. Učitelji priznaju da im je bilo
zanimljivo zamijeniti razred od
tridesetak učenika onim tri puta
manjim.
Učenici s Lastova, ali i naši
učenici, imali su prilike na satu
engleskog jezika, s učiteljicom
Biljanom Bičanić, upoznati ljepote grada Zagreba te usvojiti
određene engleske riječi o gradu,
ulicama, trgovima, muzejima i
spomenicima. Na satu informatike učiteljica Slavica Gašpert,
među ostalim, naučila je učenike
snimati glas uz pomoć mikrofona
koje je darovala naša škola. Na
satu vjeronauka, u društvu vjeroučiteljice Lane Špiljak Fruk,
učenici su razgovarali o nadolazećim uskrsnim blagdanima te
u skupinama izrađivali plakate.
Naposljetku, i naš učitelj glazbene kulture Ivan Petranović održao je sat na kojem su mlada grla
Lastova i Zagreba oduševljeno
pjevala.
Dan je završio na najbolji mogući način - proslavom rođendatekla je u pjesmi, kako i doliči,
učenici su naučili pjevati pjesmu
“Maestral“, a na satu informatike petaši su pomoću samooblika
u MS Wordu dočarali more, isto
tako i sedmaši koristeći prezentacijske tehnike.
Navečer smo za cijelo mjesto
pripremili program o OŠ dr. Ivana
Merza i Zagrebu. Učenici su bili
uzbuđeni ponavljajući tekst predstave o “Crnoj kraljici“, učitelji
su pripremali potrebnu tehniku, a
školski domar pomagao nam je s
ozvučenjem.
Predstava je započela. Učenici
su provirivali iza velikih crvenih
zastora i čekali svoj red. A kad je
došao taj trenutak, bilo je sjajno.
Cijeli program završio je naš učitelj glazbene kulture s nekoliko
na učenice iz Zagreba, Lucije Rešetar. Uz tri torte koje su ispekle
vrijedne Lastovke, mnoštvo slatkiša i sokova te vesele zvuke gitare našeg učitelja zabavljali smo se
do kasnog poslijepodneva.
Nakon radnog dana, učenici su
se razbježali kućama na zasluženi
ručak, a potom krenuli u istraži-
vanje mjesta sa svojim novim prijateljima.
Srijeda. Još jedan dan u školi.
Ujutro nas je dočekalo sunce pa
su mali “englezi“ odlučili u skupinama obavljati zadatke izvan
škole, dok su učenici na satu vjeronauka zaigrali igru “Tko je Isus
Krist?“. Glazbena kultura pro-
kantautorskih pjesama. Pljesak
kojim je bila nagrađena cijela
ekipa pokazao nam je da se sav
trud isplatio.
Četvrtak. Još jedno sunčano
jutro kao idealno za terensku nastavu. Sedmaši i osmaši krenuli
su u jednom smjeru, a petaši i
šestaši u drugom. Ispred mjesne
crkvice na Pjevoru učenike sedmog i osmog razreda dočekao
je autobus. Krenuli su zajedno
s dijelom zagrebačkih učitelja u
Park prirode, u mjesto Ubli. Druga polovica učitelja zaputila se
u istraživanje Lastova, počevši
od lastovske župne Crkve svetoga Kuzme i Damjana u kojoj je
kratko, ali živopisno predavanje
održala tamošnja vjeroučiteljica
Ivana Podnar.
Dobro raspoloženje nastavio
je učitelj glazbene kulture Ivo
Brajak koji je učenicima na orguljama odsvirao skladbu Krist na
žalu. Za to vrijeme, u Ubli, održano je poučno predavanje o Lastovu kao parku prirode te Bazilici
svetog Petra. Prepuni pozitivnih
dojmova uputili smo se na obližnje brdo Hum, najviše na otoku.
Na Humu se nalazi heliodrom, ali
i postaja obalnog promatranja čiji
su nas zaposlenici počastili kolačima i sokovima.
U međuvremenu, ekipa u Lastovu već se bila uspela na brdo Kaštel odakle puca predivan pogled
na Lastovo i cijeli horizont. Visoko na brdu Kaštel učitelji glazbene kulture zasvirali su mandolinu
i gitaru te smo svi zapjevali pjesmu Neka cijeli ovaj svijet iz mjuzikla Jalta, Jalta. Obilazak smo
završili na Pjevoru, gdje nam je
učitelj s Lastova opisao prošlost
vezanu uz obližnje skale, a kako
smo pjesmom započeli, tako smo
pjesmom - Zbogom moja skalo od
Pjevora - i završili put oko Lastova. I naši malo stariji prijatelji već
su se spuštali s brda Hum, umornih nogu, ali punih želudaca!
Petak. Na terenskoj nastavi razredi su samo zamijenili mjesta
izvođenja nastave. Ali nije bilo
kao dan ranije. Svi smo bili svjesni da se našoj avanturi bliži kraj.
Učenici su već sad planirali što će
raditi kada njihovi domaćini dođu
k njima u Zagreb.
Navečer su nam domaćini i OŠ
“Braća Glumac” organizirali divan domjenak. I ovaj put smo se
rastali uz pjesmu i dobre želje.
Subota. Vozeći se autobusom
prema Zagrebu, slagali smo dojmove o našem malom safariju, ali
velikom iskustvu za sve nas.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PROJEKTNA NASTAVA
Dan očeva u OŠ Ksavera Šandora
Gjalskog u Zaboku
U potrazi za djetinjstvom
Cilj je ovog projekta bio ukazati na važnost dobrih odnosa između djece i očeva, posebice u razdvojenim obiteljima, te osvješćivanje važnosti oca u životu djeteta i poticanje poštovanja prema roditeljima
Piše Biserka Krmek
učiteljica mentorica razredne
nastave
O
dlučila sam sa svojim
učenicima ove školske
godine obilježiti Dan
očeva u našem razredu.
To smo napravili kroz istraživački projekt o očevima. Druženje s
očevima zakazano je za 29. ožujka, a očeve smo zamolili da dođu
odjeveni ležerno, u neku stariju
odjeću, i da sa sobom ponesu četkicu za bojanje (penzl).
Tema našeg projekta zvala se
Djetinjstvo i mladost moga tate.
Učenici su kod baka, djedova i
rodbine istraživali zanimljivosti
iz djetinjstva i mladosti očeva
života, posebice ako je riječ o
kakvim nepodopštinama o kojima im očevi nikada nisu govorili.
Među ostalim, trebali su saznati
kako i gdje su se očevi upoznali
s njihovim majkama, kakvi su
bili kao učenici, a kasnije i kao
mladići. Učenici su u školu donijeli fotografije na kojima su samo
oni i očevi te njihovi očevi kao
djeca.
Cilj je ovog projekta bio ukazati na važnost dobrih odnosa
između djece i očeva, posebice u razdvojenim obiteljima,
te osvješćivanje važnosti oca
u životu djeteta i poticanje
poštovanja prema roditeljima. Na
kraju nam je bio cilj stvoriti nešto
zajedničko s ocem što će ostati
trajno u učionici kao sjećanje na
EKOLOŠKI ODGOJ
njihov dolazak, a nama uljepšati
prostor u kojem učimo.
Na satovima hrvatskog jezika
učenici su kroz ponavljanje vrsta
riječi u obliku umnih karata pisali
pridjeve, imenice i glagole te
dopunjavali opise svojih očeva iz
saznanja koja su dobivali tijekom
istraživanja. Pismene sastavke
izvjesili smo zajedno s fotografijama na pano učionice, što je postalo zanimljivo štivo mnogima.
Na dogovoreni dan u školu
su stigli očevi koji su se nemalo
iznenadili onime što su čuli od
svoje djece o sebi, svojem djetinjstvu i mladosti. Svaki je učenik
usmeno predstavio svog tatu pred
razredom te ono što je saznao o
njemu. Na kraju je svaki učenik
imao poruku za svoga tatu, što je
mnoge očeve emotivno dirnulo i
potaknulo na razmišljanje.
Karlo O. je iznenadio tatu kada
mu je otkrio da je u osnovnoj
školi ispraznio aparat za gašenje
požara. Tajana je saznala zašto je
njezin tata prestao nositi naušnicu
Ekodan u Srednjoškolskom
đačkom domu u Osijeku
Baranjski bećarac u KopaËkom ritu
Cilj je ekološkoga dana bio da se učenici upoznaju s Baranjom, njezinim geografskim,
povijesnim, kulturnim, etnološkim, ekološkim
i prirodnim značajkama, s naglaskom
na očuvanju okoliša, zdravlja i biološke
raznovrsnosti
S
rednjoškolski đački dom
u Osijeku obilježio je Dan
doma - 8. ekodan, 19. ožujka
2010. Upriličuje ga tradicionalno
uz Dan proljeća i uz Svjetski dan
voda, a ove godine i u povodu Međunarodne godine zaštite okoline i
biološke raznolikosti za očuvanje
biološke raznovrsnosti.
Ovogodišnji ekodan Eko-etno
Baranja organiziran je za učenike
i njihove odgajatelje sedam učeničkih domova slavonske regije.
Svrha je bila upoznati učenike s
Baranjom, njezinim geografskim,
povijesnim, kulturnim, etnološkim,
ekološkim i prirodnim značajkama, s naglaskom na očuvanju okoliša, zdravlja i biološke raznovr-
snosti. Program je počeo pjesmom
folklorašica Doma Oj, Baranjo,
lipa i bogata, a nakon pozdravnih
riječi Mirjane Režić, ravnateljice
Srednjoškolskoga đačkog doma,
uslijedila je Power Point prezentacija s prikazom Baranje i njezina
povijesnoga, zemljopisnoga, etnološkoga, ekološkoga, kulturnoga
i gastronomskoga značenja i Baranje kao privlačne destinacije za
turiste (lov, ribolov, vinske ceste,
biciklističke staze…).
Učenici su upoznati s biserom
Baranje - Parkom prirode Kopački
rit - njegovim postankom i položajem, s naglaskom na najočuvanije močvarno stanište ptica u ovom
dijelu Europe i jednom od najve-
ćih mrijestilišta riba dunavskoga
toka. Iako je poznat po iznimnoj
ekološkoj vrijednosti i biološkoj
raznolikosti od četrdesetak biljnih
zajednica i više od četiri stotine
biljnih vrsta, ovog je puta naglasak
stavljen tek na one najpoznatije vrste iz područja flore i faune. Tako
su predstavljene šume bijele vrbe
i hrasta, vodena i močvarna vegetacija, zajednica plavuna, vodenih
leća, krocnja, velike žutilovke, sibirske i šarene perunike, lopoča,
lokvanja, tršćaka i šaševa.
Kopački rit iznimno je bogat i
životinjskim vrstama: oko 600
vrsta je beskičmenjaka: 19 vrsta
komaraca, oko 40 vrsta trčaka,
55 vrsta danjih leptira i čak oko
200 vrsta noćnih leptira, 68 vrsta
vretenaca, 24 vrste obada, 74 vrste vodenih kukaca; predstavljena
je i barska kornjača, a od zmija,
bjelouška, kockasta vodenjača i
obična smukulja; od riba: šaran,
som, štuka…
Kopački je rit uvršten na listu
ornitološki značajnih područja
IBA (Important Bird Areas) te je
u Ramsarskoj konvenciji uvršten
na popis međunarodno značajnih
područja, osobito kao stanište ptica močvarica. Od zabilježenih oko
290 vrsta predstavljene su čaplje,
bjelobrada čigra, rode, orao štekavac (koji je ugrožen u svjetskim
razmjerima), kormorani… Kopački je rit i svjetski poznato stanište
običnoga jelena, divlje svinje, divlje mačke, običnoga jazavca, 12
vrsta šišmiša, vidre…
Prezentacija je također pro-
Kopački rit je najočuvanije
močvarno stanište ptica u ovom
dijelu Europe
movirala ekološku proizvodnju
Baranjaca kao jedinstveni način
održivoga gospodarenja u poljoprivredi, a obuhvaća uzgoj biljaka
i životinja u proizvodnji hrane.
Nazočnima je dana usporedba
voća i povrća te mesa, jaja, ulja i
mliječnih proizvoda uzgajanih na
konvencionalan način (tretirani
kemikalijama i pesticidima) s ekološki uzgojenima.
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
11
www.skolskenovine.hr
HRVATSKI JEZIK
svoga tate
u uhu i zašto ju je morao skrivati
pred ocem Tajanine mame. Fran je
o svome tati otkrio da je već kao
dječak volio motore i uništavao
tenisice na auspuhu motora. Jurica
je poručio svom tati da bude manje
strog i neka ne zaboravi kako je bio
vragolast kao mali.
Renatin je tata volio odlaske
u disko, pa makar u još mokrim
trapericama. Valentinov tata je
zimi često radije odlazio na klizanje na ribnjak nego u školu.
Magdalena je saznala da je njezin
tata kao mali bio i folkloraš, a ne
samo nogometaš, kako danas tvrdi.
Patricija se ponosi značkama svoga tate za odličan uspjeh u školi
te mu je ispričala nešto o njegovoj
najdražoj igri indijanaca i kauboja.
Filip je svima ispričao o nespretnosti svoga tate prilikom prvog
susreta s mamom. Karlo K. upoznao nas je s brojnim sličnostima
koje on i njegov tata imaju, od
ljubavi prema glazbi i čitanju do
toga da bi obojica mogli manje biti
na računalu.
Lorena je saznala kako je njezin
tata razbio glavu zbog svoje simpatije Vesne i smatra ga osobitim,
jer je vrlo poslušan, budući da
najviše sluša upravo nju. Matejin
bi tata, da ide s njom u školu, sigurno i njoj rezao gumi-gumi kao
što je činio djevojčicama u svom
razredu, ali ona ipak misli da je on
super tata.
Nakon toga, očevi su odgovarali na dvadesetak pitanja o sebi.
Učenici su na ista pitanja odgovarali prije na nastavi. Nakon
odgovaranja na pitanja, očevi su
imali priliku uspoređivati odgovore i vidjeti koliko ih njihova djeca
poznaju.
Razred je zračio uzbuđenjem,
veseljem i ljubavlju između očeva
i djece, a posebice tate Ninoslava, koji ima trojke - Karlu, Laru
i Teu, koje su ga oborile s nogu
istraživanjem koje su napravile o
njemu. Saznale su imena učiteljica
koje su ga učile, njegovu razrednu
simpatiju Kokicu te upornost kojom je osvajao njihovu mamu kojoj
je u početku bio dosadan. Poruka
koju su mu uputile glasi: “Da smo
mogle birati tatu, izabrale bismo
upravo tebe.“
Nakon toga, svi su izašli u
dvorišni dio ispred učionice i
prionuli skidanju boje sa starih
stolaca (šmirglanju) te započeli
bojati stolce prema skicama ili
improvizacijama na licu mjesta.
Na druženju je glavna urednica
školskog lista Lahor napravila
kratak intervju s nekoliko očeva.
Neki nisu imali pojma što im vlastita djeca spremaju, neki su mislili
da je to neka šala, drugi su opet bili
ugodno iznenađeni i smatraju da
je dobro da se i na ovaj način svi
malo bolje upoznaju.
Uz kavu, sok, smijeh i pošalice
stolci su postajale sve šareniji i
privlačniji. Radilo se u parovima,
dijete i otac, a bilo je i kvarteta
- tata i tri kćerke. Na kraju su
se uspoređivale skice učenika s
obojenim primjercima stolaca.
Učionica je vrlo brzo postala
šarenija i veselija. Svaki je učenik
postao vrlo ponosan na djelo svoga tate. Za uloženi trud, nježnost,
brižnost, hrabrost, suradljivost s
učiteljicom i zajedničko druženje
sa svojim djetetom svaki je tata
od učiteljice dobio diplomu NAJBOLJI TATA NA SVIJETU, koju
je ponio kući.
Puno se vidjelo i naučilo
Svi su sudionici gledali i dokumentarni film Ekološko gospodarstvo Orlov put, koje se nalazi
uz sam rub Kopačkoga rita i prostire se na području koje prelijeću
orlovi i druge ptice, a obuhvaća
sedam hektara oranica. Gospodarstvom upravlja dipl. ing. poljoprivrede Goran Gusak, ekoproizvođač voća, povrća i raznih
životinja, koji se bavi i seoskim
turizmom.
U drugom su dijelu ekološkoga
dana svi sudionici obišli Park prirode Kopački rit; vidjeli su izložbu i vozili se kroz Rit brodicom.
Najveće oduševljenje izazvala je
slika elegantnih orlova štekavaca
u letu te brojnih kormorana, pa-
taka, čaplji i drugih ptica. Fotoaparati su neprestano bilježili, za
neke, prvi put viđeno u netaknutoj prirodi.
U trećem dijelu ekodana sudionici su posjetili poznati dvorac Tikveš te ekološko gospodarstvo Orlov put, gdje je organiziran ručak
s jelovnikom od ekološki proizvedene hrane. Na kraju je uslijedila
vožnja Orlovim putem seoskim
kolima, a iz grla veselih učenika
zaorio se baranjski bećarac.
Svi su sudionici bili oduševljeni, zadovoljni i veseli jer su
na ekodanu puno naučili, puno
vidjeli, družili se i stekli nove prijatelje.
Marija Domić
Jezično-komunikacijsko
područje u Nacionalnom
okvirnom kurikulumu (2)
Komunikacijske
sposobnosti i
obrazovni standardi
Piše prof. dr. sc. Dragutin
Rosandić
redoviti profesor Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
u miru
J
ezična komunikacijska kompetencija utemeljuje se na znanju o jeziku, tj. pretpostavlja
jezikoslovnu odrednicu za svaku
vrstu... jezične djelatnosti (govorenje, slušanje, čitanje, pisanje i
prevođenje). Za svaku vrstu jezične komunikacije utvrđuju se komunikacijske razine i njihova jezikoslovna utemeljenost: leksička,
gramatička fonetska/fonološka,
pravogovorna, pravopisna, stilistička. Uz pojam komunikacijske
jezične kompetencije povezuju
se, primjerice, fonetička, leksička,
gramatička, stilistička spremnost.
U mjerenju postignuća jezične komunikacijske spremnosti kao polazne odrednice uspostavljena je
ljestvica postignuća koja utvrđuje
razine usvojenosti.
Utvrđene razine usvojenosti
ostvaruju se (mjere) u obrazovnim standardima.
Odredivši osnovni cilj jezičnokomunikacijskoga područja, Nacionalni okvirni kurikulum uvodi
zajednički temeljni pojam kojim
se označava cilj: jezične komunikacijske kompetencije.
Pojam komunikacije, posebno
jezične komunikacijske kompetencije, utemeljuje se na interdisciplinarnoj metodologiji.
Termin komunikacijske sposobnosti (communicative competence) prvi je upotrijebio D.
Hymes. Tim terminom označio
je nesvjesno znanje koje govorna
osoba (osoba koja govori ili piše)
očituje u govornoj komunikaciji.
Nesvjesno znanje odnosi se na
leksičko-gramatičko
ustrojstvo
govora i društvena pravila za uporabu jezika.
Komunikacijske jezične kompetencije, stupanj jezične razvijenosti učenika na materinskom ili
stranom jeziku, utvrđuje se dijagnosticiranjem i mjerenjem postignuća. Na temelju takvih istraživanja određuju se stupnjevi komunikacijskih postignuća. (Takva
istraživanja, primjerice, proveo je
Slavenski institut u Lundu, Švedska, na uzorku učenika/učenica 3.
i 4. razreda kojima je materinski
jezik hrvatski, a jezik društvene
sredine švedski. O rezultatima tih
istraživanja govorim u knjizi Riječ
materinska, 1983.)
U određivanju ciljeva jezičnokomunikacijskoga područja nužno je uspostaviti više reda i preciznosti.
Riječ je o više ciljeva koje ćemo
komentirati redom.
„... Učenici trebaju: -- steći
znanja te razviti vještine i sposobnosti usmenoga, pisanoga i vizualnog akomuniciranja...“
Nepotpuna je odrednica o znanju. Navode se ova znanja: leksička, fonetska, gramatička. Nedostaju: fonološka, fonetičko/fonološka, ortoepska/pravogovorna,
ortografska/pravopisna, stilistička
(praktična stilistika). Osim jezikoslovnoga znanja jezičnu komunikaciju određuju i komunikacijska
pravila.
Odrednica o leksičkome znanju
zahtijeva potpunije objašnjenje.
Leksičke jedinice u govornoj komunikaciji ulaze u gramatički,
fonetsko-fonološki, pravogovorni i stilistički sustav. Leksička,
Komunikacijske
jezične kompetencije,
stupanj jezične razvijenosti učenika na
materinskom ili stranom jeziku, utvrđuje
se dijagnosticiranjem i
mjerenjem postignuća.
Na temelju takvih
istraživanja određuju
se stupnjevi komunikacijskih postignuća
gramatička, stilistička sredstva
u govornoj komunikaciji uspostavljaju komplementaran odnos.
Suvremene koncepcije (didaktičko-metodičke) utemeljene su na
integracijskom pristupu (integraciji svih jezičnih planova) u
govornoj komunikaciji. Umjesto
dviju odvojenih sastavnica (gramatičko-pravogovorne, gramatičko-stilističke) koje su bile u usporednome odnosu, nove koncepcije
povezuju, prožimaju (ukrštaju)
i ujedinjuju te dvije sastavnice u
novu sintezu koja se naziva teorija i praksa jezičnoga izražavanja. U predmetnim kurikulima
jezična komunikacija raščlanjuje
se na posebna područja: jezično
izražavanje (jezično oblikovanje)
a) govorenje, b) pisanje, c) čitanje
(austrijski); usmena uporaba jezika, pisana uporaba jezika, pouke
o jeziku (bavarski), govorenje i
slušanje, početno čitanje i pisanje, čitanje, upoznavanje medija,
pisanje, gramatika; pisanje, čitanje, govorenje, slušanje, poznavanje jezika, ortografija, gramatika,
rječnik, stilistika (belgijski).
Svi pedagoško-didaktički i metodički projekti koji se bave razvijanjem jezične kulture u odgojno-obrazovnome sustavu posebnu
pozornost poklanjaju leksičkom
razvoju učenica/učenika, leksičkom razvoju djece predškolske
dobi. U zajedničkom jezično-komunikacijskom području otvara se
pitanje uspoređivanja leksičkoga
razvoja na materinskome i stranim
jezicima /L1 i L2).
Projekti koji se bave leksičkim
razvojem djece predškolske dobi
i učenica/učenika osnovne škole
(obveznoga
osnovnoškolskoga
obrazovanja) uključuju pojam
leksička spremnost (disponibilité des notes, lexical availability)
što ga je uveo G. Gougenheim.
Leksička spremnost utvrđuje se
listama čistote, listama frekvencije koje se utemeljuju na uzorcima iz svih funkcionalnih stilova.
Pod pojmom leksička spremnost
podrazumijeva se sposobnost govorne osobe ili osobe koja piše
aktiviranje riječi koje posjeduje u
svom leksičkome sustavu. Leksikolozi koji su proučavali leksičku
spremnost ispitanicima su postavljali različite zahtjeve. Primjerice,
francuski leksikolozi tražili su od
ispitanika da upotrijebe dvadeset
imenica koje smatraju najvažnijim
za određenu temu ili govornu situaciju. Osim vrste riječi uključen
je i broj riječi koje treba aktivirati. U nekim drugim projektima od
ispitanika nije zatražena određena
vrsta riječi (imenice ili glagoli),
nego riječi različitih gramatičkih
svojstava (različite vrste riječi). U
istraživanju leksičke spremnosti
učenica/učenika u pojedinim fazama jezičnoga razvoja (u pojedinim
stupnjevima školskoga sustava)
uvodi se leksičko-semantička skupina (grupa) riječi koja obuhvaća
riječi u međusobnim odnosima.
(Nastavlja se)
odgojno-obrazovna praksa
12
www.skolskenovine.hr
ISKUSTVA
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Gimnazija i srednja strukovna škola
Jurja Dobrile u Pazinu
Uspjesi zahvaljući
redovitim ispitima
I učenici i nastavnici u Pazinu su shvatili da je ispit pomagalo, mjerni instrument
pomoću kojega se ocjenjuje znanje i da je od pomoći svima, a najviše učeniku, a ne
kazna koju treba istrpjeti i izbjeći ju na sve moguće načine
I
Piše Dalibor Perković
ako se u posljednje vrijeme
raznim pravilnicima pokušava značajno ograničiti pisanje ispita (“Odzvonilo je testomaniji u hrvatskim školama!“
- najavili su mediji), u gimnaziji
Jurja Dobrile u Pazinu zahvaljujući, među ostalim, upravo redovitom pisanju ispita, učenici postižu
odlične rezultate, pogotovo u usporedbi s ostalim školama u Hrvatskoj. Naime, ova je škola 2006.
godine i u široj javnosti postala
poznata kao škola čiji su učenici
na prvom ciklusu nacionalnih ispita pokazali najbolje znanje matematike od svih hrvatskih općih,
jezičnih i klasičnih gimnazija u
Hrvatskoj.
leži u činjenici da se u ovoj školi redovito pišu ispiti.
Jednaki ispiti znanja
za sve učenike
“Čim smo čuli da se sprema
državna matura, dakle nekoliko
godina prije nego što su nacionalni ispiti uopće krenuli, započeli
smo prilagođavanje učenika tom
sustavu“ - napominje ravnatelj.
A “prilagođavanje“ se sastojalo u
redovitom pisanju ispita i navikavanju učenika da su ispiti sastavni
dio obrazovanja kojeg se ne treba
bojati, još manje izbjegavati, kao i
Gimnazija i srednja strukovna škola Jurja Dobrile u Pazinu
Peto mjesto u
Hrvatskoj
Tragom vijesti iz medija da je
pazinska gimnazija na temelju
rezultata iz nacionalnih ispita,
probne državne mature te upisa
na fakultete zauzela ukupno peto
mjesto u Hrvatskoj, pokušali smo
u samoj školi pronaći odgovor na
pitanje u čemu je tajna uspjeha.
Zanimljiv je podatak da trećina
učenika na županijskom natjecanju
iz matematike dolazi iz ove škole,
što je daleko iznad prosjeka s obzirom na ukupan broj gimnazijskih
razreda u Istri, no i druge su usporedne zanimljive: “Neke zadatke
naši učenici opće gimnazije u prosjeku riješe bolje od učenika matematičkih gimnazija“, kaže profesor
matematike Robert Gortan.
No, za razliku od elitnih gimnazija u velikim gradovima,
pazinska gimnazija te uspjehe ne
duguje pobiranju vrhnja iz osnovnih škola. - “Pazin je mali grad od
pet tisuća stanovnika“ - objašnjava ravnatelj Josip Šiklić - “i ni u
kojem slučaju ne možemo reći da
su učenici koji nam dolaze na bilo
koji način probrani. Istina je da se
kod nas upisuje prosjek, pri čemu,
naravno, ima i odličnih učenika,
ali ima i prosječnih, kao i lošijih.“
Po njegovim riječima, jedan od
značajnijih uzroka takvog uspjeha
Ravnatelj Josip Šiklić
da uspjeh na ispitu ovisi isključivo
o vlastitom angažmanu.
I učenici i nastavnici u Pazinu
shvatili su da je ispit pomagalo,
mjerni instrument pomoću kojeg se ocjenjuje znanje i da je od
pomoći svima, a najviše učeniku,
a ne kazna koju treba istrpjeti i
izbjeći je na sve moguće načine.
“Prvi korak bili su jednaki ispiti
znanja za sve učenike generacije“ - objašnjava prof. matematike
Vujasin Ilić. - “Tako smo mogli
međusobno uspoređivati naš rad,
a i rezultate učenika u odnosu na
njihove ocjene. To je u početku
bilo teško, jer nismo radili na isti
način, a ispite smo sastavljali tako
da smo kombinirali prijedloge nastavnika za pojedine zadatke. Na
taj smo način puno naučili jedni od
drugih i počeli smo se usklađivati
i dogovarati u određivanju bitnog
od manje bitnog u predmetu poučavanja. Provodili smo generacij-
Dopunska nastava
Na razini škole organizira se dopunska nastava iz matematike
kojoj je najvažniji cilj da učenike nauči učiti. U ovoj je školi uveden princip da su učenici dio generacije, a ne razrednog odjeljenja,
pa se tako na dopuskoj, ali i na redovitim satovima matematike
nastavnici ponekad izmjenjuju tako da nije strogo utvrđeno da svaki razred ima svog profesora. To vrijedi i za konzultacije - svaki
učenik može tražiti pomoć od bilo kojeg profesora, a ne samo od
onoga koji predaje njegovu razredu. Također, sve potrebne informacije učenici mogu dobiti i putem interneta; škola i nastavnici su
aktivni i na Facebooku, a radni materijali se uredno mogu naći na
internetu.
ske ispite predznanja i godišnje
ispite znanja koje nismo ocjenjivali, već im je bila svrha procjena
trajno naučenog znanja učenika, a
koristili smo ih da bismo pomogli
učenicima da se podsjete onoga
što su zaboravili ili lošije svladali.
Unaprijeđen sustav
ocjenjivanja
“Bitno je da smo ih počeli navikavati na uvjete u kojima su se pisali nacionalni ispiti i u kojima će
se pisati državna matura“ - objašnjava prof. Gortan. - “Vrlo brzo
smo ukinuli dijeljenje učenika na
kako bi nadoknadili eventualne
nedostatke. Do drugog razreda
gotovo svi već shvate o čemu je
riječ i potpuno surađuju.“
Razvijanju svijesti pomaže i
nešto što se nedavno predloženim
Pravilnikom o ocjenjivanju pokušava ukinuti, a to su “blic-testovi“.
U pazinskoj gimnaziji pišu se sasvim uredno - dva do četiri u polugodištu i, kako kažu nastavnici
matematike, oni najviše pomažu
učenicima da sami procijene koliko su spremni i sposobni za onaj
“veliki“ test, što je, u pravilu,
oduvijek i bila njihova osnovna
namjena.
ćinu gradiva nužna je usvojenost
svih cjelina koje su mu prethodile
tako da, ako je učenik pozitivno
riješio neki ispit, možemo pretpostaviti da je uspješno riješio i
ono što mu je prethodilo. Drugim
riječima, ako je iz prvog ispita dobio jedinicu, iz drugog trojku, a
za drugi ispit je bilo potrebno (i)
znanje iz prvog ispita, možemo
pretpostaviti da je sadržaje potrebne za prvi ispit u međuvremenu usvojio i da tu ocjenu ne treba
posebno ispravljati.“
Vrlo je važno da se dobitak jedinice na ispitu ne doživljava kao
nepremostiva tragedija, već kao
nezgoda koju se pojačanim angažmanom za sljedeći test može
premostiti, nastavlja prof. Šuljić.
- “Naš je cilj da učenik bude u
toku s nastavnim procesom koji se
odvija u razredu, a ne da s instruktorom radi na nekom paralelnom
kolosijeku i tako nikada ne ulovi
priključak razredom.“
Bez popravnih ispita
Elvis Melkić na državnoj maturi na ispitu iz informatike od moguća
32 osvojio je 31 bod i tako bio među pet najboljih u Hrvatskoj
‘grupu A’ i ‘grupu B’, čemu se
inače pribjegava kako bi se otežalo prepisivanje. U školi smo uveli
‘kodeks neprepisivanja’ - intenzivno se trudimo naučiti ih da je prepisivanje loše i za njih same i da
im je u interesu da dobiju brojčani
pokazatelj koliko su sposobni, koliko su sadržaja i vještina usvojili
i koliko se još moraju potruditi
Još jedna inovacija u odnosu
na “tradicionalni“ proces tiče se
ocjenjivanja. Naime, učenik može
imati pozitivnu ocjenu na kraju
godine čak i ako je imao jedinicu
iz nekog od “velikih“ ispita u toku
godine.
“Što se tiče toga, matematika je
ovdje u povlaštenom položaju“ kaže prof. Šime Šuljić. - “Za ve-
Zbog toga je uspostavljen sustav da se za konačnu ocjenu ne
gledaju ocjene iz pojedinih ispita,
nego ukupni broj bodova i postotak riješenosti kroz cijelu godinu. - “Tako smo uspješno izbjegli
cijelu kalvariju s ispravljanjem
ocjena. Kod nas nema usmenog
ispravljanja ocjena iz pismenog
ispita, što mislim da je u skladu s
onime kako se stvari rješavaju na
zapadu“ - smatra prof. Šuljić.
Kao rezultat ovakvog programa,
u pazinskoj gimnaziji u posljednje
dvije godine na kraju četvrtog razreda uopće nije bilo popravaka iz
matematike. A kao rezultat svega,
pazinska je gimnazija vrlo cijenjena i u nju se upisuju učenici ne
samo iz Pazina i okolnih naselja,
nego u nju dolaze i učenici iz drugih krajeva Istre.
13
svijet
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
RUMUNJSKA
Uključivanje manjinskih
zajednica u obrazovni sustav
Druga prilika za mlade
Rome
Dâmbovite Anastasiu Diem.
“Projekt je dobro prihvaćen u zajednici. Učenici su vrlo zadovoljni,
jer napokon imaju mogućnost završiti prvi stupanj školovanja.“
Diem s oduševljenjem daje i
vlastiti materijalni doprinos projektu, ali pritom ne nailazi uvijek
na odobravanje lokalnih vlasti.
“Na lokalnoj je razini odgovornost - odnosno financiranje - u rukama lokalnog vijeća. To je često
nedostatak, jer su obrazovni programi skupi, a školovanje romske populacije nije uvijek njihov
prioritet. Stoga imamo i paralelne
programe kojima se pokrivaju ti
interesi i kojima se razvija ovakav interes“ - kazala je Anne de
Ligne.
Na financijskom polju vrlo je
dobro što Europska unija snosi najveći dio troškova projekta
Druga prilika, dakle financiranja
nastavnih programa, materijala,
kao i opreme te obnove škola.
Često u seoskim školama nema
grijanja, a učionice su u lošem
stanju, neoličene i vrlo vlažne.
U Rumunjskoj Europska unija subvencionira
projekte ponovnog uključenja mladih Roma
u škole iz kojih su ranije izbačeni. Program se
provodi u 12 od 41 odjela, a u desetak škola već
su otvorena vrata polaznicima. Za deset će godina sve škole u regijama u kojima žive romske
zajednice morati ponuditi programe za njihovo
školovanje, koji prije svega igraju važnu ulogu u
integraciji
T
eško se može poželjeti ljepša dobrodošlica u rumunjsko selo Vulcana-Pandele.
Na školskom su dvorištu djeca
mobilizirala sav svoj jezični talent kako bi nas pozdravila. Na
igralištu je 27 osnovnoškolaca,
17 Roma i 10 Rumunja, koji u
harmoničnom skladu i uče i igraju se. Škola je, zbog miješanog
stanovništva, ogledalo zajednice.
Postoji i velika osnovna škola:
osam Roma u dobi od 19 do 35
pohađaju nastavu na tečaju nazvanom Druga prilika.
Jaka motivacija
Na početku je bilo i nesporazuma, pa je čak bila potrebna intervencija medijatora, odnosno osobe posebno educirane za posredovanje u mogućim konfliktima,
koja ima ulogu poveznice između
škole i romske zajednice. Danas
su sva otvorena pitanja riješena,
kaže direktorica škole Isabella
Toader:
“Školski medijator je odigrao
važnu ulogu u provedbi nastave.
On je ohrabrio djecu te popularizirao aktivnosti u zajednici. Njegova je glavna misija bilo uvjeriti
sve u zajednici da je najvažniji
završiti školovanje.“
Mnogi se mladi Romi u školske
klupe vraćaju i poslijepodne. Naime, većina ih radi, i to na crno, pa
ne mogu dobiti slobodno kako bi
pohađali nastavu.
“Volim dolaziti u školu, zaista
sam motovirana, silono želim
naučiti čitati i pisati“ - kazala je
puna života i šarmantna 20-godišnja Ramona, čije će dijete također
uskoro krenuti u školu.
No, nije jednostavno jednoj
majci poslijepodne provesti u
školi. Petruca, majka četiri kćeri,
dodaje:
“Moj suprug i najstarija kći brinu se za mlađe. Starija kći također
ide u školu, a naša obitelj nas obje
podržava i smatra da trebamo nastaviti školovanje.“
Obitelji su često veliki problem, ali još veća motivacija. Ponekad je nastavnica Mirela Verina
prisiljena pomalo i usporiti svoje
učenike.
“Problem je što je među mnogim odraslim učenicima želja da
nauče čitati i pisati vrlo snažna.
Žele te vještine svladati što prije,
pa ponekad odbijaju predložene
aktivnosti, jer takve zadatke smatraju nepotrebnima.“
Jedan od njih, Robert, razmišlja
Uspjeh učenika
motivira i učitelje
praktično, i u tome nije sam.
“Školujem se, jer je to za moje
dobro. Sada, kada je Rumunjska
ušla u Europsku uniju, uvjeren
sam da je potrebno znati čitati i
pisati. A nakon što to naučim, dobit ću i vozačku dozvolu.“
Gradovi nemaju novca
za takve projekte
Pohađati školu vikendom i dva
puta tjedno nije lako, prije svega nije jednostavno za djevojke.
Anne de Ligne, predstavnica Eu-
VELIKA BRITANIJA
ropske unije u Bukureštu, kaže:
“Postoji program senzibilizacije, koji se obraća obiteljima.
Sada je poznato da naš program
integriranja obitelji u društvo poštuje i tradiciju. Naravno, postoje
i granice. Ne želimo podržati činjenicu da 13-godišnja djevojka
mora napustiti školu zato što se
udaje. Dakle, trebamo djelovati
učinkovito i potaknuti Rome da
sami promijene svoju tradiciju, da
se razviju, a u tome važnu ulogu
igraju i medijatori.“
S time se slaže i gradonačelnik
U školskom centru Caragiale
čak je 70 posto učenika romskog
podrijetla. Direktorica škole Ramona Slav posebno je odgovorna
za razrede u kojima se djeci pruža
druga prilika. Vrlo je angažirana
u provođenju tog programa, a u
radu ju motiviraju mladi i ambiciozni, poput Ferrara Mariana.
“Prije sam se osjećao kao da
sam u mraku, jer nisam znao čitati i pisati. Ali napredovao sam pa
sada mogu čitati novine, časopise
i knjige. Osjećam se vrjednijim
nego prije, na neki način prosvjetljenim“ - kazao je mladi Marian.
Prema Deutsche Welle
Priredila Ivana Čavlović
Smanjenje proraËuna za
obrazovanje
Sveučilišta plaćaju danak recesiji
Vlada je odlučila smanjiti
proračun za visoko obrazovanje te je preporučila
sveučilištima da se
usredotoče na školovanje za
zanimanja koja će izravno
donositi zaradu
I
zgleda da je u Velikoj Britaniji, kao i
širom svijeta, zbog pomanjkanja potreba određenih zanimanja na tržištu rada
odzvonilo humanističkim i društvenim
studijima. Naime, britanska će sveučilišta
platiti danak recesiji, budući da im je vlada
odlučila smanjiti proračun i preporučila im
da se usredotoče na školovanje za zanimanja koja će izravno donositi profit njihovoj
ekonomiji.
To znači manje studenata filozofije i povijesti umjetnosti, a više praktičnih i statusnih
zanimanja, kao što su znanstvenici, inženjeri i pravnici. Od sveučilišta se također traži
da svoje klasične trogodišnje studije skrate
na dvije godine kako bi uštedjeli novac, a
ujedno bi se brže stjecale diplome. Ukoliko
britanski scenarij postane pandemija, fakulteti će isključivo postati tvornice radne snage, koji će svoje studente modelirati prvenstveno u strojeve za stvaranje profita.
Naravno, takvi pozivi britanskog ministarstva gospodarstva razljutili su akademske
krugove, a sindikati u školstvu smatraju ih
pljuskom koja će dovesti do gubitaka radnih
mjesta i dvosmjerni obrazovni sustav, samo
za privilegirane studente. No, britanska vlada tvrdi da će promjene pomoći smanjenju
javnog troška, učiniti sveučilišta mnogo
fleksibilnijima i kreirati više diplomiranih
studenata sposobnih pomoći ekonomskom
oporavku zemlje.
Tako će proračun za visoko obrazovanje i
Velikoj Britaniji sljedeće godine ostati bez
533 milijuna funti, odnosno iznosit će 7,3
milijarde funti, a sveučilišta će moći upisivati ograničen broj studenata. I britanski
ministar obrazovanja složio se da i sveučilišta moraju odigrati svoju ulogu u smanjenju
pritiska na javno financiranje. No, sa sveučilišta upozoravaju da će takve promjene
štetiti fakultetima i dovesti do golemoga
klasnog raslojavanja.
Britanski studenti, također zgroženi novim
vladinim mjerama, rekli su da je to jedan od
načina da se jeftino dobije visokoobrazovana radna snaga te da je nedopustivo da se takvim planom prisiljava siromašne studente
na biranje studija koji ih ne zanimaju.
Kao ključan izvor zarade britanskih sveučilišta, tijekom godina koje dolaze, mogle bi biti
prvenstveno školarine stranih studenata, kažu
u britanskoj vladi. Pritom pomaže što je prema posljednjem istraživanju Velika Britanija,
nakon SAD-a, drugo najpopularnije odredište
za studiranje na svijetu, zbog konkurentnosti
njihovih studenata na tržištu rada i kvalitete
obrazovnih programa. Trenutačno više od 340
tisuća stranih učenika studira na britanskim
sveučilištima, dok još 200 tisuća studenata
njihove ispite polaže u svojoj domovini.
Prema Reutersu
Priredila Ivana Čavlović
aktualno
regija
14
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
SRBIJA
Evaluacija Europske
akademske komisije
U Vojvodini
počeo upis u
hrvatske odjele
osnovnih škola
Priznanje
Medicinskom fakultetu I
u Nišu
Stručni tim Europske akademske komisije uvjeren
je da će se Medicinski fakultet, kao vođa
promjena na Sveučilištu i
šire, značajno razviti i u
budućnosti
M
edicinski fakultet u Nišu dobio
je krajem veljače od Europske
akademske komisije dokument
o evaluaciji fakulteta, u kojem su rad, postignuti rezultati te posebno organizacija
rada na ovoj visokoškolskoj ustanovi dobili vrlo visoku ocjenu. U zaključku piše
da Medicinski fakultet može odgovoriti
svim zahtjevima europskog obrazovnog
sustava, a kako je kazao dr. Milan Višnjić,
dekan Medicinskog fakulteta, kvalitetu i
organizaciju rada ove visokoškolske ustanove ocjenjivao je stručni tim s europskih
sveučilišta.
Zadovoljstvo radom
i organizacijom
Na natječaj za ovaj projekt Europske
unije i Vijeća Europe zahtjev je podnijelo
pet fakulteta iz Srbije, a prije dolaska u Niš
stručni je tim imao sve podatke o Medicinskom fakultetu. Tijekom trodnevnog posjeta razgovarali su s dekanom, prodekanima,
članovima Nastavno-znanstvenog vijeća,
predstavnicima kliničkih predmeta, zatim
centra za kontrolu kvalitete, administrativnim radnicima odgovarajućih tijela iz fakultetske službe te s predstavnicima Studentskog parlamenta i Kliničkog centra u Nišu.
- Naš je fakultet jedini u Srbiji koji je
prošao prvu eksternu evaluaciju. Članovi
komisije otišli su ističući da su vrlo zadovoljni radom i organizacijom rada fakulteta.
Tada su izrekli usmenu pozitivnu ocjenu, a
to su potvrdili i pisanim dokumentom, koji
je pristigao ovih dana - kazao je dekan Milan Višnjić.
U zaključcima pisanog dokumenta, među
ostalim, stoji kako je stručni tim Europske
akademske komisije uvjeren da će se Medicinski fakultet u Nišu, kao vođa promjena
na Sveučilištu i šire, značajno razviti i u budućnosti. Prema riječima dekana Višnjića,
stručni je tim dao i preporuke kako nastaviti raditi, a to je već zacrtano u strategiji
razvoja fakulteta. Preporuke se odnose na
bolju informiranost članova Senata, veću
zastupljenost studenata u fakultetskim vijećima, da više utječu na promjenu zakona
preko Ministarstva zdravlja i obrazovanja,
da vlada izdvaja veća sredstva za znanost,
odnosno znanstvena istraživanja, da studenti imaju više praktičnog rada, itd.
- Neki su prijedlozi koje preporučuje europski stručni tim teško ostvarivi, zbog opće
gospodarske krize i naše nemoći da utječemo
na promjene u odnosu na zakonske i materijalne mogućnosti - dodaje dekan Višnjić.
U stručnom je izvještaju konstatirano da
je Medicinski fakultet iznimno napredovao
i da je jedan od bitnih elemenata za uspjeh
kao i činjenica da je uprava fakulteta, koja
je već deset godina na čelu ove visokoškol-
ske ustanove, imala viziju razvoja i želju da
je ostvari.
Suradnja s europskim
fakultetima
Mnogo je učinjeno na upoznavanju i primjeni svjetskih dostignuća u području medicine, istaknuo je dekan Višnjić. Kazao je
također da ocjena europske stručne komisije otvara vrata suradnje s fakultetima europskih zemalja u pogledu specijalizacije i
doktorskih studija, a posebno kada je riječ o
razmjeni studenata, koja je već započela, ali
neće stati na dosadašnjim vezama.
- Suradnja s Norveškom već je uspostavljena, upravo su se ovih dana vratili naši studenti nakon višemjesečnog boravka u Norveškoj. Sada je u planu razmjena studenata
s Grčkom, a sljedeći je korak razmjena profesora. Također, započet ćemo pregovore s
Iranom, premda oni ne pripadaju europskom
obrazovnom sustavu, ali bi nam njihovo
iskustvo dobro došlo, kao i naše njima. Time
potvrđujemo da smo fakultet koji je otvoren
za suradnju - ističe dekan Milan Višnjić.
Prema Prosvetnom pregledu
I. B.
SLOVENIJA
N
ako kampanja za upis budućih
osnovaca u odjele na hrvatskom
jeziku ove godine još nije započela, svi roditelji koji žele da im
djeca osnovnu školu pohađaju na hrvatskom jeziku mogu to učiniti bez
problema, a razlike u odnosu na prethodne godine nema. Tu, kao i činjenicu da se učenici koji nastavu pohađaju na srpskom, a žele školovanje
nastaviti na hrvatskom jeziku, mogu
isto tako bez problema prepisati u
hrvatske odjele potvrdila je članica
Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužena za obrazovanje Stanislava
Stantić Prćić.
Kaže kako je važno da djeca imaju
i završen predškolski program, a ako
škola kojoj dijete pripada nema nastavu na hrvatskom jeziku obvezno je
upućivanje budućeg osnovca u školu
gdje takva nastava postoji. Roditelji
također imaju pravo tražiti da im se
dijete školuje na hrvatskom jeziku,
bez obzira na broj prijavljene djece u
budući odjel.
Stanislava Stantić Prćić podsjeća
da je moguće učenika ispisati iz odjela na srpskom jeziku te ga upisati u
odjel na hrvatskom jeziku.
“Već smo imali takvih slučajeva, a
sve je regulirano i riješeno bez problema. Potrebno je samo pravodobno
se odlučiti i pokrenuti taj proces. Takvo što se ne preporuča raditi dok traje
školska godina, već treba pričekati
početak sljedeće. Nastavni plan i
program je istovjetan, bez obzira na
kojem se jeziku djeca školuju“, kaže
Stantić Prćić.
Također, navodi da naglasak nije
samo na standardnom hrvatskom
jeziku, već da se tijekom školovanja
njeguje i bunjevačka ikavica, što
olakšava praćenje nastave, očuvanje
vlastitog identiteta te uvažavanje
drugih nacionalnih identiteta. Škole u
Subotici u kojima se odsržava nastava
i na hrvatskom jeziku su OŠ Matka
Vukovića, OŠ Ivana Milutinovića
i OŠ svetog Save, a u prigradskim
naseljima to su škole u Tavankutu,
Maloj Bosni i Đurđinu.
Upis djece u prvi razred osnovne
škole traje do 31. svibnja.
Prema SuboticiDanas
I. B.
Udarac demokratskom
odluËivanju
Studenti protiv Prijedloga zakona o
ograničenom radu
a završetku javne rasprave o Prijedlogu zakona o ograničenom
radu, koji među ostalim predviđa
ograničenja studentskog rada, predsjednica Studentske organizacije Slovenije
Katja Šoba slovenskom je ministru rada
uručila pismo potpore dosadašnjem sustavu, koje je potpisale oko 250 studentskih
organizacija. Budući da je ministar bio
zauzet drugim obavezama, Šobu je primio
šef odjela za program zapošljavanja Zoran
Kotolenko. Predaju pisma u predvorju ministarstva pratio je glasan protest stotinjak
studentskih predstavnika, koji su došli s
okupljanja na Prešernovu trgu.
Prijedlog novog zakona studentskog
rada ne eliminira prihode i ostaje više od
85 posto sada zaposlenih studenata, poručuju iz ministarstva. Studenti i njihove organizacije koje se posredno i neposredno
financiraju iz koncesijskih akata od studentskog rada, odlučno se suprotstavljaju
predviđenim novim uredbama i zahtijevaju da se taj rad uređuje odvojeno. Naime,
tvrde da spomenuti prijedlog prikriveno
eliminira studentski rad, elitizaciju viso-
kog školstva i autonomnost studentskog
organiziranja.
Iznenađujuće je otkazana daljnja javna
rasprava o Prijedlogu zakona o ograničenom radu, jer se ministarstvo, bez obzira
na polemične rasprave na nedavnom prvom sastanku radne skupine vladina vijeća za studentska pitanja, odlučilo povući
sa sjednice Ekonomsko-socijalnog vijeća.
- Otkazivanje daljnje rasprave smatramo zavlačenjem i proračunatim potezom
ministarstva. Imamo plan nove strukovne i
terenske djelatnosti, upozorila je Šoba.
U ministarstvu ustraju na pojašnjenju da
prijedlog zakona cjelovito uređuje privremeni i povremeni rad, u koji su jednakopravno
uključeni svi korisnici, a ne samo studenti.
Njihov bi rad bi po novome uređen u skladu
sa standardima i normativima u razvijenim
državama i preporukama međunarodnih organizacija. U prijedlogu je također predviđeno financiranje Studentske organizacije Slovenije, s time da bi dio novca bio dostupan i
drugim organizacijama mladih i projektima.
Prema Delu
I. B.
tema
broja
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
15
Tema broja: Profesionalni razvoj nastavnika
www.skolskenovine.hr
Bez pogrešaka
nema kreativnosti
Usavršavanje nastavnika potrebno je osmisliti na način da oni aktivno sudjeluju u stjecanju novih vještina i znanja, da su u središtu tog procesa, da im
se omogući više odgovornosti, potiče njihova kreativnost i inovativnost. Nastavnici, kao primarni korisnici stručnog usavršavanja, moraju imati mogućnost
utjecaja na sadržaj i metode tog usavršavanja. Tako se u konačnici stvara okružje
u kojem će se i kompetencije najmlađih - učenika - najkvalitetnije razvijati. Naročito je
osjetljivo pitanje usavršavanja u informatičko-digitalnim vještinama, u kojima su djeca
danas često bolja od učitelja. Nastavnicima treba dopustiti kreativnost, ali ne kažnjavati
njihove pogreške. Kada učitelji i profesori sami shvate kakve sve koristi od stručnog
usavršavanja imaju, i oni sami i njihova okolina i njihovi učenici neće ih trebati posebno
nagovarati na taj potez
Priredio Branko NAĐ
A
gencija za odgoj i
obrazovanje (AZOO)
okruglim stolom o
izazovima stručnog
usavršavanja i profesionalnom
razvoju nastavnika obilježila je
završetak jednogodišnjeg projekta Suvremeni pristup stručnom usavršavanju. Primatni je
cilj projekta bio jačanje kapaciteta same Agencije, njezinih savjetnika i viših savjetnika, kako
bi u budućem razdbolju bili spo-
sobniji osmisliti i provoditi suvremene metode usavršavanja
hrvatskoga nastavnoga kadra.
Sanja Milović, viša savjetnica
i voditeljica projekta, kazala je
da je u fokusu AZOO-a razvoj
pojedinca i kontinuirano unapređenje njihova rada, koji se
naposlijetku vidi u poboljšanju
kvalitete nastave te direktnijom
komunikacijom s učenicima s
jedne strane odnosno s kolegama učiteljima i školama s druge.
Europske stručnjake prvenstveno zanimaju tri pitanja, koja
su provučena kroz najznačajni-
je strateške razvojne projekte,
objasnila je Milović. Kako unaprijediti kvalitetu i učinkovitost
stručnog usavršavanja, zatim
kako potaknuti odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje na preuzimanje veće odgovornosti za svoj
profesionalni razvoj (naročito
razvijajući svoju inovativnosti
i kreativnost) te kako povećati
razmjenu iskustava i mobilnost
učenika, učitelja, nastavnika,
stručnih suradnika i ravnatelja,
što u modernim stremljenjima
europskih zemalja predstavlja
najvažnije pitanje.
Željni povratne
informacije o
onome što rade
Kvalitetu stručnog usavršavanja treba unapređivati strateški,
dugoročno, održivo i kroz partnetstvo s nastavnicima, istaknula je Mihaela Dubravac Šigir,
načelnica Odjela za cjeloživotno
učenje i upravljanje fondovima
Europske unije pri Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa.
- Cjeloživotno učenje moguće je samo ako je osoba istinski
Nastavak na 16. stranici
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Nastavak sa 15. stranice
motivirana. Učenje treba donijeti neku promjenu u životu pojedinca, inače ono samo po sebi
nema smisla. Dakle, ako se odluči na taj potez i uloži određeni
napor da bi usavršavanje uspjelo, nastavnik s pravom očekuje
pozitivnu promjenu na osobnoj
razini, bilo na radnom mjestu ili
u općedruštvenom smislu. Najčešće te promjene, koje su rezultat učenja, utječu na sve spomenute sfere, jer kad se mi osobno
promijenimo više ništa oko nas
nije isto!
Dubravac Šigir upozorila je
ipak da se u promišljanjima unapređivanja profesionalnog razvoja ne smije zadavati mnogo
ciljeva, već tek nekoliko, vrlo
konkretnih i jasnih. Usmjeriti
se treba prema ciljevima koji su
dostupni i održivi, koji donose
kvalitativne promjene. S ciljem
da se mijenjaju svi koji sudjeluju
u procesu cjeloživotnog učenja.
- Moramo moći pratiti mijenjanje svijeta oko nas i moramo
biti voljni ići za tim, da ne bismo osjećali osobnu ili ukupnu
društvenu isključenost. Kako
napraviti strategiju kojom ćemo
pomagati onima koji pomažu i
uče najmlađe generacije? Vrlo
jednostavno, moramo se preusmjeriti ne više na ono što poučavamo, niti kako, već prvo i
osnovno pitanje mora biti zašto,
zaključila je.
Osnova modernoga profesionalnog razvoja učenja je kompetencijski i konceptualni pristup,
prema kojem nastavnik u školu i razred svakodnevno ulazi
s jasnom namjerom da utječe
i razvija kompetencije onih s
kojima radi - djece. Naravno, i
na svoje osobne kompetencije.
Stoga nastavnici, kao primarni
korisnici stručnog usavršavanja,
moraju imati mogućnost utjecaja
na sadržaj i metode tog usavršavanja. Tako se u konačnici stvara
okružje u kojem će se kompetencije najmlađih najkvalitetnije razvijati.
Problem kod povećanja akademske razmjene, iskustva i
mobilnosti nastavnika Dubravac Širir vidi u tradicionalnom
hrvatskom problemu da nismo
spremni lako razmjenjivati iskustva i komunikaciju, pa čak ni
najsuvremenijom tehnologijom,
e-mailovima. Nismo spremni
otvarati se jedni drugima, dijeliti
svoja iskustva i praksu. Naši su
nastavnici možda previše samozatajni, možda suviše u obrazovnom sustavu tradicijski zatvoreni u svoje male svjetove.
- A kada bismo i pokušali svoje ideje i rezultate dati u javnost,
često smo se puta susretali sa
suviše kritički nastrojenim auditorijem. A to dakako nije baš
poticajno okruženje za umrežavanje i otvaranje. To se treba
promijeniti, jer sam shvatila tijekom godina da su svi obrazovni
djelatnici, od ravnatelja do odgajatelja, željni razgovora. Svi
su željni povratne informacije
o onome što rade, nedostaje im
provjera vlastitih rezultata, vlasitog osjećaja jesu li na dobrom
putu!
Stoga se na svakom koraku
mora poticati partnerska i suradnička klima s MZOŠ-om i
AZOO-om kao krovnim organizacijama. To će ohrabriti nastavnike te i iskustvom i znanjem
U napetom i stresnom društvu u kojem živimo učiteljima je manje
važno kako će metodički nešto dobro izvesti. Važnije im je znati što
učiniti kada pred njima stoji agresivan adolescent! Učitelji žele da
ih netko tome poduči, da idu na treninge takvih vještina
Mihaela Dubravac ©igir
iznimno kvalitetne praktičare
da svoja znanja i iskustva podijele s drugima. A bez toga možemo biti u velikim zabludama,
odnosno bit ćemo uskraćeni za
mnogo dobrih rezultata, korisnih
informacija i savjeta.
Digitalna tehnologija
i strani jezici
Ružica Ambruš Kiš, viša savjetnica Agencije za odgoj i
obrazovanje, pokušala je objasniti kako se kvaliteta i učinkovitost stručnog usavršavanja može
postići u prvom redu dobrim balansom između potreba obrazovnog sustava i potreba učitelja.
Upozorava da kamen spoticanja
za mnoge učitelje, nastavnike i
profesore predstavljaju novosti
koje je donijela digitalna tehnologija. A većina učitelja u vrijeme svog inicijalnog obrazovanja
nije imala mogućnosti o tome
učiti, iz jednostavnog razloga jer većina te tehnologije nije ni
postojala.
- U informatičko-digitalnim
vještinama djeca su danas bolja
od učitelja. Stoga baš u usavršavanje u tom području trebamo
uložiti silnu energiju, ali ga provoditi s razumijevanjem, a ne s
osuđivanjem. Ako u sadržajima
koje im nudimo na skupovima
učitelji osjete pomoć i podršku,
pa nakon toga i oni kvalitetnije
dopru do djece, smanjit ćemo
uvelike stres koji donosi loše
ponašanje učenika. Jer, često to
loše ponašanje proizlazi iz nerazumijevanja učitelja, iz onoga generacijskog jaza između
nastavnika i učenika, poručuje
Ambruš Kiš.
Nastavnike na profesionalni
razvoj ne treba nagovarati, već
poticati kreativnim metodala i
modulima usavršavanja, da nastavnici osjete koliko su za njih
bolji skupovi u kojem su oni središte edukacije. Baš kao što bi to
isto središte nastave trebali biti
njihovi učenici. Ako će učitelji
biti u središtu edukacije, onda će
se s lakoćom mijenjati i time će
biti sretni, i kao profesionalci i
kao osobe.
- Razvijati učitelja kao profesionalca znači razvijati ga kao
osobu! Nažalost, naši učitelji
imaju dvije velike prepreke kada
je u pitanju otvorenost za promjene i razmjenu. Većina njih je
u šoku kada su suočeni s mogućnostima europske razmjene, jer
im prepreke čini engleski jezik
i digitalna tehnologija, što sam
već spomenula. Jer, i kada imaju
dobre ideje, ostanu u šoku pred
gomilom papirologije i administriranja koje moraju obaviti,
na stranom jeziku i putem ICT
tehnologije. Tu im treba pomoć
i podrška, jer će biti šteta da ne
iskoriste sjajne mogućnosti koje
u ovo predpristupno doba imaju.
Ali već sada ima sjajnih primjera, poput zagrebačke Gimnazije
Tituša Brezovačkog u Habdelićevoj, koja radi mjuzikl u suradnji sa školom iz Danske, ili III.
gimnazija u Splitu sa školom iz
Velike Britanije!
Iskoristiti europske
programe mobilnosti
Rob Bolitho, akademski direktor za jezično obrazovanje u
engleskom Norwichu, koji je bio
nositelj projekta jačanja kapaciteta Agencije za odgoj i obrazovanja, stručnjak je koji je radio
u tridesetak zemalja po cijelome
svijetu. Njegovu ekspertizu u
profesionalnom razvoju svojih
Vidoslava Kascelan,
Zavod za školsko,
Crna Gora
Intenzivna reforma obrazovanja u našoj zemlji
počela je prije deset godina. S implementacijom
smo počeli 2004. godine u osnovnim školama, a
u gimnazijama dvije godine kasnije. Paralelno s
time provodili smo osposobljavanje nastavnika,
uglavnom kroz seminare o promjena u obrazovanju, a znatno je i povećan katalog stručnog
usavršavanja. Jer, interes nastavnika za usavršavanje evidentno raste.
No, jasno nam je da ako sve što nastavnici čuju
na seminarima zaista i ne zaživi na školi, onda
nema koristi. Zato je osmišljen program profesionalnog razvoja, prema kojem su škole obavezne
pisati plan profesionalnog razvoja prema svojim
potrebama za razdobolje od dvije godine, dok
sami nastavnici pišu osobni plan za godinu unaprijed. Mogu reći da su škole jako dobro prihvatile tu ideju, nastavnici zaista s osjećajem izabiru
aktualne teme u kojima se žele usavršavati i to
funkcionira jako dobro. Jer, oni sami prepoznaju
duh ovog i potrebe vremena, svoje nedostatke i
sami to liječe, posebno poznavanje stranog jezika i računala. A koriste pritom vlastite resurse,
kadar unutar škole, da se samoeduciraju i šire
osnovna znanja.
Onoliko koliko nastavnicima nudimo, koliko im
pomažemo i kakav je odnos društva prema njima, toliko će oni vraćati, odnosno toliko će ula-
gati u našu djecu! Vjerujem da su nastavnici najbolji, sačuvani dio društva i mnogo je među njima
entuzijasta, ali ne mogu stalno biti tako enegični
entuzijasti. Sustav im mora davati podršku i nove
impulse, učitelji i profesori moraju imati adekvatan društveni status te adekvatne uvjete za rad.
Onda će moći izgraditi školu kao zajednicu koja
uči, ali i prema kojoj svi mi imamo veliko poštovanje.
Mobilnost je iznimno važna, ali prvenstveno
moramo razviti mobilnost unutar same škole.
Kada se napravi neki važan projekt, s kojim se
ide na natjecanja i u širu javnost, pitam se jesu li
s tim projektom prvo upoznati baš svi nastavnici i
učenici neke škole. Zato s našim nastavnicima u
Crnoj Gori pokušavamo razviti atmosferu međusobnog povjerenja, uvažavanja i suradnje! (bn)
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
tema
broja
aktualno
17
www.skolskenovine.hr
Rob Bolitho, akademski
direktor za jezično
obrazovanje u Norwichu,
Velika Britanija
Ružica Ambruš Kiš
Zvonimir Vidušin
savjetnika ovaj je puta koristio i
AZOO. Bolitho veliku priliku za
hrvatske obrazovne djelatnike
vidi u boljem iskorištavanju europskih fondova i programa.
- Hrvatska kao zemlja koja
je u pristupnim pregovorima s
Europskom unijom ima na raspolaganju širok raspon pristupnih i strukturnih fondova koji
omogućuju studijska putovanja
u inozemstvo, stručnu razmjenu
i slično, kroz programe poput
Comeniusa ili Leonarda. Slični
programi postoje i za razmjenu
učenika i studenata, a najvažniji
je svakako Erasmus. To je prilika da Hrvatska svome obrazovanju doda europsku perspektivu
i mislim da za te mogućnosti
treba znati svaki nastavnik u
Hrvatskoj. I dok je komunikacija vašega resornog ministarstva
prema Europi dobra, čini mi se
da bi se komunikacija prema
školama trebala poboljšati i biti
češća. Da nastavnici saznaju za
sve mogućnosti stručnog usavršavanja i napredovanja koji su
im na raspolaganju!
Da međunarodnja suradnja
svakako mora imati važn(ij)u
ulogu u cjeloživotnom učenju
naših nastavnika slaže se i Zvonimir Vidušin, voditelj Odsjeka
za Comenius pri Agenciji za
mobilnost i programe Europske unije. Kroz te su programe
dostupne teme poput korištenja
informacijsko-komunikacijskih
tehnologija, zatim izrade i upravljenja inovativnih međunarodnih
projekata, primjene suvremenih
metodičnih pristupa djeci, poticanje škola na suradnju i razmjenu primjera dobre prakse, te
diseminacija i širenje rezultata.
- Preduvjet međunarodnoj suradnji treba biti podizanje jezične kompetencije nastavnog osoblja, kako bi se što lakše mogli
uključiti. Time se učitelje i nenastavno osoblje potiče na preuzimanje veće odgovornosti za
osobni razvoj, a kroz kroz međurodnu suradnju i projekte potiče se kreativnost i inovativnost,
a naposljetku i sama mobilnost,
objasnio je Vidušin.
Europski program za cjeloživotno učenje u Hrvatskoj provodi Agenija za mobilnost i programe Europske unije, i to je najveći program Europske komisije.
Hrvatska je u pripremnoj fazi za
punopravno članstvo u tom Programu za cjeloživotno učenje, a
u okviru tog programa postoje
podprogrami, poput Comeniusa, koji je namijenjen školskom
obrazovanju i predškolskom odgoju. Na temelju natječaja za aktivnosti iz podprograma Comenius hrvatski nastavnici mogu
otići na stručno usavršavanje u
neku od zemalja Europske unije. Hrvatske škole također mogu
sudjelovati i u raznim oblicima
školskih partnerstva, što se također financira iz europskih fondo-
Ako učenicima damo više odgovornosti u procesu učenju, primjerice kroz rad na različitim
projektima, oni će procvjetati i imati velike koristi
od šanse da preuzmu inicijativu i odgovornost.
Objeručke će zgrabiti ponuđenu im priliku da postanu neovisniji.
Ovdje se radi o jednostavnom pitanju vlasništva. Kada preuzmu odgovornost, učenici vjeruju
da sami upravljaju svojim učenjem i smatraju se
vlasnicima svog učenja. Zašto isto ne bi vrijedilo
i za nastavnike tijekom njihova stručnog usavršavanja? Da učitelji uče kao i njihovi učenici? Da
autonomni, neovisni nastavnici stvaraju neovisne
učenike?! Nastavnici koji su vlasnici svoga stručnog treninga omogućit će svojim učenicima da i
oni posjeduju vlastito učenje. To je međusobno
jako povezano.
Osobe izabiru zanimanje učitelja, jer to osjećaju kao svoj poziv. Oni žele biti nastavnici. No,
zašto mlad i poletan učitelj na kraju svoga profesionalnog puta postaje čangrizav i namrgođen?
To se događa često, jer tijekom svojih karijera ti
učitelji nisu bili prepoznati, rijetko je ili nikad hvaljen njihov rad, nije im dato dosta odgovornosti i
osjećaju se malenima i nevažnima. Dajte učiteljima da sudjeluju u svom profesionalnom razvoju
i stručnom usavršavaju i bit će motivirani za to.
To vrijedi za bilo koju zemlju u bilo koje vrijeme!
(bn)
Na listi prioriteta kod nastavnika je na vrlo visokom četvrtom mjestu želja za stručnim usavršavanjem. Na prvom im je mjestu kvaliteta nastavnog procesa, na drugome materijalni uvjeti, na trećem
školsko ozračje. Učitelji i profesori itekako su svjesni svojih potreba,
no za kontinuirano stručno usavršavanje najvažnija je motivacija
va. Lani je, primjerice, posredstvom ove Agencije na stručno
usavršavanje u zemlje EU iz
Hrvatske otišlo 29 nastavnika,
govori Vidušin. Ističe kako im
je ove godine proračun znatno
veći, pa poziva zainteresirane
obrazovne djelatnike da prouče
natječaje na internetskim stranicama Agenija za mobilnost i
programe Europske unije.
Specifičnost i
problemi usavršavanja
strukovnjaka
U hrvatskom srednjem strukovnom obrazovanju u ovom
je trenutku više od 135 tisuća
učenika, što je 71 posto cjelokupnoga srednjeg obrazovanja. U
tom je sustavu zaposleno 6500
strukovnih nastavnika, a pred
strukovnim školama i njihovim
kadrom brojne su teškoće i izazovi, najprije jer se radi o čak
323 zanimanja iz 29 područja
rada. O složenosti i specifičnosti
procesa stručnog usavršavanja
nastavnika strukovnjaka govorila je Marija Marcelić, načelnica
Odjela za razvoj kurikuluma i
stručno usavršavanje nastavnika
pri Agenciji za strukovno obrazovanje:
- Prema Zakonu o strukovnom
obrazovanju iz 2009. godine,
istaknute su četiri podkategodije nastavnika, što je specifikum
koji zahtijeva i dodatno složen
proces njihove edukacije. To su
nastavnici stručno-teorijske nastave, zatim nastavnici stručnopraktične nastave, stručni učitelji i suradnici u nastavi. Nadalje,
velik je broj od čak 290 škola u
kojima se realiziraju strukovni
programi, pa je i mreža škola vrlo
velika. A inicijalno obrazovanje
strukovnih nastavnika u pravilu je slabo i razlikuje se prema
sredini u kojoj se obavlja. Naši
profesori dolaze sa stručnih, a ne
s učiteljskih fakulteta, i nužno je
potrebno uz držanje same nastave da se ti učitelji strukovnjaci
dodatno obrazuju u pedagogiji,
psihologiji, metodici, didaktici...
Istodobno znamo da je u cijelom
svijetu, pa tako i kod nas, upravo strukovno obrazovanje temelj
razvoja gospodarstva!
Agencija za strukovno obrazovanje provela je opsežno istraživanje u kojem je sudjelovalo
više od 4000 nastavnika i svi su
složni u tome da im je potrebno
usavršavanje, i to prvenstveno
u struci, za koju oni zapravo
spremaju djecu, da budu kompetentna, da se danas-sutra što
lakše zaposle u struci za koju se
obrazuju. Dosad su nastavnici
educirani preko raznih pristupnih fondova, poput CARDS-a
2003, usavršavani su u svojoj
struci, pomagalo se i u opremanju škole. U tijeku je i čitav niz
projekata IPA, na koje apliciraju
strukovne škole, aplicirala je i
Agencija, za stručna putovanja
u zemlje Europske unije, gdje bi
upoznavali primjere dobre europske prakse.
Brojne srednje strukovne škole sudjeluju u čitavom nizu bilateralne suradnje sa zemljama
Nastavak na 18. stranici
tema
broja
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Nastavak sa 17. stranice
Unije, a razmjena naših učenika
i nastavnika već postoji. Marcelić kao uzore u tome ističe Elektrotehničku školu u Zagrebu,
koja je jedna od najkvalitetnijih
škola u jugoistočnoj Europi,
zatim Srednja škola Matije Antuna Reljkovića u Slavonskom
Brodu, Poljoprivrednu škola u
Zagrebu, ali i Opuzenu, itd.
Učitelji i profesori
svjesni su svojih
potreba
Jasmina Muraja, načelnica
Odjela za promicanje kvalitete
obrazovanja pri Nacionalnom
centru za vanjsko vrednovanje,
podsjetila je na provođenje projekta samovrednovanja škola,
i osnovnih i srednjih, koje je u
tijeku. Kroz taj je projekt Na-
Marija Marcelić
Jasmina Muraja
Jadranka Bjelica
cionalni centar prikupio brojne
podatke o tome što sami nastavnici zaista žele.
- Saznali samo da je kod nastavnika na vrlo visokom četvrtom mjestu prioriteta želja
za stručnim usavršavanjem. Na
prvom im je mjestu kvaliteta
nastavnog procesa, na drugome materijalni uvjeti, na trećem
školsko ozračje. Učitelji i profesori itekako su svjesni svojih
potreba.
Ipak, Muraja smatra da je za
podizanje kvalitete rada i njihovo kontinuirano stručno usavršavanje najvažnija motivacija, zatim samopoštovanje, prepoznavanje njihova rada, odgovornost,
samovrednovanje.
Savjetnici
Agencije za odgoj i obrazovanje koja usavršavanje provodi
su visoko motivirani, sada samo
moramo poraditi na tome da na
pravi način motiviraju nastavnike. Kako? Osigurati moramo
veću protočnost informacija,
koja će onda rezultirati i snažnijom otvorenosti promjenama.
Agencije i resorno ministarstvo
moraju osluškivati potrebe škola, a nastavnike motivirati da se
za sve teškoće, nejasnoće i želje
obrate i internetom i telefonski,
da sami na vrijeme potraže informacije.
Konačno, o iskustvima rada na
terenu, dakle sa samim nastavnicima kojima je, shvatili smo
dosad, nužno kvalitetnije i fokusiranije usavršavanje, govorila
je Jadranka Bjelica, ravnateljica
OŠ Frana Krste Frankopana u
Zagrebu. I ona, kao praktičarka
koji radi svakodnevno s nastavnici i odgovara na njihove potrebe, poručuje da je za svaki vid
usavršavanja potreban jaki unutarnji motiv.
- Kako biti bolji učitelj osnovno je pitanje. Moje geslo kao
ravnateljice glasi: “Samo je zadovoljan učitelj dobar učitelj.“
A posao ravnateljice je upravo
učitelju osigurati sve uvjete, odgovoriti na sve njegove potrebe
i omogućiti mu da bude zadovoljan na svome radnome mjestu. Moram nastavniku pokazati
da ga poštujem, da ga trebam,
da mi je poseban i da ima svu
moju pomoć i podršku. Nakon
toga, učitelji i sami osjete želju
za vlastitim stručnim usavršavanjem. Kada oni sami shvati da će
se time osjećati bolje, sigurnije,
stručnije, kompetentnije, više ga
neće trebati nagovarati na usavršavanje, jasna je bila Bjelica.
Na okruglom stolu Agencije
za odgoj i obrazovanje moglo se
čuti puno prijedloga o osmišljavanju i planiranju profesionalnog
razvoja. A upravo je Bjelica ukazala da je pri tome vrlo važan,
čak i presudan dodir sa stvarnošću. Programi se mijenjaju, dolaze nove koncepcije i planovi, ali
dodir sa stvarnošću uvjet je da se
odrede prioriteti. Prioritet je rad
na sebi, zaključuje Bjelica.
- U ovome trenutku mojim je
učiteljima manje važno kako će
metodički nešto dobro izvesti.
Važnije im je znati što učiniti
kada pred njima stoji agresivan
adolescent. Učitelji žele da ih
netko tome poduči, da idu na treninge takvih vještina.
Usavršavanje stoga mora
EUROPSKA KOMISIJA
Raspisan novi
natječaj
Učiniti cjeloživotno učenje
stvarnošću - od kolijevke do
groba - i promišljati o svim
oblicima učenja (formalnom,
neformalnom,
informalnom)
- temeljni je cilj Europske unije te je naveden u strateškom
okviru za Europsku suradnju u
obrazovanju i osposobljavanju
(“ET2020“). Zemlje EU obvezale su se stvoriti koherentne i
sveobuhvatne strategije cjeloživotnog učenja, ali je njihovo
provođenje i dalje izazov. Treba pojačati napore na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se pokazao stvarni
utjecaj politike cjeloživotnog
učenja na pojedince.
Europska komisija objavila je
međunarodni natječaj za provedbu strategije cjeloživotnog
učenja te podizanje svijesti europske suradnje u obrazovanju
i osposobljavanju. Rok za podnošenje prijava je 16. srpnja
2010. Korisnici mogu biti nacionalna ili regionalna ministarstva zadužena za obrazovanje
i osposobljavanje, druga javna
tijela i dioničari organizacija aktivnih u području cjeloživotnog
učenja (predškolsko, osnovnoškolsko,
srednjoškolsko,
strukovno, visoko obrazovanje
i obrazovanje odraslih). Program se sastoji od dva dijela
potpore: nacionalnih aktivnosti
za razvoj i provedbu strategije cjeloživotnog učenja (npr.
aktivnosti koje podižu svijest,
osnovanje foruma) te međudržavne suradnje i razmjene
dobre prakse u cilju razvoja i
primjene cjeloživotnog učenja
(npr. kroz stvaranje međudržavnih mreža).
Više informacija možete saznati na internetskoj stranici
http://eacea.ec.europa.eu/llp/
funding/2010/call_ecet_2010_
en.php.
Prednosti
izobrazbe
učitelja u
inozemstvu
Nova studija provedena za
Europsku komisiju naglašava
pozitivne učinke na nastavnike i drugo školsko osoblje koje
odlazi u inozemstvo na stručno usavršavanje. Sudionici EU
programa Comenius rekli su da
im je osposobljavanje u međunarodnom okruženju pomoglo
u profesionalnom i osobnom
razvoju, poboljšali su svoje nastavne metode, znanje stranih
jezika i podigli vlastitu motivaciju. Također, zajednički programi
okupljaju nastavnike iz raznih
zemalja i često dovode do međunarodne suradnje među školama.
Svake godine otprilike deset
tisuća nastavnika i obrazovnih
djelatnika sudjeluje u oblicima
Comenius usavršavanja te pohađaju tečajeve profesionalnog
razvoja, konferencije i druge
aktivnosti diljem Europe. Glav-
ne su zadaće ovog programa
potpora poboljšanjma u pedagoškim pristupima i upravljanju
školama, uvođenje europskih
načela u usavršavanje nastavnika te poboljšanje češće i kvalitetnije mobilnosti nastavnika u
Europi.
Kako bi se provjerilo u kojoj
se mjeri ti ciljevi i ispunjavaju,
Europska komisija naručila je
istraživanje provedeno u prvoj
polovici prošle godine. Sudjelovalo je više od 3400 nastavnika koji su prošli neke oblike
Comenius programa. Rezultati
istraživanja jasno su potvrdili da
Comenius ispunjava svoju svrhu te poboljšava kvalitetu rada
ne samo u razredima s djecom,
već i na institucionalnoj razini,
odnosno organizacijama koje
se bave usavršavanjem učitelja. Takav vid edukacije naročito
je uspješan tamo gdje su europski programi i smjernice implementirane u razvojne strategije
škola kao instument za internacionalizaciju i razvoj djelatnika.
Usavršavanje u inozemstvu povećava i suradnju među školama iz različitih država.
Više od 93 posto ispitanih
nastavnika zadovoljni su ili vrlo
zadovoljni rezultatima usavršavanja u inozemstvu, što ih je
motiviralo da nastave razvijati
i unapređivati svoje profesionalne kompetencije. Ipak, istraživanje je ukazalo na potrebu
ujednačenije distribucije sudionika prema tipu usavršavanja,
temama i zemljama iz kojih potječu.
obuhvatiti kreativnosti i inovativnost, kod čega ne smije biti
kažnjavanja za eventualne pogreške. Jer, bez grešaka nema
kreativnosti! Također, vrlo je
važno uhvatiti brzinu promjena.
Neki od nas se ponašaju kao vjetrenjače, a nekima smrkne čim
se nagovijeste nekakve promjene. Zbog svega toga sustavno i
cjeloživotno učenje mora pratiti
potrebe učitelja, podizati samoosviještenost, a nedostaje nam
supervizija, praćenje i nadgledanje te vredovanje napredovanja
i profesionalnog razvoja naših
nastavnika.
Zaključci s
okruglog stola
Sudionici okruglog stola zaključili su da s kvalitetnijim i
učinkovitijim stručnim usavršavanjem valja započeti odmah te
mu pristupiti strateški, a stručno
usavršavanje treba prilagoditi
stalnim promjenama i zahtjevima današnjice, drugim riječima
usmjeriti se na razvijanje ključnih kompetencija. Nastavnicima
treba dati odgovornost za vlastito stručno usavršavanje, jer
kad nastavnici autonomno uče,
taj odnos prema učenju preslikavaju na svoje učenike. Valja
poboljšati i inicijalno obrazovanje, što govori o nužnosti
edukacije u struci. Kad je riječ
o tome kako potaknuti odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručne
suradnike i ravnatelje na preuzimanje veće odgovornosti za svoj
profesionalni razvoj istaknuto je
da nastavnici preslikavaju ono
što čine savjetnici, ali da će ih
se motivirati dajući im odgovornost za profesionalni razvoj i
njihov će učinak porasti. Pored
toga treba uključiti nastavnike u
proces planiranja stručnih skupova i uvažavati njihove iskazane potrebe, programe stručnih
skupova koncipirati tako da
nastavnici u njima vide izravnu
praktičnu primjenjivost u čemu
im mogu pomoći savjetnici kao
pozitivan model i poticaj za
pozitivnu promjenu. Poticajno
može biti i uključivanje nastavnike u međunarodne projekte
koji potiču kreativnost i mobilnost, kao i zahtjev da za svaku
školsku godinu izrađuju osobni
plan profesionalnoga razvoja.
Jedno od važnih pitanja je i
kako povećati razmjenu iskustva i mobilnost učenika, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja. Mogući model
je u partnerstvu svih uključenih
u obrazovni sustav u korištenju predpristupne fondove EU
i prijavljivanju za studijske posjete (Comenius, Grundtvig,
Cedefop i dr.), ali jednako tako
i kroz poticanje partnerstva s lokalnom zajednicom u realizaciji
školskih projekata i opremanju
škola Agencija za odgoj i obrazovanje. Sve to zahtijeva kvalitetniju razinu informacijske i
jezične kompetencije nastavnika
te njihovog poznavanja programa i podprograma cjeloživotnog učenja. Poticajna bi mogla
biti i spoznaja da će se dodatno
vrjednovati i nagrađivati rad nastavnika uključenih u predpristupne programe EU, a valjalo
bi razmotriti i inicijativu da sudjelovanje u programima cjeloživotnoga učenja uđe u sustav
bodovanja i rješenje o tjednom
zaduženju nastavnika.
savjetnici
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Strah od škole - psihološki eksperimenti
Osjećaj straha koji se javlja kod učenika
u ispitnim situacijama prirodna je pojava
koja nastaje kao reakcija organizma na nelagodu, neizvjesnost i pomisao da na ispitu
neće zadovoljiti, odnosno da će dobiti nižu
ocjenu od one koju priželjkuje, ili još gore,
negativnu ocjenu. Taj strah često je nazočan kod učenika osnovnih škola, ali i kod
srednjoškolaca i studenata. Istina, ispitna
trema i strah ne pogađaju sve učenike jednako. Kod jednih su slabije, a kod drugih
jače izraženi. U nekih prestaju čim počnu
odgovarati, drugi ih uspješno prevladaju
tijekom ispita, u trećih se ti osjećaji stalno
očituju i čine teškoće pri odgovaranju.
Petar Bezinović sa suradnicima istraživao je kakve stavove imaju srednjoškolci
prema školi koju pohađaju te postoji li odnos između stavova prema školi i rizičnih
oblika ponašanja. Istraživanje je pokazalo
poražavajuće rezultate: svega 3,6 posto
učenika zadovoljno je
školom koju pohađa,
dok je četvrtina ispitanih
učenika izrazito nezadovoljna svojom školom;
više od 70 posto učenika
iskazuje previsoku razinu
straha od škole, a gotovo 75 posto učenika ima
negativan stav prema nastavnicima. Učenici s neopravdanim izostancima
skloniji su rizičnim oblicima ponašanja. Značajno
više puše, konzumiraju
alkoholna pića, eksperimentiraju s drogom i
skloni su destruktivnom i
agresivnom ponašanju.
Profesorica psihologije
Brajša-Žganec ispitivala je
povezanost individualnih karakteristika učenika sa strahom od škole i izloženost nasilju
od strane vršnjaka u školskom okruženju.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj su
mjeri strah od škole i izloženost nasilju od
vršnjaka prisutni kod učenika viših razreda
osnovne škole te provjeriti postoje li razlike
u izraženosti ovih pojava s obzirom na dob
i spol učenika, kao i ispitati povezanost obilježja učenika, poput njihova spola, dobi,
samopoštovanja te socijalnih i organizacijskih vještina, sa strahom od škole i izloženosti nasilju od vršnjaka.
U istraživanju je sudjelovalo 4999 učenika viših razreda iz 49 hrvatskih osnovnih
škola. Pronađene dobne i spolne razlike u
ova dva kriterija pokazuju kako djevojčice
te stariji učenici i učenice procjenjuju češću prisutnost straha od škole, dok dječaci te mlađi učenici i učenice viših razreda
osnovne škole procjenjuju da su češće
izloženi nasilju svojih vršnjaka. Strah od škole u
najvećoj mjeri osjećaju
starije djevojčice, dok
su vršnjačkom nasilju
najčešće izloženi mlađi
dječaci. Jedini je značajni
prediktor straha od škole
samopoštovanje učenika,
dok se izloženost nasilju
vršnjaka može predvidjeti
na temelju samopoštovanja i socijalnih vještina.
Osim što samopouzdaniji učenici osjećaju manje
straha od škole, oni su,
uz učenike s boljim socijalnim vještinama, manje
izloženi nasilju vršnjaka.
Moguća praktična primjena rezultata razmatra
Način na koji dijete
vidi sebe značajno
utječe na njegove
osjećaje, njegov rad
i, naposljetku, na
njegovo postignuće.
Što dijete ima veće
samopoštovanje, bit
će uvjerenije u svoje
sposobnosti, lakše će
nalaziti prijatelje,
lakše donositi odluke
se u smjeru potrebe razvoja preventivnih
programa u školskom okruženju.
Način na koji dijete vidi sebe značajno
utječe na njegove osjećaje, njegov rad i
naposljetku na njegovo postignuće. Što dijete ima veće samopoštovanje, bit će uvjerenije u svoje sposobnosti, lakše će nalaziti
prijatelje, lakše donositi odluke. Ukratko,
djeca visokog samopoštovanja općenito
su uspješnija u životu. Samopoštovanje
utječe na školski uspjeh. Djeca koja imaju
pozitivno mišljenje o sebi, češće imaju bolji
uspjeh u školi, a dobar školski uspjeh povećava njihovo samopoštovanje.
Samopoimanje, samopoštovanje i anksioznost u ispitnim situacijama vrlo su
važni za učinak u školi, ne samo u vidu
školskog uspjeha kao školske ocjene, već
i za pravilan psihofizički razvoj svakog djeteta. Cilj istraživanja koji su proveli psiholozi Tomljenović i Nikčević-Milković bio je
utvrditi kakvo je samopoštovanje i u kojoj
je mjeri prisutna anksioznost u ispitnim situacijama kod djece osnovnoškolske dobi
kako bi se na osnovi ovih podataka razvio
program jačanja samopoštovanja učenika
osnovnih škola Šibensko-kninske županije.
Istraživanje je provedeno na 214 učenika
viših razreda u osnovnoj školi u Knini tijekom 2002. godine. Rezultati pokazuju da
nema značajne razlike u samopoštovanju
ni u ispitnoj anksioznosti s obzirom na dob
ispol učenika. Dobivena je značajna pozitivna povezanost između samopoštovanja
i školskog uspjeha, te značajna negativna
povezanost između ispitne anksioznosti i
samopoštovanja, kao i školskog uspjeha.
Analizom varijance je utvrđeno da se učenici s različitom razinom samopoštovanja,
kao i učenici s različitim stupnjem ispitne
anksioznosti značajno razlikuju u školskom
uspjehu.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Stručni ispit i jubilarna nagrada
Učiteljica radi u dvije škole, a pripravnica je. Moraju li je obje škole uvjetovati polaganjem stručnog ispita?
Članak 108. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN
br. 87/08., 86/09.) propisuje da osoba
koja se prvi put zapošljava u zanimanju za
koje se školovala zasniva radni odnos na
poslovima učitelja, nastavnika, odnosno
stručnog suradnika kao pripravnik (st.
1.). Pripravnički staž traje godinu dana u
kojem razdoblju se pripravnik osposobljava za samostalni rad (st. 2.). Pripravnik
je dužan položiti stručni ispit u roku godine dana od isteka pripravničkog staža
(st. 3.). Pripravniku koji ne položi stručni
ispit u roku godine dana od dana isteka
pripravničkog staža radni odnos prestaje
istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita.(st. 4.). Prema navedenome, obje škole dužne su pripravnicu
uvjetovati polaganjem stručnog ispita sukladno navedenome članku 108. Zakona
o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Branitelj je zaposlen u školi na temelju prednosti iz Zakona o pravima
hrvatskih branitelja iz Domovinskog
rata i članova njihovih obitelji. U slučaju potrebe otkazivanja ugovora o radu,
zbog smanjenja broja razrednih odjela
u školi, je li povlašten i pri otkazivanju
ugovora o radu?
Zakon o pravima hrvatskih branitelja
iz Domovinskog rata i članova njihovih
obitelji (NN br. 174/04., 92/05., 2/07.,
107/07., 65/09., 137/09.) propisuje
člankom 35. pravo na zapošljavanje i
uvjete pod kojima određene kategorije
osoba mogu ostvariti pravo prednosti pri
zapošljavanju. Zakon o pravima hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata i članova
njihovih obitelji ne propisuje pravo prema
kojemu bi osoba koja je kao hrvatski branitelj ili član obitelji hrvatskog branitelja, u
slučaju otkazivanja ugovora o radu imao
povlašteni položaj. U slučaju potrebe donošenja odluke o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu škola treba postupati sukladno odredbama Zakona o radu
(NN br. 149/09.), konkretno članku 107.
stavak 3. prema kojemu pri odlučivanju
o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu,
poslodavac mora voditi računa o trajanju
radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
Budući da je invalidnost u novom Zakonu o radu novi kriterij, branitelju koji ima
utvrđenu invalidnost rješenjem nadležnog
tijela, invalidnost će biti (dodatni) kriterij
koji će mu škola priznati pri odlučivanju
kojoj će se osobi otkazati ugovor o radu
poslovno uvjetovanim otkazom.
Učiteljica je od 15. ožujka 1998. do
17. kolovoza 1999. radila na određeno
vrijeme kao zamjena za učiteljicu na
rodiljnom dopustu. Nakon toga je imala prekid radnog odnosa, a u našoj se
školi zaposlila na neodređeno vrijeme
od 1. rujna 1999. Za jubilarnu nagradu
računali smo joj razdoblje radnog odnosa u našoj školi. Učiteljica pita ima li
pravo na jubilarnu nagradu i za vrijeme
koje je radila u drugoj školi na temelju
ugovora o radu na određeno vrijeme?
Pravo na jubilarnu nagradu ostvaruje se
za neprekinuti radni staž u javnim službama,
bez obzira na promjenu poslodavca sukladno člancima 47. i 67. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike
u javnim službama (NN br. 84/07.). Prekid
manji od osam dana, uključujući i osmi dan,
ne smatra se prekidom u skladu s tumačenjem Povjerenstva za tumačenje Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama. Pri tome
je apsolutno nebitna činjenica je li osoba
radila na određeno ili neodređeno vrijeme,
bitan je kontinuitet radnog odnosa. Učiteljici
iz upita dobro ste odredili pravo na jubilarnu nagradu od datuma kada se zaposlila u
vašoj školi, jer je prije toga imala prekid radnog odnosa od 14 dana i to je jedni razlog
zašto joj se taj staž ne uračunava u pravo
za jubilarnu nagradu. Da je imala kontinuitet
radnog odnosa cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa, i to razdoblje bi joj se uračunalo u pravo za jubilarnu nagradu, bez obzira
na to što je radila na određeno vrijeme.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Informatičari u
školama
Državni pedagoški standard utvrdio je obvezu trajnoga profesionalnog usavršavanja, a posebno potreba u
području informatičkog obrazovanja svakodnevno raste, i to ne samo za nastavnike, nego i sve ostale zaposlenike u školama.
Za potrebe komunikacije, uspostave e-matica nužno je u školama imenovanje administratora resursa
kojeg imenuje ravnatelj škole, a za kojeg se postavlja
zahtjev da je informatički obrazovana osoba zadužena
za dodjeljivanje resursa
krajnjim
korisnicima.
Osim
administratora
resursa, u školama moraju biti imenovani i administratori imenika, pri
čemu se preporuča da
funkciju administratora
imenika obnaša netko
iz redova administrativnog osoblja škole,
s obzirom na to da je
zadužen za održavanje
popisa učenika i nastavnika. Njegova je glavna
uloga ažuriranje baze
podataka o učenicima i
nastavnicima, odnosno
dodavanje ili brisanje
digitalnog identiteta novih učenika i nastavnog
osoblja početkom, ali i
tijekom školske godine.
U praksi ove poslove
najčešće preuzimaju
tajnici škola, odnosno
nastavnici informatike,
što u slučajevima tajnika škola zahtijeva informacijsku pismenost
za koju se postavlja
pitanje načina osposobljavanja. Nastavnici
informatike zaposleni su u školama na poslovima u
kojima nije definirana ovakva njihova uloga. Posebno
je složena situacija u osnovnim školama u kojima je
informatika tek izborni predmet od petog do osmog
razreda, te u opisu poslova nema definiranih takvih
zadaća vezanih ni uz neposredni rad s učenicima, ali
ni uz ostale poslove. Situacija je dodatno otežana, jer
je nastava informatike izborni predmet u onim osnovnim školama koje za to ispunjavaju tehničke i kadrovske uvjete. Čini se da ispunjavanje tehničkih uvjeta
ide brže od osiguravanja kadrovskih. S druge strane,
uvjeti zapošljavanja su složeni i škole ne mogu zadovoljiti interes učenika. U srednjim školama nastavnici
informatike mogu dio obveza prepoznati u poslovima
naslovljenima kao voditelji specijaliziranih učionica,
što ovisi o broju sati koje provode u učionici, ali se
ne odnosi na poslove administratora resursa ili pak
imenika.
U školama je nužno osiguravanje informatički osposobljene osobe koja će se baviti održavanjem informatičke učionice. Neki od poslova koje su nužni gotovo
na dnevnoj osnovi jest dijagnosticiranje i eventualno
uklanjanje kvarova na računalnoj opremi, ne samo u
informatičkim učionicama. Redovito postoji i potreba instalacija aplikacija i sistemskog softvera te njihovo održavanje. Brzi razvoj informacijske tehnologije zahtijeva i
praćenje i briga o nabavi i instalaciji nove opreme.
Uz izvođenje redovite nastave, u području stručnog
usavršavanja, bilo bi idealno kada bi učitelji informatike u školama imali i kontinuiranu ulogu stručnog usavršavanja za nastavnike i ostale zaposlenike vezane uz
razvoj nastavne tehnologije i tako omogućavali njihovu
primjenu u školama.
Zapošljavanje informatičara sa širokim opisom posla
u školama diktirano je nizom zahtjeva koji se postavljaju
pred školske ustanove i trenutačna situacija nastavnika informatike ne zadovoljava niti sadašanje potrebe, a
kamoli ono što nas očekuje u području koje se svakodnevno razvija.
Uz izvođenje redovite nastave, u
području stručnog
usavršavanja, bilo
bi idealno kada bi
učitelji informatike u školama imali i kontinuiranu
ulogu stručnog
usavršavanja za
nastavnike i ostale zaposlenike
vezane uz razvoj
nastavne tehnologije i tako
omogućavali njihovu primjenu u
školama
20
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Među rijetkima imamo
Ovdje ne znaju za probleme s disciplinom
i međuvršnjačkim nasiljem. Ravnateljica
otkriva recept: čim osjete da su djeca nemirna, odmah s njima izlaze van, na terensku nastavu, uređuju okoliš, rade u vrtu,
da na svježem zraku ispucaju svu tu svoju
silnu energiju. Smiruju ih aktivnostima!
O
snovnu školu Breznicički Hum danas polaze
183 učenika u 11 razrednih odjela. Osim matične škole,
manji dio učenika školu polazi u
područnom objektu u Šćepanju.
Školsko područje obuhvaća mjesta Breznica, Radešić, Breznički
Hum, Butkovec, Kršćenovec,
Šćepanje i Paka. Karakteristična
je raspršenost naselja te su neki
zaseoci udaljeni i do šest kilometara od škole, a mnogo djece
na nastavu dolazi organizirano
autobusom. O učenicima brine
29 zaposlenih djelatnika, od čega
dvadesetak učitelja te dvije stručne suradnice, pedagoginja Anita
Ivančan Božurić i knjižničarka
Ivana Nogić.
Ravnateljica Vesna Ivančan
govori da u posljednjih osam godina, otkad je dograđena škola i
uređena dvorana, imaju zapravo
sve što im treba.
- Nedostaju nam jedino pametna ploča i bazen, u šali govori
ravnateljica. - Sada svu snagu,
iskustvo i volju ulažemo u uređenje okoliša kako bi naših đacima
zaista školski dani bili ljepši i
ugodniji. Stariji dio škole izgrađen je 1965. godine pa je potrebno stalno održavanje, ali uspješno smo riješili sve probleme koje
smo imali s unutrašnjošću. Nadomak smo potpunog zadovoljavanja propisanoga pedagoškog
standarda i to me jako veseli!
Redovito nabavljaju sve didaktično-nastavne materijale, škola
je informatički vrlo dobro opremljena stolnim i prijenosnim računalima. Informatička učionica
ima 18 umreženih računala i ne
treba posebno govoriti da vlada
veliki interes baš za tu izbornu
aktivnost. A i cijela škola je pokrivena bežićnim internetom.
Zlatna sredina
Svakako treba pohvaliti da
još od 2001. godine učenici nastavu pohađaju isključivo u jednoj smjeni. Nažalost, to je bilo
moguće i zbog evidentnog pada
broja učenika, objašanjava nam
ravnateljica. Dodaje da ljudi odlaze “trbuhom za kruhom” u Zagreb ili Varaždin, ali izgradnjom
autoceste Varaždin - Zagreb i popravljanjem infrastrukture u Brezničkom Humu stvoreni su uvjeti
za lagani povratak stanovništva i
doseljavanje novog, pa bi i broj
učenik trebao početi rasti.
Nastavnički kadar gotovo je
Barica Mlinarek sa svojim prevrijednim prvašićima
internetske stranice škole, što ih
dodatno veseli i motivira na jači
angažman.
Vesna Pucak predaje hrvatski
jezik i niz godina uspješno vodi
dramsku skupinu. Govori nam da
se učenici više vole izražavati na
kajkavskom razredu, što je i normalno, pa ti njihovi radovi često
završe na Lidranu i redovito bivaju pohvaljeni.
Veliki angažman
roditelja
Roditelji su za svaku pohvalu,
s ponosom naglašava ravnateljica Ivančan. Lani je, naime, škola
dobila nagradu Najljepši školski
Ravnateljica Vesna Ivančan
stopostotno stručan, a djeca su po
znanju u zlatnoj sredini po ocjenjivanju Nacionalnog centra za
vanjsko vrednovanje. Naravno,
svake godine iz generacije iskaču pravi mali genijalci, naročito
u prirodnoj skupini predmeta. Pa
su tako osvajani visoki državni
rezutati iz fizike, geografije, ali i
engleskog i hrvatskog jezika, što
je povuklo i uspješne plasmane
na susretima Lidrano. Školski list
Iskrice pet godina zaredom bio je
predložen za državno natjecanje,
lani i ove godine na nacionalnoj
smotri završili su i učenički likovni radovi.
- S obzirom na to da sam lani
uvela nagradno putovanje kao
poticaj za učenike s najboljim rezultatima s natjecanja, primjetan
Crtice iz povijesti
Počeci školstva u Humu datiraju iz druge polovice 19 stoljeća. Uviđena potreba za utemeljenjem narodne pučke učione u
mjestu ostvarena je 16. lipnja 1852. godine kada se utemeljuje
narodna pučka Učiona u Humu kod Sv. Martina na Lonji. Godine 1860. domaći su mještani sagradili novu školsku zgradu
- zidanicu. U prostorijama današnje školske zgrade nastava se
počela održavati 1. siječnja 1965. godine. Osnutak četverogodišnje škole u selu Šćepanje novijeg je datuma. Svečano je
otvorenje nove zgrade bilo 9. studenoga 1958. godine. Početkom 1960. dotad samostalna osnovna škola Šćepanje prelazi u
područno odjeljenje središnje škole Breznički Hum. (bn)
Darinka Cvišić uređuje školsku web stranicu
je pomak iz svih predmeta i iz
svakog je razreda barem po jedan
učenik sudjelovao na tim smotrama i natjecanjima znanja, napominje Ivančan. Vrlo su uspješni
bili i na međužupanijskoj natjecanju iz prve pomoći u Krapini.
- Mali smo, ali smo vrijedni, zadovoljni u zlatnoj sredini.
Osim biologije, koja je po rezultatima u samom državnom vrhu!
Dakako, uza sve ispunjenje nastavnih obveza, učenicima užitak
i odmor predstavljaju i brojne
izvannastavne aktivnosti, poput
pjevačkog zbora, tamburaša,
foklora, mažoretkinja, dramskorecitatorske, novinarska, informatička ili vjeronaučne grupe,
itd. Naposjećenije su svakako
mažoretkinje i dramska, ali i
novinarska grupa, budući da im
je omogućeno da sami uređuju
osmaši, budući da su na odlasku
pa ih se ne uključuje u uzgajanje
povrća u vrtu. U samom povrtnjaku rade učenici od drugog do
sedmog razreda i imaju svoj dio
vrta, svoje gredice. A i kod toga
smo uveli natjecateljski karakter
i najbolji mali vrtlari dobivaju
nagradno putovanje za cijeli razred.
Ove godine OŠ Breznički
Hum postaje ekološka škola, na
temu zbrinjavanja otpada, pa se
na školi često organiziraju akcije
skupljanja starog papira i starih
baterija. Roditelji su uključeni i
u tu aktivnost, pa stari papir, primjerice, dovoze u školu. Stoga je
ove školske godine skupljeno go-
Hrvatski jezik predaje Vesna Pucak
vrt kontinentalne Hrvatske, u
čijem su uređenju roditelji bili
od velike pomoći. A uređivanje
okoliša stvarno zahtijeva veliki
angažman, jer zajedno s područnom školom, OŠ Breznički Hum
ima oko 14 tisuća četvornih metara okoliša. Sve je to ugodno
zelenilo, cvijeće, pa i školski povrtrnjak u kojem se na ekološki
način čak uzgaja dio povrća potrebnog za školsku kuhinju. I kod
toga nam rado i redovito pomažu
roditelji, a uključeni su i u brojne
školske manifestacije, pa ravnateljica kaže:
- Uređivanje okoliša i vrta
rasporedili smo po razredima,
sukladno njihovoj dobi i sposobnostima. Tako prvašići hrane
ptičice, skupljaju papiriće i češere, a okoliš same škole uređuju
tovo pet tona starog papira spremnog za reciklažu.
U školskom je dvorištu, pak,
prije dvije godine postavljena
malena etnokućica, gdje je postavljena etnozbirka, a u prikupljanju starih predmeta također
pomažu roditelji. Uspješno je
uređena čak i igraonica za predškolce, gdje boravi Društvo Naša
djeca, te knjižnica sa čitaonicom
u kojoj su smještena tri računala te fundusom oko 5000 tisuća
svezaka.
Knjižničarka Ivana Nogić ove
je godine Vesnu Pucak naslijedila na mjestu glavne urednice
školskog lista Iskrice. Djeca u
knjižnicu dolaze svaki odmor, što
zbog računala i igrica, što zbog
lektire, a najviše kao i drugim
osnovnim školama vole čitati
21
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
150 godina OŠ Breznički Hum
sve što nam treba!
Školski povrtnjak uređuju svi razredi
Pjevački zbor i tamburaši
moderne hrvatske pisce, poput
Mire Gavrana i Sanje Pilić.
Posao iz snova!
Knjižničarka Ivana Nogić vodi i
novinarsku grupu
Mažoretkinje
Kuharica Katica Bukal
Sve to očito pridonosi zaista
pitomom ozračju na školskih
hodnicima i zapravo ovdje ne
znaju za probleme s disciplinom
i međuvršnjačkim nasiljem. Ravnateljica otkriva recept:
- Čim osjetimo da su djeca
malo užurbana i nemirna, odmah
s njima izlazimo van, na terensku
nastavu, uređivanje okoliša, radimo u vrtu, da na svježem zraku
ispucaju svu tu svoju silnu energiju. Svaki je dan dežurna jedna
učiteljica iz nižih i jedna iz viših
razreda, a i po četvero učenika
obilaze svakodnevno školu, prazne koševe za smeće i općenito
paze na svoju školu. Uglavnom,
smirujemo ih aktivnostima!
U dvorištu škole uređena je
jedna “učionica” ispod krošnje,
gdje se održava nastava u prirodi,
a uskoro se djeca i učitelji spremaju u veliku proljetnu akciju
čišćenja šume, u suradnji s općinom, lovcima i vatrogascima. U
svibnju, mjesecu zaštite od požara, također im u goste dolaze
vatrogasci koji upriliče pokaznu
vježbu gašenja i evakuacije.
Za brojne aktivnosti mališanima treba enegije za koju brine
kuharica Katica Bukal, koja za
brezničku djecu kuha posljednjih
sedam godina i vrlo je sretna, jer
mališani pojedu baš svaki zalogaj koji im spremi. Kuhinja je
specifična, jer se već četiri godine poslužuje isključivo zdrava
prehrana. Izbačena su pržena jela
i “brza hrana”, te se uz mliječni
doručak djeci poslužuju većinom
jušna jela, uz puno povrća te voća
za desert.
- Prehrambene navike su se
promijenile i mi smo u tome sudjelovali aktivno. Djeca sada vole
sva variva koja im spremam, što
u drugim školama znam da nije
slučaj.
Darinka Cvišić predaje geografiju i povijesti i u školi u Breznič-
Skupljanje starog papira
kom Humu radi već tridesetak
godina. Govori da je primjetna
velika promjena kod djece. Primjerice, manje vole učiti, ali kod
prihvaćanja nove tehnologije
pravi su mali maheri:
- Danas imaju drukčiji pristup
učenju. Ovo je seoska škola i
oduvijek je za ovdašnju djecu
bila središnje mjesto stjecanja
znanja. Sada mališani sve više
stječu znanje i nove informacije
na druge načine, a školsko gradivo ih mora jako zainteresirati da
bi mu se u potpunosti posvetili.
Mislim da bi ih trebalo u svakom
slučaju potaknuti da više čitaju,
jer im je problem sjesti i posvetiti
se čitanju.
Cvišić s učenicima uređuje i
internetske stranice škole i vjeruje da će na taj način uspjeti
poboljšati komunikaciju, prvenstveno s roditeljima. Iako je problem u tome što priličan dio roditelja nije informatički pismen.
Ali, korak po korak, i to će se s
vremenom riješiti.
Barica Mlinarek učiteljica je razredne nastave već 17 godina i zatekli smo je kako s prvašićima crta
i slika na satu likovne kulture.
- Uživam raditi i družiti se s
njima, vrlo su zaigrani, vrijedni,
radoznali, poslušni, vole crtati, pjevati, boraviti vani u ovom
našem prekrasnom zelenilu. Što
drugo reći, raditi u ovoj školi zaista je posao iz snova!
Branko NAĐ
Područna škola Šćepanje
Nekoliko kilometara udaljena od Brezničkog Huma nalazi se i
područna škola Šćepanje, koju pohađaju dva kombinirana udjela, prvi i drugi razred u jednom odjelu te treći i četvrti u drugom,
ukupno petnaesta učenika. I oni rade u samo jednoj smjeni. Za
njih brinu dvije učiteljice - Ruža Futač o trećem i četvrtom razredu, a Marijana Poljak o prvom i drugom. Poljak ima tek sedam
učenika, za koje ima samo riječi hvale.
- Ovdje vlada prava obiteljska atmosfera i svakome se zaista
mogu posvetiti i prilagoditi individualno. Ipak, osjeća se na njima da im nedostaje više prijatelja i vršnjaka, netko s kime bi se
uspoređivati i natjecali. Nekad su baš zbog toga bez ambicija,
jer svoja dostignuća nemaju s kime usporediti. Ali svaka situacija im svoje dobre i negativne strane. No, ipak su djeca sretna
i zadovoljna ovdje i to je najvažnije.
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
BELI MANASTIR Karate Članovi Karataškoga
kluba Nexe iz Našica osvojili su četiri medalje na međunarodnom natjecanju u Belom Manastiru. Srebrnu je osvojio
Amadej Korbar, a brončane Laura Karakaš, Matej
Martinović i Marko Karakaš. Katarina Minarik, koja trenira u Karataškom klubu Nexe, a predstavlja Orahovicu,
osvojila je zlato u borbama u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Sve ih trenira Zdenko Minarik. (Đ. Z.)
ZAGREB Svjetski dan pripovijedanja
Na poticaj školskih knjižničarki prvi put je u Osnovnoj
školi Matije Gupca u Zagrebu obilježen Svjetski dan pripovijedanja. Ta se međunarodna manifestacija posvećena
usmenom pripovijedanju obilježava u više od 25 zemalja na
svim kontinentima. Slavi se svake godine u doba proljetnog
ekvinocija na sjevernoj polutki i prvi dan jesenskog ekvinocija na južnoj polutki. Učenici nižih razreda nacionalnoga
programa slušali su priče koje su im pripovijedale susretljive
knjižničarke. Odaziv je bio golem i djeca su uživala slušajući živu riječ svojih knjižničarki. Djeca vole kada im se priča,
jer u svim pričama ima nešto lijepo, zanimljivo i poučno.
Učenici osmoga razreda međunarodnih odjeljenja dobili su
zadatak ispričati priču iz kulturne baštine svoga naroda djeci
nižih razreda. Tako su učenici čuli priče iz Kine, Brazila,
Engleske, Italije, Australije i Mađarske. (Ina Tomić)
suradnici javljaju
BJELOVAR
U
Sveučilišta u Zadru održana je komemoracija za akademika Branimira Glavičića. O njegovu životu i djelu govorili
su rektor dr. Ante Uglešić, dr. Milenko Lončar, dr. Josip
Lisac i dr. Tomislav Skračić. Bilježimo i da su u Novom
kampusu zadarskog sveučilišta američki profesori novinarstva i novinari dr. Sherry Ricchiardi i Frank Folwell
održali predavanje za studente, ali i druge zainteresirane
građane pod nazivom Kamo idu suvremeni mediji.
Podsjećamo i da je u Starigradu Paklenici Zadarska nadbiskupija bila domaćin 34. međunarodnog simpozija profesora teologije i filozofije održanog, na kojem se okupilo
šezdesetak teologa. Katolički bogoslovni fakultet angažirao
je vrsne predavače, a teme izlaganja bile su iz ekumenske
teologije, pastoralne teologije, katedri za liturgiku, crkvenu
povijest, kanonsko pravo, religioznu pedagogiju, katehetiku te socijalni nauk crkve. (Dragutin Karanči)
KARLOVAC Rukomet Učenici Osnovne škole
kralja Tomislava iz Našica bili su 11. travnja u Karlovcu na
prvenstvu Hrvatske u malom rukometu. Sudjelovali su
učenici Tomislav Demeterefi, Nikola Vrabac, Karlo Vulić,
Petar Zubak, Dražen Obradović, Stjepan Strmečki, Mihael
Tomić, Domagoj Dukmenić, Kristijan Rajs, Dino Torlaković
i Ivan Pelin. Natjecalo se 68 momčadi i 40 ekipa. Našičani
su bili šesnaesti. Igrali su četiri utakmice i pobijedili momčadi iz Vinkovaca i Zagreba, a izgubili od Matuljana, koji
su osvojili ukupno drugo mjesto, i Labina. Trener Ivan
Tomičić tvrdi da je jako zadovoljan postignutim rezultatima i pojašnjava da su kao predstavnici Rukometne škole
Nexe imali dvije ekipe podijeljene prema osnovnim školama kralja Tomislava i Dore Pejačević koje pohađaju ti
učenici rukometaši. Posebno je istaknuo veliko zalaganje i
trud djece na natjecanju. Učenici su se istaknuli i na odgojnom planu, svojim uzornim ponašanjem. Bili su uzor i
drugim ekipama, pokazujući kako se sportski ponaša.
Zahvalio je i roditeljima koji su ih pratili i podržali na
natjecanju. Predstavnik ekipe bio je Željko Zubak. (Đurđica
Zailac)
Tribina je završila
raspravom i pozitivnim ozračjem te
željom očeva da se
češće organiziraju
takvi skupovi
Tribina je završila raspravom
i pozitivnim ozračjem te željom
očeva da se češće organiziraju takva predavanja.
Podsjećamo da su u školi obilježeni i dani šuma i voda. U organizaciji su sudjelovali ravnatelj
Milijan Bojanović, knjižničarka
Dejana Kurtović, pedagog Mario Horvat, učiteljice biologije
Ljerka Klačić-Dragičević i Svjetlana Jovičić te razredne nastave
Gordana Marinčić. Najprije su
upriličile dva ekološkaa igrokaza, a zatim su učenici ekolozi
postavili veliko projektno platno
na kojem su dva sata prikazivali projekt Kako smo spasili sove
kojim su pobijedili na županijskom ekološkom kvizu Lijepa
naša i na državnom natjecanju
bili sedmi.
ŽRNOVO
U
Četvrta osnovna
škola
Kako biti dobar otac
Četvrtoj osnovnoj školi u
Bjelovaru održana je u povodu Dana očeva i Dana sv.
Josipa tribina naslovljena Biti tata
u 21. stoljeću namijenjena očevima
učenika. Predavali su psihologinja
Nikolina Rosandić te vjeroučitelji
Damir Jurič i Ilija Dominković.
Nakon kratkog uvoda knjižničarke
Dejane Kurtović, Jurič je govorio
o pravima i obvezama djece i njihovih očeva. Dao je naglasak na to
da se previše govori o pravima, a
premalo o obvezama što onda dovodi do pogrešnih stavova djece i
roditelja, koji prije svega gledaju
prava, a premalo obveze jedni prema drugima.
Potom je Ilija Dominković govorio o ulozi oca danas i davao
primjere iz vlastitoga života i odgoja svojega djeteta. Jednostavnim nastupom obojica su vjeroučitelja ostvarila pozitivan odnos s
očevima učenika. Nakon toga je
Nikolina Rosandić održala stručnu prezentaciju o tome kako biti
tata u 21. stoljeću, kakav je odnos
između majke i oca u odgoju, na
što se u odgoju djece smije, a što
ne smije raditi i mnogo drugog
što su očevi jako dobro primili i
prihvatili.
ZADAR Komemoracija, predavanje i
simpozij U četvrtak, 8. travnja u Svečanoj dvorani
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Nakon toga je Željka Bakran,
koja radi u Hrvatskim šumama,
predavala učenicima viših razreda o šumama kao prirodnom odgovoru na globalno zatopljenje i
navela da planska sječa šuma nije
štetna, već dapače korisna i dobra, jer je to prirodni izvor energije i očuvanja okoliša. Zatim su
uz prezentaciju govorili učenici
ekolozi o svojem projektu. Djecu
je jako zainteresiralo kako su njihovi stariji kolege Kristijan Pintar i Josip Urh spasili sove koje su
našli u školskom dvorištu i spasili ih od pogibelji, a kolege Dora
Milaković, Matko Malčić, Klara
Pavić i Marina Jelečević o tome
napravili projekt s kojim su pobijedili na županijskom ekološkom
kvizu.
Potom su učenici 4.d razreda
opet izveli ekološke igrokaze za
svoje kolege u suprotnoj smjeni.
Puni lijepih dojmova i veselih
dječjih osmijeha, završio je školski ekološki dan, kojim su učenici
pokazali svoje iznimno znanje iz
ekologije, suosjećanje s prirodom
te razumijevanje za svjetsku prirodnu situaciju i svijest o potrebi
očuvanja okoliša.
Dejana Kurtović
Osnovna škola
Ante Curać-Pinjac
Županijsko
likovno natjecanje
Osnovnoj školi Ante Curać-Pinjac u Žrnovu
održano je 12. županijsko natjecanje - izložba likovnih uradaka učenika osnovnih škola
LIK 2010. Izložbu je otvorila pročelnica Upravnog
odjela za obrazovanje, kulturu i sport Dubrovačkoneretvanske županije Marija Hladilo. Na izložbu je
prispjelo 345 uradaka iz 21 osnovne škole. Prosudbeno povjerenstvo, u sastavu Ante Radovanović Bjondo, Abel Brčić, Aida Hebih, Dubravka Šešelj, Marija
Čupić-Senta, Mladenka Hazdovac, Tonko Smokvina
i Vjekoslav Milat, odabralo je za izložbu 115 uradaka,
od kojih je 50 predloženo za državno natjecanje.
Učenici do četvrtog razreda imali su zadaću na kartonskoj podlozi izraditi kompoziciju na zadanu temu,
koristeći prirodni neoblikovani materijal i ambalažu
od različitih proizvoda; istražiti, uočiti i primijeniti
različite plastičke teksture u likovnom izrazu koristeći predmete od drva, metala, plastike, tkanine i sličnih
materijala, poticati ekološku osjetljivost učenika te osvijestiti potrebu
za prihvatljivijim načinima korištenja prirodnoga
neoblikovanog
materijala i ambalaže u
nastavi likovne kulture.
Tema je bila poticaj, a
ilustracija Moj prijatelj
i ja.
Učenici viših razreda trebali su usvojiti postupke
rješavanjem likovnog problema kombinirajući slikarsku tehniku tempere i lijepljenje različitih materijala
i objekata na kartonsku podlogu assemblage, zatim
izraditi ilustraciju portreta i pritom koristiti različite
oblikovne i strukturalne elemente od metala, drva i
sličnih materijala, potrošene predmete svakodnevne
upotrebe: tkanine, tapete, grube papire za crtanje, stare novine, izblijedjele fotografije i druge urbane otpatke te ih dovesti u novi likovni kontekst. Zadaća im
je bila i istražiti, uočiti i primijeniti različite plastične
Ta učenička
izložbu ocijenjena
je kao najbolja do
sada
Redefinicija portreta književnika Petra Šegedina
kako je to zamislila i ostvarila učenica petoga razreda iz Žrnova Petra Skokandić
teksture u likovnom izrazu, obojiti temperom okolinu portreta u ritmu alternacije dviju boja, istaknuti
misaonu komponentu likovnoga koncepta, poticati
ekološku osjetljivost učenika te osvijestiti potrebu za
prihvatljivim načinima korištenja ambalaže u nastavi
likovne kulture.
To, upravo održano natjecanje - izložbu likovnih
uradaka učenika osnovnih škola LIK 2010., ocijenjeno je kao najbolje do sada.
A. R. B.
suradnici javljaju
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
RIJEKA
Čokolino višebojac
oduševio učenike
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
Radost u igri
suradnja Grada i Foruma nastaviti i unatoč recesijskim
vremenima.
Prema riječima autorica, Priručnik je koncipiran na
način da prati seminare koje Forum za slobodu odgoja
već pet godina provodi s nastavnicima u istoimenom
programu. Priručnik je skup teorijskih pregleda vezanih
uz sukob, medijaciju te primjenu medijacije u školama
kojeg prate vježbe koje nastavnici mogu obrađivati s
učenicima kako bi im približili pojmove i teorijske koncepte. Ono što ovaj priručnik razlikuje od ostalih, osim
iznimne primjenjivosti u radu certificiranih medijatora
s djecom i mladima, jest upravo posljednje poglavlje u kojem se govori o mogućim načinima primjene
projekta u školama. U tom dijelu razrađuju se različiti
načini primjene te financijska i ina sredstva potrebna za
implementaciju medijacije u škole, koju je svojom preporukom Medijacijskim centrima podržala i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.
Nakon promocije priručnika upriličena je podjela
potvrda medijatoricama koje su sudjelovale u projektu
Možemo to riješiti te uspješno završile jednogodišnju
edukaciju i planirane aktivnosti u sklopu projekta. Uz
mnogobrojne ravnatelje, stručne suradnike i nastavnike
riječkih osnovnih škola, objema manifestacijama prisustvovala je i pročelnica Branka Renko-Silov.
Morena Mičetić
Marija Japundža
ANTUNOVAC
Osnovna škola
Revija dječjeg
stvaralaštva
Svojim dramskim,
plesnim i glazbenim
umijećima posjetitelje su oduševili mali
izvođači iz osamnaest
županijskih osnovnih
škola
N
a Drugoj reviji dječjeg stvaralaštva Osječko-baranjske
županije u Antunovcu sudjelovalo je 18 škola iz Osijeka,
Višnjevca, Tenje, Petrijevaca, Đakova, Bilja, Čepina, Ernestinova,
Bizovca, Josipovca i domaćina
Antunovca. Iz Osnovne škole kralja Tomislava iz Našica nastupila
je Ritmička skupina Našičko sunce, u kojoj su učenici 2.b razreda
Mia Banaj, Josipa Krnjak, Gloria
Radost nastupom na pozornici
Lukačić, Ena Pavin, Tea Šisler,
Katarina Šprem, Vasilije Urošević,
Karlo Vulić i Petar Zubak. Vodile
su ih učiteljica Blaženka Vrlja i
pedagoginja Đurđica Zailac.
Svojim plesnim prikazom na
skladbu California love oduševili
su brojnu publiku, a učenici su kazali da im je to bilo ugodno pa su
im čak i autograme tražili nakon
njihove plesne izvedbe.
Revija je obuhvatila dramske,
glazbene i plesne izričaje. Revijom organizatori žele promicati
kulturnu djelatnost u školi i izvan
škole, poticati djece na kreativnost, njegovati materinske riječi,
razvijanje mašte u djece, poticanje djece na samostalnost u radu,
poticanje kreativnog razmišljanja,
predstavljati razne škole, druženje
djece i učitelja i razvoj dječjeg
stvaralaštva i kreativnosti bez natjecateljskog duha.
Na kraju programa učenici i voditelji međusobno su se upoznavali i družili uz dogovor da se vide
i dogodine.
Slogan revije bila je misao: Jučer sam bio pametan, stoga sam
želio mijenjati svijet. Danas sam
mudar, stoga mijenjam sebe.
Đ. Z.
svakidašnjica
organizaciji Sportskih novosti i Podravke u
Osnovnoj školi Ivana Zajca u Rijeci održana je
sportska priredba Čokolino višebojac, koja je u
četiri godine održavanja postala pravi festival dječje radosti i kreativnosti. U veseloj i napetoj sportskoj atmosferi među mnoštvom izvrsnih mladih sportaša pobijedili
su učenici Ana Pol i Ivan Vujević pa će oni imati priliku
sudjelovati u finalu u Zagrebu. OŠ Ivana Zajca izabrana
je da bude domaćin projekta Čokolino višebojac i to se
pokazalo punim pogotkom.
Mnoštvo učenika svih razreda oduševljeno je dočekalo svoje idole i nekadašnje učenike te škole, među
kojima su bili rukometaš Mirza Džomba, glumica Ana
Vilenica i pjevač Dražen Turina - Šajeta. Osim što su
bili zaduženi za praćenje i procjenjivanje sportskih sposobnosti natjecatelja, oni su morali i pokazati svoje umijeće u sportskim disciplinama. Očigledno su se učenici
škole Ivana Zajca puno pripremali te su pobijedili svoje
idole i tako zaslužili brojne nagrade koje su im osigurali
organizatori i sponzori tog zanimljivog projekta.
Natjecali su se u trčanju, skoku u dalj, slobodnim
udarcima u gol, potezanju konopa i drugim disciplinama. Atmosfera je u dvorani bila jako napeta. Brojni navijači pjevali su navijačke pjesme te balonima i šarenim
transparentima bodrili svoje favorite.
Potaknut idejom nogometaša Zvonimira Bobana da
spoji sport i kulturu i promovira istinske ljudske vrijednosti, Čokolino višebojac razveselio je do sada više od
84.000 djece iz cijele Hrvatske. Uz to, u tri velika finala šestoro pobjednika dobilo je mogućnost ostvarenja
svoga sportskog sna i odlaska na sportsko događanje po
svom izboru.
Podsjećamo i da je u organizaciji Foruma za slobodu
odgoja, Medijacijskog centra Rijeke te Odjela gradske
uprave za odgoj i školstvo, u prostorima Osnovne škole
Kozala predstavljen priručnik o medijaciji Možemo to
riješiti: Medijacijom prema kulturi demokratske komunikacije i rješavanja sukoba autorica Jasmine Ibišević
Muminović i Eli Pijaca. Priručnik je nastao u okviru
istoimenog projekta financiranog iz programa PHARE
2006. U uvodnom obraćanju predsjednik Foruma za
slobodu odgoja dr. Lino Veljak istaknuo je da je Rijeka
na prvom mjestu u RH po intenzitetu i kvaliteti sudjelovanja sa čak 23 škole u Forumovim programima te
iskazao uvjerenje da će se ova uspješna dugogodišnja
Naša
U
Sokrat,
Sofoklo i
Ksantipa
Osnovna škola
Ivana Zajca
S
vaki pristojan gimnazijalac zna tko su ovi, o njima
se uči na satovima povijesti, književnosti, filozofije, latinskog, grčkog i tu i tamo se još pripomene
netko od tih likova u raznim prigodama. Pritom se Sokrata pamti po tome što je zbog svojeg učenja morao
popiti otrov, dok drugi tvrde da je to bilo zbog njegove
zle žene Ksantipe, a Sofoklo je pak pisao tragedije koje
još i dan danas gledamo i neki misle da su to u stvari bile
prve sapunice koje su završavale vrlo tragično kao naša
privreda.
Ne bi možda bila nikakva prigoda govoriti sada o tim
davno već mrtvim likovima da se njima nije nedavno
pozabavila naša dalekovidna dalekovidnica koja je opet
poskupjela, dok je sve ostalo devalviralo. Elem, u poznatoj televizijskoj emisiji koja nagrađuje znanje, pokazalo se kako Ksantipa nije samo Sokratu zagorčavala
život, nego i nesretnom
kandidatu u Najslabijoj
karici. Jer je kandidat
točno odgovorio da je
Ksantipa bila Sokratova,
a dobro educirani voditelj je utvrdio da odgovor
nije točan, jer je Ksantipa
Sofoklova.
Možemo se pitati kako
to da ta zločesta Ksantipa
još uvijek može sudjelovati u kvizu, a već je
odavno mrtva. Nekome je palo na pamet da u pitanjima
pomiješa Sokrata i Sofokla i Ksantipu pripiše Sofoklu.
Dalo bi se to sada objasniti kao najnoviju sapunicu koja
se proteže u daleku prošlost dok još nije bilo ni papira
na kojem bi se tiskale tragedije ili je to možda neko najnovije otkriće nepoznatih nam činjenica. Nevjerojatna
kreativnost onih koji zgrću na lak način novac danas kod
nas pokazala je i na ovom primjeru da se sve može što
se kome hoće. Pa se tako i ono što znaš dokazuje da ne
znaš.
Znanje je postalo najslabija karika, jer ono nije nikome potrebno. I više od toga, danas je fora ne znati ništa,
a onaj tko zna bolje mu je šutjeti. I ono što smo nekad
znali i morali znati više ne znamo. Sve smo pozaboravljali, samo se sjećamo sapunica i u njih smo sakrili sve
što nije dobro vidjeti i znati. Vuku se tako naše sapunice
od jedne epizode do druge i onda samo iskrsne poneka
najnovija golotinja ispod mjehurića, kad je ugledamo
samo se začudimo i pokrijemo odmah novom pjenušavom kupkom.
U blaženom neznanju možemo živjeti kao Pinokio u
čarobnoj zemlji gdje se ništa na mora znati. Istina da je
lakše ipak biti Pinokio, nego neko tragično lice iz Sofoklove tragedije. Nije lako biti ni Ksantipa kad ti nakon
više od dvije tisuće godina pripišu ljubavni trokut i pričaju o tome kroz povijest i tvrde da su male žene zle
pa zbog njih muž mora piti otrov. Zato i stoga imamo i
državnu maturu da ipak svi ne žive u blaženom neznanju
pa maturanti moraju mnogo toga učiti i dokazivati da je
netko i kod nas nešto znao. Oni si ne mogu priuštiti taj
luksuz da ništa ne znaju, osim ako i kad jednom budu
ministri, onda će ipak smjeti reći bez posljedica - ne
znam ja to.
Jasno je da ni učitelji ne mogu živjeti u blaženoj zemlji
neznanja, oni se moraju digitalizirati, jer je u digitalizaciji naša budućnost. Dok ta digitalizirana budućnost
stigne do nas, kod nas će potpuno zarasti naša polja i
njive, jer mi kompjutorizirani i digitalizirani nećemo valjda kopati i orati?! Mi ćemo virtualno obrađivati naše
gorice, virtualno musti koze i piti ptičje mlijeko. Govorit
ćemo strane jezike, bit ćemo globalizirani i internetizirani, gledat ćemo i dalje neke zvjezdane staze, a možda
ćemo i šetati svemirom?
Na tim zvjezdanim stazama možda jednom sretnemo
i Sofokla, koji će nas svojim tragedijama potaknuti na
katarzu, a onda ćemo tek shvatiti da je bolje ipak nešto i
znati, za svaki slučaj ako se vratimo na Zemlju. Možda
ćemo onda i razumjeti da bi bilo dobro napraviti nekakav
sklad i ravnotežu između moći i zakona, znanja i neznanja, istine i zabluda. Ili će nas Sokrat pokušati uvjeriti da
se mora ipak znati razlikovati što je dobro, a što zlo i što
su prave vrijednosti. Samo da se ne prikrade opet netko s
čašom otrova tko će tvrditi da je najbolje neznanje.
Valjda nam se
neće opet prikrasti netko s čašom
otrova tko će tvrditi da je najbolje
neznanje
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
OSIJEK Dani odjeće Državno natjecanje Dani
odjeće održano potkraj ožujka u Zagrebu višegodišnjim
djelovanjem okuplja sve škole vezane uz tekstil, odjeću i
dizajn. Tema u svim disciplinama bila je Avangarda u
ritmu velegrada, a učenica Helena Drkelić iz Škole za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti iz Osijeka osvojila je
prvo mjesto u disciplini Dizajn odjeće. Disciplina obuhvaća modni crtež te izradu odjevnoga predmeta i projekta.
Helena se strpljivo pripremala, vježbala, crtala i oblikovala
odjeću i svojim radom i rezultatima zasluženo osvojila
nagradu. Kako je ocijenila njezina mentorica Goranka
Golubović, Helena pokazuje individualnost, osebujnost i
kreativnost kojom razbija stereotipe i traži nova rješenja u
naoko već poznatim sadržajima. Svoj likovni izraz uspijeva
pretočiti u oblikovno rješenje odjevnog predmeta koji odišu
skladom boja i materijala i spaja sjećanja na razne stilove
u novi izraz upotpunjen dostupnim materijalima. Učenica
je četvrtog razreda smjera dizajneri odjeće i želi nakon
mature upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Ove je
godine sudjelovala i na državnom natjecanju iz područja
likovnih umjetnosti u Zaboku i svoju energiju i kreativnost
namjerava usmjeriti na slikarstvo. Na državnom natjecanju
u disciplini Krojač sudjelovala je Lidija Kuric, a u disciplini Kolekcija dizajnera odjeće Anja Šimonji. (Ina Marić)
aktualno
suradnici
javljaju
NAŠICE
U spomen
Anđelka Briški
(1954.-2010.)
Nakon kratke i teške bolesti umrla je
6. ožujka 2010. profesorica hrvatskoga jezika i književnosti Anđelka Briški
rođ. Juričić. Rođena je 14. srpnja 1954. u Oštarijama pokraj
Ogulina. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Rijeci
diplomirala je hrvatski jezik i bibliotekarstvo na Pedagošku
akademiji. Potom dolazi u Gorski kotar te prva radna iskustva
stječe u osnovnim školama u Mrkoplju, Lokvama, Brodu na
Kupi i Delnicama. Od 1982. radi u OŠ Ivana Gorana Kovačića u Delnicama kao učiteljica hrvatskoga jezika i školska
knjižničarka. Visoku stručnu spremu profesorice hrvatskoga
jezika stekla je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.
Generacijama mladih osnovnoškolaca prenosila je znanje
i ljubav prema hrvatskome jeziku njegujući književni izričaj.
Postupna i temeljita u radu, postizala je zapažene rezultate s
učenicima u redovnoj nastavi, na natjecanjima i u literarnom
izražavanju učenika na mnogim natječajima i priredbama.
Generacije njezinih učenika aktivno su i kreativno sudjelovala u kulturnim događanjima u gradu i širem zavičaju. Senzibilizirala je svoje učenike za literarno stvaralaštvo i prigodno
estetsko uređenje, što je posebno zapaženo na smotrama
uz Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.
Zavičajni pjesnik Ivan Goran Kovačić i njegovo književno
djelo bili su poticaj za učeničko pjesničko stvaralaštvo, izložbe i sudjelovanje na Goranskom proljeću. Radeći u knjižnici,
mlade je čitatelje uvodila u svijet književnosti, organizirala
književne susrete i izložbe te posjete kazališnim predstavama. Niz godina isticala se u radu Društva Naša djeca pri
obilježavanju prigodnih datuma.
Svojim preranim i tihim odlaskom ostavila je prazninu u
srcima svojih prijatelja, kolega i učenika.
Djelatnici OŠ I. G. Kovačića, Delnice
Osnovna škola
kralja Tomislava
Predavanja za roditelje
U
skladu s provođenjem planova i zaključaka Vijeća za
prevenciju grada, u Osnovnoj školi kralja Tomislava iz Našica upriličena su predavanja Sigurnost djece na internetu za roditelje
učenika trećega razreda, te Alkohol
i internet za roditelje učenika sedmoga razreda. Dogovoreno je da se
predavanjima obuhvati sve gradske
škole i Dječji vrtić Zvončić. Roditelji su bili najviše zainteresirani za
pitanja upotrebe interneta u školi i
zaštićenosti školskog interneta neprimjerenim sadržajima.
Policajci u zajednici Darko
Ćorković i Jerko Bešlić tijekom
prezentacije govorili su o tehničkoj sigurnosti računala i njiho-
Policajci u zajednici govorili su o uporabi
računala u školi i kod kuće te kako pratiti rad
djece na internetu u kući
voj uporabi u školi i kod kuće te
kako pratiti rad djece na internetu
u kući. Roditelje je zanimalo i u
kako dugo treba ograničiti upotrebu računala kod kuće te kako postaviti tehničku zaštitu, kao i kako
provjeriti s kim se dijete dopisuje.
Policija planira i obuhvatiti predavanjima i roditelje učenika sedmoga i osmoga razreda svih osnovnih
škola Našica i okolnih općina.
Ideja za predavanje potekla je
Suradnja škole i policije
VARAŽDIN Projekt Haiti U Četvrtoj osnovnoj
školi u Varaždinu ostvaren je 30. ožujka 2010. Projekt
Haiti u vidu skupljanja dobrotvornih novčanih priloga.
Protekla su dva tjedna učenici od 4. do 6. razreda i njihove
učiteljice Sofija Fruk, Silvija Hrnčić i Dijana Gašparac te
tajnica Ivka Hrg izrađivali ukrase od slanoga tijesta te pekli
kolače. Pritom su pohvalile oduševljenje, empatiju i solidarnost djece, koja su otvorena srca posvetila akciji za
pomoć postradalima vršnjacima s Haitija. Prodajom ukrasa
od slanoga tijesta i kolača, skupljeno 1588,30 kuna i taj će
novac biti uplaćen na žiro-račun Hrvatskoga Caritasa na
ime pomoći djeci Haitija. (Jasmina Dvorski)
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
ZAGREB
OŠ Gustava
Krkleca
Recitalfest,
praznik
poezije
U
povodu obilježavanja Dana hrvatskoga jezika i Svjetskoga dana pjesništva u Osnovnoj
školi Gustava Krkleca u Zagrebu održana je
nesvakidašnja priredba. Na poticaj školske knjižničarke Ide Bogadi u suradnji s aktivom učiteljica hrvatskoga jezika u kojem su Ana Marija Šoštarić, Davorka Likarić i Nediljka Buklijaš, okupilo se trideset
učenika viših razreda
na Recitalfestu. To je
smotra
krasnoslova
poezije, novoga imena, ali stare zamisli.
Naime, već je prošle
godine održano slično
događanje u školi, a
ove je godine zaživio i
maštovit naziv.
I krasnoslovilo se.
Redali su se stihovi Cesarića, Ujevića,
Baloga, Tadijanovića,
Slamniga, Krkleca, Šimića, Krleže, Viteza, Vidrića,
Preverta, Jesenjina, Nerude i drugih poznatih pjesnika. Zvučni stihovi oživljeni nadahnutom izvedbom
nagrađeni su pljeskom publike, učenika koji nisu sudjelovali, ali su došli uživati u ljepoti poetske riječi.
Premda je Recitalfest imao obilježje smotre, a ne natjecatelja, stručno povjerenstvo istaknulo je ljepotu
skupa, čestitalo svim izvođačima te pročitalo imena
učenika koji su se u krasnoslovu posebno istaknuli ljepotom poetskog izričaja. To su Mateja Radoš,
Matija Trčak, Luka Fučkan, Claudia Leratić, Lara
Dabić, Franka Telebuh te Ana Rogač.
Tako je vedri proljetni dan obogaćen ljepotom
poetske riječi. Brojan odaziv učenika koji uživaju u
poeziji sručio je još jednu predrasudu da učenici ne
prihvaćaju poeziju.
Marija Ćavar Sopta
Smotra krasnoslova poezije
okupila je tridesetak učenika koji
uživaju u ljepoti
pjesničke riječi
od samih policajaca, oni su ih i
osmislili po školama, a cilj im je,
kako naglašava Darko Ćorković,
djelovati na svijest roditelja da bi
se smanjilo zlouporabu interneta i
da bi bilo što manje negativnih posljedica tih sadržaja na djecu. Pogotovo je potrebno sačuvati djecu
i njihovu privatnost od snimanja i
događaja koji mogu ostaviti trajne
posljedice na njihov razvoj.
- Bilo je jako poučno. Navodili
su primjere iz života koje su policajci donijeli iz vlastite arhive.
Roditelji su se iznenadili podacima o tinejdžerima koji već u mlađoj dobi konzumiraju alkohol. Veliki je problem dopisivanje putem
Facebooka. Policajci su donijeli
primjerak neprimjerenoga dopisivanja i pokazali roditeljima do
koje mjere djeca mogu rabiti takve
uvredljive izraze. Zaključili smo
da roditelji trebaju razgovarati sa
svojom djecom, više pratiti s kim
se dopisuju i ograničiti njihovo
vrijeme rada na računalu - kazala
je učiteljica Ana Lastavić.
Svi su u školi zahvalni na toj
dobroj suradnji i nadaju se da će
se nastaviti i sljedećih godina.
Đurđica Zailac
KOPRIVNICA
OŠ Đure
Estera
Projekti iz
demokratskog
građanstva
U
Osnovnoj školi Đure Estera u Koprivnici održana je Smotra projekata djece iz vrtića te učenika osnovnih i srednjih škola iz područja Nacionalnoga programa odgoja i obrazovanja za ljudska
prava i demokratsko građanstvo. Organizirali su je viši
savjetnici u Agenciji za odgoj i obrazovanje Nevenka
Lončarić Jelačić i Tomislav Ogrinšak, županija i škola.
Prikazani su projekti domaćina iz Koprivnice Zdravo
dijete bit će zdrav čovjek iz DV Tratinčica, Platnena
vrećica umjesto plastične i HPV- spolno prenosive bolesti iz OŠ Đure Estera i Varanje na ispitima koprivničkih
srednjoškolaca, zatim Ovisnosti i odgoj za životne vrijednosti iz Osnovne škole u Svetoj Mariji, Malo nas je,
ali nas ima iz Osnovne škole u Ferdinandovcu i Zdrava
prehrana Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva iz Đurđevca.
Vrtički projekt predstavila je odgojiteljica Andrijana
Gajski.
Predstavljajući projekte, učenici su dokazali da su se
aktivno uključili u oblikovanje javne politike kako bi
unaprijedili opće dobro. Izabrali su problem, sustavno
ga istraživali, dokumentirali i oblikovali plan rješavanja problema u sedam koraka. U ostvarivanje projekta
uključivali su roditelje, stručnjake i ljude iz lokalne zajednice. Skup su pratili predstavnici vrtića, razredne i
predmetne nastave, profesori srednjih škola, stručni suradnici, ravnatelji te predstavnici grada i županije. Suci
procjenitelji bili su viši savjetnik u Agenciji za odgoj i
obrazovanje u Zagrebu Tomislav Ogrinšak, koprivnička sutkinja Melita Mioč Felak i mentorica Gimnazije
Frana Galovića u Koprivnici Jasna Kraljić Cmrk.
Mentori projekata bili su Andrijana Gajski i Ksenija
Zember iz DV Tratinčica, Biserka Knez, Ana Marija
Bobovčan i Mišela Lokotar iz OŠ Đure Estera, Mihaela Hapavel iz OŠ u Ferdinandovcu, Anica Trstenjak i
Romina Volar iz OŠ u Svetoj Mariji, Dušanka Vergić
iz đurđevačke Gimnazije i Tatjana Kolarić iz Srednja
škole u Koprivnici. Svi su projekti predloženi za državnu smotru.
Sanja Prelogović
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
aktualno
mediji
25
www.skolskenovine.hr
U»ITELJI
PISCI
Vesna
Dumičić
Vesna Dumičić rođena je u Slavonskom
Brodu 1943. godine. Osnovnu i srednju
školu te Ekonomski fakultet završava u
Zagrebu. Nakon udaje seli u slavonsko mjesto Davor, a od 1970. godine stalno živi u
Novoj Gradiški, gdje je bila zaposlena kao
profesorica ekonomske grupe predmeta
u Industrijsko-obrtničkoj školi. Od 1. rujna
2009. godine je umirovljenica.
Pjesme piše od 2003. godine i do sada
je napisala dvije zbirke koje još nisu objavljene. No, mnoge su joj pjesme objavljene
u lokalnom tisku a također i u skupnim zbirkama pjesama Likovno-književne udruge
Petrović iz Rešetara. Uz pisanje hobi joj je i
slikanje. Izražava se u tehnici suhog pastela, a u posljednje vrijeme polako se druži i s
vodenim bojama. Do sada je sudjelovala u
više humanitarnih likovnih kolonija, a također i u više skupnih izložbi svoje udruge.
Simfonija
kamena i mora
Pijanist more
Ime što obmanjuje
Svira kamene orgulje
Prostrte u modrini...
Koncert
Glazba vječnog sjaja
Zadarska riva
Sklad večernjih šetnji
Magnet mjesec podiže plimu
Virtuoz more odlazi
Slijedi tonove
Vraća ga bonaca
Nevidljiva zbiljska slika utihnuća
Vrijeme nije stalo
Upija kamen, tu dušu bez tijela
Zvone melodije
Suvenir bez zemljine teže
Simfonija kamena i mora.
Sjene
Glazba sjetna, iz etera
Ljubavni stihovi, tvoj glas
Vraća me u život, u mašti stvaran
Samo za mene.
Palim svijeće
Napuštam zidove tijesne, prazan
stan
Moje društvo su ulice gluhe
I jedno pseto izgubljeno.
Šećem sama
Praznina me guši
A život prolazi sve brže, ništa ne
daje
Izgara kao strasti.
Svijeće gore, žarke, crvene
Šutke pričaju sjene, dah ih okreće
Čudan zvuk se rađa
Disanje svoju ariju svira.
Sanjarska igra sjena, titra plamen
Priča je plavkastosiva
Svijeće se polako gase, boje šute
Naša tijela svoju sjenu traže
U hladnom kutu mira.
Bezimena
Pupala sam, cvjetala
Ocvjetala...
Danas skupljam latice
Sutra lišće jesenje,
Spomenik pun trnja
Bezimena.
SPLIT
Izložba profesora
Škole likovnih umjetnosti
Obogaćen kulturni život grada
N
akon što su se svibanjske tradicionalne izložbe učeničkih radova pokazale korisnima i uspješnima u promidžbi dizajnerskih
programa i upisa u prve razrede, Škola likovnih umjetnosti
odlučila je proširiti strategiju kako bi privukla veću pažnju roditelja i
zainteresiranih, kreativnih osnovaca.
Tako je u Salonu Galić u splitskoj Marmontovoj ulici od 1. do 13.
travnja bila upriličena izložba radova profesora Škole likovnih umjetnosti kojima je to bio prvi zajednički nastup. Profesori strukovnih
predmeta − Nikola Skokandić, Miroslav Radeljak, Dijana Dora Kučić, Dubravka Bodulić, Kaća Svedružić, Hana Letica, Lila ForetićVuko, Željka Milošević-Paro,
Nikša Blajić, Marko Amižić,
Kristijan Falak, Julijana Voloder, Alieta Monas Plejić, Stjepan Ivanišević, Branko Šegvić,
Katarina Marović, Svjetlana
Paligorić Miše, Dražen Prlić,
Hrvoje Zuanić i Vanja Rogošić
Ojdenić − izložili su radove u
različitim materijalima i tehnikama kao i u suvremenim
medijima. Svaki od njih, slobodan u interpretaciji, iskazao je
vlastiti stil i više-manje osobni,
već prepoznatljivi i izgrađeni
umjetnički senzibilitet.
Što ih onda spaja?
Škola! Ona ista škola koju je
većina od ovih umjetnika zavr- Bez naziva (autor Miroslav Radeljak,
šila, ta ista škola u kojoj danas akademski kipar keramičar)
rade kao profesori. I dobro je
da je tako, jer oni svjedoče o
teškom i lijepom putovanju umjetnika. Oni najbolje mogu mladima,
novim generacijama, pomoći u umjetničkom opismenjavanju i sazrijevanju.
I baš je zgodno što izložba današnjih profesora “umjetničke škole“ traje istodobno dok Splićane zadivljuje velika izložba u Galeriji
umjetnina. Riječ je o rekonstrukciji glasovite Prve dalmatinske umjetničke izložbe iz 1908. Ideja o njenom postavljanju krenula je iz kruga
tadašnjih splitskih intelektualaca i umjetnika na čelu s Emanuelom
Vidovićem, profesorom “umjetničke škole“, odnosno “obrtničke“,
kako se tada zvala.
Kao nekada, tako je i danas Škola likovnih umjetnosti izvorište likovnog stvaralaštva, rasadište ideja i kreativnosti. Uloga umjetnika
kao nastavnika u tom je procesu neprocjenjiva pa vjerujemo da će
Art knjiga (autor Nikola Skokandić, akademski slikar grafičar)
Misica (autorica Dijana Dora Kučić, akademska kiparica) i
Svjetlosplav (autorica Alieta Monas Plejić, akademska slikarica)
njihovo zajedničko izlaganje prerasti u tradiciju te da će, osim promidžbenih razloga radi upisa u prve razrede, postati novi događaj u
kulturnoj ponudi grada.
Vanja Škrobica
N a j a v l j u j e m o . . .
HR
Radioigra za djecu
Jules Verne: 40.000 milja pod morem
Nedjelja, 25. travnja 2010., u 13,15 sati
Prijevod: P. Mardešić
Dramatizacija: Lada Martinac-Kralj
Redatelj: P. Vujačić
Urednica: Nives Madunić Barišić
Ovaj avanturistički i fantastični roman po svojoj
planetarnoj popularnosti gotovo da je ikona bogatog opusa Julesa Vernea. Zanimljiv kao tehnološka
vizija mogućnosti čovjeka da osvoji morske dubine, ali intrigantan kao prirodoslovna pretpostavka
što se u oceanskim dubinama krije bio bi danas u
doba BBC-jevih dokumentaraca i raznih tehničkih
postignuća nadživljen da u sebi ne krije veliku temu
osvete i bijega od zapadne civilizacije. Zagonetka koju
krije junak, kapetan Nemo, u ovom se romanu počinje
otvarati poput školjke bisernice čiji je sjaj zanimljiv naraštajima
od devetnaestog do, evo, dvadeset i prvog stoljeća.
U zvukovno bogatoj režiji Petra Vujačića i radiofonskoj obradi ton majstora
Vite Gospodnetića, radiodrama nastala kao dramatizacija ovog romana zadržava osnovni kostur fabule i pokušava pomiriti epizodijsku prirodu romana
s dramom glavnih lica.
RADIOIGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
BARBARIĆ-FANUKO MARIJA: “KAKO PADAJU ZVIJEZDE“
Režija: J. Mesarić
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA
INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
za
HTV Program
djecu i mladež
PRIJATELJI (repriza)
Nedjelja, 25. travnja
2010., u 9,00 sati,
II. program
Danas će Žan u svoj naslonjač sjesti
i neprestano razmišljati koje će povrće jesti. Sara i Klara će se malo zabrinuti, boje se da i Prijatelji ne počnu
kuhati. No brzo će se snaći te baš u
kupusu, kelju i zelenoj salati rješenje
pronaći. U goste će pozvati Zelene.
Kad počnu igre, Žan će hranu zaboraviti pa sa Zelenim prijateljima zapjevati i zaplesati. Sara i Klara, kao sve
mame, znaju, djeca nakon igre bolji
apetit imaju!
Autori serije: Ida Tomić, Srđan Gulić,
Dragutin Broz
Voditelji: Žan Jakopač, Jasna Bilušić
Scenarist: Tomislav Zagoda
Redatelj: Ivan Miladinov
Urednica: Ida Tomić
Urednica Programa za djecu i mlade:
Snježana Samac
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
WEB
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
KAZALI©TE
Konačno zbilja i pred
djecom
Ivor Martinić, Ovdje piše naslov drame o Anti, u
redateljstvu Ivice Šimića, Gradsko kazalište mladih, Split, 2009./2010.
S
Virtualni muzej baroka
www.discoverbaroqueart.org
Prošloga tjedna je u Muzeju za
umjetnost i obrt (Zagreb) predstavljen međunarodni muzej barokne
umjetnosti. Riječ je, dakako, o virtualnom muzeju koji je rezultat kulturološkoga projekta u kojem od 2005.
Godine surađuju muzejski stručnjaci i institucije nekoliko europskih
zemalja. Pod nazivom Muzej bez
granica - Otkrivanje barokne umjetnosti zasad su dostupne digitalne
zbirke o spomenicima i artefaktima
kulturne baštine 17. i 18 stoljeća iz
Češke, Hrvatske, Italije, Mađarske i
Portugala, uskoro i zbirke iz Austrije, Njemačke i Slovenije.
Zahvaljujući suradnji partnerskih
ustanova iz Hrvatske (Muzej za
umjetnost i obrt i Institut za povijest
umjetnosti), u stalnoj zbirci ovoga
muzeja prebivaju i internetski su
dostupni digitalni otisci osamdesetak reprezentativnih hrvatskih spomenika i muzejskih predmeta s prostora od Iloka do Dubrovnika.
Kvalitetne fotografije i obavijesti
(na engleskom jeziku) o objektima/
predmetima čine ovaj portal pouzdanim stručnim vodičem kroz baroknu baštinu pa se stoga može
preporučiti i za korištenje u poučavanju/učenju te kao poticaj za posjete kulturno-povijesnih lokaliteta i
muzeja.
(A. J.)
nepotrebno zakučastim naslovom Ovdje piše
naslov drame o Anti Gradsko je kazalište
mladih iz Splita učinilo povijesni iskorak hrvatskih dječjih kazališta − prema suvremenoj zbilji
u Hrvatskoj poslije Domovinskoga rata. U ratu, u
srpskom granatiranju, što se izrijekom spominje
(konačno!) dvanaestogodišnji Ante, tada jednogodišnjak, izgubio je nogu i mamu. Otac je branio
Domovinu, nije mogao biti s njima, ali sada živi sa
sinom. Drama je na Antin dvanaesti rođendan na
koji mu dođu prijatelji, a tu je i curica iz razreda
kojoj se on dopada kao i blagajnica iz prodavaonice kojoj se, pak, dopada njegov tata.
Ante ne pravi dramu oko noge koju nema, bez
suza (nikad ne plače!) podnosi operacije na koje
mora ići svake godine dok raste (da veličinu patrljka uskladi s protezom) čak trči i udara loptu,
međutim dramatizira u emocijama. Uporno odbija svaki tjelesni kontakt (bezazleni poljubčić) sa
zaljubljenicom iz razreda, a ni ocu ne dopušta da
ostvari nov život i novu vezu, ma koliko da mu je
očeva miljenica naklonjena: Ante je u tome sebičan i postaje emotivni tiranin - i sebi i ocu! Drama
tako i završava: otac, da udovolji Anti (koji mu ne
Nagrađena predstava
Na netom završenom 3. festivalu hrvatske
drame za djecu “Mali Marulić“, održanom
od 11. do 14. travnja u Splitu, u konkurenciji
devet predstava Ovdje piše naslov drame o
Anti nagrađena je za najbolji tekst i najbolju
scenografiju.
dopušta “nevjeru“ mrtvoj mami) odustaje od ljubavi, ostaje sam sa sinom − emotivno su osakaćeni
− i jedan i drugi. Autor (Ivor Martinić, o kojemu
nema nikakvih podataka) odlučio se za izostanak
svake moguće sentimentalnosti, a osobito sretnog
završetka, ma koliko da je takav rasplet (izolacije
od života) neprirodan…
Ovdje piše naslov drame o Anti (ispisan na urbanom zidu na kojemu je još trag rasprskavajuće
granate, scena je Dinke Jeričević!), prema riječima
Jasena Boke, dramaturga predstave, nesumnjivo
spada u antologijske radove drame koja se bavi posttraumatskim sindromom. I doista je riječ o iznimno dojmljivom i vjerodostojnom tekstu, o zbilji,
o svakidašnjici, o tematici za kojom kazalište za
mlade vapi, o istinitu i uvjerljivu umjetničkom djelu koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ivica Šimić, redatelj, opredijelio se za suvremen,
“demistificirajući“ pristup, otkrivajući kazališni
postupak, tako da se naoko i didaskalije izgovaraju. No ta, ovdje suvišna, pomodnost nije pomutila opći odličan dojam o predstavi koju su dobro
odigrali Slavko Sobin (Ante), Ante Čedo Martinić
(otac) te Jasmina Žiljak, Jolanda Tudor i Nada Kovačević.
U sažetku: valjda kazališta za djecu neće ostati
samo na ovome tekstu o zbilji?!
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Ususret Tjednu glazbe za djecu i
mladež
Glazbom do
mladih slušatelja
V
eć šestu godinu zaredom Hrvatska glazbena mladež, Zagrebačka filharmonija i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u
Zagrebu zajednički ostvaruju projekt
Tjedan glazbe za djecu i mladež. Tako
će ove godine u Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog Zagrebačka filharmonija 22. i 23. travnja izvesti niz
od pet koncerata za školsku djecu iz ci-
Plakat ovogodišnjeg na kojemu
se nalazi prvonagrađeni likovni
rad Paole Skelin, učenice
OŠ A. G. Matoša iz Zagreba
jele Hrvatske. Koncerti su edukativnoga karaktera i sastavni su dio školskih
programa kao redovne programske
aktivnosti Hrvatske glazbene mladeži i ciljano su usmjereni na učenike
osnovnih i srednjih škola i gimnazija.
Ove godine bit će to jedno od najčešće
izvođenih orkestralnih djela za mlade
slušatelje širom glazbenih pozornica
svijeta: Šeherezada, skladatelja Nikolaja Rimski-Korsakova. Dirigent će
biti Dinko Appelt, redateljica i scenaristica je Iva Srnec, koreografiju je
osmislio Svebor Sečak, a plesačica će
biti Tamara Masnjak, dok će u glumačkim ulogama nastupiti Nera Stipičević
i Damir Poljičak.
Cilj koncertne izvedbe je omogućavanje mladim slušateljima da dožive
glazbu u koncertnoj dvorani, u izvedbi
profesionalnog orkestra sastavljenog
od naših vrhunskih glazbenika, pod dirigentskim vodstvom mladog dirigenta. Smatramo da je to pravi način osnaživanja buduće glazbene publike koja
će slušanjem znati cijeniti vrijednosti
klasične glazbe i uživati u njoj. Mlade
su osobe u najvažnijoj životnoj dobi
za stvaranje prioriteta slušanja glazbe.
Hrvatska glazbena mladež, odabranom
glazbom, iz godine u godinu, omogućava da i umjetnička glazba dođe na
listu njihovih prioriteta slušanja. R. I.
Gostovanje Orkestra Budafok Dohnányi iz Mađarske
U
Glazbeno-scenski
spektakl
subotu, 10. travnja, Velika dvorana Vatroslava Lisinskog bila je odlično posjećena.
U ciklusu Lisinski subotom gostovao je
Orkestar Budafok Dohnányi iz Mađarske, koji je
izveo koncertnu operu Faustovo prokletstvo Hectora Berlioza. Junak, kontroverzni, Goetheov Faust, svjetsko remek-djelo, nadahnulo je Berlioza
(1803. - 1869.), francuskog skladatelja, da napiše
koncertnu operu, a napisao je, pretežno sam, i libreto, prema francuskom prijevodu Gerarda de
Nervala. Na karikaturi iz 19. stoljeća ismijan je
Berliozov eksperiment da poveća orkestarski zvuk.
To mu je, meutim, i uspjelo, jer je želio grandiozne izvedbe. Djelo Faustovo prokletstvo imalo je
premijeru 6. prosinca 1846. u pariškoj Komičnoj
operi. U izvedbi je sudjelovalo 200 glazbenika, što
je za ono vrijeme bilo neuobičajeno. Kritika i publika dobro su primili inovativnost skladatelja.
Faustovo prokletstvo i u Zagrebu je izvodilo skoro 200 glazbenika. Uz Orkestar Budafok Donhnanyi, najmlađi profesionalni simfonijski orkestar u Mađarskoj, sudjelovala su još
tri orkestra: Akademski zbor Budimpeštanskoga
pjevačkog društva, Muški zbor Mađarskog nacionalnog zbora, i Komorni zbor Béla Bartók, jedini
profesionalni ženski zbor u Mađarskoj. Ansambl
Forte čini dvadesetak plesača oba spola, koji u
koreografiji Csaba Horvátha izvedbom efektnog i
funkcionalnog plesa daju spektaklu veliki dramski
intenzitet. Fausta tumači Michael Suttner, tenor
iz Njemačke. Kao Faust istaknuo je nekoliko aspekata ovoga junaka: njegovo vizionarstvo, njegovu želju za ljubavlju i mistiku. Vrlo simpatično
Margaretu je tumačila Bernadette Wiedmann,
mezzosopranistica iz Mađarske, koja se na kraju
pojavljuje u bijeloj haljini i šutnjom dokazuje svoju nevinost, potvrujući da je i na nebu uvažena
njezina ljubav za Fausta. Mefisto je glavni meštar
spektakla, cinik i lovac na duše, a uvjerljivo ga je
tumačio bas Evert Sooster. Uspjehu ovog spektakla
sačinjenog od raznih žanrova pridonijeli su mnogo
redatelj Andor Lukats i dirigent Gabor Holerung.
Milica Jović
mediji
aktualno
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Očuvanje hrvatske
jezične arheologije
P
Joško Božanić i Zvonko
Kovač
Co, kaj?
Kajkavsko spravišče
Zagreb, 2009.
Zajedničkom
zbirkom pjesama
dvojica pjesnika
i sveučilišnih
profesora spajaju
sjever i jug naše
zemlje, sugestivno iskazujući
općeljudske i
svevremenske
vrijednosti
ovratak jezičnim korijenima,
našim hrvatskim izvorima,
starim načinima preživljavanja, koji i u ovim teškim vremenima krize krijepe i ohrabruju, sve je
to sabrano u knjizi pjesama Co, kaj
dvojice naših sveučilišnih profesora, dr. sc. Joška Božanića i dr. sc.
Zvonka Kovača.
Kajkavsko spravišče, nakladnik
ove knjige, oaza je u našem nakladništvu, gdje se uz veliki trud eminentnih stručnjaka ustrajno radi na njegovanju, promociji i očuvanju naše
autentične umjetnosti i kulture.
Ova zbirka pjesama dvojice autora, dvojice stručnih i učenih ljudi
kojima je književnost profesija i ljubav, ima višestruku vrijednost i ljepotu. Svojom zajedničkom zbirkom
pjesama spajaju ne samo sjever i
jug naše zemlje, nego podvlače čvrstu crtu i daju zajednički nazivnik
svemu što je u ljudskom životu lijepo i vrijedno, sugestivno, iskazujući
općeljudske i svevremenske vrijednosti. Ljudi koji godinama uče druge i otkrivaju im zakone književne
umjetnosti progovaraju svojom
jedinstvenom riječju i prenose dah
ovog vremena budućim naraštajima. Dvojicu autora povezuje u ovoj
zbirci začuđenost pred životom od
ushita i radosti, do bola. Doživljaj
čovjeka i prirode iskristalizirao se,
rekli bismo, kroz klasičan oblik
umjetničkoga pjesničkog izričaja sonet, koji iako strogo organiziran
daje slobodu autorima i čitateljima
da se zaigraju zvukovnim i značenj-
skim senzacijama.
Pod naslovom Sonetni vijenac Pohvala falkuši, koja je posvećena
svim ribarima komiške ribarske,
Joško Božanić je ispjevao svoju
ljubav prema ljudima i moru, svojoj falkuši koju je uz velike napore
rekonstruirao i njome plovio. Druga
je sadržajna cjelina predstavljana
pod naslovom Tri pokore, u kojoj se
more na poseban način doživljava,
vidi i čuje. Tko čuje pjesmu, može
u njoj čuti zamah vesala i njegov
šum, sjeverni vjetar koji suši, mornarski razgovor, može vidjeti oluje i
bonace, osjetiti ljuljanje broda i još
mnogo toga.
Zvonko Kovač svoje pjesme
objavljuje pod naslovom Moral bi
meriti se z morjem. I za njega je,
kao i za Jožu Horvata, more inspiracija i ljubav. More ovdje može biti i
metafora ljudskog života, trpljenja i
sreće koja postepeno prelazi na one
koji će iza nas ostati i po nečem dobrom nas se sjetiti.
Njihove pjesme, u ovoj zajedničkoj zbirci, nose u sebi utjehu i inspiraciju, iskreni ljudski dodir onoga
najljepšeg u čovjekovu svijetu.
U svakom slučaju pjevati je bolje,
nego plakati, pa kad čovjeku treba
neka riječ kao utjeha, a utjeha svakome treba, onda je najbolje da to
bude pjesma: Naka bude kako bude
/ okolo še sve okriće / neka markne
neka šviće / šve je išto vavik bilo / i
šve isto važda bit će. (Joško Božanić: Niti vako niti nako)
Marija Drobnjak Posavec
O mladenačkim
izazovima
R
Richard Green
Put ljubavi, roman
Izvori
Zagreb
Roman sučeljava
dva nepomirljiva
svijeta: svijet poznatih i slavnih te
svijet dobročinitelja, anonimnih
i skromnih ljudi
koji sve čine iz
ljubavi
ichard Green pisac je hrvatskoga jezičnog izraza i to
profesor (nastavnik) u jednoj
zagrebačkoj gimnaziji, a Put ljubavi njegov je prvijenac, roman koji
sučeljava dva nepomirljiva svijeta:
svijet poznatih i slavnih, golišavih
starleta i mondenih fanova koji se
oko njih motaju, te na drugoj strani
svijet dobročinitelja, anonimnih i
skromnih ljudi koji sve čine iz ljubavi, graditelja solidarnosti čiji je
smisao u životu pomagati i olakšati
tegobe beskućnicima, bolesnima i
nemoćnima.
Pred takvom prekretnicom našao
se središnji protagonist Jacob, koji
napušta svijet slavnih i poznatih,
bogatih i nedodirljivih, odbacuje
posao snimatelja golišavih ljepotica za ugledni modni list, odriče se
lake zarade i životnih užitaka, odustaje od podrške uglednih vlasnika
kompanija, napušta grad i odlazi na
selo. Romaneskno štivo uobličuje
teme vezane uz piščevu suvremenost, uz svijet mode, aktualizira pitanja ljudskog uspjeha i probitaka,
pitanja ljudskih sloboda u izboru
vlastitoga puta, nemoći upravljanja
mišljenjem i voljom, bilo vlastitom
ili drugih ljudi, također i pitanjima
poremećaja identiteta i osobnosti,
iznevjerenih očekivanja i ljubavi koja sve pobjeđuje, a na osobit
način ključnom literarnom sastavnicom Put ljubavi se usmjerava
pitanjima istinske duhovnosti, imaginaciji dobra i zla. Upravo ljudima
mlađega naraštaja Greenov roman
nudi mogućnosti izbora i izbavljenja iz lažnoga mondenog okruženja
u kojem se sreća skupo naplaćuje
poljuljanim osobnim vrijednostima.
Za cjelovitu ljubav i ljudsku sreću,
za potpunu humanizaciju svoga
malenoga svijeta, pokazuje pisac,
nismo uvijek spremni, ne želimo se
odreći trenutnih užitaka, čak i onog
nedopuštenoga, bez obzira na moguće loše ishode i prave gubitke.
Put ljubavi roman je s prekretnicom, zaokretom već na samome
početku, koji najavljuje neizvjesne
i nepredvidljive ishode, svojevrstan
mamac i mig čitatelju na kojeg pisac vreba nastojeći ga pridobiti za
imaginarij vlastitoga puta, životnoga odabira.
Vremenska razmaknica obuhvaća
raspon od šest-sedam godina, ali pisac sažima samo zgusnute trenutke.
Čudan splet zbivanja, veličina odricanja i patnje, doba punoće ljubavi
- ljubiti nekoga kao što želi da ga
ljubimo. Izgubljeno vrijeme postaje
spašeno vrijeme.
U žarištu zanimanja romana Put
ljubavi Richarda Greena dva su
oprečna svijeta: senzacionalistički,
koji je raj za oči pustolovnoj duši
kojoj podgrijava maštu erotskim pikanterijama i onoga posve oprečnoga, ispunjena istinskom zauzetosti
za ugrožene, za slabe i odbačene.
Noviji književni prinosi u dubokoj
su sjeni Greenova romana, pogotovo njegove odgojne i duhovne
dimenzije.
Miljenko Buljac
Modra lasta
Poučno-zabavni
časopis za učenike
osnovne škole,
broj 8., 2009./2010.
G
lavna tema broja vodi nas,
“tragom prošlosti“, do nekadašnjih “plemićkih gnijezda“, starih dvoraca kojim među svojim
debelim zidovima i čvrstim bedemima čuvaju dragocjene podatke
o prošlosti čiji su neijemi svjedoci.
Uvodni tekst napisala je književnica Božica Jelušić, a njazinu tekstu pridodan je i popis (s kratkim
opisom) najvećih, najraskošnijih i
najljepših dvoraca u svijetu, među
kojima su njemački Neuschwanstein, engleski Windsor, poljski
Malbork, austrijski Schönbrunn,
češki Hradčany... Na kraju priloga
najavljeno je da ćemo u sljedećem broju upoznati i najpoznatije
hrvatske dvorce. U ovome broju
objavljeni su i rezultati nagradnog
natječaja za najbolju crticu, a vrijednim nagradama nagrađeno je
jedanaest učenika. Usto, objavljene su i tri nagrađene crtice Moja
noćna pustolovina Morane Kralj
(OŠ Josipa Račića, Zagreb), Miris kiselog kupusa Sare Kurtović
(OŠ fra P. Vučkovića, Sinj) i Nije
lako biti pas Gašpara Šarića (OŠ
Brajda, Rijeka). Gosti urednici u
ovome broju su mali novinari OŠ
Petra Preradovića iz Zadra, koji
su predstavili svoga sugrađanina
Šimu Fantelu, svjetskog prvaka
u jedrenju. Nikolin književni laboratorij Mladena Kopjara u svome
18. nastavku govori o retoričkom
pitanju, a rubrika Jezik filma donosi kratke priče o životu slavnih na
filmskom platnu. Kratke priče Modre laste u ovome broju pišu Stjepan Lice i Tea Odobašić, a tu je
i po običaju bogat izbor učeničkih
literarnih i likovnih uradaka.
Smib
Smilje i bosilje,
poučno-zabavni list
za djecu
broj 8., travanj 2010.
N
ovi broj Smiba na svojim prvim stranicama donosi priču o
cvijeću: uz sličice pojedinih vrsta
cvjetova saznat ćemo zašto cvijeće miriše i miriše li svako cvijeće,
odakle cvijetu boja, zašto nakon
kiše cvijeće jače miriše itd. Priču iz
svijeta morskih dubina piše Marica Milčec, uz ilustraciju Brnke Hollingsworth Nare, a svoj doprinos
kratkim “životnim“ mudrositma
dala su i djeca iz DV Različak iz
Zaghreba. Mirjana Mrkela javlja se
u ovome broju poučnom pričom o
jasminu, a koja nam nam zapravo
govori o odgoju. Kako je ovaj broj
Smiba tiskan neposredno o Uskrsu, tako su i pojedini prilozi u njemu vezani uz temu Uskrsa. Tako
Slikopriča Željke Horvat-Vukelja,
s ilustracijama Sanje Pribić, govori
o pisanicama, kojima je posvećen
i članak Borne Lulića i Ivana Andrića Penave, koji nam pričaju o
simbolici jaja i pisanica, dok priča
Marije Drobnjak Posavec govori o
vuzmenki, kako u nekim sjevernim
krajevima nazivaju lijep komad
sušenoga mesa koji se čuva za
Vuzem, tj. Uskrs. Rubrika Priče o
brojkama ovaj put govori o osmici,
a rubrika Eko−svijet donosi neke
zanimljivosti iz ptičjeg svijeta.
S kraćim crticama i pričicama u
ovome broju javljaju se još Vigor i
Mirna Vukotić, Ruža Zubac-Ištuk,
Mladen Pokić i drugi i naravno
najmlađi suradnici Smiba sa svojim literarnim i likovnim uradncima. Veliki poster u ovome broju
posvećen je gljivama.
Napredak
Časopis za pedagogijsku
teoriju i praksu
vol. 151., broj 1., siječanj −
ožujak 2010.
I
straživanja pokazuju da na opće
zadovoljstvo i srću stanovnika
neke države ne utječe toliko njezino opće bogatstvo, koliko utječe
uvažavanje građanskih prava i
sloboda koje ljudi imaju u toj državi. Britanac Ian Davies sa Sveučilišta u Yorku i Márta Fülöp iz
Budimpešte istražili su, i o tome
objavili članak u Napretku, što pojam građanskih prava uopće znači
budućim učiteljima u tim dvjema
zemljama i po čemu se oni pri tom
razlikuju, u čemu su slični i kakve
to može imati posljedice za njihov
rad u nastavi. O tome što sve utječe na odanost učitelja školi u kojoj
rade, tj. na njihovo prihvaćanje
ciljeva i vrijednosti te škole, piše
Tomislava Vidić u članku Organizacijska odanost učitelja osnovnoj
školi. Lasta Unković i Marijana
Majdak u dvije su splitske škole
ispitale iskustva adolescenata o
konzumaciji droge, prvom kontaktu s konzumentima i dostupnosti
droge u Splitu, a spoznaje do kojih su došle izinijele su u čćlanku
Zloporaba opojnih droga među
adolescentima na području grada Splita. Dragana Mamić, Rea
Fulgosi Masnjak i Ljiljana Pintarić
Mlinar u svome se članku bave
senzornom integracijom u radu
ds učenicima s autizmom, a Mirjana Boras daje komparativnu
analizu nastavnih planova i programa predmeta prirode i društva
u Hrvatskoj i Sloveniji. Ivan Koren
piše o psihološkom aspektu programskih sadržaja Križevačkih
pedagoških dana, a Ivan Šapina i
Siniša Opić prikazuju razvoj školstva u Hrvatskoj Kostajnici.
Pripremio I. Rodić
iz proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
Obrazovanjem do snažnoga
duha
Ono je domaće i školsko naobraženje najbolje, koje učini
iz djece ljude pravdoljubive, pravične, mudre, umjerene i
jakoga, snažnoga duha. Ova je posljednja krepost najredje
ponikla, a valjda i najredje posijana medju ljudima. Malo
ima ljudih, koji nebi opazili, da nad njima vladaju njihove
strasti; ali ih još manje ima, koji bi bili dosta jaki, dati dovoljan odpor strastim. - Marmontel veli, da jakost i slabost
duha zavise često od načina, kako smatramo stvari. Zato
mora učionica nastojati, da pokaže svojim djakom svaku i
nesjetnu stvar u pravoj svjetlosti. (M. Stojanović)
Napredak
Br. 14 / 15. travnja 1860.
PRIJE 100
OBLJETNICE
GODINA
GODINA
Učitelj i vlast
Učiteljev bi položaj morao takov biti, kako bi narod imao
pred njim rešpekta, a to bi se polučilo, ako bi se dalo učitelju
neku vlast, koja bi seljaku imponovala. Kakova bi to bila
vlast, to za sada ne znam reći, tek mnijem, da bi njegova
imala biti odlučujuća kod upisa djece, kod kazne proti nemarnjakom i t. d. kako bi narod uvidio, da učitelj ne samo
dosta zna, nego, da i dosta može.
Škola
Poznato je, da je španjolsko školstvo vrlo loše. U novije doba kreće u tome pogledu na bolje. Sadašnja liberalna
vlada sprema dosta oštar zakon o obvezatnom polasku škole. Roditeljima i skrbnicima prijeti taj zakon kaznama, ne
budu li njihova djeca zadovoljavala školske dužnosti. Svim
državnim namještenicima, koji ne znadu čitati i pisati, određuje taj zakon rok od dvije godine, da to nauče, pa da se
podvrgnu javnom ispitu. Mislilo se, da će i Ferrerove škole
biti ponovo otvorene. Protiv toga protestirali su španjolski
biskupi, koji zahtijevaju, da se mora u svim školama obučavati u duhu crkve. No vlada je ipak izdala dekret, kojim se
dopušta uz neke uvjete uspostavljanje svjetovnih škola i kojim se dokida crkveni nadzor nad školama. Po tom dekretu
imade pravo svaki španjolski građanin osnovati u skladu sa
zakonskim propisima javnu školu; jer taj dekret točno određuje, kakve su svjetovne škole dopuštene, a kakve ne. Za
univerzitetske rektore izdani su točni propisi, prema kojima
će se valjanost škola ispitivati, te će prema tomu opet biti
otvorene gotovo sve svjetovne škole osim Ferrerovih.
Hrvatski učiteljski dom
160. godina od objavljivanja
Ilijaševićeve Obuke malenih
Važna knjiga u povijesti
hrvatske pedagogije
Priredila Štefka Batinić
U vrijeme
objavljivanja
Obuke
malenih
nije na
hrvatskome
jeziku postojalo nijedno
opsežnije
pedagoško
djelo
hrvatskoga
autora
Br. 4 / travanj 1910.
Prosvjetne prilike u Španjolskoj
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
Stjepan Ilijašević
(1814. - 1903.)
Želilo je sèrce moje, vukli su me prijatelji moji, pa
eto i ja s perom dodjoh u to
kolo, da pokažem i razvijem
načela i pravila, po kojih nebeskimi istinami dětinski um
razsvětljivati, sèrce ugrijati,
i volju izobražavati valja.
Nisam priatelj pustih theoriah, već pravog praktičkog
života; jer malo vrědi glava
bez očiuh; i zato pèrvo i drugo stopio sam ujedno.
Uvěren sam, da je ljubav
ona plemenita kèrv, koja se
razlěva po svih žilah čistoga
kèrštjanstva, i da je ljubav
onaj pravi živalj, u kojem se
najradie kretje svaka - osobito mladja duša; zato sam većinom obzir imao na ognjište ljubavi - na sèrce, i na
njegova nježna pojavljenja;
zajedno sam se i postarao
za pravu okrěpu probudjenih
čuvstvah; ništa bo nehasni
plamen ako čim bukne, odmah se i ugasi.
Koliko mi dopusti prostor,
svèrnuo sam okom na odhranjivanje mladoga naraštaja,
i na isti pravac duha našega
vrěmena, gdě nepriazno zasěca u kèrštjanski život; da
time poněšto barem odgovorim silnom zahtěvanju.
Riječi su ovo Stjepana
Ilijaševića (1814. - 1903.),
svećenika, katehete i profesora bogoslovlja, pjesnika i
pedagoškog pisca, napisane
u Predgovoru knjige Obuka
malenih ili katechetika, što
ju je Ilijašević napisao 1850.
godine za porabu svetjenikah, učiteljah, roditeljah i
svih prijateljah mladoga naraštaja. Riječ je o vrijednoj
i važnoj knjizi za povijest
hrvatske pedagogije. U vrijeme njezina objavljivanja
na hrvatskom jeziku nije
postojalo nijedno opsežnije
pedagoško djelo hrvatskog
autora.
PRIJE 50
Knjiga je objavljena godinu dana nakon osnivanja
prve javne učiteljske škole
u Hrvatskoj - Učiteljne učione zagrebačke. Budući da
je pedagoška izobrazba bila
temelj učiteljske izobrazbe, tim su povodom 1849.
godine u Budimu tiskana
tri pedagoška udžbenika na
hrvatskom jeziku - Znanost
odhranjivanja,
Obćenita
znanost podučavanja (Didactica generalis) i Posebna znanost obučavanja (Didactica specialis). Bili su to
nepotpisani
kompilacijski
udžbenici prevedeni s njemačkog (po nekim izvorima
s latinskog) jezika i oni su se
najvjerojatnije sve do pojave
Novotnyjeve Gojidbe i obće
učbe (1867.) rabili za pedagošku izobrazbu hrvatskih
učitelja.
Ilijaševićeva Obuka malenih pisana je po uzoru na
slične katehetske priručnike
pretežito njemačkih autora
- Leonharda, Müllera, Müncha, Ostravskog, Schmidta,
Stapfa i Weinkopfa - spomenutih u Predgovoru knjige.
Međutim, iz brojnih je bilježaka u knjizi vidljivo da
je Ilijašević poznavao i svjetovnu pedagošku literaturu
svoga vremena. Uz metodiku
vjeronauka, on se bavio i općim pitanjima poučavanja i
odgoja pa je posve razumljivo da je knjigu namijenio i
učiteljima i roditeljima.
Obuka malenih, kao propisani udžbenik, rabila se u
nastavi vjeronauka u zagrebačkoj Učiteljskoj školi pedesetih godina 19. stoljeća. U
uvodnom dijelu definiraju se
pojam i zadatci obuke malenih, slijedi opći dio u kojem
se govori o učitelju, gradivu
i metodama poučavanja, a
u trećem, posebnom dijelu,
obrađuju se poglavlja posve-
ćena prosvjetljivanju uma,
oplemenjivanju srca i izobražavanju volje. Posebno su
zanimljive autorove bilješke
u kojima se, uz pozivanje na
neke autore i njihova djela,
mogu naći vrlo zanimljive
i osebujne interpretacije i
objašnjenja tvrdnji iznesenih
u glavnom tekstu.
Knjiga je nastajala u burnim povijesnim vremenima
i objavljena u prilično intenzivnom životnom razdoblju
Stjepana Ilijaševića. Nakon
petogodišnje
profesorske
službe ban Jelačić imenovao
ga je 1849. savjetnikom za
crkvene poslove pri Banskom vijeću. Godine 1850.
hrvatski je predstavnik u C.
Kr. ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beču, a zatim
je 1851. imenovan školskim
savjetnikom i nadzornikom
za pučke i realne škole u Zagrebu.
Ilijašević je bio svjestan
važnosti i ograničenja svog
pothvata. Stoga je u Predgovoru napisao: Oprostit će mi
blagonaklonost mojih prijateljah, ako njihovomu očekivanju zadovoljio nisam;
jer u doba uzkolebano, kada
je naime ogromna buktinja
silovitog bratinskog rata
žestoko plamtila oko našeg
milog zavičaja, kad sam pisao ovu knjigu, ni moja duša
nije mogla živit u pokoju; neću ovdě ni napominjati, s
kolikimi težkoćami borit sam
se morao, kad sam probijao
led, i kroz njega pravio stazu, kod kuće naše do sad neprotérvenu.
Probijati led i utirati stazu
nezahvalan je, odgovoran i
težak posao. Stoga je Stjepan
Ilijašević važna ličnost hrvatske pedagogije, a Obuka
malenih nezaobilazno djelo
u hrvatskoj pedagoškoj bibliografiji.
GODINA
Br. 8 / 20. travnja 1910.
“Škola rada“ umjesto “škole
slušanja“
Jedno od nastojanja apostola moderne pedagogije jest, da
se sadašnja “škola slušanja“ reformira u “školu rada“. To
je škola, u kojoj se dolazi do ćudoredne snage i do spoznaje prerazličnim radom za život, za znanost i za umjetnost.
Opazilo se naime, da djeca neizmjerno rado rade, stvaraju,
pa se ovaj nagon nastoji u pedagogiji izrabiti u korist uzgoja; s druge se strane opet napredovalo u prosuđivanju načela
zornosti, te hoćemo li se osloboditi prazna verbalizma, nije
dosta da djeca predmete samo gledaju na slikama, modelima, pa ma i u samoj prirodi, nego je potrebno, da one,
koje mogu, i izrade, da surov materijal priprave za porabu u
kulturnom životu, da uzgajaju životinje i biljke, da se uopće
za borbu u životu priprave vježbajući se u stalnosti, opreznosti, u motrenju, domišljatosti i u svemu, čemu rad daje
prigodu.
Preporod
Br. 4 / travanj 1910.
Škola u Sračincu nabavila
televizor
Osnovna organizacija SSRN u Sračincu, na prijedlog Nastavničkog zbora, organizirala je prikupljanje dobrovoljnih
priloga za nabavu televizora. Akcija je uspjela i prošlog je
tjedna nabavljen televizor i postavljen u jednu školsku učionicu. Prve emisije izazvale su veliko zanimanje mještana, a
posebno učenika Osnovne škole.
Školske novine
Br. 17 / 22. travnja 1960.
Neobičan đački protest
U engleskom gradu Klajdbank organizirali su đaci protestnu povorku kroz grad, u kojoj su nosili transparente s parolama, kojima su zahtijevali dužu nastavu, ozbiljnije ispite i
strože profesore. Oni tvrde, da sedmično izgube u školi četiri
sata uzalud, jer da za to vrijeme ništa ozbiljno ne rade.
Školske novine
Br. 17 / 22. travnja 1960.
Plan za reformu školstva u
Italiji
U Italiji rade na desetogodišnjem planu reforme obaveznoga školovanja, po kojemu bi trebalo svu djecu do 14
godina života obuhvatiti školom. U Italiji počinje školska
obaveza s navršenih šest godina i teoretski traje osam godina, ali danas tek 36 posto obveznika pohađa više razrede,
a ni niže ne svršavaju sva djeca, dok na pr. u Njemačkoj i
Danskoj 100 posto obveznika pohađa školu, u Engleskoj
je punim obaveznim školovanjem obuhvaćeno 95 posto
djece, takav je postotak u Belgiji i Holandiji, a u Francuskoj iznosi 85 posto. Dok u spomenutim zemljama nedostaje nastavničkog kadra, u Italiji ga ima dovoljno, pa po
podacima jednog talijanskog sveuč. profesora, danas ima
oko 90.000 učiteljica koje ne rade u školi, a velik je broj i
srednjoškolskih nastavnika, koji ne mogu naći zaposlenje
u školi.
Za ostvarenje pune školske obaveze trebalo bi, međutim,
podvostručiti broj škola i učionica, a ni obrazovanje nastavničkog kadra nije suvremeno, kao što je istaknuto na
posebnom seminaru o školstvu održanom u Rimu prošlog
mjeseca.
Školske novine
Br. 17 / 22. travnja 1960.
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
πkolski æivot nekoÊ
29
www.skolskenovine.hr
U književnim djelima, memoarskim i
beletrističkim, česti su opisi doživljaja i
scena iz školskog života. Da se makar
dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila
i kako je individualno doživljavana.
Nekoga jesenskog popodneva nađoh se
kod svog vjernog prijatelja Josipa Brankovića.
Pa kako je to već običaj među prijateljima makar i onima, koji se svaki dan vide - tako se
i mi razgovaramo o svemu i svačemu.
Već je sunce odavna zapalo na zapad, kad
se digoh na odlazak.
- Zbogom prijatelju, rekoh mu. Ostaj mi
zdrav do sutra…
- Čekaj još časak! prekine me on, okrene se,
otvori ladicu i izvadi malenu bilježnicu. - Doživljaji su moji, što ih proživjeh dosada u školi.
Pročitaj ih, možda će te zanimati.
Zahvalih se i odoh. Dođoh kući.
U sobi gorjela svjetiljka, a ja se zadubio u
prijateljev dnevnik. Evo što je pisalo u njemu.
Dnevnik.
„Širok je Božji taj svijet. Niti vidiš početka
niti vidiš kraja. Pođi u ravnicu, pođi na brdo,
pa se obazri naokolo. Pred tobom se prostrla
široka priroda: gdje gora, gdje dolina, u njoj
rijeka; opet gora, dolina… I tkao to ide sve
dalje i dalje: od zapada k istoku, od sjevera k
jugu i obratno.
A sred tog kaosa boravi stvor uman i snažan - boravi čovjek, borave ljudi. Mnogo ih
ima na svijetu, vele 1500 milijuna. A to sve
živi, radi i muči se… Bez muke nema nauke,
bez rada nema sreće. Tako veli riječ - istinita
riječ.
Barem za mene!
Evo, ja sam radio i bio sam sretan. Polazim
školu, višu školu - gdje se um oštri i jača. I
nijesam loš đak, tako bar vele moji profesori
i susjedi. Ta napokon i ja sam to uviđam. (Vi
ćete mi oprostiti ovu vlastitu hvalu). Jer kada
se zamislim u ove četiri godine, što polazim
višu školu, to vidim, da ja nijesam još nikada
dobio „rasudnicu“ ili zatvor.
Nego šta više! U prvim razredima ja sam
bio i odlikaš. E, tko ne će da vjeruje, neka pogleda u velike školske registre, gdje mu crno
na bijelom piše: Josip Branković - prvi red s
odlikom…
A koliko li sam se ja bojao škole! Još se sad
sjećam onog strašnoga čuvstva, koje je vladalo mojim srcem, kad sam prvi put stupio u
onu silnu dvokatnu zgradu…
- Što ću ja? govorio sam majci. Rekao mi
Verić, da je to tako teška škola. Nema tamo
odlike - jednu riječ ne znaš, drugi red ti je siguran! Pa istom risanje! To ti je najteže. Metne ti pred tebe vuka, pa onda riši, a ne znaš li
- pet, pa plaćaj školarinu. A šesnaest kruna ne
nađu se na cesti, niti padaju s neba.
Tako sam ja govorio majci prije upisa, tako
sam mislio i pod prvim školskim -- prirodopisnim satom.
Tamo kod katedre stoji sijedi profesor. Ispituje đake: tko je šta čuo o opicama…
- Ej mali, pokaže na mene prstom, što su to
opice ili „die Affen“.
- Jopci, jopci?... promucam ja, noge mi zaklecaju, a čitav razred u smijeh.
- Samo ti nemoj biti „jopec“, nasmije se
profesor.
A ja blijed, smeten, sjedoh u klupu, a suza
mi udari na oči. Ta što sam ja kajkavac znao,
da se „jopci“ zovu opice. Pa za nekake „Affen!“… Za tu zvijer još nijesam nikada čuo!
I to je bio prvi sat, prvi moj dojam u višoj
školi. I omrznuo mi gotovo taj đački život život, u kojemu uvijek - pa znao ili ne znao
lekcije, - strepiš, da ne zgrabiš drugi red.
Ali pomalo gubilo se to čuvstvo, a meni
omiljela škola. Ja sam uživao u onom školskom zraku, u onoj prostranoj sobi, gdje se
poput vojničke čete poredaše tri reda klupa onih klupa, u kojima đak proživljava sve školske sreće i nesreće svoje.
A kad se navršio semestar, dobih ja, ako baš
ne odliku, a ono dobar prvi red.
Pun veselja, sreće i zadovoljstva odjurih
kući; iz džepa virila mi svjedodžba, a grčevitim sam je rukama prihvatio, da mi je tko - ne
ukrade!
A što se nije dogodilo prvo polugodište, dogodilo se drugo: ja sam dobio odliku.
S kakovim sam čuvstvom zurio u izvješće,
gdje je debilnim slovima stajalo utisnuto moje
ime! Moje je srce uživalo, kao što uživa knji-
Iz prijateljeva dnevnika
August Cesarec
August Cesarec (1893. – 1941.), književnik, publicist i politički djelatnik, u povijesti hrvatske književnosti ima važno mjesto kao autor sedamdesetak novela, romanā
Careva kraljevina, Zlatni mladić i Bjegunci, drame Sin domovine te kao pokretač (s M.
Krležom) časopisa Plamen.
U Pobratimu, zabavnom i poučnom listu za odrasliju mladež, godine 1910 (br. 14 i
15) objavljen je prilog Iz prijateljeva dnevnika, što je jedan od prvih, manje poznatih
književnih pokušaja mladoga Augusta Cesarca, tada još srednjoškolca.
ževnik, koji gleda naštampan svoj prvijenac u
kakvu listu…
Tako je išlo i u drugom razredu; prvo polugodište prvi red, drugo polugodište - odlika.
I opet sam uživao - ali posljednji put. Prolazile godine, ja sam već polazio peti razred, ali
odlike više nije bilo.
Kao da kamen baciš u duboko more, više ga
ne vidiš, tako nijesam ni ja vidio odlike.
Nije tome bilo krivo to, da ja ne bih razumio
školske nauke - razlog se tome morao tražiti
dalje.
Svaki čovjek ima svoju posebnu radost u kakovoj stvari i predmetu. Jednoga zanima lov,
drugoga klizanje, trećega igra…
Tako je bilo i sa mnom. Ma da sam imao naučiti lekciju, za koju sam pozitivno znao da ću
biti pitan, ja bih ipak našao vremena za čitanje
zabavnih knjiga. A kad sam jednom počeo čitati, onda bih se teško otkinuo od toga.
Ta još od djetinjstva volio sam knjigu! Hoćete li mi ili pak ne ćete vjerovati, ja sam već
u drugom razredu čitao Sienkiewiczeve „Križare“. To vam se možda čudno čini - dakako, ta danas ima već odraslih i obrazovanih
ljudi, pa nijesu čitali ni Šenoino „Zlatarovo
zlato“, a ja mališ od devet godina čitam već
„Križare“. Čitao sam ih doduše mjesec dana,
ali to stoji, da sam se ja nekoliko puta u školi
potukao - sve pod izlikom, da sam Zbiško od
Bogdanca!
I otada mi je omiljela knjiga, a u nižim razredima više škole poznavao sam već u glavnome
Šenou, Gjalskoga, Tomića, Novaka…
I radi toga sam često odbacio školsku knjigu,
da se onda nekom ugodnom voljkošću bacim
među Šenoine romantične junake, Gjalskove
realistične plemiće…
Ali još je jedan uzrok bio, što sam izgubio
odliku. Već od najranije dobe zavolio sam
kazali,šte. I zamislih - kako bih i ja utemeljio
kazalište - ne možda onakovo, u kakovom predstavljaju živi ljudi, već maleno s papirnatim figurama.
I nabavih si duguljastu škrinju, slupah na nju
prečage za postavljanje kulisa; kupih kulise i
eto ti kazališta - en miniature, dakako!
Sad je preostalo još jedno: što ću najprije
predstavljati? Ta ne ću valjda „figure“ samo
tako turati na „pozornicu“ - treba i govoriti.
I sjedoh k stolu. Tako se nije možda pripravljao ni najveći dramatičar Shakespeare, kao
što sam se onda ja… Preda mnom stoji crnilo,
pero i papir… Poput zeca žmirkao sam očima,
češao se po uhu, odgrizavao vršak držala. I
stao sam da drijemam - ta što je izvor svake
fantazije nego san!...
- Ha! uskliknem najednom, skočim od veselja, a crnilo se razlilo po papiru. Uzeh drugi
arak i zamalo - protekla su dva sata - pa se ispunio slovima. Preda mnom ležala je tragedija,
opera drama - šta li? Uzradovan - kao da je sav
svijet moj - promatrao sam svoje djelo, - da,
da - prvo djelo svoje.
Sad još samo natpis, jer bez toga ne može
biti! Vrtio sam se na stolcu kao miš pred komadom slanine, koji visi - u zraku. A nikako
nijesam mogao naći zgodan natpis. To me srdilo! Ili zar da pustim svoje djelo bez toga? Da
metnem upitnik? Ne!
Ha! Dosjetih se! Kao mačka na plijen, skočih i napisah debelim pismenima:
Spas Bele IV.
Tragedija u 5 činova, gdje se šestorica
ubijaju, a trojica - ostaju živi.
U mladoj mi se fantaziji stadoše pojavljivati
divne slike: ja se oćutjeh kao rođen „Bogom
nadahnuti“ dramatičar. Čitao sam Bogovićeva
„Frankopana“, Shakespeareova „Koriolana“,
ali „Spas Bele IV.“ nadmašio je po mojem mišljenju sve.
Pun najboljih nada dadoh predstavu. Osim
nekoliko neznatnih nezgodica izašlo je sve do-
bro, a u „blagajnu“ ušlo je 45 novčića - ni više
ni manje. Zar ne, lijepi dobitak?!
A taj „veliki“ uspjeh privabio je i ostale moje
kolege i mi sklopismo „kazališnu zajednicu“.
I eto, to vam je bio uzrok, što ja više nijesam
dobivao odlike. I tako se dokopah petoga razreda. Peti razred!
Zar ne, da je lijepo, kad se čovjeku ispuni
ono, što je odavna već želio? I ja sam s nekim
gospodstvom ulazio u više razrede - u razrede,
gdje te ne zovu više „ti“, već onim zvučnim
„Vi“.
Pa radi česa sam žudio da dođem u više razrede? Da vam iskreno reknem - radi nekog
čuvstva, koje je ispunjalo cijelu moju dušu,
cijelo moje srce, čuvstva, kojega značenje nijesam mogao odgonetnuti.
Možda je to čuvstvo govorilo, da ću biti nešto više od nižeškolca, možda je što drugo!
I premda sam došao u dob, u kojoj mladić
traži zabave i igre - ja sam volio boraviti kod
kuće, uzeti knjigu u ruke i čitati, i samo čitati…
Šenou poznao sam već sasma.
Ali još me je nešto zanimalo, a to je bila tamburica.
Upisao sam se u društvo - „društvo tamburaško i literarno“. I tamburao sam, i to me je
veselilo. Oni ugodni glasići, koji bi poput Sirena ječali u koritašca tamburice, ječali su i u
mojoj duši; prelijevali se po mome srcu kao
morski valići i dijelili sa mnom i radost i plač.
Moll-akordi - melankolični i otajstveni - znali
su ne jedamput ushititi dušu moju i onda bih
sretan i blažen poput velikog Beethovena i Verdia plovio po tajanstvenom carstvu glazbe… A
katkad, kad bih snatreći sjedio kraj tople peći i
udarao po tamburici - znao bih se zanijeti u daleke dane djetinjstva i tad bi prsti - kao dirnuti
električnom strujom - sami od sebe poskočili,
a sobom bi se razlijegao ugodan, vatren glas
hrvatske poskočnice…
Da, veseli su to i blaženi bili dani moga života, radosni časovi, koji su poput kakva Šenoina romana znali ushititi moje srce…
I - kako već rekoh - ja sam se upisao u tamburaško društvo… I namislili smo dati koncerat. Ah tomu treba priprava - jer s čimegod ne
ide se pred publiku.
A ja sam bio poput Novakova Amadeja Zlatanica oduševljen za tu stvar - za koncerat i
glazbu. Gotovo melomanist!
Ali dva se posla ne mogu najedamput raditi,
niti se u isto vrijeme može na dva stolca sjediti.
Ja nijesam mogao tamburati i učiti uzato. Ili
jedno ili drugo - ili kako veli Nijemac: entweder - oder.
A ja sam se držao onoga, što sam još najbolje u toj prilici mogao učiniti, naime sredine.
Ali nažalost, ta je sredina priginjala k tamburanju.
A u školi? Bože, ja sam doživio ono, što još
nikad nijesam - dobio sam iz mjesečne klasifikacije dvije petice. „Što sada?“ Nametavalo mi
se poput more na srce. Što ćeš sada ti, melomanistički Josipe, što će ti reći roditelji?
Cijelo tijelo: i srce i um i dušu, ma sve je
to zaokupljivala teška misao, koja je stim teža,
stim strašnija bila, što se više približavao dan
dolaska „rasudnice“.
Jeste li kada vidjeli čovjeka kako se utaplja?
Nijeste, ni ja nijesam. Ali mogu pomisliti,
kako je to strašno… Veli riječ, da se utopljenik
i slamke hvata, a ja - da sam je imao, ja bih se
uhvatio i za pô slamke. Katkad mi je došlo, te
sam se vidio, kako se utapam… Okolo mene
silno, neizmjerno more, široki, titanski valovi
dizali se prema meni, a svaki kao da je šumio:
Rasudnica, rasudnica, rasudnica… Strašno je
to bilo, strašno…
Od škole do kuće, od kuće do škole, u kući ma gdje bio - ja nijesam mislio na drugo nego
na „rasudnicu“.
I tražio sam slamku, izmišljavao načine,
kako bih prepriječio onaj teški i kobni čas, kad
će doći „ona“.
Da, mnogomu će se to učiniti smiješno, da se
ja radi take trice toliko brigam, ali kad se pomisli, da ja još za svog života ne dobih ni obavijesti ni kazni, onda, da ste zaronili u moju dušu,
oćutjeli biste i vi ovakovo čuvstvo - čuvstvo,
koje pretvara i najveselijega čovjeka u najsentimentalnije biće.
„Da potkupim listonošu“, pomislih u prvi
mah. „Pa tako i drugi rade, zašto ne bih i ja!
Rasudnicu ne će predati roditeljima - oni ne će
ni doznati za moje grijehe, pa će biti vuk sit i
koza cijela“. Ali uto se javi čudnovat glas, koji
kao da je izlazio iz dubine srca - što ćeš s time
postići? Prevarit ćeš sebe i njih! A nije li to grijeh? A nije li grijeh izvor svakomu zlu?...
I odbacih tu misao, odbacih je odlučno, kao
što se to čini s narančinom ljupinom…
„ Pa što ćeš onda?“ javio se drugi glas. „Što
će roditelji? Ti ćeš ispraviti petice, ali ne će li
rasudnica rastužiti tvoje roditelje?“ - Da, rekoh
sam sebi, obavijest ne smije doći u njihove
ruke. Jest, a kako da ne dospije? Digni ti ruke
protiv oluje, pa joj zabrani, da ti ne udari u vinograd; stani na most rijeke, pa joj zapovjedi,
da ustavi svoj tok. Zar će te poslušati? Ne će!
Jer narav prirode jača je od naravi čovjeka!...
I tako su prolazili dani, a obavijest svaki čas
- da dođe!
Da, da - no nemojte se smijati - ja sam pomišljao na nešto grozno - da se lišim života... Da
kupim revolver, pa šta? Jedan čas, jedan hip,
kokot škljocne, rumena krv se prolije i ti si riješen - svega.
Ali tada bi kao sunčana zraka, kao blagi melem kanula u moje srce nada, koja - premda je
bila samo nada, dakle slutnja - ublaživala je
rane moje: kako bi bilo, da ipak ne dođe obavijest. Možda će uvažiti to, što je još nikad nijesam dobio… Pa nekoji su je već pred nekoliko
dana dobili!...
I tješio sam se… A potajno se spremala nad
mojom glavom bura, stim strašnija, što je iznenada došla.
Ožujsko bilo popodne. Iz vedroga neba sjalo
veselo sunce, široki valovi svijetla hrupili kroz
prozore u sobu. Izvana dolazio lagan i fini miris
proljetne prirode, a ja sjedio kraj otvorena prozora i čitao Tolstojevo „Uskrsnuće“. Plemenit
karakter kneza Nehljudova dojmio me se tako,
da nijesam ni opazio, što se iza mene sprema.
- Josipe! začujem iza sebe majčin glas, - zar
Ti? Ti? - i dalje nije mogla. Plač joj prekinu riječ, a u ruci drhtala je - „rasudnica“.
A ja, a ja? Stajao sam kao stostruki zločinac,
poput Lotina stupa, bešćutno i besvijesno…
Zar bešćutno? Ne! U mojoj duši kuhala bura,
čuvstvo strašno i plamenito…
- Majko! viknem, a glas mi drhtao kao što
zvonovo klatno. - Ljudi smo, čovjek ja, čovjek ti, a oba smo pogrješivi… Bilo je i više
ne će!...
I trgoh joj papir iz ruke.
- Gle! pokazah joj papir, a ruka mi dohvati
pero. Kao tajnovitom nekom moći gonjen, ruka
mi se makne, pero zaškriplje, a pod njim čitale
se riječi:
Bilo je i više ne će!
Blagim smiješkom, kao da se anđeo smije,
pogleda me majka.
- I ja se nadam, lane ona, a s mene kao da je
spao kamen, koji mi je kidao i lomio nekoliko
dana grudi…
- Hvala Bogu - pomislih ja. Kriza je minula i
ja sam otada lagodnije disao i lagodnije nastavio čitati „Uskrsnuće! - - - - - - Tu prestaje dnevnik Josipa Brankovića.
Što se je dalje dogodilo - dnevnik šuti. Ali
ja znam i reći ću vam samo to, da je Josip i
ispunio (bar dosada) ono svoje obećanje:
Bilo je i više ne će!
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Susreti
Aktivni
umirovljenici
Prvo mjesto okupljanja, dakako
isto kao i nekada, bila je zbornica
Zagrebačko udruženje umirovljenih
profesora okuplja umirovljene djelatnike i djelatnice predškolskih ustanova,
osnovnih i srednjih škola te sveučilišta.
Svakog utorka imaju neku aktivnost, njima uvijek raznovrsnu, zanimljivu i korisnu. U programu svoga rada među inim
imaju obilazak škola pa su tako nedavno
posjetili Osnovnu školu Ivana Gundulića
u Zagrebu, kako bi vidjeli što se novog
događa u osnovnom školstvu, ali i da se
prisjete dana kada su i sami bili s druge
strane katedre.
Prvo mjesto okupljanja, dakako isto
kao i nekada, bila je zbornica. Dvadesetak članova Udruženja, na neki način
bivših kolega, dočekala je i pozdravila
ravnateljica škole Višnja Reljić i predstavila sadašnjost OŠ Ivana Gundulića. U
osnovnim crtama prikazala je program
i plan rada, projekte koji se ostvaruju u
školi, izborne predmete, izvannastavne
i izvanškolske aktivnosti, broj učenika i
djelatnika te štošta drugo vezano za svakodnevicu školskoga rada. Možda su se
bivši učitelji i profesori osjećali kao da
nisu u mirovini već na jednoj od svojih
nekadašnjih sjednica gdje se iznosio godišnji plan rada i gdje su se davala zaduženja za sutrašnji novi radni dan.
O prošlosti škole, koja usput kažimo
dogodine bilježi punih pola stoljeća djelovanja, njenim uspjesima, nagradama,
djelatnicima i koječemu još kazivao je
učitelj fizike Pavao Jerolimov, voditelj novinarske grupe i urednik učeničkog časopisa Zadnja klupa. Gosti su imali prigodu
i upoznati se s radom radionice crtanog
filma Mačica i lutkarskom skupinom koje
je predstavio profesor hrvatskog jezika i
voditelj Zoran Čorkalo.
Zanimljivo je bilo vidjeti s kolikim su
oduševljenjem umirovljeni kolege pratili
najnovije crtiće iz školske radionice te
inserte iz lutkarske predstave Postojani
kositreni vojnik H. C. Andersena, koje je
za scenu prilagodio Zoran Čorkalo, a u
izvedbi skupine učenika sedmoga razreda. Profesorica matematike i informatike Brigita Peček svojim je umirovljenim
kolegama predstavila rad na pametnoj
ploči.
Mora se priznati da su zadivljeno pratili
inserte iz predavanja matematike o geometrijskim tijelima. Mnogi su se možda
prisjetili dana kada nije bilo računala i
suvremene tehnike, kada su sami morali prirediti, najčešće kod kuće, mnoga
nastavna pomagala kako bi učenicima
približili gradivo koje su predavali. Nazočni gosti mogli su još štošta saznati o
OŠ Ivana Gundulića, o projektima koje
je škola provodila među prvima u Zagrebu i Hrvatskoj, vrijednim kolegama koji
su mentori, autori i recenzenti aktualnih
školskih udžbenike ili se bave nekom drugom izvanškolskom djelatnošću, primjerice publicistikom, slikarstvom, poezijom,
novinarstvom i drugim djelatnostima.
Umirovljeni prosvjetni djelatnici nisu
krili svoju radost, veselje i zahvalnost
što su bili gosti. Posljednji objavljeni broj
školskoga lista Zadnje klupe ostat će im
kao materijalni podsjetnik na druženje,
no u srcu daleko je više toga ispunjeno.
Ako ništa drugo onda barem draga činjenica da njihovi mlađi kolege ne zaostaju s
radošću i ljubavlju poučavanja, a s druge
strane da oni sami nisu zaboravljeni i da
su uvijek dobrodošli, ma koju god školu
posjetili, onu u kojoj su proveli radni vijek
ili neku drugu.
Da ovaj susret nije bio samo kurtoazni
i službeni, već poprilično nabijen i emocijama, kazuje i podatak da je učitelj fizike i tehničke kulture Pavao Jerolimov
susreo profesora Andriju Buntića, svog
prvog ravnatelja kada je prije trideset i
više godina počeo svoju prosvjetarsku
službu. Dirljivi, neplanirani susret i obostrane riječi zahvale i pohvale samo su
još dodatno začinili ionako vrlo ugodno
druženje bivših i sadašnjih učitelja koje
se još dugo nastavilo u zbornici neobaveznim i nevezanim razgovorima, a o
čemu drugom nego o školstvu.
broj 16 • Zagreb • 20. travnja 2010.
voli njih - kazao je vlč. Žuljević, koji je
zahvalio učiteljicama i svim djelatnicima
škole, kao i mnogim dobročiniteljima čiju
će dobrotu dobri Bog sigurno nagraditi.
Proslava je završila zajedničkim domjenkom i druženjem učenika, roditelja,
djelatnika škole i njihovih gostiju.
Ljiljana Marić, Požega
P. J., Zagreb
Obljetnice
Događaji
Dan škole
Naša djeca vole školu, jer škola voli
njih
Katolička osnovna škola u Požegi na
svetkovinu sv. Josipa, njezina zaštitnika,
slavila je svoj prvi Dan škole. Proslava
za četrdesetak učenika, djelatnika škole,
roditelja i gostiju počela je euharistijskim
slavljem u Crkvi sv. Lovre, koje je predvodio ravnatelj Katoličke klasične gimnazije
u Virovitici Ivica Šoh. - Sveti Josip na poseban je način blizak našem hrvatskom
narodu. Davne 1677. hrvatski sabor izabrao je sv. Josipa za zaštitnika hrvatskoga kraljevstva. Kroz stoljeća se hrvatski
narod utjecao tom tihom, a opet glasnom
i velikom svecu. Iako u Svetom pismu nije
zapisana nijedna njegova riječ, on snažno upućuje na Isusa Krista - poručio je
predvoditelj slavlja Ivica Šoh.
Nakon misnoga slavlja, program proslave nastavljen je u Dvorani sv. Terezije
Avilske, gdje je održan prigodan program
u kojem su sudjelovali učenici škole. Prije
početka programa nazočnima se obratio
ravnatelj škole Ivica Žuljević, koji je nakon pozdrava nazočne podsjetio kako je
7. rujna prošle godine s radom započela
prva katolička osnovna škola u Požeškoj
biskupiji, inače druga u Hrvatskoj.
- Bila je to neopisiva radost za mene
kao prvog ravnatelja, a vjerujem i za sve
učenike, roditelje i djelatnike, jer smo se
zajedno upustili u pustolovinu kojoj ne
znamo završetak. Prisjećam se također
i otvaranja naše škole i Odgojno-obrazovnog centra u Požegi, 26. rujna 2009.
godine. Brojni prisutni građani, gosti i
velikodostojnici crkveni i državni svojom
nazočnošću ohrabrili su nas i dali nam
dodatni vjetar u jedra kako bismo u duhu
gesla centra i škole Duc in altum (Izvezi
na pučinu) zaplovili na daleko, u nepoznato, ali sa sigurnim kormilarom, zaštitnikom naše škole, sv. Josipom i dobrim
pastirom Isusom Kristom - istaknuo je vlč.
Žuljević.
Podsjetio je tom prigodom i na riječi biskupa Antuna Škvorčevića tada izrečene:
- Ponovno se danas zaustavljamo pred
potresnom činjenicom ljudskog postojanja i svjedočimo da je čovjek najčudesnije
Božje djelo, da se drama sadašnjosti i budućnosti svijeta i naše domovine događa
ponajprije u ljudima, njihovim savjestima,
slobodi i opredjeljenjima i da je u tom smislu odgoj i obrazovanje mladih naraštaja
jedno od najtežih, ali najdragocjenijih služenja životu. Požeška biskupija, svjesna
da je čovjek put Crkve, stavila je odgoj i
obrazovanje djece i mladih među svoje
pastoralne prioritete.
Ravnatelj Žuljević dodao je kako vjeruje
da je škola uspjela opravdati očekivanja
roditelja.
- Oni su prvi odgajatelji i učitelji. Mi kao
škola pomoć smo roditeljima u poslanju
koje im je Bog povjerio. Naše učiteljice u
školi i u produženom boravku svakodnevno predano i s ljubavlju rade svoj posao.
Svako dijete, svaki učenik jednako im je
važan i svoju ljubav i dobrotu prenose na
njega. Divno je vidjeti u našoj školi pravo
obiteljsko ozračje u kojemu vlada zakon
ljubavi, vidjeti djecu koja vole učiteljice,
koja grle časnu i sa žalošću napuštaju
školske prostore kada moraju poći kući.
Uistinu, naša djeca vole školu, jer škola
Rođendanske
čestitke
Mali osvrt na 60. godišnjicu izlaska
tjednika Školskih novina i na 60.
godišnjicu pedagoškoga rada dr.
Mire Peteh
Ove se godine navršila 60. godišnjica
kako svakog tjedna izlaze Školske novine. Kroz to vrijeme pratile su sva zbivanja
u školskom svijetu i uopće u svijetu prosvjete i kulture. Imale su svoje brojne savjetnike - pedagoge, bile su list kojega su
uvijek sa znatiželjom dočekivali prosvjetni djelatnici, a bilo je i brojnih suradnika.
Jedan od istaknutih pedagoških djelatnika je svakako dr. Mira Peteh, kojoj
kao i Školske novine ove godine puni 60.
godišnjicu pedagoškoga rada. Kao stručnjak za djecu predškolske dobi, mnogo
je pridonijela svojim stručnim znanjem u
kvaliteti rada s odgajateljima i djecom.
Stjecajem okolnosti putujući svijetom
obišla je mnoge predškolske ustanove i
sve što je smatrala vrijednim i naprednim
unosila je u našu sredinu, tj. odgajateljima i djeci u vrtićima. Svoj je rad upotpunila izdanjima više knjiga, koje su bile vrlo
korisne smjernice u toj grani pedagoškoga rada.
Među brojnim njenim izdanim knjigama spomenut ću neke izdane u Školskoj
knjizi: Radne aktivnosti u dječjem vrtiću, Zdravstveni odgoj u dječjem vrtiću,
Priče za najmlađe, Stihovi za najmlađe,
Zagonetke i poslovice za najmlađe, Radni listovi za najmlađe i druge. Tiskarska
kuća Alineja izdala je njene knjige: Fizičko zdravlje predškolskog djeteta, Zlatno
doba brojalice, Radost stvaranja, Matematika za najmlađe, Svako slovo nešto
novo, Igračke i suveniri. Moglo bi se nabrojiti još nekoliko knjiga, kao i mnoštvo
članaka po pedagoškim časopisima i u
dječjoj literaturi.
Život je to pun rada i velike želje da odgajatelje i djecu obogati dobrom knjigom,
da se naši naraštaji od najmlađe dobi odgajaju u zdravom tijelu i zdravom duhu.
Za svoj rad primila je mnoge nagrade,
primjerice Nagradu Ivan Filipović, Nagradu grada Zagreba, Nagradu Školske
knjige i brojna druga priznanja.
Srdačno čestitajmo dr. Miri Peteh sa
željom da i dalje obogaćuje naše najmlađe dobrom knjigom.
Isto tako čestitamo i 60. godišnjicu izlaženja Školskim novinama.
Ančica Koprek, Zagreb
Suradnja
Predavanja
policajaca
Roditelje su najviše zanimala pitanja o upotrebe interneta u školi i
zaštićenosti školskog interneta od
neprimjerenih sadržaja
šica, u Osnovnoj školi kralja Tomislava
u Našicama upriličena su dva predavanja na temu: Sigurnost djece na internetu za roditelje učenika trećega razreda
te Alkohol i internet za roditelje učenika
sedmoga razreda. U sklopu programa
Vijeća za prevenciju dogovor je da se
s predavanjima prođe kroz sve gradske
škole i Dječji vrtić Zvončić.
Roditelji su bili najviše zainteresirani
za pitanje upotrebe interneta u školi i pitanje zaštićenosti školskog interneta od
neprimjerenih sadržaja. Prezentaciju su
napravili policajci u zajednici Darko Ćorković i Jerko Bešlić. Tijekom prikaza,
obrađivali su pitanje tehničke sigurnosti
računala i korištenja računala. Također
su se bavili i pitanjem upotrebe računala
kod kuće i kako se zaštititi i pratiti rad
djece na internetu kod kuće. Pitanje je
bilo i u kojem vremenskom opsegu valja
ograničiti upotrebu računala kod kuće
i kako postaviti tehničku zaštitu, kao i
kako provjeriti s kim se dijete dopisuje.
Policija u zajednici ima u planu proći
predavanje s roditeljima učenika sedmoga i osmoga razreda svih osnovnih
škola u Našicama i okolnim općinama.
Ideja za predavanje potekla je od samih
policajaca u zajednici prilikom zasjedanja Vijeća za prevenciju grada Našica.
Također, policija je sama osmislila predavanje i njegovu realizaciju po školama.
- Cilj nam je djelovati na svijest roditelja da bi se umanjila zlouporaba negativnoga korištenja interneta kako bi bilo što
manje negativnih posljedica utjecaja tih
sadržaja na njihovu djecu. Pogotovo je
potrebno sačuvati djecu i njihovu privatnost od snimanja i događaja koji mogu
ostaviti trajne negativne posljedice na
njihov psihički i fizički razvoj - naglasio
je Darko Ćorković i zahvalio školama,
ravnateljima, stručnim suradnicima i nastavnicima na dobroj suradnji.
- Bilo je jako poučno. Navodili su se
primjeri iz života koje su policajci iz zajednice donijeli iz vlastite arhive. Roditelji su se iznenadili podacima o tinejdžerima koji već u mlađoj dobi konzumiraju
alkohol. Veliki je problem i dopisivanja
putem Facebooka. Policajci su donijeli
primjerak neprimjerenog dopisivanja i
pokazali roditeljima do koje mjere djeca
mogu koristiti neprimjerene i uvredljive
izraze. Zaključili smo da roditelji trebaju
razgovarati sa svojom djecom, više pratiti s kim se dopisuju i ograničiti vrijeme
boravka rada djece na računalu - kazala
je o predavanju razrednica 7.b razreda
Ana Lastavić.
Đurđica Zailac, Našice
OBAVIJEST
PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine
(što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete
veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete
na vrijeme ili da uopće do vas ne
dođe.
Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu,
ispričavamo vam se i molimo da o
tome svakako izvijestite naš odjel
pretplate (tel. 01/4855-824).
Redakcija Školskih novina
U skladu s provođenjem planova i zaključaka Vijeća za prevenciju grada NaObjavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.

Informator za roditelje (decembar 2014.)

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

Ideje za paketiće:

IX. gimnazija Zagreb

KJU „Porodično savjetovalište“ - Porodično savjetovalište Sarajevo

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

Pregled

Pregled

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok