close

Enter

Log in using OpenID

20. - OŠ AG Matoša

embedDownload
SMOTRA Literarnog, dramsko-scenskog i
novinarskog stvaralaštva učenika
osnovnih i srednjih škola grada zagreba
1992. — 2011.
LiDraNo 2011.
Zagreb, svibanj 2011.
20.
smotra
20.
20.
smotra
smotra
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
LiDraNo 2011.
SMOTRA Literarnog, dramsko-scenskog i
novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih
i srednjih škola grada zagreba 1992. — 2011.
Pokrovitelj
Gradonačelnik Grada Zagreba
Organizatori
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Tina Stanković, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Nakladnik
GRAD ZAGREB
GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE,
KULTURU I ŠPORT
Zbornik priredili
OSNOVNE ŠKOLE
Antonio Jurčev
ravnatelj Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
SREDNJE ŠKOLE
Goranka Lazić
profesorica Prirodoslovne škole Vladimira Preloga
Naslovna stranica
Logotip izradila: Ana Novoselac
Dizajn naslovnice: Hand dizajn studio d.o.o.
Oblikovanje i grafička priprema
Hand dizajn studio d.o.o.
Tisak
Kerschoffset Zagreb d.o.o.
Naklada
800 kom
4
20.
smotra
Literarnog, dramsko-scenskog i
novinarskog stvaralaštva učenika
osnovnih i srednjih škola grada zagreba
1992. — 2011.
Zagreb, svibanj 2011.
5
Paula Kralj, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Sadržaj
LiDraNo 1992. – 2010.
PREGLED nagrađenih radova učenika osnovnih i srednjih škola
LiDraNo 2011.
11
95
OSNOVNE ŠKOLE (Osnovna škola Antuna Gustava Matoša)
Literarni radovi
NAGRAĐENI literarni radovi
Pojedinačni dramsko-scenski nastupi
NAGRAĐENI pojedinačni dramsko-scenski nastupi
Skupni dramsko-scenski nastupi
NAGRAĐENI skupni dramsko-scenski nastupi
Samostalni novinarski radovi
NAGRAĐENI samostalni novinarski radovi
Školski listovi
NAGRAĐENI školski listovi
Radijske emisije, TV emisije i videofilmsko stvaralaštvo
NAGRAĐENE radijske emisije, TV emisije i videofilmsko stvaralaštvo
99
149
175
177
179
181
183
271
305
307
309
311
SREDNJE ŠKOLE (Prirodoslovna škola Vladimira Preloga)
Literarni radovi
317
NAGRAĐENI literarni radovi
353
379
Pojedinačni dramsko-scenski nastupi
Skupni dramsko-scenski nastupi
381
383
NAGRAĐENI skupni dramsko-scenski nastupi
385
*NAGRAĐENI samostalni novinarski radovi
387
*NAGRAĐENI školski listovi
Radijske emisije, TV emisije i videofilmsko stvaralaštvo
415
417
NAGRAĐENE radijske emisije, TV emisije i videofilmsko stvaralaštvo
419
NAGRAĐENI pojedinačni dramsko-scenski nastupi
*svi prijavljeni radovi su i nagrađeni
7
Paula Skelin i Ana Marija Špoljarević
OŠ Antuna Gustava Matoša
Dragi Lidranovci!
Dvadeset godina je za nama! Pred Vama je pogled u Zbornik 1992.-2011., u kojem se daje kronološki slijed literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih
škola Grada Zagreba, predloženih za Državnu smotru LIDRANO.
Listajući stranice Zbornika otkrivamo kako je LIDRANO okupljao svake godine sve više poklonika riječi - brojem učenika, mentora i škola da bi danas mogli slobodno reći da LIDRANO živi u svim
osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba.
Teško da je moguće pobrojati sve zaslužne za Zbornik koji držite u ruci. Oni će imenom i likom
biti spomenuti na stranicama ove knjige. Hvala svima koji su pomogli u prikupljanju podataka - svima koji su dali svoj udio, a također isprika ukoliko netko nije uvršten, jer smo se koristili isključivo
dostupnim podatcima tiskanim u dosadašnjim zbornicima.
Lidrano je već dvije godine punoljetan kao i mnogi učenici koji su u njemu sudjelovali. Kroz tih
dvadeset godina s ljudima mijenjao se i Lidrano, rastao i napredovao u svim izrazima, osobito u
novim medijskim područjima. Filmsko stvaralaštvo, koje je 90-tih godina bilo u samim začetcima,
kako u broju pristiglih radova, tako i tehničkoj izvedbi, danas se može pohvaliti gotovo profesionalnim filmovima raznih vrsta i žanrova. Takav napredak vidljiv je i u školskim listovima koji su od
zbornika literarnih radova i pokojeg novinarskog teksta postali prave novine kojih se ne bi postidjeli ni profesionalci.
To također možemo reći i za pojedinačne i scenske izvedbe koje su preboljele sve dječje bolesti i rijetko se pojavi neka izvedba koja ne zadovoljava kriterije govornih vrednota i scenskih
zakonitosti. Literarni su radovi uvijek bili najbrojniji na svakom Lidranu i možda se u tom izrazu dogodilo najmanje promjena jer djeca uvijek izražavaju svoje osjećaje i doživljaje u stihovima i prozi, spontano i originalno. Možda bi se ipak u današnjim literarnim radovima moglo primijetiti više kreativne slobode u izražavanju i iznošenju osobnih, intimnih iskustava.
Mnogim je malim glumcima, novinarima, literatima Lidrano bio mjesto stjecanja prvih iskustava,
javnih nastupa i smjernica za buduće zvanje, a svima je zasigurno bio mjesto dobroga druženja,
upoznavanja vršnjaka, učenja i zabave. Uz učenike za Lidrano su vezani i njihovi voditelji, učitelji
i profesori bez kojih ne bi bilo učeničkog rada ni uspjeha. Voditelji su svih tih godina nastojali prenijeti učenicima svoje znanje, iskustvo, entuzijazam obrazujući se permanentno i sami kako bi bili
što stručniji i uspješniji. Ne možemo zanemariti ni stručna povjerenstva od kojih su mnogi članovi
bili veliki profesionalci - književnici, novinari, redatelji, profesori čije su stručne prosudbe bile vrlo
korisne učenicima i voditeljima.
Lidrano - susret koji nas iz godine u godinu okuplja, još nije završio ovogodišnji, a već nam misao leti na nove pjesme, novinarske zadatke, predstave koje ćemo pripremiti za iduće susrete. Što
je to što nas i dalje vodi prema Lidranu? Osjećaj koji nas vodi do stvaralaštva, našega i stvaralaštva drugih učenika i učitelja, do otvorenih vrata i srca novih škola i gradova koji nas ugošćuju, do
spoznaja i otkrića novih mogućnosti kreativne snage u izgovorenoj riječi na sceni, u filmu, školskim
novinama, literarnim radovima..
Zato ZBORNIK LIDRANO 1992-2011. dolazi u vaše ruke kao sretna knjiga. Prihvatite je sa zadovoljstvom i čitajte s pozornošću. Stvarajte i dalje u pisanoj i izgovorenoj hrvatskoj riječi.
I na kraju poručio bih Vama dragi Lidranovci, nastavite putem kojim ste pošli - u očekivanju novih susreta!
Ivica Lovrić
PROČELNIK
Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i šport
9
10 // LiDraNo 2011.
Pregled nagrađenih
radova
učenika osnovnih i srednjih škola
Grada Zagreba
1992. - 2010.
LiDraNo 2011. // 11
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1992.
Zagreb, 06. - 07. 05. 1992. I dio
19. - 21. 05. 1992. II dio
Centar mladih Ribnjak
LITERARNI RADOVI 1992.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
MOJ TATA
Vladimir Maretić, 7. razred
Martina Maričić
OŠ Granešina
MOJA DOMOVINA
Anja Maksić, 8. razred
Štefanija Plavec
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
POGLED U OGLEDALO
Mirta Tikulin, 8. razred
Štefanija Plavec
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
ŠETNJA ZAGREBOM
Igor Pasarić, 8. razred
Zlatko Matić
OŠ Sesvete
PRIJATELJSTVO
Ana Lovrić-Škunca, 3.
razred
Tanja Ilijaš
OŠ Pantovčak
KUĆNE NAOČALE
Darija Bunjevac, 5. razred
Jelena Erak
I. OŠ Dugave
Marija Merc
Neda Mimica
Škola za medicinske
sestre
SREDNJA ŠKOLA
MOJA ČEŽNJA
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1992.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
OSAM LJUDI - JEDNA
ŽELJA
Domagoj Gračan, 8. razred
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
POEZIJA U HRAMU
BOGINJE KLIO
Danijela Kovačević,
Mirjana Rustambeg, 6.
razred
OŠ Marina Držića
TV/VIDEO-EMISIJE 1992.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
KAKO RADIMO
OŠ Nikola Tesla
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1992.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Milenko Čunčić, 8. razred
OŠ Antuna Branka Šimića
M. ČUNČIĆ: „I TO SMO MI”
Nada Alić
12 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1992.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Olga Pakalović, Danijel
Radman, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
M. Kušec: „UBILI SU MI
KUĆU”
Tea Odobašić
Arijana Komar, Lea
Lončar, Ana Ivušić,
Iva Janušić, Vesna
Svilković, Jasmina Musić,
Tihana Miloš, Martina
Matakanović, Iva Geček,
Ivana Đukić, Jasmina
Gluščić, Tanja Strmotić,
8. razred
OŠ Prečko
R. Bach: GALEB JONATHAN
LIVINGSTON
Ksenija Kancijan
Rad učenika: OGLEDALO
Vera Piščević
Verica Jovan i učenici:
SRETNI KLAUN
Verica Jovan
OŠ Petra Zrinskoga
Luka Gradinjan, Nevena
Rendeli, Vedrana Benčić,
Samir Šećerkadić, Vedran
Prga, Katarina Ivče, Mario
Tunjić, Ivan Turčinović,
Kristina Marenić, Marija
Seder, 6. razred
Dijana Barić, Dorotea
Kekuš, Vlatka Slavik,
Nikolina Mandić, Katarina
Bukovac, Ivana Kožar,
Tamara Žužić, Ružica
Selak, Željka Kljaić,
Nataša Kovač, 8. razred
OŠ Frana Galovića
LiDraNo 1992. - 2010. // 13
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1993.
Zagreb, 19. - 23. 04. 1993.
Zagrebačko kazalište lutaka, Zagrebačko kazalište mladih, Centar mladih Ribnjak
Škola domaćin:
Osnovna škola Josipa Jurja Strossmayera
LITERARNI RADOVI 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice Škola
OČI
Sunčana Uglješić, 8. razred
Katica Rupić
OŠ Ivana Meštrovića
PROLJETNA NOĆ U
VRBIKU
Jasmina Šestak, 8. razred
Marija Nosić
OŠ Augusta Šenoe
NAJRAJŠI BI LEGLA V
TRAVU
Natalija Petljak, 7. razred
Zlata Fijačko
OŠ Vugrovec - Kašina
PLAČLJIVI TUŠ
Kristina Matković, 3. razred
Marija Varkašević
OŠ Jure Kaštelana
ŽIVOT RIJEČI
Šimun Selak, 6. razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
Marin Ganjto, 2. razred
Ante Bičanić
Nadbiskupska klasična
gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
RAT JE STVARNOST
KOJU ŽIVIM
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice Škola
TRAMVAJ NAŠ
SVAGDAŠNJI
Morana Karneluti, 7. razred
Štefanija Plavec
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
PUTOVANJE KROZ
VRIJEME JE MOGUĆE
Aleksandra Huić, 7. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
INVALIDI DOMOVINSKOG Milena Simić, 7. razred
RATA
Milan Paun
OŠ Dragutina Tadijanovića
VELIKA NADA
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
DALEKA ZEMLJA JUŽNA Ana Kabić, 6. razred
KOREJA
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
VODIĆ KROZ ZGB. KINOREPERTUAR
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
Domagoj Vrbos, 2. razred
Branimir Puškarić, 8.
razred
RADIO-EMISIJE 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
INTERVJU SA IZBJEGLIM UČENICIMA
OŠ Otona Ivekovića
RAZGOVOR S TV REŽISEROM ZORANOM ZLATAROM
OŠ Petra Zrinskoga
14 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
ŠKOLSKI LISTOVI 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
SVAŠTARA
OŠ Većeslava Holjevca
ZORA
OŠ Petra Preradovića
BZZZ
OŠ Josipa Jurja Strossmayera
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
POJEDNINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Siniša Bahun, 5. razred
OŠ Petra Zrinskoga
Krležiana/Fragmenti
iz „BALADA PETRICE
KEREMPUHA”
Marija Požega
Maja Ivanković, 1. razred
OŠ Gračani
Vesna Parun: POZIV U
TIŠINU
Vlado Krušić
Olga Pakalović, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Sunčana Škrinjarić: DVA
SMIJEHA
Tea Odobašić
Martina Fruk, 2. razred
I. gimnazija
Josip Pupačić: MOJ
KRIŽ SVEJEDNO GORI
Sonja Kovačec
Danijel Iveta, 3. razred
Graditeljska tehnička škola
Nikola Šop: POZIV
DRAGOM ISUSU
Biserka Vidović
SREDNJA ŠKOLA
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1993.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Franka Meštrović, Mate
Vojnović, 8. razred
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
R. Queneau: „STILSKE
VJEŽBE”
Dunja Jelčić
Izvodi: 15 učenika
OŠ Prečko
Sunčana Škrinjarić:
LUTAK SEVERLUTAK
Ksenija Kancijan
Izvodi: 15 učenika
OŠ Petra Zrinskoga
Davorka Dabelić:
USNULA VILENA KONJA
SVILENA
Vera Piščević
Izvodi: 7 učenika
OŠ Frana Galovića
Verica Ivin: MOJ DOM
Verica Ivin
Izvodi: 5 učenika
Centar za odgoj i
obrazovanje „Goljak”
Luka Paljetak: UMJETNO Ana Šobot
DISANJE
LiDraNo 1992. - 2010. // 15
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1994.
Zagreb, 18. - 25. 04. 1994.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, kazalište Vidra,
Zagrebačko kazalište lutaka
Škola domaćin:
Osnovna Škola Josipa Jurja Strossmayera
LITERARNI RADOVI 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
U SRCU DJETETA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Breza Bernardić
Ljubica Mađževski
OŠ Rapska
PRESUDA
Tomislav Jurić
Stjepan Vlahovec
OŠ Gustava Krkleca
SMRT
Milko Križanović
Lidija Sykora Nagy
OŠ Retkovec
RUŽAN SAN
Roman Cernjak
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
HODAJUĆI NA RUKAMA
Tomislav Jelušić
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
PASJI ŽIVOT
Luka Movčan
Klara Matijević
OŠ Marina Držića
JA NAVIJAM ZA CURICU
Domagoj Vrbos
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
ZALJUBLJENI BALONI
Aleksandra Rittig
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
VU GOSTIMA
Maja Pajurin
Zlata Fijačko
OŠ Vugrovec
KIŠA
Adrijana Turković
Viktorija Radinić
OŠ Žuti brijeg
TKO KOME TREBA
Tena Tarle
Valentina Kamber
OŠ Izidora Kršnjavoga
MOJA SLIKA
Ivana Tarnaj
Gordana Hrgovan
OŠ Lovre pl. Matačića
NOŠENJE MLIJEKA NA
KONTE
Ivan Čorkalo
Marija Gregić
OŠ Šestine
TRINAEST GODINA
Dina Palatinuš
Jadranka Frey
OŠ Voltino
VOLJENOM GRADU!
Lana Kašaj
Rajna Špoljarić
OŠ kralja Tomislava
BOK, PURGERI!
Maja Rupnik
Marica Šafran
OŠ Jordanovac
Anita Žuvela
Marjana Šarac
XII. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
SLIČICA
ISPOVIJEDAM SE
Ivona Novaković
Joso Pilić
III. gimnazija
ZALJEV PTICA
Marta Škaler
—
II. gimnazija
ONO S VUKOM ILI KAKO
PREŽIVJETI ŠUMU U
PROLJEĆE
Marija Mićin
—
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
BROČ
Zrinka Marenić
Ivan Bauman
Zdravstveno učilište
MALA HIŠICA
Marija Žigrovec
—
Škola za tekstil, kožu i
dizajn
JUTRA
Luka Burazin
Majda Bekić
V. gimnazija
LJETNA NOĆ
Mislav Kovačić
—
Nadbiskupska klasična
gimnazija
BOJIM SE DA OSTANE
DRVEĆE BOSO
Željka Martinović
—
V. gimnazija
16 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
PRIČA BEZ NASLOVA
Željka Sambol
—
IV. gimnazija
SKRIVEN U SVOJE
SVJETOVE BJEŽIM OD...
Kukić Rifat
Hedviga Vondraček
Škola za cestovni promet
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ZALJUBLJEN U
ZAGREB (RAZGOVOR
S KNJIŽEVNIKOM
ZVONIMIROM MILČECOM)
Ivan Hrkač
Marija Đurdanović
OŠ Vrbani
SUDBINA HRVATA MA
GDJE GOD BILI
Matija Sinković
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
NA STOTOM ROĐENDANU
MIROSLAVA KRLEŽE
Ankica Bračić
Ivančica Ivanuš
OŠ Marije Jurić Zagorke
GRIČKA VILA
Neva Radelić
Božinka Dokuzović
OŠ Marina Držića
SVJETLO UGASLIH
OČIJU
Haddad Sandra, Frigelj
Silvija
Milan Paun
OŠ Dragutina Tadijanovića
MOJA ŽIVOTNA PRIČA
Žana Saračević
Ružica Sabolić
OŠ Davorina Trstenjaka
PAO JE PETI SNIJEG
Ivan Pogrmilović
Arijana Zakanj
OŠ Josipa Račića
IZ MOG DNEVNIKA
Petra Szabo
Ana Cerovec
OŠ Brezovica
NARKOMANIJA
Lidija Lovrek
Milan Paun
OŠ Dragutina Tadijanovića
JESMO LI MI
KOMPJUTEROMANIJACI?
Nikola - Ivan Leder
Lada Kanajet
OŠ Ivana Gundulića
NAŠA VJEROUČITELJICA
POSJETILA NOVU BILU
Tanja Turopoljac
Zlata Malović
OŠ Medvedgrad
PO ČEMU (NI)JE ZAGREB
METROPOLA
Suzana Glogović
Marijana Šarac
XII. gimnazija
HAMLETMAŠINA
Božena Skupnjak
Terzija - Pavić Pezer
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
NI BENDOVI NISU ŠTO SU
NEKAD BILI
Enes Kulenović
—
III. gimnazija
ŠTO JE RADIO 101?
Nives Suman, Ivan Ražić
—
I. gimnazija
AIDS-KUGA 20.-og
STOLJEĆA
Petra Radulović
—
I. gimnazija
SITNE NEPRILIKE
Domagoj Gračan
—
Nadbiskupska klasična
gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
RADIO-EMISIJE 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ZA I PROTIV KONTRACEPCIJE
OŠ Otona Ivekovića
Ilija Nikić
BOŽIĆNA EMISIJA
OŠ Prečko
ŠKOLSKI LISTOVI 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
HEBA
OŠ Bartola Kašića
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
CRN-BEL
OŠ Frana Galovića
RAZREDNE NOVINE 7. C
OŠ Ivana Gundulića
LiDraNo 1992. - 2010. // 17
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
BZZZ
OŠ Josipa Jurja Strossmayera
NAŠ JORDANOVAC
OŠ Jordanovac
GLAS OTOKA
OŠ Otok
PANTAČ
OŠ Pantovčak
SREDNJA ŠKOLA
Naziv
Škola
PRIGODNI BROJ
Zdravstveno učilište
KAOS
IV. gimnazija
MI
Klasična gimnazija
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična gimnazija
CENER
X. gimnazija „Ivan Supek”
DADA
XVI. gimnazija
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
G. Vitez: PLAVA BOJA
SNIJEGA
Marta Bolfan, 2. razred
OŠ grofa Janka
Draškovića
Marija Vladić
M. Krleža:
PLANETARIJOM
Siniša Bahun, 6. razred
OŠ Petra Zrinskoga
Marija Vladić
M. Krleža: RAT
Marko Makovičić, 7.
razred
OŠ kralja Tomislava
Ksenija Kancijan
J. Pupačić: MOJ KRIŽ
SVEJEDNO GORI
Sanja Hrenar, 8. razred
OŠ Josipa Račića
Božo Pešorda
A. B. Šimić: PJESMA
ČOVJEKA S TAJNOM
Olga Pakalović, 1. razred
IX. gimnazija
Lidija Jonke
R. Marinković: RUKE
Ivana Marinković, 3.
razred
X. gimnazija „Ivan
Supek”
Dinka Juričić
SREDNJA ŠKOLA
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1994.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Danuška Ružić i učenici:
BILI JEDNOM BAKA I
DJED
10 učenika dramske
skupine
I. OŠ Dugave
Danuška Ružić
S. Silverstein: DRVO IMA
SRCE
8 učenika dramske
skupine 5. razreda
OŠ Nikole Tesle
Tamara Magud
Razni radovi: RIEČ
DUMAČA
15 učenika dramske
skupine 2. i 3. razreda
OŠ Sesvetski Kraljevec
Nevenka Ferenčak
V. Ivin: TI SI ŽIVOT
12 učenika dramske
skupine
OŠ Frana Galovića
Verica Ivin
18 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 1995.
Zagreb, 27. - 31. 03. 1995.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, kazalište Vidra,
Zagrebačko kazalište lutaka
Škola domaćin:
Osnovna škola Josipa Jurja Strossmayera
LITERARNI RADOVI 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
MOJA LUTKA
Ivona Šoljić
POČELO JE U VUKOVARU Anita Groznica, 6. razred
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
Ružica Carek
OŠ kralja Tomislava
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
TATA
Igor Bužić, 8. razred
Ružica Sabalić
OŠ Davorina Trstenjaka
RUŽA S MASLENICE
Petra Vargović, 7. razred
Gordana Igrčić
OŠ Ivana Cankara
DUBROVNIK, 25.
KOLOVOZA 1994.
Danijel Detoni, 6. razred
Mirjana Mikulčić
OŠ Pantovčak
PRIRODA
Maja Marović, 6. razred
Katarina Brkić
OŠ Stjepan Bencekovića
Vesna Matković-Maljković
OŠ Većeslava Holjevca
Stjepan Vlahovec
OŠ Gustava Krkleca
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
SRCE MI JE ZAŽUTJELO... Pavle Vukšić, 8. razred
MATURALAC
Zoran Miljić, 8. razred
ZLO KOJE SE ZOVE BUGA Borna Novak, 7. razred
KAJ MI JE TO TREBALO
Stjepan Crnić, 5. razred
Đurđica Rabuzin
OŠ Sesvetski Kraljevec
VAMA VU SPOMEN,
GOSPON ŠAFRANEK
Nikica Štunec, 8. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
ZAGREB
Kristina Grgić, 7. razred
Vjera Mrvelj
OŠ Antuna Gustava
Matoša
BUĐENJE
Rajka Grbas, 7. razred
Marija Tuksar
OŠ Retkovec
OBLAK
Petra Veselinović, 8.
razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
DVOJBA
Tatjana Tomrlin, 7. razred
Mikica Midžić-Posavec
OŠ Cvjetno naselje
AKAVCI
Ana Petričević
Jelena Bunijevac
OŠ Otok
VU MENI
Danijela Pongrac, 1.
razred
Ana-Marija Malbašić
Učenički dom Hrvatski
učiteljski konvikt
ZDENAC I JA
Natalija Petalas, 1. razred
Lahorka Kiseljak
Škola za medicinske
sestre
DRVO
Helena Kasanić, 4. razred
Lidija Vukčević
Druga ekonomska škola
PARUS
Jana Vučković, 3. razred
Mary Ann Škare
Klasična gimnazija
KUDA IDU DIVLJE
SVINJE?
Ivana Galić, 3. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
JUVENILIJA
Ivana Polonijo, 3. razred
Olga Car-Bordukalo
I. gimnazija
SREĆA
Mirna Šolić, 4. razred
Jasna Košćak
XVI. gimnazija
SMIJEŠAK
Nenad Konosić, 4. razred
Lidija Vukčević
Druga ekonomska škola
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 19
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
DIVLJA RUŽA
Irena Družinić, 3. razred
Lahorka Kiseljak
Škola za medicinske
sestre
MOJ SVIJET
Sonja Pregrad, 1. razred
Gordana Prodanović
II. gimnazija
MOTIV GALEBA
Morana Foretić, 3. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PROBLEMI MLADIH
- PRIČA JEDNE
OSMOŠKOLKE
Martina Ležaić, 8. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
BUDIMO AKTUALNI
Iva Jelačić, 7. razred
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
GENIJALAC
Dunja Dawidowsky, 8.
razred
Štefanija Turković
OŠ Bartola Kašića
JARUNČANI
Ivan Mikulić, 7. razred
Štefanija Turković
OŠ Bartola Kašića
U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH
Ozren Biti, 8. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
PANIKA ZBOG UKLETOG
LIFTA
Ivana Paliska, 8. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina
Tadijanovića
ČETKICE, MAGIČNE
ČETKICE
Livija Sokol, 8. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
GLUMA JE OBLIK
STRASTI
Novinarska grupa
Marija Jurić
OŠ Augusta Šenoe
TU SE MORA BITI OD
MALENA
Ivan Jelen, 6. razred
Biserka Glasnović
OŠ Tituša Brezovačkoga
EGIPAT - DAR NILA
Mia Džeba, 6. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
ŠTO NAM NUDI TVPROGRAM
Nikola-Ivan Leder, 8.
razred
Lada Kanajet
OŠ Ivana Gundulića
PRVA MOBILIZIRANA
BRIGADAHRVATSKE
VOJSKE
Barbara Grah, 2. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
TETA, JESI LI TI MOJA
MAMA?
Petra Radulović, 3. razred
—
I. gimnazija
VIŠE OD IGRE
Bartol Letica, 4. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
INTERMEZZO O
PREZIMENIMA
Ante Baučić, 3. razred
Anita Žalac
Klasična gimnazija
I DAROVITOST I VJEŽBA
Nikolina Molnar, Tea
Mužinić, 4. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
RADIO-EMISIJE 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
KAMO IZLAZE OSMAŠI
OŠ Otona Ivekovića
KOMENTIRAMO ŠPORTSKA DOGAĐANJA
OŠ Vrbani
ŠKOLSKI LISTOVI 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
TIME FOR TEA
OŠ Voltino
NAŠ JORDANOVAC
OŠ Jordanovac
20 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
HEBA
OŠ Bartola Kašića
RUŽA
OŠ Augusta Šenoe
ZOM
OŠ Dragutina Tadijanovića
LOJZEK
OŠ Alojzija Stepinca
SREDNJA ŠKOLA
Naziv
Škola
µ
Klasična gimnazija
MI MLADI
III.gimnazija
DADA
XVI. gimnazija
CHUSS OPIS: EXPONENT
V. gimnazija
TIPKA
Upravna i birotehnička škola
KRAH
XVIII. gimnazija
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dunja Čorković, 5. razred
OŠ Rapska
Sunčana Škrinjarić: DVA
SMIJEHA
Anđa Lovrić
Franjo Dijak, 4. razred
Prva ekonomska škola
J. Pupačić: ROMANSA
PROSJAKA
Neli Mindoljević
Sanja Hrenar, 1. razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
J. Pupačić: JADIKOVKA
OČAJA
Neli Mindoljević
Anica Tomić, 1. razred
VII. gimnazija
S. S. Kranjčević: ELI! ELI!
LAMA, AZAVTANI?
SREDNJA ŠKOLA
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1995.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođač
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
19 učenika dramske
skupine 7. razreda
OŠ Ivana Mažuranića
S. Matanović, M. Perl: OD
REPA DO REPA
Stjepan Matanović i
Margareta Perl
16 učenika dramske
skupine 5., 7. i 8. razreda
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
M. Arbanas: JEDAN DAN
IZ DNEVNIKA
Dunja Jelčić
17 učenika dramska
skupine
OŠ Augusta Cesarca
Učenički radovi: DOBRO
JUTRO, ZAGREBE
Nevenka Špoljar
12 učenika dramske
skupine 5. i 8. razreda
I. OŠ Dugave
D. Ružić: TO NIJE TO
Danuška Ružić
12 učenika dramske
skupine 2. razreda
OŠ Bartola Kašića
S. Femenić: HRAST
Jasmina Rubčić i Mirko
Katalinić
13 učenika dramske
skupine 7. i 8. razreda
OŠ Frana Galovića
V. Ivin: PURGERNJAKDOBRI DUH ZAGREBAČKI
Verica Ivin
6 učenika dramske
skupine 4. razreda
OŠ Matije Gupca
R. Relić i učenici: IGRA
Renata Relić
9 učenika dramske
skupine 4. razreda
XVI. gimnazija
G. Vitez: PLAVA BOJA
SNIJEGA
Jasna Koščak
20 učenika dramske
skupine
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
A. Tadić: DOJDI MALA
KADA MISEC ZAJĐE
Danica Slavnić-Anić
14. učenika dramske
skupine 2. razreda
IV. gimnazija
A. Kramarić, D. Klečki, I.
Martinović: SNJEGULICA
BY 2. C
Marija Petrović
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 21
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1996.
Zagreb, 25. - 28. 03. 1996.
Zagrebačko kazalište lutaka, kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škola domaćin:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
LITERARNI RADOVI 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
MOJ GRAD
Mirela Knezović, 4. razred
Jadranka Valek
OŠ Augusta Šenoe
POVRATAK
Matija Bašić, 5. razred
Ružica Saboliž
OŠ Davorina Trstenjaka
NEDJELJA
Domagoj Perkušić, 7.
razred
Dijana Čuklić
OŠ Bartola Kašića
OK’ VRATA, OK’ PENĐER
Amrija Ancić, 8. razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
PISMO SVETOM NIKOLI
Maja Tolić, 2. razred
Božica Holenda-Maček
OŠ Mladost
U MOJOJ DUŠI
Kristina Grgić, 8. razred
Jelena rendulić
OŠ Antuna Gustava
Matoša
ŠESTINE
Magdalena Šobar, 3.
razred
Snježana Grubišić
OŠ Šestine
IZ LJETNOG DNEVNIKA
Ivan Lacković, 7. razred
Marija Mikulčić
OŠ Pantovčak
NEIZBJEŽNA TIKVICA
Iva Jurić, 5. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
ŠKABRNJA
Josip Brkić, 8. razred
Zorica Klinžić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
ČOVJEK IZ MOJE ULICE
Tomislav Šarčević, 7.
razred
Zlatko Matić
OŠ Sesvete
NE MOGU ZABORAVITI
Ivana Blažević, 5. razred
Marija Dumić
OŠ Antuna Mihanovića
IZ MLADENOVOG DNEVNIKA Mladen Konjević, 7. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
MOJA PRVA LJUBAV
Vojislav Tikulin
OŠ Frana Galovića
Tomislav Blažun, 7. razred
ČEŽNJA
Ana Milisavljević, 8. razred
Valentina Kember
OŠ Izidora Kršnjavoga
ČUDESNA ŠUMA
Jasmina Petrinović, 7.
razred
Senija Badić
OŠ Jabukovac
MOJE BUDUĆE ZANIMANJE
Goran Blažević, 8. razred
Lidija Njavro
OŠ Mate Lovraka
JA SAM...
Petra Husinec, 7. razred
Gojko Sušac
OŠ grofa Janka
Draškovića
MOJ GRAD
Maja Zeljko, 7. razred
Marica Motik
OŠ Retkovec
ZOV PRIRODE
Stjepan Dretar, 6. razred
Sanja Poleschensky
OŠ Lovre pl. Matačića
SKINUO JE PANCIRKU
Ivana Briševac, 7. razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
22 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SREDNJA ŠKOLA ŠKOLE
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PETARCIN NEISPISANI
SONET BR. CCCLXVII
Franjo Mesić, 2. razred
Gordana Gojčeta
X. gimnazija „Ivan
Supek”
SANJALA SAM
Danijela Jergović, 4.
razred
Suzana Molčanov
XI. gimnazija
NA SVIJETU UMIRATI NIJE
TEŠKO, STVORITI ŽIVOT
DALEKO JE TEŽE
Nikolina Stojanović, 4.
razred
Emica Calogjera
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
PISMO
Natalija Petolas, 2. razred
Jadranka Janković
Škola za medicinske
sestre Vrapče
VENERA
Iva Lednicki, 4. razred
Mira Klanac
Gornjogradska
gimnazija
KOHEZIJA
Ozren Rašuo, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
PRIČA O GAVRANU
Mihaela Jekić, 3. razred
Nada Čičmak
XII. gimnazija
PRVENSTVENO JE PRAVO
ČOVJEKA DA ŽIVI NA
VLASTITOJ ZEMLJI
Sanja Dalić, 4. razred
Višnja Dobošević,Vesna
Trkanjec
XVIII. gimnazija
POSLJEDNJA
PJESNIKANJA
Gordana Martinelli, 1.
razred
Mirjana Devčić
III. gimnazija
BITI...
Ivan Brnjački, 1. razred
Neda Rudež
XV. gimnazija
JA SAM VUK, MRŠAVI
SLOBODAN VUK
Siniša Vroić, 4. razred
Suzana Molčanov
XI. gimnazija
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
NOĆ ASTEROIDA
Damjan Kovačić, 7. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
JARUNSKA LJEPOTICA
Ana Zakošek, 7. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
UZ NJU SMO IMALI DIVNO
DJETINJSTVO
Sanja Basar 7.r., Romana
Matičević, 7. razred
Margareta Perl
OŠ Ivana Mažuranića
AH, TA OBEĆANJA
Sanda Kiralj, 8. razred
Zorka Alerić
OŠ Gustava Krkleca
ČVRSTE KANDŽE DROGE
Ana Botica, 8. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
PRVA SE KNJIGA UVIJEK
PIŠE ZA SVOJU DUŠU
Skupina autora, 8. razred
Snježana Đuretek
OŠ Dobriše Cesarića
TEROR NAD ŽIVOTINJAMA
U ILICI 520
Jana Pušić, 8. razred
Ana Bogišić
OŠ Ivana Gundulića
MOJ VELIKI BRAT
Darko Jeras, 4. razred
Cila Baričević
OŠ Dragutina Kušlana
CESARIĆEVIM TRAGOM
Staša Knežević, 8. razred
Snježana Đuretek
OŠ Dobriše Cesarića
UMJETNOST ILI
VANDALIZAM
Buga Berković 7. razred,
Ivana Gašparuš, 7. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
BOŽIČNE PRIČE DJEDOVA I
STRIČEVA
Maša Tonković, 6. razred
Zorka Lugarić
OŠ Jure Kaštelana
TAMNA STRANA JARUNA
Barbara Fijačko, 8. razred
Štefanija Turković
OŠ Bartola Kašića
PREDAVANJE DOKTORA
SAKOMANA
Jurana Hraste, 4. razred
Smiljana Karlušić
V. gimnazija
OSTATI ILI OTIĆI, PITANJE
JE SAD
Ana Knežević, 3. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
DJETINJSTVO TRAJE
NAJDUŽE
Veronika Paradžik 1.
razred, Nina Hadžija, 1.
razred
Vesna Miljanović
Zdravstveno učilište
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 23
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
RADIO-EMISIJE 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv emisije
Škola
Dok svira radio
OŠ Jordanovac
Punk- glavobolja
OŠ Dragutina Tadijanovića
Eko- eko, ekologija
OŠ Nikole Tesle
ŠKOLSKI LISTOVI 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
ZVONKO
I. OŠ Dugave
ZVONO
OŠ Žitnjak
NAŠ JORDANOVAC
OŠ Jordanovac
SIGET
OŠ Većeslava Holjevca
TIME FOR TEA
OŠ Voltino
ZOM
OŠ Dragutina Tadijanovića
DEKAVAC
OŠ dr. Ivana Merza
HEBA
OŠ Bartola Kašića
MAČICA
OŠ Ivana Gundulića
MAŽURANAC
OŠ Ivana Mažuranića
MI NAJMLAĐI
OŠ Kustošija
SREDNJA ŠKOLA
MI MLADI
III. gimnazija
NOVINE III. A
I. gimnazija
PRO
XV. gimnazija
VRANEC
Gimnazija Lucijana Vranjanina
BINGO
Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Kristina Petljak, 5. razred
OŠ Vugrovec- Kašina
Stjepan Jakševac: Človek i
drevo
Ankica Blažinović- Kljajo
Siniša Bahun, 8. razred
OŠ Petra Zrinskoga
Zvonimir Balog: Ljubav
Marija Požega
Sanja Hrenar, 2. razred
V. gimnazija
Božica Jelušić,: Noćna
steza
Neli Mindoljević
Anica Tomić, 2. razred
VII. gimnazija
Edgar Allan Poe: Gavran
Luja Mikić
Marija Čorić, 4. razred
Treća ekonomska
škola
Anka Petričević: Motrim
tvoj lik ljubavi
Ante Bičanić
SREDNJA ŠKOLA
24 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1996.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
OŠ Vugrovec- Kašina
Dramska skupina 5.
razreda - recital - Anja
Grljak, Ida Grljak, Andreja
Brozović, Petra Ciković,
Ivan Bernardić, Kristina
Petljak, Tajana Petljak, Mario
Mudifaj, Anita Pustički, Ivana
Raspudić, Kristina Dujak,
Robert Iljevac
Dramska skupina 8. razreda
OŠ Bukovac - scenska igra
Nikola Arbanas, Vladimir
Torbica
OŠ Bukovac
OŠ Izidora
Dramska skupina 7. i
Kršnjavoga
8. razreda OŠ Izidora
Kršnjavoga - scenska igra Dora Zgabljić, Marko Milić,
Domagoj Davodović, Svebor
Prstačić, Damjan Španjol,
Ana Milisavljević, Mirela
Kalšan, Petra Blašković,
Una Mikac, Željka Krpić,
Juraj Perković, Tajana
Medved, Cvijeta Biščević,
Vice Ramljak, Igor Jurić, Ivor
Jelavić, Bruno Tolić, Andraš
Trkulja, Tomislav Drvodelić
Lutkarska skupina 7. i 8.
razreda OŠ Frana Galovića
- lutkarska igra - Dino
Brčić, Ana Marija Mlinarić,
Ana Ažić, Ajdin Duraković,
Carmen Mikuš, Jelena
Kos, Alma Duraković, Iva
gregurić, Ana Marinović,
Tomislav Plečko, Tihomir
Pavešić
OŠ Frana Galovića
Lutkarska skupina 6. razreda OŠ Gustava Krkleca
OŠ Gustava Krkleca lutkarska igra Matija Janeš,
Ivana Nakić, Ana Pleše,
Dražena Grab, Ira Abinun,
Zlatko Zrinski
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Mladen Kušec: Odrastanje
Ankica Blažinović- Kljajo
Nikola Arbanas: Doktor i
dedek
Robert Katalinić
Voditeljica i članovi grupe:
Možda bi moglo biti
drugačije
Valentina Kember
Verica Ivin: Potraži me u
knjizi
Verica Ivin
Shel Silverstein: Drvo ima
srce
Dragica Moritz
SREDNJA ŠKOLA (kazalište Vidra)
Dramska skupina
Centra za obrazovanje i
osposobljavanje Dubravascenska igra
Tomislav Pažanin, Stjepan
Herceg, Danijel Lernatić,
Nediljko Mikov, Tihomir
Vukasović, Tanja Nemet,
Valentina Bekina, Mirjana
Janžek, Sabina Kadrić,
Mirsada Kabrić
Marija Habijanec: Droga
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava odnosi sve
Ivanka Đurek, Zdenka
Lugomer, Davor Kalavari
LiDraNo 1992. - 2010. // 25
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1997.
Zagreb, 17. - 21. 03. 1997.
Gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagrebačko kazalište lutaka, Kazalište Vidra,
Hrvatski školski muzej
Škola domaćin:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
LITERARNI RADOVI 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ŠUMSKI ČOVJEK
Nikola Osmanagić, 4.
razred
M. Pašićek
OŠ Izidora Kršnjavoga
BEZ NASLOVA
Anita Štimac, 8. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
ŽELJKO
Josipa Milašinovič, 6.
razred
Dubravka Toskavski
OŠ dr. Vinka Žganca
MOJA PRVA LJUBAV
Juraj Žiričić, 8. razred
Davorka Vuković
OŠ Šestine
MORAM TI DATI NOGU
Jelena Šimunović, 8.
razred
Ljerka Dujmović
OŠ Alojzija Stepinca
POGLED KROZ ŠPIJUNKU Ana Labudović, 8. razred
Milena Lelas
OŠ Vladimira Nazora
MAŠTA MOŽE SVAŠTA
Domagoj Dragičević, 5.
razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
PANIKA U DIZALU
Mladen Konjević, 8. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
ISPOVIJESTI DOBRO
ODJEVENE DJEVOJKE
Tia Milinović, 6. razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
ŠKOLA ME PONEKAD
IZLUĐUJE
Ivana Bertić, 6. razred
Ljiljana Puljar-Matić
OŠ Jordanovac
PRIPOVIJEDAO MI JE
DJED
Lejla Bajrić, 5. razred
Dubravka Toskavski
OŠ dr. Vinka Žganca
MORE
Tin Lemac, 8. razred
Mladen Janković
OŠ Petra Preradovića
KAP
Petra Milašin, 5. razred
Tilda Raič-Egović
OŠ grofa Janka
Draškovića
VJEČNI ŽIVOT
Petra Hamelec, 5. razred
Mica Ružić
OŠ Tituša Brezovačkog
OSLUŠKUJEM TIŠINU
Eva Dezan, 7. razred
Vera Srdjak
OŠ Matije Gupca
JESENSKO
PRIPOVEDANJE I
ČAKULANJE
Nena Mitrašinović, 7.
razred
Vera Devčić
OŠ Marina Držića
NEGDAR I VU DUŠI
OBLAK SUNCE SKRIVA
Danijela Vidačić, 8. razred
Renata Kale
OŠ Tina Ujevića
PAHULJA
Mia Rak, 1. razred
Terezija šolić
OŠ Ivana Gundulića
O ŠKOLOVANJU
Jura Pintar, 8. razred
Marija Draginić
OŠ Miroslava Krleže
U SRCU ILOKA
Anita Groznica, 8. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
TIŠINA
Emili Nikolić, 4. razred
Vlatka Biškupić
OŠ braće Radić
KAD CURA PODIVLJA OD
LJUBAVI
Vlatka Mihavec, 6. razred
Vera Piščević
OŠ Petra Zrinskoga
26 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
NJEZINO IME
Marko Builo, 6. razred
Višnja Babić-Žižek
OŠ Mate Lovraka
BOŽIĆ U ZAGORI
Martina Baković, 7. razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
U POTRAZI ZA LIJEPIM
Ante Vukorepa, 2. razred
Smiljana Kalušić
V. gimnazija
JESENJE MAGLE
Gordana Martinelli, 2.
razred
Maja Ilić
III. gimnazija
SPREVUD MOJEGA
VUJČEGA V TUHLJU
Tomislav Muller, 3. razred
Jadranka Janković
Škola za medicinske
sestre Vrapče
SREDNJA ŠKOLA
VRISAK
Ivan Bunjački, 2. razred
Nevenka Šuvanjić
Klasična gimnazija
STARA HIŽA
Maja Koluba, 3. razred
Ante bošnjak
Željeznička tehnička
škola
POKLEDNA ROŽA
Petra Popek, 1. razred
Mira Klanac
Gornjogradska gimnazija
IAKO JE MNOGO LJETA
RAZMIŠLJAO JE VEĆ O
MNOGOM...
Kosjenka Konjević, 1.
razred
Srećka Škare
I. gimnazija
BALADA O PIJANCU
Tomislav Pluščec, 3. razred Josip Ilić
III. gimnazija
ANTIGONA MOG DOBA
Marin Torti, 2. razred
Mirjana Trošelj
Škola za medicinske
sestre
VALPURGINA NOĆ
Vanja Devčić, 4. razred
Nevenka Šuvanjić
Klasična gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ŽIVOT BEZ TELEVIZIJE
Ana Pejičić, 7. razred
Dubravka Rovičanec
OŠ dr. Ante Starčevića
U AUTOBUSU
Tea Župan, 7. razred
Silvija Ćurić
I. OŠ Dugave
ŠKOLSKA LEKTIRA
Marija Zoretić, 7. razred
Marija Đurđanović
OŠ Vrbani
NETKO JE UKRAO
KRAMPUSA
Morana Dolenc 8. razred,
Damjan Kovačić, 8. razred
Valentina Kamber
OŠ Izidora Kršnjavoga
MIRO GAVRAN: POKUŠAJ
ZABORAVITI
Martina Smokrović, 8.
razred
Mladen Janković
OŠ Petra Preradovića
KRITIČKI OSVRT NA
PREDSTAVU DUNDO
MAROJE
Ivana Kežić, 8. razred
Mladen Janković
OŠ Petra Preradovića
IZMEĐU STVARNOSTI I
SAN
Lana Molvarec, 8. razred
Arijana Zakanj
OŠ Josipa Račića
TAMO I SADA MIRIŠU
KONJI I KRAVE
Vedrana Cicvarić 7. razred,
Maja Pošta, 7. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
POČELO JE U KUĆI
SORGOVIH
Ivan Tuđman 8. razred,
Danijel Dragojlović, 8.
razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
ALŽIR - GRAD S VIŠE
LICA
Ivana Konigsknecht, 8.
razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
OSVOJILI SMO ŠESTO
MJESTO
Goran Ljubej, 7. razred
Aleksandra Pšeničnik
OŠ Čučerje
POSLIJE TUČNJAVE
Ana Velić, 7. razred
Zlata Stnunje
OŠ Medvedgrad
STRAH STANUJE U MOM
SRCU
Sanja Kenji, 7. razred
Gojko Sušac
OŠ grofa Janka
Draškovića
O PSIMA LUTALICAMA I
JOŠ KOJEČEMU
Ana Zakošek, 8. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
SVAŠTA U GLAVI
Lea Šimek, Marinka
Kovačić
Arijana Zakanj
OŠ Josipa Račića
RAZGOVOR S
KNJIŽEVNIKOM
MIROSLAVOM MAĐEROM
Marija Kušt, 7. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
LiDraNo 1992. - 2010. // 27
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
ZANIMANJE GLAZBOM
Ana Popović, 6. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina
Tadijanovića
MINI ANKETA O
KAZALIŠTU
Maida Arslanagić 7.
razred,Vesna Blažević, 8.
razred
Diana Marković-Hitrec
OŠ Petra Zrinskoga
GRAFITI
Jana Ivanković, 7. razred
Štefanija Turković
OŠ Bartola Kašića
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PUTOVANJE
PODRAVINOM
Martina Juranić, 1. razred
Jasna Šego
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
VELEBIT I JA
Alan Čaplar, 4. razred
Drinka Trinajstić
I. gimnazija
UVIJEK SAM VJEROVAO
U POVRATAK U
DOMOVINU
Barbara Grah, 3. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
JA BELINU ZADAĆE, ON
MENI-LOPTE
Barbara Grah, 3. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
NE POSTAJE SE
OVISNIKOM OD BILO
ČEGA
Nikica Maul, 4. razred
Ilko Despot
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
RASTAVA BRAKA RUŠITELJ OBITELJI,
OSOBNOSTI, DRUŠTVA
Vesna Zečević, 2. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
JEDNA PRIČA
Silvija Ožvald, 4. razred
Terezija Pavić-Pezer
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
JEDNA KAZALIŠNA
KRITIKA: APOCALYPSO
Maja Grdešić, 4. razred
Senka Vuk
XV. gimnazija
KONCERT DOBROTE U
ZAGREBU, 27. RUJNA
1996. GODINE
Marko Majerović, 3.. razred Smiljana Karlušić
V. gimnazija
OLGA I LINDA
SESTRINSTVO U KAPUTU
Branka Drageljević, 4.
razred
Terezija Pavić-Pezer
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
ZAPLETENA U
GLAZBENOJ PAUČINI
Marija Bošnjak, 2. razred
Jasna Šego
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
SREDNJA ŠKOLA
RADIO-EMISIJE 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Ona ima moć
Ana Marija Kiznarić,
Jelena Rojnica, 6. razred
OŠ Jordanovac
Renata Šute
Je l’ nas je ponekad stid?
Rene Dizdar, Aida Bečić, 6.
razred
OŠ Prečko
Ksenija Kancijan
Kako sam došao na svijet
Josipa Ljubičić, 6. razred;
Antonija Ljubičić, 7. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Milan Paun
Kakvi sati glazbenog?
Goran Dolenčić, Vanja
Mudronja
OŠ Otona Ivekovića
Ilija Nikić
Ivo Rezo, 4. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Zdenka Lugomer
Gimnazijalac
Rujana Mihotić, 3. razred
V. gimnazija
Smiljana Karlušić
Retorika je put do sreće
Učenici 3. razreda
Prva privatna gimnazija
Jasna Šego
Intervju s Marijom
Kefeček
Mirela Havelka, 2. razred
Druga ekonomska škola
Lidija Vukčević
SREDNJA ŠKOLA
Radio vijesti
28 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
TV EMISIJE 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Intervju s Kristijanom
Ugrinom -tv emisija
Martina Risojević, Ivana
Paljug, 8. razred
OŠ braće Radić
Nada Vrstošek
Video klub „Čičak„dokumentarni film
Ivan Veljača, Ira
Čarakovac, 6. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Vesna Zaimović
ŠKOLSKI LISTOVI 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
FLIP
OŠ Ivana Filipovića
LAHOR
OŠ grofa Janka
Draškovića
MAŽURANAC
OŠ Ivana Mažuranića
STEN
OŠ Stenjevac
ZRIN
OŠ Petra Zrinskoga
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
DUGI
I. OŠ Dugave
LOJZEK
OŠ Alojzija Stepinca
OTON
OŠ Otona Ivekovića
MAČICA
OŠ Ivana Gundulića
HEBA
OŠ Bartola Kašića
ZOM
OŠ Dragutina Tadijanovića
SREDNJA ŠKOLA
KRIK
V. gimnazija
PRO ET CONTRA
XV. gimnazija
GENERACIJE
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
CENER
X. gimnazija „Ivan Supek”
MI MLADI
III. gimnazija
BINGO
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
NOVINE 3. A
I. gimnazija
Pojedinačni DRAMSKO-scenski nastupi 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Petra Đerek, Goran
Zelenika, 4. razred
OŠ Ivana Meštrovića
Priča o šeširima
Marica Imbriovčan
Tanja Gamberger, 8.
razred
OŠ Izidora Kršnjavoga
Nada Iveljić: Životopis
poljskog cvijeta
Valentina Kamber
Anica Tomić, 3. razred
VII. gimnazija
S. Strahimir Kranjčević:
Zadnji Adam
Nevenka Vipauc
Lina Lena Soukup, 3.
razred
IX. gimnazija
Jose Regio: Crna pjesma
Grozdana Nekić
Ivana Palčić, 3. razred
III. gimnazija
Ranko Marinković: Kiklop
Valerija Bilić, Branka
Milković
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 29
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
Skupni DRAMSKO-scenski nastupi 1997.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
Izvođači
Ime i prezime voditelja/ice
Zemaljski koralji
OŠ Pantovčak
Monika Mikulić, 6. raz.,
Hana Šoljan, 6. raz.,
Karolina Mahečić, 8. raz.,
Marija Lešaja, 8. raz., Ana
Lovrić- Škunca, 8. raz.,
Petra Milojković, 8. raz.,
Nadina Dujić, 8. raz., Ivan
Horvat, 6. raz., Igor Odak,
6. raz., Agata Brajdić, 7.
raz., Marija Duvnjak, 7.
raz., Juraj Šodan, 6. raz.
Marija Mikulčić
Krivica
OŠ Retkovec
Nina Matijašević, Sanja
Nimac, Maja Vecko,
Kristina Nikić, Iva Perić,
Ana Bakiš, Vinka Oklopčić,
Maša Viduka, 8. razred
Marica Motik
SREDNJA ŠKOLA
Crtići, ruž za usne i (samo)
ubojstvo- scensko- mimska
igra
X. gimnazija „Ivan Supek”
Sanja Hrenar, 3. raz.,
Marina Petković, 2. raz.,
Maja Kovač, 4. raz.
Neli Mindoljević
I to mi je neki život
I. gimnazija
Sanja Žižek, 2. raz.,
Tatjana Ivković, 4. raz.,
Marko Movre, 1. raz., Irena
Jakčević, 4. raz., Irena
Tkalec, 2. raz., Ivana
Abramović, 4. raz., Lidija
Beg, 3. raz.
Dragica Dujmović, Antonija
Ivković
Mali princ
VII. gimnazija
Izvođači: Anica Tomić, 3.
raz., Tihana Šuput- Valent,
3. raz., Katarina Škegro,
3. raz., Mirna Adamović,
3. raz., Dunja Dawidowsky,
3. raz., Petra Mateljan, 3.
raz., Sašenjka Karađoje,
3. raz.
Nevenka Vipauc
Grafičko oblikovanje zaštitnog znaka LiDraNo izrađeno je 1997. godine.
Autorica: Ana Novoselac, profesorica
30 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
Lidrano 1998.
Zagreb, 16. - 18. 03. 1998.
Zagrebačko kazalište lutaka
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša i IV. gimnazija
Prema Državnom zborniku
LITERARNI RADOVI 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PISMO BAKI
Jurica Fadljević, 3. razred
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
NOS JE NEKOM PONOS,
A NEKOM MUKA
Ivan Anušuć, 3. razred
Mrija Ilić
OŠ Mladost
ČUDESNA KRPA
Marija Pinjuh, 7. razred
Vesna Skočić
OŠ Cvjetno naselje
ŽIVOT KAO TIJESNE
CIPELE
Sandra Wagnes, 6. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
GLAD ZA ŽIVOTOM
Ines Rauša, 4. razred
Antun Golubić
Poštanska i
telekomunikacijska
škola
NA PUTU U RAJ, SVETI
PETAR SJEDIO JE ISPOD
DRVETA
Tomislav Šakić, 4. razred
Dario Budimir
Klasična gimnazija
KAMOV I JA
Filip Bašić, 4. razred
Suzana Jelovečki
Srednja škola Sesvete
ZEMLJA JE IGRAČKA
VREMENA
Maja Duvnjak, 1. razred
Nada Čičmak
XII. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
TRAGOM
SAVJETOVALIŠTA
Jelena Krcivoj, 6. razred
Cila Baričević
OŠ Dragutina Kušlana
GLEDAM OKO SEBE
Iva Katalenić, 8. razred
Ivanka Pavić
OŠ Matka Laginje
KAKO MALO POSTAJE
VELIKO
Ana Miljković, 8. razred
Arijana Zakanj
OŠ Josipa Račića
RIJEČI NAŠE
SVAGDAŠNJE I TUĐE
Katja Banai, 7. razred,
Matea Prlić, 7. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
PISANA RIJEČ U
HRVATSKOJ
Mirela Bura, 7. razred,
Petra Kobar, 7. razred
Marija Đurđanović
OŠ Vrbani
O ANOREKSIJI IZ PRVOG
PERA
Danijela Božić, 3. razred
Davorka Horvatek-Modrić
Upravna i birotehnička
škola
NETKO I NEŠTO
Iva ŠkaIć, 2. razred,
Snježana Levar, 4. razred
Davorka Horvatek-Modrić
Upravna i birotehnička
škola
LiDraNo 1992. - 2010. // 31
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
RADIJSKE EMISIJE 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
Iza vas (Radio 5+)
OŠ Nikole Tesle
Previše pričaš, prijatelju
OŠ Otona Ivekovića
TV EMISIJE 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Dom drugačiji od našeg
OŠ Vugrovec- Kašina
Ankica Blažinović- Kljajo
ŠKOLSKI LISTOVI 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Heba
OŠ Bartola Kašića
Skica
OŠ Josipa Račića
Slap
OŠ Dobriše Cesarića
Čarobna frula
OŠ Jure Kaštelana
Dugi
I. OŠ Dugave
SREDNJA ŠKOLA
Tipka
Upravna i birotehnička škola
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Marija Pinjuh, 7. razred
OŠ Cvjetno naselje
M. Pinjuh, V. Skočić:
Čudesna ruža
Vesna Skočić
Dora Filipović, 7. razred
OŠ Augusta Šenoe
Ivan Kušan: Lažeš Melita
Ana Kaplan
Ivana Palić, 6. razred
OŠ Frana Krste
Frankopana
A. G. Matoš: Kip domovine
leta 188*
Tatjana Jakica
Anita Pustički, 7. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Stanislav Petrović: So bregi
nie lagvi
Ankica Blažinović- Kljajo
Sonja Desnica, 4. razred
Klasična gimnazija
Vesna Parun: Ljubomir
Nevenka Šuvajić
Filip Begović
XVIII. gimnazija
Mak Dizdar: Razmirja
Štefica Tomić
Dalibor Bilen
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Josip Ozimec: Tak je rekel
Jura
Sanja Vlahović- Trninić
Marina Petković: Ona hoda
Neli Mindoljević
Carl Sandburg: Divljina
Gordana Nekić
SREDNJA ŠKOLA
Sanja Hrenar, 4. razred,
X. gimnazija „Ivan
Marina Petković, 3. razred Supek”
Lina Lena Soukup, 4.
razred
32 // LiDraNo 1992. - 2010.
IX. gimnazija
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1998.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina OŠ
Petra Zrinskoga
OŠ Petra Zrinskoga
Učenici: Ajde dečki, ponovo
Vera Piščević
Dramska skupina OŠ
Izidora Kršnjavoga
OŠ Izidora Kršnjavoga
Harry Chapin: Boja cvijeća
Valentina Kamber
Dramska skupina OŠ Jure
Kaštelana
OŠ Jure Kaštelana
Luko Paljetak: Stonoga u
trgovini
Suzana Plevnik
Dramska skupina OŠ
Dobriše Cesarića
OŠ Dobriše Cesarića
Dramska skupina: Priča
Gordana Fileš
Dramska skupina II.OŠ
Bartola Kašića
OŠ Bartola Kašića
Jasmina Rubčić: Četka
Jasmina Rubčić
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina Klasične Klasična gimnazija
gimnazije
Skupina učenika: Devet
stanica
Dario Budimir
Dramska skupina II.
gimnazije
II. gimnazija
Rad učenika: Pogleda
uprtog daleko naprijed,
kroz ljude, stići ćeš onamo
odakle si krenuo- k sebi, ali
bolno
Gordana Prodanović
Dramska skupina IV.
gimnazije
IV. gimnazija
Daniel Harms: Dramske
skice
Snježana Žanić
Dramska skupina X.
gimnazije „Ivan Supek”
X. gimnazija „Ivan
Supek”
Marina Petković: Pssst...
šuti!!!
Neli Mindoljević
SREDNJA ŠKOLA
Izvođači
LiDraNo 1992. - 2010. // 33
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 1999.
Zagreb, 15. - 20. 03. 1999.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
IV. gimnazija
LITERARNI RADOVI 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ŽIVOT BIJELOG PILIĆA
(autobiografija)
Filip Lazarević, 6. razred
Teodora Ćuk
OŠ Izidora Kršnjavoga
PSIHOMODO BLUES
Borna Čop, 8. razred
Mira Rukavina
OŠ dr. Ante Starčevića
MOJ ZAGREB
Iva Curl, 4. razred
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
DJETINJSTVO JE
VRIJEME IGRE??
Gordan Kreković, 6. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
ZAŠTO STARCI VLADAJU
SVIJETOM?
Boris Muža, 8. razred
Ivana Grizelj
OŠ braće Radić
CRVENA KOLICA
CVJETNOG UZORKA
Filip Roudnicky, 7. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
CRVENI CVIJET
Sanja Karasman, 5. razred
Katarina Brkić
OŠ Stjepana Bencekovića
ROŽE I JAGODE
Marta Galić, 5. razred
Janja Galić
OŠ Ivana Granđe
NOVI DAN
Josip Motik, 7. razred
Zlata Fijačko
OŠ Vugrovec - Kašina
ČEŽNJA
Damir Antolović, 8. razred
Tilda Rajić
OŠ grofa Janka
Draškovića
FILOMANIJA ILI KAKO NE
„ČITATI” LEKTIRE
Goran Huljenić, 6. razred
Marina Vižintin-Šilobob
OŠ Tituša Brezovačkog
Ines Jagić-Zonjić
OŠ Alojzija Stepinca
LET SNJEŽNE PAHULJICE Magdalena Zuban 4 razred
Dijana Radošević, 8. razred Ksenija Kancijan
OŠ Prečko
VANJA, NIJE FAIR
Kosjenka Konjević, 3.
razred
Srećka Škare
I. gimnazija
POSLJEDNJI KADAR
Albertina Jozić, 1. razred
Joso Pilić
III. gimnazija
BUĐENJE
Ivana Šunc, 2. razred
Mary Ann Škare
Klasična gimnazija
GRČKA DRAMA
Marta Alić, 4. razred
Iva Šoljan
XI. gimnazija
PLAVOZELENOSMEĐA
PRIČA SA SIVIM
ZAVRŠETKOM
SREDNJA ŠKOLA
SUNCE, PTICA, KIŠA
Nives Šimičić, 4. razred
Gojko Sušac
XIII. gimnazija
MALI USKRS
Slađana Ereš, 1. razred
Lidija Vukčević
Druga ekonomska škola
TRIPTIH
Ivan Bunjački, 4. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
FAŠNJIK
Ana Kaić, 1. razred
Danica Anić-Slavnić
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
SERGEJU
Maja Duvnjak, 2. razred
Nada Čičmak
XII. gimnazija
34 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
RIJEČI, RIJEČI, RIJEČI...
Dubravka Petra Lubin, 1.
razred
Branka Bračun
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
SVIJETLA VRBA, SUZNI
KLAUN
Lana Molvarec, 2. razred
Snježana Mikulan
I. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
JOŠ JEDNA TUŽNA PRIČA Željka Šoković, 8. razred
Florijan Galić
OŠ Ivana Granđe
GOSPODAR MOJE
LEKTIRE
Ivan Ivković, 5. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
SLIKE IZ MOG
RETKOVCA…
Danijel Ikić, 8. razred
Marija Tuksar
OŠ Retkovec
U OČEKIVANJU 1999.
GODINE
Jelena Prokop, 4. razred
Mirjana Fordren
OŠ Matka Laginje
SUDBINA HRVATSKE
KNJIGE
Marija Marić, 7. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
AL’ SMO SE NASMIJALI
Lovro Pužar, 7. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
NIJE DOBRA ONA KNJIGA Lara Stolnik, 8. razred
PREKO KOJE NITKO NIJE
JEO
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
KAKO SE GRADILA NAŠA
ŠKOLA?
Maja Šimunjak, 6. razred
Marija Popović
OŠ Otona Ivekovića
ODRASLI NIKADA
NEMAJU VREMENA
Maja Banovac, 8. razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
ŠKOLA ČUČERJE I
NJENIH 140 GODINA
Maja Čičmir i Nikolina
Rustan, 7. razred
Aleksandra Pšeničnik
OŠ Čučerje
O IGRI I IGRANJU
Maja Tuđen, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
HOLOCAUST MEMORIAL
MUSEUM
Jona Kulenović, 7. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
NADREALIZAM
ONOSTRANOG
Matija Sinković, 3. razred
Bernardica Škrlac
Gornjogradska gimnazija
ŽIVI LI DUH ANTIČKIH
JUNAKA?
Ines Potočić, 2. razred
Mary Ann Škare
Klasična gimnazija
DIMITRIJE POPOVIĆ
Ivana Šivak, 1. razred
SREDNJA ŠKOLA
Suzana Molčanov
XI. gimnazija
SILNO SAM ZADOVOLJAN Petra Jug, 3. razred
ocjenama PUBLIKE I
KRITIKE
Joso Pilić
III. gimnazija
JACK FRUSCIANTE JE
IZAŠAO IZ GRUPE
Lucija Klarić, 2. razred
Mirjam Grabovac, s.
Berislava
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
TEŠKO JE PRIZNATI DA SI
DIJETE PIJANCA
Snježana Levar, 4. razred,
Hrvoje Jovanović, 3.
razred
Davorka Horvatek Modrić
Upravna i birotehnička
škola
DUŽNOST JE RODITI
ZAČETO DIJETE
Ana Zakošek, 1. razred
Joso Pilić
III. gimnazija
LiDraNo 1992. - 2010. // 35
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
RADIO-EMISIJE 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Iza vas
Petra Balija, Mladen
Starčević, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Jadranka Babić
Ma, nemreš b-livit
Tena Vukoasović, Tome
Škoro
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
Radio za dobre ljude
Dijana Radošević, Vedran
Koprivnjak
OŠ Prečko
Ksenija Kancijan
Markiranje
III. gimnazija
Gordana Prodanović
Intervju sa Soul
Fingersima
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Z. Lugomer
SREDNJA ŠKOLA
TV-EMISIJE 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
A bili smo obitelj
Igor Poljak, Kristina
Petljak, 8. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Zrinka Šarić, Ankica
Blažinović Kljajo
Prijevoz
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Milivoj Labudić
Zajedno smo jači
Klasična gimnazija
Nevenka Šuvajić
SREDNJA ŠKOLA
ŠKOLSKI LISTOVI 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
MASLAČAK
OŠ Nikole Tesle
NAŠ JORDANOVAC
OŠ Jordanovac
OTON
OŠ Otona Ivekovića
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
VRBA
OŠ Vrbani
ZBRKA
OŠ Augusta Harambašića
ZOM
OŠ Dragutina
Tadijanovića
ŽUBOR
Oš Vjenceslava Novaka
DUGI
I. OŠ Dugave
LJUBEK
OŠ Davorina Trstenjaka
MI VI ONI
OŠ Cvjetno naselje
SREDNJA ŠKOLA
MI MLADI
III. gimnazija
MI
Klasična gimnazija
TIPKA
Upravna i birotehnička škola
BINGO
Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava
SVITANJE
Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica
TNT
Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu
IZIDOR
Poljoprivredna škola
36 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Ines Palčić, 7. razred
OŠ Frana Krsta
Frankopana
Edgar Allan Poe: Crni
mačak
Mirjana Jelača
Ivana Horvat, 8. razred
OŠ Retkovec
Nepoznati autor: Na
stezici
Marija Tuksar
Maja Filipović, 8. razred
OŠ Augusta Šenoe
Sanja Pilić: MajaRozmari
Ana Kaplan
Eva Pavlinušić, 7. razred
OŠ Ivana Mažuranića
Ivan Minati: Nekog
moraš voljeti
Margareta Perl
SREDNJA ŠKOLA (IV. gimnazija)
Ivan Beuc, 1. razred
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Autorski rad: Tek toliko
da se nešto kaže
Sanja Vlahović-Trninić
Iva Derniković, 4. razred
III. gimnazija
Autorski rad: Heroina
Maja Ilić
Marko Biočina, 3. razred
XVI. gimmazija
E.M. Remarque:
Povratnik
Jadranka Tukša
Ivana Marešić, 4. razred
III. gimnazija
F.M. Dostojevski: Braća
Karamazovi
Valerija Bilić
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 1999.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Lutkarska skupina učenika OŠ Antuna Mihanovića
4. razreda: Dorotea
Behin, Ana Bevanda,
Martina Bilobrk, Sanja
Dobričević, Danijel
Herak, Petra Horvat,
Klaudija Majstorović,
Valentina Marđetko, Nives
Milanković, Ivana Nikolić,
Hrvoje Pirić, Marija Radoš,
Željka Štokan, Matea
Uremović
Dramska skupina škole:
Sanja Anđelić, Jelena
Burka, Maja Fras, Maja
Jurković, Tin Kadoić,
Lea Krpan, Kristijan
Marinković, Jasna Radoš,
Kristina Ravlić
OŠ Dobriše Cesarića
OŠ Izidora Kršnjavoga
Dramska skupina: Amila
Brković, Dinko Sinovčić,
Lea Radolfi, Rebeka
Dadić, Matea Samardžija,
Marin Njavro, Katja
Kudrina-Prašek, Tamara
Božić, Dominik Kaurić,
Petra Hranuelli, Lukrecija
Guić, Zrinka Franić, Anja
Zimić, Korana Kovačević,
Marina Miškulin, Vida
Raić, Saša Odvorčić, Bojan
Glavašević
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Davorina Bakota: A gdje
je Leo?
davorina Bakota
Članovi dramske grupe:
Zatvreni krug
Gordana Fileš
Voditeljica i članovi
grupe: Moglo je biti i
gore
Valentina Kember
LiDraNo 1992. - 2010. // 37
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
Dramska skupina
„Cvrkutani I”: Adriana
Kukas, Nikolina Husinec,
Ivana Jurić, Andrijana
Katalenić, Domagoj
Kranjčec, Mario Lovrić,
Marina Mance, Josipa
Milašinović, Hrvoje Paclik,
Marijana Sunko, Danijela
Stanić, Marko Šegota,
Petra Šestak, Adrijana
Tankošić, Mario Trgoec,
Lidija Vukasanović
OŠ dr. Vinka Žganca
Članovi dramske grupe i
Sličice s maturalca
Snježana Čubrilo
Recital: Nemir riječima,
Scenska igra: Golubica
Neli Mindoljević i Marina
Petković
SREDNJA ŠKOLA
X. gimnazija „Ivan Supek”
Dramska skupina X.
gimnazije: Marina
Petković, Nikolina
Petković, Sanja Ajdinovski,
Anita Perković, Eva
Kraljević, Lana Jergović,
Ana Šešet, Vilka Alfier,
Ivana Mrgan, Goran
Kunštek, Emil Rašić, Anja
Mužek, Nives Jovetić,
Petra Kos, Ivana Marić,
Amila Mehinović, Borna
Josip Godan
Dramska skupina
V. gimnazije: Petra
Miloković, Miranda
Damić, Ivan Glavak,
Branimir Ivšić, Nikolina
Topol, Ana Letinčić,
Karolina Mahečić, Irena
Bastijanić, Latica Hrs,
Tena Kovačević, Vedrana
Pogačić, Sandra Skosples,
Nataša Poljak, Mateja
Krpić, Bojan Pavlek, Ana
Ješovnik, Ivana Klanac,
Ivan Ileković, Miro Roman,
Kamilo Rudeš, Davor
Srića, Mirosalv Rajter
V. gimnazija
Scenska igra: Draga
naša televizija
Majda Vejzović
Dramska skupina II.
gimnazije: Maja Sviben,
Ivana Hausknecht, Dina
Gross, Lana Batistić,
Marta Bubić, Ivona
Ićitović, Marko Makovičić,
Martina Kramarić,
AlanPegan, Maja Katić,
Zlatan Krajina
II. gimnazija
Scenska igra: Ovce
Gordana Prodanović
Dramska skupina III.
gimnazije: Iva Derniković,
Matea Gracin, Rina Kotur,
Marija Kukec, Marin Levaj,
Ozren Vasiljević, Josip
Ostrunić
III. gimnazija
Scenksa igra: Philip
Glass kupuje komad
kruha
Maja Ilić
38 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 2000.
Zagreb, 13. - 17. 03. 2000.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
LITERARNI RADOVI 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
SUNČEVA ZRAKA
Ana Šafran, 5. razred
Aleksandra Pšeničnik
OŠ Čučerje
U MATOŠEVOM KRILU
Sandra Dobrić, 8. razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
HVALI MORE, DRŽ’ SE
KRAJA
Filip Roudnicky, 8. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
MORE
Sara Stanić, 8. razred
Mirjana Rajter
OŠ Brezovica
MOJA UČITELJICA
IZVANZEMALJAC
Marin Patarčec, 7. razred
Dušanka Jurdana
OŠ braće Radića
VETER
Sunčica Vuković, 5. razred
Ksenija Kancijan
OŠ Prečko
PJESMA
Ivan Gavran, 4. razred
Ljiljanka Brčić
OŠ Alojzija Stepinca
MINUS KAO STIL ŽIVOTA
Lovro Pužar, 8. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
BREZA ZIMI
Filip Prižmić, 4. razred
Dragica Budišćak
OŠ Jabukovac
IZVORI MOJIH
NADAHNUĆA
Tomislav Juričev-Sudac, 8.
razred
Slavica Odorčić
OŠ Antuna Gustava
Matoša
VODIČ KROZ BOLNICE ZA
BICIKLISTE
Fran Kostanjšek, 6. razred
Renata Šute
OŠ Jordanovac
HAIKU
Jozefina Gerlach, 3. razred
Višnja McMaster
OŠ Markuševec
LJUBAV NA PRVI OKUS
Katarina Volčanšek, 5.
razred
Vesna Dobrinić
OŠ Trnjanska
KRAJ JE ZAPRAVO
POČETAK
Anđelko Katanec, 2. razred
Andja Jakovljević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
KNJIŽEVNOST BEZ
UMJETNOSTI?
Andrea Vukojić, 4. razred
Maša Bulum
Gornjogradska
gimnazija
PLETENJE I PARANJE
ILI REMINISCENCIJE
PLIŠANOG MEDVJEDIĆA
Jasmina Petrinović, 3.
razred
Renata Kostanjevec
Prva privatna gimnazija
GLASOVI. DOGAĐAJI. BOJE. Lana Perišić, 3. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
ZATVORI OČI I VIDJET ĆEŠ
Marija Beuk, 2. razred
Antun Golubić
Poštanska i
telekomunikacijska
škola
POSTOJI MJESTO
Monika Kovaljesko, 1.
razred
Marijana Šarac
XII. gimnazija
KRONOLOGIJA
Senad Zemunović, 4.
razred
Jelena Pavletić
Veterinarska škola
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 39
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
NEŠTO I JA MORAM
Jelena Šereš, 1. razred
Ljiljana Šutalo
Škola za cestovni
promet
GLAVNI JUNAK JEDNE
KNJIGE DOŠAO MI SE
ŽALITI
Lana Faust, 2. razred
Gordana Bolf
Privatna klasična
gimnazija
FUGA
Lana Molvarec, 3. razred
Snježana Mikulan
I. gimnazija
KAD ČOVJEKU KRENE
Mladen Konjević, 3. razred
Ivana Sesar
XI. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
MALI PRIMJER
KREATIVNOSTI
Ana Marić, 7. razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
RIJEČJU, GLAZBOM
I HRANOM USUSRET
PORTUGALU
Milana Stričić, 8. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
VIS IZ NAŠE PERSPEKTIVE
Nenad Bijelić, 8. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
LUTANJE PO INTERNETU
Filip Romanić Kristensen,
8. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
ZALJUBLJEN SAM U
GLUMU
Mirta Vranko, 8. razred
Lada Franić Glamuzina
I. OŠ Dugave
SUDAR(I) SA ZLATKOM
Jurana Jelačić, 8. razred
Snježana Đuretek
OŠ Dobriše Cesarića
ŠKOLA BEZ DROGE
Sanja Marić, Hrvoje Strižić,
8. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta
Harambašića
PLAKATI NAS OSVAJAJU
Ivana Karabelj, 7. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
TKO JE BIO DAVOR
HERCEG
Frana Marija Vranković, 7.
razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
RAZVOJ TEHNOLOGIJE
NE ISKLJUČUJE
DUHOVNOST
Ivan Udovičić, Darija
Petrović, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
Jaša Kraus, 3. razred
Anita Žalac
Privatna klasična
gimnazija
Gojko Sušac
XIII. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
SLUŠANJE
Slavica Gašpert, 3. razred
DOK POSTOJI NJEZINO
VELIČANSTVO ISPRIČNICA
BIT ĆE I „MARKIRANJA”
KAKO GRAD I
MINISTARSTVO IGRAJU
NOGOMET
Danijela Habek, 4. razred
Tamara Špehar
I. gimnazija
(M)UČENICI NA LEŽAJU
U A-26
Ivana Kostović, 2. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
EKSKLUZIVNI INTERVJU S
PROF. JELIĆ
Vlatka Mihavec, 1. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
MAĐIONIČAR MOŽE SVE
Nives Puhalo, 4. razred
Davorka Horvatek - Modrić
Upravna i birotehnička
škola
Josip Pilić
III. gimnazija
POSJET KUĆI NOBELOVCA Ana Sočev, 2. razred
PABLA NERUDE
40 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
RADIO-EMISIJE 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Peterokut
Ivan Pokos 6. razred i
Jelena Posilović, 5. razred
OŠ Nikole Tesle
Miroljub Udiljak
Ma, nemreš b’livit
Katarina Kovač, 8. razred
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
Tanja Kušan, Sara
Mukavec, Ivana Labudović,
Silva Perić
Prva privatna gimnazija
Renata Kostanjevec
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Ima jedna duga cesta
Ines Poljak 6. razred,
Nikola Kljajo, 8. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Zrinka Šarić
Nikolina Borić, Ana Đorđić
Klasična gimnazija
Mary Ann Škare
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ŽUTAC
OŠ Žuti brijeg
Oto Buger i Marija
Končurat
ŽUBOR
OŠ Vukomerec
Gordana Baban
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković i Mladen
Klaić
ZADNJA KLUPA
OŠ Ivana Gundulića
Pavao Jerolimov
SKICA
OŠ Josipa Račića
Arijana Zakanj-Ivasović
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
Đurđica Jelačić i Snježana
Đuretek
MAŠTA I SVAŠTA
OŠ Grigora Viteza
Marijan Malašić
SREDNJA ŠKOLA
Informatika danas, sutra
TV-EMISIJE 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
Artifices murorum
ŠKOLSKI LISTOVI 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
PTIĆ
OŠ braće Radić
Ivan Mustač
MARKUŠ
OŠ Markuševec
Žana Jusup i Saša
Najrajter
KREK
OŠ Luka
Dragomir Dančević i
Persida Majcen
VRBA
OŠ Vrbani
Ljljana Jerković
OZIRIS
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
Ivan Dukić
OXYMORON
XI. gimnazija
Ivana Sesar
BEZ CENZURE
I. gimnazija
Tamara Špehar i Dunja
Marušić
TIPKA
Upravna i birotehnička
škola
Davorka Horvatek-Modrić
MI MLADI
III. gimnazija
Josip Pilić
VECORDIA
Privatna klasična
gimnazija
Anita Žalac
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 41
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Antonija Zrno, 3. razred
OŠ Rudeš
Sanja Pilić:
Žbršžčmrs, okvrtčmnj
Ana Medved
Pia Šmalcelj, 7. razred
OŠ Ivana Filipovića
August Šenoa: Budi
svoj
Vera Žuškin
Nikolina Rustan, 8. razred
OŠ Ivana Mažuranića
Vladimir Nazor:
Maslina
Margareta Perl
Marija Marić, 8. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Ivan Minatti: Nekog
moraš voljeti
Vesna Matković
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Amar Bukvić, 4. razred
XV. gimnazija
Miroslav Krleža:
Leone, Filip
Senka Vuk
Tanja Gamberger, 3. razred
V. gimnazija
Z. Majetić: Uvijek ste
jednako daleko
Vesna Muhoberac
Ivan Kristijan Marić, 3. razred
Gornjogradska
gimnazija
S. Jesenjin: Spotakoh
se o kamen
Marija Bilić
Marina Mihoković, 3. razred
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
K. Lugn: Tebi koja
kažeš ljubav
Milkica Ursa
Iva Šulentić, 2. razred
I. gimnazija
A. Vuletić: I ništa se
promijeniti neće
Dragica Dujmović Markusi
SREDNJA ŠKOLA
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2000.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina: Dora Adanić,
Tea Fučkar, Mia Krpan, Ivana
Batljan, Žana Bogunović, Maja
Bunjevac, Mia Fučkar, Robert
Marinković, Valentina Rapo,
Kristina Rašeta, Irena Ravlić, Ivan
Rupčić
OŠ Dobriše Cesarića
Članovi dramske
skupine: Ma, nije
važno…
Gordana Fileš
Poliklinika za
Dramska skupina: Nenad Kralj,
Goran Horvat, Toni Drkula, Renata rehabilitaciju slušanja i
govora Suvag
Palić, Marina Horvat, Neven
Gašić, Mario Hudurović, Antonija
Pitiko, Žarko Zgonjanin, Mario
Rafajec, Ante Sklena, Ana Marija
Jurinjar, Dinka Bakšić, Domagoj
Korošec, Sanel Bašić, Andrina
Boban, Dunja Čosić, Lucija Purin,
Gordana Dukarić, Sandra Bakula,
Adnan Bajagilović, David radelić,
Ivana Borovac, Rea Hraski,
Tomislav Marić
Članovi dramske
skupine: Voćna torta
Jagoda Leskovar, Vesna
Pintar, Sunčana Kršić
Emil Bačić, Radovan Janković, 7.
razred
OŠ Prečko
Sve za brata
Jadranka Oštarčević
Lutkarska skupina „OsamD”:
Nives Milanković, Sanja
Dobričević, Ana Bevanda, Ivana
Nikolić, Matea Matić, Helena
Bakota, Dorotea Behin, Tihana
Erak, Matea Uremović, Valentina
Marđetko
OŠ Antuna Mihanovića
Davorina Bakota i Smiljana
Davorina Bakota i
Smiljana Baran: Sunce Baran
micika
42 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
OŠ Stenjevec
Ivanka Moslavec
Ivana Šivak, glazba
Marija Matanović:
Crvenokosa djevojčica
Učenici 2-4 razreda: Morana
Dolenc, Nike Komnenić, Davor
Vukoja, Iva Baljkas, Matea Mati,
Marinka Kovačić, Matko Jurinović,
Filip Srića, Mirna Hari, Martina
Tomić, Tvrtko Antolčić, Maja
Murgić, Siniša Bahun
Gimnazija Tituša
Brezovačkog
Morana Dolenc: Oddo
Maja Zrnčić
Učenici 2. razreda: Nikolina Ilić,
Ana Kaić, Anika Krneta, Ivana
Oršić, Tatjana Štrbac
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
Miroslav Krleža:
Balade Petrice
Kerempuha
Dubravka Boljša
Dramska skupina 3. i 4. razreda:
Maja Katić, Nikolina Dumančić,
Maja Marić, Bernarda Hlevnjak,
Iva Kelava, Rozalija Muhek,
Blaženka Vojvoda, Blaženka
Sečkar
II. gimnazija
Maja Katić: Alfred ili
potraga za smislom
Nada Baronica i Davor
Kavalari
Dramska skupina 3. i 4. razreda:
Marin Bakarić, Tihana Buklijaš,
Matea Gracin, Mirela Tomić,
Stjepan Perić
III. gimnazija
M. Kovač: Debitanti
Maja Ilić
Dramska skupina: PIEDS DE
COCHON: Ivan Kristijan Majić,
Nina Benović, Ivana Karačonji,
Ana Zubak, Jelena Topolovec, Iris
Grujičić, Andrea Sever, Rujana
Pavlić, Ana Salopek, Jana Wurth,
Ana Radić
Gornjogradska
gimnazija
Daniel Harms Kristijan Majić: Zembil
od Mušeme
Marija Bilić
Dramska skupina: Dagudegi:
Anja Mužek, Emil Rašić, Nikolina
Vargonić, Nikolina Zorić, Marija
Marijanović, Ivana Marošević,
Andrija Pirnat, Ivan Škegro, Ivan
Krošelj, Zvonko Sigmund, Ana
Šešet, Petra Kos, Ivana Marić, Iva
Škorić
X. gimnazija „Ivan
Supek”
Učenički rad: Pozdrav
Suncu
Neli Mindoljević
Lutkarska skupina „Stenići”, 3.
razred: Ana Antunović, Davor
Bobek, Josipa Dvoraček, Ana
Hrkač, Ana Jasenović, Kristina
Jurilj, Mate Milas, Martina
Orehovec, Bernarda PešunPopijač, Nikol Podhraški, Mirta
Požar, Šimun Šitum, Marija Toplak
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 43
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 2001.
Zagreb, 03. - 06. 04. 2001.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
LITERARNI RADOVI 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
BAJKA O ZLATNIM
RIBICAMA
Ivan Šošić, 7. razred
Šefika Trbojević
OŠ Nikole Tesle
BORA MOGA DJEDA
Marina Blažinec, 8. razred Mirjana Rajter
OŠ Brezovica
ZELENA ŠUMA
Ana Lasić, 5. razred
Tilda Raić-Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
AUTOPUT
Tomislav Popović, 2.
razred
Ivančica Tajsl-Dragičević
OŠ Trnjanska
KLUPA POKRAJ DUNAVA
Sandra Kel, 7. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
PRAV JE TAK
Andrea Ćulafić, 6. razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
SJEĆAM SE...
Vanda Jakir, 7. razred
Vlatka Hranjec
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
KAKO SE PIŠE PJESMA?
Martina Rauch, 5. razred
Šefika Trbojević
OŠ Nikole Tesle
PUSTOLOVINE JEDNOG
ŠALABAHTERA
Lea Kovač, 6. razred
Nikolina Bratković
OŠ Zapruđe
MOBITEL NAŠ
SVAGDAŠNJI
Hrvoje Ryznar, 7. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
MAGAREĆI OTOK
Igor Medić, 7. razred
Marijana Češi
OŠ Vladimira Nazora
ZA KOGA MOJE SRCE
LUPA?
Martina Olić, 2. razred
Željka Manzoni
OŠ Dragutina Kušlana
ISPOVIJED JEDNE
KRAFNE - ŽARGON
Ana Marija Vašiček, 7.
razred
Danuška Ružić
I. OŠ Dugave
Alma Domazet, 2. razred
Iva Šoljan
XI. gimnazija
NEMIR I STRAST
Luka Perković, 4. razred
Jasna Posarić
JUČER...
Miroslav Janžek, 3. razred Andja Jakovljević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
„GRABE I ŽABE”
Marija Brezarić, 2. razred
Nada Stipković
Škola za tekstil, kožu i
dizajn
HODATI ILI NE?
Ines Samaržija, 2. razred
Nada Stipković
Škola za tekstil, kožu i
dizajn
PISMO DALEKOM BRATU
Marina Katinić, 3. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
PROGAZ ODRASTANJA
Christian Katarinčić, 4.
razred
Zdenka Validžić
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
SREDNJA ŠKOLA
SNIJEG NA IGRALIŠTU
44 // LiDraNo 1992. - 2010.
I. tehnička škola TESLA
20.
smotra
DUHOVNOST U
KRLEŽINIM DJELIMA
Ivana Geček, 4. razred
Dubravka Lisičak
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
ZID I RUŽA
Nikolina Stefanov, 4.
razred
Gojko Sušac
XIII. gimnazija
VRIJEME
Lana Perišić, 4. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
MOJA, STARA
Josipa Kovačić, 1. razred
Mira Križan
Srednja škola Sesvete
VAŽNOST JEDNOG NOSA
Ana-Marija Poljanec, 4.
razred
Gordana Bolf
Privatna klasična
gimnazija
KRAVLJE LUDILO U
HRVATA
Martina Franz, 2. razred
Tin Prpić
Prva ekonomska škola
SALZBURŠKA ČAJANKA
Irena Bastijanić, 4. razred
Majda Bekić-Vejzović
V. gimnazija
STRAH
Buga Berković, 4. razred
Majda Bekić-Vejzović
V. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
NA FILMU SE PUNO LAŽE
Morana Tuškan, Tanja
Blažon, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
PLES ILI DIVLJANJE
Dino Rajšić, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
SIMPLY SIMPLE!
Dora Kasap, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
POTTEROMANIJA
Diana Špehar, 5. razred
Božinka Dokuzović
OŠ Marina Držića
ZARADI PETICU
OTKRIVANJEM
POGREŠAKA
Anđelka Omelić, 6. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina
Tadijanovića
MALI PRINC NA
BORONGAJU
Žana Bogunović, 6.
razred
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
TRAŽEĆI ODGOVORE NA
PITANJA O DROGI
Vatroslav Vujičić, 8.
razred
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
KAKO SAM POSTALA
MAMA GODINE
Tea Ivaniš, 3. razred
Tatjana Kukić
OŠ Dragutina
Tadijanovića
RAZGOVOR S DR.
SLAVKOM SAKOMANOM
Irena Mlinarić
Meri Farac
OŠ Rudeš
UTJECAJ MEDIJA NA
POJAVU AGRESIVNOSTI
KOD DJECE
Krešimir Rukavina, 7.
razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
RAZLIKUJU NAS PO
ČARAPAMA
Nina Jakuš, Kristina
Gavran, 7. razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
DOŠEL JE VUZEM
Romana Matičević, 4.
razred
Lahorka Černok
Škola za medicinske
sestre Vrapče
INSTRUKCIJE ILI NE,
PITANJE JE SAD!
Anita Sakar, Tena Šarić,
2. razred
Zvjezdana Bezlaj
II. gimnazija
SAT BIOLOGIJE ILI
DOMJENAK?!
Maja Osenički, 2. razred
Stela Munjić
XVI. gimnazija
KAKVE NAM JE TAJNE
OTKRIO ŠIMUN?
Vlatka Mihavec, 2. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
BUDUĆIM
INTELEKTUALCIMA (ILI:
GDJE SE TO UČI?!)
Boris Majcen, 3. razred
Lidija Farkaš
V. gimnazija
INTERVIEW
Jasmina Petrinović, 4.
razred
Renata Kostanjevec
Prva privatna gimnazija
S ONE STRANE KEMIJE
Romana Rođaković, 4.
razred
Ivana Sesar
XI. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 45
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
ZLATKO, MORAŠ U
ŠKOLU, TI SI IPAK
RAVNATELJ!
Ivana Pavlek, Mirena
Šarić, 4. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
NOVI ŽIVOT U CENACOLU
Mirena Šarić, 4. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
NIKAD NIJE PRERANO
ZA EDUKACIJU
Aleksandra Živković, 2.
razred
Davorka Horvatek Modrić
Upravna i birotehnička
škola
PITANJE ROMA
Natalija Gjeri, Ivana
Lazarević, 4. razred
Ivana Matas
IV. gimnazija
RADIO-EMISIJE 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Susret s prijateljem
Antonija Hrgović, 8.
razred, Damjan 7. razred
OŠ Nikole Tesle
Mirjana Udiljak
Svaštara
Hrvoje Kovač 4. razred,
Gabrijela Radošević 6.
razred
OŠ Prečko
Ksenija Kancijan
Tetoviranje
Luka Šolta, Žarko
Stojanović, 8. razred
OŠ Cvjetno naselje
Vesna Skočić
Iva Paro-Vidolin,
Valentina Jarnjak
II. gimnazija
Sretna Nevistić
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Bez tajni
Jelena Posilović 6.
razred, Ivan Pokos, 7.
razred
OŠ Nikole Tesle
Mirjana Kovačić
Zagrebački kit će opet
plivati iznad Podsuseda
Ivan Družinec, Tomislav
Vukman, 8. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Milan Paun
Slava Raškaj
Anja Perkov, Marina Milić,
8. razred
OŠ Cvjetno naselje
Vesna Skočić
Otok čipke, sira, kamena
i soli
Gordan Kreković, 8.
razred
OŠ Otok
Jelena Bunijevac Matičić
Ana Đordić, Miroslav Kitić
Klasična gimnazija
Anđelka Dukat
Gornjogradska gimnazija
Marija Bilić
Prva ekonomska škola
Zrinka Parežanin Sabadoš
SREDNJA ŠKOLA
Odnosi s roditeljima
TV-EMISIJE 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
O tempora! O mores!
Bolji boljitak
Zašto ne?
Zvonimir Bakula, Anita
Dobrinić
ŠKOLSKI LISTOVI 2001
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ŽUTAC
OŠ Žuti brijeg
Oto Buger, Marija Končurat
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
MARKUŠ
OŠ Markuševec
Žana Jusup, Saša Najrajter
KREK
OŠ Luka
Dragomir Dančević
KRESNICE
OŠ Ivana Granđe
Jelena Palameta
KLIK
OŠ Brestje
Ankica Blažinović Kljajo
DUGI
I. OŠ Dugave
Silvija Ćurić
46 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
DEKANI
OŠ Trnsko
Renata Cvetko
ODRAZI
OŠ Rudeš
Meri Farac
HEBA
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Štefanija Turković
MASLAČAK
OŠ Nikole Tesle
Renata Skok-Kovačić
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
SREDNJA ŠKOLA
Naziv školskog lista
BEZ CENZURE
I. gimnazija
Dunja Marušić
TIPKA
Upravna i birotehnička
škola
Davorka Horvatek-Modrić
MI MLADI
III. gimnazija
Josip Pilić
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
>4<
IV. gimnazija
Ivana Matas
GAUDEAMUS
Prva privatna gimnazija
Renata Kostanjevec
SVITANJA
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
s. Berislava Grabovac
KRIK
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
DOPING
II. gimnazija
Zvjezdana Bezlaj
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Mario Kosović
µ
Klasična gimnazija
Mary-Ann Škare
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Ines Poljak, 7. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Ana Kajić: Fašnik
Nataša Cesarec
Buga Marija Šimić, 1.
razred
OŠ Miroslava Krleže
uko Paljetak: Jednu su
mačku zvali Ica
Marija Žufika
Maša Savičević, 6. razred
OŠ Jabukovac
Vesna Parun i Slavko
Mihalić: Sanjam zelene
brodove u tihoj luci
Senija Badić
Petar Atanasoski, 8.
razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Petar Atanasoski: Život je
frka, stari moj
Dinka Tolić
Klasična gimnazija
Ivan Kozarac: Sudoperka
Žaneta Balčin
Danijel Jedriško, 2. razred XI. gimnazija
Ankica Crnić: Ja
Iva Šoljan
Ivana Vasilj, 2. razred
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Sylvia Plath: Tata
Goranka Lazić
Petra Težak, 1. razred
XVI. gimnazija
Antun Šoljan: Pratnja
Jadranka Tukša
Matija Kezele, 1. razred
Gornjogradska gimnazija
Miroslav Krleža: Sat
Ana Radić-Grbešić
SREDNJA ŠKOLA
Ivan Planinić, 4. razred
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2001.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Lutkarska skupina
OŠ Antuna Mihanovića
Smiljana Baran i Davorina
Bakota: Bajka o princezi
Kristinki
Smiljana Baran i Davorina
Bakota
Ivana Šivak: Opet su došli
Ivanka Moslavac
Ivan Ernoić: Važna je prava
fora
Dunja Jelčić
STENIĆI, učenici 4. razreda OŠ Stenjevec
Dramska skupina učenika
7. razreda
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
LiDraNo 1992. - 2010. // 47
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
Dramska skupina škole
OŠ Dobriše Cesarića
Dramska skupina: Bilo je to
ovako…
Gordana Fileš
Dramska skupina Trn
OŠ Trnjanska
Dramska družina: Gdje je
baka?
Vesna Dobrinić
Dramska skupina JEKA
GLASOVA
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Charles Baudelaire i isječci Goranka Lazić
iz Knjige Otkrivenja: Svatko
treba platiti za svoje grijehe
Dramska družina GOLE
MASKE
I. gimnazija
Učenički rad prema prozi F.
M. Dostojevskog: Psihološki
pristup
Dragica Dujmović-Markusi
Dramska skupina CO3
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Dramska skupina CO3:
Gledam ljude
Davor Kalavari
Dramska družina
BUĐENJE
Klasična gimnazija
Gerber Orhideja: Cvjetna
reciklaža
Žaneta Balčin
Dramska družina OBIČNI
SMRTNICI
II. gimnazija
Grupni učenički rad: I
bogovi imaju video
Gordana Prodanović
SREDNJA ŠKOLA
48 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 2002.
Zagreb, 15. - 18. 04. 2002.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
LITERARNI RADOVI 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
GAZDI
Miroslav Bojničić, 6. razred
Đurđica Rabuzin
OŠ Sesvetski
Kraljevec
I NA KRAJU_ _ _ _ _ _
Ana Marija Vašiček, 8.
razred
Danuška Ružić
I. OŠ Dugave
MRNJAU!!!
Lea Živković, 7. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić
Zagorke
PRIČA O MAČKICI
ELIZABETI
Buga Marija Šimić, 2.
razred
Dragica Žufika
OŠ Miroslava Krleže
DAN IZMEĐU aaaaaaaa i
uuuuuuuu
Ana Grlić, 5. razred
Vera Piščević
OŠ Petra Zrinskoga
BOLESNOJ SESTRICI
Mia Nikić, 7. razred
Nada Babić
OŠ Malešnica
ŽELIM, ŽELIM
Ivana Šimag, 3. razred
Vlatka Vuković
OŠ Alojzija Stepinca
SLOVO O LOVU
Kristina Gavran, 8. razred
Ljerka Dujmović
OŠ Alojzija Stepinca
DAME I KUMOVI ILI...
PROMIŠLJANJA
Hrvoje Ryznar, 8. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
WWW.CRVENKAPICA.COM
Tvrtka Bolčić, 5. razred
Vesna Dobrinić
OŠ Trnjanska
MOJ TATA MARATONAC
Lana Vidović, 8. razred
Mirica Midžić-Posavec
OŠ Cvjetno naselje
MORE
Carmen Hežić, 7. razred
Ružica Sabalić
OŠ Davorina
Trstenjaka
THE LOVE STORY
Sara Stanić, 2. razred
Ivana Sesar
XI. gimnazija
CRNO-BIJELO
Marta Majnarić, 1. razred
Gojko Sušac
XIII. gimnazija
SANTIAGOV PROCES I RIBA
JOZEFA K.
Ivana Šivak, 4. razred
Suzana Molčanov
XI. gimnazija
MITSKA ISTINA
Dorotea Dejanović, 1.
razred
Davorka Horvatek Modrić
Upravna i
birotehnička škola
HOLDEN IZ ZADNJE KLUPE
Barbara Mateša, 1. razred
Neli Mindoljević
X. gimnazija
„Ivan Supek”
PJESMA
Mladen Pađen, 1. razred
Zdenka Validžić
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
FILOZOFIRATI ZNAČI BITI
NA PUTU
Dubravka Lazarin, 4.
razred
Milana Funduk
Klasična gimnazija
TO SU LJUDI!
Petra Bublić, 4. razred
Claudia Matković
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 49
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
JEDNO SASVIM OBIČNO
PUTOVANJE
Ines Samardžija, 3. razred
Nada Stipković
Škola za tekstil, kožu
i dizajn
POSTOJI VRIJEME...
Peđa Mihajlović, 4. razred
Andja Jakovljević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
KAKO NAPISATI
BESTSELLER ILI NEŠTO
TOME IOLE SLIČNO?
Korana Radman, 4. razred
Gordana Bolf
Privatna klasična
gimnazija
SONATA
Lucija Žigrović, 4. razred
Marija Križanac
Srednja škola Sesvete
KONTROLA
Monika Kovaljesko, 3.
razred
Marijana Šarac
XII. gimnazija
SESVETE NIESU SESVETE,
A JURA KURI
Josipa Kovačić, 2. razred
Mira Križan
Srednja škola Sesvete
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PARK POD NAPONOM
Krešimir Rukavina, 8.
razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta
Harambašića
IMA NAS I U KINI
Ivan Gaši, Borna Večenaj,
7. razred
Ankica Blažinović-Kljajo
OŠ Brestje
EMA U PARIZU
Ema Pongrašić, 7. razred
Štefanija Turković
OŠ Bartola Kašića
BEZ KRUHA SE NE MOŽE
Dominik Zorić, 8. razred
Arijana Zakanj Ivasović
OŠ Josipa Račića
KAJ SE TI MENI BUDEŠ
BAHATIO?
Sven Mikulec, 7. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
JESMO LI ZAISTA GLUHI?
Anja Vratarić, 7. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
ZNA SVE O ŽENAMA
Mario Dvojković, 8. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
CIVILIZACIJSKI TRENDOVI
Ivo Dobrašin, 8. razred
Hedviga Štoos
OŠ Petra Zrinskoga
PRVA DAMA HRVATSKOG
HOKEJA
Marta Katona, Bruna
Sanader, 7. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
GOSPODAR PRSTENOVA:
PRSTENOVA DRUŽINA
PETERA JACKSONA
Nataša Juničić, 7. razred
Lidija Sykora Nagy
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskoga
PAUNAŠ NA JABUKOVCU
Irena Bunić, Dora Novinc,
7. Razred, snimila: Antea
Stojić
Senija Badić
OŠ Jabukovac
IZLAZ IZ ZAČARANOG
KRUGA
Maša Dragojević, Sandra
Višnić, 6. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
TELEVIZIJSKO SAPUNANJE
Marta Jakuš, 8. razred
Snježana Đuretek
OŠ Dobriše Cesarića
ŠVEĐANI NE ZNAJU ŠTO
SU TO OCJENE, A ENGLEZI
NOSE UNIFORME
Irena Keber, 8. razred
Snježana Đuretek
OŠ Dobriše Cesarića
ONI NE MORAJU PUT
ZVIJEZDA
Iva Petković, 3. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
SREDNJA ŠKOLA
UČENIČKO VIJEČE
Ivana Stanić, 4. razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
INTERVIEW S GORANOM
IVANIŠEVIĆEM
Ana Bajo, 4. razred
Zlatko Dobrotić
IX. gimnazija
RITUALNA MAGIJA?
Svjetlana Vukić, 4. razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
POVIJEST ŠKOLSTVA U
HRVATA
Lucija Svetina, 2. razred
Branka Bračun
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
NIKADA SE NEĆU ODREĆI
SVOJE VELIKE LJUBAVI
Maja Žitnik, 2. razred
Davorka Horvatek - Modrić
Upravna i
birotehnička škola
GARBAGE (I SMETLARI
ZNAJU RADITI GLAZBU)
Ana Vlašić, 3. razred
Zvjezdana Bezlaj
II. gimnazija
50 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
DNEVNICI PROPUHA U
GLAVI
Dea Ajduković, 4. razred
Zvjezdana Bezlaj
II. gimnazija
MOJA ZLATNA DOLINA
Nikola Gojević, 4. razred
Ilko Despot
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
PLAKALA SAM DOK SAM
PISALA...
Marija Beber, 2. razred
Davorka Horvatek - Modrić
Upravna i
birotehnička škola
ŽIVOT KAO IZBOR
Boris Majcen, 4. razred
Lidija Farkaš
II. gimnazija
NAJLAKŠE - KOPIRATI
NEKOGA IZ OKOLINE
Svea Mikulčić, 3. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
RADIO-EMISIJE 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Arigato Maksimir
Morana Cerić, Krešimir
Rukavina, 8. razred
OŠ Augusta Harambašića Ksenija Ivanović
Legenda hrvatskog mjuzikla
Ines Megla, 6. razred, Ivan
Pokos, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Renata Štrok-Kovačić
Hollywood na naš način
Petra Kruljac, 6. razred,
Lana Vdović, 8. razred
OŠ Cvjetno naselje
Mirica Midžić-Posavec
Iva Paro-Vidolin
II. gimnazija
Sretna Nevistić
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Što je carnet?
Antonija Opačak, Branimir
Šegotić, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Snježana Hmura
Samotni stvorovi divljine
Kristina Bujanić, Dubravka
Franc
OŠ Malešnica
Sanja Bosak
Na svoju felu tkan
Karmela Fočić, 8. razred,
Lana Sudar, 7. razred
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
Čekao nas je Ozalj
Nataša Mokorovčak, 8.
razred, Hava Shabanaj, 7.
razred
OŠ Otok
Jelena Bunijevac Matičić
Škola naša svagdašnja
Marina Dadić, 7. razred
OŠ Prečko
Ksenija Kancijan
Kako je nastao musical
Ivan Komorčec
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
Bruno i srebrni oblaci
Ivan De Zan
II. gimnazija
Sretna Nevistić
SREDNJA ŠKOLA
Lovačke priče
TV-EMISIJE 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
ŠKOLSKI LISTOVI 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ŽUTAC
OŠ Žuti brijeg
Marija Končurat
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
KREK
OŠ Luka
Dragomir Dančević, Dora Dančević
KLIK
OŠ Brestje
Ankica Blažinović-Kljajo, Antica Tomljenović
MASLAČAK
OŠ Nikole Tesle
Renata Štrok Kovačić
ZRIN
OŠ Petra Zrinskoga
Hedviga Štos, Ivančica Baranović Puh
ZADNJA KLUPA
OŠ Ivana Gundulića
Pavao Jerolimov
ŽUBOR
OŠ Vjenceslava Novaka
Milvia Vuk
LiDraNo 1992. - 2010. // 51
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
BREZICA
OŠ Brezovica
Branka Sirovica
ŽUBOR
OŠ Vukomerec
Gordana Baban
VRBA
OŠ Vrbani
Ljiljana Jerković
SKICA
OŠ Josipa Račića
Arijana Zakanj Ivasović
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Barbara Horvat-Bediš, Spomenka Mlinarić
MAŠTA I SVAŠTA
OŠ Grigora Viteza
Marijan Malačić, Elida Trusić
ZOM
OŠ Dragutina Tadijanovića
Milan Paun
BEZ CENZURE
I. gimnazija
Dunja Marušić
TIPKA
Upravna i birotehnička
škola
Davorka Horvatek-Modrić
MI MLADI
III. gimnazija
Josip Pilić
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
SREDNJA ŠKOLA
KRIK
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
DOPING
II. gimnazija
Zvjezdana Bezlaj
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Ante Gulin
µ
Klasična gimnazija
Mary-Ann Škare
TNT
Hotelijersko-turistička
škola u Zagrebu
Ilko Despot
IZIDOR
Poljoprivredna škola
Slavka Lončar Bilić
KENNY
Učenički dom Maksimir
Goran Knežević
MLADI GRAFIČAR
Grafička škola u Zagrebu
Bruno Kokot
BOHEM
IX. gimnazija
Zlatko Dobrotić
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Tea Devčić, 2. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Grigor Vitez: Ptičja
pjevanka
Aleksandra HudikaBrković
Matko Kreber, 2. razred
OŠ dr. Ante Starčevića
Najdraži mjesec
Blanka Zrnčić
Matko Štambuk, 3. razred
OŠ Jure Kaštelana
Nije lako biti pisac
Suzana Plevnik
Ines Poljak, 8. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Miroslav Krleža: Ni med
cvetjem ni pravice
Nataša Cesarec
Katarina Kosić, 7. razred
OŠ dr. Vinka Žganca
Mak Dizdar: Putovi
Snježana Ćubrilo
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Petra Težak, 2. razred
XVI. gimnazija
Vesna Parun: Da si blizu
Jadranka Tukša
Ivana Vasilj, 3. razred
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Jose Regio: Crna pjesma
Goranka Lazić
Ivan Đuričić, 3. razred
Klasična gimnazija
Damir Krakaš: Olga
Dario Budimir
Suzana Bliznac, 1. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje Vinko Bek
Dobriša Cesarić:
Povratak
Anita Matković
Srđan Romčević, 4. razred
Tehnička škola Ruđera
Boškovića
Mak Dizdar: Pustinja
Žaneta Balčin
Petra Prelog, 2. razred
III. gimnazija
Tomislav Dombović:
Pismo poginulog ratnika
Branka Milković
SREDNJA ŠKOLA
52 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2002.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Ivan Šturlić, 6. razred
Iva Gegić, 5. razred
OŠ Čučerje
Marina Šturlić:
Splavnica
Vesna Orešković
Učenici 5. razreda: Mirna Mezulić,
Sonja Lazić, Hedviga Tandara, Tanja
Kojić, Diana Novoselec-Mistura, Silvio
Poslončec, Stela Poslončec, Juraj
Begovac, Emma Martinjak, Eleni
Baršić
OŠ Antuna Gustava
Matoša
Kristina Jakšić:
Ljubav? Obična
glupost
Blaženka Tomljenović
Učenici 7. razreda: Matea Birovčec,
Nikolina Hodak, Danijel Maksimović,
Iva Milčić, Tonko Šarac, Boris
Brigljević, Marko Gotovac, Jadran
Marinić, Filip Trivić, Ivan Ivče
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica s
učenicima:
Svrgavanje kralja
Vera Piščević
Učenici 7. razreda: Anika Vidić, Ivana
Pšibl, Ivana Labaš, Ana Papić, Jelena
Posilović, Petra Nedelić
OŠ Nikole Tesle
Rene Fallet: Školjka
Ljupka ili glas
oceana, Josip
Pupačić: More
Jasminka Možgon-Jarić
Dramska skupina MAŠTA, učenici 7.
razreda: Iva Nevistić, Ivana Uremović,
Gabrijela Radošević, Tanja Weiss, Ana
Zelić
OŠ Prečko
Ksenija Kancijan
Učenici i voditeljica:
Help me ili stranice iz
Ivina dnevnika
Dramska skupina II. ekonomske
škole: Roko Hranjec, Iva Šimić, Franjo
Brandt, Mislav Benković, Igor Goljak,
Katarina Beštek
Druga ekonomska
škola
Roko Hranjec: Dobre
je ljude teško naći
Diana Ratković
Dramska skupina I. gimnazije: Ivana
Stanić, Barbara Smoljić, Iva Šulentić,
Sebastian Ladika, Natalija Tomić,
Maja Šikanić, Bojan Ruždjak, Antun
Škanata, Simona Fućkala, Ana Vučak
I. gimnazija
Učenički rad: Sve što
trebam znati
Dragica Dujmović-Markusi
Athanasia:
Zatvaranje kruga
Dario Budimir
SREDNJA ŠKOLA
Athanasia: Vanja Šekić, Tamara Loos, Klasična gimnazija
Matija Perković, Hana Jušić, Nikolina
Crnković, Darija Štiber, Ljudevit Sović,
Marko Akrap, Nana Nadarević, Anja
Sinovčić
Tituš Bezovački: Filip Srića, Tihana
Čuljak, Martina Tomić, Amela Pašalić,
maja Murgić, Ivana Belić, Gregor
Dominko, Rudolf Renauld
Gimnazija Tituša
Brezovačkog
Bješe v’edno vrjeme
Maja Zrnčić
Braća po motici: Tomislav Bagarić,
Goran Plavšić, Tomislav Milovanović,
Dinko Perković, Siniša Štefanac,
Aida Kartal, Maja Mlinarić, Marica
Križanac, Tatjana Kozarac, Margareta
Mikić
Poljoprivredna škola
Braća po motici: Ah,
ta divna lektira
Barbara Jelčić
LiDraNo 1992. - 2010. // 53
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 2003.
Zagreb, 24. - 27. 03. 2003.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
LITERARNI RADOVI 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
KAKO SU NASTALE
ZVIJEZDE
Ana Štefanac, 7. razred
Mica Ružić
OŠ Tituša Brezovačkog
MICIKA
Marko Pranjić, 6. razred
Nada Sijarto
OŠ Stenjevec
ZALJUBLJENI CVRČAK
Viktorija Atlija, 6. razred
Ivanka Brađašević
OŠ Ante Kovačića
PAHULJASTA
RAZMIŠLJANJA
Mark Miščević, 3. razred
Dragica Budišćak
OŠ Jabukovac
BOG U SEDMICI
Maja Bajuti, 7. razred
Nada Babić
OŠ Gustava Krkleca
Vojislav Tikulin
OŠ Frana Galovića
DOŽIVLJENO NEVRIJEME Tena Dabinović, 7. razred
KAKO JE BEBA MRAV
SPASILA MRAVINJAK
I UPOZNALA DJEDA
BOŽIĆNJAKA
Stephanie Strunjak, 7.
razred
Zrinka Katalinić
OŠ Retkovec
SARMA JE KRIVA ZA SVE
Martina Pliestić, 6. razred
Marija Ptičar
OŠ Mate Lovraka
CRVENKAPICA I SEDAM
VJEŠTICA
Viktor Bestić, 3. razred
Snježana Miletić Šironja
OŠ Dragutina Kušlana
SNJEŠKA OD DUBRAVE
Marina Horvat, 6. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić Zagorke
IZ UZALUDNOG
DNEVNIKA
Doris Dobranić, 8. razred
Mladen Janković
OŠ Petra Preradovića
K’R DOKTORKE
Nikolina Golomejić, 5.
razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
DISANJE
Graciela Paparić, 4. razred
Vlatka Vuković
OŠ Alojzija Stepinca
PLANINA
Mirjana Kovačević, 8.
razred
Ariana Etlinger
OŠ Augusta Šenoe
ŠTO BISMO TREBALI
ZNATI O SMIJEHU
Igor Zlojtro, 4. razred
Suzana Plevnik
OŠ Jure Kaštelana
NIJE LAKO TOMISLAVU
Tomislav Šoštarić, 7.
razred
Mirica Midžić-Posavec
OŠ Cvjetno naselje
SVEMIRCI
Sara Vlahović, 3. razred
Jasminka Vranjković
OŠ Bukovac
K(S)LONOVI NAPADAJU!
Marija Jurina, 8. razred
Janja Galić
OŠ Ivana Granđe
UMORNI ŠETAČ
Domagoj Ciglar, 5. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
54 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SREDNJA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
PRONAĐITE ME
Ivana Lastović, 1. razred
Jadranka Janković
Škola za medicinske
sestre Vrapče
HTTP://KRUHA-I-IGARAILI-INFORMATIKA-KAODIO-ŽIVOTA.HR
Ilija Pajdaković, 2. razred
Blanka Mesić
Prva ekonomska škola
MORSKA NEMAN
Andrej Koturak, 4. razred
Jelena Vignjević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
SVIJET JE LIJEP, A
ŽIVOT DAR S NEBA
Vilma Dembitz, 1. razred
Majda Bekić-Vejzović
V. gimnazija
KADA SAM KUPOVAO
KNJIGE ILI DNEVNIK
JEDNOG OČAJNIKA
Luka Kedžo, 2. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
NE ŽELIM ŽIVOTNO
OSIGURANJE
Suzana Kadrija, 1. razred
Sanja Vlahović-Trninić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
PTIČJI PJEV ZVUČI KAO
GREŠKA
Željka Meštrović, 4. razred
Ana Vugdelija
Srednja škola Sesvete
... SAMO JEDNA ČEŽNJA
DJETETA U PODNE
DA UHVATI RUKOM
RASKOŠNOG LEPTIRA...
Andrea Lacko, 1. razred
Biserka Malenica
XII. gimnazija
JOŠ JEDNA OD ONIH
VEČERI...
Sara Stanić, 3. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
STVARI ČESTO NISU
ONAKVE KAKVIMA SE
ČINE
Livio Rojh, 4. razred
Biserka Jelenić
Grafička škola u Zagrebu
ODA ZABORAVLJENOM
BOŽIĆU
Ivana Vasilj, 4. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
PRUGA
Marija Brezarić, 4. razred
Nada Stipković
Škola za tekstil, kožu i
dizajn
IDEALI MOJ GENERACIJE
Marijan Pavelić, 3. razred
Marina Čubrić
Nadbiskupska klasična
gimnazija
PAPRIČICA
Bojan Mudrić, 3. razred
Renata Kostanjevec
Prva privatna gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
BIOGRAFIJA JEDNOG
PROFESORA POVIJESTI
Nataša Bolf, Ivana Špoljar,
8. razred
Marija Popović
OŠ Otona Ivekovića
SRNA IZ BAJADERE
Petra Sačer, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
RAD U JUTARNJOJ
SMJENI
Ninoslav Rudman, 6.
razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
ŠKOLSKI PUŠAČI LUZERI ILI FACE
Maja Komljenović, 8.
razred
Silvija Ćurić
I. OŠ Dugave
ONO ŠTO SE VOLI, NIJE
TEŠKO
Andrea Kadović, 8. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
JEDEM ĆEVAP S MNOGO
LUKA
Anja Vratarić, 8. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
4. PRVENSTVO OŠ
ZAGREBA
Lea Jurković, 8. razred
Spomenka Mlinarić
OŠ Matije Gupca
NEMA VIŠE OAZA
Jelena Jakšić, 6. razred,
Jelena Žanko, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
DATI PROTIVNIKU MAT
Andrea Kelava, 7. razred
Mirica Midžić-Posavec
OŠ Cvjetno naselje
LiDraNo 1992. - 2010. // 55
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
CJELOŽIVOTNO
ODRASTANJE
Martina Pezer, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
DAN ZA PAMĆENJE:
NOVI MILENIJ DOŠAO
KONAČNO I U SOBLINEC
Marija Jurina, 8. razred
Florijan Galić
OŠ Ivana Granđe
TO JE NAŠ ČOVJEK
Ana Župan, Martina
Kopčinović, 6. razred
Andrijana Prlić-Lovrić,
Ankica Blažinović-Kljajo
OŠ Brestje
PROBLEMI U
PROVOĐENJU
EKOLOŠKIH AKTIVNOSTI
NAŠE ŠKOLE
Tamara Podnar, 6. razred
Lidija Sykora Nagy
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskoga
NE MOGU PISATI AKO NE
DRŽIM NOGE NA STOLU
Maja Žitnik, 3. razred
Davorka Horvatek - Modrić
Upravna i birotehnička
škola
ŽIVOT NA ARAPSKOM
POLUOTOKU
Petra Zrinski, 2. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
FENG SHUI - I ŠTO S
NJIM?
Marina Meštrović, 3.
razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
POBJEŠNJELI ENES
Hana Ševerdija, 3. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
KOMPLIMENTI I - NITKO
SRETNIJI
Vanja Babić, 3. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
RADNI DAN JEDNOG
(SASVIM OBIČNOG
GIMNAZIJALCA)
Lana Ribarić, 3. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
RADIO-EMISIJE 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Gdje si, mama?
Jelena Posilović, Alan
Ammane, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Renata Štrok Kovačić
O konju
Darija Anić, Petar
Tomorad-Rudec, 5. razred
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
I to mi je neki život
Iva Paro-Vidolin, Valentina
Jarnjak, 3. razred
II. gimnazija
Sretna Nevistić
Slijepi i računalna
tehnologija
Pero Pavlović, 3. razred,
Suzana Bliznac, 2. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje „Vinko Bek”
Anita Matković
Ponedjeljkom u 2 - Zlatko
Sudac
Elizabeta Glasnović, 2.
razred, Slađan Livnjak, 4.
razred
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Zdenka Lugomer
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Veličina malenih Samobor
Miranda Kreković, 6.
razred, Hava Shabanaj, 8.
razred
OŠ Otok
Jelena Bunijevac Matičić
Film D
Marina Horvat, 6. razred,
Mateja Hrvačić, 7. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Melita Horvatek Forjan
Projekt Ragusini
Ivan Komorčec, Ivan Šivak,
Martin Birač
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
Vidimo se
Sonja Tarokić, Maja Bedić,
Maja Poturčić
XVI. gimnazija
Jasna Salamon
SREDNJA ŠKOLA
TV-EMISIJE 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
56 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
ŠKOLSKI LISTOVI 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv školskog lista
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ŽUTAC
OŠ Žuti brijeg
Marija Končurat
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
KLIK
OŠ Brestje
Ankica Blažinović-Kljajo, Ana Sušac
ZADNJA KLUPA
OŠ Ivana Gundulića
Pavao Jerolimov
ŽUBOR
OŠ Vjenceslava Novaka
Sanda Damjanić
MARKUŠ
OŠ Markuševec
Žana Jusup
DUGI
I. OŠ Dugave
Silvija Čurić
KRGUS
OŠ Gustava Krkleca
Zorka Alerić
ŠKOLSKO POVEĆALO
OŠ Otok
Šandor Kasaš
HEBA
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
MLADI SUSEDGRAD
OŠ bana Josipa Jelačića
Višnja Jaklin
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
Snježana Đuretek, Đurđica Jelačić
ZVON
OŠ Vugrovec-Kašina
Martina Tišljarić, Verica Jadanec
BEZ CENZURE
I. gimnazija
Dunja Marušić
TIPKA
Upravna i birotehnička
škola
Suzana Hitrec
MI MLADI
III. gimnazija
Josip Pilić
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
PLAYMATH
V. gimnazija
Petar Mladinić
SREDNJA ŠKOLA
DOPING
II. gimnazija
Zvjezdana Bezlaj
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Mario Kosović
KENNY
Učenički dom Maksimir
Goran Knežević
OXIMORON
XI. gimnazija
Ivana Babić
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2003.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Matko Kreber, 3. razred
OŠ dr. Ante Starčevića
Zlatko Krilić: Batina je iz
raja izašla
Blanka Zrnčić
Marija Kotarski, 5. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje Goljak
Sanja Pilić: Gimnastika ili
sloboda
Đurđa Zrinšćak
Mislav Đurin, 3. razred
OŠ Ljubljanica
Ratko Zvrko: Smrt
slavnog miša
Blanka Višić
Maja Ujević, 7. razred
OŠ Savski Gaj
Zvonimir Balog: Izlovana
miješa
Ela Družijanić
Mirta Haramija, 7. razred
OŠ Kustošija
Silvija Šesto: Telefonske
informacije
Emilija Centner Čižmešija
Katarina Kosić, 8. razred
OŠ dr. Vinka Žganca
Ivan Slamnik: Razgovor
Snježana Ćubrilo
Maja Bunjevac, 3. razred
XVI. gimnazija
Anton Šoljan: Ekspres
preporučeno
Jadranka Tukša
Ivana Vasilj, 4. razred
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Friedrich Nietzsche:
Pogrebna pjesma
Goranka Lazić
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 57
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
Ivan Đuričić, 4. razred
Klasična gimnazija
Zoran Ferić: Blues za
gospođu s crvenim
mrljama
Dario Budimir
Slađana Livnjak, 4. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Zvonimir Golob:
Jednostavna smrt
Melita Obad
Kristina Dominković, 3.
razred
III. gimnazija
Maria Irene Fornes: Fefu i
njezine prijateljice
Valerija Bilić
Martina Marinković, 4.
razred
X. gimnazija „Ivan Supek”
Vesna Parun: Ja tjeram
krdo riječi
Neli Mindoljević
Bojan Glavašević, 4.
razred
Privatna klasična gimnazija Wiliam Shakespeare: Gaj
Julije Cezar
Gordana Bolf
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2003.
OSNOVNAŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Lutkarska skupina škole:
Hrvoje Antolović, Larisa
Brlečić, Luka Dolić, Ivan
Šumanović, Karlo Vavra
OŠ Ivana Gundulića
Shel Silverstein: Čiji sam
ja komadić
Zoran Čorkalo
Scenska skupina škole:
Ana Lončar, Brunoo
Džajić, Boris Brigljević,
Filip Krivić, Matea
Birovčec, Nikolina Hodak,
Iva Milčić, Tonko Šarac
OŠ Petra Zrinskoga
Scenska skupina: On, ona
Vera Piščević
Dramska skupina 1.
razreda: Katarina
Kujundžić, Sanja Kruger,
Vinko Brdarić, Anamarija
Gjud, Željko Vučković,
Anamarija Haramina, Ana
Zrilić, Marko Romanović,
Stefana Begović,
Zvonimir Kos
OŠ Mladost
Sandra Bulaja i učenici:
Mama, tata i ja
Sandra Bulaja
Dramska skupina XVI.
gimnazije: Mateja
Kovačić, Ivana Horvat,
Ana Jurić, Katarina
Kovač, Miljenko Rudan,
Maja Bunjevac, Ivo
Marčić, Martina Crnjak,
Tomislav Palinić, Lucija
Kraljević
XVI. gimnazija
Daniil Harms: Obične
besmislice Daniila
Harmsa
Jasna Košćak
Dramska skupina V.
gimnazije: Dora Knaffl,
Nives Kuhta, Ivona
Petrović, Tanja Car, Petar
Sarjanović, Matija Bašić,
Lovro Boljat
V. gimnazija
Eugene Ionesco: Ćelava
pjevačica
Vesna Muhoberac
Dramska skupina: Atom
Marija Bilić
SREDNJA ŠKOLA
Gornjogradska gimnazija
Dramska skupina
gornjogradske gimnazije:
Mirta Šišak, Matija Kezele,
Martina Kamenski, Ivan
Raić, Ines Poljak, Jelena
Rajčević, Maša Bosnić
58 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 2004.
Zagreb, 22. - 25. 03. 2004.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
NAGRAĐENI LITERARNI RADOVI 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
TO JE MOJA MAMA
Sebastian Bogi, 4. razred
Blanka Višić
OŠ Ljubljanica
MOJA PRVA LJUBAV
Dragan Jurić, 5. razred
Linda Šimunović-Nakić
OŠ Horvati
DJEVOJČICA, KNJIGA
I VAL
Ana Preis, 5. razred
Senija Badić
OŠ Jabukovac
NEMAM VREMENA
Tamara Petruša, 6. razred
Sanja Miloloža
OŠ Jure Kaštelana
SECESIJA
Katarina Popović, 8.
razred
Mira Bevanda
OŠ Stenjevac
KRIZMA
Juraj Zobundžija, 8. razred Karmen Lukinac Petrinec
OŠ Alojzija Stepinca
TOŽNI DAN
Ivan Čuljak, 6. razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
BOŽIĆNA BASNA
Karlo Lugomer, 5. razred
Mira Rukavina
OŠ dr. Ante Starčevića
ČUDAN DAN
Tomislav Gojak, 3. razred
Dragica Pandek
OŠ Vugrovec - Kašina
ZVONIMIROV KLAN
Mate Marijan, 6. razred
Antica Tomljanović
OŠ Brestje
ZIMMER FREI
Tomislav Hunić, 8. razred
Đurđica Rabuzin
OŠ Sesvetski Kraljevec
IVICA I MARICA KOD
VJEŠTICE ŠVERCERICE
Sara Siketić, 5. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina Tadijanovića
SJEĆANJE NA
DJETINJSTVO
Marin Šoštarić, 5. razred
Ruža Mlikota
OŠ Mladost
ZGODNA
ZALJUBLJIVOST
Dan - Valentin Šopić, 6.
razred
Ksenija Ivanov
OŠ Augusta Harambašića
JA
Martina Pliestić, 7. razred
Marija Ptičar
OŠ Mate Lovraka
LJEPOTA
Matej Stić, 7. razred
Laila Tamburašić
OŠ Marina Držića
PRIČA O SVJETILJCI NA
MOSTU
Lucija Butković, 7. razred
Snježana Ćubrilo
OŠ dr. Vinka Žganca
PERO
Mateja Ivančić, 5. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić Zagorke
JA SAM...
Igor Banović, 3. razred
Gojko Sušac
XIII. gimnazija
GRUBE RIJEČI BOLE
VIŠE OD ŠAMARA... ILI
STRANICA DNEVNIKA...
Ivan Lukić, 2. razred
Orijana Torbašinović
Škola za montažu
instalacija i metalnih
konstrukcija
ŠTO IZLAZI IZ MOJE
ŠALICE ČAJA?
Antonijo Jularić, 4. razred
Helena Alebić
I. tehnička škola Tesla
SREDNJA ŠKOLA
SAMO JE JEDNA MAMA
Andro Pavuna, 3. razred
Sandra Žmire-Vujević
I. tehnička škola Tesla
SAGA O MAČU
Mislav Gorupec, 3. razred
Sretna Nevistić
II. gimnazija
AUDIO
Matea Osojnik, 4. razred
Branka Krstičević
Zagrebačka umjetnička
gimnazija
LiDraNo 1992. - 2010. // 59
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
DANAS SAM ODLUČIO
IZAĆI KROZ PROZOR
Mateja Kovačić, 3. razred
Erna Bužančić
XVI. gimnazija
PROLAZNIK
Marko Klarica, 4. razred
Jadranka Janković
Škola za medicinske
sestre Vrapče
IJEMI BABA XUSHJA
Suzana Kadrija, 2. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
DA JE ŽIVOT POEZIJA,
NE BI BILO POEZIJE
Lana Ribarić, 4. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
VJEČNA KULISA SAVSKI MOST
Sara Stanić, 4. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
GDO BU DOŠEL K NAM
SIROMAKI?
Josipa Kovačić, 4. razred
Mira Križan
Srednja škola Sesvete
TISUĆU TI OVAKVIH
JUTARA
Lea Devčić, 1. razred
Josip Pilić
III. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
MOGU LI MALOLJETNICI
DO CIGARETA,
ALKOHOLA I
KLADIONICA?
Boris Krajinović, 7. razred
Gordana Boban
OŠ Vukomerec
IMA JEDNO TAJNO
MJESTO...
Metka Bezlaj, 6. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
POŠLJUNČANOM
CESTOM SAMO RAVNO,
PREKO MOSTIĆA
Petra Pervan, 7. razred
Jadranka Babić
OŠ Nikole Tesle
NAŠ ALJOŠA
Irena Jukica, 5. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
MOJ PRVI LIDRANO
Domagoj Ciglar, 6. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevaca
UMJESTO ŠARANA RIBIČ UPECAO PSA
Silvestar Špiranac, 7.
razred
Milan Paun
OŠ Dragutina Tadijanovića
SECESIJA - IZRAZ
NOVIH DUŠA
Ana Filipčić, 8. razred
Željka Potočki
OŠ Stenjevac
KACHYLAND - OAZA
NETAKNUTE PRIRODE,
RAJSKIH DRAVSKIH
PLAŽA I PODRAVSKOG
GULAŠA
Matea Ćorić, 8.d.
Ankica Blažinović - Kljajo
OŠ Brestje
NASILJE U ŠKOLSKIM
KLUPAMA
Mia Karabegović, 8. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
PREZIME ZAJEC STARO
JE 500 GODINA
Luka Mate-Granić, 6.
razred
Marijana Češi
OŠ Vladimira Nazora
ZNANJE JE NAJVEĆI
GLAMUR
Jelena Jakšić, 7. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
PRODUŽENI BORAVAK
U ŠKOLI
Ninoslav Rudman, 7. razred Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
NARKOMANI MALENI
Goran Bogdanović, 4.
razred
Neli Mindoljević
X. gimnazija „Ivan Supek”
BETETHOVEN JE BIO
METALAC
Nika Jukić, 4. razred
Stela Munjić Vlahović
XVI. gimnazija
NOVI FILMSKI JUNACI?
Miran Pavić, 3. razred
Anita Žalac
Privatna klasična
gimnazija
ŠTO JA MISLIM O
HOMEROVOJ ILIJADI
Iva Jelinčić, 1. razred
Mary Ann Škare
Klasična gimnazija
ODUVIJEK SAM ŽELIO
BITI ZRINKO TUTIĆ
Irena Ančić, 4. razred
Ilko Despot
Hotelijersko - turistička
škola u Zagrebu
SREDNJA ŠKOLA
60 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
DEŽURNA
ZANOVIJETANJA:
SLOGANI POLITIČKIH
KAMPANJA
Lana Ribarić, 4. razred
Ivana Babić
XI. gimnazija
POPRAVILI SMO
PJESMU MIRSLAVA
ŠKORE
Luka Humski, 2. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
KAD BI ŠKOLA BILA
BOLJA
Kosjenka Capuder, 4.
razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
GROZNICA
NOVOGODIŠNJE VEČERI
Marina Meštrović, 4.
razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
LETI, LETI...
Lucija Svetina, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
SENDVIČ STOLJEĆA ILI
STOLJEĆE SENDVIČA
Dunja Bjelobrk, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
SVI SU DEČKI GLUPI
Ivana Merlin, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
RADIO-EMISIJE 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
O nama samo o nama
Paolo Tušljarić, Karla
Šafranec, 6. razred
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Letimo
Mihael Račić, Irena
Lukinec, 8. razred
OŠ Trnsko
Vesna Dresto
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Govorimo li hrvatski?
Miranda Kreković, Jasmina
Mešić, 7. razred
OŠ Otok
Jelena Bunijevac Matičić
Kotlovnica
Nina Čivrag, Igor Medved,
8. razred
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić
Pit-bullying
Anja Đurinović, Tomislav
Grabar, 7. razred
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
U izlogu ljepote
Tomislav Fistrić, Krešimir
Drvar, Martin Birač, 4.
razred
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
Udijelite nešto
Sonja Tarokić, Lana
Knežević, 2. razred, Maja
Kuzmanović, 3. razred
XVI. gimnazija
Jasna Salamon
TV-EMISIJE 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
ŠKOLSKI LISTOVI 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
KLIK
OŠ Brestje
Ankica Blažinović-Kljajo
ZADNJA KLUPA br. 11
OŠ Ivana Gundulića
Pavao Jerolimov
ŽUBOR
OŠ Vjenceslava Novaka
Milvia Vuk
HEBA
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
MLADI SUSEDGRAD
OŠ bana Josipa Jelačića
Višnja Jaklin
ZORA
OŠ Petra Preradovića
Mladen Janković
LiDraNo 1992. - 2010. // 61
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
FENIX br. 7
OŠ Granešina
Mirjana Semeš, Natalija Krznarić
TREND
OŠ Davorina Trstenjaka
Darko Cindrić
FORUM 14
OŠ Silvija Strahimira
Kranjčevića
Melita Kuntić
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Štefanija Turković
VRBA
OŠ Vrbani
Ljiljana Jerković
LOJZEK
OŠ Alojzija Stepinca
Marina Vujčić
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
TIPKA
Upravna i birotehnička
škola
Davorka Horvatek Modrić
MI MLADI
III. gimnazija
Maja Ilić
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Jadranka Tukša
KENNY
Učenički dom Maksimir
Davorka Pogačić
SREDNJA ŠKOLA
OXIMORON
XI. gimnazija
Ivana Babić
KREATIVNI KAOS
XVIII. gimnazija
Milan Josić, Snježana Husinec
LOOD
Srednja škola Sesvete
Draženka Čutura
INFUZIJA
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
Sanja Tomljenović
HUK
Učenički dom Hrvatski
učiteljski konvikt
Dubravka Tinodi
µ
Klasična gimnazija
Mary Ann Škare
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Diana Herak-Jović
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Ivana Trušćek
Prenkpalaj, 2. razred
OŠ Kustošija
Mladen Pokić:
Bezobzirne kapi
Ana Debanić
Veronika Mach, 2. razred
OŠ Horvati
Zvonimir Balog: Cipele
Elizabeta Hudolin
Hana Tintor, 5. razred
OŠ Cvjetno naselje
Vesna Lugarić: U svijetu
genijalaca
Vesna Lugarić
Iva Horvat, 7. razred
OŠ Granešina
Hrvoje Hitrec: Smogovci
Marija Cik
Mirta Haramina, 8.
razred
OŠ Kustošija
Silvija Šesto: Generalka
Emilija Centner Čižmešija
Ivan Šturlić, 8. razred
OŠ Čučerje
Dragutin Domjanić:
Susedovo dete
Vesna Orešković
Hrvoje Horvat, 4. razred
III. gimnazija
Edgar Allan Poe:
Annabel Lee
Valerija Bilić
Doris Dobranić, 1. razred
Gornjogradska gimnazija
Anonimna autorica:
Dnevnik jedne
narkomanke
Branka Vitez
Ines Poljak, 2. razred
Gornjogradska gimnazija
Damir Trajčević:
Punoglafka
Marija Bilić
Kristina Dominković, 4.
razred
III. gimnazija
Miroslav Krleža: Kraljevo
Valerija Bilić
Maja Grgić, 1. razred
I. gimnazija
Sanja Pilić: Sanjarila sam Srećka Škare
o princu
SREDNJA ŠKOLA
Nikola Pušonjić, 2. razred Klasična gimnazija
Sofoklo: Antigona
Nevenka Šuvajić
Maja Bunjevac, 4. razred
Halil Gibran: Isus, sin
čovječji
Jadranka Tukša
62 // LiDraNo 1992. - 2010.
XVI. gimnazija
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2004.
SCENSKE I LUTKARSKE IGRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina: Tibor
Čejvan, Denis Đuknić,
Kristijan Gavran,
Antonija Debijađi,
Petra Janković, Vanja
Vučković, Ana Bračić,
Nives Grabar
OŠ Dobriše Cesarića
Dramska skupina i Sto
lica-stolica
Gordana Fileš
Učenici 5. i 7. razreda:
Anna Lončar, Daria
Frangen, Zita NakićVojnović, Karla
Kovačević, Petra
Kovačević, Vladimir
Smojver, Nikola
Sluganović, Iva
Milovančević-JelencVesel, Mislava Batur,
Matina Tenžera
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica i učenici:
Instant zvijezda
Vera Piščević
Dramska skupina:
Andreja Rumenjak, Maja
Rogoz, Petar Oreščanin,
Zrinka Majstorović, Roko
Matić, Martina Borović,
Iva Svetec-Zorić, Ana
Vujić, Krešimir Pološek,
Dominik Kovačić
OŠ dr. Ante Starčevića
Ivica Jembrih: Snoboki
Katarina Matanović
SKUPNI NASTUPI UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
KATODNA CIJEV: Dario
Devčić, Silvio Vovk,
Nikica Zdunić, Petra
Lovrec, Iva Marija Jurić
XV. gimnazija
Dario Devčić: Legenda o
gadnoj babuskari
Senka Škrnjug
Dramska skupina: Dora
Knaffl, Nives Kuhta,
Ivona Petrović, Tanja
Car, Matija Bašić, Lovro
Boljat, Ivan Joshi Tomić,
Saša Hunjak, Marija
Glasnović
V. gimnazija
Samuel Becket: U
očekivanju Godota
Vesna Muhoberac
DESETA: Domagoj
Dodig, Nina Vehabović,
Marko Čavlina, Goran
Bogdanović, Sanja
Špoljar, Domagoj Jurić,
Matija Mihoković, Viktor
Kelava
X. gimnazija
Učenici/Brešan: Mrduša
Neli Mindoljević
Dramska skupina:
Kristina Petrović,
Martina Čvek, Iva
Šelaj, Ida Zrnčić, Željka
Megyery, Tomislav
Novosel, Ivana Dorešić,
Mario Rivić, Martina
Kolaček, Nikolina Šemeš
III. gimnazija
Dubravko Mihanović:
Pingvini
Maja Ilić
LiDraNo 1992. - 2010. // 63
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 2005.
Zagreb, 28. 02. - 02. 03. 2005.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
XI. gimnazija
LITERARNI RADOVI 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
KAD BIH JA KRALJ BIO
Ivan Jakovac, 4. razred
Emina Planinec
OŠ Mladost
SVE JE TO ZA LJUDE
Martina Pliestić, 8. razred
Marija Ptičar
OŠ Mate Lovraka
DOMAĆI ZADANAC
Nikolina Ponjavić, 2. razred Ruža Radišić
OŠ Ante Kovačića
BALADA O MAČKU
Josip Beštak, 6. razred
OŠ Ivana Granđe
ZAKON ŠUTNJE
Marija Belojica, 8. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
U TRAMVAJU
Karlo Lugomer, 6. razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
PRIČA JEDNOG
KIŠOBRANA
Tomislav Popović, 6.
razred
Ivana Abramović
OŠ Trnjanska
VJETROVITO PISMO
Marina Kešetović, 5.
razred
Tilda Raić Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
PRIJATELJI
Ante Jakelić, 6. razred
Marina Krpan
OŠ Žuti brijeg
JESEN U SKALINSKOJ
Ines Klisović, 8. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
FAČUK
Valentina Sumpor, 8.
razred
Dijana Grbaš
OŠ Sesvetski Kraljevec
Mihaela Žugec
U POTRAZI ZA SREĆOM
Antea Bastalić, 5. razred
Branka Vrbos
OŠ Augusta Cesarca
JUHA U KOCKI
Dan-Valentin Šopić, 7.
razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta
Harambašića
POGLED S MOGA
PROZORA
Dorotea Turčin, 8. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
ZELENA LJUBAV
Lara Ludaš, 5. razred
Gordana Igrčić
OŠ Ivana Cankara
POT
Tea Pavić, 7. razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
DAN KAD SAM ODRASLA
Lucija Marić, 8. razred
Slavica Grubišić
OŠ Brestje
MISEL
Lana Vukres-Jazić, 6.
razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
KLIMAVA PJESMA
Borja Rukavina, 2. razred
Ines Jagić Zonjić
OŠ Alojzija Stepinca
ODRASTANJE U
OGLEDALU
Gabrijela Demiter, 3.
razred
Ljubica Šego
XII. gimnazija
NAVJEŠTENJE
Slavica Rojc, 2. razred
Marina Čubrić
Nadbiskupska klasična
gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
64 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
JESMO LI I MI KRIVI?
Igor Rizvić, 1. razred
Josipa Matanić, Nikola
Butorac
Geodetska tehnička
škola
DOBRO DJELO
Dejan Maleković, 4. razred
Andja Jakovljević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
ZGUBIDAN, GLOĐIHLJEB,
SJECIKESA
Josip Batinić, 3. razred
Ljubica Šego
XII. gimnazija
BIG BROTHER
Ino Hosni, 3. razred
Marija Pezzo
XII. gimnazija
MUHA, MUHA, MUŠICA
Ivan Turković-Krnjak, 2.
razred
Štefica Tomić
XVIII. gimnazija
SATRIKON ILI O NEUGODI
Vinko Roso, 4. razred
Martina Šimun
Srednja škola Sesvete
SITNICE KOJE ČINE
ŽIVOT
Katarina Korent, 1. razred
Branka Vrnoga
Druga ekonomska škola
SJENA I ČOKOLADA
Vesna Vukoja, 4. razred
Ivan Molek
Druga ekonomska škola
PREDSTAVA S ULICE
Iva Pavlić, 4. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
GOSTI DOLAZE
Pavle Gulić, 1. razred
Nevenka Šuvajić
Klasična gimnazija
HAIKU POEZIJA
Ana Muškardin, 1. razred
Barbara Jelčić
Poljoprivredna škola
BOŽIĆNA PJESMA
Mirjana Kovačević, 2.
razred
Štefica Tomić
XVIII. gimnazija
NI MANJE NI VIŠE
Ivana Lastovčić, 3. Razred
Jadranka Janković
Škola za medicinske
sestre Vrapče
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ZAGORKIN LUMEN
Katarina Gučanin
Gazibarić, 8. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jruić Zagorke
VJEŽBANJE
DEMOKRACIJE, ANNO
DOMINI 2004/2005
Marina Bećirović, 7. razred
Florijan Galić
OŠ Ivana Granđe
ŠKOLA KOJU SE VOLI
Veronika Sunko, Maja
Sremec, 8. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
UČI ZA BLAGDANE DA
BI IMAO PRAVO NA
PRAZNIKE
Martina Fejzić-Vranjalić, 8.
razred
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
OCJENA NIJE ODRAZ
PRAVOGA ZNANJA
Daniella Pojatina, 8. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina
Tadijanovića
TEŠKO JE BITI ZVONIMIR
Josip Cirak, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
INTERVJU: JE LI ŽIVOT
NOVINARA STRESAN?
Buga Dorotić, 7. razred
Mirjana Uzelac
OŠ Petra Zrinskoga
JEDNIM UDARCEM,
DVIJE MUHE
Karmela Gudiček, 6. razred Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
ZAGORKA I TADIJA
Lucija Martonja, 6. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
ŠKOLI IME PO ŽIVOM
PISCU
Ante Knežević, 6. razred
Milan Paun
OŠ Dragutina
Tadijanovića
MOJ NAKLON, GOSPON
GOLIK!, KISDIHAND!
Ivana Lendinić, 7. razred
Florijan Galić
OŠ Ivana Granđe
JUGONOSTALGIJA
Ana Župan, 8. razred
Ankica Blažinović-Kljajo
OŠ Brestje
Mirica Midžić-Posavec
OŠ Cvjetno naselje
NE RECITE NIKAD DA SVE Sara Juričić, 6. razred
ZNATE
LiDraNo 1992. - 2010. // 65
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
SREDNJA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
VIRTUALNI MAKEOVER...
Hrvoje Hrsto, 4. razred
Jadranka Tukša
XVI. gimnazija
PREISPITIVANJE
ŠKOLSKOG INVENTARA...
Luka Tomaš, 4. razred
Jadranka Tukša
XVI. gimnazija
INTERVJU - HUSEIN
HASANEFENDIĆ - HUS
PRETEŽNO SUNČANO
Ana Vučak, 4. razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
NASLOV: FIJU BRIJUPOVRATAK KRALJA
Tanja Bulbuk, 3. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
Maja Ilić
III. gimnazija
POBOLJŠAJTE SVOJE
ODNOSE SA SVOJIM
TINEJDŽEROM
ŽVAČEM, DAKLE
POSTOJIM!
Ivana Ivankovac, 3. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
TAŠTINO, IME TI JE
METROSEKSUALAC
Vinko Roso, 4. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
ZBOGOM ORUŽJE (2.DIO)
Vuk Radić, 3. razred
Milan Josić
XVIII. gimnazija
HRVATSKI BEVERLY
HILLS ILITI KAD ZVONI?
Tajana Perić, 3. razred
Milan Josić
XVIII. gimnazija
BLAŽENE KRPICE
Ana Kovačić-Popov, 2.
razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
MOJA PALIZRA
Petra Zahran, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
KLADIONICE
Ivan Pocrnić, 3. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
RADIO-EMISIJE 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
SMS
Dario Anić, Pavel Ankon, 7.
razred
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Gracia Kolarić, Radwan
Joukhadar, 1. razred
V. gimnazija
Smiljana Karlušić Kožar
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
U podnožju pokleknulog
gorostasa
Miranda Kreković, Jasmina
Mešić, 8. razred
OŠ Otok
Jelena Bunijevac Matičić
I ja sam tu bio i prošao
Lana Mohor, Tomislav
Ladišić, 8. razred
OŠ Jabukovac
Senija Badić
Lucija od jabuka
Patrik Gutić, Ivor Pavić, 7.
razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Nevenka Mihovilić
Pediculis humanus…?
Iva Lovrić Vukačić, Blanka
Knežević, 7. razred
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić, Katica Šarić
Ovo je naše vrijeme
Ivana Sever, Filip Kovačić
Popov, 8. razred
OŠ Nikole Tesle
Jadranka Babić
Bullyng
Iva Zečević, Luka Anić
I. privatna gimnazija
Renata Kostanjevec
Maska
Iva Vajdić, Daria Lazić, 2.
razred, Eva Leš, 1. razred
V. gimnazija
Smiljana Karlušić Kožar
SREDNJA ŠKOLA
Stil
TV-EMISIJE 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
66 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
ŠKOLSKI LISTOVI 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
HEBA
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
MLADI SUSEDGRAD
OŠ bana Josipa Jelačića
Višnja Jaklin
FENIKS br. 11
OŠ Granešina
Mirjana Semeš
DAJ PET
OŠ Davorina Trstenjaka
Zlatko Šarec
PANTAČ
OŠ Pantovčak
Nataša Benčina, Jelena Pervan
SIGET
OŠ Većeslava Holjevca
Mate Milas
DUGI
I. OŠ Dugave
Silvija Ćurić
ŠTRIK
OŠ Matije Gupca
Irena Šafarik Župić
AUGUSTIJAN
OŠ Augusta Šenoe
Dujana Mihelčić
MIHI
OŠ Antuna Mihanovića
Vesna Jurilj
STARČEK
OŠ dr. Ante Starčevića
Marija Hublin, Dubravka Volenec
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Silvana Forjan
Upravna i birotehnička
škola
Ruža Križan-Sirovica
MI MLADI
III. gimnazija
Maja Ilić
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Jadranka Tukša
KENNY
Učenički dom Maksimir
Goran Starčević
SREDNJA ŠKOLA
TIPKA
LOOD
Srednja škola Sesvete
Draženka Čutura
INFUZIJA
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
Sanja Tomljenović
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Diana Herak-Jović
BOHEM
IX. gimnazija
Zlatko Dobrotić
RUĐER INFO
Tehnička škola Ruđera
Boškovića
Vesna Hrđok
IZIDOR
Poljoprivredna škola
Lada Piljac-Kosović
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
MLADI GRAFIČAR
Grafička škola u Zagrebu
Žarko Gazzari
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2005.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Alan Kljaić, 7. razred
OŠ Kustošija
Oprostite na smetnji
Ela Družijanić
Ernest Cepti, 7. razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Matijaš Grabancijaš Dijak
Nevenka Mihovilić
Sanja Novak, 8. razred
OŠ Rapska
Zapis o lovu
Slava Rosandić
Nikola Jovičić, 8. razred
OŠ Rapska
Osmijesi Lema Kamena
Katica Crničić
Božica Pavunc, 8. razred
OŠ Mate Lovraka
Ni med cvetjem ni pravice
Vesna Haramina-Rilović
Klara Gudek, 2. razred
OŠ Dragutina Kušlana
O jednom budilniku i
jednom susjedu
Željka Manzoni
Tamara Loos, 4. razred
Klasična gimnazija
Cjelov zemlje
Dario Budimir
Iva Mrkić, 4. razred
XVI. gimnazija
Jedna je muha
Jasna Košćak
Ines Poljak, 3. razred
Gornjogradska gimnazija
Bitka
Marija Bilić
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 67
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
Ivan Petrović, 4. razred
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Kad kažu kolovoz
Andja Jakovljević
Martina Čvek, 4. razred
III. gimnazija
Naranče nisu jedino voće
Maja Ilić
Iskra Jirsak, 3. razred
XII. gimnazija
Ćelava pjevačica
Ljubica Šego
Suzana Bliznac, 4. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje „Vinko Bek”
Hanumica
Anita Matković
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2005.
SCENSKE I LUTKARSKE IGRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA
Izvođač
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina: Borna
Galinović, Nail hasanović,
Dora Župarić, Ines
Mazinjanin, rea Vizner,
Karla Rakamarić, Maria
Vukšić, Nikolina Franček
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
Mi mladi
Dunja Jelčić
Dramska skupina: Mislav
Batur, Ann Lončar,
Petra Kovačević, Nikola,
Sluganović, Martina
Tenžera, Vladimir
Smojver, Karla Kovačević,
Zita Nakić-Vojnović, Daria
Frangen
OŠ Petra Zrinskoga
To je moj kofer
Vera Piščević
Dramska skupina:
Roman Bilandžija, Dora
Fabian, Ivana Ivanić, Mia
Martinović, Dora Palić,
Zvonimir Strapajević,
Lana Šošić
OŠ Ivana Gundulića
Pinokio
Zoran Čorkalo
Varalica, košmar u pet
činova
Senka Škrnjug
Štefica Cvek
Maja Ilić
Šest osoba traži autora
Marija Bilić
SKUPNI NASTUPI UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
Dramska skupina: Dario
Devčić, Silvio Vovk, Petra
Lovrec, Iva Marija Jurić,
Nikica Zdunić
XV. gimnazija
Dramska skupina: Martina III. gimnazija
Čvek, Mario Rivić, Iva
Šelaj, Vida Zrnčić, Željka
Megyery, Ivana Dorešić,
Martina Kolaček, Nikolina
Šemeš, Katarina Kosić,
Marica Perić
Dramska skupina: Ivan
Raić, Mihovil Antić, Ines
Poljak, Silvije Carić, Ivana
Zoričić, Bruno Mršić,
Sanja Cicvara, Daria
Teskera, Maja Rogić,
Jelena Ćosić Dragan
68 // LiDraNo 1992. - 2010.
Gornjogradska gimnazija
20.
smotra
LiDraNo 2006.
Zagreb 06. - 08. 03. 2006.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
LITERARNI RADOVI 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
IGRA KISTA I BOJE
Ante Jandrić, 4. razred
Anka Bukovčan
OŠ Prečko
IZ MOJEGA ŽIVOTA
Natasha Škvorc, 7. razred
Biserka Glasnović
OŠ Tituša Brezovačkog
ZIDOVI
Ana Cvrlje, 6. razred
Boženka Dolić
OŠ dr. Ivana Merza
PIZZA FACE
Ana Marija Frljak, 8. razred
Antica Tomljanović
OŠ Brestje
MOJA JESENSKA
Hrvoje Trinki, 8. razred
Boženka Dolić
OŠ dr. Ivana Merza
MAMIN KUŠLEC
Valentina Zenko, 2. razred
Ankica Dmejhal
OŠ Ivana Granđe
UPOZNAVANJE MOJIH
RODITELJA U ČETRI
PRIČE
Ana Galjar, 7. razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
SIĆANJE NA TATU
Josipa Škomrlj, 5. razred
Dubravka Rovičanac
OŠ dr. Ante Starčevića
U VRTU MOJE BAKE
Medina Džanić, 6. razred
Tilda Raić - Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
JUTARNJA ŠETNJA
Lovro Čupić, 6. razred
Danka Tomšić
OŠ Rudeš
MEGLA
Ivana Lončarek, 8. razred
Radica Hrkać
OŠ Antuna Mihanovića
SVE DJELJIVO S DVA
Klara Žalac, 8. razred
Ela Družijanić
OŠ Savski Gaj
ZVIJEZDA OD
SLADOLEDA
Dan-Valentin Šopić, 8.
razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta
Harambašića
BARBIE
Valentina Jelinčić, 6.
razred
Ljerka Dujmović
OŠ Alojzija Stepinca
KOMA 6
Ana Lončar, 7. razred
Vesna Đermanović
OŠ Ivana Filipovića
KADA HNOS POSTAJE
MOS
Marta Vrkljan, 7. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
SRE-TNI
Petra Baček, 5. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić Zagorke
KLACKALICA
Dina Suton, 2. razred
Sanja Trtanj
OŠ Pantovčak
PAPAGAJ KOJI JE ZNAO
Lucian Mirdita, 5. razred
Mirjana Uzelac
OŠ Petra Zrinskoga
O TOME KAKO SIVA
AŠMORIĆ NIKAD NIJE
BIO BLIZU RTA DOBRE
NADE
Dora Bilandžić, 2. razred
Jasna Košćek
XVI. gimnazija
TRAČCI KNJIŽEVNIH
MOTIVA
Dario Petešić, 3. razred
Zdenka Burda
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 69
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
AWOGARD, DUH
CEZAROVA SINA
Leonardo Krakić, 1. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
GAVRAN
Marko Radić, 3. razred
Mary Ann Škare
Klasična gimnazija
SODOMA I GOMORA
Irena Ivanišević, 3. razred
Zoran Ferić
XVIII. gimnazija
SVIJET NA POČETKU
OVOG TISUĆLJEĆA
Andrea Janeš, 4. razred
Smiljana Karlaušić Kožar
V. gimnazija
BEZVEZNI ESEJ O
NOVCU
Ino Hosni, 4. razred
Ljubica Šego
XII. gimnazija
SVE ŠTO NAM TREBA JE
LJUBAV
Katarina Katušić, 2. razred
Jadranka Tukša
XVI. gimnazija
DANAS JE SAMO
PROJEKCIJA
Anamarija Ružak, 2. razred
Dalila Stanek
Klasična gimnazija
U NOĆI NAKON OPERE
Anja Babić, 1. razred
Jasna Ciglenečki
XV. gimnazija
OD KUĆE DO ŠKOLE
Grgo Jerat, 3. razred
Srećka Škare
I. gimnazija
VAŠA DEKADENCIJO
Luka Kipa, 4. razred
Bernardica Škrlac
Gornjogradska
gimnazija
MOOR I PEČORIN
Klara Glavač, 3. razred
Tomislav Reškovac
Privatna klasična
gimnazija
DRUGI SVIJET
Vinko Drača, 2. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
NOVINARSKI RADOVI UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
Sjajna četvorka
Marina Švarc, 7. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
Izvlačim naslove iz šešira
Matea Galović, 7. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
O Tiossu nakon četrdest
godina
Irena Jukica, 7. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
Djevojčice se ne druže s
dječacima, ali gradivo je
puno lakše
Uršula Fabijanić, 7. razred
Lidija Sykora-Nagy
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskoga
Posjet Centru za odgoj i
obrazovanje „Vinko Bek”
Jelena Češnjar, 7. razred
Sanja Ilčić
OŠ Dragutina Kušlana
Ja sam gladna. A vi?
Dora Ilijaš, 7. razred
Natalija Krznarić
OŠ Granešina
Rudnik „Zrinski” - prvi
rudnik za posjećivanje u
Hrvatskoj
Tomislav Bedeković, 5.
razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
Jezik naš svagdašnji
Metka Bezlaj, 8. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
Školovanje po našoj mjeri
Ina Milačić, 6. razred
Ankica Blažinović-Kljajo
OŠ Brestje
Što rade lektori
Petra Šarin, 7. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
(Hiper)aktivni Pero
Sandra Banas, 7. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić Zagorke
Zanimanje roditelj
Bruna Petković, 8. razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
One ili oni
Nikolina Matovinović, 7.
razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
Posljednje godine
proživio je hraneći svoje
ptičice
Helena Virić, 4. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Susret s predsjednikom
Republike Hrvatske,
gospodinom Stipom
Mesićem
Ana Žagar, 2. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
SREDNJA ŠKOLA
70 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
Goran Milić: Maštam
da intervjuiram pravog
švicarskog bankara!
Ružica Ilić, 4. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Kao klinac htio sam
postati lončar!
Nina Gregl, 3. razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
James Dean je stvorio
novu religiju
Domagoj Jurišić, 4. razred
Dalila Stanek
XVI. gimnazija
Maša maše s filmskog
platna
Anamarija Ružak, Ines
Mandić, 2. razred
Dalila Stanek
Klasična gimnazija
Papa Benedikt šesnaesti… Ivan Pocrnić, 4. razred
… Dinamo sedamnaesti
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Za jedan tračak radosti
Silvija Lešković, 1. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Hrelić - putovanje kroz
vrijeme
Iva Jelinčić, Lana Brezak,
3. razred
Dalila Stanek
Klasična gimnazija
Nulta tolerancija na
nasilje
Iva Zelić, 2. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
Pravi problem
Iva Agatić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
RADIO-EMISIJE 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Kome zvono zvoni
Barbara Dorotić, Dorotea
Kukolja
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić, Katica Šarić
Škakljiva tema
Sara Krizmančić, Petra
Dolenčić
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Mrak
Klara Podplatnik, Radwan
Joukhadar
V. gimnazija
Smiljana Karlušić-Kožar
Možemo li mi tako
Biljana Velagić, 2. razred,
Ivo Kordić
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
Zdenka Lugomer
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Maksimir
Gabrijela Vidaković
Jurčević, Ivan Kovačić,
Martina Dunković
OŠ Retkovec
Marica Motik, Mirella Böhm
Život poput lutrije
Sofija Kranjčec, Carla
Radnić, Ladislav Bago
OŠ Malešnica
Sanja Bosak
Salsa u Petoj
Kristina Gavran, Karlo
Klečina, Hrvoje Šmidihen
V. gimnazija
Majda Bekić-Vejzović
Drugi dio dana
Nika Sviben, Zvonimira
Milevčić, Jelena Luketina
V. gimnazija
Smiljana Karlušić Kožar
SREDNJA ŠKOLA
TV-EMISIJE 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
ŠKOLSKI LISTOVI 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Maca Tonković
KLIK
OŠ Brestje
Andrijana Prlić-Lovrić
HEBA
OŠ Bartola Kašića
Marina Zlatarić
FENIKS
OŠ Granešina
Mirjana Semeš, Natalija Krznarić
LiDraNo 1992. - 2010. // 71
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
DAJ PET
OŠ Davorina Trstenjaka
Zlatko Šarec
LOJZEK
OŠ Alojzija Stepinca
Marina Vujčić
MARKUŠ
OŠ Markuševec
Žana Jusup
STEN
OŠ Stenjevec
Željka Potočki
KRGUS
OŠ Gustava Krkleca
Dijana Vranješ
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Irena Šafarik-Župić
ODRAZI
OŠ Rudeš
Meri Farac-Jemrić
PLAVO ZVONO
OŠ Izidora Kršnjavoga
Slobodanka Glavač
SREDNJA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
MI MLADI
III. gimnazija
Maja Ilić
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Dalila Stanek
LOOD
Srednja škola Sesvete
Draženka Čutura
µ
Klasična gimnazija
Dalila Stanek
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Diana Herak-Jović
DOPING
II. gimnazija
Zvjezdana Bezlaj
POLIGLOT
IV. gimnazija
Snježana Žanić
BOHEM
IX. gimnazija
Zlatko Dobrotić
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Andja Jakovljević
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Petar Soldo, 3. razred
OŠ Prečko
Zlatko Krilić: Zašto mene
svi odgajaju…
Mandica Pezelj
Ivana Trušček Prenkpalaj,
4. razred
OŠ Kustošija
Sandra Čajavec Ružić: Da
sam ja dječak
Ana Debanić
Marija Kotarski, 7. razred
Centar za odgoj i
obrazovanje „Goljak”
Zoran Pongrašić: Ta
sićušna zrnca prašine
Đurđa Zrinščak
Frane Golem, 6. razred
OŠ Augusta Harambašića
Dan-Valentin Šopić: Juha
u kocki
Ksenija Ivanović
Ina Milačić, 6. razred
OŠ Brestje
Ivica Jembrih: Balada o
zipke
Ankica Blažinović-Kljajo
Petra Vrdoljak, 8. razred
OŠ Savski Gaj
Miroslav Krleža: Čežnja
Ela Družijanić
Zvonimira Milevčić
V. gimnazija
Miroslav Krleža: Ni med
cvetjem ni pravice
Smiljana Karlušić-Kožar
Juraj Zobundžija
IV. gimnazija
Jacques Prevert: Za tebe
moja ljubavi
Snježana Žanić
Iskra Jirsak
XII. gimnazija
Seami: Kagekiyo
Ljubica Šego
Martina Kolaček
III. gimnazija
Milana Vuković Runjić:
Kloniranje
Maja Ilić
Nives Kaličanec
Učenički dom Marije
Jambrišak
Erazmo Roterdamski:
Pohvala ludosti
Fani Bašić
Doris Dobranić
Gornjogradska gimnazija
Brigitte Blobel: Napuklo
srce
Branka Vitez
Katarina Kosić
III. gimnazija
Irena Vrkljan: Marina ili o
biografiji
Maja Ilić
SREDNJA ŠKOLA
72 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2006.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođač
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Učenici 4. razreda: Dora
Babić, Petar Božić, Nikola
Derdić, Matea Kralj, Ana
Marović, Ivan Mavračić,
Dorotea Prevendar,
Nikola Šabarić, Lana
Širanović, Mateja
Širanović
OŠ Stjepana Bencekovića
Učenički rad: U bolnici
Irena Vodopija
OŠ Petra Zrinskoga
Dramska skupina:
Robert Brumnić, Denis
Erent, Daria Frangen,
Danijela Koprivnjak,
Karla Kovačević, Laura
Mušura, Zita Nakić, Astrid
Pavleković, Ivan Turkalj,
Matina Tenžera
Učenički rad: Ispred vrata
Vera Piščević
Učenici 7. razreda: Lana
Bojanić, Bernard Tomić
OŠ Vladimira Nazora
Lana Bojanić: Homo
sapiens na gradskom
asfaltu
Milena Lelas
Dramska skupina V.
gimnazije: Daria Blažević,
Janko Džodan, Kristina
Gavran, Goran Marković,
Iva Mioriovsky, Igor
Mirošević, Lana Vidović,
Tomislav radišić, Marko
Turalija, Ivan Zloušić
V. gimnazija
Antonio Amurri: Kako
ubiti suprugu i zašto
Majda Bekić-Vejzović
Dramska skupina III.
gimnazije: Martina
Kolaček, Katarina Kosić,
Nikolina Šemeš, Monika
Deda, Petra Hajredini,
Maja Patajac, Ana Nikolić,
Marica Perić, Robert
Kovačević, Ivan Dujić
III. gimnazija
Luko Paljetak: Tko lud,
tko mrtav
Maja Ilić
Dramska skupina
V. gimnazije: Diana
Mudrinić, Dominik Borna
Ćepulić, Jan Jurjević,
Matija Varga, Kristina
Jurković, Monika Cegnar,
Ines Oštrić, Eva Habdija,
Jelena Cvitanović,
Antonia Schmidt
V. gimnazija
Eugene Ionesco: Stolice
Vesna Muhoberac
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 73
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 2007.
Zagreb, 26. 02. - 01. 03. 2007.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
SAMOSTALNI LITERARNI RADOVI 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
VJETAR U LEĐA
Iva Pavlović, 8. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
KAD SE MAMA
RAZBOLI...
Monika Talah, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
RECEPT ZA SREĆU
Nikolina Ponjavić, 4.
razred
Ruža Radišić
OŠ Ante Kovačića
DO JE REKEL DA JE
KRAPINSKI PRAČOVEK
MAJMUN
Ivan Gretić, 7. razred
Željka Potočki
OŠ Stenjevec
SLIČICA IZ VELEGRADA
Antonela Čupić, 7. razred
Tilda Raić - Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
MOJA ŠIRA OBITELJ
Gordan Brkić, 8. razred
Dijana Vranješ
OŠ Tituša Brezovačkog
RIJEČI
Florijan Iljazović, 5. razred
Mica Ružić
OŠ Tituša Brezovačkog
KRALJICA SMIJEHA
Dora Kamenečki, 4. razred
Vlatka Vuković
OŠ Alojzija Stepinca
P... PROLJEĆE
Tea Mazinjanin, 4. razred
Vlatka Vuković
OŠ Alojzija Stepinca
BITI BEZ INSPIRACIJE
Zrinka Kovačić, 7. razred
Radojka Papić
OŠ Voltino
MAJKA JE KAO...
Josip Bolkovac, 6. razred
Ivka Bašić
OŠ Augusta Šenoe
JA SEM SE ZALJUBIL
Josip Budimir, 6. razred
Ksenija Kancijan
OŠ Prečko
SASVIM OBIČAN DAN
Nikola Škreb, 5. razred
Renata Kale
OŠ Tina Ujevića
NERJEŠIVA DOMAĆA
ZADAĆA
Ivona Tabak, 5. razred
Slavica Odorčić
OŠ Antuna Gustava
Matoša
MOJA SESTRA (NI)JE
Marin Stević, 5. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
KAKO JE ORKANSKO
NEVRIJEME SPASLIO
NA PROPAST OSUĐENO
LJETOVANJE?
Ana Galjar, 8. razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
UVIJEK ĆU SE SJEĆATI
Lucija Grmuša, 6. razred
Kata Kolak
OŠ Sesvete
KAD ZATANCAM
Valentina Zenko, 3. razred
Ankcia Dmejhol
OŠ Ivana Granđe
DRAGI BOŽE!
Maja Marin, 8. razred
Katarina Zbiljski
OŠ Vugrovec-Kašina
Marina Ivković, 3. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Zoran Ferić
XVIII. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
COCO CHANEL
DESET PRAVILA ZA
Irena Ivanišević, 4. razred
(DOBRU) FANTASY PRIČU
74 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
DNEVNIK PROMATRAČA
Irena Nikolić, 2. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
KAO SRNA
Slavica Rojc, 4. razred
Marina Čubrić
Nadbiskupska klasična
gimnazija
KRAJ JE NAJVAŽNIJI
Katarina Katušić, 3. razred
Jadranka Tukša
XVI. gimnazija
LA SOUPLESSE
DIAMANTE
Dora Bilandžić, 3. razred
Jasna Košćak
XVI. gimnazija
POZNAJEM JEDNU
OSOBU U GRADU
Silvija Lešković, 2. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
O, KAKO JE DIVNO BITI
RODITELJ...
Ante Majdandžić, 3. razred
Orijana Torbašinović
Škola za montažu
instalacija i metalnih
konstrukcija
PA, LJUDI SMO!
Toni Ganjto, 2. razred
Zrinka Žekar
II. gimnazija
PEGAZOV EPITAF
Vinko Drača, 3. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
SVE SE POŠEMERILO
Katarina Korent, 3. razred
Branka Vrnoga
Druga ekonomska škola
ZA IME JOJ OSTAVLJAM
PRAZNINU U RETKU
Mladen Marušić, 4. razred
Miroslav Kirin
Poštanska i
telekomunikacijska škola
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
BOLESNI NEKA OSTANU
S BOLESNIMA?
Marija Drašić, 8. razred
Katarina Zbiljski
OŠ Vugrovec-Kašina
NAJGORE JE IZA MENE
Petra Gluhak, 8. razred
Marina Vujčić
OŠ Alojzija Stepinca
AUSTRALIJA
Mak Gojnić, 6. razred
Andrea Bosanac
OŠ Trnsko
IZA SVAKOG USPJEHA
STOJI PUNO RADA
Karmela Gudiček, 8. razred Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
BOG JE HTIO JOŠ
JEDNOG ANĐELA ZA
BOŽIĆ
Ana Orač, 7. razred
Zlata Strunje
OŠ Medvedgrad
BEZ PTICA ŽIVOT BI BIO
TUŽAN
Matea Jerkić, 6. razred
Biserka Glasnović
OŠ Tituša Brezovačkog
ODSTRIJELI ME
EKOLOŠKI
Maja Grojzdek, Ana Klarić,
5. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
KAKO DO FERRARIJA
Matea Galović, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
JOZO KOZO MAGAREĆI
DNEVNIK
Anja Mihaljević, 7. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
S OSAMNAEST VOZILA
RELI
Mirel Mešić, 8. razred
Natalija Krznarić
OŠ Granešina
AUTOMATIMA
ODZVONILO
Kristijan Kušić
Mirjana Semeš
OŠ Granešina
NA MOJSIJEVOJ
PLANINI
Lana Rajlić, 6. razred
Ana Mesić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
IDEJE DOLAZE KROZ
RAD
Edvina Kurić, 8. razred
Marija Vesel
OŠ Lovre pl. Matačića
BRZI HOD KROZ DALIJEV
ŽIVOT
Henrieta Barbarić, 4.
razred
Zdenka Burda
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
GORAN KOLAREK A.K.A
FLOR KILAH
Jana Pelt, 1. razred
Dalila Stanek
XVI. gimnazija
HRVATSKA
BRZOPLETOST
Mariano Šagolj, 4. razred
Jelena Vignjević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
DAŠAK LIBANONA
Andreja Kalaba, 4. razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 75
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
JOŠ I DANAS ZAMIRIŠI
TREŠNJA...
Anamari Majdandžić, 3.
razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
MOJI DOŽIVLJAJI S
MATURALCA
Matija Sambol, 4. razred
Zdenka Burda
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
POBAČAJ
Sara Štefanović, 4. razred
Tomislav Reškovac
Privatna klasična
gimnazija
UZNIČKI PRISJEĆAJ
Sara Božičević, 1. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
SKRIVENO (CASHÉ)
Mario Komljenović, 4.
razred
Dunja Marušić
I. gimnazija
SVE (ILI GOTOVO SVE) O
MIRI GAVRANU
Andrea Knežević, 3. razred
Andja Jakovljević
Nadbiskupska klasična
gimnazija
VRAG IDE U ŠESNAESTU
Ivana Cvitanović, Ana
Novokmet, 4. razred
Dalila Stanek
XVI. gimnazija
ZAMJENSKI ČOVJEK
Toni Ganjto, 2. razred
Zrinka Žekar
II. gimnazija
RADIO-EMISIJE 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Šetači pasa
Matea Klasić, Valentina
Krasić
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Moj razred
Iva Garić, Antonija Drvarić OŠ Trnsko
Glazbene dileme - Tko
pjeva, zlo ne misli
Lea Androić, Adriana
Sudarić
OŠ Rudeš
Katica Šarić
Klara Podplatnik, Radwan
Joukhadar, V. gimnazija
V. gimnazija
Smiljana Karlušić Kožar
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Sretno dijete
Josipa Anđal, Sandra
Banas, Mateja Ivančić
OŠ Marije Jurić Zagorke
Melita Horvatek Forjan
Križni put
Tomislav Stojak, Karlo
Batistić
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić
Hrvoje Šmidihen, Dominik
Cepulić, Eva Habdija
V. gimnazija
Vesna Muhoberac
Vesna Dresto
SREDNJA ŠKOLA
Posljednji ljetni cvijet
TV-EMISIJE 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
SREDNJA ŠKOLA
Stolice
RADIJSKO I VIDEOFILMSKO STVARALAŠTVO 2007.
SREDNJA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Utakmica
Veno Mušinović, Marko
Hrenović, Juraj Babić
IX. gimnazija
Ime i prezime voditelja/ice
ŠKOLSKI LISTOVI 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
DUGI
I. OŠ Dugave
Marija Maretić
Silvija Čurić
MLADI SUSEDGRAD
OŠ bana Josipa Jelačića
Tiora Marciuš
Višnja Jaklin
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Ivana Vujinović
Marija Vesel
76 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
FENIKS
OŠ Granešina
Dora Ilijaš
Mirjana Semeš
MARKUS
OŠ Markuševec
Iva Ferenčak
Žana Jusup
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Matea Galović
Maca Tonković
DAJ PET
OŠ Davorina Trstenjaka
Karla Pezelj
Zlatko Šarec
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Ružica Marta Ljubičić
Štefanija Turković
KLIK
OŠ Brestje
Matija Hreceg
Ankica Pokos
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Antea Hadviger
Mirjana Rašić
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
SREDNJA ŠKOLA
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Lucija Pilić
Dalila Stanek
HUK
Učenički dom Hrvatski
učiteljski konvikt
Bernarda Prekrat
Dubravka Tinodi
DOPING
II. gimnazija
Denis Zoljom
Zvjezdana Bezlaj
MI MLADI
III. gimnazija
Martina Dabić
Maja Ilić
SEMAFOR
Škola za cestovni promet
Duško Banjeglav
Josip Hadrović
LABOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Silvija Lešković
Goranka Lazić
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Petra Sabljar
Andja Jakovljević
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Marina Matković
Diana Herak-Jović
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Vini Jurčić
OŠ Josipa Jurja
Strossmayera
Ann od zelenih zabata
Dunja Jelčić
Buga Marija Šimić
OŠ Miroslava Krleže
Pića ili baka
Antonija Biserka Bezjak
Roko Kunčić
OŠ Ivana Gundulića
Moj did
Zoran Čorkalo
Anamarija Miškulin
Centar za odgoj i
obrazovanje „Goljak”
Krokodil s kravatom
Đurđa Zrinščak
Tena Pataky
OŠ Jure Kaštelana
ŽBRŽČMPRS
OKVRTČĆMNJ
Suzana Plevnik
Tomislav Čorak
OŠ Dragutina Kušlana
Tužibaba
Željka Manzoni
Katarina Kosić
III. gimnazija
Anne Sophie Brasme:
Udisaji
Maja Ilić
Kristijan Gućanac
III. gimnazija
I. Brešan: Predstava
Hamleta u selu Mrduša
Donja
Valerija Bilić
Nikica Marović
Graditeljska tehnička
škola
J.D. Salinger: Lovac u žitu
Ante Kekez
Ernest Cepić
Elektrostrojarska
obrtnička škola
M. Držić: Dundo Maroje Pometov monolog
Željko Cvrtila
Petra Čavka
XVI. gimnazija
R. Marinković: Glorija
Jadranka Tukša
Ela Varošanec
Klasična gimnazija
Euripid: Medejin monolog
Dario Budimir
Ana Kolak
XVI. gimnazija
Vesna Krmpotić:
Mnogostruki život
Jadranka Tukša
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 77
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2007.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođač
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina
OŠ Petra Zrinskoga
Tesla je upalio svjetlo i u
mojoj sobi
Vera Piščević
Dramska skupina
OŠ dr. Vinka Žganca
Članovi skupine Cvrkutani
i voditeljica. Lutkovac
Snježana Čubrilo
Dramska skupina
III. gimnazija
Margaret Atwood:
Penelopeja
Maja Ilić
Dramska skupina
V. gimnazija
Magnus&Bunker: Alan
Ford
Vesna Muhoberac
Dramska skupina
X. gimnazija „Ivan Supek”
M. Begović: Pustolov pred
vratima
Andrea Kosović
SREDNJA ŠKOLA
78 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 2008.
Zagreb, 03. - 06. 03. 2008.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
LITERARNI RADOVI 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
ZELENA PJESMA
Stipe Alar, 3. razred
Alka Mirna Ančić Igrec
OŠ Julija Klovića
ZAKLA’ SAM OSU
Mak Pavelić, 8. razred
Šefika Trbojević
OŠ Nikole Tesle
LEPTIR
Ivana Bojanić, 8. razred
Karmela Farkaš
OŠ kralja Tomislava
HAIKU PJESMA
Ivana Andrašek, 4. razred
Ankica Dmejhal
OŠ Ivana Granđe
STRAH
Lovro Križan, 7. razred
Irena Ivančić
OŠ Brestje
ŠAŠAVI BREGI
Valentina Zenko, 4. razred
Ankica Dmejhal
OŠ Ivana Granđe
MOJA BAKA
Hana Cepić, 3. razred
Đurđa Baković
OŠ Luka
TRNAC
Dorotea Mareković, 5.
razred
Anita Silić Puklin
OŠ Gornje Vrapče
JESEN U MOM PARKU
Nikolina Ponjavić, 5. razred Ivanka Brađašević
OŠ Ante Kovačića
MOJA LIJEVA RUKA
Ivana Barišić, 8. razred
Tilda Raić-Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
VEĆ IDETE? A TEK STE
NAM DOSADILI...
Dora Moćan, 8. razred
Sanja Bosak
OŠ Malešnica
PUSTI VODU
Frane Zvonimir Golem, 8.
razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
MOJ DEDA
Ivan Sruk, 3. razred
Aleksandra Pšeničnik
OŠ Čučerje
ŠKOLSKI MIŠ
Tena Magovac, 6. razred
Ivanka Abrlić
OŠ Mate Lovraka
SENDVIČ
Petra Baček, 7. razred
Melita Horvatek Forjan
OŠ Marije Jurić Zagorke
DUGO U NOĆ, U ZIMSKU
GOOGLE NOĆ
Antonio Mavrin, 7. razred
Kata Mišković
OŠ Žuti brijeg
MORE
Hana Rožanković, 8.
razred
Vlasta Žižak Tocauer
OŠ Frana Galovića
KAD SMIJEG UTIHNE
Mateja Taradi, 6. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
STARA SMOKVA
Albert Škegro, 7. razred
Snježana Bili Prcić
OŠ Savski Gaj
ZAJAM NADE
Ruža Bjelovučić, 1. razred
Gordana Prodanović
II. gimnazija
DAN KADA SAM IZAŠLA
IZ AUTA
Dora Bilandžić, 4. razred
Jasna Košćak
XVI. gimnazija
MENI, TEBI, SVIMA
Katarina Katušić, 4. razred
Jadranka Tukša
XVI. gimnazija
OBEĆANJE PROSTORA
Lucija Butković, 3. razred
Katarina Slade
VII. gimnazija
KRAJ LJETA
Lana Bojanić, 1. razred
Biserka Brešić
XV. gimnazija
SLUČAJ SKRIVENOG
PORTRETA
Anja Babić, 3. razred
Jasna Ciglenečki
XV. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 79
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
GLASOVI. DOGAĐAJI.
BOJE. ČOVJEK JE
UZNEMIREN TRAJNO.
Marieta Miškulin, 4. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
PORCULANSKA LUTKA
Klara Žalac, 2. razred
Zrinka Žekar
II. gimnazija
TEK JEDAN POGLED
Saša Birošević, 2. razred
Miroslav Kirin
Poštanska i
telekomunikacijska škola
V ZAGREBU ME NE
RAZMEJU
Ana Turković, 1. razred
Branka Milković
III. gimnazija
JUTRO NAKON
Ivana Mezić, 4. razred
Branka Jelušić Vujaklija
Škola za medicinske
sestre Mlinarska
MLADENKA
Valentina Sumpor, 3.
razred
Bernardica Škrlac
Gornjogradska gimnazija
MOJE OKRUTNO
PROLJEĆE
Luka Stjepan Delić, 3.
razred
Olga Car Bordukalo
I. gimnazija
NEZNANČEVO
PAMETOVANJE
Martin Kotarski, 4. razred
Ružica Filipović
LINigra - privatna škola
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
JESTE LI ZNALI DA JE
NAŠA UČENICA BILA
I VLASTA KNEZOVIĆ,
VELIKA GLUMICA I
SLIKARICA
Elizabeta Brodić, 7. razred
Senija Badić
OŠ Jabukovac
TE ČAROBNE KRPICE
Tena Galović, 7. razred
Ankcia Blažinović-Kljajo
OŠ Brestje
ČUO SAM, NAIME, DA
DJECA, ZA RAZLIKU OD
ODRASLIH, ČITAJU!
Lucija Matić, 8. razred
Renata Ružić
OŠ Jordanovac
DOKTOR DOLITTLE
MEĐU KOZAMA
Maja Blagojević, 7. razred
Marija Buljanović
OŠ Žuti brijeg
ŠESTINSKI KIŠOBRAN
Ivana Sikora, 8. razred
Mirjana Semeš
OŠ Granešina
NOVI UČENIK
Tina Milinić, 1. razred
Zdenka Kožić
OŠ Dragutina Kušlana
ODGOJ ZA 21. STOLJEĆE
Iva Horvatić, 5. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
LJUDI ČISTA SRCA
Anja Mihaljević, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
KADA NAĆI VREMENA ZA
PRAVILNU PREHRANU?
Leonarda Barišić, 7. razred
Lidija Sykora-Nagy
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskog
PRISTOJNO JE
POZDRAVITI
Matea Fabečić, 8. razred
Silvija Ćurić
I. OŠ Dugave
NEMOĆAN POGLED
Marija Antolović, 7. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
MOJ STARI - SUPERSTAR
Nikolina Brebrić, 7. razred
Željka Marić
OŠ Brezovica
ZABORAVLJA LI
TELEVIZIJA NA DJECU?!
Ivana Novković, 8. razred
Ljiljana Jerković
OŠ Vrbani
www.stipendije.info
Antonella Geljić, 3. razred
Zvjezdana Bezlaj, Ivana
Plazonić
II. gimnazija
S LJUBAVLJU IZ
AMERIKE
Emanuel Maloča, 4. razred
Dalila Stanek
XVI. gimnazija
PUTOVANJE S DUHOM,
NE S NOVČANIKOM
Ivan Stojanović, 4. razred
Dalila Stanek
XVI. gimnazija
KRITIKA KAZALIŠNE
PREDSTAVE „DOK NAS
SMRT NE RASTAVI”
Andrea Kovač, 4. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
MIRO GAVRAN - SRETAN
ČOVJEK
Martina Dabić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
80 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
MOJA JE KUĆA
KOLODVOR
Ivona Došen, 3. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
ČIJA JE DAMA LJEPŠA
Matko Buntić, 2. razred
Branka Milković
III. gimnazija
PIH, I TO JE AMERIKA!
Matej Stić, 3. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
AMERIKANIZACIJA
- POGANOST ILI
SUDJELOVANJE U
STVARANJU GLOBALNIH
OBIČAJA
Silvija Lešković, 3. razred
Goranka Lazić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
GOVORNIČKA ŠKOLA
- ULAZIMO U NOVI
SVIJET GOVORNIŠTVA...
GDJE SE SKRIVA VELIKI
BUDUĆI GOVORNIK?...
Ana Delić, 4. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
STILIST ILI
HOMOSEKLSUALAC?
PITANJE KOJE MUČI
LJUDE DILJEM LIJEPE
NAŠE
Ana Žager, 4. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
Sanja Tomljenović
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
SKITNJE - IZ PRIGORSKIH Josipa Bukal, 3. razred
SELA
RADIJSKE EMISIJE I RADIOIGRE 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Sve je to radio
Borna Vukorepa, Matea
Švajka
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Hoću, van!
Alisa Hasanbegović,
Adriana Sudarić
OŠ Rudeš
Katica Šarić, Mirjana Jukić
Klara Podplatnik, Radwan
Joukhadar
V. gimnazija
Smiljana Karlušić-Kožar
SREDNJA ŠKOLA
Brzo čitanje
VIDEOFILMSKI RADOVI I TV EMISIJE 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Hafiz
Petra Baček, Ivana Grabar,
Iva Nekić
OŠ Marije Jurić Zagorke
Melita Horvatek Forjan
Natator
Karlo Batistić, Ivan Hruška,
Alisa Hasanbegović
OŠ Rudeš
Katica Šarić, Mirjana Jukić
Disperzija misli
Nika Sviben, Marija
Mateljan, Eva Leš
V. gimnazija
Smiljana Karlušić-Kožar
Tihi vapaj
Mihovil Plečko, David
Vitko, Paula Lindić
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Terezija Pavić-Pezer
SREDNJA ŠKOLA
ŠKOLSKI LISTOVI 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Antea Hadviger
Mirjana Rašić
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Darija Jeger
Maca Tonković
FRKA
OŠ Davorina Trstenjaka
Monika Jurenić
Darko Cindrić
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Lucija Pukec
Marija Vesel
LiDraNo 1992. - 2010. // 81
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
Petra Petrović
Đurđica Jelačić
STARČEK
OŠ dr. Ante Starčevića
Filip Štimac
Dubravka Volenec
FENIKS
OŠ Granešina
Filipa Zavalić
Natalija Krznarić
LAHOR
OŠ grofa Janka Draškovića
Veronika Habijanec
Sandra Vitković
KLIK
OŠ Brestje
Karlo Mironović
Ana Sušac
KRESNICE
OŠ Ivana Granđe
Matea Šoštarić
Nada Vukašinović
TRN
OŠ Trnsko
Erik Banek
Marina Fistonić
KRGUS
OŠ Gustava Krkleca
Ida Žrvnar
Marija Čavar Sopta
DUGI
I. OŠ Dugave
Marija Maretić
Silvija Ćurić
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
SREDNJA ŠKOLA
DOPING
II. gimnazija
Alan Budisavljević
Zvjezdana Bezlaj
KRIK
V. gimnazija
Andrea Kovač
Vesna Muhoberac
LaBOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Silvija Lešković
Goranka Lazić
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Nikol Mandić
Andja Jakovljević
RUĐER-info
Tehnička škola Ruđera
Boškovića
Tin B. Matuka
Vesna Hrđok
LOOD
Srednja škola Sesvete
Ana Delić
Draženka Čutura
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Marina Matković
Helena Strugar
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Emanuel Maloča
Dalila Stanek
MI MLADI
III. gimnazija
Irena Nikolić
Maja Ilić
SAMOSTALNI dramsko-SCENSKI NASTUPI 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Luka Šop
OŠ Rudeš
Zoran Pongrašić: Nevažni
detalji
Željana Makovica
Filip Bošnjak
OŠ Augusta Šenoe
Zlatko Krilić: Prvi Sudar
Ivka Bašić
Buga Marija Šimić
OŠ Miroslava Krleže
Silvija Šesto Stipaničev:
Vanda
Antonija Biserka Bezjak
Iva Maljak
OŠ Vugrovec-Kašina
Kaj ne?!
Dragica Pandek
Ivo Mrvelj
OŠ Antuna Gustava Matoša Vanja Raduš: Prva rič što
sam je čuo
Slavica Odorčić
Ina Milačić
OŠ Brestje
Vladimir Nazor: Svet
Ankica Blažinović-Kljajo
Ana Kolak
XVI. gimnazija
M. Krleža: Saloma
Jadranka Tukša
Toni Ganjto
II. gimnazija
M. Mikulić: Bednjunsko
žolesno moti
Zrinka Žekar
Zvonimira Milevčić
V. gimnazija
M. Krleža: Petrica i
galženjaki
Smiljana Karlušić-Kožar
Adrian Pezdirc
XI. gimnazija
A. Amurri: Kako ubiti
suprugu i zašto
Iva Šoljan
Leonardo Krakić
III. gimnazija
G. Tribuson: Povijest
pornografije
Maja Ilić
Vedran Vulić
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
C. D. Payne: Pobunjeni
mladac
Goranka Lazić
Ines Matić
IX. gimnazija
I. Borković: Normalnima
pristup zabranjen
Zlatko Dobrotić
SREDNJA ŠKOLA
82 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SKUPNI dramsko-SCENSKI NASTUPI 2008.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Učenici 2. i 3. razreda
OŠ Frana Galovića
H. C. Andresen: Snježna
kraljica
Marijana Županić Benić
Učenici 1. razreda: Stela
Dendić i Luka Krvarić
OŠ Čučerje
Miroslav Dolenec Dravski:
Snoboki
Biljana Fluka
Učenici 7. razreda
OŠ Brestje
Zvonimir Balog: Puž na
carinskom pregledu
Slavica Grubišić
Dramska skupina X.
gimnazije „Ivan Supek”
X. gimnazija „Ivan Supek”
G. Boccaccio: Decameron
Andrea Kosović
Dramska skupina XV.
gimnazije
XV. gimnazija
E. A. Poe: Crni mačak
Divna Tus
Dramska skupina V.
gimnazije
V. gimnazija
M. Držić: Play Dundo
Vesna Muhoberac
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 83
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
LiDraNo 2009.
Zagreb, 10. - 13. 02. 2009.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
LITERARNI RADOVI 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
TKO SAM JA?
Bruno Srezović Bijelić, 7.
razred
Antonija Biserka Bezjak
OŠ Miroslava Krleže
OBITELJSKA JUHA
Hana Gotovac, 8. razred
Milka Popov
OŠ Vukomerec
KAKO JE SVE POČELO
Dejana Rakić, 7. razred
Aleksandra Kulari
OŠ Vjenceslava Novaka
U OGLEDALU
Lana Mićković, 5. razred
Marica Šafran
OŠ Jordanovac
SRČEKO
Klara Čuljak, 5. razred
Slavica Odorčić
OŠ Antuna Gustava
Matoša
DOBAR KAO KRUH
Dominik Doko, 4. razred
Alka Mirna Ančić Igrec
OŠ Julija Klovića
NASMIJANI DAN
Filip Šimunović, 8. razred
Marina Zlatarić
OŠ Bartola Kašića
MOJA OBITELJ
Maura Zenze Beader, 6.
razred
Karmen Lukinac Petrinec
OŠ Alojzija Stepinca
DOLAZE NAM KRALJ I
KRALJICA
Ina Zadravec, 7. razred
Karmen Lukinac Petrinec
OŠ Alojzija Stepinca
PRIGORJE KAKVOG VIŠE
NEMA
Silvija Herjavić, 5. razred
Ljiljana Bukal
OŠ Ivana Granđe
LILIPUTANAC
Luka Katančić, 7. razred
Antica Tomljanović
OŠ Brestje
PITALICA ZA SISAVCE
Hana Cepić, 4. razred
Đurđa Baković
OŠ Luka
TAK JE PRI NAM
Martina Puček, 7. razred
Danica Sudarević
OŠ Sesvete
KOZA K’ O KOZA
Mija Korolija, 4. razred
Nada Tomić
OŠ Ante Kovačića
NIKADA VIŠE...
Filip Bunjevac, 7. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
OLOVKA
Luka Baković, 5. razred
Vlasta Žižak-Tocauer
OŠ Frana Galovića
ŠTO MI SE DOGAĐA?
Ana Šišmanović, 7. razred
Vesna Dresto
OŠ Trnsko
DOMAĆA ZADAĆA
Filip Vidak, 5. razred
Helena Marić
OŠ braće Radića
O DOKTORIMA SVE
NAJLJEPŠE
Lovro Čulina, 6. razred
Vesna Dobrinić
OŠ Trnjanska
SREDNJA ŠKOLA
PSI TUŽNA POGLEDA
Maja Marin, 2. razred
Svjetlana Jeleč
Srednja škola Sesvete
GOSPOĐA NENA
Maja Fernežir, 3. razred
Irena Labaš-Veverec
Škola primijenjene
umjetnosti i dizajna
A NEMOJA, A LEDENA
Luka Stjepan Delić, 4.
razred
Olga Car Bordukalo
I. gimnazija
KUDA BIH VODILA ISUSA
Mateja Košutić, 1. razred
Ivan Cicvarić
V. gimnazija
84 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
NOVSKA
Silvija Lešković, 4. razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
SMETAJU LI DIVOVSKA
KRILA PRI LETU?
Lucija Butković, 4. razred
Ana Širinić
VII. gimnazija
OBITELJ BREŠIĆ - 11
GODINA U NKG-U
Luka Brešić, 4. razred
Tea Gerić
Nadbiskupska klasična
gimnazija
PETI ŽIVOT
Tea Vincetić, 3. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
SLIKE IZ DJETINJSTVA
Irena Nikolić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
AVANGARDNA ME JE
KNJIŽEVNOST ŠOKIRALA
Julijana Stjepandić, 4.
razred
Marija Gazzari
Škola za medicinske
sestre Mlinarska
CARPE DIEM (HORATIUS)
Matea Opašić, 2. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
LIMENE RUŽE
Antea Grizelj, 1. razred
Divna Tus
XV. gimnazija
„ŽIVOTI” IZ TRAMVAJA
ILI GRIJEH MOGA GRADA
Marija Rogoz, 4. razred
Marija Gazzari
Škola za medicinske
sestre Mlinarska
VIDEO NUNC PER
SPECULUM ET IN
AENIGMATE
Lucija Kokić, 1. razred
Dalila Sladoljev
XVI. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
UNIVERZALNA
ŠPORTSKA ŠKOLA
PREDSTAVLJENA U
KRKLECU
Lucija Samac, 7. razred
Marija Ćavar Sopta
OŠ Gustava Krkleca
ZABORAVLJEN U
PROSTORU I VREMENU
(DVORAC BREZOVICA)
Mislav Markoč, 8. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
OSVOJILA ME OSNOVNA
ŠKOLA GUSTAVA
KRKLECA
Matea Macan, 6. razred
Marija Ćavar Sopta
OŠ Gustava Krkleca
MOJE PUTOVANJE U
LONDON
Klara Boroš, 7. razred
Ivana Kujundžić
OŠ Odra
NOVO ISKUSTVO LIDRANO 2008.
Marija Antolović, 8. razred
Jelena Bunijevac Matičić
OŠ Otok
APSYRTIDES TAJNOVITO OTOČJE
Ema Vrančić, 8. razred
Biserka Glasnović
OŠ Tituša Brezovačkog
LIJEPO JE RADITI ONO
ŠTO VOLIŠ
Ana Marija Milinović, 7.
razred
Radojka Papić
OŠ Voltino
TOPLINU I RADOST U
NJIHOVOM POGLEDU
NOSIM U SVOM SRCU
Lucija Šabarić, 8. razred
Milvia Vuk
OŠ Vjenceslava Novaka
ZVONO UZROKUJE
RAZDRAŽLJIVOST
Petra Tomić, 8. razred
Natalija Krznarić
OŠ Granešina
TKO JE OVDJE LUD?!
Ivanka Brzović, 7. razred
Ana Brčić Bauer
OŠ Marije Jurić Zagorke
JEDINA ŽELJA:
DOŽIVJETI JOŠ JEDAN
DAN
Marko Zebec, 6. razred
Željka Matijević
OŠ Brezovica
MAŠTA JE VAŽNIJA OD
ZNANJA
Elizabeta Brodić, 8. razred
Senija Badić
OŠ Jabukovac
KINA
Borna Markov, 7. razred
Julije Vejić
OŠ Petra Zrinskoga
LiDraNo 1992. - 2010. // 85
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
SREDNJA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
U FIZICI JE ZAPRAVO
BITNO TO DA ONA
OBJAŠNJAVA SVE U
PRIRODI
Marija Došlić, 4. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
Silvija Lešković, 4. razred
KADA JE DJETETOVO
DOBRO U PITANJU, NEMA
NI LIJEČNIČKE TAJNE
VRAĆAM SE, ZAGREBE,
TEBI, TEBI NA OBALE
SAVE...
Mea Marija Glasnović, 3.
razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
S MILJENKOM
JERGOVIĆEM O SVEMU I
SVAĆEMU
Helena Risek, 4. razred
Claudia Matković Kukulj
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
U SVIJETU LAŽI ISTINA
JE NA CIJENI
Matej Stić, 4. razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
DIABOLUS IN MUSICA
Matej Trkanjec, 3. razred
Marijo Kosović
XVI. gimnazija
TRAMVAJ NAŠ
SVAGDANJI
Matea Galović, 2. razred
Ivan Cicvarić
V. gimnazija
BESKUĆNIK SAM, ETO,
ZATO PATIM!
Monika Tunjić, 3. razred
Diana Herak-Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
KRATKI TRENUTAK
SAVRŠENSTVA
Iva Hadrović, 3. razred
Ruža Križan-Sirovica
Upravna i birotehnička
škola
GLUMA KAO SUDBINA
Petra Lešćan, Mihaela
Zaher, 1. razred
Nikola Butorac
Geodetska tehnička
škola
RADIJSKE EMISIJE i RADIO IGRE 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Igrice naše svagdašnje
Vanessa Imrović, Veronika
Šoštarić
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Budi cool, ostani čist
Kristina Krišto, Ivanka
Brzović
OŠ Marije Jurić Zagorke
Ana Brčić Bauer
Hop-hop, u prvi razred
Dorotea Horvat, Leon
Platužić
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić
SREDNJA ŠKOLA
Predrasude
Ana Perić, Domagoj Beštak V. gimnazija
Smiljana Karlušić-Kožar
VIDEOFILMSKO STVARALAŠTVO 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Hana i Tin
Goran Kurdija, Dominik
Kvesić, Petar Mihalek
OŠ Rudeš
Katica Šarić
Klonovi
Petra Baček, Iva Nekić,
Andreja Hrvačić
OŠ Marije Jurić Zagorke
Melita Horvatek Forjan
Nema savršenog zločina
Luka Gamulin, Hrvoje
Marković, Filip Borovec
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Goranka Lazić
Dar
Dora Slakoper, Anja Bačić,
Adrian Pelc
V. gimnazija
Majda Bekić-Vejzovć
Drugim putem
Mihovil Plečko, Matko
Pintar, David Vitko
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Slavica Antolić
SREDNJA ŠKOLA
86 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
ŠKOLSKI LISTOVI 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
SLAP
OŠ Dobriše Cesarića
Tomislav Habazin
Sanja Fuchs
FENIKS
OŠ Granešina
Ivana Aničić
Natalija Krznarić
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Lucija Pukec
Marija Vesel
ZORA
OŠ Petra Preradovića
Hana Duhaček
Mladen Janković
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Ana Matković
Štefanija Turković
KREK
OŠ Luka
Luka Kelava
Jadranka Jelinić Blagec
KRESNICE
OŠ Ivana Granđe
Matea Šoštarić
Ljiljana Bukal
KLIK
OŠ Brestje
Iva Ljubičić
Ankica Blažinović-Kljajo,
Andrijana Prlić-Lovrić
GAJNIČKO ZVONO
OŠ Dragutina Domjanića
Karla Stjepanović
Korana Maštrović
LAHOR
OŠ grofa Janka Draškovića
Ivan Spajić
Sandra Vitković
PREKOSAVSKA JEKA
OŠ Zapruđe
Maja Žitko
Anabela Crnković
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Kristina Barišić
Maca Tonković
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Glorija Volarević
Mirjana Rašić
NAPON RIJEČI
Elektrotehnička škola
Nikola Peruničić
Mile Pervan
INFUZIJA
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
Silvija Lelas
Mila Mikecin
LaBOS
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Silvija Lešković
Goranka Lazić
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Antonela Čorak
Andja Jakovljević
XVI. KRUG
XVI. gimnazija
Tena Marković
Anamarija Kardum Zenebe
µ
Klasična gimnazija
Maja Tomljenović
Anđela Vukasović Korunda
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Marija Jelčić, Andrea
Radnić
Helena Strugar
SREDNJA ŠKOLA
MI MLADI
III. gimnazija
Irena Nikolić
Maja Ilić
DOPING
II. gimnazija
Alan Budisavljević
Ivana Plazonić, Mia Vrbanac
RUĐER-info
Tehnička škola Ruđera
Boškovića
Jurica Koletić
Jasmina Pažanin
CENER
X. gimnazija „Ivan Supek”
Marta Jagušt
Neli Mindoljević
www.mlinarska.hr
Škola za medicinske sestre
Mlinarska
Danijela Katanec, Marko
Tarle
Marija Gazzari
POJEDINAČNI dramsko-SCENSKI NASTUPI 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Scenski nastup
Ime i prezime voditelja/ice
Vita Jozić
OŠ Jure Kaštelana
Stanislav Femenić:
Najhrabriji miš
Suzana Plevnik
Filip Bošnjak
OŠ Augusta Šenoe
Zlatko Krilić: Veliki
zavodnik
Ivka Bašić
Iva Rašić
I. OŠ Dugave
Sanja Pilić: Maja-Rozmari
Danuška Ružić
Ivan Vučković
OŠ Pavleka Miškine
Vlasta Vrandečić Lebarić: Ankica Pavković
Škura
Ivana Trušček Prenkpalaj
OŠ Kustošija
Irena Vrkljan: Zaljubljeni
dan
Emilija Centner Čizmešija
Iva Ljubičić
OŠ Brestje
Milan Crnković:
Spominati se
Ankica Blažinović-Kljajo
LiDraNo 1992. - 2010. // 87
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
SREDNJA ŠKOLA
Leonardo Krakić
III. gimnazija
R. Marinković: Kiklop
Maja Ilić
Leopold Rotim
Srednja škola Sesvete
Josip Pejaković: Oj,
živote
Svjetlana Jeleč
Anja Đurinović
II. gimnazija
N. V. Gogolj: Ženidba
Zrinka Vancaš
Andrea Rumenjak
XV. gimnazija
Antonio Amurri: Supruga
bogatunica
Divna Tus
Ana Kolak
XVI. gimnazija
N. V. Gogolj: Ženidba
(Agafja Tihonovna)
Jadranka Tukša
Ernest Cepić
Elektrostrojarska
obrtnička škola
Nepoznati autor: Juda muka Isusova
Željko Cvrtila
Nikica Marović
Graditeljska tehnička škola
F. Schiller: Razbojnici
Ante Kekez
SKUPNI dramsko-SCENSKI NASTUPI 2009.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođač
Škola
Scenski nastup
Ime i prezime voditelja/ice
Dramska skupina 8.
razreda
OŠ Petra Zrinskoga
Grupa s voditeljicom:
Pravi se da ništa nisi
vidio
Vera Piščević
Lutkari 3. razreda
OŠ Prečko
Zvonimir Balog: Nije lako
bubamarcu
Vedrana Posilović-Živčić
Dramska skupina 5. i 7.
razreda
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskog
Biljana Šalić: Buđenje
Biljana Šalić
Dramska skupina
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Vinko Drača/M.
Držić: „Ma se
trijeba s brjemenom
akomodavat…”
Sanja Vlahović-Trninić
Dramska skupina
III. gimnazija
M. Kolanović: Sloboština
Barbie
Maja Ilić
Dramska skupina
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
T. Štivičić: Nemreš pobjeć Claudia Matković Kukulj
od nedjelje
SREDNJA ŠKOLA
88 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
LiDraNo 2010.
Zagreb, 08. - 11. 02. 2010.
Gradsko satiričko kazalište Kerempuh, Kazalište Vidra, Hrvatski školski muzej
Škole domaćini:
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
LITERARNI RADOVI 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
NEŠTO KAO KIŠA
Nera Fodor, 6. razred
Sanja Beloglavec
OŠ Dragutina Tadijanovića
INTERMEZZO
Mislav Friščić, 6. razred
Tilda Raić - Ergović
OŠ grofa Janka
Draškovića
VRŠNJACI
Filip Bunjevac, 8. razred
Nada Jacmenović
OŠ Većeslava Holjevca
PONEKAD RAZMIŠLJAM
O (NE)VAŽNIM ŽIVOTNIM
TEMAMA
Ana Šišmanović, 8. razred
Vesna Dresto
OŠ Trnsko
DEDA
Lucija Rulek, 8. razred
Mirjana Rajter
OŠ Brezovica
JESENSKI LIST
Iva Celiščak, 5. razred
Milena Lelas
OŠ Vladimira Nazora
NEPRAVDA
Petra Piršić, 7. razred
Iverka Kraševac
OŠ Augusta Harambašića
SORRY, PURGERI!
Ivan Džajić, 6. razred
Marica Šafran
OŠ Jordanovac
MOJA NONE
Mara Runjić, 6. razred
Blaženka Dominić
OŠ Petra Preradovića
TRENUTAK
SAVRŠENSTVA
Marta Serdarušić, 8.
razred
Arijana Gojak
OŠ Mate Lovraka
ŠLJIVA PLAVICA
Margita Butković, 3. razred
Vinka Zadro
OŠ dr. Vinka Žganca
OVISNOST
Franka Šapina, 8. razred
Marina Krpan
OŠ Žuti brijeg
SPOMEN
Martina Puček, 8. razred
Danica Sudarević
OŠ Sesvete
KRITIKE SREDNJE KLASE
Margarita Božiković, 6.
razred
Linda Šimunović - Nakić
OŠ Horvati
VAN GOGHOVA
ZVJEZDANA NOĆ
Iva Hađina, 7. razred
Ana Juzvišen
OŠ Prečko
SAN
Dominik Doko, 5. razred
Sonja Jurčan
OŠ Julija Klovića
LIJENOST
Mirta Raguž, 7. razred
Rajna Špoljarić
OŠ kralja Tomislava
LOV NA KROKODILA
Fran Zanoški, 7. razred
Vera Devčić
OŠ Marina Držića
KAKO SAM PRESTAO
GRICKATI
Lovro Čulina, 7. razred
Vesna Dobrinić
OŠ Trnjanska
FOTOGRAFIJA
Ana Perić, 3. razred
Zoran Ferić
XVIII. gimnazija
BISERI PATNJE
Maja Matković, 1. razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
SJAJ I BIJEDA
VELEGRADA
Kristijan Komorčec, 3.
razred
Ivana Bašić
Druga opća privatna
gimnazija
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 89
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
DOSADNO JE NA
SVIJETU ŽIVJETI
GOSPODO MOJA
(GOGOLJ)
Zrinka Uršić, 3. razred
Vesna Muhoberac
V. gimnazija
MLADI VITEZ IZ BEZNOĆI
Branimir Škreblin, 3.
razred
Mirjana Šimić
XIII. gimnazija
O VJEŠTICI, IVICI I MENI
Tea Vincetić, 4. razred
Diana Herak - Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
PLAVO-SIVE OČI
Marta Šarčanin, 3. razred
Gordana Prodanović
II. gimnazija
PASTORALNA SLIKA
Paula Dragičević, 2. razred
Nada Cesarik - Zupanc
II. gimnazija
PAKAOTET
Jelena Branimir, 3. razred
Marija Gazzari
Škola za medicinske
sestre Mlinarska
SNUFF FILM
Jelena Orak, 3. razred
Marija Gazzari
Škola za medicinske
sestre Mlinarska
TAJ DOBRO POZNATI
UDARAC
Antonio Filipović, 1. razred
Sanja Vlahović - Trninić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
TELEVIZIJSKI OBRAZAC
Andrea Tomurad, 3. razred
Draženka Čutura
Srednja škola Sesvete
ZAGRLJAJ
Maja Fernežir, 4. razred
Irena Labaš - Veverac
Škola primijenje
umjetnosti i dizajna
NULTA TOČKA
Mirta Stantić, 3. razred
Mirela Piskač
XV. gimnazija
SAMOSTALNI NOVINARSKI RADOVI 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
NAŠ UČENIK, NAŠ
ZNASTVENIK
Lucija Bićan, 7. razred
Slobodanka Glavač
OŠ Izidora Kršnjavoga
PITANJA OKO ČITANJA
Monika Mišir, 6. razred
Nataša Jakob
OŠ Marije Jurić Zagorke
KNJIGE, PJENUŠCI I VINA
S PRIČOM
Iva Ljubičić, 8. razred
Ankica Blažinović - Kljajo
OŠ Brestje
FACEBOOK
Rhea Lepej - Špoljarić, 6.
razred
Ivana Bilić
OŠ braće Radić
NA DIPLOMU SAM
PONOSAN I NA
OLIMPIJSKU MEDALJU
Emina Džanić, 8. razred
Ana Brčić Bauer
OŠ Marije Jurić Zagorke
BUDUĆNOST ZA 6, 40
LIPA + PDV PO MINUTI
Magdalena Pervan, 7.
razred
Meri Farac - Jermić
OŠ Rudeš
KATICA ZA SVE
Nikolina Golem, 8. razred
Ksenija Ivanović
OŠ Augusta Harambašića
KRCKO ORAŠAR I
NJEGOVA BALERINA
Marta Radaković, 7. razred
Jadranka Jelinić - Blagec
OŠ Luka
U SVIJETU PLIŠANIH
MEDVJEDA SVE JE
MOGUĆE
Maja Grojzdek, 8. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
ŽIVOT NA PAPIRU
Valentina Pucko, 7. razred
Đurđica Jelačić
OŠ Dobriše Cesarića
TEŠKIM I OTVORENIM
PITANJIMA OSVOJILI
SMO KNJIŽEVNICU
BRANKU PRIMORAC
Sara Borzić, 5. razred
Martina Knežević
OŠ Jelkovec
DJETINJSTVO UZ
BARBIE
Iva Horvatić, 7. razred
Maca Tonković
OŠ Jure Kaštelana
PITAJTE SEBE
Ana Barbara Pohilj, 8.
razred
Marija Vesel
OŠ Lovre pl. Matačića
90 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
SREDNJA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Ime i prezime voditelja/ice
Škola
KAD IH IZVADIŠ IZ
SMEĆA, CIJENA IM JE
VEĆA
Mea Marija Glasnović, 4.
razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
GUZA BI VIDJELA PUTA,
A LOVE NIOTKUDA
Monika Tunjić, 4. razred
Diana Herak - Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
HRABROST SE ISPLATI
Marina Kopić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
KIP PLANETA ZEMLJE
PRED KRAJ GODINE
2012.
Matko Buntić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
KROJOLIK SLAPNICE
Mihaela Zaher, 2. razred
Nikola Butorac
Geodetska tehnička škola
PRIKAZ KNJIGE
PJESAMA PREDMETI
MARKA POGAČARA
Saša Birošević, 4. razred
Miroslav Kirin
Poštanska i
telekomunikacijska škola
I JA SAM LUKA RITZ!
Matko Buntić, 4. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
DIVLJI ZAPAD
Mihael Cvetnić, 3. razred
Goranka Lazić
Priodoslovna škola
Vladimira Preloga
NIJE TEŠKO BITI SRETAN
Sonja Agata Bišćan, 2.
razred
Anamarija Kardum Zenebe
XVI. gimnazija
Silvija Lelas, 4. razred
DOMA JE LIJEPO, ALI
SVUGDJE JE NAJLJEPŠE
Mila Mikecin
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
MALJEM PO GLAVI
Nera Gržin, 2. razred
Maja Ilić
III. gimnazija
SARAJEVO, LJUBAVI
MOJA
Filip Pavelić, 4. razred
Diana Herak - Jović
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
RADIJSKE EMISIJE i RADIO IGRE 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Cyberbulling, cyberŠTO?
Valentina Rohrbacher,
Bruna Matic
OŠ Mladost
Maša Rimac
Imaš kaj sitno?
Antonija Bukvić-Letica,
Karla Beljo
OŠ Marije Jurić Zagorke
Ana Brčić Bauer
Leteći glasovir - radioigra
Vid Bedeković i Lucija
Rogina
OŠ dr. Ante Starčevića
Dubravka Rovičanac
Magdalena Linde, Mihaela
Hrvačić
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica
Helena Marić
SREDNJA ŠKOLA
Ženska opća - tko ne
kopča?
VIDEOFILMSKO STVARALAŠTVO 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv rada
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Ime i prezime voditelja/ice
Sjaj rudeške zvijezde dokumentarni film
Marko Ranogajec, Lana
Radusin, Ivan Knežević
OŠ Rudeš
Mirjana Jukić, Katica Šarić
Antuntun - animirani film
Karlo Pavičić Ravlić
OŠ Petra Zrinskoga
Julija Vejić
David Vitko, Mihovil
Plečko, Matko Pintar
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Slavica Antolić
SREDNJA ŠKOLA_2010
Samoborske zmajeve
linije
LiDraNo 1992. - 2010. // 91
PREGLED NAGRAĐENIH RADOVA
ŠKOLSKI LISTOVI 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Naziv
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
ČAROBNA FRULA
OŠ Jure Kaštelana
Lovro Marković
Maca Tonković
KLIK
OŠ Brestje
Iva Ljubičić
Ankica Blažinović Kljajo,
Andrijana Prlić-Lovrić
JARUNSKI LOPOČ
OŠ Bartola Kašića
Bruna Bertol
Štefanija Turković
LOVORKO
OŠ Lovre pl. Matačića
Denis Gaščić
Marija Vesel
PTIĆ
OŠ braće Radić
Rhea Lepej-Špoljarić
Ivana Bilić
BOSILJAK
OŠ Čučerje
Ena Matacun
Aleksandra Pšeničnik
FENIKS
OŠ Granešina
Angelika Spač
Natalija Krznarić
SELCE VESELCE
OŠ Sesvetska Sela
Manuella Jambrečec
Renata Kovačićek
SPOMINEK
OŠ Šestine
Ana-Marija Genc
Suzana Ruško
GUBEC
OŠ Matije Gupca
Monika Knežević
Irena Šafarić Župić
STEN
OŠ Stenjevec
Antoaneta Ban
Zoran Šutić
KRESNICE
OŠ Ivana Granđe
Antonija Bukovac
Ljiljana Bukal
CVRKUTAN
OŠ dr. Vinka Žganca
Kristina Deronja
Romana Golemac
Školski list
Škola
Ime i prezime urednika/ce Ime i prezime voditelja/ice
µ
Klasična gimnazija
Mateja Fabečić
Anđela Vukasović Korunda
INFUZIJA
Škola za medicinske sestre
Vinogradska
Silvija Lelas
Sanja Tomljenović
OSTVARENJA
Nadbiskupska klasična
gimnazija
Antonela Čorak
Andja Jakovljević
VRANEC
Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Marija Jelčić i Andrea
Radnić
Helena Strugar
MI MLADI
III. gimnazija
Petra Đukić
Maja Ilić
SREDNJA ŠKOLA
DOPING
II. gimnazija
Alan Budisavljević
Ana Vuglač, Mia Vrbanac
RUĐER info
Tehnička škola Ruđera
Boškovića
Valentino Mihoković
Ivana Gračanin Gabrić
VJESNIK MLINARSKE
Škola za medicinske sestre
Mlinarska
Jasmin Konjić
Marija Gazzari
PPG TIMES
Prva privatna gimnazija s
pravom javnosti
Astrid Čada
Renata Kostanjevec
SVITANJA
Ženska opća gimnazija
Družbe sestara
milosrdnica s pravom
javnosti
Matea Pajtlar
Veselka Stanić
∏ NEWS
XV. gimnazija
Neven Golenić
Božica Jelaković
POJEDINAČNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Ime i prezime učenika/ce
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Vita Jozić, 3. razred
Iva Rašić, 6. razred
OŠ Jure Kaštelana
Ratko Zvrko: Duga
Suzana Plevnik
I. OŠ Dugave
Zvonimir Balog: Kako
bježati s nastave
Danuška Ružić
Josipa Šegota, 7. razred
OŠ Brestje
Nada Mihelčić: Vox populi
Ankica Blažinović Kljajo
Luka Šop, 3. razred
OŠ Rudeš
Luko Paljetak: Umjetno
disanje
Željana Makovica
92 // LiDraNo 1992. - 2010.
20.
smotra
Antun Modrušan, 7.
razred
OŠ Jabukovac
Ivan Goran Kovačić: Mali
pot
Senija Badić
Filip Bošnjak, 7. razred
OŠ Augusta Šenoe
Josip Barković: Jabuka
Ivka Bašić
Dunja Glavaš
V. gimnazija
J. D. Salinger: Franny i
Zooey
Smiljana Karlušić Kožar
Ines Matić
IX. gimnazija
A. P. Čehov: Galeb
Zlatko Dobrotić
SREDNJA ŠKOLA
Nikola Baće
X. gimnazija ”Ivan Supek”
M. Držić: Dundo Maroje
Andrea Kosović
Zrinka Majstorović
XII. gimnazija
S. Kolar: Breza
Marijana Šarac
Filip Vidović
Privatna klasična gimnazija E. Rostand: Cyrano de
Bergerac
Gordana Bolf
Filip Budić
Klasična gimnazija
T. Ujević: Obred utapljanja
biserja
Dario Budimir
Marija Kotarski
Centar za odgoj i
obrazovanje Dubrava
M. Krleža: Ni med cvetjem
ni pravice
Naša Šmalcelj
SKUPNI DRAMSKO-SCENSKI NASTUPI 2010.
OSNOVNA ŠKOLA
Izvođači
Škola
Naziv rada
Ime i prezime voditelja/ice
Učenici 7. razreda
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica s učenicima: U
mjeri
Vera Piščević
Učenici 3. razreda
OŠ Remete
Staroistočna bajka:
Košulja sretnog čovjeka
Sanja Varga
Učenici 6., 7. i 8. razreda
OŠ Ksavera Šandora
Gjalskog
Biljana Šalić: Dežurni
krivac
Biljana Šalić
Dramska skupina XV.
gimnazije
XV. gimnazija
Učenički rad: Forum
kazalište
Mirela Piskač
Dramska skupina X.
gimnazije „Ivan Supek”
X. gimnazija „Ivan Supek”
L. Pirandello: Šest osoba
traži autora
Andrea Kosović
Dramska skupina
Gimnazije Tituša
Brezovačkog
Gimnazija Tituša
Brezovačkog
Učenički rad: Sva lica
Božića
Ana Đordić
SREDNJA ŠKOLA
LiDraNo 1992. - 2010. // 93
Smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog
stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola Grada Zagreba
.
1
1
0
2
o
N
a
r
Li D
a
v
o
d
a
r
ih
k
s
r
a
in
v
o
n
i
ih
n
r
ba
a
e
r
r
e
t
g
i
l
a
Z
ik
a
d
a
r
Zborn
G
a
l
o
šk
ih
j
n
d
e
r
s
i
ih
n
v
o
učenika osn
Županijska smotra - Zagreb
21. - 24. 02. 2011.
Zagreb, svibanj 2011.
OBILJEŽAVANJE DVADESTE OBLJETNICE LIDRANA
RASPORED ODRŽAVANJA ŽUPANIJSKE RAZINE SMOTRE
LiDraNo 2011. ZA OSNOVNE I SREDNJE ŠKOLE GRADA
ZAGREBA
21. veljače 2011., ponedjeljak
22. veljače 2011., utorak
23. veljače 2011., srijeda
11.00 sati
Svečanost obilježavanja 20.
obljetnice LiDraNa i otvorenje
smotre LiDraNo 2011.
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
11.00 sati
Otvorenje izložbe školskih
listova
Hrvatski školski muzej, Trg
maršala Tita 4
12.00 sati
Skupni scenski nastupi
učenika osnovnih škola
I. Dio
Kazalište „Vidra”,
Draškovićeva 80
12.00 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika osnovnih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
14.30 sati
Pojedinačni scenski nastupi
učenika srednjih škola
Gradsko satiričko kazalište
„Kerempuh”, Ilica 31
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih i srednjih škola za
pojedinačne scenske nastupe
Gradski ured za obrazovanje,
kulturu i šport, Ilica 25,
dvorana 8
18.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za literarno
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša,
Aleja A. Augustinčića 12
96 // LiDraNo 2011.
12.00 sati
Skupni scenski nastupi
učenika srednjih škola
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za skupne
scenske nastupe
Kazalište „Vidra”,
Draškovićeva 80
13.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za novinarsko
stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša,
Aleja A. Augustinčića 12
15.30 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za RTV emisije
i videofilmsko stvaralaštvo
OŠ Antuna Gustava Matoša,
Aleja A. Augustinčića 12
12.00 sati
Okrugli stol učenika i voditelja
srednjih škola za literarno
stvaralaštvo, novinarsko
stvaralaštvo, RTV emisije i
videofilmsko stvaralaštvo
Prirodoslovna škola Vladimira
Preloga, Ulica grada Vukovara
269
24. veljače 2011., četvrtak
12.00 sati
Skupni scenski nastupi
učenika osnovnih škola
II. Dio
Okrugli stol učenika i voditelja
osnovnih škola za skupne
scenske nastupe
Kazalište „Vidra”,
Draškovićeva 80
Osnovna škola
Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 97
98 // LiDraNo 2011.
i
v
o
d
a
r
i
n
r
a
r
Lite
ola
k
š
h
i
n
v
o
n
s
o
a
učenik
LiDraNo 2011. // 99
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Bara
Tu blizu vu jarku voda već duge stoji.
Žabokrečina, prinas se tomu veli.
Žabam, kačam, kmuktačem i kukcem
to najlepši je dom.
Pusadili su šaš vu vrtu svom.
Dok zvezdani svod baru prekriva
z nje navire mužika živa.
Lovro Zenko, 3. razred
OŠ Ivana Granđe
Voditeljica: Ankica Dmejhal
Tanja Bertalanić, 1. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
100 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Božica Ganges
Bila sam u bunilu. Tresla me vrućica. Iz daljine me dozivao mamin glas, mislim da me i tata dozivao, a meni se maglilo pred očima. Još prije nekoliko dana bila sam savim zdrava i poletno sam
na plus trideset obilazila veliki New Dehli, košnicu u kojoj živi 22 milijuna stanovnika, i njegove znamenitosti.
U turistički posjet Indiji stigli smo preko Istambula nakon osmosatne vožnje avionom. Do našega odredišta, grada Haridwara, slijedila je dvanaestosatna vožnja autobusom. Sa zanimanjem
sam gledala rijeku ljudi i vozila na ulicama. Ususret su nam dolazile rikše, vojnici na konjima, volovi
i mule koji su vukli kola, krave u slobodnoj šetnji, automobili koji su redovito projurili kroz crveno
svjetlo na rijetkim semaforima. Na prvi sam pogled uočila sjaj i bijedu Indije: sirotinju i bolesne, koji
spavaju na ulici, i bogataške vile ukrašene zlatom i raskošnim cvjetnim vrtovima.
U Haridwaru, čije ime na hindu jeziku znači vrata Boga, naše je odredište bio kamp za Europljane. Kamp je čuvala vojska i u njega se moglo ući samo s propusnicom. U kampu jeboravilo 700
turista. Odmah su mi se svidjele spavaonice s krevetima od trstike i slame. Brzo sam se priviknula
na vrelu indijsku klimu, na opako jako sunce i na opuštajuću glazbu drevnih indijskih glazbala. Čak
me više nisu smetali ni neizmjerno dosadni komarci i lukavi majmunikoji turistima kradu hranu. No,
jedan me pogrešan korak skoro stajao života.
Uspjela sam stati na trn koji mi se duboko zario u stopalo. Izvadila sam pola trna, a druga polovica inficirala mi je ranu. Oko mene se ubrzo sjatio cijeli tim europskih liječnika. Dali su mi antibiotike, a meni je bilo sve lošije. Pojavila se crvena crta. Otrovanje krvi. Prijetila mi je sepsa. U pratnji
austrijske liječnice odveli su me u indijsku bolnicu. Bojala sam se. Bila sam prestravljena jer nisam
znala što me čeka u bolnici. Moj bezrazložni strah nestao je u razgovoru s blagim indijskim liječnikom s kojim sam razgovarala na engleskom jeziku.
Indijci su bili vrlo susretljivi i željeli su mi pomoći. Očistili su mi i previli ranu te dali svoje antibiotike. Njihovi su lijekovi jaki i teško su pali na moj želudac, ali moja je rana zacjeljivala dobro. Ostatak putovanja cupkala sam na jednoj nozi, a tata me pridržavao ili nosio.
Mome je ozdravljenju koristilo i ritualno kupanje u rijeci Ganges. Dvadesetak kilometara od Haridwara nalazi se Rishikesh u klancu rijeke Ganges. U Rishikeshu, gradu od šezdeset tisuća stanovnika, Ganges se spušta s Himalaje u dolinu i prema vjerovanju na tome je mjestu njena snaga pročišćenja najveća. Mnogi hinduistički hramovi nalaze se u Rishikeshu. Najviše mi se svidio tri metra
visoki kip Boga Šive izrađen od plavoga kamena i veliki mostovi od bijeloga kamena. U svetu rijeku
Ganges ušla sam polako i s poštovanjem. Božica Ganges smatra se majkom Indije jer je navodnjavala polja i donijela život za vrijeme sušnih godina.
Kupanje u rijeci Ganges ima ljekovito djelovanje i može očisiti dušu od grijeha, a meni je kupanje
u Gangesu pomoglo u zalječenju stopala.
I danas me bočica čudotovorne vode iz Gangesa, koja stoji na mom pisaćem stolu, podsjeća na
petnaest nezaboravnih indijskih dana. Željela bih barem još jednom u životu uroniti u svetu vodu
božice Ganges i osjetiti mir i sreću koju dožive svi koji joj se dođu pokloniti čista srca.
Tara Hulina, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek Forjan
LiDraNo 2011. // 101
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Čujte ove riječi
Kažu da su sva djeca jednaka,
da ista prava imaju,
ali da to nije istina
to svi i predobro znaju.
Pa zašto onda u Africi
djecu mori glad
zašto ih u Kini
tjeraju na rad?
Zašto u Afganistanu i Iraku,
umjesto da ih muče dječje brige,
prve ljubavi i školske knjige,
ah, zašto su toj djeci
svakodnevnica krv
bombe i meci?
Toliko je pitanja zašto,
toliko je odgovora zato,
ali zapravo nikog briga nije
što je dijete neko
tamo daleko
zaboravilo kako se smije.
Između nas i njih kao da je visok zid
i kada to shvatim
uhvati me stid.
Ja nemam novaca koji
im pomoći mogu,
ali se zato za njih
molim Bogu.
Jer jedino što
i najviši zid može prijeći
ja stavljam u ovu pjesmu
a to su ljubav i riječi.
102 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
I zato čuj ove riječi,
odrasli svijete,
vi što najviše
učiniti možete:
zaustavite rat,
zaustavite glad,
zaustavite zlostavljanje
i dječji rad!
Neka svatko zna
da sva djeca svijeta
imaju jednaka pravaprava djeteta.
Iva Dominović, 8. razred
OŠ Ive Andrića
Voditeljica: Dana Vuković
Julija Posavi, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 103
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Da se mama ne bi ljutila
Ah, slobodno vrijeme! Bilo bi lijepo kad bi ga bilo.
Mama stalno viče i opominje: „Idi učiti! Uči!” Kad malo bolje razmislim, ja skoro i nemam slobodnog vremena.
Vratim iz škole. Pišem zadaću. Prošećem svog psa Axa. Mama dođe s posla. Pojedemo ručak.
Idemo u glazbenu školu. Slijede mažoretkinje.
Tamo mi je zabavno jer učimo različite trikove štapovima.
Već je večer. Ponavljam za školu. Spavam.
Ujutro sve ispočetka.
Dolazi vikend. Provedem ga učeći i svirajući, da se mama ne bi ljutila.
Jedino slobodno vrijeme su mi ljetni i zimski praznici. No, i oni nisu baš slobodni.
Uvijek moram ponavljati gradivo.
Malo moram svirati da ne zaboravima neke skladbe koje mama jako voli.
Malo čitati da mami uljepšam dan.
Malo računati jer tata voli gnjaviti matematičkim zadatcima i evo,
opet je slobodno vrijeme potrošeno na učenje.
Pravo slobodno vrijeme je ono koje provedem sa svojim prijateljicama.
Kad izađem s Tenom, nekad idu Valerija i Lucija s nama, ponesem svoj fotić pa se ludiramo, slikamo, smijemo.
A kad idem s mamom, tetom, sestrom i ujnom u grad ili kazalište, moram biti pristojna i
mirna da se mama ne bi uvrijedila, ipak je to profinjeno društvo.
Ponekad, kad sam sama kod kuće ili kad sam jako umorna, uzmem si slobodno vrijeme. Legnem
na trosjed i zaspim pred televizorom.
Ivana Bračun, 6. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
104 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Djevojčica L.
Kao i svakog jutra, probudio sam se uz prodoran zvuk budilice popraćen tatinim pomalo nervoznim i strogim glasom koji je poput gonga odzvanjao u mojim ušima. Krajnjim naporom držim oči
otvorene i pokušavam se spremiti za školu. Naravno zimski su praznici gotovi i valja zagrijati stolicu. Moja se stolica poprilično ohladila preko praznika.
Dok se tromo vučem po stanu i trudim se sabrati misli, moja se sestra razletjela kao vihor i eto
je već je spremna za školu i nestrpljivo me požuruje.
Uspjevam i ja nekako odraditi jutarnju higijenu i doručak, nabacujemo jakne i na putu smo za
školu.
Polako se približavamo školi i ja osjećam laganu nervozu u trbuhu, a da ni sam ne znam zašto.
Seka je naprotiv vesela i nasmijana i najradije bi poletjela do svojih iz razreda. Ma tko bi joj zamjerio, sada je sve igra, iako ja dobro znam što je sve čeka na putu kroz školovanje.
Sestra se priključila moru razigranih prvašića koji su hitali prema ulazu.
Prolazeći kroz gomilu ugledao sam frendove iz razreda.
Lagano se prepričavaju događaji sa zimovanja, skijanje, zabava, dobri filmovi, kupovine...
Cure višak energije troše na pretjerane emocije, grle se i ljube i usput pomno prate novotarije
iz zadnje kupnje na sniženju.
Uz priču, malo naguravanja, smijeh i preglasnu glazbu sa zvučnika iz naše škole, stigli smo do
razreda. Prvi sat raska.
Ulazi sa smješkom i vidno uzbuđena. U razredu žamor lagano utihne.
Pozdrav, par uvodnih riječi i prozivka. Tko nedostaje?
Nedostaje jedino djevojčica L.
Slegnemo nezainteresirano ramenima i nastavljamo priču.
Zamislio sam se. Šest i pol godina u razredu samo učili i živjeli s djevojčicom L. Sada je nema.
Djevojčica L. ima trinaest godina, visoka je skoro kao i ja, ima dugu, crnu i često, iz inata vjerojatno, nepočešljanu kosu koja joj prekriva lice.
Ima vjerojatno crne oči, ali nisam siguran. Svjestan sam da sam je rijetko pogledao u oči. Kako
bih i mogao kad je pod odmorom često stajala naslonjena na zid pogurenih ramena i pogleda uprtog u pod. Rijetko je netko s njom razgovarao. Često je bila predmet izrugivanja i ismijavanja osmašima, a i neki iz razreda nisu zaostajali. Kao nekakvo natjecanje, tko će više povrijediti djevojčicu L.
Djevojčica L je moja vršnjakinja i trebao bih reći ista kao i svi trinaestgodišnjaci. Ali nije.
U nižim razredima djevojčica L. se nije znala igrati s djecom, a mi se nismo željeli igrati s njom.
Mi je nismo razumjeli, a ona nije razumjela nas.
Nikada nije bila pozvana ni na jedan rođendan, ne sjećam se je li ikad proslavila svoj.
Propustila je sve izlete i predstave na koje smo išli i usput se dobro zabavljali.
Danas propušta odlaske u kina i neke fora tulume i druženja.
Profesori su nam govorili da je nekako pokušamo prihvatiti, a mi nismo znali kako. Valjda je trebalo uložiti previše napora. Možda nismo htjeli zato što je drugačija, zato što je ne razumijemo. Ne
znam.
Djevojčica L. je odrastala kao i mi, ali ne s nama i ne zajedno. Uvijek je nekako samo prolazila
pokraj nas, a mi, ako je nismo izazivali, nismo je ni primjećivali.
Djevojčica L. nikad nije bila bezbrižna i vesela, ne sjećam se da sam je vidio da se smije. Kad sad
razmišljam, mogu samo nagađati što je sve proživljavala u školi.
Ono što sam opažao, onako usput, potreslo me. Razočaran sam s nekima koji su bili svjesni da
joj je teško, ali su joj ipak dodatno otežavali tešku i tužnu situaciju.
LiDraNo 2011. // 105
Literarni radovi učenika osnovnih škola
U školi je više nema. Ne dolazi. Ne znam sjeti li je se itko. Ponekad je vidim u prolazu kako s mamom ili bakom užurbanim koracima prolazi pokraj škole, kao da je izbjegava. Nadam se da će joj se
netko znati približiti, iako je drugačija.
Ja sam svoju priliku propustio. Kao da je proletjela pored mene.
Kad bi barem netko shvatio njen problem koji su mnogi uzimali zdravo za gotovo...
Zvonilo je.
Lovro Strmo, 7. razred
OŠ Mladost
Voditeljica: Maša Rimac Jurinović
Ivan Dogan, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
106 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Doživljaj maloga knjiškoga crva
Dva koraka pred ulazom, osjećala sam veliko uzbuđenje. Vrata najčarobnije knjižnice činila su
se prevelikima za mene, maloga knjiškoga crva. Nespretnim korakom zakoračila sam u tajnoviti
svijet. Nitko nije mario za klinku čije su noge drhtale, koja nije znala kako se zove, niti koliko godina
ima. Istododobno je previše osjećaja titralo u meni, htjela sam jednim pogledom vidjeti sve, prolistati sve knjige, pomatrati sve ljude, protrčati svim hodnicima. Konačno sam osjetila onaj žuđeni
osjećaj sreće, straha i želje. Toliko sam ga čekala i sada je tu, sada mogu sve. Mogu vidjeti i osjetiti
najčarobniju knjižnicu u kojoj sam ikada bila. Bila sam u stvarnome svijetu, u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Dozvala sam Harryja Pottera s čarobnim plaštom, zapuhnuo me hladnim dahom i začas su svi
likovi iz knjiga oživjeli. Čula sam razgovore iz meni najdražih romana, preda mnom su stajali likovi
koje sam oduvijek zamišljala čitajući knjige, likovi koje sam već poznavala. Sada sam ih mogla opipati. A ljudi oko mene uopće nisu osjećali koliko je knjižnica posebna, koliko čarobnih stvari u njoj
ima. Ponašali su se kao roboti, nitko, osim mene, nije osjećao življenje u velikoj knjižnici, likove iz
priča koji su stajali u tom velikom predvorju... Eno, Harry proučava rođendanski dar, točno onako
kako piše na 32. stranici „Plamenoga pehara”, a Mor snatri i šušti, kao u priči. Kad bih barem mogla vrisnuti i zapovijediti svima da zastanu na tren, spuste knjižurine i osjete koliko je ovaj prostor
poseban! Čvrstim sam korakom krenula u srce knjižnice. Morala sam što prije protrčati dugim hodnicima
čarobne staklene kocke i pregledati knjige na policama sva četiri kata! Kročivši na prvi kat, nastojala sam ostati smirena ne želeći prestrašiti sijedoga starca za kojega pretpostavljam da je jedan od
onih profesora s velikim iskustvom u šetanju među dugačkim redovima velikih polica. Nisam previše marila za njega u tome trenutku, nije mi bilo važno ničije mišljenje, niti što će me ljudi čudno
gledati jer se, koliko god ja to nisam željela, vidjelo da imam samo četrnaest godina! Potrčala sam
stepenicama, zastala već na desetoj, srce mi je jače kucalo jer preda mnom su stajala prva vrata.
Otvorivši ih, zapuhnuo me blagi miris knjiga, onaj miris koji možete osjetiti svaki put kad otvorite
neki Hemingwayev roman ili A.G.M.-ovu zbirku soneta. Potrčala sam prema prvim policama i istodobno shvatila da su sve oči uprte u klinku koja bez kontrole trči po mjestu gdje ljudi uče i imaju mir.
Svi su gledali u mene! Zastala sam, pokušala se smiriti, uputila pogled ljudima koji su me promatrali, no uto su okrenuli glave i vratili se svom poslu. Kao roboti! Ozračje je bilo uštogljeno i... pomalo
teško za uši! Nisam naviknuta na toliku tišinu! Na sljedećem su mi katu za pogled zapele udobne
plave fotelje koje podsjećaju na dnevni boravak, a ne na smireno mjesto gdje svi jedva dišu. Provirila sam iza stupa, ljudi su drijemali s hrpom debelih knjiga u krilu, vjerojatno ih je umorilo učenje
ili čitanje nerazumljivih riječi, i mene bi. Vukla me neka unutarnja sila da i ja sjednem na tu fotelju,
da i mene uspava i da otputujem u svoj svijet mašte. Sjela sam, i gle! Djeluje! Da za deset minuta
nisam ustala, vjerojatno bih tamo odspavala jedno neodređeno vrijeme. Na novom katu, onaj titraj
u meni se smirio. Misli su mi skrenule u svijet zbog kojega se na trenutke uspijem izgubiti u društvu.
Sjetila sam se Melite, junakinje jednog romana koja je isto jako voljela knjige. Kako bi ona reagirala
u velikoj knjižnici? Bi li i ona, kao i ja, htjela skočiti do neba od veselja? Razmišljajući, zatekla sam
se na zadnjem katu! Tu je bilo jako malo ljudi, jedan mlađi muškarac s dredloksima, jedan stariji
gospodin koji je spavao na udobnim foteljama, jedna žena koja se udubila u čitanje debele knjige, i
ja. Uzela sam neki stari rječnik s police, sjela i bila doslovno sama. Mladi tip s dredloksima je tražio
neke podatke na internetu, žena je pisala poruku, a stari gospodin je još uvijek spavao. Prolistala
sam rječnik u rukama, ali nisam se obazirala na riječi i njihovo značenje, razmišljala sam kako će
ova knjižnica izgledati kad ja budem imala godina koliko imaju ovi ljudi oko mene. Kako ću ja izgle-
LiDraNo 2011. // 107
Literarni radovi učenika osnovnih škola
dati? Jedva sam čekala doći u njihove godine da mogu dolaziti u knjižnicu kad god mi se prohtije,
kad mi treba mir i mjesto gdje ću razmišljati. Zaklopila sam rječnik i vratila ga na policu.
Na trećem sam katu samo promatrala ljude. Bilo je živahno, bilo je puno mladih, sjedili su u parovima i čitali knjige. Ni oni me nisu primijetili, bili su prezauzeti. A ja sam doživjela previše u jednome danu.
Sjela sam na klupu u predvorju i kroz staklenu kocku vidjela kako se na grad spušta mrak. Opet
sam razmišljala o ljudima koji prolaze kroz knjižnicu i ne osjećaju da ona ima srce i dušu, ne shvaćaju da je posebno mjesto. Ti veliki bi trebali učiti od nas malih, trebali bi naučiti slušati svoje srce,
a ne samo zdrav razum, možda bi onda vidjeli svijet. Tako razmišljajući o stvarima koje nikada neću
promijeniti, opet sam odlutala u svijet mašte. Pridružila sam se Meliti u čitanju knjige na terasi.
U tom trenutku vrijeme je postalo neodređeno i ja sam čitala knjigu s Melitom i uživala u Starcu i
moru; bila sam u predvorju, ali nisam bila tamo. Neobičan osjećaj, još jedan kojega sam osjetila po
prvi put. Knjige su zaista čarobne!
Marta Klemenčić, 8. razred
OŠ Stjepana Bencekovića
Voditeljica: Majda Tometić
108 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Julija ili ja
Da sam ja Julija, odnos između nas dvoje bio bi potpuno drugačiji.
Julija je sve ono što ja nisam; divna i dobra srca. Ona kao da nema mane. Odvažna je, smjela,
hrabra, odmjerena i djelotvorna. Ona djeluje, bez obzira na posljedice. Ja? Ja nisam ništa od navedenog. Zajednička nam je samo ogromna ljubav i privrženost.
Još uvijek osjećam slatkasti miris proljeća koji podsjeća na vrijeme kad si bio blizu. Prošlo je
već nekoliko prosinaca otkad brojim vrijeme, otkada nisi tu negdje, blizu, pored mene. Ljeta i proljeća projure brzo, ostavljajući za sobom samo prašinu onoga što su nekad bili osjećaji i neumornog
hvatača krijesnica koji ne vidi dalje od vlastita nosa. Već smo prerasli svoje svijetle odore i bacili ih
u rijeku. Pitam se razmišljaš li i ti ponekad o tome? Pitam se u kakvom su ti sjećanju ti dani? Jesu
li i tebi bili obojani… ili možda prozirni?
Uvijek je među nama bila zapreka. Prvo dob, pa ja, pa ti, pa opet ja,…, i na kraju se čini da se sve
raspalo upravo prije nekoliko prosinaca. Napisali smo knjigu i elegantno je uvezli, ali na jeziku koji
nismo znali pročitati. Iako šaptači neumorno šapuću njezino ime u moje uho, u dubini mog uma, u
ladici koju još uvijek imaš pravo nazivati svojom, jeka odzvanja tvoje ime, a tamu razbijaju tvoje
oči. Iako je prošlo par prosinaca od zadnjeg pogleda upućenog meni, i dalje hodam tvojim ulicama,
misleći da ćeš biti tamo, naslonjen na prozor, nadajući se da ćeš me prepoznati. Ti nikad nisi tamo…
Zapravo, ti nisi Romeo, a ja još manje Julija. Proći će još par prosinaca prije nego što netko odluči zapisati tebe i mene.
Anamarija Idžojtić, 8. razred
OŠ Julija Klovića
Voditeljica: Josipa Granić
LiDraNo 2011. // 109
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Kada glazba dođe u suton
Tišina.
Bijela prostorija.
Soba puna lutaka;
ponosnih muškaraca
i žena tananih strukova.
Koža im je mramorna,
a lica prekrivena
venecijanskim maskama.
Nikakvi zvukovi,
samo melankolija dok se kroz sjajne prozore
slijevaju tople boje sutona.
Glasovir u kutu zasvira,
a violina zapjeva;
pjesmu
ureknutih vitezova i djeva.
Boja uđe u maske lutaka
koje počeše plesati
ispod svjetla mjesečeva.
Ne gledajući u masku partnera
trepere
jer su svoju ljubav
osjećali u galantnim pokretima
rasplesanim do praskozorja.
Sunce je zasjalo
bjelinom bisera
zaustavivši kretanje
maskiranih lutaka.
Muzika je prestala,
otišla,
povlačeći život za sobom.
Lutka je suzu ispustila
ne želeći
čekati
do idućeg sutona.
Iva Hađina, 8. razred
OŠ Prečko
Voditeljica: Ana Juzvišen
110 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Knjižnica zvana mašta
(pa očekujte svašta)
Likovi: Knjižničarka i Ja
(radnja se zbiva ranim jutrom u Knjižnici zvanoj Mašta)
KNJIŽNIČARKA: (obraća će se JA, sva nasmijana i sva treperi)
Dobar, dan, dobar dan!
Jeste li imali lijepi san?
Imamo knjige za ljepše snove,
a za uspomenu dobijete slonove kljove!!
Imamo knjige za školu
i knjige koje ispijaju Coca-colu!
JA: (veselo, razdragano)
Dobar dan!
Ja bih ipak trebala knjigu od petsto strana
trebam ju pročitati u tri dana!
KNJIŽNIČARKA (strpljivo i razložno):
Puno takovih ima knjiga,
pa i problemčića ima!
Prva, ova: puna je šara,
drugoj, ovoj: papir se para!
Trećoj, pak, ovoj: korica jezi,
a četvrtoj, ovoj: priča bježi!
JA (pomirljivo):
Može, ova kojoj,
priča bježi!
KNJIŽNJIČARKA (pomalo razočarano, ali uvjerljivo i kao da se ispričava):
Baš joj sada priča bježi,
čuvanje mi baš ne leži!
Sad se više i ne vraća,
al ima tu knjiga kraća.
A ta knjiga stalno trača,
iako je stvarno kraća.
Ako vam se rado plače,
po ovoj luk skače.
Ima knjiga i od riječi,
razmak nema,
(ali, bome,
gratis je krema.)
LiDraNo 2011. // 111
Literarni radovi učenika osnovnih škola
JA (odlučno):
Hvala, al, ne ću!
Trebam onu što nosi sreću.
KNJIŽNIČARKA (tužno):
Žao mi je,
no nudim još ovo:
knjige iz koje raste kosa,
knjiga da ne hodate bosa,
hmm..hmmm...!
I knjiga u kojoj krumpiri se sade,
i ova u kojoj kolači se rade!
JA (sretno i zaključno):
E, pa zbilja imate svašta,
nije ni čudo što se
knjižnica zove mašta!
A kad je se zaželim,
znam,
gdje ću je naći,
a do tad,
već ću se snaći!
Idem kući
zadubit ću se u maštu,
a smislit ću i o vama,
priču: veselu i taštu!
Lorena Neral, 5. razred
OŠ Horvati
Voditeljica: Linda Šimunović-Nakić
112 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Kriva leđa
Slobodno vrijeme je vrijeme koje imaš samo za sebe. Ako je tako, onda ja definitivno nemam
vremena. Uvijek nekamo moram ići, il’ u školu, il’ na dodatni engleski, il’ kod tate, il’ na plivanje...
Jedva krpam kraj s krajem i čim nešto završim, odmah moram početi nešto drugo. Jedva stignem
napisati zadaće. Jedan moj tipičan dan išao bi otprilike ovako.
Budilica mi je pokvarena pa često ne zvoni, a kad zvoni, zvoni prekasno. Nikad ne stignem kupiti
drugu. Kad se konačno probudim, sva u žurbi, obučem se, nešto nabrzinu pojedem i žurim u školu.
Kad dođem u školu, nastava samo što nije počela ili je već počela. Nakon što se ispričam, odjurim na svoje mjesto te slušam novo gradivo ili ponavljam staro koje nisam stigla jučer naučiti. Ostatak dana proveden u školi je uglavnom isti, ponavljanje ili čitanje knjige ispod klupe. Konačno, kad
zazvoni zvono za kraj nastave, svi odjurimo kući.
Kad dođem doma, jedva se izujem kad mama ili baka ili obje počnu nabrajati što danas moram
napraviti i kamo sve trebam ići. Sva sreća da je baka već skuhala ručak.
Čim pojedem i malo smirim živce, odmah ih moram opet napeti i otići na engleski. Na engleskom
je barem teacher Andrea, moja najdraža profesorica.
Odmah, kad se vratim s engleskog, moram napisati zadaće jer kasnije ne ću stići. Imam samo
četrdeset pet minuta za pisanje zadaća i učenje. Onda dođe mama i nazove me da se spustim i da
idemo u Krapinske toplice k fizijatrici na vježbanje.
Ne ću sad pričati o vježbanju, ali kad se vratim s vježbanja, za pola sata moram na plivanje, na
Mladost. S plivanja me pokupi tata i kod njega sam do devet navečer.
Kad, nekim čudom, konačno dođem doma, ako imam snage, dovršim zadaće ili sam petnaest
minuta za kompjuterom. U deset sati je vrijeme za krevet. Ponekad malo čitam u krevetu. Nakon
sedam, možda osam sati sna, sličan užas se nastavlja.
Život mi je bio puno jednostavniji dok nisu otkrili da imam kriva leđa. Nadam se da ću ih ubrzo
ispraviti.
Petra Crnić, 6. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
LiDraNo 2011. // 113
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ljubav u mojemu srcu
Jednoga dana pokušao sam mamin zagrljaj spremiti u kutiju. Mislio sam da je to moguće.
No, kada je mama bila na poslu, poželio sam ga. Otvorio sam svoju kutiju, ali u njojnije bilo ničega. Tada sam shvatio da se mamina ljubav, osjećaji i zagrljaji ne mogu sačuvati u kutiju. No, to se
može staviti u srce, ali samo ako je otvoreno.
A moje je srce otvoreno.
Franjo Čuljak, 3. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Dorotea Božić
Matea Katić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
114 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Mačkan
Uh! Grozna srijeda! Vani pada kiša, mama i sestre su bolesne, tata na poslu. Dan mi je počeo
ovako: „Jao, Lucija, boli me. Ajde mi skuhaj čaj!”, ili: „Joj, Lucija, daj pospremi ovo...!” E baš sad je
mama rekla da moram u trgovinu po jaja, kruh i mljeveno meso.
Otišla sam u dućan i obavila kupnju. Kad sam se vraćala, vidjela sam malenog mačića koji je
mijaukao i bilo mi ga je jako žao, stoga sam ga pozvala. Došao je i uzela sam ga. Bilo mu je hladno
i jako se tresao. Čim sam došla kući, mačića sam pokazala mami, a mama je rekla da je ponosna na
mene. Vau! Već je dvanaest i petnaest! Moram u školu!
Prvi sat smo imali sat razrednoga odjela, ali ja nisam prisutstvovala nastavi, nego sam se samo
pitala: „Tko je tako bezosjećajan da ostavi malog mačka na cesti? Zašto na svijetu postoje takvi
ljudi? Što im je kriv mačić?” Zaključila sam da nema izlaza iz ovakvog svijeta ako se nitko ne želi
truditi da ga malo popravi.
Sada je Mačkan velik. Lovi miševe i svi ga volimo. Ako usporedim ljude i Mačkana, vidim da se
samo on trudi da ulovi miša, to jest da ispuni dužnosti mačka. „To su male i bezvezne stvari”, rekli
bi veliki, ali ja im ne vjerujem jer znam da su te stvari dovoljno velike da ovaj svijet postane bolji.
Lucija Matković, 5. razred
OŠ Sesvetski Kraljevec
Voditeljica: Dijana Grbaš-Jakšić
Fran Cvitanović, 2. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 115
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Mali plamen Vosko
Bok! Ja sam mali plamen Vosko. Kada ne gorim, onda spavam, a čim se upalim, probudim se.
Živim u kući jedne vrlo dobre obitelji Org. Imam jednu sestru. Njeno ime je Lila. Svi mali plameni
najviše vole kada je u njihovim kućama otvoren prozor i puše vjetar. Počnemo se migoljiti i micati
gore- dolje, no roditelji nas uvijek upozoravaju da pazimo jer se možemo ugasiti, a onda ćemo morati čekati da nas vlasnici ponovno upale. Najviše volim kada Lilu i mene upale Ana i Marija, dvije
kćeri gospodina i gospođe Org.
Jednog me nedjeljnog ručka obitelji Org Ana došla upaliti, kako bih krasio njihov stol svojom
svjetlošću. Posegnula je za upaljačem i ja sam se upalio. Moja je svijeća počela radosno gorjeti.
Osvrnuo sam se i ugledao prekrasan, jak plamen kako se igra na stolu. I ja sam se htio igrati s njim.
Kada je vidio kako ga promatram, plamen mi se obratio:
- Bok! Moje ime je Ivko. A tvoje?
- Bok, Ivko! Ja se zovem Vosko- odvratio sam.
Ivko je bio jako ljubazan i dobar, no pažnju nam je odvratila Lila.
- Aaaaa! Vosko! Upomoć!- vikala je.
Marija je slučajno prolila sok, koji je zamalo pao na Lilu. Jeste li znali da se svijeća više ne može
upaliti ako se neka tekućina prolije po njoj? Lila je za dlaku izbjegla sigurnu smrt, jer da nije bilo
Ane koja ju je brzinom munje pomaknula sa stola, Lila više ne bi postojala.
Aaa...Tko je to? - upitao je znatiželjni Ivko.
To je moja sestra Lila- odgovorio sam mu.
Ima lijepo ime. No, idemo se nastaviti igrati, može? - sa smješkom je rekao.
Dio našeg društva postala je i Lila. Naučio sam ih smiješni ples plamena. U tom plesu trebamo
se migoljiti i izvoditi razne trikove. Ivko se migoljio toliko jako da se zamalo ugasio, ali smo ga na
vrijeme upozorili. Svaki put kada naše svijeće zajedno gore na stolu, Ivko i ja rado se prisjetimo
dana kad smo se upoznali.
Drina Krolo, 5. razred
OŠ Špansko Oranice
Voditeljica: Dijana Vranješ
116 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Memoari jedne sedmašice
Prije tri dana, čisteći stare kutije s tavana, naišla sam na svoje stvari još iz osnovne škole. Pogledom sam preletjela preko svih pernica, bilježnica, olovaka i školskih albuma. Najviše mi je zapela
za oko mala, crveno-crna kuverta. Na njoj je pisalo: „Za mene u budućnosti!”
Kada sam otvorila kuvertu, iz nje je ispao savijeni list papira i fotografija, fotografija mog sedmog razreda iz stare osnovne škole. Počela sam čitati papir. Na papiru je pisao datum 18. lipnja
2011. godine. To je bila zadnja stranica mojeg starog dnevnika. Sa znatiželjom sam počela čitati,
pisalo je:
Danas je zadnji dan da sam kročila u ovu školu. Danas sam rekla „zbogom” svim hodnicima i
obojanim zidovima, kamerama i zvučnicima, išaranim klupama i zelenim pločama, velikim stubištima i oglasnim knjigama. To nije bilo najteže što sam morala učiniti. Morala sam reći” zbogom” svim
ljudima s kojima sam provela posljednjih sedam školskih godina. Na odlasku sam se osvrnula na
školska vrata. Ostavljala sam sva svoja sjećanja. Sve one sretne, tužne i dramatične trenutke. „Zar
se baš moram odseliti?” zapitala sam se. U redu. Sad pakiram i zadnju kutiju, a ova će stranica u
toj kutiji čekati dan kada ću je pročitati i sjetiti se koliko sam uspomena taj dan ostavila iza sebe.
Kad sam pročitala papir, spremila sam ga zajedno s fotografijom u kuvertu i položila je na vrh
stvari u kutiji. Zatvorila sam kutiju i na nju debelim markerom napisala:
Memoari jedne sedmašice
Petra Đurđević, 7. razred
OŠ Trnsko
Voditeljica: Valentina Kalčićek
LiDraNo 2011. // 117
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Mene nitko ne razumije
Katkad me obuzme tuga i tjeskoba i srce mi se ispuni strahom. Dugo nisam znala zašto, ali sada
znam da se bojim života, ljudi i prijatelja. Do šestog razreda osnovne škole nitko se nije družio sa
mnom. Dugo nisam shvaćala zašto, ali sada znam - nisu me razumjeli. Nisu razumjeli kada sam mirno sjedila dok je cijeli razred skakao i vrištao, nisu razumjeli da ni s kim ne razgovaram jer se sramim, nisu razumjeli moj pristojni govor bez prostota.
A ja? Bojim se samoće i usamljenosti, želim rame za plakanje, nekoga komu ću reći svoju tajnu,
nekoga tko će reći da me razumije, da me voli i da zna što osjećam. Volim svoju obitelj i prijatelje,
ali nedostaje mi razumijevanje. Roditelji mi kažu da se podcjenjujem i da nemam samopouzdanja.
A mene prijatelji ne mogu razumjeti jer znam suosjećati s njima - utješim ih kada plaču, uz njih sam
kada ne znaju kako reći roditeljima za lošu ocjenu ili kada žele privući pozornost. Uz mene nije nitko. Voljela bih znati kako bi se drugi osjećali da su na mome mjestu, da cijeli dan sjede u kući i uzalud čekaju da ih netko nazove i dogovori izlazak.
Svijet je čudan, ljudi su čudni, a svima sam najčudnija ja. Ne ljutim se na njih, razumijem ih. Razumijem prijatelje kada me ne žele pogledati u oči jer se više ne žele družiti sa mnom. Razumijem
ih kada me odmjeravaju od glave do pete misleći kako li to izgledam. Razumijem ih kada ne žele razgovarati sa mnom jer znaju da nisam duhovita. Razumijem roditelje kada nemaju vremena za mene
jer su opterećeni poslom. Razumijem i profesore koji više vole druge, komunikativnije učenike.
Živim u svijetu u kojem ljudi ne mare za druge ljude. Kako bi onda drugi razumjeli mene? Ipak, ja
želim uspjeti, želim promijeniti svijet i ljude, želim da postanu bolji. I baš kad pomislim da ću uspjeti, dođe netko i razruši moje snove i ja opet posustanem i poželim se vratiti u djetinjstvo kada još
nisam znala što znači riječ razumjeti.
Anamarija Perković, 8. razred
OŠ Jelkovec
Voditeljica: Inja Gregurinčić-Vidović
118 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Moj mačak
Ja bih htio mačka imati,
dok šetam ulicama da me prati...
Brkovi oštri, glava visoko,
dlaka glatka, a zeleno oko!
Moj bi mačak bio
vladar ulice,
svi bi ga gledali
dok umiva lice...
Taj bi bio pravi car,
ma pravi ulični vladar!
A kad je sa mnom,
razigran bi bio:
loptu mu bacim on bi ju lovio!
Ja bih njega nježno češkao,
a on bi preo
i meni se smješkao...
E, da mi je mačka imati...
kuda god krenem
da me stalno prati!
Dominik Tomić, 4. razred
OŠ Ante Kovačića
Voditeljica: Ruža Radišić
LiDraNo 2011. // 119
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Našao sam svoje mjesto
Što je to uopće naše društvo, zašto svakome od nas treba to „društvo”? Članovi sami sebe drže
na okupu da bi opstali. Bitni su pojedinci, a opet, bitno je i društvo. Kad bismo ga kojim slučajem
povezali nekakvim lancem, on bi se zapetljao te bi ga jedino motorna pila spasila.
Zamršeno je to pitanje. Zastajemo pred njim, u društvu, služeći mu kao vjernici. To je, znači,
čovjekova potreba za jedinstvom, isticanjem svojih prednosti pred drugima i stjecanjem jačine ega.
Ipak, društvo nam pomaže da napišemo vlastitu zadaću našeg bitka na ovome svijetu koji nam počesto nije sklon, održimo kontakte s prijateljima, dobijemo bolji posao i zadržimo svoju sreću. Zamislite situaciju u kojoj čovjek ne bi prepoznao osobu kao svog bližnjeg, svog susjeda, koliko god
hodao tražeći, zamislite njihov razgovor koji je potreban za samo preživljavanje i ništa više. Da,
preživljavanje, ne življenje! Društvo postoji kao obitelj, prijatelji, poslovni partneri, postoji da ne
bismo beznadno hodali u nigdinu, sjetnih lica, zatvorenih usana i ruku po cijeli dan okrenutih prema nebu ištući Njegovu milost. Uvijek više i više - potreban im je život dostojan humanog bića, a
ponekad i život „na visokoj nozi”.
Sve su čestice u društvu važne, i čovjek svoje mjesto traži i čuva noseći ga na plećima, ne znajući što ga čeka na njegovu nesigurnom putu. Svatko bi od nas trebao pronaći svoje mjesto, no ako
ga i ne otkrije, i dalje strpljiv u neznanju podnositi breme svog života.
Otkad sam odrastao i naučio samostalno razmišljati i raditi, znam svoj zadatak i ulogu, to mi
je od Boga dodijeljeno i ja je moram odigrati na pozornici života gdje se na žalost ništa ne rješava,
samo se otkriva. Važno je radeći svoj posao, ne ulizivati se „publici”, biti sluga nesklonom nam svijetu kao pametan i obrazovan čovjek. Možda više nisam skroman.
Osjećam da sam „vrhnje” u svome društvancu. Kad se samo sjetim koliko su od mene prepisivali zadaće? Ali zašto „vrhnje”, kako kaže moja razrednica, kad ga ne volim? A kada je o novcu riječ,
ja već sada čujem njegov šušanj, i osjećam njegovu moć. Ali, također znam da svaki stečeni novac
ima svoje lice i naličje, svoje svitanje i svoju noć.
Domagoj Bui, 7. razred
OŠ Stenjevec
Voditeljica: Zlata Begović
120 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Nedjeljom na selu
Jupiii!
Nedjelja je,
Idemo na selo!
Dobro znam
Da će biti veselo.
A kad tamo,
Fiju, fiju!
Vjetar nosi čaroliju.
Uskoro,
Počela je kiša,
Pljus! Pljus!
Smočila me kao miša.
Stala kiša,
A ja zovem macu,
Mic-mic-mic!
Gdje si dosad bila?
Čujem koke,
Ko-ko-ko-ko-ko-ko-da,
Pa ti si se među koke skrila!
Hej, Čupko!
Gdje si se ti skrio?
Vau-vau-vau!
U kućici sam bio.
Alen Kurtović 5. razred
OŠ Augusta Cesarca
Voditeljica: Branka Vrbos
LiDraNo 2011. // 121
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Nema kraja stradavanju u ratu
Danas je 18.11. - dan pada Vukovara. Mali gradić na obali Dunava toga dana postao je simbol
otpora Hrvatske. Stradali su nebrojeni ljudi, žene, djeca, bolesni i nemoćni, stari, ranjeni, invalidi...
Svi oni kojih više nema, poručili bi nam sigurno: zaustavite ratove, zaustavite razaranja, zaustavite
stradavanja!
Devetnaest godina kasnije gledam slike i snimke ispaćenih ljudi koji sa suzama u očima napuštaju rodni grad, u nepreglednim kolonama. Danima su njihove napaćene duše vapile iz podruma.
Voda za piće bila je onečišćena, hrane nije bilo, bili su bez struje, informacije su stizale putem radio-veze, nisu imali osnovne higijenske uvjete za tuširanje i pranje rublja. Živjeli su skrivajući se od
neprijatelja i prkoseći smrti. Nisu se dali slomiti. Puno je ljudi poginulo, nestale su čitave obitelji, ne
zna se točan broj, ne znaju se mjesta zajedničkih grobnica. Okrutno su strijeljani i bacani u jame.
Uzeto im je dostojanstvo te nisu pokopani pored svojih u obiteljske grobnice. Kuće su sravnjene sa
zemljom, nema više parkova ni šetališta, nema igrališta, vrtića ni sportskih dvorana. Gradom ne
odjekuje dječja graja, orkestar glazbene škole, tvorničke sirene. Napaćene duše iz gorućeg pakla
oslobođene su muke, a nakon svega je ostala sablasna tišina, miris paljevine, leševi životinja, dah
smrti. Kome treba mrtav grad?
Preživjeli su napustili taj grad. U kilometarskim kolonama pješačili su s jednom vrećicom u ruci.
Otišli su bez obiteljskih albuma u kojima su bile slike njihovih baka i djedova, njih samih, slike njihove djece. Ostala su im samo sjećanja i uspomene na sretne dane djetinjstva, odrastanja, prvih
ljubavi, rađanja, krštenja, vjenčanja... Ostali su tužni pogledi puni sjete u nadi da će njihovi nestali
jednoga dana biti pronađeni i dostojanstveno pokopani. Ostaje nada da će jednoga dana prestati
ratovi na zemaljskoj kugli, da će biti sreće i veselja za svu djecu svijeta. Ostaje čežnja za prestankom boli, straha, patnje, gladi, mučenja, silovanja, sakaćenja, smrti.
Priča se kroz povijest ponavlja. Napadači napadaju i ne prezaju ni pred čime. Napadnuti brane
svoje najsvetije - rodnu zemlju, ognjište i obitelj. Brane sve do posljednjeg daha i ne predaju se.
Teško je skršiti njihov ponos i prkos. Pobjednik slavi tako što pali, ubija i iživljava se kao životinja.
Što je time dobio? Prazan i mrtav grad bez duše u kojemu će se uvijek osjećati dah smrti. Hoće li
se čovjek ikada osvijestiti, uvidjeti besmisao rata, besmisao stradavanja? Pitam se, koji su razlozi
ratovanja? Možda ljudska pohlepa, želja za nadmoći i vladanjem, stvaranjem moćnog oružja i zarada novca na ratnom profiterstvu ili pak bolesni umovi vladara koji žele postati besmrtni ulaskom
u povijesne knjige.
Rođena sam nakon rata, u miru. Odrastam u blagostanju. Imam hranu, čistu vodu, toplu obuću
i odjeću, sva čuda moderne tehnologije. Mnoga djeca svijeta u trenutku dok ovo pišem izložena su
patnji, boli, fizičkom zlostavljanju - zlu i stradanju rata. Ima li tome kraja, ne znam?!
Dora Furač, 8. razred
OŠ Ive Andrića
Voditeljica: Dana Vuković
122 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Noć ima tisuću lica
Spušta se noć. Pun mjesec polako se podiže i taj me prizor njegova rađanja ostavlja bez daha.
Zvijezde se oprezno pojavljaju nad mojim gradom i svijetle kao ulične svjetiljke koje su se odjednom
zapalile. S vremenom moj grad je sve tiši i tiši. Čuje se samo pokoji lavež.
Vraćajući se kasno iz škole razmišljala sam kako to vukovi zavijaju u noći punog mjeseca. Sva
sam se naježila od same te pomisli. Što mi se sve može dogoditi u ovoj sablasno lijepoj noći?! No,
u jednom sam se trenutku zapitala, zašto misliti o ružnim stvarima kada je noć tako lijepa? Zaljubljeni parovi, šetači s kućnim ljubimcima, glazba iz susjednog kafića,noć živi u svakom pokretu,u
poljupcu,ona ima svoju melodiju. Povremeno se čuje zvuk automobilske sirene koja ne sluti uvijek
na dobro. Miris kruha mami me da uđem u omiljenu pekarnicu. Ulazeći u svoju ulicu, čula sam žamor ljudi koji večeraju i razgovaraju u svojim kućama. Toplina njihovih riječi me ogrije. Nikada nisam provela tako lijepu večer,a kakva će biti tek cijela noć?
Postoji strah drveća i njihov trepet u malim uskim uličicama i platanama. Tad stanem jer znam:
išarat će me zvjezdano nebo,ali, sve je to noć, noć s tisuću lica.
Mirta Moslavec, 5. razred
OŠ Stenjevec
Voditeljica: Zlata Begović
Lucija Kralj-Vrsalović, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 123
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Noćas sam cijelu noć brbljala
s Mjesecom povrh šume
Bila je to jedna od onih čarobnih zimskih noći kada Mjesec po Zemlji veze svoju najfiniju čipku,
a zvijezde se ogledavaju u kristalima netaknutog snijega.
Nalazila sam se s izviđačima u Gorskom kotaru na zimovanju u dvorcu Stara Sušica. S nama su
bili starješina”Bačva„koji, mislim da ima takav nadimak jer u njemu ima tisuću litara dobrote i učiteljica Emina koja nam je svima oslonac, podrška i zapravo mama.
Noć je svojom težinom već davno pokrila gorske vrhove kad su moji anđeli (doduše nekom od
njih katkad izviri i po koji roščić) pozaspali. Naime, ja sam bila zadužena da se brinem o osmero
djece uzrasta drugog razreda osnovne škole.
Umor mi je sjeo na kapke i polako sam tonula u san. Odjednom, začujem lagano kucanje po zaleđenom prozoru. Jedan srebrni trag svjetlosti milovao mi je obraze. Mjesec je bio zapeo za gorski
vrh, ugodno se ugnijezdio i započeo je naš razgovor:
„Marta, spavaš li?” - provirio je.
„Ne znam. Spavam li, sanjam li ili je ovo stvarnost?!” - odgovorila sam s nevjericom.
Mjesec me malo potišteno pogledao, rekao da ne može spavati i zamolio me da mu pravim društvo.
Bila sam iznenađena i počašćena ovom ponudom. Naš razgovor se nastavio:
„Pogledaj ih, Mjeseče,kako lijepo spavaju!” - rekla sam.
„Najljepše spavaju djeca kojoj roditelji daju poljubac za laku noć. Oni se ovdje osjećaju sigurno
i voljeno i zato se i u snu smiješe.”
„A, ako neko dijete nema roditelje?”
„Oni su posebni. Njima uz mene laku noć požele i anđeli. Oni imaju posebno mjesto u mom
srcu.”
„Zar ti imaš srce?”
„Imam i to veliko srce u koje puno toga stane. Mogu čak i plakati, ali to se ne vidi. Zapravo, to
može vidjeti samo onaj koji Svijetom hoda čista srca.”
„Što ti to znači čista srca? Pa srce se ne može uprljati.”
„Onaj tko ima čisto srce raduje se zajedno s prijateljem kada je sretan i tuguje zajedno s njim
kada je tužan. Srce mu nije uprljano zavišću, pohlepom i mržnjom.”
„Ovo mi počinje ličiti na sat vjeronauka.”
Mjesec se nasmiješio, podigao svoje okrugle obraze, malo skupio oči i nastavio:...
„Marta, što za tebe znači sreća?”
„Za mene je sreća kada smo moji roditelji i ja zajedno, kada su djed i baka zdravi i kada imam
prijatelje koji me vole. Jako sam sretna i kad dobijem ono što želim. A ti, Mjeseče, kada si ti sretan?”
„Ja sam sretan kada ljudi čine dobra djela, kada šuma mirno spava, potok žubori, kada maca
dobije svoju porciju mlijeka za laku noć, a pas svoju kost. Sretan sam kada u ovakvoj zimskoj noći
lane grije njegova mama, a zeko nađe potočić. Sreću čine male stvari i ti to trebaš prepoznati i naći
u sebi.”
„Pa, onda Mjeseče, ja mislim da sam sretna!”
„Siguran sam u to!”
124 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Pričali smo još dugo u noć o svemu i svačemu. Ponekad bi se Mjesec promeškoljio jer bi ga bocnula grančica jele koja bi provirila ispod snijega želeći čuti naš razgovor. Zaboravili smo na vrijeme
koje je neumorno prolazilo, a da to nismo ni primijetili. Sa istoka je počela ruditi zora i obratila sam
se Mjesecu:
„Ovaj razgovor mi je jako zanimljiv, ali sad sam već jako pospana, a i skoro će jutro. Danas
imam jako puno posla: moram Emi isplesti pletenice, Jani kikice, Fran ne može sam obuti čizmice i
zakopčati skafander, a mislim da ćemo cijeli dan biti na sanjkanju.
Laku noć, Mjeseče!”
„Laku noć Marta, neka ti snovi postanu i ostanu stvarnost!”
Marta Brkljačić, 6. razred
OŠ Mladost
Voditeljica: Ruža Mlikota
Gabriela Kelemina, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 125
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje?
„Mirnaaaa”, evo ga, moj tata se vratio s posla i zove me da mu prebacim program na njegovu
omiljenu informativnu emisiju. Rijetko gledam slične emisije jer ne volim političke sadržaje o kojima
svi pričaju, no nakon ovoga dnevnika život mi se promijenio.
Sljedećeg dana roditelji su obično razgovarali o sličnim temama; komentirali bi jučerašnje dnevne događaje. Ponekad bih pomislila da im je to jedina zabava u životu. Ovoga jutra nekako je sve
bilo drugačije. Umjesto riječi poput: porez, premijer, politika, uznemirenim tonom čula sam: diskriminacija, strah, predrasude, stereotip, ubojstvo.
„Bok, mama! Bok, tata!” uzviknula sam s vrata. „Čekaj, dušice! Moramo ti nešto reći!” „Nemoj
hodati nekim skučenim, nepoznatim ulicama”, upozoravao me tata, „niti se zadržavati na sumnjivim mjestima. Iz škole kreni pravo kući i ne razgovaraj s nepoznatima! Je li ti to jasno, mlada
damo?” „Jasno, tata”, zakolutala sam očima. Što oni misle? Da sam možda mala beba? Ta pravila
znam još od vrtića! Zbog čega mi sve to govore? Imala sam osjećaj kao da me upozoravaju na nešto. Nakon svega toga u školi više nisam imala mira. Prestala sam pratiti nastavu. Odjednom se na
mome stolu stvorio zgužvani papirić. Skrivajući se od profesora iza Magdaleninih leđa, krišom sam
ga otvorila. Pisalo je:„Nemamo zadnja dva sata. Idemo do tvrđave? Ella.” Iako su me roditelji upozorili, ipak sam odlučila otići u tvrđavu, staru ruševinu na kraju ulice. Stalno misleći na tatina upozorenja i zabrinuti majčin pogled ipak se nisam se mogla zabavljati i ostavila sam društvo.
Vratila sam se kući, a mama mi se samo bacila oko vrata i suznih očiju čvrsto me zagrlila. Pomislila sam na najgore. Odgurnula sam je od sebe i upitala:” Što se dogodilo?” „Znaš li uopće koliko smo se tvoj otac i ja zabrinuli? On te već pola sata čeka da izađeš iz škole, ali nakon što su svi
izašli, tebe još uvijek nije bilo.
Sada te sigurno negdje traži i umire od brige!” vikala je mama. Nakon što se i tata vratio, završila sam u kazni, više nisam smjela van, a tata je svaki dan dolazio po mene u školu. Bila sam prisiljena pogledati kakvim glupostima dnevnici pune glave mojih roditelja. Otišla sam na You Tube i
pronašla snimku jučerašnjega dnevnika.
„...Jučer je na ulicama ovoga grada do smrti pretučen sedamnaestogodišnjak. Kako saznajemo, motiv maloljetnika koji su ga pretukli bila je samo njegova frizura...počinitelji su i dalje na slobodi...slijedi sport...” Bila sam zgranuta i tek tada shvatila zabrinutost svojih roditelja. Na internetskim stranicama svih informativnih medija pronalazila sam slične uznemirujuće vijesti. U namjeri
da se opustim, otišla sam na fejs. Nakon svega što sam čula i pročitala, promijenio mi se pogled na
svijet. Počela sam uočavati nešto na što se do tada nisam obazirala. Na profilima svojih prijatelja,
učenika uzornoga školskoga vladanja, uočavala sam prijeteće poruke i dogovore za tučnjave. Naglo
sam zatvorila prijenosno računalo. Tek kasnije sam shvatila da sam to učinila iz straha. Bacila sam
se na krevet, zagrlila svog plišanog medu i zatvorila oči. Htjela sam sve zaboraviti i život prespavati poput ružnog sna. Nekontrolirano sam zaspala, a kad me ujutro tata probudio za školu, tužna
sam shvatila da sam ipak u zbilji. Na svu sreću, učiteljica nije niti pregledavala zadaću koju sam ionako propustila napisati.
126 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Sve sam ispričala Elli. Razumjela me i stvorile smo plan. Odlučile smo djelovati anonimno. Proučavale smo fejs i neprikladne poruke na njemu. Pronalazile smo razne načine da starijima dojavimo opasnosti u koje ulaze naši prijatelji Ponekad smo slale članke o tučnjavama koje su završavale
smrću onima koji su se namjeravali potući. Svojim prijateljima smo pomogle, ali što je s drugima?
Svaki puta kad prolazim pored zlatne ploče na stupu naše škole na kojoj piše: „Ovo je mjesto nulte
tolerancije na nasilje” žestoko me zazebe u srcu.
Matea Cvijanović, 8. razred
I. OŠ Dugave
Voditeljica: Ružica Jureta Mrganić
Marko Vuina, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 127
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Pjesma plova P prema S
Preplavo preveliko plavetnilo,
Predivan pejzaž...
Poput prelijepih plavih porculanskih pijata.
Povjetarac pirka...
Polako podižem pogled prema planini.
Promatram...
Promatram prelijetanje ptičice preko ponora.
Prilazim...
Pogledam...
Padam...
Pomislim...
Povjetarac, planina, predivno plavetnilo, ptičica... prekrasno!
Pjevušim pjesmicu.
Poželim prijatelja pored...
Pored planine,
Pored preplavog plavetnila,
Pored ponora,
Pod ptičicom.
Pored...
Pored...
Pored... sebe.
Antonela Vukelić, 8. razred
OŠ Jure Kaštelana
Voditeljica: Sanja Miloloža
128 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Potaknuće
Na sve stihove što pišem i crteže
što rišem potaknulo me nešto.
Nešto veliko ili malo,
šareno, žuto ili plavo.
Možda me potakao potočić što žubori,
pjev ptica ili jedna sjemenka koja
odbija postati klica.
Potakao me vjerojatno slatki dječji plač,
ili iz Arthura u kamenu mač.
Ne znam ni sama,
bio je to možda mali avion što se pravi važan u visini,
ili orač koji marljivo ore u nizini.
Možda ljuljačka na kojoj se dijete ljulja,
ili žuta cipela koja me uporno žulja.
To je zacijelo bio neki san,
ili samo jedan običan dosadan dan.
Mogle bi to biti svakakve psine,
ili neobična skulptura od gline.
Možda me potakla moja topla deka,
i s prozora snježna pahulja meka.
Jednostavno, potaknulo me svašta,
određenog razloga nema.
Kad se pjesme piše i crteže riše,
samo se slijedi srce i ništa više.
Viktorija Meštrović-Galunić, 7. razred
OŠ Savski Gaj
Voditeljica: Ela Družijanić-Hajdarević
LiDraNo 2011. // 129
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Prijatelj
Kad briljiraš i kad brljaš,
Kada gubiš i kad dobijaš,
S prijateljem to podijeli,
S njim se tješi i veseli.
Pomozi mu, vratit će ti,
Pokloni mu, platit će ti,
Osmijehom i povjerenjem,
Lijepom riječju i druženjem.
I čuvaj ga dok si živ,
Štiti ga i kad je kriv.
Prijatelj je vrijedan netko,
Što se nađe vrlo rijetko.
Sara Cepić, 8. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Marija Gerovac-Đurčević
130 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Promatrala sam more
Crveno. Ta predivna nebeska boja u kasnim podnevnim satima koju jedinstveno ispunjava skladan šum valova i dječjih nogu koje koračaju šljunčanim plažama. More tako mirno i spokojno šalje
poruku pustim plažama i kao da im šapuće priče i tajne dubina morskog plavetnila. Treba mi mir.
Treba mi savršeno mjesto kao utjeha i potpora, nešto poput najboljeg prijatelja koji će samo slušati
i neće ništa reći. Samo će biti tu. I ništa drugo. Zato sam došla ovamo. Beskonačna plava boja neograničena poput svemira svuda je oko mene. Ona diše, ona sklapa oči svakim svojim poklopljenim
valom, izdiše svakim šumom, dodirom šljunka. Ona dodiruje i mazi sve molove, svaki kamenčić i
zrno pijeska. Ona čuva svoje biserne školjkice kao što baka čuva svoje unuče. Ona pruža potporu,
ulijeva samopouzdanje i tješi. Ona utješi svaku žednu palmu, svaku plažu i svaku ranjenu dušu koja
traži prijatelja. Polako se spušta noć i nebo mijenja boju. Postaje tamno. Samo more i njegove tajne ostaju zauvijek isti, puni snage i mira, utjehe i ljubavi. Oči se sklapaju. Sanjaju veliko plavetnilo
kako im šapuće tiho i polako. Našla sam mir.
Sara Obradovac, 8. razred
OŠ Granešina
Voditeljica: Ana Domjan
Ana Marija Grubeša, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 131
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Puno dobra
Kak svečice lepo
Na boreku bleščiju
Tak stezice stiha
Pod snegekom spiju.
Tak lepo je biti
Pri toploj peči
I svojima puno
O ljubavi reči.
Tak puno bu dobra
To vam velim
I blagoslovlen blagdan
Svima želim.
Kak je toplo pri srčeku
Dok rojenje Božeka slavimo
I jedni se zdrugima
Stiha veselimo.
Zvona svetečno
V cirkvi zvoniju
I ljudima znova
Veru v živlenje budiju.
Mali rječnik
svečice-svijeće
Božeka-Boga
živlenje-život
svetečno-svečano
rojenje-rođenje
bleščiju-svijetle
snegek-snijeg
srčeko-srce
cirkva-crkva
vera-vjera
stezice-staze
stiha-tiho
Marta Grđan, 5. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Aleksandra Kulari
132 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Snijeg
Snijeg, bijel, topljiv
Lepršavo zaigran, nestašan
Napravi snjegovića od mene.
Zima je.
Pahulje, snježne, svjetlucave
Padaju, plešu, smiju se
Kao da znaju da čekam upravo tu
Igru.
Sveti Nikola, marljiv i pošten
Poklanja, trči, žuri
Stavlja u čizmice na prozoru svoju
Dobrotu.
Božić, veseo i topao
Zbližava, daruje i gleda
Sve četiri svijeće na adventskom vijencu
Obitelji.
Helena Jakčin, 6. razred
OŠ Medvedgrad
Voditeljica: Romana Golemac
LiDraNo 2011. // 133
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Srce ti veselije kuca
Mračno, tijesno, zagušljivo i prepuno. Školska pernica. Olovka se probudi. Potrči do šiljila i naoštri se. Zagleda se. Papir, bojice, flomasteri i mašta. Ekipa prava.
Počinju plesati po papiru. Boje se rasprše. Flomasteri se otvore. Počnu jedriti maštom. Plave
nijanse grade nebo. Veslaju potocima. Zelena nijansa skoči s ploče i pretvori se u travu. Lopoč i
žaba stvaraju se trudom marljivih flomastera. Olovka dozove žutu bojicu. Rađa se sunce. Kućice
se podižu. Lišće se šulja livadom. Cvjetići polako rastu. Papir pliva u sreći. Oblaci putuju. Olovke ih
zadržavaju. Slika cvjeta. Dolazi gumica. Boje se preplaše. Razne nijanse upru snagu. Uporno skaču. Stol se trese.
Gumica padne na pod. Svjetiljka u učionici obasja crtež. Bojice, flomasteri i mašta su zadovoljni.
Srce im veselije kuca za papir.
Katarina Hrabar, 6. razred
OŠ Bartola Kašića
Voditeljica: Marina Zlatarić
134 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Strašilo
Strašilo, klanjajući se
okreće leđa
jutarnjem povjetarcu.
Veronika Lovrić, 3. razred
OŠ Ivana Granđe
Voditeljica. Ankica Dmejhal
Irma Gačić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 135
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Stupnjevanje
Dosadno. Dosadnije. Najdosadnije. Mrzim stupnjevanje iliti komparaciju! Uopće nije čudno što
sam baš taj pridjev dobila u zadaći iz hrvatskoga jer on najbolje opisuje ovaj depresivan dan i moje
trulo raspoloženje.
Na radiju ljubavna pjesma. Stalno ih vrte. Zlo mi je pri samoj pomisli na romantiku. Najradije
bih nazvala Emu da me bar ona malo oraspoloži kojim novim tračem, ali prošli sam mjesec debelo
prekoračila odobrenu mjesečnu tarifu i odslušala mamino predavanje šutke sa smješkom nedužnoga anđela.
Koja kunica više. I? Ne kužim, mama, čemu tolika frka - reče vražićak u meni. Naglas nisam protuslovila, već sam mami obećati da se neće ponoviti. I prommise!
Mogla bih oko baciti na Kostelića u odlučujućoj utrci, kao što to sad rade sve face iz škole, no
naš član obitelji - dragi sveprisutni prijatelj Digitalni Prijamnik ne daje nikakav signal. U kvaru je.
Strava. I užas. Koma! Zašto smo uopće prešli na digitalni signal kad on ne funkcionira u svim dijelovima Lijepe Naše? U lijepom našem dnevnom boravku nema signala!
Otvaram fejsu. Nigdje nikoga. Svi gledaju Iveka i navijaju.
Užasno sam ljubomorna na sve kojima šljaka telka, na sve koji su našli stanicu s neljubavnim
pjesmama, na sve koji čataju s onima koje ne zanima skijanje i, naravno, na sve one koji su prošli
mjesec pazili na svaku lipu ma u kojoj mobilnoj mreži bili.
Mama kaže da je bez telke bolje jer manje trošimo struje. I brat se pravi užasno pametan.
Citiram:„Nekada nije bilo struje pa su svi preživjeli!”
Zring!!! Oglasio se mobač. Ema me zove u kino. Ne vjerujem. Moja draga divna Ema izbavila me
od stupnjevanja i dosade.
Film je bio predobar. Kornjačica Sammy na putu oko svijeta. Tri D naočale. Guba. Oh, baš mi je
drago daje naš veliki Tesla izumio izmjeničnu struju, a svaka čast i faci koja je izumila 3 D naočale.
Kada sam se vratila doma, dovršila sam zadaću iz hrvatskoga: zabavno, zabavnije, najzabavnije. Stupnjevanje je za mene mačji kašalj!
Ema Požek, 6. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek Forjan
136 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Sumnjivo
Brojne nas riječi pritišću svojim značenjem. Zbog njih smo ponekad sretni, ponekad raznježeni,
tužni ili uznemireni. Kada skrivaju svoj smisao, otkrivaju golemu snagu.
„Sumnjiva si”, tu rečenicu, koja me prestraši, teško mogu ne razumijeti, dapače, osjećam nelagodu kada mi netko, ugledavši me, presudi pogledom. Otkuda takva nepovjerljivost prema meni?
Događa li se to i drugima, mojim prijateljima, rodbini? No i ja nosim u sebi vlastite sumnje. Pomažu
mi da otkrijem istinu. Pomislim, kada mene netko gleda sumnjičavo, jesam li tad njegova istina?
Kao što je on moja.
Čini mi se da se najveća sumnja nađe u srcu posvojene djece. Jesu li oni sumnjivi? Hoće li ih
netko zbog toga „posuditi” ili će ih trajno posvojiti? Bez sumnje, najteže je biti napušteno dijete.
Mnogo pitanja, mnogo sumnji. Nesumnjivo, sumnja je čovjekova pratilja i njegovo otkriće.
Kada bih sve svoje sumnje odagnala, ne bih više imala što za otkrivati.
Helena Grubačević, 5. razred
OŠ Stenjevec
Voditeljica: Zlata Begović
Karla Vuina, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 137
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Tajni prijatelj
Bliži se prosinac. Meni je to najdraži mjesec. Na satu razrednika razrednica predlaže da tri tjedna adventa brinemo jedni o drugima poput dobrih anđela čuvara. Taj projekt nazvala je „Tajni prijatelj”. Smijuljimo se i došaptavamo, ali kad smo čuli da ne smijemo otkriti ime osobe kojoj ćemo
pomagati, u razredu nastane žamor. Nekima će biti jako teško sačuvati tajnu. Čim smo se stišali,
razrednica nastavi:
- Bez obzira, sviđa li vam se ta osoba ili ne, ime koje izvučete, ne možete mijenjati. Vi ćete paziti
na nju, pomagati joj i na kraju izraditi mali poklon za nju. Budući da vas je neparan
broj - dodala je - i ja ću sudjelovati.
Ideja nam se svidjela. Odmah pišemo svoja imena na papiriće, pažljivo ih presavijamo i ubacujemo u kapu. Razrednica ih dobro protrese i krene redom. Prvo izvlači Mia. Kome li je ona tajni prijatelj? Red je na Steli. Ona ne može sakriti uzbuđenje:
Ja sam presretna!
Promatram ostale. Neki su zadovoljni više, neki manje ali svi čuvaju tajnu. Razrednica se provlači između klupa i konačno stiže do mene. Stavljam ruku u kapu i vadim papirić. Na njemu je ime
mojeg tajnog prijatelja. U sebi sam molila da dobijem nekog dobrog i pristojnog, ali znate Murphijev
zakon. Izvukla sam Ivana, najposebnijeg dječaka u razredu. Glava mu je na nastavi u oblacima, a
za vrijeme odmora juri po hodnicima. Briga za Ivana bit će pravi izazov, ali iznenadila sam se jer se
smirio i nije upadao u nevolje kao prije. Kao da je znao da bdijem nad njim iako mu to nisam rekla.
Pomagala sam Ivanu i bila sretna.
Tri tjedna brzo su prošla. Dan prije Badnjaka donijeli smo poklone. Poklonila sam Ivanu origami kutijicu s dvije figurice iz njemu omiljene zbirke Mighty Beanz. Nikada prije nisam vidjela toliko
sreće u njegovim očima.
Razrednica je sa svojim poklonom došla do mene. Pružila mi je ruku... Nisam mogla vjerovati da
je ona bila moj „anđeo čuvar”. Dok sam prelistavala knjigu koju mi je poklonila, rekla sam prijateljici: - Sad mi je jasno zašto nisam mogla saznati tko je moj tajni prijatelj!
Iako neki učenici nisu uspjeli sačuvati tajnu, na kraju smo svi bili zadovoljni. Nekako smo se zbližili i otvorila su se vrata novim prijateljstvima. Čini mi se da je u ova tri tjedna u razredu bilo manje
zlobe i zavisti, a puno više dobrote i razumijevanja. Jedva čekam da sve to ponovimo i dogodine jer
lijep je osjećaj kad znaš da netko misli na tebe.
Mirna Reljić, 5. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditeljica: Nada Jacmenović
138 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Tamna staza djetinjstva
Rodio sam se u Antunovcu. Djetinjstvo mi je bilo jako lijepo. Igrao sam se u pijesku bagerima.
Mama i tata su me jako voljeli. Onda je počela škola. Sreo sam nove prijatelje i prijateljice i jako sam
ih zavolio bez obzira na njihovo ponašanje prema meni. Najbolja mi je bila moja učiteljica i učiteljica
iz glazbenog. Kad sam bio tužan, uvijek su me tješile i pomagale. Bile su mi uzor.
U Antunovcu sam proveo prva četiri razreda. Brat i sestra su mi pomagali oko zadaće, a tata je
po cijele dane radio. Skoro ga nisam ni viđao. Postao sam nemoguć u školi pa me socijalni radnik
preporučio u Dječji dom Svitanje u Koprivnici.
Tamo sam završio peti i šesti razred. Profesori su bili strogi. Sreo sam repere pa sam se s njima
družio. Nakon dva mjeseca u isti dom došao je i moj brat Stevo. On je tada imao sedamnaest godina. Išao je u drugi razred srednje škole za soboslikara.
Onda je došlo ljeto. Išli smo na ljetovanje u Primošten i Pag. Tamo smo bili dva tjedna.
Vidio sam plaže, brodove, cure, štandove s nakitom. Prvi dan, kada smo došli tamo, bratje našao curu, a ja nisam. Stalno sam bio ljubomoran. Rekao sam mu da i meni nađe neku curu. Rekao je
da hoće, neka se strpim. Za dva dana mi je našao curu, zvala se Magdalena.
Jednog dana došao je moj socijalni radnik, rekao da spakiram stvari i idem za Zagreb.
U Zagrebu sam završio zato što sam markirao s nastave, bježao i krao. Tu sam se dobro snašao.
Stekao sam nove prijatelje. Želio bih ovdje završiti i srednju školu. A poslije...vidjet ćemo.
Ivan Bokonja, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Ljiljana Mirt-Kruc
LiDraNo 2011. // 139
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Teta Ljuba
Jutro je. Ulazimo u školu u kojoj nas dočekuju spremačice. Među njima je i teta Ljuba - jedina
spremačica koja nas dočekuje s osmjehom na licu.
Za vrijeme svakog odmora, dok se selimo iz učionice u učionicu ili užinamo u blagovaonici, ona
je u našoj blizini. Promatra nas u svojoj ljubičastoj kuti, u svojim izlizanim papučama. Ona pazi na
naše ponašanje, hrabri nas pred testove i tješi ako smo dobili lošu ocjenu. Teta Ljuba zna naše male
tajne i strpljivo sluša naše ljubavne jade. Nakon našeg odlaska iz škole ona pere podove, čisti klupe
i prazni koševe za smeće kako bi nas učionice sljedećeg dana dočekale čiste i uredne. U našoj školi
svi znaju tko je teta Ljuba i zato nju tražimo kada nešto zaboravimo ili izgubimo jer ona uvijek ima
rješenje za naše probleme.
Nastava je završila.Umorno koračam prema kući razmišljajući o tome kako ću se nakon ručka
izvaliti na krevet. Iz misli me trgne poznati lik žene koja je koračala prema meni.
Približavajući se ženi u staroj trošnoj odjeći koja vuče vreću punu plastičnih boca, shvatih da je
to naša teta Ljuba.
Dora Draganić 7. razred
OŠ Ivana Gudulića
Voditeljica: Marcela Boban
140 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
U ritmu glazbe
Sjedim za drvenim stolom ispod prozora. Preda mnom je prazna bilježnica. Ne znam što bih
napisala. Nemam inspiraciju pa zato uzimam MP3 i pustim da mi glazba ispuni uši. Svira jedna od
mojih najdražih pjesama. Pjesma kaže da otvorim prozor, a ja nesvjesno ustanem i otvorim prozor.
Svjetlost ispuni moju sobu, odbija se od zrcala i obasja bilježnicu. Tada shvatim da sam već napisala jedan odlomak.
Zatim čujem nekakvo kuckanje. Tap, tap... tap. Kiša pada! Bolje da zatvorim prozor. Glazba još
uvijek svira. Pjesma kaže: „Osjeti kišu na svojoj koži, to možeš samo ti!” Nešto me povuče van i,
brže nego što znam, plešem na kiši. „Nitko drugi ne može izgovarati riječi na tvojim usnama...”, nastavlja glazba. Vratim se unutra, smješeći se sjednem za stol i... evo, još jednog odlomka!
Glazba se nastavlja: „Obogati se neizrečenim riječima. Živi život otvorenih očiju.” Napokon
shvatim pouku pjesme: otvori prozor novim prilikama, neka život ne ostane prazna stranica. Započni svoju knjigu života i sam kuj svoju sudbinu. Jedinstven si i samo ti možeš govoriti svoje riječi.
Do mene ponovno dopiru riječi pjesme: „Danas započinje tvoja knjiga, ostalo je neispisano...” Zaista, nastavit će se u knjizi moga života.
Karla Šuler
OŠ Izidora Kršnjavoga
Voditeljica: Teodora Ćuk
Sara Burić, 4. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 141
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Vukovarske slike
Stravični smijeh.
Vučica sama.
Krvava rana.
Mrtvačka jama.
Čizama zveket.
Marš iz pakla.
Stihija vatre.
Razbijena stabla.
Ulice hladne.
Zvijeri gladne.
Truplo padne.
Topole jadne.
Crni dani.
Petar Soldo 8. razred
OŠ Prečko
Voditeljica: Ana Juzvišen
142 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Zajednički trenutci
Moj djed, a ja ga zovem dedo, je osoba koje se svako malo sjetim i često u mislima budim uspomene na trenutke koje smo proveli zajedno.
Svi za nj kažu: Bio je plemenit i zgodan čovjek; a ja se pak sjećam njegovih toplih bademastih
očiju, sijede čekinjave kose i snažnih ruku kojima je nosio lovačku pušku jer, naime, moj je dedo bio
lovac. Na stranu što sam mu to znala zamjeriti dok je bio živ jer danas sam ponosna kad vidim njegova odličja obješena na zidu koja je dobio za svoje zasluge od lovačkoga društva.
Cijeli svoj život proveo je na selu i bio je običan prostodušan čovjek koji je sve dobro i loše dijelio sa svojom ženom - mojom bakom.
Sjećam se kako je njihovo dvorište bilo prepuno domaćih životinja koje su uzgajali i od toga živjeli, brinuli se jedno o drugome i suznih očiju dočekivali nas - svoje unuke kad bismo im dolazili u
posjet. To smo činili često prije negoli smo moje sestre i ja krenule u školu.
Na selu je ljeti i zimi podjednako veselo i zabavno. U dvorištu moga dede uvijek je biloi mnogo
voćaka.Bile su to već gotovo izrođene različite vrste jabuka i šljiva, a svi znamo danjihova stara i
tanka stabla nisu baš pretjerane čvrstoće.Najviše sam voljela prisustvovati berbi rano dozrelih jabuka i još više šljiva.
Ispričat ću kako je to izgledalo jer uspomene na to vrijeme jednostavno naviru same od sebe.
Prije skupljanja šljiva od kojih je moj dedo pekao nadaleko poznatu rakiju, morale su se napraviti neke važne pripreme. Donijela bi se neka stara već pohabana cerada i prostrla bi sepod drvo.
Dedo bi otesao čvrste i jake kolce i njima bi dobro protresao grane s kojih bi zapljuštale okrugle
zrele šljive poput tople kiše. A ja bih se, k`o za inat, uvijek našla na najnezgodnijem mjestu pa bi
one zabubnjale i po mojoj glavi. Dedo bi se tada grleno smijao dok ga je baka zabrinuto korila.
Ali najljepši i najbajkovitiji dio godine bio je svakako prosinac. U kući je pucketala vatra, a vani
grane savijajući se pod težinom prvoga snijega. Snijeg je škripao pod našim nogama, ali mene i
moje sestre ništa nije moglo zaustaviti da ne potjeramo saonice niz obližnji brežuljak. Dedo nas
pritom nije ispuštao iz vida i budno pratio da ne ostanemo predugo u hladnome snijegu.
Svi ti doživljaji odavno su već prošlost. Iz nekoga je razloga moj dedo morao otići na još ljepše
mjesto odakle me, ja to dobro znam, i dalje voli i gleda kako rastem.
Sara Jakopović, 7. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Aleksandra Kulari
LiDraNo 2011. // 143
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zašto volim Božić
Moja obitelj i ja jako volimo Božić. Ja zbog poklona, a oni... ne znam zbog čega. Uglavnom, svi
ga volimo. Najzabavnije mi je kad ujutro na Badnjak idemo kupiti bor. Tata uvijek inzistira da bor ne
bude preskup, ali mama hoće baš najveći, najljepši i najteži bor. Meni ovo zadnje ne ide u prilog jer
ga ja i brat Kiki moramo nositi do auta kojeg tata parkira stvarno jako daleko od mjesta prodaje.
Prošle godine bilo je posebno smiješno. Tata je konačno izabrao odgovarajući bor i platio ga.
Kiki ga je primio za gornju stranu, a ja sam prošao gore i dobio zadnji, teži kraj, a bio je bodljikav,
ljepljiv i stvarno težak. Morali smo proći kroz dugi red lijepo složenih borova. Negdje na sredini
reda stao sam u blato, poskliznuo se i skoro pao. Ostao sam na nogama, ali bor mi je ispao i to na
one lijepo posložene borove. Palo ih je više od deset! Gledajući crveno lice prodavača jedva sam se
suzdržavao da u toj ozbiljnoj i teškoj situaciji ne prasnem u smijeh. Borove smo morali slagati, sreća da su svi bili na stalku, no pri tom smo ipak umirali od smijeha jer je prodavaču bio otkopčan šlic
i vidjele su mu se gaće s avionima. Tata nas je ljutito gledao. I on je morao slagati borove.
Kićenje bora obavljaju isključivo moji roditelji. Ja se više ne smijem miješati u to jer sam zadnje
dvije godine razbio petnaestak kuglica, i to onih starinskih koje je mama čuvala kao uspomenu na
prošla vremena. Dok oni kite bor, ja gledam božićne filmove. Božićno jutro volim zbog poklona. Ispod bora me svake godine dočeka puna vrećica slatkiša iz Kraša u kojem mama i tata rade. Još ih
se nisam zasitio.
I vrijeme ručka je zanimljivo. Već tradicionalno nas na božićni ručak pozovu striko i strina. S
njima još živi njihov sin Mario, kći Sandra, njezin muž Darko, njihov mali sin Filip, ali svake godine u
goste im dođu i Sandrini kumovi Hrvoje i Nikolina i Hrvojeva sestra Ivana. Zadnji put je Ivana dovela
i svoju kujicu Lili. Njoj sam se najviše obradovao. Za vrijeme ručka jurila je ispod stola između naših
nogu što je mene jako zabavljalo. Jedino mi je žao što više voli Kikija od mene. Prošle godine nešto
joj se zamjerio mali Filip. Cijeli je ručak režala na njega. Kad mu je iznenada skočila u krilo, mali se
jako prestrašio, a ja sam prasnuo u smijeh. Pri tom mi je krumpir izletio iz usta i pao točno u Kikijevu čašu s coca-colom. Tata me mrko gledao, kao, kako se to ponašam, a Kiki je od smijeha pao sa
stolice. Lili je odmah skočila na njega i počela ga lizati. Zna ga jedan dan i već ga voli. Kao i svi drug!
Kikija svi više vole od mene, jer je miran i pristojan. „Kao da nisu jednojajčani blizanci”, kaže mama.
Kasnije mi je Kiki priznao da mu se puretina nije sviđala i da ju je neprimjetno bacao pod stol Liliki.
I eto, sve u svemu, volim Božić. I ne samo zbog poklona.
Antonio Kupanovac, 7. razred
OŠ Žuti brijeg
Voditeljica: Marina Krpan
144 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Život
Život je putovanje
u kojem smo
sretni i tužni,
gladni i siti,
poslušni i neposlušni,
maleni i veliki.
U životu putujemo,
idemo,
a zatim, odjednom
stanemo.
Ladana Glavinić, 3. razred
OŠ Grigora Viteza
Voditeljica: Vanessa Golubić
Filip Benković, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 145
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Životni put
Mislila sam da se mama i tata obožavaju, ali to je bila samo predstava za mene. Mama nije podnosila tatino neumjereno trošenje novaca na pribor bza slikanje. On je slikar. Misli da je odličan i
želi postati slavan. Drugi misle suprotno i nitko ne kupuje njegove slike. Za to je krivio loš pribor i
nedostatak inspiracije - okruživale su ga tvornice i prljavi okoliš velikog grada.
Jednog je dana rekao mami da se moramo preseliti jer u našem gradu nije imao što slikati.
Mama je na to poludjela, a on nije odustajao. Ni ja nisam htjela ići. Imala sam dobre prijatelje i ljubazne susjede.
Te su me večeri rano poslali u krevet jer nisu htjeli da čujem kako se svađaju, ali sve se čulo. Kad
sam se probudila sljedećeg dana, mame nije bilo. Spakirala je stvari i otišla. Tata je počeo tražiti
mjesto kamo bismo se preselili. Našao ga je nakon mjesec dana. Prodao je našu kuću i sve stvari za
koje je ustvrdio da nam neće trebati.
U naš novi dom uputili smo se rano ujutro. Dugo smo putovali. Tata se zaustavio ispred jedne
kuće na velikoj livadi okruženoj šumom. Kratko je izjavio da ćemo tu živjeti i da ga tu nitko neće
smetati. Ugledala sam potok i jezero.
Priroda je bila lijepa, ali sam osjetila izoliranost od svijeta. Ni sa kim nisam mogla podijeliti svoje doživljaje i osjećaje jer me tata nije imao vremena slušati.
Željela sam s njim razgovarati, no on je uvijek bio prezaposlen slikanjem. Kad nije slikao, odlazio bi u grad koji je bio dosta udaljen od nas. Prije dolaska u novi dom završila sam 7. razred i po tatinom mišljenju bilo je dovoljno što znam čitati i pisati. Tvrdio je da ionako neću više ništa pametno
naučiti u školi. Ako baš hoću naučiti nešto više, on će mi kupiti poneku knjigu. Najvažnije mu je bilo
da on uspije kao slikar, no to mu očito nije išlo. Moje mu školovanje nije previše značilo, a ja bih još
puno toga mogla postići! Postala sam zatočenik jedne bolesne ideje. Upropastit će mi budućnost.
Ta me misao počela pritiskati i mučiti. Provodila sam vrijeme u šetnji uz potok koji se slijevao u jezero. Satima sam sjedila na obali jezera u kojem se za lijepog vremena vidio moj odraz. Tako sam
se zabavljala. U jezeru je bilo mnogo riba. Cijeli novi svijet! Razgovarala sam sa svojim odrazom.
Slušao je bolje od ikoga. Ribama sam davala imena, stvarala njihove životne priče, zamišljala kamo
idu. Morala sam s nekim razgovarati, maknuti se od svojih problema. Često sam mislila na svoje
prijatelje od kojih me tata odvojio. Htjela sam se igrati, ali nisam imala s kim. Po tatinom mišljenju
postala sam prevelika za igračke i većinu je podijelio drugima. Nakon dugog boravka u prirodi došla bi u kuću, pozdravljala tatu u nadi da će se nešto popraviti. On bi ljutito znao odgovoriti kako ga
smetam u stvaranju njegovog dosad najboljeg dijela. Bila sam razočarana jer nije obračao pažnju
na mene, nije se brinuo. Znala bih tako otrčati u sobu, zalupiti vratima, a on bi ušao u moju sobu pitajući me jesam li zbog toga sretna. Zatvorena u svom svijetu ljutila sam se na mamu što me ostavila s njim i jedino mi je ostao razgovor s jezerom. Ustajala bih ranije od njega da ga ne sretnem i
odlazila na obalu jezera.Morala sam nekom reći o svojim problemima.
Dani su prolazili, imali smo sve manje novaca od prodaje kuće u gradu, a tatine slike nitko nije
kupovao. Jednog dana počeo je loviti ribu na jezeru kako bismo se prehranili. Tata je ubijao moje
prijetelje, jedine koji su mi ostali. Posvađali smo se. Svađa je počela zbog riba, a svoj vrhunac dosegla zbog njegovog slikanja. Tata je poludio, udario me. Nisam mogla vjerovati. Otrčala sam u kuću
i zatvorila se u sobu. Nisam izlazila sve dok nije zaspao. Spakirala sam stvari, pokupila svjedodžbe
jer sam željela nastaviti školovanje. Uzela sam i ključeve auta te nešto hrane. Odlučila sam: bježim!
Bilo je ljeto što mi je olakšavalo bijeg jer se ne bih usudila otići zimi. Prošle me godine mama učila
ponešto voziti automobil. Strah od ostanka pobijedio je strah slabe vozačice.
146 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Kada danas razmišljam o tome, teško bih se mogla prisjetiti detalja te sulude vožnje. Ni sama
ne znam kako sam došla do nekog malog grada u kojem sam se bojala ostati pa sam vozila do većeg, stala pored neke kuće i pozvonila. Jedna žena mi se smilovala i saslušala moju priču. Centar
za socijalnu skrb je preuzeo brigu za mene. Nitko me nije posvojio, ali sam uspjela dovršiti svoje
školovanje.
Odrasla sam i postala sam arheologinja.Pitam se što bi bilo da sam ostala s tatom. Njega više
nisam srela. Nisam to ni željela. Izabrala sam svoj put.
Vlatka Medvecki, 6. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditeljica: Milena Lelas
Anita Pecirep, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 147
148 // LiDraNo 2011.
I
N
E
Đ
A
R
G
NA
i
v
o
d
a
r
i
n
r
a
r
Lite
ola
k
š
h
i
n
v
o
n
s
o
a
učenik
LiDraNo 2011. // 149
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Čarli
Ah, ljeto je, na moru sam, a u našoj ulici u podne sve je pusto.
Nema nikoga, samo moj bratić Luka i ja. Budući da nema ničega
zabavnog, odlučili smo špijunirati Zagorce (Iveka i njegove roditelje). Opkolili smo kuću i špijuniramo kroz prozore. Čuje se mnogo smiješnih riječi kao: „Štef, tam ti je nekaj sirovo na ormaru,
probaj pa oceni!” „Ivek, kam si del štihaču i pilu?”
Zagorci imaju jednu terasu u prizemlju i jednu na katu. Te terase imaju stupove. Ja sam gurnuo
glavu između dva stupa i gledao. No onda su se Zagorci počeli vrtjeti oko kuhinje, koja je suviše blizu mene. Htio sam izvući glavu van, ali nije išlo. Mnogi bi rekli da su se uplašili, da su ih prošli žmarci. Što bi bilo da su došli Zagorci? No ja sam ostao miran, ako se ne računa dozivanje Luke pola
sata i jecanje zbog sunca koje je pržilo meni u inat. Znate kakvi su ljetni dani, puni sunca. Napokon,
došao je Luka, i to s lubenicom u ruci. Rekao sam mu da mi pomogne, a on mi je dao lubenicu kako
bih mogao preživjeti.
Onda sam ga uozbiljio, ali nakon mnogo pokušaja izvlačenja za noge, ruke, ramena, bokove,
koje ne biste htjeli vidjeti ni čuti, a kamoli osjetiti, nismo uspjeli.
Luka je otišao, a ja sam i dalje pokušavao izvući glavu, no nije išlo.
Nakon samo pet minuta, trideset osam sekundi i tri desetinke došao je Luka s nekom starom
pilom u ruci. Što li misli rezati? Nisam smio ni pomišljati na to. No tek je onda uslijedila moja najveća noćna mora.
Ivekova mama krenula je na terasu. Luka je bacio pilu, koja je sasvim slučajno upala kroz otvoren prozor u podrum i brže, bolje se sakrio.
„O, dete moje, kaj to delaš?”
Nisam znao kako se snaći, nešto sam promrmljao i zacrvenio se od srama.
„O, dete moje, sad bum ja tebi vuha strljala deterdžentom, sam si posle brzo operi vuha.”
Ivekova mama otišla je u kuhinju i uzela deterdžent Čarli te mi ga namazala na uši i oko njih. Pokušao sam izvući glavu i uspio. Znao sam da me od Čarlija ne će peći uši, ali sam ih svejedno oprao
kod dobrih susjeda.
Od tada me Zagorci zovu Čarli i jako me vole. Tog su dana konačno našli pilu koju su bili izgubili.
Da znaju što sam tamo stvarno radio, možda im i ne bih bio tako drag.
A sva je sreća da Ivekova mama suđe pere Čarlijem, jer kako bi bilo da su me prozvali Likvi ili
Pur? Ovako mi nadimak pristaje uz ime - Karlo, zvani Čarli. Dobro zvuči, zar ne?
Karlo Maloča, 6. razred
OŠ Augusta Harambašića
Voditeljica: Iverka Kraševac
150 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Gorko iskustvo
Prije nekoliko godina bio sam na policiji u Petrinjskoj ulici jer sam trebao predati zahtjev za izdavanje putovnice. Čekao sam s mamom u jednom podužem redu. Bilo mi je jako dosadno. Svi su
strpljivo čekali i vjerojatno bili zabavljeni svojim mislima.
U pokušaju da nađem nešto zanimljivo, ugledao sam jednu rupicu uz prozorčić iza kojeg je
jednoličnim pokretima službenica obavljala svoj „zanimljiv” posao. Rupica je vjerojatno služila za
stavljanje olovaka. Ta me rupica neodoljivo privlačila. Kao nekom nadnaravnom silom privukla je
moj kažiprst i uvukla ga u se. Htio sam izvući prst, ali nisam mogao. Mama me je pozvala da se dođem potpisati, ali nisam mogao. Ja sam šutio, a moja je mama pomislila da se šalim pa mi je prišla i
probala mi izvući prst, ali nije uspjela. Onda su se svi koji čekaju u redu, okrenuli prema nama i gledali što se događa. Svi su se počeli smijati. Službenica iza prozorčića ustala je i pogledala zabrinuto prema mojoj mami vrteći glavom lijevo-desno. Prišao mi je jedan ogromni čovjek iz našeg reda,
uhvatio me za ruku i počeo na silu vući moj prst, ali ništa se nije dogodilo. Ostao sam zarobljen u
jednom redu, u policiji, u Petrinjskoj, u Zagrebu... Tada mi je prišla jedna druga službenica koja je u
ruci imala nekakvu kremicu. Namazala mi je kremicom prst i počela vući, ali je moj prst i dalje ostao
zarobljen. Opet mi je prišao onaj veliki čovjek i pokušao i konačno, uspio je. Prst me je užasno bolio.
Izgledao je kao krastavac. Nakon svega morao sam se vlastoručno potpisati. U to sam vrijeme bio
u 2. razredu i pisanje mi nije išlo najbolje, a slova u potpisu nisu smjela prelaziti crte određene za
potpis. Na nesreću u prezimenu imam veliko početno slovo Š i još lj. Mučio sam se i mučio, a kvačica od Š uvijek je bježala van crte. Uspio sam tek nakon petog pokušaja. Za to su se vrijeme svi
smijali. Mislio sam da ova drama neće završiti nikada. Dok smo odlazili, svi su gledali za nama. Kad
smo izašli na ulicu, na slobodu, zaplakao sam.
Naučio sam da ne treba svuda gurati prste. Nikad ne znaš što ti se može dogoditi i na kakve
nevolje možeš naići.
Neven Šoljan, 6. razred
OŠ Ivana Gundulića
Voditelj: Zoran Čorkalo
LiDraNo 2011. // 151
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Hrabrost
Zvrrr! Neumoljivi sat kao da viče: „Ustajanje!” Otvorim oči i vrisnem.
Na stropu iznad postelje njiše se crni veliki opasni pauk. Uhvatila me panika.
Moram pobjeći!
Imam 12 godina, a bojim se pauka.
Stop! Kakva sramota!
Ne, ne, to ne može biti istina!
Naoružan svom hrabrošću ovoga svijeta odlučio sam pobijediti strah.
Uzeo sam metlu i pokazao mu tko je „gazda”.
Nastala je teška i opasna borba. Zamahnem metlom dok hrabro žmirim.
Tras! Otvorim oči, a pauk se još bliže spustio prema meni.
Jao! Zatvaram oči, zamahujem i ulažem svu svoju snagu u odlučujući udarac.
Tres! Brzo zauzimam obrambeni položaj! Otvaram oči i na veliku radost ugledam crnu
mrlju na zidu.
Stariji ljudi govore da pauk donosi sreću.
Ma kakvu sreću. Jedva sam izvukao živu glavu.
Dominik Sladić, 6. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Aleksandra Kulari
152 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Ja k ao k njiž evn i l ik:
Lucija iz „Iz velegradskog podzemlja”
Tišina.
Kobna tišina.
Mučna, kobna, tišina koja razdire srce.
Mrak, koji nikako da izađe iz ovog prostora, pomiješan s tišinom - ubija.
Gdje li je on?
Unutra-van. Diši.
Vratit će se on s novcem, ma i bez novca možemo, samo neka se vrati.
Vjerojatno negdje misli na svoju dječicu i žurno obavlja posao da nam dođe što prije.
Dugo nije bio doma, vječnost. Dani su suviše prazni bez njega.
Žeđam.
Žeđam za životom.
U ovoj tišini počinju se rađati neki zvukovi...osim mojih udaha i izdaha. Netko doziva moje ime?
Uslišio Bog moju molitvu, stigao je.
Hvala Ti!
Odjednom se u meni probudi bijes. Nešto potpuno novo za mene. Ja sam plaha. Nije da sam
odlučila biti hrabra, nije ovo nikakva novogodišnja odluka i sama sebe zavaravam kada tugujem za
njim i sažalijevam ga.
Smrdi!
Cijela soba smrdi, gotovo da se alkohol vidi u ovom sivilu, u zraku je, pliva, pluta i izjeda. Samo
me još više razbješnjava. Znam da je sve što je zaradio potrošio, nimalo misleći na djecu. Što li će
jesti? Izgledaju poput hrpe kostiju, primjećuje li on to?
„Smucaš se i opijaš! Varaš i ne osjećaš! Nanosiš nam bol, ništa dobro ne donosiš! Smrdiš, kakav
si ti prokleti primjer djeci? NIKAKAV!” - uzdahnem, pa nastavim, oblijeva me znoj, nije me strah.
„Gade!”, tada odjednom osjetim bol u trbuhu, udario me. Strah se nenadano pojavi. Što sam
svojom glupošću i nerazmišljanjem učinila, djeca će mi nastradati.
Bježim, želim i djeci reći da bježe, ali su mi usta suviše suha i slijepljena. Ne izgovaram ništa.
Dječaci su tu, skriveni od očiju svoga oca, spašeni u mom zagrljaju. Evica, njoj neće ništa, ipak
je to naša Evica. Tatina mezimica. No, glavom mi prostruji misao: pijan je, glava mu je brža od mozga. I potrčim nazad u sobu, istrgnem je iz njegovih teških i grubih ruku. On padne na krevet, poželim da je mrtav, ali vidim da diše.
Unutra-van. Želim i ja disati.
Cijelu večer bdjela sam nad Evicom, njen dah je bio kratak i vruć. Oblozi, uspavanke, čajevi. Ništa ne pomaže. Ujutro sam poslala dječake u nabavu, da ih malo svjež zrak razvedri.
Možda bih trebala lijepo Miki reći da prestane, da pogleda kako propada,
a i mi s njim padamo.
I nema slamke za koju da se primimo.
No, ja nisam mogla blago i lagano. Izvrijeđala sam ga, derala se iz sveg glasa. Rekla da je umalo
ubio Evicu, da leži onako jadna i plaha. Krvlju isprljana. Zatim sam otišla.
LiDraNo 2011. // 153
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Kako da doprem do njegova zaključanoga srca i otključam ga? Nadam se da ga je barem ovo
malo probudilo. Nervozno sam skuhala još jedan čaj i krenula prema miloj Evici. Mika, uznemiren,
izleti iz kuće, ne odgovarajući na moje pozive da ostane.
Sama.
Ponovno.
Čaj nije mogla progutati, moje srce je umiralo dok sam je gledala takvu slabu.
„Znaš, kad bih mogla, zamijenila bih se s tobom. Da te barem mogu spasiti od ovoga.” - mislim
da me čuje, oči joj se zablještaše.
Ne plači, molim te.
„Ne plači, molim te.” - izgovorim ovaj put naglas.
Uzalud. Jedna, druga, treća. Sve brže su se slijevale s njezinih obraza; mekih i vrućih.
Srce mi je u komadićima.
Unutra-van, unutra-van, unutra....
Evice! Draga, EVICE!
Nema odgovora. Diši, diši, diši.
Odjednom se dječaci pojave i počnu plakati, pa mene tješiti.
„Idem potražiti vašeg oca.”- zamuckujući izgovorim te slabašno zalupim vratima.
Snaga.
Ja to ne poznajem.
Otići s djecom. Jedno je od rješenja, ali bismo umrli od gladi. Otključati Mikino srce čini se pametnijom idejom. Nije on takav bio, nitko se u potpunosti ne mijenja. Vratiti ga na staro. To trebam
učiniti, ali za to mi je potrebna snaga, moram ju upoznati.
Pronalazim Miku, pokušavam trkom doći do njega, ali me u tome sputavaju tuga i umor. Vidim
da ga izjeda sjeta, kako da mu kažem za Evicu?
„Preminula je.” - izletješe mi riječi iznenada.
Ništa nije govorio, ali sav je klonuo i ruke mu se tresu, noge mu zebu.
„Idemo doma, Mika.” - kad sam ovo izgovorila znao je da sam mu oprostila. Zašto sam to učinila? No, učinilo mi se kao da mu se srce napokon počelo otključavati. Ključ je unutra, samo ga treba
okrenuti.
„Dobar si ti čovjek, samo ti ljubav nije poznata, dođi, zajedno ćemo ovo proći, lakše će nam biti,
pogotovo dječici.”
Moja ljubav prema njemu je prevelika da ga samog ostavim, riječi mi teku iz usta, ljubav me ponijela.
Tada me pogleda i reče:
„Volim te.”
Kao dvije kapi krvi koje padaju na snijeg.
Ključ se okrenuo.
Paola Lada Franulović, 7. razred
OŠ Matije Gupca
Voditeljica: Mirjana Blažičko
154 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Kad neko spomene tebe
I
Kad mi neko spomene tebe,
grlo se stisne, srce zazebe,
glava se spusti, oči se zmoče,
a noge kroz život i dalje kroče.
II
Makar sam bila još fest mala,
već onda sam dobro znala,
da jednog čoveka ne menja drugi,
kolko god mi iskali po životnoj prugi.
III
Sad gledam samo u kamenu ploču,
i probavam i zmislit se hoću,
kakav bi bil današnjeg dana,
jel bi mi opet zgledal bez mana.
IV
Trenuci sreće, radosti veselja,
beskrajni osmjesi, tisuće želja.
Takvoga Dede nigdar bilo nije,
nigdar ni ne bu, to srce mi grije.
V
A opet, kad neko spomene tebe,
grlo se stisne, srce zazebe,
glava se spusti, oči se zmoče
i opet mi se s tobom videti hoće.
Laura Molan, 5. razred
OŠ Gornje Vrapče
Voditeljica: Gordana Aničić
LiDraNo 2011. // 155
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Kiša
U kiši se osjeća neka neobična tvar,
neka zanimljiva stvar.
Ona djecu tjera u san,
Ona vlažnim prstima stanjuje dan.
Munje radi strastveno,
Pada veličanstveno.
Ponekad bih željela biti kiša
i padati po cijelom svijetu,
Pomagati da raste cvijetu.
Ležati na osami u travi
da se od mene napiju
kukci i mravi.
Uma Gradac, 3. razred
OŠ Jabukovac
Voditeljica: Iva Zelenika
Tea Pavić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
156 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Licem u Face
Svatko ima neku ovisnost, mada mnogi svoju ne vide. Moja je ovisnost skoro besplatna, neograničena su mi uživanja za samo šezdesetak kuna mjesečno! Facebook je promijenio druženje u svijetu u proteklih godinu dana, promijenio je i naše živote - a ovo je ispovijed djevojke koja je vapila
za svojim životom, te je hrabro odlučila oduprijeti se šarenom ekranu.
Sve je počelo prije otprilike dvije godine. Primjetila sam To u moru sličnih, ali manje posebnih
čuda 21. stoljeća pa sam odlučila i ja skočiti na glavu i zaplivati prema Facebooku. Novi prijatelji,
nov način trošenja slobodnog vremena, nov razlog za ostajanje u samoći sobe čak i dulje nego inače... Sati su postajali minute za vrijeme uživanja najnovijeg opijata na tržištu, a slobodno vrijeme i
taj takozvani „normalan život”, druženje s pravim ljudima su i onako odavno već precijenjeni, zar
ne? Uostalom, može li mi netko objasniti čemu šetnja gradom kad se svi potrebni razgovori mogu
obaviti iz kreveta, a dovoljna je relacija Kupaonica - Kuhinja - Soba?! A nije ni zanemariva činjenica
da nikakav ZET ne određuje smjer ni vrijeme polaska...
Sve je postalo tako jednostavno. Moj najbolji prijatelj, elektronički miš, koji čak nije imao ni rep,
cvilio je i pozivao me da ga pogladim u svako doba dana i noći. Kada nisam bila uz njega, neprestano sam na njega mislila kao da mi je prva simpatija. Sve sam podredila tome da mi ništa ne promakne na ekranu. Ne volim biti žrtva rutine, a sve svakodnevne stvari koje bih TREBALA napraviti,
izbjegavala sam uz prkosni smiješak. Osim jedne, redovitog posjećivanja Facebooka što sam platila
mnogim lošim ocjenama. Ali ni to nije bilo važno jer sam saznala da je Dina kupila nove marte, a
Ana napravila razdjeljak na drugoj strani i baš joj se „lajka”. Da ne zaboravim da se Petra po treći
put pomirila s Ivanom (kojeg nikad u životu nisam vidjela, a vjerojatno ni neću). Bilo je popodneva
kad sam satima čitala „novosti”, a poslije njih nisam osjećala ništa, samo beskrajnu prazninu svoje
glave. Poslije Velike Odluke trebala sam izdržati tišinu koja je urlala s praznog ekrana. Prvih nekoliko tjedana bili su stvarno kobni, apstinencijska me kriza uistinu zahvatila te je svaki pogled na
prekrasan, svijetleći, srebni laptop bio uzbuna za ukućane da je vrijeme za još jednu terapiju mojom omiljenom čokoladom. Moj miš je nepomično ležao, vjerojatno se nadajući da ću ipak odustati.
Osjećala sam se izopćenom iz svih događanja pa mi je čak i promaklo da moj horoskopski znak više
nije Blizanac i da je gospodin Bivši Premijer promijenio mjesto stanovanja. Činilo mi se da ni o čemu
više ništa ne znam. Moji su se razgovori sveli na euforične dolaske pred prijatelje s najnovijom, najslasnijom viješću i njihove svakodnevne odgovore „Joj, pa vid’li smo to na Fejsu prije četiri dana,
fakat kasniš!’’ te nakon odbijenca završavali mojim pogledom ranjenog goluba!
Ali, kao i svi ovisnici, niti ja nisam čvrstog karaktera.
Kako sam uopće mogla misliti da ću preživjeti bez svakodnevnog pregledavanja slika neznanaca, čitanja pravopisno kreativnih komentara (‘’Preljepa si wtp maćko!’’) i poruka patetičnih parova
na njihovim zidovima?! Pomislila sam, što ako sam možda baš u tom trenutku dobila dugoočekivanu poruku - koju ne mogu pročitati! Mišići šake su se počeli grčiti, a sve što im je bilo potrebno je
dragi miš i udobna tipkovica kao utjeha. Što ako je poruka od onog zgodnog Ivana s petog kata?!
Što ako je poruka od davno zaboravljenog prijatelja kojeg bih rado ponovno imala u životu? Što
ako uopće niti nema poruke, ako su me svi zaboravili zato jer više ne postojim u cyber-svijetu, ako
ovoga trenutka niti jedan od mojih 457 prijatelja nije umrežen na stranicu „Nezaboravljanje pravih
prijatelja’’?!
Tišina...
LiDraNo 2011. // 157
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Nakon nekoliko minuta zurenja u prazno, bacam pogled kroz prozor uz par pitanja i odgovora.
Oduvijek me zanimalo zašto Zagreb nema more, ali sada me zanima i zašto u zagrebačkom moru
ne plutaju računala i laptopi...
Ljudski je odustati, a ja imam samo petnaest godina.
Vrućina postaje nesnosna, najradije bih se prošetala nekih stotinjak kilometara do najbliže plaže, ali moje raspadnute tenisice ne bi preživjele tu avanturu, pa se odlučujem za šetnju kvartom.
Sunce prži, ipak je sredina šestog mjeseca. Glazba u ušima ne uspijeva mi odvratiti pozornost od
topline koja isparava iz pločnika, prsti radosno plešu po tipkama... Mobilni Facebook.
Moram pitati Nikolinu jesu li se počeli kupati u Splitu?
Bruna Krstičević, 8. razred
OŠ Ivana Filipovića
Voditeljica: Vesna Đermanović
Julija Posavi, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
158 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
20.
Literarni radovi učenika osnovnih škola
smotra
Moje forsko lito
Da me ko pito,
di si bila i ca si cinila cilo lito,
evo ca bi mu isprovjala:
odma fad je finila skula
već ništa nison vidila ni cula,
jerbo son bila infišala
da jo već ne bi doma stala
i sve son gledola
kako bi do none arivala.
Paričala son valiže,
izvadila robu iz armerunih,
pokupila postole iz svih kantunih,
isproznila škafetine
i od muke izila sve galetine!
Kad smo se u Split ćapali vapora
i kuštali na rivu mojega Fora,
sva mi je nevoja pasala,
i onda son cilo lito somo, somo guštala.
I da me sad ko pito
di si bila i ca si cinila cilo lito,
ne bi mu znala reč drito,
vengo da mi je bilo puno, puno lipo!
RJEČNIK:
forsko - hvarsko
lito - ljeto
ca - što
cinila - radila
isprovjala - ispričala
finila - završila
skula - škola
cula - čula
jerbo - jer
infišala - zamislila si
u glavi
none - bake
arivala - stigla
paričala - pripremila
valiže - koferi
armerunih - ormara
postole - cipele
kantunih - kutova
škafetine - ladice
izila - pojela
galetine - keksi,
napolitanke
ćapali - dohvatili
vapora - broda
kuštali - pristali
Fora - Hvara
nevoja - muka, nevolja
pasala - prošla
somo - samo
guštala - uživala
reč - reći
drito - izravno
vengo - nego
lipo - lijepo
Ela Katina Krizmanić, 4. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Voditeljica: Ana Frühwirth
LiDraNo 2011. // 159
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Nije lako kupiti čizme
Zima... Pahuljice plešu, grane borova svijaju se pod teretom snijega, ptičice su se stisnule pod
krovom. Sunce sve rjeđe navraća u moju ulicu...
Ma nisam htjela opisivati prirodu - mene muči nešto drugo.
Evo mame: „Kristina, spremaj se. Moramo po nove cipele i zimsku jaknu!”
Uh, odlazak u kupovinu uvijek odgađam koliko mogu. Kada me majčica konačno nagovorila na
„neizvjesnu pustolovinu”, nastao je novi problem - nemam nepropusne cipele. Obula sam tanke
proljetne tenisice i krenula. Kao što je i očekivano, već pred dvorišnim vratima one su propustile i
noge su mi bile mokre u tren oka.
Pred prvim izlogom mama je zastala i zadržala se pola sata u razmišljanju - ući ili ne? Ipak (iako
sam ja bila protiv), ulazimo.
„Daj ih probaj”, dodaje mi mama tople krznene čizme. Bile su ugodne. Budući da sam se što prije htjela riješiti kupnje obuće, rekla sam da su prekrasne, da sam baš takve željela i da je to nešto
najljepše što sam dosad imala.
No, mama je bila neodlučna. Nazvat će tatu i pitati za savjet.
Sjela sam gledajući je kako trči po cijelom trgovačkom centru tražeći signal na mobilnom telefonu. Vratila se sa širokim osmijehom pa sam zaključila da je tata dao blagoslov.
Kako smo se približavale blagajni, mama je sve manje bila sigurna u naš izbor. Ogledavala je
čizme sa svih strana kao da ne vjeruje da su dovoljno kvalitetne.
„Daj ih još jednom probaj”, odlučno će.
Obula sam ih i stala pred nju.
„Prošeći malo”, reče.
Kada sam obišla deset krugova oko polica sa sportskom, svečanom i planinarskom obućom,
oglasila se: „A da probaš ove?”
U ruci je držala sive čizme s gumenim đonom u kojima se ni u snu ne bih pojavila pred svojim
prijateljicama.
Sjela sam na prvi slobodan stolac i zagnjurila glavu među ruke. Bilo mi je svega dosta. Shvatila
je to, napokon, i mama. Vratila se po čizme koje su bile naš prvi izbor i više nije progovorila ni riječi.
Ali zato sam se ja oglasila: „Mama, molim te, neka budu jedan broj veće da sljedeće godine ne
moram prolaziti iste muke!”
Kristina Petković, 5. razred
OŠ Otona Ivekovića
Voditeljica: Nives Ujević
160 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Oblak
Na nebu, iznad kuće moje,
pojavio se oblak čiste, bijele boje.
Pjenastog i mekog, rado bih stisnula.
„Evo snijega!” iznenađeno sam vrisnula.
Vesela i sretna, mirno gledam njega,
on me nježno ljubi pahuljama snijega.
Tihana Doko, 3. razred
OŠ Julija Klovića
Voditeljica: Kristina Pravica
Karlo Uzelac, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 161
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Pijetao u restoranu
Jednog radnog dana u restoranu „Le klopa za pet!” osim običnih gostiju pojavio se i jedan poseban gost. Nitko ga dotad nije ondje vidio. Bio je niskog rasta, nosio je smeđi kaput i duboki šešir.
Kad su mu vidjeli noge, svi su se gosti umalo onesvijestili.
Poseban gost sjeo je u kut pokraj zlatnog svijećnjaka. Kada je konobar došao do stola, hitro je
izvadio blok i olovku koju je sljedećih par minuta vrtio među prstima.
„Što biste željeli?” upitao je konobar pomalo francuskim naglaskom. Gost je odgovorio: „Ja
bih malo prosa i ostalih žitarica. Svega pomalo.” Konobar ga je nervozno pogledao, a zatim upitao:
„Gospon, znate li vi čitati, pa toga nema na meniju!?” Gost odgovori: „Ako je tako, kako to da ste
ocijenjeni ocjenom pet?” Konobar pomalo ljutito odgovori: „Dobro, dobit ćete svoje žitarice, no raskomotite se, u restoranu je +25 C.” „Ne da mi se! Kasnije ću!” odgovori gost.
Konobar naruči namirnice koje ubrzo stigoše. Gost se skinuo, a konobar razjapi oči i otrča u kuhinju. Obavijestio je kolege o tajanstvenom gostu.
Odjednom su iz kuhinje izašla tri kuhara, jedan debeli i dva mršava. Oštro pogledaše pernatog
gosta i izvade svoje oružje. Debeli kuhar velikih brkova i golog tjemena izvadio je kuharsku sjekiru.
Drugi, mršavko male brade izvadio je dvije vilice, a treći je u ruci držao kuhaču. Pijetlu je zamalo
zapelo proso u grlu. Skočio je na stol i vješto izbjegao prvi kuharev zamah kuhinjskom sjekirom, no
poskliznuo se i pao na pod. Bradati ga je kuhar šutnuo nogom tako snažno da je odletio u kuhinju
gdje su ga dočekala šestorica naoružanih kuhara i jedan ljutiti konobar naoružan pladnjem za nošenje pića. Svi su kuhari izgledali kao pirati, a konobar kao Napoleon Bonaparte. S njegove druge
strane pojavila su se trojica kuhara s kojima je maločas imao okršaj. Pijetao vještim i naglim pokretom prokliznu jednom kuharu između nogu i skoči na stol udaljen pet metara od kuhinje.
Tamo ga dočeka konobar i reče: „Mudar si ti, pijetle, mudar, ali nisi mudriji od mene!” U tom
trenutku baci pladanj prema pijetlu. Pijetao se otkotrlja ispod drugog stola, a pladanj odleti gostu
u glavu. Gost se digne i laganim korakom priđe konobaru. Podigao je pladanj u visini ramena i doslovno ga presavinuo na pola. Na ruci se jasno mogao vidjeti prsten prvaka u hrvanju.
Pijetao je iskoristio trenutak, pobjegao iz restorana i uskočio u kamion s ostalim kokama i pijetlovima koji su ga strpljivo čekali. Izvadio je dragocjenu vrećicu koju je sakrio ispod perja. U vrećici
su bile žitarice iz restorana. Dao ju je prijateljima i upitao: „Znate li gdje sam to nabavio?” Svi su
se upravo to pitali. „Tamo! U onom restoranu!”
Sve su koke jurnule u restoran. Kamion je otišao. Farmer se kući vratio samo s jednim pijetlom.
Koke nikad nisu napustile restoran.
A konobar više nije mislio na kokoši jer mu je svega bilo dosta, pogotovo bolova u slomljenoj ruci.
Maks Kranjčević, 5. razred
OŠ Augusta Šenoe
Voditeljica: Ariana Etlinger
162 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Popevka za pet
Štel sam zmislit pesmu,
pak v mojoj glavi ni bilo rime.
Ja nisam pesnik,
ja sem dečec; Fran mi je ime.
Mislim si mislim i nikaj ne zmislim;
štel bi spat iti baš sad,
al’ ja bum ipak ostal pisat,
jer svoju popevku tak imam rad.
Na koncu konca,
ak’ baš ne bu za pet,
bar bu za jeden, il’ morti dva;
i ne bu se prestal vrteti svet.
Fran Leontić, 5. razred
OŠ Ivana Cankara
Voditeljica: Gordana Igrčić
Iva Tutiš i Marina Mihaljević, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 163
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Poziv na prosvjed
Bok! Ja sam ulica Ljutka. Svi u mojoj ulici se ljute. Ja se ljutim također. Sve me ljuti!
Posebno ne volim ljude koji pretrčavaju cestu, pljuju, kradu, svađaju se.
Kod vožnje automobila me ljuti buka i zagađivanje okoliša. Smeće me živcira, kad ga ljudi bacaju po meni, a ne u kontejner. Ne volim ni snijeg jer me onda posipavaju solju pa se razbolim. Poslije
me moraju krpati i popravljati, a to također boli. Ne znam jesu li i druge ulice ljutite kao ja jer su i
one u sličnom položaju.
Htjela bih održati prosvjed sa svima njima. Protiv našeg uništavanja. Možda bih se tad prestala
ljutiti.
Alen Kurtović, 5. razred
OŠ Augusta Cesarca
Voditeljica: Branka Vrbos
Mirna Mrakužić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
164 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Raj iza drugog ugla
Sa slušalicama na ušima utrčao sam u školski zahod. Trebao sam iskoristiti ovu pauzu koju čini
sat Vjeronauka koji ne pohađam. Ja, sretno dijete, slušajući pjesmu Lady Gage „Bad Romance”,
brzo sam zatvorio zahodska vrata, udobno se smjestio na Wc-školjku i zauzeo opuštajući položaj.
Pogled mi se zaustavio na vratima gdje je pisalo crnim velikim slovima: „Moj tata je papčina i alkić.”
Na školskom hodniku vladala je sablasna tišina, a meni je u glavi odzvanjala jutrošnja bučna
svađa mojih roditelja. Opet se glasno „vole” po tko zna koji put. Opet se škriplje zubima, opet se
lupa vratima, opet čaše klepeću krilima. Opet dolijeću „nježne riječi” do moje sobe i zabadaju se
poput mača u moje hrabro golubinje srce.
Bože, kakva mora! Sigurno ću opet, po treći put, morati najaviti razredu preseljenje u Pulu, a
onda se dogodine pojaviti s njima u 8. razredu.
Činilo mi se u jednom trenutku kao da sam zaboravio gdje se nalazim. Sagnuo sam se prema
ruksaku i iz njega izvukao manju plastičnu bocu s natpisom „Jamnica, dok je piješ osjećaš se bolje!” Brzo sam je očepio i počeo piti rakiju šljivovicu u velikim gutljajima. Naglo sam iskapio cijelu
bocu. Polako sam počeo tonuti u nesvjest. Hvatala me mučnina i drhtavica. Pokušao sam ustati
i izići van, ali sam se samo uspio svaliti na prljavi zahodski pod i glavom proviriti kroz vrata. Kao
u snu, ugledao sam iznad sebe sitnu figuru školske spremačice koja je brzinom munje istrčala na
hodnik vičući: „Upomoć, ima epilepsiju!”
Nakon toga, više ništa nisam osjećao.
Osvijestio sam se pred školom na hladnom zimskom zraku dok su me dvojica bolničara vukla
prema kolima Hitne pomoći. Nisam mogao hodati. Noge su mi visjele kao mrtve, a iz usta mi je curila slina koju nisam mogao kontrolirati. Nisam mogao ni povraćati.
Kao kroz maglu začuo sam glas moje majke koja je vikala: „Gdje je, ubit ću ga!” dok ju je školska
pedagoginja pokušavala smiriti pored bolničkih kola.
Proveo sam nekoliko sati u bolnici. „Ispumapali” su mi želudac, dobio sam dvije boce infuzije i
vratio sam se kući uz majčinu pratnju. Nisam ostao na kućnom oporavku. Morao sam odmah sutradan na nastavu jer se prvo polugodište približilo kraju, a ja sam trebao popravljati puno loših ocjena. Jedino imam dobre ocjene iz jezika jer sam samo za njih zainteresiran.
Razmišljao sam o tomu kako se sutra pojaviti u školi. Svi znaju što sam učinio i bit ću top-tema
dana na svim školskim odmorima. Sigurno, nitko još nije zaboravio da sam prije dva dana razbio
šakom nos Domagoju iz mojeg razreda za vrijeme velikog odmora jer me iživcirao svojim glupim
upadicama dok sam se „upucavao” Veroniki iz 7.b. Lice mu je bilo obliveno krvlju što mi je osiguralo ukor Razrednog vijeća po hitnom postupku. Jučer sam se proslavio i novim pothvatom s alkoholom.
Mučilo me to što sutra stižem u školu uz pratnju tjelesne straže mojih roditelja koji trebaju razgovarati o meni u ravnateljstvu škole. Već sad se osjećam posramljeno zbog svega učinjenog. Sjetio sam se da smo prije nekoliko dana gledali kazališnu predstavu „Ovo bi mogla biti moja ulica”.
Meni se, doduše, svidjela predstava. U njoj sam prepoznao nasilje u obitelji koje obično rađa i nasilje na ulici i bio sam strašno potresen postupkom tih mladića koji iz obijesti ugase jedan život. Ne
vidim sebe među takvim dečkima. Ja sam Domagoja udario u afektu. Shvatio sam da sam pogriješio i odmah sam mu se ispričao pred cijelim razredom i razrednicom.
Ipak, postoji nešto što me je u toj predstavi podsjetilo na moju obitelj, a to su nesporazumi i nesklad u obitelji napadača. I sukobi mojih roditelja dovodili su do tzv. razvoda koji se „dogodio” već
dva puta i rezultirao mojim „preseljenjem” u Pulu k majčinom rođaku. Oba puta na kraju 5. i 6. r.,
LiDraNo 2011. // 165
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
objavio sam svojemu razredu da se selim s majkom i sestrom u Pulu. Oba puta sam dobio oproštajni
dar CD-Lady Gage s potpisima svih učenika. Svi su me oni ispraćali u sretniji život. Oba puta nisam
se preselio, nego sam se „ponosno” vraćao. Bili su to susreti praćeni glasnim smijehom i porugama
nekih učenika. Mislim da me je jedino Veronika dočekala s iskrenim osmijehom.
Moj djed po ocu doveo je moju složnu obitelj iz Makedonije prije dvadesetak godina. Stigao je
djed u Hrvatsku, nadajući se da je našao obećanu zemlju u kojoj teku samo med i mlijeko. Ali se
prevario. Snovi su mu se brzo srušili kad nije uspio dobiti posao učitelja u školi, jer nije znao dobro
govoriti hrvatski. Morao je raditi konobarski posao koji nikada nije zavolio i koji ga je ostavio u vječnom podstanarskom položaju.
Ponekad ga posjetim jer ne živi s nama. Znam da me voli i ima razumijevanja za sve što mi
se dogodi. Uvijek me pokuša utješiti. Često ga zateknem sklupčana u svom naslonjaču s mačkom
pored sebe i s knjigom na podu. Djedov hobi je čitanje. I mene je uspio „inficirati” tom „bolešću”.
Ispričao mi je sigurno tisuću priča kad sam bio mali, a sad mi kaže samo temu knjige koju pročita.
Upravo je pročitao roman „Raj iza drugog ugla”, M.V. Llose, peruanskog nobelovca i nije mogao
odoljeti da sa mnom ne podijeli svoje oduševljenje sa stilom i sadržajem toga romana. Ispričao mi
je da se u romanu pripovijeda o velikom francuskom slikaru Paulu Gauginu, njegovom božanskom
umjetničkom daru, razbarušenom karakteru i njegovoj baki Flori Tristan koja se borila za jednakost
spolova i za bolji položaj radnika u 19. stoljeću. Djedovo oduševljenje romanom probudilo je u meni
želju da ga i ja pročitam na što je on burno reagirao odvraćajući me od toga s obrazloženjem da
sam nezreo za tako zahtjevan sadržaj. To me je još više potaknulo da vrijeme rezervirano za Facebook utrošim na čitanje.
Ne znam zašto mi je djed htio zabraniti čitanje romana. Možda zbog Gauginova raskalašenog
ponašanja na Tahitiju, ljubavi i seksa s mladim drvosječom pod slapom ili zbog njegovih silnih opijanja apsintom... Znam samo da me je sadržaj romana oduševio.
Mislim da bi ovakva trebala biti i naša lektira, a ne da moram čitati dosadnog Šenoinog Prosjaka Luku.
Čitajući roman, otkrio sam i nešto zajedničko s velikim slikarem: On se pokušao otrovati alkoholom i arsenom pobjegavši od ljudi u živopisnu planinu kad se osjetio neizlječivo bolesnim i osamljenim pred vratima Raja, a ja sam se pokušao otrovati šljivovicom u školskom zahodu jer sam se
osjetio napuštenim u svojoj obitelji.
Dan povratka u školu za mene je završio sretno. Popravio sam jedinicu iz Fizike. Konačno sam
nešto uspješno učinio. Na povratku kući, navratio sam k djedu. Sve sam mu morao ispričati jer od
njega ništa ne skrivam. Bio je užasnut mojom „zahodskom avanturom”. Rekao mi je da se samo
nepromišljeni ljudi osjećaju sretnima u svakom trenutku i da je život spleten od tuge i veselja, a zatim je tiho dodao: „Zar ti misliš, Nikola, da ja ili bilo koji drugi čovjek živimo u Raju?” „Raj je ostao
iza mene na obali Ohridskog jezera gdje sam se prvi put zaljubio u malu, bosonogu djevojku, tamne
puti s pletenicama crnim do pojasa, sa cvjetnom suknjom do gležnjeva. „Djede, pa tvoja je velika
ljubav bila Ciganka!” dodao sam, smijući se. „Zašto si začuđen?” odvratio je, a oči su mu zablistale.
Zapjevao je onu svoju staru makedonsku pjesmu koju je pjevao uvijek kad je bio tužan: „Biljana
platno beleše na Ohridskite izvori...”
Dok je djed tugaljivim glasom završavao pjesmu, shvatio sam da je i on tražio Raj iza drugog
ugla baš kao i veliki Gaugin, ne shvaćajući da su se obojica iz Raja sami prognali, a ja ne želim da
se to i meni dogodi.
Nikola Lazov, 7. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Antica Tomljanović
166 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Svemir
Sve mir, svemir,
strah i nemir.
I nije to šala, i nije to trik,
on beskrajno je velik.
Gledam ja njega,
gleda on mene.
I dok tako jedan na drugoga virimo,
zajedno svemirimo.
Ivan Stresec, 6. razred
OŠ Jabukovac
Voditeljica: Senija Badić
LiDraNo 2011. // 167
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Ustaj vojsko
Jednom tmurnog jutra tata je rekao:
- Ustaj, vojsko, imamo novi izazov, Pariz!
Nakon toga je rekao:
- Ženo, pakiraj kofere!
Sjeo je za kompjuter te je platio hotele. Kad je mama spakirala kofere, otišli smo moj brat i ja,
jedan po jedan, noseći kofere do auta. Došli su roditelji, mama je stavila kofere u prtljažnik, tata je
upalio auto i svi smo zajedno sjeli i započeli trpjeti dugu, dosadnu vožnju.
To je bilo kao skitanje, prvo Slovenija, pa Austrija te Njemačka. Kad smo stigli u Njemačku u
mali grad Saarbrücken, tamo je bio naš hotel u kojem smo trebali prenoćiti. Sobe su bile prekrasne
žute boje te zelena posteljina, a ni gradić nije bio loš, imao je robnu kuću, podzemni vlak, lijepe ulice te slatke ukrase na ulicama.
Ujutro smo se digli te smo doručkovali, pa opet u onaj smrdljivi stari auto. Putovali smo pokraj
Luksemburga, kroz Belgiju i onda smo napokon došli u Francusku. Prije ulaska u Pariz kupili smo
sendviče da ne krepamo od gladi. Uz puno uličnih uglova i kružnih tokova našli smo hotel u kojem
ćemo boraviti 6 dana.
Hotel se zvao Novotel, pun stranaca i hranidbenog izobilja. Dobili smo sobu na desetom katu s
brojem 151. Soba je bila velika i imala je lijep pogled na jedan neboder. Kada smo se napokon otpakirali otišli smo se provozati podzemnim vlakom. Podzemna stanica, odmah pored hotela Novotela,
zvala se Galeani. Prošetali smo se ulicama te otišli u krpe. Jedva smo čekali sutrašnji dan koji se
zvao: šoping dan.
Pokraj naše stanice je bila robna kuća u kojoj je bilo, ama, baš svašta od svinjskog mesa do teletine, od kravljeg mlijeka do ptičjeg mlijeka. Nakon razgledavanja i razgledavanja, kupili smo jedan
kofer i nešto što u Hrvatskoj „nema”, jedan oštri nož. Baš takav nam fali kod kuće.
To je bila kupovina!
Došlo je vrijeme odlučivanja što ćemo ručati. Moj brat i ja smo htjeli obične sendviče, ali je tata
rekao:
- Djeco, morate probati nešto drugo!
Pa smo odabrali kus - kus. Arapska hrana. Tata zna najbolje.
Navečer smo se prošetali ulicama s velikim trgovačkim markama. Bila je tu robna kuća sa svakojakim parfemima.
Slijedeći dan se zvao: dan od kojeg ti puknu noge. Odmah smo doručkovali i krenuli u razgledavanje. Slikali smo se kraj Ajfelovog tornja, bili smo u muzeju Louvre, otišli smo do Triumfalnih vrata,
slikali smo se kraj kipa kojeg su davno Francuzi uzeli Egipćanima, posjetili Katedralu Notre Dame...
Došao je dan proslave Nove godine. Ustali smo u 10 sati te smo išli malo prošetati. Navečer
smo Novu godinu slavili kraj Trijumfalnih vrata. Bilo je vatrometa, jako puno ljudi, veselja i radosti.
Sutradan smo otišli u Disneyland. To su obične američke gluposti, tata je rekao, ali je ipak Bartolu i meni bilo zabavno. Kupili smo uspomene, čaše u obliku Mickeya Mousa.
Sutra smo se spakirali, doručkovali, a tata je u svom stilu rekao:
- Ustaj, vojsko, pokret, pravac Zagreb!
Ana Schönberger, 4. razred
OŠ Augusta Harambašića
Voditeljica: Marija Rubčić
168 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Erna Fiorencis, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 169
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Vanotjer i igrotjer
Vanotjer je kućno čudovište kojem je cilj da ne napraviš zadaću. To radi tako da te tjera što
bliže prozoru sve dok ne poželiš izaći van s prijateljima. No kad nije lijepo vrijeme, to mu baš i me
uspijeva pa pozove svog prijatelja Igrotjera. A on te tjera sve bliže i bliže igračkama pa se zaigraš
i zaboraviš na zadaću. A kad tvoja ocjena padne zbog nedonošenja zadaće, njihov posao je gotov.
Barbara Bagović, 4. razred
OŠ Dragutina Tadijanovića
Voditeljica: Ljiljana Staroveški
Lucija Kisić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
170 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Za sve je kriv krivi prst
Bio je sat biologije i završavali smo lekciju o nasljeđivanju. Profesorica je rekla da riješimo zadatak iz udžbenika u kojemu je pisalo da navedemo svojstva koja smo naslijedili od oca, a zatim
ona koja smo naslijedili od majke. Napisao sam da sam od oca naslijedio smeđe oči, tamniji pigment
kože, zakrivljeni mali prst. U taj sam tren pogledao u svoj mali prst na desnoj ruci i prisjetio se koliko je on radosti donio mome ocu i djedu.
Djed je živio sam u krševitome selu i u praznoj kući jer je baka umrla prije moga rođenja, a djeca su mu se rasula po svijetu. Živeći tako sam i prilično star, sanjao je samo o unuku, onome što
će ga dobiti baš po jedinome sinu, mome tati. Imao je djed već unučadi od triju kćeri, ali se držao
nekakve svoje teorije po kojoj će jedino sin njegova sina produžiti obiteljsku lozu, a djeca po kćerima nečiju tuđu.
Pričali su mi da je na dan moga rođenja pozvao sve rođake i susjede u kuću pa se slavilo dugo u
noć. Silazio je svako malo u podrum po pršut, sir i vino jer ničega nije smjelo nedostajati, a odavno
se on za to obilje pobrinuo. Navodno ga tako sretnog i ispunjenog nisu vidjeli godinama. Nazdravljao je govoreći: „E, nek mi je živ i zdrav moj unuk! Doživija sam prvo pa muško! Niko sritniji od
mene! Javili su mi da je mali lip, da liči nekako na me, vele da ima i krivi prst na dida, vaki baš ko
moj!”
Dolazio je djed često u Zagreb gledati me kako rastem. „Oko didovo!”govorio bi mi i čvrsto me
držao za ruku dok bismo šetali zagrebačkim parkom.
Već sam spretno trčao i naveliko pričao kada sam prvi puta posjetio djeda u njegovoj kući.
Bio je Uskrs i cijelo je selo nekako posebno mirisalo po cvijeću i travama. Dani su bili sunčani i
topli pa smo djed i ja opušteno mogli šetati selom i razgledavati naše njive i lozu.
Susretali bismo susjede koji bi ga upitali uvijek isto pitanje:,,Je li ti to unuk doša malo u goste?”
Zatim bi dodali: „E, lip ti je mali, lip! A i liči na te malo, more se reć!”
,,Liči, liči”, ponosno je govorio djed i svakome pripomenuo,,,Gle, ima mali krivi prst isti ko moj!”
Pri tome bi otvorio svoju koščatu i žuljevitu šaku iz koje bi se kao mala školjka rastvorila moja ruka,
a on bi primio moj prst i ukazivao im na sličnost. Poslije bi me ponovo uhvatio za ruku. Ponekad je
taj stisak bio tako čvrst i snažan da sam čak osjetio bol.
Uskrs je brzo prošao i vratio sam se s roditeljima u Zagreb. Djed je svaki dan zvao i raspitivao
se o meni. Prošlo je nekoliko Uskrsa i telefon je zvonio sve rjeđe. Jednom se s druge strane oglasio
duboki muški glas i priopćio tati tužnu vijest. Djed je tiho i spokojno zaspao. Umorio se od tišine
prazne kuće i tereta punog podruma.
,,A što si naslijedio od mame?” pitala je profesorica moga prijatelja iz klupe. Prenuo sam se kao
iz nekog sna. Zagledao sam se u neispisanu stranicu u bilježnici i uvukao se sav u sebe, pogleda
spuštenog u pod. Miješali su se u meni strah, krivnja, nelagoda.Zvonilo je. Nikada do sada nisam
tako željno čekao taj zvuk. Požurio sam na hodnik i osjetio kako neka nejasna toplina treperi negdje duboko u meni. Sav sam sebi bio čudan i neobjašnjiv. Znao sam samo da je za sve to bio kriv
krivi prst.
Lovro Čulina, 8. razred
OŠ Trnjanska
Voditeljica: Vesna Dobrinić
LiDraNo 2011. // 171
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
Zadaća iz prirode
Ja mislim da mozak vjerojatno ipak imam. Naime, kada lupam glavom nešto se u glavi trese.
Njime baš ne razmišljam puno. Kada mi se to izričito ne radi, odnesem ga u podrum i stavim do
ajvara. Prije odlaska u školu, sletim po njega u podrum. Moj je mozak jako sretan kada ga hranim
matematičkim problemima. E, tu kreće naša svakodnevna svađa. Ja ga, pak, najviše volim držati na
dijeti. Jer, ako se jako udeblja, možda mi ne bi više stao u glavu. Ljeti pošaljem moj očuvani mozak
na ljetni san. Jer, naravno, na moru ni on ni ja ne radimo baš ništa.
Antun Petrać, 4. razred
OŠ Dragutina Kušlana
Voditeljica: Željka Manzoni
172 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Dominik Gašparić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 173
174 // LiDraNo 2011.
o
k
s
m
a
r
d
i
n
č
a
Pojedin astupi
n
i
k
s
n
e
sc
a
l
o
k
š
h
i
n
v
o
n
s
učenika o
LiDraNo 2011. // 175
Anamarija Miškulin,
7. razred
Centar za odgoj i obrazovanje
Goljak
Morana Žunec: Kad lunapark
dođe u kvart
Voditeljica: Đurđa Zrinšćak
Dora Šušković, 2. razred
OŠ Čučerje
Ivica Vanja Rorić: Sreća
Voditeljica: Vesna Orešković
Lucija Šafranić, 1. razred
OŠ Brezovica
Zlata Kolarić-Kišur: Pričaj mi
bako
Voditeljica: Branka Smolković
Cerovski
Klara Cvetković, 1. razred
OŠ Gornje Vrapče
Sara Jakopović: Puno posla
Voditeljica: Vlatka Makarun
Lovro Zenko, 3. razred
OŠ Ivana Granđe
Zlatko Krilić: Vicko
Voditeljica: Ankica Dmeihal
Nika Miliša, 4. razred
OŠ „Kreativan razvoj”
Sanja Pilić: Jesam li se zaljubila?
Voditeljica: Mirjana Fric
Bruno Plašćar, 3. razred
OŠ Ksavera Šandora Gjalskog
Sanja Pilić: Škola je gotova
Voditeljica: Irena Vitaljić
Luka Šop, 4. razred
OŠ Rudeš
Zoran Pongrašić: Mala sirena na
drugi način
Voditeljica: Željana Makovica
Tin Džinić, 4. razred
OŠ Prečko
Ivana Borovac: Jesenske muke
malog Luke
Voditeljica: Mandica Pezelj
Petra Presečki, 5. razred
OŠ Granešina
Krešimir Rožman: Tata neznalica
Voditeljica: Marija Cik
176 // LiDraNo 2011.
Josephine Ida Zec,
4. razred
OŠ Dragutina Kušlana
Ljiljana Slunjski: Intonacija
Voditeljica: Željka Manzoni
Mia Biloš, 8. razred
OŠ Vladimira Nazora
Irena Vrkljan: Marina ili o
biografiji (ulomak)
Voditeljica: Milena Lelas
Filip Antun Duler,
6. razred
OŠ Augusta Šenoe
Josip Cvenić: Nino i Jasna
Voditeljica: Ivka Bašić
Dominik Rakarić,
8. razred
I. OŠ Dugave
Sanja Pilić: Što dečki govore
Voditeljica: Ružica Jureta
Mrganić
Darija Lukić, 6. razred
OŠ Malešnica
Sanja Polak: Mama ima puno
posla
Voditeljica: Ladislava Vidović
Juraj Hrstić, 5. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Vjekoslav Majer: Moj učitelj
Voditeljica: Aleksandra Kulari
Klara Čuljak, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
Dragutin Domjanić: Pri
Kamenitih vratih
Voditeljica: Slavica Odorčić
Marija Stjepanović,
7. razred
OŠ Kustošija
Luko Paljetak: Upute kako se
gradi kula od karata
Voditeljica: Emilija CentnerČižmešija
Antun Modrušan,
8. razred
OŠ Jabukovac
Nikola Pavić: Ftiček
Voditeljica: Senija Badić
Laura Kolenković,
8. razred
OŠ Vugrovec-Kašina
Ante Tomić i Ivica Ivanišević:
Sveti Petar
Voditeljica: Renata Budak-Lovrić
Patricia Ivka, 7. razred
OŠ Davorina Trstenjaka
Jadranko Bitenc: Od ponedjeljka
počinjem učiti
Voditeljica: Zrinka Romić
Tomislav Čorak, 8. razred
OŠ Dragutina Kušlana
Sanja Pilić: Sasvim sam
popubertetio
Voditeljica: Sanja Ilčić
Iris Jurki, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Kathy Lamancusa: Nismo mu
rekli da ne može
Voditeljica: Ljiljana Mirt Kruc
Filip Bošnjak, 8. razred
OŠ Augusta Šenoe
Sanja Pilić: Sasvim sam
popubertetio
Voditeljica: Ivka Bašić
Kristijan Sladojević,
8. razred
OŠ Stenjevec
Tomislav Zagoda: Život je lijep
Voditeljica: Tihana Lipovec
Fraculj
Filip Sever, 7. razred
OŠ Gustava Krkleca
Mladen Kopljar: Kako sam
postao brat
Voditeljica: Davorka Likarić
Monika Čataković,
7. razred
OŠ Ante Kovačića
Ivana Simić Bodrožić: Oaza
Voditeljica: Marcela Kučeković
I
N
E
Đ
A
R
G
A
N
o
k
s
m
a
r
d
i
n
č
a
n
i
d
e
j
o
P
i
p
u
t
s
a
n
i
k
s
n
e
sc
a
l
o
k
š
h
i
n
v
o
učenika osn
Vita Jozić, 4. razred
OŠ Jure Kaštelana
Grigor Vitez: Jednog jutra u gaju
Voditeljica: Suzana Plevnik
Klara Fiolić, 5. razred
OŠ Vukomerec
Stijepo Mijović Kočan: Uglavnom
Voditeljica: Ana Jurić
Petar Domjanović, 6. razred
OŠ Špansko Oranice
Miroslav Krleža: Stric-Vujc
Voditeljica: Mila Galić
Iva Sabljak, 7. razred
OŠ Otok
Velimir Chytil: Mašta
Voditeljica: Vesna Novak
Josipa Šegota, 8. razred
OŠ Brestje
Miroslav Krleža: Lamentacija o štibri
Voditeljica: Ankica Blažinović Kljajo
Iva Rašić, 7. razred
OŠ Dugave
Melita Rundek: Ljubavni roman
Voditeljica: Danuška Ružić
LiDraNo 2011. // 177
178 // LiDraNo 2011.
o
k
s
m
a
r
d
i
n
p
Sku nastupi
i
k
s
n
e
c
s ika osnovnih škola
učen
LiDraNo 2011. // 179
Dramska skupina 2. razreda
OŠ Gustava Krkleca
Nada Iveljić (prilagođeni tekst):
Nije kriv
Voditeljica: Snježana Fegić
Učenici 4. razreda
Oš Josipa bana Jelačića
Nada Iveljić: Šestinski kišobran
Voditeljica: Darinka Frketić
Mandarić
Učenici 3. razreda
OŠ Julija Klovića
Alka Mirna Ančić Igrec i Kristina
Pravica (adaptacija pjesme Luke
Paljetka): Stonoga u trgovini
Voditeljice: Alka Mirna Ančić
Igrec, Kristina Pravica
Juraj Vranić i Vid Ban, 3.
razred
OŠ Frana Galovića
Milka Orešković: Djed i unuk
Voditeljica: Milka Orešković
Učenici 3. razreda
OŠ Sesvetska Sopnica
Nada Iveljić: Šestinski kišobran
Voditeljica: Zvjezdana Matacun
Učenici 4. razreda
OŠ Trnsko
Ivana Brlić Mažuranić: Šuma
Striborova
Voditeljica: Dorotea Buntak
Učenici 5. razreda
OŠ Pavleka Miškine
Jasmina Meić i uč.: Putujemo
Voditeljica: Natalija Stipetić-Čus
Učenici 1. razreda
OŠ Mladost
Sandra Bulaja: Balon
Voditeljica: Sandra Bulaja
Dramska skupina 4. i 5. razreda
OŠ Čučerje
Nada Zidar Bogadi: Sretan
cvrčak
Voditeljica: Biljana Fluka
Učenici 4. razreda
OŠ Cvjetno naselje
Saša Germadnik: Priča o 4.b
Voditelj: Saša Germadnik
Dramska skupina učenika 5., 7.
i 8. razreda
OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga
Dramska skupina s voditeljicom:
Pod novim i starim krovovima
Voditeljica: Biljana Šalić
Učenici 6. razreda
OŠ Jelkovec
August Šenoa: Postolar i vrag
Voditeljica: Inja GregurinčićVidović
Učenici 2. razreda
OŠ Marina Držića
Ana Kraljević: Pet pahuljica-pet
bijelih sestrica
Voditeljica: Zrinka Budimir
Učenici 7. razreda
OŠ Kustošija
Biljana Behaim: Životni put
Voditeljica: Ljiljana Behaim
Učenici 2. i 3. razreda
OŠ Ivana Filipovića
Ana Narandžić: Doživljaji jednog
drvenog lutka
Voditeljica: Ana Narandžić
Učenici dramske skupine
OŠ Trnsko
Božica Ditrih Marić i učenici:
Obećanje
Voditeljica: Božica Ditrih Marić
Učenici 2. i 3. razreda
OŠ Lovre pl. Matačića
Edita Brolich Bortek:
Rođendanska priča
Voditeljica: Edita Brolich Bortek
Učenici 5. i 8. razreda
OŠ Prečko
Voditeljica s učenicima: Gdje je
duga?
Voditeljica: Ksenija Kancijan
Učenici 8. razreda
OŠ Špansko-Oranice
Lovro Mifka: Za dobra stara
vremena
Voditeljica: Mila Galić
Učenici 7. razreda
OŠ Rudeš
Voditeljica i učenici: Ćiril i Metod
u Hrvatskoj
Voditeljica: Mirjana Jukić
180 // LiDraNo 2011.
Učenici 5. razreda
OŠ Brestje
Ankica Blažinović Kljajo:
Rođendan
Voditeljica: Ankica Blažinović
Kljajo
Učenici 7. i 8. razreda
OŠ Horvati
Zdenka Bilušić, Nataša Jurić
Stanković: Rome i Jula (ili kako
vam drago)
Voditeljica: Linda Šimunović
Nakić
Dramska skupina učenika 7. i 8.
razreda
OŠ Žitnjak
Ivanka Knežević: S kojeg su
planeta cure, a s kojeg dečki?
Voditeljica: Ivanka Knežević
Učenici 7. i 8. razreda
OŠ Stenjevec
Tihana Lipovec Fraculj: Nitko me
ne razumije
Voditeljica: Tihana Lipovec
Fraculj
Dramska skupina učenika 7.
razreda
OŠ Granešina
Katarina Drmić: Zagrebački
tramvaj
Voditeljica: Katarina Drmić
Dramska skupina učenika 8.
razreda
OŠ dr. Vinka Žganca
Voditeljica s dramskom
skupinom: Vrijeme je isteklo, ili...
Voditeljica: Snježana Čubrilo
Dramska skupina učenika 8.
razreda
OŠ Dragutina Kušlana
Voditeljica i dramska skupina:
Idemo na kavu?
Voditeljica: Sanja Ilčić
I
N
E
Đ
A
R
G
A
N
o
k
s
m
a
r
d
i
n
p
Sku nastupi
i
k
s
n
e
c
s ka osnovnih škola
učeni
Učenici 2. razreda, OŠ Sesvete
Nataša Peunić: Sreća
Voditeljica: Nataša Peunić
Učenici 3., 4. i 5. razreda, OŠ Remete
Dramatizacija hrvatke usmene priče: Grujo Kobilić i lakat brade,
pedalj muža
Voditeljica: Ana Ercegovac
Učenici 6. i 8. razreda, OŠ Petra Zrinskog
Voditeljica i učenici: Preprodavači magle
Voditeljica: Vera Piščević
LiDraNo 2011. // 181
182 // LiDraNo 2011.
i
n
l
a
t
s
o
Sam rski radovi
novikainosnaovnih škola
učen
LiDraNo 2011. // 183
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
S dr uge strane razg lednica i bro šu ra
Ali Babina pustolovina u Tunisu
Tunis je magrebaška država smještena na sjeveru Afrike. Oko 40% teritorija
pokriva saharska pustinja, dok je ostatak zemlje vrlo plodan. Kolijevka je
kartaške civilizacije, a danas traženo i poznato turističko odredište. U ovu
čarobnu zemlju otputovali smo izvan sezone i doživjeli nešto potpuno novo i
uzbudljivo.
Napokon, dan putovanja! Bila sam jako uzbuđena jer mi je ovo bilo prvo duže putovanje izvan
granica. Mama, brat i ja bili smo spremni za Ali Babinu avanturu u Tunisu!
Avionom smo stigli u Monastir. Odmah sam osjetila drugačiju klimu, osjetila sam Afriku. Budući da je Monastir turističko mjesto, očekivala sam da će predivne palme biti prvo što ću vidjeti, no
prevarila sam se. Već na samom početku mog putovanja ugledala sam pravi Tunis. Ni približno onakav kakav viđamo na razglednicama i brošurama. Kroz prozor autobusa nisam gledala u prelijepe
pješčane plaže, visoke palme i modro more, nego u neobične ljude koji trguju na prljavim pločnicima, smeće na svakom koraku, nedovršene kuće (tako da ne moraju plaćati porez). Oderana janjad
visjela je po plotovima čija se krv cijedila niz cestu. Prizori su uistinu bili stravični i iznenađujući.
Srećom, ubrzo smo stigli u Yasmine Hammamet. To je turističko naselje, a to smo i očekivali;
palme, more i sunce, baš kao na razglednicama. Nisam vidjela niti jednu kuću u kojoj bi netko mogao živjeti. Tu su bili samo ogromni, predivni hoteli. Šećući i razgledavajući, gledala sam hotele, pa
opet hotele i onda još malo hotela. Ali vidjela sam i medinu koja je smještena u samom centru grada, a u brojnim uličicama unutar medine se nalazi mnoštvo trgovina gdje se možete jako umoriti
pokušavajući smanjiti cijenu za stvar koju biste željeli kupiti. Vodičica nam je čak rekla da se Tunižani uvrijede ako se turisti ne pokušaju cjenkati.
Nakon dva dana odmaranja u Hammametu, bilo je vrijeme da se napokon krene u tu Ali Babinu
pustolovinu. Krenuli smo rano ujutro prljavim busom prema Nabeulu. U autobusu sam vidjela razne
ljude i, koliko god da je smrdjelo, bilo je vrlo zanimljivo proučavati ponašanje i izgled ljudi. Žene su
bile omotane tako da su im se samo oči i nosevi nazirali. Unatoč tome što je vani bilo 16 stupnjeva,
ja sam se šetala u tankoj majičici i nisam mogla ni zamisliti da na sebi imam još i kaput i šal oko
glave. I baš zbog toga što nisam bila zamotana kao ostale žene, muškarci su se stalno okretali za
mnom i namigivali mi. Isprva mi je to bilo simpatično, no kasnije kada su počeli nuditi mojoj mami
po dvadeset deva za mene i za moju udaju, počelo mi je biti čudno.
Došavši u Nabeul, jedva sam čekala „shopping”, no opet iznenađenje. Roba na štandovima i po
podu, razbacana i prljava, a bez pola sata cjenkanja ni ne pomišljajte na kupovinu. Nisam više imala
živaca za natezanje oko cijena narukvica, a tako sam htjela prijateljicama nešto kupiti. Isprva sam
mislila da su Tunižani vrlo pristupačni i srdačni, no kasnije sam shvatila da mogu postati i napasni
ako ih se odbije te da žele samo izvući veliku korist od turista. Moram priznati da su velemajstori u
trgovanju. Skoro svaki trgovac nas je pozdravio na hrvatskom i znao reći još pokoju riječ.
Na putu prema Sahari posjetili smo prave berbere, najstarije stanovnike Tunisa, koji još uvijek
žive duboko pod zemljom. Iako berberska obitelj živi blizu Matmate usred ničega i usprkos tome
što nemaju ništa osim malo hrane, par deka na kojima spavaju i par lonaca u kojima kuhaju, vrlo su
sretni i srdačno su prihvatili veliku grupu turista koji su im na odlasku udijelili pokoji dinar.
Jedva sam čekala doći u Saharu, tu ogromnu pustinju i jahati na devi, no prije toga smo obišli
oaze kojih nema puno u Africi. Oaze Chebika i Tamerza su divne. To je zaista raj na zemlji. Uživala
184 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
sam gledajući njihovu bistru vodu kako pada kao slap u mala jezerca, a znamo da se Afrika ne može
baš pohvaliti bistrom i pitkom vodom.
Sve smo bliže jugu. Stigosmo u Douz! Vrata Sahare! Pijesak poput najfinijeg pudera me fascinirao. Kažu da si svatko tko dođe u Saharu treba uzeti malo tog pustinjskog pijeska za sreću u životu. Napokon sam zajahala devu. Bila sam jako preplašena jer su deve izgledale puno veće nego na
slikama u enciklopedijama. Unatoč strahu uspjela sam se opustiti i uživati u jahanju koje je trajalo
samo desetak minuta jer su iza prve dine deve sjele i nisu više htjele hodati. Za vrijeme dok smo
brat i ja jahali, oko moje mame su se okupljali tamošnji mladi Tunižani i to zato što ima plavu kosu.
Čula sam da je njima prava sreća ako dotaknu plavu kosu kao što je mamina, pa su tako i za nju ponudili nekoliko deva.
Sljedeći dan bio je rezerviran za Touzer. Grad poznat po datuljama! Nepregledne i goleme plantaže datulja svuda oko nas činile su zadivljujuću sliku. I on je, kao i veći dio Afrike, jako prljav i zagađen. Na svakom uglu vidjeli smo smeće koje ne samo da izgleda ružno, već je i miris vrlo oduran
i nimalo privlačan za turiste. Tada sam i prvi put primijetila kako se u Tunisu vozi. Shvatila sam da
niti u jednom gradu nisam vidjela semafor niti prometne znakove! Tunižani se bez problema voze u
tri trake punom brzinom bez ikakvog živciranja, trubljenja i naguravanja.
Putovanje se bližilo kraju i još smo samo trebali obići Tunis, glavni grad, Kartagu i Sidi Bou Said.
U Tunisu smo prvi put vidjeli moderan dućan kao što su Zara i Mango. Napokon nešto poznato!
Medina (stara trgovačka kamena kupola) užasno je malena, zagušljiva, tijesna i zastrašujuća
pogotovo kada su me trgovci zvali Shakira zbog moje duge kose i vukli za ruke da uđem u njihove
trgovinice te sam se zato cijelo vrijeme čvrsto držala za starijeg brata. No kada smo izbili na jedan
veliki trg, mogli smo vidjeti cijeli predivan Tunis kojemu kao da nema kraja. Jedva sam čekala Kartagu, rimsku koloniju. Baš zbog toga što sam učila o Kartagi, jako me zanimalo kako izgleda. Nisam
se nimalo razočarala, bila je očaravajuća. Ti kameni ostaci iza kojih se svjetlucalo modro more, a
pokraj mene drveće, palme i šareni mirisni cvjetovi oduzimali su dah.
Stigosmo u Sidi Bou Said. Mislila sam da me poslije fascinantne Kartage ništa više ne može
očarati, no opet sam se prevarila. Plavo-bijeli gradić bio je jednako prelijep kao i cijeli Tunis. Naravno, i on je bio pun smeća, no moram priznati da me se on najviše dojmio zbog toga što je sve bilo
tako pomno uređeno i estetski vrlo dobro osmišljeno. Plavi prozorčići i vratašca na bijelim kućicama izgledali su gotovo čarobno.
Teška srca rastala sam se od Tunisiane. Ove divne i vrlo poučne uspomene ostat će mi zauvijek
u sjećanju. Možda jednom opet navratim po onih dvadeset deva!
Hana Ivandić, 8. razred
OŠ Šestine
Voditeljica: Suzana Ruško
LiDraNo 2011. // 185
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
P utovanje KUD-a „Croatia” u Turs ku
Balkan oko nas, ali ne i u nama
Odlučio sam se provesti Badnjak i Božić u zemlji druge kulture, vjere,
običaja, tradicije...iako sam znao da na božićno jutro neću pronaći dar ispod
jelke, no dobit ću putovanje. Kažu da je Turska zemlja dvaju svjetova, zemlja
koja čuva blago Orijenta i žudi za čarima Zapada.
Nalazim se u „kućici” za provjeru prtljage i ljudi. Turska granica. Prtljaga je provjerena, koferi
vraćeni u autobus i sve je spremno za nastavak puta. Noć je. Ja, zajedno s ostalih 30-ak članova
svojeg KUD-a, prolazim kroz gust promet Istambula. Toliko gust da nam je trebalo nekoliko sati
kako bismo ga prošli. Približavamo se mostu na Bosporu, mostu koji spaja dva kontinenta: Europu
i Aziju. Nakon prijelaza možemo nastaviti put prema konačnom odredištu, prema gradu Izmiru. Izmir, poznat i kao Smirna, drugo je turističko i jedno od većih gospodarskih središta Turske. Smještan je u Maloj Aziji, na mediteranskoj obali i dom je 5 milijuna ljudi.
Izmir nas je dočekao prije zore. Pomalo ošamućeni dugom vožnjom, smjestili smo se u jedan od
mnogobrojnih izmirskih hotela nadajući se udobnu smještaju i neometanu snu. Nekima su nade bile
ispunjene, a nekima je san omela jutarnja molitva iz jedne od džamija, kojih u Izmiru ne nedostaje. Poslije doručka izašao sam pred hotel, na ulicu. Prvo što sam osjetio bila je toplina neobična za
ovo doba godine (u Hrvatskoj). Cijelo su vrijeme mojeg boravka u Turskoj, od 23. do 28. prosinca,
temperature bile između 15 i 20 °C, a na osunčanim se područjima moglo biti čak i u kratkim rukavima. Izmirske su ulice duge, prepune raznovrsnih trgovina (iako bi riječ dućan sasvim odgovarala),
barova, čak i hotela. Duge ulice prate i dugi blokovi zgrada koji su iznutra puno prostraniji nego što
se čine izvana. Oko podneva prvoga dana, a i svakog sljedećeg, bio je organiziran ručak. Turska je
hrana, u nekim aspektima, slična, a u nekim prilično drukčija od naše, npr. znalo nam je, kao predjelo, biti ponuđeno raznovrsno povrće koje, ili zbog neprepoznavanja, ili zbog okusa na koji nisu
navikli, mnogi od nas nisu jeli, dok bi za desert dobili iznimno slatke kolače ili pudinge. Ipak, uvijek
treba probati domaće specijalitete.
No, na putovanje u Tursku krenuli smo kako bismo sudjelovali na 6. festivalu balkanskih folklornih plesova. Festival su toga jutra otvorili domaćini, a nakon otvorenja krenuli smo, obučeni u
narodne nošnje svoje domovine, prema glavnom trgu. Pogledi znatiželjnika bili su uprti u nas, a mi
smo ponosno, noseći zastavu u ruci, koračali u povorci. Na trgu nas je čekao i prvi nastup pred turskom publikom i članovima drugih društava.U našem su se društvu našli i KUD-ovi iz Slovenije, BiH,
Kosova, Crne Gore, Albanije, Makedonije, Rumunjske, Bugarske, Grčke i,naravno, Turske. Nakon nastupa i večere organizatori su organizirali odlazak svih društava na koncert njihovih domaćih, ali
ne i narodnih, glazbenika. Melodije su im bile zanimljive i lijepe, ali je bez poznavanja turskoga jezika bilo teško pratiti koncert, tako da smo se prilično brzo vratili u hotel. Sljedeći je dan prije ručka
bila organizirana izložba. Tema je bila Nastanak „balkanskog stila” miješanjem elemenata rimske
i istočne arhitekture na prostorima Osmanskog carstva. Nakon ručka otišli smo u jedan trgovački
centar. Navikli na naše, pomalo smo se iznenadili njegovim izgledom. Moderan kompleks koji ostavlja za sobom balkanski stil i nagovješćuje zapadnjačke običaje. Iako je bio Badnjak, nijedna od tek
nekoliko katoličkih crkava u Izmiru nije bila otvorena pa smo Božić dočekali u hotelu. Sljedeći su
nas dan, osim na obroke i nastupe, odveli na bazar. Bazar je sličan tržnici, samo veći i s „više originalne” robe, npr. Rolex za 12 eura ili Lacoste majica za 10. Tamo se može naći svašta: od hrane,
preko odjeće, obuće, nakita pa sve do suvenira, duhana, nargila i dr. No, vrijeme je bilo ograničeno.
Nakon bazara išli smo na zatvaranje festivala. Sljedeći (i zadnji) dan proveli su nas Efezom, gradom
186 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
s nekada najvećim grčkim hramom i jednim od 7 svjetskih čuda po Pliniju Starijem. Grad, koji je pripadao Perzijskom Carstvu pa Grcima te Rimljanima, danas je važno arheološko nalazište antike, a
tri je puta rušen i ponovo građen. Nedaleko od najbolje očuvanoga grada Male Azije posjetili smo
i kuću u kojoj je Ivan Apostol napisao svoje evanđelje i u kojoj je, nakon Isusove smrti, Djevica Marija provela posljednjih 9 godina ovozemaljskog života. Zanimljivost koju sam saznao informacija
je upravo o evanđelistu Ivanu koji se 60. g. nastanio u Efezu i navodno tamo vršio evangelizaciju.
Proveli su nas i kroz brda maslina i mandarina jer je Turska poznata po njihovoj proizvodnji.
Svakodnevno gledajući i slušajući nastupe svojeg i drugih društava u dalekoj Turskoj, zaključio
sam jedno: Hrvatska ne pripada Balkanu jer smo se od ostalih društava, koja su međusobno vrlo
slična u glazbi, plesu i okićenoj nošnji, razlikovali u potpunosti.
Još bih samo istaknuo dvije stvari. Prvo, Turci su vrlo ljubazan i razgovorljiv narod, a među njima ima i mnogo doseljenika iz država južnije od nas: BiH, Makedonije, Albanije... Drugo, putovanje u
Tursku bilo je (barem meni) izuzetno zabavno i poučno, i mogu reći da je Turska jedna velika i lijepa
zemlja, ali Hrvatskoj nema ravne.
Martin Šeler, 8. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Meri Farac Jemrić
David Bajsić, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 187
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
REP ORTAŽA: Hoćemo li odrastati uz prirodu ili nje zinu virtu alnu sliku?
Biološka raznolikost - zalog budućnosti
I biljke i životinje imaju pravo živjeti
Ujedinjeni narodi proglasili su 2010. godinu Međunarodnom godinom biološke raznolikosti. Cilj
je ove planetarne akcije bolje upoznati i zaštititi prirodu dok je nismo sasvim uništili jer tada ni mi
više nećemo moći opstati na zemlji. U akciju se uključio i Državni zavod za zaštitu prirode, a u našem gradu je Hrvatski prirodoslovni muzej zajedno s Gradskim uredom za strategijski razvoj pokrenuo niz terenskih istraživanja i predavanja kako bismo bolje upoznali i zaštitili svoj okoliš. Tako
nam je Gradska knjižnica u Sesvetama organizirala tri vrlo zanimljiva predavanja o raznolikosti i
zaštiti flore i faune Hrvatske, grada Zagreba i naših Sesveta. Predavači su nam bili doktori znanosti iz Prirodoslovnoga muzeja dr. Toni Nikolić, dr. Andrija Željko Lovrić i dr. Nikola Tvrtković. Bili su
nam jako zanimljivi i pokazali su nam odlične fotografije tako da smo sa zanimanjem posjetili sva
tri predavanja i saznali puno toga novoga što ranije nismo znali.
Nekada su zagrebački potoci bili čisti, a u okolici grada bilo je i domaćih životinja. Tako su i flora
i fauna bile bogatije nego što su danas. Ljudi su shvatili da preko polovine stanovništva na planetu
Bijela roda kuću čuva
Crni Apolon
Ime mi je Žuti, a prezime Mrežokrilac
Krila su mi kao padrobran
Pužem ili gmižem?...
Tko sam, što sam...?!
zapravo živi u gradovima, gdje su mnogi otuđeni od prirode i zagađuju, ne samo svoj neposredni
okoliš, nego i atmosferu.
Područje našega grada proteže se sve do Parka prirode Medvednica o kojem se malo bolje vodi
briga nego o samome gradu u kojem su štetne promjene sve brže i sve češće, tako da neke biljne
i životinjske vrste nestaju, a zaštićene vrste, nažalost, i izumiru. Naprimjer, nekada je na području
Zagreba i Medvednice živjelo oko 110 vrsta leptira (to nam pokazuju zbirke leptira sačuvane u Pri-
188 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Alpska strizibuba
Crni Apolon
rodoslovnom muzeju). Danas je ostalo svega dvadesetak vrsta i to u Maksimiru, a jedan leptir živi još samo u Vugrovcu.
U Savi je bilo jako mnogo riba (oko 45 vrsta) te oko 15 vrsta vodozemaca. Europske zemlje koje imaju toliko vrsta vodenih životinja smatraju se jako bogatima. Danas su ostale
svega 3 vrste vodozemaca. Bilo je zatim desetak vrsta ptica
močvarica koje su se gnijezdile u savskim močvarama te oko
20 vrsta šišmiša. Danas su neke od ovih vrsta zaštićene jer su
ugrožene, a ponekih više skoro uopće niti nema. U pješčanom
šljunku oko Save i na Medvednici, gdje ima podzemnih kanalića (nekada je tu bilo more pa se još znaju naći okamenjene
školjke) žive sitne životinje koje zapravo čiste tu vodu i omogućavaju nam da imamo pitku vodu.
Značajne promjene dogodile su se prije pedesetak godina
kada je nakon velike poplave Sava regulirana sustavom kanala. Dobro je da su ljudi to učinili jer vidimo i danas kako
poplavljene rijeke uništavaju ljudima kuće i njihovu imovinu,
ali su napravili jedan propust prema prirodi. Kanali i nasipi su
jako blizu, tako da nema više prirodne vegetacije uz rijeku. U
europskim zemljama je to zabranjeno - nasipi moraju biti izgrađeni malo šire oko rijeke da se sačuva njezin biološki svijet. Drugi su problem gradski parkovi i zelene površine kojih
je malo, a osim toga svi se kose, tako da biljke ne stignu procvjetati i dati sjemenke. Neke se biljne vrste gase, a time se
smanjuje i broj kukaca i drugih životinja koje se njima hrane.
Na Savici nas ponekad posjeti i vidra, ali nema gdje uzgojiti
mlade pa odlazi. Pokušava se naseliti u kašinskom području.
Možda i uspije, da bude barem jedna porodica vidra u Zagrebu
Pauk cvjetar
Planinarski put u Park prirode
Medvednica
Ulazak u podzemni svijet
Sovo, sovice...!
LiDraNo 2011. // 189
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
izvan Zoološkoga vrta. Čaplja se gnijezdi još jedino
na Savici, a nekada su ovdje živjela cijela jata ovih
močvarica.
Iznenadili smo se kako se na širem sesvetskom
i kašinskom području nalaze biljne i životinjske vrste kojih u Zagrebu više nema. Tako na posljednjim
vlažnim livadama u okolici Vugrovca raste i biljka
rumenika na kojoj živi jedna vrsta leptira koji se nalazi još samo u Vugrovcu. Posebno je lijepo u proljeće kada su livade sve u cvatu, a divlje ljubičaste orhideje oprašuju kukci jer misle da su to ženke.
Danas su najugroženiji zagrebački kvartovi rubŠiši miši, samo ti spavaj!
nih dijelova Medvednice, podsljemenske zone koja
prodire u široki šumski pojas i zato moramo biti
svjesni da je sudbina biljnoga i životinjskoga svijeta doslovno u našim rukama. Čovjek je stoljećima
prije nas koristio prirodu, ali je ona ostala sačuvana jer ju je koristio na tradicionalan način, čuvao
ju je i nije ju uništavao. Posljednji je trenutak da se ekološki osvijestimo jer ćemo ostati doslovno
osiromašeni za biljni i životinjski svijet koji stoljećima postoji uz naš ljudski svijet. Bilo bi tužno da
generacijama koje dolaze nakon nas uskratimo odrastanje uz prorodu. Želimo li da naša djeca biljke
vide samo u rasadnicima, a ptičji pjev čuju samo u elektroničkom obliku?!
Tadea Franjić, 8. razred
OŠ Luka, Sesvete
Voditeljica: Jadranka Jelinić-Blagec
190 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Akcija uče nika OŠ Augusta Harambašića u d vor išt u škole
Čitanje pod krošnjama
Učenici OŠ Augusta Harambašića u Zagrebu 22.10.2010. proveli su akciju „Čitanje pod krošnjama” u dvorištu škole s početkom u 12 sati.
Čitalački susret za svrhu je imao njegovanje kulture čitanja na otvorenom. Učenici su pod kišobranom, kao zaštitom od sunca, čitali svoje omiljene knjige.
„Čitanje pod krošnjama” je organizirano u svrhu promidžbe Mjeseca knjige i obilježava se u
cijeloj Hrvatskoj. Prošle godine bilo je organizirano „Čitanje pod zvijezdama” posvećeno astronomiji, a ove godine je tema biološka raznolikost pa zato čitamo u dvorištu škole okruženi zelenilom.
Cilj ove akcije je da se učenici potaknu na čitanje i da se razvije svijest o očuvanju biološke raznolikosti.
Karlo Hruškar, 7. razred
OŠ Augusta Harambašića
Voditeljica: Ksenija Ivanović
P
Dalia Đivić Puškarski, 2. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 191
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Dobro srce pravih prijatelja
Početak ove školske godine, a zatim i kraj prvog polugodišta za dvojicu učenika 6.b razreda bili
su vrlo nesretni. Naime, Mateo Tibor doživio je za vrijeme ljetnih praznika saobraćajnu nesreću u
kojoj je zadobio teške ozljede, potres mozga i prijelom noge. Osim zdravstvenih problema učenik
se sa samohranom majkom našao i u teškoj financijskoj situaciji. Prijatelji iz razreda sa svojom su
razrednicom odlučili pomoći bolesnome prijatelju. Obilazili su ga pomažući mu u svladavanju nastavnoga gradiva, a zatim su sudjelovali u akciji prikupljana novčane pomoći kojoj su se priključili
roditelji i svi djelatnici škole.
I za drugog školskog prijatelja Ivana Goretu koji je pao i teško se ozlijedio također su organizirali prikupljanje pomoći kako bi ga obradovali svojim posjetom i božićnim darom.
Učenici 6.b razreda pokazali su u najtežim trenutcima da imaju dobro srce te da su pravi i nesebični prijatelji.
Laura Kavalari, 6. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Milvia Vuk
192 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Emo skupine
O emo skupinama kruže različite glasine, uglavnom vrlo negativne. Slušaju
neku čudnu mračnu glazbu, nose crnu odjeću, povezani su sa sotonizmom,
samoozljeđuju se, skloni su samoubojstvu… Što su glasine, a što je istina?
Koliko glasine mogu biti opasne za te mlade ljude?
Alejandra Habanhero, mlada petnaestogodišnjakinja, nakon još jedne zabavne večeri, vraćala
se doma s tri prijateljice. Hodajući ulicama Mexico Cityja, slučajno su zalutale u mračnu ulicu sa
starim napuštenim zgradama. Okrenule su se s namjerom da se vrate na glavnu ulicu, no tada im je
od straha zastao dah. Ispred njih se nalazila skupina pijanih i drogiranih mladića s palicama u rukama. Pokušale su se provući pokraj njih na glavnu ulicu, ali nisu uspjele. Nije bilo izlaza. Najprije su
krenule uvrede i psovke, a onda su ih mladići počeli nemilosrdno tući palicama.
Kad su krvoločni nasilnici otišli, djevojke se neko vrijeme nisu mogle ni pomaknuti. Neke su bile
i u nesvijesti. Alejandra je uspjela utipkati majčin broj u mobitel i uskoro je u ulicu došla Hitna pomoć i policija.
Policija i liječnici nisu mogli vjerovati što je učinjeno tim krhkim djevojkama. Vrlo brzo je policija saznala razlog napada. Djevojke su taj razlog naslutile već iz psovki i uvreda koje su im uputili
nasilnici prije nego što su ih počeli tući. Pretučene su zapravo samo zbog svog izgleda, glazbe koju
slušaju, zbog svog načina razmišljanja, načina na koji gledaju svijet i okolinu koja ih okružuje.
Naime, one su se vraćale sa sastanka emo skupina iz Mexico Cityja, a nasilnici uopće nisu slučajno zašli u onu ulicu, nego su znali za njihov sastanak i cijelo vrijeme su ih pratili.
Vjerojatno se sada pitate što su to emo skupine i što to kod njih može nekoga toliko isprovocirati da ih prati i nemilosrdne tuče.
Emači su mladi ljudi koji žele istaknuti da vrlo EMOtivno, tj. s puno osjećaja, doživljavaju događaje oko sebe. Smatraju da današnji svijet mari samo za novac, da se cijeni samo izvanjska ljepota
i da su odnosi među ljudima dosta hladni ili grubi. Oni se zato izoliraju od takvog svijeta i skupljaju
u klanove u kojima se druže. Otvaraju se svojim emocijama, naglašavaju osjećajan doživljaj svijeta
koji ih okružuje, s naglaskom na tužnom raspoloženju. Ta druženja su ujedno i njihovo povlačenje i
bijeg od grube stvarnosti. Emo klanovi su se počeli pojavljivati sredinom 80-ih godina u Americi i
uskoro se počeli širiti i u druge dijelove svijeta. Long Island se danas smatra glavnim gradom tinejdžerskih emača. Svoju različitost, ali i osjećaj tuge zbog svijeta u kojem žive, ističu i crnom odjećom koju nose. Da bi istaknuli koliko su nezadovoljni svijetom u kojem žive, neki su emači skloni
samoozljeđivanju - zbog čega je skupina na lošem glasu. O samoubojstvima nema nikakvih dokaza,
o tome samo kruže glasine. Emači nikad nisu napali druge niti drugima činili zlo.
Upitali smo se maloprije zašto su nasilnici napali baš emo skupinu. Nema na to pitanje nekog
mudrog odgovora. Odgovor je vrlo jednostavan: nažalost, uvijek postoje ljigavci koji bez razloga
tuku druge ljude jer im se ne sviđa njihov izgled ni razmišljanje.
Ivana Živković, 8. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditelj: Mate Milas
LiDraNo 2011. // 193
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Pr isu stvovali smo sni manju i inte rvj uirali pobj ednic u
Feniks na Supertalentu
Ove godine imali smo čast prisustvovati Supertalentu, najgledanijem šou
u Hrvata. Kao što već znate, pobjednica je bila Viktorija Novosel, djevojka
koja prekrasno pjeva i nadarena je glazbenica. Dobili smo dopuštenje za
razgovor s njom.
Nakon što smo dobili akreditacije (velika HVALA gospođici Mirti Petrinec) i smjestili se među
prave novinare, imali smo priliku vidjeti kako Supertalent izgleda potpuno drugačije u studiju nego
ono što se vidi u emisiji. Na televiziji se sve jasno vidi i čuje, u studiju ne. Izuzetno simpatičan i komičan animator potiče publiku da plješće i navija, dijele se majice s logotipom emisije najglasnijim
navijačima, sve je puno reflektora i kamera, isprobava se ozvučenje i rasvjeta... Gotovo polovicu
gledatelja čine djeca koja za vrijeme reklama nastoje uhvatiti članove žirija kako bi dobili autogram.
Voditelji Rene Bitorajac i Igor Mešin svako malo se premještaju s mjesta na mjesto i zbijaju šale.
Velik monitor prikazuje publici ono što se trenutačno emitira na malim ekranima. U svakom slučaju,
bilo nam je to zanimljivo iskustvo.
Iza pozornice
Pred kraj snimanja, nakon što je proglašena pobjednica, odvedeni smo iza pozornice kako bismo tamo pričekali Viktoriju Novosel. Ono što popularno nazivaju backstage, zapravo je golema
prolazna prostorija koja ne izgleda nimalo reprezentativno. Visokoga je stropa i bez namještaja, s
tek pokojim stolcem ili dvosjedom. U jednom je kutu uređen dio za snimanje reklame za MAXtv. U
drugom kutu gospodin Tomislav Tenšek Snoopy s grupom prijatelja svira neke stare pjesme i očito uživaju u prisjećanju na glazbu svoje mladosti. Sve je puno izvođača i njihovih pratitelja koji se
dosađuju čekajući nešto ili nekoga. Iskoristili smo priliku i razgovarali s nekim sudionicima ovoga
showa.
Maja Terzić plesala je na Supertalentu sa svojom ljubimicom, dvogodišnjom kujicom Nessom.
Umiljata crno-bijela kujica radoznalo nas je promatrala za vrijeme razgovora. Povremeno bi se
uvukla u svoju prijenosnu šator - kućicu, no vrlo brzo bi znatiželjno izvirila i vratila se među natjecatelje. Činilo nam se da se sa svima sprijateljila jer bi je svako malo netko češkao iza uha ili pogladio po glavi. Maja nam je ispričala kako je Nessu udomila još kao štene, a išla je po nju na drugi
kraj Hrvatske. Nedavno je Nessa teško oboljela, no uspjela je ozdraviti i nastupiti u Supertalentu
te doći čak do finala. Maja kaže kako joj se život nakon ovoga nastupa jako promijenio, ali i da je te
promjene neće spriječiti da i dalje nastavi s aktivnostima oko udomljavanja napuštenih životinja.
Aleksandar Olujić zvani Aco dolazi iz Rijeke i izvrsno svira harmoniku. Mnogima u našoj školi
on je bio glavni favorit. Kaže da svira harmoniku od svoje sedme godine. Svira iz „gušta”, a u zadnje vrijeme je počeo eksperimentirati s različitim vrstama muzike i s tim došao na Supertalent.
O tome je li mu žao što nije pobijedio kaže: „Pa normalno da mi je žao. Kako mi ne bi bilo žao!
Žao mi je, žao mi je, bilo je tako blizu, ali ni drugo mjesto nije mala stvar. Tužan jesam, ali Bože moj,
nije kraj svijeta”.
Burhan Huseini ili Buki jedan je od braće iz Skandal benda, za koje je Nina rekla da je u studio
unio čistu pozitivu. Sam nam je pristupio s pitanjem jesmo li mi novinari. Nakon što ga naša voditeljica uopće nije prepoznala izjavivši da u prirodi izgleda puno drukčije nego na televiziji, ipak
smo popričali s njim. Kaže kako mu je ovo iskustvo pomalo naporno, ali zanimljivo jer su on i brat
Almedin upoznali mnogo novih i dobrih osoba. Drago mu je da su bili dio ovoga showa. Naša ga je
194 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
voditeljica pitala kako može onako brzo bubnjati i kad je to naučio. „To je stvar improvizacije. S tim
se rodiš, to dobiješ kao dar od Boga, ne možeš to naučiti” kaže Buki.
I šećer na kraju. Oko ponoći dočekali smo Viktoriju Novosel, studenticu književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sva uzbuđena zbog pobjede, umorna od silnih intervjua i odrađenih
reklama jedva je čekala da se sve to završi. Nakon snimanja reklame za MAXtv uzdahnula je: „Napokon gotovo!” Na to joj je organizatorica rekla: „A, ne, ne! Čekaju te još i novinari iz Granešine!”
No, što se mora, nije teško! Sjela je Viktorija s nama i razgovor je krenuo u veselom tonu.
Viktorija pjeva za „gušt”
Feniks: Vidimo da si umorna. Možeš li još malo izdržati?
Viktorija: Imate pet minuta. Što vas zanima?
Feniks: Kako i kada si počela pjevati?
Viktorija: To je došlo samo od sebe. Kao klinka sam imala potrebu pjevati, a zatim i svirati, i sve
je krenulo u tom smjeru.
Feniks: Jesi li kao dijete maštala da postaneš slavna?
Viktorija: Nisam baš maštala da postanem slavna. Slava sa sobom nosi veći broj ljudi koji te
mogu čuti, a ja sam imala potrebu tu nešto pružiti i eventualno na taj način postati slavna. U svakom slučaju, ne trebaju mi zvjezdice i blještavilo. No priznajem da one nose sa sobom i pozitivne
stvari.
Feniks: Tko ti je uzor od obitelji, a tko od slavnih?
Viktorija: Pa nisam baš čovjek od uzora. Slijedim ono za što ja smatram da je vrijedno, ali, naravno, ima mnogo ljudi koji su utjecali na moj život.
Feniks: Kako si se osjećala pred žirijem na audiciji?
Viktorija: Bili su iznimno ugodni pa je onda i meni bilo lakše. Prekrasno smo pričali prije nastupa i poslije njega. Jako ih cijenim.
Feniks: Neki kažu da te Enis slušao na Trgu i nagovorio da se prijaviš na Supertalent. Je li to istina?
Viktorija: Ne, to su glasine. Enis nema veze s tim. Nagovorila me jedna producentica.
Feniks: Što ćeš učiniti s osvojenim iznosom?
Viktorija: Ne znam. Nisam to planirala i ne mogu precizirati.
Feniks: Hoćeš li se ubuduće družiti s ostalim kandidatima?
Viktorija: Iznimno mi se dopala Petra Antolić kao predivna osoba i glazbenica. Već smo uspostavile kontakt i nadam se da ću se s njom jednoga dana družiti i raditi.
Feniks: Hajdmo sad malo na stil. Tko je birao odjeću? Nosiš li i inače ovakvu odjeću?
Viktorija: Stilisti! (Smijeh! Onaj njezin!) Bilo je jako velikih problema, ali sad je sve u redu. Inače
imam drugačiji, ležerniji stil odijevanja, ali pozornica je pozornica. U ova 73 sata koliko sam ovdje,
već sam se navikla na eleganciju, već je postala sastavni dio mene. (Ponovno smijeh!)
Feniks: A sada nekoliko riječi o tvom jedinstvenom načinu smijanja.
Viktorija: Aha! Ne znam zašto, ali oduvijek se tako smijem. Znam da je mnogima moj smijeh iritantan i pokušala sam poraditi na tome, ali ne ide.
Nakon završetka intervjua Viktorija je odahnula što je napokon sve gotovo. A mi smo nakon toliko uzbuđenja oko jedan u noći izašli iz studija u gustu mećavu. Vozeći se taksijem kroz bajkovit
granešinski kraj prekriven debelim snježnim pokrivačem, osjećali smo se ponosno što smo sudjelovali u tako velikom šou i bili smo sretni jer smo dobili priliku intervjuirati pobjednicu Supertalenta
kojoj želimo blistavu međunarodnu karijeru.
Paola Vulje, 6. razred
OŠ Granešina
Voditeljica: Natalija Krznarić
LiDraNo 2011. // 195
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
ULOMCI IZ PUTOPISNE REPORTAŽE ( SLIČICE S JUKAT ANA)
Hasta la vista Meksiko, vidimo se opet
Meksiko se smjestio u Sjevernoj Americi između SAD-a i Gvatemale. Glavni
grad mu je Ciudad de México, a službeni jezik je španjolski. Neovisnost
od Španjolske je stekao u 19. stoljeću. Ima približno 2 milijuna kvadratnih
kilometara koje naseljava sto osam milijuna stanovnika. Ljudi na jugu su niži
rastom od onih na sjeveru. Glavnina stanovništva pripada kršćanskoj religiji.
Novčana jedinica u Meksiku je pesos. Prevladava tropska klima. To su glavne
informacije koje smo prikupili prije dolaska u Meksiko.
Stigavši u Cancun na poluotoku Jukatan, na aerodrom glavnog turističkog središta Meksika,
zapuhnuo me topli zrak i miris tropskog raslinja. Autobusom smo za pola sata doputovali do hotela
koji se smjestio na plaži Playa del Carmen, nedaleko Cancuna. U hotelu nas je dočekalo ljubazno
osoblje sa širokim osmjehom i koktelom dobrodošlice. Da bismo se rashladili, ušli smo u more i
nismo izlazili dok užareno narančasto sunce nije zašlo ispod raskošnih bogatih palma. Ponekad su
valovi bili visoki i do dva metra, na opće veselje avanturi sklonih turista i mnogobrojne djece. Žarko karipsko sunce toliko je pržilo da je nekoliko minuta provedenih na ležaljkama za sunčanje bilo
dovoljno da nam postane neizdrživo vruće. Prekrasan osjećaj je stati na vreli, sitni, bijeli pijesak i
zatrčali se u tirkizno more po osvježenje. Hotel je nudio veliki izbor svježeg voće i ukusnih voćnih
koktela u kojima smo svakodnevno uživali, a posluživali su se u baru na bazenu. Većina hrane bila
je prilično ljuta, ali vrlo ukusna pa je užareno nepce trebalo hladiti velikim količinama vode. Iskoristili smo mogućnost da posjetimo razne restorane koji nude tradicionalnu hranu različitih kuhinja:
meksičku, argentinsku, mediteransku i majansku.
Tulum, grad starih Maja
Imali smo priliku posjetiti arheološko nalazište starih Maja u mjestu Tulum. Majanski svijet je
duhovni svijet. Maje su vjerovale da je svijet ravna ploča s četiri kuta, a svaki od njih označen je
drugom bojom. Istok je crven i simbolizira rađanje sunca, zapad je crn i simbolizira mjesto gdje
sunce umire. Bijela je boja sjevera, a žuta je boja
juga. Središtem Zemlje prolazi linija plavozelene boje u čijem centru raste drvo koje ujedinjuje majanski svemir. Korijeni mu dosežu do podzemnog svijeta mrtvih, a stablo mu se uspinje u
nebo gdje bogovi žive. Planine i spilje su mostovi
između fizičkog i duhovnog svijeta. Kako je poluotok Jukatan gotovo ravan, piramide su bile ljudskom rukom izgrađene planine koje predstavljaju centar moći. Najveću moć su imali svećenici koji
su bili veza s bogovima te su često prinosili žrtve, ponekad čak i ljudske. Maje su nam u nasljedstvo ostavile svoj vrlo precizan način računanja vremena, majanski kalendar. Bili su odlični matematičari te su u računanje uveli znamenku nula, daleko prije svih ostalih. Naš sistem je baziran na
broju 10, broju naših prstiju na rukama. Maje su promatrale cijelu osobu pa im je sustav baziran na
broju 20 (uključili su i nožne prste). Grad Tulum je doživljavao svoj vrhunac u 13. stoljeću, Maje su
196 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
ga naseljavale sve do 16. stoljeća kada su ih Španjolci pokorili. Grad Tulum je ograđen s tri strane
zidovima visokim oko pet metara, a s četvrte strane štitilo ga je more. U naselje se može ući samo
kroz pet uskih prolaza.
U Xcaretu
Posjetili smo i zabavni park Xcaret (Eškeret). Poseban je po tome što životinje koje ga nastanjuju nastoji zadržati u njihovom prirodnom
okruženju. Paviljon leptira me očarao svojom ljepotom.
Iz neposredne blizine mogli smo promatrati tisuće leptira najrazličitijih vrsta i neopisivih
boja. Pomalo zastrašujuće bilo je vidjeti razdraženog tigra kako se približava ogradi. Imali smo
sreću i uhvatili tapire na ručku. Flamengosi su
zadovoljno pokazivali svoje čarobno ružičasto
perje i prekrasne, duge tanke noge.Bilo je zabavno gledati majmune kako se spretno prebacuju s grane na granu. Mojoj mami se najviše svidio paviljon orhideja. Zbog savršene mješavine najnježnijih mirisa i najrazličitijih kombinacija boja htjela
je ostati tamo zauvijek.
U carstvu slapova
Poluotok Jukatan poznat je po brojnim podzemnim rijekama i jezerima. I mi smo hrabro
odlučili zaplivati. Tok nas je vodio kroz duboke
kanjone obrasle bujnim raslinjem i presijecane tamnim, hladnim špiljama. Dvadesetmetarski slapovi prosipali su na nas milijune blistavih
kapljica vode i radili su takvu zaglušujuću buku
da se uopće mođusobno nismo mogli čuti. U potrazi za vodom korijenje drveća je prodrlo kroz
svod spilje i prilično nam otežalo daljnje probijanje. Imala sam osjećaj da otkrivam još neistražena i nepoznata područja Zemlje. Bilo me strah,
ali istovremeno sam osjetila veliko uzbuđenje
koje bih željela ponovno iskusiti. I zato: „Hasta
la vista Meksiko, vidimo se opet!“.
Marta Palinec, 8. razred
OŠ Jabukovac
Voditeljica: Senija Badić
LiDraNo 2011. // 197
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Bolestan si... I n e daj Bože završiš u bolnic i.
Ne boj se, i tamo t e čeka - škola.
I to postoji - Škola u bolnici
Školu u dječjoj bolnici u Klaićevoj organizirali su Klinika za dječje bolesti
Zagreb i Osnovna škola Izidora Kršnjavoga u Zagrebu koja joj je ujedno i
matična škola.
Malo povijesti
Prvi nastavni dan za pacijente dječje bolnice Klaićeva počeo je 26.siječnja 2004. god. Nastava je organizirana od 1. do 8. razreda, u malim skupinama u kombiniranim razredima ili individualno. Nastava se odvijala
u poslijepodnevnim satima, u blagovaonicama, liječničkim predavaonicama ili uz bolnički krevet. Danas se ona
odvija u posebno uređenim učionicama ili individualno
kod nekih učenika koji su u težem fizičko-zdravstvenom
stanju. Ponekad zajedno imaju nastavu u jednoj učionici
različiti razredi. Nastava traje od 9.45 do 12.45. Zbornica se nalazila na drugom kraju bolnice, bila je to prostorija od nekoliko kvadratnih metara namijenjena petnaestorici učitelja. U ljeto 2005.god. dobili su novi, tri puta
veći prostor za zbornicu, i novi namještaj za nju, pa su
školsku godinu 2005./2006. započeli preporođeni! Te
se godine ostvaruje i program kulture koji je uključen u
školski program jednom mjesečno. Do danas je održano preko 20 kazališnih predstava, koje su, kao i likovne
radionice, razveselile djecu.
Iako je ovo najveća Škola u
bolnici ona nije najstarija.
Zapravo u našoj domovini,
na riječkoj Kantridi škola
u bolnici postoji od 1945.
god. tako da ova zagrebačka
zapravo nije novitet.
Evo nas u razredu
Razred ili soba, klupa ili krevet - svejedno, to je škola. Istina, malo neobična škola i čudan ugođaj, ali ipak škola koja ima svoje učitelje i učenike, pa čak i ocjene. A što o ovakvoj školi misle njeni
učenici?
Ivan Sučić, 5.r.
„Najteži predmet mi je povijest. Došao sam iz Krapine zbog natečenog koljena. Ostajem par dana. Dobivam
ocjene, i zasad su sve petice. Ovdje učim engleski, ali
neke predmete nemam ovdje koje imam u pravoj školi
kao npr. tehnički. Nedostaje mi obitelj, ali i tu sam našao neke prijatelje. Škola u bolnici mi se sviđa, lakše mi
je nego u pravoj školi jer tu imam manje predmeta i sat
mi brže prođe. Ovdje je u biti kao da imam instrukcije jer
profesorica radi samo sa mnom.”
198 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Petra Pavičić, 7.r.
„Došla sam iz Petrinje. Ovdje sam tek dva dana, ali u školu nisam išla mjesec dana. Jako mi
nedostaju prijatelji i obitelj, ali čujem se s njima svaki dan. U bolnici su svi jako dobri prema meni.
Danas mi je prvi dan nastave.”
Josip Šunjo, 8.r.
„Ja sam iz Zagreba. Najteži predmet mi je hrvatski. Tu sam već dva tjedna, a škola u bolnici mi
je puno pomogla. Ponovio sam dosta gradiva, čak i nešto iz sedmog razreda. Bolnica mi više nije
strana. Škola je pridonijela tome da se osjećam ugodno u bolnici.”
Što kažu učitelji?
Ocjene koje se dobiju u ovoj školi upisuju se samo onim
učenicima koji su tri tjedna ili duže u bolnici. Nastava u bolnici se „računa” kao redovna nastava, ali ne pišu se nikakvi
izostanci. Mnogi ne znaju za školu u bolnici, što je velik propust, jer je ona jednako važna kao i regularna škola koju učenici izvan bolnice svakodnevno pohađaju. Profesori ponekad
rade i s djecom zaraženom nekim virusom, s djecom oboljelom od nekih drugih zaraznih bolesti. Bitna stvar je izolacija kako bi se spriječilo pogoršavanje bolesti pacijenta, ali
i mogućnost da profesor oboli. Zato profesori često rade s
maskama. Upoznali smo i najteži odjel. To je Onkologija i na
njoj su djeca slabog imuniteta, pa ih moraju zaštiti tako da
učitelji stave zaštitu preko cipela, masku, rukavice i zaštitnu
kutu. Ne smije se raditi kada je izolacija - tamo ulazi samo
medicinsko osoblje. I u ovoj školi postoje razrednici. „Mi smo
ustvari „D” razred u naše matične škole,” kažu nam učiteljice. Učiteljice nižih razreda se vode kao razrednice.
U predmetnoj nastavi obilazimo cijelu bolnicu, predajemo svi i to učenicima svih razreda, a učiteljice imaju samo tri
odjela. Svake školske godine našom Školom u bolnici prođe
između 1500 do 2000 učenika. Najduže učenici ostaju i po
nekoliko mjeseci, nekada se zna dogoditi da čak završe i jednu školsku godinu u bolnici. - upoznaje nas s radom Violetta
Radić-Šulekić, profesorica hrvatskog jezika u Školi u bolnici.
MOŽE LI SE U OVOJ ŠKOLI „MARKIRATI”? „Ako dijete
jako želi možemo prvi dan dolaska u bolnicu početi s nastavom, ali to nam inače nije uobičajeno. Nekada je dijete tu i po
nekoliko dana, ali mu je loše pa s njim ne održavamo nastavu. Vrlo je teško ako je dijete u bolnici, a ne želi ići na nastavu, zato što ne možemo odlučiti što napraviti u toj situaciji.
Da, neka djeca se začude kada čuju da i u bolnici mogu ići u
školu, neka se pobune, ne prihvaćaju.” - dodaje profesorica.
Profesorica Violetta
Upozorenje na ulazu u Onkološki odjel.
LiDraNo 2011. // 199
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Uvažavanje dječje osobnosti
Dugotrajna bolest i
hospitalizacija školske
djece izazivaju širok
raspon smetnji, gubitak
samostalnosti, radnih
navika i zaboravljanja
stečenog znanja i vještina,
nesigurnost i strah od
neuspjeha, te gubitak
zanimanja za školu. Nakon
povratka u školu učenici
su izloženi stresnim
događanjima polaganja
predmetnih i razrednih
ispita, a nije zanemariv i
strah od gubitka školske
godine i rastanak od
prijatelja. Istraživanja
su pokazala da dijete
tijekom hospitalizacije uz
ponuđene sadržaje, koji su
slični onima izvan bolnice,
lakše boravi u bolnici, a
oporavak je uspješniji i
brži.
Izvor:
časopis „Plavo zvono”
200 // LiDraNo 2011.
Djeca koja su pohađala nastavu u Školi u bolnici uključuju se u redovni razredni program kad se vrate svojim
školama. Ponekad postižu i bolje rezultate, jer su s bolničkim učiteljima produbili, proširili, utvrdili i ponovili ono što
im osobno treba. No, djeca i roditelji različito prihvaćaju Školu u bolnici, od oduševljenja i zahvalnosti, do negodovanja i ne prihvaćanja. Učitelji s osmijehom pokušavaju svako dijete pridobiti za Školu, ali s mnogo poštovanja
prema njegovoj osobnoj odluci. Pred dijete u bolnici učitelji postavljaju zahtjeve, školske zadaće koje su mu primjerene i bliske i tako pokazuju djetetu da ga uvažavaju,
poštuju i vjeruju u njegove mogućnosti. To doprinosi njegovom samopouzdanju i stvaranju bolje slike o sebi, potiče ozdravljenje i jača snagu organizma. Budući da je nastava prilagođena svakom pojedinom djetetu, njegovom
uzrastu, fizičkom, psihičkom i nadasve zdravstvenom
stanju,većina djece su nastavu prihvatila s radošću.
Odlazim iz bolnice, osvrćem se i pazim kako ću pretrčati Klaićevu ulicu i stići u svoju školu, da ne bih i ja završila u bolnici. Zapravo, obje su moje. Poznajem i neke učitelje jer rade u obje škole, pa ipak... nije isto. Nema galame i
vike na kakve su moje uši navikle, a učitelji nikad ne nose
maske na licu...
Iva Kušurin, 8. razred
OŠ Izidora Kršnjavoga
Voditeljica: Slobodanka Glavač
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Istanbul
Osim priče o jednoj nezaboravnoj ljubavi turska sapunica 1001 noć
prikovala nas je uz male ekrane i fotografijama prekrasnoga grada uz
more, s veličanstvenim mostovima, lijepim šetnicama, raskošnim vilama i
zanimljivim građevinama. Grad je u seriji prikazan na vrlo zanimljiv način i
mama jednostavno nije odoljela, odluka je pala:“Idemo u Istanbul.“
Stigao je i tan dan. Formalnosti u zračnoj luci, prijava i predaja kovčega, provjera osobnih stvari
koju unosimo u avion, skidanje tenisica ( to vam je tako kad nosite tenisice s kotačićima). Cupkanje
pred izlazom, ulazak u autobus pa mala šetnja po pisti i evo nas u avionu.
Veselim se, avion polako ubrzava, lagano se dižemo i odjednom iz ptičje perspektive vidimo
samo oblake. Nakon nešto manje od dva sata plješćemo pilotu koji nas je uspješno prizemljio u
drugoj vremenskoj zorni i na drugom kontinentu. Aerodrom Sabiha Göcken na azijskoj je strani
Istanbula i dobio je ime po jednoj od usvojenih kćeri Kemala Ataturka. Gospođa Sabiha je bila prva
žena vojni pilot u Turskoj.
Pada kiša, ukrcavamo se u autobus i čujemo da će vožnja do hotela trajati sat i pol !!!
Vraćamo se u Europu, no vremenska zona ostaje ista.
Pred nama su široke prometnice, brežuljci, kućice kao od lego kockica, džamije i magla. Kako se
približavamo europskoj strani, vrijeme je sve ljepše. Pred nama je most, onaj iz serije, prelazimo
Bospor. Most preko mora, koji spaja azijski i europski dio, nikada se nisam vozila preko takvog mosta. Neboderi, džamije, okićen grad jer se slavi Dan Republike, crvene zastave vise po cijelom gradu. Zidine koje potječu iz različitih povijesnih razdoblja isprepliću se s kućama, sasvim su stopljene
s gradom kao da su oduvijek tu. U Istanbulu je inače tako, svugdje spoj novog i starog. Moderna
cesta vodi ispod akvadukta koji je tu već nekoliko stoljeća.
Hotel je sasvim blizu centra, ali taj je dio grada oronuo. Vozimo se taksijem prema trgovačkom
centru. Mama kaže da je ovdje kao u našem Trnju, malene kuće, malene radnje.
Stigli smo iz jednog svijeta u drugi, ovdje ponovno sve bliješti, veliki trgovački centar, središte
moderne trgovine. Gladni smo i odlučujemo se za Iskender kebab, u keramičkoj posudi je narezana
lepinja, narezano meso zaliveno kečapom i uz to jogurt.
Novi dan, sala za doručak je na petom katu hotela odakle se prostire pogled na Bospor, brodovi čekaju prolaz. Iako su to ogromni brodovi, izgledaju sitno. Kamo god pogledaš, vidiš more ili
džamije ili brežuljke.
U centru smo grada, sve je krcato turistima.
Aya Sofija, Plava džamija i Topkapi palača. Tako mnogo povijesti na jednom mjestu. Aya Sofija,
nekadašnja patrijarhalna bazilika, pretvorena je u džamiju, a 1935. godine Ataturk ju je pretvorio u
muzej i otvorena je posjetiteljima svih vjera.
Plava džamija, pravim imenom džamija sultana Ahmeta sa svojih šest minareta najveličanstvenija je džamija u Istanbulu. Ime je dobila zbog plavih pločica kojima je popločena njezina unutrašnjost. Čekamo pred ulazom u džamiju, Ispred ulaza izuvamo cipele što je običaj u svim džamijama.
Iako je džamija prepuna turista, vjernici se u miru, ako se to može nazvati mirom, uz stotine turista,
mole i klanjaju.
Naše sljedeće odredište je Topkapi palača ili carigradski dvor. Riječ je o osmanlijskom carskom
dvorcu u Istanbulu koji je dobio ime po glavnim vratima palače, odnosno kapiji s topovima, a sagradio ju je sultan Mehmed II. i bila je sjedišta Osmanlijskoga carstva od 1465.do 1853. godine. Ulazimo u palaču s koje se pruža divan pogled na Bospor i suprotnu stranu Istanbula. Razgledavamo
LiDraNo 2011. // 201
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
unutrašnjost palače, začuđena sam njezinom veličinom i raskoši. Izlazimo na mali vidikovac. Preko
puta se uzdiže Galata kula,a s lijeve se strane vidi Plava džamija.
S posebnim zanimanjem dočekala sam odlazak na Kapali čaršiju, mjesto koje u Istanbulu ne
smijete preskočiti. Natkrivena tržnica s 4ooo trgovina s unutarnje i oko 400 s vanjske strane, najveći je trgovački centar na svijetu. Ovdje možete kupiti sve što poželite od omiljenog turskog slatkiša ušećerenog koštuničavog voća, zlata, tepiha, suvenira, čajeva, odjeće. Kapali čaršijom možete
hodati danima bilo da kupujete ili samo razgledavate.
Sljedeći dan išli smo na vožnju brodom po Bosporu. Puhao je vjetar i bilo je hladno, no većina
turista stajala je na palubi kako bismo mogli fotografirati lijepe građevine na obali Bospora. Osobito smo uživali u pogledu na vile, vlasništvo najbogatijih turskih obitelji. Neke smo prepoznali kao
domove junaka iz 1001 noći.
Nakon višesatne vožnje brodom i ručka s turskim tradicionalnim jelima, vratili smo se autobusom u središte grada i uputili se prema Dolmabache palači. Zadivila me je svojom ljepotom, osobito kristalni lusteri i bogato izrezbarena vrata.
Istanbul se razlikuje od svih europskih gradova svojim spojem istoka i zapada, kulturom, običajima, vjerom, arhitekturom, ali i načinom života. Iznenadio me spoj tradicionalnog Istanbula i
modernoga dijela grada. Željela bih se opet vratiti u Istanbul, a svi koji vole putovanja trebali bi ga
posjetiti i uživati u njegovim čarima.
Latica Marcela Tomada
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
202 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Istanbul - grad suprotnosti i raskoši
Baš kada sam pomislio da će mi ovi praznici proći tako da ću ih što prije htjeti zaboraviti, stigla
mi je odlična vijest: putujem u Istanbul, u samo srce Orijenta.
Još prošle godine ime Istanbul bio je sinonim za sat geografije na kojemu smo odvajali Aziju
od Europe bosporskim tjesnacem, a danas je on poveznica svim Hrvatima uz lijepu Šeherezadu i
zamamnog Onura.
Gledanjem te serije, Hrvati (tako i moja obitelj) naučili su nekoliko turskih riječi i upoznali ljepote Istanbula, ali što je još važnije, dobili želju za putovanjem u taj prekrasni grad.
Istanbul, nasljednik raskošnog Carigrada, a danas višemilijunski grad na dva kontinenta koji
uspješno spaja suprotnosti koje se u njemu susreću. Bilo bi mi uistinu teško opisati sve ljepote i čari
takvog grada u kojem su sagrađene najljepše sultanske palače i najveći svjetski bazari. Posebno
me oduševila Aja Sofija kao najveći primjerak bizantske kulture, a danas je zaštitni znak grada na
svim razglednicama koje se šalju po cijelome svijetu.
Mene je posebno dojmila Plava džamija sa šest impresivnih minareta koja se
ubrajaju među najljepše primjerke otomanske arhitekture.
Vidio sam i Topkapi palaču, veličanstveno sjedište Otomanskog Carstva
sa svojim velebnim zdanjima i prekrasnim vrtovima
te riznicom zlatnog nakita i
predmeta od zlata i dragog
kamenja.
Plava džamija
Ništa manje lijepa i posebna je očaravajuća palača Dolmabahče, rezidencija turskog sultana sagrađena prije 150 godina u čijoj se arhitekturi osjeća i
europski utjecaj. Nakon što sam prošao kroz palaču,
moram priznati kako sam ostao bez daha. Sve je bilo
od čistog zlata i srebra: okviri za slike, pribor za jelo,
svijećnjaci, uskrasi pa čak i oružje.
Posebno zanimljivo bilo je što je svaki pa i najmanji ukras nacrtan na stropu ili izvezen na tepihu bio
simetričan. Sobe su također potpuno simetrično uređene što je za naše shvaćanje neobično.
Nakon gotovo cjelodnevnog obilaska ovih prekrasnih građevina s nestrpljenjem sam čekao odlazak na najveću tržnicu- Kapali Carsi gdje sam upoznao sve čari trgovine i cjenkanja.
Velika je to i natkrivena tržnica s 3600 lokala i trgovina u kojima smo mogli naći razne dragulje,
zlatne ukrase, neizbježne nogometne dresove i navijačke šalove, tipičnu istočnjačku odjeću, suvenire i naravno, nargilu.
LiDraNo 2011. // 203
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Takvi šareni izlozi s obiljem kiča jednostavno vam odvuku pogled i izmame osmijeh na lice. Posebno su me oduševile trgovine poznatih svjetskih dizajnera kao što su Luicci, Falpucci, Nursace i
VerSSace! Takvih originala bilo je po cijelom gradu. Na svakom uglu mogli ste pronaći bogatstvo
šarenila i trgovina čiji su prodavači stajali na ulici i pokušavali nezainteresirane prolaznike uvesti
u svoje malo carstvo.
Posjetili smo Tašhan, mjesto na kojem se ljeti redovito ispija čaj s prijateljima, no to mjesto ne
trebam opisivati jer ga svi već dobro znaju iz legendarne Šeherezade. Naravno, morali smo posjetiti jednu od najživljih ulica na svijetu, Taksim. Sjeli smo u tipičnu tursku kavanu gdje smo uživali
u turskim specijalitetima: ćuftama, kebabu i rahat lokumu. Namjeravali smo probati neku slasticu,
ali nismo mogli dalje od sutlijaša jer svi ostali kolači su blago rečeno plivali u šećeru što je tipično
za tursku kuhinju.
Siti i zadovoljni, sve smo
zalili klasičnim, ukusnim turskim čajem koji se poslužuje u posebno oblikovanim,
malim šalicama, a nakon
toga morali smo kušati dondurmu, turski sladoled s ekstraktom orhideje kojeg smo
dobili od zabavnog mladića
obučenog u tradicionalno
tursko odijelo, s naravno, fesom na glavi.
Bosporski most
Posjetiti Istanbul, a ne provoziti se bosporskim mostom koji povezuje zapadnu, europsku i
istočnu, azijsku stranu grada, jednostavno je nezamislivo.
Neoprostivo bi bilo ne posjetiti neki od čuvenih istanbulskih stadiona. Odlučio sam se za jedan
od najljepših na svijetu, stadion nogometnog kluba Besiktas.
Nakon pet oku i nepcu ugodnih dana, krenuli smo kući.
Znao sam da nas čeka petnaest sati napornog, ali ne i dosadnog putovanja do Zagreba. Prolazak kroz Bugarsku bio je gotovo deprimirajući, ali to je ipak neka druga priča, pa o tome neki drugi
put.
U kasnim satima stigli smo u Zagreb gdje nas je dočekao sasvim različit, nimalo orijentalan miris.
Marko Lozić, 8. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Miranda Kekez
204 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Int ervju: „Ra zgovor u z rcalu - Tea s T eom.”
Ja sam dijete
slobodnoga duha
tko je god sa mnom nije mu dosadno.
Tko je zapravo Tea Marušić? Na spomen toga
imena nekima dođe osmijeh na lice, a nekima se
digne kosa na glavi. Kako naša profesorica iz hrvatskog često kaže, najteže je porazgovarati sam
sa sobom, suočiti se sa svojim manama i vrlinama. Pogled u zrcalo, diktafon u ruke i... Saznajmo
odgovor(e) na postavljena pitanja. Tea je...
Tko si ti? (Tko sam ja?)
Ja sam tinejdžerica Tea. Učenica sam osnovne škole kao i gotovo svako dijete mojih godina. Živim u novozagrebačkom naselju Sloboština sa zaposlenim(!) roditeljima i deset godina, osam mjeseci i jedan dan starijom sestrom, ali moja si je obitelj sama kriva što je prije 14 godina poželjela
imati novog člana, malu „gnjavatoricu”. Istina, tada to nisu znali, a mogli su živjeti mirnim obiteljskim životom. Tko je god sa mnom, sigurno mu nije dosadno. Gledali ste filmove o vragolastom Denisu?! On je ponekad „kamilica” u odnosu na mene! Vrlo sam sretna i vesela osoba.
Koje su ti (mi) mane?
Mislim da je sada moja najveća mana svjetski poznat- facebook. To se možda ne čini kao mana,
ali vjerujte mi jest.. Postala sam ovisna o njemu i „ upala” sam u začarani svijet facebooka.
Misliš (mislim) li za sebe da sam komunikativna osoba?
Dakako. Mislim da sam vrlo komunikativna, nekada i previše i vrlo često na mjestima na kojima
ne bi trebala biti, recimo u školi. Profesori me često opominju, ali ja se ne mogu obuzdati. Ako mi
je nešto smiješno, ja se moram smijati. Nisam ja kriva! Ili možda jesam?!
Jesu li ti (mi) prijatelji važan čimbenik u životu?
Jesu, naravno. Poslije obitelji, najvažniji. Nitko u mojoj dobi ne bi mogao zamisliti život bez prijatelja. Prijatelji su sastavni dio života. Imam veliki broj prijatelja, al’ mali broj stvarno pravih prijatelja s kojima ću nadam se dugo ostati u vezi, s kojima mogu sa sigurnošću podijeliti sve tajne.
Odbojka je moja najveća strast.
Čime se baviš (bavim) u slobodno vrijeme?
Bavim se svojom najvećom strašću - odbojkom.
Odobjka je zahtjevan sport. Jesi (Jesam) li sigurna da je vrijedan odricanja?
Naravno! Obožavam odbojku! S obzirom na moje genetske karakteristike moram se truditi više
od ostalih, jer meni moja mama i tata nisu poklonili visinu.
LiDraNo 2011. // 205
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Kako usklađuješ (usklađujem) svoje obveze?
Svoje obveze usklađujem dobrom organizacijom. Pošto se bavim sportom to nikako nije lagano.
Treninzi su gotovo svaki dan. Najbolje rješenje je da se poslije nastave sve školske obveze naprave,
a onda dodatne aktivnosti, aktivnosti „za dušu”.
Imaš (imam) li još nekih hobija?
Uz treninge i nastavu ne stignem na ostale aktivnost zbog termina odbojke u klubu „Novi Zagreb”. Probala sam ići na ples, ali su mi se termini treninga poklapali. Također idem na treninge
odbojke i badmintona u školu kako bih doprinosla svojim znanjem na športskim natjecanjima braneći „boje” škole.
Mislim da je ljubav precijenjena...
A ljubav?
Ljubav je za mene. Mlada sam, ne bih trebala misliti na dečke nego na zabavu, prijatelje, obitelj.
Mislim da je ljubav precijenjena! Znam da ova rečenica zvuči otrcano kada dolazi iz usta četrnastogodišnjakinje, ali sada nakon mnogo razočarenje u ljubavi smatram da je moje mišljenje na mjestu.
Možda ću, odrastajući, promjeniti mišljenje. Željela bih da se to uistinu dogodi.
U svakoj osobi pronađem nešto što me nadahnjuje.
A što je s tvojim (mojim) uzorima?
Nikada ne bih mogla reći za jednu osobu da mi je uzor. Ja sam dijete slobodnog duha. U svakoj
osobi pronađem nešto što me naduhnjuje i zato sam, valjda nekome draga, a nekome... Ali, tko me
želi prihvatiti ovakvom, imat će posla s iskrenom mladom osobom.
Što je tvoj (moj) sadašnji cilj u životu?
Jako sam mlada, jako. Ali ako baš nešto moram izdvojiti, to je da upišem željenu srednju školu
u kojoj ću naći nove prijatelje i uživati u životu!
Tea Marušić, 8. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac-Matičić
206 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Jedrilicom oko svijeta
Kao konobar u piceriji upoznao je brbljavog mladića koji je goste častio pričama o plovidbi jedrilicom na Grenland. Slučaj je htio da mu, dok je hodao ulicama Londona, umjesto tegle s cvijećem,
na glavu padne ideja da jedrilicu, kao prijevozno sredstvo sposobno doseći čak i najudaljenije krajeve, iskoristi za svoju strast za putovanjima. A strasti su zagonetne kao i ljudi. I ima ih različitih
koliko ima i ljudi.
Što privlači ljude na takva istraživanja, na tako velike pothvate? Zar im nije dovoljno ono što
imaju u svojim domovima? Televizija koja nudi mnoštvo programa iz cijelog svijeta: History i Discovery channel, National Geographic, Animal Planet..., radio koji može emitirati svu glazbu svijeta i
svemoguće i sveopće priznato veličanstvo Internet te sva ostala manje moćna pomagala. Očito ne!
Oni traže nešto novo, drukčije, ljepše...Jednostavno ono nešto. Žele upoznati nove svjetove i iskušati samoga sebe ili kako bi rekao pjesnik žele otputovati za svojom dušom.
Jedan od takvih, zasigurno je i Nenad Vlahović. Drugi Hrvat, nakon poznatog hrvatskog književnika i moreplovca Jože Horvata koji je ustrajući na svojim putovanjima izgubio dvojicu sinova,
Marka i Vladu. Nenad Vlahović, čovjek pun energije, željan pustolovine, ljubitelj životinja i prirode
živio je životom obrnutim od svega dosad navedenog. Osim skromnog iskustva na putovanjima sa
svojim roditeljima i sestrom, Nenad Vlahović, po struci dipl. inženjer strojarstva, dijete kopna, nije
pozanavao more. Na tu pomalo luckastu ideju došao je dok je živio i radio u Londonu. Kao konobar
u piceriji upoznao je brbljavog mladića koji je goste častio pričama o plovidbi jedrilicom na Grenland. Slučaj je htio da mu, dok je hodao ulicama Londona, umjesto tegle s cvijećem, na glavu padne
ideja da jedrilicu, kao prijevozno sredstvo sposobno doseći čak i najudaljenije krajeve, iskoristi za
svoju strast. A strasti su zagonetne kao i ljudi. I ima ih različitih koliko ima i ljudi.
Time još nije započela avantura koja je trajala dvije godine, osam mjeseci, pet dana i dva sata.
Odlučio je sam izraditi brod, vjerujući da će tako lakše jedriti ususret nepoznatim strujama i vjetrovima. Jedrilicu je gradio gotovo deset godina u seoskom štaglju u Paruževini. Nakon toga krenuo
je učiti osnove jedrenja. Isplovio je u listopadu 2001.godine iz Zadra, a u svibnju 2002.godine doplovio je u Panamu prešavši tako tek četvtinu puta. Kakva su bila putovanja, koji su problemi mučili
našeg novopečenog moreplovca, što je sve vidio, čuo, doživio, koja mjesta je posjetio, koja su mu
bila najljepša, a koji doživljaji najteži, ispričao nam je u svojoj prvoj knjizi Zov dalekih obala - Jedrilicom oko svijeta. Pročitavši prvu knjigu u kojoj u obliku dnevnika opisuje doživljaje vezane uz plovidbu Atlanskim oceanom, shvatili smo da nije dovoljno imati savršeno plovilo i navigatorsku sposobnost, već je potrebno i ono malo sreće, koju je noseći sa sobom obiteljski križ, imao naš hrabri
moreplovac. Knjiga Zov dalekih obala tiskana u Zagrebu 2010.godine, prva je knjiga nakon poznate
Bese Jože Horvata o jednom Hrvatu koji je oplovio svijet. Jamnica, deseterometarska prekooceanska jedrilica kojom je preplovio 26.000 nautičkih milja i posjetio tridesetak zemalja bila je njegov
san i noćna mora, prokletstvo i blagoslov, dijete i životna škola.
Najljepše trenutke proveo je u prašumama Venezuele, na samoj delti rijeke Orinoco. Ulazak u
taj zaljev ispunio je Vlahovićeva sva očekivanja: Pogled ne seže mnogo dalje od isprepletenog korijenja velikih stabala koje se izdiže iz obalne plićine. Iznad tog prekrasnog prirodnog oranamenta
debeli je zid satkan od zelenog lišća, grana i povijuša svojstven tropskoj prašumi.A onda, uz zelenilo šume ugledasmo veliku plavu leteću plahtu. Pa drugu, treću...Hej, pa to su oni veliki plavi leptiri iz
močvare Caroni na Trinidadu! Nažalost ovaj rajski krajolik, kako je rekao Vlahović, već su zahvatile
ralje civilizacije, starosjedioci Indijanci Wareo, starci su već u četrdesetima, ovisni o narkodilerima. Posada Jamnice ipak je otišla zadovoljna, obavivši bogatu trampu, a umjesto kućnog, stekli su
brodskog ljubimca, aligatora Babića. Vezali su ga uzicom i smjestili u kokpit. Tamo ja ležao skamenjen. Neka sada netko pokuša ući u njihov brod!
LiDraNo 2011. // 207
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Najjezovitiji trenuci njegovog putovanja bili su približavanje oceanskog vala koga ne vidiš, ali
ga čuješ kako se šulja, prepuštajući se volji i simpatiji oceanskih bogova. Ovome naizgled krhkom
muškarcu no tvrdoglave i uporne naravi, oceanski bogovi bili su skloni, samo su mu okrznuli brod
da ga upozore da čovjek uz sva svoja znanja i umijeća ne vlada prirodom.No kako svim avanturama nema kraja, tako ni Nenadu Vlahoviću te bi se uskoro mogao pojaviti i nastavak njegove prve
knjge Tihi ocean.
Kaže nam Vlahović, tek kad sam se vratio, shvatio sam kakva je sreća imati toplu vodu i udoban
krevet. To ne znači da se Nenad Vlahović neće ponovno otputiti na putovanje oko svijeta. A svjetova ima raznih, svjetova u zbilji i samo u snovima, svjetova u drugima i u nama samima.
Ena Sokić, 8. razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Voditeljica: Biserka Glasnović
Roko Sučević, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
208 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Susret s Ivan či com Fu li r, vodit elji com udr ug e
za p omoć djeci Benina An đeosko srce
Jovo, Jovo, bienvenue
Djevojčice postaju majke u dobi od 15 do 16 godina. Prevelik im je teret
raditi za obitelji i djecu pa mnoge od njih, čim im uspije, pobjegnu, a dijete
završi na ulici. Ali, ako završe školovanje, moći će prehraniti sebe i svoju
obitelj.
Ne volimo kad pada kiša, nije nam drago ni kad je previše vruće. Pisanje zadaća i odlazak u
školu nije naša omiljena aktivnost. Velika je tlaka kad moramo jesti zdravo povrće... Nastavite niz.
Ima mnogo djece koja nemaju takvih problema. Oni, umjesto odlaska u školu, pri temperaturi
višoj 40°C rukama odvajaju i drobe komade bijele stijene pretvarajući je u prah koji kasnije prodaju u cementare. Sami zaključite za što im je potreban novac. Jedina zaštita koju imaju od sunca ili
kiše jest limeni pleh postavljen na dva kolca.
Taj nam je prizor opisala osnivačica udruge Anđeosko srce Ivančica Fulir koja je ljetos posjetila
afričku državu Benin, jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta. Boravila je u sirotištima časne sestre Dorotee koja već 21 godinu radi u misiji za djecu Benina. Mnogim je napuštenim djevojčicama,
zahvaljujući sestri Dorotei i pomoći ljudi iz cijeloga svijeta, omogućeno školovanje. A pomoć je i
dalje potrebna.
Djevojčicama je ovdje puno teže nego dječacima - kaže nam Ivančica Fulir. - U dobi od 10 godina
one više nisu djevojčice nego su žene, i onda se dalje prodaju, udaju. Postaju majke kad im je 15 16 godina. Prevelik im je teret raditi za obitelji i djecu pa mnoge od njih, čim im uspije, pobjegnu, a
dijete završi na ulici. Ali, ako završe školovanje, moći će prehraniti sebe i svoju obitelj.
Tamo nema dječjih vrtića, sa 3 - 4 godine djeca ili kreću u školu ili idu raditi. U Beninu je službeni jezik francuski (bivša francuska kolonija), a kod kuće se govori različitim dijalektima. Školu u
sirotištu sestre Dorotee pohađaju i djeca iz sela koja žive s roditeljima. Nastava je prijepodne, a oni
nakon nastave idu s roditeljima raditi u polje. Navečer, kad padne mrak, dolaze u sirotište učiti, jer
tamo, zahvaljujući doniranim solarnim pločama, ima svjetla.
Kuće na sjeveru zemlje izgrađene su od blata i trstike. Kuha se na otvorenoj (logorskoj) vatri.
Ceste su prepune rupa.
Ponekad je kanal prohodniji nego cesta - priča gospođa Fulir. - Mi smo se vozili po kanalu jer u
sušnom razdoblju nema u njima vode, a kad smo naišli na lokvu raspitivali smo se kolika je i možemo li nastaviti dalje. Kad prođu sušni mjeseci, nastanu poplave. A i vrućine i poplave donose mnoge
bolesti. Ovdje se još uvijek, bez obzira na lijekove, umire od malarije. Događa se da zbog velike vlažnosti u zraku loše uskladišteni lijekovi gube svoja svojstva. Spavali smo u mrežama jer ima puno
komaraca i guštera. A vi znate da komarci prenose malariju. Dvije su djevojčice imale malariju kad
smo mi tamo bili, no one su ozdravile jer časna Dorotea ima dobre uvjete za skladištenje lijekova.
Ipak, ljudi su u toj neimaštini vrlo sretni, tamo se stalno pleše, i za vrijeme rane jutarnje mise
čuju se bubnjevi, svi plešu zajedno s časnim sestrama. Dijete je tamo sretno zbog jednog jedinog
bombona.
Čim su ugledali nas bijelce mahali su nam i dovikivali: Jovo, jovo, bienvenue! (jovo na gunskom
jeziku znači bijeli čovjek, bienvenue je na francuskom jeziku izraz dobrodošlice), a zatim: Jovo,
jovo, bombon! - priča nam dalje Ivančica Fulir. - U dva sirotišta vidjela sam samo jednu igračku. Ali,
s tom djecom toliko smo se smijali, igrali i veselili. Kad biste znali koliko je sreće samo zbog jedne
lopte. A moram vam ispričati i slučaj s napolitankama.
LiDraNo 2011. // 209
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Napolitanke
U sirotište časne Dorotee na sjeveru zemlje stigli smo u popodnevnim satima. Ponijeli smo kilogram napolitanki. Pitala sam časnu smijem li ih podijeliti djevojčicama prije večere. Rekla je da
mogu, ali svakoj samo po jednu, jer ovdje su napolitanke luksuz i trebaju ostati i za druge dane kad
mi odemo.
Čim su me vidjele s napolitankama, sve su djevojčice dotrčale i stale u red s ispruženim rukama
i osmijehom od uha do uha. Vjerojatno su prvi put u životu vidjele tako nešto. Svakoj sam dala po
jednu napolitanku, a ostalo ostavila na stolu. Bile su vrlo zadovoljne i rastrčale su se po dvorištu.
No, ubrzo sam zapazila da su me dvije djevojčice počele gledati osvrćući se povremeno da vide je li
časna Dorotea u blizini. Prišle su mi i ponovo pružile ruke. Sad sam i ja pogledala je li časna otišla.
I dala sam im još po jednu napolitanku. Ali, one ih nisu pojele. Pozvale su ostale djevojčice i počele
su razdvajati te napolitanke, sloj po sloj i međusobno dijeliti. I, kad je ostao samo jedan sloj i njega
su još prepolovile. Oni su naučili da se hrana uvijek dijeli, i kad je nema dovoljno, i onda kad je ima.
Ivančica Fulir priznaje da je poželjela ostati u Beninu s tom djecom, no svjesna je da im preko
udruge Anđeosko srce može više pomoći. Lana Pavić, 7. razred
OŠ Jure Kaštelana
Voditeljica: Maca Tonković
210 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Ljudske gluposti
Žalosno je vidjeti kako ljudi uništavaju svoje tijelo, izvana i iznutra. Nisu u pitanju samo cigarete, droga i alkohol kojim ga razaraju. U posljednje vrijeme tu tužnu listu popunjavaju pojave poput
bulimije, tetoviranja i zlouporabe steroida. Mnogi žele izgledati bolje, ljepše ili pak kažnjavaju sebe.
Sve to često susrećemo kod mladih ljudi koji ne razmišljaju o posljedicama svojeg ponašanja dok ih
nešto ne prisili da otvore oči i uvide što su sebi napravili, a tada je najčešće prekasno.
Mlade osobe, uglavnom mladići, koriste steroide da bi povećali mišićnu masu. Nekontrolirana
uporaba steroida može dovesti do raka, infarkta, napadaja bijesa, nasilja i, na kraju, do samoubojstva. To potvrđuju riječi jednog mladića M.T. (19): „Oduvijek sam bio jedan od onih visokih i mršavih
štrebera. S obzirom na to da su me slabo prihvaćali u društvu, počeo sam vježbati. Svaki dan sam
dizao utege, ali čak i nakon godinu dana nisam vidio neki veći napredak. Ne onakav kakav sam očekivao. Stoga sam počeo koristiti steroide. Napredak je bio vidljiv, ali sam se pretvorio u čudovište.
Loše sam izgledao i najmanja sitnica bi me iživcirala pa bih često imao ispade. Kada sam se obratio
doktoru, rekao mi je da bih možda mogao vratiti svoje stanje na staro, ali ću i dalje trpjeti neke posljedice. Požalio sam dan kada sam uzeo steroide.”
Tetoviranje je, kao proces zabadanja igle u kožu s unosom pigmenta, samo po sebi vrsta agresije na organizam. Treba znati da prilikom tetoviranja u kojemu nisu zadovoljeni svi higijenski uvjeti, može doći do pojave različitih bolesti kao što su tetanus, hepatitis, herpes i AIDS. Tetoviranje je
trajno unošenje tinte u kožu, a tetovaže se teško uklanjaju ili se uopće ne mogu ukloniti. Ako se i
ukloni, ostaju vidljivi ožiljci na koži.
N.M. (23): „Tetovaže su mi se sviđale pa sam se jednog dana odlučio istetovirati. To mi je bilo
cool. Nažalost, nisam se zaustavio na jednoj. Nakon nekoliko velikih tetovaža ruke i leđa su mi bile
prekrivene šarama. Nisam ni pomišljao kako će to užasno izgledati kada ostarim. Sada je prekasno
i ne mogu ih ukloniti.”
Govori li nam išta iskustvo mladića N.M. i hoće li mladi ljudi prestati mučiti svoje tijelo misleći
da su posebni i jako važni? Ostaje nam nadati se.
Osvrnimo se na dva vrlo teška poremećaja stanja organizma - anoreksiju i bulimiju. Iako se promatraju zasebno, često se pojavljuju zajedno. Mediji nam, kao ideal ljepote, nameću slike manekenki čija tijela sliče tijelima mršavih dječaka. Iako znamo da time prkosimo prirodi, takvih je pojava
sve više jer mlade djevojke oponašaju taj svijet. Simptomi anoreksije su, osim mršavosti, znatan
gubitak kose i prestanak menstruacije kod žena. Iako je uzrok neishranjenost, anoreksija je bolest
uma. Polovica anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije čiji su simptomi nerealan
strah od debljanja, žudnja za hranom, depresija, erozija zubne cakline i promjena boje zuba izazvana želučanom kiselinom zbog čestog povraćanja. Oboljeli često koriste pilule za mršavljenje i
laksative da bi smanjili tjelesnu težinu. To je prava bolest i zahtijeva stručnu pomoć. Opomene članova obitelji i prijatelja da se prestane s takvim ponašanjem u najboljem su slučaju beskorisne, a u
najgorem imaju upravo suprotan učinak. Anoreksičari se izgladnjivanjem najčešće samokažnjavaju
jer smatraju da nisu vrijedni života.
T.L. (16): „Moja prijateljica i ja smo bile anoreksične dvije godine. Izgladnjivale smo se dok nismo postale kost i koža. Gledali bismo se u ogledalu i mislile da nismo još uvijek dovoljno mršave. Na kraju smo oboljele od bulimije. Odbijale smo pomoć i savjete. Moja prijateljica je umrla, a ja
sam se tek tad odlučila izvući iz tog pakla. Da nismo bile toliko zaluđene mršavošću, ona bi još bila
živa.” Tužno!
LiDraNo 2011. // 211
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Ono što sve fascinira jest to da se u obilju hrane i životnih mogućnosti mlada osoba okreće gladovanju i neizrecivom snagom volje teži jednom potpuno besmislenom cilju. Za svaki problem koji
nas muči, trebamo se nekome obratiti prije nego dođemo na ideju da uništimo sami sebe. Sjetimo
se da imamo roditelje, prijatelje, povjerljive profesore. Ljudske gluposti su brojne i vječne, samo je
pitanje tvog izbora.
Anita Božić, 8. razred
OŠ Vladimira Nazora
Voditeljica: Milena Lelas
Martin Bičanić, 3. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
212 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Makeover iliti jesi li to ti
Danas postoje forumi na sve teme koje „muče’’ forumaše, pa tako postoji i mekeover forum.
Na istraživanje o makeover forumu potaknule su me sve učestalije emisije ili prilozi o promjenama
vlastitog izgleda koje dovode do toga da se ugodno osjećate u svojemu tijelu i ne skrivate u kući.
Iščitavajući forumske napise, iznenadila sam se koliko djevojaka vapi za promjenama. Od extremnih makeovera do sitnijih promjena na sebi. Ako je korekcija zubi dio mekeovera, tada sam i ja
jedna od njih. Jesu li zaista aparatići za zube dio namjernog makeovera ili potreba? I što o ovoj temi
misle stomatolozi?
Ovaj sam članak odlučila posvetiti onima kojima će nošenje aparatića biti potreba. Kako sam i
sama prošla taj put, htjela sam ih na temelju vlastitog iskustva ohrabriti i upoznati s vrstama aparatića i bolovima koje ćete morati podnijeti.
Dakle, kada vam vaš stomatolog kaže da je za vaše zube, iz zdravstvenih razloga, potreban
aparatić, sruši vam se svijet. Barem nama normalnima. Već zamišljate svoju sliku, čujete se kako
„frfljate’’, kako vam se smijulje... i odlučujete kako to sigurno nećete nositi. No, vaš je stomatolog
uporan, vaša je majka uporna i odlučujete probati.
U početku je bilo teško, ni ja ga nisam željela, no s vremenom sam shvatila da moram nešto učiniti želim li promijeniti izgled svoje čeljusti. Dogovorenoga dana posjetila sam ortodonta i počela je
postava aparatića koja je trajala oko 45 minuta. U početku me nije ništa boljelo, samo mi je sve bilo
čudno i novo. Sati su prolazili, bol je postajao jači. Prvih je dana strahovito boljelo tako da nisam
ništa mogla jesti. Borila sam se i trpjela taj bol samo da bi mi zubi bili ljepši. Prolazili su dani i navikla sam se, moj aparatić postao je moja svakodnevnica. No, trebalo je redovito dolaziti na kontrole
i terapije. Što sam bila upornija, rezultati su bili sve bolji. No, svatko ima drukčije zube i probleme
vezane uz njih. Drukčije, možda zahtjevnije, terapije i kontrole pa tako i različito vrijeme trajanja i
nošenja aparatića. Svaki dio aparatića ima svoju ulogu kao npr. žica. Ona je dio fiksnog aparata koji
zapravo pomiče zube. Žica je pričvršćena za bravicu s malim gumicama u različitim bojama koje
birate. Žice se mijenjaju kroz terapiju, a počinju od manje i elastičnije do kruće i veće žice. Bravice
su male „kockice’’ koje se lijepe na zube i u njih se stavlja žica. Mogu biti metalne ili estetske bijele.
Neko će vrijeme terapije možda biti potrebno nositi intermaksilarne gumice između gornjih i donjih
zubi da se dobije pravilan zagriz. Kada se zubi počinju micati, kao odgovor na nošenje gumica, pomiču se brzo i ugodno. No ako se gumice ne nose stalno, zubi će boljeti i njihovo će pomicanje biti
zaustavljeno. Ako još uvijek imate dvojbe o tome trebate li fiksne ili mobilne aparatiće ili želite sve
o njima znati, upitajte svojeg ili tuđeg stomatologa. Samo ću vam ukratko iznijeti stručno mišljenje
stomatologa dr. Praljka koji kaže: „Suprotno općem mišljenju, ne postoje bolji i lošiji aparati: fiksni
imaju svoje, a mobilni svoje indikacije. Mobilni aparati, koji su se nekad primjenjivali kod većine djece i odraslih, danas se sve više zamjenjuju fiksnim aparatima. Terapija s mobilnim napravama sve
više se ograničava na kratko vremensko razdoblje intenzivnog rasta i razvoja tijekom puberteta.
Takozvane „ploče” (gornji i donji mobilni aparat) nekad su se koristile kao glavno terapijsko sredstvo i kod odraslih pacijenata. To se danas napustilo pa se koriste uglavnom samo za zadržavanje
stanja postignutog fiksnim aparatom. U odrasloj dobi indicirani su isključivo fiksni aparati.’’
Dakle, birajte fiksne aparate pa ih „ukrasite’’ po želji. Cijena? O tome bismo mogli dugo raspravljati. Tek toliko da znate da mogu biti dosta. No sve će to biti opravdano ako vas na stavljanje aparatića uputi stomatolog zbog, kako kaže dr. Praljak, ortodonskih nepravilnosti: pokrovnog
zagriza, progenije (izbačenost ili izvučenost donje čeljusti), raznih kompresija (zbijenosti), otvorenog i unakrsnog zagriza. I ne zaboravite da je tijekom ortodontske terapije potrebno besprijekorno
održavati higijenu usne šupljine. Potpune upute o načinu održavanja higijene pacijenti dobivaju na
početku terapije pa ako se pridržavaju naputaka, nema opasnosti od karijesa.
LiDraNo 2011. // 213
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Stoga na kraju ohrabrujem sve one koje žele učiniti nešto za sebe zbog svojeg zdravlja pa i ljepote da budu uporni jer nikada nije kasno za stavljanje aparatića, i nikada se nemojte dvoumiti stoji
li vam lijepo ili ne jer svakom stoji lijepo na svoj način. Konačan rezultat pružit će vam zadovoljstvo
koje ste dugo čekali i na kraju ćete moći reći da ste zadovoljni svojim makeoverom i da vas ljudi još
uvijek prepoznaju jer ste to vi.
Mia Puh, 8. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Meri Farac Jemrić
Antonia Ćibarić, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
214 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Bi serka Gol eš Glasnović, pjesnik inj a i profesorica hrvatskog jezika
Misliti je cvijeće brati
Znanstveni i novinarski stil se može naučiti na fakultetu, književni je posve
osoban i ne uči se. / Sama riječ predavati mnogo govori. Zaboravljaš sve
ostalo i posvećuješ se drugima. / Naš stav je stvar izbora,a izbor je stvar
odgoja. I zato mislim da djecu treba poučavati da budu sretna, ali ne
tako da im se omogućavaju samo privilegije i prava, već tako da ih se uči
odgovornosti, strpljivosti i dužnosti. To se uči isto kao i tablica množenja
ili sklonidba imenica. A prava su posljedica toga, a ne njihov uvjet. /
Zaljubljenost, a pogotovo ljubav nije privilegija mladih. To je stanje duha i tu
nema godina,a ni pomoći kad te obuzme.
Što Vam je draže biti profesorica ili pisati?
Volim svoj, rekla bih učiteljski, a ne profesorski posao. Pisanje je nešto sasvim drugo, tu si sam
pred bjelinom papira, a ona je ponekad zastrašujuća. Riječ učitelj je riječ koju bih pisala velikim
slovom. S djecom lakše komuniciram nego s odraslima, jer mi smo pjesnici djeca koja nikada ne
odrastu bez obzira na godine. No, nažalost u našem poslu ima mnogo toga što mi teško pada, davanje prednosti formi i zapostavljanje najvećih vrijednosti, odgovornosti i skromnosti. Svaki početak
školske godine mi je dramatičan, dok se ne provučem kroz draču kojekakvih naputaka, popisa, pravilnika i kurikuluma. Nakon što smo se nekoliko godina hnosirali, ove su nas godine nokirali da ne
kažem nokautirali novim obrazovnim kurikulumom. Još uvijek sam pod dojmom tumačenja opisnih
ocjena u osnovnoj školi. Smatrala sam da je većina učenika dobrog ponašanja, samo neki uzornoga,
a poneki i lošega. Međutim u mnogim svjedodžbama na kraju godine, polovica razreda bila je uzorna. Biti dobar kao kruh, izgleda da je uvrjedljivo! No vratimo se pisanju. Ono nije izbor, ono bira vas.
Kažu da su pjesnici vrlo čudni, kako to da Vi niste?
Drago mi je da me ne smatrate čudakinjom. Umjetnici su uopće drukčiji i zato ih prosječni ljudi smatraju čudnima. Da parafraziramo onu općepoznatu Šimićevu: mi se čudimo poput djece jer
stalno otkrivamo i stvaramo neki novi svijet. Zapravo svijet i život jesu jedno veliko čudo. Čini nam
se posve uobičajenim da nakon tame, nakon noći, ujutro zasja sunce. Zamislite da se to ne dogodi? Svaki umjetnik, bilo slikar, bilo kompozitor ili pjesnik stvara svoj svijet koji je drukčiji od svih
postojećih i nepostojećih svjetova. Francuski književnik P. Valery zaključio je uspoređujući glazbu i
poeziju da kompozitori imaju na raspolaganju note igrajući se s njima poput staklenih perli, dodao
bi Hesse, a pjesnici bezbroj perli - riječi od kojih treba sastaviti jedinstvenu ogrlicu.
Jeste li kao djevojčica imali sklonosti prema književnosti i što Vas je privuklo da postanete
književnica?
Znanstveni i novinarski stil se može naučiti na fakultetu, književni je posve osoban i ne uči
se. Pisala sam od malena,čak sam u osnovnoj školi dobila neku nagradu, i to novčanu i to je bilo
vrlo poticajno. Poručila bih ovim našim pedagoškim djelatnicima da je takav vid nagrađivanja vrlo
plodonosan i da je skanjivati se nad takvom vrstom nagrade poprilično licemjerno. Izdavati sebe,
počela sam, nakon jedne od traumatičnih životnih situacija, nakon smrti oca. Tada sam u okruženju vrlo aktivnog i pozitivnog ozračja svoje škole i inicijative pedagogice Sonje Jirasek, uz pomoć
profesora i književnika Branimira Polića predstavila svoju prvu zbirku pjesama. A onda sve krene
LiDraNo 2011. // 215
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
nekim svojim putem, ne pitajući vas. Druga zbirka, treća zbirka, slikovnica. Ružna Toja, kako se
zove slikovnica, posebno mi je draga jer smo je kreirale, naravno nakon što je moje priče preporučio književnik J. Palada i slikar I. Antolčić, negdje između satova.. To nema cijenu,ili je besplatno,
ili nenaplativo. Prof. Antolović je to učinila više nego impresionistički služeći se dječjim flomasterima, a tako uvjerljivo da sam vidjevši gardističke košulje na ilustraciji San o snu djetinjstva pomislila
da je stanovala u ulici moga djetinjstva. Prof. Vranković uredila ju je grafički i informatički sljedeći
impuls u kojem se našla, nimalo ne zanemarujući svoju znatiželju i već poslovično poznatu vezu
umjetnika i matematičara.
Kako je biti profesor? Je li Vas ikada neko dijete iznerviralo tako da ste htjeli iskočiti iz
vlastite kože?
Dogodi se, budući da učitelj ne predaje samo svoje znanje, već i svoju osobnost, a kako se ne
smatram hladnom i ravnodušnom osobom, da se na satu od srca nasmijem, ali i od srca rastužim.
Nikad nisam doživjela neku neugodu, jedino osjećaj nemoći. Još uvijek sam pod dojmom slučaja roditelja koji su misleći da čine dobro, poučavajući i nas učitelje, inzistirali na svim mogućim privilegijama za svoje dijete te su nezadovoljni u tijeku školovanja promijenili nekoliko škola. Sve institucije
i svi propisi su im to dozvoljavali i tu sam shvativši da sam nemoćna, osjetila beskrajnu tugu. Uglavnom ne iskačem iz vlastite kože, prije bih rekla da se ponekad osjećam bez kože, mislim na svoju
preosjetljivost. Gotovo da se mogu razboljeti kad osjetim da je nešto nepravedno, grubo ili surovo.
Popisu svojih stvarnih alergena mogla bih dodati- novi obrazovni kurikulum i laskanje kompjutoru.
Uhvatite li se da ste u svome svijetu dok predajete?
Sama riječ predavati mnogo govori. Zaboravljaš sve ostalo i posvećuješ se drugima. Ponekad
otputujem svojim mislima, sjetite se da sam voljela preoblikovati onu poznatu, pomalo vulgarnu
uzrečicu u rečenicu Misliti je cvijeće brati. Ne zvuči baš ekološki, ali znamo da je ovdje cvijeće metafora za nešto lijepo i plemenito. Ponekad ne volim govoriti ni o bolestima, ni o nesrećama jer mi
se čini da svaka izgovorena riječ ima neku magiju, da odjekuje svemirom. Riječ mrziti rado bih izbacila iz rječnika. Od nje mi odmah postane hladno. Hvala Bogu, svi smo mi različiti, ali čini mi se da
u razgovornom jeziku prevladava stereotip u kojem se prečesto ponavljaju riječi prestrašno, koma,
katastrofa, užasno.. Izreku Tko prizna, pola mu se oprašta mogli bismo preoblikovati u Tko prizna,
pola mu se ne oprašta. I tko je onda u pravu? Naš stav je stvar izbora,a izbor je stvar odgoja. I zato
mislim da djecu treba poučavati da budu sretna, ali ne tako da im se omogućavaju samo privilegije
i prava, već tako da ih se uči odgovornosti, strpljivosti i dužnosti. To se uči isto kao i tablica množenja ili sklonidba imenica. A prava su posljedica toga, a ne njihov uvjet.
Što biste htjeli postati da niste književnica i volite li svoj posao i biste li ga mijenjali?
Kao gimnazijalka sanjarila sam o studiju arheologije i povijesti umjetnosti, gimnaziju sam,
umjesto Škole za primijenjenu umjetnost,upisala na inzistiranje moje mame. I nije mi žao. Roditelji
iako strogi, posebno mama omogućili su mi i sva tada dostupna dodatna obrazovanja: školu stranih jezika, školu klizanja i mnoga putovanja. Već tada sam upoznala Grčku, Njemačku, London, a u
Nizozemskoj sam bila gošća u jednoj obitelji. Dakle, biti profesorica hrvatskog jezika nije bio moj
san, ali kad bih mogla nešto u svom životu promijeniti, to ne bih dirala. Po svom intimnom izboru
sklonija sam šutnji, no govorenju. A šutnja je zapravo pisanje.Istina sada bih rado radila nešto drugo, predavala povijest ili likovni, ali i tu ima lijeka, jedne sam godine na Maloj glagoljaškoj akademiji
radila u likovnoj radionici i klinci mi nisu vjerovali da sam profesorica hrvatskog. Ponekad idući pješice u školu poželim biti vrtlarica ili poštarica. Mislim da je za ženu najvrjednije biti voljena, ljubav
muškarca i žene smatram nečim što je iznad svega ostaloga, a biti dobra majka teže je, nego biti
uspješna poslovna žena ili ministrica.
216 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Imate li brata ili sestru?
Smatram se jedinicom, iako imam polusestru. Nažalost, nismo rasle zajedno pa smo potpune
strankinje. Kao dijete, zbog toga sam bila nesretna, ali sada znam da je to nešto za što nismo odgovorne ni ona, ni ja, već okviri u kojima smo se našle. Kažu da su jedinci razmaženi i sebični. Ima
nešto u tome, ali kao dijete stalno sam čeznula za društvom pa bih svoju lijepu odjeću, rolšuhe ili
slićuhe posuđivala bilo kome. Mama se ljutila kad bi u tramvaju ugledala neku moju prijateljicu u
mojoj odjeći. Nisam im samo posuđivala, već sam im i darovala. Kažu da jedinci razviju i snažniju
maštu jer su osuđeni na samoću. Zato sam htjela imati što više djece. To mi je djelomice uspjelo
i sada znam da je neprocjenjivo bogatstvo imati sestru ili brata. Jednako kao baviti se pisanjem.
Dok ste bili studentica jeste li ikada bili toliko zaljubljeni da ste neprestano mislili na tu
osobu?
Zaljubljenost, a pogotovo ljubav nije privilegija mladih. To je stanje duha i tu nema godina,a ni
pomoći kad te obuzme. Kako podržavam neka pravila, poštivanje roditelja, slušanje drugoga (usput
budi kazano za osnovnu školu bih preporučila predmet Kultura slušanja, ne poslušnosti već slušanja, a ne Seksualni odgoj) poštivanje prometnih i pravopisnih propisa, tako u pitanju ljubavi ne prihvaćam predrasude. To ostaje u strogom području intime. Ne radi se o seksualnoj orijentaciji, i ne
smatram to vrijednim bilo kakve javne rasprave, to je osobni i privatni izbor. Radi se o predrasudi
suvremenog društva da nije moguća vjernost, zaljubljenost u braku i da je brak ili život u dvoje nešto što nas ograničava. Dakle, ja sam jednako bila zaljubljena u ljude nekada kao i sada i smatram
da je brak između muškarca i žene najljepše što se može dogoditi, ali da je i velika odgovornost koja
se ostvaruje pod pokroviteljstvom prirodnih i božjih zakona.
Kako ste se upoznali s Grunfom?
Postavivši mi ovo pitanje, shvatila sam da je Grunf postao neka vrsta ikone među mojim učenicima. Milivoj Gluhak Grunf je bio prijatelj moga muža, kemičari i jedan i drugi. Sada je i moj prijatelj.
On je čovjek neobičnih zanimanja.Na njegovom imanju okupljaju se i umjetnici i znanstvenici. Svi
koji su bili, vraćaju se začarani, a posebno djeca. Tamo se zabavljamo i izvodimo poučnu nastavu,
jedna od vrlo uspješnih bila je Radionica o pticama. Novinarska skupina bila je njegov čest gost,
također sam vodila, kao razrednica i cijeli svoj razred. Teško mi je nabrojiti sva njegova neobična
zanimanja: izrada drvenih škrinjica, klesanje vrtne kapelice, proizvodnja zlatnog vina, obnavljanje
starog namještaja i okvira... također je majstor u pripremi delicija na žaru, posebno jedne mješavine povrća nazvane šmusla. Sada predano priprema reaktor koji će jednog dana, kaže ne žuri mu
se,proizvesti umjetni smaragd. Uskoro će od skupljenih dijelova napraviti peć pa ćemo moći izrađivati predmete od keramike. On je zapravo jedan odbjegli vrtni patuljak koji zna mnoga umijeća
koje su ljudi zaboravili.
Tomana Lazović, 8. razred
OŠ Tituša Brezovačkog
Voditeljica: Biserka Glasnović
LiDraNo 2011. // 217
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Moj afrički dnevnik
Taj ću Božić pamtiti do kraja života. Ujutro, 25. prosinca 2009., saznao sam od mame i tate da
su nas kumovi pozvali da idemo s njima na put u Afriku. Nisam mogao vjerovati da ću sve ono što
sam dotada gledao na svom omiljenom programu Discovery Channelu napokon moći vidjeti uživo.
Rekli su mi da idemo u jedan od najpoznatijih gradova Južnoafričke Republike - Cape Town.
28. prosinca
Avantura je počela. Oko 17 sati dočekali smo kumove na zagrebačkom aerodromu i s njima
krenuli prvo do Frankfurta. Oko 22 sata imali smo izravan let do Cape Towna. Let je trajao oko 13
sati. Na našu sreću u sjedalima su bili ugrađeni televizori na kojima se može gledati filmove i igrati
igrice. Negdje iznad ekvatora naš se veliki Boing počeo tresti kao list, a kapetan aviona javio je da
se nalazimo u središtu zračne oluje. Cijelih sat vremena čuli su se udari kiše i olujnog vjetra u naš
avion. Nakon takvog uzbuđenja tvrdo sam zaspao.
29. prosinca
Oko 8.30 stjuardese su nas poslužile finim doručkom. Kada smo sletjeli u Cape Town, šokiralo
me to što su svi na aerodromu osim nas hodali u majicama kratkih rukava i japankama. Tek sam
tada shvatio da smo se iz sredine zime „preselili” u početak afričkog ljeta. Naš je kum iznajmio
ogroman bijeli terenac kako bi u njega mogao potrpati sve nas i prtljagu. Nakon što smo se svi
smjestili i proučili na karti kako doći do „naše” kuće, primijetili smo da je volan s krive strane i da
se oko nas svi voze lijevom stranom ceste, kao u Engleskoj. Nakon dvosatne i lude vožnje suprotnom stranom autoputa, parkirali smo se ispred prekrasne vile koja je trebala biti naša kuća sljedećih osam dana. Dočekala nas je simpatična Engleskinja, vlasnica kuće, koja nas je provela po vili
i upoznala s našom kućnom pomoćnicom - crnkinjom Moldred. Kuća je bila predivna, imala je pet
spavaćih soba i kupaonica, kuhinju, dnevni boravak s kaminom, vrt i - bazen! Bili smo gladni i umorni, no odmah smo ga isprobali. Prije zalaska sunca,otišli smo na najbližu plažu - Camps Bay. Bila
je to tipična plaža Atlantskog oceana, sa sitnim pijeskom bijelim poput snijega, velikim valovima i
ledenom vodom. Plaža je bila puna školjki veličine ogromnih dagnji i velikih algi koje su bile nalik
nekom neobičnom drvu. Iako je vani bilo oko 20 stupnjeva, činilo se jako hladno zbog ledenog vjetra s Atlantika. Taj smo dan završili večerom, najfinijim biftekom s maslacem od češnjaka, na rivi
uz zalazak sunca.
30. prosinca
Tog smo jutro spavali nešto duže. Nakon obilnog doručka krenuli smo cestom uz obalu prema
jugu. U zaljevu Haut Bay (Drveni zaljev) nalazi se najstarije ribarsko selo i luka u Africi i cijeloj južnoj polutki. Mjesto izgleda kao da je iz nekog starog filma. Ima puno drvenih, šarenih kućica. Puno
je tu ribara, trgovaca, uličnih trgovina i veliki broj turista. Svako malo u luku uplovljavaju male ribarice koje istovaruju svježu ribu, školjke i rakove. Nešto dalje nalazi se pristanište za turističke
brodove koji voze ljude do otoka gdje žive krzneni tuljani. Na jedan od tih brodova ukrcali smo se i
mi. Nakon sat vremena plovidbe odjednom smo vidjeli prizor koji oduzima dah - cijeli otok pun debelih tuljana koji su se izležavali i sunčali na glatkim granitnim stijenama te stotine malih beba tuljana koje su skakale i ronile u vodi poput razigrane djece. S druge strane broda, na nešto manjem
otočiću, gnijezdile su se stotine kormorana - velike ptice koje ovdje borave i čekaju da prođe zima
u Europi. Naš se brod približio tuljanima toliko blizu da smo imali osjećaj da ih možemo dotaknuti,
a moja je mama rekla da su ovo prizori kao da ih je odabrao Đelo Hadžiselimović. Na povratku, na
218 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
uličnoj tržnici, kupili smo sitnice za uspomenu. Ja sam izabrao od drva izrađene životinje - žabu i
cvrčka koji oponašaju zvukove Afrike.
31. prosinca
Taj smo dan proveli u centru Cape Towna, u trgovačkoj četvrti zvanoj Waterfront, u kupovanju i
razgledavanju znamenitosti. Na svakom su se koraku osjetile pripreme i veselje za doček Nove godine. Stotine svečano obučenih Afrikanaca okupili su se na trgovima, ulicama i travnjacima. Gledali
smo ulične zabavljače, pjevače, plesne grupe obučene u tradicionalne afričke nošnje, bubnjare i gutače vatre. Vidjeli smo i stadion na kojem će se ove godine održati svjetsko prvenstvo u nogometu,
zanimljive četvrti, muzeje. Dočekali smo Novu godinu u „našem” vrtu uz roštilj i šampanjac. Otišli
smo na spavanje odmah iza ponoći jer smo se sutra ujutro morali rano ustati.
1. siječnja
Ustali smo u pet ujutro. Bilo je vjetrovito i oblačno. Pred nama je bilo trosatno putovanje u središte kontinenta - u park prirode, na safari. Kroz prozor auta gledali smo visoka crna brda prekrivena zimzelenim drvećem. Prolazili smo pokraj polja vinove loze i farmi s prekrasnim kućama. Oko
osam stigli smo na odredište. Morali smo ostaviti auto pred kolibom u kojoj smo doručkovali, a poslije toga, cijelu je našu grupu dočekao jedan rendžer i poveo nas u otvorenom safari-vozilu u pravi
bush. Svako smo se malo zaustavljali i gledati divlje životinje koje su slobodno hodale oko nas - antilope, zebre, gnue, gazele i žirafe. Imali smo sreće da smo susreli četiri-pet velikih afričkih životinja: nosoroga, afričkog bivola, lava u društvu dvije lavice i slonove. Cijelo vrijeme rendžer nam je
pričao različite zanimljivosti o životinjama i dogodovštine koje je sam doživio radeći ovdje. Opako
je bilo kad smo se približili velikom slonu. Vjerojatno ga je razljutio zvuk džipa. Odjednom je podigao surlu, počeo mahati svojim ogromnim ušima i krenuo prema nama. Rendžer je spretno okrenuo
džip i uspjeli smo mu pobjeći. Nakon tog događaja postao sam njegov pomoćnik, morao sam paziti
da nas neka životinja iznenada ne napadne, a javio sam se i za dobrovoljca u jedenju termita. Nisu
bili loši, biljni imali su okus. Nakon višesatnog obilaska vratili smo se u našu kolibu. Oni koji su htjeli
mogli su prije ručka gledati show sa zmijama. Mogli smo dotaknuti sve zmije, osim kraljevske kobre. Kada smo se vratili sa safarija, posjetili smo i prekrasan akvarij Two oceans, gdje smo vidjeli
različite šarene ribe, morske pse, rakove i druga morska bića. Sve je to bilo jako, jako zanimljivo.
2. siječnja
To smo se prijepodne odmarali i kupali nakon vrlo uzbudljivog, ali iscrpljujućeg dana na safariju.
Radili smo kule od pijeska, trčali, valjali se po pješčanim dinama i kupali u toplom Indijskom oceanu.
Poslije obilnog ručka otišli smo u razgledavanje kolonije pingvina, a završili smo na plaži na kojoj se
može s njima i plivati. Dok hodaju po kopnu na svojim kratkim nožicama, pingvini su jako su spori,
ali u vodi plivaju poput torpeda - nemoguće ih je stići! Prošao je još jedan nezaboravan dan!
3. siječnja
Naša nas je Afrikanka Moldred dočekala pozdravom: „Molweni, makhwenkwe. Ninjani?” („Dobro jutro, dečki. Kako ste?”). U vrtu nas je čekao doručak i obvezan čaj s mlijekom. Današnji je cilj
Nacionalni park Rt dobre nade. Putujemo uz obalu gledajući valove kako se razbijaju o okrugle,
granitne „kamenčuge”. U jednom sam trenutku među valovima spazio porodicu dupina - bilo ih petnaestak. Kad smo stigli do parka, odvezli smo se do svjetionika uspinjačom. Pokraj svjetionika, bio
LiDraNo 2011. // 219
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
je stup na kojem je pisalo u kojem pravcu je koji grad i koliko je udaljen, npr. New York 12 830 km,
Pariz 9 460 km... Tamo sam vidio smeđu životinju sličnu zecu, ali bez dugih ušiju. Tada još nismo
znali da je to neka vrsta vjeverice koju zovu dassy dan i da je endemska životinjska vrsta u Južnoafričkoj Republici, pa smo je nazvali Juro XL. Strmim smo se puteljkom spustili do Cape Pointa,
najjužnije točke rta i cijelog afričkog kontinenta. Gledajući prema jugu, iz tog mjesta ide nevidljiva
crta koja odvaja dva oceana - Indijski i Atlantski. Na povratku opet avantura - iz grmlja je istrčao
čopor babuna. Zakrčili su nam put pa smo ih morali dobrih pola sata promatrali iz automobila. Neki
su mužjaci bili ogromni, viši i deblji od mene. Izgledali su opasno. Nakon što su neko vrijeme skakali
oko i po autima, nestali su u tren oka, kao što su se i pojavili.
4. siječnja
Od ujutro je jako vruće. Zrak kao da stoji. Danas izlet na južnoafričko „Sljeme” - Table Mountains. Još jedan nacionalni park. Do gore se vozimo rotirajućom gondolom. Planina je poznata po
raznovrsnom i bogatom biljnom svijetu. Na vrhu je površina ravna poput stola. Zadnji pogled na
Cape Town, stadion i „našu” kuću. Popodne još zadnja kupovina - dobio sam na dar dugo željeni
waveboard.
5. siječnja
Doručak, pakiranje i pozdravi. Moldred je tužna što odlazimo. Žao mi je što odlazimo, ali se s
druge strane veselim što se vraćam kući i što ću uskoro svima ispričati što sam doživio. Čeka nas
put preko Johannesburga i Frankfurta do Zagreba. Na putu do aerodroma ostavljamo iza sebe raskošne vile i moderan centar Cape Towna, a kroz prozor gledamo „pravu” Afriku - siromašne crnačke četvrti, jadne kućice, smeće i prašinu, a opet sve tako afrički bučno i šareno.
SALAKAHLE AFRICA! (Doviđenja, Afriko!)
6. siječnja
Dolazimo u snijegom pokriven Zagreb. Odjednom promjena - iz pijeska i oceana uskačem u svijet sanjkanja i grudanja!
Još uvijek se svako malo uštipnem da provjerim nije li sve to bio samo san?
Jan Cegnar, 6. razred
OŠ Petra Preradovića
Voditelj: Mladen Janković
220 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Moj prvi intervju s poznatom osobom
Književnica, prevoditeljica i esejistica, Dubravka Ugrešić
- često sanja isti san
Imala sam veliku tremu, ali i čast napraviti intervju s njom.
Dubravka Ugrešić hrvatska je književnica, prevoditeljica i esejistica. Bila je članica Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu i od početka devedesetih godina u stanju dobrovoljnog egzila (egzil
znači izgnanstvo is svoje domovine). Trenutno živi u
Amsterdamu, povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima te piše za europske novine i časopise.
Kada ste rođeni?
U prošlom stoljeću, lako se to provjeri, 27. ožujka 1949. godine, u Kutini.
Kada ste bili mali, jeste li ikada pomislili da ćete postati književnica?
Da, maštala sam o tome da ću živjeti u Parizu, na „mansradi” (bila je to čarobna riječ čije značenje nisam sasvim razumjela), da ću pisati i studirati na „Sobroni” (i sveučilište Sorbonne je bila
čarobna riječ koju sam krivo izgovarala). Mislim da sam svoja maštanja preselila u Pariz jer je u
moje vrijeme jedna francuska djevojčica, Minou Drouet, bila slavna kao čudo od djeteta, književnica. Danas više nitko ne zna za nju.
Koju osnovnu školu ste pohađali?
Osnovnu školu u Kutini. Bila je samo jedna.
Koji predmeti vam u školi nisu bili dragi, a koji su vam bili dragi?
Najviše sam voljela hrvatski jezik, a najmanje fizički odgoj, gimnastiku.
Koju ste ocjenu imali iz hrvatskoga jezika?
Peticu.
Što vam padne na pamet kada netko spomene riječ „škola”?
Super zabava. Ja sam voljela školu.
Jeste li ikada markirali s nastave?
Da, u gimnaziji. Znala sam prevariti mamu da sam bolesna, a onda bih ostala kod kuće, u krevetu, i čitala gomile knjiga.
Zbog čega ste se odlučili preseliti u Amsterdam?
Tamo me nanio život.
Kada ste se prvi put okušali u pisanju romana?
Kasno, nažalost.
LiDraNo 2011. // 221
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Koji vam je najdraži roman koji ste napisali?
Uvijek mi je najdraže ono na čemu trenutno radim.
Imate li neku književnicu koja vas je oduševila svojim romanom?
Ivana Brlić Mažuranić nije napisala roman, ali njezine priče su čarobne.
Imate li svoju najdražu knjigu?
Ne, jer onda bi se druge knjige, koje volim, naljutile na mene.
Kakve hobije imate?
Putovanja i pravljenje slika.
Imate li neostvarenu želju u životu?
O, da, imam ih više.
Koji vam je najveći strah u životu?
Taj koji ponekad sanjam: da moram ponovo polagati srednjoškolsku matematiku.
Sjećate li se svojeg prvog poljupca?
Da, jer mi se nije svidio. Bio je vlažan.
I za kraj našeg razgovora, imate li planove za novi roman i ako možete podijeliti s nama, kako
će mu biti naslov?
Nikada ne govorim o planovima, odnosno o nečemu što nije dovršeno.
IZDVAJAMO
KNJIGE ZA DJECU
Mali plamen, 1971.
Filip i srečica1976.
ROMANI
Štefica Cvek u raljama života, 1981.(po romanu je snimljen istoimeni film)
Forsiranje romana reke, 1988. (roman u romanu)
Muzej bezuvjetne predaje, 2002. (autobiografski roman)
Karla Ožvald, 5. razred
OŠ Petra Zrinskog
Voditeljica: Julija Vejić
222 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Moja kuterevska jesen
Možda ste već čuli za Kuterevo na sjevernom Velebitu gdje je 2002. godine osnovano Utočište
za medvjede. Cilj udruge je pomoći mladuncima medvjeda koji su iz nekog razloga ostali bez majke.
Ti medvjedići ne mogu preživjeti samostalno u prirodi, i tada im samo čovjek može pomoći. Jedan
od osnivača, a ujedno i voditelj ovog utočišta, je Ivan Crnković-Pavenka, dok stručnu pomoć pružaju dr. Đuro Huber i dr. Vladimir Lay.
Vjerovali ili ne, ali ovo utočište za medvjeđu siročad prvo je takve vrste na svijetu. Današnji četveronožni stanovnici utočišta su Zdravi Gor, Ljubo Lik, Bena Zvir, Blago Zoo, Hu Bear, Vlad Mir, te
najmlađi član Mladi Gor. Ovoj medvjeđoj obitelji pridružen je i pas Mišo Lingo. On odgaja medvjediće i prvih godina njihovog boravka u utočištu živi s njima u medvjeđem vrtiću.
O utočištu brinu stanovnici Kutereva i volonteri iz cijeloga svijeta, a u jesen 2010. smo među
njima bile i moja majka i ja. Iako sam već u nekoliko navrata posjetila Kuterevo, nisam mogla zamisli
da ću sada nekoliko dana boraviti u kućici bez prave kupaonice i uz prethistorijsku peć i dijeliti sobu
s nepoznatim odraslim ljudima. Činilo mi se da ću bez TV i prijatelja umrijeti od dosade, ali sam se
prevarila. Od samog jutra dani su mi bili u potpunosti ispunjeni što obavezama (lakim, ali i napornim
kao što je kopanje!!) što novim mirisima i zvukovima.
Većinu vremena sam pomagala volonterima koji su posjetitelje vodili u razgled utočišta. A kad
njih nije bilo, mi smo popravljali staze i ograde, dok sam ja i u večernjim satima izrađivala drvene
suvenire za prodaju. Nizanje drvenih medvjedića u ogrlicu, slaganje privjesaka za ključeve, bojanje
figurica postalo je nakon nekog vremena zamorno, no tjerala me spoznaja da će se zarađenim novcem nabavljati hrana za medvjede.
Svega petnaestak dana prije mog dolaska stigao je u utočište devetomjesečni Mladi Gor kojeg
je našao lovac Mladen Mauhar u Gorskom kotaru. Budući da je medo ostao bez majke sa svega pet
mjeseci, znao je katkad gristi šape i plakati. Stoga su ga sa psom Mišom Lingom smjestili u medvjeđi vrtić koji nalazi se uz volontersku postaju. Tako je uvijek bio pod budnim okom volontera.
On je uz uobičajenu medvjeđu hranu kao što su jabuke, kukuruz, salata, mrkva i kesten dobivao
i nadomjestak majčinu mlijeku - Humanu. Bilo je interesantno i nesvakidašnje pomagati u hranjenju tog malog medvjedića, a biti u njegovoj blizini bio mi je najljepši doživljaj za vrijeme boravka u
utočištu.
Dok je medo jeo, ja sam se igrala s Mišom Lingom, a kada je završio i on se želio zabavljati pa
je počeo trčkarati za nama. Svi troje smo uživali trčeći uokolo po medvjeđem vrtiću. Zbog te svoje
zaigranosti postao mi je najdraži medvjed u utočištu. Iako je bio neodoljiv, znala sam da ga ne smijem dirati čemu se bilo teško oduprijeti.
On se, naime, mora odviknuti od čovjeka budući da se, lutajući šumom, navikao isključivo na
njegovo društvo. S obzirom da će u društvu starijih medvjeda biti čim malo naraste, mora sačuvati
svoje instinkte divlje životinje.
Mladog Gora hranilo se tri puta, a starije medvjede dva puta dnevno jer su se u to vrijeme
medvjedi pripremali za zimski mir, pa su se morali udebljati. Medvjedi ne spavaju zimski san, već
hiberniraju zbog nedostatka hrane u prirodi. Hibernacija je stanje mira kad se uspore sve funkcije
unutarnjih organa, pa čak i otkucaji srca. To nije čvrsti san pa se medvjeda može vrlo lako uznemiriti i istjerati iz brloga. Taj se prirodni ciklus poštuje i ovdje te se od 25.11. do 1.4. medvjedima ne
donosi hrana.
Obavljajući posao hranjenja medvjeda, doživjela sam i neobičnih situacija. Jednom sam prilikom s dvoje volontera nosila mrkvu odraslim medvjedima. Bila je noć i bilo je toliko mračno da se
ništa nije vidjelo, iako smo imali speleološke lampe. Prilazeći ograđenim prostorima za medvjede,
LiDraNo 2011. // 223
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
mogli smo zapaziti samo kako njihove oči svijetle iz mraka. Poput golemih krijesnica pratili su naše
kretanje uz prigušeno nestrpljivo brundanje. Tu ću sliku još dugo pamtiti.
Osim Mladog Gora pronašla sam omiljenog medu i među velikima. To je Zdravi Gor iz Gorskog
kotara. On je pravi mangup. Najatraktivnije otkriće svima nama bio je njegov izlazak iz ograđenog
prostora. Zdravi Gor je, naime, uspio s nekoliko povišenih mjesta preskočiti električnu ogradu i ući
na stazu predviđenu za ulazak volontera u ograđene prostore u kojima obitavaju medvjedi. Ovaj je
medonja shvatio da ga struja ne može pecnuti kad s nijednom šapom ne stoji na zemlji jer ne zatvara strujni krug. Kad god bi uspješno preskočio ogradu, paradirao bi ponosan na svoje otkriće,
kao da je šef svima. Zbog toga su stariji volonteri morali na tim mjestima postaviti još jedan red
žice pod naponom.
Prije nego je stigao u utočište, Zdravi Gor je više tjedana zalazio u dvorište Zdravka Milera koji
mu je davao hranu. Ovamo je prebačen zahvaljujući dr. Đuri Huberu i sada se druži sa svojim osmogodišnjim vršnjakom Ljubom Likom i dvoje petogodišnjih medvjeda - Benom Zvir i Blagom Zooom.
Ljubo Lik nađen je u ličkom selu Ostrovica i to na šljivi u dvorištu Ljubomira Labinjanina kamo
su ga stjerali psi lutalice. Petogodišnji medvjedi dolaze iz zagrebačkog zoološkog vrta, i brat i sestra su. Blago Zoo je dobio ime po svojoj blagoj naravi i sklanja se s puta osmogodišnjacima koji su
Benu Zvir brže prihvatili budući da je ona trenutno jedina ženka u utočištu. Bena se ne zove tako
jer je smotana, već je ime dobila po papi Benediktu. Njih četvero dijeli najveći ograđeni prostor, a u
nešto manji prostor smješteni su četverogodišnji medvjedi - Hu Bear i Vlad Mir. Dobili su imena po
dr. Đuri Huberu i dr. Vladimiru Layu kao znak zahvale za njihov doprinos utočištu.
Zanimljivo je bilo hodati šumom s volonterima i Pavenkom koji nam je podučavajući nas gljivarstvu pokazao i napušteni medvjeđi brlog te njihove mnogobrojne tragove uz koje nam je ispričao
još puno detalja o medvjedima. Naučila sam da su medvjedići kad se okote mali tek poput ljudske
šake i teški oko 350 grama, te da su slijepi i bez dlake. Zaista je nevjerojatno da tako majušna bića
mogu u odrasloj dobi imati i do 250 kilograma, koliko su teški neki odrasli mužjaci.
Medvjedi mogu živjeti 30 i više godina, ali ih, nažalost, u prirodi zbog lova i stradavanja u prometu nema starijih od 10 godina. U životinjskome svijetu medvjed je na vrhu hranidbenog lanca, i
čovjek mu je jedini neprijatelj. Zbog toga je važno što postoje pojedinci koji posvećuju svoj rad tim
divnim životinjama.
Jako sam sretna što sam imala priliku naučiti više o medvjedima, upoznati njihov život, te saznati što znači biti volonter. Zavrijedivši ogrlicu s medvjedom, namijenjenu samo volonterima, dobila sam titulu najmlađeg kuterevskog volontera.
Jedva čekam proljeće kada ću opet moći nekoliko svojih gradskih dana zamijeniti danima punih
zvukova prirode i mira, te pomagati toj divnoj ugroženoj vrsti.
Maja Mlinarec, 7. razred
OŠ Špansko Oranice
Voditeljica: Nataša Cesarec-Zovko
224 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Na XXII. državnoj smotri učeničkih
zadruga Republike Hrvatske
XXII. državna smotra učeničkih zadruga Republike Hrvatske održavala se od 4. do 6. listopada
u Podgori, a škola domaćin bila je OŠ don Mihovila Pavlinovića. Na smotri je sudjelovalo 67 zadruga
iz cijele Hrvatske koje su prezentirale svoje radove vezane uz ekologiju, stare zanate, proizvode od
vina, maslina, začinskih bilja i ostalih dobara vezanih uz područja odakle dolaze.
I naša učenička zadruga „Listek” svojim je uspjehom na županijskoj razini stekla pravo sudjelovanja na državnoj smotri. Školu su predstavljale zadrugarke Marcela Mikulić i Marija Parmać te
voditeljice Sanja Zornjak Picer i Danijela Šantek, a svoj izložbeni prostor ukrasile su radovima nastalim na sekciji tapiserije od tapiserija, makrame torba do šešira i šarenih vrećica za mobitele
izrađenih od domaćega platna.
Sve učeničke zadruge obišlo je Državno povjerenstvo te ocjenjivalo njihove radove, izgled štandova, kreativnost, prezentaciju i istraživačke radove. Smotra je završena bogatim programom u
prijateljskom raspoloženju.
Maria Parmać, 6. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Milvia Vuk
Dora Kršek, 1. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 225
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
U p ovod u stot e obl jetn ic e rođenj a b lažene Majk e
Terezije pos jetil i smo M isi onarke l ju ba vi
„Naša je zadaća da siromasi
osjete da ih Bog voli”
Razgovarali smo sa s. Dobrilom, jedinom Hrvaticom u zajednici u Zagrebu.
Saznali smo što znači biti misionar, upoznali život njihove utemeljiteljice i
ljubav kojom je uspjela osvojiti svijet.
„Tko hoće biti velik, mora biti sluga svima.” Naizgled proturječna izjava zapravo nosi dubok
smisao. Naime, tako je živjela Majka Terezija, žena koja je obilježila 20. st. U povodu stote obljetnice njezina rođenja posjetili smo Misionarke ljubavi u Zagrebu. S nama je razgovarala s. Dobrila, jedina Hrvatica od sedam sestara koliko ih djeluje u zajednici u Jukićevoj 24. Skromna, samozatajna,
sjajnih očiju i blaga pogleda malo nam je rekla o sebi uz objašnjenje kako Majka Terezija nikada nije
željela medijsku pozornost za sebe i svoje sestre. Vjerovala je da će Bog providjeti put.
Najsiromašniji među siromasima
Gonxha Bojaxhiu, buduća Majka Terezija iz Calcutte, rodila se u Skoplju 26. kolovoza 1910. Porijeklom je Albanka i potječe iz katoličke obitelji. Još kao dijete na satima katekizma, zahvaljujući
svećenicima isusovcima, upoznaje rad i djelovanje misionara. Već tada, s 12 godina, odlučuje postati misionarkom. Kada je navršila 18 godina, odlazi u Irsku i ulazi u samostan poznat pod nazivom
Sestre Naše Gospe od Loreta. Ondje uči engleski jezik kako bi jednoga dana mogla otići u misije.
Želja joj se ubrzo i ostvarila - odlazi u indijski grad Calcuttu gdje tamošnju djecu podučava geografiji i vjeronauku. Tijekom svojega rada upoznaje svu bijedu indijskih siromaha. U Calcutti prima drugi poziv, poziv unutar poziva: brinuti o ljudima koji žive i umiru na ulici, o „najsiromašnijima
među siromasima”, kako je sama znala govoriti. Nakon dvije godine ta odvažna, uporna redovnica
uspijeva dobiti dopuštenje Crkve i počinje ostvarivati svoj naum. Svoj redovnički habit zamijenila je
pamučnom indijskom tkaninom kakvu nose siromašni, tzv. surijem. Bijele je boje, obrubljen plavom
jer je svojim izgledom željela podsjećati na Djevicu Mariju. Već je na početku svojega djelovanja u
Indiji bila na glasu kao sveta žena, oko nje se okupljaju djeca, siromašni, zapostavljeni.
Mole se na engleskome jeziku
- Siromaštvo o kojem govorim nije siromaštvo kakvo susrećemo na ovim prostorima, to je siromaštvo Trećega svijeta. Imala sam prigodu posjetiti Calcuttu. Ljudi ondje zaista žive na ulici. Ako
nešto isprose, tada nešto i pojedu - objasnila je s. Dobrila. Prva kuća koju Majka Terezija otvara jest
Kuća umirućih, napravljena kako bi prihvatila siromahe i učinila im barem smrt dostojanstvenom.
- Isprva mi je bilo nezamislivo biti u blizini umirućega ili pokojnika. Kasnije sam, nakon boravka
u New Yorku, gdje sam radila s oboljelima od AIDS-a, i to u vrijeme kada su oboljeli vrlo brzo umirali, shvatila da je biti uz umirućega zapravo privilegija jer njegovu dušu ispraćam Bogu - posvjedočila je s. Dobrila. Nakon što je otvorila Kuću umirućih, Majka Terezija ne staje, nego i dalje gorljivo
djeluje među svojim siromasima. Otvara Kuću za djecu jer su upravo djeca, prema njezinim riječima, „jedina radost siromaha”. Prve djevojke koje se pridružuju Majci Tereziji njezine su nekadašnje
učenice. Zajednica iz godine u godinu raste. Danas okuplja oko 5 tisuća redovnica iz cijeloga svijeta. Među njima je i 26 Hrvatica. Zemaljski život Majke Terezije završio je 5. rujna 1997., a samo
6 godina nakon njezine smrti, 19. listopada 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. Na
upit jednoga novinara tko je za nju Isus, Majka Terezija jednostavno je odgovorila: „Isus je moje
226 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Sve u Svemu!” Sve što čine najmanjima, Majka Terezija i njezine sestre, čine Isusu. Njihov je život
u potpunosti posvećen Bogu i bližnjemu.
U samostanu u Zagrebu sedam je sestara: uz s. Dobrilu tu su sestre iz Poljske, Nizozemske,
Novog Sada, Bangladeša, Nigerije i Indije. Međusobno razgovaraju i mole se na engleskom jeziku.
Njihov dan počinje u 4.30, obilježen je molitvom, svetom misom i apostolatom među siromašnima.
Svakoga dana kod njih objeduje od 150 do 200 siromaha, a neki su od njih povjereni njihovoj trajnoj brizi.
Danas smo gladni ljubavi i pažnje
- Kada te Bog zove, nije važno kada ustaješ, što oblačiš i jedeš. Naša je zadaća da siromasi osjete da ih Bog voli, da se o njima brine preko nas - kazala je naša sugovornica. Opisala je jedan svoj
susret s utemeljiteljicom njihova reda.
- Dok je govorila, ili samo prolazila, mogli ste osjetiti kako u njezinu srcu gori plamen ljubavi za
Isusa. Ljudi bi počeli plakati kada bi je susreli. Mislim da je to zato jer su u njezinoj prisutnosti, dotaknuti njezinom svetošću, mogli osjetiti svoju neznatnost i malenost. U ruci je uvijek imala krunicu. Jednom je prigodom rekla kako tada ima osjećaj da za ruku drži svoju Nebesku Majku - kazala
je s. Dobrila. Pozvala nas je da i mi postanemo misionari u sredini u kojoj živimo, u školi koju pohađamo. Danas nas, na ovom djeliću kugle zemaljske, ne okružuju u tolikoj mjeri ljudi koji su gladni
hrane, nego ljudi gladni ljubavi i pažnje, lijepe riječi i tople geste. Dužnost je svakoga od nas utažiti
njihovu glad.
Ivana Bošnjak, 6. razred
OŠ Sesvetska Sela
Voditeljica: Silvija Jurić
LiDraNo 2011. // 227
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Razgovor s Enom Ćorić , nos itelji com crnoga pojasa u tae kwan do u
Obećala sam samoj sebi da zbog tae
kwan doa škola neće ispaštati
U OŠ Vjenceslava Novaka u zagrebačkoj Dubravi skriva se pravi talent. Ena Ćorić uzorna je učenica te nositeljica više titula u tae-kwon-dou na europskoj razini.
Reci nam nešto ukratko o sebi.
Zovem se Ena Ćorić i idem u 8.b razred. Odlična sam učenica, a tae-kwon-do treniram već
devet godina. Počela sam kao petogodišnjakinja gledajući i prateći svog starijega brata na natjecanjima. Prije sam trenirala u TKD klubu Rugvica, a sada sam članica TKD kluba Dubrava. Nositeljica si crnoga pojasa...
Da. To je najviši pojas u tae-kwan-dou, a ja ga nosim već tri godine. Da bi se do njega došlo,
moraš znati i pravilno izvesti sve udarce te naučiti svih osam forma koje i nisu baš lagane. Svaka
zahtijeva određenu tehniku i udarce. Polaganje se odvija pred komisijom.
Što ti znači tae-kwon do?
Tae-kwon-do mi je trenutno samo hobi, ali bih htjela doživjeti i profesionalan uspjeh jer ne želim
da sav moj trud i godine treniranja budu uzaludni.I u budućnosti se namjeravam njime baviti. Trenirala sam mnogo športova, ali njihovi termini su se podudarali s tae-kwon-doom i zbog toga sam
polako odustala od svega jer mi je tae-kwon-do najvažniji. To je vrlo zahtjevan šport i traži svakodnevno treniranje i vlastito napredovanje.
Treninzi i škola?
Treninge imam svaki dan po dva sata. Tijekom praznika treniram i dva puta dnevno. Ipak mislim
da mi je lakše nego ostalima. Naime, moja školska smjena stalno je ujutro, a treninzi su popodne
tako da nemam nekih većih problema pri planiranju i usklađivanju nastave i treninga. Kada dođem
iz škole, mama me uvijek dočeka sa zdravim i ukusnim objedom. Nakon toga napišem sve zadaće
i naučim sve što treba. Obično mi ostane sat ili dva do treninga, a to vrijeme iskoristim za trčanje
nekoliko krugova radi dodatne kondicije.
Zatim odlazim na dvosatni trening. Vraćam se kući oko 22 sata umorna i iscrpljena, no zbog toga tae-kwan-dou nikada ne ću napustiti. Trudit ću se da budem sve bolja i bolja unatoč osvojenim medaljama i uspjesima. Isto tako uspješno mislim obavljati i svoje školske obveze. Dala sam si truda i obećala samoj sebi da zbog tae-kwon-doa škola neće ispaštati. Vlasnica si mnogih medalja...
Osvojila sam najviše zlatnih medalja, njih oko 45, zatim 8 srebrnih te isti broj brončanih medalja. Imam i 12 pehara. Proglašena sam pet puta najboljom kadetkinjom turnira te tri godine za redom najboljom kadetkinjom u klubu.Jako sam zadovoljna i ponosim se tim uspjesima. Ipak, najdraži
mi je uspjeh medalja s Državnog prvenstva 2008. gdje sam postala hrvatska prvakinja u kategoriji
do 41 kilograma.
Koje si sve zemlje posjetila na putovanjima?
Bila sam u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Srbiji, BiH, Mađarskoj, Švicarskoj i Sloveniji. Grad u
kojem odsjedamo rijetko mogu razgledati jer nemamo baš mnogo slobodnog vremena. Na put
228 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
krećemo najčešće petkom ujutro kako bismo stigli navečer, obavili vaganje te se odmarali do sutrašnjih borba. Poslije natjecanja obično pakiramo stvari i krećemo kući.Ipak, najdraža mi je Njemačka jer sam tamo rođena, a najljepše mi je bilo u Češkoj jer smo obišli brojne kulturne znamenitosti. Upoznala sam i mnogo zanimljivih vršnjaka koji su mi postali jako dobri prijatelji.
Imaš li neki športski uzor?
Moj uzor je Martina Zupčić s kojom imam zadovoljstvo trenirati. Divim joj se jer je osvojila 3.
mjesto na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu.
Misliš li da je tae-kwon-do nedovoljno popularan šport?
Smatram da nije dovoljno medijski eksponiran jer je to dobar šport koji ti pomaže da ostaneš
u kondiciji.
Jesi li se ikad susrela na turnirima s nepravednim dosuđivanjem?
Jesam. Na Feniks openu su me nepravedno diskvalificirali jer sam suparnicu pogodila u glavu,
a nisam smjela. Zapravo su mi samo trebali dati opomenu jer mi je to bio prvi prekršaj. Koliko je prehrana važna u tom športu?
Moram se striktno držati rasporeda. Prehrana mi je ujednačena, dakle sve prehrambene skupine moraju biti jednako zastupljene. Moram jesti puno voća, a slatko si mogu priuštiti vrlo rijetko.
Iako nekada poželim kao i moje prijateljice otići na pizzu bez straha i brige da ću zbog toga izaći iz
kategorije, nije mi žao, jer sam to žrtvovala zbog nečega što volim.
Što bi poručila mladim sportašima koji tek počinju svoju športsku karijeru?
Tae-kwon-do je nešto čemu se treba posvetiti, i ako se nećete truditi, ne morate ni pokušavati.
Treba nam što više mladih nada kako bismo popularizirali ovaj šport, a ja znam da mi to možemo. I
ako stvarno želite uspjeti, jedina stvar koja vam smije biti ispred športa je- škola.
Eni želimo još mnogih odličja i odličnih ocjena, a mlade čitatelje upoznati s još jednom uzornom učenicom i mladom nadom hrvatskoga športa.
Bruna Deronja, 8. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Milvia Vuk
LiDraNo 2011. // 229
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Posjet Gardalandu
Mama mi je rekla za put dan prije polaska i bio sam jako uzbuđen. S nama su još putovali kumovi
i prijatelji s djecom. Stali smo svakih dva sata. Prva stanica nam je bila Rijeka, a onda nas je čekala „duga” vožnja kroz Sloveniju. Mi dečki napravili smo test: kroz tako malu Sloveniju probat ćemo
ne disati, ne treptati i ne pričati! Naravno, nismo uspjeli, ali smo se zato vozili kroz pola Slovenije
samo pola sata! Kad smo stigli u Italiju, prvi na popisu bio je životinjski foto- safari.
To vam je kad se vozite busom, a sve moguće životinje (lavovi, slonovi, žirafe, zmije) slobodno
hodaju oko vašeg busa. Osjećao sam se kao biftek dok su kružili oko nas. Naravno, morate paziti da
ih ne zgazite. To su zapravo veoma pitome životinje jer su naučene na stalne posjetitelje. Tako npr.
žirafa Đuro gura glavu kroz prozor busa jer želi da je hranimo. Ima plavu jezičinu koju ispruži, a mi
joj na nju stavimo štapić. To je bila prava atrakcija! Da samo znate koliko je bila visoka!
Zatim smo krenuli u ZOO gdje je stvarno fantastično jer smo vidjeli razne vrste životinja koje
nisam vidio kod nas u Hrvatskoj. Nakon safarija i ZOO-a, vozili smo se do samog grada Verone. Počelo je razgledavanje. Naš vodič Domagoj nam je pokazao Arenu u kojoj se svake godine održava
poznati glazbeni ljetni festival u sklopu kojega budu prikazane i mnoge opere. Scenografija tih opera biva smještena ispred Arene pa smo tako i mi vidjeli egipatske Sfinge iz opere Aida. Ne moram
vam reći kako sam bio mali u odnosu na Sfingu!!!
Vidjeli smo prekrasan stari trg sa prelijepim originalnim kućama koje su iste kakve su bile kada
su se gradile. Zanimljivo je obješeno staro kitovo rebro koje će se srušiti samo onda kada ispod njega prođe netko tko nikad u životu nije izrekao laž! Kao što smo vidjeli, ono još uvijek čvrsto visi!!!
Na kraju smo prošli pored kuće slavnog Romea i završili u dvorištu ispod balkona njegove voljene
Julije. Tamo dolaze mnogi i ostavljaju poruke Juliji, tražeći pomoć i sreću u ljubavi. No taj Julijin
balkon, dvorište i sam njezin kip meni nisu donijeli sreću... Naime, imao sam mobitel da mogu njime
fotografirati. Držao sam ga u ruci jer sam se bojao da ga ne izgubim. Gurnuo sam ga mami u torbu i najvjerojatnije je nisam dobro zatvorio. Kad smo došli do Julijine kuće, mama me htjela slikati
s Julijom kako je držim za dojku. To donosi sreću, tako kažu i to je prava atrakcija, svi to rade pa
smo htjeli i mi. I taman kad smo se željeli slikati, u torbi nema mobitela! Nestao!!! Cijeli svijet mi se
srušio! Kad sam malo došao k sebi, nazvao sam ujaka i rekao mu što se dogodilo. Umirio me riječima da se ne brinem i da će mi nabaviti isti takav. Smirio sam se kao i mama, te smo mrtvi umorni
zaspali snom pravednika.
Sljedeći dan na rasporedu je bio Gardaland!!!
Bio sam jako uzbuđen!
Mislim da mnogi znaju što je Gardaland, no ispričat ću za one koji možda ne znaju.
To vam je zabavni park koji sadrži sve moguće adrenalinske sprave, kao i sprave za obiteljsku
razonodu. I ne samo sprave, nego aparate, kina, dućane, restorane i sve moguće što je potrebno na
svijetu za pravu razonodu i za more veselja i sreće!!!
Kako je tamo velika gužva, kupili smo expres ulaznice za zaobilaženje reda i brži prolaz - pokažeš kartu i ravno na spravu a svi obični smrtnici ostaju iza tebe u redovima bez kraja!
Prvo smo posjetili obični vrtuljak (onaj s konjima i kočijama koje se okreću oko svoje osi, a konji
se dižu gore-dolje), jer smo htjeli probati pravi koji nije onakav kakav mi imamo u Zagrebu. Poslije
toga smo išli na Ikara: užasna sprava na kojoj sam izgubio želudac. Ikar vas digne na jedno 30 metara i vrti vas oko svoje osi.
Nakon Ikara smo krenuli na Atlantidu. Vrlo zabavno! Sjednete u čamac i to vas digne vrlo visoko. Fora je u tome da je sve na vodi, pa kad vas spusti, jako se smočite. Nešto kao slapovi! A onda je
došao na red Mammut! Tipičan Roller Coster koji nije toliko strašan, ali je zato jako zabavan. Kada
nam je bilo dosta adrenalina,otišli smo na Jungle Rapids. Jako opuštajuće i pomalo dosadno. Ali
230 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
poslije toga, he,he - Blue Tornado!!! Cijelo vrijeme sam govorio da hoću ići na to, no kad smo došli
do Blue Tornada, malo sam se počeo premišljati, ali ipak sam sjeo u „Stolicu smrti”. „Nikome se
nije ništa dogodilo pa neće valjda niti meni” - uvjeravao sam sebe! Ljudi moji, kad smo to preživjeli
- možemo sve proći u životu bez straha!!! Pitate me zašto? Sad ću vam objasniti: Blue Tornado vas
digne na 70 metara visine i juri brzinom od 80 km na sat, a traje samo minutu i 42 sekunde. Žmirili smo i mama i ja! Ona je samo vikala: „Vrišti Filipe, samo vrišti i ne gledaj dolje!!!”. Još i sada me
prolaze trnci kad se toga sjetim!!! Ipak, bilo je više nego super, no nisam siguran da bih to ponovio!!!
Nakon ovog najjačeg i najopasnijeg stroja u cijelom Gardalandu, otišli smo na 4D crtić „Spužva
Boba„ kako bi se malo opustili! A tu tek pravi šok!!! 4D je kad gledate film sa 3D naočalama, a uz
to vam se trese stolica, likovi sa ekrana vas diraju po nogama i rukama, svako malo vas zalije malo
vode, a uz sve to morate paziti da vam sa ekrane ne doleti nešto u glavu. U ovoj priči to je bio hamburger i krastavac. URNEBESNO!!!! To morate probati!!!!
Poslije „mirnog” filma mama i ja smo završili na Seqoui! Samo ću va reći da smo doslovce visjeli
naglavačke, a mama se cijelo vrijeme bojala da će na neopisivoj visini ostati bez tenisica.
Pitate se sigurno, „a Kuća strave?” E, pa vidite: to nije tipična kuća strave već idete 50 metara
pod zemlju, u svijet Pirata!!! To je vožnja rijekom u čamcu kroz mračne špilje! Gledate u prave pirate, sudjelujete u njihovim borbama (pucnjavi), u čišćenju kuća i bacanju vode kroz prozore (pa vas
svako malo netko nesmotren zalije), prolazite pravim gradom i sklanjate se od raznih životinja. Da
vam ne spominjem ogromne kovčege prepune blaga...!
Jezovito, a istovremeno prekrasno!!! Puno bolje od obične kuće strave!
I za kraj nam je još ostala Prezzemolova kuća u Čarobnom drvetu. Prezzemolo je mali zmaj
(zaštitni znak Gardalanda) čija je ideja bila napraviti najzabavniju kuću prepunu čarolija. A sve da
bi zločestom Velikom Magu dokazao da sreća i radost kao i čarolije - postoje!!! Kad prođete cijelu
kuću koja je ispunjena živim igračkama, živim posuđem, živim slikama, ulazite u jednu njegovu sobu
u kojoj se njišete gore-dolje, te u jednom momentu shvatite da ste vi na stropu, a strop ispod vas,
da vrata stoje naopako i da je sve krivo- a to je zapravo virtualno čudo i fikcija!!! Zaista taj Prezzemolo zna razveseliti i djecu i odrasle jer svi izlaze iz njegove kuće prepuni oduševljenja što je meni
teško riječima iskazati.
Na kraju je uslijedilo fotografiranje za uspomenu: Prezzemolo, mama i ja!
Nastavak našeg puta vodio nas je prema izlazu gdje je sat napravljen od cvijeća upozoravao da
naš bus čeka u niskom startu za polazak -Via Zagreb!
S pizzom i zelenim sokom u rukama (kako bi sve bilo u znaku Prezzemola) mama i ja smo kliknuli još jednu fotku sa naznakom: Ciao Gardaland i vidimo se opet (samo moram proći s odličnim
ovaj 6. razred!!!!)
Filip Antun Duler, 6. razred
OŠ Augusta Šenoe
Voditeljica: Ivka Bašić
LiDraNo 2011. // 231
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Posjet „Vjesniku”
29. prosinca 2010. Novinarska grupa posjetila je „Vjesnik”. Cilj nam je bio vidjeti kako se rade i
pišu novine. Kroz redakciju nas je proveo urednik vanjsko političke rubrike „Vjesnika”. Rekao nam
je da je Vjesnik podijeljen u nekoliko rubrika: desk, unutarnja i vanjska politika, gospodarstvo, kultura, sport... Uz tekstove u novinama jako je važan odsjek marketinga koji je zadužen za pribavljanje oglasa koji će biti objavljeni u novinama.
Možda vas zanima što je to desk? To je središnji dio redakcije u kojem sjede glavni urednici rubrika. Oni u suradnji s novinarima organiziraju rad cijele redakcije i dogovaraju teme koje će obrađivati. Ono što oni dogovore treba odobriti glavni urednik „Vjesnika”.
Obratio nam se i glavni urednik, Bruno Lopandić i otkrio nam što će tog dana biti glavna tema:
„Ministri će morati jako paziti kako će trošiti državni novac”.
Susreli smo novinarku kulture koja je baš žurila na dodjelu nagrade likovnim umjetnicima odakle će izvještavati.
Saznali smo što je posao redaktorice - ona čita napisane tekstove i ispravlja gramatičke i stilske
pogreške - ako ih ima. Nakon redakcije tekst je spreman za objavljivanje.
Nakon obilaska redakcije smjestili smo se u sobu za sastanke ili kolegij, salu u kojoj se donose
uredničke odluke. Osjećali smo se kao pravi, važni novinari! Porazgovarali smo o onome što smo
vidjeli, postavljali smo pitanja.
„Šminkanje” novina ili prijelom posao je kojim se slike i tekstovi raspoređuju ne stranice. Tako
prelomljena stranica šalje se na tiskanje.
Posjet tiskari bio je drugi dio našeg posjeta „Vjesniku”. Gospodin Dean Žvorc iz tiskare ispričao
nam je kako se prelomljene stranice prenose na posebne aluminijske ploče koje se potom stavljaju
u velike tiskarske strojeve, a nakon toga kreće tiskanje novina.
Kad se novine otisnu spremne su za distribuciju, razvažanje po kioscima po cijeloj Hrvatskoj.
Zadovoljni posjetom, vratili smo se tramvajem do škole. Pred nama su zimski školski praznici.
Treba ih dobro iskoristiti!
Matea Bobanović, 4. razred
OŠ Gračani
Voditeljica: Dubravka Radaković
232 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Paula Skelin, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 233
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Pozor, djeco i učitelji
Treba li učeniku oprostiti ako ometa nastavu? Jesu li nemirna djeca stvarno
zločesta i neodgojena? Ili je riječ o nečem drugom? Pročitajte i prosudite
sami.
M. Ferek imao je dosta negativnih ocjena i zamalo je izgubio jednu školsku godinu. Školski program bio mu je dosadan i nije ga zanimao, sporo je svladavao gradivo. Bio je
vrlo nemiran na nastavi i profesori ga baš nisu voljeli.
Gotovo svakodnevno su ga zapisivali za ometanje
nastave. Zbog kritika profesora, druge djece i njihovih roditelja potpuno je izgubio vjeru u sebe. Nije se
usudio baviti nečim drugim što ga je zanimalo jer je
mislio da je glup, neodgojen, nesposoban i da neće ni
u čemu uspjeti. Zbog njegove različitosti drugi su ga
smatrali lijenom, lošom i ne baš pametnom osobom.
S vremenom je i on sam sebe počeo tako doživljavati.
2003. godine M. Ferek diplomirao je na ACMT-u
(Američki fakultet menadžmenta i tehnologije) u Dubrovniku i postao je diplomirani inženjer. Sigurno se pitate kako to da
je čovjek koji je u djetinjstvu bio loš u školi i ništa ga nije interesiralo,
poslije završio fakultet i ima dobar posao. Radi se zapravo o tome
da je M. Ferek bio drugačiji nego što su svi mislili. On je bolovao od
AD/HD-a
Služeći se internetom, saznao sam što je to AD/HD.
AD/HD je skraćenica od engleskog naziva (attention deficit
hyperactivity disorder), a u Hrvatskoj se najčešće naziva „pomanjkanje pažnje s hiperaktivnim poremećajem“.
Pokazatelji da netko ima ADHD jesu:
• NEPAŽNJA (Teško se usredotočuje na gradivo. Kratka mu je
koncentracija, te kada nešto radi, lako ga omete neki detalj iz okoline.)
• HIPERAKTIVOST (Uvijek je u pokretu. Često se vrpolji na stolici, trese rukama i nogama. Ponaša se kao da ga stalno pokreće neki
„motor“. Često zadirkuje drugu djecu i ometa rad na satu. Opomene
i strogo vikanje na njega baš i ne utječu.)
• NAGLO REAGIRANJE ili IMPULZIVNOST (Teško kontrolira
osjećaje. Sve doživljava snažnije i s puno osjećaja. Lako se iznervira, te brzo reagira. Nerijetko ne promisli prije nego što nešto učini
pa tek poslije razmišlja zašto je napravilo neku glupost.)
No sve te mane adehadeovci mogu okrenuti u svoju korist. Tako
ih „unutarnji motor” može dovesti do sanjarenja. One osobe koje
često sanjare vrlo su maštovite i kreativne te mogu postati uspješni umjetnici. Nadalje, hiperaktivnost može biti dobro gorivo za sve
aktivnosti, ono može postati pozitivna energija usmjerena željenom
cilju. Kada mnogi odustanu, ti ljudi idu dalje.
234 // LiDraNo 2011.
ZANIMLJIVOSTI
Velikani znanosti
Albert Einstein,
Thomas Edison i
Leonardo da Vinci,
plivač Michael Phelps,
mnogi suvremeni
uspješni poslovni
ljudi, primjerice
osnivač kompanije
Virgin Richard
Branson tek su mali
dio slavnih koji su u
djetinjstvu ‘patili’ od
poremećaja pažnje.
Ritalin je jedan od
lijekova koji smiruje
hiperaktivne ljude, ali
u SAD-u više osoba je
ovisno o Ritalinu nego
o kokainu.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Učenici sedmih razreda komentirali su moj
članak. Evo nekih komentara:
Gospođa X: „Malo je ljudi s takvim problemima,
a većina onih koji tvrde da imaju AD/HD samo
su neodgojeni i bezobrazni te ometaju nastavu.
Nije njima nimalo teže suzdržati se i sjediti
mirno na satu nego učenicima koji to redovito
čine.“
Tikva: „Tekst je dobar, iako možda pomalo
nerealan. Mislim da ljude s AD/HD-om treba
tolerirati i prihvatiti ih, ali neki su učenici
jednostavno nedi-sciplinirani. Mislim da je
točno da ljudi s AD/HD-om mogu uspjeti, ali ne
baš toliko lako koliko je u članku opisano, jer
nemaju svi želju, motiv ili sredstva za to.“
Mutavac: Tekst je O.K., ali meni je to sumnjiva
„bolest“.
Karlo: „Mislim da sam ja hiperaktivan, ali
možda ima nade za moju manu. Možda ju
uspijem negdje upotrijebiti u plemenite
svrhe…“
Što nam govori primjer M. Fereka?
M. Ferek je ostvario uspjeh u životu, a
skoro nitko nije u to vjerovao. Svi su mislili
da je zločest i nekulturan. Kako bi probudio svijest o ovome problemu, 2004. godine osnovao je udrugu „Buđenje” u koju
se do danas učlanilo više od 1000 ljudi. Također je napisao knjigu „Hiperaktivni sanjari” u koju je uvrstio sva predavanja o
tom problemu.
Mislim da bi iz njegova primjera najviše mogli naučiti profesori i roditelji. Profesori bi mogli naučiti da ne smiju osuđivati
djecu po tome kako se ponašaju. S „drugačijom” djecom trebaju sjesti i razgovarati, biti strpljivi.
S druge strane roditelji uvijek trebaju imati puno povjerenja u svoju djecu, i
onda kad drugi govore da im je dijete „zločesto“. Onda kad je djeci s AD/HD-om najteže, roditelji i profesori moraju im dati
podršku.
Tomislav Veble, 7. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditelj: Mate Milas
LiDraNo 2011. // 235
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Razotkrivanje profesora Jadrana Jelića
S profesorom tehničke kulture u Osnovnoj školi Jelkovec, nakon podužeg nagovaranja, dogovorio sam intervju jednog popodneva u virtualnom svijetu. Iako nam na satima, kad ga zamolimo,
zna zapjevati, nikada nam nije govorio o svojoj tajnoj vezi s glazbom. Zanimalo me što se krije iza
svega, htio sam ga razotkriti i zato nisam smio gubiti vrijeme. Vrijeme smo dogovorili, ja sam bio
na potezu i počeo sam s nekoliko brzopoteznih pitanja.
O profesoru
Kako biste sami sebe opisali?
- Teško je sebe opisati i ostati objektivan jer čim se ujutro pogledam u ogledalo već je sve subjektivno. Možda si kao novinar na ulazu u školu primijetio tekst o toleranciji izrezan u stiroporu.
To sam danonoćno radio kako bih pokušao odaslati poruku koliko nam je u životu važno razumjeti i
shvatiti onoga drugog i znati slušati ljude oko sebe. Dakle, svrstao bih se u kategoriju tolerantnih,
ali tvrdoglavih ljudi.
Što bi vaši prijatelji rekli o vama?
- Prijatelji mi ne govore kakav sam, ali već to što ih imam govori da me prihvaćaju takvim kakav jesam.
Kako se slažete s roditeljima?
- Roditelji su mi u životu pružili beskrajnu ljubav. Oni su mi životna podrška. To se ne može opisati riječima, to je jednostavno život ispunjen emocijama u svakom atomu moga tijela.
Što smatrate svojim vrlinama?
- Dobre su mi osobine strpljenje i upornost.
A najveća mana?
- Mana mi je što se ne mogu odreći čokolade, jedem je dok god je ima, do te mjere da se udebljam.
Najdraži film ili knjiga?
- Najdraži mi je film Tulum. Gledao sam ga kao dijete i jako mi se svidjela glavna glumica Sophie Marceau, kasnije jedna od Bondovih djevojaka. Što se tiče knjige, prva knjiga koju sam kao mali
pročitao ostala mi je duboko urezana u sjećanje. To je roman Mladena Kušeca Plavi kaputić.
Tko vam je uzor u životu?
- Mnogo je uzora, ali teško je biti poput nekoga. Shvatio sam da uvijek moramo ostati svoji, a
cijeniti i poštovati tuđi rad. Ne valja nikoga ni u čemu oponašati, treba izgraditi svoju osobnost.
Koliko godina imate?
- Godine su me dotukle. Osjećam se kao da mi je... trideset pet.
236 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Privatni život
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
- Slobodnog vremena nemam, svaki mi je dan ispunjen što glazbom, što sportom. Nastupam na
mnogobrojnim koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu s akademskim zborom Studentskoga kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić. Aktivno se bavim i borilačkim sportovima pa imam i
natjecateljskih obveza. Naravno, sada kad sam ušao u neke godine natjecateljskim sportom rjeđe
se bavim.
Otkad traje vaša ljubav prema glazbi?
- Pjevam od 1994. godine na međunarodnim festivalima francuske šansone u organizaciji Francuskog instituta. Nekoliko sam puta i nagrađen: 1997. godine u Splitu, 1998. u Bourgesu, 1999. u
Frankfurtu. Bilo je još nagrada, ali u posebnom sjećanju ostao mi je festival u Splitu na kojem je
Tereza Kesovija rekla: „Ako onaj mali ne pobijedi, napravit ću skandal!” Ta mi je nagrada otvorila
vrata Bourgesa i ostalih festivala na kojima sam predstavljao Hrvatsku. Festival u Bourgesu pamtim po tome što je u žiriju sjedila moja omiljena glumica - Sophie Marceau. Upravo mi je ona svojim
glasovanjem priskrbila međunarodnu pobjedu. Posljednje tri godine pjevam samo klasičnu glazbu
pa i opere. Kruna moga bavljenja glazbom uloga je u operi Vesele žene vindsorske Otta Nicolaia u
Weikersheimu.
Zašto volite šansone?
- Još kao mali redovito sam svakoga petka navečer slušao francusku glazbu na Radio Braču.
Glazbeni urednik očito je prepoznao dio divne francuske kulture. Upravo je to bio početak moje ljubavi prema šansoni.
U kojim ste sve državama bili i koje ćete po nečemu pamtiti?
- Proputovao sam mnoge zemlje, a izdvojio bih putovanje u Beirut, gdje sam pjevao libanonskom predsjedniku, i putovanje u Amman, gdje sam pjevao jordanskom princu. Pjevao sam i na inauguraciji predsjednika Josipovića.
Poslovni život
Gdje se vidite za pet godina?
- Za pet, deset, petnaest, dvadeset, dvadeset pet, trideset godina? Pa u Jelkovcu! Ondje ću i
kosti ostaviti. Već ste me sada oglodali i pojeli.
Što mislite o kolegama s posla?
- Kad me pitaju kako mi je raditi u Osnovnoj školi Jelkovec, kažem da su učenici katkad glasni,
katkad prebrzo trče pa se bojiš da im se štogod ne dogodi i od svega me toga boli glava. Ali kad
uđem u zbornicu, kao da sva briga nestane jer me dočeka ugodan kolektiv. Lijepo je u današnje vrijeme imati kolege s kojima se dobro slažeš.
Što vas usrećuje na poslu?
- Kad vidim da su učenici nešto naučili od mene. Kad su dobre volje i kad dobace neku spontanu
šalu. To je ljepota prosvjetarskog posla.
Što biste poručili svojim učenicima?
- Tko uči, sva su mu vrata otvorena.
Aldin Šumić, 8. razred
OŠ Jelkovec
Voditeljica: Inja Gregurinčić-Vidović
LiDraNo 2011. // 237
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Savršeno mjesto za odmor
Krajem studenog 2010. svi hrvatski mediji objavljivali su poprilično
neugodne dokaze ekološke neosviještenosti u današnjem svijetu. Obale
Mljeta i Pelješca, bisera i ponosa hrvatskog turizma (s naglaskom na čistoću
mora) bile su prekrivene - smećem koje je bilo i više od običnog smeća!
Nagađaju iz Albanije. Istraga će dokazati istinu. A ja dajem svoj doprinos
„nematerijalnim dokazima”.
„Noćni život” na albanskoj ulici
Sunce,more i... krave!
Sunce, more i kilometarske pješčane plaže. Savršeno mjesto za odmor pomislio bi netko. Ali...
Stigli smo u Shengjin. To je nekoć malo albansko selo, izgradnjom mnoštva velikih zgrada, postalo
turistički gradić. Ulaskom u grad prestaje asfaltirana cesta i dalje se vozite po pješčanim putovima
koje ovdašnji stanovnici polijevaju vodom kako automobili ne bi propadali u pijesak. Pošto je već
bila noć, tata nije vidio da je ispred nas dio kojeg su izgleda zaboravili namočiti pa je naša „Corsica” propala u pijesak! Ona je, poput onog magarca koji je prolazio u drugom smjeru, tvrdoglavo
odbijala krenuti dalje. Vukli smo je, gurali, sve dok nije naišao jedan Jeep koji ju je uspio, uz malo
nagovaranja, uvjeriti da nastavi put. Nakon kraće potrage našli smo zanimljivu zgradu s pet katova, izlazom na samu plažu, i jednim praznim apartmanom koji je, na našu sreću, bio na petom katu
zgrade koja,po ovdašnjem običaju, nema dizalo, pa smo svakodnevno imali i planinarenje! Kad smo
sve torbe, koje je mama označila kao potrebne, odnijeli gore, vlasnik nas je gledao u čudu, vjerojatno misleći da ćemo se useliti na par godina. Ubrzo je tata je legao u krevet i,kao i svake noći,
zasvirao violinu. Za vrijeme „koncerta” u sobi, izašao sam na balkon i pogledao na plažu. Već sam
se prestrašio da nešto nije u redu sa mnom, da sam nakon ove duge vožnje izgubio pamet! Muuuu!
Muuuu! Čulo se iz smjera u kojem sam se bojao gledati strahujući od potvrde moje ludosti. Ipak sam
skupio snage i pogledao prema plaži na kojoj se nalazio kontejner za smeće, a u njemu, naravno,
smeće, i kraj njega - krava. Zapravo mladi bik koji je iz nekog, meni neshvatljivog razloga, odlučio
usred noći svratiti na „špicu” i prekopati kontejner! Čudim se i gledam što bik radi i vidim da jede
smeće. Iako sam bio prilično uvjeren da je sve to stvarno, ipak nisam nikome ovo spomenuo i otišao
sam spavati s nadom da sutra neću vidjeti krave ili kakve druge životinje na plaži. Želja mi se nije ispunila; na plaži me pokraj kontejnera dočekala neka druga krava koja me gledala u čudu kao i ja nju.
Tada sam vidio neku ženu da je kravi dala ostatke kukuruza za hranu. To što sam vidio uistinu me
obradovalo; znao sam da krava zbilja postoji i da je sa mnom sve u redu. Vidio sam na plaži i neke
238 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
druge, još neočekivanije životinje. Plažom su šetali medvjedi, majmuni i zmije. Samo što oni nisu
išli svojom željom. Njih su njihovi vlasnici šetali plažom i naplaćivali fotografiranje s njima. Turizam
na albanski način! Opet sam čuo onaj poznati glas: bik je došao do svog kontejnera i otjerao kravu.
Gurnuo je glavu u kontejner i ubrzo je opet digao. Vidjelo se da je razočaran jer je zakasnio na ručak
pa mu je ona krava sve pojela. Nije se dugo čudio, već je brzo krenuo prema sljedećem kontejneru
u nadi da će naći nešto za jelo. Pogledao sam oko sebe i ostao iznenađen shvativši da se drugi ljudi
uopće ne uznemiruju što im oko ležaljke šeću krave i bikovi. Dobro da nisam imao u ruci sendvič ili
sladoled! Čini se da bih imao „bliski susret” s rogatim šetačima! Plaža je na neki način pravi zoološki vrt. I više od toga, jer tu su i sunce, i more i pijesak i strah da ne naletite na ljutog bika jer mu
je „švedski stol” ostao prazan! Uistinu savršeno mjesto za odmor! Ili...
Ardijan Karlo Gashi, 8. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac Matičić
LiDraNo 2011. // 239
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
PUTO PIS
Sve se boji vremena, a vrijeme
se boji piramida (egipatska narodna)
Umirujući Nestea
Željno očekivano egzotično zimsko putovanje u Egipat započelo je velikim kašnjenjem zrakoplova.
Provodeći nekoliko sati u čekaonici (od 21.15 do 3.30), odlučila sam iskoristiti vrijeme za piskaranje i opuštajuće ispijanje reklamnog Nestea ledenog čaja. To je prvi let mojoj sestri, koja me stalno nešto ispitkuje, a to meni užasno ide na živce, pa mi se zbog toga čekanje čini još duljim.
Napokon smo poletjeli, oko 3:30 h. Rekli su nam da ne slijećemo ravno u Hurgadu (grad u Egiptu, naše odredište), nego prvo u Cairo, pa zatim u Hurgadu. U avionu je užasno tijesno i ne oduševljava me. Nakon dugotrajnog leta, napokon smo stigli na naše odredište. Oraspoložilo nas je toplo i
sunčano vrijeme. Minibusom su nas odvezli u hotel gdje smo se prijavili i započeli s uživanjem. Znatiželjno sam razgledala svaki dio hotela koji izgleda kao pravi mali grad. Ima čak i shopping centar!
Hrana je vrhunska, a posebno izdvajam kolače koji su - božanski.
I to je egzotika!
Drugog je dana, rano ujutro zazvonio telefon jer smo kretali u Luxsor, nekadašnju Tebu. Iskreno, nemam pojma gdje je to, tek znam da od našeg hotela do Luxsora treba tri i pol sata vožnje. Tijekom putovanja uživala sam gledajući: izlazak sunca, Crvene planine i čudne „Check pointe”. Chek
pointovi su kontrolne točke. Na malim balkonima stoje policajci opremljeni kao za rat. Kroz prozorsko staklo uočila sam u kojim uvjetima žive stanovnici: posvuda prljavština, nemarno odjevena
djeca u otrcanoj, prljavoj odjeći jurcaju preko uginule životinje. Grozno! (Rečeno nam je da je Luxor
najčišći grad na ovom prostoru, no to se zasigurno ne odnosi na prostor između Hurgade i Luxora).
Iz Doline kraljeva na Nil
Dolaskom u Dolinu kraljeva vrijeme se vratilo unatrag. Šetali smo po grobnicama u kojima počivaju najveći vladari Novoga kraljevstva skriveni u gori Tebe. Slijedio je obilazak posmrtnoga hrama
kraljice Hatepsut,najpoznatije faraonke u egipatskoj povijesti, koja je čak nosila faraonsku bradu.
Vidjeli smo i Memnonove kolose, koji su dokaz da se na tom mjestu nalazio posmrtni hram Amenofisa III.
U tvornici papirusa upoznali smo se s procesom nastajanja papira od izvorne biljke, a ovdje
su nas upozorili na lažni papirus izrađen od lista banane koji se prodaje kao originalni. Posjetili
smo i tvornicu alabastera i uživali u biranju suvenira koji se od njega izrađuju. Izlet smo završili u
Karnaku, Ramzesovom hramu, najvećem svetištu na svijetu u kojem se nalazi znamenita dvorana
stupova,obeliska i sveto jezero koji predstavljaju samo malen dio veličanstvene egipatske.
Kratkom plovidbom Nilom, uz pjesmicu,,Bila mama Kukumka, bio tata Taranta imali su maloga
Juju!... iz duboke rijeke Nil izišao je vel’ki krokodil koji je pojeo maloga Juju...”, sretno smo završili
plovidbu bez bliskog susreta s krokodilom kojih ili više nema ili su se sakrili pred turistima.
Oj, more Crveno... meni si duboko!
Dan koji je u potpunosti bio u znaku Crvenog mora. Kupanje, sunčanje,,,uranjanje”. Ukrcavanjem na žutu brod-podmornicu, započelo je razgledavanje podmorja Crvenog mora. Nakon samo
pet minuta provedenih na palubi broda spustili smo se u donji dio koji je bio uronjen četiri metra
ispod površine mora. Sjedeći na rotirajućem stolcu, uživala sam u raznolikosti podmorja, upijajući
boje koralja (posebna vrsta koralja je mozak). Osjećala sam se poput Nema u animiranom filmu.
240 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Odjednom se pojavila velika zastrašujuća kirnja. Na svu sreću, morski psi su nas zaobišli. Ne znam
kako bih preživjela susret s njima, bez obzira na sigurnost, brrr!
Centar Hurgade! Nisam mogla vjerovati svojim očima. Toliku nečistoću u životu nisam vidjela.
Kada smo se iskrcali, svi su nas vukli za rukav da uđemo u njihov dućan, a meni se okretao želudac
od tolike nečistoće. Kada smo se vratili u hotel, nakon dva sata razgledavanja centra, pomislila sam
kako je moguće da se isti ovi ljudi koji ovdje rade i toliko čiste da sve blista, nakon radnog vremena
vraćaju svojim kućama u onaj nered i nečistoću.
Pješčani valovi i moja bolna rebra
Današnji dan proveli smo na safariju. To je svakako odmak od modernog svijeta i upoznavanje
drugačijeg načina života. Nakon vožnje terenskim vozilima duboko u pustinju, omeđenu Crvenomorskim planinskim lancem, oko podneva smo stigli na odredište i odmah smo krenuli u akciju. Po
četvero smo sjedali i otvorene džipove i krenuli u petnaestominutnu avanturu po dinama. Kada
smo se vratili, sjeli smo na motore s četiri kotača (quad) i ponovo krenuli u, ovaj put, četerdesetpetominutnu avanturu. Vrativši se nazad, imala sam osjećaj da sam ostala bez rebara od poskakivanja po pješčanim valovima.
Život u pustinji nije ,,pust”
U pustinji smo posjetili beduinsko selo. Tko su beduini? Beduini su ljudi koji sa svojim devama i
ostalim životinjama žive odvojeni od civilizacije. Upoznali smo njihov način i života i vidjeli njihove
nastambe. Nakon toga mogli smo jahati na devama i konjima (na devi se nisam baš sigurno osjećala). Zadivio me je čovjek koji izrađuje pješčane slike u staklenim bočicama. Posjetili smo terarij
u kojem su izložene životinje koje možemo susresti u pustinji. Kornjača stara sto dvadeset i pet
godina slobodno šeće uokolo, a tko je htio mogao je držati zmiju, male krokodile i guštera. Nakon
očaravajućeg zalaska sunca u pustinji slijedio je zabavni program.
Nakon trbušne plesačice, s koje muškarci nisu skidali pogled (zamislite, i moj tata je bio među
njima), svoj nastup imao je derviš. Derviš je osoba koja teži ka visokim spoznajama o Bogu. U valovima svoga plesa nastoji ostati u najvišim stupnjevima molitve. Vrti se u krug dok ne padne u trans
koji ga spaja s Bogom. Slijedio je čovjek koji leži na čavlima i hoda po staklu.
I na kraju, ali sad stvarno na kraju, promatrali smo Mjesec kroz veliki teleskop.
Stigao je i dan povratka kući. Do odlaska smo uživali u moru, kupanju i sunčanju. Moram priznati da mi je jako brzo prošlo tjedan dana. Ovaj put krenuli smo na vrijeme i sve je prošlo super (čak
me nisu smetala ni neudobna sjedala u zrakoplovu). Nedostajat će mi ovakav način života i to da mi
netko drugi sprema sobu. Opet sve moram sama!
Rea Rattinger, 6. razred
OŠ Bartola Kašića
Voditeljica: Štefanija Turković
LiDraNo 2011. // 241
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Rep ortaža nak on sniman ja igranog filma „ Drag a Ana”
Svijetom vlada nered
Nadam se da će idući projekt biti - kako je nestala diskriminacija među
ljudima
Vrhunac evolucije bio je čovjek. Onaj koji pruža i prima ljubav bez obzira na spol, rasu ili političko uvjerenje. Kada i kako sam shvatila diskriminaciju među ljudima?
Pripremajući nas za čitanje redovite lektire i uvodeći nas u tematiku knjige „Dnevnik Ane
Frank” profesorica Zlatarić uspjela je zainteresirati cijeli razred. Činilo se kao da vlada nepostojeća tišina i neprimjerena nervoza za vrijeme čitanja. Knjiga se prikrala i zauzela svoje mjesto u našem razredu. Izazvala je dublja promišljanja svih učenika. Postavila mnoga pitanja, pokazala dobre
i loše strane života i suočila nas sa značenjem riječi diskriminacija. Ispisane riječi, rečenice i misli
dotakle su najskriveniji i najdublji dio moje duše. Čitajući dnevnik ušla sam u potpuno drugi svijet.
Svijet ratova, mržnje, prepotentnosti i poniznosti, bahatosti i skromnosti, ali i veselja, nade i vjere
u čovjeka. Činilo mi se kao da živim u vremenu s Anom. Proživljavala sam sve njene strahove i zajedno s njom nadala se da će ljudska dobrota pobijediti. Do posljednje stranice knjige očekivala sam
rečenicu: „Cijeli dnevnik temeljen je na Aninom snu.” Nažalost, to nije bio san i riječ diskriminacija
i danas ima svoje značenje.
Duboko u srcima mnogih
Nevjerojatno je koliko se Ana duboko i diljem svijeta zavukla u srca ljudi upoznatih s njenom
sudbinom. Tijekom boravka u Barceloni razgovarala sam s ljudima iz različitih zemalja. Njihova sam
mišljenja zabilježila u kratkom prilogu za dokumentarni film. Posebnost je tih kadrova razgovor na
izvornim jezicima, na španjolskom, ruskom, njemačkom i talijanskom. Različiti jezici, a govorili su
isto uz isti izraz lica-To se nije smjelo dogoditi!
Poetska priča o ani kroz film
Ideja o snimanju filma o Ani Frank započela je zbližavanjem grupice učenika vrlo zainteresiranih
za glumu i film. Filmom smo htjeli pokazali na koji način današnji četrnaestogodišnjaci doživljavaju
Anu, njene poruke o životu. Htjeli smo prenijeli njezine riječi u slike, odnosno film. Slikama želimo
vizualno predočiti Aninu patnju, igru, maštu i nadu. Nastalim filmom želimo prodrijeti, osvijestiti i
podsjetiti sve nas da su ljudi ti koji u rukama drže dobro i zlo i raspolažu s tim. Želimo pokazati koliko je patnje, tuge i suza ne samo u Aninom dnevniku nego, nažalost, još uvijek u cijelome svijetu.
Uložili smo puna rada, znoja i vremena dok nismo pustili kameri da učini svoje-snimi dijelove
filma. Tijekom snimanja bilo je i suza radosnica...Naravno, uz našu snimateljicu Kimby i njezine duhovite šale to je neizbježno.
Savladali smo strahove školskog skloništa i na kratko se vratili u život u njemu. Promislili smo
na svoje roditelje koji su i sami bili svjedoci kada je ljudsku dobrotu zamijenilo ljudsko zlo. Uređujući
sklonište za potrebe snimanja, prskanjem boja po zidovima, uspjeli smo obojiti haljinu profesorice
Zlatarić u zeleno. U toj se tihoj, maloj, gluhoj prostoriji skloništa isticala Vanessa svojim nježnim
izrazom lica glumeći Anu Frank. No, tu nisu završile naše zgode. Snimali smo i u Hrvatskom školskom muzeju. Prekriveni staromodnom kapicom i haljinom vratili smo se desetljećima unazad. Naravno, nije sve uvijek teklo kako treba. Na Gornjem gradu imali smo nekoliko neuspjelih pokušaja
zviždanja, trčanja s kamerom. Međutim, trud se isplatio i za par dana imat ćemo dirljivi film osvještenih osmaša.
242 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Otkrivanje ljepote u svakom od nas
Nadamo se da će sljedeći projekt naše profesorice Zlatarić s njenim učenicima biti na temukako je nestala diskriminacija među ljudima? Nama bi to značilo da je film uspio ostvariti svoj cilj.
A to je ukazati da je svaki pojedinac čovjek bez obzira kako izgleda, kojem narodu pripada i kojim
jezikom se izražava. Namjera filma je ukazati na ljudsko zlo i osvijestiti ljudsku dobrotu u svakom
od nas!
Perina Šiljeg, 8. razred
OŠ Bartola Kašića
Voditeljica: Marina Zlatarić
Lucija Bedalov, 7. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 243
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Svjetla Vukovara
Dvoranom se prolomio pljesak kada je ušao Bojan Glavašević, naš učenik,
a danas predavač na Filozofskom fakultetu, sin legendarnog vukovarskog
novinara Siniše Glavaševića tragično stradalog u paklu Vukovara. Dani
sjećanja na Vukovar oživjeli su pred našim očima, a pitanja su se nizala...
U studenom ste primili nagradu „Vukovarsko
svjetlo” u čast vašem ocu.
„To je priznanje grada Vukovara mome tati. Prvi
put mu je grad Vukovar priznao da je napravio
puno za njega. Bila mi je čast primiti nagradu u
očevo ime, samo mi je žao što on to osobno nije
mogao primiti.”
Iskreno i otvoreno Bojan je odgovorio na sva pitanja...
O Bojanu
Rođen sam u Vukovaru 1984. god. Tamo sam živio do rata 1991. Mama i ja smo otišli iz Vukovara
par dana prije nego što su prve granate pale na grad. Već je onda bilo dosta teško izaći iz grada, ali
mi smo uspjeli i onda smo otišli u Prijedor u BiH. Tamo su živjeli mamini roditelji. I ja sam zapravo
tamo krenuo u prvi razred osnovne škole, međutim kako se rat proširio na cijelu bivšu Jugoslaviju
tako je i tamo stanje postalo vrlo loše pa smo mama i ja došli u Zagreb.
O našoj školi
Ja sam u ovu školsku zgradu ušao kad je počelo drugo polugodište. Učiteljice su mi bile Ružica
Tominović, a druga Dijana Salaj. U ovoj školi su mi se dogodile neke jako važne stvari u životu, počeo sam učiti latinski i grčki. Ustvari, to je bila moja odluka, to me baš zanimalo. Zapravo me zanimala arheologija, te mi se onda to činilo kao vrlo logičan korak - ako hoću iskopavati ruševine, onda
moram učiti latinski i grčki jer naravno, puno je tih ruševina grčkih i rimskih. To se pokazala kao
odluka koju nisam zažalio, vjerojatno jedna od najboljih odluka u mom životu. Poslije sam upisao
klasičnu gimnaziju, pa sam tako nastavio s latinskim i grčkim, a kasnije sam upisao i lingvistiku i sociologiju, pa sam se i na lingvistici bavio, ne samo latinskim i grčkim, nego i s još osam mrtvih jezika
(staro irski, gotski...). Danas radim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za lingvistiku.
Koji vam je predmet bio najdraži?
To sigurno nije bila matematika, jer je iskreno nisam volio, isto kao i fiziku i tehnički. Volio sam
sve jezike (francuski, latinski, engleski i grčki), a volio sam i biologiju i kemiju. Hrvatski mi, začudo,
nije bio drag. Danas su engleski i francuski jezici koje znam pričati, zajedno s norveškim, talijanskim i makedonskim. Osim latinskog i grčkog, znam prevoditi još 8 mrtvih jezika.
244 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Siniša Glavašević
PRIČA ZA RODITELJE
Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost,
ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi
zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve
bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.
Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako
želite bolju budućnost, onda morate svim silama
nastojati da tome i sami pridonesete naučiti djecu da se
smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja
ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju
ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.
Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove
dobre ruke, njegove dobre ruke, njegove poglede....
U sedmom razredu čitali smo ovaj tekst, jako su nam se svidjeli savjeti roditeljima.
Jeste li i vi pokušali pisati?
Pisao sam, ali nakon nekog vremena sam zaključio da ne zvuče dobro. Kažu da kada napišete neku priču ili pjesmu, ako je pročitate idući dan i zvuči vam dobro, ostavite je. Nakon
dva tjedna, pogledajte je i ako vam je još uvijek dobra, ima nade da bi mogla biti nešto. Ako
je nakon dva mjeseca pročitate i još uvijek vam se sviđa, onda je to definitivno nešto dobro,
jer smo mi sami sebi najstroži kritičari. Meni se dogodilo da mi je tekst koji sam napisao i
nakon dva mjeseca bio dobar, ali to nije bio književni tekst nego znanstveni.
I sami ste postali roditelj...
Biti roditelj je vrlo odgovoran posao, ništa što sam prije radio i vjerojatno ništa što ću
poslije raditi neće biti toliko bitno kao što je biti nekom tata. Jako je lijep osjećaj, nisam ni
mogao zamisliti da će biti tako.
O ratu, mržnji.... I herojima
Bili ste vrlo mladi kada je pao vukovar, kako je to utjecalo na vas?
Da, imao sam sedam godina. To je jako utjecalo na mene i moj život, no mislim da nije samo na
moj nego i na sve ostale živote. Danas se više volim sjetiti svoga grada kakav je bio i što je predstavljao prije rata, nego ono što je on sada.
Jeste li tada željeli napustiti vukovar?
Kada sam bio toliko mlad nisam zapravo želio otići, ustvari nisam u potpunosti razumio što se
događa. Da sam sa sedam godina imao pamet koju imam i sada, tko zna bi li donio istu odluku.
LiDraNo 2011. // 245
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Da ste na očevom mjestu, bi li napustili vukovar?
To je jako teško reći, ne znam što bi mi u tim okolnostima bilo na pameti, mislim da se stvarno
teško staviti u tu poziciju i mislim da nitko ne može znati toliko o toj situaciji koliko su znali oni ljudi
koji su bili unutra. Što je mog oca natjeralo da to učini, ne znam, ali u svakom slučaju mislim da je
donio jednu jako tešku odluku.
Kakav je to osjećaj kada vam netko drag ode u rat, a ne znate ni gdje je ni kako je?
Jako je teško biti u tako velikoj neizvjesnosti jer je najgore u svemu tome što ne znate što je s
njime. Također je teško čuti da je netko poginuo jer onda znaš da tu osobu nikada više nećeš vidjeti i nisi imao šansu oprostiti se od nje. Kada sam saznao da su našli moga oca, bila je 1997. U šest
godina neznanja osjećaš sve moguće nijanse groznih osjećaja. Na kraju kada smo saznali što je s
njim i vidjeli tijelo, pronašli smo neki mir u svemu tome.
Jeste li tada osjećali mržnju prema neprijatelju? Mislite li da su oni isto osjećali prema nama?
Jedno vrijeme jesam, ali sam zapravo brzo shvatio da sam više bio ljut zato što su ljudi oko
mene bili ljuti nego što sam sam trebao biti ljut. Tada mi se činilo da bih i ja to trebao, jer sam bio
u ozračju gdje su svi oko mene to činili. Na kraju sam shvatio da to nema smisla. Između ostaloga,
tatin najbolji prijatelj je bio Srbin. Nisu svi Srbi loši i nemamo se pravo na sve ljutiti. Ako se i treba mrziti, tu mržnju treba usmjeriti prema konkretnim ljudima. Što se tiče njihove mržnje prema
nama, pa siguran sam da dosta njih mrzi Hrvate. Što je mržnja uopće? Mržnja, na kraju uopće nije
razuman osjećaj. Ne postoji nešto što opravdava mržnju, no ponekad ne možemo uvjeriti ljude da
treba prestati mrziti.
Poznajete li neke heroje vukovara koji su i danas živi?
Poznajem ih skoro sve, s jako puno njih se i družim... to su sve divni ljudi i veličanstvene osobe.
Velika mi je čast poznavati ih.
Vukovar danas
Jeste li po završetku rata razmisljali o povratku u vukovar?
Jesam, prije nego što sam dobio sina, možda bih se u nekoj priči odlučio vratiti. U Vukovaru je
situacija jako teška, ima puno droge na ulicama i jako malo posla: 38% stanovništva grada Vukovara je nezaposleno. Ljudi su jako ljuti, postoje tenzije između Hrvata i Srba, tako na primjer djeca
idu u odvojene ustanove od vrtića do kraja srednje škole. U Vukovaru je prije rata bilo trideset nacionalnih manjina, a danas se govori samo o Hrvatima i Srbima.
Je li vam bilo ljepše prije u vukovaru nego što vam je sada u zagrebu?
To je jako teško reći, zato što sam u Vukovaru proveo jako lijepih sedam godina, ali u Zagrebu
sam upoznao svoju suprugu i tu mi se rodio sin Petar. Stoga je Zagreb odnedavno u vrlo ozbiljnoj
konkurenciji.
Odlazite li često u vukovar?
Možda ne onoliko često koliko bih želio, ali odem barem sedam puta godišnje.
246 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Hoćete li svoje dijete, kada bude malo starije, odvesti u vukovar?
Svakako! Kada Petar bude malo veći, definitivno ću ga odvesti u Vukovar da vidi od kuda je barem jedan dio njegove obitelji potekao, da mu pokažem dio sebe, da mu pokažem grad, mjesta na
kojima se vodila bitka, masovnu grobnicu... Jednoga dana on mora znati sve to.
Nismo ni osjetili kako je vrijeme proletjelo jer uz Bojana Glavaševića to je bio trenutak. Svjetla Vukovara zasjajila su nam punim sjajem tog devetnaestog studenog 2010. godine, u ovoj
školskoj zgradi u srcu Zagreba.
Helena Kumpar Zidanič, 8. razred
OŠ Izidora Kršnjavoga
Voditeljica: Slobodanka Glavač
Ela Zdenković, 6. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 247
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
BERGERI I RITTERI - SUVREME NI NOMADI
Škola na kotačima
Pradjed - vlasnik cirkusa
Početkom listopada u Donju je Dubravu došao lunapark „Berto”. Djeca vlasnika lunaparka Glorija, Rosana, Moreno i David nakon OŠ Čučerje nastavili su školsku godinu u OŠ Marije Jurić Zagorke. Vijest o lunaparku strelovitom se brzinom proširila među Zagorkinim učenicima koji su pohrlili
na ludu vožnju na boosteru, brakeu, autićima, vrtuljku i vlakiću. U subotu navečer vlada je velika
gužva ispred blagajne za kupnju žetona. Glorija, učenica petoga razreda, prodavala je žetone.
Glorija, imaš li puno posla?
Večeras je malo veća navala, jer smo tek stigli, ali vikendom smo naučeni na gužvu.
Zašto svi žele na booster?
Booster je najuzbudljivija sprava, poznat je još i pod imenom rendžer. Naša obitelj ima najnoviju generaciju boostera, zadnji krik tehnike. Stare su sjedalice bile potpuno zatvorene, a nove su
otvorene i vožnja na ovom tipu boostera daje osjećaj slobodnoga pada i podiže adrenalin do krajnjih granica.
Dogodi li se ponekad nešto nepredviđeno na boosteru?
Sve je potpuno sigurno i svakodnevno se provjerava sigurnost sprava. Ponekad je nekome zlo,
ima vrtoglavicu ili nagon na povraćanje pa zaustavimo spravu i pružimo pomoć. Najčešće čaša
vode rješava problem.
Koliko ćete dugo ostati u Dubravi?
Mjesec ili dva, ovisi o vremenskim uvjetima. O tome ne odlučujemo mi djeca, već naši roditelji.
Naučeni smo na seobu i kada smo na jednom mjestu više od tri mjeseca postajemo nervozni.
U kojim si sve državama i gradovima živjela?
Ja sam rođena u Njemačkoj, u Nurnbergu, i tamo sam završila dva razreda osnovne škole. U
Njemačkoj je škola vrlo lagana i imala sam malo problema dok se nisam naviknula na drugačiji način rada u hrvatskim školama. Naša obitelj ima šest lunića pa puno putujemo. Moja teta vodi lunapark u Sisku, druga teta ima lunapark u Bjelovaru, stric i njegova obitelj su u Slavonskom Brodu,
drugi stric je u Dugavama, a baka Elza ima lunić u Njemačkoj. Ljeti smo u Rovinju pa u Njivicama na
Krku i na kraju u Dubrovniku. Pradjed je imao cirkus u kojem su moji roditelji nastupali. Tata je bio
član Trija Berger i žonglirao je s vatrom i hodao po žici. Mama je kao djevojčica nastupala sa svojom tetom u plesnoj točki Kaučuk, zvali su je čudom od gume jer je bila jako savitljiva i gipka. Oni su
svaki tjedan selili u drugi grad i mijenjali škole. Tata je u jednu bilježnicu zapisivao imena svih škola
koje su pohađali. Ta se bilježnica, nažalost, zagubila, a u njoj je bilo više od dvije stotine škola koje
su pohađali. Kada je moja najstarija sestra Margarita krenula u školu,obitelj se punih sedam godina
skrasila u Nurnbergu. S bakine smo strane podrijetlom Austrijanci, a s djedove Nijemci.
Kako je živjeti u kamp kućici?
Moj bratić Moreno pokazat će vam svoju kućicu jer je najveća, a ja moram pokupiti žetone i pokrenuti booster. Žurim!
248 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Američka kućica slobodica
Moreno nas je poveo u dvorište. Iza blještavih kulisa vrtuljka nalazila se velika kamp kućica.
Koliko dugo živiš u kamp kućici?
U ovoj kućici živim od svoga rođenja, već punih
devet godina. To je moj dom. Kućica je američka i sve
u njoj napravljeno je po mjeri. U prednjem dijelu je
dnevni boravak s kožnom garniturom i televizorom,
u sredini je kuhinja u kojoj mama ima sve potrebne
kućanske aparate, a u stražnjem dijelu je kupaonica
i spavaća soba s bračnim krevetom i tri ležaja za nas
djecu.
Lunapark „Berto”
Često se selite! Sviđa li ti se takav nomadski
način života?
Obožavam ovakav način života. Živimo na kotačima i stalno smo u pokretu. Ne smeta mi što u jednoj
školskoj godini promijenim nekoliko škola jer u svakoj
nađem nove prijatelje. Učiteljice su obazrive i malo mi
progledaju kroz prste ako mi neko gradivo ide malo
teže. Najviše volim geometriju, a priroda mi zadaje
Glorija i Moreno na vrtuljku
glavobolje. Ove smo školske godine imali veliki problem s knjigama. U četvrti sam razred krenuo u Čučerju. Kada sam iz Čučerja nakon mjesec dana
došao u OŠ Marije Jurić Zagorke u Dubravu, niti jedna mi knjiga iz Čučerja nije odgovarala. Učiteljica mi je posudila svoje knjige, a mama je morala kopirati radne bilježnice.
Tko živi u ostalim kućicama?
Moje sestrične Margarita i Rosana žive u kućici do naše, zatim je kućica tete i tetka Berger i u
posljednjoj kućici žive naši radnici. Jedan od njih, Ivan, već je punih dvadeset godina s nama i postao je članom naše obitelji dok su druga dvojica došla prije dva mjeseca i ne znam koliko će ostati.
Koliko vas je ukupno?
Nas Rittera ima petero, Bergera je šestero i trojica radnika. Povremeno nam u goste dođu djed
i baka pa često feštamo. Moj najmlađi bratić Giovanni ima tri mjeseca, a djed je u sedamdesetoj
godini.
Što je tvoje zaduženje u lunaparku?
Naplaćujem i uključujem vožnje na vlakiću. Ako se neko dijete boji, moramo zaustaviti vožnju.
Sad parkiram autiće i pomažem djeci koja ne znaju voziti ako su prvi put u lunaparku.
Kad odrastem, bit ću vlasnik lunića
Bi li išta mijenjao u svome životu?
Ne. Volimo ovakav način života. To je tradicija. Naša je obitelj je stalno zajedno, svi smo na okupu i nikad se ne odvajamo. Zajedno radimo, zajedno se odmaramo, zajedno ljetujemo, živimo i školujemo se putujući. Mijenjanje gradova ima dobrih i loših strana.
LiDraNo 2011. // 249
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Nekada ne želim otići u drugi grad i napustiti prijatelje iz razreda, ali nakon šest mjeseci zaželim se putovanja. Nomadski život je naša navika i drugačije ne znamo živjeti. Jednoga ću dana ja
biti vlasnik lunaparka „Berto” i naslijedit ću posao od svoga oca.
Djeca iz lunaparkova suvremeni su nomadi kojima škola ne može dosaditi jer u jednoj školskoj
godini pohađaju tri ili četiri škole i upoznaju nove učitelje i prijatelje.
Glorija i Moreno na vrtuljku
Franka Hunjet, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek Forjan
250 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
E-razgovor sa spisateljicom San jom Pil ić
Tko traži, taj i nađe
Čini se da većinu novinara prikupljanje potrebnih informacija prije ili kasnije odvede na internet, a ako ste novinar školskoga lista onda sigurno posjetite usput i Facebook. Tako je i naša potraga za podatcima o nama zaista dragoj književnici Sanji Pilić započela baš ondje. Htjele smo samo
provjeriti neke zanimljivosti nakon čitanja knjige Što mi se to događa, a onda smo surfajući širokim
prostranstvima mreže otkrile spisateljičin Facebook profil s pripadajućim podatcima o kontaktu,
to jest elektoničkoj adresi. Urednica školskoga lista Klarica u kojemu pišemo predložila nam je da
pokušamo napraviti intervju s gospođom Pilić upravo elektroničkim putem.
Ono što nas je ugodno iznenadilo, nakon pretrpljenoga straha da ćemo biti odbijene, jest da je
od prvog kontakta putem elektroničke pošte do konačnog intervjua prošlo samo 5 dana. Sanja Pilić je zaista ugodna i ljubazna osoba jer je na našu molbu odmah potvrdno odgovorila iako nismo
novinarke nekog nacionalnog, glamuroznog i žutog lista (a možda baš zato, op. a),na pitanja je dala
opširne i zanimljive odgovore.Saznale smo i vama predstavljamo slijedeće:
Pišete li trenutno neku novu knjigu?
Da, pišem novi roman o tinejdžerima i priče o djevojčici Maši koje bi trebale izlaziti kao serija
knjižica za najmlađe, za one koji su tek naučili čitati.
Što vam daje inspiraciju kada pišete knjige za mlade?
Osjećam se mlado, dapače, što sam starija život mi je ljepši, a ja sve veselija. Stalno sam okružena mladim ljudima, imam divnog sina i kćerku i dvoje unuka Mašu (8) i Renea(10) i oni su mi velika inspiracija.
Kako uspijevate da sve Vaše knjige postanu tražene i popularne ili postoji neka tajna i recept
za pisanje popularnih knjiga?
Svaki popularni pisac ima neku svoju tajnu. Moja tajna se sastoji u tome što pišem o temama
koje su zanimljive mladim čitateljima tako da se lako mogu identificirati s junacima iz romana i priča. Nastojim biti duhovita, pisati vedre knjige za pametnu djecu. Mislim da je u tome tajna. Ne podcjenjujem svoju publiku.
Što mislite o svojim knjigama, jeste li strog kritičar prema samoj sebi?
O svojim knjigama mislim sve najbolje. Pišem knjige koje bih i sama rado čitala da sam dijete. Volim svoje junake, katkad mi se čini da su živi.
Koja je Vaša knjiga, po osobnoj procjeni, najpopularnija?
Nemam pojma, iskreno. Svi moji romani doživjeli su po pet ili šest izdanja. Mnogi su bili nagrađeni. Po romanu Sasvim sam popubertetio napravljene su predstave u Zagrebu i Karlovcu. Možda
je, stoga, ovaj roman najpopularniji? Tko zna?
Jeste li još u djetinjstvu htjeli pisati knjige, biti književnica?
Nisam. U djetinjstvu sam htjela biti glumica, pjevačica... Voljela sam tada samo puno čitati i
pisala sam dobre sastavke. LiDraNo 2011. // 251
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Kako se osjećate znajući da ljudi iz drugih država i zemalja čitaju Vaše knjige koje su
prevedene na više jezika?
Nažalost, moje knjige- romani su prevedeni samo na slovenski jezik, a priče su prevedene na
nekoliko stranih jezika. U svakom slučaju lijepo je dotaknuti srca ljudi iz različitih krajeva svijeta.
Jeste li, kao poznata spisateljica, imali kakvih neobičnih susreta s nepoznatim osobama,
točnije obožavateljima?
Ne znam jesu li baš neobični, ali puno divnih mama i tata i divne djece upoznala sam zahvaljujući svojim knjigama. Ljudi mi znaju prilaziti na ulici, u prodavaonici, u parku... S mnogim čitateljima
i njihovim obiteljima sam se sprijateljila zahvaljujući pisanju.
Kada ste počeli pisati knjige, jeste li tada mislili da će one učenicima postati lektire?
He, he, kad sam počela pisati knjige, nisam ništa mislila... A bila sam sretna kad sam ušla u lektiru jer sam znala da će me djeca prihvatiti iako sam u lektiri.
Kako biste se osjećali da znate da je neki učenik iz lektire Vaše knjige dobio lošu ocjenu?
Ne bih se baš previše uzrujavala, he, he... Svatko dobije ocjenu koju zaslužuje. Uglavnom.
Koja Vam je knjiga Vaše majke Sunčane Škrinjarić, najdraža?
Obožavam Ulicu predaka i Kazališnu kavanu. Volim i njezine priče za djecu, pogotovo one u kojima je mene opisivala. Jedna takva priča zove se Gospođica Neću. Druga je Sanja uvijek ima vremena.
Koliko Vam je u životu osim književnosti važna neka druga umjetnost? Koja?
Osim književnosti sve ostale umjetnosti su mi jednako važne. Graditeljstvo, slikarstvo, glazba,
kazalište, film... Na svu sreću da postoji prava i dobra umjetnost jer kad god izgubim živce zbog nekih ružnih događaja koji se zbivaju oko nas, ”pobjegnem u umjetnost” i super mi je!
Kako izgleda radni dan pisca?
Obično počinje s jutarnjom kavom u obližnjem kafiću gdje se skuplja oveće društvo od 8 do 9
sati. Zatim se razilazimo, svatko odlazi na svoj posao. Ja se katkad vratim kući i tamo pišem (jer mi
je jutro najdraže doba dana), a katkad imam nastupe po školama i susrete. Svaki dan mi je drukčiji.
Popodneva provodim u čitanju ili u druženju s obitelji.
Što radite u slobodno vrijeme? Popunjavate li ga TV-programom ili radije radite nešto drugo?
Joj, nemam ja vremena za televiziju.! Jedva i pogledam kakav zgodni film. Puno se družim s
prijateljima, s obitelji, često nešto slavim... Stalno posjećujem neka kulturna događanja. Evo prije
par dana bila sam na otvorenju retrospektivne izložbe Milana Trepšea.
Pratite li sapunice ili neke druge serije? Koje?
Ne pratim. Nemam vremena, a ni potrebu. Volim pogledati našu humorističnu seriju Odmori
se, zaslužio si. Naravno, rado sam gledala Prijatelje, Mućke i još neke druge serije. Volim engleski
humor.
252 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Koji su Vam hobiji?
Pijenje kave s društvom, aerobik, odbojka, penjanje na Sljeme, putovanja, fotografiranje, odlasci na promocije knjiga, kazalište... Volim se i upisivati na različite radionice, naprimjer, glume. Volim
stalno učiti nešto novo...
Koji je Vaš najdraži pisac?
Ima ih mnogo. Teško je izabrati jednog.
Koliko Vam je u životu osim književnosti važna neka druga umjetnost? Koja?
Osim književnosti sve ostale umjetnosti su mi jednako važne. Graditeljstvo, slikarstvo, glazba,
kazalište, film... Na svu sreću da postoji prava i dobra umjetnost jer kad god izgubim živce zbog nekih ružnih događaja koji se zbivaju oko nas, ”pobjegnem u umjetnost” i super mi je!
Koji su Vam pjevači i pjevačice najdraži?
Manje više draga mi je stara garda: Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Đorđe Balašević, Nora Jones, Leonard Cohen — ma stranih je mnogo! Od naših volim i Davora Gopca, on je drag i ima zgodne
pjesme. Volim poslušati i Tonija.
Bavite li se ili ste se prije bavili nekim sportom u skladu s izrekom U zdravom tijelu zdrav
duh? Kojim?
Nisam se nešto previše bavila sportom, ali već dugi niz godina idem u teretanu i na aerobik. Zadnjih nekoliko godina igram odbojku s prijateljima jednom tjedno. Evo, danas sam baš trebala otići
na odbojku, ali kiša pada, a ja sam umorna... Sutra će mi biti žao, he, he..
Vaš životni moto?
Tko traži, taj i nađe.
Tko Vam je najveća potpora u poslu?
Moj urednik Zoran Maljković. On me stalno tjera da pišem. I moji drugi urednici: Sanja Polak
koja uređuje časopis Prvi izbor i Joža Skok koji uređuje časopis Radost i stalno naručuju priče od
mene. A zatim, naravno, i čitatelji. Joj, oni su zapravo zbilja prava potpora.!
Što biste, za kraj ovog razgovora- pisma, rekli učenicima naše škole?
Učite i imajte visoke ciljeve u životu! I budite veseli!
Nika Gradišćaj, 5. razred
OŠ Sveta Klara
Voditeljica: Zvonka Kulić
LiDraNo 2011. // 253
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Knjige s p otpisom
Trag
Pisci smiju šarati po knjigama
U knjigama mudrih izreka nalazimo rečenicu starog Rimljanina Plinija koji kaže: U knjižnicama
govore besmrtne duše mrtvih. Ako se nad tim zamislimo, ako pretpostavimo da to ne treba bukvalno shvatiti, on je u pravu. Pisci su umrli, a knjige su ih nadživjele. No, kroz svaku knjigu progovara
njezin autor. Knjige su ono vidljivo, a riječi i značenja ono nevidljivo. Ima još nešto. Melita Rundek
kaže: Knjiga je živi glas, duh koji...U knjižnicama govore i duše živih pisaca. To smo shvatili kad smo
skidali s polica knjige koje smo odlučili izdvojiti po jednom principu - knjige s potpisom pisaca.
Potpis običan
To s potpisima nametnulo nam se nekom zgodom kao tema. Potpis je naizgled običan tekst s
nečijim imenom i prezimenom. No, on ima svoju vrijednost. Potpisom potvrđujemo svoj identitet
na dokumentima, njime potvrđujemo suglasnost s pravilima korištenja, njime se osuđujemo na dugoročno otplaćivanje kredita, njime se učlanjujemo u neke udruge, na peticijama potvrđujemo želju
za promjenom i tjeramo vlast na promjene. Njime se profesorica potpisuje na test ili razrednica i
ravnateljica na svjedodžbu. Potpis je jako bitna stvar. Zato se moramo brinuti da se uvijek jednako
potpišemo. Kopiranje tuđeg potpisa je kazneno djelo lažnog predstavljanja. Ljudi se vole potpisivati. Tako ostavljaju trag svoje prisutnosti. Neki se potpisuju pisanim, neki velikim ili malim tiskanim slovima, neki stave inicijale imena i cijelo prezime, neki inicijale i imena i prezimena, neki se
uredno potpišu, a neki onako lijepo, kako samo oni znaju, našvrljaju i zašaraju. Potpis, autogram, u
današnje je vrijeme vrlo je popularan oblik približavanja nekoj poznatoj osobi, nekoj zvijezdi. Svaku
od njih možemo zamisliti okruženu obožavateljima (i ženskim i muškim) kako dijeli potpise šakom i
kapom. Zadovoljna ona jer je popularna, zadovoljni obožavatelji jer su joj se približili. Što se kasnije
dešava s tim potpisanim papirićem, ne zna se. Neki ih vjerojatno čuvaju i slažu svoju zbirku, a mnogi ostaju izgubljeni ili zaboravljeni.
Potpis pisca
Knjižničari, točnije knjižničarke, kojih ima kudikamo više, ne vole da se šara po knjigama. Čini
se da ipak postoji izuzetak, šarati mogu pisci. Kad je potpis pisca u pitanju, onda je to u redu, ne u
redu, nego dobro, ma što dobro, poželjno. Zaista poželjno. Na početku knjige pisac inače piše posvetu. Iako njegovo ime piše na naslovnoj stranici knjige, ljudi vole imati piščev potpis na nekoj od
prvih stranica. Knjižnice, ali i pojedinci, jako dobro čuvaju te knjige. U njima je pisac ostavio trag.
Bilo da se potpisao pisanim slovima, inicijalima, imenom i prezimenom ili čak napisao kratku posvetu vlasniku knjige, piščev je potpis zaista vrijedan.
Knjižnica je puna potpisanih knjiga. S posvetom ili bez, s datumom ili bez datuma. Potpis pisca može se dobiti kad ti on knjigu poklanja (rjeđe), kad je kupuješ na promociji na kojoj je prisutan
autor, već potpisanu knjigu možeš dobiti na poklon. Nekima su pisci napisali osobne posvete, a oni
knjigu nisu sačuvali, nego su je donijeli u knjižnicu.
Kroz književne susrete
Pisac potpisuje knjige i na književnom susretu u školi. Odlučili smo istražiti koliko imamo takvih
knjiga i čiji su to sve potpisi. Došli smo do zanimljivih otkrića. U našoj, preko četrdeset godina staroj, školi bilo je mnogo književnih susreta i vjerujemo da svima nismo ušli u trag i nismo ih zabilježili. Bilo je godina bez, ali i godina s nekoliko susreta. Neki su pisci i danas živi, a neki, na žalost ne.
254 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Neki više danas nisu u lektiri pa djeca i ne znaju mnogo o njima, a neki su nam ostali u tako dobroj
uspomeni da bismo ih rado ugostili ponovno. Zanimljivo je da pri spomenu imena pisaca prvo pomislimo na likove iz pročitanih djela. Onaj tko je bio prisutan na više književnih susret, doživljava ih
uglavnom kao zabavne. Mnogi pisci su se i trudili da zabave (Jadranka Čunčić Bandov, Jozo Vrkić,
Sanja Pilić, Hrvoje Kovačević i dr.). Neki su ozbiljniji. Ima ih otvorenijih ili zatvorenijih. No, nitko ne
može poreći da smo tim susretima mnogo dobili.
Kad smo čuli da je umrla Vesna Parun, bili smo ponosni što je bila u našoj školi. Dragutin Tadijanović također. Sve te potpise imamo. U jednom trenutku nam je palo napamet da ćemo piscima
dati papir na potpis, kako bismo mogli napraviti mapu i imati preglednu evidenciju o književnim susretima. Imamo nekoliko papira. Potpis je trag pisca.
Najstariji potpis je iz 1968. godine. Da imamo Shakespearov potpis, postali bismo bogati jer
bsmo ga mogli prodati na aukciji. Potpise naših pisaca nitko nije vrednovao. No oni su nama vrlo
vrijedni. Zato ćemo na kutiju s potpisanim knjigama staviti vrpcu, kao na poklon.
Denis Gaščić, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Marija Vesel
Paula Kralj-Vrsalović, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 255
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Učenici vratili pronađenu mirovinu
Na kraju prošle školske godine učenici četvrtoga razreda zagrebačke OŠ Vjenceslava Novaka
Andrea, Helena, Filip, Danni, Luka, Kristijan, Tomislav i Lovro našli su na klupi ispred škole novčanik pun novaca s dokumentima i invalidskom iskaznicom umirovljenika Milovana Mirčića. Iako su se
našli u velikoj kušnji, nimalo se nisu dvoumili. Na iskaznici su potražili adresu i shvatili da vlasnik
živi u blizini njihove škole. Novčanik su uručili njegovoj kćeri koja je bila iznenađena i dirnuta dječjim postupkom. Rekla im je da je taj novac cijela očeva mirovina koji boluje od Parkinsove bolesti.
Za nagradu im je dala 100 kuna s napomenom da joj se uvijek mogu najaviti na sladoled i slatkiše.
Za ovo dobro i humano djelo učenici su nagrađeni pohvalnicama ravnatelja, a na vratima škole
osvanula je obavijest ganute gospođe koja zahvaljuje poštenim učenicima, njihovim roditeljima, ali
i školi.
Nika Ćurlin, 6. razred
OŠ Vjenceslava Novaka
Voditeljica: Milvia Vuk
Lucija Marjanović, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
256 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
U sklopu projekta „B udi mirotvorac gdje god da si” na ša š kola
u gost ila je p le sačku zvjezdu koj a nas j e odlično z a ba vila
Za svaku dobru ocjenu plešite od sreće
Povodom susreta s našim mađarskim prijateljima posjetio nas je Ištvan
Varga, plesač mađarskih korijena koji se rado odazvao našem pozivu.
Ištvana se najviše sjećamo iz popularne zabavne emisije”Ples sa
zvijezdama”
Kada ste se počeli baviti plesom?
Zahvaljujući svojoj majci počeo sam plesati jako rano. Sjećam se i danas svojih prvih plesnih
koraka. Tada sam imao četiri godine.
Što Vas je navelo da se počnete baviti plesom?
Krenuo sam majčinim stopama jer mi se posebno sviđala ta pozitivna energija ljudi koji plešu i
koji su mene jako voljeli budući da sam bio sin plesačice i voditeljice. To je sigurno bio prvi razlog.
Kada sam bio malo stariji, znači kada sam bio negdje 7. ili 8. razred, shvatio sam da je ples velika
prednost kod djevojaka i da ih to jako privlači pa sam se onda i zbog toga nastavio baviti plesom.
Treći razlog je moja natjecateljska narav. Uvijek sam htio biti dobar u onome što radim i nisam htio
odustati ni od čega. Eto, zbog toga sam skroz do sada ostao u tome.
Otkud ta ljubav za plesom?
Hm, ne znam. Zapravo, fascinantno je to što svi ljudi koje poznajem i koji su se bavili plesom ili
se još uvijek bave kažu da su im najljepše godine života vezane upravo uz ples i razna natjecanja.
Lijepo je što se ljudi s velikim užitkom sjećaju tog razdoblja kad su plesali. Isto tako radim i s mladencima i taj prvi ples je poseban trenutak u njihovu životu.
Koje vrste plesova plešete?
Orijentirao sam se na sportske, latinoameričke i standardne plesove. Od latinoameričkih to su
samba, cha-cha-cha, rumba, paso doble i jive, a od standardnih: engleski i bečki valcer, tango, slow
fox. Ponekad se znam zabaviti i s akrobatskim rock and rollom, argentinskim tangom, modernim
plesom, ali ni približno koliko s ovim plesovima koji su mi uža domena.
Koji ples najviše volite?
Od latinoameričkih plesova paso doble koji simbolizira borbu s bikom. Od standardnih plesova
najviše volim plesati tango. Jedan i drugi ples imaju jako izražene emocije, zbog toga se više snalazim u tim plesovima. Ja sam dosta emotivan pa mi je lakše plesati takve plesove.
Kakvo je Vaše iskustvo u emisiji „Ples sa zvijezdama”?
Uh, bilo je tu puno toga lijepoga. U „Plesu sa zvijezdama” sudjelovao sam četiri godine. Pokazalo se da sve moje četiri partnerice: Nikolina Pišek, Zlata Muck, Maja Šuput i Franka Batelić nisu bile
sasvim sigurne u sebe, ali s puno rada i truda uspjele su sve otplesati i sve su stvarno bile sjajne.
Taj trenutak kada čovjek nije siguran u sebe, ali ipak uspije napraviti nešto posebno, mislim da je to
najpozitivniji doživljaj u svemu tome.
LiDraNo 2011. // 257
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Jeste li imali neki plesni uzor koji Vas je potaknuo na ples?
Nisam. To je čak i mene začudilo jer sam dosta razgovarao s ljudima i svi su imali neki uzor. Kasno sam otkrio jednog sjajnog plesača kojeg bih izdvojio. To je Rudolf Nurejev, koji je zbilja poseban - taj čovjek nije plesao, taj čovjek je letio. Mnogi ga smatraju najvećim plesačem 20. stoljeća.
Mislim da je ostavio neizbrisiv trag u plesačkom svijetu.
Koje su godine najbolje da se počne plesati?
Što prije, to bolje. Realno gledano negdje u petoj, šestoj godini života je najbolje početi plesati.
U tim godinama se najbolje razvijaju ritmičke i motoričke sposobnosti. Intenzivnije treba plesati od
osme godine pa nadalje. Ipak, sve je to individualno.
Želite li nam za kraj nešto poručiti?
U vašoj sam školi nastupao 1992. godine i tada smo uz pristanak poštovane gospođe ravnateljice organizirali tečaj plesa za učenike. Ovim putem bih htio pozdraviti gospođu Mirjanu Knežević i
drago mi je da je ona još uvijek u ovoj školi. Moram priznati da mi je čast i poseban užitak ponovno
biti tu u vašoj školi i raditi s ljudima koji su tada bili skoro pet puta viši od mene, a sada smo otprilike iste visine.
Za kraj vam poručujem da svaki put kada dobijete dobru ocjenu plešete od sreće. To vam ide
jedno s drugim!
Mia Bilogrević, 7. razred
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
258 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
N aš a g ošća: Melita Rundek
Zadovoljna spisateljica
Život nameće temu
Ova se godina može u našoj školi smatrati prekretnicom jer su književni susret za sedme razrede pripremili dječaci. Sedmorica njih. Pridružila im se i jedna djevojčica. Molimo bez asocijacija.
Prvo smo pročitali knjigu Haj, ja sam online, suvremeni roman koji govori o ovisnosti o internetu i druženju na jednom internetskom forumu. Zatim smo pozvali knjižničarku i književnicu Melitu
Rundek da o knjizi, zapravo knjigama, porazgovaramo. Možemo preporučiti i knjigu i književni susret jer je na njemu nastala nova priča, priča o sjajnoj sudbini knjiga i romana naše gošće.
Prva nagrada
Rekla je nešto ukratko o tome kako je krenuo njezin književni rad za djecu i mlade. Naime, radeći u KGZ na dječjem odjelu s djecom i mladima, pomislila je da bi bilo dobro napisati knjigu koja
će govoriti o njezinoj ljubavi prema književnosti, ali na način koji će biti zabavan, štosan, i koji će
nekako privući djecu i mlade. Slijedi istinita priča o psu kao glavnom junaku i ostalome u romanu
Psima ulaz zabranjen. Rukopis toga romana je poslala na anonimni natječaj koji je raspisala Školska knjiga. Nagrađeni rukopis, između ostaloga, dobiva i nagradu IBM.
...Poslala sam rukopis jer sam se nadala nagradi, što da lažem. Mnogo je mojih prijatelja pročitalo rukopis i reklo: super, to je sjajno, samo ti to pošalji...
U neko doba zvoni telefon zvrn, zvrn i, što mislite, što su mi javili - da je moj rukopis dobio prvu
nagradu IBM. I ne samo to, rekli su mi, vaš je rukopis toliko dobar da smo odlučili ne dodijeliti drugu i treću nagradu.
Na stranu te knjige su stali teoretičari književnosti. Međutim, ono što je meni kao piscu bilo
jako važno jest, hoće li uz tu knjigu stati djeca, odnosno mladi za koje je pisana.
Samo ne lektira
Onda se dogodilo i da je ta knjiga postala lektira. Svi su rekli: Knjiga ti je super i sjajna, no samo
da ti knjiga ne postane lektira... No, sve je bilo OK, iako je lektira, djeca je vole čitati.
Tako je počeo moj književni rad. Sve gospođe knjižničarke su poludjele za tom knjigom i zvale me iz cijele Hrvatske da dođem na književni susret i ja sam samo zujala po Hrvatskoj i išla na
književne susrete. Neki kažu da je to bio moj ulazak na velika vrata u književnost za djecu i mlade.
Imala sam sreću da su i ostale knjige koje sam napisala poslije toga bile uspješne knjige i to na ta
dva fronta: sviđaju se djeci, što je meni jako važno, a s druge strane sviđaju se književnim teoretičarima.
Ja djecu i mlade vrlo poštujem, stvarno vrlo cijenim, obraćam im se s poštovanjem i mislim da
u sebi još uvijek imam jedno dijete i jednog tinejdžera. Nastojim iz te pozicije pisati knjige.
Mirko
Druga knjiga koju sam napisala je Mirko i sedam prigovora. To je knjiga zagonetki s ljekovitim
biljem. I ona je bila vrlo uspješna zato što je UNICEF uzeo neke dijelove iz te knjige i s njima obišao
500 ili više škola u Hrvatskoj. Dakle, u toj knjizi se govori o jednom tipu zlostavljanja.
Sve su moje knjige, imala sam sreću, jako lijepo ilustrirane. Sve se nalaze na top ljestvici knjiga
preporuka za čitanje djeci i mladima HKD.
LiDraNo 2011. // 259
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Najtužnija knjiga
Tužan roman, crna naslovnica, Kupit će ti tata koturaljke, najtužnija je knjiga koju sam napisala.
Pisana je u prvom licu jednine, o seksualnom zlostavljanju u obitelji.
Svaku od tih knjiga pisala sam na drugačiji način. Mislim da svaka dobra knjiga mora biti originalna na svoj način. Kako je knjiga pisana kao ispovijest, pitali su me:Melita, kako ste to preživjeli?
Tu mi je knjigu bilo najteže pisati. Ja sam poput glumca koji se uživi u svoju ulogu. Iako na početku
knjige piše da to nije moje iskustvo, svi misle da jest, i to je meni veliki kompliment, znači da je knjiga uvjerljivo pisana. U Bjelovaru postoji klub obožavatelja ove knjige. Često je povezuju s knjigom
Mi djeca s Kolodvora ZOO. To je teška tema, no djeca i mladi imaju puno suosjećanja prema svojim
vršnjacima koji su zlostavljani.
Najveselija knjiga
Do sada sam napisala 9 naslova. Pet i pol minuta do zvona je najveselija knjiga. Govori o različitim iskušenjima kroz koja prolazimo kad smo djeca i mladi: pušenje, alkohol, ljubavi sretne, nesretne. U životu svakog učenika školsko zvono je najvažnija stvar na svijetu. Koliko god bio sat zanimljiv, zvono nas vodi u slobodu. Metaforički je to pet i pol minuta do odrastanja.
Dva medija, dva svijeta
Zadnja je knjiga Haj, ja sam on line. Za ovu sam se knjigu jako pripremala. Moj se život okrenuo
naopačke.
Nastoji na neki način pomiriti dva medija, kompjuter, virtualni medij s jedne strane, i svijet književnosti i pisane riječi s druge strane.
Ona govori o svijetu koji se promijenio. Između mene i mojih roditelja nikad nije bilo takve razlike kao što je danas između djece i roditelja. Meni su rekli: ako ti se pokvari kompjuter, pozovi nekog koji ima 10, 11 godina. Danas je više nego ikad potrebna komunikacija između djece i roditelja.
Cenzura
David: Zašto je knjiga tako cenzurirana? Mislim da je naš svijet i internet puno suroviji.
Internet može biti surov, ali nije nužno surov. Na forumu postoje moderatori koji su zaduženi
za red. Svatko ima vlastito iskustvo na internetu. Ja ne mislim da je internet neki Disnyland, ali
nisam htjela pisati knjigu u kojoj bi se sve riječi uvrede koje se mogu na internetu izreći, napisale
eksplicite.
Knjiga ima dva dodatka koja uče kako se ispravno služiti internetom i kako se zaštiti.
Svijet interneta je stvarno jako privlačan i on izaziva ovisnost, naviku. Vrijeme koje provedemo
na internetu nije sve kvalitetno vrijeme, to i ovisnici moraju priznati. Često puta je dosadno, nema
tvog društva, ništa se ne dešava. Treba znati stati. Svatko se treba naučiti kontrolirati. Ne treba
previše naglašavati niti dobru niti lošu stranu interneta. Neke zemlje zabranjuju internet (Kina). To
nisu progresivne zemlje. Ne treba sotonizirati internet. Treba se znati njime koristiti. Treba znati
pravila kao i pravila kad se prelazi cesta.
Iskustva
Otkud ideja za likove?
Prvo su mi se prijateljice počele žaliti na djecu za kompjutorima, onda sam shvatila da postoji
cijeli jedan svijet koji trebam upoznati, naprosto, život nameće temu. Ako si dovoljno znatiželjan,
ako nisi ograničen u svom svijetu, život ti nametne temu o kojoj ćeš pisati, aktualnu temu.
Mene nitko nije maltretirao na forumu. Ustvari bilo je nekoliko provokacija. Dopisivanje između
Gizmača i Katarine je istinit slučaj. Internet, forum, vam garantira anonimnost, to je važno naglasiti. Ta anonimnost može biti nešto jako zanimljivo, možemo pokazati sve svoje talente i resurse, na-
260 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
prosto zato jer smo anonimni, ne moramo nikoga gledati u oči. Međutim, ta anonimnost nas može
i zavesti, možemo biti brutalniji nego što smo inače i možemo jako varati.
Na forumu sam nastojala i intervenirati, svojom osobom, svojim autoritetom, tamo gdje sam
mogla. Znala sam se svađati s ljudima koji bi objavljivali takve stvari. Nikada nisam sudjelovala u
zlostavljanju, borila sam se protiv toga i nadam se da ćete i vi biti takvi. Tako i izgledate. Ne izgledate mi baš kao neke barabe, nego kao netko tko bi se mogao boriti za bolji svijet.
Znati stati
Jeste li znali pretjerivati na forumu?
Jesam. U jednom sam trenutku pomislila: čovječe, nisam s prijateljima telefonirala dugo vremena, zovu me van, a ja na kompjuteru, postala sam ovisnik, kako se to dogodilo? Moram se vratiti. I vratila sam se. Iako neki moji prijatelji forumaši sad kažu: je, ti si bila na internetu dok si pisala
knjigu, a sad si rekla baj, baj i to nije fer.
Popularnost
Kakav je osjećaj kad vas smatraju suvremenom spisateljicom ili problemskom spisateljicom?
To problemski pisac već su mi teoretičari književnosti zalijepili na čelo. Bolje biti problemski pisac nego pisac ljubića i trivijalne literature.
Moderan pisac, to mi je najdraže.
Tek mi je internet dao uvid u to da sam ja prvo, na određen način, popularna osoba.
Pisci koji kažu da im nije važno što misli njihova publika, lažu. Popularnost godi. To na neki način čovjeka hrani.
Prva pjesmica
Koliko ste čitali i jeste li možda pisali kao dijete?
Jako puno sam čitala. Za to je kriv moj tata koji mi je čitao priče prije spavanja i vrlo rano me
učlanio u knjižnicu i kupovao mi slikovnice. Počela sam pisati vrlo rano, sa 7 godina. Napisala sam
pjesmicu koja je objavljena u školskom listu. Moja književna karijera je krenula iz ljubomore prema
najboljoj prijateljici Renati koja je pisala pjesmice, a u borbi za naklonost naše najbolje učiteljice.
Želim vam radost i užitak u čitanju svih knjiga, ako ne mojih, onda tuđih.
Smisao života je u našoj odluci da napravimo bolji svijet. Smisao je u ljubavi. Treba voljeti ljude,
umjetnost. Treba stvarati.
Istina je, Knjiga je (i Melita Rundek je) živi glas, duh koji korača...
Denis Gaščić, 8. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Marija Vesel
LiDraNo 2011. // 261
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
T adić se po klan ja žrt vama rata, a Srbi ja
raspisuje tjeralic e za b ran itel jima
Zašto?
Predsjednik Srbije poklonio se žrtvama Domovinskog rata. • Srbija raspisala
tjeralice za 340 hrvatskih branitelja • Svijet treba znati istinu o Vukovar
Nedavno je srbijanski predsjednik Boris Tadić došao u Vukovar kako bi se u svoje ime poklonio
žrtvama rata. Uputio je ispriku svima koji su ostali bez svojih najmilijih te vratio dokumente koji su
1991. odneseni iz vukovarske bolnice. Pritom se susreo i s hrvatskim predsjednikom Josipovićem i
srdačno se s njim rukovao.
Danas, šesnaest godina nakon rata, mnoge su se stvari izmijenile. Mladi ljudi ne znaju istinu o
onome što se dogodilo u Vukovaru. Ne znam ni ja, ali po pričama svoga oca, koji je bio vukovarski
branitelj, mogu razumjeti kakve su se strahote tamo događale u vrijeme Domovinskog rata. Srce
mi zaplače od same pomisli na patnju, strahove i tugu koju su ti ljudi i djeca proživljavali. Možda nekoga nije briga, ali mene jest. Želim nešto učiniti za sve one koji su položili svoj život za Hrvatsku.
Želim svima reći nešto o Vukovaru, gradu koji je bio jedan od najljepših na lijevoj obali Dunava, a danas je simbol patnje, muke i težnje Vukovaraca za slobodom. Znam da nije bio jedini, da su stradala
i druga mjesta, ali ja sam čula najviše o Vukovaru. Ni krivog ni dužnog napali su ga srpski pobunjenici zbog želje da postanu vlasnici hrvatskog teritorija. Ljubav Vukovaraca prema domovini bila je
neizmjerna, unatoč neimaštini, nedostatku hrane, vode i oružja za nužnu obranu. Zahvaljujući njoj,
dugo su odolijevali teroru srpskih pobunjenika, no svoj grad nisu uspjeli obraniti. Srpski su vojnici
mučki ubili mnogo Hrvata i bacili ih u masovne grobnice, među kojima je najpoznatija Ovčara. U
akcijama hrvatske vojske Bljesak i Oluja stvorena je mogućnost za mirno vraćanje Vukovara i cijele istočne Slavonije u okrilje domovine Hrvatske. Danas, nakon šesnaest godina, Vukovar sjaji sve
ljepšim sjajem, otvaraju se tvornice, obnavljaju kuće, no rana je još svježa i nezacijeljena jer takvo
zlodjelo se oprašta, ali ne zaboravlja.
Mnogo je života nasilno uništeno, mnogo je suza proliveno. A zašto? Zato da bi danas Republika
Srbija mogla optuživati hrvatske branitelje za nešto što nisu učinili ili su bili primorani učiniti, i slati
ih u zatvor zbog toga, a istinski ratni zločinci slobodno šeću ulicama oko nas.
Također želim iskazati divljenje onomu što je učinio Mile Dedaković Jastreb kao prvi zapovjednik obrane Vukovara, njegovoj sposobnosti organizacije obrane grada koji je bio u potpunom neprijateljskom okruženju. Mnogo ljudi o tome ne želi pričati. Samo šute, a kada vide nešto vezano za
tu temu na televiziji, odmah mijenjaju program. Moja je želja je da cijeli svijet dozna pravu istinu o
Vukovaru i da prestanu kriviti nedužne ljude kojima je jedini cilj bio očuvati svoju djedovinu. Svjedoci smo optužnica koje su raspisane protiv hrvatskih branitelja. Žao mi je što misle da smo krivi
samo zato što smo branili svoje. Vjerujem svom ocu koji kaže da lažu oni koji hrvatske branitelje
proglašavaju zločincima!
Na kraju, ostaje mi pokloniti se svima koji su zaslužni što Hrvatsku s ponosom mogu nazvati
svojom domovinom i s ljubavlju im kažem: „Hvala”!
Nikolina Lako, 8. razred
OŠ Granešina
Voditeljica: Natalija Krznarić
262 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Zašto nas zovu Badelovci?
Tko je bio Marijan Badel? Zašto je on važan za našu
školu, OŠ Sesvete? Zašto nas učenike i učitelje nazivaju
Badelovcima? Ova i još mnoga pitanja postavljaju se u
našoj školi pa smo mi odlučili saznati odgovore.
Marijan Badel, 1920.- 1940.
O Marijanu Badelu dokumentiralo se podosta, stariji Sesvećani znaju o njegovom i životu njegove obitelji, ali mlađe generacije nisu dovoljno informirane.
Marijan Badel rođen je 3. srpnja 1920. godine u Koprivnici u vrlo bogatoj i značajnoj obitelji.
Poginuo je mlad u 24. godini života u Drugom svjetskom ratu. Onu topliju i manje istraženu stranu
biografije Marijana Badela saznali smo od njegovoga bratića, dr. Branka Badela.
Kakav je bio vaš bratić Marijan kao mladić?
Marijan je bio vrlo društven mladić, svirao je harmoniku u kožnjaku, bio je ministrant i s veseljem nosio ruksak ovdašnjem svećeniku Šimeckom na hodočašća u svetište Marije Bistrice.
Pokušavamo napraviti rodoslovno stablo vaše obitelji za školske potrebe pa nam recite tko su
bili vaši pretci i potomci.
Marijan Badel, sin Slavka i Marije Badel (rođene Kučiš), imao je mlađega brata Zdenka koji je
1954. završio ekonomski fakultet što je za ono doba bio velik uspjeh. Kasnije je otišao na stručno
usavršavanje i nikada se nije vratio. Moj otac Branko bio je Marijanov stric.
Kakav je Marijan bio učenik?
Marijan je uvijek bio dobar, marljiv i redovan učenik. Završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu.
Kakvi su mu bili planovi za budućnost?
Nije stigao mnogo razmišljati o budućnosti jer se sav život prebrzo odvijao. Marijan je naglo i
pun snova ušao u KPJ (Komunističku partiju Jugoslavije), ali nikome od obitelji nije bio poznat razlog njegovoga ulaska u partiju. Njegovi bližnji misle da taj čin nije bio potreban, ali je on išao za
svojim revolucionarnim i antifašističkim idealima.
U tim godinama tadašnjega doba dečki su već ulazili u brak. Je li Marijan bio zaljubljen?
U partizanima je upoznao mladu damu koja je također govorila o njemu kao o osobi s velikim
poštovanjem. Opisala ge je kao zgodnog muškarca koji se bavio sportom, svirao harmoniku, uvijek
imao kožnu jaknu i u vojsku dolazio motorom. Na žalost nije se stigao oženiti.
Je li Marijan imao čin u vojsci ili je bio običan vojnik?
U tadašnjoj vojsci imao je čin majora što bi u današnjoj bio čin bojnika. Poginuo je kod Sv. Jane
u 24. godini života, 22. lipnja 1944. godine u borbi protiv Nijemaca. Nedugo zatim, 6. srpnja 1944.
proglašen je narodnim herojem zbog brojnih akcija u kojima je sudjelovao, a jedna od njih je razoružavanje cijele satnije domobrana u Sopnici u prosincu 1943. Marijan je pokopan u obiteljskoj grobnici, a onda smo njegov lijes dali premjestiti na staro sesvetsko groblje.
LiDraNo 2011. // 263
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Recite nam nešto o poslovanju obitelji Badel.
Otac Slavko i stric Branko su u Sesvetama 1930. godine utemeljili Tvornicu octa Braća Badel za
proizvodnju i prodaju octa, alkohola i alkoholnih pića. Tvornica je počela s radom s dva konja i kočijom. Razlog nastanka tvornice je činjenica da su proizvodi od alkohola uvijek bili dobro prodavani. To je tada bila jedina tvornica na području Sesveta. Dan-danas tvornica radi pod imenom Badel
1862 te je jedna od simbola Sesveta baš kao i Badelov brijeg, jedan od naseljenog dijela Sesveta.
Prema zapisima prvog učitelja Škole, Franje Ivoša, 1864. „U stolnom mjestu u Sesvetih je ustrojena pučka učiona, kojeg bi mladež objega spola ovog zanemarenog, ali dobro ćutećeg naroda imala polaziti.” vidimo da je ustanovljena osnovna škola koja će kasnije dobiti ime po vašem bratiću.
Kako je obitelj Badel reagirala kada je čula da će škola dobiti ime baš po članu vaše obitelji?
1956. škola je dobila ime Osmogodišnja škola Marijan Badel. Nitko nas ništa nije pitao, slažemo
li se ili ne slažemo s promjenom imena škole. I moj bratić Marijan i ja smo pohađali prva četiri razreda Osnovne škole Marijan Badel i to nam nije bilo čudno jer nismo bili tako odgojeni da komentiramo ili propitkujemo. Škola se prije nalazila u Bjelovarskoj (bivšoj Beogradskoj) ulici broj 32, a
1954. se preselila na sadašnju adresu, u Ulicu Ivana Gorana Kovačića 19.
Nekadašnja škola u Bjelovarskoj ulici 32 u Sesvetama
Današnja Osnovna škola Sesvete (bivša „Marijan Badel”) u
Ulici Ivana Gorana Kovačića 19 u Sesvetama
Pamtite li neke dogodovštine iz školskih klupa?
O, da! Dolazio bi inspektor u školu prebrojati djecu, da vidi jesu li sva na broju, i kada smo se
postrojili u vrstu, pitao bi: „Tko su bili najveći izrabljivači radnika u Sesvetema?” na što su mu svi u
glas trebali odgovoriti: „Rabusi i Badeli.” Rabusi su proizvodili mesne prerađevine.
Koliko obitelji s prezimenom Badel živi danas u Sesvetama?
Na prostoru Sesveta od obitelji Badel danas su ostale dvije šogorice, tri nećaka i dvije nećakinje. Nećak i dvije nećakinje su pohađali školu Marijan Badel i također im ništa nije bilo čudno jer su
i oni odgojeni da ne komentiraju i ne propitkuju.
Zahvaljujemo vam što ste nama i budućim generacijama olakšali shvaćanje naziva Badelovci.
Naši će se sadašnji i budući učenici s ponosom nazivati Badelovcima, kao što su to i do sada.
Naime, prije pet godina jedan je naš učenik napisao stihove za himnu Škole „Za Badel školu napisat ću pjesmu ovu...”, koju ćemo uvijek ponosno pjevati i posvuda biti prepoznatljivi kao Badelovci. I Marijan Badel je, kako smo saznali, volio svirati i pjevati, bio uzoran učenik i baš kao i mi - pun
snova u bolje sutra.
Silvija Dumić, 8. razred
OŠ Sesvete
Voditeljica: Alisa Galir
264 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Tečaj p rve pomoći z a učenik e osnovnih škola
Zavoji, krv, more i ples
Mladež Crvenoga križa Hrvatskeu Novom Vinodolskom. Tri dana putovanja,
učenja, zabave.
Je li vam se kada dogodilo da prijatelju u klupi počne teći krv iz nosa, a vi ne znate što učiniti?
Ili je tko pao na treningu i boljelo ga je koljeno, a vi ste samo bespomoćno stajali? Ili se kod kuće
sestra porezala, a vama se zavrtjelo od samoga pogleda na krv? Ako ste to ili nešto slično doživjeli, vrijeme je da razmislite o tečaju prve pomoći. Ako se bojite da će vam to biti dosadno, razuvjerit
ću vas. Uz učenje tehnika prve pomoći, na tečaju u Novom Vinodolskom od 12. do 14. siječnja 2011.
za učenike zagrebačkih osnovnih škola s područja Maksimira i Dubrave bilo je obilje zabave, novih
poznanstava. druženja, veselja. No, vratimo se na početak.
Kako smo sastavili ekipu prve pomoći
U jedanaestom i dvanaestom mjesecu 2010. u našoj školi održana su predavanja o prvoj pomoći
kako bi škola sastavila svoju ekipu i kasnije se natjecala. Tako sam se i ja prijavila na ta predavanja
da saznam što je to prva pomoć i kako to pomažemo unesrećenim osobama. Došla sam na predavanje koje je bilo sredinom jedanaestog mjeseca. To prvo predavanje bilo je poslije podne pa se
odazvalo zaista mnogo učenika sedmih razreda. Tada smo se počeli upoznavati s prvom pomoći i
učiti osnove. Na kraju predavanja profesorica nam je rekla da ćemo se opet vidjeti tjedan kasnije u
osam sati. Već na tom drugom predavanju učenika je bilo manje, jer se nisu mogli probuditi. I tako
iz sata u sat, mnogi su odustajali, ali, naravno, bilo je još više onih koji su redovito dolazili. Na posljednjem predavanju dogovorili smo se da ćemo pisati malu provjeru da odredimo tko će ići u Novi
Vinodolski. Kada smo napisali provjeru, profesorica je po broju bodova odredila tko ide u Novi Vinodolski. U Novi Vinodolski ići će dvanaest učenika, a među njima sam i ja. Deset nas je iz sedmoga
razreda, a dva iz osmoga, članovi prošlogodišnje ekipe, koja je bila i na Državnom natjecanju. Oni
su nam primjer i poticaj da i mi uložimo napor i možda ponovimo njihov uspjeh.
Kako smo putovali
Ujutro 12. siječnja skupili smo se na Borongaju i krenuli za Novi Vinodolski. Na putu smo slušali
glazbu, jeli čips, upoznavali članove drugih ekipa i s nestrpljenjem očekivali dolazak.
Kako smo se smjestili
Kada smo došli do Ville Rustice u Novom Vinodolskom, dočekali su nas ljudi zaduženi za smještaj djece. Pokazali su nam sobe. Djevojke su bile u jednoj sobi, a dječaci u drugoj. Svaka je soba
imala šest kreveta, a mi smo, na sreću, upravo tako sastavili ekipu. Poslije smještaja imali smo mali
odmor prije ručka. Tada smo izašli na balkon i uživali u predivnom pogledu na more. Sunčan dan,
plavetnilo mora i veseli smijeh moje ekipe obećavali su odličan nastavak dana. Krenuli smo na ručak u veliku blagovaonicu ispunjenu žamorom. Desetak ekipa skupljalo je energiju za svladavanje
programa.
Kako smo učili
Na predavanju smo ponavljali što smo učili u školi te naučili nešto novo. Na rasporedu je bila
najprije teorija: što je to prva pomoć, ciljevi pružanja prve pomoći, osnovna pravila prve pomoći
itd. U drugom dijelu, prije kojega je bila kratka stanka, slijedio je praktičan rad: bočni položaj, imobilizacija podlaktice, imobilizacija nadlaktice, imobilizacija koljena, orijentacijski pregled, primarni
LiDraNo 2011. // 265
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
i sekundarni pregled... Kada smo radili bočni položaj, prvo smo izabrali onog tko će biti ozlijeđen,
zatim smo ga dozivali, a ako nije odgovarao, to je značilo da je bez svijesti. Tada smo pregledali
diše li osoba i pregledali joj usta da se ne bi ugušila vlastitim jezikom. Kada smo to sve napravili i
provjerili, osobu smo stavili u bočni položaj i provjeravali vitalne funkcije. To nam je bila prva praktična vježba.
Kako smo se zabavljali
Kada su završila zanimljiva, ali i naporna predavanja išli smo u šetnju Novim Vinodolskim. To
je gradić u Hrvatskom primorju, između Crikvenice i Senja. Iz njega potječe obitelj Mažuranić, čiji
su najpoznatiji članovi Ivan Mažuranić (književnik i prvi ban pučanin), Fran Mažuranić (književnik,
autor crtica Lišće), Ivana Brlić-Mažuranić (književnica, čijih se Priča iz davnine svi sjećamo). Poznat
je i stari glagoljski Vinodolski zakon iz 1288. godine. Novi Vinodolski je lijep gradić bijelih kuća i crvenih krovova, koji se uzdižu od mora prema brdu, gdje se nalazi crkva. Gradić je od Ville Rustice
(u kojoj smo boravili) udaljen desetak minuta. Kada smo imali veću stanku, išli bismo se šetati u
središte gradića. Gradić mi se svidio jer zrači nekom radošću, mirnoćom. Ipak, kad malo bolje razmislim, ne bih mogla živjeti tamo jer sam naviknuta na veliki Zagreb.
Poslije šetnje u „disco”. Tamo se puštala glazba, djeca su plesala. Svi smo se zabavljali, samo
što je glazba bila malo preglasna, no nema veze, glavno da je atmosfera bila odlična. Puštale su se
engleske, ali i hrvatske pjesme koje su mojoj generaciji vrlo poznate. Nakon te duge zabave morali
smo poći u krevet. Prije spavanja pričali smo i smijali se do... pa, do kasno.
Kako smo opet učili i opet se zabavljali
Sljedećeg jutra rano smo ustali i ponovno se okupili u velikoj dvorani. Demonstratori su nam
pokazivali kako se trokutnim maramama imobiliziraju dijelovi tijela. Nakon što su nam to pokazali, mi smo slijedili njihove upute i uspješno to radili na „ozlijeđenima”. Složili smo stolce u krug da
demonstratori mogu ponovno nešto demonstrirati. Pokazali su nam kako sve to izgleda na pravom
natjecanju. Imali su tri ozlijeđena, trebali su ih zbrinuti. Ozlijeđeni su bili puni krvi po rukama, nogama, glavi. Doista su to uvjerljivo napravili, izgledali su kao pravi ranjenici. Brzo i vješto demonstratori su ih pregledali, donijeli zavoje, premotali rane. Učenici su zadivljenim i uživljenim pogledima gledali kako se to radi. Naučili smo da su važni brzina, točnost i suradnja svih članova ekipe.
Nakon napornih vježbi slijedio je odmor, šetnja, opet malo pogleda na more, zatim glazba i ples
u dobrom društvu.
Kako sve to nije završilo
Kraj je došao i prebrzo. U petak nakon doručka slijedio je povratak u Zagreb. Ali, zapravo, još
ništa nije završilo. Sada slijedi opet učenje, opet pisanje provjere i sastavljanje konačne ekipe za
natjecanje... najprije školsko/područno, 12. ožujka 2011., a zatim možda i županijsko i... Bolje da previše ne planiram, već da se prihvatim učenja kako bi moja ekipa bila što uspješnija. O daljnjem tijeku
događanja u svezi s ekipom prve pomoći izvjestit ću vas pravovremeno.
Franka Kraševac, 7. razred
OŠ Ivana Filipovića
Voditeljica: Ljiljana Puljar Matić
266 // LiDraNo 2011.
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Razgovaral i smo s p opularnim tel evizijskim
v odi teljem i redat eljem Robertom Kn j a zom
„Zvijezda je onaj tko je originalan,
dobar, uvijek spreman pomoći”
Originalan, duhovit, kreativan, popularan, neobičan... samo su neki od epiteta koje ćemo dodati
imenu Roberta Knjaza, poznatoga televizijskog voditelja i redatelja brojnih emisija – od najnovije
„Slučajni turist”, ne tako davno odgledane „Najveći hrvatski misterij”, preko „Mjenjačnice”, „Koledžicom po svijetu”, do „Svlačionice” i brojnih drugih. Nije mu bilo teško u pretrpanom dnevnom
rasporedu naći vremena i za nas, buduće televizijske i druge zvijezde. U razgovoru nam je odškrinuo vrata svojega djetinjstva, ispričao novosti o baki Slavici, iznio svoja razmišljanja i stavove, kao
i prednosti i nedostatke posla kojim se bavi.
Kakvi ste bili kao dijete? Jeste li u školi bili mirni?
Bio sam užasno visok. Imao sam dva metra, dugu plavu kosu do pola leđa, nosio sam jaknu s
resama... U školi nisam bio miran, ali bio sam dobar učenik. To me izvlačilo. Iz svih sam predmeta
imao pet, osim iz ponašanja. Iz ponašanja je bilo minus pet. Minus, minus, minus pet.
Jeste li voljeli školu?
Obožavao sam školu! Ima li što ljepše od škole?! Tamo su ti prijatelji, toplo je, tamo su krasne
učiteljice... Škola je zabavna, zar ne? Vjeruj mi, puno je zabavnija od posla. Uvijek sam mislio da je
ono „Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba” nekakva glupost. Imaš pet testova dnevno,
kako to može biti najljepše?! Ali poslije skužiš da je to super. U školi je prezabavno, možeš se zaljubiti, možeš ići na čagu, možeš s dečkima igrati nogomet, možeš nekome, dok ne gleda, nacrtati
nešto u teku, ili mu podvaliti u torbu... Uvijek je zabavno i uvijek je dobra ekipa!
Koji vam je predmet bio najdraži?
Najdraži mi je bio, naravno, tjelesni, a najgori glazbeni, zato što užasno loše pjevam pa sam
se na glazbenom uvijek brukao. Ostali su se smijali, a ja sam se crvenio ko paprika. Kad sam imao
glazbeni, od prvog me sata bilo frka. Nisam volio ni sat razredne zajednice jer su me uvijek cinkali,
cure bi me tužile koga sam vukao za pletenice i slično.
Što ste željeli postati kao dijete?
Htio sam biti pilot vojnog zrakoplova. Lovca. Ali kad mi je mama udarila dvije ćuške i objasnila mi da to nije samo tako, odustao sam od toga. Da se želim baviti televizijom, shvatio sam tek u
srednjoj školi. Naravno, htio sam biti i nogometaš.
Stil i moda
Pratite li modne trendove?
Užasno pratim! Pa zar se ne vidi? Ne. Ne pratim modne trendove jer mislim da to nije važno u
životu. Bitno je da si originalan i da nosiš ono što ti se sviđa. Bolje je imati jednu originalnu stvar
nego sto na kojima je nečije ime kao Armani, Dolce&Gabbana i slično.
Kakvu glazbu slušate?
Slušam gotovo sve, osim narodnjaka. To mi probija uši. Od toga postajem nervozan i dobijem
osip na vratu, osipam se.
LiDraNo 2011. // 267
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Smatrate li se zvijezdom?
Ne, ne smatram se zvijezdom. Jednostavno, radim posao koji volim, a uz svaki posao dolaze i
neke pozitivne i neke negativne stvari. Tako uz moj posao dolazi slava, a to znači da te ljudi prepoznaju na ulici, okreću se za tobom. Ne smiješ izaći van s masnom kosom u sflekanoj majici. Slava je
dio mog posla, ali nije najljepša stvar na svijetu.
Tko je po Vašem mišljenju zvijezda?
Ima različitih zvijezda. Zvijezda je svatko tko uspije biti originalan. Svatko može biti zvijezda,
ne nužno na telki. Ima ljudi koji misle da su zvijezde, a zapravo su glupi i ostali ih izbjegavaju. Prava je zvijezda onaj tko je originalan, dobar, uvijek spreman pomoći svojim frendovima. Dobri ljudi.
Uređivali ste mnoge emisije. Odakle Vam sve te ideje?
Iz osnovne škole. U osnovnoj sam školi sve vrijedno zapisivao i sad samo radim emisije.
Imate li u planu neki novi projekt?
Imam, kako ne. Ideje bar nije teško imati. Samo je bitno vjerovati u njih bez obzira na to što ti
drugi rekli. I uvijek ćeš ih moći provesti u djelo. Tako i ja pokušavam sve svoje ideje provesti u djelo.
Ljudožderi na Fidžiju
Što je s bakom Slavicom? Družite li se još uvijek?
Baka Slavica se posvetila teretani, sklekovima, trbušnjacima, i placu. Rekla je da joj je dosta
gubljenja vremena pred kamerom i da ima pametnijeg posla. Ako vam ikada zatreba grbavih mrkvi,
pojurite na Trešnjevački plac.
Možete li izdvojiti neku zgodu s putovanja ili trenutak sa snimanja koji Vas se osobito dojmio?
Ima ih milijun! Recimo na Fidžiju smo bili u selu u kojem su do prije stotinjak godina živjeli ljudožderi. Sada ne jedu ljude, nego su našli neko povrće koje im služi kao zamjena za ljudsko meso.
Ti su ljudi jako simpatični. Imaju puno djece, a nitko ne ide u školu nego se po cijele dane kupaju u
rijeci ispod sela. Iznenadilo me koliko su ta djeca sretna iako žive u slamnatim kućama bez namještaja. Dobio sam dojam da su uza sve te nedostatke puno sretniji od nas. Na njima sam vidio koliko
je malo potrebno za sreću. Dovoljno je da si okružen svojim frendovima i može ti biti najljepše na
svijetu.
U Vašim su emisijama gostovali mnogi. S kim Vam je bilo najdraže, a s kim najteže raditi
emisiju?
Najdraže mi je bilo u prošlom serijalu poslovati s vranom koja govori deset riječi. S njom sam se
uvijek najlakše dogovorio. Bilo mi je zanimljivo s bakom Slavicom, makar je znala zaspati na snimanju, zato je uvijek imala naočale. Od poznatih mi je bilo dobro raditi s Indirom, ona je uvijek vesela i
smije se. Kad se ona nasmije, nema šanse da netko u krugu deset kilometara spava. Bilo je zabavno
sa Željkom Pervanom, s Gopcem. S njim smo bili na Himalaji. Jeti ga je odvukao u svoju jazbinu i
skoro oženio. Bilo je puno zanimljivih ljudi o kojima bih mogao pričati do prekosutra.
268 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Što su prednosti, a što nedostatci Vašega posla?
Prednost je to što se iz dana u dan možeš baviti bilo kojim zanimanjem. Možeš jedan dan biti
smetlar, drugi dan doktor, treći dan pilot. Negativno je to što si poznat i što te svi znaju pa moraš
biti uzoran, pristojan, svakome se lijepo nasmijati, uvijek imati odrezane nokte, čiste cipele i čistu
majicu, ne smiješ pričati punih usta.
Jeste li u privatnom životu onakvi kakvoga smo Vas navikli gledati na televiziji?
Niti govora! U privatnom sam životu visok, plav, imam dubok glas... Ne, šalim se! Normalan
sam. Televizija nije ništa drugo nego život zabilježen elektronskim uređajem.
Jeste li ikada ozbiljni?
Ozbiljan sam kad igra Dinamo jer sutra može izgubiti od vašeg razreda. Ozbiljan sam koliko treba biti ozbiljan. Život je lijep! Ne treba biti previše ozbiljan jer onda će ti život biti puno teži nego
što jest.
Jeste li strogi u odgoju svoje djece?
Nisam. Klinci su mi super. Stalno se zafrkavamo. Tu i tamo mami napravimo neku psinu. Volim
djecu, zato ih imam troje. S klincima je uvijek zabavno! Što više klinaca, to veća zafrkancija u kući!
Čime se trenutačno bavite?
Upravo dajem intervju za jedne predobre školske novine. Inače idem na postdiplomski iz režije
na Akademiji pa snimam neki film, dogovaram se za novu televizijsku emisiju ili nastavak ove, pokrećem svoju internet stranicu i još par sitnica. Provodim vrijeme s obitelji, jednom riječju – uživam!
Tea Brnić, 6. razred
OŠ Sesvetska Sela
Voditeljica: Silvija Jurić
LiDraNo 2011. // 269
270 // LiDraNo 2011.
I
N
E
Đ
A
R
G
NA
i
n
l
a
t
s
o
Sam rski radovi
novikainosnaovnih škola
učen
LiDraNo 2011. // 271
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Advent u društvu ledenog
čovjeka i ljama
Trećeg adventskog vikenda krenuo sam autobusom na put u talijanski gradić Bolzano u organizaciji škole stranih jezika. Unatoč tvrdnjama da neću spavati, zaspao sam slatko kao beba (beba
od 165 cm)! Kad smo došli na granicu sa Slovenijom, morali smo uredno, bez obzira na to što su bila
dva sata u noći, izaći iz autobusa, proći pokraj kućice u kojoj je neki mladić sjedeći kontrolirao putovnice i nemilosrdno ih punio pečatima... Nakon toga opet smo svi utonuli u san, čitanje, slušanje
glazbe... Poslije su prelasci preko granice tekli glatko kao ulje i nije bilo izlaženja (to je Europska
unija, kad jednom uđeš, samo ideš dalje...). Kad sam se ujutro probudio, stali smo na odmorištu pokraj ceste i pili čaj... A od crnog čaja se teeeeško spava (barem ja). Zato nema više spavanja, Jane...
Dok smo se približavali Bolzanu ili njemački Bozenu, uživao sam u prizorima krajolika. Ako se
čudite što sam napisao da je Bolzano na njemačkom Bozen, to je zato što se nalazi u talijanskoj pokrajini Južni Tirol kako se kaže na hrvatskom, Südtirol na njemačkom ili Alto Adige na talijanskom.
Taj je dio Italije nekoć bio dio Austro-ugarske i dan-danas je pod velikim utjecajem austrijske kulture i njemačkog jezika. Kad smo napokon stigli u hostel, nismo još mogli ući u sobe, pa smo stvari
ostavili u nekoj prostorijici i otišli prošetati gradom.
Dan je bio lijep i sunčan. Već na prvi pogled grad mi se svidio. Širi centar obiluje baroknim zgradama i parkovima, a uži centar (nekoliko ulica, ali prilično velikih i raskošnih) tipičnim južno-tirolskim kućama. Imao sam priliku ući u jednu od njih. Ne, nisam provaljivao, nego svaka od tih južnotirolskih kuća ima prolaz s jedne ulice na drugu. Kuća u sredini ima kameno i prostrano stubište, pa
kad susjed uključi glazbu i pozove prijatelje, čuje ga cijela zgrada. No osim stanova, gotovo u svakoj
od tih šarenih i bajkovitih kuća nalazi se jedan dučančić ili kafić. U tim raznolikim dučančićima ima
za svakoga ponešto (a ne kao u Zagrebu: odjeća, cipele, odjeća, cipele, odjeća, cipele, nešto malo
igračaka, cipele...). U kafićima i kavanama šire se mirisi čokolade, voća, kave, čajeva te svira glazba umjerene glasnoće, a ne trešti sve u sedamnaest (da, u sedamnaest, zašto bi bilo u šesnaest?).
Skoknuo sam do glavnog trga. Okružen je šarenim južnotirolskim kućama, a u sredini je naravno kip
(mislim, kad ste vidjeli trg bez kipa?). Posvuda su bili štandovi s ručno rađenim igračkama, opravama, gastronomskim delicijama, ukrasima i drugim sitnicama. No najveći je bio KAMION S KOLAČIMA! Neka velika prikolica puna k’o brod kolača! I naravno, moji prijatelji i ja, kako djeci već priliči,
odmah se zajurismo u tu pokretninu po kolače. Moj mršavi prijatelj Petar nije baš lud za kolačima,
no jeo je i on. Savijača ili ti ga štrudla od jabuka imala je izvrstan okus. Poslije su mi rekli da to
zapravo nije bila štrudla od jabuka nego od bresaka. No svejedno je bilo fino. Još kad vam kažem
da je svirao orkestar s repertoarom božićnih pjesama, možete misliti koja idila (još da je bila neka
pristojna temperatura, a ne ispod ništice, bilo bi super!). No, da ne duljim o mojim gastronomskim
uživanjima, prelazim na temu muzeja. Da, muzeja. „Ma kakav muzej na odmoru, ti zbilja nisi normalan!” možda neki misle. No nije to bio neki muzej tipa „Zlatni puloveri bake Anđe”, nego arheološki
muzej u kojem se čuva ledeni, ili bolje reći zamrznuti, čovjek Oetzi. To je zapravo mumija stara oko
5000 godina i jako dobro očuvana (arheolozima da, ali meni je zbilja čudno bilo zvati tog suhog
gladuša „dobro očuvanim”). Najvjerojatnije je bio pastir koji je vodio ovce na godišnju ispašu u planine bogu iza nogu. I eto peha, iz nekog se razloga potukao s nekim drugim ljudima na brdu i dobio
koplje u rame... Vjerojatno je iskrvario i smrznuo se tamo gore. Pronašli su ga nešto kasnije (O.K.
malo puno kasnije, oko 5000 godina kasnije.). Našli su ga planinari i pozvali nadležne institucije
koje su ga odnijele u Innsbruck. Najprije se mislilo da je bio vojnik u prvom svjetskom ratu, jer je bio
dobro očuvan, ali uz pomoć današnjih metoda i raznih tehnikalija, skužili su da je stariji koju tisuću
godina, niš’ puno. Mislilo se kako mumija pripada Austriji, budući da je nađena negdje oko granice
s Italijom, a nalaznici su bili Nijemci... Ta neće Nijemci, kad su već kod Austrije, zvati Talijane. No
272 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
nakon raznih vještačenja, zaključili su da je Oetzi ipak Talijan. I to modno osviješteni Talijan. Jer za
to doba (bakreno doba) imao je prilično fensi-šmensi odjeću dobre kvalitete (mo’š mislit koja kvaliteta ako je 5000 i nešto sitno godina izdržala...). Što će sad reći Gucci i Armani, ha?! Jest da ja tu
odjeću danas ne bih nosio, ali na njegovom mjestu, na nekom brdu... Dalo bi se razmislit’! Odjeća
je bila prilično topla i još uz dodatak trave... „Pa kakve sad trave?” pitate se. E, pa zato ću ukratko
opisati kompletnu mu opravu. Imao je majicu i hulahopke od kože, a preko toga krzneni ogrtač i krzno na nogama. Nosio je kožne cipele u koje je stavljao suhu travu da drži toplinu. Eto, tko je rekao
da čarape ne rastu na livadama? Zašto ne, rekao bi Oetzi. Ima još jedna zanimljvost u vezi s Oetzijem: PROKLETSTVO! Imaju ga faraoni, imaju ga keltski poglavice, pa mora ga imati i Oetzi... Znate
onu klasičnu priču: tko dotakne mumiju, on umre i tako dalje i tako dalje... Umrlo je sedam ljudi koji
su imali veze s Oetzijevim otkrćem i proučavanjem. No danas na stotine ljudi proučava Oetzija i nije
im ništa. Neka tako i ostane.
Nakon predavanja o Oetziju obišao sam i ostatak arheološkog muzeja. Zatim moji prijatelji i
ja odlučismo malo još prošalabajzati ulicama Bolzana. Gledali smo legiće, kompjutorčiće, igrice,
i ostale sitnice. Sav sretan da ima trgovina po mom ukusu i da je grad generalno divan, potpuno
sam zaboravio na zadaću iz matematike i još ona četiri školska dana. Već sam sav bio u božićnom
raspoloženju. Nakon ručka i nekoliko kupljenih suvenira, uputismo se u hostel na noćenje. Oh da,
zaboravio sam napomenuti kako je neki crnac prodavao ljepljive ljigavce za 3 eura! Jeeeeeeeee,
kupio sam jedan, već zamišljajući bakin izraz lica kad na Badnjak bacim ljigavca u vrata i on promijeni obličje!!! No uglavnom, otišao ja u hostel i prije spavanja s Petrom na internet ispucavati ovcu
iz topa! Silno zabavno! Nakon zadnjeg ispaljivanja ovce, odosmo na počinak. Sutra se ide na neku
visoravan žičarom, a ja ne volim predmete u zraku!
Sljedećeg dana krenusmo na tu visoravan. Nakon što su mi živci popucali kao žice na gitari, i
nakon ne znam koliko beskrajno dugih trenutaka straha i adrenalina u žičari, napokon smo stigli na
visoravan. Ondje pak tor, tko bi rekao, s LJAMAMA! Ljame u Alpama? Da! OK, pa naravno da nisu
tamo po prirodi. U Zagrebu nisam vidio ljame, a eto ih tu, na mini-visoravni nastanjenoj s 3000
ljudi!? Čovječe! I kad sam mislio da je to jedino iznenađenje, ugledam uskotračnu željeznicu starinskog izgleda kako stoji pred stanicom žičare. Oduvijek sam volio stare aute, autobuse, vlakove,
tramvaje,... Uđoh u vagon. Ugodna drvena unutrašnjost veoma podsjeća na „Vlak u snijegu”. Sjeo
sam na pogrešnu stranu. Nisam gledao ispred vlaka, nego ono što smo prošli. Oduvijek sam bio u
nekakvom zaostatku, pa moram i u tramvaju ili vlaku! Nakon nekoliko šumskih stanica dođosmo na
glavni kolodvor te uskotračne željeznice. Ondje smo sišli i prošetali do naselja u blizini. Umalo sam
upao u grmlje. Priča za sebe. Razgledali smo božićni sajam u tom mjestašcu. Neke su pjevačice uz
pratnju sintisajzera pjevale božićne pjesme. Poslije svega toga otišli smo nazad... do LJAMA! Zbog
ljama su neki umalo zakasnili na žičaru. No ipak smo svi stigli i vratili se žičarom dolje, a ja sam još
jednom gotovo ispustio dušu. Ubrzo je došlo vrijeme za polazak. Kufer u ruke i aaaajmmooo! Potrpali smo se u autobus i krenuli oko četiri ili pet popodne. Odmah su na ekranu počela „Ubojstva u
Midsomeru”. Zatim su pustili crtić o Hortonu, slonu koji spašava svijet jednoga zrnca prašine. Gledajući ga, shvatio sam kako smo mali u svemiru.
Jan Težak, 6. razred
OŠ Marina Držića
Voditeljica: Božinka Dokuzović
LiDraNo 2011. // 273
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
KAMO IZLAZE O SNOV NOŠKOLCI
Čajkovski je zakon
Prošetali smo središtem grada kako bismo provjerili gdje se i kako u subotu navečer zabavljaju
naši vršnjaci
Potaknuti vječitom prepirkom u našem razredu koja je vrsta glazbe bolja i gdje se osnovnoškolci bolje provode, prošetali smo u subotu navečer od Strossa do Tomislavca i razgovarali s našim
vršnjacima. Na Strossu smo zatekli djevojčice od 13 do 15 godina koje su jedva hodale na visokim
potpeticama i u uskim minicama, a teško je bilo vidjeti dečka bez cigarete ili piva u ruci. Svi su bili
razgovorljivi i rado su nam otkrili zašto subotnje večeri provode na Gornjem gradu.
Zašto izlaziš u Stross?
Mia (14): Ovdje mi je super jer upoznajem puno ljudi, naplešem se i opustim. Bilo je i ljubavi, ali
ništa ozbiljno. Slušam glazbu koju puštaju, R’n’B, house, a na cajke se raspametim.Vrlo sam često
ovdje jer blizu stanujem pa se ne moram bojati policije.
Imala si neugodnih iskustava?
Mia: Jednom sam zaboravila na vrijeme, došli su policajci i kad su otkrili da nemam šesnaest
godina priveli su me u policijsku postaju. Nije mi baš bilo ugodno iako mi se roditelji nisu ljutili,
mama me tješila, a tata mi se smijao.
Znaju li vam roditelji da idete u Stross?
Mia: Znaju, misle da je to prikladno za moje godine, ali ne znaju što se zapravo događa unutra.
Ovdje izlaze klinke koje se oblače oskudno i mojim roditeljima se to ne bi svidjelo.
Ivana (13): Moji roditelji ne znaju i neću im ni reći. Ne bi bili sretni da znaju gdje izlazim. Kažem
im da idem na rođendan ili u kino, a onda s frendicama kidnem ovamo.Ne sviđa im se što slušam
cajke, ali mene ta glazba opušta. Ovdje je puštaju poslije osam pa se do pola jedanaest mogu dobro isplesti.
Što je s alkoholom i cigaretama?
Ivana: Ja ne pijem i ne pušim, uopće me to ne privlači, ali mladima se bez ikakvog problema ovdje prodaje alkohol, a puno ih se i napije. Najgore je kad se napiju i ne mogu hodati pa ih prijatelji
vuku dolje po stepenicama, a oni povraćaju po sebi i drugima.
Moji starci rade po cijele dane
Mi smo polako krenuli stubama (koje su još uvijek bile čiste) prema Radićevoj i došle do Trga.
Ondje smo susrele jednu bivšu učenicu naše škole koja je pred „Krležom” čekala društvo.
Kamo ćeš ti večeras?
Karla (15): Baš čekam prijatelje, nismo se još ništa dogovorili, ali najvjerojatnije ćemo prvo do
Strossa, a onda u Bacagu. Tamo dolaze malo stariji, a kako svi moji prijatelji imaju više od 16 godina, ostanemo malo duže.
Ti ipak još nemaš šesnaest?
Karla: Nemam, ali nisu me dosad još uhvatili. Najčešće netko od staraca dođe autom po nas pa
nisam u nekom strahu.
Karlino se društvo počelo polako okupljati pa smo je ostavili i krenuli dalje prema Zrinjevcu.
Ondje smo na svakoj klupi zatekli grupice mladih s bocama piva ili vina i coca-cole u ruci. Ipak, po
odjeći su se jako razlikovali od šminkera sa Strossa. Duga kosa, uske traperice, traper ili kožnate
jakne među njima su modni imperativ.
274 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Što je zanimljivo na Zrinjevcu u pola devet navečer?
Petar (15): Ma nije bitno gdje si, već s kim si. Ovdje se okupljamo već dvije godine, svi imamo
sličan glazbeni ukus, slušamo rock, hardrock, metal. Ponekad nas policija potjera odavde jer valjda
nismo baš lijepa slika za Zrinjevac, možda vrijeđamo nečiji modni uskus.
Imate dosta alkohola, kako ga uspijete kupiti?
Petar: Snalazimo se, nećemo sad otkrivati tajne. Nekako je uobičajeno da subotom nabavimo
cugu i dođemo na Zrinjevac
A roditelji? Što ti kažu kad dođeš doma „malo veseliji”?
Petar: Ja živim sa sestrom koja strudira i dosta mi toga tolerira, a starci pojma nemaju što radim, rade po cijele dane tako da ne stignu o meni previše razmišljati.
Odjednom je iza nas projurila skupina djevojaka nesigurna koraka i krenula preko trave prema
vodoskoku.
Cure, gdje ste se uspjele napiti prije devet?
Sanja (14): Koliko je sati? Tek je devet?
Paula (15): Frendica nam ima rođendan! I to lažna! Hahahaha...
Tea (14): Ona ide u klasičnu, ne bi ti ja u klasičnu.... latinski i grčki...
Koji ste razred, koja škola?
Sanja: Prvi srednje, Druga gimnazija, mi zajedno sjedimo.
Paula: Naprijed Druga...
Gdje izlazite?
Tea: Gdje god...Zrinjevac, Tomislavac, Stross, Ham...
Sanja: Ne, Stross ne valja, Stross je rupčaga...
Paula: Daj šuti, svi idu u Stross. Ona misli da nije u redu slušati cajke, ali meni je to ok! Svi Zagrepčani ih slušaju.
Sanja: Ne slušaju! Ja sam Zagrepčanka i idem u srednju glazbenu, ne valjaju cajke. To je nikakva glazba, to je smeće. Meni je Čajkovski zakon, sviram jednu njegovu stvar, totalka. Čajkovski! I
Mahler je super, 1. Simfonija, treći stavak, Titan - zakon!
Tea: Meni je bolji četvrti, hahahahaha...
I metalci su ljudi, zar ne?
U ovu se prepirku nismo željeli miješati pa smo krenuli prema Tomislavcu gdje smo zatekli slično odjevene cure i dečke. Novost su bili emači, svi u crnom, bijelih lica, namazanih očiju gledali su
samo ravno ispred sebe i minimalno komunicirali. Pokušali smo ih pitati nešto o emo pokretu, ali
osim prijezirnog pogleda i riječi „ne” nismo ništa dobili. Na travi su sjedile grupice metalaca s pivom i vinom u ruci, a bila je tu i pokoja gitara, nekima na leđima, nekima u rukama.
Tko dolazi na Tomislavac?
Igor (16): Kao što vidiš, metalci, rokeri i emači, ovdje nema mjesta za cajkere sa zalizanim kosicama. Iako, ne bi im mi niš’ napravili i da se pojave. Nije da su metalci neki razbijači, mislim ima i
takvih, ali ne previše.
Vi se nikad ne tučete?
Igor: Pa baš smo se jučer potuki jer su mog frenda napali neki BBB-ovci kad su išli na utakmicu,
ali mi ne izazivamo.
LiDraNo 2011. // 275
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Josip (15): Ja sam novi u Zagrebu, doselio sam se početkom školske godine pa izbjegavam sukobe, toga mi je bilo dosta u Slavoniji. Bio sam nekoliko puta na policiji i to mi više ne treba.
A gitara? Svirate tu?
Josip: Neki sviraju, ali metal baš nije glazba za sviranje u parku. Ja sviram u bendu, maloprije
mi je završila proba pa sam prije povratka kući navratio ovamo. Smeta mi što ljudi metalce doživljavaju kao neke opasne i opake tipove. Puno je pjesama koje su osjećajne, pričaju neku ljubavnu ili
životnu priču, jedino što je glazba malo žešća. Pa tko voli...
Nakon ove šetnje došli smo do zaključka da nema pobjednika u našoj razrednoj prepirci i da doista svatko za sebe treba odabrati glazbu koja mu najviše odgovara. Ja ostajem pri popu!
Lea Kvesić, 8. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Ana Brčić Bauer
276 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
ZDRAVA PREH RANA I M LADI
Gdje je nestao krumpir?
Je li zaživjela zdrava prehrana u školama? Pridržavaju li se mladi pravila zdrave prehrane ili
je sve ostalo na nacrtu programa koji se pojavio u školama prije dvije godine?
Svako jutro može se pri ulasku u školu začuti bar jedna opomena kako opet doručkujemo smeće. Upućuje je dežurna profesorica nama, pospanim učenicima oboružanim vrećicama raznih grickalica, bočicama sladunjavih napitaka i paketićima slatkiša kojima zamjenjujemo doručak.
U našoj školi je trenutno najpopularniji čips. Okusi su razni: s paprikom, slani, bacon (napredniji na satovima engleskog znaju da je riječ o slanini), pizza,... (Čips s okusom pizze!? Zar itko jede
krumpire uz pizzu??)
Svi ti okusi su ugodni, prepoznatljivi, daleko od smeća, ali miris iz vrećice je zamaman i stvara
ovisnost. Kad ga osjetiš, ne možeš ne uzeti bar malo čipsa.
Ako okrenete zadnju stranu vrećice možete pročitati: škrobno brašno, biljno ulje, začini, sol,
maltodekstrin, stabilizator E 471... Pa gdje je krumpir!? Ne bi li u čipsu trebalo biti krumpira? Budi
se moja buntovnička narav i započinjem istraživati. Trenutno hodnikom šeće više vrećica čipsa,
što onih skupljih, valjda s krumpirom, što jeftinijih, očito bez krumpira. Niži razredi vole smokiće.
Trenutno ne vidim ni jednu jabuku. Sedmašice i osmašice kao modni dodatak nose mikiće, okrugle
lizalice veselih boja zgodno upasirane s lakom za nokte.
Započinjem razgovor upravo s njima čudeći se kako su razgovjetne s mikićima u ustima.
Doručak je najvažniji obrok
Osmašica Marija kaže da prije škole nikada ne doručkuje jer nema vremena, a dodaje da do
podneva ni ne osjeća glad. Smatra da baš zato i nema problema s linijom. Upravo suprotno, njezina
prijateljica iz razreda Cecilija muku muči s kilogramima pa namjerno ne doručkuje. Na pitanje što
je s ostalim obrocima, kaže da je ručak glavni i da mama pazi da ga pojede, a da navečer vodi borbu
sama sa sobom. Pitam ih obje koliko dnevno pojedu slatkiša. „Ma, uopće ne puno,” cmokće Marija,
„samo pokoji mikić kad nastane kriza.” „I to više iz fore!”, dodaje Cecilija.
Izbjegavanje obroka svakako nije fora. Poremećaji prehrane o kojima su ove dvije osmašice već
mogle dosta naučiti u školi, uzimaju sve više maha među mladima i vode ka ozbiljnim problemima
kao što su anoreksija i bulimija. Ne čini li vam se namjerno izbjegavanje doručka, a potom lizanje
lizalica, upravo na tom tragu?
Raznovrsno i uravnoteženo
Moje su prijateljice s košarke, sedmašice i revne sportašice, savjesnije i svjesnije. Poznaju zlatna pravila zdrave prehrane. Svega pomalo, raznovrsno i uravnoteženo, puno voća i povrća, a malo
šećera i masti. (U tom trenutku bacam svoju vrećicu čipsa u najbliži koš trudeći se da je ne primjete.) Katarina kaže da se trudi svako jutro pojesti pahuljice s mlijekom. Dogodi joj se da spava predugo pa preskoči doručak da ne bi zakasnila, ali priznaje i da joj to onda stvara probleme u školi. Užina
je tek nakon drugog sata, a tada je već doista gladna. Emi je teško ujutro nešto pojesti, želudac joj
je stisnut, ali bar popije mlijeko ili čaj s medom. Posebice u ove zimske dane prepune prijetnji gripom. Marijana ne voli jesti i užasno joj smetaju prigovori da je premršava, ali voli voće i uvjerena je
da je to održava zdravom.
LiDraNo 2011. // 277
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Profesorica tjelesnog i naša trenerica je neumoljiva. Ponavlja sve ono što smo čuli i na satovima biologije. Ističe važnost pet obroka, tri veće i dvije lagane užine, svega pomalo, nikako brza hrana. Sandra svađalački uskače da se valjda ponekad može otići na pizzu ili hamburger. Profesorica je
strpljiva: „Može, naravno. Vaši organizmi su mladi, traže više, a i lakše podnose štetne unose. No,
pizza i hamburger nikako ne smiju postati svakodnevni obroci.”
Brza i spora hrana
Dokumentarni film „Super veliki ja” (engl. „Super size me”) Amerikanca Morgana Spurlocka na
zanimljiv način potkrepljuje misli profesorice tjelesnog. Naime, u dokumentarcu pratimo autora filma koji se mjesec dana hranio samo u, kod nas najpopularnijem, američkom lancu brze hrane i za
mjesec dana dobio više od 10 kg. Film pokazuje i probleme koji su ga snašli: visoki tlak, masnoća u
krvi, tromost i slaba kondicija.
Odjednom se uključuju i dečki. Kod njih su moda bočice poznatih gaziranih pića. Kažu da je
zdravo popiti čak 2 litre tekućine na dan, ali nisu svjesni količine šećera u tim sokovima. Profesorica tjelesnog pokušava ubaciti: „2 litre vode!”, ali ne slušaju. Uvijek gladni dečki već su misli prebacili na hranu. Luka, kojeg zovu i Batko zbog strasti prema mesu, kaže da on baš voli prave domaće
obroke, ali mu mama po cijele dane radi i nema vremena kuhati. Osuđen je na sendviče i brzu hranu.
Ivan mu zavidi. Njegova mama je domaćica i inzistira na juhama punim mrkve, brokule, cvjetače,... „Jedem kao manekenka!”, žali se. Cure odmah uzvraćaju udarac: „Nije to samo hrana za manekenke. Tako bismo se svi trebali hraniti!”
Na velikom odmoru, za vrijeme mliječnog obroka, zatičem tužnu sliku u školskoj blagovaonici.
Kuharice i dežurna profesorica tužno i umorno odmahuju glavom na tek zagrižena peciva od cjelovitog brašna i nepopijeni jogurt. Petaši se bune: „Tvrdo je! Treba puno žvakati!” Sedmaši kažu da
je jogurt kiseo. Pladnjevi se vraćaju puni nepojedene užine.
U školi zdravo!
Žvaćem svoje pecivo polako. Nije ni tvdro ni žilavo. Ne miriši, doduše, kao moj čips bez krumpira, ali osjećam zrnca žitarica i zadovoljstvo. Razmišljam o članku kojeg sam nedavno čitala na
internetu. Naime, postoji mnogo znanstvenika koji se bave tzv. industrijskim omamljivanjem. Kako
svaki čovjek ima jedinstven miris i kako svaki čovjek onda svojim mirisom privuče drugog čovjeka
(proces zaljubljivanja), tako i znanstvenici rade mirise hrane koji će vas omamiti i koji će vam biti
neodoljivi. Zato je moj čips bez krumpira tako mirisao.
Sljedeći odmor prilazi mi dežurna profesorica i nudi me nečime iz neprepoznatljive vrećice. Čitam zelena slova na bijeloj vrećici: ČIPS OD JABUKE. E, svašta!!! Gdje li je samo to pronašla?! Uzimam nepovjerljivo i... sviđa mi se! Zamolim profesoricu vrećicu ne bi li pročitala sastav. (Da, da, ja
sam od onih koji dok jedu, čitaju sastav namirnica.) Sušene jabuke bez dodanoga šećera! Nevjerojatno. Na moje iznenađenje, profesorica mi poklanja ostatak vrećice. „Vidjela sam da si bacila svoj
čips.” kaže blagim glasom. Ja se pak zamaram činjenicom je li mi poklonila sušene jabuke zato jer
sam bacila smeće u smeće (a ne na pod!), ili osjeća grižnju savjesti jer sam ostala bez slatkiša.
Čips od jabuka bez dodanog šećera... Kako li je samo tako slatko? I gdje se to kupuje?
Monika Mišir, 7. razred
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Nataša Jakob
278 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Harfistica velike duše
Što je veći umjetnik, to je lakše s njim
raditi i razgovarati.
Gospođa Hella Hoffman ima 93 godine. Živi u
staračkome domu u Klaićevoj ulici. Rođena je u Zagrebu 1918., odgojena u obitelji ispunjenoj glazbom.
Najpoznatija je i najstarija harfistica u Hrvatskoj.
Posjetio sam je prije mjesec dana. Razgovarajući
s njom, saznao sam da još uvijek pomalo svirucka,
sebi za dušu. Niskog je rasta, vesela i zabavna. Ima
problema s vidom. Vidi sve u sjenama. Rekla je da
je vizualan tip. Slike joj žive u glavi. Zato se odlično
snalazi na harfi. Razgovarali smo u njezinoj sobi, u
kojoj središnje mjesto zauzima njezina harfa „odjevena” u crveni baršunasti kaput. Svirala je na njoj u
brojnim kazalištima, u Zagrebačkoj i Švicarskoj filharmoniji, svirajući proputovala cijeli svijet.
Kako je počelo Vaše druženje s harfom?
Kada sam imala šest godina roditelji su me upisali na Muzičku akademiju na pripremni tečaj.
Tada se to zvao Glazbeni zavod. Pohađala sam ga godinu dana. Nakon toga upisala sam klavir kod
prof. Kunca. Klavir sam prestala svirati kada sam navršila deset godina. A klavir sam obožavala.
No financijske su prilike bile loše i ja sam trebala početi nešto zarađivati. Tada sam izabrala
harfu, jer je u to doba bila jedna jedina profesorica harfe i jedan jedini đak. Ja sam postala drugi.
Profesorica mi je obećala da ću, ako budem marljiva, početi zarađivati već za godinu dana. Bila sam
jako marljiva. Vježbala sam tri sata prijepodne i tri sata poslijepodne. Tu nije bilo pardona!
Sjećate li se prvih nastupa u profesionalnim kazalištima?
Navršivši dvadeset godina, došla sam svirati u kazalište. Prva opereta mi je bila Straussova
Jedna noć u Veneciji. Tresla sam se „k’o prut na vodi”. Naravno, još nisam bila dorasla tome. To je
isto kao da te bace u vodu: ili plivaj, ili potoni. Ja sam odsvirala operetu do kraja i svi su mi čestitali.
Nakon nekog vremena profesorica se razboljela, a u ono doba Zagrebačko kazalište svaki je
tjedan imalo barem tri opere. Netko je trebao svirati! Mene su pozvali: „Dođite smjesta dolje!” A ja
početnik, kako ću svirati? Dirigent mi je pokazao mjesta koja su važna i koja moram odsvirati. Navečer sam se tresla, ali išlo je. Tri tjedna sam mijenjala svoju profesoricu. To je bila najbolja škola.
Jednog sam dana dobila note koje sam trebala naučiti za sljedeći dan.. Nisam znala kako ću
to naučiti?! Došla sam doma i bacila note na krevet. Počela sam plakati: „Ja to ne mogu, ja to ne
mogu... Meni je to preteško!” Brat me pustio da otplačem svoje i upitao me: „Hajde, reci, što bi ti
htjela postati kad odrasteš?” A ja ‘ko iz topa:” Harfistica!” „E dobro, onda ćeš to lijepo naučiti.”
I naučila sam. Bila sam najbolja.
Možete li mi reći nešto o harfi?
Harfa je najstariji instrument. Naravno, nije uvijek imala tu veličinu. U početku su bile male harfe sa svega 7 žica, a sada ih ima do 48. Prvi veći model harfe bila je irska harfa. 1727. u Beču jedan
se čovjek dosjetio da bi harfa ipak trebala biti veća, s više žica.
LiDraNo 2011. // 279
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Harfa se izrađuje ručno i zato je toliko skupa. Unatoč svoj tehnologiji, još uvijek ju ne može izraditi stroj. Kad sam imala 22 godine imala sam sreću kupiti harfu u Splitu.I danas ona puno košta.
Ima vrijednost manje kuće.
Kako ste počeli svirati u Zagrebačkoj filharmoniji?
Čula sam za audiciju i prijavila sam se. Odmah su me primili i tada je počelo zlatno doba Zagrebačke filharmonije. Svi veliki dirigenti svijeta, kako u Švicarskoj, tako i u Zagrebu, dolazili su i svima
sam pokazala da znam svirati. Svaki od njih mi je čestitao.Valjda sam znala svirati.
Tko Vam je sve dirigirao? Kakvi su dirigenti kao osobe?
Kao što sam već rekla, imala sam sreće početi svirati harfu baš u vrijeme kad je počelo zlatno
doba Zagrebačke filharmonije. Prvi dirigent bio je jedan Nijemac, Carl Schuricht. Svirali smo na
probi, i nešto mi se dogodilo. On je za vrijeme pauze došao k meni i rekao: „Hajde, da čujem zašto
ste se Vi tu zabunili.” Ja sam mu pokazala da mi je to bilo teško. On je meni sve lijepo rastumačio
i odmah mi je bilo lakše.
Dirigent mi je bio i Lovro Matačić, jedan od najuglednijih i najvećih dirigenata. Sjećam se išli na
snimanje jednog filma i po nas je došao otvoreni kamion s drvenim daskama. Dirigenta je čekala
limuzina. Došao je vozač i rekao: „Maestro, izvolite!” A Matačić gleda i kaže: „Što? Da ja idem tu?
A moja djeca da sjede na drvenim daskama? Ja spadam k njima!” Nije htio ići automobilom jer je
znao kakav god on dirigent bio, on može mahati rukama, ali glazba se neće svirati sama od sebe,
bez nas. Jednom je prilikom pet minuta prije početka koncerta vikao: „Nema koncerta! Nema koncerta! Otpao mi je gumb s košulje! Ja ne mogu dirigirati! Tko ima iglu i konca?” Ja sam mu prišila
gumb, i naravno, išao je koncert. Bila sam član i Švicarske filharmonije, znamenite Tonhale.
Sjećate li se još neke anegdote s dirigentima?
Ne znam znaš li tko je Stravinski? To je bio najveći dirigent u ono doba. Živio je u Americi i došao je gostovati u Zagreb. Jedna njegova kompozicija, koja je bila solo za harfu, bila je u programu.
Tražio je da sjedim naprijed. Na koncertu mi je dao znak da krenem, ali na pogrešnom mjestu. Zabunio se. Meni su na licu počele izbijati kapljice znoja. Samo sam si rekla: „Hella, nemoj početi! On
se zabunio! Dobro si brojala! Ti imaš pravo!” I čekala sam. U onom trenutku, kad je trebalo upasti,
ja sam počela. Kad je koncert završio, on je došao k meni, pružio mi ruku i zahvalio se. Sutradan,
na probi, kolega mi je rekao: „Evo gospođe kojoj je jedan Stravinski pružio ruku.” A ja sam na to
odgovorila: „Istina, ali ja sam ipak ruke oprala.” Takve su nas sitne situacije veselile. To su bili veliki dirigenti.
Što je veći umjetnik, to je lakše s njim raditi.
Koja Vam je najdraža skladba?
Svaki dan si malo prosviram po harfi, a jednu skladbu sviram svaki dan. Još uvijek je znam napamet. To je skladba koju je okrutni kralj Henrik VIII. jako volio. On se svaku večer volio provozati
po Temzi, ali je zahtijevao da mu njegov sluga svaki put svira na jednoj maloj irskoj harfi. Koliko god
je on bio okrutan, volio je harfu i tu skladbu.
Koji Vam je najdraži nastup?
Nastupala sam svugdje, ali jedan nastup mi je bio najdraži. Jedina ja, kao harfistica, nastupala
sam na Dubrovačkim ljetnim igrama, i to jako uspješno. Jedanput solo, jedanput sa Zagrebačkim
kvartetom i skladbom Ponoćna serenada. Izvrsno sam svirala i primila sam jako dobre kritike.
280 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Poučavate li druge?
Ja imam svoje učenice. Nije da se hvalim, ali jako me vole. Često im dajem savjete i većine
skladbi se sjećam. I danas me posjećuju. Nažalost, kako vrijeme ide, već su dvije moje učenice umrle, a dosta njih nije se nastavilo profesionalno baviti harfom, iako im je odlično išlo.
Smatrate li da ste završili svoju karijeru?
Na moj 90-ti rođendan bilo je otvorenje knjižnice u sklopu izložbe keramičarske sekcije iz mog
doma. Zamolili su me da nešto odsviram, kako bi to izgledalo svečanije. Par dana iza toga bio je
humanitarni koncert za udrugu Krijesnice. Zadnji put svirala sam prošle godine, također humanitarno, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ove godine su me opet zvali. Međutim, više nisam htjela. Sad je gotovo. Kaj je bilo, bilo je! Treba čovjek znat’ kad je dosta. Najveća je sreća ako
jedan umjetnik zna kad mu je vrijeme da prestane, kad je vrijeme da se povuče. Dok sam mogla,
mogla sam!
Živite u staračkome domu. Kako ste podnijeli dolazak u starački dom?
Kada sam navršila 65 godina, umrla mi je sestra i tada sam ostala sama. Navršivši 75 g., došla
sam u ovaj dom. Obišla sam sve staračke domove u Zagrebu. Svi su dobri, ali mi se ovaj posebno
svidio. Njegova lokacija mi je najviše odgovarala. Bila je blizu moje domaje gdje sam se rodila, a
i dobro sam poznavala ovaj kraj jer sam svaki dan ovim ulicama prolazila kako bih došla do svoje
škole. Teško mi je bilo spakirati stvari i odbaciti višak. Najteže mi je bilo kad mi je jedno jutro zazvonio telefon.Podigla sam slušalicu i čula: „Gospođo Hoffman, soba vas čeka!” U trenutku kada
mi je ta gospođa to rekla, mislila sam si: „Ako mi sada srce ne pukne, neće nikada!” To je bio strašan trenutak! Jako težak korak. Sad navršavam 18 godina u domu. Ovdje sam, i drago mi je što ću
postati punoljetna.
Vidim da pušite? Kako Vas služi zdravlje?
Pušim jako dugo. Ali ne previše. Dvije-tri cigarete na dan. Uvijek sam voljela miris duhana, a
sada mi cigareta više i ne šteti. Inače sam zdrava. Malo me bole kosti, ali zato idem na aerobik tu
u domu i malo si vježbam u sobi jer su mi tamo vježbe lagane. Ne vidim dobro, tako da televiziju ne
gledam. Zato imam nekoliko tranzistora i stalno slušam glazbu. Zdrava sam i dobro se osjećam.
Moje se susjede samo žale na bolesti. Takve razgovore ne volim. Razmišljam o životu a ne o smrti.
Primijetio sam da se ipak malo umorila.
Zadivljen njezinim vedrim duhom, obećao
sam joj ponovni susret i razgovor o njezinim
brojnim putovanjima. Ispratila me u prizemlje doma i vedro mi mahala dok je nisam
izgubio iz vida zbog guste zagrebačke kiše.
Antonio Britvar, 7. razred
OŠ Rudeš
Voditeljica: Mirjana Jukić
LiDraNo 2011. // 281
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
U društ vu s Ružom Šnajde r, rođ. Vlah ović
Ja svoje pjesme pjevam
U životu je najvažnije biti dobar i zdrav
Prabaku Daria Meštrovića iz 4. b upoznali smo kao pjesnikinju na kajkavskom narječju na danu
posvećenom narječjima, pod nazivom ČA, KAJ, ŠTO. Govorila je svoje pjesme i već tada smo vidjeli
da bi bilo jako dobro s njom porazgovarati o školi. Ona ima mali odmak u vremenu (nismo zločesti)
i tko zna što možemo saznati. Ljubazno se odazvala i u ugodnom prostoru naše knjižnice čuli smo
i zabilježili jednu zanimljivu životnu priču.
Puno bilo treba plaćati
Gospođa Šnajder je rođena 1928. godine i školu je pohađala prije II svjetskog rata. Iako je u životu stanovala na jednom mjestu (najduže putovanje joj je bilo do mora), živjela je u četiri države
(Stara Jugoslavija, NDH, Jugoslavija i današnja RH). Iz rodnog mjesta Guci odlazila je u školu u Dragonožac (danas je to područna škola OŠ Brezovica). Završila je samo dva razreda osnovne škole.
Rat je školovanje prekinuo, no nije nastavila jer tada škola nije bila jeftina. Ljudi su grunte tržili kaj
bi se školovali. Sjećanje na te davne školske dane nije sasvim precizno jer ljudi baš i ne pamte detalje iz svoje osnovne škole, mada dok idu u školu, misle kako će sve pamtiti cijeli život.
Ocjene su bile od jedan do pet, kao i danas. Kako je tko znao, takvu je i ocjenu dobio. Imala je i
učitelja i učiteljicu. Od predmeta se sjeća samo računa i materinjeg jezika. U školi su pjevali i radili
ručni rad. Školska zgrada je bila mala, i danas je ista. Nije joj bilo žao što nije nastavila ići u školu,
više joj se sviđalo igrati se oko kuće.
Igra prasičke
Djecu su za neznanje ili nestašluke kažnjavali udarcima šibe, a to je jako boljelo. Ako bi netko
bio jako zločest, morao bi se nasloniti na klupu pa bi dobio i po stražnjici. (Nije jasno zašto su djeca
dobivala batine kad svi govore kako su djeca nekada bila bolja.) Na pitanje jesu li plakali odgovorila
je: Joj, kak ne bi plakali! No, roditelji nikad nisu išli u školu zbog toga što su djecu tukli. Ja sam jedan jedini put dobila zbog Prosjaka Luke...
Samo je dvoje djece iz moje škole nastavilo školovanje u Zagrebu, jedan je završio za veterinara, a drugi za fiškala.
Dječje igre bile su Miša i mačke, Prasičke, nahitavali jedni drugima velki kotač...Cure se baš nisu
igrale.
Na pitanje sjeća li se koje prijateljice iz škole, odgovara: Sjećam se ja njih puno, ali su mi pomrle.
Kaj si imal, imal
Do škole je trebalo hodati četiri kilometra. U opancima i tankoj haljinici kroz blato do koljena.
Zimi je promrzla i jedva uspjela doći do bake u Dragonošcu. Morale su je baka i ujna zagrijavati da
bi mogla nastaviti do škole. Danas mora općina i država dati ako nemaš. Onda toga nije bilo. Kaj si
imal, imal si, kaj nisi, nisi. Od mala sam počela po šumi brati glive, vrgajne, jagode, kupine. Oko jedne u noći se išlo prodavati u Zagreb. Sat hodali, pa počinuli. Za jedanajst dinari koje sam dobila sam
kupila rubec i cipelice za umorne nožice.
Kad je bila malo starija, onda je i prela i tukla konoplju. Ja sam išla na pašu s pajceki i s kravami.
Brala sam jagode i vrgajne i dalje, kaj delam još i sad. Išla sam na plac pak sam se navčila računati.
Morala sam znati koliko bum dobila penez.
282 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Udala se s 19 godina. Ima sina i kćer, unuke i praunuke. Imala je svoj križni put po grmlju i po
trnju, bila je i u zatvoru. S druge strane napravila je i preko trideset svadbi. Kaže da je imala siromaški život.
Nekaj mi je došlo
Pjesme piše trideset godina, možda i više. Najprva mi je bila ovak. Bila je sušna godina. Nekaj
mi je došlo...
Suha zemlja raspukla je,
mlada trava uvela je,
uvelo je cveće na polju,
nema kiše, nema rose u zoru.
Jednog dana magla digla se,
otišla je u visine među oblake.
Vjetar i oblaci se skupiše.
Oblak, oblak, oblače,
pusti kišu na to tle,
osveži nam to polje.
Jutrom kad se zdignem odma morem pevati. Ja svoje pesme pjevam. Skoro sve svoje pjesme
zna napamet. Ipak, kći ih je zapisala. Svojim pjesmama bilježi svoje vrijeme, o onom što voli govori
pjesmom. Kad sam kukuruzu kopala, odmah sam pjesmu za zemlju izmislila. Znači da volite zemlju?
Volim.
I Zagreb voli i sve u njemu. I Zagrebu pjesme pjeva. Govori o čudesnim svjetlima grada, odnosno o načinu na koji vidi svjetiljke: iz jedne kuglice vidim osam, osam žarulja vidim odjednom. To
mi je prelijepo.
Med društvom
Praunuci su mi dobri i volim ih kak samu sebe. Uči od njih i oni od nje.
Školovanje je važno, ali i ne treba. I ovo što čovjek radi kod kuće je škola. Čovjek proba, jedanput uspije pa ne uspije...
Na pitanje bi li praunuku preporučila da ide u školu ili ne, odgovara: Kako got on hoće. Samo da
može posal dobiti. Ako ne može posal dobiti, kaj mu to...
U životu je najvažnije biti dobar i zdrav. Sreća je kad si je čovjek sam stvara. Je li sretna u životu? Na jen kraj jes, na jen kraj nis.
Dva puta je došla k nama u školu. Lepo mi je kad otidem nekam. Ovde sam med društvom.
Karla Poljančić, 7. razred
OŠ Lovre pl. Matačića
Voditeljica: Marija Vesel
LiDraNo 2011. // 283
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Meksiko - čarobni svijet iz
telenovela ili nešto sasvim drugo?
Meksiko je zemlja puna mirisa, boja i nadasve kontrasta.
Što nas prvo podsjeća kada spomenemo „Meksiko’’?
To su, između ostalog, razne ljubavne sapunice koje možemo gledati u svako doba dana na televizijskim programima. Dakako, i moja očekivanja prije puta u Meksiko bila su da će on biti identičan
onakvim kakvim se prikazuje u telenovelama: - čist, uredan, bogat... Naravno, ne možete zamisliti
moje zaprepaštenje kada sam vidjela brojne Indijance i domoroce kako plešu na glavnom trgu, kada
sam vidjela ulice u siromašnim četvrtima. Meksiko mi se više nije činio kao čarobno mjesto iz bajke.
Ondje je mnogo siromašnih ljudi na cesti. Neki ondje pokušavaju zaraditi novac za život, neki su pak
istjerani iz kuća, a nekima su dugačke i prljave ulice jedini dom. S druge strane, Meksiko ima brojne
lijepe i znamenite gradove te običaje koji su me ostavili bez daha.
Katedrala na Zocalu
Mariachi
Simboli na meksičkoj zastavi su
zmija, orao i kaktus.
To se najprije može reći za Mexico City ili Ciudad de Mexico koji je smješten na 2.240 m nadmorske visine.
Na predivnom, raskošnom glavnom trgu Zocalu nalazi se velika katedrala.
Ustvari, to je najveća katedrala koju sam ikada vidjela. Katedrala na Zocalu najstarija je katedrala u Americi, a građena je u dobu baroknog razdoblja, što se uočava posebno na njezinom unutarnjem uređenju.
U blizi Zocala se nalazi Palacio Nacional tj. sjedište federalne izvršne vlasti u Meksiku. To je nešto slično kao Hrvatski sabor, samo dakako, puno veće i starije, a samim time i posebnije. Posjetili
smo i gradski muzej. Tamo smo vidjeli kalendare Maja, makete izgleda Meksika od njegovih samih
početaka. S meksičkom prošlošću upoznali smo se kroz razne izložene postave određenog perioda
284 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
prošlosti, a objasnili su nam zašto na meksičkoj zastavi predstavlja nacrtana zmija, orao i kaktus.
Prema drevnim zapisima starih Azteka, grad se osnovao 1325. godine kada su nomadi od Huitzilopochtlia dobili zadatak da zasnuju grad tamo gdje vide orla kako sjedi na kaktusu i jede zmiju. I
našli su ga - na otoku usred jezera. U Meksiku je također i jezero Xochmilco na kojem smo se vozili
sa šarenim i veselim gondolama koje podsjećaju na venecijanske gondole. Pri ulasku na gondole
ženama su u znak poštovanja darivali buketiće ruža. Također su poslužili neka njihova tradicijska
jela od kaktusa, eukaliptus s rižom i svima poznate tortilje koje okusom nimalo ne podsjećaju na europske tortilje,a tijekom cijele vožnje pratile su nas pjesme koje je pjevala skupina mariachia. Naša
gondola zvala se Vivaldin. Sve njihove gondole nose ženska imena. Na taj način pokazuju poštovanje prema svima ženama u Meksiku.
Jedan od najpoznatijih turističkih meksičkih gradova, Acapulco, ostao mi je posebno u dragom
i lijepom sjećanju. Bio je nadasve očaravajući. On je jedan od gradova koji se mogu usporediti sa
Meksikom kojeg vidimo na filmovima i u sapunicama. Smješten je na obali Tihog oceana i ima bogatu, gustu, tropsku vegetaciju. Vozili smo se brodom po Tihom oceanu i gledali smo kuće, točnije vikendice nekih poznatih zvijezda. Najviše su
mi se svidjele vikendice američkih glumaca, jer
su zbilja bile neobično lijepe i velike.
Jedan od ljepših gradova bila mi je Puebla.
Na dan kada smo je posjetili, naš vodič je rekao
da je u njoj poznata Ulica slatkiša i da se tamo
isključivo prodaju najpoznatiji meksički slatkiši.
Time sam bila oduševljena. No, to oduševljenje
brzo je splasnulo, kada sam vidjela kakvi su to
„meksički slatkiši’’. Uglavnom su to bili orašasti
plodovi u karamelu i meni nisu izgledali nimalo
privlačno, a bili su i preslatki. I u Puebli se nalazi predivna katedrala. Zapravo katedrala u Puebli mi je ostala u najljepšem sjećanju od svih
crkvi koje sam posjetila u Meksiku. Ne znam je Svetište Guadalupe
li je to zbog unutrašnjosti koja je bila sva obložena listićima zlata i prepuna predivnih slika ili
me je dojmila njezina zagasito siva boja.
Međutim, nešto najljepše, najposebnije i dakako, najpoznatije u Meksiku je svetište Majke Božje - Guadalupe. To je najveće marijansko svetište na cijelom američkom kontinentu gdje se Gospa
ukazala blaženom Juanu Diegu 1531. godine. U crkvi se nalazi plašt Juana Diega na kojem se nalazi
slika Gospe od Guadalupe. Slika nije naslikana nego je nastala prilikom susreta Majke Božje i indijanca Juana. Svetište ima puno dvorana u kojima se služe mise. Razlog tome je, što svakim danom,
stotine i stotine ljudi i hodočasnika iz cijeloga svijeta posjećuju svetište te im je na taj način omogućena prilika da prisustvuju misi koja se služi na njihovim jeziku. Kao i svaka crkva postoji centralni
veliki oltar na kojem se služe važne i velike mise, te mise nedjeljom i na blagdane. Za vrijeme mog
posjeta, odvijala se ceremonija povodom nekog meksičkog blagdana te sam imala čast biti na toj
veličanstvenoj misi. Misa je započela procesijom na platou ispred crkve, gdje su u povorkama dolazili meksički indijanci i plesali u njihovim tradicionalnim nošnjama s velikim perjanicama na glavama. Misa je bila na španjolskom, ali mada ne znam jezik, sve je bilo shvatljivo, a pjesme koje je
pjevao zbor bile su divne.
LiDraNo 2011. // 285
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Taxco je još jedan u nizu lijepih gradova koje
smo posjetili. On je poznat kao „grad srebra”.
Zbog toga se u svakoj ulici nalaze bezbrojne
srebrenarnice. Nakit, razni predmeti i krunice
izrađene od srebra u tom gradu se zbilja fascinantni. Tamo smo imali najviše vremena za „razgledavanje” grada. Taxco je baš pravi turistički
gradić za uživanje.
Bilo je u Meksiku još gradova i stvari koje
su mi se zbilja urezale u sjećanje. To su između
ostalog piramide.
Piramida Sunca najveća je piramida u Meksiku. Nju od piramide Mjeseca dijeli Avenija
Smrti, dugačka oko 50 metara uz koje su bile Piramida Sunca
smještene manje piramide. Iako sam očekivala
da će te piramide biti slične onima iz Egipta, nije
bilo tako. Ove su piramide posebne. Svaka je građena na svoj način, a na obje se može popeti strmim stubama, a sa samog vrha pruža se prekrasan pogled na cijelu dolinu. U Meksiku ima još jedna
poznata piramida, Teotihuacan, ali nju, nažalost, nismo stigli posjetiti.
Biti u Meksiku, a ne vidjeti beskrajna polja agava bilo bi vrlo neobično. Agava se uzgaja zbog
njihovog tradicionalnog pića tekile, a koristi se i za dobivanje tkanine. Zanimljivo je da se u davna
vremena vrh lista agave koristio kao igla za šivanje, a tanke niti u listu kao konac.
Bilo je još puno znamenitosti koje nažalost nismo stigli vidjeti u dva tjedna putovanja Meksikom.
Vraćajući se kući avionom, moj pogled se izgubio i ostao u meksičkoj zračnoj luci, u koju ponovo
želim doći, i to što prije.
Tia Ljubunčić, 7. razred
OŠ Petra Zrinskog
Voditeljica: Julija Vejić
286 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Razgovor s Blankom Š egović El Khalifa,
v odi teljicom Udruženja Djeca prva
Ne okrećite glavu od tuđe patnje
Zašto debatni klubovi mogu biti sudbonosni - Ljudi su svugdje jednaki, a život je ono što napravite od njega - Sva djeca svijeta naše su zajedničko bogatstvo i naša zajednička budućnost
Povodom našeg projektnog dana (Dan Afrike) posjetila nas je Blanka Šegović El Khalifa, poznata humanitarka ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Nama je još poznatija kao baka naše suradnice-novinarke iz 4. razreda Dine El Khalifa. O našoj su sugovornici pisali mnogi, i zbog njezinog
humanitarnog rada za koji je dobila brojna priznanja i nagrade, ali i zbog zanimljivog života. Udala
se za unuka sudanskog kralja, živjela je u Sudanu 35 godina. Ni mi nismo mogle sakriti znatiželju.
Kako ste se upoznali s mužem?
- Nakon treće godine fakulteta, uzela sam slobodnu godinu i otišla u Englesku učiti engleski jezik preko British Councila. Put me doveo u internacionalni klub studenata gdje je bio i debatni klub.
Znaš, debatni klubovi su ti opasni. Tamo sam upoznala i jednog studenta iz Sudana. Bila sam silno
impresionirana tim mladim čovjekom, jer je bio nevjerojatno inteligentan i širokog obrazovanja.
Moglo bi se reći da sam se prvo zaljubila u njegovu pamet. Bilo je to vrijeme rock and rolla, plesali
smo, a on je bio najbolji plesač u klubu. I tako, malo po malo, impresionirao me sve više.
Kako su vaše obitelji prihvatile taj brak?
- Moja ga je obitelj prihvatila vrlo lijepo od samog početka, a s njegovom baš nije bio takav slučaj. Njegov je djed bio kralj Sudana (u Sudan bi, kao što znate, po prostoru stalo 44 zemlje kao što
je Hrvatska). Otac mu je bio predsjednik države. Bili su ne samo svjetovni, nego i religijski gospodari. Ja sam dolazila iz druge religije. U Sudanu, kao i u čitavoj Africi, ali i u drugim dijelovima svijeta,
vladalo je nepisano pravilo da se zapravo ženi obitelj i obitelj, a mladenci nisu bitni. Strahovito se
pazi da obitelji odgovaraju jedna drugoj. Kod mene toga nije bilo, pa je postojala sumnja da se takav
brak nikako ne može održati. Međutim, nakon nekog vremena, oni su vidjeli da nisam opasna osoba
ni u kom smislu. Na kraju su me prihvatili jako lijepo i postali smo bili vrlo bliski.
Kartumski dječaci ulice
Kakav je bio život u Sudanu, kolike su to razlike u odnosu na ovaj naš život sada?
- Kad čovjek dugo živi u jednom kraju više ni ne vidi toliko razlika nego vidi da su zapravo ljudi
svugdje jednaki, da je život ono što napravite od njega. Jedina stvar koja je različita jest to strahovito siromaštvo, ta djeca koja žive na ulicama. U to vrijeme, prije nego što sam otišla u Hrvatsku
(1990.), četiri je godine vladala strahovita glad u tom dijelu Afrike. Roditelji su jednostavno djecu
stavili na kamion i rekli: otiđi u glavni grad, možda preživiš, jer ovdje sigurno nećeš. To je bio razlog
zašto je toliko puno male djece bilo po ulicama. Oko 10 000 djece po ulicama Kartuma spavalo je po
rupama, po napuštenim zgradama. Jednom se dogodilo da su spavali prekriveni kartonima ispred
nekakve garaže, pa je po noći došao kamion i prešao preko njih. To je užasna stvar.
A vi ste im pomagali...
- Da, ali dobar dio mojih prijateljica i kolegica bio je jako iznenađen što se bavim tom djecom.
Htjele su me uvjeriti da se ostavim toga i tvrdile da je to nemoguće promijeniti. Većina je mogla ži-
LiDraNo 2011. // 287
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
vjeti tako da okrene glavu. Ali, ima nekih ljudi koji to ne mogu. Ja ne bih mogla pojesti ni doručak ni
večeru da sam okrenula glavu. I tako sam osnovala jedan centar za djecu ulice.
Pročitali smo da ste imali slastičarnicu u Kartumu pred kojom su se sve više počela okupljati
ta djeca.
- Ta su djeca dolazila. Ja ih nisam mogla ignorirati. Najprije sam ih nahranila koliko sam mogla.
Međutim, njihov je broj rastao. Onda sam im rekla neka dolaze samo oni koji su bolesni i to kasno
navečer da ih mogu odvesti liječnicima kad oni završe svoj rad jer su se pacijenti inače bunili. Vi
možete zamisliti da djeca koja žive na ulici ne mirišu najljepše, da su podrapani, da su prisiljeni i
krasti da prežive. No, nisam stala samo na tome. Uz pomoć Amerikanaca iznajmili smo jednu kuću
kraj grada, dobili smo socijalnog radnika i bolničarku. Djeca su dobila mogućnost da se istuširaju.
Mogli su doći do nas i dobiti jedan dobar, čvrsti obrok dnevno. Skupljali smo i odjeću. Kasnije smo
imali i učitelje koji su radili s njima. Omogućili smo im da pohađaju tehničku školu. To su sve bili
dječaci, u to doba nije bilo nijedne djevojčice na
ulicama. Za dečke se mislilo da će se bolje snaći.
Međutim, situacija je danas daleko lošija. Sada
ih ima još više, a ima i djevojčica od pet godina
PROGRAMI ZA DJECU
nadalje. Ja sam prije četiri godine bila u Sudanu
i shvatila da to strahovito siromaštvo oko sebe
Kakve programe ima vaša udruga
više ne bih mogla izdržati.
Djeca prva?
Počeli smo s programima za djecu.
Kakav je osjećaj kad vidite osmijehe djece
Sad imamo programe za predškolce
kojima ste pomogli ili možda čak spasili život?
koji ne mogu ići u vrtiće jer su roditelji
- Imala sam priliku stvarno spasiti život donezaposleni ili žive u kraju gdje ih
brom djelu djece. Međutim, grozno je odabrati
nema. Imamo 8 ovakvih vrtića. U
koju djecu poslati na daljnje školovanje, a koju
školama radimo s djecom koja imaju
ne. I danas mi je strašno sjetiti se lica djece koju
probleme u ponašanju. Ponekad radimo
nisam izabrala. I tako se, zapravo, ne možeš vesamo s djetetom, njegovim roditeljima i
seliti onima kojima si uspjela pomoći, jer oni kojiučiteljima, a ako je potrebno i s čitavim
ma nisi ipak te strahovito tište i razmišljaš samo
razredima. Udruga izdaje i dosta knjiga
što je bilo s njima.
o dječjim pravima i o tome kako se
nasilje može spriječiti. Prošlog smo
Je li bilo trenutaka kad ste poželjeli odustali
ponedjeljka izdali najnoviju knjigu koja
od svega?
govori o rješavanju problema u obitelji.
- Teških trenutaka uvijek ima, ali ima i preImamo i puno zajedničkih programa s
krasnih momenata. Stvar je u tome kako se čoCentrom za socijalni rad. Obavljamo
vjek osjeća iznutra. Gdje god ima problema i
supervizije za njihove socijalne radnike
gdje god ima djece koja imaju problema, ja znam
i psihologe jer ti su ljudi strahovito
da ću uskočiti i to ne toliko po vlastitom izboru
opterećeni i treba im pomoć. Brinemo i
nego jednostavno imam osjećaj da moram. To je
o stručnom usavršavanju tih ljudi.
čak na jedan način jače od mene.
288 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Iako ste imali troje djece, jeste li možda poželjeli posvojiti neko dijete?
- Tisuću puta. Međutim, moj je muž postavio određene granice. Nije bio sretan što se ja bavim
tim poslom, brinuo se da mi se što ne dogodi, kakva bolest ili kakav atak. Međutim, kad je shvatio
da je to meni jako važno, da je to dio mene, onda je to i prihvatio, ali ne baš naročito lako.
Pomoć prognanicima i izbjeglicama
Što Vas je motiviralo da u Hrvatskoj osnujete udrugu Djeca prva?
- To se nadovezuje na moj rad u Sudanu. Tamo sam bila članica Internacionalnog kluba žena.
Klub su osnovale razne ustanove u Sudanu. Već sam vam govorila o velikom siromaštvu u toj zemlji. Mi, članice tog kluba, osnovale smo dom za nezbrinutu djecu, školu za gluhe, školu za slijepe,
dom za starce... Uglavnom, u tih 30 godina mnogo smo napravile. Međutim, kad je ovdje izgledalo
da će doći do rata, vratila sam se u Hrvatsku. Bila sam jedna od rijetkih koja je imala iskustvo kako
voditi nevladinu organizaciju, kao i iskustvo što znači rat, veliki broj izbjeglih i odbjeglih obitelji.
Osnovala sam tu organizaciju jer su u Zagreb počeli stizati prognanici i izbjeglice.
Što biste poručili onima koji se još nisu uključili u humanitarni rad?
- Naša udruga pomaže 400 vrlo siromašnih obitelji, neke su s djecom, a neke su stari ljudi koji
žive po šupama ili sličnom smještaju. Zadnjih 14 godina imali smo jednu donatoricu iz Njemačke
koja je do sada dala oko 12 milijuna kuna za pomoć tim obiteljima. Svakog trećeg mjeseca dobiju po
jedan ček na 300 kn. Znamo da to nije dovoljno, ali da bar mogu kupiti osnovne namirnice. Mi pazimo na to kome ide novac jer oni imaju uputnicu iz Centra za socijalni rad. Ima vrlo mnogo djece koja
trebaju pomoć. Neki žive u teškim materijalnim uvjetima, neki nemaju roditelje ili imaju obitelj koja
ne funkcionira. Ima bolesne djece kojoj treba doći u posjet jer ih nitko ne obilazi. Ima djece kojima
je potrebna odjeća i obuća pa možete odvojiti onu koja je u dobrom stanju. Najbolje je da pogledate
dobro oko sebe. Uvijek ćete naći neku vezu ako zaista želite pomoći.
Marta Žinić, 8. razred
OŠ Jure Kaštelana
Voditeljica: Maca Tonković
LiDraNo 2011. // 289
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Razgovor s Mićom Dušanović em, leg endom sportskog a novinarstv a
Novinar mora biti objektivan
U sklopu proslave Dana škole u našoj se školi, Osnovnoj školi Gustava Krkleca, već tradicionalno održava Gustavijada, sportski dan kada se ogledamo u različitim sportovima, igra se nogomet,
odbojka, trči kros, a i to je rijetka prilika kada možemo u sportu, uglavnom u odbojci, odmjeriti snage i s našim profesorima. Ove godine imali smo čast i zadovoljstvo da Gustavijadu otvori gospodin
Mićo Dušanović, legenda hrvatskoga sportskog novinarstva. Naravno, naša novinarska skupina
nije propustila priliku i intervjuirali smo ga. Gospodin Mićo Dušanović pokazao se kao jako zanimljiv
sugovornik.
Nas kao novinare školskog lista posebno zanima kako ste izabrali novinarstvo kao svoj životni
poziv?
Rekao bih da je to bio nekakav logičan životni slijed jer su oboje mojih roditelja bili sportaši, i to
vrhunski, i oboje su bili novinari. Mama je bila urednik vanjske politike na radiju, a tata fotoreporter. Ja sam se bavio sportom, novinarstvo mi je bilo u krvi, cijeli sam život živio u tom okruženju i
to se jednostavno moralo dogoditi.
Postoji li neki sport koji ste željeli prenositi i komentirati, a nije Vam se ispunila želja?
Komentirao sam gotovo sve sportove, ali smo se mi unutar redakcije profilirali u pet sportova
koje je svatko sam odabrao, one koje je želio komentirati. Komentirao sam plivanje, vaterpolo, odbojku, tenis i hokej na ledu. Te sam sportove želio budući da sam se gotovo svim tim sportovima
bavio jer, kada je teniska sezona kod nas završila, mi nismo imali dvorane, onda smo se i zimi morali
nečim baviti. Ja sam se bavio jedne godine vaterpolom i odbojkom. I tako sam zavolio te sportove.
Posao sportskoga novinara emotivno je vezan uz uspjehe naših sportaša i njihove rezultate.
Može li sportski novinar sačuvati objektivnost u takvim trenutcima? Koliko, zapravo, unosite sebe
u takva sportska događanja?
Novinar mora biti objektivan, smije navijati, mislim da može navijati kada je u pitanju naša reprezentacija i naši sportaši vani. Mora biti maksimalno objektivan i kada su u pitanju naši klubovi u
Hrvatskoj da se ne bi dogodilo da navija za jedan klub na štetu drugoga kad je kod kuće. Objektivan
apsolutno mora biti. Da bi bio objektivan, mora jako dobro poznavati materiju, sport koji prenosi, i
to je jedan vrlo težak posao, vrlo zahtjevan. Nema pripreme samo za jednu utakmicu, cijeli život se
mora raditi, svaki dan po malo da biste mogli prenositi veliki događaj.
Pretpostavljam da se jako unosite u rezultate sportskih prijenosa?
To je stvar temperamenta. Jako se unosim u sportske rezultate. Ja živim, ja jednostavno pokušavam prebaciti gledatelje u sportsku arenu, prenijeti ih u gledalište i dočarati im atmosferu.
Nezaboravan je Vaš prijenos Ivaniševićevoga osvajanja Wimbledona. Kako ste se osjećali u
tom trenutku i koje biste još sportske događaje izdvojili koji su ostavili na Vas neizbrisiv trag?
Gorana Ivaniševića pratio sam od njegovih početaka. Vrhunac toga praćenja bilo je njegovo
osvajanje Wimbledona. Suze su mi krenule kad ga je osvojio. Svaki put kad se sjetim toga, naježim
se. Svaki čovjek može opet rasplakati kad ponovno gleda taj prijenos.
290 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Znao sam što to njemu znači, ali i što je značilo svima nama. Nešto apsolutno posebno i mislim
da je u tom trenutku Goran učinio sretnim svakoga u Hrvatskoj. Šteta je što su se ljudi poslije tako
prema njemu ponijeli kao što su se ponijeli.
Postoji li još neki sportski događaj koji je na Vas ostavio neizbrisiv trag?
Ako voliš sport, onda, svaki događaj ostavi na tebi neizbrisiv trag. Svaki događaj pamtiš. Osim
ovoga osvajanja Wimbledona, tu je jedan čitav niz sportskih zbivanja, Ja na žalost nisam brojao,
ali imam oko 2500 prijenosa u svojoj karijeri i jako je teško sada izdvojiti nešto, ali sigurno da tu
ubrajaju olimpijske igre kao vrhunac jednog sportskog života.
Tako da su tu one medalje, recimo friškije, sada Duje Draganja u Ateni do ovog finala, fantastičnoga hokeja u Vancouveru, plivačkog Phelpsa u Pekingu ili recimo nekakvih događanja u odbojci
koja su bila izuzetno kvalitetna. Uglavnom, olimpijske igre nude svaki puta nešto neizbrisivo, stvarno je teško nešto posebno izdvojiti.
Mislite li da se stanje u sportu promijenilo u posljednjih desetak godina?
Promijenilo se jako, na žalost. Na to je najviše utjecala pojava kladionica. Ja sam veliki protivnik
kladionica i preporučam da se nikad ne kladite jer je garantirano da ćete odnijeti gaće na štapu, a
kladionice uništavaju sport. Bojim se da je to velika opasnost za sport u budućnosti.
Koje su to promjene koje su utjecale na promjenu odnosa prema sportu?
U sve sportove danas je ušla tehnologija i ta tehnologija drastično je promijenila svaki sport.
Čak su se morala mijenjati pravila tako da imate puno sportova koji su prilagođavali pravila novom
vremenu zbog tehnologije, ali i zbog samog novog vremena. Naročito je televizija diktirala pravila,
tražilo se da prijenosi budu kraći tako da se stolni tenis promijenio jako u pravilima. Vaterpolo je
promijenio pravila. Košarka se promijenila drastično, rukomet...
Svi su pokušavali ići u korak s vremenom, a vrijeme, na žalost, zahtijeva brzinu, malo manje
uživanja. Prije je odlazak na sportska borilišta bio obiteljski izlazak, danas je toga sve manje i manje i to je žalosno.
Koja je uloga sporta danas, osobito u životu mladih?
Ako se ne bavite sportom, vi niste proživjeli život. To je sigurno. Bit ćete sretniji i zdraviji. Moći
ćete lakše raditi. Zdravo je oznojiti se, poslije se istuširati. Čovjek se odmah osjeća ugodno. Ne treba se baviti vrhunskim sportom. Važno je baviti se sportom, često pobijediti prijatelja, nadmudriti
ga, poslije se šaliti na njegov račun, nakon toga popiti čaj, ali važno je baviti se sportom jer se družiš, jer je puno zdravije da se tu oznojiš, nego da sjediš, iako je i to potrebno, ali tri do četiri sata
pred računalom je previše.
Ima li sport danas onu važnost, onu ulogu koju bi trebao imati?
Ne. Sport je zapostavljen kod nas. On bi morao biti zastupljeniji, ne samo u osnovnoj školi već i
u vrtićima, a nakon toga, nakon osnovne i srednje škole, gdje ga koliko-toliko ima, on mora biti prisutan i na sveučilištu. Današnji studenti izgledaju blijedo, ispijeno, nikako. Poslije toga dolazi droga
i sve ostalo što ne valja, a što bi sport mogao spriječiti. U moje vrijeme na sveučilištu su djevojke i
momci bili jaki, čvrsti, zdravi. Danas to ne izgleda nimalo dobro. Više mi sliče na vampire.
LiDraNo 2011. // 291
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Razlikuje li se današnje sportsko novinarstvo od vremena kada ste počinjali svoju novinarsku
karijeru?
Da, jako se razlikuje. Mislim da je za to jako zaslužan internet. U naše vrijeme mi smo morali podatke skupljati na terenu. Puno više smo razgovarali sa sportašima. Odlazili smo na treninge. Nisi
mogao saznati rezultate na tako lagan način kao što se sada može. Mnogi čine pogreške sjedeći
pred računalom i skidajući podatke i misle, kada prenose, da je dovoljno izrecitirati te podatke, da
je to dobra prednost. A zaboravljaju bit sporta, nadmetanje, one trikove koje izvode sportaši. To je
negativna strana današnjeg sportskoga novinarstva. Pozitivno je što stvarno ugodno sjedneš i u
trenu dobiješ podatke koje smo mi trebali skupljati danima, brži si u izvještavanju; to je velika prednost za vijesti, za dnevnike, za takve inforamativne emisije; za prijenose nije. Za prijenose moraš
biti na terenu i poznavati sport.
Družite li se s mladim kolegama?
Nemam vremena. Imam četiri mlade kolegice, moje unuke; one mi oduzimaju sve slobodno vrijeme.
Matea Macan,
OŠ Gustava Krkleca
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
292 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
20.
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
smotra
Int ervju s Ivanom Capanom, osv aj ače m prve hrvatske m edalje
na Ol impi js kim i grama mlad ih i našim b ivšim u čenikom
Iz školske klupe do zvijezda
Ivan Capan rođen je 27. lipnja 1992. godine u Zagrebu i odličan je učenik
Sportske gimnazije, govori engleski i njemački i od ostalih sportova voli
košarku. Plivanjem se počinje baviti u šestoj godini zbog astme, a danas je
olimpijski pobjednik na prvim OIM. Od 2002. godine Ivan je član Hrvatskog
plivačkog saveza.
Kako usklađuješ školske obaveze i plivanje?
Uzimam ispričnice iz kluba jer izostajem s
prva dva, tri sata s nastave. U školi imaju razumijevanja za moje plivačke obaveze.
Povijesno zlato:
Ivan Capan prvi na 50m prsno!
Kako izgleda tvoj dnevni trening?
Ustajem u 6 ujutro, u pola 7 sam već u bazenu. Slijede dva sata plivanja, puno različitih
vježbi, startnih tehnika pa sat vremena teretane. Nakon škole opet dolazim na dva sata treninga u vodi. Dakle, ukupno u vodi provedem oko
četiri sata dnevno.
Koliko je trener Pero Kuterovac važan za
tvoj uspjeh?
Moj trener je jedan od najboljih u Hrvatskoj.
Mislim da je on najviše zaslužan za moj uspjeh.
Otkad sam kod njega (od travnja 2010.), moji rezultati su sve bolji.
Jesi li plivao u bazenima punjenim morskom
vodom? Ima li razlike u rezultatima (ako si
mjerio vrijeme)?
Jesam, plivao sam. Imao sam jedne pripreme u bazenu s morskom vodom. Osjeti se razlika
pošto je morska voda gušća. Nisam mjerio vrijeme, ali mislim da bi rezultati trebali biti bolji.
Kakva je tvoja prehrana?
Moja prehrana je uglavnom mamina kuhinja.
Jedem uobičajena jela, ništa posebno. Dva - tri
tjedna prije natjecanja odreknem se slatkoga.
Hrvatska ima prvu povijesnu medalju
na Olimpijskim igrama mladih! Trenutak
za povijest ispisao je plivač Ivan Capan,
zadnjeg dana plivačkih natjecanja,
osvojivši zlatnu medalju na 50m prsno
(28:55).
U utrci na 50 metara prsno član
Zagrebačkog plivačkog kluba 18-godišnji
Ivan Capan osvojio je prvo mjesto
pobijedivši ispred Australca Schafera te
Rumunja Tudosieja.
(Jutarnji list, 20. kolovoza 2010.)
Najbolji rezultati
EP (juniori) 3. mjesto, 50m prsno
- Helsinki, Finska (14. - 17.7.2010.)
OIM 1. mjesto, 50m prsno - Singapur,
Singapur (14. - 26.8.2010.)
LiDraNo 2011. // 293
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Nosiš li na natjecanjima plivačko
odijelo? Koliko ono pomaže?
Da, plivačko odijelo nose svi da bi postigli što bolji rezultat. Mislim da pomaže 5 -10 %.
Što ti je sve plivanje donijelo?
Plivanje mi je donijelo puno životnoga iskustva. Putovao sam svuda po svijetu, gotovo po svim kontinentima. Donijelo mi je puno novih poznanstava, neke
stipendije, financijsku pomoć i puno
medalja (oko 250, op.A. Marušić).
S kojeg putovanja nosiš najljepše
uspomene?
Pa, bilo ih je puno. Olimpijske igre
u Singapuru bile su jako uspješne, tri
tjedna sam bio tamo pa imam i najviše uspomena. U Singapuru je bilo puno
svjetskih i naših sportaša te sam se dosta družio u slobodno vrijeme.
Zlatni Capan, srebrni Australac Schafera i brončani Rumunj Tudosie
Najveća nada hrvatskog sporta
Dana 27. prosinca 2010. u Koncertnoj dvorani
Vatroslav Lisinski u Zagrebu HOO dodijelio je nagrade
najboljima sportašima. Ivan Capan proglašen je
najvećom sportskom nadom za 2010. godinu
Koje ti je najdraže natjecanje, najdraža nagrada ili medalja?
Uh, sve mi je to najdraže. Olimpijada mladih ovo ljeto mi je možda ipak najvažnija. Na njoj sam
osvojio svoje zlato, prvi za Hrvatsku! To je ipak najveći uspjeh u mojoj dosadašnjoj karijeri.
Jesi li nekad osjetio zamor i htio odustati od plivanja?
Ponekad znam zapasti u neku krizu. Onda tu nastupe moji roditelji i uvijek me izvuku. Kad se
zamorim, poželim odustati od svega, baviti se nekim drugim sportom, recimo košarkom. Ali, razgovor s njima i podrška koju mi uvijek daju pomažu da savladam krize i eto me još u plivanju.
Ivanov stariji brat Hrvoje također je vrlo uspješan plivač i naš bivši učenik. Sad je drugu godinu na školovanju u SAD-u.
Je li Hrvoje u bazenu suparnik?
Nije. Hrvoje i ja uvijek se podupiremo. I kad plivamo iste discipline, ne doživljavam ga kao suparnika već kao neki poticaj da još bolje otplivam. Mislim da je to obostrano.
Imaš li nekog sportskog (plivačkog) idola?
Nemam baš idola, ali se divim uspjesima našeg bivšeg plivača Gordana Kožulja koji je držao
svjetski rekord. Uz njega sam trenirao dok sam bio član HAPK Mladost. Super je osoba, završio je
fakultet, odlični rezultati su iza njega.
294 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Sjećanja na našu školu
Kakva su tvoja sjećanja na našu školu?
Ova škola pružila mi je puno potpore, svi su imali razumijevanja za moje plivanje. Profesori su
bili dobri i sjećanja su uglavnom lijepa. Društvo iz razreda bilo je odlično, bili smo super ekipa.
Slobodno vrijeme
Koliko imaš slobodnog vremena za druženje s prijateljima?
U osnovnoj školi tog je vremena bilo puno više. Sad, u srednjoj, obaveza je sve više, škola je
teža, a treninzi dulji i naporniji. Ipak, vremena za prijatelje nađem, poslije škole ili vikendom.
Imaš li vremena za kakve hobije?
Nedjeljom idem na ples s djevojkom, učimo standardne i latinoameričke plesove. Ponekad odigram koju partiju nogometa ili košarke s dečkima iz kluba ili neku igricu na Play Stationu.
Planovi za budućnost
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Ove godine završavam srednju školu. Mislim studirati, a najveće šanse za uspjeh u plivanju (i
u školi) su u Americi. Studirao bih programiranje ili nešto slično u vezi s računalima, možda web
dizajn.
Što bi savjetovao mladim plivačima?
Kako doći do uspjeha koji si ti postigao?
Pa, rekao bih im da je za uspjeh potrebno puno odricanja, puno treninga. Ja
sam se odrekao puno slatkoga (šalim se),
češćeg druženja s prijateljima, večernjih
izlazaka. Ipak, ako imaju neki cilj pred sobom i dođu do uspjeha, mislim da se sva
odricanja isplate.
Ivan i članice naše novinarske skupine
Ana Marušić, 6. razred
OŠ Ivana Meštrovića
Voditeljica: Gordana Ljubas
LiDraNo 2011. // 295
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Paraolimpijski dan u OŠ Otok
U Osnovnoj školi Otok, Zagreb, Gradićeva 4, dana 28.10.2010. godine održan je paraolimpijski
dan pod motom „Tko se igra, taj se voli” s ciljem senzibiliziranja djece prema sportašima s invaliditetom i invalidnosti općenito.
Igre u školi provodile su se u sportskoj dvorani, auli i školskom dvorištu u nazočnosti poznatih paraolimpijaca Ane Sršen, Denisa Slunjskog, te izbornika atletike osoba s invaliditetom Branka
Omazića.
U društvu Ane Sršen, prve vrhunske sportašice s invaliditetom u Hrvatskoj, doznali smo kako
je počela trenirati plivanje, u kojim se disciplinama natjecala, te kako je svojim zalaganjem, velikom
voljom i energijom uspjela srušiti i razbiti predrasude prema osobama s tjelesnim oštećenjem. Ana
je na raznim natjecanjima od 1998. godine do 2005. godine šest puta rušila svjetske i tri puta europske rekorde.
U sportskoj dvorani okušali smo kako je biti sportaš kad si osoba s invaliditetom, koje te sve
prepreke čekaju, kako je teže vježbati i ostvariti dobre rezultate.
U razgovoru s našim paraolimpijcima doznali smo da su paraolimpijske igre sportski događaji
za sportaše s fizičkim i mentalnim invaliditetom, da se održavaju svake četiri godine, nakon „pravih” Olimpijskih igara, a organizira ih Međunarodni paraolimpijski komitet.
Projekt Paraolimpijski školski dan ima za ciljeve promoviranja paraolimpijskih sportova među
djecom, uključivanje što većeg broja djece s invaliditetom u sportske aktivnosti, te odgoj novih generacija u kojima invalidi više neće biti izolirana socijalna skupina. Trebamo svi shvatiti da su oni
„obični”, ali različiti, da ta različitost bude običnost.
Gabrijela Vrbljanin, 8. razred
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac Matičić
296 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Po čijoj je mjeri krojeno
današnje školstvo?
Školstvo je problem koji svakog građanina naše zemlje zaokuplja barem jednom, a najčešće i
nekoliko puta u životu. Najprije dok je učenik, a potom kad postane roditelj učenika. Ponekad taj
problem zaokupi i Ministarstvo obrazovanja, prosvjete i športa, a naročito svakog novog ministra
koji odmah krene u velike reforme koje netragom nestanu prije ili kasnije. Gdje je danas naše školstvo, pet godina nakon začetka HNOS-a? Je li stvorena škola po mjeri učenika kako se uvelike pričalo? Što o sadašnjim programima osnovnih škola misle učenici, učitelji i roditelji?
Stvoriti dobar obrazovni sustav koji bi bio prilagođen učenicima i koristan društvu vjerojatno
nije lako. Nećemo govoriti jesu li neke zemlje u tome uspjele više od naše, (iako su naši stručnjaci
priznati u svijetu), već samo iznijeti mišljenja svih sudionika škole - učenika, učitelja i roditelja. Jer
i roditelji su itekako aktivni sudionici i uglavnom proživljavaju sve školske muke svoje djece. Čini se
da većina učenika danas ne voli ići u školu. Tamo ih čeka previše gradiva koje im je češće neprimjenjivo u životu, puno se toga uči bez razumijevanja, a najčešće se uči samo zbog ocjene. Nema prave motivacije, one koja bi učenika iznutra potakla na učenje zbog znanja. Dječja znatiželja zamire
negdje u početcima školovanja, u prvom- drugom razredu i otada je sve samo prisila. Osim redovne
nastave ponuda izvannastavnih aktivnosti je velika, a izvanškolskih još veća. Još jedan strani jezik,
glazbena škola, sportske aktivnosti koje se pretvore u svakodnevno naporno treniranje.... Jesu li to
stvarno želje učenika ili ambicioznih roditelja? Tjera li nas suvremeno društvo da budemo sve bolji,
uspješniji, svestraniji, da znamo sve više, a zapravo manje?
Na što se žale učenici?
Netko bi možda rekao kako su današnja djeca sretna jer mogu ići u školu samo što toga nisu
svjesna. Istina je da postoje mnoga djeca u svijetu koja nemaju prilike za obrazovanje, no to ne
može usrećiti one koji su nezadovoljni svojim školskim programima. Čime su to nezadovoljni učenici, koga krive za svoje nezadovoljstvo pitali smo jedan razred osmaša. Od dvadeset i pet ispitanih
učenika 8. d razreda njih je sedamnaestoro odgovorilo da je program osnovnih škola preopsežan.
Nekoliko ih je bilo mišljenja kako je gradiva više nego previše, a našlo se dvoje učenika koji ne dijele
mišljenje većine.
„Mislim da gradivo nije preopširno. Dobro da je opsežnije kako bi se bolje pripremili za srednju
školu”, misli Mara Vukelić, a Tomislav Žganec dodaje: „Učenici ne uče pa im se na kraju čini puno
kada se tog gradiva nakupi.”
„Ako gradiva ima previše, što je onda HNOS promijenio?”, pitali smo dalje. Čak jedanaestoro
njih uopće ne zna što je HNOS, a ostali su čuli za njega, ali su mišljenja da on nije ništa promijenio.
A na pitanje jesu li za preopsežnost gradiva krivi profesori, šesnaestoro njih misli da nisu. „Profesori samo obavljaju svoj posao, a za preopsežnost gradiva krivi su autori udžbenika i Ministarstvo
prosvjete”, najčešće su odgovarali ispitanici. Učenici imaju i svoje prijedloge o planu i programu
rada osnovnih škola. „Ja bih na jednostavan način sažeo gradivo tako da ga svi razumiju, no opet
ne bih izostavio važne pojmove i činjenice. Stvari koje su kompliciranije i teže, stavio bih pod izborne sadržaje da se one ipak ne izostave u potpunosti”, rekao je Borna Grgić, inače odličan učenik.
Roditelji kritičniji od učenika
Nerijetko roditelji kod kuće uče s djecom, dodatno im pojašnjavajući gradivo koje nisu savladali
ili im plaćaju poduku. Kako oni gledaju na program osnovne škole? Svi ispitani roditelji složili su se
u mišljenju kako je gradiva previše.
LiDraNo 2011. // 297
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Stojan Tokić, otac jednog osmaša smatra da je „program preopsežan jer se traži previše podataka, a te podatke djeca mogu naći u svim medijima, računalu itd.. djecu bi se trebalo naučiti razmišljati, a ne samo da zadovolje tu neku ocjenu za prolaz.”
Mama Zorica Krišto mišljenja je kako je „program opsežan i mislim da je cijelog tog gradiva previše. Učenici bi mogli nešto od tog gradiva primijeniti u budućnosti, kao na primjer jezike, ali ovo
ostalo baš i ne”, a s njom se slaže i njezin suprug, Ivica Krišto: „Djeca su preopterećena i od njih se
traži previše. Mislim da bi se naša država i školstvo trebalo ugledati na neke druge zemlje. U školama bi više trebali primjenjivati praktičnu nastavu.”
Tako misle i roditelji Šegota. Tata Mladen nam je rekao: „Gradiva je previše i učenici uče samo
da bi dobili pozitivnu ocjenu i nakon toga sve to zaboravili tako da ništa što uče ne mogu primijeniti u životu jer je toga toliko puno, da će to jednostavno zaboraviti”, a mama Ružica dodaje: „Tog
gradiva kao da je godinu za godinom sve više. Ja sam se u prošlom polugodištu pripremala za milijunaša učeći s mojim sinom Ivom! (učenikom 6. razreda) Program OŠ je preopsežan, jer većina
učenika gradivo ne može samostalno svladati, bez pomoći roditelja.”
A u priču se uključila i baka Mirica otkrivši još jedan problem današnjega školstva: „Mi smo u
moje vrijeme imali daleko manje knjiga, u školu smo hodali s pločicom, spužvicom i kamenčićem s
kojim smo pisali, pa smo svejedno naučili čitati, pisati i računati. Ja gledam tu malu djecu kak im se
križa od muke savinu kad nose tak teške torbe.”
Svi su roditelji bez izuzetka izjavili kako HNOS nije baš ništa promijenio i da je donesen „da nas
zavara”.
Možda bi roditelji, imajući pred očima svoju djecu, bili bolji reformatori školstva od ministara.
Koliko su krivi profesori?
Kao što je naša anketa pokazala više od polovice učenika misli kako profesori samo rade svoj
posao i nisu odgovorni za količinu gradiva propisanu programom. Ali, javljala su se i mišljenja da
bi profesori sami trebali procijeniti što je bitno, ne inzistirati na detaljima i nebitno izbaciti iz programa. Zatim bi trebali naučiti učenike kako učiti s razumijevanjem jer je tako stečeno znanje puno
učinkovitije i trajnije. Pitajući profesore uvjerili smo se da i oni uglavnom smatraju kako su programi preopsežni već u razrednoj nastavi.
Prof. vjeronauka, Dragica Lovrić rekla nam je: „Smatram da je program preopsežan, HNOS po
mom mišljenju nije ništa promijenio, gradivo bi trebalo rasteretiti, a naglasak staviti na odgoj učenika. Mislim da učenici uče za ocjenu i ovo znanje koje sad imaju ne mogu primijeniti u životu jer
sve odmah zaborave.”
Andrijana Prlić-Lovrić, prof. hrvatskoga jezika, misli „da je program preopsežan, iako je skraćen, moglo bi se tu još toga izbaciti. A onda ono što ostane, obrađivati detaljno da ostane zapamćeno. Ali ja mislim da je dosta i na samim profesorima, koliko oni inzistiraju na nekim sitnicama i
detaljima. Ne treba inzistirati na nekim gramatičkim pravilima ili pak na teorijskim književnim pojmovima, važnije je da se zavoli čitanje, da se nauči pravilno pisati i govoriti, a sve ostalo je nekakva
nadogradnja koja dolazi kasnije.”
Profesorica engleskog jezika, Ljerka Radoš, mišljenja je da „znanje koje učenici steknu u školi
nikad ne može biti beskorisno. Može se nešto zaboraviti, ali uvijek može koristiti u životu”, a profesorica matematike, Vesna Vujević ne smatra da je program preopsežan te da bi cjeline koje je
HNOS izbacio iz programa trebalo vratiti zbog srednje škole.
298 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Da čak i u nastavi tjelesne kulture ima suvišnih sadržaja misli prof. Marija Nemet govoreći: „Mislim da je program preopsežan. Ministarstvo već stoljećima nije ništa promijenilo, a i ove promjene
koje se događaju minimalne su. Ja bih definitivno izbacila neke teme iz programa i djeca bi radila
ono što je njima korisnije za život i zdravlje. Nešto laganijih tema koje će njima biti pristupačnije.”
Ako i većina profesora tako misli, zašto ništa ne mijenjaju? Vrijedi li u ovoj zemlji nešto glas
učitelja i profesora?
Za koga su pisani udžbenici?
„Električni izvor napona jedan volt obavi rad jedan džul prenoseći naboj jedan kulon od jednog
pola izvora do drugoga.”
„Relativna atomska je broj koji kazuje koliko puta je masa nekoga atoma veća od jednog daltona.”
„Azimut neke točke je kut koji čini pravac meridijana promatrača s pravcem prema toj točki.”
Učeničko razumijevanje ovih definicija bez stručnog, ali jednostavnijeg pojašnjenja bilo bi jednako da su pisane kineskim jezikom. Ne radi se o tome mogu li djeca nabubati ove sadržaje napamet radi vježbanja memorije, već o smislu takvoga učenja i primjenjivosti toga znanja. Ako udžbenici nisu pisani tako da ih učenici mogu koristiti sami, koja je njihova svrha, osim financijske koristi
samih autora i izdavačkih kuća. Učenik Mijo Španjić lijepo je rekao: „U udžbenike bih samo stavio
pojmove koji će nam SLUŽITI u budućem životu, a ne da sad naučimo nešto za što kasnije uopće
nećemo više čuti.”
Sve ono što nam kasnije u životu treba morali bi sadržavati, ne samo udžbenici, već prije svega
nastavni plan i program. Oni koji ne žele vidjeti besmislenosti sadašnjega stanja vjerojatno će reći
kako ne znamo koje će znanje nekome trebati u životu. Ali ono što sigurno znamo je da nam ne će
koristiti sadržaji koje ne razumijemo i koje smo zaboravili dan prije ili nakon ispita. Razumijemo da
naše škole ne mogu biti kao ona u Summerhillu, baš po učeničkoj mjeri, ali kad bi nas ministri prosvjete barem malo bolje izmjerili, bili bi zdraviji sadašnji učenici, a i buduće društvo.
Josipa Šegota, 8. razred
OŠ Brestje
Voditeljica: Ankica Blažinović-Kljajo
LiDraNo 2011. // 299
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
Ukidaju se brojčane ocjene
Nema više jedinica ni petica, od sljedeće školske godine uvode se slovne
ocjene! Ova odluka zapanjila je sve - učenici su u šoku, profesori zbunjeni.
Brojčane ocjene se ukidaju - uskoro ih zamjenjuju slova! Ukupno će biti sedam ocjena: A, B, C, D, E, F
i FX. Također, učenici će ocjenjivati i rad profesora, a rezultati ocjenjivanja svakog profesora bit će javno
objavljeni. Nikome nije jasno - kako bez ocjena?! Profesori nisu uvjereni da će novi sustav funkcionirati,
cijelu karijeru ocjenjivali su ocjenama od jedinice do petice, kako sada ocijeniti učenika jednom od čak sedam ocjena?
Učenicima također nije jasno - kako se naviknuti na novi sustav ocjenjivanja? Kako doći kući i roditeljima reći: „Dobio sam FX!” Čini se, novi sustav ocjena donijet će pomutnju u hrvatsko školstvo.
No vi, čitatelji naših školskih novina, ne morate se brinuti. Svi podaci koje sam navela odnose se samo
na hrvatske fakultete, u osnovnoj i srednjoj školi ocjene ostaju iste.
Sad biste vjerojatno najradije prestali čitati ovaj članak (ili već jeste) jer vas to više ne zanima. Zavarala sam vas naslovom i podnaslovom, no ništa nisam lagala. Korištenjem naslova i podnaslova te stalnim
odgađanjem bitne informacije, navela sam vas na to da mislite kako će i vas od iduće godine zapljusnuti
val novog ocjenjivanja.
Sigurno se sada pitate: „Pa dobro, što onda ovo radi u školskim novinama?!” Zapravo je tema ovoga mojeg članka „zlouporaba” naslova i podnaslova da bi se privuklo čitatelja i da bi se prodale novine.
Istraživanja su pokazala da većina ljudi u novinama čita samo naslove i podnaslove. U hrvatskim medijima
primijetila sam čestu zlouporabu pravila da „naslov prodaje novine”: mnogi mediji stavljaju lažne naslove
kako bi privukli čitatelje.
Evo primjera iz jednih današnjih dnevnih novina (10. 1. 2011.). Naslov je sljedeći: „Helena Bonham Carter i Brad Pitt - ima neka tajna veza”. Svi bismo iz naslova zaključili kako Helena vara muža, a Brad ostavlja Angelinu, ali kad se članak pročita, shvaćamo kako se ona njemu preko medija samo zahvalila što ju je
preporučio za ulogu u filmu „Klub boraca”. Ni o kakvoj ljubavnoj vezi se ne govori, riječ je o sasvim nečem
drugom. No, nas su u naslovu zavarali i pročitali smo članak.
U drugom naslovu stoji: „Charlie Sheen je izjavio da bi radije bio mrtav nego da mu serija nije gledana”. No kad pročitaš članak, vidiš da on to uopće nije rekao, već su novinari neke njegove šale izvukli iz
konteksta i dali im novo, „ekskluzivno” značenje.
A da ne govorim o naslovima s upitnikom.
„Hrvatska će 2011. sigurno postati članica Europske Unije?” I onda vidiš da je to izjavio neki činovnik
iz Bruxellesa, za kojeg nitko nikad nije čuo.
Ili recimo da Lady GaGa izjavi kako voli djecu, mediji bi najvjerojatnije uskoro objavili priču o njenoj
trudnoći, s upitnikom na kraju.
Zavaravanje naslovom i podnaslovom ne možemo nikako spriječiti jer, pogotovo u „trač-časopisima”,
ekskluzivan je naslov apsolutno nužan. Nakon što pročitamo takve članke, razočaramo se, ali to je jednostavno tako. Možemo barem prepoznati koje novine s tim pretjeruju pa ih izbjegavati. Također možemo
na osnovi kvalitete pojedinih novina zaključiti treba li naslovima vjerovati ili ne.
300 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
I sama vrlo često „nasjednem” na privlačan naslov pa pročitam članak i onda se osjećam pomalo prevarenom. A nekad pročitam samo naslov i podnaslov te saznam krivu informaciju. Sigurno će netko od
čitatelja naših novina pročitati samo naslov i podnaslov ovog rada pa će doći prijatelju i reći: „Ej, jesi čuo
da dogodine nema ocjena!”
A vi koji ste pročitali cijeli tekst, nadam se da se ne osjećate prevarenima i da ćete ubuduće biti barem
malo kritičniji prema naslovima u novinama.
Mirna Đurić, 7. razred
OŠ Većeslava Holjevca
Voditelj: Mate Milas
Luka Blagus, 8. razred
OŠ Antuna Gustava Matoša
LiDraNo 2011. // 301
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
INT ERVJU: Kronika je dnoga zanimanja
Život među cvijećem
gospođa Viktorija voli cvijeće i ljude
Cvijet je u ljudskoj civilizaciji prisutan već mnogo stoljeća, ako ne i tisućljeća. Kao motiv nalazimo ga još na slikama u starim egipatskim grobnicama. Oduvijek je bio simbol kojim su se iskazivali
osjećaji zahvalnosti, simpatije i ljubavi, često i jače nego riječima. Nekim ženama poklonjeni cvijet
odredio je i njihov kasniji život, a ljudi i smrt obilježavaju cvijećem. Među hindusima, naprimjer u
Indiji, gdje je običaj da svoje mrtve spaljuju i njihov pepeo prospu u rijeku, pokojnika polože među
vijence suhoga cvijeća i zatim započinje obred spaljivanja. U našoj europskoj civilizaciji običaj je
da na sprovode nosimo vijence i bukete, a grobove redovito kitimo cvjetnim aranžmanima. Tako se
kroz cvijeće isprepliću radost i žalost, život i smrt.
Kako je provesti svoj radni vijek okružen cvijećem i ljudima koji ga trebaju, razgovarali smo s
profesionalnom cvjećaricom Viktorijom Celić koja izrađuje aranžmane i prodaje cvijeće na Markovom polju u Sesvetama.
Koje osobine mora imati dobra cvjećarica?
Dobra cvjećarica? Mora biti maštovita, kreativna, mora se razumjeti u boje i oblike, jednostavno, mora imati smisla za estetsko oblikovanje cvijeća. Kao što je i sve što nas okružuje podložno
modnom trendu, tako je i s cvjetnim aranžmanima. Zato je dobro i pratiti časopise o estetskom dizajnu i uređenju prostora, jer u njima uvijek ima cvjetnih dekoracija. Ja, naprimjer, volim časopis
Unikat jer u njemu uvijek ima zanimljivih ideja.
Koje sve poslove radite u okviru svoga zanimanja?
Puno toga. Zapravo, što god zatreba. Presađujem, plijevim i zalijevam cvijeće, čistim svoj radni
prostor, izrađujem bukete za različite svrhe i prigode. Često i ostavim svoj posao za kasnije i razgovaram s kupcima. Osjetim da im je to potrebno jer žele s nekim razgovarati i izbaciti iz sebe radost
i veselje ili žalost i tugu. Nastojim biti nasmijana i druželjubiva ili im dođem kao rame za plakanje i
tako im se osjećam bliža. U isto vrijeme, to ne vrijedi i za mene. Svoje probleme pokušavam držati
dalje od svojega posla i ljudi kojima sam okružena kada radim.
Ima li napornih dana u vašem poslu?
Posla uvijek ima, zna biti napornih dana kao i u svakom drugom poslu, osobito za blagdane, ali
nam se tada i poprave financije pa ne žalimo što smo svi jako umorni. Zimi zna biti jako hladno pa je
to ponekad teško izdržati, ali najviše mi smeta jako ljetno sunce. Moram dodatno brinuti o cvijeću i
zalijevati ga, a i ja ponekad imam osjećaj da ću izgorjeti. Tende i suncobrani jesu zaštita, ali nije to
dovoljno jer se klimatske promjene itekako osjete kada ste im stalno izloženi. Tada jedino pomaže
hladna voda, kao i zimi topli čaj. No, da se izdržati.
Koje vam je cvijeće najdraže, a koje je najviše traženo?
Moj najdraži cvijet je orhideja, a sada je kao i uvijek u modi ruža koju isto jako volim. Ove vrste
cvijeća su mi najdraže zbog svojih prelijepih boja i mirisa koji se čudesno stapaju i prelijevaju u različitim nijansama. Zato ih i ima tako mnogo vrsta koje su nastale različitim križanjima. Stvarno je
istina kada ljudi kažu da je ruža kraljica svega cvijeća.
302 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika osnovnih škola
20.
smotra
Možete li nam ukratko opisati kako nastaje jedan aranžman?
Sve ovisi o tome za koju je prigodu potreban. Grobni aranžmani najčešće su napravljeni od svilenoga cvijeća koji nastaje njegovim slaganjem u spužvu. Svadbene aranžmane za stolove i automobile izrađujem od živoga cvijeća koje se također stavlja u spužvu, ali natopljenu vodom i ispod
mora biti podložak s vodom kako bi cvijeće što duže ostalo svježe. Obično pitam ljude koje vrste
cvijeća vole i žele, a ostalo je moj posao.
I na kraju, volite li svoj posao?
Da, volim svoj posao. Volim cvijeće, volim brinuti o njemu i od njega izrađivati različite aranžmane, bukete, dekoracije i njima razveseljavati ljude. Kroz svoj posao upoznala sam i dosta zanimljivih osoba i različitih ljudskih sudbina. Imam dvije - tri gospođe koje kod mene kupuju cvijeće već
godinama. Njihov nedjeljni ritam skoro je uvijek isti: nedjeljna misa, zatim kuhanje ručka i nakon
poslijepodnevnoga odmora šetnja do grobova njihovih najmilijih. Tada svrate k meni po koji cvijet i
ja onda čujem što ima novoga kroz tjedan koji je prošao.
Posebno mi je draga jedna gospođa koja tako svake nedjelje obilazi grob svoje kćeri. Tako sam
na neki način uključena i u njihove živote i ponekad se osjećam gotovo kao član šire obitelji.
Ponekad mi ne dolaze dulje vrijeme po cvijeće. Na trenutke tada znam biti zabrinuta ili čak i
tužna jer znam da nisu dobro. Nakon nekoga vremena čujem da su bolesni ili ih više - nema. Događa se da i njihova obitelj naruči kod mene cvijeće za njihov grob. Tako se njihovi dolasci i odlasci
isprepliću i među mojim klupama s cvijećem.
Bilo mi je jako zanimljivo razgovarati s gospođom Viktorijom jer sam, između ostaloga, otkrila
kako cvjećarica koja voli svoj posao ponekad bude i tihi kroničar ljudskih sudbina.
Cveteki, moji cveteki
Rasti, samo rasti
O čemu to razmišlja naša Viktorija?
Kupite moje cvijeće...!
Gledajte kako je lijep...
Tea Babić, 8. razred
OŠ Luka
Voditeljica: Jadranka Jelinić-Blagec
LiDraNo 2011. // 303
304 // LiDraNo 2011.
i
v
o
t
s
i
l
i
k
s
l
o
Šk
a
l
o
k
š
h
i
n
v
o
n
s
učenika o
LiDraNo 2011. // 305
Markuš
OŠ Markuševec
Urednik: Josip Šimunković
Voditeljica: Žana Jusup
Klarica
OŠ Sveta Klara
Urednica: Valentina Drenški
Voditeljica: Zvonka Kulić
Spominek
OŠ Šestine
Urednica: Maja Milenović
Voditeljica: Suzana Ruško
Odrazi
OŠ Rudeš
Urednica: Magdalena Pervan
Voditeljica: Meri Farac Jemrić
Zadnja klupa
OŠ Ivana Gundulića
Urednica: Dorotea Šušak
Voditelj: Pavao Jerolimov
Jarunski lopoč
OŠ Bartola Kašića
Urednici: Marijana Radoš,
Bruna Bertol
Voditeljica: Štefanija Turković
Bosiljak
OŠ Čučerje
Urednica: Valentina Šantolić
Voditeljica: Aleksandra
Pšeničnik
Končić
OŠ Lauder - Hugo Kon
Urednica: Višnja Đurović
Grizelj
Voditeljica: Monika Heđet
Starček
OŠ dr. Ante Starčevića
Urednica: Karla Rudić
Voditeljica: Dubravka Volenec
Trešnja
OŠ Julija Klovića
Urednica: Mia Mikulić
Voditelj: Tomislav Radotić
306 // LiDraNo 2011.
Sten
OŠ Stenjevec
Urednik: Domagoj Bui
Voditelj: Zoran Šutić
Ogledala sreće
OŠ Dragutina Tadijanovića
Urednica: Lucija Čajo
Voditeljica: Sanja Beloglavec
Kako rastu djeca
OŠ Grigora Viteza
Urednica: Marta Pleše
Voditeljica: Vanessa Golubić
Selce veselce
OŠ Sesvetska Sela
Urednica: Brigita Kosić
Voditeljica: Silvija Jurić
Zvon
OŠ Vugrovec-Kašina
Urednica: Petra Pavlović
Šukelj
Voditeljica: Adela Barbić
Krgus
OŠ Gustava Krkleca
Urednica: Anamarija Beljan
Voditeljica: Marija Ćavar Sopta
Virus
OŠ Sesvetski Kraljevec
Urednica: Kristina Crnjak
Voditeljica: Marina Slišković
Žubor
OŠ Vjenceslava Novaka
Urednica: Ines Trkulja
Voditeljice: Sanda Damjanić,
Marija Gelo Lisičak
Jabuka
OŠ Jabukovac
Urednica: Kristina Jelavić
Voditelj: Slaven Šekuljica
Ja to mogu
OŠ Brezovica
Urednica: Matija Markulin
Voditeljica: Ana Mrčić
I
N
E
Đ
A
R
NAG
i
v
o
t
s
i
l
i
k
s
l
o
k
Š
a
l
o
k
š
h
i
n
v
o
učenika osn
Čarobna frula
OŠ Jure Kaštelana
Urednice: Dora Koprivčić,
Monika Mijić
Voditeljica: Maca Tonković
Slap
OŠ Dobriše Cesarića
Urednica: Doris Bruna Kukić
Voditeljica: Sanja Fuchs
Lovorko
OŠ Lovre pl. Matačića
Urednik: Denis Gaščić
Voditeljica: Marija Vesel
Mihić
OŠ Antuna Mihanovića
Urednica: Nikolina Roso
Voditeljica: Vanja Jurilj
Oton
OŠ Otona Ivekovića
Urednik: Filip Glavač
Voditeljica: Marija Popović
Gustav
OŠ Antuna Gustava Matoša
Urednik: Bruno Perić
Voditeljica: Marita Batinović
Daj pet
OŠ Davorina Trstenjaka
Urednica: Sara Pleše
Voditeljica: Ivona Lesac
Tin
OŠ Tina Ujevića
Urednica: Diana Patajac
Voditeljica: Martina Kosec
Krek
OŠ Luka
Urednica: Marta Radaković
Voditeljica: Jadranka Jelinić
Blagec
Klik
OŠ Brestje
Urednica: Josipa Šegota
Voditeljice: Ankica BlažinovićKljajo; Andrijana Prlić-Lovrić
Kresnice
OŠ Ivana Granđe, Soblinec
Urednica: Matea Šoštarić
Voditeljica: Ljiljana Bukal
Breza
OŠ Brezovica
Urednica: Josipa Kovačić
Voditeljica: Evita Morana
Bratković
Ptić
OŠ braće Radić
Urednica: Rhea Lepej-Špoljarić
Voditeljica: Helena Marić
LiDraNo 2011. // 307
308 // LiDraNo 2011.
i
e
j
i
s
i
m
e
V
T
,
e
j
i
s
i
m
e
e
k
s
j
i
d
a
R
o
v
t
š
a
l
a
r
a
v
t
s
o
k
s
m
videofil
ola
k
š
h
i
n
v
o
n
s
o
a
učenik
LiDraNo 2011. // 309
Radijsko stvaralaštvo
Animirani film
Radioigra
Znanje je moć
Maks Lemaić, Tonia Uzelac, Fran
Crnjac
OŠ Vladimira Nazora
Voditeljica: Milena Lelas
Krampus koji je volio mobitele
Elizabeta Čibarić,Karla Mamić
OŠ dr. Ante Starčevića
Voditeljica: Dubravka Rovičanac
Potjeh i bijes
Mia Maesano Krapinec, Arno
Marković
OŠ Trnsko
Voditeljica: Vesna Dresto
RadijskE emisijE
Šalabahteri
Karolina Kompes, Sebastijan
Pajtak
OŠ Petra Zrinskoga
Voditeljica: Julija Vejić
Pustinjski cvijet
Takui Salakhly, Ivan Ružić, Filip
Čupić
OŠ Ivana Gundulića
Voditelj: Zoran Čorkalo
Goranov novi kafić
Dominik Balog
OŠ Marina Držića
Voditeljica: Sanja Vukasović
Dokumentarni film
Videorad (televizijska
reportaža)
Papak u kuhinji (Misli zdravo)
Ana Marija Sočić, Mihaela Zajec,
Ivana Blažević
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Nataša Jakob
Na granici dviju tradicija
Petra Blažeković,Marko Antolić,
Ante Mihalj
OŠ dr. Ante Starčevića
Voditeljica: Maja Colnago i
Tomislav Zorić
Skrbitelj baštine
Marijana Boras, Filip Miholić,
Leon Čigir
OŠ Retkovec
Voditeljica: Marica Motik
Kak se pri nami negda igrale
Josip Fištrek, Marija Mužic, Maja
Majpruz,
OŠ Čučerje
Voditeljice: Vesna Orešković i
Aleksandra Pšeničnik
Soba strave
Petra Presečki, Antun Filić, Josip
Lovrić
OŠ Granešina
Voditeljica: Natalija Krznarić
Smijeh srcu lijek
Nina Skočak, Davor Komušanac
OŠ braće Radić
Voditeljica: Helena Marić
Ana i Antonio
Tomislav Babić, Domagoj
Krizmanić i Matej Vukasović
OŠ Rapska
Voditeljica: Mirena Maljković
Kamera? Ide! Akcija!
Dominik Kvesić, Goran Kurdija,
Ana Matošić
OŠ Rudeš
Voditeljica: Katica Šarić
Filmsko i
videostvaralaštvo
Život na kotačima
Bruno Jednačak, Sara Octenjak,
Tino Štefanac
OŠ Otok
Voditeljica: Jelena Bunijevac
Matičić
Strip ostaje
Leo Babić, Hana Perinić, Luka
Radulović
OŠ Tituša Brezovačkog
Voditelj/ica: Nevenka Mihovilić
Tko rano rani?
Lucija Rogina, Matea Švajka
OŠ dr. Ante Starčevića
Voditeljica: Dubravka Rovičanac
Kratka igrana forma
Caramba I Carambita
Leo Vitasović, Fran Sučić, Josip
Periš; 8.r
OŠ Remete
Voditelj: Zlatko Ivanović
Čuješ li ti mene?
Mate Boroša, Ivan Krajinović
OŠ Retkovec
Voditeljica: Mirella Boehm
Moć
Viktorija Papac, Ana Rudelić,
Margita Šudić
OŠ Trnsko
Voditeljice: Andrea Bosanac,
Lovorka Mudrovčić
Eksperimentalni film
Nemiri i Mirela
Mirela Mirić, Lovro Čulina i Nikola
Kuterovac
OŠ Trnjanska
Voditeljica: Vesna Dobrinić
Botaničke razglednice
Stjepan Mrganić
I. OŠ Dugave
Voditeljica: Ružica Jureta
Mrganić
Medijacija u školi
Marko Bilandžija, Klara Svalina,
Leda Peštelić
OŠ Tina Ujevića
Voditelji: Rašeljka Bučević i Milan
Daniel Jurić
Dostavljač
Janko Rastić Trinajstić i Dino
Čović
OŠ Frana Galovića
Voditeljica: Nada Arbutina
310 // LiDraNo 2011.
Priredba 70. godišnjica OŠ
Rapska
Anđela Sliško, Lucija Zeljko,
Petar Fileš
OŠ Rapska
Voditeljica: Diana Dujmović
Živuća povijest
Marko Brkljačić, Dino Božić,
Paula Pravdić
OŠ Trnsko
Voditeljice: Andrea Bosanac,
Lovorka Mudrovčić
E
N
E
Đ
A
R
NAG
i
e
j
i
s
i
m
e
V
T
,
e
j
i
s
i
m
e
e
k
s
j
i
d
Ra
o
v
t
š
a
l
a
r
a
v
t
s
o
k
s
m
l
i
videof
a
l
o
k
š
h
i
n
v
o
učenika osn
Nagrađeni video filmski
radovi i TV emisije
Draga Ana - kratka igrana
forma
Kimbrly Matej Hrkalović,
Vanessa Curman, Sara Ugrinić
OŠ Bartola Kašića
Voditeljica: Marina Zlatarić
Zarobljen u kutiji - animirani
film
Marko Zidar, Lorena Kovačec,
Petar Vukadin
OŠ Antuna Mihanovića
Voditeljica: Davorina Bakota
Škola na kotačima dokumentarni film
Anamarija Lulić,Monika Mišir i
Franka Hunjet
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Melita Horvatek
Forjan
Bijeli princ - dokumentarni
film
Antonio Britvar, Petar
Mihalak i Lucija Sekulić
OŠ Rudeš
Voditeljica: Mirjana Jukić
Šalabahter - dokumentarni
film
Domagoj Bui, Marko Čuček,
Ivan Goletić
OŠ Stenjevec
Voditelj: Zoran Šutić
Nagrađene radijske emisije i
radioigre
Starci pojma nemaju - radijska
emisija
Adela Prebeg, Anamaria Marić,
OŠ Marije Jurić Zagorke
Voditeljica: Ana Brčić Bauer
Teško je, ali nije nemoguće radijska emisija
Mia Markusi, Borna Leš
OŠ Mladost
Voditeljica: Maša Rimac
Jurinović
Imam stav - radijska emisija
Nina Kopinč, Ana Bogović
OŠ Rudeš
Voditeljica: Mirjana Jukić
LiDraNo 2011. // 311
POVJERENSTVO ZA PRIPREMU I PROVEDBU
SMOTRE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA
LiDraNo 2011.
PREDSJEDNIK POVJERENSTVA
Antonio Jurčev
ravnatelj Osnovne škole Antuna Gustava Matoša
TAJNICA POVJERENSTVA
Blaženka Tomljenović
profesorica, Osnovna škola Antuna Gustava Matoša
ČLANOVI POVJERENSTVA
Slavica Odorčić, učiteljica hrvatskog jezika, OŠ Antuna Gustava Matoša
Marijan Šimeg, glavni urednik Školskih novina
Sanja Pilić, književnica
Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, Centar mladih “Ribnjak”
Branka Manin, ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja
Mirjana Ljubić, ravnateljica Osnovne škole Rudeš
Mirjana Knežević, ravnateljica Osnovne škole Stenjevec
Zdenka Kapović, ravnateljica Osnovne škole Lovre pl. Matačića
Tomislav Filić, ravnatelj Osnovne škole Augusta Harambašića
Nada Šimić, ravnateljica Osnovne škole Trnjanska
Marina Sabolović, ravnateljica Osnovne škole Luka
Slavica Vukčević, ravnateljica Osnovne škole Gustava Krkleca
Lidija Sosa Šimenc, ravnateljica Osnovne škole Izidora Kršnjavoga
312 // LiDraNo 2011.
PROSUDBENO županijsko povjerenstvo
LiDraNo 2011.
Za učenike osnovnih školA
ČLANOVI POVJERENSTVA
Sanja Pilić, književnica
Ana Đokić-Pongrašić, književnica
Silvija Šesto, književnica
Marijan Šimeg, novinar
Mirela Lilek, novinarka
Bosiljko Domazet, novinar
Branko Nađ, novinar
Ksenija Rožman, dramska pedagoginja
Marina Petković, profesorica fonetike i redateljica
Nebojša Borojević, dramski umjetnik i pedagog
Grozdana Lajić, dramska pedagoginja
Ines Škuflić-Horvat, dramska pedagoginja
Višnja Biti, novinarka
Maja Flego, novinarka
Irena Plejić Premec, urednica
Karolina Vrban Zrinski, profesorica fonetike
LiDraNo 2011. // 313
Dorotea Gašpar, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
314 // LiDraNo 2011.
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
LiDraNo 2011. // 315
316 // LiDraNo 2011.
i
v
o
d
a
r
i
n
r
a
r
Lite
a
l
o
k
š
h
i
j
n
d
e
učenika sr
LiDraNo 2011. // 317
Literarni radovi učenika srednjih škola
Đaku Ivice
(Ivici Kičmanoviću iz romana A. Kovačića „U registraturi“)
Evo, pajdaš tebe pesmu pišem,
Ja đak iste kak i negda ti.
Nas obodva v selu za pametne držiju,
A v gradu sme najvekši tutleki.
Na selu ja iste živim.
Nesem bogec, a nesem ni bogatun,
A fala Bogu mi dragomu,
Saki dan imam neke za deti v klun.
Mati i otec šteli su
Da mi v životu bude čem bole,
Neke sem još i bistra bila
Pak su me poslali vu velike škole.
Mene se, kak niti tebe,
Niš preveč ne dopada v gradu,
I jedino mi sele moje male
V bolše zutra daje nadu.
Negdar mi se čini da meste v postel
Na trdu si klupu ležem,
Kak i ti pri Mecene
Vu se glibši ponor sežem.
Tvoji jadi
same su tebe bili znani,
baš tak su ti i vsi moji tužni dani,
gliboke, gliboke vu mene zazidani.
Iste kaki tebe,
Grad vu mene same tugu budi,
Ak je greh koj tulike svoje Prigorje volim
Nek mi sam Bog sudi.
Slične tebe znam negda
Prejti vu svoj svet sama
I kak da su mam od mene daleke
Laži, susedina naglabanja i galama.
I, vidiš kaki
da tulike let prešle nije,
skorem vse i vsi su isti kaki prije.
318 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Meceni je na hititi
I Žoržov još ima dosti,
A i Lauri bome je,
Bog im grehe prosti.
Peri, kak tvoj sused je bil
Nekak je skroz na male,
Ni Ančic lepije i dobrije ni na velikem broju,
A još menje takovije kak si ti da im je do njih stale.
Sele se mojstim premenile,
A grad postal je još i vekši,
Al grehi i zlo još su tu,
A ni čovek nije postal niš vu duše mekši.
Pripita, srdita i z suzami vu grlu,
Mojstim i ja završim kak i ti.
Kak je knjiga o tebe napisana,
Tak bi i ja štela svoje pesme ostaviti.
Pajdaš - prijatelj
Tutleki - glupani
Preveč - previše
Dopada - sviđa
Bolše - bolje
Zutra - sutra
Negdar - nekad
Meste - umjesto
Postel - krevet
Trdu - tvrdu
Glibši - dublji
Sežem - dotaknuti, propadati
Znani - poznati
Gliboke - duboko
Tulike - toliko
Prejti - otići
Mam - odmah
Naglabanja - puste priče, laži
Menje - manje
Takovije - takvih
Mojstim - možda
Premenile - promijenilo
Vekši - veći
Štela - htjela
Tena Kelemen, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
Ana Turković, 4. razred
III. gimnazija
Voditeljica: Branka Milković
LiDraNo 2011. // 319
Literarni radovi učenika srednjih škola
Fantastično putovanje
Padala sam tako dugo, dugo i kad sam već bila sigurna da toj jami nema kraja, udarila sam u
nešto mekano. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da dođem k svijesti. Ležala sam na kugli ispunjenoj vodom. Promeškoljila sam se, a u ritmu moga pomicanja zasvirala je glazba. Ponovila sam to
još jedanput. Učinak je bio isti. Svidjelo mi se pa sam se počela valjati po kugli proizvodeći vlastitu
melodiju. U zanosu sam došla do ruba udobne kugle i tresnula na travu.
Kada sam ustala, osvrnula sam se oko sebe. Iznad mene je, umjesto neba, stajalo ispisano crtovlje, a oko mene su, kao šuma, bili poredani instrumenti. Šetala sam između njih. Došavši do klavira, lagano sam udarila tipku, no ona je odzvonila pet puta jače. Ispustila sam tiho «a», ali se ono
čulo kao da sam viknula najjače što sam mogla. Tijelom su mi prošli trnci, ali me znatiželja vukla
još dublje u prostor. Došla sam do rijeke žubor koje je bio toliko glasan da sam morala pokriti uši
rukama.
Rijekom su plovile note. Uvalila sam se u jednu cijelu notu i prešla na drugu stranu. Ispred mene
nalazio se puteljak u obliku tipki orgulja. Pretrčala sam tipke, nakon čega je odjeknula melodija.
Došla sam do velikih vrata s kvakama u obliku violinskih ključeva. Gurnula sam ih najjače što sam
mogla, ali se ona nisu pomakla ni centimetar. Pokušala sam još nekoliko puta, ali je rezultat bio isti.
Odlučila sam zapjevušiti. Iako sam pjevušila sasvim tiho, čula sam svoj glas vrlo glasno.
Vrata su mi se širom otvorila. Unutra me dočekalo nešto potpuno drukčije. Bila je to prava barokna zabava. Svirao je kvartet, ljudi su jeli, pili i plesali. Uzela sam jedan kolačić sa stola. Dok mi
se ustima širio božanstven okus, dvoranom je odjekivalo čembalo, a slabo svjetlo svijeća otkrivalo
je lica prisutnih. Glava prekrivene dugim kosama na prvi su mi pogled sve bile jednake, ali je onda
svjetlo palo na jedno lice koje mi se činilo jako poznato. «Pa to je Bach!» sinulo mi je. Smijao se i nešto rukama pokazivao čovjeku do sebe. Ushićemo sam dotrčala do njega, mahala mu rukom ispred
nosa, ali me on nije vidio. Bila sam jako razočarana. Bezbroj pitanja za njega motalo mi se po glavi,
a on me nije niti vidio niti čuo. Tako blizu, a tako daleko!
Uputila sam se prema vratima na drugom kraju dvorane. Trčala sam. Vrata su mi se otvorila čim sam im se približila. Ušla sam u tihu sobu. Bila sam okružena visokim slikama. Boje su sobu
činile toplom i pristupačnom. Gotovo sam mogla čuti vatru kako pucketa, a cijela je prostorija mirisala po cimetu. Smjestila sam se u udoban naslonjač i uzela knjigu koja je bila na njemu. Čitala sam
riječi koje su oko mene stvarale potpuno novi prostor. Odjednom se oko mene stvorila livada puna
šarenog i mirisnog cvijeća. Duboko sam udahnula čisti zrak.
Osjećala sam se živom.
Antonia Dajak, 2. razred
V. gimnazija
Voditeljica: Vesna Muhoberac
320 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Ispovijest šahovske figure
Pozdrav svima! Ja sam šahovska figura. Zovu me Lovac. Imam i brata blizanca. I on je lovac. U
igri se ne stignemo družiti jer moramo napadati protivnike. Težak je to posao, ali zbog toga su me
napravili, to je moj posao i ja ga nastojim obavljati što bolje. Služim svome gospodaru, igraču. On
zapovijeda svim figurama. On mi naređuje, premješta po ploči, vrti živčano u ruci, lupka sa mnom
po stolu. Ponekad mi se od svega toga jako zavrti u glavi. Najteže mi je kad povuče krivi potez ili
me žrtvuje... Tada se osjećam jadno i napušteno. U tom trenutku ispadam iz igre i stojim pokraj
ploče kao da čekam autobus. Kada je igra gotova, moj gospodar stavi nas sve u kutiju. Tu je mrak,
vruće je, zagušljivo i tijesno. Ali, jedino tada stignem razgovarati sa svojim susjedima. Samo kralj i
kraljica ne razgovaraju ni sa kim, jedino jedno s drugim. Kralj je najvažniji i on je oženjen kraljicom.
E, tu sada počinje moj problem. Naime, s kraljicom nemam baš puno prilike za druženje, iako je viđam tijekom igre. Jako je lijepa
i da nema kralja sigurno bismo bili barem dobri prijatelji. U životu nikada nisam bio zaljubljen, ali u
posljednje vrijeme nikako na nju ne mogu prestati misliti. Jako je lijepa, graciozna i ponosna. Razgovarao sam s bratom. On kaže da se prestanem zanositi jer je suđeno da kralj bude s kraljicom.
„Ti si samo obični lovac, neće ona tebe ni pogledati!” reče mi pomalo grubo. „Nama je suđeno da
lovimo i da budemo sami!” reče mi još grublje. Ali moja kraljica nikako da mi izađe iz glave. Oooo,
kad bih imao barem malo moći, promijenio bih ja pravila te glupe igre. Zašto kralj mora uvijek biti
glavni? Zašto sam ja obični lovac? Dugo sam o tome razmišljao i patio, a volja za igrom polako je
nestajala. Postajao sam sve tužniji i tužniji... Želio bih nekako doći do nje i reći joj što osjećam. Ali
ne mogu. Kralj je uvijek tu. Volio bih da nestane, barem na jedan dan. No, bojim se da se to neće
dogoditi. Ona je za mene neosvojiva. Odlučio sam odustati. Možda je nakon nekog vremena zaboravim. Ne vjerujem. Možda netko promijeni pravila igre. Ne vjerujem. Ostajem samo mali beznačajni
lovac koji nikada neće osvojiti svoju kraljicu.
Luka Ćusek, 1. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Goranka Lazić
LiDraNo 2011. // 321
Literarni radovi učenika srednjih škola
Izložba egzistencije
Poruči ljudima
ispred šatora,
da danas ulaz ne plaćaju novcem,
već uslugama,
pa im reci
da žongliraju svojim životima,
otvaraju ih svima,
da ih zaborave
i prepuste igri.
Da ih ne zadrže ni na trenutak,
ne gospodare njima,
da ih izlože,
onima koji ostaju iza nas,
da ih poklone,
onima koji su iznad nas.
Uvedi ih u arenu,
u kojoj se igra na sve ili ništa,
gdje nema lavova, ni tigrova,
ljudi oboružanih bodežima,
u taj koloplet apsurda,
gdje se gubi samo jednom.
I reci im,
tko god da jesi,
da odluče,
tko su,
gdje žele biti i
hoće li ikada tamo krenuti.
Hrvoje Korbar, 1. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Dalila Sladoljev
322 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Jack
Svakoga dana isto: ustani i idi po kruh i mlijeko. I naravno: „Ne zaboravi novine!“.
Zovem se Mihaela, frendovi me zovu Miha. Imam petnaest godina i idem u osmi razred. Živim
sa starcima i burazom. On nije normalan. Svira gitaru u rock bandu i ima osamnaest godina, zove
se Marko. Fakat nemaštovito. Svi ga zovu Kvrga. Ni sama ne znam zašto, al’ to je valjda još neki
blesavi nadimak iz osnovnjaka.
No, to sada nije niti toliko važno. Samo sam vas morala upoznati s nekim za život ključnim
činjenicama. I tako sam opet jednoga jutra krenula po kruh, mlijeko i „ne zaboravi novine“. Hodala sam našim kvartom kao i inače: otišla do pekare, tamo kupila kruh i litru mlijeka, a na povratku
sam stala na kiosku kupiti novine. Njih,samo usput, nikada nisam zaboravila, ali je tata baš svakoga
jutra to morao napomenuti.Vratila sam se kući i po običaju slušala mjuzu i usput gnjavila susjede.
Škole nije bilo jer je ljeto, a budući da starci baš i nisu imali love, nismo išli na more. Već kada je
dobre dvije minute treštao Metallicin „Fuel“, u sobu uletje buraz i povuče me za sobom s objašnjenjem kako moram nešto vidjeti. Sjedosmo na posuđeni skuter i prozujasmo kroz kvart prema onoj
staroj cesti koja vodi do šume. Zapravo, do parka gdje su se narkiči skupljali svaku večer u strahu
pred murijom. I mene je sada uhvatio iznenadni strah. Ne volim taj dio grada i ne kužim koga me
vraga vozi baš tamo! Prošli smo, dakle, „parkić-narkić” i nastavili istom brzinom desetak kilometara. Pred nama se je ukazala velika kuća. Nedovršena, ali prilično stara. Ne sjećam se da sam je
ikada prije vidjela. Buraz je rekao da su on i Pajser (tip je njegov bubnjar iz benda) otkrili kuću prošli
tjedan, ali nikako nisu skupili hrabrosti u nju ući. Mislila sam: „Pa kako teško može biti upasti u napuštenu staru kuću?! Kaj se stvarno unutra može nalaziti?” I tako sam odlučila ohrabriti buraza:
„Daj, ajde! Ajmo nutra, možda nikad nitko nije ni živio tu!” On je ugasio skuter i polako smo krenuli
prema ulaznim vratima. Primila sam kvaku koja se je lako otvorila. Zakoračili smo u uređeno predsoblje. Vidjelo se je da je tu ipak netko živio.Ali, to nisu bili „naši ljudi“. Papirići ispisani na engleskom jeziku, posteri i prepun sandučić pisama. Idealno mjesto za tulume. Uostalom, ako tako dugo
nije ispražnjen sandučić, netko je napustio kuću ili je riknuo.Uto zazvoni mobitel. Starci su u panici
zbog nas. Bilo je kasno poslijepodne. Skliznulo nam je vrijeme pregledavajući stvari nekih čudnih
stranaca. Priča za starce bila je: „U gradu smo, vidjela sam jednu pre-cool narukvicu i lanac, buraz
me odvezao, ali su ih prodali…” Operacija uspjela, fora progutana!
Sutradan je pljuštala kiša, otišla sam po kruh i mlijeko i „ne zaboravi novine“. Baš u tom trenutku neki krupan čovjek u dugom smeđem kožnatom kaputu prišao mi je s leđa i samo tiho rekao:” Nemoj tako na kišu. Hladno je“. Doživjela sam ga kao staro zanovijetalo koje mi soli pamet i
krenula sam kući odjevena samo u traperice i majicu jer se glupo osjećam s kišobranom i kabanicom. Uskoro sam shvatila da me on prati i osjećaj nelagode me je porazio. Potrčala sam kako bih
ga se riješila, ali on je pratio moj ritam. Napokon sam stigla kući, zaključala se i pogledala kroz prozor: cesta je bila prazna. Ali, eto zvona na vratima. Pogled kroz špijunku nije odavao ništa pa sam
oprezno otvorila vrata i na podu pronašla omotnicu. Nije bila adresirana niti naslovljena. Čudnim
rukopisom pisalo je: „Ne raditi glupost. Ovo upozorenje. Vi znati zašto pisati.” Shvatila sam sve: to
mora biti povezano s našom posjetom staroj kući jer je napisano na lošem hrvatskom. Tako zvuči
pismo koje mi šalje George iz Kanade kojega sam upoznala na moru prije dvije godine. Sada me je
još više zanimala tajna stare kuće: znači, tamo ima nekoga. Tko je taj? Odlučila sam buraza nagovoriti da ponovno odemo gore, ali noću kada će se Nepoznat Netko najmanje nadati.Znala sam da
moram izmisliti frendov rođendan kako bismo akciju izveli uspješno. Sva sreća da buraz nije skuter
još vratio Pajseru.
LiDraNo 2011. // 323
Literarni radovi učenika srednjih škola
Kuća je bila u mraku. Odlučili smo ući. Hodali smo hodnicima i sobama, otvarali svaku ladicu
i ormar. Pronašla sam lovački nož i potajno ga stavila u jaknu. Odjednom začusmo pucketanje pa
smo se strovalili prema izlazu, ali vrata su bila zaključana. Popeli smo se na balkon. I on je bio zaključan. Pogledasmo očajni kroz prozor: Pajserov skuter bio je zapaljen i sada nas je uhvatila panika. Koja sam ja glupača: mobitel sam ostavila kod kuće, a buraz ga nije imao jer ga je prodao za
stvari potrebne bendu. Pojurili smo u podrum i čim smo ušli, vrata su se za nama zalupila.Upalilo se
je svjetlo sasvim iznenada i mi ugledasmo zanijemivši čovjeka u kutu.Bio je to moj pratilac u kišnom
danu na pustoj cesti! Toga trenutka sam osjetila strah.Bez riječi nas je zgrabio i posjeo.Bili smo
nemoćni i gušio nas je smrad duhana i viskija iz njegove utrobe.Zavezao nas je za stolce i napustio
podrum sasvim neočekivano.Uspjela sam se dokopati lovačkoga noža i prerezati uže.To je značilo
da smo slobodni za trenutak. Pojurili smo bezglavo prema izlazu,ali smo otkrili da on u toj kući ne
živi nego je koristi kako bi se skrio od policije.Mislim da je bio plaćeni ubojica jer smo na stolu dnevne sobe uočili torbu s rastavljenom puškom. Nama nije koristila jer o puškama nismo znali ništa.A
onda sam ugledala njegov mobitel na stolu i u panici nazvala policiju. Ne želim ni znati kamo je Jack
(tako sam ga nazvala kasnije) nestao u tom trenutku jer se je ubrzo vratio, izgubio glavu od uzbuđenja, grubo nas odgurnuo i bacio u kut sobe. Rekao je: „Vi shvatili tko ja. Vrijeme je da ubijem!“
Samo smo se nadali da će ekipa u plavom stići što prije. Hladan znoj cijedio mi se je niz čelo.
Amer nas je gledao s mržnjom u očima, krenuo je prema meni. Zabila sam mu nož u nogu. Pao je na
pod od boli, ali se je sabrao i ponovno nasrnuo na mene. Moj brat, izbezumljen od straha do tada,
konačno je napravio pravi potez i udario ga po glavi vazom.U taj čas stigla je murija, pokupili su
Jacka u auto, a nas priveli u postaju na razgovor. Jesmo li bili svjesni prave katastrofe: provaljivali
smo u kuću, frendu je odletio motor u zrak, prijavljeni smo na muriji, a starce smo natjerali u brigu?!
Te iste večeri, kako ironično, na liniji se zavrtila ona dobra stara „Be quick or be dead“. Ja mislim da bi u našem slučaju bilo bolje reći: „Nemoj biti blesav jer ćeš nadrapati!“
Nikolina Štorek, 4. razred
Škola za medicinske sestre Vinogradska
Voditeljica: Neda Mimica Špoljar
324 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Kako sam postala Sardina
Budi me moja najdraža pjesma. To nije dobro. Zamrzit ću je. Ali svejedno pjevam. Ne može biti
gore od ovoga. Trljam još pospane oči i vidim da ću zakasniti ako ne iskočim iz kreveta. No, svejedno, nije mi stalo. Ponovno legnem s mišlju: „‘Ko mi kaj more? “. Znam da griješim, ali ne mogu
si pomoći. Samo tražim sigurnost i toplinu. Alarm ponovno zvoni. Sada sam svjesna. Moram ići, a
ostala bih još.
Zašto škola?! Obukla sam se i glasno zalupila vratima. Znam da je opako, ali ako sam se ja morala probuditi u šest sati, zašto ne bi i svi drugi? Tako egoistično i sebično. Naravno, moram se
ulickati. I to je normalno, u neku ruku. Imam šesnaest, zaboga! Jurim kao formula jer sam uvjerena da ću zakasniti. Spotaknula sam se barem sedam puta dok nisam došla do autobusne postaje.
Sva zadihana pogledam oko sebe. Ista lica kao jučer, a jučer nisam kasnila. Obuzela me zbunjenost,
pa veselje. Čovječe, nisam zakasnila! Barem nešto dobro u ovom danu. Dolazi bus. Gužva kao u
McDonald’s-u, a ništa se ne može kupiti, štoviše, ništa se ne dijeli. Imaš osjećaj da se cijeli svijet
urotio protiv tebe. Pogotovo „dama” koja mi dahće za vratom da joj se maknem, a maloprije je trčala, i to prilično brzo. Brže od mene. Ne želim joj ustupiti mjesto koje sam teškom, naglašavam
teškom, mukom izborila. Ali dignut ću se. Pametniji popušta. Imam puno modrica, jer vozači voze
kao da voze zrak. Mislim, ima nas nekolicina koji bismo htijeli živi stići na odredište. Ne mare oni.
U svom su filmu. Pretpostavljam da vole komedije. Svako malo se okrenu i nasmiju. Mi zbijeni jedni
na drugima, kao Zrće u sezoni. Samo što oni idu dolje svojom voljom, a nas je sudbina spojila. To
tako zvuči moćno, zar ne? Da ne skrenem previše s teme. Vidim bolji put, a držim se lošijeg. Čekam
tramvaj. I dođe on, ali je kao u konzervi, te vruće, te mokro, te zgužvano. Ne ulazim. Uopće me ne
zanima. Već sam jednom bila sardina, pa neću valjda ponovno. Mogla bih odmah „skočiti” do općine. „Dobar dan!” - „Dobar dan. Izvolite kako vam mogu pomoći?” - „Ja bih, molim vas, promijenila
ime.” - „A zašto?” - „Znate, već se godinama gužvam u busu i tramvaju.” - „Aha, kakvo ime želite?”
- „Sardina. Totalno odgovara, zar ne?!” ***
Naravno, u školi kao u školi. Nikada ne možeš zakasniti. Barem ne ja. Uvijek na vrijeme. To je
stvarno nekad dosadno, ali ima svoje prednosti. A nekada bih preskočila sve to! Sve te formalnosti,
koga ima, koga nema, kad će doći, hoće li uopće doći?... Previše briga, previše muke. Škola općenito. Baš mene boli briga za neki tamo jezik. Zašto bih ga opet i opet učila, kad ne ulazi u ovu moju
glavu?! I onda profesori:“Ti si odabrala ovu školu!” Pa jesam školu, ali ne predmete. Ne sve. Nemojte krivo shvatiti, meni je ovdje predobro, ali nekad je ubitačno. Kao kada dođem doma poslije
sedam sati, a ono za ručak poriluk. Stalno govorim:“Fuj, neću to jesti!” - ali uzmem barem tri žlice.
Ovo je sad totalno nepovezano. I sad moram ići. Doslovno. Zvonilo je za kraj sata. Skupljam stvari
i odlazim. Sada je puno lakše. Kada bi barem popodne trajalo vječno…
Mia Relković, 2. razred
Škola za medicinske sestre Mlinarska
Voditeljica: Mirjana Trošelj
LiDraNo 2011. // 325
Literarni radovi učenika srednjih škola
Luka Ritz
Luka Ritz nikada više neće progovoriti,
Njegova su usta zauvijek zanijemila,
Njegove riječi više ne mogu proparati tišinu,
Njegove misli više ne možete uloviti,
Njegovo srce nikada više neće zakucati,
Brže ili sporije, nikako.
Luka Ritz ne može prošetati ulicama grada
Njega više ne možete slučajno sresti,
Ili ga na bilo koji način povrijediti,
Zrcalo više ne može reflektirati njegov odraz,
Njegove snove nitko više ne može odsanjati,
Oni se nikada neće ostvariti.
Luka Ritz više ne može osjetiti ničiji dodir,
Ne može osjetiti kišu na svojem licu
Ili vjetar kako puše u njegova leđa,
Njega nikada više neće zarobiti Sunce,
On više ne može gledati u zvijezde
I osjećati se maleno.
Luka Ritz se nikada neće moći oženiti,
Nikada neće dočekati duboku starost
Ili gledati svoju djecu kako odrastaju,
Svadbena zvona za njega neće zazvoniti,
Zazvonila su samo ona druga, neželjena,
Daleko prije svog vremena.
Luka Ritz više ne traži ničije razumijevanje,
On više ne traži ničije prihvaćanje,
Za njega više ništa ne možete poduzeti,
To je vrijeme prošlo, jučer se ne može vratiti
A sutra nikad nije ono što bi trebalo biti
Ostaje nam samo danas.
Gledam ljude kako prolaze, osluškujem ih,
Oni pričaju o strahovima i poniženju,
O pepelu i dimu, ali u njima ništa ne gori,
Oni su naučili suspregnuti svoje suze,
Oči su im pune mrtvačke prašine,
Oni ih dugo nisu otvorili.
Kristian Komorčec, 4. razred
Opća privatna gimnazija
Voditelj: Dominik Raca
326 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Moj Bog
„Našao sam ga i on je našao mene“
Josip Pupačić, Moj Bog
Prvi je poljubac onaj kojeg se ne sjećam
Poljubac uobličenja
ustoličenja
poljubac presude.
I miris tamjana i čistog ruha,
toplina svijeće,
riječ je Gospodnja.
Oblak kroz koji ne vidiš,
kroz koji me vodiš,
ne slutiš što je iza,
vjeruješ
u riječ Gospodnju.
Poljubac presude
još osjećam
rumene su mi usne
krv teče u njima,
POSTOJIM.
Riječ je Gospodnja.
Ana Smajo, 1. razred
Srednja škola Sesvete
Voditeljica: Ana Vugdelija
LiDraNo 2011. // 327
Literarni radovi učenika srednjih škola
„Moje misli nisu kružnice, ja
mislim u tangentama“
Petar Marković. Ispisao sam svoje ime na zamagljenom staklu vagona. Zašto? Ne znam, ali
sviđa mi se kad je iznad njezina. Kapljica vode klizi s mojeg r na njezino L. Na njezino predivno L.
Vlak je stigao na odredište. Ljudi veselo izlaze i grle se s najmilijima koji ih nestrpljivo čekaju na kolodvoru. Ja još uvijek sjedim. Siguran sam da će ipak doći. Miran sam i gledam kroz prozor. Tišina.
Zvuk vlaka. Rupa na sjedalu. Smetala me ta rupa na sjedalu ispred mojeg pa sam se ipak okrenuo
prema prozoru. Evo je. Duga plava kosa padala je na njezina nježna ramena. Tanke nožice nervozno
su lupkale u ritmu moga srca. Okrenula se. Njezine divlje zelene oči susrele su se s mojima i sve je
bilo jasno. Moja Laura je tu.
Izlazim iz vlaka nervozniji nego što sam mislio da ću biti. Znam da će zbog naše duge razdvojenosti ispustiti bolan krik kad me vidi. Zato joj prilazim s ispruženim dlanom, stavljam ga na njezina
usta, njezino krhko tijelo obavijam svojim te svoju Lauru u strastvenom zagrljaju odvodim sa sobom. Noć. Zvijezde. Zelena boja nestaje u tami. Šećem nesretan zbog naše razdvojenosti, ali odlučan da je nađem. Nedostaje mi. Ukrcavam se na parobrod i osjećam kako cijelo moje tijelo drhti od
uzbuđenja jer je barem malo bliže njoj. Kabina. Odlijepljena tapeta. Hodnik. Paluba. Evo je. Zlaćani
odsjaj njezine kose miješa se s ljeskanjem mora i tjera moju dušu da treperi. U osami stražnje palube približavam se njezinim plavim nostalgičnim očima. Boli me što vidim da pati za mnom. Sretan
sam što je njezinoj muci kraj. Grlim je s leđa i zajedno se topimo u zagrljaju punom ljubavi. Pučina. Galeb. Plava boja nestaje nošena valovima. Neću prestati dok ne budemo zauvijek zajedno. Ja
je slijedim po cijelom svijetu. Ne vraćam se na ista mjesta jer me uvijek podsjećaju na ništavilost
duše koju osjećam kad sam bez nje. Uvijek sam bio predmet poruge, osamljen i odbačen te je sada,
kad sam je našao, ne namjeravam pustiti. Ne, nikako. Slijedit ću je i dalje dok naše duše ne postanu jedna. Cesta. Rupa na pločniku. Opušak. Novine. Naslovnica: «Traži se Petar Marković. Serijski
ubojica koji je dosad oduzeo život...» Ulična svjetiljka. Evo je. Tamna kosa uokviruje njezino lijepo
lice, a mramorne oči prodiru u moju dušu. Njezina spuštena ramena odaju mi kako je nesretna bez
moje prisutnosti. Stižem, ljubavi mog života. Prilazim joj s leđa. Podižem ruku. Jako svjetlo. Sirene.
Automobili. Policija.
Sjedim u kutu tamne ćelije. Moje srce gori u agoniji, moje oči peku bez njezine pojave, moja duša
jeca. Ovo me mjesto guši. Žudim za dubokim udisajem hladnog zraka koji se miješa s mirisom njezine kose. Žudim za svojom Laurom. Nastavila je bez mene. Ne boj se, ljubavi moja, uskoro ću ti se
pridružiti na našem putovanju u vječnost. Rešetka. Konac. Rupa na zidu. Rupa?!
Matea Opašić, 4. razred
V. gimnazija
Voditeljica: Vesna Muhoberac
328 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Mokri sonet
Niz čelične krošnje grada slijevala se kiša
Ko’ niz moje sklisko čelo grude znoja
Već previše puta um mi srcu stiša
I sam šapat da bit ćeš jednom moja
Mi kratimo šutnjom asfaltne staze
Dok gaziš lokve, ja preko njih letim
Tvoje oči u tom gradu ko’ oaze
Zbog njih ovu kišu više ne osjetim
Osmjehom mi daješ i posljednji pozdrav
Tihe riječi plutaju na zraku
Dok ja sebe dajem blaženome mraku
Ti odlaziš za vječno istim jatom
Koje nisko za tobom pločnike prelijeće
Ja osjećam hladne kapi za vratom
Zvonimir Ibrišević, 2. razred
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Voditeljica: Iva Strasser
Lucija Mitar, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 329
Literarni radovi učenika srednjih škola
Monodrama o oblaku
Dramske osobe:
Pripovjedač
Verka (Werther)
Tomislav, političar
Sibelius, filozof
Šon (Onjegin)
Žena, feministkinja
(U plavoj sobi nalazi se bijeli stol i pet stolaca. Stol je horizontalno izduljen te na stolicama
sjede svi osim Pripovjedača koji stoji pokraj stola, naslonjen uza zid. Osobe sjede po redu popisa
dramskih osoba.)
Pripovjedač:
Svi mi nekad sanjarimo najrazličitije stvari. Vrlo je zanimljivo promatrati ljudske maštarije i snove. Uzet ćemo primjer oblaka. Sigurno vam se dogodilo da ste se zagledali u oblake i zapazili neobične oblike. Obično se to događa kada ste opušteni, uživate - na ljetovanju ste. Gledate u more,
lijepo vam je...
Verka (stavlja maestralno ruku na čelo, bolan izraz lica):
Nikako! Nije meni lijepo nikad, nit’ će mi biti! Ja živim život jadan i mizeran, svaki dan nove boli
i patnje, ne mičem se s mjesta!
Tomislav (prekriženih ruku, strogo uspravan):
Oblaci! A da! Oblaci su one vlaknaste „pufnice” na nebu što nam donose kišu. (Zaboravi tekst,
gleda u papir na stolu, pita.) Tko mi je ovo sklap’o? Amm...ah da! Našoj zemlji treba kiša! Gospodarstvo je uništeno, ljudi su žedni, vode, da, vode treba!
Sibelius:
Oblaci. Oblaci su bijeli.
Šon (pali cigaru, sjedi na način noga-preko-noge):
Ja sanjarim? Nipošto. Mora nisam vidio jako dugo, a lokva se ne broji?
Žena (ljutito):
Oblak je imenica muškog roda! To je nedopustivo!
Verka (veselo):
Oblaci su crni i bijeli. Lijepi i ružni, veliki i mali, visoki i niski...hmmm...(smrkne se)... voli li mene
oblak??
Tomislav:
Kriza je. Zamislite ljude u Africi bez vode! A na Sjevernom polu? A u Nigeriji? A u Kini, Kanadi i
Brazilu? Ti su ljudi (zastaje radi maestralnosti) u banani, a vi ste ti koji ih možete spasiti!
(Radnja se ubrzava.)
Sibelius:
Pretpostavljam da postoje veliki....(nije siguran)... i crni?... hmm, oblaci.
Šon:
To je tako sve suvišno. Ja sam 34 godine putovao i nagledao se oblaka i oblaka. Svi su oni jednaki kao uostalom i mora, oceani i jezera. (Šapne.) I lokve! (Namigne.)
Žena:
Vidi što je rekao: „Svi su oni jednaki!“, e to nama nisu rekli!
330 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Verka (čupa latice cvjetića):
Voli me, ne voli me, voli me, neee voli me, voli me, ne, ne voli me, voli me, voli me, voooli me!
Ne. Ne voli me...
Tomislav:
Nazovite 060 - 888 - 108 ili pošaljite poruku pod šifrom DAJEM - VODE - DJETETU - U - BIJAFRI
na broj 880 i pomozite im!
Sibelius (gleda lijevo i desno kolege u klupi):
Dobro, dosta s tim nedovoljnokorektnoistinskonetočnim tvrdnjama. Ako biste mene pitali što je
oblak, rekao bih vrlo jednostavno: „Pojam oblak je vrlo relativan pojam.“
Šon:
Apsolutno potpuno netočno. Slušaj ti mene sad. Vidio sam ih petsto i još toliko i ja ti kažem,
kaažem ti da su oni svi jednaki (biva prekinut)
Žena:
Pa kako su sad jednaki, ti, muška svinjo!? Eh, pa ja kažem da su neki jednakiji od drugih!
Verka:
Neeee!! Ne voli me! Pa kako? Ali, to je mali slatki oblačić, a ja sam ga iznevjerila. Da, ja!
Za sve sam kriva, oh, Bože, zašto li se rodih uopće?
Tomislav:
Oblaci su nužni za život. Ne propustite nazvati!
Sibelius:
Ti šuti. Kratka konkluzija: ukoliko se uzme da je pojam relativan, uzročno - posljedično zaključujem da to je vrlo relativno jer se uzrok i posljedica ne mogu nikako izvući iz kontekstualne cjeline
članka 5871723.347 iz Zvjezdanog dnevnika ove diskusije te time mislim da je situacija otežana opsesivnokompulzivnim poremećajima nekih osoba ovdje i da cijenjeno konačno rješenje nije u potpunosti moguće općeglobalnoprihvatljivo donijeti (trenutak zastaje). Točka.
Šon:
Žene! Nikad ih neću razumjeti. Što tebi znači ako te oblak voli (gleda prema Verki), je li on velik,
malen, plav, bijel, crn? Što će nam oblaci uopće? Ma, život je beznadan.
Žena:
Bla, bla, bla, abla kon mi mano porke mi kabesa no te skuće! (prijevod sa španjolskog jezika: Pričaj s mojom rukom jer te glava ne sluša.)
Verka:
Nije. Život je tužan.
Tomislav:
Nazovi odmah! Show me the money!!
Sibelius:
Relativno.
Šon (zijeva):
Dosadno.
Žena:
Gadovi!
(Pucanj. Verkina glava pada na stol.)
Barbara Udovičić, 3. razred
V. gimnazija
Voditeljica: Vesna Muhoberac
LiDraNo 2011. // 331
Literarni radovi učenika srednjih škola
Na kraju jednog putovanja
Stigla sam.
S boli u srcu zakoračila sam u početak kraja jednog puta.
Nisam se više imala snage opirati. Umorna od dugih razgovora, sve što mi je preostalo bilo je
da pristanem. Posegnuvši za srebrnim perom koje je mjesecima stajalo nasred radnog stola u crnoj
izbrušenoj kožnoj futroli, tragom plave tinte po bijelom pravnom dokumentu, ostavila sam svoj potpis. Na ravnu crtu koja je stajala u donjem desnom uglu, upisala sam svoje ime i prezime potpuno
svjesna da od tog trenutka postajem samo starica neke druge priče.
Kad bih barem sa sebe mogla otresti svu onu prašinu koja se godinama taložila u meni kao što
pokretom spretne ruke prelazimo preko namještaja i ravnih površina.
Jedna malena sportska putna torba i obična stara platnena vreća bile su sasvim dovoljne da u
njih potrpam svoje stvari, sjećanja i uspomene. Povratka više nije bilo.
Na samom ulazu moga novog doma dočekao me dobro ispeglani i lijepom ponašanju priučeni
gospodin srednjih godina. Istrgnuo je stvari iz moje ruke i pokretom glave dao mi znak da ga slijedim. Krenula sam za njim dugačkim i uskim hodnikom.
Toga dana rukovala sam se s mnogim ljudima. Kad su svi oni zalupili vratima i ostavili me samu,
sjela sam na stari krevet i dopustila da vrijeme protječe kao pijesak u pješčanome satu. Trudila sam
se ne misliti ni na što.
Obukla sam svoju najljepšu haljinu i teškim koracima spustila se u restoran. Osjećala nisam
glad. Osjećala nisam ništa.
A onda, iznenada, osjetim onaj isti miris koji noćima sanjam, čujem onaj isti lagani zvuk koraka koji mjesecima ljubomorno čuvam u svojim sjećanjima. Oživljavaju odjednom trenutci zakopani
prije mnogo godina u dubokome mračnom tunelu moga bića. Staro igralište iza naše osnovne škole, vruće, mirisno ljeto. Svakoga dana sjedim s prijateljicama na klupi, pričamo neke tinejdžerske
priče. Miris lipe širi se našim selom, ptice cvrkuću, kosci žanju pšenicu. Ližem sladoled od vanilije
koji se na uzavrelom suncu topi i slijeva niz moj kornet, smijem se glasno i bez ustručavanja, ne nadajući se trenutku koji će uslijediti. Košarkaška lopta udari u pod, prođe preko moje sjene i cijeli se
svemir za mene u stotom djeliću sekunde zavrti u novom, nepoznatom pravcu. (Imala sam osjećaj
da bih mogla poletjeti u beskrajne visine, skočiti u neistražene dubine, otploviti na sam kraj mora,
poslušati jutarnju melodiju zore i plesati na oblacima mašte bez prestanka. Moja se zemlja potresla
i više ništa u mom mladom životu nije bilo isto.)
Tada sam ga prvi puta ugledala. Bio je tako poseban, za mene najljepši čovjek na kugli zemaljskoj. Sve njegovo počela sam voljeti najviše na svijetu. Zvuk njegova smijeha, njegovu naopako
okrenutu šiltericu, pogled kojim je škiljio u daljinu, dugačke prste kojima je spretno bacao loptu
u koš i crne tenisice koje su mu tako savršeno pristajale, iako su po mojoj procjeni bile broj veće.
Spustila se noć. Ni primijetila nisam da su cure otišle kući i ostavile me samu, što bi me u drugim okolnostima sigurno rastužilo. Gledala sam i dalje prema njemu, pratila njegove pokrete, korake, riječi koje bi upućivao suigračima. Vidjela sam kako je oduševljeno namignuo kad su poveli koš
razlike. I onda, kad se već poprilično smračilo, polako su svi odlazili s igrališta. On je prošao pored
mene, ne osvrnuvši se.
Dugo sam poslije razmišljala kako je moguće da netko nakon više sati igre na suncu tako lijepo
miriše. Nisam spavala te noći i već sam u cik zore sjedila na onoj istoj klupi nadajući se da ću ga
vidjeti. Nije došao tog dana, a ni onog poslije. Drugi dečki igrali su nogomet, košarku i rukomet, ali
on nije dolazio. Kasnije sam bila propješačila kilometre i kilometre nadajući se da ću opet osjetiti
miris za kojim tako silno žudim. Nisam ga srela.
332 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Nikad prije i nikad poslije nisam toliko željno očekivala početak školske godine.
Školsko zvono zazvoni, a ja doznajem da je odselio.
Odselio je iz mog sela, ali ne iz moje glave. Svake večeri odlazim na onu livadu, sjedim na klupi
i promatram kako igra. Smije mi se, maše mi, a ja sam njegov najvjerniji navijač. Tolike godine. A
onda, prestane dolaziti.
Kad sam završila školu, odlučila sam ga potražiti u drugim gradovima.
Godine su prolazile kao stare željeznice i odlazile u daljinu, u vjetar. Koliko je samo život na
zemlji jedno veliko, dugačko putovanje kojem ne znaš ni početak ni kraj. Samo smo putnici koji na
peronima svojih postaja, sa svojim putnim torbama susrećemo neke druge ljude koji nas dotaknu,
okrznu, pogledaju nas, nasmiješe nam se i, taman kad su nam otkinuli komadić srca, uskaču u vagon, sjedaju u kupe i nestaju…
Možda bi za neke ovo bila slučajnost, ali ne i za mene. Ponovno smo se sreli na kraju našeg puta.
U staračkom domu.
Prošao je pored mene, kao i onog dana na igralištu, nasmiješio mi se svojim velikim očima koje
sam sve ove godine u skrovitosti svog srca gledala.
Jelena Orak, 4. razred
Škola za medicinske sestre Mlinarska
Voditeljica: Marija Gazzari
Marin Regović, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 333
Literarni radovi učenika srednjih škola
Nema me!
Razlijevaš me poput kiše,
onako bezvrijedno kapljem,
bespomoćno curim.
Mojih dijelova je posvuda.
Otvori oči i pogledaj da
sam samo krv po
tvojim nogama.
Nema me!,
a ti još držiš
čašu naopako.
Ivona Birošević, 1. razred
Poštanska i telekomunikacijska škola
Voditelj: Miroslav Kirin
Tea Ivković, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
334 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Josipa Prša, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 335
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ostatci rata - zadnji rat
Pogled na beskrajno plavetnilo mora obojici je izmamio osmijeh na lica. Iza njih je cijeli grad izašao na ulice i klicao, veselio se pobjedi. Svi su znali, svi su imali istu misao na pameti. Rat je napokon završio. Dvojac koji je stajao na mostu nije skakao od veselja, ali je znao da su muke svih ljudi
napokon završile i to je bilo dovoljno da i oni sami osjete emocije koje su bile zarobljene danima,
mjesecima, godinama. Mlađi od dvojice je napokon i proplakao od bujice pozitivnih osjećaja. Stariji ga je samo pogledao prije nego što se zagledao u more i počeo se smijati. Nije to bio bilo kakav
smijeh, to je bio smijeh oca koji je upravo vidio svoga sina po prvi put u životu, čak i nešto jače od
toga. Smijeh čovjeka koji nije imao dopuštenje da se smije već jako dugo, toliko dugo da se ne smije
niti reći da je predugo.
Više ni rat nije ono što je bio. Stari veteran je to znao od prvog trenutka kada je pozvan u bazu.
Čovjek koji je prošao mnogo ratova, mnogo raznih bitaka, nikada nije ni pomislio da će morati ponovno u rat, a kamoli da će se morati boriti protiv vojske koja je u većem dijelu bila sastavljena od
robota i tko zna kakvih sve tehnoloških otkrića novoga doba. Njegovom mladom prijatelju zasigurno nije bilo tako. Prvi put da je uopće primirisao pravu opasnost, prvi put da je držao oružje u rukama. Primijetio je kako se mladić promijenio kroz ovaj nesretan i tmuran period života. Kada ga
je upoznao, vidio je kako se svaku noć, taj isti čovjek koji je sada stajao pokraj njega, molio Bogu
za milost, za snagu da proživi još jedan dan i da se vrati kući. Nakon prve akcije, taj isti mladić se
prestao moliti, počeo se povlačiti u sebe, radeći istu pogrešku koju je sijedi vojnik i sam učinio kada
je prvi put otišao u rat. Sada kada je rat završio, sada kada je pogledao svog uplakanog prijatelja,
vidio je da ipak nije napravio istu pogrešku kao on. Nije se prepustio ratu, nije se prepustio crnilu,
nada je ostala u njemu sve vrijeme. „Možda ipak ima nešto u tome...” - pomislio je veteran i podignuo pogled prema nebu, kao da traži da neki nebeski odgovor. Odmaknuo se od drvene ograde,
okrenuvši se prema svome prijatelju. „Napokon je gotovo...dočekali smo i to, baš kao što smo i
rekli, ali...izgleda da se naši putovi ovdje razilaze.” - rekao je pružajući ruku prema mladiću. Ovaj
je nije primio, niti je uhvatio. Samo ga je primio za podlakticu i povukao k sebi, zagrlivši ga. Suze
radosnice koje su mu već odavno tekle niz obraze, sada su se pretvorile u bujicu sreće i tuge. Ovaj
čovjek mu više nije bio nadređeni, nije mu bio niti prijatelj, ali kao da mu je postao otac. Čak se i
stari veteran raznježio i odlučio pustiti suzu pri zadnjem susretu. Mladić je prvi pustio veterana iz
zagrljaja i automatski se pripremio da pozdravi svog zapovjednika zadnji put na prikladan način, ali
mu ovaj to nije dopustio. Prolazeći pokraj njega, stavio mu je ruku na rame i uzdahnuo prije nego
što je nastavio hodati svojim putem. „Dosta je toga, momče. Rat je završio...vrati se svom životu,
ne ponavljaj moje greške.” Tim je riječima završio ono što mu je padalo jako teško na srce. Iako je
rat za mladića završio, on je znao da je ostao još jedan rat koji treba završiti, a to je bio rat sa samim sobom.
Mjesec dana poslije… Zrake jesenjeg sunca mirno su padale na groblje prepuno duša preminulih u tek završenom ratu, a i onih iz prošlih ratova. Posjetitelja nije bilo, čuvara nije bilo, nije prošlo
niti mjesec dana, a ovo se groblje činilo kao da je odavno napušteno. Možda je stvarno i bilo, možda
svi samo žele zaboraviti sve što se dogodilo, možda samo žele pustiti duše na miru, da bi njihove
vlastite duše mogle biti na miru. Nažalost, jedan čovjek nije mogao imati svoju dušu na miru...ne
još. Željezna vrata groblja su se lagano otvorila i sijeda figura je zakoračila odlučno i mirno unutra. Čak je i njemu već bilo teško hodati, izgleda da je rat uzeo puno više nego što se činilo na prvi
pogled. Žalosno je što će se ostatci rata i dalje osjećati u zraku. Sijedi vojnik nije baš ni sam znao
sasvim sigurno zašto je došao ovdje, jednostavno je znao da je to nešto što je morao učiniti, pa je
tako napravio jedan korak, drugi, pa treći i tako sve dok nije došao do usamljenog groba koji je bio
puno stariji od onih koji su ga okruživali. „Misliš li je da je stvarno gotovo?“- progovorio je napokon
336 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
veteran. Odgovora nije bilo. „Jedno zlo je nestalo...ali nakon nekog vremena pojavit će se novo.
Paradoks života, zar nije?” - ponovno je upitao, ali odgovora nije bilo. Uzdahnuvši, stari vojnik je
kleknuo pred grob, položivši na njega svježe cvijeće koje je donio sa sobom.
Ovo je prvi put da je veteran posjetio ovaj grob. Grob svoga starog mentora, grob svojega najboljeg prijatelja. Bilo mu je žao zbog toga, ali nije imao drugog izbora. Iz prednjeg džepa kaputa
izvadio je omotnicu koja je sadržavala samo jedan stari zgužvani papir. Na omotnici je pisalo: „Za
Maxa.” Pismo je dobio nedavno, nakon što se vratio u rodni grad. Izvadivši papir iz omotnice pročistio je grlo, nasmiješio se i počeo ga čitati naglas.
„I tako ja uistinu znam...osjećam to u kostima već, prijatelju. Moje vrijeme se približava i svakim je trenutkom sve bliže i bliže. Nakon sljedeće akcije, već osjećam, mene više neće biti. Zato ti
i pišem ovo, kao zadnji pozdrav od mentora učeniku, od prijatelja prijatelju, od brata bratu. Neke
stvari ti još moram reći, najradije bih to učinio uživo, ali izgleda da to nije moguće. Ti mnogo toga
znaš o ratu i sam, nakon svih tih godina, ali iako sam te ja naučio svemu što znaš, još ti želim nešto
reći. Pusti sjećanja da se rasplinu, pusti ih da se vrate odakle su i došla, iz ništavila. Mnogo nam je
života iscurilo u ratovima kroz koje smo prošli, i meni i tebi, ali ti i dalje imaš šanse, proživi ostatak
svog života. Rat je zlo, prijatelju moj. Možda nas uistinu nakon rata ljudi zovu herojima, patriotima,
ali mi nismo ni heroji ni patrioti. Mi smo samo ubojice, angažirani da radimo tuđi prljavi posao, tu
nema ništa što nas čini herojima. Ratovi će uvijek postojati, sve dok postoji čovjek i nova nada, iz
toga će se ponovno roditi novo zlo, ali to te ne treba zabrinjavati. Nakon svega, ti u sebi još imaš
života, makni se od svega ovoga, započni novi život i po prvi put pogledaj otvorenih očiju sve što je
oko tebe. Ovaj svijet može podnijeti samo jednu golubicu i jednog guštera…“
Pročitavši i zadnju riječ, ruke su mu se počele tresti. Tu je završavala misao, odnosno to je bio
jedini papir koji je došao do Maxa, vjerojatno je nastavak bio na sljedećoj stranici, stranici koja nije
stigla do njega. Pogledao je u narančasto nebo i nasmiješio se prijatelju...
Dominik Čučković-Grimm, 2. razred
Prva ekonomska škola
Voditeljica: Blanka Mesić
LiDraNo 2011. // 337
Literarni radovi učenika srednjih škola
Piramida strahova
Gledam kako se purpurnim noćnim nebom svjetlost planeta lomi
dok kosture mramornih stubišta evolucije proždiru uzdrhtale vijavice
a entuzijastični močvarni lađari nagriženi iznutra iskašljavaju pijavice
u poplavljenim pustinjskim pustošima gdje najveći pustinjaci su atomi.
Gledam i životinje koje nestaju kad ugledaju strahovitost
koja je atmosferična i u nedostatku tijela
i kako po prostranstvima ždrijela pas prebacuje kost
dok je vani sumrak jeseni i jela snježno bijela.
Gledam kako je prestravljena drhtava streha,
uz hrast, koji je i sam pun straha
od mene koji pišem po
leševima od papira bez stida,
dok se sam ne bojim ogledala, refleksija,
ni poetskih disleksija,
iako je ova pjesma jedna
velika naopaka piramida
sa svrhom u snu
i vrhom
u dnu.
Matija Štahan, 4. razred
XVIII. gimnazija
Voditelj: Zoran Ferić
338 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Pjesma nad pjesmama
ČEŽNJA ZA ZARUČNIKOM
Zaručnica:
Čekam tvoj poljubac
slađi od meda.
Za mene si opijum
poput čokolade.
O tebi sve cure sanjaju,
sve te žele,a ja te
hoću samo za sebe.
Bježimo!
Zbor djevojaka:
Baš dobro da te vole
i njima je drago!
To je zabava za sve,
kad si tako dobar.
ZARUČNICU DOVODE ZARUČNIKU
Zaručnik:
Od tvoje ljepote mi
uvijek zastane dah.
Gledaš me poput srne,
kosa je tvoja svileni slap,
koji se prosipa po leđima.
Zubi kao biseri na
tanki konac nanizani.
Tvoje usne dva rubina sjajna,
latice ruža prosute po obrazima.
Vitki vrat si ukrasila
draguljima koji se ljeskaju
kao more.
Grudi tvoje me pozivaju da
se na njima odmorim.
U sumrak odlazim
na naše tajno mjesto.
Ti ljepša si od ljepote.
LiDraNo 2011. // 339
Literarni radovi učenika srednjih škola
ZARUČNIČINA LJUBAV NA KUŠNJI
Zbor djevojaka:
Otvori oči i gledaj.
Ljepotice, zar je on
uistinu onaj pravi?
Zaručnica:
Ja samo njega vidim
u mnoštvu drugih.
Ugljena kosa miluje
mu ponosno lice.
Oči sive, mramorne,
A zubi poput snijega
bijeli.
Lice je snažno, odlučno,
a usne cvjetne, mirisne.
Na rukama nosi znamenje,
a grudi čvrste
zovu me u zagrljaj.
Noge su mu
čvrste, mišićave, a
stas vitak poput jelena.
Njegove riječi su meke i
opojne.
To je moja ljubav!
Zar je ne vidite,
prijateljice moje?!
Tena Ričko, 1. razred
Škola za medicinske sestre Mlinarska
Voditeljica: Marija Gazzari
340 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Počeci i krajevi - vječni zakoni života
Često smo čuli rečenicu: „Sve ima svoj početak i svoj kraj“. Zvuči zapravo vrlo logično, no kada
malo bolje razmislim, zanimljivi su načini na koje nastaju jedan početak i jedan kraj. Život, primjerice, započinje rođenjem, a završava smrću. Prijateljstva, ljubavi, kulture, tradicije... Sve valjda ima
svoj konačan kraj. Ipak, moguće je da su „početak” i „kraj” samo iluzija, možda je zapravo sve vječno. Polazim od toga da su to apstraktni pojmovi, pojmovi koje ne treba definirati, definicije nam ionako samo pomažu da spoznajni svijet prilagodimo sebi i svojim okvirima života. Radije pokušajmo
zamisiti te pojmove kao nešto izvan naših mogućnosti spoznaje i razmislimo ponovno.
Čudno je kako sve uvijek počinje iznova. Svaki dan iznova počinje i završava, i tako već milijardama godina, od početka postojanja. No, kako je vrijeme relativan pojam, ne možemo ni tvrditi da
nešto ima svoj početak ili kraj. Doživljaji, osjećaji, misli, stvari, sve kao da je sadržano u određenom
trenutku. Međutim, ako sagledamo stvari s neke druge razine, život u cijelosti je kao neprekinuta
sila, a mi smo dio nje. Gdje je sve počelo i gdje će sve završiti? Odgovor na to pitanje još uvijek ne
znamo. Znanstvenici pokušavaju pronaći kraj svemira, ali kako mogu tražiti kraj kad još ne znamo
ni početak. Takve stvari ne možemo svesti na obične znanstvene definicije jer ako je vrijeme relativno, tada početak i kraj nemaju neki smisao. Kada bismo pronašli kraj svemira, bi li onda pronašli
i kraj vremena? Sve što završi počinje negdje drugdje. Sve što umre, nalazi svoj početak u nekom
drugom životnom ciklusu. Filozofija vjere tvrdi da je život vječan. Ima li onda pojam kao vječnost
svoj „početak? Materija stalno prelazi u neke nove oblike jer se ona ne može uništiti, već samo
može postati nešto drugo. Možda je energija vječna ili i ona ima svoj početak? Možda sve zapravo
počinje s nama, upravo u trenutku kada čovjek postane svjestan, jer bez njega ništa ne postoji, ili
postoji, ali u nekoj drugoj dimenziji? Voljela bih pitati Einsteina što misli o tome. No, nažalost, on
više nije s nama. Kad tako sagledam stvari, upravo je čudesno kako je on samo umro, nestao kao i
svi drugi. Čini mi se upravo nevjerojatnim da je on u jednom trenutku mogao postojati, a u drugom
je samo nestao. Ipak, možda je nestao u fizičkom obliku, a njegov um i svijest još i dalje negdje postoje. Zanima me što će biti sa mnom kada umrem, hoće li nestati moje misli, sjećanja i osjećaji?
„Iz praha je sve nastalo, u prah će se sve i pretvoriti.” Što kada se u prah sve pretvori? Prah i dalje negdje postoji. Je li prah materija ili nešto poput energije ili nekog drugog relativnog pojma?
Je li to duhovnost koju ljudi posjeduju i iskazuju u umjetnosti, kulturi, jeziku, znanosti, simbolima?
Možda je duhovnost samo električna energija i kemijska reakcija koja nastaje kao poslijedica fizičke kretnje ili misli. No, takva je izjava pomalo razočaravajuća zbog svoje suhoparne logike. Svi smo
negdje počeli i svi ćemo negdje završiti. Ili nećemo.
Dakle, sve je to relativno. Uistinu, krajnje, determinirano, zaključno i konačno relativno. Einstein je sve to sigurno tako zamišljao. I zbog toga nikada nije kasno za novi početak. Zapravo, uvijek je
rano za novi početak i zato počnimo sve što želimo. Za mene je ta zakonitost vječna.
Ivana Anđelić, 4. razred
Hotelijersko-turistička škola u Zagrebu
Voditeljica: Dragica Nemec
LiDraNo 2011. // 341
Literarni radovi učenika srednjih škola
Rekvijem
Baš je bila jedna hladna zima i trebalo se ugrijati na ovaj ili onaj način.
Sve su kuće puštale dim, no samo je iz jedne, na samom kraju predgrađa, izlazio i zvuk. U toj
kući majka, otac i sin. Ne zna se mnogo o njima, ali glazba nam je ipak odlučila nešto ispričati.
Dječak nepoznata imena imao je mali glasovir u svojoj kući. Godinama je već stajao kraj peći:
netaknut i ničiji. Služio je kao ukras s kojega se ponekad obrisala prašina dok ga dječak nije odlučio
upoznati. Od toga je dana pijanino postao njegov život.
Svirao je sve više i više i svakim je danom postajao sve bolji i bolji. Nije ni pomišljao da upiše
glazbenu školu jer za to treba novca, a on ga nije imao - ljetne cipele nosio je zimi.
Njegovi roditelji nisu bili raspoloženi za glazbu. Kod njih nije bilo vremena za ono što čovjeka
čini čovjekom. Nije bilo vremena za slušanje, stvaranje, uživanje u nečemu, umjetnost, ljubav. Nije
bilo vremena za Život jer, živjelo se.
Prolazili su dani. Dječak nije tražio hvalu za sviranje koje je zvučalo bajkovito. Pijanino je bio
star i zbog uvjeta u kojima je bio zvuk je postajao lošiji. Nije ga nitko ugodio već godinama.
Zima je postajala jača. Roditelji nisu primjećivali dječakovu strast i njegov talent. Brinuli su
hoće li biti dovoljno drva za borbu protiv hladnoće.
Dječak je već počinjao skladati i njegovo je umijeće bilo sve snažnije, dok je pijanino u kojemu je
nalazio svoj mir zvučao lošije. Za nadahnuće je bila odgovorna ljubav prema glazbi. Tu ljubav otac
baš i nije imao. Jednom mu je zasmetalo što svira „baš na tom mjestu” jer mu je tako priječio put
do peći u koju je ubacivao ogrjevno drvo. A pijanino se nije mogao samo tako premjestiti. Kuća je
bila tijesna, i hladna. Nestajalo je drva.
Jednoga dana, novcem koji je već dugo štedio, odlučio je kupiti papir da bi mogao zapisati svoje
skladbe. U starim cipelama prešao je cijelo predgrađe, ušao u grad i kupio papir. Na povratku kući
spazio je posebno osvijetljen izlog prodavaonice glasovira. Zastao je i poželio jedan, no znao je da
ga ne može imati. Sa željom u srcu i suzom u oku vratio se kući ugrijati ruke na toplim tipkama.
Kada je ušao u kuću, shvatio je da unutra nije ništa toplije nego što je vani. Majka je rekla da više
nema drva i da otac traži nepotreban drveni namještaj koji bi mogli naložiti. Ništa na to nije rekao.
Sjeo je i počeo svirati.
Prolazili su hladni dani. Izgorjela su već jedna vrata ormara i jedne ljestve, a dječak je tražio
toplinu maštajući ispred izloga ili svirajući kod kuće na svom jadnom glasoviru.
Jednom je svirao dugo u noć. Majka mu je rekla da ide spavati i da se dobro pokrije jer sve je
već izgorjelo i nema ga što grijati osim samoga tijela. Ujutro kada se probudio shvatio je kako više
nema njegovog pijanina, a u kući je toplo. Sve mu je bilo jasno. Više nije bilo ničega što za što je bilo
vrijedno živjeti. Njegovom je tijelu tada bilo vruće jer ga je grijalo drvo „nekog namještaja“, dok
je unutra, u njemu, bilo tako hladno, a opet je sve gorjelo od želje za instrumentom kojemu je dao
svoje ruke. Razočaran i bijesan trčao je prema onome izlogu. Prolazio je kroz tmurno predgrađe,
kroz svijetli grad. Počeo je padati snijeg, a on je trčao, trčao plačući za onim što sada prolazi kroz
dimnjak. Cijeli je dan lutao gradom, nekoliko se puta izgubio dok konačno navečer nije došao pred
izlog svih onih glasovira.
Izmoren od lutanja i plakanja zaspao je pred izlogom.
Noć se spustila, a snijeg je padao po dječaku i pokušavao ugasiti njegovu goruću ljubav. Pahuljice se utapaše u njegovim suzama koje su tekle i dok je spavao.
342 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Iduće jutro pronašao ga je prodavač glasovira. Istoga je dana došao do njegovih uplakanih roditelja koji mu ispričaše priču o njihovom sinu. Razočaran njima, obećao im je plaćanje pogreba u
zamjenu za note.
Dan kasnije, ugledni prodavač u rukama je držao note i nije mogao vjerovati onome u što je
gledao. Savršenstvo, sklad i harmonija. Nikada prije nije vidio takve notne zapise, takve skladbe.
Poslao je svoje pomoćnike da prenesu najbolji koncertni glasovir na gradsko groblje. U glasovir su stavili tijelo dječaka koji u rukama drži note. Spustili su glasovir u zemlju i pokopali dječaka.
Od tada se svake zime s groblja čuje kako netko svira.
Baš je bila jedna hladna zima i trebalo se ugrijati na ovaj ili onaj način.
Luka Vlašić, 4. razred
Geodetska tehnička škola
Voditelj: Nikola Butorac
Tena Kelemen, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 343
Literarni radovi učenika srednjih škola
Samo ideja
Prazno kuckanje po zidu stišava se.
Razumiješ li razum?
I tišina potamni po monotonim izbočinama
na betonu.
Ili ga samo koristiš?
I odzvanja rupa po uglovima tunela,
pa natrag.
Kao ruke kojima se hraniš i ubijaš vlastitu zvjerad?
Rupa se otvori, nije više,
hodnici se izobličuju, nisu više.
Ili možda misliš da ono što imaš
pripada tebi?
I Sve što živi u hladnom kamenu odbija da prihvati.
Ako je tako, brzo će ishlapiti,
možda i ti zajedno s njime.
Smiruje se. Rupa jest opet. Hodnici jesu ponovno.
Kamen ponovno spava.
Lažna uzbuna. Nema promjene.
Ana Horvatin, 1. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Anđela Vukasović Korunda
344 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Selo
Moje selo tak si malo,
a tulike ljudi tu je stalo.
Jedini pravi, kak bi rekli, žuti.
Neki tak garavi, baš kak kmica.
Oni trejti, kak da meju dva lica.
Kad u naše selo dojde neki stranac.
Bil on naš, Kinez il Japanac.
Babe luče i nam mlate i
„Taj ti ima penez, kak šalate.“
Gleč, taj ancug, to ti je Armani,
A mi sme jadni furt u banani.
U mom selu svi su isti.
Kad im vince misli čisti,
U kleti to su vredni ljudi
Pak im alkohol polak presudi.
Anamarija Vonić,1. razred
Škola za medicinske sestre Vrapče
Voditeljica: Jadranka Janković
Diana Trohar, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 345
Literarni radovi učenika srednjih škola
Svaka sličnost sa Shakespeareom je slučajna
LIKOVI:
Julija - Romeova zaručnica
Hamlet - filozof, Romeov prijatelj
Ofelija - nova Romeova zaručnica
Romeo - princ-ratnik-ljubavnik
Glasnik
Puck - vilenjak
I. ČIN
PRVI PRIZOR
Balkon sobe u dvoru.
JULIJA: Romeo, oh, Romeo, zašto si Romeo?
ROMEO: Zato, ljubavi moja, što me tako nazvahu! Oh, Julija, zašto li si ti kći oca svoga?
Pobjegni u šumu sa mnom!
JULIJA: Evo me, roladico moja! Samo da me počešljaju. I odjenu u haljinu! Pet minuta!
(Dok čeka, Romeo baca kamenčiće u prozor. Dolazi glasnik.)
DRUGI PRIZOR
Ispod balkona sobe u dvoru.
GLASNIK (uspuhano): Prinče-ratniče-ljubavniče, nađoh Vas!
ROMEO: Glasniče, opet me špijuniraš?
GLASNIK: N
e, prinče-ratniče-ljubavniče, nevjesta vas u dvoru čeka! Požurite, gospodaru,
požurite!
ROMEO (zapanjeno): Što li to govoriš? (Romeo otrči do susjednoga dvora.)
TREĆI PRIZOR
Soba u susjednome dvoru.
OFELIJA: Romeo, ljubavniče slavni, čast mi je pripala da ženom ti postanem!
ROMEO: Kako molim?
OFELIJA: Eto, srećom pogodih lubanju tvoje majke te mi kralj ruku tvoju dadne.
ROMEO: Ne! Ne može biti!
OFELIJA: Može, dragi, može! Koje li radosti! Hajmo večerati s tvojim ocem sad, pit ćemo
vina svakih četvrt sata!
ROMEO: Ne, odbijam večerati! Bit ću u svojim odajama.
II. ČIN
PRVI PRIZOR
Druga soba u susjednome dvoru. (Romeo spava.)
PUCK: Ta, ni ruža nije ruža dok Ofelija lijepa ne nađe muža! Stoga, dok ovako slatko snivaš,
Romeo-sve-neprijatelje-pomeo, usnut ćeš da Ofelija ljubav je tvoja.
(Uspe Romeu cvjetni nektar u oči.)
346 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
III. ČIN
PRVI PRIZOR
Vrt u susjednome dvoru. (Julija napola ispletene kose zabrinuto dotrčava.)
JULIJA: Gdje li je taj Romeo? Da mu se nije što dogodilo? Evo, baš stiže! Sakrit ću se
nekamo.
DRUGI PRIZOR
Vrt u susjednome dvoru. (Dolazi Hamlet.)
HAMLET: J
e li lubanja zaista samo lubanja? Ili lubanja glasnik vremena je? Oh, evo Ofelije!
I Romea! Bolje da se skrijem.
TREĆI PRIZOR
(Julija sakrivena iza grma uz jezero. Hamlet skirven iza drugog grma pokraj jezera.
Romeo šeće do Ofelije na klupi.)
ROMEO: Ofelijo, mjesečino Mjesečeva, ovdje si se od mene skrila? Dođi, idemo se vjenčati!
JULIJA: Ali Romeo! (Julija padne u jezero gdje ju težina haljine naposljetku potopi.)
OFELIJA: Oh, Mjesečev ratniče, idemo!
HAMLET: Ali Ofelija! (Hamlet uplakan otrči u drugu sobu u susjednome dvoru.)
ČETVRTI PRIZOR
Druga soba u susjednome dvoru.
HAMLET: B
iti ili ne biti - u truloj državi Danskoj isplati li se živjeti? Oh, netko dolazi! Bolje
da se skrijem. (Hamlet se sakrije iz zavjese.)
IV. ČIN
PRVI PRIZOR
Druga soba u susjednome dvoru. (Hamlet sakriven iza zavjese.)
ROMEO: Ženo moja, postelja ova sada je i tvoja!
HAMLET (sakriven): Ofelijo, zar i bez tebe - kao bez oca - ostadoh?
ROMEO: Što li to bi? Da nije štakor? (Romeo mačem probode zavjesu.)
HAMLET: Ubi me. (Hamlet pade mrtav.)
V. ČIN
PRVI PRIZOR
Soba u susjednome dvoru.
OFELIJA: Romea, princa-ratnika-ljubavnika, dobih. Hamleta, filozofa, Bogu hvala, izgubih. A i
Julije, šminkerice te, napokon se riješih! (Ode.)
DRUGI PRIZOR
Soba u susjednome dvoru.
PUCK: Tako vam to narode biva kada sav svijet glumi!
Lucija Šutić, 2. razred
I. gimnazija
Voditeljica: Antonia Sikavica Joler
LiDraNo 2011. // 347
Literarni radovi učenika srednjih škola
Zločin iz znatiželje
Trenutak nakon je trenutak u kojem sve misli naviru, odjednom, kroz sitna vratašca krhkog ljudskog uma. Divlja paleta osjećaja nepažljivo je odbačena i plitko disanje zamjenjeno je uznemirujućim, polaganim, dubokim.
Kako bi se suočio s navalom moždanih valova, pobacao si ili jesam li pobacao sve lakolomljive
predmete iz sobe? Pobacani su jer otkinuo si komadić čovječnosti od mene kako ne bih hiperventilirao i soba je sad, ti si, prazan kao blagajna o kojoj sam čuo na vijestima. Ostalo je samo ono bitno što drži strop da se ne uruši. Nije iz političkih pobuda, a ni zbog pohlepe. Olovka kojom je djelo
završeno sada sama dopisuje pitanja, a nitko na njih ne odgovara jer su siva i prljava, pitanja bez
odgovora. Ti si miran bez obzira na olovku, ali ja ne mogu dopustiti da se samo tako gomilaju. Miran
si jer si tek ono što dolazi, odgovor na pitanja. Ti si ja, ali ne još. Tek nakon dugog unutarnjeg monologa, ali ima li on smisla ako je neizbježno da je odgovor ono što stoji ispred ogledala a iza očiju?
Što je uopće uzrok svemu ovome? Što je to u riječima prorijedilo zrak? Nekakva tragična ljubavna
avantura? Možda u nekoj drugoj priči nekog drugog autora koji je drugačije doživio svijet i drugačije spoznao misli koje ga progone jer to su, na kraju krajeva, druge misli. Nisu to ove tvoje. Svaki
od nas zapisao je ono što ga je progonilo ili ga još uvijek progoni pa još nije uzeo kist jer ga je strah
da kist ili olovka neće iskorijeniti gamad. Da će time učiniti više štete kao i krpelj kojeg su pokušali izvaditi, ali pincetu je držala neka nespretna, uplašena majka. Samo zagrepsti po površini onog
što nas progoni je upravo ono što se dogodilo ovdje. Prije, naravno. Sad je to dovršeno, bez brige.
To je osakaćeni krpelj lošeg autora koji nije mogao dovoljno dobro naslikati fikcionalni lik koji
se od njega razlikuje možda po boji kose ili imenu, higijenskim navikama ili drugom nekom osobinom kojom želi prikriti sebe. Loše naslikan fikcionalni lik nije dovoljno primamljiv tim mislima što
nas progone i ne možeš ih pretočiti u svijet oko njega. Natjerati sebe da izbodeš psihu svog fikcionalnog zamjenika nije tek tako. Ne, naravno nije problem zabiti u njega iglu. Ali kakva je bila ta
igla? Zlatna? Srebrna? Ili nije od plemenitog metala? Je li kroz njenu ušicu proveden konac? Kakav konac? Gdje je igla zabodena? Detalji koje mora osmisliti um. Ofrlje napisana fikcija ne rješava
onog što me progoni, ona uzvraća udarac i jedino je rješenje, riješiti se toga. U stvarnosti. Gdje ne
postoji strah da ćemo svijet oko lika loše zamisliti, svijet je već tu. Sve je već smišljeno i samo to
trebamo prepisati.
Puno je lakše gledati zločin koji se dogodio u stvarnosti, koji sam vidio u praznoj sobi i koji je
lagano opisati. Dvokrilni prozor gleda na jug, na jedno obično naselje obavijeno mrakom. Istočni je
zid crvenkasto-smeđ. Ostali su zidovi bijeli i u sobi je jedno staklo obliveno crvenom, krevet, stol
naslonjen na istočni zid. Nekoliko knjiga na tom stolu. Stoje nepročitane kraj računala i tipkovnice.
Zločin iz znatiželje riješio je pitanja koja su proganjala mene koji sam sada ti. Osjećaj je... tu je bio
maloprije i sada ga nema. Bio je kratak, nizak. Prljav i neće mi nedostajati. Nije mi žao niti će ikome
biti žao jer nitko neće znati. Ako i saznaju, neće vjerovati.
Trenutak je gotov i mogu duboko disati, spremiti sjećanja na odgovor i pitanje negdje u arhive
znatiželje, uz kako je ljubiti, kako je stajati na rubu zgrade, kako je kad te udare, kako je pasti, kako
je ugristi. Kako je ubiti?
Loše lakiran, krvlju obliven, bukvin parket u jednoj sobi u potkrovlju novi je dom jednog nepoznatog kadavra. Barem privremeno.
Antun Krljan, 4. razred
XV. gimnazija
Voditeljica: Mirela Piskač
348 // LiDraNo 2011.
20.
Literarni radovi učenika srednjih škola
smotra
Zrcalo
Radi vremena,
radi mjeseca reflektori hrđaju,
sjaje u crvenoj boji na ljudski cirkus.
Tap, tap-tap.
Heterično, ljudski
hoda klaun,
pleše,
i stane na tren,
pa pada preko mašte
i spotače se o ljude,
koji zajednički snagama,
rukama podmeću mane.
Tap, tap-tap.
Iziđe,
jedan mokar, oko glave
i stane na tren,
pa se crveno slijeva
i usne o crtu okrznu,
o crtu koju ljudi
razvlače mislima.
Tap, tap-tap.
Pomozi mi, Talijo,
jer osmijesi najgora su zrcala,
a uvijek želim da ih glancam.
Ana Horvatin, 1. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Anđela Vukasović Korunda
LiDraNo 2011. // 349
Literarni radovi učenika srednjih škola
Zrnje
Povremeno mrzim misli. I misliti općenito.
Nemam kontrolu i barem kakav-takav poredak, u tom je stvar.
Nije da sam perfekcionist, al’ brate, daj, preglednost neka ipak.
I onda kad me saleti nešto, baš tako kao da mi je golub s neba ispustio sreću, nađem se kao bez
ikakve fontane u blizini da se riješim nametnutog dara.
Iživcirana sam, prvenstveno.
Jer nisam u stanju formulirati, a onda ni shvatiti ozbiljno. Niti vagati, niti procijeniti, ništa.
A svejedno sam kak progonjeno lane.
Bambija to pere, jer je naučio biti pametan.
Ne znam pogoditi pravo vrijeme, manje mjesto.
Pokušat ću sjesti na rub kreveta i namjestiti mudro lice u slobodno vrijeme, pa da vidimo.
Ali!
Možda i je stvar u magli, onako iskreno.
Jeste da je malko jadan zaklon, al’ je opravdanje k’o Bog.
I kupuje ti vrijeme, što je najbitnije.
Taman toliko (naravno da nije taman) da lijepo procijenim imam li u rukama kukolj ili žito.
A jednom kad bacim u zemlju...
Mašala, pa što je da je.
Ana Kozina, 4. razred
VII. gimnazija
Voditeljica: Sanja Zolić Neralić
350 // LiDraNo 2011.
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Erika Filipan, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 351
352 // LiDraNo 2011.
I
N
E
Đ
A
R
G
NA
i
v
o
d
a
r
i
n
r
a
r
Lite
a
l
o
k
š
h
i
j
n
d
e
učenika sr
LiDraNo 2011. // 353
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Dječja soba br. 5
HODNIK
Žamor glasova. Smijeh. Dječji crteži uokvireni šarenim okvirima. Svjetložuti zidovi. Miris limuna. Sa stropa vise šareni leptiri od papira i savijenih žica. Sve odiše toplinom. Kao da nisam ovdje.
Kao da nisam u bolnici. Stajem pred vratima svoje sobe. Oh, toliko sam dugo u bolnici da više ni ne
znam kako izgleda moja prava soba, moj stan. Dišem duboko i tjeram zle misli. Za njih ovdje nema
mjesta. Vjerojatno ni nije tako lijepa, zaključujem.
DJEČJA SOBA BR. 5
Ulazim sve težim i sve bolnijim korakom. Brončana kovrčava kosa. Ozbiljno lice. Zatvorene
oči. Zalupim vratima. Očito prejako... Naglo otvara oči. Mutne zelene oči... Toplo mu se smiješim.
„Oprosti ako sam te probudila, ali...propuštaš zabavu na hodniku!’’ rekla sam mu i dalje se smiješeći. „Sumnjam...’’, tiho je rekao ne gledajući me. „Na neurologiji se najbolje zabavlja, stvarno!”
uporna sam. Želim ga razveseliti... Oči mu izgledaju tako umorno. Tužno. Velik je to teret za tako
lijepe oči... Zato sam ja tu da mu pomognem. Krećem tromo i bolno prema svom krevetu. „Trebaš
pomoć?’’ zabrinuto upita.
„Zašto? Nešto ne valja s mojim hodom? Misliš da ti možeš bolje?’’ odgovorila sam mu
isplazivši mu jezik. Nasmijala ga je moja šala. Ali, meni nije do šale, samo glumim ne bih li ga
malo oraspoložila. Legla sam u krevet. Nakon kratkog razgovora zavladala je šutnja. Kaže
da je umoran, muči ga teška glavobolja... Ugasila sam svjetlo i prepustila se snu i svojoj boli.
Otvaram oči. Mrak je. Noć. Već sam navikla da me tako jako boli glava. Opet mi trni lijeva noga, pa
ruka, pa lice. „Zažmiri, nije ti ništa... Proći će...“, tješim sama sebe.
Cvrkut ptica. Svjetlo. Da, jutro je. Prošao je doručak, pa ručak... Marko, desetogodišnjak bronačane kose, još uvijek spava. Ja ne mogu tako... Izlazim iz svoje sobe i ulazim u susjednu. Već sam
umorna... Umorna od boli, od neizvjesnosti, od čekanja... „Šuti! Nije ti ništa...“
DJEČJA SOBA BR. 1
„Maja!’’ viknuo je Karlo i pojurio mi u zagrljaj. „Danas dolaze nalazi...’’, reče mi puno tišim glasom. Snažno ga grlim. „Znaš da ti nije ništa...’’, kažem mu namigujući. „Kako je Natalija?’’... „Danas
je malo lošije..’’,odgovori tužno. „Povraća od jutra...’’.
DJEČJA SOBA BR. 4
Evo me kod Natalije. Sjedam na njen krevet, stavljam joj glavu u svoje krilo. Grlim je i brišem joj
suze. Pjevam joj. Smiruje se... Zaspala je. Bolno je gledati njezinih devet godina.
DJEČJA SOBA BR. 5
„Sigurno ne trebaš pomoć?’’ čujem tužan glas iz mraka. Želim mu vidjeti oči, ali previše se bojim njihove tuge. „Ako su tužne, razveseli ih!” reče mi neki unutrašnji glas.
„Pa kad si se već ponudio, možeš sa mnom u šetnju hodnikom!’’ odgovaram mu tupasto se
smješkajući. Unatoč bolnoj grimasi, ustaje brzo i prima me za ruku. Dopuštam mu...
354 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
HODNIK
„Kako ovo deprinimira... Žuti hodnici. Sa stropa vise šareni leptiri... Miris limuna kojim se bezuspješno pokušava prikriti miris bolnice... Samo loša maska arome bolesti... Osim toga, ti natpisi na
vratima vraćaju u bolnu stvarnost...’’, počne tužnim glasom govoriti krivo izgovorene riječi napamet naučenih rečenica koje je vjerojatno čuo od svoje bake, mame ili koga li već dok su se one tiho
došaptavale u sobi br. 5 misleći da ih Marko ne čuje....
„Čekaj malo! Pa što ti je? Ovo je pedijatrija! Ne govori tuđe misli koje ne razumiješ...”, prekinem
ga grubo i histerično.
Ipak, u tom sam trenutku osjećala isto što i on. Najgore kod bolnica je to što, makar si zamrznut
u trenutku kada si ovdje došao, vrijeme teče dalje. Dani prolaze, prolaze i ljudi. Odlaze kući, netko
zdrav, a netko svjestan da će se, nažalost, brzo vratiti. Sretan si zbog zdravih, patiš zbog bolesnih,
ali uvijek bijesan na sebe jer ostaješ u istom paklu. I zaista nam ne mogu pomoći ni šareni leptiri,
ni miris limuna. „Ja ću ovdje ostati sam...“, reče mi tihim glasom. Znala sam koji odgovor očekuje...
„Ti nikad nećeš ostati sam. Ja ću uvijek biti uz tebe...“, rekoh mu sigurnim, ali toplim glasom i dodajem tiho, samo za sebe, da me ne čuje: „Makar na nebu...“
DJEČJA SOBA BR. 5
Opet me budi glavobolja... Slabasan krik otima mi se s usana. Da, boli me. Jako me boli. Pokušavam ignorirati bol, ali oduzima mi dah. „Trudi se Maja, ne odustaj!” govorim si nepoznatim glasom.
Muti mi se pred očima. Ne želim ostati ovdje... A možda i želim... Što se to u meni zbiva? Košmar...
Želim pomoći drugima. I Marku, i Nataliji i mnogim, mnogim drugima. Želim biti zdrava i uveseljavati ih. Izmamiti osmijeh, pogled bez boli. Bez suza. Bez bolesti. Želim sve ponijeti u zaborav. Želim čuti iskren smijeh, onaj koji nije prigušen suzama. Sve bih za to dala... Sve bih dala za druge,
za priliku pa i za sebe. Za još samo jednu priliku! Osjećam suze na vrelim obrazima. Čvrsto držim
u ruci rub pokrivača. Bol jenjava. Soba postaje sve svjetlijom... i svjetlijom! Suza mi klizi obrazom.
Nikad je ne bih pustila da sam znala da je posljednja. Šaka mi se otvara i bijeli bolnički pokrivač lagano klizi na pod.
Maja Matković, 2. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Goranka Lazić
LiDraNo 2011. // 355
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Jutro-dan-noć
Bilo bi jako lijepo kada bih mogla reći da je behar probehario baš tada nekako kad sam gurnula
glavu kroz prozor da ispitam vrijeme, ali nije.
Mlijeko i tost potom bili su korektni, tuširanje zanemareno.
Ne znam, sve to nekako ide jedno za drugim, mehanički. Jednako mehanički navikneš pisati lijepe rečenice, sve dok ti ne kažu, ili još bolje sam shvatiš da ti nema od toga puno fajde. A onda, tek
onda se osvrćeš, stalno strahujući.
Prođu i kurtoazni razgovori s Babom preko ograde, i dnevna nerviranja, opereš i suđe ako
ustreba, novine uz kavu svakako. I opet si mislim, znaš, treba uživati, uhvati trenutak i te kerefeke,
ali hajte molim vas.
Samo, znate, ne smijem ostati dugo sama. Ostane mi puno previše vremena za stvari za koje
inače nemam vremena. Možda namjerno.
Sve mi to nešto postaje prerealno.
A pre irealno je da bi bilo realno.
I bila bih si samostalna i inovativna još ako ikako može, ali sve mi se čini da upadam u igru za
velike. Odlično, spast ću na laktarenje iz očajanja. Ili neznanja. Ne znam. Kvragu.
Želje napose. Da mi je biti frajer s bačvom i štapom!
Još malo i trebat će mi netko pružiti ruku da me izvuče.
Pa me žulja ispod jel, khm, pa se meditacija raspadne. Jes ti meditacije...
Dajte vi meni ljude zasad, pod hitno.
-Kae tebi? -Svakaj. -’Oćeš sira? Uhodanost, kažem vam, spašava.
I opet, bilo bi lijepo kada bi me umjesto plahte s rupom i slučajno u sivo ofarbane pidžame čekalo nešto mirisno i svileno i kako to već ide, ali eto nije.
Ma sve je to za ljude, jel, razmišljat ćemo sutra.
Ana Kozina, 4. razred
VII. gimnazija
Voditeljica: Sanja Zolić Neralić
356 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Majstori
Ruke glatke poput kože
Novorođenog djeteta
Oči poput teleskopa
Traži i nalazi što (ne)valja
Prima me nježno
Kao da sam od stakla
Osjećam da ti prolazim prstima
Brusi
Iako je već izbrušeno
Znam da su već mnogi prošli
Dira
Iako je već dotaknuto
Siguran sam da će još mnogi proći
Popravlja
Iako je već popravljeno
Dva oka mračno plave boje
Izgubila sjaj od lutanja i tame
Stavlja me u izlog
Da me gledaju
Jer zna da me kupit
Više ne mogu
Ivan Turkalj, 4. razred
Klasična gimnazija
Voditeljica: Mary Ann Škare
LiDraNo 2011. // 357
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Moj turopolski i purgerski Božić
Ja vam živim v čist bedastoj obiteli. Tu je moja mamek koja je zvršila velke škole, a dela v dučonu za mole peneze. Imam mlajšu sestru koja furt drnda po tambure i misli si da je federdama i
pinkleca od brata koji stalno nori i pravi je fakin. Tatek nam je zbrisal v beli svet z nekakvom flundrom. Čist nam je dobro i bez nega! Živimo u belom Zagrebu pri našem opape, ali kad god imamo
cajta prešaltamo se v mamekove Vukomeričke gorice. Ona vam je čistokrvna brežanka i to nam
stalno rivle na nos.
Tam na jenom lepom bregu živiju si naši, cela familija, a bome nas ima dosti,oko dvajset! Stari
japa nam je vmrl, ali imamo babicu, tece, tetece, vujču, vujnu i nihovu decu. Moja babica je rodila
pet komadi dece. Vujec Ivo je najstareši i stalno bi me kuševal,ondak ide teca Baro koja je stara dekla, furt kriči i zapoveda. Teca Jana je friška udovica, a Marica još navek trpi svega lublenoga muža.
Cuker kom cu lect - moja kralica majka bez muža s tri komadi dece.
Najviše na svetu volim svetke pri moje babice. Sve je zriktano,diši po kolači,skuvane sarme, pečene purice, oreji, maku, suve slame i borovice. Tam vam vrede posebne regule i Božić se slovi po
starinski,kak se i šika. Na Bodnjek se posti i jesti se more samo jenput v celom donu i to pažul šalata, kuvana jajca i zdreckani sir,a uz to paluvi il kuruzni kruv. Na Bodnjek se nejde po selu, si smo
doma i čekamo da se rodi moli Isus. Kad se zmrači najstareši i najmlajši z hiže zidu vun i vrnu se
z upolenom svećom,litrenkom vina,pečenim kruvekom,povesmom slame i zdelom šenice,beloga i
črlenoga luka i orejov. Mi v hiže klečimo v kmice i čekamo dok ne dojdu i nazdrave si: „Falen Isus i
Marija!” i ondak nabrajaju: „Dej nam Bog picekov, racekov, punu goru vina, punu šumu žira...a najviše Božega mira!”. Posle tog se ide na polnoćku v cirkvu. Na Božićno jutro na stolu su krvavice, bele
devenice, ocvrki i ladetina. To mi baš ne paše i više volim kad moja babica skuva žgance ili trgance,
ali ona veli da se to ne šika na god, to je prosta rana za svetek.
A ondak, po zagrebačke direktive, moramo se vrnuti domom k našem preštimanom opape i
negovoj frau. Tam vam je se cakum-pakum. Na poštirkanom stolu najbolši češki escajg i svetešni
beštek, iz zdele se puši goveđa juvica z grisnoklami. Posle toga jede se pečena purica z mlinci i zelenom šalatom, a za desert zaherica. Si su poštirkani baš kak i stolnak, ne ufam se ni zucnuti i rajši
bi bila v Šilakovine i jela gibanicu moje babice.
Sigurno se pitate kaj ja mislim o sem tom. Nije vam to meni baš po vole. Meni bi bilo najbolše da
smo si skupa. Zamišlam si kak sedimo na kauču pri mene domom. Se generacije pod istim krovom.
Nažalost, to nije moguće. Da se si moji skupe na istem mestu v roku dve sekunde bi došlo do svađe
i dernjave. Moj mamek bi skubla tatekovoj flundri sve lasi. Teca Barić bi se drečala na tateka. Babica i opina frau bi se posvadile oko večere i kolačof. Opa i vujec bi prešli gledet opinog Mercedesa
jer, kak oni veliju, neće bit v hiže v toj galami. Meni vam je to tak smešno. Ja sem se već pomirila z
tim da moji roditeli nisu skup i svesna sem tog da bi nastal pravi šou kad bi bili tak skup makar jen
dan pa mi je moj Božić drag, takav kakav je. Al ipak još jenput senjam srebrnu sličicu... Božićno je
jutro. Svi sme oko okrugleg stola kaj složni vitezi. V čaši vode imela. Draga lica. Blagi osmehi. Dareki pod krisbamom. Z obližne crikve čuje se iz orguljih popevka „Svim na zemlji mir, veselje, budi
polak dobre volje“. Potiho si zapopevlemo. I svi smo si dobri. I tak nam je lepo...
Barbara Sopić, 3. razred
Druga ekonomska škola
Voditeljica: Brankica Vrnoga
358 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Rječnik kajkavskih izraza
v-u
čist - skroz
bedast - luckast
obitel - obitel
mamek - majka
velke škole - visoke škole
delati - raditi
dučon - dućan
moli - mali
penezi - novac
mlajša - mlađa
furt - stalno
drndati - udarati
tambura - gitara
federdama - milostiva
pinklec - mali zavežljaj
noriti - divljati
fakin - mangup
tatek - tata
zbrisati - pobjeći
svet - svijet
z-s
flundra - drolja
nega - njega
pri - kod
opapa - djed
cajt - vrijeme
prešaltati - premjestiti
rivati - gurati
jenom - jednom
lepi - lijep
breg - brijeg
živeti - živjeti
si - svi
cela - cijela
familija - obitelj
bome - bogme
dosti - dosta
dvajset - dvadeset
japa - djed
vmreti - umrijeti
babica - baka
teca - teta
tetec - tetak
vujec - ujak
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
vujna - ujna
nihov - njihov
deca - djeca
pet komadi - petoro
najstareši - najstariji
kuševati - ljubiti
stara dekla - stara cura
kričati - derati se
zapovedati - zapovijedati
friška - svježa
još navek - još uvijek
lubleni - ljubljeni
cuker kom cu lect - šećer na kraju
kralica - kraljica
svetek - blagdan
zriktan - uređen
dišati - mirisati
skuvane sarme - skuhanoj sarmi
orej - orah
suva - suha
borovica - bor
vredeti - vrijediti
regul - pravilo
sloviti - slaviti
kak se i šika - kako dolikuje
bodnjek - Badnjak
jenput - jedanput
celi - cijeli
don - dan
pažul - grah
šalata - salata
kuvan - kuhan
zdreckan - zgnječen
paluvi - debeli mlinci
kuruzni - kukuruzni
kruv - kruh
si - svi
moli - mali
zmračiti se - smračiti se
najmlajši - najmlađi
z - iz
hiža - kuća
ziti - izaći
vun - van
vrnuti se - vratiti se
upolen - upaljen
sveća - svijeća
litrenka - boca od jedne litre
kruvek - krušćić
povesmo - zavežljaj
zdela - zdjela
šenica - pšenica
črleni - crveni
kmica - mrak
falen - hvaljen
picek - pile
racek - patka
Boži - Božji
posle - poslije
cirkva - crkva
ocvrk - čvarak
ladetina - hladetina
skuvati - skuhati
god - blagdan
rana - hrana
ondak - onda
vrnuti - vratiti
preštiman - uzvišen
frau - gospođa
cakum-pakum - sve na svome
mjestu najbolši - najbolji
escajg - posuđe za jelo
svetešni - svečani
beštek - pribor za jelo
zdele - zdjele
juvica - juhica
grisnokl - žličnjak od krupice
zaherica - Sacher torta
poštirkani - ukočeni
ufati se - usuditi se
zucnuti - ispustiti glas
rajši - radije
Šilakovina - Šiljakovina
skubsti - počupati
lasi - kosa
krisbam - božićno drvce
LiDraNo 2011. // 359
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ne postoji tipka rewind
Tiho tapkaš
kroz prazninu
u cipelama broj 46.
Kosa svezana u rep
i crvena gumica na točkice
povezuje dvije tišine.
Moju tišinu i moju tišinu.
Sjedimo na ugibalištu
i pušimo.
Držiš ofucanu Nike torbu pored sebe
i pljuješ nakon cigarete.
Iskopaš malo vremena
i prodaš mi par sati s popustom
da otkupim trenutak.
Ali dragi,
vrijeme nas uvijek sustigne.
Ana Perić, 4. razred
XVIII. gimnazija
Voditelj: Zoran Ferić
360 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Viktoria Jurina, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 361
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Pili smo noćas vino, pili smo noćas pluto
Pili smo noćas vino
Pili smo noćas pluto
I zrak je bio čišći
I tvoje je tijelo pucalo kraj moga
Pili smo noćas vino
I prolilo se po meni
I htjela si ga piti
S mene htjela si piti
Pili smo noćas pluto
I letjela je sadašnjost pred nama
I budućnost je proletjela samo
I htio sam je uloviti
I htio sam zatvoriti svoje srce
Htio sam plutom začepiti srce
Htio sam kasnije nježnije plakati
Dok s osmijehom zaspimo
Pijani od vina, pijani od pluta
Ujutro se probudimo s praznom čašom suza
I plačemo još malo
Dok se kosa sama ne namjesti
Dok se lice ne izravna
I čekat ćemo tada još jedan zagrljaj
S neke strane kreveta
Ako smo uopće zaspali u njemu
S neke strane bolesne strasti
Ako je strast to bila
I nestati negdje
Iza nečijih vrata
I poljubiti zrak
A zrak će doći do mene
A zrak će doći do tebe
I nakon sto godina
Čuvat ću kapljicu vina
Na kažiprstu svome
Jer podsjeća me na tvoje crvene oči
Pijane od ljubavi
Pijane od mene
I podsjeća me na onu noć
Kad pili smo vino
Kad pili smo pluto
362 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Onu noć u nevjerojatnosti provedenu
A željeli smo da ona bude vječnost
No što je onda ako nije vječnost
Jedan trenutak u vinu s tobom
I što je onda ova vučja samoća
Nakon godina sto
I nakon hrđavoga pluta
Pili smo onu noć vino
A pluto je sad upilo svo vino
I nema nam više traga
Niti znam ja tebe
Niti znaš ti mene
A znamo se oboje
Sjećam se ja
Da pili smo onu noć vino
Da pili smo pluto
I vječnost je prošla
A nije to davno bilo
Pili smo noćas vino
Pili smo noćas pluto
Luka Vlašić, 4. razred
Geodetska tehnička škola
Voditeljica: Josipa Matanić
LiDraNo 2011. // 363
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Pomozi sirotu na svoju sramotu
Ne znam točno kako se to dogodilo, ali su ključevi polovice stanara ulaza u kojem stanujemo
dodijeljeni nama, a s njima i svakojaki kućni ljubimci i poslovi: palme, fikusi, ribice, mace, psići, prozori koje treba otvarati i zatvarati te sandučići koje treba prazniti. I kako to obično biva, na kraju su
ljuti jer su ribice postale deblje, jer pas želi samo oblizeke, a oko fikusa se digao parket.
Čest gost na čuvanju je francuski buldog Oki. Jedno oko mu je plavo, a drugo smeđe i uokvireno crnom mrljom pa izgleda kao da ima monokl. Oki je zvijer koja proždire kosti, meso, loptice,
čarape i stolove te pritom piški u hodu ne vodeći računa je li to krevet, tepih ili običan parket. Krpa
mi je neprestano u ruci dok pokušavam obrisati silnu mokraću koju taj stvor proizvede. Nedostaje
nam nekoliko figurica „čovječe ne ljuti se” za koje sa sigurnošću tvrdim da se nalaze u Okijevu probavnom sustavu. Iščupao mi je pramen kose, razderao jastučnicu i zaslinio tenisicu. Zašto ga još
uvijek primamo u goste, da nas ubijete, ne možemo vam objasniti.
Rea je drugi gost koji odsjeda kod nas na duže vrijeme. Ona je mali prastari pas ši-cu pasmine
koji ne može hodati po stubama, skočiti na kauč, ne vidi prst pred nosom i gluha je kao top. Kad se
s njom šetam, moram paziti da se ne umori ili da ne poždere komad pljesnjiva kruha na livadi jer je
užasno proždrljiva, a njuh ju još uvijek dobro služi. Svaki put kad pije vodu, umoči brkove i bradu
pa se obriše o moj jastuk. Cijeli joj se dan sastoji od žicanja klope ili drijemanja pod poplunom. Nije
baš presretna kad dođu gazde po nju jer to znači kraj juhicama, teletini i piletini te povratak na one
suhe kuglice koje nezadovoljno hrska i pritom gunđa.
Pero je najmanje zahtjevan. On je mješanac koji nervozno laje iz svog kutka, ne vjeruje nikom
i ne želi nikog vidjeti osim svojega gazde. Ovaj posljednji voli zaviriti u čašicu s društvom pa me
obično nazove, i tada, iz njegova neartikuliranoga glasanja, uspijem razlučiti da „Pero mora van“.
E, tu ja opet ulijećem lasom, zvižducima i moljakanjem kako bih tog nepovjerljivog džukca odvukao na malu i, ne-daj-bože, veliku nuždu. Tom prilikom Pero me vuče niza stube, a kad ga pustim,
smaže prvu gadost koju nađe na livadi ili se uvalja u smrdljivu strvinu. Ponekad se prepadne samo
njemu čujnog zvuka pa zbriše na peti kat, a ja brže-bolje ponovno trčim za njim i odvlačim ga dolje.
Najgori od svih mojih povremenih kućnih ljubimaca je riđi mačak Pajs. Njega donosi cijela procesija pa tako jedan nosi kutiju za pijesak, drugi nosi košaru s tim dlakavcem, a treći nosi njegove
krpe, zdjele, plišanu ribu i miša, a i one glupe suhe kuglice koje bi taj trebao jesti. Pajs odmah krene
u ogromnu posudu s cvijećem te počne iz nje ko sulud izbacivati zemlju. I on provodi dane žicajući
sardele ili neku mesinu sa stola, a najčešće kunja na mojem jastuku. Noću se, uz prijeteće mijaukanje, odjednom u njemu probudi strašan lovac pa najprije dobro nabrusi kandže na trosjedu, a onda
krene sa čupanjem lišća s palme, šutiranjem mobitela ili olovke na stolu… Ta prokleta životinja koja
posjeduje devet života u trenu uništi ovaj moj jedan i bijedan.
Stvarno se pitam koji je smisao dobrosusjedskih odnosa osim nepregledne kolone ljubimaca
koji pristižu svakodnevno u moj stan te slatkog iščekivanja da mi kamen padne sa srca kad susjedi
pokupe svoje dlakave prijatelje i njihove krpice. Kad bih zbrojio sve neprospavane noći koje mi je
priskrbio Pajs, radne sate koje sam utrošio brišući Okijevu mokraću, četkajući Reinu proćelavu glavu, zaslužio bih poštenu mirovinu. No nije sve tako crno! Za ovu gomilu kila koje sam natukao krivi
su zahvalni susjedi koji mi donose debele komade kolača te navraćaju sa zdjelicama iz kojih se puše
vruće kiflice koje „baš moram probati“. E pa, susjedi, hvala vam!
Sljedeći tjedan opet dolazi Rea …
Vilen Đerek, 1. razred
Geodetska tehnička škola
Voditelj: Nikola Butorac
364 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Filip Gal, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 365
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Rajska priča
Zovem se Zlatan. Onako iz milja. Jer sam zlatan objekt za šibanje, naročito ako previše mislim
ili osluškujem svijet. To vam je zlatna metoda za odrastanje, vjerujte mi. Sasvim lijepo sam naučio
bojati se, ne postavljati suvišna pitanja, tipa: što je ovaj svijet, što je ovo, a što ono, što se to sve
zbiva, tko sam ja, zašto ovo, zašto ono itd. Uza sve to ne moram imati svoju misao, a za emocionalnu inteligenciju ionako me nitko ne pita. Zato je meni zlatanu sa zlatnim prstom na ustima posve
svejedno što će biti sutra. Jedino još Stablo snova usrećuje moj svijet. Ali za njega nitko ne zna,
osim moga jedinog prijatelja Žarka, Sunce moje žarko. Kad sam bio Mali, kažu da sam bio jako zločest. Majka bi se na mene stalno derala i pritom gubila živce. Bit će da sam stvarno bio nemoguć.
Ispričat ću vam što mi se jednom dogodilo kad sam imao osam godina, točnije kako sam iz malenog
Vražićka postao majčin Zlatan. Jedan tmurni, silno namrgođeni dan nikad neću zaboraviti. Priča bi
otprilike glasila ovako. Jednog jesenskog, kako sam već naveo, tmurnog dana došao sam iz škole
kući, bacio torbu na krevet i odmah otišao na obližnje igralište igrati nogomet, premda mi je majka
naglasila da ne smijem izlaziti jer sam dobio jedinicu iz matematike. Kad se vratila s posla nije me,
naravno, zatekla u kući. Vidjevši da me nema u mojoj sobi, jako se razljutila na moj neposluh. Poprilično sam zakasnio i dobio „jezikovu juhu”, a potom nešto maštovitiju kaznu: zavezala me užetom
za stablo marelice, čije je grane vjetar njihao lijevo-desno, gore-dolje. Jesen se naždralila nada
mnom. Rekla mi je da će me ostaviti vani da me vukovi „pojedu”. Nije isto čekati da budeš pojeden i
ići bezazleno ulicom pa te najednom pregazi neko vozilo. Zavezan sam trebao ostati sve dok se ona
ne vrati iz pošte, ali sam se u strahu nekako odvezao i pobjegao baki i djedu. Začulo se zvono! Baka
je otvorila, a ono majka stoji na vratim sa šibom. Učinila mi se kao Bič Božji. Dobio sam tri puta po
dlanu (uvijek se pridržavala Božjih zakona) i dodatnu kaznu, što sam se odvezao, morao sam pola
sata klečati na kukuruzu. Kažu da su ove metode odavno opisane u knjigama, ali ja sam tada mislio
da su nove i zato učinkovite. Možda vi sad mislite da je moja majka jako stroga i zločesta, ali uvjeravam vas da nije, jer vjerujte mi da mi nikada više nije palo na um da bez pitanja odem na igralište
ili na bilo koje drugo mjesto. Otada nikada više nisam dobio batine, jer imam svoje treće Stablo.
Slažem se s onom narodnom da je šiba izrasla u raju i izašla iz njega kao rajska duša.
Goran Mihelić, 1. razred
Škola za medicinske sestre Mlinarska
Voditeljica: Mirjana Trošelj
366 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Što znači uspjeti u životu ili
jedan pristup realizmu
Sinonim za uspješnu osobu na prvi bi pogled mogao biti - moj otac, no baš me zanima što bi on
odgovorio da ga pitam smatra li se uspješnim čovjekom.
Jasno je da je uspješan u karijeri zbog svoje gotovo patološke ambicioznosti, ali isto je tako
iznimno uspješan i kao otac, prijatelj i utjecajna osoba do čijeg se mišljenja drži, čemu definitivno
ne odmaže njegova markantnost, čvrstoća karaktera ili smisao za humor... Razlog tome je vjerojatno taj što ga život nije mazio. Doživio je previše ‘horora’ da bi mogao postati ‘raskuhana njoka’
od čovjeka. Da nije na teži način naučio kome može vjerovati, a kome ne - možda sad ne bi bio tu
gdje jest.
U svakom slučaju, on briljira na svakome polju - osim na jednom: ljubavnom.
Jednostavno nije uspio naći ljubav svog života i zadržati je, jer tu je, kao i svaki drugi čovjek,
slabić. Tu postaje naivac i dopušta da ga se vrti oko malog prsta (što ga je skoro stajalo svega što
je ikada postigao). Naravno, ima on bezbroj mana i daleko je od savršenstva (čim se izvjesna osoba
MENI obraća da joj pomognem dokučiti toga čovjeka. Eto do kakvog očaja može dovesti ženu koja
ga nastoji dekriptirati, mistificirajući njegovu nezgodnu narav i ‘nedokazivost’). Možda se navedeno čini u kontradikciji s njegovim poslovnim uspjesima u kojima je suveren i superioran. Koliko se
god trudio biti čvrst i odlučan - u ljubavi bi, kao ranjeni jelen, redovito izvlačio deblji kraj. I to je
pomalo tužno gledati.
Ne znam je li danas, nakon svega, odustao od ljubavi, no sve češće naglas mašta o tome da se
za desetak godina vrati u svoje rodno selo, tamo smiri, okopava voćnjake i vinograde, što li već...
Ta me slika rastužuje: moj otac, sam, u selu od pedesetak ljudi od kojih su mnogi svoje vinograde
već odavno okopali, pa se polako spremaju kušati vino za Gospodnjim stolom...
Ne želim da ostane sam, želim da ima nekoga uza se. Koliko god on meni govorio: ”Zlato moje,
pa TI si jedina ljubav u mome životu”, znam da i on želi nekoga uz koga može ostarjeti. Pa samoća
je, već sada znam, najveći ljudski strah!
Nadam se da još ima vremena i nade da sastavi i taj posljednji komadić slagalice uspjeha jer će
tek tada od života dobiti sve što je ikada mogao tražiti.
Mada mu ni par dlaka više na glavi ne bi škodilo.
Antonija Bubalo, 3. razred
XI. gimnazija
Voditeljica: Ivana Babić
LiDraNo 2011. // 367
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Svaki drugi vikend
„Daj mi ruku.” - rekao je tiho.
„Misliš li da, kako godine lete, stvari gube svoju vrijednost?” - upitala ga je, dok se njezin pogled gubio u njegovom.
Sjedili su na terasi popularnog kafića i promatrali ljude koji su prolazili trgom. Svi u žurbi, imali
su neki cilj i odredište. On se pretvarao da mu je jako zanimljiva sredovječna gospođa s puno vrećica i djetetom koje je vukla za sobom. Istina je bila da je samo izbjegavao njezin pogled. Morali bi
sjesti i razgovarati. Zapravo, surova je istina da bi se trebali žestoko posvađati. Razgovarali su o
banalnim stvarima o kojima se govori kad si ljudi više nemaju što za reći ili kad izbjegavaju neku
temu. O vremenu. Ili o naslovnici Jutarnjeg. On je objašnjavao razliku između kave koju dobiju u
kafiću i prave kave, te da ono što oni trenutno piju, „nema ni k od kave” i ozbiljno se upitao što se
pak dogodilo s pravom brazilskom kavom? Njihov isprazan razgovor dosegnuo je vrhunac i da nije
bilo tužno, bilo bi smiješno.
„Možda. Ovisi.” - odgovorio je nezainteresirano. Gledao je negdje u daljinu, uopće ne shvativši dubinu i metaforu njezinog pitanja. Zar je to onaj isti muškarac, pitala se, koji ju je naučio da je
sigurno igrati po pravilima, ali svakako nije zabavno, kojem je mogla samo zatreptati očima i očekivati da će se pojaviti kao spasitelj, onako frivolno muški i u isto joj vrijeme održati lekciju o tome
kako bi stvarno već mogla naučiti što su to osovina i tlak u gumama!?
„A, odnosi?”- nastavila je pokušavajući održati razgovor.„Ha!?”- pogledao ju je iznenađeno, zaboravivši već njezino prethodno pitanje.
„Odnosi… Misliš li da se oni izližu s godinama?”- ponovila je nešto glasnije i napetije.
Zbunjen njezinim pitanjem i žustrinom kojim je ono bilo prožeto, premjestio se na suprotan stolac tako da su sad bili u poziciji u kakvoj se već dugo nisu našli - prepušteni sami sebi, pogledom
prikovani jedno za drugo. Pitanje je postavljeno, a tema otvorena - nisu imali kamo.
„Mislim da...”- započeo je, ali u istom trenutku prišla im je stara gospođa s košarom cvijeća u
jednoj i štapom u drugoj ruci.
„Joj, gospon, dajte kupite malo cvijeća za tu vašu lijepu gospodičnu”.
„Hvala, ne trebamo cvijeća. Gdje smo stali? Aha, da. Mislim da tvoje pitanje...”
„Ma dajte, kakav ste vi to gospon koji ovako lijepoj gospodičnici neće kupiti malo cvijeća?” -nastavila je bakica, ne obazirući se na intimnost situacije u kojoj se nalaze njih dvoje.
„Gospođo, ne želimo cvijeće.” - rekla je, ljubazno joj se nasmiješila i vratila pogled na njega.
„Uglavnom, ako ti misliš da...” - nastavio je.
„Ali samo 10 kuna za ove roze rožice, vidite gospon kak su divne. Sveže, jutros ubrane!” - ponovila je stavivši pritom tešku košaru na njihov stol.
„Vjerujem, ali stvarnom ne trebamo…” pokušao je razdraženo maknuti i nju i to cvijeće i tu košaru koja mu je zaklanjala pogled s njegove „gospodične”.
Shvatio je da mu to najviše smeta. To što je ne može više vidjeti.
Zbog košare s cvijećem.
„Bedastoće, svakom treba malo cvijeća.” - bila je uporna baka.
„Glava me počela boljeti. Mislim da ću krenuti.”- zaključila je iznervirano djevojka i posegnula
za svojom torbom.
„Ne, čekaj, molim te, sjedni!”- protestirao je, izvijajući malo vrat iznad košare ne bi li joj uhvatio pogled.
368 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Odjednom mu je palo na pamet da ne zna koje su joj boje oči. Naravno, zna da su plave. Ali više
nije bio siguran jesu li nebeskoplave, morskoplave, plavosmeđe, plavozelene ili tek odraz plave boje
na suncu. Nije se mogao sjetiti je li ona mala crna točka u desnom ili lijevom oku. Je li uopće crna
ili tek tamnosmeđa?
„Moje ruže su najbolje kvalitete, gospon. Ja vas uvjeravam. A ona susjeda Marica može pričati
što hoće, ali moje ruže...” nastavila je baka, nježno prebirući svoje cvijeće.
„Evo, probajte ako ne vjerujete!” - uvjeravala ga je.
„Ne, zaista, nije potrebno…” - odgovorio je, a za to vrijeme djevojka se već digla od stola i krenula.
Odjednom, kao da je nešto zaboravila, naglo se okrenula, pogledala ga ravno u oči (crna točkica
je bila u lijevom oku, kako je i mislio) i rekla:
„Sad vjerojatno nećemo razgovarati još neko vrijeme. Hoćemo, naravno. O kiši, ili crnoj kronici.
Ali bez brige, potrudit ću se da te doma dočeka prava brazilska kava. Iako kava uopće nije podrijetlom iz Brazila kao što mnogi misle. Zapravo je iz Etiopije. Vidimo se doma.” - kratko je zadržala
pogled na njemu i krenula dalje, ostavivši ga zbunjenog i samog.
„Onda, gospon, samo 10 kuna. Kaj velite?” nastavila je starica.
„Da, da, u redu, može dvije. Dvije bi bile u redu.” - rekao je i dalje ne shvativši u potpunosti što
se dogodilo. Napokon, pružio joj je dvadeset kuna, zgrabio jaknu i potrčao.
„Eva! Čekaj me.” - doviknuo je i napokon je sustigao.
„Tata, ipak mislim da me s moje 23 godine ne shvaćaš ozbiljno.” - rekla je prijekornim glasom i
nasmiješila mu se.
Neko su vrijeme hodali u tišini.
„Ma, znam ja tebe.” - odgovorio je kroz smijeh. Ti zapravo još uvijek želiš taticu koji će skakati
na svaku tvoju želju i dolaziti po tebe autom u pet ujutro kad se vraćaš iz diska i u isto vrijeme biti
slobodna, mlada, emancipirana žena. Jesam li blizu?”
„Možda sa svima ostalima moram biti odrasla i odgovorna, no dobro je znati da na svijetu postoji barem jedna osoba koju ću uvijek moći držati ovako, bez imalo srama, kad se dogodi nešto
strašno.” - reče Eva i primi tatu za ruku.
Ana Tikvić, 4. razred
Zagrebačka umjetnička gimnazija
Voditeljica: Branka Krstičević
LiDraNo 2011. // 369
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Tata
Zagasitom svjetlošću korača sjena.
Pust je Britanski trg.
Zagasitom svjetlošću korača muškarac
Pustim Britanskim trgom.
Na prozoru čekam.
Ugledam kako, zagasitom svjetlošću,
Pustim Britanskim trgom
Korača moj tata.
On sjaji u mraku.
Pružam ruke dolje,
Prema njemu
Na nebu.
On odmiče u mrak.
Ruke k meni ne pruža.
Nestajem s mračnog prozora
U toplinu doma.
Na zagasitoj svjetlosti
Pustog Britanskog trga
Gleda u zatvoren prozor, u mraku.
Čuva me moj tata.
Melina Ćuk, 2. razred
Gimnazija Tituša Brezovačkog
Voditeljica: Sandra Vukić Gjeldum
370 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Tri faze prijateljstva
Pravo prijateljstvo je poput površine jezera. Baciš li kamen u vodu ona će se uzburkati, ali će
se ponovno smiriti. Ipak, nisu sva prijateljstva takva. Neka su poput zrcala. Možeš ih popraviti ako
su razbijena, ali ćeš uvijek vidjeti pukotinu u odrazu. Treća vrsta su prijateljstva sklopljena iz koristi, bez povjerenja ili bilo kakvog razumijevanja. U životu sklapamo prijateljstva, prekidamo ih i
stvaramo nova.
Ovo je priča o prijateljstvu koje nikada nisam mogla oklopiti u jednu od ove tri grupe.
___
Sve je počelo prije nego što sam uopće znala što je prijatelj. Naše majke su se upoznale na prvi
dan vrtića. Odmah su „kliknule” jedna s drugom. Obje su imale vrlo znatiželjne i hiperaktivne kćeri.
Mi smo imale mnogo toga zajedničkog pa nam se nije bilo teško slagati. No uz sve naše sličnosti,
bile smo potpuno različite.
Moje ime je Ana i ja sam bila vrlo divlja kao dijete. Voljela sam životinje, zanimalo me slikanje i
stalno sam bila vani. Petra je naprotiv bila zainteresirana za modu i šminku puno prije nego što je
trebala biti. Bila je mala princeza koju su svi obožavali.
U početku su se suprotnosti privlačile. Bile smo nerazdvojne. Provodila sam više vremena s
njom nego s bilo kim drugim. Nismo ni na koga obraćale pažnju, radile samo što smo htjele. Bile
smo u samo našem, posebnom, malom svijetu. I ja sam s tim bila više nego zadovoljna. Godila mi je
sva ta pažnja više nego što bih htjela priznati.
Godine u vrtiću su brzo prošle. Prvim sam danom u prvom razredu bila oduševljena. Većina je
odmah Petru okrunila kao kraljicu razreda, a pošto je ona uvijek bila uz mene, postala sam vrlo popularna. Bila sam dobra učenica, pa su me profesori voljeli. Bila sam otvorena i vedra, pa su me i
iz drugih razreda voljeli. Moj svijet se činio savršenim. Upoznale smo mnogo druge djece i odlučile
smo primiti još djece u naš mali svijet. Prva je bila Nina. Ona i Petra su bile vrlo slične. Obje su imale dugu plavu kosu i smeđe oči. Živjele su u istoj zgradi, ali je Petra ipak više vremena provodila sa
mnom. Ulaskom u naš krug postala je mnogo zanimljivija i važnija ostatku razreda. Znala sam da
je Nina bila ljubomorna, ali nisam ništa učinila u vezi toga. Mislim da sam uživala što je netko bio
ljubomoran na mene.
Uspon u društvu Nini je dao više utjecaja nego što bi netko takav trebao imati. Počela je širiti priče i tračeve o meni. Jednom prilikom je svima odala tajnu Petrine simpatije i okrivila mene.
Zato što se nisam bojala velikih pasa, počela je svima govoriti da me je odgojio čopor vukova. Kada
sam pronašla mače na ulici i odnijela ga doma, rekla je svima da sam ga ukrala iz dućana za kućne
ljubimce. Petra se počela polako udaljavati od mene. Bila sam toliko ljuta da sam Ninu izbacila iz
društva, iz svijetla reflektora. Još uvijek sam imala više prijatelja i `političke moći´ od nje i nije mi
bilo teško oduzeti joj povlastice koje dolaze s mojim prijateljstvom. Petra i ja smo se opet zbližile i
sve se izvana činilo sjajno, ali ja sam znala da to više nije bila ista povezanost.
Tako su prošle dvije godine moga školovanja u osnovnoj školi. U trećem smo razredu ponovno
otvorili vrata svojega svijeta i unutra je ušla Helena. Petra Helenu nije mogla podnijeti, ali sam vidjela kako je Helena uvijek bila sama, bez prijatelja. Zamolila sam Petru da joj da šansu, samo malo
vremena da se dokaže. Pristala je, ali nevoljko.
Bila sam presretna. Helena mi se činila kao savršena prijateljica. Bila je zaigrana, divlja, otvorena, ali i šminkerica. Čista mješavina mene i Petre. Iako joj je pristala dati šansu, Petra Helenu nije
LiDraNo 2011. // 371
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
ni pogledala ako je ja nisam zatražila. To me jako rastužilo i nisam mogla vjerovati da moja razdragana Petra može biti tako hladna. Sve sam činila kako bih im pomogla. U mojim očima one bi bile
odlične prijateljice i napravila sam sve kako bi to one shvatile.
Jedne večeri, u četvrtom razredu, Petra me nazvala i pitala me bih li išla van. Htjela sam s njom
razgovarati, pa sam pristala. Našle smo se u parku ispred njezine zgrade i sjele na drvenu klupu.
Snijeg je polagano padao oko nas. Mi smo bile zaštićene krošnjom zimzelene jele. Neko se vrijeme
ugodna tišina protezala između nas dok ona nije progovorila. Ono što je rekla, potpuno me šokiralo.
„Misliš li ti mene zamijeniti Helenom?” Pitala me polako, kao da isprobava okus riječi u ustima.
Naglo sam se okrenula da je pogledam i skoro pala s klupe kad sam vidjela da ima suze u očima.
„Što? Naravno da ne!” Gledala sam ju sa širom otvorenih očiju i usta. Vjerojatno sam bila vrlo
smiješna, ali me nije bilo briga.
Petra je mislila da je želim zamijeniti. Petra je mislila da je želim zamijeniti! Petra je mislila da
je želim zamijeniti!! Misao mi se ponovno iznova ponavljala u glavi. Petra je mislila da je želim zamijeniti?
„Ne! Ti si mi najbolja prijateljica! Kako možeš tako nešto pomisliti? S Helenom se družim zato
što mislim da bi se vas dvije mogle odlično slagati! Nije imala prijatelja i htjela sam joj pomoći. Nikada te ne ću zamijeniti.” Pred kraj moje tirade Petra je počela otvoreno plakati i sad je žurno brisala
suze s rukavom svoje crvene jakne.
„Molim te, daj joj šansu. Uvjerena sam da će ti se svidjeti kad je malo bolje upoznaš.” Uzela sam joj
ruku u svoju i počela umirujuće prelaziti palcem po njenom dlanu. Nasmiješila mi se i klimnula glavom.
„Dobro. Dati ću joj šansu.” Počela sam se smijati i ponavljati „Hvala ti,” dok sam je povukla u zagrljaj. Ona se također počela smijati i brisati zadnje suze s obraza. Nakon toga smo ustale i otpratila sam je do ulaza u zgradu prije nego sam otišla doma. Tek kad sam došla doma, shvatila sam da
sutra počinju zimski praznici. Odmah sam pomislila kako nisam mogla poželjeti bolji božićni dar.
Vrijeme drugog polugodišta je brzo došlo i željno sam iščekivala vidjeti razvoj događaja s Petrom
i Helenom. Što sam vidjela neizmjerno me razveselilo, ali mi se želudac odjednom zgrčio. Helena i
Petra su bile u centru pozornosti, opisujući nešto, mašući rukama da nešto naglase. Opet sam osjetila onaj neugodan osjećaj u želucu, ali sam ga otpisala nervoznosti zbog škole. Tada sam mogla
vrlo uspješno lagati sama sebi. Prišla sam grupi cura koje samo što se nisu valjale po podu od smijeha. Znatiželjna, pitala sam ih što se događa. Kad su shvatile da sam to ja, bacile su mi se oko vrata
i počele mi zahvaljivati što sam ih pokušavala tako uporno spojiti. Sve gori osjećaj panike uspješno
sam zanemarila te ih pratila u školu nakon zvona.
Od toga dana stvari su se promijenile. Osjećala sam to i znala da bih trebala biti zabrinuta, ali
sam i to ignorirala. Znala sam da nešto nije u redu, ali si nisam htjela raspršiti tu dobro smišljenu
iluziju koju sam počela viđati umjesto stvarnosti. Dok su se Helena i Petra međusobno zbližavale,
udaljavale su se od mene. Nisam to htjela vidjeti, pa si nisam ni dopustila. Propuštala sam sve više
izlazaka kako ne bih vidjela, čula i osjetila kako se razdor između nas sve više povećava. Niti jedna
me nije pitala što se sa mnom događa i jesam li u redu. Niti jedna me nije nagovarala da idem van
nakon što sam nesigurno odbila. Nakon nekog vremena su me potpuno prestale zvati i to je boljelo.
Znala sam da je gotovo i da nema povratka. Osjećala sam se iskorištenom i odbačenom, ali me nije
bilo briga. To me nije spriječilo da osjećam duboku ljubomoru i ljutnju. Nisam se ljutila samo na njih
nego i sebe. Znala sam da smo se previše udaljile i da je to bila djelomično moja krivica. Dio mene je
372 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
govorio da sam se trebala više truditi da održim to prijateljstvo, dok se drugi dio bunio da ja nisam
nametljiva i da su one, da su htjele, mogle učiniti puno više da ga spase.
Mislim da je u jednom trenutku ovo prijateljstvo prošlo sve tri faze i to mi smeta. Ni jedno prijateljstvo to ne bi moglo preživjeti i katkad se ljutim na sebe što nisam prije prepoznala znakove.
Nakon prekida s Petrom i Helenom mnogo se toga dogodilo i puno sam toga prošla, ali to nije ova
priča.
Iva Perica, 1. razred
XII. gimnazija
Voditeljica: Marijana Šarac
Diana Trohar, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 373
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Ulična balada
Zmislim se, tuklo je podne,
sunce je svetlilo kak da ga više nebu nigdar.
Za vuglom je mužikaš skrivečki zvadil violinu,
pored nje postavil kofer, pohaban, lačen i star.
Zdavna su zginule kiše,
samo note z daljine podsete na njih.
Podsete kak miriše jesen,
kak pozabit se nemre nigdar zgotovljeni stih.
Ja iščem nade v srcu stare balade,
samo su tužne ljubavi prave.
Kaj mi to vredi, ja rajše bi htela,
da znova te najdem, izvan senja.
Život prije tebe kak prazni papir,
najslajše si reči spisal do pol.
Negdi je onda puknulo pero.
Taj nigdar zgotovljeni poslednji stih…
Žal mi ni ak srećen si sad
i mene je sreća poluknuti znala.
Štela bi znati dal zmisliš se kad,
bi vrnul koju vuru, koji dan?
Ja iščem nade v srcu stare balade,
samo su tužne ljubavi prave…
Zmislim se - sjetim se
Svetlilo - svjetlilo
Nigdar - nikad
Vuglom - uglom
Skrivečki - potajno
Kofer - kovčeg
Lačen - gladan
Zdavna - odavno
Zginule - otišle, prestale, umrle
Pozabit - zaboravit
Zgotovljeni - završen, dovršen,
gotov
Iščem - tražim
Rajše - radije
Znova - ponovo, opet
Najdem - nađem
Senja - snova (Senje - snovi)
Najslajše - najslađe
Reči - riječi
Spisal - napisao
Žal - žao
Srećen - sretan
Poluknuti - pogledati
Vrnul - vratio
Vuru - sat
Štela - htjela
Dorotea Kovačićek, 4. razred
Željeznička tehnička škola u Zagrebu
Voditeljica: Ingrid Boban
374 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Snježana Horvat, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 375
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
Zapis dežurnog učenika
14.12. 2010. - Jutarnja smjena (8,00-13,55), porta, 2. kat
1. sat
- Prvi sat je prošao relativno mirno s obzirom na okruženje.
- Zašto cigla pri padu u vodu napravi koncentrične kružnice, a kad padne u snijeg, napravi obris
površine? Zbilja nema logike...
- Zašto svi crtaju srca i ostale organe (nitko još nije nacrtao faustalni organ, hvala Bogu). Zar
svi misle da su veliki umjetnici ili jednostavno imaju ne toliko jednostavne psihičke i socijalne probleme. Problem nije u meni već u njima. Siguran sam.
2. sat
- Ova bilježnica nije sređena prostorno. Tu se definitivno trebaju poduzeti određene mjere.
- Neki učenici, koji su po mom nagađanju redari, jer nose spužve, rade velike devijacije na putu
do WC-a te im se slučajno na putu nađe kantina.
- Dobio sam quest od gospođe Tajnice da čitam oglasnu knjigu što sam odmah uradio kao mala
marljiva pčelica. Mogu služiti kao uzor ostalim portirima.
- Pri ulasku u razred za vrijeme čitanja oglasa o cjepljenju primjećujem da je to oglas za neke
STD bolesti, što je je veoma pametan oglas jer za to nema leka apoteka.
- II. b razred izlazi iz učionice te Božo Levaković, učenik navedenog razreda, prilazi meni (danas
neplaćenom osoblju škole) i smije mi se jer je vidio moju sliku dok sam bio mlad (10 godina). Zbilja
mu ide taj crni humor.
- Bio sam veoma zaprepašten kada mi je g. Luka Sabljić rekao da mu je na granici sa 2 hrvatski,
matematika, filozofija i kemija. Momak je inače odlika učenika i sportaša te je uz to i ministrant u
crkvi te mu je Božja riječ svetinja. Siguran sam da će mu Bog osobno pomoći s problemima u školi.
Njemu je jedino stalo do hrvatskog jer mu to treba za upis na željeni fakultet (u ovom slučaju Teologija).
- Pred kraj sata u školu (na 2. kat) dolazi profesor Skukan.
3. sat
- prof. Maričić dolazi na 2. kat. Profesorica je promijenila boju kose!
- Profesorica mi je rekla da je bilo problema s bilježnicama dežurstva prošle godine, no to mene
ne brine jer ne pišem nikakve prostote, već veoma pametne dosjetke i teorije. Osim toga na meni
je ovdje teret zapisivanja događaja, a jedan važan segment zapisivanja je zaključivanje. Ja samo
radim svoj posao, kao što mi je i obveza. Ja sam Herodot svog vremena!(Primjena sarkazma nigdje
nije zabranjena.)
- Mislim da imam rak pluća (i da je već metastazirao). Zadnja dva dana nimalo lijepo kašljem.
Bojim se da ću umrijeti. Kako će ovaj svijet funkcionirati bez mene? O.K. Ovo je zvučalo krajnje egocentrično, ali što ću - nisam Dobar Samaritanac i ne pretvaram se da jesam.
- Božo Levaković opet nije na satu, iako je na 1. katu, njegov se prepoznatljiv i krajnje upečatljiv
smijeh čuje do 2. kata.
- prof. Kostanić je donijela neke biljke, nestručnom oku neprepoznatljive, i postavila ih je među
ostalo cvijeće.
376 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Literarni radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Veliki odmor:
- Na 2. katu nema problema.
- Određeni ljudi sjede civilizirano na klupama, dok oni manje civilizirani sjede na stepenicama.
Planiram si ostatak dana.
4. sat
- Ništa se ne događa.
- Vegetacija 45 minuta.
5. sat
- Bacite oko na 4. sat
- Antun je dobio 10000000000000000000 funti na kladionici(OPET!). Rumunjska 4. liga - Bugarska FL vs. Romska vatra. Osobno je namjestio utakmicu. Bilo mu je dosadno prošlu nedjelju pa
je namjestio da Real primi pet golova, ono čisto iz dosade.
- Neka žena od 50 godina (otprilike) bila je kod psihologice. Pitala me veoma ljubazno gdje se
nalazi ‘’Psihologija’’(referira se na učionicu) prošli sat te sam joj odgovorio uljudno kao gospodin
na 988 broju (i nisam naplatio 4HRK po minuti).
- Fran Maček se mentalno sprema za njemački jezik kat ispod.
Ivo Pernar Škarica, 2. razred
III. gimnazija
Voditeljica: Katica Kosić
Tin Lončar, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 377
378 // LiDraNo 2011.
o
k
s
m
a
r
d
i
n
č
a
n
i
d
e
j
Po
i
p
u
t
s
a
n
i
k
s
n
e
sc
a
l
o
k
š
h
i
j
n
d
e
učenika sr
LiDraNo 2011. // 379
Nera Nikolić, XI. gimnazija
Ivan Lukić: Grube riječi bole više od šamara...ili
stranica dnevnika
Voditelj: Matija Grgat
Christian Jalžečić, III. gimnazija
Ishmael Beah: Sutra je novi dan
Voditeljica: Maja Ilić
Dora Sabljić, IX. gimnazija
Tin Ujević: Pobratimstvo lica u svemiru
Voditelj: Zlatko Dobrotić
Iva Olujić, I. gimnazija
Wislawa Szymborska: Ljubav na prvi pogled
Voditelj: Ivan Janjić
Ivan Hilje, XI. gimnazija
Bertolt Brecht: O sirotom B.B.
Voditeljica: Iva Šoljan
Antonio Ivan Miletić,
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Roman Simić/ Antonio Ivan Miletić: Ljubavna igrica
Voditeljica: Diana Herak-Jović
Viktorija Radman, III. gimnazija
Branka Jakelić: Krilate sandale
Voditeljica: Maja Ilić
Katarina Strahinić, XVI. gimnazija
Miroslav Krleža: Vučjak (monolog Marijane)
Voditeljica: Jadranka Tukša
Rea Kamenski Bačun, Gimnazija Tituša
Brezovačkog
Wislawa Szymborska: Sretna ljubav
Voditeljica: Sandra Vukić Gjeldum
Sara Vručinić, Klasična gimnazija
A.S. Jesenjin: Kačalovljevu psu
Voditeljica: Nevenka Šuvajić
Filip Grgić, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
P. Calderon de la Barca: Život je san
Voditeljica: Goranka Lazić
Kristina Lepur, Prirodoslovna škola Vladimira
Preloga
Branka Primorac: Divlje godine
Voditeljica: Goranka Lazić
Miro Čabraja, Graditeljska tehnička škola
Sanja Pilić: Fora je biti faca, zar ne ?
Voditelj: Ante Kekez
380 // LiDraNo 2011.
Karlo Mlinar, X. gimnazija „Ivan Supek”
Antonio Amurri: Suprug(a) gunđalica
Voditelj: Andrea Kosović
Lara Krušelj, X. gimnazija „Ivan Supek”
Ranko Marinković: Glorija
Voditeljica: Andrea Kosović
I
N
E
Đ
A
R
NAG
o
k
s
m
a
r
d
i
n
č
a
n
i
d
e
j
o
P
i
p
u
t
s
a
n
i
k
s
n
e
sc
a
l
o
k
š
h
i
j
n
d
e
r
s
učenika
Leopold Rotim, Srednja škola
Sesvete
Ante Tomić: Ooooooojjj!
Voditeljica: Leda Franić
Vid Ćosić, Obrtnička škola za
osobne usluge
Milan Begović: Bez trećega
Voditeljica: Marina Duplić
Arijana Prekazi, Gimnazija Lucijana
Vranjanina
Ivana Simić Bodrožić/Diana Herak
Jović: Hotel Dunav
Voditeljica: Diana Herak-Jović
Ivan Čuić, V. gimnazija
Mak Dizdar: Slovo o smijehu
Voditeljica: Vesna Muhoberac
Zvonimir Medvidović, Hotelijerskoturistička škola u Zagrebu
J.D. Salinger: Lovac u žitu
Voditeljica: Dragica Nemec
Tanja Abazi, Klasična gimnazija
Dorta Jagić: Rat u tramvaju broj 11
Voditelj: Dario Budimir
Emina Omerović, X. gimnazija
„Ivan Supek”
Moliere: Kaćiperke
Voditeljica: Andrea Kosović
LiDraNo 2011. // 381
382 // LiDraNo 2011.
o
k
s
m
a
r
d
i
n
p
Sku nastupi
i
k
s
n
e
c
s ika srednjih škola
učen
LiDraNo 2011. // 383
Dramska skupina XI. gimnazije
M. Perkušić: Na Badnju večer
Voditelj: Matija Grgat
Dramska skupina Gimnazije Lucijana Vranjanina
Učenički rad: Da mi je znati...
Voditeljica: Dragica Dujmović Markusi
Dramska skupina Veterinarske škole
G. Jurić: Uvod u opću situaciju
Voditelj: Gabrijel Jurić
Dramska skupina XIII. gimnazije
Skupni učenički rad: Priroda i društvo
Voditeljica: Ana Đordić
Dramska skupina Gimnazije Tituša Brezovačkog
Učenički rad: Zašto je Zemlja okrugla
Voditeljica: Sandra Vukić Gjeldum
Dramska skupina ŽOG Družbe sestara milosrdnica
H. Marić: Vrijeme je,zar ne ?
Voditeljica: Helena Marić
Dramska skupina Prirodoslovne škole
Vladimira Preloga
Skupni rad učenika: Od kolijevke pa do groba...
Voditeljica: Svjetlana Jeleč
Dramska skupina II. gimnazije
Euripid: Elektra
Voditeljica: Ana Širinić
Dramska skupina Srednje škole - Centar za odgoj
i obrazovanje
M. Krleža: Ni med cvetjem ni pravice
Voditeljica: Jadranka Bižić
Dramska skupina V. gimnazije
Razni autori: Broj-a-lica
Voditeljica:Vesna Muhoberac
Dramska skupina Linigre
Skupni rad učenika: Princeza
Voditelj: Denis Patafta
Dramska skupina Hotelijersko-turističke
škole u Zagrebu
Lj. Lež-Drnjević: Ti i ja ili sve je bolje od šutnje
i straha
Voditeljica: Ljiljana Lež-Drnjević
Dramska skupina Graditeljske tehničke škole
Učenički rad: Glava u smeću, kuna u džepu
Voditelj: Ante Kekez
Dramska skupina X. gimnazije „Ivan Supek”
A. Amurii: Kako ubiti suprugu
Voditeljica: Andrea Kosović
384 // LiDraNo 2011.
I
N
E
Đ
A
R
NAG
o
k
s
m
a
r
d
i
n
p
Sku nastupi
i
k
s
n
e
c
s ka srednjih škola
učeni
Dramska skupina I.gimnazije
M. Begović: Kvartet
Voditelj: Ivan Janjić
Dramska skupina III. gimnazije
S. Bilić: Koji film sad vrtiš u glavi
Voditeljica: Maja Ilić
Dramska skupina Srednje škole Sesvete
S. Kane: 4.48
Voditeljica:Leda Franić
LiDraNo 2011. // 385
386 // LiDraNo 2011.
*
I
N
E
Đ
A
R
G
A
N
i
v
o
d
a
r
i
k
s
r
a
n
i
v
o
n
i
n
l
a
t
s
o
Sam njih škola
d
e
r
s
a
k
i
n
e
č
u
ni
e
đ
a
r
g
a
n
i
u
s
i
v
o
eni rad
*svi prijavlj
LiDraNo 2011. // 387
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Biti svoj i biti nečiji
(Ana Karenjina - jučer i danas)
„Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”
Već prvom rečenicom pisac nas uvodi u srž problematike - in medias res- odmah naglašavajući
da, kao i inače u životu, postoji najčešće jedan način da stvari činimo ispravno, dok nam se za pogreške otvara pregršt krivih skretanja i stranputica.
Vidimo da je prije svega Ana Karenjina roman o životu i svim njegovim različitim aspektima.
Zato ćemo krenuti od tamo gdje život počinje - a život počinje u obitelji, dok opet obitelj počinje
u braku, brak u ljubavi, a ljubav u odricanju. No ono što napisano na papiru djeluje jednostavno, u
stvarnosti teško zaživljava.
Tolstoj nam prikazuje rusko aristokratsko društvo kasnog devetnaestog stoljeća u kojem su redom ocrtani svi sami propali brakovi. Najbolje se to vidi na vjenčanju Levina i Kiti kada, ulazeći u
misli sporednih likova, saznajemo da su i ti - danas otuđeni supružnici - na dan svojega vjenčanja
bili zaljubljeni i puni nada, nada koje su propadale kako je vrijeme teklo dok se na kraju nisu predali i
samo pustili da se stvari događaju same po sebi. U taj opis uklapa se većina brakova- Doli, saznavši
o muževoj nevjeri, nakon prvotnog šoka mu oprašta. Ali nije to bio oprost, to je bila prekretnica led je probijen i oboje su (Doli i Oblonski) znali da je taj takozvani oprost bio napokon odustajanje
od braka. I sad su i oni kao i većina drugih nastavili živjeti otuđeni - ona svjesna da ju on vara, on
svjestan da ona to zna, oboje u nijemom dogovoru održavajući privid normalnog braka da zadovolje neka umjetna društvena pravila. Tako su i oni postali dio predstave u kojoj svi sve znaju, a opet
i dalje glume jer im je lakše ne suočavati se s istinom. Tu vidimo društvo kao jedan ogroman teret,
društvo koje postavlja ljudima očekivanja koja su nedostižna i zato ih unesrećuje, a rezultat svega
toga je da svi žive u jednoj ogromnoj laži, osuđujući na drugima ono što i sami čine.
Napokon tu se nađe Ana Karenjina, preiskrena i suviše prirodna da robuje tim istim okovima
koje društvo nameće, i ona se odlučuje istupiti i napraviti ono što se nitko drugi nije usudio - prekinuti tu laž. I zato ju je društvo još više osudilo - jer se usudila skinuti masku i jer su u toj ženi, ženi
koja je izgubila svoj ugled i dostojanstvo, ugledali - sebe.
No krivo bi bilo osvrnuti se samo na vanjske utjecaje kad su upravo oni unutarnji i individualni
oni ključni. Osvrnimo se na „brak” Ane i Vronskog. Rekli smo još na početku da je za brak potrebna
ljubav, koju su oni bez sumnje imali, ali ono što je na kraju postalo uzrokom sloma njihova „braka”
bilo je odsutstvo odricanja. U tom vremenu kad je, mogli bismo čak reći, u modi bilo biti originalan
i svoj, odricanje je bilo posebno težak zadatak. Ali suživot bez odricanje je nemoguć, jer suživot
je brisanje granica između dva bića, zaboravljanje na riječi „moj” i „tvoj”, od tog trenutka čovjek
treba biti spreman na „mi” i na „naše”. A možda je to još teže jer vrijeme kad ljudi najčešće ulaze
u brak je upravo vrijeme kada napokon počinju dobivati ideju o tome tko su, što vole, što žele, što
imaju... I onda upravo u trenutcima kada postanemo ono što jesmo, kada postanemo pojedinci - individue, upravo tada se od nas traži da se toga odreknemo. Možda je baš negdje u tome skriven temelj uspješnog braka - naći ravnoteži između vjernosti sebi samome i pripadnosti nekome drugom.
Osobine poput ponosa, tvrdoglavosti, sumnjičavosti, nepovjerenja, uvijek vrebaju iz prikrajka. Svađe umjesto da završe popuštanjem i kompromisom, završavaju pobjedom i porazom (kako se to
dogodilo kod Ane i Vronskog), rađa se rivalstvo, a svaka izgovorena rečenica samo je dio natjecanja. Brak na taj način postaje ratna zona. I sve dok postoji natjecanje i ne postoji ravnopravnost,
ne postoji ni suživot. I nakon svega, opet kao i u prvom slučaju, dolazi do otuđenja, a to je početak
kraja. S druge strane, gledajući na brak Levina i Kiti možemo vidjeti kako se oni drukčije suočava-
388 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
ju sa situacijom. Oni su spremni na odricanje, na kompromis. Sve što ih muči rasprave -s ciljem da
olakšaju onome drugome, a ne da netko od njih pobijedi u svađi. A opet, u braku koji je prema svemu što smo do sada zaključili upravo onakav kakav treba biti, imamo Levina koji je na pragu samoubojstva. I sad opet vidimo raznolikost života, jer ono što prijeti ovom braku, sasvim je drugačije
prirode. Ovaj put su to Levinova filozofska promišljanja o životu, nedostatak smisla u svijetu koji ga
okružuje. Srećom Levin dolazi do prosvijetljenja i on izlazi iz krize. I tu knjiga završava, ostavljajući
njihov brak da visi u zraku.
I što na kraju zaključiti? Jesu li oni upjeli? Jesmo li napokon doživjeli ijedan sretan brak, vidjeli
začetak sretne obitelji o kojoj pisac govori već u prvoj rečenici? I tako, svaki put kad smo čitajući
ovu knjigu pomislili da shvaćamo koju nam poruku pisac šalje, pomislili da smo saznali opću formulu za „pravi put”, pisac bi nas iznenadio nekim sasvim drugim problemom koji na sve ono prije baca
drugo svjetlo, onemogućivši nam tako da napravimo od života šablonu - upravo u toj neočekivanosti prepoznaje se životnost romana, baš zbog toga on djeluje tako realno. Gledajući unatrag na ovaj
roman, mogli bismo reći da nam pisac kroz Levinove pokazuje pravi način suočavanja sa bračnim
životom, a kroz Karenjine i Oblonske primjere propalih brakova. Možda to zaista i jest bila njegova
početna namjera, ali ponirući dublje nailazimo da naglasak ove priče nije bio toliko u moraliziranju,
nego u tome da natjera ljude da suosjećaju, a ne osuđuju. Moral je varljiv, ono što je danas moralno, možda će jednog dana biti osuđeno sa zgražanjem. Jedino što možemo činiti sa sigurnošću da
ne griješimo jest imati razumijevanja za čovjeka.
Život je raznolik, šaren, zbrčkan, pun sitnica i slučajnosti kojima se vječito trudimo dati smisao,
a rijetko uspijevamo. Objasniti ga je nemoguće, naučiti kako ga savršeno živjeti još manje. Ali ne
moramo sve znati obrazložiti riječima, pa čak ni mislima, ponekad je dovoljno da samo osjećamo.
Jer one stvari koje su vrijedne toga da nam budu skrivene, nećemo pronaći logikom.
Andrijana Brkić, 4. razred
V. gimnazija
Voditeljica: Smiljana Karlušić Kožar
Marin Regović, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 389
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Razgovor s dr. sc. Dan ijelom La ba šem, profesorom Novinarske
e tike i O snova k omunik ologije na Hrvatskim stu dij ima
Face(book) to Face(book)
„Volio bih kada bi se mladi više fizički družili jer nema ljepšega iskustva od
biti zajedno, ali u stvarnosti.”
Facebook je postao neizostavna pojava u mom životu, onoliko neizostavna koliko je prije samo
nekoliko godina bio mobitel, a prije njega fiksni telefon. On je glavno sredstvo komunikacije, pruža
mnogo mogućnosti, jednostavan je za korištenje, a besplatan. Međutim, ponekad (iako vrlo rijetko)
otkrijem da netko nema profil na fejsu i taj uistinu veliki problem odlučim odmah riješiti, jer mi se
čini da oni koji nisu na FB-u trpe od nedostatka života, koliko god to zvučalo paradoksalno. Osim
toga, ako nekoga natjeram da napravi račun na Facebooku, uštedjet ću brojne kune koje bih inače
potrošio na SMS-ove i pozive (iza svakog čina stoji neki sebični motiv). Problem se javlja kad mi taj
netko postavi vrlo jednostavno pitanje: „Zašto?” I zaista - zašto? Jesam li i ja samo podlegao općoj
pomami za novim oblikom komunikacije, je li u pitanju samo moda ili je Facebook ipak nešto više?
Kako pitanja ne bi ostala bez odgovora, odlučio sam o toj temi popričati sa stručnjakom - dr. sc.
Danijelom Labašem, profesorom na Hrvatskim studijima.
Profesor ste Osnova komunikologije pa vjerujem da ste se već bavili pitanjem zašto je
Facebook toliko popularan.
Reći ćete da se šalim, ali moj bi prvi, spontani odgovor bio: Facebook je popularan zato što je popularan. Hoću reći, zato što je razvikan, moderan i suvremen. Nadasve zato što je privlačan. Dobro je osmišljen i, premda pripada virtualnome svijetu, kao da nudi mogućnost stvarnoga druženja
sa svima koji su u tom času s nama „na mreži”.
Počeli ste s dobrim stranama. Ipak, čuje se i mnogo prigovora na ovakav oblik komunikacije.
Možemo li uopće govoriti o pravoj komunikaciji?
Kada govorim o Facebooku, rado citiram poznatoga televizijskog voditelja Roberta Knjaza koji
je upozorio da nam je danas komunikacija s face to face prešla na Facebook to Facebook. Dakako,
takvo stanje ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Ipak, Facebook je doista koristan, ne samo
kao komunikacijska nego i socijalizacijska, društvena mreža. Osim toga, ne bismo smjeli nikako zanemariti ni činjenicu da je Facebook važan jer se njime danas služi više od 400 milijuna korisnika
diljem svijeta.
Što tjera tako velik broj ljudi, posebice tinejdžera, da tijekom većine svog slobodnog vremena,
a često i u školi, na kavama i sličnim društvenim događanjima, budu spojeni na Facebook?
Facebook je postao ne samo sredstvom socijalizacije nego i sredstvom zabave, pa ga neki mladi tako i doživljavaju i koriste. I dok je kod nekih to još uvijek bezazleno i tek ispunjavanje dijela
slobodnog vremena, u kojemu se bave i drugim stvarima, kod nekih se mora upozoriti i na moguću ovisnost. Nerijetko čujem da su se tinejdžeri dogovorili kako će se „naći na fejsu” nakon škole.
Mene, koji sam navikao na tradicionalnije vrste susreta, to zna začuditi. Osobno bih volio kada bi
se mladi više fizički družili, jer nema ljepšega iskustva od biti zajedno, ali u stvarnosti. Što će nam
fejs kada smo već zajedno, kada se ionako družimo?
Osim ovisnosti o virtualnom svijetu često se govori i o gubljenju privatnosti na Facebooku.
Što mislite o tome?
Dakako da postoji negativan utjecaj na privatnost. To pitanje zaslužuje posebnu pozornost, posebno danas kada nas mediji doslovce teroriziraju privatnošću sve većeg broja ljudi, posebno onih
390 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
s takozvane estrade. Mnogi adolescenti ne prave razliku između stvarnog svijeta i svijeta medija.
Ponekad se čini da žive u virtualnom svijetu u kojemu si dopuštaju i one stvari koje si u stvarnim
životima ne bi nikada dopustili. U svakodnevnome životu, osim s intimnim prijateljima, ne govore
tako otvoreno o sebi, svome identitetu, željama i problemima, kao što je to slučaj na Facebooku.
Njihova otvorenost i pretjerano iznošenje jako osobnih podataka graniči s naivnošću, kao da previše naivno pomišljaju kako im je dovoljna zaštita od svih i svakoga, pa i od njih samih, zaslon na
računalu. A to nije tako.
Kako se onda zaštititi?
Vrijedi, kao i uvijek, preporuka: budite oprezni, kao što ste oprezni i u stvarnome životu, recimo
u druženju, kada izlazite pa upoznajete nove i nepoznate ljude. Kao što u tim prilikama ne nailazite
uvijek na dobronamjerne osobe, ni na Facebooku ne morate nužno naići na dobronamjerne virtualne sugovornike.
Čini mi se da Facebook olakšava širenje mržnje. Kakva su Vaša iskustva?
Na žalost, tako je. Nova komunikacijska sredstva, osim niza pozitivnih strana, imaju i one negativne. Jedna od njih je upravo i širenje mržnje putem interneta. I kod nas se našao „tamo netko”,
dakako anoniman, koji je otvorio profil na fejsu „Ljudi kojima Luka Ritz ide na živce” i odmah stvorio grupu koja je ubrzo imala više stotina članova. Zastrašujuće je što je učlanjivanje u tu morbidnu grupu raslo iz minute u minutu, no još je gore što je administratori nisu odmah zabranili jer je
bila prepuna govora mržnje i poticala na nasilje. Istina je da je internet velika mreža i da se mnoge
kukavice mogu skrivati iza lažnih profila i upravo takva mogućnost „igranja skrivača” jedan je od
velikih nedostataka Facebooka.
Kakvo bi onda ponašanje trebalo izbjegavati?
Još je Aristotel rekao da u svemu tražimo „zlatnu sredinu”. Nađimo je i na ovome području i ne
priklanjajmo se nikakvim ekstremima, onima koji nas nagovaraju da vrijeđamo druge ili nas potiču
na agresivno i neprihvatljivo, neetično ponašanje. Najbolje se voditi poznatim pravilom: „Ne čini
drugome što ne želiš da drugi učini tebi.”
Iako su rijetki, ipak postoje tinejdžeri koji nemaju otvoren profil na Facebooku. Jesu li zbog
toga pomalo isključeni iz društva?
Ja ne bih bio tako radikalan, osobito zbog toga što postoji toliko drugih načina da se bude u
društvu tako da Facebook možemo smatrati samo jednim od njih, ali nikako presudnim. Nije dobro,
pa ni pametno, nijednom mediju pripisivati obilježje „božanskoga”. Facebook, kao i ostale medije,
treba demistificirati. Treba jasno naučiti da oni predstavljaju stvarnost, ali nisu stvarnost, posebno nisu sva naša stvarnost. Jer, naša je stvarnost puno bogatija. Dijelom ju tvore i mediji, ali samo
dijelom, ne u potpunosti.
Osim za svakodnevnu komunikaciju Facebook služi i za informiranje ljudi. Kakva je njegova
uloga na tom polju u usporedbi s masovnim medijima, novim i starim?
Mnogi se pitaju moramo li se bojati tehnoloških inovacija ili nam se pribojavati demokratske,
jezične i kulturne razine današnjih medija. Postoje oni koji misle da internet općenito, pa i Facebook, predstavljaju potencijalne ili stvarne prijetnje tradicionalnim medijima. Tradicionalni mediji
optužuju internet da uništava kvalitetu informacija širenjem neutemeljenih, nepouzdanih, lažnih i
neprovjerenih informacija, da se često potkrada rad drugih kako bi se nezasluženo zarađivalo te da
se svako sučeljavanje svodi na agresivne i nasilne polemike, osobito na forumima. Izvan svake je
sumnje da je svaka ova optužba barem dijelom utemeljena. No, jesu li zaista nove tehnologije uvele ovu vrstu devijacija u informativni sustav? Zar sve ove devijacije nisu već solidno ugniježđene u
tradicionalnim medijima?
A tko je za takvo stanje odgovoran? Ili bi trebao biti odgovoran?
Odgovornost je na svima: na tradicionalnim medijima jer se, općenito gledano, boje modernosti, a u odnosu na svemrežje često su površni pa informacije što se nalaze tamo ne smatraju važni-
LiDraNo 2011. // 391
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
ma. Odgovornost je također i na blogerima i svim „prosumerima”, proizvođačima i konzumentima,
vijesti na mreži. Na kraju, ne možemo odgovornosti osloboditi ni tržište i one koji na njemu djeluju.
Ono što će spasiti novinarstvo i medije, bez obzira na to kojom se tehnologijom služili, bit će etika odgovornosti, korektnosti, kvalitete, etika istine. Onako kako je napisao Mark Bowden: „Dobro
novinarstvo je strahovito moćno točno zato što ne traži moć. Ono traži istinu.” Zato budućnost informacija i medija moraju biti, bez obzira na konvergenciju medija, bez obzira na nestajanje starih
i nastajanje novih jezika i suvremenih trendova, vjerodostojnost, povjerenje i istina.
Antonio Dominik, 3. razred
III. gimnazija,
Voditeljica: Maja Ilić
Laura Barić, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
392 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
20.
Novinarski radovi učenika srednjih škola
smotra
Kulturna b aš tina Istra povezuje vile, štr ig e, Kelte i Atilu
ISTRA - TERRA MAGICA, TERRA INCOGNITA
Upoznavanjem kulturnog nasljeđa do boljeg razumijevanja kulturnog
identiteta
Često se pitamo: „Kamo putovati?“
Dok kao turisti lutamo svijetom u potrazi za odmorom, zabavom ili upoznavanjem svjetskih
čuda, ljepote vlastite baštine ostaju nam neotkrivene. Postajemo svjesni da je za nas idealno
ono mjesto kojemu se želimo ponovno vraćati.
Legendfest u Pićanu
Srednjovjekovni istarski gradić Pićan sa svojim zaštićenim krajolikom smješten je na brežuljku s pogledom na kotlinu iz koje se naglo uzdiže najviša istarska planina i Park prirode Učka. Zbog
različitosti podloga lapora i vapnenca to je područje karakteristično po neobičnom krajoliku koji
ukrašavaju potočne doline formirane u pjeskovitim laporima i slojevima vapnenačkih sedimenata.
Od 2005. godine krajem srpnja u Pićanu održava se „Legendfest”, festival narodnih priča, legendi i mitova Istre. U redovitim dolascima na „Legendfest” osjetio sam želju, a temom festivala
2010. godine „Kelti u Istri” dobio i prigodu sudjelovati u tom bajkovitom događaju.
Kelti osvajaju Istru
Svake godine tamo stižu umjetnici iz cijele Hrvatske i svojim umijećima sudjeluju na festivalu. S
njima se mistična bića spuštaju iz svojih staništa - litica, uzdižu iz pećina, izranjaju iz jezera, jezde
iz šuma i oblaka i prebivaju u Pićanu. Tada nestaje granice između stvarnosti i fantastike, a neobični se stvorovi pojavljuju iza svakog ugla. Lokalni stanovnici i animatori preobučeni u kostime vila
i vilenjaka, štriga i štriguna, Kelta i vitezova vode posjetitelje na trodnevno putovanje kroz svijet
mitova i legendi u prirodnom dekoru čarobne zemlje Istre. Tih se dana u Parku sv. Nicefora, Barunovoj palači, ispred katedrale i drugim lokacijama mogu pogledati predstave za djecu i odrasle,
izložbe slika i fotografija mitološke tematike, revije srednjovjekovne mode, sudjelovati u likovnim i
radionicama keltskog nakita, glagoljice i streličarstva te poslušati istarsku etno - glazbu ili pripovjedače bajki za djecu i odrasle.
Legendfest poster
Čarobni napitak - biska
Posebna zanimljivost petoga po redu „Legendfesta” bila je gostovanje Huma, najmanjeg grada
na svijetu, kojega su, prema legendi, izgradili divovi kada su gradili gradove u dolini rijeke Mirne.
Iskoristili su preostalo, malobrojno kamenje i sebi za „gušt” (dobacujući se pritom čekićem s brda
na brdo) sagradili minijaturni grad. Hum je predstavio pripremanje slavne biske po keltskom receptu starom više od dvije tisuće godina, koji je u Istri sačuvan u zapisu na glagoljici. Biska je domaći
naziv za imelu (Viscum album), a čudesna je biska domaća rakija koja se priprema od komovice,
imele i tri vrste trava.
Nakon toga je Društvo psihologa Istre svojom radionicom o nastanku mitova (samo nakratko)
vratilo prisutne u realnost.
Tom prigodom partner festivala u Novigradu bio je „Astro party Lunasa“. Prvoga je kolovoza
na Velikom trgu i u Parku Novigradske biskupije, na večeri proslave drevnog keltskog kalendara,
uz pogašenu gradsku rasvjetu i ambijentalnu glazbu održano znanstveno-popularno predavanje
Zvjezdarnice Višnjan i astronomsko promatranje nebeskih tijela. Također je prikazana projekcija
fotografija i prezentacija mog istraživačkog rada o Keltima.
LiDraNo 2011. // 393
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Istarske „štorice“
Stari istarski zapisi i legende svjedoče o važnom mjestu religijsko-mitološkog aspekta u životu starosjedilaca. Postoji legenda o osnivanju Pićanske biskupije, pete u ranokršćanskom svijetu.
Car Konstantin Veliki u 4. je stoljeću odlučio sagraditi crkvu kao počivalište za posmrtne ostatke
kršćanskog prvomučenika sv. Nicefora. Naredio je da se crkva sagradi na mjestu gdje će se zaustaviti jedrenjak na koji je ukrcana škrinja sa svečevim relikvijama. Jedrenjak se, prepušten vjetru
i morskim strujama, zaustavio na strmim obalama istočne Istre. Kako je mjesto bilo nepogodno za
gradnju, škrinjica je natovarena na magarca i odlučeno je da se crkva izgradi tamo gdje magarac
prvi put stane. Tvrdoglava je životinja teglila, prešla Učku i zaustavila se u Pićanu, gdje je crkva
sagrađena.
Atila - Bič Božji skončao na Božjem polju
Jedna od najzanimljivijih legendi iz Istre je ona o hunskom vojskovođi Atili - Biču Božjem, koja
nam odaje zbog čega diljem Istre portale mnogih crkvi krase kamene, okrunjene glave, sa psećim
ušima i isplaženim jezikom. Atila je sa svojim hordama sredinom 5. stoljeća poharao Rimsko Carstvo. Razrušio je po Istri mnoge dvorce i gradove, „zgorija svu Istriju, samo je ostala okoli Motovuna jena hiža i jedan veli dub“. Ali, kada je stigao pod Grožnjan i triput zalajao, kao znak naredbe
za napad, zvona na grožnjanskom zvoniku sama su zazvonila i Atila nije mogao naprijed. Ubrzo zatim zloglasni Atila skončao je život na Božjem polju kod Vižinade, kada ga je jedan pastir praćkom
pogodio u „slipo oko“. Na tom je mjestu danas svetište, a kamena glava Atile krasi portal gotičke
crkve sv. Marije iz 15. stoljeća, kao upozorenje svim okrutnim osvajačima. Njegov lik s ljudskim i životinjskim karakteristikama podsjeća na fantastična bića „psoglavce“, koje je Vladimir Nazor uzeo
iz bogate istarske mitologije i utkao u svoje stvaralaštvo.
Atila sa psećim ušima i isplaženim jezikom iznad portala crkve sv. Marije
Legende i vjerovanja upleli su u istarski folklor svojim dolaskom i Slaveni, čiju duhovnu baštinu
prepoznajemo u nazivu obližnjeg brda „Perunčevac“, prozvanog po slavenskom bogu Perunu, ali i
u tisućljetnom štovanju Svantovida od kojega potječe kršćanski Sveti Vid.
Bratimljenje s istarskim vilama
O vilama su ispričane najljepše istarske narodne priče. Ako je neko dijete odlutalo u šumu i
spasile ga vile, ono se s njima pobratilo i postalo vilenjak. Kraljević Marko je svoju nepobjedivost
u borbi s Turcima dugovao upravo bratimljenju s vilama. I danas se pjeva po Istri: „Kad neprijatelj
zaprijeti, kraljevića će Marka probuditi njegova nevjesta vila Ravijojla, zajahat će on svoga Šarca i
u pratnji vila doći osloboditi svoj narod“.
Uz istarske „štorice“, zadnjih se dana srpnja rijeke turista u uskim ulicama Pićana s osmjehom
i bez straha susreću s vilama. Samo se poneko dijete pri susretu s njima jače stisne mami uz ruku
jer, po predaji, vile mogu uistinu vidjeti samo oni čista srca.
Domagoj Šegregur, 3. razred
VII. gimnazija
Voditeljica: Adrijana Markon-Jurčić
394 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
ZLOSTAVL JAN JE
Kada želiš pomoći, a ne možeš
Zlostavljanje, maltretiranje, nasilje. Svakodnevno slušamo o tome. Razmislite! Koliko puta vam
je netko spomenuo da se osjeća zlostavljano, a vi ste to jednostavno „izbrisali” iz glave? Pogledate li bolje, primijetit ćete da se svakodnevno susrećemo s nasiljem, bilo na ulici, u školi ili trgovini.
Kao da je postalo popularno. Nekada su mračna i osamljena mjesta bila najopasnija, ali sada se već
moramo bojati na svakom koraku. Situacija je postala zabrinjavajuća.
Uvijek su uz vas ljudi koji sve to gledaju. Ne samo da gledaju,već vide. Vide što se događa, ali
svejedno okrenu glavu i odu svojim putem. Zašto su nas roditelji tako učili? „Ne miješaj se, ne tiče
te se, makni se od toga!” Zar bismo mi htjeli da se netko tako makne kada nama zatreba pomoć?
Kada smo očajni u pokušajima bijega od tog svakodnevnog nasilja, a nitko u blizini nije spreman
pomoći? Naravno da ne bismo! Ja ne bih sigurno. To je jedan od najgorih osjećaja, kada ti očajno
treba pomoć i osjećaš se osamljenije no ikad, a nitko ne priskače. Taj osjećaj jada i praznine. Kada
želiš pobjeći, a ne možeš. Kad se osjećaš poniženo i nisko.
Zašto stoga ne počnemo gledati na takve situacije iz svoje perspektive? Zašto ne uvedemo
promjene u naše društvo? Društvo koje se ne može nazivati društvom. Društvo u kojem svakodnevno ubiju nekog maloljetnika jer se ističe. Svi smo čuli i čitali o Luki Ritzu, dečku čiji je život završio krivnjom tinejdžera podivljalih hormona. Da, oni su smatrani djecom. Njih se gleda kao da su
samo malo hrabriji dečkići iz kvarta koji vole biti nasilni prema drugima, no i dalje se njihova „izraženost” smatra neznatnom. Ali jednog dana oni će se ohrabriti i otići korak dalje, dva koraka dalje,
u nedogled, dok se još jednom nevinom prolazniku ne „dogodi” smrt.
To je tek dio velikog nasilja u našem društvu. A što je s onim skrivenim iza kućnih vrata? Što
je s čestim zlostavljanjem žena i djece? Ono je još gore. Njihov je život obilježen, a njihova psihička stabilnost narušena. Za većinu takvih situacija ni ne znamo, no i kada znamo, ne činimo puno.
Trebali bismo! Zar je to jadno dijete krivo? Zašto je ta žena zaslužila takvo nepoštovanje? Zato što
je žena? Izašli smo iz tog primitivnog doba, nasilje bi trebalo prestati, a ne napredovati. Ne znam
kako vi reagirate kada čujete ovakvu priču, ali ja sam uistinu bijesna. Kada čujem da je netko proživio nešto ovako užasno, a da se nitko nije našao u blizini, zaista sam ogorčena. Ne samo na te ljude
koji nisu poduzeli ništa, a mogli su malom gestom učiniti puno, već i na te nasilnike koji se smatraju
važnim na našoj društvenoj ljestvici. Ne razumijem zašto im to dopuštamo!
Moj poziv stoga je da probudimo u sebi suosjećanje koje imamo kao ljudska bića. Budimo ljudi
koji će pomoći i koje će zbog toga cijeniti. Ne budimo jedni od onih koje nije briga. Makar pomogli
jednoj djevojci u parku, jednom djetetu u tramvaju, jednom dečkiću na ulici, samo nikako ne okrećimo glavu. Jednom će i nama zatrebati pomoć, a ako do onda ne poboljšamo ovo društvo, tko će
nam pomoći? Upamtimo- pojedinac ne čini velike promjene, ali može potaknuti druge, a više pojedinaca čini društvo, kojem je novina, svakako, potrebna.
Draženka Levačić, 1. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Anamarija Kardum Zenebe
LiDraNo 2011. // 395
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Maloljetne majke
Problem maloljetničke trudnoće i maloljetnih majki sve je prisutniji u svijetu i kod nas. Prema
podatcima Svjetske zdravstvene organizacije 10% djevojčica iz zemalja u razvoju postaju majke do
16. godine, odnosno oko 11% rodilja širom svijeta čine djevojčice i djevojke stare između 10 i 19 godina. WHO upozorava na čitav niz opasnosti za zdravlje djevojčica-majki, ali i njihove djece, s obzirom
na to da nisu ni fizički ni psihički dovoljno razvijene.
Maloljetničkom nazivamo trudnoću adolescentica između 15 i 19 godina. Možda bi bilo bolje
takvu trudnoću nazvati adolescentskom, jer ako trudnica ima 18 godina u Hrvatskoj nije maloljetna, ali je još uvijek adolescentica. Maloljetničke trudnoće su još uvijek gorući problem u Hrvatskoj,
upozorava Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) pa je spolni odgoj u školama zaista nužan, kao i organizacija savjetovališta za mlade o reproduktivnom zdravlju. Trebalo bi, kaže
psihologinja Sanja Cesar, napraviti i protokol o postupanju kod maloljetničke trudnoće, koji bi definirao što u tim slučajevima treba raditi škola i ostale institucije.
Statistički podatci ukazuju prosječan početak spolnog života djevojaka sa 17, a dječaka sa - 16
godina. To nas možda iznenađuje jer iz iskustva znamo da djevojčice prije sazrijevaju i da već u
osnovnoj školi počinju hodati sa starijim dečkima.
Poznato je da svega 40% parova koristi neki oblik kontracepcije. Hormonsku kontracepciju kod
nas koristi svega oko 7%, a u razvijenim zemljama i do 40% adolescentica. Poražavajući je podatak da svega oko 27% parova koristi kondom pri prvom spolnom odnosu. To je jedan od razloga
što je broj maloljetničkih trudnoća vrlo velik.. Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tijekom 2005. godine zabilježeno je 1865 poroda i još 400 legalno induciranih prekida trudnoće kod djevojaka u dobi od 14 do 19 godina. Problem se u 2006. još povećao, točnije, od ukupno
41323 rodilje, 1844 su bile djevojke između 15 i 19 godina, a majkama je postalo i 7 djevojčica od
14 godina ili manje.
Maloljetnička trudnoća je kako zdravstveni, tako i socijalni i psihološki problem. Najčešće se
događa da maloljetna majka, ako nema podršku obitelji, svoje dijete potpuno zapusti, a nerijetko
nakon poroda, novorođenče ostavlja u rodilištu. Stručnjaci kažu da je razlog takvoj preranoj trudnoći nedovoljno informiranje djece. Nakon što preko noći živim stvorom zamijene lutkice, mlade
majke, u većini slučajeva psihički nezrele, ne znaju što učiniti zbog straha od roditelja i okoline. Od
internetskih priča spominjemo desetogodišnjakinje koje su postale majke, a ima ih nekoliko diljem
svijeta. Najmlađa rodilja je djevojčica koja je sa šest godina postala majka. Dijete je, sasvim očekivano, mislilo cijelo djetinjstvo da joj je majka sestra.
Očeve uglavnom nitko ne spominje. Neki dečki kada saznaju što su napravili jednostavno pobjegnu ili ucjenjuju buduće majke da moraju pobaciti, da to nitko ne smije saznati pa dolazi do abortusa, više ili manje tajno, legalno ili ilegalno.
U Zakonu o zdravstvenim mjerama Socijalističke Republike Hrvatske iz 1978. (a koji je, vjerujemo, valjan i danas) čitamo:
Prekid trudnoće se vrši na zahtjev trudne žene. Uz zahtjev za prekid trudnoće koji podnosi maloljetnica, koja nije navršila 16 godina života, potreban je i pristanak roditelja ili staratelja uz suglasnost organa starateljstva.
Prema tome, roditelji maloljetne trudnice odlučuju o trudnoći svoje kćeri koja nema punih 16
godina, a ako se radi o trudnici koja ima 16 ili 17 godina koja želi prekinuti trudnoću, bez obzira na
želje roditelja i potencijalnog oca, nitko joj to ne može zabraniti. Kad dođe do velikih problema između roditelja i trudne im kćeri, tada problem rješava centar za socijalnu skrb u suradnji s roditeljima trudnice, trudnicom i drugim kojih se problem tiče.
396 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Konkretan i aktualan slučaj: petnaestogodišnjakinja je postala majka i život joj se, naravno,
okrenuo naglavačke. Da, teško joj je, a tješi ju činjenica što je jedna od rijetkih maloljetnih majki
koja svoje dijete odgaja s djetetovim ocem. Velika je to stvar što joj je dijete živo i zdravo, a najvažnije joj je što ima podršku svojih roditelja, a to je prava rijetkost. Naravno, žao joj je što neće imati
priliku uživati u svojoj mladosti kao druge djevojke, što neće moći bezbrižno izlaziti van do kasno u
noć, što će svoju punoljetnost dočekati kao majka, a ne kao dijete koje se ‘’napokon rješava svojih
roditelja’’. Vršnjacima ne preporuča prerane i neodgovorne spolne odnose, neka uče na njezinom
primjeru.
U kratkoj anketi provedenoj u školi o spolnom odnosu srednjoškolaca, dobile smo odgovore
koji pokazuju dosta zrelo i odgovorno ponašanje naših vršnjaka, odgovornije nego što to pokazuju
službeni državni podatci. Većina cura nam je rekla da ne namjerava ulaziti u spolni odnos prije punoljetnosti, no bilo je i onih koje su nam priznale da su se već upustile u to, a da ih strah od trudnoće dosta opterećuje. Dečke smo pitale što bi napravili da im cura ostane trudna. Puno njih se jako
iznenadilo kada smo im postavile tako delikatno pitanje, te nam nisu znali ili htjeli dati odgovor.
Neki su, puni sebe, rekli da se to ne će dogoditi jer se znaju čuvati. Kad smo inzistirale na pitanju:
pobačaj ili bijeg, samo je manjina odgovorila da često o tome razgovaraju sa svojim curama, i da ih
nikada ne bi napustili, čak i da odluče zadržati trudnoću.
Lijepo bi bilo da je sve to stvarno istina, što bi značilo da će biti vrlo malo neželjenih trudnoća
i nepromišljenih porođaja.
Velika većina mladih nedovoljno je upućena u probleme koje donosi maloljetnička trudnoća. Iako
ima zaista puno priča na internetu, adolescenti svoje slobodno vrijeme radije provode na Facebook-u, nego da traže takve stvari po internetu. O ovoj bi temi trebalo češće govoriti, kako u školama,
tako i u medijima. Umjesto pokoje tv-sapunice trebalo bi staviti u program emisiju koja bi govorila o
spominjanim problemima mladih na njima zanimljiv način. Kad bi se to ostvarilo, sigurno je da ni gledanost ne bi drastično pala, a tko zna, možda bi se i povećala. Bio bi to prvi korak u sazrijevanju društvene klime koja je nužna da se suočimo s tim problemom i popravimo položaj na europskoj ljestvici. Kristina Žlebečić, 3. razred
Geodetska tehnička škola
Voditelj: Nikola Butorac
Josipa Prša, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 397
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
In m emor iam: Vesna Parun
Naučila nas je da je u redu plakati,
da je u redu imati dušu!
U srednjoškolskom programu odavno zanemarena, prešućena,
nespomenuta, iako je u njoj samoj živio buntovnički duh mladosti. Dana 25.
listopada 2010. čitatelji i obožavatelji odali su Vesni Parun minutu šutnje,
ne zato što je preminula, već zato što je živjela na izvanredan način, noseći
križ kakav je samo ona mogla podnijeti.
Čini se, ipak, da hrvatska scena uvelike produljuje minutu šutnje, a tko zna kada će tišina biti
dostojno prekinuta. Unatoč tome što dani od Vesnine smrti odmiču, njezina djela ne jenjavaju.
Uvijek iznova imamo priliku diviti se njezinoj snazi, borbenosti, a istovremeno poniznosti i prihvaćanju. Ne samo kada promatramo njezinu ustrajnost unatoč trnovitosti života, unatoč nepravdama, borbi za prava književnika, za ravnopravnost spolova, unatoč bolestima, tifusu, prijelomu
natkoljenične kosti, trombozi, kardimiopatiji, unatoč tumoru štitne žlijezde… Dapače, kada je oboljela od tumora štitnjače, odbijala je operacije jer je svojim „trećim okom” osjećala da je upravo u
njemu sva kreativnost. Nije li to obistinjavanje životnog poziva?
Zabavno je promatrati njen uspon u javnosti.
1947. je izdala prvu zbirku pjesama „Zore i vihori“. Objavilo ju je Društvo književnika Hrvatske,
međutim, nedugo zatim zbirku su partijski provjereni intelektualci oštro kritizirali.
Sljedeća zbirka „Pjesme” je uslijedila 1948., nakon čega je Vesna već puno opreznije pisala
zbirku „Crna maslina“, za čije je objavljivanje bila spremna tek 1955.
Odonda je obogaćivala hrvatsku književnost, izazivala nezasitnu glad čitatelja, a i književne kritičare, koji nisu više mogli pratiti njen tempo.
Iz toga razloga, vjerojatno ne bi trebalo čuditi da je već 1982. dobila nagradu „Vladimir Nazor”
za životno djelo! Njena književnost, naša, tada je bila tek u povojima, a već onda… najbolja.
Vesna je znala da u Hrvatskoj nema što tražiti, zbog čega je često odlazila u susjedne zemlje.
U jednom od intervjua, nazvala je Zagreb svojim mrtvozornikom, rekavši pritom da su ju svi moćni muškarci napadali u svim ustanovama, od institucija vlasti do Društva književnika Hrvatske i
HAZU. Rekla je: „Zagreb nije mjesto za ljude kao što sam ja, ljude sa sudbinama... Ovo je za pjesnikinje opasan grad.” Svejedno, ostala je, kroatizirala svoje sugrađane, učinila ih više ljudskima.
Borila se do kraja. A nadolazeće hrvatske pjesnikinje trebaju znati da je to bila nesebična borba.
I iako je dosegla vrhunac hrvatske poezije, nikad nije postala redovni član HAZU, već samo dopisni član.
Teško je kriviti njezine suvremenike, tko ju ne bi mrzio zbog talenta, hipersenzibilnosti, predanosti, samokritičnosti, ljubavi, treće dimenzije za koju njoj nisu trebale naočale, i tko ju ne bi obožavao istovremeno zbog istoga? Zaslužuje samo jednu titulu, umjetnica. Ono za što se borila, izborila
se. Takve osjećaje samom pojavom ne može pobuditi svatko.
Ono zbog čega je također pridobila srca građana, a uzburkala medije i visoke književne krugove
je bio nedostatak tabu tema. Politika, smrt, erotika, vjera, moral, sport… ljubav. Nije ni čudo što se
gospoda pitala tko je ta žena i otkud joj na to pravo. Ali Vesna se i sama, iz puke zabave, nazivala
ludom babom. Nije imala dlake na jeziku i trudila se iskoristiti svaku priliku da kritizira ono što dru-
398 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
gi nisu smjeli. Pod krinkom lude babe, kritizirala je ludu državu, a tim istim je svojoj vjernoj publici
davala do znanja tko je tu lud.
No, prvenstveno je njezino srce bilo nepresušno vrelo ljubavi, po kojoj će vječno ostati zapamćena. Stekla je mnoge obožavatelje, koji su čitajući njezine pjesme uspjeli prebroditi njezine teškoće, a tim istim i vlastite. U tom stupnju povezanosti čitatelja i pisca, pisac postaje prijatelj.
Vesna se za vrijeme jednog boravka u Splitu fatalno zaljubila, iz čega se izrodila jedna od njezinih najpoznatijih pjesama „Ti koja imaš nevinije ruke“.
Način na koji se Vesna uspijeva oprostiti od ljubavi ne može nikoga ostaviti ravnodušnim.
„Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.“
I Vesna zaista nije imala djecu. Iako se može smatrati Mati čovjekovom, naš narod medvjeda
mora iskazati zahvalnost što nam je plačući ostavila dušu na pladnju, što nas je naučila da je u redu
plakati, da je u redu imati dušu…
Genijalnost koju smo samo dijelom imali priliku upoznati obilježila je modernu hrvatsku književnost. Ni u skromnoj sobi u Stubičkim toplicama, gdje je provela posljednjih 10 godina života, nije
izgubila inspiraciju.
Sva priznanja i nagrade, koje je ionako predugo čekala, nisu ni približan ekvivalent njezinih vrijednosti.
No, Vesna se nikad nije žalila. U jednom životnom razdoblju, kupala se u javnim kupalištima, jer
kod kuće nije imala tople vode. Naučila je, a pokušala je to prenijeti i na svoje čitatelje, živjeti bez
ičega i živjeti za sve. Smatrala je da je to jedino ispravno, a ona nikad nije kršila vlastitu ljestvicu
prioriteta.
Prelazila je preko vlastitog ponosa, no nije joj to bilo teško, jer je znala da samo ljubav traje zauvijek i da je dovoljno isplativo za nju živjeti.
„Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.“
Kao da nikad nije umrla.
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu. Preminula je 25. listopada 2010. u
Stubičkim Toplicama.
Njezini ideali žive, njezine misli presađene su u naše misli, i u vrtove vječnosti.
Hvala Vesna, prijateljice!
Sonja Agata Bišćan, 3. razred
XVI. gimnazija
Voditeljica: Anamarija Kardum Zenebe
LiDraNo 2011. // 399
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Razgovor s Katari nom Brajdić
Novi korak u život
Katarina Brajdić, učenica 2. razreda kemijskog tehničara naše škole,
9. svibnja 2010. teško je stradala u prometnoj nesreći nakon koje joj je
amputirana lijeva noga. Te nedjelje život joj se iz temelja promijenio.
Sedamnaestogodišnja djevojka hrabro i odlučno nastavlja svoju životnu
borbu ne dopuštajući da joj nesreća uništi mladost i sreću.
Možeš li nam ispričati što se dogodilo tog kobnog 9. svibnja?
Bila sam kod bake u Slunju. Sa sestričnom sam otišla prijatelju na rođendan. Bilo nam je super.
Cijelu smo se večer dobro zabavljali, pjevali i plesali. Oko 2 sata ujutro po nas je došao moj ujak.
Stali smo na parkiralište ispred bakine kuće. Otvorila sam vrata auta i iskoračila lijevom nogom
van. U tom sam trenutku začula strašnu škripu kočnica i osjetila jak udarac. Počela sam vrištati
od bolova. Ubrzo je došla hitna. Kao da se sve zbilo u djeliću sekunde, kao da sam sve to sanjala...
Kako si se osjećala kada si saznala da ćeš ostati bez noge?
Pa... ja sam dva dana bila u komi. Kada sam se probudila, nisam uopće znala gdje sam. Došli
su doktori i počeli mi pričati neke ratne priče, kako je puno ljudi stradalo, kako su mnogi ostali bez
dijelova tijela... Odmah sam shvatila o čemu se radi. Bilo je teško, neopisivo teško. Nema tih riječi
kojima bih mogla opisati svoje tadašnje stanje. Šok, nevjerica, bol, očaj...i, naravno pitanje, zašto
baš meni... Sjećam se da sam dva sata bez prestanka plakala. Ali, ne znam...smogla sam snage...
suočila sam se sa svim što mi se dogodilo i što će se tek dogoditi. Svjesna sam da danas ne bih bila
živa da sam u tom trenutku u potpunosti izašla iz auta. Dakle, živa sam i idem dalje.
Kad zaklopim oči, vidim rotirku hitne pomoći
Na tebe je golfom naletio mladi, dvadesetjednogodišnji policajac. Je li te posjetio nakon nesreće?
Ja njega poznajem iz viđenja. U zavoju je izgubio kontrolu nad autom jer je prebrzo vozio, ali i
bio pod utjecajem alkohola. Policija je utvrdila da je imao u krvi 1,42 promila alkohola. Nakon nesreće vidjela sam ga dva puta. Prvi put u jednom kafiću u kojem sam bila s prijateljicama. Sjedio je
dva stola dalje i kada me je vidio, okrenuo je glavu. Kada smo se drugi put sreli, prišao mi je. Bio je
pijan. Rekao mi je da ne može spavati. Što mu na to odgovoriti? „Ni ja ne spavam već četiri mjeseca, nauči s time živjeti“, nekako sam promrmljala kroz zube.
Teško ti je zaspati? Imaš noćne more?
Svaki put kad zaklopim oči, vidim rotirku hitne pomoći... Nije lako...
Dugo si bila u bolnici...
Da, bilo je to dugo vrijeme. Stalno mi je netko dolazio. Naravno roditelji, rodbina, prijatelji...
Ubrzo nakon nesreće posjetili su me razrednica, ravnatelj i psihologinja. Poklonili su mi laptop i
jako me razveselili. Ha, ha, čak sam ubrzo na njemu napisala i dvije lektire, referat i test iz matematike. Razrednica mi je često dolazila i pomagala da nadoknadim gradivo, a svaki je dan bila u
kontaktu s mojom mamom. Najviše me dirnula grupa na Facebooku koju su samo šest sati poslije
nesreće osnovali moji prijatelji. Zove se „Podrška Katarini... uz tebe smo, anđele...” Danas grupa
ima oko 20 000 članova iz cijeloga svijeta. Nekako mi je to bila najveća sreća i podrška u tim teškim danima.
400 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Sretna sam što idem u ovu školu
Četiri mjeseca poslije nesreće naša je škola organizirala koncert pod nazivom „Pomozimo
Katarini“. Jesi li se iznenadila?
Već sam u lipnju znala da škola namjerava organizirati koncert, a da će prihod ići za nabavku
nove proteze. Mnoge su udruge i dobri ljudi uplaćivali iznose kako bi nam pomogli. Svima im od
srca zahvaljujem. Proteza koju smo naručili jedna je od najboljih modela u svijetu. Prikupili smo
dovoljno novca da je kupimo i da mogu nastaviti s kvalitetnom stručnom terapijom. Ljudi iz tvrtke
Otto Bock, preko koje smo je naručili, obećali su mi da ću postati njihova manekenka ako prva u Europi dobijem tu protezu, ha,ha. Rekli su mi da će izgledati kao prava noga, a meni je najvažnije da
ću moći normalno savijati koljeno i hodati po stepenicama jer mi je to sada s ovom protezom jako
teško. Da, moja je škola za mene 22. rujna organizirala prekrasan koncert. To ću pamtiti dok sam
živa. Bilo mi je jako lijepo i odlično sam se zabavila. Žao mi je samo što se nisam mogla više kretati.
Svi su se bojali da se slučajno ne spotaknem i ne padnem. Atmosfera je bila odlična. Bila sam jako
uzbuđena zbog svega, a najviše kad sam se morala popeti na pozornicu i „održati” govor zahvale.
Danas mi se čini da je to sve izgledalo pomalo nespretno, ali su me ljudi oko mene ohrabrivali pa je
tada sve bilo lakše. Tarik i Rene bili su izvanredni, Kim, s kojom idem u školu, prekrasna, a Bojan,
Juraj i Vilibald neponovljivi. Naravno, najviše me oduševio Tony Cetinski. S njim sam i otpjevala
jednu pjesmu. Sretna sam što idem u školu koja mi toliko puno pomaže i u kojoj su mi svi velika,
velika podrška.
Kako danas napreduje tvoja rehabilitacija?
Vježbe imam svaki dan. Učim hodati bez štaka, bez, kako sam ih ja nazvala, svoje Zdravke i Milenka, ha, ha. Nekad imam osjećaj da sam malo dijete koje pokušava učiniti svoje prve korake. Najteže mi je kada su promjene vremena jer me tada jako boli.
Moja je snaga uvijek uz mene
Kako usklađuješ obveze u školi sa svim tim problemima, terapijama, bolovima?
Zbog terapija često kasnim na prve sate ili odem sa zadnjih, ali u školi su svi susretljivi i puno
mi pomažu. Ponekad kolege u razredu, u najboljoj namjeri, znaju čak i pretjerati. Stalno su, pogotovo kad sam se tek vratila, nosili za mnom stolce, nagovarali me da sjednom, da se ne umaram... ali,
ja se ne dam. Nisam ja navikla sjediti. Cijeli se život bavim sportom. Pa i danas...napravim dnevno
pedesetak sklekova i trbušnjaka. Ponekad zaigram i odbojku...
Sada si učenica drugoga razreda. Kako vidiš svoju budućnost?
Nemam nikakvih planova. Puštam da se stvari odvijaju kako se trebaju odvijati i nekako sve
prepuštam slučaju. Jednostavno živim dan po dan. Već sam rekla da se volim baviti spotrom. Dobila sam ponudu jednog prijatelja, koji je također ostao bez noge, da zaigram u jednom odbojkaškom
klubu. Kada dobijem novu protezu, evo mene na odbojci, šetat ću po šumi, penjati se po stepenicama, upisati tečaj plesa...
Jako si vedra, optimistična i vesela. Otkud crpiš snagu?
Ne znam, zaista ne znam. Ne crpim je. Moja je snaga uvijek uz mene. Takva sam oduvijek bila,
takva sam i danas. Iza seba sam ostavila sve one teške trenutke kada sam se osjećala jako, jako
loše i kada sam se često pitala zašto sam uopće ostala živa. Nadam se da se oni neće nikada ponoviti. Pa što bih trebala? Plakati? Tugovati? Pasti u bed? Pa to onda ne bih bila ja. Ja sam izašavši
tek iz bolnice, tri dana prije svog rođendana, otišla ravno u disko. Kada dobijem novu protezu, bit
će to moj novi korak u život.
Marina Gojković, 1. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Goranka Lazić
LiDraNo 2011. // 401
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
INT ERVJU S ANTU NOM KREŠIĆE M, AKAD EMSKIM SLIKAR OM
Po uzoru na stare majstore
Suvremena umjetnost nije drugo doli sama renesansa.
Antun Krešić - diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine u slikarskoj
klasi prof. Šime Perića. Dobitnik brojnih nagrada među kojima i Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Petnaestak godina bavi se umjetničkom fotografijom.
Kada i kako ste prepoznali svoj talent?
U osmom razredu temperom sam naslikao vinograd. Bojazan da ću dobiti jedan bila je u meni
vrlo snažna. Međutim, moja profesorica likovnog mi je, na moje iznenađenje, rekla: „Odličan!” Njezina me pohvala potaknula na razmišljanje zašto sam dobio tu peticu kad se nisam dovoljno trudio
i jesam li je doista zaslužio. Ohrabren tim iskustvom počeo sam razmišljati o likovnoj umjetnosti.
Što pridonosi bogatstvu boja i raskošnim pokretima na Vašim slikama? Prisjetimo se izložbe
„Buenos-Aries-La boca-Tango“.
Slikanje je moja istinska potreba. A trenutak nadahnuća iznenada i neobjašnjivo zaiskri, plane.
Često se služim fotografijom kao podlogom, nekom vrstom bilješke, no upotrebljavam i zvuk, i video projekciju itd. Umjetnost je beskrajna energija.
Obožavam glazbu i ples. Latinoamerikanci su temperamentni ljudi. Ples je njihova potreba, izvire iz njihove južnjačke duše. Svi su tamo u plesu, tango se pleše na svakom koraku. Pa i naši ljudi
koji godinama žive u Argentini poprimili su taj mentalitet što za potrebe turizma i zarade novca,
što iz čiste vlastite potrebe prepuštaju se strastvenim zvucima argentinskog tanga.
Je li za dobru fotografiju važnije „oko” ili umijeće vladanja fotografskom tehnikom?
Za dobru je fotografiju najvažnija duša koja gleda našim okom, a tek je onda važna tehnika. Dakle, dobra se fotografija može napraviti i bez fotografskog znanja npr. kompjutorskom tehnikom
što čine majstori tog zanata.
Što ste pomislili kada ste u Australiji vidjeli Aboridžina u majici s uzorkom crveno-bijelih kockica?
On je moj prvi Aboridžin kojeg sam susreo u životu. Bilo je to u Perthu, na zapadnoj obali Australije. Zaista fascinantan doživljaj i fotografski motiv. Bio sam toliko zanesen njegovom licem i
pomišlju kako ću ga fotografirati da nisam ni primijetio, a fotografija je poslije pokazala, da nosi
crveno-bijeli kockasti dres s natpisom „Kranjčar 19“. Pomislih: „Niko!“
Koje biste nagrade izdvojili i zašto?
Godine 1987. bio sam jedan od idejnih tvoraca murala u Branimirovoj ulici. Predložio sam da se
neugledni sivi zid, koji odvaja Branimirovu ulicu od željezničke pruge, oslika. Iako nisam bio prvi
koji je predložio da se taj zid uredi, iskoristio sam povoljan trenutak i s Borisom Demurom napravio
projekt. Nakon toga sam otišao u Novsku na natjecanje uličnog slikarstva međunarodnog karaktera i osvojio prvu otkupnu nagradu i prvu nagradu žirija. Međutim, od svih nagrada najponosniji
sam na Danicu hrvatsku s likom Marka Marulića i ta mi je nagrada motivacija i nadahnuće za daljnje
stvaralaštvo.
402 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Možete li nam reći nešto o simbolu križa u Vašoj umjetnosti?
Slikao sam sve oblike križa. Svojim ekspresivnim i unutarnjim porivom nisam želio dočarati
samo drvo, trn i krunu Kristovu nego sam sve to želio spojiti u nešto što ga čini čovjekom, i što čovjeka čini čovjekom. Danas imamo performanse i mnoge načine izražavanja gdje je potrebna i publika i kolege. Uz tih sam slika napravio i performans gdje sam upotrijebio i zvuk škripe drva, vrata
i video projekciju… Bijeli papir sam raščetvorio i zamolio posjetitelja da ostanu tamo gdje jesu i da
se stave u položaj tih granica i nikada više neće vidjeti onoga tamo niti će moći prijeći na drugu
stranu. Pokušao sam prikazati da nikakva ideologija ne razdvaja ljude. Međutim, projekcija reflektora odozgor dala je četvrtasti simbol; imao sam simbol točke u krugu, simbol kvadrata koji kad se
raščetvori ukazuje na krizu, a na kraju krajeva sve se saželo u spiralu. No kad je moj prijatelj projektirao svjetlost na stol, dolje se stvorila čudna slika na tom bijelom papiru. Krakovi raščetvorenog
kvadrata na papiru pretvorili su se u kukasti križ. Zbog toga sam bio prozvan, ali sva sreća nisam
zaradio zatvor. Pokušao sam prikazati da nikakva ideologija ne razdvaja ljude. Nema zapreka ni za
energiju ni za ideju.
Kolika bi bila cijena Vaših djela na tržištu umjetnina?
„Slika je ono što se prodaje“, rekao je Pablo Picasso. Dakle, slikar je zanatlija. On slika ono što
se tada prodaje, dodvorava se publici, on je majstor. Biti umjetnik majstor, ne znači biti maestro.
Umjetnik prodaje ono što slika. Ali maestro… On se ne mijenja, ne prilagođava se publici. Pitanje je
hoće li imati svoje poklonike, ali stvara bez obzira na to.
Ne, nije mi bitno koliku cijenu moje slike postižu na tržištu umjetnina. Ponekad su dimenzije
mog platna velike, pa ljudi malo ustuknu razmišljajući gdje bi ga mogli staviti. Kupci prvenstveno
gledaju kako će sliku postaviti na zid i za koji dio zida će ta slika odgovarati. Na aukciji je moja slika
prodana za 11 000 kn što u doba recesije nije mala svota. Čak sam se malo … onako... vidi, vidi! No,
bio sam sretan zbog postignute cijene jer je novac bio namijenjen u dobrotvorne svrhe.
Zašto je suvremena umjetnost teško shvatljiva?
Suvremena umjetnost vam nije ništa drugo nego sama renesansa. U matematici imate čiste
brojeve, to je čisto kao suza, ali kad počnu nešto složenije stvari mi kažemo da je to apstrakcija. U
slikarstvu čista stvarnost je čista bijela ploha. Sve što postoji u čovjeku stvara umjetnost.
Kako se osjećate kada svoja djela predate publici?
Važan mi sud javnosti i njezin doživljaj mog slikarskog rada. Bez obzira na umjetničko iskustvo,
prije svakog otvorenja izložbe osjećam tremu. Moglo bi se reći da svi umjetnici svojim djelima pišu
neku vrstu biografije. I onda kada stvaramo portret nekog drugog, u portretiranoj osobi istovremeno slikamo i sebe.
Nakon stvaranja u svojoj samoći svaki umjetnik svoje djelo na kraju otkriva publici. Tada počinje
istinski život tog djela, a mi umjetnici želimo da on traje što duže. Naravno, samo neka od njih žive
vječno kao slike mojih trajnih uzora, renesansnih majstora.
Danijela Božić, 4. razred
Škola za medicinske sestre Vinogradska
Voditeljica: Mila Mikecin
LiDraNo 2011. // 403
NAGRAĐENI
Tea Ivković, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
404 // LiDraNo 2011.
Novinarski radovi učenika srednjih škola
NAGRAĐENI
20.
Novinarski radovi učenika srednjih škola
smotra
Ivan H erce g - mladi hrvatski glu mac matu rirao
j e p rije des et godi na u T rećoj
Publika je najiskreniji kritičar
Od svake sam uloge ponešto naučio i postao bogatiji za jedno lijepo
iskustvo.
Ivan Herceg još je jedno poznato lice iz naših školskih klupa. Do prije nekoliko godina on je, kao
i mi danas, nestrpljivo čekao zvono za kraj sata, umirao od smijeha pod odmorima, markirao i češće se susretao sa simpatijom nego s knjigom. Danas je Ivan Herceg filmski, televizijski i kazališni
glumac koji je već ostvario zapažene uloge. Većina vas ga, sigurna sam, prepoznaje s televizijskih
ekrana. Sjećate ga se kao Zvonka u „Kad zvoni?“, kao Frenkija u „Cimmer fraju“, kao Kristijana Vitezovića u „Dolini sunca“, a trenutačno ga gledate kao Dinu u „Najboljim godinama“.
Okušali ste se i na filmu, televiziji i u kazalištu. Gdje Vam je najdraže glumiti?
Ne pravim razlike između kazališta, filma i dramske serije jer smatram da se glumac mora usavršavati u svim segmentima svog posla. Podjednako volim sve navedeno iako sam se spletom okolnosti pojavljivao uglavnom na filmu i televiziji. Bilo je i kazališnih ponuda, međutim zbog obaveza i
termina nisam mogao prihvaćati angažmane.
Jeste li oduvijek željeli postati glumac?
Cijeli sam život volio gledati filmove i svidjela mi se ta mogućnost glumca da se transformira u
raznorazne likove. Također sam to shvaćao kao igru i izazov što me je dodatno zaintrigiralo i potaknulo da po završetku srednje škole probam upisati akademiju.
A u Trećoj niste išli na dramsku?
Nisam išao na dramske grupe i prvi doticaj s glumom imao sam na prijamnom na
Akademiji.
Koja je bila Vaša prva uloga?
Prvo pravo glumačko iskustvo ostvario sam pojavljivanjem u filmu „Tu” redatelja Zrinka Ogreste.
A koja Vam je, bar za sada, najdraža uloga?
Teško je izdvojiti jednu, sve su mi podjednako drage i svaka je zanimljiva na svoj način. Od svake
sam uloge ponešto naučio i postao bogatiji za jedno lijepo iskustvo.
Neki su Vas mediji proglasili jednim od najzgodnijih Hrvata. Mislite li da se danas u Vašem
poslu više pažnje pridaje izgledu nego talentu?
Mislim da izgled u ovom poslu zasigurno može pomoći, ali bez glumačkog talenta i snalažljivosti nema uspjeha.
Kako stojite s pjevanjem? Biste li prihvatili ulogu u nekom mjuziklu?
Priča se po kuloarima da znam pjevati pa sam tako u nekoliko navrata dobio ponude za nastup
u showu Zvijezde pjevaju. A što se mjuzikla tiče, zašto ne?!
Postoji li možda idealna uloga koju priželjkujete?
Volio bih da imam tu sreću i mogućnost u životu da igram što širu lepezu uloga, a nekakva idealna zasad ne postoji.
Znam da Vam je raspored pretrpan, ali što radite kada ništa ne radite?
Odmaram se i punim baterije, odem u kino, čitam, bavim se sportom, provodim vrijeme s prijateljima, otputujem nekamo ili odem na neki izlet.
LiDraNo 2011. // 405
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
A koliko su česti takvi trenuci?
Baš i nisu česti. Posao kojim se bavim zahtijeva puno odricanja jer dnevno provodim desetak
sati na snimanju, pa još kojih sat-dva za učenje tekstova, tako da sam preko tjedna samo u tome,
ali zato vikendom, kad nemamo radnu subotu, pokušam nadoknaditi neke stvari.
Nađete li uopće vremena za stare prijatelje? Viđate li se još uvijek s nekim iz svog bivšeg razreda?
Naravno da se viđamo, malo rjeđe nego prije jer smo svi u obavezama, ali kad se vidimo, onda
to bude kvalitetno i zabavno.
Kako Vam je bilo u Trećoj?
Srednjoškolski dani ostali su mi u pozitivnom sjećanju. Bilo je svega, suza, smijeha,
izgubljenosti u vremenu i prostoru, frajerisanja, bunta, prvih pravih velikih ljubavi.
Znači nekako kao i nama danas. A učenje i ostale školske obveze?
Bio sam pomalo kampanjac i uvijek sam morao na kraju sve naučiti za puno manju ocjenu, ali
sveukupno bio sam na granici između dobrog i vrlo dobrog učenika.
Pamtite li posebno nekog profesora kao najdražeg ili neki predmet?
Kao što ste primijetili, ne volim izdvajati, ali ako baš moram, onda je to moj razrednik Zdenko
Skukan, profesori tjelesnog Pervan i Banovac, koji su me znali dobro nasmijati i profesorica iz psihologije. Njihove sam predmete volio.
Da se možete vratiti u srednjoškolsko doba, biste li išta promijenili?
U principu ne bih ništa pretjerano mijenjao, osim možda više druženja s knjigom.
Današnje generacije često markiraju. Jeste li Vi markirali?
Pa lagao bih kad bih rekao da nisam i znam da možda nije u redu to izjaviti, ali sad kad se sjetim,
imalo je to neki svoj čar, ali opet, nisam pretjerivao u tome.
Pratimo Vaš sadašnji rad, ali bi bilo zanimljivo saznati ponešto i o planovima za budućnost.
Što možemo očekivati?
Kuća, pos’o, kuća, pos’o... Ne planiram previše unaprijed, ali nastojim uživati u poslu kojim se
bavim, a možda osnujem i obitelj, ako Bog da sreće i zdravlja. A što se projekata tiče, postoje neki
u skorijoj budućnosti, ali čut ćete o njima kada krenu u realizaciju.
Znači ništa od otkrivanja neke ekskluzivne vijesti?! Onda, za kraj, što biste, kao bivši učenik,
savjetovali današnjim kušlanovcima?
Neka ne rade ono što sam ja radio, neka si organiziraju vrijeme tako da se stignu i zabavljati, ali
i ispunjavati svoje obaveze, neka iskoriste vrijeme pametno kako nakon deset godina ne bi požalili
za izgubljenim. I, na kraju, nek’ vjeruju u sebe i svoje snove.
Petra Plivelić, 3. razred
III. gimnazija
Voditeljica: Maja Ilić
406 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Roko Jurjević, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 407
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Iritantn e pojave na F acebooku
Raznovrsne obezglavljenosti
Pravopis i gramatika na Facebooku su nepoznanica
Inspiriran brojnim razgovorima u kojima su bedastoće s Facebooka bile tema, odlučio sam izdvojiti najiritantnije pojave. Doći do ideja, nažalost, nije bilo teško, a gledati u naslovnicu fejsa i birati ono najgore postao je izazov - kako od toliko gluposti odabrati najveće?
Procvat ljubavnica Djeda Božićnjaka
Kad upoznaš neku novu osobu, danas je sasvim normalno potražiti je na Facebooku. Bez obzira
na to što joj znaš ime i što si je upoznao preko zajedničkog prijatelja kojeg ta osoba ima na listi prijatelja, ne možeš ju pronaći i pomisliš da ti je netko nešto ulio u piće. Nakon nekoliko dana saznaš
da se ta osoba na Facebooku nalazi pod lažnim imenom Johnny Depp ili Ljubavnica Djeda Božićnjaka. Fejs, onako usput, potiče svoje korisnike da prijave lažno predstavljanje ili netočne osobne
podatke.
Prijatelji iz Singapura
Primarna je funkcija Facebooka povezati ljude s njihovim starim znancima. Najljepše što mi se
ujutro može dogoditi jest pojava crvene zastavice u gornjem lijevom kutu Facebooka - imam novi
zahtjev za prijateljstvom! Mora da me pronašao netko iz vrtića ili netko s kim sam se družio u trećem razredu osnovne škole. Ali ne, riječ je o Houjan Ziuu iz Singapura koji nema nijednog prijatelja,
rođen je 1957. i hvali se militarističkim političkim opredjeljenjem. Ne bu išlo!
Tikovi
Ako želite da stranica koju ste napravili skupi velik broj lajkova, neka joj naslov (normalno je
vidjeti da se stranica na Facebooku sastoji samo od naslova koji savršeno objašnjava temu) bude
što gluplji i nepismeniji, npr. „sWi mI kOjI cEsTo MuZeMo KrAwE a Od MlJeKa NiČ !!!! <3 <3”. No naslovi grupa nisu jedina mjesta gdje se tako piše, tu su još i chat, privatne poruke te poruke na zidu.
Takvom sam tipkanju posvetio dosta vremena i došao do nekoliko racionalnih zaključaka. Sistem pisanja veliko slovo, malo slovo mogu objasniti samo time da osoba koja piše ima tik na malom prstu pa konstantno pritišće i otpušta tipku SHIFT. Jednom sam za pisanje znaka W umjesto
V i izostavljanje kvačica dobio objašnjenje da je to zbog SMS-a, ali vjerujem da je riječ samo o forsu jer stvarno nije teško pritisnuti odgovarajuću tipku na tipkovnici. Što se tiče korištenja znaka Č
umjesto Š, mogu jedino reći da su tipke na tipkovnici jako blizu pa je, nadam se, riječ o tipfeleru.
Na fejsu je kod prosječnih ljudi pisanje rečenica s malim početnim slovom najnormalnija stvar, dok
interpunkcija ili ne postoji ili je ima previše pa običan zarez ponekad završi ovako nekako: „,...,.,..”.
Ljudi bez glave
Postoji nešto što, posebice u kombinaciji s lažnim imenom, čovjeka može ubiti u pojam. Dva
glavna obilježja kojima se Facebook koristi prigodom prikazivanja prijatelja korisniku jesu ime i
profilna slika. Kod mlađe populacije (uglavnom muške), a i kod nekih starijih ljubitelja FB-a, često
možete naići na (golo) tijelo bez nogu i glave na slici profila. Ukoliko je riječ o slučaju iz prve rečenice ovog odlomka, a niste dovoljno dobro upoznati s nečijom muskulaturom, moj je savjet da tu
osobu jednostavno obrište. Smatram to jedinim načinom rješavanja problema masovnog nedostatka mozga.
408 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Ugovor s vragom
Zamislite da dođete u banku podići kredit na 100 000 eura koliko vam je potrebno kako biste
izgradili novu kuću. Zatražite svoju osobnu bankaricu više informacija, a ona vam kaže da ćete
ih dobiti tek nakon što potpišete ugovor. Upravo tako nekako funkcioniraju stranice na Facebooku. Pronađete li Božjom intervencijom stranicu nekog zanimljivog i točno napisanog naslova, npr.
„Kako religija koči ljudski razvoj” i odlučite pogledati što autori kažu, prvo ju je potrebno lajkati,
tj. naznačiti da ste stranicom zadovoljni. U većini slučajeva slijedi razočaranje, u ovom je slučaju
slijedio neki jadan grafikon. Protiv toga, nažalost, ne možete ništa dok god Facebook ne promijeni
svoje odredbe i uvjete.
Opiši me jednom riječju
Ponekad mi doma bude toliko dosadno da odlučim pregledati tuđe slike. Prvo ostanem zatečen
samom činjenicom da netko na fejsu ima 1485 fotografija, a onda mi, kad vidim o kakvim je fotkama
riječ, sve postane jasno. Lako možete naći album pod nazivom „JaAaA!! <3” u koji je lijepa gospa
stavila svojih 849 umjetničkih fotografija na kojima se nalazi u raznim pozama: isprsila se i naguzila u hodniku, napućila je usne (u obliku onoga za odštopavanje zahoda, kako ja to volim nazvati),
okrenula objektiv foto-aparata prema svojem odrazu u kupaonskom zrcalu na kojem je jasno vidljivo da barem pet puta dnevno pere zube i dodaje još malo tekućeg pudera te ponovila svaku od tih
dviju poza u svih svojih 28 odjevnih kombinacija i ponegdje eksperimentirala s namigivanjem, držanjem ruku u različitim položajima, itd. Kada mi pozli, krenem na sljedeći album, „Moja jubaw i ja”.
Tamo dotična ima 150 fotki na kojima se strastveno ljubi s dečkom. Uglavnom ovdje odustanem.
Često se dodaju fotografije na kojima se nalazi samo tekst, npr. „Opiši me jednom riječi” i na to
dobiju 300 komentara i 200 lajkova (ne znam što točno ljudi lajkaju). Nerijetko se komentari na slikama pretvore u sredstvo za instant messaging (kao što su npr. Windows Live Messenger i Skype),
tj. tamo se dogovaraju kave, izlasci i sl. ili se isti prepričavaju. Ako vam idu na živce obavijesti koje
vam dolaze svaki put kad netko odgovori na prošlu poruku, a dolaze vam samo zato jer ste lajkali
nečiji sarkastični komentar, unlajkajte ga.
Razmnožavanje kao u štakora
Popularnost se danas ne očituje u tome da za nekim po školskom hodniku hoda dvadesetero
ljudi, već tako da taj netko na fejsu ima abnormalan broj prijatelja i rodbine. Osoba sa 3000 prijatelja i 70 sestara jako je popularna. Matematička zanimljivost: da bi ta osoba stvarno mogla imati
70 sestara, majka bi joj trebala biti trudna 53 godine, i to pod uvjetom da zatrudni isti dan kad je
rodila posljednje dijete.
Demencija
Facebook služi za komunikaciju, a ja većinu komunikacije putem Facebooka obavljam privatnim
porukama, popularno zvanim Inbox, prema mjestu gdje one stižu. Prilikom slanja takve poruke potrebno je odabrati primatelja. Recimo da se moj prijatelj zove Ivo Ivić i ja utipkam njegovo ime, a
izlete mi trojica. Kako znam da poznajem samo jednu osobu tog imena i prezimena, očito je da on
ima više profila. Poruku adresiram na sva tri, a u nadopisku pitam na koji da mu profil ubuduće šaljem poruke. Dobijem odgovor da šaljem na onaj na kojem se na profilnoj slici nalazi rapper 50Cent,
a tri profila ima jer je već dvaput zaboravio šifru. Ako vam se takvo što dogodi, Facebook ima jednostavan sustav za vraćanje izgubljene lozinke, a kao preventivnu mjeru šifru si istetovirajte na
nožni palac.
Antonio Dominik, 3. razred
III. gimnazija
Voditeljica: Maja Ilić
LiDraNo 2011. // 409
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
Srednjoškolske knjižnice
u Vukovaru i Zagrebu
Školske knjižnice Strukovne škole Vukovar i Prirodoslovne škole V. Preloga
ove škole ne povezuju samo smjerovi, već razni oblici pomoći, projekt
„Regionalna suradnja u kozmetici - put k tržištu rada” te školske knjižnice
Suradnja dviju škola seže u godinu 1998. kada je nakon procesa mirne reintegracije Hrvatskog
Podunavlja, naša škola, tada Kemijska i geološka tehnička škola, prikupila knjige i ugostiteljske
potrepštine za ugostiteljski smjer srednje Strukovne škole u Vukovaru. Bili smo svjedoci tragične
pogibelji grada Vukovara i obećali smo da ćemo suradnju nastaviti premda je to najmanje čime možemo zahvaliti stradalnicima Domovinskog rata. Zahvalu iskazujemo svake godine 18. studenog na
dan pada Vukovara, paleći svijeće i iznoseći ih na Ulicu grada Vukovara gdje se i nalazi naša škola.
Obećanje smo održali kada je Strukovna škola Vukovar odlučila uvesti smjer kozmetičar te smo
im uručili cjelokupni program toga smjera, uključujući izvedbene i globalne programe.
Suradnja je nastavljena i ovu školsku godinu projektom „Regionalna suradnja u kozmetici - put
k tržištu rada” kojime ove dvije škole uz potporu Europske unije, 160.985eura, planiraju zaposliti
80 žena koje su nezaposlene i time pridonijeti razvoju regije.
U skladu s navedenim, školska knjižnica, odnosno nastavnici i učenici naše škole, odlučili su darovati po jedan lektirni naslov te time povećati fond knjižnice Strukovne škole u Vukovaru. Stoga
su učenici iz Vukovara napisali kratku povijest rada njihove knjižnice, a učenici knjižničarske grupe
naše škole opisuju djelatnosti naše školske knjižnice.
Uvjeti rada knjižnice u Strukovnoj školi Vukovar
Povijest naše knjižnice nije duga, ali da bismo je ispripovijedali moramo zaći u povijest naše
škole. Strukovna škola Vukovar nije postojala kao takva za vrijeme SFR Jugoslavije. Neka od zanimanja koja se danas nalaze u našoj školi bila su u sklopu Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje
Edvard Kardelj u Vukovaru pod nazivom Radna jedinica 2 te su se učenici koristili tadašnjom zajedničkom knjižnicom. Tako je bilo sve do 1991.godine.
Za vrijeme Domovinskog rata i okupacije grada Vukovara, škola mijenja zgradu i ime u Srednja
škola Vukovar. Zanimljivo je, i žalosno, da u tadašnjoj školi od 1991.do 1994. godine uopće nije postojala knjižnica. Tek 1994. godine, kada se Srednja škola Vukovar preselila u zgradu bivše OŠ Braće Đurđević, ponovno je osnovana knjižnica s malim brojem knjiga, ali konkretni podaci o knjižnom
fondu ne postoje.
Nakon mirne reintegracije 1997. godine, s povratkom prognanika, u našu školu opet ulazi nastava na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a škola mijenja ime u Treća srednja škola Vukovar. Tek
tada, zahvaljujući brojnim donacijama dobrih ljudi, knjižnica se opet puni knjigama. U novu školsku
zgradu, u ulici Domovinskog rata 58, u kojoj smo danas, uselili smo 2003. godine. Knjižnica je tada
posjedovala 7525 knjižnih jedinica. Trenutno stanje knjižničnog fonda je 9802 knjižne jedinice.
Danas se naša škola zove Strukovna škola Vukovar. Sretni smo što imamo knjižnicu i volimo u
njoj boraviti, iako se još uvijek događa da ne možemo doći do potrebnih knjiga zbog premalog broja
pojedinih naslova. Zato smo zahvalni svima koji nam žele pomoći u našem obrazovanju i osobnom
razvoju.
410 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
Knjižnična raznolikost u Prelogu
U školsku knjižnicu učenici naše škole dolaze ne samo zbog lektirnih naslova ili zbog 50-ak raznolikih časopisa, već i zbog mrežnih usluga (Internet) te učenja u terapeutskom ozračju. Naime,
od kad je knjižnica 2006. premještena i preuređena, postala je omiljeno mjesto ne samo nastavnog i tehničkog osoblja, već i učenika. U knjižnici se odvijaju razne aktivnosti, poput dramskih i literarnih skupina, naše novinarske, preko vježbanja matematičara, kemičara te nadobudnih šahista.
Stručno osoblje knjižnice je uvijek na usluzi i svojim dobrim radom privlači korisnike, makar, samo
na razgovor.
Od ove školske godine u našoj je školi aktivno započela s radom i knjižničarska grupa pod vodstvom školske knjižničarke, prof. Višnje Beus. Ova mala, ali vrijedna skupina učenica prvih razreda, svaki tjedan svoje slobodno vrijeme provodi u knjižnici i pomaže knjižničarki u mnogobrojnim
poslovima i aktivnostima, a učenice se pritom dobro zabavljaju i stječu korisne vještine. Uz obradu
novih knjiga, mlade knjižničarke pomažu pri posuđivanju knjiga te sređivanju stanja na policama
prema pravilima Univerzalne decimalne klasifikacije.
Naša škola ima oko tisuću korisnika školske knjižnice, 14000 naslova pa mnoge knjige godišnje
prođu kroz više stotina ruku te naše mlade knjižničarke najviše vremena ulažu u poslove vezane
uz zaštitu knjiga (omatanje, popravak, čišćenje starih i oštećenih knjiga te časopisa). Knjižničarska
grupa također se bavi obilježavanjem značajnih datuma i organizacijom prigodnih izložbi.
U knjižnici se održavaju i književne večeri, primjerice u povodu mjeseca knjige gostovao je putopisac Nenad Vlahović te je održao kratko predavanje i predstavio svoju knjigu „Zov dalekih obala: Jedrilicom oko svijeta“. U planu je gostovanje još jednog poznatog pisca i promoviranje novih
naslova knjiga.
Naša knjižničarka zajedno sa svojim učenicama posjećuje sajmove knjiga i knjižare, a zanimljiv
je i posjet maturanata Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Učenici redovito, uz lektiru, posuđuju i
knjige iz našeg bogatog slobodnog fonda. Ideja profesorice Beus je pobuditii želju kod mladih korisnika za što češćim korištenjem školske knjižnice i želi da učenici prepoznaju knjižnicu kao nezaobilazno mjesto za ispunjenje čitateljskih interesa te kvalitetno provođenje slobodnog vremena.
Izuzetno je važno da se za pronalaženje i korištenje nekih informacija koriste svi izvori pa tako
i knjiga.
Kako bi naši vršnjaci iz Vukovara mogli barem malo osjetiti prednosti bogatstva fonda naše
školske knjižnice, spremamo se ponovno u posjet s donacijom od oko 1000 knjiga, koliko je i učenika naše škole. U sljedećem Labosu, obećajemo novo izvješće nakon posjeta Vukovaru.
Marija Nermina Sočec, 3. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Milkica Ursa
LiDraNo 2011. // 411
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
ZAGREBAČKE DAME
Lijepi ukras bez funkcije
S prvim kišnim oblacima izlaze na ulice i naše Zagrepčanke opremljene sunčanim naočalama
raznih oblika i marki Dior, Ray Ban i sl., kojima vješto prikrivaju prerano naborana lica, što su ih
počele uništavati još davnih dana, u svome djetinjstvu, bespotrebnim naslagama pudera. Topot štiklica odjekuje gradom ne obazirući se na vremenske prilike, pogotovo ne na one nepogodne, vješto
prateći svoju vlasnicu bilo da se ona odlučila prošetati tek do obližnjeg dućana po mlijeko ili otići
na jutarnju kavu u Tkalčićevu gdje će marljivo, ali hladno i dostojanstveno, hvatati fotografe javno.hr. Uvijek neprimjereno uređena, s manje odjeće na sebi nego onda kada na plaži nadopunjuje
boju svog solarija, ali po zadnjoj modi potekloj iz Pariza ili Milana koja kombinira spojivo s nespojivim do te mjere za koju bi se reklo da stvar izgleda blesavo - to je naša Zagrepčanka. Nekad fine i
obrazovane gradske dame, danas priglupe djevojke iskrivljenih principa i morala koje kada prošeću
Gajevom, možeš pitati: ”Koliko košta sat?”. Dama je nekada morala imati godina više nego što sat
pokazuje sati, ali u lov na nogometaše juri sada već s punih 13! S punom opremom dakako: glupavim hihotanjem, oskudnom odjećom, gomilom šminke, štiklama i obveznim 1000 slika vlastitih grudi, stražnjice i tu i tamo svoga lica, obvezno isfotošopiranoga, na popularnom Facebooku. Majke
Zagrepčanki kao da su se utopile u onoj kavi iz Gradske kavane i ono što vide danas naprosto je
„trendy” i to „mladi nose”. Izgubljeni morali nestali su netragom iz društva i počeli smo odobravati takvo ponašanje, počevši od djevojčica, pa nadalje do mladih djevojaka, prihvativši kao sasvim
normalnu činjenicu da „naše curice” odlaze u školu i izlaze van obučene kao za kupleraj. Pomirili
smo se s time da je žena tek lijepi ukras i da se akademsko društvo ne zasniva na njoj jer njena je
primarna funkcija da izgleda lijepo i što otvorenije dakako, iako, čini se, nitko ni ne drži to sofisticirano društvo kada su poželjna takva poniženja.
Krležu i Matoša zamijenili Chanel i Armani
A djevojčice, djevojke i žene spremno kimaju na svoju ulogu lutkice, prihvatile su se pamćenja
kako prepoznati pravu Guessovu torbicu koja će joj vječito zjapiti poluprazna zbog svoje nepotrebne veličine koja navodno izgleda lijepo i moderno, te mužnji muškaraca po minimalno tridesetak
godina starijih, ali dubokog džepa, što će u njih uvijek investirati novim Louis Vuitton haljinama
kako bi one bile još poželjnije i uslužnije. Sve, sve za to da u subotu ujutro najviše zablista na Cvjetnome trgu! Sve za to da može popljuvati onu drolju, koja ima prošlo-sezonsku odjeću, smatrajući
sebe daleko moralnijom jer ona ima ovogodišnju, zavlačeći usput i karikirajući najviše što može da
svi znaju da je ona ovdje, makar ih ne bilo briga, dok pijucka neku kavu s kompliciranim i primamljivim imenom i provlači Slim cigarete kroz svoje prste. Ali kako je stigla do tako visokog društva i
kako je postala krema zagrebačke špice znaju sve klinkice, koje uredno s prvom naznakom svoje
spolnosti pripremaju velike dekoltee, kratke suknje i jure u DM po maskare, sjenila i sve drugo što
privlači pažnju, danas klinaca s bogatim starcima, sutra već njihovih očeva. I kud je nestao onaj
profinjeni Zagreb? Ugodno gradsko i obrazovano društvo s moralom, dapače visokog standarda u
čijim se kavanama nekada raspravljalo o djelima A. G. Matoša, Miroslava Krleže i Dragutina Tadijanovića, a ne o Chanelu i Armaniju koji su, čini se, današnji autori svijeta i čija se imena današnje Zagrepčanke jedino i trude upamtiti. Gdje je, gdje se sakrio i je li nestao taj Zagreb? Pitanje je što me
412 // LiDraNo 2011.
NAGRAĐENI
Novinarski radovi učenika srednjih škola
20.
smotra
probada svakom neisjalom zrakom sunca od koje se brani sunčanim naočalama, svakim djetetom s
viškom šminke, svakom priglupom, materijalističkom curom, svakim promašenim odjekom štikle...I
bojim se svakim danom sve više, da nikad neću znati odgovor na to pitanje.
Lucija Klarić, 2. razred
Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
Voditeljica: Milkica Ursa
Tea Ceranić Faust, mentorica: Vinka Mortigjija Anušić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
LiDraNo 2011. // 413
*
I
N
E
Đ
A
R
NAG
i
v
o
t
s
i
l
i
k
s
l
o
Šk njih škola
d
e
r
s
a
k
i
n
e
č
u
ni
e
đ
a
r
g
a
n
i
u
s
i
v
o
eni rad
*svi prijavlj
PPG Times
Prva privatna gimnazija
Urednica: Edita Krmpotić
Voditelj: Renata Kostanjevec
Infuzija
Škola za medicinske
sestre Vinogradska
Urednica: Jelena Mijatović
Voditeljica: Sanja Tomljenović
Gvak
Grafička škola u Zagrebu
Urednica: Ana-Marija Poša
Voditeljica: Renata Šepić
Chup
I. gimnazija
Urednica: Stela Lachpammer
Voditeljica: Marina Vitković
∏ News
XV. gimnazija
Urednik: Neven Golenić
Voditeljica: Božica Jelaković
µ
Klasična gimnazija
Urednik: Mateja Fabečić
Voditeljica: Anđela Vukasović
Korunda
Mi mladi
III. gimnazija
Urednici: Petra Đukić,
Antonio Dominik
Voditeljica: Maja Ilić
Doping
II. gimnazija
Urednica: Maja Meczner
Voditeljice: Ivana Plazonić i Mia
Vrbanac
Cener
X. gimnazija „Ivan Supek’’
Urednica: Lucija Sukalić
Voditeljica: Marina Lončar
Ruđer info
Tehnička škola
Ruđera Boškovića
Urednik: Valentino Mihoković
Voditeljica: Vesna Hrđok
i Ivana Gračanin-Gabrić
Šegrt
Elektrostrojarska
obrtnička škola
Urednik: Hrvoje Pilić
Voditeljica: Dominika
Papić-Kukić
Labos
Prirodoslovna škola
Vladimira Preloga
Urednica: Željka Orešković
Voditeljica: Milkica Ursa
Žeteško
Željeznička tehnička
škola u Zagrebu
Urednica: Katarina Stoić
Voditeljica: Ingrid Boban
LiDraNo 2011. // 415
416 // LiDraNo 2011.
i
e
j
i
s
i
m
e
V
T
,
e
j
i
s
i
m
e
e
k
s
j
i
d
a
R
o
v
t
š
a
l
a
r
a
v
t
s
o
k
s
m
videofil
ola
k
š
h
i
j
n
d
e
r
s
a
učenik
LiDraNo 2011. // 417
Videofilmsko stvaralaštvo
Ivica i Marica
Antonija Vrkljan, Lucija Ivanović, Dora Krznarić
Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica
Voditeljica: Helena Marić
Crvi - animirani film
Mario Merdžan
III. gimnazija
Voditeljica: Valerija Bilić
Glava nad krovom
Dorotea Deak, Perica Tadić, Marko Bakšić
Graditeljska tehnička škola
Voditelj: Ante Kekez
Radijske emisije
Nomen est omen
Benedikta Vilenica, Iva Šimić
Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica
Voditeljica: Helena Marić
418 // LiDraNo 2011.
E
N
E
Đ
A
R
NAG
i
e
j
i
s
i
m
e
V
T
,
e
j
i
s
i
m
e
e
k
s
j
i
d
Ra
o
v
t
š
a
l
a
r
a
v
t
s
o
k
s
m
l
i
videof
a
l
o
k
š
h
i
j
n
d
učenika sre
Imam jednu tajnu - kratka igrana forma
Anja Kolić, Katarina O’Halloran, Filip Jandrečić
Grafička škola
Voditeljica: Marijana Brdar
Svatko obrađuje svoj vrt - kratka igrana forma
Tea Mandurić, Mak Pavelić, Dario Forjan
X. gimnazija „Ivan Supek’’
Voditeljica: Neli Mindoljević
Dominus vitae
Mihovil Plečko, Matko Pintar, Toni Akrap
Gimnazija Lucijana Vranjanina
Voditeljica: Slavica Antolić
Plavi cvijet
Tana Tandarić, Iva Ramljak
XV. gimnazija
Voditelji: Biserka Brešić i Ivan Senjanović
LiDraNo 2011. // 419
POVJERENSTVO ZA PRIPREMU I PROVEDBU
SMOTRE UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
LiDraNo 2011.
PREDSJEDNIK POVJERENSTVA
Zlatko Stić
ravnatelj Prirodoslovne škole Vladimira Preloga
TAJNICA POVJERENSTVA
Goranka Lazić
profesorica, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga
ČLANOVI POVJERENSTVA
Višnja Beus
Lana Rušnov Perić
Vesna Šercar
Josip Zenko
Janez Grubar
Svjetlana Jeleč
Mirko Hećimović
Danko Antunović
Siniša Živković
Pere Markić
Irena Ognjenović
Milivoj Krković
Željko Krstanac
Ana Listeš
Milkica Ursa
420 // LiDraNo 2011.
PROSUDBENO ŽUPANIJSKO POVJERENSTVO
LiDraNo 2011.
ZA UČENIKE SREDNJIH ŠKOLA
ČLANOVI POVJERENSTVA
Ana Maras, glumica
Ivan Đuričić, glumac
Anita Matić, glumica
Vlasta Ramljak, glumica
Franjo Kuhar, glumac
Mario Kovač, redatelj
Jadranka Korda Krušlin, dramska pedagoginja
Jadranka Tukša, profesorica
Melita Rundek, književnica
Sanja Pilić, književnica
Ivica Prtenjača, književnik
Katarina-Zrinka Čičmak, profesorica
Mirela Lilek, novinarka
Maja Matković, novinarka
Marijan Šimeg, novinar
Damir Brčić, profesor
Duško Radić, novinar
Sunčica Findak, novinarka
Maja Prištof, novinarka
Aleksandar Črček, snimatelj
LiDraNo 2011. // 421
Talita Jašarevski, mentor: Damir Brčić
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
422 // LiDraNo 2011.
Zbornik LiDraNo 1992. - 2011.
SMOTRA Literarnog, dramsko-scenskog i
novinarskog stvaralaštva učenika
osnovnih i srednjih škola grada zagreba
1992. — 2011.
LiDraNo 2011.
Zagreb, svibanj 2011.
20.
smotra
20.
20.
smotra
smotra
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
479
File Size
8 123 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content