close

Enter

Log in using OpenID

80 godina Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra

embedDownload
ERNEST MAYERHOFER
Möllersdorf kraj Be~a, 24. 10. 1877. –
– Zagreb, 7. 2. 1957.
17
edicinu je studirao u Be~u i Innsbrucku, gdje je promoviran 1902. godine.
Medicinsku izobrazbu dopunio je studijem kemije, fizikalne kemije, botanike i op}e fiziologije, te je 1908. g. u Pragu stekao i doktorat filozofije za kemijsku
struku. Pedijatriju je specijalizirao kod vode}ih stru~njaka (Wiederhofer, Epstein,
Ganghofer, Escherich, Moser, Pirquet) na klinikama za dje~je bolesti u Pragu i Be~u.
Godine 1911. habilitirao je u Be~u na temelju rasprave o kemijskim karakteristikama mokra}e dojen~eta.
Za vrijeme I. svjetskog rata radio je kao lije~nik na terenu i kao vojni lije~nik u
Dalmaciji, na jadranskim otocima, Karpatima i u Galiciji.
Godine 1922. prihva}a poziv Medicinskog fakulteta u Zagrebu da kao kontraktualni
(ugovorni) redovni profesor pedijatrije preuzme katedru i osnuje prvu Pedijatrijsku
kliniku u Jugoslaviji. Nastupno predavanje odr‘ao je 2. svibnja 1923. Prvih pet
godina radio je u izrazito te{kim, provizornim uvjetima jer je Dje~ja klinika bila
jo{ u gradnji.
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
M
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
Manjak novca ko~io je »valjanu izgradnju klinike«. Pote{ko}u je ~inio i nedostatni
broj asistenata. ^inilo se najjednostavnijim prve pomo}ne sestre i lije~nike poslati
u Be~, na kliniku, gdje su uz Pirquetovu pomo} sudjelovali u bolni~kom i klini~kom
pogonu, a poha|ali su i razne te~ajeve. Me|utim, smrt je odnijela prvu pedijatrijsku
ekipu (Krajnovi}, Leme‘, Dragi{i}). No, ni to nije uni{tilo Mayerhoferov duh, {to se
najbolje vidi iz njegova stava »...dr‘im da bez duha i bez odu{evljenja ni najbolje
ekonomske prilike ne mogu razvijati valjani ekonomski pogon. Ne odlu~uju toliko
ni sjajne materijalne prilike, koliko valjani ljudi i znanstveni duh, koji treba da bude
dinami~ki motor u svakom znanstvenom pogonu«. Tako je Mayerhoferu uspjelo,
u skrominim prilikama i prostorima, osnovati stru~nu biblioteku s literaturom od
1848. g. sve do1943. g. Sakupio je zbirku separata od 1900. do 1951. g.
18
Pod Mayerhoferovim vodstvom osnovan je prvi laktarij, sabirali{te nativnog ‘enskog
mlijeka (bez ve}ih kemijskih i bakteriolo{kih laboratorija; sabirali{te konzerviranog
‘enskog mlijeka osnovano je u Be~u 1908. g.), a prema njegovim vlastitim rije~ima
»ta je ideja proputovala cijeli svijet« postav{i zna~ajnom socijalno-pedijatrijskom
institucijom.
Profesor Mayerhofer bio je pokreta~ raznih socijalno-zdravstvenih akcija u kojima
su majke putem razli~itih te~ajeva, sastanaka, selja~kih zborova i sl. sura|ivale u
moderniziranoj »narodnoj njezi svoje djece, naro~ito dojen~adi«. Majke su bile
subjekti, a ne objekti kao do tada. Prvi uspjesi bili su vidljivi, a o tome su pisale
same ‘ene. Ta je akcija djelovala sve do njema~ke okupacije 1941. g.
O laktariju Mayerhofer i suradnici napisali su i izdali u razdoblju od 1908. do 1951.
godine niz publikacija na hrvatskom, njema~kom i francuskom jeziku. U tim je
radovima isticana i uloga babica u promicanju dojenja i sakupljanja ‘enskog mlijeka, pisano je i o na~inima dojenja kao karakteristici raznih naroda, itd. [kolski
su lije~nici povezani s Pedijatrijskom klinikom. Provo|ena je akcija za dono{enje
zakonskih odredbi za prehranu sve djece, naro~ito djece na selu.
U struci, Mayerhofer se istakao radom na »osmoti~koj permeabilnosti crijevnih
membrana kod dojen~adi«, »pravilu frakcioniranog zasi}enja«, kemijskim ispitivanjima (usprkos tek improviziranom laboratoriju) urina i likvora. Bavio se alergijom;
njegov alergijski sindrom novoro|en~adi postao je poznat, a u literaturu je u{ao
pod njegovim imenom. Zanimala ga je i antropologija, pa su mu iz tog podru~ja u
pedijatriji poznati osvrti na tzv. mongolsku pjegu. Napisao je brojne stru~ne klini~ke
radove, od kojih svakako treba izdvojiti tzv. ustilaginizam, tj. do tada neopisanu
klini~ku sliku otrovanja sporama od ustilago majdis u seoske djece mla|e dobi koja
su se hranila ne~istim kukuruznim bra{nom. To je otkri}e na zagreba~koj Klinici
bilo podlogom mnogim klini~kim, farmakolo{kim i toksikolo{kim istra‘ivanjima i
radovima i izvan na{e zemlje.
Uveo je i neke, za ono doba nove terapijske postupke, kao npr. lije~enje pilorospazma dojen~adi papaverinom, davanje bellergala kod neurovegetativnih smetnji
(smetnji »sistema vagus-simpatikus«), albucida kod enterokoknih infekcija, nove
tehni~ke inhalacijske mogu}nosti, itd.
Posebno se bavio prehranom u zdrave djece i u djece s nekim specifi~nim bolestima. Modificirao je Heubnerov kvocijent izra~unavanja unosa hrane.
Mayerhofer se bavio i prou~avanjem veza pedijatrije s drugim granama medicine,
ali i nemedicinskim podru~jima. Pisao je i o medicinsko-geografskim karakteristikama opisuju}i odre|ene lokalne zna~ajke (»genius epidemicus et genius loci«).
Pisao je i povijesne i kulturno-medicinske rasprave.
Pisao je i knjige. Posljednju ve}u knjigu »napisao je za cijeli pedijatri~ki svijet«, na
njema~kom jeziku (Be~ 1951/52.) kao ishodi{no izdanje za druge jezike, a opisao ju je kao »Fundus instructus«, koji ostavlja iza sebe zagreba~koj Pedijatrijskoj
klinici.
Svoja dugogodi{nja sveu~ili{na iskustva koja je stekao na ~etiri medicinska i jednom
filozofskom fakultetu sa‘eo je, izme|u ostalog, u mi{ljenje o razvoju akademskog
obrazovanja studenata i mladih lije~nika koje treba i biti trojako: 1. studentski studij s predavanjima i ispitima; 2. stru~na izobrazba mladih lije~nika na klinikama, u
bolnicima i zavodima; 3. samostalni medicinski rad svr{enih diplomiranih lije~nika, koji po~inje kazuistikom i vodi postupno do svog vrhunca, tj. do samostalnoga
vlastitog istra‘iva~kog rada. Prve dvije to~ke obuhva}aju reproduktivni, a i rutinski
rad, dok tre}a to~ka obuhva}a na svom vrhuncu ve} i produktivni rad.
19
Vrijedi citirati Mayerhoferove mudre i uvijek va‘e}e rije~i: »...pedijatri~ki ‘ivot nije
lak, a naro~ito iziskuje mnogo strpljivosti i optimizma«.
Bio je po~asni, dopisni i redovni ~lan mnogih inozemnih pedijatrijskih i lije~ni~kih
dru{tava. Bio je jedan od osniva~a Dru{tva pedijatara Jugoslavije, a godine 1955.
izabran je za po~asnog ~lana Udru‘enja pedijatara Jugoslavije.
Usprkos svim pote{ko}ama i u nezavidnim uvjetima uspio je formirati svoju pedijatrijsku {kolu i afirmirati znanstvenu pedijatrijsku misao koja je ubrzo, zahvaljuju}
i prvenstveno njegovu imenu, po~ela zra~iti u Hrvatskoji i Jugoslaviji. Njegovom
je zaslugom osnovano 1930.g. prvo pedijatrijsko dru{tvo u Jugoslaviji, a udareni
su i temelji socijalnoj pedijatriji.
Treba naglasiti, da je profesor Mayerhofer osniva~ Pedijatrijske {kole Hrvatske i Jugoslavije. Osnovao ju je u vrijeme kada se u naprednom dijelu svijeta vodila bitka
za afirmaciju pedijatrije kao samostalne znanosti i za njeno izdvajanje iz podru~ja
interne medicine, ~ime je zagreba~ka medicina bila u prvim redovima naprednih misli. U to je vrijeme bilo mnogo otpora za takvo odvajanje i osamostaljenje,
pa je trebalo imati jasnu sliku svega onoga {to se ‘eli posti}i kada se jedan dio
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
Do 1928. g. odnosno do useljenja u zgradu na [alati, Mayerhofer je sa suradnicima radio u te{kim uvjetima. Slu‘io se nastavnim bazama razasutim po cijelom
gradu. Koristio se novoro|ena~kim odjelom rodili{ta, dje~jim ambulatorijem u
Savskoj cesti, Zaraznom bolnicom i improvizirao je dje~ji ambulatorij u barakama
u dvori{tu rodili{ta. Unato~ velikim naporima u prvim godinama rada Mayerhofer
je preuzeo tijekom vi{e godina i nastavnu funkciju na kasnije osnovanoj beogradskoj klinici, {to je smatrao svojom moralnom obvezom, usprkos vlastitim te{ko}
ama u Zagrebu i jo{ nedovoljnom poznavanju jezika.
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
20
medicine definira kao posebna struka i znanost. Pedijatrija se, naime, odvajala u
vrijeme kada se smatralo da je dijete »~ovjek u minijaturi«. No, golema smrtnost
dojen~adi i djece, {to je u ono vrijeme prijetila prira{taju stanovni{tva, dovela je
do saznanja da se iskustva ste~ena u odraslih ne mogu jednostavno primijeniti na
bolesno dijete, odnosno da je potrebno da pedijatrija postane zasebna znanost
koja postavlja vlastite probleme, specifi~ne metode i ciljeve. Me|utim, dugo je
trebalo da se shvati da je dijete bi}e s osobinama organizma u rastu i razvoju, tj.
stalno promjenljivi organizam.
Imaju}i jasne spoznaje o toj problematici, Mayerhofer se s mnogo ‘ara borio za
priznavanje pedijatrije i za ostvarivanje njezinih ciljeva. U sredini i u vrijeme kada
se i sam Medicinski fakultet tek po~eo potvr|ivati, Mayerhofer je, po~ev{i ni od
~ega, osnovao Pedijatrijsku kliniku i doveo je do visoke razine. Pedijatrijska je klinika organizacijom, radom, uspjesima i ugledom mogla stati uz bok pedijatrijskim
klinikama u naprednim europskim zemljama, a sam profesor Mayerhofer sa svojim
briljantnim idejama i radovima ubrajao se me|u vode}e europske pedijatre.
Mayerhofer je uspje{no (osim kratkog razdoblja za vrijeme rata) vodio Kliniku 28
godina, tj. od 1923. do 1951. g. To je vrijeme postavljanja temelja Klinike i usmjerenja njezina razvoja i rada. No, Mayerhofer je radio do svoje smrti. U mirovini,
izdao je u Be~u knjigu Angewandte Pädiatrie (primijenjena pedijatrija). Umro je u
Zagrebu 7. 2. 1957., u 80. godini ‘ivota.
Pitanje koje se name}e samo po sebi jest ~ime je na{a zemlja osvojila profesora
Mayerhofera da ju je smatrao svojom i da je u njoj ostao do kraja ‘ivota, a da
nikada nije ni pomislio da je napusti? To pitanje postavljao si je i sam Mayerhofer daju}i istodobno i obja{njenje. Odgovor, vjerojatno, le‘i u ~injenici {to je taj
Austrijranac potjecao iz razgranate be~ke obitelji koja je dala istaknute ~lanove na
razli~itim poljima ljudske djelatnosti, i to u Austro-Ugarskoj, vi{enacionalnoj zemlji.
Na samom po~etku 20. stolje}a u austrijskim intelektualnim krugovima li~nosti paneuropskih nazora nisu bile rijetkost. Svemu tome pridonosio je i utjecaj obiteljske
kozmopolitske tradicije, utjecaj dru{tva u kojemu su se njegovi roditelji kretali, pa
i utjecaj {kole. Srednju {kolu Mayerhofer je poha|ao kod benediktinaca u Melku,
a u toj su {koli bili u~enici razli~itih nacionalnosti, iz svih krajeva austrougarske
monarhije. Za ~ovjeka takve paneuropaske orijentacije osnivanje prve pedijatrijske
klinike u mladoj dr‘avi mogli su biti izazov i ~asna zada}a. Osobnost profesora
Mayerhofera vidljiva je i iz njegova dr‘anja u vrijeme II. svjetskog rata, kada je
(1943/45.) zbog svojih naprednih, skoro socijalisti~kih ideja i dosljednog stava u
nepopu{tanju okupatoru i onima koji su mu slu‘ili, napustio klini~ku akademsku
i lije~ni~ku djelatnost. Uostalom, naklada njegove be~ke knjige »Praktische Kinderheilkunde« bila je jo{ 1938. zbog takvih stavova uni{tena po nalogu Gestapoa.
Vodstvo Klinike ponovno mu je povjereno nakon rata.
Prva knjiga na hrvatskom jeziku na novoosnovanom fakultetu (kojeg je bio i dekan
{kolske godine 1934./35.) upravo je njegova. Napisao je (s B. Dragi{i}em) i na{e
prve ud`benike iz pedijatrije (prvo izdanje 1939. g. i drugo pro{ireno 1949.).
21
Prijevod knjige Ernesta Mayerhofera iz 1925. g. Radi se o
prvoj knjizi na hrvatskom jeziku
na zagreba~kom Medicinskom
fakultetu.
Prvo izdanje ud`benika Pedijatrija iz 1939. g.
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
Korice na{eg pr vog ud‘benika Pedijatrija u dva dijela (drugo izdanje).
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
Ernest Mayerhofer u‘ivao je veliki ugled u narodu i u doma}im i inozemnim akademskim krugovima. Njegovi suradnici postavili su mu spomen-plo~u koja se nalazi
na ulazu u Kliniku na [alati, a iz koje se simboli~no {irio i {iri Mayerhoferov duh i
pedijatrijski entuzijazam na generacije poslije njega i njegovih suvremenika.
22
Spomen-plo~a Ernestu Mayerhoferu na ulazu u kliniku na [alati.
Mayerhoferovi suradnici
Z
bog manjkave dokumentacije, i dijelom zbog dinamike boravka na Klinici,
sve Mayerhoferove suradnike (uglavnom asistente) nije mogu}e nabrojiti.
Prvi njegovi suradnici Leo Leme‘ i Marija Lypolt-Krajnovi} umrli su vrlo brzo (1934.
i 1935. g.).
Neki od suradnika bili su:
Stanislava Dimitrijevi}, Mate Ivanovi}, Nada Kova~evi}-Ivanovi} (god. 1943.–
44. obavljala ulogu predstojnika klinike, za vrijeme nasilnog umirovljenja
E. Mayerhofera), Ana Juri}-Budimirovi}, Niko Simovi}, Stojan Kalu|erski,
Oskar Seidl (kasnije prvi predstojnik Dje~jeg odjela Zakladne bolnice na
Rebru), Gustav Jungwirth, Stana Leban-Klemenc, Matilda Mayerhofer-Lateiner, Tea [ik, Petar Erak, Vlasta Sykora, Teodor Grüner, [tefanija Pureti},
Bo‘idar Pureti} i mnogi drugi.
23
U njegove najbli‘e i vrlo istaknute suradnike ubrajaju se Branko Dragi{i} i Niko
Skrivaneli.
Klinika za pedijatriju 1923.–2003.
Branko Dragi{i}, Ernest Mayerhofer i Niko Skrivaneli.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
3
File Size
3 327 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content