PROGRAM EDUKACIJE, PROVEDBA EDUKACIJE I SUPERVIZIJA u sklopu projekta ''Pomoćnici doprinose razvoju održivog obrazovanja“ (ACTIVE) koji se provodi u okviru programa IPA BGUE 04 06 - Razvoj ljudskih potencijala – Integracija skupina u nepovoljnom položaju u redovan sustav obrazovanja, a temeljem Ugovora broj IPA4.1.2.2.02.01.c41 Program izradila: Ines Nemet, prof. rehabilitator Varaždin, 28.11.2013. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda OPIS AKTIVNOSTI 1. IZRADA PROGRAMA EDUKACIJE NOSITELJ AKTIVNOSTI VRIJEME REALIZACIJE BR. SATI IZRADE Ines Nemet 15.-30.11.2013. 74 1.1. PROGRAM OSNOVNOG OBRAZOVANJA POMOĆNIKA U NASTAVI 1.1.1. Zakonska podloga uključivanja učenika s posebnim potrebama u sustav odgoja i obrazovanja, poslovi pomoćnika u nastavi: 1.1.1.1. Zakoni i pravilnici iz područja predškolskog odgoja: 1.1.1.1.1.Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/97, 107/07) 1.1.1.1.2.Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 63/08, 90/10.) 1.1.1.2. Zakoni i pravilnici iz područja školstva: 1.1.1.2.1. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13) 1.1.1.2.2. Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN 55/11) 1.1.1.2.3. Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 23/91) 1.1.1.2.4. Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN112/10) 1.1.1.2.5. Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, broj 4/1996.) 1.1.1.2.6. Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda (NN 63/08, 90/10 ) 1.1.1.2.7. Pravilnik o broju učenika u redovnom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (NN 74/99, 73/10) 1.1.1.3. Opće zakonodavstvo, pravilnici, programi: 1.1.1.3.1. Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) 1.1.1.3.2. Zakon o socijalnoj skrbi ( NN 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06, 79/07, 123/10) 1.1.1.3.3. Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. (2007.) 1.1.1.4. Međunarodne konvencije: 1.1.1.4.1.UNESCO deklaracija (međunarodna konferencija o odgoju i obrazovanju, 1994.) 1.1.1.4.2. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (UN 2006., HR sabor 2007.) 1.1.1.4.3. Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom (2005.) 1.1.1.5. Poslovi pomoćnika u nastavi: 1.1.1.5.1. Uloga pomoćnika u nastavi 1.1.1.5.2. Zadaci pomoćnika u nastavi u neposrednoj pomoći učenicima u školi: 1.1.1.5.2.1. Prije nastave 1.1.1.5.2.2. Za vrijeme nastave 1.1.1.5.2.3. Za vrijeme odmora 1.1.1.5.2.4. Poslije nastave 1.1.1.5.3. Zadaci pomoćnika u neposrednoj pomoći djeci u predškolskoj ustanovi (vrtiću): 1.1.1.5.3.1. Prije uključenja u skupinu 1.1.1.5.3.2. Za vrijeme boravka u skupini 1.1.1.5.3.3. Za vrijeme obroka Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.5.3.4. Poslije boravka u skupini 1.1.1.5.4. Suradnja pomoćnika s učiteljima, odgajateljima i stručnom službom ustanove 1.1.1.5.5. Suradnja pomoćnika s roditeljima/ skrbnicima 1.1.1.5.6. Ostali poslovi pomoćnika: 1.1.1.5.6.1. Dnevna evidencija rada 1.1.1.5.6.2. Pisanje izvješća 1.1.1.5.6.3. Prisustvovanje superviziji 1.1.1.6. Supervizija: 1.1.1.6.1. Pojam supervizije 1.1.1.6.2. Ciljevi supervizije 1.1.2. Razvoj djeteta do adolescencije 1.1.2.1. Periodi razvoja 1.1.2.2. Čimbenici koji određuju razvoj 1.1.2.3. Interakcija temperamenta i okoline 1.1.2.4. Piagetova teorija intelektualnog razvoja djeteta 1.1.2.5. Razvoj mišljenja u adolescenciji 1.1.2.6. Govorni razvoj 1.1.2.7. Socijalni razvoj 1.1.2.8. Emocionalni razvoj 1.1.2.9. Put emocionalne reakcije 1.1.2.10. Sazrijevanje 1.1.2.11. Slika o sebi 1.1.2.12. Posljedice tjelesnih nedostataka 1.1.2.13. Pristupi poticanju razvoja 1.1.3. Učenici s posebnim potrebama 1.1.3.1. Značajke i specifičnosti 1.1.3.2. Orijentacijska lista 1.1.3.2.1. Oštećenje vida 1.1.3.2.2. Oštećenje sluha Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.3.2.3. Poremećaji glasovno govorne komunikacije 1.1.3.2.4. Tjelesna invalidnost, motorički poremećaji i kronične bolesti 1.1.3.2.5. Mentalna retardacija – snižene intelektualne sposobnosti 1.1.3.2.6. Autizam 1.1.3.2.7. Poremećaji pažnje 1.1.3.3. Konvencija o pravima djeteta 1.1.4. Od segregacije do inkluzije 1.1.4.1. Terminologija 1.1.4.1.1. Segregacija 1.1.4.1.2. Integracija 1.1.4.1.3. Inkluzija 1.1.4.2. Stavovi prema osobama s invaliditetom tijekom povijesti 1.1.4.3. Teškoće u razvoju 1.1.4.4. Smjernice za put ka inkluziji 1.1.4.5. Društvo za sve, edukacija za sve, škola za sve 1.1.4.6. Školovanje djece s posebnim potrebama u Hrvatskoj 1.1.4.6.1. Individualiziranje 1.1.4.6.2. Prilagodba oblika kretanja (promijeniti ili zamijeniti način kretanja) 1.1.4.6.3. Prilagodba okoline 1.1.4.6.4. Prilagodba opreme 1.1.4.6.5. Prilagodba pravila i uputa 1.1.4.6.6. Dinamika grupe - strategije 1.1.4.6.7. Planiranje 1.1.5. Komunikacijske vještine pomoćnika u nastavi 1.1.5.1. Predrasude o komuniciranju 1.1.5.2. Komunikacijski prostor 1.1.5.3. Neuspjeh komunikacije 1.1.5.4. Šumovi u komunikaciji Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.5.5. Nivoi komunikacije 1.1.5.5. Oblici komuniciranja 1.1.5.6. Kako uspješno komunicirati 1.1.5.7. Komunikacija i odnos 1.1.5.8. Nenasilna komunikacija 1.1.5.9. „Ja“ poruke – „Ti“ poruke 1.1.5.10. Aktivno slušanje 1.1.5.11. Komunikacija s roditeljima i učiteljima 1.1.6. Djeca s poremećajima iz autističnog spektra 1.1.6.1. Uvod u područje 1.1.6.1.1. Povijest 1.1.6.1.2. Prevalencija 1.1.6.1.3. Klasifikacija 1.1.6.1.4. Diferencijalna dijagnostika 1.1.6.2. Komunikacija 1.1.6.2.1. Karakteristike neverbalne komunikacije 1.1.6.2.2. Karakteristike verbalne komunikacije 1.1.6.2.3. Preporuke za postupanje i rad 1.1.6.3. Socijalna interakcija 1.1.6.3.1. Karakteristike socijalne interakcije 1.1.6.3.2. Preporuke za postupanje i rad 1.1.6.4. Učenje 1.1.6.4.1. Karakteristike učenja 1.1.6.4.2. Preporuke za postupanje i rad Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.6.4.3. Vizualni pristup poučavanju 1.1.6.5. Ponašanje, interesi, aktivnosti 1.1.6.5.1. Karakteristike ponašanja, interesa, aktivnosti 1.1.6.5.2. Preporuke za postupanje i rad 1.1.6.5.3. Problematično ponašanje 1.1.6.5.4. Preporuke za postupanje s problematičnim ponašanjem 1.1.6.5.5. Repetitivna ponašanja 1.1.6.5.6. Preporuke za postupanje s repetitivnim ponašanjem 1.1.6.6. Hipersenzitivnost, hiposenzitivnost 1.1.6.7. Tretman 1.1.6.7.1. Floor time 1.1.6.7.2. Teach 1.1.6.7.3. Pecs 1.1.6.7.4. Son rise 1.1.6.7.5. ABA 1.1.7. Motivacija 1.1.7.1. Što je motivacija 1.1.7.2. Teorije motivacije 1.1.7.2.1. Maslow: hijerarhija motiva 1.1.7.2.2. Samoaktualizacija 1.1.7.2.3. Teorija osnovnih potreba Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.7.3. Glasserov pristup motivaciji 1.1.7.4. Kako osobna vjerovanja utječu na motivaciju 1.1.7.5. Motivacija i učenje 1.1.7.6. Naučena bespomoćnost 1.1.7.7. Konflikti 1.1.7.7.1 Rješavanje konflikata 1.1.7.8. Obrambeni mehanizmi 1.1.7.9. Slika o sebi 1.1.7.10. Kako povećati motivaciju 1.1.7.11. Specifičnosti kod djece s teškoćama 1.1.8. Učenici s motoričkim teškoćama 1.1.8.1. Klasifikacije 1.1.8.1.1. Etiološka klasifikacija 1.1.8.1.2. Klasifikacija prema stupnju tjelesne invalidnosti 1.1.8.1.3. Odgojno obrazovna klasifikacija 1.1.8.2. Cerebralna paraliza 1.1.8.2.1. Klasifikacije cerebralne paralize 1.1.8.3. Neke karakteristike djece s motoričkim oštećenjima 1.1.8.4. Edukacijski problemi djece/učenika s motoričkim teškoćama – posebnosti u radu 1.1.9. Prikaz rada s djecom s posebnim potrebama u redovnim uvjetima odgoja i obrazovanja 1.1.9.1.Rad s djecom s posebnim potrebama u predškolskoj ustanovi Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.9.1.1. Igra 1.1.9.1.1.1. Važnost igre 1.1.9.1.1.2. Osmišljavanje igre 1.1.9.1.1.3. Stvaranje uvjeta za igru 1.1.9.1.2. Funkcionalne vještine 1.1.9.2.1. Aktivnosti svakodnevnog života 1.1.9.2.2. Aktivnosti u društvenoj zajednici 1.1.9.1.3. Likovno izražavanje, muzikoterapija 1.1.9.4. Rad s djecom s posebnim potrebama u redovnoj osnovnoj školi 1.1.9.4.1. Rad s učenicima s oštećenjem vida 1.1.9.4.2. Rad s učenicima s oštećenjem sluha 1.1.9.4.3. Rad s učenicima s poremećajima glasovno-jezično govorne komunikacije 1.1.9.4.4. Rad s učenicima s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima 1.1.9.4.5. Rad s učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima 1.1.9.4.6. Rad s učenicima s poremećajem pažnje/hiperaktivnosti 1.1.9.4.7. Rad s učenicima s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima 1.1.9.5. Poticanje razvoja vještina i sposobnosti 1.1.9.5.1. Poticanje razvoja grube i fine motorike 1.1.9.5.2. Poticanje razvoja grafomotorike 1.1.9.5.3. Poticanje razvoja pažnje i koncentracije Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.1.9.5.4. Poticanje razvoja percepcija 1.1.9.5.5. Poticanje razvoja matematičkog mišljenja 1.1.9.5.6. Poticanje razvoja glasovne analize i sinteze 1.1.9.6. Prikaz odabranog didaktičkog materijala 1.1.10. Socijalizacija djece s posebnim potrebama 1.1.10.1. Pojam socijalizacije 1.1.10.1.1. Socijalizacija s aspekta sociologije 1.1.10.1.2. Socijalizacija s aspekta antropologije 1.1.10.1.3. Socijalizacija s aspekta psihologije 1.1.10.2. Važnost socijalizacije 1.1.10.3. Odrastanje – „divlja djeca“ 1.1.10.4. Važnost interakcije s roditeljima 1.1.10.5. Što sve utječe na socijalizaciju 1.1.10.6. Socijalno učenje 1.1.10.7. Oblici socijalnog učenja 1.1.10.8. Primarna i sekundarna socijalizacija 1.1.10.9. Specifičnosti socijalizacije djece s posebnim potrebama 1.1.10.9.1. Djeca s motoričkim teškoćama 1.1.10.9.2. Djeca sa senzoričkim teškoćama 1.1.10.9.3. Djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima 1.1.10.9.4. Djeca s pervazivnim poremećajima 1.2. PROGRAM RADIONICA 1.2.1. Radionica: „Stavovi i predrasude“ 1.2.1.1. Cilj radionice: osvještavanje osobnih stavova i predrasuda 1.2.2. Radionica: „Moja očekivanja“ 1.2.2.1. Cilj radionice: usporediti očekivanja pomoćnika sa stvarnim poslovima i zadacima Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.2.3. Radionica: „Vježbe komunikacije“ 1.2.3.1. Cilj radionice: uvježbavanje uspješnih obrazaca komunikacije, prepoznavanje osobnih komunikacijskih stilova 1.2.4. Radionica: „Što dijete želi, a što treba“ 1.2.4.1. Cilj radionice: prepoznavanje stvarnih potreba djeteta 1.2.5. Radionica: „Suradnja s roditeljima“ 1.2.5.1. Cilj radionice: uspostavljanje dobre suradnje uz čuvanje osobnog integriteta 1.2.6. Radionica: „Suradnja s učiteljima/odgojiteljima“ 1.2.6.1. Cilj radionice: prepoznavanje očekivanja učitelja, kako na njih odgovoriti 1.3. PROGRAM RADA KROZ PRAZNIKE Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.3.1 Provođenje vremena tijekom školskih praznika učenika 1.3.1.1. Posjet kinu, kazalištu, muzejima 1.3.1.2. Posjet dječjoj knjižnici 1.3.1.3. Šetnje gradom 1.3.1.4. Šetnje u prirodi 1.3.1.5. Hidroterapija 1.3.1.6. Hipoterapija 1.3.1.7. Međusobna druženja, igra 1.3.2. Provođenje slobodnog vremena predškolske djece 1.3.2.1. Posjet dječjoj knjižnici 1.3.2.2. Posjet igraonici 1.3.2.3. Šetnje gradom 1.3.2.4. Šetnje u prirodi 1.3.2.5. Hidroterapija 1.3.2.6. Hipoterapija 1.3.2.7. Međusobna druženja, igra 1.4. PREZENTACIJA PROJEKTA/PROGRAMA U GRADOVIMA PARTNERIMA BR. SATI NOSITELJ VRIJEME SADRŽAJ PREZENTACIJE AKTIVNOSTI REALIZACIJE Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1.4.1. Prezentacija programa 1.4.1.1. Prezentacija programa osnovnog obrazovanja pomoćnika 1.4.1.2. Prezentacija programa radionica Ines Nemet rujan 2014. 45 studeni prosinac 2013. 5 1.4.1.3. Prezentacija programa rada kroz praznike 1.4.1.4. Prezentacija rezultata inicijalnih upitnika 1.5. PROVOĐENJE EVALUACIJSKIH UPITNIKA 1.5.1. Inicijalni upitnik očekivanja za roditelje, pomoćnike, učitelje i odgajatelje 1.5.1.1. Izrada inicijalnih upitnika 1.5.1.2. Provedba i analiza inicijalnih upitnika Ines Nemet Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 2. EDUKACIJA SADRŽAJ PROGRAMA NOSITELJ AKTIVNOSTI 2.1. Edukacija pomoćnika u nastavi 2.1.1. Osnovna edukacija pomoćnika u nastavi 2.1.2. Dodatna edukacija pomoćnika u nastavi 2.1.2.1. Komunikacija s djecom s posebnim potrebama 2.1.2.1. Djeca s posebnim potrebama u pubertetu 2.2. Edukacija roditelja 2.2.1. Očekivanja od pomoćnika-što je realno 2.2.2. Obitelj s djecom s posebnim potrebama 2.3. Edukacija učitelja 2.3.1. Očekivanja od pomoćnika-što je realno 2.3.2. Razred/skupina s djecom s posebnim potrebama 2.4. Prezentacija edukacije u gradovima partnerima 3.2.1. Prezentacija edukacije pomoćnika 3.2.2. Prezentacija edukacije roditelja 3.2.2. Prezentacija edukacije učitelja/odgojitelja 2.5. Izrada i provođenje evaluacijskih VRIJEME REALIZACIJE BR. SATI 2.1217.12.2013. 40 8 studeni 2013.veljača 2014. 8 Jasenka Husnjak 8 45 rujan 2014. studeni 2013.- Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda upitnika 2.5.1. Evaluacijski upitnik za pomoćnike 2.5.1.1. Izrada evaluacijskih upitnika 2.5.1.2. Provedba i analiza evaluacijskih upitnika 2.5.2. Evaluacijski upitnik za učitelje i odgojitelje 2.5.2.1.Izrada evaluacijskih upitnika 2.5.2.2.Provedba i analiza evaluacijskih upitnika 2.5.3. Evaluacijski upitnik za roditelje 2.5.3.1. Izrada evaluacijskih upitnika 2.5.3.2. Provedba i analiza evaluacijskih upitnika veljača 2015. 15 3. SUPERVIZIJA SADRŽAJ PROGRAMA 3.1. Supervizija pomoćnika u nastavi 3.1.1. Grupna supervizija 3.1.1.1. Vođena grupna podrška u obavljanju poslova 3.1.1.2. Razmjena iskustava, rješavanje teškoća NOSITELJ AKTIVNOSTI VRIJEME REALIZACIJE BR. SATI 20 Željka Čolović Rodik prosinac 2013.veljača 2015. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 3.1.2. Evaluacijski upitnici za pomoćnike 3.1.2.1 Izrada evaluacijskih upitnika 3.1.2.2. Provedba i analiza evaluacijskih upitnika 3.1.3. Individualna supervizija 3.1.3.1. Profesionalni razvoj i osnaživanje 3.2. Supervizijski susreti s roditeljima 3.2.1. Razmjena iskustava, rješavanje teškoća 3.2.2. Nova saznanja, terapije 3.2.3. Grupnom podrškom do smanjenja stresa 3.2.4. Evaluacijski upitnici za roditelje 3.2.4.1. Izrada evaluacijskih upitnika 3.2.4.2. Provedba i analiza evaluacijskih upitnika 3.3. Supervizija učitelja/ odgojitelja 3.3.1. Savjeti i preporuke za rad 3.3.2. Razmjena iskustava 5 20 12 5 12 3.3.3. Evaluacijski upitnici za učitelje/odgojitelje 3.3.3.1. Izrada evaluacijskih upitnika 3.3.3.2. Provedba i analiza evaluacijskih upitnika Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 5 3.4. Prezentacija supervizije u gradovima partnerima 3.3.1. Prezentacija supervizije pomoćnika 3.3.2. Prezentacija supervizije roditelja 3.3.3. Prezentacija supervizije učitelja/odgojitelja 3.3.4. Prezentacija rezultata evaluacijskih upitnika 45 Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda SADRŽAJ PREDAVANJA PROGRAMA EDUKACIJE POMOĆNIKA U NASTAVI 1. Zakonska podloga uključivanja učenika s posebnim potrebama u sustav odgoja i obrazovanja, poslovi pomoćnika u nastavi: MEĐUNARODNE KONVENCIJE Konvencija o pravima djeteta (generalna skupština UN-a 1989.) U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. UNESCO-va deklaracija (međunarodna konferencija o odgoju i obrazovanju, 1994.): „potrebno je uložiti napore kako bi se zadovoljile posebne potrebe osoba s teškoćama u učenju te im se pružilo obrazovanje koje ih ne izdvaja nego uključuje u odgojno obrazovnu sredinu“ Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom (UN 1975., HR sabor 2005.) Deklaracija govori kako se prava i slobode zajamčene Ustavom odnose i na osobe s posebnim potrebama. Nadalje, predviđa mjere za suzbijanje socijalnih, ekonomskih i političkih uzroka invaliditeta (siromaštvo, manjak zdr. skrbi., nasilje u obitelji, ovisnosti…) Predviđa i mjere kojima bi se riješili problemi arhitektonskih barijera i to prilagodbom postojećih te sprečavanjem izgradnje novih nepristupačnih zgrada. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Govori o mjerama poticanja zapošljavanja osoba s invaliditetom. Naravno konstantno se treba raditi na unapređenju obrazovnog sustava. Kako bi se poboljšala kvaliteta života osoba s invaliditetom nužno je ulagati u nove tehnologije. Znanstvena istraživanja i dobrobit od njih također se spominju u deklaraciji. UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (2006., HR sabor 2007.) : „djeca s teškoćama u razvoju trebaju u potpunosti uživati sva ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom“; Neka načela konvencije su: puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo; jednakost mogućnosti; pristupačnost; poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. (NN 63/07) Područja djelovanja/mjera su : obitelj, život u zajednici, odgoj i obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna skrb i mirovinsko osiguranje, stanovanje, mobilnost, pristupačnost, profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad, pravna zaštita i zaštita od nasilja i zlostavljanja, informiranje, komunikacija i podizanje razine svijesti, sudjelovanje u kulturnom životu, sudjelovanje u političkom i javnom životu, istraživanje i razvoj, rekreacija, razonoda i sport, udruge osoba s invaliditetom u civilnom društvu, međunarodna suradnja. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08.) Diskriminacijom se smatra propust da se osobama s invaliditetom omogući korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu te odgovarajući uvjeti rada prilagodbom infrastrukture, prostora, opreme. (čl. 4.) Za kršenje zakona predviđene su novčane kazne. Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/97, 107/07) Vrtićkim programom obuhvaćena su djeca od 6 mjeseci do polaska u školu. (čl.3.) Djeca s teškoćama imaju prednost pri upisu. (čl.20.) Programi koji se provode u vrtićima su: redoviti programi njege, odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi programi za djecu s teškoćama u razvoju programi za darovitu djecu programi za djecu pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina programi predškole programi ranog učenja stranih jezika i drugi programi umjetničkog, kulturnog, vjerskog i športskog sadržaja (čl.15) Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (2008.) Lakšim teškoćama djece smatraju se: slabovidnost nagluhost Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda otežana glasovno-govorna komunikacija promjene u osobnosti djeteta uvjetovane organskim čimbenicima ili psihozom poremećaji u ponašanju i neurotske smetnje (agresivnost, hipermotoričnost, poremećaji hranjenja, enureza, enkompreza, respiratorne afektivne krize), motorička oštećenja (djelomična pokretljivost bez pomoći druge osobe) djeca sa smanjenim intelektualnim sposobnostima (laka mentalna retardacija) (čl.4.) Težim teškoćama djece smatraju se: sljepoća gluhoća potpuni izostanak govorne komunikacije motorička oštećenja (mogućnost kretanja uz obveznu pomoć druge osobe ili elektromotornog pomagala) djeca značajno sniženih intelektualnih sposobnosti autizam višestruke teškoće (bilo koja kombinacija navedenih težih teškoća, međusobne kombinacije lakših teškoća ili bilo koja lakša teškoća u kombinaciji s lakom mentalnom retardacijom) (čl.4.) Programi rada za djecu s teškoćama (čl.5.): Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda U redovnim vrtićima djeluju odgojno-obrazovne skupine s redovitim programom te odgojno-obrazovne skupine s posebnim programom. Posebne ustanove u kojima se provode programi za djecu s teškoćama su: dječji vrtići osnovani za rad s djecom s teškoćama odgojno-obrazovne ustanove (centri za odgoj i obrazovanje) ustanove socijalne skrbi (domovi za djecu) zdravstvene ustanove (npr. Goljak) (čl.8.) Uključivanje djece s teškoćama u redoviti program vrtića: Dijete s teškoćama se uključuje u vrtić na temelju mišljenja stručnog povjerenstva (osnovano po propisima iz socijalne skrbi), mišljenja stručnih suradnika (pedagoga, psihologa, stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila), mišljenja više medicinske sestre, mišljenja ravnatelja dječjeg vrtića te uz predočenje drugih nalaza, mišljenja, rješenja. Trebaju biti osigurani specifični uvjeti. Pri uključivanju djece s lakšim teškoćama (uz poremećaje glasovno-govorne komunikacije) može se uključiti najviše 1 dijete u skupinu, a ukupan se broj djece u skupini umanjuje za 2 (čl.22.) Djeca s težim teškoćama mogu se uključiti u redovnu grupu ako ih je nedovoljan broj za grupu s posebnim programom (čl.6.) i to najviše 1 dijete u skupinu,a ukupan se broj djece u skupini umanjuje za 4. (čl.22.) Kada se dijete s teškoćama uključi u vrtić, tim stručnjaka vrtića izrađuje program uključivanja koji je prilagođen sposobnostima, potrebama i interesima djeteta. (čl.7.) Uključivanje djece s teškoćama u posebni program Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Uključivanje djece s istom vrstom teškoće u odgojno-obrazovnu skupinu djece u dobi: 1 - 2 godine može se uključiti najviše 3 djeteta 2 - 4 godine može se uključiti najviše 5 djece 3 - 7 godina može se uključiti najviše 5 djece 4 - 7 godina može se uključiti najviše 7 djece Uključivanje djece s autizmom , različite dobi, različitom vrstom teškoće u odgojnoobrazovnu skupinu djece u dobi: 1 - 2 godine može se uključiti najviše 2 djeteta 2 - 5 godine može se uključiti najviše 3 djece 3 - 7 godina može se uključiti najviše 3 djece 6 - 7 godina može se uključiti najviše 4 djece Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (NN 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13.) Osnovno školovanje je obvezno za sve učenike u Republici Hrvatskoj i temelji se na jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima. (čl.4.) Osnovno obrazovanje počinje upisom u prvi razred osnovne škole, obvezno je za svu djecu, u pravilu od šeste do petnaeste godine života a za učenike s višestrukim teškoćama u razvoju najdulje do 21 godine života. (čl.12) Prava učenika su: pravo na obaviještenost o svim pitanjima koja se na njega odnose, pravo na savjet i pomoć u rješavanju problema, a sukladno njegovom najboljem interesu, Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda pravo na uvažavanje njegovog mišljenja, pravo na pomoć drugih učenika školske ustanove, pravo na pritužbu koju može predati učiteljima, odnosno nastavnicima, ravnatelju i školskom odboru, pravo na sudjelovanje u radu vijeća učenika te u izradi i provedbi kućnog reda, pravo na predlaganje poboljšanja odgojno-obrazovnog procesa i odgojnoobrazovnog rada. Obveze učenika su: pohađanje obveznog dijela programa i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada koje je izabrao, pridržavanje pravila kućnog reda, ispunjavanje uputa učitelja, odnosno nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja i drugih zaposlenika škole, a koje su u skladu s pravnim propisima i kućnim redom, čuvanje udžbenika i drugih obrazovnih i nastavnih sredstava. (čl.61) Učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama su daroviti učenici i učenici s teškoćama. (čl.62.) Škola provodi uočavanje, praćenje i poticanje darovitih učenika te im organizira dodatni rad prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima. (čl.63.) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Učenici s teškoćama su: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. (čl.65.) Prije upisa u prvi razred osnovne škole utvrđuje se psihofizičko stanje djeteta i to radi redovitog ili prijevremenog upisa, odgode upisa ili utvrđivanja primjerenog oblika školovanja. Psihofizičko stanje djeteta utvrđuje stručno povjerenstvo. (čl.20.) Za učenike s teškoćama osigurava se prijevoz bez obzira na udaljenost i prijevoz pratitelja kada je zbog vrste i stupnja teškoća pratitelj potreban, a sukladno rješenju o primjerenom obliku školovanja. (čl.69.) UPIS DJECE U OSNOVNU ŠKOLU Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN 55/11.) U prvi razred obveznoga osnovnog obrazovanja upisuju se djeca koja do 1. travnja tekuće godine imaju navršenih šest godina života (čl.4.) Iznimno, u 1. razred mogu se upisati i mlađa djeca (koja do 31.8. navršavaju 6 godina), a za taj je postupak potreban zahtjev roditelja te prijedlog stručnog povjerenstva. Dijete se može trajno osloboditi od upisa samo kada ima višestruke teškoće, roditelj je ostvario status roditelja njegovatelja (prema Zakonu o socijalnoj skrbi), dijete ima pravo na Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda skrb izvan vlastite obitelji (dom socijalne skrbi) ili pravo na pomoć i njegu u kući (uz psihosocijalnu pomoć). Stručno povjerenstvo čine: nadležni liječnik škole – specijalist školske medicine te djelatnici škole: stručni suradnik pedagog ili psiholog i/ilistručnjak edukacijskorehabilitacijskoga profila,učitelj razredne ili predmetne nastave (čl.2.) Rješenje o upisu, odgodi upisa ili primjerenom obliku školovanja donosi ured državne uprave. (čl. 16.) Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 23/91.) Osnovno školovanje učenika s lakšim teškoćama u razvoju provodi se u osnovnoj školi u uvjetima potpune ili djelomične integracije. (čl.2.) Potpuna odgojno-obrazovna integracija podrazumijeva uključivanje učenika s lakšim teškoćama u razvoju u razredni odjel osnovne škole, gdje učenik savladava redovne ili prilagođene nastavne programe. Postupci u radu se individualiziraju i osigurava se pomoć defektologa odgovarajuće specijalnosti. Prilagođeni program uzima u obzir teškoće djeteta, a karakterizira ga smanjivanje nastavnih sadržaja te upotreba specifičnih metoda, sredstava i pomagala. Izrađuje ga učitelj u suradnji s defektologom odgovarajuće specijalnosti. (čl.5.) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Za učenike sa senzoričkim i motoričkim oštećenjima (vida i sluha; tjelesna oštećenja sa cerebralnom paralizom) organizira se produženi stručni postupak u posebnim grupama, a provodi ga defektolog odgovarajuće specijalnosti. (čl. 6.) Djelomična integracija organizira se za učenike na stupnju lake mentalne retardacije. Navedeni učenici svladavaju dijelove nastavnog programa u posebnim odgojno-obrazovnim grupama (posebni nastavni program), a preostali program u matičnom razrednom odjelu. (čl. 7.) Školovanje u posebnim razrednim odjelima (5-10 učenika) može se organizirati i za učenike s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju. Program ostvaruju defektolozi odgovarajuće specijalnosti. (čl. 10.) Učenici s većim teškoćama u razvoju školuju se u posebnim organizacijama odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa. (čl. 12.) Orijentacijska lista vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju (Prilog 1. Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju) Vrste teškoća u razvoju su: 1. oštećenja vida 2. oštećenja sluha 3. poremećaji govorno-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 4. tjelesni invaliditet 5. mentalna retardacija 6. poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima ili progredirajućim psihopatološkim stanjem 7. autizam 8. postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju Prijedlog orijentacijske liste prema novim stručnim preporukama (HNOS): 1. učenici s oštećenjem vida 2. učenici s oštećenjem sluha 3. učenici s poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacije 4. učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima 5. učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima 6. učenici s poremećajima pažnje/hiperaktivnosti 7. učenici sa specifičnim teškoćama učenja 8. učenici s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima 9. učenici s poremećajima iz autističnog spektra Prilagođeni program: obrazovni sadržaji su programski i izvedbeno smanjeni sadržaji koje učenik može svladati (uz odgovarajuće nastavne metode i didaktički materijal) dobar program: ocjene 1-5 etape: Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda o inicijalna procjena (znanja, vještine, potrebe) o prilagođavanje (perceptivno, govorno, spoznajno, interakcijsko, zahtjevi, poticaji) o praćenje i ocjenjivanje učenika o procjena (evaluacija) Individualizirani pristup redovni program (ne smanjuje se) metode (čitanje, pisanje, igra, demonstracija, razgovor…) sredstva (udžbenici, slike, predmeti, računalo, tablice…) didaktički materijal (ponekad potrebno izraditi) provjera znanja: o preferirati usmenu ili pisanu o manji broj zadataka/više vremena o pojedinačno zadavanje zadataka o izmjena lakši/teži zadaci Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/10) Vrednovanje učenika s teškoćama (čl.5.) • vrednovati odnos prema radu • postupci i elementi vrednovanja - primjereni teškoći, prema preporukama, jasni svima Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda • vrednovanje usmjeriti na poticanje aktivnosti na nastavi, razvoj samopouzdanja • provjera na način da teškoća najmanje smeta • pogreške zbog teškoće se ispravljaju ali ne utječu na ocjenu • provjera u pisanom obliku (teškoće glasovno govorne komunikacije), usmenom obliku (teškoće pisane komunikacije) – razredno vijeće Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, broj 4/1996.) U dokumentu su detaljno opisani naputci o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama. Pravilnik o broju učenika u redovnom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (NN 74/99, 73/10) U redoviti razredni odjel mogu se uključiti najviše 3 učenika s teškoćama koji rade po prilagođenom programu. Odjel s jednim učenikom s teškoćama može imati najviše 28 učenika. Odjel s dva učenika s teškoćama može imati najviše 26 učenika Odjel s tri učenika s teškoćama može imati najviše 24 učenika. Ako učenik s teškoćama ima osobnog pomoćnika ili pomoćnika u nastavi, broj učenika se ne smanjuje. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (2008.) Škola može osigurati pomoćnika u nastavi, prevoditelja znakovnog jezika i osobnog pomoćnika učenicima kojima je rješenjem o primjerenom obliku školovanja potrebna pomoć u učenju, kretanju i obavljanju školskih aktivnosti i zadataka. (čl.15.) Odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama provodi se u redovitoj školi uz potpunu ili djelomičnu integraciju prema stupnju i vrsti teškoće, po redovitim, individualiziranim i posebnim nastavnim programima ili iznimno, ako je učenicima potrebna i dodatna zdravstvena i socijalna skrb, u posebnim odgojno -obrazovnim ustanovama. (čl.33.) POSLOVI POMOĆNIKA U NASTAVI ULOGA POMOĆNIKA U NASTAVI povećanje upisa učenika s posebnim potrebama u redovne škole i vrtiće olakšanje integracije unapređivanje kvalitete obrazovanja inkluzivna edukacija – školovanje u prirodnom okruženju poticanje samostalnosti učenika „…neposredna podrška učenicima s teškoćama u razredu, kojom im se pomaže uključivanju u razredni kolektiv, savladavanju socijalno-psiholoških prepreka i nastavnih sadržaja. Učitelju pomaže u kreiranju nastavnih ciljeva i surađuju u ostvarivanju planiranog.“ (Igrić, 2008) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda „Asistentova uloga je pružati ''tehničku pomoć'' djetetu s posebnim edukacijskim potrebama, nastavniku i čitavom razredu, ovisno o potrebama u datom trenutku. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i čitav razred.“ (www.udrugapuz.hr) POSLOVI POMOĆNIKA U NASTAVI: neposredna pomoć i podrška djetetu/učeniku suradnja s roditeljima suradnja s učiteljima/odgojiteljima ostali poslovi o izvješća o supervizija 1. NEPOSREDNA POMOĆ I PODRŠKA DJETETU/UČENIKU o Prije nastave dočekivanje djeteta/učenika pred vrtićem/školom 10-15 minuta prije početka boravka/nastave o priprema za boravak/nastavu (jakna, pribor, pomagala) Za vrijeme nastave podrška u usmjeravanju pažnje na nastavu podrška pri pisanju i čitanju – koliko je potrebno Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda podrška pri izvršenju zadataka (ponavljanje uputa učitelja, dodatno objašnjenje) o pomoć kod korištenja nastavnih sredstava provjera je li učenik izvršio zadatke i zabilježio dz terenska nastava, izleti – 1 dan Za vrijeme boravka u vrtićkoj skupini upoznavanje s rutinama i pravilima kućnog reda, podrška u usvajanju istih podrška djetetu u procesu socijalizacije te pomoć pri fizičkom približavanju drugoj djeci pomoć i podrška u vođenim aktivnostima i provedbi igara s pravilima – dogovor s voditeljem o usmjeravanje pažnje na sadržaje dodatno objašnjavanje uputa voditelja poticanje usvajanja prihvatljivih oblika ponašanja Za vrijeme odmora/obroka pomoć pri kretanju (kolica, hodalica, štake, ruka) pomoć kod odlaska na toalet (suradnja s njegovateljem, roditeljem) pomoć u uzimanju hrane usmjeravanje ponašanja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda o Poslije nastave/boravka spremanje kući (jakna, pribor, pomagala) pratnja do prijevoza SPECIFIČNOSTI PODRŠKE UČENICIMA S MOTORIČKIM TEŠKOĆAMA (CEREBRALNA PARALIZA) : podrška pri pisanju na računalu podrška pri čitanju (stavljanje teksta u primjeren položaj, pokazivanje početka riječi…) podrška u manipulaciji didaktičkim materijalom i priborom (udžbenici, slike, bojice, kist…) fiksiranje papira za podlogu (likovni) na satu TZK – provođenje aktivnosti prema dogovoru s učiteljem, roditeljem, fizioterapeutom SPECIFIČNOSTI PODRŠKE UČENICIMA S ELEMENTIMA AUTIZMA: pratnja i usmjeravanje pri kretanju (snalaženju) unutar škole pratnja i usmjeravanje kod pripreme za nastavu (verbalne upute, fizičko vođenje) podrška pri izvršavanju zadataka (objašnjavanje pojmova, vizualna podrška, usmjeravanje na bitne sadržaje) fizička blizina tijekom nastave koja pomaže u razvijanju sigurnosti i stabilnosti (doticanje ruke, kose, leđa – AKO UČENIKU NE SMETA) poticanje na socijalizaciju (jasne upute, vođenje) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda pojašnjavanje reakcija drugih postupanje prema dogovoru (roditelj, defektolog, učitelj) u slučaju nepoželjnih ponašanja SPECIFIČNOSTI PODRŠKE UČENICIMA S OŠTEĆENJEM VIDA priprema za nastavu: smještanje učenika za klupu (pravilno osvjetljenje, sjedenje), podrška u vađenju odgovarajućih udžbenika i pribora iz torbe podrška pri pisanju (upozoravanje učenika na pogreške pri pisanju, nastavljanje zapisivanja – kod odmaranja vida, podebljavanje crta u bilježnici) podrška pri čitanju (stavljanje prilagođenog - uvećanog teksta u primjeran položaj, čitanje s ploče, pokazivanje teksta koji se čita kad učenik izgubi "liniju čitanja") objašnjavanje, opisivanje sadržaja i događaja na nastavi i u učionici koji su učeniku „promakli“ (npr. kretnje i aktivnosti drugih učenika) usmena objašnjenja o sadržaju slika, crteža, ilustracija, modela, filmova… usmjeravanje na promatranje, uočavanje, razlikovanje (vidom, opipom, sluhom, njuhom) poticati samostalan rad podrška pri kretanju unutar škole (između učionica, do blagovaone, knjižnice, toaleta SPECIFIČNOSTI PODRŠKE UČENICIMA S ADHD-om poticanje usmjeravanja pažnje podrška pri izvršavanju zadataka (poticaj pri usmjeravanju pažnje na učiteljevo davanje uputa za rad, tiho ponavljanje uputa učitelja, Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda dodatno objašnjenje, traženje da učenik ponovi upute radi potvrde razumijevanja) poticanje prekidanja rada radi provjere urađenog korištenje fizičke blizine i dodira za preusmjeravanje aktivnosti učenika (npr. lagano tapšanje po ramenu) poticanje korištenja metoda samonadzora ( prema dogovoru s roditeljem, učiteljem, defektologom) poticanje na bilježenje zadataka za domaći uradak u suradnji s učiteljem omogućiti prilike za ustajanje i kretanje uokolo, omogućiti prostor za kretanje te smisliti aktivnosti koje uključuju i zahtijevaju kretanje tijekom odmora – usmjeravanje na primjerene aktivnosti i primjereno socijalno ponašanje prekidanje nepoželjnog ponašanja ( prema dogovoru s roditeljem, učiteljem, defektologom) nagrađivanje svakog poželjnog ponašanja (pohvala, pozitivan izvještaj učitelju/roditelju, igra za vrijeme odmora ili neka druga omiljena aktivnost) 2. SURADNJA S UČITELJIMA I STRUČNOM SLUŽBOM ŠKOLE kratke konzultacije prije sata (dogovor: očekivanja, materijali, upute) kratke konzultacije poslije sata (izvještaj o urađenom, zadaća) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda konzultacije sa stručnom službom škole (prema potrebi – dnevno, tjedno) 3. SURADNJA S RODITELJIMA svakodnevni kratki izvještaji o radu učenika (praćenje nastave, zadaća…) 4. OSTALI POSLOVI dnevna evidencija rada pisanje mjesečnih izvješća prisustvovanje superviziji SUPERVIZIJA je složena metoda profesionalnog razvoja. Uz podršku unutar supervizijske grupe iskazujemo svoje profesionalno iskustvo i suočavamo se s problemima i emocijama. CILJEVI/PREDNOSTI SUPERVIZIJE: učenje iz iskustava drugih, razmjena iskustava otvorenost u komunikaciji podrška i pomoć pri rješavanju problema razvoj međuljudskih odnosa unapređivanje rada osobni razvoj „Sva podrška pruža se u mjeri u kojoj je to potrebno ovisno o sposobnostima učenika i potiče se osamostaljivanje u okviru mogućnosti učenika.“ (www.udrugapuz.hr) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 2. Razvoj djeteta do adolescencije Djetetov razvoj možemo pratiti od samog trenutka začetka do odrasle dobi koja završava punoljetnošću. Prve godine života izuzetno su važne jer se tada stvaraju temelji na kojima se gradi cjelokupan daljnji razvoj. Sam razvoj dijelimo na praćenje intelektualnog, senzomotornog, govornog, emocionalnog i socijalnog sazrijevanja. PERIODI RAZVOJA: Prenatalna faza – period od začeća do rođenja. Već u tom periodu mogu nastati rizični čimbenici koji mogu ostaviti cjeloživotne posljedice. Oni mogu biti uvjetovani biološki, kao npr. genetske mutacije, ali i okolinski, što se javlja kad majke konzumiraju štetne tvari tijekom trudnoće. Zmnačajan je i sam porod koji može proteći uredno ali ukoliko se zakomplicira posljedice mogu također ostati trajne. Prva godina je najvažnija za razvoj osnovnih osjetila koji utječe na cjelokupan senzomotorički razvoj. Period 1-3 gmože biti ugrožen neadekvatnim vanjskim čimbenicima te nedovoljnom poticanju ranog usvajanja osnovnih vještina Rano djetinjstvo ( 3-6/7 g ) je period u kojem se u većoj mjeri uključuje šira društvena okolina te kanalizira, potiče ili negativno utječe na osnove nastale u primarnoj obitelji Srednje djetinjstvo ( 6/7-10/11 g) poklapa se s polaskom u školu i prvim godinama školovanja Kasno djetinjsvo, predpubertet (10/11 – 13/14 g) karakterizirano je i tjelesnim promjenama, aktivacijom nekih dotada neaktivnih hormona Pubertet, rana adolescencija (13/14 – 17/18 g ) poznato kao burni period praćen je nizom promjena. Osim kemijskih promjena u organizmu to je i vrijeme kada Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda se mozak mijenja, stvaraju se nove sinaptičke veze, nestaju neki stari moždani putovi i stvaraju se novi. Kasna adolescencija (17/18 – 21/22g) je doba kad je tjelesni razvoj uglavnom završen, no psihički je u još uvijek vrlo aktivan. To je posljednji period kada se neke negativnosti iz ranijih faza još mogu bar djelomično popraviti. OSNOVNI ČIMBENICI KOJI ODREĐUJU RAZVOJ : 1. Biološki: to su genetski uvjetovani čimbenici na koje se ne može utjecati 2. Psihološki: temperament je također nepromjenljiv čimbenik, a utječe na nivo uzbudljivosti, brzinu reakcija i odnos prema okolini. Trebamo ga razlikovati od karaktera koji nije toliko biološki uvjetovan već je više rezultat okolinskog utjecaja. 3. Socijalni čimbenici su obitelj, vrtić, škola, prijatelji. Oni mogu pružiti dio potpore koja potiče zdravi razvoj, ali isto tako može djelovati i negativno te pojačati rizike ugroženog razvoja. Svi ovi čimbenici djeluju istovremeno, čitav život i međusobno se isprepliću. INTERAKCIJE TEMPERAMENTA I OKOLINE Za djetetov razvoj najznačajniji je utjecaj primarne obitelji u kojoj odrasta. Obitelj može biti topla i podržavajuća, no nažalost neke obitelji su i nesređene, problematične, zanemarujuće i kao takve neadekvatno odgojno utječu. Vrste obitelji 1. Sređena obitelj uz potporu i pripremljenost 2. Nesređena obitelj bez potpore, nepripremljena Temperament djeteta je urođen i kreće se u rasponu od mirnog temperamenta do izuzetno uzbudljivog. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Prognoza razvoja djeteta ovisi o međuodnosu vrste obitelji i temperamenta djeteta. Kombinacija sređene obitelji i mirnog temperamenta daje najbolje uvjete za razvoj, ispunjen razumijevanjem i ljubavlju. No dijete s uzbudljivim temperamentom (elementi ADHD) čak i kada raste u sređenoj i poticajnoj obitelji može se dobro razvijati samo ukoliko obitelj uloži dodatni napor i trud. U nesređenim obiteljima rizici su znatni. Kada se radi o djetetu mirnog temperamenta rezultat može biti zadovoljavajući samo ukoliko bar jedan roditelj ima dobre kapacitete i potrudi se pružiti dodatnu potporu djetetu. No u nesređenim obiteljima s djetetom uzbudljiva temperamenta najčešći rezultat je neurotizirano dijete, često je fizičko i psihičko zlostavljanje, ukratko, razvoj je ugrožen. SENZOMOTORNA MEĐUOVISNOST I INTERAKCIJA prema Judith Bluestone Tijekom odrastanja dijete razvija složene intelektualne funkcije i savladava složene mentalne operacije. No da bi do toga došlo značajan je period ranog razvoja kada upoznaje svijet kroz senzomotoriku. Malo dijete prva iskustva i spoznaje stiče kroz osnovna osjetila: vid, sluh, njuh, okus i opip. Taj period služi kao osnova za cjelokupni daljnji intelektualni razvoj i ukoliko nije cjelovit nema podloge za složenije funkcije. Npr. dijete bez osjeta sluha imat će otežani govorno-jezični razvoj. Tek dobro savladan rani senzorički razvoj postaje dobar temelj za daljnju integraciju na kojoj se temelje razumijevanje i savladavanje receptivnog, govornog i pisanog jezika, čitanje, matematika, shvaćanje prostornih odnosa i ostale intelektualno složene vještine. PIAGETOVA TEORIJA INTELEKTUALNOG RAZVOJA DJETETA Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1. SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE /0-2 g/: osnovan obilježja su refleksne reakcije, ponavlja radnje radi ugode, rješava probleme pokušajima i pogreškama, razmišljanje o jednostavnom problemu 2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE /2-6,7 g/karakterizira razmišljanje koje nije logično već na temelju percepcije i iskustva, simboličko funkcioniranje, egocentrizam, animizam, unutarnja pravda 3. RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA /6,7-11,12 g:razvijaju se logične mentalne aktivnosti s konkretnim pojmovima, konzervacija pojmova 4. RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA /11,12 – 15 g/tek sada je moguće apstraktno logično rezoniranje: hipotetsko-deduktivno mišljenje, eksplanatorno mišljenje, egocentrično (maštanje) Tek nakon 11. godine javljaju se novi oblici mišljenja – potpuno zrelo mišljenje koje obuhvaća mogućnost apstraktnog mišljenja, razumijevanje hipotetskog i idealnog, upotrebu složenijih strategija obrade podataka (metakognicija), istodobno zahvaćanje nekoliko problema tepromišljanje o sebi. GOVORNI RAZVOJ Dijelimo ga u dva perioda, predgovorno razdoblje i govorno razdoblje, a svako od njih ima nekoliko stadija: PREDGOVORNO RAZDOBLJE Stadij respiracije – plač novorođenčeta. Plač je i jedini oblik komunikacije u prvim mjesecima života. Roditelji brzo nauče razlikovati vrste dječjeg plača i tome prilagoditi svoje reakcije. Već tu se stvaraju osnove emocionalnog razvoja, jer roditelj treba postaviti dobru ravnotežu između istovremenog zadovoljenje dječjih potreba i želja i polaganog Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda navikavanja na kratkotrajnu odgodu. Gukanje, prvi samoglasnici javljaju se oko drugog mjeseca života. Odrasli koji reagiraju i potiču ovu fazu potpomažu jezično govorno razvijanje. Vokalizacija, brbljanje javlja se oko4. mjeseca. Tada dijete razvija govorni aparat i priprema ga za razvoj glasova specifičnih za svaki jezik, usađuju se osnove usvajanja materinjeg jezika. Silabifikacija, stvaranje prvih slogova (ma, ba, pa) pojavljuje se sa 6 mjeseci. To je doba kada se dijete „igra slogovima“, no okolina reagira i potiče usvajanje sklopova glasova koja su temelj govora. Udvostručavanje slogova (ma-ma, ba-ba, pa-pa) počinje s 10 mjeseci i ubrzo dijete shvati da određenim kombinacijama odrasli daju značenje dok ostale zanemaruju. GOVORNO RAZDOBLJE Prve riječ-rečenica (ma-ma = majka)pojavljuju se oko navršene 1. godine Rečenica od dvije riječi (mama papa) sa 18 mjeseci. Proširena rečenica (mama papa ladu), s rječnikom od 25 riječi izgovara s2 godine. Složenija rečenica, usvajanje gramatike, fond od 2000 riječi usvojen je s 5 godina. Socijalizirani jezik, usvajanje pisanog jezika očekujemo kod djeteta od 6 godina. Složene rečenice, gramatički točne, korištenje50000 riječi moguće su s 12 godina Povećanje rječnika i izražajnosti nastaje u adolescenciji SOCIJALNI RAZVOJ Socijalni razvoj također dijelimo u nekoliko kategorija, ovisno o dobi djeteta. To su : 1. socijalno povezivanje Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Faze: asocijalno razdoblje, refleksni smiješak kod novorođenčeta socijalni smiješak, smiješak na podražaj npr.na pojavu majčinog ili nekog drugog poznatog lica s 2 mj smiješi se poznatim licima sa 5-6 mjeseci emocionalno povezivanje, strah od nepoznatih javlja se između6-12 mjesecistrah od odvajanja od majke nastaje s 12-18 mj 2. igra Faze: Eksplorativna igra, igre istraživanja između1-2 godine, dijete se zapravo ne igra nego istražuje svijet. Destruktivna igra, stvara i uništava-spoznaje osobine stvari - 2-3 god Zajednička igra s drugom djecom s 3 god. i dalje Imaginarna igra zamišljene osobe i situacije - 3-5 god Grupne igre suradnje, natjecanja 6-12 godina 3. grupa vršnjaka Faze: socijalizacija u grupi, usvaja pravila ponašanja u grupi 3-6 g. i dalje grupe vršnjaka istog spola sa 6-12 godin oblikovanje identiteta, idealno ja, stvaranje odnosa sa suprotnim spolo počinje u adolescenciji Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Društvena okolina kanalizira socijalni razvoj pomoću socijalnih očekivanja (roditelji, nastavnici, vršnjaci), kriterija i standarda (roditelji, škola, vršnjaci) te mogućnostima i prilikama za razvoj i obrazovanje. EMOCIONALNI RAZVOJ Osnovne emocije su strah, sreća, tuga, ljubomora i ljutnja, sve ostale su kombinacija osnovnih. Strah može biti urođen (od pada, buke) ili naučen: od mraka, nepoznatih osoba, odvajanja, imitacija uplašenog roditelja, izmišljenih bića, od škole, loših ocjena, podsmijeha, neuspjeha, od odbacivanja grupe. Sreću izaziva svaka ugoda: igra, priča, šala, pohvala, pažnja, uspjeh, uspješno rješenje zadatka, prihvaćenost u grupi, pažnja osoba suprotnog spola. Tugu stvara gubitak ili odvajanje od drage osobe ili stvari Ljubomora nastaje kad se mora dijeliti: roditeljsku ljubav, pažnju, igračke, prijatelje, učitelje, status u grupi vršnjaka. Ljutnju izaziva ometanje u postizanju cilja, pretjerani zahtjevi, umor, bolest, imitacija agresivnog uzora, podsmijeh drugih, odbacivanje od grupe, vrijeđanje, roditeljska ograničenja. Emocionalna reakcija je automatski odgovor na podražaj. Neka situacija pobudi u nama emocionalni doživljaj na koji slijedi reakcija tijela. Gubitak izaziva tugu na koju tijelo reagira plačem. Ovakav redoslijed nazivamo kratkim putem emocionalne reakcije. No u nekim situacijama okolina zahtjeva da se ne reagira odmah, odnosno da se automatska reakcija suzbije i da se reagira na prihvatljiviji način. To je najčešće vidljivo kod osjećaja ljutnje na koji je automatska reakcija destrukcija i agresija. Budući je to opasna reakcija i za Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda okolinu a nekada i za samu osobu socijalnim učenjem korigiramo automatske reakcije. Uvodimo promišljanje o mogućim odgovorima i djecu učimo kako iskazati nezadovoljstvo na način da se ne povrijedi drugoga. Uvođenje promišljanja naziva se dugim putem emocionalne reakcije. Uspješnost sazrijevanja ili psihopatologija ovisi o uspješnosti integracije spoznaje, emocija i ponašanja.Na uspješnost sazrijevanja utječu snažne hormonalne promjene u pubertetu, koje izazivaju slapu sličnu reorganizaciju tjelesnih i živčanih sustava. Moguća je parcijalna restitucija ozljeda i nedostataka koje su nastale tijekom ranog djetinjstva (na neurofiziološkoj razini i razini ponašanja) a kao posljedica obogaćene i kvalitetne okoline tijekom puberteta. POSLJEDICE TJELESNIH NEDOSTATAKA Ograničavaju djetetovu aktivnost i razvoj. Osjećaj manje vrijednosti, osobito u školskoj dobi i adolescenciji. Mogu imati oštećenja u: psihofizičkom razvoju, školskom uspjehu, igri s drugom djecom, socijalnoj prilagodbu, razvoju i prilagodbi ličnosti, i u odrasloj dobi. TEŽINA POSLJEDICA OVISI O: težini tjelesnog nedostatka (što je teži, to je i psihička šteta veća); vremenu nastanka (što je ranije nedostatak nastao u djetetovom životu, to će se ono bolje prilagoditi na njega); ograničenjima aktivnosti koja nedostatak uzrokuje; stavovima drugih ljudi i stavovi samog djeteta (prihvaćanje ili neprihvaćanje, sažaljevanje djeteta); osjećaju različitosti od druge djece. PRISTUPI RAZVOJU Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 1. Sprječavanje deficita Postupci: Smanjivanje, sprječavanje opasnosti za razvoj Cilj: Smanjiti štetu, zaštititi 2. Ojačavanje Postupci: Ojačavanje, davanje prilika Cilj: Poticanje, razvoj potencijala Terapijski pristup temelji se na sljedećim postavkama: Odnosi i emocije su srž učenja Svako je dijete drugačije i zato ga treba drugačije tretirati i poticati Svako je dijete sposobno za rast i napredak Roditelji i odgajatelji trebaju igrati aktivnu i vitalnu ulogu u procesu djetetova razvoja Roditelji, cijela obitelj, odgajatelji, terapeuti i edukatori trebaju biti uključeni u sveobuhvatni terapijski program 3. Djeca/učenici s posebnim potrebama Djeca/učenici s poteškoćama čine skupinu koja zbog različitih specifičnih potreba za zadovoljavanje posljedica psihofizičkih oštećenja i osiguravanja primjerenog razvoja zahtijevaju osobitu stručnu i drugu pomoć. Rad s djecom/učenicima s posebnim potrebama je složen i zahtjevan. Predstavlja zadovoljavanje niza općih i osobitih, specifičnih zahtjeva među kojima su presudni: - osposobljenost djelatnika za neposredan odgojno-obrazovno-rehabilitacijski rad - prisutnost stručnjaka za izvođenje rehabilitacijskog programa Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - opremljenost sredstvima i pomagalima - u neposrednom radu – prisutnost pomoćnika/asistenta Društveni i kulturni razvoj pretpostavlja brigu za svakog pojedinca i zadovoljavanje njegovih potreba. Kulturni razvoj pretpostavlja i brigu za osobe s posebnim potrebama. Opredjeljenje je da se u neposrednom radu s djecom u redovitim i osobitim uvjetima uspostavlja humanističko-razvojni odnos u stvaranju odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih sadržaja imajući u visu njihove specifične potrebe koje proizlaze iz psihofizičkih oštećenja. Razvijanje sačuvanih sposobnosti i sprečavanje nastajanja novih poteškoća i posljedica u razvoju djeteta je jedna od zadaća čije ostvarenje čini pretpostavku za uspješan, cjeloviti, primjereni razvoj djeteta. Dijete se u tijeku rada mora osjećati slobodno, samostalno i poticajno. Odgoj djece je otvoren, dinamičan i stvaralački s mogućnošću i obvezom djelovanja društva u poticanju i promicanju kakvoće i zadovoljavanju potreba djeteta i roditelja, čime se ostvaruje temeljno obilježje odgoja i obrazovanja, odnosno sadržajna komunikacija i interakcija socijalnog okruženja u cilju primjerenog odgoja, obrazovanja i osposobljavanja djece/učenika s posebnim potrebama. DJECA/UČENICI S POSEBNIM POTREBAMA - značajke i specifičnosti Djetetom/učenikom s posebnim potrebama smatra se svako dijete koje ima teškoće u učenju (znatno veće od svojih vršnjaka) zbog čega mu je potrebna posebna odgojnoobrazovno-rehabilitacijska podrška. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda U širem značenju riječi, termin djeca/učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama obuhvaća vrlo heterogenu skupinu djece/učenika. To su djeca koja se na svoj nal+čin osobita, slična svojim vršnjacima ali i različita od njih. Razlike u potencijalima učenika, nedostatak nekih kompetencija te mogućnost kompenzacije razvijanjem drugih dispozicija, čine razlike između djece/učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i njihovih vršnjaka u školi. Sličnosti se pak temelje na činjenici da svako dijete nosi određene biološki date dispozicije koje predstavljaju potencijalne snage za razvoj određenih sposobnosti. Slične, ali različite potrebe: - Obrazovne - modeli, programi, postupci poučavanja - Socijalizacijske - senzibilizacija djece/učenika, nastavnika i vršnjaka za prihvaćanje i socijalno povezivanje sve djece/učenika u vrtićkoj ili razrednoj sredini - Rehabilitacijske - terapija igrom, logoterapija, socioterapija, poticanje perceptivnih i motoričkih sposobnosti - Komunikacijske - audiovizualna pomagala, računalska tehnologija, tehnička i optička pomagala U HNOS-u se također rabi izraz djeca/učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama umjesto djeca/učenici s teškoćama u razvoju ili djeca/učenici s invaliditetom jer je širi, manje stigmatizirajući i prikladniji u području odgoja i obrazovanja. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Prema važećoj orijentacijskoj listi vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju (Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju, NN 23/1991.) vrste teškoća u razvoju su: 1. Oštećenje vida 2. Oštećenje sluha 3. Poremećaji glasovno-govorne komunikacije i specifične teškoće učenja 4. Tjelesni invaliditet i kronične bolesti 5. Poremećaji u ponašanju uvjetovani organskim faktorima ili progredirajućim psihopatološkim stanjem 6. Mentalna retardacija 7. Autizam 8. Postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkom razvoju Prijedlog orijentacijske liste prema novim, stručnim preporukama, nudi promjene: 1. Učenici/djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima 2. Učenici/djeca s poremećajima pažnje - hiperaktivnost 3. Učenici/djeca sa specifičnim teškoćama učenja 4. Učenici/djeca s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima 5. Učenici/djeca s poremećajima iz autističkog spektra Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda OŠTEĆENJE VIDA Djeca/učenici s oštećenjem vida su slijepa i slabovidna djeca. Oštećenja vida mogu biti vrlo različita ovisno o uzrocima, vrsti, stupnju i vremenu nastanka oštećenja. Najčešći uzroci oštećenja vida su: - nepravilno i nekoordinirano funkcioniranje očnih mišića (oči se ne kreću skladno, u istom pravcu i u isto vrijeme – strabizam, nistagmus) - anomalije refrakcije (kratkovidnost, dalekovidnost, kombinacije, astigmatizam) - anomalije strukture oka (nedostatak očne jabučice, neravnomjerno razvijene očne jabučice, albinizam, siva mrena) - traumatizmi dječje dobi (povrede različitim materijalima, tekućinama, oštrim predmetima, saobraćajne nesreće, padovi) - urođena sljepoća Ostvarivanje programa rada s djecom/učenicima oštećena vida pretpostavlja solidno i sveobuhvatno poznavanje i razumijevanje „funkcioniranja“ djeteta/učenika. Da bi se mogle sagledati mogućnosti i sposobnosti djeteta/učenika za rad i njegove potrebe, odgojitelji/nastavnici moraju poznavati: - uzroke koji su doveli do oštećenja vida - vrijeme nastanka oštećenja vida - vidni status djeteta nakon oftalmološke obrade (s obzirom na mogućnost korištenja ostatka vida) - posljedice oštećenja vida na mediko/psiho/socio/pedagoškom planu Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - sredstva i pomagala za rad - oblike, metode i načine rada - specifične sadržaje prijeko potrebne za najpovoljniji i primjereni razvoj djeteta - načine rada s roditeljima Osnovna poteškoća (osim primarnog oštećenja), na pedagoško-sociološkom planu su ograničena socijalna iskustva (pretjerana vezanost za roditelje ili poznate starije osobe, ustaljene navike i sl.) Prostor, oprema, sredstva i pomagala Osiguravanje odgovarajućeg prostora, opreme i specifičnih sredstava i pomagala, neizbježno je u ustrojavanju i ostvarivanju programa rada sa slijepom i slabovidnom djecom. S tim u svezi postoje opći i osobiti zahtjevi. Opći zahtjevi utvrđeni su normativima gradnje i opremanja objekata a specifični vrstom, stupnjem i vremenom nastanka oštećenja. Oštećenja vida SLJEPOĆA U smislu potrebe edukacije na Braillevom pismu, predstavlja nedostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom od 0,05 (5%) sa suženjem vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje. Sljepoća također predstavlja suženje vidnog polja oka s vidnim poljem širine 5 do 10 stupnjeva oko centralne fiksacijske točke. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda SLABOVIDNOST Ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom od 0,40 (40%) ili manje. Ovi kriteriji su medicinski ali postoje i drugi, tako zvani pedagoški kriterij koji je bitan kada je riječ o školovanju djece s oštećenjem vida. U pedagoškom smislu, slijepim se smatra ono dijete koje ne može čitati tisak ispod veličine J8 što odgovara veličini fonta Times New Roman 20 na osobnom računalu. Tada kao osnovno pismo treba koristiti Braillevo pismo a dijete se smatra pedagoški slijepim djetetom. Upoznaju svijet, komuniciraju, uče, koristeći preostala osjetila (taktilna percepcija, sluh, govor). Svakako koriste i ostatak vida, ako postoji. Od izuzetne je važnosti vođenje slijepog djeteta – dijete ide pola koraka iza osobe koja „vodi“. Oštećenje sluha U populaciji djece/učenika s oštećenjem sluha postoje značajne razlike u odnosu na vrijeme nastanka, etiologiju i stupanj oštećenja sluha odnosno razvijenost glasovnog govora kao bitnog preduvjeta za razvoj svih oblika govorno-socijalne ophodnje. Pojedinačne razlike između osoba s oštećenjem sluha su vrlo izražajne, pa su poteškoće prisutne i u njihovu odgoju, obrazovanju i osposobljavanju. Oštećenje sluha najčešće je prirodno oštećenje – 1 do 3 / 1 000. Najčešći uzroci oštećenja sluha su: - Genetski prijenos (nasljeđe) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - Bolesti (infekcije, upale) - Mehaničke povrede - Izloženost buci Izuzetno je važno vrijeme nastanka oštećenja: - Prelingvalno (dojenačka dob) - Perilingvalno – u fazi intenzivnog usvajanja govora i jezika - Postlingvalno – nakon usvajanja govora i jezika Prelingvalno – do druge godine života – takvo je oštećenje vrlo ozbiljno i utječe na cjelokupan razvoj i sazrijevanje. U tom slučaju receptivni slušni kanal biva isključen kao daljinsko osjetilo za prijem zvučnih poticaja pa dijete nije u mogućnosti da spontano usvoji i razvije oralno-glasovni govor. Rano oštećenje sluha onemogućuje djetetu da stekne slušni i govorni polog spoznaja i ono se razvija bez slušnog i govornog iskustva. Spoznajna slika svijeta djece s oštećenjem sluha vrlo je osebujna zato je osobitu pozornost potrebno pokloniti razvoju predodžbenog i pojmovnog doživljavanja. Perilingvalno – oštećenja nastala nakon druge godine života također su vrlo ozbiljna, ali takvo dijete može posjedovati slušna govorna iskustva na kojima će kasnije graditi razvoj glasovnog govora. Usvojenu vještinu oralno-glasovnog komuniciranja treba održavati i dalje razvijati. Najpovoljnije doba za razvoj govora je rani predškolski uzrast djeteta. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Oštećenja sluha GLUHOĆA - Predstavlja gubitak sluha iznad 81 dB NAGLUHOST - Blaža nagluhost - Umjerena nagluhost - Teža nagluhost Predstavlja gubitak sluha u rasponu od 25 do 81 dB. Prostor, oprema, sredstva i pomagala - Primjereni slušni aparat - Prostor osvijetljen primjerenim difuznim svjetlom kako bi dijete moglo vizualno doživljavati promjene u prostoru. Specifični prostor za djecu oštećena sluha Ukoliko su oštećenja sluha velika a materijalni uvjeti odgojno-obrazovnog ustroja to dozvoljavaju, za rad s djecom oštećena sluga bilo bi uputno osigurati: - Prostor za skupni rad - Prostor z pojedinačni rad - Prostor za razvoj psihomotorike - Prostor za rad na ostvarivanju programa uz muzičke poticaje Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - Prostor za dnevni boravak i igru POREMEĆAJI GLASOVNO-GOVORNE KOMUNIKACIJE Poremećaji glasovno-govorne komunikacije To su artikulacijski poremećaji – teškoće u artikulaciji i izgovaranju glasova i povezivanju a poremećaj rezultira nerazumljivim govorom Poremećaji fluentnosti Mucanje, brzopletosti u govoru Jezični poremećaji Predstavljaju sporost u razvoju jezičnih vještina neophodnih za izražavanje i razumijevanje misli i ideja. Komunikacijsko-pragmatičke teškoće Teškoće u upotrebi jezika u komunikacijske svrhe – pripovijedanje, objašnjavanje, davanje informacija, odnosno poteškoće u vještinama komunikacije. Disleksija/disgrafija/diskalkulija Disleksija – u užem smislu – smetnje u brzini i točnosti čitanja. Uzroci nisu jasno otkriveni, a disleksijom je opterećeno otprilike 10% populacije (Da Vinci; A. Einstein; H. C. Andersen, T. Cruise) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Simptomatika: - teškoće u čitanju (slovkanje, nepovezivanje); teškoće u pisanju (izostavljanje slova, slogova, zamjena slova ili sloga); zamjena sličnih slova (na primjer d/b; n/u); teškoće u razumijevanju teksta: greške, zamjene u orijentaciji (desno-lijevo: gore-dolje) Disgrafija – stalna nesposobnost da dijete savlada vještinu pisanja. Očituje se u mnogobrojnim, stalnim i tipičnim pogreškama. Simpromatika: - teškoće u pisanju na razini slova ili sloga (izostavljanje, premještanje, dodavanje); perseveracija (zaglavljivanje na određenom sadržaju); poteškoće na razini riječi (teškoće u sastavljanju i rastavljanju riječi). Diskalkulija – skup tipičnih teškoća u učenju matematike i aritmetike i obavljanju matematičkih i aritmetičkih zadataka. Simptomatika: - zrcalne greške (okretanje znamenaka 6/9); perseveracija (zaglavljivanje odnosno ponavljanje radnje); slabo pamćenje i prepoznavanje niza broja; usporenost u rješavanju jednostavnih računskih operacija. TJELESNA INVALIDNOST – MOTRIČKI POREMEĆAJI I KRONIČNE BOLESTI - Djeca/učenici s oštećenjem lokomtornog aparata - Djeca/učenici s oštećenjem središnjeg živčanog sustava - Djeca/učenici s oštećenjem perifernog živčanog sustava - Djeca/učenici s oštećenjima koja su posljedica kroničnih bolesti drugih sustava SNIŽENE INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI – MENTALNA RETARDACIJA Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Splet je simptoma koji uključuju usporenost u učenju osnovnih motoričkih i jezičnih vještina za vrijeme djetinjstva a kod odraslih za kvocijent inteligencije znatno niži od prosjeka. Predstavlja svojevrsna ograničenja u : - Intelektualnom funkcioniranju - Adaptivnom ponašanju Teškoće u intelektualnom funkcioniranju predstavljaju teškoće u izvođenju misaonih operacija (povezivanje, generaliziranje, zaključivanje, rješavanje problema) Teškoće u adaptivnom ponašanju predstavljaju poteškoće u komunikaciji, brizi o sebi, teškoće u savladavanju socijalnih vještina ili u samo usmjeravanju, samoregulaciji. Jedan od kriterija za dijagnosticiranje sniženog intelektualnog funkcioniranja (mentalne retardacije) je rezultat od 70 ili ispod na testu inteligencije i poteškoće u prilagodbi. Klasifikacija mentalne retardacije (Weschsler Adult Intelligence Scale – WAIS): - Potpuna MR - QI ispod 20 - Teška MR - Srednja MR - QI od 20 do 34 - QI od 35 do 49 - Umjerena MR – QI od 50 do 69 - Granična MR - QI od 70 do 79 Uzroci sniženog intelektualnog funkcioniranja – mentalne retardacije - Nasljednost (genetika) – na primjer – Down sy.; fenilketonurija Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - Za vrijeme trudnoće – konzumiranje opijata ili alkohola, rubeola - Za vrijeme poroda - asfiksija - Bolesti djeteta – na primjer meningitis, trovanje olovom, živom Sniženo intelektualno funkcioniranje (mentalna retardacija) nije bolest i ne može se liječiti. AUTIZAM Autizam je pervazivni (sveobuhvatni) poremećaj. Kvantitativno je oštećenje: - Socijalnih interakcija - Komunikacije - Ponavljajući, stereotipni oblici ponašanja, interesa i aktivnosti Početak se mora registrirati prije djetetove treće godine života. Učestalost poremećaja je otprilike 4 do 5 / 10 000 rođenih no noviji podaci ukazuju na znatan porast. Češće se pojavljuje kod dječaka – neki podaci govore za 4 dječaka / 1 djevojčica. Značajke autizma - Disharmoničnost razvoja, socijalnog, kognitivnog i emocionalnog - Teškoće u razumijevanju komunikacije, i verbalne i neverbalne - Rigidnost (krutost) i manjkavost u socijalnoj komunikaciji - Ograničeno polje interesa Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - Nefleksibilni oblici ponašanja Postoje razne teorije o uzrocima autizma: - Genetske predispozicije - Metabolički poremećaji - Problemi u trudnoći, pri porodu i nakon poroda - Cjepiva - Trovanje metalima Ne postoji lijek već samo tretmani, terapije, tehnike za rad. Slični pervazivni poremećaji: - Aspergerov sindrom - Rettov poremećaj - Atipičan autizam - Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu POREMEĆAJI PAŽNJE Hiperaktivni poremećaji – ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) – ili deficit pažnje Simptomi nepažnje – impulzivnost koja ne odgovara razvojnom stupnju odnosno kronološkoj dobi djeteta. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Karakteristike koje obično prate ADHD: - Ključni simptomi – Nepažnja ili rastresenost - Temperament –Impulzivnost Teškoća odgađanja zadovoljenja Hiperaktivnost Prekomjerno emocionalno uzbuđivanje - Rezultati - Neobuzdanost Socijalni problemi Dezorganiziranost Prvo od dolje opisanih obilježja (nepažljivost) smatra se ključnim simptomom. Obilježja od 2 do 5 određuju temperament ili osobnost koja obično prati ADHD. Obilježja od 6 do 8 mogu se smatrati rezultatima drugih karakteristika. Pojavnost – 5 do 7 % školske djece. Poremećaj je statistički četiri puta češći kod dječaka. DESET ISTINA PRIJE POČETKA (Eric Jensen) 1. Među ovim poremećajima postoji značajni komorbiditet. Najčešće su istovremeno prisutna najmanje dva a ponekad i tri poremećaja. Upamtite – u mozgu je sve povezano s nečim drugim. 2. Vjerojatno je da se u osnovi ovih poremećaja nalazi više uzroka. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 3. Postoje mnogi modeli (i svi su oni točni) za razumijevanje ovih poremećaja. Modeli dolaze iz raznih područja znanosti. S vremenom će najučinkovitiji i najmanje invazivni modeli isplivati na površinu. 4. U mozgu ne postoji samo jedno mjesto za određeni poremećaj. Nema izoliranih neuroloških događanja već postoje regulatorni sustavi u putovima koje je moguće identificirati. 5. O navedenim poremećajima još moramo puno učiti. 6. Svaki učenik može napredovati. Sve je pitanje resursa. Preuzmite obvezu da učenicima osigurate šansu da pokušaju. 7. Izbjegavajte perfekcionizam. Nemojte istovremeno učiti o više poremećaja. Ovladajte jednim i vježbajte. 8. Potražite „jake strane“ svakog učenika. Ne može svaki učenik postati odličan u svemu. 9. Stav i znanje su jednako važni. Vaša vjera u najveće mogućnosti svakog učenika i vaša sposobnost da identificirate simptome, te aktivirate prikladne reakcije i resurse najvažnije su varijable u uspješnost učenika. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 10. Budite ponosni na svakodnevne uspjehe, bilo da su veliki ili mali. Učenici mnogo više nauče od onoga tko ste nego od onoga što podučavate. Možda je vaš najveći dar to što ste brižni i dajete sve od sebe. Nikada nemojte podcijeniti moć nade i suosjećajnih osjećaja, niti vrijednost implicitnog učenja i pozitivnog modela za oponašanje. 4. Od segregacije do inkluzije Integracija – termin upotrebljavan 1980-tih, uključivanje djece s posebnim potrebama u redovne programe bez osiguravanja potrebne dodatne potpore. Inkluzija – proces (korak dalje nego integracija) – djeca s posebnim potrebama uključena u redovne programe ali s naglaskom na individualizaciji i međusobnoj interakciji. Jednake šanse i mogućnosti za sve učenike. Terminologija Invalidnost – umjesto preostalih sposobnosti u prvi plan ističe ograničenost, smetnju, nesposobnost... Hendikepiranost Osobe s invaliditetom Djeca s poteškoćama u razvoju U općoj populaciji je oko 10% osoba s invaliditetom. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Stavovi prema osobama s invaliditetom – tijekom povijesti ... Prvobitna zajednica Antičko doba Srednji vijek Danas Djeca s teškoćama u razvoju su djeca s trajnijim posebnim potrebama - urođena i stečena stanja organizma. Uzroci invalidnosti: Nasljedne i stečene Endogene i egzogene Organske i funkcionalne Traumatske i bolesti Teškoće u razvoju obuhvaćaju oštećenja vida (slijepa i slabovidna djeca), sluha (gluha i nagluha djeca), poremećaje glasovno-govorne komunikacije, tjelesni invaliditet, mentalnu retardaciju… Odnos prema djeci s teškoćama u razvoju nije oduvijek bio prihvaćajući, barem ne na način koji se danas nastoji uspostaviti. Mijenjao se usporedno s razvojem društva i Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda znanstvenih spoznaja (od segregacije, preko integracije, k inkluziji). Tako imamo sustav segregacije, sustav integracije i sustav inkluzije. INTEGRACIJA JE STANJE, INKLUZIJA JE PROCES Četiri principa koji su postali smjernice na putu ka inkluziji: 1. Učenici sa teškoćama u razvoju pripadaju redovnim odjeljenjima i imaju pravo na podršku koja im je potrebna. 2. Svi učenici sa ili bez teškoća u razvoju imaju koristi od inkluzije jer je ona neophodna komponenta kvalitetnog obrazovanja. 3. Sva djeca imaju pravo na obrazovanje koje će ih pripremiti za život u zajednici. 4. Nastava i učenje koji su koncipirani prema inkluzivnim ciljevima, efikasni su za svu djecu. Integracija (lat. integer - netaknut, čitav) Inkluzija (lat. inclusio – uključivanje, sadržavanje, obuhvaćanje, znači biti uključen, obuhvaćen, pripadati, biti s drugima Inkluzija pretpostavlja višu razinu uvažavanja djece s teškoćama u razvoju, kao ravnopravnih sudionika u sustavu, bez njihovog izdvajanja u posebne uvjete, a uz osiguravanje posebne pomoći bilo kojem djetetu kada god je ona potrebna. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Inkluzija je, sustavni proces spajanja djece s poteškoćama s djecom bez poteškoća iste dobi, u prirodnom okruženju u kojem se djeca igraju i uče. U inkluziji se stvara nov odnos prema svemu što je različito te potiče međusobno podržavanje. Ona radije govori o različitim mogućnostima, nego o nedostacima. „Društvo za sve – Edukacija za sve – Škola za sve“ Tu je ideju, model, podržala UNESCO-va konferencija, 1994. godine: Svako dijete ima pravo na odgoj i obrazovanje, usmjereno na postizanje njemu primjerenog stupnja obrazovanja Svako dijete ima posebne, samo njemu svojstvene karakteristike, interese i sposobnosti, potencijale Sustav obrazovanja treba kreirati, a obrazovni program implementirati tako da se uvažava široki spektar tih razlika i potreba. Djeci s posebnim edukacijskim potrebama treba omogućiti pristup u redovne škole, a njihove probleme locirati i rješavati unutar pedagogije usmjerene na dijete. Na temelju principa socijalnog modela izdan je osnovni dokument UN-a Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom (48. zasjedanje Glavne skupštine UN, 20. prosinac 1993, Rezolucija 48/96), koji sadržava smjernice za politiku svih država. U tom se dokumentu posebno ističe razvijanje svijesti o potrebama i pravima osoba s teškoćama u razvoju, kao što su prava na zdravstvenu zaštitu, rehabilitaciju i pomagala. Država je obvezna osigurati odgoj i obrazovanje u maksimalno integriranim uvjetima. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Školovanje djece s posebnim potrebama u Hrvatskoj odvija se u: 1) redovnim osnovnim školama potpuna integracija djelomična integracija 2) posebnim odgojno - obrazovnim ustanovama Pojam - Osobni asistent - Asistent u nastavi Možemo li organizirati aktivnosti nastave tjelesne i zdravstvene kulture da svi učenici sudjeluju ravnopravno? Unutar jednog razreda učenici će se razlikovati na mnogo načina... Kada planiramo nastavu moramo razmotriti različite načine u kojima se učenici razlikuju: U sposobnostima kretanja Kako dobro čuju ili vide Kako usvajaju različite informacije iz okoline Individualiziranje Postaviti adekvatnu težinu zadatka Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Koje su komponente koje možemo prilagoditi: Oblici kretanja Okolina Oprema Pravila Upute 1. Prilagodba oblika kretanja (promijeniti ili zamijeniti način kretanja): Umjesto trčanja ili hodanja razmisliti o različitim oblicima lokomocije koji učenici mogu upotrijebiti: Vožnja u invalidskim kolicima Tricikl Hodanje s partnerom Ručni bicikl... Umjesto bacanja i udaranja lopte razmisliti o različitim načinima dodavanja lopte: Nošenje lopte Rolanje lopte Ispuštanje lopte s nekog stalka... Umjesto hvatanja lopte razmisliti o različitim načinima zaustavljanja ili hvatanja lopte: Blokiranje lopte tijelom Presretanje lopte reketom i sl. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 2. Prilagodba okoline Djeca koja imaju problema s kretanjem mogu se kretati po dvorani na različite načine – puzanje, u invalidskim kolicima, hodanje... Osigurati dobru podlogu Osigurati strunjače Specijalna pomagala (podupirači...) 3. Prilagodba opreme Kod različitih sportova različita oprema npr. lopte: Razmislite o različitim karakteristikama koje se mogu prilagoditi: težina... veličina... oblik i različita građa... Palice, reketi težina dužina način držanja Prilagoditi cilj (metu) – Udaljenost cilja Veličina Visina cilja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Meta sa određenim senzornim feedbackom 4. Prilagodba pravila i uputa Objašnjavati pravila kratko (s malo riječi) Skratiti vrijeme između objašnjavanja uputa pa do početka aktivnosti Započeti aktivnost sporijim tempom Upute što jasnije Prostorija dobro osvijetljena, učitelj jasno vidljiv svim učenicima Smanjiti pozadinsku buku Ploča – dodatno vizualno pomagalo Imati vizualni kontakt (“oči u oči”) sa svim učenicima – (različiti nivo...) Pomoć partnera – rad u paru Upute i pomoć jedan na jedan Učenik i pomagač uče međusobno u procesu 5. Dinamika grupe – strategije Ne - natjecateljski ciljevi Postaviti ciljeve u relaciji s učenjem novih stvari Ciljevi koji će razviti kreativnost a ne samo ponavljanje određenog uzorka Cilj je promjena u sposobnostima ili novim znanjima kroz određeni period vremena Optimalna veličina grupe za različite aktivnosti Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Cijeli razred u jednoj grupi Male grupe Grupe učenika sličnih sposobnosti 6. Planiranje ...(obavezno) Odlučiti koji su ciljevi sata i aktivnosti koje će biti na satu: Koja je osnovna svrha sata? Koje će se aktivnosti provoditi? U kojem obliku grupe će se raditi? Koji oblik uputa? Napisati... Proći kroz cijeli plan i razmisliti – da li će netko biti isključen iz određene aktivnosti... Ako neki dio sata ima takve aktivnosti zapitati se kako prilagoditi... (pokret, opremu, pravila...) Izazov je pokušati prilagoditi svaku aktivnost da svi mogu sudjelovati 7. Izvori informacija Učenici s poteškoćama (raspraviti svoje ideje s učenikom, izazvati ga da sam razmisli o novim prilagodbama) Prijatelji iz razreda ( aktivnosti simulacije...) Specijalisti raznih područja Sportski savezi raznih sportova za osobe s invaliditetom Knjige, časopisi, internet... Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda “Napredak nije moguć bez promjene, a oni koji nisu sposobni promijeniti način razmišljanja nisu sposobni promijeniti ništa” George Bernard Shaw 5. Komunikacijske vještine pomoćnika u nastavi Komunikacija je proces kojim prenosimo svoja razmišljanja, stavove, informacije. O komunikaciji postoji niz predrasuda. Jedna je da je komunikacija nešto što svi znaju, budući komuniciramo odmalena i nitko nas o tome posebno ne poučava. Činjenica je naprotiv da je to vještina koju učimo i ukoliko je nismo dobrao savladali važno je dodatno se educirati. Druga predrasuda je da se komunicira isključivo riječima. No osim govora niz poruka šaljemo neverbalno, govorom tijela, mimikom, tonom glasa.. Slijedi vjerovanje da je komunikaciju koju ne želimo moguće izbjeći. Zaboravlja se da i kad šutimo šaljemo poruke koje svašta govore. Kriva je i ideja da se komunikacijom može u potpunosti ovladati. Dijela komunikacije nismo svjesni, pa je tim dijelom teško i vladati. To najbolje opisuje teorija Joharijevog kvadrata, koja govori o četiri područja komunikacijskog prostora: - Prvo je područje otvorene komunikacije u kojem svatko zna ponešto o onom drugom. To je ono što je vidljivo, što su strne u komunikaciji spremne otkriti o sebi. - Slijedi područje intime, u kojem znamo o sebi nešto što ostali ne znaju. Neke podatke o sebi spremni smo otkriti mnogima, neke samo ponekima, a ima i stvari koje nismo spremni podijeliti s nikim i one spadaju u područje intime. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - No postoji i slijepa pjega, područje u kojem drugi vide nešto čega sami nismo svjesni. Primjer je recimo predavač ili govornik koji se koristi poštapalicama kojih nije ni svjestan a svi u publici ih čuju. Neki ljudi govore preglasno, ili svojim govorom tijela pokazuju prestrašenost, što sami ne primjećuju a sugovorniku je očito. - Na kraju tu je i podsvijest, prostor u koji ni sami a ni drugi nemamo pristup. Nekih stvari o sebi nismo svjesni ni sami a nisu vidljive ni drugima. U svakodnevnom razgovoru izmjenjujemo misli i stavove za koje zapravo i ne znamo kako i kada smo ih usvojili. Komunikacijski prostor ispunjen je mnogim šumovima, mada smo uvjereni da komuniciramo jasno. Uzrok šumova je u stavovima, očekivanjima, vjerovanjima, ulogama i ponašanju sudionika u komunikacijskom procesu. Svaka se komunikacija zapravo odvija na tri nivoa: Činjenice – ono što iznosimo, čisti podaci Misli i vjerovanja – naše predrasude o temi, kojih se teško odričemo. Upravo tu je i širok prostor za stvaranje šumova u komunikaciji, jer osim riječi prenosimo i svoj stav o izrečenom. Pri tome pretpostavljamo da i drugi kreće od istih uvjerenja što ne mora biti slučaj Osjećaji – bili ih svjesni ili ne. Zapravo smo svjesni osjećaja koje u nama pobuđuje ono što nam sugovornik iznosi, bila to sreća, ljutnja, tuga. No ne možemo kontrolirati osjećaje koje naše riječi pobuđuju kod drugih, pa je moguće da reakcija bude posve drugačija od one koju smo željeli izazvati. Sve navedeno utječe izravno na sam komunikacijski proces, koji može biti kvalitetan ili neuspješan. Za teškoće u komunikaciji krivi su upravo stavovi, vjerovanja i osećaji Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda sugovornika. Često je manje značajan činjenični dio, jer ukoliko se činjenice ne slažu s našim uvjerenjima proglasit ćemo ih netočnim. Verbalna komunikacija Svrha komunikacije je prijenos informacija, mišljenja, stavova, koje stvara mozak. No mozak ne razmišlja verbalno, već stvara slike, koje pretvara u riječi. Slike koje stvaraju naši mozgovi nisu identične, svaki mozak stvara svoju sliku uvjetovanu osobnim iskustvima, uspomenama, stavovima. Kad netko npr. veli auto zamislit ćemo različite automobile i nastaviti razgovarati kao da govorimo o istom. Stvarnost svakoga od nas je drugačija, a o tome ne vodimo brigu dok komuniciramo. Srž dobre komunikacije je upravo na što boljem usaglašavanju različitih poimanja istih stvari. Slijedeći važan faktor je stvaranje dobrog međusobnog odnosa. Da bismo to uspjeli potrebno je: Imati dobar kontakt sa sobom (svojim osjećajima, reakcijama i potrebama) Razvijati osobnu odgovornost za izrečeno (ili neizrečeno), ne optuživati druge za nerazumijevanje Razvijati svijest o osobnim granicama – svojim i sugovornikovim Odnos sa sugovornikom utječe na komunikaciju na različite načine: može je unaprijediti, onemogućiti ili žrtvovati. Kad razgovaramo s prijateljima možemo reći ili čuti i neugodne stvari a da sačuvamo odnos. No te iste stvari unazadit će nam odnos s ljudima s kojima se ne slažemo ili ih ne poznajemo dovoljno. Nekada naprosto prešućujemo stvari da ne bismo uništili odnos, pa time zapravo žrtvujemo komunikaciju. Primjer je kad recimo Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda pretpostavljenom ne želimo reći što mislimo o njihovim postupcima jer nam je važno da sačuvamo dobar odnos s njima. Iz iskustva znamo da sa svim ljudima nije jednako ugodno komunicirati. Stručnjaci govore o nasilnoj i nenasilnoj komunikaciji, a T. Gordon razlikuje Ja-govor i Ti-govor te aktivno slušanje. M. Rosemberg prvi naziva žirafskim, a drugi zmijskim govorom. „JA“ poruke: Kreću od vlastitih osjećaja, želja, opažanja... Ne vrijeđaju i ne omalovažavaju sugovornika Usmjerene su na određeno ponašanje, a ne ocjenu cjelokupne ličnosti JA poruka se sastoji od četiri ključna dijela: 1. opis nekog ponašanja 2. opisa vlastitih osjećaja 3. opisa posljedica ponašanja 4. željenih promjena ponašanja Npr. „ kada ovako vičeš ja se osjećam... što onda završava... pa bih voljela da mi to kažeš...“ Da bismo to uspjeli važno je dobro poznavati samog sebe, preuzeti kontrolu nad svojim ponašanjem, osjećajima i mogućim posljedicama.. Nekada je mnogo jednostavnije izvikati se ili rasplakati, no to ne unapređuje komunikaciju. Jednostavnije je krivnju za nerazumijevanje Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda prebaciti na drugoga za što izvrsno služe „TI“ poruke. Najčešće ih čujemo upućene djeci ili bliskim osobama, a značajka im je da generaliziraju ponašanje i opisuju ga kao osobimu ličnosti. Npr. „Ti uvijek zabrljaš“ „Zabij si to u tu svoju tupavu glavu“ „Nespretnjaković“... Osobine TI poruka su: Vrijeđaju, omalovažavaju ili napadaju Usmjerene su na zapovijedi, ocjenjivanje, osuđivanje... Odbijaju sugovornika Važna vještina potrebna za dobru komunikaciju je aktivno slušanje. Razgovarati znači da oba sugovornika govore i slušaju. No nekada se razgovor svodi na monolog. Majke znaju reći djeci da žele pričati s njima, zatim im održe polusatnu prodiku i vele kako su lijepo razgovarali. U komunikaciji je često važnije slušati nego govoriti, jer jedino tako možemo saznati što drugi misle, razumiju, kako gledaju na problem. Elementi aktivnog slušanja: slušaj pažljivo Gledaj direktno u sugovornika Odbaci destruktivne misli, ne pripremaj se na napad i obranu Prati govor tijela pokaži da slušaš Povremeno kimni, nasmiješi se, stavom tijela pokaži otvorenost Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Ohrabri sugovornika kratkim verbalnim komentarima daj feedback Parafraziraj – Želiš reći.. Ja to čujem ovako... Pitaj – što si mislio kad si rekao...…” izbjegavaj prosudbe povremeno sumiraj KOMUNIKACIJA S RODITELJIMA I UČITELJIMA Često se čini da roditelji i učitelji brani svaki svoju poziciju i okrivljuje one druge za slabije rezultate djece. No za uspjeh je važno da se međusobno čuju i dogovaraju, a ne optužuju. Zbog toga je potrebno da se na zajedničkim susretima traži ono što pomaže. Pri tome je dobro stalno imati na umu nekoliko činjenica: Ciljevi roditelja, učitelja i učenika su isti: učenje, zadovoljstvo, uspjeh Dobra komunikacija temelji se na odnosu, ne na međusobnom optuživanju Krenimo uvijek s pozitivnim, nađimo nešto dobro Umjesto da dijelimo savjete, dogovorimo se što će svatko od nas poduzeti 6. Djeca s poremećajima iz autističnog spektra Naziv autizam ima korijen u grčkom jeziku. Dolazi iz riječi „authos“ koja znači sam. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda POVIJEST: Pojam autizam razvio je švicarski psihijatar Eugen Bleuler (1911.) Njime je označio ponašanje bolesnika sa shizofrenijom koji se povlače u vlastiti svijet, izbjegavaju socijalne kontakte i prepuštaju se mislima koje nemaju puno doticaja s realnošću. Austro - američki psihijatar Leo Kanner (1943.) i austrijski pedijatar Hans Asperger (1944.) prihvatili su taj naziv i gotovo istovremeno opisali autistični poremećaj u djece. To je nevjerojatna koincidencija jer ni jedan od njih nije znao za rad i istraživanje onog drugog. Leo Kanner objavio je rad „Autistični poremećaji afektivnih veza“ u kojem je prikazao 11 slučajeva osoba koje su imale zajednička obilježja (od rođenja postojeća nemogućnost uspostavljanja odnosa s osobama i situacijama; sami sebi dovoljni; najsretniji kad ih se ostavi na miru; ponašaju se kao da nitko nije prisutan; nisu u mogućnosti pokazati normalnu razinu socijalne osjetljivosti…) Hans Asperger je pod nazivom „Autistični psihopati dječja dobi“ opisao četiri slučaja osoba čija je zajednička obilježja sveo pod šest točaka: tjelesna obilježja i izražajnost; autistična inteligencija; ponašanje u zajednici; nagoni i čuvstveno ponašanje; genetika; socijalno vrednovanje i tijek. DEFINICIJA AUTIZAM je pervazivni (sveobuhvatni) razvojni poremećaj koji ometa osobe u razumijevanju onoga što vide, čuju i osjećaju. To dovodi do ozbiljnih problema u društvenim odnosima (socijalizaciji), komunikaciji i ponašanju. SOCIJALIZACIJA je proces osposobljavanja za društveni život. KOMUNIKACIJA je razmjena poruka među osobama. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda PONAŠANJE je izvana vidljiv raspon aktivnosti (promjene položaja, držanja, kretanje, gestikulacija, zvukovi…) PREVALENCIJA Prevladavajuća stopa autizma je između četvero i petero djece na svakih 10000 poroda. Postoji veća prisutnost autizma kod osoba muškog spola. Pojavnost kod dječaka je 3-4 puta veća. UZROCI Uzrok ili kombinacija uzroka autizma nisu u potpunosti poznati. Uzroci odbačeni kroz povijest su: emocionalana deprivacija, roditeljsko odbacivanje, povlačenje u svijet mašte, genijalnost uma. Recentnija istraživanja govore o metaboličkim poremećajima (intolerancija na hranu gluten, kazein), problemima u trudnoći (šok u prva 3 mjeseca), pri i nakon poroda, reakcijama na cjepivo (rubeola, zaušnjaci, ospice) i trovanju metalima (živa, olovo), dok najnovija istraživanja pronalaze uzroke u genetskim predispozicijama. RANI ZNAKOVI AUTIZMA: veoma mirna i nezahtjevna beba u dobi od 6 mjeseci dijete se ne smiješi majci ne reagira na glas majke, ne uspostavlja direktan kontakt očima s majkom/bliskom osobom s 12 mjeseci dijete ne brblja, sa 16 ni jedna riječ Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda ne gestikulira (mahanje pa-pa, pokazivanje prstom) s 12 mjeseci ne zna se igrati jednostavnim igračkama (ispituje, reda, vrti) ne pokazuje interes za drugu djecu ni igru s njima izljevi bijesa bez posebnog, jasnog razloga pretjerane reakcije na pojedine podražaje DIJAGNOSTICIRANJE Idealno bi bilo da dijagnosticiranje provodi multidisciplinarni tim (pedijatar, klinički psiholog, psihijatar, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila). DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI – prema DSM-IV A. Ukupno najmanje šest stavki iz (1), (2) i (3), uz barem dvije iz (1), i jedne iz (2) i (3): (1) Kvalitativne teškoće u socijalnoj interakciji: a) izrazite teškoće u primjeni višestrukih neverbalnih ponašanja kao što su pogled „oči u oči“, izraz lica, položaj tijela i geste radi prilagođavanja socijalnoj interakciji b) nesposobnost razvijanja vršnjačkih odnosa primjerenih razvojnoj razini c) izrazito smanjeno izražavanje zadovoljstva zbog sreće drugih ljudi. 2) Kvalitativne teškoće u komunikaciji: a) zastoj u razvoju govornoga jezika ili potpuno izostajanje razvoja govornog jezika (bez pratećih pokušaja kompenzacije govora pomoću alternativnih načina komuniciranja kao što su geste ili mimika) b) izrazite teškoće u pogledu sposobnosti iniciranja ili održavanja konverzacije s drugim osobama kod pojedinaca čiji je govor primjereno razvijen c) stereotipna ili repetitivna upotreba govora ili idiosinkratični govor Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda d) nedostatak različitog spontanog djelovanja kojim se uspostavlja povjerenje ili socijalnog djelovanja pomoću imitacije sukladno stupnju razvoja (3) Ograničeni repetitivni i stereotipni oblici ponašanja, interesa i aktivnosti koji se očituju barem u jednom od sljedećeg: a) preokupiranost jednom vrstom ili više vrsta stereotipnih i ograničenih interesa koji su neobični kako po svom intenzitetu, tako i po svojem središtu b) očita kompulzivna odanost prema specifičnoj, nefunkcionalnoj rutini ili ritualima c) stereotipnim i repetitivnim motoričkim manirizmima (npr. okretanje ili vrtenje ruke ili prsta, ili složeni pokreti cijelim tijelom) d) uporna zaokupljenost dijelovima predmeta B. Zaostajanje ili neobično funkcioniranje koje se pojavilo prije treće godine života barem u jednom od sljedećih područja: 1) socijalnoj interakciji 2) govoru koji se koristi u socijalnoj komunikaciji 3) simboličnom ili domišljatom ponašanju. C. Bez poboljšanja u smislu Rettovog poremećaja ili dezintegrativnog dječjeg poremećaja. DIFERENCIJALNA DIJAGNOSTIKA- SLIČNI RAZVOJNI POREMEĆAJI Slični pervazivni razvojni poremećaji su: Aspergerov sindrom, Rettov poremećaj i Dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu. Aspergerov sindrom i autistični poremećaj imaju sličnu kliničku sliku, no osobe s Aspergerovim sindromom su prosječnog intelektualnog funkcioniranja te imaju manje teškoće u razvoju govora. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Rettov poremećaj zahvaća isključivo djevojčice te iako klinička slika u početku odgovara onoj u autističnom poremećaju, kasnije dolazi do propadanja intelektualnih funkcija te progresivne ataksije (hod na širokoj osnovi). Razlika između dezintegrativnog poremećaja u djetinjstvu (Hellerov sindrom) i autističnog poremećaja je u tome što prvi nastupa tek 3.-5. godine života, kada dolazi do gubitka stečenih funkcija (govor, socijalne vještine, igra, motoričke vještine KARAKTERISTIKE TE PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD KOMUNIKACIJA U osoba s autističnim poremećajem prisutne su teškoće iniciranja i održavanja konverzacije. U području neverbalne komunikacije karakteristični su neprimjereni izrazi lica, neuobičajena upotreba gesta, izostajanje kontakta očima, neobični položaji tijela, pomanjkanje zajedničkog usmjeravanja pažnje. Što se tiče verbalne komunikacije, govor, ako se razvije, često je stereotipni (nepromjenjiv, uvijek isti), repetitivni (ponavljajuć), van konteksta. Do izražaja također dolazi neobična intonacija, brži ili sporiji tempo (od normalnog), neobičan ritam i naglasak. U govoru su često prisutne eholalije (ponavljanje riječi ili fraza iz okoline). Rječnik je siromašan, ograničen, a velike teškoće prisutne su u razumijevanju drugih. U području neverbalne komunikacije primjetni su izrazi lica neprimjereni situaciji, neuobičajena uporaba gesta, izostanak kontakta oči u oči, neobični položaji tijela te pomanjkanje zajedničkog usmjeravanja pažnje. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD: Treba poticati razvoj obraćanja pažnje (na tražene aktivnosti, predmete, događaje…), oponašanja (drugih ljudi, djece), slušanja, razumijevanja govora (pojmovi, izrazi), upotrebu govora (pravilan, svrhovit način). Ako je potrebno, primijeniti se mogu i alternativni načini komuniciranja: gestom (npr. odmahivanje glavom za ne), korištenje stvarnih predmeta za priopćavanje (donošenje jakne navještanje odlaska), korištenje slikovnih prikaza, upotreba glasa bez uobičajenih riječi (npr. „ah-ah-ah“ – odlazak na toalet), upotreba pisanih poruka (učenik piše ili upotrebljava kartice s napisanim riječima), primjena znakovnog govora. SOCIJALNA INTERAKCIJA Karakteristike socijalne interakcije u osoba s autističnim poremećajem su ograničenost, rigidnost (ukočenost, nefleksibilnost), nerazumijevanje socijalnih situacija (posljedica slabog razumijevanja govora i neverbalne komunikacije – npr. dijete s autizmom može biti nesposobno uočiti tugu drugog djeteta, makar drugo dijete i plače) te ispoljavanje neprimjerenih ponašanja i gesta (npr. neprimjereno smijanje). Igra je nemaštovita, nema spontanosti. PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD: Treba razvijati socijalne vještine na temelju jasne (razumljive) upute i uz podršku (vođenje, pokazivanje, prisutnost). U radu je poželjno koristiti društvene priče (opis socijalne situacije koja sadržava socijalne uloge i primjerene reakcije), trenirati socijalne vještine u skupinama (igranje uloga) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda te poticati sklapanje prijateljstava (druženje kod kuće, u okviru raznih vannastavnih aktivnosti). UČENJE U osoba s autističnim poremećajem mogući su nedostaci u većini kognitivnih funkcija, s tim da neke funkcije nisu oštećene. Karakteristično je za osobe s autizmom nedostatno obraćanje pažnje na bitne upute i informacije. Pažnja je često ograničena (npr. učenik gleda loptu, ali ne i osobu koja loptu baca ili primijeti spajalicu na papiru, a ne sadržaje), kratkotrajna, teško im je osloboditi pažnju s jednog predmeta i prebaciti je na drugi. Oštećena je i sposobnost obraćanja pažnje na više predmeta ili osoba. Također je zamijećeno otežano praćenje višestrukih uputa. Kad smo govorili o komunikaciji spomenuli smo teškoće u ekspresivnom govoru i razumijevanju govora drugih što naravno otežava poučavanje. Djeca doživljavaju teškoće u formiranju mišljenja te apstraktnom (zamišljenom, uopćenom, pojmovnom) zaključivanju. Izražena je i nesposobnost planiranja, organiziranja i rješavanja problema. PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD: Nužno je na početku poučavanja dobro procijeniti učenika tj. odrediti njegove jake i slabe strane (npr. jake strane mogu biti: konkretno mišljenje, mehaničko zapamćivanje te vizuo-spacijalni odnosi; a slabe strane: apstraktno mišljenje, socijalna spoznaja, komunikacija, pažnja). Ta procjena pomaže u odabiru prikladnog didaktičkog materijala i zadataka. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Informacije koje se učeniku prezentiraju moraju biti razumljive, isticati najbitnije i u obliku koji zaokuplja njegovu pažnju (npr. vizualnom). Zadaci trebaju biti primjereni, dakle, u skladu s mogućnostima učenika. Upute treba davati pojedinačno, a zadatke rasčlaniti tj. korak po korak. Koristiti treba konkretne primjere u radu (predmeti, situacije…). Učenici s autizmom često trebaju više vremena za rješavanje zadataka (razumijevanje, postupnost) te im to treba omogućiti. Pohvala treba biti konkretna i precizna, tako da učenik poveže ono što je dobro uradio s pohvalom (kod općenite pohvale, npr. „Dobro ti ide“ učenik bi mogao shvatiti kako je dobro što njiše nogama kod rješavanja zadatka, tako da treba precizirati , npr. „Dobro ti ide množenje brojeva“.) Kod učenika s autističnim poremećajem češće je no u općoj populaciji zabilježeno postojanje raznih posebnih sposobnosti tj. talenata (pamćenje, matematika, umjetnost, glazba, izračunavanje kalendara, mehanika…). Te talente treba poticati, razvijati i to ne samo radi pružanja osjećaja zadovoljstva i uspjeha, već i razvijanja vještina u svrhu budućeg zaposlenja. VIZUALNI PRISTUPI POUČAVANJU Najpopularniji pristup u poučavanju učenika s autističnim poremećajem jest primjena vizualnih pomagala. Prednost vizualnih materijala jest u tome što njih učenik može vremenski koristiti koliko mu je potrebno (dok je riječ prolazna - izgovori se i nestane, slika ostaje). Koriste se u učenju, komuniciranju, razvijanju samokontrole. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Vizualna pomagala nižu se prema složenosti – od konkretnih prema apstraktnima. Dakle, od konkretnog predmeta, preko snimke predmeta, fotografije, slike, grafičkog simbola do pisanog govora. Vizualne poticaje koristimo za: organiziranje aktivnosti učenika (dnevni rasporedi, ploče s izborom aktivnosti), prezentiranje razrednih pravila, snalaženje u okruženju učenika (predmeti, posude, natpisi…), poticanje primjerenog ponašanja, poučavanje socijalnim vještinama (slikovito prikazivanje društvenih priča), te za razvoj samokontrole (prikazani očekivani oblici ponašanja). PAŽNJA Pažnja je ograničena (gleda loptu, ali ne i osobu koja ju baca), kratkotrajna, prisutne su teškoće s teškoće s oslobađanjem pažnje s jednog predmeta (osobe, zbivanja) i teškoće s prebacivanjem na drugi. Također je otežana tzv. združena pažnja (sposobnost da s drugima dijelimo pažnju prema predmetima/događajima). PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD: Potrebno je dati informacije u obliku koji zaokuplja pažnju, naglasiti najvažnije informacije te koristiti strategije zadržavanja pažnje (pomoć roditelja). PONAŠANJE, INTERESI, AKTIVNOSTI Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Osobe s autističnim poremećajem imaju restriktivne (ograničavajuće), repetitivne(ponavljajuće) i stereotipne(nepromjenjive) modele ponašanja, interesa i aktivnosti. Područje interesa osoba s autizmom je ograničeno (npr. prikupljanje podataka o meteorologiji, statistika nekog sporta). Često prevladava zaokupljenost nekim predmetom, dijelom predmeta (mirisanje, pipkanje, vrtnja). Osobe mogu iskazivati oduševljenje nekim pokretom (npr. okretanje kotačića na autiću, okretanje vijka). Karakteristično je priklanjanje specifičnim, nefunkcionalnim rutinama (npr. dijete može burno reagirati ako neka stvar nije na svom mjestu, uvijek mora istim putem ići u školu). Prisutni su stereotipni i repetitivni motorički manirizmi (lepršanje rukama, lupetanje prstima, njihanje, okretanje, pljeskanje, hodanje po nožnim prstima, lupanje po predmetima…). Pružaju otpor prema promjeni te na promjene u okolini (npr. novi televizor) mogu veoma burno reagirati (vrištanje, agresija). Na senzorne podražaje (vizualni, auditivni, taktilni, vestibularni, gustativni i olfaktorni) mogu biti previše ili pak premalo osjetljivi (hipersenzibilnost ili hiposenzibilnost) te također reagirati na neprimjeren način. PREPORUKE ZA POSTUPANJE I RAD: Trebalo bi raditi na širenju interesa učenika. Također bi učeniku trebalo pružiti mogućnosti izbora (npr. slobodnih aktivnosti) te vježbati biranje (često osobe s autizmom biraju uvijek istu aktivnost zato što ne znaju kako izabrati nešto drugo. Svakako treba dobro upoznati učenika kako bi se razumjele njegove reakcije. Kako bi učenik bio samostalniji te tako unaprijedio ne samo ponašanje već i socijalizaciju te komunikaciju nužno je poučavanje Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda funkcionalnim vještinama. To su: aktivnosti svakodnevnog života (osobna higijena, njega, oblačenje, čišćenje); vještine provođenja slobodnog vremena (bavljenje sportom, umjetnošću, aktivnosti u prirodi, društveni događaji, korištenje televizora, briga za kućne ljubimce, igranje društvenih igara…); vještine potrebne za život u zajednici (korištenje javnog prijevoza, javnih službi, poznavanje prometnih pravila, odlazak u restoran…). POSTUPANJE S PROBLEMATIČNIM PONAŠANJEM Prepoznavanje problematičnog ponašanja Za osobe s autizmom karakteristična su brojna neobična ponašanja. Problematičnim ponašanjem bi se moglo nazvati ono koje je štetno za učenika ili druge (agresija, autoagresija), koje predstavlja smetnju za učenje (upuštanje u repetitivne radnje za vrijeme nastave) te koje izaziva negativne reakcije okoline i rezultira izbjegavanjem učenika (neprimjereno diranje dijelova vlastitog tijela). Prepoznavanje svrhe ponašanja Kako bi promijenili problematično ponašanje potrebno je utvrditi koju svrhu tj. cilj ima za učenika. To može biti potreba za pažnjom, priopćavanje potrebe ili želje, izbjegavanje neugodne situacije, senzorna stimulacija (previše ili premalo), oslobađanje napetosti… Alternativno ponašanje Kako bi se riješili problematičnog ponašanja, nužno je smisliti alternativno ponašanje. Alternativno ponašanje je ono koje služi istoj svrsi (ima isti cilj) no prihvatljivije je i funkcionalnije od problematičnog (djelotvorniji i prihvatljiviji način komunikacije, senzornog podraživanja, smanjivanja anksioznosti…). Treba napomenuti kako se ne radi o Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda discipliniranju, već poučavanju. Na primjer, umjesto vrištanja (učenik ne želi igrati neku igru) reći „ne“; ili umjesto lupanja po klupi (anksioznost radi buke pod odmorom) odlazak na mirnije mjesto. Kako bi učenik usvojio alternativno ponašanje potrebno ga je sustavno poučavati i osnaživati (učenik možda ne raspolaže vještinama koje traži alternativno ponašanje). Strategije promjene ponašanja Problematična ponašanja se često mogu smanjiti promjenama u učenikovoj okolini tj. prilagodbama okruženja (ukloniti ometajući podražaj, promijeniti mjesto sjedenja, uvesti razumljiv i predvidiv raspored, osigurati mjesto opuštanja, omogućiti pristup omiljenim aktivnostima). U izbjegavanju problematičnih ponašanja veliku ulogu ima upotreba primjerenih strategija poučavanja, podrške, nastavnih metoda, sredstava, poticaja. Opisana postupanja su proaktivna (sprečavaju pojavu nepoželjnog ponašanja) i svakako su bolja od reaktivnih (intervencija koja se temelji na posljedici). Npr. proaktivno bi bilo osigurati alternativnu igru, ako neka igra pridonese anksioznosti učenika. Od reaktivnih postupanja koristi se: ignoriranje ponašanja (manje važni oblici ponašanja), preusmjeravanje (na drugo ponašanje) te time-out (udaljavanje od potkrepljenja tj. iz situacije koja je dovela do nepoželjnog ponašanja). Željeno ponašanje možemo osnažiti primjenom poklon – bonova (žetoni, karte, bodovi upisani u formular), a koji se kasnije mogu „unovčiti“ (hrana, predmeti, aktivnosti). Poučavanje prihvatljivijem ponašanju je sustavan proces i poželjno je nagrađivati svaki pomak u željenom smjeru (npr. cilj je rad 15 minuta – nagradimo rad 2 minute, pa 4, pa 6…). Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Repetitivna ponašanja (ljuljanje, okretanje…) Ako razmislimo o svim nastavnim sadržajima, sposobnostima i vještinama koje učenici trebaju usvojiti, možda i nije najkorisnije mnogo energije uložiti u uklanjanje repetitivnih ponašanja. Njih u biti i nije moguće u potpunosti ukloniti. Dakle, roditeljima i učiteljima se savjetuje da „odaberu bitke“. Svakako je korisno u smanjivanju repetitivnog ponašanja poučavati učenika alternativnom ponašanju. Također se preporuča izlagati učenika raznim senzornim doživljajima tijekom dana (repetitivno ponašanje može biti autostimulacija zbog pomanjkanja podražaja). Vrijedi pokušati usmjeriti pažnju osobe na druge sadržaje. Savjetuje se i omogućavanje vremena i mjesta kada su te aktivnosti prihvatljive (redovito, no postupno se to vrijeme smanjuje). Razina repetitivne aktivnosti može biti dobar pokazatelj razine stresa učenika. U kriznim situacijama treba omogućiti upuštanje u te aktivnosti. TRETMAN Najbolje rezultate daje INTENZIVNA RANA INTERVENCIJA uz INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP. BIHEVIORALNE TERAPIJE zasnivaju se na strategijama poučavanja poželjnog ponašanja te sprečavanja/smanjenja nepoželjnog ponašanja (ABA). TERAPIJE IGROM vodi educirani dječji terapeut koji zna interpretirati dječju igru te pomaže roditelju i djetetu u poticanju zdravog djetetovog razvoja. RAZVOJNI MODELI utemeljeni na odnosima su Floortime i Son-rise. SENZORIČKA INTEGRACIJA je proces ugrađivanja svih osjetnih podataka u jednu cjelinu. Provode se individualni programi poticanja razvoja senzorne integracije Mnogi smatraju kako pravilna PREHRANA (bez glutena, bez kazeina…) može umanjiti simptome. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Jedna od terapija je i nadomjesno davanje VITAMINA i MINERALA (B6, K, D, magnezij…) FLOOR TIME U floor time-u se emocionalno znakovitom interakcijom utječe na razvoj odnosa, mišljenja i komunikacije. Sastoji se od 20 minuta na podu (u kući, vrtu, parku, trgovini) s djetetom, više puta dnevno (8…) Ciljevi su: 1. praćenje djetetovog vodstva (interesi - prozor u emocionalni i intelektualni 2. uvođenje djeteta u svijet interakcije (združene pažnje) život) Koraci su: 1. slušanje i promatranje djeteta 2. pristupanje djetetu (otvaranje ciklusa komunikacije) 3. praćenje djetetovog vodstva (terapeut je “asistent” djetetu u igri, dijete vodi igru, potiče se združena pažnja) 4. produžena, proširena igra (terapeut daje podržavajuće komentare o igri i postavlja pitanja, ne smije biti intruzivan; ali ne smije ni odustati) 5. dijete zatvara krug komunikacije odgovaranjem na geste i komentare terapeuta U jednoj interakciji odvija se mnogo ciklusa, a dijete počinje cijeniti vrijednost dvosmjerne komunikacije Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda TEACCH (Treatment and Education of Autistic and Communication Handicapped Children ) Radi se o strukturiranim programima baziranim na vizualnoj kognitivnoj podršci (sve je popraćeno slikama). Područja programa (ovisno o dobi djeteta) su: 1. komunikacija 2. briga o sebi 3. školske aktivnosti 4. provođenje slobodnog vremena 5. socijalna interakcija 6. radna okupacija i osposobljavanje 7. provođenje slobodnog vremena PECS (Picture exchange communication system) Radi se o sustavu komunikacije razmjenom slika. SON RISE U ovom su terapijskom pristupu roditelji terapeuti. Oni prate interese, zaokupljaju pažnju djeteta, a na taj način dolazi do razvoja odnosa i vještina. ABA (Applied Behaviour Analysis) ABA je bihevioralna terapija tj. usmjerena na vanjska ponašanja te poučavanje konkretnih vještina. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 7. Motivacija Motivacija je proces ili stanje koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi kako bi postigli određeni cilj. Motive dijelimo u dvije osnovne kategorije: biološki i psihosocijalni motivi. Biološki motivi uvjetovani su nagonskim stanjem i služe samom održavanju života. To su npr. hrana, voda, toplina, prostor za život. Psihosocijalni motivi nastaju iz ljudske potrebe za drugima i služe stvaranju pripadnosti i održavanju položaja u nekoj skupini. Na psihosocijalne motive utječu potrebe za druženjem, postignućem, prisnosti i sl. S obzirom na smjer djelovanja motive dijelimo na: unutarnje ili intrinzične - potreba i poticaj dolazi iz nas samih izvanjske ili ekstrinzične – potreba i poticaj dolazi izvana, od drugih Postoje različite teorije motivacije, različita tumačenja osnovnih potreba. Najpoznatija i još uvijek uvriježena je Maslowljeva teorija ili hijerarhija motiva po Maslowu. On smatra da sve potrebe možemo svrstati u pet razina koje prikazuje kao piramidu. Na dnu piramide su fiziološke potrebe, slijede potrebe za sigurnošću. Prema Maslowu ove dvije skupine spadaju u biološke potrebe te ukoliko nisu zadovoljene ne mogu se ni javiti potrebe više razine, koje svrstava u psihološke potrebe. Osnovne ljudske potrebe prema važnosti : 1. fiziološke potrebe: hrana, voda, stan, toplina 2. potrebe za sigurnošću: fizička sigurnost i sigurnost od gubitka posla i imovine Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 3. potrebe za povezivanjem: čovjek je ljudsko biće i ima potrebu za povezivanjem i prihvaćanjem od drugih ljudi 4. potrebe za poštovanjem: donosi moć, ugled i status 5. potrebe za samopotvrđivanjem: maksimizirati potencijal i postići nešto u životu Prema Maslowu, kada su sve ljudske potrebe nezadovoljene, onda fiziološke potrebe preuzimaju najviši prioritet. Kad gladuje za ljubavlju i hranom, ljudsko biće će vjerojatno prvo riješiti hranu. Uslijed toga, sve druge želje i sposobnosti čekaju u redu. Kad se zadovolje fiziološke potrebe i potreba za sigurnošću, ljudsko biće gravitira prema ispunjenju potrebe za pripadanjem, za prihvaćenošću. Slijedi potreba da nas drugi uvažavaju i poštuju. Samoaktualizacija ili potreba bivanja je instinktivna potreba ljudskog bića da maksimalno iskoristi svoje jedinstvene sposobnosti. Maslow to opisuje ovako: Muzičar mora stvarati muziku, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati, da bi naposljetku bio u miru sa sobom. Što čovjek može biti, to mora biti. Samoaktualizacija je na vrhu piramide i ne ostvare je svi ljudi. Tek neki se uspijevaju u životu baviti upravo onim što žele i s tim uspijevaju zadovoljiti ostale potrebe. Mnogo je češće rađenje kompromisa te se biraju po9slovi s kojima se može zaposliti i zaraditi za život. Sljedeća teorija je Teorija izboraWilliamaGlassera On navodi 5 osnovnih potreba koje su sve jednako važne. To su potreba za preživljavanjem i sigurnosti, potreba za pripadanjem i biti voljen, potreba za moći i Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda poštivanjem drugih, sloboda i zabava. Naglašava da smo mi sami ti koji biramo koju ćemo potrebu zadovoljiti i na koji način. SUKOB MOTIVA – KONFLIKT U mnogim situacijama ne djeluje samo jedan motiv, već je prisutno više njih. Tada dolazi do sukoba motiva ili konflikata. Četiri su osnovne vrste konflikata: višestruko privlačenje nastaje kada istodobno želimo više stvari a moramo odlučiti za samo jednu od njih višestruko odbijanje nastupa kada moramo nešto odabrati a zapravo nam se ni jedan izbor ne sviđa Istovremeno privlačenje i odbijanje je konflikt kada nas ista stvar i privlači i odbija Višestruko privlačenje i odbijanje je najsloženiji konflikt a javlja se kada nas više stvari istovremeno i privlače i odbijaju Konfliktne situacije prati osobni osjećaj frustracije. Da bismo prevladali taj osjećaj koristimo obrambene mehanizme. Najpoznatiji obrambeni mehanizmi su : Negiranje - To je odbijanje da se suočimo s nekim nedostatkom ili ugrožavajućom situacijom s kojom se ne možemo nositi. Npr. negiranje je često kod roditelja koji se ne mogu pomiriti sa spoznajom o bolesti svog djeteta Projekcija - Omogućuje pojedincu da se ne suoči s nekim svojim nedostacima već ih pripisuje drugim ljudima. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Racionalizacija - Očituje se kao umanjivanje vrijednosti cilja koji nismo uspjeli postići i pretjerano isticanje vrijednosti cilja koji smo bili prisiljeni izabrati. Npr. netko nije uspio upisati željeni studij, no tješi se pritom da je taj i tako bez veze, a ono što je upisao baš je ono pravo. Regresija - To je impulzivno, neprikladno ponašanje nalik ponašanju djeteta. Stoga se i naziva regresivno, u smislu već prijeđenih faza razvoja. Npr. kada plačemo i vrištimo iako vikom nećemo riješiti situaciju. Kompenzacija - To je ulaganje većeg truda i napora da bi pojedinac postigao rezultat u nekom području u kojem je kompetentan te tako kompenzirao područje u kojem je nekompetentan. Npr. dječak koji je neuspješan u sportu, bit će jako uspješan na kompjutoru. Supstitucija - To je zamjena ciljeva, tj. novoizabrani cilj će barem djelomično zadovoljiti onemogućenu potrebu. Npr. žena koja ne može imati djecu, odabire posao dječje odgojiteljice Na frustraciju djeca koja nemaju dobro razvijene socijalne vještine često reagiraju neprimjerenim oblicima ponašanja. Odrasli na to reagiraju na različite načine koji nisu jednako efikasni niti dovode do željenog cilja, promjene ponašanja. Načini reakcije odraslih na neprimjereno ponašanje djece: Kažnjavanje bilo fizičko bilo oduzimanje nekih povlastica. Pri tome se koriste prijetnje (… ako to ne učiniš, ja ću…). Prva reakcija djeteta je osjećaj krivnje i odbačenosti, no s vremenom samo nauči kako prikriti ponašanje i izbjeći kaznu. Rezultat je ponavljanje ponašanje koje se želi suzbiti. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Okrivljavanje – umjesto vikanja i prijetnji koriste se prodike i moraliziranje – trebao si to znati bolje… Kod djece se tako može postići posramljivanje koje dugoročno opet rezultira sakrivanje, poricanjem i laganjem. Krajnji rezultat je loša slika djeteta o samom sebi, koja dugoročno ne pomaže već šteti. Prijateljevanje - nekada odrasli smatraju da će najbolje rezultate postići postanu li prijatelji s djecom. Pri tome ih nastoje motivirati riječima „učini to za mene, hajdemo se ti i ja dogovoriti i sl. No iako to može imati pozitivne efekte na kratke staze, dolaze situacije u kojima odrasli mora postupiti na način koji djetetu ne odgovara. Tada nestaje prijateljstvo, a dijete se osjeća izdano. Ovakav odnos stvara ovisnost i dugoročno zapravo oslabljuje dijete koje ne usvaja pozitivne oblike ponašanja već nastoji pogoditi što bi odrasli želio. Discipliniranje je metoda koja na prvi pogled djeluje jednostavno i efikasno. Donesu se pravila, dogovore posljedice i dosljedno se provodi dogovoreno. Metoda je efikasna za stvaranje discipline u skupini djece ili kad je važno održati pravedan sustav ponašanja.Međutim kad se dugoročno provodi djeca nauče kako zaobići sustav, odnosno kako izbjeći posljedice. Restitucija je oblik kojim se nastoji pokrenuti unutarnju i trajnu promjenu ponašanja. Tim postupkom umjesto da odrasli određuju kazne i posljedice neprihvatljivog ponašanja kreće se od temeljnjih vrijednosti koje se nastoje djetetu usaditi. Postavlja se pitanje kakva je osoba koja se tako ponaša i je li to ono što želimo biti. Umjesto kazne daje se mogućnost Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda da dijete samo osmisli na koji će način popraviti učinjenu štetu, te pokazati da neprihvatljivo ponašanje nije trajna osobina već rezultat pogreške. Daje se mogućnost činjenja pogrešaka ali i popravljanja učinjenog. Dijete na taj način nije osramoćeno već je motivirano da samo promijeni svoje ponašanje. Djeca rastu i uče i pri tome čine pogreške. Djeca su ponekad škrta, brbljava, lakovjerna, neposlušna, neprijateljski okrutna, ovisna i bespomoćna. To se treba prihvatiti i pomoći im da nauče kako te osjećaje kanalizirati i naučiti prihvatljive oblike ponašanja. Pri tome svrhovita ponašanja odraslih su: Davati primjerenu podršku pozitivnom ponašanju, naglašavati kad dijete radi dobro, a u manjoj mjeri spominjati loše. Korištenje bihevioralnih strategija kao odgovor na problematično ponašanje, dakle na svako neželjeno ponašanje odmah reagirati Učiti djecu novim vještinama koje su socijalno prihvatljive i poželjne Razvijati socijalne vještine jer djeca često reagiraju na jedini način koji znaju. Neće im mnogo pomoći ako se samo kritizira negativno ponašanje a da ih nitko n pouči što bi bilo dobro i željeno. Učinkoviti odgojni postupci: Trebaju biti logička neugodna posljedica, a ne izraz loše volje odraslih Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Trebaju se provoditi konzistentno, uz točno definirano ponašanje i posljedica Kazna mora biti rijetka, koristiti restituciju Mora biti posljedica za tu osobu Dovoljno jaka, ali ne prejaka Prije kazne treba upozoriti JEDNOM Biti realan u zahtjevima - smanjiti iskušenja Podučavati i nagrađivati prihvatljive oblike ponašanja Najbolje ako uslijedi odmah SLIKA O SEBI Na motivaciju uveliko utječe slika koju dijete ima o samome sebi. Djeca s lošom slikom o sebi nemaju ni očekivanja da mogu u nečemu biti uspješna, pa se prestanu truditi. S druge strane djeca s dobrom slikom o sebi ne trebaju toliko vanjskih poticaja već su motivirana intrinzično. Negativna slika o sebi povezana je s niskim samopoštovanjem što rezultira osjećajem bespomoćnosti. Pozitivna sli praćena je zdravim samopoštovanjem koje pobuđuje zanimanje i interes. Na razvoj dobre slike u sebi odrasli mogu utjecati na sljedeće načine: Uvažavanje individualnih posebnosti – za to je potrebno poznavati i prihvaćati dijete takvim kakvo je. Često obitelj ima velika očekivanja od djeteta i sigurni su da znaju kako se to može ostvariti. Iako su namjere i želje roditelja možda i dobre neće dobro završiti ukoliko su ta očekivanja različita od onoga kakvo je dijete. Obitelj može npr. vjerovati da Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda je važno završiti fakultet, no ukoliko dijete više voli neki praktičan posao inzistiranje na učenju neće završiti dobro. Odsutnost usporedbe – jedna od najgorih postupaka koji ruše samopoštovanje je uspoređivanje djeteta s drugom djecom, bilo kod kuće bilo u školi, susjedstvu. Dijete tako dobiva poruku da ne valja takvo kakvo je već da bi odrasli više voljeli da je drugačiji. A to svakako ne razvija samopoštovanje. Usmjerenost na ovladavanje znanja i vještina – djeci treba pružiti primjerenu podršku pri ovladavanju znanjima i vještinama koja su im svakodnevno trebaju. Ukoliko im npr. ne ide matematika neće im pomoći da im samo govorimo da se potrude, da su lijeni ili glupi. Treba ih pokušati razumjeti i ukoliko im ne znamo sami pomoći potražiti nekoga tko će to znati. Realna očekivanja od djeteta, ni previsoka ni preniska. Previsoka očekivanja koja dijete ne može ostvariti dovest će do toga da na kraju dijete odustane, uz prateći osjećaj neuspjeha i razočaranja. Preniska pak očekivanja šalju poruku da je dijete nesposobno i da smo odustali od njega. Zadaci moraju biti zahtjevni ali rješivi i cilj dostižan. Tolerancija na pogreške. Prirodno je djeca griješe, griješimo i mi odrasli. Greške služe tome da se na njima nešto nauči, da ih se analizira i nauči kako ih sljedeći puta izbjeći. Djeca s niskim samopouzdanjem imaju i loše mišljenje o svojim sposobnostima. Često završe u začaranom krugu paralizirajućih vjerovanja koja ih koče u poduzimanju bilo kakvih akcija. Ta vjerovanja mogu biti osobna, uvjerenje da je problem unutarnji – ja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda sam glup, lijen, nesposoban… S vremenom se takva vjerovanja generaliziraju i počnu se očekivati loši rezultati na svim područjima. Na kraju više nisu vezana uz određene poslove i situacije, postaju trajna i tada je izuzetno teško motivirati ih za bilo što. Kako se može pomoći? 1. Prikupiti dokaze suprotne vjerovanjima. Treba prepoznati krug paralizirajućih vjerovanja i argumentirano osvještavati situacije koje dokazuju suprotno. Nije dovoljno reći da je nešto rečeno bez veze, da su to gluposti, već je nužno postupno razbijati taj krug i stvarati drugačiji. 2. Istražiti kako može preuzeti kontrolu. U situacijama kad se dijete osjeća bespomoćno i bez mogućnosti kontrole dobro bi bilo konstruirati makar i umjetnu situaciju u kojoj bi dijete uvježbalo drugačiji odgovor i steklo iskustvo mogućnosti kontrole. 3. Poticati samostalnost, osvještavati dobre rezultate. Odrasli često reagiraju samo kad nešto ne valja a preskaču komentirati situacije kojima su zadovoljni, kao da se one podrazumijevaju. Na taj način dijete o sebi čuje samo prigovore i negativnosti, na čemu vrlo lako izgradi lošu sliku o sebi. Isto vrijedi i za sve ostale odrasle koji su važni u djetetovom životu, tete u vrtiću, učitelji u školi, pomagači… Motivirati druge složen je proces koji podrazumijeva znanja i vještine. No osnovno je ne zaboraviti da pri tome moramo voditi računa o osobi koju želimo potaknuti, a ne o svojim osobnim idejama i vjerovanjima o tome što je za tu osobu važno. 8. Učenici s motoričkim teškoćama Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Tjelesnim invaliditetom smatraju se oštećenja, deformacije, funkcionalne i motoričke smetnje zbog kojih je potrebna zaštita i osposobljavanje za život i rad pod primjerenim uvjetima. KLASIFIKACIJE: ETIOLOŠKA KLASIFIKACIJA 1. Oštećenja lokomotornog aparata 2. Oštećenja središnjag živčanog sustava 3. Oštećenja perifernog živčanog sustava 4. Oštećenja koja su nastala kao posljedica kroničnih bolesti drugih sistema Oštećenja lokomotornog aparata Oštećenje lokomotornog sustava je prirođeni ili stečeni nedostatak ili deformacija , smanjenje ili gubitak motoričkih ili funkcionalnih sposobnosti u izvođenju pojedinih aktivnosti. - kongenitalne malformacije, odnosno urođene malformacije kao iščašenje kuka ili „krivi vrat“ - opće afekcije skeleta, kao patuljasti ili gigantski rast, poremećaji u funkciji hormona - upale – akutne i kronične, (artritis, tuberkuloza kostiju, osteomielitis) - posljedice trauma- plegije, amputacije, kontrakture Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - deformacije kralježnice i velikih zglobova – skolioze, kifoze i sl. Oštećenja središnjeg živčanog sustava Oštećenje središnjeg živčanog sustava je posljedica prirođene ili stečene bolesti ili povrede koje uzrokuje smanjenje ili gubitak funkcionalnih sposobnosti u izvršenju pojedinih aktivnosti ili promjena svijesti. - cerebralna paraliza - minimalne cerebralne lezije (MCD) - epilepsije i ostala konvulzivna stanja Oštećenja perifernog živčanog sustava Oštećenje perifernog živčanog ili mišićnog sustava je posljedica prirođene ili stečene bolesti ili povrede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak mišićne funkcije u izvršenju pojedinih aktivnosti. - poliomeilitis (dječja paraliza) - povrede perifernih živaca Oštećenja koja su nastala kao posljedica kroničnih bolesti drugih sistema Oštećenja drugih organa ili organskih sustava (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože ili potkožnog tkiva i urogenitalni sustav). Posljedica je prirođene ili stečene bolesti ili povrede organa ili organskih sustava koje dovodi do smanjenja ili gubitka sposobnosti u izvršavanju pojedinih aktivnosti. - podrazumijevaju sva ona oštećenja koje zahtijevaju poseban režim prehrane Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i života – astma, dijabetes, oštećenja srca i sl. KLASIFIKACIJA PREMA STUPNJU TJELESNE INVALIDNOSTI 1. Manji stupanj tjelesne invalidnosti (pr. amputacija jednog ekstremiteta) 2. Veći stupanj tjelesne invalidnosti (pr. obostrane amputacije, paraplegija) 3. Veliki stupanj tjelesne invalidnosti (pr. spyna bifida, CP-kvadriplegija) ODGOJNO-OBRAZOVNA KLASIFIKACIJA Ova se klasifikacija bazira na obimu posebnih odgojno-obrazovnih i rehabilitacijskih metoda o čemu ovisi da li će se dijete uspješno moći integrirati u: - redovne ustanove odgoja i obrazovanja - dijelom u redovne a dijelom u posebne ustanove odgoja i obrazovanja - posebne ustanove odgoja i obrazovanja - odgoj i obrazovanje kod kuće odnosno patronažni oblik rada CEREBRALNA PARALIZA Najčešće upotrebljavana definicija cerebralne paralize (Bax, 1964.) jeste da je to grupa poremećaja pokreta i položaja tijela uzrokovana defektom ili lezijom nezrelog mozga. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Nadalje, cerebralna se paraliza definira i kao stanje uzrokovano oštećenjem mozga, obično se pojavljuje prije, za vrijeme ili neposredno nakon poroda. „Cerebralno“ se odnosi na mozak a „paraliza“ na poremećaje položaja i pokreta tijela. To je stanje a ne bolest, nije progresivna niti prenosiva. Također nije izlječiva, premda edukacija, terapija i primjena tehnologija mogu pomoći osobama s cerebralnom paralizom da vode produktivan život. Nadalje, jedna od novijih i opsežnijih definicija je – „Cerebralna paraliza pokriva skupinu poremećaja položaja i pokreta tijela te uzrokuje ograničenu aktivnost, a uzrok je neprogresivna ozljeda fetalnog ili nezrelog mozga. Motorne disfunkcije cerebralne paralize često prate osjetilna, kognitivna i perceptivna oštećenja, poremećaji u komunikaciji i/ili ponašanju, i/ili konvulzivni poremećaji. Najsuvremenija je definicija Mutcha i suradnika (1992.) prema kojoj je cerebralna paraliza kišobran termin koji pokriva grupu neprogresivnih ali često promjenjivih sindroma motoričkih oštećenja uzrokovanih lezijama ili anomalijama mozga u ranim stadijima njegova razvoja. Učestalost je cca. 1:1500 poroda (po Felixu, podaci dosta različiti). Iz svih definicija je očito kako sindrom cerebralne paralize ne rezultira samo fizičkomotornim poremećajem, već da također uključuje specifičan kognitivni manjak koji ima veliki utjecaj na kvalitetu funkcioniranja života osobe s cerebralnom paralizom. Terapeuti, roditelji, edukatori, odgojitelji, nastavnici ne smiju gledati cerebralnu paralizu primarno kao fizičko-motorički poremećaj. U slučajevima sindroma cerebralne paralize, multidisciplinarno treba razmotriti sve varijacije u perceptivno- kognitivnome i motoričkome razvoju. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Dijete s cerebralnom paralizom u većini je slučajeva mnogostruko oštećeno a to znači da motoričke poremećaje prate i poremećaji glasa i govora, sluha, vida kao i epilepsija i mentalna retardacija češće nego ostalu populaciju. Više od 1/3 cerebralno paraliziranih ima periferne probleme vida, oko polovice ima senzorna oštećenja. Veliki dio griješi u govoru ili ima nenormalni govor. Oko 1/3 može biti s oštećenjem sluha a znatan broj pati od epilepsije. Inteligencija je u 50% slučajeva u granicama normale. Dijete s cerebralnom paralizom često se, osim na tjelesnom planu, disharmonično razvija i u ponašanju, reagirajući drukčije od svojih vršnjaka. Upravo ta različitost prouzročiti će niz emocionalnih čimbenika koji značajno utječu na odnose između djeteta i okoline. KLASIFIKACIJE: 1. Prema vremenu u kojem je došlo do oštećenja: - prenatalno oštećenje (oko 30%) - perinatalno oštećenje (oko 60%) - postnatalno oštećenje (oko 10%) 2. Prema području zahvaćenosti tijela – paraplegija (obje noge) - hemiplegija (noga i ruka jedne strane tijela) - diplegija (jače noge a manje ruke) - tetraplegija odnosno kvadriplegija (zahvaćene obje ruke i obje noge) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda 3. Prema mišićnim ispadima: - spastičnost ili grčevita klijenut – povećani tonus mišića (50-60%) - atetoza – polagani crvoliki pokreti ponekad besciljni (25%) - ataksija – poremećaji ravnoteže kod hoda (2%) - rigidnost – fenomen „džepnog nožića“ - tremor – podrhtavanj uz nevoljne, nekontrolirane kretnje - miješani oblik Osnovne teškoće motoričkog razvoja djece s cerebralnom paralizom: - abnormalni mišićni tonus - postojanje primitivnih refleksa koji su isprepleteni s voljnim pokretima - slabo razvijena voljna motorika, uključujući reakcije ravnoteže - mišićna slabost - slabiji razvoj vještina i voljnih pokreta NEKE KARAKTERISTIKE DJECE S MOTORIČKIM OŠTEĆENJIMA Cerebralna paraliza dijagnosticira se relativno rano, što omogućava i rani rehabilitacijski tretman kojim se mogu prevenirati određene smetnje što se javljaju kao posljedica odnosno popratna pojava ako tretman izostane. Odgoj i obrazovanje integralni su dio rehabilitacije djece s cerebralnom paralizom i moraju teći usporedo s ostalim rehabilitacijskim postupcima čiji su čimbenici ukomponirani u pojedina odgojno-obrazovna područja. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Osnovna karakteristika ove populacije je ispodprosječno tjelesno funkcioniranje. Obzirom na etiologiju ova je populacija najheterogenija u populaciji djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Razvoj neke od ove djece je sličniji razvoju djece bez motoričkih teškoća dok kod druge može biti izuzetno različit. O psihosocijalnoj situaciji u kojoj se dijete nalazi ovisi sam razvoj djeteta pa su neke od karakteristika ove djece više odraz psihosocijalnih situacija nego samog oštećenja. Ipak, karatkeristike djece s motoričkim oštećenjima najviše su odraz interakcije samog oštećenja i i psihosocijalnih stanja i situacija. Kod nekih se mogu javiti depresivne emocije, osjećaj bespomoćnosti i ovisnosti, osjećaj inferiornosti i niža tolerancija na frustracije. Nadalje česte su i pojave zanemarenosti i izoliranosti s jedne strane i prezaštićenosti u obitelji s druge strane. U neke djece intelektualno zaostajanje se ne može povezati sa motoričkim smetnjama već je razlog u neiskorištenosti intelektualnog potencijala pa je latentna kao i manifestna inteligencija ispod razine njihovih mogućnosti. Ovakvi se problemi mogu nadoknaditi pravilnim postupcima kako u obitelji tako i u ustanovama odgoja i obrazovanja. Ocjena o tome kada će pojedino dijete s cerebralnom paralizom biti uključeno u posebni program donosi se nakon obavljenog dijagnostičkog postupka, a ovisno o: - stupnju motoričkog oštećenja - opterećenju djeteta terapijama - mogućnostima verbalne komunikacije - razini intelektualnog funkcioniranja djeteta Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda - razini razvijenosti senzomotornih, perceptivnih i drugih sposobnosti djeteta s obzirom na njegovu kronološku dob - postojanju još neke bolesti, odnosno izrazitoj sklonosti prema bolestima koje uvjetuju duža i češća izostajanja djeteta s nastave - obiteljskoj situaciji djeteta, to jest mogućnostima obitelji da sudjeluje u ostvarivanju dijela programa EDUKACIJSKI PROBLEMI DJECE/UČENIKA S MOTORIČKIM TEŠKOĆAMA – POSEBNOSTI U RADU U djece s motoričkim oštećenjima može se javiti niz razvojnih specifičnosti koje utječu na njihovo školovanje kako u organizacijskom pogledu tako i u odnosu na sadržaje i metode rada s djetetom tijekom edukacije. - Arhitektonske barijere – najuočljiviji je problem ali i najjednostavniji za rješavanje. Uz malo dobre volje i novca te fleksibilnom organizacijom u školi mogu se jednostavno otkloniti. - Oštećenje motorike ruku u učenika s motoričkim teškoćama – što djetetu otežava aktivnosti vezane za pisanje, crtanje i različite laboratorijske vježbe. Prilagođavanjem metoda rada, adaptacijom didaktičkih sredstava i pomagala, upotrebom posebnih pomagala i prilagođavanjem programa rada ta djeca mogu uspješno savladavati nastavni program za osnovnu školu. - Govorne smetnje – mogu znatnije otežati uključivanje djece u školski program ako su vezane uz veće poremećaje u području motorike ruku (izraženije smetnje u komunikaciji s Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda okolinom) jer zahtijevaju specifičnu opremu i znatnije prilagodbe u praćenju napredovanja učenika (računalo sa specijalnom tipkovnicom, komunikacijske tabele, specifični ispitni materijal). - Smetnje u području percepcije – nisu uočljive na prvi pogled i mogu tijekom školovanja djeteta biti krivo protumačene kao intelektualno zaostajanje jer mu znatno otežavaju učenje na uobičajeni način. Zahtijevaju promjene u metodici rada i u nastavnim materijalima i pomagalima kojima se nastava izvodi. - Distraktibilnost i hiperaktivnost – mogu znatnije otežati djetetu s motoričkim smetnjama usvajanje obrazovnih sadržaja pa je potrebno modificirati modele i sredstva rada i prilagođavati nastavni materijal individualnim mogućnostima djeteta. - Snižene intelektualne sposobnosti – otvorena je mogućnost školovanja po posebnim planu i programu (tzv. prilagođeni planovi i programi) uz nužno prilagođavanje metoda i sredstava rada njegovim motoričkim sposobnostima. - Smetnje vida ili smetnja sluha – također zahtijevaju prilagodbu odgojno-obrazovnih ustanova potrebama djece. Kako stare osobe s cerebralnom paralizom? Odrasli s cerebralnom paralizom stare na jednaki način kao odrasli opće populacije. Međutim, posljedice starenja mogu se manifestirati na drugi način. Prisutnost motoričkih Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda poteškoća i pridruženih stanja mogu negativno utjecati na proces starenja, što dovodi do drugačijeg odrastanja i starenja. Ima malo objavljenih publikacija o međusobnom djelovanju procesa starenja, primarnog oštećenja, raznih pridruženih i sekundarnih stanja kod odraslih s cerebralnom paralizom. Od potencijalnih opasnosti po zdravlje, značajno mjesto zauzimaju: - respiratorne infekcije - epileptički napadaji - teškoće hranjenja i gutanja - gastrointestinalni poremećaji - urološke infekcije Definitivno, u „zreloj“ dobi cilj skrbi o osobama s cerebralnom paralizom treba bazirati na smanjivanju pojave sekundarnih oštećenja ili poremećaja, kao na primjer deformiteta, osteoporoze. Kontakti sa zdravstvenim i rehabilitacijskim službama ne bi se smjeli smanjivati starenjem. Koliko god govorili o cerebralnoj paralizi, nikada ne možemo reći sve što želimo. Ne zato što se nama vremena ili zato što se nema što za reći, već iz jednostavnog razloga što cerebralna paraliza ima svoje specifičnosti koje zadiru u mnoga područja. Nije ju lagano razumjeti ako se ne živi s njom. Treba zaista mnogo svakodnevnih vježbi, odricanja, suza i plača djeteta da bi se napravili mali pomaci u svakodnevnom funkcioniranju. Ne znate kako uspješne mogu biti osobe s cerebralnom paralizom – ako im ne date priliku da se pokažu. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Edukacijski problemi djece s motoričkim oštećenjima ne smiju biti razlog da dijete ne ostvari svoje pravo na odgoj i osnovno školovanje već poticaj široj društvenoj zajednici i učiteljima u kreativnijem oblikovanju nastave i ostalih aktivnosti u školi. 9. Prikaz rada s djecom s posebnim potrebama u redovnim uvjetima odgoja i obrazovanja RAD S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA U VRTIĆU Igra Igra je slobodna, spontana aktivnost koja proizlazi iz unutrašnje djetetove potrebe. Igra je za dijete najvažniji posao. Važnost igre Kroz igru dijete: uči o sebi, svijetu, drugima prorađuje svoje doživljaje (lijepe i ružne) na sebi prihvatljiv način izražava se (iskazuje ono što mu u stvarnom životu nije dopušteno – vikanje na odrasle, agresivnost rješava iskazujući je na predmetima, predmetima), što ne može izraziti riječima, može igrom i na taj se način oslobađa napetosti stječe samopouzdanje (čini što želi, gospodar je situacije) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda priprema se za buduće događaje Osmišljavanje igre U osmišljavanju igre vodimo se odrednicama: sadržajna povezanost (s temom, programom) primjerenost po psihičkim i fizičkim zahtjevima primjerenost vremenu i mjestu ostvarivanja Igru možemo promatrati kroz spoznajnu i društvenu razinu. Spoznajna razina: funkcionalna igra – dijete koristi/isprobava svoje sposobnosti i tako ih razvija konstruktivna igra – dijete se služi predmetima s namjerom da nešto stvori igra pretvaranja – djeca rabe predmet ili osobu kao simbol nečeg drugog igra s pravilima – vrsta igre prema unaprijed određenim pravilima i ograničenjima Društvena razina: promatranje – dijete gleda druge kako se igraju, bez uključivanja samostalna igra – dijete se samo igra bez približavanja drugoj djeci usporedna – djeca se igraju jedno pokraj drugog sa sličnim materijalima, no bez druženja ili suradnje usporedno svjesna – djeca uspostavljaju kontakt očima i tako priznaju prisutstvo drugog djeteta Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda jednostavna socijalna – dolazi do porasta kontakta među djecom – smiješe se jedni drugima, razmjenjuju igračke komplementarna i uzajamna igra – socijalna aktivna igra (ulovi meulovit ću te; sakrij se- traži) suradnička igra – igra u grupi koja je nastala radi obavljanja neke aktivnosti ili postizanja nekog cilja, a postupci djece su usklađeni Stvaranje uvjeta za igru Idealna okolina za igru je ona u kojoj se dijete osjeća sigurno i opušteno. Djetetu treba dati podršku i pohvaliti ga, osigurati mu prostor koji će sam urediti i nesmetano vrijeme. Također bi ga trebalo ostaviti da samo istražuje igračku i igra se (previše uputa bi moglo navesti dijete na pomisao kako nismo zadovoljni njime i kako smatramo da se ne zna samo snaći). Ako nas dijete traži, pridružujemo se u igri, ali neka ono vodi igru. Djecu s posebnim potrebama ponekad treba potaknuti kako bi prišli drugom djetetu i započeli igru ili mu se približili u igri, a neku djecu treba fizički približiti drugoj djeci jer to ne mogu sama (kreću se pomoću kolica, autizam). Funkcionalne vještine Aktivnosti svakodnevnog života U vrtiću djeca usvajaju i vježbaju aktivnosti svakodnevnog života (osobna higijena, njega, oblačenje). Aktivnosti u društvenoj zajednici Kroz razne posjete ustanovama, u vrtiću djeca upoznaju svoju okolinu, grad, društvo. Pa tako usvajaju prometna pravila, upoznati su sa sudionicima u prometu, posjećuju kazališta, kina, muzeje, poštu, trgovine… Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Likovno izražavanje Dijete se likovno izražava kako bi pokazalo ono što ga zanima, zabavlja ili okružuje. Svi dječji likovni radovi ne sadrže originalnost ili estetsku vrijednost. Do prave vrijednosti dječjeg likovnog izražavanja dolazimo kroz razgovor o crtežu ili slici u kojem nam otvaraju vrata svog unutrašnjeg svijeta, mašte, želja, snova, strahova. Taj je razgovor koristan za dijete, odgojitelja i roditelja. Dobrobiti likovnog izražavanja također leži u razvoju fine motorike i grafomotorike, te samopouzdanja. RAD S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA U REDOVNOJ OSNOVNOJ ŠKOLI Rad s učenicima s oštećenjem vida Sljepoćom se smatra ostatak vida na boljem oku do 5 % uz suženje vidnog polja do 20%, ili bez obzira na oštrinu vida nesposobnost čitanja veličine slova Jeager 8 (Times New Roman 22). Slijepe osobe (prema ovim kriterijima) upotrebljavaju Brailleovo pismo. Slabovidnošću se smatra oštrina vida na boljem oku s korekcijskim staklom do 40%. Učenici s oštećenjem vida većinom se školuju po redovnim programima uz individualizirani pristup. Specifične sadržaje za obrazovanje učenika s oštećenjem vida (usvajanje Brailleovog pisma, vježbe vida, peripatologija - vježbe orijentacije i kretanja, uporaba tiflotehnike, usvajanje svakodnevnih i socijalnih vještina) ostvaruju stručnjaci za edukacijskorehabilitacijsku podršku koji su specijalizirani za navedena područja. Što se tiče upotrebe osjetila, svakako se koristi ostatak vida (ako postoji). Učenici s oštećenjem vida upoznaju svijet, komuniciraju i uče koristeći preostala osjetila. Za slijepe je najvažnija taktilna percepcija, sluh i govor. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda U smislu organizacije rada učenika s oštećenjem vida u učionici/razredu, potrebno je : omogućiti sjedenje na najprimjerenijem mjestu primijeniti individualnu rasvjetu radnih površina obavještavati učenika o promjeni u organizaciji prostora (klupe, ormari…) dati učeniku dovoljno vremena za korištenje nastavnog materijala omogućiti uporabu diktafona na satu provjeriti urednost pod školskom klupom uključiti učenika u sve aktivnosti razreda Posebnosti u korištenju nastavnih metoda: Metoda usmenog izražavanja: učitelj se ne može osloniti na geste i mimiku, ali može na gramatički pravilan govor, mirnog tona, čist po izgovoru, dobre intonacije i ritma treba povremeno provjeravati čuje li učenik dobro Metoda razgovora: govor ima izuzetno značenje za spoznaju svijeta za učenike s oštećenjem vida. treba nastojati ublažavati verbalizam jer često semantički sadržaji izgovorenog ne odgovaraju stvarnom iskustvu učenika pojmovi s vizualnim konotacijama (gledati, vidjeti, plavo, zeleno) normalno se upotrebljavaju u komunikaciji s učenicima oštećena vida pri davanju uputa učitelji trebaju biti konkretni, precizni i kratki (na primjer umjesto “ovdje” ili “tamo” koristite “ispred tebe”, “pored tebe”, “s tvoje lijeve /desne strane”) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Metode pisanih i ilustrativnih radova: učenik oštećenog vida ne može prepisivati s ploče te mu je potrebno plan ploče i sadržaj osigurati na brajici ili uvećanom tisku koji će mu stajati na klupi, a sadržaje koji se pišu na ploču treba izgovarati glasno da učenik s oštećenjem vida može slijediti i zapisivati bilješke opismenjavanje slijepih učenika na brajici provodi defektolog, a daljnji razvoj pismenosti teče paralelno s ostalim učenicima u razredu slijepi učenik koristi za pisanje brajev pisaći stroj i papir u višim razredima uvodi se prijenosno računalo prilagođeno slijepima slijepi učenik dopunjava rečenicu, upisuje riječi i odgovara na pitanja tako da s listića na brajici čita zadatak i na posebnom papiru čita tražene riječi ili odgovore, a ispred svakog odgovora piše redni broj zadatka (ne prepisuje pitanja) pismeni radovi odlažu se u za to predviđene mape kontrolu i ispravljanje pismenih radova na brajici provodi učitelj sam i uz pomoć roditelja ili stručnjaka za edukacijsko-rehabilitacijsku potporu učenik može sam pročitati svoj pismeni rad na brajici, a učitelj mu ukazuje usmeno na eventualne pogreške slijepi učenici mogu izrađivati neke tablice i dijagrame pomoću brajevog stroja, a za crtanje koriste pribor koji se sastoji od folije za pozitivno crtanje i gumene podloge slabovidni učenici za pisanje koriste obične ili specifične bilježnice ili posebno pripremljene listove papira s jače otisnutim crtama i većim proredom na bijeloj ili žućkastoj podlozi Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda treba koristiti pisaljku (mekana olovka ili kvalitetan flomaster) koja ostavlja deblji trag slabovidni učenici za crtanje i slikanje upotrebljavaju isti pribor kao i videći učenici, ali im treba omogućiti više vremena za rad Metoda demonstracije pri demonstriranju kad god je moguće koristite stvarni predmet o kojem govorite, a zatim reljef, crtež ili sliku pri demonstraciji pokreta i radnji učenik s oštećenjem vida treba biti model demonstrirani predmet dati učeniku u ruke uz dodatno govorno pojašnjenje i dovoljno vremena za percepciju ostalim osjetilima pri demonstraciji sliku opisati i objasniti u cjelini, a zatim pojedine dijelove prije gledanja dijapozitiva, filma, kazete, potrebno je usmeno objasniti učenika o sadržaju koji će se prikazivati karte, sheme, dijagrami, tablice i skica za učenika s oštećenjem vida trebaju biti individualne, jednostavne, reljefne i oštrog kontrasta slabovidni učenici pri gledanju skica, karti, tablica koriste povećalo Metoda laboratorijskih radova zbog nemogućnosti učenja imitacijom slijepi učenici individualno uvježbavaju manipulaciju predmetima, alatima i instrumentima rad u grupi provodi se uz pomoć učitelja, videćih učenika ili pomoćnika u nastavi Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Nastavna sredstva i pomagala Osim standardnih nastavnih sredstava potrebna su i neka specifična sredstva i pomagala: udžbenici, radne bilježnice, kontrolni zadaci i radni listići na brajici i uvećanom tisku, zvučne knjige, brajev pisači stroj, prilagođeno prijenosno računalo, brajev papir, folija za pozitivno crtane, prilagođeni pribor za crtanje, mape za odlaganje pisanih radova i reljefnih crteža, prilagođeni kalkulatori, povećala, prilagođeni mjerni instrumenti, prilagođene bilježnice za slabovidne učenike, prilagođene olovke i flomasteri, klupa s nagibom, stalak za čitanje, reljefne karte, globus, sheme, zvučna lopta. Rad s učenicima s oštećenjem sluha Gluhoća je gubitak sluha iznad 91 dB. Nagluhost može biti blaža, umjerena ili teža, a podrazumijeva gubitak sluha od 25 do 95 dB. Vrijeme nastanka oštećenja ima veliku ulogu u razvoju govorno jezične komunikacije. Može biti prelingvalno (dojenačka dob), perilingvalno (2./3. godina- intenzivno usvajanje jezika) ili postlingvalno (dijete je već usvojilo govor i jezik). Prelingvalana gluhoća donosi najviše teškoća/posebnosti u području govorno jezične komunikacije. Veoma je važno na vrijeme početi s rehabilitacijom. Posljedice u odgojno obrazovnom smislu očituju se kao: teškoće učenja govora, zaostajanje u usvajanju govornog i pisanog jezika, problemi u pismenom izražavanju, oskudniji rječnik, agramatičnost, otežano razumijevanje pisanog teksta, a radi lošijeg poznavanja jezika i teškoće u usvajanju obrazovnih sadržaja. Umjetna pužnica je tehničko pomagalo koje omogućava bolje slušanje. Nužno je što više biti u situacijama u kojima se vježba slušanje i govor. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Učenici s oštećenjem sluha uglavnom mogu uspješno savladavati redovni program ili prilagođeni program iz pojedinih predmeta.. Najveće teškoće imaju s usvajanjem sadržaja iz hrvatskog jezika(diktati), stranog jezika (slušanje, govor, diktati) i glazbene kulture(pjevanje). Kako bi komunikacija s učenikom s oštećenjem sluha bila što kvalitetnija potrebno je znati kakvo mu je stanje sluha, stupanj pismenosti i poznavanje jezika. Također je potrebno redovito za vrijeme nastavnog sata provjeravati slušanje i razumijevanje. Učenik bi trebao sjediti u prvoj ili drugoj klupi srednjeg reda (optimalni vizualni kontakt s učiteljem), a učitelj bi trebao biti okrenut licem prema učeniku kad govori. Osnovni principi rada u razredu su: što više dovoditi učenika u kontakt sa stvarnim predmetima, pojavama, ljudima, životinjama, situacijama,događajima objašnjavanje novih pojmova slikom, sinonimom, kratkim, jednostavnim objašnjenjem, a nepoznatu riječ u tekstu označiti princip zornosti - korištenje audio-vizualnih i vizualnih sredstava (slike, fotografije, predmeti, modeli, video zapisi, računalni edukacijski programi ) Što se tiče metoda rada, koriste se: metoda govorenja i slušanja: govor - izražajan, jasan, poznate riječi, uvođenje novih riječi, pauze za vrijeme govora, formulacija pitanja metoda demonstracije metoda praktičnog rada metoda dramatizacije metoda crtanja: slobodno ili tematski Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Kod zadavanja domaćih zadaća, učitelj treba biti siguran kako učenik razumije gradivo i same zadatke (način na koji su zadani). Provjeravanje znanja izvršava se usmeno (češće, manje cjeline), pisano (kratka, jednostavna pitanja) te kroz razgovor i praktičan rad. Rad s učenicima s poremećajima glasovno-jezično govorne komunikacije Poremećaji glasa okarakterizirani su neprimjerenom visinom glasa (suviše visok ili nizak, bez promjene, isprekidan uzdasima), neprimjerenom kvalitetom glasa (hrapav, promukao, nazalan), neprimjerenom glasnoćom, rezonancijom ili trajanjem. Poremećaji govora su artikulacijski poremećaji (izgovaranje ili artikulacija glasova, omisija, supstitucija, distorzija) i poremećaji fluentnosti (mucanje - ponavljanje, produživanje glasova, slogova, riječi,fraza, prekidi u tempu i ritmu i brzopletost - prebrzo izražavanje). Jezični poremećaji podrazumijevaju teškoće u izražavanju (siromašan rječnik, slaba usvojenost gramatičkih struktura) i razumijevanju jezika (teškoće slijeđenja verbalnih uputa i razumijevanju pisanog teksta). Komunikacijsko pragmatične teškoće – upotrijebljene rečenice su gramatički pravilne, no prisutne su teškoće kod upotrebe jezika u komunikacijske svrhe. Disleksiju i disgrafiju karakteriziraju greške ispuštanja, dodavanja i zamjene glasova, slogova, riječi i rečenica (u čitanju ili pisanju), teškoće u razumijevanju pročitanog, problemi s rukopisom. Prilagodbe u radu: mucanje nikada ne ispravljati i osvještavati, rugati se ili dopuštati drugima da to čine Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda učenicima trebamo biti dobar govorni uzor ne treba inzistirati da dijete s govornom teškoćom govori ako ono to ne želi, može ga se ispitati pisanim putem ako dijete ima disgrafiju, može vježbati pisanje testova, ali se zapisuje ocjena dobivena usmenim ispitivanjem za dijete s problemom brzopletosti bitno je uvesti strukturu i organiziranost u rad (redoslijed obavljanja zadataka) kod sve djece s teškoćama glasovno-govorno jezične komunikacije treba provjeriti razumijevanje onog što su čuli, pročitali ili trebaju izvršiti djeci je potreban individualizirani pristup (više vremena, manje zadataka, podrška u čitanju/pisanju, pohvala svakog napretka, motivirajuće ocjene – vrednuje se svaki napredak pružiti pomoć u učenju (DOP, individualan rad ) neophodna je podrška logopeda (djetetu, roditelju, učitelju- specifične upute za rad) Rad s učenicima s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima Karakteristike učenika s motoričkim poremećajima su različite vrste i stupnjevi poremećaja položaja i pokreta tijela (teškoće kretanja, grube i fine motorike, grafomotorike, moguće dodatne teškoće – vida, sluha, komunikacije, pažnje, pamćenja, ponekad sniženo intelektualno funkcioniranje). Karakteristika učenika s kroničnim bolestima je promjenjivost zdravstvenog stanja tijekom školske godine (povremena hospitalizacija). Prilagodba prostora, opreme, načina rada: Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda primjereno radno mjesto, stol, stolica, pomagalo za držanje knjige pomagalo za okretanje stranica otežana manšeta za ublažavanje tremora primjeren pribor za pisanje (odgovarajuća veličina i vrsta olovke, pomagalo za držanje olovke, pojačane oštrine linija u bilježnici, korištenje bilježnica većih formata, računalo s posebnom tipkovnicom, diktafon, diktiranje…) plan ploče zalijepljen u bilježnicu fiksiranje bilježnice ili papira za podlogu više vremena za izvođenje aktivnosti korištenje specifičnih pomagala u izvođenju praktičnog rada ili druga osoba izvodi rad prema naputku učenika ispiti znanja prilagođeni manualnoj sposobnosti (širi prostori za pisanje, zaokruživanje ponuđenih odgovora, pomoć druge osobe u pisanju, korištenje računala za pisanje, samo usmeno odgovaranje re-edukacija (razvijanje aktivnosti oštećenih organa, korištenje preostalih sposobnosti) kompenzacija (korištenje pomagala – računalo, komunikator) Rad s učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima Karakteristike učenika sa sniženim intelektualnim funkcioniranjem su teškoće u izvođenju misaonih operacija (generaliziranje, apstrahiranje, analiziranje, povezivanje i zaključivanje, rješavanje problema) i adaptivnom ponašanju (komunikacija, briga o sebi, život u kući, socijalne vještine, korištenje socijalne zajednice, samousmjeravanje, zdravlje i Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda sigurnost, funkcionalna znanja, slobodno vrijeme i rad). Vrlo često su prisutne i teškoće na području percepcije, zapamćivanja i pamćenja, pozornosti, govorne recepcije i ekspresije, koje također utječu na procese učenja. Učenicima sa sniženim intelektualnim sposobnostima najčešće je potreban prilagođeni program. Prilagodbe u radu: napraviti temeljitu inicijalnu procjenu vještina, sposobnosti, znanja i potreba učenika (govor, rječnik, čitanje- tehnika, razumijevanje, pisanje, prepisivanje, odgovaranje na pitanja, usmeno i pismeno izražavanje, poznavanje brojeva i brojanje, računanje, geometrijsko predočavanje, izvođenje praktičnog rada, služenje tehničkim priborom, prostorno i vremensko snalaženje, informatička pismenost, radne navike, usvajanje i iskazivanje znanja, sudjelovanje u radu u skupini, karakteristike koncentracije, pažnje i pamćenja, interesi) izraditi primjereni prilagođeni program ( sadržaji koje učenik može usvojiti) programom predvidjeti usvajanje manjeg broja činjenica sadržaje približiti na zoran način i što je češće moguće povezivati sa svakodnevnim životom semantički prilagoditi sadržaje (jednostavne, jasne rečenice) , a veličinu teksta čitalačkim sposobnostima učenika perceptivno prilagoditi sadržaje (ne previše podataka na jednom listu) rasčlaniti složene pojmove, zadatke (prepisivanje u dijelovima) naglasiti bitno (govorno isticanje, isticanje u tekstu) maksimalno koristiti metodu demonstracije, crtanja, praktičnog rada što češće koristiti razgovor (uz pomoćna pitanja) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda primjenjivati selekcionirano diktiranje koristiti sredstva (okviri za praćenje slijeda čitanja, tablice brojeva, tablice množenja, kalkulator…) usmjeravati pažnju učenika ohrabrivati učenika omogućiti više vremena za ispitivanje znanja, koristiti način koji učeniku najbolje odgovara (usmeno, pismeno) ocjenjivati u odnosu na prilagođeni program i napredak učenika te u odnosu na inicijalnu procjenu, a ne u usporedbi s ostalim učenicima Rad s učenicima s poremećajem pažnje/hiperaktivnosti ADHD je razvojni poremećaj s izraženim simptomima nepažnje i/ili hiperaktivnosti. Postoje 3 tipa poremećaja: deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, kombinirani tip deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, predominantno nepažljivi tip deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, predominantno hiperaktivno impulzivni tip Ponašanje karakteristično za deficit pažnje: dijete često krivo prepiše tekst sa ploče, okreće se prema drugim učenicima u razredu, ne zapiše što ima za zadaću, zaboravi kada treba doći na neki sat u suprotnoj smjeni, zaboravi donijeti novac za predstavu, užinu. Ponašanje karakteristično za hiperaktivnost: teško mogu duže mirno sjediti, često ustaju i vrpolje se ili sjede na rubu stolca. Vrte predmete, lupkaju rukama i pretjerano tresu stopala ili noge. Često pretjerano pričaju. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Ponašanje karakteristično za impulzivnost: teško odgađaju zadovoljavanje želja, teško se odupiru trenutnom iskušenju, bave se potencijalno opasnim aktivnostima bez razmišljanja o mogućim posljedicama pa ponašanje često dovodi do nezgoda. Često ne slušaju upute, započinju razgovor u neprikladno vrijeme, pretjerano prekidaju druge, ometaju druge, grabe tuđe predmete, diraju stvari koje ne bi smjeli. Učenici s ovim poremećajem najčešće se školuju po redovnom programu uz individualizirani pristup. Prilagodbe u radu: ocjenjivati sadržaj, ne rukopis omogućiti alternativne načine provjere znanja (način koji učeniku najviše odgovara) omogućiti alternativne načine rješavanja zadataka (verbalno izlaganje, izdada mapa i grafikona, korištenje slikovnog materijala...) privući pažnju prije davanja uputa, koristiti upozoravajuće geste (tapšanje po ramenu) rasčlaniti upute, zadatke i aktivnosti u manje cjeline pripremiti materijal (tekst, slika, zadaci) oslobođen suvišnih detalja koji odvlače pažnju i sa naglašenim bitnim dijelovima izmjenjivati teške/lake zadatke provjeriti razumijevanje uputa poticati prekidanje rada kako bi učenik provjerio urađeno kombinirati metode u radu (vizualne, pisane, praktične) omogućiti dodatno vrijeme omogućiti sjedenje blizu nastavnika Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda koristiti fizičku blizinu i dodir za preusmjeravanje aktivnosti reći učeniku što se od njega očekuje (dogovor o radu) obavještavati o promjeni aktivnosti (imate još 5 minuta..) specificirati potrebna sredstva i korake omogućiti kretanje, osmisliti aktivnosti nagrađivati izvršavanje zadataka na vrijeme, poželjno ponašanje poticati metode samonadzora (brojanje do 10) Rad s učenicima s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima Poremećaji u ponašanju skupni su naziv za sve pojave biološke, psihološke i socijalne etiologije koje manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost (neprimjereno, rizično ponašanje) te neugodno, štetno i opasno utječu na druge pojedince i društvene organizacije (obitelj, dječje ustanove, školu, zajednicu). Karakteristike tih poremećaja su: smanjena sposobnost za učenje koja se ne može objasniti intelektualnim senzornim ili drugim zdravstvenim čimbenicima, nesposobnost za izgradnju zadovoljavajućih interpersonalnih odnosa s vršnjacima i učiteljima, neprimjeren tip ponašanja i osjećaja pod normalnim okolnostima, raspoloženja nesretnosti i depresije i tendencija razvoja fizičkih simptoma ili straha u svezi s osobnim ili s problemima u školi. Prilagodbe u radu učenje se prilagođava djetetovim mogućnostima ispituje se na način da se očekuje i postiže uspjeh, omogućava uspjeh postavljaju se jasne granice i očekivanja pokazuje se razumijevanje za djetetove potrebe i ponašanja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda pokazuje se razumijevanje za njihov jezik komunikacije (traže pažnju, žele biti prepoznati kao vrijedni i cijenjeni...) osigurava se pozitivna afirmacija omogućava se razvoj pozitivne slike o sebi uče se socijalne i emocionalne vještine, razvija se empatija učenik se osjeća prihvaćenim, podržanim, nagrađenim stvaraju se prilike za odgovorno ophođenje s vršnjacima i odraslima osiguravaju se prilike za stvaranje uspješnih odnosa osiguravaju se prilike za vježbanje socijalnih vještina postavljaju se uvjeti u kojima se djeca osjećaju pripadni i privrženi svojoj školi POTICANJE RAZVOJA VJEŠTINA I SPOSOBNOSTI Poticanje razvoja grube i fine motorike hodanje trčanje skakanje preskakivanje penjanje puzanje provlačenje dizanje, nošenje vožnja bicikla loptanje (bacanje, hvatanje, gađanje) ples Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda svlačenje i oblačenje jedenje pomoću pribora za jelo igre predmetima (lego kocke) modeliranje (plastelin, tijesto) igre prstima uz pjesmice (lutke za prste, „Gle ide jež“, „Glava, ramena, koljena, stopala“) nizanje perli igre s kockicama (lego kocke) listanje (knjige, časopisi) savijanje papira (origami) pika slika slaganje puzzla konstruiranje figurica od štapića (pincetni hvat se razvija) sjene životinja ( prstima stvara životinje koje se odražavaju na zidu) rezanje škarama Poticanje razvoja grafomotorike šaranje po papiru (ploči…) bojanje zadanih likova bez zadržavanja u omeđenom prostoru bojanje zadanih likova sa zadržavanjem u omeđenom prostoru spajanje točaka slijed zadane crte oponašanje kružnih crta oponašanje smjera crta (horizontalno, vertikalno, koso) crtanje kruga, kvadrata… Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda vođenje crte kroz labirinte spontani crtež, crtanje čovjeka, crtanje kuće (sve više detalja) crtanje znakova, simbola precrtavanje slova i brojeva veće teškoće grafomotorike - pisanje slova po iscrtanoj liniji i zadanom smjeru Poticanje razvoja pažnje i koncentracije pronalaženje grešaka u uzorcima koji se ponavljaju nastavljanje niza slagalice traženje razlika traženje riječi u nizu slova znakovi umjesto brojeva labirinti točkalice križaljke sudoku memory premetaljke (sob-bos; tona-nota) riječi u riječima (oslonac-lonac; cigla-igla) Poticanje razvoja percepcija Vježbe razvoja vizualne percepcije pronalaženje razlika na slikama Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda pronalaženje dijelova od kojih je neka slika sastavljena sastavljanje različitih slika od jednakih dijelova (geometrijski likovi) uočavanje sličnosti i razlika (po čemu su 2 predmeta slična, a po čemu različita) prepoznavanje oblika likova i slova (sjene) razlikovanje likova prema obliku, boji i položaju u prostoru vježbe za razvoj percepcije lika i pozadine opisivanje slike kako bi je dijete pronašlo u nizu sličnih slika Vježbe razvoja taktilne percepcije djetetu dodirujemo prst, a ono pogađa koji (ima zatvorene oči) prepoznavanje predmeta i površina opipom prepoznavanje slova, likova, brojeva napisanih na nadlanici ili leđima opipom prepoznati predmet, spojiti sa slikom tog predmeta i obrnuto Poticanje razvoja slušne percepcije te glasovne analize i sinteze naći sliku predmeta čiji naziv započinje određenim glasom naći sliku predmete čiji naziv završava određenim glasom naći sliku predmeta u čijem nazivu postoji određeni glas odrediti mjesto traženog glasa u riječi izgovor glas po glas u riječima – sinteza izgovaranje zadane riječi glas po glas – analiza smisli riječi koje počinju na određeni glas (uz bacanje i hvatanje lopte) iz grupe slika izdvojiti one koje počinju sa b/p d/t z/s Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda vježbe slušanja: slušaj priču i broji riječi s određenim glasom slušaj priču i pljesni kad čuješ riječ koja počinje određenim glasom prepoznavanje riječi koje su pročitane naopako Poticanje razvoja matematičkog mišljenja razvrstavanje i nizanje predmeta odrediti odnose među predmetima (veći, manji) uspoređivanje i ujednačavanje predmeta i skupova upoznavanje brojeva i povezivanje broja i količine brojenje naprijed i unazad određivanje mjesto broja u nizu (ispred, iza, između…) usvajanje matematičkih znakova i rječnika korištenje pomagala za usvajanje matematičkih vještina (tablica brojeva, tablica množenja, kalkulator) vježbe za usvajanje i unapređivanje osnovnih računskih radnji matematičke igre („Čovječe ne ljuti se“, „99“, „Zmije i ljestve“, „4 u nizu“, „Potapanje brodova“…) 10. Socijalizacija djece s posebnim potrebama U svakom pogledu, ljudsko novorođenče je bespomoćno. Ono je ne samo ovisno o starijim pripadnicima vrste, već mu nedostaju i obrasci ponašanja potrebni za život u ljudskom društvu. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Da bi se održalo na životu, ono mora naučiti vještine, znanja i prihvaćeni način ponašanja u društvu u kojem je rođeno. Mora naučiti način života – kulturu svoga društva. KAKO?? SOCIJALIZACIJA Proces kojim pojedinac uči kulturu svoga društva poznat je kao socijalizacija. Socijalizacija (lat. socius = drug; socialis = društven, druželjubiv; engl. socialisation) općenito, podruštvljavanje ljudskog bića. Socijalizacija se odnosi na usvajanje onog dijela kulture koji obuhvaća međuljudske odnose i njihov razvoj, dakle, predstavlja usvajanje oblika društvenog života. U antropologiji i sociologiji, socijalizacija se svodi na prilagođavanje pojedinca društvenoj zajednici, što je preduvjet njezine integracije i stabilnosti, bilo da se misli na internalizaciju društveno dominantnog svjetonazora, vrijednosti i normi ponašanja, bilo na učenje društvenih uloga te se u tom smislu često poistovjećuje s inkulturacijom, ali i s akulturacijom. U socijalnoj psihologiji socijalizacija označava proces učenja tijekom kojega pojedinac razmjenjuje iskustva s drugima, razvijajući tako posebne oblike socijalno-relevantnog ponašanja, koji ne moraju uvijek biti u skladu s normama i vrijednostima zajednice. Važnost socijalizacije - primjeri Bez socijalizacije, pojedinac bi jedva nalikovao ljudskom biću koji je po normama njegova društva definirano kao normalno. Evo nekih primjera, koji iako nisu pouzdani kao što današnji standard informiranja zahtijeva, ipak donekle upućuju na važnost socijalizacije. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Prvi primjer Priča se da je car Akbar, koji je vladao u Indiji od 1542. do 1602. godine, naredio da skupina djece bude odgajana bez ikakvih pouka u jeziku, kako bi iskušao vjerovanje da će na kraju progovoriti hebrejski, jezikom Boga. Djecu su odgajali gluhonijemi. Ona nisu uopće progovorila i komunicirala su isključivo gestama. Drugi primjer Postoji također, opsežna, premda nepouzdana, literatura o djeci koju su podigle životinje. Jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva odnosi se na “vučju djecu od Midnapora”. Dva ženska djeteta, od dvije i osam godina, pronađena su u nekoj vučjoj jazbini u Bengalu 1920. godine. Djevojčice su hodale četveronoški, najradije se hranile sirovim mesom, zavijale kao vukovi i nisu se služile nikakvim oblikom govora. Jesu li tu djecu odgojili vukovi ili su naprosto napuštena i ostavljena u šumi da se snalaze kako znaju, nije jasno. Zaključak – primjeri Dakle, takvi i slični primjeri, upućuju na zaključak da je socijalizacija koja uključuje dugotrajnu interakciju s odraslima bitna ne samo da bi se novi članovi mogli uklopiti u društvo, već i za proces kojim uistinu postaju ljudska bića. SREDIŠNJA PITANJA SOCIJALIZACIJE Najznačajnija pitanja su: modus socijalnog učenja Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda klasično instrumentalno ili posredno uvjetovanje; učenje po modelu identifikacijom, imitacijom ili učenjem uloga; učenje uviđanjem; područje ili sadržaj socijalizacije emocionalno, kognitivno, ekspresivno, intelektualno, kreativno, političko, itd.; Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda čimbenici koji potiču ili sprečavaju socijalizaciju uloga nasljednih faktora, nagrada i kazni, odnosa prema djetetu, ozračja u obitelji drugim odgojno-obrazovnim ustanovama, etnicitetima, vjerske pripadnosti itd., izvori ili agensi socijalizacije roditelji, braća, vršnjaci, škola i učitelji, mediji, Socijalno učenje Proces usvajanja obrazaca mišljenja i ponašanja o kojima, s jedne strane, ovisi integracija pojedinca u društvenu zajednicu i, s druge strane, očuvanje društvenog sustava. Socijalnim učenjem usvajaju se obrasci ponašanja i osobine ličnosti koje više ili manje dijele svi članovi grupe (jezik, sustav vrijednosti, vjerovanja, običaji, i sl.), što olakšava njihovu međusobnu komunikaciju te zajednički život i rad. Socijalno učenje određuje se kao učenje po modelu, koje se javlja u tri glavna oblika: Oponašanje – manje ili više vjerno ponavljanje određenih radnji ili postupaka druge osobe (“značajnog drugog”, uzora ili modela); Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Identifikacija ili poistovjećivanje – svjesno razvijanje onih osobina (znanja, vještine, sposobnosti, ponašanja) koje pojedinac opaža ili pripisuje drugoj osobi za koju se snažno emocionalno veže; Učenje uloga – usvajanje sustava vrijednosti i ponašanja koji su karakteristični za određeni društveni status u društvu, grupi ili organizaciji. Socijalno učenje obuhvaća 4 dimenzije: usmjeravanje pozornosti na određenu akciju; pamćenje akcije; ponavljanje akcije; motiviranost, koja ovisi o načinu na koji društvo sankcionira akciju (nagrada ili kazna). PRIMARNA I SEKUNDARNA SOCIJALIZACIJA Primarna socijalizacija zacijelo je najvažniji aspekt procesa socijalizacije, odvija se tijekom najranijeg djetinjstva, obično unutar obitelji. Reagirajući na odobravanje i neodobravanje svojih roditelja i oponašajući njihov primjer, dijete uči njihov jezik i mnoge temeljne obrasce ponašanja svojega društva. U primarnu socijalizaciju uključena su dva temeljna procesa: internalizacija (usvajanje) kulture društva i strukturiranje ličnosti. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Kada se kultura ne bi usvajala, društvo bi prestalo postojati, budući da bez zajedničkih normi i vrijednosti društveni život ne bi bio moguć. Ali, kultura se ne može naprosto naučiti, ona se “usvaja kao dio strukture ličnosti”. Djetetova se ličnost oblikuje u kategorijama središnjih vrijednosti kulture do točke u kojoj postaje dio njega. Sekundarna socijalizacija zbiva se u kasnijim godinama, kad je u nju manje uključena obitelj a sve su jači utjecaji drugih faktora, kao što je grupa vršnjaka i škola. Dakle, sekundarna socijalizacija uključuje školski sustav (od vrtića do fakulteta), massmedia, skupine po zanimanju, vršnjake. Unutar svoje skupine vršnjaka, u interakciji s ostalima i igrajući dječje igre, dijete se uči pokoravati prihvaćenim običajima društvene skupine i poimati činjenicu da se društveni život temelji na pravilima. Škola, nakon obitelji (primarna socijalizacija), postaje “žarišno mjesto” sekundarne socijalizacije. Ona djeluje kao most između obitelji i društva kao cjeline, pripremajući dijete za njegovu ulogu odrasloga. Unutar obitelji, o djetetu se sudi i tretira ga se uglavnom na temelju“ partikularističkih”normi. Roditelji postupaju s djetetom kao sa svojim određenim djetetom a ne sude ga na temelju normi ili mjerila koji se mogu primijeniti na svakoga pojedinca. Međutim, u širem društvu, s pojedincem se postupa i o njemu se sudi na temelju “univerzalističkih” normi koje se primjenjuju na sve pripadnike društva, bez obzira na njihove rodbinske veze. Unutar obitelji status djeteta pripisan je, određen rođenjem, dok je status u životu odrasloga uglavnom postignut (npr. pojedinac postiže svoj status po zanimanju, profesiji koju obavlja). Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Stoga, dijete se mora kretati od partikularističkih normi i pripisanog statusa u obitelji, prema univerzalističkim normama i postignutom statusu društva odraslih. Škola priprema mlade ljude za taj prijelaz. Ona uspostavlja univerzalističke norme u okvirima kojih svi učenici postižu svoj status. Njihovo se ponašanje ocjenjuje prema mjerilima školskih pravila, njihov se uspjeh mjeri po uspjehu na ispitima. Jednake se norme primjenjuju na sve učenike (ili bi trebalo), bez obzira na pripisane karakteristike kao što su spol, rasa, obiteljsko podrijetlo ili klasa iz koje je učenik potekao. Škole funkcioniraju (ili bi trebale) na meritokratskom načelu: status se postiže na temelju zasluga. Škole odgajaju mlade ljude na temeljnim vrijednostima društva. Diskontinuitet u odgoju i obrazovanju Predstavlja naglu promjenu ciljeva, zadataka, sadržaja, metoda i organizacije poučavanja i učenja tijekom rasta i razvoja djeteta, osobito prisutnu u visokorazvijenim društvima i društvima u tranziciji. Sve do početka sedamdesetih godina 20. st. diskontinuitet se objašnjavao u sklopu socijalizacije, u svezi s promjenom odgojnih čimbenika prilikom prijelaza iz ranije u novu fazu odrastanja. Kada govorimo o diskontinuitetu, tada obično, govorimo o nesrazmjeru između djetetova života u obitelji, u kojoj ono nema većih odgovornosti, i njegova uključivanja u društvo, u kojemu mora preuzeti određene društvene, gospodarske, političke i druge odgovornosti. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Antropolozi ga povezuju s razlikama u društvenoj moći i s njime objašnjavaju uzroke školskog neuspjeha učenika pripadnika manjina, istovremeno osporavajući značaj sociološke teorije kulturne deprivacije (obiteljska oskudica), Ali, i psihološke teorije smanjenih mentalnih sposobnosti, koja se oslanja na rezultate kulturno neosjetljivih, odnosno etnocentričnih testova inteligencije i legitimira rasizam. Središnja teza antropologa jest da je školski neuspjeh manjinske djece posljedica kulturnog diskontinuiteta koji se javlja u višekulturalnim sredinama u kojima škole, kontrolirane od strane dominantne grupe, zanemaruju potrebe i kulturni kapital djece koja dolaze iz drugih kulturnih sredina. Prema J. J. Ogbuu, nizak školski uspjeh i ranije napuštanje škole od strane pripadnika nekih manjina nije samo posljedica diskontinuiteta u kulturnim vrijednostima, nego i nedovoljne vertikalne prohodnosti društvenog sustava za te grupe, što je opet u svezi s načinom na koji se oni inicijalno uključuju u dominantno društvo. Odbijanje daljnjeg školovanja, treba tražiti najviše u činjenici što im bolji školski uspjeh nužno ne donosi društvene nagrade, kao što je to slučaj s bijelom djecom, djecom dominantne vjere ili etničke i klasne pripadnosti u određenom društvu (zajednici). PERSONALIZACIJA Dok socijalizacija znači odgoj za društvo, personalizacija je odgoj za samoga sebe. Središnje mjesto kod personalizacije zauzima proces samoostvarenja, pa je tu odgojni utjecaj usmjeren prema osposobljavanju odgajanika za samoostvarenje, samoodgoj, samoaktualizaciju. Samoostvarenje za čovjeka, kao društvenog bića, sastoji se u izgradnji njegovih odnosa prema društvu, u prosuđivanju, prihvaćanju, odbijanju, borbi za promjene u svojoj društvenoj okolini. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Riječ je o konkretnim, u svakom trenutku uočljivim vezama i povratnim vezama, međusobnom utjecaju procesa personalizacije i socijalizacije. Zaključak Socijalizacija, međutim, nije ograničena na djetinjstvo. To je proces koji traje čitav život. Primjer: na početku svog radnog vijeka, mladi zidar, nastavnik, knjigovođa brzo nauče pravila igre i tajne svog zanata ili profesije. Ako odluče kasnije u životu promijeniti posao, priključit će se drugačijoj skupini zanimanja i vjerojatno će morati naučiti nove vještine i usvojiti drugačiji način ponašanja i odijevanja. SPECIFIČNOSTI SOCIJALIZACIJE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA Djeca sa senzoričkim teškoćama Oštećenja vida Obitelj : Utjecajni faktori u formiranju odnosa s roditeljima: nedostatak vidnog kontakta između djeteta i majke fizičko odvajanje djeteta od majke radi hospitalizacije i školovanja tjeskoba i zabrinutost roditelja zbog djeteta nedovoljna informiranost roditelja kako da rade s djetetom oštećena vida radi socijalnog razvoja Roditeljski stavovi: prihvaćanje (čine najbolje što mogu za dijete, bez krivnje ili odbijanja) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda negiranje (odgojni i profesionalni planovi ne poznaju ograničenja, djetetovo stanje nema emocionalni učinak na njih) prezaštićenost (prevelika briga i zaštita koje uvelike ometaju socijalni razvoj) sakriveno odbijanje (negativan stav se maskira tjeskobnom brigom i pretjerivanjem u dužnostima) otvoreno odbijanje (svjesni negativnih osjećaja, obrambeni mehanizmi za opravdanje) Prihvaćanje i negiranje su u kontekstu socijalizacije pozitivni stavovi jer dopuštaju djetetu da se razvija i sudjeluje u socijalnim aktivnostima, dok su ostala tri stava negativni jer ometaju razvoj socijalizacije. Integracija, socijalna sredina Nakon obitelji, iznimnu važnost za razvoj socijalizacije ime uključivanje djece u predškolske i školske ustanove. Nekada se slijepe osobe nisu školovale u redovnim uvjetima, već su bili uključeni u ustanove za školovanje slijepih i tako ograničeni na socijalizaciju samo sa drugim slijepima učenicima i osobljem ustanove. Nedostatak komunikacije (ograničena komunikacija) djeluje na socijalizaciju. Preduvjeti integracije: opremljenost pomagalima pozitivni stavovi nastavnika/odgojitelja osposobljenost za rad stručna pomoć (putujući peripatolog, tiflopedagog) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Istraživanja pokazuju kako stereotipi socijalne sredine mogu biti snažan faktor formiranja stavova prema sebi i svom oštećenju (kao i svi ljudi, vrijedni, komunikativni, jadni, nesretni, usamljeni…) Oštećenja sluha Osnova socijalizacije je komunikacija. Različite su razine oštećenja verbalne komunikacije, dakle govora kao sredstva sporazumijevanja (oštećenje sluha, vrijeme nastanka oštećenja, uspješnost rehabilitacije, umjetna pužnica) kod osoba oštećena sluha. Socijalni razvoj djeteta oštećenog sluha trpi zbog komunikacijskih barijera. Otežano je verbalno izražavanje vlastitih potreba, želja, osjećaja i ideja, kao i razumijevanje potreba, ideja, namjera i osjećaja drugih ljudi. 3 vrste socijalnog ponašanja (stečene pod utjecajem osobina pojedinca i stava okoline): povlačenje u krug osoba s oštećenjem sluha odbacivanje drugih osoba s oštećenjem sluha i druženje samo s čujućim osobama uklapanje u obje sredine, prema mogućnostima Malo ljudi poznaje znakovni jezik. Zbog komunikacijskih barijera gluhe se osobe osjećaju marginalizirano, ostaju upućene jedne na druge te imaju snažnu potrebu za zajedničkim okupljanjem (preferiranje socijalnih interakcija unutar zajednice gluhih osoba vlastiti jezik i kultura). U svojim udruženjima nadoknađuju sve ono čega su zakinuti u redovnom društvu (razmjena informacija, ravnopravni sugovornici, predavanja, izleti, priredbe, razni oblici podrške…). Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Djeca s motoričkim teškoćama „Fizičke“ prepreke: pokretljivost (kolica, hodalica…) pristupačnost razvijenost govora pomoć, podrška uključenost, dostupnost, organiziranost „Mentalne“ prepreke: samopouzdanje stavovi osobine ličnosti Djeca sa sniženim intelektualnim sposobnostima Karakteristike djece sa sniženim intelektualnim sposobnostima su smanjena sposobnost za učenje, odstupanja na području spoznaje, govora, motorike, adaptivnog ponašanja te socijalizacije. Što su intelektualne sposobnosti na nižem stupnju, to su problemi u socijalizaciji i adaptivnim sposobnostima jace izraženi. Važnost procesa socijalizacije još više dolazi do izražaja kod djece s intelektualnim teškoćama budući da oni uče kroz konkretne primjere i osobno iskustvo, a socijalni kontakt i interakcije upravo to i omogućuju. Djeca s manje izraženim intelektualnim teškoćama (LMR) ovisna su o mišljenju odraslih osoba koje ih okružuju, prihvaćaju socijalna pravila ponašanja, osjećaju i sprovode Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda lojalnost i poštovanje prema osobama koje su važne u njihovom okruženju te imaju želju i potrebu pripadanja društvu ili pojedinoj grupi. Djeca s jače izraženim mentalnim teškoćama(UMR) pokazuju interes za vršnjake koji ih okružuju i čine njihovu svakodnevnicu, no često se poistovjećuju i identificiraju s nekom bliskom značajnom osobom te postanu „ovisni“ o njoj. Djeca jako sniženog intelektualnog funkcioniranja (TMR) ne pokazuju interes za vršnjake već su ovisni o bliskim osobama kao što su roditelji ili odgajatelj. Djeca s najtežim intelektualnim oštećenjima (DMR) imaju ozbiljna ograničenja u komunikaciji i pokretljivosti te potrebu za stalnom pomoći i njezi što se u socijalnoj sferi očituje u potrebi za psihofizičkom homeostazom te u nedostatku interesa za materijalnu okolinu. Djeca s pervazivnim poremećajima (autistični poremećaj, Rettov sindrom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu, Aspergerov sindrom te pervazivni razvojni poremećaj, neodređen) Uz teškoće u komunikaciji i ponašanju, pogođena je i socijalizacija. Izostanak kontakta „oči u oči“, izrazi lica neprikladni situaciji, neobični položaji lica i tijela veoma otežavaju prilagođavanje socijalnoj interakciji. Karakteristike ovih osoba su i nesposobnost razvijanja vršnjačkih odnosa primjerenih razvojnoj razini te izrazito smanjeno izražavanje zadovoljstva zbog sreće drugih ljudi (teškoće u razumijevanju svojih vlastitih, a pogotovo tuđih vjerovanja, težnji, namjera, spoznaja, opažanja). Postojanje ovih karakteristika rezultira teškoćama pri uspostavljanju odnosa. To ne treba gledati iz perspektive nezainteresiranosti osoba s pervazivnim poremećajima za Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda socijalnu interakciju već uzeti u obzir njihovu nesposobnost obrađivanja socijalnih informacija. Osobe s autizmom žele emocionalno kontaktirati s drugim ljudima, ali ih u tome ometa složenost socijalne interakcije. Razumijevanje socijalnih situacija zahtijeva procesuiranje govora i neverbalnu komunikaciju, područja koja su oštećena kod osoba s pervazivnim poremećajima. Vrste socijalne interakcije osoba s autističnim poremećajem: izdvojeni – ne iskazuju nikakav vidljiv interes prema interakciji s drugim osobama (osim onih koje su im nužne za zadovoljavanje osnovnih potreba), mogu se uzrujati ako su u blizini drugih osoba pasivni – ne iniciraju socijalna pristupanja, ali prihvaćaju inicijative drugih osoba aktivni, no ekscentrični – pristupaju socijalnoj interakciji, ali na neobičan te često neprimjereni način (stereotipan, neobičan način igre, neprikladno smijanje „cerekanje“) Djeca s autizmom ne usvajaju socijalne vještine putem zapažanja i sudjelovanja (uobičajeni način) već je nužno pružiti jasnu uputu i pomoć. Strategije poučavanja socijalnim vještinama procijeniti socijalne sposobnosti (za utvrđivanje socijalnih vještina koje treba poučavati) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda kako bismo razvijali socijalne vještine, djeca moraju imati mogućnost sudjelovanja i interaktivnog djelovanja s drugim osobama u različitim okruženjima primjena društvenih priča (opis socijalne situacije uz socijalne uloge i primjerene reakcije) – „ja“ perspektiva, usmjeravanje prema primjerenom ponašanju poučavanje temeljnim društvenim pravilima – uz društvene priče i vizualne upute (fotografije, slike, simboli) za usmjeravanje o čekanje o čekanje na red o prijelaz iz jedne aktivnosti u drugu o mijenjanje teme razgovora (uz vremenska ograničenja te mjesta za bavljenje određenom temom) o prestajanje aktivnosti (uz promatranje i praćenje ponašanja ostale djece, štopericu) o preuzimanje inicijative o fleksibilnost (ukloni se slika iz rasporeda aktivnosti i stavi druga) o smirivanje ponavljanje spoznajnih prikaza (prikazivanje niza ponašanja u obliku slika, popraćenih tekstom- učenik se vodi kroz ponovljenu primjenu niza ponašanja) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda primjena vršnjačke pomoći (savjetuju se druga djeca u vezi interakcije s djetetom s autizmom – korist u području povećanja interakcija, upoznavanju, raznovrsnosti igre igračkama, upotrebi govora) trening socijalnih vještina u skupinama – razni programi, priručnici poticanje sklapanja prijateljstava o druženje kod kuće o učlanjivanje u školske klubove (uz podršku) o poučavanje djeteta kako promatrati druge i slijediti potrebne radnje o poticanje suradničkih igara o poučavanje druge djece u razredu kako uspostaviti odnos o predviđanje razonode tijekom odmora o projekti i aktivnosti kojima se objašnjavaju kvalitete dobrog prijatelja PRIMJER DRUŠTVENE PRIČE (brošura s 1-2 rečenice po stranici, pročita odrasli 2x, čita učenik, čita svakodnevno, može audiosnimka, videosnimka) Moj red za računalo str.1. ako čekam svoj red za računalo, drugoj ću se djeci više svidjeti str.2. svatko voli doći na red za računalo str.3. kada ostala djeca koriste računalo, bit ću tih i čekat ću na svoj red str.4. kada sam gotov s radom na računalu, ostala se djeca mogu njime koristiti. To je u redu jer znam da ću se sutra moći koristiti računalom Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda str.5. ako čekam svoj red za računalo, svi će biti sretni Poticanje socijalizacije djece s posebnim potrebama na početku integracije – osigurati sigurno mjesto za promatranje i učenje od druge djece stvoriti ustaljene predvidive rutine za inhibirano dijete kako bi se osjećalo sigurno poticati na sudjelovanje (primaknuti igračku, pozvati da radi nešto u paru, briga o životinjici, neverbalne aktivnosti- slikanje, ples…) pozitivno potkrepljenje (dodir ruke, osmijeh) stav odgojitelja/učitelja bitan je za oblikovanje stava ostale djece prema djetetu s teškoćama koristiti humor (isticati smiješne strane situacije) educirati roditelje ostale djece (oni su model ponašanja svojoj djeci) Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda LITERATURA: Ambruš-Kiš R. , Cimperman R., Fajdetić M., Kazija M., Listeš S, Marunčić S. ,Miletić L., Milić V., Ništ M., Ozorlić-Dominić R., Petljak-Jakunić B., Požnjak-Malobabić A., Skelac M., Vidović T.: Integrativna supervizija u odgoju i obrazovanju, AZOO, Zagreb,2009. Allue, J.M.: Velika knjiga igara, Profil international, Zagreb, 2003. Ayres, A.,: Dijete i senzorna integracija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002. Bergmann, W.: Disciplina bez straha, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2009. Bičanić J.: Vježbanje životnih vještina, Alinea Zagreb, 2009. Brown, R.: Grupni procesi, . Naklada Slap, Jastrebarsko, 2006. Brüning,l.,/ Saum,T.:: Suradničkim učenjem do uspješne nastave, Naklada Kosinj, Zagreb, 2008. Bujas Petković, Z.; Poremećaji autističnog spektra, Školska knjiga, Zagreb, 2010. Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom (Un 1975., HR sabor 2005.) Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 63/08.) Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/08, 90/10) DSM IV (Dijagnostički statistički priručnik za mentalne poremećaje, Slap, Jastrebarsko, 1996.) Fanuko N.: Sociologija, Školska knjiga, Zagreb, 1993. Findak V.: Tjelesna i zdravstvena kultura u osnovnoj školi, Školska knjiga, Zagreb, 1996. Fuller, A.: Zahtjevno dijete Andrew, Naklada Kosinj, Zagreb, 2008. Greenspan S.I., Wieder S.: Dijete s posebnim potrebama, Ostvarenje, Zagreb, 2003. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Igrić Lj.: Podrška školskom uključivanju učenika s teškoćama, IDEM, Zagreb,2008. Igrić Lj., Fuček I.: Priručnik za organizaciju rada pomoćnika u nastavi, IDEM,Zagreb,2011. Juul, J.: Od poslušnosti do odgovornosti, Naklada Pelago, 2010. Juul, J.: Ovo sam ja, tko si ti?, Naklada Pelago, 2006. Juul, J.: Obitelj s kronično bolesnim djetetom, Naklada Pelago, 2006. Kiš-Glavaš L., Fulgosi-Masnjak R.: Do prihvaćanja zajedno: integracija djece s posebnim potrebama:priručnik za učitelje, IDEM, 2002. Krizmanić, M., Kolesarić, V.: Tolerancija u svakidašnjem životu-Psihologija tolerancije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2005. Lalić, M.: Kako učiti i mozak jačati, OZ Osijek, 2010. Mamić D., Fulgossi Masnjak R., Pintarić Mlinar Lj.: Senzorna integracija u radu s učenicima s autizmom, ERF, Zagreb, 2010. Mikas D., Roudi B.: Socijalizacija djece s teškoćama u razvoju u ustanovama predškolskog odgoja, Paediatr Croat. 2012; 56 (Supl 1): 207-214 Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. (NN 63/07) Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, broj 4/1996.) Petrinović Zekan L.: Inkluzija, kolegij Kineziterapija, Kineziološki fakultet, Zagreb, 2011. Phelan, T.: Sve o poremećaju pomanjkanja pažnje, Ostvarenje, Zagreb, 2005. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Pospiš, M.: Obrazovanje i neurorazvojne funkcije odgovorne za učenje, HSUDCP, Zagreb, 2003. Piršl E.: Socijalizacija, kolegij Pedagogija, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Poučavanje učenika s autizmom – školski priručnik, Agencija za odgoj i obrazovanje Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN 55/11) Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 23/91.) Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/10) Pravilnik o broju učenika u redovnom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi (NN 74/99, 73/10) Rheinberg, F.; Motivacija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004. Roller Halačev M.: Igračke predškolskog djeteta, časopis: Roditelji i škola, 1975. Stančić V.: Oštećenja vida – biopsihosocijalni aspekti, Školska knjiga, Zagreb, 1991. Seksan, A.: Upoznati i prepoznati likovni izraz djeteta, časopis „Dijete, vrtić, obitelj“, Sarajevo, 2004. Sekušak-Galešev, S.: Djeca s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem u školi i obitelji, IDEM, Zagreb, 2004. Šverko B.: Psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991. UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (2006, HR sabor 2007) UN-ova Konvencija o pravima djeteta (Generalna skupština o pravima djeteta,1989) UNESCO-va deklaracija (međunarodna konferencija o odgoju i obrazovanju, 1994.) UNICEF: Pomozimo im rasti, Zagreb, 1996. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Vrljičak S.: Primjena razvojnog, individualno –diferencijalnog, na odnosima utemeljenog modela u radu s djetetom s autizmom, Zagreb, 2007. Weltman Begun,R.: Socijalne vještine za tinejđere, 2007. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13) Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/97, 107/07) Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08.) Zuliani Đ., Juričić I.: Socijalizacija djeteta s mentalnom retardacijom u predškolskoj ustanovi, Metodicki obzori 7(2012)1 Živković Ž., Brajković B.: Spajalica, Tempo, Đakovo, 2003. www.udrugapuz.hr www.autismtreatmentcenter.org www.hud.hr/w-zakoni/ucenici%20s%20poop.pdf www.monkstk.ba /attachments/article/115/Sonprogram.pdf www.udruzenje-defektologa.ba www.ffpu.hr Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Grada Varaždina i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije. Ulaganje u budućnost / Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
© Copyright 2024 Paperzz
