VODIČ ZA IZRADU I
PROVEDBU POLITIKE
ENERGETSKE
UČINKOVITOSTI
TUZLANSKOG KANTONA
Pripremili:
mr.sc. Vesna Bukarica
prof.dr.sc. Nenad Debrecin
prof.dr.sc. Slavko Krajcar
Tuzla, januar 2012
Vodič je za Vladu Tuzlanskog kantona izradilo Udruženje za razvoj NERDA
u sklopu implementacije projekta “Konkurentni regionalni ekonomski razvoj u sjeveroistočnoj BiH – CREDO”.
Sadržaj
Sadržaj
Popis kratica
Popis slika
Popis tablica
1.
Uvod
2.
Politika energetske učinkovitosti Europske unije i obveze država članica
2.1.
Energetska strategija i Plan energetske učinkovitosti EU
2.2.
Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada
2.3.
Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije uređaja povezanih s
energijom
2.4.
Direktiva 2009/125/EC o uspostavi okvira za propisivanje eko-dizajn zahtjeva
za proizvode povezane s energijom
2.5.
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama
2.6.
Direktiva 2004/8/EC o promociji visokoučinkovite kogeneracije
2.7.
Prijedlog nove Direktive o energetskoj učinkovitosti
3.
Analiza stanja energetske učinkovitosti u BiH i Tuzlanskom kantonu
3.1.
Potrošnja energije i pokazatelji energetske učinkovitosti
3.2.
Strateški okvir za energetsku učinkovitost
3.3.
Zakonodavno-regulatorni okvir za energetsku učinkovitost
3.4.
Institucionalni okvir za energetsku učinkovitost
3.5.
Financijski poticaji za energetsku učinkovitost
3.6.
Integracija energetske učinkovitosti u druge politike
3.6.1. Zaštita okoliša, klimatske promjene i održivi razvoj
3.6.2. Obnovljivi izvori energije i kogeneracija
3.6.3. Prometna politika
3.6.4. Porezna politika
3.6.5. Javna nabava
3.6.6. Obrazovanje
3.6.7. Dostupnost informacija
3.7.
Pregled postojećih programa i projekata
4.
Kako izraditi sveobuhvatnu politiku energetske učinkovitosti
Tuzlanskog kantona?
4.1.
Integracija zahtjeva europske politike u politiku energetske učinkovitosti
Tuzlanskog kantona
4.2.
Sprega državne, entitetske i kantonalne politike energetske učinkovitosti
4.3.
Temeljne postavke uspješne politike energetske učinkovitosti
4.4.
Što je Akcijski plan energetske učinkovitosti?
5.
Kako provesti politiku energetske učinkovitosti Tuzlanskog kantona?
5.1.
Zakonodavno-regulatorni okvir
5.2.
Institucije uključene u provedbu
5.3.
Programi jačanja kapaciteta za provedbu politike energetske učinkovitosti
i uključivanje javnosti
6.
Zaključak
7.
Popis korištene literature
5
6
6
6
7
9
9
13
15
16
18
20
21
23
23
28
30
35
29
42
42
44
46
47
48
49
50
52
54
55
56
57
58
64
64
66
67
73
74
Popis kratica
BiH
EBRD
EK
ESCO
EU
FBiH
GIZ
IKT
kten
KfW
MSP
NERDA
NVO
OIE
SEAP
TK
UNDP
USAID
Bosna i Hercegovina
Europska banka za obnovu i razvoj (eng. European Bank for Reconstruction and
Development)
Europska komisija
tvrtka za energetske usluge (eng. Energy Service Company)
Europska unija
Federacija Bosne i Hercegovine
Njemačko Društvo za međunarodnu suradnju (njem. Deutsche Gesellschaft für
Internationale Zusammenarbeit)
informacijsko-komunikacijske tehnologije
kilo tona ekvivalentne nafte
Njemačka razvojna bankarska grupa (njem. Kreditanstalt für Wiederaufbau)
mala i srednja poduzeća
Udruženje za razvoj (eng. Northeast Regional Development Association)
nevladine organizacije
obnovljivi izvori energije
Akcijski plan održive energije (eng. Sustainable Energy Action Plan)
Tuzlanski kanton
Program ujedinjenih naroda za razvoj (eng. United Nations Development Programme)
Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (eng. United States
Agency for International Development)
Popis slika
Slika 1 – Usporedba 'stare' i 'nove' oznake energetske učinkovitosti
Slika 2 – Kretanje i struktura potrošnje primarne energije u BiH od 1990. do 2008. godine
Slika 3 – Struktura neposredne potrošnje energije po sektorima u BiH
Slika 4 – Postojeći i predviđeni zakoni i propisi iz područja energetske učinkovitosti na razini FBiH
Slika 5 – Općenita organizacijska struktura za kreiranje i provedbu politike energetske učinkovitosti
12
20
20
27
28
Popis tablica
Tablica 1 – Energetska bilanca za BiH u 2008. godini (podaci su iskazani u kten)
18
Tablica 2 – Pokazatelji potrošnje energije u BiH, svijetu, EU-27 i odabranim državama Zapadnog Balkana 21
Tablica 3 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2006/32/EC u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
24
Tablica 4 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2010/31/EU u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
25
Tablica 5 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2010/30/EU u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
26
Tablica 6 – Programi financijske potpore projektima energetske učinkovitosti u BiH
30
Tablica 7 – Pregled projekata sufinanciranih od strane TK u 2010. i 2011. godini
32
Tablica 8 – Pregled programa i projekata energetske učinkovitosti u BiH
45
Tablica 9 – Preporuke donosiocima odluka za donošenje uspješne politike energetske učinkovitosti
50
Tablica 10 – Predloženi format za opis svake mjere energetske učinkovitosti u Akcijskom planu
54
Tablica 11 – Kategorizacija mjera energetske učinkovitosti
55
Tablica 12 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta za izradu i provedbu politike energetske učinkovitosti u
javnom sektoru TK
60
Tablica 13 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta za provedbu politike energetske učinkovitosti u
poslovnom sektoru TK
61
Tablica 14 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta medija za provedbu politike energetske učinkovitosti 63
Tablica 15 – Prijedlog programa Programi potpore obrazovanju učenika i studenata na području energetske
učinkovitosti
64
6
1. Uvod
Energetska učinkovitost danas je prepoznata kao najbrži i troškovno najdjelotvorniji način
poboljšanja sigurnosti opskrbe energijom i borbe protiv klimatskih promjena. Istodobno, kroz
aktivnosti usmjerene na poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje potrošnje energije
značajno se može doprinijeti poboljšanju konkurentnosti domaće industrije i otvaranju novih, „zelenih“ radnih mjesta. Energetska učinkovitost na taj način postaje osnovni stup postizanja tzv. zelene
ekonomije.
Značaj energetske učinkovitosti prepoznat je kroz brojne međunarodne sporazume, od kojih se
posebice ističe Kyotski protokol za smanjenje emisije stakleničkih plinova, te većina zemalja u svijetu
u svojim razvojnim, energetskim i okolišnim strategijama navodi, barem deklarativno, smanjenje
potrošnje energije primjenom mjera energetske učinkovitosti kao jedan od najvažnijih strateških
ciljeva. Ipak, rezultati u željenom razmjeru još uvijek nedostaju. Razlozi su mnogobrojni, a jedan od
najvažnijih je osiguravanje stvarne, a ne samo deklarativne političke volje, koja će se pretočiti
u konkretne akcije na terenu. Politička volja mora se manifestirati kroz povoljan zakonodavno –
regulatorni okvir, dovoljne i kompetentne institucionalne kapacitete koji su nužni za provedbu
zakona i propisa te kroz osiguravanje izvora sufinanciranja programa i projekata energetske
učinkovitosti, koji u usporedbi s manje učinkovitim rješenjima još uvijek imaju više početne investicijske troškove. Osim toga, treba imati na umu da energetska učinkovitost nikada nije cilj sama sebi,
već je ona instrument za postizanje drugih razvojnih ciljeva - gospodarskog rasta i razvoja,
poboljšanja životnih i radnih uvjeta kao i uvjeta prirodnog okoliša.
U tom je smislu iznimno važno energetsku učinkovitost integrirati u politike iz ostalih područja. I na
posljetku, napretka neće biti ukoliko svaki pojedinac ne prepozna vlastiti interes za racionalnu
uporabu energije. Stoga je potrebno mobilizirati sve društvene strukture da zajednički djeluju prema
građanima i podižu njihovu svijest o povezanosti načina potrošnje energije i dugoročnih posljedica
po socijalni, gospodarski i okolišni razvoj.
Tuzlanski kanton (TK) prepoznao je sve ove vrijednosti energetske učinkovitosti kao instrumenta
sveukupne razvojne politike. Zbog toga je pokrenuta izrada ovog dokumenta, koji predstavlja
pregled i analizu postojećeg stanja te daje neke preporuke za kreiranje i provedbu sveobuhvatne
politike energetske učinkovitosti TK. Takva politika mora biti uklopljena u državnu politiku Bosne i
Hercegovine (BiH), u entitetsku politiku Federacije BiH (FBiH), mora zadovoljiti zahtjeve Europske
unije (EU), a prije svega mora biti primjenjiva.
Kako se BiH, kao i sve zemlje regije, opredijelila za integraciju u EU te je potpisivanjem sporazuma o
Energetskoj zajednici preuzela obveze usklađivanja svoje energetske politike i zakona s europskima,
ovaj dokument započinje s opisom glavnih značajki politike energetske učinkovitosti EU (poglavlje
2).
7
Nakon toga se analizira stanje u BiH i u TK te se, gdje je potrebno ukazuje na raskorak u odnosu na
zahtjeve EU vezano uz sljedeće aspekte energetske učinkovitosti: strateški, zakonodavnoregulatorni, institucionalni i financijski okvir za energetsku učinkovitost te integracija u politike iz
drugih područja (poglavlje 3). U poglavljima 4 i 5, a temeljem prethodno provedene analize, daju se
smjernice donosiocima odluka u TK kako izraditi i provesti kantonalnu politiku energetske
učinkovitosti. U poglavlju 6 sažeto se daju glavni zaključci provedenih analiza.
Autori se žele posebice zahvaliti prof. Mirzi Kušljugiću, gđi Biljani Smajić i gđici Amri Smailagić iz
Udruženja za razvoj NERDA na pruženoj potpori i prikupljenoj dokumentaciji nužnoj za izradu ovog
dokumenta.
8
2. Politika energetske učinkovitosti
Europske unije i obveze država članica
2.1. Energetska strategija i Plan energetske učinkovitosti EU
EU je energetsku učinkovitost prepoznala kao jedan od ključnih načina za postizanje ciljeva održivog
energetskog razvoja, što je Europska komisija (EK) i iskazala u svojim strateškim dokumentima,
najvažniji od kojih su (kronološkim slijedom):
-
Zelena knjiga – europska strategija za održivu, konkurentnu i sigurnu energiju 1 (2006)
Akcijski plan energetske učinkovitosti 2 (2006)
Energija 2020 – strategija za konkurentnu, održivu i sigurnu energiju 3 (2010)
Plan energetske učinkovitosti 4 (2011)
Energetska učinkovitost je posebno značajna kao ekonomski djelotvoran način postizanja ciljeva za
smanjenje emisija CO2 Kyotskog protokola, posebice ako se u obzir uzme činjenica da proizvodnja i
potrošnja energije uzrokuju 80% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU. Nadalje, energetska je
učinkovitost jedan od mehanizama za poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, poglavito u
uvjetima rastuće ovisnosti o uvoznim energentima (trenutno EU 50% svojih energetskih potreba
podmiruje iz uvoza) i dotrajalosti postojećih proizvodnih kapaciteta, za čiju će zamjenu u narednom
razdoblju, prema procjenama, biti potrebno 1 trilijun €.
Stoga je EU postavila cilj smanjenja potrošnje energije od 20% u 2020. godini u odnosu na referentni
scenarij potrošnje. U apsolutnim iznosima ovo predstavlja 390 Mtoe 23, što je trenutna neposredna
potrošnja energije Njemačke i Švedske. Ostvarivanje ovih potencijala dodatno će omogućiti
otvaranje novih, visoko kvalificiranih poslova, a procjenjuje se da je čak moguće do 2020. godine
kreirati 2 milijuna radnih mjesta vezanih uz provedbu mjera energetske učinkovitosti u EU 5 . Procjenjuje se da bi provedbom mjera energetske učinkovitosti prosječno europsko kućanstvo moglo na
godišnjoj razini uštedjeti do 1.000 €, a troškovi za energiju na razini cijele EU bi se smanjili za oko 200
milijardi € u 2020. godini.
Valja istaknuti da nova europska strategija iz studenog 2010. godine u svoj fokus upravo stavlja energetsku učinkovitost te kao prvi od pet prioriteta postavlja „postizanje energetski učinkovite Europe“.
1 Europska komisija: Green paper - A European Strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energy, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/strategies/2006/2006_03_green_paper_energy_en.htm
2 Europska komisija: Action Plan for Energy Efficiency: Realising the Potential, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/action_plan_energy_efficiency/doc/com_2006_0545_en.pdf
3 Europska komisija: Energy 2020 - A strategy for competitive, sustainable and secure energy, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/strategies/2010/2020_en.htm
4 Europska komisija: Energy Efficiency Plan, dostupno na: http://ec.europa.eu/energy/efficiency/action_plan/action_plan_en.htm
5 Europska komisija: 7 Measures for 2 Million New EU Jobs: Low Carbon Eco Efficient & Cleaner Economy for European Citizens,
dosptupno na: http://www.megaliafoundation.it/conv.nov09/atti/docs/governatori.pdf
9
U tu svrhu nalaže se integracija energetske učinkovitosti u politike kojima se uređuju druga područja
djelatnosti, a poglavito u obrazovne sustave kako bi se dugoročno ostvarila promjena ponašanja
građana kao i u kriterije za alokaciju javnih sredstava (putem javne nabave). Kao prioritetne
aktivnosti za postizanje željenog cilja navode se:
1.
Iskorištavanje potencijala za uštede energije u postojećim zgradama i prometu
•
Obnova postojećih zgrada mora se omogućiti i ubrzati primjenom državnih poticaja, razvojem ESCO tržišta i iskorištavanjem svih dostupnih fondova, poglavito onih usmjerenih na regionalni
razvoj. U energetskoj obnovi zgrada javni sektor mora biti predvodnik. U sektoru prometa potrebno
je poticati čistije načine prijevoza, inteligentno upravljanje prometnim sustavima, propisati i
označavati standarde energetske učinkovitosti vozila te promovirati odgovorno i održivo ponašanje
vozača.
2.
Povećanje konkurentnosti europske industrije kroz poboljšanje energetske
učinkovitosti
•
Za postizanje ovog cilja predviđa se uvođenje dobrovoljnih ugovora s energetski intenzivnim industrijskim granama, stroži propisi iz područja eko-dizajna proizvoda te uvođenje sustava
gospodarenja energijom (energetski pregledi, nadzor potrošnje energije, energetski menadžeri i dr.)
u industrijska i uslužna poduzeća, poglavito u MSP.
3.
Snažnije uključivanje energetskog sektora u aktivnosti za poboljšanje energetske
učinkovitosti u svim dijelovima energetskog ciklusa
•
U sektoru proizvodnje energije postoje značajni potencijali za poboljšanje energetske
učinkovitosti. Pri tome je bitno da se kriteriji energetske učinkovitosti propišu i poštuju kod izgradnje
novih proizvodnih postrojenja, te da se prioritet daje visokoučinkovitim kogeneracijama te
sustavima daljinskog grijanja i hlađenja.
4.
Osnaživanje političke volje i provedba nacionalnih akcijskih planova energetske
učinkovitosti
•
Nacionalni akcijski planovi energetske učinkovitosti moraju postati središnji alat politike za
poticanje i praćenje napretka energetske učinkovitosti. Ističe se da akcijski planovi trebaju biti revidirani na godišnjoj razini.
Neposredno nakon objave navedene strategije, EK je u ožujku 2011. godine objavila i Plan energetske učinkovitosti. Valja istaknuti da je trenutno to najznačajniji strateški dokument iz ovog
područja koji donosi prijedlog niza mjera koje bi trebalo provoditi na razini EU kako bi se do 2020.
godine postigao cilj smanjenja potrošnje energije od 20%. U nastavku će se prikazati osnovne
značajke ovog plana:
1.
Vodeća uloga javnog sektora
•
Energetska učinkovitost mora biti kriterij u javnoj nabavi proizvoda i usluga;
•
EK predlaže obvezu javnom sektoru da godišnje obnovi 3% površine zgrada u svom
vlasništvu i to na način da one postanu među 10% najboljih s obzirom na energetska svojstva;
•
Potrebno je ukloniti sve prepreke za ugovaranje po ostvarenom učinku (eng. energy performance contracting) u javnom sektoru kojim se mogu značajno povećati investicije u obnove zgrada
i infrastrukture (npr. javne rasvjete) bez opterećenja državnog ili lokalnih proračuna;
10
•
Poticanje lokalnih aktivnosti, kroz inicijativu Sporazum gradonačelnika, Pametni gradovi i
Pametne zajednice.
2.
Niskoenergetske zgrade
•
Kao prioritet ističe se provedba mjera kojima se smanjuju toplinske potrebe zgrada;
•
Vrlo prisutna barijera u zgradarstvu jest problem „podijeljenih poticaja“ – pojam označava
situaciju u kojoj ni vlasnici ni unajmljivači stanova nisu voljni ulagati u mjere energetske
učinkovitosti jer se koristi dijele među njima – EK je problem identificirala i planira predložiti i zakonska rješenja kako ga ukloniti;
•
Za ostvarenje ciljeva obnove zgrada nužna je kvalificirana i specijalizirana radna snaga, od
arhitekata i inženjera do građevinskih radnika. Zbog toga je nužno uspostaviti programe obrazovanja i usavršavanja za sve dionike uključene u ove procese, te prilagoditi službene kurikulume
tako da odgovaraju potrebama tržišta;
•
ESCO tvrtke vide se kao katalizator procesa obnove zgrada, pa je potrebno odgovarajućim
zakonskim okvirom potaknuti ovo tržište, a sustavima akreditacije i kvalifikacije pružatelja energetskih usluga osigurati njihovu kvalitetu.
3.
Energetska učinkovitost za konkurentnu industriju
•
Postrojenja za proizvodnju energije dolaze kraju svog životnog vijeka diljem EU te će ih biti
potrebno zamijeniti. Pri tome je nužno osigurati da se pri tome koriste najbolje raspoložive
tehnologije (eng. Best Available Technologies - BAT). Značajan doprinos poboljšanju energetske
učinkovitosti dat će i poticanje uporabe visokoučinkovite kogeneracije te shema daljinskog grijanja
i hlađenja.
•
Energetsku učinkovitost treba poboljšati i u sustavima prijenosa i distribucije energije
(električne i prirodnog plina) smanjivanjem gubitaka i putem regulative i tarifa koje ne smiju poticati
veću potrošnju energije;
•
Energetske tvrtke koje se bave opskrbom energije moraju se uključiti u ponudu energetskih
usluga i ostvarivanje poboljšanja energetske učinkovitosti kod svojih korisnika. EK predlaže, po
uzoru na neke države, uvođenje obveze opskrbljivačima da ostvare određenu razinu ušteda energije
kod svojih kupaca;
•
Energetska učinkovitost može znatno doprinijeti sveukupnoj konkurentnosti europske
proizvodne industrije. U tu svrhu EK predlaže obvezujuće energetske preglede i sustave gospodarenja energijom (kao EN 16001 ili ISO 50001) za velike tvrtke, dok MSP trebaju informacije,
treninge i financijske potpore. Također će se raditi na uvođenju minimalnih standarda eko-dizajna za
proizvode korištene u industriji, kao npr. elektromotori, pumpe, kompresori i sl. Za energetski intenzivnu i IKT industriju predviđaju se dobrovoljni sporazumi;
•
Za industriju je od posebne važnosti kontinuirano poticanje istraživanja, razvoja i primjene
novih, inovativnih energetski učinkovitih tehnologija i rješenja;
4.
Europska i nacionalna financijska potpora mjerama energetske učinkovitosti
•
EK će potporu energetskoj učinkovitosti pružati kroz kohezijsku politiku (iz kohezijskih
fondova za energetsku učinkovitost izdvojit će se u razdoblju 2007.-2013. 4,4 milijarde €), kroz
program Inteligentna Energija za Europu, kroz međunarodne financijske institucije, europski
Program za gospodarski oporavak i Okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstraciju;
11
5.
Uštede za potrošače
•
Eko-dizajn standardi i označavanje energetske učinkovitosti kućanskih uređaja značajno su
doprinijeli transformaciji tržišta i korištenju sve učinkovitijih uređaja. EK će stoga ovakve mjere početi
primjenjivati i za druge vrste uređaja, kao bojlere, usisavače i sl. ali i za građevne elemente, kao što su
prozori;
•
Potrošači također moraju dobiti prave informacije o svojoj potrošnji energije i učincima
provedenih mjera energetske učinkovitosti. U tu svrhu potrebno je značajno unaprijediti sustav
mjerenja i obračunavanja potrošnje energije te poticati uporabu pametnih brojila i uređaja;
6.
Promet
•
Kako je promet vrlo specifičan sektor, detaljnije mjere za poboljšanje energetske
učinkovitosti i za njegovu dekarbonizaciju daju se u posebnoj Bijeloj knjizi. Osnovne mjere su
poticanje investicija u prometnu infrastrukturu, napredni sustavi upravljanja i uvođenje standarda
energetske učinkovitosti za sve vrste vozila.
7.
Okvir za nacionalnu politiku
•
Nacionalni akcijski planovi istaknuti su kao glavni alat za definiranje i provedbu politike energetske učinkovitosti. Njegov je sadržaj potrebno proširiti na sve dijelove energetskog ciklusa, od
proizvodnje energije pa do njezine neposredne potrošnje, koja je do sada bila u fokusu. Dodatno, EK
nalaže praćenje učinaka na godišnjoj razini kako bi se omogućilo pravovremeno djelovanje i revidiranje mjera.
Kako bi ovaj Plan zaživio, ključno je djelovanje svake pojedine države članice. EK je, kako bi poduprla
bolju integraciju energetske učinkovitosti u nacionalne zakonodavne okvire i primjenu politike energetske učinkovitosti u državama članicama, pripremila i usvojila nekoliko direktiva, koje stavljaju
određene obveze pred države članice, ali i pred zemlje članice Energetske zajednice koje su se
obvezale također ih transponirati u svoje zakonodavstvo. Direktivama se pokrivaju različiti aspekti
energetske učinkovitosti:
•
•
12
o
o
Energetska učinkovitost u zgradarstvu
Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada 6
Energetsko označavanje kućanskih uređaja
Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda,
povezanih s energijom, pomoću oznaka i standardiziranih informacija o
proizvodu 7
6
Directive
2010/31/EU
of
19
May
2010
on
the
energy
performance
of
buildings,
dostupno
na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/buildings/buildings_en.htm
7 Directive 2010/30/EU of the European Parliament and of the Council of 19 May 2010 on the indication by labelling and standard product
information of the consumption of energy and other resources by energy-related products, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/labelling/labelling_en.htm
•
•
•
o
o
o
Eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom ⁸
Direktiva 2009/125/EC o uspostavljanju okvira za definiranje zahtjeva za
eko-dizajnom proizvoda povezanih s energijom
Učinkovitost neposredne potrošnje energije i energetske usluge
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama ⁹
Kogeneracija
Direktiva 2004/8/EZ o promociji kogeneracije na temelju potrošnje
korisne energije na unutrašnjem tržištu energije 10
U lipnju 2011. godine EK je iznijela prijedlog nove Direktive o energetskoj učinkovitosti 11 kojom se
izmjenjuju i dopunjuju direktive 2006/32/EC i 2008/4/EC s ciljem učinkovitije potrošnje energije u
svim dijelovima energetskog ciklusa.
2.2. Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada
Zgradarstvo u EU sudjeluje s preko 40% u ukupnoj potrošnji energije i s 36% u ukupnim emisijama
CO2. Istovremeno ovaj sektor nudi najveće potencijale za uštede energije. Istraživanja su pokazala da
se može uštedjeti više od jedne petine sadašnje potrošnje sektora i do 30-45 Mt CO2 godišnje primjenom strožih standarda za nove zgrade i zgrade koje se podvrgavaju rekonstrukcijama. Za EU,
prema tome, zgradarstvo je iznimno važan sektor koji može doprinijeti ispunjavanju obveza smanjivanja stakleničkih plinova prema Kyotskom protokolu. Nadalje, velike razlike u energetskim svojstvima zgrada među zemljama EU, posebice u novim i starim članicama, bile su dodatan razlog za
pokretanje inicijative na razini EU u ovom području te za usvajanje prve Direktive 2002/91/EZ o energetskim svojstvima zgrada. Izmjene i dopune ove Direktive usvojene su u svibnju 2010. godine u
obliku nove Direktive 2010/31/EU.
Najvažniji zahtjevi Direktive 2010/31/EU su sljedeći:
1.
Države članice dužne su uspostaviti metodologiju za izračun integralnih energetskih
svojstava zgrada, koja će biti u skladu s općim okvirom danim u Prilogu 1 Direktive, na nacionalnoj i
regionalnoj razini;
2.
Države članice su dužne uspostaviti svoje minimalne standarde energetske učinkovitosti za
zgrade i dijelove zgrade koji imaju značajan utjecaj na potrošnju energije. Pri tome, mogu se
uspostaviti različiti zahtjevi za nove i postojeće zgrade kada se obnavljaju, a također se diferencijacija
može izvršiti i prema tipovima zgrada.
⁸ Directive 2009/125/EC of the European Parliament and of the Council of 21 October 2009 establishing a framework for the setting of
ecodesign requirements for energy-related product, dostupno na: http://ec.europa.eu/energy/efficiency/ecodesign/eco_design_en.htm
⁹ Directive 2006/32/EC of the European Parliament and of the Council of 5 April 2006 on energy end-use efficiency and energy services
and repealing Council Directive 93/76/EEC, dostupno na: http://ec.europa.eu/energy/efficiency/end-use_en.htm
1⁰ Directive 2004/8/EC of the European Parliament and of the Council of 11 February 2004 on the promotion of cogeneration based on a
useful heat demand in the internal energy market and amending Directive 92/42/EEC, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/cogeneration/cogeneration_en.htm
11 Proposal for a Directive on energy efficiency and repealing Directives 2004/8/EC and 2006/32/EC, COM(2011)370, dostupno na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/eed/eed_en.htm
13
Ovi minimalni zahtjevi trebaju se revidirati najmanje svakih pet godina, a trebaju biti temeljeni na
izračunu troškovno optimalne razine energetske učinkovitosti zgrade.
Navedeni se standardi ne moraju primjenjivati na zgrade pod kulturnom zaštitom, na religijske
objekte, privremene zgrade koje se koriste manje od 2 godine, industrijske ipoljoprivredne zgrade s
malom potrošnjom energije, stambene zgrade koje se koriste manje od 4 mjeseca godišnje ili se
koriste tako da se očekuje potrošnja energije manja od 25% cjelogodišnje potrošnje energije te
samostojeće zgrade površine manje od 50 m2;
3.
Sve nove zgrade moraju zadovoljavati minimalne standarde. Dodatno, pri projektiranju
novih zgrada potrebno je tehnički, okolišno i ekonomski ocijeniti mogućnost korištenja OIE, kogeneracije, sustava daljinskog grijanja (i/ili hlađenja) i dizalica topline;
4.
Za postojeće zgrade koje se obnavljaju, države članice moraju osigurati da obnovljena
zgrada ili njezini dijelovi zadovoljavaju minimalne standarde;
5.
Također je potrebno uspostaviti i zahtjeve za tehničke sustave u zgradi, i to za: sustave
grijanja, pripremu PTV, klimatizaciju, velike ventilacijske sustave;
6.
Najveći novitet u odnosu na prethodnu inačicu Direktive, jest uvođenje pojma „zgrada
gotovo nulte potrošnje energije“ te obveze državama članicama da izrade nacionalne planove za
povećanje izgradnje takvih zgrada te da osiguraju da do 31.12. 2020. godine sve novoizgrađene
zgrade imaju gotovo nultu potrošnju energije. Sve nove zgrade koje koriste javne vlasti i ustanove
nakon 31.12.2018. moraju biti gotovo nul-energetske;
7.
Kako bi se omogućilo ostvarivanje plana povećanja broja zgrada s gotovo nultom
potrošnjom energije, nužno je osigurati financijske poticaje za tu svrhu na nacionalnoj razini te
Komisiji prijaviti te mjere i njihovu djelotvornost svake tri godine;
8.
Izdavanje energetskog certifikata zgrade postaje obveza za sve zgrade koje su izgrađene za,
prodane ili iznajmljene novom stanaru te za sve zgrade koje koristi javni sektor površine veće od 500
m2 (09.07.2015. ova se granica pomiče na 250 m2), koji ujedno ima obvezu i taj certifikat javno
izložiti na vidljivo mjesto. Indikacija razreda energetske učinkovitosti iz energetskog certifikata
zgrade mora biti sastavni dio oglasa za prodaju ili iznajmljivanje zgrade;
9.
Sustavi grijanja s kotlovima većim od 20 kW i sustavi klimatizacije veći od 12 kW u zgradama
moraju se redovito pregledavati i izvještaji o tome dati na uvid vlasniku ili stanaru;
10.
Energetske certifikate i preglede sustava grijanja i klimatizacije mogu obavljati samo za to
ovlaštene osobe te je potrebno uspostaviti sustav neovisne kontrole izdanih certifikata i izvješća o
obavljenim pregledima;
11.
Države članice dužne su osigurati informacije građanima o njihovim pravima i dužnostima
vezanim uz energetske certifikate i preglede sustava grijanja i klimatizacije u zgradama.
BiH je, kao članica Energetske zajednice, dužna transponirati ovu Direktivu u svoje zakonodavstvo do 30. rujna 2012. godine. Trenutna usklađenost postojećeg zakonodavstva sa
zahtjevima ove Direktive analizirat će se u poglavlju 3.3.
14
2.3. Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije
uređaja povezanih s energijom
EU zakonodavstvo vezano uz energetsko označavanje uređaja za domaćinstvo provodi se već dugi
niz godina od usvajanje prve Direktive 92/75/EC 12 , a potom i niza njezinih provedbenih direktiva za
hladnjake, zamrzivače, njihove kombinacije, perilice rublja, sušilice rublja, perilice posuđa, pećnice,
uređaje za hlađenje prostora i izvore svjetlosti. Uredska oprema u EU označava se prema EnergyStar
ugovoru 13 .
U svibnju 2010. godine usvojena je nova Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije
uređaja povezanih s energijom. Osnovne značajke ove Direktive i obveze koje iz nje proizlaze dane
su u nastavku:
1.
Opseg označavanja Direktive je proširen s kućanskih uređaja na proizvode koji su povezani s
energijom (eng. energy related products), a koji imaju značajan izravan ili neizravan utjecaj na
potrošnju energije. Ovime se otvara mogućnost budućeg propisivanja obveze označavanja, primjerice, prozora;
2.
Novi sustav označavanja omogućuje dodavanje do tri razreda (A + do A+ + +) iznad klase A
kako bi se potrošačima pružio bolji uvid i detaljnije informacije potrebne za razlikovanje proizvoda.
Ove se klase dodaju za one proizvode čiji je tržišni udio A klase već dominantan (npr. hladnjaci);
3.
Oznake se oslobađaju jezičnih karakteristika i dodaju se u ambalažu svakog proizvoda. To će
omogućiti trgovcima da lako pričvrste oznaku na mjestu prodaje proizvoda i izbjegavanje današnje
situaciju u kojoj su uređaji, zbog jezičnih nedoumica, krivo označeni;
4.
Prilikom javne nabave proizvoda povezanih s energijom, države članice moraju nastojati
nabaviti samo one proizvode koji zadovoljavaju najviše kriterije, tj. koji pripadaju najvišoj klasi energetske učinkovitosti;
5.
Financijski poticaji moraju se dodjeljivati samo za nabavu proizvoda s najvišom klasom energetske učinkovitosti;
6.
Razred energetske učinkovitosti mora se uvijek navoditi u reklamama i drugim promotivnim
materijalima za prodaju uređaja.
Temeljem ove Direktive donesene su i nove provedbene Uredbe kojima se regulira energetsko
označavanje rashladnih uređaja, perilica posuđa, perilica rublja i televizora 1⁴ , dok i dalje na snazi
ostaju postojeće provedbene Direktive za pećnice, uređaje za hlađenje prostora i izvore svjetlosti.
12 Council Directive 92/75/EEC of 22 September 1992 on the indication by labelling and standard product information of the consumption
of
energy
and
other
resources
by
household
appliances,
dostupno
na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/labelling/energy_labelling_en.htm
13 Više informacija o EnergyStar programu u EU dostupno je na: http://ec.europa.eu/energy/efficiency/labelling/energy_star_en.htm
1⁴ Delegated Regulations of 28/09/2010 on energy labelling of household dishwashers (1059/2010), household refrigerating appliances
(1060/2010),
household
washing
machines
(1060/2010),
televisions
(1062/2010),
dostupno
na:
http://ec.europa.eu/energy/efficiency/labelling/energy_labelling_en.htm
15
Slika 1 – Usporedba 'stare' i 'nove' oznake energetske učinkovitosti
Nove Uredbe, osim što propisuju novi izgled oznaka energetske učinkovitosti, donose i jedan vrlo
važan zahtjev, a to je da države članice moraju kontrolirati primjenu obveze označavanja, ali i istinitosti podataka na oznaci energetske učinkovitosti putem testiranja uređaja. Ova obveza otvara
pitanja postojanja ovlaštenih laboratorija u kojima se takva ispitivanja mogu obaviti kao i troškova za
takva ispitivanja.
BiH je, kao članica Energetske zajednice, dužna transponirati ovu Direktivu u svoje zakonodavstvo
do 31. prosinca 2011. godine. Trenutna usklađenost postojećeg zakonodavstva sa zahtjevima ove
Direktive analizirat će se u poglavlju 3.3.
2.4. Direktiva 2009/125/EC o uspostavi okvira za propisivanje
eko-dizajn zahtjeva za proizvode povezane s energijom
Stajalište EU je da za proizvode koji su povezani s energijom (dakle, za proizvode koji izravno trebaju
energiju za svoj rad, ali i za proizvode koji utječu na potrošnju energije, kao npr. prozori) treba propisati minimalne standarde glede potrošnje energije, u svrhu postizanja ciljeva povećanja sigurnosti
opskrbe energijom, konkurentnosti i zaštite okoliša.
16
Ovi će se ciljevi brže i učinkovitije postići uspostavom jedinstvenog okvira za ocjenu sveukupnog
utjecaja na okoliš proizvoda povezanih s energijom, što, osim energetske učinkovitosti, uključuje i
korištenje i mogućnost recikliranja materijala, emisije u zrak i vodu i druge učinke. Ipak, povećana
energetska učinkovitost i/ili smanjena potrošnja energije proizvoda jest primarni cilj ove Direktive.
Ovo uključuje i smanjenje potrošnje energije uređaja u stand-by i off modu. Valja istaknuti da je prva
inačica ove Direktive usvojena 2005. godine (2005/32/EC 1⁵ ) kada se ona odnosila na uređaje koji
troše energiju (eng. energy-using products), da bi u 2009. godini bila usvojena nova Direktiva čiji se
djelokrug sada, jednako kao i u slučaju energetskog označavanja uređaja, širi na uređaje povezane s
energijom (eng. energy related products). Treba istaknuti da je ovo okvirna direktiva, čija se primjena
temelji na provedbenim mjerama (u Direktivi naznačeno kao 'implementing measures'). Te mjere
priprema Europska komisija i objavljuje u obliku posebnih uredbi. Do sada je usvojen niz provedbenih uredbi i to za: perilice posuđa, perilice rublja, cirkulacijske pumpe, električne motore, hladnjake i zamrzivače, televizore, set-top box, vanjske sustave napajanja, stand-by i off način rada
kućanskih i uredskih uređaja 1⁶.
Eko-dizajn direktiva daje okvir za uspostavu zahtjeva za eko-dizajnom uređaja povezanih s energijom, kako bi se osiguralo njihovo slobodno kretanje na unutrašnjem tržištu EU. Direktiva se ne
odnosi na vozila za prijevoz roba i putnika. Države članice moraju osigurati da se proizvodi koji su
pokriveni 'provedbenim mjerama' stavljaju na tržište i u uporabu samo ako zadovoljavaju uvjetima
propisanim u provedbenim mjerama i ako imaju oznaku sukladnosti 'CE'. Također je potrebno
imenovati ovlašteno tijelo koja nadzire stavljanje na tržište takvih proizvoda, a to je tijelo dužno
kontrolirati usklađenost testiranjem uzoraka proizvoda. Proizvođači proizvoda dužni su kupcima
osigurati informacije o njihovoj ulozi u održivom korištenju proizvoda.
Države članice bile su dužne eko-dizajn direktivu transponirati u nacionalno zakonodavstvo do 20.
studenog 2010. godine. Provedbene mjere po njihovom objavljivanju automatski postaju važeće u
nacionalnom zakonodavstvu država članica i ne zahtijevaju posebnu transpoziciju u nacionalno
zakonodavstvo.
Valja istaknuti da ova Direktiva i njezine provedbene mjere nisu dio EU acquis-a kojega su se zemlje
članice Energetske zajednice, pa tako i BiH, obvezale preuzeti. Također, u većini država u regiji
nadležnost nad primjenom ove direktive imaju uprave koje su nadležne za industriju i/ili stavljanje
proizvoda na tržište, a ne uprave nadležne za energetiku. Kako su članice Energetske zajednice
primarno uvoznici proizvoda povezanih s energijom, utjecaj ovih standarda zasigurno se već i osjeti
na BiH tržištu, kroz uvoz proizvoda iz EU.
1⁶ Navedene su uredbe dostupne na: http://ec.europa.eu/energy/efficiency/ecodesign/legislation_en.htm
17
2.5. Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama
Cilj Direktive 2006/32/EC je promovirati energetsku učinkovitost i energetske usluge kako bi se
razvilo tržište istih i na taj način doprinijelo zaštiti okoliša i sigurnosti opskrbe energijom. Obuhvat
Direktive je neposredna potrošnja energije – drugim riječima, mjere za poboljšanje učinkovitosti
postrojenja za transformaciju (proizvodnju), prijenos i distribuciju energije nisu pokrivene Direktivom.
Najznačajniji zahtjev Direktive jest definiranje nacionalnog okvirnog cilja - države članice trebaju
demonstrirati na kraju razdoblja od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2016. godine ostvarene uštede
u apsolutnom iznosu od najmanje 9% prethodne prosječne petogodišnje neposredne potrošnje
energije. Taj apsolutni iznos ušteda 'mjeri' se u odnosu na referentni scenarij potrošnje energije, a
dokazuje se primjenom metoda za mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Valja istaknuti odrednicu iz
preambule (12) Direktive, u kojoj se kaže da je nacionalni cilj po svojoj prirodi indikativan i ne povlači
za sobom zakonsku obvezu za države članice da ga doista i postignu. Ipak, a slijedom novih
strateških dokumenata EU iz područja energetske učinkovitosti, nacionalni akcijski planovi i ciljevi
postavljeni u njima dobivaju sve više na značaju. Upravo se nacionalni akcijski planovi ističu kao
glavni instrument za provedbu politike energetske učinkovitosti na državnoj razini (pogledati
poglavlje 2.1). U njima se definiraju mjere kojima će se cilj postići, a donose se na razdoblje od tri
godine, nakon čega slijedi ocjena ostvarenja i redefiniranje postojećih i/ili definiranje novih mjera.
Države članice dužne su ovlastiti jedno ili više tijela ili agencija za sveukupnu kontrolu i nadzor nad
provedbom odrednica Direktive i postizanju definiranih ciljeva. Ovlaštena tijela ili agencije dužne su
verificirati ostvarene energetske uštede koje su rezultat energetskih usluga i drugih mjera energetske učinkovitosti, uključujući i učinak već postojećih nacionalnih programa i mjera. Dužnost
ovlaštenih tijela i agencija je i izvještavanje o postignutom napretku.
Osim toga, Direktiva zahtijeva i sljedeće:
1.
Države članice dužne su osigurati da javni sektor bude predvodnik u aktivnostima
energetske učinkovitosti. Fokus treba biti na ekonomski isplativim mjerama koje daju najveće
energetske uštede u najkraćem vremenu. Takve mjere treba provoditi na razini središnje
državne uprave te regionalne i lokalne samouprave. Države trebaju odabrati dvije od
predloženih šest mjera iz Aneksa VI Direktive koje će primjenjivati u postupcima javne
nabave. Ove mjere uključuju donošenje lista energetski učinkovitih proizvoda koje treba
nabavljati, obvezu provedbe energetskih pregleda te primjenu ESCO koncepta u javnom
sektoru. Osim toga, države članice su dužne objaviti smjernice o energetskoj učinkovitosti i
energetskim uštedama kao kriteriju u raspisivanju i ocjeni javnih natječaja;
2.
Distributeri energije, operatori distribucijskih sustava i opskrbljivači energijom dužni
su nadležnim tijelima dostavljati podatke o potrošnji energije svojih kupaca, ne smiju biti
uključeni u aktivnosti koje sprečavaju potražnju i ponudu energetskih usluga i ostalih mjera
energetske učinkovitosti, te trebaju osigurati ponudu energetskih usluga svojim kupcima po
konkurentnim cijenama (umjesto ove mjere mogu financijski doprinositi fondovima za energetsku učinkovitost u iznosu koji bi bio ekvivalentan troškovima provedbe energetskih
usluga).
18
Kao alternativan izbor energetskim uslugama, države članice mogu uspostaviti sheme dobrovoljnih sporazuma i/ili druge tržišno orijentirane sheme kao što su bijeli certifikati, koje će
imati iste efekte;
3.
Osim toga, kupcima je potrebno omogućiti individualno mjerenje potrošnje energije,
a opskrbljivači su im dužni slati informativne račune koji će sadržavati podatke o važećim
cijenama energije i razini potrošnje energije, usporedbu sadašnje potrošnje i potrošnje u
istom razdoblju protekle godine, poželjno u grafičkoj formi, kada god je moguće i korisno
usporedbe s normaliziranim vrijednostima ili s kupcima iste kategorije te kontakt informacije
o organizacijama, tijelima ili agencijama, uključujući internetske adrese, od kojih je moguće
dobiti informacije o raspoloživim mjerama energetske učinkovitosti, specifikacijama opreme
i usporedbama potrošnje energije različitih grupa kupaca;
4.
Od država članica zahtijeva se uklanjanje poticaja u tarifnim sustavima koji nepotrebno i ekonomski neisplativo povećavaju količinu prenesene odnosno distribuirane energije. Razlog za uklanjanjem takvih tarifa svakako leži u činjenici da one mogu sprečavati energetske tvrtke, ali i kupce da primjenjuju mjere energetske učinkovitosti, odnosno te mjere
mogu postati ekonomski neatraktivne. Primjer takvih poticaja mogu biti prevelike fiksne
tarifne stavke, a premale varijabilne tj. one koje se vežu uz samu potrošnju energije;
5.
Države članice dužne su osigurati dostupnost informacija svim tržišnim sudionicima
o mehanizmima energetske učinkovitosti, zakonskom i financijskom okviru koji je uspostavljen za postizanje nacionalnog cilja. Također trebaju uspostaviti odgovarajuće uvjete i
poticaje sudionicima tržišta da osiguraju informacije i savjete krajnjim potrošačima o energetskoj učinkovitosti;
6.
Za ostvarivanje ciljeva i provedbu mjera osigurati kvalitetnu ponudu energetskih
usluga, energetskih pregleda te uspostaviti sustave za izobrazbu stručnjaka i stjecanje kvalifikacija, akreditacija i certifikata za provedbu ovih aktivnosti;
7.
Osim toga, za ostvarivanje ciljeva nužno je osiguravanje financijskih poticaja i
fondova za energetsku učinkovitost. Potrebno je izmijeniti ili povući zakone i propise koji na
bilo koji način sprečavaju ili ograničavaju uporabu financijskih instrumenata za postizanje
ušteda energije primjenom energetskih usluga i mjera energetske učinkovitosti. Također
treba osigurati dostupnost modela ugovora za energetske usluge i druge mjere energetske
učinkovitosti (npr. ugovori o ostvarenom energetskom učinku). Države članice mogu
uspostaviti fond ili fondove za subvencioniranje investicija u mjere energetske učinkovitosti,
koji trebaju biti otvoreni za sve sudionike tržišta. Pri tome je potrebno osigurati da su fondovi
komplementarni, a ne konkurentni komercijalnom financiranju mjera energetske
učinkovitosti.
Ove odrednice Direktive usmjerene su prema uklanjanju najvažnijih barijera za energetsku
učinkovitost u EU. One se očituju u nedostatku jedinstvenih i transparentno definiranih procedura za
primjenu mjera energetske učinkovitosti. Primjerice, informiranje krajnjih potrošača o vlastitoj
potrošnji energije i o mogućnostima za poboljšanje je slabo, ne postoji standardizacija postupaka
vezanih uz energetsku učinkovitost (npr. standardizacija energetskih pregleda), ne postoji sustav
certifikacije ponuditelja energetskih usluga koji jamči visoku kvalitetu, brojne su institucionalne i
zakonske barijere za primjeru inovativnih načina financiranja energetske učinkovitosti i sl.
19
Također je znanje o ekonomskim koristima od energetske učinkovitosti slabo, ne primjenjuje se
princip procjene troškova u čitavom životnom vijeku investicije (eng. life-cycle cost analysis) te se
zbog toga rizici vezani uz energetske usluge smatraju visokima, što ograničava i dostupnost kapitala
za takve investicije.
Moglo bi se zaključiti da ova Direktiva predstavlja krovnu direktivu EU iz područja energetske
učinkovitosti, kojom će se poboljšati i primjena ostalih postojećih direktiva, posebice Direktive o
energetskim svojstvima zgrada.
BiH je, kao članica Energetske zajednice, dužna transponirati ovu Direktivu u svoje zakonodavstvo
do 31. prosinca 2011. godine, s izuzetkom izrade nacionalnog akcijskog plana kojega je trebala
izraditi do 30. lipnja 2010. Trenutna usklađenost postojećeg zakonodavstva sa zahtjevima ove Direktive analizirat će se u poglavlju 3.3.
2.6. Direktiva 2004/8/EC o promociji visokoučinkovite
kogeneracije
Potencijal za uštedu energije korištenjem kogeneracije trenutno je nedovoljno iskorišten u EU. Zbog
toga je EU usvojila Direktivu 2004/8/EC čiji je cilj potaknuti i olakšati izgradnju i rad kogeneracijskih
postrojenja kroz osiguravanje povlaštenog statusa za električnu energiju proizvedenu iz takvih
postrojenja.
Glavni zahtjevi te Direktive su sljedeći:
1.
Kogeneracija koja se potiče mora zadovoljiti kriterije visoke učinkovitosti koji se temelji na
računskom postupku za izračun ušteda primarne energije u odnosu na odvojenu proizvodnju
električne i toplinske energije;
2.
Direktiva zahtijeva od država članica uspostavu sustava jamstva porijekla električne energije
proizvedene iz visokoučinkovitih kogeneracijskih postrojenja;
3.
Svake četiri godine, države članice dužne su izrađivati izvješće u kojemu ocjenjuju potencijal
kogeneracije te barijere koje sprečavaju puno iskorištavanje tih potencijala, te to izvješće slati EK;
4.
Države članice trebaju uspostaviti sheme potpore proizvodnji električne energije iz kogeneracije, te ovim proizvodnim jedinicama, ako tehnički uvjeti to dopuštaju, dati prioritet kod
dispečiranja;
5.
Direktiva nalaže da se kroz administrativnu proceduru i kroz uvjete priključka na mrežu
kogeneracijskim postrojenjima olakša ulazak u elektroenergetski sustav, odnosno na tržište.
Ova Direktiva nije predmet radne skupine Energetske zajednice za energetsku učinkovitost (Energy
Efficiency Task Force), prvenstveno jer je sadržajno ona usmjerena na tretman električne energije
proizvedene iz kogeneracijskih postrojenja na unutrašnjem tržištu EU. Po svom je sadržaju ova Direktiva puno sličnija Direktivi 2001/77/EC o promociji električne energije proizvedene iz OIE na
unutrašnjem tržištu električne energije i njezinoj 'nasljednici' Direktivi 2009/28/EC o promociji
korištenja energije iz obnovljivih izvora 17 .
17 Obje Direktive o OIE dostupne su na: http://ec.europa.eu/energy/renewables/electricity/electricity_en.htm
20
U tom smislu kogeneracija predstavlja način poboljšanja učinkovitosti proizvodnje energije i u
svjetlu posljednjih strateških dokumenata EU treba je smatrati mjerom energetske učinkovitosti, što
je i potvrđeno novim prijedlogom Direktive o energetskoj učinkovitosti koja integrira direktive
2006/32/EC i 2004/8/EC, ali i proširuje njihove trenutno važeće zahtjeve. Ipak, ostaje činjenica da se
istodobnom proizvodnjom električne i toplinske (i rashladne) energije postiže bolja učinkovitost
iskorištavanja primarnog energenta, bez obzira bio on obnovljiv ili neobnovljiv.
2.7. Prijedlog nove Direktive o energetskoj učinkovitosti
Unatoč naporima koje EU ulaže u promociju energetske učinkovitosti, analize pokazuju da se cilj od
20% smanjenja potrošnje energije do 2020. neće ostvariti primjenom dosadašnjih mjera na nacionalnoj razini. Zbog toga je EK u lipnju 2011. objavila prijedlog nove Direktive o energetskoj
učinkovitosti. Ova Direktiva ne propisuje obvezujuće ciljeve, već obvezujuće mjere kojima se očekuje
značajnije poboljšanje energetske učinkovitosti, a odnosi se na cijeli energetski ciklus, od proizvodnje do neposredne potrošnje energije. Najznačajnije novosti u prijedlogu Direktive su:
1.
Zakonska uspostava obveze ostvarivanja energetskih ušteda za energetske tvrtke – distributeri ili opskrbljivači energije morat će svake godine ostvariti uštede energije u iznosu 1,5% njihove
prodaje u prethodnoj godini primjenom mjera energetske učinkovitosti kod svojih kupaca (npr.
poboljšanjem učinkovitosti sustava grijanja, ugradnjom učinkovitijih prozora ili toplinskom izolacijom i sl.). Alternativno, mogu se predložiti drugi mehanizmi koji nisu temeljeni na obvezama energetskih tvrtki, ali koji će imati iste učinke (npr. doprinos fondovima za energetsku učinkovitost ili
dobrovoljni sporazumi);
2.
Vodeća uloga javnog sektora – javni sektor zakonski će se obvezati da u postupcima javne
nabave nabavlja samo najučinkovitije zgrade, proizvode i usluge te da progresivno smanje potrošnju
energije u svojim objektima tako da godišnje dubinski obnove najmanje 3% ukupne površine zgrada
u javnom sektoru (zgrade površine veće od 250 m2, počevši od 01.01.2014.). Propisat će se
donošenje lokalnih energetskih planova i uspostava sustava gospodarenja energijom kao i sustavna
primjena ugovaranja po ostvarenom energetskom učinku;
3.
Uštede za potrošače – potrošačima se mora omogućiti jednostavan i besplatan pristup
podacima o vlastitoj potrošnji energije u realnom vremenu kao i historijskim podacima o potrošnji
(najkasnije od 01.01.2015.). Na ovaj će način oni moći bolje upravljati vlastitom potrošnjom.
Obračunavanje (izdavanje računa) mora biti temeljeno na stvarnoj potrošnji i reflektirati izmjerene
vrijednosti;
4.
Industrija – države članice trebaju osigurati poticaje MSP da provode energetske preglede,
razmjenu iskustava o koristima sustava gospodarenja energijom, dok će se velike tvrtke obvezati na
redovno provođenje energetskih pregleda svake tri godine, a poticaji će im se osigurati za provedbu
mjera i uvođenje sustava gospodarenja energijom.
21
5.
Učinkovitost u proizvodnji energije – države će se obvezati do 01.01.2014. izraditi svoje
10-godišnje planove razvoja sustava grijanja i hlađenja te iskorištavati otpadnu toplinu (kroz kogeneracije) u novim i postojećim energetskim i industrijskim postrojenjima. Nova postrojenja morat će
primjenjivati BAT tehnologije, a uspostavit će se i nacionalni inventari proizvodnih postrojenja s
ciljem praćenja razina njihove učinkovitosti. Tarifnim sustavima se treba poticati ponuda usluga
krajnjim kupcima koje će im omogućiti uštedu energije i kontrolu vlastite potrošnje;
6.
Prijenos i distribucija energije – ostvarivanje poboljšanja energetske učinkovitosti osiguravanjem da nacionalni energetski regulatori u obzir uzimaju kriterij energetske učinkovitosti u svojim
odlukama, posebice kod odobravanja mrežnih tarifa.
Usvajanje nove Direktive predviđa se do kraja 2012., a prijenos u nacionalna zakonodavstvo do kraja
2013. godine. S obzirom na nastojanja Energetske zajednice da u što kraćem roku osigura
transpoziciju EU direktiva, za očekivati je da neće biti značajnijeg produljenja ovog roka te da će sve
zemlje regije, pa tako i BiH, vrlo brzo morati provoditi zahtjeve ove nove Direktive o energetskoj
učinkovitosti.
22
3. Analiza stanja energetske učinkovitosti u
BiH i Tuzlanskom kantonu
3.1. Potrošnja energije i pokazatelji energetske učinkovitosti
Energetska bilanca za BiH za 2008. godinu (zadnja dostupna godina prema podacima Međunarodne
agencije za energiju 18 ) prikazana je u Tablici 1.
Tablica 1 – Energetska bilanca za BiH u 2008. godini (podaci su iskazani u kten)
OPSKRBA I
POTROŠNJA
Sagorivi Električna
Geotermalna,
Toplina Ukupno*
obnovljivi i
energija
sunčeva, itd.
otpad
Ugljen i
treset
Sirova
nafta
Naftni
derivati
Plin
Nuklearna
Hidro
Proizvodnja
3765
0
0
0
0
391
0
183
0
0
4340
Uvoz
522
180
1163
353
0
0
0
0
288
0
2506
Izvoz
-441
0
0
0
0
0
0
0
-430
0
-872
Međunarodni
morski bunkeri
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Međunarodni
avio bunkeri
0
0
-4
0
0
0
0
0
0
0
-4
Promjene zaliha
17
0
0
0
0
0
0
0
0
0
17
3862
180
1163
353
0
390
0
183
-142
0
5990
Transferi
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Statističke razlike
-6
0
0
0
0
0
0
20
0
13
0
-3243
0
-54
0
0
-391
0
0
1137
0
-2552
-58
0
0
0
0
0
0
0
4
43
-11
Toplane
0
0
0
-63
0
0
0
0
0
61
-1
Plinare
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Rafinerije
0
-180
167
0
0
0
0
0
0
0
13
TPES (potrošnja
primarne energije)
Elektrane
Kogeneracije
18 Podaci su dostupni na: http://www.iea.org/stats/balancetable.asp?COUNTRY_CODE=BA
23
OPSKRBA I
POTROŠNJA
Sagorivi Električna
Geotermalna,
Toplina Ukupno*
obnovljivi i
energija
sunčeva, itd.
otpad
Ugljen i
treset
Sirova
nafta
Naftni
derivati
Plin
Nuklearna
Hidro
-72
0
0
0
0
0
0
0
0
0
-72
Postrojenja za
ukapljivanje
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Ostale
transformacije
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
-32
0
-27
0
0
0
0
0
-128
0
-188
-1
0
0
-5
0
0
0
0
-198
0
-204
TFC (neposredna
potrošnja energije)
449
0
1247
285
0
0
0
183
692
105
2962
Industrija
179
0
0
233
0
0
0
0
214
0
625
0
0
927
0
0
0
0
0
0
0
927
271
0
215
52
0
0
0
183
478
105
1304
Kućanstva
0
0
0
45
0
0
0
183
366
0
594
Komercijalne i
javne usluge
0
0
0
7
0
0
0
0
112
0
120
Poljoprivreda /
šumarstvo
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Ribarstvo
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Nespecificirano
271
0
215
0
0
0
0
0
0
105
591
Neenergetska
potrošnja
0
0
105
0
0
0
0
0
0
0
105
Pretvorba
ugljena
Vlastita potrošnja
Gubici
Promet
Ostali sektori
* podaci možda ne odgovaraju zbroju zbog zaokruživanja
Iz energetske bilance mogu se izvući sljedeći zaključci koji predstavljaju argumente za poticanje
energetske učinkovitosti u BiH 19 :
-
BiH je neto uvoznik energije i 27,5% svoji ukupnih energetskih potreba podmiruje iz uvoza;
Pri tome, sirova nafta i prirodni plin se u cijelosti uvoze pa je tako opskrba izrazito osjetljiva
na zbivanja na svjetskom tržištu, ali i na svjetskoj političkoj sceni;
24
19 Podaci, poglavito udjeli pojedinih energenata u ukupnoj i neposrednoj potrošnji energije, razlikuju se od onih danih u „Studiji
energetskog sektora u BiH; Modul 1-Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina; Knjiga A-Energetske rezerve i povijesne
energetske bilanse“. U toj Studiji, zadnja godina za koju se prikazuju podaci je 2005., pa su podaci od IEA ipak bliži sadašnjem vremenu.
Odstupanja su zasigurno posljedica uporabe različite metodologije i izvora podataka, ali i najnovijih trendova u potrošnji energije u BiH.
Osim toga, ogrjevno drvo vjerojatno nije na najbolji način zastupljeno i prikazano u bilanci IEA, pa je i to jedan od razloga za ovakva
odstupanja.
U strukturi primarne potrošnje energije dominiraju fosilna goriva i to ugljen s 64,5% i tekuća
goriva s 19,4%, što znači da su emisije stakleničkih plinova iz energetskog sektora značajne;
U strukturi neposredne potrošnje energije dominiraju naftni derivati sa čak 42,1%, a slijedi
električna energija s udjelom u ukupnoj neposrednoj potrošnji od 23,4%;
Naftni derivati dominantno se koriste u sektoru prometa (74,3%), ali se također koriste i u
drugim sektorima (17,2%) – ti sektori u bilanci nisu specificirani no pretpostavlja se da je dominantna
potrošnja u kućanstvima i sektoru usluga za potrebe grijanja prostora;
Ugljen se u neposrednoj potrošnji koristi u industriji (39,9%), ali dominantna je uporaba u
ostalim sektorima (zgradama) s udjelom od 60,4% ukupne neposredne potrošnje ugljena;
Prirodni plin dominantno se koristi u industriji (81,8%), a puno manje u ostalim sektorima
neposredne potrošnje;
Potrošnja električne energije u kućanstvima (52,9%) premašuje potrošnju u industriji
(30,9%).
Također je zanimljivo pogledati razvoj potrošnje primarne energije u BiH, kojeg prikazuje Slika 2.
Indikativan je pad potrošnje u ranim 1990im godinama. Od 1995. godine ukupna (primarna)
potrošnja energije raste s prosječnom godišnjom stopom većom od 10%, što znači da prosječan
porast potrošnje energije premašuje prosječnu stopu porasta bruto domaći proizvod (BDP), koji u
tom razdoblju raste s realnom stopom 5 do 6% prema podacima za Agencije za statistiku BiH.
Potrebno je također pogledati i strukturu neposredne potrošnje energije po sektorima u BiH (Slika 3).
Udjeli sektora napravljeni su prema IEA bilanci (Tablica 1) uz pretpostavku da je udio sektora usluga
6,3% što odgovara podacima iz Studije energetskog sektora u BiH 20 . Nespecificirana potrošnja
najvećim je dijelom pridodana kućanstvima. Iz ove je strukture jasno da su zgrade (stambene i
uslužne) odgovorne za gotovo 50% ukupne neposredne potrošnje energije u BiH, te su one svakako
prioritet kod definiranja politike energetske učinkovitosti.
20 U Studiji energetskog sektora, udio pojedinih sektora u neposrednoj potrošnji energije u 2005. godini bio je: 22,1% industrija, 18,7%
promet, 51% kućanstva, 6,2% usluge i 2,0% poljoprivreda. Najveća neslaganja podataka vidljiva su u sektoru prometa. S obzirom na stanje
u zemljama regije, u kojima se udio prometa u neposrednoj potrošnji energije kreće oko 30%, za očekivati je da je trenutni udio prometa
ipak znatno veći negoli je dano u Studiji.
25
Slika 2 – Kretanje i struktura potrošnje primarne energije u BiH od 1990. do 2008. godine
6,3%
21,9%
Industrija
Promet
Kućanstva
Usluge
39,4%
32,4%
Slika 3 – Struktura neposredne potrošnje energije po sektorima u BiH
Koliko učinkovito neka država koristi energiju ocjenjuje se pomoću niza pokazatelja energetske
učinkovitosti. Te pokazatelje, prema podacima IEA, prikazuje Tablica 2 21 .
21 Izvor podataka: http://www.iea.org/; svi podaci su za 2008. godinu
26
Hrvatska
Srbija
BiH
Populacija (milijun)
BDP (milijarda 2000 US$)
BDP (PPP) (milijarda 2000 US$)
6535.98
37759.40
57564.47
543.28
10622.01
13366.94
4.43
30.14
67.12
7.35
13.88
51.08
3.77
8.44
34.31
TPES/populacija (toe/stanovnik)
1.80
3.35
2.05
2.18
1.59
TPES/BDP (toe/tisuće 2000 US$)
TPES/BDP (PPP) (toe/tisuće 2000 US$ PPP)
Potrošnja energije /
Populacija (kWh/stanovnik)
CO2/TPES (t CO2/toe)
CO2/populacija (t CO2/stanovnik)
CO2/BDP (kg CO2/2000 US$)
CO2/BDP (PPP) (kg CO2/2000 US$ PPP)
0.31
0.20
2659
0.17
0.14
6287
0.30
0.14
3878
1.16
0.31
4284
0.71
0.17
2467
2.39
4.28
0.74
0.49
2.19
7.35
0.38
0.30
2.31
4.72
0.69
0.31
3.07
6.69
3.55
0.96
3.26
5.18
2.32
0.57
Svijet
EU-27
Tablica 2 – Pokazatelji potrošnje energije u BiH, svijetu, EU-27 i odabranim državama Zapadnog Balkana
Ovi pokazatelji dokazuju da je potencijal za poboljšanje energetske učinkovitosti značajan. Jedan od
najznačajnijih pokazatelja energetske učinkovitosti na razini države jest energetska intenzivnost,
koja predstavlja omjer potrošnje energije i jedinice BDP-a. U BiH, energetska je intenzivnost u 2008.
godini iznosila 0,71 ten/tisuću USD(2000) 22 , dok je prosjek za EU-27 iznosio 0,17 ten/tisuću USD
(2000). Prema tome, BiH troši gotovo 5 puta više energije za proizvodnju jedinice BDP-a nego EU.
Dani pokazatelji navode na sljedeće zaključke:
Potrošnja energije i električne energije po stanovniku u BiH je čak niža od svjetskog prosjeka,
što ukazuje na problem da određeni dio stanovništva BiH živi ispod granice općeg siromaštva;
Energetska intenzivnost je znatno viša od svjetskog, a pogotovo od europskog prosjeka, što
ukazuje na značajne, ali još uvijek nedovoljno iskorištene potencijale za poboljšanje energetske
učinkovitosti i smanjenje potrošnje energije;
Dominantan udio fosilnih goriva u ukupnoj potrošnji energije u BiH uzrokuje visoke emisije
CO2 po stanovniku, što ukazuje na izrazito negativan utjecaj energetskog sektora na životni okoliš i
potencijalno zdravlje ljudi u BiH.
FBiH u ukupnoj (primarnoj) kao i u neposrednoj potrošnji energije u BiH sudjeluje s oko 66%, tj. 2/3
potrošnje energije u BiH ostvaruje se u Federaciji 23 , a struktura potrošnje energije ne odstupa od
one za BiH. Posljedično, sve se navedeno može primijeniti kako na FBiH tako i na TK.
Pri tome treba istaknuti da se, prema procjenama, nešto više od 1/4 ukupne potrošnje energije
(oko 27% 24 ) u FBiH odnosno oko 18% ukupne potrošnje energije u BiH odnosi na TK, što postaje razlog više da TK postane lider u definiranju i primjeni inovativnih energetskih politika.
22 Vrijednost američkog dolara iz 2000. godine.
23 Izvor podataka: „Studija energetskog sektora u BiH; Modul 1-Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina; Knjiga A-Energetske
rezerve i povijesne energetske bilanse“.
24 Procjena je napravljena prema podacima iz studije „Prognoza potrošnje električne energije do 2030. godine po elektrodistributivnim
podružnicama JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo“.
27
3.2. Strateški okvir za energetsku učinkovitost
Stanje u BiH
Početkom 2008. godine izrađena je opsežna „Studija energetskog sektora BiH“, kojom se izvještava o
rezultatima provedenih opsežnih analiza i daju preporuke za reformu i jačanje energetskog sektora,
a sve u konačnom cilju pružanja podrške BiH u definiranju nacionalne energetske strategije.
Temeljem ovog dokumenta izrađene su i usvojene entitetske strategije razvoja energetskog sektora.
Na razini FBiH u ožujku 2009. godine usvojen je „Strateški plan i program razvoja energetskog
sektora Federacije BiH“. Najznačajniji aspekti energetske učinkovitosti u ovom dokumentu odnose se
na poboljšanja učinkovitosti u:
- postojećim sustavima daljinskog grijanja:
o cilj je povećanje energetske učinkovitosti postojećih sustava kroz
zamjenu ili sanaciju zastarjelih proizvodnih i distributivnih dijelova sustava
o potrebno je uvesti individualno mjerenje potrošnje energije
o na razini kantona, potrebno je riješiti pitanje malih ložišta koja koriste
nekvalitetni ugljen i tako značajno doprinose lokalnom onečišćenju okoliša
o potrebno je stvoriti zakonodavni okvir za poticanje kogeneracija
- sektorima neposredne potrošnje uvođenjem sustavnog gospodarenja energijom:
o predviđa se uspostava sustava educiranja tvrtki i građana i osnivanje
savjetovališta za energiju u središtima kantona,
o potrebno je uvesti sustav označavanja energetske učinkovitosti tehničkih proizvoda
i zgrada, uz propisivanje minimalnih standarda za energetska svojstva zgrada,
o kako bi se osiguralo financiranje, potrebno je popularizirati osnivanje ESCO tvrtki,
o kontinuirano je potrebno graditi kapacitete za provedbu projekata
energetske učinkovitosti i to uvođenjem instituta energetskog menadžera za
proračunske ustanove (na svim razinama) te uvođenjem zanimanja suradnik za
energiju u poduzeća;
o shemom dobrovoljnih energetskih pregleda treba potaknuti poduzeća na
provedbu mjera energetske učinkovitosti;
o poticati i olakšati provedbu projekata energetske učinkovitosti putem
fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola (CDM) .
Ovim se općim smjernicama nema što prigovoriti te one predstavljaju izvrstan okvir za daljnje
djelovanje u području učinkovitog gospodarenja energijom na kantonalnoj razini.
Stanje u TK
Glede TK, iznimno pozitivna je činjenica da postoji „Strategija razvoja Tuzlanskog kantona 20082013“. U području ekonomske strukture i razvoja, ovaj dokument kao jedan od strateških ciljeva
navodi „racionalnije i efikasnije korištenja resursa“, pod čime se također podrazumijeva i korištenje
obnovljivih izvora energije (OIE).
28
Ova Strategija u području energetike veliku pažnju pridaje smanjenju utjecaja na okoliš iz sektora
rudarstva (restrukturiranje rudnika) i proizvodnje energije (modernizacija TE Tuzla), razvoju prijenosne i distribucijske mreže i smanjenju gubitaka u njoj te razvoju sustava daljinskog grijanja
(optimizacijom postojećih sustava u Tuzli i Lukavcu, te izgradnjom novih sustava u Gračanici,
Živinicama, Srebreniku i Kladnju). Također ističe i potrebu promocije sustavnog gospodarenja energijom i energetske učinkovitosti u TK.
Kako bi se ostvario cilj „TK energetski efikasan region“ predviđa se realizacija sljedećih mjera
(preuzeto u izvornom obliku):
„Izrada programa i planova promocije energetske efikasnosti i energetskog menadžmenta u
industriji, ruralnim i urbanim sredinama na TK;
Uspostavljanje institucije savjetnika za energetsku efikasnost u opštinama i pri vladi TK kao i
Koordinirajućeg tijela pri vladi TK za harmonizaciju planova razvoja komunalne energetike opština
na TK, baziranu na primjeni mjera energetske efikasnosti.
Uspostavljanje sistema poticaja projektima energetske efikasnosti (razvojem institucionalnih kapaciteta na TK za energetski audit, savjetovanje o energetskoj efikasnosti i sl.).“
Potreba osiguravanja kvalitetnih provedbenih kapaciteta također je prepoznata u ovom dokumentu te se predviđa osnivanje Centra za edukaciju i savjetovanje o energetskoj efikasnosti,
potpore istraživanju i stipendiranje studenata iz područja, organiziranje stalne konferencije o energetici i zaštiti okoliša te formiranje stalne savjetodavno/koordinirajuće grupe pri vladi TK za
realizaciju strateških ciljeva i politika energetike TK. Izrazito se prepoznaje važnost koordinacije i
usklađivanja planova razvoja općina i TK s razvojnim energetskim planovima FBiH/BiH za što je
potrebno uspostaviti kontinuiranu vertikalnu suradnju institucija i javnih poduzeća na relaciji
država-entitet-kanton-općine. I zadnje, ali svakako ne najmanje važno jest da se ovim dokumentom
predviđa osnivanje Fonda za energetsku efikasnost kao financijske okosnice za postizanje
strateškog cilja „TK energetski efikasan region“. Strategija razvoja TK snažno ističe energetsku
učinkovitost kao dio vizije budućeg TK.
Kako je Strategija razvoja TK formalno usvojen dokument, važno je osigurati provođenje aktivnosti
definiranih u njemu, koje su vrlo kvalitetno napisane i razrađene. Predlaže se korištenje Strategije
razvoja TK prilikom definiranja budućih projektnih zadataka za koje se može ostvariti financiranje iz
međunarodnih donatorskih institucija. Primjerice, jedan od prioriteta svakako bi trebao biti
ostvarivanje mjere pod nazivom „Izrada programa i planova promocije energetske efikasnosti i energetskog menadžmenta u industriji, ruralnim i urbanim sredinama na TK“, a ta se mjera može ostvariti
izradom sveobuhvatnog Akcijskog plana energetske učinkovitosti TK.
Nadalje, grad Tuzla pridružio se europskoj inicijativi Sporazum gradonačelnika 25 te je izradio svoj
Akcijski plan održivog energetskog razvoja (eng. Sustainable Energy Action Plan - SEAP). Ovo je
iznimno opsežan i kvalitetan dokument koji donosi niz mjera za poboljšanje energetske
učinkovitosti u Tuzli u sektoru zgradarstva, prometa, javne rasvjete, gospodarenja otpadom,
vodoopskrbe i korištenja obnovljivih izvora energije. Analize u tom dokumentu pokazuju da je
predloženim mjerama do 2020. godine moguće smanjiti emisije CO2 za čak 26% u odnosu na referentnu 2002. godinu, no kao cilj se postavlja 20%.
25 Više o Sporazumu gradonačelnika dostupno je na: http://www.eumayors.eu/index_en.html
29
Mjere su vrlo dobro osmišljene a načelno su podijeljene u nekoliko grupa, kao što su opće mjere,
organizacijske mjere, strateško-planske mjere , obrazovno-edukacijske mjere te konkretne operativne mjere. Pozornost se posvećuje i pitanju organizacijske strukture za provedbu SEAP-a pa se tako
predviđa uspostava „Radne grupe za energetsku efikasnost i klimatske promjene“ u sklopu
općinske vlasti, na čijem će čelu biti koordinator, a koja će se brinuti za provedbu SEAP-a. Osim toga,
razmatraju se i izvori financiranja provedbe mjera energetske učinkovitosti, pri čemu se posebice
ističe potreba uspostave Fonda za energetsku učinkovitost TK i snažnije uključivanje Fonda za
zaštitu okoliša FBiH u financiranje energetski programa.
Tuzlanski SEAP može se ocijeniti kao vrlo kvalitetan i sveobuhvatan strateški dokument te
može biti primjer drugim općinama u TK za njihovo uključivanje u Sporazum gradonačelnika. Vlasti
TK trebale bi potaknuti sve općine da se pridruže ovoj inicijativi, a valjalo bi razmisliti i o uključivanju
čitavog Kantona. Izrada jedinstvenog Akcijskog plana za cijeli TK može adresirati manje općine
koje možda nemaju kapaciteta da samostalno rade na izradi i primjeni ovakvog plana.
Kao što će se vidjeti iz sljedećeg poglavlja, na razini FBiH se predviđa usvajanje Zakona o energetskoj
efikasnosti koji će propisati obvezu donošenja lokalnih energetskih planova. Izradom SEAP-a ova se
buduća zakonska obveza u TK već i izvršava.
3.3. Zakonodavno-regulatorni okvir za
energetsku učinkovitost
BiH, kao zemlja koja teži integraciji u EU, ali i kao zemlja članica Energetske zajednice, ima obvezu
uskladiti svoje zakonodavstvo s zahtjevima direktiva EU. Posebice se ovo odnosi na transpoziciju
sljedećih direktiva (rokovi su zadani od strane Energetske zajednice):
•
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama –
rok za transpoziciju je 30. prosinca 2011.
•
2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada – rok za transpoziciju je 30. rujna 2012.
•
2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda, povezanih s
energijom, pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu – rok za
transpoziciju je 30. prosinca 2011.
Status transpozicije zahtjeva ovih direktiva u nacionalno zakonodavstvo dan je u tablicama 3 do 5.
Pri tome treba istaknuti da se transpozicija većine odredbi radi na entitetskoj razini, pa će se najvećim
dijelom razmatrati zakoni i propisi iz FBiH .
26 Svi podaci u tablicama preuzeti su iz izvješća Energetskoj zajednici pod nazivom „ENERGY EFFICIENCY ROADMAP 2011 FOR THE TRANSPOSITION OF THE ENERGY EFFICIENCY DIRECTIVES – Bosnia and Herzegovina, March 2011“
30
Tablica 3 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2006/32/EC u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
Zahtjev Direktive
Akt kojim se transponira zahtjev
Status akta
Ostale napomene
Cilj smanjenja potrošnje
energije
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Nacionalni akcijski plan
energetske učinkovitosti BiH
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Mjere za javni sektor
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o sadržaju lokalnih planova
učinkovitosti FBiH
3. Smjernice o zahtjevima energetske
učinkovitosti u javnoj nabavi
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
3. Nije usvojen
3. Usvojit će se do 31.12.2011.
Mjere za distributere,
operatore distribucijskih
sustava i opskrbljivače
energije
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o informacijskom sustavu za
energetiku FBiH
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Sheme kvalifikacije,
akreditacije i certifikacije
/ Energetski pregledi
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o energetskim pregledima
FBiH (ne za zgrade)
3. Pravilnik o uslovima za lica koja vrše
energetsko certificiranje objekata FBiH
(Sl.n. 28/10)
4. Pravilnik o energetskom certificiranju
objekata (Sl.n. 50/10)
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
3. Usvojen
3. Usvojen 2010
4. Usvojen
4. Usvojen 2010
Financijski instrumenti
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o financiranju energetskih
ušteda i energetske učinkovitosti FBiH
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Tarifni sustav
1. Zakon o primjeni tarifnog sistema
BiH (Sl.n. 44/05)
1. Usvojen
1. Izmjene i dopune
do 31.12.2011.
Fondovi
1. Pravilnik o financiranju energetskih
ušteda i energetske učinkovitosti FBiH
Alternativno:
2. Zakon o Fondu za zaštitu okoliša BiH
(Sl.n.33/03)
1. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojen
2. Izmjene i dopune
do 31.12.2011.
Individualno mjerenje i
informativni računi
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o informacijskom sustavu
za energetiku FBiH
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Nacionalni akcijski plan
/
1. Nije usvojen
Tablica 4 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2010/31/EU u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
Zahtjev Direktive
Metodologija za izračun
energetskih svojstava zgrada
Akt kojim se transponira zahtjev
1. Zakon o prostornom planiranju i
korištenju zemljišta FBiH
2. Pravilnik o energetskom certificiranju
objekata FBiH(Sl.n. 50/10)
3. Skup pravilnika o energetskim svojstvima
i uštedi energije u zgradama
Status akta
1. Usvojen
2. Usvojen
3. Nije usvojen
Ostale napomene
1. Izmjene i dopune
do 30.09.2012.
2. /
3. Usvojit će se
do 30.09.2012
31
Minimalni zahtjevi za
energetska svojstva (za
nove i postojeće zgrade te
za tehničke sustave u
zgradama)
32
1. Zakon o prostornom planiranju
i korištenju zemljišta FBiH
2. Pravilnik o energetskom certificiranju
objekata FBiH (Sl.n. 50/10)
3. Skup pravilnika o energetskim svojstvima
i uštedi energije u zgradama
a. Pravilnik o tehničkim svojstvima
sistema ventilacije, djelimične
klimatizacije i klimatizacije
u građevinama FBiH (Sl.n. 49/09)
b. Pravilnik o tehničkim svojstvima
sistema grijanja i hlađenja
građevina FBiH (Sl.n. 49/09)
c. Pravilnik o tehničkim zahtjevima za
toplotnu zaštitu objekata za racionalnu
upotrebu energije FBiH (Sl.n. 49/09)
1. Usvojen
2. Usvojen
3. Djelomično usvojen
1. Izmjene i dopune
do 30.09.2012.
2. /
3. Usvojit će se potpuno
do 30.09.2012.
Povećanje zgrada s
gotovo nultom
potrošnjom energije
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Nacionalni akcijski plan energetske
učinkovitosti
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Financijski poticaji
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
1. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
Energetsko certificiranje
zgrada
1. Zakon o prostornom planiranju
i korištenju zemljišta FBiH
2. Pravilnik o energetskom certificiranju
zgrada FBiH (Sl.n. 50/10)
3. Smjernice za provođenje energijskog
energijskog pregleda za nove
i postojeće objekte s jednostavnim
i složenim tehničkim sistemom
4. Skup pravilnika o energetskim
svojstvima i uštedi energije u zgradama
1. Usvojen
Redoviti pregledi sustava
grijanja i klimatizacije
2. Usvojen
1. Izmjene i dopune
do 30.09.2012.
2. /
3. Usvojen
3. /
4. Djelomično
usvojen
4. Usvojit će se
potpuno
do 30.09.2012.
1. Zakon o prostornom planiranju i
korištenju zemljišta FBiH
2. Skup pravilnika o energetskim
svojstvima i uštedi energije u zgradama
a. Pravilnik o tehničkim svojstvima
sistema grijanja i hlađenja građevina
FBiH (Sl.n. 49/09)
b. Pravilnik o tehničkim zahtjevima
za toplotnu zaštitu objekata i
racionalnu upotrebu energije
FBiH (Sl.n. 49/09)
1. Usvojen
1. Izmjene i dopune
do 31.12.2011.
2. /
Sustav neovisne kontrole
izdanih certifikata i
izvješća kontrolnih
pregleda
1. Zakon o prostornom planiranju
i korištenju zemljišta FBiH
2. Skup pravilnika o energetskim
svojstvima i uštedi energije u zgradama
1. Usvojen
Individualno mjerenje i
informativni računi
3. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
4. Pravilnik o informacijskom sustavu
za energetiku FBiH
3. Nije usvojen
4. Nije usvojen
Nacionalni akcijski plan
/
2. Nije usvojen
2. Usvojen
2. Nije usvojen
1. Izmjene i dopune
do 31.12.2011.
2. Usvojit će se
do 31.12.2011
3. Usvojit će se do 31.12.2011.
4. Usvojit će se do 31.12.2011.
Tablica 5 – Pregled statusa transpozicije Direktive 2010/30/EU u zakonodavstvo BiH i/ili FBiH
Zahtjev Direktive
Akt kojim se transponira zahtjev
Status akta
Ostale napomene
Obveze dobavljača i
prodavača
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o proizvodima povezanim
s energijom
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Stavljanje na tržište i
dostupnost informacija
(uključujući daljinsku
prodaju)
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
2. Pravilnik o proizvodima povezanim
s energijom
1. Nije usvojen
2. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
2. Usvojit će se do 31.12.2011.
Javna nabava
učinkovitih proizvoda
1. Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH
1. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
Provedbene uredbe za
pojedine vrste
proizvoda
1. Pravilnik o proizvodima povezanim
s energijom
1. Nije usvojen
1. Usvojit će se do 31.12.2011.
Iz tablica je evidentno da je zakonsko-regulatorni okvir za energetsku učinkovitost u
BiH kao i u FBiH nepotpun.
Nedostaje Zakon o energetskoj učinkovitosti FBiH koji bi trebao urediti obveze javnog i
energetskog sektora i dostupnost financijskih instrumenata za postizanje ciljeva energetske
učinkovitosti te urediti područje energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom.
Najveći napredak je postignut u području graditeljstva gdje su temeljem Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH (Sl.n.2/06,72/07,32/08,4/10 i 13/10)
doneseni propisi kojima se uređuje energetsko certificiranje zgrada, ovlaštenja i smjernice
za provođenje energetskih pregleda i energetskog certificiranja zgrada te minimalni
zahtjevi za energetska svojstva zgrada i tehničkih sustava u zgradi. Ipak, i u ovom dijelu
zakonodavno-regulatornog okvira bit će potrebne daljnje prilagodbe radi usklađivanja sa
zahtjevima EU. Ostaje dakako zakonski propisati i obvezu energetskog označavanja uređaja,
iako su zbog uvoza iz EU energetske oznake već prisutne na tržištu BiH.
Slika 4 daje shematski prikaz postojećeg i planiranog zakonodavno-regulatornog okvira za
energetsku učinkovitost s korelacijama prema mjerodavnim EU direktivama (za pregled EU
direktiva pogledati poglavlje 2).
33
Direktiva
2010/30/EU
Direktiva 2006/32/EC
Direktiva 2010/31/EU
Slika 4 – Postojeći i predviđeni zakoni i propisi iz područja energetske učinkovitosti na razini FBiH
Iz nje se jasno vidi kompleksnost nužnog zakonskog okvira, zbog čega je iznimno važno već
u procesu donošenja zakona i propisa u javne konzultacije uključiti sve relevantne dionike.
Na ovaj će način oni biti na vrijeme upoznati s dužnostima i obvezama koje će im novi
propisi zadati.
Jasno je da europske direktive i obveze preuzete kroz Energetsku zajednicu daju dobar okvir
i poticaj za rad na dovršavanju i usavršavanju zakonodavnog okvira, koji je jedan od ključnih
preduvjeta za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti. Ipak, nadležne institucije trebaju
naći zakonska rješenja koja će najbolje odgovarati nacionalnim uvjetima i koja će prije svega
biti primjenjiva.
Za TK mjerodavno je navedeno zakonodavstvo na razini FBiH. Ipak, u okviru svog djelokruga
i ovlasti i vlasti TK mogu donositi iskorake koji će biti primjer cijeloj BiH. Više o takvim
mogućnostima bit će riječi u poglavlju 5.1.
34
3.4. Institucionalni okvir za energetsku učinkovitost
Energetska učinkovitost izrazito je multidisciplinarno područje, a poglavito kada se radi o
neposrednoj potrošnji energije ona zadire u brojna područja djelatnosti te je puno šira od
same energetike. S druge strane, zbog još uvijek prisutnog tradicionalnog stava u energetskom sektoru da se energetska učinkovitost kosi s osnovnim ciljem energetskih tvrtki, a to je
prodavati energiju (što više), energetska učinkovitost je čak i u institucijama koje bi je trebale
promicati (ministarstva i uprave nadležne za energetiku) značajno marginalizirana. I
konačno, u drugim područjima djelatnosti osim energetike, energetska pitanja su mahom
zbog neznanja i nedovoljne informiranosti također zanemarivana. Zbog toga je iznimno
bitno i kroz formalnu organizacijsku strukturu dati politički značaj energetskoj učinkovitosti.
Uobičajena struktura, primijenjena u većini EU zemalja prikazana je na Slika 5. Pri tome treba
istaknuti da velika većina EU zemalja ima međuministarske koordinacije koje kontinuirano
nadziru provedbu usvojenih strategija i planova, a sama provedba povjerava se specijaliziranim agencijama za energetiku ili energetsku učinkovitost. Ovakva shema može se primijeniti bilo na cijeloj državnoj bilo na kantonalnoj razini.
Slika 5 – Općenita organizacijska struktura za kreiranje i provedbu politike energetske učinkovitosti
Stanje u BiH
Na državnoj razini u BiH pitanja energetike i zaštite okoliša su u nadležnosti Ministarstva
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO). Ovo Ministarstvo je odgovorno za definiranje politika, koordinaciju aktivnosti i harmonizaciju planova entitetskih vlasti iz područja
zaštite okoliša, razvoja i uporabe prirodnih resursa. Na razini FBiH za energetiku je nadležno
Ministarstvo energije, rudarstva i industrije.
35
Kao instrument zaštite okoliša, energetska učinkovitost također je i u opsegu djelovanja
Ministarstva okoliša i turizma, dok je pitanje energetskih svojstava zgrada u nadležnosti
Ministarstva prostornog planiranja FBiH.
Nedovoljna koordinacija između entitetskih i državnih organa vlasti prepoznaje se kao
najveća prepreka pri donošenju zakona iz područja energetske učinkovitosti i provedbi
istih27. Ne postoje agencije za energetsku učinkovitost na državnoj, entitetskoj i lokalnoj
razini koje bi se sustavno bavile provedbom aktivnosti za poboljšanje energetske
učinkovitosti i prikupljale podatke potrebne za ocjenu napretka. Kapaciteti na lokalnoj razini
su također slabi, te je potreno u sklopu jedinica lokalne samouprave osnovati urede za energetsku učinkovitost (s formalno supostavljenim radnim mjestom savjetnika za energetsku
učinkovitost).
Stanje u TK
Temeljem navedenih preporuka za cijelu razinu BiH, a u skladu sa Strategijom razvoja TK i
SEAP-om grada Tuzle, na području čitavog TK potrebno je osnažiti kapacitete za
provedbu mjera energetske učinkovitosti. Unutar kantonalne i općinske uprave
potrebno je formalizirati radno mjesto savjetnika za energetsku učinkovitost. U Tuzli je
prema SEAP-u potrebno osnovati „informacijsko - edukacijski centar za klimatske promjene
i energetsku efikasnost“ pri gradskoj upravi koji će djelovati prema građanima, ali i prema
zaposlenicima gradske uprave. U skladu s najboljom praksom, i na razini TK se predviđa
uspostava Koordinacijskog tijela za provedbu energetske politike i ostvarivanje strateških
ciljeva TK. Iznimno je važno da ovakve organizacijske strukture ostvare izvrsnu suradnju s
organizacijama civilnog društva, kako bi se koordiniralo zajedničko djelovanje s ciljem
djelotvornog ostvarivanja strateških ciljeva.
Prema prikupljenim informacijama, planovi navedeni u Strategiji razvoja TK i tuzlanskom
SEAP-u nisu još u potpunosti realizirani, no na tome se intenzivno radi, što pokazuje
predanost i volju Kantonalnih vlasti da se provedba organizacijski uredi i ojača.
Trenutno Vlada TK formira Međuresorni tim za energetsku učinkovitosti, u kojem će sudjelovati predstavnici Ministarstva za razvoj i poduzetništvo TK, Ministarstva za industriju, energetiku i rudarstvo, Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša TK, Ministarstva za
trgovinu, turizam i saobraćaj i Ureda premijera. Međuresorni tim će se sastojati od vodećeg
tima (donosioci odluka) i operativnog tima. Operativni tim je već u funkciji, a trenutno
provodi aktivnosti na prikupljanju i objedinjavanju podataka o potrošnji energije u javnim
ustanovama (temeljem potpisanog sporazuma između TK i UNDP-a).
27 Preuzeto iz publikacije „Energija i okoliš u BiH – Preporuke civilnog društva za brži put prema EU“, rujan 2011.
36
3.5. Financijski poticaji za energetsku učinkovitost
Uvodno
Jedna od najznačajnijih barijera snažnijoj primjeni mjera energetske učinkovitosti jest činjenica da
energetski učinkovitija rješenja u pravilu imaju veće početne investicijske troškove. Kako su investicijski troškovi, a ne troškovi u životnom vijeku (eng. Life Cycle Cost Analysis – LCCA), najčešće presudni
prilikom donošenja odluke o investiranju, građanima i dionicima iz javnog i poslovnog sektora
potrebno je pružiti financijske poticaje, kako bi prevladali ovu barijeru.
Europska unija, primjerice, planira koristiti svoje strukturne fondove, investicijske banke i sve ostale
programe kako bi stimulirala energetsku učinkovitost, a posebice 28 :
- Europski fond za regionalni razvoj (European Regional Development Fund) za povećanje
investicija u mjere energetske učinkovitosti u stambenom sektoru
- Instrument Jeremie (Joint European Resources for micro to medium enterprises) strukturnih
i kohezijskih fondova za mala i srednja poduzeća
- ‘Marguerite Fund’ Europske investicijske banke (European Investment Bank- EIB)
- Okvirni program za kompetitivnost i inovativnost (Competitiveness and Innovation
Framework Programme) uključujući program Intelligent Energy Europe II koji je posebno
fokusiran na uklanjanje barijera za energetsku učinkovitost i OIE kroz mehanizam
tehničke pomoći ELENA (European Local Energy Assistance)
- Inicijativa Sporazum gradonačelnika
- Programi EBRD-a (European Bank for Reconstruction and Development) za stimuliranje
provedbe mjera energetske učinkovitosti u svim sektorima.
No, isto tako EK od država članica zahtijeva i uspostavu vlastitih mehanizama za stimuliranje
razvoja tržišta energetskih usluga i za subvencioniranje provedbe mjera energetske
učinkovitosti 29 . U tom smislu, EU fondovi i programi te potpore ostalih međunarodnih donatora
mogu se iskoristiti kao 'poluga' za osnivanje vlastitih fondova na nacionalnoj, regionalnoj
(kantonalnoj) i lokalnoj razini. Izdvajanje javnih sredstava za poticanje energetske učinkovitosti
je nužno kao odraz političke volje za transformaciju tržišta i društva prema većoj učinkovitosti
korištenja resursa.
Financiranje energetske učinkovitosti u BiH putem programa međunarodne pomoći
Financijski poticaji za energetsku učinkovitost u BiH dominantno se temelje se na pomoći
međunarodnih donatora. Iako je u situaciji nerazvijene svijesti i tržišta energetske učinkovitosti
međunarodna pomoć više nego potrebna, ipak država mora biti ta koja će prepoznati strateški
značaj energetske učinkovitosti i osigurati kontinuirani priljev sredstava za njezino poticanje.
Tablica 6 prikazuje programe financijske potpore projektima energetske učinkovitosti u BiH.
28 Uporaba EU fondova i programa posebno se potiče za primjenu mjera energetske učinkovitosti u zgradama kako je i navedeno u
Direktivi 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada.
29 Navedeno je predmet članka 11. Direktive 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama koja potiče osnivanje
fondova iz kojih će se sufinancirati mjere energetske učinkovitosti.
37
Tablica 6 – Programi financijske potpore projektima energetske učinkovitosti u BiH
Nositelj programa
Naziv programa
Osnovne karakteristike programa
EBRD
Kredit za energijsku efikasnost
• Za javna poduzeća, lokalne samouprave
i privredne subjekte
• Do 2 milijuna EUR
• Rok otplate do 5 godina, uz 2 godine počeka
• Mjerenje ušteda energije i emisija
CO2 (minimalno 20% ušteda)
• Naknada 15-20% realiziranog kredita ako
se ostvare ciljevi
KfW
Kreditna linija za energetsku
efikasnost
• Za javna poduzeća, mala i srednja poduzeća
i privatne osobe/kućanstva
• Do 1 milijun EUR
• Rok otplate do 7 godina, uz 3 godine počeka
• Mjerenje ušteda energije i emisija CO2
(minimalno 20% ušteda)
UN
(UNDP, UNEP, UNESCO, FAO
i UNV)
MDGF program za okoliš i
klimatske promjene
• Ostvarivanje milenijskih ciljeva razvoja kroz
poboljšanje energetske učinkovitosti i
iskorištavanje lokalnih obnovljivih izvora
energije
USAID
3E – Energetski
ekonomija
• Poticanje javno-privatnog partnerstva
za provedbu projekata energetske učinkovitosti
u zgradarstvu
• Provedba 10 pilot projekata diljem BiH
Delegacija Europske unije u
BiH
Razvoj lokalnih zajednica kroz
energetsku učinkovitost
Ostalo
Fondovi stranih ambasada i
ministarstava vanjskih poslova
efikasna
• Bilateralni projekti s Norveškom,
Nizozemskom, Austrijom i dr.
Najbolji primjer financijske pomoći jest kredit za energijsku efikasnost 30 kojega u suradnji s EBRD
programom za financiranje održivih energija za Zapadni Balkan nude komercijalne banke. Iz navedene kreditne linije mogu se financirati projekti energetske učinkovitosti u industriji, zgradarstvu
kao i projekti uporabe OIE. Uvjeti su da se projektom ostvaruje ušteda energije i emisija CO2od 20%
ili više u odnosu na situaciju prije primjene mjere (što se utvrđuje mjerenjem). Ono što je važno istaknuti jest da EBRD, s ciljem uspješne realizacije pojedinačnih projekata i postizanja tražene energetske
učinkovitosti svim potencijalnim korisnicima ove kreditne linije osigurava besplatnu konzultantsku
pomoć koja obuhvaća:
•
identifikaciju prihvatljivih projekata i pružanju pomoći pri njihovoj izradi kako bi bili
zadovoljeni postojeći zahtjevi
•
procjeni tehničke i financijske održivosti projekta
•
pripremi Plana racionalnog korištenja energije ili energetskih pregleda, za svaki
prihvatljiv projekt, ako je to potrebno
•
osiguravanje zaključaka i preporuka o usklađenosti s kriterijima EBRD-a o
prihvatljivosti projekta za kreditiranje
•
po završetku projekta, delegirani konzultant za verifikaciju provjerava da li su ciljevi
EBRD kreditne linije ispunjeni, tj. da li je projekt završen u skladu s relevantnim Planom
racionalnog korištenja energije, o čemu izdaje i odgovarajuću potvrdu.
30 Više informacija o uvjetima kreditiranja i ostvarenim projektima može se naći na: http://raiffeisenbank.ba/bhs/menu/view/46#k16
38
Po primitku potvrde iz zadnje točke, korisnik kredita ostvaruje pravo na naknadu (povrat uloženih
sredstava) od strane EBRD-a u iznosu od 15% do 20% realiziranog kredita, a u ovisnosti o tipu
projekta. Dodatno, EBRD je za financiranje projekata energetske učinkovitosti i OIE u privatnom
sektoru u BiH za razdoblje 2009.-2011. dala 10 milijuna EUR. Ovaj projekt je izvrsna kombinacija
financijske i tehničke pomoći te, osim što pomaže klijentima realizirati projekte, ujedno i gradi
konzultantske kapacitete za provedbu projekata energetske učinkovitosti (poglavito u
području energetskih pregleda i mjerenja i verifikacije ušteda energije) kao i kapacitete
komercijalnih banaka za ocjenu takvih projekata.
Slične uvjete nudi i kreditna linija KfW-a kojom se mogu financirati projekti energetske učinkovitosti
i korištenja obnovljivih izvora energije kojima se ostvaruje ušteda energije od najmanje 20%.
Također, u sklopu programa klijentima se nudi tehnička pomoć u ocjeni potencijala za uštede energije putem energetskih pregleda.
Osim EBRD i KfW, i ostali relevantni donatori su aktivni u BiH. Treba istaknuti projekt USAID-a
Ekonomija energetske efikasnosti (3E) pokrenut radi promocije tehnologija energetske učinkovitosti
u zgradama i to putem pilot projekata sufinanciranim od javnog i privatnog sektora u BiH. Glavna
komponenta 3E projekta je implementacija 10 pilot projekata diljem BiH, a cilj je, osim poboljšanja
uvjeta života i rada i ostvarivanja energetskih i emisijskih ušteda, razvoj i poticanje javno-privatnog
partnerstva u BiH na području energetske učinkovitosti. Upravo je javno-privatno partnerstvo
jedan od značajnih mehanizama sufinanciranja energetske učinkovitosti i u budućnosti se
očekuje da će postati sve prisutniji, jer će poslovni sektor vidjeti svoj interes u ostvarivanju
energetskih (a time i novčanih) ušteda, dok će javni sektor na ovaj način prevladavati
nedostatak financijskih sredstava za ulaganje.
Financiranje energetske učinkovitosti u BiH iz vlastitih sredstava
Kako je uvodno rečeno, za sustavnu i održivu provedbu politike energetske učinkovitosti nužno je
osiguravanje javnih sredstava za njezino poticanje, poglavito u uvjetima niskih cijena energije i
nedovoljno razvijene svijesti potrošača o koristima koje projekti energetske učinkovitosti donose.
Informacije o tome da se u BiH na sustavan način državnim sredstvima potiče energetska
učinkovitost ne postoje. Ipak, valja istaknuti da Federacija BiH 31 (kao i Republika Srpska 32 ) imaju
fondove za zaštitu okoliša.
Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH osnovan je kao namjenski fond za sufinanciranje projekta
zaštite okoliša. U navedenu kategoriju spadaju i projekti kojima se poboljšava energetska
učinkovitost. Ipak, analizom dostupnih informacija o sklopljenim ugovorima i raspisanim
natječajima, razvidno je da projekti energetske učinkovitosti praktički nisu uopće zastupljeni, već je
prioritet dan projektima upravljanja i zaštite voda. Treba napomenuti da je situacija vrlo slična i u
Republici Srpskoj te su kroz djelovanje UNDP-a već dane jasne preporuke za izmjene i dopune
Zakona o Fondu za zaštitu životne sredine RS kojima se namjerava veći značaj dati projektima
održive energetike.
U tom je smislu, a po uzoru na Hrvatsku, potrebno unaprijediti poslovanje postojećih entitetskih
fondova za zaštitu okoliša i iz njih osigurati sredstva za sufinanciranje projekata poboljšanja energetske učinkovitosti. TK treba postati inicijator navedenih promjena na razini FBiH.
31 Više informacija o Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH dostupno je na: http://www.fzofbih.org.ba/local/index.php
32 Više informacija o Fondu za zaštitu životne sredine Republike Srpske dostupno je na:
39
Financiranje energetske učinkovitosti u TK
Fizičke i pravne osobe s područja TK mogu dakako koristiti gore navedene mehanizme raspoložive
na razini cijele BiH ili Federacije BiH.
Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša TK u 2010. i 2011. godini osiguralo je
(su)financiranje projekata zaštite okoliša uključujući i projekte poboljšanja energetske učinkovitosti.
Tablica 7 daje pregled svih sufinanciranih projekata prema korisnicima potpore u protekle dvije
godine s posebno označenim projektima vezanim uz energetsku učinkovitost. Valja uočiti porast
broja ovakvih projekata, što ukazuje na svijest i političku predanost pitanjima energetske
učinkovitosti.
Tablica 7 – Pregled projekata sufinanciranih od strane TK u 2010. i 2011. godini
Korisnik
Nevladine
organizacije (NVO)
Općine
Tip projekta
Broj projekata
2010.
Broj projekata
2011.
Čišćenje, uređenje, pošumljavanje i
ozelenjivanje javnih površina i sl.
Unapređenje zbrinjavanja otpada
Jačanje ekološke kulture građana
Obilježavanje značajnih datuma iz oblasti
zaštite okolice
31
34
6
20
3
4
4
5
6
0
3
1
12
1
2
1
4
11
2
13
10
1
14
17
4
0
2
3
1
1
1
5
2
1
0
3
0
2
0
14
12
0
6
0
2
0
Razvoj toplifikacije
Poboljšanje energetske učinkovitosti
Uređenje javnih zelenih površina
Proširenje područja organiziranog skupljanja
otpada
Zbrinjavanje svih vrsta otpada
Zbrinjavanje otpadnih voda
Sanacija postojećih deponija i izgradnja novih
Drugi projekti koji se odnose na očuvanje,
zaštitu, obnovu i poboljšanje svih komponenti okoliša (zrak,voda,tlo)
Javna poduzeća
Smanjivanje zagađenja okoliša
Proširenje područja organiziranog
prikupljanja otpada
Selektivno prikupljanje otpada
Poboljšanje energetske učinkovitosti
Unapređenje korištenja OIE
Ostale javne ustanove
Smanjenje zagađenja zraka (uvođenje ili
rekonstrukcija centralnog grijanja)
Poboljšanje energetske učinkovitosti
Škole
40
Smanjenje zagađenja zraka (uvođenje ili
rekonstrukcija centralnog grijanja)
Zamjena peći na čvrsto gorivo
Akcije čišćenja, uređenja, ozelenjivanja
školskih površina
Druge akcije usmjerene na unapređenje
stanja okolice
Službenih informacija o postojanju kantonalnog fonda za energetsku učinkovitost nema, iako se
takva mogućnost i potreba ističe u tuzlanskom SEAP-u, a što je još važnije Strategija razvoja TK otvara
mogućnost za uspostavu takvog Fonda. Ipak, s obzirom na zanimanje kantonalnih struktura za
očuvanjem okoliša i podizanjem svijesti o energetskoj učinkovitosti mogla bi se u budućnosti
očekivati uspostava namjenskog fonda iz kojega bi se sufinancirali projekti energetske učinkovitosti.
Pri tome valja razmotriti i mogućnost uspostave tzv. revolving fonda. Revolving fond je najčešće
namjenski fond koji se koristi za financiranje projekata koji zahtijevaju probijanje fiskalnog
ograničenja od godinu dana. Inicijalna sredstva fonda najčešće su dobivena od drugih organizacija
(primjerice, za to se izvrsno mogu iskoristiti sredstva međunarodnih donatora, kojih je doista puno u
BiH). Zajmoprimatelj sredstava iz revolving fonda ima obvezu vraćanja tih sredstava, plaćanja
kamate i administrativnih troškova, a tako vraćena sredstva koriste se za financiranje novih
projekata. Uspostava revolving fondova uobičajena je praksa u zemljama EU i to posebice na razini
općina i gradova. U okviru godišnjeg plana ulaganja, revolving fond se dodaje kao posebna
proračunska stavka. Inicijalna sredstva za provedbu prvog projekta energetske učinkovitosti se
osiguravaju iz nekog dostupnog izvora. Godišnji iznos uštede od tog projekta energetske
učinkovitosti preusmjerava se na poseban račun (u revolving fond), kojim se financiraju daljnje mjere
energetske učinkovitosti. Dakako, osnivanje revolving fondova mora biti zakonski omogućeno, pa je
ovu mogućnost potrebno daljnje istražiti kako bi se odlučilo o njezinoj mogućoj primjeni u TK.
Tržište energetskih usluga u BiH i TK
Jedan od mogućih načina prevladavanja barijere nedostupnosti početnog kapitala za ulaganje u
mjere energetske učinkovitosti jest primjena ESCO modela. ESCO (Energy Service Company) je tvrtka
koja planira, izvodi i financira projekte energetske učinkovitosti, a investicija se vraća iz ostvarenih
ušteda. Na taj način korisnik ESCO usluge dobiva cjelovito rješenje bez potrebe izdvajanja posebnih
financijskih sredstava za inicijalnu investiciju. Istekom ugovora, korisniku ostaju smanjeni računi za
energiju (često i za vodu).
Razvoj ESCO tržišta u BiH je u tijeku. Identificirana je jedna ESCO tvrtka SEE Business Solutions , a
provedeno i je i nekoliko projekata po ESCO načelu najčešće iz područja sustava grijanja, kogeneracije i uporabe biomase . S obzirom na nedostatak snažnije državne financijske potpore projektima
energetske učinkovitosti, promicanje ESCO modela postaje jedno od vrlo djelotvornih rješenja.
U tu svrhu bit će potrebno promovirati ovakav koncept i to u dva smjera – prema malim i srednjim
poduzećima koja bi ovdje mogla naći svoju priliku za poslovanje i prema javnom sektoru u kojemu
su troškovi za električnu energiju i grijanje visoki, a financijska sredstva za investiranje u obnove
ograničena. Ovakva je promocija i predviđena nacrtom Strategije razvoja Tuzlanskog kantona.
U svakom slučaju, može se utvrditi da ESCO tržište nije dovoljno razvijeno u BiH niti u TK te je po
ovom pitanju nužna međunarodna suradnja i pokretanje programa kojima će se razvijati tržište energetskih usluga. Jedna od mogućnosti jest da sam TK osnuje svoju ESCO tvrtku. Dobra regionalna
iskustva pri tome mogu biti od velike pomoći (npr. prenošenje modela koji je uspostavljen u Hrvatskoj osnivanjem tvrtke HEP-ESCO d.o.o. u sklopu Hrvatske elektroprivrede).
33 Više informacija o ovom ESCO projektu dostupno je na:
http://www.esco.ba/index.php?index.php?option=com_content&view=article&id=48&lang=hr
34 http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/111111111/15108/1/jrc59863%20real%20final%20esco%20report%202010.
pdf
41
3.6. Integracija energetske učinkovitosti u druge politike
Energetska učinkovitost izrazito je multidisciplinarno područje. Za puno iskorištavanje potencijala
potrebno je pitanja energetske učinkovitosti integrirati u politike koje pokrivaju područja koja nisu
izravno povezana s energetikom. Najvažnija takva područja su:
•
zaštita okoliša, klimatske promjene i održivi razvoj
•
obnovljivi izvori energije
•
prometna politika
•
porezna politika
•
javna nabava
•
obrazovanje
•
dostupnost informacija
Instrumentima ovih politika značajno se može unaprijediti energetska učinkovitost i takve mjere
obično utječu na više sektora istovremeno, pa se uobičajeno nazivaju među-sektorske ili horizontalne mjere energetske učinkovitosti. U ovom će se poglavlju kratko opisati način integracije energetske učinkovitosti u navedena područja na razini BiH i TK.
3.6.1. Zaštita okoliša, klimatske promjene i održivi razvoj
Stanje u BiH
BiH je postala potpisnica Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama
(UNFCCC) krajem 2000. godine. U skladu s tim, 2008. godine je izradila „Prvi nacionalni izvještaj
Bosne i Hercegovine u skladu sa okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama“ . U tom je dokumentu energetska učinkovitost integrirana u razna sektorska pitanja, a
najvažnije predviđene mjere za poticanje energetske učinkovitosti sažeto su prikazane u nastavku:
• Energetski sektor
o povećanje energetske učinkovitosti postojećih pogona (proizvodnih, prijenosnih i
distribucijskih);
o poticanje korištenja obnovljivih izbora energije i energetske učinkovitosti putem
regulative (transpozicija EU direktiva) i fonda iz kojeg bi se sufinancirali ovakvi projekti
• Sustavi daljinskog grijanja
o povećanje učinkovitosti postojećih sustava, uvođenje individualnog
mjerenja potrošnje te poticanje kogeneracija
• Zgradarstvo
o usvajanje novih standarda za energetska svojstva zgrada;
o obnove vanjske ovojnice zgrada i njihova toplinska izolacija
o korištenje energetski učinkovitih tehnologija i uvođenje sustava mjerenja i kontrole.
• Obnovljivi izvori energije
o stvaranje povoljnog zakonodavnog okvira i sustava sistema stimulacije, uzimajući u
obzir korištenje postojećeg fonda za okoliš;
o zamjena tekućih goriva obnovljivom energijom, posebno u javnim zgradama;
o poticanje daljinskih sustava grijanja na biomasu na mjestima s razvijenom drvnom
i drvnoprerađivačkom industrijom
• Industrijski procesi
o zamjene tekućih i plinovitih goriva bioplinom u prehrambenoj industriji
o zamjena fosilnih goriva alternativnim gorivima, koja se primarno dobijaju iz
otpada u cementnoj industriji
o sustavno upravljanje industrijskim otpadom i uporaba otpada u energetske svrhe
42
• Promet
o strože mjere za putnička motorna vozila kada se obavljaju redovni tehnički pregledi
i pregledi radi preventivnog održavanja
o poticanje korištenja usluge javnog prijevoza uključujuči željeznicu
o obnova i izgradnja željezničke infrastrukture i infrastrukture za vodni prijevoz tereta
• Poljoprivreda
o proizvodnja i iskorištavanje bioplina u energetske svrhe
• Šumarstvo
o iskorištavanje otpada iz šumarske djelatnosti za proizvodnju energije iz biomase
• Upravljanje otpadom
o skupljanje i korištenje metana iz regionalnih deponija (za energetske svrhe).
Pitanja klimatskih promjena (a time i energetske učinkovitosti) adresirana su s nacionalne razine u
„Privrednojrazvojnoj strategiji Bosne i Hercegovine“ (Plan strategije smanjenja siromaštva Bosne i
Hercegovine financiran od strane Svjetske banke), koja uključuje diskusije o realizaciji nacionalnog
održivog razvoja i smanjenja siromaštva za razdoblje 2003.-2007. na osnovu Milenijskih razvojnih
ciljeva. Također je uz pomoć Svjetske banke izrađen „Nacionalni akcioni plan za životnu sredinu“
(NEAP) i usvojen 2003. godine od strane vlada entiteta.
Važno je istaknuti da su pitanja zaštite okoliša u BiH odgovornost vlada entiteta. Tako je na razini FBiH
izrađen nacrt „Strategije zaštite okoliša 2008.-2018.“ Jedan od strateških ciljeva jest unapređenje
korištenja energije koji će se ostvariti nizom aktivnosti za smanjenje energijske intenzivnosti,
kao što su:
•
Program djelovanja u privredi i među građanima s ciljem smanjivanja energijske
intenzivnosti – u suradnji sa Federalnom i kantonalnim privrednim komorama;
•
Osnivanje savjetovališta za energiju;
•
Uspostava sustava za statističko praćenje parametara, kojima se definira energijska
intenzivnost po privrednim granama;
•
Uvođenje sistema označavanja energijske efikasnosti tehničkih proizvoda;
•
Donošenje propisa za energijsku efikasnost u zgradarstvu, te uvođenje sustava
označavanja energijske efikasnosti zgrada;
•
Donijeti strategiju usmjeravanja snabdijevanja energijom u FBiH i raditi na njenoj
implementaciji;
•
Popularizacija osnivanja ESCO tvrtki;
•
Uvesti sustav stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u kućanstvima
i gospodarstvu, kao i stimuliranje zamjene uvoznih fosilnih goriva domaćim gorivima
iz obnovljivih izvora;
•
Uvođenje instituta energijskog menadžera za proračunske ustanove (na svim nivoima);
•
Uvesti sustav energijskog pregleda u privredi (dobrovoljni mehanizam);
•
Uvesti zanimanje Suradnik za energiju i vodu;
•
Uključivanje u međunarodne programe za poticanje snižavanja energijske intenzivnosti.
Stanje u TK
Politika suzbijanja i ublažavanja posljedica klimatskih promjena u BiH vodi se s državne razine i
vrijedi na razini entiteta. No, politika zaštite okoliša u nadležnosti je entiteta. Unutar entitetske
politike, kantoni mogu i sami donositi svoje programe i planove zaštite okoliša kao i općenito
(održivog) razvoja. Za TK postoji izrađen nacrt Strategije razvoja, koji daje izvrsne strateške smjernice
kojima se integriraju pitanja zaštite okoliša (a time i energetske učinkovitosti) u budući razvoj
kantona. Izdvajamo najznačajnije s aspekta energetske učinkovitosti, a detalji se mogu vidjeti u
navedenom dokumentu kao i u poglavlju 3.2:
43
•
Uvođenje novih tehnologija u postojećoj industriji s posebnim naglaskom na zaštiti okoliša
•
Racionalnije i efikasnije korištenja resursa
TK dakle ima dokumentiranu strategiju (održivog) razvoja u kojoj je energetska učinkovitost iznimno
važna komponenta. Sve što je u njoj navedeno stoji i 'samo' treba početi s primjenom.
3.6.2. Obnovljivi izvori energije i kogeneracija
Stanje u BiH
Korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) često se povezuje s energetskom učinkovitosti, iako sama
njihova uporaba ne znači i smanjenje potrošnje energije u apsolutnom iznosu. No, svakako se
korištenjem OIE smanjuje potreba za fosilnim energentima te se smanjuje negativan utjecaj na
okoliš. S aspekta energetske učinkovitosti, od posebnog je značaja korištenje OIE za autonomnu
proizvodnju (i potrošnju) električne energije (bez priključka na elektroenergetsku mrežu), korištenje
toplinskih sustava temeljenih na OIE (sunčevi sustavi, kotlovnice na biomasu ili dizalice topline,
kojima se smanjuje potreba za kupovinom energenata i poboljšava stupanj djelovanja sustava
grijanja) te kogeneracijska proizvodnja (istodobna proizvodnja električne i toplinske, nekad čak i
rashladne energije, čime se povećava stupanj iskorištenja primarnog goriva, bilo ono fosilno ili
obnovljivo). Izgradnja elektrana priključenih na mrežu (npr. hidroelektrana, vjetroelektrana) nije
interes ovog poglavlja te se neće razmatrati. U tom je smislu potrebno razmotriti sustav poticanja OIE
i kogeneracije u BiH i u TK, a glavne značajke tog sustava dane su u ovom poglavlju. Namjera ovog
poglavlja nije dati detaljan pregled potencijala OIE u BiH i TK, već ukazati na mogućnosti za
poboljšanje sustava poticanja njihovog iskorištavanja s ciljem smanjenja uporabe fosilnih goriva.
Uporaba OIE u BiH pa tako i u TK je vrlo ograničena. Jedan od razloga je nepostojanje
državnog/entitetskog razvojnog plana niti državne energetske strategije koja bi promovirala
uporabu OIE. Dodatno, potencijali za iskorištavanje OIE nisu dovoljno istraženi niti postoje kvalitetni
statistički (primarno klimatski) podaci koji su neophodni za planiranje izgradnje postrojenja OIE.
Navedeno je dovelo da toga da postoji vrlo mali broj energetskih sustava temeljenih na OIE u BiH
(osim velikih hidroelektrana).
U skladu s navedenim, a kao sastavni dio mjera za poticanje energetske učinkovitosti, u BiH su
najznačajniji sljedeći OIE:
•
sunčeva energija za grijanje prostora i pripremu sanitarne vode u zgradama, ali i za
hlađenje i zagrijavanje u industrijskim procesima, grijanje bazena, i sl.
•
biomasa za (kogeneracijsku) proizvodnju toplinske i električne energije
Trenutna uporaba sunčeve energije je beznačajna. Samo vrlo mali potrošači u BiH koriste sunčevu
energiju za zagrijavanje vode (ukupno 4.000 – 6.000 m2 sunčevih kolektora). Osnovni razlozi ovako
ograničene upotrebe su visoki kapitalni troškovi (450 - 550 €/m2) i nedostatak legislative koja
promovira i subvencionira uporabu ovakvih sustava.
Uporaba biomase vrlo je zanimljiva opcija za razvoj sustava gradskog/općinskog daljinskog grijanja
poglavito u mjestima gdje postoje veliki drvno-prerađivački pogoni koji mogu osigurati sirovinu za
pogon takvih postrojenja. Opet, nedostatak sustavne potpore ovakvim projektima i nedostatak
financijskih sredstava glavni su razlozi za izostanak realizacije ovakvih projekata. Također treba istaknuti da u BiH postoji nekoliko pogona za prikupljanje drvnog otpada i proizvodnju peleta i briketa,
ali je njihova proizvodnja zanemariva.
Kako bi se iskoristili potencijali za ovakvo korištenje OIE u narednom će razdoblju biti potrebno
osigurati sljedeće 3⁵ :
44
3⁵ Izvor podataka:„Prvi nacionalni izvještaj BiH o klimatskim promjenama“, dostupan na: www.unfccc.ba/ba/resursi/doc_download/1-incbh-lokalni-jezik
•
uspostaviti funkcionalan sustav subvencija za instalaciju postrojenja OIE i kogeneracije ,
poglavito u zgradama i u industrijskim postrojenjima – pri tome je potrebno u obzir uzeti postojanje
Fonda za zaštitu okoliša i njegovo djelovanje usmjeriti i prema ovakvim projektima;
•
provesti sustavu zamjenu tekućih goriva obnovljivim izvorima, posebno u javnim institucijama (škole, zdravstvene institucije, zgrade vladinih ustanova, itd.) i propisati obvezu ugradnje
sustava na obnovljive izvore energije pri izgradnji novih zgrada (za pokrivanje određenog dijela
energetskih potreba);
•
u lokalnom energetskom planiranju prioritet dati razvoju sustava daljinskog grijanja na
biomasu (eventualno kombiniranog s čvrstim komunalnim otpadom) u mjestima s razvijenom
drvnom industrijom, zajedno s energanama industrijskih poduzeća;
•
provesti istraživanje mogućnosti suspaljivanja biomase u postojećim termoelektranama na
ugljen i primijeniti preporuke istraživanja.
Stanje u TK
Na području TK, osim hidroenergije, korištenje navedenih OIE nije značajno zastupljeno. Ipak,
postoje dobri potencijali za iskorištavanje geotermalne energije te biomase. Značajnija nalazišta
geotermalne vode nalaze se u općini Gračanica te u Gradačcu, Tuzli, Srebreniku i Živinicama. Geotermalna energija bi se mogla koristiti za toplinske potrebe zgrada, ali i u gospodarstvu (npr. za zagrijavanje staklenika). Glede korištenja biomase, za sada je najizglednija uporaba otpada s buduće
regionalne deponije komunalnog otpada.
TK je također vrlo aktivan u promoviranju uporabe sunčevih toplinskih sustava. Neki od završenih i
projekata u tijeku navedeni su u nastavku:
•
Obuka nezaposlenih mladih osoba u općini Tuzla za izradu sunčevih toplinskih kolektora i
instaliranje sistema za pripremu tople vode (u tijeku)
•
Aktivno promoviranje energetske efikasnosti i sunčeve energije u općini Tuzla kroz
javne kampanje i ogledne primjere (završen)
•
Uspostava programa obuke za izrade i instaliranje sunčevih toplinskih kolektora za
pripremu tople vode u Gradačcu (završen)
•
Obuka zaposlenika i menadžmenta malih i srednjih poduzeća (MSP) na području općine
Gračanica za proizvodnju isplativog sunčevog toplinskog sustava kao novog proizvoda
za povećanje konkurentnosti i diversifikacije MSP-a u sektoru proizvodnje (u tijeku)
•
Proizvodnja i ugradnja isplativih sunčevih toplinskih sustava za zagrijavanje vode (završen)
Prema svemu navedenom, u TK postoje aktivnosti i planovi za pojačano korištenje OIE, iako
oni nisu eksplicitno iskazani u nacrtu Strategije razvoja Tuzlanskog kantona 2008.-2013. No
tuzlanski SEAP vrlo dobro pokriva i ovo područje. Navedeni primjeri korištenja OIE predstavljaju ujedno i mjere unaprjeđenja energetske učinkovitosti pa ih treba eksplicitno i inkorporirati u ostale mjere za poticanje energetske učinkovitosti. Posebice se to odnosi na osiguravanje sufinanciranja ovakvih projekata iz kantonalnih sredstava kao i osiguravanje kontinuiteta obrazovnih aktivnosti i poduzetničkih pothvata.
45
3.6.3. Prometna politika
Stanje u BiH
Sektor prometa u BiH odgovoran je za nešto manje od 20% ukupne neposredne potrošnje energije
3⁶ (poglavlje 3.1). Ovaj sektor je vrlo karakterističan jer je u njemu dominantna potrošnja fosilnih
goriva (naftnih derivata), zamjenske tehnologije (u cestovnom prometu) su još uvijek u fazi razvoja
ili skupe, a potrošnja energije uvelike ovisi o ponašanju i navikama vozača. Upravo je u ovom sektoru
neposredne potrošnje najteže postići uštede energije. Ipak, za očekivati je da će se intenzivnost
potrošnje energije u prometu BiH smanjivati zbog zamjene starog voznog parka novim vozilima,
koja zbog napretka tehnologije imaju bolju učinkovitost potrošnje goriva. U nastavku će se dati
pregled stanja po pojedinim segmentima sektora prometa 3⁷ kao i preporuke za unaprjeđenje 3⁸ .
Fokus politike energetske učinkovitosti u sektoru prometa treba biti na cestovnom prometu.
Cestovni promet u BiH čini 90% ukupne godišnje potrošnje energije (dizel i benzin) u ovom sektoru.
Imajući na umu prosječni godišnji rast broja motornih vozila (7%), treba očekivati sve veći udio
prometa u ukupnoj potrošnji energije BiH. Vozila starija od 15 godina čine čak 54% vozila u BiH, a
njihova je potrošnja goriva 20-40% veća u odnosu na nova ekvivalentna vozila. Ovaj podatak ukazuje
na velike potencijale za ostvarivanje bolje učinkovitosti potrošnje goriva. Ipak, ovdje treba istaknuti
činjenicu da zamjenom voznog parka kao i daljnjim razvojem prometne infrastrukture može doći do
povećanja potrošnje energije (goriva) u sektoru prometa , zbog veće aktivnosti kako u putničkom
tako i u teretnom prometu. Stoga je kod analiziranja napretka u energetskoj učinkovitosti prometa
potrebno promatrati kretanje pokazatelja kao što su potrošnja energije po putničkom i tonskom
kilometru.
Mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u cestovnom prometu trebaju uključivati:
• razvoj cestovne infrastrukture i mreže autocesta: izgradnja koridora 5C i 10 i ostvarivanje
300 km autoputova u BiH do 2020. godine – posljedice bi bile smanjenje potrošnje goriva,
brži protok vozila, roba i putnika i povećanja općeg gospodarskog razvoja za oko 6% godišnje.
• uvođenje strožih mjera za odstupanje od propisanih parametra emisija prilikom registracije
vozila i zabrana prometovanja vozilima koja ne udovoljavaju propisima - na ovaj način 5%
motornih vozila godišnje bilo bi isključeno iz prometa, što bi za posljedicu imalo značajnu
obnovu voznog parka u idućih 20 godina, kao i smanjenje emisije stakleničkih plinova za 30%.
• poticanje i izgradnja sustava javnog prijevoza, uključujući željeznički promet – stroži standardi
za osobna vozila te razvoj infrastrukture javnog prijevoza mogao bi povećati broj korisnika
tog prijevoza za 40 000 putnika godišnje, tj. do 2030. godine taj broj bi porastao sa sadašnjih
1 milijun na 1,8 milijuna putnika. Kako bi se ovaj cilj i ostvario potrebo je uvesti i subvencije
na korištenje javnog i željezničkog prometa, koje bi se mogle financirati od prikupljenih naknada
za motorna vozila (upravo je poticanje javnog prijevoza mjera koju kantonalne i općinske
vlasti mogu i same pokrenuti).
• zakonske prilagodbe – potrebne su izmjene regulative o uvozu polovnih vozila s aspekta
sigurnosti prometa i zaštite zraka kao i implementacija Direktive 99/94/EC o raspoloživosti
informacija za kupce o potrošnji goriva i emisijama CO2 kod prodaje novih putničkih vozila.
Dodatno je potrebno regulirati sadržaj sumpora u motornim gorivima te postupno iz
uporabe izbaciti olovna motorna goriva.
46
3⁶ Prema podacima IEA, udio potrošnje u prometu premašuje 30%. Ne može se tvrditi koji je podatak točan, ali je izvjesno da se ovdje radi
o potrošnji tekućih goriva (naftnih derivata)
3⁷ Izvor podataka:„Prvi nacionalni izvještaj BiH o klimatskim promjenama“, dostupan na: www.unfccc.ba/ba/resursi/doc_download/1-incbh-lokalni-jezik
3⁸ Preporuke su usklađene s mjerama danim u Nacrtu Strategije zaštite okoliša Federacije BiH za razdoblje 2008.-2018.
•
•
uspostava mehanizma za uvođenje naknada na motorna vozila zbog ispuštanja
onečišćujućih plinova (plaća se pri registraciji vozila) – potrebno je preispitati dosadašnju
praksu prikupljanja eko naknade kod registracije motornih vozila, koji se trenutno ne temelji
na količini emisija. Novi sustav mora definirati i način raspodjele prikupljenih sredstava,
kojima gospodare entitetski fondovi za zaštitu okoliša. Veći dio prikupljenih sredstava morao bi
se vratiti u poticanje energetske učinkovitosti i smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz
sektora prometa.
poticanje promjene načina prijevoza – zamjena cestovnog prijevoza željezničkim i riječnim
o ukoliko se ostvare planirane investicije od 400 milijuna Eura u obnovu željezničke
infrastrukture, željeznički promet bi porastao u oba entiteta za oko 12% godišnje;
o investicije u infrastrukturu i suprastrukturu vodnog prometa iznimno je atraktivno , jer
1 kW u riječnom prometu može 'gurati' 4 tone tereta, dok u cestovnom može gurati
100 kg, a u željezničkom 400 kg.
Stanje u TK
Promet za TK ima izuzetno veliki značaj za budući razvoj . U sektoru prometa zapošljava se oko 7%
stanovnika TK te on predstavlja komunikacijsku poveznicu dionika kako unutar TK tako i s ostalim
dijelovima BiH. Jedan od strateških ciljeva razvoja TK jest i unapređenje kvalitete usluga u sektoru
prometa i dostupnosti usluga gospodarstvu i stanovništvu u cilju omogućavanja bržeg razvoja TK i
razvojnih ciljeva te jačanje konkurentnosti javnog prometa. Mjere koje se predviđaju za ostvarivanje
ovog cilja uključuju analizu dostupnosti i kvalitete usluga, izradu Strategije unaprjeđenja kvalitete
usluga, izradu Studije opravdanosti koncesioniranja pojedinih linija javnog prijevoza, podršku i
iniciranje programa menadžerskog usavršavanja u ovom sektoru.
U navedene mjere potrebno je uključiti i elemente energetske učinkovitosti. Naime, poticanje
javnog prijevoza značajno doprinosi poboljšanju intenzivnosti potrošnje energije u ovom sektoru.
No, dodatno je moguće postići i još bolje rezultate nekim od sljedećih navedenih mjera, koje sve
mogu biti donesene na razini kantonalnih vlasti:
- subvencioniranje uvođenja sustava za nadzor potrošnje goriva u flote javnih prijevoznika;
- provedba treninga eko-vožnje za profesionalne vozače i za vozače osobnih vozila
(uz uvođenje obveznog modula eko vožnje u nastavne programe auto škola);
- provođenje kampanje „jedan dan bez automobila“ u gradovima (barem u Tuzli);
- pokretanje car-sharing shema u gradovima;
- poticanje e-rada (rad od kuće u djelatnostima koja to omogućuju).
3.6.4. Porezna politika
Fiskalne mjere mogu biti vrlo snažan alat za poticanje energetske učinkovitosti kroz porezna
oslobođenja, izuzeća te porezne olakšice. Uobičajeno se odnose na sniženi PDV za energetski
učinkovitu opremu, ubrzanu amortizaciju i smanjeni porez na dohodak/dobit, a u nekim zemljama i
na smanjeni porez na imovinu. Primjerice, u Francuskoj je PDV smanjen na 5,5% (s 19,6%) na usluge
i opremu poput instalacija za grijanje i opreme za toplu vodu, solarnih energetskih sustava, sustava
na biomasu, toplinske pumpe, izolacija fasada, zamjena prozora, drvni i slični proizvodi biomase za
grijanje. Belgija nudi fiskalne odbitke pojedincima prilikom ulaganja u mjere energetske
učinkovitosti ili određena ulaganja u obnovljive izvore energije. Smanjena porezna stopa pokriva
jednu ili više sljedećih mjera: zamjena ili održavanja sustava za grijanje vode, ugradnja sunčevih
sustava za grijanje vode, postavljanje fotonaponskih sustava, ugradnja geotermalne dizalice topline,
ugradnja dvostrukih prozora, krovna izolacija, ugradnja termostatskih ventila ili nadzornih termostata.
47
Maksimalni iznos smanjenog poreza se progresivno povećao i u 2008. godini je iznosio 40% troškova
za sve mjere do maksimalnog iznosa od 2,650€ po kućanstvu. Italija svojoj industriji nudi smanjenje
poreza na dobit od 20% ili maksimalno 1.500€ po instaliranom učinkovitom elektromotoru. Primjera
je puno, a rješenja variraju od države do države te snažno ovise o karakteristikama samog poreznog
sustava.
BiH i TK imaju iste porezne zakone, no u njima ne postoje nikakve porezne olakšice za energetski
učinkovite proizvode. Zadiranje u poreznu politiku iznimno je složeno i za sobom povlači brojna
pitanja i posljedice. Stoga je ovom pitanju potrebno pažljivo pristupiti i detaljno istražiti učinke
uvođenja nekih od predloženih mehanizama u BiH/ TK. Jedna od preporuka, a temeljena na iskustvima iz EU, jest da eventualne porezne olakšice treba usmjeriti na PDV i mehanizme usmjerene na
poslovni sektor, jer one tamo imaju veći učinak negoli na razini pojedinca.
3.6.5. Javna nabava
Javni sektor, od ureda lokalne samouprave ili državne vlade, preko sveučilišta i škola, bolnica pa do
komunalnih poduzeća, kontrolira i upravlja velikim godišnjim proračunima namijenjenim nabavi
proizvoda i usluga. Europska komisija je procijenila da javne uprave u EU godišnje troše 1,5 trilijun €,
što predstavlja približno 16% ukupnog bruto domaćeg proizvoda EU ⁴⁰ – u nekim je zemljama ova
brojka čak i viša. To, primjerice, uključuje 2,8 milijuna € potrošenih za kupnju računala i zaslona svake
godine. S takvom značajnom tržišnom moći, javne uprave ne samo da mogu postići značajna
okolišna, financijska i društvena poboljšanja, već su u mogućnosti uzrokovati promjene na tržištu te
usmjeriti ponudu prema održivijim proizvodima i uslugama.
Važnost javne nabave za poticanje energetske učinkovitosti ilustrirat će se na jednom primjeru iz
SAD-a. Javnoj upravi zakonski je dozvoljena kupovina samo one računalne opreme koja ima Energy
Star oznaku, a potražnja za takvim modelima je bila toliko velika da su nakon svega nekoliko godina
gotovo svi proizvodi na tržištu zadovoljavali te standarde. Proizvođačima se više nije isplatilo paralelno proizvoditi proizvode različitih svojstava pa je proizvodnja manje efikasnih modela prekinuta.
Ovo je vrlo jasan primjer kako je javna nabava transformirala tržište.
No, kako bi se ovaj potencijal iskoristio, nužno je zakonski omogućiti uključivanje kriterija energetske
učinkovitosti i općenito održivosti u procedure javne nabave. Ključni izazov u javnom sektoru je
mijenjanje načina ponašanja unutar odjela koji odlučuju o nabavi nekog proizvoda ili usluga. Ti
odjeli najčešće donose odluke o nabavi proizvoda i usluga na temelju nabavne cijene, ne uzimajući
u obzir cjelokupan trošak tijekom životnog vijeka proizvoda ili usluge. Pružanje jednostavnih informacija o financijskim koristima korištenja analize cjeloživotnih troškova (LCCA) pomaže prevladati
otpor. Dodatno, mnogi (većina) nabavljači ne znaju točno definirati što je energetski učinkovit i/ili
okolišno i društveno prihvatljiv proizvod ili usluga i na koji način uključiti takve zahtjeve u natječaj.
Zbog toga institucije nadležne za sustav javne nabave trebaju propisati kriterije za određene vrste
proizvoda koji se jednostavno mogu 'kopirati' u javne natječaje (npr. u tehničke specifikacije
proizvoda/radova/usluga).
Zakoni i propisi iz područja javne nabave zajednički su na državnoj i kantonalnoj razini u BiH.
U njima ne postoji eksplicitno navedena energetska učinkovitost kao jedan od mogućih kriterija.
Navedeno je potrebno promijeniti, poglavito jer je to također jedan od zahtjeva EU direktiva iz
područja energetske učinkovitosti.
48
⁴⁰ Izvješće o funkcioniranju javne nabave u EU: koristi od primjene EU direktiva I izazovi za budućnost. challenges for the future. (2004)
http://ec.europa.eu/internal_market/publicprocurement/studies_en.htm
Tako Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama nalaže donošenje
smjernica za uključivanje energetske učinkovitosti kao kriterija u postupke javne nabave, a javni
sektor treba nabavljati proizvode i vozila prema definiranoj listi najučinkovitijih proizvoda, koristiti
energetske usluge (ESCO model) ili prilikom izgradnje, kupovine, iznajmljivanja ili obnove zgrada
mora odabrati ona rješenja koja nude optimalnu razinu energetske učinkovitosti u odnosu na
troškove. Dodatno, Direktiva 2010/30/EU o iskazivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda
povezanih s energijom, pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu nalaže da tijela
zadužena za javnu nabavu koja sklapaju ugovore o javnim radovima, opskrbi ili usluzi nastoje nabavljati samo one proizvode koji zadovoljavaju kriterije najviše razine radnih značajki i spadaju u najviši
razred energetske učinkovitosti.
Prema tome, u BiH pa tako i u TK je nužno sljedeće:
unaprjeđenje zakonodavnog okvira iz područja javne nabave kako bi se u njega integrirala
energetska učinkovitost i općenito održivost kao kriterij pri nabavi proizvoda i usluga;
donošenje smjernica i kriterija za pojedine grupe proizvoda za jednostavno uključivanje u
dokumentaciju za javno nadmetanje (npr. za uredsku opremu);
uspostava sustava za obrazovanje osoba uključenih u provedbu postupaka javne nabave.
Ipak, vrlo je vjerojatno da zakonodavstvo iz područja javne nabave kako ne spominje eksplicitno
energetsku učinkovitost kao kriterij, jednako tako ga niti eksplicitno ne brani. Uz takvo stanje,
kantonalne vlasti mogu donijeti svoje smjernice i u svoje postupke javne nabave integrirati
zahtjeve za energetsku učinkovitost. Na taj će način postati primjer najbolje prakse za cijelu
BiH.
3.6.6. Obrazovanje
Stanje u BiH
U sustavu obrazovanja u BiH, dakle u oba entiteta, nije se vodilo posebno računa o zaštiti okoliša, a
pogotovo ne o klimatskim promjenama, iako je u Ustavu to pitanje jasno naznačeno. Jedan od
najvećih propusta je nedostatak državne strategije za obrazovanje iz područja zaštite okoliša u BiH .
Bez te strategije nije moguće detaljno odrediti i integrirati pitanja zaštite okoliša u nastavni plan i
program na svim obrazovnim razinama. U svim segmentima obrazovanja, počevši od predškolskog
obrazovanja do postdiplomskih studija, segmenti iz područja zaštite okoliša izučavaju se na rascjepkan način. Područje zaštite okoliša i održivi razvoj izučavaju se na fakultetima u okviru dodiplomskog
i postdiplomskog studija samo na nekim tehnološkim fakultetima, a u posljednje vrijeme i na
ekonomskim u okviru menadžmenta okoliša.
Novi nastavni plan i program za obrazovanje iz područja klimatskih promjena (a time i energetike i
energetske učinkovitosti) potrebno je donijeti primjenom pristupa odozgo prema dolje. To zahtijeva
usvajanje državne strategije za obrazovanje o klimatskim promjenama na svim nivoima od strane
najviših nivoa u državi, tj. Savjeta ministara, nadležnih ministarstava, institucija i agencija. Prije ovoga
bi se obavio stručni sastanak s ciljem razmjene iskustava i najbolje prakse. Tu su glavni akteri, prije
svega, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i Agencija za razvoj visokog obrazovanja, koje su nadležne za nastavne programe i standarde.
41 Navedena ocjena stanja preuzeta je iz „Prvog nacionalnog izvještaja BiH o klimatskim promjenama“.
49
Nakon specijalističke obuke za rukovodstva agencija, pristupilo bi se izradi nastavnih planova i
programa obuke za nastavnike, odnosno, profesore. Potrebno je ažurirati standarde po inicijativama
poslodavaca, škola i svih socijalnih partnera. Proces ažuriranja i uvođenja novih standarda, planova i
programa bi trebao biti završen što je prije moguće.
Osim formalnog obrazovanja, potrebno je osigurati i programe obuke profesionalaca iz ovog
područja. Naime, koncept zaštite i upravljanja okolišem kao administrativni zadatak je komparativno
nov u BiH, a jednako tako i pitanja energetske učinkovitosti. Zbog toga postoji potreba jačanja kapaciteta postojećeg kadra u sektoru zaštite okoliša na svim administrativnim nivoima. U tu je svrhu
potrebno razviti godišnje programe obuke za kadar koji radi u području zaštite okoliša, na osnovi
procjene potreba. Obuka mora biti obavezna za sve osoblje.
Službenici iz područja zaštite okoliša i energetske učinkovitosti bi trebali organizirati obuku za predstavnike iz gospodarstva, poglavito industrije s fokusom na prevenciju zagađivanja i koncept IPCC-a,
sustav upravljanja okolišem i energijom (Environmental and Energy Management System – EMS) i
uvođenje ISO 14001 i 150001 standarda.
Stanje u TK
Sve navedeno vrijedi za TK. S tom razlikom da, opet ponavljamo, TK ima svoju Strategiju razvoja.
Osnovna odrednica strategije razvoja TK je „Ekonomski razvoj baziran na povećanju efikasnosti
korištenja raspoloživih resursa, povećanjem konkurentnosti zasnovanim na ulaganju u razvoj
ljudskih resursa“. TK i prema Ustavu BiH ima sve nadležnosti realizirati ovaj razvojni koncept. Zbog
toga je važan dio predviđenih aktivnosti u sektoru energetike TK posvećen upravo obrazovanju pa se
tako predviđa financiranje primijenjenih istraživanja u sektoru energetike i stipendiranje studenata
na fakultetima koji su osnova za razvoj energetike s ciljem povećanja upisa. Osim toga, predlaže se i
opća reforma obrazovnog sustava i upisnih kvota kojima će se pravovremeno i kvalitetno odgovoriti
zahtjevima tržišta. Također, ističe se potreba osnivanja programa cjeloživotnog učenja, što je u
području energetske učinkovitosti i zaštite okoliša iznimno bitno – generacije koje ova saznanja nisu
dobila tijekom svog formalnog školovanja, na ovaj način mogu dobiti priliku proširiti svoja znanja.
Prema tome, Strategija razvoja TK nudi dobar okvir za integraciju energetskih i okolišnih pitanja u
obrazovne programe. Ovim aktivnostima treba dati visoki prioritet, jer su one preduvjet za trajnu
transformaciju TK u regiju visoke energetske učinkovitosti i okolišne osviještenosti.
3.6.7. Dostupnost informacija
U tranzicijskim državama razina svijesti cjelokupne javnosti o posljedicama neracionalne uporabe
energije i mogućnostima i koristima za poboljšanje energetske učinkovitosti zasigurno je najveća
prepreka snažnijim aktivnostima na ovom području. Iskustvo iz zemalja u regiji pokazuje da je ovo
primarna barijera, čak značajnija od onih financijske prirode, i da joj je potrebno pristupiti na dobro
smišljen i sustavan način. Jedan od takvih načina jest provođenje sustavnih programa informiranja i
educiranja javnosti putem medija.
Učinci vrlo dobro osmišljene i sustavno provođene informativno-edukativne kampanje tijekom tri
godine mogu se ilustrirati na primjeru Hrvatske. Istraživanja javnog mišljenja pokazala su sljedeće
rezultate u razdoblju 2007.-2010. godine:
50
•
•
•
broj građana koji vjeruju da mogu poboljšati energetsku učinkovitost svog kućanstva
primjenom mjera energetske učinkovitosti porastao je s 27,9% na 47,7%,
broj građana koji su upoznati s energetski učinkovitim proizvodima na tržištu porastao je
s 33,4% na 43,9%
broj građana koji koriste štedne žarulje porastao je s 48,0% na 67,4%.
Dakle, sustavan pristup i prisutnost u masovnim medijima, potpomognut dodatnim edukativnim
materijalima „za one koji žele znati više“ na Internetu kao i besplatni telefoni na kojima građani
mogu dobiti korisne savjete značajno doprinose podizanju svijesti i posljedično poboljšanju energetske učinkovitosti.
Ovakvog sustavnog pristupa informiranju građana u BiH niti u TK u proteklom razdoblju nije
bilo te je dostupnost informacija o energetskoj učinkovitosti osigurana uglavnom putem
Interneta 42 , dok je zastupljenost informacija u drugim medijima (radio, televizija, tiskovine)
puno slabija.
Ipak, i kada se pogledaju navedene stranice, evidentno je da se one odnose na pojedine segmente
potrošnje energije ili pojedine projekte. Javnost mora imati puno više informacija, nego li je to sada
slučaj. Kao što se u „Prvom nacionalnom izvještaju BiH o klimatskim promjenama“ predlaže
uspostava nacionalnog klimatskog web portala, potrebno je uspostaviti i nacionalni internetski
portal za energetsku učinkovitost. Izvrsni primjeri takvih portala mogu se naći u susjedstvu: hrvatski
http://www.ee.undp.hr/
i crnogorski http://www.energetska-efikasnost.me/. S obzirom na
specifično uređenje BiH, predlaže se osnivanje portala energetske učinkovitosti za TK.
Dodatno, potrebno je osmisliti kvalitetnu i profesionalnu kampanju koja bi dodatno služila i kao
obuka predstavnika medija za izvještavanje o pitanjima energetike, energetske učinkovitosti i
klimatskih promjena. Ujedno bi se kroz tu kampanju osiguralo više dokumentarnih programa o
sprezi energetike i klimatskih promjena i više javnih rasprava na tu temu. Ponovo se vrlo pozitivna
iskustva mogu naći u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
TK u ovom segmentu opet može pronaći svoj interes i postati predvodnik u BiH. U tu svrhu se
predlaže sljedeće:
- Uspostava tematske web stranice za energetsku učinkovitost u TK koja će sadržavati detaljne
informacije građanima kako mogu ostvariti uštede energije te koje poticaje pri tome mogu
koristiti;
Uspostava besplatnog info-telefona na kojem građani mogu dobiti informacije o
mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti svojega kućanstva;
- Osmišljavanje i pokretanje medijske kampanje za podizanje svijesti građana o
energetskoj učinkovitosti u lokalnim medijima (radio, TV, novine)
o Kampanja mora imati pozitivnu intonaciju, tj. omogućiti građanima da prepoznaju
svoj interes i koristi od energetske učinkovitosti, a ne ih 'strašiti' s mogućim
posljedicama nemogućnosti opskrbe energijom ili klimatskih promjena;
o Preporučljivo je kombinirati promotivne aktivnosti s osiguranim poticajima za samu
primjenu nekih mjera energetske učinkovitosti od strane kantonalnih vlasti (npr. subvencije
za toplinsku izolaciju zgrada);
Provođenje tematskih radionica i seminara za ciljane skupine, kao i javnih info-dana o
energetskoj učinkovitosti za sve građane (događanja 'uličnog' tipa) i uključivanje medija u
takva događanja.
42 Postoji više web stranica koje se bave problematikom energetske efikasnosti u BiH, a najznačajnije su: www.ekologija.ba,
www.energetska-efikasnost.ba, www.crp.org.ba.
51
Svim ovim aktivnostima treba se dakako osigurati financijska i ljudska potpora. U tom je smislu
vođenje ovih aktivnosti moguće povjeriti nekog drugoj instituciji u kojoj će se osigurati stručni i
dovoljni kapaciteti za provedbu ovakvih aktivnosti.
3.7. Pregled postojećih programa i projekata
Stanje u BiH
Slično kao i u razmatranju načina sufinanciranja projekata energetske učinkovitosti u BiH i ovdje se
može zaključiti da je većina projekata rezultat inicijativa međunarodne donatorske zajednice. Prisutan je kroničan nedostatak samostalnih inicijativa državnih, entitetskih i lokalnih vlasti. Tablica 8
prikazuje najvažnije projekte iz područja energetske učinkovitosti u BiH.
Tablica 8 – Pregled programa i projekata energetske učinkovitosti u BiH
Naziv projekta
Ciljevi
Trajanje
Financijska sredstva
Nositelj provedbe
Ekonomija
Energetske
Efikasnosti
(3E)43
Promoviranje i primjena
energetski učinkovitih
tehnologija kroz JPP u
10 pilot projekata
Obuka komercijalnih
banaka, MSP i javnog
sektor u pripremi i
provedbi projekata
energetske
učinkovitosti
02/2010 –
09/2013
4,26 milijuna USD
osigurava USAID
Advanced Engineering Associates
International (AEAI)
WebSECLF Western
Balkans
Sustainable
Energy Credit
Line Facility44
Poboljšanje pristupa
dugoročnom
financiranju investicija
u privatnim kompanijama
Olakšice za MSP za
ulaganja u održivu
energiju
Promoviranje održivosti
i konkurentnosti
industrijskog sektora
Izgradnja kapaciteta
lokalnih banaka za
procjenu i financiranje
investicija iz područja
održive energije
Osiguravanje podrške
kompanijama pri
financiranju investicija
iz područja održive
energije
60 milijuna Eura od
EBRD-a preko
komercijalnih banaka;
povrat 15-20%
sredstava nakon
realizacije projekata i
verifikacije ostvarenih
ciljeva
Komercijalne banke
EnCon Services International (za
tehničku potporu – energetski pregled,
izrada plana, suradnja s bankom)
D’Appolonia (verifikacija rezultata)
/
43 Više informacija dostupno na: http://www.eee.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=4&lang=bs
44 Više informacija dostupno na: http://www.energi.no/images/stories/BiH_pdf/final_ws_files/42_WeBSECLF_Presentation_Bosnian.pdf
52
EUbuild
ENERGY
EFFICIENCY45
Razvoj instrumenata i
mehanizama
financiranja energetske
efikasnosti u
zgradarstvu, kako bi se
izgradilo tržište za
energetski efikasne
proizvode u partnerskim zemljama
24 mjeseca
IPA SEE
Društveno-Ekonomsko
partnerstvo
IMSAD - Asocijacija firmi proizvođača
građevinskog materijala Turske
Privredna komora Kantona Sarajevo
Evropski Savjet proizvođača
građevinskog materijala (Belgija)
Centar za energetsku efikasnost
Albanije
Centar za energetsku efikasnost
Makedonije
Privredna komora Beograd
Asocijacija poslodavaca Crne Gore
Konsultacije za
energetsku
efikasnost BiH46
Poboljšano korištenje
potencijala
energetske
učinkovitosti i OIE
04/2010 –
03/2013
2 milijuna Eura od GIZ
GFA Consulting Group
Integration environment & energy
Projekt
Energetska
Efikasnost 47
Jačanje kapaciteta za
energetsku efikasnost
mreža organizacija
civilnog društva i
općina - Bosna i
Hercegovina, Češka
Republika, Srbija i
Turska
12/2009 –
12/2011
BeEAMS Podizanje
energetske
efikasnosti u
Bosni i
Hercegovini48
Podizanje svijesti o
energetskoj
učinkovitosti i
pravima potrošača
Jačanje suradnje
između udruženja
potrošača u regiji
Utjecanje na
institucije odgovorne
za politiku energetske
učinkovitosti
Heinrich Böll Stiftung Derneği Türkiye
Temsilciliği
Hnuti DUHA – Friends of the Earth,
Czech Republic
Center for Monitoring and Evaluation,
Serbia
Association of European Union Policies
(EUPI), Turkey
Association Center for Ecology and
Energy, Bosnia and Herzegovina
Europska komisija
kroz IPA „Okoliš,
energetska
efikasnost, zdravlje i
sigurnost na radu“
ADOC Udruženje potrošača iz Rima
UP “Klub potrošača” TK Tuzla (BiH)
UP “Potrošač” Zagreb (Hrvatska)
UP APOS Novi Sad (Srbija)
UP TBG Istanbul (Turska)
Stanje u TK
U provedbi konkretnih projekata energetske učinkovitosti TK je već sada predvodnik u BiH. Gore
navedeni BeEAMS projekt primarno se provodi u TK, a osim njega treba istaknuti i projekt pod
nazivom „Štedi energiju – sačuvaj klimu i novac“, kojega financira Europska komisija, a provodi
Centar za razvoj i podršku u suradnji s Udruženjem za razvoj NERDA.
Treba istaknuti da je TK prvi kanton u BiH koji je pripremio dva projektna prijedloga iz područja
energetske učinkovitosti za prijavu na europske programe pomoći, a to su :
1. Poboljšanje sustava javne rasvjete u 4 općine s područja TK (Tuzla, Gračanica, Lukavac
i Srebrenik)- cilj projekta je izrada cjelokupnog idejnog rješenja uporabe novih tehnologija u
javnoj rasvjeti za navedene općine.
2. Poboljšanje energetske učinkovitosti u javnim objektima TK - cilj projekta je izrada idejnog
rješenja za rekonstrukciju postojećih javnih objekata s ciljem postizanja energetske
učinkovitosti u području zgradarstva.
45
46
47
48
Više informacija dostupno na:
Više informacija dostupno na:
Više informacija dostupno na:
Više informacija dostupno na:
http://www.energetska-efikasnost.ba/eubild.html
http://www.sustainable-energybih.org/project/about-project
http://www.e-efficiency.org/home-bs.html i http://www.ekologija.ba/index.php?w=c&id=233
www.eee.ba/docs/EEKnowledgeDays.../Klub-potrosaca-Tuzla.pdf
53
Sustavnom provedbom mjera definiranih u Strategiji razvoja TK bi se zasigurno mogao pohvaliti
puno većim brojem provedenih projekata energetske učinkovitosti i postignutim rezultatima.
Svakako treba osnaživati kapacitete sposobne izraditi kvalitetne prijedloge projekata kojima će se
moći aplicirati na međunarodne fondove i programe pomoći, ali jednako tako međunarodnoj zajednici treba pokazati „da se misli ozbiljno“ i pokretati i projekte sufinancirane iz vlastitih financijskih
izvora. Osiguravanje određenog fonda novaca za provedbu projekata energetske učinkovitosti od
strane vlasti TK imalo bi kao posljedicu i veći interes stranih i međunarodnih ulagača.
4. Kako izraditi sveobuhvatnu politiku
energetske učinkovitosti Tuzlanskog
kantona?
Rezultati analize dane u prethodnom poglavlju mogu se sažeti u nekoliko općih zaključaka:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
54
Potencijali za poboljšanje energetske učinkovitosti u BiH su iznimno veliki – ovo BiH
u stvari stavlja u dobru poziciju glede ispunjavanja ciljeva europske politike energetske
učinkovitosti jer je državama s 'lošijom' startnom pozicijom lakše (jeftinije) napraviti
značajne pomake u energetskoj učinkovitosti, nego onima koje su već dostigle zavidnu
razinu energetske učinkovitosti;
Na državnoj razini ne postoji jasna i usvojena strategija energetske učinkovitosti pritisak za usvajanje nacionalnog akcijskog plana za energetsku učinkovitost dolazi od
Energetske zajednice i upitna je stvarna snažna potpora državne politike i institucija
energetskoj učinkovitosti;
Energetska učinkovitost je prepoznata kao važan dio entitetske energetske politike –
oba entiteta usvojila su svoje energetske strategije, pa tako „Strateški plan i program razvoja
energetskog sektora Federacije BiH“ daje potreban strateški okvir za razvoj konkretnih
programa, planova i aktivnosti u području energetske učinkovitosti i racionalnog
gospodarenja energijom;
Zakonodavno-regulatorni okvir za energetsku učinkovitost nepotpun – kako je
ovo nadležnost entiteta, entitetske vlasti moraju uložiti dodatne napore da upotpune
zakonodavni okvir temeljen na EU direktivama kojim će se potaknuti primjena mjera
energetske učinkovitosti;
Institucionalni kapaciteti i međusobna suradnja na svim razinama je nedostatna –
ova činjenica je prepoznata i istaknuta u strateškim dokumentima, u kojima se i predlažu
rješenja za poboljšanja, koja se, na žalost, u pravilu ne provode;
Za trenutne prilike u BiH , bottom-up pristup energetskoj učinkovitosti (repliciranje
dobrih praksi s kantonalne i lokalne razine na entitetsku i državnu) se čini
djelotvornijim – iznimno je pozitivna činjenica postojanje Strategije razvoja TK, u kojoj se
detaljno definiraju mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a također i činjenica da
općina Tuzla ima svoj Akcijski plan za održivu energiju (SEAP). Na ovaj način se pokazuje i
dokazuje da kantoni i općine mogu biti dobar primjer za repliciranje na cijeloj entitetskoj
i u konačnici državnoj razini;
7.
8.
9.
Financiranje aktivnosti energetske učinkovitosti dominantno se oslanja
na međunarodnu donatorsku zajednicu – većina projekata koji se u BiH provode, ali i
izrada politika i zakona temelje se na međunarodnoj pomoći. Iako je ona nužna i potrebna u
trenutnim uvjetima, za postizanje rezultata i samoodrživost provedbe politike energetske
učinkovitosti, nužno je uspostaviti izvore financiranja temeljene na vlastitim sredstvima;
Integracija energetske učinkovitosti u politike drugih područja može se unaprijediti
– poglavito se ovo odnosi na prometnu, fiskalnu i obrazovnu politiku te javnu nabavu;
Djelovanje prema javnosti također se može unaprijediti – i to pokretanjem sustavnih
i medijski zastupljenih informativnih kampanja, koje će biti potpomognute materijalima
'za one koji žele znati više' (tematska web stranica, besplatni info telefon), ali i financijskim
poticajima.
Temeljem ovih zaključaka u sljedećim poglavljima dat će se preporuke za daljnje unaprjeđenje
politike energetske učinkovitosti u TK.
4.1. Integracija zahtjeva europske politike u politiku
energetske učinkovitosti Tuzlanskog kantona
Slijedom analize Strategije razvoja TK za razdoblje 2008.-2013. može se utvrditi da ona dobro
integrira ciljeve europske energetske politike. U obzir se uzima nužno restrukturiranje energetskog sektora kao i poznati 20-20-20 ciljevi. U tom se smislu, u Strategiji razvoja, u sektoru energetike najveća pozornost posvećuje upravo pitanjima restrukturiranja rudnika, modernizacije
elektroenergetskog sektora kao i energetskoj učinkovitosti. Vizija „TK kao energetski efikasan region“
te paradigma „energetika kao pokretač razvoja TK i privlačenja stranih investicija“ u potpunosti su u
skladu sa europskim trendovima.
Ipak, na državnoj, entitetskoj i kantonalnoj razini ne postoji zasebna strategija energetske
učinkovitosti. U takvoj bi se strategiji morali jasno definirati kvantitativni ciljevi za poboljšanje
energetske učinkovitosti te načini praćenja ostvarivanja ovih ciljeva. Jer, bez postojanja ciljeva i
sustava za kontinuirano praćenje i mjerenje ostvarenih ušteda energije, BiH/FBiH/TK neće biti u
mogućnosti ocijeniti koliko su djelotvorne mjere koje provode i koliko se približavaju ispunjenju EU
ciljeva.
O upoznatosti s europskom politikom svjedoči i činjenica da je općina Tuzla izradila i usvojila svoj
Akcijski plan održive energije (SEAP), koji može poslužiti kao izvrstan primjer za definiranje sveobuhvatne politike energetske učinkovitosti na razini cijelog TK. U skladu sa smjernicama Sporazuma
gradonačelnika, ovaj dokument donosi jasan cilj od 20% smanjenja emisija CO2 do 2020. godine.
Ipak, ovim se dokumentom ni na koji način ne obrađuje industrija (što je opet u skladu sa smjernicama Sporazuma gradonačelnika), što bi trebalo obraditi za TK u kojem je gospodarska uloga
„tuzlanskog energetskog bazena“ vrlo značajna.
Prema tome, predlaže se izrada Akcijskog plana energetske učinkovitosti (ili održive energije)
cijelog Tuzlanskog kantona. Na taj bi način TK dobio detaljnu razradu jednog od strateških razvojnih ciljeva, a to je „povećanje energetske efikasnosti u industriji, urbanim i ruralnim sredinama“.
Istodobno u tom bi se dokumentu mogli kvantificirati ciljevi poboljšanja energetske
učinkovitosti (u skladu s EU), definirati procedure za praćenje i mjerenje ostvarenih ušteda
energije te odrediti miks konkretnih mjera s definiranim pokazateljima temeljem kojih bi se
moglo ocijeniti ostvarivanje ciljeva. Na taj bi način bila postignuta još bolja usklađenost s EU
politikom, koja (nacionalne) akcijske planove energetske učinkovitosti smatra i ističe kao glavni alat
osiguravanja provedbe politike energetske učinkovitosti.
55
Dodatno, ovakav jedinstveni dokument mogao bi definirati i aktivnosti za sve ostale općine (izuzev
Tuzle, koja ima svoj SEAP), koje vjerojatno nemaju kapaciteta da same izrade svoje planove.
4.2. Sprega državne, entitetske i kantonalne politike
energetske učinkovitosti
Na državnoj razini, prema odrednicama EU politike energetske učinkovitost i Direktive 2006/32/EC o
energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama te sporazumu o Energetskoj zajednici, BiH će
morati usvojiti 1. nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti. Pri tome će se zasebno uz
međunarodnu pomoć (USAID) izraditi nacionalni akcijski plan za zgrade (stambene i nestambene
javne i komercijalne), te će se integrirati u cjeloviti nacionalni akcijski plan koji će također pokriti i
sektore industrije i prometa.
Na entitetskoj razini postoje usvojene energetske strategije. U FBiH to je „Strateški plan i program
razvoja energetskog sektora“ koji daje osnovni okvir za poboljšanja i to u sustavima daljinskog
grijanja i u sektorima neposredne potrošnje. Važnost ovog dokumenta jest u tome što je prepoznao
značaj energetske učinkovitosti i što daje osnovne smjernice za provedbu aktivnosti. Očekivano,
mjere nisu detaljnije razrađivane niti je postavljen cilj za poboljšanje energetske učinkovitosti.
Na kantonalnoj razini, TK ima, kao što je već rečeno, vrlo detaljno razrađenu Strategiju razvoja u kojoj
energetska učinkovitost igra važnu ulogu. Usporedbom strateških smjernica TK i FBiH u dijelu
energetske učinkovitosti može se zaključiti da ne postoje neusklađenosti i da kantonalna
razvojna strategija dobro prati smjernice dane u federalnoj, barem u analiziranom dijelu energetske učinkovitosti. Kantonalna strategija u nekim dijelovima nudi vrlo konkretna rješenja
(primjerice kod uspostave institucionalne podrške za energetsku učinkovitost), ali u nekim
dijelovima iz nje moraju slijediti puno detaljnije i razrađenije mjere. Primjerice, izrada programa
poboljšanja energetske učinkovitosti u industriji, ruralnim i urbanim sredina zahtijeva
detaljnije definiranje mjera i mehanizama potpore na razini TK. Ovakva ocjena ide u prilog
prijedlogu o izradi sveobuhvatnog Akcijskog plana energetske učinkovitosti TK. On se treba temeljiti
na Strategiji razvoja, ali isto tako treba u obzir uzeti i mjere definirane u SEAP-u općine Tuzla kao i
postojeće projekte i programe koje, ako su se pokazali uspješnima, treba replicirati na cijeloj razini
TK. Na ovaj način će se na kantonalnoj razini primijeniti i top-down i bottom-up pristup u definiranje
jedinstvene i sveobuhvatne politike energetske učinkovitosti.
Nije nimalo manje važno osigurati integraciju načela, programa i mjera primijenjenih na razini TK u
entitetsku i državnu politiku energetske učinkovitosti, i uspješne modele iz TK 'dići' na entitetsku i
državnu razinu. No, za ovo je potrebno osigurati uključenost Vlade i relevantnih ministarstava TK
u procese koji se odvijaju na razini FBiH iz područja energetske učinkovitosti. Štoviše, TK bi
mogao i trebao biti taj koji će osnovati međuresorni tim za TK na razini Vlade TK i inicirati uspostavu
ovakve strukture i na razini FBiH. Ovaj je proces već u tijeku.
56
4.3. Temeljne postavke uspješne politike energetske
učinkovitosti
Prije svega, temeljno pitanje koje se može postaviti za sve zemlje regije, pa tako i BiH, jest:
Jesu li zahtjevi EU politike i direktiva najvažniji pokretač promjena u energetskom sektoru i
značajnijeg fokusa na energetsku učinkovitost, barem u službenim državnim dokumentima?
Na žalost, u većini slučajeva odgovor je potvrdan, a nakon provedene analize stanja, može se reći da
je takvo stanje i u BiH, poglavito gledano na državnoj razini, uz također značajno kašnjenje u ispunjavanju obveza preuzetih u sklopu Energetske zajednice. Napredak BiH u izradi jedinstvene državne
politike energetske učinkovitosti u obliku nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti kao
i u transpoziciji direktiva u nacionalno zakonodavstvo je vrlo slab, tj. najslabiji od svih zemalja regije
49 . Ipak, i kod onih zemalja koje već imaju prvi ali i drugi nacionalni akcijski plan energetske
učinkovitosti, kao što je Hrvatska, vidljiv je raskorak između zapisanoga i doista ostvarenoga, što
navodi na zaključak da se u pripremu dokumenata ulaže puno više napora, dok se o samoj provedbi
opetovano ne misli, ne posvećuje joj se dovoljna pozornost niti se sustavno prati.
S druge strane, lokalne i regionalne samouprave su upravne strukture na koje najčešće pada obveza
provođenja mjera zacrtanih s državne razine. Zbog toga su inicijative s ove 'niže' razine, u slučaju BiH
kantonalne, iznimno pozitive. Postojanje strateških razvojnih dokumenata na ovoj razini obično
odražava stvarnu političku volju za njihovu realizaciju te je u tom smislu TK primjer pozitivne prakse
sa svojom Strategijom razvoja, gdje je energetska učinkovitost prepoznata kao strateški interes.
Stvarna, a ne samo deklarativna, politička volja i spoznaja da energetska učinkovitost nije cilj
sama sebi, već je ona instrument za gospodarski oporavak i razvoj te poboljšanje uvjeta
življenja ljudi osnovni je preduvjet da se politike počnu i ostvarivati. Dakle, ostaje zadatak
kantonalnih vlasti pretočiti Strategiju u konkretne aktivnosti kojima će se ona doista i ostvariti.
Brojne aktivnosti definirane u Strategiji razvoja TK mogu se provesti bez potrebe za dodatnom
opsežnom razradom u zasebnim dokumentima. Posebice se ovo odnosi na uspostavu institucionalne podrške za provedbu aktivnosti energetske učinkovitosti (međuresorni tim pri Vladi TK, savjetnici
za energetsku učinkovitost pri Vladi TK kao i u općinama). No, na sektorskoj razini (zgrade, industrija
i promet) ipak je potrebno razraditi programe, definirati mjere i mehanizme potpore za njihovo
provođenje (kantonalni fond za energetsku učinkovitost). U tom smislu, kako je već rečeno,
potrebno je izraditi akcijski plan energetske učinkovitosti za cijeli TK.
Temeljem hrvatskih iskustava na izradi nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti 2007.
i 2011. godine, mogu se dati jasne preporuke donosiocima ovakvih politika, što i kako raditi, a što ne
(eng. DOs and DON'Ts). Navedene su preporuke sažete u Tablica 9.
49 Prema analizama Energetske zajednice, dostupno na: http://www.energy-community.org/pls/portal/docs/1274197.PDF
57
Tablica 9 – Preporuke donosiocima odluka za donošenje uspješne politike energetske učinkovitosti
DOs za izradu i provedbu politike energetske
učinkovitosti
•
Osigurajte razumijevanje koristi od energetske
učinkovitosti – prepoznati je kao stvarni
nacionalni/regionalni interes
•
Imajte uvijek na umu da se politika treba i
provoditi – prilikom definiranja mjera uvijek odgovoriti na
dva ključna pitanja gdje se mjera treba provoditi? & tko
mora učiniti što da se mjera provede?
•
Budite realistični – kapaciteti i kompetencije za
provedbu politika su često ograničeni – osigurajte razvoj
kapaciteta!
•
Odredite kvantitativne SMART 50 ciljeve i fokus
politike i definirajte vrlo usko specificirane mjere s nizom
aktivnosti koje treba ostvariti pri provedbi mjere
•
Za svaku mjeru definirajte očekivane uštede
energije i kvantitativne pokazatelje kojima će se pratiti
napredak u ostvarenju mjera
•
Politike ne trebaju biti „zabetonirane“ – provedbu
treba kontinuirano pratiti i ne bježati od revizija ukoliko se
neki dijelovi politike pokažu neprimjenjivima
•
Uključite relevantne dionike (poslovni sektor,
ministarstva, lokalne samouprave, nevladine organizacije,
medije) rano u proces izrade politike
•
Službeno usvojite sve strateške i planske
dokumente i predstavite ih javnosti
DON’Ts za izradu i provedbu politike
energetske učinkovitosti
•
Nemojte energetsku učinkovitost
shvaćati kao „još jednu stvar koju nas EU tjera
da napravimo“
•
“Copy & paste” tuđih iskustava bez
detaljnog i realnog sagledavanja situacije u
vlastitom okruženju neće dati rezultate!
•
Nemojte se fokusirati samo na
zakonodavne, regulatorne i informacijske
mjere – one su nužne, ali nikako ne i dovoljne –
bez ciljanih programa i mjera koje donose
mjerljive uštede energije nije moguće ostvariti
željene ciljeve!
•
Izrada i usvajanje dokumenata bez
praćenja i ocjene uspješnosti ostavlja
energetsku učinkovitost samo na razini
deklarativnog opredjeljenja
•
Ne donosite politike, zakone i propise
bez konzultacija sa zainteresiranim stranama i
javne rasprave
•
Ne oslanjajte se samo na
međunarodnu financijsku i tehničku pomoć za
provedbu politike – bez vlastitog učešća i
međunarodna donatorska zajednica će biti sve
nesklonija ulaganju
4.4. Što je Akcijski plan energetske učinkovitosti?
Akcijski plan energetske učinkovitosti je središnji alat politike energetske učinkovitosti u kojem se
definiraju ciljevi i mjere za postizanje tih ciljeva u nekom vremenskom razdoblju, najčešće 3 godine.
Postojanjem ovakvog dokumenta i njegovim formalnim usvajanjem od strane Vlade osigurava se:
1.
politički i praktični prioritet energetske učinkovitosti u sveukupnoj energetskoj politici;
2.
integriranje energetske učinkovitosti u politike iz drugih područja.
Akcijski plan tipično sadrži sljedeća poglavlja:
1.
Određivanje cilja za smanjenje potrošnje energije u razdoblju obuhvaćenom planom
2.
Mjere za uštede u potrošnji primarne energije
3.
Mjere za uštede u neposrednoj potrošnji energije
4.
Institucionalna organizacija za provedbu Akcijskog plana
50 SMART = eng. Specific, Measurable, Attainable, Relevant/Realistic, Time-bound
58
Cilj smanjenja potrošnje energije
Cilj smanjenja potrošnje energije može se odrediti za primarnu i/ili neposrednu potrošnju energije.
Deklarativni, ali ne i obvezujući cilj EU je smanjiti potrošnju primarne energije za 20% u odnosu na
referentni scenarij iz 2007. godine. Referentni scenarij pretpostavlja nastavak dotadašnjeg trenda
porasta potrošnje energije bez uvođenja novih mjera za smanjenje tog porasta (tzv. business-asusual).
S druge strane, u Direktivi 2006/32/EC (koju je BiH dužna transponirati), zahtjeva se definiranje
okvirnog cilja smanjenja potrošnje energije koji se iskazuje u apsolutnim iznosima, a računa se kao
minimalno 9% petogodišnjeg prosjeka neposredne potrošnje energije. Praćenje postizanja tog cilja
ostvaruje se pomoću top-down pokazatelja potrošnje ili korištenjem bottom-up metoda za ocjenu
pojedinačnih mjera. EK je izradila listu preporučenih TD pokazatelja i BU metoda koji se mogu koristiti za ocjenu ostvarivanja cilja. Pri tome treba reći da se TD pokazatelji temelje na dostupnim energetskim statistikama te se njima 'hvataju' i učinci koji nisu nužno rezultat primjene politike energetske učinkovitosti (npr. gospodarska kriza, zatvaranje pojedinih industrija i sl.), dok se BU uvijek
vežu uz konkretne (većinom tehničke) mjere energetske učinkovitosti te se njima doista 'hvata'
učinak provedenih mjera politike.
U nekim se zemljama, cilj poboljšanja energetske učinkovitosti uopće ne iskazuje u apsolutnim
iznosima, već se postavljaju ciljane vrijednosti energetske intenzivnosti (omjer potrošnje energije i
jedinice BDP-a ) koje se žele postići u određenom razdoblju.
Kako će se na razini BiH u sklopu 1. nacionalnog akcijskog plana morati definirati nacionalni cilj za
smanjenje neposredne potrošnje energije u skladu sa zahtjevima Direktive 2006/32/EC, predlaže se
da se takav cilj postavi i za TK. Dodatno, navedeni cilj ušteda energije u neposrednoj potrošnji treba
'prebaciti' u ekvivalent primarne potrošnje korištenjem odgovarajućeg faktora pretvorbe (npr. u
Direktivi 2006/32/EC električnu energiju je moguće 'pretvoriti' u ekvivalent primarne energije
množenjem faktorom 2,5, koji odražava prosječnu učinkovitost pretvorbe primarnog goriva u
električnu energiju od 40% ili bilo kojeg drugog faktora koji odgovara uvjetima u pojedinoj državi).
Na ovaj način će se ocijeniti koliko aktivnosti na strani neposredne potrošnje energije doprinose
smanjenju ukupne (primarne) potrošnje energije. Dodatno, za aktivnosti koje se predlažu u sektoru
energetike također je potrebno ocijeniti njihov potencijal za uštede (primarne) energije. Na taj način,
TK može u svom akcijskom planu imati definirane ciljeve smanjenja i primarne i neposredne
potrošnje energije.
Pri tome treba biti oprezan i ne preuzimati EU ciljeve bez jasne spoznaje o realnim izgledima
za njihovo ostvarivanje. U tu je svrhu potrebno ex-ante ocjenama ušteda koje će biti rezultat
provedbe predloženih mjera pokazati da je navedene ciljeve moguće ostvariti, a poželjno čak
i premašiti.
Uštede u potrošnji primarne energije
U ovom dijelu akcijskog plana potrebno je razraditi mjere za poboljšanje učinkovitosti u procesu
za energije i prijenosu i distribuciji energije. S obzirom na odrednice dane u Strategiji razvoja
pretvorbe
TK, u ovom dijelu je potrebno detaljno razraditi mjere za modernizaciju TE Tuzla, mjere za revitalizaciju postojećeg sustava daljinskog grijanja kao i planove za izgradnju novih sustava daljinskog
grijanja, poglavito onih koji se temelje na uporabi OIE. Pri razradi mjera za sustave daljinskog grijanja
u obzir treba uzeti ne samo aktivnosti za poboljšanje učinkovitosti proizvodnje toplinske energije,
nego i mjere za smanjenje gubitaka u vrelovodnoj mreži. Također, ovdje moraju biti razrađene mjere
za smanjenje gubitaka u prijenosnoj i distribucijskoj elektroenergetskoj mreži na području TK. Očito
je da u izradi ovog dijela plana moraju sudjelovati predstavnici energetskih tvrtki.
59
Uštede u neposrednoj potrošnji energije
Okosnica cijelog akcijskog plana treba biti lista mjera koje će se provoditi u sektorima neposredne
potrošnje energije: industriji, prometu, kućanstvima, javnim i komercijalnim uslugama, a prema
potrebi moguće je posebno izdvojiti i poljoprivredu, poglavito zato što Strategija razvoja TK nalaže
definiranje programa poticanja energetske učinkovitosti u 'industriji, ruralnim i urbanim sredinama'.
Predlaže se grupirati mjere na sljedeći način. Prijedlog konkretnih mjera koji se ovdje navodi je samo
indikativan i nije detaljnije razrađivan jer prelazi obuhvat zadatka i ovog dokumenta. Primjeri su
navedeni samo kao smjernice budućim izrađivačima Akcijskog plana te zahtijevaju puno detaljniju
razradu i analizu mogućnosti primjene:
1. Mjere u industriji
a. Mjere u industriji trebaju odgovoriti potrebama pojedinih grana industrije. Neke
od univerzalno primjenjivih mjera su programi subvencioniranih energetskih
pregleda poglavito za MSP, zamjena elektromotora, iskorištavanje otpadne
topline i otpada u energetske svrhe.
2. Mjere u prometu
a. Mjere u prometu prvenstveno trebaju ići i tri strateška smjera:
i. izgradnja, unaprjeđenje i poticanje korištenja javnog masovnog prijevoza
putnika mjerama lokalne i kantonalne administracije (npr. subvencioniranje
kamata za nabavu osnovnih sredstava, modernizacija i otklanjanje
nedostataka na vozilima javnog prijevoza, osiguravanje prometnog traka za
vozila javnog prijevoza putnika gdje to prostorne mogućnosti dozvoljavaju,
osiguravanje financijskih poticaja za korištenje vozila javnog gradskog
prijevoza i dr.),
ii. poboljšanje prometne infrastrukture, a poglavito je potrebno poboljšanje
regulacije raskrižja i pokrenuti projekt izgradnje kružnih tokova gdje god to
prostorne mogućnosti dozvoljavaju jer su isti sa stajališta energetske
učinkovitosti znatno povoljniji zbog smanjivanja nepotrebnog zaustavljanja
i rada vozila u mjestu, omogućavanja većeg protok vozila, a također
povećavaju razinu sigurnosti prometa,
iii. poticanje učinkovitog ponašanja u prometu (eko-vožnje) i alternativnih
načina prijevoza, poglavito izgradnjom mreže biciklističkih staza i poticanjem
korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva 51 .
3.
Mjere za kućanstva
a. Mjere za kućanstva usmjeravaju se na promociju kupovine energetski
učinkovitih uređaja, poboljšanje toplinske izolacije zgrada i eliminaciju malih
ložišta koja koriste kruta goriva te njihovu zamjenu povoljnijim oblicima grijanja
(sunčevi toplinski sustavi, moderni sustavi na biomasu, dizalice topline, priključak
na daljinske sustave grijanja).
b. U ovoj kategorije predlaže se također osmišljavanje mjera koje će biti
usmjerene na socijalno ugrožena kućanstva, a kojima se kroz mjere energetske
učinkovitosti može smanjiti račun za energiju, a tako i socijalna davanja za tu
namjenu.
60
51 Prema analizama, najčešće se putuje vlastitim vozilom, na kojeg, prema statističkim podacima, otpadaju 2 od 3 putovanja. Za
usporedbu, na 2 od 10 putovanja se odlazi pješice, na 1 od 6 javnim prijevozom dok se samo u 1 od 20 putovanja koristi bicikl.
4.
Mjere u sektoru usluga
a. Mjere za javni sektor
i. U javnim zgradama praksu sustavnog gospodarenja energijom i praćenja
potrošnje energije primjenom odgovarajućeg informacijskog sustava treba
proširiti na cijelu kantonalnu razinu.
ii. Za zgrade od posebnog društvenog značaja potrebno je predvidjeti mjere
kompleksne obnove po načelima energetske učinkovitosti kako bi se
demonstrirale široke društvene koristi od poboljšane energetske učinkovitosti.
iii. Javna rasvjeta nudi najbrže isplative investicije u poboljšanje energetske
učinkovitosti. Predlaže se pokretanje programa energetski učinkovite javne
rasvjete na razini čitavog TK i to primjenom ESCO modela, čime će se potaknuti
razvoj tržišta energetskih usluga u TK, a i na razini cijele BiH.
b. Mjere za komercijalne zgrade
i. U ovom sektoru predlaže se uspostava sheme subvencioniranih energetskih
pregleda, kako bi se tvrtkama iz ovog sektora, poglavito MSP, ukazalo na
postojanje potencijala i na pokretanje samostalnih aktivnosti.
5. Mjere u poljoprivredi
a. Dodatnom analizom treba utvrditi mogućnosti za poboljšanje energetske
učinkovitosti u ovom sektoru. One se najvjerojatnije odnose na iskorištavanje
otpada iz poljoprivredne proizvodnje za proizvodnju energije, toplifikaciju naselja
putem novih sustava daljinskog grijanja čime bi se eliminirala uporaba malih
ložišta koja dominantno koriste kruta (ili tekuća) goriva i tako doprinose lokalnom
zagađenju okoliša.
6. Mjere za energetske tvrtke
a. Ove mjere podrazumijevaju analizu mogućnosti obvezivanja opskrbljivača
energijom da svojim kupcima nude savjete za smanjenje potrošnje energije i
poglavito za uvođenje individualnog mjerenja potrošnje toplinske energije u onim
zgradama koje su priključene na daljinske toplinske sustave.
7. Horizontalne mjere
a. Horizontalne mjere su one koje vlasti TK mogu same poduzeti (u skladu s
državnim i entitetskim zakonima i vlastitim ovlastima) da dodatno potaknu
energetsku učinkovitost na razini cijelog TK s učincima u dva ili više sektora. Neki
primjeri takvih mjera bili bi: informacijsko-edukacijska kampanja, provođenje
postupaka 'zelene' javne nabave u svim upravnim jedinicama TK (nabava roba,
usluga i radova po načelu ekonomski najpovoljnije ponude s integriranim
zahtjevima za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša; u ovu svrhu preporuča se
pridruživanje TK europskoj kampanji Procura+ 52 ); uvođenje olakšica i smanjenih
komunalnih naknada za izgradnju zgrada koje će imati potrošnju energije manju
od propisanog (koje će biti niskoenergetske), uvođenje teme energetske
učinkovitosti u sustav formalnog obrazovanja, osnivanje kantonalnog fonda za
energetsku učinkovitost i sl.
Kod definiranja mjera izrazito je važno da se, kad god je to moguće, definira metoda za njihovo
praćenje i unaprijed procjene potencijali za uštede. Također, za provedbu svake pojedine mjere
potrebno je definirati instituciju odgovornu za njezino provođenje i instituciju nadležnu za nadzor
provedbe. Vremenski okvir te troškovi provedbe i izvori financiranja također moraju biti jasno
iskazani za svaku pojedinu mjeru. Za opis i razradu svake pojedine mjere predlaže se tablični format
(Tablica 10). Mjere se uvijek mogu svrstati u nekoliko osnovnih kategorija koje prikazuje Tablica 11.
52 Više o zelenoj javnoj nabavi i Procura + kampanji može se saznati na: http://www.procuraplus.org/
61
Tablica 10 – Predloženi format za opis svake mjere energetske učinkovitosti u Akcijskom planu
Naziv mjere
Oznaka mjere
Opis
Informacije
o provedbi
Uštede
energije
npr. oznaka I za industriju, K za kućanstva i sl.; uz slovnu oznaku stavlja se i redni broj
Kategorija
Okvirni popis kategorija mjera uštede energije nalazi se u Tablici 10. Moguće je navesti
više od jedne kategorije u slučaju složenih mjera koje se sastoje od više aktivnosti.
Vremenski okvir
Početak:
Kraj:
Cilj / kratak opis
Kratko je potrebno opisati cilj i obuhvat mjere
Ciljna neposredna
potrošnja
Ciljana neposredna potrošnja su npr. nove zgrade, postojeće zgrade, uređaji, rasvjeta,
grijanje, itd.
Ciljna skupina
Ciljane skupine su npr. građani, djeca i mladi ljudi, socijalno ugrožena kućanstava, itd.
Lokalna/ruralna/
urbana primjena
Ukoliko je potrebno, ovdje se može naglasiti u kojim se područjima TK mjera namjerava
primjenjivati (npr. samo na razini jedne općine, u svim ruralnim sredinama, samo u
urbanim sredinama i sl.)
Popis i opis aktivnosti
za provođenje mjere
Mjera se sastoji od niza aktivnosti koje je potrebno provesti da bi se ona u potpunosti
ostvarila. Sve te aktivnosti treba pobrojati i opisati. Preporuča se korištenje numeracije
svake aktivnosti, kako bi se kasnije u tablici moglo jednoznačno svakoj aktivnosti
pridijeliti odgovorna institucija i procijenjena financijska sredstava
Financijska sredstva i
izvori financiranja
Za svaku aktivnost potrebno je definirati iznos i izvor financiranja. Iznose je poželjno
iskazivati na godišnjoj razini, ako nije moguće onda dati procjenu za cjelokupni trošak
mjere.
Provedbeno tijelo
Za svaku aktivnost potrebno je definirati odgovornu instituciju za njezinu provedbu.
Tijela za praćenje
(nadzor)
Provedbu svih aktivnosti u sklopu mjere treba nadzirati za to određena institucija,.
Predlaže se, ipak, da se takav zadatak povjeri međuresornom tijelu sastavljenom od
predstavnika svih relevantnih ministarstava, koji će se redovito (barem kvartalno)
sastajati i pratiti napredak provedbe te o tome izvještavati Vladu TK.
Metoda praćenja /
mjerenja ušteda
energije
Prilikom definiranja mjera, treba uvijek voditi računa o tome kako 'mjeriti' njezine učinke
u smislu smanjenja potrošnje energije. Ova metoda treba biti jasno opisana (detalje je
moguće dati u prilogu), a poglavito je bitno odrediti ulazne podatke koji se trebaju pratiti
kako bi se u konačnici mogle izračunati uštede energije.
Očekivane godišnje
uštede energije
Primjenom gore opisane metode mjerenja ušteda energije, potrebno je izvršiti ex-ante
izračun mogućih godišnjih ušteda energije.
Ostvarene uštede
energije u 2014
(17 ili 20).
Isti format tablice se može koristi i prilikom praćenja provedbe mjere. Pri tome, nakon
isteka trogodišnjeg razdoblja se navodi iznos ostvarenih ušteda u zadnjoj godini
provedbe Plana. Koliki je taj iznos ovisi o godišnjim uštedama i životnom vijeku mjere.
Očekivane uštede u
neposrednoj potrošnji
energije u 2020.
Ova je godina stavljena kao 'orijentir' prema ciljevima EU politike
Očekivane uštede u
primarnoj potrošnji
energije u 2020.
Ukoliko je moguće, uštede energije treba 'pretvoriti' u primarnu energiju. Ukoliko se radi
o mjerama u samom energetskom sektoru, uštede se odmah iskazuju kao smanjenje
primarne potrošnje energije.
Pretpostavke
Preklapanja, efekt
množenja, sinergija
62
Potrebno je navesti sve pretpostavke i ulazne vrijednosti koje su korištene u izračunu
ušteda.
Označite interakciju s drugim mjerama i kako je osigurano da se uštede iz istih aktivnosti
nisu izračunavale više puta.
Tablica 11 – Kategorizacija mjera energetske učinkovitosti
Kategorija
Primjeri
1. Regulativa
Standardi i norme:
1.1 Regulativa u području gradnje
1.2 Minimalni standardi za energetska svojstva
2. Informativne i obvezujuće
informativne mjere (npr. obvezno
označavanje)
2.1 Fokusirane informativne kampanje
2.2 Sheme energetskog označavanja
2.3 Informacijski centri
2.4 Energetski pregledi
2.5 Obuka i obrazovanje
2.6 Demonstracije
2.,7 Vodeća uloga javnog sektora
2.8 Individualno mjerenje i informativni računi
3. Financijski instrumenti
3.1 Subvencije (potpore)
3.2 Porezne olakšice i ostala smanjenja poreza namijenjena
poticanju smanjenja neposredne potrošnje energije
3.3 Zajmovi (soft i / ili subvencionirani)
4. Dobrovoljni sporazumi i
instrumenti suradnje
4.1 Industrijske tvrtke
4.2 Komercijalne ili javne organizacije
4.3 Energetska učinkovitost u javnoj nabavi
4.4 Kupovina “na veliko”
4.5 Nabava tehnologije
5. Energetske usluge
5.1 Ugovaranje s jamstvom ušteda
5.2 Financiranje od treće strane
5.3 Ugovaranje po ostvarenom energetskom učinku
5.4 Outsourcing energije
6. Ostali mehanizmi
6.1 Obveza ostvarivanja ušteda energije za energetske tvrtke uključujući "bijele
certifikate"
6.2 Dobrovoljni sporazumi s tvrtkama za proizvodnju, prijenos i distribuciju
energije
6.3 Fondovi i zaklade za energetsku učinkovitost
Akcijski plan TK mora biti dovoljno detaljan da omogući izravnu provedbu! Dokument, koji će
reći da je pojedine mjere potrebno detaljnije razraditi u novim dokumentima doista nije opcija i bilo
bi nepotrebno trošenje vremena i resursa! TK sada treba podloge za provedbu, a ne samo smjernice i 'popis želja'. To mora biti ključna razlika između kantonalnog i nacionalnog akcijskog plana i
koja ne dopušta 'copy-paste' praksu iz drugih država već zahtijeva rješenja skrojena specifično za
TK.
Dodatno, ovaj Plan mora definirati kako mjere koje će se provoditi na razini cijelog TK, tako i mjere
koje su specifične za pojedine općine. Pri tome se treba voditi dobrom praksom i primjerima iz
tuzlanskog SEAP-a.
Institucionalna organizacija za provedbu Akcijskog plana
Već je u procesu razrade Akcijskog plana nužno definirati tko će provoditi definirane mjere i tko će
nadzirati njihovu provedbu. Na žalost, u čitavoj je regiji osjetan nedostatak kapaciteta, poglavito u
javnim institucijama na svim razinama. Čak i kada se u ovakvim strateško-planskim dokumentima
organizacijska struktura razradi, ona se ne primjenjuje. Ipak, čini se da je situacija u TK po ovom
pitanju iznimno dobra jer se intenzivno radi na uspostavi ovakve strukture na razini TK. Kada se takva
struktura uspostavi (a izvjesno je da će to biti skoro), potrebno je njezino djelovanje prema općinskoj
razini i zahtijevanje uspostave organizacijske strukture i na toj razini.
Činjenica, na koju donosioce odluka treba kontinuirano upozoravati, je da je nepostojanje institucionalizirane podrške snažna barijera zbog koje politike upravo i 'padaju' u provedbi.
63
5. Kako provesti politiku energetske
učinkovitosti Tuzlanskog kantona?
5.1. Zakonodavno-regulatorni okvir
Zakonodavno-regulatorni okvir za energetsku učinkovitost u BiH i FBiH analiziran je u poglavlju 3.3.
Energetika, zaštita okoliša i graditeljstvo – tri ključna područja za energetsku učinkovitost – u
nadležnosti su entitetskih vlasti. TK, u skladu s navedenim, mora postati aktivan dionik u donošenju
zakona i propisa na entitetskoj razini. Prema planovima iskazanima u izvješćima prema Energetskoj
zajednici, planira se usvajanje Zakona o energetskoj efikasnosti FBiH. S obzirom da je i u izvješću
Energetskoj zajednici iskazano da se navedeni zakon treba usvojiti do 31. prosinca 2011. godine,
njegov nacrt mora postojati. Pitanje koje se nameće jest – koliko su kantonalne vlasti upoznate sa
sadržajem nacrta ovog Zakona i koliko mogu utjecati na njegov sadržaj? U svakom se slučaju
predlaže javna rasprava o ovom prijedlogu Zakona na razini TK kako bi se on u što većoj mjeri prilagodio potrebama TK, ali i dokazanim dobrim praksama već provedenim na razini TK. Isto je potrebno
primijeniti i prilikom donošenja propisa koji slijede iz navedenog Zakona.
No, važno je istaknuti da vlasti TK kako na kantonalnoj tako i na općinskoj razini, kao posebne federalne jedinice u sklopu entiteta FBiH imaju mogućnost donositi zakone, propise, odluke i naputke
kojima mogu poticati energetsku učinkovitost. Preporuke za donošenje nekih regulatornih mjera,
mahom horizontalnih (međusektorskih) su:
1.
Osnivanje Fonda za energetsku učinkovitost TK i/ili korištenje Fonda za zaštitu
okoliša FBiH
a. Zakon o Fondu za zaštitu okoliša FBiH za sada ne sufinancira programe energetske
učinkovitosti iako mu je Zakonom to omogućeno. TK bi mogao pokrenuti postupak izmjena
i dopuna Zakona kako bi se dio vezan uz energetsku učinkovitost osnažio, i kako bi federalni
Fond u svoj program rada i financijski plan uvrstio mjere definirane u kantonalnih strateškim
razvojnim i energetskim programima i planovima;
b. TK posebnim Zakonom može osnovati svoj Fond za energetsku učinkovitost. U taj bi
se Fond slijevali novci iz međunarodnih programa i fondova, ali isto tako bi se dio sredstava
trebao osigurati iz kantonalnog proračuna i iz okolišnih naknada koje se naplaćuju subjektima iz energetskog sektora i prometa na području TK. Kantonalni Fond bi dodatno mogao
funkcionirati kao revolving fond (detaljnije vidjeti u poglavlju 3.5).
c. Predlaže se uspostava bilateralne suradnje FBiH i/ili TK s hrvatskim Fondom za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitosti kako bi se ostvario prijenos iskustava i najbolje prakse i
ubrzao proces uspostave/prilagodbe Fonda TK/FBiH.
2.
Donošenje propisa/odluka kojima će se poticati gradnja po načelima
energetske učinkovitosti i održivosti
a. Poželjno je donošenje posebnih odluka i poticaja, kao što su npr. smanjenje iznosa
komunalnih naknada za zgrade koje imaju bolja svojstva od onih propisanih zakonima i
propisima, čime se može potaknuti izgradnja nisko-energetskih pa i pasivnih naselja.
b. Posebnim propisom/odlukom kantonalne vlasti mogu propisati da sva gradnja koja
se financira iz javnog proračuna mora biti niskoenergetska.
64
3.
Donošenje propisa o individualnom mjerenju potrošnje toplinske energije
a. Mjera koja može rezultirati smanjenjem potrošnje toplinske energije u stambenom
fondu zgrada i do 25% je mjerenje stvarne potrošnje toplinske energije u kućanstvima
priključenima na sustave daljinskog grijanja. Dosadašnja praksa da se potrošnja toplinske
energije plaća po m2 grijanog prostora, a ne po stvarnoj potrošnji, je iznimno demotivirajuća
i rezultira velikom i neracionalnom potrošnjom. Potrebno je propisati da sve nove zgrade
moraju imati individualno mjerenje, a za postojeće zgrade, gdje je to tehnički izvedivo,
opskrbljivač se treba obvezati da u određenom roku uvede individualno mjerenje.
4.
Uvođenje prakse zelene javne nabave
a. U postupke javne nabave koji se provode na razini TK i/ili pojedinačnih općina
potrebno je integrirati zahtjeve energetske i okolišne održivosti. To se najčešće postiže pravilnim definiranjem tehničkih specifikacija, koje za tipične grupe uređaja treba definirati i u
obliku preporuke distribuirati svim dionicima uključenima u pripremu javnih natječaja.
Tipično se tehničke specifikacije mogu razraditi za sljedeće grupe proizvoda za koje je energetska učinkovitost bitna: rasvjetna oprema, kućanski uređaji, uredska oprema i prijevozna
sredstava.
b. Kako bi TK postao lider u primjeni zelene javne nabave, predlaže se donošenje odluke
vlasti o uključivanju u europsku Procura+ kampanju (detalji su dani u poglavlju 3.6.5).
5.
Osigurati integraciju pitanja potrošnje energije i klimatskih promjena u
obrazovne programe na svim razinama
a. Pitanja obrazovanja su u nadležnosti kantonalnih vlasti. Za osiguravanje dugoročne
transformacije TK prema samoodrživosti potrebno je mlade generacije sustavno upoznavati
sa značajem energetike (koja u TK ima veliku gospodarsku ulogu!), povezanosti načina na koji
se odnosimo prema energiji i posljedica po okoliš. Na svim razinama obrazovanja, potrebno
je integrirati ova pitanja u nastavne programe.
b. Istodobno je potrebno uspostaviti programe usavršavanja učitelja i nastavnika te
programe cjeloživotnog neformalnog obrazovanja za zainteresirane dionike. Suradnja s organizacijama civilnog društava pri tome je ključna.
6.
Integracija energetske učinkovitosti u socijalnu politiku
a. Uobičajena je praksa u zemljama regije, socijalno ugroženim skupinama građana
pružati novčanu pomoć za podmirenje računa za 'komunalije', uključujući energiju. Ovakva
praksa nikom ne koristi jer ne potiče racionalnu uporabu energije niti djeluje u smjeru
poboljšanja životnih uvjeta. TK može postati predvodnik u borbi protiv tzv. energetskog
siromaštva, tako da socijalne potpore za energiju usmjeri na poboljšanja u domovima
socijalno ugroženih građana koja će im smanjiti troškove za energiju i poboljšati uvjete života.
Prvenstveno se to odnosi na eliminaciju malih ložišta koja koriste kruta i tekuća fosilna goriva.
Ovo su samo neke od glavnih grupa mjera kojima bi se s najviše razine TK moglo značajno unaprijediti
Za sada ne postoje podaci o postojanju takvih kantonalnih propisa i odluka.
65
5.2. Institucije uključene u provedbu
Institucionalni okvir je već vrlo dobro razrađen u Strategiji razvoja TK, a za općinu Tuzla u SEAP-u.
Ponavljamo navedena rješenja:
- Pri Vladi TK potrebno je uspostaviti instituciju savjetnika za energetsku učinkovitosti
- Pri Vladi TK potrebno je uspostaviti Savjetodavni tim i Koordinirajuće tijelo (odbor)
nadležno za harmonizaciju planova razvoja komunalne energetike općina u TK i integraciju u
strateško-razvojne planove FBiH/BiH
a. Jedna od zadaća ovakvog koordinirajućeg tijela (međuresornog) bilo bi i kontinuirano praćenje i lobiranje pri Vladi FBiH da se usvajaju zakoni i propisi iz područja energetske
učinkovitosti.
- Za djelovanje prema građanima, ali i javnom i poslovnom sektoru uspostavit će se Centar
za edukaciju i savjetovanje o energetskoj efikasnosti
a. Dodatno, SEAP općine Tuzla pretpostavlja otvaranje Informacijsko-edukacijskog
centra za klimatske promjene i energetsku efikasnost, koji će djelovati prema građanima, ali i
obučavati djelatnike iz javnog sektora (energetske menadžere) za korištenje informacijskog
sustava za nadzor i analizu potrošnje energije u javnim zgradama.
- Za ojačavanje veze industrije i istraživačke zajednice, oformit će se Institut za termoenergetiku u Tuzli i Tehnološki centar energetike i ekologije u sklopu Tehnološkog parka TK
a. Osnivanje ovih institucija smatra se iznimno bitnim za pozicioniranje energetike TK
kao pokretača razvoja novih industrija temeljenih na energetskoj učinkovitosti, OIE i IKT.
Prema dostupnim informacijama, navedeni planovi još nisu u potpunosti realizirani, no na tome se
radi. Trenutno Vlada TK formira Međuresorni tim za energetsku učinkovitosti, u kojem će sudjelovati
predstavnici Ministarstva za razvoj i poduzetništvo, Ministarstva za industriju, energetiku i rudarstvo,
Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Ministarstva za trgovinu, turizam i saobraćaj i
Ureda premijera. Međuresorni tim će se sastojati od vodećeg tima (donosioci odluka) i operativnog
tima, koji je već u funkciji.
Povrh ovoga, autori ovog dokumenta ne mogu ponuditi nikakva bolja rješenja, već samo
preporučiti da se sve navedeno doista i provede. Umjesto preporuke, navodimo citat iz Strategije
razvoja TK za koji smatramo da ga kantonalne vlasti stalno trebaju imati na umu:
„U analiziranom periodu 2008-2013. god. donijeće se i implementirati strateške odluke restruktuiranja energetskog sektora FBiH koje će imati dalekosežne posljedice po budućnost ovog sektora na
TK. Ovo se odnosi kako na privredne subjekte tako i na aspekte zaštite čovjekove sredine ali i
socijalne posljedice neminovnog smanjenja radne snage u cilju dostizanja konkurentskih parametara poslovanja pojedinih kompanija u sektoru. Bez obzira na ustavom definisane nadležnosti za
sektor energetike (na FBiH) institucije TK moraju hitno da se uključe u procese donošenja
odluka po navedenim pitanjima na nivou FBiH. Sistematična realizacija postavljenih ciljeva u
energetici na TK, predloženih u ovom dokumentu, zahtijeva postojanje institucionalnog okvira
unutar kojeg će se koordinirati i usmjeravati realizacija definisanih ciljeva, kao i aktivnosti koje
proizilaze iz strategija razvoja FBiH/BiH.“
Na kraju je još potrebno istaknuti da institucije kantonalne i općinske vlasti u poslu poticanja energetske učinkovitosti ne mogu uspjeti same, već je za to nužna uska i stalna suradnja s:
66
-
-
poslovnim sektorom – poslovni sektor mora biti upoznat s planovima energetske
učinkovitosti i početi prilagođavati svoje poslovanje tako da može odgovoriti
na rastuću potražnju energetski učinkovitih proizvoda i usluga (jer, energetska
učinkovitost stvara nove poslovne mogućnosti!)
organizacijama civilnog društva – pokazuje se da poglavito u tranzicijskim zemljama
građani najviše vjeruju ovakvim organizacijama pa je njihovo djelovanje na
osvješćivanju javnosti iznimno važno;
medijima – sve provedene aktivnosti na poboljšanju energetske učinkovitosti,
a pogotovo one koje poboljšavaju kvalitetu javne usluge (npr. obnove bolnica ili
dječjih vrtića), kroz medije moraju biti predstavljene širokoj javnosti na jasan i
razumljiva način, koja će se tako uvjeriti u koristi i sama poduzimati slične aktivnosti.
5.3. Programi jačanja kapaciteta za provedbu politike
energetske učinkovitosti i uključivanje javnosti
U skladu s potrebama prepoznatima i načelno iskazanima u Strategiji razvoja TK, programe
izgradnje kapaciteta treba usmjeriti na sljedeće ciljane skupine:
•
predstavnike javnog sektora
•
predstavnike poslovnog sektora
•
medije
•
učenike i studente
Program jačanja kapaciteta u javnom sektoru
Ovaj program treba s jedne strane ciljati na donosioce odluka unutar Vlade i pojedinih
ministarstava TK, a s druge strane na sve zaposlenike u institucijama javnog sektora o
učinkovitoj potrošnji energije na radnom mjestu. Tablica 12 donosi prijedlog tematskih
radionica u javnom sektoru.
Tablica 12 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta za izradu i provedbu politike energetske učinkovitosti u
javnom sektoru TK
Naziv radionice/seminara
Opis
Ciljana skupina
Okrugli stol: EU politika energetske
učinkovitosti – kako je integrirati u
nacionalne uvjete?
Cilj ovakvog skupa je okupiti sve
visokopozicionirane
predstavnike
kantonalnih i općinskih vlasti, na
kojim bi im se predstavili izazovi
integracije EU politike u području
energetske učinkovitosti. Skup bi
trebao imati međunarodni karakter
te biti svojevrstan transfer znanja i
iskustava iz regije prema BiH i TK.
Okrugli stol može postati sastavni dio
redovite konferencije o energiji i
zaštiti okoliša u TK (prema Strategiji).
Predstavnici Vlade TK (poglavito
savjetnik za energetsku
učinkovitost), predstavnici
ministarstava (visokopozicionirani),
predstavnici općina
(visokopozicionirani)
67
Naziv radionice/seminara
Opis
Ciljana skupina
Radionica: Kako izraditi Akcijski plan
energetske učinkovitosti?
Cilj je obučiti dionike kako izraditi
Akcijski plan energetske učinkovitosti
u skladu sa zahtjevima EU direktive kako postaviti cilj, kako razraditi
mjere, kako definirati procedure za
praćenje mjera, a važan dio seminara
bio bi i kako provesti široku javnu
raspravu o Planu.
Predstavnici relevantnih
ministarstava TK i stručnjaka iz
područja energetske učinkovitosti
koji rade na pripremi
strateško-planskih dokumenata
Seminar: Kako pratiti provedbu
politike energetske učinkovitosti i
mjeriti uštede energije?
Cilj je nadležne institucije upoznati s
procedurama za praćenje ostvarenih
ušteda energije, ukazati na podatke
koje je za to potrebno prikupljati te
prikazati primjere iz EU prakse kako
uspostaviti sustav praćenja provedbe
politike i mjerenja ušteda energije
Na ovom seminaru trebaju sudjelovati predstavnici vlasti TK koji će biti
zaduženi za praćenje provedbe (npr.
Koordinacijsko tijelo pri Vladi TK), ali i
svi oni koji imaju obveze provoditi i
koji provode mjere energetske
učinkovitosti.
Radionica: Zelena javna nabava
Cilj je obučiti osobe uključene u
procese javne nabave kako da uključe
kriterije energetske učinkovitosti i
okolišne održivosti u natječaje te
kako da provode natječaje po kriteriju
ekonomski najisplativije ponude (što
uključuje analizu troškova u čitavom
životnom vijeku – LCCA eng. Life
Cycle Cost Analysis), a ne samo na
osnovi najniže cijene.
Službenici institucija i javnih poduzeća
zaduženi za javnu nabavu.
Program prijenosa znanja: Fond za
energetsku učinkovitost
Cilj je prijenos znanja kako osnovati i
voditi
Fond
za
energetsku
učinkovitost.
Pri
tome
treba
uspostaviti usku suradnju s Fondom
za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost. Sastavni dio programa
trebaju biti i on-the-job treninzi
zaposlenika Fonda (FBiH i TK) na svim
područjima djelovanja (prikupljanje
naknada,
planiranje
raspodjele
sredstava, raspisivanje natječaja i dr.)
Vlada TK, nadležna ministarstva,
zaposlenici budućeg Fonda za
energetsku
učinkovitost
TK,
zaposlenici Fonda za zaštitu okoliša
FBIH
Informacijsko-edukativni programi
za zaposlenike javne uprave i javnih
poduzeća
Ova aktivnost planirana je kao
sastavni dio aktivnosti koje će
provoditi UNDP, a koje su usmjerene
na energetski menadžment u javnom
sektoru.
Svi zaposlenici u javnom sektoru
Ovdje su većinom predložene aktivnosti koje se vežu uz kreiranje politike energetske učinkovitosti i
stvaranje preduvjeta za njezinu provedbu. Takvi će programi imati međusektorske učinke, a
poželjno ih je početi provoditi odmah kako bi se već kod izrade sveukupnog Akcijskog plana energetske učinkovitosti za TK primijenile najbolje prakse iz EU i regije i osiguralo neponavljanje grešaka
koje su drugi već iskusili.
68
Program jačanja kapaciteta u poslovnom sektoru
U poslovnom sektoru fokus treba biti na obrazovanju svih sudionika u građenju iz područja energetski učinkovite gradnje. Pri tome, u obzir treba uzeti činjenicu da na razini FBiH postoje propisi koji
se tiču energetskih svojstava zgrada, energetskog certificiranja zgrada i ovlašćivanja za provedbu
energetskih pregleda i energetskog certificiranja zgrada (pogledati poglavlje 3.3.). Kako bi ti propisi
dosita i zaživjeli, potrebno je uspostaviti sustav obrazovanja energetskih auditora i certifikatora.
Drugo interesno područje, a prema odrednicama Strategije razvoja TK, potrebno je snažnije promovirati ESCO koncept i poticati tvrtke da same postanu ponuđači energetskih usluga. Pri tome je
potrebno na radionicama ponuditi praktične primjere kako uspostaviti ESCO tvrtku i kako sklapati
ugovore temeljene na ostvarenim uštedama.
I treće, a s obzirom na veliki značaj industrije u TK, potrebno je organizirati za pojedine grane industrije seminare o energetskoj učinkovitosti na kojima će biti riječi o najboljim raspoloživim tehnologijama, benchmark pokazateljima za potrošnju energije u istim grana u regiji i u EU i važnosti energetskog menadžmenta. Ovakve seminare trebaju organizirati kantonalne i općinske vlasti u suradnji
s međunarodnim donatorima i partnerima iz regije, a za njih treba uvijek pripremiti dobre stručne
podloge i primjere konkretnih rješenja koja će omogućiti prepoznavanje vlastitog poslovnog
interesa za ulaganja u energetsku učinkovitost. Ovakve aktivnosti su prvi korak na uspostavi mreže
industrijske energetske učinkovitosti u TK, a takve mreže su vrlo česte u europskim državama i daju
izvrsne rezultate.
Tablica 13 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta za provedbu politike energetske učinkovitosti u poslovnom
sektoru TK
Naziv radionice/seminara
Opis
Ciljana skupina
Uspostava sustava za provođenje
programa obuke osoba koje
obavljaju energetske preglede i
certificiranje zgrada
Uvidom u Pravilnik o uslovima za
lica koja vrše energetsko certificiranje objekata FBiH uočeno je da je
on gotovo identičan takvom pravilniku iz Hrvatske. Zbog toga je
poželjno uspostaviti suradnju s
hrvatskim
institucijama
koje
provode ove programe. Prije same
uspostave programa predlaže se
organizacija radionica na kojima će
se prenijeti dosadašnja iskustva iz
Hrvatske i ukazati na potencijalne
probleme u provedbi te kako ih
riješiti na regulatornoj razini.
Nadležna ministarstva TK koja
mogu donositi regulatorna rješenja
vezana uz provođenje energetskih
pregleda i certificiranja zgrada
Tehnički fakulteti i stručne
organizacije koje mogu biti nosioci
programa obuke
Seminari o pojedinima aspektima
energetski učinkovite gradnje
Ove seminare bi trebali organizirati
fakulteti, stručne udruge kao komore
arhitekata i inženjera i sl. Cilj je
projektante obučiti kako uključiti
zahtjeve energetske učinkovitosti
već u najranijoj fazi projekta.
Arhitekti i inženjeri uključeni u
proces projektiranja i gradnje
zgrada
69
Naziv radionice/seminara
Opis
Ciljana skupina
ESCO tržište i kako
ga potaknuti
Cilj je poslovnom sektoru predstaviti
ESCO koncept i potaknuti ga da nudi
takvu vrstu usluga. Potražnja se treba
potaknuti jasnom objavom planova
provedbe konkretnih mjera u
javnom sektoru. Ove radionice
trebaju biti usmjerene na prijenos
znanja iz EU i regije s konkretnim
primjerima najbolje prakse (npr.
jedan od partnera bio mogao biti
HEP-ESCO iz Hrvatske), ali također
ponuditi i konkretna rješenja i
modele ugovora koji se mogu
primjenjivati. Predlaže se serija
ovakvih radionica u relativno
kratkom vremenu, s ciljem mobilizacije tvrtki za provedbu zacrtanih
mjera u javnom sektoru.
Energetske tvrtke – opskrbljivači
toplinskom i električnom energijom
Konzultantske tvrtke iz područja
energetike, upravljanja zgradama,
javne rasvjete i sl.
Mreža industrijske energetske
učinkovitosti
Vlasti u suradnji sa stručnim
organizacijama,
fakultetima
i
međunarodnim partnerima trebaju
pokrenuti niz radionica usmjerenih
na različite industrijske grane, s
ciljem ukazivanja na koristi od
poboljšanja
energetske
učinkovitosti.
Tvrtke iz industrijskog sektora TK
Programi obuke medija za izvještavanje o energetskoj učinkovitosti
Jedna od osnovnih pretpostavki uspješnosti politike energetske učinkovitosti jest angažman svih
društvenih struktura. Pri tome mediji imaju vrlo značajnu ulogu kao kreatori javnog mišljenja. Na
žalost, vođeni komercijalizacijom i utrkom za profitom, mediji često zaboravljaju ovu svoju ulogu, a
poglavito javni mediji bi trebali na nju biti češće podsjećani. Također, senzacionalizam u medijima
često i dobre projekte i inicijative stavlja u nepovoljan kontekst, umanjujući tako njihov značaj.
Energetska učinkovitost sama po sebi nije medijski atraktivna tema. Ipak, ona to itekako može
postati ako je se postavi u odgovarajući kontekst. S druge strane, urednicima i novinarima nedostaju
specifična znanja i informacije da bi sami mogli stvoriti takav kontekst. Stoga je nužna suradnja
stručnih organizacija i javnih vlasti s medijima, kako bi se pitanja energetske učinkovitosti prezentirala javnosti, uz istodobne koristi za medije (npr. privlačenje oglašivača koji nude energetski
učinkovite proizvode i usluge). Zbog toga se predlaže, kao prvo, formiranje strategije odnosa javnih
vlasti s javnošću na području energetske učinkovitosti (svako značajno događanje iz područja energetske učinkovitosti mora biti popraćeno u medijima na način da se jasno iskažu ostvarene koristi),
uspostava suradnje sa stručnim organizacijama koje će biti 'servis' za pripremanje materijala za
medije, te organizacija tematskih obuka medija. Mediji su nezaobilazan partner i kod provedbe
informativno-edukacijskih kampanja usmjerenih na građane, pa prije pokretanja svake takve kampanje treba informirati medije o njezinom značaju i željenim učincima.
70
Tablica 14 – Prijedlog programa jačanja kapaciteta medija za provedbu politike energetske učinkovitosti
Naziv radionice/seminara
Program suradnje i obuke medija
za izvještavanje i promoviranje
energetske učinkovitosti
Opis
Ovdje se predlaže serija radionica
s medijima, a trebaju se organizirati poglavito kao priprema za
provođenje određenih promotivnih
aktivnosti
prema
građanima.
Na
inicijalnim
radionicama
potrebno
je
uspostaviti suradnju stručnjaka i
medija, kako bi se osigurala
prisutnost teme energetske
učinkovitosti u javnom diskursu
(npr. kroz posebne priloge u
novinama, uključenost teme u
emisije o zaštiti okoliša i sl.)
Ciljana skupina
Predstavnici svih medija (urednici
i novinari)
Programi potpore obrazovanju učenika i studenata na području energetske
učinkovitosti
Strategija razvoja TK predviđa financiranje primijenjenih istraživanja u sektoru energetike koji su od interesa za
TK, stipendiranje studenata na fakultetima koji su osnova za razvoj energetike s ciljem povećanja upisa te
financiranje izrada završnih radova na postdiplomskim i doktorskim studijima iz energetike s temama od
interesa za TK. Pri tome se predviđa alociranje sredstava Vlade TK u ovu svrhu, što je iznimno pozitivno. Na
žalost informacija o napretku u provedbi ovih mjera nema. S ciljem olakšavanja i ojačavanje provedbe,
predlaže se da vlasti TK zajedno s dionicima iz poslovnog sektora i fakultetima izrade svojevrsnu Listu
znanstveno-istraživačkih i stručnih tema iz područja energetike od interesa za TK u kojima je potrebno osposobljavati mlade stručne kadrove. Dodatno je potrebno poticati razmjenu studenata i predavača kako bi se
osuvremenio nastavni program na fakultetima.
Osim u području visokog školstva, kao što je već ranije rečeno (poglavlje 3.6.6.), potrebno je inicirati i promjene
u sustavu obrazovanja na nižim razinama. TK bi se mogao u regiji nametnuti kao područje „obrazovnog“
turizma za mlade generacije, ali i primjer kako se od najmlađeg uzrasta utječe na razvijanje svijesti o sprezi
potrošnje energije i klimatskih promjena. Poglavito se predlaže uspostava programa za osnovne škole „Energetska i klimatska pismenost“. Ovakav program može biti potpomognut i raznim drugim aktivnostima, kao npr.
web natjecanja, natjecanja škola u provedbi projekata i sl.
Na razini srednjoškolskog obrazovanja, poglavito strukovnog, potrebno je i moguće uspostaviti programe za
stvaranje novih profila budućih radnika, a istodobno se takvi programi mogu koristiti i u svrhu prekvalifikacije.
Prekvalifikacija može biti posebno zanimljiva, zbog nužnih reformi i restrukturiranja u energetskom sektoru
(rudnici), a održiva energetika temeljena na energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima upravo nudi
mogućnost zapošljavanja viškova radnika iz tog sektora (npr. uspostavom programa za instalatere sunčevih
toplinskih sustava).
71
Naziv radionice/seminara
72
Opis
Ciljana skupina
Izrada liste
znanstveno-istraživačkih i stručnih
tema iz područja energetike od
interesa za TK i osiguravanja
Izradom liste s kvantitativnim
podacima o raspoloživom broju
stipendija za koje su osigurana
sredstva, ali s indikacijom potencijalnih radnih mjesta djelovat će
poticajno prema studentima da se
odlučuju na zanimanja vezana uz
energetiku.
Studenti
Program „Energetska i klimatska
pismenost“
Ovdje se predlaže izrada sveobuhvatnog programa sa sljedećim
komponentama: izrada nastavnog
koncepta
za
obrazovanje
osnovnoškolaca iz područja energetike i klimatskih promjena; izrada
materijala za nastavu (uključujući i
web
interaktivne
materijale),
uspostava energetskih labosa za
djecu pri fakultetima, izrada
Energetskog
Zabavnog
Parka,
organizacija natjecanja i ostale
promotivne aktivnosti usmjerene na
djecu.
Nastavnici i učenici osnovnih škola
Fakulteti
Uvođenje novih zanimanja
strukovno obrazovanje
U strukovne škole uvesti programe
obuke za radove vezane uz
energetsku učinkovitost i OIE
(instalater
sunčevih
toplinskih
sustava, instalater dizalica topline i
sl.)
Srednje strukovne škole
Nezaposleni i radnici koji su 'višak'
kao
posljedica
restrukturiranja
energetskog sektora
u

„ŠTA ČLANOVI NADZORNIH ODBORA I UPRAVA TREBAJU ZNATI

AktiWax - Sigurnosno-tehnički list - HR

AktiCol - Sigurnosno-tehnički list - HR

Energetska učinkovitost

TROŠKOVI SAOBRAĆAJNIH NEZGODA U FBIH Problem

Voda – nemilosrdno rasipanje izvora života

Sigurnosno-tehnički list · Naziv proizvoda: PROBAU Mörteldichtpulver

ovdje. - Resursni centar civilnog društva

Upitnik za analizu obrazovanosti javnosti iz oblasti porodičnog zakona

„ Stvaranje ambijenta za održiv razvoj preduzeća u Crnoj Gori“