INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE MOSTAR, OŽUJAK - TRAVANJ 2013. GODINA xVI., BROJ 88. KALENDAR LOVIDBE LOVOSTAJOM ZAŠTIĆENE DIVLJAČI KRUPNA DIVLJAČ Jelen lopatar (Dama dama L.) jelen košuta i tele Srna (Capreolus capreolus L.) srndać srna i lane Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) Kozorog (Capra ibex L.) Muflon (Ovis aries musimon Pall.) muflon muflonka i janje Svinja divlja (Sus scrofa L.) vepar, nazime krmača i prase Medvjed (Ursus arctos L.) Vuk (Canis lupus L.) mužjak ženka i mladi Veliki tetrijeb (Tetrao urogallus L.) - mužjak SITNA DIVLJAČ Kuna bjelica (Martes foina Ehr.) Kuna zlatica (Martes martes L.) Zec (Lepus europaeus Pall.) Lještarka (Bonasa bonasia L.) - mužjak Fazan-gnjetao (Phasianus spp. L.) Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca Meissn.) Jarebica poljska - trčka skvržulja (Perdix perdix L.) Prepelica (Coturnix coturnix) Šljuka šumska (Scolopax rusticola L.) Bekasina (Gallinago gallinago L.) Golubovi (Columba spp L.) Grlica (Streptoopelia turtur L.) Guske divlje (Anser spp.) Patke divlje (Anas spp.) Liska crna (Fulica atra L.) VRIJEME LOVLJENJA NAPOMENA od 16. rujna do 31. siječnja od 16. rujna do 31. siječnja od 1. svibnja do 30. rujna od 1. lipnja do 30. listopada od 1. listopada do 31. siječnja od 1. rujna do 31. prosinca od 1. kolovoza do 31. prosinca u nizinskim i brdskim lovištima u planinskim lovištima od 1. rujna do 31. siječnja od 1. siječnja do 31. prosinca od 1. siječnja do 31. prosinca od 1. kolovoza do 31. prosinca od 1. listopada do 31. prosinca i od 1. ožujka do 15. svibnja od 1. siječnja do 31. prosinca od 1. sprnja do 28. veljače od 15. ožujka do 31. svibnja VRIJEME LOVLJENJA od 1. listopada do 29. veljače od 1. studenog do 29. veljače od 1. listopada do 31. prosinca od 16. kolovoza do 31. listopada od 1. listopada do 15. siječnja od 15. rujna do 31. prosinca od 15. rujna do 31. prosinca od 1. kolovoza do 31. prosinca od 1. listopada do 1. ožujka od 1. listopada do 1. ožujka od 1. kolovoza do 31. siječnja od 1. kolovoza do 31. siječnja od 1. rujna do 31. siječnja od 1. rujna do 1. ožujka od 1. rujna do 31. siječnja NAPOMENA Pogled s č eke ..... iz sadržaja Kamo ide lovstvo u BiH? ..... str. 5. Sjednica CIC koordinacijskog foruma u Skopju Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam ..... str. 7. Sjednica Upravnog odbora Štednja i smanjenje troškova ..... str. 13. Lov predatora (grabežljivaca) Jako mali broj lovaca obožava loviti predatore ..... str. 18. Županijsko vijeće za lovstvo Hercegbosanske županije Lov lovcima, lovišta urednim lovačkim društvima ..... str. 41. Na tragu divljači Kvaliteta rada psa ovisi od mnogo čimbenika P očetkom ožujka ove godine u Skopju je održan sastanak lovačkih saveza zemalja članica CIC Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Tema je bila: Stanje i zaštita populacije balkanskog risa u jugoistočnoj Europi. Osim predstavnika lovačkih, sastanku su nazočili i predstavnici uglednih europskih instituta i organizacija koje se bave zaštitom prirode i divljeg života u njoj, kao što su norveška NINA, švicarska KORA, albanska PPNEA, Veterinarski fakultet iz Zagreba, makedonski MES i druge. To je ovom znanstvenom međunarodnom lovnom skupu dalo posebno značenje jer su se uz predstavnike lovaca pojavili i ugledni znanstvenici, predstavnici najpoznatijih europskih znanstvenih instituta i organizacija za zaštitu prirode. Ta činjenica vjerojatno je bila presudna da većina sudionika ovaj CIC Koordinacijski Forum proglasi jednim od najuspješnijih do sada, osobito u smislu zastupljenosti lovne struke i znanosti u njegovu radu, te u smislu kvalitete prezentiranih radova o stanju i populaciji risa u jugoistočnoj Europi. Doista je bilo zadovoljstvo gledati i slušati sve te stručnjake, znanstvenike, magistre i doktore, s koliko znanja i umijeća prezentiraju svoje radove, iznose podatke, argumente i činjenice o stanju i populacijama risa u svojim zemljama. Impresivno je bilo čuti sve te pedantne brojke, uvjerljive argumente, pouzdane podatke. Jednako impresivno bilo je vidjeti i znanstveni pristup, metode rada, suvremene tehnologije, telemetrijska praćenja, čipove, radioodašiljače, noćne kamere, DNK analize… Tek kad takvo nešto doživi, čovjek postane svjestan koliko su znanost i tehnologija daleko otišle i koliko su tek moćne kad se ujedine. Međutim, koliko god bila jaka impresija i doživljaj naprednoga europskog lovstva, mučnija je bila poražavajuća usporedba sa stanjem i prilikama u bh. lovstvu. Za potpuni osjećaj razočaranja nesvjesno se pobrinuo jedan sudionik koji je prikazujući fotografiju devastiranog staništa rekao da je nastala negdje u Bosni i Hercegovini, a prikazuje osamljeno stablo na nepreglednoj čistini prepunoj panjeva. Poruka jasna i nedvosmislena: U uništenom staništu nema divljači! Nemoguće je bilo mirno sjediti i sve to promatrati, a ne zapitati se, gdje smo mi u svemu tome i kamo ide bosanskohercegovačko lovstvo. Ljudi vladaju materijom, barataju podacima, imaju ideje, planove, projekte, opremu, novac, sve. A mi, što mi imamo i koliko smo uistinu daleko od svega toga? Mi imamo zakone o lovstvu koji se ne provode. Imamo strukture vlasti koje su dužne voditi brigu o divljači kao državnom dobru od posebne skrbi, a koje to ne čine. Imamo milijunske proračune iz kojih se godinama ne izdvaja ni jedna jedina marka za razvoj i unaprjeđenje lovstva. Imamo zapušteno i zaboravljeno lovstvo koje je nekada bilo prepoznatljivi bosanskohercegovački simbol u svijetu, a koje danas životari i preživljava isključivo od entuzijazma i dobre volje lovaca i infuzije zvane lovačka članarina. Kako onda u takvom stanju promišljati o europskom lovstvu, o znanstvenom pristupu, o modernim tehnologijama, o ulaganjima i projektima. Kako kad ne znamo ni koliko lovišta imamo, a kamoli koliko i kojih vrsta divljači u njima. Kako kad nemamo valjanih lovnogospodarskih osnova, ni planova upravljanja ugroženim vrstama divljači. Nemamo točnih podataka o brojnom stanju, o odstrjelu, o trofejnoj vrijednosti divljači. Nažalost, nemamo još dosta toga. Vjerojatno je ovakvo stanje razlogom da nas je i Europa zaobišla u širokom luku glede financiranja različitih projekata zaštite i reintrodukcije ugroženih vrsta, za razliku od zemalja u našem okruženju. Teško je naći opravdanje za ovakvo stanje u lovstvu a još teže povjerovati da će se u ovim teškim recesijskim vremenima išta promijeniti nabolje. Preostaje nam jedino zbiti redove i učiniti napor za pronaći put prema europskom lovstvu kamo i pripadamo. Naše lovstvo i naši lovci to zaslužuju, bez obzira na sve! Ivica Lučić Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI SUSRET S MLADIM LANETOM “Napušteno” lane nije ostavljeno S vakog se proljeća u veterinarsku stanicu ili šumarskoj službi obrati nekoliko ljudi s mladim lanetom na rukama. Traže pomoć jer je lane bolesno; ima proljev i obično ne može ni glavu podignuti. Obično kažu, našli su ga ostavljenog u šumi ili na rubu livade i odnijeli ga kući da mu spase život; u početku je dobro uzimalo mlijeko na bočicu, a onda se razboljelo. Takva lanad najčešće ugiba, a onaj mali dio koji preživi ne može se vratiti u prirodu jer mu jednostavno nedostaje „naobrazbe“ za takav život, koji inače dobivaju od majke. Kao mladi, obično su vrlo pitomi, ali kad odrastu postaju nasrtljivi, a mužjaci i opasni. Zakon zabranjuje držanje divljači u domaćinstvima, međutim samo na papiru. Svakodnevno možemo vidjeti ili čuti oglase o prodaji mlade lanadi stare 3-4 mjeseca. Ne treba ni spomenuti koliko je neprimjereno koristiti takvu divljač kako u kulinarstvu, tako i kao kućne ljubimce. Mlada divljač koja se drži u zatočeništvu ima anemično meso koje se pri kuhanju raspada, a zbog previše mijelinske kiseline i kiselkast okus. Razlog tomu je nedostatak vitamina C iz šumskih plodova (a ne mrkve i kupusa, op. a.), a isto tako raspadljive kosti prilikom kuhanja mogu uzrokovati višednevne zatvore i probavne smetnje. Sve je to posljedica pogreške učinjene iz neznanja već u prvom koraku. Lane ne treba dirati, treba ga mirno zaobići i ostaviti gdje je nađeno. Srne, a i košute raznih vrsta jelena, ostavljaju svoju mladunčad prvih dana nakon poroda skrivenu u travi ili grmlju dok one traže hranu u okolici. Nekoliko puta na dan vraćaju se da ih nadoje. Tako mladunče ne troši dragocjenu energiju da bi slijedilo majku, a ona se može slobodnije kretati i tako brže i više pojesti, te proizvesti i više mlijeka. Najvažnije je izbjegavanje napada predatora. Uz majku, mladunče bi bilo vrlo vidljivo, a ne bi moglo pobjeći. Međutim, dok samo leži u zaklonu, zaštićeno je i time što još nema ni izražen miris po kojem bi ga predator mogao nanjušiti. Čak i kad je opasnost u neposrednoj blizini, ono i dalje mirno leži, iako dršće od straha. Tako se ponaša i kad čovjek naiđe. Naravno, kao što ih ljudi nađu, tako poneki stradaju od predatora. Poznato je da, primjerice, u Sjevernoj Americi medvjed grizli intenzivno pretražuju tipične terene u potrazi za teladi-mladunčadi elka (sjevernoameričkog jelena) i da u tome ima uspjeha svakih nekoliko dana. Kada bi, međutim, ta mladunčad bila uz majke, ne bi imala gotovo nikakvih izgleda Spas ili ... za spas, jer one svakoga dana moraju po nekoliko puta (i redovito uspijevaju) bijegom spašavati život pred grizlijem. Tek u dobi od 20 i više dana tele se pridružuje majci u paši i tada ih grizli više ne može stići. Zaključujemo da je dug evolucijski put razvio u srna i jelena oblike ponašanja koji pružaju najveće izglede za preživljavanje mladih. Čovjekovo miješanje u taj ritam može imati samo negativne posljedice, a osim toga u suprotnosti je sa zakonom o lovstvu. Tomislav-Tomo Penjak ŽIVOTINJSKA FARMA Dva zanimljiva hobija Č lan LD „Rama“ iz ProzoraRame, Marko Ćališ, ima pravu životinjsku farmu. Na obroncima Makljena, iza svoje kuće, na oko 800 metara nadmorske visine napravio je malu farmu s puno različitih vrsta pernatih životinja. Sa svojim sinom Nikolom svakodnevno se brine o preko stotinu jedinki, iz čiste zaljubljenosti u ovu vrstu životinja. Da bi zadovoljio njihove potrebe za hranom, Marko obrađuje preko petnaest duluma svoje zemlje, sije kukuruz, žito, repu, mrkvu itd. Prilikom posjeta, oduševili smo se viđenim. Sve te vrste da ima tu u blizini, tu ljepotu, raskoš različitog i s njima Marko „razgovara“, i razumiju se. Marko 4 nam je pričao o međusobnoj komunikaciji, o broju različitih glasanja i njihovu značenju. U svome malom ali očito bogatom i, prije svega zadovoljnom svijetu, već 13 godina uzgaja paunove, ukrasne koke, prepelice, golubove, patke, divlje zečeve i vijetnamske svinje. Od paunova ima: plave paunove nabavljene u Ljubuškom, crnokrile u Novom Sadu i šarene mješance plavog i bijelog iz Kaknja. Ukrasne koke: svilene u bijeloj, žutoj i crnoj boji iz Tešnja, bantam: crna, zlatna, lugasta iz Bugojna. Koke talijanke: zlatne, srebrne, bijeli lehor iz Livna. Padovanke iz Italije. Japanske prepelice, morke, patke, golubovi: mali dijamantski, le- Paun - ljepota Ćališove farme pezani, bijeli, šareni, pismonoše, prevrtače i neke visoke letače. Među njima ima i divljači: fazana zlatnih, srebrnih i dijamantnih. Osim peradi uzgaja vijetnamske svinje i divlje zečeve. „Želja mi je nabaviti srnu i srnjaka. Srnjaka sam nekada imao“, iskazuje Marko svoje želje. Marko je lo- vac od 2006. i to veoma aktivan. Sudionik je izgradnje pokretne mete i svake godine sudjeluje u organizaciji natjecanja lovaca u ciljanju i pripremi mete i terena gdje se natjecanje izvodi. Spojio je dva hobija i uživa u njima. Stanko Ćurčić Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ SAVEZA SJEDNICA CIC KOORDINACIJSKOG FORUMA U SKOPJU Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam Većina sudionika ovoga sastanka jedinstvena je u mišljenju da je ovo, u stručnom i znanstvenom smislu, bila jedna od najboljih CIC-ovih koordinacija, koja je dala brojne informacije, odgovore i smjernice o stanju, statusu, perspektivama i mjerama zaštite populacije risa u jugoistočnoj Europi. Č etrnaesti sastanak Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu Međunarodnog vijeća za lov i zaštitu divljači održan je 1. i 2. ožujka 2013. u hotelu Holiday In u Skopju. Domaćin sastanka bilo je Javno poduzeće za upravljanje i zaštitu višenamjenskih površina „Jasen“ iz Skopja, koje predstavlja i zastupa Republiku Makedoniju u CIC-u. Dvodnevni sastanak CIC Koordinacijskog Foruma organiziran je po modelu stručne radionice o temi: Zaštita balkanskog risa i održivi lovni turizam. Radionica je podijeljena u dva dijela, odnosno dvije cjeline. Tema radionice prvoga dana sastanka bila je: Stanje balkanskog risa u jugoistočnoj Europi, a drugog je dana obrađena tema: Održivi lovni turizam u Republici Makedoniji. Cilj sastanka, odnosno radionice je doprinos zaštiti i očuvanju populacije balkanskog risa te razvoj održivog lovnog turizma kao jednog od temeljnih programa Vlade Republike Makedonije. kedonskog ekološkog društva, Veterinarskog fakulteta iz Zagreba i PPNEA – Zaštita i očuvanje prirodnog okoliša Albanije, kao predstavnici poznatih eu- ropskih organizacija i instituta koji se bave zaštitom prirode i života u njoj. Uz navedene sudionike sastanku su nazočili i visoki dužnosnici makedonske vlade predvođeni Ljupčom Dimovskim, ministrom poljoprivrede i šumarstva, te čelnici CIC-a na čelu s predsjednikom Bernardom Lozeom, počasnim predsjednikom Dieterom Schrammom, te Tonijem Vrščajem, predsjednikom CIC Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Uz čelnike CIC-a sastanku je nazočio i izvršni direktor FACE Angus Middleton. Bosnu i Hercegovinu na ovom međunarodnom lovačkom skupu predstavljala su izaslanstva Lovačkog saveza Republike Srpske i Lovačkog saveza Herceg Bosne. Hercegbosansko izaslanstvo predvodio je predsjednik saveza Ilija Vrljić, uz kojeg su u izaslanstvu bili Vlado Soldo i Ivica Lučić. Sjednicu CIC Foruma otvorili su domaćini, direktor poduzeća „Jasen“ Mihail Malahov i ministar poljoprivrede i šumarstva Republike Makedonije Ljupčo Dimovski, koji je sudionicima Foruma predstavio lovstvo Makedonije, njegovu organizaciju, vrste divljači, najznačajnija lovišta i način lovnoga gospodarenja. Nakon toga uslijedila su obraćanja čelnika CIC-a Bernarda Lozea, Dietera Schramma i Tonija Vrščaja, koji su istaknuli značenje održavanja CIC koordinacija i važnost zaštite balkan- Ilija Vrljić “na kavi” s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom i predsjednikom CIC Foruma Tonijem Vrščajem LOVAČKA I EKOLOŠKA ELITA Koliko su teme radionice bile zanimljive za sudionike sastanka najbolje govori njihov odaziv, odnosno dolazak na ovaj sastanak CIC Foruma. Naime, pozivu za sastanak odazvala su se gotovo sva izaslanstva lovačkih saveza zemalja srednje i jugoistočne Europe, od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Rusije, Albanije i domaćina Makedonije. Osim izaslanstava lovačkih saveza navedenih zemalja, ovom sastanku, odnosno radionici nazočili su, i vrlo aktivno sudjelovali u njezinu radu, i predstavnici NINA – Norveškog instituta za istraživanje prirode, KORA – Švicarskog instituta za krupne zvijeri, MES – Mawww.lovackisavez-hb.ba 5 IZ SAVEZA Monografija za predsjednika Lovačkog saveza Rumunjske skog risa u ovom dijelu Europe. Nakon ceremonije svečanog otvaranja pristupilo se radnom dijelu Foruma koji se odvijao kroz stručne prezentacije o stanju balkanskog risa u zemljama jugoistočne Europe. Prvo su veoma stručne i zanimljive prezentacije o stanju risa podnijeli predstavnici organizacija i institucija koje se bave zaštitom prirode i proučavanjem populacija risa u jugoistočnoj Europi. Potom su uslijedile, ne manje stručne, kvalitetne i zanimljive prezentacije predstavnika lovačkih saveza zemalja sudionika Foruma. STANJE RISA U BiH Veoma zapaženu i stručnu prezentaciju o stanju risa u Bosni i Hercegovini podnio je mr. Vlado Soldo. Svojom stručnom prezentacijom, koja je pobudila veliko zanimanje i dobila brojne pohvale sudionika. On je predstavio stanje risa u BiH kroz povijesni status i sadašnje stanje, prezentirajući podatke o brojnom stanju, uginućima i opažanjima risa za razdoblje 1980. – 2000. Zatim je predstavio novija istraživanja o stanju risa provedena od strane Maga-projekta kroz stručnu studiju: Ugrožene vrste divljači u BiH, kao i sadašnji zakonski status risa u BiH obuhvaćen domaćim i međunarodnim propisima. Na koncu je predstavio sadašnji trend populacije, staništa risa u BiH, kao i sadašnju brojnost koja se procjenjuje na 58 jedinki, a prezentaciju je završio sljedećim zaključcima: • Autohtoni balkanski ris u BiH nije registriran od 1911. godine. • Prema entitetskim zakonima o lovstvu ris je u BiH trajno zaštićena vrsta, a BiH je potpisnica svih relevantnih međunarodnih 6 konvencija, čime je ispunila sve formalne uvjete za zaštitu risa. • Problem je što u Federaciji BiH još nije u potpunosti implementiran entitetski zakon o lovstvu, a na razini BiH nisu određena zaštitna područja i ne postoji plan upravljanja ovom vrstom. • Postojeća populacija risa u BiH posljedica je reintrodukcije risa u Sloveniji – Kočevski rog 1973. godine s Karpata (Slovačko Rudogorje), koja se iz Hrvatske (Plitvice) proširila u BiH (Plješevica) i koja danas čini zajedničku, dinarsku populacije euroazijskog risa (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina). • Današnja populacija risa u BiH je stabilna, ali ipak u posljednjih 10 godina nije opažena značajnija ekspanzija u proširenju životnog prostora. Veoma kvalitetne i zanimljive prezentacije o stanju risa imali su i predstavnici Makedonije i Albanije u čijim zemljama je populacija balkanskog risa i najbrojnija, a za nas su bile posebno zanimljive prezentacije Hrvatske (dr. sc. Josip Malnar) i Slovenije (dr. sc. Ivo Kos) s obzirom na to da dijelimo zajedničku dinarsku populaciju risa. Posebno je bilo zanimljivo čuti i usporediti podatke o brojnosti risa u pojedinim zemljama, koji se kreću od 15-20 primjeraka u Sloveniji, 40-50 u Hrvatskoj, do 23.000 primjeraka u Rusiji. Zanimljivo je da se u Rusiji u legalnom lovu 2011. godine odstrijelilo oko 800 jedinki risa. stanaka, usvojena i zajednička Deklaracija o zaštiti risa u jugoistočnoj Europi. Većina sudionika ovoga sastanka jedinstvena je u mišljenju da je ovo, u stručnom i znanstvenom smislu, bila jedna od najboljih CIC-ovih koordinacija, koja je dala brojne informacije, odgovore i smjernice o stanju, statusu, perspektivama i mjerama zaštite populacije risa u jugoistočnoj Europi. Ova koordinacija bila je i prilika za brojne neformalne susrete, razgovore i lobiranja što je iskoristilo i izaslanstvo Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tako se predsjednik Vrljić susreo s predsjednikom CIC-a Bernardom Lozeom i starim lovačkim prijateljima Dieterom Schrammom i Tonijem Vrščajem, koje je, kao predsjednik Savjeta lovačkih saveza BiH, upoznao s trenutnim stanjem, prilikama i problemima u bh. lovstvu. Osim s čelnicima CIC-a, kojima je ovom prigodom uručio i novu monografiju Saveza, predsjednik Vrljić susreo se i s predsjednicima lovačkih saveza Češke, Slovačke, Rumunjske i Srbije, i naravno s izaslanstvom Hrvatskog lovačkog saveza. Ova CIC koordinacija, možda više nego i jedna druga, dala je jasnu sliku stanja i postignuća lovstva u pojedinim europskim zemljama i jasno pokazala put kojim ide suvremeno europsko lovstvo. Usporedba sa stanjem u bh. lovstvu jako razočarava i produbljuje spoznaje koliko zapravo bh. lovstvo kasni u odnosu na lovstvo u regiji, osobito u znanstvenom, tehnološkom i metodološkom smislu, te stručnom, modernističkom i suvremenom pristupu. Ivica Lučić GOLEMI ZAOSTATAK BH. LOVSTVA Prezentacije o stanju risa popraćene su vrlo stručnim i zanimljivim raspravama a na koncu je, po običaju za ovakvu vrstu sa- Vlado Soldo zapažena prezentacija o stanju risa u BiH Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ SAVEZA SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA Štednja i smanjenje troškova Odluke Upravnog odbora uglavnom se odnose na mjere štednje i smanjenja troškova kako bi se prevladalo teško financijsko stanje uzrokovano naknadnim plaćanjem izlaznog PDV-a po rješenju Uprave za neizravno oporezivanje BiH iz 2011. godine. U pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru je 11. travnja 2013. održao svoju redovitu, i prvu ovogodišnju sjednicu, na kojoj su razmatrana aktualna pitanja iz djelokruga rada Saveza i njegovih članica. Sjednicu je otvorio i vodio predsjednik Saveza Ilija Vrljić, a započela je podnošenjem izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća za lovstvo u proteklom razdoblju. Izvješće o radu i aktivnostima Saveza podnio je tajnik Ivica Lučić, a izvješća o radu županijskih vijeća podnijeli su njihovi predsjednici: Željko Džidić, Pavo Kosić, Doni Mikulić, Mijo Matešković, Jako Čavara i Ivica Širić. Temeljem podnesenih izvješća vidljivo je da su glavni problemi, aktivnosti i preokupacije lovačkih društava u proteklom razdoblju vezane za problematiku (ne)provedbe Zakona o lovstvu. Komentirajući ovakvo stanje dopredsjednik Saveza Dragan Guberac istaknuo je sljedeće: „Problem je nebriga politike i što neadekvatni ljudi sjede na pozicijama gdje se odlučuje o lovstvu. U Posavini smo na sve moguće načine tražili da se provede Zakon, ali nema političke volje i sluha za to. Treba animirati sve relevantne političke snage da se Zakon implementira“. Po okončanju opširne rasprave o problematici lovnoga zakonodavstva, Upravni odbor je razmatrao točke dnevnoga reda vezane za održavanje re- www.lovackisavez-hb.ba dovite godišnje skupštine Saveza i planska dokumenta Saveza za 2012./13. godinu. Težište rasprave, kao i obično, bilo je vezano za Financijsko izvješće i Izvješće Nadzornog odbora o financijskom poslovanju Saveza u protekloj, 2012. godini. Nakon financijskih, razmatrana su i pitanja vezana za organiziranje edukacijskih radionica za izobrazbu, odnosno osposobljavanje lovočuvara za provedbu nadzora postoralne vakcinacije lisica, zatim organiziranje natjecanja Saveza u lovnom streljaštvu za 2013. godinu, te nabavku lovačkih odličja. Nakon doista obimnog dnevnog reda i iscrpne rasprave, o svim točkama usvojeni su odgovarajući zaključci i odluke. Tako su usvojena izvješća o radu Saveza i županijskih vijeća, a zaključeno je da se Stručno vijeće za lovstvo očituje o dopisu LD „Tetrijeb“ iz Kupresa vezano za uporabu pasa u lovu, te da izradi Prijedlog odluke o formiranju lovišta u Srednjobosanskoj županiji, kao i prijedlog nacrta županijskog zakona o lovstvu. Glede obveza proisteklih iz Zakona o lovstvu, Upravni odbor je donio i zaključak o obveznoj izradbi Godišnjeg plana gospodarenja lovištem za 2013./14. lovnu godinu za sve članice koje gospodare lovištem, kao i njegovu dostavu u resorno županijsko ministarstvo. Glede održavanja skupštine, Upravni je odbor donio odluku Upravni odbor donio je brojne zaključke i odluke da se redovita godišnja skupština Saveza održi 25. svibnja 2013. s početkom u 11 sati u Poslovnom centru „Sivrić“ u Mostaru. Jednoglasno su usvojena i godišnja planska dokumenta Saveza: Financijsko izvješće za 2012., Program rada i Financijski plan za 2013., te Izvješće Nadzornog odbora o financijskom poslovanju Saveza u 2012., prema kojem je financijsko poslovanje Saveza bilo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima. S obzirom na to da je težište ove sjednice Upravnog odbora bilo na financijskom stanju Saveza, i o tom su pitanju doneseni odgovarajući zaključci i odluke. One se uglavnom odnose na mjere štednje i smanjenja troškova kako bi se prevladalo sadašnje teško financijsko stanje uzrokovano naknadnim plaćanjem izlaznog PDV-a po rješenju Uprave za neizravno oporezivanje BiH iz 2011. godine. Usvojeni zaključci koji se odnose na mjere štednje, smanjenje troškova i povećanje prihoda su sljedeći: smanjenje dnevnica za službena putovanja u zemlji i inozemstvu; ukidanje dnevnica za zastupnike u Skupštini Saveza; obustavljanje dodjele pomoći za izgradnju streljana; smanjenje troškova za sudjelovanje u radu CIC-a i FACE-a; smanjenje troškova za rad županijskih vijeća za lovstvo; smanjenje troškova telefona i mobitela djelatnika Saveza; smanjenje troškova honorara za Hoop!; pet umjesto šest brojeva Hoopa u 2013. godini; povećanje troškova lovnog pripravništva. Svi predloženi zaključci, odnosno mjere štednje propisat će se odgovarajućim odlukama Upravnog odbora, odnosno Skupštine Saveza. Njihovom realizacijom predviđena je ušteda na godišnjoj razini u iznosu od oko. 60.000 KM. Glede podmirenja dugovanja članica prema Savezu iz 2012. godine, zaključeno je da se dugovanja podmire najkasnije do datuma održavanja Skupštine Saveza (25. 5.). Članice koje do tada ne podmire obveze neće moći sudjelovati na Skupštini. Upravni odbor donio je i odluku da se u 2013. na razini Saveza organiziraju dva streljačka natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu (1. 6. 2013. u Kupresu) i Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvu (3. 8. 2013. u Mostaru). Ova sjednica Upravnog odbora zasigurno će ostati zapamćena po zaključcima i odlukama vezanim za provedbu mjera štednje i smanjenja troškova u cilju stabiliziranja financijskog stanja u Savezu. Očekivati je da će one polučiti pozitivne financijske rezultate, i da neće umanjiti obujam i kvalitetu izvršenja planiranih aktivnosti i zadaća Saveza. Ivica Lučić 7 IZ SAVEZA SASTANAK S PREDSJEDNIKOM SKUPŠTINE I VLADE SBŽ Dogovorom do rješenja N a sastanku Županijskog vijeća za lovstvo Županije Središnja Bosna održanom u Vitezu 11. ožujka ove godine o temi ustanovljenja lovišta, zaključeno je da se uime Lovačkog saveza Herceg Bosne uputi dopis predsjedniku županijske Skupštine Josipu Kvasini i predsjedniku županijske Vlade Tahiru Lendi za prijam izaslanstva Saveza na sastanak o temi problematike lovstva, odnosno ustanovljenja lovišta u ovoj županiji. Poziv za sastanak od strane navedenih županijskih dužnosnika uslijedio je vrlo brzo tako da je sastanak upriličen 26. ožujka 2013. u Travniku. Izaslanstvo Saveza na ovom je sastanku predvodio predsjednik Ilija Vrljić, a u izaslanstvu su bili i dopredsjednik Saveza Slavko Marin, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo SBŽ Jako Čavara, predsjednik LU „Kuna“ Jajce Marko Bilandžija te tajnik Saveza Ivica Lučić. Uime županijskih vlasti sastanku su nazočili predsjednik Skupštine Josip Kvasina, predsjednik Vlade Tahir Lendo, županijski ministar MUP-a Jozo Lučić te pomoćnica ministra poljoprivrede i šumarstva Jasmina Mezildžić. Cilj ovoga sastanka bio je upoznati županijske dužnosnike sa stavovima i mišljenjima lovaca i lovačkih udruga članica Saveza s prostora Središnje Bosne, vezanim za problematiku ustanovljenja lovišta i postupcima koje provodi resorno županijsko ministarstvo, te njihovim refleksijama i mogućim posljedicama na terenu. Predstavnici Saveza ovom su prigodom upozorili županijske dužnosnike na pokušaje nametanja modela ustanovljenja lovišta po načelu „jedna općina jedno lovište“, koji nije propisan Zakonom o lovstvu niti bilo kojim drugim Sudionici sastanka u Travniku: Jozo Lučić, Josip Kvasina, Tahir Lendo, Ilija Vrljić i Slavko Marin zakonom, koji ne cijeni mišljenje lovne struke i suvremenih lovnih standarda, koji ne odražava stanje i mišljenje interesnih strana na terenu i koji izravno zadire u ustavnu kategoriju ljudskih prava i sloboda vezanih za slobodu udruživanja. Predstavnici Saveza inzistirali su da se u postupku ustanovljenja lovišta poštuju zakonske procedure, provode demokratski standardi, cijene mišljenja lovne struke i interesnih strana, te predložili da, kao doprinos rješenju ove problematike, Savez, odnosno Županijsko vijeće za lovstvo, izrade i dostave svoj prijedlog ustanovljenja lovišta u Središ- njoj Bosni. Županijski čelnici prihvatili su stavove, prijedloge i sugestije predstavnika Saveza, što se osobito očituje u izjavi premijera Lende koji je istaknuo da se moraju cijeniti mišljenja lovaca i stanje na terenu, da je prošlo vrijeme dekreta i nametanja rješenja i da se problemi moraju rješavati kompromisom i dogovorom. Premijer i predsjednik županijske Skupštine zahvalili su izaslanstvu Saveza na posjetu, a predsjednik Saveza za uzvrat uručio im je monografiju „Dvadeset godina pod stijegom Herceg Bosne“. Ivica Lučić ĐURĐA ADLEŠIĆ POSJETILA SAVEZ Zajednički projekti i edukacijske radionice P redsjednica zaklade „Hrvatska bez mina“ i bivša zastupnica u Hrvatskom saboru Đurđa Adlešić, početkom travnja ove godine boravila je u Mostaru, kojom prigodom je posjetila i Lovački savez Herceg Bosne. Posjet je upriličen s razlogom, a uz preporuku predsjednika Hrvatskog lovačkog saveza Đure Dečaka. Naime, kao predsjednica zaklade „Hrvatska bez mina“, gospođa Adlešić vrlo aktivno sudjeluje u njezinu radu i veoma dobro surađuje s hrvatskim lovcima. Uspostava suradnje s hercegbosanskim lovcima bio je razlog i cilj njezina posjeta i radnog sastanka s čelnicima Saveza u Mostaru. Tom prigodom gospođa Adlešić upoznala je predstavnike Saveza s aktivnostima njezine Zaklade vezanim za deminiranje miniranih područja u Republici Hrvatskoj, te o suradnji s Hrvatskim lovačkim savezom i hrvatskim lovcima 8 u provedbi edukacijskih radionica i projekata vezanih za mine i opasnosti od mina. Ističući veoma dobru suradnju s Hrvatskim lovačkim savezom, predložila je da se neke aktivnosti Zaklade organiziraju i realiziraju i na području Bosne i Hercegovine u dogovoru s Lovačkim savezom Herceg Bosne. Tako je predložila organiziranje edukacijskih radionica za lovce koji na području svojih lovišta imaju područja pod minama ili love u takvim lovištima u RH ili BiH, kao i kandidiranje zajedničkih projekata prema pristupnim fondovima Europske unije. Predložene aktivnosti prihvaćene su i podržane od strane Saveza tako da je dogovoreno održavanje zajedničke edukacijske radionice u Imotskom za područje Dalmacije i Hercegovine, kao i kandidiranje zajedničkog projekta prema EU o temi deminiranja, za ove dvije pogranične i susjedne regije. Također Đurđa Adlešić i fra Ante Marić za posjeta Franjevačkom samostanu u Mostaru je dogovoreno da se ove aktivnosti organiziraju i provedu i na području Središnje Bosne i Posavine, odnosno na cjelokupnom prostoru na kojem djeluje Savez i njegove članice u BiH. Boravak u Mostaru Đurđa Adlešić iskoristila je i za obilazak njegovih znamenitosti poput Franjevačkog samostana i Staroga mosta, a posjetila je i neke institucije, primjerice Medicinske fakultet u Mostaru. Ivica Lučić Broj 88, ožujak - travanj 2013. UGROŽENE VRSTE IZAZOVI OČUVANJU RISA Ris – status i rasprostranjenost Najveći izazovi očuvanju risa u Europi su nedostatak podataka o pojedinim populacijama, posljedice parenja u srodstvu, ilegalni odstrel risa, gubitak staništa i manjak plijena, te negativni stavovi prema risu. Dinarska populacija prepoznaNa je kao jedna od najugroženijih u Europi. R od ris – Lynx, obuhvaća četiri vrste. Prema znanstvenoj klasifikaciji ris spada u razred sisavaca (Mammalia), red zvijeri (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae), potporodicu pravih mačaka (Felinae). Dva pripadnika roda Lynx žive u Sjevernoj Americi – kanadski ris (Lynx canadensis, Keer 1792) i Bobcat – crveni ris (Lynx rufus, Schreber 1777), a dva žive u Europi – iberijski ris (Lynx pardinus, Temmnick 1872) i euroazijski ris (Lynx lynx, Linnaeus 1758). Svojstva Roda ris (Lynx) Keer, 1792. Naziv vrste Rasprostranjenost Status Prosječna ugroženosti težina (kg) Euroazijski ris (Lynx lynx) Europa/Azija Najmanja skrb 18 – 30 Europa - Španjolska Kritično ugrožen 9 – 13 Kanadski ris SJEV. AMERIKA (Lynx canadensis) (Aljaska, Kanada i sj. SAD) Najmanja skrb 8 – 11 Bobcat -crveni ris SJEV. AMERIKA (Lynx rufus) J. Kanada, SAD i sj. Mexico) Najmanja skrb 7 – 14 ROD RIS Iberijski ris (Lynx) (Lynx pardinus) www.lovackisavez-hb.ba KANADSKI RIS (LYNX CANADENSIS) Kanadski ris sa svoje tri podvrste (L. canadensis canadensis; L. canadensis mollipilosus; i L. canadensis subsolanus) živi u Sjevernoj Americi. Povijesno gledano, raspon staništa je od Aljaske preko Kanade i proširuje se na mnoge sjevernoameričke države, a u sjeveroistočnim američkim državama obitava u prijelaznoj zoni u pojasu sjevernih crnogoričnih šuma. Sezona parenja risa u Kanadi traje samo mjesec dana, u rasponu od ožujka do svibnja, ovisno o lokalnim klimatskim uvjetima. Ženka risa pari se samo s jednim mužjakom, a mužjak se može pariti s više ženki. Graviditet ženke traje do 64 dana, pa se mladi rađaju u svibnju ili početkom lipnja. Kanadski ris je dobar penjač i plivač, u prehrani glavni plijen su mu zečevi (snowshoe hares), koji obično čine 60 do 97 posto njihove prehrane, pa mu je i razvoj populacije umnogome ovisan o brojnosti ove populacije. U regijama gdje se njegovo stanište preklapa s drugim predatorima, kao što su bobcat ili kojoti, on lovi u područjima s dubljim snježnim pokrivačem, ili na višim nadmorskim visinama. Strvinu će jesti samo u krajnjoj nuždi. U stanju je načiniti veliku štetu na domaćim životinjama. Kada je u pitanju brojnost ove vrste, osim što je poznato da je riječ o vrlo rasprostranjenoj i brojnoj populaciji, nema pouzdanih podataka o njihovoj brojnosti. Kako je stanište vrste na golemom prostranstvu nepristupačnih područja Aljaske i Kanade, nema mogućnosti utvrditi njezinu brojnost. U sjevernom dijelu Kanade, populacija risa se procjenjuje na osnovu sačuvanih evidencija broja ulovljenih risova po brojnosti njihovih krzna za svaku godinu. Od 1730. podatke evidentira i pohranjuje kompanija Hadson – Bay i Vlada Kanade. Na IUCN listi, kanadski ris se vodi kao vrsta s najmanje skrbi, ipak stanje populacije nije povoljno u svim staništima ove vrste. Od 2000. godine kanadski ris je u 48 američkih država označen kao ugrožena vrsta. BOBCAT - CRVENI RIS (LYNX RUFUS) Crveni ris je sa svojih 12 priznatih podvrsta u prosjeku najmanji od četiri vrste iz roda Lynx. Rasprostranjen je u južnoj Kanadi, kontinentalnom dijelu SAD-a i sjevernom Meksiku. Bobcat u prirodi doživi 6 do 8 godina, poneka jedinka živi do 10 godina. Prema izgledu i svojstvima, Bobcat podsjeća na druge vrste iz roda. U prosjeku je neznatno manji od kanadskog risa, s kojim dijeli dio njegova staništa. Ima karakteristične crne trake na prednjim nogama i „zdepast“ rep, od kojeg potječe i njegovo ime. Iako su mu glavni 9 UGROŽENE VRSTE plijen zečevi i kunići, ris lovi i druge vrste, od insekata, koka i malih glodavaca do jelena. Plijen i izbor ovisi o lokaciji, staništu, sezoni i ponudi. Prilagodljiv je grabežljivac, za razliku od drugih risova, ne ovisi isključivo o visokim šumama. Kreće se od močvare preko pustinjskih zemljišta i planinskih područja do poljoprivrednih zemljišta. Službena mu je procjena brojnosti između 700.000 i 1,5 milijuna u SAD-u 1988., s tendencijom povećanja rasprostranjenosti i gustoće populacije. Zbog njegove velike brojnosti i široke rasprostranjenosti, Amerikanci su zatražili njegovo uklanjanje s Dodatka II CITES Konvencije. IUCN ga navodi kao vrstu s „najmanje skrbi“, uz napomenu da je vrsta relativno rasprostranjena i brojna. Ipak, prema rezultatima novijih istraživana u Ohio, Indiani i New Jerseyu, ova vrsta se smatra kao ugrožena. IBERIJSKI RIS (LYNX PARDINUS) Iberijski je ris kritično ugrožena vrsta, živi na Iberijskom poluotoku u južnoj Europi. Iberijski ris se smatra najugroženijom zvijeri Europe i najugroženijom mačkom svijeta. U posljednjih 50 godina distribucija vrste se smanjila za 99 posto. Danas je prisutan samo još u španjolskoj pokrajini Andaluziji u dvije izolirane populacije s ukupno oko 200 jedinki i smatra se da je uzgoj u zatočeništvu jedina mogućnost za spas i opstanak ove vrste. Uzrok pada brojnosti iberijskog risa je vrlo niska gustoća glavnog plijena – divljeg kunića (Oryctolagus cuniculus). Brojnost divljeg kunića u Španjolskoj i Portugalu drastično je pala oko 1950. godine zbog pojave virusne bolesti miksomatoze, i od tada se stanje brojnosti nije promijenilo. Padu brojnosti su doprinijeli i gubitak staništa, krivolov, smrtnost na prometnicama te bolesti. Kao jedan od oblika pomoći kritično ugroženom iberijskom risu, populaciju koja obitava na zaštićenom području NP-Donana umjetno se dohranjuje domaćim kunićima. U sklopu projekata istraživanja i zaštite iberijskog risa, koje sufinanciraju španjolska vlada i Europska komisija putem nekoliko projekata, u Španjolskoj su osnovana dva centra za uzgoj iberijskog risa u zatočeništvu, a nedavno je otvoren i jedan centar u Portugalu. EUROAZIJSKI RIS (LYNX LYNX) Euroazijski ris je najveća, najbrojnija i najrasprostranjenija vrsta risa na svijetu. Nastanjen je u šumskim područjima zapadne Europe, Rusije i srednje Azije. Potječe iz europskih i sibirskih šuma a po statusu zaštite kvalificiran je kao vrsta „najmanje skrbi“. Euroazijski ris je treći najveći grabežljivac u Europi, nakon medvjeda i vuka. Moćan je predator, 10 glavni mu je plijen srneća divljač, a lovi jelene, zečeve, kuniće, te male sisavce i ptice. Za prehranu mu je potrebno oko kilogram-dva mesa dnevno. Populacija euroazijskog risa u zapadnoj Europi je drastično smanjena ili potpuno nestala pa je tijekom 1970-ih godina naseljen na više lokacija u desetak zemalja Europe. Danas, 40 godina nakon ponovnog naseljavanja, svim populacijama risa u Europi, ponajprije onima u Dinaridima, švicarskim Alpama i Jura planinama, prijeti ponovno izumiranje. Najvažnijim razlogom smatra se gubitak genske raznolikosti zbog malog broja osnivača, te međusobna izoliranost, što je dovelo do parenja u srodstvu. Rasprostranjenost euroazijskog risa u Europi UGROŽENE POPULACIJE EUROAZIJSKOG RISA U EUROPI Današnja slika rasprostranjenosti risa u Europi rezultat je međunarodne zaštite i više projekata reintrodukcije jedinki iz slovačkih Karpata na prostore koje je ris nekoć uspješno nastanjivao u zapadnoj Europi. Risovi su tijekom 1970-ih naseljeni u 10 zemalja, no budući da je na većini od 14 lokacija naseljen mali broj jedinki, manji dio tih projekata je bio uspješan i tek je nekoliko populacija opstalo do danas. Jednom od najuspješnijih reintrodukcija karpatskog risa smatrala se ona u Dinaride, kojom je nastala današnja dinarska populacija risa. Populacije risa u Europi Naziv populacije Nordijska Baltička Balkanska populacija risa (Lynx lynx martinoi - balcanicus Bureš, 1941). Najmanja i najmanje poznata populacija autohtonog risa (Lynx lynx) u Europi je ona na jugu dinarskoga gorja, u regiji drevne Makedonije, zvana Balkanska populacija (Bretunmoser sur. 2000). Prema novijim istraživanjima to je jedina preživjela populacija euroazijskog risa u južnoj Europi, izolirana od najbliže populacije na Karpatima, vjerojatno od druge polovice 19. st. Posljednji primjerci autohtonog balkanskog risa evidentirani su u Hrvatskoj 1903. godine, Sloveniji i Srbiji 1908., Zemlje Švedska, Norveška, Finska Rusija, baltičke zemlje, Poljska (Bialowieza) Populacija Autohtona Autohtona Karpatska Rumunjska, Slovačka, Poljska, Ukrajina, Češka, Mađarska, Srbija, Bugarska Autohtona Balkanska Dinarska Bohemijsko- bavarska Alpska Jura Vosges - Palatinian Makedonija, Albanija Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina Češka, Njemačka, Austrija Švicarska, Francuska, Italija, Austrija Francuska, Švicarska Francuska, Njemačka Autohtona Reintroducirana Reintroducirana Reintroducirana Reintroducirana Reintroducirana Broj 88, ožujak - travanj 2013. UGROŽENE VRSTE Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj Gori 1913? (Prema tvrdnji Rapaić Ž., u Crnoj Gori je na masivu Komovi, u drugoj polovici 20. st. odstrijeljen jedan primjerak balkanskog risa) i Bugarskoj 1935. godine. U Akcijskom planu za zaštitu euroazijskog risa u Europi (Breitenmoser sur. 2000), u ime inicijative za zaštitu velikih zvijeri Europe (Vijeće Europe/Bern Konvencija), podatci pokazuju da je populacija autohtonoga balkanskog risa sada ograničena na pogranično područje Albanije, Makedoniju, Crnu Goru i Kosovo. Nema pouzdanih podataka o današnjoj brojnosti balkanskoga risa. Prema najnovijim istraživanjima i procjenama, sadašnja populacija balkanskog risa broji od 40 do 80 jedinki na području Makedonije i Albanije, a situacija je još kritičnija u susjednim zemljama, u kojima je zabilježeno samo povremeno pojavljivanje. Nakon nestanka balkanskog risa s područja Dinarida ovo je jedina populacija balkanskog risa koja je ostala izolirana na jugoistoku Balkana i danas je označena kao najugroženija autohtona populacija euroazijskog risa. temi „očuvanje balkanskog risa,“ predstavnici Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine prezentirali problematiku stanja dinarske populacije risa u svojim zemljama. Dinarska populacije risa u Sloveniji U Sloveniju su 1973. unesena 3 para karpatskog soja risa iz Slovačke (Rudogorje), koji su nakon 46 dana karantene pušteni u Kočevskom rogu. Unesene jedinke bile su u srodstvu. Odmah iduće, 1974. godine, jedan je mužjak risa odstrijeljen u krivolovu. Prve godine nakon puštanja sve tri ženke su okotile mlade 1973. (2,1,1). Početak kontinuiranog rasta brojnosti populacije i teritorijalna rasprostranjenost odvijala se u prvih 25 godina nakon unošenja. Trofejni lov je započeo 1978., na početku samo u „jezgri“ staništa. Ukupno su legalno odstrijeljene 124 jedinke samo u slovenskom dijelu. Nakon potpune zaštite nije bilo evidentiranih uginuća risa. U cjelokupnoj dinarskoj populaciji risa u Sloveniji i Hrvatskoj od 1973. do 2004. odstrijeljeno je više od 350 jedinki, a procjenjuje se da je dodatno stradalo oko 130 jedinki koje nisu evidentirane. Sadašnja situacija i stanje risa u Sloveniji može se okarakterizirati kao vrlo kritično. Nakon 1990. populacija risa u Sloveniji počela je stagnirati, a potom rapidno opadati. Dinarska populacija risa Nakon nestanka autohtonog balkanskog risa s područja Dinarida početkom 20. st., staništa su ostala bez vrste skoro punih 70 godina, odnosno do ponovnog unošenja risa u Sloveniju – Kočevski rog 1973. godine. Upravo se ova reintrodukcija smatrala jednom od najuspješnijih kojom je nastala sadašnja dinarska populacija risa, koja obitava na području Slovenije, Hrvatske i BiH. U prvih dvadeset godina brojnost je bila u stalnom porastu s tendencijom proširenja životnog prostora, a 90-ih naglo je počela kontinuirano opadati. Od vremena unošenja do danas, u sve tri zemlje evidentirana je ukupna smrtnost (legalan odstrel i drugi oblici uginuća) oko 368 primjeraka, od čega u Sloveniji 124, u Hrvatskoj 222 i u BiH 22 grla. Smatra se da je na ovu poznatu brojnost, još do 30 posto primjeraka stradalo, što nije evidentirano. Tako se s pravom može konstatirati da je ovo bila uspješna reintrodukcija risa na Dinaride. Nažalost, nakon relativno brzog uspona i ekspanzije razvoja populacije u prvih 20 godina, populacija je naglo počela opadati. Zato se dinarska populacija risa danas smatra jednom od najugroženijih reintroduciranih u Europi. Koji su razlozi takvog stanja i postoje li rješenja za zaustavljanje izumiranja koje prijeti jednoj od tri vrste velikih zvijeri na području Slovenije, Hrvatskoj i BiH, tema je o kojoj se vode znanstvene rasprave i traže rješenja na stručnim skupovima u posljednjih nekoliko godina. Upravo su na nedavnoj radionici, održanoj od 28. veljače do 2. ožujka 2013. u Skopju, u organizaciji CIC Koordinacijskog Foruma za srednju i jugoistočnu Europu , o www.lovackisavez-hb.ba Sadašnja populacija risa u Sloveniji dosegnula je najnižu moguću razinu, tako da joj prijeti potpuni nestanak. Procjenjuje se da trenutačno u Sloveniji živi 15-25 jedinki risa. Upravo zbog alarmantnog stanja populacije risa, predstavnik Slovenije na radionici u Skopju dr. Ivan Kos u svom je završnom izlaganju o risu u Sloveniji, umjesto zaključaka sudionicima radionice uputio apel: „U Sloveniji i Hrvatskoj moramo očuvati risa za budućnost, razgovor i akciju trebamo upravo sada“. Stanje dinarske populacije risa u Hrvatskoj Samo godinu nakon reintrodukcije u Sloveniju, 15. lipnja 1974., u Nacionalnom parku Risnjak u Hrvatskoj viđen je prvi odrasli mužjak risa. Četiri godine kasnije, 1978., na čabarskom je području, nakon 1903. odstrijeljen prvi ris. Odmah nakon toga Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu osnovao je stalni komitet za zaštitu i praćenje risa. Od tada se za svakog odstrijeljenog risa u Hrvatskoj vodi zapisnik i redovito prati stanje populacije. Prema podacima praćenja populacije risa u Hrvatskoj u pogledu broja jedinki i rasprostranjenosti, do 1990-ih populacija je imala stalni rast. Nakon 90-ih populacija stagnira i dolazi do početka kontinuiranog pada i zadržavanja na sadašnjoj nižoj razini. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj ima 40-50 jedinki, te da je trend u posljednjim godinama u daljnjem 11 UGROŽENE VRSTE padu. Od 1978. do 2008., u Hrvatskoj je odstrijeljeno 229 jedinki risa. Dinarska populacija risa u BiH Sedam godina nakon reintrodukcije risa u Sloveniju i proširenja populacija na Hrvatsku, prvi tragovi risa u BiH uočeni su 1980. godine sjeverozapadno od Bihaća na planini Plješevici u pograničnom području s Hrvatskom, te sjeveroistočno od Bihaća na planini Grmeču. Trend ekspanzije rasprostranjenosti odvijao se jugoistočno Dinarskim gorjem do rijeke Neretve. Drugi smjer širenja bio je sa zapada na sjeveroistok središnjim gorjem BiH, do rijeke Krivaje. Do sada još nije evidentiran u jugoistočnim planinama BiH. Na radionici Europske inicijative za velike zvijeri – LCIE, stručnjaci iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, SR Jugoslavije, Makedonije i Grčke, zajedno s drugim europskim stručnjacima za praćenje zvijeri, sastali su se u ožujku 2000. u Nacionalnom parku Plitvice (Hrvatska), kako bi iznijeli dotadašnja saznanja o rasprostranjenosti risa u svojim zemljama. Pema prezentiranim podacima predstavnika BiH na radionici, potvrđena je stalna prisutnost risa u BiH od 1980., ali veličina i rasprostranjenost vrste nije poznata. Izneseni su podaci samo o smrtnosti, slučajnim opažanjima živih primjeraka i tragovima. (Soldo i sur. 2000.). Naknadnim istraživanjima populacije risa u BiH (studija: „Ugrožene vrste divljači u BiH“ MAGA 2006.), na bazi prikupljenih podataka konstatirano je da se trend populacije povećao u odnosu na razdoblje do 1992., kao i proširenje na nova staništa, ali još uvijek prisutnost risa nije registrirana na desnoj obali Neretve, iako, s obzirom na uvjete, tu postoje potencijalna staništa za ovu vrstu. Današnja krajnja granica areala risa u Bosni i Hercegovini je planina Igman, gdje su u ožujku 2006. registrirani tragovi risa. Sadašnja veličina staništa risa u BiH obuhvaća oko 3500 km², a potencijalna staništa obuhvaćaju oko 1000 km². Brojnost risa također se povećala, pa je trend označen „u porastu.“ Iako nema sustavnog praćenja vrste, procijenjeno je da na prostoru BiH obitava najmanje 60 risova. Dojam je da populacija momentalno stagnira. Stanje populacije risa u BiH: Studija „Ugrožene vrste divljači u BiH“ – MAGA, 2006. Brojnost i rasprostranjenost dinarske populacije risa Ukupna površina staništa (km²) Sadašnja brojnost Optimalni kapacitet Mogućnost korištenja 20 % od optimalnog kapaciteta Sadašnja Potencijalna 58 0 58 83 20 103 0 0 20 3349 801 4159 AKTIVNOSTI I MJERE ZA SPAS I OČUVANJE UGROŽENIH POPULACIJA RISA U EUROPI Radionica o upravljanju ugroženim populacijama risa - Biotehnološki fakultet Sveučilišta u Ljubljani i Slovenska nevladina udruga Dinaricum u suradnji s norveškim institutom za istraživanje prirode (NINA) organizirali su radionicu o budućem upravljanju ugroženim populacijama risa u Europi. Na radionici je sudjelovalo 40-ak znanstvenika iz Europe i SAD-a. Cilj je bio okupiti znanstvenike koji se bave istraživanjem ove vrste kako bi raspravili problematiku malih i izoliranih populacija risa u Europi. Naime, osim dinarske populacije, još je nekoliko populacija koje su nastale kao posljedica reintrodukcije malog broja jedinki (populacije u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji), pa je i njihova budućnost neizvjesna. Na radionici su izmijenjena iskustva i definirani najvažniji problemi koji ugrožavaju svaku populaciju. Kao najveći izazovi očuvanju risa u Europi istaknuti su nedostatak podataka o 12 pojedinim populacijama, posljedice parenja u srodstvu, ilegalni odstrel risa, gubitak staništa i manjak plijena, te negativni stavovi prema risu. Dinarska populacija prepoznana je kao jedna od najugroženijih u Europi, najvjerojatnije kao posljedica parenja u srodstvu i ilegalnog odstrela. Sudionici radionice su zaključili da postoji velika vjerojatnost da će dinarska populacija risa ponovno izumrijeti, i to zbog genetske osiromašenosti koja je neposredna posljedica parenja u srodstvu. Znanstvenici su zaključili da u što kraćem vremenu treba dovršiti detaljne analize genetike risa u Europi, kako bi se državama koje upravljaju ugroženim populacijama mogla dati dobra preporuka. Stručnjaci iz Slovenije i Hrvatske koji se bave istraživanjem populacije risa izvršili su analizu rodoslovlja dinarske populacije (Lynx lynx), u koju su uključeni uzorci risova iz Slovenije, Hrvatske i BiH. Analizom srodnosti 91 genotipa, na 19 mikrosatelitskih lokusa dinarske populacije risa dobiveni su podatci o obiteljskim skupinama u kojima potomci dijele jednog ili oba roditelja. Ukupno 21 od 29 analiziranih potomaka (72 %) čiji su uzorci prikupljeni u razdoblju od 2000. do 2010. međusobno su povezani srodničkim odnosima, potvrđujući nisku brojnost populacije i prisutnost parenja u srodstvu, čime je potvrđena teza da je parenje u srodstvu jedan od najvećih razlog nestajanja ove populacije risa. Vlado Soldo Broj 88, ožujak - travanj 2013. LOVIŠTE LOV PREDATORA (GRABEŽLJIVACA) Jako mali broj lovaca obožava loviti predatore Statistički pokazatelji iz lovačkih udruga govore o opadanju broja ulovljenih dlakavih predatora, pri čemu se uglavnom misli na vuka, lisicu, divlju mačku i kunu. S ukladno Zakonu o lovstvu, i Pravilniku o uvjetima gospodarenja lovištima, korisnicima lovišta propisana je, prvo, obveza smanjenja broja predatora, i drugo, uništavanje pasa i mačaka koji se po lovištu kreću bez kontrole i odobrenja korisnika lovišta. Sukladno članku 21. Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištima, divljač izvan režima zaštite i psi i mačke koji se bez kontrole i bez odobrenja korisnika lovišta kreću po lovištu, love se u organiziranim akcijama i prilikom lova na druge vrste divljači. Lovac – član udruge obvezan je svake lovne godine odstrijeliti određen broj divljači izvan režima zaštite i pasa i mačaka koji se kreću lovištem bez kontrole vlasnika ili odobrenja korisnika lovišta i to u vrijednosti koju odredi korisnik lovišta. Vrijednost pojedinačnog boda utvrđuje upravni odbor korisnika lovišta i to za svaku lovnu godinu u godišnjem planu gospodarenja lovištem. Lovac koji ne ispuni obvezu iz stavka 2. dužan je istu platiti po utvrđenoj cijeni korisnika lovišta i to do kraja tekuće lovne godine. Poznato je da se u susjednim državama čak plaćaju subvencije za odstrjel i smanjenje broja predatora u lovištima. Jako je mali broj pravih zaljubljenika u lov predatora, pogotovo onih sitnijih. Odstrjelom divlje mačke, kune bjelice ili zlatice, osobito u zimskom razdoblju, dobit ćemo dva trofeja (lubanju i kožu). Divlja mačka je još uvijek rijetka i velika je nepoznanica za većinu naših lovaca. Kada se pogledaju statistike ulova po lovačkim društvima, u mnogima www.lovackisavez-hb.ba Osim miševa, zečeva, pomlatka sitne divljači i gnijezda s jajima, često napada i domaću živinu. Zna napraviti prave pokolje pod okriljem noći u fazanerijama i kokošinjcima, jer ubija više nego što joj treba, uglavnom ugrizom za vrat. Kuna je izraziti predator. Hrani se svim vrstama sitnije pernate i dlakave divljači. Napada bez ustručavanja i mladu lanad. Odlikuje se velikom hrabrošću, upornošću i krvožednošću. Plijen koji proganja ne ostavlja dok ga ne uhvati, vrlo rijetko odustaje od gonjenja. Osobito voli vjeverice, koje s nevjerojatnom spretnošću juri po drveću i hvata. Zeca hvata na logi, gdje ga zaskače. Tijekom prošlog stoljeća cijena krzna kune zlatice bila je izuzetno visoka. Lovci na kune toga doba lovili su kune na dva načina, praćenjem traga na svježem snijegu i uz pomoć pasa. Kune su sve brojniji predatori, a posebno bjelica, koja u brojnoj populaciji naseljava i sva lovišta. Po saznanjima, u našim je lovištima primijećeno širenje populacije kuna, čiji se broj mora reducirati, jer u ionako praznim lovištima, najmanje trebaju nove i prilično krvoločne zvijeri u sve brojnijoj populaciji. se može primijetiti ista stvar, stagniranje (ili opadanje) broja ulovljenih dlakavih predatora. Pri tome se ponajprije misli na vukove i lisice, a u posljednjih nekoliko godina i na divlje mačke i kune. KUNE Kune su posebna i neobična vrsta zvijeri, noćna životinja, koju je teško uloviti. Uglavnom ih lovci love usputno prilikom lova na fazane ili prilikom hajki na divlje svinje ili lisice. Tada ih pogoniči pokrenu iz najgušćih i najskrovitijih dijelova lovišta, ali nije rijedak slučaj da se i tom prilikom kune spase penjanjem na drvo. Noćni je lovac, a tijekom dana vrijeme provodi po krošnjama drveća, raznim šupljinama, napuštenim gnijezdima. 13 LOVIŠTE PARK PRIRODE HUTOVO BLATO Spasimo hercegovački dragulj LISICA Većina lovaca lisicu ne lovi jer nije cijenjena kao trofej. U trenu kada lovac postane svjestan svog statusa u društvu te prihvati činjenicu da odstrjel lisica znači i više sitne divljači, a sigurno i određen broj lanadi i zečeva, pojačat će se smanjenje broja ovog predatora. Lisica je prisutna u svakom dijelu lovišta, može se loviti na mnogo načina što je još jedna od njezinih prednosti. Nekada su lovci s nekoliko lisičjih koža otplaćivali godišnju lovačku članarinu i za ostatak bi kupili metke i lovačku opremu. Danas lisičja krzna gotovo nitko ne otkupljuje, a i cijena je preniska. Više je mogućih načina lova lisice: lov dočekom, primamljivanjem, šuljanjem, vabljenjem, jamarenjem i grupni lov sa psima. VUK Vuk je grabežljivac (predator) i potrebno mu je dosta mesa za podmirenje hranidbenih potreba. Radi lova, na dan može prijeći i 150 kilometara. Omiljeni plijen su mu sve vrste srneće divljači, zečevi, mali sisavci, ali i domaće životinje: koze, ovce, manja go- 14 veda i psi. Vuk se pari u siječnju ili veljači, poslije parenja čopori se razbijaju i mužjaci žive odvojeno sve do jeseni, dok ženka ostaje sa svojim pomlatkom. U prirodi vuk nema neprijatelja. U Bosni i Hercegovini vuk se lovi tijekom cijele godine, a lovi se čekanjem i hajkom. Trofej od vuka su kosti lubanje i krzno s glavom. Lov na vuka zahtijeva izuzetno strpljenje i veliku upornost, mnoge dane i neprospavane noći čekanja i golem napor da se dođe do trofeja te divljači. DIVLJA MAČKA Divlje mačke su snažne i veoma spretne životinje. Hodaju oprezno i gotovo nečujno. Žive osamljeno. U lov obično idu noću, ali znaju loviti u sumrak i zoru. U načinu prehrane, divlja mačka se prilagođava uvjetima svoga staništa. Isključivi je mesožder. Hrani se malim glodavcima kao što su miševi, voluharice, ali i kunićima, zečevima i pticama. Za lov na divlju mačku najbolje je koristiti lovačko oružje, sačmaricu. Lovački trofej divlje mačke je lubanja i krzno. Tomislav Mihaljević N a jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, s lijeve strane rijeke Neretve nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Močvara je interesantna i značajna s ornitološkog, ihtiološkog, znanstvenog, ekološkog i turističkog aspekta. Drži se jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe. Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, s nadmorskom visinom od 1 m do 432 m. Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Kraške ponornice i površinske vode s okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i Svitava. Svitavsko jezero je umjetna akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina. Rijeka Krupa odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Ova jedinstvena rijeka u Europi ima odliku da teče u oba smjera, od „izvora“ prema ušću, i od ušća prema „izvoru“. Do ove pojave dolazi kada zbog visoke razine i velikog protoka vode, rijeka Neretva potisne Krupu. Dužina Krupe iznosi devet kilometara, a prosječna dubina joj je pet metara. Biološka raznolikost vegetacije Hutova blata iznimno je vrijedna. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetaci- je: vodena, močvarna, livadska i šumska. Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem i lokvanjem. Osim njih zastupljeni su i mrijesnjak, žabnjak itd. Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima gdje su dominirajuće vrste trska, rogoz, šaš i sita. Šumska i livadska vegetacija značajno upotpunjuje biološku raznolikost Hutova blata. Najznačajnije vrste su: jasen, hrast, nar, borovnica, vrba, brijest, joha, kupina, dud, kopriva, djetelina itd. Istraživanja faune Hutova blata usmjerena su na ihtiofaunu i ornitofaunu. Dosadašnjim istraživanjima ihtiofaune ustanovljeno je postojanje 22 vrste riba. Važnije riblje vrste su: šaran, jegulja, klencinkva, gera, cipol itd. Osim autohtonih vrsta bogatstvu i raznolikosti riblje faune pridonosi i povezanost Hutova blata, preko rijeke Neretve, s morem. Zato u vodaBroj 88, ožujak - travanj 2013. ZAŠTIĆENA PODRUČJA ma Hutova blata nije rijetka pojava da dolaze salmonidne vrste iz Neretve koje su specifične za ovu rijeku i mahom su endemske vrste. Dolaze u ove mirne vode i s opadanjem razine vode ponovno se povlače u Neretvu. Najbrojniji i najistraženiji predstavnici faune su ptice. Bogatstvo ptičjeg svijeta uvjetovano je geografskim položajem i raznolikošću staništa, uz povoljne ekološke uvjete. Takvi uvjeti omogućavaju opstanak ptica lište velikog broja ptica močvarica. Neke od ptica močvarica su: divlja patka, liska, siva čaplja, čaplja bijela, kormoran, ćubasti gnjurac, gak itd. Osim ptica močvarica ovdje stanište nalaze i mnoge kopnene vrste: grlica, prepelica, golub dupljaš, jarebica poljka, jarebica kamenjarka, fazan, vrana, kos itd. Osim ptica na ovom području prisutni su i brojni sisavci, od kojih su najznačajniji: vidra, zec, lisica te sve češće i divlja svinja. zaštićeno isključivo kao elitno lovište. Povijest Hutova blata kao zaštićenog dijela prirode počinje od 1954. godine kada je ustanovljen ornito-faunistički rezervat Hutovo blato (6144 ha). U sklopu ovog rezervata 1959. godine izdvojen je strogi rezervat Škrka (350 ha), zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Hutovo blato je, zbog svoga međunarodnog značaja, godine 1971. uvršteno u „Popis močvara od međunarodnog značaja“, a 1980. je uvršteno u „Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara“. Kao posebno lovište Hutovo blato službeno egzistira sve do ožujka 1995. godine, kada je zbog prirodnih ljepota i raznovrsnosti flore i faune, proglašeno Parkom prirode (7411 ha). Međunarodni Savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998. godine Hutovo blato u listu međunarodno važnih staništa ptica. Potom je 2001. godine Park prirode „Hutovo blato“ upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registriran je pri UNESCO-vu Direktoratu u Parizu. Konvencija je nastala kao posljedica spoznaje da su močvare veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarske vrijednosti, a da su istodobno među najugroženijim ekološkim sustavima zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. POŽAR ZNAČAJNO UNIŠTIO PRIRODNI REZERVAT Zbog sve izraženijegA negativnog utjecaja čovjeka na ekosustav Hutova blata, koji se ogleda u promjeni prirodnogA vodnog režima, prisutnom krivolovu i nepostojanju stvarne zaštite područja zbog nedostatnog financiranja čuvarske službe, Park prirode Hutovo blato značajno je degradiran i izgleda dramatično. Peticiju za očuvanje Parka prirode Hutovo blato, koju je pokrenula Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF, podržao je, osim velikog broja građana i institucija, i izuzetno veliki broj lovaca. gnjezdarica i ptica koje, u prolazu, tu kratko borave. Preko Hutova blata prelazi jedan od četiri migracijska puta ptica iz Europe prema Africi i Aziji. Zbog toga je Hutovo blato iznimno važno kao mjesto za odmor ili zimovawww.lovackisavez-hb.ba OD LOVIŠTA DO ZAŠTIČENOG BISERA Prve podatke o brojnim vrstama ptica Hutova blata dao je entomolog German još 1817. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata Hutovo blato je bilo Već godinama izostaje bilo kakva aktivnost brojnih subjekata u BiH na zaštiti Parka prirode Hutovo blato, koje se nalazi na globalnoj listi močvarnih područja od interesa za cijeli svijet. Nebriga je dostigla vrhunac u listopadu 2011., kada se dogodio požar kojim je uništeno oko osamdeset posto površine njegova močvarnog dijela i koji je prouzročio štetu od nekoliko milijuna konvertibilnih maraka. Nekadašnje zimovalište za više od 400 vrsta ptica močvarica, danas je praktično bez ptica. Ptice traže druga utočišta, broj riba se smanjuje, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju. Nepostojanje stvarne zaštite ovoga područja zbog nedovoljnog financiranja čuvarske službe te sve izraženiji negativan utjecaj čovjeka na ekosustav Hutova blata, značajno su degradirali Park prirode, što se u velikoj mjeri odrazilo i na posjete ovom prirodnom blagu. Sve su to razlozi zbog kojih su Svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF i uposlenici Parka prirode u suradnji s drugim brojnim nevladinim organizacijama, pokrenuli potpisivanje Peticije za očuvanje Parka prirode Hutovo blato. Interes je izuzetno velik, što je jasan signal institucijama da se građani Bosne i Hercegovine neće tek tako odreći svoga prirodnog bisera, te da svi odgovorni moraju preuzeti odgovornosti, usvojiti mjere ne samo za očuvanje već i za poboljšanje stanja u Parku prirode Hutovo blato. Peticija je uručena predstavnicima mjerodavnih institucija na svim razinama vlasti, od lokalne do državne, kao i županijskim i federalnim fondovima za okoliš. Također, peticija ide i ka Elektroprivredi BiH koja u Parku prirode ima hidroelektranu od koje ima ekstradobit, dok Hutovo blato ne dobiva ništa od tog profita. Kampanja će se nastaviti do Dana planeta zemlje, 22. travnja, kada će Peticija, zajedno s popisom urgentnih mjera, biti uručena Vladi Hercegovačko-neretvanske županije. Jedno od rješenja nadilaženja postojećih poteškoća oko financiranja Parka prirode Hutovo blato je da se u sufinanciranje unapređenja zaštite uključe općine Čapljina i Stolac kao jedinice lokalne samouprave na kojima se nalazi Hutovo blato, Federalno ministarstvo zaštite okoliša kroz razne oblike pomoći, te Međunarodne organizacije koje iskazuju trajnu zainteresiranost za Park prirode Hutovo blato. Mogućnost je i u zakonskom rješenju kojim bi zaposleni u javnom poduzeću postali zaposlenici javne ustanove i bili neposredno vezani za proračun na način da bi im plaće i materijalni troškovi bili osigurani kao ostalim državnim službenicima, jer je država Bosna i Hercegovina preuzela odgovornost potpisivanjem Ramsarske konvencije zaštititi ovo jedinstveno submediteransko močvarno stanište od međunarodnog značenja. Mr. Ivan Jurić 15 IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA VIJEĆE ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA Očekuje se suglasje o formiranju lovišta Mirko Šarić, Slavko Marin, Ivica Drmić, Jako Čavara i Ivica Lučić na sastanku u Vitezu Lovci se s pravom pitaju, čija je ideja i komu služi opcija da u jednoj općini bude samo jedno lovište i samo jedno lovačko društvo. U lovačkim društvima se ne slažu s ovakvim stavom resornoga ministarstva Županije Središnja Bosna. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se „lomiti preko koljena“. V eć dugo nema suglasja o formiranju lovišta u Županiji Središnja Bosna (ŽSB), što je bio jedan od razloga da Jako Čavara, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo, sazove sjednicu Vijeća i da se razmotri najnoviji prijedlog o formiranju lovišta u ovoj županiji. Sjednica je održana 11. ožujka 2013. u Lovačkom domu u Vitezu, a uz predsjednike lovačkih društava članica ŽVL SBŽ nazočili su joj i dopredsjednik Saveza Slavko Marin i tajnik Saveza Ivica Lučić. Prošle godine, nekako u isto vrijeme, vodila se žestoka rasprava oko formiranja lovišta u Županiji. Održana je sjednica u Kiseljaku, ali kako nije bilo rješenja, dvadesetak dana kasnije o istoj je temi održan sastanak u Uskoplju. Naime, kako raniji prijedlog Odluke o formiranju lovišta u SBŽ nije prošao na županijskoj Vladi, novi ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede imenovao je novu komisiju koja ima zadatak – načiniti drugi prijedlog Odluke o formiranju lovišta na području Županije. U novom se prijedlo- 16 gu manje govori o posebnim lovištima, ali i dalje dominira stav „jedna općina, jedno lovište, jedno lovačko društvo“. S ovim se prijedlogom nisu složili ni svi članovi komisije, pa je bilo i ostavki. Mi iz lovačkih društava se pitamo, čime se vode oni koji predlažu ovakva rješenja? Ako se pozivaju na Zakon o lovstvu F BiH, toga tamo nema. Nema toga ni u Pravilniku o formiranju lovišta. Lovci se s pravom pitaju, čija je ideja i komu služi opcija da u jednoj općini bude samo jedno lovište i samo jedno lovačko društvo. U lovačkim društvima se ne slažu s ovakvim stavom resornoga ministarstva Županije Središnja Bosna. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje i ne može se „lomiti preko koljena“. Treba se biti daleko fleksibilniji, treba otići i u bazu, u lovačka društva, vidjeti i čuti njihove stavove. Lovci već 20-ak godina ulažu u lovišta, čuvaju divljač, hrane je i brinu se o njoj. Zašto ih prekidati u tome? Zar manje cjeline ne mogu dati dobre rezultate? Mogu, itekako. To se pokazalo dobrim u nekim susjednim županijama Federacije. Zašto se onda ovaj stav tako uporno želi provesti u Županiji Središnja Bosna? Sastanak Vijeća nastavljen je izjašnjavanjem predsjednika lovačkih društava o stanju u društvima i njihovim stavovima o formiranju lovišta. Pokazalo se da su mišljenja skoro identična onima s prijašnjih dogovora i sastanaka. Nekima odgovara „jedna općina, jedno društvo, jedno lovište“. To su uglavnom manja lovišta, s malim brojem lovaca, primjerice Dobretići. U nekim je slučajevima u istoj općini jako nezgodno formirati dva ili više lovišta, ali ima sredina u kojima je vrlo lako odrediti granice lovišta jer su one prirodne (komunikacije, cestovni pravci, riječne doline itd.). Gornji Vakuf/ Uskoplje je najbolji primjer za to. Dolina Vrbasa i komunikacija Rama – Bugojno dijele općinsko područje na dva lovišta, sjeverno prema Vranici i južno prema Raduši. Ako njihovi lovci žele takvu podjelu, zašto im to uporno odbijati? Ima još sličnih primjera, pa se i tamo lovci s pravom pitaju zašto njih nitko ništa ne pita, a oni bi se, kažu, brzo dogovorili. Ako vrijeme donese neke nove prilike, uvijek se može postići novi dogovor, novo rješenje. Za sada bi bilo najbolje donijeti odluka koja omogućuje formiranje dva lovišta i dva lovačka društva na istoj općini, ako to odgovara njezinim lovcima. Jednako tako treba ostaviti mogućnost da se u jednoj općini formira samo jedno lovačko društvo i samo jedno lovište, ako to odgovara lovcima te općine. Svaka bi se druga odluka kosila sa Zakonom o lovstvu F BiH, sa Zakonom o udruženjima građana, s Pravilnikom o formiranju lovišta, i na kraju s voljom i zahtjevima lovaca, a sve na štetu divljači u našim lovištima. Sudionici ovoga skupa dogovorili su se da se i predstavnici Lovačkog saveza Herceg Bosne sastanu s premijerom Županije Središnja Bosna i probaju naći rješenje koje će u ovome trenutku svima najviše odgovarati. Dogovoreno je, također, da Županijsko vijeće za lovstvo napravi svoj prijedlog formiranja lovišta, pri čemu treba uzeti u obzir površinu lovišta, dosadašnji način gospodarenja, broj lovačkih društava, eventualno osnivanje gospodarskih lovišta i druge pokazatelje koji imaju utjecaja pri formiranju lovišta. Tako napravljen prijedlog treba što žurnije dostaviti resornom ministarstvu u Travniku. Lovci očekuju ishod posljednjih dogovora, koji, po njima, nude pun pogodak, pa se očekuje da lovci krenu u svoja lovišta i dovrše započete lovno-uzgojne i lovno-tehničke objekte i provedu planove gospodarenja u svojim lovištima. Dobroslav Vrdoljak Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA NOVA ZBRKA U LOVSTVU SREDIŠNJE BOSNE Providno da providnije ne može biti Lovačka koliba u lovištu na Vranici planini „Molenje ti poljubim“, započeo je Pajo jednu od svojih poznatih žalopojki, „danas su došla takva vremena da nam ovi strani jezici više štete nego pomažu, a uvik sam svojoj dici govorio: učite jezike jer će vam to valjati u životu, nemojte biti ko ja kad sam ‘63 došo u Njemačku, e koliko je samo vaš ćaća, zbog neznanja jezika, pojeo oni konzervi za paščad“. Povod za ovakvu tvrdnju stari lovac je našao u vlastitoj „poliglotskoj“ obitelji u kojoj, osim svoje Sebešičke, ne može nikoga da razumi. Nevjesta prednjači, na osnovi tv-serija naučila španjolski, turski i pomalo indijski, sin bauštela u Splitu pa malo-malo ubaci koju dalmatinsku, unuka se „fura“ na engleski, a mlađi unuk koristi informatičku terminologiju (updajtovati, resetirati, downloadirati itd.). Najstariji unuk, student civilne teologije (fra Slago, kako ga Pajo od milja zove), „navukao“ se na filozofiju i pametovanje što mu otežava komunikaciju s djedom. U jednom od rijetkih njihovih razgovora unuk upotrijebi riječ „asocirati“, na što Pajo poludi i zawww.lovackisavez-hb.ba traži da mu objasni značenje. Da bi mu objasnio unuk uze malu hrvatsku zastavu, zataknutu za sliku Posljednje večere, i krenu mahati njome. „Na što prvo pomisliš kad vidiš ovu zastavu?“ upita ga. „Na rakiju“, kao iz topa će Pajo. „Kako bolan na rakiju, kakve veze imaju rakija i zastava?“ opet će unuk. „Čuj kako, lipo! Maho ti nemaho tom zastavom, al otkad mi je doktor zabranio piti ja non-stop na rakiju mislim“. S pravom se pitamo kojim to jezicima govore, s jedne strane zakonodavac a s druge lovci, pa se ne mogu dogovoriti oko formiranja lovišta u Središnjoj Bosni. U odnosu na članak iz prošle godine, u kojem smo pisali o ovoj temi, ništa se značajnije nije promijenilo. Mjerodavno županijsko ministarstvo i dalje inzistira na modelu „jedna općina jedno lovište“, a stručna komisija za osnivanje lovišta već odavno je rasformirana jer je njezin predsjednik, cijenjeni profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, na vrijeme shvatio da se neće poštovati mišljenje struke te da je politika duboko umiješala prste u „rješavanje“ ovoga problema. U prilog tome ide informacija da se, bez znanja nekih članova komisije i Županijskog vijeća za lovstvo, pokušalo na Vladu „proturiti“ prijedlog sa spomenutim modelom. Jasno je komu u Središnjoj Bosni odgovara model „jedna općina jedno lovište“ pa na temelju toga možemo zaključiti tko je inicijator ovog pokušaja derogacije. Na primjeru Uskoplja, reprezentativnog primjera stanja lovstva u županiji, pokušat ćemo prodrijeti u srž i složenost problema. Uskoplje je općina s 39.000 hektara lovne površine kojom gospodare tri lovačka društva: LD „Uskoplje“, koje djeluje pod okriljem LS Herceg Bosne, LD „Rog“ i njegovo odmetnuto članstvo organizirano u LD „Vranica“, kao članice LS BiH. Do sada se jednogodišnje odobrenje za lov dobivalo na temelju privremenog Sporazuma o korištenju lovišta dvaju društava, „Uskoplja“ i „Roga“, jer je „Vranica“ osnovana nakon donošenja Zakona o lovstvu 2006. godine. Tada pretpostavljani razlog osnivanja ovog društva pokazao se točnim. Naime 2008. godine, kada se zagovarao model 28 + 2, skupina dotadašnjih članova LD „Rog“, pod krinkom loših odnosa i netrpeljivosti, odcjepljuje se od matične udruge i osniva novo društvo. Danas, kada ministarstvo zagovara model „jedna općina jedno lovište“, preko noći nestaju netrpeljivost i loši odnosi i ova dva društva ponovno pokreću proces integracije. Dokaz tomu je nedavni sastanak vodstva društava s predsjednikom Općinskog vijeća na kome se uime oba spomenuta društva pojavio samo jedan predstavnik. Providno da providnije ne može biti. Da zaključimo. Dakle ukoliko se ostvari namjera zakonodavca i zaživi spomenuti model to bi značilo gašenje i eliminaciju nekoga od lovačkih društava koja sada djeluju na području općine G.Vakuf-Uskoplje, jer društvo bez lovišta nema svoju svrhu.Argumentacija protiv ovakvog razvoja događaja prilično je uvjerljiva. Dovoljno je spomenuti, s obzirom na površinu, financijsku neodrživost takvih lovišta, zatim odstupanja od europske prakse pa sve do nezacijeljenih rana iz nedavne prošlosti. Retorika u smislu „nama je naš ministar obećao“ ne donosi ništa dobra jer preferira interese jednih na štetu drugih, malobrojnijih. U ovakvoj situaciji model „dobrih susjeda“ mnogo je prihvatljiviji od modela „loše braće“. U svakom slučaju prisilno rješenje bi trebalo biti zadnji izbor. Da je to tako najbolje zna Pajin najbolji prijatelj Luka kojem su davnih pedesetih ugovorili brak s njegovom ženom Stazom. Jedne noći iznenada je „opali“ moždani. Sutradan prilikom iznošenja tijela iz kuće jedan od sinova se poskliznu, sanduk pade na tlo a Staze živa da ne može biti življa. Nakon nekoliko dana ista situacija, drugi moždani. Okupi „ucviljeni“ Luka svoje sinove te im zaprijeti: „Tko se sada posklizne imat će problema sa mnom“. Malo crnog humora za crno stanje lovstva u županiji Središnja Bosna. Velimir Šekerija 17 IZ ŽUPANIJSKIH VIJEĆA ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE Lov lovcima, lovišta urednim lovačkim društvima Otvorena rasprava o aktualnim temama iz lovstva N ije prvi put unazad nekoliko godina da slušamo komentare kako lovci lovačkih društava unutar Bosne i Hercegovine osjećaju nesigurnost iliti neizvjesnost na kraju tekuće i na početku sljedeće lovne godine, te su se ti dani u godini pretvorili u najnervoznije lovčevo razdoblje u godini. Ova tiha represija počela je 2006. kada je donesen Zakon o lovstvu FBiH, kojim je definirano da se lovišta u Federaciji BiH dodjeljuju putem koncesije. Od te 2006. korisnici lovišta – lovačka društva bili su obvezni u zadanom roku dostavljati godišnje planove gospodarenja lovištima za iduću lovnu godinu, a to je rezultiralo stagnacijom lovnih aktivnosti i ulaganja u lovišta jer su svi „opravdano“ čuvali financijska sredstva za neka bolja vremena kad će se znati „čije je što“ i „tko je na čemu“. Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u vladi HBŽ, Petar Gelo, dokazao je da osim obavljanja dužnosti ministra ovoga resora zaista ima sluha za lovstvo te je 5. ožujka 2013. upriličio jedan prošireni skup predstavnika lovačkih udruga, članova Županijskog vijeća za lovstvo, ljudi od struke iz oblasti lovstva i lovnoga zakonodavstva, predstavnika lokalnih općinskih vlasti, te pomoćnika i savjetnika iz Ministarstva, gdje je prezentirao inicijativu o implementaciji Zakona o lovstvu i pokretanju procedure za davanje lovišta na korištenje – Jako važna odluka Županijskog vijeća za lovstvo je da ne treba dopustiti udrugama nastalim „iz revolta“ i klanovima učlanjenje u Savez, čime se jasno daje do znanja da je lov nešto iskonsko što treba njegovati, a nikako ga svoditi na zadovoljenje nečijih osobnih želja i manipulacije koje služe pojedincima. gospodarenje na duže razdoblje lovačkim društvima koja ispunjavaju uvjete i koja su do sada bila uredni korisnici lovišta. Sastanak i rasprave su propraćene pozitivno i na određeni način rasteretile predstavnike lovačkih društava u smislu prekida neizvjesnosti oko dodjele lovišta i ponavljanja procedure potraživanja na kraju svake lovne godine. Ubrzo potom, točnije 11. ožujka, u Tomislavgradu je upriličen sastanak Županijskog vijeća za lovstvo. Odziv članova Vijeća bio je stopostotan, naime po prvi put su se pojavili i oni koji do tada nisu imali „naviku“ prisustvovati sastancima Vijeća. Predsjednik Vijeća Mijo Matešković, čovjek koji svojim gordim držanjem jasno stavlja do znanja da u njegovu miljeu nema mjesta ljudima koji lov krivo tumače, vodio je sastanak u maniri pravoga lovca i poznavatelja lovnoga zakonodavstva. Članovi Vijeća – predsjednici lovačkih društava u Županiji, iznijeli su ukratko stanje u društvima iz kojih dolaze, pomalo se razilazili u mišljenjima, otvoreno raspravljali o aktualnim temama iz oblasti lovstva, svatko je na sebi svojstven način opravdavao svoje stavove, ali su u jednome bili jedinstveni: lov treba prepustiti pravim lovcima, a lovišta dodijeliti na korištenje na duže razdoblje uređenim i organiziranim lovačkim društvima. Također, vrlo važan zaključak i odluka Županijskog vijeća za lovstvo je da ne treba dopustiti udrugama nastalim „iz revolta“ i „klanovima“ učlanjenje u Savez, čime će se jasno dati do znanja da je lov nešto iskonsko, nešto što treba njegovati a nikako ga podvrgavati osobnim željama i manipuliranju u svrhe koje služe pojedincima. Zapisnik sa zaključcima sjednice Vijeća za lovstvo proslijeđen je Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HBŽ. Lovci su rekli svoje, a na Ministarstvu ostaje da lovišta dodijeli lovačkim društvima na korištenje. Gagi Lončar 18 Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LG GALEB Čapljina: STABILNA UDRUGA S ODREĐENIM PROBLEMIMA Siguran let Galeba nad čapljinskim lovištem Danas je cijelo Hutovo blato devastirano, u njemu je jako izražen krivolov, a odgovorni se ne brinu za njegov oporavak. Lovci nisu protiv „Parka“. Dapače, red i rad u njemu dobro bi došao i lovcima glede brojnosti divljači, posebice divlje svinje. V ozeći se dolinom Neretve od Mostara prema Čapljini u posjet LD „Galeb“ iz Čapljine, najčešći komentar Ivice Lučića i moje malenkosti bio je kako je proljeće sve izraženije što smo više k jugu. U uredskim prostorijama Društva, u centru Čapljine, dočekaše nas predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi, tajnik Zdravko Pranjić i Niko Rebac, voditelj streljačke sekcije. U ugodnim lovačkim razgovorima otvoriše se mnoge teme vezane za lovstvo. Pero i Zdravko požališe nam se umorom od jučerašnje utakmice IPO ptičara (21. travnja, op. a.) na Karaotoku, u organizaciji Kinološkog kluba „Čapljina“ s kojim „Galeb“ odlično surađuje. Službeno, LD „Galeb“ osnovano je 1946. godine. Zanimljivo je da je tada i područje Neuma bilo u sastavu ovoga Društva. No tradicija lova, posebice močvarica, na ovim je prostorima mnogo dulja. Danas „Galeb“ gospodari lovištem na području čapljinske općine lovne površine oko 17 000 ha i broji oko 300 aktivnih lovaca. Društvo je organizirano u 13 ogranaka (sekcija). U posljednjih desetak godina u ovom Društvu događala su se razna previranja, prije svega kadrovske prirode, tako da je i sud imao posla. Sve to nije imalo većeg utjecaja na članstvo i rad Društva. Danas je „Golub“ stabilna udruga koja funkcionira u svim svojim segmentima. Niko Rebac nam s ponosom ističe napor koji je uložen u izgradnju streljane u Trebižatu na kojoj je prošle godine održano Prvenstvo članica Saveza. www.lovackisavez-hb.ba „Evo, već smo počeli pripreme i sigurno dolazimo na Kupres i u Mostar na natjecanja Saveza“, potvrdi nam Niko. PARK PRIRODE KAO KAMEN SPOTICANJA Samo lovište „Galeba“ dosta je zanimljivo. Smješteno je na četiri rijeke: Neretvi, Trebižatu, Bregavi i Krupi te močvari Gabelsko – crnačko blato. U srcu ovoga lovišta su i močvare Gornje i Donje Hutovo blato, koje se u sastavu Parka prirode „Hutovo blato“. Upravo ovaj park prirode kamen je spoticanja između lovaca i uprave Parka. Naši nam sugovornici o tome kažu: U Hercegovačko-neretvanskoj županiji Hutovo blato ima status parka prirode i u njemu je zabranjen svaki lov. Lovci nisu imali ništa protiv toga jer je ovo za nas rezervat iz kojeg divljač izlazi u naše lovište. Jedino se moglo i trebalo iznaći povoljnije rješenje statusa Donjeg blata na kojem se planskim lovom, primjerenoj našoj tradiciji lova na ovom području, s lovcima trebalo dogovoriti. Međutim, danas je cijelo Hutovo blato devastirano, u njemu je jako izražen krivolov, a odgovorni se ne brinu za njegov oporavak. Ponavljamo, lovci nisu protiv „Parka“. Red i rad u njemu dobro bi došao i lovcima i brojnosti divljači, posebice divlje svinje koja bi iz Parka napučivala okolna lovišta. Tako je i s močvaricama. Da stvar po lovce bude još dramatičnija, upravo je u tijeku javna rasprava o utvrđivanju novih granica Parka, gdje bi se lovcima Čapljine i Stoca uzeo još dobar dio lovišta. Pojedinci su na ovakav način iz raznih fondova izvlačili i još uvijek izvlače Predsjednik Društva Pero Zekušić-Pepsi 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA antička Troja. „Eto, za koji mjesec graničit ćemo i s Europskom unijom“, u šali nam govore Zdravko i Pero. Vraćamo se. Usput nam naši pratitelji govore o akciji hvatanja fazana u ovim poljima i njegovu iznošenju u druge terene. Ostale divljači: zeca, trčke, kamenjarke (koju ne love) i divlje svinje ima i njezin se fond nastoji povećati. No ovdje lovci, po tradiciji, sve više vole i love pernatu divljač – prepelicu, šljuku, močvarice. LETEĆE METE – TRADICIJA Lovačka kuća sekcije Domanovići u Stanojevićima novac za „Park“, a ne radi se na terenu ništa. To nama kao zaštitnicima prirode, posebice divljači, jako smeta. NA GRANICI S EUROPSKOM UNIJOM Odlučismo poći u obilazak lovišta. Pred uredom domaćini nam pokazuju novu Ladu Nivu za potrebe lovočuvarske službe. Iz grada krećemo cestom prema Domanovićima i Dubravskoj visoravni, prolazimo kroz Modrič, Hotanj i Šuškova naselja. U Domanovićima skrećemo prema Bivoljem Brdu. Pokraj puta sve redom obrađene parcele i podignuti voćnjaci. „Ljudi ovdje velikim dijelom obrađuju zemlju, što je i za divljač dobro“, govori nam Pero. S puta prema Gubavici skrećemo lijevo i prolazimo kroz selo Stanojeviće. Nedugo iza sela dolazimo do lovačke kuće sekcije Domanovići. Podignuta je na lijepom mjestu, na tromeđi lovišta Čapljine, Stoca i Mostara. Rekoše nam da je najzaslužniji za izgradnju ove kuće Ahmet Mrgan, predsjednik sekcije Domanovići. Na povratku pitamo naše sugovornike s kojim problemima se susreću. Kao s nokta Pero nam nabroji: Nedostatak koncesije onemogućuje nas u našem radu i dugoročnijim planovima; Nesređeno odnosi s Parkom prirode o kojima smo već govorili; Smanjenje lovnih površina (3 – 5 %) na račun urbanizacije i dodjele koncesija za solarne i vjetroelektrane i zakup zemljišta; Trasa autoceste koja prolazi kroz lovište kojom će dio lovišta s desne strane ove prometnice biti istrgnut iz naše cjeline. „Sa svim ovim poteškoćama morat ćemo se znati nositi i u interesu lovaca naći najbolje rješenje“, optimističan je Pero. 20 Ponovno prolazimo kroz Čapljinu i Pero nam predloži da odemo do Gabele Polja. Prolazimo kroz Struge – Goricu, Gabelu i dolazimo u Gabela Polje. Skrećemo desno makadamskom cestom između iskopanih kanala punih vode u Gabelsko blato. Raskvašeno tlo ne dopušta nam dublji ulazak u polje. Izlazimo i razgledamo prekrasan okoliš. Sa sjeverne strane nad Blatom nadvila se uzvišenja Gargašuše, Mitruša i Seline u čijem se podnožju nalazi lovačka kuća sekcije Gabela – Gabela Polje. U vrhu Blata nekoliko kuća naselja Crnići, u koje se dolazi s hrvatske strane. S južne strane uzdižu se zvonici crkava u Naroni, Gabela Polju i Metkoviću. Na ovom je mjestu, po Prajsu, bila Od ostalih aktivnosti redovito održavaju lovačke večeri. Odlično surađuju s policijom i općinskim načelnikom. Surađuju s eko-udrugama „Lijepa naša“ i „Močvara“. S Lovačkim savezom Herceg Bosne također dobro surađuju. Prije desetak dana članstvo su obogatili s novih 14 lovaca koji su položili lovački ispit. Dobra je suradnja i sa susjednim lovačkim društvima. U lovištu imaju šest izgrađenih lovačkih kuća, a još su dvije u izgradnji. Tu lovci „ulove“ siguran lov. Novoizgrađena streljana dala je novi zamah ljubiteljima ove vrste lovačke aktivnosti. A leteće mete, bile one žive ili glinene, u tradiciji su i genima „Galebovih“ lovaca. Uz pozdrav rastajemo se od naših domaćina. „Sve ovo što ste vidjeli i o čemu smo razgovarali djelo je čapljinskih lovaca i ljudi koji su vodili ovo Društvo. Ja sam se samo našao na ovome mjestu u ovo vrijeme i nastojim, s Upravnim odborom, koliko mogu podignuti rad Društva na veću razinu. Ovim putem zahvaljujem svima koji su dali svoj doprinos radu LD ‘Galeb’“, od srca i iskreno poželi nam Pero na rastanku. Ostavismo ponosnog i samouvjerenog „Galeba“ u sigurnom letu nad čapljinskim lovištem. Vlado Bošnjak Streljana u Trebižatu novi je poticaj čapljinskim strijelcima Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac: IZBORNA SKUPŠTINA Slijedi golem posao na svim razinama S redinom rujna 2012., na redovitoj izbornoj skupštini, za predsjednika Društva izabran je dugogodišnji lovac i dobar poznavatelj problematike lovstva Zdravko Vujnović, za tajnika Jozo Matić, te Izvršni odbor Društva s 11 članova (predsjednik, dopredsjednik i lovnik Društva i predsjednici svih 8 sekcija Društva). Po riječima novoga predsjednika Društva, prioritet je sređivanje i ažuriranje evidencije članstva, s naglaskom na primanje i status lovaca iz drugih lovačkih društava. Jako je bitan zadatak, naravno, i borba protiv svih oblika krivolova, podizanje kvalitete rada u sekcijama na višu razinu i bolja suradnja sekcija i tijela Društva. Jedna od značajnijih odluka Izvršnog odbora je razmještanje po lovištu 12 hranilica za ptice s ciljem prihrane i zaštite ptičjega fonda u lovištu, osobito jarebice kamenjarke, simbola ovoga Društva. „Posebno ističemo dobru suradnju s Policijskom postajom Stolac, Hranilica za ptice čiji zaposlenici zajedno s lovočuvarom Društva povremeno izlaze na teren i uključuju se u suzbijanje krivolova. S obzirom na položaj i granice lovišta, zatečeno stanje glede krivolova i smanjeni broj svih vrsta divljači u lovištu, svjesno smo da je pred nama golem posao, no uvjeren sam da ovaj Izvršni odbor ima dovoljno snage, znanja i iskustva da zajedno s većinom članstva, naravno uz jačanje lovočuvarske službe i nastavak suradnje s policijom i strukturama vlasti, podigne rad Društva u svim segmentima na višu razinu“, istaknuo je novoizabrani predsjednik LD „Jarebica kamenjarka“ Zdravko Vujnović. Jozo Matić LU VRAN Tomislavgrad: SEKCIJA KAZAGINAC Nova ulaganja u nove užitke K ao i prethodne, i ova je lovna sezona, hvala Bogu, prošla u najboljem redu. Nešto se i ulovilo, nešto popilo i pojelo i sve to na veliko zadovoljstvo nas lovaca koji se družimo i okupljamo svakoga lovnog dana u lovačkoj kući na ručku koji izvrsno sprema naš lovnik Mirko Čulo. Svašta se nađe na meniju, od plodova šume do plodova mora, a i nije toliko bitno što je na „pijatu“ ako se jede u pravom društvu. U protekle dvije godine, otkad smo sagradili lovački dom na Ošljaru, ne bude lova bez fešte, a dom smo izgradili sami i vlastitim sredstvima, uz pomoć dobrih ljudi kojima se svidjela ideja druženja u prirodi. Svatko se od nas tu osjeća kao kod kuće, to i jest naš dom jer smo se namučili dok smo ga izgradili, i zbog toga nam je poseban gušt boraviti u njemu. I za najvećih snjegova iziđe se na planinu i u toplini doma se prepričavaju priče iz lova kao i iz života općenito, pa uz dobru kapljicu i manje zanimljiva priča bude itekako dobra. Iako je sezona lova s uspjehom privedena kraju, lov za nas nije gotov, premda nam za ovaj „lov“ nije potrebna puška nego kramp i motika. Planiramo prosjeći nove staze, urediti okoliš oko kuće i još neke sitnice doraditi oko same kuće i na kraju opet sjesti i uz vino i gulaš od divljači dogovoriti se što je sljedeće za raditi. A posla u lovištu ima puno. Svake godine valja obnoviti staze kroz šumu, očistiti pojilišta... Imamo dva zajednička gatera s divljim svinjama, tri automatske hranilice koje svaki dan tijekom godine dohranjuju divljač kukuruzom, a da bismo sve to mogli održavati zajednički smo kupili i jednoga „terenca“. U samim početcima, prije 7-8 godina, bilo je otpora i podmetanja kolega lovaca ovakvom vidu lova, u koji se treba nešto uložiti da bi se dobilo natrag, ali smo se svi na kraju „našli“ i uvidjeli da bez ulaganja nema lova, jer ako si nešto uložio i stvorio onda ti je i interes da se to sačuva i nadogradi. Petar Renić www.lovackisavez-hb.ba 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD JELEČ Žepče: LOVAC ZA PRIMJER Da je više ovakvih lovaca… Marinko Kožulović - lovac u najboljem smislu te riječi K ada su lovci lovne sekcije Novi Šeher grupe Ljubatović izabrali Marinka Kožulovića za grupovođu, nisu pogriješili. Marinko je postao istinski vođa koji nije žalio ni vrijeme ni novac da bi bio primjer drugima. Svaki slobodni sat ovaj vrsni lovac provodi u prirodi, u iznošenju soli i hrane, prosijecanju staza, nadgledanju divljači itd. Čak je i financirao izgradnju gatera i nabavku svinja za obuku lovačkih pasa. I sam uzgaja čistokrvne njemačke lovne terijere, a položio je i ispit za ocjenu lovačkih trofeja. Prošlog je ljeta kupio 40 fazanskih jaja i dao ih u inkubator, iz kojeg se izleglo oko 35 pilića. Nakon skoro šest mjeseci brige o njima, ovih dana ih je darovao svojoj sekciji i pušteni su u prirodu na tri loka- cije. Da je više ovakvih lovaca, a manje onih koji divljač vide samo preko nišana, ova naša Šeerska dolina bila bi prepuna divljači. Ivo Mrkonjić LU VRAN Tomislavgrad: ČUVANJE LOVIŠTA Lov na “štetočine” u sekciji “Orlov kuk” Č lanovi sekcije „Orlov kuk“ Lovačke udruge „Vran“ organizirali su 3. ožujka 2013. lov na “štetočine” (lisicu, vuka) na području Crveničke drage. Naime, nedavno je na području Grla pronađen veći broj zadavljenih srna, pretpostavlja se da su to učinili vukovi, te je to bio izravni povod ovoj akciji. Lovu su se, osim članova sekcije „Orlov kuk“ i članova ostalih sekcija koje pripadaju LU „Vran“, pridružili i gosti iz lovačkih udruga s područja Hercegovine i Republike Hrvatske. Tijekom cjelodnevne akcije uklanjanja “štetočina” odstrijeljene su četiri lisice te zamalo jedan vuk. Kao jedna od najopreznijih šumskih životinja, lovcima možda i najatraktivnija divljač, vuk je ovaj put nadmudrio dva lovca i uspio im umaći. No, tako nije bilo nekoliko dana prije, kad su članovi ove sekcije uspjeli odstrijeliti vuka na području Parnica, pokraj Stepena. Ugodno cjelodnevno druženje završilo Četiri lisice manje u lovištu je uz zakusku uz koju se razgovaralo o unaprjeđenju odnosa i suradnje između LU „Vran“ i lovačkih udruga s područja Hercegovine i Hrvatske, te o poboljšanju kvalitete lovnog fonda i drugih lovnih resursa. Manda Tadić LD MOSOR Široki Brijeg: LOVNA JEDINICA OROVNIK Pušteni zečevi T ek što je završila sezona lovci LJ „Orovnik“ počeli su pripremati novu. U ovoj lovnoj jedinici, a dobrim dijelom i u „Mosoru“, mjerilo uspješnosti lovne sezone je brojnost zeca. Uzgoju i zaštiti ove divljači pridaje se posebna pozornost, pa su lovci „Orovnika“, slično kao i lani, 3. ožujka u lovište pustili 30 zečeva iz uzgajališta Ivice Sabljića s Kočerina. Po prijavljenom odstrjelu u prošloj sezoni, ulovljena su 73 zeca, što je bolje nego prethodnih godina. No ako se zna kakvi su tereni za zeca u ovoj lovnoj jedinici, trebalo bi biti mnogo bolje. Istina, još uvijek dosta divljači, posebice zeca, strada u krivolovu, i to je ujedno i najveći problem u radu ove lovne jedinice. Vlado Bošnjak 22 Teren idealan za zeca Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU ZAVELIM Roško Polje: HAJKA NA KRAJU SEZONE Lov, konop i harmonika – sve na jednome mjestu Sudionici hajke na predatore H ajkom na lisicu u nedjelju 3. ožujka završila je ovogodišnja lovna sezona u Roškom Polju. Prekrasno jutro, dah proljeća uokolo, pjev ptica, nebo bez i jednog oblačka te „namigivanje“ sunca iza Mošnjače – sve to dodatno podiže raspoloženje sto trideset lovaca iz Imotskog, Čitluka, Ljubuškog, Gruda, Posušja, Rakitna, Tomislavgrada i, naravno, domaćih koji se okupiše na zbornome mjestu u Radošima, gdje im se obratio Radovan Serdarušić, tajnik LU „Zavelim“ i upoznao ih s organizacijom lova, sigurnosnim mjerama i onim što će uslijediti nakon lova u bazi u Rogovima. Dopušteno je bilo loviti lisicu, kunu i vuka. Lovilo se na potezu Mošnjače, Midene, Grabovice i Zavelima. Bilo je ugodno slušati zvonki glas goniča i povremeno puškaranje. Dok je lov trajao, vrsni kuhar Štefan-Longić sa svojim pomoćnicima Pešom i Bran- kom u Rogovima je pripremao lovački gulaš, dva kotla – oko stotinu litara. Uz gulaš na meniju su i četiri temeljito pečena odojka te dovoljno „dobre kapljice“. Lov je završio oko jedanaest sati i počelo je okupljanje u Rogovima. Rezultat lova – dvije odstrijeljene lisice i još dvije viđene, koje su se našle izvan dometa pušaka i tako sačuvale glavu. Jednoga kapitalnog lisca odstrijelio je Petar Bošnjak iz Ljubuškog, a lisica koja se pozdravi sa životom negdje oko Čakalovca bila je žrtvom našega Roberta Križića-Robiše. Ručak je počeo oko dvanaest i trideset, a prije toga zajednička molitva koju je predvodio župnik fra Jozo Radoš-Đoka. Nakon molitve Štefan i Peša započeli su dijeliti gulaš, i malo nakon što se izredaše svi za kotlovima, ugledaše se dna kotlova, a to najbolje svjedoči kakav gulaš bijaše – za prste polizati. Najbolji u potezanju konopa bili su - Gruđani www.lovackisavez-hb.ba Nema u Štefana labavo, osobito kad je u pitanju kuhinja, što je i ovaj put dokazao. Nakon gulaša na stolove su servirani pečeni odojci, a sve se to dobro sljubljivalo s „oli bilim, oli crnim“, no nije falilo ni piva niti soka za one koji baš ne uživaju u vinu. Poslije ručka lovočuvar Damir Kelava pozvao je lovce da formiraju ekipe za potezanje konopa, i formirano je deset ekipa. Uz rošku, tu su bile ekipe Čitluka, Ljubuškog, Gruda, Rakitna pojačana Imoćanima, Tomislavgrada, Stipanjići i tri posuške od kojih se jedna zvala „Sabljari“. Bilo je zanimljivo i gledati i natjecati se u ovoj disciplini. Ledina na kojoj se potezao konop kao da je uzorana, od silnog odupiranja i potezanja uglavnom lovaca stokilaša, premda je, ruku na srce, bilo i onih lakših. U finalu su se našle ekipe iz Gruda i posuški „Sabljari“. Vješti i jaki Gruđani zasluženo su pobijedili, a za nagradu su dobili šest besplatnih izlazaka u lov u idućoj lovnoj sezoni u Roškom Polju. Osim potezanja konopa i dobre lovačke priče, našlo se mjesta i za dobru svirku. Lovac Brane pozvao je svoga prijatelja harmonikaša Stipe Rade iz Kaštel Kambelovca, i uz ugodne zvuke harmonike počela je pjesma, a pjevači kao da su godinama na estradi: Bili, Miroslav Stipić zvani Car te naš dragi prijatelj, legenda među lovcima Petar Galić-Pepa. Povremeno bi se pjevačkoj ekipi priključivao i Dragan-Dragiša, koji je cijelo vrijeme uokolo vršljao poskakujući na svojim laganim nogama. Bila je to svojevrsna mješavina gangnam styla i lambade. Za čudo jedno pa čovjek ostade čitav u struku, a da se ne polomi. Druženje je potrajalo do u sami mrak. Bilo je živo i veselo, svi odreda to rekoše. Ante Đikić Lovački gulaš, pečenje i mnogo toga još za ručak 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD VEPAR Pozor-Rama: DRUŽENJE I NATJECANJE Prvo prvenstvo u beli N edavno otvorene prostorije Društva sve se više koriste. Osim što lovci, a i drugi, navraćaju u prostoriju na „čašicu“ razgovora, održano je nekoliko manjih sastanaka te prvenstvo lovaca u beli. I tu se neće stati. Najavljena su još neka prvenstva Društva: šah, bela pojedinačno, pikado, a možda i još ponešto. U prvenstvu bele u parove pobijedili su Žarko Zelenika i Stanko Ćurčić. Oni su u finalu svladali Nikicu Drežnjaka i Matu Metera. Nadmetanje je bilo fer i korektno, bez incidenata. Igralo se na dvije pobjede do 1001 poena. Koliko su borbe bile neizvjesne govori i činjenica da su drugoplasirani izgubili u trećoj partiji samo s dva poena. Bilo je to fino druženje uz piće i jelo. Za jelo i oko organizacije Belaši finalisti turnira pobrinuo se neumorni Milenko Dolić, koji nas je i ovom zgodom obradovao veoma ukusnom lovačkom čorbom. Stanko Ćurčić UL KUNA Jajce: REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA Izvješća prihvaćena, planovi usvojeni U prostorijama Lovačkog dom, 6. travnja 2013. održana je redovita godišnja skupština UL „Kuna“ iz Jajca. Skupštinu je otvorio predsjednik Udruženja Marko Bilandžija. Nakon izbora radnog predsjedništva u sastavu Slavko Lukić, Stipo Leovac, tajnik Udruženja Ivica Bojanić i glavni lovnik Davor Jakovljević, predložen je dnevni red, koji je jednoglasno usvojen. Izvještaj o radu Udruženja u protekloj godini podnio je pred- sjednik Udruženja, predsjednik Nadzornog odbora podnio je financijski izvještaj za 2012. godinu, a glavni lovnik izvještaj o broju i vrsti odstrijeljene divljači. Izvještaji su prihvaćeni. Prema izvještaju o radu, Upravni odbor Udruženja redovito se sastajao i temeljito usmjeravao aktivnosti na terenu preko predsjednika sekcija te je plan za proteklu lovnu sezonu uspješno proveden. Opširno je obrazložen i financijski plan kao i plan rada u Jasan stav o svim točkama dnevnog reda idućoj lovnoj sezoni. Glede određenih problema, spomenuto je preklapanje dvojnih odobrenja za lov (naloga) između dva postojeća lovačka udruženja u općini, o čemu će Upravni odbor Udruženja zauzeti jasan stav. Također, određeni broj lovaca nije podmirio članarinu za 2013. LD FAZAN Odžak: NABAVKA FAZANSKE DIVLJAČI Izbjegnute prošlogodišnje pogreške godinu do 31. ožujka, kako je Statutom određeno. Nakon rasprave, Skupština je donijela jednoglasnu odluku, ukoliko je netko od onih koji nisu platili članarinu član nekoga radnog tijela Udruženja ili sekcije, on se razrješuje te dužnosti. Dragan Samardžić Trenutak puštanja fazana L ovačko društvo „Fazan“ iz Odžaka ugovorilo je s fazanerijom „Posavina“ iz Posavske Mahale kupnju 400 komada odraslih fazana, u omjeru 1 : 5 u korist koka. Isporuka ugovorene divljači bila je od 15. do 30. ožujka 2013. godine. Fazani su raspoređeni u četiri sekcije, svakoj po 10 komada. Poučeni prošlogodišnjim lošim iskustvom, ove smo godine prije ispuštanja fazanske divljači lovište dobro „očistili“ od predatora, prethodno smo iznijeli zrnastu hranu u hranilišta i fazane smo puštali u razmacima od nekoliko dana. Također, lovci raspoređeni po lovnim grupama imali su zadatak mjesec dana, pa i duže, svakodnevnim ophodnjama kontrolirati prilagodbu fazana na nove uvjete. Nedžad Garić 24 Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez: IZNENAĐENJIMA NIKAD KRAJA Zabrana svih aktivnosti u lovištu N akon što je početkom veljače Federalna Uprava za inspekcijske poslove izvršila nadzor nad lovačkim udrugama na području općine Vitez, pri čemu u LO „Vitez“ nisu nađene krupnije zamjerke, potajno smo se nadali da bi nam mogla biti skinuta nepravedno nametnuta zabrana lova. Ali, to su ostale samo nade. Nedugo nakon nadzora u Udrugu je stigla obavijest kojom inspektorat upozorava da „dok resorno ministarstvo ne sklopi ugovor s korisnikom lovišta, ne obavljate nikakve poslove u lovištu ‘Vitez’, općina Vitez“. Drugim dopisom informiran je MUP. U njemu je rečeno „da lovačke udruge nemaju nikakva prava, niti obveze, da obavljaju bilo kakve poslove u lovištu“. Inspektorat je zatražio i postupanje po propisanim obvezama od strane MUP-a. Postupanje se odnosi na nošenje i korištenje lovačkog oružja u lovištu „Vitez“. Prema inspektoratu, „sva lica koja ulaze u lovište ‘Vitez’ općina Vitez s lovačkim naoružanjem, a ne radi se o službenim licima koja imaju pravo na službeno naoružanje smatraju se krivolovcima“. Trećim dopisom inspektorat traži od Ministarstva šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede Županije Središnja Bosna (MŠPiV ŽSB) da žurno organizira lovočuvarsku službu u ovom lovištu. Prema inspektoratu, ovo ministarstvo u svom sastavu ima instituciju koja lovočuvarsku službu može obavljati profesionalno i bez dodatnih troškova. Stoga inspektorat traži da se Županijskoj upravi za šumarstvo naloži da, u sklopu redovitih poslova zaštite šuma, lugarska služba preuzme i poslove lovočuvarske službe u lovištu „Vitez“. U isto vrijeme MŠPiV ŽSB zatražilo je mišljenje o prijedlogu odluke o osnivanju lovišta na području Županije Središnja Bosna. Pažljivim čitanjem prijedloga odluke dalo se zaključiti sljedeće: • da su prijedlog pokušali zamaskirati u zakonsku definiciju lovišta. Međutim, ako se detaljno gleda prijedlog, vidi se da se granice lovišta poklapaju s administrativnim granicama općina na području Županije Središnja Bosna. Dakle, lovišta su predložena u administrativnim, a ne u prirodnim granicama područja; • u prijedlogu odluke govori se o potrebi suvremenog gospodarenja lovištem, ali je očigledno da je primijenjen model „jedna općina, jedno lovište“, bez obzira na veličinu lovno-produktivne površine. Tako bi po www.lovackisavez-hb.ba prijedlogu lovište „Travnik“ imalo 48.610,20 ha lovno-produktivne površine, a istodobno lovište „Dobretići“ bi imalo samo 5.870 ha lovno-produktivne površine. Usporedi li se omjer lovno-produktivne površine s minimalnom površinom za otvorena lovišta (3.000 ha, jer obje imaju i visoku divljač), dolazi se do koeficijenata 16,2, odnosno 1,96. Omjer između najvećeg i najmanjeg lovišta je približno 8,3 puta. Čak niti u površinom velikim općinama nije predviđeno formiranje više lovišta. Nejasno je i kako će poduzeća šumarstva, koja u opisu djelatnosti imaju i segment lovstva, obavljati svoju djelatnost, te kakav će biti odnos između njih i lovačkih udruga na području općina; • glede samog lovišta „Vitez“, neprecizno su izneseni podaci o nadmorskoj visini lovišta, lovnoj i nelovnoj površini, kao i struktura ukupne površine općine. Nisu navedene reference oko zemljovida korištenih za izradu, te se u odluci pojavljuju iskrivljeni toponimi koji mogu dovesti u sumnju. U opisu granica lovišta korišteni su neodgovarajući termini (npr. umjesto trigonometrijska točka, koristi se termin biljeg); • kao glavne uzgojne vrste izostavljeni su: medvjed, veliki tetrijeb, lještarka i divlja patka, pri čemu su medvjed, lještarka i divlja patka navedeni kao ostale vrste divljači u lovištu, a veliki tetrijeb kao ugrožena i zaštićena vrsta divljači. Dani su i krivi boniteti za divlju svinju, zeca, fazana i jarebicu poljsku, a uopće nije dan bonitet za medvjeda, velikog tetrijeba, lještarku i divlje patke. Izostavljene su sljedeće vrste divljači koje se, u manjem ili većem broju, mogu naći u lovištu: bizamski pacov, puh obični, vjeverica, kuna zlatica, tvor smeđi, velika i mala lasica, vidra, jazavac, razne vrste pataka (gluhara, pupčanica, kržulja, zviždara, glavata, lastarka, mala njorka), škanjaca, jastrebova, kobaca, eja, sokolova, vjetruški, liski, vivaka, šljuka, galebova, golubova, sova, vranaca, gnjuraca, vrana, ronaca (mali, srednji, veliki), čaplja siva, bukavac, itd.; • u odluci se uvodi i revirni princip za lovišta formirana ovom odlukom, u cilju osiguranja intenzivnijega lovnoga gospodarenja. Minimalna površina revira bila bi 3.000 ha za sitnu, a 5.000 ha za krupnu divljač. Vjerojatno je to pokušaj da se lovstvo organizira po modelu šumarstva? U svijetu je poznat model uzgojnih lovišta, pri čemu se jedan manji dio lovišta koristi za intenzivniji uzgoj divljači, ali je to ponajprije vezano za privredno lovstvo. Vodstvo udruge intenzivno pregovara s predstavnicima LO „Kruščica“ Vitez, ali su pregovori mukotrpni i iscrpljujući. Pokušava se postići kompromis koji bi zadovoljio interese članstva u obje udruge. Najveći problem je vrijeme, jer ono prolazi, a ništa konkretno se ne događa. U situaciji kad je članstvu Udruge onemogućeno izvršavanje zakonom predviđene aktivnosti, Udruga se obratila dvama dopisima MŠPiV ŽSB. U prvom se tražilo od ministarstva da iz zabrane izuzme lovočuvarsku službu, koja bi vršila čuvanje lovišta. Naime, došli smo do spoznaja da, unatoč završetku lova, lovištem odzvanja štek goniča, ali i nelovnih pasa, koji proganjaju uglavnom srneću divljač i divlje svinje. Radnim danom i vikendom lovištem krstare skupine krivolovaca i lovokradica. Vrlo često se čuje pucnjava, čak i automatskim oružjem. Ono što ne otkriju psi, otkrivaju krivolovci i lovokradice. U ovakvim uvjetima, kada je mir u lovištu u cijelosti narušen, ono što ostane od krivolovaca, lovokradica, pasa i mačaka lutalica može biti rastjerano, odnosno može migrirati u neka od susjednih lovišta. Jedna od obveznih akcija u lovištu je i proljetno prebrojavanje divljači. MŠPiV ŽSB do sada nije odradilo ni tu aktivnost, a krajnje je vrijeme za to. Stoga smo se obratili zahtjevom za odobravanje prebrojavanja divljači u lovištu „Vitez“. Prebrojavanje divljači izveli bi članovi lovačkih udruga „Vitez“ i „Kruščica“. Ministarstvu je predloženo da, po vlastitoj prosudbi, odrede potreban broj ljudi s razine ministarstva koji bi sudjelovali u ovoj aktivnosti, ali ni tu nije bilo nikakva odgovora. I, dok je inspektorat prvo izdao zabranu lova, potom se pobrinuo da se raskine ugovor o korištenju te našao solomonsko rješenje za lovočuvarsku službu u lovištu, nadležno ministarstvo bavi se pribavljanjem mišljenja lovačkih udruga o prijedlogu odluke o formiranju lovišta. Naravno, ne izvršavajući ništa od aktivnosti koje su propisane zakonom o lovstvu i podzakonskim propisima. Svjesni smo da lugarska služba nije dovoljna da kvalitetno zaštiti samu šumu, a kamoli i šumu i divljač. Stoga smo tražili da se MŠPiV ŽSB obrati Federalnoj Upravi za inspekcijske poslove zamolbom, te da se dopusti angažiranje lovočuvarske službe lovačkih udruga u lovištu „Vitez“. Proljetno prebrojavanje divljači, odnosno utvrđivanje matičnog fonda divljači, osnova je za planiranje. Ovo ukazuje da je pred LO „Vitez“ još jedna neizvjesna lovna godina. Je li ovo još iznurivanje i/ili pritisak na formiranje braka u kojem ljubavi nema ni na jednoj strani? Ivica Drmić 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU CINCAR Livno: ISKUSTVA S VLASTITIM GATEROM Gater košta, ali i vrijedi Gater sekcija Vidoši i Podhum P rije pet godina, u svrhu uzgoja divljih svinja i obuku lovačkih pasa, skupina lovaca iz sekcija Vidoši i Podhum izgradila je gater u dijelu lovišta Tribanj. Kako se s vremenom povećao broj divljih svinja u gateru, počeli su rasti troškovi prehrane divljači. Postali su, jednostavno, preveliki za skupinu lovaca, te je tada LU „Cincar“ u dogovoru s lovcima preuzela gater, ishodivši odmah potom od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegbosanske županije rješenje za držanje nezaštićene divljači (divljih svinja) za potrebe treninga i ispitivanje urođenih odlika lovačkih pasa. Ukupna površina gatera je 2 hektara. Površina prostora u kojem su divlje svinje je 1,2 hektara, a na ostatku površine planira se održavanje IPO-a na zeca. U gateru je obitavalo 16 divljih svinja, od toga je 12 ženskih i 4 muške i cijeli reproduktivni dio pušten je u prirodu na završetku lovne sezone. Ukoliko se ovaj način napučivanja lovišta divljom svinjom pokaže opravdanim, udruga će i u idućim godinama nastaviti s puštanjem svinja u lovište. Za prehranu divljih svinja LU „Cincar“ je utrošila 2000 KM, od čega je 1400 KM otišlo za kukuruz, a 600 KM za dvije automatske hranili- ce. U proljeće je posijano 6 duluma kukuruza za prehranu divljači u gateru i u prirodi, a nakon branja u rujnu ove godine prinos je bio oko jedne tone kukuruza. Za ovu se godinu planira povećanje površine za zasijavanje, odnosno uz 6 duluma kukuruza posijat će se i 4 duluma ječma, što će biti dovoljno za prehranu svinja u gateru a ujedno i za zimsku prehranu svinja u prirodi. Davor Barać LU VRAN Tomislavgrad: OBOGAĆIVANJE LOVIŠTA DIVLJOM SVINJOM Novi “članovi” u gateru sekcije “Orlov kuk” R azgovarajući o lovu i onome što on u sebi uključuje, veći dio ljudi pod time podrazumijeva samo odstrel divljači. Međutim, svaki istinski lovac zna da nije tako. Lov je ponajmanje odstrel, a ponajviše briga za osiguranje minimalnih uvjeta kako bi divljač opstala. Svjedoci smo kako zadnjih godina stvari na terenu nisu idealne. Pojedine vrste divljači su se namnožile na štetu drugih. Riječ je prije svega o populaciji vuka, koji nanosi gotovo nepopravljive štete, ne samo na srnećoj, nego i na ostalim vrstama divljači. Na terenu kojim gospodari sekcija „Orlov kuk“ LU „Vran“ Tomislavgrad, primijećeno je da je iz godine u godinu sve manje divljih svinja. Ako ih kojim slučajem i bude, to je samo u prolazu, ali tek u kasnu jesen i zimi. U proljetno i ljetno vrijeme gotovo ih i nema. Prema kazivanju starijih lovaca, spomenuti je teren ne tako davno bio poprilično bogat ovom vrstom divljači tijekom cijele godine. Svi se pitaju, što se dogodilo. Ne treba puno „dumati“ da bi se znao odgovor na ovo pitanje. Najveći je krivac opet (ne)čovjek, zbog nesavjesnog lova i krivolova, pa tek onda vuk zbog svoje brojnosti. Shvativši da se divlje svinje u ovome terenu neće same od sebe stvoriti, a niti pasti s neba, lovci navedene sekcije su uzeli stvar u svoje ruke. Ako već nema divlje svinje, onda je treba nekako proizvesti i ubaciti u lovište. A najbolja metoda za to bijaše gradnja gatera. Tako je početkom prošle godine, marljivim radom i najvećim dijelom od vlastitih sredstava članova sekcije, podignut gater. Nedugo nakon toga nabavljene su tri divlje svinje – dvije krmače i vepar, kojega su nazvali „Grga“. Iako mlad vepar, Grga je pokazao da je bio na visini zadatka i obavio svoje u vrijeme parenja. Da je tomu tako, pokazalo se sredinom ožujka ove godine, 26 kada nas je nazvao Kristijan Miloš-Kićo, inače glavna i odgovorna osoba glede gatera, i priopćio da je jedna od krmača na svijet donijela sedmero prasića. Nedugo nakon toga, obišli smo gater i snimili nekoliko fotografija. Prizor je bio dirljiv i divan. Novi članovi su obogatili ne samo ovaj gater, nego i raspoloženje svih čla- Kristijan Miloš-Kićo nova sekcije, a nadamo se da će za koju godinu obogatiti i lovište. Mate Buntić “Proizvodnjom” divlje svinje u gateru značajno se obogaćuje lovište Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik: IZBORNA SKUPŠTINA Voljom zastupnika, čelnici Društva ostali na svojim dužnostima Predsjednik Skupštine Slavko Marin (u sredini) sa svojim suradnicima I zbornu Skupština LD „Pavlovica“, održanu 19. travnja 2013., otvorio je predsjednik Skupštine Slavko Marin, a njezin daljnji tijek uz njega su usmjeravali Mato Lozančić i Vlado Marković kao članovi radnoga predsjedništva. Skupštini je nazočilo 26 zastupnika, od ukupno 33. Govoreći iscrpno o radu Društva, Slavko Marin je istaknuo da Društvo sada posluje bolje nego neke tvrtke, da stoji na čvrstim temeljima i da je značajan čimbenik u Lovačkom savezu Herceg Bosne i Županijskom vijeću za lovstvo. Zasluge za to, prema Marinovim riječima, pripadaju svim članovima Društva, ali na poseban način predsjedniku Društva. Izborni dio Skupštine započeo je izborom njezina predsjednika i predsjednika Društva. Jednoglasnom odlukom zastupnika, na čelu Skupštine ostao je Slavko Marin, a predsjednik Društva ostao je MirkoMićo Lešić, koji se u proteklom mandatu nametnuo zrelim i odvažnim raspravama o problemima sekcija i Društva i koji je kvalitetno predstavljao Društvo na svim razinama. U daljnjem www.lovackisavez-hb.ba izbornom tijeku, za glavnoga lovnika Društva zastupnici su opet izabrali Vladu Kneževića, koji je dosadašnjim radom, također, ostavio solidan dojam. U Upravni odbor Društva, osim predsjednika Skupštine Slavka Marina, predsjednika Društva Mirka Lešića, glavnoga lovnika Vlade Kneževića, izabrani su predsjednici sekcija Franjo Cvitanović, Dominko Mlakić, Stipo Ivoš, Vatroslav Grubešić i Ivica Marijanović, te Anto Cvitanović, Josip Slipac, Jozo Jurišić, Slavko Jakić, Dragan Jukić i Mijo Stanić. Na čelo Nadzornog odbora ponovno je izabran iskusni lovac i vrsni ekonomist Ivica Fišić. Za predsjednika Stegovnog suda jednoglasno je izabran Pero Ljubas, a stegovnim tužiteljima postali su policijski djelatnici Anto Radman i Stanimir Videkanić. Nakon izbora, zastupnicima se obratio Mirko-Mićo Lešić, stari-novi predsjednik Društva: „Poštovani moji prijatelji i kolege lovci, ponajprije vam želim zahvaliti na ponovno ukazanom povjerenju i na izboru za predsjednika Društva. Vaše ponovno povjerenje me obvezuje do sada radit ću na zaštiti divljači, sprječavanju krivolova, na ostvarivanju suradnje sa svim relevantnim čimbenicima, susjednim lovačkim društvima, na organiziranju zajedničkog druženja unutar Društva, a u cilju stvaranja još boljih međuljudskih odnosa. Posebno se obvezujem da ću u suradnji sa Županijskim vijećem za lovstvo i našom svetinjom, Lovačkim savezom Herceg Bosne, raditi na dobivanju lovišta na gospodarenje i da neću ništa uraditi mimo njihove suglasnosti“. Pri kraju obraćanja predsjednik Lešić je istaknuo da želi i očekuje zalaganje svih izabranih tijela Društva, a posebice očekuje prepoznatljiv rad sekcija Zastupnici su iskazali povjerenje vodstvu svoga Društva i nastojat ću ga opravdati maksimalnim zalaganjem i radom u svim sferama i na svakom polju. Uvijek iznova moram zahvaljivati dosadašnjim predsjednicima Društva na svemu što su za Društvo učinili u svojim mandatima, jer je zasigurno bilo teško Društvo podignuti takoreći iz ničega i dovesti ga na razinu kojom se ponosi svaki novotravnički lovac, pa i mnogobrojni pridruženi članovi koji nas prate kroz cijeli rad. Kao i Društva i Upravnog odbora, gdje su izabrani mlađi lovci, lovačkim rječnikom rečeno došlo je do „osvježenja krvi“ u tijelima upravljanja Društvom. Završavajući svoje izlaganje još jednom je zahvalio na izboru i ukazanom povjerenju i pozvao zastupnike u lovačku kavanu na domaću šljivku s Rude, koja je djelo njegova oca Vlade, inače počasnog člana Društva. Anto Cvitanović 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA P roljeće je vrijeme kada su i lovci aktivniji nego inače, pa tada organiziraju razne akcije u svojim društvima i lovištima. Najprije izvrše prebrojavanje divljači, one koja je ostala nakon zimskoga lova, a onda obogaćuju lovište novom, svježom krvi koja će pomoći da divljač opet postigne optimalnu brojnost. Potreba proljetnih radova na određeni je način zahvatila i lovce sekcije Turčinovići LD „Mosor“ Široki Brijeg. Na čelu s predsjednikom Žarkom Kožulom i u nazočnosti lovočuvara Društva Damira Milićevića, nedavno su u svoje lovište pustili dvije divlje svinje. Uvjereni su da će se dobro prilagoditi uvjetima u lovištu jer su im dobro pripremili teren. Do početka ovogodišnje lovne sezone, lovci ove sekcije planiraju još nekoliko poslova. Prije svega, osposobit će dvije lokve koje će služiti kao pojilište i kaljužište za divljač, postavit će jednu automatsku hranilicu za zrnastu hranu i očistiti nekoliko zaraslih lovačkih staza i putova. U tijeku je nasipanje i popravak puta koji vodi u glav- LD MOSOR Široki Brijeg: LOVCI U TURČINOVIĆIMA NA PRAVOM PUTU Radom i trudom do bogatijeg lovišta Turčinovski lovci s lovočuvarom Društva Damirom Milićevićem (drugi s desna) no lovište, a radovi na lovačkoj kući i okućnici su pri kraju i uskoro se očekuje njihov završetak. Za slučaj ljetnih suša i žega, organizirat će dovoz vode kojom će se napuniti lokve i pojilišta za divljač u lovištu. Ova vrijedna lovačka družina ponosna je na sve češće pohvale koje stižu do njih. U tom kontekstu, upozoravaju i mole sve lovce da se pridržavaju zabrana i ne puštaju pse u lovište kako bi divljač imala svoj mir i neometano podigla svoj potomak. Mirko Kovačić HUL KRAVICA Ljubuški: NOVE MOGUĆNOSTI ZA DRUŽENJE Otvaranje lovačke kućice u Vojnićima U nedjelju 24. veljače 2013. svečano je otvorena lovačka kućica u sekciji Vojnići. Lovačka sekcija Vojnići jedna je od manjih sekcija HUL „Kravica“ iz Ljubuškog, položajem je na samom zapadu ljubuške općine, ima jedan dio polja u kojem je moguć lov na ptice i sitnu divljač. U zimskom razdoblju poplavi pa bude i barske ptice, rubni dijelovi prema Klobuku i Dolama obiluju kamenjarkom i zecom, ponekad se u prolazu pojavi i divlja svinja. Lovci ove sekcije izgradili su kućicu za okupljanje i druženje svoga članstva, po veličini za još toliko gostiju. Pod vodstvom Sreće Brkića, poznatog kao vlasnika sušionice pršuta „Bura“, ova kućica je izgrađena i puštena u uporabu. U središnjem dijelu kućice postavljen je kamin, bogato opremljen i kamenom opasan da se lakše i pristupačnije objeduje s njega. Lovci koji se okupe oko njega mogu uživati u pogledu na vatru i đakonije koje se na njoj spremaju. Mario Herceg 28 S otvaranja lovačke kuće u Vojnićima Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD FAZAN Odžak: PRIPREMA ZA NOVU LOVNU SEZONU Novo prihvatilište za fazanske piliće Sudionici izgradnje prihvatilišta za fazane u sekciji Lipa S ekcija „Lipa“ je 14. travnja 2013. organizirala radnu akciju na izgradnji svoga drugog prihvatilišta za fazanske piliće. Materijal za izgradnju osiguralo je LD „Fazan“, a mjesto na kojem je izgrađeno prihvatilište vlasništvo je njegova člana Miroslava Grgića. I prvo i drugo prihvatilište su na terenima gdje je najveći pritisak lovaca na ovu divljač, i dobra su kao i volijere na fazaneriji. Obje su lokacije zaklonjene i na njima ima dovoljno hrane i vode. Unutar prihvatilišta je postavljeno dovoljno prečki, kako bi fazani stekli naviku da spavaju na drveću, tj. iznad zemlje, gdje je dosta sigurnije po njih. Prihvatilišta lovci sekcije čuvaju od najezde lutalica i predatora, a fazani se s vremenom polako počinju udaljavati i podivljavati. Primjer sekcije Lipa trebale bi slijediti i ostale sekcije Društva i na taj način stvarati preduvjete za dobru lovnu 2013./14. Nedžad Garić BESPLATNI MALI OGLASI Uzgoj i prodaja divljih zečeva - ZEC- Široki Brijeg Zečevi su pod veterinarskim nadzorom. Prostor za podivljavanje 8000 m². Mob. 063/792-666 Tražim psa, istarskoga kratkodlakog goniča, koji se izgubio na području sekcije Grude. Traženi pas, star 6 godina, ima crnu ogrlicu s pločicom i tetovažu br. 17091. Na fotografiji je označen kružnicom. Obavijesti na mob. 063 452 777. Slijedi dobra nagrada onomu tko dostavi bilo kakvo saznanje o psu. Ovom akcijom, Mario, Kristijan i Željko dali su značajan doprinos čistoći prirode LD RADOVANJ Posušje: BRIGA O OČUVANJU PRIRODE Budući lovci, ekolozi za primjer U povodu 22. travnja, Dana planeta Zemlje, marljivi dječaci, vjerojatno budući lovci: Mario Petric, Kristijan Marić i Željko Marić, očistili su Vinjansko polje (dio lovišta LD „Radovanj“ Posušje) od goleme količine ispucanih plastičnih čahura metaka koje su lovci „posijali“ prilikom zadnjih lovova na prepelicu. Pogled na nekoliko tisuća praznih čahura brižno skupljenih na jednome mjestu, zadivit će svakoga ljubitelja prirode, osobito ekološki osviještenog građanina, dakle onoga koji cijeni čistu i zdravu prirodu, nenarušenu ljudskim nemarom. Ovi mladi eko-lovci zavrijedili su simpatije starijih kolega lovaca, koji su obećali njihov rad i trud pošteno nagraditi sljedeće lovne sezone. A možda im je ovo i „klik“ koji će ih potaknuti da ubuduće iza sebe pokupe ono što narušava i zagađuje prirodu. Iskorištena lovačka municija, koja u sebi osim nerazgradive plastike sadrži ostatke olova i neizgorenog baruta, jako je štetna i pogubna za biljke i životinje. Dobro bi bilo malo više educirati se i upoznati praksu koja se u naprednom svijetu sve više i više koristi. Uostalom, u tu je svrhu međunarodna ekološka asocijacija i odredila 22. travnja kao Dan planeta Zemlje. To je dan kada se obilježava i razmišlja o očuvanju prirode i o načinu djelovanja na zagađivanje zemlje, vode i zraka, dan kada se ukazuje na brojne propuste i djelovanja čovjeka u utrci za profitom, a koja se odražava na cijeli živi svijet na Zemlji i ugrožava i sam opstanak živih organizama, dakle i čovjeka. U svemu tome, naravno, i lovci moraju kontinuirano sudjelovati i dati svoj puni doprinos. Mladen Bešlić www.lovackisavez-hb.ba 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD PAVLOVICA Novi Travnik: ZATVARANJE LOVNE SEZONE Riječi ponosa, ohrabrenja i nade P redsjedništvo LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika, završavajući ovogodišnju lovnu sezonu, donijelo je odluku da se uz zatvaranje lovne sezone upriliči i dodjela diploma za 11 lovca koji su u dva ispitna roka položili lovački ispit. Dogovoreno je da se zatvaranje lovne sezone i dodjela diploma upriliči zajednički na razini Društva 14. travnja 2013., a da domaćinom bude sekcija Gradina. Vodstvo sekcije Gradina na čelu s predsjednikom Franjom Cvitanovićem načinilo je program obilježavanja te ga dostavila svim članovima Društva i odabranim gostima koji su uvijek spremni pomoći u zaštiti prirode, očuvanju divljači i izgradnji lovnih i lovno-tehničkih objekata. Prema programu, u 12 sati nazočnima se obratio predsjednik sekcije i domaćin Franjo Cvitanović, pozdravivši lovce i uzvanike, zaželjevši svima dobrodošlicu i zahvalivši im na dobru odzivu. Posebne pozdrave uputio je lovcima pripravnicima koji su položili, kako to on reče, ispit zrelosti, odnosno lovački ispit, zaželjevši im prije svega dobro zdravlje, obilje rada na zaštiti divljači, unaprjeđenju lovstva i sprječavanju krivolova, etičko ponašanje po uzoru na primjerne lovce kojih ima dosta u Društvu, te dobar i uspješan lov. Zahvalu je uputio i rado viđenim uzvanicima: Fabi Staniću, zapovjedniku PS Novi Travnik, Tadiji Šugiću i njegovim kolegama iz LD „Jastreb“ iz Dobretića, Draganu Rajiću, djelatniku Doma zdravlja Novi Travnik, te predsjedniku Društva Mirku Lešiću i predsjedniku Skupštine Društva Slavku Marinu, koje je pozvao da se obrate nazočnima, a završio je riječima zahvale Bogu na prekrasnom danu. Nakon predsjednika sekcije, nazočnima se obratio Mirko Lešić, predsjednik Društva, zahvaljujući lovcima i gostima na dobru odzivu bez obzira na jutarnju kišu. Naglasio je da se uvijek može raditi bolje i kako se nada da će i ove godini rasti postotak lovaca na radovima 30 u lovištu i da će Upravni odbor Društva učiniti sve da se dobije godišnji plan gospodarenja. Zahvaljujući predsjedniku sekcije i Društva na lijepim i sadržajnim riječima, Slavko Marin je pozvao lovce da osim rečenog izvrše tri temeljne stvari: prvo, da plate članarinu kako bi Društvo moglo raditi i egzistirati, drugo, red, rad i disciplina u sekcijama i Društvu i treće, da poštuju Zakon o lovstvu i podzakonske akte kako ne bi došli pod njihov udar, predlažući nazočnim lovcima da kao i do sada izgrađuju dobre međuljudske odnose. „Ponosni smo na naših pet godina druženja, koja su unazad nekoliko godina postala i tradicionalna, čime se ne mogu pohvaliti ni neka mnogo jača i brojnija društva. Pred nama je i izborna skupština gdje će zastupnici birati novo vodstvo i tijela upravljanja“, tom je mišlju svoje izlaganje završio Slavko Marin. Nakon pozdravnih riječi, predsjednik Društva uručio je diplome jedanaestorici novih lovaca. Nakon svečanog dijela, predsjednik sekcije Gradina pozvao je lovce i goste da nastave druženje uz jelo i piće, za koje su se pobrinuli Krunoslav Cvitanović, Velimir Ćorić, Josip Slipac, Vatroslav Grubešić, Stjepan Krišto i Vlado Krišto. Tom se prigodom najviše razgovaralo o dobivanju lovišta na gospodarenje, uz zaključak da resorni ministar nema dobre volje i sluha to pitanje riješiti na bezbolan i pravedan način, nego nekim svojim vizijama jedne udruge favorizira a druge pokušava sotonizirati i ostaviti bez lovišta ili u najmanju ruku utopiti u neki drugi savez i tako ih ostaviti izvan jedinoga našeg saveza, Lovačkog saveza Herceg Bosne. Na kraju proslave zatvaranja lova, sudionici su konstatirali da je bila dobro pripremljena i da je idućih godina realno očekivati više i lovaca i gostiju. Druženje je završeno u kasnim večernjim satima, uz riječi predsjednika Društva: „I dogodine na Kosici, kod novotravničkog nebodera, za Mali Uskrs“. Anto Cvitanović Sjajan posao zaduženih za hranu i piće Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA R edovitu godišnju sjednicu svoje Skupštine, LD „Uskoplje“ održalo je 9. ožujka 2013. u prostorijama Osnovne škole u Uskoplju. Novina u odnosu na prethodne godine bila je u tome što su svi delegati, na ulazu u prostoriju gdje se održavala sjednica, morali na uvid pokazati svoje vjerodajnice kako bi dobili uredne akreditacije koje su za vrijeme sjednice, radi lakšeg prebrojavanja, nosili oko vrata. Sjednicu je otvorio predsjednik Društva Pero Perić, pozdravio prisutne te ih pozvao da minutom šutnje odaju počast preminulim članovima. Nakon izbora radnog tijela i usvajanja dnevnoga reda podnesena su izvješća o radu Društva u 2012. godini: izvješće predsjednika, lovnika, tajnika, nadzornog odbora i izvješće o materijalno-financijskom poslovanju. Sva izvješća jednoglasno su usvojena dizanjem ruku članova Skupštine s pravom glasovanja. U svom izvješću predsjednik je govorio o događanjima u proteklome razdoblju. Posebno se osvrnuvši na probleme oko osnivanja lovišta, još jednom je istakao stav Upravnog odbora o neprihvaćanju modela „jedna općina jedno lovište“, te naglasio ozbiljnost situacije u kojoj se Društvo nalazi. Od nazočnih delegata zatražio je maksimalno poštovanje lovačke discipline i propisa kao vid uvjerljivije argumentacije u pregovorima sa zakonodavcem. „Svi zajedno moramo ‘skupiti glave’, dati svoj doprinos i ustrajati u nastojanjima da ostvarimo svoj cilj“, zaključio je na kraju svog izlaganja. Lovnik Jerko Šapina se, nakon iznošenja podataka o broju odstrijeljene divljači, dotakao teme o zabrani lova sa psima nakon 5. prosinca. Ukazao je na sve prednosti koje, nesumnjivo, zabrana ima u pogledu povećanja broja divljači u lovištima, ali da na tome treba inzistirati i kod drugih lovačkih udruga. O materijalno-financijskom stanju go- Zastupnici su svjesni ozbiljnosti situacije u kojoj se Društvo nalazi LD USKOPLJE Uskoplje-Gornji Vakuf: GODIŠNJA SKUPŠTINA Skupiti glave za zajednički cilj vorio je tajnik Društva Ratko Pilić. Potanko obrazlažući sve prihodne i rashodne stavke, naglasio je važnost redovite uplate članarine kao jedinog izvora financiranja i temeljnog preduvjeta za očuvanje financijske stabilnosti Društva. U nastavku sjednice, između ostalog, raspravljalo se i o visini članarine, odstrelne takse i ulaznice za goste. Izglasano je da za prve dvije kategorije novčani iznosi ostaju isti kao i prethodne godine, a ulaznica za goste sa LU ZAVELIM Roško Polje: ZIMA I DIVLJAČ Slasni zalogaji u voćnjacima sadašnjih 20 smanjuje se na 5 KM. Također, odlučeno je da se svima članovima Društva koji ne plaćaju uredno članarinu, pošalje pismeno upozorenje da dugovanja podmire najkasnije do 25. ožujka 2013. godine. U protivnom će biti isključeni iz Društva. Nakon sjednice koja je završena u 19 sati, za sve sudionike upriličena je večera u restoranu „Sičaja“. Velimir Šekerija Stablo jabuke oštećeno zečjim zubima I ako ovaj put i nije bilo nekakve velike zime, zečevi su slasne zalogaje potražili u voćnjacima. Obilazeći voćnjak krajem ožujka zamijetili smo na nekoliko mladih ne tako davno posađenih sadnica jabuke oguljenu koru, a tik do sadnice i tragove zečjeg izmeta. Prošlih godina za većeg snijega i jače zime bilo je mnogo više štete kako na mladim tako i na starijim stablima i to uglavnom na stablima jabuke. Ante Đikić www.lovackisavez-hb.ba 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD MOSOR Široki Brijeg: RAZLIČIT ODNOS PREMA ISTOJ VRIJEDNOSTI Šetnicom do molitve i kulture A , molitva i kultura su dvije osnovne sastavnice čovjekove nadgradnje, njegova nadanja i sredstvo, tj. put za svaki uspjeh, za prevladavanje ovozemaljskih prepreka, koje su uvijek u ljudima ili u nerazumijevanju božanske naravi. One su proizvod „rada duha“, za razliku od rada ruku čovjekovih! Svake godine za Uskrs, točnije na Veliki petak, organizira se procesija i molitveni hod – križni put u mnogim mjestima gdje živi katoličko pučanstvo. Tako se događa više od desetak godina i u Širokom Brijegu, na putu od Uzarića do širokobriješke kamene katedrale. Masa svijeta iz cijele župe i okolnih župa iz Hercegovine, nekada i do nekoliko tisuća, zavisno od klimatskih prilika, pobožno se moli i kod 14 lijepih stajališta koje su Uzarićani izgradili, spominju se muke i smrti Kristove. Naravno, i svega onoga što tišti ta krhka bića. Stajališta su poredana uz uski asfaltni put dugačak šest kilometara koji nježno krivuda kroz Uzariće, potom uzduž lijepe šume Krtine koja je ujedno lovište našega lovačkog društva i kroz Pribinoviće, gdje je i nikla predivna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Tko se jedanput uključio u tu procesiju, svake se godine vraća tom molitvenomu hodočašću na Veliki petak. Drugim danima i mjesecima tijekom godine ovaj put je vrlo zgodna šetnica, za mnoge ljude kojima je hodanje po čistu zraku i kroz lijep krajobraz odušak i rekreacija nakon umornih i sumornih, svakidašnjih briga i obveza, što nam ih život tako surovo i neumoljivo vješa oko vrata. Ljudi s krunicama u rukama lagano hodaju i odbacuju svoje tegobe i frustracije, vrlo slično onomu što nama lovcima znači hodanje po lovištu. Mogli bismo slikovito kazati, kako molitva ne može bez skrušenosti kao što lov ne može bez strpljivosti. Ako su takvi naši lovci! Postoji, međutim, i drugo lice ove „zlatne medalje“, radi čega i nastade ovaj tekst, jer se vjerski skupovi i događaji ne nalaze u poslanju i organizaciji lovaca pa da bismo ih mi opisivali. I blijedo je proljeće sagnulo mršavu glavu, muka mu od ljudske sramote i nekulture. Naime, zajedničko lovište sekcija Uzarići i Mokro okružuje navedenu šetnicu i lovci su jako zainteresirani za sve što se oko nje događa. A događa se, osim ovoga lijepog što smo naveli, i nekih ružnih stvari. Svugdje po asfaltu se vide tragovi spaljenih guma koje pustopašni mladići škripom i kočenjem ostavljaju u kasnim noćnim satima. Po Čišćenjem smeća, lovci su donekle sanirali ovaj okoliš Jedna od postaja križnog puta Uzarići - Brijeg putu i pokraj njega često se nalaze ostatci uživanja alkohola, opojnih droga, seksualnih spojeva, pregažene divljači... Ono što je nama lovcima i svim drugim ljudima, osviještenim u ekološkom smislu, posebice trn u oku i rana na srcu, jest nesavjesno zagađivanje okoliša i stvaranje hrpa smeća, od strane pojedinaca koji uporno i drsko odlažu uz samu cestu svaku vrstu otpada, nekada i klaoničkoga. Što to znači za divljač, lovce i sve druge ljude na šetnici i uz nju, nije potrebno posebno pojašnjavati. Ove su godine lovci sekcije Uzarići uz pomoć predsjednika mjesne zajednice Bože Nakića, organizirali čišćenje smeća na cijeloj trasi šetnice, gdje su se posebice istaknuli lovački pripravnici, a vodio ih je tajnik sekcije Josip Ljubić. Stariji lovac Zvone je svojim kamionom sakupljao veće nakupine, a mladići su u rukavicama prikupljali sitnije komade i tovarili na kamion. Za nekoliko su sati tako skupili puna dva kamiona, usuđujemo se kazati, proizvoda ljudske bijede, nekulture i neimanja nikakve odgovornosti za ukupan živi svijet, a najviše za čovjeka i njegovo zdravlje. Počistili su lovci i hrpe smeća oko mjesnoga groblja Šarampova, iz kojega poput neobrijanih staraca vire srednjovjekovni sivi stećci, čudeći se nemaru današnjih zagađivača. Anđelko Zovko je svojim strojem, kao i mnogo puta ranije, spasio, barem u uskrsno vrijeme, sramote i nereda pokraj javnih površina. Lovci su planirali sanirati i ostalih nekoliko nakupina otpada „uredno“ razbacanih po lovištu, čim kiša malo dopusti. Apeliramo (pozivamo) zato i lovce sekcije Mokro da se i oni aktivnije uključe u saniranje otpada oko ove šetnice, ali i na sve ljude da se uključe u nadzor i kontrolu ovoga predivnog „parka“, kako bismo ga sačuvali za divljač i za ljude. I do sada su mnogi ukazivali na tu sramotu, molili se i Bogu i bezosjećajnim ljudima za viši stupanj pažnje i kulture u smislu očuvanja ovoga lokaliteta, gdje su se posebice isticali fra Vitomir Musa i fra Tomislav Puljić u sklopu svojih propovijedi. Dali smo ideju da se noću organiziraju pojedinci i skupine radi čuvanja i hvatanja drskih počinitelja navedenih zločestoća koje ćemo onda prijaviti tijelima nadležnim za ovu oblast. Treba li uopće ukazivati kakva je razina kulture jednoga dijela naroda koji tako divnu prirodu pretvara u smetlište. Znademo da je to svjetski problem, ali znademo i to da se protiv toga moramo boriti svim dopuštenim sredstvima. A, najučinkovitije sredstvo je odgovornost svakog pojedinca da prijavi sve one koji čine takve i slične stvari, jer moraju znati – kako šutnjom o zlu i sami sudjeluju u tom zlu, i po Božjim i po ljudskim zakonima, odričući se tako svakoga poštenja i ćudoređa u koje se često gotovo svi zaklinjemo! Blago Lasić 32 Broj 88, ožujak - travanj 2013. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO VITEZ Vitez: SPAŠEN SURI ORAO U kavezu za transport Mladi suri orao vraćen u prirodu U prošlom broju objavljen je članak o spašavanju mladoga surog orla. U cilju promjene predodžbe o lovcima uopće, mišljenja o ulozi lovaca u očuvanju prirode, te cjelovitog informiranja dužni smo predočiti informacije o daljnjoj sudbini ovoga orla. Mlada ženka surog orla hospitalizirana je na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Nakon vanjskog pregleda provedena su i dodatna ispitivanja. Kod orla su utvrđena tri problema. Ozbiljno parazitarno oboljenje koje je orlu otežavalo uzimanje hrane, zatim bakterijska infekcija, i na kraju, mehaničko oštećenje letnih pera na lijevom krilu. Posljedica toga je negativan utjecaj na letenje, a time i lov. Zna li se da je riječ o ptici grabljivici, koja je u vrhu hranidbenog lanca, čiji opstanak i nalaženje hrane u prirodi ovisi o sposobnosti i spretnosti za let, posve www.lovackisavez-hb.ba je jasno da je ovakav neetičan postupak zamalo doveo do njezine smrti, zbog gladi. Orao se dobro oporavljao uz potpornu terapiju, te je znatno ojačao. Suri orao na oporavku Pušten u prirodu Kada je bilo izvjesno da proces oporavka ove impresivne ptice ide u dobru smjeru, počeo je rad na pripremama za puštanje ptice u slobodnu prirodu. Ostvareni su kontakti s Lovačkim društvom „Velež“ iz Podveležja, u Hercegovini, gdje je trebalo pustiti orla. Dogovoreno je da lovačko društvo nadzire orla nakon njegova povratka u prirodu. Kao mikrolokacija puštanja orla određeno je područje Podveležja. Mikrolokacija je određena na temelju bioloških, orografskih i klimatskih karakteristika područja, ali i činjenice da je suri orao nekad obitavao na tom području. U planu je bilo na orla postaviti GPS uređaj, koji bi omogućio njegovo znanstveno praćenje, ali se uređaj nije mogao nabaviti do trenutka puštanja. Nakon dva tjedna oporavka, suri orao dovezen je u kavezu na područje Podveležja. Akcija je organizirana u suradnji s LD „Velež“. Kao i kod svih slučajeva opita, kod znanstvenika koji su sudjelovali u akciji postojao je određeni strah. Je li se orao dovoljno oporavio? Je li spreman za let? No sve dvojbe bile su riješene nakon otvaranja kaveza. Bez zadrške je raširio zaista impresivna krila i odletjeo. Lovočuvar lovačkog društva, a i lokalni pastiri potvrdili su da su orla primijetili nekoliko puta, što bi trebalo biti ohrabrujući znak. Na kraju riječi zahvale svima koji su na bilo koji način sudjelovali u spašavanju ove ptice u ovoj istinskoj lovačkoj akciji. Pokazali su da su pravi ljubitelji prirode. Lovcima LD „Velež“ iz Podveležja, lovcima LO „Vitez“ iz Viteza, a posebna zahvalnost osoblju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, među njima poglavito prof. dr. Vedadu Šakiću, Zavodu za zootehniku i peradarstvo, prof. dr. Maidu Rifatbegoviću, Zavodu za epizootiologiju i doc. dr. Teufiku Goletiću, ekspertu za bolesti ptica. Posljednja dvojica uložila su jako puno vremena i stručnog znanja za spašavanje orla, a bez uspjeha doc. dr. Teufika Goletića ne bi bilo nikakvih rezultata. Svi navedeni su pomogli u spašavanju surog orla, jedne od najvećih ptica u našoj zemlji. Svi oni su imali najbolje namjere, poduzeli su sve što je bilo moguće u nadi da će ova lijepa ptica opstati. Svi su oni izuzetno ponosni što su imali prigodu podrobnije upoznatu ovu pticu, odnosno vrstu, pomogli joj, prvo da preživi, a potom i da se vrati u slobodu. Nadamo se da će ova mlada ženka doprinijeti povećanju brojnosti, u Europi ugrožene vrste s tzv. Crvene liste, čija se brojnost u našoj zemlji procjenjuje na četrdesetak parova. Ovaj slučaj pokazuje lovce i lovačke udruge iz drugačijeg kuta, te dokazuje da su lovci pravi zaštitnici prirode. Jedina mrlja na ovaj događaj je činjenica da je (ne)ljudska ruka odsjekla primarna letna pera na krilu orla. Tko i zašto je to učinio nikada se neće saznati. No kako se nalazimo u dijelu sezone kada divljač na svijet donosi mlade, i ovaj put se preporučuje da se životinje i ptice, a posebno mladunci, ne diraju osim u krajnjoj nuždi. Ivica Drmić 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD SOKOL Nova Bila: DVA USPJEŠNA LOVA Odstrijeljeni medvjed, vuk i lisica Zoran Dujmović (u sredini) - trofej s komercijalnog lova L ovočuvar Društva Anto Peša, Stipe Kolenda i Marijo Franjić krenuli su 22. veljače 2013. u obilazak lovnoga revira Ponir-Jasik. Probijajući se kroz velike nanose snijega naišli su na brojne tragove vuka i lisice, a i mještani su im ukazivali na probleme koje im čini navedena divljač. Stigavši na odredište, prihvatili su se posla i ostavili hranu i sol namijenjenu srnećoj i drugoj divljači, a kad se smračilo otišli su na promatračnicu. Nove su padaline otežavale pogled na lovište, ali oni nisu odustajali već su nastavili s radom ostavljajući hranu za prihranu divljači. Poslije izvjesnog vremena upornost se isplatila, Stipe je opazio lisicu i odstrijelio je. No cilj je bio odstrijeliti i vuka kojeg su u nekoliko navrata strpljivo čekali, ali bez uspjeha. Napokon, oko 3.50 vuk je bio na nišanu Marija Franjića i ovaj ga je odstrijelio. Ovaj uspjeh Marijo je proslavio kod svoje kuće s kolegama lovcima, a najveću radost pokazivao je Marijev četverogodišnji sin Franjo koji, prema njegovim riječima, jedva čeka da poraste i bude lovac. Sve preduvjete za to ima, jer su lovci i njegov otac, i njegov djed Anto, ali i njegova majka Marijana. Drugi lov nosi epitet komercijalnoga. Naime, da bi ostvarili takav ulov medvjeda na temelju odobrenja mjerodavnog ministar- Vuka je odstrijelio Marijo Franjić stva i odluka tijela uprave Društva u sezoni 2012./2013., lovci ovoga Društva duže su vrijeme ulagali sredstva i trud, ali nisu imali uspjeha. No to je ipak pošlo za rukom lovcu iz Mostara Zoranu Dujmoviću, koji je zajedno s lovočuvarom Društva Antom Pešom, lovnikom sekcije Stipom Kolendom i glavnim lovnikom Društva Borisom Bralićem krenuo na lokaciju Ponir-Jasik i tu oko 21.30 sati odstrijelio medvjeda. Sutradan ujutro su se vratili u Novu Bilu srediti „papire“ oko odstrela medvjeda, gdje su im se pridružili još neki lovci i uz piće proslavili ovaj lovački uspjeh. Nakon što su, prema dogovoru, izvršili svoje obveze glede odstrela, lovac Zoran Dujmović i njegov prijatelj Ivan Franjušić uputili su se prema Mostaru sa svojom lovinom. Ružica Bajo LU SAVA Orašje: NOVI FAZANI U LOVIŠTU Slijedi prilagodba fazana na život u prirodi L ovci iz Lovačke udruge „Sava“ Orašje, 9. ožujka 2013. puštali su fazane u svim lovačkim sekcijama na svome prostoru. Puštanje fazana u lovište lovci vrše svake godine bez obzira na to što mnogi fazani iz uzgoja stradaju zbog slabog snalaženja u prirodi. Očekivati je da će se ispušteni fazani snaći i prilagoditi životu u prirodi, a njihov lov se planira s početkom iduće jesenje lovne sezone. Josip Vinković 34 Uobičajena praksa oraških lovaca Broj 88, ožujak - travanj 2013. LOVNO STRELJAŠTVO HLU MALIČ Grude: PRVENSTVO U GAĐANJU GLINENIH GOLUBOVA Strijelci “Maliča” i njihovi domaćini na streljani “Virač” Sekcija Drinovci i Vinko Lukenda najbolji U nedjelju 14. travnja 2013. na streljani „Virač“ (LD „Mosor“ Široki Brijeg – sekcija Dobrič, op. a.) održano je prvenstvo u gađanju glinenih golubova HLU „Malič iz Gruda. Po izuzetno lijepom i ugodnom vremenu preko 30 strijelaca iz svih sekcija ove udruge natjecalo se za ekipni i pojedinačni poredak. Posao oko organizacije ovoga natjecanja vodio je lovnik Udruge Doni Mikulić. Trebalo je na Virač donijeti sve što je potrebno za natjecanje (streljivo, glinene golubove…) te bogat stol za cjelodnevni boravak ovolikog broja strijelaca i još petnaestak njihovih „gostiju“ iz sekcije Dobrič. No, sve je funkcioniralo besprijekorno. Samo natjecanje proteklo je u velikoj rezultatskoj i navijačkoj neizvjesnosti. Strijelci su bili svrstani, po sekcijama, u šest ekipa. Natjecanje je vodilo povjerenstvo u sastavu: Iko Paradžik, Ljubomir Glavota i Dražan Lukenda. Nakon natjecanja predsjednik Udruge Branko Leko-Liska uručio je pobjednicima prigodne pokale. Zahvalio je svim strijelcima na sudjelovanju te domaćinima streljane, lovcima sekcije Dobrič, na gostoljubivosti. Skupa s lovnikom Donijom Mikulićem obećao je da će na razini Udruge pokrenuti akciju izgradnje streljane. „Nadamo se da ćemo iduće godine ovo natjecanje održati na našoj streljani“, rekao je Liska, što su strijelci ovacijama pozdravili. Nastavljeno je druženje, a „meštar od roštilja“ Doni svojim je specijalitetima punio stol. Ovo bi mogao biti primjer i drugim udrugama kako se uz malo truda mogu odraditi lovačke aktivnosti vezane za lovno streljaštvo. Posebna vrijednost ovoga natjecanju su nova poznanstva, prijateljstva i druženja među članovima „Mosora“ i „Maliča“. Vlado Bošnjak Kupres i Mostar domaćini natjecanja U www.lovackisavez-hb.ba Ekipno Drinovci Donji Mamići – Dragićina Tihaljina Gorica – Sovići Grude Ružići – Cerov Dolac Pojedinačno 1. Vinko Lukenda (Tihaljina) 2. Alen Lukenda (Tihaljina) 3. Stjepan Grubišić (Drinovci) 4. Vedran Glavaš (Drinovci) 5. Josip Žulj (Ružići – Cerov Dolac) 6. Miro Čolak (Donji Mamići – Dragićina) Finalisti u pojedinačnoj konkurenciji PRVENSTVA SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne na sjednici održanoj 11. travnja usvojio je prijedlog Povjerenstva za lovno streljaštvo Saveza o kalendaru natjecanja u ovoj godini. Tako je odlučeno da se i ove godine na razini Saveza održe dva natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza i Prvenstvo članica Saveza. Otvoreno prvenstvo će se održat u Kupresu 1. lipnja, a Prvenstvo članica u Mostaru 3. kolovoza ove godine. Povjerenstvo upućuje poziv svim POREDAK članicama da se održe natjecanja na razini lovačkih udruga. Kako sada u svakoj županiji ima izgrađena bar jedna streljana, na vodstvima je udruga da iznađu mogućnost održavanja natjecanja u lovnom streljaštvu i tako odrede ekipu za spomenuta natjecanja na razini Saveza. Već nekoliko godina na natjecanjima Saveza pojavljuju se uglavnom iste momčadi i bilo bi dobro da se i ostali uključuju. Kao primjer drugima u tome mogu poslužiti lo- vačke udruge iz Posavine, koje sve redom održavaju svoja natjecanja i sudjeluju na natjecanju Saveza. Povjerenstvo je istaknulo zadovoljstvo pomacima u ovoj vrsti lovačke aktivnosti. U zadnjih pet godina izgrađeno je pet novih streljana. I ove je godine u planu bilo otvaranje jedne nove streljane, u Odžaku, ali je to zbog objektivnih razloga odgođeno za sljedeću godinu. Također, i u LD „Zec“ Busovača u pripremi je izgradnja streljane i ovo društvo planira u sljedećoj godini biti domaćin jednom natjecanju na razini Saveza. Osim toga, u još nekim udrugama postoje inicijative o pokretanju lovnog streljaštva s mrtve točke, čime bi se zadovoljile želje, posebice mladih lovaca, prema ovom lovačkom „športu“. Vlado Bošnjak 35 LOVAČKO ORUŽJE MONTAŽA I UPUCAVANJE OPTIČKOG CILJNIKA Puška treba biti pripremljena za lov, odnosno upucana Upucavanje optičkog ciljnika najčešće se povjerava majstoru – puškaru koji je radio i montažu, jer većina lovaca izbjegava tu jednostavnu radnju ili je pak odradi bojažljivo. K valitetu lova i uspjeh u lovu najčešće određuju dva čimbenika: pripremljeno oružje i lovčevo oko. Većina lovaca s pravom razlog neuspjeha povezuje s oružjem. Pravilo je da uvijek prije lova na krupnu divljač pušku treba isprobati, jer bez obzira na to koliko bila čvrsta montaža optičkog ciljnika, zbog raznih tuckanja pri prevoženju, nehotičnih udaraca ili promjene mikroklimatskih uvjeta (vlažnost i temperatura), može se promijeniti grupiranje pogodaka. Za pouzdanost pogodaka nužni su: (a) precizna puška koja konzistentno grupira pogotke, (b) ujednačeno streljivo, (c) mehanički pouzdan ciljnik (snajper) i (d) kvalitetna montaža ciljnika. Ako mehanika montaže dopusti promjenu položaja snajpera, dogodit će se promjena točke pogleda, odnosno promašaj. Zato je važno obratiti veću pozornost montaži i montiranju ciljnika (snajpera) na pušci. Montaža optičkog ciljnika treba ispuniti temeljnu zadaću – da puška pogađa onamo gdje lovac nacilja. Stoga je nužno da njegova ciljna linija bude poravnana s uzdužnom simetralom cijevi i postavljena pod takvim kutom koji osigurava da se na određenoj udaljenosti ta ciljna crta i putanja metka presjeku. Ta balistička filozofija, rečena jednostavnijim jezikom, znači da puška treba biti pripremljena za lov, da bude, kako se to običava reći, upucana. Montaža je mehanički element s pomoću kojeg se snajper pričvršćuje na oružje. Izrađuje se od čelika ili legiranog aluminija. Čelik ima potrebnu čvrstoću i žilavost, nužnu kako bi montaža izdržala naprezanja u uporabi, sile trzaja, eventualne udarce i padove. Aluminijske su montaže lakše od čeličnih, a to se ne smatra nekom prednošću ako se uzme u obzir ukupna mala težina montaža, a mehanička svojstva aluminija slabija su nego u čelika. One mogu Suhl montaža 36 zadovoljiti na puškama lakog trzaja, ali u jakih kalibara gdje optike prelaze težinu preko 100 grama to nikako jer je montaža izložena znatno većim silama nego u manjih kalibara. Aluminij brzo pokazuje znakove trošenja i time krnji izgled puške. Zbog tih razloga prednost je na strani čeličnih montaža. U lovačkoj praksi poznamo i koristimo dvije vrste montaža: fiksne montaže i montaže za brzo skidanje. Snajper s fiksnom montažom uglavnom se ne može skinuti bez uporabe odvijača, a nakon ponovnog montiranja nužno je upucavanje. Prednost mu je što jamči nepromjenjivost međusobnog položaja puške i snajpera, što je najvažnije svojstvo montaže. Fiksne montaže često omogućuju niže montiranje snajpera na pušku u usporedbi s montažama za brzo skidanje, ako zvono objektiva snajpera to dopušta. Montaža za brzo skidanje konstrukcijom se veoma razlikuju od proizvođača do proizvođača, što daje naslutiti da ne postoji savršeno rješenje te da se za njim još uvijek traga. Kvalitetne montaže i pri ponovnom skidanju i stavljanju snajpera na pušku omogućuju pogotke u istu grupu na meti te u praksi udovoljavaju kriterijima pouzdanosti. Međutim, takve su visokokvalitetne montaže i veoma skupe, a kako je svaki mehanizam izložen trošenju u uporabi, s vremenom se ta pouzdanost može smanjivati. ODREĐIVANJE IDEALNE UDALJENOSTI OD OKA Prvo odredimo idealnu udaljenost od oka. To postižemo tako da smjestimo kundak u rame te zatvorenih očiju položimo lice na kundak u ispravan položaj za gađanje. Kad otvorimo oči, ako u okularnoj leći snajpera vidimo tamnu sjenu u obliku prstena uz rub vidnog polja, to znači da je snajper (optički ciljnik) previše blizu ili daleko od oka. Držeći glavu oslonjenu na istom mjestu kundaka u položaju za gađanje, pomicanjem snajpera naprijed ili nazad pronalazimo položaj u kojem nema sjene u vidnom polju te time i pravilnu udaljenost optike od oka. Sljedeće što moramo odrediti jest okomitost končanice. Gledajući kroz snajper (optički ciljnik) poravnamo jednu nit končanice, okomitu ili vodoravnu, s nekom linijom za koju smo sigurni da je zaista vodoravna ili okomita. Najsigurnije je koristiti se konopom s viskom. Snajper (optički ciljnik) zakrećemo u ringovima (nosačima optike) dok ne poravnamo končanicu s referentnom linijom. Upucavanje optičkog ciljnika najčešće se povjerava majstoru – puškaru koji je radio i montažu, jer većina lovaca izbjegava tu jednostavnu radnju ili je pak odradi bojažljivo što većinom ne donosi željeni rezultat. Samostalan pristup namještanju svoje puške ima višestruko značenje za lovca, poglavito kada se nađe u lovu gdje mu nema tko pružiti tu vrstu tehničke pomoći. Temeljno polazište upucavanja i ostvarenja početnog koraka za uspješnost te radnje jest da se sa što manje pokušaja te što manje ispaljenih metaka pogodi meta bilo gdje, kako bi se izvršila korekcija. Majstori se za tu svrhu koriste specijalnim napravama, no preliminarno poravnavanje ili kontrola namještenosti optičkog ciljnika uz malo truda i strpljenja može se izvesti i u „osobnoj režiji“. Pušku bez zatvarača treba postaviti na stalak za upucavanje, ako ga pak nemamo onda na nekakav stabilan oslonac. Za tu svrhu može dobro poslužiti kartonska kutija, kojoj prije stavBroj 88, ožujak - travanj 2013. LOVAČKO ORUŽJE Kružić na tubusu optike za fino namještanje Tronožac za upucavanje ljanja puške treba usjeći dva proreza za nalijeganje, kako bi puška samostalno stajala u vodoravnom položaju. Gledajući kroz cijev, treba naciljati nekakvu metu udaljenu oko 100 metara, tako da njegova slika bude u sredini vidnog polja. Nakon toga zavrtnjima koji se nalaze na tubusu optike treba namjestiti končanicu optičkog ciljnika da pokriva centar te mete. Onda treba s prigodnog naslona ispaliti u metu s 25 metara jedan metak ciljajući u njezino središte. Mali su izgledi da puška s te udaljenosti promaši. Zatim treba ispaliti još dva metka kako bi se dobila grupa. Ako grupiranje nije postignuto, treba provjeriti poravnavanje pogledom kroz cijev, a ako je postignuta grupa pogodaka, treba pušku postaviti u stabilan naslon i naciljati središte mete te zavrtnjima dotjerati končanicu optičkog ciljnika, a zatim ponoviti pucanje na 25 metara uz korekciju končanice dok se ne postigne pogodak „u sridu“. Nakon te provjere metu treba postaviti na 100 metara i uz korekciju končanice postići da središte grupe pogodaka bude oko 5 centimetara iznad ili u samom središtu mete. Tako upucana puška, ovisno o balističkom svojstvu streljiva, može pogađati središte mete udaljene 150 i 200 metara, uz mala odstupanja naviše ili naniže, što neće štetiti uspjehu. Prigodom upucavanja puške preporučljivo je koristiti se streljivom iste vrste kojim će se loviti krupna divljač, ne žuriti se te ispaliti barem tri metka kako bi se dobila grupa pogodaka. Osim toga treba nakon svakog opaljenja neko vrijeme pričekati kako bi se cijev ohladila, jer se ugrijana cijev, što je lovcima poznato, dosta razlikuje od hladne glede grupiranja pogodaka. NAPOMENE PRI NAMJEŠTANJU I UPUCAVANJU OPTIČKIH CILJNIKA Pucajući s tvrdog naslona trebate položiti svoje podlaktice na taj naslon, najbolje na vreću s pijeskom. Nemojte polagati cijev puške na naslon ili vreću s pijeskom jer će pucanje biti teže od normalnog. Osnovni korak kod upucavanja su tri precizna metka. Ukoliko su oni grupirani, možemo namještati nišan ili optiku u novi položaj. Zrno ne putuje ravnom putanjom već zakrivljeno padajući prema dolje, privlačeno silom teže. Namještanje nišana je proces kojim se omogućuje da pogodak bude na nekoj određenoj udaljenosti. Često je ta udaljenost oko 100 metara. Sve puške moraju biti namještene (upucane) prema streljivu koje koristimo. Osim točno upucane puške, moramo ustrajno vježbati, utvrditi probleme kod svoje streljačke tehnike i uvjeriti se u svoje streljačke sposobnosti. Balistička putanja zrna www.lovackisavez-hb.ba TEHNIČKE OPASKE BITNE ZA KVALITETU OPTIKE Okular uvećava i izoštrava sliku cilja i projicira je u oko. Od sustava leća u okularu ovisi stupanj uvećanja ciljnika, koji se izrađuje u dvije temeljne verzije: s konstantnim (fiksnim) povećanjem ili s promjenjivim povećanjem („Variabl“ ciljnici). Razlike u konstrukciji vidljive su i u oznakama (na ciljnicima s konstantnim povećanjem piše, primjerice, 6x42, što znači da povećanje iznosi šest puta, a oznaka 42 znači da je promjer objektiva 42 mm). Kod „Variabl“ ciljnika stavljaju se oznake, primjerice, 2-10x50, što znači da se povećanje slike može mijenjati od dva do deset puta, a broj 50 i u ovom slučaju označava promjer objektiva. Kod smanjivanja refleksije svjetlosti, na vanjsku površinu leće naknadno se nanosi antirefleksni sloj (koji daje i posebnu boju optičkom sklopu, primjerice, „plava optika“, „žuta optika“ i sl.). Vrhunski optički ciljnici imaju nulti koeficijent refleksije, što znači da uopće ne reflektiraju svjetlost koja na njih dolazi, međutim, vrijednost koeficijenta refleksije nije vezana uz boju optike (postoji vjerovanje kako je tzv. plava optika koju proizvode pojedini europski proizvođači najkvalitetnija, a optike drugih boja manje su vrijedne), što kod suvremenih optičkih ciljnika nije točno, jer boja optike potječe od tehnologije koju primjenjuje pojedini proizvođač u izradbi antirefleksnog sloja i nije mjerilo vrijednosti koeficijenta refleksije (primjerice, japanski „Tasco“ ciljnici imaju vrlo mali, gotovo nulti, koeficijent refleksije, iako uglavnom imaju žutu optiku uvjetovanu silicijevim spojevima u antirefleksnom sloju). U cilju smanjivanja refleksije svjetlosti mogu se koristiti i različiti filtri ili zasloni, koji mogu biti ugrađeni, a mogu biti odvojeni od ciljnika, pa ih strijelac po vlastitom nahođenju može staviti na okular ili objektiv (zavisno kako je konstrukcijski izveden). Mnogi ciljnici, osobito oni namijenjeni za vojničke puške, uopće ih nemaju. ODRŽAVANJE OPTIČKIH CILJNIKA Nikada nemojte pokušavati rasklopiti optički ciljnik sami. Ukoliko je potreban popravak ili namještanje, obratite se prodavaču, koji će vas uputiti stručnom ovlaštenom servisu. Vanjske optičke dijelove s vremena na vrijeme očistite odgovarajućom, za to predviđenom maramicom. Ukoliko ne koristite odgovarajuću maramicu za brisanje, možete trajno oštetiti leće. Nakon uporabe ciljnika, uvijek stavljajte zaštitne kapice okulara i metalnih dijelova, s pomoću meke četkice oprezno uklonite prašinu i nečistoću, zatim blago vlažnom krpom prebrišite, a onda suhom dovršite. Čišćenje završite tako što ga premažete krpicom natopljenom silikonom, što štiti od korozije i vraća originalni sjaj. Posebno obratite pozornost da optiku zaštitite od izravne sunčeve svjetlosti, jer toplina sunca može nanijeti veliku štetu. Mladen Bešlić 37 U LOVU U LOVU NA MEDVJEDA S MANUELOM FRAGOM Nesvakidašnji doživljaj i kapitalni trofej Smračilo se. Gledam gosta kako neprestano pretražuje vidokrug, zadovoljan jer je vidio divljač. No, onoga jakog medvjeda ne vidimo, ali se nadamo da ćemo ga ugledati za pola sata, kad mjesec izađe. Ohrabruje me smirenost gosta i njegove riječi da može cijelu noć ostati budan. U dugoj političkoj karijeri, koja je trajala preko 60 godina, Manuel Fraga (1922. – 2012.) obnašao je mnoge dužnosti u političkom životu Španjolske. Akademik, doktor prava, politologije i ekonomije, profesor pravnog fakulteta, ministar informiranja, turizma i unutarnjih poslova, veleposlanik u Engleskoj, jedan od tvoraca ustava, potpredsjednik vlade, zastupnik u europskom parlamentu, četiri puta biran za senatora Galicije, utemeljitelj Narodne stranke i njezin predsjednik, na dužnosti senatora ostao do 2011. godine. Autor je 87 knjiga iz oblasti politike, povijesti i ekonomije. Poslije smrti Franka predlaže reforme autoritarnog režima pokušavajući ga pokrenuti prema demokratskom sustavu. Manuel Fraga bio je dobro informiran o lovstvu Bosne i Hercegovine, pa je odlučio, uz posredovanje jedne slovenske turističke agencije, doći u lov na medvjeda. Sjećanja, zapisi i fotografije pomogli su mi napisati nekoliko redaka o ovome lovu. 38 Krajem ljeta 1983., stigao je dopis agencije Športsko-rekreacijskom centru „Vlašić“ s molbom za organiziranje lova na kapitalnog medvjeda. Zahtjev je prihvaćen, a onda je načinjen kompletan program lova i boravka cijenjenog gosta. Termin lova bio je 15. studeni, a gost je osobno kontaktirao s upravom lovišta interesirajući se za pojedinosti. Gospodina Fragu i turističkog agenta koji ga je pratio dočekao sam u Banjaluci. Otišli smo do moje kuće gdje smo se zadržali u kraćem razgovoru. Nije nosio svoje oružje jer bi ga u zračnoj luci snimali novinari, što je on kao javna osoba želio izbjeći. Ponudio sam mu svoju lovačku kuglaru, što je sa zadovoljstvom prihvatio, pogotovo kad je vidio da je riječ o dobroj optici i moćnom kalibru 8x68s. SNAJPER „NACILJAO“ ARKADU Prema lovištu smo krenuli vozeći se kanjonom Vrbasa, po lijepom, prohladnom vremenu. Tijekom putovanja, gost je po- stavljao brojna pitanja vezana za krajolik kojim smo prolazili, lovstvo Bosne i Hercegovine te pojedinosti lova. Rekao je da ima dovoljno vremena i da se nada kako ćemo za 3-4 dana imati priliku vidjeti divljač i možda doći to trofeja. Svidjelo mi se njegovo razmišljanje, jer nikada se ne zna što sve može omesti dobro pripremljen lov, radi čega smo imali još dvije čeke gdje su medvjedi redovito dolazili u noćnim satima. Na planinu Vlašić, na Babanovac, stigli smo u dogovoreno vrijeme. Dočekali su nas upravnik lovišta i općinski dužnosnici. Ručak je protekao u lijepoj atmosferi, zahvaljujući ponajprije turističkom agentu i njegovu izvrsnom znanju hrvatskog, španjolskog i engleskog jezika. Prije polaska u lov gospodin Fraga želio je probati oružje, što je lovački ispravno. (Kad im predložite da se s nekoliko komada streljiva uvjere u ispravnost i preciznost oružja, mnogi to dožive kao sumnju u njihovu sposobnost). Krenuli smo do mjesta za probu oružja, uz pratnju znatiželjnika. Upozorio sam gosta da puška ima jak povratni trzaj i da se čuva mogućeg udarca okulara snajpera (optičkog ciljnika) u čelo. Lovac je naciljao, opalio i precizno pogodio metu, ali dogodio se mali incident – snajper mu je ozlijedio arkadu, uz obilno krvarenje. Nazočni iz pratnje odmah su pritekli i predlagali da ga vode do liječnika, ali je gosp. Fraga to odbio, rekavši da je došao u lov. Natopio je maramicu snijegom, stavio je na čelo i tražio da pođemo u lovište. Prihvatio sam njegov zahtjev. U pratnji prevoditelja krećemo prema čeki udaljenoj Broj 88, ožujak - travanj 2013. U LOVU 10-ak kilometara. Ostavljamo automobil nekoliko stotina metara od mečilišta i lagano nastavljamo po raskvašenoj stazi na kojoj vidimo trag srednje velikog medvjeda. Bio sam siguran da ćemo ga ubrzo i vidjeti. Zahvaljujući povoljnom vjetru i tihom privlačenju, ugledali smo ga na lešini postavljenog konja. Ulazimo u prostranu čeku, veličine manje kolibe. Udobno se smještamo, postavljajući dvoglede i ostale potrepštine na dohvat ruke. Imamo još sat dnevnog svjetla, što koristim da gosp. Fragi pokažem dnevnik noćnih promatranja medvjeda sa svim pojedinostima, što ga je ugodno iznenadilo. Vrhovi planina bili su još obasjani zalazećim suncem, kada je gost ushićen rekao da je vidio medvjeda. Pogledao sam dvogledom i vidio kapitalno grlo koje je redovito dolazilo na postavljenu meku i koje smo namijenili ponuditi gostu. Gosp. Fraga odlaže dvogled, uzima notes i olovku i bilježi svoje trenutne dojmove, koristeći posljednje minute dnevnog svjetla. Na hranilištu je još bio medvjed koga smo zatekli i kidao veće komade mesa. U studenom medvjedi jedu velike količine hrane da se pripreme za zimski san. Oni koji su nakupili rezerve sala prvi odlaze u brloge, a zadnji ustaju s prestankom zime. ČUJEMO GA KAKO DROBI KOSTI… Smračilo se. Gledam gosta kako neprestano pretražuje vidokrug, zadovoljan jer je vidio divljač. No, onoga jakog medvjeda ne vidimo, ali se nadamo da ćemo ga ugledati za pola sata, kad mjesec izađe. Ohrabruje me smirenost gosta i njegove riječi da može cijelu noć ostati budan. Evo i mjeseca, koji sve jače obasjava površinu pod snijegom ugaženu medvjeđim šapama. Otvorili smo prozor jer imamo povoljan vjetar, što nam pokazuje traka papirića na oknu. U jednome trenutku iza čeke gdje www.lovackisavez-hb.ba je snijeg dosta visok čuli smo mukli pucanj suhe grane i ugledali jakog medvjeda koji brzo nestaje u gustoj šumi. Bio sam siguran da je to primjerak koji sam prethodnih noći promatrao i odabrao za gosta. Vrijeme brzo prolazi i već je 21 sat, kad bi medvjedi trebali početi dolaziti na pripremljenu hranu. Sve se ponavlja kao i prethodnih noći, za pola sata na plato dolazi osam medvjeda različita uzrasta. Na trenutak smo zatvorili prozor da bih mogao gostu dati posljednje upute prije nego li se odluči na hitac. Velikoga odabranog kapitalca nema, a trebao bi svaki čas izaći na plato i prići postavljenom konju. Bio je redovit prethodnih dana. Ugledao sam ga na rubu šume, u sjeni, kako polako ide prema meki kojom se već sladio također jak medvjed. Iako je hrane bilo na više mjesta, medvjedi su se opet sukobili zbog nje, udarajući se šapama, ujedajući uz glasno režanje i urlikanje, što je u tihoj noći snažno odjekivalo. Ovo se rijetko viđa na mečilištima, jer manji primjerci gotovo uvijek ustuknu pred većima. Borba je trajala 30-ak sekunda, a onda su oba nestala u šumi. To me je zabrinulo, jer sam se bojao da se medvjed neće brzo vratiti. Gospodin Fraga bio je oduševljen prizorima, koji se rijetko doživljavaju. Eto, njemu se posrećilo da uživa u nesvakidašnjim scenama u lovu na najkrupniju zvijer Europe. Predložio sam da ostanemo mirni i strpljivo čekamo, jer noć je pred nama. Prošlo je dvadesetak minuta, na mečilištu nije bilo ni jednog medvjeda. A onda su počeli izlaziti manji medvjedi, koji su se lijepo mogli vidjeti na jakoj mjesečini. Na rubu šume, u sjeni vidim jedan primjerak veći od ostalih, koji polako prilazi meki. To je onaj koji želimo odstrijeliti. Kratko se obazirao na sve strane, u jednom je trenutku pogledao ravno prema nama. Mirni smo, čekamo da počne jesti, što je potrajalo nekoliko sekunda. Pokušao je odvući lešinu konja, ali mu to nije uspjelo jer je bila vezana. Sačekali smo nekoliko minuta. Kad sam se uvjerio da je povoljan vjetar, da medvjed jede i povoljno stoji, otvorio sam prozor. Čujemo kako drobi kosti. Dao sam znak lovcu da puca. Odjeknuo je pucanj, sa zelenim plamenom na ustima cijevi. Tiho javljanje medvjeda bio je znak da je dobro pogođen, a zubima se probao uhvatiti za mjesto pogotka. Teturajući, krenuo je prema šumi. Čujemo kotrljanje kamenja, a onda je nastala tišina koju je remetio samo huk planinske rječice Ugra. Nisam čestitao gostu, jer iznenađenja su uvijek moguća. Gospodin Fraga bio je jako uzbuđen i radostan, bio je uvjeren u dobar pogodak. Želio je sa mnom poći i vidjeti mjesto nastrela, što sam prihvatio jer sam bio siguran da medvjed leži mrtav u blizini. Za svaki slučaj ponio sam sačmaricu nabijenu krupnim olovom. Dolazimo na mjesto gdje je medvjed stajao i pod svjetlom vidimo nekoliko kapi krvi. To je dobar znak, jer kad ima mnogo krvi zna se dogoditi da je riječ o lošem pogotku. Krvavi trag se pojačava i vodi nas u šumu. (Žao mi je da me u ovome lovu, zbog bolesti, nije pratio moj vjerni pas krvosljednik, koji bi brzo pronašao odstrijeljenog medvjeda i oblajavao ga). Stotinjak metara dalje nalazimo medvjeda kako leži. Čestitam razdraganom gostu na zlatnom trofeju. Ne često, ali se događa kanibalizam kod medvjeda, zbog čega sam ga prekrio jaknom koja će ga sigurno štititi. Zadovoljni, brzo stižemo u hotel. Prošlo je pola noći, ali nam to nije smetalo proslaviti uspješan lov. Sutradan smo otišli u Travnik, po želji gospodina Frage posjetiti kuću nobelovca Ive Andrića i isusovačku gimnaziju. Gost se dugo zadržao u kući nobelovca tražeći od prevoditelja da mu prevede pojedinosti i sadržaj njegovih djela. Po hladnom vremenu, prošetali smo gradom uz pomoć turističkog radnika, koji je gostu predočio mnoge povijesne znamenitosti. Gosp. Manuel Fraga pozvao je više uzvanika na oproštajni ručak i tom prilikom zahvalio na gostoljubivosti i besprijekorno organiziranom lovu. (Ovi komplimenti upućeni su od ministra turizma Španjolske za čijeg je mandata ova zemlja doživjela turistički procvat). Prilikom rastanka gosp. Fraga mi je darovao penkalu sa zastavom svoje zemlje, koja mi je draga uspomena na ovaj lov, i pozvao me u lov na kozoroga. No, taj sam poziv propustio i tako mi je propala jedinstvena prilika da dođem do vrijednog trofeja. Po povratku u svoju zemlju, Manuel Fraga napisao je zapaženu kolumnu o Bosni i Hercegovini, koja je objavljena u španjolskom tisku. Antun Džaja-Bosanac 39 LOVAČKA PRIČA Odvikavanje od domaćih životinja M alo je lovaca koji nisu imali bar jednog kera. Osobno sam ih imao desetak do sad. Kao i ljudi osim izgledom svi se razlikuju po ponašanju ili nečemu trećem. Jedan od njih ostao mi je u posebnom sjećanju što se tiče odvikavanja od trke za susjedovim kokošima, ili ne daj Bože ovcama. Bio je to mladi balkanac. Roditelji su mu bili vrsni svinjari što je bio i glavni razlog zašto sam ga nabavio. Dok je imao tri- četiri mjeseca naganjao je mačke i kokoši po dvorištu kao i svaki mladi ker. Za mačku je bilo lako, a kokošima još nije mogao ništa te u tom nisam vidio nekog zla. Polako, mislio sam. Nek se u njemu probudi instinkt za lov a poslije ćemo ga lako odviknuti. Vrijeme je brzo prolazilo a balkanac je rastao i bio sve snažniji. Jednog dana, osjetivši se valjda dovoljno snažan, istrča iz dvorišta te potjera ovce susjeda Mate. Srećom zadesio sam se taj dan kod kuće te sam ga nakon nekih pet minuta potjere uspio uhvatiti. Naime, imao sam susjeda Matu koji bi svako jutro sa svojih dvadesetak ovaca, od kojih je polovica bilo crnih, prolazio pokraj moje kuće. Mato je bio jedan sićušni starac kojemu nitko nije znao datum rođenja pa čak ni on sam. Znalo se samo da je rođen prije Prvoga svjetskog rata. To je bio povučen i skroman čovjek, uvijek nasmijan, kojega su 40 svi u selu cijenili. Nikad nikomu nije uputio lošu riječ. Neke šaljivčine kažu da je uvijek bio nasmijan jer se nije ženio pa ga nije imao tko nanervirati kako treba. Moguće. Uglavnom, bio je to više nego jasan znak da je vrijeme pokazati balkancu što se smije tjerati a što ne. I prije se balkanac trzao kad bi vidio ovce no još je bio mali, ali sad je to već počeo bivati problem. Poslije toga kad god bi Mato naišao s ovcama prilazio sam mu pozdravljajući ga podignute ruke da me primijeti. Naime, zbog duboke starosti već je slabo vidio a čuo nije gotovo nikako. Dizao bih ruku visoko pokušavajući usput tim pozdravom prenijeti poruku balkancu da su to prijatelji a ne netko koga treba mrziti. Nije on to izgleda baš shvaćao. Što se tiče šume tamo je dobro napredovao. Po zanimanju koje je pokazivao moglo se naslutiti da će biti dobar tragač. U svemu je napredovao, ali mržnja prema ovcama nije prestajala. Odlučio sam poduzeti neke rigoroznije mjere, o kojima neću pisati. Vrijeme je prolazilo. Mato je nailazio s ovcama, a ja bih ga pozdravljao mašući rukom dok i zadnja ovca ne bi prošla. S vremenom se i balkanac počeo smirivati. Već sam ga smio i pustiti da slobodno trčkara po dvorištu bez straha da će domaćim životinjama uraditi nešto loše. Bio je to potpuno drugi ker. Kad bi naišao Mato s ovcama, zatrčao bi se prema njima, ali kad bi došao blizu njih, naglo bi zastao i sjeo. Ja bih se kao i svaki put srdačno pozdravio s Matom mašući mu rukom, a balkanac bi potpuno nezainteresirano gledao dok i zadnja ovca ne bi zamakla u šumarku kroz koji je vodio put do obližnjih pašnjaka. Za nagradu sam ga svaki put mazio. Nakon izvjesnog vremena, čim bi ovce zamakle, on bi legao na leđa željno iščekujući da ga malo pročeškam. Izgleda da je nova taktika djelovala. Dobro je. Sad još treba odraditi završni dio i ker će biti kompletan. Treba ga izvoditi u lovište, naći divljač i pokazati što mu je zadaća. Lutajući tako s njim šumom, jednog dana primijetih poveću grupu divljih svinja, možda petnaestak komada. Uplašene od tko zna čega, trčale su ravno prema nama. Evo prilike da balkanac pokaže kakva krv teče njegovim venama. I stvarno dok su se svinje primicale provlačeći se između grmlja, balkanac diže nos i punim trkom krenu ravno pred njih. Psovao sam kako mi se nije dalo da taj dan ponesem pušku pa da još jednu izvrnem pred njim. To bi bilo savršeno. Kad je došao otprilike na mjesto kuda će svinje protrčati, naglo zastade i sjede. To me iznenadi. No dobro, pomislio sam. Dok budu prolazile pokraj njega, sigurno će ih zaskočiti. Čak sam se u jednom trenutku zabrinuo da ne bude toliko agresivan pa se ne baci među njih, mogle bi ga izgaziti. Nikomu ne bi povjerovao da moje rođene oči ne ugledaše ono što se tada dogodilo. Kad prva svinja dođe blizu balkanca, on visoko diže prvu desnu nogu i ne spusti je sve dok i zadnja svinja ne zamače u gustišu. Blijedo sam pogledavao prema mjestu gdje svinje nestadoše, a balkanac mi je već bio pod nogama i iščekivao nagradu ležeći na leđima. Idući kući šumskom stazom proklinjao sam Matine ovce i svoje pozdravljanje rukom njega i ovaca. Je li moja taktika bila prestroga ili je nešto drugo pogodovalo tome da sve ode u pogrešnom pravcu, zaista ne znam. Zadržah ga još neko vrijeme, a onda ga darovah jednom kolegi koji je imao vrsne kerove za lov na zeca i lisicu. Rekoh mu što se desilo pa sam pomislio da bi možda uz njegove kerove mogao krenuti. Nešto kasnije sam dobio poruku da balkanac nikad ništa ne potjera, a kad bi vidio divljač koju drugi kerovi gone odmah bi sjeo i digao prvu desnu nogu. Također je rekao da mu nije ni na kraj pameti da ga se riješi jer je toliko umiljat i lijep da nikako ne bi mogao bez njega. Eto, opet mi je na kraju bilo drago što je kod nekog tko će ga voljeti baš onakvog kakav jest. Dragan Perica Broj 88, ožujak - travanj 2013. LOVNA KINOLOGIJA NA TRAGU DIVLJAČI Kvaliteta rada psa ovisi od mnogo čimbenika Razmišljajući o raznim temama iz lova i kinologije, došli smo na ideju da pokušamo lovcima i kinolozima elaborirati jednu vrlo zanimljivu temu: kako riješiti zagonetku traga koji na tlu ostavlja divljač i koju ni jedan instrument na svijetu ne može dešifrirati, osim same divljači i dobro obučenog psa. Zahvaljujući literaturi koju posjedujemo, pa i osobnom dugogodišnjem lovačkom i kinološkom iskustvu, upustit ćemo se u ovu zagonetnu, ujedno i rijetko obrađivanu temu. KAKO NASTAJE TRAG Zna se da je miris divljači sklop od stotina mirisnih čestica različitog tipa, a jednako tako znamo da je identičan za svaku pojedinu vrstu i da odgovara „mirisnoj slici“ svakog od njih. Svaka jedinka ima neki mirisni detalj koji je minimalno razlikuje od njezinih srodnika. Divljač ga emitira različitim vanjskim žlijezdama u kojima se nalazi sekret karakterističan za divljač koja ga luči. Taj sekret se prvo zalijepi na tijelo divljači, a tek kasnije dolazi do razdvajanja mirisnih čestica na one koje ostaju na tijelu i one koje se od tijela razdvajaju. Uravnoteženost jačine mirisa stalno se mijenja, ovisno o fizičkom stanju jedinke. Mirisne čestice koje se odlijepe od tijela divljači načine oko nje neku vrstu mirisnog polja, različitog oblika i intenziteta, ovisno od meteoroloških uvjeta i vrste tla na kojoj se divljač nalazi. Čim se odvoji od divljači, ova mirisna cjelina se postupno širi u zrak i u praksi je nazivamo „visokim tragom“, jer je može pratiti samo pas koji traži visokim nosom. Ovaj izravni miris neće ni u kom slučaju ostati mirisna cjelina, jer postupno isparava s traga, iako je načinjen od čestica koje istodobno dolaze od mirisnog polja divljači i mirisnih ostataka ostavljenih u kontaktu tijela divljači sa zemljom i vegetacijom. Tlo i vegetacija na njemu ponašaju se kao prijamnik-predajnik, koji ga poslije prijma odašilju u prostor stvarajući novu mirisnu sliku, ali uvijek s istim elementiwww.lovackisavez-hb.ba ma originala. Odvajanje mirisa od tla i vegetacije, svoj proces širenja nastavlja bez ikakvog reda, u vrlo različitom vremenskom intervalu (od nekoliko sekunda do nekoliko sati), pa se često čudimo u praktičnom lovu kako naš pas ne može pratiti trag zeca kojeg smo vidjeli svojim očima, a u drugom slučaju uspješno prati trag zeca star nekoliko sati. EVOLUCIJA TRAGA Čimbenici koji određuju ovaj fenomen su mnogobrojni i izravno ovise o fizičkim i kemijskim karakteristikama svojstvenim svakom tipu čestica. Njih zovemo pokretnim čimbenicima, a drugi tip su nepokretni čimbenici, kao zemlja, vegetacija i podloga, ovisno o prirodi njihova sastava, stanju temperature i vlažnosti u tom momentu. Sve dok mirisne čestice miruju zalijepljene za podlogu, pas ne može pratiti trag, što se često loše tumači u smislu da pas ima loš nos, jer parametri koji utječu na zadržavanje mirisa traga su mnogobrojni, a osim toga reagiraju međusobno jedni na druge, što uvećava razlike do neodređenosti. Pojave koje doživljavamo gledajući psa kako se na tragu muči, kod neiskusnog lovca stvaraju tjeskobu i dekoncentraciju, a ni sam nije svjestan da je pas tu najmanje kriv. Krivci su u strukturi površine zemlje, u tipu vegetacije, u topografiji terena, u uravnoteženosti između vlažnosti u zraku i vlažnosti na površini zemlje, u temperaturi zraka, u smjeru i jačini vjetra, u kiši, u magli, u suncu itd. VISOKI I NISKI TRAG Postoje samo dva tipa traga, koji istodobno ostavlja ista divljač. Jedan koji potječe iz izravnog kontakta tijela divljači sa zemljom i vegetacijom, i drugi koji nastaje u česticama koje se s jedinke rasprostiru u zraku i stvaraju oko nje mirisno polje. Kad divljač bježi, jedan dio čestica mirisnog polja, pod utjecajem vjetra, pada prema zemlji i zovemo ga niskim tragom, a drugi dio mirisnog polja, također pod utjecajem vjetra, ostaje u zraku i njega zovemo visokim tragom. Visoki trag najčešće koriste psi ptičari, jer ga izravno primaju u nos, posebice kad se kreću uz vjetar, u pravcu kojim je divljač pobjegla. Trag ostavljen kontaktom divljači sa zemljom nazivamo niskim tragom i njega najčešće koriste psi goniči. Ovaj trag je vrlo otporan, zbog visoke koncentracije mirisnih čestica na maloj površini, i psi su primorani koristiti ga u težim vremenskim uvjetima. Trag kontakta je trag točka po točka, čije se čestice još nisu uspjele pretvoriti u plinovito stanje jer su vezane za razne materijale, poput masnih materija, vodnjikavih biljaka i minerala. Iz ovoga je vidljivo da će ovaj trag biti nejednako raspoređen po terenu i s neizvjesnim ograničenjima, široko trpeći utjecaj konfiguracije terena. Najbolji prenositelj traga je voda, jer ako znamo da je voda „krv zemlje“, koja napaja i prenosi elemente života do srži biljnih organizama, isto tako omogućava tragu da otvara putove života mnogobrojnim životinjskim vrstama. Lovci s goničima najbolje znaju 41 LOVNA KINOLOGIJA koju ulogu ima vlažnost zemlje u kvaliteti rada njihovih pasa. Međutim, znajući na koji način se mirisna čestica veže za česticu vode, ili kako se od vode oslobađa, moramo u praksi pratiti trag vode da bismo znali kretanje traga divljači. Voda se kreće u dva smjera, od oblaka prema zemlji u vidu kiše i od zemlje u atmosferu u vidu vodene pare. Proces uravnoteženja ove dvije faze uzročnik je svih varijacija traga, a sunčeve zrake svojom energijom pokreću funkcioniranje ovog mehanizma. KRETANJE VODE I KRETANJE TRAGA Kad kiša pada na suhu zemlju, sa sitnogrudastom strukturom, najveći dio te vode se infiltrira u prazne prostore iz kojih će zrak biti istisnut tekućinom prema površini, a tekućina će zauzeti njegovo mjesto. Istodobno, kad kiša dođe u doticaj sa zemljom, čija temperatura je viša, jedan dio ove vode će se pretvoriti u vodenu paru, raspršit će se u atmosferu, odvlačeći mirisne čestice vezane za nju. U takvoj situaciji nastaje trag srednje kvalitete, koji će se vrlo brzo osloboditi. Ako P očetkom travnja, točnije 7. travnja 2013., na Buni kod Mostara održan je XI. državni ispit pasa glasnoga gona na divlju svinju i IV. memorijal „Smiljan Barišić“. Zanimanje za ovu priredbu svake je godine sve veće, pa se tako ove godine u katalogu našlo 35 pasa. Ispitu ih je pristupilo 28, a 19 ih je položilo ispit. Suci Miran Radišić iz Čitluka i Jure Puljiz iz Imotskog te delegat Jozo Lasić-Joža iz Širokog Brijega nisu imali nimalo lagan posao. Najviše je natjecatelja bilo iz BiH i Hrvatske, a jedan je vodič bio iz Crne Gore. Nakon uvodnih riječi organizatora pristupilo se disciplini na pucanj, koju su svi psi položili. Publika je imala priliku vidjeti 5 pasa nevezanih (odloživih) na disciplinu pucanj. A onda se krenulo s radom pasa u gateru. Na početku, posavski gonič Riki Mate Balića iz Šestanovca postavlja visok kriterij na ocjenskoj listi i ide do 207 bodova. Vrijeme je odmicalo, neki su psi imali manje, a neki više sreće toga dana. U kasnim popodnevnim satima suci su uspješno priveli kraju manifestaciju i došlo je vrijeme da se proglase pobjednici. Prvo mjesto i titulu CACT BiH 2013 ponio je posavski gonič 42 je zemljište iste kvalitete, a temperatura mu je veća, trag će se poboljšati, jer se većom temperaturom tla oslobađa više vodene pare, a samim tim i traga. Ako je zemljište suho i hladno, a struktura mu je identična prethodnoj, isparavanje će biti minimalno, ponekad nula, dok je suhoća zemljišta u stanju maksimalne apsorpcije. U ovakvoj situa- ciji trag je vrlo loš, jer nije bilo isparavanja pa su skoro sve mirisne čestice s vodom odvučene u zemlju. Ako kiša pada na glinasto tlo, čija poroznost dopušta minimalno upijanje vode, ono brzo postaje zasićeno, tako da voda ostaje na površini, a s njom ostaje i trag jer je vezan za vodu. Ukoliko je temperatura zraka relativno visoka, uz pomoć sunčeve radijacije dolazi do isparavanja, a kako su skoro sve mirisne čestice s vodom ostale na površini, samim isparavanjem i one se brzo oslobađaju u zrak i daju odličan trag. Zato svoga psa nikada nemojte na prečac ocjenjivati, jer kvaliteta njegova rada ovisi od mnogo čimbenika, a možemo ih podijeliti samo u dvije skupine. Jedna skupina čimbenika je ona na koju ne možemo utjecati, a to je sve ovo do sada u ovom tekstu napisano, a druga skupina, na koju možemo utjecati, odabir je šteneta od eksterijerno i radno kvalitetnih roditelja, uz mnogo truda i rada u kvalitetnoj obuci. Kako smo zašli u vrlo škakljivu i relativno nepoznatu temu, bilo bi dobro nastaviti u idućem broju, a tema bi bila – miris i osjetilo mirisa. Zdravko Pranjić-Brižankić Najuspješniji natjecatelji sa sucima i delegatom KD “SMILJAN BARIŠIĆ”: DRŽAVNI ISPIT I MEMORIJAL “Liga prvaka” na Buni Riki Mate Balića iz Šestanovca s 207 bodova, drugo mjesto i titulu RCACT BiH osvojio je istarski kratkodlaki gonič Bingo Steve Burazera iz Kozarske Dubice s 205 bodova, treće mjesto osvojila je ženka posavskoga goniča Alfa Stipe Ivanovića-Roše iz Imotskog sa 191 bodom. Pobjednicima su uručeni prigodni pehari. Sudačka ekipa odradila je posao uspješno i nije bilo primjedbi. KD „Smiljan Barišić“ zahvalilo je svima onima koji su posjetili ovu manifestaciju, a posebice natjecateljima i sucima na korektnom ponašanju. Josip Vukoja Broj 88, ožujak - travanj 2013. LOVNA KINOLOGIJA KU POSUŠJE: SKUPŠTINA Prihvaćena izvješća, dogovorene tradicionalne priredbe čili da će i ove godine ljubitelji i uzgajivači rasnih pasa doći na svoje. Naime, 24. i 25. kolovoza, na stadionu Mokri dolac u Posušju, u dnevnom i noćnom (pod stadionskim reflektorima) programu održat će se CAC i CACiB izložbe te dvije specijalke: Ex YU autohtonih goniča i specijalka ruskih pasmina SAO, KO i CRT. Na ovoj skupštini određena je i zadužena skupina za pripremu i organizaciju izložbe, a čine je: Tonćo Jukić-Soko, Darko Vican, R edovitoj proljetnoj skupštini Kinološke udruge „Posušje“, osim zastupnika, nazočio je i predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne fra Petar Krasić. Nakon nekoliko uvodnih riječi predsjednika Udruge Tonće Jukića, predložen je dnevni red, koji su zastupnici jednoglasno prihvatili. Poslije toga je podneseno izvješće o radu u protekloj godini i financijsko izvješće, i oba su jednoglasno prihvaćena. U sklopu prve točke dnevnoga reda, predsjednik Kinološkog saveza Herceg-Bosne fra Petar Krasić upoznao je zastupnike s nedavno održanim sastankom Nadzornog odbora Kinološkog saveza BiH, održanim u Banjaluci. Na tom je sastanku Kinološkom savezu Herceg-Bosne uručen poziv za Generalnu skupštinu FCI. „Ovim je pozivom Kinološki savez Herceg-Bosne i službeno primljen u članstvo FCI. To je bio naš cilj oko kojega smo bili angažirani već duže vremena. Moram naglasiti da je ovo ujedno i veliko priznanje našem radu i zalaganju za kinologiju na ovim prostorima“, između Dvije dominantne teme: poziv KS HB za učlanjenje u FCI i ovogodišnji CAC Posušje ostalog je istaknuo fra Petar. U drugoj točki dnevnog reda raspravljalo se o ovogodišnjem CAC-u Posušje, priredbi koja se tradicionalno održava svake godine. Nakon kraće rasprave zastupnici su zaklju- Tomo Raič, Srećko Žulj, Velibor Jurišić i novi član posuške kinološke udruge , dr. veterine Miroslav Vujević. Mladen Bešlić KU PRIJATELJI Čitluk: SMOTRA I IPO Uvijek veselo kod “Prijatelja” N edjelja 10. ožujka 2013. je po kalendaru kinoloških manifestacija određena za smotru i IPO zec u gateru sv. Huberta u D. M. Ograđeniku, u organizaciji KU „Prijatelji“ Čitluk. Kako je cijeli tjedan padala kiša, strahovalo se hoće li manifestacija uopće biti održana, ali to je jutro osvanuo idealan dan, što je doprinijelo odličnom odzivu natjecatelja i dobru radu pasa goniča na zecu. Smotri je pristupilo 10 pasa i svi su pozitivno ocijenjeni. IPO-u na zeca pristupilo je 11 pasa, od kojih samo jedan nije zadovoljio sudačke kriterije. Iako ova manifestacija nije natjecateljskog karaktera, ali ima svoju draž, treba istaknuti da je od svih 10 pasa koji su po- www.lovackisavez-hb.ba Odličan odziv natjecatelja i dobar rad pasa ložili ispit najviše pokazala ženka srpskoga trobojnog goniča vl. Tomislava Šege iz Međugorja. Smotru i IPO zec sudili su kinološki suci Jozo Lasić-Joža i Mirko Čolak, koji je kao dopredsjednik KSHB zahvalio organizatoru na odličnoj organizaciji ove kinološke manifestacije a natjecateljima na fer i korektnom ponašanju. Josip Vukoja 43 LOVNA KINOLOGIJA U organizaciji Kinološkog društva „Vitez“ i Kinološkog saveza Herceg-Bosne, 1. lipnja održat će se državna, a 2. lipnja međunarodna izložba pasa svih pasmina. Izložbe će se održat na platou ispred gradske sportske dvorane. Na izložbama se mogu izlagati psi koji posjeduju rodovnik priznat od FCI. Ne mogu se izlagati kastrirani, sterilizirani i bolesni psi, kao i ženke koje se tjeraju. Svi psi koji budu izloženi moraju biti cijepljeni protiv bjesnoće shodno zakonu. Psi bez knjižice o cijepljenju neće biti pušteni u izložbeni prostor. Psi će se natjecati u sljedećim razredima: štenad (3-6 mjeseci), najmlađi (6-9 mjeseci), mladi (9-18 mjeseci), međurazred (15-24 mjeseca), otvoreni (stariji od 15 mjeseci), razred prvaka, razred radnih pasa i razred veterana. Za razred radnih pasa obvezno je priložiti certifikat o položenom radnom ispitu, dostatnom za upis psa navedene pasmine u razred radnih. Bez priloženog certifikata pas neće biti upisan u razred radnih pasa, već će ga organizator prebaciti u razred otvorenih. Za razred prvaka obvezno je priložiti potvrdu o nacionalnom ili međunarodnom prvaku. Psi Ch. BiH obvezno se upisuju u ovaj razred. Psi iz razreda veterana ulaze u izbor za najljepšeg psa izložbe – BOB. Suci na državnoj izložbi pasa po FCI skupinama bit će fra Petar Krasić (II-tornjak, III i V sve pasmine), Radovan Mazalica (II-sve ostale pasmine, I, IV, VII, IX i X sve pasmine) i Emir Hasanbegović (VI i VII sve pasmine). KD VITEZ Vitez: IZLOŽBE PASA SVIH PASMINA Državna i međunarodna izložba Suci na međunarodnoj izložbi pasa bit će fra Petar Krasić (IV, IX i X sve pasmine), Refet Hadžić (I, III, V i VIII sve pasmine), Mijo Fury, Hrvatska, (VI i VII sve pasmine) i Dragan Stojanović (II sve pasmine). Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za državnu izložbu pasa je 26. svibnja 2013. godine. Detaljne informacije o cijenama, načinu plaćanja, adresi, broju faksa, adresi elektroničke pošte te ostalim pojedinostima u svezi s državnom izložbom, mogu se dobiti na web stranici društva: www.kd-vitez.ba ili na broj mobitela: +387 (0)63 81 19 19. Krajnji rok za prijavu pasa, dostavu preslika rodovnika i potvrda o uplati za međunarodnu izložbu pasa je 20. svibnja 2013. godine. Ostale informacije mogu se dobiti na web stranici Saveza: www.kinoloskisavez-hb.com ili na broj telefona: +387 (0)39 70 41 45. KU VRAN Prozor-Rama: IPO I IZLOŽBA PASA NA OTOKU ŠKARINE Mali broj privedenih pasa N akon godinu dana stanke uzrokovane višom silom, otok Škarine je opet oživio. Naime, zbog velike suše prošle godine otok je postao poluotok, jednostavno je bio problem naseliti otok zecom i zadržati ga. Ove godine, što se toga tiče, ima vode i viška. U prelijepom ambijentu Ramskog jezera, a još ljepšem kad je jezero puno i prelijeva se, na spomenutom otoku održan je IPO i izložba pasa. Na IPO su privedena četiri psa, dva su položila, dva nisu. Položili su psi Ive Zane, ženka posavski gonič i Nikice Drežnjaka, mužjak posavski gonič. Na ocjenu eksterijera privedeno je šest pasa: četiri odlična, jedan 44 Ivica Drmić vrlo dobar i jedan dobar. Sudac je bio Stipe Bulić iz Čitluka, koji je konstatirao: vrijeme idealno, uvjeti za rad odlični, posjećenost solidna. Organizator skupa bila je Kinološka udruga „Vran“. Predsjednik Udruge Jozo Miličević opet ističe nemar lovaca kao glavni uzrok malom broju privedenih pasa: „Isto tako i financijska situacija u Udruzi, a i općenito, razlog je malom broju pasa te, bez obzira na sve, nemar lovaca. Lovački psi moraju imati rodovnike. Pretpostavljam da ima oko 80 pasa, a oko 50 vlasnika.“ Jest, situacija je teška, ali zakon ima svoja pravila. Kako nesklad između mogućnosti i propisa dovesti do iole zadovoljavajućeg stanja i s jedne i s druge strane? Oni koji bi željeli pse s urednim papirima i da to mogu financijski izdržati. Možda neka suradnja s lovačkim društvom u vidu odvajanja nekog postotka od članarine. Stanko Ćurčić Broj 88, ožujak - travanj 2013. ĆUDI PRIRODE KATASTROFE S NAJVIŠE ŽRTAVA U poplavi na Žutoj rijeci iz 1931. godine život izgubilo nekoliko milijuna ljudi V oda – dragocjena tekućina koja život znači. Bez vode nema života, ni čovjeka, ni životinja, ni biljaka. Voda je, uz kisik, jedan od najvažnijih elementa na Zemlji za održavanje života. Dakle, sav je život nastao i održava se u vodi. Čovjek bez vode može živjeti svega 72 sata. Naselja i gradovi od pamtivijeka su nicali na rijekama i u blizini izvorišta pitke vode, koje danas, nažalost, ima tek jedan posto od ukupnih vodenih masa na planetu Zemlji. Na ovim prostorima za godinu u prosjeku padne oko tisuću milimetara padalina (1000 litara po metru četvornom), a najveća prosječna godišnja količina padalina od nevjerojatnih 26,7 metara kiše zabilježena je na području Cherrapunjija u Indiji. No, ima predjela u kojima praktično kiša nikada ne pada. Pustinja Atacama u sjevernom Čileu najsuša je površina na Zemlji. Pijesak boje kože koji se nalazi u toj pustinji na godinu dobije manje od 0,1 milimetar kiše. Neki dijelovi Atacame nisu „vidjeli“ kišu već 400 godina, zbog čega znanstvenici te dijelove pustinje vide kao idealne lokacije za testiranje instrumenata koji bi trebali otkriti postojanje vode na drugim planetima. Dok na jednom dijelu Zemlje upiru pogled u Nebo da padne koja kapljica, drugi se pak mole da napokon prestane kišiti. Najveće katastrofe upravo su nastale zbog vode, zapravo od nabujalih rijeka koje uništavaju sve pred sobom. Često smo promatrači, na našu sreću uglavnom na televiziji, strašnih bujica koje nose sve pred sobom: namještaj, automobile pa i kuće i mostove te bespomoćnih ljudi i životinja koji se panično pokušavaju domoći kraja. Vidjeli su se i ljudi na krovovima kuća, granama i automobilima, koji su se panično pokušavali „dočepati“ zraka. Poplave nastaju od velikih količina oborina, otapanja snijega, kombinacije kiša i otapanja snijega, a poznate su i tzv. ledene poplave. Čovjek se od pamtivijeka, s većim ili manjim uspjehom, bori s poplavama. Ta borba traje otkad postoje živa bića, traje i danas, a vjerojatno će trajati i u budućnosti. Najveću, ili pak najpoznatiju poplavu zabilježila je Biblija. Riječ je o općem potopu koji se zbio u dane proroka Noe, prije otprilike pet tisuća godina. „Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što bijaše na kopnu – izgibe. Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji“ (Post 7,21-23). Nakon ove biblijske, poplava na Žutoj rijeci iz 1931. godine smatra se najsmrtonosnijom prirodnom katastrofom koja se ikada dogodila na Zemlji. Procjene o broju poginulih u poplavama iz te 1931. variraju u opsegu od 1 do 4 milijuna ljudi, a oni koji se nisu udavili, umrli su od posljedica gladi i raznih bolesti. Između srpnja i studenog 1931., više od 88.000 km² bilo je potpuno, a 21.000 djelomično poplavljeno. Rijeku Huangho, ili Žutu rijeku, nazivaju „Kineska tuga“ upravo zbog događaja iz 1931. godine. I druga najveća svjetska katastrofa dogodila se na istoj rijeci, godine 1887. Ta je poplava bukvalno razorila područje, usmrtivši između 900.000 i 2.000.000 ljudi. Stoljećima su poljoprivrednici koji žive u okolici rijeke gradili nasipe, međutim, 1887. godine, nasipi nedaleko od grada Huajanhoa nisu odoljeli i golema količina vode pojurila je u ravnicu. Zahvaljujući nižoj nadmorskoj visini, poplava se brzo širila Sjevernom Kinom, plaveći pritom područje u površini od oko 130.000 km² . Nakon što se voda konačno povukla, utvrđeno je da je oko 2.000.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom, a da je od posljedica raznih bolesti i pandemija umro isti broj ljudi kao i od posljedica same poplave. Događaj koji se vodi kao najsmrtonosniji ratni čin (ne računajući sustavne genocide), također se dogodio na Žutoj rijeci. Kaifeng je grad-prefektura u istočnoj provinciji Henan u Kini i leži na samoj obali Žute rijeke. Godine 1642., od strane vojske dinastije Ming, ovaj grad je namjerno poplavljen da bi se spriječila pobuna seljaka. Vjerojatno ni sam vladar nije vjerovao da će katastrofa dosegnuti ovakve razmjere, gdje je ubijeno oko 300.000 ljudi, što od posljedica trenutnog davljenja, što kasnije od gladi i kuge. Je li možda i dinastija Ming bila inspirirana općim potopom? Poplave nisu samo „privilegij“ daleke Azije, one su i tu oko nas. Tijekom ožujka strahovalo se od izljeva Neretve, Rame, Bosne, Vrbasa, Lištice i mnogih drugih. Naravno, bilo je godina kada su ove rijeke mnoge obitelji ostavile bez cijelog imanja, a neki su u poplavama izgubili i svoje najmilije. Pero Zelenika www.lovackisavez-hb.ba ŠTO UČINITI AKO PRIJETI POPLAVA • Imajte prijenosni radio, svjetiljku i rezervne baterije. • Slušajte izvješća hidrometeorološke službe i upute stožera zaštite i spašavanja te zapovjedništva CZ odnosno povjerenika CZ. • Iz nižih soba i podruma uklonite hranu, pokretnine, dokumente, novac i druge dragocjenosti na viša mjesta. • Napunite spremnik pitkom vodom jer postoji mogućnost da je vodoopskrba poremećena. • Stoku i perad premjestite na više predjele i pripremite im boravište. • Ako imate vremena, podmažite strojeve koji se ne mogu odvesti iz vode te u sigurnije objekte pospremite predmete koje voda može lako odnijeti. • Ako je vaš dom na području gdje je poplavna voda poplavila cijelu kuću ili zgradu, pravodobno evakuirajte sve sadržaje u sigurnija područja kod susjeda ili rođaka. • Ako nemate vremena za to, uzmite najvažnije stvari (novac, dokumente i neku odjeću) te uklonite ili barem odvežite i oslobodite životinje i popnite se na područje izvan dosega poplavnog vala. • Prije nego što napustite kuću, isključite električnu energiju, plin i vodu. U slučaju da se na vrijeme niste sklonili od vodnog udara: • Ako ste ostali u poplavljenom području, preselite se ako je moguće na viša područja i zovite pomoć. • Noću upalite svjetiljku da vas lakše nađu spasioci. • Kraj sebe uvijek imajte neki predmet koji dobro pliva i koji može plutati (automobilske gume, plastični kanistar s čepom, veći komad stiropora...). • Izbjegavajte područja na kojima se voda može dići vrlo brzo i ugroziti vas. • Ne pokušavajte prijeći potok ako je voda visoka preko koljena. • Ne pokušavajte prijeći poplavljene putove i ceste automobilom, jer možete ostati u vodi i biti u većoj opasnosti. • Ostanite što dalje od riječnog nasipa jer može doći do erozije. • Pratite informacije dobivene od relevantnih službi i tijela. 45 VODENI SVIJET P itkih je voda sve manje, a potrebe za njima sve su veće. Rijeke, jezera pa i mora sve su zagađenija. Zagađeno je zemljište, pa su mnogi bunari donedavno lijepe i zdrave pitke vode toliko zagađeni da su napušteni ili potpuno zemljom zatrpani. Zanimljivo je da su donedavno potoci, rijeke i jezera bili pitki, a nije bilo ovoliko organizacija i udruga koje se bave zaštitom prirode. Sada imamo bezbroj subjekata koji se bave zaštitom voda, prirode, okoliša, a vode su i dalje zagađene. Zagađenje, uzrokovano novim stilom života, očigledno je preveliko. Kad dođe proljeće, kalendar vrvi od Dana proljeća, Dana šuma, Dana voda, Dana planeta Zemlja. Iskoristimo te dane tako da svijest o problemima neodrživog načina života i prekomjernog zagađenja okoliša postane svačiji problem, a ne samo udruga koje na nj upozoravaju. Ujedinjene nacije su razmatrale pitanje zagađivanja voda, pa su na Konferenciji o okolišu i razvoju 1992. u Rio de Janeiru pokrenule pitanje zaštite voda i okoliša. Opća Skupština UN-a Rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila je da se 22. ožujka obilježi kao Svjetski dan voda, pa da se na taj dan diljem svijeta skrene pozornost na probleme voda i vodnih resursa. Time se željelo aktivnost o zaštiti voda prenijeti na cjelokupnu ljudsku populaciju, s posebnim akcentom na mlađu populaciju. Priredbe se zakazuju svake godine, ali pod dugim motom. Od 2005. do 2015. UN je proglasio desetljećem voda, pod geslom „Voda za život“. Busovački ribolovci ove godine nastupaju pod geslom „Čuvajmo vode, one život znače“. Zaštita prirode i pitkih voda u programu je mnogih udruga. U posljednje su vrijeme živnule aktivnosti sportskih ribolovaca. Zatičemo ih na vodama rijeka i jezera na Svjetski dan voda. Udruge sportskih ribolovaca LIJEP PRIMJER BUSOVAČKIH RIBOLOVACA Čuvajmo vode, one život znače koje imaju posebne revire su aktivnije. Osim na Dan voda, mogu se vidjeti tijekom cijele godine kako nešto rade, uređuju, čiste, te osim slobodnim vodotokovima posebna se pozornost posvećuje revirima. Na određeni način, znali smo da ćemo busovačke ribolovce naći na vodama 22. ožujka. Iako dan nije bio naklonjen izlasku na vode, oni su se okupili i krenuli na posao. Zadatak je bio da se iz Ivančice, Kozice i dijela Lašve gdje busovački ribolovci imaju svoj revir, izvuče što veća količina otpada bilo koje vrste. To su radili oni koji su imali duboke čizme i kombinezone, a oni s nešto tanjom obućom čistili su otpatke koji su se zadržali uz obalu ili na raslinju uz obalu. Radilo se cijeli dan, a izvađene su tone otpadnog materijala, koji će radnici Komunalca iz Busovače odvesti na deponij smeća. Porazgovarali smo s najužim vodstvom Udruge. Predsjednik Ivica Tomičić ne krije zadovoljstvo današnjim odzivom ribolovaca i učinkom njihova rada, a do početka prave ribolovne sezone, kaže, bit će još akcija. Nadaju se i organizaciji nekog od natjecanja, možda i državnog. Ističe probleme s čuvarskom službom, koja je dosta skupa, pa se dobar dio obavlja volonterski, oslanjajući se na uži krug suradnika, kao što su: Miralem Ekmeščić, Željko Varešković, Ivica Krišto, Boro Bilić, a ima i drugih koji rado priskaču u pomoć kad zatreba. Čim prestanu kiše i smanji se vodostaj u rijekama obavit će se poribljavanje potočnom i kalifornijskom pastrvom. Očekuje se solidan posjet ljubitelja mušičarenja, kako iz Udruge, tako i iz ostalih bližih i udaljenijih mjesta. Miralem je upravnik revira i očekuje bolji posjet u ovoj godini, pa se zalaže da revir bude i mjesto za odmor, bez obzira na ulov. Nadamo se ispunjenju njihovih planova, a do tada „Bistro“ sportskim ribolovcima Busovače. Dobroslav Vrdoljak ŠRD TRIBISTOVO Posušje: PORIBLJAVANJE TRIBISTOVA Pastrva i amur u jezerskoj vodi P osuško ribolovno društvo skoro svake godine pred ribolovnu sezonu poribljava svoje ribolovne vode ribljom mlađi i odraslom plemenitom ribom. I ovog su proljeća poribili poznato jezero u Tribistovu, u koje su ispustili oko 2500 komada odrasle (konzumne) pastrve. Prije toga po prvi su put u ovo jezero pustili oko 150 komada (1-2 kg težine) odraslih amura – vrsta ribe koja je isključivo biljojed. Ova će riba, zbog sve većeg prodora podvodnog bilja, reducirati i usporiti njegov rast te će tako doprinijeti očuvanju jezera i poboljšati kakvoću vode. Predsjednik ŠRD „Tribistovo“ Petar Bašić ističe vrijednost ovakvih akcija u cilju očuvanja i povećanja fonda plemenite ribe u ovom nadaleko poznatom ribolovnom reviru. Pohvalio je nesebičan rad 46 i zalaganje pojedinih ribolovaca i članova užega vodstva Društva, između ostalih: Tonija Markotu, Marinka Čuturu, Živka Šušnjara, Božidara Bagu i Zorana Bešlića-Manjića, bez kojih bi ovakve akcije zasigurno bile manje uspješne. Športsko ribolovno društvo Posušje-Tribistovo novu ribolovnu sezonu dočekuje spremno, s obogaćenim ribljim fondom i s pripremljenim i očišćenim ribolovnim terenima. Mladen Bešlić Broj 88, ožujak - travanj 2013. LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.) Neka ne boli pa dok može, može! Vode se rasprave o tome koliko je brđanka dobra, a koliko opasna ako se nestručno koristi. Utvrđeno je njezino ljekovito djelovanje, ali opreza, naravno, nikada dosta. B ol je zacijelo jedan od najtežih osjećaja koji čovjek mora trpjeti i u takvu stanju počesto gubi svoj normalan način ponašanja, pa i uobičajene komunikacije s bližnjima. Za prevladavanje toga teškog i iscrpljujućeg stanja brine se, naravno, medicina kao znanost i svi njezini sustavi i ljudi koji su školovani za to humano zvanje. Međutim, u različitim dijelovima svijeta i kulturama pojedinih naroda ne postoje identični stavovi niti metode liječenja za pojedine bolesti, što kod običnoga puka nekada stvara dvojbe, kolebanja pa i nevjericu u uspjeh i konačni ishod kod unesrećenih. Jedna od još nedovoljno afirmiranih metoda jest homeopatija, koju pojedini znanstvenici drže kao čudo i prognoziraju joj napredak u budućnosti. (Pojednostavljeno kazano, to je metoda u stilu „klin se klinom izbija“ ili ona druga narodna „čim se truješ time se i liječiš“. Sve to treba uzeti s velikom rezervom, ako nije u pitanju jednostavni placebo efekt.) Za mnoge biljne preparate i biljke uopće kod pojedinaca vlada mišljenje da su obični lažni nadomjesci (placebo) koji ljudima pomognu temeljem autosugestije i vjerovanja u Božju snagu! Ali, kada se biljka oproba na životinji, onda ne može biti govora o uvjerenju. Jedna od takvih biljaka je BRĐANKA (ARNICA MONTANA L.). U narodu je još poznaju pod imenima: veprina, moravka, arnika, gorski potres... Biljka je vjerojatno dobila ime po tome što se ne susreće na niskim nadmorskim visinama već je najčešće susrećemo po brdima na plodnim šumskim proplancima i ledinama s dosta vlage i humusa. Uvijek se javlja pojedinačno, a raste iz valjkastoga, debelog korijena koji okomito ulazi u tlo. Listovi su poredani u rozetu, duguljasti su pri zemlji, a na stabljici visokoj i do pedesetak centimetara su mali. Na vrhu se razvija lijepi žuto narančasti i mirisni cvijet sličan nevenu ali s rjeđim i zgužvanim laticama. Arnika je trajnica i uvijek se pojavljuje na istim mjestima. S obzirom na njezinu provjerenu ljekovitost, mnogi je ljudi diljem Europe (pogotovo u Francuskoj i Njemačkoj) uzgajaju po vrtovima, a neke farmaceutske kuće u Americi i na većim površinama. Ona www.lovackisavez-hb.ba je unišla kao cijenjena „dama“ u službenu medicinu. Bere se i suši u hladu ili pećnicama u lipnju i srpnju, vodeći računa o reprodukciji, jer se osim cvjetova čupa i korijenje. Biljka sadrži: smolu, eterična ulja od kojih ima ugodan miris, alkaloide, arnicin, holin, gorke tvari... Već smo kazali da se o brđanki vode rasprave, u smislu koliko je dobra i koliko opasna, ako se nestručno koristi. Njezina glavna primjena je za vanjsku uporabu u vidu obloga, odvara i tinkture. Najviše se koristi za smirivanje bolova različitoga podrijetla i zacjeljivanje ozljeda i rana. Dr. Rista Gostuški smatra je najboljim sredstvom protiv uboja i modrica nastalih po tijelu. Kod curenja krvi iz nosa i ozljeda vrlo brzo zaustavlja krvarenja. Mnogi je upotrebljavaju nakon moždanog udara i oduzetosti dijelova tijela. U Francuskoj se jako mnogo rabi za bolesti srca i krvožilnog sustava te za opću slabost i umirenje organizma. Vrlo je djelotvorna kod bolova u zglobovima, upale vena i šuljeva. Tinktura od brđanke se rabi za vanjsku i unutrašnju uporabu, ali se mora imati na umu i mogućnost trovanja ako se uzima bez nadzora liječnika ili ljekarnika, ili pak neke druge iskusne i stručne osobe. Stoga se ne prakticira davati djeci i starijim osobama. Na jednu litru vode dolazi samo 4 grama cvijeta kada se sprema čaj za unutrašnju uporabu (za piće), toliko je brđanka žestoka biljka. S takvim čajem se mogu tretirati modrice, zglobovi, rane, uboji, sva bolna mjesta na tijelu. Kada dođe do upale i boli grlo ili usna šupljina, dobro je tim čajem ispirati i onda ispljunuti. Tinkturu kupite u ljekarnama da biste bili sigurni u dobar omjer. Učinak arnike se može ogledati i u činjenici da se male količine cvijeta stavljaju u travaricu, čemu i osobno svjedočim! Arnika je pokusima isprobana na mnogim životinjama i utvrđeno je njezino veliko ljekovito djelovanje, ali opreza nikada dosta, kao i kod mnogih drugih biljaka! Blago Lasić 47 GASTRONOMSKI KUTAK Riba (orada) u limunu Fra Franjo Mabić S tavio sam u naslovu orada jer sam oradu pripremao na način kako stoji u naslovu i nazivu. Može se, međutim, pripremati skoro svaka vrsta ribe na ovakav način. Jednako ide i pastrva, šaran, brancin ili sve vrste bijele ribe slične brancinu, kao što su kovač, fratar, lubin... Na prvi se mah može opteretiti i naslovom, ali uvjerit ćete se i opisom, a osobito pripremom da je recept veoma jednostavan, ali i veoma lijep, koristan, ukusan i samim time rađa spravljaču ponos neobičnoga uspjeha. Riba, u ovom slučaju orada, očisti se od iznutrica, s izvana od ljuski, posuši, potom posoli, natrlja se iznutra i izvana mekom paprikom i ostavi koju minutu da se paprika i sol koliko toliko upiju u ribu. Za to vrijeme dok riba miruje, svježi limun se reže na ploške. Bilo bi lijepo da bude limun koji nije ničim prskan. Takvoga limuna ima po našim balkonima i stanovima doista na pretek. Treba izrezati nekoliko limuna, a to znači barem četiri za jednu osrednju ribu ili njih više. Imajmo na umu da se uvijek priprema za više osoba, a ne 48 samo za jednu. Sada posudu, po mogućnosti glinenu ili sličnu u kojoj ćemo peći ribu ili ribe, namažemo uljem i dno pokrijemo ploškama limuna – jedna do druge. Onda položimo ribu i stavimo po njoj divljega komorača sjemenki ili zelenoga istrganoga lista. Stavi se nešto malo i unutra ribe, ako već nismo stavljali koju drugu mirodijsku biljku ili začin, osim one soli i meke paprike. Maslinovim uljem polako namažemo ribu i prekrijemo je ploškama limuna kao što smo stavili i na dno naše posude u kojoj pečemo ribu. Sada još koja kap ulja na sve ovo i u zagrijanu pećnicu na temperaturi kruha pečemo četrdesetak minuta. Prilog može po volji od blitve i špinata s kuhanim krumpirom do riže pripremljene na tolike načine ili ako je riba oveća, a manje sustolnika, onda može i najobičnija zelena salata ili kisela koja se nađe pod rukom. No, s pićem nije tako. Ovdje ostaje izbor i pitanje, samo koje vino odabrati jer vino ide svakako uz ovu našu ribu ovako pripremljenu. Broj 88, ožujak - travanj 2013. ZABAVNI KUTAK autor: mariofil soldo dosjetka, upadica pok. bubnjar goran ivandić hrv. redatelj, lukas koji je počinio grijeh širina zamaha kosom australski pas na slici onaj koji reagira isključivo osjećajno britanski ugodan izraelski glazbenik, osjet osjetipisac, amos brian la njuha mrak krivotvorina vanadij dugorepe papige bivši nogometaš “dinama”, snješko barske ptice prilagođivanje, sporazumaštvo renij loše kvalitete radi posao miniranja stručnjak koji radi selekciju kofi annan kalij kopača govoriti ikavski italija sudionik u sinjskoj alci portugal glumica kolesar sprečavanje zaraze glumica nielsen osvaldo ardiles kazaški narodni pjevač pripadnik (... družine) imperator prva nepoznanica prijevremen nogometni vratar casillas anton kikaš slikarica dujšinribar ukrajinska plivačica kločkova jedinica za mjeru papira sprava za rezanje duhana KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE Pucanje od smijeha Frano Vukoja PROVJERA Mariofil Soldo Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslov je već upisan u mrežu. R www.lovackisavez-hb.ba AČ, AKACIJA, ALANIN, ATI, DOMINO, EMIR, IMETAK, JA, JATACI, KOKAVAC, LOMAČA, MARICA, MOLAT, NICA, OČ, OKER, ONIČ, OTAC, PAP, PLOVAK, POIMATI, PRIMOPREDAJA, ROKOKO, TRINA, VIV, VOTIV Lovac otišao u lov, a supruga „šopingholičarka“ reče da će nakratko otići u šoping. Lovac je nazove mobitelom. - Gdje si? - Pa kod kuće, naravno – odgovori mu. - E, hajde onda uključi usisavač da ga čujem – provjerava lovac. BERAČI Stari lovac sretne berače šparoga i kuka, kako u Hercegovini zovu jestivu biljku bljušt, te im dade savjet: - Nemojte nikad tražit’ kuka di ji nema! RAZLIKA Vratio se lovac iz lova prilično kasno, a kod kuće dočeka ga suprugina „jezikova juha“. Slično su prošli i ostali lovci iz lovačke družine. Sutra na čašici razgovora jedan njih postavi pitanje: - Kakva je razliku između majke i supruge? - Majka za 20 godina od djeteta napravi čovjeka, a supruga za 20 godina od čovjeka napravi budalu – odgovori jedan od njih. MJERA ZA MJERU Lovac prazna ruksaka, a malo „pod gasom“ stigao iz lova. Ljutita supruga pogleda se u velikom ogledalu i nije nimalo bila zadovoljna svojom linijom. Okrenu se prema mužu i reče: - A, za bolje i nisi! OBRANA Optuženika za krivolov na sudu upita sudac: - Imate li nešto u svoju obranu? - Imam dvije lovačke puške i karabin – odgovori. 49 IN MEMORIAM druženja koja ćemo u budućnosti samo u mislima moći doživjeti. Neka ti je laka ova hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem. LD „Golub“, Čitluk ANTO ŠKORO (1937. – 2013.) IVAN ŠIMIĆ-SULTANOVIĆ (1944. – 2013.) U 76. godini života, 2. travnja 2013., zauvijek smo se oprostili od prijatelja, kolege lovca Ante Škore. Sve poteškoće koje je susretao na životnome putu podnosio je strpljivo i uvijek s vjerom i nadom u bolje sutra. Živio je skromno i pošteno vodeći brigu za svoje najmilije. Uz to, bio je istinski ljubitelj prirode, zaljubljenik u lov i lovačka druženja. Svoje bogato lovačko iskustvo nesebično je prenosio na mlađe lovce. Dragi naš Anto, titraj svijeće na tvome grobu ostavlja nas u vjeri da si nastavio život u nekome ljepšem i boljem svijetu, a njezin odsjaj će i dalje svijetliti lovačke staze od Galečice, Voljica pa sve do Raduškog kamena. Počivaj u miru Božjem. Iznenadnom smrti u 69. godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član Ivan Šimić-Sultanović. Lov i prirodu zavolio je od svoje rane mladosti i bio je u povjerenstvu za obnovu rada HLU „Malič“ Grude 1996. godine. Bio je strastveni lovac, mlađe je podučavao vještinama lova, zaštiti prirode i divljači. Sudjelovao je u brojnim aktivnostima Udruge i sa zadovoljstvom je obavljao sve povjerene mu zadaće. Volio je i ribolov, posebice kada bi poplavilo Grudsko polje. Nažalost, jednoga jutra upravo u ribolovu njegovo plemenito srce prestalo je kucati. HLU „Malič“ Grude izgubila je dobrog lovca, prijatelja i čovjeka, a najveći gubitak je za lovnu sekciju „Grude“ čiji je bio član. Mi tvoje kolege lovci sjećat ćemo Te se u svim našim lovačkim susretima i hvala Ti na svemu što si učinio za našu Udrugu. Počivao u miru Božjem. LD „Uskoplje”, Uskoplje-Gornji Vakuf MATE BARBARIĆ (1944. – 2013.) S dubokom nevjericom i bolom u duši primili smo vijest da je prestalo kucati plemenito srce našega velikog prijatelja i lovca Mate Barbarića, člana lovne sekcije Gradnići. Njegovom smrću izgubili smo istinskog zaljubljenika u lov, a posebice u lovačka druženja, za koja je uvijek pronalazio vremena. Kao rijetko koga Bog ga je obdario talentom za duhovitost i zabavu, snalažljivost u svakom momentu, pa je u njegovu društvu uvijek bilo ugodno. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu zalagao se za očuvanje prirode i unapređenje lovstva i lovačke etike. Sve povjerene mu dužnosti obnašao je časno i pošteno s puno ljubavi i krajnje odgovorno. Dragi prijatelju Mate, sjećajući se tvoga veselog lika, tvoga ljudskog, lovačkog i moralnog doprinosa, nosimo u sebi istodobno žal i ponos za sva naša 50 VLADO KOŽUL-TRPKO (1959. – 2013.) Nakon kraće bolesti otišao je na put bez povratka naš kolega i prijatelj Vlado Kožul, naš Trpko. Nadali smo se da ćemo se još dugo zajedno družiti u brojnim lovačkim susretima uz Lišticu i Crnašnicu u Knežepoljskom polju, u vrletima Grozdaca, u Lovačkom domu u Gaju, u … Do posljednjeg dana života vodila ga je ljubav prema prirodi, lovu, lovačkim druženjima, prema njegovu Knešpolju, u čemu je uvijek davao cijeloga sebe. Sve povjerene dužnosti u sekciji i Društvu obavljao je krajnje odgovorno. Posebice je bio nemjerljiv njegov doprinos u organizaciji raznih aktivnosti vezanih za lovstvo i lovačka druženja. Dragi Trpko, zadržat ćemo u sjećanjima tvoj lik, tvoje veselje i vedrinu, tvoju ljubav za sport i prirodu i toplinu koju si davao u svim našim druženjima. Počivaj u miru Božjem. HLU „Malič“, Grude LD „Mosor“, Široki Brijeg NIKO BARAĆ (1951. – 2013.) Nakon kraće i teške bolesti, naše je redove zauvijek napustio naš prijatelj i kolega lovac Blago Vučić, član lovačke sekcije Goranci. Njegovim odlaskom izgubili smo velikog čovjeka i istinskog zaljubljenika u prirodu, lov i lovačka druženja. Nedostajat će nam njegovo prijateljstvo i vedrina kojom je oplemenjivao naša druženja. Zahvalni smo za sve trenutke provedene s njim. Počivao u miru Božjem. Nakon kraće bolesti, u 62. godini života zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac Niko Barać. Bio je tih, miran i povučen lovac, član sekcije Gorčevica. Živio je i radio u inozemstvu, ali je redovito dolazio u svoje Društvo, podmirivao statutarne i druge obveze i doprinosio razvoju i jačanju svoje lovačke udruge. Izgubili smo dragog čovjeka i lovca, u nama je ostala velika praznina, i jedino što u ovome trenutku može jest zahvaliti mu za sve što je učinio za LD „Sokol“ iz Nove Bile. Dragi Niko, nosit ćemo te u trajnoj uspomeni. Počivaj u miru Božjem. LD „Jarebica“, Mostar LD „Sokol“, Nova Bila BLAGO VUČIĆ (1955. – 2013.) SREĆKO-KEJA NALETILIĆ (1962. – 2013.) Naš je Keja – tako su ga svi zvali – svoju životnu bitku s opakom bolešću izgubio. Otišao je zauvijek, prerano, u 51. godini života, ostavljajući u neizmjernoj boli i tuzi svoje najmilije. No, zbog njegove smrti tuguje i „lovačka obitelj“, njegove kolege lovci s kojima je godinama dijelio radost uživanja u lovovima i lovačkim druženjima. Sjesti poslije lova, popričati, proveseliti se, nikada Keja od toga bježao nije. Uspomenu na njegov lik dugo, dugo ćemo nositi u sebi. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg IVO DŽIJAN (1947. – 2013.) U 66. godini života zauvijek nas je napustio naš cijenjeni i dugogodišnji član, naš Ivo Džijan-Piki. Bio je drag čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Uspomena na njegov lik ostat će među nama, posebno među lovcima njegove sekcije Bok. Počivao u miru Božjem. čovjeka, dobrodošla u svakom društvu, lovca koji je uvijek bio za rad, akciju, koji nije znao reći „ne“ kad god je trebalo uraditi nešto u lovištu ili na nekom drugom mjestu. Trajno će ostati njegova uzrečica „More, čovče!“ kad god bi ga netko zamolio za nešto. Dragi naš Midža, hvala ti za sve divne trenutke koje smo proveli s tobom, hvala ti za doprinos koji si dao Društvu i sekciji Rasno-Dužice, živjet ćeš trajno u našim uspomenama. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg VOJIN BAŠIĆ (1949. – 2012.) Teško je prihvatiti istinu da je, u 63. godini, preminuo dugogodišnji član našega udruženja Vojin Bašić. Iako je bio pomalo narušenog zdravlja obavljao je odgovorne dužnosti u udruženju. Smrt ga je zatekla na dužnosti predsjednika Upravnog odbora Udruženja, a obavljao je i dužnosti predsjednika Skupštine i predsjednika Udruženja, za što je dobivao nagrade i priznanja. Njegovom smrću izgubili smo druga, odanog člana i zaljubljenika u lov i prirodu. Hvala mu za sve što je učinio za lovce i lovstvo. UL „Drvar“, Drvar LU „Sava“, Orašje STJEPAN SOLDO-ČOVIĆ (1937. – 2013.) MILJENKO SKOKO-MIDŽA (1963. – 2013.) Prerano, u 50. godini života, redove LD „Mosor“ i svoje sekcije Rasno-Dužice zauvijek je napustio Miljenko Skoko-Midža. Kao kolega zauvijek će nam ostati u uspomeni, ali najviše ćemo ga pamtiti kao vesela Redove našega Društva zauvijek je napustio naš dugogodišnji član, kolega i prijatelj Stjepan Soldo-Čović. Pamtimo ga kao dobra čovjeka i lovca koji je volio lovačke običaje te druženja s prijateljima i kolegama lovcima. Velika mu hvala za sve što je učinio za boljitak našega Društva. Ostat će nam u trajnom sjećanju u svim našim lovovima i lovačkim druženjima. Počivao u miru Božjem. LD „Radovanj“, Posušje Broj 88, ožujak - travanj 2013. C prem ucati p o n e nuto opušt Nije d led ili smrz gih dru du, na vo e u pravcu išt zemlj lovaca ! Z E R P O , I C LOV A J I B U E J Ž mije ORU s e n se dok vljač , sve u, di v m o o l a k š pnom enom pu enih lovac u r g U uper stavlj s o i t p i t a rt pra ođe c r p e , se n a lova t s e j m ka do to, kratkog s a l d om o mjes enim Prigod na drugo a u zatvor zniti vk ka ra prelas lova, bora moraju isp se nka presta ama, puške relomiti rij no p prosto odnos a ni leđ a u p e s im Puška sudionic o, utih kos okren jev se drži i gore il ci lova, a na dolje ren usmje u eler”) titi n š “ ( idanja smije koris k o č a Ubrz ovu se ne om l grupn kl t radi o ja ljen začep o a nisk n i t a U V c LO Uu PRAVILAp koja č GURNOSNAšteno a j l v u POŠTUJTE SI i d op Nije d divljač ili na vcu ra leteću e kreće u p a s lovac h i g u dr iti lovačkim pušteno lov icijom Divljač je do ačkom mun lov i jem už or v ti va se mora ruko j Oružjem govorno oprezno i od smije uperiti nikad se ne Cijev puške lovcu om ug dr a prem poređen je je lovac ras Mjesto na ko vrijeme napuštati u g ne smije se uč renja str no lova bez odob vođe pratitelja ili mlju ili u puške na ze e, Poslije pada dizanja pušk po o sn no snijeg, od ta cijevi egledati us pr se aju ih or m aln anja eventu radi otklanj začepljenja lovca g o k a v ova, s susjednih l a k t nu ima poče Prije ati s mjest h na zabra a i upozn upozoriti m pravcim ni ai lovac a u određe j pucan s atrati m o r p ušci ivljač p d a o n n a e opušt ičkog nišan d e j i N t ću op o m o p e uk a s r a j ž ja oru a cijevi ili n e š o n ustim dom a o n g i i t r a P ž ije dr idaču m s e n na ok no pucati Nije dopušte ili smrznuto na vodu, led avcu drugih zemljište u pr lovaca se ne smije lovu, divljač , sve dok U grupnom škom erenom pu pratiti s up enih lovaca crta postavlj se ne prođe ta lova, laska do mjes tkog Prigodom od esto, kra mj o ug dr prelaska na zatvorenim a, boravka u prazniti prestanka lov rajju isp p ške se mo , pu ma j rija to os p pr elomiiti pr o sn no od ni leđa Puška se pu dionicima okrenutih su ži koso, dr lova, cijev se gore na dolje ili usmjerena u nja (“šneler”) Ubrzač okida koristiti se ne smije u lov m no grup nisko no pucati na Nije dopušte divljač koja na ili č lja div leteću avcu se kreće u pr a drugih lovac og lovca a lova, svak Prije početk sjednih mjestima su upoznati s branu oriti ih na za lovaca i upoz đenim pravcima re od u a ja nj an ucca pu p omatrati s no divljač pr Nije dopušte a na pušci tičkog nišan pomoću op ruka se šenja oružja Prigodom no na ustima cijevi ili ti ža ne smije dr na okidaču nu, lovu i u prigo Pri kružnom držati koso, ra mo se a pušk dolje ili gore gonu, i r p u lovu i ti koso, m o n ž ža Pri kru se mora dr e puška olje ili gor d
© Copyright 2024 Paperzz
