KATOLICI U MEŠĆEMI
ŠERIJATSKA VJENČANJA KATOLIKĀ:
PRIMJER ŽUPE SKOPJE
U SREDIŠNJOJ BOSNI
Ante Škegro
Apstrakt
Župne matične knjige, službeni dopisi biskupā i franjevačkih provincijala žup­
nicima i utjecajnim osobama odnosno institucijama, franjevački ljetopisi i kro­
nike, registri (sidžili) islamskih vjerskih sudaca kao i druga vrela, zabilježila su
veliki broj šerijatskih brakova koje su sklopili katolici na području otomanske
Bosne. I ti su brakovi uvelike otežavali pastoralno djelovanje katoličkom kleru
koji ih nije smatrao valjanima, slabili su moral puka iz kojeg su potjecali pa­
rovi koji su ih sklapili a u konačnici izravno poticali islamizaciju. U matičnim
knjigama župe Skopje, koja je obuhvaćala šire područje gornjeg toka rijeke
Vrbasa u zapadnom dijelu središnje Bosne, registrirano je više desetaka šerijat­
skih vjenčanja. Prvo datira iz 1760. a posljednje iz 1843. g.
Klučne riječi: Katolička Crk­va, otomanska Bosna, katolička župa Skopje, še­
rijatska vjenčanja katolikā
Uvod
Šerijatska vjenčanja kao jednu od brojnih pogibli koje su ugrožavale opstanak
katolikā u otomanskoj Bosni, istaknuo je 1815. g. i upravitelj Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Augustin Miletić (1813.-1831.) u
svom dopisu1 kojeg je uputio austrijskom konzulu u Travniku potpukovniku
1
Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju biskupa Miletića
godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103; Nikić, 2003., 404-440.
ISSN 1330-7487
BOSNA FRANCISCANA
ČASOPIS FRANJEVAČKE TEOLOGIJE
SARAJEVO
Godina XXII • Broj 40
40
Sarajevo, 2014.
140
Ante Škegro
Jakobu Van Alexanderu Paulichu (1817.-1820.).2 Problem je nastajao kada bi
po šerijatu vjenčani parovi htjeli sklopiti i katolički brak, jer su samim takvim
vjenčanjem bili ekskomunicirani iz Katoličke crk­ve.3 Za povratak u Crk­vu,
što je bio preduvjet za katoličko vjenčanje, trebalo je ispuniti sankcije koje je
propisao još Tridentski koncil (1545.-1563.). Među njima je bila i ta da su se
civilno vjenčani parovi morali razdvojiti od postelje i zajedničkog življenja,
kako bi se očitovala slobodna volja udadbenicā za sklapanje braka.4 Oni koji
nisu željeli izvršavati propisane pokore, znali su tužakati katolički kler – pa i
upravitelje Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni – islamskim vjerskim
i državnim prvacima,5 zbog čega su im i životi bivali ugroženi6 a gdjekad su i
glave gubili.7 Odbijanje katoličkog klera da bezuvjetno vjenčava parove koji
su sklopili šerijatski brak tumačeno je kao prezir i omalovažavanje islamskih
“sudaca i meskita” koji su tobože “pogrdili njihov veliki ćitab ili kuran pred
kojim su njihove perfidne sluge, kmetovi ili štićenici bili vjenčani”.8 Iz istih su
razloga svećenici završavali u tamnicama, iz kojih su izbavljani uz strahovite
napore i ogromne novčane izdatke kako njih samih tako i svekolikog katolič­
kog puka.9 Matične knjige župe Skopje bilježe da su svećenike gdjekad ugro­
žavali i po šerijatu vjenčani katolici pa i za vrijeme služenja sv. misā.10 Takve
su katolike, koje biskup Miletić naziva perverznima odnosno krš­ćanima samo
po imenu,11 morali i silom vjenčavati pa i u nazočnosti samih muslimana.12
Šerijatska vjenčanja katolikā podrivala su moral katoličkih zajednica iz kojih
su potjecali oni koji su ih sklapali, jer su i oni svoje žene mogli otpuštati kada
i kako su htjeli pa i pred samo dvojicom muslimana bez odlaska na islamska
2
Nikić, 2003., 418-420; Pandžić, 2004., 235-236.
3
Miletić, 1828., 7.
4
Sessio 24. caput 6: de Reformatione Matrimonii. Miletić, 1828., 7.
Jelenić, 1927., 80-82.
5
Nikić, 2003., 419-420.
6
Prilog br. 1.
7
Nikić, 2003., 418.
8
Nikić, 2003., 419, 423.
9
Prilog br. 2.
10
Nikić, 2003., 418.
11
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 6: Die 25. F(e)br(ua)
rii 1772. Ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vido­
vića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog) Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga
Biš­ćanin i Asan baša Trakus; nr. 14: Die 25. Octobris 1772. Ja f(ra) Antun Lepan parok
združi u svetome sakramenu od ženidbe brez nijednoga navištenja zašto se natiraše Turci s
velikom pritnjom, ubio i(h) Boog, ništa ne manje niti (j)e bilo kakve zaprike, nitie otimata,
sam privatim bi vinča to jest Mio sin Jure Gargasovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie
od Mašića i Anica ćer pok(oinog) Vida Cvitanovića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Matie od
Šurlina. Biše svidoci Nikola Bulaić i mnogi drugi. +.
12
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
141
sudišta,13 uzimati druge pa i više njih.14 U konačnici to je bio primamljiv put
ka islamizaciji. Da se s ovom pojavom gdjekad nisu znali nositi ni katolički bi­
skupi, potvrđuje upit bosanskog biskupa fra Franje Baličevića (1588.-1615.),
kojeg je 1600. g. uputio papi Klementu VIII. (1592.-1605.), kako postupati s
katolicima vjenčanim po šerijatu.15 Posredstvom bečkog carskog dvora pred­
stavku samome sultanu u Carigrad, među ostalim i zbog šerijatskih vjenčanja
katolikā, uputio je 1838. g. vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni
biskup fra Rafael Barišić Oćevac (1832.-1846.).16 Da nije imala nekog učinka
potvrđuje i slučaj utamničenja župnika župe Brotnjo iz zapadne Hercegovine
fra Petra Šunjića 1843. g. u Stocu u istočnoj Hercegovini zbog šerijatskog
13
Matasović, 1927., str. 249, br. 1409: “1819. Udžet kadijin od vezira potvrdjen i pridan gvar­
dianu fra Marku Šekimi kako je njeka Kate (Costichia) na sudu ispovijedila da se je kod
kadije bila vjenčala za Jozu Kaurina i kako je on nju prid Turcima pustio, nit je mogla sʼ
njim skladovati i tako on opet otišao u kaure i da u tome nije kriv gvardian, nitji po sebi na
silu razpustio. – VII. 1100.”
14
Jelenić, 1990., 157-158: [1838. g.] “Sudci zvani kadije, sklapaju ženidbe med katolicima,
koji im se god prijave, i to u drugom stupnju rodstva ili s drugom kojom mu drago zaprie­
kom, pa i naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve proti Božjim i crk­venim
zakonima; i time šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrdjima, koja
mladji katolici počinjaju. Otimlju, naime, djevojke rodice, izpunjuju na njima svoje strasti i
tad ih vode kadijama, prije već podkupljenim, i prietnjom i silom natjerane sile ih, da sklope
nezakonitu ženitbu. Njeki pako krš­ćani, kojim su dodijale njihove žene, ili straš­ću zavedeni,
odgone ih od sebe, svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijom; ili zadržeći
obadvie kod sebe u svedjernom suložništvu i preljubu živu. Ovo Turci rado čine, ili da na­
gomilaju blaga ili iz mržnje prama našoj svetoj vjeri, jer ženitbe, kojih se i oni zgražavaju
u svojoj sljedbi, ove u našoj vjeri rado dopuš­ćaju. Nakon toga sile naše svećenike, da one
svetogrdne ženitbe, učinjene proti božjim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prie­
te, šibaju, u tamne tamnice bacaju, novac iziskuju; inače ih obtužuju kao preziratelje zakona
Muhamedova. Neizbrojna zla protiču (sic!) proti našoj svetoj vjeri, a štete proti svećenicima
od ove neobuzdane drzovitosti vjenčavanja katolika.”
15
Horvat, 1909., god. 1600., br. 67, str. 75: “Bosanski biskup Francisco di Stefani priložene
upite fratara provincije bosanske, u kojima žele razjašnjenja, kako imadu postupati s katoli­
cima, koji otpraviše svoje žene, pa uzeše druge, kako s onima, koji se uopće ne vjenčahu u
crk­vi, kako u mješovitim ženidbama izmegju katolika shizmatika i Turaka. Ti su i slični upiti
bili upravljeni na njega a on se u ovoj lih crk­venoj stvari obratio na papu”.
Jelenić, 1915., 157-158: “Suci, zvani kadije, sklapaju ženidbe među katolicima, koji im se
god prijave, i to u drugom stupnju srodstva ili s drugom kojom mu drago zaprijekom, pa i
naravnom, vjenčavaju ih, samo kad im se plati, i to sve protiv Božjim i crk­venim zakonima;
i tim šire put čestim otimačinama djevojaka, strahovitim svetogrđima, koja mladi katolici
počinjaju. Otimaju naime djevojke rodice, ispunjuju na njima svoje strasti i tad ih vode
kadijama, prije već potkupljenim i prijetnjom i silom natjerane sile ih, da sklope nezakonitu
ženidbu… Nakon toga sile naše svećenike da one svetogrdne ženidbe, učinjene protiv Bož­
jim i čovječjim zakonima, odobre, i to da izvedu, prijete. Šibaju, u tamne tamnice bacaju,
novac iziskuju; inače ih optužuju kao preziratelje zakona Muhamedova”.
“njeki pako krš­ćani, kojim su dodijale njihove žene, ili straš­ću zavedeni, odgone ih od sebe,
svoje žene, a druge si uzimlju i vjenčavaju ih pred kadijama; ili, zadržeći obadvie kod sebe,
u sveđernom suložništvu i preljubu živu…”.
16
Ante Škegro
142
vjenčanja Kate Jerković iz Vionice kod Čitluka u zapadnoj Hercegovini s
Mijom Grepom iz Višića kod Stoca, iako se bila zaručila a potom i sklopi­
la katolički brak s Andrijom Soldom iz Krućevića kod Čitluka.17 Premda su
gdjekad i sami bosanski veziri (primjerice 1799. g.) zabranjivali šerijatska
vjenčanja katolikā, ni od toga nije bilo osobite koristi.18 Ipak, nisu se svi ka­
tolici koji su sklapali šerijatske brakove vjenčavali u Katoličkoj crk­vi, pa su
zbog toga i umirali ekskomunicirani19 ili su odrješenje od ekskomunikacije
odgađali do smrti.20 Neki nisu sklapali ni šerijatska niti krš­ćanska vjenčanja,
nego su živjeli u konkubinatu pored živih bračnih drugova.21
Prisilna udaja katolkinjā za muslimane
Katoličke djevojke i žene na udaju su, posebice za muslimane, prisiljavali i
islamski vjerski i državni prvaci odnosno njihovi feudalni gospodari,22 dajući
im za muževe one koje su im sami odabirali.23 Kako bi se spasile od takvih
udaja neke su se uz velike napore i ogromne materijalne izdatke njihovih ro­
ditelja i rodbine, povlačile po islamskim sudištima od kadije do paše i vezi­
ra.24 Unatoč strahovitim torturama i mučenjima poneke bi i uspjevale, poput
Lucije Barevac iz Jajca i drugih djevojaka iz jajačkog kraja početkom 18. st.25
17
Jolić, 2009., 327-328.
18
Matasović, 1930., 238.
19
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883),
god. 1833., br. 81: Prusacz Mense 9bri 1833. Paulus Lovrich, qui apud Judicem infidelem
contraxerat matrimonium, et in tali concubinatu immemor prorsus propria salutio vixerat per 23. annos deinde in ebrietate in dumeto penes viam expiravit Sine luce sine cruce
aet(atis) suae circa 65. annam (sic!).
20
Prilog br. 3.
21
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883),
god. 1865., br. 212: Privor die 27. Aprilis 1865. Decessit ex hac vita Magdalena uxor Laurentii Livajić, quae vivante legitimo viro, utebatur illegitimo Thoma Majić, quocum etiam insimul convivebat, nullatenusque per plures Parochos ad Separationem adduci potuit, sicque
in misero statu vitam terminavit, anno aet(a)tis circiter 53. Sepulta extra coem(eterio) Fidelium in Privor.
22
Baltić, 2003., 59: “Istog vrimena [1770. g.] silovahu turci jajački jednu divojku krstjansku
imenom Anđu Pilipovića iz Pijavica, da ju poturče obećajuć joj gospodsku udadbu. Divojka
sa svom snagom otimaše se, niti ikako na to htede privoljiti. Odkud Jajčani odpišu paši
u Travnik, koji ju sebi dobavi, i pitaše uzrok što neće; koju kad ne mogoše niti pritnjam
okrutnim niti obećanjem od vire katoličke odvratiti, pridade je dizdaru (čuvaocu grada) koja
malo posli nikako pobiže u zemlju krstjansku u Sinj, u Dalmaciju. Okrutni paša travanjski,
zapovidnik sve Bosne, s kadijom oglobi tri župe: Jajce, Dobretiće i Kotor. Uze na silu 1200
groša: Jajce pulu dade, druge dvi pulu.”
23
Prilog br. 4.
24
Škegro, 2011., 107-109.
25
Jelenić, 1913., 19-23; Radoš, 2010., 63-78.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
143
Izbjegavanje prisilnih vjenčanja pa i za katoličke mladoženje, gdjekad bi se
izrodilo u prave avanture. Takav je bio i slučaj Magdalene Pereš Vuksanović
odnosno Franice Slavonke (1606.-1670.) iz Jelaški kod Vareša u srednjoj Bo­
sni (prisilno udate 1624. g.), koja je život okončala u samostanu sv. Siksta i
Dominika u Rimu.26 Kako bi zadovoljili “svoje životinjske strasti” s kakvom
katoličkom djevojkom muslimani bi pronalazili ili kupovali “za malo novca
jednoga ili dva svjedoka iz redova najprostijeg ološa, sljedbenike svoje pr­
ljave sekte muslimanske, poduče o poslu i s njima se pojave kod sudišta i tu
perfidno izjave da je dotična djevojka izjavila u njihovoj prisutnosti da želi
prijeći na muslimansku vjeru, ali da se ne usuđuje to učiniti iz straha od rodite­
lja, rođaka i svećenika.”27 To je bilo dovoljno da se takve djevojke i žene, iako
otete, njihovi zaručnici, muževi i rodbina povlače po islamskim sudištima sve
do vezirskih dvora u Travniku kako bi se spasile od takvih udaja.28 Nijekanje
obećanja prijelaza na islam, odnosno odbijanje vjenčanja s muslimanima, nije
im bivalo od osobite koristi, jer su na islamskim sudovima bila mjerodavna
samo svjedočenja muslimana. Poslije takvih sudišta slijedilo je uvjeravanje i
nagovaranje od strane “najperfidnijih imama i meskita” koji bi ih podvrgavali
najrafiniranijim kušnjama i mukama, dok od njih ne bi iznudili priznanja da
su tobože namjeravale prijeći na islam te ih i danju i noću poučavali islamskoj
vjeri. “Ako pak, uz pomoć Božju, djevojka odoli svim tim neljudskim i zlo­
činačkim kušnjama, tada, da ju se izbavi iz grabežljivih kandža tih paklenih
vukova, traže ogromne i gotovo neprocjenjive svote novca, i, ako se to ne
isplati, siromašna djevojka ostaje u vječnom ropstvu kod onoga kojemu ju je
nepravedni sudac predao. Siromašni redovnici i katolici u takvim i sličnim
žalosnim slučajevima, nerijetko žrtvuju veći dio svoga oskudnog imanja da
otkupe te siromašne duše koje su tuđom zloćom osuđene na pakao.”29 Osobita
opasnost prijetila je onim katolkinjama koje su bile obdarene fizičkom lje­
potom.30 Ukoliko bi i uspjele pobjeći od svojih islamskih “muževa”, njihove
su obitelji, katolički puk i kler najgroznijim prijetnjama (nabijanje na kolac,
vješanje i sl.) prisiljavani da im ih vraćaju.31 Kad bi bile vraćene nerijetko bi
26
Jelić, 1904., 161-193.
27
Nikić, 2003., 421.
28
Prilog br. 5.
29
Nikić, 2003., 422.
Mažuranić, 1997., 47-48: “Najnestretnije (su) one djevojke kojim je narav ljepotu podijelila:
jerbo nikakav se momak ne smije u nju ni gledati, a kamoli da bi je uzeo za ženu. S toga uzroka
su sve najljepše prisiljene poturčiti se. Čuo sam još o tom razgovaraju Turci veleći: Ima i u
šokaca mnogo prekrasnih djevojaka, al neće da se turče! A ovo je sve prator kriv, dženabet!”.
30
Mišura, 2011., 21: “Turčinu je iz Hapstića [Kandija - Bugojno] za oko zapela zgodna Miloš
– Švrakina djevojka. Doznavši za to roditelji su je, kako bi izbjegli nasilje i sramotu, uputili rod­
bini u Dalmaciju. Kako zbog toga strahovita zlodjela nad kandijskim katolicima, a posebice nad
Anđinom rodbinom nisu prestajala, vraćena je iz Dalmacije pa se pohotni Turčin njome ipak ože­
nio. O ovom se događaju očuvala predaja među Anđinim potomcima u Hapstićima, kao i među
potomstvom njezine sestre Ane koja se 1860. udala za Iliju Udovičića – Mišuru u Kandiju.”
31
144
Ante Škegro
ih usmrćavali ti isti “muževi”, njihova rodbina odnosno drugi ubojice.32 Ka­
tolici i njihovi dušobrižnici po cijelom su Apostolskom vikarijatu u otoman­
skoj Bosni, pa čak i pravoslavci, teško kažnjavani kako zbog stvarnih tako i
zbog izmišljenih bjegova katolkinja prisilno udanih za muslimane.33 Tako su,
primjerice, katolike Travnika, Skopja (Gornji Vakuf), Rame, Kupresa, Livna,
Duvna, Roškog Polja kod Duvna i njihove svećenike do gole kože 1813. g.
oplijenili kajmekam Derviš-beg Atlagušić i vezir Ali-paša Derendeli zbog iz­
mišljenog bijega žene nekog muslimana u Dalmaciju koja je bila katolkinja.34
Premda je to bilo opasno kako po njihov tako i po život njihovih roditelja,
rodbine, svećenika i svekolikog katoličkog puka, registrirani su i povratci isla­
miziranih žena na katoličanstvo.35 Svojevrsnu zaštitu od prisilne islamizacije
odnosno udaje za muslimane pružalo im je tetoviranje krš­ćanskih simbola,
posebice križa, po vidljivim dijelovima tijela, osobito po rukama, vratu pa i
po licu odnosno čelu.36 Ipak, nisu sve katolkinje prisilno udavane za muslima­
ne. Potvrđuje to čak i narodna pjesma,37 slučajevi Jele Udovičić iz Rašeljaka
kod Duvna nakon čije su udaje za nekog Murata iz Ljubuškog u zapadnoj
Hercegovini na islam prešli njezini sestra i brat,38 Anice Oćevac iz Vareša i
njezine majke Stažije Živković koje su 1760. g. istovremeno bile konkubine
sarajevskog paše Hadži-Mehmedovića.39 Doduše ne na području otomanske
32
Nikić, 2003., 422.
33
Nikić, 2003., 437.
34
Nikić, 2003., 423-424.
35
Prilog br. 6.
36
Truhelka, 1894., 241-258.
37
Jukić, 1973., br. 38, str. 490: “Majka Maru na zlo nagovara: / Poturči se, moja kćeri draga! /
Nećeš postit petka ni subote, / Ni korizme od sedam nedjeljah, / Ni četvere kvatre u godini. /
Odgovara svojoj majci Mare: / “Neću majko, vjera ti je moja! / Volim postit petak i subotu /
I korizmu od sedam nedjeljah, / I četvere kvatre u godini, / Negʼ ramazan od trideset danah.
/ U Turčina baš ni svetca nejma; / Dva bajrama u godini danah, / I ne znaju kad im barjam
dodje, / Već gonjanju po nebu mjeseca, / Kano lovci po gorici zeca.”
38
Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1, str. 21, br. 81:
Rasheglczi die 1a Februarii 1835: Ego Fr(ater) Franciscus Laus Sacras cerem(onias) explevi Super Thomasiam filiam Antonii Çirko, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Mathie Pavich;
quam domi ablluit Natalis Pavich; Matrina f(uit) utraque vice Helena Udoviçich+, omnes
de Rasheglczi. + Jela Udovičić poturčila se divojkom za Murata iz Ljubuškoga; dao joj
jabuku, zatim za njim usrnula ni spuškom ni s nožem ne bi je ustavio. Opet sestra joj i brat
poturčili se. Fra Frano Bašadur s(vojom) r(ukom). Podatak je u Maticu krštenih Grabovica
sv. 1. str. 21 upisao fra Frano Dobretić-Bašadur, župnik župe Grabovica (1883.-1890).
Benić, 2003., 207: “Iste godine [1760.] ali nešto poslije to jest na 10., miseca jula, oko 14.
poturči se Anica, kći pok. Šime Oćevca, iz Vareša, i Stažije, od /obitelji/ Živkovića iz Jela­
šaka, koja inače bijaše žena Grge Grgića iz varoši; u dobi života od osamnaest godina po
prilici. Koja bi sutradan odvedena u Sarajevo od paše Hadži-Mehmedovića s nadom vinčat
ju za se. Ama, zaštobo isti paša držao je očito, od njekoliko godina, Stažiju, iste Anice mater,
za konkubinu, zato turski ćitab ne ht/i/ju da vinča za pašu, već drži obidve uza se, i zar služi
se obidvima za konkubine. Takva stvar se ranije nije čula! Da izgubi viru i da to učini aman
39
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
145
Bosne, šerijatska vjenčanja sklapali su i katolički svećenici, poput nekog don
Aleksandra iz Valpova u Slavoniji koji je to učinio tijekom prvog kvartala 17.
st.40 U otomansku Bosnu neki su prispjevali kako bi prešli na islam, poput pri­
mjerice 1710. g. don Ivana Junio iz Korčule nakon što je umorio muža svoje
konkubine.41
Udaja muslimanki za katolike
Prelazak muslimanki na katoličanstvo, odnosno vjenčanja s katolicima sve
do sloma osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. g., bilo je po ži­
vot opasno. Stoga takvi brakovi nisu ni sklapani kod kadije. Potvrđuje to i
slučaj kćeri nekog spahije iz Draževog Doca kod Gornjeg Vakufa iz 1777.
g.,42 zbog čijeg su bijega u Dalmaciju s katoličkim slugom njezinog oca do
kosti oglobljeni katolici a neki i obješeni.43 Zbog toga je iz župe Skopje po­
bjegao i njezin župnik, pa je tamošnje katolike pastorizirao tko je imao priliku
i hrabrosti.44 Iz istih razloga župnici su i ranije bježali iz svojih župa, poput
primjerice 1703. g. don Marka Adrijaševića župnika župe Popovo u istoč­
noj Hercegovini te don Petra Miloševića župnika župe Trebimlja kod Stoca.45
Rijet­ke udaje muslimanki za katolike u vrijeme osmanlijske okupacije bile su
moguće jedino izvan granica Osmanlijskog Carstva.46 No, i ona bi se znala
izroditi u prave diplomatske sporove pa i oružane pogranične sukobe.47 Za
posljedicu su mogle imati smrt bilo kojeg krš­ćanina, bilo gdje na području
bi uzrok mati joj Stažija; jerbo joj milo bijaše da rečeni pašo imade prijateljstvo s njezinom
kćerju; a Turčin omalit ne zna!”
40
Vanino, 1940., 76-77; Prilog br. 7.
41
Vidović, 2000., 674; Prilog br. 8.
42
Bogdanović, 2003: 201; Prilog br. 9.
43
Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77; Prilog br. 10.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1777., br. 14: Die 19 Octobris
1777 14. Ego Fr(ater) Antonius Leppan Delegatus Ill(ustrissi)mi ac Re(evere)nd(issi)mi
Fr(atr)is Marci Dobretich Epis(co)pi Eretrianensis, et Vicarii Apostolici in Bosna Othomana,
praemissis, quae ad Sponsalia Spectant, et una tantum denuntiatione, ab Legitimas, ac Canonicas causas /:Scilicet: persecutio Turcica expullit Parochum; nec in praesenti alter adest:/
Conjunxi in Matrimonium Petrum filium defuncti Joannis Ivancovich, et Franciscae a Narenta: cum Anna filia Defunctorum, Simeonis Busdoancića (sic!), et Florianae Bosgnacovich
/:habito prius mutuo consensu amborum, per verba de prasenti:/ Coram pluribus Testibus, et
praecipue Joanne Jurichevich et Mattheo Ivancovich cum Benedictione ut in Misali.
44
45
Sivrić, 2003., 38-39.
46
Gujić, 1995., 238: “Hrđavu sliku na Alibega [Kapetanovića, ljubuškog muselima od 1848.
do 1858.] baca i slučaj sa muslimankom Kadom Mumunagić, koja je jedino zbog njegovog
nečovječnog postupka ostavila muža, pobjegla u Dalmaciju, prešla na katoličku vjeru i udala
se za svoga slugu, a to je bio veliki skandal onoga vremena u ovim krajevima; Prilog br. 11.
47
Škegro –Rimac – Martinović, 2012., 9-34.
Ante Škegro
146
Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni.48 Rijetka krštenja i udaja musli­
manki za katolike na području Apostolskog vikarijata registrirana su nakon
uspostave austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini 1878. g. No, i tada bi
se znala pretvoriti u diplomatsko-vjerske sporove. Takav je, primjerice, bio
i slučaj Fate Omanović (Darinke Prijatelj) iz mjesta Kuti - Bijelo Polje kod
Mostara, koja je zbog izbjegavanja udaje za nekog muslimana Mešu 1899.
g. pobjegla od kuće. Premda se krstila u Trstu i udala za nekog Slovenca u
Mariboru (Slovenija),49 zbog nje su pravi “mali rat” protiv Katoličke crk­ve u
Bosni i Hercegovini vodili najistaknutiji islamski prvaci i državna vlast Au­
stro-Ugarske.50 Muslimanke su se krštavale i udavale za katolike i prije i po­
slije Fate Darinke Omanović. Među njima su bile i kćer Mehe Divjana koja se
1879. g. krstila i udala za Josipa Novaka s Gorice u Rami,51 kćer Huse Šafre
iz Doljana u Rami koja se također krstila 1879. g.,52 kćer Ismaila Durakovića
koja se 1878. g. krstila i udala za Andriju Kordića iz Blizanaca kod Čitluka u
zapadnoj Hercegovini, kćer Jašara Džukića također iz Blizanaca koja se 1881.
g. krstila te udala za Tomu Jerkovića iz Bijakovića kod Čitluka.53
Svjedočenje kadijskih sidžila
Sklapanju šerijatskih brakova katolika doprinosila je i činjenica da se mla­
denci pred kadijom odnosno mulom nisu morali osobno pojaviti kako bi
se vjenčali. Uglavnom su ih predstavljali zastupnici pa i opunomoćenici
zastupnika!54 Primjerice od 57 brakova registriranih u maglajskom sidžilu,
koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., posredstvom zastupnika odnosno
svjedoka sklopljeno ih je 28, od čega 9 krš­ćanskih.55 Na sklapanje šerijatskih
brakova krš­ćane je motiviralo i to što su oni predstavljali samo privatno-prav­
ni ugovor, koji se lako sklapao a još lakše razvrgavao.56 Nije se radilo ni o
kakvom vjerskom obredu a pogotovo ne o nerazrješivosti braka kakav je onaj
koji je sklopljen u Katoličkoj crk­vi. Mogućnost njihovog lakog razvrgavanja
bila je itekakav mamac za šerijatska vjenčanja katolika, tim više što islamsko
48
Baltić, 2003., 201; Prilog br. 12.
49
Kadić, 1940., 6. Prilog br. 13. O slučaju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) također: Prona­
đena je Fata Omanović, zbog koje je došlo do Džabićevog vjerskog pokreta b. h. muslimana,
Jugoslavenski list, od 16.8.1940., str. 7; Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije
uspio pronaći nestalu Fatu Omanović, Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7.
50
Vukšić, 1994., 156-159.
51
Prilog br. 14.
52
Prilog br. 15.
53
Jolić, 2009: 330-331.
54
Sidžil tešanjskog kadiluka, XII.
55
Maglajski sidžili, 190.
56
Filipović, 1963., 192.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
147
bračno pravo ni za razvod ne predviđa odlazak kadijama odnosno mulama.57
Kadijski sidžili registrirali su šerijatska vjenčanja krš­ćana diljem otomanske
Bosne. Iz njih proizilazi da su šerijatska vjenčanja više sklapali bosanski nego
hercegovački katolici. Primjerice u sidžilu mostarskog kadije, koji obuhvaća
vrijeme od 1635. do 1793. g., registrirana su 4 krš­ćanska braka. Kod mostar­
skog kadije brak su posredstvom zastupnikā 1763. g. sklopili Nikola Mihajlov
iz Kanberagine mahale i Dostinja Sadžak čiji je zastupnik bio musliman,58
Damjan Arapović i udovica Stipanija Radić iz Slipčića kod Mostara,59 Đuro
Jovanov iz Lišana kod Mostara i Nasta Ivanova iz Prigrađana kod Mostara čiji
su zastupnici također bili muslimani60 te 1764. g. Martin Piponić iz Rakitna
kod Posušja kojeg je kod kadije zastupao otac mu Ivan i Jȍza Dumandžić
čiji su zastupnici bili muslimani.61 Sidžil nevesinjskog kadije, koji obuhvaća
vrijeme od 1767. do 1775. g., evidentirao je jedan šerijatski brak kojeg su
sklopili krš­ćani. Sklopili su ga 1770. g. Cvita Džamonja s Carine u Mostaru
i Petar Kosovac iz mostarske Ćose hodžine mahale uz osam muslimanskih
svjedoka.62 Uz to isti je sidžil 1771. g. registrirao i otmicu Savke Stipanove iz
Lukovice kod Fatnice (Bileća).63
Kadijski sidžili otkrivaju da su bosanski katolici sklopili znatno više še­
rijatskih brakova od hercegovačkih katolika. U sidžilu maglajskog kadiluka,
koji obuhvaća vrijeme od 1816. do 1840. g., registrirano je 9 krš­ćanskih bra­
kova - četiri pravoslavna i pet katoličkih. Katolici Ilija Markov iz Grahovika
kod Travnika vjenčao se 1820. g. kod kadije s Ivkom Jozipovom iz Maglaja.
Iliju je kod sklapanja tog braka zastupao brat mu Niko a Ivku brijač Mehmed.64
Katolici Filip Matijin iz Ularica kod Doboja i Kata Božina iz Belagovice (Ba­
legovca) kod Dervente osobno su 1820. g. sklopili brak kod maglajskog ka­
dije.65 Isto su 1824. g. učinili i katolici Matoš Ivanov i Matija Jozina koji
su bili iz Ćehajića kod Tuzle. Svjedoci su im bila dvojica muslimana.66 Kod
maglajskog kadije rješavana je i otmica kćeri Nikole Janića iz Paklenice kod
Doboja koju je 1839. g. oteo Đuro Čiković iz Boljanića.67
Po šerijatskim se sudovima povlačilo i zbog rješavanja otmice krš­ćanki,
primjerice zbog Goje Lazarove iz Paklenice kod Doboja koju su 1839. g. oteli
57
Maglajski sidžili, 191.
58
Sidžili mostarskog kadije, 94.
59
Sidžili mostarskog kadije, 94.
60
Sidžili mostarskog kadije, 95.
61
Sidžili mostarskog kadije, 97.
62
Sidžil nevesinjskog kadije, 11.
63
Sidžil nevesinjskog kadije, 30.
64
Maglajski sidžili, 195-196.
65
Maglajski sidžili, 194.
66
Maglajski sidžili, 199.
67
Maglajski sidžili, 236.
Ante Škegro
148
neki Nikola, Jovan Gostić i otac mu Gosto,68 Mihulke (Mićulke) kćeri Jove
Savića iz Rakovca otete iste godine od strane Nikolinog sina Nede koji je ti­
jekom otmice polomio kosti njezinoj majci,69 Milice - žene nekog Riste koju
su za njegovog života oteli Jovan Korlarić i Vasilije Nikolić iz Konapljenika
(Konopljišta) kod Paklenice.70
Akteri sklapanja braka kod kadijā i mulā
U odgovoru austrijskom konzulu von Paulichu biskup fra Augustin Miletić
ističe da su se po šerijatu vjenčavali “većinom stranci i izbjeglice sa raznih
strana” koji nisu mogli dokazati svoje slobodno stanje kako bi mogli sklo­
piti crk­veni brak odnosno “sinovi ove nesretne pokrajine, ali vrlo zločestoga
života i upregnuti … i jedni i drugi u službu nekoga od ovih prepotentnih
saracena”.71 Uglavnom se radilo o imgrantima iz Dalmacije zbog kojih je bi­
skup Miletić skopjanskim župnicima i kapelanima uputio 50-tak pisama. No,
nije se radilo samo o župi Skopje, nego i drugim dijelovima Apostolskog vi­
karijata u otomanskoj Bosni. Dalmatinske se prebjege i okrivljuje da su među
katolike Apostolskog vikarijata donijeli običaj otimanja odnosno umaknuća
djevojaka i žena kojima su se ženili.72 Šerijatska vjenčanja bila su česta i na
području koje je bilo pod jurisdikcijom franjevačkog samostana sv. Katarine
u Kreševu u središnjoj Bosni.73 Tu su se katolici kod kadijā i mulā, najčeš­će
zbog otmice djevojaka i žena, vjenčavali do 20. st.74 Među primjerima otmice
djevojaka od strane katolikā u župi Skopje ističe se slučaj Ive Laštrić, koju je
25 godina prije nego se s njom 1812. g. vjenčao u Katoličkoj crk­vi oteo Dal­
matinac Bernard Bulaić nastanjen u Bistrici kod Gornjeg Vakufa.75 Katolici
68
Maglajski sidžili, 227.
69
Maglajski sidžili, 229.
70
Maglajski sidžili, 228-229.
71
Nikić, 2003., 419.
72
Zirdum, 2006., 14: “U širem izvještaju istoga biskupa (fra Pavla Dragičevića) 1756., spomi­
nje se tvrđava u Bosanskom Brodu i vojni garnizon u Derventi. Kritiziraju se pridošli kato­
lici iz Dalmacije, koji su doselili tjerani glađu i drugim neprilikama, zbog nemara oko krš­
ćanskog nauka i prošnje, umjesto da sami rade. Oni su sa sobom donijeli i običaj umaknuća
djevojaka, koji je onamo kažnjavan velikim novčanim kaznama, a u Bosni samo crk­venim,
na koje se oni nisu puno obazirali”
73
Usp. Filipović, 1963., 185-195.
74
Filipović, 1963., 186.
75
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812., br. 109: Bistricza
Die 7 Augusti 1812 Premis(sis) 3bus Denuntiationibus in 3bus Diebus Festivis nuloque
Can(onico) impedimento Detecto, prius absoluti ab excomunicatione ob raptum vivundo
25. annos Michi concesum ab illustrissimo et reverend(issimo) D(omino) Gregorio de Vares vicario Apost(olic)o in Bosna. Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich interogavi Barnardinum
filium P(ii) D(efuncti) Giorgi Bulaich et ejus L(egitimae) C(oniugis) hellene Radichia et
Joannam filiam P(ii) D(efuncti) Francisci Lastrich, et ejus L(egitimae) C(oniugis) P(ie)
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
149
koji su otimali djevojke i žene jednako su, kao i oni koji su sklapali šerijatske
brakove, upadali u ekskomunikaciju iz Crk­ve.76 Pod crk­vene kazne potpadali
su i oni koji su otmičarima pomagali u otmicama djevojaka i žena odnosno
sudjelovali na svadbama koje su slijedile nakon njih.77 Da bi se mogli vjenčati
u Katoličkoj crk­vi najprije su trebali biti odriješeni od ekskomunikacije,78 baš
kao i izvršiti pokore koje su određivali vikari Apostolskog vikarijata u Bosni79
odnosno od njih ovlašteni svećenici.
Šerijatska vjenčanja katolikā prema matičnim knjigama župe Skopje
Matične knjige vjenčanih župe Skopje donose brojne razloge zbog kojih su
katolici sklapali šerijatska vjenčanja. Među njima je bilo i nastojanje da se
D(efuncte) Marie Rubichia habito eorum Mutuo Cons(ens)u perverba depresenti in Matrimonium Cognug(si) coram Testibus vid(elicet) Martino Gudegl et Joanne Glavoçevich.
76
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 183: Czarniche die 29
Maj 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus Festivis et prius absoluta ab excomunicatione Proper raptum Ego Fr(ater) Elias interogavi Joane(m) filium pii Def(uncti)
Elie viczkovich, et ejus L(egitime) Conj(ugis) Ursule Quassinovich, et Giorigiam filiam
Petri Struich et ejus L(egitimae) Elene Barstilovichia eorum Mutuo consensu per verba
depresenti in matrimonium copulavi coram Testibus vid(elicet) Andrea Bargnich et Petro
Glavoçevich.
77
Škegro, 2013., br. XXVIII: “U svim brezakogniim, i ottimaçinom imajuse pomgnivo
istraxivat, i pobilixit svi oni kojisu bili uzroczi, i pomagaçi od brezakogná, od otimaçina
etc. Svattovi, Piercxie, gostbeniczi, jegnghe etc. etc. jerbo niedno od ovizi nejmase propustit
brez pokaragna, i brez pokòre pristojne pro gravitate criminum”; nr. XLVI: “Razumiese da
i nagovaraoczi i pomagaçi, i piercxie, i svattovi, akosu kakvi bili, nejmajuse propustit brez
pokaragna, i brez pedipsà uçili. Kojesu po sebbi zasluxili; jer da nie vichniká i pomagaçá
magnebi bilo u nashemu Puku tvardoglavomu brezakogna, i brezakonikà”.
78
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1812. br. 104: Sebexich die
29. Jun(ii) 1812 Premissis 3bus Denun(tiationi)bus in3bus diebus festivis Primum absoluti araptu (sic!) ame P(ater) Elia Glavoçevi (sic!) Michi concesum ab illus(trissimo) et
Rev(eren)d(issim)o Vicario Ap(osto)l(i)co Agustino Gregorio devares (sic!); nulloque
can(oni)co impedimento Detecto ingruetiam ad Paretela interogavi Eliam filium Duimi Simis et ejus L(egitimae) c(oniugis) P(ie) D(efuncte) Lucie Lizetovichia et Joannam filiam
P(ii) D(efuncti) Giorgi Radichia et ejus L(egitimae) C(oniugis) Lucie Vuçichia prius habito
eorum Mutuo cons(ens)u perverba de presenti in Matrimonium copulavi coram Testibus
vid(elicet) Martino Gudegl et Joane Glavoçevich.
79
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1806., br. 9: Vakup die 30.
x(ecem)bris 1806 Premissis 3bus denuntiationibus in 3bus diebus festivis et completa Penitentia imposta obraptam ab Illust(rissimo) et Reverend(issimo) Episcopo Augustino Milletich et Publice absolutionem prius Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus interogavi
Xrixantium filium Def(uncti) Antoni Vukovich et ejus fiorine Donichia, et Josepham filiam
Laurenczi czitanovich (sic!) P(ii) D(efuncti) et ejus L(egitimae) Joanne sabglichia omnes
de Dalmatia habitoque eorum mutuo cons(ens)u per Verba de presenti nuloq(ue) allia invento impedimento juxta concilium Trident(inum) in Matrimonium Copulavi coram Testibus
vid(elicet) Andrea Bargniack, et Petro Glavoçevich.
150
Ante Škegro
katoličke djevojke i žene spasu od prisilnog prevođenja na islam odnosno od
udaje za muslimane, da bi se ozakonile postojeće bračne zajednice, kako bi se
zaobišlo protivljenje roditelja i rodbine sklapanju braka s određenom osobom,
da bi se ozakonila incestuozna bračna veza, kako bi se ozakonio brak s otetim
mladenkama i dr. Katolici su se kod kadija i mula vjenčavali i zbog izravne
prisile muslimana, u strahu od “Turaka” odnosno “Saracena”, “usljed nemara”
mladenaca pa i bez ikakvog razloga. Najčeš­će je to bilo zbog svojevrsne zašti­
te od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja katolkinja za muslimane, što je
bila stalna opasnost koja im je prijetila u Otomanskom Carstvu.
- Spašavanje katolkinja od prisilne udaje za muslimane:
Matične knjige župe Skopje prvo šerijatsko vjenčanje katolikā registrirale su
u kolovozu 1760. g. U pitanju je bila ženidba Pavla Mialjevića i Kate Vodopije
iz Grnice kod Gornjeg Vakufa. Očito sa znanjem skopjanskog župnika fra Ilije
Lašvanina, prvo su sklopili šerijatski brak a potom su se vjenčali u Crk­vi. Na
šerijatsko vjenčanje odlučili su se zbog toga što su Turci mladenku oklevetali da
se rekla poturčiti.80 Ta je kleveta slutila velike nevolje kako za mladenku tako i
za njezinu rodbinu odnosno krš­ćansku zajednicu iz koje je potekla.
Sa znanjem apostolskog vikara u otomanskoj Bosni biskupa fra Pavla Dra­
gićevića (1741.-1767.) skopjanski župnik fra Brno Petrović vjenčao je 1763.
g. Juru Andrića s pravoslavkom Stipanijom Ivanicom Spremo, koja je s pra­
voslavlja prešla na katolicizam. Šerijatski brak sklopili su kako bi spriječili
mladenkino prisilno prevođenje na islam.81
Skopjanski župnik fra Stipan Kovačević vjenčao je 1769. g. Grgu Miliće­
vića iz Ričice kod Gornjeg Vakufa s Ružicom Marinović iz Grnice kod Gor­
njeg Vakufa. Šerijatski brak prethodno su sklopili kako bi spriječili otmicu
mladenke od strane muslimana.82
80
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1760., br. [20]: Na 1760. na 21.
kolovoza. Vinča ja fra Ilia Lašvanin Pavla Mialjevića iz Garnice s Katom kćerju Stipana
Vodopie iz istoga sela. Brez niednoga naviš­ćena zašto bi taka potriba Turci obvrgoše divoiku
da se rekla poturčiti, a nie rekla. I tako im se bi potriba parvo u kadie vinčati pa se potle u
paroka. Svidoci biše Domin Miaćević i Nikola Jurićević iz Voljica.
81
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1763., br. [18]: Die 22. majrtij
1763. Po dopuš­ćenu pri(svitloga) Gos(podina) Dragićevića bis(kupa) diumenskoga i vikara
apošt(olsko)ga u Bosni vinča Juru sina pok(oinog) Ilie Andrića i pok(oine) Lucie s Ivanicom
ćerju Ilie Spremee. Ovu dovede Bog iz arka(š­ć)ja u stado svete majke Carkve ovu naučivši
nauku Isosovu i karstivši Sab(en)dicione nadivši (j)oj imme Ivanica a pria se zvala Stipania.
Biše svidoci Luka Lučić s Ilovače iz Travnika i Miat Andrić. Ovu ozgor rečenu isti nje(n)
otac (i) turci otiaše poturčit, ali (j)e obrani Bog i ja o(tac) fra Barno parok ovoga vrimena s
karstjani vinčavši u kadie ka i prie, paak ja poslie po naredbi svete majke Carkve rimske i
tako osta i obrani se i onna istaa i junački u stadu Isusovu i ova veoma dobro slidii put od
spasenja, ako dovarši ovako bit dobro po nje(nu) dušu, ako Bog da.
82
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1769., br. 20: Die 5. Februarij
1769. Ja fra Stipan Kovačević parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Gargu sina Tome
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
151
Nakon prethodnog sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” (apud profanum
judicem) [kadije] zbog straha da mladenku ne otmu “Saraceni”, kojeg su obavili
s njegovim znanjem - skopjanski župnik fra Josip od Bihaća krajem rujna 1797.
g. vjenčao je Grgu Čolića s Paloča kod Gornjeg Vakufa i Ivu Škorić.83
Nakon prethodnog odrješenja koje im je krajem siječnja 1835. g. podijelio
vikar Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni biskup fra Rafael Barišić
Oćevac, crk­veni brak sklopili su Marko Sudar rečeni Jukić iz Podkalina kod
Bugojna i Kata Levarda iz Glavica kod Bugojna. Kata je prijetila da će prijeći
na islam i udati se za muslimana ako joj se ne dopusti sklapanje braka s Mar­
kom, koji se prethodno bio vjerio s njezinom rođenom sestrom Ružom, zbog
čega je izbila i javna sablazan.84
Pod prijetnjom sklapanja braka kod “izvanjskog sudca” [kadije] biskup fra
Rafael Barišić Oćevac od rodbinskih veza odriješio je Ivu Juričevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Magdalenu Miač Žulj iz Ripaca u Rami, koji su se crk­
veno vjenčali krajem siječnja 1839. g.85
- Ozakonjenje postojećih bračnih zajednica:
Po odobrenju biskupovog delegata fra Pavla Tomasovića, skopjanski žup­
nik fra Antun Lepan vjenčao je 1772. g. Ivana Jazidžića i Ivanicu Tadić koja
je bila iz Duvna. Bračni život otpočeli su bez crk­venog vjenčanja, zbog čega
su sklopili šerijatski brak.86
Milićevića iz Ričice s Ružicom kćerju Matia Marinovića iz Garnice brez nijednoga navište­
nja jer taka potriba koju su otili Turci poturčiti tako u kadie vinčani. Na vinčanju bi svidok
Frano Jurićević iz Voljica.
83
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 5: Die 24. 7bris 1797.
Ob timore Saracenorum, qui conspiraverant Puellam rapere, ac in Suam nefariam Sectam
perducere, ideoq(ue) necessitate coacti apud Profanum Judicem contraxerunt meo tamen
Scitu Vid(elicet) Gregorius filius piè def(uncti) Joannis Çolich de Paloç, et Anne Knexevich; Joannamq(ue) filia Pauli Scorich, et Marthe Duich à Livno, modo autem ex hac Parochia; et postmodum premissa sacrament(a)li Confessione nulloq(ue) Can(noni)co imp(e)
d(imen)to detecto eos p(er) verba depresenti interogavi, eorumq(ue) mutuo consensu habito
Clandestinè copulavi Ego Fr(ater) Joseph à Biach Diff(inito)r Prov(inci)e et Parochus coram Testibus Vid(elicet) Joanne Lonçinovich, et Martino Çolich de Paloç, omnes.
84
Prilog br. 16.
85
Prilog br. 17.
86
Liber copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., br. 11: Die 20. Julij 1772.
Ovi zaručnice koi slidiu po dopuštenju o(ca) p(oštovanog) fra Pavla Tomasovića vikara
Foranoga (vacante sede) odriši od proklestva u koje su upali, po decretu biskupovu budući
brez obznanjenja svoga pastira vodali se i u kadie vinčali se. Ja fra Antun Lepan parok
skopjanski, brez navištenja u carkvenu združi u svetome sakramentu od ženidbe Ivana sina
pokojnoga Pavla Jazidžića i Mandeh od Barbarića s Ivanicom ćerju pok(oinog) Garge Ta­
dića i Kateh od Batarila (divojka je iz župe Duvanske). Biše svidoci Pilip Marinčić, Frano
Jurićević i Ilia Knežević.
152
Ante Škegro
Nakon što ih je od ekskomunikacije odrješio skopjanski župnik fra Andrija
Alaupović zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije], skopjanski
kapelan fra Mato Antunović krajem veljače 1827. g. vjenčao je Petra Grgića iz
Goruše kod Bugojna i Anicu Bilanić iz Livna.87 Iz pisma biskupa fra Augusti­
na Miletića upućenog skopjanskom župniku fra Andriji Alaupoviću proizilazi
da je Petar bio austrijski vojni prebjeg u Bosnu te s Anicom živio “u bludnosti,
u brezakognu, i u proklestvu”.88
Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog šerijatskog
vjenčanja kod fojničkog kadije, skopjanski kapelan fra Augustin Kalem po­
četkom rujna 1827. g. vjenčao je Juru Zeca iz Prološca kod Imotskog - nasta­
njenog u Rostovu kod Travnika i Magdalenu Bilokapić koja je bila iz Dicma
kod Sinja. Katolički brak sklopili su pet godina iza šerijatskog vjenčanja i
bolesti koja ih je snašla.89
Nakon odrješenja od ekskomunkacije u koju su upali vjenčavši se “kod
Turaka”, početkom veljače 1828. g. crk­veni su brak sklopili Stipo Bošnjak
rečeni Pilipović iz Šuginih Bara kod Gornjeg Vakufa i Iva Bilić iz Durbegović
Doca kod Gornjeg Vakufa.90
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 109: Gorusha die 26a
Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et approbatione in Doctrina X(rist)tiana factisq(ue) 3bus
denuntiationibus 3bus diebus festivis ad Normam s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) ac nullo
Can(oni)co imp(e)d(imen)to detecto; praemissa deinde per R(everendum) P(atrem) Andream
Allaupovich publica absolutione a Majnori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerant
ob contractum Matrimonium coram Judice profano, Sacramentali Conf(essio)ne et Com(munio)
ne postmodum a contraentibus praemissa tandem Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich Socius Parochi jussu ejusdem interrogavi de consensu in Matrimonium Petrum fil(ium) Petri
Garghich ex Gorusha ejusq(ue) leg(itimae) consortis d(e)f(unc)tae Lucae Ivankovic ex Partibus trans=Savanis, Nec non Annam fil(iam) Mathaei Bilanich de Livno ac ejus leg(itimae)
Cons(ortis) Helenae Nikolich ex eodem loco, quorum mutuo liberoq(ue) consensu habito per
v(er)ba de praesenti expresso illos vinculo Matrimonii ligavi Juvenem cum virgine; eisq(ue)
benedixi. Testes fuere Josephus Viczich de Fojnicza et Mathaeus Ivanovich ex Dalmatia.
87
88
Škegro, 2013., br. XXXVIII.
89
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 67: Rostovo Georgius
fil(ius) def(uncti) Andreae Zecz de Proloxacz in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Gudegl de eodem loco aestu libidinis ductus die 8. 7bris 1827. coram prophano Judice Fojniczae contraxit iniquam matrimonium cum Magdalena fil(ia) def(uncti) Andreae
Bilokapich de Diczmo in Dalmatia, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Vitae Millunovich
de eodem loco, ac in hoc damnabili statu immemores propriae salutis per 5. fere annos
perseverarunt, donec ambo gravissima infirmitate opressi, paenitentiam se adimpleturos
si super vixerint firmiter promittentes die 5. Julii 1832. a me Fr(atr)e Augustino Kallem
Capellano loci fuerunt ab Excomunicatione absoluti, ac ad consudum eorum aeternae saluti, praetermissis o(mn)ibus denuntiationibus ex concessione Adm(inistratoris) R(everendi)
P(atris) pro Vicarii Ap(osto)lici data R(everndo) P(atri) Parocho loci. Certificato tamen
prius utriusq(ue) statu libero, in legitimum matrimonium copulati fuerunt, coram Testibus
Josepho Kokich et Chrysantho Kokich ambo de Rostovo.
90
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 143: Shughine
Barre die 6. Febr(uarii) 1828. Premissis o(mn)ibus et Si(n)gulis praemittendis, nulloq(ue)
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
153
Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja “kod
Turaka” (coram Turcis) jer su bili u duhovnom srodstvu, skopjanski župnik
fra Marijan Jakovljević vjenčao je sredinom veljače 1828. g. Jozu Nemčića
iz Vrpeći kod Bugojna i Magdalenu Bartulović iz Studenaca kod Imotskog.91
- Izbjegavanje protivljenja roditelja i rodbine sklapanju braka
Nakon odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog vjenčanja kod
“bezbožnog sudca” [kadije], kod kojeg su se vjenčali zbog protivljenja mla­
denkinih roditelja njihovoj ženidbi, skopjanski kapelan fra Toma Stipeljević
vjenčao je sredinom kolovoza 1796. g. Antu Katavića iz Sebešića kod Travni­
ka i Magdalenu Uložnik iz Rame.92
Deset dana potom, iste 1796. g., skopjanski župnik fra Josip od Bihaća
vjenčao je Luku Filipovića s Ružom Vukadinović - obadvoje s Paloča kod
Gornjeg Vakufa. Prije toga sa župnikovim su znanjem sklopili šerijatski brak,
jer su se vjenčanju protivili njihovi roditelji.93
Početkom veljače 1797. g. katolički brak sklopili su Andrija Glavaš i Ivka
Tustonjić obadvoje s Lužana kod Gornjeg Vakufa. Zbog protivljenja mladenkinog
canonico imped(imen)to detecto: praemissa item publica praemitentia, ac absolutione ab
excom(unicatio)ne, in quam incurrerant ob prius contractum Matrimonium apud Turcas,
Idem Supranominatus P(ater) Capellanus copulavit Stephanum fil(ium) Philippi Boscgnak,
alias Pilipovich de villa Supra nominata, ejusq(ue) ejusq(ue) (sic!) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Jurletich de Bistricza; cum Joanna fil(i)a Jacobi Bilich de Duradbegov dolacz,
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Luciae Bulaich de Ramma, iisdemq(ue) utopte Virginibus,
dedit Solemnem nuptialiem Benedictionem Testes fuerunt Jacobus, et Andreas Boscgnak.
91
Prilog br. 18.
92
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god., 1796., br. 111: Die 17. Augusti
1796. Consentiente Puella, contradicentib(us) autem Parentib(us) in cassum, ideo neccessitate coacti de Licentia Parochi apud Profanum Judicem contraxerunt, ideoque omissis
omnib(us) premitendis nulloq(ue) tamen Can(oni)co Imped(imen)to detecto premissis prius
sacram(en)tis confessionis Scilicet, et communionis. R(everendus) Pater Thomas Stipeglievich à Cottor Socius Parochi interrogavit Antonium fil(ium) Antonii Kattavich à Sebexi­
chi ejusque L(egitimae) C(oniugis) quondam Lucie Radich à Busovaça, et Magdalenam
fil(iam) Elie Uloxnik, et Rose Banovich ambobus de Ramma, nunc autem ex hac Par(o)
ecia; eorumq(ue) mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eosq(ue) matrimonialiter
copulavit presentib(us) duobus testib(us) Antonio, scilicet, et Jacobo Kattavich à Sebexichi.
93
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 112: Die 26. Augusti
1796. Plusquam Cosentiente Puella, ab utrunq(is) contrariis Parentib(us) neccessitate compulsi de delectores Scitu meo apud profanum Judicem contraxerunt, ideo omnib(us) omissis
premitendis, nullo tamen can(oni)co Impedimento detecto, premissa prius Sacram(en)tali
Confessione; Ego Fr(ater) Joseph à Biach Dis(c)r(etus) actualis Provi(nci)e et Parochus
interrogavi Lucam filium Gregorii Filipovich à Paloc, ejusq(ue) Legit(imae) Conjugis Lucie Malekinovch à Duvno, et Rosam fil(iam) Natalis Vucadinovich, ejusq(ue) Legit(ime)
Conj(ugis) piè defuncte Luce Krixanovich, om(ne)s a Duvno et nunc autem à Paloç eorum
mutuo consensu habito p(er) verba de presenti eos in matrimonia conjunxi presentibus duobus notis testibus Vid(elicet) Tadheo Filipovich, et Joanne Jurichevich à Voglicze.
154
Ante Škegro
oca i roditelja mladoženje tome braku, sa znanjem skopjanskog župnika fra
Josipa od Bihaća i fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa fra Grge Ilijića
Varešanina, prethodno su se vjenčali kod “bezbožnog sudca” [kadije].94
Početkom svibnja 1797. g. isti je svećenik, nakon prethodnog odrješenja
od ekskomunikacije, uz odobrenje fra Ante Lepana izvanjskog vikara biskupa
fra Grge Ilijića Varešanina, vjenčao tri para koji su prethodno brak sklopili
kod “bezbožnog sudca” [kadije]. Bili su to Petar Tomasović i Marta Zrinić
iz Donjeg Skopja (tj. Bugojna),95 Pilip Vicković i Tôma Nevistić također iz
Donjeg Skopja96 te Ivo Vidović i Jeronima Vicković.97
Nakon prethodnog dopuštenja biskupovog vikara fra Mate Iveke, skopjan­
ski župnik fra Mato Krističević odrješio je od ekskomunikacije i sredinom
94
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 118: Die 7. Februarii 1797. Omissis Omnib(us) denuntiationib(us) Puella cum Matre plusquam consentientes
Trib(us) autem multum contrariis, et contra easdes minaciter etiam cum juramento, et falsa
accusatione in posterum se facturos dicentib(us) ideoq(ue) meo consilio et acutoritate Vicarii Foranei apud profanum Judicem contraxerunt Scilicet Andreas filius Antonii Glavas
ejusq(ue) Legitime conj(ugis) Rose Volarevich, et Jacoba filia pie defuncti Gregorii Tustognich à Luxani, ejusq(ue) Legitime Conj(ugis) Catharine Bilich, et Ego Fr(ater) Joseph qui
Supra habito illorum mutuo consensu p(er) verba de presenti eos privatim in Matrimonio
confirmavi premissa prius Scramentali confessione coram testib(us) videlicet Joanne Glavas, et Andrea Jozich à Gorgni vacup.
95
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 130: Die 7. Maji
1797. Omissis omnib(us) denun(tiationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, postmodo ad auctoritate habita à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vicario Foraneo ab excomuncatione absolvi coram Populo, ac penitentiam injunxi, et postea
clandestine copulavi in Matrimonium Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus, et Diff(inito)r
Prov(inci)e habito eorum consili consensu p(er) verba de presenti Videlicet Petrum fil(ium)
Petri Tomasovich ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Jagnich et Martham fil(iam)
Pauli Zrinich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Poczargnich presentib(us) Testib(us)
Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) quam plurimis, e dogne Scopje.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 131: Die 7. Maji =97.
Omissis omnibus Similiter ob prerecursum ad profanum Judicem, postmodum autem habita
auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan ex Diff(inito)re et Vicario Foraneo ab exomunicatione absolvi publicè et penitentiam injunxi, et postmodum clandestinè matrimonialiter
copulavi habito eorum consensu p(er) verba de presenti, Ego F(rater) Joseph à Biach qui Supra nempe Philippum fil(ium) pie def(uncti) Petri Viczcovich, et Joanne Quasinovich, et Thomasinam fil(iam) piè def(uncti) Simonis Nevistich, et Lucie Gudegl à Duvno coram Testib(us)
Didaco Martich, et Andrea Jozich cum aliis plurimis ex Dogne poglie seu Scopglie.
96
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1797., br. 132: Die 7. Maji =97.
Omnib(us) omissis pariter ob recursu ad profanum Judicem habita autem postmodum auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Vicario foraneo Ep(iscopa)li absolvi eos publice
ab excomuncatione injungendo eis pariter penitentiam publicam, postea autem clandestinè
conjunxi in matrimonium Ego F(rater) Joseph qui Sup(r)a prius interogando de eorum consensu p(er) verba de presenti Scilicet Joannem fil(ium) Natalis Vidovich, et Lucie Passalich et
Hyeronimam fil(iam) Petri Viczkovich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) Joanne Quasinovich,
coram Testib(us) Vid(elicet) Didaco Martich, et Andrea Jozich, aliisq(ue) plurimis &. &.
97
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
155
kolovoza 1801. g. vjenčao Nikolu Baltu s Jakom Budimir koja je bila iz Dal­
macije. Šerijatski su brak sklopili jer su se Jakinoj udaji za Nikolu protivila
njezina braća.98
Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Ilija Bradić iz Gornjeg
Vakufa i Marija Tokić iz Gvožđana kod Fojnice. Od ekskomunikacije, u
koju su zbog toga upali, odrješio ih je i vjenčao krajem listopada 1827. g.
skopjanski kapelan fra Mato Antunović.99 Iz pisma biskupa Miletića upućenog
skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću proizilazi da je Ilija odveo
Mariju mimo znanja njezinih roditelja i rodbine.100
Luka Kalem rečeni Čavlina iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Lucija Ra­
dić rečena Jakimović vjenčali su se na “bezbožnom turskom sudu” [kadije].
Nakon odrješenja od ekskomunikacije, katolički brak skopili su sredinom si­
ječnja 1828. g.101
Sredinom veljače 1833. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vje­
čao je Marka Sučića iz Draževog Dola iz Biska u Dalmaciji i udovicu Anu
Glavaš s Lužana kod Gornjeg Vakufa, nakon odrješenja od ekskomunikacije u
koju su upali zbog šerijatskog vjenčanja.102
98
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 35: Die 16. Augusti 1801. Omissis omnibus Den(un)t(iationi)bus, ob prius recursum illicitum ad Caddi
propter iniquum discensum Fratrum Puellae. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Parochus, obtenta prius Licentia ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka,
Vicario Gen(era)le Ill(ustrissi)mi, ac R(everendisi)mi Domini Episcopi. Absolvi prius ab
Excommunicatione coram Populo, Nicolaum Balta Filium Giorgii ejusdem Cognominis, ac
ejus L(egitimae) uxoris Simone Pogaçich nec non Jacobinam Filiam Joannis Budimir, ac
ejus L(egitimae) Conjugis Urssulae Galich, omnes oriundi ex Dalmacia. Deinde privatim
eosdem per Verba de prersenti, in matrimonium Copulavi, nullo impedimeto Canonico alio
obstante. Coram Testibus Marco Knexich, ac Stephano Pilipovich omnes ex hac Parochia.
99
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1827., br. 115: Gorgni = Vakuf
die 27a 8bris 1827 Praemissis o(mn)ibus de jure et consuetudine praemittendis; Premissa
item publica absolutione a Majori excomunicatione in quam mox dicendi incurrerunt ob
contractum Matrimonium coram judice Profano; Premissa postmodum a contrahentibus
Sacrim(onia)li Conf(essio)ne et Comm(unio)ne Ego Fr(ater) Matthaeus Antunovich Socius
Parochi jussu ejusdem palam interrogavi de consensu in Matrimonium Eliam fil(ium) Nicolai Bradich ex Gorgni = Vakuf ejusq(ue) leg(iti)mae Consortis Annae Topich de Trischiani, ac Mariam fil(iam) Stephani Tokich ex Gvozgiani Parochia Fojnicensis et ejus leg(iti)
mae Conj(ugis) Catharinae Majstorovich ex Bistricza ex eadem Parochia, quorum Mutuo
liberoq(ue) Consensu habito per v(er)ba de presenti expresso illos vinculo Marimonii ligavi
Juvenem cum Virgine, eisq(ue) benedixi. Testes hujus copulationis fuere Joannes Bradich et
Thomas Jovalich ambo ex Gorgni = Vakuf.
Škegro, 2013., br. XLIII.
100
Prilog br. 19.
101
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1833., br. 101: Draxev dò Die
18. Febr(uarii) 1833. habita facul(ta)te ab Ill(ustrissi)mo pie defuncto Vicario Ap(osto)l(i)
co P(atre) Augustino Milletich, quam postea confirmavit R(everendus) P(arochus) Joannes
Skoçibushich Vicarius Ap(osto)licus Foraneus in litteris de d(and)o 4. Januarii a praemissa
102
156
Ante Škegro
Zbog srodstva i življenja u konkubinatu u kojem su dobili i dijete, šerijat­
ski brak sklopili su Šimun Šimić i Magdalena Čavlina - obadvoje iz Dobrošina
kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem siječnja
vjenčao ih je 1836. g. skopjanski kapelan fra Petar Šorković.103
Po nagovoru duvanjskog župnika krajem veljače 1843. g. u Županjcu
(Duvno) su šerijatski brak sklopili Andrija Bernardić iz Roška Polja kod Duv­
na i pravoslavka Ana Miljanić iz Sarajevskog Polja. Kod kadije su se vjenčali
kako bi se obranili od “bijesnih pravoslavaca” koji su se protivili tome vjen­
čanju. Katolički brak sklopili su pred fra Bonom Perišićem, kapelanom župe
Skopje, u koju su preselili nakon sklapanja šerijatskog braka.104
Sredinom veljače 1868. g. vjenčani su Ivo Jurićević iz Voljica kod Gornjeg
Vakufa i Jela Mlakić iz Grnice također kod Gornjeg Vakufa, nakon prethodnog
oslobođenja od zapreke srodstva koju im je podijelio biskup fra Paškal Vuičić.105
- Vjenčanja s otetim mladenkama
Nakon odobrenja koje mu je podijelio biskup fra Grga Ilijić Varešanin za
odrješenje od ekskomunikacije zbog vjenčanja kod “bezbožnog sudca” [tj.
kadije], skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća početkom prosinca 1798. g.
vjenčao je Antu Medića i Petru Pašalić. Šerijatski brak sklopili su jer je mla­
denka bila oteta. Od postelje i zajedničkog života nisu se rastavili ni godinu
dana kako bi sklopili katolički brak.106
publica paenitentia, et absolutione ab Excom(municatio)ne in quam inciderant anno 1828.
ob Matrimonium coram prophano Judice contractum praemissis item omnibus, et singulis
de jure praemittendis, nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac renovato eorundem
mutuo matrimoniali consensu ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus in s(acrum)
Matrimonium conjunxi Marcum fil(ium) d(efunct)i Petri Suçich origine de Bisak in Dalmatia (sed ab impubertate domiciliatum in hac Parochia, et nunc habitantem in Villa Draxedv
dò.) ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Joannae Akrap ex Dalmatia; cum vidua Anna fil(ia)
def(unct)i Antonii Glavasc de Luxani, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Rose Nikolich de
Vilichia Pogle. Testes fuerunt Gregorius Palinich alias Duliba de Sultanovichi, et Marcus
Kaich alias Udoviçich famulus in Domo parochiali.
Prilog br. 20.
103
Prilog br. 21.
104
Prilog br. 22.
105
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1798., br. 41: Die 2. X(ecem)
bris 1798. Omissis omnib(us) denunt(iationibus) ob Raptum, et prerecursum ad profanum
Judicem nec puella intuto redita quasi integrum annum, postmodum autem habita facultate
ab Ill(ustrissi)mo D(omi)no, D(omi)no (sic!) Gregorio à Varess Episcopo Ruspensi et Vic(a)
rio Ap(osto)lico in Bosna Otthomana ab Excomunicatione absolvi coram Populo, et penitentiam Jam ordinatam injunxi ac prescriptum ab eodem Ill(ustrissi)mo D(omi)no; premissa
Sacramentali confessione, Clandestine copulavi Antonium fil(ium) piè def(uncti) Natalis
Medich, et Rose Erczeg, cum Petronilla filia Jacobi Passalich, et Birgitte Garghich habito
eorum mutuo consensu, coram testib(us) Vid(elicet) Marco Omilich, et Didaco Martich à
Gollo=bardo. Ego F(rater) Joseph à Biach Parochus Scopjensis, et Diff(inito)r Prov(inci)e.
106
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
157
Brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su i Jozo Boškić iz Ričice
kod Gornjeg Vakufa i Iva Vranješ iz Ždrimaca kod Gornjeg Vakufa. Uzrok
tomu bila je otmica mladenke kao i podrška mladoženjine muslimanske gos­
podarice. Nakon prethodnog odrješenja koje im je podijelio biskup fra Au­
gustin Miletić, početkom srpnja 1829. g. po katoličkom obredu vjenčao ih je
skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović.107
Sredinom siječnja 1832. g. skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević vjen­
čao je Iliju Milišića rečenog Šekerija iz Voljica kod Gornjeg Vakufa i Ivu
Majdandžić rečenu Jerković iz Privora kod Gornjeg Vakufa, zbog straha da
Turci ne otmu mladenku.108
Krajem veljače 1835. g. vjenčan je Marko Majdandžić iz Ždrimaca kod Gor­
njeg Vakufa i Anđa Raič iz Kranjčića u Rami. Vjenčani su nakon odrješenja od
ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog šerijatskog vjenčanja.109
Početkom ožujka 1835. g. vjenčani su Jozo Budimir s Tihomišlja kod Gor­
njeg Vakufa i Ruža Grabovac koja je potjecala iz Duvna, nakon prethodnog
odješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog braka sklopljenog “kod
turaka” (coram turcis). Nakon javne pokore odriješeni su od ekskomunikacije
jer su šerijatski brak sklopili još pred dvije godine.110
Prilog br. 23.
107
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), 1832., br. 10: Voglicze die 12. Jan(uarii)
1832. Praemissis omnibus praemittendis praeter tertiam Denuntiation(ibus) quae ex praevia
licentia ob periculum raptus puella ex parte Turcarum habitoque mutuo matrimoniali consensu
libero ex utraq(ue) parte per verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich
Parochus in S(acrum) Matrimonium conjunxi Eliam fil(ium) Thomae Milishich de V alias Shekeria de Voglicze, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Annae Juriçevich de eadem Villa, cum Joanna filia d(efunct)i Petri Majdangich alias Jerkovich de Privor, et ejus L(egitimae) C(oniugis)
Cathar(inae) Leppan de Dobroshin, quibus sub Missae Sacrif(ici)o benedictio nuptialis data fuit
praesentibus testibus Paulo Milishich, et Gregorio Bradich de Gorgni Vakuf.
108
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god., 1835., br. 92: [Die 25. Febr(uarii)
1835.] Xdrimczi. Marcum caelibem fil(ium) Michaelis Majdangich de Xdrimczi, ejusq(ue)
L(egitimae) C(oniugis) Clarae Grubishich de Boglkovacz, cum virgine Angela fil(ia) d(efunct)
i Joannis Raiç de Krançich Parochiae Rammensis, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Andreae
Gialtich de eodem loco. Testes fuerunt Philippus Perrich, ac Elias Grubisha de Boglkovacz
N(ota) B(ene) Quia puella adducta fuit ex Parochia Rammensi, et contraxit matrimonium cum suo sponso apud Turcas; ideo auctoritate R(everendi) P(atris) Vicarii foranei
praevie paenitentiati, ac ab excommunicatione absoluti fuerunt tam sponsi, quam eorum
coadjutores, et in Parochia Rammensi denuntiationes facta fuerunt.
109
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1835., br. 103: [Die 2. Martii
1835.] Teomiscgle Josephum fil(ium) Michaelis Budimir de Teomiscgle ejusq(ue) L(egitimae)
C(oniugis) Georgia Mashich de Dalmatia, cum Rosa fil(ia) Joannis Grabovacz origine de
Duvno, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Matihiae Bonich de Duvno. Testes fuerunt Michael
Budimir P(ater) Sponsi, ac Stephanus Ivosc de Okolische
N(ota) B(ene) Hi ante biennium Matrimonium contraxerant coram turcis post
Paenit(entiam) publicam absoluti fuerunt ab excom(unicatione) eorumq(ue) Denuntiationes
ommissa fuerant auctorit(ate) Ill(ustrissi)mi D(omi)ni Vic(arii) Ap(osto)lici
110
158
Ante Škegro
Skopjanski su se katolici zbog otmica po islamskim sudištima povlačili i
na samom kraju osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine. Među njima je
bio i bogati bugojanski trgovac Niko Batinić-Pavlović,111 koji je 1873. g. oteo
kćer Nike Jurkića iz Livna kako bi njome oženio sina.112
- Brakovi sklopljeni pod izravnom prisilom muslimana
Skopjanske matične knjige vjenčanih registrirala su i vjenčanja katolika
pod izravnom prisilom “Turaka”. Fra Šimun iz Skopja pod prisilom je 1772.
g. vjenčao Ivana Vidovića sa Seoca kod Gornjeg Vakufa i Adrijanu Milićević
iz Ričice kod Gornjeg Vakufa. Čak su i svjedoci na vjenčanju bili muslimani,
neki Usein-aga Biš­ćanin i Asan-baša Trakus.113
Skopjanski župnik fra Antun Lepan zbog “velike prijetnje” vjenčao je 1772.
g. Miju Grgasovića i Anicu Cvitanović, premda mladenka nije bila oteta.114
- Strah od Turaka, “Saracena” odnosno muslimana
Skopjanske matične knjige bilježe više šerijatskih vjenčanja sklopljenih
zbog “straha od Turaka”, “Saracena” odnosno muslimana. Nije precizirano
što se pod tim podrazumijevalo, premda nije teško pretpostaviti da se radilo o
strahu od otmice katolkinjā i njihova prisilna udaja za muslimane. Najstarija
bilješka o tome je s početka veljače 1768. g., kada je skopjanski župnik fra Sti­
pan Kovačević u “strahu od Turaka” bez ijednog navještenja vjenčao Marka
Kovačevića iz Gornjeg Vakufa i Stanu Antunović iz Odžaka kod Bugojna.115
Nakon jednog navještenja (od potrebna tri) skopjanski župnik fra Antun
Lepan potajno je krajem sječnja 1773. g. “zaradi straha turskega” vjenčao
Jakova Bilaćevića i Jelu Milišić.116
Idem P(ater) Franc(is)cus Capellanus Sub Missa cum Be(ne)d(iction)e nuptiali copulavit.
Nikola Batinić-Pavlović, trgovac, preminuo 27. kolovoza 1896. g. u 84. godini života u
Bugojnu. Pokopan u Čaušlijama 28. kolovoza 1896. Usp. Matica umrlih Bugojno, sv. III,
1893.-1906., str. 37, br. 103.
111
Prilog br. 24.
112
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1772., nr. 6: Die 25. F(e)br(ua)
rii 1772.6. Po naredbi s(vete) m(ajke) C(arkve) vinča ja fra Šimun iz (S)kopja župnik vinča
na silu Ivana sina pok(oinog) Antone Vidovića (sa) Selaca s Adrianom ćerju pok(oinog)
Tome Milićevića iz Ričice. Svidoci Useinaga Biš­ćanin i Asan baša Trakus.
113
Bilj. br. 12.
114
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1768., br. 42: Die 9. Februarij
1768. Budući in periculo od Turaka i nesmiduć navistiti tako usudiv se ja fra Stipan Kovačević
parok p(er) v(erba de) p(resentis) vinča Marka sina Jozipa Kovačevića iz Vakupa Stanom
kćerju Andria Antunovića od Odžaka prid svidoci Jakovom Šendićem i Markom Kulukčića.
115
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1773., br. 17: Die 24. Januarij
1773. Ja fra Antun Lepan parok skopjanski navistivši jedan put ne mogući više zaradi strah
turskega, združi u sveti sakrament od ženidbe Jakova sina Nikole Bilaćevića i Šimunice od
116
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
159
Naredne 1774. g. skopjanski župnik je “zarad smutnje od Turaka” i uda­
ljenosti koje su mladenci prešli kako bi sklopili brak, bez potvrde o neženstvu
vjenčao Andriju Ivankovića iz župe Velika u bosanskoj Posavini s Lucijom
Barišić.117
Po odobrenju skopjanskog župnika, kupreški kapelan fra Filip Gabrić
sredinom studenoga 1801. g. vjenčao je Lovru Barišića iz Donjeg Skoplja
(Bugojna) i Šimu Jakir koja je bila iz Brela kod Makarske, nakon prethod­
nog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog sklapanja braka kod
“bezbožnog sudca” [kadije]. Kadiji ih je uputio župnik, zbog straha od Turaka
(“comminationibus Turcarum”).118
Krajem studenog 1802. g. bez ijednog navještenja vjenčan je Petar Tirić
iz Gornjeg Vakufa, zbog bojazni da mu ženidbu ne ometu Turci. O kakvom
se strahu radilo vidi se i iz toga što je župnik u matične knjige zaboravio čak
upisati mladenkino ime.119
Krajem veljače 1819. g. zbog straha od nasilja bahatih Turaka (praepotentium Turcarum), a uz suglasnost apostolskog vikara fra Augustina Mileti­
ća, skopjanski kapelan fra Andrija Alaupović vjenčao je Matu Ivoša iz Golog
Brda i Ivu Maras iz Gračanice.120
Marinovića s Jelom ćerju Luke Milišića i nj(egove) z(akonite) ž(ene) Kate. Svidoci Miat
Marinović, Petar i Stipan Ivanković i ovo bi pod muče.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1774., br. 8: Die 19. Januarij
1774. Isti dan kako gori. Budući izpunjena svaka koja se iziskuju od sv(ete) Carkve i ne
naodeći zaprike kakve zakonite, a budući taka potriba jedno zarad smutne od Turaka, drugo
zarad dalečine, vinča brez police Andriu brata rečenoga Jure Ivankovića iz Velike s Luciom
kćerju Antona Barišića i pokojne Mande od Bučića. Biše svidoci Pilip Milićević i Mara
Milićevića.
117
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 39: Doglne Skopje.
Die 15 9bris 1801. Premissis omnibus 3bus Den(untiationi)bus Continuis tribus diebus Festivis, et nullo interveniente Impedimento Canonico, auditis tamen importunis Comminationibus Turcarum, Andream filium Andreae def(unc)ti Bariscich, Laurentium, et ejus L(egitimae)
Conjugis Lucie Kovaçevich a Radoboglja: Nec non Simeonam Filiam def(unc)ti Marci Jacir
a Brela: et ejus def(unc)tae Luciae Barcugljev prius ad profanum Tribunal Compareri jussi,
deinde per Venerandum Patrem Filippum Gabrich Capellanum Cuprisensem, eos Vinculo
Matrimoniis, per Verba de presenti, innodavi Curavi. Coram Testibus in Cupris asistentibus.
118
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1802., br. 40: Vacuk (sic!),
die 23 9bris 1802. Ommisis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus, 3bus diebus Festivis ob Circumsentionem Turcarum apparentem excogitatam imo Sparsam iniquo Animo probabilius a
Petro Tyrich, et nemine Contrario, Suum finem obtineati, Nullo tamen alio exacto Canonico
Impedimento; Ideo Franciscum filium Petri Tyrich, ac ejus L(egitimae) Conjugis (sic!).
119
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1819., br. 59: Fr(ater) Augustinus Milletich Ord(inis) Fratrum Minorum S(ancti) P(atriarchi) Francisci de Observantia,
Dei et Apostolicae Sanctae Sedis gratia Episcopus Dauliensis et Vicarius Ap(osto)licus in
Bosna Argentino Otthomana Ad evitanda gravia damna ex parte praepotentium Turcarum
dispensamus duas denuntiationes Matrimoniales Matheo filio def(unc)ti Joannis Ivosc
Parochia Skopjensis, et Joannae filiae def(uncti) Chrysanthi Maras de eadem Parochia,
120
160
Ante Škegro
Skopjanski kapelan fra Bonaventura Marinović krajem veljače 1832. g.
vjenčao je Nikolu Milića rečenog Iviš iz Sebešića i Ivu Dadić iz Glavica kod
Bugojna. Po odobrenju skopjanskog župnika fra Marijana Jakovljevića pret­
hodno su kod fojničkog kadije sklopili šerijatski brak kako bi mladenku spa­
sili od Ibrišimbega Aračića iz Glavica kod Bugojna.121
- Nepoznati razlozi odnosno “usljed nemara” mladenaca
Matične knjige župe Skopje ne objašnjavaju zbog kojih je razloga sklopljena
većina šerijatskih brakova od strane katolika. Prije katoličkog vjenčanja, parovi
vjenčani kod kadijā i mulā morali su biti odrješeni od izopćenja u koje su upa­
dali samim tim vjenčanjima. Prvo je registrirano 1778. g. Župnik fra Jozip Ivić
po pismenom odobrenju biskupa fra Marka Dobretića, upravitelja Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni (1772.-1784.), bez ijednog je navještenja potajno
vjenčao Miju Marasa i Jakovicu iz Studenaca kod Imotskog.122
Skopjanski župnik fra Ambrozije Vučković u svibnju 1778. g. vjenčao je
dva para koji su sklopili šerijatska vjenčanja, prethodno ih odrješivši od izop­
ćenja u koje su upali zbog “u nemaru skopljenog braka kod svjetovnog suca”
quatenus iis non obstantibus, praemissa unica Denuncitatione, praemissisque omnibus aliis
de jure praemittendis, Si nullum Canonicum obstiterit impedimentum, matrimonialiter conjungi possint, ac valeant, hac Dispensatione una cum actu celebrati Matrimonii in libro
Copulatorum descripta.
Datum Fojniczae in Conv(en)tu S(anctu) Spiritus die 15. Februarii 1819.
Fr(ater) Aug(ustinu)s Ep(iscop)us Daulien(sis) et Vicar(iu)s Ap(osto)licus Bosnen(sis)
m(anu) p(ropria)
Gratis omnino quoad haec Curiam Ep(istopa)lem
De Mand(atu) D(omi)nis Suae Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae
Fr(ater) Marianus Jakovglievich Secret(arius) m(anu) p(ropria)
Golo Bardo = Die 22 Februarii 1819. Premissa unica tantum denuntiatione die Festivo, duabus aliis dispensatis ab Ill(ustrissi)mo, ac R(everendisssi)mo D(omi)no Augustino
Miletich ob causas mox Superius recensitas, nulloq(ue) can(oni)co Imp(e)d(imen)to detecto.
Ego Fr(ater) Andreas Alaupovich Soc(ius) R(everenci) Parochi interrogavi Mathaeum filium def(unc)ti Joannis Ivosc de Gollo Bardo, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) pie def(unc)
tae Thomasiae Salapich de Proloxacz; nec non Joannam filiam pie defuncti Chrysanthi Maras, et ejus L(egitimae) C(oniugis) Josephae Bartulovich de Graçanicza, eorumq(ue) mutuo
consensu prius habito per verba de praesenti eosdem mutrimonii vicnulo innodavi cum benedictione nuptiali; coram testibus, videlicet, Nicolao Ivosc, et Antonio Sceremet.
Prilog br. 25.
121
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 30: Die 25 Jan(uarii)
1778. Omnibus denuntiationibus omissis ex facultate ab Illus(trissimo) et Rev(eren)d(issi)
mo Do(mi)no Ordinario mihi scripto concessa Ego F(rater) Joseph Ivich de Duvno, Micaelem filium Philippi Maras, et Jacobam de Studenczi interrogavi eorumque mutuo consensu
habito p(er) verba de presenti privati in Domo cujusdem christiani matrimnio conjunxi prius
coram toto populo absolvendo eos a vinculo Excomunicationis, in quod propter crimen
conjunctionis apud judicem profanum prerecursum; presentibus testibus notis Luca nempe
Kesckich Phi(li)ppo Milichevich, Michaele Kakegl, et Petro Lagatar.
122
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
161
odnosno “sklopljenog nepotpunog bračnog ugovora kod kadije”. Bili su to
Frano Božić iz Crnića kod Bugojna i Jelena Petrićević123 te Andrija Ribičić iz
Duvna i Ivanica Zvirac s Paloča kod Gornjeg Vakufa.124
Po odobrenju biskupovog izvanjskog vikara i administratora Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni Ivana Skočibušića, skopjanski je župnik krajem
svibnja 1793. g., nakon oslobođenja od ekskomunikacije, bez ijednog navje­
štenja potajno vjenčao Petra Kunkića s Pidriša kod Gornjeg Vakufa s nekom
Anđom Šećiević.125
Krajem svibnja 1793. g. na isti je način iz istog razloga potajno vjenčao i
Ivana Tustonju s Vickom Glavašević - obadvoje s Lužana kod Bugojna. Pret­
hodno ih je tijekom sv. mise u Bistrici odriješio od ekskomunikacije u koju su
upali zbog šerijatskog vjenčanja.126
S odobrenjem izvanjskog biskupskog vikara fa Ante Lepana, skopjanski
župnik fra Ivan Mirčeta početkom veljače 1796. g. vjenčao je Petra Lepanovića
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 42: Die 14 Maij 1778.
Ego Fr(ater) Ambrosius Vucskovich Parochus habita Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac R(e)
v(eren)d(issi) mo D(omi)no D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Etc. absolvi ab Excom(m)unicatione, in qua incurrerunt Contrahendo Matrimonium apud Profanum
judicem et Copulavi Eosdem in Matrimonium, nempe Franciscum Boxich a Loco Cernische
cum Helena filia Petri Petrichevich: testes fuerunt Georgius Sistov, et Joanna Ssistov omnes
a Loco Cernische.
123
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790), god. 1778., br. 43: Die 18 Maij
1778. Ego Fr(ater) Ambrosius Vuskovich Parochus obtenta Licentia ab Ill(ustrissi)mo ac
R(e)v(eren)d(issi)mo D(omi)no Marco Dobretich Ep(isco)po Eretrian(o) Et absolvi ab
Excom(m)unicatione in qua incurrerunt ob Contractu invalide Matrimonium apud Kadia:/
et Eosdem Copulavi in Matrimonium nempe Andream filium Joannis Ribicich a Duvno et
ejus Leg(itimae) Con(jugis) ursulae Barissich Cum Joanna filia Spiridionis Zviracz a Paloc
Praesentibus Hjeronimo Milunovich, et Rosa Marincich a Pidriss.
124
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), 1793., br. 64: Die 25. Maji 1793.
Ommissis omnibus denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem Kadia habita
postmodum licentia ab Adm(administratore) R(everendo) P(atre) ex Ministro Prov(inciae)
Vicario Foraneo Diocesani coram Populo inter Missarum Solemnia ab excomunicatione
absolvi, et penitentiam injunxi, ac interim clandestine in matrimonium conjunxi eos prius
interogando de muto consensu p(er) verba de presenti, nempe Petrum filium Joannis Kunkich à Pidrisc, et Angelam filiam quondam Micahelis Scechievich, presentib(ust) tetib(us)
Josepho Kunkich, et Joanne Marinçich.
125
126
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1793., br. 65: Die 27. Maji
1793. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad profanum Judicem
habita postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(atre) Joanne Scoçibussich et Vicario Foraneo Episcopali inter Missarum Solemnia Bistrice celebrata coram Populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem clandestine
matrimonio copulavi eos prius interrogando de muto consensu p(er) verba de presenti,
nempe Joannem filium quondam Gregorii Tustognich à Luxane, et Vitaliam filiam Natalis Glavassevich à Luxane Presentib(us) testib(us) Jacobo Tustognich, et Andrea Jurichevich à Voglice.
162
Ante Škegro
iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa i Ružu Bonić iz Ždrimaca kod Gornjeg
Vakufa.127
Dan kasnije 1796. g. isti župnik pod istim uvjetima na isti način vjenčao je
i Božu Budimira s Marijom Keškić iz Zanesovića kod Bugojna.128
Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća krajem svibnja 1798. g. vjenčao je
Lovru Levardića i Jelu Jurićević, prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije
za što mu je odobrenje dao biskup fra Grga Ilijić Varešanin vikar Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni (1799.-1813.). U crk­venu kaznu upali su zbog
sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].129
Skopjanski župnik fra Jozo od Bihaća potajno je u lipnju 1799. g. vjenčao Stipu
Pipličića i Jelenu Margetić, nakon suglasnosti za odrješenje od ekskomunika­cije
koju mu je dao fra Mato Iveka generalni vikar biskupa Grge Ilijića Varešanina. U
kaznu su upali zbog sklapanja braka kod “bezbožnog sudca” [kadije].130
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 106: Die 3. Februarii
1796. Ommissis omnib(us) denuntiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem, habita postmodum auctoritate à R(everendo) P(atre) Antonio Leppan et Deff(initore) act(uali)
Prov(inci)e et Vicario Foraneo Episcopali ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi, atque posmodum tandem clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) J(oannes)
Mirçeta Parochus Scop(iensis) prius eos interrogando de mutuo consensu p(er) verba de
presenti, nempe Petrum filium Joannis Leppanovich à Dobrossin, ejusq(ue) legit(imae)
Conjug(is) Catharine Stipich à Paloç, et Rosam filiam piè def(unc)ti Michaelis Bonich à
Zdrimczi, ejusq(ue) Legit(imae) Conjug(is) Angele Zvirçevich, presentib(us) testib(us) Georgio Bulaich, et Jacobo Leppan.
127
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1796., br. 107: Die 3. Februarii 1796. Ommissis omnibus denutiationib(us) ob prerecursum ad Profanum Judicem,
habita postmodum auctoritate a R(everendo) P(atre) Antonio Leppan Dis(creto) actu(ali)
Prov(inciae) et Vicario Foraneo Epis(copa)li inter Missarum Solemnia Vilichia=Poglie celebrata publice coram populo ab excomunicatione absolvi, et penitentiam injunxi, ac tandem
clandestine matrimonio copulavi. Ego Fr(ater) Joan(nes) Mirçeta Parochus Scop(iensis)
eos prius interrogando de mutuo consensu p(er) verba de presenti, nempe Natalem filium
Michaelis Budimirovich à Zanesenovichi, ejus(ue) legit(imae) conjugis Magdalene Jelavich, et Mariam filiam Matthei Kesckich ejusq(ue) legiti(imae) quondam Marie Mattetich,
presentib(us) testib(us) Nicolao Harambassich, et Marco Budimir.
128
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1798., br. 36: Die 24. Maji
1798. Omissis omnib(us) denunc(iationibus) ob prerecursum ad Profanum Judicem, postmodum habita facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendissi)mo D(omi)no Gregorio à Varess Ep(isco)po Ruspensi ab excomunicatione absolvi coram Populo et Pentitentiam injunxi
jam ordinatam, ac premissa Sacramentali Confessione, postmodum clandestionè copulavi
Ego F(rater) Joseph à Biach et Diff(initor), et Parochus Laurentium fil(ium) piè def(uncti)
Matthei Levardich, ejusq(ue) Leg(itimae) Conj(ugis) piè def(uncti) Vite Lorinçevich (sic!) et
Helenam fil(iam) Nicolai Jurichevich, ejusq(ue) Leg(itimae) conj(ugis) piè def(uncte) Lucie
Taslich prius habito eorum consensu p(er) verba de presenti. Testes fuerunt Didacus Martich de gollo=bardo, et Antonio Radoss de Czarniçje.
129
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1799., br. 57: Die 19. Junii
1799. Omissis Omnib(us) Denunt(iationibus) ob prerecursu ad Profanum Judicem, et habita postmodum auctoritate ab Adm(inistratore) R(everendo) P(at)re Mattheo Ivveka Vicario
130
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
163
Među brakovima sklopljenim kod “bezbožnog suca” [kadije] bio je i onaj
Jakova Šušnjare i Ive Grubišić, koje je u listopadu 1801. g. nakon odrješenja
od ekskomunikacije vjenčao skopjanski župnik fra Mato Krističević. Kadija
ih je vjenčao zbog “neugodnih zaruka”.131
Početkom siječnja 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Antu Kolovrata i Ceciliju Jazidžić, nakon prethodnog odrješenja od
ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijatskog braka.132
Nakon što ih je prethodno po odobrenju biskupovog vikara fra Mate Ivekića
odrješio od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja šerijat­
skog braka, skopjanski župnik fra Ilija Glavočević početkom siječnja 1804. g.
vjenčao je Luku Milića s Vrsa kod Gornjeg Vakufa s Lucijom Dugić.133
Sredinom veljače 1804. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Matu Uložnika sa Zvizda kod Gornjeg Vakufa i Katu Klišanin,
prethodno ih odriješivši od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog
sklapanja šerijatskog braka.134
G(enera)le Episcopi, ab excomunicatione absolvi ac penitentiam injunxi premissa prius
Sacramentali Confessione; clandestine copulavi Ego F(rater) Joseph à Biach immediatus
Parochus, et Gvard(ian)us Stephanum Fili(u)m Josephi Pipliçich, ejusq(ue) Leg(itimae)
Conj(ugis) Joanne Zovkovich, et Helenam fil(iam) Gregorii Marghetich, ejusq(ue)
Leg(itimae) Conj(ugis) Lucie Mlicotich de Imoski, interogando eos de mutuo Consensu,
quem prius habito p(er) verba de presenti. Testes fuere Joseph Pater ut Sup(r)a et Scime(o)
n Sussgnarich de Jaggnid.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1801., br. 38: Voglicze In Mense
8bri 1801. Omissis o(mn)ibus Den(un)t(iationi)bus ob importuna Contracta Sponsalia, et
postea recursum ad profanum Judicem. Ego Fr(ater) Mattheus Christichevich Parochus,
habita prius Licentia ab Adm(instratore) R(everendo) P(atre) Mattheo Iveka, Vicario Generale; absolvi ab Excommunicatione Jacobum filium def(unc)ti Michaelis Susgnar et Joannam Martini Grubixich; Deinde eos per Verba de presenti Copulavi in matrimonium presentibus Testibus, Vid(elicet) Michaele Jurichevich, et Nicolao Nicolich.
131
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 97: Die 6. Jan(uarii)
1804. Omissis omnibus Denunciationibus quia ad Kadia prima obiverunt Ego Fr(ater) Elias
Glavoçevich Parochus, obtenta prius Licenita ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre)
Matthei Ivekich Vicario Generale absolvi prius a ab (sic!) excomunicatione coram Populo
Antonium Collovrat et czecilia jazigichia. Deinde privatim eosdem per verba de presenti
in Matrimonium Copulavi nulo impedimento allio o ostente (sic!), coram Testibus Petro
Collo=vrat josepho jazigich et Anna Bugliançich omnes ex ac (sic!) Parochia.
132
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 100: Die 10 Januarii 1804 varse. Omissis omnibus Denuntiationibus quia ad Cadiam prima obtiverunt.
Ego Fr(ater) Elias Glavoçevich Parochus, obt(en)ta prius Licentiam ab Adm(inistrato)re
Rev(eren)d(o) P(atre) Mattheo Ivekich vicario Ep(iscopa)le, De inde privatim per verba
De presenti in Matrimonium Copulavi Lucam filium Gregorii Milich ejus Leg(itimae) Rose
N. (sic!) et Luciam filiam Pii Andree Gudichia ac ejus Elene Petrovichia cora(m) Testibus
Paulo Milich et Marco Matich.
133
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 113: Zvizde Die 13
Febr(uarii) (Omissis) omnibus Denuntiationibus quia ad Kadiam obtiverunt. Ego Fr(ater)
134
164
Ante Škegro
Nakon prethodnog odrješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog
prethodno sklopljenog šerijatskog braka, početkom svibnja 1804. g. skopjan­
ski župnik vjenčao je Juru Levardić i Jelu Kelavić.135
Sredinom ožujka 1805. g. skopjanski župnik fra Ilija Glavočević privatno
je vjenčao Božu Svirčevića i Jelu Pravdić, koji su prethodno sklopili brak kod
“bezbožnog sudca” [kadije].136
Skopjanski župnik fra Marko Ostojić sredinom kolovoza 1822. g. vjenčao
je Ivu Milićevića iz Sebešića kod Novog Travnika i Josipu Pleić, nakon odr­
ješenja od ekskomunikacije u koju su upali zbog prethodnog sklapanja braka
kod fojničkog kadije.137
Iz nepoznatih razloga Mato Nemčić iz Vrpeći i Anđa Antić s Kupresa sklo­
pili su brak kod “bezbožnog sudca” [kadije], zbog čega su upali u ekskomuni­
kaciju od koje ih je odrješio skopjanski kapelan fra Mato Antunović i vjenčao
početkom veljače 1827. g.138
Elias Glavoçevich obtenta prius Licentiam jam ab Ad(ministratore) R(everndo) P(atre)
Mattheo Ivekich vicario Generale deinde privatim, perverba depresenti (sic!) in matrimonium Copulavi, Matheum Filium Elie Uloxnik et ejus Leg(itimae) Rose Banorichia, et Katthia
Filia Pii Def(unc)ti Antonii Klisanin ejusq(ue) Lucie Ojkavichia de vinicza, eorum mutuo
consensu per verba de presenti copulavi in matrimonio, coram testibus Petro Uloxnik et
Jacobo Kallem et Luciae Frankovichia.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1804., br. 122: Glavicze die 4
Maij 1804 omissis omnibus Denuntiationibus, quia ad Cadiam Primo abiverunt. Ego Fr(ater)
Elias Glavoçevich; obtenta prius Licentiam Ab Ad(ministratore) R(everendo) P(atre) Mattheo
Iveka vicario Generale deinde privatim copula (sic!), prius Publice absolvi videlicet Giorgium
filium Pii Def(uncti) Matthei Levardich et ejus Leg(itimae) Vida Lorinçevichia, cum Ellena
Mariani Pii Def(unc)ti Kelavichia et ejus Joanna Molichi perverba de present(ti) inmatrimonium co(niun)gi coram Testibus vid(elicet) Paulo Knesevich et Matthe(o) Knexevich.
135
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1805., br 52: Die 16. Martii
1805. Premissis 3bus renuntiationibus 3bus diebus festivis cotivanikam (sic!) in natura, prius despesata apud Profanum judicum et postea apud Ecc(l)esiam Ego Elias Glavoçevich
interogavi Natalem filium Pie Def(uncti) Joannis Svirçevich et ejus Pie def(uncte) Marie
Dolichia, et Elenam filia(m) Pii fid(el)ii Luce Pravdichia, et Rose ejus Simichia, habito eorum mutuo consensu per verba de presenti copulavi in Matrimonium private, coram testibus
vid(elicet) Jacobo et Francisco Martich..... (sic!).
136
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1822., br. 57: Sebjexic. Die 16.
Augusti 1822. Praemissa prius publica absolutione a majori Excomunicatione, in quam
mox dicendi incurerant ob Matrimonium contractum apud profanum Fojnicensem Judicem;
item approbatione in doctrina Christiana, sacra Sinaxi, nec non 3bus Di(e)bus nulloque
canonico imp(e)d(imen)to detecto: Ego Fr(ater) Marcus Ostoich Parochus hujus loci habita
facultate ab Ill(ustrissi)mo, et R(everendis)s(i)mo nostro Ordinario Joannem filium defuncti
Eliae Millichevich olim de Mujakovich, et ejus L(egitiame) C(onsortis) Annae Boscgniak,
nec non Josepham filiam Eliae Pleich, et legitimae ejus Conjugis d(e)f(unc)tae Simeone
Vukadinovich, quorum habito mutuo libero consensu, eosdem Matrimonii viculo innodavi
coram Testibus Georgio Shapina, et Gregorio Tommich de Vacup.
137
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824), god. 1827., nr. 92: Varpech die 5a
Febr(uarii) 1827. Praemisso examine et utriusq(ue) approbatione in Doctrina X(risti)ana
138
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
165
Premda se njihov slučaj spominje u pismu kojeg je u ime biskupa fra Au­
gustina Miletića skopjanskom župniku fra Marijanu Jakovljeviću uputio fra
Ivo Glavadanović,139 nije jasno zbog čega su se kod “bezbožnog sudca” [ka­
dije] vjenčali Pavo Bubalo iz Gornjeg Vakufa koji je bio od Imotskog i Marta
Vuletić iz Krupe kod Gornjeg Vakufa. Nakon prethodnog odrješenja od ek­
skomunikacije vjenčani su krajem siječnja 1828. g.140
Iz nepoznatog razloga brak kod “bezbožnog sudca” [kadije] sklopili su Sti­
po Ramljak rečeni Grubiša iz Sebešića kod Novog Travnika i Matija Brkić s
Vrsa kod Gornjeg Vakufa. Nakon odrješenja od ekskomunikacije krajem veljače
1832. g. vjenčao ih je tijekom mise skopjanski župnik fra Marijan Jakovljević.141
factisq(ue) tribus denuntiationibus tribus diebus festibvis intra Missarum Solemnia juxta
praescriptum s(acrissimi) Conc(ilii) Trid(entini) nulloq(ue) Can(oni)co imp(e)d(imen)to
detecto; praemissa item publica absolutine a majori excomunicatione in qua mox dicendi
incurrerant ob contractum Matrimonium coram Judice profano, sacramentali confessione,
sacraq(ue) Sinaxi postmodum a contrahentibus praemissa tandem. Ego Fr(ater) Matthaeus
Antonovich Socius Parochi jussu ejusdem palam interogavi de consensu in matrimonium
Matthaeum fil(ium) Josephi Nemçich ex pago Varpech ejusq(ue) legitimae Consortis d(e)
f(unc)tae Catharinae Matich de Duvno. Nec non Angelam filiam d(e)f(unc)ti Georgii Antich
de Kupris, et ejus legitimae Conj(ugis) Catharine Rastegoracz de Kupris; quorum mutuo
liberoq(ue) consensu habito per verba de praesenti expresso illos Matrimonii vinculo ligavi Juvenem cum Virgine, eisq(ue) Solemniter benedixi. Testes hujus copulationis fuere
Matthaeus Ivançevich et Philippus Budimir ambo ex hac Parochia Skopjensi.
Škegro, 2013., br. XLII.
139
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828., br. 128: Gorgni = Vakuff
die 29. Januarii 1828. Praemissis de Jure praemittendis, habitoque mutuo consensu Matrimoniali p(er) verba de praesenti expresso, item facta absolutione abs excomunicatione,
quam incurerunt contrahentes Matrimonium coram profano Judice; qui supra in Matrimonium coniunxi Paulum F(ilium) D(efuncti) Peri Bubalo ex Immota, eiusq(ue) C(oniugis)
L(egitimae) D(efunctae) Mandalenae Pashtennakovich ex eodem loco, et Martam F(iliam)
Bartholomaei Vuletich ex Krupa, eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Simonae Pipunich de
Rakitno. Testib(us) Luca Karogliakich, et Marcous Radich.
140
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1832., br. 46: Sebeshich Praemissa approbatione in Doctrina Christiana tribusq(ue) Denuntiationibus tribus diebus fest­
tivis nuloq(ue) can(oni)co imped(imento) detecto praemissa idem paenitentia publica ac
absolutione ab excommunicatione in quam inciderunt ob matrimonium coram profano Judice prius contractum; praemissa quoq(ue) Sacram(enta)li Conf(essio)ne, et Com(munio)ne,
ac habito mutuo contrahentium libero consensu die 27. Febr(uarii) P(ater) Michael Zubich
rogatus a Parocho sub Sacrificio Missae cum bened(ictione) nuptiali copulavit Stephanum
fil(ium) Georgii Ramgliak alias Grubisha de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
Rosae Malekin de Ramma, cum Mathia fil(i)a Hieronymi Barkich de Varse, ejusq(ue)
L(egitimae) C(oniugis) Petronillae Kvesich de Erczegovina: praesentibus testibus Petro
Ramgliak de Sebeshich, et Josephus Filipovich de Jajcze.
Die 27. Februarii 1832. Praemissis omnibus, et Singulis de jure premittendis,
nulloq(ue) canonico imped(iment)o detecto, ac habito mutuo matrimoniali consensu per
verba de praesenti expresso Ego Fr(ater) Marianus Jakovglevich Parochus sub Missae Sacrificio et cum bened(iction)e nuptiali copulavi in matrimonium sequentes.
141
Ante Škegro
166
Zaključak
Katolike su na vjenčanja kod kadija i mula, odnosno drugih islamskih duž­
nosnika na području Apostolskog vikarijata u otomanskoj Bosni, upućivali
brojni razlozi. Najčeš­ći je bila svojevrsna zaštita po šerijatu vjenčanih djevo­
jaka i žena od prisilne islamizacije odnosno vjenčanja za muslimane. Kad nije
bilo drugog izlaza, katolike su na šerijatska vjenčanja upućivali i katolički
svećenici, koji su u njima vidjeli i mogućnost izbjegavanja otpora roditelja i
rodbine sklapanju pojedinih brakova. Na sklapanje šerijatskih brakova odlu­
čivali su se i sami parovi, uglavnom zbog zapreka koje su im priječile katolič­
ka vjenčanja, kakve su primjerice bile otmice odnosno umaknuća mladenki,
blisko krvno srodstvo, neriješene prethodne bračne veze, mogućnost lakog
razrješavanja braka, poligamija i sl. Premda su samim sklapanjem šerijatskih
brakova upadali u kaznu ekskomunikacije iz Katoličke crk­ve, takvi su parovi
nastojali sklopiti i crk­veni brak. Za to su prethodno trebali biti odriješeni od
ekskomunikacije te izvršiti kazne koje su propisivali upravitelji Apostolskog
vikarijata u otomanskoj Bosni odnosno drugi dostojanstvenici Katoličke crk­
ve. Matične knjige vjenčanih župe Skopje, pisma župnicima i kapelanima te
drugi dokumenti potvrđuju da ih je većina pokore - koje nisu bile ni lake ni
jednostavne ni kratkotrajne, izvršila te se vjenčala u Katoličkoj crk­vi. Poput
onih u župi Skopje, katolici su šerijatska vjenčanja sklapali i drugdje po Apo­
stolskom vikarijatu u otomanskoj Bosni. O tome svjedoče sačuvane župne
matične knjige, prepiska apostolskih vikara sa župnicima i drugim odgovor­
nim osobama Katoličke crk­ve na području Apostolskog vikarijata u otoman­
skoj Bosni i drugdje, franjevački ljetopisi i kronike kao i druga vrela.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
167
Prilozi
Prilog br. 1.
Svjedočanstvo o umorstvu katoličkog župnika
od strane kadije u Prozoru 1745. g.142
“Tako pri njegovoj (biskupa Dragićevića) viziti u Rami godine 1745. prvih
dana srpnja užasan se je prigođaj zbio. Taj prigođaj, u koliko se još živo sje­
ćam čitane crtice u prvom protokolu, ovako se zbio: u selu Proslapu u Rami,
neki Mrižić opak i bezbožan oženio sina s curom, u koju se on isti kao udo­
vac zaljubio, ali sluteć da ne će htjeti za njeg poći, isprosi je za sina i vjenča.
Poslije je od sina preotme, te je s njom griješno živio. Sin je donekle trpio taj
očev bezbožni postupak, pa kad nije mogo lijepim načinom oca od zlodjela
odvratiti, tuži ga župniku, no pokraj svih očinskih opomena pouka župnikovih,
ostane Mriža tvrdokoran u zloći nečuvenoj. Zato ga župnik prituži biskupu,
koji odredi, ako Mriža ne odustane od svog bezbožnog življenja s nevjestom
kroz vrijeme određeno, da ga porad javnog zločina javno izopći, da bi potom
vjernici spasonosni primjer imali. No Mriža je i dalje osto tvrdokoran. Kad
je rečene godine 1745. biskup došo u vizitu, opet je nastojo zabludjelu ovcu
privesti na put spasenja, te ga je pozvo: ali on nije htjeo doći svom nadpastiru,
nego je otišo svom gospodaru Rustanbegu Belajiću (čiji je valjda kmet bio) te
zajedno skuju urotu, kako će i biskupa i župnika skinuti s vrata. Tuže i biskupa
i župnika kod kadije u Prozoru, da Mrižiću otimaju ženu i sinu daju. Kadija
pozove župnika s biskupom na davu (parnicu) da se tužba riješi po šerijatu.
Župnik fra Jako iz Lašve i biskup odmah se zlu doslute, te biskup preko plani­
ne k Skoplju u Dobrošin bijegom se ukloni, dočim je župnik moro pred kadiju
doći. Kad je fra Jako došo u konak (sudnicu), kojoj se pravije kaže meš­ćema
(meskeme), pred kadiju, našo je bega Belajića već sjedeć kod njega i Mrižu.
Kad je župnik pred kadijom stao davu trgati, upita ga kadija: Kako ti, fratre,
smiješ ženu otimati ovomu, pak je njegovu sinu davati? Na to fra Jako primjeti:
Efendija dragi, nije tako, nego taj oteo je ženu svome sinu te s njom živi, a ti
dobro, kadija, znaš, da se to protivi i Inđilu i šerijatu. Na to ko bijesan skoči beg
Belajić i k’župniku primaknuvši se zaviče: Zar tako krstu? Biva da ja Turčin
beg lažem, a ti krstu, da istinu govoriš, je li? Na to hitro trgne jatagan iz pasa, te
ga sjuri župniku sa strane po rebro. Župnik je užasno vrisnuo i štropoštao se, te
je na rukama po kadijinoj zapovijedi (da se iznese napolje) izdahnuo. Tim bude
parnica pred kadijom svršena po šerijatu: begu ništa: župnik zboden umoren,
bezbožnik u grješnom životu s nevjestom i dalje osto. Župnik je, čini mi se, na
Gmićima i ukopan. Biskup Dragićević, kad je razumio groznu smrt župnika fra
Jake, veoma je bio preneražen i potresen, te je Bogu zahvalio, da se na vrijeme
uklonio od sigurne, tako grozne nasilničke smrti.
Vladić, 2008., 113-115.
142
Ante Škegro
168
Prilog br. 2.
Zabilježba o ugrožavanju života katoličkog svećenika
od strane katolikā za vrijeme mise143
Zanesenovichi die 2 10bris 1841 / ex hac
vita mortali, ad aeternitatem transiit
Matthaeus Ivosh, morte improvisa, et quidem in triplici vinculo Excomunicationis, primo, quod pistoletum recte direxerit contra Sacerdotem Sacra in Ara agentem, 2o quod Sacerdotes apud Infideles
accusaverit, 3io quod violente rapuerit,
Sibi coniugam, quam in profano tribunali
copulavit in tam miserabili, flebili, ac periculoso Statu annis fere quindecim vixit.
Sepultus extra Coem(eterium) fidelium
erat annorum 55 circiter.
Zanesenovići, 2 prosinca 1841.: iznenad­
nom smrću iz propadljivog ovog života u
vječnost prijeđe Mato Ivoš, koji je bio u
trostrukom okovu ekskomunikacije, prvo:
jer je potegnuo pištolj na svećenika dok je
služio misu za svetim oltarom; drugo: jer
je nevjernicima [muslimanima] tužakao
svećenika; treće: jer si je silom ugrabio
ženu te ju vjenčao kod bezbožnog sudca
[kadije]. U takvom bijednom, žalosnom
i pogibeljnom stanju proživio je gotovo
petnaest godina. Pokopan je izvan groblja
vjernih. Imao je oko 55. godina.
Prilog br. 3.
Zabilježba o odrješenju
od ekskomunikacije odgađane do smrti144
Kordichi die 7 Mai 1839 obiit Magdalena [Nedimovich] illegitima uxor Stephani
Gijumur, quae vinculo excomunicationis
ligata ob matrimonium coram Judice profano contractum 20 annis absq(ue) reconciliatione vivebat, nihilominus in extremis
constituta, sacerdotem vocavit, et ab excomunicatione absoluta/: edicto prius juramento se repraesentandi Superiori Ecclesiastico, si reconvaluerit:/ Sacr(amen)tis
Paen(i)t(entiae), extr(emae) Unct(ionis),
ac benedictione Ap(osto)lica munita, quibus perceptis illico expiravit. Sepulta in
Coem(eterio) loci. An(norum) 70.
Kordići, 7 svibnja 1839.: preminu Man­
da [Nedimović], nezakonita žena Stipe
Ćumura, koja je 20 godina živjela neis­
povjeđena u okovima ekskomunikacije,
zbog vjenčanja sklopljenog pred svjetov­
nim sudcem [kadijom]. Ali bez obzira na
sve na kraju je pozvala svećenika, te je
odrješena od ekskomunikacije/. Prethod­
no se obvezala ako ozdravi, da će se naći
pred višom crk­venom vlaš­ću:/ Opremlje­
na je sakramentima ispovjedi, posljed­
njom pomaš­ću i papinskim blagoslovom,
nakon kojih je odmah i izdahnula. Poko­
pana je u mjesnom groblju. Godina 70.
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883),
god. 1841., br. 469.
143
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883),
god. 1839., br. 84.
144
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
169
Prilog br. 4.
Zabilježba o udaji katolkinje za muža
kojeg joj je odabrao islamski feudalac145
Attestatio necrologica
Svjedočanstvo o smrti
Universis, ad quos spectat, vel spectabit
testor ego infra scriptus socius R(everendi)
Parochi Skopiensis, me a fide dignis catholiciis hujus Paroeciae incolis Petrus videlicet Chiurich, et Antonius Valigich audivisse Feminam quandam Luciam od Maricze
dictam, e Dalmatia oriundam, circa annum
1800. ad villam hujus Parochiae Prussacz
dictam pervenise, ibique apud Dominum
Jurkasclich Saracenum servitio se mancipasse, et paulo post Turcico more, profugi
quidam Dalmatae famulo ibidem suo, nuptui traditam fuisse, quocum plures procreavit proles, quae omnes elapso anno 1815.
peste sublata sunt: post hos Mater quoque
ipsarum Lucia memorata miserrime sine
Luce, et sine cruce interiit, ejusque pestiferum cadaver cum nemo sepulturae dare
vellet ac canibus dilaniatum devoratumque
fuit quemadmodum praefati ac fide digni
oculati testes, qui Luciam optime norant,
retulerunt mihi. In quorum fidem etc.
“Svima kojih se tiče, ili će se ticati. Ja
svjedok, dolje potpisani pomoćnik ča­
snog oca skopjanskog, od čestitih sam
katolika čuo, župljana ove župe - dakle
Petra Ćurića i Ante Valiđića: da je neka
žena Lucija rečena od Marice, podrije­
tlom iz Dalmacije, koja je oko 1800. go­
dine došla u mjesto Prusac zvano koje se
nalazi u ovoj župi, te da se tamo prodala
u službu gospodaru Saracenu Jurkašliću.
Po turskom običaju, malo poslije je dana
za ženu nekom njegovom sluzi, prebje­
gu iz Dalmacije, kojemu je brojnu djecu
izrodila, a koju je minule 1815. godine
kuga svu pomorila. Poslije njih i njiho­
va je majka, spomenuta Lucija, umrla
na vrlo bijedan način, bez svijeće i bez
križa. Kako ju nitko nije htio pokopati,
njezino su okuženo tijelo rastrgali i pož­
derali psi, kako su mi prenijeli spomenuti
i istinoljubivi očevidci, koji su Luciju do­
bro poznavali. U njihovoj vjeri itd.
Datum Skopje die ..... (sic!) Martii 1816.
Dano u Skopju dana …. ožujka 1816. god.
Ego fr(ater) Georgius Zlokovich
Socius Parochi Skopiensis,
de Mandato Ill(ustrissi)mi ac
R(erendissi)mi D(omi)ni Epi(scopi)
f(ratris) Aug(usti)ni Milletich vicarii
Ap(osto)l(i)ci ordinarii
mei Col(endissi)mi et veritatem
investigavi atque ita reperi meaque subscripsi m(anu)p(ropria)
Ja brat Jure Zloković
pomoćnik skopjanskog župnika,
po zapovijedi presvijetlog i prečasnog
gospodina biskupa,
brata Augustina Miletića moga apostol­
skog vikara i ordinarija,
vrlo poštovanog; istinu
sam istražio i tako našao te potpisao
vlastitom rukom.”
Pismo biskupa fra Augustina Miletića kapelanu župe Skopje fra Juri Zlokoviću od 10. ožuj­
ka 1816.
145
Ante Škegro
170
Prilog br. 5.
Zabilježba o izbavljenju Ane Zuić iz Gornjeg Vakufa
od otmičara Bećir-bega146 147 148 149
Travnik = Dolacz die 6a Februarii 1845
Paemissis prius omnibus de jure praemitti solitis habito nempe trina intra Missarum Solem(nia) denuntiatione habito item sacram(entali) Confess(ione) ac
Com(munione) cum hic in nostra Parochia
tum Travnikiensis, habitoq(ue) mutuo ac
Libero contrahentium per verba de praesenti expresso consensu. Illustrissimus ac
R(everendi)ssimus D(omi)nus D(ominus)
Raphael Barishich Episcopus Azoti(ensis)
et Vicarius Ap(ostolicus) hujus Vicariatus
copulavit Philippum L(egitimum) f(ilium)
Petri Rozich de Gorgni Vakuf cum virg(ine)
et ejus Leg(itimae) Georgiae Antunovich ex
Ramma, cum virg(ine) Anna f(ilia) Antonii
Zuich de Gorgni – Vakuf et ejus L(egitimae)
Marthae Siçanich ex eodem loco. Quibus
sub sacrif(icio) Missae Benedictio nuptialis data est. Presentibus testibus Matthaeo
Çuljak et Joanne Çolich.
Brevis de hac Copulatione historia Die 3a
Feb(ruarii) dum dictam Annam simul cum
reliquis copulandis jungere sacramentaliter voluissemus suo sponso nocte praecedenti per Turcas vi e domo sua fuit rapta, et
cum nec verberibus cruciata fidem deserere
vellet, mane e domo Becher=Begi dimissa,
mox contra tantam violentiam sibi illatam
Travnikium petiit, quaerelas apud Vezirium
Osman=Nuri Pasha depositura una cum Suo
Sponso ac aliis nonullis personis. Postquam
autem Harsoal sam Vezirio porexisset et cum
Becher Begh citato, Murafa seu Juditio stetisset, et suum sponsum suum virum esse contra omnes calumnias Becher=Begi, declarasset, coram Vezirio. Mox ab Eodem Sententia
Travnik = Dolac, 6. veljače 1845.: Is­
punivši prethodno sve što je po zakonu
i običaji, a pošto su također obavljena i
tri navještenja pod blagdanskim misama
kako ovdje u našoj tako i u Travničkoj
župi, i nakon sakramentalne ispovjedi i
pričesti, poslije uzajamnog i slobodnog
pristanka javno izrečenog pred okuplje­
nima, preslavni i vrlo poštovani gospo­
din, gospodin Rafo Barišić, biskup azo­
tienski i apostolski vikar ovog vikarijata,
vjenčao je Pilipa - zakonitog sina Petra
Rozića iz Gornjeg Vakufa sa djevojskom
i njegove zakonite žene Jurke Antuno­
vić rodom iz Rame, s djevojkom Anom
- kćerkom Ante Zuića iz Gornjeg Vakufa
i njegove zakonite žene Marte Sićanić iz
istoga mjesta, kojima je pod misnim slav­
ljem podijeljen ženidbeni blagoslov. Pri­
sutni svjedoci Mato Čuljak i Ivan Čolić.
Kratka bilješka o ovome vjenčanju. Dok
smo 3 veljače, zajedno s drugim zaručnici­
ma, spomenutu Anu namjeravali vjenčati s
njezinim zaručnikom, Turci su je noć prije
toga oteli, te ju batinama mučili kako bi
se odrekla svoje vjere. Ujutro je puštena
iz kuće Bećir-bega. Unatoč takvog nasilja
koje joj je nanešeno, navaljivala je u Trav­
nik, kako bi se zajedno sa svojim zaručni­
kom i s još nekim drugim osobama potu­
žila pred vezirom Osman=Nuri Pašom147.
Nakon što je harsoal148 bio izložen paši te
pošto je i Bećir-beg saslušan, nakon mu­
rafe149 ili presude, pred vezirom se protiv
svih Bećir-begovih podlosti izjasnila da
hoće da joj muž bude njezin zaručnik. Od­
mah nakon njezine izjave presuđeno je u
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1845., br. 310.
146
Osman Nuri-paša upravitelj Vilajeta Bosna od 11. studenog 1844. do 1. studenog 1845.
147
Arzùhāl, arzòhāl = predstavka.
148
Muráfa, parnica, presuda.
149
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
pro parte Puella est lata, et saecure domum
cum Suo Sponso ire jussa, Sua Illustritus Eos
ibidem copulavit ut Supra...
171
djevojčinu korist, te joj je zapovjeđeno da
bez straha ide kući sa svojom zaručnikom.
Stoga ih je vjenčala njegova svetost…
Prilog br. 6.
Zabilježba o povratku s islama na katoličanstvo
Ive Šistov iz Vesele kod Bugojna150
Golo Brdo. Die 6a Febr(uarii) 1861. Habita
prius in Scriptis ab Admodum R(everendo)
P(atre) Ministr(o) Prov(incia)li Unaque
Pro-Vicario Ap(osto)lico Antonio Vladić facultate quoad Sequens par, nempe: Joannem
fil(ium) L(egitimum) Cael(ibem) Andreae
Okadar, et Joannam fil(iam) L(egitimam)
Virg(ine) Def(unc)ti Petri Šistov de Vesela,
ejusque L(egitimae) C(onsortis) Angelae
Lučić de eod(em) pago; prodicta Joanna
bis ejurata unice Salvifica Fide Christi
Jesu, transierat ad detestandam Matumetis
Sectam; postque plurima Salutaria monita
resipuit, et ad Sacra Ch(ristia)norum rediit, ac peracta injuncta sibi poenitentia ab
aposthasia, ac Excommunicatione coram
populo absoluta facit; tandem dispensatis tribus Bannis, praemissaq(ue) Salutari
Confe(ssione) et Com(munio)ne habitoque
Mutuo Matrimoniali Consensu libero, per
verba de praesenti expresso, a P(atro) Augustino Peara, Socio Parcohi intra Missarum Solemnia cum Bened(iction)e nuptiali
cum Supra dicto Joanne juvene Matrimonio
juncta fuit. Testes fuere Natalis Okadar, et
Petrus Okadar fratres.
Golo Brdo, 6. veljače 1861.: Ovaj nai­
me par što slijedi, već je zabilježio ča­
sni otac provincijalni ministar ujedno i
apostolski provikar Ante Vladić: Ivana
mladića, zakonitog sina Andije Okada­
ra i Ivu djevojku, zakonitu kći pokojnog
Petra Šistova iz Vesele i njegove zako­
nite žene Anđe Lučić iz istog mjesta.
Rečena se Iva dva puta bila odrekla
jedinstva Spasonosne Vjere u Krista
Isusa te je bila prešla na prokletu mu­
hamedansku sektu. Nakon brojnih spa­
sonosnih opomena došavši k sebi, po­
vratila se svetome krš­ćanstvu. Nakon
što je obavila zadanu joj pokoru zbog
otpadništva od krš­ćanstva i izopćenja iz
Crk­ve pred pukom je odriješena. Nakon
što su tri puta bili naviješteni i pošto su
obavili spasonosnu ispovijed i pričestili
se te javno izrekli uzajamnu i slobodnu
bračnu privolu, na kraju ju je pomoćnik
župnika otac Augustin Peara vjenčao sa
gore rečenim mladićem Ivanom tijekom
misnog slavlja te im podijelio ženidbeni
blagoslov. Svjedoci su bili braća mladi­
ća Božo i Petar Okadar.
Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883), god. 1861., br. 154.
150
172
Ante Škegro
Prilog br. 7.
Svjedočenje o katoličkom svećeniku koji je sklopio šerijatski brak151
Iste enim parochus [Alexander, parochus
Syrmiensis] coram cadia in uxorem Ersicam acceperat biennio ante Patris adventum magno cum scandalo catholicorum
genueratque ex illa duos parvulos unica
parturitione. Accessit igitur miserrimus
iste, sic male uxoratus ad Patrem ut illum
dignaretur a suis criminibus per auditionem generalis confessionis absolvere.
Quid vis, inquit Pater, tantum scandalum
secreta tantummodo poenitentia detergere et obliterare? Enimvero nequaquam
sine publica satisfactione id esse faciendum censeo. Publice ibis ad cadiam, ut
tibi suo more det scriptum libellum repudii; deinde coram catholicis promittes
illam a te relinquendam esse adhibito iuramento, teque sacramentali confessione
tantum sacrilegii scelus deleturum, postremo publice coram populo ante altare
in templo S. Andreae poenitentiam postulaturum offerendo Patri libellum repudii.
– Ergo profectus ad cadiam obtenuti Hogettum libelli repudii scriptum. Ad, quid
tandem illi cadia, iudex Turcicus, dixit
comminatusque est? Scio, inquit, optime
ego latinos sacerdotes non debere esse
uxoratos; quapropter do tibi liberam facultatem dimittendi illam; verumtamen
cavendum tibi est omnino, ne unquam
amplius accedas ad ipsam; quodsi ad me
delatum fuerit te cum ipsa rem habuisse,
gravissimis poenis afficieris et in pecunia
plecteris. – Sic ille spopondit et acceptum
libellum ad Patrem detulit, a quo humanissime exceptus sacramentalem adpud ipsum domi confessionem perfecit et publice die festo coram altari flexis genibus in
populi conspectu detestatus suum crimen
obtulit Patri libellum repudii poeniten-
Onaj, međutim, svećenik [Aleksandar]
koji je prije dvije godine kod kadije uzeo
za ženu Eržiku, došao je k Ocu [Bartolu
Kašiću, D. I.] s velikom sablazni katolikā
budući da je u jednom porodu s njom
dobio i dvoje djece. Zbog toga je vrlo
bijedan, tako zloslutno oženjen, došao k
Ocu da ga on u općoj ispovijedi odriješi
od njegovih zločina. Otac mu reče, zar
hoćeš da takva sramota bude zaboravlje­
na i izbrisana samo po tajnom kajanju?
U svakom slučaju smatram da nikako ne
bi trebala biti učinjena bez javne zado­
voljštine. Kadiji ćeš ići javno, da ti on po
svome običaju napismeno izda potvrdu o
rastavi. Potom ćeš pred katolicima, pred
kojima ćeš izreći prisegu, obećati da ćeš
je ostaviti. Nakon toga ćeš po sakramentu
ispovijedi biti odriješen samo od zlodjela
svetogrđa. Potom ćeš javno pred pukom,
ispred oltara u crk­vi sv. Andrije, zamoliti
pokoru predočujući Ocu potvrdu o otpu­
štanju [Eržike]. – Kadiji je otišao da mu
on dadne pismenu potvrdu o otpuštanju
ljubavnice. Ali, što mu je tada prijeteći
rekao turski sudac - kadija? Kazao mu je,
dakle: ja dobro znam da latinski svećeni­
ci ne smiju biti oženjeni. Stoga ti dajem
slobodu da je možeš otpustiti. Međutim,
budući da će tvoj brak s njom kod mene
biti razvrgnut, dobro upamti da joj više
nikada ne smiješ pristupiti. U suprotnom
ćeš biti kažnjen ne samo najžeš­ćim ka­
znama nego i novčano oglobljen. – Obe­
ćavši, dakle, [da joj neće pristupati], uzeo
je pismo te ga donio Ocu, koji ga je kod
njegove kuće vrlo uljudno ispovijedio te
se tijekom blagdana ispred oltara pred
pukom javno na koljenima odrekao svo­
jega zločina te primio pokoru i odrješenje
Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj. XV. Za tisak
priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940., 76-77.
151
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
tiamque acceptavit salutarem magna cum
submissione, neque unquam amplius ausus est ad repudiatam concubinam accedere neque in illa parochia commorari,
sed in alteram abiit Sirmium versus satis
distantem atque in ea, non multo tempore
commoratus, excessit e vita. Sed omittendum non est colloquium quod Turcae cum
Patre fecerunt. Rogabant enim et obsecrabant Patrem humaniter, ne praeciperet cogeretve parochum dimittere uxorem,
quae illi duos filios masculos uno partu
pepererat. A se illum, inquit Pater, non
cogi, sed a lege christiana, quae prohibet
suis sacerdotibus latinis habere uxores, ut
liberius in castitate Deo O. M. inservire
possent. His auditis (iudicioque cadiae)
nihil penitus de hoc negotio locuti sunt,
immo vero legis praescriptum laudaverunt. Res ergo suum effectum consecuta
est nullo contradicente aut perturbante
ne fieret repudiatio, quin immo omnes
catholici factum magna cum laetitia et
voluptate collaudarunt comprobaruntque
omni scandalo dissipato. Ipsi quoque
haeretici rem non modo non improbarunt, verum etiam admirati sunt talem ac
tantam debere esse sacerdotum catholicorum castitatem.
173
s velikim olakšanjem. Nikada se više nije
usudio pristupiti otpuštenoj konkubini
niti se zadržavao u onoj župi [Valpo­
vo]. Otišao je jako daleko u drugu župu
u Sirmij [Srijemska Mitrovica], gdje je,
ne poživivši mnogo nakon toga, okončao
svoj život. No, nije se morao odreći spo­
razuma kojeg su Turci uobličili s Ocem.
Ipak, uljudno su molili i preklinjali Oca
da mu ne zapovijeda odnosno da župnika
ne prisiljava da otpusti ženu, koja mu je
rodila dva sina u samo jednom porodu.
Ja ga, kazao je Otac, nisam na to prisi­
lio. No, krš­ćanski zakon svojim latinskim
svećenicima zabranjuje da imaju žene, da
bi slobodnije i u čednosti mogli služiti
svemogućem i uzvišenom Bogu. Nakon
što su to čuli (i po sudu kadije), ništa više
nisu govorili nego su naprotiv hvalili taj
zakonski propis. Ta, dakle, stvar bi okon­
čana bez ikakvog protivljenja, smetnje
odnosno suprotstavljanja. Tako su i svi
katolici s velikim radoš­ću i veseljem
hvalili i priznavali cjelovito rješenje ove
sablazni. Sami pak krivovjerci ne samo
da zbog te stvari nisu prigovarali, nego
su i oni uistinu bili začuđeni činjenicom
da katolički svećenici moraju tako i toli­
ko biti čedni.
Prilog br. 8.
Svjedočanstvo o ubojici don Ivanu Junio
iz Korčule koji je 1710. g. prešao na islam152
Dok smo tamo bili dozna biskup i cijela pokrajina žalostan i strašan slučaj.
Don Ivan Junio, plemić iz Korčule, svećenik, zaveden od sotone i grijeha, u
komu se je nalazio, dao je ubiti muža jedne žene (rečeno sa svim obzirom),
svoje konkubine i zakopati lješ u dvorište. Po najvišem nalogu generala u
Dalmaciji, preuzv(išenoga) Justina Riva započeo je proces, da se otkrije straš­
ni zločin i bezbožni zločinac. Pošto je pomoću svjedoka odkrivena krivica
ubojice, on pobjegne u Rim, gdje ispovijedi svoje nemarnosti i zloću, te se
Vidović, 2000., 674; Slučaj don Ivana Junija ne nalazi se u originalu Dnevnika, nego u
posebnom pismu što ga je makarski biskup Nikola Bijanković poslao u Rim iz Splita 12.
listopada 1710.
152
174
Ante Škegro
povrati u Korčulu, odriješen od cenzure, ekskomunikacije i iregularnosti,
noseći svjedočanstvo papin “breve”, u kojemu je bilo tamošnjem biskupu
naloženo, da mu izda dozvolu misiti, makar je pod procesom, što doista bi
i izvršeno. Kad mu je ustanovljena krivica, bi prognan te se povuče u du­
brovačku državu, odakle se drzovito premjesti u Mletke brigom i zaštitom
preuzv(išenoga) Kaval(era) Morsini del Giardino, te poslije nekog nespora­
zuma s ovim, stavi se pod zaštitu drugog mletačkog plemića, koji ga uputi u
duhovnu pastvu u neka sela Italije. S tih strana nije više stigla nikakava vijest
o njemu, osim ove najstrašnije. Na dan Velike Gospe stigao je, a da se ne zna
ni od koga doveden, u selo Zaostrog, blizu Makarske, u vrijeme svetkovine,
kad dolaze mnogi krš­ćanski i turski trgovci. Služio je Misu, poslije koje je
u društvu desetorice turaka svukao svećeničke haljine, zatajio je vjeru Isusa
Krista i po odijelu primi Muhamedovu, te praćen od istih pobjegao u tursku
zemlju u krajinu Ljubuškog, biskupije Makarske. Ali tim nije svršio sve zlo.
Jadnik i nesretnik nezadovoljan vlastitom propaš­ću, hoda okolo uznemirujući
nevinost i rušeći živu vjeru onih siromašnih vjernika. Ako se ovom zlu ne do­
skoči, bojati se velike štete za vjeru i žalosti za dušu jadnog Pastira (biskupa)
nad vlastitim ovčicama, koje su povjerene njegovoj pastirskoj brizi.
Prilog br. 9.
Svjedočanstvo o progonu uskopaljskih katolika 1777. g. zbog bijega
kćeri nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa153
“U augustu [1777. g.] najavši još prija jedan skopaljski spahija za momka jed­
nog Dalmatina, za kojim se zaljubiviši /k/ćer rečenog spahije, utekoše obnoć
obodvoje u Dalmaciju. Bi Čengić u Travniku kajmekan paše Daginstanlije.
Čengića nagovori Mustaj-paša Skopljak da su tomu krstjani skopaljski sebet,
i da su je oni pridali, i kapelan od Skopja da je je krstio. Oglobi kajmekan sko­
paljske krstjane i uze im 800 groša. Pak iz dvije kuće koje su blizu odžaka bile
spahije rečenog objesi u Travniku jednoga čovika i dva brata s materom. Al’
ni ovdi još ne svrši drama. Naumi Mustaj-paša objesit i kapelana od Skopja
u istom Skopju, ne vodeć ga u Travnik, imenom oca fra Petra Skalja. I da ga
lašnje ufati, posla mu teskeru da slobodno u župi stoji. Ali mu drugi Turčin,
prijatelj, dokaza da biži, inčije biti će obješen; i tako pobiže k Savi. Poznav
Turci da je kapelan pobignuo, pritegnu kajmekan sva tri gvardijana u Travnik
prijeteći im, ja l’ da kapelana pridadu, ja l’ će oni svi obješeni biti. Od koje
nesreće dok se oslobodiše, posli šesneast dana strahovite tavnice, štetovaše
900 groša.”
Bogdanović, 2003: 201.
153
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
175
Prilog br. 10.
Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika zbog bijega kćeri
nekog spahije iz Draževa Doca kod Gornjeg Vakufa 1777. g.154
“Miseca kolovoza [1777. g.] jedan momak iz Dalmacije najamnik nikog tur­
čina u selu Dražev-do (Skoplje) odvede divojku svog gospodara turčina koja
se htede pokrstiti i za rečenog momka udati. Dojde s njom u Split ali splićan­
ska gospoda, na zapovid kapetana livanjskog, rečenu divojku vratiše i otcu je
pridadoše. (Prokleti lacmani!) Otac rečene divojke okrenu svu svoju vražiju
sržbu protiv župniku (o. Petru Škuljeviću, župnik skopaljski) koga turci biše
odredili obisiti i protiv krstjanim svim u Skoplju kano da su oni izdali rečenu
dovojku. Župnik ovo od nikog svog priatelja turčina pročuvši, pobiže u Dal­
maciu. Turci doletivši kući župnikovoj, njega ne našavši, kano bisni psovali su
i bili krstjane obližnje. Zatim popanu četiri krstjanina i jednu ženu krstjansku
iz sela Okolišje, koje nikoliko dana u najsmrdljivijem apstu i verugam teškim
zatim na višalim obisiše, prave-zdrave.”
Prilog br. 11.
Zabilježba o krštenju Vasme - udovice Murat-bega iz Tuzle155
“Dana 12. ožujka 1871. godine Vasma, kći nepoznatih roditelja, udovica po­
kojnog Murat-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, ostavivši svoje mjesto Vi­
dovice, koje broji 100 čisto katoličkih obitelji, ostavivši i svoju jedanaesto­
godišnju kćerku, noću je pobjegla iz Bosne u naš kraj. Došavši u Vukovar
žarko je molila oca gvardijana, kao mjesnog upravitelja župe, da je krsti i
vjenča s njom zajedno odbjeglim rimokatoličkim mladićem Ivom Janjićem.
Otac gvardijan pomno ispitavši njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavši se s
v(e)l(e)č(asnim) o(cem) Martinom Nedićem, župnikom i gvardijanom u To­
lisi, te nakon nužne vjerske pouke, uz dozvolu Prečasnog Ordinarijata u Đa­
kovu, pod rednim brojem 341, s nadnevkom 8. ožujka 1871. godine, svečano
sam je krstio u vukovarskoj župnoj crk­vi svetih apostola Filipa i Jakova, na­
djenuvši joj ime Marija. Kumovi su bili Ignac Andrić, tamničar i njegova su­
pruga Roza rođena Lončarević, oboje rimokatolici. Pod istom svetom misom
primila je Prvu svetu pričest, a po završetku mise vjenčao sam ju s njezinim
mladićem Ivom Janjićem.”
Benić, 2003: 290; Baltić, 2003: 77.
154
Janjić, 2012., 28.
155
176
Ante Škegro
Prilog br. 12.
Svjedočanstvo o vješanju nedužnih katolika Duvna zbog
bijega kćeri Useina Bungurovića iz Privora kod Gornjeg Vakufa156
“Na 14. lipnja [1846.] jedan momak Mijat, sin Blaža Perkovića iz Privora,
župe gornjeg Skoplja, iz istog sela odvede curu tursku, ćer Useina Bunguro­
vića, u Dalmaciu koja se u Splitu pokrsti i udade za istog momka. Ovi bižeći
u Dalmaciju prinoći blizu Županca, u Duvnu, u njekog krstjanina koga posli
nikoliko dana Ali-paša Stočević, krvoločni, obisi zato što je primio na konak
rečenu curu tursku. Turci pako Skopljaci roditeljie rečenog momka stave u
gvozdje, a njihovo imanje sve razčapaju. Ja ova (sic!) prikažem Adži Ćamil-paši koji odmah posla po zabita skopaljskog, koga grdno izkara vezir i čini
sve pustiti iz gvozdja i njihovo imanje njima povratiti. Živio dobri vezir!”
Prilog br. 13
Intervju Fate Omanović (Darinke Prijatelj) o bijegu od kuće
zbog izbjegavanja udaje za muslimana Mešu157
“Dakle, sve ću vam ispričati” – dodala je gđa Prijatelj miješajući poneku slo­
venačku riječ. “Pojedina imena neću vam spominjati, ali vam već sad mogu
reći: ništa nije bilo bez moje volje…” To je gospođa još par puta ponovila,
prije svega nego li je otpočela svoju neobičnu priču… - “Bilo je to godine
1899. Moja majka, kojoj je bilo ime Merka, a koju sam neobično volila, bila
je umrla. Umalo iza toga, moj otac, Osman, ponovno se oženio. Maćeha,
čijeg se imena ne sjećam, unijela je u našu kuću novi red, i naš dotadašnji
život pun veselja i čobanske bezbrige, začas se pomutio… - Koliko je to
trajalo, ne sjećam se. Samo znam da su jednog dana zaklučili da me udaju.
Izabrali su mi momka, koji se zvao Meša, a kojeg ja nisam mogla očima da
vidim. Nekoliko puta, sjećam se, istukla sam ga, jer nije bio jači od mene…
A bilo je drugih, koji su mi se mnogo više sviđali od Meše…. - Oprostite
to je moj muž… - Imamo i sina. Sad mu je 19 godina. Završio je gimnaziju
s odličnim. - Nego stali smo kod Meše. Dakle, nisam ga trpila. - Odlučila
sam rađe u Neretvu nego za njega. To je upravo bilo i povod mome bijegu,
za koji, opet vam ponavljam niko nije kriv. - Vjerujem gospođo, ali što je
bilo dalje?... Odlučila sam, kako vam rekoh, na sve prije nego li za Mešu.
Tu svoju odluku ispričala sam prvoj komšinici, staroj Šinišićki, moleći je da
mi na neki način pomogne. - Tog istog dana kad sam joj ispričala svoju na­
kanu i zamolila je da me spasi, stara je otišla u Mostar i vratila se pred noć.
Po dolasku kući bacila mi je kamenčić u avliju, što je značilo da me čeka.
Ili noćas ili nikad! - rekla mi je kad sam došla. - Ja nisam dvoumila. Polako
Baltić, 2003., 201.
156
R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu otkriva svoju
dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6.
157
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
177
sam se iskrala iz kuće i otišla Šinišićkama. - Jeste li bar znali gdje ćete? Nisam, a niti mi je ona rekla. Nego tek kad sam ušla u kuću, sakrili su me
na tavan. Tu sam provela neko vrijeme, a onda su me doveli u Bijelo Polje i
zatvorili u crk­veni zvonik, gdje sam ostala do četiri ujutro. - Jeste li plakali
ili bar pitali gdje idete? - Nisam, kaže gđa Prijatelj, smješeći se. - A zatim?
- Odatle smo produžili dalje. U mojoj pratnji bila su dvojica muškaraca koje
nisam znala. Naćali smo pod strehama, dok nismo stigli u Imotski. Tu sam
ja zamijenila svoje dotadanje seosko odijelo i obukla dubrovačko. Poslije
smo, čega se tačno više i ne sjećam, krenuli dalje, dok napokon nismo došli
do Splita, gdje sam u jednom samostanu provela 4 mjeseca, a onda krenula
za Trst. - Već ste se bili pokrstili? – Ne, nisam. Za čitavo to vrijeme nisam se
bila pokrstila. Do Splita smo se, kako vam rekoh, krili, a u Splitu, dok sam
bila u samostanu, radila sam razne poslove. Bilo mi je lijepo. Prisustvovala
sam molitvama i slušala priče o mom novom životu. A tek u Trstu u urša­
linskom (sic!) manastiru pokrstila sam se. To je obavljeno u najvećoj tišini.
- Jeste li znali da vas traže? - Jesam. Prvo u Splitu a zatim u Trstu. Sjećam
se da su časne sestre, koje su me mnogo volile, jednog dana došle plačući,
jer su naime ponovo o meni novine pisale. - Eto, gospodine, tako je bilo.
Vjera nije bila po srijedi, jer sam bila premlada da bi to mogao biti razlog.
Međutim sve ono što je kasnije uslijedilo nije bilo silom. Mislim na kršte­
nje… - A znate li vi, gospođo, šta je radi toga na drugoj strani uslijedilo?
Znate li vi da je to bio događaj u kojem su učestvovale stotine hiljada ljudi,
radi kojeg su podnesene tolike žrtve, koji je trajao godinama, a čiji ste uzrok
bili vi? - Ja mislim da ja nisam bila uzrok. To je možda bio samo pogodan
momenat… - Izvinite, ali skoro sam zaboravio: Šta je, gospođo, bilo sa stražarom Karamedićem koji je pokušao da interveniše glede vašeg nestanka, a
koji je također misteriozno isčezao, samo s tom razlikom što se on više nije
pojavio? – Vjerujte o tome nemam pojma. Rekla sam vam skoro sve, izuzev
nekih imena, koja nema smisla spominjati… - Još jedno pitanje, gospođo!
Kako ste došli na ideju da se javite svojoj porodici? - O tome sam već davno
mislila. Prije dvije godine interesovala sam se preko sestara u Bijelom Polju
o “mojim ljudima”. Javili su mi da su svi dobro, Inače, ja se nisam usudila
da pišem. Bojala sam se da se ne prepadnu. Znate kako je, to nije malo izne­
nađenje!... Ali, nastavlja gđa Prijatelj s očitom radošču, oni će za dan-dva
biti ovdje. Sestri sam ponovo pisala da dođe, jer nije vjerovala da je to moje
pismo. Međutim moja je najveća želja da posjetim grob moje majke, koja je
bila jedna zaista krasna žena… I tu ću želju da sebi ispunim… Odužiću se
uspomeni svoje mladosti.” Fata Omanović, alias gđa Darinka Prijatelj, po
povratku iz Trsta gdje je živjela sve do 1910, došla je u Maribor. Tu se upo­
znala sa gosp. Francom, čije je ime kasnije, godine 1920 i ponijela... Njihov
19-godišnji sin Nikola konac je te dramatske priče, čijeg početka gđa Dara
Prijatelj još ni danas ne može da shvati….
Ante Škegro
178
Pismo Fate Darinke Prijatelj sestri Begi, zvanoj Naila Omanović
“Ljubljana, 12 augusta (1940.).
Draga sestro,
Tebe se uvijek sjećam. Ja Te nikada nisam mogla zaboraviti. Davno je to
bilo, ali ja se uvijek sjećam na sve one dane i časove koje sam provela s to­
bom u roditeljskoj kući. Čula sam da si živa, pa sam odmah odlučila da ti se
javim. Ako ikako možeš, da dođeš. Primite svi pozdrav. Iskreno pozdravi svu
našu rodbinu. Tvoja sestra Fata, sada Darinka Prijatelj, Ulica Ciglareva broj
2, Ljubljana”.158
Prilog br. 14.
Zabilježbe o krštenju kćeri Mehe Divjana
s Gorice u Rami i njezinih sinova159 160 161 162
Gorica 16. Febr(uarii) 1879. fere 17.
annor(um) Ego Fr(ater) Michael Franković b(aptiza)vi Agnetem f(iliam) Parentibus infidelium Mahumetanorum Meho Divjan et Ema Parcan. M(atrina) fuit Maria
Franković nata Alaupović a Fojnica.
Gorica die 11. Januar(ii) 1880. Nat(um)
5. huj(us). Ego Fr(ater) Joann(es) Božić bap(tizavi) Stephanum L(egitimum)
F(ilium) Josephi Novak et Agnetis Divjan
parentum infid(elium) Muhamed(anorum).
P(atrinus) f(uit) Andreas Topić de Triš­ćani.
Gorica die 29. Jan(uarii) 1882 /nat(um)
25. hujus/. Ego Fr(ater) Michael Frankovich b(aptiza)vi Nicolaum f(ilium) Josephi
Novak et Agnetis Divjan ejatis P(atrinus)
f(uit) Niclaus (sic!) Franković a Fojnica.
Gorica, 16. veljače 1879.: ja brat Mijo
Franković krstio sam gotovo 17-godišnju
Janju, kćer nevjerničkih muhamedanskih
roditelja Mehe Divjana i Eme Prcan.
Kuma je bila Marija Franković, rođena
Alaupović, od Fojnice.160
Gorica, 11. siječnja 1880.: Ja brat Ivan
Božić krstio sam Stipana, rođenog 5.
ovog mjeseca, zakonitog sina Josipa No­
vaka i Janje Divjan koja je od nevjernič­
kih muhamedanskih roditelja. Kum je bio
Andrija Topić od Triš­ćana.161
Gorica, 29. siječnja 1882.: Ja brat Mijo
Franković, krstio sam Nikolu, rođenog
25. ovog mjeseca, sina Josipa Novaka i
Janje Divjan. Kum bi Nikola Franković
od Fojnice.162
“Neispunjeno obećanje cara Franje Josipa koji nije uspio pronaći nestalu Fatu Omanović”,
Jugoslavenski list, 17. augusta 1940., str. 7.
158
Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc. Anti Iviću.
159
Matica krštenih župe Triš­ćani, god. 1879., br. 297.
160
Matica krštenih župe Triš­ćani, god. 1880., br. 30.
161
Matica krštenih župe Triš­ćani, god. 1882., br. 130.
162
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
179
Prilog br. 15.
Zabilježba o krštenju kćeri Huse Šafre iz Doljana u Rami 1879. g.163
Item Illustrissimus ac Reverendissimus
Dominus D(omi)nus Frater Paschalis
Vuicić Episcopus ut supra in hujusce
Paroeciae filiali villa “Doljani” dicta,
in loco “Ilino” vulgo appellato, die 24
Junii, recurente Festa Nativitatis s(ancti)
Joannis Baptistae 1879: in pontificalibus
solemniter baptisavit Mariam Virginem
aetatis suae annorum 19. circiter, progenitam ab infidelibus parentibus Huso
Šafro et denatam Kade Kubić, utroque de
Doljani villa; Matrinae munere fungente
pia Catholica Maria Alaupović de Fojnica; et astantibus ac ministrantibus Reverendis Patribus Paulo Paulović Secretario ejusdem Praesulis, Michaele Franković b(ene) merito Magistro et act(uli)
Parocho loci, Josepho Ćurić Adgr(egato)
Prov(inciae) et Parocho Ramae, Joanne
Božić et Raphaele Ostoić cappelanis;
nec non copiosa populi Fidelis multitudine laude Domino Deo persolvente Eidemque benedicente!!!
Isto tako, preslavni i vrlo poštovani gos­
podin, gospodin brat Paškal Vuičić, bi­
skup kao i gore, u mjestu pučki zvanom
“Ilijino”, u Mjesnoj kapelaniji zvanoj
selo “Doljani” koja pripada ovoj župi,
tijekom svečane biskupske mise služene
tijekom proslave rođenja svetoga Ivana
Krstitelja 24. lipnja 1879. g., krstio je
djevojku Mariju staru oko 19 godina, ro­
đenu od nevjerničkih roditelja Huse Šafre
i Kade Kubić, koji obadvoje potječu iz
mjesta Doljana. Krsna joj je kuma bila
pobožna katolkinja Marija Alaupović iz
Fojnice. Suslavitelji i poslužitelji misnog
slavlja bili su časni oci: Pavao Pavlović
biskupov tajnik, Mijo Franković zaslužni
učitelj [franjevačkih novaka] i sadašnji
župnik kapelanije Doljani, Josip Ćurić
ispovjednik Provincije i župnik u Rami
te kapelani Ivan Božić i Rafo Ostoić. Na
kraju je s brojnim vjernim pukom, kojem
je podijeljen blagoslov, odana velika hva­
la Gospodinu Bogu!!!
Prilog br. 16.
Zabilježba o Kati Levardi iz Glavica kod Bugojna koja je prijetila da
će prijeći na islam ako joj se ne dopusti udaja za sestrinog zaručnika164
Gliubnich die 26. Jan(uarii) 1835. Pra­
emissa approbatione ex Doctrina
Relig(ionis) trib(us) promulgationib(us),
tribus diebus festivis detectoq(ue) tantum impedimento publica honestatio,
quod est dispensatum, ut infra apparet.
Praemissa sacr(amentali) conf(essione)
et com(munione) habitoq(ue) mutuo, contrahentium consensu per verba de praesenti expresso in Sacr(um)
Ljubnić, 26. siječnja 1835. Nakon pret­
hodne provjere poznavanja vjerskih istina
i triju navještenja oglašenih tijekom triju
blagdana te nakon otkrića zapreke javne
sablazni od koje su odriješeni, kao što je
dolje izloženo. Nakon prethodno obavlje­
ne ispovijedi i pričesti, poslije uzajamnog
javno izgovorenog pristanka za sklapanje
ženidbe, uz ženidbeni blagoslov u sveti
sam brak združio Marka - sina Jure Suda­
Matica krštenih župe Triš­ćani, god. 1879., br. 1. Zahvalu za ovu bilješku dugujem mr. sc.
Anti Iviću
163
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1835., br. 70.
164
180
Matrim(onium) conjunxi, cum nuptiali
bened(ictione) Marcum fil(ium) Georgii
Sudar, alias Jukich de Kalin, ejusq(ue)
L(egitimae) C(oniugis) Helenae Doglianin de Sign olim, nunc de Gliubnich, cum
Catharina fil(ia) def(unct)i Georgii Levarda de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae)
C(oniugis) Helenae Kelavich de Roscko
poglie, nunc de Glavicze caelibem cum
Virgine. Testes erant Josephus Sudar, et
Josephus Gliubas ambo de Kalin.
Fr(ater) Raphael Barishich ab Ochievia, Ord(inis) Minor(um) Obs(ervantia)
S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae)
Sedis Apostolicae Gratia Episcopus
Azoten(sis) et Vicarius Apostolicus in
Bosna Argentino=Othomana; ac in olim
Episcopatu Budensi.
Marcus Sudar ex pago Pod Kalin Parochiae de Skopje Sponsalia cum Rosa
fil(ia) Georgii Levarda ex pago Glavicze
ejusdem Parochiae, nunc sponsis rem
non clare narrantibus certo resciri nequit
utrum sponsalia sub conditione, an vero
absolute initia fuerint, Rosa vero cum alio
Matrimonium iniit Marcus autem cum
Catharina Germana sorore Rosae, nuptias celebraturus, pro beneficio dispensationis super impedimento publicae honestatis, si quod ex sponsalibus cum Rosa
initis exortum est, supplex ad Nos recurrit. Nos vero maturo judicio consideratis
eorum Nobis propositis rationibus, quod
videlicet puella in periculo inter inimicos
crucis Christi versari dicatur, quodve hi
sponsi amore intenso colligati, facile seduci possint ad matrimonium illegitimum
coram profano tribunali ineundum, salutem animarum Jesu Christi pretiosissimo
Sangvine redemptarum Zelantes, et omnia
pericula, quantum in Nobis est avertere
cupientes; vigore facultatum ab Ap(osto)
lica S(ancta) Sede Nobis Sexto Idus Aprilis 1832 ad beneplacitum Sac(rae) Congregationis de Propaganda Fide, misericorditer concessarum, cum praedictis
Ante Škegro
ra rečenog Jukić s Kalina [kod Bugojna] i
njegove zakonite žene Jele Doljanin koja
je bila od Sinja, sada iz Ljubnića [kod
Bugojna], s Katom - kćerkom pokojnog
Jure Levarde iz Glavica [kod Bugojna] i
njegove zakonite žene Jele Kelavić koja
je bila od Roška Polja [kod Duvna] sada
iz Glavica, djevojku s mladićem. Svjedo­
ci su bili Jozo Sudar i Jozo Ljubas obad­
vojica od Kalina.
Otac Rafo Barišić od Oćevije, reda
Manje braće opservanata svetoga Franje,
Božjom i miloš­ću Svete Apostolske Sto­
lice biskup azotenski i apostolski vikar u
Bosni Srebreno-Otomanskoj kao i nekoć
u biskupiji budimskoj.
Marko Sudar iz mjesta Podkalin, koje
se nalazi u župi Skopje, bio se zaručio s
Ružom - kćerkom Jure Levarde iz mje­
sta Glavice iz iste župe. Nije moguće
sa sigurnoš­ću utvrditi iz kazivanja, niti
je sasvim jasno jesu li zaruke skopljene
uvjetno, odnosno jesu li od početka bile
potpuno slobodne. Kata se bila zaručila
s drugim a Marko, koji je namjeravao
sklopiti brak s Katinom rođenom sestrom
Ružom, došao je k nama skrušeno mole­
ći za milost odrješenja od zapreke javne
sablazni koja bi se mogla izroditi zbog
prvotno sklopljenih zaruka s Ružom - ro­
đenom Katinom sestrom. Žurnim, pak,
sudom prosuđujući razloge koje nam je
iznio, budući da se govori da bi se djevoj­
ka mogla preobratiti i među neprijatelje
Kristovog križa ukoliko ovi zaručnici ne
budu svezani žarkom ljubavlju, te bi se
lako mogla odlučiti na sklapanje nezako­
nitog braka kod izvanjskog suda [kadije].
Imajući na umu spasenje duša otkuplje­
nih predragocjenom Krvlju Isusa Krista
prolivenom za otkupljenje onih koje je
žarko ljubio te da od svih pogibli odvra­
timo one koji to žele. Ovlaš­ću koju nam
je 19. travnja 1832. g. milosno podijelila
Sveta Stolica i dobrohotnoš­ću Svete kon­
gregacije za raširenje vjere, spomenutim
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
181
Oratoribus Marco, et Catharina super
dubio impedimento publicae honestatis,
etiamsi certum foret, ex Sponsalibus orto
dispensamus ut scilicet eo haud obstante,
praemissis, quae de jure, et consuetudine
praemitti Solent. Si nullum aliud impedimentum detectum fuerit, cum primis si
mulier non sit rapta vel si rapta loco jam
reddita tuto, matrimonium ritu, et in facie
Ecclesiae contrahere, ac in eo perseverare possint, ac valeant Proles quoq(ue)
quas benedicente Domino susceperint
eadem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas pronuntiamus. Praecipimus vero,
ut hae Nostrae una cum actu celebrati
matrimonii libro Copulatorum diligenter
inserantur.
moliteljima Marku i Kati zbog zapreke
moguće javne sablazni, odriješujemo od
sklopljenih zaruka, ako ih je i bilo, da im
ne bi stajale na putu. Nakon što prethodno
ispune sve što je uobičajeno po zakonu i
običaju, te ako se ne bi otkrila nikakva
druga zapreka, ponajprije ako žena nije
bila oteta ili ako je oteta po ženidbenom
običaju mora biti sigurno vraćena kako bi
se brak sklopio po običaju i okrilju Crk­
ve, te da u njemu mogu ustrajati i da dje­
cu - ako ih bude po Božjem blagoslovu,
prihvate te ih istom ovlaš­ću Svete Stolice
proglašavamo zakonitim. Zapovijedamo
da se ova naša odluka, zajedno sa zabi­
lježbom o sklapanju braka, pažljivo une­
se u Matičnu knjigu vjenčanih.
Datum Suttiscae in Conv(ven)tu
Nostrae Residentiae S(ancti)
Joann(is) B(aptistae) Duodecim
Calendas Februarii
Anno reparatae Salutis 1835.
Gratis omnino quoad hanc
Curiam Ep(isco)pa(lem).
Raphael Ep(isco)pus qui
Supra m(anu) p(ropria)
Ad gratiosum
Mandatum Suae Ill(ustrissi)mae,
ac R(everendissi)mae
Domitionis
Fr(ater) Angelus Shunjich
m(anu) p(ropria) Secretarius
Ep(isco)palis L(ocum) + S(igilli)
Registratum
Dano u Sutjesci u samostanu,
u našoj rezidenciji, svetog
Ivana Krstitelja,
12 veljače
godine Spasenja 1835.
Sve besplatno od ove
biskupske kurije.
Rafael, biskup kao gore,
vlastitom rukom.
Po milosnoj zapovijedi
njegove preslavne
i prečasne
vlasti.
Brat Anđeo Šunjić,
biskupov tajnik, vlastitom rukom.
Mjesto + pečata
Zabilježiti
Ante Škegro
182
Prilog br. 17.
Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ivana Juričevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Magdalene Miač Žulj iz Ripaca kod Prozora165
[Die 29: Jan(uarii) 1839] Fr(ater) Raphael
Bariscic ab Ochevia Ord(inis) Min(orum)
Obs(ervantia) S(ancti) Francisci Dei,
et S(anctae) Sedis ap(osto)licae Gratia
Ep(iscopus) Azot(ensis) et Vicarius ap(osto)
licus in Bosna Arg(en)t(i)no Othom(ana) et
in olim Ep(iscopa)tu Dumnensi
Joannes f(ilius) Def(uncti) Andreae
Juriçevich ex Pago Voglicze Paroeciae de
Skopje Vid(uus), cum Magdalena Virg(ine)
Def(uncti) Petri Miaç de Ripczi Paroeciae
Ramma sibi affine in 3tio gradu linea collateralis aequalis Matrimonio inire desiderans pro beneficio Dispens(ationis) sub
Imp(edimen)to ex gradu dicto affinitatis
promanante supplex ad Nos recurrit. Nos
vero Salutem animarum Jesu X(hris)ti
praetiosis Sanguine redemptarum relantes, consideratis maturo judicio eorum
Nobis propositis rationibus, quod videlicet 1: pauperes sint. 2: quod Sponsus onustus sit prolibus ex primo Matr(imonio),
ac pro inde his de rationibus aliam sibi
sociam vitae invenire non possit. 3: demum quod sponsus Puellam jam a propria
domo abduxerit, nec velit iterum domum
redire, unde timet periculum ne pro copulatione profano judici se sistand. Quod
periculum quantum in Nobis est avertere cupimus, atq(ue) vigore facultatem
ab ap(osto)lica S(ancta) Sede Sexto Idus
ap(rilis) 1832: ad beneplacitum S(anctae)
Con(grega)tionis de Prop(aganda) Fide
nobis benigne concessarum cum praedictis Oratoribus Joanne et Magdalena
Sub Imp(edimen)to aff(initati) gradu 3i:
linea collateralis aequalis misericorditer
dispensamus: ut Scilicet eo haud obstante
Matr(imonio) ritu, et in facie Eccles(iae)
inire et in eo perseverare possint ac vale-
29. siječnja 1839. brat Rafael Barišić od
Oćevije, reda Manje braće opservanata
svetoga Franje, miloš­ću Božjom i Svete
Apostolske Stolice, biskup azotski i vikar
apostolski u Bosni Srebreno-otomanskoj
i u nekadašnjoj Duvanjskoj biskupiji.
Udovac Ivan, sin pokojnog Andrije
Juričevića iz sela Voljice [kod Gornjeg
Vakufa] u župi Skopje, ponizno nam se
obratio moleći odrješenje od zapreke
srodstva trećeg koljena izravne pobočne
linije s djevojkom Magdalenom - kćer­
kom pokojnog Petra Miača iz Ripaca
[kod Prozora] u župi Rama, s kojom želi
stupiti u brak. Mi, pak, imajući na umu
spas duša otkupljenih predragocjenom
krvlju Isusa Krista, žurno razmotrivši
razloge koje su nam iznijeli, a to su: 1.
siromašni su, 2. ženik ima djecu iz prvo­
ga braka, pa zbog toga ne bi mogao naći
drugu životnu družicu, 3. jer je ženik dje­
vojku već odveo iz njezine kuće, pa je
ne želi ponovno vraćati kući, osim toga
prijeti i opasnost da se odluče brak sklo­
piti kod izvanjskog sudca [kadije]. Želeći
spriječiti pogibao koja je pred nama, sna­
gom ovlasti koju nam je 13. travnja 1832.
g. dodijelila apostolska Sveta Stolica i
dobrotom Svete kongregacije za raširenje
vjere, milosno odriješujemo spomenute
molitelje Ivana i Magdalenu od zapreke
srodstva u trećem koljenu izravne poboč­
ne linije. Da unatoč te zapreke, koja baš
i nije uobičajeni ženidbeni običaj, mogu
biti u crk­venom okrilju i u njemu ustra­
jati te čestito živjeti. Ispunivši najprije
sve što je po zakonu i običaju propisano i
uobičajeno, te ako se ne bi otkrila kakva
druga zapreka - ponajprije ako žena nije
bila oteta a ako je oteta mora biti vraćena
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1839., br. 23.
165
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
ant; premis(is) tamen prius omnibusq(ue)
de jure et consuet(udine) praemitti Solent
et si nullum alium Imp(edimentum) detectum fuerit in primis vero si mulier non
sit rapta, vel si rapta loco jam redita tuto.
Proles quoque si quas benedicente Domino Susceperint eadem S(anctae) Sedis
auctoritate legitimas hisce pronuntiamus,
declaramusque.
Precipimus Precipimus (sic!) vero, ut
ha nostra una cum actu celebrati Matrimonii Libro Copulatorum dictae Paroeciae Skopjensis de verbo ad verbum diligenter inserantur.
Datum Suttiscae in Conv(en)tu
Nostrae Resid(entiae) S(ancti) Joannis
Bap(tistae) die 8: Jan(uarii) A(nno)
D(omini) 1839:
Raphael Ep(isco)pus qui Supra
m(anu) p(ropria)
L(oco) + S(igilli)
Ad gratiosum Mandatum Suae
Ill(ustrissi)mae ac R(everendissi)mae
Dominationis
Fr(ater) Marcus Kallamut
Pro=Secretarius Episcopalis M(anu)
p(ro)p(ri)a
Voglicze: [Die 29: Jan(uarii) 1839:
P(ater) Antonius Vukadin soc(ius)
R(everendi) P(atris) copulavit] Joannem
Vid(uum) f(ilium) Def(uncti) Andreae Juriçevich, et eius L(egitimae) C(oniugis)
Mariae Milliçevich de Voglicze, et Magdalena Virg(ine) f(ilia) Def(uncti) Petri Xugl de Ripcza Parochiae Rammae
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Petronillae Suczich de Kovaçevo Poglie.
Test(es) f(uerunt) Joannes Milliçevich de
Draxev do: et Elias Kallaicza inde.
183
na sigurno mjesto. Istom ovlaš­ću Sve­
te Stolice proglašavamo i objavljujemo
zakonitim njihovu djecu ako ih bude po
Božjem blagoslovu.
Naređujemo i zapovijedamo da se
ova naša odredba unese u Matičnu knjigu
vjenčanih spomenute župe Skopje, zajed­
no sa zabilježbom o njihovoj ženidbi.
Dano 8. siječnja 1839. godine u Sutjesci,
u našoj rezidenciji, u samostanu
sv. Ivana Krstitelja.
Rafael, biskup kao gore,
vlastitom rukom.
Mjesto + pečata.
Po milosnoj zapovijedi njegovog
preslavnog i prečasnog gospodstva,
Brat Marko Kalamut, biskupov tajnik,
vlastitom rukom.
Voljice: [29. siječnja 1839. fra Ante Vu­
kadin, kapelan, vjenačo je] udovca Ivana
- sina pokojnog Andrije Juričevića i nje­
gove zakonite žene Marije Miličević iz
Voljica, i djevojku Magdalenu - kćer po­
kojnog Petra Žulja iz Ripaca u župi Rama
i njegove zakonite žene Petre Sučić iz
Kovačeva Polja [kod Prozora]. Svjedoci
su bili Ivan Milićević iz Draževa Dola
[kod Gornjeg Vakufa] i Ilija Kalaica koji
je također od tamo.
Ante Škegro
184
Prilog br. 18.
Zabilježba o odrješenju od zapreke duhovnog srodstva Joze Nemčića iz
Vrpeći kod Bugojna i Magdalene Bartulović iz Studenaca kod Imotskog166
Varpechi die 18. Februarii 1828 Omissis o(mn)
ibus Denuntiationibus Auctoritate Ill(ustrissi)
mi D(omi)ni Ordinarii, praemissi tamen aliis
omnibus cum absolutione ab excom(municatio)
ne, in quam incurrerunt ob contractum Matrimonium coram Turcis, et quidem cum
imped(imento) Cognationis Spiritualis, cujus
tamen dispensationem inferius notandam obtinuerunt; Ego Fr(ater) Marianus Jakovglievich
Parocus matrimonialiter conjunxi Josephum
filium de(func)ti Josephi Nemçich de villa Varpechi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Nataliae Gaspar de Roskopogle, cum Magdalena
fil(i)a d(efunct)i Michaelis Bartulovich olim
de Studenczi ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
d(efunct)ae Jacobae Bekavacz de eodem loco,
Viduum cum Vidua. Testes fuerunt Jacobus Levarda; et Elias Nemçich.
Dispensatio
Fr(ater) Augustinus Milletich O(rdinis)
F(ratrum) M(i)n(orum) S(ancti) P(atriarchi)
Fr(ancisci) de observ(antia) Dei et S(anctae)
apostol(icae) sedis Gratia Ep(isco)pus
Daulien(sis) et Vic(arius) apost(olicus) in Bosna
Argentino othomana.
Viduus Josephus f(ilius) D(efuncti) Josephi
Nemçich de Makarska, a pluribus annis in N(os)
tra Paretia de Skopje domiciliatus, insano, ac
libidinoso amore Viduae Mandalenae F(iliae)
D(efuncti) Michaelis Bartulovich de Studentii in
Dalmatia, parit(er) domiciliatae in eodem n(ost)
ra Paroecia, congluxinatus, quamvis priori eius
filio P(atri)nus fuerit in Confirmatione, adeo proterve ac malitiose, justis No(t)is vivissimisq(ue)
exhortationib(us) in contratium, repit is, ut an(n)
i modo, et absq(ue) ulla vero necessitate coram
Turcico Tribunali eam sibi jam ab uno fere an(n)
o copulaverit. Modo vero aliquali paenitentia
de tam illicito concubinatu ductus, ad nos cum
eadem sua concubina recursum fecit ambo
Vrpeć, 18. veljače 1828. Ispustivši sva na­
vještenja po dopuštenju preslavnog gos­
podina ordinarija, ispunivši prethodno sve
drugo, s odrješenjem od ekskomunikacije
u koju su upali zbog sklapanja braka kod
Turaka kao i od zapreke duhovnog srod­
stva, potrebno je dolje upisati odrješenje.
Ja brat Marijan Jakovljević, župnik, zdru­
žio sam u ženidbu Jozu - sina pokojnog
Joze Nemčića iz mjesta Vrpeć [kod Bugoj­
na] i njegove zakonite žene Božice Gašpar
koja je bila od Roška polja [kod Duvna],
s Magdalenom - kćerkom pokojnog Mije
Bartulovića koji je bio iz Studenaca [kod
Imotskog] i njegove zakonite pokojne
žene Jake Bekavac koja je bila od istoga
mjesta, udovca s udovicom. Svjedoci su
bili Jakov Levarda i Ilija Nemčić.
Odrješenje
Brat Augustin Miletić reda Manje braće
svetoga patrijarha Franje od opservanata,
miloš­ću Božjom i Svete Apostolske Sto­
lice biskup daulienski i vikar apostolski u
Bosni Srebreno-otomanskoj.
Udovac Jozo - sin pokojnog Joze
Nemčića koji je potjecao od Makar­
ske, više godina nastanjen u našoj župi
Skopje, zaslijepljen bolesnom i požud­
nom pohotom prema udovici Magdaleni
- kćeri pokojnog Mije Bartulovića iz Stu­
denaca u Dalmaciji, također nastanjenoj
u istoj našoj župi, iako je njezinom sinu
ranije bio kum na krizmi, k tomu ju je
drsko i podmuklo oteo pred gotovo jednu
godinu i uistinu bez bilo kakve prave po­
trebe vjenčao na turskom sudu pred sko­
ro jednu godinu. No, vođen istinskim ka­
janjem zbog nedopuštenog priležništva,
došao je k nama s istom tom svojom pri­
ležnicom, obadvoje ponizno tražeći odr­
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1828. br. 152.
166
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
humillit(er) dispensa(tio)nem dictae spiritualis
eor(um) cognationis afflagitantes, eo q(uo)d non
amplius sine incom(m)odo, graviq(ue) scandalo ab in vicem sepa(ra)ri queant, cum preterea
ipsa concubina, qua nec domum nec locum ad
sui dispositio(n)em habet, maximum inde periculum incurreret necdum adhuc maioris concubinatus cum ipsis Turcis, sed et Fidei perdendae
in Simili cum infidelib(us) contubernio; nemo
e(orum)m ex christianis eam tam infame nec
juvenilis aetatis, pro uxore vellet habere, aut vel
in licito contubernio vellet habere secum. Nos
itaq(ue) haud eor(um) meritis quib(us)q(ue)
undegueg(ue) carent, sed ad evitanda tam quavia pericula aeternae praesertim damna(ti)
onis eorundem, pretiaq(ue) eor(um) an(n)uimus
et autoritate S(acri)ssi(mi) D(omi)ni N(ost)ri
Leoni Divina provid(en)tia Pap(ae) XII. Die
15 aug(usti) 1824. ad beneplac(itate) S(acrae)
C(ongregationis) de Propag(anda) Fide Nobis attributa, cum iisdem Josepho Nemçich; et
Magdalena Bartulovich in praefato impedimento spiritualis cognationis benigne dispensamus,
quatenus eo non obstante, praemissis o(mni)
bus etc(etera) praet(er) Denunt(iation)ibus quas
parit(er) dispensamus si aliud Cano(ni)cum
Imp(edimentum) non obstiterit, raptus expeciatim, vel saltem si rapta non sit in potestate raptis Matrimonium legitime inter se contrahere,
ac in eo perseverate possint, ac valeant. Item
eadem auctoritate prolem forsan jam conceptam, ac in futuro suscipiendam, legitimam esse
decerni(mu)s ac declaramus. Volumus deniq(ue)
ut haec disp(ensatio) una cum actu celebrati
Mat(rimo)nii in Libro copulat(orum) eiusdem
Paroeciae diligent(er) dispens describat.
Datum Foniczae in N(ost)ro residentiali
Conv(entu) S(acri) Spiritus
Die 25. Januarii 1828.
Fra(ter) Augus(tinus) Milletich Ep(isco)
p(us) Daul(iensis) Vicar(us) Ap(ostoli)cus
in Bos(na)
De Mandato D(omi)nis Suae Ill(ustrissi)
mae ac Re(verendissi)mae Fr(ater) Joannes
Glavadanovich Sec(retarius) Ep(isco)p(a)lis
185
ješenje od rečenog njihovog duhovnog
srodstva, jer bez neprilika i teške sabla­
zni ne mogu biti međusobno razdvojeni,
osim toga sama priležnica nema niti kuće
niti mjesta gdje bi bila smještena, a prije­
ti i ozbiljna opasnost da bi mogli sklopiti
nezakoniti brak kod moćnijih Turaka, ali
i izgubiti vjeru živeći u izvanbračnoj za­
jednici kao nevjernici; osim toga nitko je
od onih krš­ćana tako ozloglašenu još od
mladosti ne bi htio imati za ženu odno­
sno htio imati sa sobom u zajedničkom
zakonitom životu. Stoga mi, ponajmanje
njihovim zaslugama kojih da gotovo i
nema - a da bi se izbjegla opasnost po­
sebice od njihovog vječnog prokletstva,
potvrđujemo i ovlaš­ću presvetoga gos­
podina pape našega Leona XII. date nam
15. kolovoza 1824. dobrotom Svete kon­
gregacije za raširenje vjere, dobrostivo
odriješujemo od rečene zapreke duhov­
nog srodstva Jozu Nemčića i Magdalenu
Bartulović, nakon što ispune sve i dr. izu­
zev navještenjā od kojih ih također oslo­
bađamo, te ako se ne bi protivila kakva
druga kanonska zapreka - posebice otmi­
ca ili umaknuće odnosno ako je zaručni­
ca bila oteta ne bi bili u mogućnosti zbog
otmice jedno s drugim zakonito sklopiti
brak, u njemu ustrajati i u njemu zdravo
živjeti. Isto tako ovom našom ovlaš­ću
očito već začeto dijete kao i drugu djecu
koja će se roditi, potvrđujemo i progla­
šavamo zakonitima. Hoćemo konačno da
ovo odrješenje s bilješkom o vjenčanju
bude brižno odrješe unešeno u Matičnu
knjigu vjenčanih iste župe.
Dano u Fojnici, u našoj rezidenciji,
u samostanu Duha Svetoga
Dana 25. siječnja 1828.
Brat Augustin Miletić, biskup daulienski
i vikar apostolski u Bosni.
Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
prečasnog gospodstva, brat Ivan
Glavadanović biskupov tajnik
186
Ante Škegro
Prilog br. 19.
Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Luke Kalema rečenog
Čavlina i Lucije Radić rečene Jakimović obadvoje iz Dobrošina
kod Gornjeg Vakufa koji su prijetili da će sklopiti šerijatski brak167
Dobroshin. [die 4. Febr(uarii) 1828. … a
Me Fr(atr)e Mariano Jakovglevich Parocho eadem die copulati fuerunt Sequentes
nempe] Lucas fil(ius) Simonis Kallem alias
Çavlina, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
Jacobae Leppan de Dobroshin cum Lucia fil(i)a Petri Radich alias Jakimovich,
ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) Magdalenae Pavich de Narenta. Testes fuerunt
Joannes Çavlina et Marcus Leppan. Praedicti dispensati fuerunt in quarto gradu
Consanquinitatis, ut patet ex Sequente
Dispensatione Fr(ater) Aug(ustinu)s Milletich Ordinis Fratrem Minorum S(ancti)
P(atriarchi) Francisci de Observ(anti)a
Dei et Ap(osto)licae Sedis gratia Episcoppus Dauliensis, et Vicarius Ap(osto)licus
in Bosna Argentino Othomana.
Cum Lucas F(ilius) Simonis Çiavlina, allias Kallem, et Lucia F(ilia) Petri Radich, alias Jakimovich ambo de
Dobroshin Parochiae Skopiensis, licet
juncti quarto gradu consanquinitatis
linea corallateralis aequalis; attamen
ita infascinati et obucati mutuo amore,
animoq(ue) matrimonium intrahendi,
ut copulas quoque interse incaestuosas imperpetrare ausu temeraris, attentaverint, prout Nobis fuit expositum a
R(everendo) P(atre) Parocho, et quod
nunc parati sint p(er) fas nefasque aut
obtinere dispensum et legitime contrahere in facie Eccles(iae) aut se praesentare
profano Turcico Tribunali, ibidemq(ue)
contrahere cum nostri damno /:prout
praevidetq(ue):/ atque vexsationibus
haud paucios. Hinc hos moti partem
suficientibus ra(ti)onibus Re(veren)di
P(atris) P(arochi) partim ad evitanda da-
Dobrošin. [4. veljače 1828. … ja brat
Marijan Jakovljević župnik vjenčao sam
istog dana …] Luku - sina Šimuna Ka­
lema rečenog Čavlina i njegove zakonite
žene Jake Lepan iz Dobrošina [kod Gor­
njeg Vakufa], s Lucijom - kćerkom Pe­
tra Radića rečenog Jakimović i njegove
zakonite žene Magdalene Pavić koja je
od Neretve [Neretvica, Konjic]. Svjedoci
su bili Ivo Čavlina i Marko Lepan. Re­
čeni mladenci odriješeni su od srodstva
u četvrtom koljenu, kao što proizlazi iz
priloženog odrješenja fra Augustina Mi­
letića, reda Manje braće svetog patrijarha
Franje od opsluženja, Božjom i miloš­ću
Apostolske stolice biskupa daulineskog
i vikara apostolskog u Bosni Srebrenootomanskoj.
Dopušta se da se vjenčaju Luka - sin
Šimuna Čavline rečenog Kalem i Lucija
- kćer Petra Radića rečenog Jakimović,
obadvoje iz Dobrošina u župi Skopje,
koji su u četvrtom stupnju srodstva u
izravnoj liniji. Kako nam je izložio časni
otac župnik, zaslijepljeni i očarani među­
sobnom požudom kojom su prisiljeni na
ženidbu, bojeći se da bi vjerojatno mogli
neodgovorno pokušati ispuniti oskvr­
njenje svoje veze, te da su sada spremni
bilo to ispravno ili ne dobiti odrješenje i
zakonito se vjenčati u okrilju Crk­ve ili
/:kako se i pretpostavlja:/ otići na izvanj­
ski turski sud te se tamo vjenčati s našom
osudom, kao i ne baš malo njih nesret­
nika. Stoga ovlaš­ću Apostolske stolice i
dobrotom Svete kongregacije za rašire­
nje vjere koja nam je data 15. kolovoza
1824. g., temeljem uvjerljivih razloga
koje nam je izložio časni otac župnik,
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1824., br. 132, 3.
167
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
mna, vexas, scandala, et periculum Fatus, prout sup(p)oni prudenti q(uo)d jam
concepti, humillimis praedictor(orum)
incaestuosor(um) precibus annuentes
Auctoritate Apostol(icae) S(acrae) Sedic
nobis die 15. aug(usti) 1824. ad beneplacitum S(acrae) C(ongregationis) de
propaganda Fide attributa cum iisdem
Simone Luca Çiavlina, alias Kallem, et
Lucia Radich alias Jacimovich, in dicto
quarta gradu Consanguinitatis lineae collateralis aequalis benigne dispensamus,
quatenus eo non obstante, praemis(is)
omnibus de jure praemittendis, si nulla
alius impedimentum non obstiterit, raptum praesertim, Matrimonium in faciae
Ecclesiae coram proprio Sacerdote et
idoneis Testib(us) legitime interse contrahere et in eo perseverare possint, ac
valeant. Item eadem auctoritate prolem
fors jam susceptam, aut decaetero suscipiendam legitimam esse decernimus ac
declaramus.
Datum in Residentiali
N(ost)ro Co(n)v(en)tu S(acri) Spiritus
Foniczae die 13. Jan(uarii) 1828.
F(rater) Aug(ustinus) Ep(isco)p(us)
Dauliens(is) Vicar(ius) Ap(osto)l(i)cus
Bosnens(is) M(anu)p(ropr)ia
L(ocum) + S(igilli)
De Mandato Domm(in)is Suae
Ill(ustrissi)mae ac Re(vere)nd(issi)mae
F(rater) Joannes
Glavadanovich S(eceretarius Ep(isco)
palis M(anu propr)ia
187
dijelom da bi se izbjegla osuda, nemiri,
sablazni i opasnost od pogibli koja je već
na pomolu, kao i zbog poniznih molbi
spomenutih oskrvnitelja, milosno odrje­
šujemo od izravnog srodstva u spome­
nutom četvrtom koljenu Luku Čavlinu
rečenog Kalem i Luciju Radić zvanu Ja­
kimović. Nakon što ispune sve što je za­
konom predviđeno, te ako se što drugo ne
usprotivi i ako se ne pojavi kakva druga
zapreka - posebice otmica, neka se pred
svojim župnikom i prikladnim svjedoci­
ma zakonito vjenčaju u okrilju Crk­ve da
mogu u braku ustrajati i biti zdravi. Ujed­
no ovom našom ovlaš­ću očito već začeto
dijete kao i drugu djecu koja će se roditi,
potvrđujemo i proglašavamo zakonitima.
Dato u našoj rezidenciji,
u samostanu Duha Svetoga u Fojnici,
13. siječnja 1828.
Brat Augustin Miletić, biskup daulienski
i apostolski vikar bosanski,
vlastitom rukom
Mjesto + pečata
Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
prečasnog gospodstva,
brat Ivan Glavadanović, biskupov tajnik,
vlastitom rukom.
Ante Škegro
188
Prilog br. 20.
Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva i ekskomunikacije Šimuna
Šimića i Magdalena Čavline iz Dobrošina kod Gornjeg Vakufa168
Dobroshin die 25 Januarii 1836 Praemissis omnibus de jure, aut consuetudine
praemitti solitis sacramentali item Confessione ac Communione, et nullo alio
impedimento detecto /:nisi impedimento
Consanguinitatis in quarto gradu lineae
collateralis aequalis, quo non obstante
matrimonium celebrarunt coram Judice profano, in eoq(ue) annum integrum
fere convixerunt prolemq(ue) et illegitimo concubitu habuerunt, sed beneficium Dispensationis praedicti habuerunt,
prout infra patebit:/ habito mutuo contrahentium consensu per verba de praesenti
expraesso: Ego Fr(ater) Petrus Chiorkovich S(ocius) P(arochi) in Sacrum matrimonium inter Missarum Solemnia cum
Benedictione nuptiali Simonem fil(iu)
m defuncti Andreae Shimich de Dobroshin, ejusq(ue) L(egitimae) C(oniugis)
defunctae Joannae Boshnjiak de Uzriçje,
cum Magdalena filia def(unc)ti Simonis Çavlina de Dobroshin, eiusq(ue)
L(egitimae) C(oniugis) Jacobae Leppan
de Dobroshin. Testes fuerunt Michael Petrovich de Dobroshin et Georgius Paroda
de Hungaria
Fr(ater) Raphael Barishich ab Ochevia Ord(inis) Min(orum) obser(vantium)
S(ancti) Francisci, Dei, et S(anctae) Sedis
gratia Ep(isco)pus Azotensis, et Vicarius
Ap(osto)licus in Bosnia Argentino Othomana; ac in olim Episcopatu Buduensi
Simon filius def(unct)i Andreae Shimich a pago Dobroshin Paroeciae Skopiensis cum Magdalena filia Simonis Çavlina consentiente quidem, attamen sibi Consanguineam 4to gradu lineae collateralis
aequalis, nefando libidinis aestu abreptus,
coram profano tribunali matrimonium ini-
Dobrošin, 25. siječnja 1836. Ispuniv­
ši sve što je po zakonu i običaju, nakon
prethodno obavljenih uobičajenih ispo­
vjedi i pričesti i nikakve druge zapreke,
/:izuzev srodstva u četvrtom izravnom
pobočnom koljenu i da su sklopili brak
kod izvanjskog sudca [kadije] u kojem
su živjeli gotovo godinu dana te imaju i
dijete iz nezakonitog općenja, budući da
rečeni imaju milost odrješenja koje će
biti dolje objašenjeno:/ nakon njihovog
međusobnog javnog pristanka, ja brat
Petar Ćorković župnikov pomoćnik ti­
jekom misnog slavlja uz ženidbeni sam
blagoslov u brak združio Šimuna - sina
pokojnog Andrije Šimića iz Dobrošina
[kod Gornjeg Vakufa] i njegove zakonite
žene pokojne Ive Bošnjak iz Uzričja [kod
Gornjeg Vakufa] i Magdalenu – kćer po­
kojnog Šimuna Čavline iz Dobrošina i
njegove zakonite žene Jake Lepan iz Do­
brošina. Svjedoci su bili Mijo Petrović iz
Dobrošina i Jure Paroda iz Ugarske.
Brat Rafael Barišić od Oćevije,
reda Manje braće opservanata, svetoga
Franje, Božjom i miloš­ću Svete Stolice
biskup azotski i vikar apostolski u Bosni
srebreno-otomanskoj, kao i u nekadaš­
njoj Budimskoj biskupiji.
Šimun - sin pokojnog Andrije
Šimića iz mjesta Dobrošin u skopjan­
skoj župi, opsjednut opakom požudom
pred izvanjskim je sudcem [kadijom],
suglasno s njom sklopio brak sa Magda­
lenom - kćerkom Šimuna Čavline, iako
su u srodstvu u četvrtom koljenu izravne
pobočne linije. Želeći se vratiti u okrilje
Crk­ve, kajući se došao nam je sad, poni­
zno moleći za dobročinstvo odrješenja od
spomenute zapreke srodstva.
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1836., br. 119.
168
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
vit; nunc vero facti paenitens ad sinum Ecclesiae recipi, et pro beneficio dispensationis
super exposito Consanguinitatis impedimento supplex ad Nos recurrit. Nos vero salutem
animarum J(esu) C(hristi) praetiosissimo
sanguine redemptarum zelantes, et omnia pericula quantum in nobis est avertere cupientes,
consideratis maturo judicio eorum Nobis propositis rationibus; quod videlicet Magdalena
sponsa dimissa a suo illegitimo viro vix alium
vitae socium invenire posset; quodve periculum sit, ne obcaecati; in matrimonio illegitimo, cum matrimonio animarum suarum, et
prolium si quas susceperint periculo, perpetuo
perseverent, vigore facultatum ab ap(osto)lica
S(ancta) sede sexto Idus Aprilis 1832 ad beneplacitum S(anctae) Congregationis de propaganda fide, Nobis benigne concessarum, cum
praedictis Oratoribus Simone, et Magdalena
super imp(edimen)to Consanquinitatis gradus
4i lineae collateralis aequalis, misericorditer dispensamus, ut scilicet cohaud obstante
matrimonium, praemissis quae de jure, aut
consvetudine praemitti solent, si nullum aliud
imp(edimen)tum detectum fuerit, cum si mulier non sit rapta, vel si rapta loco jam reddita
tuto, ritu, et in facie Ecclesiae contrahere, ac
in eo perseverare possint, ac valeant. Proles
quosq(ue) quas benedicantae D(omi)no susceperint, eadem S(anctae) Sedis auctoritate legitimas hisce pronunciamus. Praecipimus vero
ut ha nostra una cum actu celebrati Matrimonii Libro copulatorum dictae supra Paroeciae
diligenter inserantur.
Datum Suttiscae in Conv(en)tu
Nostrae Residentiae S(ancti) Joannis
Bap(tistae) Idibus Februarii 1835. Gratis
omnino quod hunc curiam Ep(isco)palem
Raphael Ep(isco)pus qui supra
m(anu)p(ropria)
Ad gratiosum mandatum suae Ill(ustrissi)
mae ac R(everendissi)mae Do(mi)nis
Fr(ater) Angelus Shunjich Secret(arius)
Ep(isco)palis m(anu) p(ropria)
Registratum
189
Imajući u prvom redu spas duša
otkupljenih predragocjenom krvlju Isusa
Krista i sve pogibli koje su nam izlože­
ne ako njihove želje ne bi bile uslišane, a
nakon što smo pomno prosudili njihove
razloge koji su nam podastrijeti: primje­
rice ako bi zaručnicu Magdalenu njezin
nezakoniti muž otpustio teško da bi mo­
gla naći drugog životnog druga, pogibao
bi bila i u tome ako bi zaslijepljeni vječ­
no ostali u nezakonitom braku (s brakom
njihovih duša) ali ako je i dijete začeto.
Ovlaš­ću koju nam je 13. ožujka 1834. g.
dobrostivo podijelila Apostolska stolica
i Sveta kongregacija za raširenje vjere,
milosno odrješujemo od zapreke srod­
stva u 4. koljenu izravne pobočne linije
spomenute Šimuna i Magdalenu. Nakon
što ispune sve što je po zakonu propisano
i što je uobičajeno te ako se ne bi otkrila
nikakva druga zapeka, posebice ako žena
nije bila oteta a ako je oteta mora biti vra­
ćena na sigurno mjesto, neka se vjenčaju
po običaju i u okrilju Crk­ve kako bi mo­
gli sigurno i zdravo živjeti. Ako koje di­
jete bude začeto po Božjem blagoslovu,
ovlaš­ću Svete Stolice proglašavamo ga
zakonitim. Zapovijedamo da se ova naša
odredba pažljivo unese u Matičnu knjigu
vjenčanih gore spomenute župe, zajedno
sa zabilježbom o ženidbi.
Dano 1. veljače 1835. g. u Sutjesci,
u samostanu svetoga Ivana Krstitelja,
u našoj rezidenciji.
Od ove biskupske kancelarije
u cijelosti besplatno.
Rafael, biskup kao gore,
vlastitom rukom.
Po zapovijedi njegovog presvijetlog
i prečasnog gospodstva
brat Anđeo Šunjić, biskupov tajnik,
vlastitom rukom.
Zabilježiti
Ante Škegro
190
Prilog br. 21.
Zabilježba o vjenčanju Andrije Bernardića iz Roška Polja kod Duvna i
pravoslavke Ane Miljanić iz Sarajevskog polja169
Eadem hac die [Die 22a Februarii
1843.], sub eodem Missae Sacrificio,
praemissa instructione, ac approbatione
e Doctrina R(oma)no – Catholica; praemissis duabus denunciationibus /:nam
tertia fuit per R(everendum) P(atrum)
Laurentium Karaula Vic(arium) Foraneum dispensata:/ Praemissa item a neoconversa publica fidei professione, /:ut
infra:/ Praemisso quoq(ue) a nubentibus
mutuo, ac libero consensu, per v(er)ba
de praesenti expresso; ac Sacr(amen)t(a)
li Confessione, et Com(m)unione: Ego
Fr(ater) Bonaventuar Perišić soc(ius)
R(everendi) P(atris) Parochi h(uius)
l(oci) copulavi Andream Caelibem Fi(li)
um Georgii Bernardić de Roško Polje,
eiusq(ue) L(egitimae) C(oniugis) d(e)
f(unc)tae Elianae Bagić de eodem loco;
ac Annam virginem fi(li)am d(e)f(un)cti
Ostoja Miljanić de Campo Seraliensi,
ac eius L(egitimae) C(oniugis) Nataliae
Santrač de eodem loco; Coram testibus
Ambrosio Glavanović, eiusq(ue) F(il)io
Stephano, de G(ornji) Vakuf
N(ota) B(ene) Haec supra dicta An(n)
a fuit Graeci Ritus non unitorum, qua a
tribus ab hinc annis ardens desiderium
semper in corde habebat transeundi ad
fidem R(oma)no-Catholicam, prout ipsa
saepius coram pluribus fassa est, quod
dein votum suum in effectum deducere
Deus illi concessit. Nam supradictum Andream sponsum sibi n(on) ulla carnis petulantia illecta, sed interna spiritus s(u)i
vocatione attracta, delegit, ut illo mediante facilius ad S(anctae) Matris E(ccle)
siae unionem, et gremium transiret; quod
et feliciter p(er)fecit: nam cum dessignato sponso suo e Campo Seraliensi profu-
Istog ovog dana [22. veljače 1843.], ti­
jekom istog misnog slavlja, nakon pret­
hodne pouke i ispita iz nauka rimskokatoličke vjere, nakon dvaju navještenja
/:treće je naime oprostio časni otac Lovro
Karaula izvanjski biskupski vikar:/ na­
kon što je prethodno i novoobraćenica
također javno ispovijedila vjeru, /:kao što
slijedi dolje:/, nakon također njihovog
uzajamnog i slobodnog javnog pristan­
ka i sakramentalne ispovijedi i pričesti:
ja brat Bonaventura Perišić pomoćnik
časnog oca župnika ovog mjesta, vjen­
čao sam mladića Andriju – sina Jure
Bernardića od Roška Polja [kod Duvna]
i njegove zakonite žene pokojne Ilijane
Bagić od istog mjesta s djevojkom Anom
– kćerkom pokojnog Ostoje Miljanića
iz Sarajevskog Polja i njegove zakonite
žene Božice Santrač iz istog mjesta, pred
svjedocima Ambrozijem Glavanovićem
i njegovim sinom Stipom - obojica od
Gornjeg Vakufa.
Upamti dobro: Ova gore rečena Ana
bila je grčkoga obreda ali ne u jedinstvu
[s Katoličkom crk­vom]. Tijekom ovih tri­
ju godina u srcu je silno izgarala od želje
da prijeđe u rimsko-katoličku vjeru, kao
što je i sama često puta izjavljivala pred
brojnim svjedocima, pa se Bog konačno
smilovao da joj se želja i ostvari. Naime,
nikakva tjelesna pohota nije ju privukla
gore spomenutom zaručniku Andriji,
nego žar privlačnosti njegovog duha koji
ju je uputio da lakše krene putem jedin­
stva i okrilja Svete Majke Crk­ve, odno­
sno da ga lakše dovrši. Naime, bježeći
iz Sarajevskog polja stigla je k svome
zaručniku u Roško Polje u mjesto nje­
govog rođenja. Tu ih je župnik ohrabrio
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1843., br. 203.
169
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
giens, p(er)venit ad Roško Polje, locum
Sponsi natalem; ubi hortante ejare Parocho, pro severiori defensione sui c(on)
tra fors insultis schizmaticorum, in Županjac apud profanum Judicem copulati; et
tardius a proprio Parocho sibi metuente,
neglecti, ad nam Skopjensem Parochiam
com(m)igrarunt ad quemdam sponsi
consanguineum. Ubi adepta adepta inscriptis facultate a R(everendo) P(atre)
Laurentio Karaula Vic(ario) Foraneo
Ep(isco)pali, et a p(ro)prio sponsi Parocho; traditviq(ue) necessariis neoconversa Fidei rudimentis, die 19a Febr(uarii)
recurrente D(omi)nica Sexagessima, ante
Sacrificium Missae, coram fideli populo
ad ejurationem Schizmatis “et (Rom)anoCatholica” fidei publicam professionem
eam admisi, Ego F(rater) Bonaventura
Perišić Socius R(everendi) P(atris) Parochi Skopjensi; et item die 22a Febr(uarii)
ut supra Copulavi.
191
da se, kako bi se jače obranili od bijesnih
šizmatika, vjenčaju u Županjcu [Duvnu]
kod izvanjskog sudca [kadije]. Potom su,
zanemareni od svoga preplašenog župni­
ka, doselili kod nekih zaručnikovih rođa­
ka u Skopjansku župu, gdje je primljena
primljena temeljem dopisā izvanjskog
biskupovog vikara časnog oca Lovre
Karaule i zaručnikovog župnika. Nakon
što je novoobraćenica poučena o potre­
bitim temeljima vjere, 19. veljače uoči
šezdesete nedjelje, prije misnoga slavlja,
nakon što se pred vjernim pukom odre­
kla raskolništva i nakon što je izjavila da
pristupa Rimsko-katoličkoj vjeri, ja brat
Bonaventura Perišić pomoćnik časnog
oca župnika skopjanskog vjenčao sam ih
također kao gore 22. veljače.
192
Ante Škegro
Prilog br. 22.
Zabilježba o odrješenju od zapreke srodstva Ive Jurićevića iz Voljica
kod Gornjeg Vakufa i Jele Mlakić iz Grnice kod Gornjeg Vakufa170
[Die 19. Febr(uarii) 1868.] Voljice
[Ego Fr(ater) Joannes Jaranović Parochus copulavi] Joannem /:cael(ibem):/
Leg(itimum) Fil(ium) Def(uncti) Marci
Jurićević e Voljice, ejusq(ue) Leg(itimae)
con(iugis) Joannae Ćuljak e vilića – Polje cum Helena /:virg(ine):/ Leg(itima)
Fil(ia) Joannis Mlakić e Grnica,
ejusq(ue) Leg(itimae) Con(iugis) Magdalenae Turić e Paloč; T(es)tes fuerunt:
Matthaeus Arežina, e Voljice, et Petrus
Perić e Jaklići Par(ochiae) Ramensis.
Praedicti dispensati fuere in quarto Gradu consangvinitatis ut patet ex sequenti
Dispensatione:
Fr(ater) Paschalis Vuicić Ord(inis)
Min(orum)
D(ominis)
P(atriarchi)
Francisci Dei et Apostolicae Sedis gratia Episcopus Antiphalensis, et Vicarius
Apostolicus in tota Bosna Othomano-Argentina.
Cum Joannes caelebs fil(ius)
Def(uncti) Marci Juričević e Pago Voljice, et Helena virgo fil(ia) Joannis Mlakić
ex villa Grnica uterq(ue) Paroeciae de
Gornje – Skoplje nequeant vinculo Matrimoniali jungi ob impedimentum consangvinitatis gradus 4ri lineae collat(eralis)
aequalis, ideo Nobis medio sui Parochi
Supplices porrexere preces pro beneficio relaxationis supradicti impedimenti,
afferentes has rationes: 1o Quia oratrix
Helena habet Patris demum septam aedibus Turcicis, ac quibus quotidianas patitur tentationes et ob hanc causam nullum
alium amatorem habet: 2o Quia orator
Joannes est fusci coloris et vix posset
aliam invenire.
Nos igitur saluti animarum prospicere cupientes, eorumque rationibus /:si
[19. veljače 1868.]. Voljice [ja brat Ivan
Jaranović župnik vjenčao sam] mladića
Ivana – zakonitog sina pokojnog Marka
Jurićevića iz Voljica [kod Gornjeg Va­
kufa] i njegove zakonite žene Ive Čuljak
iz Vilića Polja [kod Gornjeg Vakufa] s
djevojkom Jelom – zakonitom kćeri Iva­
na Mlakića iz Grnice [kod Gornjeg Va­
kufa] i njegove zakonite žene Magdalene
Turić s Paloča [kod Gornjeg Vakufa].
Svjedoci su bili Mato Arežina iz Voljica
[kod Gornjeg Vakufa] i Petar Perić iz Ja­
klića [kod Prozora] u Ramskoj župi. Re­
čeni su odriješeni od srodstva u četvrtom
koljenu, kao što slijedi u odrješenju.
Brat Paškal Vuičić, reda Manje bra­
će patrijarha Franje, Božjom i miloš­ću
Apostolske stolice, biskup antifelenski i
apostolski vikar u čitavoj Bosni otoman­
sko-srebrenoj.
Budući da se mladić Ivan – sin po­
kojnog Marka Juričevića iz sela Voljice i
Jela – kćer Ivana Mlakića iz mjesta Grni­
ce, obadvoje iz župe Gornje Skopje, nisu
mogli vjenčati zbog zapreke srodstva u
četvrtom koljenu izravne linije, uputi­
li su nam posredstvom svoga župnika
zamolbe za dobročinstvo odrješenja od
gore rečene zapreke, podastirući nam
ove razloge: 1. otac moliteljice Jele po­
kopan je u turskom groblju zbog čega je
svakodnevno napastovana te zbog toga
nema nijednog drugog mladića; 2. jer je
molitelj Ivan ocrnjen te bi teško mogao
naći drugu ženu.
Stoga mi želeći se pobrinuti za spas
duša, a uzevši u obzir i njihove razloge
/:ako su nam istinito izloženi:/ nakon što
smo žurno razmotrili, ovlaš­ću koja nam
je dobrostivo dodijelila Sveta Stolica mi­
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1868., br. 191, 3.
170
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
vera sunt exposita:/ mature ponderatis,
vigore facultatum Nobis a Sede Apostolica benigne concessarum, cum praefatis
Oratoribus, in praenotato impedimento misericorditer dispensamus, ut eodem nonobstante, Matrimonium infacie
Ecclesiae Catholicae, servatis de reliquo
servandis, contrahere possint ac in eodem permanere valeant, si nullum aliud
impedimentum detectum fuerit, inprimis
si Mulier non sit rapta, aut si rapta, jam
in potestate raptoris non existat. Soboles quoque si quas benedicente D(omi)
no susceperint, ejusdem S(anctae) Sedis
auctoritate legitimas fore declaramus
pronunciamusque. Demum praecipimus
R(everendo) P(atro) Parocho, ut hanc
una cum actu Matrimoniali Protocollo
copulatorum inserat.
Datum ex Residentia Nostra Episcopali
in Brestovsko die 24. Januarii 1868.
De mandato Il(lusstrissimae)
ac Rev(erendissimae) Dom(inicae) Suae
Fr(ater) Bonav(entura) Barišić m(anu)
p(ropria) Prosecret(arius) Ep(isco)palis
L(ocum) + S(igilli)
Fr(ater) Paschalis
Ep(isco)pus
193
lostivo odrješujemo spomenute molitelje
od rečene zapreke da im ne bude na putu,
obdržavajući ostalo što se treba obdrža­
vati, da u okrilju Katoličke Crk­ve mogu
sklopiti brak i u njemu zdravo živjeti, ako
se ne bi otkrila kakva druga zapreka, po­
najprije ako žena nije oteta a ako je oteta
ne može više ostati u otmičarevoj vlasti.
Potomke pak ako ih bude po Božjem
blagoslovu, istom ovlasti Svete Stolice
proglašavamo i obznanjujemo zakoniti­
ma. Napokon zapovijedamo časnom ocu
župniku da ovo odrješenje zajedno sa za­
bilježbom o vjenčanju unese u Matičnu
knjigu vjenčanih.
Dato u našoj biskupskoj rezidenciji,
u Brestovskom, 24. siječnja 1868. g.
Po zapovijedi njegovog presvijetlog i
prečasnog gospodstva
Brat Bonaventura Barišić, biskupov
tajnik, vlastitom rukom
Mjesto + pečata
Brat Paškal,
biskup
Ante Škegro
194
Prilog br. 23.
Zabilježba o odrješenju od ekskomunikacije Joze Boškića iz Ričice
kod Gornjeg Vakufa zbog otmice Ive Vranješ iz Ždrimaca
kod Gornjeg Vakufa i vjenčanja kod kadije171
Riçicza – Dogna die 1. Julii 1829. Praemisso examine, et utriusque approbatione in
Doctri(na) X(hristia)na, praemissa etiam
Contrahentium absolutione a censuris,
quas incurrerant ob factam coram Judice
profano copulationem, ac peracta a Contrahentibus Sacramentali confessione ac
communione; Omissis nihilominus Denuntiationibus in quibus Benigne dispensatum fuit, ut inferius apparebit, nulloque
alio Canonico Imp(edimen)to detecto, ac
habito mutuo matrimoniali consensu Ego
Fr(ater) Bonaventura Marinovich socius
Prochi jussu ejusdem copulavi Josephum
filium caelibem Petri Bosckich de Riçicza
et Def(unctae) Florae Matkovich de Travnik; ac Joannam Virginem fil(iam) Georgii
Vragnesc de Xdrimczi et Luciae Rakich ex
eodem loco. Tes Quibus etiam Benedictionem Nuptialem impertivi. Testes fuere
Matthaeus Xugl, et Tomas Juriçevich.
Dispensatio
Fr(ater) Augustinus Milletich Ord(inis)
Fr(atrum)
Minor(um)
S(ancti)
P(atriarchi) Franc(is)ci de Observantia,
Dei, et Apostolica S(anctae) Sedis Gratia
Ep(isco)pus Dauliensis, et Vicarius Apostolicus in Bosna Argentino-Othomana.
Josephus filius Petri Bosckich de villa
Riçicza, Paroeciae de Skopje, vi rapuit puellam Joannam filiam Georgii Vragnesc a
villa Xdrimczi ejusdem Paroeciae, idque
ad effectum eam sibi in Matrimonium Sumendi sub potenti protectione turcicae cujusdam Dominae, suae patronae, sicut et
revera tali medio jam copulavit illam apud
turcicum tribunal; tum ad Nos recursum
fecit, ut eos sic ligatos, nostro etiam Catholico ritu conjungeremus. At vero cum
Ričica Donja, 1. srpnja 1829. Nakon pret­
hodnog ispita i provjere jednog i drugog
iz poznavanja krš­ćanske vjere i nakon
njihovog odrješenja od zapreke u koju su
upali zbog vjenčanja kod izvanjskog sud­
ca [kadije], nakon sakramentalne ispo­
vjedi i pričesti, ispustivši navještenja od
kojih su također dobrostivo oslobođeni,
kao što je dolje objašnjeno, a ne našavši
nikakvu drugu kanonsku zapreku, imaju­
ći također njihov međusobni pristanak,
ja brat Bonaventura Marinović - župni­
kov pomoćnik, po njegovoj sam zapo­
vijedi vjenčao mladića Jozu – sina Petra
Boškića iz Ričice [kod Gornjeg Vakufa]
i pokojne Cvite Matković iz Travnika
i djevojku Ivu – kćer Jure Vranješa iz
Ždrimaca [kod Gornjeg Vakufa] i Lucije
Rakić iz istog mjesta. Svjed Podjelio sam
im i ženidbeni blagoslov. Svjedoci su bili
Mato Žulj i Toma Juričević.
Odrješenje
Brat Augustin Miletić, reda Manje braće
svetoga patrijarha Franje od opsluženja,
Božjom i miloš­ću Svete Stolice, biskup
daulienski i vikar Apostolski u Bosni Sre­
breno-otomanskoj.
Jozo - sin Petra Boškića iz mjesta Ri­
čice u župi Skopje, silom je oteo djevojku
Ivu – kćer Jure Vranješa iz mjesta Ždrim­
ci u istoj župi da je uzme sebi za ženu uz
zaštitu moćne svoje turske gospodarice i
svoje zaštitnice, s čijim ju je posredstvom
i vjenčao na turskom sudu. Nakon toga
došao je k nama tražeći da ih tako oženje­
ne vjenčamo i po našem katoličkom obre­
du. Ali kad smo ga s ogorčenjem otjerali,
razmotrili smo je li po zakonu Svetoga
Tridentskog koncila uopće moguće vjen­
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1829., br. 39.
171
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
indignatione repulimus eum, reponentes,
id stante Lege S(acnti) Tridentini Con(cilii)
haud fieri posse donec rapta in plenam
suam libertatem restituta non fuerit; unde
ejus Parocho rescripsimus, ut se ita disponatum, ac dein, si puella ex perfecta sua libertate consenserit, ritu nostro copulentur.
Verum cum prepotens illa infidelis Domina
nullam permittat ejusmodi, licet ad tempus Separationem, idem Parochus iterum
rescripsit, preces, et ejusdem puellae, et
suas ipse porrigens, quatenus ad gravia
utrique a tam irrationabili; ac praepotente
Domina imminentia mala obvianda, sedis
Apostolicae auctoritate super hocce raptus
impedimento benigne dispensemus, cum
puella ipsa jam pleno animo in hujusce
matrimonium consentiat, separatam interim a tam illegitimi sponsi toro se tenens.
Nos itaque si vera sint exposita, precibus
eorum annuimus /:gravibus, ac salutaribus
poenis prius tam nefandum raptorem cum
suis adjutoribus subjicientes:/ atque auctoritate ejusdem Apostolicae sedis, Nobis die
26. Maji 1816. durante munere nostro, seu
ad Beneplacitum S(acrae) C(ongregatiae)
de Propaganda Fide concessa, cum iisdem
Josepho Boxkich, et Joanna Uragnesc in
dicto raptus impedimeno benigne dispensamus, dum modo revera ex parte puella
fuerit consensus plene voluntarius, quatenus eo non obstante, praemissis omnibus
de jure premittendis, praeter Denuntiationes, quas pariter dispensamus, si nullum
aliud canonicum impedimentum obstiterit,
Matrimonium legitime inter se contrahere
ac in eo perseverare possint, et valeant. Voluus autem, ut haec dispensatio cum actu
celebrti Matrimonii in Libro Copulatorum
ejusdem Paroeciae diligenter describatur.
Datum Fojniczae die 17. Sep(embris) 1828.
Registr(um)
Fr(ater) Dominicus a Varesc Vicarius
G(enera)lis Ep(isco)palis
m(anu) p(ropria)
195
čati ih sve dok oteta djevojka ne bude
sasvim slobodna. Stoga smo njegovom
župniku pisali kako bi se ista djevojka od
njega rastavila a tek potom, ukoliko bi u
svojoj punoj slobodi pristala, da se vjen­
čaju i po našem obredu. Budući da ona
silno moćna nevjerna gospodarica ništa
od toga ne dopušta, ne dozvoljavajući ni
njihovo razdvajanje kroz neko vrijeme,
župnik nam je po drugi put pisao, moleći
da se ne izloži ni ona djevojka ni on sam,
kao i da bi se izbjegla prijeteća zla nera­
zumne moćne gospodarice, ovlaš­ću Apo­
stolske stolice od zapreke ove gore opisa­
ne otmice dobrostivo odrješujemo, uko­
liko se pak sama djevojka svom svojom
dušom složi s ovom ženidbom i ako se
je držala potpuno odvojenom od postelje
nezakonitog svoga zaručnika. Ukoliko su
nam istinito izložene, uslišujemo njihove
molbe /:podvrgavajući najprije teškim i
spasonosnim kaznama opakog otmičara
i njegove pomoćnike:/ ovlaš­ću iste Apo­
stolske stolice date nam 26. svibnja 1816.
g. tijekom našeg boravka, odnosno dopu­
štenjem Svete kongregacije za proširenje
vjere, dobrostivo odriješujemo od zapre­
ke spomenute otmice Jozu Boškića i Ivu
Vranješ. Ukoliko pak bude dobrovoljnog
i potpunog pristanka od strane djevojke,
i ukoliko se ona tomu ne usprotivi, na­
kon što prethodno ispune sve što je po
zakonu propisano, izuzev navještenjā od
kojih ih također oslobađamo, i ako se ne
bi pojavila kakva druga kanonska zapre­
ka, mogu jedno s drugim sklopiti zakoniti
brak i u njemu ustrajati te zdravo živjeti.
Hoćemo pak, da se ovo odrješenje sa za­
bilježbom o ženidbi pažljivo upiše u Ma­
tičnu knjigu vjenčanih.
Dano u Fojnici, 17. rujna 1828.
Zabilježiti
Brat Dominik od Vareša, generalni
biskupov tajnik, svojom rukom
196
Ante Škegro
Prilog br. 24.
Svjedočanstvo o otmici kćerke Nike Jurkića iz Livna172
“God(ine) 1873. Čudnovat događaj: Niko Pavlović s Bugojna odvede samu
curu, ćer pok(oinog) Nike Jurkića iz Livna. Ova cura bila je isprošena za Peru
Brnjića iz Livna. Pavlović htijo je da se za njegova sina cura rečena vinča;
parok skopaljski, po propisim crkovnim, nemogući ovo učiniti. Rad ovoga
velika gungula bi koliko u Livnu toliko u Skoplju. Mlogi za Pavlovića skoči­
še, jer Pavlović čovik bogat, pristaša mlogo imadiaše. U Livnu bi vicekonzul
austrijski Dembiski, čovik zidarske lože, koji prihvati stranku Pavlovića. Svu
silu činjaše da se cura Pavloviću vinča, a Crk­va ne dopušta, dok se prijašnji
ugovornik ne otrese i dok se cura ne stavi u prostost, jer je Pavlović držo u
svojoj kući, niti je hteo pusti na prostost. Za Pavlovića zauzmu se i turci, bezi
skopaljski, koji po svom muhamedanskom zakonu sude. Dok cura uniđe u
kuću sama odvedena, oli udovica, mora se za onog i vinčati, ne gledeći na
njezinu volju. Od ovoga ćemo i dalje govoriti. Pavlovića parnica hiđaše na
dugo. Crk­va po svojim kanunim zahtivaše da curu pusti na slobodu da može
svoju volju slobodno izreći a Pavlović, čovik od naravi uorit i divljačan ali
odveć bogat, ne htede curu pustiti u slobodu, nego je sve držo u svojoj kući
pod stražom. Zato ga Crk­va proglasi u prokletstvu. Ali tvrdoglavi čovik pogr­
di i prokletstvo i vlast crk­venu. Turci, bezi skopaljski, svi skoče za Pavlovića
jer ih je Pavlović sa svojim dukatim dobro mitio. Primlogi krstjani, osobito
kmeti, nesmijući drugačie učiniti priko svojih bega, i oni skoče za Pavlovića,
prite i siluju paroka da vinča. Velika smutnja u Skoplju i u Livnu, koja svoj
Bosni zao primer davaše. Parnica dotira se do suda turskoga. (Turcim je naj­
više veselje kad se krstjani zavade.) Krstjana 70 pečet pritiš­će protiva svojim
misnicim, kano da jim teški zulum čine; izmišljotina na stotine. Nitko bo ne
zna vragolije i laži izmišljavati ko turčin kad svoju lulu puši. A što turčin iz­
misli u svojoj dimljivoj glavi, to pisar upiše na kartu, odmah šalje raji da svoj
pečet udare; a što upisano ondi, to nitko ne smije upitati, zar će, vele, turčin
slagati. Tako vam sve hodi na turskom sudu. Turci ovu parnicu po svom obi­
čaju duljiše da se više zapetlja i da više dukata od Pavlovića dobiju. Sliedile
su sve što više smutnje, psovke i pogrđenja zakona crkovnih. Dok cura uteče
iz Pavlovića kuće u kapelu173 govoreći, da joj silu čini i da njezina volja nije
poći za Pavlovića, ali Pavlović skupi turke i krstjane, curu silom odvuku opet.
Turci sad kano lavi skoče, hoće da se za Pavlovića vinča. Travanjski mute­
sarif Ali-paša, čovik hrđav, primi od Pavlovića mita 300 dukata, siluje da se
Pavloviću vinča. Cura bi dovedena na ovi sud centralni, travanjski. Ja sam
nastojo da se curi sloboda dodne (sic!) i ako u svojoj slobodni (sic!) rekne da
će Pavloviću, biće svršeno sve. Pustiše curu na slobodu; ovde u Docu svojoj
sestri. Cura reče, kako na sudu crkovnom tako i na turskom, da njezina nije
volja za Pavlovića. Ja ovo čujući, dobavim skrovito prijašnjeg njezina drago­
Baltić, 2003., 380, 382.
172
Župnikova kuća.
173
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
197
ga iz Livna, Brnjića, za kog pokaza cura svoju volju i za ovoga je vinčam ko
vikar generalni biskupa. Tako se ova parnica Pavlovića – koja je svu Bosnu
usmrdila – dokonča, a turci ostadoše izvan sebe. Mogla se je krv velika pro­
liti, kako su turci bili nasrtali sa svojim Pavlovićem, koji je istom sv. o. papi
telegraf za ovo kuco. Cura s pratnjom hode u Livno na brzu ruku, brez da joj
tko izajde na put.”
Prilog br. 25.
Zabilježba o vjenčanju Ilije Milića rečenog Iviš iz Sebešića kod Travnika
i Ive Dadić iz Glavica kod Bugojna koju je namjeravao oteti Ibiršimbeg
Aračić iz Glavica kod Bugojna174
Sebeshich die 23. Febr(uarii) 1832. Omissis tribus Denuntiationibus ob metum
Turcarum, ut inferius dicitur, praemissa tamen sacram(enta)li Conf(ession)
e et Com(munio)ne, habitoq(ue) mutuo
contrahentium libero matrimoniali consensu P(ater) Bonaventura Marinovich
Capellanus sub sacrificio Missae cum
Bened(ictione) nuptiali copulavit Nicolaum fil(ium) d(efunct)i Eliae Milich alias
Ivisc de Sebeshich, ejusq(ue) L(egitimae)
C(oniugis) Annae Boscgnak de Hercegovina; cum Joanna fil(ia) Joannis Daddich
de Glavicze, ejusq(ue) L(egitimae)
C(oniugis) Magdalene Rapovich de Livno, caelibem cum virgine. Testes fuerunt
Joannes Ivisc frater Sponsi, et Georgius
Pleich de Sebeshich.
N(ota) B(ene) Praedictam puellam
adamavit quidam turca nomina Ibrishimbegh Araçich ex eadem villa Glavicze, qui
nobis Sacerdotis sub gravibus minis prehibuit, nec eandem cum Christiano copulemus, volens eam a lege christiana apostatare, subi copulare; nec ullis precibus, ac
donis placari potuit. Ideo in tali discrimine Parochus P(ater) Marianus Jakovglevich permisit Sponso, ut clam subductam
puellam sibi copulet in tribunali turcico,
quod peractum fuit coram Kadi Fojnicensi, et statim postea legitimati fuerunt
Sebešić, 23. veljače 1832. Ispustivši sva
tri navještenja zbog straha od Turaka,
kao što se dolje navodi, nakon prethod­
no obavljenih ispovjedi i pričesti i na­
kon uzajamnog slobodnog ženidbenog
pristanka, kapelan otac Bonaventura
Marinović tijekom misnog slavlja sa že­
nidbenim je blagoslovom vjenčao Nikolu
– sina pokojnog Ilije Milića rečenog Iviš
iz Sebešića [kod Travnika] i njegove za­
konite žene Ane Bošnjak koja potječe iz
Hercegovine s Ivom – kćerkom Ive Da­
dića iz Glavica [kod Bugojna] i njegove
zakonite žene Magdalene Rapović koja
potječe od Livna, mladića s djevojkom.
Svjedoci su bili zaručnikov brat Ivan Iviš
te Jure Pleić iz Sebešića.
Dobro upamti: Za spomenutom je dje­
vojkom žudio neki turčin imenom Ibri­
šimbeg Aračić iz istog mjesta Glavice,
koji je nama svećenicima najtežim prijet­
njama branio da ju ne smijemo vjenčati
ni s jednim krš­ćaninom, htijući da ona
otpadne od krš­ćanskog zakona kako bi je
sa sobom vjenčao, nije se htio smiriti s
bilo kakvim molbama niti mitom. Stoga
je u toj smutnji otac Marijan Jakovljević
župnik dopustio zaručniku, da krišom
dovedenu djevojku vjenča na turskom
sudu, što je i bilo učinjeno kod fojničkog
kadije, a ubrzo nakon toga ženidba im je
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883), god. 1832., br. 45.
174
198
more catholico ut supra dictum fuit, omissis tamen denuntiationibus ex praehabita
licentia Ill(ustrissi)mi ac R(everendissi)
mi D(omi)ni Vicarii Ap(osto)lici def(unct)
i Augustini Milletich, quam post mortem ejusdem confirmavit Ad(ministrator)
R(everendus) P(ater) Marcus Ostoich pro
vicarius Ap(osto)licus
Ante Škegro
ozakonjena po katoličkom obredu, kao
što je gore i rečeno. Sva su navještenja
ispuštena po prethodnom odobrenju
presvijetlog i prečasnog gospodina apo­
stolskog vikara, pokojnog Augustina
Miletića, koje je nakon njegove smrti
potvrdio i upravitelj Vikarijata časni otac
Marko Ostojić, apostolski provikar.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
199
Vrela i literatura
Liber Baptismatorum Liber primus Capellaniae Localis Graboviczae, sv. 1.
Liber Copulatorum Capellaniae Localis de Scopje Inferius (1844-1883). Matica vjenčanih
Mjesne kapelanije Donje Skopje (od 1844. do 1883. godine).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1753-1790). Matična knjiga vjenčanih Župe
Skopje (od 1753. do 1790.).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1790-1824). Matična knjiga vjenčanih Župe
Skopje (od 1790. do 1824.).
Liber Copulatorum Parochiae Scopiensis (1825-1883). Matica vjenčanih Župe Skopje (od
1825. do. 1883.).
Liber in quo pie e vita decedentes fideles Prochiae Scopjensis adnotati sunt (1793-1883).
Matične knjige umrlih Župe Skopje Gornje od 1793. do 1883. g.
Librum hunc in quo nomina infantium Capellaniae Localis de Trjeshchiani in Sacro Bap­
tismi fonte renatorum adnotantur legalem, et publica fide dignum documentum esse
testor Ego Fr(ater) Angelus Shunjich m(anu)p(ropri)a Secretarius Episcopalis. Mati­
ca krštenih župe Triš­ćani.
Matica umrlih Bugojno, sv. III, 1893.-1906.
Maglajski sidžili 1816-1840. Prevele i priredile Dušanka Bojanić – Lukač Tatjana Katić,
Sarajevo 2005.
Sidžil nevesinjskog kadije 1767-1775. godine (regesta). Obradio Hivzija Hasandedić,
Mostar, 2009.
Sidžil tešanjskog kadiluka (1740-1752). Prijevod i obrada: Hatidža Čar-Drnda, Sarajevo, 2005.
Sidžili mostarskog kadije fragmenti iz 1044-1207. h. god. / 1635-1793. godine (regesta).
Obradio Hivzija Hasandedić, Mostar 2011.
Baltić, 2003: Jako Baltić, Godišnjak od događaja i promine vrimena u Bosni 1754–1882.,
Sarajevo – Zagreb 2003.
Benić, 2003: Bono Benić, Ljetopis sutješkog samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. fra Ignacije Gavran, Sarajevo – Zagreb, 2003.
Bogdanović, 2003: Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskoga samostana. Priredio, latinske i talijanske dijelove preveo, uvod i bilješke napisao dr. Fra Ignacije Gavran,
Sarajevo-Zagreb.
Filipović, 1963: Milenko S. Filipović, Sklapanje hriš­ćanskih brakova pred kadijama u tur­
sko doba. Radovi, knjiga XX. Naučno društvo SR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje
istorijsko-filoloških nauka, knjiga 7, Sarajevo 1963.
Gujić, 1995: Kasim Gujić, Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u Zapadnoj Bosni i
Her­cegovini, u: Milenko Brkić, Prinosi hrvatstvu Bosne i Hercegovine (Zbirka teks­
tova iz Napretkovih Kalendara), Studenci, 1995.
Horvat, 1909: Karlo Horvat, Monumenta historica nova historiam Bosnae et provinciarum
vicinarum illustrantia. Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih ze­
malja. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXI (1909.) 1-104.
200
Ante Škegro
Janjić, 2012: Fra Vjenceslav Janjić, Ivo Krnjo i njegova gospoja, Katolički tjednik, godina
XI (XXXIII), br. 46, 18. studenoga 2012., 28-29.
Jelenić, 1913: Julijan Jelenić, Izvori za kulturnu povjest bosanskih franjevaca, Sara­
jevo 1913.
Jelenić, 1927: Julijan Jelenić, Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebreničke,
Mostar 1927.
Jelenić, 1990: Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, II. Fototip izdanja iz 1915.,
Sarajevo 1990.
Jelić, 1904: Luka Jelić, Gragja za životopis Magdalene Pereš – Vuksanović, poznate pod
imenom Franice Slavonke. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 16
(1904.) 161-193.
Jolić, 2009: Robert Jolić, Stanovništvo Brotnja u tursko doba, Čitluk – Tomislavgrad, 2009.
Jukić, 1973: Ivan Franjo Jukić, Sabarana djela, knjiga II, Sarajevo, 1973.
Kadić, 1940: R. Kadić, Fata Omanović – djevojče čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu
otkriva svoju dramatsku tajnu. Jugoslavenski list, 21. augusta 1940, str. 6.
Kamber, 1942: Dragutin Kamber, Patnje i poteškoće katoličkog klera, prema izvještaju
biskupa Miletića godine 1815. Vrhbosna, 1942., 5-15, 58-62, 92-103.
Matasović 1927: Josip Matasović, Фојничка регеста. Сремski Карловци, 1927.
Mažuranić, 1997: Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu (ili kratak put u onu krajinu učinjen
1839.-40. po jednom domorocu, objavljen u Zagrebu 1842.), Hrvatski putopisi, Za­
greb 1997.
Miletić, 1828: Naredbe, i Uprave biskupá namistniká apostolskí proshastí, i sadascgnega, kojesu duxni imat prid oçima, i çesto napomignat púku katoliçanskomu u dneve
zabilixenè svi posctovani xupniczi, i gniovi pomochniczi po svim xupama bosanskoga viakriata aposctolskoga, sabrane, u uregene Od Prisvitloga, i Priposctovanoga
Gospodina Fra Augustina Milletichia biskupa daulianskoga, i namistnika
aposctolskoga u Bosni svoj, u Herczegovini, i u Posavini turskoj, i usctampane po
dospusctegnu Svetogh skuppa od rasciregna virre. U Rimu 1828.
Mišura, 2011: Stipan Mišura, Biser Uskoplja. Crtice iz prošlosti župe svetoga Ilije Proroka u Kandiji (1875.-2010.), Zagreb-Kandija, 2011.
Nikić, 2003: Andrija Nikić, Sinteza turskih zuluma 1815., Događajnica Bosne i Hercegovine od 614.-1918., Mostar 2003., 404-440.
Pandžić 2004: Bazilije Pandžić, Augustin Miletić o poteškoćama katoličkog svećenstva u
Bosni i Hercegovini god. 1815., Spomen-spis. Povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra
Ignacija Gavrana, Zagreb 2004., 235-236.
Radoš, 2010: Lucija Radoš, Prisilno poturčivanje katoličkih djevojaka u Bosni u prvoj
polovini 18. stoljeća na primjeru manifesta katolika iz Jajca. Rama – nekoć i danas.
Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Prozor – Rama, 18.-19. lipnja
2009., Prozor – Rama, 2010.
Sivrić, 2003: Marijan Sivrić, Migracije iz Hercegovine na dubrovačko područje (1667.-1808.),
Dubrovnik – Mostar, 2003.
Katolici u mešćemi. Šerijatska vjenčanja katolikā...
201
Škegro – Rimac – Martinović, 2012: Ante Škegro – Marko Rimac – Suzana Martinović,
Diplomatski spor zbog jednoga katoličkog krštenja u Splitu 1745. godine, Pilar –
Časopis za društene i humanističke studije, VII/14 (2) (2012.), 9-34.
Škegro, 2011: Ante Škegro, Apostazija fra Pacifika (Šime) Krnjića iz Skopja Gornjeg, Bosna franciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XIX/35 (2011.), 105-122.
Škegro, 2013: Ante Škegro, Pisma u ostavštini biskupa fra Augustina Miletića apostol­
skog vikara u otomanskoj Bosni u Fojničkom samostanu Duha Svetoga, Bosna franciscana: časopis Franjevačke teologije Sarajevo, XXI/39 (2013.), 221-341.
Truhelka 1894: Ćiro Truhelka, Tetoviranje katolika u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Heregovini, 6 (1894.) 241-258.
Vanino, 1940: Autobiografija Bartola Kašića. Građa za povijest književnosti hrvatske, knj.
XV. Za tisak priredio i bilješkama popratio dr. Miroslav Vanino D. I., Zagreb 1940.
Vidović, 2000: Don Radovan Jerković život i djelo. Prigodom 100. godišnjice rođenja i
50. godišnjice mučeničke smrti (1900.-1950.). Priredio dr. don Mile Vidović, Met­
ković 2000.
Vladić, 2008: Jeronim Vladić, Urežnjaci iz Rame, Rama-Š­ćit, 2008.
Vukšić 1994: Tomo Vukšić, Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini. Povijesno-teološki prikaz. Mostar, 1994.
Zirdum, 2006: Andrija Zirdum, Uvod. Povijesne prilike u vrijeme nastanka najstarijih ple­
hanskih matica. U: Mijat Jerković, Hrvati plehanskoga kraja sredinom XVIII. stoljeća (1742.-1771.), Sarajevo – Plehan, 2006.
Ante Škegro
202
The Sharia law marriages of Catholics
in the parish of Skopje in Central Bosnia
Abstract
The Parish Registers, official letters sent by Bishops and Franciscan provincials to the
parish priests and to influential people and institutions, and the Franciscan chronicles,
Islamic court registers (sijils) of Islamic religious law judges as well as other sources,
have recorded a number of marriages in accordance with Sharia law contracted by
Catholics within the territory of Ottoman Bosnia. These marriages greatly burdened
the pastoral work of the Catholic clergy who didn’t consider these marriages to be
valid and the marriages weakened the moral of the people from whom the married
couples originated, therefore spurring the process of islamisation. In the Parish Regis­
ters of the Skopje Parish, which comprised the broader area of the upper Vrbas River
in the western part of the central Bosnia, dozens of marriages according to Sharia law
were registered. The first one was registered in 1760 and the last in 1843.
Keywords: Catholic Church, Ottoman Bosnia, Skopje Catholic Parish, The marriages of
Catholics according to Sharia law

Poštovani, Bliži nam se još jedan Istarski Festival

Opširnije! - "ŠIROKI BRIJEG"

SV. LEOPOLD MANDIĆ - Hrvatska katolička zajednica Darmstadt

Brusura-vjencanja-H.pdf

Svadbena ponuda

Pomoć Hrvatskom Čuntiću - Udruga branitelja 151. samoborske

PAKET DELUXE - Hotel Osijek

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

“Džizja” ou la contribution le “harač”