ovdje - Sjemenarna

2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Green Garden • broj 89 • studeni / prosinac 2013. • godina XIII
-5Božićna drvca
-5Čuvanje plodova jabuke
-5Kalifornijska štitasta uš
-5Zimski pak
-5Pčele kroz zimu
[email protected]
www.sjemenarna.com
NOVO!!!
Bodovna Green Garden kartica
BRZO, JEDNOSTAVNO I BESPLATNO DO POGODNOSTI!
1. KORAK
Ispunite bodovnu pristupnicu
vjerodostojnim podacima
2. KORAK
Preuzmite Vašu privremenu
bodovnu karticu
3. KORAK
Prikupljajte bodove i koristite
raspoloživi iznos u KM
Ako već imate magnetnu karticu
Kluba Green Garden, odmah možete
početi s prikupljanjem bodova!
TABLICA BODOVANJA
*tablica boniteta može biti varijabilna
kroz bonitetna razdoblja
*proizvodi označeni kao akcijski/
sniženi ili pojedini posebno označeni
proizvodi ne podliježu obračunu bodova
POTROŠENIH 5 KM = PRIKUPLJEN 1 BOD
Vrijeme trajanja bonitetnih razdoblja:
od 01. 10. do 31. 03.
od 01. 04. do 30. 09.
Riječ urednika
Editor’s word
Pred Vama je zadnji broj stručnog glasila Green Garden u
ovoj godini, koji na svojim stranicama, kao i u prethodnim
brojevima, donosi niz zanimljivih priloga iz oblasti voćarstva,
vinogradarstva, povrćarstva, cvjećarstva i zaštite bilja. Ovaj
broj stručnog glasila Green Garden obiluje člancima iz voćarstva koji obrađuju različite aspekte u ovoj grani poljoprivrede.
Svakako treba istaknuti članak o naranči, kumkvatu, jabuci, te
članak o skladištenju jabuka. Tu je i prilog o sortama šipka
koje se mogu uzgajati na području Hercegovine.
Ni ovaj put nismo izostavili ljubitelje cvijeća kojima preporučamo priloge o božićnoj zvijezdi i božićnoj pšenici koji uz
adventske vjenčiće obilježavaju mjesec prosinac, te vrlo interesantan članak o božićnim drvcima.
Ovo je samo dio, vrlo interesantnog sadržaja, posljednjeg
broja Green Gardena u ovoj godini te vam toplo preporučamo
da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate.
In front of you is the last edition of Green Garden in this
year, where you, as well as in the previous editions, may find
number of interesting articles in the field of fruit growing,
viticulture, vegetable growing, floriculture and plant protection. This issue of Green Garden is rich with articles covering
various aspects in field of fruit growing. Articles about orange,
kumquat, apple, and article about storing apples, needs to be
pointed out. There is also article about different pomegranate
varieties that can be grown in Herzegovina.
For florists we recommend articles about Christmas Star
and Christmas Wheat that marks December together with
Christmas Wreath, and extremely interesting article about
Christmas Trees.
And this is only a part of interesting content, in this final
number of Green Garden in this year, so we strongly recommend that you read it carefully.
Uredništvo
Editor’s office
Sadržaj
Adventski vjenčići................................................ 4
Božić u znaku crvene boje.................................. 6
Odabir božićnog drvca.........................................7
Povrtnjak tijekom zime.....................................10
Crna rotkva za duge zimske dane.....................11
Povratak boba u povrtnjake.............................12
Poriluk - povrće nježnog okusa........................13
Zimski pak odlično rješenje za
zimsku zaštitu voćaka i vinove loze................14
Primjena agrila u proizvodnji povrća...............16
Zaštita voćaka od zečeva..................................18
Kumkvat - ukras u vrtu, poželjen na trpezi....20
Zimska zaštita voćaka.......................................21
Jabuka - voće kroz cijelu godinu...................... 22
Defolijacija s ureom u voćnjacima................... 23
Kalifornijska štitasta uš - sve veći
problem u voćnjacima...................................... 24
Naranča - zimski čuvar zdravlja.......................28
Čuvanje plodove jabuka u kućnim uvjetima....29
Novosti, obavijesti, najave!!!
U tijelu zdravlje, u duši mir, u mislima radost, u srcu mladost, a u radu
uspjeh….puno sreće i lijepih snova neka Vam donese godina Nova!
I u 2014. godini uživajte u pogodnostima koje imate kao član kluba Green
Garden.
Kako postati član kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao
njegov član: jednostavno – preuzmite pristupnicu, ispunite i pošaljite/
dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici.
Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail:
[email protected]
Sretne Blagdane, dobro
zdravlje, mir i blagostanje
neka Vas prate u 2014.
Curafora segentrange - izrazito otporan
hibrid iz skupine Citrusa................................... 32
Najpoznatije hercegovačke sorte šipka.......... 33
Jesensko-zimska sadnja voćaka
i vinove loze.......................................................34
Pitanja i odgovori..............................................36
Ne upotrebljavajte pljesnivi kukuruz..............38
Žitarice u zimskom razdoblju..........................39
Čašicom do zdravlja..........................................42
Med – izvor životne energije...........................43
Pčele kroz zimu.................................................44
Glasilo GREEN GARDEN
Nakladnik:
SJEMENARNA d.o.o.
Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiH
Tel.: + 387 (39) 700 000;
Fax: + 387 (39) 706 572;
[email protected]
[email protected]
www.sjemenarna.com
Glavni urednik:
dr. Ivan Ostojić
Redakcijski kolegij:
Ivana Markota, Ivan Perić, Nino Rotim, Matea
Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko,
Velimir Lasić
Marketing:
Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.
Andrea Šaravanja, mr. oec.
Lektor:
Blanka Kraljević, prof.
Fotografija na naslovnici:
Ivan Ostojić
Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja,
nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04
od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden
oslobođen je plaćanja poreza na promet.
4
Adventski vjenčići
Matea Pehar, dipl. ing.
S
ama tradicija adventskog vjenčića
seže u daleku prošlost kada su
germanski narodi koristili vjenčić ukrašen svijećama, koje bi palili za
hladnih i tamnih prosinačkih noći kao
znak nade u nadolazeću sunčevu svjetlost i toplinu proljeća. U srednjem vijeku su pak kršćani preuzeli tu tradiciju,
te su vjenčić sa svijećama počeli koristiti
kao dio svoje duhovne pripreme za najdraži nam blagdan, Božić. Inače, prema
predaji izrađen od zimzelenih grančica
adventski vjenčić simbolizira neprekidan, neprolazan život. Pored toga, u
njemu se kao dekorativna biljka često
nađe i lovor koji predstavlja pobjedu
nad mučenjem i patnjom te božikovina
i tisa koji su pak simbol besmrtnosti. S
druge strane, prisutnost cedra u vjenčiću označava snagu i izlječenje dok je
sami kružni oblik vijenca, koji nema ni
kraj ni početak, simbol vječnosti Božje
te besmrtnosti duše. A sami češeri i
razni plodovi kojima vjenčić često bude
pomno okićen predstavljaju naš budući
život, odnosno uskrsnuće dok četiri svijeće označavaju četiri tjedna adventa
ili došašća, vrijeme pripreme za veliki
blagdan kršćana. Stoga ni ove godine
nemojte zaboraviti ukrasiti ulazna vrata i stolove adventskim vjenčićem jer
on prije dolaska samog Božića stvara
poseban ugođaj u našim domovima, te
na poseban način i u našim srcima.
prosinca. Sjetva se obavlja u posebne
posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj
vodi (desetak sati). Nakon
toga pšenica se vadi iz
vode i ravnomjerno raspoređuje u posudu u sloj
debljine 2-3 cm. Zalijevanje se obavlja svaki dan
raspršivanjem vode po
pšenici.
Sa zalijevanjem ne
treba pretjerivati jer
može doći do propadanja pšenice.
Božićna zvijezda
Božićna pšenica
Božićna pšenica se uobičajeno sije
od svete Barbare do svete Lucije-13.
Prema vjerovanju prastanovnika Meksika odakle biljka potječe, svoj izgled zahvaljuje
asteškoj boginji kojoj je zbog neuzvraćene ljubavi puknulo srce i iz kapljica
njezine krvi izrastao je «vatreni» cvijet.
Oplemenjivači su se malo «poigrali»
pa danas imamo bijele, krem i ružičaste
primjerke. Najtraženije su jarkocrvene. Botanička znanost nam otkriva da
Božićna zvijezda zapravo ima sićušne,
prilično neugledne žute cvjetiće, a ono
što nazivamo cvijetom, obojeni su pricvjetni listovi (brakteje).
Legenda o nastanku
Božićne zvijezde
Prema staroj meksičkoj legendi, prva
Božićna zvijezda nastala je iz molitve
dvoje seoske djece, djevojčice Marije i njezina brata Pabla. Bili su
toliko siromašni da nisu mogli
kupiti dar malom Isusu. Na Badnjak, na putu u crkvu, ubrali su buket
poljskog bilja umjesto dara. Kad su
ubrane biljke stavljali oko jaslica, nekim
čudom njihovi zeleni listovi pretvorili su
se u sjajnocrvene latice.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Božićna pšenica se uobičajeno sije 13 dana prije Božića. Sjetva se obavlja
u posebne posude koje su nešto šire od standardnih ali i dublje. Prije same
sjetve pšenica se najčešće namače u mlakoj vodi (desetak sati).
Nakon toga pšenica se vadi iz vode i
ravnomjerno raspoređuje u posudu u
sloj debljine 2 do 3 cm.
Zalijevanje se obavlja svaki
dan raspršivanjem vode po
pšenici. Sa zalijevanjem
ne treba pretjerivati
jer može doći do
propadanja pšenice.
Potražite u:
Agrocentar SJEMENARNA Široki Brijeg
Agrocentar SJEMENARNA Mostar
Agrocentar SJEMENARNA Čitluk
Agrocentar SJEMENARNA Grude
039 700 000
036 352 700
036 641 700
039 661 255
6
Božić u znaku crvene boje
Dolaze nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i
darivanja. Ali, iako smo zaokupljeni svojom svakodnevnicom nipošto ne smijemo zaboraviti iznenaditi svoje najmilije. Stoga u tu
svrhu možete odabrati jednu od atraktivnih božićnih lončanica
jednostavnim cvjetovima bijele, crvene
boje ili u nijansama ružičaste. Međutim, treba znati kako ova cvjetna vrsta
zimi zahtijeva puno svijetla i nešto nižu
sobnu temperaturu, od 10 do 15 stupnjeva C. Na takvom, pomno odabranom
mjestu azaleja će dugo cvjetati. Ali,
treba znati kako ova prekrasna biljka
ne podnosi tvrdu vodu koja odlikuje
većinu naših vodovodnih mreža. Zato
bi, u skladu s mogućnostima, azaleje poželjno bilo zalijevati kišnicom ili
prokuhanom vodom. Nadalje, u vrijeme
aktivnog rasta i cvjetanja biljku ne zaboravite prihraniti tekućim gnojivom za
cvjetnice.
CIKLAMA
Matea Pehar, dipl. ing.
I
dok se veliki broj sobnog i vrtnog cvijeća nabavlja, prodaje i sadi tijekom
proljeća, dolaskom zime kao da je u
tom pogledu vrijeme stalo. Međutim,
pogrešno je mišljenje kako se izbor cvijeća pred božićno-novogodišnje blagdane svodi samo na božićnu zvijezdu.
A objasnit ćemo i zašto! Naime, ukoliko
se uputite u malo veće prodajne centre
lako ćete uočiti kako, osim božićne zvijezde, svojom cvatnjom također dominiraju azaleje, ciklame i drugo cvijeće.
AZALEJA
Puna cvjetnih pupova azaleja može
cvjetati nekoliko tjedana dvostrukim ili
Poput zimzelena, bršljana, tratinčica i ciklama će u vašem vrtu uspješno
pokriti golu zemlju i, ako joj položaj
odgovara, cvjetati lijepim ružičastim
krunicama iznad bršljanova lišća. Međutim, ciklama je i jedna od najtraženijih zimsko cvjetajućih lončanica
koja se redovito i uzgaja u unutarnjim
ambijentima. Dovoljno je smjestiti na
prozorsku dasku, odnosno na svijetlo
mjesto na koje ne dopire izravna sunčeva svjetlost. Ipak, oprez! Cvatuće ciklame nikako ne podnose topli i suhi zrak
u prostorijama s centralnim grijanjem i
klima uređajima.
Osim toga, treba znati kako optimalna temperatura za njenu dugotrajnu
cvatnju iznosi od 10 do 16 stupnjeva
C. I još nešto-dok su biljke aktivne i
dok su u cvatu ne zaboravite im svaka
dva tjedna dodavati namjensko tekuće
gnojivo.
Ciklame vole dnevne temperature između 13 i 15C dok noćne moraju biti između 5 i 8C. Vole direktno svjetlo i obilno zalijevanje svaki dan tokom cvatnje.
Ciklame se uvijek zalijevaju preko
podloška. Tokom cvjetanja potrebno ih
je prihraniti, ako joj listovi venu, treba
zalijevanje. Ako listovi žute,biljka je na
premračnom mjestu a ako se na listovima pojave smeđe žute mrlje, moguća je
siva plijesan.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Odabir božićnog drvca
Matea Ćorić, master struke
S
vi mi znamo kako pravog Božića
nema bez pomno odabranoga božićnog drvca. Zapravo, sama gužva
i žurba oko kupnje darova te ponovno
okupljanje svih članova obitelji na blagdanskoj večeri posebno nas veseli i pruža osjećaj unutarnjeg zadovoljstva. Iako
je sama bit Božića posve nešto drugo
mi ga ipak ne možemo ni zamisliti bez
posebno ukrašenoga božićnog drvca. A
najmlađe, opet najviše i veseli njegova
kupnja, te ukrašavanje kao i darovi koji
ih očekuju ispod okićenog bora. Ali, ta
ista kupnja one nešto starije nerijetko
zna dovesti do ruba živaca. Međutim,
sukladno s blagdanskim ozračjem nužno je biti strpljiv jer je potrebno dosta
vremena za odabir pravog drvca čiju
veličinu trebamo prilagoditi ambijentu
svoga doma. Srećom, posljednjih godina na našem tržištu možemo nabaviti i
Nordijske jele koje su se pokazale idealnim za ukrašavanje domova tijekom
božićnih blagdana. Spomenute jele
svojim pravilnim rasporedom grana s
bogato popunjenim iglicama i najzagriženije protivnike ukrašavanja drvca
ne ostavljaju ravnodušnim. Osim toga,
Nordijske jele možemo nabaviti u različitim veličinama od 1,5 do 5 metara
što, osim ukrašavanja domova, ostavlja
mogućnost i za uljepšavanje poslovnih
prostora kao i vrtova.
Što napraviti s osušenim drvcem ?
Zanimljiv je i podatak kako se svake
godine u svijetu posiječe na milijune
božićnih drvaca koja, nakon što posluže svrsi, završavaju na odlagalištima
otpada ili se, u najboljem slučaju pretvore u kompost. Istina, ta ista drvca se
proizvode namjenski, odnosno, time se
bitnije ne utječe na prirodne čimbenike,
gledano s ekološke strane. Ipak, ukoliko imamo vrt i mogućnost pravljenja
komposta osušeno drvce nakon Božića
nipošto ne bacajte na smetlište. Dovoljno je odrezati grane i staviti ih na
dno kompostirane hrpe. Odrezanim
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Na vratima su nam božićni i novogodišnji blagdani, vrijeme pomirenja i darivanja. Izlozi i ulice bljesnut će blagdanskim sjajem,
a najmlađi će iščekivati pahulje snijega i darove. Ipak, da je u naše
domove stigao najdraži blagdan, redovito nas podsjeća i ukrašeno
božićno drvce
graničicama također možemo prekriti zasađene maćuhice ili tratinčice, a
sljedeće sezone pak umetnite grančice
oko posijanog graška. Viticama će se
privezati uz njih čime će vam znatnije
olakšati samu berbu. Do sljedećeg ljeta
drvce možete ostaviti po strani nakon
čega se može iskoristiti kao potporanj
uz koji će se penjati krastavci. Jer lijep i
dekorativan detalj u svakom vrtu predstavlja osušeno božićno drvce (s blago
skresanim granama i dakako bez otpalih iglica) koje služi kao izvrstan potporanj u povrtnjaku za sve vrste penjačica.
U velikim pak europskim gradovima,
osušenim drvcima se najviše raduju
stanovnici ZOO-a, i to ponajviše slonovi, kojima su božićne jele i smreke prava
poslastica.
Bilo kako bilo, drvce koje je uzgojeno
u vrtnim centrima za božićne blagdane
bolje je rješenje od kupnje umjetnog.
Netko će reći da je šteta rezati biljku
radi nekoliko blagdanskih dana. I to je
istina, ali rijetko tko će se zbog ekoloških razloga odreći običaja kićenja drvca.
Osim toga, plastična drvca puno više
zagađuju atmosferu jer se za njihovu
proizvodnju troši energija utroškom
koje se stvaraju iznimno štetne emisije plinova. A da bi se plastično drvce
prirodnim putem razgradilo potrebno je
skoro tisućljeće. Izbor je ipak na vama!
Samo nemojte da trpe oni najmlađi koji
s nestrpljenjem očekuju Badnjak, dan
koji im trajno ostaje urezan u sjećanje
i to prvenstveno zbog kićenja božićnog
drvca.
7
ONUDA
AKCIJSKA P
RNE PILE
STIHL MOTO OD
VEĆ
359,00 KM
Dvostruko veselje!
Poklon uz kupljenu STIHL pilu!
Novogodišnja prodajna akcija od 20.11. do 31.12.2013.
Ekskluzivni uvoznik i distributer firme STIHL
Mostar, Bišće polje bb.Tel.: 036 352 560
www. unikomerc.ba, E-mail: [email protected]
Odabir idealnih voćarskih škara za Vas
Orezivanje je ključan zadatak za održavanje zdravlja Vaših biljaka, kontroliranje ili upravljanje
rasta. Također je bitno i za berbu i povećanje rodnosti te kvalitete cvijeća i voćaka. Obzirom da su
voćarske škare vjerojatno najvažniji alat u Vašem vrtu, tako se za njihov izbor morate koristiti svim
raspoloživim informacijama.
Ono što morate znati – bypass ili anvil?
Postoje dvije vrste voćarskih škara: bypass i anvil. Najpopularnije su bypass škare, kod kojih se
oštrice mimoilaze kao kod običnih škara, s tim da jedna oštrica grančicu hvata, a druga sječe.
Bypass voćarske škare omogućavaju čist rez i posebno su podobne za svježe drvo. Bypass
voćarske škare režu te pri tome ne sabijaju granu koja se orezuje, zbog čega su izuzetno podobne
za radove na održavanju i oblikovanju.
Anvil voćarske škare imaju jednu reznu oštricu i jednu u obliku nakovnja, pri čemu rezna oštrica
vrši pritisak na anvil oštricu, baš kao na nakovanj. Anvil voćarske škare su dizajnirane za robusnije
zadatke pri orezivanju, kao što je rezanje gušće vegetacije, te suhog i mrtvog drveta.
Odabir idealnog alata za Vašu ruku
Nakon što ste odlučili koji tip voćarskih škara odgovara Vašim zadacima, najvažnija stvar je
odabrati one voćarske škare koje su ugodne u ruci. Trebali biste testirati što je moguće više škara
prije nego što se odlučite za kupnju. Fiskars izrađuje široki asortiman voćarskih škara kako bi
odgovarao različitim rukama i financijskim mogućnostima.
Povećana snaga rezanja
Ako imate mnogo biljaka za orezivanje, onda Vam se isplati odabrati voćarske škare sa nekim
oblikom dodatnog mehanizma, posebno ako je snaga u Vašoj ruci iz nekog razloga umanjena.
Fiskars PowerGear™, PowerLever ™ ili PowerStep™ voćarske škare, sve pružaju dodatnu
snagu rezanja.
Fiskars PowerGear™ serija uključuje tri modela voćarskih
škara, dvoje sa baypass te jedne sa anvil oštricama. Ovi alati su
jedinstveni na tržištu, obzirom da rotacija donje ručke
omogućava oko 25% više rezne snage u usporedbi sa
voćarskim škarama sa običnim reznim mehanizmom (pivot).
Rotirajuća ručka također omogućava i manje napora u ruci
prilikom otvaranja i zatvaranja oštrica, što minimalizira rizik
ozljeda uzrokovanih opetovanim pokretima, te umanjuje
utrnulost ruku.
Fiskars SingleStep™ asortiman je prikladan i za ljevoruke
korisnike te hobi vrtlare. Njihove lagane ručke velike snage i
premaz protiv lomljenja na oštricama od karbon-čelika, čine ga
prikladnim i za najotpornije grane i izdanke. Nagrađeni
asortiman također uključuje i dvije različite oštrice koje su
dizajnirane za različite zadatke rezanja, kao što su plastične
plate, mreže, plastične cijevi, konop i crijevo.
Alternativno za one koji vole voćarske škare klasičnog dizajna
Fiskars Garden Pro voćarske škare P90™ sa prepoznatljivom
oprugom i dugom drškom za dodatnu snagu rezanja i
smanjenim opterećenjem ruke, su idealan izbor.
Fiskars PowerStep™ anvil voćarske škare P83 su odličan izbor
za rezanje čak i debljih grana. Radi svoje, sredstvom protiv
pucanja premazane, oštrice, anvil načina rezanja i pametnog
mehanizma koji prepoznaje debljinu grane, te rezanja u jedan,
dva ili tri koraka, deblji izdanci će pružati vrlo malo otpora.
Izvor: Fiskars
10
Povrtnjak tijekom zime
Dolaskom hladnijih dana intenzitet radova u povrtnjaku naglo se smanjuje. Zapravo, tijekom studenog i
prosinca sjetva, odnosno, sadnja povrća potpuno izostaje. Izuzetak predstavljaju toplija, južna područja
u kojima klimatski čimbenici omogućuju proizvodnju jednog dijela povrtlarskih kultura
Mario Ćubela, dipl. ing.
prostorima. Ipak, uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera pojedine vrste
povrća možemo sijati i na otvorenom, s
tim da moramo računati na nešto niže
proizvodne rezultate. Jer iz godine u godinu zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta
izazvanih mrazom sve je veća. A s druge
strane, u ovo vrijeme snijeg nam ne bi
trebao biti posebno iznenađenje. Ipak,
za tek zasijane i posađene povrtlarske
kulture koje se
još nisu privikle
na nešto oštriju
klimu, nagli pad
temperature svakako može biti
priličan šok. I dok
je snježni pokrivač još i koristan,
jer predstavlja
svojevrstan izolator, mraz je puno
opasniji jer izaziva
probleme za sve
U
laskom u hladniji dio godine,
sjetvu i sadnju povrtlarskih
kultura značajnije ograničavaju
klimatski čimbenici. Međutim, kako bi
se održao kontinuitet proizvodnje, povrtlari zbog hladnog, kišnog i snježnog
vremena prelaze s otvorenih površina
na uzgoj povrća u zaštićenim
VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA (m2) VRIJEME SJETVE
MRKVA
4g
01.11.-20.11.
PERŠIN
3g
01.11.-20.11.
ŠPINAT
3g
01.11.-31.12.
GRAŠAK
20 g
15.11.-31.12.
BOB-MAHUNAR
40 g
15.11.-31.12.
vrste povrtnih kultura. Dobro nam je
poznato kako mraz nerijetko izaziva
pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu te čak
dovodi do potpunog ugibanja biljaka.
Ali, hladnije razdoblje godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku
obradu tla u povrtnjaku, ukoliko to već
nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje
grubo obrađeno tijekom zime, te se pod
utjecajem smrzavanja bolje mrvi i time
dobiva bolju strukturu. Dakle, u proljeće
se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se
povrtnjak adekvatno i pripremi za sjetvu tj. sadnju povrća.
Organsko i mineralno gnojivo
Međutim, uz duboku obradu u tlo
ne smijemo zaboraviti unijeti organsko
gnojivo. Od organskog gnojiva, obično u
tlo unosimo peletirana gnojiva i to: Biorex i Fruttorto, neposredno pred sadnju
povrtnih kultura - rajčice, paprike, patlidžana, krumpira, kupusa kelja, cvjetače, lubenice, dinje, tikve, krastavca,
celera i poriluka. S druge strane, mrkva,
peršin, pastrnjak, češnjak, luk, špinat i
salata uzgajaju se druge godine nakon
unošenja organskog gnoja, dok se tek
treće godine na tim površinama mogu
uzgajati grah, mahune i grašak. Zbog
svega navedenog, prije same gnojidbe
organskim peletiranim gnojem važno je
znati na kojim je površinama gnojeno
prošle, a na kojima pretprošle godine.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Crna rotkva za
duge zimske dane
Ivica Doko, dipl. ing.
I
nače, rotkva predstavlja dobar izvor
vitamina C, posebice ako se konzumira u svježem stanju. Pored toga,
obiluje i nizom važnih minerala kao što
su kalij, kalcij, željezo, fosfor i mangan
dok specifičan miris i okus rotkve potječe od eteričnih ulja. Ipak, zanimljivo
je da i pored izvrsnog okusa i hranjive vrijednosti rotkvu gotovo nikako i
ne koristimo u prehrani. Uzrok tomu
svakako možemo tražiti u ustaljenim
prehrambenim navikama i nedovoljnoj
informiranosti jer crna rotkva predstavlja dragocjen izvor C vitamina, toliko
potrebnog u zimskim mjesecima.
Način proizvodnje
Kako bi tijekom zime uistinu mogli i
uživati u pikantnom okusu crne rotkve,
uzgojene u vlastitom povrtnjaku, sjetvu
je potrebno obaviti izravno na gredicu
koncem srpnja tj. početkom kolovoza.
A o rokovima sjetve moramo strogo
voditi računa jer ukoliko zimsku crnu
rotkvu posijemo prerano može doći do
formiranja grubog i neukusnog korijena. Sjetva se obavlja na dubinu od 1-1,5
cm, uz utrošak sjemena od 4 grama po
četvornom metru. Zimske se sorte siju
na razmak redova od 30-40 cm i to u
prethodno pripremljenu i pognojenu
zemlju (stajski gnoj nije potreban pa se
dodaje samo NPK 15-15-15 u količini od
50 grama po četvornom metru).
Vrijeme je za berbu crne rotkve
Zimsku rotkvu beremo prije jačih
mrazeva i s četvornog metra možemo
ostvariti prinos od 2-2,5 kg. Za razliku
od rotkvice, rotkva može dugo ostati na
gredici, a da ne izgubi na svojoj svježini.
Na taj način, korijenje možemo vaditi
postupno, po potrebi i to neposredno prije korištenja, čime zadržavamo
njezina ljekovita svojstva. Pošto dobro
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
podnosi niske zimske temperature (i do
minus 6 stupnjeva C) na ovaj način je
možemo, bez promjene njezine kakvoće koristiti tijekom cijele zime.
11
Domaći sirup protiv kašlja
od crne rotkve
Kupite svježu zdravu crnu rotkvu.
Dobro je operite četkicom, ne mora se
guliti. Izdubite rotkvu tako da dobijete veliku rupu u njoj, neka stijenke
rotkve budu oko 1 – 1, 5 cm debele
Čačkalicom ili štapićem za ražnjiće
načinite rupicu na samome dnu rotkve.
U sredinu nalijte bagremov ili bilo
koji med koji imate. Ako nemate
meda, ili ste na njega alergični, može
i šećer, bijeli ili smeđi. Ostavite preko
noći na toplome, da se cijedi u čašu
Ovaj domaći pripravak koji se iscijedio, uzimajte jednu veliku žlicu
ujutro i navečer.
Kod težih napada kašlja uzimamo
svako malo žlicu ovog soka. Na kraju
dana bi mogli pojesti i rotkvu. Svaki
put napravite novi sirup, ne može se
čuvati dugo.
12
Povratak boba u povrtnjake
Ivan Perić, dipl. ing.
B
ob je jednogodišnja biljka koja
potječe s Kaspijskog mora, iz
Perzije i Tibeta. Obrazuje mahunu koja se koristi u prehrani a koja
obiluje ugljikohidratima i vitaminima
(B1 i B2), a uz mineralne tvari visokog
sadržaja kalcija i fosfora čini više nego
zdravu hranu. U prehrani se mahuna
upotrebljava kao mlada (nezrela), zelena i mesnata, te krhka u stadiju kad
je tek počela stvarati sjemenke različite
veličine, boje i oblika. Sve to nas navodi
na zaključak kako se kod boba razlikuju
četiri varijeteta od kojih su na našim
terenima obično prisutna dva: mali bob
ili bovac s oblim mahunama i debelim
okruglastim sjemenkama (a koji se
koristi za hranidbu stoke) i krupni bob
sa širokim mahunama i spljoštenim bubrežastim sjemenkama koji se uzgaja
kao klasično povrće.
Zimska sjetva boba
Malo je poznata činjenica kako se
bob odlikuje velikom otpornošću prema niskim temperaturama pa se stoga
može gajiti čak i u brdsko-planinskom
području. Biljka bez problema izdrži
temperature od minus 5 stupnjeva C
dok sjeme počinje klijati na 5-6 stupnjeva C. Spomenimo, ipak, kako je optimalna temperatura za rast i razvoj boba
22 stupnja C. Dakle, pogrešno je mišljenje kako je bob isključivo biljka toplijih
krajeva i da samo uspijeva na području
susjedne nam Dalmacije. Međutim, uzgoj boba u takvoj klimi uvjetovan je i
njegovim redovitim zalijevanjem jer se
radi o povrću vlažnog klimata. A sjetva
boba mahunara u našim toplijim područjima obavlja se u kasnu jesen, odnosno, od listopada pa sve do ožujka. U
hladnijim područjima bob se pak sije u
razdoblju od veljače pa sve do početka
travnja. Praksa je pokazala kako kasnija
sjetva daje slabije razvijene stabljike pa
time i nešto manji urod mahuna. Sjetva
se provodi u redove ili kućice na rastojanje 45-65 x 20 cm (u kućice se sije
3-5 sjemenki) i na dubinu od 6-7 cm uz
utrošak sjemena od 150-300 grama na
10 četvornih metara. Daljnje mjere njege su istovjetne kao i za grašak.
Berba boba
Berba boba obavlja se tijekom
dva tjedna, svakih 3-5 dana i to čim
mahune dostignu veličinu ¾ svoje
dužine.Uostalom, tada su mahune i
najkvalitetnije. Prinos mahuna iznosi
5 kg, a zrna 3 kg po četvornom metru.
U pravilu, bob treba obrati prije nego
što otvrdne. Najbolje je ako poberemo
mahune prije, dok je sjeme još mekano. A u mahuni se nalazi puno sjemenki koje možemo jesti cijele godine.
Svježe zrno koristimo odmah, a suho
poslije. Također, svježe zrnje možemo
pripremiti u ukusnim i jakim salatama,
juhama ili prilozima. Nadalje, bob u
kombinaciji s mesom, domaćim čvarcima ili slaninom predstavlja pravu poslasticu, koju bez oklijevanja možemo
nazvati domaćim specijalitetom.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
PORILUK - povrće
nježnog okusa
13
Rijetki su oni koji će na listu omiljenog povrća staviti poriluk. Naime, jela od tog bliskog rođaka luka izazvala su nemali broj svađa
za obiteljskim stolom još od vremena drevnih civilizacija. A uz malo
strpljenja poriluk gotovo cijele godine može biti na našem jelovniku
Mario Ćubela, dipl. ing.
P
oriluk ili kako ga skraćeno nazivaju prasa, dugogodišnja je
povrtlarska vrsta pordrijetlom iz
Sredozemlja. To je jedna od najstarijih
povrtlarskih kultura. U prehrani ga koristimo u svježem stanju, tijekom cijele
godine, pa i u razdoblju kada ostaloga
svježeg povrća imamo vrlo malo (tijekom zime i ranog proljeća). Međutim,
njegovi malobrojni ljubitelji reći će da se
poriluk mora znati i pripremiti, premda
nema sumnje da osvježava siromašan
jelovnik u nadolazećim hladnim danima.
Uvjeti uzgoja
Poriluk raste na gotovo svim vrstama tala. Ali, vodite računa da na tom
istom mjestu ranije niste imali zasađen
luk, češnjak ili možda neki od ukrasnih
lukova jer pojedine vrste gljivica koje
prežive u tlu mogu uništiti kulturu koja
slijedi tj. poriluk. Stoga na takvim tlima
treba napraviti četverogodišnju pauzu.
Nadalje, dobro je znati kako suho i pjeskovito tlo nije dobro za uzgoj poriluka
jer će on ostvariti dobre prinose samo
na plodnim tlima s dovoljnom količinom vlage.
Način proizvodnje
Poriluk se najčešće proizvodi iz uzgojenih presadnica, a manje izravnom
sjetvom sjemena. Presadnice se uzgajaju na dobro pripremljenim gredicama
čije razdoblje od sjetve do sadnje traje
70-80 dana. Sadnja se obavlja čim
presadnice imaju razvijena 3-4 prava
lista ili visinu od 15-20 cm. Prije same
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
sadnje poželjno je presadnicama, radi
što boljeg primitka, prikratiti korijen na
duljinu od 2,5 cm dok se listovi skraćuju
nožem na ¼ dužine. Sadi se na međuredno rastojanje 25-50 cm i rastojanje
u redu 10-15 cm. Kod izravne sjetve, sjeme se sije na dubinu od 2 cm, a utroši
se 5-10 grama sjemena na 10 četvornih
metara. Potom se u fazi 1-2 lista biljke
prorjeđuju na željeno rastojanje. Njega
samog usjeva sastoji se u zaštiti od korova i redovitom navodnjavanju, s tim
da je biljke potrebno i ogrnuti nekoliko
puta (1-3), a sve kako bi lažno stablo
ostalo bijelo.
Berba poriluka
Berba se vrši ručno i to čupanjem cijele biljke. A u uvjetima južne Hercegovine poriluk se može brati tijekom cijele
zime. Najčešće se beru pojedini listovi,
a ako se bere za tržište onda se desetak
ili više biljaka čupa i slaže u buntove.
Berba se provodi kada biljke dosegnu
veličinu 1-3 cm u promjeru i kada lišće
naraste 20-40 cm visoko. Poriluk se
inače vadi za suha vremena stoga što se
vlažan teško čuva. Ubrane biljke potom
treba očistiti od starih listova a korijen
prikratiti na 2-3 cm. Nakon berbe biljke
se pripreme za tržište ili se obavlja njihovo trapljenje u podrume, pri čemu se
biljke slažu jedna do druge u redove i to
najčešće u vlažan pijesak.
I na kraju, da se lako zaključiti kako
je poriluk svojevrsna igra za strpljive, pri
čemu se ima u vidu način njegove proizvodnje. Ipak, uz malo strpljenja poriluk
se može naći na našem jelovniku tijekom cijele godine.
14
ZIMSKI PAK odlično
rješenje za zimsku zaštitu
voćaka i vinove loze
Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama
provedena tijekom zime neće biti od manje ili veće koristi. Čak štoviše pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom vegetacije, primjerice kovrčavost lista na
breskvi i nektarini, jedino je moguće spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za
vrijeme njihova zimskog mirovanja.
Velimir Lasić, dipl. ing.
Z
aštita tijekom zime kod većine
voćnih vrsta se s razlogom smatra
vrlo bitnom zaštitnom mjerom,
jer u voćnjacima u kojim se pravodobno provede kvalitetna zaštita tijekom
zime, tada tijekom vegetacije ima daleko manje problema s mnogim štetnim
organizmima. Gotovo da i nema voćne
vrste na kojoj zaštita protiv štetnih organizama provedena tijekom zime neće
biti od manje ili veće koristi. Što više,
pojavu nekih gljivičnih bolesti tijekom
vegetacije, primjerice kovrčavost lista
na breskvi i nektarini jedino je moguće
spriječiti tretiranjem tih voćnih vrsta za
vrijeme njihova zimskog mirovanja.
Zimskom zaštitom protiv
većine bolesti
Na trešnji se zimsko tretiranje sredstvima na osnovi bakra pridonijeti ma-
njoj pojavi šupljikavosti ili rešetavosti
lista, a time spriječiti i njegovo prijedobno opadanje. Isto tako to tretiranje će
spriječiti sušenje listova i pojavu gorke
truleži plodova. Na višnji će zimsko plavo tretiranje smanjiti pojavu kozičavosti
lista i šupljikavosti lista. Primijenjeno na
šljivi zimsko plavo tretiranje će također
doprinijeti manjoj pojavi šupljikavosti
lista i rogača ploda šljive, te smanjiti
pojavu monilije i bakterioza. Isto tako
ako se zimsko plavo tretiranje obavi
na šipku, tada će tijekom vegetacije na
stablima manje biti šupljikavosti lista, te
neće doći do prijedobnog opadanja lišća.
Osim zimskog tretiranja pripravcima
na osnovi bakra ona se mogu provoditi
i s pripravcima koji pored bakra sadrže
i mineralna ulja u kom slučaju se pored spomenutih bolesti suzbijaju i neki
štetnici kao što su lisne i štitaste uši,
te grinje. Zimsko tretiranje voćaka izvodi se i u cilju sprečavanja ili smanjenja
pojave štetnika, prije svih štitastih ušiju
i grinja. Međutim, za razliku od veoma
uspješnog djelovanja bakarnih fungicida na razne uzročnike gljivičnih bolesti
koje se tijekom zime nalaze na voćkama,
za suzbijanje štetnika tijekom zime na
našem tržištu nema tako djelotvornih
insekticida.
Kupanje voćaka
Da bi zimska tretiranja bila učinkovita, trebaju se kvalitetno obaviti. Ne
treba štedjeti na pesticidnoj tekućini.
Pored dobro natopljenih pupova, trebaju biti dobro oprskane sve rodne grančice, tanje i deblje grane, kao i debla jer
se na svim tim dijelovima stabla nalazi
mnoštvo spora otkuda ih vjetar ili kapljice kiše odnose na pupove. Stoga stabla
treba doslovce okupati, što većina voćara uglavnom i radi, zbog čega se zimsko
tretiranje obično naziva zimsko kupanje
voćaka.
• Najčešća kombinacija koja se koristi u zimskoj zaštiti voćaka i vinove
loze je preparat „Zimski pak“ (kombinacija mineralnog ulja i bakra).
Preparat se prodaje u pakiranju koje
je dostatno za 10-15 lit. vode.
• Tijekom zimskih mjeseci na čokotima vinove loze prezimljava veći broj
štitastih ušiju (primjerice breskvina
i šljivina štitasta uš) ali i grinje šiškarice koje u pojedinim godinama
mogu pričiniti ozbiljne štete.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
16
Primjena agrila u
proizvodnji povrća
Agrotekstilna folija ima presudan značaj u proizvodnji povrća tijekom hladnih zimskih dana. Naime, navedena folija više nego učinkovito štiti tek posijane i posađene biljčice od štetnih zimskih temperatura, te je od velike pomoći poljoprivrednim proizvođačima.
Ivica Doko, dipl. ing.
U
koliko vas tijekom hladnijeg dijela
godine put nanese kroz južnu Hercegovinu nemojte misliti kako se
parcele bijele od velikih nanosa snijega,
premda više ni ta mogućnost nije isključena. Naprotiv, radi se o agrotekstilnoj
foliji ili agrilu koju zbog fine strukture
vlakana poljoprivredni proizvođači od
milja nazivaju i „paučinom“. Zapravo,
radi se o agrotekstilu čiji je propilenski
sintetički materijal nastao od kontinuiranih polipropilenskih vlakana bijele
boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a
sve u cilju zaštite, prije svega povrća, od
štetnog djelovanja niskih temperatura.
Način postavljanja agrotekstila
Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično postavlja posebnim strojevima na manjim površinama
se to uglavnom radi ručno. Postupak je
vrlo jednostavan jer je dovoljno agrilom prekriti biljke nakon čega se, zbog
mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi
dobro i učvrste. Tako se obično u praksi,
agrotekstil učvrsti na taj način što se po
njegovim rubnim dijelovima motokultivatorom tj. frezom nanese malo veći
sloj zemlje, a što se pokazalo više nego
učinkovitim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije ovisit će i od same
vrste uzgajane biljke te od faze razvoja
u kojoj se uzgajana biljka nalazi. Zato
se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan
samo za vrijeme klijanja i nicanja, dok
se obično u Hercegovini tijekom uzgoja salate folija uopće ne skida nego je
prisutna gotovo cijelo vrijeme uzgoja. U
tom slučaju rubovi agrotekstila se malo
popuštaju a sve kako bi uzgajana biljka,
u ovom slučaju salata, imala prostora
za normalan rast u visinu.
Može li se povrće nesmetano
uzgajati ispod agrila?
Praksa je pokazala kako se povrće bez
većih poteškoća može uzgajati ispod
agrotekstilne folije jer je ona propusna
za zrak, sunčevu svjetlost i kišu. Dakle,
ipak treba biti svjestan činjenice kako
navedenu foliju nije potrebno uklanjati
sve do berbe iz razloga što pri kišenju ili
zalijevanju kapi vode preko mikropora
na tkanini polako prolaze i ravnomjerno zalijevaju biljke i zemljište. Čak se
nakon toga zemljište postupno suši pa
se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica.
Osim toga, zbog postupnog isparavanja
vode kroz mikropore na tkanini se ne
stvara ni kondenzat. Treba znati i da
se zadržavanjem vode u mikroporama
agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se
ispod paučinaste tkanine temperatura
dalje snižava.
Nadalje, zanimljiv je podatak kako
se ispod bijelog agrotekstila zemljište
danju manje zagrijava a noću sporije
hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štetna djelovanja koja prouzrokuju
temperaturna kolebanja. I na kraju, ne
smijemo zanemariti i činjenicu kako
agril štiti biljke od udaraca jače kiše
premda umanjuje i udarce od eventualnih naleta krupe i tuče.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
NAMJENSKgOrade
o
gnojivo za vin
18
Zaštita voćaka od zečeva
Ivan Perić, dipl. ing.
Š
tete od zečeva u voćnjacima se
javljaju tijekom kasne jeseni pa
sve do ranog proljeća. U tom je
razdoblju ovoj životinji dostupno malo
hrane, a površina tla s vegetativnim
pokrovom obično je smrznuta ili je pokrivena snijegom.
Zečevi glođu koru na bazi stabla, oko
korijenova vrata te uzduž glavnog korijenja. Ovako izglodane površine mogu
oslabjeti voćke, a ujedno su pogodno
mjesto za prodor uzročnika bolesti.
Mlađa stabla sa sočnijom, mekšom i
tanjom korom privlačnija su od starijih
stabala s debelom i čvrstom korom,
koja unatoč tome svejedno mogu trpjeti oštećenja. Glodavci, a posebno zečevi
preferiraju koru stabala jabuke, dok su
stabla kruške manje primamljiva, a tek
potom slijede koštičave vrste. Breskve,
a ponekada višnje i trešnje mogu biti
napadnute, dok su marelice i šljive rijetko mete ovih životinja.
Zaštita od zečeva
Zaštita se svodi pretežno na mehaničku zaštitu. Trebalo bi svakako na mladim voćkama, ako su na otvorenom (polja) ili nisu ograđene, prije zime zaštititi
deblo. Bitno je deblo ili omotati nekim
materijalom, ili premazati ili poprskati s
preparatom koji odbija zečeve. Materijali
za omatanje su većinom ili perforirane
folije, jutene vreće, rešetkaste mreže oko
debla bilo od plastike ili žice.
Također se može postaviti zaštitna ograda ukopana u tlo, da se zec ne
može podvući ispod nje, te primjerene
visine koju zec ne može preskočiti ni kad
padne snijeg. Unazad nekoliko godina
na tržištu su postojali pripravci kojima
su se prskala stabla koncem jeseni a koji
su djelovali odbijajuće na zečeve. Danas
na tržištu nema tih kemijskih pripravaka, ali se mogu koristiti neki drugi pripravci koji se spravljaju u vlastitoj režiji.
Zečevi baš ne vole strane mirise, osobito
organskog podrijetla. Postoji i nekoliko
recepata na bazi organskih tvari životinjskog podrijetla (npr. masti i loja) koji
odbijaju zečeve. Ali, najsigurnija je ipak
mehanička zaštita, osobito ako je zima
jaka i ako ima dosta snježnih padalina.
Što učiniti s oštećenim stablima?
Ako se radi o višegodišnjim voćkama
kojima su jače stradale grane, one se
mogu rezidbom ukloniti. Ako su manja oštećenja na granama treba ih što
prije premazati kalemarskim voskom.
Velik problem su mlade sadnice koje su
pretrpjele velika oštećenja oko i iznad
korijenova vrata.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
KALEMARSKI
VOĆARSKI VOSAK
2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
Voćarski vosak se koristi
prilikom svih oblika
kalemljenja. Voskom se
premazuju presjeci grana
za vrijeme zimske rezidbe,
u vrijeme mirovanja
vegetacije, kao i za vrijeme
proljetne (zelene) rezidbe.
Voćarskim voskom
se premazuju rane na
stablima nastale od
mraza ili drugih klimatskih
nepogoda ili rane nastale slučajnim lomljenjem grana.
Voćarski vosak štiti biljku i sprječava prodor bakterija
i gljivica u biljku. Može se koristiti na svim vrstama
stabala (voćke, vinova loza, ukrasno grmlje…).
Potražite u:
Agrocentar SJEMENARNA Široki Brijeg
Agrocentar SJEMENARNA Mostar
Agrocentar SJEMENARNA Čitluk
Agrocentar SJEMENARNA Grude
039 700 000
036 352 700
036 641 700
039 661 255
20
KUMKVAT – ukras u vrtu,
poželjen na trpezi
Mladen Karačić, dipl. ing.
S
ve ljubitelje citrusa u koje ubrajamo mandarinu, limun, naranču i
grejp zasigurno je obradovala vijest da u vrtnim centrima možete nabaviti, za naše krajeve još uvijek neobičnu
voćnu vrstu-kumkvat ili fortunelu. Riječ
je novoj ukrasnoj i jestivoj vrsti agruma
koja se može uzgajati na otvorenim
i zatvorenim prostorima južne Hercegovine. U susjednoj nam Dalmaciji
kumkvat se uzgaja, istina sporadično,
već 20-tak godina. Navedena voćka je
dobila naziv po engleskom istraživaču
Robertu Fortuneu koji je kumkvat prenio iz Kine u kraljevski vrt u Londonu
davne 1846. godine. U matičnoj zemlji
kumkvat nosi naziv zlatna mandarina
ili po kineski ki-kan. Međutim, pošto
se svi mi danas ravnamo po SAD-u
gdje ova voćka slovi kao kumquat tako
je i kod nas pravilan i udomaćen naziv
KUMKVAT.
Otporniji na hladnoću!
I doista riječ je o vrsti agruma koja
može izdržati i nešto niže temperature,
čak i do – 100 C. U Dalmaciji je kumkvat
čuvene i hladne 1985. godine izdržao
i – 150 C zbog čega mu na otvorenom
treba dati prednost u odnosu na ostale vrste agruma. U pravilu se kumkvat
može uzgajati u svim našim krajevima
gdje uspijevaju i mandarinke. Kumkvat
se ističe svojim sitnim, žućkastonarančastim plodovima glatke kore. Meso
ploda je također žućkastonarančaste
boje, jaka mirisa i blago gorkog okusa.
Ali, zbog svog specifično-ugodnog okusa plod je vrlo cijenjen i jede se zajedno s korom. Inače, plod je kao i cijelo
stablo vrlo ukrasno zbog čega se njegov
uzgoj preporučuje i u izrazito dekorativnim varijantama vrtova. Međutim, zbog
niskoga ukrasnog stabla čini vrlo lijep
ures i svih vrsta kućnih prostora. Pošto
posljednjih godina fortunela pobuđuje
sve veće zanimanje kod ljubitelja egzotičnog voća, ove godine u Sjemenarninim agrocentrima pored “standardnih”
vrsta citrusa nalaze se i dovoljne količine sadnica kumkvata.
* Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru
i Širokom Brijegu, Grudama i Čitluku
u ponudi voćnih sadnica nude i sve
vrste kontejniranih sadnica agruma
(limun, naranča, mandarina, kumkvat,
grejp, limeta). Osim standardnih
sadnica u ponudi se nalaze i «veće
sadnice « agruma s plodovima.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
21
Pravovremenim izvođenjem kvalitetnoga zimskog tretiranja voćaka, mnogi uzročnici bolesti ali i štetnici mogu se suzbiti, a ujedno je zaštita voćaka tijekom vegetacije olakšana.
Velimir Lasić, dipl. ing.
imsko tretiranje voćaka je mjera
zaštite koje se provodi nakon prestanka vegetacije, tj. za vrijeme
zimskog mirovanja voćaka. Ovisno o
tome protiv kojeg se štetnog organizma
provodi, može se obavljati od otpadanja lišća u jesen pa do početka kretanja
vegetacije u proljeće.
vođenja zimskog tretiranja fungicidima
na osnovi bakra nemoguća proizvodnja
tih voćnih vrsta. Međutim, zimsko tretiranje fungicidima na osnovi bakra od
iznimne je koristi kada se provodi i na
nekim drugim voćnim vrstama, primjerice na šljivi, jabuci i kruški, u zadnje
vrijeme plavo zimsko tretiranje je isto
tako od velike koristi kada se provodi
na vinovoj lozi.
Zaštita se provodi tijekom
mirovanja vegetacije
Najviše se koriste
bakreni pripravci
Z
Zimsko tretiranje voćaka uglavnom
se provodi protiv uzročnika bolesti,
prije svih protiv Taphrina deformans,
uzročnika kovrčavosti lista breskve i
nektarine. Zimsko tretiranje se izvodi
i protiv pojave nekih drugih uzročnika
gljivičnih bolesti, ali se isto tako zimsko tretiranje provodi i protiv štetnika
koji se tijekom zime nalaze na voćnim
stablima, primjerice protiv raznih vrsta štitastih ušiju. Zapravo, kod većine
voćnih vrsta zimsko tretiranje se smatra osnovnim tretiranjem. To nije bez
razloga jer u voćnjacima u kojima se
pravodobno provodi temeljito zimsko
prskanje, tijekom vegetacije obično ima
daleko manje problema nego u voćnjacima u kojima nije obavljeno. Naime,
provođenjem kvalitetnoga zimskog
tretiranja svaki će voćar sebi olakšati
zaštitu voćaka tijekom vegetacije. Gotovo da i nema voćne vrste na kojoj je
obavljeno zimsko tretiranje protiv štetnih organizama, posebno protiv uzročnika gljivičnih bolesti, koje neće biti od
koristi. To je posebno značajno kada se
radi o koštičavim voćkama, prije svih na
breskvi i nektarina, budući je bez pro-
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Koliki broj tretiranja s fungicidima na
osnovi bakra treba tijekom zime obaviti
na breskvi i nektarini pa da se te voćne
vrste dobro zaštite od napada kovrčavosti lista, nema određenog pravila.
To ovisi od više čimbenika, primjerice
od intenziteta napada uzročnika kovrčavosti lista u prethodnoj vegetaciji,
učestalosti i obima padalina koncem
zime i početkom proljeća, zatim od
kvaliteta obavljenog tretiranja i pravodobne intervencije. Obično se izvodi
1 – 2 tretiranja. U slučaju da se izvode
dva tretiranja obično se jedno obavi oko
sredine siječnja, a drugo početkom druge polovice veljače ili u času bubrenja
pupova, što je puno bolje.
Plavo kupanje voćaka
Zimsko plavo tretiranje mora biti
kvalitetno izvedeno. Ne treba štedjeti
na količini škropiva. Pored dobro «natopljenih» pupova treba dobro poprskati sve rodne grančice, tanje i deblje
grane kao i debla jer se na svim tim dijelovima stabla nalazi mnoštvo spora ili
konidija otkuda ih vjetar ili kapljice kiše
odnose na pupove. Stoga stablo treba
doslovce okupati, što voćari uglavnom
i rade, zbog čega se zimsko tretiranje
fungicidima na osnovi bakra naziva
plavo kupanje.
22
JABUKA - voće
kroz cijelu godinu
Mladen Karačić, dipl. ing.
U
našim voćnim rasadnicima sortiment jabuke uglavnom se svodi
na nekoliko starih, dobro poznatih provjerenih sorti koje su se više nego
udomaćile na području cijele Hercegovine. Ali, pored toga sve više se uočava
kako se ukus hercegovačkih potrošača
laganim korakom približava svjetskom
trendovskom ukusu.
Nove perspektivne sorte jabuka
Pink Lady je dakle, kasna sorta za
čiji je uzgoj potrebno odabrati idealne
jabučarske položaje s dugim i toplim
jesenima, sa sunčanim ali ne i vrućim
danima, kao i s prohladnim i rosnim
noćima. Voćarski znalci tvrde da takvu
vrstu jabuke, odnosno, cijelu paletu
jabuka izražene slatkoće, mirisa i boje
preferiraju istočnjačke zemlje te mediteranska područja u našem širem
okružju. Uz to, zamjetno je kako više
odgovara ukusu starijih potrošača, za
razliku od dosadašnje miljenice Granny
Smith, koju zelenu, kiselkastu, čvrstu
i osvježavajućeg mesa i nenametljiva
mirisa-osobito vole mlađi naraštaji. I
dok se svake godine voćari doslovce
bombardiraju sa stotinama novih sorti
jabuka tek se svakih 15-tak godina pojavi neka velika sorta (poput Zlatnog
delišesa) koja ostavi svjetski trag. Po
svim dosadašnjim parametrima Pink
Lady će postati jedna od njih.
Fuji (Fudži) je sorta stvorena u Japanu, kao i većina njezinih mutanata,
i to križanjem Crvenog delišesa i sorte
Ralls Janet. U svijetu je najviše proizvode Kinezi premda je rasprostranjena i
u Čileu, Francuskoj i Italiji, a laganim
tempom dolazi i u naše krajeve. Radi
se o visokoproduktivnoj plantažnoj
sorti jabuka koja zrije u drugih desetak
dana listopada. Plodovi su joj srednje
krupnoće, obojeni žutonarančastom i
prošaranom crvenom bojom, fine teksture i slatkog, ali nedovoljno kisela
okusa. Plodovi se mogu dosta dugo
čuvati zbog čega Fuji postaje sve češća
sorta jabuke na našem tržištu. U svijetu
njezine plodove najviše konzumiraju
Amerikanci i istočne zemlje dok je u
našim krajevima češća u južnim nego u
kontinentalnim područjima. Osim toga,
navedena sorta je i pogodnija za uzgoj
u toplijim područjima stoga što ima
veoma dugo vegetacijsko razdoblje.
Oprašuju je sorte Zlatni delišes, Granny
Smith i Royal Gala.
Jabuka je oduvijek plijenila
pozornost, kako uzgajivača
tako i potrošača voća. Ipak,
posljednjih desetljeća na našem tržištu obično se nalazilo
samo nekoliko provjerenih,
starih sorata dok su brojne
druge bile nepravedno zapostavljene. Ali, u novije vrijeme
tržište sve više osvajaju neke
nove, puno kvalitetnije sorte…
Stablo Breaeburna je srednje bujnog
rasta i srednje obrasle krošnje. Cvate
srednje rano i dobro je oprašuje Zlatni delišes, Idared, Elstar, Gala i druge
sorte. Rodnost ove sorte je dobra i dosta ujednačena. Plodovi su joj krupni,
manje od polovice površine prugasto
obojani mutnim crvenilom, tvrdog
mesa i slatkokiselog okusa. Dozrijevaju
koncem listopada tj. tri tjedna poslije Z.
delišesa ili tjedan prije Granny Smitha,
što je svrstava među najkasnije zimske
sorte koje imaju vrlo dugačko razdoblje
vegetacije. Stoga za dobru kvalitetu
plodova zahtijeva duge tople jeseni i
brdovite položaje, s manjim rizikom pojave mraza. Plodovi se u hladnjačama
čuvaju do konca travnja a u posebnim
komorama i do konca lipnja.
Braeburn novija sorta pronađena
1950. godine kao slučajni sjemenjak,
vjerojatno sorte Lady Hamilton u Novom Zelandu.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Defolijacija s ureom
u voćnjacima
23
Jesensko prskanje voćaka s povišenim koncetracijama UREE prvenstveno služi za kemijsko odstranjivanje lišća, ali i dodatnu opskrbu
dušikom koji će se pohraniti u pričuvnome proteinskom obliku. Nakupljeni i uskladišteni oblici dušika oslobađaju se u sljedećoj vegetacijskoj
godini i omogućuju strukturne i energetske potrebe za novi rani rast.
V
oćka s većom količinom pričuvnog
dušika u proljeće ima snažniji porast novih, ali i odrvenjelih izboja
odnosno debla, sekundarnih te tercijarnih grana. Poznati je utjecaj rokova i visine davanja dušika na porast i razvitak
pojedinih organa. Tako proljetno davanje dušika pospješuje rast izdanaka i
listova na štetu rasta korijena. Ljetno
davanje povisuje suhu tvar osnovnog
dijela podloge i lišća u jesen i proljeće.
Odstranjenje lišća
Najjednostavnija primjena odstranjenja lišća (defolijacija) je putem otopine UREE. UREA N 46 ili karbamid je
visoko koncentrirano dušično gnojivo.
Sadrži 46% dušika u amidnom obliku.
Otopina UREE u vodi služi za prihranu
biljaka dušikom preko lista. Pri tome
treba voditi računa o primijenjenoj
koncentraciji. Kada je riječ o kemijskom
odstranjivanju lišća UREOM, ona se
primjenjuje u višim koncentracijama u
odnosu na prihranu tijekom aktivnog
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
rasta i razvoja voćaka i plodova.U većini
slučajeva UREA se primjenjuje u koncentraciji između 5-7 % otopine, što bi
značilo otopiti 5-7 kg uree u 100 litara
vode. Navedene koncentracije mogu se
primijeniti za jabuke, kruške, višnje,
orahe, lijeske, bademe, šljive, breskve,
smokvu i dr. Ranijim istraživanjima u
nas (Petrokemija) vođena su tretiranja
do 15 % otopine UREE na jabuci, kruški
i vinovoj lozi, s tim da nije bilo vidljivog
oštećenja izboja i pupova.
Nakon prskanja s povišenom koncentracijom UREE, dušik se usvaja u
list i premješta u drvenaste dijelove
i korijen te povećava pričuvni dušik u
navedenim dijelovima voćke. Na taj
način voćka koja raspolaže višom koncentracijom dušika omogućit će intenzivniji start u proljeće (bubrenje pupova, snažniji porast mladica i cvjetova).
Prskanja UREOM u listopadu dala su
najviši prinos šljive u usporedbi s proljetnom primjenom u tlu.
Prema istraživanjima izostanak duši-
ka tijekom ljeta na jabuci Golden Delicious/Merton 793, rezultirao je ubrzanom
opadanju lista, nižem ukupnom i topljivom dušiku, nižem proteinskom dušiku,
fosforu i kalciju te većem udjelu škroba,
ukupnog šećera te kalija u latentnim
vršnim mladicama u usporedbi s punom primjenom ljetne dušične primjene.
Uslijed izostavljene jesenske primjene
dušika smanjen je broj cvjetnih pupova
po stablu kao i zametanje plodova.
Zametanje plodova strogo ovisi o
vremenu cvatnje. Isto tako istraživanja
ukazuju na rezidualan učinak na rast i
hranidbeni status lista u sljedećem vegetativnom razdoblju. Jesenske primjene 5 % i 10 %-tnom otopinom Uree
pokazuju da se trajnost (vijek) jajnih
stanica i zametanje plodova povećava.
Primjenom 5 % UREE u ljetu, smanjuje se proizvodnja askospora gljivičnih bolesti čak do 97%. Preporučljivo
je tretirati i otpalo lišće na tlu UREOM,
radi brže razgradnje te povećanja humusa u tlu. Lišće na tlu prska se nakon
opadanja u jesen ili rano u proljeće.
Prema američkim izvorima raspadanje
lišća u studenom ili travnju smanjuje
rizik od pojave krastavosti za 80-90%.
Prskanje voćaka s 5 – 7 % otopinom
UREE preporučuje se obaviti prije promjene boje lišća ili tek nakon promjene
zelene boje u svijetlozelenu ili žutu, ili
pak u žutocrvenu, ali svakako prije prvih
mrazeva.Osim zasebne primjene UREE,
za opadanje lišća (defolijacija), ona se
može koristiti u kombinaciji s 1% bakrenim kelatom (Cu EDTA) ili 1,5% cink
sulfatom. U tom slučaju UREA se primjenjuje kao 3 %-tna otopina.
Mr. sc. Sanja Biškup
Petrokemija d.d.
24
KALIFORNIJSKA ŠTITASTA UŠ
sve veći problem u voćnjacima
prof. dr. Ivan Ostojić
U
š siše na deblu, granama, lišću i
plodovima mladih i starijih stabala, i izaziva njihovo postupno
propadanje. Napadnuta voćka se slabije razvija, listovi su sitniji-žuti, a plodovi gube tržišnu vrijednost. Poseban
problem predstavlja u rasadnicima, jer
ako se namnoži i raznese sadnicama,
teško se može suzbiti.
Simptomi oštećenja
U slučaju jačeg napada kora debla,
grana i grančica prekrivena je naslagama starih i novih štitova. Najčešće
ju nalazimo na jabuci i krušci, ali i na
koštičavom i bobičastom voću (posebno ribizla). Sišući, uš oslabi voćku tako
Pripada skupini ekonomski
vrlo važnih štetnika voćaka.
Najradije napada jabuku i
krušku, ali štete čini i na koštičavim i bobičavim voćnim
vrstama. Rasprostranjena je u
svim područjima uzgoja voća.
da vrhovi grana zbog nedostatka hrane
počinju sa sušenjem. Na jednogodišnjim sadnicama štitovi su na deblu
iznad spojnog mjesta, a na dvogodišnjim na vrhu grana. Mlada stabla za
kratko vrijeme propadaju.
Plodovi su sitni, neuglednog izgleda i
lošeg okusa. Kao reakcija na ubod štetnika, plodovi reagiraju pojačanim stvaranjem antocijana, tako da je kora ispod i oko štitova crvena. Na plodovima
se jasno vide štitovi i crveni prsten oko
njih, kao znak prisutnosti kalifornijske
štitaste uši.. Ovo je osobito izraženo
oko čašičnih listića i peteljke.
Morfološke odlike vrste
Odrasla ženka je spljoštenog izgleda,
limunžute do narančaste boje. Štit ženke je okruglog oblika, tamnosive boje,
veličine 1,7 do 2,1 mm s koncentričnim
krugovima i žućkastim pucem u sredini.
Štit mužjaka je nešto manji, tamnosive
boje ali izduženoovalnog oblika.
Biologija
Kalifornijska štitasta uš ima dva naraštaja godišnje, a često se javlja i treća.
Prezime ličinke prvog i drugog stadija
razvoja ispod štita crne boje. Odrasle
ženke formiraju se krajem travnja ili
početkom svibnja. Razvoj mužjaka traje
nešto brže od ženki, tako da se već od
polovine pa do kraja travnja javljaju krilati mužjaci. Let mužjaka pada u vrijeme
cvatnje. Vrlo su aktivni, jer žive samo 1-2
dana, a u tom razdoblju moraju oploditi
ženku nakon čega ugibaju. Od oplodnje
pa do «rađanja» živih ličinki prođe 2035 dana. Ličinke se izvlače ispod majčina štita i kreću se po kori 7-8 sati. Kad
pronađu pogodno mjesto fiksiraju se i
počinju s prehranom. Vrlo brzo ličinke
formiraju štit. Ličinke prvoga generacije ostaju na granama i deblu, a druge
generacije odlaze na mlade pupove.
Razvoj prve (proljetnog) naraštaja traju
5-6 tjedana, slično kao i drugog (ljetnog). U godinama kada je jesen izrazito
topla u rujnu i listopadu može se javiti
i treći naraštaj.
Suzbijanje
Tijekom mirovanja vegetacije koriste
se mineralna ulja. Tijekom vegetacije, u
vrijeme pojave ličinki prvog stadija razvoja, koriste se insekticidi na osnovi dimetoata (Chromogor 40 ili Perfekthion).
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Arnova
Arnova, rana,
izuzetno rodna sorta
Faluka
Faluka, najrodnija sorta,
odlična za kuhanje i pečenje
Pekaro
Pekaro, crvena kasna sorta,
izuzetno rodna, zamjena za Kondor
Roko
Roko, nova kvalitetna sorta
za zimnicu, zamjena za Romano
Romano
Romano, najkvalitetnija
sorta za jelo i zimnicu
Monaco
Monako, izuzetno kvalitetna rana
sorta, odlična kao pekarski krumpir,
zamjena za Lisetu
Stirling
Stirling, odlična sorta za kuhanje,
zamjena za Kennebec
28
NARANČA - zimski
čuvar zdravlja
Dado Marić, dipl. ing.
A
ko niste znali, naranča je nekada
predstavljala “luksuzno” voće
koje se darivalo samo u posebnim prigodama. Zbog toga je laganim
korakom ušla i u narodne običaje pa
se od davnina darivala za Božić i Novu
godinu. Osim toga, darivanje naranče
bio je najljepši izraz ljubavi i poštovanja. Međutim, narančino stablo imalo
je i ukrasnu vrijednost, posebice za
Božić, kada bi njegove zimzelene grančice prepune plodova dočaravale sliku
božićnog drvca. Ali, ukoliko izuzmemo
dekorativnu vrijednost u predstojećim
zimskim danima naranča čini bitan
čimbenik u borbi protiv prehlada i viroza. Čak je i liječnici preporučuju
što češće na jelovniku,
posebice zbog toga
što je naranča jedan
od zapovjednika
prehrambene vojske koja se bori protiv
zimskih viroza.
Svježi sok za top-formu
Iako je najpoželjnije jesti svježe naranče ništa manje nije djelotvoran ni
sok. Uostalom, čaša svježe iscijeđena
soka sadržava 88 mg C vitamina koji
poboljšava i apsorpciju željeza. Međutim, treba napomenuti kako iscijeđeni
sok trebamo popiti što prije jer je vitamin C vrlo osjetljiv, te brzo propada
na zraku i svjetlu. Preporučena količini
soka iznosi dvije čaše dnevno i posebice je korisna osobama koje inače loše
probavljaju voće. Pošto potiče probavu
može pomoći i kod otežane stolice. Narančin sok sadržava najmanje 20 aminokiselina a bogat je i kalijem
te siromašan natrijem
što je pak značajno za
osobe koje provode
neslane dijete kod
srčanih i bubrežnih bole-
sti te povišenog tlaka. Pored toga, kalcij
se iz narančina soka izvrsno apsorbira
te ga organizam iskoristi čak 37 posto.
Stoga, ukoliko ste jedan od sretnika koji posjeduju vrt, osim mandarina
i limuna svakako planirajte i barem
jedno stablo naranče. Utoliko više jer
znanstvenici tvrde da je i kora naranče
bogata vitaminom C, betakarotenom i
bioflavonidima zbog čega se prethodno
naribana može koristiti kao dodatak
kolačima i raznim salatama. Tada će
osim arome doslovce dati i zdravlje jer
sadržava monoterpene, potencijalne
tvari u borbi protiv raka. Ali, oprez! Korištenje narančine kore ili
pak njezino žvakanje preporuča
se samo za
neprskane
naranče
ili naranče iz
vlastita
vrta,
kod kojih znamo
podrijetlo.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Čuvanje plodova jabuka
u kućnim uvjetima
29
Veliki se broj voćara amatera svake godine susreće s problemom čuvanja plodova jabuka. Često se događa da pospremljeni plodovi prebrzo propadnu i tako se izgubi sav trud uložen u njihov uzgoj. Da se to ne
bi događalo, potrebno je poznavati najvažnije čimbenike koji određuju skladišnu sposobnost plodova.
N
ajčešći razlog propadanja plodova poslije berbe je neodgovarajuća zrelost plodova u vrijeme
berbe i držanje plodova u neodgovarajućim uvjetima.
Osim ovih dvaju osnovnih uvjeta, na
duljinu čuvanja plodova utječu i sorta,
način berbe i kakvoća plodova.
Način berbe
Želimo li očuvati plodove jabuka,
moramo ih brati isključivo ručno, i to
pažljivo. Plod treba lagano uhvatiti rukom za donji dio (čašku), a vrh kažiprsta postaviti na spoj peteljke i rodnog
izbojka. Tada polako zakrenemo plod u
smjeru kazaljke na satu, istodobno pritiskujući vrhom kažiprsta spoj peteljke i
rodnog izbojka. Na taj način ćemo naj-
lakše ubrati plod i istodobno ga najmanje oštetiti. Plodove kojima je peteljka
otrgnuta treba odvojiti i potrošiti što
prije jer se čuvaju slabije od plodova
koji imaju peteljku.
Odabir plodova za čuvanje
i slaganje
Za čuvanje treba odabrati samo
zdrave plodove, bez vidljivih znakova
truleži ili napada štetočina. Plodove koji
nemaju peteljku također treba odvojiti
i potrošiti što prije jer će oni prije biti
napadnuti uzročnicima truleži.
Plodovi se mogu čuvati u plitkim
letvaricama pažljivo poslagani jedni
na druge u nekoliko redova. Također se
mogu složiti na police u plitkom sloju.
Imamo li manju količinu plodova, dobro
ih je posložiti u samo jednom
sloju, odvojene jedne od drugih kako bi se izbjeglo širenje
truleži s jednog ploda na drugi.
Prostorije za čuvanje
Jabuke se najbolje čuvaju
u hladnjačama koje imaju
reguliranu temperaturu zraka, vlažnost zraka i sastav
atmosfere (pravilan odnos
ugljičnog dioksida i kisika).
To su suvremene hladnjače s
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
kontroliranom atmosferom namijenjene za čuvanje velikih količina plodova
iz komercijalnih voćnjaka. U kućnim
uvjetima prisiljeni smo koristiti različite prostorije, a najčešće su to podrumi.
No, nije svaki podrum pogodan za čuvanje jabuka.
Idealno je da prostorija u kojoj ćemo
čuvati plodove ne bude namijenjena ni
za koju drugu svrhu. Čuvaju li se jabuke
s drugim voćem i povrćem, lako mogu
upiti strane mirise, a također može
doći i do bržeg kvarenja i propadanja.
Nemamo li drugog izbora, jabuke treba
posložiti tako da su, što je moguće više,
udaljene od drugog voća i povrća.
Čistoća prostorije je iznimno važna.
Zidove treba premazati vapnom ili ih
prebojiti bojom koja ne sadrži jake mirise i organska otapala. Također je potrebno osigurati što bolju ventilaciju i
temperaturu zraka, što je moguće bliže
rasponu od 0 do 2°C. Ako je temperatura zraka veća od navedene, čuvanje
plodova je znatno kraće. Tako je duljina
čuvanja plodova na 10°C oko četiri puta
kraća nego na 0°C. Važna je i odgovarajuća vlaga zraka. Ona bi se trebala
kretati u rasponu od 85-95°C.
Prof.dr.sc. Tomislav Jemrić
Zavod za voćarstvo
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
KAMINI I PEĆI NA ČVRSTA GORIVA
Veliki izbor kamina i peći na čvrsta goriva
DIAVOLINA
prah za dimnjake
Jednostavno i bez prljanja
Vaš dimnjak će opet
prodisati
Kemijski uništava čađ, čisti peći na ugljen i drva.
Tajna praha Diavolina Spazzacamino je u kemijskoj reakciji
koja se aktivira kada proizvod dođe u dodir sa toplotom
ugljena razvijajući tako paru koja odmah oslobađa dimnjak
te nema potrebe za fizičkim ručnim uklanjanjem čađe.
Za peći, peći na drva ili kamine.
32
CURAFORA SEGENTRANGE
izrazito otporan hibrid iz skupine Citrusa
Ivan Čuljak, dipl. ing.
O
d prastarih vremena, želja
mnogih ljudi bila je pomaknuti uzgoj biljaka iz roda ”Citrus”
(mandarina,naranča limun…) što dalje na sjever. Na tom pitanju radili su
mnogi svjetski znanstvenici. Rađena
su mnogobrojna križanja (hibridizacije) raznih vrsta roda ”Citrus” s vrstom ”Poncirus trifoliata” u nadi da će
uspjeti svojstvo otpornosti na niske
temperature koje nosi ”Poncirus trifoliata” prenijeti na novonastali hibrid a
istodobno zadržati svojstva ishodišne
vrste. Tako su nastajali mnogi hibridi:
”Citradarin”,”Citrange”, ”Citrangequat”
itd. Međutim, novonastali hibridi nisu
opravdali očekivanja, naime nije postignuta željena otpornost na niske
temperature a izgubila su se i organoleptička svojstva koja su inače bila karakteristična za ishodišnu vrstu. Neki od
njih, zbog dominantnog utjecaj “Poncirusa” uopće nisu jestivi ali su poslužili
kao vrlo kvalitetne podloge za cijepljenje (kalemljenje) mnogih vrsta iz roda
“Citrus”. Međutim, gore navedena želja
kako običnih ljudi tako i znanstvenika
nije dopustila da se odustane. Ponovno
se krenulo s križanjem (hibridizacijom).
Ovaj put križani su hibridi takozvanoga
prvog naraštaja s raznim vrstama roda
Hibrid Curafora ali i ostale vrste
agruma, možete nabaviti u
Sjemenarninim agrocentrima
u Mostaru, Širokom Brijegu,
Grudama i Čitluku.
“Citrus” i tako su dobiveni takozvani hibridi drugog naraštaja koji su napravili veliki pomak kako
u otpornosti na niske temperature tako i u prenošenju organoleptičkih svojstava karakterističnih za
ishodišne vrste a pritom je gorak okus “Poncirusa”
sveden na minimum. Jedan od tih hibrida drugog
naraštaja koji je opravdao očekivanja je “CURAFORA SEGENTRANGE”.
Curafora segentrange
Radi se o hibridu drugog naraštaja (Citroncirus
F2 x [(x Poncirus C. sinensis trifoliata) x C. reticulata?]. Curafora razvija srednje bujno stablo , lišće je
tamno zelene boje i monofoliat. Izboji su dugački
i vitki s bodljama.
Plodovi su veličine Clementine i oblika naranče, uglavnom bez sjemenki. Kod određenog postotka plodova na dnu ploda može se primijetiti
‘’pupak’’ što je inače značajka naranči iz grupe
‘’Pupčarke’’(Naveline Orange).
Kora je tanka i lako se odvaja od pulpe, koja je umjereno
sočna s okusom koji je zapravo mješavina okusa vrsta od
kojih je nastala .Ubraja se u
skupinu srednje kasnih sorti
tako da su plodovi spremni
za branje u drugoj polovici
studenog. Odlično podnosi
niske temperature. Mi smo je
provjerili na -15 °C, Međutim,
postoje podaci da je sa vrlo
malim oštećenjima preživjela
-24°C ,naravno riječ je o odrasloj biljci.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
33
Najpoznatije
hercegovačke
sorte šipka
Ivana Markota, dipl. ing.
Š
ipak (Punica granatum L.) je voćna vrsta čiji je uzgoj tradicionalno
vezan za područje Hercegovine.
Današnja proizvodnja je mala, a zbog
svoje nutritivne vrijednosti zaslužuje
veću pažnju. Šipak je skromnih zahtjeva
u uzgoju i daje visoke prirode. Zadnjih
nekoliko godina povećano je zanimanje
za uzgoj šipka zbog njegova dijetoterapeutske vrijednost na ljudsko zdravlje.
Na uzgojnom području Hercegovine
prisutan je veliki broj autohtonih i introduciranih sorata koje nisu evaluirane
u odnosu na hladnoću, sušu i bolesti.
Pored toga ne postoje sustavna istraživanja kakvoće ploda, sadržaja šećera,
kiselina, flavonoida, vitamina C itd.
Stoga izbor odgovarajućeg sortimenta
predstavlja problem. Današnja globalizacija dobra je za tržište kao i za
razmjenu sorata, ali isto tako i opasna
zbog moguće eliminacije lokalnog sortimenta. Introducirane sorte nisu uvijek
prikladne za nove agroekološke uvjete.
Glavaš
Sorta Glavaš je najzastupljenija sorta
šipka u Hercegovini, kako u amaterskim
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
voćnjacima tako i u novim intenzivnim
nasadima šipka. Glavaš je sorta šipka
velike rodnosti i bujnosti. Unatoč sve
većem trendu preferiranja slatkih sorata,
ova sorta i dalje zadržava prvo mjesto pri
podizanju novih nasada. Plodovi Glavaša
počinju dozrijevati početkom i u prvoj
polovici listopada ovisno od lokaliteta
i klimatskih uvjeta. Oblik ploda je okruglast, a rjeđe je spljošten. Na polovima
je zaobljen dok su rebra slabo izražena.
Plod je velik do vrlo velik, prosječne
težine oko 500g, mada težina dosta
varira uslijed različitog vremena zametanja. U uvjetima intenzivne obrade tla,
navodnjavanja i gnojenja su zabilježeni
plodovi težine od preko 1kg. Boja kore
varira od žuto-zelene preko žute do intenzivne crvene ili ružičaste
boje. Ipak najčešći su plodovi sa
temeljnom žutom bojom, dok su sa
sunčane strane crveni ili ružičasti. Kora
je prilično debela, tako da nisu rijetki
plodovi sa debljinom kore na ekvatoru
od 5 mm i na polovima od 10mm. Ispunjenost ploda zrnjem je osrednja.
Zrna su velika lijepe svijetlocrvene boje
koja u punoj zrelosti prelazi u intenzivnu crvenu boju, dosta su sočna. Sok je
osvježavajućeg slatko-kiselog okusa,
harmonične, ugodne te Glavašu svojstvene arome. Po kemijskom sastavu
pripada skupini kiselih sorata. Sadržaj
ukupnog šećera kretao se do 9,52 % .
Konjski zub
Ova sorta je u novije vrijeme introducirana na ova područja i uglavnom
se uzgaja na okućnicama, prvenstveno
zbog veličine plodova. Sorta je dosta
bujna, a osrednje je rodnosti.
Konjski zub, u našim uvjetima, dozrijeva sredinom listopada. Plod je okruglast, a na polovima lagano spljošten.
Rebra duž ploda su slabo izražena.
Plodovi su vrlo veliki i po tome je ova
sorta najpoznatija. Prosječna težina je
oko 560 g premda ima plodova, u intenzivnom uzgoju, koji dostižu težinu i
do 1000 grama. Temeljna boja kore je
ružičasto-crvena, rjeđe žuta, a na osunčanoj strani prelazi u intenzivnu crvenu
boju. Debljina kore je od 3 do 5mm.
Ispunjenost ploda zrnjem je dobra, randman soka je vrlo velik i po tome seova
sorta ubraja u najproduktivnije. Zrna su
velika,ružičaste, a u punoj zrelosti crvene boje. Jako su sočna. Sok je umjereno
sladak. Ugodne je arome. Randman
soka je vrlo velik.
34
Jesensko-zimska sadnja
voćaka i vinove loze
U toplijim južnim krajevima sadnja voćaka i vinove loze može već početi u jesen i zimu. Prednost te
sadnje treba iskoristiti, upravo zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Zbog toga posađene sadnice bolje se
primaju i ujedno bolje rastu tijekom prve vegetacijske godine.
Mladen Karačić, dipl. ing.
Sadnja voćaka i vinove loze
Proteklih nekoliko godina kasna jesen i početak zime su relativno topli i
bez veće količine padalina. Upravo takvo vrijeme je idealno za sadnju voćaka
i vinove loze. Već na početku sadnje
treba obratiti pozornost na činjenicu,
a koja se najčešće zanemaruje da se
sadnice nabavljaju samo od povjerljivih
dobavljača. Znači, sadni materijal mora
imati deklaraciju o vrsti i podrijetlu sadnog materijala. Sadnice voćaka treba
nabaviti što ranije, odnosno u jesen ili
zimu jer je u jesen najbolja ponuda različitih sorata. U rasadnicima se obično
nalaze jednogodišnje ili dvogodišnje
sadnice, a prednost se daje jednogodišnjim.
Sadnica voćke mora ispunjavati sljedeće uvjete: spoj podloge i plemke mora
biti čvrst i bez napuknuća, stablo mora
biti ravno, koje mora imati 2 – 4 pravilno raspoređene primarne grane, korijen
mora biti dobro razvijen i nijedan pup
na grani ne smije biti otvoren. Prije neposredne sadnje predstoji priprema tla,
koja se odnosi na duboko oranje tla u
ljeto ili početkom jeseni. Uz to se u tlo
unose neophodna gnojiva, tj. obavlja se
meliorativna gnojidba s ciljem poboljšanja plodnosti tla. U praksi se obično
gnojidba obavlja s 300 – 600 dt/ha
stajskog gnojiva, 2200 kg/ha fosfornih
gnojiva, te 1200 kg/ha kalijevih gnojiva.
Prednosti sadnje u jesen i zimu
Sadnja voćaka i vinove loze se obavlja u jesen-zimu i na proljeće, dakle u
mirovanju vegetacije. Prednosti sadnje
voćaka i vinove loze u jesen i zimu leži
u više čimbenika. Veoma je važno da tlo
nije smrznuto i da je temperatura iznad
nule, što je u južnom dijelu zemlje veća
vjerojatnost. Naime u tom razdoblju je
tlo još toplo i vlažno, pa tako posađene
sadnice imaju povoljne uvjete za ukorijenjavanje u tlu, a s tim i mogućnost
obnove korjenove mreže. Oštećena
mjesta na korjenu lakše zacijele i omogućuje se rast obrastajućeg korijenja.
Pored toga tlo se slegne pa se uspostavi bolji kontakt između tla i korijena. U
proljeće, dakle, prije početka vegetacije
korijenje nastavlja intenzivan rast i sadnica s tim postane sposobnija da nadzemni dio bude opskrbljen potrebnim
hranjivima i vodom za daljnji rast. Sve
je to razlog više da se posađene sadnice
bolje prime, a s tim brže i bolje nastave
svoj razvoj u proljeće.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
36
PITANJA I ODGOVORI
Aprijum-križanac marelice i šljive
U pretprošlom broju objavili ste zanimljivu reportažu u kojoj je spomenuta tzv.
brazilska marelica, čiji je plod tri puta veći a
stablo otpornije u odnosu na klasične sorte
marelice. Ali, ima li ta vrsta svoj stručni naziv ili je isključivo riječ o nama nepoznatoj
sorti marelice izrazito krupnih plodova?
Prilgodom posjete navedenog rasadnika
odmah sam uočio spomenutu „marelicu“
(matično stablo) koju do sada nisam imao
prilike zamijetiti na našim terenima. Isto
tako, dosadašnjim obilaskom pojedinih
velikih registriranih voćnih rasadnika na
području BiH, Hrvatske i Srbije «brazilsku
marelicu» nisam mogao uočiti. Jednim
dijelom to je i razumljivo stoga što se ova
sorta/vrsta ne nalazi na sortnoj listi pa se
stoga i ne smije proizvoditi u voćnim rasadnicima. Međutim, plodove spomenute
marelice jasno sam vidio i konzumirao, te
vam iz prve ruke mogu reći kako se radi o
uistinu neobičnoj voćnoj vrsti. Ali, u brojnoj
stručnoj literaturi koju posjedujem o voćnim vrstama, o ovoj vrsti nema niti spomena. Ipak, prateći i proučavajući inozemnu
literaturu da se uočiti sličnost navedene
voćke s križancem marelice i šljive, koja
nosi stručni naziv Aprijum. Dakle Aprijum
je svojevrstan hibrid nastao križanjima i po
ukusu podsjeća na obogaćenu mješavinu
marelice i šljive. Radi se o voću velike slasti
koje sadržava više šećera nego marelica i
šljiva. Navedeni Aprijum se proizvodi u
okviru tvrtke «Zaiger’s Genetic’s» te se
plantažno uzgaja na području Kalifornije,
zbog čega je jasno kako mu hercegovačka
klima više nego odgovara. Jednu sadnicu imam posađenu u vlastitom voćnjaku
ali za prave podatke o njezinoj rodnosti
i adaptabilnosti našim krajevima morat
ćemo, nažalost, pričekati nekoliko godina.
Ivan Perić,dipl.ing.
Sadnice žižule?
Zanima me je li moguće u našim vrtnim
centrima pronaći vrlo rijetku voćnu vrstu
zvanu žižula. Osim toga, nije mi poznato
može li se ova voćka uzgajati na području Čitluka te kako podnosi sušnija i oskudnija tla.
S obzirom da planiram posaditi više sadnica
žižule zanima me i razmak sadnje, vrijeme
rezidbe te način pripreme sadnica za sadnju.
Žižula je doista rijetka ali ništa manje
vrijedna voćna vrsta. Vrlo dobro podnosi
uzgoj na sušnim tlima koja su siromašna
hranjivim tvarima. Razumljivo, ukoliko pla-
nirate podignuti nasad žižule trebate voditi
računa da je tlo bogato organskom tvari,te
da je potrebno osigurati i navodnjavanje,
posebno u kritičnim fazama razvoja žižule.
Međuredni razmak sadnje treba iznositi 5 m, koliko iznosi i razmak u samom
redu. Ipak, u novije vrijeme prakticira se i
nešto gušća sadnja, i to na razmak 3 x 3
metra. Što se tiče samih termina rezidbe,
prakticiraju se ljetna i zimska, ali je važno
napomenuti da sa zimskom rezidbom nije
potrebno žuriti jer postoji opasnost od šteta koje mogu izazvati niske temperature
na samom početku vegetacije. Što se tiče
same pripreme sadnica za sadnju, ona je
ista kao i za ostale voćne vrste s tim da ne
smijemo zaboraviti prikratiti sadnicu na visinu od 30 cm. Spomenuto prikraćivanje je
posebno važno provoditi na našim terenima jer na taj način povećavamo otpornost
posađenih sadnica na sušu i vjetrove čime
izravno povećavamo postotak primljenih
biljaka. Spomenimo još da je žižula prilično
tolerantna voćka koja uspijeva i na terenima nepodobnim za većinu ostalih voćnih
vrsta te je stoga bez ikakvih poteškoća
možete uzgajati i na području Čitluka. U
Sjemenarninim Agrocentrima u Mostaru,
Širokom Brijegu i Grudama i Čitluku možete nabaviti sadnice žižule.
Dado Marić,dipl.ing.
Rezidba ruža
U svom vrtu, pored različitog ukrasnog
grmlja, imam i nekoliko ruža. Zanima me
smiju li se ruže orezivati tijekom kasne jeseni, odnosno, početkom zime?
Glavna rezidba ruža se ne obavlja tijekom jeseni, odnosno, početkom zime
nego rano u proljeće, što znači početkom
ožujka ili travnja prije nego što izbiju same
mladice. Iznimku pak čini rezidba prigodom jesenske sadnje. Inače se na jesen ne
provode druge mjere rezidbe osim prijeko
potrebnih korektura, bez kojih ne bi bilo
moguće osjetljive sorte zaštititi od mraza.
Bilo kako bilo, grane i grančice ne smijemo
skraćivati drastično jer time riskiramo da se
nakon zimskih mjeseci, tijekom kojih se na
jakom mrazu neke grane mogu smrznuti,
krošnja drastično reducira i ruža sljedećeg
ljeta mnogo slabije cvate. S druge strane,
divlje izdanke trebamo uklanjati čim se
pojave, a riječ je o izdancima koji izbijaju
izravno iz podloge ispod mjesta kalemljenja. Lako ih možete raspoznati jer imaju
drugi oblik lista i boju kore a moraju se
uklanjati jer ruži nepotrebno oduzimaju
hranu. Dakle, sada tijekom jeseni ruža se
orezuje samo u nuždi!
Mladen Karačić,dipl.ing.
Zapretci na granama jabuke
U svom vrtu imam nekoliko stabala jabuke. Tijekom ljeta primijetio sam na stablima
neobične pređaste zapretke unutar kojih su
bile gusjenice. Sada kada je lišće otpalo na
stablima se uočavaju ti isti zapretci. Što da
radim? Vaš vjerni čitatelj iz Rame.
Ove godine na području općine Rama
zabilježena je veća pojava zlatokraja (Euproctis chrysorrhoea). Radi se o štetniku
šuma koji u godinama kada se javi u većoj
brojnosti može pričiniti i štete na voćnim
vrstama. Najčešće stradaju voćnjaci jabuka
koji se nalaze u blizini šuma.
Ono što vi treba da uradite jest da škarama odsiječete grane na kojima se nalaze
zapretci i da ih spalite.
Velimir Lasić,dipl.ing.
Suzbijanje vrbotoča
Ove godine, u voćnjaku sam primjetio
veliki broj bušotina na deblima jabuka i trešanja. Istina, riječ je o manjem broju stabala
s tim da sam slične simptome uočio i na lipi
posađenoj nedaleko od voćnjaka. Je li riječ o
istom štetniku i na koji način se on suzbija?
Najvjerojatnije se radi o vrbotoču koji
najčešće napada stabla jabuke, kruške i
trešnje. Međutim, ne ostaju pošteđena ni
ukrasna drveća-lipe, vrbe, javori, platani i
sl. S druge strane, uništavanje navedenog
štetnika dosta je problematičnostoga što
vrbotoč buši hodnike prema sredini debla.
Metode suzbijanja se uglavnom svode na
mehaničko uništavanje ličinki unutar debla
i grana. U tu svrhu najčešće se koristi svinuta žica. Vrh žice se savije u vidu kuke i
ugura u bušotinu te se gusjenica vrbotoča
nastoji izvući van debla i uništiti. Ukoliko
vam to ne polazi za rukom, u bušotinu možete ugurati vatu prethodno natopljenu u
eter ili kloroform. Ipak, poželjnije je u otvor
na deblu uštrcati insekticid u većoj koncentraciji od normalne. Nakon toga, bušotine
se obavezno trebaju zatvoriti kalemarskim
voćkom. Osim vrbotoča slične štete na
granama pravi granotoč koji se suzbija na
isti način. Ali, za razliku od vrbotoča, kod
napada granotoča imate malu prednost jer
pojedine, napadnute grane možete otpiliti
i spaliti.
Ivica Doko,dipl.ing.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
2011/12
Bosnia andhHerzegovina’s
C oice
MIŠOMOR
Gotovi mamci za efikasno suzbijanje miševa i štakora.
Za unutarnju i vanjsku upotrebu.
Dostupno u pakiranjima: 100g, 150g; 250g i 500g.
38
Ne upotrebljavajte
pljesnivi kukuruz
Kukuruz se kod nas koristi za prehranu ljudi i domaćih životinja. Na
zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, pogotovo kasnije tijekom
skladištenja, javlja se veći broj fitopatogenih gljivica, koje značajno
mogu utjecati na urod a osobito na kakvoću ploda.
Prof. dr. sc. Tihomir Miličević
N
ajvažniji je problem koji se veže
uz te parazitske gljivice stvaranje određenih spojeva, s izrazito
štetnim djelovanjem na ljude i životinje, ako koriste takav zaraženi kukuruz
u prehrani. Gljivice koje stvaraju takve
štetne spojeve uglavnom dolaze iz rodova Fusarium, Aspergillus i Penicillium.
Spojevi koji nastaju kao produkt njihova metabolizma nazivaju se mikotoksini, i oni mogu prouzročiti vrlo opasne
bolesti zvane mikotoksikoze, i na čovjeku, ali i na životinjama
hranjenima
zaraženim
kukuruzom. Mikotoksini
su izrazito mutageni, genotoksični i kancerogeni
spojevi, i stoga je vrlo
važno uočiti prisutnost
tih gljivica i takav kukuruz u potpunosti izbaciti
iz prerade za hranu ljudi i
domaćih životinja. Kod nas
se čini velika pogreška, jer se vrlo često
baš takav zaraženi kukuruz koristi za
hranidbu domaćih životinja, prije svega
svinja, a onda preko mesa koje jedemo
od životinja hranjenih takvim kukuruzom, mikotoksini koji se tada već nalaze u mesu, prouzročuju mikotoksikoze
i na ljudima. Najčešći mikotoksini koje
stvaraju ove gljivice na kukuruzu su iz
skupine fumonizina, ohratoksina, zearalenona, trihotecena i dr.
Što je pljesnivost kukuruza?
Pljesnivost kukuruza je zajednički
naziv za bolest na zrnu kukuruza, koje
prouzročuje više vrsta patogenih gljivica
i ova bolest je najštetnija i najopasnija
na kukuruzu u našim uvjetima, ali i u
cijelom svijetu. Bolest se javlja potkraj
vegetacije još u polju, na klipu kukuruza, ali i poslije u tijeku skladištenja u
silosima. Najvažniji uzročnici su gljivice
iz roda Fusarium. Jedna od njih je vrsta
Fusarium graminearum, koja prouzročuje tzv. ruzičastu pljesnivost kukuruza.
Obično se simptomi javljaju ili na dnu
ili na vrhu klipa kukuruza, a između
redova zrna pojavljuje se karakteristični svjetloružičasti micelij, po kojem se
bolest i naziva ruzičastom pljesnivošću
i vrlo lako raspoznaje. Druge vrste parazitskih gljivica iz roda Fusarium, koje
također uzrokuju pljesnivost su Fusarium moniliforme i Fusarium subglutinans. Obično se bolest koju prouzročuju
ove dvije gljivice još naziva i fuzarijska
pljesnivost. Simptomi se javljaju obično
na pojedinačnim zrnima ili skupini zrna,
a preko njih se oblikuje karakteristična
brašnasta bijela prevlaka. Time se ovi
simptomi razlikuju od simptoma ružičaste fuzarijske pljesnivosti, koja se
kako smo rekli javlja na dijelovima klipa
(vrhu ili dnu), ili čak na cijelom klipu i
stvara ružičasti micelij. Mikotoksini koje
stvaraju gljivice iz ovog roda najčešće
su iz skupine fumonizina. Uz gljivice iz
roda Fusarium pljesnivost na kukuruzu
mogu izazvati i duge gljivice iz rodova
Aspergillus, Penicillium. Obično naseljavaju mehanički oštećena zrna kukuruza,
stvarajući karakteristične prevlake. Ako
je riječ o gljivicama iz roda Aspergillus,
onda su to crne ili zelenožute prevlake, a ako je riječ o rodu Penicillium,
onda su to prevlake plavozelene boje.
Aspergillus vrste uglavnom stvaraju
mikotoksine iz skupine ohratoksina,
aflatoksina, patulina i dr. Pencillium
vrste uz ove stvaraju i mikotoksine
grizeofulvin, pencilinsku kiselinu i dr. Sve spomenute gljivice
uvijek su prisutne u prirodi na
poljima kukuruza, a intenzivnije se javljaju u uvjetima vlažnog
vremena, s tim da je vlažno i toplo vrijeme pogodnije za širenje
bolesti koje uzrokuju gljivice iz
roda Fusarium, a vlažno i hladno vrijeme za druge spomenute gljivice. Iz polja ove gljivice
nastavljaju razvoj na zrnu kukuruza i
tijekom skladištenja, pogotovo ako im
uvjeti u skladištima odgovaraju, a to se
obično događa ako se skladišti još vlažan kukuruz.
Zaštita
Zaštita od pojave ovih izrazito štetnih i po zdravlje ljudi i životinja opasnih
gljivica, provodi se uzgojem otpornijih
kultivara, a najbitnije je da kukuruz prije prevoženja u skladišta bude s malim
postotkom vlage i da skladišta imaju
mogućnost prozračivanja, čime se smanjuje mogućnost razvoja ovih gljivica, a
time i pojave mikotoksina.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
39
Žitarice u zimskom razdoblju
Mario Ćubela, dipl. ing.
Z
ima je karakteristično razdoblje
mirovanja većeg dijela vegetacije.
Jedine zelene oaze na pustim poljima su najčešće usjevi ozimih žitarica.
Pošto se one najviše siju u područjima s
oštrijom kontinentalnom klimom, gdje
se temperature često spuštaju ispod
00C, bitno je obaviti sve aktivnosti da
se usjev što bolje zaštiti tijekom zime.
Najveće gubitke u proizvodnji ozimih
žitarica izazivaju niske zimske temperature.
Utjecaj niskih temperatura
na usjeve
Žitarice se razlikuju po svom genetičkom potencijalu, pa je tako i otpornost
prema niskim temperaturama, različita
za pojedine vrste. Najotpornija je raž
koja izdrži temperature i do – 330C, zatim pšenica do – 250C, dok ječam i zob
izdrže temperature do – 170C. Međutim,
i unutar pojedinih vrsta, otpornost se
može razlikovati od sorte do sorte.
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
Najčešće izmrzavaju stariji listovi, što i nije prevelika šteta ako mladi
bočni listići ostanu zdravi. Ozimi usjevi
su najosjetljiviji na niske temperature
u samom periodu nicanja, i kasnije na
proljeće u razdoblju busanja. Osobito
je štetan utjecaj niskih temperatura
na biljku kad dođe do naglog snižavanja temperature ispod 00C. Zato je za
ozime usjeve žitarica bitan proces tzv.
kaljenja koji se odvija kontinuirano i
spontano u prirodi. Nakon ove faze žitarice su pripremljene za niske zimske
temperature. Snježni pokrivač tijekom
zime jedan od najboljih načina zaštite
od niskih temperatura.
Preventivne mjere zaštite usjeva
od izmrzavanja
Prigodom odabira sjemena za sjetvu
potrebno je voditi računa o genetskoj
otpornosti sorte prema niskim zimskim
temperaturama, uzevši u obzir klimat
područja na kojem se vrši sjetva.
Termin sjetve je također bitan, da se
biljka može na vrijeme pripremiti za na-
dolazeće nepovoljne uvjete. Optimalan
termin sjetve za pšenicu je 15-25 listopada, ovisno od podneblja i vremenskih
uvjeta koji vladaju u vrijeme sjetve.
Osnovno je da žitarica uspije razviti
prva 3-4 lista, tj. dostigne fazu busanja i završi početnu etapu rasta (prvu
etapu organogeneze), prije nadolaska
nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Opskrba biljke dostatnom količinom
hranjiva, također je jedan od preduvjeta
normalnoga početnog rasta i razvoja.
Zato je bitna osnovna gnojidba žitarica
koja se obavlja prije sjetve.
Ostale aktivnosti na ozimim
usjevima tijekom zime
Zaštitu usjeva od poljskih miševavoluharica je također bitno provoditi
Ona se sastoji od uporabe odgovarajućih mamaka. Ako je jesen obilovala
oborinama u obliku kiše, moguće je da
se na nepropusnim tlima formiraju barice ležeće vode. U takvim slučajevima
je vodu potrebno ispustiti otklanjanjem
neravnina na tlu.
Također, na tako neravnom tlu, pri
niskim temperaturama, može doći do
stvaranja ledene pokorice od zaostale
vode ili otopljenog snijega koju treba
odmah razbiti. Ako su česte pojave
naizmjeničnog smrzavanja i otapanja,
posebno u krajevima bez snijega, može
doći do isplivavanja mladih biljčica s korijenom iznad tla, tj. da izgube kontakt
sa tlom. Ako je to masovnija pojava,
potrebno je obaviti lagano valjanje tla
pod usjevom uporabom glatkih valjaka.
Time će mlade biljčice uspostaviti ponovni kontakt sa tlom.
Suha i mokra hrana za pse
Suha hrana za pse:
Friend Everyday 3kg
Friend Mix 3kg
Friend Junior 3kg
Friend Everyday 1kg
Friend Mix 1kg
Friend Junior 1kg
Friend Everyday 10kg
Friend Mix 10kg
Mokra hrana za pse:
Friend 415g govedina
Friend 415g piletina
Friend 1240g govedina
Friend 1240g piletina
Friend 1250g divljač
Suha i mokra hrana za mačke
Suha hrana za mačke:
Friend 300g govedina
Friend 300g mix
Friend 300g losos
Mokra hrana za mačke:
Friend 415g govedina
Friend 415g piletina
Friend 415g riba
Friend 800g govedina
Friend 800g mix
Friend 800g losos
42
ČAŠICOM DO ZDRAVLJA
Vjerojatno niti jedno piće nije pobudilo toliko zanimanje moderne medicine kao vino. Tako mu
se pripisuje zaštitna uloga kod nekih bolesti srca, demencije i drugih bolesti starenja. Upitno
je samo, koliko u svemu tomu ima istine, a koliko želje da se u to vjeruje
dok je za žene i mlađe ljude dovoljno
svega 0,2 litre.
Učimo od Francuza!
Mr. sc. Nino Rotim
Č
ovjekova ljubav prema grožđu, ne
samo zbog pretakanja u plemenitu kapljicu, traje više od 8000
godina. O tome govori više od 60 vrsta i 8000 sorti vinove loze. Vinogradi
se pak protežu na svim kontinentima
pokrivajući površinu od oko 101.200 četvornih kilometara. Godišnje se u njima
ubere cca 72 milijuna tona grožđa, i to
za vino, te razne sokove i jelo. Inače,
grožđe se preporuča za konzumaciju jer
je bogato lako probavljivim šećerom (16
posto), vitaminima A i C, vitaminima B
skupine, a sadržava i značajne količine
kalija i željeza. Bez obzira na to, je li bijelo ili crno, u 100 grama sočnih bobica
nalaze se oko 62 kalorije. Osim toga,
grožđe je poznat čistač organizma jer
pomaže u uklanjanju štetnih tvari, a
pošto sadržava znatne količine željeza
pomaže i u suzbijanju anemije.
Vino i zdravlje
Posljednjih godina puno se priča o
tome kako ljudi koji umjereno konzumiraju vino imaju manju učestalost
srčanih udara, te žive dulje u odnosu
na potpune apstinente. Tako, najnovija
istraživanja pokazuju da ljudi koji piju
od 1,5 do tri decilitra vina dnevno imaju
najniži rizik obolijevanja. Pored toga,
postoji nepisano pravilo koliko čovjek
može popiti vina bez štetnijih posljedica za organizam, a da to bude i korisno.
Naime, bez posljedica za zdravlje, čovjek može konzumirati 1 gram alkohola
po svakom kilogramu težine tijekom 24
sata. Drugim riječima, čovjek prosječne
težine od 80 kg koji je uz to izložen
tjelesnim naporima, može dnevno uz
objed i večeru popiti jednu butelju vina
(0,75 l), jačine između 10 i 12 vol % alkohola. Za onoga tko se ne izlaže tjelesnim naporima bit će dovoljno 0,3 l vina
Iako se u idiličnom nam imenu Hercegovina, krije pojam vino, njegova
konzumacija i potrošnja ne zauzima
ni deseti dio francuske potrošnje. Zbog
svega toga, znanstvenici su desetljećima upravo i istraživali navike Francuza
te su time došli i do zanimljive teorije.
Dakle, istraživači su godinama pokušali
odgonetnuti kako je moguće da Francuzi jedu toliko masnoća, a opet nemaju
srčanih problema. Pokazalo se da je
samo mali i pomalo upitan dio odgovora na pitanje toga «francuskog paradoksa» resveratrol pronađen u crnom
vinu. Naime, prehrana u Francuskoj
bogata je mastima i po svojim značajkama rizična za pojavu kardiovaskularnih bolesti. No, pažljivim proučavanjem
značajki i razlika francuske i američke
prehrane, znanstvenici su zaključili
da je osnovna razlika umjereni dnevni
unos crnog vina. Tako statistički podaci
navode kako prosječan Francuz popije
oko 60 litara vina, i to većinom crnog,
a za usporedbu prosječni Amerikanac
samo 15 litara vina godišnje. Zato se
jednostavno nametnuo odgovor kako
crno vino «štiti Francuze».
Zanimljiv je i podatak kako vino sadrži oko 400 sastojaka no njihova je
hranjiva vrijednost od 600-700 kalorija
po litri, zbog čega se u nekim zemljama
ono ubraja u prehrambene artikle.
Bilo kako bilo, činjenica je da su
sastojci vina preporučljivi za ljudski organizam, jer upravo neki od njih umanjuju toksičnost alkohola. To je ujedno
i razlog zašto lakše podnosimo alkohol
vina u odnosu na ostala žestoka alkoholna pića. Ali oprez. Ipak treba znati
kako je u umjerenosti spas- barem što
se vina tiče!
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
MED – izvor
životne energije
43
Nekoć se med koristio za pripravljanje različitih lijekova, kao energetski pripravak koji je omogućavao preživljavanje. Danas se med koristi
u medicinske i kozmetičke svrhe, ali i kao neizostavna cijenjena namirnica…
Mladen Karačić, dipl. ing.
P
rvi zimski dani sa sobom donose
i opasnosti od prehlada, viroza i
gripe. Stoga, kako bi ojačali organizam i time spriječili nastanak i pojavu
bolesti, ljudi sve češće posežu u bogatu riznicu prirodnih lijekova. A jedan
od najstarijih, spominjan i u drevnoj
medicini upravo je med. Tako je još od
najstarijih vremena med služio kao jelo
i piće za jačanje organizma i kao lijek za
mnoge bolesti. Među istočnim narodima se čak smatralo da je med rajski
poklon i svemogući lijek. Rekli bismo da
su ti drevni narodi bili u pravu jer med i
medni pripravci pokazali su se više nego
izvrsnima u liječenju bronhalne astme,
kroničnog laringitisa, dišnih infekcija,
upornog kašlja, raznih vrsta alergija, ulceroznog kolitisa, kroničnih probavnih
smetnji i drugih bolesti. A kao ni jedan
drugi proizvod, med je sam po sebi odličan prirodni konzervans, što znači da
mu nije potrebno dodavati aditive koji
bi ga čuvali od kvarenja. Dokaz za to je
upotrebljiv med stariji od 2000 godina
pronađen u antičkim ruševinama u blizini Napulja.
Zablude o kristaliziranom medu!
Iako je to neupućenim ljubiteljima
meda teško dokazati, kristalizacija tj.
zgrušavanje meda potpuno je prirodna
pojava. Svjesni da potrošači u većini
slučajeva žele kupiti samo tekući med,
pčelari na etiketama staklenki često
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
navode istinitu rečenicuprirodno svojstvo meda je
da kristalizira. Čak štoviše, kristalizacija je upravo
znak da se radi o pravome
kvalitetnom pčelinjem
produktu. Činjenica
je i da pojedine vrste
meda brže (repičin i vrbin) a pojedine sporije
(bagremov, vrijeskov i
kaduljin) kristaliziraju.
Međutim, to je zato što
svaki med ima svoje specifičnosti. S druge strane, žitki ili
tekući med je najčešće manje ljekovit
jer ga obično proizvode nesavjesni
pčelari koji ga uglavnom dobivaju zagrijavanjem na visokim temperaturama, u
odnosu na onu koja vlada u košnici. Na
taj način, uslijed visoke temperature,
med brzo gubi na kakvoći zbog čega
ga uostalom nije uputno ni stavljati
u tople napitke poput čaja. Spomenimo kako stručnjaci tvrde da se najviše
korisnih sastojaka iz meda iskoristi
njegovim smještanjem u usnu šupljinu (ispod jezika) uz njegovo lagano
otapanje (sisanje). Time je ljekovitost
meda barem za 10 puta uvećana u od-
nosu na njegovo stavljanje
u tople napitke.
Koji je med najbolji?
Možemo
slobodno
ustvrditi kako je svaki
med dobar, samo je
stvar ukusa kojem će
se dati prednost. Ali,
tu je veoma bitna i navika pojedinih krajeva.
Tako, dok se u Bosni
cijeni bagremov med, u
Hercegovini kažu da nema
ništa bez kadulje i vrijeska. Pošto sam osobno i kušao različite vrste
pčelinjih proizvoda prednost svakako
dajem hercegovačkim vrstama meda
koji su protkani tilovinom, biljkom koja
daje poseban «šmek» svim autohtonim
hercegovačkim proizvodima, počevši od
meda pa sve do janjetine. Možda sam i
više nego subjektivan ali bosanske vrste
meda su nekako previše blage za moj
istančani ukus koji itekako zna prepoznati kvalitetu. Međutim, kako kažu,
vrsni hercegovački pčelari: «med s hercegovačkih prostora je jedinstven zbog kakvoće trava koje možemo pronaći jedino
na ovim krševitim područjima. Stoga je
naš med prava riznica ljekovitih tvari.»
Bilo kako bilo, jedno je sigurno- niz je
razloga za korištenje meda u prehrani.
Lako se i gotovo potpuno probavlja te
je jedna od rijetkih namirnica koja ima
potpunu iskoristivost u organizmu. Jednostavno rečeno, med je najbolji od svih
ugljikohidrata, toliko je probavljiv da ga
naši organi gotovo bez ikakvog opterećenja odmah prenose izravno u krv. Zato
je tijekom hladnih zimskih dana med s
pravom hit namirnica mjeseca!
44
Pčele kroz zimu
Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom
topline i održavanjem temperature svojeg tijela i unutar košnice.
Kruno Lažec, dr. vet. med.
P
rodori toplog vjetra i iznadprosječne temperature tijekom
studenog s jedne strane su dobrodošli pčelama za pročisne izlete, a
s druge strane, gotovo svakodnevno
raspuštanje i ponovno oblikovanje zimskog klupka prouzročilo je povećanu
potrošnju meda i stvaranje većih količina vlage. Ta je prekomjerna vlaga u
krajevima s dugotrajnom maglom teže
izlazila iz košnica. Zbog toga je i ove
zime potrebno češće pratiti zalihe meda
i provjeravati košnice. Nakon tretiranja
protiv varoe pčelama moramo osigurati
što veći mir u pčelinjaku tijekom zimskih mjeseci.
Iako ova zima nije započela uobičajenim hladnoćama unutar košnice se
svejedno odvijaju procesi zagrijavanja.
Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom
proizvodnjom topline i održavanjem
određene temperature svojeg tijela i
unutar košnice. Proizvodnja topline
sagorjevanjem meda ima i određene
popratne produkte, kao što su u ovom
slučaju vodena para i ugljikov dioksid.
Pčele snižavanje temperature okoline,
pa tako i vlastitog tijela mogu podnijeti
samo do određene granice. Kao samostalne jedinke ograničene su i u proizvodnji i održavanju topline. Na niskim
temperaturama moraju se međusobno
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
45
udružiti kako bi mogle preživjeti, a početkom kalendarske godine i produženjem svjetlosnog dana početi njegovati
leglo. Upravljanje toplinom tijela kod
pčela nije u potpunosti razjašnjeno.
One nemaju veliku mišićnu masu niti
obilno krzno koje bi proizvodilo i sačuvalo toplinu. Također razdoblje zime ne
provode u stanju sna, nego samo prividno miruju. Jedna od teorija je postojanje neke vrste kemijske proizvodnje
topline. Sigurno se zna da ugljikohidrati
koji su uskladišteni u tkivu i hemolinfi
u kemijskoj reakciji s kisikom, koji se
unosi preko spleta dušnika predstavlja
visokoenergetsko gorivo za aktivnost
mišića. Uslijed te aktivnosti stvara se
toplina koju pčele kao zasebne jedinke
nisu u stanju zadržati nego veći dio nekontrolirano odlazi u okolinu.
Stvaranje topline
Jedna pčela samostalno proizvodi
toplinu podrhtavanjem tijela, odnosno
stezanjem i otpuštanjem mišića, najviše letnih. Kada se oni u potpunosti
stežu i otpuštaju, podižu krila i omogućavaju pčeli letenje. U hladno doba
godine pčela te mišiće može brzo i
kratko naprezati bez pomicanja krila. To
dovodi do vidljive trešnje pčele koja se
naziva podrhtavanje, a posljedica toga
je potrošnja ugljikohidrata i kisika, te
stvaranje topline pčele kao jedinke uz
otpuštanje ugljikova dioksida.
„Upravljanje“ toplinom
Aktivnost pčela izravno ovisi o
temperaturnim uvjetima okoline. Pri
temperaturi zraka od 8 °C pčele ne komuniciraju s prirodom, ne izlaze na leto
niti iz košnice. Kod viših temperatura,
od 9 do 16 °C kretanje je povremeno, a
optimalna je temperatura između 16 i
32 °C. Kod snižavanja temperature i dolaskom hladnoća pčele se posebno organiziraju unutar same košnice i stišću
u kuglasti oblik koji se naziva zimsko
klupko. Kada temperatura okoline padne ispod 14 do 15 °C počinje okupljanje
pčela na jednom mjestu. To mjesto je u
početku hladnijega zimskog razdoblja
smješteno u sredini košnice, na dijelu
saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo.
Sa strana je okruženo peludom, a iznad
se nalazi poklopljeni med. Oblikuje se u
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
prostoru praznog saća, rubovima dodiruje stanice s medom, a nikada se ne
nalazi na stanicama s medom. Klupko
najčešće ima oblik nepravilne kugle pa
podsjeća na izduženu loptu.
Takav je okruglasti oblik najekonomičniji za održavanje topline zbog
toga što kugla ima najmanju površinu
u odnosu na masu, a svi dijelovi su
podjednako udaljeni od sredine pa se
jednako hlade, odnosno griju. Smatra
se da pčele iz vanjskih dijelova klupka
polagano kreću prema sredini, a one
iz sredine ih zamjenjuju. To kretanje
je slabo i jedva primjetno. U početku
je klupko rastresito, a svaka pčela podrhtavanjem mišića krila stvara toplinu.
Kod oblikovanja klupka pčele se slažu u
određeni raspored i ostavljaju prolaze
za zrak, takozvane ventilacijske kanale.
Pri nižim temp. klupko se stišće i na taj
način smanjuje svoju površinu u odnosu na okolinu. Tako se i zatvara velik
broj ventilacijskih kanala kojima struji
hladan zrak. Na rubovima klupka pčele
su najgušće stisnute i čine izolacijski
sloj ili koru klupka. Debljina tog sloja
se mijenja od 25 do 75 mm, što ovisi o
temperaturi okoliša. Na rubovima klupka, neovisno o okolišu, temperatura je
prilično stalna i iznosi oko 6 do 9 °C.
Temperatura u sredini klupka, dok nema
legla iznosi prosječno 21 °C, a moguć je
raspon od 14 do 29 °C, mjereno izvana
prema sredini. U sredini klupka nalazi
se matica, ali i pčele koje aktivno proizvode toplinu. Stvorena toplina prenosi
se prema rubovima na pčele koje ju ne
mogu dovoljno i samostalno proizvesti.
Uz to, oko dvije trećine pčela iz klupka
prekriju prazne stanice saća i stvore
tisuće prostora nepomičnog zraka koji
je vrhunski termoizolator. Na taj način
štede dragocjenu toplinu.
„Tijekom zimovanja pčele mogu napustiti klupko i zbog uznemiravanja.
Tako udarci u postolje, košnicu ili krov
uzrokuju naglo pokretanje pčela, komešanje i klupko gubi svoj oblik. Pčele otpuštene iz klupka lutaju košnicom koja
je mnogo hladnija od topline koju pruža
klupko. U tom lutanju neke se previše
udalje od klupka, podhlade te takve
promrzle nemaju dovoljno snage za
povratak i ugibaju. Zbog toga se stalno
naglašava potreba za zimskim mirom u
pčelinjaku, jer svako uznemiravanje prilikom zimovanja dovodi do nepotrebnog kretanja unutar košnice i mogućeg
ugibanja pčela zbog hladnoće“.
Na rubovima klupka pčele su glavama okrenute prema sredini, a tijela su
im tijesno priljubljena jedno uz drugo.
Tako su dlačice na tijelu međusobno
isprepletene i stvaraju finu prepreku
strujanju zraka i dodatno gubljnje topline. Na temperaturama okoliša od 6 do
8 °C sve su pčele stisnute u kompaktno
klupko. To je i preporučljiva temperatura za zimsko tretiranje protiv varoe
oksalnom kiselinom.
Kada temperatura raste pčele se u
klupku ponašaju obrnuto. Promjenom
rasporeda pčela, klupko se raspušta,
otvaraju se ventilacijski kanali i prestaje
podrhtavanje kao pojedinačno stvaranje topline. Pri još višim temperaturama pčele počinju napuštati oblik kugle i
kreću po košnici.
Preneseno iz Gospodarskog lista
70%
sjeme konoplje
• hrana za papige tigrice
• hrana za kanarince
• hrana za ptice - konoplja
• mješavina za ptice
• crno sjeme za ptice
Gotovin
kredit dski
60 000 o
BEZ ŽIR KM.
AKTIVPLUS
ANATA
Stiglo je vrijeme
pospremanja.
Polica AKTIV PLUS pruža sigurnu zaštitu od posljedica nesretnog
slučaja uz iznimno povoljnu godišnju premiju!
Pokriće rizika za godišnju premiju od samo 10,00 KM:
— za slučaj smrti uslijed nezgode
5.000,00 KM
— za slučaj trajnog invaliditeta
10.000,00 KM
— za slučaj 100% trajnog invaliditeta
15.000,00 KM
— dnevna naknada za bolničko liječenje
10,00 KM
Odabirom uplate većeg iznosa godišnje premije i svote pokrića po
polici AKTIV PLUS bit će veće.
Dovoljno je da nas kontaktirate
telefonski ili da posjetite Vama
najbliže prodajno mjesto Croatia
osiguranja d.d. kako bismo Vam
aktivirali ovo iznimno povoljno i
korisno osiguranje.
www.croatiaosiguranje.ba
LOGOTIP d.o.o.
za izdavaštvo i grafičku djelatnost
Vaganska 5., 88220 Široki Brijeg, BiH
Tel.: 00 387 39 703-841
Fax: 00 387 39 700-130
e-mail: [email protected]
www.tiskara-logotip.com
Vrijeme je da
pospremite
i Vaše kredite.
Akcija kredita od 01.09.
do 31.12.2013.godine.
KLUB
WEB SHOP
SJEMENARNA
nas vodi
ra
e
n
rt
a
p
ih
n
v
lo
s
o
p
i
aca
Zadovoljstvo naših kup poslovanja, zato smo odlučili
šeg
na svim područjima na titi web shop i tako
vlas
od ove godine otvoriti
ti ugodnost
ći
u
g
o
m
o
iH
B
le
je
ci
ju
doma.
kupcima na teritori
g
to
ti
s
la
v
ti
s
o
n
b
o
d
u
da iz
kupovine naših proizvo
Sjemenarna web shop Vam nudi:
• Preglednu strukturu ponude i proizvoda,
NOVO!
Web Shop
• Jednostavno naručivanje,
• Sigurno plaćanje
(plaćanje prilikom preuzimanja robe/isporuke robe),
• Besplatna i brza dostava u čitavoj BIH
(minimalna narudžba 60 KM)
opa
h
s
b
e
w
o
k
re
p
ti
a
v
o
p
u
ok
Sve detalje o tome kak i - shop.sjemenarna.com
nic
potražite na našoj stra
Želimo Vam ugodnu kupovinu!!!
[email protected]
www.sjemenarna.com
50
ZANIMLJIVOSTI
Indijska ruža – cijenjeno i omiljeno drvo
Indijska ruža je
drvo visine do 20
m, s glatkom korom.
Uzgaja se obično
kao grm, s ljepljivom
smolom na svim dijelovima. Vrlo često
ima zračno korijenje.
Indijska ruža nije samo omiljena ukrasna biljka, nego je i
vrlo traženo njezino crvenkasto drvo. Budući da je vrlo trajno,
čak i u tropskoj klimi, često se koristi i za željezničke pragove
i za gradnju kuća i čamaca.
Karambola za ugasiti žeđ
Karambola je nisko drvo ili visoki grm s perasto razdijeljenim listovima. Cvjetovi su ružičaste do ljubičaste boje u crvenim kitičastim metlicama. Plodovi su žute boje.
U Europi se karambola poznaje
kao dekorativni prilog voćnim salatama ili hladnim predjelima, narezan na ploške. U Aziji se koristi na
puno više načina. Blago posoljena
smatra se izvanrednim sredstvom
za gašenje žeđi, no konzumira se
i sirova, kuhana, kandirana ili pripremljena kao žele. Njezin sok daje
koktelima kiselkastu notu. Svoju primjenu nalaze i cvjetovi u
salatama. Rjeđe se uzgaja njezin bliski srodnik bilimbi (Averrhoa bilimbi). Njegovi listovi narastu do 60 cm, s proporcionalno većim brojem liski.
Topovsko zrno-hrana za divlje svinje
Topovsko zrno je drvo visine do 35 m s okruglom krošnjom.
Krošnja je s mnogo kratkih bočnih grana bez listova na kojima
su veliki ružičasti cvjetovi i plodovi koji podsjećaju na topovska zrna. Biljka cvate skoro cijele godine, gotovo isključivo na
golim granama ispod krošnje. Cvjetovi su veliki 6-10 cm, sa 6
tamnocrvenih do ružičastih i žućkastih latica.
Cvjetovi topovskog zrna noću šire intenzivan slatkast miris
koji privlači šišmiše koji ih oprašuju. U južnoj Americi drvo
skoro uvijek donosi
cvjetove i plodove, a u Aziji rijetko
donosi plodovemožda zato jer nedostaju oprašivači.
Tvrdu koru plodova
razbijaju divlje svinje koje se hrane
mesom plodova.
Kristov trn
Kristov trn (Euphorbia milli) je
dobila naziv zbog
asocijacije na strašnu Isusovu krunu
od trnja. Ova vrsta
to, međutim, nije
mogla biti jer je u Kristovo doba još bila nepoznata u sredozemnom području. Pravi Kristov trn bila je vjerojatno Paliurus
spina-christi koja nosi isti njemački naziv, no izgleda posve
drukčije. Od ovdje spomenute vrste u međuvremenu su uzgojeni mnogi oblici, među njima i oni patuljasta rasta kao i jedan sa žutim laticama. Usprkos sličnosti, pricvjetni listovi na
uzgojenim vrstama ne odgovaraju organima sjajne mlječike,
već se radi o pet žutih žlijezda. Kristov trn prvobitno potječe iz
tropskih područja, kao i većina vrsta roda Euphorbia. U suhim
područjima Starog svijeta mnoge vrste rastu poput kaktusa te
ih se često tako i naziva. Pravi kaktusi, međutim, imaju veće
cvjetove s mnogo latica i nikada nemaju mliječni sok.
Kako papigu naučiti govoriti
Ptica ne zna što govori
nego samo oponaša čovjekov način komuniciranja. I
to baš u istim prigodama
kad i čovjek. Najveća brbljivica najobičnija je australska tigrica, no brzo uči
i crvena amazona, tamnocrvena ara, nimfa, žako.
Brbljava papiga Winstona Churchilla tek je 4o godina nakon njegove smrti zaboravila
psovati. Papige koje se drže u paru radije se druže nego što
uče pričati, a «samicama» morate posvetiti mnogo vremena i
iz dana u dan ponavljati im što ih želite naučiti.
Mrkvom protiv moždanih udara
Svima nam je poznato da se mrkva uzgaja zbog svog zadebljalog korijena. Ali, ono što se manje zna obznanili su
znanstvenici sa Sveučilišta Harvard. U njihovim istraživanjima
sudjelovalo je čak 87.245 medicinskih sestara uz pomoć kojih
je dokazano da konzumiranje mrkve značajnije umanjuje rizik od moždanog udara. Tako
su žene koje su uzimale pet
obroka mrkve tjedno imale
čak 68 posto manje moždanih udara u odnosu na one
koje su mrkvu jele manje od
dva puta mjesečno. Pa sad recite da zeko ne zna što valja!
BROJ 89 • STUDENI / PROSINAC 2013.
KLUB
[email protected]
www.sjemenarna.com