Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini i Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Odjel za biotehnologiju Ured za znanost Studentskog zbora i Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ Sveučilišta u Rijeci 16. RIJEČKI DANI (BIO)ETIKE „Etika u znanstvenom istraživanju“ KNJIŽICA SAŽETAKA Rijeka, 09. svibnja 2014. 16. RIJEČKI DANI (BIO)ETIKE „Etika u znanstvenom istraživanju“ Rijeka, 09. svibnja 2014. Knjižica sažetaka Organizatori skupa: Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini i Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Odjel za biotehnologiju Ured za znanost Studentskog zbora i Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ Sveučilišta u Rijeci Znanstveni i organizacijski odbor: Amir Muzur (predsjednik) Tomislav Rukavina Krešimir Pavelić Igor Salopek Iva Rinčić Vanja Vasiljev Marchesi Martina Šendula Pavelić Stjepka Popović Impressum Organizatori: Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Odjel za biotehnologiju Ured za znanost Studentskog zbora i Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ Sveučilišta u Rijeci Organizacijski odbor: Amir Muzur, predsjednik Tomislav Rukavina Krešimir Pavelić Igor Salopek Iva Rinčić Vanja Vasiljev Marchesi Martina Šendula Pavelić Stjepka Popović Izdavač: Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Uredili: Stjepka Popović, Igor Salopek Grafičko oblikovanje, priprema i tisak: Naklada: 200 kom Izdavač i urednici nisu odgovorni za eventualne propuste u sadržaju ili jezičnom izrazu i tekstu sažetaka objavljenih u ovoj knjižici. ISBN 978-953-7957-20-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130413019. Uvodna riječ Živimo i radimo u dinamično doba kada se regulativa bavljenja znanstvenim istraživanjem postrožuje, usklađujući se s europskim okvirima, ali i s vlastitim iskustvima i općenitim napretkom tehnologije. Istovremeno, svjedočimo aferama koje najviše rangirane političare, podjednako u zemljama Zapada kao i na Istoku, povezuju s neprimjerenim prisvajanjem tuđeg intelektualnog rada. Sve ove činjenice, koje najbolje ilustriraju lice i naličje kompetitivnosti i relativnost progresa, nedvojbeno otkrivaju značaj poticanja etičnosti u znanstvenom radu. Na tragu ovog pregnuća je i tema ovogodišnjih, tradicionalnih, 16. riječkih dana (bio)etike, koje zajednički organiziraju dvije katedre Medicinskog fakulteta te po jedan odjel, ured i centar Sveučilišta u Rijeci. Predavači su, kao i glavna tema, vrlo raznolikog profila, interesa i naglaska, a sjedinjuje ih tek neumornost u ukazivanju i stalnom podsjećanju na nužnost poštenog rada kao jedine zdrave osnove znanosti i kvalitetnog življenja. Andrićevskom parafrazom formulirano, moguće je da nijedna „kriva Drina“ nikada nije bila ispravljenom niti da će to ikada biti, ali nedaj Bože da doživimo dana kada ih prestanemo ispravljati. Amir Muzur predsjednik Organizacijskog odbora Sadržaj KORISNE INFORMACIJE O SKUPU PROGRAM SAŽECI PODUPIRATELJI SKUPA KORISNE INFORMACIJE O SKUPU 16. RIJEČKI DANI (BIO)ETIKE održat će se ove godine u velikoj dvorani Odjela za biotehnologiju (ul. Radmile Matejčić 2 / Sveučilišni Kampus na Trsatu). Odjel za biotehnologiju smješten je u zgradi Sveučilišnih odjela (mapa / fotografija). Ukoliko dolazite osobnim automobilom, možete parkirati na vanjskim parkiralištima u krugu zgrade, ili u podzemnim garažama Filozofskog fakulteta (žuta zgrada; južnije) i Građevinskog fakulteta (siva zgrada; sjevernije). Ukoliko dolazite: OSOBNIM AUTOMOBILOM Krećete li se iz pravca središta grada, krenite na Trsat (pratite putokaze). Cesta Trsatom je jednosmjerna te do Kampusa dolazite vozeći se pored Svetišta Majke Božje, Dvorane Mladosti, te trsatskog groblja, nakon toga Kampus se nalazi s lijeve strane. Krećete li se iz pravca Zagreba te dolazite u Rijeku autocestom, na čvoru Orehovica pratite izlaz Orehovica (sasvim desna prometna traka), na semaforu skrenite lijevo i vozite oko 1 km do raskršća na Vežici, na kojem se uključujete na cestu s prednošću prolaza, skrenite desno, te potom ponovo u prvu ulicu desno (putokaz za KBC Sušak), nastavite ravno - ući ćete u prostor Kampusa kod Studentske prehrane. Zgrada Sveučilišnih odjela nalazi se cca 100 metara dalje. AUTOBUSOM Do Kampusa vozi gradska autobusna linija broj 8 i 8A (Autotrolej) te pri tom pripazite na njezin vozni red. Možete stići i linijom broj 2, čije je stajalište ispred južnog ulaza u prostor Kampusa. Mapa Kampusa: 16. RIJEČKI DANI (BIO)ETIKE: ETIKA U ZNANSTVENOM ISTRAŽIVANJU Rijeka, 9. svibnja 2014. PROGRAM 08:00 – 09:00 Registracija sudionika 09:00 – 09:30 Otvorenje Skupa i pozdravne riječi 09:30 – 11:00 Sekcija I Predsjedava: Amir Muzur 09:30 – 09:50 POZVANO PLENARNO PREDAVANJE / Snježana Prijić-Samaržija: Akademski integritet između vrijednosti, načela i provedbe 09:50 – 10:00 Goran Mijaljica, Marija Definis Gojanović: Etika u istraživanjima u medicinskoj edukaciji 10:00 – 10:10 Lidija Gajski: Privatizacija znanosti – koliko smo svjesni negativnih posljedica 10:10 – 10:20 Dejan Donev: Europska istraživačka praksa: Etički kodeks „RESPECT“ 10:20 – 10:30 Martina Šendula Pavelić: Znanstvenoistraživačka etika – moralne kompetencije znanstvenog i bioetičkog djelovanja 10:30 – 10:40 Lidija Vujičić, Željko Boneta, Željka Ivković: Upoznavanje djece rane i predškolske dobi s prirodnim znanostima – pomicanje granica i otklanjanje predrasuda? 10:40 – 11:00 Rasprava 11:00 – 11:30 Pauza za kavu Sekcija II Predsjedava: Martina Šendula Pavelić 11:30 – 11:50 POZVANO PLENARNO PREDAVANJE / Krešimir Pavelić: Razumijemo li upravljanje akademskim centrima ili da li je etično podržavati loše lidere? 11:50 – 12:00 Dušanka Krajnović, Jasmina Arsić: Etička pitanja u pedijatrijskim kliničkim studijama: izazovi i problemi kod pacijenata s rijetkim bolestima 12:00 – 12:10 Maša Marochini, Miomir Matulović: Cijepljenje i ljudska prava 12:10 – 12:20 Biljana Buljugić: Prava pacijenata u Austriji i Srbiji – komparativna analiza 12:20 – 12:30 Milijana Đerić: Doktrina dvostrukog efekta i terminalna sedacija 12:30 – 12:40 Iva Sorta-Bilajac Turina, Dinko Vitezić: Pregled aktivnosti Etičkog povjerenstva za biomedicinska istraživanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u periodu 2004.-2014. 12:40 – 13:00 Rasprava 13:00 – 14:30 Sekcija III Predsjedava: Iva Rinčić 13:00 – 13:20 POZVANO PLENARNO PREDAVANJE / Miljana Kukić: Informirani pristanak u psihologijskim istraživanjima 13:20 – 13:30 Goran Mijaljica, Vlado Jukić: Propisi i etičke smjernice u području psihijatrijskih istraživanja 13:30 – 13:40 Stjepka Popović: Etičke dileme i rizici pri provedbi društvenih istraživanja seksualnog zlostavljanja djece 13:40 – 13:50 Elena Mujoska: Kaznenopravna zaštita prava djeteta 13:50 – 14:00 Aleksandra Deanoska-Trendafilova: Bioterorizam, kazneno pravo i (gen)etika 14:00 – 14:10 Željko Kaluđerović, Orhan Jašić: Bioetičko razmatranje ne-ljudskih živih bića 14:10 – 14:30 Rasprava 14:30 – 15:30 Ručak 15:30 – 17:00 Sekcija IV Predsjedava: Stjepka Popović 15:30 – 15:50 POZVANO PLENARNO PREDAVANJE / Ksenija Baždarić: Znanstveno-istraživačka čestitost u objavljivanju 15:50 – 16:00 Vanja Pupovac, Mladen Petrovečki, Snježana Prijić-Samaržija: Prihvaćenost i spoznaje o načelima znanstvenoistraživačke etike djelatnika Sveučilišta u Rijeci 16:00 – 16:10 Martina Mavrinac, Gordana Brumini, Mladen Petrovečki: Stav o plagiranju u biomedicini 16:10 – 16:20 Amir Muzur, Iva Rinčić: Plagijat, politika, znanost, sport: pokušaji forsiranih (?) paralela 16:20 – 16:30 Igor Eterović: Biomedicinska istraživanja, nastanak bioetike i aktualnost Kantove etike 16:30 – 16:40 Božena Ćurko-Cofek, Vesna Barac-Latas, Zlatko Trobonjača: Usklađivanje s europskim normama: raj za životinje – noćna mora za istraživače 16:40 – 17:00 Rasprava 17:00 – 18:30 Studentska sekcija Predsjedavaju: Igor Salopek, Romana Perković, Ivan Cerovac 17:00 – 17:20 POZVANO STUDENTSKO PLENARNO PREDAVANJE / Romana Perković: 3D printing i gubitak originalnosti jedinke 17:20 – 17:30 Maja Ploh: Virtualni modeli u istraživanju lijekova: etička i istraživačka slika 17:30 – 17:40 Luana Ivošević: Etički okviri istraživanja čovjeka 17:40 – 17:50 Ivan Cerovac, Maša Dunatov, Luana Ivošević: Znanost i politika: autoritet znanosti u donošenju javnih odluka 17:50 – 18:00 Filip Knezović: Implementacija sestrinske etike u akademsko okružje 18:00 – 18:10 Iva Skočilić, Ivana Radovčić: Etički aspekti seksualnih navika studenata medicine 18:10 – 18:20 Igor Salopek: Stigma i antistigma duševnih bolesti __________________________________________________________________________________ 18:20 – 19:00 Završna rasprava i zaključci Skupa Poster prezentacija: Jelena Manojlović, Andrijana Milošević Georgiev, Jasmina Arsić, Nikolina Mihajlović, Dušanka Krajnović Informirana suglasnost u istraživanjima farmaceutske prakse: iskustva iz Srbije SAŽECI Baždarić, Ksenija Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za medicinsku informatiku Znanstveno-istraživačka čestitost u objavljivanju Znanstveno-istraživačka čestitost podrazumijeva poštenje u svim oblicima istraživanja, odgovornost u provedbi istraživanja, profesionalnu ljubaznost i pravednost u odnosu prema drugima te dobro upravljanje istraživanjima u ime drugih u nekom istraživačkom području (Singapurska povelja iz 2010. g.). Znanstveno nepoštenje je narušavanje načela znanstveno-istraživačke čestitosti, uključuje teže povrede i upitne postupke u znanosti. Tri su najčešća i najteža oblika znanstvenog nepoštenja: izmišljanje i prepravljanje rezultata, te plagiranje u predlaganju, provođenju, recenziranju ili izvještavanju rezultata. Upitni postupci u znanosti su: lažno predstavljanje, netočnost i pristranost. Znanstvenici koji se ne pridržavaju načela znanstveno-istraživačke čestitosti objavljuju radove koji ne doprinose znanosti i povećanju ukupnog znanja, a njihovi radovi nemaju stvarnu vrijednost. Postupak uredničkog odabira i objavljivanja znanstvenih radova podjednak je u većini znanstvenih časopisa. U takvom sustavu otkrivanje znanstvenog nepoštenja je teško, usprkos više razina kontrole. Teške povrede uobičajeno se otkrivaju po objavljivanju, međutim nagli razvoj informacijskokomunikacijske tehnologije u posljednjem desetljeću omogućio je razvoj računalnih programa za otkrivanje plagiranja prilikom zaprimanja radova u časopis. Trenutno se najviše koristi mrežna usluga CrossCheck (iThenticate) za pretraživanje i provjeru sličnosti teksta zaprimljena rada s tekstovima: na internetu, u besplatno dostupnim bazama podataka i u bazi podataka CrossCheck (38 milijuna znanstvenih radova iz 175 tisuća časopisa). U svrhu očuvanja kvalitete znanstvenog časopisa urednici imaju na raspolaganju smjernice i edukacije o znanstveno-istraživačkoj čestitosti uredničkih udruga te programe za otkrivanje plagiranja. Kontakt: [email protected] Buljugić, Biljana Medicinski fakultet, Univerzitet u Beogradu; Škola Javnog zdravlja i zdravstvenog menadžmenta Prava pacijenata u Austriji i Srbiji – komparativna analiza Stvaranje efikasnog sistema pacijentovih prava je od najveće važnosti za osnaživanje i sigurnost pacijenata. Uloga države je da uvede prava pacijenata u zakonodavni sistem, informira pacijente o tim pravima i uspostavi institucije za podršku pacijentima u različitim situacijama. Europska povelja o pravima pacijenata (Rim, 2002) predstavlja prekretnicu u području prava pacijenata, navodeći 14 osnovnih prava koja zajedno " imaju za cilj garantirati visok nivo zaštite ljudskog zdravlja [...], kao i da se osigura visoka kvaliteta pruženih usluga od strane raznih nacionalnih zdravstvenih sistema koji pružaju zdravstvene usluge u Europi ". Povelja je postala osnovni dokument na kome su zemlje EU zasnovale reforme svojih sistema zdravstvene zaštite. Nakon razvoja na europskom nivou , došlo je do značajnih promjena u zakonodavstvu Srbije od 2000. godine. Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2005. uveo je širok spektar prava pacijenata, uključujući instituciju zaštitnika prava pacijenata, a zatim je 2013. godine usvojen Zakon o pravima pacijenta koji je uveo značajne novine u domenu institucije zaštitnika prava pacijenta. U Austriji, prava pacijenata su eksplicitno garantirana javnim pravom - na federalnom i državnom nivou. Kao jedan vid alternativnog rješavanja sporova, zastupnici pacijenata na državnom nivou podržavaju pacijente čija prava nisu poštovana. Međutim, iako zakonska rešenja izgledaju moderno i sveobuhvatno, nije jasno koji nivo zaštite se postiže u praksi. Kako bi se stekao dublji uvid u pravnu realnost, proveden je projekt od listopada 2012. do travnja 2013. u Austriji, a zatim i u toku 2013. u Srbiji, korištenjem kvalitativnog pristupa: ključni stručnjaci u području prava pacijenata (uglavnom zaštitnici prava pacijenata - Austrija, zaštitnici prava pacijenata - Srbija, odgovorni stručnjaci u Ministarstvima zdravlja, članovi kliničkih etičkih odbora i drugi stručnjaci iz područja prava pacijenata) identificirani su u obje države. S ovim stručnjacima vođeni su usmeni intervjui u Austriji i u Srbiji. Poslije transkripcije, intervjui su sistematski analizirani korištenjem metoda kvalitativne analize. Autor će predstaviti kritički pregled pravnih okvira u području prava pacijenata , kao i mogućnosti poboljšanja u obje države - Srbije kao potencijalne nove države članice Europske unije i Austrije kao države članice EU - i predstavit će najvažnije rezultate intervjua. Kontakt: [email protected] Ćurko-Cofek, Božena, Vesna Barac-Latas i Zlatko Trobonjača Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Zavod za fiziologiju i imunologiju Usklađivanje s Europskim normama: Raj za životinje – noćna mora za istraživače Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju (EU) obvezali smo se prihvatiti zakonske norme koje vrijede na području EU, pa tako i one o radu s laboratorijskim životinjama. Zakon o zaštiti životinja usklađen je s Direktivom 2010/63 EU od 22.09.2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe. Kada govorimo o etici u radu s laboratorijskim životinjama, svi će odmah spomenuti načelo „3R“ (replacement, reduction, refinement), koje je za neke sinonim etike u radu sa životinjama. U praksi je to puno kompleksnije. Sve strože zakonske odredbe postavljaju zadane okvire za životinjske nastambe, brigu o životinjama, osoblje, dozvoljene postupke. Poštivanje ovih odredbi zahtijeva znatna materijalna ulaganja. Zahtjevi idu do te mjere da se traži da u kavezima budu igračke kako bi se povećala aktivnost i smanjio stres životinja. Problem je i ograničavanje struka koje mogu izvoditi pokuse na životinjama, a uz to svi moraju proći osposobljavanje za rad sa životinjama, što predstavlja dodatni trošak. Nužno je osnivanje Povjerenstva za dobrobit životinja i stalno prisustvo veterinara. Spominje se mogućnost nenajavljenih kontrola europskih inspekcija što stvara dodatni pritisak. Znanstvenici se, po tko zna koji put, više bave administracijom i propisima, nego znanstvenim radom. Kontakt: [email protected] Deanoska-Trendafilova, Aleksandra Pravni fakultet Iustinianus Primus, Univerzitet Sv. Kiril i Metodij; Institut za kazneno pravo, Skopje Bioterorizam, krivično pravo i (gen)etika Bioterorizam i biološki rat predstavljaju najozbiljnije, sui generis vrste kriminala u današnje vrijeme. To proizlazi iz činjenice da je gotovo nemoguće saznati kada i gdje je biološki rat počeo. Bio - agensi mogu biti proslijeđeni na jednom mjestu, a zatim u kratkom roku donijeti u drugim zemljama od strane ljudskih prenositelja ne znajući da su zaražene. Simptomi se mogu pojaviti nakon nekoliko dana i zbog toga je biološki rat na početku kompletno prikriven. Razvoj genetike ima glavnu ulogu u stvaranju superiornim vrstama genetski modificirane bio-agense. Prije nekoliko godina umjetna bakterija je stvorena kako bi se koristila u mirnodopske svrhe, ali to bi se moglo iskoristiti i za proizvodnju neuništivog bio-oružja. Tim znanstvenika je naglasio da je ta umjetna bakterija rezistentna na sve poznate antibiotike. Etika istraživanja i korištenje inovacija u genetici je ključna za prevenciju biološkog rata. Kazneno pravo eksplicitno inkriminira postupke proizvodnje i korištenja bio-oružja, međutim, priroda tih zločina nameće da se naglasak stavi na prevenciju, jer u ovakvim slučajevima čovječanstvo ne bi imalo drugu šansu. Kontakt: [email protected] Donev, Dejan1,2 1 Faculty of Law "Justinijan I", University "St's. Cyril and Methodius"; Institute of journalism, media and communication, Skopje, R.Macedonia 2 Centar za integrativnu bioetiku, Kumanovo, Makedonija Europska istraživačka praksa: Etički kodeks „Respect“ Visoki standardi etike nude višu kvalitetu istraživanja i povećavaju u znatnoj mjeri njegov društveni utjecaj. Oni promoviraju istraživački integritet i bolje usklađivanje istraživanja s društvenim potrebama i očekivanjima. Europska komisija je, vođena ovim ciljem, otpočela s projektom „Tehnologije informacijskog društva“, provedenim od strane Instituta za proučavanje tržište rada, koji predstavlja pokušaj uspostavljanja skupa etičkih i profesionalnih smjernica koje bi poslužile kao kodeks za socioekonomska istraživanja širom Europe, poznat pod imenom RESPECT. Smatra se da ovaj projekt, kao jedna „čudna“ mikstura sadržaja postojećih etičkih kodeksa sa pravnom regulativom EU-a, baziran na principu pridržavanja znanstvenih standarda, principu poštovanja zakonitosti i zadnji, izbjegavanja nanošenje štete društvu ili pojedincima, nudi solidnu osnovu za odlučivanje. Ali, može li on biti (samo)dovoljna alatka za rutinsko preispitivanje vlastite „etičke savjesti“ u okviru uobičajene istraživačke prakse. Još bitnije, da li je realno moguća i dovoljno jaka njegova namjera da bude izvorište koje bi moglo doprinijeti unapređenju postojećih kodeksa, ali i da bude pomoćno sredstvo onim organizacijama koje razvijaju nove. Na kraju propitivanja teksta jest autorova namjera da odredi trenutno pozicioniranje i primjenu kodeksa RESPECT u okvirima razvoja zajedničkog, međunarodnog istraživačkog prostora s „transparentnim i univerzalno usuglašenim standardima“, tj. da vidi i preispita mogućnost i razloge (ne)primjene RESPECT-a na europskom tlu. Kontakt: [email protected] Đerić, Milijana Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu Doktrina dvostrukog efekta i terminalna sedacija Doktrina dvostrukog efekta upotrebljava se kao metoda moralnog opravdanja postupaka koji imaju dva efekta, jedan dobar i drugi loš. U kontekstu donošenja odluka o kraju života njome se pokušava opravdati terminalna sedacija – postupak čija je dobra posljedica smanjenje bola i patnje pacijenta, a loša posljedica skraćenje njegovog života, tj.ubrzanje njegove smrti. Doktrina ovaj postupak odobrava jer djelatnik namjerava dobri efekt, dok loši efekt, smrt pacijenta, ne čini dio njegove namjere već je nešto što on “samo” predviđa. U ovom radu se, međutim, upotreba doktrine u opravdavanju terminalne sedacije preispituje i postavlja se pitanje njene ispravnosti. Kritike upućene doktrini uglavnom se tiču njenog prenaglašavanja značaja djelatnikovih namjera i uspostavljanja moralne distinkcije između namjeravanog i predviđenog. Međutim, budući da je fokus ovog rada na njenoj upotrebi u kontekstu donošenja odluka o kraju života, ove dvije tvrdnje, iako se uzimaju kao problematične, ostaju izvan okvira razmatranja. Ono što se uzima kao problematično jest to što se smatra da je smrt loša, tj. da je ona zlo koje treba izbjeći. Naime, skraćenje pacijentovog života, tj. ubrzanje njegove smrti smatra se lošim efektom terminalne sedacije. U radu se, međutim, brani stajalište da smrt nije nužno loša i da postoje oni slučajevi u kojima ona nije zlo koje treba izbjeći – kao što je slučaj smrti terminalno oboljele osobe. Ako smrt terminalno oboljele osobe nije zlo koje treba izbjeći, onda terminalna sedacija - postupak koji dovodi do njene smrti, zapravo nema loš efekt. Ona zaista ima dva efekta smanjenje bola i patnje pacijenta i skraćenje njegovog života – ali oba su dobra i ni jedan u stvari nije zlo. Prema tome, pokazuje se da, budući da terminalna sedacija nema loš efekt, koji je zapravo taj koji zahtjeva opravdanje, upotreba doktrine dvostrukog efekta u njenom opravdanju je potpuno pogrešna. Kontakt: [email protected] Eterović, Igor Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Biomedicinska istraživanja, nastanak bioetike i aktualnost Kantove etike Znanstveno tehnološki je napredak jedan od razloga nastanka bioetike. U tom dinamičnom znanstvenom razvoju dolazilo je do brojnih narušavanja dostojanstva ispitanika, napose u biomedicinskim istraživanjima. Zato se i tvrdi da svoje sijelo i začetak bioetika ima upravo u (bio)medicini. Na tim se primjerima očitovao zaborav etike i etičnog postupanja uslijed galopirajućeg ritma suvremene znanosti i istraživačke prakse. Drugim riječima, došlo je do negiranja ili ignoriranja etičkih normi što je izazvalo društveni revolt (kao drugi glavni razlog nastanka bioetike) i naglašavanje potrebe da se one „vrate“ u svijet „tvrdih“ činjenica, „tvrdih“ znanosti. Tu leži Potterova ideja bioetike kao mostovne discipline. U izlaganju se pokušava pokazati da upravo iz toga nam se nameće kao opravdana potreba da posegnemo za klasicima etičke misli, od kojih se Immanuel Kant neprestano pojavljuje kao aktualan i nepresušan izvor za traženje odgovora na suvremene (bio)etičke probleme. Kontakt: [email protected] Gajski, Lidija Dom zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb Privatizacija znanosti – koliko smo svjesni negativnih posljedica? Povijest svjedoči da znanost nije bila uvijek i u potpunosti usmjerena dobrobiti ljudi i društvene zajednice, već je služila interesima politike, ideologije i kapitala. U novije se vrijeme kroz rastuću privatizaciju – financiranje istraživanja od strane privatnih kompanija, znanost sve više koristi kao sredstvo za stvaranje zarade, odnosno instrumentalizira kao marketinški alat. U medicini danas većinu primjenjenih istraživanja sponzoriraju proizvođači opreme i sredstava za dijagnostiku i liječenje. Kroz manipulacije metodologijom istraživanja, tumačenjem i prezentacijom rezultata, te selektivnim publiciranjem, proizvode nalaze koji su nevaljani i pristrani. Potvrđuje to povlačenje brojnih znanstvenih studija iz časopisa i terapijskih sredstava iz primjene. Negativan odnos znanstvene zajednice prema kritici i preispitivanju, odnosno ograničavanje otvorenosti i slobode rasprave, ukazuje na koruptivnu povezanost kompanija i znanstvenika i svjedoči da su znanstvenici u značajnoj mjeri postali dio mediko-industrijskog kompleksa. Privatna inicijativa dovela je do povećanja investicija u medicinsku znanost, no je li, i u kolikoj mjeri pridonijela poboljšanju zdravlja ljudi ? Koliko je u javnozdravstvenom smislu relevantan predmet istraživanja, odnosno pitanje koje postavljaju korporacijski znanstveni projekti ? Kad je glavna svrha istraživanja dobit onih koji zarađuju na bolestima, slabi su izgledi za značajnija otkrića i napredak u njihovu liječenju i sprječavanju. A povećavaju se zdravstveni troškovi, otvaraju etičke dvojbe i smanjuje povjerenje javnosti prema znanosti i znanstvenicima. Kontakt: [email protected] Kaluđerović, Željko1 i Orhan Jašić2 1 2 Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu; Odsek za filozofiju Fakultet islamskih nauka, Univerzitet u Sarajevu; Katedra za akaid i komparativne religije Bioetičko razmatranje ne-ljudskih živih bića Autori u radu analiziraju normativne akte koji reguliraju zaštitu životinja, povijesni tok te zaštite, ali i pokušavaju pojmovno artikulirati izraze koji se upotrebljavaju u dokumentima koji reguliraju zaštitu životinja. U članku se, iz praktičko-filozofske perspektive, razmatraju termini „životinja”, „dobrobit”, „zlostavljanje”, te drugi termini koji su relevantni za razumijevanje dominantno antropocentričkog pristupa životinjama. U tekstu se, također, istražuju teškoće u implementaciji donijetih zakona o zaštiti životinja, koje su uvjetovane nedostatkom senzibiliteta, kako zvaničnih institucija tako i građana, prema ne-ljudskim živim bićima. Konačno, autori smatraju da se rješenje spomenutih problema ne nalazi u promptnom slijeđenju ne-antropocentričkih modaliteta relativiziranja razlike između ljudi i životinja, već u adekvatnom odgojno-obrazovnom pristupu koji će kod ljudi razvijati inherentni bioetički model prihvaćanja životinja kao stvorenja koja zavređuju moralno odnošenje, uvažavanje i doličan tretman. Kontakt: [email protected] Krajnović, Dušanka1, 2, 3 i Jasmina Arsić4 1 Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Srbija Centar za bioetičke studije, Univerzitet u Beogradu, Srbija 3 Unesko Katedra za bioetiku u Srbiji, Beograd, Srbija 4 Аpoteka „Vranje“, Vranje, Srbija 2 Etička pitanja u pedijatrijskim kliničkim studijama: izazovi i problemi kod pacijenata s rijetkim bolestima Suvremena upotreba lijekova u terapiji oboljenja dječje populacije uključujući i neonatuse, bazira se na lijekovima koji, u velikoj većini slučajeva, nisu pedijatrijski dizajnirani i kod kojih nije potvrđena sigurnost i efikasnost u kliničkim studijama na djeci. Pedijatrijske rijetke bolesti u posljednjih nekoliko godina zaokupljaju veću pažnju javnosti uslijed podizanja nivoa svijesti o problemima oboljelih i članova njihovih obitelji ili staratelja kroz unapređenje zakonskih propisa u vezi sa kliničkim ispitivanjima lijekova na djeci. Pitanje vulnerabilnosti djece kao sudionika u istraživanjima dolazi posebno do izražaja, pored niza etičkih pitanja s kojima se suočavamo u slučaju rijetkih pedijatrijskih bolesti. Principi distributivne pravde, dobročinstva i neškodljivosti trebaju imati odlučujuću ulogu u postupku određivanja prioriteta istraživanja lijekova za rijetke bolesti na pedijatrijskoj populaciji. Obaveza istraživača je da provode posebnu mjeru opreza u kliničkim ispitivanjima na djeci kako bi zaštitili osnovna četiri osobna dobra sudionika u istraživanju: život, autonomiju, integritet i dostojanstvo. Djeca imaju pravo na jednak pristup efikasnoj postojećoj i novoj terapiji te bi trebalo uskladiti izvodljive, znanstveno validne i moralno opravdane studije u dječjoj populaciji. Kontakt: [email protected] Kukić, Miljana Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Odsjek za psihologiju Informirani pristanak u psihologijskim istraživanjima Pri svome profesionalnom djelovanju, psiholozi trebaju poštivati temeljna ljudska prava, dostojanstvo i vrijednosti osoba s kojima dolaze u doticaj, te uvažavati njihovo pravo na samoodređenje. Kada govorimo o postupanju prema potencijalnim sudionicima istraživanja, onda je u svrhu zaštite njihovih prava, dostojanstva i dobrobiti, ponajprije potrebno osigurati im pravo da sami odluče žele li sudjelovati u istraživanju. Odnosno, prije uključivanja u istraživanje potencijalni sudionici moraju dati svoj informirani pristanak. Pod valjanim informiranim pristankom podrazumijevamo dobrovoljni pristanak kojem je prethodila dostatna informiranost osobe o prirodi istraživanja, te pravilno razumijevanje dobivenih informacija. U ovome izlaganju bit će prikazano na koji način problematiku informiranog pristanka razmatraju domaći i svjetski dokumenti koji se bave područjem etike psihologijskih istraživanja. Neka od pitanja kojih ćemo se dotaknuti su: s kojim se sve informacijama treba upoznati potencijalne sudionike istraživanja, kako se one trebaju priopćiti, od koga trebamo tražiti pristanak, što ako provodimo istraživanje s osobama s umanjenom sposobnošću davanja pristanka, smije li psiholog i u kojim situacijama uskratiti pružanje određenih informacija potencijalnim sudionicima istraživanja, kako se tada štite sudionici i slično. Kontakt: [email protected] POSTER PREZENTACIJA Manojlović, Jelena 1, Andrijana Milošević Georgiev1, Jasmina Arsić 2, Nikolina Mihajlović3 i Dušanka Krajnović 1,4,5 1 Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Beogradu Apoteka“ Vranje“, Vranje, Srbija 3 Studentica Farmaceutskog fakulteta, Unvierzitet u Beogradu 4 Centar za bioetičke studije, Univerzitet u Beogradu 5 Unesko Katedra za bioetiku u Srbiji 2 Informirana suglasnost u istraživanjima farmaceutske prakse: iskustva iz Srbije Uvod: U farmaceutskoj praksi, princip informiranosti je neformalno prihvaćen pa su farmaceuti često u nedoumici kada odlučuju koliko informacija o liječenju, sporednim efektima i neželjenim reakcijama bi trebalo podijeliti sa pacijentima. Kada, pak sudjeluju u istraživanju kao ispitanici, farmaceuti bi trebali poštovati one etičke principe koji podupiru integritet i etičnost istraživanja. Cilj: Ispitati stavove farmaceuta u vezi sa principima dobrovoljnosti, informiranosti i informirane suglasnosti i uspostavljaju odnosa povjerenja sa istraživačem. Metodologija: Provedeno je istraživanje po dizajnu studije presjeka u toku rujna i listopada 2013. godine sa farmaceutima u Srbiji. Korišten je posebno dizajniran anketni upitnik–„Informirani pristanak, skala za procjenu istraživačke prakse u zdravstvenim ustanovama“. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 50 farmaceuta, od čega je 41 ispitanik ženskog spola, prosječne starosti 41,18±10,984 godina, i prosječnih godina staža 13,65±10,500 godina. Većina farmaceuta bila je iz privatne prakse (68%). Preko polovine farmaceuta je odgovorilo da se slaže u potpunosti da dobrovoljno sudjeluju u istraživanjima u svojstvu ispitanika (54%) i smatra da je neophodno da znaju svoja prava kada sudjeluju u nekom istraživanju (46%), kao i da je neformalni dogovor sa istraživačima dovoljan kada sudjeluju u istraživanju (20%). Zaključak: Farmaceuti smatraju da je dobrovoljnost sudjelovanja i informiranost ispitanika u istraživanjima važna, dok samo dobivanje informirane suglasnosti shvaćaju više neformalno. Kontakt: [email protected] Marochini, Maša i Miomir Matulović Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci Cijepljenje i ljudska prava Nedavno je u domaćim medijima upozoreno da u Hrvatskoj raste broja roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu, unatoč pritiscima i kaznama kojima su pritom izloženi. Hoće li taj trend izrasti u novi javnozdravstveni i socijalni problem u Hrvatskoj, tek ćemo vidjeti. Bilo kako bilo, rasprava o odnosu između cijepljenja, koje je jedno od najvećih ostvarenja javnog zdravstva, i ljudskih prava, koja su jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka, može pridonijeti da se postojeće stanje bolje sagleda, ako ne i razriješi. Autori u prvom dijelu svog izlaganja razmatraju suvremene utilitarističke, deontološke teorije i teorije utemeljene na pravima koje su izrijekom ili prešutno u pozadini zakonodavstva o javnom zdravstvu općenito i cijepljenju napose mnogih država. Navode različite odgovore koje te teorije daju na pitanja opravdanja, sadržaja i sukoba prava na cijepljenje s drugim pravima i društvenim vrijednostima. Autori u drugom dijelu prikazuju standarde međunarodnog prava ljudskih prava (osobito Europske konvencije o ljudskim pravima i prakse Europskog suda za ljudska prava) koji se odnose na cijepljenje, te odgovarajuće hrvatsko zakonodavstvo. Kontakt: [email protected] Mavrinac, Martina1, Gordana Brumini1i Mladen Petrovečki1, 2 1 2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za medicinsku informatiku Klinička bolnica “Dubrava”; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Zagreb Stav o plagiranju u biomedicini Cilj: Izmjeriti stav o plagiranju znanstvenika s područja biomedicine i utvrditi njihove namjere plagiranja. Odrediti postoji li razlika u stavu između znanstvenih novaka i autora znanstvenih članaka. Metode i ispitanici: Za mjerenje stavova o plagiranju korišten je upitnik Stav o plagiranju (SoP), koji mjeri ukupan stav i faktore koji ga tvore: pozitivan i negativan stav i subjektivnu normu za plagiranje. Ispitani su znanstveni novaci s područja biomedicine u Hrvatskoj i skupina autora koja je poslala rad za objavu u časopisu Croatian Medical Journal (CMJ autori) tijekom 2009. godine. Od ukupno 771 pozvanih na sudjelovanje u istraživanju upitnik je u cijelosti ispunilo 239 ispitanika. Znanstvenih novaka bilo je 171, a CMJ autora 68. Žena je bilo 139, muškaraca 100. Prosječna dob ispitanika iznosila je 32 godine s rasponom od 24 do 71 godine. Rezultati: Izmjereni stav o plagiranju znanstvenika bio je umjeren i iznosio je 60 bodova. Pozitivan stav i subjektivna norma znanstvenika za plagiranje bili su umjereni (26 bodova i 22 boda), dok je negativan stav bio visok (29 bodova). Znanstveni novaci su iskazali značajno niži stav o plagiranju od CMJ autora (56 vs. 65 bodova; P=0,020). Zaključak: Ispitani znanstvenici iskazali su umjerenu sklonost plagiranju, što je izuzetno zabrinjavajuće, jer se od akademske zajednice očekuje znanstveno poštenje. CMJ autori skloniji su plagiranju od znanstvenih novaka. Dobiveni rezultati potkrepljuju nužnost edukacije o znanstvenoj čestitosti ne samo tijekom obrazovanja znanstvenika već i kasnije tijekom njihovog radnog vijeka sa svrhom prepoznavanja i suzbijanja znanstvenog nepoštenja. Napomena: Ovo je istraživanje provedeno u okviru znanstvenih projekata: "Učestalost i stavovi o preuzimanju autorskog vlasništva" br. 062-0000000-3552 podržanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske i istraživačkog projekta podržanog od Sveučilišta u Rijeci "Odnos prema znanstvenom plagiranju, njegova pojavnost i značajke" br. 13.06.1.2.29. Kontakt: [email protected] Mijaljica, Goran1, 3 i Marija Definis Gojanović2, 3 1 Psihijatrijska bolnica Ugljan Klinički bolnički centar Split 3 Medicinski fakultet u Splitu 2 Etika u istraživanjima u medicinskoj edukaciji Etika u istraživanjima (engl. research ethics) bavi se etičkim pitanjima koja nastaju provođenjem istraživanja. Načela suvremene etike u istraživanjima kodificirana su u Nürnberškom kodeksu 1947. godine, a proširena u Helsinškoj deklaraciji Svjetskog liječničkog udruženja 1964. godine. Etika u istraživanjima danas zauzima važno mjesto, pogotovo u kontekstu rastuće formalizacije biomedicinskih istraživanja. Postupno se teme iz područja etike u istraživanjima uvode i u kurikulume medicinskih fakulteta u našoj zemlji. U istraživanju provedenom 2011. godine, najčešće teme iz ovog područja koje su navedene u programima nastave medicinske etike i bioetike medicinskih fakulteta u regiji su: “medicinska istraživanja/eksperimenti” (75%), “Helsinška deklaracija” (50%), i “Etička povjerenstva” (37,5%). Na Medicinskom fakultetu u Splitu od 2012. godine održava se nastava iz izbornog kolegija “Povijesni i etički aspekti istraživanja na ljudima”. U ovome radu raspravljat ćemo o položaju etike u istraživanjima u programima medicinskih fakulteta u Hrvatskoj. Kontakt: [email protected] Mijaljica, Goran1 i Vlado Jukić2 1 2 Psihijatrijska bolnica Ugljan Klinika za psihijatriju Vrapče Propisi i etičke smjernice u području psihijatrijskih istraživanja Rezultati istraživanja u području psihijatrije doprinijeli su značajnom napretku u skrbi za osobe s duševnim smetnjama. Danas postoji veći broj propisa i smjernica koje se odnose na istraživanja. Neki imaju savjetodavnu ulogu, kao što su CIOMS Međunarodne etičke smjernice za biomedicinska istraživanja na ljudima. Druge, poput Helsinške deklaracije Svjetskog liječničkog udruženja, odnose se na članove određene profesije (u ovom slučaju liječničke profesije). Legislativnu ulogu imaju nacionalni i europski zakoni, poput Direktive za klinička ispitivanja Europske unije. U Hrvatskoj su istraživanja koja uključuju osobe s duševnim smetnjama dodatno regulirana Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u dijelu koji se odnosi na posebne medicinske postupke i biomedicinska istraživanja. U ovom radu donosimo pregled najvažnijih zakonskih i etičkih propisa i smjernica koje se odnose na psihijatrijska istraživanja, s posebnim naglaskom na promjene domaće legislative. Kontakt: [email protected] Mujoska, Elena Pravni fakultet „Justinijan I.“; Institut za kazneno pravo i kriminologiju, Skopje, Makedonija Criminal-Law Protection of Children's Rights Child pornography and child prostitution, human trafficking especially children, exploitation and harassment of children in any given form, do not represent episodic phenomena that relate only to certain individuals in a society. The UN Convention on the Rights of the Child, Optional Protocol to the Convention, The UN Convention against Transnational Organized Crime and its Protocols and other documents are of great significance as they represent basic and specific mechanisms to prevent and combat different types of child abuse and other forms of crime against children. Those documents contain solutions and efforts to eliminate every difficulty in achieving the best interests of children. Macedonian legislation is generally aligned with international standards presented in the text above, but there is still discrepancy in some areas, which should soon be overcomed. It must be emphasized that effort is made to highlight the necessity of paying special attention to children and the importance of protection the rights of children and their wellbeing. With implementation of certain regulations and international standards into national legislation, our country has made a step forward in establishing the fundamental basis that contributes to growth and development of the child in a healthy environment and to improve the quality of his life. Muzur, Amir1 i Iva Rinčić1,2 1 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Zaklada Sveučilišta u Rijeci 2 Plagijat, politika, znanost, sport: pokušaji forsiranih (?) paralela Polazeći od recentnih raširenih primjera objeda za plagiranje visokopozicioniranih političara u Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj, rad pokušava raščlaniti sličnosti obrazaca ponašanja i etike pri plagiranju i u politici, pri čemu uzima u obzir izvorne ideale bavljenja politikom i njihovo dezavuiranje u modernoj praksi. U okviru druge pod-teme, pozornost se posvećuje sličnostima plagiranja u znanosti prema dopingu u sportu, što zaključke vodi prema širem razmatranju uzroka epidemijskih zloporaba suvremene klišeizirane znanosti. Kontakt: [email protected] Pavelić, Krešimir Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci Razumijemo li upravljanje akademskim centrima ili da li je etično podržavati loše lidere Iako će se moje izlaganje odnositi pretežno na upravljanje akademskim biomedicinskim centrima, neke se postavke i stavovi mogu univerzalno primijeniti. Izlaganje će se temeljiti na vlastitom dugogodišnjem iskustvu u upravljanju znanstvenim ustanovama i sustavima u zemlji i inozemstvu. Akademski medicinski pa i biotehnološki centri danas predstavljaju jedinstveni spoj tradicionalne akademije, bolničkih funkcija, različitih razina edukacije, a pored i iznad svega studenata i pacijenata. Često puta lideri i menadžeri (u akademskim sredinama obično sjedinjeni u jednoj funkciji) moraju rješavati konfliktne i oprečne zadaće koje proizlaze iz složene prirode takvih struktura. Zapadne civilizacije, za razliku od naše, pridaju veliku važnost liderstvu i odabiru lidera vodeći se načelom da liderstvo započinje vizijom koja mora biti uspješno nadopunjena uspostavom i nadzorom održivih međuljudskih odnosa i zadaća. U praksi to bi značilo da lider mora obavljati brojne funkcije, počevši od znanstvene strategije, motiviranja ljudi pa do rukovođenja budžetom. To stavlja budućeg lidera u situaciju da mora biti izuzetan znanstvenik/stručnjak, vrlo visoke emotivne i socijalne inteligencije, čvrsta karaktera koji se može nositi s pritiscima. Pored toga takve osobe moraju biti hrabre, ali i usmjerene na važne aspekte pitanja i problema u središtu kaosa koji ga okružuje. Uz to moraju kontinuirano artikulirati konzistentnu i jednostavnu viziju javnosti. Iz toga proizlazi da je liderstvo stalni posao s punim radnim vremenom i mora biti shvaćeno kao specifičan izbor karijere, a ne kao manji, tek sporedni posao. U izlaganju ću se dotaknuti problema liderstva s obzirom na instituciju, na sam proces vođenja institucije, na uspješnost itd. Raspravit ću i pitanje opravdanosti i etičnosti biranja podobnih (često i loših) lidera. Kontakt: [email protected] Popović, Stjepka Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Etičke dileme i rizici pri provedbi društvenih istraživanja seksualnog zlostavljanja djece Seksualno zlostavljanje djece nije novi, ali je novootkriveni problem zahvaljujući poduzetim znanstvenoistraživačkim naporima tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Unatoč vrijednosti spomenutih istraživanja, ista pate od čitavog niza ograničenja koja proizlaze iz nepostojanja jedinstvene definicije i klasifikacije seksualnog zlostavljanja djece, različitih ciljeva istraživača, načina odabira ispitanika, retrospektivnosti istraživanja i njihove korelacijske prirode. Pred istraživačima koji se odluče za istraživanje ove najteže vrste zlostavljanja, nameće se čitav niz etičkih prijepora koji proizlaze iz zahtjeva procjene odnosa rizika i dobrobiti provedbe, poput odabira kulturno i kontekstualno osjetljive metodologije, potrebe zaštite ispitanika i njihovog prava na privatnost i dostojanstvo, dobivanja informiranog pristanka sudionika, zaštite tajnosti prikupljenih podataka i zaštite sigurnosti istraživača. Kritička refleksija istraživača tijekom svih faza istraživanja je nužna kako ne bi došlo do povrede prava ispitanika ili njihove retraumatizacije. Pojedini istraživači mogu stoga biti obeshrabreni u poduzimanju istraživanja u kojima su subjekti seksualno zlostavljana djeca, počinitelji i/ili njihove obitelji. Nužno je uspostaviti specijalizirano interdisciplinarno usavršavanje istraživača radi stjecanja potrebnih vještina, ali i kontinuiranu stručnu potporu radi zaštite vlastite emocionalne dobrobiti koja je potencijalno ugrožena izloženošću stresnim iskustvima u okviru istraživačkog postupka. Ovo izlaganje bavi se reperkusijama istraživačkih odluka na provedbu istraživanja ovisno o tome jesu li ispitanici djeca ili odrasle osobe odnosno žrtve ili počinitelji seksualnog zlostavljanja. Kontakt: [email protected] Prijić-Samaržija, Snježana1,2 1 Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Odsjek za filozofiju Sveučilište u Rijeci 2 Akademski integritet između vrijednosti, načela i provedbe Rasprave o pitanjima akademskog integriteta i općenito etičkog ponašanja u prostoru visokog obrazovanja i znanosti u posljednjem su se desetljeću posebno intenzivirale. Razlog tome su novi kompleksni modusi fukcioniranja visokoškolskih i znanstvenih institucija koji se razvijaju kao posljedica masifikacije visokog obrazovanja, snažnog razvoja znanstvenih istraživanja i razvoja ekonomije znanja u kojoj znanje postaje kapital kojim se mjeri nacionalna i internacionalna konkurentnost. Tri su temeljna cilja izlaganja: (i) pojmovna analiza ključnih pojmova vezanih uz akademski integritet, (ii) kratki prikaz empirijskog istraživanja o poštivanju temeljnih načela akademskog integriteta provednog na Sveučilištu u Rijeci; (iii) kvalitativna analiza dobivenih rezultata. Pojam akademskog integriteta referira na poštivanje skupa vrijednosti i načela vezanih uz tri misije sveučilišta - znanstvenu, nastavnu i javnu odgovornost. Akademska čestitost je pojam koji uključuje znanstveno - istraživačku čestitost, nastavničku čestitost i profesionalnost. Na Sveučilištu u Rijeci provedeno je opsežno istraživanje unutar kojeg su ispitivana sva tri aspekta akademske čestitosti. Rezultati istraživanja ukazuju na izrazitije povećanje slučajeva kršenja znanstveno-istraživačke čestitosti, iako se i u domeni nastavničke čestitosti i profesionalnosti također mogu zapaziti određena značajnija odstupanja od načela akademskog integriteta. Objašnjenje dobivenih rezultata zasigurno treba tražiti na nekoliko razina, od društveno - kulturalnih sustava vrijednosti preko posebnosti institucijske kulture znanosti i visokog obrazovanja do individualnih motivacijskih i vrijednosnih perspektiva. Kontakt: [email protected] Pupovac, Vanja1, Mladen Petrovečki1, 2 i Snježana Prijić-Samaržija3, 4 1 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za medicinsku informatiku Klinička bolnica Dubrava; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku, Zagreb 3 Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Odsjek za filozofiju 4 Sveučilište u Rijeci 2 Prihvaćenost i spoznaje o načelima znanstvenoistraživačke etike djelatnika Sveučilišta u Rijeci Ciljevi: Ciljevi su istraživanja ustvrditi postojanje i stupanj razvijenosti infrastrukture vezane uz znanstvenoistraživačku etiku na Sveučilištu u Rijeci i njegovim sastavnicama, te odrediti pojavnost znanstvenog nepoštenja (plagiranje, falsificiranje, fabrikacija i kršenje pravila autorstva) među znanstvenim djelatnicima Sveučilišta. Materijali i metode: Anketni upitnik osmišljen je po uzoru na anketna istraživanja prikupljena sustavnim pregledom relevantne literature o učestalosti znanstvenog nepoštenja. Istraživanje je uključilo sve znanstvene djelatnike zaposlene pri znanstveno-obrazovnim sastavnicama Sveučilišta u Rijeci te je provedeno u razdoblju 15. – 28. studenoga 2012. Podaci su prikupljeni anonimno putem internetske ankete poslane elektroničkom poštom. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 237 od 1.232 (19,2%) znanstvenih djelatnika Sveučilišta u Rijeci. Rezultati pokazuju slabo razvijenu infrastrukturu znanstveno-istraživačke etike (ne postoje pravilnici niti sustavni oblik obrazovanja znanstvenika), no ipak većina ispitanika odgovara da je upoznata sa sadržajem dokumenata koji reguliraju znanstveno nepoštenje. Svi oblici znanstvenog nepoštenja zastupljeni su među ispitanicima, a kršenje pravila autorstava je najučestalije. Najčešći uzroci znanstvenog nepoštenja su pritisak za publiciranjem i nedostatak vlastite etičnosti. Zaključak: Nedostatak sustavne edukacije i jasnih smjernica vezano za prihvatljivo ponašanje pri znanstvenoistraživačkom radu rezultiralo je značajno većoj učestalosti znanstvenog nepoštenja pri Sveučilištu u Rijeci u odnosu na sveučilišta razvijenih država. Potrebna je nadopuna i izmjena točaka Etičkog kodeksa Sveučilišta u Rijeci koje govore o znanstvenoistraživačkoj čestitosti. Napomena: Istraživanje je dio projekata financiranih od Sveučilišta u Rijeci (br. 13.06.1.2.29 i 3%-1233). Kontakt: [email protected] Sorta-Bilajac Turina, Iva1 i Dinko Vitezić2 1 2 Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ; Odjel socijalne medicine Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za farmakologiju Pregled aktivnosti etičkog povjerenstva za biomedicinska istraživanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u periodu 2004. – 2014. Cilj je ovog rada prikazati aktivnosti Etičkog povjerenstva za biomedicinska istraživanja Medicinskog fakultet Sveučilišta u Rijeci u posljednjih deset godina. Obzirom da Povjerenstvo predstavlja svojevrsni „filter“ u postupku prijave istraživanja u koja su uključeni bilo ispitanici, bilo laboratorijske životinje, značajno je za prikazati mehanizme kojima Povjerenstvo promovira suvremene hrvatske i međunarodne (bio)etičke standarde, kako bi osiguralo postupanje sukladno pravilima dobre kliničke i laboratorijske prakse (GCP i GLP). S druge strane, učiniti će se pregled predmeta koje je Povjerenstvo analiziralo u navedenom razdoblju, s posebnim osvrtom na promjene u formi i sadržaju prijava istraživanja koja uključuju pacijente kao ispitanike, obzirom na desetogodišnjicu donošenja Zakona o zaštiti prava pacijenata RH. Kontakt: [email protected] Šendula-Pavelić, Martina Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci; Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Znanstvenoistraživačka etika - moralne kompetencije znanstvenog i bioetičkog djelovanja Ulaganja u znanost i znanstvena istraživanja u uskoj su sprezi s ekonomskim razvojem. Trend povećanja intelektualnog kapitala sadržan je u ulaganjima u nove spoznaje. U današnjoj globalnoj i kompetitivnoj znanosti moralni je integritet znanstvenika na kušnji. Imajući u vidu da je jedan od glavnih ishoda kurikuluma (bio)etičke edukacije osnaživanje pojedinaca za izgradnju moralnog senzibiliteta i dobro argumentiranih odgovora na različite vrste etičkih/moralnih problema potrebno je razvidjeti implikacije i za znanstvenoistraživačku etiku. Vještine moralnog rasuđivanja, razvoj moralne osjetljivosti, vještina kritičkog mišljenja i navika koje studente pripremaju za učinkovito rješavanje moralnih nedoumica u vlastitom profesionalnom životu zahtjevna su zadaća nastavnika i cjelokupne akademske zajednice. Kako bismo znali na koje od tih moralnih kompetencija možemo djelovati i razvili učinkovite načine kako ih njegovati i razvijati, potrebna je svijest i razumijevanje mehanizama koji stoje u pozadini. Za uspješnost edukacije potrebno je uz znanje i primjenu etičkih principa i moralnih vrijednosti poznavati i prediktore moralnog ponašanja, procese mišljenja i donošenja odluka, pamćenja, osobine ličnosti, motivacijske i atribucijske procese, metakognitivne vještine i druge čimbenike koji se nalaze u podlozi samog moralnog integriteta preduvjeta moralnog djelovanja. Ovaj rad propituje preduvjete jedne takve edukacije kao i implikacije rezultata psihologijskih istraživanja na razvoj sveobuhvatnog i učinkovitog nastavnog kurikuluma zasebnog kolegija Znanstvenoistraživačke etike. Kontakt: [email protected] Vujičić, Lidija1, 2, Željko Boneta1, 2 i Željka Ivković1, 2 1 2 Centar za istraživanje djetinjstva, Rijeka Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci Upoznavanje djece rane i predškolske dobi s prirodnim znanostima pomicanje granica i otklanjanje predrasuda? Poticanje prirodoznanstvene pismenosti u sve ranijoj dječjoj dobi postalo je društveno prepoznata potreba odgojno-obrazovnog sustava. U tom smislu, zanimljivo je promatrati različite kulture odgojno-obrazovnih ustanova čija obilježja mogu olakšavati ili ograničavati uključivanje djece u istraživačke aktivnosti. Sociokonstruktivistički pristup polazi od pretpostavke da je upravo određenim izmjenama u neposrednoj okolini ustanove u kojoj dijete boravi moguće postići uvjete u kojima će se dijete lakše i spontanije zainteresirati za eksperimentiranje i istraživanje. Zato u ovom izlaganju želimo predstaviti projekt na kojemu su spomenute izmjene u kulturi odgojno-obrazovne ustanove učinjene i na kojemu su djeci ponuđene različite prirodoznanstvene aktivnosti u kojima im je dano povjerenje da nastupaju kao samostalni refleksivni istraživači koji razvijaju svoje kritičko mišljenje, kreativnost, inicijativnost, procjene rizika pri donošenju odluka i konstruktivno rješavanje problemskih situacija. Osim što je polučio dobre praktične rezultate, projekt je učvrstio i obogatio paradigmatsko-teorijski okvir na kojem je utemeljen. Između ostalog, akcijsko istraživanje u kojem djeca ravnopravno s odraslim znanstvenicima i odgajateljima sudjeluju u kreiranju različitih aktivnosti učenja, pokazalo je da je moguće izbjeći ili zaobići neke etičke dileme karakteristične za anketno ili eksperimentalno istraživanje u kojem sudjeluju djeca. Također, akcijsko istraživanje koje je specifično usmjereno na podizanje prirodoznanstvene pismenosti otvara prostor i za rano upoznavanje djeteta s etičkim aspektima znanosti. Kontakt: [email protected] Napomena: Istraživanje je dio projekta financiranog iz sredstava potpore znanstvenim istraživanjima na Sveučilištu u Rijeci (br. 13.10.2.2.01). STUDENTSKA SEKCIJA Cerovac, Ivan1, Maša Dunatov2 i Luana Ivošević3 1 Humanistički studiji Sveučilišta u Trstu Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 3 Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci 2 Znanost i politika: autoritet znanosti u donošenju javnih odluka Unatoč velikom napretku znanosti koji obilježava našu povijest zadnjih nekoliko stoljeća, danas je čak i više nego ranije prisutna erozija znanstvenog autoriteta u domeni javnog odlučivanja; brojni kulturalni i filozofski svjetonazori koji znanost interpretiraju kao samo još jedan u nizu pogleda na svijet potkopavaju njen utjecaj u procesima kreiranja javnih politika. Žestoki anti-darwinistički pokret u SAD-u, sveprisutno protivljenje GMO kulturama na području Europske Unije, te zanemarivanje znanstvenih činjenica vezanih uz klimatske promjene prilikom kreiranja industrijskih javnih politika primjeri su erozije autoriteta znanosti. Cilj nam je, djelomično slijedeći rad Philipa Kitchera, ukazati na ispravnu ulogu znanosti u deliberativno-demokratskom društvu, te upozoriti na postojanje himerne epistemologije koja uzrokuje ovu eroziju znanstvenog autoriteta. Konačno, želimo pružiti kratak osvrt na pitanja kojima se dobro-uređena znanost treba baviti, pogotovo u području medicine, te upozoriti na implikacije koje iz ovog pristupa slijede. Također ćemo ukratko izložiti neka od političkih pitanja u pogledu kojih dolazi do erozije autoriteta znanosti, te pokazati kako bi društvo koje prihvaća ideju dobro-uređene znanosti odgovorilo na ove probleme. Kontakt: [email protected] Ivošević, Luana Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Etički okviri istraživanja čovjeka U svom izlaganju, u sklopu teme 'Etika u znanstvenom istraživanju' problematizirat ću etičko pitanje u znanstvenom istraživanju na ljudima. Analizirat ću koje su etičke granice koje se ne bi trebale prelaziti kada radimo s ljudima. Uz ovo pitanje postavlja se i pitanje postoje li etički principi koji su univerzalni i koji bi se trebali slijediti u istraživanju. Osim toga, pričat ću o etičkim dilemama kod eksperimentalnog istraživanja. Jedna od tih dilema se bavi problemom ugrožavanja ljudskih života radi napretka u znanosti. Suočeni s time, nije uvijek jasno koje su prihvatljive granice djelovanja. Osvrnut ću se na konkretne primjere koji se tiču istraživanja na ljudima. Među njima se ubrajaju i kontroverzna istraživanja koja su obavljao Philip Zimbardo i Ron Jones, i ona još kontroverznija kojima se bavio Mendel kao najpoznatija. Kontakt: [email protected] Knezović, Filip Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Implementacija sestrinske etike u akademsko okružje Kao profesionalni, ali i osobni izazov medicinskih sestara u prvim se redovima postavlja moralno djelovanje kao rezultat ugrađenih moralnih vrijednosti i orijentacije. Njega i skrb za ljude, bilo bolesne ili zdrave, prožete su etičkim i moralnim djelovanjem. Obrazovanje svih zdravstvenih djelatnika, pa tako i medicinskih sestara, daje im mogućnost da svojim specifičnim kompetencijama koje stječu tijekom svih razina školovanja unaprjeđuju zdravlje i sprječavaju bolest, poštujući moralna i etička načela. Uvođenjem sadržaja sestrinske etike u obrazovanje medicinskih sestara, istima se omogućuje odgovoriti na trenutne i buduće biomedicinske izazove u sestrinskoj praksi. Posebno važnim dijelom edukacije medicinskih sestara smatram uvođenje sestrinske etike u proces edukacije, kao i probleme implementacije iste. Klinička stvarnost i situacija u sestrinskoj praksi iziskuje zalaganje samih medicinskih sestara za edukacijom na području sestrinske etike kao primijenjene odnosno profesionalne etike, prema svom području proučavanja i interesa. Da bi se problematika približila neophodno je preispitati okolnosti pod kojima se sestrinska etika uvela u akademsko okružje te koji su razlozi, načini i mogućnosti implementiranja u sustav školovanja sestara. Kroz teorijske postavke, povijesne činjenice i analizu studijskih nastavnih planova i programa približio sam problematiku uvođenja i implementacije sestrinske etike u akademsko okružje. Kontakt: [email protected] Perković, Romana Medicinski fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 3D printing i gubitak originalnosti jedinke 3D printing je proces u kojem stvarate trodimenzionalni čvrsti objekt bilo kojeg oblika putem računalnog modeliranja. Putem određenih software-a pokrećete strojeve koji spajaju različite materijale, sloj po sloj. Na mikro razini jedan stroj može napraviti dio ili cijelu stvar koju poželite, bez da morate koristiti fizički rad. To znatno smanjuje troškove opreme, laboratorijskog rada, ne ostavlja višak materijala, nema potrebe za dostavom tj. koristi se manje proizvodnih koraka. Također možete modelirati i isprintati strukture koje su nekoć bile teške ili nemoguće za sastaviti. Na makro razini dolazi do industrijske revolucije i napuštanja tradicionalne proizvodnje. Dolazi do demokratizacije proizvodnje, gubitka intelektualnog vlasništva. Tržište za 3D printing je već u startu široko – promet, zdravstvo, vojska i kućanske potrepštine. Osim oružja, automobila i zrakoplova, sve češće se printaju dijelovi tijela. 2011. isprintani su implantati za ozljede lubanje i isprintana je proteza tj. zamjena za čeljust. 2013. u Kaliforniji, srednjoškolac je isprintao umjetno srce prilagodljivo po narudžbi. Od manjih stvari u zdravstvu već su uvedene 3D isprintane kozmetičke i bioničke uši, nosevi i umjetni udovi po narudžbi. Oko 95% slušnih aparata je 3D isprintano i oko 17 milijuna ortodontskih proteza. Uz pomoć 3D printera može se zamijeniti tradicionalni način proizvodnje i ljudskog rada. Bez mogućnosti kontrole može se isprintati sve što ljudska ruka izmodelira na računalu. Sve će se promijeniti ako možete stvoriti sve. Nije pitanje možemo li nešto isprintati, jer kad tad ćemo moći, pitanje je – trebamo li i do koje granice? Kontakt: [email protected] Ploh, Maja Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Virtualni modeli u istraživanju lijekova: etička i istraživačka slika Virtualni testni modeli u istraživanju lijekova jesu računalne simulacije iz domene virtualne stvarnosti koje omogućuju rekonstruiranje metaboličkih mehanizama unutar tijela ekperimentalnog organizma s ciljem ispitivanja interakcije modela, odnosno organizma s istraživanom tvari ili lijekom. Cilj ovoga rada jest istražiti dosadašnja iskustva znanstvenika u radu s virtualnim modelima laboratorijskog miša, odraslog čovjeka i djeteta te odrediti prednosti i nedostatke računalnog pristupa pred ispitivanjima u živih ispitanika kao i etičnost njihova pristupa. Istražujući pristup virtualnom modelu miša uspoređivane su studije vezane uz kontrolu laboratorijskih uvjeta pri radu sa živim organizmima s onim koje obuhvaćaju virtualne modele, dok su pri razmatranju virtualnog modela odraslih pacijenata i djece u kliničkom ispitivanju uzeta u obzir potpuno virtualna istraživanja (računalne simulacije) i izvan laboratorijska (remote-study) ispitivanja. Prema rezultatima istraživanja, svi promatrani virtualni modeli pokazuju sukladnost etičkim pravilima u predkliničkim i kliničkim istraživanjima. Isto tako, prednost su im brza i jeftina primjena te kontrolirano praćenje promjena metaboličkih mehanizama, dok ne pokazuju prednosti u istraživanju dosad neistraženih eksperimentalnih tvari te pri promatranju uzorka u populaciji, stoga je u tim slučajevima primjerenije uz ove koristiti dodatne metode. Kod kliničkih istraživanja se kod simulacija uočava prednost kontroliranih uvjeta, dok kod remote study konkretnije rezultate pokazuju istraživanja kombiniranom metodom. Obzirom na sve navedeno, može se reći kako su virtualni modeli etički prihvatljiva te većinom učinkovita metoda istraživanja lijekova te stoga mogu predstavljati mogući pravac napretka u istraživanju lijekova. Ključne riječi: virtualni modeli, istraživanje lijekova, etičnost, virtualna stvarnost, remote study Kontakt: [email protected] Salopek, Igor Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Stigma i antistigma duševnih bolesti Stigmatizacija je društvena reakcija identificiranja (stereotipima) i diskriminacije na temelju osobina ili situacija pridruženih pojedincu. U razvijenim, kao i nerazvijenim društvima osobito je izražena stigmatizacija osoba koje boluju od duševnih bolesti. Stereotipi i predrasude koji dovode do diskriminacije uzrok su ne samo društvenoj, već i osobnoj stigmatizaciji, pri čemu obje djeluju vrlo negativno na ishode, kako dijagnostike, tako i pravovremenog i adekvatnog liječenja. Nerijetko, stigmatizacijski efekti poput "etiketiranja", izolacije bolesnika, loše samopercepcije, osobama koje boluju od duševnih bolesti ne omogućuju ostvarenja temeljnih ljudskih prava. Osim prikaza teorijskih koncepata stigmatizacije duševnih bolesti, u izlaganju će se dati naglasak na antistigma projekte, kojima je cilj reducirati pojavnost društvene i osobne stigmatizacije. Kontakt: [email protected] Skočilić, Iva i Ivana Radovčić Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Etički aspekti seksualnih navika studenata medicine Seksualnost nas prati tijekom cijelog života. Nije jednoznačna, već je sačinjena od mnogih aspekata. Uključuje više od seksualnog čina. Obuhvaća naše tijelo, ponašanje, uvjerenja i osjećaje o životu, ljubavi i ljudima oko nas. Seksualna etika se odnosi na ona područja etike koji se bave pitanjima koja proizlaze iz svih dijelova seksualnosti i ljudskog seksualnog ponašanja. U sklopu istraživanja seksualnih navika studenata Medicinskog fakulteta u Rijeci proveden je upitnik u kojem nas je, osim funkcija i navika, zanimala i etička komponenta seksualnosti čiji će rezultati biti prikazani. Cilj istraživanja je usporediti navike i stavove studenata vezane, između ostalog, uz predbračne spolne odnose, prijevaru partnera, iskustvo „seksa na jednu noć“ te pobačaj, a s obzirom na razlike među godinama studija, spolovima, vjeroispovijestima, seksualnim orijentacijama. Kontakt: [email protected] PODUPIRATELJI SKUPA
© Copyright 2024 Paperzz
