INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, SVIBANJ - LIPANJ 2011.
GODINA xIV., BROJ 77.
SKUPŠTINA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
SAMI KROJIMO VLASTITU SUDBINU
Studija RAZVOJ LOVSTVA | Rogovlje srnjaka | Crna udovica
Slanje i primanje novca
Gotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu
Slanje novca
poštanskom uputnicom
Eurogiro – najjednostavnije slanje
novca uz najniže troškove
Western Union – najbrži
način slanja novca
Poštanskom uputnicom se omogućava prijenos novca od pošiljatelja
do primatelja poštanskom mrežom.
Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omogućava se slanje novca na kućnu adresu primatelja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera
Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati
otvoren račun u banci.
Western Union, najveća svjetska mreža
za prijenos novca, omogućava ljudima
diljem svijeta slanje i primanje novca u
roku od nekoliko minuta. Nije potrebno imati otvoren račun u banci.
Besplatni info telefon 080 088 088
HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1
9/3/09 10:43:07 AM
PRAVILNIK O VREMENU LOVA LOVOSTAJEM ZAŠTIĆENE DIVLJAČI
I POPIS VRSTA PTICA I SISARA KOJE SE SMATRAJU KORISNIM ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO
KRUPNA DIVLJAČ
Jelen lopatar (Dama dama L.)
jelen
košuta i tele
Srna (Capreolus capreolus L.)
srndać
srna i lane
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.)
Kozorog (Capra ibex L.)
Muflon (Ovis aries musimon Pall.)
muflon
muflonka i janje
Svinja divlja (Sus scrofa L.)
vepar, nazime
krmača i prase
Medvjed (Ursus arctos L.)
Vuk (Canis lupus L.)
mužjak
ženka i mladi
Veliki tetrijeb
(Tetrao urogallus L.) - mužjak
VRIJEME LOVLJENJA
NAPOMENA
od 16. rujna do 31. siječnja
od 16. rujna do 31. siječnja
od 1. svibnja do 30. rujna
od 1. lipnja do 30. listopada
od 1. listopada do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 31. prosinca
i od 1. ožujka do 15. svibnja
od 1. siječnja do 31. prosinca
od 1. sprnja do 28. veljače
od 15. ožujka do 31. svibnja
u nizinskim i brdskim lovištima
u planinskim lovištima
SITNA DIVLJAČ
Kuna bjelica (Martes foina Ehr.)
Kuna zlatica (Martes martes L.)
Zec (Lepus europaeus Pall.)
Lještarka (Bonasa bonasia L.) - mužjak
Fazan-gnjetao (Phasianus spp. L.)
VRIJEME LOVLJENJA
od 1. listopada do 29. veljače
od 1. studenog do 29. veljače
od 1. listopada do 31. prosinca
od 16. kolovoza do 31. listopada
od 1. listopada do 15. siječnja
Jarebica kamenjarka
(Alectoris graeca Meissn.)
od 15. rujna do 31. prosinca
Jarebica poljska - trčka skvržulja
(Perdix perdix L.)
od 15. rujna do 31. prosinca
Prepelica (Coturnix coturnix)
Šljuka šumska (Scolopax rusticola L.)
Bekasina (Gallinago gallinago L.)
Golubovi (Columba spp L.)
Grlica (Streptoopelia turtur L.)
Guske divlje (Anser spp.)
Patke divlje (Anas spp.)
Liska crna (Fulica atra L.)
od 1. kolovoza do 31. prosinca
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. listopada do 1. ožujka
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. kolovoza do 31. siječnja
od 1. rujna do 31. siječnja
od 1. rujna do 1. ožujka
od 1. rujna do 31. siječnja
NAPOMENA
Članak 3.
Divljač iz članka 2. ovoga Pravilnika koja se lovi u razdoblju od 1. siječnja
do 31. prosinca, dopušteno je loviti samo do broja koji ne ugrožava biološki
opstanak vrste.
..... iz sadržaja
Pogled s č
eke
Hoće li lovci koga
„vući za rukav“ ili njih „vuku za jezik“?
Dragan Naletilić
..... str. 5.
Skupština Lovačkog saveza Herceg Bosne
Bez obzira na sve,
sami krojimo vlastitu sudbinu
..... str. 8.
Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu
Domaljevčani i više nego
opravdali ukazano povjerenje
..... str. 14.
Ocjenjivanje
i čuvanje lovačkih trofeja
Trofej je slika lovca koji ga je stekao
..... str. 21.
LO “Vitez“, Vitez: Profesionalna lovočuvarska služba
Još jedan ultimatum
Federalnog lovnog inspektora
..... str. 37.
Hercegovačka gorska služba spašavanja
Goran Vidović: Ako zatreba,
spremni smo pomoći u nevolji
K
oliko god mi govorili ili pisali o (ne)
provedbi Zakona o lovstvu, za njega na terenu, u lovištu kao da nema
mjesta. Riječi kao „nismo dobili suglasnost
mjerodavnog ministarstva na godišnji plan
gospodarenja lovištem“, „mjerodavna županijska ministarstva nisu učinila ništa“ u
pogledu ovoga ili onoga, „federalni lovni inspektor nema razumijevanja za trenutačnu
situaciju u kojoj su lovačke udruge“, „ovakva
situacija nanosi nesagledive štete lovačkim
udrugama i lovstvu općenito“ i slične, sve
više dobivaju prizvuk fraze. Zakon o lovstvu nikako da se počne provoditi, barem
u svojim temeljnim točkama, i teško je naći
suvislo opravdanje za to. Posljedice toga po
ovdašnje su lovstvo teške i nesagledive, i
razlog su goleme zabrinutosti svih iskrenih
ljubitelja lova. Ali u svemu tome, jedno pitanje kao da lebdi u zraku: Zašto bi bilo toliko
čudno što se u FBiH ne provodi Zakon o lovstvu? Ni prvi, ni posljednji s takvim statusom!
Neki u tom silnom čuđenju odu predaleko
pa olako zanemare (ili im je, jednostavno,
habitus takav) samu narav tvorevine zvane
FBiH ili zaborave opće prilike koje u njoj godinama vladaju. U tom kontekstu, veoma
su efektno zazvučale riječi jednoga zastupnika u Skupštini Lovačkog saveza Herceg
Bosne kako „Glavni federalni lovni inspektor
glumi Visokog predstavnika za BiH“. Naime,
inspektori obilaze lovačke udruge, nerijetko
ih i kažnjavaju, ali je više nego smiješno to
činiti sve dok udruge, po Zakonu o lovstvu,
ne dobiju lovišta na gospodarenje. A one,
u ovom trenutku, ne mogu u tom pogledu
učiniti gotovo ništa, sve je u rukama drugih.
Glavni federalni lovni inspektor, možda i po
nečijoj direktivi, ponaša se kao (nekad) Visoki predstavnik, zatvarajući oči pred činjenicama. Dok god „svi“ ne budu zadovoljni,
„nekima“ se može samo činiti da su blizu
nekakve svoje zamišljene pobjede. U BiH,
nitko ne može pobijediti, u FBiH također, i
tko to ne može ili ne želi shvatiti, bilo bi bolje
da se odmakne od svega. Naravno, pritom
mislim i na lovstvo i na njegovu organizaciju
po savezima.
I nedavna Skupština našega saveza
bila je, velikim dijelom, obilježena nezadovoljstvom zbog neprovedbe, ili selektivne
provedbe, Zakona o lovstvu. Koliko taj problem opterećuje naše lovce, najbolje govori
sljedeća rečenica iz Izvješća o radu Saveza
u 2010. godini: „Za nas nema značajnije zadaće od implementacije Zakona o lovstvu,
ma koliko on nekomu bio dobar ili loš, i ma
koliko se on nekomu sviđao ili ne“. Da bismo
bolje razumjeli čitavi kontekst, evo još jedne rečenice iz tog izvješća: „Na rad Saveza
u protekloj godini utjecale su nepovoljne
političke, gospodarske i socijalne prilike u
BiH, ali svakako i neke naše slabosti. Na stanje u sustavu i prilike na terenu osobito se
loše odrazila neprovedba Zakona o lovstvu
od strane resornih županijskih ministarstava
i u tom se kontekstu može govoriti o velikoj
krizi lovstva u FBiH“.
Nikako ne želeći biti u skupini onih koji
se „čudom čude“, jedna mi je stvar ipak jako
zanimljiva: uloga resornih županijskih ministarstava. Tko su ti ministri i njihovi podčinjeni koji godinama ne žele, ne znaju, ne mogu
učiniti ono što im je obveza i zbog čega su
tu gdje jesu? I tko su predsjednici vlada u tim
županijama pa dopuštaju svojim ministrima
takvo ponašanje? Imaju li, u svemu tome,
svoj dio odgovornosti i lovačke udruge i
njihova županijska vijeća za lovstvo? Ako,
primjerice, u Županiji Zapadnohercegovačkoj ima blizu 2500 lovaca, kako je moguće
da njihove udruge još uvijek nemaju svoja
lovišta? Jesu li lovci, toliko njih, mogli malo
„pritisnuti“ tu svoju vlast i natjerati ta famozna „mjerodavna županijska ministarstva“ da
učine to što moraju? Možda bi bilo dostatno
samo češće, mnogo češće „vući ih za rukav“,
kako se, također na Skupštini Saveza, izrazi
jedan zastupnik u čijoj je sredini, po njegovim riječima, situacija oko dodjele lovišta na
gospodarenje bolja nego kod drugih. Kukati
i čekati, bojim se, nema koristi.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
Preživio udar groma: BRANKO ŠARIĆ, lovac LD “Uskoplje”
Istopila se i zlatna ogrlica
Velimir Šekerija
B
ranko Šarić, lovac sekcije Pajić
Polje, 4. lipnja 2011. preživio
je udar groma samo s lakšim
opeklinama.
Tog se dana, popodne, Branko
išao provozati motociklom, kaneći u
lovištu obići njive zasijane za divljač.
Bježeći ispred kiše, sakrio se ispod
dotrajale nadstrešnice i čekao da
nevrijeme prođe.
- Zadnje čega se sjećam je da
sam sjedio ispod stare nadstrešnice, nazvao me kolega s posla Ivo
Grabovac da se dogovorimo tko
će voziti u ponedjeljak. Završili smo
razgovor, a ja sam i dalje čekao da
nevrijeme prođe. Sljedeće što znam
je da sam se probudio ležeći na travi u blizini nadstrešnice. U početku
nisam mogao micati ni rukama ni
nogama, imao sam osjećaj kao da
je kroz mene prošla vulkanska lava,
peklo me po prsima i vratu, imao
sam bolove u ramenima, nešto poslije se stanje popravilo tako da sam
se mogao pomaknuti - prisjeća se
Branko.
Sreća u nesreći bila je da mu je
mobitel ostao ispravan, pa je nazvao prijatelja Jerka Šapinu, lovni-
Branko Šarić
ka LS Pajić Polje, i objasnio mu što
se dogodilo. Brzom intervencijom
dovezen je do Pajić Polja gdje ga je
čekalo vozilo hitne pomoći. Nedugo
zatim pregledan je u Domu zdravlja
u Uskoplju, a potom hitno upućen u
Klinički centar u Sarajevu. Nakon pretraga, iskusni tim liječnika u Sarajevu
utvrdio je da, osim opeklina, nema
težih posljedica udara groma. Ipak,
zadržan je u bolnici 7 dana, radi daljnjeg ispitivanja i saniranja opeklina.
NEOBIČNO GNIJEZDO JAREBICE KAMENJARKE
Osam jaja ispod
spomenika u groblju
Jure Musulin
J
arebica kamenjarka vrlo je lijepa i neobična ptica. Čovjek je,
zbog njezine specifičnosti, još
nije uspio masovno uzgojiti. Svaka
je zabilješka o njoj, dakle, značajna,
a kad se još „uhvati“ i okom kamere
ili fotoaparata, e to je onda nešto.
Pisac ovoga teksta uspio je snimiti osam jaja ove ptice, netom
nakon što ih je napustila, vjerojatno nešto pojesti ili na vodu otići. To
i ne bi bilo toliko zanimljivo, da se
nije dogodilo na neobičnu mjestu
– na groblju. Svake se godine, prve
4
Kako sam kaže, spasilo ga je samo čudo i dragi Bog. Po
njegovu mišljenju, grom je udario u drvo koje se nalazilo
blizu nadstrešnice, odbio se i preko metalnih rubova krova
završio na njegovu tijelu.
- Znam da je smrtnost prilikom udara groma oko 40
posto. Hvala Bogu, ja sam ostao živ i bez nekih većih posljedica, malo me je sada strah grmljavine, ali s vremenom će
i to proći - govori Branko dok nam, kroz osmijeh, pokazuje
šampon od koprive koji su mu darovali prijatelji, kako bi i
dalje vrijedila ona stara: „Neće grom u koprivu”.
Uskoplje ne bi bilo to što jest da se odmah ne preokrene sve na humor. Branko nam je ispričao jedan vic koji
posljednjih dana kruži Uskopljem.
- Vozio ja neki dan punicu u Ždrimce. Negdje na pola
puta, oko Trnovače, odjednom sijevnu. „Meisusovo“, reče
punica. Pomislih, pa neće valjda opet u mene. Gledam kroz
prozor auta, ma nigdje ni oblačka. Moj prijatelju, eno jučer
mi dođe ‘čestitka’ od policije: 40 KM kazne.
Veselilo nas je to što je čovjek, čijim je tijelom prošla
struja tolike jakosti, još uvijek imao volje za šalu i zezanje
na vlastiti račun.
Da bismo shvatili koliko je situacija bila ozbiljna, dovoljno je bilo pogledati sportske čizme, za vozače motocikla,
koje je Branko imao na sebi u vrijeme nesreće. Poslije udara
groma, na sve su sličile samo ne na čizme. A najbolji pokazatelj siline udara jest Brankova zlatna ogrlica, koja se istopila oko njegova vrata, uzrokujući još veće opekline.
Ovaj bi primjer mogao biti upozorenje svima, i lovcima
i planinarima, da budu razumniji kad odlaze u planinu. Dovoljno je, prije odlaska, pogledati u nebo, i ako postoje i
najmanji znaci da će biti grmljavine, odustati od šetnje, izleta, lova… Uskopaljske planine, Vranica i Raduša, poznate su
po čestim pražnjenjima atmosferskog elektriciteta, stoga
treba biti jako oprezan.
Ipak, nadamo se da ovaj nemili događaj neće umanjiti
Brankovu ljubav prema šumi i lovu, te da ćemo ga i dalje
viđati na lovačkim čekama, stazama i druženjima, na kojima
je uvijek bio rado viđen.
je bilo stotinjak duša i svi su došli vidjeti ovu zanimljivu sliku, ali se jarebica nije dala omesti. U trenutku kad je snimano gnijezdo, jarebica je bila sišla s jaja, vidjelo ih se osam.
Inače, nedaleko od ovoga groblja rodna je kuća velikana narodnog duha, pokojnog Luke Perića (1874. – 1962.)
zvanog Bijelko Kudrić, o kome je istoimenu knjigu napisao
pokojni profesor Pero Marijanović.
nedjelje iza Spasova-Uzašašća Gospodinova, na groblju Pod Ćurilom
(Donji Brštanik, općina Berkovići, do
rata općina Stolac), slavi sveta misa i
tada ovdje dolaze brojni vjernici katolici koji su prije rata živjeli u ovome mjestu, i njihovi potomci (danas
ovdje nema ni jednog mještanina
sa stalnim prebivalištem ovdje).
Dan prije čišćeno je groblje, i kako
kaže Zdravko Raguž-Žuti, primijetili
su kako jarebica kamenjarka leži na
jajima, pod starim kamenim spomenikom u groblju. Kosili su travu pola
metra oko nje, a ona se nije makla.
Sutradan, na svetoj misi, na groblju
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ SAVEZA
SKUPŠTINA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Bez obzira na sve, sami
krojimo vlastitu sudbinu
U raspravi dominirali problemi proistekli iz neprovedbe Zakona o
lovstvu i njihov utjecaj na članice ovoga Saveza. Objektivno, ima
mjesta pesimizmu, ali ako prepoznamo nužnost da sami, bez čekanja ovoga ili onoga, učinimo sve što možemo, i ako to bolje
nego dosad predočimo javnosti, perspektiva nam je odlična – to
bi mogla biti glavna poruka ovoga skupštinskog zasjedanja
Radno predsjedništvo: Milan Andrijanić, Darinko Mihaljević, Ivica Širić, Joso Leovac i Ivan Primorac
Dragan Naletilić
R
edovita, izvještajna Skupština Lovačkog saveza Herceg Bosne održana je 25. lipnja 2011. u Poslovnom
centru „Sivrić“ u Mostaru.
Prije njezina radnog dijela, mladež je otpjevala himnu
„Lijepa naša“, a potom su zastupnici minutom šutnje odali
počast svim umrlim lovcima – za života članovima ovoga
saveza, a jer se u Hrvatskoj toga dana slavio Dan državnosti,
i svim braniteljima koji su svoje živote ugradili u temelje suverene i neovisne hrvatske države.
Predloženi dnevni red jednoglasno je usvojen, a onda
je Darinko Mihaljević, predsjednik Skupštine, zamolio Iliju
Vrljića, predsjednika Saveza, da podnose izvješće o radu
Saveza u 2010. godini. U skraćenom obliku, izvješće donosimo u posebnom prilogu.
U raspravi koja je uslijedila, zastupnici su ponajviše govorili o (ne)provedbi Zakona o lovstvu i štetnim posljedicama sadašnjega (neodrživog i teško objašnjivog) stanja.
EUROPSKI PUT
Govoreći u raspravi prvi, Željko Džidić Džinks, predsjednik LD „Jarebica“ iz Mostara, bio je slikovit rekavši kako mu se
čini da Federalni lovni inspektor glumi Visokog predstavnika
u BiH. Prijavljuje, kažnjava, ali pomaka nema. „Evo, sezona
je lova na srnjaka, a nemamo suglasnosti na godišnji plan
gospodarenja lovištem, u krivolovu smo, praktično. Savez
www.lovackisavez-hb.ba
ove godine doista mora učiniti sve
da svaka njegova lovačka udruga
dobije suglasnost na godišnji plan
gospodarenja lovištem.“ Sadašnje
stanje, po Džidićevim riječima, vrlo
nepovoljno utječe na naplatu članarine, kolaju kojekakve informacije,
članstvo se osipa i tako se prihod
udruga značajno smanjuje. „Mi lovci trudit ćemo se čuvati lovišta, bez
obzira na provedbu Zakona. Ali ne
razumijemo da se, kao sada, zapravo
moramo kriti po lovištima, ilegalno
loviti. Sami činimo koliko možemo, i
od Saveza očekujemo da poduzme
sve što može ne bi li se stanje promijenilo“, završio je Džinks svoje, ne baš
osobito optimistično, izlaganje.
O istoj temi, ali i o položaju hrvatskih lovačkih udruga u širem
kontekstu, svoje je stavove, jasno i
otvoreno, iznio i Slavko Marin, dopredsjednik Saveza. „Gdje smo mi u
svemu tome, kakve su obveze naših
lovačkih udruga?“ upitao se Marin
na početku, govoreći o obvezama
koje sami moramo izvršiti kako nas,
kad se jednom Zakon počne uistinu provoditi, stvari ne bi zatekle i
iznenadile. „Hajdemo provoditi Zakon na prostorima gdje smo mi u
većini i onda to medijski kvalitetno
prezentirati. Za nas se, jednostavno, mora čuti, a ne da se netko, kad
dođe trenutak, iznenadi i upita, otkud sad ovi. Ono što radimo i što
ćemo raditi trebali bismo mnogo
bolje nego dosad predočiti javnosti.
Hoop nam za to nije dovoljan, treba
nam i dnevni tisak“, misli Marin.
Lovočuvar i tajnik dobili su posebnu ulogu u Marinovu izlaganju:
„To su ključne poluge lovačke udruge. Zagovaram profesionalnu lovočuvarsku službu, za što je Savez stvorio pretpostavke. I tajnici bi trebali
biti profesionalci, ali ih treba educirati za taj posao, slično lovočuvarima.
Osposobljeni tajnici, lakše bi i bolje
rješavali brojne probleme s kojima
se susreću lovačke udruge.“ U tom
kontekstu, Marin se založio za informatizaciju i uvezivanje cjelokupnog
lovačkog sustava u Savezu, za što
bi, između ostalog, trebalo osmisliti
neki program koji bi koristile sve lovačke udruge. „Jedan od bitnih uvjeta za ostvarenje ovoga o čemu sam
govorio je povećanje lovačke članarine na minimalno 150 KM. Tako bi se
lakše i u roku plaćalo Savezu, a ostalo
bi i za vlastite projekte“, stav je Slavka
Marina u pogledu „vruće“ teme o visini lovačke članarine.
„Ispunjenjem ovih pretpostavki,
našu opstojnost nitko neće moći dovesti u pitanje, čak i ako bi to želio.
Krenuli smo jednim novim putem,
putem modernoga europskog lovstva, i ako uspijemo posložiti sve ove
kockice u mozaik, naš će Savez živjeti
i biti jamac opstojnosti svake svoje
članice“, završio je svoje izlaganje dopredsjednik Saveza, Slavko Marin.
O rovovskoj bitci koju vode u Središnjoj Bosni oko provedbe Zakona
o lovstvu, vrlo otvoreno progovorio
je Jako Čavara, predsjednik Županijskog vijeća za lovstvo Središnje
Bosne. „U Središnjoj Bosni, kad je riječ o provedbi Zakona, mi lovci smo
na margini. Nitko nas ništa ne pita,
poglavito vlast, kojoj i nije bitno čuti
našu riječ. Imamo kvalitetne kadrove
i svojim smo radom u ovih petnaest
godina zaslužili sudjelovati u svemu
tome. Nažalost, mi se i danas bavimo politikom, a da je proveden Zakon o lovstvu, bavili bismo se nekim
drugim, stručnim temama“, nezado-
5
IZ SAVEZA
voljan je Čavara, naglašavajući kako
od Skupštine Saveza očekuje da se
oštro očituje u pogledu potrebe da
se Zakon o lovstvu počne žurno i
cjelovito provoditi. Isto tako, Čavara
je izrazio očekivanje da Savez dade
punu potporu stavovima ŽVL-a Središnje Bosne u pogledu formiranja
posebnih lovišta i upravljanja njima.
O nešto boljoj situaciji oko provedbe Zakona o lovstvu u svome
društvu i u Posavskoj županiji, govorio je Dragan Guberac, zastupnik
iz Odžaka. „U Posavini smo utvrdili
granice lovišta, vrlo brzo ćemo ih
dati koncesionarima. Ali nije to išlo
lako, morali smo sami povlačiti poteze, vući za rukav odgovorne da
urade ono što im je zakonska obveza, nametati se. Da nismo tako radili,
vjerojatno bismo i mi danas bili u
sličnoj situaciji kao i drugi“, objašnjavao je Guberac način na koji su, kad
je riječ o lovištima, korak-dva ispred
nekih drugih.
Posebna su lovišta problem i u
ovoj županiji. „Moram reći, žao mi je
što to nismo riješili dok smo u Federalnom ministarstvu poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva imali ‘svoga’ čovjeka. U tom su ministarstvu
sada ljudi koji ne dijele naša mišljenja.
Imam informaciju da su lovački savezi otpali kao titulari posebnih lovišta i
da se vodi neka nova politika, u kojoj
nemamo svojih predstavnika. U studiji čija je izrada u tijeku, koliko znam,
ide se na ruku apetitima šumara na ta
posebna lovišta“, sa žaljenjem je konstatirao Guberac, i dodao: „Udruge
moramo financijski ojačati. Moramo
I po velikom odzivu, zastupnici su pokazali veliko zanimanje za ovu Skupštinu
Ilija Vrljić i Marinko Bošnjak,
lovac iz Uskoplja
imati snage i jasno reći svojim lovcima da se nikako ne može održati
sadašnja članarina od 100 KM. Argumenata za to je i previše.“
PRIHVAĆENA SVA IZVJEŠĆA
Rezimirajući raspravu, Darinko
Mihaljević je, između ostalog, zamolio predstavnike lovačkih udruga
s većinski hrvatskih prostora da pokušaju što manje opterećivati Savez
svojim problemima, a da se što više
pozornosti posveti problemima
udruga s prostora na kojima su Hrvati
manjina. Također, Mihaljević se složio
sa stavovima iz rasprave da lovočuvari i tajnici moraju biti profesionalci
i da se lovačka članarina mora povećati. „Lov je skup sport, i ne može se
6
njime baš svatko baviti“, stav je predsjednika Skupštine.
O točkama dnevnog reda koje su uslijedile, zanimljivo, nije bilo rasprave. Dakle, Financijsko izvješće Saveza za
2010. godinu i Izvješće Nadzornog odbora o materijalnofinancijskom poslovanju Saveza u 2010. godini, Program
rada Saveza za 2011. godinu te Financijski plan Saveza za
2011. godinu, zastupnici su jednoglasno prihvatili.
RADNA TIJELA SKUPŠTINE
Radno predsjedništvo: Darinko Mihaljević, Milan Andrijanić, Ivica Širić, Ivan Primorac i Joso Leovac
Verifikacijsko povjerenstvo: Ivo Zane, Mirko Lešić i
Josip Vekić
Zapisničar: Ivica Lučić
Ovjerovitelji zapisnika: Pavo Kosić i Tomislav Petrović
Izvješće Verifikacijskog povjerenstva: od 77 zastupnika iz 43 članice Saveza, Skupštini nazočno 60 zastupnika, iz 37 članica
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ SAVEZA
Ilija Vrljić, podnositelj Izvješća o radu Saveza na čijem je čelu
IZVJEŠĆE
O RADU LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
U 2010. GODINI (SAŽETAK)
PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU FBIH. Provedba ovog
zakona naša je težišna zadaća, izravno utječe na naš rad i često određuje naše planove i obveze. Tako je bilo i prethodne
godine, u kojoj smo poduzeli niz aktivnosti u stručnom, informativnom, edukacijskom i tehničkom smislu kako bismo
stvorili kvalitetne preduvjete za provedbu Zakona ... Pa ipak,
stanje je daleko od zadovoljavajućeg. Zabrinjava spoznaja
da smo sve aktivnosti oko provedbe Zakona inicirali i realizirali sami, a da su i ovaj put zakazala resorna županijska ministarstva, zbog kojih agonija Zakona o lovstvu traje već petu
godinu. Posljedice za lovstvo mogle bi biti nesagledive, jer
neprovedba Zakona izravno ugrožava postojeću organizaciju lovstva utemeljenu na lovačkim udrugama i savezima i
urušava postojeći sustav lovnoga gospodarenja. Lovišta su
otvorena za krivolov i devastaciju, a lovačke organizacije napada sindrom bezvlašća i osipanja članstva.
LOVNA EDUKACIJA. Početak godine obilježen je polaganjem lovočuvarskih ispita, upriličenih nakon provedene
izobrazbe na razini županijskih vijeća za lovstvo. Ispit je položilo 110 kandidata, čime su stvoreni zakonski preduvjeti
za kvalitetno i profesionalno obnašanje lovočuvarske službe ... Jedna od značajnijih aktivnosti je i sudjelovanje naših
predstavnika na međunarodnom seminaru za ocjenjivanja
lovačkih trofeja održanom u Sloveniji, i stjecanje licencije
međunarodnih eksperata za ocjenjivanje lovačkih trofeja ...
Ove godine kanimo provesti izobrazbu i polaganje ispita za
ocjenjivača lovačkih trofeja, za što smo već donijeli nastavni plan i program i nabavili određenu opremu ... Upriličili
smo posjet naših lovnika lovištu „Moslavina“ u Hrvatskoj,
što je početak planskog procesa njihove izobrazbe.
LOVNO IZDAVAŠTVO. Izdali smo 6 planiranih brojeva
Hoopa ... Tiskali smo lovački kalendar, formulare, diplome,
www.lovackisavez-hb.ba
uvjerenja, pohvale, odličja ... Pri kraju je zahtjevna izrada lovačkog priručnika, a u pripremi je publikacija
o lovno-turističkoj ponudi Saveza
i njegovih članica ... U povodu 20.
obljetnice Saveza, planiramo prigodnu monografiju ... Novu lovačku
iskaznicu već ima 7000 naših lovaca.
LOVNO STRELJAŠTVO. Prošle
godine, na razini Saveza, organizirana su dva streljačka natjecanja: Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom
streljaštvu u Mostaru i Prvenstvo
članica Saveza na Kupresu ... Inicirali
smo i djelomice financirali izgradnju
županijskih streljana i nabavku opreme, pa smo tako svake godine bogatiji za jednu novu streljanu.
AKTIVNOSTI NA DRŽAVNOJ I
MEĐUNARODNOJ RAZINI. Naš savez trenutačno predsjedava Savjetom lovačkih saveza BiH, čija je glavna aktivnost u proteklom razdoblju
dogovor oko zajedničkog obilježavanja obljetnice 85 godina organiziranog lovstva u BiH ... Međunarodna aktivnost Saveza ogledala se,
prvo, posjetom izaslanstva Saveza
međunarodnom sajmu lova u Brnu
(Češka), i drugo, sudjelovanjem na
Generalnoj skupštini Svjetske lovačke organizacije (CIC) u Dubrovniku
... Izaslanstvo Saveza sudjelovalo je
i na obilježavanju 85. obljetnice Hrvatskog lovačkog saveza u Zagrebu.
MATERIJALNO-FINANCIJSKO
POSLOVANJE. Savez je poslovao u
skladu sa zakonskim propisima i statutarnim odredbama, ostvarivši značajan višak prihoda nad rashodima.
Pozitivnom financijskom poslovanju
najviše je doprinijela financijska disciplina članica, ali i pomoć Federalnog
ministarstva turizma i zaštite okoliša
te Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
POTEŠKOĆE U RADU. Stanje u
sustavu i prilike na terenu osobito
su odraz neprovedbe Zakona o lovstvu od strane resornih županijskih
ministarstava, i u tom se pogledu
može govoriti o velikoj krizi lovstva
u FBiH. Stari zakon o lovstvu stavljen
je izvan snage a novi se ne provodi,
lovačke su udruge ostale bez lovišta, izgubile su pravo lova i lovnoga
gospodarenja, a lovišta su postala
ničijom zemljom, bez zakonitog korisnika. Pokušaji pojedinih ministara
i lovnih inspektora da privremenim,
kratkoročnim i ishitrenim rješenjima ugase požar, ne daju rezultate.
Naprotiv, samo odgađaju rješenje
problema, produljuju agoniju i kod
dobronamjernih lovaca izazivaju
sumnju u nesposobnost, politikanstvo, skrivene namjere i osobne
interese ... U ovakvom nam ozračju
prolazi i ova godina, i zato za nas
nema važnije zadaće od implementacije Zakona o lovstvu, ma koliko
on nekomu bio dobar ili loš.
SAVEZ DANAS. Lovački savez
Herceg Bosne danas je ugledna
građanska udruga s 43 članice i
oko 9000 aktivnih lovaca. U institucionalnom, organizacijskom, personalnom i stručnom smislu nezaobilazan je kreator svih procesa u
lovstvu na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini, i jednako tako,
dostojan promicatelj kulturnih, povijesnih i nacionalnih znamenitosti
hrvatskog lovca i čovjeka u BiH i
svijetu ... Na prošlogodišnjoj Skupštini Saveza izabrano je novo, ili
bolje reći potvrđeno staro vodstvo,
koje je dobilo povjerenje voditi
Savez u novom četverogodišnjem
mandatu. Uslijedilo je konstituiranje Upravnog odbora i imenovanje
radnih tijela Saveza. Tim je činom
okončan izborni proces, a Savez
je, ohrabren jednoglasnom potporom i povjerenjem, odlučnim i
čvrstim korakom ušao u novo poglavlje svoje budućnosti.
7
IZ SAVEZA
OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Domaljevčani
i više nego opravdali
ukazano povjerenje
Na prvo veće iznenađenje naišli smo već u Odžaku gdje smo ugledali veliki plakat čiji je
sadržaj najavljivao ovo natjecanje. Domaćini su, kako rekoše, takve plakate postavili u svim
općinama svoje županije. A drugo, još veće iznenađenje, doživjeli smo pri dolasku na novoizgrađenu streljanu u Domaljevcu. Sve što treba, na njoj je bilo uredno završeno
Vlado Bošnjak
T
reće po redu Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu – disciplina trap, održano
je 28. svibnja 2011. na strelištu „Kabiljuša“ u Grebenicama, strelištu LU
„Kuna“ iz Domaljevca. Na natjecanju
su sudjelovala 33 strijelca, svrstanih
u 9 momčadi. Ovaj put izostali su
strijelci iz Hercegovine i svoj su nedolazak pravdali drugim obvezama.
Ukoliko su neki od „glavnih“ strijelaca i bili spriječeni doći, vodstva
udruga mogla su poslati druge strijelce, vodeći se sloganom – važno je
sudjelovati. Posebice ovo vrijedi za
strijelce iz Širokog Brijega, Mostara
i Neuma, gdje je tradicija i kvaliteta
lovnoga streljaštva evidentna. Šteta
i zbog domaćina koji su organizaciju natjecanja digli na stupanj više u
odnosu na dosadašnja i u potpunosti opravdali ukazano im povjerenje
organizacije ovog natjecanja. I više
od toga. Domaljevački lovci uspjeli
su ovo natjecanje staviti, kao do-
8
gađaj, u prvu plan na razini općine,
pa i županije. Da je to tako uvjerili
smo se dolazeći u Domaljevac. Prolazeći kroz Odžak, pozornost nam
privuče veliki plakat na kojem je
bila silueta strijelca i najava prvenstva Saveza. Kako je Ivičina noga
malo jače pritisnula papučicu gasa,
nismo dobro vidjeli sve detalje na
plakatu. Komentirajući ovaj čin organizatora kao novi način propagiranja lovnoga streljaštva i samoga
lovstva, ponadasmo se da ćemo i u
Domaljevcu moći vidjeti isto. Tako je
i bilo. Domaćini nam rekoše da su,
u suradnji s Turističkom zajednicom
županije, osmislili i uradili ovaj plakat, postavili ga u svim općinama u
županiji i malo je koji prolaznik mogao proći a da ga ne zamijeti.
ŽAL ZBOG NEDOLASKA STRIJELACA
Drugo iznenađenje koje nas je
čekalo je novoizgrađena streljana.
Po dolasku u Domaljevac, dočekali
su nas predsjednik LU „Kuna“ Joso Leovac i tajnik Lovro Ivić,
uz čiju se pratnju uputismo na streljanu. Dočekaše nas poznata lica strijelaca koji su odrađivali trening. I odmah pitanje, stižu li strijelci iz Hercegovine, posebice iz Širokog. Kad
smo im dali malo nade za to, osjetili smo da im je žao, prije
svega zato što će izostati još jedno druženje starih prijatelja.
Marinko Oršolić Maćun reče nam da su im bili pripremili nezaboravan provod u Posavini i nadoknadu bar djelića
atmosfere koju su oni imali na natjecanju u Kupresu.
Na streljani susrećemo Marka Rošića Roleta kako sa
svojim suradnicima uređuje posljednje detalje. Sve su uradili. Bunker s amerikantrap strojem, nadstrešnica za strijelce i druga nadstrešnica za gledatelje. Sve novo i uredno
posloženo. Zemljište je kupljeno i u vlasništvu je udruge.
A Domaljevac je udruga sa samo 110 lovaca! Nakon treninga otišli smo obići novoizgrađeni lovački dom, uz koji
su također napravljeni dodatni sadržaji: natkriveno ognjište
oko kojeg može sjesti pola njihove udruge, ostava, drvarnica, a iza volijere za prihvat fazanske divljači. Ostali smo
iznenađeni s kojom voljom i odgovornošću članstvo ove
udruge radi i gradi. Još nešto što smo ovdje primijetili. Ni u
jednoj udruzi kao ovoj nije tako izražena suradnja lovaca s
općinskom i županijskom vlasti. Kako nam reče Joso: „Mi ne
čekamo njih da nas pitaju što nam treba već idemo k njima
sa svojim projektima, idejama i rezultati su više nego dobri.“
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ SAVEZA
NAJBOLJI, GOSTI IZ BABINE GREDE
Ugodno subotnje jutro nagovještavalo je još jedno
ugodno druženje. Na streljanu su pristizali strijelci. Iz Hrvatske su došli strijelci iz LU „Jastreb“ iz Babine Grede te iz LU
„Gaj“ iz Županje. Posavina je bila kompletna, a iz središnje
Bosne stigli su strijelci iz Kiseljaka.
U ime domaćina, nazočne je pozdravio Joso Leovac,
predsjednik LU „Kuna“. Izrazio je zadovoljstvo što je Savez
ovo natjecanje povjerio njima i zahvalnost svima onima
koji su pomogli da se ovo natjecanje može održati.
U ime Općine, skupu se obratio Mirko Abramović, zamjenik načelnika općine Domaljevac, ističući uspješnu suradnju lovaca s općinskim strukturama.
U ime Lovačkog saveza Herceg Bosne, organizatora natjecanja, pozdravne riječi uputio je dopredsjednik Saveza
Dragan Guberac. Zahvalio je domaćinima za uspješan rad,
ne samo na izgradnji streljane, nego i u drugim segmentima lovstva. Posebice je pozdravio strijelce iz Hrvatske, čijim
sudjelovanjem ovo natjecanje dobiva međunarodni karakter. Svim strijelcima poželio je dobar rezultat i natjecanje
proglasio otvorenim.
Pucale su se dvije serije po 15 golubova za momčadski
poredak, a prvih 6 strijelaca iz tog dijela natjecanja raspucavalo je još jednu seriju za pojedinačni poredak. U nedostatku Širokobriježana, vidjelo se da će glavnu riječ voditi
gosti iz Babine Grede. Na kraju je tako i bilo. Osvojili su
prvo mjesto sa 68 pogodaka (Ivan Bušnja, Stjepan Lončar, Tihomir Ramljak i Kristijan Katušić), drugi su bili domaćini s pogođenih 58 golubova (Slavko Iljazović, Željko
Pejić, Zoran Lukač i Mato Mijić), a za treće mjesto s pogođenih 49 golubova raspucavale su momčadi Kiseljaka,
Odžaka i Orašja. Na kraju su strijelci „Save“ imali najmirniju
ruku (Mato Oršolić, Martin Nedić, Marinko Dominković i
Marijan Marošević).
U završnu seriju za pojedinačni plasman plasirala su
se četverica gostiju iz Hrvatske te Zvonko Udovičić iz Kiseljaka i Slavko Iljazović iz Domaljevca. U dosta kvalitetnoj finalnoj seriji, prvo mjesto osvojio je Tihomir Ramljak,
drugi je bio Drago Mešanović, treći Ivan Bušnja i četvrti
Stjepan Lončar.
Pokale pobjednicima uručili su predsjednik „Kune“ Joso
Leovac i tajnik Lovačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić,
koji je, na kraju, zahvalio svim sudionicima i domaćinu na
odlično odrađenom natjecanju.
Natjecanje je prošlo bez ijedne pogreške ili predstavke. Žirijem natjecanja uspješno je rukovodio Đuro Oršolić,
član povjerenstva Saveza za lovno streljaštvo. I domaćini
su se pobrinuli da u gledateljstvu bude dobar štimung,
za što su se posebice založili „majstori“ na roštilju. Po završetku natjecanja, u restoranu „Central“ upriličen je ručak
za sve sudionike i brojne goste koje su domaćini pozvali. I
ovdje se vidjela tijesna veza između lovaca i predstavnika
vlasti. Za svaku pohvalu i primjer drugima kako treba raditi. Ivica u ime Saveza i Joso u ime domaćina uručili su prigodne zahvalnice pojedincima i institucijama za pomoć u
organiziranju ovoga natjecanja. Maćun se odnekud dočepa harmonike i poteče pjesma, veselje i pokoja kapljica uz
ukusno pripremljenu divljač i ostale specijalitete. Da nije
duga puta do Hercegovine, lijepo bi bilo opustiti se s ovakvim društvom.
Uz pozdrav, ostavljamo naše domaćine zadovoljne
što su ukazano povjerenje od strane Saveza odlično
odradili. A streljačka obitelj zakazuje ponovni susret početkom kolovoza u Kreševu, na prvenstvu Saveza u lovnom streljaštvu.
www.lovackisavez-hb.ba
Strijelci iz Babine Grede, pobjednici u momčadskoj konkurenciji
Finalisti u pojedinačnoj konkurenciji
Tihomir Ramljak i Ivica Lučić
Možda i budući pobjednik
9
LOVSTVO
STUDIJA RAZVOJ LOVSTVA
Divljač je obnovljivo državno dobro
kojim se mora trajno gospodariti
Cilj Studije je definirati politiku lovstva u FBiH, odrediti glavna dugoročna načela i ciljeve,
razraditi generalne smjernice za potrebe razvoja lovstva i trajnog gospodarenja divljači te
predložiti kratkoročne strateške mjere i aktivnosti s monitoringom (nadgledanjem/praćenjem) i evaluacijom (ocjenom)
Mr. Vlado Soldo
U
skladu sa Zakonom o šumama, Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva pokrenulo je proces izrade Šumarskog programa Federacije
BiH. Cilj programa je, sukladno preuzetim međunarodnim dogovorima
i obvezama, definirati opću politiku
šumarstva i politiku gospodarenja
divljači na području FBiH, orijentiranu u pravcu očuvanja i trajnog gospodarenja šumama uključujući očuvanje i unaprjeđenje biodiverziteta
u šumama i na šumskom zemljištu.
Šumarski program Federacije
sastojat će se iz općeg dijela, gdje
će biti određeni glavni ciljevi, načela i generalne smjernice za trajno
gospodarenje šumama u Federaciji,
i izvedbenog dijela, u kojem će biti
postavljeni i razrađeni ciljevi i određeni načini realizacije, uključujući i
financiranje, za njihovo ostvarivanje
u određenom roku.
Federalni ministar poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva je Rješenjem formirao Savjet za izradu Šumarskog programa FBiH. Zadatak Savjeta
je pripremati i provoditi sve aktivnosti
vezane za izradu Šumarskog programa Federacije BiH, prezentirati koncept i tematske cjeline, izraditi projektne zadatke za sve definirane studije,
izabrati eksperte ili timove, pregledati
i davati suglasnost na ekspertize,
objedinjavati i prezentirati materijale,
organizirati javne rasprave te voditi i
koordinirati cjelokupan rad na izradi
nacrta Šumarskog programa FBiH do
njegova usvajanja.
Šumarski program FBiH sastoji
se od 9 srodnih tematskih cjelina u
okviru kojih su sadržane 22 stručne
studije. U okviru tematske cjeline 5:
„Nedrvni šumski proizvodi i usluge“,
predviđena je izrada studije „Razvoj
10
lovstva“ (u daljnjem tekstu: Studija).
Izrada Studije povjerena je sarajevskoj konzultantskoj tvrtki CEPOS (Centar za podršku održivom
gospodarenju šumskim resursima),
a ekspertni tim zadužen za njezinu
izradu čine poznati i ugledni domaći i jedan međunarodni stručnjak za
lovstvo.
Cilj Studije je definirati politiku
lovstva u FBiH, odrediti glavna dugoročna načela i ciljeve, razraditi
generalne smjernice za potrebe
razvoja lovstva i trajnog gospodarenja divljači te predložiti kratkoročne
strateške mjere i aktivnosti s monitoringom i evaluacijom.
BiH, UGLAVNOM, KASNI
U poglavlju Studije o zakonodavstvu, zadatak je bio načiniti
analizu relevantnih međunarodnih
propisa i europskog zakonodavstva,
kao i relevantnog domaćeg zakonodavstva i razine njegove među-
sobne usklađenosti i usklađenosti s relevantnim međunarodnim propisima i europskim zakonodavstvom.
U analitičkom dijelu Studije, Konzultant je izvršio pregled i analizu sljedećih međunarodnih i domaćih propisa:
Konvencija o biološkoj raznolikosti („Sl. glasnik BiH“, broj
13/02); Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta
i prirodnih staništa - Bern 1979. („Sl. glasnik BiH“, broj 8/08);
CITES - Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune - Washington 1973. („Sl. glasnik
BiH“, broj 11/08); Smjernice o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (Habitats Directive); Regulativa Europske
unije o zaštiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine;
Direktiva o zaštiti divljih ptica (EC Birds directive) 79/409/
EEC; Zakon o zaštiti prirode („Sl. novine FBiH“, broj 33/03) i
Zakon o lovstvu („Sl. novine FBiH“, broj 4/06).
Iz rezultata provedenih analiza, može se zaključiti da
BiH nije ili je tek djelomično ispunila preuzete obveze iz
potpisanih konvencija.
Prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti, BiH je, između ostalog, bila dužna: (a) donijeti nacionalnu strategiju,
planove ili programe za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti ili u tu svrhu prirediti neke postojeće
strategije, planove ili programe, što još nije dovršeno, (b) s
aspekta lovstva, BiH je bila obvezna izdvojiti administrativna područja s očuvanim prirodnim uvjetima i kvalitetnim
Rasprava je poželjna za konačnu verziju Studije
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVSTVO
staništima u kojima se planski i racionalno gospodari, a
koja su istodobno pod odgovarajućom zaštitom institucija
sustava. Konvencija, također, obvezuje na uspostavu stalne
suradnju sa susjednim zemljama i zemljama u regiji o očuvanja i održivu korištenju biodiverziteta, što BiH nije učinila.
Bernska konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa, konvencija je koju je BiH također potpisala.
Prilikom potpisivanja BiH je mogla, ali nije izrazila nikakve
rezerve u pogledu izuzeća statusa zaštite vrsta nabrojanih
u Dodacima II i III, zbog čega joj predstoji obveza ispravka i
usuglašavanja aktualne zakonske regulative.
CITES - Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim
vrstama divlje flore i faune, potpisana je prije više od dvije
godine, ali njezine se odredbe u BiH ne primjenjuju.
Druge za lovstvo značajne međunarodni propise:
Smjernice o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore,
Regulativa Europske unije o zaštiti vrsta divlje faune i flore
reguliranjem trgovine, Direktiva o zaštiti divljih ptica, BiH još
nije ratificirala, a trebala bi što prije.
Nakon detaljne analize uočenih nedostataka, Konzultant je predložio mjere i aktivnosti koje su zemlje potpisnice dužne provesti. Izvršena je i analiza relevantnog
zakonodavstva F BiH u pogledu njegove međusobne
usklađenosti, i usklađenosti s međunarodnim konvencijama i drugim propisima europskog zakonodavstva, uočeni
su određeni propusti i dan je prijedlog mjera za njegovo
usklađivanje.
GOSPODARSKA POGLAVLJA
Upravljanje i gospodarenje lovištima. Cilj ovoga poglavlja je analizirati i procijeniti trenutačno stanje u oblasti
lovstva FBiH u pogledu upravljanja, kontrole i gospodarenja lovištima, dostignutog stupnja ustanovljenja i primijenjene metodologije za ustanovljenje lovišta, stanje katastra
lovišta te dostignuti stupanja razvoja i komercijalizacije lovnih usluga.
U analitičkom dijelu Studije, Konzultant je pregledao i
analizirao ustanovljenje, rajonizaciju i kategorizaciju lovi-
www.lovackisavez-hb.ba
šta; ustanovljenje katastra za lovišta;
izradu lovno-gospodarskih osnova;
upravljanje i inspekcijski nadzor u
lovištima.
Na osnovi rezultata prethodnih
analiza u pogledu trenutačnog korištenja i valjanosti planske regulative u gospodarenju lovištima, može
se zaključiti da se na prostoru FBiH
lovištima ne gospodari planski i da
nije dovršen postupak ustanovljena
i dodjele lovišta na gospodarenje, a
postojeći pravni okvir i metodologija za ustanovljenje lovišta dobra su
osnova za dovršenje procesa ustanovljenja lovišta.
U pogledu ustanovljenja i vođenja katastra lovišta, može se zaključiti da postojeći pravni okvir zadovoljava potrebe za vođenje ove
vrste podataka.
U propisanoj metodologiji za
izradu lovnogospodarskih osnova
utvrđeni su propusti, pa propisana
metodologija ne zadovoljava potrebe u potpunosti.
Rad Federalne i županijskih lovnih inspekcija onemogućen je zbog
nedovršenosti zakonskog procesa
ustanovljenja i dodjele lovišta na
gospodarenje.
Nakon analize propisa koji reguliraju upravljanje i inspekcijski nadzor u lovištima, može se konstatirati
da su Zakonom o lovstvu jasno propisane i razgraničene upravne i inspekcijske ovlasti između federalnih
i županijskih institucija.
Razvoj lovnog turizma. Cilj ovog
poglavlja je analizirati i procijeniti
trenutačno stanje lovnog turizma,
spoznati dostignuća u razvoja lovnog turizma u susjednim i nekim
europskim zemalja i predložiti plan
razvoja lovnog turizma u FBiH.
Konzultant je analizirao stupanj
razvoja, oblike i razinu zastupljenosti
lovnog turizma u FBiH, iskustva susjednih zemalja (posebno program
lovnog turizma Rumunjske, zemlje s
lovnim turizmom u ekspanziji), mogućnosti izrade katastra vrijednosti
lovišta prema kriterijima kvalitete
infrastrukture te procjenu ponude
za lovni turizam.
Iz pregleda i analiza, može se zaključiti da su stupanj razvoja, oblici
i razina zastupljenosti lovnog turizma u FBiH na vrlo niskom stupnju.
Lovni turizam prepušten je „crnom
tržištu“ i uglavnom se odvija na nelegalan način. Ne postoji strategija
razvoja lovnog turizma na razini BiH,
ni u FBiH.
Kontrolirani (umjetni) uzgoj
divljači. Cilj ovog poglavlja je analiza i procjena trenutačnog stupanj
razvoja kontroliranog uzgoja divljači
te uvid u međunarodna iskustva na
tom polju, što je Konzultant i učinio.
Zaključak: intenzitet i oblici zastupljenosti kontroliranog uzgoja
divljači u FBiH na vrlo su niskom
stupnju i znatno zaostaju za dostignućima iz susjednih zemalja i
zemalja EU. Postojeći kontrolirani
11
LOVSTVO
uzgoj divljači u FBiH odvija se spontano i samoinicijativno, bez planskih
i programskih ciljeva.
Konzultant je identificirao probleme i nedostatke u svakom od
ova tri poglavlja i preporučio mjere i
aktivnosti koje treba provesti u svakoj točki projektnog zadatka.
NACRT KLJUČNIH NAČELA
Program unaprjeđenja lovstva
u BiH mora poštovati (odnosno, sve
mjerodavne institucije to moraju
učiniti) propisane i prihvaćene međunarodne norme. Njih treba ugraditi u Zakon o lovstvu FBiH i u druge zakonom propisane odredbe,
od kojih je posebno bitno izdvojiti
odredbu iz članka 14. Zakona koja
kaže: „Zabranjeno je lovljenjem ili na
drugi način ugroziti opstanak bilo
koje vrste divljači u prirodi“.
U programu treba jasno naglasiti
značenje divljači kao obnovljiva državnog dobra kojim se mora trajno
gospodariti, s ciljem dostignuća i održavanja optimalne strukture i kapaciteta pojedinih populacija divljači.
Načelo integralnog pristupa.
Osiguranje zaštite divljih životinja
bitan je dio odgovornosti političara i svih drugih koji donose odluke
za buduće generacije. Ovaj se cilj
može postići integralnim upravljanjem prirodnim resursima.
Načelo transparentnosti. Lovstvo je društveno priznata, opravdana i korisna gospodarska djelatnost
u opsegu i na način koji: (1) ne dovodi u pitanje opstanak i reprodukciju
divljači i ekološku ravnotežu ekosustava, i (2) ne umanjuje sveukupne,
trajne koristi od lovišta i divljači. Korištenje lovišta i divljači koje ne ispunjava ove zahtjeve gubi pozitivne
atribute i pretvara se u retrogradni
proces devastiranja općeg dobra.
U vezi s tim, sve aktivnosti na korištenju lovišta i divljači trebaju biti
potpuno transparentne i kao takve
podvrgnute kritičkom sudu javnosti
ali i samoevaluaciji.
Načelo socijalne uključenosti.
Ljudske aktivnosti koje mijenjaju
način korištenja prostora i utječu
na divljač također su pod utjecajem
regulatornih i financijskih inicijativa
na različitim razinama. Politike koje
cijene ove faktore moraju biti uspostavljene na najprikladnijoj geografskoj razini, biti i ostati fleksibilne
da bi bile u mogućnosti prihvatiti i
uskladiti različite biološke, socijalne
i ekonomske uvjete i odgovarajući
12
način gospodarenja.
Načelo participacije. Podrazumijeva sudjelovanje javnosti i svih
zainteresiranih strana (državnih tijela, građana, civilnog društva, privatnog sektora i sl.) u procesu izrade i
usvajanja odgovarajućih strateških
planova iz oblasti lovstva.
Načelo cjeloživotnog obrazovanja. U skladu s ubrzanim tehničkotehnološkim razvojem, progresom
na svim poljima ljudskog djelovanja
i zahtjevima koji iz toga proizlaze,
nužno je u lovstvu što prije uspostaviti funkcionalan sustav formalnog
(edukacija kadrova) i neformalnog
(npr. usavršavanje vještina potrebnih na radnom mjestu) obrazovanja.
Načelo standardizacije. Heterogenost odgovornih subjekata i korisnika lovišta u FBiH (organizacija, kadrovi, pristup rješavanju problema,
mjere gospodarenja i sl.) nameće
potrebu određenog stupnja standardizacije. Način te standardizacije
ovisi o tijelima vlasti koja su, prema
Ustavu, i vlasnici ovoga obnovljivog
prirodnog resursa, odnosno lovišta i
divljači u njima. Predloženim mjerama postići će se da se sadašnje šarenilo u pogledu shvaćanja odredbi zakona i lovnoga gospodarenja
uopće, ujednači i standardizira.
ROGOVLJE SRNJAKA
Jedini organ
sposoban
Tomislav Mihaljević
NACRT CILJEVA AKCIJSKOG
I FINANCIJSKOG PLANA
Nakon uspostave ključnih načela kao strateškog okvira u kojem će
se implementirati izvršni dio Studije, Konzultant je predložio orijentaciju na šest strateških ciljeva: prihvaćanje i implementacija odredbi
međunarodnih konvencija; izmjene
i dopune Zakona o lovstvu; uspostava jedinstvene baze podataka
pri Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva;
zaštita, uzgoj i racionalno korištenje
divljači i lovišta; stalna edukacija kadrova na poslovima lovstva; licenciranje kadrova za izradu osnova, godišnjih planova i stručnih programa.
U sklopu svakog strateškog cilja
sadržano je više specifičnih ciljeva
za čiju su realizaciju predviđene i
navedene aktivnosti.
Javnu raspravu o studiji „Razvoj
lovstva“ Konzultant je upriličio 27.
svibnja 2011. u Odžaku.
Rasprava je protekla u tolerantnom ozračju, a primjedbe i prijedlozi većim su dijelom opravdani i
poslužit će Konzultantu za poboljšanje konačne verzije ove studije.
S
rnjaci redovito odbacuju rogovlje i izrasta im novo,
što se ne podudara s kalendarskom godinom. Kad se
srnjak oslobodi starog rogovlja, odmah mu počinju
rasti novo, koje se razvija zaštićeno kožnom, dlakavom navlakom koja se naziva runje, bast ili liko. Ispod te zaštite su
žile i žilice kroz koje cirkulira krv. Rogovlje doraste i okošta
do kraja ožujka ili u travnju. Kad je rogovlje pri kraju razvoja,
okoštalo i dok ga srnjak nosi, ostavlja njime različite tragove
na prostoru na kojem živi. Još prije nego što rogovlje okošta, srnjak se njime češe o stabla i grane, i to su prvi znaci,
kasnije izraženijeg, teritorijalnog ponašanja. Češanjem o
stabla ostaju ogrebotine i na samim rogovima. Kad meko
i hrskavično rogovlje okošta i runje se sasuši, srnjak osjeća
jak svrab te struganjem o stabla skida runje. Runje se skida
u iznutra vlažnim trakama koje se redovito skidaju od vrha
roga do ruže. Pri čišćenju, bijela kost rogova s vremenom
dobije karakterističnu tamniju boju koja nastaje od ostataka krvi i ostataka boje sa stabala. Kad već čisti rogove, srnjak
ujedno ostavlja i mirisne i vidljive oznake teritorija. Srnjak
ima ispred i između rogova mirisnu žlijezdu, koja je posebno aktivna u proljeće i ljeto. Udaranjem i češanjem rogova o stabla i drveće srnjak ostavlja mirisne tragove te tako
upozorava druge srnjake da on gospodari na tom teritoriju,
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVNA DIVLJAČ
u sisavaca
Rast rogovlja srnjaka odvija se ciklično i podijeljen je u nekoliko
faza: rast roga, okoštavanje roga,
skidanje čupe i odbacivanje roga
regenerirati se
uz tragove guljenja kore te kopanjem po zemlji papcima.
Ovo je posebno vidljiva i česta pojava u područjima s više
mužjaka.
FIZIOLOGIJA ROGOVLJA
Rožište je „prava živa“ kost i sastavni dio lubanje (čeone
kosti), obavijeno je pokosnicom i kožom. Osnova rožišta
može biti zametnuta pred sam porod ili neposredno nakon
njega, ali tek naknadno srastaju s čeonom kosti. Dok grana
roga raste, rožište mu je fiziološka osnova, a starenjem postaju deblja i niža (otpadanjem grana otkida se sloj rožišta)
te mijenjaju kut. Vršni dio rožišta se ne obnavlja u smislu
nadoknađivanja koštane tvari već zarasta kao rana nakon
odbacivanja grane. Na grani razlikujemo njezin bazalni dio,
koji naliježe na rožište i zove se prema tradicionalnoj lovnoj terminologiji vijenac-ruža. Rastući rog zbog vlastitog
krvotoka i bogate inervacije živcima u potpunosti se smatra zasebnim organom (jedini u sisavaca koji je sposoban
regenerirati se).
RAST ROGOVLJA
Rast rogovlja srnjaka odvija se ciklično i podijeljen je u
nekoliko faza:
- rast roga
- okoštavanje roga
- skidanje čupe
- odbacivanje roga.
Periodičnost ciklusa je pravilna i ovisi o fiziološkim i
ekološkim čimbenicima. Fiziološki čimbenici su genetska
osnova, hormoni i hormonima slične tvari, metaboliti, organi i tkiva te starost, a ekološki su čimbenici hrana, količina
svjetla, klima, utjecaj čovjeka te bolesti.
Rog nastaje iz hrskavičnog vezivnog tkiva njegovim bujanjem, prelaskom u hrskavicu te konačno okoštavanjem.
Rogovlje je po načinu rasta i sastavu potpuno istovjetno
cjevastim kostima. Presjekom se uočava kompaktno (tvrd
vanjski sloj) i spongiozno koštano tkivo (središnji sloj spužvasto šupljikavog izgleda - u rogu nema šupljine ispunjene koštanom srži).
Proces rasta kreće iz rožišta, a to novo izraslo tkivo zaštićeno je posebnom kožom - čupa, pokrivenom gustim
kratkim dlačicama. Čupa je protkana bogatom živčanom
mrežom (osjećaj veličine rogovlja), a na vršnom se dijelu
nalaze žlijezde čija izlučevina ima poseban miris. Čupa je,
zapravo, specijalizirana koža koja osigurava regeneraciju
rogova te odumire i skida se na koncu ciklusa. Po odbacivanju rogovlja, koža na vrhu rožišta počinje se povlačiti
centripetalno na rožište, tako da zacijeli svježu ranu nastalu
odvajanjem grane.
Prvi indikator rasta roga je bubrenje i mijenjanje boje
www.lovackisavez-hb.ba
kože na gornjem dijelu rožišta, dakle po završetku zacjeljivanja iz tog
tkiva kreće rast roga u visinu. Rast
potiče hormon rasta, a testosteron
ga prekida. Oblikovanje karakteristično za vrstu provodi centar za rast
rogovlja (parni centar), iz kojeg se
određenim ritmom i intenzitetom
odašilju impulsi putem živaca, što
dovodi do stvaranje koštane mase
izvan glavne grane roga, odnosno
formiranje parožaka. Rast roga kod
srnjaka traje oko 90 dana.
OKOŠTAVANJE ROGA
Okoštavanje novonastale hrskavice kreće od baze i unutrašnjosti
rogovlja, a završava na vrhovima.
Rog opskrbljuje dvostruki krvotok
- unutrašnji i vanjski (između pokosnice odnosno hrskavice rastuće
grane i čupe), koji su povezani kolateralama. Lučenje testosterona
započinje jačim intenzitetom tek u
posljednjoj trećini rasta rogovlja. Testosteron blokira djelovanje hormona rasta te pospješuje mineralizaciju. Višak minerala koji se stvori zbog
odumiranja kolaterala ne može se
u cijelosti nataložiti pa se ugrađuje
u vijenac i granu roga – ikričavost
roga. Krvne žile vanjskog krvotoka
ostavljaju svoj otisak na glavnoj grani, jer se proces mineralizacije odvija
oko njih. Proces mineralizacije traje
još petnaestak dana po završetku
rasta roga. Minerali potrebni za izgradnju rogovlja pristižu iz probavnog trakta (pojačana resorpcija), te
iz kostiju skeleta (rebra, kosti zdjelice, ekstremiteta).
Rogovlje u rastu čini 80 posto
proteina i 20 posto minerala, a okoštalo rogovlje ima 63 posto minerala
(22 posto kalcija, 11 posto fosfora).
nestajanjem krvotoka (napose vanjskog) počinje postupno odumiranje
kože basta te s vremenom postaje
strano tijelo koje iritira i tjera mužjaka
da je skine (skida se prvo s vrha rogovlja). Takvo očišćeno rogovlje naziva se i zrelo rogovlje, i to je prava živa
kost. Nakon toga ostaje dio kapilarnog krvotoka kroz koštanu srž kojim
je omogućena „hranidba rogovlja“,
ali to je nedostatno pa rogovlje ipak
počinje postupno odumirati, i to od
vrha prema bazi. Boja rogovlja posljedica je kemijskih reakcija između
krvi (hemoglobina), kisika, biljnih sokova (trijeslovina, tanina), genetskog
faktora te hrane kao faktora prirodne
fiziološke sredine.
Rog neposredno iznad rožišta
nikad ne odumire, jer bude odbačen
prije nego procesi odumiranja stignu do rožišta. U procesu odbacivanja intenzivno sudjeluju osteoklasti
(stimulira ih razina testosterona), koje
razgrađuju koštano tkivo pri čemu se
stvara demarkaciona crta – lomno
mjesto (lomna zona). Osteoklasti
prisutni u tom području intenzivnu razgradnju izvrše u nekoliko sati.
Razgradnja koštanog tkiva u procesu
odbacivanja roga može teći brže ili
sporije, ali u konačnici oba roga gotovo nikad ne otpadnu istodobno.
SKIDANJE ČUPE-BASTA
I ODBACIVANJE ROGA
Završetkom procesa mineralizacije te smanjenjem protoka krvi i
Tragovi češanja srnjaka rogovljem
13
LOVAČKI TROFEJI
OCJENJIVANJE I ČUVANJE LOVAČKIH TROFEJA
Trofej je slika lovca koji ga je stekao
Antun Džaja među trofejima
Antun Džaja-Bosanac
L
ovački su trofeji dermopreparati i dijelovi divljači koji lovcu ostaju trajnom uspomenom na lov i vrijeme provedeno
u prirodi, ali i kao dokaz o načinu
gospodarenja lovištem. Kult prema lovačkim trofejima datira od
vremena kad se čovjek počeo baviti lovom. Trofeji posebno počinju
dobivati na vrijednosti oko 1700.
godine, kad se u dvorcima feudalaca stvaraju zbirke od kojih su
neke sačuvane do danas, pogotovo u europskim zemljama s duljom
lovačkom tradicijom. Uglavnom,
lovačkim trofejima smatramo one
čija je vrijednost mjerljiva prema
ustaljenim međunarodnim normama: rogove jelena običnog, jelena
lopatara i jelena aksisa, rogove srnjaka, rogove divokozje divljači i
muflona, kljove divlje svinje, krzna
i lubanje medvjeda, vuka, risa, čaglja i divlje mačke, te lubanje lisice
i jazavca.
Cijeli dermopreparat divljači
nema mjerljivu vrijednost; kao takav, služi za dekoraciju i kao učilo u
kabinetima te kao eksponat u zoološkim i lovačkim muzejima. Izuzetak čine poprsja divokoza i muflona
kod kojih se u ocjenjivanju ne mjeri
težina i volumen rogova.
Godine 1969., u Češkoj, načinjena je formula za ocjenjivanje velikog
tetrijeba, ali nikad nije verificirana
od strane CIC-a.
14
IZLOŽBE POVEĆAVAJU ZANIMANJE
Poslije niza manjih izložbi, raste
interes za trofejistiku, što je bio poticaj za organiziranje međunarodne
izložbe u Beču 1910. god., kojoj su
prethodile izložbe u Budimpešti
1871. i 1884., u Berlinu 1895., 1896.
i 1897. te u Zagrebu 1899. godine.
Na spomenutoj bečkoj izložbi
bilo je 20.000 eksponata. Na ovoj
manifestaciji isticao se paviljon BiH
s velikim brojem vrijednih izložaka,
gdje je po krupnoći bio zapažen
dermopreparat velikog tetrijeba,
odstrjel lovca iz Jajca (M. Hadžiosmanović). Izložba je bila otvorena
pet i pol mjeseci, a pogledalo ju je
preko dva milijuna i sedamsto tisuća posjetitelja. Prvo hrvatsko društvo za gajenje lova i ribolova odbilo
je sudjelovati na njoj jer nije htjelo
izlagati zajedno s Mađarskom. Tada,
naime, još nisu postojale formule
za vrednovanje trofeja nego su se
trofeji ocjenjivali po procjeni žirija,
što nije uvijek bilo objektivno. Nagrade su iskazivane medaljama. Za
vrijeme te izložbe razgovaralo se o
stvaranju jedinstvenih formula za
ocjenjivanje trofeja, no ubrzo je počeo Prvi svjetski rat, te je ova ideja
ostala privremeno zaboravljenom.
Godine 1930. osnovan je Međunarodni savjet za lovstvo sa sjedištem u Parizu, u kome je od osnutka
članica bila Kraljevina Jugoslavija. U
Varšavi, 1934. godine, oformljena je
komisija od 24 člana iz 13 zemalja čiji je zadatak bio prijedlog jedinstvenih formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Ta
se komisija sastaje u Pragu 1937. godine i konačno donosi
pročišćene formule po kojima će se prvi put, iste te godine,
ocjenjivati trofeji na berlinskoj izložbi, na kojoj su izlagale 23
europske zemlje i više izlagača s ostalih kontinenata.
Moramo napomenuti da je u Sarajevu, 1937. god., pod
vodstvom Milana Kneževića, organizirana izložba čiji je cilj
bio prikupiti što više kvalitetnih trofeja i to predstaviti javnosti kao generalnu probu za sudjelovanje na berlinskoj
izložbi. Uz kvalitetne trofeje medvjeda, vuka, srnjaka, divlje
svinje i divokoze, Knežević je izložio i vlastite trofeje.
Od tada pa do danas, neke od formula su dopunjavane,
a kod nekih je povećan ili smanjen broj točaka za dobivanje
medalja. Zanimljivo, formula za ocjenu medvjeđeg krzna i
broj točaka za stjecanje medalja ostali su jednaki i danas,
a trofejna se vrijednost kod nekih primjeraka udvostručila.
Ako pogledamo kataloge lovačkih izložbi iz prošlog stoljeća, uočit ćemo da su visokovrijedni trofeji „teško“ prelazili
350 točaka i bili u samom vrhu trofejne vrijednosti medvjeđeg krzna.
GLAD ZA VIŠE TOČAKA
Sedamdesetih godina 19. stoljeća znatno se mijenja
tehnologija obrade trofeja i to novim rezom skidanja kože i
radom preparatora. Enormno povećanje trofejne vrijednosti počelo je u Rumunjskoj, a onda su ta iskustva prenesena u bivšu državu Jugoslaviju. Evo nekoliko pokazatelja za
odstrijeljene medvjede u Rumunjskoj i u nas. Godine 1971.,
na Svjetskoj izložbi u Budimpešti, najjači trofej medvjeda
ocijenjen je sa 398,55 točaka (lovac N. Ceausaseu). Iduća
izložba održana je u Bukureštu 1978. godine, gdje je krzno
medvjeda dostiglo nevjerojatnih 598,53 poena. Od visoko
rangirane 33 kože, bilo je izloženo samo 9 medvjeđih lubanja, vjerojatno iz razloga što su imale mali broj točaka u odnosu na divovska krzna kojima su pripadale (lovac N. Ceausaseu). Glad za velikim brojem točaka bila je nezaustavljiva
kod rumunjskog diktatora, tako da je na plovdivskoj izložbi
u Bugarskoj 1981. godine izložio čak 63 medvjeđa krzna, od
kojih je najjače bilo ocijenjeno sa 646,74 točke.
Najpozvaniji stručnjaci u svjetskoj trofejistici nisu ništa poduzeli da se zaustavi ovaj neprirodni rast u kojem
je glavnu ulogu odigrao preparatorski obrt, što smo i mi u
bivšoj državi prihvatili koristeći rad majstora u Sloveniji. U
Jugoslaviji smo pratili trend porasta trofejne vrijednosti, a
od budimpeštanske izložbe 1971. god., na kojoj smo izložili
naše najjače krzno – 377,90 točaka, napravili smo velik skok
te smo u Bukureštu izložili eksponat medvjeđeg krzna ocijenjen sa 532,86 točaka, i u Brnu 1985. god. – ocijenjen sa
582,03 točke. Istina, CIC je priznao samo trofejnu vrijednost
lubanje, čije se vrijednosti ne mogu povećavati. Osim toga,
u svim katalozima susrećemo ocjenjivanje krzna po čijim se
vrijednostima i danas u turističkom lovu naplaćuju trofeji.
Koliko mi je poznato, nijedan lovac do danas nije platio trofej medvjeda po ocjeni lubanje. Ubrzo, 1985. god., na izložbi u Brnu dolazi još veće iznenađenje: novi svjetski prvak
postigao je 687 točaka i kod neupućenih izazvao divljenje.
Jesu li to isti oni medvjedi koje smo prije 74 godine ocjeBroj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVAČKI TROFEJI
njivali po formuli CIC-a, koja je i danas nepromijenjena? Današnjim radom preparatora, krzno medvjeda starog samo
tri-četiri godine, stječe jednu od medalja. Osobno sam vidio da je umjetno povećanje medvjeđeg krzna dovelo do
tanjenja kože, ispadanja dlaka i konačnog propadanja (poznato mi je više od 20 uništenih trofeja u BiH, Sloveniji i RH).
Evo kako izgleda danas raspon za ocjenu „zlatnog“ medvjeda: 300 do 687 točaka. Nažalost, ovo nije pojava samo
u gospodarenju medvjedima, nego se već dugo vremena
primjenjuje u dobivanju vrhunskih trofeja primjenom različitih smjesa u hranidbi srneće divljači, jelenske divljači i
muflona. No o ovome će više reći netko tko je upoznat s
gospodarenjem ovom divljači. Svi turistički lovovi u odstrjelu medvjeda mogli bi postići jednak financijski učinak kad
bi se naplaćivala trofejna vrijednost lubanje. Možda je konačno vrijeme da se broj točaka za zlatnu medalju podigne
iznad 300 točaka, ali to može napraviti jedino CIC.
BRIGA O TROFEJIMA
Evo i nekoliko savjeta mladim lovcima oko uređenja i
očuvanja trofeja od štetnih čimbenika. Poslije lova, dobro
je napraviti nekoliko fotografija koje, uz trofej, ostaju trajnom uspomenom lovcu. Od krupne divljači, naši lovci najviše odstrjeljuju srneću, pa ćemo u nekoliko rečenica opisati mnogima već poznat postupak oko uređenja trofeja.
Poslije skidanja kože s glave, posebnu pozornost treba
posvetiti odstranjenju dijelova kože koja se nalazi ispod
ruža, jer ako to dobro ne očistimo, na zaostalim dlačicama
ubrzo moljci polažu jaja, odakle se šire na dermopreparate u lovačkoj sobi. Prije iskuhavanja lubanju ostavljamo
dan-dva u hladnoj vodi, koju više puta mijenjamo radi ispiranja krvi. Na lubanji možemo prije iskuhavanja napraviti pravilan rez preko sredine očne duplje ili je ostaviti cijelu. Moramo paziti na to da kod mlađih jedinki ne dođe do
prekuhavanja, što često dovodi do rastavljanja lubanje po
šavovima i otpadanja nosne kosti. Za vrijeme iskuhavanja,
kako ne bismo oštetili prirodnu boju, moramo paziti na
to da nam rog nije uronjen u vodu, uz povremenu kontrolu može li se meso odstranjivati. Za čišćenje koristimo
nož, žičane kukice i pincetu kojom vadimo komadiće hrskavice i sitaste kosti. Jačom iglom, s ruža i donjeg dijela rogova odstranjujemo ostatke kore drveća koji ostaju
poslije skidanja basta. Poslije ovih radnji, jakim mlazom
ispiremo lubanju od zaostalih komadića mesa hrskavice
i vezivnog tkiva i još je jednom kuhamo, kratko, 10-ak minuta, a uz dodatak deterdženta odstranjujemo zaostalu
mast. Zadnja faza uređenja roga je bijeljenje 30-postotnim peroksidom. Cijelu čelenku omotamo krpom ili gazom, natopimo peroksidom i ostavimo na suncu dok se
omotač potpuno ne osuši. Završne radove treba obavljati
u rukavicama i sa zaštitnim naočalama, jer svako prskanje
po tijelu izaziva jake opekline. Srneći trofej pričvršćujemo
vijcima sa stražnje strane trofejne daščice, ne s prednje jer
to narušava izgled trofeja. Sve ove radnje vrijede za uređenje trofeja jelena običnog, lopatara i aksisa. Obradu trofeja
šupljorožaca, muflona i divokoza obavljamo na isti način.
Ako želimo napraviti preparat poprsja divokoza i muflona,
pravimo rez kože iza plećke jer prekratko odrezana koža
ne daje lijep izgled trofeju. Kod šupljorožaca je obvezno
skidanje rogova i čišćenje unutrašnjosti tuljca. Posebnu pozornost treba posvetiti čišćenju rožišta od ljepljive
mase, koja, ako nije u potpunosti odstranjena, uzrokuje
ubrzan proces raspadanja. Posljednjih godina znatno se
povećao broj divljih svinja i sve je više lovaca koji stječu
www.lovackisavez-hb.ba
ovaj trofej. Obrada trofeja divlje
svinje počinje rezom na gornjoj
vilici, između trećeg i četvrtog
pretkutnjaka, a na donjoj čeljusti
iza drugog kutnjaka. Otkuhavanje
traje sve dok se sjekači i brusači ne
počnu klimati u ležištu. Kod starijih
veprova sjekači se lakše vade nego
kod mlađih primjeraka, pa često
moramo rezati dio vilice da ih izvadimo. Izvađene kljove očistimo od
pulpe (unutarnjeg sadržaja zuba).
Sjekače i brusače punimo ljepilom
za drvo ili parafinom.
Možemo i sami urediti lubanju
medvjeda, vuka i ostale divljači od
koje nam ostaje lubanja kao vrijedan trofej. Postupak je jednak kao i
kod opisanih trofeja, samo što kod
lubanje medvjeda i vuka trebamo
izvaditi zube, očistiti njihovo ležište
i ponovno ih vratiti i učvrstiti ljepilom, uz prethodno izbjeljivanje. Ako
želimo imati dermopreparate u svojoj zbirci, tada se moramo obratiti
preparatoru koji će nam napraviti
divljač u pozi koju želimo. Bitno je
samo materijal što prije predati profesionalnom majstoru, a ako nismo
u mogućnosti to obaviti odmah
po odstrjelu, tada je nužno divljači
izvaditi utrobu, ohladiti je (divljač) i
pohraniti u zamrzivač.
Rad preparatora
Rad preparatora veoma je zahtjevan i složen posao. Iziskuje
mnogo znanja i strpljenja. Nekada
su majstori ove struke imali daleko
teži posao nego danas. Morali su
oblikovati tijelo divljači od drvene
vune, žice, gipsa i ostalog materijala, što je uzimalo mnogo vremena.
Danas je dio preparatorskog posla
lakši jer se prema mjerama životinja
nabavljaju gotova tijela od sintetičkih masa na koja se, uz manju doradu, navlače kože dlakave i pernate
divljači. U prošlosti su preparati bili
dugovječniji, jer su se za konzerviranje koristili arsenski spojevi – otrovi
koji su učinkovito štitili eksponate
od štetnih insekata (savjet lovcima:
teško stečeni trofej nemojte davati
priučenim amaterima preparatorima, jer ćete često biti nezadovoljni
njegovim izgledom i trajnošću).
Štetni čimbenici
Osim rada preparatora, trofeji
se moraju i održavati, jer su izloženi
prašini, vlazi, visokoj temperaturi,
insektima i duhanskom dimu. Dobro održavani trofeji, u lovačkim
muzejima traju stoljećima. Tko želi
imati svoju lovačku sobu, mora
voditi računa o navedenim čimbenicima. U protivnom, trofeji će, za
nekoliko godina, izgubiti sjaj i biti
uništeni.
Održavanje trofeja
Prašinu s trofeja potrebno je skinuti barem jednom mjesečno, poglavito s dermopreparata. Prostorija u kojoj držimo trofeje mora biti
suha, svijetla, s normalnom sobnom
temperaturom, u njoj se ne puši.
Vlaga pogoduje razvoju gljivica i plijesni, što negativno djeluje na krzna
medvjeda, vuka i ostalih trofeja. Od
štetnih insekata, navest ćemo nekoliko moljaca: sukneni moljac, krzneni moljac, kožni moljac i muzejska
gagrica. Larve ovih štetnika hrane se
perjem, kožom, dlakom i noktima.
Štetne insekte s krzna uklanjamočešćim prelaženjem štapićem, čime
skidamo jajašca koja nisu ljepljiva.
Preporuča se istresanje i vjetrenje
koža na suncu. Mračne prostorije pogoduju razmnožavanju ovih
štetnika. Danas imamo niz insekticida u obliku spreja koji uspješno
uništavaju moljce. U posljednje se
vrijeme mogu nabaviti ljepljivi listovi s mirisom koji privlače isključivo
moljce, na kojima ostaju zalijepljeni.
Trofej divlje svinje – kljove – traže
poseban tretman u održavanju, iako
im je unutrašnjost ispunjena. Često
pucaju po dužini, osobito sjekači.
Brusači su otporniji na promjene
temperature i smanjenje vlage. Prostorije s centralnim grijanjem štetno
djeluju ukoliko je sobna temperatura iznad 22 stupnja jer smanjuju
vlažnost. Da bismo zaštitili ovaj trofej, dva puta godišnje pramazujemo
ga tankim slojem najobičnije kreme
za ruke ili maslinovim uljem. Pričvršćivanje kljova na trofejne daščice
vršimo lijepljenjem na male komadiće filca ili kože, da zub pri promjenama temperature i vlage može
„raditi“. Postoje metalne obujmice
koje omogućavaju minimalno pomicanje sjekača i brusača. Pogrešno je pričvršćivati trofeje vijcima sa
stražnje strane daščice. Ovaj trofej
nastojmo postavljati na zid, do dva
metra visine, jer se na većim visinama povećava temperatura u prostoriji. Lovačka soba treba biti svjetlija,
s umjerenom temperaturom i vlagom, u kojoj se ne puši.
I na kraju, stari su lovci govorili –
trofej je slika lovca koji ga je stekao.
15
LOVNA DIVLJAČ
JAZAVAC (Meles meles)
Divljač jazbina i rupa,
sumraka i mraka
Najhladnije zimsko razdoblje jazavac provodi u
snu, u sigurnosti jazbine. Nije, međutim, „pravi
spavač“ jer katkad, kad su sunčani i relativno topli
zimski dani, izlazi iz jazbine i traži vodu. Izvrstan je
kopač. Prednje noge s jakim pandžama služe mu
za kopanje, a stražnje za oslonac i izbacivanje iskopane zemlje i kamenja. Materijal izbacuje gurajući
ga i tijelom na površinu, krećući se unatraške
Mr. sc. Ivan Jurić
KLASIFIKACIJA I BROJNOST.
Jazavac se ubraja u nadred zvijeri
(Ferae), red mesoždera (Carnivora),
potporodicu kune (Mustelinae), rod
jazavac (Meles), a vrsta je jazavac
obični (Meles meles). Različite vrste
dijele se na prave i neprave jazavce,
a rasprostranjene su diljem svijeta.
Vrsta koja obitava u našim staništima spada, s još osam drugih vrsta,
u tzv. prave jazavce. Osim u našim
i većini europskih staništa, s iznimkom zapadnog i sjevernog dijela
Skandinavije, Islanda, Sicilije, Sardinije i Cipra, obitava i u sjevernim
Najčešći lov je s
psima jamarima
(terijeri i jazavčari), ponekad praćen
iskopavanjem. Psi
moraju biti jaki i
dobro obučeni, jer
su jazavci jači i
opasniji protivnik
od npr. lisice. Najbolje vrijeme za lov
s jamarima je pozna
jesen, kad se jazavci
već uvlače u brlog
16
područjima Azije. Naša je autohtona divljač i nalazimo ga u svim
staništima, i u nizinama i riječnim
dolinama, i u brdsko-planinskim
područjima. Ubrajamo ga u sitnu
lovnu divljač.
IZGLED I GRAĐA TIJELA. Dugačak je 60 do 70 cm, a visok 30 cm.
Rep mu doseže 20 cm. Prosječno je
težak 10 do15 kg, a izrazito krupni
primjerci mogu težiti i više od 15 kg.
Dlaka mu je po leđima sivocrna, a
glava mu je bijela s dvije crne pruge
što se pružaju od usta preko očiju i
čela sve do iza tjemena. Prsa, noge
i trbuh su crni. Prednje su mu noge
bolje razvijene i snažnije od stražnjih i imaju jake i duge nokte. Raspored i građa mišića prednjih nogu
prilagođeni su kopanju. Tijelo mu je
zbijeno i snažno, prilagođeno životu
pod zemljom. Ima malene uši i oči,
noge su mu kratke i snažne. Dugim i
povijenim noktima ostavlja otisak u
tragu. Pod repom ima veliku mirisnu
perianalnu žlijezdu, koja obilno luči
sekret tipična i prodorna mirisa. Vizualno je teško razlikovati mužjaka
od ženke.
1/1, P 4/4, M ½. Budući da tijekom godine sprema potkožne masne zalihe, kako bi lakše prezimio, jazavac ne dovlači
i ne sprema u svoju jamu hranu za zimu. Dobro se prilagođava ljudskoj djelatnosti.
RAZMNOŽAVANJE. Pari se jednom godišnje, od travnja do kolovoza. Ako nakon toga preostane neoparenih ili
neoplođenih ženki, one se ponovno pare tijekom jeseni.
Embriotenija je redovita, nose 7-8 mjeseci. Mladi dolaze na
svijet od siječnja do travnja. Ženka okoti 3-5 mladih, koji su
prvih 28-35 dana slijepi. Ima 6 sisa i mladi sišu 8 tjedana.
Spolno dozriju s 20 do 24 mjeseca. Žive kao samotnjaci do
vremena parenja, kad pronalaze ženke i s njima se zavlače
u jazbine. Životni im je vijek do 15 godina.
PREHRANA. Svežder je i hranu
traži uglavnom njuhom u sumrak i
noću. Hrani se šumskim plodovima,
gomoljima, kukuruzom, voćem, jajima, kukcima, puževima te sitnom
divljači koju može svladati. Čini štete u poljodjelstvu i u lovnom gospodarenju (sitna divljač, jaja). Ima 38
zuba, a zubna formula glasi: I 3/3, C
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVNA DIVLJAČ
STANIŠTE. Iako ga nalazimo u velikoj većini naših staništa, jazavac ipak nije neprobirljiv. Naime, u ravničarskim
područjima za gradnju nastambe bira suho i ocjedito tlo,
koje nije izloženo poplavama. U brdskom području nastoji
odabrati osojne padine hrastove, grabove, bukove ili miješane šume, ali ne daleko od obradivih površina. Jazavac je
izrazito teritorijalna životinja, što znači da redovito obilazi i
brani svoje stanište. S njega se seli samo u nuždi, tj. zbog
nedostatka hrane, uznemirivanja i prevelike brojnosti. Hoda
cijelim stopalom poput medvjeda i čovjeka te se ubraja u
stopalohodne životinje. Uzevši u obzir njegovu veličinu,
www.lovackisavez-hb.ba
može se reći da su izvrsni i vrlo brzi
kopači. Osim jazbina, kopaju tunele
i u potrazi za hranom, a i kad su u
opasnosti, ako ne mogu pobjeći.
Tako nastoje izbjeći susrete s neprijateljem, a ako to ne uspiju, brane
se silovito. Vrlo su dobro opremljeni
dugim i oštrim očnjacima i pandžama kao oružjem te istodobno zaštićeni dugom i grubom čekinjastom
dlakom kao oklopom. Parenje, okot
i odgoj mladih odvijaju se u jazbini.
tralno smješteni prostrano udobni
„kotao“. On je obično 1,5-2 m ispod
zemlje. U njemu često bude 5-12
jazavaca, odnosno u proljeće se
nađu i tri generacije. Ovaj prostor
je nastrt mekom prostirkom, pretežno suhim lišćem, mahovinom i
slično, ovisno od tome što jazavac
uspije naći u blizini. S prvim mrazevima jazavac zatvara ulaze u jazbinu
iznutra, ostavljajući samo otvore za
provjetravanje.
ŽIVOTNI PROSTOR I NAČIN ŽIVOTA. Životni prostor jazavca različite je veličine, ali pretežno mu je promjer oko 5 km. Jazbina je najčešće
u središtu njegove prehrambene i
životne površine. Svoj teritorij jazavac obilježava tako da uz granice
područja kopa plitke jamice i u njih
odlaže izmet. Tako odloži više od 90
posto svog izmeta, a s njim i sekret
analnih (podrepnih) žlijezda, kako
bi uljezi što prije osjetili da su na tuđem teritoriju. To čini krajem jeseni,
prije povlačenja na zimski san i u
proljeće nakon prestanka. Proljetno obilježavanje granica, osim što
treba obraniti izvore hrane koji su u
obilježenom prostoru, služi i obrani
ženke odabrane za proljetno parenje od drugih mužjaka. Jazavac je
životinja sumraka i mraka. To znači
da dan provodi u jazbini i izlazi iz nje
tek u sumrak. Vrhunac je aktivnosti
u ranim večernjim i ranim jutarnjim
satima. Najhladnije zimsko razdoblje provodi u snu u sigurnosti jazbine. Jazavac, međutim, nije „pravi
spavač“ jer katkad, kad su sunčani
i relativno topli zimski dani, izlazi iz
jazbine i traži vodu. Jazbine su obično na rubovima šume, a u brdovitim predjelima na toplim južnim
ekspozicijama. Izbjegava močvarna tla i mjesta s visokom razinom
podzemnih voda, a i vododerine.
Jazavac je izvrstan kopač. Prednje
noge s jakim pandžama služe mu
za kopanje, a stražnje za oslonac i
izbacivanje iskopane zemlje i kamenja. Materijal izbacuje gurajući ga i
tijelom na površinu, krećući se unatraške. Sam ulaz u jazbinu ima oblik
lijevka i što se jazbinom više koristi,
taj je lijevak širi. Od ulaza u raznim
smjerovima idu primjetno utabane
staze kojima se stalno koristi. Obitava u jazbinama ili umreženim tunelima promjera 30 cm i koji imaju više
ulaza-izlaza, ventilacijskih otvora i
prostor za podizanje i boravak mladunaca. Glavni je dio jazbine cen-
PRIRODNI NEPRIJATELJI. S obzirom na prostor u kojem obitava jazavac ima razmjerno malo prirodnih
neprijatelja. Najveća opasnost mu
prijeti od vuka, risa i lutajućih pasa.
Za mladunce je opasan orao a često
i lisica. Velika smrtnost mladih (25
posto) nastaje zbog hladnoće i vlage. Podložan je zarazi bjesnila, koju
dobiva od svog čestog sustanara,
lisice. U naseljenim područjima najviše stradava od prometa.
LOV. Lovi se čekanjem ili jamarenjem. Lov na ovu divljač iziskuje dugotrajno i podrobno promatranje
terena. Koristi se metoda prikradanja te dočeka kod jazbine ili na polju. Najčešći lov je s psima jamarima
(terijeri i jazavčari), ponekad praćen
iskopavanjem. Psi moraju biti jaki
i dobro obučeni, jer su jazavci jači
i opasniji protivnik od npr. lisice.
Najbolje vrijeme za lov s jamarima
je pozna jesen, kad se jazavci već
uvlače u brlog. Tada je lakše utvrditi
je li jazbina naseljena. U jazbinu treba puštati samo jednog iskusnog
psa, jer kad više pasa radi istodobno
smetaju jedni drugima. Iskopavanje
jazavca je zanimljivo. Lovnik prati,
priljubivši uho pri zemlji odakle se
čuje stalni lavež psa, na tom mjestu
počine kopati rov vertikalno u odnosu na hodnik jazbine. Događa se
često da se, dok kopamo, životinje
u jazbini pomaknu, a onda čekamo
novi pouzdan znak da bismo ponovno otpočeli rad. Kad rovom dospijemo do psa, kopamo oprezno i
pažljivo i izvlačimo psa i zatvaramo
lopatom otvor. Istjerujemo jazavca
iz jazbine s pomoću hvataljki i vršimo odstrjel. Meso jazavca je jestivo,
ukusom podsjeća na svinjsko. Prije
upotrebe mora se obvezno pregledati da nema slučajno trihinelu.
Salo jazavca se ranije koristilo kao lijek. Osnovni trofeji su lubanja i koža
i ocjenjuju se po međunarodnim
standardima.
17
IZ ŽVL-a
ŽUPANIJSKO VIJEĆE ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE
Prijedlog lovišta –
zadaća novoga stručnog povjerenstva
Do potpune primjene Zakona o lovstvu FBiH, na području Županije Središnja Bosna lovne
aktivnosti treba omogućiti na temelju privremenih godišnjih planova gospodarenja i uz sporazum lovačkih društava, kao i lani
Dobroslav Vrdoljak
J
ajce je ponovno, 31. svibnja, bilo
domaćinom sjednice Županijskog vijeća za lovstvo Središnje
Bosne. Predsjednici lovačkih društava, osim Tadije Šugića, predsjednika
društva iz Dobretića, okupili su se
na Plivskim jezerima, a Jajčani su se
opet pokazali sjajnim domaćinima.
Sjednicu je vodio predsjednik
Vijeća Jako Čavara, a nazočio joj je i
dopredsjednik Saveza, Slavko Marin.
Dnevnim je redom dominirala problematika godišnjih planova
gospodarenja za 2011./2012. i dobivanja suglasnosti od strane mjerodavnog ministarstva.
Većina problema identična je
svim društvima i sve ih zaista boli što
se ovoliko odugovlači s provedbom
Zakona o lovstvu. Društva koja gravitiraju Vranici strahuju i ne slažu se s
prijedlogom o formiranju posebnog
lovišta na Vranici. Ima primjedbi i na
rad inspekcijske službe. Inspektori,
naime, iz Zakona o lovstvu uzimaju
samo neke dijelove i to nadziru. Primjerice, pokreću postupke protiv
društava koja nemaju uposlene školovane lovočuvare (članak 75. Zakona o lovstvu FBiH). Treba tu više fleksibilnosti, jer su lovačka društva još u
„praznom prostoru“, ne znaju kojim
lovištem gospodare, ne mogu planirati djelatnost i udovoljiti odredbama Zakona, a njih je zaista mnogo. I
treba ih biti, ali društvima treba vrijeme za provesti to. Lovci pozdravljaju
odluku Ministarstva koja se tiče prihvaćanja sporazuma o zajedničkom
korištenju lovišta, ali bi bili sretniji da
se ubrza primjena Zakona o lovstvu
u cjelini, a ne samo nekih njegovih
dijelova.
Nakon dvosatne rasprave, usvojeni su sljedeći zaključci:
Prvo, Županijsko vijeće potvrđuje svoja prethodna stajališta
da je potrebno na razini Župani-
18
Zasjedanje u znaku problematike godišnjih planova gospodarenja lovištima
je pokrenuti sve aktivnosti na što
žurnijoj primjeni Zakona o lovstvu
FBiH u punom kapacitetu. Kao prioritet, ističe se utemeljenje novoga
stručnog povjerenstva (Pravilnik o
načinu određivanja i obilježavanja
granica lovišta i postupku osnivanja
lovišta u FBiH, čl. 2.) za pripremu prijedloga lovišta na području Županije. U povjerenstvo treba uključiti
predstavnike svih lovačkih društava
s područja županije. Uime ovoga Vijeća, u sastav povjerenstva predloženi su Jako Čavara, dipl. ing. šumarstva, i Marko Bilandžija, predsjednik
LD „Kuna“ iz Jajca.
Drugo, do potpune primjene
Zakona o lovstvu, na području Županije Središnja Bosna omogućiti
lov na temelju privremenih godišnjih planova gospodarenja, uz sporazum lovačkih društava, kao i za
proteklu lovnu godinu.
Treće, lovačka društva utemelje-
na nakon stupanja na snagu Zakona o lovstvu, ne uključivati
u sporazume o implementaciji privremenih godišnjih planova gospodarenja.
Četvrto, Županijskom je vijeću i dalje neprihvatljivo
osnivanje posebnog lovišta „Kruščica“. Ovu problematiku
treba ponovno razmotriti i u to uključiti mjerodavno federalno ministarstvo, a konačnu odluku donijeti na županijskoj Vladi.
Peto, podržava se uspostava profesionalne lovočuvarske službe (Zakon o lovstvu FBiH, čanak 75.), ali se drži da
lovačkim društvima treba ostaviti vremena (dvije godine)
kako bi kvalitetno organizirala profesionalnu lovočuvarsku
službu. Jer, inzistiranjem na djelomičnoj primjeni Zakona o
lovstvu, lovačka su društva zakinuta. Do potpune primjene
navedenog članka Zakona, pitanje lovočuvarske službe treba rješavati privremenim mjerama (ugovori o djelu, volonteri s položenim lovočuvarskim ispitom, itd.).
U nastavku sjednice, predsjednik je upoznao članove
Županijskog vijeća s terminom Skupština Lovačkog saveza
Herceg Bosne i njihovim obvezama u vezi s njom. Zamolio je također i da se redovitije podmiruju obveze prema
Savezu.
Sljedeća sjednica Županijskog vijeća bit će pred početak otvorenja lovne sezone na nisku divljač.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LD „Sokol“, Seonjaci: JEDNO OD ČETIRIJU U DISTRIKTU BRČKO
Suživot i dogovor,
bez zakona o lovstvu
Lovište je lijepo i bogato, a kako se nije provela koncesija i kako u Distriktu nema zakona o
lovstvu, koriste ga i održavaju međusobnim dogovorom ovdašnjih lovačkih udruga. Žele,
naravno, imati svoje lovište, u koje će ulagati i u kojem će moći uživati na lovački način
Članovi Predsjedništva LD “Sokol”
Dobroslav Vrdoljak
O
dabrah, bolje reći imah sreće pronaći jedan lijep i
topao dan sredinom svibnja i zaputih se u sjeverni
dio BiH, u Distrikt Brčko, posjetiti tamošnje LD „Sokol“, članicu Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Osim LD „Sokol“, iz Distrikta Brčko u Lovačkom savezu
Herceg Bosne je i nedavno nastalo LD „Jarebica“ Štrebci, o
kojem je u Hoopu bilo riječi prošle godine, a tu su još dva
lovačka društva, bošnjačko i srpsko, pa svi skupa, u skladu
s postojećim zakonima, gospodare lovačkim potencijalom
ovoga kraja.
LD „Sokol“ utemeljeno je 30. rujna 1995. godine. Predsjednik mu je bio pokojni Petar Mićanović, a tajnik Niko
Novaković, s kojim sam se imao čast vidjeti nakon desetak godina od moga posljednjeg dolaska u ovo društvo.
Sad je predsjednik Društva Tomo Hrgovčić, a tajnik Nikica
Ždravac. S njima sam se dogovorio naći u Seonjacima oko
10 sati i popiti kavicu, a ostalo – kako domaćini odluče.
ri Mato Amidžić i Piljo Anđič, tajnik
Nikica Ždravac te Juro Petrić. „Službeni“ razgovor počeo je pitanjem,
kako se snalaze s obzirom na činjenicu da su im se odcijepili Štrepci pa
sada imaju manje članstva i lovne
površine. Odgovoriše kako su i sada
vrlo bogati lovnom površinom, jer
zajedno sa Štrepcima imaju oko
37.000 hektara, što nije malo, poglavito u usporedbi s lovačkim društvima Središnje Bosne. Organizirani su
u 8 sekcija: Dubrave, Donja Skakava,
Ulice, Gorice – Donji Rahić, Krepšić,
Vitanovići, Lipovac – Ulović i Bukvik.
Članstvo im se od osnutka do danas
udvostručilo, pa sada imaju 240 članova, od kojih je 30 počasnih.
Lovište im nadziru, brinu se o
divljači i suzbijaju krivolov dvojica
lovočuvara, angažiranih po ugovoru o djelu, pa troškove lovočuvarske službe nekako mogu podnijeti.
Lovište im je lijepo, a koriste ga i
održavaju međusobnim dogovorom triju strana. Slično je i kod lovačkih društava u Središnjoj Bosni,
odnosno svugdje gdje ima više lovačkih društava na području jedne
općine, jer se nije provela koncesija. U tom pogledu nemaju posebnih problema, osim povremenih
upada lovokradica, odnosno ljudi
Lovački dom Jakovice
BEZ ZAKONA O LOVSTVU
Našem susretu u Seonjacima bili su nazočni lovočuva-
www.lovackisavez-hb.ba
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
Među lovačkim psima, mahom ptičarima, ovdje dominiraju njemački oštrodlaki ptičari. Dobri su im, kako kažu, u
barama i na mokrim terenima.
Kinoloških sudaca nemaju, a nemaju ni nekog posebno zaduženog za razvoj kinologije u Društvu. Uglavnom
se oslanjaju na usluge kinoloških udruga iz Domaljevca i
Orašja, s kojima izuzetno dobro surađuju. Pripremaju, ipak,
neke mlađe lovce da se osposobe za kinološke suce i da
preuzmu brigu za razvoj kinologije u njihovoj sredini.
Streljanu također nemaju, ali im ekipa strijelaca sudjeluje na streljačkim manifestacijama i uspješno predstavlja
svoje društvo. O streljaštvu se najviše brine Tomo Anđelović. Kad se provede koncesija i kad budu znali što je njihovo i čime gospodare, nadaju se da će tada izgraditi i svoju
streljanu. Za sada idu na treninge u Orašje i Domaljevac,
odnosno oslanjaju se na pomoć susjednih društava, slično
kao i u kinologiji.
Hranilica kukuruzom, po ideji J. Petrića
koji uvijek „love u mutnom“.
Društva susjedna LD „Sokol“ su:
„Jelen“ iz Gradačca, „Lane“ iz Gornjeg
Rahića, „Prepelica“ iz Pelagićeva, „Viktorija“ iz Lončara, „Fazan“ iz Brčkog i
„Majevica“ iz Srebrenika. Odnosi s njima su dobri, nema većih problema.
S obzirom na to da Distrikt Brčko
nema zakona o lovstvu, snalaze se
kako kad i kako gdje, odnosno tu i
tamo se koriste zakoni Republike
Srpske i Federacije BiH, kako im kad
odgovara.
i poslije rata na ovim područjima.
Na ovdašnjoj divljači posljednjih
godina nije primijećena nikakva bolest, osim nekolicine bijesnih lisica.
Fazansku divljač osvježuju i povećavaju joj brojnost unosom novih jata
iz obližnjih fazanerija. Izuzev za divlju svinju, ovdje nema uzgajališta za
neku drugu divljač. Nisu se odlučili ni
za stalnu zabranu lova neke divljači,
niti imaju potrebe za tim. Isto tako,
ovdje nema problema sa štetočinama u lovištu, osim kopca, koji im tamani dobar dio fazanske populacije.
ZARADA OD TALIJANA
Što se divljači u lovištu tiče, dominiraju fazan, zec i srneća divljač.
Fazan i srna dostigli su kapacitet
lovišta, pa i više od toga, te se fazan
najradije i najčešće lovi.
A od lova prepelice, koja se zadržava na njihovim poljima u vrijeme
seobe, nešto i zarade. Naime, talijanski su im lovci stalni gosti, a oni
dobro plaćaju svoj hobi. Prihodima
od lova prepelice mogu podmiriti
troškove lovočuvarske službe.
Divlje svinje ovdje skoro da i nije
bilo. No posljednjih nekoliko godina
počeše s intenzivnim uzgojem divlje svinje u otvorenom lovištu. Nikica Ždravac i Juro Petrić bili su glavni
nositelji posla oko uzgoja divlje svinje. Izgradili su zanimljive hranilice u
kojima se svinje same poslužuju dok
se ne najedu. Ovaj sam izum morao
fotografirati. Obilazeći lovište uzduž
i poprijeko, svugdje smo nailazili na
tragove divlje svinje, koje i nisu baš
osobito plašljive. Zanimljivo je da u
krdu divljih svinja ima i onih atipičnih boja (bijelih, žućkastih, šarenih).
Tu pojavu obrazlažu neželjenim parenjem s pitomim svinjama tijekom
20
OBJEKTI,
KINOLOGIJA, STRELJAŠTVO
Razgovarajući, ne može se zaobići tema o objektima u lovištu.
Bogatstvo lovišta, svakako, čine i
lijepo izgrađeni te dobro raspoređeni lovno-uzgojni i lovno-tehnički
objekti. Bez njih lovišta ne bi imala
svrhe, ali se ipak mora voditi računa kakvi su objekti i koliko ih se
gradi u lovištu. Osobno sam uvijek
favorizirao lovno-uzgojne objekte,
jer oni pogoduju razvoju divljači, a
lovno-tehnički objekti ipak nisu za
to. Trebaju i oni, jer se velik dio posla obavlja baš u njima i s njih. No
ne treba pretjerivati i graditi objekte
koji će odudarati od prirodne cjeline, koji će izazivati odbojnost, koji
će djelovati zastrašujuće i iz kojih će
odzvanjati buka svih mogućih vrsta.
U ovom su lovištu te objekte
dobro rasporedili. Šest je lovačkih
kuća, od kojih neke još nisu u funkciju, a jedna služi i kao lovački dom,
jer drugog i nemaju. Imaju 10-ak zatvorenih i preko 20 otvorenih čeka,
mahom novije izrade. Hranilišta i
solila daleko je više.
POMOĆ OD SAVEZA
Nije teško, nakon boravka ovdje, zaključiti kako žele
imati svoje lovište, u koje će ulagati i u kojem će uživati na
lovački način. Vizija im ne fali. Oslanjaju se na tradicijski lov
prepelice, na bogato fazansko stanište, na dobar broj zeca,
iako ga u drugim lovištima nema baš dovoljno. Namnožilo
se i divlje svinje, i to je prilika za lovački užitak.
Juro Petrić svojim je novcem izgradio jedan divan ribnjak s obiljem raznovrsne ribe, na koji i lovci dolaze. Pomalo
love ribu u vrijeme lovostaja na lovnu divljač, zabavljaju se,
druže i dogovaraju.
U Gornjoj Skakavi su Niko i Blaž Ilić otpočeli velike radove na izgradnji uzgajališta za jelena lopatara i muflona. To
zaista rade planski i po najnovijim dostignućima u uzgoju
ove sve češće divljači u našim krajevima.
Uz sve to, ovdje planiraju malo više posvetiti se izobrazbi članstva, odnosno osposobiti nekoliko mlađih lovaca pa
da u svojoj sredini imaju kinološke suce, ocjenjivače trofeja,
stručnjaka za streljaštvo, osobu za rad s lovačkom mladeži,
da imaju školovane lovočuvare, itd. U tome se nadaju pomoći Lovačkog saveza Herceg Bosne. Od Saveza očekuju
pomoć i kad je u pitanju punopravni status njihova društva
u zajednici lovačkih društava Distrikta Brčko, jer Hrvata je
tamo samo oko 20 posto. Dio ovdašnjeg lovišta i dalje je
miniran, posebice onaj prema Orašju, Brčkom i Republici
Srpskoj. Kad se i ovaj dio deminira, dobit će se dio lovišta
koje je posebice bogato srnećom divljači.
Visoka čeka u lovištu Dubrave
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: PROFESIONALNA LOVOČUVARSKA SLUŽBA
Još jedan ultimatum
Federalnog lovnog inspektora
Ivica Drmić
Ovaj članak nastao je kao reakcija jedne od lovačkih
udruga na dopis Federalne Uprave za inspekcijske poslove broj 13-26-00001/2011-1306P od 28. 4. 2011. godine. U
potpisu dopisa je Glavni federalni inspektor za šumarstvo i
lovstvo, Muhamed Hodžić, dipl. ing. šumarstva. U dopisu
inspektor upozorava županijska tijela uprave mjerodavna
za lovstvo, saveze lovačkih organizacija BiH i Tuzlanskog
kantona, Lovački savez Herceg Bosne i lovačke udruge na
području Federacije BiH na obveznost primjene članka 75.
Zakona o lovstvu (u daljnjem tekstu: Zakon).
Mjerodavni županijski ministri još su jedan ultimatum
lovnog inspektora o formiranju profesionalne lovočuvarske službe prihvatili „zdravo za gotovo“, te lovačke udruge
izvijestili da neće dati suglasnost na godišnji plan gospodarenja udrugama koje nemaju profesionalno uposlene
lovočuvare. Zanimljivo je da se nitko od mjerodavnih nije
oglasio i kvalitetno reagirao na ovu upozorbu. A razloga je
bilo. Evo zašto.
U prvom odlomku inspektor je naveo da županijska ministarstva izdaju suglasnosti na godišnje planove gospodarenja lovačkim udrugama koja nemaju lovočuvarsku službu
organiziranu sukladno članku 75. Zakona. No lovočuvarska
služba treba biti sadržana i u lovnogospodarskoj osnovi,
sukladno članku 47. Zakona. Također, sukladno članku 45.
stavak 4., „Lovnogospodarsku osnovu korisnik lovišta dužan
je donijeti u roku od jedne godine od dana preuzimanja lovišta ...“. Stoga se i ovdje postavlja suštinsko pitanje, je li starija
kokoš ili jaje. Odnosno, treba li se prvo formirati profesionalna lovočuvarska služba, pa da se udruzi dodijeli lovište, ili bi
pak trebalo biti obrnuto? Nadalje se navode različita iskustva
tko se sve postavlja za lovočuvara, od lovočuvara volontewww.lovackisavez-hb.ba
ra kojima se isplaćuju dnevnice kao
naknada za rad (kakvi su to volonteri,
ako im se plaća naknada?), članova
upravnih odbora, predsjednika, tajnika i glavnih lovnika. Moram reći, detaljno sam proučio Zakon o lovstvu
i ostale podzakonske propise, kao i
normativne akte matične udruge,
te da osim strogih uvjeta iz članka
75. Zakona, nema ograničenja. U
mojoj udruzi eksplicitno stoji samo
da lovac koji se nalazi u Nadzornom
odboru ne može obnašati nikakvu
drugu dužnost, pa prema tome niti
lovočuvara. Nakon toga inspektor
iznosi pretpostavku da su se naprijed pobrojeni dužnosnici prihvatili i
lovočuvarskog posla da svednevice
naoružani ulaze u lovište, a da se pri
tome dogodi i krivolov. Iz navedenog se dopisa može posredno zaključiti da inspektor sumnja u iskrene i poštene namjere svih lovaca.
Osobno držim da je većina ljudi na
dužnostima u lovačkim udrugama
časna i poštena, inače vjerojatno ne
bi bili ni izabrani. Pa ako se sumnja u
čelne ljude u udrugama, a oni bi trebali biti uzor, logično je da se sumnja
u sve lovce. Pri tomu ne isključujem
mogućnost da netko od njih i zlouporabi položaj, no za počinjeni prekršaj će odgovarati, kako stegovno,
tako i prekršajno, sukladno stupnju
počinjenog prijestupa. Pri tomu bi
se sigurno kao otežavajuća okolnost
uzela činjenica da se dotična osoba
pri počinjenju prijestupa nalazila na
značajnoj dužnosti.
U drugom odlomku inspektor
upozorava na najgore stanje u nekadašnjim posebnim lovištima „Koprivnica“ Bugojno, „Hutovo blato“
Čapljina i „Kruščica“ u Vitezu, koja su
„prepuštena potpunom uništenju“.
Ovakva priča inspektora, plasirana
u odgovarajućem trenutku, ponovno navodi na potrebu formiranja
dvaju posebnih lovišta na području Središnje Bosne, tj. „Koprivnice“ i
„Kruščice“, premda je na području
jedne županije planirano jedno
posebno lovište. Ako se zna da posebna lovišta predlaže Vlada FBiH
(na prijedlog Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva), te da slijedi formiranje
i rad novog Povjerenstva za definiranje lovišta na području Središnje
Bosne (od prijedloga prethodnog
Povjerenstva se odustalo), za lovce
je to znak da se još dugo neće definirati lovišta sa svojim granicama.
Ovo ima za posljedicu da će sadašnje stanje još dugo potrajati, tj. sve
dok se točno ne znadne tko čime
gospodari i za što je tko odgovoran.
A lovni inspektor u ovom slučaju započinje sa sljedećom petljom spirale, kojoj izgleda nema kraja.
U trećem odlomku inspektor
upozorava na članak 75. zakona.
Naglašava da lovočuvarsku službu
vrše lovočuvari kao službena lica
zaposlena u lovištu. Dalje se poziva
na dio članka 39. istog zakona u kojem stoji „da je korisnik lovišta dužan
obezbijediti sredstva za finansiranje
lovočuvarske službe.“ Inspektor kaže
da „lovočuvari mogu biti zaposleni u
lovištu na period za koji je korisnik
lovišta dobio lovište na korištenje.“
Na kraju inspektor upozorava na
primjenu članka 82. zakona, stavak
16., tj. na novčanu kaznu za prekršaj
koji pravna osoba (u ovom slučaju
lovačka udruga) čini ako ne osigura
lovočuvarsku službu sukladno članku 75. zakona „... u iznosu 10.00015.000 KM ...“. Previd koji je napravljen je da je rečenica iz članka 39.
izvađena iz konteksta, te da se treba
promatrati cijeli stavak članka 39.
koji glasi: „Ako se lovište daje pod
koncesiju, ugovor o koncesiji mora
obvezno sadržavati sve elemente iz
članka 29. Zakona o koncesijama, ali
također mora sadržavati: naziv lo-
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
višta, podatke o sudskoj registraciji
korisnika lovišta, vrijeme na koje se
daje lovište na gospodarenje, granice lovišta, procjenu brojnog stanja
divljači, uvjete kojih se korisnik lovišta mora pridržavati, mjere koje je
korisnik lovišta dužan poduzeti u cilju promicanja lovišta, mjere zaštite
divljači, uvjete organiziranja i financiranja lovočuvarske službe, odredbe o provedbi lovnogospodarske
osnove, visinu i način plaćanja naknade, kao i uvjete za raskidanje
ugovora.“ A tko bi bio lud da napusti
stalni posao, da ispunjava vrlo zahtjevne zakonske uvjete propisane
člankom 75. Zakona i zaposli se kao
lovočuvar na vrijeme od godinu
dana (što bi bio slučaj s udrugama
koje su lovište dobile na privremeno korištenje na godinu dana). U
članku 82. stavak 16. krivo je citirana
visina novčane kazne, jer u zakonu
stoji kazna od 5000 do 20.000 KM,
što držim da je nastalo kao rezultat
primjene „nove znanstvene metode
– CPS metode“ (Copy, Paste, Save),
te i nije neka velika greška.
Na kraju, dao bih osobni stav o
pitanju lovočuvarske službe. Apsolutno sam za lovočuvara kao profesionalnu osobu zaposlenu u lovištu.
Lovočuvara smatram djelatnikom za
provedbu lovnogospodarske osnove. U slučaju da je lovočuvar plaćen
za posao koji obnaša, znala bi se i
odgovornost za propuste u radu, a
udruga bi imala pouzdanije podatke
o stanju u lovištu. No, poznavanjem
financijske strane većine udruga,
držim da će većina imati problema
u financiranju lovočuvarske službe.
Osim plaće, treba platiti doprinose, naknade za topli obrok, gorivo,
LD „Galeb“, Čapljina: SKUPŠTINA
Novosti u lovnim
danima i visini članarine
Dosta novina u odnosu na prošlu sezonu
Jure Musulin
U
dvorani općinskog MUP-a u
Čapljini, 13. svibnja održana
je Skupština LD „Galeb“. Sastanku su se odazvali predstavnici
svih sekcija Društva. Skupštinu je
vodilo tročlano radno predsjedništvo u sastavu: Josip Vekić, Gogo Rebac i Jure Musulin.
Na početku, predsjednik Društva
Josip Vekić podnio je poduže izvješće o radu u sezoni 2010./11., te plan
i program rada za sezonu 2011./12.,
što je jednoglasno usvojeno.
22
Posebno je naglašena dobro
„odrađena“ nedavna lovačka večer
i izgradnja streljane za glinene golubove na lokaciji Bodenik u lovnoj
sekciji Trebižat, koja je u tijeku.
U ime Nadzornog odbora, financijsko izvješće za 2010. godinu podnio je Marin Krešić, a tajnik Društva,
Gogo Rebac, pripremio je i zastupnicima objasnio neke izmjene i
dopune Statuta LD „Galeb“.
Oko kalendara lova za sezonu
2011./12. bilo je dosta rasprave, ali
mobitel, kupiti mu odoru i obuću, fotoaparat, kameru, sredstva za dnevno i noćno motrenje, terenski automobil i još
mnogo toga, a nimalo jeftino. Rješenje može biti značajnije
povećanje članskog doprinosa, pri čemu se preuzima rizik
smanjenja brojnosti. Drugo rješenje je, u okviru odobrenog
odstrjela, povećati broj odstrjela na komercijalnoj osnovi, uz
plaćanje usluga po punim, tržišnim cijenama. Treće rješenje
je kombiniranje povećanja članskog doprinosa i povećanje broja odstrjela na komercijalnoj osnovi (u manjoj mjeri
nego kod prva dva rješenja). No za drugo i treće rješenje potrebno je vrijeme, odnosno više godina planskog i strpljivog
rada, ozbiljnijih ulaganja u lovište, popravljanje uvjeta za život u lovištu. U konačnici to bi dovelo do povećanja brojnosti divljači i poboljšanja njezine kvalitete (uključno i trofejne
vrijednosti). Lovišta bi postala samoodrživa, a osigurala bi se
i trajnost gospodarenja lovištem.
Jedno je sigurno: lovačke udruge ne smiju riješiti nedostatak financijskih sredstava za profesionalnu lovočuvarsku službe fuzioniranjem više udruga na jednom području.
Time bi se konačno realizirao projekt „Jedna općina jedno
lovište jedno lovačko društvo“. Možda je to krajnji, skriveni
cilj ovog ultimatuma.
je usvojen i lovci ga mogu dobiti u uredu Društva prilikom
plaćanja lovne karte. U odnosu na prošlu sezonu, evo nekih
promjena: lov na prepelicu, grlicu i goluba počinje 14. kolovoza 2011., što je ujedno i početak lovne sezone. Lovni dani
su 3. studenog 2011. (Sv. Hubert), 18. studenog 2011. (Dan
Lovačkog saveza Herceg Bosne)), 25. studenog 2011. (Dan
državnosti), 1. i 2. siječnja 2012. (Nova godina) te 6. siječnja
2012. (Tri kralja). Vjerski praznici nisu lovni dani.
Na prijedlog zastupnika iz sekcije Gnjilišta, usvojena
je odluka da se na dijelu njezina lovišta rezervira teren za
obuku mladih pasa ptičara. Pojedinosti će biti naknadno
utvrđene u dogovoru sa susjednim sekcijama.
Najviše rasprave i polemike bilo je oko visine članarine
i doprinosa za sezonu 2011./12. Bilo je prijedloga da članarina ostane ista, tj. 100 KM, ali i da se poveća na 150 KM.
Na kraju je većina lovaca usvojila odluku da se lovna karta
podigne za 20 KM u odnosu na proteklu sezonu, odnosno
da košta 120 KM. Ovih 20 KM odnosit će se na paušalnu
pristojbu po lovcu za odstrjel divljači u sljedećoj sezoni.
(Primjerice, po aktualnom Cjeniku odstrjela i korištenja
divljači i drugih usluga u lovištima u FBiH – Službene novine FBiH 12/09 – odstrjel „samo“ jednoga zeca za članove
udruga-društava „košta“ 30 KM). Time će se lovci potaknuti da prijavljuju odstrijeljenu divljač, što će omogućiti bolji
uvid u njezino stanje. Od ovog će se novca također stvoriti jedan fond koji će isključivo služiti za nabavku i očuvanje divljači.
Pod točkom „Razno“ dotaknute su još neke teme vezane za aktualna lovačka događanja. Lovcima je napomenuto da u sljedećoj lovnoj sezoni prije izlaska u lovište trebaju u Društvu uzeti formular „Dozvola za lov“ (sukladno
članku 56. Zakona o lovstvu FBiH) i da se na njemu mogu
prijaviti minimalno 3 lovca, te da će se „postupno“ uvoditi
kontrola pasa u lovu u smislu provjere potrebnih dokumenata (položen radni ispiti, rodovni list itd.).
Na kraju je dogovoreno da će Društvo, u skladu sa
svojim financijskim mogućnostima, pred početak lova na
fazana pijetla (2. listopada) kupiti određeni broj odrasle fazanske divljači i organizirati jedan zajednički lov na fazana
u kojem bi sudjelovali svi zainteresirani članovi Društva,
naravno uz zajednički objed.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Mosor“, Široki Brijeg: SKUPŠTINA
I burno i mirno, ovisno o temi
Dragan Naletilić
N
ešto kasnije nego obično, 16. lipnja, upriličena je
ovogodišnja proljetna Skupština širokobriješkoga
lovačkog društva.
Od četrdeset jednog zastupnika, koliko ih je trenutačno u Skupštini, na sastanak su došla trideset četverica, a
od njih su trideset trojica bila za predloženi dnevni red od
deset točaka.
Kako su zastupnici sve materijale, u pisanom obliku, dobili na vrijeme, nije bilo potrebe čitati ih, pa je Ivan Primorac, predsjednik Društva, pozvao zastupnike na raspravu,
točku po točku.
* Izvješće o radu Upravnog odbora Društva u razdoblju od njegova konstituiranja do 31. ožujka 2011. U raspravi sudjelovali Jozo Putica, Mladen Skoko, Frano Rotim,
Tomo Milićević i Mirko Čolak, neki i po više puta, neki i predaleko se udaljavajući od teme. Nažalost, opet nije moglo
bez razmjene verbalnih strjelica oko famozne Desne obale,
jedne od četiriju lovnih jedinica Društva.
Glasovanjem, Izvješće je usvojeno, uz dva glasa protiv i
jedan suzdržan.
* Izvješće o radu Nadzornog odbora Društva od 9.
srpnja 2010. do 31. ožujka 2011. O ovom se izvješću nije
raspravljalo, usvojeno je uz jedan glas protiv.
* Izvješće o financijskom poslovanju Društva u 2010.
godini. Zastupnik Tomo Milićević zahtijevao je pojašnjenje
troška dobavljača (Ivan Primorac je to i učinio, vrlo precizno), Jozo Putica izrazio je želju kako bi neke stvari iz izvješća i on volio provjeriti, a određene primjedbe na izvješće
imao je i Mladen Skoko.
Uz osam glasova protiv i jedan suzdržan, zastupnici su
usvojili ovo izvješće.
* Izvješće o radu glavnog lovnika Društva za sezonu
2010./2011. Prije rasprave, glavni lovnik Društva, Vlado
Bošnjak, dopunio je svoje izvješće informacijama i stavovima kojih nema u izvješću poslanom zastupnicima, nakon
čega je uslijedila rasprava u kojoj su, uglavnom, sudjelovali
isti zastupnici. Tomo Milićević pohvalio je glavnog lovnika,
ali i naglasio da ni on, ni lovočuvar sami ne mogu nešto
značajno učiniti ako se na terenu ne radi kvalitetno. Jer se u
izvješću ne spominju lovački psi, nezadovoljan je bio Mirko
Čolak, a jer proziva sekcije da kriju odstrjel („Moja sekcija sve
radi uredno“) a pritom se ništa ne poduzima protiv onih koji
to eventualno čine, i što nema riječi o unosu divljači, lovniku je zamjerio Mladen Skoko. Tko je i zašto donio odluku
o zabrani lova močvarica čamcima na Mostarskom blatu,
najviše je interesiralo Jozu Puticu.
O ovom se izvješću nije glasovalo, o njemu se samo raspravljalo.
* Izvješće o radu lovočuvarske službe u razdoblju od
15. srpnja 2010. do 31. ožujka 2011. Više je zastupnika
(Svjetlan Ljubić, Jozo Putica, Miro Hrkać...) pohvalilo rad
Damira Miličevića, lovočuvara Društva, a neki od njih (Mladen Skoko) mišljenja su da lovočuvar, ako želi biti učinkovit,
mora imati mnogo jaču potporu nego što je trenutačno,
pa i unutar Upravnog odbora Društva, ima Damir Miličević.
Prenoseći stav svoje lovne jedinice (Orovnik), Danko Kožul
www.lovackisavez-hb.ba
Damir Milićević, glavni lovnik i Ivan Primorac, predsjednik LD “Mosor”
također je mišljenja da se lovočuvar
trudi i radi koliko može, ali da je sazrelo vrijeme za rekonstrukciju lovočuvarske službe. Jedan čovjek – mišljenje je ovog zastupnika i njegove
baze – ne može kvalitetno obavljati
posao lovočuvara u lovištu kao što
je širokobriješko.
Ni o ovom se izvješću nije glasovalo.
* Izvješće o radu Stegovnog
suda Društva u razdoblju od 20.
srpnja 2010. do 31. ožujka 2011.
Glavna stavka ovog izvješća bila
je novac koji je nestao s računa
Društva. Tajnik Društva, Dragan
Naletilić, upoznao je zastupnike s
neuspjelim pokušajem da od Županijskog tužiteljstva Društvo dobije
informaciju o fazi u kojoj se nalazi
taj slučaj, a nakon što su svoj sud i
svoj odnos prema toj temi iskazali
Frano Rotim („Zamjeram što se u
Izvješću uopće spominje moje ime,
zna se tko je potrošio novac“), Jozo
Putica („Stegovni je sud morao, u
ovom slučaju, bolje odraditi svoj
posao“), Mladen Skoko („U cijelosti
odbacujem ovo izvješće i mislim
da Skupština treba donijeti odluku
o angažiranju odvjetnika u slučaju nestalog novca“) i Krešo Ćavar,
predsjednik Nadzornog odbora
(„Već odavno je stav Nadzornog
odbora da moramo angažirati odvjetnika“), pristupilo se glasovanju
o prijedlogu da se angažira odvjetnik. Zaključak je bio jednoglasan:
Zadužuju se članovi Nadzornog
odbora da kontaktiraju s nekim odvjetnikom (ili odvjetnicima), da se
onda napravi procjena rezultata, i
ako mogućnost da Društvo dobije
ovaj slučaj bude barem pedeset
posto, neka se angažira odvjetnik.
Od ostalih odluka koje je usvojila ova Skupština, evo triju. Prvo,
ovogodišnji lov na prepelicu bit će
otvoren 14. kolovoza. Drugo, kao
zastupnici LD „Mosor“, u Skupštinu
Saveza izabrani su Ivan Primorac,
Goran Marić i Željko Ćavar. Treće,
svim članovima Društva koji godišnju lovačku članarinu plate najkasnije do 30. lipnja ove godine,
priznat će se da su je platili na vrijeme. Oni lovci koji svoju obvezu
ne ispune do tada, mogu to učiniti
do početka jesenje lovne sezone,
ali uz uvjet da tada, po kazni, plate još 100 KM, dakle ukupno 200
KM. Poslije tog roka više neće biti
moguće plaćati članski doprinos.
U sezoni 2012./2013. i dalje, krajnji
rok za plaćanje članarine bit će 31.
ožujka.
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: LOVAČKA GRUPA PIDRIŠ
Ekipa s visoravni
Izgradnja nadstrešnice na Mačkovcu
Velimir Šekerija
P
idriš, jedno od manjih, a po
mnogima ljepših uskopaljskih
sela nalazi se na oko 1000 metara nadmorske visine, na obroncima planine Raduše. Selo je to čestitih i radišnih ljudi od kojih većina
svoj kruh zarađuju diljem Republike
Hrvatske i zapadne Europe. U vrijeme Domovinskog rata mještani
ovog sela nesebično su prihvatili
stotine izbjeglica iz uskopaljske
doline i osigurali im tako potreban
krov nad glavom. Gostoljubivost i
uzajamno pomaganje je ono što
krasi ove ljude. Također, malo gdje
se može primijetiti da su se očuvali
tradicija i seoski običaji kao na Pidrišu. Nije rijetkost vidjeti kako susjed
susjedu pomaže na njivi, kako se
„preli i sijeli“ do kasno u noć, kako
momci dolaze u kuće djevojaka na
„ašikovanje“, kako se igra prstena
i pišpila, nedjeljom obvezno ide
u crkvu. Kad bi slučajni prolaznik
zamolio da mu se u nekoliko riječi
opiše ono po čemu je ovo mjesto
poznato, odgovor bi bio: sv. Ante,
Pidriško pivo i Prcavka.
Zavjetna crkva sv. Ante Padovanskog, izgrađena 1972. godine,
mjesto je gdje se svake godine (13.
lipnja) okupi mnoštvo vjernika iz
24
bliže okolice. Običaj je kod svih hodočasnika da se tom prilikom obavi
sakrament pomirenja i obiđe crkva
i kip sv. Ante.
Pidriško pivo je nekoliko godina poslije rata bilo prepoznatljivi
brend ovog područja. Vjerojatno
najbolje pivo na svijetu (tako su mu
od milja tepali) je, osim u Uskoplju,
svoje potrošače pronašlo i u mnogima gradovima Središnje Bosne i u
Hercegovini.
Prcavka je malonogometno
travnato igralište, okruženo netaknutom prirodom, na kojem
su svoje prve nogometne korake
napravila mnoga poznata imena
uskopaljskog nogometa kao što su
Božo Pilić-Lamza, Jozo Sičaja-Pekar i dr. Zanimljivo je napomenuti
da na terenu Prcavke postoji jedan
malo veći kamen kojeg Pidrišani ne
žele maknuti jer im često služi kao
igrač više (samo oni znaju na koju
će se stranu odbiti lopta) u dvobojima s ekipama iz susjednih sela.
Iz tog je razloga malo protivničkih
ekipa koje su s Prcavke izašle uzdignutih glava.
Zemljopisni položaj ovog mjesta nudi odlične preduvjete za
lov i lovačko djelovanje. Planinska
lovišta Mačkovac i Zekina gruda obiluju velikim brojem
divljači (najviše ima divlje svinje i srneće divljači), stoga je
ovo područje idealno za organiziranje lova s većim brojem
sudionika. S druge strane, ovako kvalitetna lovišta, da bi to
ostala i dalje, zahtijevaju mnogo truda i zalaganja onih koji
ih koriste. Pidriška grupa lovaca, koja pripada sekciji Uskoplje, zasigurno je odgovorila zadatku. Njih 15-ak, okupljeni
oko ovdašnjega gospodarstvenika Davida Sičaje, nakon
završetka lovne sezone zasukali su rukave i napravili zavidne rezultate u onim dijelovima lovišta u kojima je lovna
infrastruktura bila tanka. Obnavljana su pojilišta, pravljena
solila i hranilišta, sijane njive, prosijecane lovačke staze i
uređivali putovi.
Rado smo se odazvali njihovu pozivu da prisustvujemo
jednoj takvoj akciji izgradnje nadstrešnice na Mačkovcu. Ni
vrijeme, koje im nije išlo naruku (kiša je padala cijeli dan),
nije ih spriječilo da ostvare zacrtani cilj. Ono što smo zatekli ugodno nas je iznenadilo. Izgradnja nadstrešnice bila
je u završnoj fazi, a veselilo nas je to što su u tome velik
doprinos imali relativno mlađi lovci. Marko i Mato Bandić,
Josip Sičaja, Slavo Lovrić, potpomognuti starijima Zrinkom Katićem i Stankom Krajinom, uz već spomenutog
Davida, čine okosnicu ove grupe. Ekipa s visoravni, kako ih
popularno zovu, u nedavnoj je prošlosti imala male nesuglasice s ostatkom sekcije kojoj pripadaju, ipak na radost
svih problemi su prevladani. „Neću biti neskroman ako kažem da je ova grupa, u posljednje vrijeme, jedna od organiziranijih lovačkih grupa u Uskoplju. Trenutačno imamo i
četiri nova pripravnika koji već sudjeluju u akcijama. Osim
nadstrešnice, ovog smo proljeća imali niz ovakvih akcija izgradnje lovno-uzgojnih objekata (hranilišta i pojilišta), koje
smo sami financirali. Sad se nadamo da će nam Društvo
donirati krov za ovu nadstrešnicu kako bi do otvaranja lova
mogla biti završena“, govori nam David nudeći nas podgrijanom lovačkom čorbom. „Da je Katićev agregat bio ispravan, ne bi se čorba ohladila, završili bismo mnogo ranije“,
zezaju se na račun starog vodoinstalatera. Okrijepili smo
se uz čorbu i pivo i sa zadovoljstvom obećali da ćemo prisustvovati činu pokrivanja nadstrešnice. Rastali smo se od
ovih ljudi, sretni i spokojni, u uvjerenju da za budućnost
lova na Pidrišu ne treba brinuti.
Crkva sv. Ante Padovanskog u Pidrišu
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
lovaca osjeti nostalgija za dojučerašnjim zabavama i druženjima, što je
sad ipak, iz razloga koje sam naveo,
malo poljuljano. Vjerovati je da će
vodstvo našega saveza, uz našu pomoć, prebroditi i ovaj unaprijed režirani pokušaj destabilizacije lovaca u
Središnjoj Bosni. Prevladava mišljenje
da će, uz zalaganje svih udruga Sre-
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: GOSPODARI NAD GOSPODARIMA
Unaprijed režirani,
i nezakoniti, pokušaji
Anto Cvitanović
I
ove su godine, kao i prethodne dvije, politika i federalni
lovni inspektor, samo Bog zna iz kakvih pobuda, doveli ovdašnje lovce u nezavidan položaj. Naime, Godišnji
plan gospodarenja, nakon što ga je usvojio Upravni odbor
LD „Pavlovica“, u zakonskom je roku predan županijskom
resornom ministru na suglasnost, a ministar je zahtijevao
da se plan usuglasi s drugim lovačkim društvom u općini
Novi Travnik, što je i učinjeno. Ali da ni to nije bilo dovoljno, pokazuje dopis federalnog lovnog inspektora o potrebi zapošljavanju lovočuvara, iako nismo dobili lovište
na gospodarenje. Što je potpuni apsurd! Još je žalosnije
to da županijski ministar nije dao suglasnost na Godišnji
plan gospodarenja. Da je opet nešto ispolitizirano, pokazuje način na koji se pokušava provesti Zakon o lovstvu
baš u ovoj županiji. Nama običnim lovcima nikako nije jasno zašto Županijsko vijeće za lovstvo Županije Središnja
Bosna ne izlazi s jedinstvenim stavom kojim se traži da se
svi dosljedno drže Zakona o lovstvu i da se jednako štite
interesi svih udruga u Županiji, a ne samo nekih udruga i
nekih pojedinaca.
No bez obzira na sve, lovci LD „Pavlovica“ ostali su dostojanstveni i na prikladan su način obilježili otvaranje
Lovce muče brojni problemi, rješenja ni na vidiku
lova na srnjaka. Kako rekoše, nitko
im bar ne može uzeti lovačku dušu
i dostojanstvo u druženju i jačanju
međuljudskih odnosa.
Nakon svega, kod mnogih se
dišnje Bosne i Lovačkog saveza Herceg Bosne, biti pronađeno pravedno
i zakonito rješenje te da će svi lovci
Središnje Bosne dobiti suglasnost za
lov u što kraćem roku.
LU „Cincar“, Livno: U DREŽNICI, PJEVALIŠTU TETRIJEBA
Uz malo truda i
mašte, prekrasan
rezultat
Pero Mihaljević
O
va će mi lovna sezona na tetrijeba trajno ostati u
pamćenju.
Jako me je, naime, zanimala tehnika lova ove
ptice, njezino ponašanje, zvuk njezina pjeva, izgled te još
mnogo stvari koje nisam znao. A kako je ovo vrlo teška vrsta
lova i zahtijeva mnogo truda, strpljenja i znanja – što ja, naravno, nisam imao – zamolio sam svoga strica, uglednoga
livanjskog lovca Branka Mihaljevića, poznatijeg kao Pavin,
da me uvede u ovu vrstu lova. Dogovorili smo se za rekreativni izlazak na teren Drežnice, mjesta do kojeg vodi ne baš dobar šumski put dužine nekih 10-15 km. Krenuli smo u tri sata, jer je na cesti
još bilo snijega i bili smo spremni pješačiti. Drežnica je,
na veliku žalost, još minirana, pa se nismo smjeli udaljivati
od ceste. Lagano smo išli, kad strikan viknu: „Stoj!“ Pojma
www.lovackisavez-hb.ba
Predio Drežnice
nisam imao što mu odjednom bi.
„Slušaj!“ reče mi, a ja čujem nešto
kao da voda pada na plastični poklopac, nisam mogao vjerovati da
je to tetrijeb. Činilo mi se da tako
velika ptica treba imati gromak
glas, a ono se jedva čuje. Tetrijeba, nažalost, nisam uspio vidjeti
izbliza. Bio sam ushićen, ptica nas
je primijetila i odletjela prema golemoj čistini.
Velika je šteta što nema više sluha za područja kao što je Drežnica,
da se urede i čuvaju. Iako je ovo
zaštićeno pjevalište, ne znači kako
se ne bi moglo napraviti vrhunskih
fotografija ove prekrasne životinje.
Imali bismo koristi i da se organizira nekakvo natjecanje u fotolovu i
slično, da se reklamira prekrasni krajolik Hercegbosanke županije, jer se
sigurno imamo čime pohvaliti.
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Sokol“, Nova Bila: IZVJEŠTAJNA I IZBORNA SKUPŠTINA
Jedan za drugim,
sastanci dviju Skupština
Vični “kormilarenju” Skupštinom - radno predsjedništvo
Drago Marjanović
D
ana 8. svibnja 2011., najprije je
održana programsko-izvještajna Skupština u starom sazivu,
a odmah nakon nje i programsko-izborna Skupština u novom sazivu.
Od pozvanih 28 zastupnika, programsko-izvještajnoj Skupštini nazočila su dvadeset trojica, pa je Skupština mogla donositi pravovaljane
odluke. Uvodno izlaganje podnio
je Dario Sučić, predsjednik Društva,
i u njemu se osvrnuo na svoj rad i
aktivnosti u proteklom četverogodišnjem mandatu. Zahvalio je na
potpori i povjerenju svih struktura
Društva, a posebice članova Predsjedništva. Naveo je uspjehe koji su
bitni za rad i napredak Društva, a to
su: povećanje članstva, povećanje
katastra lovišta, poboljšanje odnosa
s LD „Vlašić“, aktivno sudjelovanje u
radu Županijskog vijeća za lovstvo,
rješavanje problema lovaca, itd. Govoreći o radu sekcija, predsjednik Sučić posebice se osvrnuo na problem
međuljudskih odnosa u sekcijama
Pakovac i Gorčevica.
Nakon uvodnog izlaganja predsjednika Društva, prešlo se na raspravu o izvještajnim dokumentima za
2010. godinu: Izvješće o radu Društva u 2010. godini, Izvješće o lovu, Izvješće o materijalno-financijskom poslovanju,
Izvješće Nadzornog odbora i Izvješće o aktivnostima sekcija.
U raspravi o ovim izvješćima sudjelovalo je 12 zastupnika i ona su, nakon prijedloga za njihovu dopunu, jednoglasno usvojena.
U petoj točki dnevnog reda raspravljalo se o žalbi dvojice lovaca upućenoj Skupštini, a na odluku Predsjedništva
Društva da ih se, zbog prijestupa učinjenih u lovištu Korićani,
isključi iz Društva. Skupština je potvrdila odluku Predsjedništva i oba su lovca isključena iz Društva.
Kako rekosmo, odmah nakon ove Skupštine uslijedila
je i programsko-izborna, kojoj su prethodili sastanci po
sekcijama na kojima su izabrani zastupnici za novi četverogodišnji mandat. Od pozvanih 35 zastupnika, sjednici
su bila nazočna trideset dvojica, pa je stoga i ova Skupština mogla donositi valjane odluke.
Čim su izabrana radna tijela Skupštine, krenulo se u raspravu o točkama dnevnog reda. A odmah u drugoj točki
bilo je riječ o izborima provedenim u sekcijama. Novi predsjednici sekcija su: Anđelko Vidović (Jelinjak), Željko Kolenda
(Bilakovina), Miroslav Marić (Ponir), Drago Ivanović (Dolac),
Niko Sučić (Pakovac), a u Gorčevici treba ponoviti izbore, do
tada će dužnost predsjednika sekcije obavljati Živko Barbić.
U Predsjedništvo Društva izabrani su: Dario Sučić, Drago
Marjanović, Dragoljub Bobaš, Pavo Ćurak, Marinko Matošević, Anto Bajo, Jozo Sučić, Miroslav Marić, Željko Kolenda,
Anđelko Vidović, Drago Ivanović, Niko Sučić, predsjednik
sekcije Gorčevica (kad se izabere), Boris Bralić, Anto Ivišić,
Josip Sučić, Dario Radeljić i Žarko Jandrić.
Za predsjednika Društva bila su nominirana trojica kandidata. Nakon glasovanja, s omjerom 31 „za“ i 1 „protiv“, za
predsjednika Društva ponovno je izabran Dario Sučić.
U Nadzorni odbor izabrani su: Srećko Strukar, Milko Grebenar i Niko Topalović, te Anđelko Perić za zamjenika.
Za Stegovnog tužitelja izabran je Stanko Jurčević, iz sekcije Dolac, a u Stegovni sud: Božo Palavra, Slobodan Nikolić i
Dražen Vidović, te Vlado Sučić i Pero Kolenda za zamjenike.
U Sud časti izabrani su: Anto Bajo, Željko Matošević i
Pavo Ćurak.
Izbor tajnika Društva, glavnog lovnika i rizničara ostavljen
je Predsjedništvu Društva, koje je, na sastanku održanom 19.
svibnja 2011., jednoglasno, za tajnika izabralo Dragu Marjanovića, za glavnog lovnika Dragoljuba Bobaša, a za rizničara
Pavu Ćurka.
LD „Galeb“, Čapljina: UREĐENJE LOVIŠTA
Stazama kroz šikaru i krš
S
Jure Musulin
koro ni jedan broj Hoopa ne
prođe bez neke vijesti o lovačkim aktivnostima u lovnom
ogranku Trebižat. U ovom ogrankusekciji nikad nema „mira“. Njegovi
vrijedni članovi ovog su puta radili
na pročišćavanju i prosijecanju staza u lovištu. Iskoristili su lijepo proljetno vrijeme i „odradili“ tri dnevnice (tri dana) na lokalitetu Crnog
26
brda i na lokalitetu Prebilovaca. Kad
dođe sljedeća lovna sezona moći će
se bez velikih problema proći ovim
stazama koje vode kroz gustu šikaru
i krš. Inače, bez ovakvih staza skoro
je nemoguće proći u dobrom dijelu
lovišta koje nisu poharali požari, jer
je sve zaraslo u gustu smreku. Jedino divlje svinje s ovim nemaju problema. Nadamo se da će se i ostale
sekcije Društva malo više aktivirati i
krenuti stopama Trebižata.
Dosta posla za “motorke” u vrijednim rukama
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Uskoplje“, Uskoplje-Gornji Vakuf: LOVAČKA SEKCIJA ŽDRIMCI
Problemi drugačije naravi
Velimir Šekerija
U
prošlome broju Hoopa pisali smo o problemima s
kojima se susreću lovci Središnje Bosne. Da je to zaista tako, tj. da lovci u ovim područjima imaju probleme drugačije naravi od ostalih lovaca, potvrđuje primjer
koji se dogodio u sekciji Ždrimci. U planovima sekcije za
ovu godinu, vezano za stavku lovno-tehnički objekti, kao
prioriteti su se nametnuli rješavanje problema dovoda vode
do Lovačkog doma u Rasovi i izgradnja ložišta na nedavno
napravljenoj nadstrešnici. Da se podsjetimo, voda u Rasovi
dovedena je gumenim cijevima s 1-2 kilometra udaljenog
izvora, osim lovaca koriste je i planinari, pastiri i svi ostali
koji prolaze ovim područjem. Bez obzira na to, skoro svake
godine nepoznati počinitelji prerežu cijevi kako bi onemogućili protok vode. Ni ove godine nije bilo drugačije.
Sredinom svibnja ždrimački lovci krenuli su u realizaciju
svojih planova. Prikupljen je sav potrebni materijal i radovi
su mogli početi. Iako ne u tolikom broju u kojem su navikli
(mnoge od njih spriječile su obaveze na poslu), grupa od
desetak lovaca je na prvoj radnoj akciji napravila odličan
posao. Problemi s vodom su riješeni, a ložište od pečene
cigle već je dobilo prepoznatljive konture. „Voda u šumi je
bogatstvo, ako nema vode đabe ti sve ostalo“, govori nam
Stanko Protuđer-Zele dok nam pokazuje veliki mlaz vode
koji šiklja iz cijevi, što prije toga nije bio slučaj. Za sljedeću
akciju, koja je dogovorena već idući vikend, planirano je završiti ložište i urediti pristupni put koji vodi do Lovačkog
doma. Kako su namjeravali ubrzo nastaviti započete radove, sav preostali materijal za izgradnju ložišta ostavili su vani
vjerujući da ga nitko neće dirati. Nažalost, prevarili su se.
Nekoliko dana poslije dobili smo telefonski poziv od
Mate Subašića, lovca ove sekcije, koji nas je izvijestio da je u
Rasovi opći kaos. U istom je trenutku obaviještena policija,
s kojom smo izašli na lice mjesta. Ono što smo zatekli zgrozilo bi svakog normalnog čovjeka. Pečena cigla za ložište,
većim djelom uništena i razbacana svuda oko Lovačkog
doma, a cement i kreč istreseni na stolu nadstrešnice. Istražitelj Policijske postaje Uskoplje-G. Vakuf izvršio je uviđaj te
konstatirao da se u navedenom događaju stječu obilježja
prekršajnog djela i podnosi prijava protiv nepoznatog počinitelja. Kako doznajemo, istraga je i dalje u tijeku.
Ovaj vandalski čin nije, međutim, obeshrabrio Ždrimačane. Već istu noć sazvan je sastanak vodstva sekcije gdje je
odlučeno da se radovi nastavljaju. „Nikako ne mogu shvatiti
da netko može uraditi ovako nešto, ne vjerujem da je ovo
djelo ruku maloljetnika. Uvjeren sam da postoji određena
grupa ljudi koja svjesno opstruira radove naše sekcije, da
sam u pravu pokazuje i nedavno devastirana hranilica u
Surdupu koju smo također mi napravili“, kazuje nam Pero
Perić, predsjednik sekcije.
Svi započeti radovi završeni su sljedeći vikend, na taj način je poslana jasna poruka onima koji svim silama nastoje
pokvariti planove ovdašnjim lovcima. Ipak, ostaje nejasan
motiv počinitelja ovih zlodjela, jer lovački objekti ne bi trebali nikomu smetati, dapače, mogu samo biti od koristi svima koji često borave u prirodi.
www.lovackisavez-hb.ba
Ložište kraj nadstrešnice u Rasovi
LU „Milan Mikulić-Bikan“, Vir: OPET VUKOVI
Svako malo,
koja ovca
ili koza manje
Mladen Bešlić
Č
ini se da je postalo pravilo svake godine u ovo doba pisati o najezdi
vukova u posuškom kraju. Početkom lipnja, u Viru kraj Posušja, vukovi su rastrgali šest ovaca i koza vlasništvo Željka Stipića-Nikića.
- Stado je bilo na ispaši dvjestotinjak metara daleko od kuće. Preplašeno i desetkovano, vratilo se kući prije zalaska sunca. No šestero ih je ostalo
rastrgano na pašnjaku iznad sela, a veliki ovan, koji je došao nagrižen i
dobro okrvavljen, uginuo je nakon nekoliko sati. Nisu bili od pomoći ni
pastirski psi koji su se nalazili uz stado – priča nam vlasnik stada, i pretpostavlja da je bila riječ o velikom čoporu vukova i da se još uvijek nalaze u
blizini sela ili pak na brdu Jelinku ili Livakovicama.
Vodstvo mjesne lovačke udruge nalazi se pred velikim nedoumicama
kako riješiti ovaj problem i spriječiti daljnje štete koje su u stanju napraviti
ove zvijeri. Ostaje jedino apel vlasnicima stada i pastirima da budu maksimalno pozorni pri odabira mjesta za ispašu i da poduzmu sve mjere za
zaštitu stada.
Vukovi su također primijećeni i u drugim ovdašnjim selima, u blizini
kuća, gdje vjerojatno vrebaju kakvog zalutalog psa ili neku drugu živinu.
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Vepar“, Prozor-Rama: SKUPŠTINA
Zavidna razina rasprave
i donošenja odluka
Ruke su, redovito, bile “za”
Stanko Ćurčić
S
voju redovitu godišnju Skupštinu održali su lovci LD „Vepar“. Na
nju se odazvalo 50 zastupnika i
vodstvo, od 54 jedan falio. Skupština
je zakazana u 9, na vrijeme započela
i završila prije 11, a zakuska je bila zakazana u 13 sati jer se mislilo bit će
po starom, dugo će trajati.
Ovih nekoliko podataka govori
mnogo, a još više govori činjenica
da je preko 90 posto odluka doneseno jednoglasno ili skoro jednoglasno. Bilo je, da se ne pomisli,
mnogo prijedloga i rasprave, ali
sve u parlamentarnom tonu. Zaista, Skupština LD „Vepar“ postala je
ugodnijom zahvaljujući upornom
dugogodišnjem „brušenju“, tj. stalnom korigiranju njezine forme i
njegovanju kulture govora. Dugo
godina birane su osobe koje su radile na usavršavanju funkcioniranja
Društva u svakom pogledu. Možda
još treba poraditi na suzbijanju krivolova i ispraviti poneku sitnicu, radi
„čiste desetke“. U tom pravcu – a o
tome je već pisano – donijeta je odluka o najviše 2 mandata predsjed-
Radno predsjedništvo
28
nika Društva i uvedena funkcija predsjednika Skupštine.
Sjednicu je veoma iskusno vodio Jure Tadić, dopuštajući
svima prijedloge i komentare, ali bez ponavljanja i prekidajući ga ako se netko raspriča. Sva su izvješća usvojena jednoglasno, također i predloženi plan rada i financijski plan. To
svjedoči o studioznom i pedantnom pripremanju materijala
za Skupštinu.
Obraćajući se zastupnicima, Ivo Zane, predsjednik
Društva, između ostalog je naglasio: „Održano je 5 sjednica
Predsjedništva, upriličeno je natjecanje u ciljanju pokretne
mete i opremljene su prostorije. Odstrijeljeno je 7 srnjaka,
38 divljih svinja, 49 lisica, 17 kuna. Na vrijeme smo tražili suglasnost za lov, još je nismo dobili i to držim velikom kočnicom za još bolji rad. Što se tiče lovne kinologije, imamo 14
obučenih pasa za lov divlje svinje i 5 za lov zeca, što držim
nezadovoljavajućim. Zamjeram što se svi gosti u lovu ne
prijavljuju. Ima i krivolova i to u velikom broju.“
Kad smo kod krivolova, zanimljivo je konstatirati da su o
njemu govorila još tri-četiri zastupnika, ali bez imena i prijedloga za poduzimanje bilo čega a kamoli konkretnih mjera za njegovo suzbijanje. Valjda je riječ o nezamjeranju i liniji
manjeg otpora, misleći kako posljedice neće mene nikada
dotaknuti. Imena krivolovaca vise u zraku, i netko ih treba
izreći. Prije svih stegovni sud. Na žalost, još se nema snage
za to. „Oni (krivolovci) znaju da svi znamo da oni znaju da svi
znamo“. Ali tjeraju po svome, i zar to ne sliči na mnogo toga
u svakidašnjem političkom i gospodarskom životu. Treba
još čekati. Treba čekati političku čistku, pa će doći i krivolov
na red. Vjerojatno se razmišlja u tom pravcu. Ma, valjda će
se dočekati. Ako i kad se dobije koncesija loviti na lovište,
stav je svih članova Skupštine.
Na Skupštini su donesene odluke o lovu i cijenama. Srnjaka loviti dvije nedjelje u lipnju, srpnju i rujnu i četiri u
kolovozu. Odstrijeliti najviše 8 srnjaka. Cijena za lovca člana
Društva 30, za goste 100 KM. Lještarki, jarebica kamenjarki
i jarebica poljki odstrijeliti do 20 primjeraka, divljih pataka i
šljuka šumskih do 10 i crnih liski do 50. Cijena za goste je 20
KM za divlju patku, 15 za lještarku i jarebicu kamenjarku, 10
za jarebicu poljku i po 5 za crnu lisku i šumske šljuke. Divljih
svinja odstrijeliti do 40 primjeraka. Cijena 15, odnosno 50
KM. Planirani odstrjel tetrijeba do 3 primjerka, s posebnim
odobrenjem koje izdaje Društvo samo za određene revire.
Loviti ga strogo po pravilima 1 plus 1, tj. lovac plus lovnik.
Cijene 150, odnosno 2000 KM. Odstrjel štetočina lisice
i kune nadoknađivat će se po 15 KM. Za komercijalni lov
određen je jedan medvjed i 4 vepra. „Članarina neka ostane
ista, najviše zbog neshvatljiva stanja o neizdavanju koncesija“, obrazloži predsjednik.
Zbog isteka mandata starom, izabran je novi lovnik, Vladimir Drežnjak. Izabrana su i radna tijela. U Nadzorni odbor
ušli su Nikica Drežnjak, Žarko Zelenika i Ivan Baketarić. U
Stegovni sud Ivan Babić, Ilija Baketarić i Rade Ivanko, a zamjenici su Ante Džidžić, Anto Džalto i Mato Krešo. U Komisiju za streljaštvo Nikica Drežnjak, Marko Ćališ, Ante Džidžić
i Ilija Baketarić. Jozo Miličević, Jasmin Selimhodžić i Branko
Rotim za kinologiju i Ivo Zane, Jure Tadić i Vladimir Drežnjak
za ocjenu trofeja.
Na Skupštini su dodijeljene zahvalnice i odličja. Dobitnici
zahvalnica su: Mato Džalto, Jozo Ripić, Munib Mahmutbegović, Mato Rotim, Dane Uložnik, Ivan Bošnjak, Vlado Čupić, Ivan Baketarić, Dragan Baketarić i Ilija Baketarić, a popis
dobitnika lovačkih odličja donosima u rubrici „Iz Saveza“.
Poslije se odsjelo u restoranu „Signal“ na „apsolviranje“
svih odluka, uz konzumaciju jela i pića.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU „Risovac“, Bosansko Grahovo: OTVOREN LOV NA SRNJAKA
Zasluženi Gagijev
pogled ukora
Mario Herceg
U
LU „Risovac“ iz Bosanskog Grahova svečano je otvorena lovna sezona na srneću divljač.
Nedjelja, 19. lipnja, rano jutro, još ni zora nije prelomila a s više se strana vide farovi vozila kako dolaze na
okupljalište. Uz goste su raspoređeni domaći lovci, oni trebaju paziti na red i disciplinu u lovištu. Moju grupu predvodi dopredsjednik Udruge, Dragomir Lončar, izuzetan lovac
i pravi čovjek.
Rasporedili smo se uz sami rub šume. I sunce se polako
podiže. Osjećam neku hladnoću u kostima, hladnije mi je
nego prije pola sata kad smo došli na čeke. Pomislih, možda
je neka divljač u blizini pa me zato hvata studen, ili ovdje u
planini promjene vremena budu brže i jače od onih kod nas.
Polako se spustih do ruba proplanka. Pogledah u dubinu jedne kose i ugledah čovjeka kako brzim hodom, ili laganim trkom, promiče pokraj ruba susjedne šume, spušta
se u uvalu ispod mene, povremeno zastajkuje, pipa zemlju
i nešto zagledava. Po dubini stopa određuje težinu divljači,
po nagibu težine u otisku određuje žestinu trka, a po raskoraku samu brzinu trka. Pomislih, ovo je pravi profesionalac.
Uto on naglo promijeni smjer kretanja i uputi se prema
mjestu gdje bih ja trebao stajati. Skočih i punim trkom, sve
pluća hoće da mi iskoče zbog rijetka zraka, uputih se na
svoju čeku. Malo zatim, doletje laka koraka do mene crni
gorštak. Prepoznah ga, i sav sretan, povikah: „Gagi, prijatelju,
otkud ti!“, a on će, onako potiše: „Ma, morao je jedan jarac
proći ovuda, jesi li ga vidio?“ Što da mu kažem, da nisam
Na mjestu okupljanja, poslije lova
bio na čeki ili da zaobiđen pitanje?
Sreća, on nije čekao odgovor, nego
produži niz rub šume do druge čeke.
Iz šume zabauka nešto kao lavež,
samo kraće, „izdajica“ srnjak ruga mi
se i sa slobode likuje. Gagi je stao na
trenutak, a ja pogledah nešto kao
jako važno u suprotnom pravcu ne
želeći susresti njegov pogled ukora.
On kao da je to znao, samo produži,
ni okrenuo se nije, a u sebi vjerojatno kaže - on lovi ptice, nije mu zamjeriti što ne može na čeki mirno
stajati. Gledao sam za njim dok je
odmicao, puno lakšim hodom od
onog kojim je došao, kao da je lov
gotov. Pomislih, čovjek u naponu
snage i kondicije, izuzetan poznavatelj prirode i divljači, on može uloviti
što hoće i kad hoće, ne hvali se puno
trofejima... Kao munja, kroz misli mi
proletje – on voli prirodu i divljač u
njoj, i sve što je vezano s tim, on je
vuk samotnjak.
Polako se vozilima dovezosmo
do mjesta okupljanja. Tu je tajnik
već napravio raspored i zaduženja,
sve funkcionira besprijekorno. Dobro je da je tu Miro Zelić, i ove godine kao i svih dosadašnjih taj čovjek
povuče najveći teret u organizaciji,
svako malo netko od lovaca dođe
do njega i pita za nešto a on, kao
dirigent, uvijek ima rješenje za sve.
Jelo se i pilo, pričale su se lovačke priče i pošalice, ponekad se
pomalo ogovaralo ili lažno tužakalo, u temperamentu izleti i pokoja
neumjesna, ali sve je to sastavni dio
lovačkog druženja. Onako, pomalo
zadovoljno, sve to gleda predsjednik
Božo Džaja, svaki njegov lovac dio je
karike zaštitara i čuvara lovišta kojim
gospodari „Risovac“ iz Grahova.
LD „Galeb“, Čapljina: STRELJANA ZA GLINENE GOLUBOVE
Završetak gradnje do početka
lovne sezone
L
Jure Musulin
“Bunker” i u njemu uređaj za izbacivanje “golubova”
www.lovackisavez-hb.ba
ovačko društvo iz Čapljine u
fazi je gradnje streljane za glinene golubove. Streljana se
gradi na Jurkovcu, blizu Bodenika,
gdje je lovačka kuća sekcije Trebižat. Streljana je vrlo pristupačna,
poviše je Trebižata i udaljena je
manje od kilometra od magistralne
ceste Čapljina – Ljubuški. Uz pomoć građevinskih strojeva, najprije
je poravnat brdoviti teren. Zatim se
pristupilo izgradnji „bunkera“, gdje
je smješten uređaj za izbacivanje
„golubova“. Sljedeće što se planira je gradnja staze i nadstrešnice
odakle će se pucati. Radove oko izgradnje streljane te skupocjeni uređaj za izbacivanje glinenih golubova financira samo lovačko društvo,
uz veliku pomoć dobrih ljudi bez
čijeg doprinosa i donacija ovaj projekt ne bi bio moguć i ostvariv.
Iz LD „Galeb“ poručuju da do
početka lovne sezone planiraju
završiti streljanu te biti domaćini
jednom od budućih natjecanja u
streljaštvu pod okriljem Lovačkog
saveza Herceg Bosne.
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Vepar“, Prozor-Rama: CILJANJE U POKRETNU METU
Najspretniji – Slavko Čuljak
Stanko Ćurčić
T
ko ima najbolje oko i najsmireniju ruku, provjerili su lovci
LD „Vepar“ iz Prozora-Rame 5.
lipnja ove godine na potezu Pale.
Ciljalo se u pokretnu metu vepra
na 100 metara. Brzina mete bila je
3 metra u sekundi, trajanje vidlji-
vosti 10 sekunda.
Od 52 natjecatelja, taj dan najspretniji bijahu: Vlado Brizar, treće
mjesto, Pero Raič, drugo mjesto i
prvo mjesto Slavko Čuljak. Nagrađeni su nožem, prslukom te hlačama i prslukom.
UL „Kuna“, Jajce: NAKON LOVAČKE KUĆE, LOVAČKA ČEKA
Najviše je onih
koji žele raditi
Stipo Leovac
T
ko voli prirodu i lov, taj radi i
ne obazire se na one koji za
svoj izostanak sa zakazanih
radnih akcija u lovištu imaju stotinu opravdanja, a kad je lovni dan,
onda su prvi i redovito tada nemaju nikakvih drugih obveza. Prvi se
razbaškare u lovačkim objektima
kad treba uživati u udobnosti i blagodati koju im ti objekti pružaju,
iako ih nigdje nije bilo kad su se
gradili. Što ćete, takav im obraz, rekli bi naši stari.
Ovo se ni u kom slučaju ne
može reći za naše lovce Francila
Bliznaca, Dragana Marjanovića, Stipu Leovca te Brunu i Stipu
Jakeševića. Ovi se lovci redovito
Lovačka čeka
HLU „Malič“, Grude: SKUPŠTINA
Izvješća usvojena
bez problema
Emil Jurčić
S
voju redovitu sjednicu, Skupština HLU ,,Malič“ iz Gruda, pod
predsjedanjem Ante Zorića Bi-
30
log, održala je 29. travnja ove godine. Nazočila su joj 23 zastupnika, iz 6
lovnih sekcija ove udruge.
Priznanje u pravim rukama
odzivaju kad su radne akcije u lovištu, bilo da se radi na
uređenju pojila za divljač, izradi i obnovi lovačkih staza,
sudjelovanju u zajedničkim lovovima ili izgradnji lovnih
objekata. Kad smo 2004. donijeli odluku da na Goloj planini izgradimo lovačku kuću, početne radove na iskopu
temelja, šalovanje i betoniranje preuzeo je na sebe i svoju
grupu naš vrijedni lovac Dragan Marjanović. Sve je radove
završio kvalitetno i na vrijeme, što je unijelo dobro raspoloženje među lovce, a kuća je završena u rekordnom roku.
U povodu njezina otvaranja, u ožujku 2005., u njoj smo
održali godišnju skupštinu Udruge i bogato počastili sve
zastupnike i brojne uzvanike.
Predsjedništvo UL „Kuna“, pod predsjedanjem Marka
Bilandžije, na sastanku održanom 15. prosinca 2010., donijelo je odluku da se na Goloj planini, u području Vrbičke
livade, izgradi zatvorena lovačka čeka. Njezina je izgradnja počela 7. a završila 14. svibnja ove godine, a radove je
izvela manja grupa naših lovaca. Francil Bliznac je svojim
terencem u prikolici prevezao šljunak, cement i vodu za
betonske temeljne stope te ankere. Kad je beton u stopama dovoljno očvrsnuo, Dragan Marjanović je svojim
traktorom prevezao sav ostali materijal na lice mjesta.
Bruno Jakešević, Stipo Jakešević i Stipo Leovac izradili su
konstrukciju od termopanela s toplinsko-zvučnom izolacijom od stiropora i izvršili montažu na licu mjesta i tako
imovinu UL „Kuna“ obogatili još jednim vrijednim i lijepim
lovačkim objektom.
Najveći broj članova u UL „Kuna“ su čestiti ljudi i lovci,
ali ih u ovom tekstu ne spominjemo jer je u njemu riječ o
konkretnoj akciji i ljudima koji su je izveli.
Nakon što se utvrdio kvorum i izabrana radna tijela, izvješće o radu Upravnog odbora podnio je Doni Mikulić,
predsjednik Udruge, napominjući da se njegovo izvješće
temelji na pismenim izvješćima predsjednika lovnih sekcija, lovočuvara i drugih tijela, i da je o materijalima koji su
u rukama zastupnika raspravljao Upravni odbor, prihvatio
ih i kao takve uputio Skupštini na razmatranje i usvajanje.
Predsjednik Mikulić također je obavijestio zastupnike o odluci Skupštine Županije Zapadnohercegovačke kojom se
ustanovljuje lovište u ovoj općini.
U raspravi koja je uslijedila, riječ je bila uglavnom o nekim konkretnim problemima koji opterećuju ovu udrugu i
njezini članstvo, nakon čega se pristupilo glasovanju, čiji je
rezultat bio: izvješće jednoglasno usvojeno.
Zastupnici su, također, usvojili i financijsko izvješće
Udruge za 2010. godinu.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Anto Radman, Marko, Tone-Anto,
Fabijan, Josip i Dominko Mlakić, Ivo
Kolar, Fabijan Marin i Zdravko Marin. U sijanju žita i sadnji krumpira
sudjelovali su Stipo Bavrka, Željko
Čurak, Ivica Fišić, Mario i Anđelko
Jukić, Tihomir Mlakić, Saša Baškarad i Niko Fišić.
U sekciji Sebešić, na platou
Kneževića ravni, vrijedni Sebešićani popraviše visoku čeku koju
su devastirali nepoznati vandali, a
na platou Mahova zasijaše značajne količine krumpira i žitarica. U
ovim radnim akcijama sudjelovali
su Stipo, Mijat, Nenad i Josip Ivoš,
Vlado Knežević, Draženko, Slavko,
Lojzo, Dalibor i Anto Jakić, Ivica
Šapina, Marijo Varivoda, Ivica Božić i Anto Gudelj. Da ova sekcija
ima budućnost, jamstvo su njezini
mladi lovci, sudionici u svim rad-
nim akcijama: Pavo Ivoš, Dominik
Knežević, Luka Fran Jakić, Ivica i
Josip Radeljić-Jakić.
Žitarice u svom dijelu lovišta, u
sekciji Gradina, zasijavali su Tom Slipac, Mirko Čelam i Srećko Bavrka,
u suradnji s predsjednikom sekcije
Franjom Cvitanovićem.
Lovci sekcija Mravinjac ovaj su
put dobro prednjačili u odnosu na
ostale. Uspjeli su, naime, izgraditi
jednu prelijepu visoku zatvorenu
čeku. Kako reče stari i iskusni lovac
Vlado Lešić, ovakva još nije izgrađena na prostorima Mravinjca, može
se koristiti i kao kućica. Osim izgradnje čeke, lovci ove sekcije uspjeli
su zasijati veliku površinu zobi, za
koju Migan veli da će dobro poslužiti divljim svinjama za prehranu.
Predsjednik sekcije Mravinjac, Stipo
Bošnjak Mima, uspio je za ovu akciju skupiti pedeset lovaca, što je za
svaku pohvalu.
Kako i priliči, po završetku radnih
akcija nije izostao uobičajeno kvalitetan lovački gulaš, ali uz dozu zabrinutosti i pitanje, što će biti sa tekućom
lovnom godinom i kako će završiti.
Upravni odbor je djelovao u
okviru usvojenih financijskih planova i u skladu sa Zakonom o lovstvu
FBiH, podzakonskim propisima i
normativnim aktima Društva.
Predsjednik Nadzornog odbora, Osman Hadžiefendić, podnio je
izvješće za proteklo četverogodišnje razdoblje, koje se može sažeti
u rečenicu: Rad LD „Fazan“ je javan
i transparentan i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
Predsjednik Disciplinskog suda,
Ivo Marić, upoznao je zastupnike s
radom Disciplinskog suda u proteklom mandatnom razdoblju.
Sva izvješća o radu Društva za
razdoblje 2007. – 2011. jednoglasno su usvojena. Također jednoglasno, usvojeni su i Financijski plan za
2011. godinu i Plan gospodarenja
lovištem za sezonu 2011./2012.
Usvojen je i kalendar lova za lovnu 2011./2012., primjenjuje se u iduće četiri godine. Lov na srnjaka otvara
se prve nedjelje u srpnju, a na sitnu
divljač druge nedjelje u listopadu.
Kako je Skupština bila izborna,
izabrana su sva tijela Društva, na
razdoblje od četiri godine.
Predsjednik Skupštine je Zijad
Žepčan.
Članovi Upravnog odbora su:
Dragan Guberac, predsjednik Druš-
tva, Kemal Osmanović, dopredsjednik Društva, Grga Grgić, lovnik Društva, Nedžad Garić, tajnik Društva,
Sejdo Medžiković, Anto Mašić, Ivo
Marić, Enes Puzić, Muradif Omerbašić, Marijan Katić, Mato Mašić,
Muhamed Puzić i Mato Jurić.
Disciplinski tužitelj je Tomislav
Božić, a zamjenik Mato Jurić.
Članovi Disciplinskog suda su:
Safet Sejdić, predsjednik, Anto Gudelj, zamjenik predsjednika, Vahid
Delić (zamjenik Mato Topolovac) i
Tado Karlović (zamjenik Blaž Majić).
Nadzorni odbor: Ivo Barišić,
predsjednik, Ilija Iličević, zamjenik
predsjednika, Marko Jeleč (zamjenik
Amir Omerbašić) i Marko Kopačević
(zamjenik Drago Matić).
Streljačka sekcija: Zlatko Osmanović, predsjednik, članovi: Ahmo
Šapčanin, Amir Salkanović, Džemal
Puzić, Žan Kovačević, Mario Ekmečić, Josip Ambrozić, Meho Puzić i
Nedžad Garić.
Kinološka sekcija: Senad Puzić,
predsjednik, članovi: Mehmed Šogorović, Mato Erceg, Esad S. Puzić,
Jozo Kocić, Franc Lemut, Jozo Katić,
Nedžad Puzić i Nedžad Garić.
Komisija za statutarna pitanja:
Kemal Osmanović, predsjednik, članovi: Ivo Barišić, Izet Zolotić, Ivo Marić i Nedžad Garić.
LD „Pavlovica“, Novi Travnik: OPET AKCIJA U LOVIŠTU
Žito i krumpir divljači, čeke lovcima
Anto Cvitanović
P
osljednji dan ovogodišnjeg travnja lovci LD „Pavlovica“ iz Novog Travnika proveli su u lovištu vrlo radno.
Lovci sekcije Bučići, na lokaciji Marinova liska, pokraj čeke zasijaše zob i kukuruz, posadiše oko 50 kg krumpira te ponovno pokriše čeku. U pokrivanju čeke sudjelovali
su Dragan Jukić, Stipo Marin Macko, Božo Radman Krek,
LD „Fazan“, Odžak: SKUPŠTINA
Izabrana sva tijela
Nedžad Garić
I
zbornoj Skupštini LD „Fazan“ održanoj 12. lipnja 2011., kojoj su prethodili sastanci po sekcijama, prisustvovala su
44 zastupnika, trojica su opravdala svoj nedolazak.
Izvješće o radu Upravnog odbora u protekle četiri godine podnio je predsjednik Dragan Guberac. U njemu se
predsjednik ukratko osvrnuo na ustanovljenje lovišta na
području Županije Posavske i koncesiju na lovišta na 30
godina, zatim na projekte koji se urađeni i za koje je Društvo dobilo znatan novac te na poslove iz djelokruga rada
Upravnog odbora: organizaciju tradicionalnih lovačkih večeri, komercijalni lov, suzbijanje krivolova i procesuiranje i
kažnjavanje odgovornih.
www.lovackisavez-hb.ba
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO „Vitez“, Vitez: PLANSKI DOKUMENTI
Opuštanje članstva
nakon dodjele lovišta
Ivica Drmić
P
rema članku 48. Zakona o lovstvu FBiH iz 2006. godine, obveza je svakog korisnika lovišta
do 31. svibnja dostaviti izvješće o
izvršenju godišnjeg plana gospodarenja za proteklu lovnu godinu. LO
„Vitez“ i LO „Kruščica“ iz Viteza, koje
su u protekloj lovnoj godini dobile
na privremeno korištenje lovište
„Vitez“, pravodobno su to učinile i
dostavile županijskom ministarstvu
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Evo najznačajnijih zabilješki, koje bi zasigurno trebale postati
i smjernice članovima upravnih odbora ovih dviju udruga, kako se uočeni propusti ne bi ponovili.
Godišnjim planom gospodarenja planiran je odstrjel glavnih vrsta
lovne divljači koju posjedujemo u
lovištu. Već u izdanoj suglasnosti
na plan, mjerodavno županijsko
ministarstvo je neopravdano smanjilo (ili čak u cijelosti isključilo) mogućnost lova. Tako, primjerice, nije
odobren odstrjel niti jedne divlje
patke, premda je ova vrsta divljači
premašila gospodarski kapacitet lovišta. Broj odstrijeljene divljači je još
manji od dopuštenog odstrjela, što
je pozitivno, jer je prethodna lovna
godina bila nepovoljna za divljač –
prema nekim istraživanjima, godina
kao protekla pojavljuje se prosječno
4 puta u 100 godina. Udruge koje
nisu korigirale plan na vrijeme već
su s odstrjelom nastavile do ispunjenja plana, zasigurno su odstrijelile i dio matičnog fonda divljači, što
će se nepovoljno osjetiti kroz dulji
niz godina. Daljnja karakteristika
su visoki nelovni gubici, koji višestruko premašuju odstrjel. Svakako,
najznačajniji su gubici u prometu,
štete od predatora i krivolova. Treba
napomenuti da veliki broj lovaca ne
posjeduje oružje s risanom cijevi, u
velikom broju slučajeva u lovu na
srnjaka je padala kiša, a utjecala je
i visoka pristojba koja se, ili plaća ili
odrađuje u lovištu. Gusta vegetacija
podrasta, koja se formira nakon rani-
32
jih sječa, gotovo je onemogućila lov
srnjaka u pojedinim dijelovima njegova staništa. Lov je bio ometan i
nekontroliranom sječom, te se znalo
dogoditi da lovac dođe do „čeke“, a
nakon određenog vremena u neposrednoj blizini čuje motornu pilu
i obaranje drveća. Kod ulova srnjaka nije poštovana starosna i dobna
struktura, jer su odstrijeljena zrela
grla, koja nisu visoke trofejne vrijednosti. Osjeća se velika potreba za dodatnom edukacijom lovaca nakon
položenog lovačkog ispita, vezano
za gospodarenje srnećom divljači.
Udruga nije iskoristila mogućnost odstrjela jednog medvjeda
kroz komercijalni lov, dijelom zbog
nemogućnosti nalaska odgovarajućeg kupca (BiH je potpisala odgovarajuće konvencije, te se uz trofej
medvjeda za izvoz ne mogu dati svi
dokumenti potrebni za carinjenje
u matičnim državama), a dijelom
zbog nedostatka odgovarajuće zatvorene lovačke čeke. Na ovaj se način lovačka udruga odrekla značajnog novca, koji se mogao uložiti u
uzgoj i zaštitu divljači. Prvi razlog je
objektivan, na njega se nije moglo
utjecati, ali za drugi smo sami krivci.
Odstrjelu predatora nije posvećeno dovoljno pozornosti. Kasni
dolazak snježnog pokrivača te česta
i nagla topljenja snijega značajno
su reducirali broj dana u kojima se
moglo čekati predatore. Pa ipak, sve
čeke nisu bile „pokrivene“, te je i broj
odstrijeljenih predatora značajno
manji. U tom odstrjelu najuporniji je
bio lovočuvar volonter Mirko Šarić,
koji je od ukupno odstrijeljenih 12
lisica, odstrijelio njih 8. Značajno je
istaknuti da je u nekoliko slučajeva bilo sanitarnog odstrjela lisice i
kune zlatice. Odstrijeljeni primjerci
neškodljivo su uklonjeni i zbrinuti
na propisani način.
Plan izrade lovnogospodarskih
objekata uglavnom je realiziran, no
detaljnija analiza pokazuje da je izostala izgradnja vrjednijih objekata
Uporan u odstrjelu lisica - Mirko Šarić
(hranilišta), koji su zamijenjeni jednostavnijim i jeftinijim
solištima. Lovnotehnički objekti realizirani su s 33,3 posto,
kao rezultat kroničnog nedostatka novca.
Prihrana divljači nije započeta na vrijeme. Ukupno iznesena količina hrane u lovište je veća od planirane količine,
ali i ovdje nije zadovoljen kriterij raznovrsnosti (količine
iznesene voluminozne i sočne hrane daleko su manje od
planiranih). Ovo je rezultiralo time da je dio divljači vjerojatno migrirao u neko od susjednih lovišta.
U odnosu na prethodnu lovnu godinu, kad je u lovište
investirano 26.389,80 KM (od čega kroz radove u lovištu
21.445,00 KM), u protekloj lovnoj godini u lovište je investirano 14.820,00 KM (od čega kroz radove u lovištu 9420,00
KM). Osim toga na razini lovnih jedinica potrebno je poboljšati vođenje evidencija svih vrsta.
Pitanje na koje nismo mogli naći odgovor je što je umanjilo interes lovaca za lov i aktivnosti u lovištu. Naime, u godini kad su postignuti vrijedni rezultati lov je bio u cijelosti
zabranjen od strane glavnoga federalnog lovnog inspektora.
Nakon što je udruga dobila lovište na korištenje (pa makar i
privremeno), kad je svim lovcima koji su ispunjavali uvjete
omogućen lov visoke divljači, kad su lovci svojim radom u
lovištu mogli ostvariti pravo na odlaske u lov i odstrjel divljači
i kad su se stekli uvjeti da mogu biti predlagani za dodjelu lovačkih priznanja i lovačkih odličja, očekivali smo u najmanju
ruku slične, ako ne i bolje rezultate. Time bismo pokazali da
smo ozbiljan kandidat i partner za dodjelu lovišta.
Jedno od mogućih opravdanja moglo bi biti da je dio
lovaca izgubio strpljenje, da je zasićen borbom za dodjelu
lovišta koja predugo traje (svake godine u vrijeme početka lovne sezone lovci iz Viteza se pitaju hoće li lova biti ili
neće). No na ovaj se način zaista nije poslala prava poruka
mjerodavnom ministarstvu. Ili je možda 2009./2010. godina bila kratkotrajni bljesak? Tko zna.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD „Mosor“, Široki Brijeg: GAĐANJE GLINENIH GOLUBOVA NA MOSTARSKOM BLATU
Strijelci dostojno obilježili
20. obljetnicu zaustavljanja tenkova
Vlado Bošnjak
T
radicionalno natjecanje u gađanju glinenih golubova,
disciplina trap, u povodu zaustavljanja tenkova bivše
JNA u Pologu, održano je ove godine 7. svibnja, točno
na dvadesetogodišnjicu ovoga događaja. Tako je ovo natjecanje u sklopu manifestacije Općine Široki Brijeg „Svibanjska sjećanja“ imalo posebno svečarski karakter.
Najprije je, na mjestu zaustavljanja tenkova, uz nazočnost predstavnika općinskih i županijskih institucija iz Širokog Brijega i Mostara te sudionika ovog događaja, otvoreno lijepo uređeno spomen-obilježje, a malo potom sve
se preselilo na strelište Streljačkog kluba „Široki Brijeg“, na
Mostarsko blato.
Na natjecanju u gađanju glinenih golubova sudjelovalo je 40 strijelaca iz Širokog Brijega i Mostara, te kao gosti
strijelci iz Ljubuškog i Neuma. Sve strijelce je, kao domaćin,
pozdravio Ivan Primorac, predsjednik LD „Mosor“ iz Širokog
Brijega. Primorac je posebno naglasio kako ovo natjecanje
čuva uspomenu na događaj na koji mogu biti ponosni
ovaj kraj, ovaj narod i lovci koji su bili značajan čimbenik te
1991. godine. Nazočnima se, zatim, obratio i Miro Kraljević,
načelnik Općine Široki Brijeg, koji je i službeno otvorio ovo
natjecanje.
Po ustaljenoj praksi, strijelci su se natjecali na dvije razine. U prvoj, prvenstvu LD „Mosor“, natjecali su se pojedinci i momčadi bez članova streljačkog kluba, a u drugoj, za
ukupnog pobjednika u pojedinačnoj konkurenciji, sudjelovali su svi strijelci. Nakon ispucanih dviju serija po 10 golubova, kao favoriti u ukupnom dijelu izdvojili su se Zoran
Mandić i Anđelko Zovko, a na razini Društva, Leo Čolak. I u
momčadskom dijelu, između lovnih jedinica, vodila se zanimljiva borba. Evo rezultata po kategorijama. U momčadskom dijelu prvo mjesto osvojila ja Lovna jedinica „Orovnik“
(Dragan Ivanković, Jozo Vranješ, Blaženko Ćubela i Ivan
Martić), drugo mjesto Lovna jedinica „Blato“ (Ivan Primorac
i Marin Zovko) i treće mjesto Lovna jedinica „Varda“ (Ivo Rezić, Marin Zeljko i Tomo Zeljko).
U kategoriji za pojedinačnog pobjednika na razini LD
„Mosor“ prvi je bio Leo Čolak, drugi Jozo Vranješ, a treći
Blaženko Ćubela. Za ukupnog pobjednika u finalnoj seriji u
raspucavanju između Zorana Mandića i Anđelka Zovke više
sreće je imao Zoran, a treći je bio Tomislav Mandić.
Natjecanju je nazočio i predsjednik Lovačkog saveza
Herceg Bosne Ilija Vrljić, koji je na kraju natjecanja uputio
pohvalne riječi strijelcima i organizatoru natjecanja te pobjednicima u ukupnom poretku uručio pokale. Ostale pokale uručili su Ivan Primorac-Lukić, Miljenko - Mića Lasić,
Anđelko Mikulić, Ivica Bačić i Ivan Primorac.
Nakon završetka natjecanja, za sve sudionike i brojne
goste upriličen je zajednički ručak. Tako je ova manifestacija
od strane LD „Mosor“ dostojno obilježena, a organizacijski
odbor na čelu s predsjednikom Ivanom Primorcem i tajnikom Draganom Naletilićem, odlično je obavio sav posao.
www.lovackisavez-hb.ba
Različite kategorije pobjednika, zajednička uspomena
Ilija Vrljić, predsjednik Saveza i Zoran Mandić, ukupni pobjednik
Miro Kraljević, općinski načelnik i Leo Čolak, pojedinačni pobjednik
33
LOVAČKO ORUŽJE
KAKO SAČUVATI UDARNU IGLU
Okidanje u prazno treba izbjegavati
Da bi lovcu puška dugo i dobro služila, mora je redovito čistiti i podmazivati, i mora rabiti
municiju s prikladnim punjenjem i optimalnih karakteristika
Najnoviji hit-proizvod pufer patrona u svijetu je JUROPAC-ov pufer s integralnom zaštitom od korozije. On štiti
cijev iznutra. Odlično zaštićuje cijev uz minimalan trud.
Neotrovna kemijska tvar isparava polako nakon uklanjanja čepa. Pri tome nastaje vrlo tanki zaštitni film, koji cijev
iznutra djelotvorno štiti od hrđe. Djeluje oko 12 mjeseci.
Testirano od vodećih proizvođača oružja i DEVA, s izvrsnim
rezultatima. Cijena mu je također oko 6 eura.
Ove patrone također se proizvode i za sve vrste pištoljskih i revolverske kalibre.
Mladen Bešlić
K
oliko hitaca može izdržati prosječna lovačka puška? Kako joj
lovac može produžiti radni vijek? Na ta dva pitanja vjerojatno ima
odgovora koliko i lovaca. Budimo
realni, solidna sačmarica ili karabin
može bez problema izdržati cio
jedan lovački vijek, a ako je vlasnik
brižljivo održava, i znatno duže. U
praksi, naravno, sve je relativno, od
slučaja do slučaja.
Po završetku lova, kad oružje
namjeravamo spremiti u automobil ili pak kod kuće u ormar za naoružanje, moramo ga isprazniti (to
nam i zakon nalaže). Kako ne bi
nepotrebno slabjele i s vremenom
otkazale, opruge udarnog mehanizma moraju biti opuštene. Pritom,
prvo što trebamo učiniti jest to da
oružje uvijek okrenemo u sigurnom
smjeru, uglavnom u pod ili u zrak, te
još jednom provjerimo je li ležište
naboja prazno. Nakon toga veoma
ćemo lako opustiti oprugu udarnog
mehanizma bez nepotrebnog škljocanja koje, kod udara u prazno, zna s
vremenom jako oštetiti udarnu iglu,
čak je dovesti u fazu lomljenja.
Sačmarica
vašega karabina je opuštena i možete biti sigurni da ste učinili jednu
veoma korisnu stvar za svoje oružje.
PUFER PATRONE
Mnogi svjetski proizvođači lovačkog oružja prave puške koje se
kod prelamanja automatski koče.
Kad su prelomljene, ne mogu se otkočiti niti se može izvršiti okidanje.
Takve su, primjerice, puške njemačkog proizvođača Merkel Suhl-a ili
ZH češke kombinirane puške.
SAČMA (BOKERICA ILI POLOŽARA)
Nakon što smo pušku preklopili i
otkočili, desnom rukom držimo vrat
kundaka, kažiprstom i srednjakom
stisnemo okidače do kraja. Lijevom
rukom polagano zaklopimo pušku. Dok pušku zaklapamo, desnim
palcem pridržavamo rep zatvarača,
kako bi on polagano i nježno izvršio
bravljenje. U tok trenutku opruge
udarnih igala su opuštene i tek ponovnim preklapanjem (po potrebi)
dovest ćemo ih u fazu napetosti.
KARABIN
Zatvarač je u stražnjem (otvorenom) položaju, dakle ručica je podignuta gore. Desnom rukom držimo
vrat kundaka, kažiprstom stisnemo
okidač do kraja. Lijevom rukom guramo zatvarač do kraja naprijed i pomalo spuštamo ručicu prema dolje.
Nakon ovoga opruga udarne igle
34
Pufer patrone svih veličina i kalibara
Karabin
Rješenje za takve puške su „pufer
patrone“. To su plastične ili aluminijske čahure koje imaju punu mjedenu ili od tvrde gume kapsulu, ispod
koje je sabijena opruga. Pufer patrone prilikom udara udarne igle jednostavno amortiziraju njezin udar.
Idealna su zaštita za udarnu iglu pri
odapinjanju, i istodobno izvrsna mogućnost za intenzivno „suho“ vježbanje sportskog gađanja. Te se patrone
izrađuju u svim značajnijim kalibrima
i cijena im je dosta povoljna, oko 5-6
eura po komadu.
ŠTETNA I RUŽNA NAVIKA
Okidanje na prazno, tzv. škljocanje, štetna je i ružna
navika. Za oružje čija konstrukcija ne dopušta opuštanje
udarnog mehanizma na opisani način (primjerice, poluautomatske sačmarice ili poluautomatski karabini) koristimo
se također pufer patronama. Vodimo računa da su one potrošni materijal te ih s vremenom treba zamjenjivati. Oružje
je „alat“ nas lovaca. Svaki pravi majstor drži do svoga alata,
a svi skupa trebamo težiti poboljšanju kulture rukovanja
oružjem.
Ukratko, da bi lovcu puška dugo i dobro služila, mora
poštovati tri pravila. Prvo, redovito je mora čistiti i podmazivati. Drugo, iz nje treba ispaljivati municiju punjenu
sačmom normalnim i prikladnim punjenjem. Sačmeno punjenje ni u kom slučaju ne treba biti veće od dopuštenog,
dakle onoga kojeg je proizvođač predvidio i za njega izdao
atest na sigurnost. Treće, po mogućnosti koristiti municiju
afirmiranih proizvođača i optimalnih karakteristika, jer jeftina municija na jamči sigurnost lovcu niti uspjeh pogotka.
Juropac pufer patrone
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVIŠTE
NOVI PRISTUP LOVSTVU
Više tržišta i drukčije gospodarenje lovištima
Gotovo preko noći promijenio se pojam vlasništva na resursima, pa tako i na divljači: „društveno“ je prešlo na „državno“. Sad je poznat titular i on, naravno, od svoga resursa mora imati
korist, bilo kroz koncesiju, bilo kroz lovozakupninu
Mr. sc. Vjekoslav Kostijal
L
ovstvo danas, što nas očekuje, kamo vode putovi razvoja, sve su to pitanja koja danas sebi postavlja svaki
istinski lovac.
Naime, s novim Zakonom o lovstvu FBiH i podzakonskim aktima, mijenja se pristup lovstvu, on se usklađuje s
europskim normana. Lovstvo postupno prestaje biti djelatnost kojoj je cilj samo zadovoljenje sportskih potreba
ljudi, ono sve više postaje gospodarska djelatnost. U tom
je duhu i spomenuti Zakon o lovstvu i njegovi prateći akti
– pravilnici, koji mnogo detaljnije i strože reguliraju pitanja
bavljenja lovom nego što je to bio slučaj ranije.
Republika Hrvatska svoje je lovno zakonodavstvo prilagodila europskim normama još 1995. godine, a tragom
toga prilagođavanja i Federacija BiH donijela je spomenute akte 2006. godine. Spominjemo lovno zakonodavstvo
Republike Hrvatske, na temelju kojeg je i Federacija BiH
uskladila svoje lovno zakonodavstvo, ali što je još značajnije, primjena novoga zakonodavstva u Republici Hrvatskoj u
proteklih je 16 godina pokazala određena iskustva primjene zakonskih propisa temeljenih na europskim normama
u ovoj oblasti.
Prelazak sa „staroga“ poimanja lovstva i odnosa društva
prema njemu na novi zakonski okvir, nije bio nimalo jednostavan posao.
Prije svega, gotovo preko noći promijenio se pojam
vlasništva na resursima, pa tako i na divljači: „društveno“
je prešlo na „državno“, što sad rezultira poznatim titularom
koji od svoga resursa mora imati koristi, dakle ubirati naknadu za njegovo korištenje, bilo kroz koncesiju, bilo kroz
lovozakupninu. Do sada su te naknade bile simbolične ili ih
nije uopće bilo. Nadalje, sada se predviđa tržišna utakmica
među lovozakupnicima kroz javne natječaje za koncesiju ili
lovozakup, čega do sada nije bilo.
Što je to novo i drukčije u odnosu na dosadašnje bavljenje lovom?
• Odluku o osnivanju lovišta na području županije donosi županijska skupština.
• Lovišta na korištenje, putem javnog natječaja, daje
ovlašteno županijsko ministarstvo, s kojim korisnik sklapa
ugovor o korištenju ili koncesijski ugovor.
• Lovnogospodarsku osnovu može raditi i braniti je
samo za te poslove ovlaštena i registrirana pravna ili fizička
osoba koja mora imati zaposlene radnike određene stručne spreme (inženjer šumarstva ili inženjer lovstva i zaštite
prirode) (čl. 45. ZOL-a).
• Lovnogospodarska osnova postala je veoma ozbiljnim
osnovnim aktom srednjoročnog planiranja gospodarenja
lovištem i bez nje nema lova, a mora biti izrađena najkasnije 4 mjeseca prije isteka stare osnove (čl. 46. ZOL-a). Proces
www.lovackisavez-hb.ba
donošenja osnove podrazumijeva donošenje lovnogospodarske
osnove, dakle njezinu izradu od
strane korisnika (lovačkog društva),
a na temelju suglasnosti i odobrenja osnove koje daje federalno ministarstvo.
• Uvodi se obveza korisnika da
ima stručnu službu za provedbu lovnogospodarske osnove koja u svom
sastavu mora imati osobu sa završenom višom ili visokom izobrazbom
(šumarski inženjer, inženjer lovstva
i zaštite prirode, veterinarski ili poljoprivredni fakultet – smjer na kojem se tijekom školovanja izučavao
predmet lovstvo).
• Korisnik lovišta mora imati lovačke pse registrirane kod jednoga
od kinoloških saveza u Federaciji
(posebno kod lovišta u kojima se
lovi krupna divljač) i psa krvosljednika koji ima položen radni ispit na
krvnome tragu.
• Korisnik mora imati sve evidencije propisane podzakonskim aktima, a koje su sada znatno obimnije
nego ranije i vezane su uz Zakonom
o lovstvu određene termine izvještavanja.
• Nadzor nad provedbom odredbi lovnogospodarske osnove, Zakona o lovstvu i podzakonskih akata
(pravilnika) vrši federalni lovni inspektor i županijski lovni inspektor.
• Kaznene odredbe zakona su
pooštrene tako da kazne za pravnu
osobu dosežu visinu do 20 000 KM,
a za pojedinca i odgovornu osobu
do 2000 KM.
Cilj ovoga dosta opširnog pregleda je potkrijepiti činjenicu da
će bavljenje lovom ubuduće pred
korisnika lovišta postaviti nove obveze i odgovornosti. Udovoljiti svim
zakonskim obvezama, za korisnika
lovišta znači ne male financijske obveze:
• plaćanje lovozakupnine ili koncesijske naknade
• osiguranje lovišta
• naknade profesionalnim lovočuvarima
• naknade stručnim osobama
• osjetno veće izdatke za izobrazbu
• stroge i od inspekcijskih službi
redovito kontrolirane obveze izvršenja planova prihrane, prehrane te izgradnje i održavanja lovnotehničkih
i lovnogospodarskih objekata.
PREDNOST LOVAČKIH DRUŠTAVA
Sve te financijske obveze lovačko društvo neće moći pokriti skromnim članarinama, pa će se morati
okrenuti „gospodarenju“ resursom,
što znači da će dio svoga odstrjela ili
prostora koji mu je stavljen na gospodarenje unovčiti kroz gospodarske djelatnosti, dakako tu na prvo
mjesto dolazi lovni turizam.
Ako pogledamo lovišta u 4 županije:
Zapadnohercegovačkoj,
Hercegbosanskoj, Posavskoj i Unsko-sanskoj, zastupljenost lovišta
po namjeni je ovakva: gospodarsko-sportskih lovišta je 28, ili 68 posto, gospodarskih je 9, ili 23 posto,
sportska su 3, ili 7 posto, posebno je
jedno, ili 2 posto.
Kako su za izradu ovoga pregleda korištene odluke županijskih
skupština o utemeljenju lovišta na
ukupno 41 lovištu, ovakve proporcije mogu se primijeniti i na cijelu
Federaciju BiH.
Već iz same definicije namjene
lovišta vidljivo je da su i osnivači
lovišta (županije) stavili naglasak
na gospodarski karakter lovstva.
Upravo je taj gospodarski karakter
lovišta, prilikom početnih koraka u
primjeni nove zakonske regulative
u Hrvatskoj, bio mamac za mnoge
„solo-gospodarstvenike“ da na natječajima, ponudivši visoku cijenu,
„otmu“ lovišta lovačkim udrugama
očekujući od lovstva veliki prihod i
profit. Međutim, takva se ideja brzo
raspala. Nekoliko kvalitetnih lovišta
je pod koncesijama kod značajnijih
gospodarskih subjekata koji mogu
35
LOVIŠTE
pokrivati razliku prihoda i rashoda, a
mali „solo-gospodarstvenici“ to nisu
mogli pa su u početku to pokušali
izlovom, iz čega je uslijedio raskid
ugovora.
Dakako, posve je normalno da
lovištima uspješno mogu gospodariti lovačka društva i pokrivati
sve financijske obveze, jer lovački
entuzijazam i ljubav prema prirodi i
lovstvu sadrži veoma značajan ekvivalent novčane vrijednosti. Udrugama ne treba izvođač radova na
izgradnji i održavanju objekata, ne
treba im radna snaga za raznošenje
hrane po lovištu i podizanje nasada,
sve to lovci pokriju svojim nesebičnim radom. Ipak, određeni manjak
novca morat će pokriti kroz svoje
usluge na tržištu, kroz lovni turizam,
kroz zaštitu okoliša, kroz edukaciju i
drugo.
No da bi se organizirano i smišljeno pristupilo gospodarenju lovištima, nužno je biti siguran da je
lovište na raspolaganju barem 10
godina. Svakogodišnje iščekivanje
promjene statusa lovišta i nužno prihvaćanje jednogodišnjega
privremenog plana, drži skoro 30
000 lovaca u Federaciji BiH u neizvjesnosti i veže im ruke da bilo
što značajnije poduzmu u svome
lovištu. Iz takve se situacije javlja
niz negativnosti u lovnome gospodarenju:
• razvija se krivolov kao posljedica neizvjesnosti
• društva ne mogu ništa planirati na srednje staze
• i ona društva koja su imala kakav-takav položaj na tržištu lovnoga turizma,postupno ga gube
• država (županije) gubi pristojne iznose novca od lovozakupa ili koncesije
• u udrugama raste malodušje, pa i osipanje članstva
• udruge ne mogu kvalitetno vršiti svoju osnovnu zadaću: zaštitu divljači i okoliša.
Jedino je rješenje da se lovišta, u okviru zakonskih pripisa, što prije daju korisnicima, jer za to ne postoje nikakve
formalne prepreke.
Svjesni smo toga da u ovoj zemlji postoje znatno veći
problemi nego je to lovstvo, ali ipak mislimo da problem
lovišta može biti riješen uz malo volje u mjerodavnim ministarstvima. To očekujemo od naše vlasti. Konačno, to joj
je i posao.
PREVENCIJA BJESNOĆE KOJU PRENOSE LISICE
U BiH, oralna vakcinacija
lisice odgođena za jesen
Kakav treba biti odgovor lovnog menadžmenta lovačkih saveza u FBiH, nakon provedenih
kampanja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće
Dr. vet. med. Sulejman Hašimbegović
K
ako su pokušaji kontrole bjesnoće koju prenose lisice
putem reduciranja gustoće
njihove populacije u potpunosti
propali, najboljom metodom prevencije bjesnoće pokazala se oralna vakcinacija životinja.
Oralna vakcinacija lisica isprobana je prije 30 godina i dala je dobre rezultate. Od tada se ovaj način
imunizacije najčešće koristi za smanjenje prevalence bjesnoće kod
divljih životinja u Zapadnoj Europi.
Oralnom vakcinacijom životinja
protiv bjesnoće, bjesnoća je iskorijenjena u Finskoj, Nizozemskoj,
Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji, Luksemburgu, Austriji i Češkoj. U cilju
potpunog iskorjenjivanja bjesnoće
iz cijele Europske unije, donijet je
program eradikacije bjesnoće i klasične kuge svinja za Hrvatsku i BJR
Makedoniju kao zemlje kandidate
za EU, i za Albaniju, BiH, Crnu Goru,
Srbiju i Kosovo kao zemlje potencijalne kandidate za pristupanje EU.
Republika Hrvatska je provela
proljetnu oralnu vakcinaciju lisica
protiv bjesnoće nakon koje slije-
36
di i jesenja vakcinacija, te u idućoj
godini još dvije. Za ovih kampanja
ukupno će biti položeno 3.500.000
vakcinalnih mamaka ili 25 po četvornom kilometru. Ovakva gustoća položenih mamaka osigurava
da se na svakih 80 metara nađe po
jedan mamak. Slično se radilo i u
Srbiji, a u BiH je oralna vakcinacija
odgođena za jesen i vjerojatno će
se provesti na sličan način. Ovakav
rad omogućava da svaka lisica pojede po jedan mamak, odnosno
da skoro sve lisice budu zaštićene
od bjesnoće. Jedan veliki postotak
mamaka (oko 30 posto) konzumirat će divlje svinje, a u konzumaciji
mamaka neće zaostajati ni glodari.
U stručnoj se literaturi navodi da
velik broj glodara ugine nakon jedenja vakcinalnih mamaka.
Nakon svega, što će se dogoditi?
Po svim izvješćima, nakon provedene oralne vakcinacije lisica
došlo je do naglog porasta njezine
populacije. Porast populacije lisica
najčešće se pratio kroz smanjenje
populacije zeca, i obrnuto, smanjenje populacije lisica ogledalo se u
povećanju broja zečeva.
Po podatku koji smo dobili zbrajajući podatke iz izvješća koja su mi dostavile lovačke organizacije, u FBiH trenutačno ima blizu 13.000 lisica, i ako se ovaj broj poveća
za 10 posto, to je 1300 lisica više.
Za ovu prigodu, spomenut ćemo članak iz Lovačkog
lista broj 146, svibanj 2010., „Glad ne prašta“ autora prof.
dr. Zorana Ristića, u kojem stoji: „Lisica u toku dana pojede
850 grama hrane ili 312 kg godišnje, što znači da mora
imati na meniju 5.320 miševa, 51-og zeca ili druge divljači,
4.000 raznih insekata i 75 kg raznog bilja.“
S obzirom na to da će velik broj glodara stradati od
vakcine, lisičji meni će se mjenjati na način da će se na
njemu naći više zečje, srneće, fazanske, tetrijeba i druge
divljači koja se razmnožava na zemlji.
Ako se samo očekivano povećanje broja lisica, odnosno ako se broj 1300 pomnoži s brojem divljači iz lisičjeg
menija koji je naveden, dobit ćemo podatak koji će biti
jako nepovoljan za pojedine vrste divljači.
Međutim, do smanjenja populacije lisice vjerojatno će
doći poslije, kad se smanji količina njezine hrane u prirodi
i icrpe drugi resursi (farme, smetlišta i drugo).
Dok priroda ne uredi nove odnose, kakve će posljedice trpjeti lovstvo u FBiH nakon provedenih kampanja
oralne vakcinacije lisica u BiH? Odgovoriti na ovo pitanje
treba onaj tko je zadužen za uspostavu i realizaciju lovnog
menadžmenta u FBiH, odnosno taj treba sagledati stanje
koje će nastati i kroz određene programe moguću štetu
učini što manjom.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
PLANINARSTVO
Ako zatreba,
spremni smo pomoći u nevolji
Inter vju G
ORAN VID
OVIĆ
Ivica Lučić
Goran Vidović
HGSS-a, moram spomenuti našega
proslavljenog alpinista Zdenka Marića, koji nam je svojim iskustvom
bio glavna snaga i pomoć prilikom
formiranja te službe. Formiranje
HGSS-a je logičan slijed aktivnosti
i iskustava kroz koja smo prolazili
posljednjih pet godina. Iskustva prikupljena posljednjih godina dovela
su do toga da se nakon niza godina
osjećamo spremnima na ovaj korak organiziranja i pružanja pomoći
onima kojima je potrebna. Službeno postojimo od početka 2011., a
organizirani smo kao volonterska
organizacija.
Povod našem razgovoru je nedavno
održana združena vježba pripadnika HGSS-a na Blidinju. Što se, zapravo, tada događalo na području
Blidinja i Čvrsnice, tko su bili organizatori i sudionici i uz čiju pomoć i
potporu je sve to realizirano?
S
Goranom Vidovićem, predsjednikom Hercegovačke
gorske službe spašavanja, razgovarali smo u povodu
„Ljetnog tečaja gorske službe spašavanja“, koji je tijekom svibnja održan na području Blidinja i Čvrsnice.
Na Blidinju je tijekom svibnja
održan „Ljetni tečaj gorske službe
spašavanja“ u trajanju od četiri vikenda. Organizator je bio Planinarski savez Herceg Bosne, voditelj tečaja bio je Zdenko Marić, instruktor
gorske službe spašavanja, redoviti
instruktori su bili s područja BiH,
a treći vikend u svibnju imali smo
goste iz Hrvatske, instruktore Hrvatske gorske službe spašavanja
koje je predvodio legendarni Stipe
Božić. Polaznici ovoga tečaja bili
su iz raznih krajeva BiH: Livno, Jablanica, Mostar, Istočno Sarajevo,
Tomislavgrad, Glamoč, Bugojno,
Travnik i još neki. Moram spomenuti i zaista respektabilan broj od
45 ljudi koji su pohađali tečaj. Nije
bilo lako organizirati sve za ovoliki
broj ljudi, ali su nam veliku pomoć
pružile Oružane snage BiH i naši
sponzori. Treći vikend smo imali i
pokaznu vježbu potrage sa psima,
i vježbu helikopterskog spašavanja,
a kao voditelje pripadnike oružanih
snaga BiH. Na ovom tečaju obuku je
uspješno prošlo 45 planinara, koji su
sada prešli prvu stepenicu ka stjecanju značke Gorskog spašavatelja.
Pomoć smo imali od strane Oružanih snaga BiH; one su nam ustupile helikopter za vježbu i šatore za
održavanje teoretskog dijela tečaja,
zatim od fra Petra Krasića, od motela
Hajdučke vrleti, od HPD Prenj 1933
– Mostar i od strane naših sponzora,
bez kojih bi ovo sve bilo neizvedivo i kojima i ovom prilikom moram
zahvaliti.
Kakva je vaša ocjena vježbe, odnosno obuke, je li bila uspješna i što
su sve pripadnici HGSS-a naučili?
Cjelokupna je obuka bila
uspješna i jako smo zadovoljni
kako je sve prošlo, a najviše se ponosimo time da je veliki broj planinara uspješno prošao ovu obuku i
dobio nova znanja koja će biti od
Gospodine Vidoviću, recite nam nešto o sebi kao planinaru
i pripadniku Gorske službe spašavanja?
Aktivno planinarim od 2007. godine, predsjednik sam
Hercegovačke gorske službe spašavanja, koja djeluje pri
Planinarskom savezu Herceg Bosne i član sam Hrvatskog
planinarskog društva Prenj 1933 – Mostar, koje također djeluje pri Planinarskom savezu Herceg Bosne. U planinarstvo
me je dovela ljubav prema prirodi općenito, divljenje i poštovanje prema svim ljepotama koje ona pruža, te želja da
se otkriju sve njezine ljepote, često skrivene ljudskom oku.
Naravno, velik su motiv izazovi i teškoće koje se često trebaju svladati da bi se došlo na željenu planinu ili neki njezin
skriveni kutak.
Kako se uopće rodila ideja o formiranju HGSS-a, od kada
službeno postojite i kako ste organizirani?
Ideja o formiranju Hercegovačke gorske službe spašavanja rodila se od strane jedne grupe mladih ljudi članova HPD Prenj 1933 – Mostar. Kad govorimo o formiranju
www.lovackisavez-hb.ba
Vježba helikopterskog spašavanja
37
PLANINARSTVO
koristi kako njima samima, tako i
čitavoj zajednici.
Kako je organizirana Vaša služba,
što je njezina osnovna zadaća, koji
su problemi u radu, tko vam daje
potporu, s kim surađujete?
Naša gorska služba organizirana je kao volonterska organizacija.
Unutar nje postoji određeni ustroj
potreban za njezino pravilno funkcioniranje, određen našim statutom. Osnovna zadaća naše službe
je spašavanje i pružanje pomoći
na teškim i nepristupačnim terenima svima kojima ona zatreba.
Međutim, da bismo to mogli kvalitetno raditi potrebno je školovati novi i specijalizirati postojeći
kadar. Također nam je zadaća biti
spreman priteći u pomoć službi
civilne zaštite u slučaju bilo kakve
prirodne katastrofe ili neke velike
nesreće. Osnovni problemi u radu
su financijski, poput novca za nabavku tehničke opreme potrebne
za spašavanje i financiranje obuke
članova gorske službe spašavanja.
Velik nam je problem i nepostojanje zakona na razini države koji bi
definirao status gorske službe spašavanja na način koji ona zaslužu-
Čvrsnica, idealan teren za uvježbavanje
je budući da je to jedna humana,
neprofitna djelatnost koja je tu za
potrebe građana ove zemlje.
Tko su pripadnici HGSS-a, koliko su
osposobljeni i opremljeni za obavljanje spasilačke službe?
Naša stanica trenutačno ima 14,
većinom mladih ljudi, od kojih su
trojica sa zvanjem gorskog spasioca, što znači da su prošli
kompletnu obuku i osposobljeni su za pružanje pomoći.
U službi imamo jednu liječnicu i jednog instruktora gorske
službe spašavanja. Ostali članovi naše službe su pripravnici,
koji vrlo ozbiljno rade da bi kroz godinu dana i oni stekli
uvjete za dobivanje zvanja gorskog spasioca.
Je li bilo nekih akcija spašavanja u posljednje vrijeme?
U posljednje vrijeme nije bilo akcija spašavanja, ali smo
imali nekoliko događaja na koje smo bili pozvani kao osiguranje, primjerice osiguranje uspona „100 žena u planini“ i
osiguranje „Pustolovne utrke u Čapljini“.
Što postojanje HGSS-a konkretno znači za brojne ljubitelje
prirode, izletnike, planinare, lovce i sve one koji na bilo
koji način upražnjavaju boravak u prirodi?
Naše postojanje znači da se imaju komu obratiti za pomoć u slučaju nesreće u prirodi, ali i da imaju vrata koja su
uvijek otvorena za bilo kakvu pomoć, informaciju i suradnju.
Što im preporučujete kako se ponašati u kriznim situacijama i kako vas uopće mogu kontaktirati, kako potražiti
pomoć HGSS-a?
Svaka krizna situacija posebna je sama po sebi, ali u svakoj je potrebno ostati priseban koliko se to može i sačuvati zdrav razum i logiku te pomoći sebi i suputnicima da bi
mogli dočekati dolazak spasioca. Kontakt sa HGSS-om se za
sada vrši pozivom u policijsku stanicu ili civilnu zaštitu, oni
imaju naše osobne brojeve, budući da GSS u BiH još uvijek
nema jedinstveni broj na koji se može tražiti pomoć.
Na kraju razgovora, ima li nešto posebno što biste željeli
reći ili poručiti javnosti?
HE MOSTARSKO BLATO
38
Pa evo, što se tiče odlaska u planinu ili negdje u prirodu,
preporučio bih svima neka učine taj prvi korak i neka krenu,
jer toliko toga je lijepoga za vidjeti u okolici naših gradova,
sela, u svakoj od naših županija, pa i u čitavoj Hercegovini ili
Bosni priroda je izdašna i iznimno bogata ljepotama. Jamčim
svima da će se jako ugodno iznenaditi onim što će vidjeti, a
za pomoć ili informacije koje bi im mogle zatrebati tu smo mi,
planinari i pripadnici Hercegovačke gorske službe spašavanja.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
ZMIJE I PAUCI
PAUCI PRIJETE
Crna udovica (Lathrodectus tredecimguttatus)
Naš latrodectus ne živi u gradovima, ugrizi su najčešće u toplim mjesecima ali se mogu
dogoditi tijekom cijele godine. Latrodectus se pojavljuje ciklički, nekad se bilježe pojave najezde paukova, tako da se u njihovu biotopu na svakom četvornom metru može naći po nekoliko gnijezda, to traje nekoliko godina i više a zatim se njihov broj znatno smanjuje i teško
ih je naći u prirodi. Do njihove ponovne pojave može proći mnogo godina
Dr. sc. Milan Andrijanić
K
ao otrovne životinje iz reda Araneae, kopneni su člankonošci građeni od glavoprsja i obla zatka na kojem
se više ne razaznaju segmenti. Na glavoprsju imaju
više pari očiju, a na ventralnoj strani s obje strane usnog
otvora nalaze im se čeljusti i ticala. Ticala služe za osjemenjivanje ženki, a čeljusti imaju otrovne žalce iz kojih prilikom
ugriza izlazi otrovna tekućina. Pauci se hrane mesnom hranom, te plijen hvataju u mreže ili iz zasjede. Preko zime miruju i otrov im je nakon zimskog sna najgušći. Ženke legu
veći broj jaja oko kojih ispredu čahuru ili kokon. Iz njih izlaze
sitni pauci sa šest nogu (ličinke), a odrasli pauci imaju osam
nogu. Metamorfoza im traje dugo (i po nekoliko godina), a
odrasli oblici mogu živjeti dugo.
Mali broj vrsta opasan je za čovjeka. U našim krajevima,
osobito u južnoj Hercegovini, dubrovačkom primorju, zatim Istri, takva je vrsta Lathrodectus tredecimguttatus. Pauk
je velik 1-3 cm, crne je boje, a na zatku nosi 13 (latinski: tredecim) crvenih pjega poput kapljica (latinski: gutta). Čovjek
ga obično stisne prstima prilikom žetve, u vinogradu prilikom berbe ili ga pritisne nepažnjom ležeći na tlu. Tada se
pauk brani i ujeda. Otrovna je samo ženka. Ugriz je umjereno bolan, nakon 10-20 min jave se bolovi u regionalnim
limfnim čvorovima, potom se bolovi šire na trbuh, križa i
noge. Stanje podsjeća na akutni apendicitis. U Sjevernoj
Americi posve slično trovanje uzrokuje ubod srodna pauka
poznatog pod imenom „crna udovica“ (black-widow, Lathrodectus mactans). Ta bolesna stanja nazivaju se araneizam ili arahnidizam.
Trovanje se može izliječiti specifičnim antitoksičnim serumom koji se proizvodi u Republici Hrvatskoj. Otrov latrodectusa sadrži mnogo toksičnih spojeva pretežno bjelančevinaste prirode različitih u pojedinih vrsta lathrodectusa.
S mjesta uboda otrov se resorbira i u početku se širi limfnim žilama a zatim krvožilnim sustavom. Znatna količina
otrova ostaje na mjestu uboda i oko njega i tu se razgradi.
Nakuplja se pretežno u živčanom sustavu, manje u parenhimnim organima. Pauk nije po svojoj prirodi agresivan,
ugrist će samo u samoobrani: ako bude nezgodno pritisnut
ili ako uđe u rukav ili nogavicu pa se nađe priklješten između čovjekova tijela i odjeće. Aktivan je i noću pa može
ugristi ako se spava na otvorenom. Od paukova ugriza stradavaju ljudi koji odlaze u prirodu na izlete, zatim lovci te
vojaci za vrijeme vježbi na terenima koji obiluju paukovima.
Naš latrodectus ne živi u gradovima, ugrizi su najčešće u toplim mjesecima ali se mogu dogoditi tijekom cijele godine.
Latrodectus se pojavljuje ciklički, nekad se bilježe pojave
najezde paukova, tako da se u njihovu biotopu na svakom
četvornom metru može naći po nekoliko gnijezda, to traje
nekoliko godina i više a zatim se njihov broj znatno sma-
www.lovackisavez-hb.ba
Crna udovica
njuje i teško ih je naći u prirodi. Do
njihove ponovne pojave može proći mnogo godina. Posljedica je to
ekoloških i klimatskih promjena. U
posljednje vrijeme bilježili smo pojavnosti u južnoj Hercegovini, okolica Mostara (Jasenica, Žitomislići,
Dračevica), Čapljini, Tomislavgradu
(Roško polje), neumskom zaleđu,
Ljubuškom i Čitluku.
KLINIČKA SLIKA
Ugriz pauka vrlo je površan i gotovo bezbolan tako da ga 50 posto
ugriženih osoba niti ne primijeti.
Radeći u polju čovjek osjeti lagan
ubod i prije pomisli da se ubo na vlat
ili trn, a osobe koje je pauk ugrizao
za vrijeme spavanja nisu se od toga
budile, nego tek kad su se razvili opći
simptomi. Vrijeme od ugriza do pojave prvih znakova otrovanja iznosi
10-60 minuta. Prvi klinički znak je bol
u regionalnim limfnim čvorovima i
nerijetko crvene trake koje vode od
mjesta ugriza prema tim limfnim
čvorovima, koji mogu biti otečeni i
bolni. Samo mjesto ugriza nije mnogo promijenjeno, mogu se vidjeti
jedno ili dva točkasta mjesta na koži
koja je uzdignuta kao kod koprivnjače, okružena crvenilom i s naježenim
dlakama. Nakon nekoliko sati pojavi
se modrikasto-ljubičasti „tipični kolobar“ veličine novčića od 1 KM oko
bijelog područja na kojem je osjetljivost na dodir ili ubod igle povećana
čak do bolnosti, ili pak smanjena.
Opće stanje ugrižene osobe ubrzo
se pogorša, od regionalnih limfnih
čvorova širi se nepodnošljiva bol praćena grčevima prema križima, pojasasto, a prsni koš i trbuh se sapinju.
Sve su češći grčevi, stezanja i kočenja
mišićja što kulminira konvulzijama
i jakim bolovima. Trbušna stjenka je
napeta i tvrda kao daska, bolesnik
se drži ukočeno kao da ga je uhvatila križobolja, pojavljuje se tremor,
cvokoće zubima, koža čitavog tijela mu je osjetljiva na dodir i jako se
znoji. Ako uopće može hodati tapka
nogama na široko i nesigurno, često
ne može niti stajati niti sjediti. Temperatura tijela može biti povišena, ali
bolesnik može biti i u šoku s niskim
tlakom te sniženom temperaturom,
blijed i znojan. Karakterističan izgled
lica bolesnika: crveno je, zajapureno,
stegnuto u bolnoj grimasi s grčem
39
ZMIJE I PAUCI
žvačnih mišića, orošeno znojem, s
jako oteklim i zacrvenjelim kapcima i
s upalom spojnice, koje suzi, te sa suženim ili proširenim zjenicama. Usne
mogu biti otečene i slinjenje može
biti pojačano, ali je češći osjećaj suhoće u ustima. Probavni sustav je
poremećen: velik broj bolesnika ima
mučninu i povraća, tipičan je gubitak
teka i opstipacija koje se protežu do
u rekonvalescenciju. Zabilježeni su i
promuklost i teškoće u govoru, čak
i potpun gubitak glasa. Toksin lathrodectusa mijenja i propustljivost
hematoencefalne i hematolikvorne
zapreke što povisuje tlak moždane
tekućine, dovodi do promjena na
pozadini oka i uzrokuje jake glavobolje. Glavni simptom lathrodectusa su
jaki bolovi, bolesnici ih opisuju kao
da im netko kida meso kliještima,
kao da ih psi grizu, da im mrve kosti
ili da leže u trnju. Svi govore da je to
najjača bol koju su ikad osjetili. Klinička slika sustavnog latrodektizma
je teža kod djece te starijih i slabijih
osoba. Ako se ne provede liječenje,
noć nakon ugriza bolesnik probdije
u mukama. Nakon nekoliko dana
kod bolesnika se može pojaviti osip,
papulozni, nalik na morbile ili šarlah,
lokaliziran oko mjesta ugriza ili gene-
ralizirano, koji može i svrbjeti. Na mjestu ugriza koža može
nekrotizirati. Neliječene osobe boluju približno tjedan dana,
a za duge rekonvalescencije tuže se na glavobolju, malaksalost, impotenciju i druge neurotične tegobe. Smrt od ugriza
lathrodectusa je rijetkost.
LIJEČENJE
Otrov lathrodectusa je strogo specifičan i antigen, pa
liječenje antitoksičnim serumom daje vrlo dobre rezultate.
Ako se latrodektični serum dade intramuskularno, bolesnik
će ozdraviti za nekoliko sati. Toksin lathrodectusa ne veže
se čvrsto u organizmu pa je djelovanje seruma brzo. Pojava
anafilaktične ili alergijske reakcije je rijetka, ali ih treba imati
na umu. Kod jako osjetljivih osoba, djece ispod 16 godina,
starijih iznad 65 godina te kod bolesnika s bolesti srca može
rezultat otrovanja biti letalan.
POLUOTROVNE I NEOTROVNE ZMIJE
Za čovjeka neotrovne zmije,
po vrstama i rasprostranjenosti
najbrojnija su skupina naše zmijske faune
Jedine naše poluotrovnice su crnokrpica i zmajur, a među neotrovnim zmijama najpoznatija
je bjelouška, ali ima i drugih: kockasta ribarica, smukulja, obična bjelica ili Eskulapova zmija,
četveroprugasti kravosas, šara poljarica…
Mladen Bešlić
U
prošlom broju Hoopa pisali smo o
našim zmijama otrovnicama – poskoku i riđovki. U ovom ćemo broju
o poluotrovnim i neotrovnim zmijama koje
najčešće susrećemo u našim lovištima.
Na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, u sva tri lovna područja živi dvadesetak vrsta zmija, uključujući i njihove podvrste i varijetete.
Sve poluotrovne i neotrovne vrste (ima
ih 11 vrsta) pripadaju porodici guževa (Colubridae). Ova porodica je najbrojnija među
zmijama i obuhvaća više od dvije trećine
poznatih vrsta. Skoro polovicu ukupnog
broja vrsta čine dvije potporodice: pravi
guževi (Colubrinae) i bjelouške (Natricinae),
u koje spadaju sve naše neotrovnice.
Naše dvije zabilježene poluotrovnice
članovi su potporodice Boiginae, s malim
brojem predstavnika u svijetu.
Sve naše neotrovnice su po tipu
aglypha, tj. nemaju otrovnih zuba, a poluotrovnice su opistoglypha i one na stražnjem kraju gornje čeljusti s obje srane
imaju po otrovni zub sa žlijebom niz koji se
slijeva otrov u ranu žrtve.
Sve vrste aktivne danju imaju okrugle
40
zjenice oka, a kod onih koje su aktivnije
u sumrak i noću zjenice oka su eliptične i
okomito postavljene.
Kao što su se specijalizirale za razna staništa, tako su se neke vrste specijalizirale za
određenu vrstu prehrane, pa imamo one
koje se isključivo hrane puževima, ptičjim
jajima, gotovo isključivo ribama i sl.
Guževe ćemo već na prvi pogled razlikovati od naših otrovnica po tome što
imaju tanje, elegantnije tijelo, dulji rep
(često dulji od jedne petine dužine tijela),
po tome što su u svih vrsta pločice na glavi mnogo veće od ljuski na tijelu i jasno
se razlikuju dvije podčeone, jedna čeona
i dvije nadčeone te dvije tjemene pločice. Upoznavanje s ovom skupinom naših
zmija započet ćemo s jedine dvije naše
poluotrovnice: crnokrpicom i zmajurom
(modras).
LJUTA CRNOKRPICA (Telescopus fallax). Ovo zmiju smatramo poluotrovnom,
za razliku od naših pravih otrovnica koje su
opasne po život ljudi. U narodu postoji nekoliko različitih naziva: pečatica, pržac, pečulja, a negdje ga zovu čak crnostrik.
Rod crnokrpica obuhvaća dvije naše
zmije žljebastih, otrovnih zuba, smještenih
u stražnjem dijelu gornjih čeljusti. Zbog takva položaja zuba, crnokrpica mora jako rastvoriti usta. Njime može obuhvatiti samo
malu životinju, guštericu, miša ili malu pticu koju ugrizom ubija a zatim guta. Otrov
u ugriženu životinju slijeva se žlijebom koji
je značajan za sistematiku, pa su po njemu
ove zmije svrstane u posebnu skupinu. U
usporedbi s otrovom riđovke ili poskoka,
on je slab. Ako crnokrpica ugrize čovjeka,
neće biti opasnih posljedica.
Crnokrpice imaju tanko, bočno spljošteno tijelo, veliku glavu, s ispupčenjima
otrovnih žlijezda. Rep je tanak i kratak.
Crnokrpice su manje zmije, narastu oko
80 centimetara, rijetko do 120, a tamna su,
gotovo crna tijela. Tamno sive ljuske istočkane su sitnim mrljama, a na vratu imaju
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
ZMIJE I PAUCI
Na području Bosne i
Hercegovine i Hrvatske, u
sva tri lovna područja živi
dvadesetak vrsta zmija,
uključujući i njihove podvrste i varijetete
veliku sedlastu crnu pjegu iza koje su duž
tijela, po leđima, niz većih, a na bokovima
niz užih crnih mrlja. Trbuh je žut, posut crnim točkicama.
Ovu zmiju naći ćemo u jadranskom
lovnom području, uz obalu, gdje se često
može naći na kamenitim ogradama. Ove
se zmije sporo kreću. Zatečene, veoma su
razdražljive i brane se ugrizom. Ugriz joj je
otrovan, ali neopasan za čovjeka (izaziva
samo lokalne reakcije na koži i potkožnom
tkivu) stoga što je slab i malo ga je. Osim
toga crnokrpica ima relativno mala usta te
teško može ugristi čovjeka tako da potpuno efikasno iskoristi otrovne zube.
Ženka polaže 5-9 duguljastih, eliptičnih jaja.
MODRAS (Malpolon monspessulanus). U narodu znan i pod imenom zmajur,
zrva, zrna, sičerka i dr., primorska je zmija i
živi u nižim predjelima (do visine nekoliko
stotina metara iznad mora). Naseljava kamenita i sunčana mjesta. Raširena je u primorskim krajevima Balkanskog poluotoka.
To je jedna od naših većih zmija, dostiže
dužinu i preko 2 metra. Tijelo joj je odozdo
mrke ili maslinaste boje, jednobojno ili prošarano mnogobrojnim crnim mrljama, osobito kod mlađih primjeraka.
Modras je dobio ime po modrosivoj
boji leđa i naša je najborbenija zmija. Bučnim siktanjem upozorava na svoju prisutnost, a pri hvatanju snažno se opire i bijesno grize. Za čovjeka, njegov je ugriz više
bolan nego opasan, jer količina i jakost
njegova otrova nije ozbiljnija prijetnja za
ljudsko zdravlje, te najčešće izaziva samo
lokalne reakcije na mjestu ugriza. Izuzetno
kod osjetljivih ljudi i djece povišenu temperaturu i podražuje živce.
www.lovackisavez-hb.ba
Hrani se pretežito gušterima ali i miševima, rjeđe mladim pticama, a ponekad i
drugim zmijama. Prilikom lova ugrize plijen
i otrovnim zubima u njega unese otrov. Nakon nekoliko minuta plijen zbog djelovanja
otrova postaje potpuno obamro i tad zmija
započinje s gutanjem.
U zimovalište se povlači kasno ujesen,
a među prvim je gmazovima koji izlaze iz
skrovišta (već početkom veljače).
Ženka polaže desetak duguljastih, cilindričnih jaja.
Vrstama i rasprostranjenošću, najbrojniju skupinu naše zmijske faune čine svakako
za čovjeka neotrovne zmije. Najrasprostranjenija naša neotrovna vrsta svakako je
obična bjelouška.
KOCKASTA RIBARICA (Natrix tessellata). Rod vodarica, uz bjeloušku, u nas
ima još jednog predstavnika. U narodu je
još nazivaju: kockarka, kockasta vodenjača,
vodena zmija itd.
BJELOUŠKA (Natrix natrix). Naša je
najčešća zmija. Živi uz bare, ribnjake i nizinske rijeke pa je često nazivaju i barskom
zmijom. Njezino vitko, više od metra dugačko tijelo ne razlikuje se vanjštinom od
ostalih naših neotrovnih zmija. Bjelouške
mijenjaju boju. Najčešće im je leđna strana
siva ili maslinasta, posuta sitnim mrljama,
a trbušna prljavo bijela, išarana crnim pjegama. Ime su dobile po svijetloj, polumjesečastoj pjezi na zatiljku uokvirenoj crnim
obrubom. Kod ženke, koja naraste do jednog i pol metra, pjege su bijele, a kod mužjaka, koji je redovito manji, pjege su žute.
Ova zmija još je više vezana uz vodu te
izvrsno pliva i roni, a hrani se pretežito ribama, vodenjacima, ličinkama vodozemaca i
žabama. Često je vidimo u rijekama kako
vreba ribe pod vodom ili obješenu na grmlju uz samu obalu.
Sliči bjelouški, ali nema svijetle mrlje na
glavi, a po leđima ima nešto tamnije kockaste mrlje po kojima je i dobila ime.
Plijen također guta živ, i ako je po nekoliko puta veći od njezine glave, neće se
ugušiti jer joj je dušnik smješten na početku usta ispod jezika, pa za gutanja plijena
može nesmetano disati.
Od pretežito riblje hrane imaju neugodan miris koji ostaje na rukama ako je
uhvatimo.
Kad se vode u jesen počnu naglo hladit,
ribarice se kao i bjelouške počinju povlačiti pa se više njih zajedno uvlači u zaklone,
sklupčaju se pa ukočeno dočekuju toplije
dane novog proljeća kad će se ponovno
razmiljeti po staništu.
Bjelouške se hrane žabama i ribama.
Plijen gutaju živ, držeći ga oštrim zubima.
Nakon obilna obroka danima i tjednima
mogu gladovati. Plijen pronalaze mirisom i
dodirom preko duga, tanka i osjetljiva jezika kojeg izvlače iz usta i onda kad su zatvorena. Oči su od manjeg značenja, a uši reagiraju na titranja tla koja se prenose preko
glave, jer zmije nemaju bubnjiće.
Bjelouške se razmnožavaju na kopnu.
Ženke legu 15-30 jaja, što ovisi o njihovoj
starosti. Jaja su veličine golubinjih, meke
kožaste opne, iz njih izlaze potkraj kolovoza potpuno razvijene i za samostalan život
sposobne zmijice.
Po tlu se brzo kreću gmizanjem, a u
vodi ustrajnim plivanjem. Bjelouške dugo
rone. Pod vodom mogu ostati i do 15 minuta. To im omogućuje zračni mjehur koji
se nastavlja na plućno krilo jer se u njemu
nalazi pričuvni zrak.
SMUKULJA (Coronella austriaca).
Narodni su joj nazivi: pečinska kača, ciglenka, smuk. Druga je zmija po rasprostranje-
nosti u nas. Naseljava skoro cijelu srednju i
južnu Europu. Ima je u gotovo cijeloj Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj, čak i na nekim
otocima u Jadranu. Ovu potpuno bezopasnu zmiju zbog šara na glavi i tijelu često
brkaju s opasnim riđovkama i bezrazložno
je ubijaju. No pažljivim promatranjem, već
na prvi pogled da se zaključiti kako je riječ
41
ZMIJE I PAUCI
Bjelouška je naša najčešća
zmija. Živi uz bare, ribnjake i nizinske rijeke pa
je često nazivaju i barskom
zmijom. Njezino vitko,
više od metra dugačko
tijelo ne razlikuje se vanjštinom od ostalih naših
neotrovnih zmija. Bjelouške mijenjaju boju. Po tlu se
brzo kreću gmizanjem, a u
vodi ustrajnim plivanjem.
o zmiji (inače našem najmanjem gužu, koji
naraste oko 75 cm ili, rijetko, najviše do jednog metra) mnogo tanjoj i elegantnijom
od naših otrovnica.
Spolovi smukulje razlikuju se po boji.
Ženke su odozgo sivo pepeljaste a odozdo
čelično plave, trbušna strana im je crvenkasto žuta. Prepoznatljive su ne samo po
vitkosti i živahnosti nego i po tamnoj mrlji
s obiju strana glave koja se proteže do nosnih otvora, preko oka do kraja usta i sastaju
se na vratu, ostavljajući na glavi sliku rašalja.
Duž tijela nižu se naizmjenično u dva
reda tamne šare koje se znaju stopit u cikcak prugu, pa se na prvi pogled smukulje
mogu zamijeniti s riđovkom.
Smukulje biraju suha, sunčana staništa.
Najradije se zadržavaju u brdskim područjima, na rubovima šuma gdje ima stijena, u
starim gradinama i zidinama jer ondje nalaze svoju najčešću hranu.
Napadnuta, divlje se brani bijesno grizući napadača. Hrani se pretežno gušterima i drugim zmijama (čak i primjercima
svoje vrste). Plijen davi uvijajući se oko njega.
Smukulje se pare potkraj ožujka, a jaja
odlažu u kolovozu. U jajima, prije samog
odlaganja mlade su zmije toliko razvijene
da odmah probijaju lupinu i odgmižu.
Zimu provode sklupčano, pothlađene i
ukočene u zaklonima koje pronalaze u tlu,
među korijenjem i zidovima.
OBIČNA BJELICA ILI ESKULAPOVA
ZMIJA (Elaphe longissima). Lako se može
prepoznati po malenoj glavi malo odvojenoj od vrata, zaobljenoj čeljusti, po snažnom tijelu i dugačkom vitkom repu. Gornja
strana trupa i glave obično je smećkasto
sivo-žuta, donja strana bjeličasta.
Običnoj bjelici, poznatoj i pod nazivom smuk, od davnina je pripisivana moć
42
ozdravljenja. Kipovima antičkog boga ljekarništva, Eskulapa, redovito je dodavana
ova zmija, obavijena oko njegova štapa.
Ne treba je zamjenjivati s običnom smukuljom, koja je mnogo manja, šarenija i ne pripada rodu drvolaza. Obična bjelica je velika
zmija, dužine preko 1,5 pa čak i do 2 metra.
U proljeće se bjelice kasno pojavljuju
u svojim staništima, šumovitim predjelima naše zemlje. Na rubovima hrastovograbovih šuma, krčevinama, napuštenim
zidinama s dovoljno sunca i manje vlage,
ove zmije love guštere i miševe. I sam naziv roda „drvolazi“ u koje je svrstana bjelica,
ukazuje na jednu od njezinih odlika – kretanje po drveću s čijih grana lovi ptice i pustoši njihova gnijezda.
U našoj zemlji ova zmija ima dosta velik
areal. Srest ćemo je u sva tri lovna područja.
Ako je pokušamo uloviti, srčano će se braniti, siktati i ugristi, ali bez posljedica. U jesen se među prvima povlači na zimovanje.
ČETVEROPRUGASTI KRAVOSAS (Elaphe quatorlineata). Ovu zmiju nazivaju još
prugastim smukom. Naša je najdeblja zmija, a može narasti više od 2 metra (u nekim
područjima Zapadne Hercegovine zabilježeni su primjerci preko 3 metra dužine),
pa se svrstava među naše najveće zmije.
Njezino korpulentno tijelo znatno je više
nego široko, što također pridonosi lakšem
prepoznavanju i razlikovanju ove, od drugih velikih zmija.
Ovalna izdužena glava ima tupu njušku, a i rep pridonosi veličini ove zmije jer je
nešto duži od petine ukupne dužine tijela.
Četveroprugasti kravosas jasno je obilježen
s četiri uzdužne pruge, po dvije sa svake
strane trupa i repa, po kojima se, uz veličinu, razlikuje od obične bjelice.
Za oba smuka a osobito za ovog četveroprugastog vezano je narodno vjerovanje
da na pašnjacima prilaze stoci i sišu njihovo
mlijeko, po čemu je i dobio ime kravosas,
iako s tom predrasudom neukih ljudi zaplašenih od zmija nemaju nikakve veze.
Kao i ostale zmije iz roda drvolaza, po
tlu lovi miševe i voluharice, štakore i druge
manje sisavce, a za pticama i njihovim jajima spretno se penje i gmiže po drveću.
Pari se u kolovozu, a ženka brzo nakon
oplodnje odlaže 10-15 ovalnih jaja veličine
kokošjih.
Zimu, kao i svi ostali guževi, provodi u
zimskom snu, čekajući u zaklonima proljeće.
ŠARA POLJARICA (Coluber gemonensis). Živi zajedno s običnom bjelicom i
četveroprugastim kravosasom na području
BiH i Hrvatske. Pripada skupini naših najvećih zmija. Poljarice su snažne, do jednog i
pol metra duge zmije, velike ovalne glave,
izduženije, zaobljene njuške i dugačkog vitkog repa na koji otpada i više od četvrtine
ukupne dužine tijela.
Tipični rašireni oblik živi na kraškim prostranstvima jadranskog lovnog područja,
od Istre do Prevlake i na većim jadranskim
otocima. Prepoznatljiva je po tamnosmeđim leđima, išaranim crnim pjegama i
prugama, bijelim točkicama na obje strane vrata i svijetloj, prljavo bijeloj trbušnoj
strani tijela.
Šara poljarica najradije se zadržava na
suhim, kamenitim, makijom obraslim predjelima, hraneći se gušterima, miševima i
pticama za kojima se spretno penje i puzi
po drveću, savijajući se oko grana dok ispija
ptičja jaja. Na tlu hvata velike zelene konjiće, a napada i otrovne zmije na čiji otrov
nije osjetljiva. Poznata je po razdražljivosti.
Napadnuta, visoko podiže glavu, sikće i paluca jezikom.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVAČKA PRIČA
Lov sa ženama u Veleži
Drago Lasić
V
eć krajem proljeća, dogovorio sam se s kumom Jozom Glamuzinom da u toj sezoni skupa idemo na
otvaranje lova na srnjaka. Znali smo da je lovačka
kuća na Malome Poljicu u Mostarskoj Veleži popravljena i
li­jepo uređena, pa smo predložili i ženama da idu s nama
u planinu. Kuća se nalazi u lijepoj prirodi, među visokim jelama i pokraj prostrane šumske čistine (poljice). U suterenu
objekta je prostor za boravak, s kuhinjom, ostavom i čatrnjom, a na visokom pri­zemlju su sobe, povezane unutarnjim stubištem.
Krenuli smo autima preko Rujišta i Zijemalja do Smrčnja, koji se nalazi približno na pola puta od Rujišta do Nevesinja. Na Smrčnju su barake-naselja drvosječa, i tu nas je
čekao lovočuvar Osman Abaza. S njim u lovu bio je inženjer
Slavka Lovrić, naš stari pri­jatelj, koji je došao dva dana ranije
i čekao je da kamion natova­ri balvane pa da njime ide u
Mostar. Predložili smo mu da ostane s nama u lovu za vikend, što je on i prihvatio.
Odvezli smo žene i stvari do lovačke kuće u Malome
Poljicu, pa smo odmah krenuli na čeke. Od Smrčnja smo se
vraćali prema Zijemljima do iza livade koja ima malo neuobičajen naziv – „Sredni kraj“, gdje smo ostavili vozila. Mene
je Osmo rasporedio da sjedim pod velikom divljom trešnjom neposredno ispod ceste, na samome rubu spomenute šumske čistine, preko koje prolazi cesta. Ispalo je kao da
sam došao pratiti promet na glavnoj cesti od Rujišta prema
Nevesinju, a ne u tišini čekati srnjaka. Osmo je primijetio da
nisam zadovoljan gdje me ostavlja, ali je žurio i samo mi
je re­kao da pazim na klanac na dnu donjega dijela livade,
ali i na kla­nac na samome vrhu livade, pa je odmah odveo
Slavku i Jozu na čeke, jer smo dosta kasnili. Zbog toga sam i
prihvatio Osmin prijedlog da tu čekam prvu večer.
Samo što sam malo porezao grmlje, da imam pregled
livade, a oni su odmakli jedva kojih tristo metara, najednom
sam čuo prodoran bauk srnjaka, koga su najvjerojatnije oni
digli idući na čeke. Odmah sam postavio lovački tronožac
i napunio karabin. Srnjak je bauknuo još nekoliko puta, pa
sam ocijenio da ide prema meni. Na brzi­nu sam sjeo na tronožac, s karabinom na ruci i laktom naslonjenim na koljeno.
Sve se događalo vrlo brzo. Srnjak je istrčao na do­nji klanac
te punom brzinom produžio uz livadu, kao da se prepao
čistine. Opalio sam kad je pretrčao preko ceste, tek na gornjem dijelu livade, jer prije nisam stigao, a tu mi je bilo i
najpo­voljnije. Malo mi je smetao snajper, a možda mi je i
pomogao. Nevjerojatno, pogođen je, ni manje ni više nego
u plećku, i pao je kao snoplje. Vjerujem, kad bi se ova situacija ponovila više puta, pitanje je bi li ga uopće pogodio,
ali kad lov hoće, tada ispada sve najbolje, a davno je to i
rečeno. Inače, srnjak je bio dobro jak i pravilan šesterac. Odmah sam izdvojio utrobu i stavio je u jednu rupu (procjep)
u šumi i prekrio granama, a srnjaka sam odnio do auta i
položio ga na najlon u prtljažniku.
Vratio sam se pod trešnju i ponovno sjeo na tronožac,
računajući, kad je ovako lijepo počelo, može se, možda, pojaviti srnjak i za jed­noga od njih dvojice, jer je livada okruže-
www.lovackisavez-hb.ba
Trofej srnjaka odstrijeljenog u “lovu sa ženama”
na Veleži
na većim kompleksom šume.
Međutim, od toga nije bilo ništa. Ni meni, ni njima. U nedjelju
navečer, kad smo već trebali završiti
lov i krenuti kući, na čeki sam ostao
do samoga mraka. Noć je bila tiha i
u planini se svaki zvuk nadaleko čuo.
U jednom trenutku, lijepo sam razumio
kako Slavka, vraćajući se s Jozom prema
autu, glasom koji je malo trokirao, kaže:
„Dragec ga je odstrijelio!“. A kum Jozo će
njemu: „Nisam siguran, vidjet ćemo!“. Sastali
smo se kod auta i odmah su pljuštala pitanja. Kratko sam im odgovorio da sam opalio
u trku i da je srnjak otišao svojim putem, a
kum i Slavka odmah su počeli sa zezanjem.
Slavka je sjeo u auto s Jozom, a Osmo
sa mnom. Čim smo pošli, rekao sam Osmi
da je srnjak u prtljažniku, ali neka se po­
naša kao da ne zna za to. Kum je požurio i
ubrzao vožnju pa ga nisam mogao pratiti,
a bio je i makadam, kao da je želio što prije ženama kazati da sam promašio. Kad
smo Osmo i ja došli u lovačku kuću, oni
su već bili sve ispričali i nastavili su objašnjavati kako se nije ni moglo očekivati da
ja odstrijelim u trku, te da je i moj prošlogodišnji odstrjel srnjaka, kao i još neki, bio puka
slučaj­nost. Predugo je trajalo to zezanje, uz lijepu
lozu i dobru mezu, a žene su pripremale večeru. Kad su
se napričali do mile volje, dao sam kumu ključ od auta da donese srnjaka. U
momentu je nastao tajac s nevjericom, pa su na­jednom svi s baterijama otrčali do auta. Poslije se nekako „uozbiljio“ razgovor i nije više bilo lupetanja,
ali smo ipak lijepo proveli večer, uz bogatu večeru, jer su žene ponijele baš
svega, kao što namire samo kad i one idu s nama u planinu.
U subotu prije podne, nakon ranoga lova šuljanjem i dosta kave, lijepo
smo roštiljali kod lovačke kuće. Naime, Osmo je odvojio iznutrice i oderao
srnjaka, koji je prenoćio u ostavi uz čatrnju, gdje je temperatura skoro kao
u frižideru. Slavka je donio jače šipke od javora dužine oko metar, koje je pri
vrhu zašiljio i ogulio koru preko polovice šipki, te na njih naizmjence naticao
komade iznutrica i srnetine, s umetnutim kriškama luka, pa na kraju malo
začinio mirođijama za kuhanje koje su donijele žene. Po­kraj zidića u dvorištu naložili smo vatru i uz nju, na kladiće, po­stavili dužu gredu (kao klupu),
gdje smo se svi poredali i vrtjeli svoje šipke, a koje smo oslanjali u zidu na
visini koja je odgo­varala jačini žerave. Svi smo imali svoje piće iza klupe. To
je, posebno za žene, bio jedinstven doživljaj, a sve uz lagane teme, pa i uz
pjesmu. Šteta je što nisam sačuvao fotografije, jer nisam nikad ni pomišljao
da ću ovo pisati.
Vjerujem da ni cijenjeni Veljko Barbieri, ni Pandža, ni Stevo Karapandža,
ni ostali kuhari od poznate Esplanade do manjih hotela i restorana, ne bi
ovdje u planini uspjeli napraviti tako jednostavan i ukusan roštilj, jer tu ima
uglavnom samo ono što se nađe u prirodi. Naš Slavka Lovrić od ranije je
poznat kao pravi gurman i treba reći da je sve ovo majstorski osmislio i aranžirao, pa je i radi toga dobro da je ostao s nama u lovu.
Akcent u ovoj priči, kako se vidi, stavio sam na ro­štiljanje, sa željom da
se bar prisjetimo prave lovačke meze, na­kon čitanja ove priče o odstrjelu
srnjaka.
43
KINOLOGIJA
KU „Grude“, Grude: CACT 2011.
Biza Drage Skoke
opet najbolja
Emil Jurčić
K
inološka manifestacija CACTzec, u organizaciji KU „Grude“,
održana je 20. ožujka ove godine. Bio je prijavljen 21 pas, natjecanju nisu pristupila 2 psa, a ispit ih
je položilo 7.
Najbolja je bila Biza, posavski
gonič Drage Skoke iz Radišića kraj
Ljubuškog, koja je osvojila 101 bod i
zasluženo ponijela titulu CACT BiHzec.
Ocjenu dobar zaslužili su: Bela,
istarski gonič kratke dlake Tomislava Odaka iz Čitluka, osvojivši 70
bodova, Biba-Don, posavski gonič
istog vlasnika, osvojivši 62 boda i
A, istarski gonič kratke dlake Donija
Mikulića iz Gruda, osvojivši 61 bod.
Mona, srpski trobojni gonič Marija Dugandžića iz D. M. Ograđenika
(Čitluk) s 50 bodova, Liso-Roki, srpski trobojni gonič Ivice Vidovića iz
Dodjela priznanja pobjedniku
Čerina (Čitluk) također s 50 bodova i Astra, istarski gonič
kratke dlake Denisa Dragičevića iz Miletine (Ljubuški) s 48
bodova, zaslužili su ocjenu dovoljan.
Po odličnom vremenu, sudili su Marijan Čilić i Mirko
Čolak, delegat KSHB bio je Jozo Joža Lasić, a voditelj utakmice, predsjednik udruge dr. Branko Zadro.
KU „Prijatelji“, Čitluk: CACT DS BiH 2011.
Prijatelji kod „Prijatelja“
Luka Odak
U
gateru sv. Huberta u Donjem
Malom Ograđeniku, 8. svibnja ove godine održana je
utakmica dugonogih i kratkonogih
goniča u radu na divlju svinju. Ovu
utakmicu državnog karaktera zajednički su organizirali KU „Prijatelji“ iz
Čitluka i Kinološki savez Herceg-Bosne. Utakmici je pristupilo 18 pasa,
od 21 prijavljenog. Nakon uvodnih
riječi delegata utakmice Mirka Čo-
Četiri nagrađena psa, sa svojim vlasnicima
44
laka (BiH) i sudaca Marijana Čilića
(BiH) i Jure Puljiza (RH), pristupilo
se polaganju ispitnih disciplina. Vrijeme i teren bili su odlični za održavanje utakmice, ali ipak, od 18 pasa
utakmicu je uspješno završilo njih 8.
Prvo mjesto osvojio je pas Bobi TG
vlasnika Josipa Vukoje iz Mostara,
koji je ujedno bio i jedini odloživi
pas na ispitu na pucanj. Drugi pas je
bio Beni PG vlasnika Zvonke Galića
iz Posušja, a treća je bila ženka Linda STG vlasnika Željka
Ivankovića iz Gornjih Hamzića, Čitluk. Najbolje plasirani
kratkonogi gonič bio je alpski brak jazavčar Boki vlasnika
Tomislava Dodiga iz Gradnića, Čitluk. Pobjednici su nagrađeni vrijednim pokalima i vrećama hrane za pse, što su i
ovaj put sponzorirali konoba i gater sv. Huberta odnosno
njihov vlasnik Mario Dugandžić i poljoljekarna Agroodak iz
Potpolja, Čitluk. Pokrovitelji ove manifestacije još su bili HLU
„Orao“ iz Čitluka i Općinsko poglavarstvo općine Čitluk, kojima još jednom zahvaljujemo. Također zahvaljujemo svim
natjecateljima, kojih je bilo iz cijele BiH i iz Republike Hrvatske. Posjećenost ovoj utakmici bila je više nego odlična,
što je i bit ovakvih kinoloških manifestacija: kinolozi i lovci
se druže, razmjenjuju mišljenja i stječu nova poznanstva.
Jedan od razloga ovako velikog broja natjecatelja i posjetitelja je i taj što su članovu KU „Prijatelji“ iz Čitluka uvijek
prisutni na kinološkim manifestacijama koje se održavaju u
BiH, pa i u RH. Organizatorima možemo samo reći, nastavite ovako, i svaka vam čast!
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
KINOLOGIJA
KU „Vitez“, Vitez: CAC BiH VITEZ 2011.
Državna izložba
pasa svih pasmina
Suci, stručni voditelj te anketirani izlagači dali su vrlo visoke ocjene
za organizaciju izložbe, a žalbi, niti
primjedbi nije bilo.
Nakon završetka proglašenja
pobjednika i dodjele pokala upriličena je zakuska, uz poziv za nazočnost na izložbi sljedeće godine.
Ivica Drmić
S
ukladno godišnjem planu manifestacija Kinološkog saveza Herceg-Bosne za 2011. godinu, 30. travnja 2011.
u Vitezu je održana državna izložba pasa svih pasmina.
Organizator ove izložbe bili su Kinološki savez Herceg-Bosne
i Kinološka udruga „Vitez“ iz Viteza. U ovogodišnjem radu KU
„Vitez“ ova je izložba zasigurno kruna napora 30 njezinih članova, od kojih su peterica kinološki sudci. Članovi udruge
dobrano su se potrudili potvrditi ugled koji Vitez ima u oblasti kinologije, uključujući i lovnu kinologiju. Prema pravilima
organizatora, na izložbi su mogli sudjelovati čistokrvni psi
koji posjeduju rodovnik priznat od FCI, psi s rodovnicima jednog od saveza registriranih u BiH a koji su na dan održavanja
izložbe navršili najmanje 3 mjeseca te upisani u katalog izložbe. Manifestacija se ove godine organizirala u sklopu Dana
općine Vitez, pod pokroviteljstvom Općine Vitez, te mnoštva
sponzora. Zadržala je visok stupanj kvalitete u svim svojim dijelovima. U službenoj konkurenciji natjecalo se ukupno 105
pasa, njih 47 pripadalo je najbrojnijoj, VI. FCI skupini, od čega
su 22 posavska goniča.
Izložba je održana u predivnom ambijentu na platou
gradske športske dvorane, koji se pokazao odličnim mjestom za održavanje ovakve manifestacije. Vremenski uvjeti
bili su gotovo idealni.
Izložbu je, u ime pokrovitelja, otvorio načelnik Vlado
Alilović, koji je zahvalio članovima KU „Vitez“, pozdravio sve
izlagače i zaželio im uspjeh u radu. Posao ocjenjivanja pasa
i izbora pasa po pojedinim kategorijama obavljala su trojica
kinoloških sudaca: Stjepan fra Petar Krasić (I. i II. FCI skupina), Emir Hasanbegović (VI. i IX. FCI skupina) i Mirko Čolak
(III., V., VII. i VIII. FCI skupina). Stručni voditelj izložbe bio je
Mirko Čolak.
Prvaci po FCI skupinama su: I. FCI skupina: hrvatski
ovčar Mrki, vlasnik Nikica Grujo; II. FCI skupina: šarplaninac Astor, vlasnik Ilijan Perković; III. FCI skupina: bul terijer
Extreme Cannibal Bullystar, vlasnici Samra i Anes Škripić;
V. FCI skupina: američka akita Indervor Imperial Dream To
Dr. Wolf, vlasnik Nedim Šuta; VI. FCI skupina: istarski gonič
kratkodlaki Ben, vlasnik Fabijan Ramljak; VII. FCI skupina:
poenter Tisa-Kely, vlasnik Petar Glavočević; VIII. FCI skupina:
zlatni retriver Baron, vlasnik Igor Ćurak; IX. FCI skupina: ši-cu
Frenchi, vlasnica Monika Blaž.
U pobjedničkom krugu izabrani su za: Junior handling:
istarski gonič oštrodlaki Alfa, vodič Valentina Šarić; najljepše štene: američka akita Indervor Imperial Dream To
Dr. Wolf, vlasnik Nedim Šuta; najljepši uzgojni par: kane
korso Barton Corso Scmis i Bony, vlasnik Zlatko Mešić;
najljepša uzgojna skupina: tornjak, bosanskohercegovački-hrvatski pastirski pas Joha, Duda i Ixil, vlasnik Perica
Jukić; najljepši mladi pas / Junior BIS: sibirski haski Bissa
Iyowaq of „Hisari s Land“, vlasnik Dino Mujović, najljepši
pas izložbe / Best In Show: istarski gonič kratkodlaki Ben,
vlasnik Fabijan Ramljak.
www.lovackisavez-hb.ba
Suci u društvu domaćina i ljubitelja kinologije
Najljepši pas izložbe
Pobjednici u svojim skupinama
45
KINOLOGIJA
KU „Prijatelji“, Čitluk: SKUPŠTINA
Među najboljima u Savezu
Luka Odak
U
konobi sv. Huberta u Donjem
Malom Ograđeniku (Čitluk),
2. lipnja 2011. održana je
radno-svečana Skupština Kinološke
udruge „Prijatelji“.
Nakon uvodnih riječi predsjednika Skupštine Mirana Radišića, izvješće o radu udruge i financijsko izvješće podnijeli su predsjednik udruge
Tomislav Odak i tajnik udruge Milenko Luburić. Izvješća su prihvaćena jednoglasno, a kako i ne bi kad
su članovi Skupštine vidjeli da smo
u protekle 3 godine organizirali 19
kinoloških manifestacija, da je financijsko stanje udruge pozitivno, a i da
nam se članstvo iz godine u godinu
povećava. Nakon svih ovih izlaganja, zastupnicima se obratio i Mirko
Čolak, dopredsjednik Kinološkog
saveza Herceg-Bosne, i upoznao ih
s trenutačnom situacijom u Savezu.
Prema Čolakovim riječima, KU „Prijatelji“ iz Čitluka spada među vodeće
udruge u Savezu. Po organizaciji kinoloških manifestacija je prva, a i s
članstvom je među najjačima.
Nakon radnog dijela Skupštine,
slijedio je svečani dio. Naime, na
svečanoj Skupštini Kinološkog saveza Herceg-Bosne održanoj 28. svibnja 2011., ovoj su udruzi dodijeljene
četiri Zlatne povelje za razvoj i unaprjeđenje kinologije na ovim pro-
Dobitnici četiriju Zlatnih povelja
storima. Iz ruku predsjednika KSHB i oca kinologije na ovim
prostorima i šire, mr. sc. Stjepana fra Petra Krasića, povelje
je tada preuzeo predsjednik KU „Prijatelji“, a na ovoj Skupštini zaslužnim članovima dodijelio ih je dopredsjednik KSHB
Mirko Čolak. Dobitnici zlatnih povelja su KU „Prijatelji“ kao
udruga, zatim Tomislav Odak kao predsjednik Udruge, Miran Radišić, kinološki sudac i vođa uzgoja u Udruzi i Mario
Dugandžić, član Upravnog odbora Udruge.
KU „Vran“, Prozor-Rama: IPO I OCJENA EKSTERIJERA
I psi i natjecatelji jako korektni
Stanko Ćurčić
I
PO lokalnog karaktera, u organizaciji KU „Vran“, održan je 15. svibnja na terenu gatera Sičaja. Ispitu
je pristupilo 14 pasa, a uspješno
ga je okončalo 8. Suci su bili Zoran
Brkić iz Nove Bile i Vinko Biletić iz
Viteza. Voditelj ispita bio je Jozo Miličević, predsjednik KU „Vran“. Suci
konstatiraše: „Vremenski i klimatski
uvjeti idealni, posjet solidan, natje-
catelji i psi korektni. Ispit počeo u
9, a završio u 16 sati“. Vlasnici pasa,
iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, bili su:
Zrinko Katavić, Miroslav Marić, Pero
Perić, Igor Ramčić, Ivan Žuljević,
Miodrag Brnada, Jerko Šapina i
Slavko Majdandžić, a iz Prozora-Rame: Šimo Krajinović, Dražen Zadrić,
Ivan Lovrić, Islam Kulagić, Ivan Jozić
i Željko Zadrić. Psi Šime Krajinovića,
Igora Ramčića, Ivana Lovrića i Jerke
Šapine zaslužili su po 172 boda.
PRIPREME ZA IZLOŽBU PASA „CAC POSUŠJE 2011“
Bit će to praznik kinologije
Mladen Bešlić
R
ijetko je koja kinološka izložba
u BiH plijenila ovoliku pozornost ljubitelja i izlagača rasnih
pasa kao što je ovogodišnji CAC Posušje, koji će se održati 3. i 4. rujna.
Naime, Kinološka udruga „Posušje“
i klub uzgajivača SAO (srednjeazijski ovčar), KO (kavkaski ovčar) i CRT
(crni ruski terijer), upriličit će dvodnevnu manifestaciju. Bosansko-hercegovačkoj i europskoj publici, osim
izložbe pasa svih pasmina, jednom
46
cjelodnevnom specijalkom bit će
po prvi put predstavljene ruske rase
pastirskih pasa. Dakako, najzanimljivija će biti pojava ruskoga crnog terijera, za kojega znamo da je dugo
vremena bio nedostupan svjetskoj
javnosti. Također je poznato da je
ovaj pas bio moćni sluga bivše ruske obavještajne službe – KGB-a, kojeg su vješto držali u tajnosti.
Program ovih dviju manifestacija započet će 3. rujna u 10 sati ocje-
Akteri manifestacije na okupu
Pristupilo se, također, i ocjeni eksterijera za 14 pasa. Šest
ih je bilo odličnih, isto toliko vrlo dobrih, dva dobra. Najviše
je bilo posavskih goniča i slovačkih kopova.
njivanjem i dodjelom nagrada, potom, istog dana slijedi
specijalka goniča koju je organizator predvidio oko 14 sati.
Drugi dan ove manifestacije, dakle 4. rujna, predviđen
je za spomenute tri pasmine ruskih pasa. Predsjednik kluba uzgajivača, Darko Vican, njegov zamjenik Ivan Jukić te
vođa uzgoja Dalibor Vican, svednevice su u kontaktu s uzgajivačima iz cijele regije, te kažu kako je skoro nevjerojatno koliko njih najavljuje svoj dolazak na reviju.
Tonćo Jukić Sokol, predsjednik Kinološke udruge „Posušje“, i njegov pomoćnik, tajnik udruge Tomo Raič, već su se
naveliko dali na posao. Tiskali su prijavnice koje će svaki lovac
i uzgajivač dobiti uz ovaj broj Hoopa, te pripremaju katalog
koji će biti sastavljen po manifestacijama, i to iz tri dijela.
U prilog svemu ovome, predsjednik Jukić ističe veliko
zadovoljstvo zato što ova priredba već sada izaziva jako
veliko zanimanje u zemljama regije pa i šire, odakle već
mnogi najavljuju svoj dolazak. Izlagači svoje popunjene
prijavnice mogu slati poštom ili faksom na adresu udruge,
a kotizaciju također mogu platiti poštom ili na dan izložbe
na licu mjesta u prostorijama udruge.
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
GAVEZ
Proljeće – vrijeme branja
i novih saznanja o biljkama
Potrebno je oprezno pristupati uporabi ove izuzetno ljekovite biljke, za koju jedni kažu da je od samoga vraga, dok drugi duguju
njojzi dug život i čudesno ozdravljenje
Blago Lasić
P
isati o proljeću ljubiteljima prirode, među koje prvo
ubrajam lovce, bilo bi uistinu pomalo otrcano i suvišno. Ali, potrebno je pisati, s jasnim ciljem podučavanja
ljudi o tome prebogatom, šarenom i nikada neistraženome biljnom svijetu, u kojemu svaka ona nevidljiva peludna
prašina novi odnos i novi život znači, koliko god mi nismo
toga počesto svjesni. Upravo po onoj neprolaznoj mudrosti: „Sjeti se, nemam namjeru špekulirati o botaničkim pitanjima i znanjima jer to nije moje polje, već mi je želja uvesti
čitatelja u jednu virtualnu razinu življenja i promišljanja, iz
koje onda, kao iz sjajnoga zrcala, nepogrešivo izlaze zaključci poput- Bez novih spoznaja i ljubavi spram prirode, nema
ljudskomu rodu života!“ Ako, dakle, svoj odnos prema tim
nesagledivim Božjim darovima, a tu spadaju osim bilja divljač i čovjek, ne razvijemo na temeljima ljubavi, sami ćemo
biti odgovorni za svaki oblik moguće kataklizme.
GAVEZ (Symphytum officinale L.)
Svojim vanjskim izgledom gavez (u narodu ga još nazivaju: konjski rep, svatovac, volovski jezik, crni koren) podsjeća na mladu, njegovanu djevojčicu koju su nakitili njezini
bližnji za nezaboravni nastup na školskoj priredbi; ne zna se
ali je ljepša stabljika, koja može značiti kao udovi; ili su ljepši
www.lovackisavez-hb.ba
nježni i baršunasti listovi, kao odjeća
iz najnovije mode; ili je ljepša malo
savijena cvast s prekrasnim preljevima više boja, poput malo postiđene
glavice. Naravno, to su samo moje
sanjarske percepcije, s kojima ne
želim nikomu ništa sugerirati, osim
probuditi zanimanje čitatelja za novim komadićem spoznaje.
Gavez je trajnica (višegodišnja
biljka) koja raste po vlažnim šumama, vlažnim travnjacima i prokopima, oko kanala, rijeka i šumskih
potoka. Može se pojaviti u različitim
veličinama i nijansama boja njezinih
usnatih latica. Može narasti do blizu
jednoga metra. Cijela je biljka obrasla dlačicama, s velikim listovima
oblika jezika, koji su priljubljeni niz
dobro razgrananu stabljiku. Već sam
kazao o ljepoti gavezovih cvjetova
u različitim nijansama, koji se mogu
pronaći cijelo ljeto. Korijen gaveza je
debeo i crne boje, a kada se skine
kožica ostaje bijel.
Gavez je još nedovoljno istražena biljka i više se znade iz narodne
predaje nego iz farmacije, koja ga
nije ozbiljno počela tretirati. Međutim, znade se da u sebi sadrži: biljne
sluzi, tanin, šećer, alentoin, alkaloide
(koji su otrovni za jetra pa se zbog
toga gavez ne smije unositi u organizam). Od gaveza se koristi list i
korijen isključivo za obloge na bolna mjesta. Oblozi se mogu koristiti
od svježe biljke i od sušene, koja se
onda samelje u prah i tako čuva i
rastvara za obloge. Međutim, želim
prenijeti mišljenje dr. Riste Gosuškoka, znamenitoga srbijanskog travara, da se čajem od gaveza – koji
se pije – može uspješno liječiti čir u
trbuhu. (Stotinu do 200 grama korijena se namoči u litru vode dva sata,
pa se pije po jedna šalica prije jela).
Gavez se koristi za poboljšanje
cirkulacije u tijelu, za zarastanje rana
i kostiju, iščašenja svih vrsta, istegnuća, uganuća i drugih športskih
ozljeda. Ljudi ga koriste za liječenje
reume, gihta i reumatskih zadebljanja mišićnih tkiva. Najučinkovitiji je
u liječenju koštanih lomova i iščašenja, kada po kazivanju starijih biljara,
može dovesti do srastanja dva zdrava prsta ako ih tretiramo oblogom
od gaveza (?)
Uporabom obloga ili čaja na opekotine ili rane od ispucane kože, dolazi do brzoga zarastanja, što su često
koristile žene dojilje (na bradavicama).
Jasno je iz svega navedenoga
da je potrebno oprezno pristupati
uporabi ove izuzetno ljekovite biljke, za koju jedni kažu da je od samoga vraga, dok drugi duguju njojzi dug život i čudesno ozdravljenje.
Pa, radi toga sam u naslovu pozvao
na nova ispitivanja i saznanja!
47
GASTRONOMSKI KUTAK
LIJEPO, ZAHTJEVNO I UKUSNO JELO
Pura u umaku divljači
ili svježe kobasice
Fra Franjo Mabić
A
ko želiš, uistinu, gosta ili goste, prijatelje, uzvanike dočekati s jednim cijenjenim i
lijepim jelom, onda je to ovo jelo.
Ali ono traži i prilično truda i vremena. Unaprijed znaj da ti treba
barem sat i pol vremena.
Pođimo redom. Najprije pripremamo umak, a za to vrijeme
stavimo vodu da se pripremi za
puru. Za kilogram kukuruzna brašna trebaju nam 3 litre vode i četiri
kavinske žlice krupne soli i jedaća
žlica ulja. Puru ćemo sipati kad
pripremimo umak jer uz puru moramo biti i često miješati svih 40
minuta. Sipat ćemo je na kišu prije
samog vrenja jer tako izbjegnemo da se u klobučićima stvaraju
ugrušci.
Narendamo kapulu i malo češnjaka na ulje i pirjamo ih dok ne
požute, tada dodajemo mladu
kobasicu zdrobljenu ili pak divljač,
sitno rezanu. Kad se kobasica ili
meso dovoljno popirjaju, onda dodajemo rajčicu, sol, papar i druge
začine koliko je potrebno. Oprobamo umak i znajući ukus sustolnika
stavljamo paprenije ili blaže.
Sada gledamo da se pura skuha i da ne zagori, a to ćemo izbjeći
Pura se skuhala malo vlašije, a
tomu pomaže mladi sir
ili margarin, kajmak ili mlado
maslo
ili masla. Prepečena,
Pura se prepeče s malo margarina
ke i gulaše divljači
uma
za
vruća pura pravi je prilog
48
stalnim miješanjem i, na početku, pravilnim omjerom
vode i brašna. Stručnjaci kažu da je ova domaća pura
dovoljno kuhana kad se lijepo i lako odvaja od stjenke
posude, a to se vidi kad se iz lonca stavlja na ovale.
Posluživanje ovoga jela prilika je da se pokaže i oku
sva ljepota. Naime, pura se stavlja na što veći oval, a mogla bi i na drvenu, kuhinjsku dasku. Potom se na puru,
koja ne smije biti deblja od 3 cm, razlijeva polako umak
po cijeloj površini pure. Kad smo to učinili, onda po
umaku pospemo ribani sir parmezan ili tvrdi ovčji. Onda
se sastaju svi čimbenici – ljepota očima, neodoljivi miris i ruka koja leti čim prije kušati ovo lijepo, zahtjevno,
ali i veoma ukusno jelo. Dakle, nije samo pura u lučnici
ili kao nekakav starinski prilog, nego uvijek moderna, lijepa, zdrava, stara i nova hrana, bogata tijelu korisnim
sastojcima.
stavimo divljač
Na veliku kuhinjsku dasku na puru
š
ili običan, lijepi gula
Ovdje osim ukusa i okusa i
oko
ima što vidjeti
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
ZABAVNI KUTAK
SISAVAC IZ
STRANA
PROMJENA
PORODICE
SVIJETA ZAKONSKOGA
KUNA DUGE IZMEĐU JUGA NACRTA
ČEKINJASTE
I ISTOKA
(MN.)
DLAKE, KOJI
DANJU I
ZIMI ŽIVI U
JAZBINI (NA
SLICI)
RAVNO
JUTARNJE
SVJETLO
ALBANSKA
NOVINSKA
AGENCIJA
VRIJEDAN,
BITAN
GRAD U ŠPANJOLSKOJ
ENGLESKI
REDATELJ
REED
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
HRV. PJESNIK,
GRIGOR
KISIK
ZVONIMIR
BOBAN
NALJUTITI
PLESNA
UMJETNICA
LIPOVAC
(NAVOJEC)
OGNJEN
VUKOJEVIĆ
PRIJEVOZNO
SREDSTVO
TANTAL
OVČJI
MUŽJAK
... OVAKO
... ONAKO
UMATATI
UVESTI
MOTORNO
VOZILO U
GARAŽU
IRIDIJ
PLANET U
SUNČEVU
SUSTAVU
KOZAČKI VOJNI
POGLAVICA
OSOBNA
ZAMJENICA
(ON I ...)
SLIKAR
ALTRIPP
UGROFINSKI
PADEŽ
ŠTALA
AUSTRIJA
ZNATI SE
ORIJENTIRATI
IVAN DODIG
RTIĆ, RTAC
PRESTANAK
ŽIVOTA
IZOTOP
OZONA
OTAC
MAKARSKA
TO ZNA SAMO
.... NA NEBU
OPĆINSKO
PODRUČJE U
VOJVODINI
KEČKA,
PLETENICA,
PERČIN
PJEVAČICA
BADRIĆ
ŠPANJOLSKA
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
Mariofil Soldo


O


R


K
www.lovackisavez-hb.ba
D
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom, jednoslovi su
već upisani u mrežu.
AV, AVATAR, GAJ, KON,
LAV, NA, OJALA,
OSTOJA, OTKADA, POŠTAR,
PUSTOLOVNOST, RARA,
RATKO, RT, STOLAR,
SKOT, ŠTOKAVAC, TAD,
TALAR, TOKATA,
TONIKA, TRIJADA,
USTAVA, VAGATI, VRCATI
ANTONIO
NUIĆ
Frano Vukoja
SKUPA SRNETINA
U mesnici koja prodaje i meso divljači jedna gospođa želi kupiti
kilo srnetine i reče mesaru:
– Skupa ti ova srnetina.
– Nije srnetina skupa, moja gospođo, nego si se ti slabo udala –
odvrati mesar i – lovac.
LOVAČKA PITALICA
– Kako mačkicu pretvoriti u zmaja?
– Oženiš je!
SRETNO UDANA
– Čujem da si sretno oženjen – reče stariji lovac mlađem kolegi.
– Ne, ja sam oženjen, a ona je sretna – objasni mlađi lovac.
NIŠTICA
Lovac u terencu pođe u lov i naiđe na Roma:
– Ej, tajkun, daj koju kintu, doš’o sam na nulu!
– E, da je meni doć’ na nulu – prokomentira vozač terenca i
pruži Romu deset KM.
ROĐENI LOVAC
Susjed sa sinom koji je tek položio lovački ispit došao kod prijatelja, iskusnog lovca:
– Neka mali jedno vrijeme s tobom ide u lov pa da postane
dobar lovac – reče mu.
– E, moj prijatelju, za to treba biti rođen – uzvraća iskusni lovac.
– Evo ga, vidiš da je rođen – uporan je otac novopečenog lovca. 49
IN MEMORIAM
MLADEN ŠUŠAK
(1942. – 2011.)
JOZO MARIĆ
(1928. – 2011.)
Iznenada, nakon kratke bolesti, Mladenov ovozemni put
došao je svome kraju. Baš iznenada, jer još samo mjesec dana
prije smrti s prijateljima iz kulturno-umjetničkog društva bio
je u Slavonskom Brodu, vjerovao je da je još života pred njim.
Pred njim je bila i nova lovne
sezona, jedna od brojnih koje je,
kao dugogodišnji lovac, proveo
u prirodi družeći se s prijateljima
iz svoje sekcije Turčinovići, i ne
samo s njima. Ljudi su ga voljeli,
osjećali su njegovu plemenitost
i njegovu dobrotu, a on je volio
ljude, u svakom je čovjeku vidio
prijatelja i brata.
Dragi Mladene, smrt je bila
jača od naše želje da budeš s
nama. Žalosni što je tako, svoj
lovački put nastavljamo bez
tebe. Sjećat ćemo te se, prijatelju, dok god budemo živi. Tvoj
će nam lik, i čovjeka i lovca, biti
trajnim nadahnućem.
Počivaj u miru Božjem, dragi naš kolega lovče!
U 83. godini života, napustio nas je naš dugogodišnji član. U lovačko se društvo
učlanio u ranoj mladosti. Bio je
član lovačke sekcije Bare gdje
je bio jedan od nositelja lovnih
aktivnosti. Kao djetetu sa sela,
priroda i zdrava prirodna sredina uvijek su mu bili na prvom
mjestu. Nije bio od onih koji su
željeli odstrijeliti po svaku cijenu. Radije je odgajao i pomagao
da divljač živi u miru. Bio je pokretač uzgoja fazana pod domaćim kvočkama, što je oduševilo
mještane Bara jer su to bili prvi
fazanski pilići viđeni u toj sredini.
Bavio se pčelarstvom i drugim
sadržajima vezanim za prirodu.
Nedostajat će našem lovačkom društvu i svojoj sekciji Bare.
Počivao u miru Božjem.
LD „Zec“, Busovača
LD „Mosor“, Široki Brijeg
MILE BEVANDA
(1973. – 2011.)
NEVENKO SKOKO
Bio je uzoran član sekcije
Radišići. Iznenadnom smrću
napustio nas je naš dragi kolega lovac. Tih, skroman, položio
lovački ispit po povratku iz Kanade, ljubav za domom i Domovinom našeg je kolegu vratila u
Hercegovinu odakle je i potekao. Ljubav za lovstvom u njemu je tinjala iz rane mladosti, ali
tada nije mogao biti lovac, iz posve opravdanih razloga. Sad kad
je sve osigurao i imao dovoljno
vremena, život mu nije dao baviti se onim što je jako volio. Mi
lovci njegovi prijatelji najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je
učinio za našu sekciju Radišići i
Udrugu. Počivao u miru!
HUL „Kravica“, Ljubuški
50
Nisu Jare upamtile toliko velik i tako tužan posljednji ispraćaj
kakav bijaše ovoga proljetnog
dana, kada smo se opraštali od
Mile. Ako mjera vrijednosti nekoga čovjeka i lovca može biti broj
prisutnih na njegovu pogrebu,
onda je ona silna svjetina kazala
sve o Milinu liku i djelu. A, tako je
to u našim ljudskim poimanjima!
Jer, Mile je uistinu bio blatski biser, bez obzira na sve kontroverze i pokušaje pojedinaca, kojima
red u lovstvu nije ideal, da mu se
oponira. Njegov doprinos lovstvu
i čuvanju divljači nemjerljiv je za
ovdašnje prilike. Širina njegove
duše plijenila je ljudska i lovačka
srca, unosio je cijela sebe u lovište i uvijek bio spreman svojim
primjerom i radom dati poticaj
mlađima. Svoj ulov najčešće je
dijelio prijateljima i potrebitima,
ne gledajući nikakav uzvrat. Sve
mu je to davalo epitet daleko poznatog lovca, pa su mu i njegovi
Jarani davali povjerenje i stalno
ga birali za svoga predstavnika u
lovačkim institucijama.
Gotovo plačljiv glas svećenika koji je predvodio obred sprovoda pred tom silnom masom
ljudi, govori zorno o čovjeku koji
tako rano i bolno nenadano napusti svoje Jare, svoje lovce, svoju ožalošćenu obitelj. I nebo, kao
da je htjelo zaplakati, bilo se raznježilo, grmljavina se naglo stišala kako bi se čuli lovački plotuni
Mili u čast. Opojan miris bosilja
se jače širio nad Pokrajnicama, u
kojima će Milin spomenik podsjećati znance na njegov život.
I jablanovi su nekako užurbano
svojim lišćem treperili u znak žalosti, a suhi brijest ukočeno opominjao na prolaznost...
LD „Mosor“, Široki Brijeg
je. Loviti i družiti se s ovim dragim čovjekom bila je čast svim
lovcima ovoga kraja. U prijeratna vremena mnogi lovci iz regije
navraćali su upravo kod našega
Miše, na okrjepu i s njim koju
lovačku prozboriti. Bio je čovjek
velika srca i široke duše. Svaki rastanak završavao je žarkom željom ponovnog susreta s njim.
Oprostili smo se od njega,
na dostojanstven način ispratili
ga na vječni počinak u nebeska
lovišta, odajući mu veliku počast i
zahvalu za sve dobro što je učinio
za našu udrugu. Svojim lovačkim
ponašanjem i djelovanjem zadužio je buduće lovce i poticao ih
da s još većim poletom čuvaju
vrjednote prirode i lova, ne zaboravljajući pritom da su najveća
vrijednost život i zavičaj.
Neka ti je vječna slava i hvala za sve što si nam dao, dragi
prijatelju. Počivaj u miru Božjem!
LU „Milan Mikulić-Bikan“, Vir, Posušje
ALIJA MAKSIĆ
(1958. – 2011.)
Iznenada, u 53. godini života, zauvijek nas je napustio naš
dugogodišnji član, prijatelj i lovac Alija Maksić.
Pamtimo ga kao iskusnog
lovca koji je volio prirodu, druženje, lovačke običaje kao i sami lov.
Alija, ostat ćeš u sjećanju
svih onih koji su te poznavali,
mnogo će nam nedostajati Tvoj
vedri lik, a pogotovo tvojoj sekciji Livno. Počivao u miru.
LU „Cincar“, Livno
MIRKO LONČAR-MIŠE
(1927. – 2011.)
U 84. godini života, zauvijek
nas je napustio naš dragi prijatelj,
najstariji lovac i veliki zaljubljenik
u prirodu, svima znani naš Miše.
Davne 1966. godine postao
je član lovačke organizacije i od
tada pa sve do svoje smrti bio je
aktivan, uzor svima, a mladima
posebno.
Naš Mišo bio je cijenjen
i poštovan, a za svoj rad odlikovan je najsjajnijim lovačkim
odličjima. Zalagao se za red, rad
i unaprjeđenje lovstva u svom
kraju. Posebno je volio svoje
rodno Zagorje, visoki Zavelim,
Kazdrmu, Toplu stranu, Šuplju
ljut i marendu kod Pandžića sta-
STANKO MARIĆ-LOZIĆ
(1937. – 2011.)
Nakon duže bolesti, napustio nas je naš kolega i prijatelj
Stanko Marić-Lozić. Iako ga je
posljednjih godina pritiskala
teška bolest, uvijek je s lovcima volio popričati o lovačkim
temama. Stanko je bio veliki
prirodnjak. Osim lova bio je i vrstan pčelar. Po prirodi je bio tih i
druželjubiv čovjek, ali je svojim
radom uvijek bio među prvima.
Njegov odnos prema čovjeku,
lovcu i prirodi može poslužiti
kao primjer svim lovcima. Ostat
će zauvijek u našim sjećanjima.
Počivao u miru Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
ANTE LAVRIĆ - ŠAGO
(1957. – 2011.)
Bio je član je Lovačke udruge „Kravica“ Ljubuški, aktivno je
sudjelovao u svim projektima
svoje udruge. Pomagao u izgradnji lovačke kuće u Radišićima ne
žaleći truda, rada, ni svog kamiona. Rado ćemo se sjećati ovoga
lovca kao uzorna čuvara divljači
i gospodara lovištem gordog i
ponosnog kako samo Radišćani
znaju biti. Sjećanje na njega neće
se izgubiti dok uz vatru i lovačke
priče budu Radišćani mlade lovce podsjećali na one zaslužne.
HUL „Kravica“, Ljubuški
BRANIMIR-NIKOLA OSTOJIĆ
(1935. – 2011.)
Nakon kraće bolesti, u 76oj godini života redove našega
društva zauvijek je napustio naš
kolega i prijatelj Branimir-Nikola
Ostojić, član sekcije Bijakovići i
počasni član našega društva.
Njegovim smo odlaskom
izgubili istinskog zaljubljenika u
lov i lovačka druženja, za koja je
uvijek nalazio vremena. U svom
dugogodišnjem lovačkom stažu časno je i pošteno obnašao
povjerene mu dužnosti, a za
svoj doprinos razvoju lovstva i
lovačke etike odlikovan je Odličjem III. reda Lovačkog saveza
Herceg Bosne.
Za sve čime je doprinio razvoju i boljitku našega društva, velika
mu hvala. Počivao u miru Božjem.
LD „Golub“, Čitluk
BRANKO KOŽUL
(1951. – 2011.)
Prerano i iznenada prekinut
je životni i lovački put našega prijatelja i kolege lovca Branka Kožula.
Volio je prirodu, lov, a nadasve lovačka druženja. Lov na močvarice, izlasci na prelet u rane i
kasne sate bili su mu poseban
hobi. Njegovim odlaskom ostaje
velika praznina u njegovoj sekciji
Ljuti Dolac, ali i sjećanje na sve
lovačke dogodovštine u kojima
je Branko sudjelovao.
Dragi Branko, počivaj u
miru svoje ljutodočke zemlje i
neka ti veseli ptičji glasovi s Mostarskog blata čine vječni ugođaj i spokoj kakav si uvijek volio.
LD „Mosor“ Široki Brijeg
Broj 77, svibanj - lipanj 2011.
SAKO I TIKKA PUŠKE
Impresivan broj top olimpijskih strijelaca dolazi iz Finske. To vas ne treba čuditi jer
jedne od najpreciznijih pušaka svijeta proizvode se u Finskoj, u tvrtci Sako Ltd.
SAKO, Limited (Sako je kratica od Suojeluskuntain Ase- ja Konepaja Oy,
engl. Civil Guard Gun and Machiningworks Ltd.) finski je proizvođač pušaka sa sjedištem u gradiću Riihimäki na jugu Finske, danas u vlasništvu talijanske Berette.
Kroz povijest dugu već 89 godina tvrtka SAKO Ltd. mijenjala je vlasnike,
obujam i asortiman proizvodnje ali je od osnutka u gradiću Riihimäki (i glavna
je tvornica u tom pitoresknom gradiću), a samo se jedno vrijeme jedan njezin
servisni dio nalazio u Helsinkiju.
Danas tvrtka SAKO ima strateško partnerstvo s Beretta Holdingom, ova
talijanska obiteljska tvrtka višestoljetne tradicije kupila je godine 2000. (31. 12.
1999.) tvrtku Sako od Metso Corporation za nepoznati iznos.
FABBRICA D’ARMI PIETRO BERETTA S.p.A. najstarija je tvrtka na svijetu s
poviješću od 1526. i danas je u vlasništvu 15. generacije obitelji Beretta.
Ovom akvizicijom dobile su obje kompanije, Beretta je upotpunila svoju
ponudu lovačkog oružja izvrsnim Sako i Tikka lovačkim puškama, a tvrtka Sako
je kroz Berettu dobila novi uzlet i mogućnost da kroz Berettinu mrežu prodaje
„svoje“ puške u cijelom svijetu, naravno najznačajnije na tržištu SAD-a, ali ipak i
mogućnost da se služi iznimnim iskustvom i tradicijom tvrtke Beretta.
Često se kod nas, a i u svijetu, smatra da danas Talijani imaju velik i presudan utjecaj na proizvodnju u Sako tvrtci u Finskoj, ali činjenica je da se Beretta
ne miješa previše u proizvodnju što govori podatak da nemaju niti jednog Talijana u tvornici u Riihimäkiju. A koliko im je povjerenje u Sako govore i planovi
da se preko Saka nudi cjelokupan Berettin asortiman sjevernoj Europi.
Godišnje tvrtka Sako ostvaruje 150 milijuna dolara dobiti (podatak iz 2000.) s
nešto preko 200 zaposlenih radnika na dvjema lokacijama u Finskoj.
Kroz desetljeća je Sako razvio svjetsku klasu vojnog, lovačkog i streljačkog
oružja i streljiva, integrirajući znanja s dva polja – proizvodnje pušaka i proizvodnje streljiva.
Sako model Bavarian
Sako model Hunter
streljiva, te proizvodi streljivo raznih kalibara u ovim tipovima zrna: Super
Hammerhead, Hammerhead, Powerhead,Twinhead, Speedhead, Gamehead, Racehead, Arrowhead, Arrowhead II, Ramhead, Cuthead, Moosehead.
Sako montaže – tvrtka proizvodi i montaže za optike.
Sako TRG sa opcijskim preklopnim kundakom + Zeiss Hensoldt 3-12x56 SSG P
SAKO A7
Najnoviji model SAKO A7, predstavljen 2008. godine, baziran na modelu
75, koristi naravno i najbolja rješenja s modela 85, na pola je cijene između
Sako modela 85 i Tikka T3.
FINSKI DJETLIĆI - POVIJEST TVRTKE I LOVAČKIH PUŠAKA TIKKA
Tikka puške danas
Tvrtka Tikka je u vlasništvu tvrtke Sako od 1983. i od tada je Sakova, zaSAKO PUŠKE
pravo danas Berettina robna marka – brend za puške cijenom pristupačne
Sako puške poznate su po svojoj kvaliteti, preciznosti i pouzdanosti. Kako svakom lovcu.
Sako Ltd. proizvodi i puške pod brendom Tikka, može se komotno reći: Sako
Puške se proizvode u Sakovoj tvornici u Riihimakiju u Finskoj (do 1987.
puške nude lovcima kvalitetu, beskompromisnu preciznost i pouzdanost uz luksu- u Tikkakoski rifle factory u centralnoj Finskoj), važnije je reći da se proizvozniju opremu, s druge strane nova je Tikka dizajnirana tako da daje beskompromi- de istom tehnikom koristeći iste vrhunske strojeve (engl. state-of-the-art
snu preciznost i pouzdanost bez tih pomalo nepotrebnih dodataka, uz cijenu koja je machinery i istu kvalitetu materijala kao i Sako puške. Tikka je inače prezime
dostupna svakom lovcu.
izvornih Finaca i znači djetlić, engl. „woodpecker“.
Tika T3 model predstavljen je 2003. godine na Hunting and Outdoor
Trade (SHOT) Show u Orlandu na Floridi. Tikka T3 je jednostavna i lijepa puška kojoj su prioritet performanse, a preciznost najvažnija od njih. Kako je za
performanse najvažniji čelik, Tikka T3 koristi Sako čelik. Tikka T3 dolazi u dvije
Model L46 nastao 1946. godine
glavne varijante, s drvenim kundakom i s kompozitnim kundakom. T3 HunPrva civilna Sako puška bila je L42 u kalibru 7×33 SAKO nastala 1942., a ter (kundak od orahovine) teži 3,2 kg, a T3 Lite s kompozitnim kundakom
komercijalna proizvodnja započela je neposredno iza II. svjetskog rata. Na slici teži oko 2,8 kg.
je model L46 nastao 1946. godine.
Da ne nabrajamo mnoštvo modela nastalih od razdoblja 40-tih godina,
istaknimo poznatiji model Sako M75 nastao 1997. godine, te današnji Sako 85
nastao 2006. godine (na 85. godišnjicu osnutka tvrtke).
Tikka T3 Hunter
Model 75 nastao 1997. godine
Modeli Sako pušaka danas
Sako 85 - puška je predstavljena 2006. godine, a proizvode se modeli: Safari, Bavarian, Bavarian Carbine, Deluxe, Classic, Hunter, Hunter Stainless, Hunter Laminated Stainless, Kodiak, Synthetic Stainless, Finnlight, Varmint, Varmint
Laminated Stainless.
Sako Quad – puška je predstavljena 2006. godine, a proizvode se modeli:
Hunter Pro, Synthetic, Heavy Barrel, Varmint.
Sako TRG – Sako puška za vojne, policijske i slične namjene, puška je predstavljena 1999. godine, a proizvode se modeli: TRG-42, TRG 22.
Sako streljivo – tvrtka Sako nametnula se i svojom proizvodnjom
Tikka T3 Lite
Temeljne odlike Tikka pušaka: lagano i glatko klizanje zatvarača, podesiva
sila okidača za izuzetno lako okidanje, uglađen, atraktivan dizajn i zbilja nedostižno niska cijena.
Jedna od značajki Tikka pušaka je i standardna dostupnost modela u verziji za ljevake, što danas i nije često pravilo.
Ali najvažnije od svega je to što Tikka puške ne napuštaju finsku tvornicu
ako ne zadovoljavaju Sakovo pravilo da moraju „držati“ grupu od 1 inča (2,54
cm) na 100 metara, svaka se puška testira, i lovac s Tikka i Sako puškama uvijek
zna što može očekivati.

8. sjednica 15.09.2011. - Lovački savez Primorsko goranske županije

Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom streljaštvu

usvojene izmjene i dopunezakona o lovstvu

Rizične i jako opasne naprave Dodijeljena prva lovišta u Federaciji

Najkrupniji, i najmalobrojniji, predator u Europi

Hrvatske Šume - Cjenik HR Za Tisak

HRVATSKE, SLOVENIJE I HERCEG BOSNE

Otvorena i iscrpna rasprava o svim temama

02. lipnja 2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

divokozje divljači - lovački savez herceg bosne

Jednoglasnom odlukom, novi mandat čelništvu Saveza

Lovstvo u Federaciji BiH u stagnaciji