close

Enter

Log in using OpenID

BOŠNJAČKI GLAS - izdanje broj 16 - Vijeće bošnjačke nacionalne

embedDownload
Kronika događanja u bošnjačkoj zajednici
u Republici Hrvatskoj
BOŠNJAČKI GLAS
a
j
n
d
a
r
g
z
i
la entra
e
č
o
p
Za skog c
Islam eci
u Rij
Dan n
Bosne ezavisnos
i Herc
egovin ti
e
Kultu
ISSN 1846-3215
ra
Izborna skupština
BNZ Hrvatske
Rijeka, travanj 2010.
Broj: 16
BOŠNJAČKI GLAS
informativno glasilo
Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
SADRŽAJ
Izdavač:
Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske
1. Uvodnik
Za izdavač:
Sead Berberović
Suzdavači:
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine
za Primorsko-goransku županiju
Glavni i odgovorni urednik:
Ibrahim Ružnić
E-mail: [email protected]
Mob: 098-9626-715
Redakcija:
Zemir Delić, Šehrizad Begić, Admir Muhić,
Mira Pavlaković
Suradnici:
Lejla Mustafić, Adem Smajić, Hidajet
Hasanović, dr. Ferid Latić,
Mustafa Kukuruzović, Ernedina Adžajlić
Grafička obrada:
IO d.o.o.
Adresa:
51000 Rijeka, Vodovodna 15 B,
Telefon/fax 051-337-284
Žiro-račun
Erste&Steiermärkische Bank,
Posl. Rijeka
Br.: 2402006-1100127233
Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranske županije i Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske
Naklada:
1000 kom.
3
2. Započela izgradnja Islamskog centra u Rijeci 4
3. Islamski centar Rijeka
5
4. Cazinska krajina u XX stoljeću - politika,
ljudi, događaji ...
6
5. Ususret 4. konvoju "DA SE NIKAD NE
ZABORAVI" mladih Bošnjaka i njihovih
prijatelja 2010.
9
6. Obilježili smo Dan nezavisnosti Bosne i
Hercegovine
11
7. Grupa "Sevdalije"
16
8. Priprema se izborna skupština
Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske
17
9. Održana izborna skupština
Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre
20
10. Arif Ključanin promvirao knjigu
"Na jugu Ljiljani"
24
11. Promocija knjige:
"Tvoj heroj" Edin Okanović
25
12. Promocija knjige: S ovom knjigom
o zavičajnoj ljubavi vaš grad je ušao
i u moje srce
27
13. Islam i suvremeni problemi čovječanstva
32
14. Aktivna BNZH za Otok Krk
33
15. Pogledi: Sufizam
33
16. Neke crtice iz rada vijeća Bošnjačke
nacionalne manjine grada Zagreba
36
17. Izabrali smo predsjednika (2)
41
BOŠNJAČKI GLAS
3
Uvodnik
Piše: Ibrahim Ružnić
Uvodnik za drugi broj Bošnjačkog glasa u 2010. godini započinjem pisati sa spoznajom
o nekoliko bitnih činjenica koje daju razloga za optimizam i dobru perspektivu ovog
glasila. Naime, Bošnjački glas je bio dominantna tema posljednje sjednice GO BNZH
na kojoj je, po prvi put, dogovoren ozbiljniji pristup ovom projektu. Nema razloga
sumnjati da će se sve županijske organizacije BNZH aktivno uključiti u kreiranje
forme i sadržaja glasila. To znači da ćemo ubuduće imati kvalitetniju prezentaciju
rada županijskih organizacija, te da će Bošnjački glas u svim organizacijama biti
prisutniji nego što je to bilo do sada. Do sada smo imali situaciju da su vrlo značajne
manifestacije i događanja ostali ne zabilježeni samo zbog činjenice što nitko »na
terenu« nije bio zadužen da napiše tekst i sačini foto zapis s tog događanja.
odeći ljudi BNZH su preuzeli obvezu da će takva
praksa prestati i da će svaka
županijska organizacija imati
osobu zaduženu za dopisničku
aktivnost i svoju, tzv. mini redakciju, čiji zadatak će biti da napravi
izbor sadržaja sa „svog terena“.
Dakle, optimizam za sadržajniji
i informativniji Bošnjački glas
u budućnosti, je optimizam s
pokrićem, jer su za to preuzeli
odgovornost najodgovorniji ljudi
BNZH.
V
Druga važna činjenica koja
daje razlog za optimizam leži
u Odluci o rasporedu sredstava osiguranih u državnom
proračunu Republike Hrvatske
za 2010. godinu u kojoj stoji da
je Bošnjački glas dobio, makar
polovično »pravo građanstva« u
usporedbi s ostalim glasilima koja
se sufinanciraju iz istog izvora.
Naime, za tekuću 2010. godinu,
Bošnjačkom glasu je osigurana
potpora u iznosu od 70.000,00
kuna.
U usporedbi sa dosadašnjom
praksom kada je za naše glasilo odobravano od 20.000,00 do
25.000,00 kn, ovo je napredak od
oko 300%. Satisfakcija je to veća
što je konačno netko progledao
(makar još uvijek samo na jedno
oko) i makar djelomično smanjio
nepravdu koja je do sada vladala
u raspodjeli sredstava. Dakako
ima tu još mnogo prostora za
ispravljanje nepravdi i stavljanje
u istu startnu poziciju svih projekata, bez obzira gdje se i u čijoj
»režiji« se realizirali. Kvantiteta i
kvaliteta moraju biti kriteriji. Ne
smije se pristati da ostane praksa da se neki projekti izdašno
sufinanciraju, a da je njihov rad
apsolutno ne zapažen (da ne
uporabim neku težu riječ). Neka
mi ne bude zamjereno, ali navest
ću jedan primjer, a koji se odnosi
na dječji časopis »Jasmin« kojeg
izdaje KDB »Preporod« iz Zagreba
za čija su 2 broja, 24 stranice,
format A4, naklada 500 kom
osigurana sredstva u iznosu od
50.000,00 kn. U usporedbi sa
šest brojeva Bošnjačkog glasa,
60 stranica, formata A4 u četiri
boje i nakladom od 1000 kom. i
odobrenih 70.000,00 kn, svatko
dobronamjeran će uočiti nesrazmjer koji se ne može nikakvim
argumentima opravdati. Naravno,
unaprijed žalim što će moji prijatelji iz KDB »Preporod« negodovati zbog spominjanja njihovog
projekta, ali Svevišnji mi je svjedok
da ne mislim da bi se njima nešto
trebalo sma-njiti, već mislim da bi
raspodjelu valjalo učiniti pravednom. Primjer sam namjerno uzeo
iz bošnjačkog kruga, ali mogao
sam uzeti drastičniji primjera iz
programa neke druge nacionalne manjine. Moglo bi se navesti još mnogo drugih primjera.
Pjevački zbor »Bulbuli«, Komorni
zbor »Bosana«, Mješoviti pjevački
zbor »Sevdalije« itd., iako zvuče
izuzetno profesionalno, u financijskom smislu dobili su potporu
kao i neki KUD-ovi čija je kvaliteta
i realizacija programa u debelom
znaku pitanja, ili su dobili 300 do
400% više sredstava nego riječke
»Sevdalije«. Ali, ova problematika ostaje kao imperativ za nastavak najavljene politike Savjeta
za nacionalne manjine da se pri
rasporedu sredstava pridržava
kriterija stvarnog stanja, a ne
startne pozicije koja je, po tko zna
kojem kriteriju, nekoj organizaciji
davno prije dodijeljena.
Uh, da ne skrenem u pesimizam.
Nadam se nastavku i tendencijama u dobrom smjeru. Nadam
se i pružam punu podršku članu
Savjeta za nacionalne manjine
iz redova bošnjačke nacionalne
manjine, saborskom zastupniku
gospodinu prof. dr. sc. Šemsi
Tankoviću da u potpunosti ustraje
u ispravljanju postojećih anomalija u raspodjeli sredstava, jer
će na taj način pripomoći da neki
kvalitetni projekti zažive u svoj
svojoj punini. Načelo pravednosti
mora biti dominantno i ono neka
nam bude vodilja u svim našim
odlukama i komunikacijama. Neka
nam zažive i opstanu kvalitetni
projekti. Ugradimo u njih svoj rad,
znanje i svoju punu podršku. Ako
nas naši projekti nadžive onda
smo ispunili svoju zadaću-misiju.
U suprotnom, naši životi, naše
ambicije i projekti, postaju i ostaju
društvena „magla“ za jednokratnu
upotrebu.
Vaš, Ibrahim Ružnić
BROJ 16
4
BOŠNJAČKI GLAS
Islamski centar Rijeka - kako se kreće?
Započela izgradnja
Islamskog centra u Rijeci
Piše: Hidajet Hasanović
P
et mjeseci nakon svečanog polaganja kamena
temeljca Islamskog centra u Rijeci održanog 03.
10. 2009. godine sa brojnim visokim uzvanicima vjerskog i državnog svjetonazora, svečano je
obilježen i službeni početak gradnje Islamskog centra.
Tog dana, 12. 03. 2010. godine na gradilištu Islamskog
centra okupili su se predstavnici Mešihata Islamske
zajednice u R Hrvatskote čelništvo Medžlisa Islamske
zajednice Rijeka sa nekoliko stotina nazočnih
vjernika. Imami Medžlisa Islamske zajednice Rijeka
neposredno prije svečanosti proučili su hatmu za
sve vakife koji su preselili na ahiret a koji su dali
svoj doprinos za razvoj Islamske zajednice u Rijeci
i koji su nas svojim djelima obvezali da ih se po
dobru sjećamo. Svečanost početka gradnje otvorio
BROJ 16
je četvrti najljepši glas učača Kur'ana na svijetu,
glavni imam zagrebački hafiz Aziz ef. Alili. Hatma
dovu proučio je dugogodišnji riječki imam Adem
ef. Smajić koji je od davne 1984. godine aktivno
vezan za napore realizacije Islamskog centra u
Rijeci. Sadašnji glavnim imam riječki Hajrudin ef.
Mujkanović uputio je riječi dobrodošlice prisutnim
koji je između ostalog kazao: „Godine1984. riječki
muslimani po prvi put u javnost iznose svoje ideje
o gradnji riječke džamije, upućujući službeni dopis
tadašnjim vlastima za dodjelom lokacije za izgradnju džamije... Tako je bilo sve do 2006.godine kada
se usvajanjem Generalnog urbanističkog plana grada
Rijeke, daje nova nada riječkim muslimanima.
Konačno je definirana i GUP-om određena lokacija
IC u Rijeci.
BOŠNJAČKI GLAS
5
Islamski Centar Rijeka
Medžilis Islamske zajednice Rijeka, Trg Grivica 6, 51000 Rijeka
Tel: 051/ 212-833; 051/317-059
Žiro račun: 2340009-1410120392 • poziv na broj: 25308-100
Otvaraju se nove mogućnosti za ubrzano djelovanje oko ishođenja dokumentacije za izgradnju Centra.
Božjom odredbom prije svega, potom iskrenom voljom, entuzijazmom i upornošću riječkih muslimana,
3. listopada 2009. godine na ovom smo časnom mjestu svečano položili kamen temeljac za početak
gradnje Islamskog centra Rijeka.
oput toga dana i današnji
dan 12. 03. 2010. g ili 26.
Rebiul-evvel 1431. h. g.
ući će u povijest Islamske zajednice u Hrvatskoj a posebno
Islamske zajednice u Rijeci, kao
dan kada su i službeno započeli
radovi na izgradnji džamije i
Islamskog centra u Rijeci. Sreća
će biti potpuna kada se otvori
riječka ljepotica – koja će svojim aktivnostima i sadržajima
P
doprinijeti očuvanju islama na
ovim prostorima!“ Nakon uvodnog izlaganja glavnog imama,
o uloženim naporima Islamske
zajednice u Hrvatskoj i riječkih
muslimana prezentirao je predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa
Islamske zajednice Rijeka h. Mujo
Isić koji je istakao put kojim su
riječki muslimani kročili od 1984.
godine da bi se danas počelo
sa gradnjom džamije: „Dok traje
procedura i iščekivanje odgovora
gradskih vlasti, Medžlis pravi plan
prikupljanja milodara za pripreme
i druge potrebe ovoga projekta
Uz velika odricanja i nadljudske
napore i do sredine devedestih uspijeva osigurati sredstva i
kupuje dva zemljišta, tri stana,
objavljuje dva natječaja za gradnju džamije, povećava se broj
članova i stvaraju se temeljni
preduvjeti ozbiljnih aktivnosti...
BROJ 16
6
BOŠNJAČKI GLAS
Početkom ovog stoljeća iznalazi
se rješenje koje prihvata Mešihat,
Grad Rijeka kao i riječki muslimani
a čiju je ideju ponudio akademik
pokojni Dušan Džamonja.
Svakako treba naglasiti da su
riječki muslimani utrošili u pripreme za početak gradnje ovoga
centra oko 2 milijuna današnjih
eura.“ Predsjednik Mešihata
Islamske zajednice u R Hrvatskoj
muftija Ševko ef. Omerbašić
je također u svom govoru dao
akcent na značaj džamije na
ovim prostorima i napore koje je
Mešihat uložio da bi se konačno
projekt i realizirao. „Iako je ostala
nezaboravna svečanost polaganja kamena temeljca Islamskog
centra, ovaj današnji čin, početak
građenja Islamskog centra mnogo
je značajniji jer je konačno dao
nadu riječkim muslimanima da
će u roku od 18 mjeseci za koliko
smo potpisali ovaj Ugovor dobiti
svoj davno željeni moderan, funkcionalan, prostor za molitvu, za
vjeronauku, za kulturu i druge
poslove i aktivnosti koje Islamska
zajednica provodi. Svi oni koji su
donirali svoje priloge u vrijeme
kada su se samo nadali i sanjali
o centru, danas su došli na svoje.
Pored osiguranih sredstava od
države Katar od 5 milijuna eura
i do sada utrošenih milijun eura
za kupnju zemljišta i izradu projekata i provedbu drugih poslova i
aktivnosti u obavezi smo osigurati
još 2 milijuna eura kako bi za 18
mjeseci imali centar sa oko 4000
kvadratnih metara. Uvjeren sam da
ćete biti ponosni na svoj centar u
istoj mjeri kao što su i zagrebački
muslimani ponosni na svoj. Da
bi, međutim, uistinu bili dostojni
takvog jednog projekta nužno je u
njemu razviti takvu aktivnost koja
će odgovarati utrošenim sredstvima i trudu. Islamski centar bit
će velika prilika Riječanima da
se upoznaju sa islamom. Budući
centar je uistinu jedinstven na
obje obale Jadranskog mora...
Na kraju programa radove je
proglasio otvorenima predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko
Omerbašić. Riječka džamija bit
će treća u Hrvatskoj, uz one u
Zagrebu i Gunji.
Na kraju, dragi muslimani, dođite
na gradilište Islamkog centra,
pomozite gradnju svoje džamije.
Mnogo je bilo skeptičnih koji su
vrlo često znali kazati da dok
ne vide da počne neće niti dati
svoje prilog. Pa, evo, imate sada
priliku realizirati svoju odluku. Da
završim u duhu jedne poznate
Cezarove izreke Veni-vidi-vici
(Dođoh-vidjeh-pobijedih), a svima
nama kažem:
„Dođite - vidite - donirajte...“
Najava događanja
U susret Simpoziju na temu:
Cazinska krajina u XX stoljeću
- politika, ljudi, događaji ...
K
ad ovaj broj Bošnjačkog glasa bude u tiskari, u Zgrebu će uvelike trajati veliki znanstveni skup u
organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju i Medžlisa islamske
zajednice Zagreb. Znanstveni skup će se održati u Zagrebu 23 i 24. 04. 2010. a bit će u znaku 60
godišnjice "Cazinske bune – 1950 godine" i 23 godine od otvorenja zagrebačke džamije.
BROJ 16
BOŠNJAČKI GLAS
Za pripremu ovog značajnog projekta zadužen je Organizacijski
odbor u sastavu: Dževad Jogunčić,
dipl. inž. – predsjednik, Mirsad
Srebreniković, dipl. iur., Prof. dr.
sc. Sead Berberović, Mr. sc. Mirza
ef. Mešić, dr. Merzuk Žunić i dr.
sc. Zlatko Hasanbegović.
Namjera organizatora je da ovom
Znanstvenom skupu suorganizatori budu: Fakultet političkih nauka
Sarajevo,
Univerzitet u Bihaću, Filozofski
fakultet Tuzla, Pravni fakultet
Tuzla, Fakultet islamskih nauka
Sarajevo, Institut za narodnostna
vpračanja Ljubljana,Skupština
općine Cazin, Institut za historiju Sarajevo, Bošnjački Institut
Sarajevo, Institut društvenih
znanosti Ivo Pilar Zagreb, Hrvatski
Institut za povijest Zagreb, Arhiv
Unsko- sanskog kantona Bihać i
Arhiv tuzlanskog kantona Tuzla.
U ovom znanstvenom skupu
očekujemo sudjelovanje najeminentniji znanstvenika iz područja
povijesno-političkog konteksta
kojeg obuhvaća tema znanstvenog
simpozija. Tako očekujemo da će
na skupu sudjelovati: Akademik
prof. dr. Enes Karić, prof. dr.
sc. Senadin Lavić; prof.dr. sc.
Šaćir Filandra; prof. dr. sc Mujo
Demirović; prof. dr. sc. Nevzet
Veladžić; prof. dr. sc. Ismet
Bušatlić; dr. sc. Edina Islamović;
prof. dr. sc. Adib Đozić; doc.dr.
sc. Adnan Jahić; mr. sc. Fikret
Midžić; doc. dr. Izet Šabotić; dr.
sc. Vera Kržišnik-Bukić; prof.
Sead Muhamedagić; dr. sc. Nikica
Barić; dr. sc. Filip Škiljan; dr.
sc. Jakša Raguž, dr. sc. Zlatko
Hasanbegović; mr. sc. Ahmet
Čović; mr. sc. Alaga Dervišević;
mr. sc. Admir Mulaosmanović; mr.
sc. Smail Kličić; doc. dr. sc. Edin
Mutapčić; dr. sc. Denis Bečirević;
Hase Čoralić dipl. ing.
Moderatori skupa će biti predstavnici Organizatora: prof.dr.
sc. Sead Berberović, prof.dr.
sc. Džemal Pezerović, prof.dr.
sc. Sulejman Čamdžić, dr. sc.
Fahrudin Novalić, mr. sc. Alija
Hodžić, mr. sc. Mirza Mešić i mr.
sc. Dino Mujadžević.
1. OBRAZLOŽENJE INICIJATIVE
1.1. PROSTORNI OKVIR
Cazinska Krajina predstavlja brdoviti prostor između rijeka Une,
Gline i Korane. Turci Osmanlije su
ga osvojili i zaposjeli sedamdesetih
godina XVI stoljeća i od tog vremena on se oblikuje kao zasebna
regija u Bosni i Hercegovini – prepoznatljiva po svojoj klimi i geografiji, društveno-političkom razvoju, ekonomskim mogućnostima,
mentalitetu svojih ljudi, demografskim karakteristikama... U
periodu Osmanlija bio je poznat
kao Turska Krajina, potom Krajina
a onda, po svom najvećem
gradu, Cazinska Krajina. Zbog
svog graničnog položaja prema
Habsburškoj monarhiji, usljed
niza godina ratovanja i sukobljavanja, ova regia je stekla obilježja
jednog vojnički i politički turbulentnog i nestabilnog prostora
čije se historijsko trajanje neminovno prelamalo preko ukupnosti
društveno-političkih zbivanja u
Bosni i Hercegovini i susjednim
zemljama. Naročito je dvadeseto
stoljeće bilo historijska manifestacija i zorna potvrda osebujnog identiteta Cazinske Krajine i
njenih ljudi – Krajišnika.
2.1. STANOVNIŠTVO
Narod Cazinske Krajine je živio
od poljoprivrede i stočarstva, kao
i većina stanovništva u Bosni i
Hercegovini, ali su njen strateški
položaj i historijske okolnosti
doveli do toga da su mnogim
Krajišnicima oružje i ratovanje
postali glavno zanimanje, što je
uticalo na psihologiju i društvene
odnose u ovoj regiji. Za vrijeme
Osmanlija Krajišnici su izražavali
svoju nemirnu narav i ponos brojnim bunama protiv centralnih
osmanskih vlasti. Bili su nezadovoljni socijalnim prilikama, ali
i reformama u kojim su gledali
prijetnju za svoju sigurnost i
7
opstanak. Kad je Austro-Ugarska
u ljeto 1878. godine odlukama
Berlinskog kongresa ušla u Bosnu,
posljednja nepokorena regija bila
je upravo Cazinska Krajina. Uz
teške gubitke austrijska carska
vojska je konačno uspjela slomiti žilavi otpor ljutih Krajišnika,
zaposjesti utvrđena mjesta
Podzvizd, Vrnograč i Bužim, a
zatim 20. oktobra 1878. i tvrđavu
u Kladuši, čime je cijela Bosna
sa vojničkog gledišta bila zauzeta i okupirana. Stalno ratovanje
– lijeganje i ustajanje s oružjem
kraj kreveta – uticalo je na pojavu poligamije među krajiškim
muslimanima, koji su ovom vjerozakonskom mogućnošću nastojali osigurati vlastiti opstanak, u
nemirnom i nesigurnom prostoru
gdje je cijena ljudskog života
stalno bila obezvrijeđivana.
Cazinska Krajina je oblast s
izrazito većinskom bošnjačkom
(muslimanskom) etničkom masom. 1879.godine registrirano je
24.902 muslimana, 2867 pravoslavaca i samo 3 katolika, što je
imalo značajnog odraza na ukupne političke, vojne, ekonomske
i druge tokove u regiju. Poučeni
iskustvima muslimana iz Ugarske,
Slavonije, Like i drugih zemalja
koji su bili predmet progona i
istrijebljenja nakon osmanskih
vojnih poraza i uzmicanja u XVII i
XVIII stoljeću, krajiški muslimani
su tvrdokorno vezali svoju sudbinu za osmansku muslimansku
državu, usljed čega su hiljade
muslimanskih porodica reagirale
na austro-ugarsko (katoličko)
prisustvo u njihovoj zemlji tako
što su se selili na prostore osmanske države. Konzervativni karakter krajiških muslimana, praćen
velikim siromaštvom, neukošću
i povodljivošću, bio je idealan
saveznik ljudi u njihovim namjerama da prodaju svoju imovinu
u bescijenje i odlaze daleko od
svoje domovine – u čežnji za
vremenom, poretkom i odnosima
kojih više nije bilo.
BROJ 16
8
BOŠNJAČKI GLAS
3.1. VREMENSKI OKVIR
Dvadeseto stoljeće je bilo
poprište novih izazova za narod
Cazinske Krajine. U novom
državnom i političkom ambijentu, bez statusa i uloge koje je
nekada imala, Cazinska Krajina
je postala crna rupa u mozaiku bosanskohercegovačke stagnacije i nerazvijenosti, predmet
nečinjenja i zanemarivanja.
Razlog tome je u činjenici da je taj
prostor naseljavalo stanovništvo
prema kojem vladajući režimi
nisu imali blagonaklono držanje,
ispoljavajući interes i entuzijazam samo kada je trebalo dobiti glasove na izborima odnosno
pojačati vojsku koja se borila
za uspostavu novog društvenog
poretka. Muslimani Cazinske
Krajine, kao i muslimani Bosne
i Hercegovine, trebali su čekati
kasne šezdesete da dožive svoje
nacionalno priznanje u novoj
Jugoslaviji. Puna nacionalna afirmacija, a to znači i politička, ekonomska, kulturna, ipak, morala
je čekati neka bolja vremena. U
međuvremenu, Cazinska Krajina
je postala arena političkog nasilja, unutarnjeg sukobljavanja,
ratnih iskušenja i nove osebujne
afirmacije.
Znanstveni
skup
"Cazinska
Krajina u XX stoljeću - politika,
ljudi, događaji ..." ima za cilj
da motivira i potakne znanstvenike i stručnjake različitih profila na izučavanje i predočavanje
BROJ 16
saznanja i obavijesti o kompleksnom pitanju modernog društvenopolitičkog razvoja Cazinske
Krajine i njenog stanovništva,
od austro - ugarske vladavine
na ovim prostorima do današnje
suverene i nezavisne države Bosne
i Hercegovine. Okupljanjem brojnih historičara, sociologa, politologa i drugih stručnjaka iz
Bosne i Hercegovine, Republike
Hrvatske i drugih zemalja u
regionu organizatori ovog skupa
posebno Bošnjačka nacionalna
zajednica Hrvatske želi na ovaj
način dati doprinos boljem sagledavanju različitih karakterističnih
točaka novije povijesti Cazinske
Krajine, kao što su:
- uloga JMO i Nurije Pozderca
kao građanskog političara i
antifašiste;
- doprinos reisa Džemaludina
ef. Čauševića u organiziranju
i prosvjetiteljstvu Bošnjaka i
Islamske zajednice u Kraljevini
Jugoslaviji;
- mentalitet, psihologija i kultura Bošnjaka u Cazinskoj krajini;
- NOB u Cazinskoj krajini;
- povijesne činjenice vezane za
Husku Miljkovića;
- Cazinska buna 1950. godine;
- doprinos obitelji Pozderac razvoju Cazinske krajine;
- Hamdija Pozderac - uspon
i pad, montiranje afere
Agrokomerc;
-
agresije i odbrana cjelovite
BiH od 1992 – 1995. godine
- unutarbošnjački sukob za
vrijeme agresije na Bosnu i
Hercegovinu i druge teme koje
se tiču društvenih odnosa, kulturnih prilika i mentaliteta
krajiških ljudi u prijelaznom
vremenu nove institucionalne
izgradnje i modernizacije.
perspektive pomirenja na
istini i pravdi, iznošenjem
znanstvenih podataka.
Uvjereni smo da će inicirani
znanstveni skup pomoći našem
boljem shvatanju prošlosti i
našim većim nadama u budućnost
ispunjenu duhom razumijevanja i
zajedništva.
Ovo je naše drugo pozivno pismo,
a Vas ljubazno molimo da nam
pripremite svoje skračeno u trajanju od 20 minuta. Vaš prošireni
rad će biti prezentiran u Zborniku
radova.
U okviru Simpozija će biti otvorena i izložba dokumenata i fotografija o Cazinskoj buni koju iz
fundusa Arhiva unsko - sanskog
kan-tona Bihać autora mr. sc.
Fikreta Midžića.
Izložba će se otvoriti 22. 04.
2010. u 18.30. sati u Islamskom
centru u Zagrebu.
Predsjednik
Organizacijskog odbora
Dževad Jogunčić dipl. ing.
BOŠNJAČKI GLAS
9
Najava događanja
Ususret 4. konvoju
»DA SE NIKAD NE ZABORAVI«
mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja 2010.
Priredio: Emir Akšamija, dipl.oec.,
predsjednik Odbora za informiranje, izdavaštvo i dokumentaciju
VBNMGZ sa Organizacijskim odborom IV Konvoja „Da se nikad
ne zaboravi“ 2010.
Ove godine po četvrti puta organizira se i održati će se Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja „Da se nikad ne zaboravi“, u sjećanje na srebreničku tragediju i genocid počinjen nad nedužnim bošnjačkim civilima u ljeto 1995. godine u Srebrenici.
N
amjera je organizatora Konvoja okupiti
mlade iz cijele Hrvatske,
koji bi u zajedničkom posjetu
Memorijalnom centru u Potočarima
odali počast nevino stradalim
Bošnjacima. Srebrenički genocid, najveće stradanje Bošnjaka u
novijoj povijesti, postao je nezaobilazni dio bošnjačkog identiteta
o kojem će mladi moći najbolje
naučiti iz neposrednog susreta sa
preživjelim svjedocima. Ostvaren
je cilj Vijeća BNMGZ da Konvoj
postane tradicionalno godišnje
okupljanje mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja iz cijele Hrvatske,
koji se tako ove godine organizira
po četvrti put. Europski parlament je 15. siječnja 2009. godine,
a netom i Hrvatski sabor, proglasio 11. srpnja Danom sjećanja
na genocid u Srebrenici. Ove
godine obilježava se jubilarno
petnaesta godišnjica najvećeg
europskog zločina od II. svjetskog rata.
Konvoj je i ove godine u programu
projekata Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.
U pripremu i realizaciju Konvoja
Vijeće je ove godine odlučilo
uključiti u Organizacijski odbor
uglavnom mlade ljude, koji će
svojim aktivnostima i zalaganjima na pripremi i organizaciji,
vjerujemo, maksimalno uložiti i
doprinijeti, kako bi Konvoj ove
godine bio još kvalitetniji, nego
prethodna tri. Ove godine odlučili
smo u organizaciju nastojati
uključiti i ostale bošnjačke asocijacije, udruge i organizacije, i radi
financijske potpore organizaciji i
sufinanciranju troškova Konvoja.
Tako su pripremljeni i službeni
dopisi koji će biti poslani našim
bošnjačkim asocijacijama i udrugama sa pozivom na potporu pri
zaokruživanju potpune financijske
konstrukcije potrebne za realizaciju ovog Konvoja. Odlučeno je
na jednom od radnih sastanaka
Organizacijskog odbora Konvoja
„Da se nikad ne zaboravi“ kako
ćemo od ove godine počevši, svih
narednih godina, kod organizacije
Konvoja nastojati animirati svake
godine sve naše bošnjačke asocijacije u Republici Hrvatskoj da se
tradicionalno uključe u potporu i
sufinanciranje ovog Konvoja, relevantnog za cjelokupni bošnjački
Korpus u Republici Hrvatskoj i sve
pripadnike bošnjačke nacionane
manjine u Hrvatskoj, a čime će
se kroz jači financisjki proračun
za Konvoj, moći postići i viša
kvaliteta Konvoja, ovdje prvenstveno misleći na sadržajni koncept
BROJ 16
10 BOŠNJAČKI GLAS
Konvoja, koji nam je nastojanje
kontinuirano poboljšavati.
Također, ove godine želimo
i nastojati ćemo kao sudionike
Konvoja „Da se nikad ne zaboravi“ uključiti i studente i profesore povijesti, koji će kasnije
u suradnji s Vijećem bošnjačke
nacionalne manjine, ili u suradnji
sa Fakultetima povijesti, na ovaj
način, moći organizirati ponaosob poseban sat predavanja o
tragediji i stradavanju Bošnjaka
u Srebrenici. Također, želimo u
sudjelovanje u Konvoju uključiti i
veći broj predstavnika vlasti lokalnih uprava i samouprava.
Ove godine Konvoj „Da se nikad
ne zaboravi“ u čast Srebrenici i u
sjećanje na srebreničku tragediju
bit će organiziran u vrijeme kada
se održava i manifestacija „Dani
Srebrenice“ te se organizira za 29.
i 30. svibnja. Poučeni pozitivnim
iskustvom u organizaciji Konvoja
prethodne tri godine, Konvoj
će i ove godine zadržati sličnu
formu kao u prethdnom trećem
Konvoju, uz manje preinake radi
ispravaka eventualnih sitnih propusta u organizaciji Konvoja prethodnih godina. Naravno, jer nam
je u cilju Konvoj dovesti svake
naredne godine na još kvalitetniju
razinu nego prethodne godine,
obzirom je ovaj projekt postao i
prepoznatljiv u programu Vijeća
bošnjačke nacionalne manjine
Grada Zagreba te je već tradicionalan u okviru programa koje
se Vijeće bošnjačke nacionalne
manjine obvezuje pripremiti i real-
BROJ 16
izirati u svom godišnjem planu
i programu aktivnosti i djelovanja.
Bošnjačkoj omladini iz Zagreba
potporu i povjerenje, dali su ove
godine u organizaciji članovi
Vijeća bošnjačke nacionalne
manjine Grada Zagreba i Vijeća
bošnjačke nacionalne manjine
Zagrebačke županije, kao suorganizatori ovoga već jubilarnog
Konvoja. U Organizacioni odbor
Konvoja ove godine uključeni su
uglavnom mlađi ljudi, a Odbor je
podorganiziran u radne odbore,
kako bi se ostvarila što bolja
kvaliteta organizacije. Formirani
su tako Odbor za financije, Odbor
za medije, Odbor za kontakte
te Odbor za tehničku podršku.
Određeni su članovi, podijeljena
zaduženja i precizirani su rokovi
za realizaciju pojedinih aktivnosti. Svaki od Odbora ima svog
koordinatora, a odbori usko surađuju međusobno, iako djeluju samostalno sa preciziranim
zaduženjima za pojedine organizacijske segmente. U ulozi glavnih koordinatora organizacije
Konvoja ove godine su dr. sc. Aziz
ef. Hasanović,
predsjednik
Vijeća bošnjačke
nacionalne
manjine Grada
Zagreba mr.sc.
Ekrem Bećirović,
te
Adnan
Demirović, a u
Organizacijski
odbor su kroz
pojedine odbore
uključeni Emir
Akšamija, Jasmina Berberović,
Damir Muratović (financijska grupa), Kemal Bukvić, Zijad Kazić,
Amir Hasanović, Nufik Hasanović,
Damir Muratović i Omer Alibašić
(tehnička grupa), Amela Handanović (koordinator za promidžbu),
Hilmo Hairlić, Nejra Žiga, Ami-ra
Omanović, Aldi-jana Bešić i Jasna
Buljić (kontakt grupa), Naida
Šehović, Alma Srebreniković,
Mirsad Dubravić i Sanela Kantarević (medij-ska grupa), a za
prijenos svih informacija tijekom
pripreme i organizacije preko web
stranice Vijeća zaduženi su Emir
Akšamija i Mirsad Dubravić. Hilmo
Hairlić preuzeo je i ukupnu organizaciju prema Hrvastkom crvenom križu, koji je i prošle godine
bio sudionik Konvoja s jednim
autobusom predstavnika, koji
su sami financirali. I ove godine
nastojati će se animirati što veći
broj mladih ljudi za prisustvovanje
Konvoju, a kao i prošle godine
nastojati će se uključiti i predstavnike bošnjačke mladeži i iz
Austrije i Slovenije.
BOŠNJAČKI GLAS
U 3. Konvoju „Da se nikad
ne zaboravi“, održanom 2009.
godine učestvovalo je preko
800 sudionika. Sudionici su bili
brojni, a preko trideset posto
svih sudionika bili su u Konvoju
iz Vijeća drugih nacionalnih
manjina, pripadnici Iranske
Ambasade u RH, Mladi SDPa, Mladi HNS-a Zagrebačke
županije, predstavnici Vijeća
Žena Grada Zagreba, i brojni drugi. Ne dvojimo da ćemo
ove godine naići na još veći
interes i mogućnost da u
Konvoju sudjeluje još veći broj
ljudi. Prijave za sudjelovanje
u Konvoju mogu se učiniti
direktno on-line putem internet
stranice Vijeća na adresi www.
vbnmgz.hr, putem maila [email protected], ili putem
telefona na Vijeće bošnjačke
nacionalne manjine Grada
Zagreba 01/631 4109 (fax: 01
631 4111) kod tajnice Vijeća
bošnjačke nacionalne manjine
Grada Zagreba Sebine Sejkić,
a najkasnije do 17. 05. 2010.
I ovim putem želimo se zahvaliti Behram-begovoj medresi
u Tuzli, koja je uvelike pomogla u organizaciji Konvoja „Da
se nikad ne zaboravi“ 2009.
godine, kao i ove 2010.,
ponudivši smještaj za sudionike Konvoja, a zahvaljujemo se
još jedanput i svim sudionicima
Konvoja 2009. godine, kao i
svima koji će se uključiti u IV
11
Konvoj „Da se nikad ne zaboravi“ 2010.
godine.
Obljetnice
Obilježili smo Dan nezavisnosti
Bosne i Hercegovine
Da je 1. ožujak ušao u srca Bošnjakinja i Bošnjaka, kako u Domovini, tako i dijaspori, pokazalo
se i ove godine. Brojne udruge i pojedinci obilježili su taj značajni datum za BiH, kada se većina
njenih stanovnika na referendumu izjasnila da želi BiH kao nezavisnu i samostalnu državu.
Donosimo atmosferu obilježavanja Dana nezavisnosti iz nekih gradova Republike Hrvatske.
lavni nositelj organizacije je NZBI-Ogranak
Pula uz sufinanciranje Vijeća bošnjačke
nacionalne manjine Istarske županije i Grada
Pule. U Subotu 06.ožujka 2010. u 11:00 sati pripadnici Bošnjačke zajednice položili su vijenac na
G
spomen ploču Bošnjacima poginulima u Prvom
Svjetskom ratu na Austro-Ugarskom Mornaričkom
groblju. Nakon toga u 19:00 sati u Hotelu Histria
održao se kulturno – umjetnički program. Nastupio
je folklor iz Buzeta Buzetski biseri koji su oduševili
BROJ 16
12 BOŠNJAČKI GLAS
prisutne, i glazbeni sastav Mrga bend koji
izvodi tradicionalnu bosansku glazbu.
Uzvanika je bilo tristotinjak, a među njima
su bili i Gosp. Sergio Bernich pročelnik za
manjine Istarske županije, Gđa. Nikolina
Radulović, šefica kabineta gradonačelnika
Miletića, i predstavnici drugih nacionalnih
manjina.
Ni osjetni pad temperature niti bura nisu
zasmetali momcima, predstavnicima nacionalnih manjina da srčano zaigraju mali
nogomet na turniru u sklopu obilježavanja nezavisnosti
Bosne i Hercegovine.
Izvan ograde igrališta na Verudi Porat- vremenskim prilikama
unatoč, mnogobrojna je publika bodrila i grdila propuštene
prilike, kako to već biva na utakmicama. Vještine je odmjerilo ukupno šest ekipa podijeljenih u dvije grupe - pripadnici
zajednica Srba, Albanaca, Roma i Bošnjaka iz Pule te pulski bošnjački veterani i predstavnici Zajednice Bošnjaka iz
Kršana. U pauzi između utakmica nogometaši su izgubljenu
snagu nadoknađivali krijepeći se ćevapčićima.
PGŽ - Rijeka
sklopu obilježavanja Dana nezavisnosti BiH, a
u organizaciji Vijeća žena IZ Rijeka, održana
je zabavna večer s bogatim muzičkim programom popraćenim modnom revijom i tombolom. Priredba je održana uoči Dana nezavisnosti
i to u subotu, 27. 02. 2010. godine u prostorijama Bošnjačkog doma, Rijeka, Vodovodna 15 B s
početkom u 19 sati.
U
BROJ 16
BOŠNJAČKI GLAS
13
U prepunim prostorima Bošnjačkog doma prisutne
je zabavljao čovjek-orkestar Lutvo Lanjgić uz goste
pjevače Emina Čovića i Senku Otavijević. Posebnu
pozornost publika je pokazala za modnu reviju koju
su, na zabavan način, nosile aktivistice BNZ za PGŽ.
Naše manekenke su nosile odjeću butika „Mima“ iz
Rijeke, koji je ujedno bio i pokrovitelj bogate tombole. Pokrovitelji zabave su BNZ za PGŽ i VBNM za
PGŽ.
Druga u nizu manifestacija koje BNZ za PGŽ, kao
organizator i VBNM za PGŽ kao suorganizator,
priređuju Povodom Dana nezavisnosti BiH, u Rijeci
gostovao je Kulturno-umjetnički ansambl «BOSANA»
iz Zagreba sa spletom igara, poezije i sevdalinke.
U Programu je nastupio i Mješoviti pjevački zbor „SEVDALIJE“ iz Rijeke.
Koncert je održan u subotu, 13. 03. 2010. godine Rijeci, dvorana «Filodrammatca», Korzo 28/1, s početkom
u 17 sati.
Veliki broj zainteresiranih koji su došli i doveli svoje prijatelje, uživali su u izvedbama najljepših sevdalinki i
spletu poezije i folklora. Nakon koncerta druženje uz prigodni domjenak se nastavilo u prostorima Bošnjačkog
doma do kasnih noćnih sati.
BROJ 16
14 BOŠNJAČKI GLAS
Vrelo Bosne
BROJ 16
BOŠNJAČKI GLAS
15
Dobrinj - VEČER SEVDAHA I HUMORA
nedjelju, 14.ožujka 2010.godine, povodom Dana nezavisnosti BiH i osnivanja ogranka za općinu
Dobrinj Udruge BNZ za otok Krk, priredilo se večer sevdaha i humora sa početkom u 17 sati u centru
Dobrinja u domu kulture.
U
Publika i gosti
Opuštanje uoči nastupa
U programu su nastupili:
Izvođači izvorne glazbe uz saz i violinu, braća Imšir i Enes
Ramić
Solisti mješovitog pjevačkog zbora Sevdalije iz Rijeke
Humorist večeri Razim Muratović
Dva tenora: Šehrizad Begić i Zemir Delić
BROJ 16
16 BOŠNJAČKI GLAS
Programu je nazočilo stotinjak građana otoka Krka.
Posebna čast je naglasiti nazočnost glavnog Riječkog imama Hajrudina Mujkanovića kao i ostalih imama.
Nakon programa druženje se nastavilo u domu uz jelo i piće, specijaliteti iz Bosne i Hercegovine.
Program je održan uz potporu: Općine Dobrinj, Udruge Bošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk i BNZ
za PGŽ.
Dobrinjska veče iz drugog kuta
Grupa «Sevdalije»
Piše: Adem Smajić
D
Povodom osnivanja Bošnjačke nacionalne zajednice otoka Krka podružnica Dobrinj, prisustvovao je veliki broj Bošnjaka i ostalih koji su nazočili osnivanju ove udruge. To je veliki
iskorak Bošnjaka otoka Krka kojih ima oko tristo.
ošli su tu pri-je
nekoliko desetljeća, nastanili
se, popravili domove,
formirali obitelji, djeca
im se rodila, integrirali se i daju svoj
obol tamo gdje žive u
matrijalnom pogledu.
Mnogi su postigli zavidnu razinu zahvaljujući
upornom radu i racionalnom načinu života.
Zahvaljujući
Razimu
Muratoviću, izabranom
predsjedniku
BNZ-e
za otok Krk, pripremljeno je sijelo za dan
14.03.2010.g., u malom
mjestu Dobrinj. Vrijedni
Bošnjaci otoka Krk pripremili su izuzetan
doček,
prisustvo
iznad očekivanja, sala
dupke puna, hanume
Bošnjakinje su pripremile obilato bosanska raznovrsna jela,
te kolače i ostale
tradicionalne delicije.
Osjećali smo se kao da
smo na nekom teferiču
u našoj dragoj Bosni i
Hercegovini.
Nastupale su «Sevdalije»
pjevačka grupa BNZ za
PGŽ, koja nastupa sa
svojim programom pod
voditeljstvom
gosp.
Zemirom Delićem, stari sevdah, pjesme iz
BROJ 16
sehare. Vjerujem da
većina nikada do tada
nije ni čula mnoge
otpjevane pjesme koje
nas vraćaju u našu
prošlost, u našu lijepu
Bosnu i Hercegovinu,
prisjećajući se naše
povijesti, avlija, čaršija,
puteva i putića, šuma,
gora, livada, bezistana,
merezistana, hanova,
minareta, zov ezana,
naših starih nana i miris
kahve ...
Program je trajao dva
sata, to vrijeme prošlo je
vrlo brzo zahvaljujući lijepim glasovima, starom
sevdahu, pjesmama koje
su sadržajne, misaone s
porukama pune elegije,
nade koje pune ljudska
srca ljubavlju, nadom
i nekom iščekivanju,
vraćajući čovjeku vjeru,
nadu i srce puno topline.
Grupa «Sevdalije» u
BNZ je najveće pozitivno iznenađenje koje
mijenja i budi, koje
je nadvisilo sve ostale
aktivnosti kod Bošnjaka
Rijeke pa i šire.
Vjerujem da će navedena grupa doživjeti još
veći uspon, biti most
u povezivanju Bošnjaka
kroz kulturu i starosevdahski melos i doprinijeti u osvješćivanju i
omasovljenju te vraćanju odlutalih Bošnjaka svome
kulturnom pa čak i vjerskom korpusu.
Hamid Dizidar: Sevdalinke…Sarajevo, 1944.g.str.10.
između ostalog piše: «Ulazeći pomoću narodne
pjesme u evropsku duhovnu zajednicu, naš narod je
tek u XIX stoljeću shvatio svu vrijednost svog narodnog blaga. Grimm je odmah rekao da naša ženska
narodna pjesma ima u sebi sve ljepote istočne i
zapadne lirike. Evropa je otkrila sve vrijednosti
BOŠNJAČKI GLAS
naše narodne poezije, ukazujući
na sve njezine moralne, nacionalne, pjesničke i stilske kvalitete.
Njezin udio bio je vrlo velik u
formiranju vjere, u stvaralačku
snagu naroda i u borbi za narodni
jezik. Ona je dala najbolje obrasce
stila i jezika našem romantizmu.
Vršeći najveće utjecaje na naše
pjesnike, ona je istodobno bila i
najobilniji izvor za našu povijest.
Balade , manje-više, preselile su se u književnu baštinu,
sevdalinke i danas istrajavaju,
osobito u Bosni i Hercegovini,
noseći se sa modernim vremenom
i odolijevajući deformacijama i
ekspanziji šunda i folka.
Muhsin Rizvić: Iznad i ispod teksta, Sarajevo 1969.g.,str.19,
«Po svom poetskom karakteru sevdalinke imaju u sebi
ponešto od bitnosti od baladenjenu zamračenu tragiku bolnog
osjećanja koje je ostavio neki
povod ili događaj. Razlika je u
tome što sevdalinka nema radnje
u njenom izrazitom razvoju i
dinamičnom toku, nego samo u
podsvijesti događaj-zgodu, u njegovoj punoj sažetosti i prostranosti, više kao povod i rezime, iz
koga se izvija ono bitno- ljubavni
uzdah kao sudbonosni lirskoerotični ishod. Ona pokazuje
preživljavanje događajnog ishoda,
bitnog fragmenta događaja, onog
koji nosi pun emocionalni, lirski
potencijal i rezultira vapajem,
čežnje i ljubavnog bola. Zato je
sevdalinka, u stvari, lirski monolog žene…»
dr. Dragiša Živković, u Jugoslovenskom knjževnom leksikonu, Novi
Sad 1971.g., na str.479, zapisao
je: «Sevdalinka nastala prvobitno
među vladajućim muslimanskim
krugovima (agama i begovima)
po gradovima (Sarajevo, Mostar,
17
Banja Luka, Travnik,) kasnije
raširena i u ostalim slojevima
muslimanskog i nemuslimanskog
stanovništva i po gradovima i
po selima Bosne i Hercegovine.
Tokom XVIII i XIX vijeka sevdalinka
se i proširila na cijelu teritoriju
Balkana, prelazeći na sjever do
Mađarske, Rumunije i Besarabije.
Ima ih tri tipa: haremska, gradsko-kavanska i seoska.»
Riječ Sevdah u turskom jeziku
označava ljubavnu čežnju i ljubavni zanos, a ishodište se nalazi u
arapskom izrazu ,,sawda,, koji
obuhvaća i imenuje pojam ,,crnažuč,,.
Našim Riječkim «Sevdalijama»
želimo puno uspjeha, ustrajnost
u povezivanju bošnjaka i ostalih
kroz sevdah i veselje kako su to
znali i umjeli stari Bošnjani, a i
sadašnji dobri Bošnjaci. Ne daj se
Bosno, BEHARA TI TVOG!
Iz rada BNZH
PRIPREMA SE IZBORNA SKUPŠTINA
BOŠNJAČKE NACIONALNE ZAJEDNICE
HRVATSKE
Na sjednici GO BNZH određen datum održavanja Izborne skupštine
a sjednici GO BNZH održanoj 13. ožujka 2010. godine na kojoj su prisustvovali: Berberović Sead
(Zagreb), Jogunčić Dževad (Zagreb), Spahić Džemail (Zadar), Salihović Hase (Zadar), Adžikić Amir
(Pula), Dervović Munir (Pula), Dervović Šefko (Pula), Pršić Senad (Pula), Omerhodžić Edin (Rovinj),
Goražda Dajlina (Sisak), Ribo Zejna (Osijek), Ružnić Ibrahim (Rijeka), Delić Zemir (Rijeka), Jahić Kudić Zumra
(Rijeka), Muharemi Tea (otok Krk), Sivić Idriz (otok Krk) i Adžajlić Ernedina (Rijeka), a koja je održana u prostorijama BNZ PGŽ u Rijeci, Vodovodna 15B s početkom u 12:00 sati i pozdravnog uvoda predsjednika BNZ
PGŽ Ibrahima Ružnića, koji je u ime domaćina pozdravio prisutne i uvodnih napomena Senada Pršića (Pula) o
razlozima velikog protoka vremena između dviju sjednica GO, daljnje vođenje sjednice je preuzeo prof.dr.sc.
Sead Berberović, te je predložio slijedeći dnevni red:
N
1. Informacije u svezi sa prošlom Izbornom skupštinom, te pripreme za organizaciju nove Izborne skupštine
2. Izvješće o realiziranim programima u 2009. godini, i planirani programi u 2010. godini
3. Fond za stipendiranje studenata, funkcioniranje, i kako dalje
4. Razno
BROJ 16
18 BOŠNJAČKI GLAS
Dnevni red je usvojen.
Diskusije i zaključci:
Ad 1) Nakon što su Senad Pršić,
izabrani predsjednik na poništenoj
skupštini i Sead Berberović,
vršitelj dužnosti predsjednika do
ponovljene skupštine, iznijeli tijek
postupka vođenog kod nadležnih
tijela Ureda državne uprave Grada
Zagreba i žalbenog postupka
u svezi poništenja održane
Skupštine BNZH, pa samim
time i nevaženja njezinih odluka,
prisutni predstavnici županijskih
organizacija su informaciju primili k znanju i istu jednoglasno
usvojili. Nakon toga otvorena
je diskusija u vezi priprema za
održavanje izborne skupštine. U
diskusijama su sudjelovali gotovo
svi prisutni predstavnici, a preovladalo je mišljenje da za vodeće
funkcije u tijelima BNZH treba
predlagati ljude koji će se odgovorno odnositi prema realizaciji
preuzetih obaveza koje stoje pred
BNZH. Nakon diskusija doneseni
su slijedeći zaključci:
- Skupština će se održati 22. svibnja 2010. u Puli, s početkom u
12 sati.
- Sve županijske organizacije trebaju na skupštinu dovesti najmanje tri člana, dok gornja granica nije postavljena,
- Za novo vodstvo BNZH predloženi
su:
- Pršić Senad, predsjednik BNZH
- Ibrahim Ružnić (ili zamjenski kandidat o čemu će odlučiti IO BNZ
za PGŽ) i Sead Berberović, potpredsjednici BNZH
- Dževad Jogunčić, tajnik
- Ostali članovi GO BNZH su predsjednici županijskih organizacija i
po jedan član kojeg će predložiti
BNZH-ZG; NZBI; BNZ za PGŽ;
BNZ SMŽ; BNZ KŽ
Ad 2) Ova točka dnevnog reda izazvala je određene polemičke tonove.
Naime, programi koji su prijavljeni
za financiranje od strane Savjeta za
nacionalne manjine, kao i fond za
stipendiranje za koje je BNZH preu-
BROJ 16
zela kao vlastiti program,
prepušteni su
stihijskoj realizaciji. Izraženo
je u diskusiji
nezadovoljstvo
s dinamikom
dosadašnjeg
rada BNZH,
gdje
se
ažurnost
i
dogovori nisu
baš
provodili u djelo.
Neki programi i planirani projekti
nisu realizirani, kao što se dogodilo i s „Bošnjačkim glasom“, koji je
prepušten samo uredništvu Rijeke.
Na neki način, Bošnjački glas je tretiran kao glasilo BNZ za PGŽ, bez
obzira na skupštinsku odluku i preuzimanje projekta kao zajedničkog.
Što se tiče programa za 2010. godinu
prisutni su izvješteni da je ove godine
aplicirano prema Savjetu s tri programa, a to su Bošnjački glas, Festival
bošnjačke kulture i Prikaz izdavačke
djelatnosti BNZH. Konstatirano je da
bilo bi dobro da se ubuduće svi programi i projekti dobro odmjere, da
ne budu prezahtjevni kako bi njihova
realizacija mogla biti i ostvariva. U diskusiji je naglašeno da nam je prioritet
i podrška, te briga oko financiranja
i izdavanja „Bošnjačkog glasa“, te
da sve županijske organizacije daju
svoju podršku izdavanju istog. Dana
je podrška Ružniću, da on uređuje
„Bošnjački glas. Ibrahim Ružnić se
izjasnio da mu je dovoljan angažman
oko uredništva „Bošnjačkog glasa“,
te da mu druga funkcija ne treba.
Potrebno je oformiti „mini-redakcije“ koje bi bile u Zagrebu, Sisku,
Slavonskom Brodu, Puli, Karlovcu,
Zadru, Osijeku. Svi su se složili s
prijedlogom Ružnića, da svaka
županijska organizacija ima svoje
dopisništvo, kako bi svi bili zastupljeni, te informacije i događanja prezentirane na vrijeme.
Glavna redakcija trebala bi imati
bar jednom godišnje sastanak, a da
suradnici iz „mini redakcija“ svoje
dopise dostavljaju Ružniću. Na ovo
je dat prijedlog da je malo godišnje
jedan sastanak, nego da bi trebalo
sastanke održavati mjesečno, u stvari
trebalo bi to biti prije samog izlaska
„Bošnjačkog glasa“ Svaka županijska
organizacija će morati sama odlučiti
kako, na koji način i koliko će nagraditi svog suradnika.
Zatim svaka bi županijska organizacija trebala odrediti osobu za komunikaciju i osobu koja bi provjerila
sadržaj koji se šalje za „Bošnjački
glas“.
Svi su se složili s predloženim.
Prihvaćen je prijedlog Islamske zajednice Rijeka, za izlaskom „izvanrednog
broja“ „Bošnjačkog glasa“, a oni bi
učestvovali svojim sufinanciranjem.
Povod je izgradnja Islamskog centra
u Rijeci. Bio bi to „Tematski izvanredni
broj“ s nešto manje sadržaja. Ružnić
je preuzeo na sebe to da će napisati uvodni dio i razloge njegovog
izlaska.
Predloženo je da se na „Bošnjački
glas“ pretplate sva Vijeća BNM, te da
se ponudi i knjižnicama kako bi i oni
imali u svojoj ponudi.a
Ujedno je predloženo nekoliko projekata za koje bi valjalo da se razmotri
zajednička platforama i eventualna
razmjena. Tako je Dževad Jogunčić
ponudio da se iznađe mogućnost
za realizaciju tri programa u ovoj
godini:
- Pripreme za popis stanovništva
2011. godine
BOŠNJAČKI GLAS
- Festival bošnjačke kulture
Ujedno je naglasio da BNZH čine
ljudi od „ugleda“ te svojim znanjem
i zalaganjem mogu ovaj predloženi
program i realizirati. Zatim je rekao da
se u Zagrebu vode globalni projekti,
razni simpoziji, te znanstveni skupovi. Pred nama stoji veliki zadatak,
a to je skori popis stanovništva. Još
puno našeg naroda se izjašnjava
kao Musliman, treba ljude na razne
načine prije pripremiti, kako bi se kad
bude popis izjašnjavali s „Bošnjak“.
Još 1946. godine na 1. Ustavotvornoj
skupštini Husaga Čišić Mostarac,
tražio je pojašnjenje zašto nedostaje
šesta baklja na grbu BiH. Ta baklja
koja je nedostajala odnosila se na
šesti narod Bošnjake muslimanske
vjere. On je bio naš „bakljonošabošnjaštva“. Jogunčić je ponudio
drugim županijskim organizacijama
dvije gotove izložbe, koje su već u
Zagrebu.
Jedna je „Povijest Kulina-bana“.
Zatim su tu 82 ( osamdeset i dvije)
fotografije „Znak ljiljana“ fotoreportera Alije Akšamije, za kojeg malo
ljudi zna da je on fotografirao našeg
Nobelovca Ivu Andrića na poznatoj
fotografiji pored „ćuprije“ u Višegradu.
Ta izložba ( katalog) projekt je, koji je
vrijedan 40000 kn.
Znači, sve za obje izložbe je spremno – spakirano, samo treba odrediti
mjesto – dvoranu i vrijeme prezentiranja javnosti.
U Zagrebu će se ove godine, točnije
23. i 24. travnja održati značajan
skup povodom obilje-žavanja 60 godišnjice „Cazin-ske bune“. Kroz to
će se predstaviti i podsjetiti na ljude
i događaje 20-og stoljeća Cazinske
krajine, a s ciljem
približavanja
ljudi i života toga
kraja. Na tu temu
izaći će „Zbornik
radova“. Već je
skup
prezentiran javnosti u
Sarajevu, Bihaću,
Ljubljani.
Postoje 24 ( dvadeset i četiri ) teme i
radovi sa kompletnom dokumentacijom i arhivom.
Kroz sve ovo dokazujemo da smo
integrirani, da imamo svjetski nivo,
povelje, heraldiku, te da smo mi ovdje
na ovim prostorima oduvijek.
Dajlina Goražda je zahvalila na trudu
za ove izložbe te izrazila želju i prijedlog da bi to svi trebali u svojim
županijskim organizacijama prirediti.
BNZ Sisačko-moslavačka imati će
svoj dan 26. travnja, gdje smo pozvani u goste.
Što se tiče Festivala bošnjačke kulture,
to treba realizirati pred više županijskih
organizacija, čime ćemo graditi i razvijati zajedništvo i očuvanje bošnjačke
kulture i tradicije.
Goražda se pohvalila da oni u
Sisku već realiziraju gotovo sve od
predloženog, a u Sisku se održava
i multikulturalni tjedan. Čak su ove
godine uveli i predstavljanje dječjih
radova.
Ad 3.) dnevnog reda odnosi se
na stipendiranje studenata iz Fonda
„Salim Šabić“. Izraženo je nezadovoljstvo novim izborom studenata na
dodijeljenim stipendijama, a koji se ne
pridržavaju pravila ugovora. U ugovoru je navedeno da moraju odraditi
određen broj sati, a dva riječka studenta odbacuju bilo kakvu suradnju,
ili dok su nešto odrađivali, za to su
tražili naknadu, rekao je Ružnić.
Na to je Berberović predložio da
treba s tim upoznati IO i koje su to
osobe, pa da se odluči u županijskim
organizacijama da li takve osobe
zaslužuju daljnju dodjelu stipendije.
Predloženo je imenovanje novog
odbora Fonda, uključujući i članove
19
iz ostalih županijskih organizacija,
a ne kao do sada samo iz Zagreba.
Ove godine stipendije je dobilo šest
studenata, a ugovor je potpisan na
vrijeme od siječnja do srpnja 2010.
godine.
Ružnić je predložio da se u fond
uključi što veći broj ljudi kako bi
se Fond financijski ojačao, te da
ne treba čekati da donatori budu
samo „bogati“ ljudi. Svi mi možemo
odvojiti i mali iznos mjesečno, a koji
će od malo načiniti puno. Ne treba
biti jako bogat da budeš donator, te
da veliki broj malih donacija, stvara
veliku blagajnu, naglasio je Ružnić.
Fond je jedan od najznačajnijih
vidova gdje ulažemo u napredne,
željne znanja, mlade ljude, gdje su
neizostavni rezultati. To bi trebala
biti jedna od točaka dnevnog reda
svakog sastanka. Županijske organizacije čekaju inicijativu iz BNZH,
tako da je potrebno da oni pokrenu,
proslijede, a ovi će lakše djelovati na
svoje aktiviste.
Ne smije se dozvoliti da Islamska
zajednica bude najizdašniji donator,
smatra Berberović, jer ima uspješnih
poduzetnika samo ih treba animirati.
Goražda je dala prijedlog da na
sljedećem izboru za dodjelu stipendija, prioritet bude i da studenti budu
uključeni u bilo koji vid bošnjačke
asocijacije, te da su nagrađivani za
neki svoj rad. Inače kako stimulirati
one naše uspješne studente koji nisu
dobili stipendije, a nesebično rade u
nekim bošnjačkim asocijacijama.
Berberović je naveo da su dosadašnji
kriteriji bili uspjeh na studiju, te imovinsko stanje studenta, što će se izgleda morati proširiti. Samo se ne smije
nikako dozvoliti da se Fond ugasi.
Prijedlozi su usvojeni.
Berberović se zahvalio na dočeku
i održavanju sastanka u Rijeci.Sve
prisutne Ibrahim Ružnić je pozvao za
„švedski stol“, da se počaste, a zatim
da nakon razgledanja grada mogu
doći u Filodramatiku gdje gostuje kulturno-umjetničko društvo „Bosana“ iz
Zagreba i naše „Sevdalije“ te uživati
u izvedbama naših sevdalinki i spletu
igara.
BROJ 16
20 BOŠNJAČKI GLAS
Održana izborna skupština
Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre
U Puli 27. ožujka 2010. godine u Hotelu Histria održala se Izborna skupština Nacionalne zajednice
Bošnjaka Istre, gdje je izabrano staro – novo vodstvo. Izbornoj skupštini prethodili dvomjesečne aktivnosti
i sastanci Izvršnih odbora Ogranaka zajednice, koji su rezultirali podrškom dosadašnjem vodstvu zajednice temeljem rezultata u prethodnom mandatu. Na čelu Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre ostao je
Senad Pršić, dok je njegov zamjenik dr. Dervović Šefko. U Izvršni odbor ušli su isto tako stari članovi
Senad Pršić, dr. Dervović Šefko, prof.dr.sc. Jusuf Šehanović, mr.sc. Muratagić Muhamed, dipl.ing. Kugić
Mirsad, Amir Adžikić, Esad Čolić, Berina Mujkić, Džemal Šehić i Salmir Mrkaljević, koji su upotpunjeni
novim članovima Lejlom Duraković i Edinom Omerhodžićem. U Nadzorni odbor su izabrani kao predsjednik prof. Sedić Fadil i kao članovi Munir Dervović i dr. Ljubunčić Zahid.
redsjednik je podnio Izvješće o radu u proteklom mandatnom razdoblju u kojem je napravljena reminiscencija na prošlost, sadašnjost
i budućnost zajednice, te ga zbog toga u cijelosti
prenosimo.
Pa, evo što nam je rekao stari-novi predsjednikaNZBI
Senad Pršić:“Poštovani članovi Skupštine, dame i
gospodo, dragi gosti i predstavnici medija. Dopustite
mi da se osvrnem na rad u proteklom mandatu
ovoga Izvršnog odbora i mene kao predsjednika
NZBI. Ali još prije samog izvješća o radu dopustite
mi da kažem nekoliko riječi o radu NZBI prije našeg
mandata.
Još davne 1993. godine dvadesetak istaknutih
bošnjaka je započelo sa realiziranjem ideje o organiziranju Nacionalne zajednice kao krovne organizacije bošnjaka u Istri. Prvi sastanak smo održali u
mom uredu kao inicijativni, a nastavili smo sa radom
u Beharu kojega je tada vodio rahmetli Salih Agić.
Te 1993. godine nismo uspjeli osnovati zajednicu
zbog opstruacije nekih naših pripadnika koji nisu
mogli dopustiti da se formira neka organizacija u
P
BROJ 16
kojoj oni nisu bili glavni. Postigli su to da se zajednica nije formirala a neki naši istaknuti članovi otišli
razočarani sa nakanom da se više ne vrate u naše
organizacije. Među njima su dr. Mulić Hazim i dr.sc.
prof. Muratbegović Aida i još neki.
Budući da nismo osnovali našu Nacionalnu
zajednicu Salih Agić je naš Statut kojeg smo već
pripremili poslao u Zagreb. Na temelju tog Statuta
BOŠNJAČKI GLAS
je dr. Pašalić sa još nekolicinom
istomišljenika formirao BNZH. Mi
smo 1995. godine ponovno organizirali osnivačku Skupštinu NZBI
i tada uspješno formirali zajednicu
pod nazivom Nacionalna zajednica Muslimana Istre.
Za prvog predsjednika smo u
punoj kino dvorani izabrali Asima
Čabaravdića. Rad tadašnje zajednice nije dao očekivane rezultate,
zbog toga jer je gosp. Čabaravdić
bio zauzet poslovnim obvezama te
zbog toga nije stigao dovoljno vremena posvetiti programima zajednice. Višekratno smo ga molili da
organizira Skupštinu, pa da izaberemo novo vodstvo ako on ne
stiže raditi zbog obveza. Nije nas
pozivao na Skupštinu samo smo
jednog dana čuli da je izabran
novi predsjednik Muminović
Sadik na nekom uskom skupu
od nekolicine članova. Nitko od
nas koji smo bili nositelji inicijative
za formiranje prve zajednice nije
bio nazočan tom činu. Nakon
nekoliko godina su me zvali brojni
naši ugledni ljudi da pokušamo
promjeniti stanje u našoj zajednici
kako se nebi crvenili pred našim
sugrađanima nekih naših predstavnika koji su nas zastupali u
javnom i političkom životu. Tako
smo došli do toga da smo se
pokušali dogovorom uključiti u
red NZBI ali nije išlo zbog osobnih
interesa nekih pojedinaca. Ipak
smo uspjeli organizirati Skupštinu
na kojoj je smjenjen tadašnji predsjednik NZBI Muminović Sadik
dok je predsjednik Nadzornog
odbora gosp. Velagić Kemal u
dogovoru sa nama dao ostavku.
Ja sam izabran za predsjednika
NZBI, a gosp. Dervović Munir za
predsjednika Nadzornog odbora.
Budući da je malo članova izvan
Pule zbog opstrukcije sudjelovalo
u radu Skupštine, 2006. godine
je na sljedećoj Skupštini u Izvršni
odbor i Nadzorni odbor izabrani članovi izvan Pule po novom
Statutu naše zajednice. Kada smo
preuzeli zajednicu počeli smo
takoreći od nule. Bivši predsjednik Muminović Sadik je pokupio
svu dokumentaciju od zajednice
skupa sa nošnjama zajednice, a
od naše folklorne sekcije sa našim
nošnjama je formirao KUD Bosna.
Mi smo unatoč svemu, a posebno opstrukciji nekih bošnjaka na
lokalnoj razini po gradovima u
Istri koji se nisu mirili sa promjenama po kojima oni nisu bili više
glavni u svom harmanu pokrenuli
aktivnosti NZBI. Već u prvoj godini smo uspjeli izraditi novi Statut,
omasoviti članstvo u cijeloj Istri,
pridobiti većinu vodećih bošnjaka
u lokalnim sredinama te pokrenuti neke projekte koji su postali
opće prihvaćeni. Već slijedeće
godine smo organizirali Festival
bošnjačke kulture u Istri, zatim
smo formirali ogranak u svim
gradskim središtima u Istri te na
taj način smo osigurali povezanost
bošnjaka iz cijele Istre i zajedničko
upravljanje Zajednicom. Omasovili
smo članstvo te dosegli broj od
oko 600 članova što je ukazivalo na veliko povjerenje članova
naše manjine u NZBI koji u NZBI
vide najbolje zastupnike svojih
interesa i čuvara svojih kulturnih
vrijednosti. Nadalje smo formirali
sekcije preko kojih možemo ostvarivati zacrtane programe i projekte radi ostvarivanja ciljeva koji
su od trajnog interesa naše manjine, kao što su folklorne sekcije,
informatičke sekcije, knjižnička
sekcija, sekcija mladih, sportska
sekcija i sekcija za gospodarsku suradnju i sekcija za kordinaciju i suradnju. Posebno valja
spomenuti napredak po pitanju
folklora. Naime folklor se poečo
razvijati preko ogranaka pa je
tako u Buzetu osnovana folklorna
skupina pod nazivom Buzetski
biseri koji su već stasali u ozbiljnu
folklornu družinu. Imali su i izuzetno dobar nastup u Puli prilikom
obilježavanja Dana nezavisnosti
BIH i Dana žena. Slična inicijativa
se počela razvijati i na području
Labinštine (Raša, Labin i Kršan).
Ove aktivnosti bi trebalo potaknuti
i u ostalim ograncima.
Višekratno smo pozivali naše
ljude da isprave u matičnom
21
uredu nacionalnu pripadnost na
način da naziv Musliman zamjene sa nazivom Bošnjak, što je
izuzetno važno radi konzumiranja zakonom zajamčenih prava.
Napravljeni su određeni pomaci u
tom smjeru ali ne i dovoljni. Iz tog
razloga smo u nekim gradovima
izgubili Vijeće pa sada imamo
predstavnike ( Kršan, Raša). Ipak
zahvaljujući našem radu po prvi
put imamo predstavnike u Poreču
prof. Šehanović i Buzetu gosp.
Muratagić. Ono što posebno vrijedi istaći i na što imamo razloge
biti ponosni je projekt čiji smo mi
autori, a to je Festival bošnjačke
kulture u Istri. Održali smo ga prvi
put 2006. godine, kao prvo javno
predstavljanje nas Bošnjaka u
Istri. Festival smo organizirali na
terasi Doma hrvatskih branitelja.
Bitno obilježje festivala je predstavljanje naše kulture i običaja
kroz igre, pjesme sevdalinke i
pripremanje bosanskih gurmanskih specijaliteta. Festival danas
po uzoru na nas imaju i druge
nacionalne manjine u Istri, a i
naše manjine diljem Hrvatske.
Ove godine je peta godišnjica
festivala, vrijedna tradicija koju
valja nastaviti. Sada se festival
održava kao izlučno takmičenje
po našim ograncima, a završnica
na nivou Istre u Puli krajem šestog
mjeseca, a na nivou Hrvatske
krajem godine. Uveli smo i praksu pomoći socijalno ugroženim
Bošnjacima sa popisa Centra za
socijalnu skrb diljem Istre, i na taj
način pokazali da vodimo brigu
o najsiromašnijim pripadnicima
naše manjine.
Isto tako smo organizirali na
početku našeg mandata posjet u
Srebrenicu kao mjesto najvećeg
stradanja Bošnjaka u proteklom
ratu. Svake godine sudjelujemo
u konvoju „Da se ne zaboravi“,
a radi se o posjetu uglavnom
mladih iz Hrvatske u Srebrenicu.
Redovito nastupamo na Radio
Puli u emisiji posvećenoj manjinama radi informiranja naših
članova i pripadnika o aktivnostima u NZBI. Imamo u povodu
BROJ 16
22 BOŠNJAČKI GLAS
svih programskih aktivnosti i konferencije za tisak kako bi pozvali
naše članove i pripadnike naše
manjine da sudjeluju u programima zajednice. Naši nastupi su
redovito popraćeni kako u Glasu
Istre tako i na lokalnim radio i TV
postajama. Naše članove informiramo o programskim aktivnostima
i putem dopisa na kućnu adresu,
te u direktnim redovitim kontaktima, a redovito objavljujemo naše
aktivnosti na web stranici naše
NZBI. Kako bismo harmonizirali
odnose između Vijeća naše manjine i naše zajednice nastupili
smo na Izborima za Vijeće i predstavnike nacionalnih manjina koji
su održani 19.06.2007. godine.
Tako smo na županijskoj razini
imali 25 svojih kandidata od ukupno 50 kandidata, a izabrani su
22 vijećnika sa naše liste. Po gradovima u Istri također smo ostvarili dobar uspjeh, pa se može
reći da od tada imamo izvrsne
odnose naše NZBI i Vijeća kako
županijskog tako i po gradovima
te sa predstavnicima naše manjine.
Drugi veliki test za našu NZBI su
bili izbori za saborskog zastupnika. Bili smo prvi koji su organizirali
sučeljavanje kandidata za Sabor iz
redova naše manjine. Odazvali su
se većina kandidata, a svi su pohvalili našu inicijativu i ponašanje
u ovoj situaciji. Omogućili smo
svakom kandidatu koji je to tražio
predstavljanje na skupovima koje
smo organizirali po gradovima
u Istri. Ovim aktivnostima smo
postigli cilj da naši ljudi upoznaju
kandidate i njihove programe te
da sukladno tome donesu odluku
za koga će glasati. Ove aktivnosti
smo koristili da zajedno sa kandidatima pozivamo naše ljude da
odu u Matični ured i upišu svoju
nacionalnost Bošnjak ako to već
nisu učinili.
Budući da smo formirali ogranke u
svim većim gradovima u Istri bilo
je nužno i naš Statut prilagoditi
svakom tipu organiziranja pa smo
2007. godine izvršili određene
BROJ 16
izmjene i dopune Statuta u tome
smislu.
Organizirali smo i susret predstavnika ZE-DO kantona i njihovog Biznis servisa sa našim
poduzetnicima u Galižani, a već
sljedeće godine smo skupa sa
HGK Istre posjetili sajam ZEPS u
Zenici na kojem su sudjelovali i
naši poduzetnici, te ostvarili trajnu
suradnju i kontakte. Po pitanju
prostora za rad naše zajednice
dogovorili smo se sa VBNMIŽ i
VBNMGP da zajednički rješavamo
prostor za naše aktivnosti. Tako
smo pronašli prostor u Trierskoj
5 u centru Pule od 250 m2. Taj
prostor nam je grad Pula dao na
besplatno korištenje od 10 godina. Projekt za uređenje je u izradi, Županija je već platila izradu
projekta za nas. Imamo izuzetno
dobre odnose sa Vlastima kako
na nivou Istarske županije tako i
po gradovima u Istri. Zbog toga
što se naš rad prepoznaje kao
društveno koristan, a nas kao
vodeće osobe uvažene kao korektne i kooperativne dogovorili
smo se sa vodećim strukturama
u Županiji da će nam pomoći i u
uređenju i opremanju ovoga prostora. Inače prostor bi služio svim
našim asocijacijama za programe
koji su od interesa za bošnjake
kao i za širu društvenu zajednicu,
osim naravno političih stranaka.
Pitanje prostora je već riješeno u
ograncima; Raša, Labin, Kršan,
Rovinj i Buzet, a uskoro i Poreč.
Ono što svakako valja spomenuti je da smo organizirali i posjet u Sarajevo gdje smo ostvarili
značajne kontakte kako u samom
gradu tako i u Matici iseljenika, zatim organiziranju okruglog
stola na temu „Organiziranost i
rad bošnjačkih asocijacija u RH
i kako dalje“. Uveli smo praksu
obilježavanja značajnih datuma iz
naše prošlosti kao što je Dan nezavisnosti BIH, podignuli smo skupa
sa drugim našim asocijacijama
spomen ploču Bošnjacima poginulima u Prvom Svjetskom ratu
na Austro-ugarskom Mornaričkom
groblju u Puli.
Redovito u prigodama sudjelujemo
na
malonogometnim
turnirima na koje nas pozivaju
druge manjine, a i mi putem naše
sportske sekcije koju vodi Šehić
Džemal organiziramo malonogometne turnire na koje pozivamo i
druge manjine u Istri.
Nastojimo ostvariti dobru suradnju
sa svima, a posebno bih istaknuo
dobru i suradnju sa Islamskom
zajednicom koja nas podržava u
našim programima na očuvanju
naše tradicije običaja i identitet.
Posebno vrijedno postignuće
naše NZBI je knjiga Bosanska
tradicionalna kuhinja autora Salih
Agića koju smo tiskali skupa sa
Inartom d.o.o. iz Poreča. Brojne
promocije ovog vrijednog djela
smo održali po Hrvatskoj, BIH i
Sloveniji. Knjiga je visoko kvalitetna i cjenjena. Nažalost njen
autor, naš Salih Agić je iznenada
preminuo i zauvijek nas napustio,
a bio je čovjek koji je uvijek bio
spreman staviti se u službu svake
aktivnosti za dobrobit Bošnjaka
i naše zajednice u cjelini. Bilo je
u našoj aktivnoj NZBI još mnogo
drugih manje značajnih aktivnosti
koje ne možemo sve niti pobrojati.
Unatoč brojnim uspjesima i vrlo
aktivnom radu NZBI bili smo
izloženi učestalim pokušajima
pojedinih grupacija i interesnih
skupina iz naše manjine da kroz
destruktivno djelovanje prema
ograncima i organizacijskim oblicima NZBI ostvare svoje političke
ciljeve. Pa su tako omalovažavali
naš rad, klevetali rukovodeće
članove bošnjačkih asocijacija,
kontradiktornim izjavama su nastojali poremetiti odnose unutar
bošnjačkih udruga i svojim
djelovanjem su unijeli pomutnju
među pripadnike bošnjačkog
naroda. Opstruirali su provođenje
plana i programa NZBI prisvajajući
postignuća NZBI. Krenuli su u
osnivanje paralelnih zajednica,
kao npr. u Poreču, a najavljivali su
slično i u drugim gradovima. Sve
to rade bez obzira na uspješnost i
BOŠNJAČKI GLAS
prepoznatljivost naše NZBI čiji su
rad prepoznala i šira društvena
zajednica, te služimo za primjer
drugim srodnim organizacijama.
Naše aktivnosti su prepoznate i
u široj društveno političkoj zajednici, a tako imamo dobre odnose
sa Županijskim vodstvom kao i
vladajućom političkom stranakom
IDS-SDP u Istri. Isto tako i naši
ogranci imaju dobre odnose sa
vladajućim strukturama na razini
gradova u kojima djeluju.
NZBI je po Statutu službena, samostalna i vanstranačka organizacija
čiji su ciljevi afirmacija specifičnih
prava i zadovoljenje svekolikih
nacionalnih, kulturnih, politčkih,
ekonomskih i društvenim interesa svojih članova, te samostalno
obavlja svoju djelatnost.
Kako bi ovu statutarnu odredbu bili
smo prisiljeni donijeti odluku da
članovi vodstva NZBI (predsjednik, dopredsjednik, predsjednici
ogranaka i članovi i predsjednici
IO i NO te izabrani predstavnici u
Skupštini) nemogu istovremeno
biti i u vodstvu neke političke
stranke. Oni koji su prihvatili neku
vodeću funkciju u političkoj stranci prestao im je mandat u tijelima
NZBI, da nebi došlo do zloupotrebe NZBI u političke svrhe
svoje stranke. Ova odluka je imala
za cilj sačuvati vodstvo zajednice
od pritisaka da se priklone nekim
stranačkim i pojedinačnim interesima koji iz toga proizlaze.
Kako mi u svojem radu nastojimo
raditi u interesu svih Bošnjaka
neprihvatljiv nam je bilo koji oblik
podjele pa tako ni stranački.
Sada na našem prostoru djeluju dvije političke stranke sa
bošnjačkim predznakom, a to su
SDA i BDSH. Mi bi podrškom
ili priključenjem samo jednoj od
ovih stranaka izazvali opravdan
gnjev i ljutnju one druge stranke
kao i naših ljudi koji nisu članovi
ovih stranaka.
Umjesto opredjeljenja za stranku
na temelju bošnjačkog predznaka izabrali smo opciju podrške
programu kojega stranka ima i
nudi te onoj stranci koja može
najbolje pomoći zajednici na realizaciji „Platforme o interesima
bošnjačke manjine u Istri“. Dakle
sačinili smo program potreba
naše manjine u smislu kvalitetne
integracije u društvu kojem živimo
te na temelju ovog programa i
razgovora sa političkim strankama dogovorili podršku SDP-u
na prošlim lokalnim izborima na
nivou Istre, a kao djelu vladajuće
koalicije IDS-SDP.
Ovakav stav NZBI se pokazao
ispravnim jer nam SDP omogućuje
realizaciju naših programa i
pomaže u rješavanju prostora za
rad kao i svih naših potreba kao
zajednice u cjelini.
Naš interes je dobar odnos sa
vladajućim strukturama jer nam
male stranke koje nisu u poziciji nemogu pomoći u realizaciji
nastojanja da se kvalitetno integriramo u društvu. Dokaz naše
uvjerljivosti je i u činjenici da smo
bili inicijatori osnivanja Savjeta za
nacionalne manjine u Istri koji je
osnovala Istarska županija, a koji
je nedavno i započeo sa radom.
23
Dosta smo toga već uradili, ali
nismo do kraja zadovoljni jer
nismo neke projekte priveli kraju.
Prije svega poslovni prostor u Puli
nije gotov za upotrebu, proces
organiziranja NZBI nije dovršen,
odnosno vraćen je korak nazad
zbog negativnog djelovanja pojedinaca i grupa u zadnjoj godini.
Zastupljenost naši pripadnika u
tijelima i strukturama društva nije
na potrebnoj razini, NZBI nije potpuno oslobođena prije svega, vanjskog utjecaja i osobnih interesa
nekih pojedinaca kao ni pojedinih
interesnih skupina. Započeli smo
i proces priznanja autohtonosti
naše manjine u nekim gradovima
kao što su Raša, Kršan, Labin.
Zbog nedovršenosti navedenih
projekata i procesa odlučili smo
se kandidirati za još jedan mandat
da bi dovršili navedene projekte
i procese do kraja. Vjerujemo da
ste se i vi kao i brojni drugi
bošnjaci spremni uključiti u rad
sa nama kako bi zajednički dostigli postavljene ciljeve i dovršili
započeti posao.
Ove godine se navršava 15 godina od osnivanje naše Nacionalne
zajednice. Godišnjica koju svakako treba na pravi način obilježiti
te iskoristiti priliku da se sjetimo
zaslužnih osoba za razvoj naše
zajednice kako iz redova našeg
naroda tako i svih ostalih koji su
doprinijeli našem razvoju. Ovo je
i godina u kojoj trebamo naći
odgovore na pitanja kako se dalje
razvijati te koji su najbolji načini
organiziranja i djelovanja“.
BROJ 16
24 BOŠNJAČKI GLAS
Kultura
Piše:I. Ružnić
Arif Ključanin promvirao knjigu
„Na jugu Ljiljani“
U četvrtak, 11. 03. 2010. godine u Rijeci, dvorana Filodramatika 28/2 s početkom u 19 sati u nazočnosti
tridesetak posjetitelja održana je promocija, nadasve zanimljivog književnog uratka autora Arifa
Ključanina.
Z
birka prekrasnih kratki priča sabrana u književno
djelo pod nazivom „Na jugu Ljiljani“ govori o
ljudima koje ratni vihor iz rodne im Bosne i
Hercegovine, doveo u daleki Novi Zeland. Na vrlo osebujan način, Ključanin oslikava sudbine pojedinaca
koji su se obreli u novom svijetu, iskorjenjeni iz svog
prirodnog ambijenta, ali neukorjenjeni u ambijentu
u kojem su se našli ne svojom voljom, niti vlastitim
izborom. Organizator ove promocije je udruga „Vox
populi“, a o knizi je govorio predsjednik Udruge
Marin Miočić Stošić, riječanima poznatiji po čestim
prosvjedima na riječkom Korzu, kad transparentom
na leđima i megafonom u ruci, upozorava javnost na
društvene anomalije kojima smo svakodnevno svjedoci. Stošić je sa istom strašću govorio o Ključaninu kao
čovjeku i kao piscu. Njegov književni izričaj usporedio je i svrstao u rang najboljih pripovjedača ovog
podneblja Andrića i Mehmeda Meše Selimovića. Iako
se Stošićeve usporedbe mogu učiniti pretencioznim,
svatko tko bude imao priliku pročitati Ključaninovu
knjigu, ostat će ushićen vještinom kojom autor
opisuje ljudske sudbine i njihovo emotivno stanje
protkano nostalgijom za izgubljenim zavičajem i
ispraznošću podneblja koje im je pružilo materijalnu
sigurnost, ali nije napunilo, tu čudesnu dušu bosanskog čovjeka. Samo veliki autori mogu i znaju ispričati
tužnu priču na duhovit način. Dakako, Ključanin je
autohtoni bosanac, a bosanac se zna i može našaliti
Ismet Avdić, Mehmed Sijamhodžić i Munib Purić u
očekivanju početka
BROJ 16
Arif Ključanin govori tekst iz svoje knjige
Arif Ključanin i Marin Stošić Miočić
Publika pozorno prati promociju
BOŠNJAČKI GLAS
i na račun vlastite žovijalnosti
izazvane bezizlaznom situacijom
u kojoj se našao. Tako i priča
u kojoj je dječak, izbjeglica
smješten u Karlovcu, iz inata, a
i iz potrebe, pod okriljem noći,
uhvatio, zaklao i s obitelji skuhao i pojeo crnog labuda, kojeg
je zatekla zima u Karlovcu i oko
čije je „hude“ sudbine cvilila
sva hrvatska i europska javnost,
dok istovremeno ljudi – izbjeglice
bivaju zaboravljeni u izbjegličkim
centrima. Ta priča spada red
vrhunskih tekstova sa socijalno
tematikom. Istovremeno, čitajući
knjigu, pa i priču o crnom labudu,
u kojoj se mali Bosanac osvećuje
licemjernoj europskoj i svjetskoj javnosti, budi ambivalentan
25
osjećaj. Osjećaj tuge i humora.
Ali i spoznaju da na humorističan
način kazivati o vlastitoj tuzi je,
valjda samo, imanentno pravom
Bosancu, kakav je nesporno Arif
Ključanin. Autor je to za kojeg će
se sigurno još dosta čuti i to kao
vrsnom književniku iz redova BiH
dijaspore.
Promocija knjige
»Tvoj heroj« Edin Okanović
Piše: Ernedina Adžajlić
petak 5. ožujka 2010. godine u prostorijama
Transadrije, Rijeka Riva Boduli 1 s početkom
u 17 sati održana je promocija knjige „Tvoj
heroj“ zbirka poezije i proze
Odaziv na promociju knjige „Tvoj heroj“ bio je velik,
jednom riječju ispunjena dvorana.
Svojim dolaskom skup su uveličali: gradonačelnik
grada Rijeke Vojko Obersnel, u ime Ministra za
kulturu Božu Biškupića zamijenila je Lilian Stošić,
zatim profesor na Učiteljskom fakultetu Marinko
Lazarić, te glavni imam Medžlisa IZ Rijeka efendija
Hajrudin Mujkanović, i predsjednik VBNM-a Mensur
Ferhatović.
Sve prisutne prvi je pozdravio efendija Hajrudin
Mujkanović, koji se zahvalio Edinu Okanoviću na
njegovoj upornosti i dosadašnjem radu. Posebno
je istakao njegovu i želju mladih Bošnjaka, njih
trinaestoro koji su nesebično učestvovali u izdanju
ove prekrasne zbirke. To su Amina Alijagić, Mirela
Mahmić, Elmas Okić, Edin Merdanović, Vildana
Kadić, Amir Okanović, Nedžad Bašagić, Harisa
Murić, Jasmina Adilić, Edin Salkanović, Sabina
Burdužić, Aldijana Ridžal i Demir Ferhatović. Njihova
želja bila je da sav prihod od prodaje knjige poklone
za izgradnju Islamskog centra u Rijeci. Tom prigodom efendija Mujkanović je Edinu Okanoviću uručio
„vakufnamu“, uz želje da nastavi s ovakvim radom i
dalje.
Pretpostavljam da su se svi prisutni osjećali sretni
što su svojim prisustvom i kupnjom krasne Zbirke
dali svoj doprinos za izgradnju našeg ako Bog da
Islamskog centra.
Zatim je uz veliki aplauz pozdravljen gradonačelnik
Vojko Obersnel, koji je istakao, da je fasciniran
Edinovom upornošću, entuzijazmom, kreativnošću i
željom da bude ravnopravan član zajednice. Njegova
U
„Budi moja snaga, budi moja nada
budi moja utjeha,
Allahu, svim srcem ponizno
molim Te, budi moj heroj.
upornost i entuzijazam treba da nam daju poticaj da
ustrajemo kad nam je teško. Zaželio mu je još puno
uspjeha i puno novih knjiga. Još je naglasio da je
sam naziv knjige simboličan, a da su Edin i njegov
brat Amir „naši heroji“, a to su posjetitelji pozdravili
burnim aplauzom.
Lilian Stošić je isto oduševljena njegovom upornošću
i radom te mu zaželjela puno sreće u daljem radu.
Profesor Marinko Lazarić, iznio je svoja sjećanja o
Edinu i Amiru još iz osnovne škole, kad im je kao
nastavnik predavao hrvatskoi jezik. Napomenuo je
da poznajući te divne, uporne i hrabre ljude, saznao
je mnogo više o životu i položaju osoba s invaliditetom. O Zbirci pjesama rekao je da je tematika
zbirke religioznog karaktera, ali bez imalo gorčine i
BROJ 16
26 BOŠNJAČKI GLAS
da Edin vjeru nosi u sebi, iz koje
crpi toliku snagu. Nekada je bio
njihov učitelj, a sada je životni prijatelj, da danas on od njih dvojice
uči „gramatiku života“.
Mensur Ferhatović je pozdravio
sve prisutne, a posebno se
zahvalio gradonačelniku Vojku
Obersnelu na odazivu i podršci
kroz šest godina kvalitetnog rada
VBNM Rijeka. Naglasio je da su u
Vijeću četiri stipendista koji su u
grupi stipendista „+4“. Dovom je
poručio svima da
nam dragi Allah dž.š. prosvijetli
naše mlade, da izbjegnu razne
kušnje, da se čuvaju sumnjičenja,
nadmetanja, da se ne mrzimo, da
ne okrećemo leđa jedni drugima,
da budemo braća – o Allahovi
robovi.
Recenzenti na knjizi su bili naš
poznati pjesnik Enes Kišević, koji
se ispričao zbog svog nedolaska,
i čestitao Edinu na lijepim pjesmama, te Subhija Selešković i
Marinko Lazarić.
Pjesnik Enes Kišević je zamolio
da se pročita pjesma:
BROJ 16
Ljubav bez straha
Nema toga što za Tebe ne bih
učinio.
I nema toga što kraj Tebe ne
bih izdržao.
Pa ovaj život je ionako Tvoj.
Zahvaljujući Tebi…
Dobrim nijetom Te volim.
Ne bojim se da Ti ne voliš
mene.
Ja vjerujem u Tvoju ljubav…
Svojim izlaganjem sve nas je
oduševila Amina Alijagić, urednica Zbirke. Naglasila je da broj
okupljene omladine je nusprodukt
autorovog entuzijazma, ali bi trebao biti poticaj za nove i ozbiljnije
zajedničke pothvate. Rekla je
da mladi Bošnjaci sa ovih prostora pripadaju Europskoj kulturi,
da im je religija Islam, nacionalnost Bošnjačka, a državljanstvo
Hrvatsko, zaista jedno veliko i
raznoliko bo-gatstvo. Da se
razumjeti i poštovati može samo
nekoga
koga
poznajemo,
a
tolerirati one koje
ne
poznamo,
rekla je na kraju
svog izlaganja
mlada i lijepa
Amina Alijagić.
Sam autor o
djelu je napisao:
ovo je vjerski
motivirana zbirka
poezije i proze napisana u ozračju
iskrenog prijateljstva i emotivno
ispunjena osjećajima, bliskosti,
ponosa i radosti. Kao autoru ova
knjiga podarila mi je predivno
životno iskustvo pisanja, a kao
mladom čovjeku ispunjenost svog
emotivnog bića, te ću je se sjećati
sa širokim osmijehom na licu.
Na kraju se obratio i sam autor
Edin Okanović, koji se zahvalio na
tako velikom odazivu.
Pričao nam je o osjećaju pripadnosti Bosni kao djetetu roditelja Bošnjaka, ali i svom rodnom
gradu Rijeci. Lijepo je živjeti u
takvom gradu gdje ne postoje
nikakve predrasude o Islamu.
Islam nas uči molitvi i zahvalnosti
dragom Allahu dž.š. a vjera se
temelji na odricanju i odgovornosti. On sam je zahvalan dragom
Allahu dž.š. zbog toga što jest
danas ovo što je.
Vildana Semić se zahvalila na
podršci zajedništva mladih
Bošnjaka uz jednu dovu, te sve
prisutne pozvala da se počaste
kolačima i sokovima uz pjesmu
Sevdalinku.
Na kraju bih završila ajetom –
porukom svima nama da se trudimo da radimo dobro na ovom
svijetu:
„Ja želim samo popravak
onoliko koliko sam u stanju,
a moj uspjeh zavisi isključivo
od Allaha dž.š., u Njega se
uzdam i Njemu se obraćam.„
(Hud.88.ajet)
BOŠNJAČKI GLAS
27
Kultura
S ovom knjigom o zavičajnoj ljubavi
vaš grad je ušao i u moje srce
U Zagrebu je 19. 03. 2010. održana uspješna promocija monografije
«Bosanski Novi u našem srcu» autora mr.sci. Ante Milinovića
Piše: Rasija Ahmetspahić
ošnjačka nacionalna zajednica Zagreba i
Zagrebačke županije već niz godina uspješno
opslužuje društvene i kulturne potrebe
bošnjačke populacije u gradu Zagrebu i njegovoj
županiji. To je omogućeno odluko Grada Zagreba o
dodjeli pogodnog prostora u Ilici 54. ali i financijskom
B
i Novljanina, koji danas takođe živi kao prognanik
u Zagrebu i koji zbog svojih godina i lošijeg zdravlja nije mogao i lično prisustvovati ni jednoj od
dosadašnjih promocija svoje knjige u Americi i Bosni
i Hercegovini. Međutim, njegovi zahvalni sugrađani
su mu baš zbog toga upriličili do sada šest vrlo
potporom Saborske komisije za nacionalne manjine
u Republici Hrvatskoj. Pored izdavačke djelatnosti, BNZ ima važnu kulturnu funkciju u okupljanju
Bošnjaka i njihovih prijatelja na folklornim, muzičkim
i književnim priredbama. Sve dosadašnje promocije
novih knjiga imale su multidimenzionalni karakter i
bile su praćene muzičkim programom, recitovanjem
poezije, interpretacijom odlomaka i druženjem sa ljudima iz drugih etničkih grupa, kao važnom odlikom
bosansko-hercegovačkog identiteta.
U petak, 19. marta/ožujka 2010. godine u punoj
sali i u odličnom raspoloženju, uz domaću muziku
i sevdalinke u obradi prof. Fuada Ahmetspahića,
održana je vrlo uspješna promocija prve knjige
zavičajne monografije mr.sci. Ante Milinovića pod
znakovitim emotivnim naslovom «Bosanski Novi u
našem srcu», koja je štampana uz pomoć donacija
bošnjačkih progranika iz ovog prelijepog grada
na Uni i Sani, koji su danas pretežno bošnjačka
dijaspora u St. Louisu i u Chicagu. To je prvi dio
buduće trilogije istoga autora, uglednog historičara
uspješnih promocija na koje može s pravom biti
ponosan. Možda je najbolju ocjenu monografije
dala američko-bošnjačka novinarka iz Chicaga Azra
Heljo koja je svoje vrlo pozitivne dojmove o monografiji sažela u zaključak da «… iako nikad nisam
bila u vašem gradu, on je preko ove lijepe knjige
ušao i u moje srce, te da je ta knjiga dragocjen
poklon osvježenju našeg sjećanja, posebno našoj
djeci, koja su su naša budućnost i nastavljači tog
sjećanja, jer zaborav najviše ubija».
Neuspjeli pokušaji
diskvalifikacije novske monografije
Promotori monografije su bili gospoda Enver
Mulabdić, arheolog i direktor Kantonalnog muzeja u
Bihaću, te dipl.ing. Jasmin Karabegović, poduzetnik
i štampar iz Bihaća. Oni su bez rezerve podržali i
preporučili čitaocima ovu knjigu, te odlučno osudili
pokušaje nekih antibosanskih lobista da diskvalifikuju
ovu knjige zbog njezine navodne jednostranosti, iako
BROJ 16
28 BOŠNJAČKI GLAS
ona ima naglašeno multinacionalan pristup, a njihove nečasne
namjere otkrio je njihov pokušaj
da novcem korumpiraju autora
kako ne bi pisao istinu o četničkoj
agresiji na pretežito bošnjački
grad Bosanski Novi i prisvajanju
polovine Bosne i Hercegovine,
nego da to bude turističko-sportska knjiga na engleskom jeziku
koja bi dovela američke turiste u
Bosanski Novi. Na sreću, te podvale nisu uspjele, a profesorica
Selena Seferović je na promociji
ove knjige u Bosansko-američkoj
biblioteci u Chicagu, čiji je ona
direktor, naglasila da je najsnažniji
dio knjige baš onaj koji svjedoči o
genocidnom stradanju Bošnjaka u
bosansko-novskom kraju, s popisom žrtava tih strašnih zločina.
Glavni promotor dipl.arheolog
Enver Mulabdić je u uvodnom
dijelu svoje recenzije posebno
pohvalio sažeti prikaz prirodnih ljepota i drugih atrakcija
Bosanskog Novog te sistematični
katalog njegove burne prošlosti
od antičkog doba do naših dana.
On smatra da je autor ove naučne
edicije, muzeolog Ante Milinović,
svojim poznatim predanim
višedecenijskim radom i svojim
stručnim znanjem uspio da u ovoj
lijepo likovno i grafički uređenoj
knjizi odrazi poznatu toleranciju i plemenitost bosanske duše
starih Novljana, sve dok na njega
nije nasrnula kuga velikosrpskog
nacionalističkog ekstremizma,
čije strašne zločine i dalje planski minorizira i sramno opravdava
Karadžićev američki lobi beskrajnim ponavljanje mitova o Kosovu
i Jasenovcu, u čemu naše žrtve
nisu imale nikakvog udjela, već
je to šovinistička podvala ratnih
huškača i njihove otrovne alibipropagande.
Ciklično ponavljaje
historijskih pojava
Promotor Mulabdić je lucidno
zapazio ciklično ponavljanje sličnih
događaja u višestoljetnoj prošlosti
BROJ 16
bosansko-novskog kraja, od
periodičnih nasrtaja i razaranja
džamija i drugih bošnjačkoislamskih svetinja, preko otpora
istoimenih
mjesnih vođa
centralističkoj
vlasti Porte do
istih ili sličnih
kur'anskih ajeta
u
novskim
džamijama, gradskoj i vidorijskoj,
kao što su oni koji su do četničkog
razaranja 1. juna 1992. godine
bili ispisani na kamenim pločama
gradskih džamija i govorili o starim
tjeskobnim vremenima u kojima
su novljanski vjernici zazivali Božju
zaštitu i najbolji izlaz iz tadašnjih
teških ratnih situacija “Bože koji
otvaraš svaka vrata, otvori nama
najljepša vrata») . Vrlo je potresna
sličnost surove likvidacije slavnog
novskog Džafer-kapetana Cerića
po nalogu osvetoljubivog vezira
1746. godine u Jezeru kod Jajca s
Karadžićevom likvidacijom novskog čelnika SDA profesora Džaferbega Kapetanovića, pogotovo što
su obojica bili iz iste ugledne
novske porodice, kao i još dva
njegova imenjaka.
Novljani su često prednjačili u
trgovini, saobraćaju i privredi, jer
je Novi na Uni bio trgovačka kapija
zapada za Bosnu i Orijent (emporij), prvi je dobio željezničku prugu
u Bosni i Hercegovini, a njegova
okolina prve goleme moderne
pilane, rudnike i termoelektrane
u Dobrljinu i Lješljanima. Isto
tako Novljani su kao po pravilu
prednjačili u pokretanju različitih
sportova u Bosanskoj Krajini,
od nogometa i košarke, preko
kajakaštva i karatea, do raftinga
i izviđačko-planinarskog sporta ili
skautizma, ciklično postižući u
svemu tome najbolje rezultate ne
samo u regiji, nego i na nivou
države, kontinenta pa i cijelog
globusa.
Naučno - historijski i
psihoterapeutski značaj
zavičajne monografije
Za mnoge Novljane ova knjiga ima
psihoterapeutsku vrijednost, jer
ublažava nostalgiju za zavičajem.
Utješno je, kazuje nam promotor,
«da postoji život iznad fizičkog
zakona života i da ono što je
najljepše i najuzbudljivije zauvijek ne nestaje, da stvarnost ne
postaje ništavilo pa da od nečega
velikog ne ostane ništa, jer naša
mladost, naše emocije i naša prijateljstva ne prestaju zauvijek da
postoje i traju. Činjenica je da
nam se život, bez obzira koliko
nam godina dodijeli dragi Bog,
čini uvijek kratkim, ali ne zbog
naše urođene instiktivne želje da
živimo po svaku cijenu ili možda
što nam života nikada nije dosta,
već iz razloga što nam zaborav
stalno uzima naše godine i naše
uspomene i naše emocije, a u
nama, na svu našu sreću, traje
„stalni osjećaj“ da smo podjednako stari i kada imamo 25 i
kada imamo 55 ili kada imamo 85
godina, jer imamo onoliko godina
koliko ih imamo samo u našim
sjećanjima. Neumitnim protokom
vremena sjećanja je sve manje i
manje a mi u stvari uvijek jasno
raspolažemo samo ekvivalentom
od jedva desetak, petnaestak
godina svoga života i sve ostalo
je prepušteno propadanju i zaboravu.
Profesor Milinović svojim lucidnim pristupom pobuđuje maštu
BOŠNJAČKI GLAS
čitaoca navodeći kako su u
prošlosti Bosanske krajine mnogobrojni ratovi velesila uzrokovali
velike lokalne ljudske gubitke,
izazivajući takva migraciona kretanja da se u velikoj mjeri mijenjala
strukturu stanovništva, a konstelacija novonastalih odnosa je inicirala i izazvala promjenu lokacija
starih naselja i njihove nazive, što
je još više kompliciralo topografsku situaciju i tako rasplamsalo
istraživačku i čitalačku znatiželju.
Tragajući za historijskom istinom
mr.sci. Milinović je vrlo slikovito
opisao kompleksna i burna vremena ovog područja, odnosno
krvavu ratnu historiju ovog kraja,
ističući hrabrost krajiških serhatlija
i kapetana novske tvrđave, koji su
se s jedne strane branili od austrijskih vojnih napada, a s druge
strane od osmanskih zapovjednika, čuvajući svoju tradiciju
i izražavajući odlučan stav u
odbrani prastarog identiteta svoje
domovine Bosne i svog zavičaja.
Velika naučna težina
bosansko - novske
monografije
Kao promotor i recenzent moram
pohvaliti izdavača i glavnog
urednika dipl.ing. Jasmina
Karabegovića, a posebno veliki
naučno-istraživački i životni projekat autora mr.sci. Ante Milinovića
pod radnim naslovom „Bosanskonovska monografija“ čiji sam
nastanak pratio od davne 1979.
godine. Godina radeći s autorom u istom bosansko-novskom
zavičajnom muzeju, dobro mi je
poznat njegov golemi rukopis, ali
je on u ovoj prvoj knjizi serije dat
vrlo skraćeno, s pregledom u tri
velike hronološke cjeline-epohe,
koje se sastoje iz mnogo manjih
tema, raspoređenih ponekad u
nekoliko cjelina a četvrti naknadno
pridodati dio nosi naslov „Vrijeme
zavičajne tragedije 1992-1995.“.
Prvi dio zavičajne monografije
nosi naslov „Antička epoha“ i
odnosi se na najstariju prošlost
našeg kraja, dok drugi dio nosi
naslov „Srednjovjekovna epoha“
i obuhvata vrijeme od ranog srednjeg vijeka i dolaska prvih slavensko-avarskih četa na balkanske
prostore do definitivnog odlaska
jedne od najmoćnijih feudalnih
familija, knezova Babonića 1512.
godine na zapad. Treći dio je
„Bosanska epoha“ koji obuhvata vrijeme od 1512. godine,
pa do agresije 1992. godine na
Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Knjizi je pridodat četvrti dio o ratnoj agresiji u Bosanskom Novom,
koji se može čitati i kao pročetni
jer smo sudionici strašnog novskog inferna sa stotinama nevinih
žrtava.
Promotor je zaključio svoje izlaganje konstatacijama da mu je …
«Dobro je poznat višedecenijski
rad utrošen na ovom projektu, koji
pruža mogućnost za cjelokupnu
„fundiranu obnovu“i vraćanje historijskog identiteta ovom prostoru
na ušću Sane u Unu, koji zasigurno zaslužuje posebnu pažnju.
Izbor iz bogate bibliografije
dat je na 4 strane, a taj popis
arhivskih izvora i ostale dokumentacije sažeto i jasno usmjerava čitaoca u snalaženju i namjeni
monografije te njenom osnovnom
cilju. Posebno treba istaći da je
skraćena verzija knjige pisana
pregledno s lijepim jednostavnim
stilskim književnim izrazom i da
će je svaki zavičajni čitalac čitati
s izuzetnom pažnjom. Zato su
Novljani zahvalni svom popularnom profesoru Anti Milinoviću, s
radošću očekujući nove knjige iz
njegove serije. «
29
vih i nestalih Novljana u četničkoj
agresiji na bosansko-novske
Bošnjake od 1992-95. godine,
kao opomena živima da nikad
više ne dopuste takve zločine, niti
da prestanu tragati za nestalima, ali ni za počiniteljima svih
zlodjela, jer po međunarodnom
pravu genocidni zločini nikada ne
zastarijevaju. To je lekcija za sve
zlikovce iz nedavne prošlosti, a
posebno uoči početka suđenja
glavnom idejnom tvorcu srpskog genocida u BiH zločincu
Radovanu Karadžiću. Potreban
je brži i odlučan sudski progon
svih velikosrpskih zločinaca te
jasna konstituivna politika koja
ce BiH izvesti iz ćorsokaka i opet
omogućiti suživot usklađen s idejama o interesnom zajedništvu u
našoj jedinoj i najdražoj domovini
Bosni i Hercegovini. Našu knjigu
su nedavno u Americi od vođa
KBSA primili i pohvalili i naš reis
dr. Mustafa Cerić i naš predsjednik predsjedništva Željko Komšić,
ističući da je to veliki naučni rad,
obzirom na kompleksnu tematiku,
dugi period i bogastvo podataka
i izvora, a da će neki oponenti
iz redova radikalnih ekstremista
uskoro otići na đubrište historije
kao nacionalistički zločinci, ali će
ostati bosanski narod sve tri nacije kao bedem poštenja i patriotizma naše zajedničke države. A
o našoj zavičajnoj prošlosti svi
naši građani imaju pravo na svoje
mišljenje, bez bilo čije tuđinske
bahatosti, propale režimske cenzure i politikantskog etiketiranja.
Pohvale novskoj monografiji s najvišeg nivoa
Pokušaj cenzure
monografije i
preuzimanja autorskih
prava
Izdavač bosanskog izdanja
monografije, dipl.ing. Jasmin
Karabegović je naglasio da je
i za njega najvažniji i najbolji
dio knjige autorovo originalno
istraživanje te hrabro objavljivanje podataka o velikosrpskom genocidu sa spiskom mrt-
Na početku svoga izlaganja je
dipl.ing. Jasmin Karabegović,
Novljanin koji sada živi i radi u
Bihaću, objasnio kako je nenadano postao izdavač i urednik
bosanskog izdanja ove zavičajne
monografije. On je poželio
preuzeti tu ulogu onog dana kada
BROJ 16
30 BOŠNJAČKI GLAS
je, surfajući internetom, na jednom uglednom novljanskom blogu naišao na vrlo vulgarne polemike
o monografiji našega zavičajnog grada Bosanskog
Novog, usmjerene protiv ličnosti autora magistra
Ante Milinovića, kao dobro poznatog časnog čovjeka,
sa potpuno lažnim šovinističkim optužbama. Tada je
odlučio ponuditi autoru da iz čistog revolta prema
tim bahatim napadima on na svoj poslovni rizik
bude izdavač monografije, podržavajući autorovu
odluku da ne dopusti njeno pretvaranje pomocu
cenzorne komisije i korupcije u protubošnjačku
knjigu, bez istine o izvršenom genocidu nad novskim
Bošnjacima i Hrvatima.
Posebno ga je ogorčilo što se taj neuki i bahati
klevetnik predstavljao kao veliki Bošnjak i milosrdni
tajkun, ucjenjujući autora uskratom donacije za
knjigu i svojim pravom na političku cenzuru te knjige,
ugrožavajući svojom sabotažom i lažima i samo
američko izdanje te knjige. U toj odluci da na svoj
poslovni rizik preuzme ulogu izdavača i urednika
bosanskog izdanja knjige, ohrabrila ga je i velika
podrška naših građana autoru na internetu. Profesor
je prihvatio tu ponudu, pa je uz goleme poteškoće
ipak odštampana ova lijepa i vrijedna knjiga u oba
izdanja, kao pravi zajednički hajrat, koji će donositi
obrazovnu i psihoterapijsku korist svim Novljanima,
a to pokazuje da je taj rizik bio opravdan.
Trajni pijetet prema žrtvama agresije i
borcima-šehidima
Drugi ali ne manje važan razlog za tu Jasminovu
odluku bila je njegova velika želja da kao bosanski
patriot i dobrovoljac u ratu od aprila 1992. godine na
neki način izrazi trajni pijetet prema svim šehidima
i žrtvama agresije, a posebno zahvalnost prema
svom ocu rahmetli Zijadu, neka mu Svemogući Bog
podari vječni Džennet, pa je bio vrlo sretan kada je
autor odobrio i tu molbu, dokazujući širinu i multina-
BROJ 16
cionalnost svoje knjige. To je dokazao i uvrštenjem
dijela ratnog dnevnika šehida i gazije, rahmetli
generala Izeta Nanića, u kome donosi svjetlo istine o
tom vremenu naše slave i našeg stradanja, citirajući
generala Izeta Nanića, da je pravda spora, ali je
dostižna i da istina uvijek pobjeđuje.
Ja sam se takođe odazvao borbi protiv agresije kao,
u, kada sam se kao pomoćnik komandanta za moral
borio za istinu i prenosio je prijateljima. Nažalost,
ta istina je koštala života i neke naše časne Srbe iz
Bosanskog Novog, kao pokojnog Lazu Kovačevića,
Đuru Umićevića i druge. Zato je od srca zahvalan
profesoru Milinoviću na širenju istine o nama kao
urbanim i tolerantnim građanima, jer svi oni koji više
nisu sa nama, sada žive u našim srcima i sjećanjima
i kroz naučna djela kao što je ova monografija.
Posebnu zahvalnost za moralnu podršku ovom projektu izrazio je glavnom imamu gradskog džemata
Bosanski Novi, Elvir ef. Vakufcu.
Tako je rođena ova knjiga, koja je nastala kao
prva knjiga zavičajne trilogije na molbu novljanske
bošnjačke dijaspore u Americi poznatom zavičajnom
historiografu, profesoru i Novljanin mr.sc. Anti
Milinoviću da napiše to djelo. Ona je u maju 2008.
godine objavljena u St. Louisu i odmah bila rasprodata, pa je naše bosansko (bihaćko) izdanje bilo
jedini način da domaći čitaoci dobiju tu knjigu. Ona
je u pravom smislu multietnička i multikulturalna
knjiga, ali je njezin primarni cilj očuvanje bošnjačkog
i bosanskog identiteta našeg bosansko-novskog
zavičaja, protiveći se svakoj diskriminaciji, a naročito
genocidu, kulturocidu i memoricidu.
Zato ovu knjigu trebaju imati i svi časni Srbi, a
pogotovo svi Bošnjaci koji drže do svoga obraza i
dostojanstva. U tom cilju se u monografiji se na više
stotina mjesta citiraju srpski autori i detalji srpskog
kulturnog identiteta.
Skrivanje istine ni jednom narodu nije donijelo
sreću niti trajni i zdravi mir u državi, pa tako neće
ni Republici Bosni i Hercegovini i njenim dijelovima.
Našoj domovini je potrebna puna istina o tom razdoblju našeg stradanja, njegovim uzrocima i posljedicama, prikazana intelektualnim stilom, odmjereno i
promišljeno, bez zagriženih generalizacija i poziva
na osvetu. Baš tako to čini magistar Ante Milinović
– smatrajući da nas do pomirenja i suzbijanja mržnje
među sadašnjim i budućim generacijama može
dovesti samo istina koja nas poučava i usmjerava
prema multinacionalnoj kulturi i toleranciji, kako
ne bismo ponovili greške koje vode u zločine i
divljaštvo.
Visoki naučni rejting autora monografije i međunarodno priznanje
Naučni rejting i moralni odnos prema odbrani Bosne
i Hercegovine su bili ključni uslovi za podršku
BOŠNJAČKI GLAS
izdavača monografiji magistra
Milinovića, jer ni jedno od njegovih preko 200 objavljenih naučnih i
publicističkih djela nije osporeno
ili odbačeno, već je za njih dobio
brojna društvena priznanja. On je
svoju odanost našoj bosanskoj
domovini dokazao svojim radom
u miru, ali i u najtežim godinama
protubosanske agresije. Nedavno
je imenovan za člana Kanadskog
instituta za genocid i to na prijedlog Kongresa Bošnjaka Sjeverne
Amerike zbog njegovog naučnog
rada o agresiji na Bosnu i
Hercegovinu, pa svi časni Novljani
imaju puno razloga da se ponose
što imaju takvog sugrađanina,
iako je u ovome vremenu postalo normalno da bude i onih koji
drugačije misle, jer su na drugoj
strani i lobiraju za nju.
Većina Novljana je sarađivala s
autorom kao s profesorom i direktorom u nekad slavnoj novskoj
Gimnaziji ili kao s osnivačem i
kustosom bosansko-novskog
Zavičajnog muzeja ili u drugim
kulturnim programima, bez i jednog sukoba na nacionalnoj ili
nekoj drugoj osnovi. Oni najbolje
znaju da je upravo profesor a
kasnije i magistar Milinović svojim pedagoškim i naučnim radom
u prošlosti bitno utjecao na podizanje kulturnog nivoa gradskog
života u Bosanskom Novom na
vrlo zavidan nivo, o kome tzv. Novi
Grad danas može samo sanjati.
Primarna želja izdavača je bila
da pomogne objavljivanje i popularizaciju knjige istine o našim
šehidima, borcima i drugim stradalnicima protubosanske agresije,
jer je još uvijek objavljeno malo
takvih stručnih knjiga istine o toj
temi. Ona će mladim generacijama omogućiti memoriju o svojim
precim u tzv. "ratnim" dešavanjima
u našem zavičaju, iako to nije
bio rat dvije vojske već zločini
jedne vojske nad našim golorukim civilima.
Zato je njezin cilj da ljudi pamte
strahotu stradanja i da nikad
više ne ponove iste greške, jer se
upamti samo ono što se zapiše, a
što se ne zapiše - sigurno pada u
zaborav. Mora se znati i zapisati
da je vrlo opasna i lažna teza koju
neki uporno ponavljaju da "zadnji
rat treba zaboraviti" jer su "sve tri
strane krive podjednako" i pored
svih dokaza da se u Bosanskom
Novom nije vodio rat, već teroriziranje nenaoružanog dijela
Novljana od strane povampirenih
četničkih terorista. Nema boljeg
oružja od istine kojim bošnjačka
zajednica u domovini i u dijaspori
može sačuvati svoj identitet i boriti
se za svoja ljudska i etnička prava
u svijetu i u našoj zajedničkoj
domovini Bosni i Hercegovini.
Novljanska monografija je trajno
svjedočanstvo istine o novskom
multikulturnom zavičaju, i zato je
u pravu magistar Milinović kada
je u posveti prve knjige napisao
da je ona amanet mlađima da
nikad ne zaborave naše žrtve i
borce-šehide, niti da prestanu
biti ponosni sinovi i kćeri svoje
zemlje Bosne i Hercegovine, već
da se bore za njezinu cjelovitost i provjerenu multinacionalnu
ravnopravnost.
To je tek početak bogate
serije zavičajnih knjiga
istine
Autor knjige mr.sci. Ante Milinović
je na kraju promocije srdačno
zahvalio BNZZ na vrlo uspjeloj
organizaciji ove lijepe promocije i svim njenim učesnicima,
te najavio niz od još tri knjige
31
svoje zavičajne monografije i još
šest manjih memoarskih knjiga svojih nekadašnjih učenika
i saradnika Zavičajnog muzeja
u Bosanskom Novom. On je uz
pomoć interpretatorki odlomaka Rasije Ahmetspahić i Dalije
Muftić Milonja ukratko prezentirao
vrijedni sadržaj fotomonografije i
prve od tih knjiga, koju je mladi
autor Suvad Hotić nedavno objavio u Kanadi, u gradu Hamiltonu.
Posebno srdačno je zahvalio
izdavaču Jasminu Karabegoviću i
građanima na ukazanom povjerenju, čija je saradnja donijela veliki
zajednički uspjeh, kao poticaj na
nove uspjehe u izdavačkoj djelatnosti! Posebno je naglasio amanet starije generacije da se nikad
ne zaborave naši šehide-borci,
niti da prestanemo biti ponosni sinovi i kćeri zemlje Bosne i
Hercegovine, već da se borimo
do pobjede za njezinu cjelovitost
i multinacionalnu ravnopravnost.
Zamolio je Novljane da nastave
saradnju u ovom projektu svojim
dopunama, ispravkama ili posebnim autorskim prilozima drugoj i
trećoj knjizi monografije, jer je to
borba za istinu o našem zavičaju i
našoj dragoj majci-domovini Bosni
i Hercegovini, koja će ostati kao
naš hajrat mladim naraštajima,
našoj djeci i unučadi.
Nakon promocije druženje je nastavljeno u opuštenoj atmosferi uz
muziku i sevdalinke vrlo popularne interpretarorice Zdenke
Ahmetspahić, baš onako veselo i ugodno kao što je bilo i
započelo.
BROJ 16
32 BOŠNJAČKI GLAS
Tribina
Islam i suvremeni problemi čovječanstva
Mr. Salih ef. Čolaković u Rijeci
Piše: Ibrahim Ružnić
U
petak 16.04.2010.g. u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice Rijeka,
Vodovodna 15 b, s početkom u
18 sati, Izvršni odbor Medžlisa i
Muallimsko vijeće Islamske zajednice Rijeka organizirali su tribinu
na temu »ISLAM I SUVREMENI
PROBLEMI
ČOVJEČANSTVA« na
kojoj je glavni predavača bio mr.
Salih ef. Čolaković.
U punoj dvorani, nakon pozdravne riječi i proučene ašare
moderatora tribine Hajrudina
ef. Mujkanovića, nekoliko crtica iz bogate biografije magistra
Čolakovića izrekao je Hidajet ef.
Hasanović, naglasivši niz važnih
funkcija koje je obnašao i koje
obnaša u hijerarhiji Islamske
zajednice u BiH, te značajnom
sudjelovanju u islamskom obrazovnom sustavu, te publicističkoj,
izdavačkoj i znanstvenoj misli
koje ga čine zanimljivim i kompetentnim predavačem na najavljenu temu.
U jednosatnom izlaganju, mr. Salih
Čolaković je upozorio na izvorište
niza problema u kojem su se
našli zemlje i narodi pripadnici
tzv. islamskog svijeta, postavivši
retoričko pitanje, zašto je najbrojnija (1.300.000.000) svjetska
BROJ 16
populacija –muslimani- inferiorna
tzv. zapadnom svijetu u tehničkotehnološkom, znanstvenom, organizacijskom, vojnom, kulturnom i
svakom drugom pogledu. Pritom
je naglasio da islamske zemlje
raspolažu s najznačajnijim prirodnim resursima na kojima počiva
suvremena civilizacija, a da iz
toga ne izvlače odgovarajuću moć
i utjecaj. Razlog tome, po mr.
Čolakoviću, leži u činjenici da se
muslimani ne drže osnovnih, u
Kura'nu propisanih odrednica, a to
su jedinstvo muslimana i zablude
da za muslimana nije bitan ovozemaljski svijet, već samo ahiret.
Naveo je niz primjera kojima potkrepljuje svoje tvrdnje. Povratak
istinskoj vjeri, vratit će poziciju
muslimanima. Ekonomsko jačanje
na ovom svijetu je nužno, jer
činiti hajrat može samo onaj koji
ima.
Da bi moć jedinstvenog islamskog
svijeta bila ogromna, potkrijepio
je primjerom hercegovačkih muslimana rekavši da je od Mostara,
preko Čapljine, Stoca, Jablanice
i Konjica ima 100.000 muslimana. Kad bi svaki dan izdvojili po
jednu marku, svaki dan bi mogli
napraviti po jednu kuću. Na tom
primjeru, gradio je i druge primjere političke i druge moći koja
bi islamskom svijetu omogućila
bolju poziciju u svijetu nego što
je danas ima.
Također je naglasio, da je vojna
snaga izuzetno bitna za pozicioniranje islamskog svijeta, ne
zato da bi osvajali ili potčinjavali
druge narode ili civilizacije,
već da bi odvratili druge od
ponižavanja i potiranja koje trpi
današnji islamski svijet.
Procesi integracija i ujedinjavanja
odvijaju se u zapadnoj civilizaciji,
dok se islamske zemlje razaraju
da se u korijenu osujeti jedinstvo islamskih zemalja. Bosna i
Hercegovina je najbolji primjer.
Dok se Europa ujedinjuje, BiH se
nastoji podijeliti na tri entiteta
po vjerskoj i nacionalnoj osnovi.
Na kraju izlaganja, mr. Čolaković
je u optimističkom tonu naglasio da muslimani ne trebaju
očajavati, već da trebaju, u skladu sa svojom vjerom, s jednakim
entuzijazmom živjeti i raditi na
ovom svijetu ne zaboravljajući
ahiret kao konačnu stanicu za
svakog od nas.
Sam kraj tribine iskorišten je za
prezentaciju aktivnosti Islamskog
kulturnog centra u Mostaru i njegove izdavačke djelatnosti.
BOŠNJAČKI GLAS
33
Iz rada BNZH
Aktivna BNZH za Otok Krk
Osnovana podružnica Dobrinj
ošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk je
22. siječnja 2010.godine osnovala podružnicu
za Općinu Dobrinj. Za povjerenika i predsjednika podružnice izabran je NEDIM DŽEBO, za
potpredsjednika SANEL OKIĆ. Za članove izvršnog
odbora izabrani su: Huska Avdić, Ernel Mujčinović,
Mersim Mahmutović , Zudija Strasević i Juso
Huskić.
B
Na osnivačkoj skupštini predsjednik Udruge BNZ za
otok Krk Razim Muratović i potpredsjednik Idiz Sivić
najavili su se kod načelnika Općine Dobrinj, Nevena
Komadine i izvijestili ga o svom programu i radu
Udruge otoka i podružnice za općinu Dobrinj. Uručili
su mu statut Udruge kao i zaključak I.O. sa imenima
novoizabranog rukovodstva podružnice. Kako su
istaknuli čelni ljudi BNZ za Otok Krk, prijem kod
Načelnika je bio odličan, te su dobili punu podršku
za rad udruge. Na sastanku je dogovoren i termin za
održavanje priredbe u Domu Dobrinj za 14. ožujka
2010. godine povodom osnivanja ogranka udruge
općine Dobrinj.
Pogledi
Piše: Adem Smajić
Sufizam
uhamedovo a.s. poslanstvo i svijest, odražava se
autentično u njegovoj misiji,
koja je zasnovana na Kur'anskim
odrednicama, životom i moćnom
mističnom iskustvu. U medinskoj
eri dolazi do postepenog formiranja
religiozno-moralnog ideala i do utemeljenja socijalnog poretka novoosnovane zajednice, ovo je u skladu
Kur'anske doktrine. Kada se zajednica
formirala, nestala je potreba za ovom
vrstom opomene. Islam nas podučava
M
BROJ 16
34 BOŠNJAČKI GLAS
da slijedimo moralni naputak na
vjersko-islamskoj osnovi, i da se
aktiviziramo. Asketska pobožnost
dobiva svoj prostor u vremenu
kada sredina biva ispunjena luksuzom i svjetovnim uživanjima
koja su, uopće uzevši, prevladavala u muslimanskoj zajednici
usporedo sa uspostavljanjem i
učvršćivanjem prostornog novog
carstva, potakla je oštru reakciju
na svjetovni i ne suviše pobožan
život i prakticiranje i stav nove
vladajuće dinastije. U toj fazi,
protest pobožnog jezgra zajednice, ulema i ostali praktikanti
stavljaju naglasak na individualnu
pobožnost i apstinenciju. Ovim
protestom i diferenciranjem traži
se da vladajuća kasta prihvati
vjerski zakon šerijata. Tendencija
je, dakle, u tom periodu(kraj I i
početak II)-početak VII stoljeća,
bilo je čisto produbljivanje duhovno etičke motivacije. Među istaknutim pobožnjacima, najčuveniji
je Hasan iz Basre(umro 110/728),
koji je stekao veliko priznanje svojih suvremenika, a i poslije smrti
malo tko mu je bio ravan u čitavoj
duhovnoj povijesti islama. Ovo
daje impuls sufizmu, kao reakcija vladajućim i odvodi sufije u
izolacionizam. Kur'anski koncept
pouzdanja u Boga(tevekkul), kao
što je to u etičkom smislu već
BROJ 16
naglašava sufizam, razvio se u
nekim krugovima u ekstremnu
doktrinu odricanja od svijeta i
nezavisnost od prirodnih uzroka,
doktrina tevekkula,neposredno je
dovelo do centralnog sufijskog
koncepta odnosa između čovjeka
i Boga-riječ je o srodnim konceptima ljubavi i milosti, sažetim u
jedno osjećanje. Kažu da je Maruf
el-Karhi(umro 200/806)rekao:
,,Ljubav se ne može naučiti od
ljudi, ona je dar Božiji i dolazi od
Njegove milosti.,,
Sufijski izazov ljubavi i čiste
odanosti pravničkom konceptu
poslušnosti i pridržavanja zakona. Suvremeni islamisti utrošili
su dosta vremena utvrđujući o
tome koliko je sufizam autentično
islamski, a koliko je proizvod
spoljnjih utjecaja, kršćanstva i
gnosticizma. Uspon sufija do tako
značajnog mjesta koje mu je pripalo, bio je rezultat razvoja unutar
intelektualnog i duhovnog života
zajednice. Kur'an na mnogo mjesta ukazuje na ideal ljubavi prema
Bogu, a cilju tome treba se mnogo
žrtvovati. U životu Muhammed
a.s. veoma je izražena činjenica
da je poslanik prakticirao strogi
realizam u poređenju sa intenzivnim duhovnim životom(a upravo je to činio zbog duhovnog
života).Redovne molitve, noću
provodeći u dobrovoljnoj molitvi to je bio normalni i sastavni
dio njegovog života.,,Od svega
smo stvorili po par, ne biste li
se vi opomenuli!,,(LI,49).Kur'an
preporučuje brak, ili zbog
zaštite žene, ili radi opće svrhe
kreposti(tehasun),to jest da bi
se izbjegao neuredan seksualni
život, formiranje familije je svetost, harmonija, sklad i prirodna reprodukcija. U svojoj kritici
monaškog života(LVII,27,Kur,an
ne izriče moralnu osudu takvog
života, već ga kritizira kao instituciju koja nije ispunila svoju svrhu.
Iz ovoga slijedi da Kur'an ne
podržava celibat.
Počeci
institucionaliziranog
sufizma
Tijekom prva dva stoljeća sufizam
je ostao spontani individualni
fenomen, ali usporedo sa razvojem formalnih disciplina islamskog
zakona i teologije i postepenog
formiranja klase,,uleme,,- sufizam
se ubrzo razvio u instituciju sa
ogromnom privlačnom snagom
za mase. Počeci ovog pokreta
su povezani sa aktivnošću jedne
grupe ljudi koji su se sami izdvojili iz redova ranijih asketa, a
koje su nazivali ,asketima,(zuh
d),recitatorima,(kura-to jest čitač
Kur'ana)koji,,plaču do recitiraju i
tumače Kur'an,(beke'un-plakati,).Ovi popularni propovijednici,
poznati pod nazivom kusas il
pripovedači priča, stekli su jak
utjecaj na mase što su priče iz
Kur'ana proširivali građom pozajmljenom iz najrazličitijih izvora.
Riječ sufi vjerojatno prvobitno
potiče od riječi suf ili vuna, grubi
matrijal koji su ti ljudi koristili za
svoju odjeću, kao znak asketizma
i odricanja. Neki kažu da sufi dolazi od korijena ,,safa,,-biti čist, ili
,,sufa,,- kako se zvala uzdignuta
platforma u Poslanikovoj džamiji
u Medini, gdje su obično sjedili i
klanjali muslimani. Počeci sufijske
BOŠNJAČKI GLAS
35
intezivanu unutrašnju savijest, kao i Gazali dva i pol
stoljeća kasnije. U međuvremenu, još u IX stoljeću,
načinjen je unutar sufijskog pokreta napori da se
premosti jaz između ortodoksnog islama i sufizma i
da se ovaj održi u razumnim granicama.
oganizacije su povezani skupovi, održavani radi zikra
i diskusije o religiji,ž i duhovne vježbe, nazvane –krugovi-(halaka). Recitiranje religiozne forme nazvane
zikr, moglo se obavljati bilo gdje, pa i u džamijama.
Antisufijski hadis uglavnom osuđuje pretjerani
asketizam, a naročito monaški i kaluđerski duh i
povlaštenja od svijeta, istovremeno naglašavajući
nadmoć učenjaka u odnosu na asketu. Prvo veliko
ime među ovim ortodoksnim sufijama je ime Harisa
Muhasibija umro 857.g. ,koji se poslije moralnog
obraćanja racionalne teologije ka sufizmu, posvetio
uspostavljanju ortodoksne religije usredotočene na
Fenomen mističnog učenja susrećemo u svim religijama kao odraz čovjekove težnje da prodre u tajnovitost božanskog, odnosno da odredi relaciju
između Boga i čovjeka. U razvoju duhovne kulture i
islamske edukacije tasawwuf je odigrao veliku ulogu.
Korištenje slobodnog vremena za zikr na okupljanje
u tekijama, hanikatima i drugim prostorima u vrijeme
kad nisu bili u džamiji. Šejhovi su na čelu tekija,
zajedno sa dervišima, vršili i islamsku misionarsku
ulogu. U XIX i XX stoljeću kad se islamski svijet
oslobađao evropskog kolonijalizma, neki sufijski
redovi, kao senusije u Africi, odigrali su značajnu
islamsku prosvjetiteljsku ulogu među običnim svijetom. Novija islamska povijest bilježi reafirmaciju
sufizma, što je u neku ruku islamski odgovor na
sve jaču materijalizaciju suvremenog svijeta koja ne
mimoilazi ni islamske zemlje. Nisu rijetki slučajevi da
vrlo poznati islamski učenjaci i uvaženi ljudi prilaze
sufizmu kao utočištu svojih suptilnijih duhovnih
potreba. U Europi i Americi sufizam je u stalnoj ekspanziji.
BROJ 16
36 BOŠNJAČKI GLAS
NEKE CRTICE IZ RADA VIJEĆA
BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE
GRADA ZAGREBA
Piše: Fuad Ahmetspahić prof. muz.
U Hrvatskoj već nekoliko godina djeluju Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine. O njihovom radu
rijetko se piše u bošnjačkim glasilima, pa Bošnjaci, koji su izabrali članove tih vijeća nemaju baš
puno uvida u njihov rad. I ako ta vijeća vjerovatno imaju svoju stranicu na internetu, pitanje je koliko
Bošnjaka na taj način može pratiti rad svojih izabranika. A i onih, koji to mogu upražnjavati, ipak neće
dobiti pravu sliku o radu i ponašanju vijećnika na njihovim sastancima. Ja ču ovdje napisati nešto o
radu zagrebačkog Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine čiji sam član, jer smatram da naš rad treba
biti javan i da ništa ne smije biti sakriveno od onih koji su nas birali. Možda će ovaj moj napis biti
podstrek da saznamo nešto više i o radu drugih Vijeća.
u našem Vijeću bude zaista interesantnih
scena kad ponekad frcaju i iskre između pojedinih govornika. Neki članovi tu liječe svoje
frustracije, drugi kojima nešto fali u životu, u Vijeću
traže kompenzaciju dokazujući da su oni najpametniji i ne uvažavajući mišljenja svojih kolega. A jedan
je vijećnik, u namjeri da pojača svoju argumentaciju,
počeo šakom lupati o stol i pritom razbio svoj ručni
sat! Tako ponekad ličimo na Engleski parlament.
Nažalost ima i grupašenja za pojedine projekte.
A sve se to čini u ime dobrobiti naših Bošnjaka.
Ovdje mi pada napamet ona izreka: ˝ I put u pakao
(džehenem) popločan je dobrim namjerama ˝!
Konstituiranje zagrebačkog Vijeća u drugom mandatu provedeno je na sjednici 28.07.2007.godine. od
25 vijećnika bilo je njih 15 koje je predložila BNZ-ZG
i ZGŽ. Shodno tome, rukovodstvo BNZ je odlučilo
da predloži svoga čovjeka za predsjednika Vijeća,
a to je bio H.Š, inače podpredsjednik BNZ-ZG i
ZGŽ. Međutim na sjednici se desilo iznenađenje, jer
je mimo prethodnog dogovora svoju kandituru za
predsjednicu Vijeća istakla i Sena Kulenović, tajnica
i članica glavnog odbora BNZ-ZG i ZGŽ. Ipak je, uz
tanku prednost izabran H.Š. ali, na toj funkciji nije
ostao dugo, jer je već na sjednici od 19.02.2008.
godine dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika i člana Vijeća. Istovremeno se povukao i sa svih
funkcija u BNZ-ZG i ZGŽ. Na toj sjednici izabran je
novi predsjednik Ekrem Bečirević. Vijeće je nastavilo
sa ostvarivanjem zacrtanih programa, od kojih ću
izdvojiti nekoliko najvažnijih:
1. Konvoj za Srebrenicu pod nazivom ˝Da se nikad
ne zaboravi˝ inicijatora dr. Muhidina Aličehajića
2. Anketa o socijalnom i kulturnom položaju
Bošnjaka i Muslimana u gradu Zagrebu inicijator
Irhad Meheljić
A
BROJ 16
Članovi VBNM Grada Zagreba u Rijeci
3. Dani BiH filma u Zagrebu inicijatori Ismet Efendić
i Edib Ahmetašević
4. Dokumentarni film o Bošnjacima inicijator Edib
Ahmetašević
5. Izložba ˝8372 Nisu došli˝ inicijator Sena
Kulenović
6. Pravna pomoć Bošnjacima inicijator Hilmo
Hairlić
7. Dopunsko obrazovanje djece iz kulturne i
društvene historije naroda BiH inicijator Jasmina
Berberović.
A poslije ovih uspješnih projekata dolaze na red oni za
koje smatram da su čisti promašaj. Dana 07.12.2007.
godine, na sjednici koju je vodio zamjenik predsjednika Vijeća Mujaga Mehić,/ jer je predsjednik H.Š.
bio na putu/ na dnevnom redu bilo je i obilježavanje
Kurban bajrama. Rečeno je da je tadašnji predsjednik Stipe Mesić izrazio želju da bude nazočan
svečanom prijemu povodom tog našeg blagdana.
Zbog kratkoće vremena rezervirana je dvorana u
hotelu ˝Sheraton˝. Shodno tome, ranije predviđena
suma od 10 000 kn povećana je na 50 000 kn (kasnije
smo čuli da je i ta suma znatno premašena). Na sjed-
BOŠNJAČKI GLAS
nici predsjedništva odlučeno je
da tom prilikom u muzičkom programu učestvuju ˝Arabeske˝ hor
Islamskog centra i E. J. uz pratnju
orkestra ˝Bosana˝ koga sam ja
vodio. Bio sam jako začuđen i
revoltiran time zašto laici odlučuju
o pitanjima iz moje struke, a mene
nitko ništa ne pita? Naime E. J.
je prije nekoliko godina igrala
folklor, a ponekad i pjevala sa vrlo
prosječnom kvalitetom glasa. Već
dugo je nema u Zagrebu jer se
udala i otišla u Austriju. Ja sam
u svom ansamblu imao (i još uvijek imam) boljih solista narodne
muzike, koji bi bili primjereniji za
takve priliku.
je snimila sa sisačkim pjevačem
Mehmedom Goraždom, starija
članica Senine grupe dala je svoje
˝stručno mišljenje˝: ˝bogme je
ona stara kao i ja ˝prema tome
ne može pjevati pred predsjednikom.
Ne uvažavaju oni činjenicu
što je Z.A. prisutna u Kulturno
umjetničkom životu zagrebačkih
Bošnjaka od 1993 godine, kad je
počela raditi u Osnovnoj školi za
djecu izbjeglice iz BiH s kojom je
zajedno samnom išla kao solista u
Fisen. Tamo je ˝Care Deuchland˝
priređivao koncerte na kojima je
skupljao pomoć za bolnice u BiH
u iznosu od 50 milijuna maraka.
37
zagrebačkoj tv Z1 kod urednice
Vesne Kljaić. Taj program je imao
dvije reprize i po reagiranjima
mnoštva gledalaca, to je bio jedan
od ponajboljih novogodišnjih tv
programa u Hrvatskoj.
Ali ta pjevačica ima jednu tešku
˝falinku˝. Ona je Hrvatica udata
za Bošnjaka, a E.J. je imala
prijatelje u nekim članovima
predsjedništva . Možda se pitate
zašto toliko prostora dajem ovom
slučaju? Zato što je on povezan sa jednim, škakljivim, pitanjem: mogu li u bošnjačkim KUDovima učestvovati i oni koji nisu
Bošnjaci? Ja u svoj ansambl primam one ljude koji vole bosanski
Sena Kulenović na dodjeli nagrade Grada Rijeke za izložbu posvećenu stradalnicima Srebrenice pod nazivom ˝8372 Nisu došli˝
Poslije nastupa pitao sam podpredsjednicu vijeća Senu Kulenović,
zašto je izabrana E. J., a ne Z.A.
inače nastavnice glazbe, koja je
završila solo pjevanje u srednjoj
muzičkoj školi. Odgovor je bio
da je ona, tj. Sena i njena grupa
zadužena za program, rukovodila time da nastupi ˝mlada i
urbana osoba˝. (mada i ta osoba
nije bila u cvijetu mladosti). Po
Seninim mjerilima nebi mogla ni
Tereza Kesovija u svojim 70-tim
godinama pjevati po Parizu, niti
Oliver Dragojević po New York
i Londonu, kao ni naša Zehra
Deović, koja još uvijek prisutna
na estradi! ˝Što se tiče urbanosti˝ Z. A. je rođena u Banjaluci
nedaleko hotela ˝Palas˝. Ali Sena
i njena grupa pretvoriše taj grad u
˝vukohebinu˝. A kad sam pokazao sliku Z.A. na omotu CD-a koji
U toj ulozi išla je i sa horom srednje škole za djecu izbjeglice iz
BiH koju sam ja vodio. Također
zaboravljaju da je ta žena, zajedno sa mojom kolegicom Ljiljom
Molnar Talaić i mojim zborom
izbjegličke škole u ožujku 1994.
godine dvije večeri učestvovala
u programu svečanosti otvaranja Kulturnog centra BiH pred
brojnim diplomatima i drugim
kulturnim i javnim ličnostima
Hrvatske i BiH, što je zabilježeno
i u monografijama Kulturnog
centra. Također je nastupala kao
solista sa zborom zagrebačke
Medrese na prvoj manifestaciji
kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
u dvorani ˝Lisinski˝. I konačno,
zadnji njen nastup zajedno sa tri
solista i orkestrom ˝Bosana˝ bio
je u novogodišnjem programu na
folklor, pa makar oni bilo i Kinezi.
Kako čujem i u ˝Bulbulima˝
zboru zagrebačkog ˝Preporoda˝
ima samo pola Bošnjaka, a pola
onih drugih. Ja sam svojevremeno vodio jedan Makedonski
zbor u kojem je bilo samo pola
Makedonaca. Sličan je slučaj sa
njihovim estradnim sastavom
˝Ezerkite˝, gdje je i glavna solistica moja sugrađanka Kruna, koja
je Hrvatica, dok su Makedonci
kao što je poznato pravoslavci.
U ˝Češkim besedama˝ kojih u
Hrvatskoj ima 27 osim Čeha ima i
dosta Hrvata. Itd.!
Ali što je u svemu tome najvažnije?
Najvažniji je program! Ako se taj
program sviđa još nekome ja ću
mu reći bujrum! Nažalost i kod
nas, najčešće u rukovođećim
strukturama, ima onih koji su veći
BROJ 16
38 BOŠNJAČKI GLAS
Pape od Pape, tj. veći Reis od
Reisa! Neki smatraju da samo
Bošnjaci mogu na pravi način
pjevati sevdalinku. A što reći
onda za Zoru Dubljević, Nadu
Mamulu, i mnoge druge. Ja sam
kao student svirao jedno vrijeme
sa legendom sevdalinke Ismetom
Alajbegovićem Šerbom, koji je
vodio narodni orkestar na Radio
Sarajevu, pa znam o čemu govo/
rim.
Drugi promašaj je opet vezan za
Senu Kulenović. Dana 15. 05.
2009. godine u petak radni dan
organizirala je Okrugli stol sa
temom: ˝Bošnjaci i bošnjaštvo
u 21. stoljeću˝. Pozvala je 16
predavača - od Skopja prekon
Sarajeva, pa do Zagreba. Ja sam
toga dana došao u Novinarski dom
i prebrojao u publici nas 16. Ja ne
znam koliko je to koštalo Vijeće, ali
dovoljno je sabrati putne troškove,
dnevnice, noćenja, honorare, pa
da se dobije pozamašna cifra za
taj okrugli stol, koji je trebao trajati
od 09:30 do 18:00 sati sa pauzom za ručak. Sva sreća, pa nisu
svi predavači došli. Pitanje kome
je trebala ta zaista bombastična
tema u radni dan za tako ˝silnu˝
publiku ostavljam vama čitaocima
da se pitate i ibretite! Važno je
da se Sena može pohvaltiti da je
skupila toliko filozofa, politologa,
književnika, doktora i drugih zanimanja. Ali to neće biti zadnji put!
Treći promašaj je Okrugli stol sa
temom ˝Sevdah i sevdalinka˝, koji
je održan 19. 12. 2009.godine u
hotelu ˝Dubrovnik˝. Interesantno
je da je tu temu prijavio dr. Muhidin
Aličehaijć u programu za 2008.
godinu, ali ona nije realizirana u
toj godini nego je prolongirana
za sljedeće razdoblje. Međutim
prema riječima dr. Muhidina Sena
mu je ˝ukrala˝ temu i prijavila je
kao svoju u programu za 2009.
godinu.
Što je tu još interesantno?
Dr. Muhidin se čitav život bavi folklorom - obojica smo kao studenti
bili članovi sarajevskog AKUD-a
˝S.P. SELJO˝, a u Zagrebu smo
BROJ 16
još 1996. također počeli rad s
folklornom sekcijom Bošnjaka. On
kao koreograf, a ja kao muzičar. A
Sena niti svira, niti igra, niti voli
folklor. Odakle ta moja tvrdnja? Na
sjednici Vijeća u jesen 2007 jedna
grupa vijećnika predložila je da za
obilježavanje Dana državnosti BiH
25.11. pozove u goste sarajevski
KUD ˝Baščaršija˝. Na to je Sena
provalila već čuvenu rećenicu :
˝Pa dokle taj folklor˝? ˝Pa do
vječnosti˝, odgovorih ja.
Puno bi mi trebalo prostora da
opišem što sve folklor znači za
identitet jednog naroda, a pogotovo naših Bošnjaka u dijaspori. Ovdje ću samo navesti dvije
zgode iz Amerike, gdje sam prije
tri godine boravio kod sina u
St.Louisu. Žena i ja smo gostovali na Bosanskom radiju gdje su
urednici puštali pjesme sa CD-a
koji je ona snimila sa Mehmedom
Goraždom, a pjevalo se ponešto i
˝uživo˝. U jednom trenutku urednica mi je rekla da me netko
treba na telefon. S druge strane
žice javio se razdragani glas moje
nekadašnje učenice iz zeničke
Gimnazije Mire P. S oduševljenjem
je rekla da i ona pjeva sevdalinke
u njihovom KUD-u. U St.Louisu
živi oko 60 hiljada Bosanaca od
kojih je veliki dio izbjegao poslje
nedavnih ratnih strahota u Bosni,
a urednici na tom našem radiju
takmiče se tko će pronaći više
starih bosanskih riječi! ˝O nostalgijo i Bogu si teška ˝ - kako reće
jedan Bošnjanin iz Prijedora.
Jedan od tih izbjeglih Bosanaca
bio je i moj rođak Dževad
Hadžibegović, koji je jedva spasio živu glavu, jer je prošao kroz
tri logora u Prijedoru. Jedno večer
sazvao je sijelo na koje su došli
neki njegovi prijatelji i sapatnici.
Uz klavir sam pokušao da unesem
kap veselja među te napaćene
ljude. Jedan rođakov imenjak
predložio je jednu elegičnu pjesmu o njihovom gradu Prijedoru. I
započne pjesma. Ali, kako je pjesma odmicala, tako je taj čovjek
sve teže pjevao, jer su mu suze
počele navirati i tako je pjesma
završila u grčevitom plaču. Ne
mogu ovdje opisati svu mučninu
koju sam osjećao u tim trenucima.
Ali vratimo se Seni.
Bez obzira na sve to, na sjednici
od 27. 10. 2009. dato je zeleno
svjetlo Seni da organizira pomenuti Okrugli sto. Ja sam bio samo
na početku sjednice, jer sam
morao voditi učenike Islamske
gimnazije na operu „Carmen“ u
HNK u Zagrebu.
Tako nisam mogao učestvovati
u odlukama Vijeća. Poslije sam
saznao da je za taj Okrugli stol odobreno 30.000 kuna za nepoznati
broj učesnika. Ja sam poslao
pismo vjećnicima da preispitaju
svoju odluku, jer sam ja ponudio
za desetak tisuća kuna najmeritornije predavače za tu temu.
To su dr. Tamara Berak Karača,
koja je doktorirala sevdalinku, sa
Sarajevske muzičke akademije i
sa 15 godina staža kao urednica
redakcije narodne muzike na RTV
Sarajevo.
Drugi njen kolega, sa Muzičke
akademije dr. Munib Maglajlić koji
predaje narodnu tradiciju i pisac
je nekoliko knjiga o porijeklu naših
sevdalinki. Treća osoba je Maja
Baralić, urednica na radio Sarajevu
koja je magistrirala na temu ilahije.
Sve te podatke dao mi je moj bivši
učenik Dr. Senad Kazić prodekan
Muzičke akademije u Sarajevu. Iz
Zagreba bih angažirao dr. Remziju
Hadžiefendić Parić i dr. Muhidina
Aličehajića kao inicijatora.
Nažalost, nitko tada nije reagirao
na moje pismo.
I započe taj okrugli stol 19.12.2009.
godine u hotelu Dubrovnik bez
ikakvog instrumenta. Nema dr.
Tamare, nema mr. Maje Baralić.
Od muzičara ima Damir Imamović,
unuk Zaima, koji je poznat kao
pjevač, ali nema muzičku naobrazbu. Došao je i Vanja Muhović,
student poslijediplomskog studija etno muzikologije. On je nešto
pričao o sazu, ali više bi sazna-
BOŠNJAČKI GLAS
li o tome od amatera Kemala
Tursunovića iz Dubrovnika, koji je
skoro imao promociju svije knjige
o sazu.
Sead Muhamedagić, književni
prevoditelj i publicist, sa vrlo
zapaženim predavanjima u crkvi
u Palmotićevoj ulici / jer je prešao
na kršćanstvo/ lijepo nam je
otpjevao jednu sevdalinku, ali je
ustvrdio da ta pjesma modulira.
Ja sam pobio tu tvrdnju, a nitko
od prisutnih na to nije reagirao.
Tu je još falio neki instrument da
potkrijepi moju tvrdnju, za one
koji nemaju „unutrašnji sluh“.
Sena je pozvala dvadeset raznih
dr., prof. i drugih profesija da
pričaju o tekstovima sevdalinke.
Prisutno je bilo njih 15. Oni su
trebali da završe svoja izlaganja
u jednom nepunom danu u vremenu od 09-15,45 sati sa pauzom
za ručak od 13. do 14 sati. A u
16. sati trebala je početi rasprava
i donošenje zaključaka. U prvih
sat i pol, trbalo je da govori 6
predavača, tj. svaki po 15 minuta!
Oko 16 sati već je bio kraj , i tad
sam ja pitao, „mogu li i ja nešto
reči“. Poslije kraćeg dogovaranja
Sene i njenih susjeda za stolom,
rečeno je, da mogu ali vrlo kratko. Ja sam, po naređenju ukratko, izrazio svoje nezadovoljstvo
takvim radom, ali mi nitko nije
odgovorio. Žurili su da završe,
jer su svoje napisane zadaće već
odverglali, pa ništa ne bi od planirane diskusije i zaključaka.
Bio sam strašno razočaran, nakon
svega ovoga, jer sam ostao
uskraćen sa odgovorima koja sam
očekivao od ovih stručnjaka.
Ja se bavim narodnom muzikom
još od drugog razreda srednje
muzičke škole u Sarajevu, bilo kao
svirač, voditelj orkestara i zborova, aranžer, kompozitor. Nedavno
sam izdao i zbirku kompozicija
na tekstove bosanskih pjesnika,
kao i obrade starih bosanskih
pjesama za zborove i vokalne
grupe. Međutim, muzika je široka
i duboka, te ima još stvari koje
bih htio saznati od stručnjaka iz
određenih muzičkih oblasti. Kao
što je poznato, muzika se izražava
kroz tri osnovna elementa: ritam,
melodiju i haromoniju. Naša
sevdalinka ima svoje pravila u tim
elementima. Koji su to ritmovi u
sevdalinci, što smo preuzeli od
Turaka, a što od naših susjeda?
Koje su to skale u melodici, je li
prekomjerna sekunda preuzeta
sa Istoka ili ne. Što je sa ukrasima, /melizmima/. Ja posjedujem knjigu o Vlastimiru Pavloviću
Carevcu,
dugogodišnjem
voditelju Narodnog orkestra Radio
Beograda, koju je napisao njegov
član Ivo Cenerić.
Tu Carevac pored kola i pjesama iz svog repertoara, iznosi i
svoje poglede na ukrase. On razlikuje srpski i orijentalni ukras.
Nije mi poznato da li je neki
naš etnomuzikolog utvrdio koji
je to bosanski ukras. Što je s
„mekamom“ i „džamijskim ezanom“ ? Kakva je razlika između
bosanskog sevdaha i sevdaha
Južne Srbije tj. Vranja, kraja koji
je najduže opstao pod Turcima i
čiji se melos sasvim razlikuje od
sjevernijih krajeva Srbije, kao što
se recimo, folklor Međumurja i
pogotovo Istre, sa svojim istarskom skalom razlikuje od Zagorja
i Slavonije. Svojevremeno sam bio
primaš vilionista u „Koštani“ Bore
Stankovića u Zeničkom pozorištu.
U toj predstavi je, u algternaciji
sa domaćom glumicom, pjevala
i poznata pjevačica iz Beograda
Dubravka Nešović. Tom prilikom
sam upoznao mnoge pjesme iz
Vranja. A priča o ukrasima „melizmima“ vodi nas čak u doba kalifa Haruna al Rašida, koji je vladao
dvadesetak godina na prelazu iz
osmog u deveti vijek – točnije do
809. godine. Na njegovom dvoru
cvjetala je umjetnost, a muzikom
su se bavili i ugledni ljudi kao
što su prinčevi. Tu su postojale
dvije struje, u odnosu na ukrase
– jedni su bili za njihovu umjerenu
upotrebu, a drugi za što veću.
Njihov veliki muzičar Zirjab , otišao
je u Kordobu u Španjolskoj, i
tamo razvio muzičko školstvo po
39
gradovima gdje su vladali Arapi.
Kad su Arapi krajem 15 vijeka,
morali napustiti Španjolsku, oni
su u zemljama Magreba, nastavili
svoj andaluzijski stil u muzici. A
1932. godine u Kairu je održan
kongres muzikologa sa temom
islamske muzike. Tada su utvrdili
i neka njena zajednička stvojstva
kao što su, intervali manji od male
sekunde, ukrasi, prekomjerna
sekunda, komplicirani ritmovi i dr.
Što je od svega toga došlo do nas
preko Turaka?.
Harmonija je muzičaru ono što je
boja slikaru, i ona ima svoja pravila u sevdalinci. Međutim, u zadnje
vrijeme neki mlađi muzičari upotebljavaju akorde i ritmove koji
su strani sevdalinci, a sve u želji
da tu našu pjesmu osuvremene.
Takvom praksom koristi se i Zaimov
unuk Damir Imamović, koga sam
slušao kad je prije dvije ili tri
godine muzicirao u Novinarskom
domu. Međutim, takvim načinom
sevdalinka prestaje biti to što
jeste, i ne predstavlja više naš
bosanski „brand“. Ostalo je još
mnogo pitanja, na koje nisam
mogao dobiti odgovore, od
takvog sastava predavača.
Ingteresantno je i pitanje: „Zašto
jedna od najpoznatijih bosanskih pjesama „Bembaša“ nema
svojstva sevdalinke, a ona druga
durska verzija „Kad je pođoh
aman, kad je pođoh zeman na
Bembašu na vodu“ smatra se pravom sevdalinkom. Je li tu važan
kraj pjesme, jer prva završava na
tonici a druga na dominanti?
Dr. Munib Maglajlić je vrlo malo
iskorišten, a bilo bi vrlo interesantno za širu publiku, čuti njegove priče o porijeklu mnogih
sevdalinki.
Publike , koja je slušala sve te dr.
i prof. Bilo je manje od predavača.
A članovi Vijeća mogli su se izbrojati na prste jedne ruke. Pitate se
koliko je to sve koštalo? Prava
sintnica. Honorari za 15 minuta izlaganja – dnevnice – put –
noćenje – „tričavih 60.000 kuna“
od kojih je BKUD „Sevdah“ dao
BROJ 16
40 BOŠNJAČKI GLAS
9.000 kuna. Kome je sve to trebalo? Opet Seni da se pohvali ,
koliko je skupila predavača /jedan
je trebao doći čak iz Njemačke/.
Na sve ovo osim mene, reagirao
je jedino Edib A. magistar umjetnosti iz čijeg pisma navodim neke
dijelove.
„Poštovani Vijećnici, sva ova zavrzlama oko projekata i njihove realizacije je vrlo jednostavno definirana – ne poštuje se procedura. Za
svaki projekat koji se predaje kao
prijedlog mora postojati detaljno
razrađen troškovnik svih stavki
i posebna rubrika „nepredviđeni
troškovi“, ako je priroda projekta
takva da ima nepredviđenih radnji, a koji mogu iznositi do 15% od
ukupnih troškova.
1. Projekat je očito predložio
netko tko se tim poslom baš i
ne bavi.
2. Nije angažirana stručna osoba
za pomoć pri planiranju i realizaciji.
3. Uzrok toga su ovoliko veliki
troškovi.
4. A, ako ovo gore navedeno nije
točno, onda se predlagatelj
BROJ 16
malo „preračunao“ na štetu
VBNMGZ, a očito u nečiju
korist.
Koliko mi je poznato kao članu
programske komisije od kolegice
Sene Kulenović nisam niti vidio
troškovnik, što je sasvim normalno, jer ona svoje projekte realizira na takav način, iako smo
već nekoliko puta na sjednicama donosili zaključke da bez
troškovnika nema odobrenja projekta niti za imenovanu niti za
bilo koga, uključujući i mene. To
je samo jedan dio poštovanja
procedure. Da li je pet ili petnaest
gostiju okruglog ili kvadratnog
sasvim je nebitno, jer će taj stol
vidjeti samo uža porodica i pet
umirovljenika koji su se izveli iz
kuće. Žalosno je da mi imamo
apsolutno stručnu osobu u prof.
Fuadu i da pri realizaciji takvih
projekata nije konsultiran on i
aktivnije uključen u realizaciju. Pa
i njegovo očitovanje, potvrđuje
sve do sada navedeno“
I, šta reči na sve ovo?! Je li to
megalomanija ili nešto drugo. Ja
i još neki vjećnici odavno tražimo
specifikaciju troškova za ove
projekte, ali slabo uspijevamo u
tome, i ovaj moj napis nema svrhu
da nekoga uvrijedi, nego samo
želju da se ovakve stvari više ne
ponove. A u predlaganju projekata za 2010. godinu ja sam tražio
da za Dan državnosti BiH dana
25.11. pozovemo Kamerni simfonijski orkestar i Hor iz Zenice,
koji je čitavo ratno vrijeme držao
koncerte po podrumima bez grijanja i uz svijeće, i tako podizao
moral gladnim Zeničanima. Tih
50 ljudi na sceni koštalo bi nas
oko 12.000 kuna, ali je moj prijedlog odbijen. Nedavno sam
čitao u bosanskim novinama
da je Hrvatski „Napredak“ organizirao koncert ozbiljne muzike u
Mostaru. A gdje smo mi Bošnjaci?
Je li naš kulturni domet u muzici Halid Bešlić ili „Teška industrija“. Jer, u zacrtanim programima Vijeća stoji i suradnja sa
kulturnim institucijama iz Bosne i
Hercegovine, ali po svemu sudeći
važnije je održavanje pomenutih
kontraproduktivnih raznih „stolova“, nego suradnja sa kulturnim
ustanovama matične nam zemlje.
BOŠNJAČKI GLAS
41
Reagiranja
Piše:I. Ružnić
Izabrali smo Predsjednika (2)
U prilogu objavljujemo reagiranje VBNM za Grad Rijeku na iznesenu javnu primjedbu BNZ za PGŽ i
VBNM za PGŽ vezanu za svrstavanje čelnih ljudi IZ u Republici Hrvatskoj iza jednog predsjedničkog kandidata, te izraženu podršku ovih asocijacija Ivi Josipoviću, tadašnjem kandidatu, a sadašnjem Predsjedniku
Republike Hrvatske. Pa evo što i kako to kaže mr. sc. Mensur Ferhatović:
VIJEĆE BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE ZA
GRAD RIJEKU
Rijeka,11. siječnja 2010.
Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj
Tomašićeva 12,
10000 Zagreb
n./r. Predsjedniku
gdin. Muftija Šefko ef. Omerbašić
PREDMET: Ograđivanje od optužujućeg članka subjektivnog osvrta na predsjedničke izbore i prigovaranje
tobožnje pristranosti Muftije naspram kandidata Milana Bandića, potpisanog od gdina. Šehrizada Begića
kao predsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za P.G.Ž. i gdina. Ibrahima Ružnića kao predsjednika
Bošnjačke nacionalne zajednice za P.G.Ž, objavljenog u "Novom listu" 8. siječnja 2010. godine
Esselam alejkum,
Ovim Vam putem izražavamo ogradu nad navedenim člankom kojim su si dotična gospoda uzeli za pravo
napadati i vrijeđati, ne samo demokratska načela sloboda i temeljnih građanskih prava, već i priznati dignitet
koji putem zajedništva, međusobnog povjerenja i uzajamne si pomoći naših muslimana, Mešihat Islamske
zajednice u Hrvatskoj zasluženo ima.
Iskreno nam je žao da su Muftijine riječi bujruma na kafu gdina. Bandića koji je kao gradonačelnik grada
Zagreba doista u mnogome pomagao, shvaćene kao nekakav znak Muftijine pristranosti i zahtijevanja od
muslimana u Hrvatskoj da glasuju za njega, a naročito pošto je Muftija jasno poslao poruku da svaki musliman koji živi u Hrvatskoj ima pravo i građansku dužnost glasati za predsjednika države prema svojim stavovima i uvjerenjima. Ovim putem isto tako osuđujemo korištenje Bošnjačkih institucija i njihove infrastrukture za
BROJ 16
42 BOŠNJAČKI GLAS
promocije bilo koje političke opcije.
Izražavamo Vam također potporu i spremnost na svaku suradnju u vjeri, kulturi, društvenom životu naših
muslimana u Hrvatskoj i gradu Rijeci.
S poštovanjem,
Predsjednik Vijeća,
mr.sc. Mensur Ferhatović
Komentar:
Ima jedna izreka koju često
čujemo, a ona glasi:“ Da nije
žalosno, bilo bi smiješno“. U
predmetnom reagiranju, tj. pismu
Mešihatu IZ u RH (a isti sadržaj je
upućen i Medžlisu Rijeka), kojeg
potpisuje mr.sc., a kako kasnije saznajemo autor je dipl.iur. s
položenim pravosudnim ispitom,
razvidna je žalosna činjenica da
netko tko se diči s titulom i diplomom može potpisati i napisati
ovakav, po formi i sadržaju, stupidan tekst. To je ona „žalosna“
dimenzija uratka naših vajnih
intelektualaca. Sve ostalo je, do
suza smiješno. Ne zna insan
čemu više bi se smijao, ili formi
(pogledaj Predmet:) ili sadržaju.
Filozofska misao koju je naš dvo-
BROJ 16
jac skovao, a koja glasi:
“ Ovim Vam putem izražavamo
ogradu nad navedenim člankom
kojim su si dotična gospoda uzeli za pravo napadati i
vrijeđati, ne samo demokratska načela sloboda i temeljnih
građanskih prava, već i priznati
dignitet koji putem zajedništva,
međusobnog povjerenja i uzajamne si pomoći naših muslimana, Mešihat Islamske zajednice
u Hrvatskoj zasluženo ima.“
zacijelo bi mogla biti predmetom izučavanja na institutima koje
se bave izučavanjem društvene
misli. A i onima koji se bave sintaksom i to, koristiti kao primjer,
kako smislene riječi posložiti u
besmislenu cjelinu. Ovaj dvojac
ide dalje, pa nudi:
“ Izražavamo Vam također potporu i spremnost na svaku suradnju u vjeri, kulturi, društvenom
životu naših muslimana u
Hrvatskoj i gradu Rijeci.“
Dakle, Mešihat može biti na miru.
Ako posustane „u vjeri“ znaju
na čiju suradnju mogu računati
i tko će ih vratiti na pravi put
i osvježiti im poljuljani iman.
Također, ako im zašteka nešto u
kulturi i društvenom životu, nema
brige, tu je mr.sc. i njegov mentor i oni će dati svesrdnu potporu (i rješenja čak). Dovoljno je
da u ime Mešihata pišu ovakve
dopise i uveseljavaju svekoliko
pučanstvo i tako promoviraju
maksimu „Smijehom podupiremo
vjeru, kulturu i društveni život
naših muslimana“.
BOŠNJAČKI GLAS
Zanimljivosti
43
Metro-Portal javlja
Objavljeno: 08. April 2010. 13:04:28
Američki arhitekti traže novu istragu
o rušenju tornjeva WTC-a
eticija s potpisima više od tisuću arhitekata
upućena je u Kongres uz upozorenje da je
prikrivanje kaznenog djela ozbiljan prekršaj
Pitanje koje mnoge muči od 11. rujna 2001.
godine, a kao i svako vezano uz taj datum i New
York može imati vrlo ozbiljne političke posljedice,
glasi - kako se 200 tisuća tona čelika u samo 11
sekundi uspjelo dezintegrirati i pasti na zemlju?
Taj detalj muči tisuće američkih arhitekata i inženjera koji
su, prema pisanju Washington Timesa, od američkog
Kongresa zatražili pokretanje nove istrage o rušenju
'blizanaca' i zgrade 7 Svjetskog trgovačkog centra.
Kontroverzna službena verzija događaja koji su
se odvili nakon kobnog napada 11. rujna ovime je
još jednom poljuljana, a važno je primijetiti i kako
se radi o jednom od prvih normalnih objavljivanja
takve vijesti u velikom mediju poput washingtonskog
Timesa bez posprdnih komentara i do sada nezaobilaznih implikacija kako se radi o 'kojekakvim teorijama
zavjere', čime su u gotovo svim mainstream medijima
obilježena sva dosadašnja izvještavanja o dotičnoj temi.
Tehnički problemi koji su zamijećeni u 'službenoj
verziji' opisa razloga zbog kojih su se srušili tornjevi
WTC-a već godinama izazivaju žustre rasprave u
stručnim krugovima."Da bi tolika masa materijala
bila srušena u tako kratkom vremenu moralo se
raditi o kontroliranom rušenju", izjavio je arhitekt
Richard Gage iz San Francisca koji je ujedno i
osnivač udruge Architects & Engineers for 9/11 Truth.
Gage, inače član Američkog instituta arhitekata,
prikupio je potpise više od 1.000 svojih kolega
koji zahtijevaju pokretanje nove službene istrage o
razlozima rušenja tri zgrade u New Yorku 11. rujna.
"Službeno izvješće Federalne agencije za krizne situacije (FEMA) i Nacionalnog instituta za mjeriteljstvo
i tehnologiju (NIST) pružaju nedovoljne, kontradiktorne i obmanjujuće podatke o okolnostima rušenja
tornjeva WTC-a. Zbog toga zahtijevamo i izvođenje
tadašnjih dužnosnika NIST-a na svjedočenje pred
P
porotom", rekao je Gage kojeg kao i mnoge njegove
kolege posebno muči slučaj rušenja zgrade 7 WTC-a.
To je bio neboder od 47 katova koji se 11. rujna urušio
brzinom slobodnog pada iako nije pretrpio udar zrakoplova, a oštećenja koja je pretrpio zbog rušenja
obližnjih tornjeva i požara koji je navodno time izazvan, nisu bila dovoljna da prouzroče rušenje zgrade.
Još jedna činjenica koja iznimno zabrinjava arhitekte, kao i sve ostale uključene u otkrivanje prave
istine o 11. rujnu, je pronalazak čestica vojnog
eksploziva nano-termita u prašini koja je prikupljena s mjesta rušenja tornjeva, dodao je Gage.
Peticija arhitekata na putu je u američki Kongres,
a Gage kaže kako će vladini dužnosnici u njoj biti
podsjećeni na to da je 'prikrivanje izdaje', prema
kaznenom zakonu SAD-a, vrlo ozbiljan savezni
prekršaj te da su svi koji imaju saznanja o nekom
činu izdaje dužni iste prijaviti vlastima.
BROJ 16
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
6
File Size
1 577 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content