9. međunarodni stručni skup “HRVATSKA U EUROPSKOJ

9. međunarodni stručni skup
“HRVATSKA U EUROPSKOJ UNIJI
- PROFESIONALNA
REHABILITACIJA I
ZAPOŠLJAVANJE
OSOBA S INVALIDITETOM
U NOVIM
OKOLNOSTIMA”
ZBORNIK RADOVA
Zadar, Hrvatska
16. i 17. svibnja 2013.
POKROVITELJI:
prof. dr.sc. Mirando Mrsić, dr. med.
ministar rada i mirovinskoga sustava
Republike Hrvatske
i
Rudolf Hundstorfer
ministar rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača
Republike Austrije
Organizatori
Republika Hrvatska
Fond za profesionalnu rehabilitaciju
i zapošljavanje osoba s invaliditetom
Hebrangova 4, 10000 Zagreb
u suradnji s
bmask
bundesministerium für
arbeit, soziales und
konsumentenschutz
Nakladnik
Osvit
Za nakladnika
Josip Držaić
Organizacijski odbor
Ante Vučić, predsjednik
Josip Držaić
Gero Stuller
Jelena Mišić
Lucijan Orlić
Vesna Federer Budimčić
Marinka Bakula Anđelić
Mario Meštrović
Dražen Koščak
Zorislav Bobuš
Programski odbor
Slavko Leban, predsjednik
Višnja Majsec Sobota
Jasenka Sučec
Damira Benc
Marina Župan
Ivana Lulić
Jadranka Brlečić
Martina Kapljić
Redakcijski odbor
Ivica Šutalo, urednik, lektor i korektor
Zoran Mihajlović
Julijana Puljić, grafička urednica
Prijevod
Vanda Mucić
Grafičko oblikovanje i tisak
URIHO, Zagreb
Naklada
500 primjeraka
Biblioteka
Stručni skupovi
Sadržaj
Mirando Mrsić, Hrvatska – Uvodna riječ........................................................................................6
Rudolf Hundstorfer, Austrija – Uvodna iječ.................................................................................10
Luk Zelderloo – Belgija
EASPD and the EU........................................................................................................................14
EASPD i EU..................................................................................................................................21
Zorislav Bobuš – Hrvatska
Prava i potrebe osoba s invaliditetom s posebnim osvrtom na njihovo zapošljavanje..................27
Rechte und Bedürfnisse von Menschen mit Behinderung unter besonderer Beachtung
ihrer Beschäftigung........................................................................................................................36
Christian Operschall – Austrija
Invaliditätspension Neu – Arbeitsmarktpolitische Maßnahmen...................................................48
Invalidska mirovina - novo: Mjere koje se odnose na politiku zapošljavnja...............................57
Michael Huber – Njemačka
Werkstätten für behinderte Menschen in Deutschland..................................................................65
Radionice za osobe s invaliditetom u Njemačkoj...........................................................................75
Anton Sabo – Austrija
Herausforderungen der Trägereinrichtungen der Beruflichen Bildung im
Zusammenhang mit der EU Strategie 2020...................................................................................84
Izazovi ustanova koje se bave strukovnim obrazovanjem u kontekstu strategije EU 2020...........96
Gerda Reschauer – Austrija
Psychische Erkrankungen im Vormarsch.....................................................................................108
Psihičke bolesti u porastu............................................................................................................113
Sanja Morić – Hrvatska,
Roswitha Müller – Austrija
BITSE – Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment...............................118
BITSE – Prepreke koje onemogućavaju prijelaz iz škole na posao.............................................127
Andreas Schröck – Austrija
Individualisierte Maßnahame zur Berufsvorbereitung und Stabilisierung.................................136
Individualizirana mjera za pripremu za zapošljavanje i stabilizaciju........................................139
Jasenka Sučec – Hrvatska
Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba s invaliditetom
na hrvatskom tržištu rada - rezultati projekta..............................................................................142
Berufliche Rehabilitation als Integrationsmethode von Menschen mit Behinderung
auf dem Kroatischen Arbeitsmarkt - Ergebnisse des Projekts.....................................................172
Višnja Majsec Sobota – Hrvatska
URIHO - vi radni centri virtualna radionica – Modeli za cijelu Hrvatsku usklađeni s EU....207
URIHOs Arbeitszentrum und virtuelle Werkstatt – Modelle für ganz Kroatien im Einklang
mit den EU Standards..................................................................................................................219
Damira Benc – Hrvatska,
Primjena Case Managementa u profesionalnoj rehabilitaciji.....................................................233
Der Einsatz von Case Management in der Professionellen Rehabilitaion..................................242
Zaključci 9. međunarodnog stručnog skupa...........................................................................253
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
prof.dr.sc. Mirando Mrsić, dr.med.
ministar rada i mirovinskoga sustava
Republike Hrvatske
Uvodna riječ
Poštovani sudionici stručnog skupa i čitatelji Zbornika,
Međunarodni stručni skup, koji se već devetu godinu održava u organizaciji Fonda za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i Udruge OSVIT, ponovno nam
pruža priliku da s kolegama iz Austrije i Njemačke razmijenimo iskustva, dobru praksu i znanja
na području profesionalne rehabilitacije. Ulaskom u Europsku uniju donosimo novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju osoba s invaliditetom. Tim Zakonom želimo postaviti stabilne temelje za uspostavu
efikasnog sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u našoj zemlji.
Hrvatska uslijed negativnih populacijskih trendova i starenja stanovništva treba očuvati radnu
sposobnost svih osoba. Jedan od ciljeva je zaposliti što više osoba s invaliditetom, omogućiti im
da se uključe u svijet rada, a ne ih pretvoriti u umirovljeno i neaktivno stanovništvo. Novi Zakon u Hrvatsku uvodi sveobuhvatnu sustavnu profesionalnu rehabilitaciju. Zakon
treba poticati rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada kao pravilo, a ne kao iznimku, a
centri za profesionalnu rehabilitaciju trebaju obrazovati i osposobljavati radnike za tržište rada.
Strateški prioriteti novoga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba
s invaliditetom su: kvotni sustav zapošljavanja u privatnom sektoru i sustav nadzora takvog
zapošljavanja te novčane naknade za poslodavce koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom.
U Hrvatskoj je potrebno osnovati jedinstveno centralno mjesto vještačenja kako bi
6
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
ujednačili kriterije i smanjili ponavljanje postupka. Uvode se jednoobrazni standardi i kriteriji za
osnivanje centara za profesionalnu rehabilitaciju. Cilj je povećati zapošljivost nakon provedene
profesionalne rehabilitacije. U Zakonu o mirovinskom osiguranju regulirat će se zadržavanje
prava na obiteljsku mirovinu dok su osobe s invaliditetom u radnom odnosu i dok god postoji
preostala radna sposobnost. Svjesni smo da samo donošenje novoga Zakona neće odmah riješiti sve nakupljene
probleme – bit će potrebno i nekoliko godina da se uspostavi kvalitetan i transparentan sustav
profesionalne rehabilitacije te da poslodavci prihvate osobe s invaliditetom kao ravnopravne
sudionike na tržištu rada. Ovim Zakonom stvaramo sustavno rješenje profesionalne rehabilitacije
i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Upravo je zbog toga ovaj skup, i radovi koji se na njemu izlažu, izuzetno važan. On nam
daje priliku da se svi koji rade na području profesionalne rehabilitacije međusobno inspiriraju
i potaknu na još bolji i učinkovitiji rad kada je u pitanju unapređenje ovako bitnog aspekta
života osoba s invaliditetom – ulaska na tržište rada. Za viziju novoga sustava profesionalne
rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, koji se temelji na ideji individualnog pristupa
osobi s invaliditetom, možemo zahvaliti i ovome međunarodnome skupu koji već dugi niz godina
okuplja eminentne stručnjake i koji su nas svojim pozitivnim iskustvima još više učvrstili u
namjeri da konačno uredimo područje profesionalne rehabilitacije u Republici Hrvatskoj.
Sam naziv ovogodišnjeg međunarodnog skupa govori nam da će se dosta stvari nužno
promijeniti ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Stoga Republika Hrvatska, u trenutku
pristupanja Europskoj uniji, a svjesna važnosti prilagodljivih oblika zapošljavanja i mjera aktivne
politike zapošljavanja te strategija razvoja cjeloživotnog učenja, kreće u izmjene niza zakona kako
bi rad i zapošljavanje bili dostupniji svima. Može se, dakle, reći da se u ovom trenutku hrvatsko
zakonodavstvo ozbiljno priprema za nove izazove u kojima će se profesionalna rehabilitacija
provoditi kada Hrvatska postane dio europskog tržišta rada jer smo svjesni da ulaganje u
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom može imati samo pozitivne
općedruštvene i osobne učinke. Također, vrlo je važno istaknuti da će Hrvatska ovim novim zakonskim rješenjima,
u trenutku pristupanja Europskoj uniji, puno kvalitetnije ispunjavati zadatke koje je preuzela
ratifikacijom međunarodnih dokumenata o pravima osoba s invaliditetom. Time ćemo zaslužiti
status ravnopravne članice europske zajednice na delikatnom području kakvo je osiguranje
jednakih prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom. prof.dr.sc. Mirando Mrsić, dr.med.
Ministar rada i mirovinskoga sustava
7
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Vorwort
Prof. Dr. Sc. Mirando Mrsić, Dr. med.
Minister für Arbeit und Rentensystem
Sehr geeherte Teilnehmer der Konferenz und sehr geeherte Leser des Sammelwerks,
Die internationale Fachtagung, die schon das neunte Jahr hintereinander in Organisation des
Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung und des
Verbandes OSVIT stattfindet, bietet uns erneut die Möglichkeit Erfahrungen, praktisches Wissen
und Kenntnisse im Bereich der beruflichen Rehabilitation mit den Kollegen aus Österreich und
Deutschland auszutauschen.
Mit dem EU-Beitritt verabschieden wir ein neues Gesetz zur beruflichen Rehabilitation
und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung. Mit diesem Gesetz möchten wir eine
stabile Grundlage für die Erstellung eines effizienten Systems der beruflichen Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung in unserem Land legen. Kroatien muss wegen
negativen Populationstrends und der immer älter werdenden Bevölkerung die Erwerbsfähigkeit
von allen Personen erhalten. Eines der Ziele ist, so viel wie möglich Menschen mit Behinderung
zu beschäftigen, ihnen zu ermöglichen sich in die Arbeitswelt einzugliedern und sie nicht in eine
Bevölkerungsschicht zu verwandeln, die Pensionen bezieht und nicht aktiv ist.
Das neue Gesetz führt in Kroatien eine allumfassende systematische berufliche Rehabilitation
ein. Das Gesetz soll die Arbeit von Menschen mit Behinderung auf dem offenen Arbeitsmarkt als
eine Regel und nicht als eine Ausnahme fördern und die Einrichtungen für berufliche Rehabilitation
müssen die Arbeitnehmer für den Arbeitsmarkt ausbilden und vorbereiten.
Strategische Prioritäten des neuen Gesetzes zur beruflichen Rehabilitation und Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung sind: ein Quotensystem für Beschäftigung im Privatsektor und
ein Beaufsichtigungssystem dafür, sowie Geldstrafen für Arbeitgeber, die keine Menschen mit
Behinderung beschäftigen. In Kroatien muss eine einheitliche Zentralstelle für die Begutachtung
gegründet werden, um so die Kriterien abzugleichen und die Wiederholung von solchen
8
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Verfahren einzuschränken. Es werden einheitliche Standards und Kriterien für die Gründung von
Einrichtungen für berufliche Rehabilitation eingeführt. Das Ziel ist, die Beschäftigungschancen
nach abgeschlossener beruflichen Rehabilitation zu erhöhen. Durch das Gesetz über die
Pensionsversicherung wird die Bewahrung des Rechtes auf die Hinterbliebenenpension, während
Menschen mit Behinderung in einem Arbeitsverhältnis sind und so lange eine verbliebene
Erwerbsfähigkeit besteht, reguliert.
Wir sind uns dessen bewusst, dass nur die Verabschiedung des neuen Gesetzes nicht alle
angehäuften Probleme lösen wird. Einige Jahre werden nötig sein, um ein hochwertiges und
transparentes System der beruflichen Rehabilitation aufzustellen und die Arbeitgeber davon
zu überzeugen, dass sie Menschen mit Behinderung als gleichberechtigte Teilnehmer auf dem
Arbeitsmarkt betrachten müssen. Mit diesem Gesetz schaffen wir eine systematische Lösung für
die berufliche Rehabilitation und die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.
Gerade deswegen sind diese Tagung und die Arbeiten, die hier präsentiert werden, so wichtig.
Die Tagung bietet uns die Möglichkeit, dass sich alle, die im Bereich der beruflichen Rehabilitation
tätig sind, gegenseitig inspirieren und dazu angeregt werden noch besser und effektiver zu arbeiten,
wenn es um die Frage der Verbesserung dieses so wichtigen Lebensbereiches von Menschen
mit Behinderung, den Einstieg in den Arbeitsmarkt, geht. Für die Vision eines neuen Systems
der beruflichen Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, das auf der
Idee der individuellen Herangehensweise bei der Arbeit mit Menschen mit Behinderung basiert,
können wir auch dieser internationalen Tagung danken, die schon einige Jahre hintereinander
bedeutende Fachleute versammelt. Diese Fachleute haben uns mit ihren positiven Erfahrungen
noch mehr in unserer Absicht gestärkt, endlich den Bereich der beruflichen Rehabilitation in der
Republik Kroatien einzurichten.
Schon der Titel der diesjährigen internationalen Tagung, verrät uns, dass sich viele Sachen
mit Kroatiens EU-Beitritt verändern werden. Deswegen beginnt die Republik Kroatien, die
sich der Wichtigkeit von anpassungsfähigen Beschäftigungsarten und Maßnahmen der aktiven
Beschäftigungspolitik sowie der Strategien für die Entwicklung des lebenslangen Lernens bewusst
ist, im Moment des EU-Beitritts mit der Änderung einer Reihe von Gesetzen, damit Arbeit
und Beschäftigung für alle erreichbarer werden. Man kann also sagen, dass sich die kroatische
Gesetzgebung in diesem Moment ernsthaft für neue Herausforderungen vorbereitet, durch die die
berufliche Rehabilitation durchgeführt wird, wenn Kroatien Teil des europäischen Arbeitsmarktes
wird. Wir sind uns dessen bewusst, dass Investitionen in die berufliche Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung nur positive Auswirkungen für die Gesellschaft
und auch für Einzelpersonen haben können.
Weiterhin muss hervorgehoben werden, dass Kroatien mit diesen neuen Gesetzeslösungen,
Aufgaben, die es mit der Ratifizierung von internationalen Abkommen über die Rechte
von Menschen mit Behinderung übernommen hat, im Moment des EU-Beitritts viel besser
erledigen wird. Auf diese Weise verdienen wir den Status eines gleichberechtigten Mitglieds der
Europäischen Gemeinschaft in einem so delikaten Bereich der Sicherung von gleichen Rechten
und Möglichkeiten für Menschen mit Behinderung ist.
prof.dr.sc. Mirando Mrsić, dr.med.
Minister für Aarbeit und Pensionssysteme der Republik Kroatien
9
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rudolf Hundstorfer
Bundesminister für Arbeit, Soziales und Konsumentenschutz
Republik Österreich
Vorwort
Sehr geeherte Teilnehmer der Konferenz und sehr geeherte Leser des Sammelwerks,
Durch die aktuellen demografischen und arbeitsmarktpolitischen Entwicklungen
werden die Alterssicherungs- und Gesundheitssysteme in allen europäischen Staaten vor neue
Herausforderungen gestellt. Die durchschnittliche Lebenserwartung ist in den letzten Jahren
angestiegen und mit ihr auch die Leistungsfähigkeit. Gleichzeitig fällt vielen Menschen mit
Behinderung oder chronischer Erkrankung der Schritt ins Erwerbsleben schwer. Die berufliche
Rehabilitation von Menschen mit Behinderung nimmt daher eine zunehmend wichtige Rolle in
unserer Sozial- und Beschäftigungspolitik ein. Österreich verfügt über eine Reihe von modernen
Methoden zur beruflichen Integration, die in der Europäischen Union als „good practices“ höchste
Anerkennung finden. Viele betroffene Menschen – die oft viel zu früh – aus dem Arbeitsleben
krankheits- oder behinderungsbedingt ausscheiden müssen, finden mit unserem modernen
Angebot – in absehbarer Zeit – wieder zurück ins Arbeitsleben. Aber auch für den Arbeitsmarkt
und unser Pensionssystem wird damit ein wichtiger Beitrag geleistet. Um diesen wichtigen und
richtigen Weg fortzusetzen, hat mein Ministerium aktuell eine Reform der Invaliditätspension
ausgearbeitet, welche bereits mit 1. 1. 2014 in Kraft tritt. Die Rehabilitation und die berufliche
Neuqualifikation werden mit diesem Reformpaket zusätzlich ausgebaut und geben damit klar der
10
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Förderung des „aktiven Lebens“ an Stelle der sprichwörtlichen „Ausmusterung in die Invalidität“
den Vorzug. Das bringt den Betroffenen eine erfülltere Lebenssituation, ein besseres Einkommen
und letztlich eine höhere Alterspension.
Auch Kroatien hat im Zuge des EU-Beitrittsprozesses viele wichtige Reformschritte gesetzt.
Es freut mich sehr, dass dabei der beruflichen Rehabilitation künftig ebenfalls eine Schlüsselrolle
in der Sozialpolitik eingeräumt wird. Der Entwurf zum neuen „Gesetz zur beruflichen
Rehabilitation“ wurde durch das kroatische Arbeitsministerium bereits erstellt und wird im
Rahmen der 9. Internationalen Fachtagung „Kroatien in der Europäischen Union – Berufliche
Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung unter neuen Umständen“
vorgestellt und auf multinationaler ExpertInnenebene diskutiert. Dass bei der Neugestaltung
des „Kroatischen Systems der beruflichen Rehabilitation“ auch mein Ministerium -gemeinsam
mit der österreichischen BBRZ-Gruppe - einen fachlichen Beitrag leisten durfte, unterstreicht
einmal mehr die hohe Qualität unserer langjährigen bilateralen Zusammenarbeit im Arbeits- und
Sozialbereich. Auch die seit Jahren durch Kroatien und Österreich organisierte Internationale
Fachtagung in Zadar, für welche ich sehr gerne den Ehrenschutz übernommen habe, bringt dies
deutlich zum Ausdruck!
Mit 1. Juli 2013 wird Kroatien das 28. EU-Mitgliedsland! Ich darf Sie bereits jetzt herzlich
dazu beglückwünschen und freue mich auf eine weitere sehr gute Zusammenarbeit auf EU-Ebene.
Ich bin überzeugt davon, dass Kroatien als gleichberechtigtes EU-Mitgliedsland wichtige Beiträge
zur gemeinsamen Gestaltung und Weiterentwicklung unseres Europäischen Sozialmodells leisten
wird.
Rudolf Hundstorfer
Bundesminister für Arbeit, Soziales und Konsumentenschutz
Republik Österreich
11
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rudolf Hundstorfer
Savezni ministar za rad, socijalna pitanja i zaštitu potrošača Republike Austrije
Uvodna riječ
Poštovani sudionici stručnog skupa i čitatelji Zbornika,
Zbog aktualnog demografskog razvoja i razvoja politike zapošljavanja sustavi mirovinskog
i zdravstvenog osiguranja se u svim europskim zemljama nalaze pred novim izazovima.
Posljednjih je godina porastao prosječni očekivani životni vijek, a s njim i učinkovitost. No u
isto vrijeme mnoge osobe s invaliditetom ili kroničnim oboljenjima imaju poteškoće s ulaskom u
svijet rada. Stoga profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom preuzima sve važniju ulogu
u našoj socijalnoj politici i politici zapošljavanja. Austrija raspolaže nizom modernih metoda za
profesionalnu integraciju koje u Europskoj uniji kao „good practices“ uživaju najveće priznanje.
Mnoge pogođene osobe, koje zbog bolesti ili invaliditeta često prerano moraju prestati raditi,
mogu se zahvaljujući našim modernim ponudama u dogledno vrijeme vratiti u svijet rada. No,
to je isto tako i važan doprinos za naše tržište rada i mirovinski sustav. Kako bismo nastavili tim
važnim i ispravnim putem moje je ministarstvo radilo na reformi invalidskih mirovina koja već
1.1.2014. godine stupa na snagu. Rehabilitacija i profesionalna prekvalifikacija tim se paketom
reformi dodatno izgrađuju te time jasno daju prednost poticanju „aktivnog života“ umjesto „slanja
u mirovinu“. Na taj način pogođene osobe imaju ispunjeniji život, bolja primanja te na koncu i
veću starosnu mirovinu. Hrvatska je tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji također poduzela
puno važnih reformi. Jako me veseli što će profesionalna rehabilitacija pri tome u budućnosti
12
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
također imati ključnu ulogu u socijalnoj politici. Hrvatsko ministarstvo rada i mirovinskog
sustava već je izradilo nacrt novog „Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba
s invaliditetom“ koji će se predstaviti u okviru 9. međunarodnog stručnog skupa „Hrvatska u
Europskoj uniji – Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim
okolnostima“ te će o njemu raspravljati stručnjaci iz različitih zemalja. Činjenica da je pri razvoju
novog „hrvatskog sustava profesionalne rehabilitacije“ i moje Ministarstvo zajedno s austrijskom
BBRZ grupom moglo dati svoj stručni doprinos još jednom naglašava visoku kvalitetu naše
dugogodišnje bilateralne suradnje u području rada i socijalne politike. To također naglašava i
Međunarodni stručni skup u Zadru koji godinama organiziraju Hrvatska i Austrija i nad kojim
sam vrlo rado preuzeo pokroviteljstvo.
Prvoga srpnja 2013. godine Hrvatska će postati 28. zemlja članica Europske unije! Već
sada vam na tome želim od srca čestitati i veselim se i daljnjoj dobroj suradnji na razini Europske
unije. Uvjeren sam da će Hrvatska kao ravnopravna zemlja članica Europske unije dati važan
doprinos u zajedničkom oblikovanju i razvoju našeg europskog socijalnog modela.
Rudolf Hundstorfer
Savezni ministar za rad, socijalna pitanja i zaštitu potrošača
Republika Austrija
13
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
EASPD and the EU
Luk Zelderloo,
Belgium, EASPD Secretary General
EASPD in Brief
European Association of Service Providers for Persons with Disabilities
Based in Brussels, Not for Profit Organisation
Established in 1996
Objective: Equal opportunities for people with disabilities through effective and high
quality service systems in Europe, which are affordable, available and adaptable.
Membership: Umbrella Member Organisation, Single Agency Members
In total, EASPD represents today up to 10000 service providers in 32 European countries
covering all disabilities.
EASPD 3 Pillars
INFORMATION
Service provision to members: networking,offer exchange possibilities to members at
European, national, regional and local level
INNOVATION
Research and Development:as basis for innovation and improvement of service
provision.
IMPACT
Policy-influencing: offering service providers a voice in Europe through Cooperation,
Conferences, Political Representation, Close cooperation with EU Institutions and the Council
of Europe
14
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Method of Operation
4 Standing Committees:
SC Enlargement
SC Education
SC Employment
Policy Impact Group
4 Interest Groups:
IG on ICT
IG on Occupational Services
IG on Independent Living
IG on Workforce development
EASPD Influence
EASPD influences a number of important corperations:
• It holds an observerstatus at the Council of Europe: member of CAHPAH
a panel, which evaluates the implementation of the disability action plan by the Council
of Europe)
• Member of the liaison group of NGOs with the European Social and Economic
Committee
• Member of the platform of the European Social NGOs
• Seat in the Highlevel Disability Group of the European Commission, DG Justice
• Close cooperation with the Eruopean Disability Forum (EDF), international networks
and organisations such as Inclusion Europe, GPPD (Global Partnership for Disability
and Development)
• Close cooperation with the European Blind Union (EBU), the European Union of the
Deaf (EUD) and AGE Europe
Relevant EU Policies and Strategies
1.
2.
3.
4.
EU Disability Strategy (2010-2020)
EU 2020
Public Procurement Package
Employment Package
15
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
5. Social Business Initiative
6. Social Investment Package (SIP)
7. New structural fund framework
1. EU Disability Strategy
Introduction
•
•
•
One in 6 people in the EU has a disability
Over one third of people aged 75 have disabilities (over 20% are restricted)
80 million persons with disabilities (PWD) can not take part in economy and society
Objectives and actions
To empower people with disabilities so that they can enjoy their full rights, and benefit
fully from participating in society and in the European economy
STRATEGY
• Action at EU and National level
• Mechanisms to implement the UN Convention
• Support needed for funding
• Awareness raising, statistics and data collection
Areas of Action
Accessibility
Health and
External
Action
Participation
Social
Protection
Equality
Education
and Training
16
Employment
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2. EU 2020
3 policy priorities
1. Smart growth: developing an economy based on knowledge and innovation
2. Sustainable growth: promoting a more resource efficient, greener and more competitive
economy
3. Inclusive growth: promoting a high-employment economy delivering social and
territorial cohesion
7 flagship initiatives
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Innovation Union
Youth on the move
A digital Agenda
Resource Efficient Europe
An Industrial Policy for the Globalization Era
An Agenda for new skills and jobs
European Platform against Poverty
Flagship initiative
“European platform against poverty”
Purpose
To ensure economic, social and territorial cohesion and to raise awareness and recognize
the fundamental rights of people living in poverty and social exclusion in order to enable them
to live in dignity and take an active part in the society
3. Public Procurement Package
•
•
•
Social objectives
“Green” objectives
Quality of Services
17
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
4. Employment Package
•
•
•
Launched on early 2012
Objective: boost the employment opportunities
2 relevant sectors
- Health sector
- Social sector
5. Social Business Initiative
Objectives
• Social enterprises should benefit from the advantages of the internal market
• Finding funding
• Recognition of social entrepreneurship
• Take account of the specific characteristics of the regulatory environment
1.
-
-
2.
-
-
3.
-
-
Improving access to funding
Facilitating access to private funding
Mobilization of EU funds
Increasing the visibility of social entrepreneurship
Better understanding of the sector
Reinforcing the managerial capacities
Improving the legal environment
Developing appropriate European legal forms
Public procurement and State aid
6. Social Investment Package
What is the SIP?
The SIP is a framework for policy reforms to improve the sustainability of social protection,
to invest in people’s skills and capabilities, and to support people throughout the critical moments
experienced across their lives.
•
18
Objectives
Ensuring that social protection systems respond to people’s needs at critical moments
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
throughout their lives
Simplified and better targeted social policies, to provide adequate and sustainable social
protection systems
Upgrading active inclusion strategies in the Member States
The SIP is accompanied by several working documents on:
• Long Term Care
• Confronting homelessness
• Investing in Health
• On how the European Social Fund will contribute to implementing the Social Investment
Package
• Evidence on demographic and social trends and the role of social policies
And also:
• A Commission Recommendation on ‘Investing in Children: breaking the cycle of
disadvantage’
• The third Biennial Report on Social Services of General Interest to help public authorities
and stakeholders understand and implement the revised EU rules on social services
7. New Structural Funds Framework (2014-2020)
•
•
•
•
•
State of play: EP and Council
Proposal from the EU Commission
Focus on D.I.
Quality of Services
Poverty and Social Sector Targets
19
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
EASPD i EU
Luk Zelderloo,
Belgija, glavni tajnik EASPD-a
Ukratko o EASPD-u
Europska udruga pružatelja usluga osobama s invaliditetom.
Sjedište u Bruxellesu, neprofitna organizacija.
Osnovana 1996.
Cilj: Jednake mogućnosti za osobe s invaliditetom pomoću učinkovitih i vrlo kvalitetnih
sustava usluga u Europi koji su pristupačni, dostupni i prilagodljivi.
Članstvo: krovna organizacija za članice, samostalne agencije kao članice
EASPD danas predstavlja ukupno do 10000 pružatelja usluga u 32 europske zemlje koji
pokrivaju sve vrste invaliditeta.
3 stupa EASPD-a
Informacije
Pružanje usluga članovima: umrežavanje, ponuđena mogućnost razmjene članova na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Inovacije
Istraživanje i razvoj kao osnova za inovacije i unapređenje pružanja usluga.
Učinak/Utjecaj
Politički utjecaj: omogućava pružateljima usluga da ih se čuje u Europi zahvaljujući suradnji, konferencijama, političkim zastupanjem, bliskom suradnjom s institucijama EU-a i Vijećem
Europe
20
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Metode rada
4 stalna odbora:
SO za proširenje
SO za obrazovanje
SO za zapošljavanje
Skupina za utjecaj na politiku
4 interesne grupe:
IG za informacijsko-komunikacijsku tehnologiju
IG za profesionalne usluge
IG za samostalan život
IG za razvoj radne snage
Utjecaj EASPD-a
EASPD utječe na brojne važne institucije i tvrtke:
•
•
•
•
•
•
Ima status promatrača u Vijeću Europe: članica CAHPAH-a (vijeće koje ocjenjuje
provedbu Akcijskog plana za osobe s invaliditetom od strane Vijeća Europe)
Članica skupine NVO-a za vezu s Europskim socijalnim i gospodarskim odborom
Članica platforme europskih socijalnih NVO-a
Mjesto u skupini za invaliditet visokog stupnja Europske komisije, Glavna uprava za
pravosuđe
Bliska suradnja s Europskim forumom za invaliditet (EDF), međunarodnim mrežama i
organizacijama kao što su Inclusion Europe, GPPD (Globalno partnerstvo za invaliditet
i razvoj)
Bliska suradnja s Europskom unijom slijepih (EBU), Europskom unijom gluhih (EUD)
i AGE-om Europe
Relevantne politike i strategije EU
1. Strategija EU-a za osobe s invaliditetom (2010.-2020.)
2. EU 2020.
3. Paket javne nabave
21
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
4.
5.
6.
7.
Paket za zapošljavanje
Inicijativa za socijalno poduzetništvo
Paket socijalnih investicija (SIP)
Novi okvir strukturnog fonda
1. Strategija EU-a za osobe s invaliditetom
•
•
•
Jedna od 6 osoba u EU ima invaliditet
Više od trećine ljudi u dobi od 75 godina ima invaliditet (više od 20% ne može se
kretati)
80 milijuna osoba s invaliditetom ne može sudjelovati u gospodarstvu i društvu
Osnažiti osobe s invaliditetom da potpuno koriste svoja prava i ostvare punu korist od
sudjelovanja u društvu i u europskom gospodarstvu
Strategija
•
•
•
•
•
Djelovanje na razini EU-a i na nacionalnoj razini
Mehanizmi za provođenje Konvencije UN-a
Podrška potrebna za financiranje
Podizanje svijesti, statistike i prikupljanje podataka
Strategija EU-a za osobe s invaliditetom
Područja djelovanja
Pristupaènost
Zdravlje i
vanjske
aktivnosti
Sudjelovanje
Socijalna
zaštita
Ravnopravnost
Obrazovanje i
zapošljavanje
22
Zapošljavanje
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2. EU 2020.
3 politička prioriteta
1. Pametan rast: razvijanje gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama
2. Održiv rast: promoviranje ekološkijeg i konkurentnijeg gospodarstva s učinkovitijim
korištenjem resursa
3. Uključiv rast: promicanje gospodarstva s visokom stopom zaposlenosti koje ostvaruje
društvenu i teritorijalnu koheziju
7 vodećih inicijativa
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Unija inovacija
Mladi u pokretu
Digitalni program za Europu
Resursno učinkovita Europa
Industrijska politika za globalizacijsko doba
Program za nove vještine i radna mjesta
Europska platforma protiv siromaštva
Vodeća inicijativa
„Europska platforma protiv siromaštva”
Svrha
Osigurati društvenu i teritorijalnu povezanost, podići svijest i priznati temeljna prava
ljudima koji pate od siromaštva i socijalne isključenosti kako bi im se omogućio dostojanstven
život i aktivno sudjelovanje u društvu
3. Paket javne nabave
•
•
•
Socijalni ciljevi
“Zeleni” ciljevi
Kvaliteta usluga
4. Paket za zapošljavanje
•
Pokrenut početkom 2012.
23
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
Cilj: povećati mogućnosti zapošljavanja
2 relevantna sektora
- sektor zdravstva
- socijalni sektor
5. Inicijativa za socijalno poduzetništvo
Ciljevi
•
•
•
•
Socijalna poduzeća trebala bi imati koristi od pogodnosti unutarnjeg tržišta
Pronalaženje financijskih sredstava
Priznavanje socijalnog poduzetništva
Uzimanje u obzir posebnosti regulatornog okruženja
1. Poboljšanje pristupa financiranju
- Olakšavanje pristupa privatnom financiranju
- Mobilizacija fondova EU-a
2. Povećanje vidljivosti socijalnog poduzetništva
- Bolje razumijevanje sektora
- Osnaživanje upravljačkih kapaciteta
3. Poboljšanje zakonskog okruženja
- Razvijanje odgovarajućih europskih zakonskih formi
- Javna nabava i državna potpora
6. Paket socijalnih investicija
Što je SIP?
SIP je okvir za političku reformu s ciljem poboljšanja održivosti socijalne zaštite, ulaganja
u vještine i sposobnosti ljudi i potpore ljudima u ključnim trenucima tijekom života.
24
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Ciljevi
•
•
•
Osiguravanje kako bi sustavi socijalne zaštite odgovorili na potrebe ljudi u kritičnim
trenucima njihovih života
Pojednostavljena i bolje usmjerena socijalna politika radi stvaranja odgovarajućih i
održivih sustava socijalne zaštite
Unapređenje strategija aktivnog uključivanja u zemljama članicama
SIP je popraćen s nekoliko radnih dokumenata o:
•
•
•
•
dugoročnoj skrbi
suzbijanju beskućništva
ulaganju u zdravlje
o tome kako će Europski socijalni fond pridonijeti provedbi paketa socijalnih
investicija
•
dokazima o demografskim i socijalnim kretanjima i ulozi socijalne politike
I također:
•
•
Preporuka Komisije o „ulaganju u djecu: kako izaći iz nepovoljnog položaja”
Treći dvogodišnji Izvještaj o socijalnim uslugama od javnog interesa kako bi se pomoglo
javnim tijelima i interesnim grupama da shvate i primjenjuju revidirana pravila EU-a o
socijalnim uslugama
7. Okvir novih strukturnih fondova (2014.-2020.)
•
•
•
•
•
Trenutno stanje: EP i Vijeće
Prijedlog Europske komisije
Usmjerenost na d.i.
Kvaliteta usluga
Ciljevi u pogledu siromaštva i socijalnog sektora
25
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
PRAVA I POTREBE OSOBA S INVALIDITETOM
S POSEBNIM
OSVRTOM NA NJIHOVO ZAPOŠLJAVANJE
Zorislav Bobuš,
Hrvatska, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske - SOIH
Sažetak
Problem zaposlenosti je opći problem u kojem se posebno odražava nezaposlenost osoba
s invaliditetom iz tri razloga: nivo obrazovanosti osoba s invaliditetom koji je ne samo nizak
nego i područja obrazovanja nisu adekvatna potrebama tržišta rada; poslodavci su nedovoljno
upoznati s poticajnim mjerama za zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom, od
strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba s invaliditetom, predrasude koje osobe s invaliditetom svrstavaju u manje vrijednu radnu
snagu, bez obzira na dokazanu činjenicu da se osobe s invaliditetom vrlo korektno odnose prema
obvezama proizašlim iz radnog odnosa i postižu vrlo dobre rezultate rada, ali i odnos spram
posla u smislu poštovanja radnog vremena, korištenja bolovanja sveden je na najmanju razinu
zlouporabe njihove strane jer se opravdano žele dokazati i trude se sačuvati radno mjesto. U radu
se daje prikaz međunarodnih i nacionalnih dokumenata koji reguliraju pitanja zapošljavanja te
izražava iznimno kvalitetan pristup prilikom izrade novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i
zapošljavanju osoba s invaliditetom, posebice reguliranjem pitanja profesionalne rehabilitacije i
osnivanjem centara. Uz to, daje se i prikaz pristupačnosti građevina da bi se ukazalo na barijere
koje sprječavaju veće sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada.
Ključne riječi: osobe s invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom; profesionalna rehabilitacija, pristupačnost, Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom
Sve veća nezaposlenost globalni je problem, koji nije zaobišao niti osobe s invaliditetom.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u Republici Hrvatskoj je prosječno bilo
6.212 nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je povećanje od 4% naspram 2011. godine. Postotak
muških nezaposlenih osoba s invaliditetom je 58%, dok je taj postotak kod žena nešto niži, 42%.
Najviše nezaposlenih su mlade osobe s invaliditetom u dobi od 20 do 29 godina i čine 34%
od ukupno nezaposlenih osoba s invaliditetom. Nezaposlene osobe s invaliditetom s visokom
stručnom spremom čine 1,85% nezaposlenih, od čega je 40% žena. Najviše nezaposlenih završilo
je strukovno obrazovanje te školu za KV i VKV radnike – 68% ili srednju školu za zanimanje u
26
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
trajanju od 4 godine i gimnaziju – 14%.
Mnogi značajni međunarodni i nacionalni dokumenti u svojim ciljevima i strateškim
odrednicama definiraju područje profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom
iz kojih kasnije proizlaze zakonski propisi i podzakonski akti, tako da je u zadnje dvije godine,
unatoč značajnom povećanju nezaposlenosti u općoj populaciji, broj zaposlenih osoba s
invaliditetom putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje značajno povećan. Ti podaci ukazuju
na uspješno promoviranje poticajnih mjera, kako od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
tako i od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te njihovo
korištenje.
Unatoč toj činjenici i pozitivnim kretanjima, direktni kontakti s poslodavcima diljem
županija ukazuju na njihovu nedovoljnu upoznatost s poticajnim mjerama zapošljavanja osoba
s invaliditetom iz čega proizlazi i nedovoljno korištenje mjera, što je uz postajanje predrasuda
o osobama s invaliditetom kao radnoj snazi jedan od bitnih uzroka što zapošljavanje osoba s
invaliditetom još uvijek nije prepoznato kao izazov poslodavcima.
Prema svim međunarodnim i nacionalnim dokumentima osobe s invaliditetom imaju pravo
na inkluzivno obrazovanje, kontinuiranu rehabilitaciju, prilagođeno radno mjesto (razumna prilagodba), osiguran prijevoz te profesionalnu rehabilitaciju. Također imaju pravo na izjednačene
mogućnosti u zajednici kako bi ravnopravno sudjelovale kako u životu zajednice tako i na tržištu
rada.
Najznačajniji međunarodni dokumenti koji reguliraju ovo područje su: Konvencija UN o
pravima osoba s invaliditetom; Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020.; Milenijski razvojni ciljevi; Europa 2020.; Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog
sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom
u Europi 2006.-2015.
UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom u članku 27. Rad i zapošljavanje
izriče „Države stranke priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi s
drugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranog
ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno
osobama s invaliditetom“.
Nadalje države stranke se obvezuju osigurati i promicati prava na rad i:
1. zabranu diskriminacije na temelju invaliditeta u odnosu na sva pitanja vezana uz sve
oblike zapošljavanja, uključujući uvjete pronalaženja kandidata, primanja na posao i
zapošljavanja, trajanja zaposlenja, karijernog napredovanja u službi i sigurnih uvjeta
rada koji ne štete zdravlju;
2. zaštitu osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima glede pravednih
i povoljnih uvjeta rada, uključujući jednake mogućnosti i jednaku plaću za rad iste
vrijednosti, sigurne i zdrave uvjete rada, uz zaštitu od uznemiravanja i pravnu zaštitu u
slučaju pritužbi;
27
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
3. osiguranje ostvarivanja radničkih i sindikalnih prava osobama s invaliditetom na
ravnopravnoj osnovi s drugima;
4. omogućavanje djelotvornog pristupa osoba s invaliditetom općim tehničkim programima,
kao i programima profesionalne orijentacije, službama zapošljavanja i profesionalnom i
trajnom obrazovanju;
5. promicanje mogućnosti zapošljavanja i karijernog napredovanja osoba s invaliditetom
na tržištu rada, kao i pružanja pomoći u pronalaženju, dobivanju, zadržavanju posla i
povratku na posao;
6. promicanje mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva i
pokretanja vlastitog posla;
7. zapošljavanje osoba s invaliditetom u javnom sektoru;
8. promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajuće
politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i druge
mjere;
9. osiguranje prihvatljive prilagodbe okruženja na radnom mjestu za osobe s
invaliditetom;
10. promicanje stjecanja radnog iskustva osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada;
11. promicanje programa strukovne i profesionalne rehabilitacije, zadržavanja posla i
programa povratka na posao za osobe s invaliditetom.
Milenijski razvojni ciljevi koji na pojedinim područjima od interesa propisuju aktivnosti, za
sve članice kao i međunarodnu zajednicu u cjelini, koje trebaju doprinijeti njenom ostvarenju.
Osam Milenijskih razvojnih ciljeva dotiče se najranjivijih područja zajednice.
1. Smanjenje relativnog siromaštva;
2. Jamstvo obrazovanja za sve;
3. Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;
4. Smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece;
5. Poboljšanje zdravlja majki;
6. Borba protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti;
7. Osigurati održivost okoliša;
8. Globalna suradnja za razvoj;
Pod prvim se određuje smanjenje relativnog siromaštva te je u Hrvatskoj kao podcilj toga
cilja određeno „smanjiti broj stanovnika koji žive u relativnom siromaštvu pomoću prioriteta
(osobe s invaliditetom, kao socijalno osjetljivija skupina u većem su riziku od siromaštva)“ te
„..rješavanje dugotrajne nezaposlenosti, povećanjem prilagodbe radnih mjesta, povećanje stope
participacije žena…“. U milenijskim ciljevima su intervencije u smislu motiviranja, obrazovanja
i sufinanciranog zapošljavanja usmjerene prema, između ostalog, osobama s invaliditetom.
Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020. u jednom od 8 područja,
28
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
području 4. regulira zapošljavanje te naglašava potrebne akcije povećanja stope zaposlenosti
osoba s invaliditetom (koja je sada oko 50%) te kako se posebna pozornost treba usmjeriti na
mlade osobe s invaliditetom koje završavaju obrazovanje i stupaju na tržište rada. Kako bi se što
uspješnije provele zadane akcije EU će podržati nacionalne napore za analizom tržišta rada za
osobe s invaliditetom, pomoć njihovoj integraciji na tržište rada uz pomoć Europskog strukturnog
fonda, razvoj aktivnih tržišnih politika, pristupačnih radnih mjesta te usluga za posredovanje pri
zapošljavanju.
EUROPA 2020. Europska strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj u svojim
odrednicima se zalaže za njegovanje ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja donosi
društvenu i teritorijalnu povezanost te kao jednu od prioritetnih tema postavlja „Europsku
platformu protiv siromaštva“ s ciljem jamčenja društvene i teritorijalne povezanosti na način
da svi imaju koristi od prednosti rasta i radnih mjesta te da se ljudima koji pate od siromaštva i
socijalne isključenosti omogući dostojanstven život i aktivno sudjelovanje u društvu. Potrebno je
osmišljavanje i provedba programa promicanja socijalnih inovacija za najranjivije, prvenstveno
stvaranjem inovativnih mogućnosti edukacije, osposobljavanja i zapošljavanja za zapostavljene
zajednice, borbi protiv diskriminacije primjerice, osobe s invaliditetom.
Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi
2006. - 2015. propisuje kako su zapošljavanje, profesionalno usmjeravanje i naobrazba ključni
čimbenici društvene uključenosti i ekonomske neovisnosti osoba s invaliditetom. Jednak pristup
zapošljavanju unaprijedit će se sjedinjavanjem antidiskriminacijskih mjera i mjera pozitivnog
djelovanja te aktualiziranjem pitanja vezanih uz zapošljavanje osoba s invaliditetom u sklopu
politika zapošljavanja.
Plan Vijeća Europe kao akcijsku smjernicu br. 5 ima Zapošljavanje, profesionalno
usmjeravanje i naobrazbu. Zapošljavanje se smatra ključnim elementom društvene uključenosti
i ekonomske neovisnosti svih građana radne dobi. Zapošljavanje i stope aktivnosti osoba
s invaliditetom vrlo su niske - politike za povećanje stope aktivnosti moraju biti raznolike i
sveobuhvatne, kako bi se mogle suočiti sa svim zaprekama sudjelovanju u radnoj snazi. Određeni
su ciljevi i konkretne aktivnosti za države članice kako bi se metodički i što uspješnije pristupilo
rješavanju problema.
Ciljevi su promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada
istovremenom primjenom antidiskriminacijskih mjera i mjera pozitivnog djelovanja kako bi se
osobama s invaliditetom osigurale jednake mogućnosti te hvatanje u koštac s diskriminacijom i
promicanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u profesionalnom procjenjivanju, usmjeravanju,
naobrazbi i uslugama vezanim uz zapošljavanje.
Konkretne aktivnosti koje se predlažu državama članicama su:
• aktualizirati problematiku zapošljavanja osoba s invaliditetom u sklopu opće politike
zapošljavanja;
29
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
30
osigurati pristup osobama s invaliditetom objektivnoj i individualnoj procjeni (prepoznaje njihove mogućnosti u pogledu potencijalnih zaposlenja);
prenositi žarište s procjene invaliditeta na procjenu sposobnosti povezujući ih sa
zahtjevima određenih zaposlenja;
pružati temelj za njihov program profesionalne naobrazbe;
pomagati im pronaći odgovarajuće zaposlenje ili prikladno novo zaposlenje;
osigurati pristup osobama s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju, naobrazbi
i uslugama zapošljavanja najviše moguće kvalifikacijske razine te izvršiti razumne
prilagodbe tamo gdje je to potrebno;
osigurati zaštitu od diskriminacije u svim fazama zapošljavanja, uključujući selekciju i
završni odabir, kao i u svim mjerama vezanim uz napredovanje u karijeri;
poticati poslodavce na zapošljavanje osoba s invaliditetom;
primjenjivati postupke selekcije (primjerice oglašavanja, intervjua, procjena i odabira)
koji jamče da su poslovne prilike u potpunosti pristupačne osobama s invaliditetom;
provoditi razumne prilagodbe radnog mjesta ili radnih uvjeta što uključuje telekomunikacije, rad s pola radnog vremena ili rad od kuće da bi se zadovoljile posebne
potrebe zaposlenika s invaliditetom;
povećati razinu osviještenosti upravnog osoblja i djelatnika odgovarajućom
naobrazbom;
osigurati da opći sustavi samozapošljavanja budu pristupačni i naklonjeni osobama s
invaliditetom;
osigurati provođenje mjera podrške, poput zaštićenog zapošljavanja ili zapošljavanja
s potporom, za osobe s invaliditetom čije potrebe se ne mogu zadovoljiti bez osobne
podrške na otvorenom tržištu rada;
pomoći osobama s invaliditetom u napredovanju od zaštićenog zaposlenja i zaposlenja
s podrškom prema slobodnom zapošljavanju;
uklanjati destimulirajuće čimbenike za rad u sustavima s potporom za rad osoba s
invaliditetom te poticati korisnike da rade kada mogu;
razmatrati potrebe žena s invaliditetom prilikom oblikovanja programa i politika koje
se odnose na jednake mogućnosti za žene prilikom zapošljavanja, što uključuje i skrb
za djecu;
osigurati da zaposlenici s invaliditetom uživaju ista prava kao i drugi zaposlenici u
pogledu savjetovanja o uvjetima rada te članstvu i aktivnom sudjelovanju u strukovnim
sindikatima;
osigurati učinkovite mjere za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom;
osigurati da zdravstveno i zaštitno zakonodavstvo i propisi obuhvaćaju potrebe osoba s
invaliditetom i ne diskriminiraju ih;
promicati mjere, uključujući zakonodavno i integracijsko upravljanje, koje će osobama,
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
čiji je invaliditet nastao tijekom zaposlenja, omogućiti da ostanu na tržištu rada;
osigurati da posebice mlade osobe s invaliditetom mogu iskoristiti pripravnički
staž i naukovanje radi stjecanja vještina, te imati koristi od informacija o načinima
zapošljavanja; razmotriti, tamo gdje je to primjereno, potpisivanje i ratificiranje
(revidirane) Europske socijalne povelje (ETS br. 163), posebice članka 15. te provoditi
Rezoluciju ResAP (95) 3 o povelji o profesionalnoj procjeni osoba s invaliditetom.
Nacionalni propisi kojima se regulira profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s
invaliditetom:
• Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007. do
2015.;
• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02,
33/05);
• Zakon o radu (NN 61/11);
• Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN
25/12);
• Zakon o zaštiti na radu (NN 75/09);
• Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 112/12);
• Odluka o načinu suzbijanja poticaja pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 8/08,
20/09, 96/09, 44/10) te brojni drugi zakonski i podzakonski akti.
Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom 2007. do
2015. izriče pravo na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom kao jedno od temeljnih ljudskih
prava i onemogućavanje ostvarivanja toga prava predstavlja njihovo kršenje i diskriminaciju.
Mjere osiguravanja konkurentnosti osoba s invaliditetom na tržištu rada treba poduzeti vrlo rano,
u razdoblju njihova djetinjstva i mladosti, odnosno stjecanja i utvrđivanja invaliditeta, kada
posebnu pozornost treba posvetiti otkrivanju i razvoju njihova intelektualnog i radnog potencijala.
Cilj je da osobe s invaliditetom postanu stvaratelji, a ne isključivo korisnici sredstava državnog
proračuna stoga je potrebno kontinuirano raditi na podizanju razine svijesti o potrebi zapošljavanja
osoba s invaliditetom, kao i na spoznaji o njihovim radnim i socijalnim vrijednostima.
Ciljevi: provoditi nediskriminacijsku politiku u području radno-socijalne integracije osoba s invaliditetom, odnosno promicati aktivnu participaciju osoba s invaliditetom u području
profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada; poticati stjecanje znanja, vještina i navika
potrebnih za zapošljavanje i zadržavanje posla; poticati zapošljavanje osoba s invaliditetom na
otvorenom tržištu rada primjenjujući sve dostupne pozitivne mjere; provoditi zapošljavanje u
zaštićenim uvjetima; provoditi zapošljavanje uz podršku; poticati alternativne oblike rada; poticati
uključivanje u rad u radnim centrima.
31
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Mjere:
1. Provesti evaluaciju primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike u području
rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavisnog tijela;
2. Osigurati mehanizme zaštite od diskriminacije u području zapošljavanja i rada osoba s
invaliditetom;
3. Osnovati regionalne centre za profesionalnu rehabilitaciju;
4. Omogućiti pristup osoba s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju (profesionalna
orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status;
5. Provoditi senzibilizaciju poslodavaca te ih poticati na zapošljavanje osoba s
invaliditetom;
6. Osigurati učinkovite mjere za poticanje samozapošljavanja, odgovarajućih oblika zapošljavanja i zadržavanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama;
7. Utvrditi modele pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na
otvorenom tržištu rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udruga za osobe s invaliditetom, radni asistent) i osigurati mjere provođenja podrške pri zapošljavanju;
8. Poticati dodjelu državnih poticaja gospodarskim subjektima koji zapošljavaju osobe s
invaliditetom.
Nacrt prijedloga Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s
invaliditetom u dijelu Općih odrednica te Zapošljavanju i radu predlaže novine koje bi se unijele
u postojeći Zakon: definicija osoba s invaliditetom mora biti usklađena s UN Konvencijom o
pravima osoba s invaliditetom; smanjena radna sposobnost mora se promijeniti u preostalu radnu
sposobnost; utvrđivanje invaliditeta i smanjenje radne sposobnosti mora se regulirati postupkom
vještačenja koje koristi mišljenje centra za profesionalnu rehabilitaciju; osim definiranja mjera
i aktivnosti koje obuhvaća profesionalna rehabilitacija, novi zakon mora uvrstiti i naručitelje
usluge profesionalne rehabilitacije koji je obvezan i financirati uslugu te predviđa pravilnik koji
popisuje uvjete za korištenje prava, načina izvođenja, cijenu usluge te nadzor nad provođenjem
profesionalne rehabilitacije; uvjeti zapošljavanja razrađuju se modelima zapošljavanja (bez
potpore, uz potporu, uz podršku, u integrativnoj radionici, u zaštitnoj radionici); kvote za sve
poslodavce; uvodi se novčana naknada za nezapošljavanje u iznosu od 30% minimalne plaće po
osobi čiji novci će biti preusmjereni u Fond; predviđa se zamjenska kvota. Zakon treba stupiti na
snagu 1. siječnja 2014., a u roku od osam dana donijet će se pravilnici za provedbu Zakona:
• Pravilnik o profesionalnoj rehabilitaciji;
• Pravilnik o centrima za profesionalnu rehabilitaciju;
• Pravilnik o zaštitnim radionicama i integrativnim radionicama;
• Pravilnik o kvotnom zapošljavanju.
Uz sve navedeno posebnu pozornost potrebno je posvetiti pitanjima pristupačnosti, a uz to
i primjeni principa univerzalnog dizajna, što je svakako najjednostavnije ukoliko se radi o novim
32
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
građevinama. Za postojeće stanje svakako uvijek treba imati na umu prilagodbu po principima
razumne prilagodbe koja još uvijek nije dobro definirana ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi te
se ondje naglašava potreba izrade priručnika za razumnu prilagodbu kako bi poslodavci u naprijed
znali planirati troškove vezano za osobu koju zapošljavaju, tj. njezine preostale sposobnosti i
potrebe građevinske prilagodbe ili prilagodbe radnog mjesta.
Radi ilustracije kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj daje se prikaz pristupačnosti obrazovnih
institucija u 7 županija iz kojeg je vidljivo da su osobe s invaliditetom već u najranijoj fazi svog
uključivanja u svakodnevne životne tijekove suočene vrlo često s nepremostivim građevinskim
barijerama.
Analiza stanja po županijama: pristupačnost kao preduvjet obrazovanju
pristupačnost obrazovnih građevina u 7 županija
Županija
Pristupačno (%)
Bjelovarsko-bilogorska
Grad Zagreb
Istarska
Ličko-senjska
Virovitičko-podravska
Vukovarsko-srijemska
Zadarska
17,89
33,18
23,18
14,47
17,33
26,95
19,51
Djelomično
pristupačno (%)
27,64
30,12
24,55
26,32
41,33
26,95
25,00
Nepristupačno
(%)
54,47
36,71
52,27
59,21
41,33
46,10
55,49
Iz tablice pristupačnosti obrazovnih ustanova u 7 županija u RH vidljivo je da je u pravilu
pristupačnost obrazovnih ustanova iznimno niska, gotovo u svim je do 25%, nešto malo bolja je u
Gradu Zagrebu koji ima 33.18%. Najviše nepristupačnih obrazovnih građevina je u Bjelovarskobilogorskoj županiji, 54.47%.
Uz obrazovne institucije daje se prikaz i pristupačnosti građevina Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje kao mjesta na kojem osobe s invaliditetom traže posao, dolaze na savjetovanja i
primaju brojne druge usluge koje su zadnjih godina profilirane posebice kroz Odjele za osobe s
invaliditetom.
Pristupačnost građevina Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 7 županija
Županija
Pristupačno (%)
Djelimično
Nepristupačno
pristupačno (%)
(%)
Bjelovarsko-bilogorska
0,00
60,00
40,00
Grad Zagreb
33,33
0,00
66,67
33
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Istarska
20,00
40,00
40,00
Ličko-senjska
33,33
16,67
50,00
Virovitičko-podravska
25,00
25,00
50,00
Vukovarsko-srijemska
25,00
25,00
50,00
Zadarska
33,33
50,00
16,67
Stanje pristupačnosti građevina Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuje da je u prosjeku
pristupačnost od 20% do 33% međutim u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nije pristupačna niti
jedna građevina.
Može se zaključiti da je teškoće s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom prilikom
ostvarivanja prava na zapošljavanje moguće ukloniti primjenom jedinstvene definicije osobe s
invaliditetom sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom; rješavanjem pitanja vještačenja osoba s invaliditetom u nekoliko sustava; smanjenjem broja propisa koji reguliraju
to pitanje; ocjenjivanjem preostale radne sposobnosti a ne onoga što osoba ne može učiniti;
uspostavom regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju; još sveobuhvatnijom promocijom poticajnih mjera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Fonda za profesionalnu
rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, poštivanjem prednosti prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom s istim kvalifikacijama kao i ostali, sprječavanjem diskriminacije na
osnovu invaliditeta, sustavnim pristupom reguliranju pitanja kvotnog zapošljavanja na sve dionike
zapošljavanja i drugo. Sve navedeno umanjit će prepreke s kojima se osobe s invaliditetom
prilikom zapošljavanja svakodnevno suočavaju. Financijski poticaji za zapošljavanje osoba s
invaliditetom su neophodni no nisu dostatni, ali svakako nisu i jedini model koji će taj sustav
unaprijediti.
Literatura
1. Zorislav Bobuš, Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, 7. međunarodni skup o
zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zadar, 2011.
2. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za
osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,
Zagreb, 2006.;
3. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Narodne
novine, broj 143/02, 33/05;
4. Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom od 2007. do
34
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2015., narodne novine, broj 63/07;
5. Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije UN-a, Republika Hrvatska,
2004.
6. Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010.-2020, Europska komisija, 2010.;
7. Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba
s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. - 2015.,
Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Ministarstvo obitelji,
branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, 2006.;
8. Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7576, 30. ožujka
2013.;
9. Grad Zagreb pristupačan osobama s invaliditetom, Grad Zagreb, Gradski ured za socijalnu
zaštitu i osobe s invaliditetom, Zagreb, 2011.;
10. Vodič za osobe s invaliditetom kroz Istarsku županiju, Istarska županija, Zajednica saveza
osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, Pula, 2012.;
11. Vodič za osobe s invaliditetom Ličko-senjske županije, Zajednica saveza osoba s invaliditetom
Hrvatske – SOIH;
12. Vodič za osobe s invaliditetom Virovitičko-podravske županije, Zajednica saveza osoba s
invaliditetom Hrvatske – SOIH;
13. Vodič za osobe s invaliditetom Vukovarsko-srijemske županije, Zajednica saveza osoba s
invaliditetom Hrvatske – SOIH;
14. Vodič za osobe s invaliditetom Zadarske županije, Zajednica saveza osoba s invaliditetom
Hrvatske – SOIH;
15. Vodič za osobe s invaliditetom Bjelovarsko–bilogorske županije, Zajednica saveza osoba s
invaliditetom Hrvatske – SOIH.
35
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
RECHTE UND BEDÜRFNISSE VON MENSCHEN MIT
BEHINDERUNG UNTER BESONDERER BEACHTUNG IHRER
BESCHÄFTIGUNG
Zorislav Bobuš,
Kroatien, Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung - SOIH
Zusammenfassung
Das Beschäftigungsproblem ist ein allgemeines Problem in dessen Rahmen sich aus
dreierlei Gründen die Arbeitslosigkeit von Menschen mit Behinderung besonders hervorhebt:
das Bildungsniveau von Menschen mit Behinderung ist nicht nur gering, sondern auch die
Bildungsbereiche entsprechen nicht den Arbeitsmarktbedürfnissen; die Arbeitgeber sind seitens
der Kroatischen Anstalt für Arbeit und des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung nicht genügend informiert über Fördermaβnahmen für
Beschäftigung und Existenzgründung von Menschen mit Behinderung sowie Vorurteile, die
Menschen mit Behinderung als minderwertige Arbeitskräfte einordnen, ohne Beachtung
der bewiesenen Tatsache, dass sich Menschen mit Behinderung sehr korrekt bezüglich der
Verpflichtungen aus Arbeitsverhältnissen verhalten und sehr gute Arbeitsresultate erzielen,
aber auch bezüglich der Einstellung zur Arbeit im Sinne der Einhaltung von Arbeitszeiten und
der Nutzung von Krankschreibungen, deren Missbrauch ihrerseits auf ein Minimum reduziert
ist, da sie sich gerechtfertigterweise beweisen wollen und sich bemühen, ihren Arbeistplatz zu
behalten. Die Arbeit umfasst eine Darstellung internationaler und nationaler Dokumente, die
die Frage der Beschäftigung regeln und äuβert sich zum auβerordentlich qualitativen Ansatz
bei der Ausarbeitung des neuen Gesetzes über berufliche Rehabilitation und Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung, insbesondere durch die Regelung der Frage der beruflichen
Rehabilitation und der Gründung eines Zentrums. Zudem umfasst die Arbeit auch eine Darstellung
der Zugänglichkeit von Gebäuden, um auf Barrieren hinzuweisen, die eine gröβere Teilhabe von
Menschen mit Behinderung am Arbeitsmarkt verhindern.
Schlüsselworte: Menschen mit Behinderung, Beschäftigung von Menschen mit
Behinderung; berufliche Rehabilitation, Zugangsmöglichkeit, UN Konvention über die Rechte
von Menschen mit Behinderung
Die immer gröβer werdende Arbeitslosigkeit ist ein globales Problem, das auch an
Menschen mit Behinderung nicht vorbeigegangen ist. Nach Angaben der Kroatischen Anstalt
für Arbeit betrug die Zahl arbeitsloser Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien im
Durchschnitt 6.212, was einen Anstieg von 4% im Vergleich zu 2011 bedeutet. Der Prozentsatz
36
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
bei den männlichen Arbeitslosen mit Behinderung beträgt 58%, während der Prozentsatz bei den
Frauen etwas niedriger ist und bei 42% liegt. Den gröβten Anteil an Arbeitslosen verzeichnen
junge Erwachsene mit Behinderung im Alter von 20 bis 29 Jahren, die 34% aller Arbeitslosen mit
Behinderung umfassen. Arbeitslose mit Behinderung die einem Hochschulabschluss haben bilden
einen Anteil von 1,85% aller Arbeitslosen, wovon 40% Frauen sind. Die meisten Arbeitslosen
haben eine Fachausbildung sowie Fachschulen und Fachhochschulen abgeschlossen – 68% oder
eine vierjährige berufsorientierte Mittelschule und das Gymnasium – 14%.
Viele bedeutende internationale und nationale Dokumente definieren in ihren Zielen und
strategischen Bestimmungen den Bereich der beruflichen Rehabilitation und der Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung, aus denen später gesetzliche Vorschriften und untergesetzliche
Normungen hervorgehen, so dass die Zahl der beschäftigten Menschen mit Behinderung in den
letzten Jahren, trotz eines bedeutenden Anstiegs der Arbeitslosigkeit der Allgemeinbevölkerung,
durch die Kroatische Anstalt für Arbeit bedeutend gesteigert wurde. Diese Daten zeugen von
einer erfolgreichen Promotion von Fördermaβnahmen seitens der Kroatischen Anstalt für Arbeit
sowie des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung
und ihrer Nutzung.
Trotz dieser Tatsache und der positiven Tendenzen zeigen direkte Kontakte mit Arbeitgebern
in allen Gespanschaften eine unzureichende Kenntnis von Fördermaβnahmen für die Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung, woraus auch eine unzureichende Nutzung der Maβnahmen
resultiert, was neben bestehenden Vorurteilen über Menschen mit Behinderung als Arbeitskräfte
einer der wichtigen Gründe ist, warum die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung noch
immer nicht als Herausforderung für Arbeitgeber erkannt wurde.
Gemäβ aller internationaler und nationaler Dokumente haben Menschen mit Behinderung
das Recht auf inklusive Bildung, kontinuierliche Rehabilitation, einen angepassten Arbeitsplatz
(rationale Anpassung), einen gesicherten Transfer sowie berufliche Rehabilitation. Sie haben
ebenfalls ein Recht auf gleiche Möglichkeiten in der Gesellschaft, damit sie gleichberechtigt am
Leben der Gesellschaft und somit auch am Arbeitsplatz teilnehmen können.
Die bedeutendsten internationalen Dokumente, die diesen Bereich regeln, sind: die UN
Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung; die Europäische Strategie für
Menschen mit Behinderung 2010-2020; die Millenniumsentwicklungsziele; Europa 2020; der
Aktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe behinderter
Menschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderter Menschen in Europa
2006-2015
Die UN Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung besagt im
Artikel 27. Arbeit und Beschäftigung „Die Vertragsstaaten anerkennen das gleiche Recht von
Menschen mit Behinderungen auf Arbeit; dies beinhaltet das Recht auf die Möglichkeit, den
Lebensunterhalt durch Arbeit zu verdienen, die in einem offenen, integrativen und für Menschen
mit Behinderungen zugänglichen Arbeitsmarkt und Arbeitsumfeld frei gewählt oder angenommen
37
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
wird.“.
Des Weiteren verpflichten sich die Vertragsstaaten die Verwirklichung des Rechts auf Arbeit
zu sichern und zu fördern sowie:
1. Diskriminierung aufgrund von Behinderung in allen Angelegenheiten im Zusammenhang
mit einer Beschäftigung gleich welcher Art, einschließlich der Auswahl-, Einstellungsund Beschäftigungsbedingungen, der Weiterbeschäftigung, des beruflichen Aufstiegs
sowie sicherer und gesunder Arbeitsbedingungen, zu verbieten;
2. das gleiche Recht von Menschen mit Behinderungen auf gerechte und günstige
Arbeitsbedingungen, einschließlich Chancengleichheit und gleichen Entgelts für
gleichwertige Arbeit, auf sichere und gesunde Arbeitsbedingungen, einschließlich
Schutz vor Belästigungen, und auf Abhilfe bei Missständen zu schützen;
3. zu gewährleisten, dass Menschen mit Behinderungen ihre Arbeitnehmer- und
Gewerkschaftsrechte gleichberechtigt mit anderen ausüben können;
4. Menschen mit Behinderungen wirksamen Zugang zu allgemeinen fachlichen und
beruflichen Beratungsprogrammen, Stellenvermittlung sowie Berufsausbildung und
Weiterbildung zu ermöglichen;
5. für Menschen mit Behinderungen Beschäftigungsmöglichkeiten und beruflichen
Aufstieg auf dem Arbeitsmarkt sowie die Unterstützung bei der Arbeitssuche, beim
Erhalt und der Beibehaltung eines Arbeitsplatzes und beim beruflichen Wiedereinstieg
zu fördern;
6. Möglichkeiten für Selbstständigkeit, Unternehmertum, die Bildung von Genossenschaften
und die Gründung eines eigenen Geschäfts zu fördern;
7. Menschen mit Behinderungen im öffentlichen Sektor zu beschäf tigen;
8. die Beschäftigung von Menschen mit Behinderungen im privaten Sektor durch geeignete
Strategien und Maßnahmen zu fördern, wozu auch Programme für positive Maßnahmen,
Anreize und andere Maßnahmen gehören können;
9. sicherzustellen, dass am Arbeitsplatz angemessene Vorkehrungen für Menschen mit
Behinderungen getroffen werden;
10. das Sammeln von Arbeitserfahrung auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt durch Menschen
mit Behinderungen zu fördern;
11. Programme für die berufliche Rehabilitation, den Erhalt des Arbeitsplatzes und den
beruflichen Wiedereinstieg von Menschen mit Behinderungen zu fördern.
Die Millenniumsentwicklungsziele, die für alle Mitglieder sowie für die internationale
Gemeinschaft als Ganzes Aktivitäten für einzelne Interessenbereiche vorgeben, die zu ihrer
Realisierung beitragen sollen.
Die acht Millenniumsentwicklungsziele
1. Bekämpfung von extremer Armut und Hunger;
38
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2. Primärschulbildung für alle;
3. Gleichstellung der Geschlechter und Stärkung der Rolle der Frauen;
4. Senkung der Kindersterblichkeit;
5. Verbesserung der Gesundheitsversorgung der Mütter;
6. Bekämpfung von HIV/AIDS, Malaria und anderen schweren Krankheiten;
7. Ökologische Nachhaltigkeit;
8. Aufbau einer globalen Partnerschaft für Entwicklung;
berühren die verletzbarsten Bereiche der Gemeinschaft. Das erste Ziel bestimmt die
Verringerung der relativen Armut und in Kroatien wurde hierzu als nachgeordnetes Ziel bestimmt
„Verringerung der Zahl der Einwohner, die in relativer Armut leben mit Hilfe von Prioritäten
(Menschen mit Behinderung als sozial empfindliche Gruppe sind einem höheren Armutsrisiko
ausgesetzt)“ sowie „... Bekämpfung langfristiger Arbeitslosigkeit durch Anpassung der
Arbeitsplätze, Erhöhung der Beteiligungsquote der Frauen ...“. In den Millenniumszielen sind
die Interventionen im Sinne von Motivation, Bildung und subventionierter Beschäftigung u.a.
ausgerichtet auf Menschen mit Behinderung.
Die Europäische Strategie für Menschen mit Behinderung 2010-2020 regelt in einem von
8 Bereichen, dem Bereich 4, die Beschäftigungsfrage und betont hierbei notwendige Maβnahmen
zur Erhöhung der Beschäftigtenzahl von Menschen mit Behinderung (diese liegt jetzt bei 50%)
sowie die Notwendigkeit ein besonderes Augenmerk auf junge Menschen mit Behinderung zu
legen, die im Begriff sind ihre Ausbildung zu beenden und auf den Arbeitsmarkt drängen. Für
eine möglichst erfolgreiche Durchführung der Maβnahmen wird die EU nationale Anstrengungen
unterstützen durch: eine Analyse des Arbeitsmarkts für Menschen mit Behinderung, Hilfe bei
ihrer Integration auf dem Arbeitsmarkt durch den Europäischen Strukturfond, Entwicklung
aktiver Marktpolitik, zugängliche Arbeitsplätze und Dienstleistungen bei der Beschäftigungsver
mittlung.
Die EUROPA 2020 – Europäische Strategie für intelligentes, nachhaltiges und
integratives Wachstum setzt sich in ihren Bestimmungen ein für die Pflege einer Wirtschaft
mit einer hohen Beschäftigtenzahl, die einen gesellschaftlichen und territorialen Zusammenhalt
gewährleistet und definiert als eines der Hauptthemen die „Europäische Plattform gegen Armut“
mit dem Ziel, einen gesellschaftlichen und territorialen Zusammenhalt zu gewährleisten, indem
alle einen Nutzen von den Vorteilen des Wachstums und der Arbeitsplätze haben und indem
Menschen, die an Armut und sozialer Ausgrenzung leiden ein würdevolles Leben und eine
aktive Teilhabe am gesellschaftlichen Leben ermöglicht wird. Es ist notwendig, ein Programm
zur Förderung sozialer Innovationen für die Verwundbarsten zu entwickeln und durchzuführen,
und zwar vorrangig durch die Schaffung innovativer Möglichkeiten in den Bereichen Bildung,
Ausbildung und Beschäftigung von vernachlässigten Gesellschaftsgruppen, durch die Bekämpfung
von Diskriminierung von z.B. Menschen mit Behinderung.
Der Aktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe
39
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
behinderter Menschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderter
Menschen in Europa 2006-2015 gibt vor, dass Beschäftigung, Berufsberatung und Ausbildung
die Schlüsselfaktoren für eine gesellschaftliche Integration und wirtschaftliche Unabhängigkeit
von Menschen mit Behinderung sind. Ein einheitlicher Ansatz für die Beschäftigung wird durch
die Vereinigung von Antidiskriminierungsmaβnahmen und Maβnahmen positiven Handelns
gefördert sowie durch die Aktualisierung der Fragen bezüglich der Beschäftigung von Menschen
mit Behinderung im Rahmen der Beschäftigungspolitik.
Der Plan des Europarates beinhaltet die Aktionslinie Nr. 5 Beschäftigung, Berufsberatung
und Ausbildung. Beschäftigung wird als Schlüsselelement für eine gesellschaftliche Integration
und wirtschaftliche Unabhängigkeit aller Bürger im arbeitsfähigen Alter gesehen. Die
Beschäftigungszahl von Menschen mit Behinderung ist sehr niedrig – die Politikinhalte für
eine Erhöhung der Aktivenzahl müssen verschiedenartig und allumfassend sein, um allen
Hindernissen bei der Teilnahme am Arbeitsleben begegnen zu können. Es wurden Ziele und
konkrete Aktivitäten für die Mitgliedsstaaten bestimmt, um methodisch und möglichst erfolgreich
an die Problemlösung heranzugehen.
Die Ziele sind die Förderung der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung am
öffentlichen Arbeitsmarkt durch gleichzeitige Anwendung Antidiskriminierender Maβnahmen und
durch Maβnahmen positiven Handelns, um Menschen mit Behinderung gleiche Möglichkeiten zu
gewährleisten sowie die Inangriffnahme der Bekämpfung von Diskriminierung und die Förderung
der Teilhabe von Menschen mit Behinderung an der beruflichen Einschätzung, Berufsberatung,
Ausbildung und Dienstleistungen bezüglich von Beschäftigung.
Konkrete Aktivitäten, die den Mitgliedsstaaten vorgeschlagen werden sind:
• Belange, die mit der Beschäftigung behinderter Menschen verbunden sind, in allgemeine
beschäftigungspolitische Maßnahmen einbeziehen;
• sicherstellen, dass behinderte Menschen Zugang zu einer objektiven und individuellen
Beurteilung haben (bei der ihre Möglichkeiten in Bezug auf potenzielle Berufe ermittelt
werden);
• den Schwerpunkt von der Beurteilung von Behinderungen auf die Beurteilung von
Fähigkeiten verlagern und diese zu konkreten Arbeitsplatzanforderungen in Bezug
setzten;
• Grundlagen für ihr Ausbildungsprogramm anbieten;
• helfen, eine geeignete Beschäftigung oder Wiederbeschäftigung zu finden;
• sicherstellen, dass behinderte Menschen Zugang zu Berufsberatung, Ausbildung und
• beschäftigungsbezogenen Dienstleistungen auf höchstmöglicher Qualifikationsebene
haben und - falls erforderlich - angemessene Anpassungen vornehmen;
• Schutz vor Diskriminierung in jeder Phase der Beschäftigung, einschließlich der Auswahl
und Einstellung sowie bei allen Maßnahmen des beruflichen Aufstiegs sicherstellen;
• Arbeitgeber dazu ermutigen, behinderte Menschen zu beschäftigen;
40
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Einstellungsverfahren anwenden (z. B. Anzeigen, Vorstellungsgespräche,
Eignungsbeurteilungen, Auswahlverfahren), die sicherstellen, dass Arbeitsmöglichkeiten
behinderten Menschen tatsächlich offen stehen;
angemessene Anpassungen am Arbeitsplatz oder bei den Arbeitsbedingungen
vornehmen, einschließlich Telearbeit, Teilzeitarbeit und Arbeit zu Hause, um den
speziellen Bedürfnissen behinderter Beschäftigter zu entsprechen;
das Verständnis für Behindertenfragen bei der Geschäftsleitung und den Mitarbeitern
durch einschlägige Schulungen erhöhen;
sicherstellen, dass die allgemeinen Systeme für eine selbständige Tätigkeit für behinderte
Menschen zugänglich sind und sie unterstützen;
sicherstellen, dass es Unterstützungsmaßnahmen, wie z. B. geschützte oder unterstützte
Beschäftigung für diejenigen gibt, deren Bedürfnissen auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt
nicht ohne persönliche Unterstützung entsprochen werden kann;
behinderte Menschen dabei unterstützen, aus einer geschützten Beschäftigung in eine
unterstützte Beschäftigung und schließlich in eine Beschäftigung auf dem allgemeinen
Arbeitsmarkt zu wechseln;
Fehlanreize zur Arbeitsaufnahme, die in Leistungssystemen für behinderte Menschen
enthalten sind, beseitigen, und die Leistungsempfänger zum Arbeiten ermutigen, wenn
sie dazu in der Lage sind;
die Bedürfnisse behinderter Frauen in Betracht ziehen, wenn Programme und
Maßnahmen entwickelt werden, die sich auf die Chancengleichheit von Frauen bei der
Beschäftigung, einschließlich Kinderbetreuung, beziehen;
sicherstellen, dass behinderte Beschäftigte in Bezug auf die Anhörung zu Beschäftigun
gsbedingungen sowie die Mitgliedschaft und aktive Mitwirkung in Gewerkschaften die
gleichen Rechte haben wie andere Beschäftigte;
wirksame Maßnahmen zur Förderung der Beschäftigung behinderter Menschen
ergreifen;
sicherstellen, dass den Bedürfnissen behinderter Menschen auch in den Rechtsvorschriften
und Regelungen zum Arbeitsschutz Rechnung getragen wird und dass sie nicht
diskriminiert werden;
Maßnahmen fördern, einschließlich gesetzgeberischer Maßnahmen und
Integrationsmanagement, um es zu ermöglichen, dass Menschen, die behindert werden,
während sie im Arbeitsleben stehen, weiterhin im Arbeitsmarkt bleiben;
sicherstellen, dass insbesondere behinderte Jugendliche Praktika und Möglichkeiten
des Arbeitstrainings wahrnehmen können, damit sie Kompetenzen aufbauen können,
und dass sie Informationen über die Praxis des Arbeitslebens erhalten; ggf. die
Unterzeichnung und Ratifizierung der Europäischen Sozialcharta (revidiert) (ETS Nr.
163), insbesondere Artikel 15, in Betracht ziehen sowie die Entschließung AP (95)3
41
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
über eine Charta zur beruflichen Beurteilung behinderter Menschen umsetzen.
Nationale Vorschriften, mit denen die berufliche Rehabilitation und die Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung geregelt werden:
• Nationale Strategie für die Gleichstellung der Möglickeiten von Menschen mit
Behinderung 2007 bis 2015;
• Gesetz über die berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit
Behinderung (Amtsblatt „NN“ 143/02, 33/05);
• Gesetz über Arbeit (Amtsblatt „NN“ 61/11);
• Gesetz über die Vermittlung von Beschäftigung und der Rechte während der
Arbeitslosigkeit (Amtsblatt „NN“ 25/12);
• Arbeitsschutzgetz (Amtsblatt „NN“ 75/09);
• Gesetz über die Bekämpfung von Diskriminierung (Amtsblatt „NN“ 112/12);
• Beschluss über die Art des Erhalts von Subventionen für die Beschäftigung von Menschen
mit Behinderung (Amtsblatt „NN“ 8/08, 20/09, 96/09, 44/10) sowie zahlreiche andere
gesetzliche und untergesetzliche Normungen.
Die Nationale Strategie für die Gleichstellung der Möglickeiten von Menschen
mit Behinderung 2007 bis 2015 beinhaltet das Recht auf Arbeit und Beschäftigung von
Menschen mit Behinderung als eines der grundlegenden Menschenrechte und eine Behinderung
der Inanspruchnahme dieses Rechts stellt eine Rechtsverletzung und Diskriminierung dar.
Maβnahmen für die Sicherstellung der Konkurrenzfähigkeit von Menschen mit Behinderung
auf dem Arbeitsmarkt müssen frühzeitig ergriffen werden, nämlich währen deren Kindheit oder
Jugend bzw. während des Auftretens oder der Feststellung der Behinderung, wobei hier dem
Entdecken und der Entwicklung ihrer intellektuellen Potenziale und ihrer Arbeitspotenziale
besondere Aufmerksamkeit gewidmet werden muss. Ziel ist es, dass Menschen mit Behinderung
zu Erschaffern werden und nicht ausschlieβlich Nutzer von Haushaltsmitteln bleiben und daher
ist es notwendig, kontinuierlich an der Erhöhung der Bewuβtseinsebene über die Notwendigkeit
der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zu arbeiten sowie an der Erkenntnis über ihre
Werte im Bereich Beschäftigung und Soziales.
Ziele: Durchführung einer Antidiskriminierungspolitik im Bereich der arbeits-sozialen
Integration von Menschen mit Behinderung bzw. Förderung aktiver Teilhabe von Menschen mit
Behinderung im Bereich beruflicher Rehabilitation, Beschäftigung und Arbeit; Förderung des
Erwerbs von Wissen, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die notwendig sind für Beschäftigung und
den Erhalt des Arbeitsplatzes; Förderung der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung am
offenen Arbeitsmarkt durch Anwendung aller verfügbaren positiven Maβnahmen; Durchführung
von Beschäftigung unter geschützten Bedingungen; Durchführung von Beschäftigung mit
Unterstützung; Förderung alternativer Beschäftigungsformen; Förderung der Teilhabe und der
42
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Arbeit in Beschäftigungszentren.
Maβnahmen:
1. Duchführung einer Evaluation der Anwendung bestehender gesetzlicher Normen
und aktueller Politikinhalte im Bereich der Rehabilitation und der Beschäftigung von
Menschen mit Behinderung seitens einer unabhängigen Einrichtung;
2. Mechanismen zum Schutz vor Diskriminierung sicherstellen im Bereich der
Beschäftigung und Arbeit von Menschen mit Behinderung;
3. Gründung regionaler Zentren für berufliche Rehabilitation;
4. Menschen mit Behinderung einen Zugang zur Berufsberatung (berufliche Orientierung)
gewähren ohne Hinblick auf ihr Lebensalter, Bildung und ihren Beschäftigtenstatus;
5. Durchführung der Sensibilisierung von Arbeitgebern und der Förderung von
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung;
6. Sicherstellung effizienter Maβnahmen zu Förderung von Existenzgründung,
entsprechender Beschäftigungsformen und des Erhalts von Arbeitsplätzen von Menschen
mit Behinderung auf allen Ebenen;
7. Festlegung von Modellen zur Beschäftigung von Menschen mit Behinderung die auf dem
offenen Arbeitsmarkt ohne Unterstützung keine Anstellung finden können (Agenturen,
Innungen, Werkstätten von Verbänden für Menschen mit Behinderung, Beschäftigungs
assistenten) und Gewährleistung von Maβnahmen zur Durchführung von Unterstützung
bei der Arbeitssuche;
8. Förderung der Bewilligung von staatlichen Subventionen an Wirtschaftssubjekte die
Menschen mit Behinderung beschäftigen.
Der Entwurf des Vorschalgs für das Gesetz über berufliche Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung schlägt im Teil Allgemeine Bestimmungen
und im Teil Beschäftigung und Arbeit Neuheiten vor, die in das bestehende Gesetz integriert
werden sollen: eine Definition der Menschen mit Behinderung muss übereinstimmen mit der UN
Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung; eine verminderte Arbeitsfähigkeit
muss verlagert werden hin zu einer verbleibenden Arbeitsfähigkeit; die Feststellung der Behinderung
und der verminderten Arbeitsfähigkeit muβ durch ein Gutachterverfahren geregelt werden, in
dem die Standpunkte des Zentrums für berufliche Rehabiliation Anwendung finden; auβer der
Definition von Maβnahmen und Aktivitäten die die berufliche Rehabilitations umfasst, müssen
in dem neuen Gesetz auch die Auftraggeber von Dienstleistungen beruflicher Rehabilitation mit
aufgenommen werden, die verpflichtet sind, die Dienstleistungen auch zu bezahlen und das Gesetz
muss den Erlass einer Durchführungsverordnung vorsehen, die Bedingungen für die Nutzung
der Rechte, die Art der Leistungserbringung, den Preis der Dienstleistung, sowie die Aufsicht
über die Durchführung beruflicher Rehabilitation festlegt; Beschäftigungsbedingungen werden
durch Beschäftigungsmodele ausgearbeitet (mit Beihilfe, ohne Beihilfe, mit Unterstützung, in
43
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
integrativen Werkstätten, in Beschützenden Werkstätten); Quoten für alle Arbeitgeber; Einführung
einer Gebühr bei Nichtbeschäftigung in Höhe von 30% des Mindestlohns pro Person, die in den
Fond einflieβen werden; vorgesehen ist auch eine Ersatzquote. Das Gesetz soll am 1. Januar
2014 in Kraft treten und danach sollen binnen einer Frist von acht Tagen die Verordnungen für
die Durchführung des Gesetzes erlassen werden: die Durchführungsverordnung über berufliche
Rehabilitation; die Durchführungsverordnung über Zentren für berufliche Rehabilitation; die
Durchführungsverordnung über Beschützende Werkstätten und Integrationswerkstätten sowie
die Durchführungsverordnung über Beschäftigungsquoten.
Neben allem bereits Angeführtem ist es notwendig, der Frage der Zugänglichkeit besondere
Aufmerksamkeit zu schenken, ebenso wie der Anwendung des Prinzips des Universal Designs,
was am einfachsten bei neuen Gebäuden ist. Für bereits bestehende Gebäude muss immer an eine
Anpassung nach den Prinzipien einer rationalen Anpassung gedacht werden, die noch immer
nicht ausreichend definiert ist, nicht nur in Kroatien, sondern auch im übrigen Europa und daher
wird die Notwendigkeit der Erarbeitung eines Handbuchs für eine rationale Anpassung betont,
damit Arbeitgeber im Voraus in der Lage sind Kosten bezüglich der Person die sie beschäftigen
zu berechnen bzw. bezüglich ihrer Fähigkeiten und Bedürfnisse für eine bauliche Anpassung oder
eine Anpassung des Arbeitsplatzes.
Zur Illustration der Situation in der Republik Kroatien folgt eine Darstellung der
Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 Gespanschaften aus der ersichtlich wird, dass
Menschen mit Behinderung schon in der Frühphase ihrer Integration in das Alltagsleben sehr
häufig mit nicht überbrückbaren baulichen Barrieren konfrontiert werden.
Analyse der Situation in den Gespanschaften: Zugänglichkeit als
Voraussetzung für Bildung,
Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 Gespanschaften
44
Gespanschaft
zugänglich
(%)
teilweise
zugänglich
(%)
unzugänglich
(%)
Bjelovar-Bilogora
Stadt Zagreb
Istrien
Lika-Senj
Virovitica-Podravina
Vukovar-Syrmien
Zadar
17,89
33,18
23,18
14,47
17,33
26,95
19,51
27,64
30,12
24,55
26,32
41,33
26,95
25,00
54,47
36,71
52,27
59,21
41,33
46,10
55,49
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Aus der Tabelle bezüglich der Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in 7 Gespanschaften
in der Rep. Kroatien wird ersichtlich, dass die Zugänglichkeit von Bildungseinrichtungen in der
Regel ausgesprochen gering ist, denn in fast allen Gespanschaften liegt sie bei bis zu 25%, etwas
besser ist es in der Stadt Zagreb 33.18%. Die höchste Unzugänglichkeit von Bildungseinrichtungen
verzeichnet die Gespanschaft Bjelovar-Bilogora mit 54.47%.
Neben den Bildungseinrichtungen folgt eine Darstellung der Zugänglichkeit von Gebäuden
der Kroatischen Anstalt für Arbeit, Orte also, an denen Menschen mit Behinderung Arbeit suchen,
zur Berufsberatung kommen und zahlreiche andere Dienstleistungen in Anspruch nehmen, die in
den vergangenen Jahren insbesondere durch Abteilungen für Menschen mit Behinderung geprägt
wurden.
Zugänglichkeit von Gebäuden der Kroatischen Anstalt für Arbeit in 7
Gespanschaften
Gespanschaft
zugänglich
(%)
teilweise
zugänglich
(%)
unzugänglich
(%)
Bjelovar-Bilogora
Stadt Zagreb
Istrien
Lika-Senj
Virovitica-Podravina
Vukovar-Syrmien
Zadar
0,00
33,33
20,00
33,33
25,00
25,00
33,33
60,00
0,00
40,00
16,67
25,00
25,00
50,00
40,00
66,67
40,00
50,00
50,00
50,00
16,67
Die Situation der Zugänglichkeit von Gebäuden der Kroatischen Anstalt für Arbeit zeigt,
dass die Zugänglichkeit im Schnitt 20% bis 33% beträgt, dass jedoch in der Gespanschft BjelovarBilogora nicht ein einziges Gebäude zugänglich ist.
Es kann geschlussfolgert werden, dass die Schwierigkeiten auf die Menschen mit Behinderung
bei der Verwirklichung ihrer Rechte auf Beschäftigung treffen, beseitigt werden können durch
Anwendung einer einheitlichen Definition von Menschen mit Behinderung gemäβ der Konvention
über die Rechte von Menschen mit Behinderung; durch Lösung der Frage nach einer Beurteilung
von Menschen mit Behinderung in unterschiedlichen Systemen; durch Reduzierung der Zahl an
Vorschriften die diese Frage regeln; durch Beurteilung der verbleibenden Arbeitsfähigkeit anstelle
der Beurteilung dessen, was die Person nicht tun kann; durch Einführung regionaler Zentren
für berufliche Rehabilitation; durch noch umfassendere Information über Fördermaβnahmen der
45
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Kroatischen Anstalt für Arbeit und des Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von
Menschen mit Behinderung, durch Achtung der Vorteile bei der Beschäftigung von Menschen mit
Behinderung mit gleichwertiger Qualifikation, durch Bekämpfung von Diskriminierung aufgrund
von Behinderungen, durch einen systematischen Ansatz bei der Regelung der Quotenfrage
bezüglich Beschäftigung u.a. Alle angeführten Maβnahmen werden die Hindernisse, mit denen
Menschen mit Behinderung bei der Beschäftigungssuche konfrontiert werden, mindern. Finanzielle
Subventionen für die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung sind unabdingbar und noch
unzureichend, sind jedoch auch nicht das einzige Model zur Fortentwicklung des Systems.
Literatur
1. Zorislav Bobuš, Die Konvention über Rechte von Menschen mit Behinderung, 7.
Internationale Versammlung über die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung,
Zadar, 2011
2. Die Konvention über Rechte von Menschen mit Behinderung, Ausschuss der Regierung der
Republik Kroatien für Menschen mit Behinderung, Ministerium für Familie, Kriegsveteranen
und Solidarität zwischen den Generationen, Zagreb, 2006;
3. Gesetz über die berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung,
Amtsblatt „Narodne novine“, Nummer 143/02, 33/05;
4. Nationale Srtategie für die Gleichstellung der Möglichkeiten von Menschen mit Behinderung
2007 bis 2015, Amtsblatt „Narodne novine“, Nummer 63/07;
5. Nationaler Bericht über die Umsetzung der Ziele der Millenniumsdeklaration der UN,
Republik Kroatien, 2004
6. Europäische Strategie für Menschen mit Behinderung 2010-2020, Europäische Kommission,
2010;
7. Aktionsplan des Europarates für die Förderung der Rechte und vollen Teilhabe behinderter
Menschen an der Gesellschaft: Verbesserung der Lebensqualität behinderter Menschen
in Europa 2006-2015, Ausschuss der Regierung der Republik Kroatien für Menschen mit
Behinderung, Ministerium für Familie, Kriegsveteranen und Solidarität zwischen den
Generationen, Zagreb, 2006;
8. Kroatische Anstalt für Arbeit, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7576, 30. März 2013;
9. Die Stadt Zagreb ist zugänglich für Menschen mit Behinderung, Stadt Zagreb, Stadtamt für
Sozialschutz und Menschen mit Behinderung, Zagreb, 2011;
10. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Istrien, Gespanschaft
Istrien, Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH,
Pula, 2012;
11. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Lika-Senj, Kroatische
Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;
46
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
12. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Virovitica-Podravina,
Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;
13. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Vukovar-Syrmien,
Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;
14. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Zadar, Kroatische
Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH;
15. Leitfaden für Menschen mit Behinderung durch die Gespanschaft Bjelovars–Bilogora,
Kroatische Gemeinschaft der Verbände für Menschen mit Behinderung – SOIH.
47
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Invaliditätspension Neu –
Arbeitsmarktpolitische Massnahmen
GL Dr. Christian Operschall,
Österreich
Zielsetzung
Die Bundesregierung hat sich zum Ziel gesetzt, Menschen länger gesund im Erwerbsleben
zu halten und krankheitsbedingte Pensionierungen zu vermeiden.
Ziel des Sozialrechts-Änderungsgesetzes 2012 (SRÄG 2012) ist es daher, gesundheitlich
beeinträchtigten Menschen durch berufliche und medizinische Maßnahmen der
Rehabilitation eine längere Erwerbstätigkeit zu ermöglichen, anstatt sie vorzeitig in
Invaliditätspension zu schicken.
Ältere länger gesund in Beschäftigung halten
Das gesamte Paket ist von der Erkenntnis getragen, dass das Wissen und die Erfahrung
der älteren Menschen im Arbeitsprozess stärker als bisher genutzt werden müssen.
Die durch die längere Beschäftigung gewonnenen Beitragszeiten erhöhen die spätere
Pension und tragen somit zur Vermeidung von Altersarmut bei.
Stabilitätspaket
Mit dem Stabilitätspaket 2012 bis 2016 wurden Strukturmaßnahmen (u.a. in den Bereichen
Arbeitsmarkt und Pensionen) beschlossen, die den Staatshaushalt nachhaltig entlasten sollen.
Bis 2016 werden € 600 Mio. zusätzlich investiert, um Menschen länger im Erwerbsleben
zu halten.
Ziel ist, in den nächsten 4 Jahren 200.000 Personen durch dieses Gesamtprogramm zu
unterstützen.
48
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Strategische Ausrichtung
•
•
•
•
Auf die individuellen Problemlagen abgestimmter ganzheitlicher Ansatz
Standardisierte und institutionenübergreifende Zusammenarbeit (Sozialversicherun
gsträger, Arbeitsmarktservice, Bundessozialamt)
Medizinische Rehabilitation, berufliche Rehabilitation und arbeitsmarktpolitische
Interventionen aufeinander abgestimmt
Bei komplexen Problemlagen Koordination und Steuerung der Intervention über ein
Case Management
Zielgruppen (I)
1. Personen, für die die einheitliche Begutachtungsstelle auf Grund eines vorangegangenen
Pensionsantrages eine berufliche Rehabilitation empfiehlt.
1. Arbeitslose, die gesundheitliche Vermittlungseinschränkungen aufweisen und bei
denen eine Integration in den Arbeitsmarkt ohne medizinische/berufliche Rehabilitation
oder sonstige arbeitsmarkt-politische Intervention nicht oder nicht in absehbarer Zeit
möglich ist.
Zielgruppen (II)
Voraussetzung bei beiden Personengruppen ist, dass diese
•arbeitsfähig und rehabilitationsfähig sind,
•in der Lage sind, in einem erforderlichen Ausmaß an arbeitsmarktpolitischen Maßnahmen
(inkl. Beschäftigungsmaßnahmen) teilzunehmen.
Die Reform gilt für alle Personen, die am 1.1.2014 jünger als 50 Jahre sind. Die Regelungen
gelten daher in wenigen Jahren für alle.
Rehabilitationsgeld, Umschulungsgeld
Während der beruflichen Maßnahmen der Rehabilitation soll zur Sicherung der
Lebensgrundlage ein Anspruch auf Umschulungsgeld bestehen und bei medizinischer
49
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rehabilitation ein Rehabilitationsgeld gewährt werden.
An die Stelle befristeter Invaliditätspensionen treten Rehabilitation und Umschulung,
verbunden mit einer entsprechenden sozialen Absicherung, um den Menschen die Sicherheit
und Motivation zu geben, die Umschulung auf einen gesundheitlich adäquaten Beruf und die
Reintegration in den Arbeitsmarkt engagiert anzustreben.
Höhe des Umschulungsgeldes
Wer zur aktiven Teilnahme an beruflichen Maßnahmen der Rehabilitation bereit ist, erhält
ein Umschulungsgeld, zunächst in Höhe des Arbeitslosengeldes.
Ab dem Beginn der Maßnahme wird der Grundbetrag des Arbeitslosengeldes um 22 Prozent
angehoben, und das Existenzminimum (Wert 2013: 977,- €) bildet die Untergrenze.
Arbeitsmarktpolitische Interventionen
Nicht zuletzt werden die verstärkten Anstrengungen des Arbeitsmarktservice zur Förderung
der Wiederbeschäftigung von gesundheitlich beeinträchtigten Personen unter Beachtung der
individuellen Leistungsfähigkeit und Qualifizierbarkeit wichtig sein.
Stufenweise Reintegration
50
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Case Management
Auch das bestehende Beratungs-, Informations- und Unterstützungsangebot von fit2work
für Menschen mit gesundheitlichen Problemen soll im Zusammenhang mit der geplanten
beruflichen und medizinischen Rehabilitation optimiert eingesetzt werden.
Verknüpfung von medizinischer und beruflicher Rehabilitation
Das Arbeitsmarktservice und die Sozialversicherungsträger sollen eng kooperieren, um
eine optimale Rehabilitation als Voraussetzung für einen erfolgreichen Wiedereinstieg in den
Arbeitsmarkt zu erreichen.
Dabei können Elemente der medizinischen und beruflichen Rehabilitation sinnvoll
miteinander verknüpft werden.
Grundsätze für die Umsetzung
•
•
•
Die gesundheitliche Situation der Arbeitsuchenden ist - als Bedingung für eine
erfolgreiche Arbeitsmarktintegration - grundsätzlich und umfassend wahrzunehmen.
Ausrichtung der Prozesse und Zusammenarbeit der beteiligten Institutionen nach dem
Grundsatz der „Early Intervention“.
Sichergestellt werden sollen die episoden-übergreifende individuelle Beratung und
Betreuung der Betroffenen.
Verpflichtung - Begutachtungsstelle
Wenn eine Rehabilitation zweckmäßig und zumutbar ist, soll es eine Verpflichtung zur
Qualifizierung und beruflichen Rehabilitation geben.
Zur Beurteilung, ob eine Rehabilitation in Betracht kommt, soll eine einheitliche
Begutachtungsstelle (Kompetenzzentrum Begutachtung) beim Pensionsversicherungst
räger eingerichtet werden, die nach einheitlichen Standards und unter Einbeziehung des
Arbeitsmarktservice entscheidet.
51
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
In diese Gutachten soll bereits die reale arbeitsmarktpolitische Perspektive einfließen.
Clearingphase – Perspektivenplan
Der Perspektivenplan ist ein ressourcen- und berufsbezogenes, arbeitsmedizinisches
Einstiegsmodul zur Unterstützung einer gezielten und individuell abgestimmten
Maßnahmenplanung und KundInnensteuerung.
Das Ergebnis sind konkrete Handlungsanleitungen für das AMS zur Erreichung des Ziels
der Erhöhung der Integrationsfähigkeit der betroffenen Personengruppe/n.
Betreuung der Zielgruppe
In den Regionalen Geschäftsstellen des AMS soll es in Zukunft auf die Bedürfnisse der
Zielgruppe spezialisierte, qualifizierte Reha-BeraterInnen geben.
Die 4-wöchige Clearingmaßnahme Perspektivenplan für als arbeitsfähig eingeschätzte
TeilnehmerInnen an der Begutachtung und Personen mit einem abgelehnten Pensionsantrag dient
als Einstiegsmodul.
Case Management – Case Work
Case Management (fit2work)
Case Work (AMS, KV usw.)
Das AMS wird künftig Personen mit gesundheitlichen Einschränkungen intensiv und
über Episoden hinweg maßnahmen- und bereichsübergreifend betreuen. Es erfolgt eine
Unterstützung der Zielgruppe beim mehrstufigen Integrationsprozess.
Bei Kombination von gesundheitlichen Beeinträchtigungen mit psycho­sozialen
Problemlagen erfolgt eine Flankierung der Interventionen durch Case Work der entsprechenden
Beratungs- und Betreuungseinrichtungen.
Erhöhung der Integrationsfähigkeit
Gesundheitlich beeinträchtigten Personen, die nicht auf einen geeignetenArbeitsplatz vermittelt
52
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
werden können, sind binnen 8 Wochen geeignete Schulungs- oder Wiedereingliederungsmaßnahmen anzubieten.
Das Ziel der Integrationsfähigkeit soll insbesondere durch die Möglichkeit längerer
Förderzeiträume (z.B. mit geringerer täglicher zeitlicher Belastung und flexibler Zeitgestaltung)
erreicht werden.
Verschiedene arbeitsmarktpolitische Interventionsmöglichkeiten sollen miteinander
kombiniert werden, in sinnvoller Weise aufeinander aufbauen und in Integrationsketten
münden.
Qualifizierung
Wenn unter Berücksichtigung ihrer gesundheitlichen Entwicklung eine Chance auf
Wiedereingliederung in den Arbeitsmarkt besteht, sollen die betroffenen Personen qualitativ
hochwertige, auf dem Arbeitsmarkt nachgefragte Ausbildungen erhalten.
Die Qualifizierungsmaßnahmen umfassen individuell abgestimmte Umschulungs- und
Ausbildungsmaßnahmen, deren arbeitsmarktpolitischer Erfolg laufend evaluiert und angepasst
wird.
Entsprechend dem Ansatz einer verstärkten „Qualifizierung on demand“ werden auch
Kooperationsmodelle mit personal-suchenden Betrieben forciert.
Zweiter Arbeitsmarkt
Auf dem 2. Arbeitsmarkt sollen Ansätze forciert werden, die eine stufenweise Reintegration
in den 1. Arbeitsmarkt ermöglichen.
Niederschwellige Projekte mit einem angst- und barrierefreien Zugang, die Möglichkeit
bei mangelnden Arbeitsroutinen diese Routinen in Beschäftigungsprojekten wieder zu erlangen
und letztendlich die Brückenfunktion der gemeinnützigen Arbeitskräfteüberlassung für eine
Reintegration in den 1. Arbeitsmarkt zu nutzen, sind für eine stufenweise Reintegration
heranzuziehen.
Arbeitstrainings
Im Hinblick auf die Zielgruppe gesundheitlich eingeschränkter Personen soll die Option
53
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
eines speziellen Arbeitstrainings als niedrigschwellige Vorstufe zur nachfolgenden Transitbeschäftigung geschaffen werden.
Pilotprojekte zu solchen Modellen laufen bereits im AMS bei Trägern von
Beschäftigungsprojekten (Beispiel):
• Stundenweise/geringfügige Beschäftigung – max. 3 Monate
• Arbeitstraining parallel zu klassischer Sozialarbeit mit stabilisierenden Elementen – max.
9 Monate
Beschäftigungsförderung, Eingliederungsbeihilfen
Bei einer Integration in den 1. Arbeitsmarkt sind entsprechende Maßnahmen der Nach- und
Anschlussbetreuung zu implementieren, die auch über einen längeren Zeitraum zur Verfügung
stehen.
Der Ansatz des „Supported Employment“, der Unterstützungs-möglichkeiten (z.B. in
Form von Coaching, Arbeitsassistenz) für die Beschäftigten und für den Beschäftigerbetrieb
anbietet, soll forciert werden.
Kombilohn
Da Menschen mit gesundheitlichen Einschränkungen häufig nicht in der Lage sein
werden, einer Vollzeitbeschäftigung nachzugehen, ist deren materielle Existenz zu sichern,
wenn die Wiederherstellung der Integrationsfähigkeit mit einem Dienstverhältnis (über der
Geringfügigkeitsgrenze, u.a. in Beschäftigungsprojekten) verbunden ist.
54
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
IP Neu: Leistungen und Ablauf
Kostenteilung
Im Hinblick darauf, dass die neuen Leistungen des Arbeitsmarkt-service und der Krank
enversicherungsträger wesentlich zur Entlastung der Pensionsversicherung beitragen, sind
entsprechende Beiträge aus Mitteln der Pensionsversicherung zur Abgeltung des Aufwandes
vorgesehen.
Die Pensionsversicherung hat einen Kostenersatz für berufliche Maßnahmen der
Rehabilitation an das Arbeitsmarktservice zu leisten.
55
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
IP Neu Akteure: Gemeinsam ans Ziel
56
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Invalidska mirovina – novo: Mjere koje se
odnose na politiku zapošljavanja
dr. Christian Operschall,
Austrija
Postavljanje ciljeva
Savezna vlada si je postavila cilj održati ljude duže zdravima u radnom odnosu te izbjeći
umirovljenja zbog bolesti.
Stoga je cilj Zakona o izmjeni socijalnog prava 2012 (SRÄG 2012) omogućiti osobama
sa zdravstvenim poteškoćama duži radni vijek umjesto prijevremene invalidske mirovine i to
putem profesionalnih i medicinskih mjera rehabilitacije.
Zadržimo starije osobe duže zdrave u radnom odnosu
Cjelokupni paket se temelji na saznanju da se znanje i iskustvo starijih osoba moraju više
koristiti u radnom procesu nego što se to do sada činilo.
Doprinosi ostvareni dužim zaposlenjem povisuju kasniji iznos mirovine i pridonose
sprečavanju siromaštva u starosti.
Paket stabilnosti
Paketom stabilnosti od 2012. do 2016. godine donesene su strukturne mjere (između
ostaloga na području tržišta rada i mirovina) koje bi s vremenom trebale rasteretiti proračun.
Do 2016. godine će se uložiti dodatnih € 600 Mio. kako bi se osobe duže zadržalo u
radnom odnosu.
Cilj je u naredne 4 godine ovim cjelokupnim programom poduprijeti 200.000 osoba.
57
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Strateške smjernice
•
•
•
•
Cjeloviti pristup koji je usklađen s individualnim poteškoćama
Standardizirana suradnja koja zahvaća institucije (nositelj socijalnog osiguranja,
Zavod za zapošljavanje, Socijalna služba)
Međusobno usklađena medicinska rehabilitacija, profesionalna rehabilitacija i intervencije koje se odnose na politiku zapošljavanja
Koordinacija i upravljanje intervencijama preko Case Managementa kod težih
poteškoća
Ciljne skupine (I)
1. Osobe kojima je jedinstvena ustanova za vještačenje na temelju prethodnog zahtjeva
za mirovinu preporučila profesionalnu rehabilitaciju.
2. Nezaposlene osobe sa zdravstenim poteškoćama koje im otežavaju pronalazak
posla i kod kojih integracija na tržište rada bez medicinske/profesionalne rehabilitacije
ili drugih interventnih mjera koje se odnose na politiku zapošljavanja nije moguća,
odnosno nije moguća u do dogledno vrijeme.
Ciljne skupine (II)
Uvjet za obje ciljne skupine je da su:
• sposobni za rad i rehabilitaciju
• u određenoj mjeri u stanju sudjelovati pri mjerama koje se odnose na politiku
zapošljavanja (uključujući i mjere za zapošljavanje)
Reforma vrijedi za sve osobe koje su 1.1.2014. godine mlađe od 50 godina. Odredbe će
dakle za nekoliko godina vrijediti za sve.
Novčana sredstva za rehabilitaciju i prekvalifikaciju
Tijekom profesionalnih mjera rehabilitacije u svrhu osiguranja životne osnove treba
postojati pravo na novčana sredstva za prekvalifikaciju, a kod medicinske se rehabilitacije
58
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
moraju osigurati novčana sredstva za rehabilitaciju.
Umjesto ograničenih invalidskih mirovina nastupaju rehabilitacija i prekvalifikacija zajedno
s odgovarajućom socijalnom sigurnošću, kako bi se osobama pružila sigurnost i motivacija
za angažiranim provođenjem prekvalifikacije za zdravstveno adekvatan posao i reintegraciju na
tržište rada.
Visina iznosa za prekvalifikaciju
Onaj tko je spreman aktivno sudjelovati u poslovnim mjerama rehabilitacije, dobit će novčana sredstva za prekvalifikaciju, najprije u visini naknade za nezaposlene.
S početkom mjere osnovni iznos naknade za nezaposlene povisuje se za 22 posto, a
egzistencijski minimum (Vrijednost 2013: 977 €) čini donju granicu.
Intervencije koje se odnose na politiku zapošljavanja
Nadalje su bitni i pojačani napori Zavoda za zapošljavanje u poticanju ponovnog
zapošljavanja osoba sa zdravstvenim poteškoćama i to s obzirom na individualne sposobnosti
i kvalifikacije.
Postepena reintegracija
59
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Case Management
Ponudu za savjetovanjem, informiranjem i potporom koju fit2work u okviru planirane
profesionalne i medicinske rehabilitacije nudi za osobe sa zdravstvenim poteškoćama treba
također optimalno primijenjivati.
Povezivanje medicinske i profesionalne rehabilitacije
Zavod za zapošljavanje treba usko surađivati s nositeljem socijalnog osiguranja kako bi se
ostvarila optimalna rehabilitacija kao uvjet za uspješan povratak na tržište rada.
Pri tome se elementi medicinske i profesionalne rehabilitacije mogu međusobno
smisleno povezati.
Osnovna načela za provedbu
•
•
•
Zdravstveno stanje osobe koja traži zaposlenje – kao uvjet za uspješnu integraciju na
tržište rada – mora se načelno i sveobuhvatno prihvatiti.
Usmjeravanje procesa i suradnja institucija koje sudjeluju prema načelu „Early
Intervention“.
U svim fazama treba se osigurati individualno savjetovanje i skrb za dotičnu osobu.
Obveza – ustanova za vještačenje
Ukoliko je rehabilitacija svrsihodna i podnošljiva, treba postojati obveza za kvalifikaciju
i profesionalnu rehabilitaciju.
Za odlučivanje o tome je li rehabilitacija potrebna, kod nositelja mirovinskog osiguranja
treba urediti jedinstvenu ustanovu za vještačenje (Centar za vještačenje sposobnosti) koja će
odlučivati prema jedinstvenim standardima i u suradnji sa Zavodom za zapošljavanje.
To bi vještačenje već trebalo sadržavati realnu perspektivu s obzirom na politiku
zapošljavanja.
60
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Faza “Clearinga” – Plan perspektive
Plan perspektive je uvodni modul radne medicine koji se odnosi na resurse i posao,
a provodi se sa svrhom podupiranja ciljanog i individualnog planiranja mjera te usmjeravanja
klijenata.
Rezultat su konkretne upute za djelovanje Zavoda za zapošljavanje s ciljem povećanja
sposobnosti integracije dotične skupine/skupina.
Skrb o ciljnoj skupini
U područnim uredima Zavoda za zapošljavanje bi ubuduće trebali postojati savjetnici za
rehabilitaciju koji su osposobljeni i kvalificirani za potrebe ciljne skupine.
Mjera clearinga Plan perspektive u trajanju od četiri tjedna služi kao uvodni modul
sudionicima koji su procijenjeni zapošljivima tijekom vještačenja i osobama kojima je odbijen
zahtjev za mirovinu.
Case Management – Case Work
Case Management (fit2work)
Case Work (Zavod za zapošljavanje, zdravtsveno
osiguranje itd.)
Zavod za zapošljavanje će u buduće intenzivno i u svim fazama kroz različite mjere i u
različitim područjima pružati skrb osobama sa zdravstvenim poteškoćama. Slijedi podupiranje
ciljnih skupina prilikom procesa integracije u nekoliko faza.
Kod kombinacije zdravstvenih i psiho-socijalnih poteškoća slijedi praćenje intervencija
putem Case Work-a odgovarajućih ustanova za savjetovanje i skrb.
Povišena sposobnost integracije
Osobama sa zdravstvenim poteškoćama, kojima se ne može pronaći prikladno radno mjesto,
treba u roku od 8 tjedana ponuditi odgovarajuće mjere obrazovanja ili ponovne integracije.
Bolja sposobnost integracije bi se prije svega trebala postići i kroz mogućnost dužih
razdoblja za poticanje (npr. manjim dnevnim vremenskim opterećenjem i fleksibilnim
planiranjem vremena).
Razne mogućnosti intervencije koje se odnose na politiku zapošljavanja trebale bi se
61
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
međusobno kombinirati, nadograđivati se na smislen način te se na kraju pretvoriti u integracijske
lance.
Kvalifikacija
Ukoliko, s obzirom na njihov zdravstveni razvoj, postoji mogućnost ponovne integracije
na tržište rada, dotičnim se osobama mora pružiti kvalitetno obrazovanje koje je traženo na
tržištu rada.
Mjere kvalifikacije obuhvaćaju individualno usklađene mjere prekvalifikacije i obrazovanja
čiji se uspjeh s obzirom na politiku zapošljavanja neprestano razvija i prilagođava.
Sukladno principu pojačane “Kvalifikacije na zahtjev” ustraje se i na modelima suradnje
s poduzećima koji traže osoblje.
Drugo tržište rada
Na drugom tržištu rada treba ustrajati na pristupima koji omogućavaju postepenu
reintegraciju na 1. tržište rada.
Za postepenu reintegraciju potrebni su lako dostupni projekti s pristupom bez straha i
prepreka, mogućnost ponovnog stjecanja radnih navika u projektima zapošljavanja i na koncu
korištenje premosne funkcije kod prepuštanja radne snage u sveopću korist za reintegraciju na 1.
tržište rada.
Radni trening
S obzirom na ciljanu grupu koju čine osobe sa zdravstvenim poteškoćama, opcija posebnog
radnog treninga trebala bi biti prvi lako dostupan korak prema prijelaznom zapošljavanju.
Pilot projekti za takve modele već se provode u Zavodu za zapošljavanje kod nositelja
projekata zapošljavanja (Primjer):
• Na sate/zaposlenje koje ne prelazi granicu dohotka – maksimalno 3 mjeseca
• Radni trening paralelno s klasičnim socijalnim radom sa stabilnim elementima –
maksimalno 9 mjeseci
62
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Poticanje zapošljavanja, pomoć pri integraciji
Pri integraciji na 1. tržište rada potrebno je implementirati odgovarajuće mjere skrbi nakon
i u nastavku integracije, koje stoje na raspolaganju i tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Treba ustrajati na pristupu “potpomognutog zapošljavanja” (Supported Employment) koji
nudi mogućnosti potpore (primjerice u obliku coachinga, asistiranja) za zaposlenika i poduzeće
u kojem je zaposlen.
Subvencija na plaće
Budući da osobe sa zdravstvenim poteškoćama često neće moći raditi na puno radno vrijeme,
potrebno je osigurati njihovu materijalnu egzistenciju, ukoliko je obnavljanje sposobnosti
integracije povezano s radnim odnosom (iznad granice dohotka, između ostalog u projektima
zapošljavanja).
Invalidska mirovina – novo: Usluge i tijek
23
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Podjela troškova
Budući da nove usluge Zavoda za zapošljavanje i nositelja zdravstvenog osiguranja
značajno pridonose rasterećenju mirovinskog osgiuranja, predviđeni su odgovarajući doprinosi
iz sredstava mirovinskog osiguranja kao kompenzacija troškova.
Mirovinsko osiguranje Zavodu za zapošljavanje mora nadoknaditi troškove za profesionalne
mjere rehabilitacije.
Invalidska mirovina, novi sudionici: Zajedno do cilja
64
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Werkstätten für behinderte Menschen in
Deutschland
Michael Huber
Deutschland, Mainz, WFB
1. Zielsetzung
Nach dem Sozialgesetzbuch ist die „Werkstatt für behinderte Menschen eine Einrichtung zur
Teilhabe behinderter Menschen am Arbeitsleben [...] und zur Eingliederung in das Arbeitsleben.
Sie hat denjenigen behinderten Menschen, die wegen Art oder Schwere der Behinderung nicht,
noch nicht oder noch nicht wieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt beschäftigt werden
können,
1. eine angemessene berufliche Bildung und eine Beschäftigung zu einem ihrer Leistung
angemessenen Arbeitsentgelt aus dem Arbeitsergebnis anzubieten und
2. zu ermöglichen, ihre Leistungs- oder Erwerbsfähigkeit zu erhalten, zu entwickeln, zu
erhöhen oder wiederzugewinnen und dabei ihre Persönlichkeit weiterzuentwickeln.
Sie fördert den Übergang geeigneter Personen auf den allgemeinen Arbeitsmarkt durch
geeignete Maßnahmen. Sie verfügt über ein möglichst breites Angebot an Berufsbildungsund Arbeitsplätzen sowie über qualifiziertes Personal und einen begleitenden Dienst“ (§ 136
SGB IX).
Ziel einer Werkstatt ist demnach die Teilhabe von Menschen mit schweren Behinderungen
am Arbeitsleben und in der Gesellschaft sicherzustellen bzw. sie einzugliedern. Die Werkstatt
will Benachteiligungen beseitigen, Emanzipation unterstützen und Akzeptanz und Ebenbürtigkeit
durchsetzen.
Hauptaufgabe der Werkstätten ist es, geeignete Arbeits- und Beschäftigungsmöglichkeiten
anzubieten. Sie haben eine angemessene und anzupassende berufliche Bildung zu organisieren
und Menschen ungeachtet der Art oder Schwere der Behinderung arbeitspädagogisch zu begleiten.
Die Begleitung und Unterstützung muß so organisiert sein, daß es den Menschen gelingt, ihre
Leistungsfähigkeit zu entwickeln. Sonder- und arbeitspädagogische Förderprozesse müssen so
gestaltet werden, daß über das Arbeiten Erfolge erlebbar werden, die die Entwicklung einer
Persönlichkeit unterstützen.
Zwischen den Position „Pädagogik“ und „Produktion“ kann folglich kein Konflikt bestehen,
weil die Werkstatt nicht eine Einrichtung des Arbeitslebens (Erwerbsbetrieb) ist, sondern zur
Teilhabe am Arbeitsleben (Mosen, Scheibner 2003). Die Leistungen der Werkstätten sind durch
65
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
die Begleitung der behinderten Menschen im Arbeitsprozeß geprägt. Deren Einbeziehung
in produktive Abläufe, Dienstleistungen und unternehmensnotwendige Aufgaben ist das
zielführende Mittel zur Teilhabe. Die Einbindung der im Arbeitleben üblichen Bedingungen in
Leistungen der Werkstatt notwendige Voraussetzung für die Erfüllung des gesetzlichen Auftrages.
Es ist zwingende und originäre Aufgabe der Werkstatt, die Bedingungen des Arbeitslebens
(Erwerbsbetrieb) aufzunehmen, ohne aber anzustreben, dessen Zielsetzungen zu übernehmen.
2. Personenkreis
Um in einer Werkstatt am Arbeitsleben teilhaben zu können, müssen zwei Voraussetzungen
gegeben sein: Die Person muß eine Behinderung im Sinne § 2 SGB IX besitzen und sie kann
wegen der Art oder wegen der Schwere dieser Behinderung nicht, noch nicht oder noch nicht
wieder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt tätig sein (§ 136,1 SGB IX).
Sind diese beiden Kriterien erfüllt, besteht nach aktueller Rechtslage ein Anspruch auf eine
Beschäftigung in der Werkstatt. Weil die Werkstatt zur Aufnahme verpflichtet ist (§1 WVO)
kann dem behinderten Menschen diese auch nicht verwehrt werden. Gegenüber Arbeitnehmern
in Erwerbsbetrieben besitzen Werkstattbeschäftigte also ein „Recht auf Arbeit“
Das Sozialgesetzbuch benennt drei Negativkriterien, warum eine Person nicht in einer
Werkstatt beruflich gefördert werden kann:
• ­wenn trotz einer der Behinderung angemessenen Betreuung eine erhebliche Fremd- oder
Selbstgefährdung zu erwarten ist (§ 136,2 SGB IX),
• ­wenn das Ausmaß der erforderlichen Pflege und Betreuung die Teilnahme an Maßnahmen
im Berufsbildungsbereich nicht zuläßt (§ 136,2 SGB IX) oder
• ­sonstige Umstände ein Mindestmaß an wirtschaftlich verwertbarer Arbeit im Arbeitsbereich
dauerhaft nicht zulassen (§ 136,2 SGB IX).
3. Die Binnendifferenzierung der Werkstatt
Organisatorisch ist die Werkstatt in vier Bereiche getrennt, nämlich das Eingangsverfahren,
den Berufsbildungsbereich, den Arbeitsbereich und (mit Ausnahme in Nordrhein-Westfalen) in
den Tagesförderbereich. Diese Binnengliederung ist sowohl unter fachlichen Gesichtspunkten
relevant als auch aus Sicht der Kostenerstattung. Generell lassen sich die einzelnen Bereiche in
der Praxis allerdings so scharf voneinander nicht trennen bzw. sind teilweise integrativ organisiert.
Die Differenzierung ist demnach mehr von der Seite des Organisationsaufbaus zu verstehen. Sie
sind wohl auch nur von Fachleuten derart wahrnehmbar.
66
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Die Leistungen zur Teilhabe am Arbeitsleben, die in der Werkstatt erbracht werden sind im
5. Kapitel des SGB IX beschrieben. So sind die Leistungen zu erbringen, die notwendig sind, um
die Erwerbsfähigkeit behinderter oder von Behinderung bedrohter Menschen entsprechend ihrer
individuellen Leistungsfähigkeit zu erhalten, zu verbessern , herzustellen oder wiederherzustellen
und ihre Teilhabe am Arbeitsleben möglichst auf Dauer zu sichern (§ 33 SGB IX).
Die Leistungen der Werkstatt werden darüber hinaus erbracht mit dem Ziel, die Leistungsund Erwerbsfähigkeit der behinderten Menschen zu erhalten, zu entwickeln, zu verbessern, oder
wiederherzustellen, die Persönlichkeit weiterzuentwickeln und eine Beschäftigung zu ermöglichen
oder zu sichern.
A) Das Eingangsverfahren
Bevor einer Person die Aufnahme in der Werkstatt vom zuständigen Leistungsträger bewilligt
wird, ist immer ein sogenanntes Eingangsverfahren durchzuführen. Das Eingangsverfahren seit
dem 1. Juli 2001 nicht mehr nur in Zweifelsfällen, sondern generell durchzuführen (§ 40 SGB IX).
Das Eingangsverfahren muß feststellen, ob die Werkstatt die geeignete Maßnahme für eine
angemessene Teilhabe der Person am Arbeitsleben ist sowie welche Bereiche der Werkstatt
und welche Leistungen zur Teilhabe am Arbeitsleben für den behinderten Menschen in Betracht
kommen. Deshalb hat die Werkstatt auch die Pflicht, einen sogenannten Eingliederungsplan zu
erstellen, der Aufschluß über berufliche und soziale Förderziele geben soll. Wird die Person
nach dem Eingangsverfahren in die Werkstatt aufgenommen, ist der Eingliederungsplan im
Berufsbildungsbereich sowie im Arbeitsbereich fortzuführen. Er wird somit zur zentralen
Förderdokumentation im Rahmen der beruflichen Eingliederung.
Das Eingangsverfahren dauert drei Monate. Es kann auf die Dauer von vier Wochen verkürzt
werden, wenn während des Eingangsverfahrens im Einzelfall festgestellt wird, daß eine kürzere
Dauer ausreichend ist (§ 3 Abs. 2 WVO).
Die Beratung darüber, ob die Werkstatt die geeignete Einrichtung der beruflichen
Eingliederung ist, wird im Fachausschuß geführt (§ 2 WVO). Der Fachausschuß ist ein
paritätisch besetztes Gremium, aus Vertretern der zuständigen Leistungsträger (in der Regel
der Bundesagentur für Arbeit und Träger der überörtlichen Sozialhilfe) sowie der Werkstatt.
Darüber hinaus ist es dem Fachausschuß möglich, soweit erforderlich Sachverständige zu hören
oder andere Personen zu Rate ziehen. Von dieser Möglichkeit wird in der Praxis jedoch kaum
Gebrauch gemacht.
Nach Beendigung des Eingangsverfahrens gibt der Fachausschuß sein Votum ab. Das
Votum erfolgt nach Vorschlag der Werkstatt und nach Anhörung des behinderten Menschen,
gegebenenfalls auch seines gesetzlichen Vertreters. Es muß unter Würdigung aller Umstände des
Einzelfalles, insbesondere der Persönlichkeit des behinderten Menschen und seines Verhaltens
während der Zeit im Eingangsverfahren erfolgen. Dieses Votum hat allerdings empfehlenden
67
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Charakter, d.h. es bindet den zuständigen Leistungsträger nicht. So kann es durchaus vorkommen,
daß der zuständige Leistungsträger vor seiner Kostenzu- oder absage noch einmal die einen
weiteren Sachverständigen hinzuzieht. Die Entscheidung über die Aufnahme in eine Werkstatt
liegt definitiv beim zuständigen Leistungsträger. Für die Finanzierung im Eingangsverfahren
und Berufsbildungsbereich zuständig sind die Bundesagentur für Arbeit sowie die Träger
der Unfallversicherung, Kriegsopferfürsorge und Rentenversicherung. Die Bedeutung des
Fachausschußvotums sollte nicht geringgeschätzt werden. Votiert der Fachausschuß mehrheitlich
für eine Aufnahme und lehnt der zuständige Leistungsträger darauf hin die Kostenübernahme ab,
steht es des behinderten Menschen frei, Rechtsmittel einzulegen. Die Sozialgerichte entscheiden
dann fast ausnahmslos im Sinne des Fachausschußvotums.
Obwohl das Eingangsverfahren generell durchzuführen ist, kommt es vor, daß vor
allem Menschen mit schwersten und mehrfachen Behinderungen vom Eingangsverfahren
ausgenommen werden, weil davon ausgegangen wird, daß eine Aufnahme in den Arbeitsbereich
der Werkstatt nicht erfolgen kann. Den Personen wird dann in der Regel eine Eingliederung in
einer Tagesfördereinrichtung empfohlen. Diese Praxis ist, wie bereits dargestellt, rechtswidrig.
Sie verstößt nicht nur gegen das vom Gesetzgeber garantierte Recht auf berufliche Bildung in der
Werkstatt, sondern auch gegen den Gleichheitsgrundsatz im Grundgesetz (Art. 3 Abs. 3 Satz 3
GG). Menschen mit schweren und mehrfachen Behinderung wird so ihr Recht auf berufliche
Qualifizierung abgesprochen, da die Förderangebote in den Tagesbereichen keine beruflichen
Maßnahmen durchführen. Sehr wohl zeigen aber bundesweite Modellvorhaben, daß auch
für diesen Personkreis eine berufliche Bildung organisiert werden kann, die mit den in der
Werkstättenverordnung beschriebenen Zielen konform geht.
Für die drei Monate, in denen das Eingangsverfahren durchzuführen ist, besteht keine
gesetzlich vorgegebene fachlich-inhaltliche Ausgestaltung. Allerdings gibt der Gesetzgeber vor,
daß zur Durchführung die Fachkräfte des Berufsbildungsbereiches und der begleitenden Dienste
eingesetzt werden, sofern der zuständige Leistungsträger nicht höhere Anforderungen stellt
(§ 9 WVO). Wegen einer weitergehenden Definition dessen, was an geeigneten Maßnahmen
im Eingangsverfahren und Berufsbildungsbereich durchgeführt werden sollte, haben die
Bundesagentur für Arbeit und die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderte
Menschen bereits 1996 ein entsprechendes Rahmenprogramm für die beiden Bereiche vereinbart,
das 2002 aktualisiert und erweitert wurde.
In der Praxis wird das Eingangsverfahren zumeist als „Reha-Assessment“ angelegt.
Zusammen mit dem Teilnehmer wird dessen Vorliebe und Stärken analysiert. Gemäß dem
Wunsch der Teilnehmer kommt es zu kleinen Arbeitserprobungen, die den behinderten
Menschen helfen sollen, ihre Selbsteinschätzung zu verbessern. Standardisierte Instrumente oder
Testverfahren, die den Teilnehmern und Fachkräften dabei helfen existieren bislang noch nicht
in ausreichendem Maß. Der Großteil der sonderpädagogischen Förderinstrumentarien ist für den
Schulbereich konzipiert, arbeitspsychologische oder berufspädagogische Verfahren hingegen
68
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sind nicht für den Personenkreis in der Werkstatt geeignet. Das bislang bekannteste Instrument ist
das Detmolder Lernwegemodell (DLM), das von der Lebenshilfe entwickelt wurde. Seit werden
zudem Testverfahren, die in den Berufsbildungswerken Verwendung finden, auf die Bedarfe der
Teilnehmer in Werkstätten angepaßt. Insgesamt dürfte ein Großteil der Eingliederungsvorschläge
aufgrund der Einschätzung der Fachkräfte zustande kommen und weniger durch wissenschaftliche
Analyse.
B) Der Berufsbildungsbereich
Mit Einführung des SGB IX am 1. Juli 2001 fand die Bezeichnung Berufsbildungsbereich
Eingang in die Fachterminologie der Werkstätten. Dem bislang als Arbeitstrainingsbereich
bezeichneten Bereich kam nun eine erweiterte Aufgabenstellung zu. Nicht nur sprachlich war
der Bezug zur Ausbildung enger gefaßt, auch in der Zielsetzung kam dem Berufsbildungsbereich
höhere Bedeutung zu, als dem bisherigen Arbeitstraining, dessen methodische Fülle sich vielfach
in der Vier-Stufen-Methode (Vorbereitung, Vorführung, Nachvollzug, Üben) erschöpfte. Die
Maßnahmen des Berufsbildungsbereichs haben nun die Teilhabe am Arbeitsleben und die
Entwicklung der Persönlichkeit zum Ziel. Sie sollen die beruflichen und die lebenspraktischen
Fähigkeiten und Fertigkeiten der behinderten Menschen planmäßig entwickeln und sie auf eine
Tätigkeit im Arbeitsbereich der Werkstatt oder auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt vorbereiten.
Der Förderung der Persönlichkeit kommt deswegen ein Schwerpunkt zu, weil sie angeleitet
werden sollen, ihr Leben selbständig und eigenverantwortlich führen zu können.
Dafür müssen die Berufsbildungsmaßnahmen individuell, angepaßt und differenziert
genug sein, damit ergänzende Bildungsangebote von Berufsschulen, Berufsbildungswerken,
anderen Rehaträgern oder den Ausbildungsstätten der Handwerkskammern genutzt werden
können. In der Praxis erweist es sich jedoch als zunehmend schwieriger, solche Kooperationen
aufzubauen und nutzbar zu machen. Zum einen wächst der Anteil von Jugendlichen die ohne
oder mit ungenügenden Schulabschlüssen einen Ausbildungs- und Arbeitsplatz suchen. Zum
anderen stehen die öffentlich geförderten Ausbildungsstätten unter zunehmenden Kostendruck
und werden –paradoxerweise- in der Auswahl der Aufnahmen deutlich eingeschränkt. In der
Konsequenz entsteht ein Wettbewerb um die bestehenden Ausbildungsgelegenheiten. Diese
werden dann denen zugestanden, die einen erfolgreichen Übergang in das Erwerbsleben
erwarten lassen. Zu diesem Personenkreis werden die Teilnehmer aus Werkstätten oftmals
nicht gezählt.
Damit den Teilnehmern im Berufsbildungsbereich eine angemessene berufliche
(zumeist Erst-) Qualifikation angeboten werden kann, sind die Maßnahmen in einen Grundund Aufbaukurs für jeweils ein Jahr zu planen. Während dieser Zeit umfaßt die Förderung
das Erlernen von Fähigkeiten und Fertigkeiten zur Teilhabe am Arbeitsleben, die Vermittlung
von Wissen und Einsichten, das Erreichen von sozialen Lernzielen und dadurch das Erlangen
69
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
von Kompetenzen. Die Methoden sollen sich an dem Ziel ausrichten, selbstgesteuerte
Lernprozesse zu initiieren und kooperatives Lernen und Handeln zu fördern. Im Grundkurs
sollen Fertigkeiten und Grundkenntnisse verschiedener Arbeitsabläufe vermittelt werden,
darunter manuelle Fertigkeiten im Umgang mit verschiedenen Werkstoffen und Werkzeugen.
Zugleich sollen Selbstwertgefühl des behinderten Menschen und die Entwicklung des Sozialund Arbeitsverhaltens gefördert sowie Schwerpunkte der Eignung und Neigung festgestellt
werden (§ 4 Abs. 4 WVO). Im Aufbaukurs sollen Fertigkeiten mit höherem Schwierigkeitsgrad,
insbesondere im Umgang mit Maschinen, und vertiefte Kenntnisse über Werkstoffe und
Werkzeuge vermittelt sowie die Fähigkeit zu größerer Ausdauer und Belastung und zur
Umstellung auf unterschiedliche Beschäftigungen im Arbeitsbereich geübt werden (§ 4 Abs.
5 WVO). So soll die berufliche Bildung in der Werkstatt, entsprechend den individuellen
Möglichkeiten der Teilnehmer, auch über die Dauer des Berufsbildungsbereichs hinaus, zu
Kompetenzstufen führen, die denen der Regelausbildung vergleichbar sind.
In der Praxis haben sich unterschiedliche Konzepte etabliert, um die berufsfördernden
Angebote bedarfsgerecht und individuell gestalten zu können. Ein Modell, das der Regelausbildung
sehr nahe kommt, ist die binnendifferenzierte berufliche Bildung (Hirsch 2006). Ausgehend von
den Rahmenbildungsplänen der IHK wird für die Berufsfelder, die in den Werkstätten angeboten
werden, die berufliche Qualifizierung so gestaltet, daß sie in vier Schwierigkeitsstufen verlaufen
kann (1. Tätigkeitsorientierte Qualifizierung; 2. Arbeitsplatzorientierte Qualifizierung; 3.
Berufsfeldorientierte Qualifizierung;4. Berufsbildorientierte Qualifizierung). Jede folgende Stufe
baut auf der vorhergehenden auf und wird am Lerntempo des Teilnehmers ausgerichtet. Die
berufliche Bildung kann dadurch auch nach Beendigung des Berufsbildungsbereichs weitergeführt
werden und ein eventuelles Zertifikat zu einem späteren Zeitpunkt erworben werden. Das Modell
löst sich ganz bewußt von der Vorgabe einer Berufsbildungsdauer von lediglich zwei Jahren.
Seit Einführung des SGB IX fordert die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderte
Menschen von der Bundesregierung, den Berufsbildungsbereich mindestens für drei Jahre analog
der Regelausbildung zu ermöglichen. Menschen mit geistiger Behinderung wird bislang noch
eine bis zu zwei Jahre längere Schulausbildung zugestanden, die mit einer Beeinträchtigung im
kognitiven Bereich gerechtfertigt wird. Sobald diese Menschen eine berufliche Qualifizierung
erfahren, bleibt ihnen aber weniger Zeit als dem nichtbehinderten Bevölkerungsteil. Dieses
Mißverhältnis ist nicht nachvollziehbar und bedarf dringender Korrektur, um Werkstattbeschäftigte
nicht zu benachteiligen.
Die Angebote der Berufsbildungsbereiche werden derzeit noch den sogenannten
berufsvorbereitenden Bildungsmaßnahmen (BvB) zugeordnet. Eine differenzierte bundesweite
Regelung über die fachlich-inhaltliche Ausgestaltung existiert nicht. Jedoch haben die
Bundesagentur für Arbeit und die Bundesarbeitsgemeinschaft Werkstätten für behinderte
Menschen in gemeinsamen Empfehlungen weitgehende Anforderungen für die Arbeit im
Berufsbildungsbereich beschrieben (Rahmenprogramm 2002).
70
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Die Rechtsstellung der Teilnehmer im Berufsbildungsbereicht ähnelt der von
Rehabilitanden in Berufsbildungswerken. Anders als die Beschäftigten im Arbeitsbereich,
erhalten die Teilnehmer im Berufsbildungsbereich kein Entgelt aus den Erträgen der
Werkstatt (§ 138 SGB IX). Sie bekommen statt dessen ein Ausbildungsgeld, das im ersten
Jahr 57 Euro und im zweiten Jahr 67 Euro beträgt (§ 107 SGB III). Wegen der besonderen
Rechtsstellung können die Teilnehmer des Berufsbildungsbereiches auch nicht an den Wahlen
zum Werkstattrat teilnehmen. Zur Wahrung ihrer Mitwirkungsrechte nach § 139 SGB IX
können sie aber eigene Vertreter bestimmen.
Nach Ablauf des Grundkurses und rechtzeitig vor Beendigung der Maßnahme im
Aufbaukurs muß der Fachausschuß wieder eine Stellungnahme abgeben. Er hat diesmal dem
zuständigen Leistungsträger zu berichten, ob
- die Teilnahme an einer anderen oder weiterführenden beruflichen
Bildungsmaßnahme,
- eine Wiederholung der Maßnahme im Berufsbildungsbereich oder
- eine Beschäftigung im Arbeitsbereich der Werkstatt oder auf dem allgemeinen
Arbeitsmarkt einschließlich eines Integrationsprojektes im Sinne § 132 GB IX
sinnvoll ist (§ 4 Abs.6 WVO).
Nach Schätzungen der BAG WfbM werden jährlich rund 25.000 berufsbildende
Maßnahmen im Berufsbildungsbereich durchgeführt.
C) Der Arbeitsbereich
Die Werkstatt hat neben dem Berufsbildungsbereich auch einen Arbeitsbereich vorzuhalten,
der behinderten Menschen mindestens 35 Stunden und höchsten 40 Stunden in der Woche die
Teilhabe am Arbeitsleben ermöglichen muß. Individuelle Regelungen, die im Rahmen einer
Teilzeitbeschäftigung erbracht werden können, sind dadurch nicht ausgeschlossen (§ 6 WVO).
Die Voraussetzung für die Gewährung einer Leistung im Arbeitsbereich ist, daß der Mensch
mit Behinderung ein Mindestmaß an wirtschaftlich verwertbarer Arbeit erbringen kann. Ein
Mindestmaß wirtschaftlich verwertbarer Arbeitsleistung wird erbracht, wenn die Arbeitsleistung
des behinderten Menschen für die Werkstatt wirtschaftlich verwertbar ist, also das Arbeitsergebnis
der Werkstatt insgesamt bereichert. Dazu kann keine Vorgabe betreffend Arbeitsmenge oder
–zeit gegeben werden, es reicht ein Minimum an von dem behinderten Menschen erbrachter
Arbeitsleistung aus (BSG v. 7.12.1983). Was für die Werkstatt als wirtschaftlich verwertbar
angesehen werden kann, liegt demnach rein im Ermessen der Geschäftsführung der Werkstatt.
Nach § 41 Abs. 2 SGB IX sind die Leistungen der Werkstatt im Arbeitsbereich gerichtet
auf:
- Aufnahme, Ausübung und Sicherung einer der Eignung und der Neigung des behinderten
Menschen entsprechenden Beschäftigung,
71
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
-
Teilnahme an arbeitsbegleitenden Maßnahmen zur Erhaltung und Verbesserung der im
Berufsbildungsbereich erworbenen Leistungsfähigkeit und zur Weiterentwicklung der
Persönlichkeit sowie
- Förderung des Übergangs geeigneter behinderter Menschen auf den allgemeinen
Arbeitsmarkt durch geeignete Maßnahmen.
Die Werkstatt muß damit über ein möglichst breites Angebot an Arbeitsplätzen verfügen,
um Art und Schwere der Behinderung, der unterschiedlichen Leistungsfähigkeit, Entwicklun
gsmöglichkeiten sowie Eignung und Neigung der behinderten Menschen soweit wie möglich
Rechnung zu tragen. Das stellt die Werkstätten mittlerweile vor besondere Herausforderungen.
Aus ihrer Entwicklung heraus sind die Arbeitsmöglichkeiten in der Werkstatt traditionell
dem produzierenden Bereich zu zuordnen. Die jahrelange Zusammenarbeit mit kleineren und
mittleren Unternehmen, aber auch die Zuliefertätigkeit für global agierende Firmen, hat in den
Werkstätten eine Arbeitswelt geschaffen, die der generellen in Deutschland nicht mehr entspricht.
Über 70 Prozent der Arbeitnehmer in Deutschland sind mittlerweile im Dienstleistungsbereich
tätig. In den Werkstätten ist das Verhältnis genau entgegengesetzt. Da der Dienstleistungsbereich
aber nicht nur weiter wächst, sondern in seinen Anforderungen auch stetig komplexer wird,
können diese Arbeitsmöglichkeiten nicht ohne weiteres für die Beschäftigten in den Werkstätten
bereitgestellt werden. Weiter befinden sich die Werkstätten ebenfalls im globalen Wettbewerb
mit Anbietern aus Niedriglohnländern und das Europäische Wettbewerbsrecht erschert mit
seinen Freizügigkeitsregeln ihre Marktpositionierung gegenüber Erwerbsbetrieben. Zusätzlich
müssen die Werkstätten nationale steuerliche Regelungen beachten, um ihre Anerkennung als
gemeinnützige Einrichtung nicht zu gefährden. Ohne diese staatlichen Kompensationsleistungen
könnten Werkstätten am Markt nicht bestehen. Dennoch gelingt es den Werkstätten, besonders
über die Außenarbeitsplätze, Angebote zu schaffen, welche die vorangegangenen Kriterien
erfüllen.
Die Arbeitsplätze in Werkstätten entsprechen heute in ihrer Ausstattung soweit wie
möglich denjenigen auf dem allgemeinen Arbeitsmarkt. Die wirtschaftliche Betätigung umfasst
die Lohn- bzw. Auftragsfertigung (z. B. Metallbearbeitung mit CNC-Technik, Montageund Verpackungsarbeiten, industriellen Fertigungsaufträge), die Dienstleistungen (z. B.
Wäschereidienste, Garten- und Landschaftspflege, Mailingarbeiten) sowie die Eigenproduktion
(z. B. Holzspielwaren, Keramikerzeugnisse, Textilien, Gartenmöbel, Produkte aus ökologischem
Landbau). Das Portfolio der Arbeitsangebote detailliert zu beschreiben, würde den hier gesetzten
Rahmen sprengen. Die wirtschaftliche Entwicklung hat dazu geführt, daß mittlerweile über 90
Prozent der Arbeitsbereiche nach einem zertifizierten Qualitätsmanagementverfahren organisiert
sind. Die Eigenprodukte der Werkstätten werden im Wesentlichen in über 280 Werkstattläden im
Bundesgebiet sowie auf einer jährlich stattfindenden Messe vertrieben.
Angesichts der produktiven und rehabilitativen Erfordernisse werden bei der Gestaltung der
Arbeitsplätze und -abläufe die besonderen Bedürfnisse der behinderten Menschen berücksichtigt,
72
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
um sie in die Lage zu versetzen, wirtschaftlich verwertbare Arbeitsleistungen zu erbringen
(§ 5 Abs. 2 WVO). Erforderlichenfalls werden Arbeitsvorgänge in einzelne Stufen untergliedert.
Sinn und Zweck solcher Arbeitsteilungen ist die Vereinfachung und Vervielfältigung der
Arbeitsmöglichkeiten für die Beschäftigten, um auch auf diese Art eine Auswahl zu bewirken.
Die Aufgliederung der Arbeitmöglichkeiten ist auch deshalb notwendig, weil die Beschäftigten
im Berufsbildungsbereich auf unterschiedlichem Niveau qualifiziert wurden (s.o.). Nun kann
im Arbeitsbereich eine sinnvolle Fortführung dieser Bildungsangebote erfolgen. Zum Erhalt
und zur Erhöhung der im Berufsbildungsbereich erworbenen Leistungsfähigkeit und zur
Weiterentwicklung der Persönlichkeit bieten die Werkstätten arbeitsbegleitende Maßnahmen an,
in denen diese weiterführenden Bildungsinhalte vermittelt werden können.
Die Vielzahl der berufsfördernden und berufsbildenden Aufgaben im Arbeitsbereich macht
deutlich, dass die Werkstatt zur Erfüllung derselben ausreichendes Fachpersonal bedarf. So
sind in der Regel von der Werkstattleitung bis hin zu den Fachkräften in den Arbeitsgruppen
Mehrfachqualifikationen erforderlich. Neben dem kaufmännischen, technischen und
sonderpädagogischen Fachwissen, das für die Leitungstätigkeit erforderlich ist, besitzen die
Fachkräfte zur Arbeits- und Berufsförderung nicht nur eine abgeschlossene Berufsausbildung
nebst mehrjähriger Berufspraxis, sie verfügen zudem über eine 600 bis 800 Stunden
umfassende sonderpädagogische Zusatzqualifikation. Die Arbeit der Fachkräfte zur Arbeitsund Berufsförderung (FAB) wird unterstützt durch die begleitenden Dienste der Werkstatt, die
die pädagogische, psychologische und medizinische Unterstützung der behinderten Menschen
sicherstellen. Im Einvernehmen mit den zuständigen Rehabilitationsträgern vereinbaren die
Werkstätten weiteres Zusatzpersonal für pflegerische und therapeutische Angebote.
Das Bundesministerium für Arbeit und Soziales veröffentlicht jährlich eine Übersicht über
die Entwicklung der Entgelte der Beschäftigten. 2005 lag das bundesdurchschnittliche monatliche
Entgelt bei rund 154,00 Euro. Es ist deshalb so niedrig, weil Werkstattarbeit nicht mit Erwerbsarbeit
vergleichbar ist. Werkstattarbeit besteht zum einen Teil aus den Eingliederungsleistungen der
Fachkräfte und zum anderen aus der wertschaffenden Arbeit der Werkstattbeschäftigten. Die
Arbeit der Beschäftigten ist immer pädagogisch angeleitet, individuell gestaltet und therapeutisch
kompensiert. Sie ist deshalb eine komplexe Leistung und kann nie mit der Wertschöpfung eines
Erwerbstätigen verglichen werden. Zudem ist das bundesdurchschnittliche Arbeitsentgelt nur eine
statistische Größe, wenn auch eine recht aussagefähige. Die Durchschnittsverdienste differieren
von Werkstatt zu Werkstatt beträchtlich und reichen vom Mindestentgelt in Höhe von 67 Euro bis
über 600 Euro monatlich, in Einzelfällen auch mehr. Das resultiert u. a. aus den unterschiedlichen
Konzeptionen der Werkstattträger und der Art oder Schwere der Behinderung der Beschäftigten:
Je nach dem, ob eher eine wirtschaftliche Betätigung und produktive Leistung betont werden kann
oder eine arbeitstherapeutische, pädagogische und gestalterische Begleitung erforderlich ist. Sind
pflegerisch-betreuende Leistungen besonders umfangreich - von der Hilfe beim Essen und dem
Toilettengang und sind regelmäßige bewegungstherapeutische oder psychologische Maßnahmen
73
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
erforderlich, steht logischerweise eine wesentlich geringere Zeit für die produktive Tätigkeit zur
Verfügung. Und selbst die verlangt nach pädagogischer Begleitung und nicht vorrangig nach einem
Produktivitätsbeweis. Zudem darf das Entgelt nicht als solitäres Einkommen betrachtet werden.
Bis zu einem Arbeitsentgelt von 325 Euro erhalten die Beschäftigten ein Arbeitsförderungsgeld
von maximal 26 Euro (§ 43 SGB IX). Zudem hat jeder Werkstattbeschäftigte mit Aufnahme in
die Werkstatt Anspruch auf Grundsicherungsleistungen. Aufgrund der vollen sozialrechtlichen
Absicherung erwerben die Beschäftigten Ansprüche auf eine volle Erwerbsminderungsrente, die
ihnen nach 240 Beitragsmonaten in Höhe von 80 Prozent des Durchschnittseinkommens zur
Verfügung steht.
www.wfb-mainz.de
74
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Radionice za osobe s invaliditetom u
Njemačkoj
Michael Huber
Njemačka, Mainz, WFB
1. Cilj
Prema Socijalnom zakoniku „radionica za osobe s invaliditetom je ustanova koja omogućava
osobama s invaliditetom sudjelovanje u radnom životu [...] i integraciju u svijet rada. Treba onim
osobama s invaliditetom koje se zbog vrste ili težine invaliditeta ne mogu, još ne mogu ili ne
mogu ponovno zaposliti na otvorenom tržištu rada
1. ponuditi odgovarajuću strukovnu izobrazbu i zapošljavanje uz plaću primjerenu njihovoj
učinkovitosti i
2. omogućiti im da zadrže, razviju, povećaju ili ponovno steknu djelotvornost i radnu
sposobnost te pri tome razviju svoju osobnost.
Odgovarajućim mjerama potiče prelazak osoba doraslih tome na otvoreno tržište rada.
Raspolaže širokim rasponom mjesta za strukovno osposobljavanje i radnih mjesta te kvalificiranim
osobljem i pratećom službom” (§ 136. Socijalnog zakonika, svezak IX.).
Sukladno tome, cilj je radionice osigurati uključivanje osoba s teškim invaliditetom u
svijet rada i u društvo, odnosno integrirati ih. Radionica nastoji ukloniti zakinutost, podržati
emancipaciju te provoditi prihvaćanje i ravnopravnost.
Glavni zadatak radionice je ponuditi odgovarajuće mogućnosti rada i zapošljavanja.
Radionice trebaju organizirati prikladno i prilagodljivo strukovno obrazovanje te ponuditi radnopedagošku podršku osobama bez obzira na vrstu ili težinu njihovog invaliditeta. Pomoć i podrška
moraju biti tako organizirane da omoguće ljudima da razvijaju svoju produktivnost. Posebni i
radno-pedagoški procesi potpore moraju biti tako osmišljeni da se kroz rad doživljava uspjeh koji
učvršćuje razvoj ličnosti.
Između „obrazovanja” i „proizvodnje” ne smije biti sukoba, jer radionica nije ustanova iz
stvarnog svijeta rada (profitno društvo), nego joj je svrha sudjelovanje u radnom životu (Mosen,
Scheibner 2003.). Usluge u radionici karakterizira podrška osobama s invaliditetom u radnom
procesu. Njihovo uključivanje u proizvodne procese, usluge i neizbježne poslovne zadatke čini
75
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sredstvo koje vodi k cilju - sudjelovanju. Uvođenje uobičajenih uvjeta rada u procese u radionici
nužan je preduvjet za ispunjenje njezine zakonske svrhe. Obvezna je i specifična zadaća radionice
preuzeti uvjete iz poslovnog svijeta (profitnog društva) bez nastojanja da preuzme i njegove
ciljeve.
2.
Osobe
Za sudjelovanje u radnom procesu u radionici moraju biti ispunjena dva uvjeta: osoba mora
imati invaliditet u smislu § 2. Socijalnog zakonika IX. i zbog vrste ili težine tog invaliditeta ne
može, još ne može ili ne može ponovno raditi na otvorenom tržištu rada (§ 136. st. 1. Socijalnog
zakonika, svezak IX.).
Ako su ispunjena ta dva kriterija, prema važećem pravnom uređenju osoba ima pravo
na zapošljavanje u radionici. Budući da je radionica obvezna primiti osobu (§ 1. Uredbe o
radionicama), osobi s invaliditetom ne može biti uskraćen pristup. U usporedbi s radnicima u
profitnim tvrtkama, zaposlenici radionice imaju dakle „pravo na rad”.
Socijalnim zakonikom utvrđena su tri negativna kriterija zašto se osobu ne može
profesionalno poticati u radionici:
• ako se unatoč skrbi primjerenoj invaliditetu može očekivati značajno ugrožavanje drugih
osoba ili same osobe s invaliditetom (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.)
• ako opseg potrebne skrbi i potpore ne dozvoljava sudjelovanje u programima strukovnog
osposobljavanja (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.) ili
• ako druge okolnosti trajno ne dozvoljavaju minimalni ekonomski koristan rad u radnom
okruženju (§ 136. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX.).
3. Unutarnja diferencijacija radionice
Organizacijski je radionica podijeljena u četiri područja i to: prethodni postupak, sektor
za strukovno osposobljavanje, radni sektor i (osim u pokrajini Nordrhein-Westfalen) sektor za
dnevnu skrb. Ova unutarnja struktura bitna je i sa stručnog stajališta i zbog naknade troškova.
Međutim, općenito se ta različita područja u praksi ne može tako jasno razdvojiti, odnosno
djelomično su integrativno organizirana. Diferencijaciju dakle treba više shvatiti sa stajališta
organizacijske strukture. Kao takvu ju vjerojatno doživljavaju samo stručnjaci iz tog područja.
76
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Aktivnosti sudjelovanja u radnom životu koje se provode u radionici opisane su u 5.
poglavlju Socijalnog zakonika, svesku IX. Prema tome, treba provoditi neophodne aktivnosti tako
da se zadrži, poboljša, uspostavi ili obnovi radna sposobnost osoba s invaliditetom ili ugroženih
invaliditetom sukladno njihovim individualnim sposobnostima te da im se po mogućnosti osigura
trajno sudjelovanje u radnom životu (§ 33. Socijalnog zakonika, svezak IX.).
Osim toga, aktivnosti u radionici se provode s ciljem da kod osoba s invaliditetom očuvaju,
razviju, poboljšaju ili obnove produktivnost i radnu sposobnost, da razvijaju njihovu osobnost te
da omoguće ili osiguraju zapošljavanje.
A) Prethodni postupak
Prije nego nadležni pružatelj usluga odobri uključivanje osobe u radionicu, treba uvijek
provesti takozvani prethodni postupak. Od 1. srpnja 2001. prethodni postupak ne provodi se
više samo u slučajevima nedoumice, nego je obvezan za sve pristupnike (§ 40. Socijalnog
zakonika, svezak IX.). Prethodnim postupkom mora se utvrditi je li radionica prikladan program
za odgovarajuće sudjelovanje osobe u radnom životu te koji sektori radionice i koje aktivnosti
sudjelovanja u radnom životu mogu biti uzeti u obzir kod konkretne osobe s invaliditetom. Stoga je
radionica također obvezna izraditi tzv. plan uključivanja, u kojem trebaju biti navedeni strukovni i
socijalni ciljevi podrške. Ako osoba bude primljena u radionicu nakon prethodnog postupka, plan
uključivanja treba nastaviti realizirati u sektoru za stručno osposobljavanje i radnom sektoru. Na
taj način on postaje središnji razvojni dokument u kontekstu profesionalne integracije.
Prethodni postupak traje tri mjeseca. Može se smanjiti na razdoblje od četiri tjedna ako se
tijekom prethodnog postupka u pojedinačnom slučaju utvrdi da je dovoljno i kraće razdoblje. (§
3. st. 2. Pravilnika o radionicama)
Savjetovanje o tome je li radionica prikladna ustanova za profesionalnu integraciju provodi
se u stručnom odboru (§ 2. Pravilnika o radionicama). Stručni odbor je tijelo koje je prema načelu
jednakosti sastavljeno od predstavnika nadležnih naručitelja usluga (u pravilu su to Savezna
agencija za rad i ustanova socijalne pomoći na nadlokalnoj razini) i predstavnika radionice.
Štoviše, stručni odbor može, ako je potrebno, saslušati stručnjake ili se savjetovati s drugim
osobama. Ali ovom se mogućnošću u praksi rijetko koristi.
Po završetku prethodnog postupka stručni odbor glasuje. Glasovanje slijedi na prijedlog
radionice i nakon razgovora s osobom s invaliditetom i eventualno s njegovim zakonskim
zastupnikom. U tom se procesu uzimaju u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja, a posebno
se uvažava osobnost osobe s invaliditetom i njezino ponašanje tijekom razdoblja prethodnog
postupka. Međutim, ovo glasovanje je preporuka po svojoj naravi, tj. ne obvezuje naručitelja
77
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
usluge. Tako je lako moguće da se nadležni naručitelj usluge, prije nego odobri ili odbije snositi
troškove, savjetuje s još nekim stručnjakom. Odluku o uključivanju u radionicu definitivno donosi
naručitelj usluge. Za financiranje prethodnog postupka i stručnog osposobljavanja odgovorna je
Savezna agencija za rad te društva za osiguranje od nezgoda, službe za skrb o žrtvama rata i
mirovinski fondovi. Ne treba podcijeniti važnost glasovanja stručnog odbora. Ako stručni odbor
većinski glasuje za uključivanje u radionicu, a nadležni naručitelj usluge potom odbije preuzeti
troškove, osoba s invaliditetom ima pravo uložiti žalbu. Socijalni sudovi odlučuju gotovo
isključivo u suglasnosti s ishodom glasovanja stručnog odbora.
Iako je prethodni postupak obvezan za sve, može se dogoditi da prvenstveno osobe s teškim
i višestrukim invaliditetom budu izuzete od prethodnog postupka, jer se pretpostavlja da nije
moguće uključiti takve osobe u radni sektor radionice. Takvim osobama obično se preporučuje
uključivanje u ustanove za dnevnu skrb. Ova praksa je nezakonita, kao što je ranije spomenuto.
Njome se ne krši samo zakonom zajamčeno pravo na strukovno obrazovanje u radionici, nego
je protivna i načelu jednakosti iz Ustava (članak 3. st. 3. rečenica 3. Ustava). Tako se osobama
s teškim i višestrukim invaliditetom uskraćuje pravo na stjecanje strukovne kvalifikacije jer
poticajni programi u sektorima za dnevnu skrb ne provode mjere strukovnog osposobljavanja. Ali
predviđeni modeli u cijeloj zemlji jasno pokazuju da je i za ovu skupinu osoba moguće organizirati
strukovno osposobljavanje, što je u skladu s ciljevima opisanima u Pravilniku o radionicama.
Za tri mjeseca tijekom kojih se provodi prethodni postupak ne postoji zakonski definiran
tehničko-sadržajni organizacijski oblik. Međutim, zakonodavac propisuje da za provedbu moraju
biti angažirani stručnjaci za strukovno osposobljavanje i prateće službe, ako nadležni naručitelj
usluge ne postavi veće zahtjeve (§ 9. Pravilnika o radionicama). Zbog šire definicije prikladnih
programa koje treba provesti tijekom prethodnog postupka i u sklopu strukovnog osposobljavanja,
Savezna agencija za rad i savezna radna skupina za zaštitne radionice dogovorile su još 1996.
odgovarajući okvirni program za oba postupka, koji je ažuriran i proširen 2002.
U praksi se prethodni postupak obično organizira kao „rehabilitacijska procjena”. Zajedno
sa sudionikom analiziraju se njegove sklonosti i jače strane. Ako sudionik želi, malo se okušava
u poslu, što bi trebalo pomoći osobama s invaliditetom da povećaju svoje samopoštovanje.
Standardizirani instrumenti i postupci ispitivanja koji pomažu sudionicima i stručnjacima još
uvijek ne postoje u dovoljnoj mjeri. Većina poticajnih instrumenata iz područja defektologije
osmišljena je za školsku uporabu, dok radno-psihološki ili orijentacijsko-pedagoški postupci
nisu pogodni za osobe u radionici. Dosada najpoznatiji instrument je Detmoldov model krivulje
učenja (DLM), koji je izradila ustanova za samopomoć. Osim toga, postupci testiranja kojima
se koriste centri za strukovno obrazovanja prilagođavaju se potrebama sudionika u radionicama.
Sveukupno gledajući, većina prijedloga za integraciju treba se temeljiti na procjeni stručnjaka, a
78
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
manje na znanstvenoj analizi.
B) Sektor strukovnog obrazovanja
Stupanjem na snagu Socijalnog zakonika, sveska IX. 1. srpnja 2001. pojam “sektora
strukovnog obrazovanja” ušao je u stručnu terminologiju radionica. Područje koje se prethodno
nazivalo sektor radnog osposobljavanja dobilo je prošireni zadatak. Obrazovanje nije bilo uže
shvaćeno samo u jezičnom smislu, nego je sektor strukovnog obrazovanja i u smislu ciljeva
dobio više značenje nego dotadašnje radno osposobljavanje, čije se metodičko bogatstvo često
iscrpljivalo u metodi od četiri koraka (priprema, prezentacija, realizacija, vježbanje). Mjere iz
sektora strukovnog obrazovanja imaju pak kao cilj sudjelovanje u radnom životu i osobni razvoj.
One trebaju planski razvijati profesionalne i praktične životne vještine i sposobnosti osoba s
invaliditetom te ih pripremiti za posao u radnom području radionice ili na otvorenom tržištu
rada. Stoga je naglasak stavljen na poticanje osobnosti jer osobu treba poučiti kako samostalno i
odgovorno živjeti vlastiti život.
Stoga mjere strukovnog obrazovanja moraju biti dovoljno individualne, prilagođene
i diferencirane kako bi se omogućilo korištenje dodatnih obrazovnih programa u strukovnim
školama, centrima za profesionalno osposobljavanje, drugim rehabilitacijskim ustanovama ili
obrazovnim centrima Obrtničke komore. U praksi se pak pokazalo sve težim izgraditi takva
partnerstva i učiniti ih korisnima. Kao prvo, raste udio mladih koji bez završene škole ili s
nedostatnim kvalifikacijama traže mjesto za stručnu praksu i radno mjesto. S druge strane, javno
financirane obrazovne ustanove pod sve većim su troškovnim pritiskom i paradoksalno postaju
restriktivnije pri odabiru polaznika. Kao posljedica toga razvilo se natjecanje oko postojećih
mogućnosti obrazovanja. Njih dobivaju oni od kojih se očekuje uspješan prijelaz u svijet
zaposlenih. U ovu skupinu često ne pripadaju osobe iz radionica.
Da bi se sudionicima sektor strukovnog obrazovanja mogao ponuditi prikladan (obično
najniži) stupanj strukovnog obrazovanja, treba planirati osnovni i napredni program, svaki u
trajanju od godinu dana. Tijekom tog razdoblja obrazovanje uključuje stjecanje vještina i
sposobnosti za sudjelovanje u radnom životu, prijenos znanja i sposobnosti zaključivanja,
ostvarenje socijalnih ciljeva učenja te time stjecanje kompetencija. Metode trebaju biti vođene
ciljem, trebaju pokrenuti samousmjereno učenje te promicati kolaborativno učenje i djelovanje.
Osnovni tečaj treba obuhvatiti stjecanje vještina i osnovnog znanja o različitim radnim
procesima, što uključuje spretnost ruku u radu s različitim materijalima i alatima. Istovremeno
treba poticati osjećaj samopoštovanja kod osobe s invaliditetom i razvijati oblike socijalnog i
profesionalnog ponašanja, te staviti naglasak na utvrđivanje sposobnosti i sklonosti (§ 4. st. 4.
Pravilnika o radionicama). Na naprednom tečaju treba vježbati složenije vještine, osobito pri
korištenju strojeva, treba produbiti znanje o materijalima i alatima, te vježbati sposobnost veće
79
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
izdržljivosti i opterećenja, kao i navikavanje na različita zanimanja u radnom sektoru (§ 4. st. 5.
Pravilnika o radionicama). Tako bi strukovno obrazovanje u radionici, u skladu s individualnim
mogućnostima sudionika, tijekom cijelog trajanja strukovnog obrazovanja trebalo dovesti do
razina osposobljenosti koje su usporedive s onima u redovnom obrazovanju.
U praksi su se uvriježili različiti pristupi kako se ponude profesionalnog poticanja mogu
osmisliti sukladno potrebama i individualizirano. Jedan model koji je vrlo blizak standardnom
obrazovanju zove se strukovno obrazovanje s unutarnjom diferencijacijom (Hirsch 2006.).
Na temelju okvirnih obrazovnih planova Industrijske i trgovačke komore (IHK) osmišljava se
profesionalna kvalifikacija za zanimanja koja se nude u radionicama tako da se obrazovanje
može provoditi na četiri razine težine (1. kvalifikacija usmjerena na djelatnost, 2. kvalifikacija
usmjerena na radno mjesto, 3. kvalifikacija usmjerena na stručno područje; 4. kvalifikacija
usmjerena na opis zanimanja). Svaka sljedeća faza nadograđuje se na prethodnu i usklađena je s
tempom učenja sudionika. Tako se strukovno obrazovanje može nastaviti nakon završene faze u
sektoru strukovnog obrazovanja i moguće je u kasnijoj fazi steći certifikat. Model posve svjesno
polazi od očekivanog razdoblja strukovnog obrazovanja od samo dvije godine. Otkad je uveden
Socijalni zakonik, svezak IX. Savezna radna skupina za radionice za osobe s invaliditetom u
vlasništvu savezne vlade da omoguće fazu strukovnog obrazovanja od najmanje tri godine, što
je slično redovnom obrazovanju. Osobama s intelektualnim teškoćama do sada je odobravana
jedna do dvije godine dužeg školovanja, što je opravdano poremećajem u kognitivnom području.
Čim takve osobe steknu stručnu spremu, preostaje im manje vremena nego stanovništvu koje nije
pogođeno invaliditetom. Ova nerazmjer nije opravdan i treba ga hitno ispraviti kako zaposleni u
radionici ne bi bili u nepovoljnijem položaju.
Programi na području strukovnog obrazovanja trenutno su još uvijek klasificirani pod
takozvane obrazovne programe osnovne stručne izobrazbe. Ne postoji diferencirano uređenje
stručno-sadržajnog aspekta na razini države. Međutim, Savezna agencija za rad i Savezna radna
skupina za radionice za osobe s invaliditetom u zajedničkim preporukama opisali su opsežne
zahtjeve za rad na području strukovnog obrazovanja (okvirni program iz 2002.).
Pravni status sudionika sektora strukovnog obrazovanja nalikuje statusu rehabilitanata u
centrima za stručnu izobrazbu. Za razliku od zaposlenih u radnom sektoru, sudionici sektora
strukovnog obrazovanja ne primaju naknadu iz prihoda radionice (§ 138. Socijalnog zakonika,
svezak IX.). Umjesto toga primaju naknadu za obrazovanje koja tijekom prve godine iznosi 57
EUR, a druge godine 67 EUR (§ 107. Socijalnog zakonika, svezak III.). Zbog posebnog pravnog
statusa, sudionici u sektoru strukovnog obrazovanja ne mogu sudjelovati na izborima za Vijeće
radionice. Međutim, da bi zaštitili svoja prava sudjelovanja u skladu s § 139. Socijalnog zakonika,
svezak IX., mogu izabrati svoje predstavnike.
80
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Nakon isteka osnovnog programa i pravovremeno prije završetka programa naprednog tečaja
stručno povjerenstvo mora ponovno dati svoje mišljenje. Ovaj put mora izvijestiti nadležnog
naručitelja usluge je li prema § 4. st. 6. Pravilnika o radionicama opravdano
- sudjelovanje u nekom drugom ili višem programu stručnog osposobljavanja,
- ponavljanje programa iz sektora strukovnog obrazovanja ili
- zapošljavanje u radnom sektoru radionice ili na otvorenom tržištu rada, uključujući
integracijski projekt u smislu § 132. Socijalnog zakonika, svezak IX.
Prema procjenama tvrtke BAG WfbM godišnje se provodi oko 25.000 programa strukovnog
obrazovanja u sektoru strukovnog obrazovanja.
C) Radni sektor
Pored sektora za strukovno obrazovanje, radionica mora raspolagati i radnim sektorom koji
osobama s invaliditetom omogućava najmanje 35 sati, a najviše 40 sati sudjelovanja u radnom
životu tjedno. Time nisu isključeni individualni aranžmani koji se mogu provoditi u sklopu rada
sa skraćenim radnim vremenom (§ 6. Pravilnika o radionicama).
Preduvjet za odobrenje aktivnosti u radnom sektoru je da osoba s invaliditetom može
izvršavati minimum ekonomski korisnog rada. Minimalna razina ekonomski isplativog rada
ostvarena je kad je radni učinak osobe s invaliditetom ekonomski koristan za radionicu, odnosno
kad u cjelini obogaćuje rezultat rada u radionici. Pri tome se ne može količina posla ili trajanje rada
postaviti kao norma, dovoljan je minimum radnog učinka koji je ostvarila osoba s invaliditetom
(Saveznog socijalnog zakona od 7.12.1983.). Ono što se može smatrati ekonomski isplativim za
radionicu procjenjuje isključivo rukovodstvo radionice po vlastitom nahođenju.
Prema § 41. st. 2. Socijalnog zakonika, svezak IX., usluge radionice u radnom sektoru
usmjerene su na:
- prihvaćanje, izvršavanje i osiguranje zaposlenja koje je primjereno sposobnostima i sklonostima osobe s invaliditetom,
- sudjelovanje u pratećim aktivnostima uz rad čija je svrha održavanje i poboljšanje radne
sposobnosti stečene u fazi strukovnog obrazovanja te razvoj osobnosti i
- poticanje prijelaza osoba s invaliditetom koje su za to sposobne na otvoreno tržište rada
kroz odgovarajuće mjere.
Stoga radionica mora imati što širi spektar radnih mjesta kako bi se u što većoj mjeri uzela u
obzir priroda i težina invaliditeta, različite radne sposobnosti, razvojne mogućnosti te sposobnosti
i sklonosti osoba s invaliditetom. To u međuvremenu stavlja posebne izazove pred radionice.
Prema svome nastanku, radne mogućnosti u radionici tradicionalno se svrstava u proizvodni
81
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sektor. Dugogodišnja suradnja s malim i srednjim poduzećima, ali i djelatnost dobavljača za
globalne tvrtke, stvorila je u radionicama radno okruženje koje više ne odgovara općem okruženju
u Njemačkoj. Više od 70 posto radnika sada je u Njemačkoj zaposleno u uslužnom sektoru. U
radionicama je omjer upravo suprotan. Budući da uslužni sektor ne raste samo, nego i njegovi
zahtjevi postaju sve složeniji, ove radne mogućnosti nisu same po sebi dostupne radnicima u
radionicama. Nadalje, radionice su također u stalnom globalnom natjecanju s ponuđačima iz
zemalja s niskim troškovima rada, a europsko pravo tržišnog natjecanja sa svojim pravilima o
slobodnom kretanju stavlja ih u težu tržišnu poziciju u odnosu na profitna društva. Osim toga,
radionice moraju poštovati nacionalne porezne propise kako ne bi ugrozile svoj priznati status
dobrotvornih ustanova. Bez državnih kompenzacija radionice ne bi mogle opstati na tržištu.
Radionice ipak uspijevaju stvoriti ponude koje ispunjavaju gore navedene kriterije, posebno
zahvaljujući radnim mjestima u vanjskim društvima.
Po svojoj opremljenosti, radna mjesta u radionicama danas u velikoj mjeri odgovaraju
onima na otvorenom tržištu rada. Gospodarska aktivnost uključuje ugovornu proizvodnju ili rad
po narudžbi (npr. obradu metala CNC tehnologijom, montažu i pakiranje, industrijske narudžbe
za proizvodnju), usluge (npr. pranje rublja, vrtlarske usluge i uređenje krajolika, poslove vezane
uz poštu), kao i vlastitu proizvodnju (npr. drvenih igračaka, keramičkih predmeta, tekstila,
vrtnog namještaja, proizvoda iz organskog uzgoja). Kad bismo pokušali detaljno opisati portfelj
radnih mjesta izašli bismo izvan okvira ovog skupa. Gospodarski razvoj doveo je do toga da je
u međuvremenu više od 90 posto radnih sektora organizirano u skladu s certificiranim procesom
upravljanja kvalitetom. Radionice prodaju vlastite proizvode uglavnom u više od 280 trgovina uz
radionicu diljem Njemačke, kao i na godišnjem sajmu.
S obzirom na proizvodne i rehabilitacijske potrebe, pri osmišljavanju radnih mjesta i
postupaka uzimaju se u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom kako bi im se omogućilo da
obavljaju ekonomski isplativ rad (§ 5. st. 2. Pravilnika o radionicama). Prema potrebi se radni
procesi dalje dijele na zasebne faze. Svrha takve podjela rada je pojednostavljenje i umnožavanje
radnih mogućnosti za zaposlene, kako bi na taj način imali izbor. Podjela radnih mjesta potrebna
je i zato što zaposleni u sektoru strukovnog obrazovanja imaju kvalifikacije različitih razina (vidi
gore). Tako se u radnom sektoru može organizirati smisleni nastavak programa osposobljavanja.
Radi održavanja i povećanja radne sposobnosti stečene u sektoru strukovnog obrazovanja i radi
razvoja ličnosti, radionice nude popratne programe uz rad kroz koje se mogu prenositi ovakvi
obrazovani sadržaji koji odgovaraju usavršavanju.
Velik broj zadaća vezanih uz stručnu podršku i strukovno osposobljavanje u radnom sektoru
zorno predočuje da radionica treba dovoljno kvalificiranog osoblja za ostvarenje tih zadaća. Tako
su u pravilu, počevši od voditelja radionice pa do stručnjaka, u radnim skupinama potrebni ljudi s
višestrukim kvalifikacijama. Osim ekonomsko-komercijalnog, tehničkog i defektološkog stručnog
82
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
znanja koje je potrebno za upravljanje, stručnjaci za poticanje rada i stručno napredovanje nemaju
samo završeno stručno obrazovanje uz višegodišnje radno iskustvo, nego posjeduju i dodatnu
pedagoško-defektološku kvalifikaciju koja uključuje 600-800 sati prakse. Stručnjaci za poticanje
zapošljavanja i napredovanje (FAB) u svom radu imaju podršku pratećih službi radionice koje
osiguravaju pedagošku, psihološku i medicinsku podršku osobama s invaliditetom. U suglasju s
nadležnim ustanovama za rehabilitaciju, radionice dogovaraju koje dodatno osoblje treba uključiti
u njegu i terapeutske usluge.
Savezno ministarstvo za rad i socijalnu skrb objavljuje godišnji pregled kretanja naknada
zaposlenika. U 2005. godini nacionalna prosječna mjesečna naknada iznosila je oko 154,00
eura. Tako je niska jer se rad u radionici ne može usporediti s plaćom u profitnom sektoru. Rad
u radionici jednim se dijelom sastoji od integracijskih usluga stručnjaka, a drugim dijelom od
rada zaposlenika radionice kojim se stvara vrijednost. Rad zaposlenika uvijek teče uz pedagoško
vođenje, individualno je prilagođen i ima terapeutsku podršku. Stoga je kompleksno djelovanje
i nikada se ne može usporediti sa stvaranjem vrijednosti kod plaćenog radnika. Osim toga,
nacionalna prosječna naknada za rad je samo statistička veličina, iako puno toga govori. Prosječna
zarada znatno se razlikuju od radionice do radionice i kreće se u rasponu od minimalne naknade
od 67 eura mjesečno do preko 600 eura, a u nekim slučajevima i više. To je, između ostaloga,
rezultat različitih koncepata radionica te vrste ili težine invaliditeta zaposlenika: ovisno o tome
je li moguće više naglasiti gospodarsku djelatnost i proizvodne usluge ili je više potrebna radnoterapeutska, pedagoška i kreativna podrška. Ako su usluge njege i skrbi osobito opsežne - od
pomoći pri ishrani i korištenju WC-a i ako su potrebne redovite kinezioterapeutske ili psihološke
mjere, logično je da je puno manje vremena na raspolaganju za proizvodne aktivnosti. A i one
zahtijevaju pedagošku potporu, a nisu primarno dokaz produktivnosti. Osim toga, naknadu se
ne može smatrati izdvojenim prihodom. Na plaću do 325 eura zaposlenici dobivaju naknadu za
poticanje zapošljavanja od najviše 26 eura (§ 43. Socijalnog zakonika, svezak IX.). Pored toga,
svaki zaposlenik radionice samim ulaskom u radionicu ostvaruje pravo na osnovno socijalno
osiguranje. Zahvaljujući punom socijalnom osiguranju, zaposleni stječu pravo na punu mirovinu
zbog smanjene radne sposobnosti, koja im je na raspolaganju nakon plaćenih doprinosa za 240
mjeseci, a iznosi 80 posto prosječnog dohotka.
83
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
EVBB – Europäischer Verband Beruflicher Bildungsträger
Herausforderungen der
Trägereinrichtungen der Beruflichen Bildung
im Zusammenhang mit der EU Strategie 2020
Anton Sabo,
Österreich, BBRZ - EVBB
Der Europäische Verband Beruflicher Bildungsträger (EVBB) e.V. ist ein
europäischer Dachverband. Mitglieder sind Landesverbände, Verbände, koordinierende
Bildungsinstitutionen und Bildungsträger auf nationaler, regionaler und lokaler Ebene.
Ziel des EVBB ist die qualitative Verbesserung der Beruflichen Bildung in den europäischen
Ländern und die Intensivierung der europäischen Bildungsarbeit.
Im Einzelnen gefördert werden: • Die Qualität der beruflichen Bildung
• die Wettbewerbsfähigkeit der Bildungseinrichtungen gestärkt und die Qualifikation der
Beschäftigten
• grenzüberschreitende Weiterbildungsvorhaben wie auch der Informations- und
Erfahrungsaustausch angeregt und unterstützt.
• eine größere Effizienz der beruflichen Aus- und Weiterbildung angestrebt, um den
Bildungsbereich entsprechend der Entwicklung des Arbeitsmarktes zu gestalten.
Aufgabe des Europäischen Verbandes Beruflicher Bildungsträger ist die Förderung von
Jugendlichen und Erwachsenen auf folgenden Gebieten:
• der Allgemeinbildung über soziale, wirtschaftliche und gesellschaftspolitische Fragen unter
besonderer Berücksichtigung der Europapolitik und der Politik gegenüber Entwicklungsländern,
auf der Basis einer sozialverpflichteten Wirtschafts- und Gesellschaftsordnung,
• der fachlichen, berufs- oder betriebsbezogenen Aus-, Weiter- und Fortbildung sowie der
Umschulung,
• der wissenschaftlichen Bildung,
• der familien- und personenbezogenen Bildung,
• der Aus-, Weiter- und Fortbildung in den Bereichen Alten- und Behindertenarbeit sowie
der Pflegedienste,
• der Medienentwicklung und des Medieneinsatzes,
• der umweltbezogenen Qualifizierung.
84
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Daten zum EVBB:
Derzeit sind im EVBB 48 Bildungsinsitutionen aus 20 europäischen Ländern organisiert.
Insgesamt hat der EVBB in seinen Mitgliedsverbänden mehr als 35.000 Mitarbeiter, die in über
1.500 Bildungsstätten arbeiten.
Die Mitglieder des EVBB bilden ein Qualitäts- und Entwicklungsnetzwerk und sind als
Projektpartner auch über die Grenzen Europas hinaus weltweit aktiv.
EVBB und Europäische Union
Wesentliches Aufgabengebiet des EVBB ist Positionen zu aktuellen Entwicklungen der
europäischen Bildungsfragen Stellung zu nehmen. Zum Beispiel wurde am 5. März 2013
ein Round Table Gespräch in Zusammenarbeit mit Solidar, Partnernetzwerk des EVBB, im
Europäischen Parlament zum Thema „Work Based Training“ organisiert. (näheres finden Sie
unter dem Link: http://www.evbb.eu/news/detail/991.php). Work Based Training wird von
vielen europäischen Staaten als Best Practice Beispiel als eine Lösung der Jugenarbeitslosigkeit
in Europa angesehen.
Der EVBB hat auch ein Positionspapier entwickelt, welches sich im Detail mit den Bildungsund Beschäftigungszielen der Agenda 2020 der EU auseinandersetzt
Agenda EU 2020:
Die Strategie Europa 2020 baut auf den im Rahmen der Vorgängerstrategie gewonnenen
Erfahrungen auf: Sie erkennt die Stärken der Lissabon-Strategie an (richtige Ziele: Wachstum
und Schaffung von Arbeitsplätzen; seit 2000 wurden 18 Millionen neue Arbeitsplätze geschaffen),
nimmt jedoch auch ihre Schwächen in Angriff (unzulängliche Umsetzung mit großen Unterschieden
zwischen den einzelnen EU-Ländern hinsichtlich des Tempos und der Intensität der Reform).
Dass sich die Gegebenheiten in der EU seit 2000 verändert haben, spiegelt sich natürlich
auch in der neuen Strategie wider – so gehört insbesondere die Erholung von der Wirtschaftskrise
zu den kurzfristigen Prioritäten.
Was bringt uns Europa 2020 an Neuem?
1. Eine neue Art des Wachstums (intelligent, nachhaltig und integrativ) – insbesondere
durch:
• Verbesserung des Kompetenzniveaus und des (lebenslangen) Lernens,
• Förderung von Forschung und Innovation,
• verstärkte Nutzung von intelligenten Netzen und der digitalen Wirtschaft,
• Modernisierung der Industrie,
• größere Energie- und Ressourceneffizienz.
85
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2. Stärkung der politischen Architektur durch:
• regelmäßiges und transparentes Monitoring,
• Führungskompetenz auf höchster politischer Ebene –Europäischer Rat.
Die Kommission übernimmt die politische Lenkung und greift dabei auf die durch den
Lissabon-Vertrag neu geschaffenen Instrumente zurück (Empfehlungen sowie gegebenenfalls
politische Warnungen und, bei erheblichen Verzögerungen, Sanktionen).
3. Engere wirtschaftspolitische Koordinierung
Im Rahmen neuer Maßnahmen zur wirtschaftspolitischen Koordinierung („Europäisches
Semester“) müssen die Mitgliedsländer gleichzeitig Berichte über Wirtschaftsreformen, Stabilität
und Konvergenz vorlegen. Dadurch werden sie gezwungen, eine solide Finanzierung für ihre
Reformprogramme aufzustellen.Ein strenges Monitoring während des Europäischen Semesters
sowie klare und messbare Ziele (sowohl auf europäischer als auch nationaler Ebene) sorgen für
eine wirksame und schnelle Umsetzung der Strategie.
Probleme lassen sich nicht nicht alleine durch Geld lösen. Der Schlüssel zu langfristigem,
nachhaltigem Wachstum sind Reformen – sowohl struktureller Art als auch im Hinblick auf die
öffentlichen Ausgaben.
Gerade in Zeiten, in denen gespart werden muss, ist es umso wichtiger, Ressourcen gezielt
dorthin zu lenken, wo sie für eine intelligentere, nachhaltige und integrative Wirtschaft sorgen
können. Dies wird auf lange Sicht auch mehr Einnahmen generieren und die öffentlichen Finanzen
stärken.
Die EU finanziert bereits zahlreiche Programme, die auf die Verwirklichung dieser Ziele
ausgerichtet werden können. So stehen beispielsweise zwischen 2007 und 2013 über 50 Milliarden
Euro für Forschung und Entwicklung-Projekte zur Verfügung, weitere 3 Milliarden Euro für
Wettbewerbsfähigkeit und Innovation sowie nahezu 7 Milliarden Euro für das lebenslange
Lernen. Diese Beträge verstehen sich zusätzlich zu den 277 Milliarden Euro, die im Rahmen der
Strukturfonds für die Finanzierung von regionalen Projekten im selben Zeitraum bereitgestellt
werden.
Die Mitgliedstaaten sollten ihre öffentlichen Ausgaben überprüfen, um Qualität und Effizienz
zu erhöhen und trotz der stark angespannten Haushaltslage Möglichkeiten für Investitionen in
nachhaltiges Wachstum zu finden.
Gleichzeitig sollten neue Finanzierungsmodelle (wie öffentlich-private Partnerschaften,
bei denen Mittel der EU bzw. der Europäischen Investitionsbank eine Hebelwirkung haben)
gefunden werden, um Mittel der öffentlichen und der privaten Hand zu bündeln und ihre Wirkung
zu maximieren.
86
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Ziele im Zusammenhange mit Bildung/Beschäftigung:
Der EVBB und die Agenda 2020:
1. Initiierung einer systematischen Kooperationder Bildungspartner
Eine erfolgreiche EU-Strategie 2020 für die Berufliche Bildung muss auf allenEbenen
Bildungspartner/innen in Konsultations- und Kooperationsprozesseeinbinden, damit Übergänge
zwischen den Systemen aufeinander abgestimmt
und mit möglichst geringen Reibungsverlusten stattfinden können.Auf nationaler Ebene
bedeutet das eine Vernetzung des öffentlichen Schulsystemsmit den Trägern der beruflichen
Qualifizierung unter Einbeziehung derGebietskörperschaften, Sozialpartner/innen und
Arbeitsmarktverwaltungen.Transnational geht es um eine Kooperation der Netzwerke zum
fachlichenAustausch und zur Identifikation von Good-Practice-Modellen.
2. Innovation der Fachkräfteausbildung „Produktion“
2.1. Priorisierung in den Wirtschaftsclustern
87
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
Maschinen, Kfz, Metall, Elektrik, Mechatronik
•
Chemie, Kunststoff, Verbundwerkstoffe
•
Gesundheit, Pflege, Betreuung
•
Bauökologie, Green Housing
•
Green Jobs, Green Mobility
2.2. Schwerpunkte
•
Adaption der Ausbildungsinhalte auf zukünftige Bedarfslagen
•
Weitere Entwicklung von Flächenberufen
•
Modularisierung der Ausbildungsorganisation
•
Verortung der Abschlüsse in einen nationalen Qualifikationsrahmen (NQR)
•
Verortung der Abschlüsse in den Europäischen Qualifikationsrahmen (EQR)
•
Systematische Aufschulung gering Qualifizierter
•
Verbreiterung des Basiswissens der Auszubildenden
2.3. Schlüsselkompetenzen
Als zuzuordnende Schlüsselkompetenzen werden die von der Europäischen
Kommission 2006 definierten acht Bereiche angesehen:
•
Muttersprachliche Kompetenz
•
Fremdsprachliche Kompetenz
•
Mathematische Kompetenz und wissenschaftliche Kompetenz
•
Digitale Kompetenz
•
Lernkompetenz
•
Soziale Kompetenz und Bürgerkompetenz
•
Eigeninitiative und unternehmerische Kompetenz
•
Interkulturelle Kompetenz
3. Optimierung des Schnittstellenmanagements Schule/Berufsausbildung
3.1. Koordination zwischen den Akteure/innen in den Schulen, den Trägern/
innen der beruflichen Qualifizierung und den Arbeitsmarktverwaltungen.
3.2. Sicherstellen eines Workflow mit dem Fokus Arbeitsmarkt mit dem Ziel der
Reduktion der Drop-out-Zahlen.
3.3. Gewährleistung von Richtlinien zur Begleitung und Beratung von der
Schule bis zum Arbeitsplatz bzw. zu weiterführenden Ausbildungen.
3.4. Vermeidung von Warteschleifen durch den Vorrang der beruflichen
Ausbildung – insbesondere bei jungen Menschen.
88
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
4. Zukunft der Berufsbilder – Modularisierung
4.1. Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/innen sind aufgrund ihrer breiten Erfahrung
in der Lage, bei derEntwicklung von Modulen für die Berufsbildung eine führende Rolle zu
spielen.
4.2. Durch ihre Vernetzung mit Arbeitgebern/innen vor Ort können sie zeitnah auf die
unmittelbaren Erfordernisse desArbeitsmarkts reagieren.
4.3. Die Zertifikate der Bildungsträger/innen sollten auf der Grundlage entsprechender
Qualitätsstandards auchallgemein anerkannt werden.
4.4. Durch strukturierte Portfolioarbeit kommen die Chancen der Flexibilisierung und der
Kumulierung von Kompetenzenim Lauf individueller Berufsbiografien zum Tragen. Zusammen
mit der Anerkennung informell und nicht-formalerworbener Kompetenzen auf der Grundlage des
EQR führen sie zu hohen vergleichbaren Berufsstandards.
4.5. Modularisierung und Anerkennung informell und nicht-formal erworbener
Kompetenzen fördern dieArbeitskräfteentwicklung auch in besonderen Bedarfssektoren wie dem
Gesundheitswesen. Zum einen gehtes um die Konzeption neuer Ausbildungsberufe (insbesondere
auf Helfer/innenebene) im Sozial- undGesundheitswesen zur Bewältigung der demografiebedingten
Herausforderungen. Dabei sollen Anschlussqualifizierungen zu höherwertigen Berufen des
Sektors von Anfang an als Option mitgeplant werden. Zumanderen um die Schaffung von
Anreizsystemen zur Umschulung in Berufe des Sozial- und Gesundheitswesenszur Sicherung
des Fachkräftebedarfs.
5. Anerkennung informell und nicht-formal erworbener Kompetenzen
Das Lernen aus eigener aktiver Erfahrung ist nach wie vor die verbreitetste Form individueller
beruflicher Entwicklung.
Für die Anerkennung von non-formalem und informellem Lernen muss daher ein
verbindliches Verfahren geschaffen werden. Mitglieder des EVBB praktizieren bereits jetzt
anerkannte Methoden. Eine Übertragung dieser Methoden auf andere EU-Länder kann sehr
effektiv durch die Träger/innennetzwerke gefördert werden. Grundlage für die Vergleichbarkeit
ist der EQR. Die dort zugrunde gelegten Qualifizierungsniveaus (insbesondere die Stufen
1 bis 3) müssen für die jeweiligen Berufe detailliert ausdifferenziert werden, d. h. die
Benennung konkreter Kenntnisse, Fertigkeiten und Kompetenzen bezogen auf ein Berufsbild.
6. Mobilität
6.1. Mobilitätsangebote im Rahmen beruflicher Qualifizierung sind in absehbarer Zukunft
89
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Standard. Sie werdengrundsätzlich mit dem Europass-Mobilitätszertifikat bescheinigt. Die dort
beschriebenen Kompetenzenwerden als Zertifikate anerkannt.
6.2. Ohne die fachliche Beteiligung von Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/
innen sind Mobilitätsangebotefür viele Zielgruppen (z. B. Teilnehmer/innen mit Förderbedarf,
oder Auszubildende in KMU) nichtdurchführbar. Für eine flächendeckende Verbreitung von
Mobilitätsangeboten sind Bildungsträger unverzichtbar.
7. Rolle von Ausbilder/innen und Lehrkräften
Die tief greifend veränderten Rollen von Ausbilder/innen und Lehrkräften müssen
umfassend definiert und derWandel durch Weiterbildung und Coaching begleitet werden. Lehrer/
innen und Ausbilder/innen müssen mit denHerausforderungen outcome-orientierter Curricula
umgehen können und in der Lage sein, Jugendlichen nebenden fachlichen Fähigkeiten auch
basic skills, soft skills und unternehmerisches Handeln zu vermitteln. Bei derEntwicklung von
pädagogischen und didaktischen Konzepten spielen Bildungsträger/innen und Bildungsanbieter/
innen eine zentrale Rolle. Ihre Kompetenz und ihre breite Erfahrung insbesondere mit Gruppen
mit Förderbedarfmüssen bei der Konzeption öffentlicher Leistungen eine entsprechende Rolle
spielen.
8. Zweite Chance
Ein Scheitern beim Einstieg in den Beruf oder beim Übergang in die Beschäftigungdarf
ebenso wie der vorzeitige Abbruch der Schulausbildung nicht das endgültigeAus im
Bildungsprozess bedeuten. Zur Rückgewinnung dieser Personengruppenist ein Netz von
Angeboten der Zweiten Chance zu generieren – und zwar unterfolgenden Aspekten:
8.1. Verstärkung bisheriger Aktivitäten, Formulierung einer europäischenStrategie als
„early intervention“.
8.2. Nachholen von Bildungsabschlüssen, sowohl der Sekundarstufe 1 (Hauptschule,Mittlere
Reife) als auch der Sekundarstufe 2 (Matura/Abitur).
8.3. Finanzierung von Requalifizierung Erwachsener auch jenseits der Arbeitslosigkeit.
8.4. Schwerpunkt „berufliche Rehabilitation“
8.4.1. Dem Grundsatz „Rehabilitation vor Pension“ wird durch den Ausbauder Requalifi
zierungsangebote Rechnung getragen, auch als Absage an resignative Strategien (Frühverrentung,
Berufsunfähigkeit, Langzeitarbeitslosigkeit,...).
8.4.2. Die Maßnahmen sind auch für ältere Personen zugänglich
8.4.3. Besonderes Augenmerk soll auf die Requalifizierung von Personen mit psychischen
90
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Beeinträchtigungen gelegt werden.
8.4.4. Verbesserung der Qualifikationsangebote für Menschen mit Beeinträchtigung
zur Vermeidung von Ausgrenzungen aus dem Arbeitsleben derbetroffenen Zielgruppen.
Das heißt, Menschen mit Beeinträchtigungmüssen die erforderliche Förderung erhalten, um die
höchstmöglicheQualifizierungsebene zu erreichen.
8.4.5. Verbreiterung des Berufswahlspektrums für Menschen mit Beeinträchtigung
(insbesondere Menschen mit Körper- und psychischer Beeinträchtigung)durch einen
qualifizierten Abgleich zwischen den beruflichenAnforderungen und den behinderungsspezifischen
Einschränkungen.
8.4.6. Ausbau von Arbeits- und Beschäftigungsmodellen für Menschen mit schweren
Beeinträchtigungen.
9. Erschließen des Arbeitskräftepotenzials „Migration“
Ein offensiver Perspektivenwechsel wird angestrebt. Menschen mit Migrationshintergrun
dwerden mit all ihren Potenzialen und Entwicklungsmöglichkeitengesehen. Hierzu gibt es eine
ganze Reihe von kurzfristig realisierbaren Aktivitäten.9.1. Die Zielgruppe Migranten/innen der
zweiten und dritten Generation wird alsstrategische Arbeitskräftereserve offensiv angesprochen.
9.1. Integration durch Qualifizierung wird gegenüber dem Anwerben neuer Arbeitskräfte
aus Drittstaaten priorisiert.
9.1. Verbesserung der Qualifikationsniveaus von Menschen mit Migrationshintergrund
durch zielgruppengerechte Ansprache und Qualifikationsangebote.
9.1. Vorhaltung zielgruppengerechter Angebote zur beruflichen Orientierung bereits in
Allgemein Bildenden Schulen.
9.1. Ausweitung der Angebote zum Erwerb von Sprachkenntnissen und interkultureller
Kompetenzen.
9.1. Asylwerber/innen bekommen Zugang zu Qualifizierung und befristet zum
Arbeitsmarkt.
10. Demografischer Wandel
Das in vielen Ländern angehobene Renteneintrittsalter zusammen mit der Beschleunigung
des technischenFortschritts bedeutet eine große Herausforderung für Betriebe und Arbeitnehmer/
innen. Weiterbildungskonzeptefür ältere Arbeitnehmer/innen müssen insbesondere deren
Lebenserfahrung aufnehmen, aber auch denWissenstransfer für Nachfolgende gezielt fördern.
Gleichzeitig müssen zielgruppengerechte motivatorische und lerntheoretische Didaktiken
91
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
entwickelt werden. Bildungsträger/innen sind aufgrund ihrer Innovationskompetenzund der
internationalen Vernetzung besonders geeignet, praxisorientierte Entwicklungen zu gestalten.
Mit demHintergrund der demografischen Entwicklung in den europäischen Industriestaaten
ist eine kohärente europäischeInitiative im Kontext beruflicher Qualifizierung geboten.
Ausgangspunkte für diese Überlegungen sind zum einen ein manifester Fachkräftemangel sowohl
in denBereichen der materiellen Produktionen als auch in den Gesundheits- und Pflegeberufen.
Zum zweiten reduzierendie Änderungen in der Arbeitsorganisation (Zuwachs von Zeitarbeit/
Personalüberlassung) die Möglichkeit derWeiterbildung innerhalb der Unternehmen und
gleichzeitig verringert sich die Halbwertszeit des individuellenWissenstands beständig. Drittens
sinkt die Anschlussfähigkeit des steigenden Arbeitskräftepotenzials mitMigrationshintergrund an
rezentes und zertifiziertes Wissen für Produktion und Dienstleistung. Und last but notleast wird
der Output des öffentlichen Schulsystems (Primär- und Sekundarstufe) für die Berufsvorbereitung
alskritisch eingestuft. Die Fehlallokation des Mitteleinsatzes ist manifest.
11. Gesundheits- und Pflegeberufe („White Jobs“)
Gerade im Bereich der „White Jobs“ zeigen sich die Folgen des demografischen Wandels
in besonderer Weise –nicht nur im Arbeitskräftemangel, sondern auch durch die Zunahme der
Klienten/innen. Hier sind dringendAktivitäten geboten.
11.1. Schneller Ausbau der Bildungsangebote, um mit der demografischen Entwicklung
Schritt zu halten.
11.2. Konzeption neuer Ausbildungen zur Verbesserung der Diagnostik/Behandlung neue
Krankheitsbilder(psychiatrischer Formenkreis, Allergien…).
11.3. Harmonisierung der Berufsberechtigungen auf europäischer Ebene.
12. Vernetzung der Beruflichen Bildung mit Betrieben und Hochschulen
Bei der Vernetzung der Akteure/innen zur Steigerung von Attraktivität und Qualität der
Beruflichen Bildung sinddie Bildungsträger/innen ein wichtiges Bindeglied und müssen für einen
flächendeckenden Erfolg der Initiativezentral eingebunden werden. Besondere Erfahrungen
bringen die Bildungsträger/innen aus dem Bereichberuflicher Orientierung und Vorbereitung, der
Kompetenzentwicklung und als Beratungsdienstleister/innen ein.
Bildungsanbieter/innen arbeiten eng vernetzt mit den lokalen und regionalen Arbeitsmärkten
und können dahersowohl zeitnah auf deren Bedarfslagen eingehen als auch zukünftige Bedarfslagen
antizipieren. Die Zusammenarbeitmit den Hochschulen gewinnt zunehmend an Bedeutung, um
diesen zukünftigen Bildungserfordernissen aufhohem Niveau und in starker Orientierung am
92
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Arbeitsmarkt begegnen zu können
13. Verbesserung des Zugangszum Tertiären Sektor
13.1. Abbau der Zutrittsbarrieren von der Facharbeit zum Hochschulzugang, dokumentiert
durch die systematischeVerbindung von ECVET (European Credit System for Vocational
Education and Training) und ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System).
13.2. Dynamisierung der Diskussion und Setup europäischer Standards.
13.3. Ausrichtung der Facharbeiterbildung auf Higher Level Skills.
13.4. Smart Growth bezogen auf die Bedarfe der Wirtschaft von morgen.
7
93
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
94
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
95
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
EVBB - Europska udruga ustanova za strukovno obrazovanje
Izazovi ustanova koje se bave strukovnim
obrazovanjem u kontekstu strategije EU 2020.
Anton Sabo
Austrija, BBRZ - EVBB
Europska udruga ustanova za strukovno obrazovanje (EVBB) kao registrirana udruga krovno
je europsko udruženje. Članovi su mu nacionalne udruge, udruge, koordinacijske obrazovne
ustanove i obrazovne ustanove na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Cilj EVBB-a je unaprijediti kvalitetu strukovnog obrazovanja u europskim zemljama i
intenzivirati rad na europskom obrazovanju.
Posebno se zauzima za :
• kvalitetu strukovnog obrazovanja
• jačanje konkurentnosti obrazovnih ustanova i za kvalifikacije zaposlenika
• poticanje i podržavanje prekograničnih planova usavršavanja, kao i razmjene informacija
i iskustava;
• teži za većom učinkovitošću sustava strukovnog obrazovanja i usavršavanja s ciljem
organizacije obrazovanja u skladu s razvojem tržišta rada.
Zadaća Europske udruge ustanova za strukovno obrazovanje je potaknuti mlade i odrasle u
sljedećim područjima:
• opće obrazovanje o društvenim, ekonomskim i društveno-političkim pitanjima, s posebnim
osvrtom na europsku politiku i politiku prema zemljama u razvoju, na temelju socijalno
angažiranog ekonomskog i društvenog poretka,
• stručno, strukovno ili poslom uvjetovano obrazovanje, doškolovanje i usavršavanje, kao
i prekvalifikacija,
• znanstveno obrazovanje,
• obrazovanje za obiteljske i osobne potrebe,
• obrazovanje, doškolovanje i usavršavanje za poslove skrbi o starijim osobama i osobama
s invaliditetom te za njegovateljska zanimanja,
• razvoj medija i korištenje medija,
• kvalifikacije za bavljenje okolišem.
96
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Podaci o EVBB-u:
Trenutno EVBB-u okuplja 48 obrazovnih ustanova iz 20 europskih zemalja. Sveukupno
EVBB ima u svojim udrugama članicama više od 35 000 zaposlenika koji rade u više od 1 500
obrazovnih ustanova.
Članovi EVBB-a čine mrežu za kvalitetu i razvoj te su kao projektni partneri aktivni i izvan
granica Europe, odnosno u cijelom svijetu.
EVBB i Europska unija
Glavna aktivnost EVBB-a je zauzeti stajališta o aktualnim zbivanjima u europskom
obrazovanju. Na primjer, 5. ožujka 2013. u Europskom parlamentu organizirana je rasprava za
okruglim stolom na temu „Osposobljavanje za rad” (Work Based Training), u suradnji s udrugom
Solidar, partnerskom mrežom EVBB-a. (Više pojedinosti možete naći na poveznici: http://www.
evbb.eu/news/detail/991.php). Osposobljavanje za rad, kao primjer dobre prakse, mnoge europske
zemlje smatraju rješenjem za nezaposlenost mladih u Europi.
EVBB je također izradio dokument sa svojim stajalištem koji se detaljno bavi ciljevima
obrazovanja i zapošljavanja iz programa Agenda 2020 EU-a.
Agenda 2020 EU-a:
Strategija Europa 2020 nadovezuje se na iskustva stečena u okviru prethodne strategije:
prepoznaje prednosti Lisabonske strategije (dobri ciljevi: rast i stvaranje radnih mjesta; od
2000. godine stvoreno je 18 milijuna novih radnih mjesta), ali se bavi i njezinim slabostima
(neodgovarajućom provedbom s velikim razlikama među pojedinim državama članicama EU-a u
pogledu dinamike i intenziteta reforme).
Činjenica su se okolnosti u EU-u promijenile od 2000. odražava se, naravno, i u novoj
strategiji – tako posebno oporavak od gospodarske krize spada u kratkoročne prioritete.
97
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Što nam novoga donosi strategija Europa 2020?
1. Novu vrstu rasta (pametan, održiv i uključiv rast) – posebno zahvaljujući:
•
•
•
•
•
poboljšanju razine sposobnosti i (cjeloživotnom) učenju,
poticanju istraživanja i inovacija,
većoj uporabi pametnih mreža i digitalne ekonomije,
modernizaciji industrije,
većoj energetskoj učinkovitosti i učinkovitosti resursa.
2. Jačanje političke arhitekture:
• redovito i transparentno praćenje,
• sposobnost vođenja na najvišoj političkoj razini - Europsko vijeće.
Komisija preuzima političko usmjeravanje i pri tome se oslanja na nove instrumente
stvorene Ugovorom iz Lisabona (preporuke, eventualno i politička upozorenja, a kod znatnih
kašnjenja i sankcije).
3. Bližu koordinaciju ekonomske politike
Kao dio novih mjera za koordinaciju ekonomske politike (“europski semestar”) države članice
moraju istovremeno podnositi izvješća o gospodarskim reformama, stabilnosti i konvergenciji.
Tako su prisiljeni koristiti solidno financiranje kod svojih programa reformi. Strogo nadziranje
tijekom europskog semestra te jasni i mjerljivi ciljevi (kako na europskoj, tako i na nacionalnoj
razini) osiguravaju učinkovitu i brzu provedbu strategije.
Problemi se ne mogu riješiti samo novcem. Ključ za dugoročni, održivi rast su reforme
– strukturne reforme, kao i reforme u smislu javne potrošnje.
Pogotovo u vrijeme kad se mora štedjeti još je važnije da se ciljano usmjeriti sredstva
tamo gdje mogu osigurati pametnije, održivo i uključivo gospodarstvo. To će dugoročno stvoriti
veće prihode i ojačati javne financije.
EU već financira brojne programe koji se mogu usmjeriti na ostvarenje tih ciljeva. Tako
na primjer u razdoblju od 2007. do 2013. na raspolaganju preko 50 milijardi eura za projekte u
istraživanju i razvoju, dodatne 3 milijarde eura za konkurentnost i inovacije te gotovo 7 milijardi
eura za cjeloživotno učenje. Ova sredstva su dodatak uz 277 milijardi eura koje su dostupne za
financiranje regionalnih projekata u okviru strukturnih fondova u istom razdoblju.
98
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Države članice trebaju preispitati svoju javnu potrošnju kako bi povećale kvalitetu i
učinkovitost te pronašle mogućnosti za ulaganje u održiv rast unatoč velikim proračunskim
ograničenjima.
Istovremeno treba pronaći nove modele financiranja (poput javno-privatnih partnerstva,
pri čemu sredstva EU-a, odnosno Europske investicijske banke, imaju učinak poluge) kako bi se
objedinila sredstva iz javne i privatne sfere te povećao njihov učinak.
Ciljevi u vezi s obrazovanjem/zapošljavanjem:
EVBB i Agenda 2020.:
1. Iniciranje sustavne suradnje partnera u obrazovanju
Uspješna strategija EU 2020. za strukovno obrazovanje mora na svim razinama uključiti
partnere u obrazovanju u procese savjetovanja i suradnje, tako da prijelazi između sustava
budu međusobno usklađeni i da nastaju minimalni gubici zbog nesukladnosti. Na nacionalnoj
razini to znači povezivanje javnog školskog sustava s ustanovama u kojima se stječu strukovne
99
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
kvalifikacije, uz uključivanje tijela lokalne vlasti, socijalnih partnera i Zavodi za zapošljavanje.
Na nadnacionalnoj razini riječ je o suradnji između mreža za profesionalnu razmjenu i za
pronalaženje modela dobre prakse.
2. Inovacija izobrazbe stručnjaka za „proizvodnju”
2.1. Davanje prioriteta sljedećim ekonomskim skupinama
- strojevi, motorna vozila, metal, električna energija, mehatronika
- kemija, plastika, kompozitni materijali
- zdravlje, njega, skrb
- ekologija u graditeljstvu, zeleno stanovanje
- zeleni poslovi, ekološki načini prijevoza („zelena mobilnost“)
2.2. Prioriteti
- prilagodba obrazovnih sadržaja budućoj potražnji na tržištu
- daljnji razvoj zanimanja iz kojih se lako prelazi u druge skupine zanimanja
- modularizacija obrazovnih organizacija
- lokalna prilagodba stečenih svjedodžbi u nacionalni kvalifikacijski okvir (NKO)
- lokalna prilagodba stečenih svjedodžbi u europski kvalifikacijski okvir (EKO)
- sustavno doškolovanje niskoobrazovanog stanovništva
- širenje baze znanja učenika na praktičnoj izobrazbi
2.3. Ključne kompetencije
Ključnim kompetencijama prema kojima se stvaraju skupine smatra se osam područja koja
je Europska komisija definirala 2006.:
- komunikacija na materinskom jeziku
- komunikacija na stranom jeziku
- matematička pismenost i znanstvena kompetencija
- digitalna kompetencija
- sposobnost učenja (učiti kako se uči)
- socijalna i građanska kompetencija
- samoinicijativnost i poduzetništvo
- međukulturalna kompetencija
3. Optimizacija upravljanja sučeljem između škole i strukovnog obrazovanja
3.1. Koordinacija između dionika u školama, ustanova strukovnog osposobljavanja i zavoda
za zapošljavanje.
100
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
3.2. Osiguranje tijeka rada s usmjerenjem na tržište rada u cilju smanjenje broja učenika/
osoba koji prerano napuštaju školovanje.
3.3. Osiguranje smjernice za praćenje i savjetovanje od škole do radnog mjesta, odnosno
do višeg obrazovanja.
3.4. Izbjegavanje zastoja davanjem prednosti strukovnom obrazovanju – posebno kod
mladih ljudi.
4. Budućnost zanimanja – modulariziranje
4.1. Obrazovne ustanove i ponuditelji obrazovnih usluga mogu zahvaljujući svome
opsežnom iskustvu igrati vodeću ulogu pri izradi modula za strukovno obrazovanje.
4.2. Zbog svoje umreženosti s poslodavcima na licu mjesto mogu u kratkom roku reagirati
na neposredne potrebe tržišta rada.
4.3. Potvrde obrazovnih ustanova trebaju biti općenito priznate na temelju odgovarajućih
standarda kvalitete.
4.4. Strukturiranim radom na portfelju prilike za fleksibilnost i stjecanje kompetencija
postaje bitna u tijeku individualnih stručnih biografija. Zajedno s priznavanjem neformalnih
i neformalno stečenih kompetencija, na temelju EKO-a, omogućavaju ostvarenje visokih i
usporedivih profesionalnih standarda.
4.5. Modulariziranje i priznavanje neformalnih i neformalno stečenih kompetencija potiču
razvoj radne snage i u sektorima s posebnom potražnjom, kao što je zdravstvo. S jedne strane,
radi se o osmišljavanju novih zanimanja za koje je potrebno obrazovanje (a posebno na razini
pomagača) u socijalnoj skrbi i zdravstvu radi prevladavanja izazova uvjetovanih demografskim
kretanjima. Pri tome treba od početka kao opciju planirati nastavak stjecanja kvalifikacija za
zanimanja viših stupnjeva u određenom sektoru. S druge strane, treba stvoriti sustav poticaja za
prekvalifikaciju na zanimanja iz sektora socijalne skrbi i zdravstva kako bi se osigurala dostatno
kvalificirane radne snage da pokrije potrebe.
5. Priznavanje neformalnih i neformalno stečenih kompetencija
Učenje iz vlastitog aktivnog iskustva još je uvijek najrašireniji oblik individualnog
profesionalnog razvoja.
Stoga za priznavanje neformalnog učenja treba izraditi obvezujući postupak. Članovi
EVBB već primjenjuju trenutno priznate metode. Prijenos tih metoda u druge države članice EUa može se vrlo učinkovito promovirati mrežama ustanova. Osnova za usporedivost je europski
kvalifikacijski okvir (EKO). Za razine kvalifikacija koje su u njemu utvrđene (posebno stupnjeve
od 1 do 3) mora se detaljno razraditi diferencijacija za pojedine struke, odnosno moraju se navesti
101
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
konkretna znanja, vještine i kompetencije koji se odnose na određeno zanimanje.
6. Mobilnost
6.1. Mogućnosti za mobilnost u kontekstu stjecanja strukovnih kvalifikacija postat će
standard u doglednoj budućnosti. Potvrda za te mogućnosti u osnovi je dokument o mobilnosti u
Europass formatu. U njemu opisane kompetencije priznate su kao certifikati.
6.2. Bez stručnog uključivanja obrazovnih ustanova i pružatelja obrazovnih usluga ponude
za mobilnost nisu izvedive za mnoge ciljne skupine (npr. sudionike s posebnim potrebama
ili učenika na praktičnoj izobrazbi u malim i srednji poduzećima). Za široku primjenu usluga
mobilnosti neophodne su obrazovne ustanove.
7. Uloga nastavnika i obrazovnog osoblja
Korjenite promjene uloga nastavnika i obrazovnog osoblja moraju biti opširno definirane,
a ta promjena mora biti popraćena usavršavanjem i obukom. Nastavnici i instruktori moraju se
znati nositi s izazovima nastavnih programa orijentiranih na ishod te biti u stanju prenijeti na
mlade ljude osnovne vještine, meke vještine i poduzetničke stavove, uz stručne vještine. Pri izradi
pedagoških i didaktičkih koncepata obrazovne ustanove i pružatelji obrazovnih usluga igraju
središnju ulogu. Njihova stručnost i bogato iskustvo, pogotovo u radu sa skupinama s posebnim
potrebama, trebaju dobiti odgovarajuće priznanje i ulogu u koncipiranju javnih usluga.
8. Druga prilika
Neuspjeh na početku bavljenja zanimanjem ili pri prelasku u radni odnos, kao i prerano
napuštanje školovanja ne smije značiti konačni prestanak obrazovnog procesa. Kako bi se se
skupine osoba vratilo u sustav potrebno je stvoriti mrežu ponuda koje su druga prilika – i to uz
sljedeće aspekte:
8.1. Jačanje postojećih aktivnosti, formuliranje europske strategije kao „rane
intervencije”.
8.2. Naknadno stjecanje obrazovnih svjedodžbi i za razinu obrazovanja 1 (viši razredi
osnovne škole, svjedodžba srednje strukovne škole) i za razinu srednjoškolskog obrazovanja 2
(matura).
8.3. Financiranje prekvalifikacije odraslih čak i ako nisu nezaposleni.
8.4. Naglašavanje „profesionalne rehabilitacije”
102
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
8.4.1. Načelo „rehabilitacija ima prednost pred umirovljenjem” uzima se u obzir izradom
programa za prekvalifikaciju, čime se također odbacuju rezignirane strategije (prijevremeni
odlazak u mirovinu, nesposobnost rada u svojoj struci, dugotrajna nezaposlenost, ...).
8.4.2. Mjere su također dostupne starijim osobama
8.4.3. Posebnu pozornost treba obratiti prekvalifikaciji osoba s psihičkim oštećenjima.
8.4.4. Poboljšanje programa za stjecanje kvalifikacija za osobe s invaliditetom kako bi se
izbjeglo isključenje pogođenih ciljnih skupina iz svijeta rada. To znači da osobe s invaliditetom
trebaju dobiti potrebne poticaje kako bi postigli najveću moguću razinu kvalifikacija.
8.4.5. Proširenje spektra mogućih zanimanja za osobe s invaliditetom (posebno s
tjelesnim i psihičkim poteškoćama) stvaranjem kvalifikacijske ravnoteže između zahtjeva neke
struke i ograničenja povezanih s invalidnošću.
8.4.6. Izrada modela rada i zapošljavanja za osobe s teškim invaliditetom.
9. Korištenje potencijala radne snage za „migraciju”
Teži se drastičnoj promjeni perspektiva. Osobe s migrantskom podrijetlom treba sagledati sa
svim njihovim potencijalom i razvojnim mogućnostima. Za to postoji niz kratkoročno ostvarivih
aktivnosti.
9.1. Ciljnoj skupini migranata druge i treće generacije intenzivno se obraća kao strateškoj
rezervi radne snage.
9.1. Prioritet se daje integraciji zahvaljujući kvalificiranju, nasuprot traženju nove radne
snage iz trećih zemalja.
9.1. Poboljšanje razine kvalificiranosti osoba s migrantskim podrijetlom usmjerenjem
ponuda na ciljne skupine i kvalifikacijskim programima.
9.1. Stavljanje programa profesionalne orijentacije na raspolaganje ciljnim skupinama već
u redovnim školama gdje se stječe opće obrazovanje.
9.1. Proširenje mogućnosti za stjecanje jezičnih vještina i međukulturnih kompetencija.
9.1. Azilantima se omogućava pristup kvalifikacijskim programima i ograničen pristup
tržištu rada.
10. Demografske promjene
Povećana dobna granica za odlazak u mirovinu u mnogim zemljama, uz ubrzanje tehničkog
napretka, predstavlja veliki izazov za tvrtke i zaposlene. Koncepti usavršavanja za starije radnike
moraju osobito uzeti u obzir njihovo životno iskustvo, ali i ciljano poticati prijenos znanja na
103
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
novije generacije. Istovremeno se moraju razviti motivacijski i pedagoško-teorijski didaktički
pristupi za ciljne skupine. Obrazovne ustanove posebno su pogodne za izradu praktično usmjerenih
ponuda zbog svoje inovacijske sposobnosti i uključenosti u međunarodne mreže. Imajući u vidu
demografska kretanja u industrijaliziranim europskim zemljama potrebna je koherentna europska
inicijativa u kontekstu strukovnog kvalificiranja. Polazište za ovakva razmatranja je prije svega
očiti nedostatak kvalificirane radne snage i u sektoru materijalne proizvodnje, kao i u zdravstvenim
i njegovateljskim zanimanjima. Kao drugo, promjene u organizaciji rada (porast iznajmljivanja
zaposlenika na određeno razdoblje /premještaj zaposlenika) smanjuju mogućnost usavršavanja
unutar tvrtki, a istovremeno se znatno smanjuje poluživot individualnog znanja. Kao treće,
smanjuje se sposobnost daljnjeg usavršavanja rastućeg potencijala radne snage s migracijskim
podrijetlom da bi dostigli najnoviju razinu znanja o proizvodnji i uslugama te stekli certifikate za
to. I na kraju, ali ne manje važno, rezultati obrazovanja u javnom školskom sustavu (osnovno i
srednje obrazovanje) ocijenjeni su kritičnima kao priprema za zanimanje. Očigledna je pogrešna
raspodjela sredstava.
11. Zdravstvena i njegovateljska zanimanja („White Jobs”)
Upravo u području „bijelih poslova” (white jobs) očituju se posljedice demografskih
promjena na poseban način – ne samo kroz manjak radne snage, nego i kroz povećanje broja
klijenata. Ovdje su hitno potrebne aktivnosti.
11.1. Brza izrada obrazovnih mogućnosti, kako bi se išlo ukorak s demografskim
kretanjima.
11.2. Osmišljavanje novih obrazovnih programa radi poboljšanja dijagnoze/liječenja novih
bolesti (psihijatrijski spektar poremećaja, alergije ...).
11.3. Usklađenje ovlaštenja za rad u struci na europskoj razini.
12. Umrežavanje strukovnog obrazovanja s trgovačkim društvima i sveučilištima
Pri umrežavanju sudionika s ciljem povećanja atraktivnosti i kvalitete strukovne izobrazbe
obrazovne su ustanove važna poveznica i moraju biti uključene u središnju razinu kako bi se
osigurao sveobuhvatni uspjeh inicijative. Obrazovne ustanove donose posebna iskustva s
područja profesionalne orijentacije i pripreme za zanimanja, razvoja vještina, te kao pružatelji
savjetodavnih usluga.
Obrazovne ustanove usko surađuju s lokalnim i regionalnim tržištima rada te stoga mogu
pravodobno reagirati na njihove potrebe, ali mogu i predvidjeti buduće trendove potražnje. Sve
104
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
važnija postaje suradnja sa sveučilištima kako bi se mogle zadovoljiti buduće obrazovne potrebe
na visokoj razini i uz snažnu usmjerenost na tržište rada.
13. Poboljšanje pristupa tercijarnom sektoru
13.1. Smanjenje prepreka na prijelazu iz rada u struci na sveučilišno obrazovanje,
dokumentirano sustavnom povezanošću ECVET-a (European Credit System for Vocation
Education and Training, Europski sustav bodovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju)
i ECTS-a (European Credit Transfer and Accumulation System, Europski sustav prikupljanja i
prenošenja bodova).
13.2. Dinamičnija rasprava i uvođenje europskih standarda.
13.3. Orijentacija osposobljavanja radnika na vještine više razine.
Pametan rast utemeljen na potrebama sutrašnjeg gospodarstva.
105
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Ciljevi strategije Europa 2020.
Ciljevi
država
članica
106
Kvota
zapošljavanja
Istraživanje
i razvoj u
% BDP-a
Ciljevi za
smanjenje
emisija
CO2
Obnovljivi
izvori
energije
Energetska
učinkovitost
– potrošnja
energije u
mil. tona
ekvivalent
nafte
Stopa
osoba koje
prerano
napuštaju
školovanje
u%
Broj
osoba sa
fakultetskom
diplomom
u%
Smanjenje udjela
stanovništva
ugroženog
siromaštvom
ili socijalnom
marginalizacijom,
izraženo kao broj
osoba
FR
75 %
3%
-14 %
23 %
34
9,5 %
50 %
Smanjenje
uvriježene
kvote ugroženih
siromaštvom za
trećinu u razdoblju
2007—2012. ili za
1,6 mil. osoba
HU
75 %
1,8 %
10 %
14,65 %
2,96
10 %
30,3 %
450.000
IE
69-71 %
oko 2%
(2,5%
BDP-a)
-20 %
16 %
2,75
8%
60 %
186.000 do 2016.
IT
67-69 %
1,53 %
-13 %
17 %
27,90
15-16 %
26-27 %
2.200.000
LT
72,8 %
1,9 %
15 %
23 %
1,14
<9 %
40 %
170.000
LU
73 %
2,3-2,6 %
-20 %
11 %
0,20
<10 %
40 %
LV
73 %
1,5 %
17 %
40 %
0,67
13,4 %
34-36 %
121.000
MT
62,9 %
0,67
5%
10 %
0,24 %
29 %
33 %
6.560
NL
80 %
2,5 %
-16 %
14 %
<8 %
40%;
Predviđa se
45% u 2020.
100.000
PL
71 %
1,7 %
14 %
15,48 %
14,00
4,5 %
45 %
1.500.000
PT
75 %
2,7-3,3 %
1%
31 %
6,00
10 %
40 %
200.000
RO
70 %
2%
19 %
24 %
10,00
11,3 %
26,7 %
580.000
<10 %
40-45 %
Smanjenje stope
žena i muškaraca
koji ne rade
(osim redovnih
studenata),
dugotrajno
nezaposlenih i onih
na dugotrajnom
bolovanju na
manje od 14% do
2020.
5%
40 %
40.000
1,65
6%
40 %
170.000
nema
Nema cilja
NRP-u
Nema cilja
NRP-u
Postojeći brojčani
ciljevi iz Zakona o
siromaštvu djece iz
2010.
SE
Znatno iznad
80%
4%
25 %
SI
75 %
3%
4%
25 %
SK
72 %
1%
13 %
14 %
UK
Nema cilja
NRP-u
Nema cilja
NRP-u
-16 %
5%
15 %
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Ciljevi strategije Europa 2020.
Ciljevi
EU-a/
ciljevi
država
članica
Kvota
zapošljavanja
Istraživanje
i razvoj u
% BDP-a
Ciljevi za
smanjenje emisija
CO2
Obnovljivi
izvori
energije
Energetska
učinkovitost
– potrošnja
energije u
mil. tona
ekvivalent
nafte
Stopa
osoba koje
prerano
napuštaju
školovanje
u%
Broj osoba sa
fakultetskom
diplomom
u%
Smanjenje udjela
stanovništva
ugroženog
siromaštvom
ili socijalnom
marginalizacijom,
izraženo kao broj
osoba
20 %
Porast
energetske
učinkovitosti
za 20%, tj.
za 368 mil.
t ekvivalent
nafte
10 %
40 %
20.000.00
10,3010,50 %
37,50-38,0 %
Zbog različitih
nacionalnih
metoda ne može se
izračunati
75 %
3%
-20% (u
odnosu
na razinu
iz 1990.)
Procjena
za EU
73,70-74 %
2,65-2,72
%
-20% (u
odnosu
na razinu
iz 1990.)
20 %
206,9 mil. t
ekvivalent
nafte
AT
77-78 %
3,76 %
-16 %
34 %
7,16
9,5 %
38 %
235.000
BE
73,2 %
3,0 %
-15 %
13 %
9,80
9,5 %
47 %
380.000
BG
76 %
1,5 %
20 %
16 %
3,20
11 %
36 %
260.000
CY
75-77 %
0,5 %
-5 %
13 %
0,46
10 %
46 %
27.000
5,5 %
32 %
Stabilizacija broja
osoba ugroženih
siromaštvom
ili socijalnom
marginalizacijom
na razinu iz 2008.
(15,3% ukupnog
stanovništva), uz
nastojanje da se
broj smanji za
30 000 osoba
<10 %
42 %
330 000 (dugotr.
nezaposlenih)
<10 %
Najmanje
40%
22 000
(kućanstva s
niskom stopom
zaposlenosti)
Glavni
cilj EU-a
CZ
75 %
1%
9%
13 %
DE
77 %
3%
-14 %
18 %
DK
80 %
3%
-20 %
30 %
38,30 %
0,83
EE
76 %
3%
11 %
25 %
0,71 %
9,5 %
40 %
Smanjenje rizika
od siromaštva
(prema socijalnim
uslugama) na 15%
(sa 17,5% u 2010.)
EL
70 %
Bit će
-4 %
18 %
2,70
9,7 %
32 %
450.000
ES
74 %
3%
-10 %
20 %
25,20
15 %
44 %
1.400.0001.500.000
8%
42%
(uska
nacionalna
definicija)
150.000
FI
78 %
4%
-16 %
38 %
4,21
107
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Psychische Erkrankungen im Vormarsch
Gerda Reschauer,
Österreich, Linz, BBRZ
In den letzten Jahren ist es zu einer massiven Zunahme von Krankenstandstagen auf Grund
von psychischen Erkrankungen gekommen, obwohl fast alle anderen Krankheiten als Ursachen
für Krankenstandstage zurückgegangen sind. Dies wird durch die Daten des Hauptverbandes
der Sozialversicherungsträger belegt, nach welchen im Jahr 2009 900.000 ÖsterreicherInnen
aufgrund psychischer Erkrankungen in Behandlung waren.
Die durchschnittliche Krankenstandsdauer bei psychischen Erkrankungen beträgt 40
Tage. Diese Daten betreffen neben gesundheitlich-medizinischen Aspekten natürlich auch
einen volkswirtschaftlichen Aspekt. Die Gesamtkosten für Krankenbehandlungen im Bereich
psychischer Störungen beliefen sich im Jahr 2009 auf 750 Millionen €.
Ähnliche Entwicklungen lassen sich bei der Zuerkennung von Frühinvalidität feststellen:
immer mehr Personen treten wegen psychischer Erkrankungen die Frühpension an. Die Anzahl
der Neuzugänge hat sich von 1995 bis 2010 fast verdreifacht.
2010 waren psychische Erkrankungen bei Angestellten mit 44,5% und bei Arbeitern mit
31,7% bereits die häufigste Ursache bei Neuzugängen zur Invaliditätspension.
Ein wesentlicher Faktor dafür dürfte die Zunahme beruflicher psychosozialer Belastungen
sein. In der betriebsärztlichen Praxis sind Themen wie arbeitsbedingter Stress, Burn-out,
arbeitsbezogene Ängste und Depressionen, Mobbing, Konflikte, Schicht/Nachtarbeit an der
Tagesordnung. In der globalisierten Arbeitswelt der Dienstleistungs/Informationsgesellschaft
mit Dauerbereitschaft über 24 Stunden/7 Tage pro Woche gibt es permanenten Wettbewerb,
hohen Konkurrenzdruck, Arbeitsplatzunsicherheit, „hire and fire“-Mentalität, hohe Flexibilität/
Mobilität, ständige Erreichbarkeit, Arbeitsverdichtung (steigendes Arbeitsvolumen bei sinkender
Personalzahl) sowie eine Erosion des Normalarbeitsverhältnisses.
Medizinische Rehabilitation in Österreich
Die medizinische Rehabilitation ist in Österreich seit 1992 (32.ASVG-Novelle) eine
Pflichtaufgabe der Pensionsversicherung, teilweise auch der Krankenkassen und der allgemeinen Unfallversicherungsanstalt.
Ziel der medizinischen Rehabilitation ist , die drohenden oder bereits manifesten Beein-
108
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
trächtigungen der Teilhabe am Arbeitsleben und am Leben in der Gesellschaft durch frühzeitige
Einleitung von Rehabilitationsmaßnahmen abzuwenden, zu beseitigen oder zu mildern.
Medizinische Rehabilitation stellt ein Bindeglied zwischen psychiatrischer Akutversorgung
und beruflicher Rehabilitation, für die Zielgruppe der psychisch Kranken dar, welche nach
einer akuten Krankheitsphase noch nicht ausreichend stabilisiert sind oder/und deren berufliche
Integration wegen langen oder gehäuften Krankenständen bedroht ist.
Stationäre vs. Ambulante Rehabilitation
In Österreich wurden 2002 die ersten stationären Reha-Kliniken in Kärnten (Klagenfurt)
und OÖ (Bad Hall) eröffnet, 2007 folgte St.Radegund (Stmk), 2008 Podersdorf (Bgld) mit
Übersiedlung nach Rust 2011, 2009 Ottenschlag (NÖ) und Lans (Tirol) und 2010 Gars (NÖ).
Die Vorteile einer solchen meist 6-wöchigen stationären Reha ergeben sich wenn die
Herausnahme aus einem belastenden Milieu sinnvoll ist, wenn eine durchgängige Stützung im
Lern- und Übungsfeld notwendig ist und wenn Anfahrtswege für ambulante Einrichtungen zu
lange sind.
Die Argumente für eine ambulante Reha sind: bessere Integration der Reha in den Alltag
der PatientInnen, mehr Arbeitsorientierung durch die tägliche Fahrt von zu Hause in die
Ambulanz, Übungsmöglichkeiten vor Ort bzw alltagsnahes Training, gesundheitsförderliches
häusliches Umfeld soll genutzt werden, die Erfüllung nicht delegierbarer häuslicher Pflichten
(Kinderbetreuung, Pflege von Familienmitgliedern,etc…) ist möglich, bessere Vernetzung mit
beruflicher Reha bzw. ärztlich-psychotherapeutischer Weiterbetreuung.
Zudem kann mittels ambulanter Reha das häusliche Umfeld der Patientinnen und Patienten
zur Gesundheitsförderung sowie zur Belastungserprobung genutzt werden. Die Erfüllung nicht
delegierbarer häuslicher Pflichten, sowie ein besseres Nahtstellenmanagement vor Ort wird
ermöglicht.
Zentrum für seelische Gesundheit LEOpoldau
Im September 2010 wurde in Wien das Zentrum für Seelische Gesundheit Leopoldau in
Zusammenarbeit mit der PVA und anderen Sozialversicherungsträgern als erstes und einziges
ambulantes medizinisches Rehabilitationszentrum psychischer Stärungen der Phase II in
Österreich eröffnet.Es ist dies eine ganztags-ambulante Einrichtung mit einer Reha-Behandlung
über 6 Wochen (wochentags Mo bis Fr von früh bis nachmittags) in störungsspezifischen
109
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
geschlossenen Gruppen zu jeweils durchschnittlich 10 PatientInnen.
Zielgruppen sind Menschen mit psychischer Beeinträchtigung, die entweder noch im
Arbeitsprozess stehen, oder bereits arbeitslos sind, sich im Langzeitkrankenstand befinden oder
um Berufsunfähigkeits- bzw Invaliditätspension angesucht haben.
Die diversen Angebote, wie Psychotherapie, Ergotherapie, Bewegungstherapie,
Sozialarbeiterische Betreuung sowie Medizinische Betreuung und spezifizierte Sonderangebote
werden im Sinne des PVA Leistungsprofils aufgegliedert. Es ist hierbei ein Maximum an
142 Einheiten vorgesehen, welche über den Therapieaufenthalt von 6 Wochen in Form eines
wöchentlichen Therapieplanes aufgeteilte werden.
Zielgruppe sind Menschen mit psychischer Beeinträchtigung, die entweder noch im
Arbeitsprozess stehen, oder bereits arbeitslos sind, sich im Langzeitkrankenstand befinden oder
um Berufsunfähigkeits- bzw Invaliditätspension angesucht haben.
Die Zuweisung erfolgt durch Antrag auf Rehabilitation durch den behandelnden Arzt/
Ärztin, wobei vor allem drei Zuweisungsgründe im Vordergrund stehen:
1. Anschlussheilverfahren: psychisch Kranke, die nach einer akuten Krankheitsphase noch
nicht ausreichend stabilisiert sind
2. Rehabilitations-Früherfassung: psychisch Kranke, die bereits länger bzw gehäuft im
Krankenstand sind
3. Rehabilitation vor Pension: Antragsteller einer Berufsunfähigkeits- oder Invaliditätspension
Das Beantragungsverfahren wird über den Rehabilitationsantrag, welcher auf unserer
Homepage (www.bbrz-med.at) zu finden ist, eingeleitet. Dieser Antrag wird gemeinsam mit dem
Haus- oder Facharzt ausgefüllt und an den zuständigen Sozialversicherungsträger weitergeleitet.
Nach Bewilligung des Antrages bekommt der/die PatientIn einen Bescheid vom Sozialversicheru
ngsträger. Gleichermaßen erhält auch das Zentrum LEOpoldau einen Bewilligungsbescheid des/
der besagten PatientIn. Spätestens eine Woche nach Erhalt der Bewilligung wird der/die PatientIn
seitens des Zentrums LEO zu einem Infogespräch im Ausmaß von 2 Stunden eingeladen um den
Gesundheitszustand erstmalig abzuklären sowie erste Fragen der/des PatientIn abzuklären.
Indikationen für die Reha sind folgende diagnostische Gruppierungen:
F2 Schizophrenie und wahnhafte Störungen
F3 Affektive Störungen
F4 Neurotische, Belastungs- und Somatoforme Störungen
F5 Verhaltensauffälligkeiten in Verbindung mit körperlichen Störungen und Faktoren
F6 Persönlichkeits- und Verhaltensstörungen.
Kontraindikationen betreffen akute psychische oder körperliche Störungen, akute Selbstoder Fremdgefährdung, primär hirnorganische Störungen oder Suchterkrankungen, bestimmte
Persönlichkeitsstörungen als Hauptdiagnose (z.B. dissoziale und emotional instabile PS),
110
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
nicht ausreichende Belastbarkeit oder Mobilisierbarkeit, Pflegebedürftigkeit oder fehlende
Therapiemotivation.
Die Rehabiliationsziele lassen sich wie folgt festhalte: verbessertes Kommunikationsverhalten
sowie gesteigerte soziale Kompetenz, Beziehungsfähigkeit sowie Problemlösungsfertigkeiten
werden trainiert. Verbesserte Mobilität, sowie soziale Integration und körperliche und psychische
Unabhängigkeit werden gefördert. Im weiteren Verlauf wird eine Teilhabe am Arbeitsleben,
eine mögliche Umschulung sowie eine Lebensstiländerung und Abbauch von Risikoverhalten
anvisiert.
Unser mutliprofessionelles Team besteht aus der fachärtlichen Leitung, weiteren
FachärztInnen, AllemeinmedizinerInnen, PsychotherapeutInnen, Klinischen- und Gesun
dheitspsychologInnen, Pflegepersonal, sowie PhysiotherapeutInnen, ErgotherapeutInnen,
SozialarbeiterInnen, DiätassistentIn und Musiktherapeut.
In der Psychotherapie bietet das BezugstherapeutInnensystem für alle PatientInnen eine
kontinuierliche Unterstützung und therapeutische Begleitung über den gesamten Prozess- und
Turnusverlauf. Die evidenzbasierte verhaltenstherapeutische Ausrichtung des Therapiekonzepts
beinhaltet störungsspezifische und störungsübergreifende Gruppen- und Einzeltherapien.
Psychoedukative Massnahmen sollen zum besseren Krankheits- und Therapieverständnis beitragen
und auch die Compliance für psychotherapeutische soziotherapeutische und medikamentöse
Therapiebausteine verbessern.
Um qualitativ hochwertige Arbeit zu leisten werden Gruppen- und Einzeltherapien wie
auch psychoedukative Massnahmen auf Basis von wissenschaftlich fundierten, verhaltenstherap
eutischen Manualen umgesetzt.
Ärztliche Maßnahmen betreffen neben der Diagnostik der psychischen Erkrankung
einschließlich der Beachtung von psychiatrischer und somatischer Komorbidität die Optimierung
der medikamentösen Therapie . Die Bewegungstherapie bei psychisch Kranken basiert auf dem
Wissen über die Wechselwirkung zwischen Psyche und Körper. Psychisches Erleben drückt sich
auf der Körperebene aus, so wie sich körperliches Erleben auf die Psyche auswirkt. Störungen
in der Beziehung zum eigenen Körper, wie auch Störungen im Kontakt zur Umwelt, stehen
im Vordergrund der bewegungstherapeutischen Arbeit. Mit Hilfe von Bewegungsangeboten
werden PatientInnen ermutigen in Beziehung zu sich und zu anderen zu treten. Über das Erleben
der Realität ihres Körpers, des Raumes und der Zeit können die PatientInnenen Ordnung und
Struktur erfahren, zu Eigenaktivität und selbstständigem Handeln ermuntert. Die oftmals verloren
gegangene Fähigkeit, eigene Bedürfnisse zu erkennen und umzusetzen, kann so auf kreative Art
und Weise unterstützt werden.
Der Schwerpunkt der ergotherapeutischen Behandlung bei psychisch Kranken liegt in
der Förderung der Handlungs- und Beziehungsfähigkeit wie z.B. Konzentration und Ausdauer,
Frustrationstoleranz, Problemlösungskompetenzen und Kommunikationsfähigkeit und somit
auch in der Verbesserung der Arbeitsfähigkeit. Über praktisches Handeln mittels kreativer,
111
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
handwerklicher bzw. alltagsnaher Mittel sowie durch lebenspraktische Übungen können Defizite
entdeckt und bearbeitet werden. Die aktive Auseinandersetzung mit diesen Mitteln und Übungen
und die gefundenen Umsetzungsmöglichkeiten sollen das Selbstvertrauen stärken, vorhandene
Fähigkeiten und Ressourcen erkennbar machen, um sie wieder erfolgreich in den Alltag zu
integrieren. Darüber hinaus ist die kritische Auseinandersetzung mit der eigenen Arbeitsund Vorgehensweise notwendig um zu einer realistischen Selbsteinschätzung der eigenen
Möglichkeiten zu gelangen.
Zur besseren sozialen Integration psychisch Kranker in ihrem natürlichen Umfeld bietet
die Alltags- und Lebensweltorientierung in der Sozialarbeit eine gute Ausgangsbasis und
findet im ressourcenorientierten Casemanagement und im Arbeiten mit und in Netzwerken ihre
Umsetzung.
Gemeinsam mit den PatientInnen wird festgelegt was zu einer Verbesserung der Teilhabe
am sozialen– und beruflichen Leben an Begleitung und Unterstützung benötigt wird.
Breit gestreut sind hierbei die Bedarfe der PatientInnen und reichen von Wohnungproblemen
über Verschuldung, benötigte Hilfe durch soziale Dienste, Hilfe bei Ämtern und Behörden,
Anbindung an Nachsorgeeinrichtungen, Suche nach Kassentherapieplätzen oder niedergelassenen
Fachärzten, Problemen mit Versicherungen, Anträgen auf Erwerbsminderung oder
Frühpensionierungen und nicht zu letzt auch Unterstützung oder Anbahnung bei der beruflichen
Wiedereingliederung (Arbeitsassistenz, Arbeitstraining, Berufsorientierung oder Umschulung)
oder bei Problemen bei bestehenden Dienstverhältnissen.
Zusammenfassung und Ausblick
Die großen Vorteile einer ambulanten Reha liegen in der Wohnortnähe mit Aufrechterhaltung
des sozialen Netzes und der Möglichkeit zu alltagsnahem Training und Belastungserprobungen sowie der Vernetzung mit weiterführenden Maßnahmen (Arbeitsplatz, berufliche Reha,
weiterführende ärztliche und psychotherapeutische Behandlungen). Der Erfolg des Zentrum
für seelische Gesundheit LEOpoldau in den letzten drei Jahren verdeutlicht die Notwendigkeit
von ambulanten Settings im Bereich der medizinischen Rehabilitation. Ziel ist es nun, diese
Angebotsstruktur auszubauen, um flächendeckend medizinisch ambulante Rehabilitation für
psychisch Kranke anzubieten.
112
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Psihičke bolesti u porastu
Gerda Reschauer,
Austrija, Linz, BBRZ
Posljednjih nekoliko godina došlo je do masovnog porasta dana bolovanja kao rezultat
psihičkih oboljenja iako su gotovo sve ostale bolesti smanjene kao uzročnik bolovanja. To
potvrđuju podaci krovne udruge austrijskih ustanova socijalnog osiguranja prema kojima je u
2009. godini 900.000 Austrijanaca bilo na liječenju zbog psihičkih bolesti.
Prosječno trajanje bolovanja kod psihičkih oboljenja iznosi 40 dana. Ovi podaci osim
zdravstveno-medicinskog aspekta imaju naravno utjecaj i na nacionalno gospodarstvo. Ukupni
troškovi liječenja u segmentu psihičkih poremećaja iznosili su 750 milijuna eura u 2009.
Slični trendovi prisutni su i kod prepoznavanja ranog invaliditeta: sve više ljudi odlazi u
prijevremenu mirovinu zbog psihičkih oboljenja. Broj novih umirovljenika gotovo se utrostručio
od 1995. do 2010.
Psihička su oboljenja već 2010. s 44,5 % među zaposlenicima i 31,7 % među radnicima bila
najčešći uzrok novih korisnika invalidske mirovine.
Bitan faktor u tom kontekstu sigurno je povećanje psihosocijalnog opterećanja na poslu. U
liječničkim ordinacijama u poduzećima svakodnevno su prisutne teme poput stresa uzrokovanog
poslom, burn-outa, anksioznosti i depresije povezane s poslom, mobinga, sukoba, rada u smjenama/noćnog rada. U globaliziranom svijetu rada uslužnog i informacijskog društva sa stalnim
dežurstvima tijekom 24 sata, 7 dana u tjednu, postoji stalno natjecanje, veliki pritisak konkurencije, nesigurnost radnih mjesta, mentalitet „zapošljavanja i otpuštanja“, visoka fleksibilnost/
mobilnost, stalna dostupnost, intenziviranje posla (povećanje količine posla uz smanjenje broja
zaposlenih) i erozija standardnog radnog odnosa.
Medicinska rehabilitacija u Austriji
Medicinska rehabilitacija u Austriji ubraja se od 1992. (32. izmjene i dopune Općeg zakona
o socijalnom osiguranju) u obvezne zadatke Zavoda za mirovinsko osiguranje, a djelomično i
zdravstvenih osiguravajućih društava te Zavoda za opće osiguranje od nezgoda.
Cilj medicinske rehabilitacije je spriječiti, ukloniti ili ublažiti prijeteća ili već prisutna
umanjenja sudjelovanja u radnom životu i društvenom životu ranim započinjanjem s
rehabilitacijskim mjerama.
113
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Medicinska rehabilitacija je poveznica između psihijatrijske akutne skrbi i profesionalne
rehabilitacije za ciljnu skupinu psihički oboljelih koji nakon akutne faze bolesti još nisu dovoljno
stabilizirani i/ili čija je profesionalna integracija ugrožena zbog dugog ili učestalog bolovanja.
Stacionarna rehabilitacija nasuprot ambulantnoj
U Austriji su 2002. otvorene prve stacionarne rehabilitacijske klinike u Koruškoj (Klagenfurt)
i Gornjoj Austriji (Bad Hall), a zatim 2007. u St. Radegundu (Štajerska), 2008. u Podersdorfu
(Gradišće) koja je preseljena u Rust 2011., 2009. u Ottenschlagu (Donja Austrija) i Lansu (Tirol)
te 2010. u Garsu (Donja Austrija).
Prednosti takve, obično šestotjedne stacionarne rehabilitacije, postaju očite kada je opravdano ukloniti osobu iz stresnog okruženja, kad je potrebna kontinuirana potpora u učenju i
praksi te kada je put prema ambulantnim ustanovama predug.
Argumenti za ambulantnu rehabilitaciju su: bolja integracija rehabilitacije u svakodnevni
život bolesnika, više radne orijentacije zbog svakodnevnog putovanja od kuće do ambulante,
mogućnosti vježbanja na licu mjesta, odnosno obuka povezana sa svakodnevicom; treba koristiti kućno okruženje koje pomaže zdravlju, moguće je izvršavanje neprenosivih kućanskih
dužnosti (briga o djeci, njegovanje članova obitelji itd.), bolja je umreženost s profesionalnom
rehabilitacijom i daljnjom liječničko-psihoterapijskom skrbi.
Osim toga, kod ambulantne rehabilitacije kućno okruženje pacijenata može se koristiti za
promicanje zdravlja i testiranje kako se osoba nosi s opterećenjem. Omogućava se izvršavanje
neprenosivih kućanskih dužnosti te bolje upravljanje doticajnim mjestima na licu mjesta.
Centar za duševno zdravlje LEOpoldau
U rujnu 2010. u Beču je otvoren centar za duševno zdravlje Leopoldau u suradnji sa
Zavodom za mirovinsko osiguranje i drugim ustanovama socijalnog osiguranja kao prvi i jedini
ambulantni centar za medicinsku rehabilitaciju kod mentalnih smetnji II. faze u Austriji. To
je ambulantna ustanova na puno radno vrijeme s rehabilitacijskom terapijom u trajanju preko
šest tjedna (radnim danima od ponedjeljka do petka, od ujutro do poslije podne) u zatvorenim
skupinama prema specifičnostima poremećaja, s prosječno 10 pacijenata po skupini.
Ciljne skupine su osobe s psihičkim poteškoćama koje su još uvijek u radnom odnosu ili su
već nezaposlene, koje su dugotrajno na bolovanju ili su podnijele zahtjev za mirovinu na temelju
nesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.
114
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Različite ponude, poput psihoterapije, ergoterapije, terapije kretanjem, usluge socijalnih
radnika i medicinske skrbi te navedene posebne ponude kategorizirane su u smislu profila
sposobnosti koji je definirao Austrijski zavod za mirovinsko osiguranje. U ovom slučaju
predviđeno je najviše 142 vremenske jedinice koje su raspoređene u tjedni plan terapije tijekom
terapijskog boravka od 6 tjedana.
Ciljna skupina su osobe s psihičkim poteškoćama koje su još uvijek u radnom odnosu ili su
već nezaposlene, koji su dugotrajno na bolovanju ili su podnijele zahtjev za mirovinu na temelju
nesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.
Osobe na rehabilitaciju upućuje njihov liječnik temeljem zahtjeva za rehabilitaciju, pri
čemu u prvom planu stoje tri razloga za upućivanje:
1. nastavak terapije: psihički oboljele osobe koje još nisu dovoljno stabilizirane nakon akutne
faze bolesti
2. rano započinjanje s rehabilitacijom: psihički oboljele osobe koje su već duže ili češće na
bolovanju
3. rehabilitacija umjesto mirovine: osobe koje su podnijele zahtjev za mirovinu na temelju
nesposobnosti rada u struci ili invalidsku mirovinu.
Postupak podnošenja prijave započinje zahtjevom za rehabilitaciju koji se može naći na
našoj web stranici (www.bbrz-med.at). Ovaj zahtjev ispunjava se zajedno s liječnikom opće prakse
ili specijalistom i prosljeđuje se nadležnoj ustanovi socijalnog osiguranja. Po odobrenju zahtjeva
pacijent dobiva obavijest od ustanove socijalnog osiguranja. Centar LEOpoldau također dobiva
obavijest o odobrenju zahtjeva spomenutog pacijenta. Najkasnije tjedan dana nakon primitka
odobrenja centar LEO poziva pacijenta na informativni razgovor u trajanju od 2 sata da najprije
utvrditi zdravstveno stanje pacijenta i pružiti pojašnjenja za prva pitanja pacijenta.
Indikacije za rehabilitaciju spadaju u sljedeće dijagnostičke skupine:
F2 Shizofrenija i sumanuta stanja
F3 Poremećaji raspoloženja
F4 Neurotski i somatoformni poremećaji i poremećaji izazvani stresom
F5 Bihevioralni sindromi vezani uz fiziološke poremećaje i fizičke čimbenike
F6 Poremećaji ličnosti i poremećaji ponašanja odraslih.
Kontraindikacije se odnose na akutne psihičke ili fizičke bolesti, akutno ugrožavanje
samog sebe ili drugih osoba, primarne moždano-organitetne poremećaje ili ovisnosti, određene
poremećaje ličnosti kao glavnu dijagnozu (npr. disocijalne i emocionalno nestabilne ličnosti),
nedovoljnu izdržljivost ili mogućnost mobilizacije, ovisnost o njezi ili nedostatak motivacije za
terapiju.
Ciljevi rehabilitacije mogu se opisati na sljedeći način: radi se na vježbanju poboljšane
komunikacijske sposobnosti, povećane socijalne vještine, sposobnosti ostvarivanja odnosa i
vještina rješavanja problema. Potiče se poboljšana mobilnost, kao i socijalna integracija te tjelesna
i psihička neovisnost. U daljnjem tijeku procesa usmjerenje je na sudjelovanju na tržištu rada,
115
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
mogućoj prekvalifikaciji te promjeni načina života i prekidu s rizičnim ponašanjem.
Naš mutlidisciplinarni tim predvode liječnici specijalisti, a okuplja i druge specijaliste,
liječnike opće medicine, psihoterapeute, kliničke psihologe i psihologe zaposlene u zdravstvu,
osoblje koje brine za njegu, fizioterapeute, radne terapeute, socijalne radnike, dijetetičare i
glazbene terapeute.
U psihoterapiji, sustav terapeuta koji prate pojedinog pacijenta osigurava svim pacijentima
kontinuiranu podršku i terapijsku pratnju tijekom cijelog procesa i ciklusa. Na dokazima utemeljena
bihevioralno-terapijska orijentacija terapijskog koncepta uključuje grupne i individualne terapije
za specifične poremećaje i za više vrsta poremećaja. Psihoedukativne mjere trebale bi doprinijeti
boljem razumijevanju bolesti i terapije te poboljšati usklađenost psihoterapijskih, socioterapijskih
i farmakoloških elemenata liječenja.
Da bi se postigla visoka kvaliteta rada, skupne i individualne terapije te psiho-edukativne
mjere provode se na temelju znanstveno utemeljenih priručnika za bihevioralnu terapiju.
Osim dijagnoze psihičkih oboljenja, uključujući poštivanje psihijatrijskog i somatskog
komorbiditeta, medicinske intervencije odnose se i na optimiranje farmakološke terapije.
Terapija kretanjem za psihički oboljele temelji se na poznavanju interakcije između psihe i tijela.
Psihički doživljaji odražavaju se i na tjelesnoj razini, baš kao što tjelesno iskustvo utječe na
psihu. Poremećaji u odnosu prema vlastitom tijelu, kao i poremećaji u kontaktu s okolinom,
stoje u prvom planu kod terapije kretanjem. Uz pomoć programa za kretanje pacijente se potiče
da ostvare odnos sami sa sobom i s drugima. Iskustvenim doživljajem stvarnosti vlastitog tijela,
prostora i vremena pacijenti spoznaju red i strukturu što ih potiče na aktivnost i samostalno
djelovanje. Tako se na kreativan način može podržati često izgubljena sposobnost prepoznavanja
i zadovoljavanja vlastitih potreba.
Kod liječenja psihički oboljelih radnom terapijom naglasak je na poticanju sposobnosti
djelovanja i uspostavljanja odnosa, kao na primjer koncentracije i izdržljivosti, tolerancije na
frustracije, sposobnosti rješavanja problema i komunikacijskih vještina, a time i poboljšanja radne
sposobnosti. Kroz praktičan rad uz primjenu kreativnih, obrtičkih predmeta od svakodnevne
važnosti te kroz praktične i za život korisne vježbe mogu se otkriti deficiti i može se poraditi
na njima. Aktivno rukovanje tim sredstvima i vježbe te pronađene mogućnosti realizacije imaju
svrhu ojačati samopouzdanje, učiniti osobe svjesnima postojećih vještina i resursa radi uspješne
ponovne integracije u svakodnevni život. Štoviše, kritičko suočavanje s vlastitim načinom rada i
postupanja potrebno je kako bi se došlo do realne samoprocjene vlastitih mogućnosti.
Radi bolje socijalne integracije psihički oboljelih u njihovo prirodno okruženje, usmjerenje
na svakodnevicu i životno okruženje daju dobru početnu osnovu u socijalnom radu i može naći
svoju primjenu u case managementu usmjerenom na resurse te u radu s mrežama i u mrežama.
Zajedno s pacijentom utvrđuje se kakva je skrb i podrška potrebna za bolje sudjelovanje u
društvenom i profesionalnom životu.
116
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
U tom su smislu potrebe pacijenata široko raspršene i kreću se od stambenih problema,
preko zaduživanja, potrebne pomoći socijalnih službi, pomoći u kontaktu s državnim institucijama
i tijelima, povezivanja s institucijama za liječničku skrb nakon bolesti, potrage za terapijom
koju plaća zdravstveno osiguranje ili liječnicima specijalistima u blizini mjesta stanovanja,
problema s osiguravajućim institucijama, zahtjeva za mirovinu zbog smanjene radne sposobnosti
ili prijevremenu mirovinu, pa sve do podrške u postupku ili pokretanja postupka ponovnog
uključivanja u profesionalni život (asistencija u radu, radno osposobljavanje, profesionalna
orijentacija ili prekvalifikacija) ili u slučaju problema u postojećem radnom odnosu.
Sažetak i izgledi
Velike prednosti ambulantne rehabilitacije čine blizina mjesta stanovanja čime se održava
društvena mreža, zatim mogućnost osposobljavanja i testiranja izdržljivosti povezanih sa svakodnevicom te umrežavanje s dodatnim mjerama (radno mjesto, profesionalna rehabilitacija, daljnja
medicinska i psihoterapijska skrb). Uspjeh Centra za duševno zdravlje LEOpoldau u posljednje tri
godine ukazuje na nužnost postojanja ambulantnih ustanova u području medicinske rehabilitacije.
Cilj je izraditi strukturu ovakvih ponuda kako bi se ambulantna medicinska rehabilitacija mogla
ponuditi psihički oboljelim osobama u cijeloj zemlji.
117
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
BITSE – Barriers which Inhibit the Transition
from School to Employment
Sanja Morić,
Hrvatska, UPIM & Agronomski Fakultet Zagreb (Universität Zagreb)
Roswitha Müller, Österreich, BBRZ
Das Programm für Lebenslanges Lernen – Leonardo Da VinciPartnerschaften
Leonardo da Vinci-Partnerschaftsprojekte sind Innovationsprojekte. Es sollen damit kleinere
Kooperationen zwischen Einrichtungen der beruflichen Bildung in verschiedenen europäischen
Ländern gefördert werden.
Ziel
Die ProjektpartnerInnen arbeiten zusammen prozess- und ergebnisorientiert an Themen
von gemeinsamem Interesse. Ein eindeutiger Bezug zur beruflichen Bildung muss bestehen. Eine
Einbeziehung von Interessensgruppen wie Unternehmen, Sozialpartnern, lokalen, regionalen
oder nationalen Entscheidungsträgern ist besonders wünschenswert.
Ergebnis
Aus einer Leonardo da Vinci-Partnerschaft entsteht ein „Produkt“, das im Rahmen der
Kooperation und auch darüber hinaus angewendet und verbreitet werden kann (z.B. kann das in
Form eines gemeinsamen Berichts, einer Konferenz, einer CD oder eines Trainingskonzepts für
einen bestimmten Bereich der beruflichen Bildung sein).
Die Zusammenarbeit besteht für die Dauer von 2 Jahren.
•
•
118
Wer kann teilnehmen?
Berufsbildende Schulen und Einrichtungen
•Unternehmen
Sozialpartner
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
•
Organisationen der Berufsbildung
Einrichtungen, die zu Berufsbildung informieren und beraten
Forschungszentren
Hochschulen (die Projektergebnisse dürfen sich jedoch nicht ausschließlich auf Personen in
tertiärer beruflicher Bildung beziehen)
Förderung
Der Pauschalzuschuss ist abhängig von der Zahl der beantragten Mindestmobilitäten. In
der Antragsrunde 2013 beträgt die Förderhöhe z.B. für österreichische Projektpartner mindestens
8.000,- Euro (für 4 Mobilitäten) bis max. 24.000,- Euro (24 Mobilitäten).
Eine Mobilität entspricht dabei einer grenzüberschreitenden Reise einer Person zu einer der
projektbeteiligten Einrichtungen. Für die Mobilitäten sind Nachweise zu erbringen.
Die Antragstellung
Es gilt das Prinzip des „gemeinsamen Antrags“ für Leonardo da Vinci-Partnerschaften. Das
bedeutet, dass alle Projektpartner bei ihrer jeweiligen Nationalagentur ein inhaltlich identisches
Formular einreichen. Einer dieser Partner fungiert als koordinierende Einrichtung. Der Antrag
wird von der koordinierenden Einrichtung in Zusammenarbeit mit ihren Projektpartnern erstellt.
Die inhaltliche Bewertung des gemeinschaftlichen Antrags findet im Land der koordinierenden
Einrichtung statt. Die Anträge werden in der Sprache der Projektpartnerschaft ausgefüllt.
Diese muss eine offizielle Sprache der EU sein, zumeist ist dies Englisch. Eine einseitige
Zusammenfassung in der nationalen Amtssprache für die Nationalagentur ist zusätzlich nötig.
Tipps
-
-
-
Die Nationalagentur finanziert sogenannte “preparatory meetings” um den Antrag
gemeinsam zu bearbeiten (Fristen und Voraussetzungen sind zu beachten!) und Aufgaben
abzustimmen.
Potentielle Projektpartner können z.B. über die Datenbank www.adam-europe.eu gesucht
werden.
Die Umsetzung der eingereichten und genehmigten Projekte hat entsprechend den definierten
Inhalten und „Outcomes“ zu erfolgen zudem sind Dokumentations- und Berichtsvorgaben
119
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sowie Publizitätsrichtlinien einzuhalten. Ein guter Kontakt mit der Nationalagentur ist
besonders wichtig.
Nähere Informationen unter:
http://ec.europa.eu/education/llp/official-documents-on-the-llp_en.htm
Das Projekt BITSE
= Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment for persons with
disabilities in matters relating to vocational education and training)
Allgemeine Projektinformation
-
-
-
-
-
Laufzeit: 1/08/2012-31/07/2014
Lead Partner: Cope Foundation, Irland
Es nehmen insgesamt 14 Organisationen (Dachverbände, Soziale Dienstleister,
Bildungsanbieter, Interessensvertretungen…) aus 10 Ländern teil. Neben dem BBRZ
Österreich sind noch 2 weitere österreichische Organisationen vertreten. Kroatien ist durch
2 Organisationen – upim und die Universität Zagreb – vertreten.
Es sind insgesamt 8 Action Meeting in den teilnehmenden Ländern geplant.
Die Ergebnisse sollen über Fokusgruppen Interviews mit Menschen mit Behinderungen,
Eltern/ Erziehungsberechtigten von Menschen mit Behinderungen, Unternehmen der freien
Wirtschaft und mit Sozialen Dienstleistungseinrichtungen erreicht werden.
Ausgangssituation
Personen mit Behinderungen, die sich im Übergang von Schule in den Beruf befinden,
werden durch die Wechselwirkung verschiedener Barrieren entweder „behindert“ oder zumindest
gehemmt – sowohl was den Zugang zu Beschäftigung und/ oder Aufrechterhaltung eines
Arbeitsplatzes als auch die volle und wirksame Teilhabe an der Gesellschaft auf der Grundlage
der Gleichberechtigung mit anderen BürgerInnen betrifft (EU-Arbeitskräfteerhebung, Ad-hocModul über die Beschäftigung behinderter Menschen (LFS AHM), 2002).
Neben persönlichen Herausforderungen wie physischen, sensorischen, kognitiven
120
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
und kommunikativen Einschränkungen stellen vor allem umweltbedingte Barrieren eine der
wichtigsten Herausforderungen dar. (Gesellschaftspolitische) Systeme und Dienstleistungen
neigen oftmals zu unkoordiniertem oder fragmentiertem Vorgehen. Menschen mit Behinderungen
und ihre Familien verfügen zudem oftmals nicht über notwendige Informationen.
Viele Übergänge in einen Erwerbsprozess sind daher nicht erfolgreich. Dies begrenzt
Möglichkeiten für eine volle Beteiligung im Erwachsenenalter.
Obwohl sich die EU in ihrer Strategie um die Beseitigung der Hindernisse für Menschen
mit Behinderungen hinsichtlich einer Integration am Arbeitsmarkt bemüht, gab es bis jetzt noch
keine strukturierte Identifizierung und Sammlung der Barrieren, die allen Ländern gemeinsam
bzw. typisch für die am Projekt teilnehmenden Länder sind.
Fokus der BITSE-Leonardo-da-Vinci-Partnerschaft von TrainerInnen/ LehrerInnen,
Menschen mit Behinderungen, Unternehmen der freien Wirtschaft und ExpertInnen der
beruflichen Bildung sowie sozialpartnerschaftlichen Institutionen und Dachorganisationen liegt
auf der gemeinsamen Arbeit an diesem für alle relevantem Thema durch Untersuchung der oben
genannten Barrieren und der Identifikation und strukturierten Darstellung dieser um daraus
Handlungsempfehlungen abzuleiten.
Erwartete Ergebnisse und Auswirkungen
Die Europäische Kommission hat die acht wichtigsten Handlungsfelder identifiziert,
darunter die Bereiche: Zugänglichkeit, Teilhabe, Gleichstellung, Beschäftigung, Bildung und
Ausbildung, die alle einzeln und kollektiv auch im Fokus dieser Partnerschaft stehen.
Die Partnerschaft hat sich zum Ziel gesetzt Ergebnisse so darzustellen, dass ihr Transfer
in allen Partnerländern gesichert ist (inhaltlich, aber auch durch die Form der Darstellung in den
Landesprachen sowie in „easy to read“ – Varianten).
•
•
•
•
•
In erster Linie geht es um:
Bewusstseinsbildung
Europäischen Austausch
strukturierte Identifizierung und Kategorisierung der Barrieren
Identifikation von Ressourcen
Handlungsempfehlungen für Stakeholder/ Entscheidungsträger
Das konkrete Ziel dieser Partnerschaft ist es durch Handlungsempfehlungen einen Beitrag
dazu zu leisten, den Prozess des Übergangs von Schule in Beruf/ Berufsausbildung zu verbessern
und damit Möglichkeiten für gesellschaftliche Teilhabe zu schaffen.
121
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Erste Ergebnisse der Fokusgruppen
In allen teilnehmenden Ländern haben bereits Fokusgruppen mit ExpertInnen, TrainerInnen,
Coaches etc. (112 TeilnehmerInnen) stattgefunden, ebenso jene mit Menschen mit Behinderungen
(ca. 100 TeilnehmerInnen). Im Februar gab es für 70 RepräsentantInnen die Möglichkeit diese
Ergebnisse gemeinsam in Österreich zu diskutieren.
Es wurden ähnliche Faktoren als hinderlich bzw. fördernd für einen erfolgreichen Zugang
zu Berufsbildung/ Arbeitsmarkt identifiziert. Es handelt sich dabei um persönliche Faktoren (z.B.
Selbstbewusstsein der Menschen mit Behinderungen) und Umweltfaktoren, welche in erster Linie
die folgenden Bereiche umfassen:
• Haltungen/ Vorurteile
• Strukturelle/ administrative Barrieren
• Barrieren im Bereich (Schul)bildung und Lernen/ formeller und informeller
Wissenserwerb
• Physische Umwelt („accessibility“)
Zudem wurde festgestellt, dass ein und derselbe Faktor sowohl eine Barriere als auch eine
Ressource darstellen kann, je nach Situation. So können etwa engagierte Eltern als unterstützend
erlebt werden, „überfürsorgliches“ handeln kann jedoch als Barriere/ Hemmnis erlebt werden.
•
•
•
•
•
•
•
122
Die TeilnehmerInnen in Linz wünschen sich vor allem:
koordiniertes und abgestimmtes Vorgehen und Zusammenarbeit aller Beteiligten „ein Case
Management Zugang”, „eine ganzheitliche Perspektive”)
Prävention von System-Drop-outs durch frühzeitige und flexible Unterstützungsangebote/
Interventionen und der Möglichkeit in Systeme auch wieder zurückzukehren („der Prozess
des Überganges soll tatsächlich ein Prozess bleiben und nicht unterbrochen werden“)
Navigation zu Unterstützungs-/ Bildungseinrichtungen um Betroffene und ihre Familien zu
unterstützen
(spezifische) Information, die leicht zugänglich, verständlich und nützlich für alle
Involvierten ist (z.B. Jugendliche, Eltern, aber auch Unternehmen)
“capacity building” und (Bewusstseins)bildung aller Personen und Entscheidungsträger,
die im weitesten Sinne am Prozess beteiligt sind, aber auch der Gesellschaft als Ganzer
(“Inklusion als gesellschaftspolitischen Auftrag wahrnehmen”)
Unterstützung soll vor allem in die Stärkung individueller Ressourcen münden, z.B.
Stärkung von Selbstbewusstsein, Selbstvertretung etc.
Breiteren Fokus von Unterstützungsangeboten am Übergang Schule-Beruf, vor allem auch
in der Schule (z.B. durch Ressourcenorientierung oder die Ermöglichung von Praktika)
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Allgemein sehen die Befragten in erster Linie politische Entscheidungsträger gefordert und
sind sich einig darüber, dass - auch wenn jede Situation und jeder Bedarf individuell ist - das
komplexe Wechselspiel zwischen persönlichen und umweltbedingten Faktoren nur erfolgreich
überwunden/abgebaut werden kann, wenn alle zusammenarbeiten, sich verantwortlich fühlen
und Verständnis mitbringen. Die Gesellschaft als Ganze ist gefordert, „Inklusion zu leben“.
Europäischer Mehrwert
Die Möglichkeit das Thema auf europäischere Ebene zu beleuchten bringt in erster Linie
die folgenden Vorteile mit sich:
• Europäischer Austausch und Vergleich auf inhaltlicher und systemischer Ebene
• Bearbeitung einer Fragestellung auf breiter inhaltlicher und kultureller/ gesellschaftspolitischer
Basis („alte“ und „neue“ Mitgliedsstaaten)
• Voneinander Lernen („good practice“)
• Qualitätsentwicklung und -sicherung
• Grundlagen für lokale, nationale und internationale Entscheidungsträger erarbeiten
Good-practice aus Österreich: Jugendcoaching und Berufsausbildungsa
ssistenz
Personen mit max. Pflichtschulabschluss sind vier Mal häufiger von Arbeitslosigkeit
betroffen als Personen mit mind. einer Lehrausbildung. Diese Personengruppe ist am Arbeitsmarkt
primär in Wirtschaftsklassen mit niedrigem Lohnniveau und hohen Fluktuationen vertreten.
In diesem Kontext ist ein besonderes Augenmerk auf Jugendliche zu legen, die in einer
sensiblen Entwicklungsphase tiefgreifende Zukunftsentscheidungen treffen müssen und in vielen
Fällen Unterstützung benötigen. Österreich hat mit dem Jugendcoaching und der gesetzlich
verankerten Berufsausbildungsassistenz Möglichkeiten geschaffen Jugendliche 1.) frühzeitig
zu erreichen und damit „Brüche“ in der Ausbildungsbiografie zu verhindern und 2. ) auch
Jugendlichen mit Schwierigkeiten den Zugang zu einer Lehrabschlussprüfung zu ermöglichen.
Jugendcoaching
Das Jugendcoaching ist als Schnittstelle Schule und Arbeitsmarkt konzipiert
123
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
(„Frühmeldesystem“). Das Angebot des Jugendcoachings ist auf freiwilliger Basis sowohl für
SchülerInnen des 9. Schulbesuchjahres als auch für systemferne (weder in Ausbildung, arbeitslos
noch erwerbstätig) Jugendliche unter 19 Jahren vorgesehen und soll basierend auf einem
ressourcenorientierten Ansatz einerseits präventiv Bildungsabbrüche verhindern und andererseits
systemferne Jugendliche wieder in das Bildungssystem integrieren, um deren Chancen am
Arbeitsmarkt zu erhöhen.
Ziel des Jugendcoachings ist das Erreichen eines zertifizierten Bildungs- oder (Teil)Ausbildungsabschlusses und in weiterer Folge eine nachhaltige Integration am Arbeitsmarkt,
welches u.a. erreicht werden soll durch:
• die persönliche und soziale Stabilisierung des/der Jugendlichen,
• die Klärung von Problemfeldern
• die Beseitigung grundlegender Lern- und Aufmerksamkeitsdefizite
• den Einbezug der Erziehungsberechtigten.
Jugendcoaching soll auf bereits bestehende Angebote aufbauen und gewährleisten, dass sich
Jugendliche bedarfsorientiert in kontinuierlicher Betreuung befinden und innerhalb des Systems
die für sie individuell nötige Unterstützung erhalten.
Das Jugendcoaching ist drei-stufig angelegt und gliedert sich in die Bereiche/ Stufen:
• Erstgespräch,
• Beratung
• Begleitung
Je nach individuellem Bedürfnis und der vorhandenen Ressourcen des/der Jugendlichen
können die nachfolgenden Stufen ausgelassen bzw. übersprungen werden (bspw. Abgang
nach Stufe 1 oder direkter Wechsel von Stufe 1 in Stufe 3). Im Rahmen des Konzepts ist auch
eine Nachbetreuung der Jugendlichen vorgesehen, sodass bei Abbrüchen eine Rückkehr des
Jugendlichen ins Jugendcoaching ermöglicht wird. Weiters werden auch zielgruppenspezifische
Institutionen, Sozialzentren und Einrichtungen der Jugendwohlfahrt in die Zusammenarbeit mit
eingebunden und auch Kooperationen mit der Wirtschaft gebildet.
Um einen Erfolg des Jugendcoachings zu gewährleisten sind vor allem auch Kooperationen
und Vernetzungen von unterschiedlichen Institutionen erforderlich (z.B. mit dem AMS oder
Angeboten des Bundessozialamtes, wie etwa der Berufsausbildungsassistenz).
Berufsausbildungsassistenz
Etwa 40 % der Jugendlichen in Österreich erlernen nach Beendigung der Pflichtschule
einen gesetzlich anerkannten Lehrberuf. Sie erwerben damit eine vollständige berufliche
Qualifikation. Die Ausbildung in einem Lehrberuf steht grundsätzlich allen Jugendlichen offen,
124
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
die die neunjährige Schulpflicht abgeschlossen haben.
Die Ausbildung in der Lehre ist dual konzipiert und unterscheidet sich damit wesentlich
von der beruflichen Ausbildung in Vollzeitschulen:
• Die Ausbildung findet an den zwei Lernorten Betrieb (Vermittlung berufsspezifischer
Kenntnisse/ Fertigkeiten) und Berufsschule (Fachtheorie, Allgemeinbildung) statt (=
duale Ausbildung).
• Der Lehrling steht in einem Ausbildungsverhältnis mit seinem Lehrbetrieb und ist
gleichzeitig Schüler/in einer Berufsschule.
• Die betriebliche Ausbildung umfasst den größten Teil der Lehrzeit (ca. 80%)
• Die Lehrabschlussprüfung (LAP) wird von BerufsexpertInnen abgenommen. Das
Schwergewicht der LAP liegt auf den praktischen Fertigkeiten und Kenntnissen, die für
den Beruf erforderlich sind.
Im österreichischen Lehrlingssystem gibt es ca. 240 Lehrberufe, die bundesgesetzlich im
Berufsausbildungsgesetz geregelt sind. Je nach Lehrberuf beträgt die Lehrzeit zwischen zwei und
vier Jahren (Infos unter: http://www.bmukk.gv.at/medienpool/18624/dielehre.pdf ).
Junge Menschen mit Problemen in der Lehre oder Schwierigkeiten in der Berufsschule
brauchen Unterstützung. Um ihnen den Einstieg in das Berufsleben zu erleichtern, gibt es die
Möglichkeit, eine integrative Lehrausbildung zu absolvieren. Unterstützung dabei erfahren
Lehrling und/oder Lehrbetrieb durch die Berufsausbildungsassistenz.
Die Unterstützung der Berufsausbildungsassistenz richtet sich an alle Beteiligen und
umfasst im Wesentlichen die folgende Bereiche:
• Lehrbetrieb: Information über die integrative Berufsausbildung und Fördermöglichkeiten,
Abwicklung aller Formalitäten und Koordination zwischen allen Beteiligten sowie
Krisenintervention.
• Lehrling (und Erziehungsberechtigte): Pädagogische Begleitung/Betreuung, individuelle
kostenlose Lernförderung während der gesamten Lehrzeit, Abwicklung aller Formalitäten,
Unterstützung bei Problemen, Vorbereitung auf die Abschlussprüfung.
Die Ausbildung kann dabei durch die Verlängerung der gesetzlichen Lehrzeit um bis zu
zwei Jahre oder durch eine Teilqualifizierungslehre erfolgen. Die Berufsausbildungsassistenz
findet gesetzliche Verankerung.
Eine integrative Lehre können junge Menschen absolvieren, die
• am Ende der Pflichtschule sonderpädagogischen Förderbedarf hatten oder
• keinen Hauptschulabschluss bzw. einen negativen Hauptschulabschluss haben oder
• nach dem Behinderteneinstellungs- bzw. dem jeweiligen Landesbehindertengesetz anerkannt
sind oder
125
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
persönliche Entwicklungsprobleme oder
Lernprobleme in der Berufsschule haben.
Die zwei oben angeführten Projekte werden auch vom BBRZ Österreich (Region Süd) in
einer steirischen Region angeboten und über das Bundessozialamt finanziert.
Nähere Informationen über die beiden Unterstützungsangebote in mehreren Sprachen unter:
http:/www.neba.at/
126
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
BITSE – Prepreke koje onemogućavaju prijelaz
iz škole na posao
Sanja Morić,
Hrvatska, Upim & Agronomski fakultet Zagreb (Sveučilište u Zagrebu)
Roswitha Müller, Austrija BBRZ
Program za cjeloživotno učenje – Leonardo da Vinci partnerstva
Partnerski projekti Leonardo da Vinci inovativni su projekti. Njima se potiču suradnje
manjih razmjera između ustanova za strukovno obrazovanje u različitim europskim zemljama.
Cilj
Partneri na projektu zajednički rade na pitanjima od zajedničkog interesa s usmjerenjem
na procese i rezultate. Mora postojati jasna poveznica sa strukovnim obrazovanjem. Osobito je
poželjno uključivanje zainteresiranih skupina kao što su poduzeća, socijalni partneri te donositelji
lokalnih, regionalnih i nacionalnih odluka.
Rezultat
Partnerstvom Leonardo da Vinci nastaje „proizvod” koji se može primijeniti i proširivati
u kontekstu suradnje i šire (npr. može biti u obliku zajedničkog izvješća, konferencije, CD-a ili
koncepta osposobljavanja za određeno područje strukovnog obrazovanja).
Suradnja traje dvije godine.
Tko može sudjelovati?
•
•
•
•
•
strukovne škole i ustanove za strukovno obrazovanje
tvrtke
socijalni partneri
organizacije za strukovno obrazovanje
ustanove koje informiraju i savjetuju o strukovnom obrazovanju
127
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
• istraživački centri
• fakulteti (ali se rezultati projekta ne smiju odnositi samo na osobe u tercijarnom strukovnom
obrazovanju)
Financijska potpora
Paušalni iznos ovisi o broju traženih putovanja u sklopu minimalne mobilnosti. U krugu
zahtjeva u 2013. godini iznos poticaja bio je npr. za austrijske partnere na projektu najmanje
8.000,00 EUR (za 4 slučaja mobilnosti) do najviše 24.000,00 EUR (24 slučaja mobilnosti).
Jedan slučaj mobilnosti odgovara jednom prekograničnom putovanju jedne osobe u jednu
od ustanova uključenih u projekt. Putovanje se dokazuje dokumentima.
Podnošenje prijava
Primjenjuje se načelo „zajedničke prijave” za partnerstva Leonardo da Vinci. To znači da
svi partneri na projektu podnose sadržajno identičan obrazac kod svoje nacionalne agencije.
Jedan od partnera ima funkciju koordinacijskog tijela. Prijavu sastavlja koordinacijska institucija
u suradnji sa svojim partnerima na projektu. Sadržajna ocjena zajedničke prijave provodi se u
zemlji u kojoj se nalazi koordinacijska ustanova. Zahtjevi se ispunjavaju na jeziku partnerstva na
projektu. To mora biti službeni jezik EU-a i uglavnom je engleski. Dodatno je potreban sažetak
od jedne stranice za nacionalnu agenciju na službenom nacionalnom jeziku.
Savjeti
•
•
•
Nacionalna agencija financira tzv. „pripremne susrete” čija je svrha zajednička obrada
prijave (potrebno je pridržavati se rokova i preduvjeta!) utvrđivanje zadataka.
Potencijalni partneri na projektu mogu se naći u bazi podataka www.adam-europe.eu.
U provedbi prijavljenih i odobrenih projekata moraju se slijediti unaprijed definirani
sadržaji i „ishodi” za koje postoje dostupni zahtjevi u vezi s dokumentacijom i
izvješćivanjem te smjernice za objavu. Osobito je važan dobar kontakt s nacionalnom
agencijom.
Više informacija može se naći na stranici:
http://ec.europa.eu/education/llp/official-documents-on-the-llp_en.htm
128
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Projekt BITSE
= Barriers which Inhibit the Transition from School to Employment for persons with
disabilities in matters relating to vocational education and training)
= Barijere koje onemogućavaju prijelaz iz škole na posao za osobe s invaliditetom u
pitanjima koja se odnose na strukovno obrazovanje i osposobljavanje)
Opće informacije o projektu
•
•
•
•
•
Trajanje: 1.08.2012. – 31.07.2014.
Vodeći partner: Cope Foundation, Irska
Sudjeluje ukupno 14 organizacija (krovne udruge, pružatelji socijalnih usluga, pružatelji
obrazovnih usluga, zastupnici raznih interesa...) iz 10 zemalja. Osim BBRZ-a Austrija
uključene su još dvije austrijske organizacije. Hrvatsku zastupaju dvije organizacije
– upim i Sveučilište u Zagrebu.
Planirano je ukupno 8 akcijskih sastanaka u zemljama sudionicama.
Rezultate se želi postići intervjuima sa skupinama na kojima je fokus – osobama s
invaliditetom, roditeljima/skrbnicima osoba s invaliditetom, poduzećima iz privatnog
sektora i ustanovama koje pružaju usluge socijalne skrbi.
Polazište
Osobe s invaliditetom koje se nalaze na prijelazu iz škole na posao nailaze na „smetnje” ili im
je u najmanju ruku otežano zbog interakcije različitih prepreka, kako u pristupu zapošljavanju i/ili
zadržavanju posla, tako i u punom i učinkovitom sudjelovanju u društvu na ravnopravnoj osnovi
s drugim građanima (popis radne snagu u EU-u, ad hoc modul koji se odnosi na zapošljavanjee
osoba s invaliditetom (LFS AHM), 2002.)
Osim osobnih izazova, kao što su tjelesna, senzorna, kognitivna i komunikacijska ograničenja,
prostorne barijere prvenstveno predstavljaju jedan od najvažnijih izazova. Društveno-politički
sustavi i usluge često su skloni neusklađenom ili fragmentiranom postupanju. Uz to osobe s
invaliditetom i njihove obitelji često nemaju potrebne informacije.
Zato mnogi slučajevi prijelaza u proces stjecanja vlastitog prihoda nisu uspješni. To ograničava mogućnosti punog sudjelovanja u odrasloj dobi.
Iako se EU u svojoj strategiji trudi ukloniti prepreke za osobe s invaliditetom, u smislu
129
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
integracije na tržište rada, do sada još nije bilo strukturirane identifikacije i prikupljanja
popisa prepreka koje su zajedničke svim zemljama, odnosno tipične za zemlje koje sudjeluju u
projektu.
Partnerstvo BITSE-Leonardo da Vinci koje okuplja trenere/ nastavnike, osobe s invaliditetom,
tvrtke iz privatnog sektora i stručnjake za strukovno obrazovanje te ustanove socijalnog partnerstva
i krovne organizacije fokusirano je na zajednički rad na ovoj temi, relevantnoj za sve, kroz
istraživanje gore spomenutih prepreka te njihovim utvrđivanjem i strukturiranim prikazivanjem
da bi se iz toga izvele preporuke za djelovanje.
Očekivani rezultati i učinci
Europska komisija utvrdila je osam najvažnijih područja djelovanja koja uključuju:
pristupačnost, sudjelovanje, jednakost, zapošljavanje, osposobljavanje i obrazovanje, od kojih su
sva pojedinačno i zajedno u središtu ovog partnerstva.
Partnerstvo si je postavilo za cilj predstaviti rezultate na takav način da osigura njihov
prijenos u svim zemljama partnerima (sadržajno, ali i u obliku predstaveljnom na lokalnim
jezicima, kao i u varijantama „lakima za čitanje”).
•
•
•
•
•
Prvenstveno su to:
podizanje svijesti
razmjena na europskoj razini
strukturirana identifikacija i kategorizacija prepreka
identifikacija resursa
preporuke za postupanje dionika/donositelja odluka
Konkretan cilj ovog partnerstva je preporukama za aktivnosti dati doprinos poboljšanju
procesa prelaska iz škole na posao/stručno obrazovanje te time stvoriti mogućnosti za socijalno
uključivanje.
Prvi rezultati fokus-skupina
U svim zemljama sudionicama već su održana okupljanja fokus-skupina sa stručnjacima,
trenerima, instruktorima itd. (112 sudionika) te okupljanja s osobama s invaliditetom (oko 100
130
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sudionika). U veljači je 70 predstavnika imalo mogućnost zajedno raspravljati o tim rezultatima
u Austriji.
Slični faktori prepoznati su kao prepreka ili potpora za uspješan pristup strukovnom
obrazovanju/tržištu rada. Riječ je o osobnim čimbenicima (npr. samopoštovanje osoba s
invaliditetom) i okolišnim čimbenicima koji prvenstveno obuhvaćaju sljedeća područja:
• stavove/predrasude
• strukturne/administrativne prepreke
• prepreke u području (školskog) obrazovanja i učenja/formalno i neformalno stjecanje
znanja
• fizičko okruženje („pristupačnost”).
Osim toga utvrđeno je da isti čimbenik može predstavljati i prepreku i poticaj, ovisno o
situaciji. Tako se predane roditelje može doživljavati kao potporu, a „pretjerano brižno” postupanje moguće je doživjeti kao prepreku/kočnicu.
Sudionici u Linzu žele prvenstveno:
• koordinirano i usklađeno djelovanje i suradnju svih sudionika „pristup koji uključuje
upravljanje slučajem”, „holističku perspektivu”)
• sprečavanje ispadanja osoba iz sustava pravovremenim i fleksibilnim programima
podrške/intervencijama i mogućnošću da se vrate u sustav („proces prijelaza treba
stvarno ostati proces i ne biti prekinut”)
• orijentaciju kroz ustanove koje pružaju podršku/obrazovne ustanove kako bi se pružila
podrška klijentima i njihovim obiteljima
• (specifične) informacije koje su lako dostupne, razumljive i korisne svima uključenima
(npr. mladima, roditeljima, ali i poduzećima)
• „izgradnju kapaciteta” i izobrazbu (podizanje svijesti) svih osoba i donositelja odluka
koji su u najširem smislu uključeni u proces, ali i društva u cjelini („percipirati
uključivanje kao društveno-politički zadatak”)
• podrška se prvenstveno treba slijevati u jačanje osobnih resursa, kao što su jačanje
samopouzdanja, zauzimanja za samog sebe itd.
• šire usmjerenje programa podrške u fazi prijelaza iz škole na posao, a pogotovo u školi
(npr. snalaženje u postojećim resursima ili omogućavanje stučne prakse)
Ispitanici općenito smatraju da su s izazovom u prvom redu suočeni donositelji odluka i
slažu se - iako je svaka situacija i svaka potreba jedinstvena - da se složenu interakciju između
osobnih i okolišem uvjetovanih čimbenika može uspješno prevladati/ukloniti samo ako svi
surađuju, ako imaju osjećaj odgovornosti i ako pokažu razumijevanje. Postavlja se izazov pred
131
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
društvo kao cjelinu da „uključivanje zaživi u praksi”.
Europska dodana vrijednost
Mogućnost da se pozornost usmjeri na ovu temu na europskoj razini ima prvenstveno
sljedeće prednosti:
• europska razmjena i usporedba na razini sadržaja i sustava
• obrada teme na široj sadržajnoj i kulturnoj/ društveno-političkoj osnovi („stare” i „nove”
države članice)
• učenje jednih od drugih („dobra praksa”)
• razvoj i osiguranje kvalitete
• izrada temelja za lokalne, nacionalne i međunarodne donositelje odluka
Dobra praksa u Austriji: usmjeravanje mladih i asistencija pri strukovnom
obrazovanju
Osobe koje imaju najviše završeno obvezno školovanje četiri su puta češće pogođene
nezaposlenošću od onih s barem završenom strukovnom školom. Ova skupina osoba zastupljena
je na tržištu rada prvenstveno u gospodarskim skupinama s niskim plaćama i velikim
fluktuacijama.
U tom kontekstu posebnu pažnju treba posvetiti mladima koji u osjetljivoj fazi razvoja moraju
donijeti dalekosežne odluke o budućnosti te u mnogim slučajevima trebaju podršku. Austrija je
usmjeravanjem mladih i zakonski utemeljenom asistencijom pri strukovnom obrazovanju stvorila
mogućnosti da se 1.) rano dopre do mladih i time spriječi „slomove” na njihovom obrazovnom
putu i 2.) da se i mladima s poteškoćama stvore uvjeti za stjecanje svjedodžbe strukovne škole.
Usmjeravanje mladih
Usmjeravanje mladih zamišljeno je kao sučelje između škole i tržišta rada („sustav ranog
dojavljivanja”). Program usmjeravanja mladih na dobrovoljnoj osnovi predviđen je za učenike
9. godine obrazovanja te za mlađe od 19 godina koji se više ne nalaze u obrazovnom sustavu (ne
obrazuju se, nisu nezaposleni niti zaposleni) i trebao bi na temelju načela usmjerenog na resurse
s jedne strane, spriječiti neuspjehe na obrazovnom putu, a s druge strane ponovno integrirati u
obrazovni sustav mlade koji su izvan sustava kako bi im se povećali izgledi na tržištu rada.
Cilj programa usmjeravanja mladih je stjecanje svjedodžbe o završenom programu
132
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
osposobljavanja ili (djelomičnog) obrazovanja te u kasnijoj fazi održivo uključivanje na tržište
rada, koje se između ostaloga treba ostvariti:
• osobnom i društvenom stabilizacijom mladih ljudi
• utvrđivanjem problematičnih područja
• otklanjanjem osnovnih deficita u vezi s učenjem i pozornošću
• uključivanjem skrbnika.
Usmjeravanje mladih treba se nadovezati na već postojeće ponude i osigurati da mladi budu
pod neprekidnom skrbi u skladu s potražnjom te da unutar sustava dobivaju individualnu potporu
koja im je potrebna.
Usmjeravanje mladih ima tri stupnja, a podijeljeno je na sljedeća područja/ stupnjeve:
• početni razgovor,
• savjetovaje
• podršku i pratnju.
Ovisno o individualnim potrebama i raspoloživim mogućnostima mlade osobe mogu se
izostaviti ili preskočiti sljedeći koraci (npr. odustajanje nakon 1. stupnja ili izravni prelazak s 1.
na 3. stupanj). Kao dio koncepta predviđeno je i naknadno praćenje mladih tako da je u slučaju
neuspjeha omogućen povratak mladih u program usmjeravanja mladih. Nadalje, u suradnju su
također uključene institucije koje se bave ciljnim skupinama, socijalni centri i ustanove koje rade
za dobrobit djece, a stvaraju se i partnerstva s gospodarskim subjektima.
Da bi se osigurao uspjeh programa usmjeravanja mladih prvenstveno su potrebni suradnja
i umrežavanje različitih institucija (npr. sa Zavodom za zapošljavanje ili programima Saveznog
ureda za socijalnu skrb, kao što je npr. asistencija pri strukovnom obrazovanju).
Asistencija pri strukovnom obrazovanju
Oko 40% adolescenata u Austriji po završetku obveznog školovanja obrazuje se za neki od
zakonski priznatih obrtničkih zanimanja. Time stjeću punu strukovnu kvalifikaciju. Strukovno
obrazovanje otvoreno je svim mladim ljudima koji su završili devetogodišnje obvezno osnovno
obrazovanje.
Obrazovanje uz naukovanje dualni je sustav i po tome se znatno razlikuje od redovnog
strukovnog obrazovanja u školama koje se pohađaju na puno školsko vrijeme:
• obrazovanje se odvija na dva mjesta – u poduzeću (prenošenje specifičnog stručnog
znanja/vještina) i u strukovnoj školi (strukovna teorija, opće obrazovanje) (= dualni
sustav obrazovanja),
• naučnik je u obrazovnom odnosu s tvrtkom u kojoj izučava zanimanje i istovremeno je
učenik strukovne škole,
133
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
osposobljavanje u poduzeću traje većinu vremena obrazovanja (80%),
završni strukovni ispit polaže se pred stručnjacima iz određenog područja. Težište
završnog strukovnog ispita je na praktičnim vještinama i znanjima potrebnima za
zanimanje.
U austrijskom sustavu naukovanja postoji oko 240 obrtničkih zanimanja koja su zakonski
regulirana na nacionalnoj razini Zakonom o strukovnom obrazovanju. Ovisno o obrtničkom
zanimanju, školovanje traje između dvije i četiri godine (informacije su dostupne na stranici:
http://www.bmukk.gv.at/medienpool/18624/dielehre.pdf).
Mladi ljudi s problemima u naukovanju i poteškoćama u strukovnoj školi trebaju podršku.
Kako bi im se olakšao početak profesionalnog života, postoji mogućnost da završe integrativni
program obrazovanja i naukovanja. Podršku u tom procesu naučniku i/ili tvrtki u kojoj se odvija
praksa pruža Služba za asistenciju pri strukovnom obrazovanju.
Podrška Službe za asistenciju pri strukovnom obrazovanju usmjerena je na sve sudionike i
uglavnom obuhvaća sljedeća područja:
• tvrtku u kojoj se obavlja praksa: informacije o integrativnom strukovnom obrazovanju
i mogućnosti stipendiranja, rješavanje svih formalnosti i koordinacija između svih
sudionika te krizne intervencije,
• naučnika (i skrbnika): pedagoška pomoć/praćenje, besplatna individualna podršku u
učenju tijekom cijelog razdoblja naukovanja, rješavanje svih formalnosti, podrška u
slučaju problema, priprema za završni ispit.
Obrazovanje se može realizirati produženjem zakonskog razdoblja naukovanja do dvije
godine ili se može steći djelomična kvalifikacija. Asistencija pri strukovnom obrazovanju
zakonski je utemeljena.
Integrativno naukovanje mogu završiti mladi
• kojima je na kraju obveznog obrazovanja trebala defektološka odgojno-obrazovna
podrška
• koji nemaju završene više razrede osnovne škole ili su u tom školovanju bili
neuspješni
• kojima je priznat status prema saveznom ili pokrajinskom zakonu o zapošljavanju osoba
s invaliditetom
• koji imaju osobne probleme u razvoju
• koji imaju problema s učenjem u strukovnoj školi.
Dva gore navedena projekta također nudi BBRZ Austrija (Regija jug) u Štajerskoj, a
financira ih Savezni ured za socijalnu skrb.
134
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Podrobnije informacije o obje ponude podrške nalaze se na nekoliko jezika na stranici:
http://www.neba.at/
Sažetak
Osobe s invaliditetom koje se nalaze na prijelazu iz škole na posao nailaze na „smetnje” ili
im je u najmanju ruku otežano zbog interakcije različitih prepreka, kako u pristupu zapošljavanju
i/ili zadržavanju posla, tako i u punom i učinkovitom sudjelovanju u društvu.
Osim osobnih izazova (kao što su npr. tjelesna, senzorna, kognitivna i komunikacijska
ograničenja), prostorne barijere prvenstveno predstavljaju važan izazov. Društveno-politički
sustavi i usluge često su skloni neusklađenom ili fragmentiranom postupanju, a uz to same osobe
s invaliditetom i njihove obitelji često nemaju potrebne informacije i sredstva za djelovanje.
Zato mnogi slučajevi prijelaza u proces stjecanja vlastitog prihoda nisu uspješni. To pak
ograničava mogućnosti punog sudjelovanja osoba s invaliditetom u odrasloj dobi.
Iako se EU u svojoj strategiji trudi ukloniti prepreke za osobe s invaliditetom, u smislu
integracije, na tržište rada, do sada još nije bilo strukturirane identifikacije i prikupljanja popisa
prepreka koje su zajedničke svim zemljama, odnosno tipične za zemlje koje sudjeluju u projektu.
Partnerstvo BITSE-Leonardo da Vinci koje okuplja trenere/ nastavnike, osobe s invaliditetom,
tvrtke iz privatnog sektora i stručnjake za strukovno obrazovanje te ustanove socijalnog
partnerstva i krovne organizacije fokusirano je na zajednički rad na ovoj temi relevantnoj
za sve, kroz istraživanje gore spomenutih prepreka te njihovim utvrđivanjem i strukturiranim
prikazivanjem da bi se iz toga izvele preporuke za djelovanje.
135
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Zusammenfassung Vortrag
IMBUS
Individualisierte Massnahame zur
Berufsvorbereitung und Stabilisierung
Andreas Schröck,
Österreich, INBUS
Die BBRZ Reha GmbH ist der größte Bildungsträger der beruflichen Rehabilitation in
Österreich. Für alle neun österreichischen Bundesländer gibt es Angebote im Zusammenhang mit
beruflicher Orientierung und Aus- und Weiterbildungen.
IMBUS ist eine spezielle Maßnahme der beruflichen Rehabilitation für Personen
mit psychischen Einschränkungen. Ziel von IMBUS ist die psychische und psychosoziale
Stabilisierung der RehabilitandInnen zu ermöglichen und zu fördern. IMBUS sichert alle weiteren
Schritte des Rehabilitationsprozesses ab und orientiert sich an den individuellen Problem- und
Fragestellungen. Im Vordergrund stehen ein teilnehmerInnenzentrierter, ganzheitlicher und
handlungsorientierter Unterricht sowie die Interaktion zwischen Teilnehmenden und TrainerInnen.
Die daraus entstehenden zielgerichteten Interventionen werden – unter Berücksichtigung der
gesundheitlichen Einschränkungen und individuellen Bedürfnislagen – in einem individuellen
Rehabilitationsplan festgehalten.
Zielgruppe
•
Jugendliche und Erwachsene Personen mit evidenten psychischen Erkrankungen
•
Jugendliche und Erwachsene Personen mit evidenten psychischen Erkrankungen und
körperlichen Beeinträchtigungen
Ausschließungsgründe sind
psychisch Kranke in Akutphasen
Vollblinde
Gehörlose
akut Suchtkranke
•
•
•
•
•
136
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Zielsetzung
IMBUS stellt einen Baustein des beruflichen Rehabilitationsprozesses dar. Das daraus
abgeleitete Ziel ist die berufliche, soziale und persönliche Integration des Einzelnen. Für IMBUS
heißt dies in begrenztem Förderzeitraum die Arbeitsfähigkeit/Belastbarkeit und damit die
Vermittelbarkeit des Einzelnen über das Medium Arbeit und Bildung soweit zu erhöhen, dass
eine Integration in den Ausbildungs- bzw. Arbeitsmarkt ermöglicht wird.
Langfristiges Ziel von IMBUS ist die Vorbereitung der Integration in den Arbeitsmarkt. Um
dieses Ziel zu erreichen, sind bei einer vorauszusetzenden psychischen Stabilität im Rahmen der
Maßnahme folgende Schritte zu setzen:
1. Strukturgebende Stabilisierung und Wiedergewöhnung an soziale Anforderungen und
Belastungen des Arbeitsalltages.
2. Die Berufswahl auf der Grundlage von Leistungsvermögen, Eignung und individueller
Fähigkeit (Berufliche Perspektivenentwicklung)
Inhalt
IMBUS beinhaltet die Auseinandersetzung mit dem Krankheitsbild, die Förderung der
Konzentrationsfähigkeit sowie der Lern- und Merkfähigkeit, soziales Kompetenztraining,
Erprobungen in konkreter Arbeitsumgebung (Praktika), berufsspezifische Grund- und
Spezialabklärungen, berufliche Perspektivenentwicklung und Beratung und Begleitung bei
persönlichen Problemstellungen.
Im Konkreten:
•
•
•
•
•
•
•
Medizinisches Consulting (Arbeitsmedizinische Abklärung, psychiatrische
Begutachtung, wenn keine aktuelle Befundung vorhanden)
Überprüfen der Leistungsfähigkeit im Hinblick auf berufliche Einsetzbarkeit und
mögliche Integrationsbereiche (Intelligenz/kognitive und Persönlichkeitsdiagnostik,
berufsspezifische Grund- und Spezialabklärung)
Auseinandersetzung mit Krankheit, Arbeit und Arbeitslosigkeit
Gewöhnung an eine Tagesstruktur bzw. an das Einhalten von Rahmenbedingungen
Entwicklung von Selbstständigkeit und Förderung von Eigenverantwortung
Sensibilisierung für gesundheitsfördernde Maßnahmen
Perspektivenentwicklung (Abstimmung der allgemeinen Perspektiven mit dem eigenen
137
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
•
Fähigkeitsprofil, dem regionalen Arbeitsmarkt, den eigenen Grenzen und daraus
Erarbeitung eines beruflichen Rehabilitationsplanes bzw. Integrationsplanes)
Praktika
Erarbeitung einer realistischen Selbsteinschätzung bzw. Einschätzung des
Arbeitsmarktes
Unterstützung im Bewältigungsprozess bzw. bei der Anbahnung von begleitenden
Prozessen
Beschreibung des Unterstützungsbedarfs, Absicherung der weiteren Schritte
Begeleitende betreuung
ProzessmanagerInnen der Beruflichen Rehabilitation als individuelle Bezugspersonen.
Multiprofessionelles Betreuungsteam bestehend aus BerufspraktikerInnen, PädagogInnen
und PsychologInnen.
Ergebnis
ist ein individueller - beruflicher - Rehabilitationsplan, welcher
•
•
•
•
•
Analyse und Beschreibung der IST-Situation/aktuelle Standortbestimmung
ganzheitliche, berufliche Perspektive für die RehabilitandInnen
zeitliche/inhaltliche Planung der Umsetzung inklusive konkreter Vorschläge zum
weiteren Rehabilitationsverlauf
erforderliche Unterstützungsleistungen
Risikofaktoren beinhaltet.
Dauer
Max. 16 Wochen
138
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Sažetak izlaganja
IMBUS
Individualizirana mjera za pripremu za
zapošljavanje i stabilizaciju
Mag. Andreas Schröck
Austrija, INBUS
BBRZ Reha GmbH je najveći pružatelj obrazovnih usluga na području profesionalne
rehabilitacije u Austriji. Za svih devet austrijskih saveznih zemalja postoje ponude koje su
povezane s profesionalnom orijentacijom te obrazovanjem i usavršavanjem.
IMBUS je posebna mjera profesionalne rehabilitacije za osobe s psihičkim oboljenjima.
Cilj IMBUSA je omogućiti i poticati psihičku i psihosocijalnu stabilizaciju osoba koje idu na
rehabilitaciju. IMBUS osigurava sve daljnje korake postupka rehabilitacije i usmjerava se prema
individualnim poteškoćama i problemima. Prednost se daje cjelovitoj i aktivnoj nastavi koja
je usredotočena na korisnike te interakciji između sudionika i sudionica. Ciljane intervencije
koje iz toga proizlaze bilježe se, s obzirom na zdravstvene poteškoće i individualne potrebe, u
individualnom planu rehabilitacije.
Ciljne skupine
•
•
Mlade i odrasle osobe s evidentnim psihičkim oboljenjima
Mlade i odrasle osobe s evidentnim psihičkim oboljenjima i tjelesnim oštećenjima
Razlozi za isključenje su:
• Osobe s psihičkim oboljenjima u akutnoj fazi
• Potpuno slijepe osobe
• Gluhe osobe
• Privremeni ovisnici
139
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Postavljanje ciljeva
IMBUS predstavlja sastavni dio postupka profesionalne rehabilitacije. Cilj koji iz toga
proizlazi je profesionalna, socijalna i osobna integracija pojedinca. To za IMBUS znači da se u
ograničenom razdoblju poticanja radna sposobnost/izdržljivost, a time ujedno i zapošljivost svakog
pojedinca preko medija rada i obrazovanja, pokušava povećati u tolikoj mjeri da bude moguća
integracija na području obrazovanja i tržištu rada. Za postizanje tog cilja se, pod pretpostavkom
da postoji psihička stabilnost, u okviru mjere moraju poduzeti sljedeći koraci:
1. Strukturirana stabilizacija i ponovno privikavanje na socijalne zahtjeve i opterećenja
radne svakodnevice.
2. Odabir posla na temelju učinkovitosti, osposobljenosti i individualne sposobnosti (razvoj
poslovnih perspektiva).
Sadržaj
IMBUS podrazumijeva suočavanje s bolesti, poticanje sposobnosti koncentracije kao
i sposobnosti za pamćenje i učenje, socijalni trening kompetencija, okušavanje u konkretnoj
radnoj okolini (prakse), osnovno i posebno vještačenje s obzirom na određeno zanimanje, razvoj
poslovnih perspektiva te savjetovanje i praćenje kod osobnih problema.
Konkretno:
•
•
•
•
•
•
•
•
140
Medicinski konzalting (medicinsko vještačenje, psihijatrijsko vještačenje, ukoliko ne
postoje aktualni nalazi)
Provjera učinkovitosti s obzirom na poslovnu iskoristivost i moguća područja integracije
(inteligencija/kognitivna i osobna dijagnostika, osnovno i posebno vještačenje s obzirom
na određeno zanimanje)
Suočavanje s bolešću, radom i nezaposlenošću
Privikavanje na dnevnu strukturu, odnosno na pridržavanje okvirnih uvjeta
Razvoj samostalnosti i poticanje vlastite odgovornosti
Senzibilizacija za mjere koje potiču zdravlje
Razvoj perspektiva (usklađivanje općih perspektiva s vlastitim profilom sposobnosti,
regionalnim tržištem rada i vlastitim granicama pomoću čega se kasnije izrađuje plan
profesionalne rehabilitacije, odnosno plan integracije)
Prakse
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
Izrada realne samoprocjene, odnosno procjena tržišta rada
Potpora u procesu savladavanja, odnosno kod pojave postupaka koji to prate
Opisivanje potrebe za potporom, osiguravanje daljnjih koraka
Dodatna skrb
Voditelji postupka profesionalne rehabilitacije kao individualne osobe od povjerenja.
Multiprofesionalna skupina koja se sastoji od stručnjaka i stručnjakinja u tom području, pedagoga
i pedagoginja te psihologa i psihologinja.
Rezultat
je individualni plan profesionalne rehabilitacije koji sadrži:
•
•
•
•
•
analizu i opis sadašnje situacije/aktualno određivanje položaja
cjelovite, poslovne perspektive za osobu koja je na rehabilitaciji
vremensko i sadržajno planiranje provođenja, uključujući konkretne prijedloge za
daljnji tijek rehabilitacije
potrebne novčane potpore
faktor rizika
Trajanje
Maksimalno 16 tjedana
141
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
PROFESIONALNA REHABILITACIJA KAO METODA
INTEGRACIJE OSOBA S INVALIDITETOM NA HRVATSKOM
TRŽIŠTU RADA – REZULTATI PROJEKTA
Jasenka Sučec, dipl.soc.radnica
Hrvatska
Rukovoditelj službe pripreme i razvoja
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
Sažetak
Profesionalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj je zbog čitavog niza okolnosti od 1990.
godine bila zanemarena te se udaljila od suvremenih postignuća i procesa razvoja. Upravo tih
godina u gotovo svim europskim državama odnos prema politici profesionalne rehabilitacije
bitno se mijenja i razvija, usvajajući načelo jednakih mogućnosti za sve, pa tako i za osobe
s invaliditetom. Mjere koje europske države tada poduzimaju daju prednost svim oblicima
profesionalne rehabilitacije ispred umirovljenja ili socijalnih davanja. Zbog nedostatka razvijenog
modela profesionalne rehabilitacije te kriterija i mjerila za njeno provođenje, profesionalnu
rehabilitaciju nije moguće provoditi na način kako je to zamišljeno Zakonom pa se sukladno
tome u Republici Hrvatskoj ona provodi djelomično ili se uopće ne provodi. U nadležnosti Fonda
jedna je od aktivnosti provođenje politike razvitka i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije
i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Kako bi doprinijeli donošenju nove i kvalitetnije zakonske
regulative, započet je projekt s organizacijom BBRZ iz Austrije. Projekt se odvija u fazama. U
prvoj fazi je utvrđen prijedlog modela profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku i isti
je razvijan za osobe s invaliditetom, ali je prikladan za primjenu i za druge osjetljive skupine na
tržištu rada. Predstavljeni model je u skladu sa suvremenim europskim procesima i standardima.
Govorimo o sveobuhvatnom pristupu koji je učinkovit, ali zahtijeva visoko educirane stručne timove
s čitavim nizom dodatnih znanja jer su usluge profesionalne rehabilitacije visoko specijalizirane.
Osim toga je potrebno snažno povezivanje raznih institucija i korištenje svih postojećih resursa
kako bi troškovi profesionalne rehabilitacije bili što manji. Sam model se sastoji od tri faze, a da
bi uspjeli u svakoj fazi potrebno je maksimalno uvažiti načelo individualizacije.
142
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
1. Razlozi pokretanja projekta
Profesionalna rehabilitacija je šezdesetih godina 20. stoljeća imala sva obilježja dobre
politike profesionalne rehabilitacije i bila je najbliža europskim trendovima u vremenu od 1958.
godine do kraja osamdesetih godina. Prijelazno razdoblje iz socijalističkog zakonodavstva
u posve nove odnose uvelike utječe na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom. Razdoblje od 1990. godine i poslije opterećeno je čitavim nizom okolnosti kao
što su rat, privatizacija državnih tvrtki, te uspostava novog tržišnog gospodarstva kada se uvelike
gasi industrijska proizvodnja i raste nezaposlenost. Nažalost, osobe s invaliditetom među prvima
gube posao, a profesionalna rehabilitacija kao djelatnost je zanemarena što je hrvatsku politiku
profesionalne rehabilitacije udaljilo od suvremenih postignuća i procesa razvoja. Kao svijetli
primjer se može istaknuti Centaroprema d.o.o, danas Centaroprema Re&Zin, pravni nasljednik
centra za profesionalnu rehabilitaciju „3. maj“ iz Rijeke koji su i u promijenjenim okolnostima
uspjeli djelovati od 1964. godine pa sve do današnjih dana, nadaleko poznati kao „Riječki model
profesionalne rehabilitacije“.
Upravo u vrijeme kada je profesionalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj bila zanemarena,
te se udaljila od suvremenih postignuća i procesa razvoja, u gotovo svim europskim državama
nakon devedesetih godina odnos prema politici profesionalne rehabilitaciji se bitno mijenja i
razvija, usvajajući načelo jednakih mogućnosti za sve pa tako i za osobe s invaliditetom. Mjere
koje europske države tada poduzimaju daju prednost svim oblicima profesionalne rehabilitacije
ispred umirovljenja ili socijalnih davanja.
Prepoznajući navedene probleme i uvažavajući čitav niz međunarodnih dokumenata
vezano za osobe s invaliditetom, Vlada Republike Hrvatske 2000. godine osniva Povjerenstvo
za osobe s invaliditetom, usvojena je Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s
invaliditetom od 2003. do 2006. godine, druga Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti
za osobe s invaliditetom 2007. – 2015. godine te je donesen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji
i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, NN 33/05). Vlada Republike Hrvatske 2003.
godine osniva Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji
formalno pravno počinje djelovati 2006. godine, ali je zapravo pravi početak rada u zakonom
zamišljenom obliku počeo u mjesecu travnju 2007. godine.
Fondu je Zakonom naložen čitav niz aktivnosti, ali je svakako najvažnija i najzahtjevnija
aktivnost provođenje politike razvitka i unaprjeđivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja
osoba s invaliditetom.
Sve aktivnosti Fonda u skladu su s ciljevima Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007. do 2015. godine, vezanim uz profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007 – 2015.
143
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
godine, u poglavlju 2.7. Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje i rad, mjerama profesionalne
rehabilitacije dana je izuzetna važnost i one su od posebnog društvenog interesa, a Fond je dobio
obavezu aktivnog sudjelovanja u ostvarenju ciljeva kroz mjere kojima će se osigurati ispunjenje
navedenih ciljeva u zadanim rokovima.
Mjere kojima se osigurava provođenje ciljeva Nacionalne strategije su:
1. Provođenje evaluacije primjene postojeće zakonske regulative i aktualne politike
u području rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom od strane nezavisnog
tijela
2. Osiguranje mehanizma zaštite od diskriminacije u području zapošljavanja i rada osoba
s invaliditetom
3. Osnivanje regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju
4. Omogućavanje pristupa osobama s invaliditetom profesionalnom usmjeravanju
(profesionalna orijentacija) bez obzira na životnu dob, obrazovanje i radni status
5. Provođenje senzibilizacije poslodavaca, i poticanje na zapošljavanje osoba s
invaliditetom
6. Osiguranje učinkovite mjere za poticanje samozapošljavanja, odgovarajućih oblika
zapošljavanja i zadržavanja zaposlenja osoba s invaliditetom na svim razinama
7. Utvrđivanje modela pri zapošljavanju osoba s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti
na otvorenom tržištu rada bez podrške (agencije, zadruge, radionice udruga za osobe s
invaliditetom, radni asistent) i osiguranje mjera provođenja podrške pri zapošljavanju
8. Poticanje dodjele državnih poticaja gospodarskim subjektima koji zapošljavaju osobe
s invaliditetom
S obzirom da je utvrđen čitav niz nedostataka u zakonskoj regulativi, nije bilo moguće
realizirati mjeru Osnivanje regionalnih centara za profesionalnu rehabilitaciju koji su stručna
tijela za pružanje visokospecijaliziranih usluga za preciznu procjenu sposobnosti, jačanje kompetencija i bolju pripremu osoba s invaliditetom za ulazak na tržište rada, a iste nalazimo, u vrlo
sličnim oblicima, u praksama svih europskih država.
Nadalje, zbog nedostatka razvijenog modela profesionalne rehabilitacije, te kriterija i mjerila
za provođenje profesionalne rehabilitacije, profesionalnu rehabilitaciju nije moguće provoditi na
način kako je to zamišljeno Zakonom, te sukladno tome profesionalna rehabilitacija u Republici
Hrvatskoj, ili se provodi djelomični ili se uopće ne provodi.
Pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva osnovana je radna skupina (u čijem
radu je aktivno sudjelovao i Fond) za provođenje mjera Nacionalne strategije izjednačavanja
mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007 – 2015 god., vezano uz utvrđivanja jedinstvene
liste oštećenja, jedinstvenog tijela vještačenja i načina provođenja profesionalne rehabilitacije
144
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
što će biti temelj za razvoj modela profesionalne rehabilitacije i uspostavu mreže Centara za
profesionalnu rehabilitaciju.
2. Suradnja Fonda i organizacije BBRZ iz Linza
Kako bi doprinijeli donošenju nove, kvalitetne zakonske regulative, Fond je u suradnji
s BBRZ - Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza, Republika Austrija,
udrugom OSVIT i ustanovom URIHO, pokrenuo projekt „Profesionalna rehabilitacija kao
metoda integracije osoba s invaliditetom na hrvatskom tržištu rada”. S obzirom na smanjeno
sudjelovanje Ministarstva rada, socijalne skrbi i zaštite potrošača Republike Austrije u sredstvima
potrebnim za provedu projekta, nismo bili u mogućnosti provesti projekt u cijelosti nego je isti
podijeljen u nekoliko faza. U prvoj fazi se radi na razvoju dijagnostičkog tjedna, kao početne faze
procesa profesionalne rehabilitacije. Suradnici u projektu su Hrvatski zavod za zapošljavanje
i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a sada Ministarstvo rada i mirovinskoga
sustava.
Vodeći se početnom idejom, a to je osmisliti jedinstveni model profesionalne rehabilitacije
za cijelu Republiku Hrvatsku, da bi zadovoljili zahtjev regionalne pokrivenosti, projektom je
planirano sudjelovanje 4 centra iz 4 regije (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek).
Naime, ideja vodilja je bila u projektu osmisliti sustavan, jedinstven model profesionalne
rehabilitacije za sve kategorije osoba s invaliditetom te usvojiti kriterije, standardizirati postupke,
alate i načine za što ujednačenije i kvalitetnije provođenje procesa profesionalne rehabilitacije.
Osim usporedbe i analize austrijskog modela profesionalne rehabilitacije, s naglaskom
na procese u dijagnostičkom tjednu koji su se odvijali unutar radne skupine, u projektu je bio
naglašen praktičan pristup. Naime, kroz nekoliko radionica izvršio se trening stručnog osoblja
(psiholozi, socijalni radnici, rehabilitatori, liječnici) kojima su stručnjaci iz BBRZ-a prenosili
svoja znanja.
Tijekom projekta usvojeni su svi obrasci, te potrebna dokumentacija, koju će koristiti stručnjaci u procesu profesionalne rehabilitacije.
Do sada je provedeno osam faza navedenoga projekta.
Cilj projekta:
Razvoj modela dijagnostičkog tjedna za Hrvatsku, uz uzimanje u obzir individualnih
medicinskih, socijalnih i psiholoških dijagnoza te ekonomskih /egzistencijalnih zahtjeva osoba s
invaliditetom kako bi se time poboljšao ili omogućio njihov pristup tržištu rada.
145
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Sadržaj projekta / aktivnosti:
Usporedba sustava profesionalne rehabilitacije u Austriji i Hrvatskoj
• Usporedba aktualnih sustava profesionalne rehabilitacije tako što se analizirala
profesionalna rehabilitacija u Hrvatskoj i usporedila s provjerenim austrijskim
modelom.
• S partnerskim organizacijama u Austriji dogovorila su se područja djelovanja (postupci)
za razvoj Hrvatskoj prikladnog modela.
Razvoj Hrvatskoj primjerenog modela profesionalne rehabilitacije
• Na temelju postupaka (područja djelovanja), usuglašenih s partnerskim organizacijama,
izradio se prijedlog strukturiranog modela profesionalne rehabilitacije koji je bio
posebno usmjeren prema:
•
•
•
modernizaciji sustava i metoda profesionalne rehabilitacije u Hrvatskoj,
razvoju, optimiranju procesa i organiziranju tijekova profesionalne rehabilitacije
u Hrvatskoj,
• optimiranju obrazovnih mjera u profesionalnoj rehabilitaciji,
• poboljšanju zapošljivosti osoba s invaliditetom.
Razvoj modela orijentiran je, između ostalog, na temeljne postavke hrvatske nacionalne
strategije uvođenja aktualnog sistema profesionalne rehabilitacije prema standardima
EU, sukladno nastojanjima pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.
3. Prijedlog modela profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku
•
•
•
146
Model je temeljen na ujedinjenju medicinskog i društvenoga modela te ima biopsiho-socijalni pristup. Klasifikacije koje se koriste su MKB 10 – Međunarodna
klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema i MKF- Međunarodna klasifikacija
funkcioniranja.
Iako je model razvijan za osobe s invaliditetom, prikladan je za primjenu za sve skupine
osoba s invaliditetom, kao i za druge skupine u nepovoljnom položaju (primjerice:
osobe sa procijenjenom neposrednom opasnošću od invalidnosti, nacionalne manjine,
žene i sl.). Primjenom modela i na druge skupine u nepovoljnom položaju, uvažili bi
načelo ekonomičnosti, jer bi na taj način stručni timovi i prostori u kojima bi se izvodila
profesionalna rehabilitacija bili u potpunosti iskorišteni.
Prema uzoru na BBRZ organizaciju, model bi trebao biti jedinstven za cijelo područje
Republike Hrvatske jer se primjenjuju isti standardi. Međutim, iako su usluge
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
nadregionalno standardizirane, iste u velikoj mjeri odražavaju regionalne prilike na
tržištu rada i specifične zahtjeve pojedinih regija.
Model profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku je osmišljen na temelju
modela organizacije BBRZ - Berufliches Bildungs und Rehabilitationszentrum iz Linza,
Republika Austrija.
Predloženi model profesionalne rehabilitacije je uvažavao sve preporuke Vijeća
Europe (Preporuka br. R (92) Vijeća ministara) Jedinstvene politike rehabilitacije
osoba s invaliditetom te su u isti ugrađena europska načela izvrsnosti u rehabilitaciji
sukladno preporukama Europske platforme za rehabilitaciju (The European Platform
for Rehabilitation – EPR).
Predloženi dokument je u skladu sa UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom,
kao i s Nacionalnom strategijom za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom
od 2007. do 2015. godine koja se temelji na Konvenciji.
Model profesionalne rehabilitacije razvijan je na sljedećim načelima:
1. Humanost,
2. Individualan pristup,
3. Koordinacija,
4. Ekonomičnost i efikasnost,
5. Regionalnost i pristupačnost,
6. Kooperacija,
7. Standardizacija,
8. Sigurnost procesa,
9. Održivost i učinkovitost,
10. Povezanost s gospodarstvom,
11. Kvaliteta,
12. Edukacija stručnog osoblja u procesu profesionalne rehabilitacije,
13. Etika,
14. Profesionalna odgovornost,
15. Zaštita rehabilitanata.
147
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Osnovni model sadržava tri ključne faze i kao takav se primjenjuje na sve kategorije osoba
s invaliditetom, ali kod određenih vrsta invaliditeta (slijepe osobe, psihičke poteškoće i dr.) isti je
potrebno nadopuniti određenim specifičnostima.
Temeljem osmišljenog posebnog programa za određenu ciljanu skupinu (npr. osobe
s invaliditetom starije od 45 god.), model zadržava osnovne tri faze, ali se može provoditi u
drugačijem vremenskom okviru od osnovnog modela, tj. intenzivnije.
OSNOVNI UVJETI ZA IZVOĐENJE USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE:
1. Stručni tim
Tim za rehabilitacijsku procjenu je interdisciplinarni tim stručnjaka, a sastoji se od:
• 1 voditelja procjene radi rehabilitacije
• 1 stručnjaka za medicinu rada
• 1 kliničkog psihologa
• 1 socijalnog radnika
• 1 pedagoga (za matematiku i hrvatski jezik) s dodatnim kvalifikacijama za
rehabilitacijskog stručnjaka
• 1 trenera s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskog stručnjaka
• stručnjaka za posebna ispitivanja
Za stručnjake koji rade u procesu rehabilitacije su potrebni određeni certifikati:
• Osnovni seminar (osnovni pojmovi rehabilitacije, alati i metode, rehabilitacijska praksa),
148
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
Specijalistički seminari (Case Manager – voditelj procesa profesionalne rehabilitacije,
dijagnostika zanimanja, inovativne metode podučavanja i učenja, znanost o zanimanjima,
analiza radnih mjesta)
Zadatak tima za rehabilitacijsku procjenu je pružiti sudionicima najveću moguću podršku
i pomoć u njihovim individualnim pitanjima i utjecaju koji imaju na zanimanje i svijet rada.
Osim socijalno-pravnog znanja, to također zahtijeva, prije svega, temeljita znanja i iskustva iz
medicine, psihologije, pedagogije, socijalnog rada, znanosti o zanimanjima i o situaciji na tržištu
rada.
Sve usluge profesionalne rehabilitacije vodi, usklađuje i evaluira stručni tim na timskim
sastancima.
2. Lokacijski i prostorni uvjeti
Izvođači profesionalne rehabilitacije moraju osigurati lokacijske i prostorne uvjete za
izvođenje usluga profesionalne rehabilitacije tako da su što dostupniji korisnicima, te da imaju
osiguran neometan pristup objektu.
Kod donošenja odluka o lokaciji mora se osobito uzeti u obzir sljedeće:
• Povoljan prometni položaj
• Dostupnost sredstvima javnog prijevoza
• Mogućnost proširenja objekta
• Dom za stanovanje
• Uzimanje u obzir lokalne infrastrukture (trgovine, gastronomska ponuda, kultura,
sportski objekti)
Prostorni uvjeti su od izuzetne važnosti, te je u objektu potrebno osigurati:
• Bez barijera
• Kuhinju
• Prostorije za seminare
• Uredske prostorije
• Radionice/laboratorije/prostorije s računalima
• Tvrtku za vježbu
• Prostore za rekreaciju
• Prostorije za druženje
• Fizioterapiju
Izvođači profesionalne rehabilitacije moraju osigurati prostore u skladu sa sljedećim
propisima:
149
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
•
•
•
Zakonom o prostornom uređenju i gradnji
Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene
pokretljivosti
Zakonom o zaštiti na radu
Zakonom o zaštiti i spašavanju
Pravilnikom o znaku pristupačnosti
Zakonom o kretanju slijepe osobe pomoću psa vodiča
STRUČNE SLUŽBE U PROCESU PROFESIONALNE REHABILITACIJE:
Medicina rada:
Zdravstveni problemi mogu ugroziti uspjeh profesionalne rehabilitacije. Zato se na početku
planiranja rehabilitacije provodi sveobuhvatni liječnički pregled. Tijekom cijelog procesa
rehabilitacije rehabilitanti trebaju imati na raspolaganju mogućnost liječničke njege i terapija.
Zdravstveni tim se sastoji od liječnika opće prakse, specijalista medicine rada i drugih specijalista
(djelomično savjetodavnih liječnika).
Služba nudi sljedeće usluge: inicijalni pregled specijaliste za medicinu rada, a po potrebi
liječnika specijaliste, utvrđivanje tjelesnih radnih sposobnosti s aspekta medicine rada na sustavu
za simulaciju radnog mjesta ERGOS, liječnička kontrola, skrb i terapija, podrška za pokretanje
postupka liječenja, intervencija u kriznim situacijama.
Cilj: dugoročno zdravlje, odnosno održanje radne sposobnosti
Psihologija:
Djelatnici u Psihološkoj službi su psiholozi s iskustvom koji poznaju tržište rada i njegove
mehanizme, kao i učinke psiholoških fenomena, somatskih bolesti, psihičkih poremećaja i stanja
poteškoća na poslu. Programe psihološke skrbi razvijaju iskusni (klinički) psiholozi, zdravstveni
psiholozi, radni psiholozi i psihoterapeuti.
Služba nudi sljedeće usluge: dijagnostiku (intelektualne sposobnosti, struktura ličnosti),
savjetovanje/terapiju, podršku i posredovanje pri pronalaženju terapije te informiranje o ustanovama koje nude psihoterapiju osposobljavanja kao što su: obuka iz rješavanja sukoba, trening
komunikacije, prevladavanje stresa, vježbe koncentracije i pamćenja.
Cilj: psihička stabilizacija, stjecanje ključnih vještina
Socijalni rad:
Socijalni problemi često su velika prijetnja uspješnosti rehabilitacije. Prvenstveno
financijski i obiteljski problemi ometaju koncentraciju pogođenih osoba na profesionalnu
rehabilitaciju, postoji prijetnja da će postati preveliki ako ih se ne riješi istovremeno dok se radi
150
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
na profesionalnim izgledima. Iskusni socijalni radnici i/ili pedagozi za profesionalnu orijentaciju
i socijalni pedagozi nude stručnu pomoć za takva problematična područja.
Služba nudi sljedeće usluge: socijalna anamneza, individualno i grupno savjetovanje
vezano za socijalna, financijska i osobna pitanja, informacije o raznim oblicima olakšica, potpora
i pomoć pri podnošenju zahtjeva, informacije o mogućnostima skrbi za djecu, stambenim
pitanjima, podrška i posredovanje s raznim savjetovalištima, podrška u ophođenju s javnim i
državnim službama.
Cilj: socijalna stabilizacija i stjecanje socijalnih kompetencija
Rehabilitacijska tehnologija:
Korištenje tehničkih pomagala odavno je strategija za poticanje samostalnosti i
samoodređenja osoba s invaliditetom. Stoga predstavlja osnovni instrument rehabilitacije.
Moderne tehnologije tako nude brojne mogućnosti primjene. Važno je stručno pripremiti
primjenu tehnologije, individualno ju prilagoditi i pratiti. Opsežna baza podataka o pomagalima
i međunarodna suradnja omogućavaju nabavku najsuvremenijih tehničkih pomagala.
Služba nudi sljedeće usluge: utvrđivanje potrebe za pomagalima, uključujući financiranje,
pružanje tehničke pomoći prilikom nastave i tijekom prakse, ocjenu radnog mjesta, utvrđivanje
koja je oprema potrebna.
Cilj: davanje pomagala, savjetovanje tvrtki glede prilagodbe radnog mjesta i organizacije
posla
Kontakti s poslodavcima:
Zaposleni stručnjaci su zaduženi za kontakte s tvrtkama radi izgradnje mreže kontakata.
Mreža se izrađuje na regionalnom nivou, kako bi se vodilo računa o regionalnim potrebama
tržišta rada. Izuzetno je važno stalno održavanje kontakata jer se na taj način osigurava praćenja
i podrška rehabilitanta.
Služba nudi sljedeće usluge: analiza regionalnog i nadregionalnog tržišta rada, izgradnju
mreža prema tvrtkama u cijeloj zemlji, podršku u traženju mjesta za obavljanje prakse i radnog
mjesta.
Cilj: potpora sudionicima u profesionalnoj (re)integraciji na tržište rada
OPĆI OKVIRNI UVJETI:
Osobito treba voditi računa o: zaštiti podataka rehabilitanata, spolnoj ravnopravnosti, načelu
nediskriminacije te o zaštiti zaposlenika.
151
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
ORGANIZACIJA I PRAVNI OBLIK PRUŽATELJA USLUGE PROFESIONALNE
REHABILITACIJE:
Usluge profesionalne rehabilitacije provode centri za profesionalnu rehabilitaciju. Kako bi
udovoljili aspektu regionalnosti, potrebno je u početku osnovati 4 regionalna centra (Rijeka, Split,
Osijek, Zagreb), od kojih bi jedan imao ulogu referalnog centra za profesionalnu rehabilitaciju.
Regionalni centri za profesionalnu rehabilitaciju bi mogli osnivati i mobilne stručne timove kako
bi dobili što bolju regionalnu pokrivenost.
Pravni oblik centra za profesionalnu rehabilitaciju bi mogao biti ustanova, a neke usko
specijalizirane usluge bi mogli obavljati i neki drugi pravni oblici.
ODGOVORNOSTI CENTRA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU:
- izrada kataloga usluga,
- izrada individualnih rehabilitacijskih planova,
- rehabilitantima osigurati sve relevantne informacije za njihov cilj,
- organiziranje i koordiniranje procesa s naručiteljima rehabilitacijskih usluga i kontinuirano
usuglašavanje kako bi se pravovremeno mogle poduzeti korektivne mjere i mijenjati
ciljevi,
- precizno evidentiranje prisutnosti rehabilitanta na programu,
- pružanje usluge osobne asistencije na radnom mjestu korisnicima, na 20 korisnika jedan
asistent a kod korisnika s teškim višestrukim smetnjama na 5 korisnika jedan asistent,
- pružanje usluge koja pomaže osobi s invaliditetom u savladavanju radnog procesa na
radnom mjestu (otvoreno tržište rada),
- javljanje naručiocu usluga datum kada se rehabilitant uključio u program,
- mjesečno izvješćivanje naručioca usluga o prisutnosti rehabilitanata,
- izrada privremenih i završnih izvješća za naručioce usluga, te na traženje i po potrebi
izrada međuizvještaja,
- praćenje trendova na tržištu rada,
- praćenje slobodnih radnih mjesta,
- podrška pri posredovanju u zapošljavanju,
- pronalaženje i podrška kod pronalaženja prakse za korisnike i to za tri oblika vanjske
prakse:
1. organizira se odmah nakon što počne rehabilitacija – produženi proces profesionalne
rehabilitacije kako bi korisnik mogao vidjeti da li ga izabrano zanimanje zadovoljava
(informativna praksa),
2. počinje kada je korisnik već u mogućnosti provoditi radne procese kako bi se provjerilo
da li teoriju može provoditi u praksi,
3. praksa za koju se posreduje, ali ju nalazi korisnik i organizira se dva do tri mjeseca prije
završetka obrazovnog programa.
152
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Suradnja s naručiteljima usluga:
- stalna razmjena informacija,
- redovne posjete naručitelja usluga centru za profesionalnu rehabilitaciju,
- uska suradnja s HZZ-om zbog usklađivanja programa s regionalnim potrebama tržišta
rada,
- zajedničke radionice i seminari,
- okvirni ugovor s naručiteljem usluge (u kojem je između ostaloga definirano koliko sati
rehabilitant može izostati sa rehabilitacijskih aktivnosti, kome će privremena i završna
izvješća biti dostupna, tko je potpisnik privremenih i završnih izvješća)
- izvješćivanje naručitelja,
- transparentnost troškova.
Naručilac usluge u svakom trenutku može i mora kontrolirati troškove usluga, te ima
isključivo pravo odluke o daljnjim mjerama.
Sustav upravljanja kvalitetom usluga – procesi:
- standardizirano upućivanje naručitelja
- standardizirano izvješćivanje naručitelja (individualni izvještaj nakon dijagnostičkog
tjedna, individualni izvještaj nakon izrada perspektiva, privremeni izvještaj nakon obavljenog pola obrazovnog procesa, završni izvještaj, kraći međuizvještaji kod mogućih
promjena)
- konstantna evaluacija rezultata rada (broj rehabilitacija, broj zaposlenih nakon
rehabilitacije)
- petogodišnje praćenje rehabilitanata na tržištu rada,
- stalni procesi poboljšanja
- ISO 9001; EQUASS
KORISNICI USLUGA PROFESIONALNE REHABILITACIJE:
Osobe s invaliditetom od 17 godine života, a imaju smanjenu mogućnost zapošljavanja te
ostale osobe u nepovoljnom položaju, a imaju smanjenu mogućnost zapošljavanja.
Uvjeti za uključivanje u mjere profesionalne rehabilitacije su: završeno obavezno obrazovanje, završena osnovna rehabilitacija. Razlog za isključenje iz mjera profesionalne
rehabilitacije je akutna ovisnost.
TRAJANJE PROFESIONALNE REHABILITACIJE
Dijagnostički tjedan – 1 tjedan
Iznimno može trajati duže kada se radi o oštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama,
oštećenju mozga ili su izražene česte promjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri
kompleksnih oštećenja , ali ne duže od 8 tjedana.
Izrada perspektiva – 3 tjedna
153
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Iznimno može trajati duže kada se radi o oštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama,
oštećenjima mozga, ili su izražena česte promjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri
kompleksnih oštećenja, ali ne duže od 12 tjedana.
Stjecanje kvalifikacija – trajanje ovisno o vremenskom trajanju obrazovnog programa ili
programa osposobljavanja.
Za svaku od faza procesa profesionalne rehabilitacije neophodno je maksimalno uvažiti
načelo individualizacije, vodeći računa o što manjim troškovima te samo u izuzetnim okolnostima
kada to procjena stručnjaka utvrdi, omogućiti i viši stupanj obrazovanja od onog koji je do tada
stečen.
TIJEK POSTUPKA PROFESIONALNE REHABILITACIJE (HODOGRAM):
-naručilac usluge dostavlja raspoložive podatke o osobi i navodi razlog i svrhu upućivanja
na rehabilitacijsku procjenu,
-prikupljanje podataka, pregled dokumentacije,
- svakom rehabilitantu se dodjeljuje stručna osoba - Case Manager kojoj se isti obraća za sve
upite te koji upravlja svim fazama tijekom procesa profesionalne rehabilitacije (pružanje
najbolje moguće usluge skrojene isključivo prema individualnim potrebama)
-uvodni timski sastanak cijelog tima i izrada plana tretmana,
-utvrđivanje zdravstvenih faktora, tjelesnih mogućnosti, stupnja invaliditeta, definiranje
granica i mogućnosti,
-utvrđivanje socijalnih faktora,
-utvrđivanje profesionalnih/radnih faktora,
-psihodijagnostika, savjetovanje i procjena mogućih terapeutskih mjera,
-procjena u radnoj situaciji: funkcionalna procjena, standardizirani testovi, situacijska
procjena, procjena na radnom mjestu, ponašanje i socijalna uključenost na radnom mjestu,
-prikupljanje, analiza i interpretacija podataka članovima stručnog tima,
-sinteza podataka, prezentacija nalaza i prijedloga, izrada završnog mišljenja i prijedloga
koji se dostavlja naručiocu usluge,
-interpretacija završnog mišljenja i prijedloga rehabilitantu (na zahtjev može prisustvovati
i zastupnik, roditelj ili predstavnik udruge osoba s invaliditetom),
-za svaku daljnju fazu profesionalne rehabilitacije odlučuje naručilac usluge nakon dobivanja završnog mišljenja i prijedloga
FINANCIRANJE PROFESIONALNE REHABILITACIJE:
Financiranje profesionalne rehabilitacije treba osigurati putem cijene usluge.
Cijena usluge sadržava materijalne troškove i troškove osoblja.
Naručilac pokriva troškove usluge profesionalne rehabilitacije, naknade za rehabilitante,
mogućeg smještaja i prehrane te putne troškove.
154
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rehabilitant se upućuje putem narudžbenice na kojoj naručitelj navodi razloge i cilj
upućivnja.
Cijenu usluga profesionalne rehabilitacije za rehabilitanta može zajednički financirati
više naručioca koji sklapaju ugovor o sufinanciranju profesionalne rehabilitacije (npr.
zajednički HZMO i HZZO u vrijeme kada je osoba još na bolovanju, a kada je procijenjeno
da je kod osobe nastala invalidnost zbog koje više neće moći raditi na svom radnom
mjestu).
S najbrojnijim naručiocima usluga potpisuje se okvirni ugovor na godišnjoj razini, a naručilac usluga može biti:
- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,
- Hrvatski zavod za zapošljavanje,
- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje,
- socijalna skrb,
- osiguravajuće tvrtke,
- poslodavci,
- lokalna i regionalna samouprava,
- privatni naručilac,
- tijela vještačenja koja utvrđuju prisutnost invaliditeta
Usluge profesionalne rehabilitacije se naplaćuju po utvrđenom cjeniku kojeg donosi
ministarstvo nadležno za rad.
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom financira osnovne
seminare te specijalističke seminare za stručnjake koji rade u procesu rehabilitacije (za stručne
radnike i stručne suradnike) i uvođenje novih tehnologija jer je korisnicima potrebno osigurati
suvremenu opremu koja prati zahtjeve tržišta rada.
Ostale troškove snosio bi osnivač, a eventualna ostvarena dobit uložila bi se u daljnji razvoj
materijalne osnove rada centra za profesionalnu rehabilitaciju.
Praćenje i kontrolu u stručnom smislu, te financijsko praćenje i kontrolu centara za
profesionalnu rehabilitaciju, vršio bi Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s
invaliditetom zajedno sa ministarstvom nadležnim za rad.
Dijagnostički tjedan
OPIS USLUGE:
Rehabilitacijska procjena je početna faza u procesu profesionalne rehabilitacije.
Uključenje u profesionalnu rehabilitaciju je individualno utvrđivanje trenutnog stanja
(rehabilitacijska procjena, sveobuhvatna dijagnostika).
Usluga je usmjerena na cjelovitu procjenu osobe s invaliditetom i to:
155
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
-utvrđivanje utjecaja invaliditeta (medicinski status),
-utvrđivanje socijalne situacije/motivacije (socijalna anamneza),
-utvrđivanje prijašnjeg radnog iskustva (profesionalna anamneza),
-inicijalni pregled psihološkim testiranjem,
-utvrđivanje kognitivnih sposobnosti,
temeljem čega se utvrđuje mogućnost da se osoba s invaliditetom uključi u zapošljavanje
ili obrazovanje.
CILJ USLUGE:
Cilj rehabilitacijske procjene je utvrđivanje daljnjih aktivnosti ili mjera (rehabilitacijski
plan), koje su potrebne kako bi se poboljšale mogućnosti za razvoj profesionalne karijere. Cilj je
izrada pojedinačnog grubog plana rehabilitacije uzimajući u obzir sve čimbenike koji utječu na
profesionalnu rehabilitaciju, bilo pozitivno ili negativno.
Rehabilitacijska procjena je osnova za mišljenje o mogućnostima, vrsti i načinu profesionalne
rehabilitacije te izrade rehabilitacijskog plana, izrađenog za naručioca usluge.
Rehabilitacijska procjena je i početna faza za procjenu prisutnosti invaliditeta, tj. je li
upućena osoba uistinu osoba s invaliditetom.
VREMENSKO TRAJANJE REHABILITACIJSKE PROCJENE:
Vremensko trajanje usluge je ovisno o kompleksnosti problematike i potrebama osoba s
invaliditetom.
Rehabilitacijska procjena traje jedan tjedan, a program traje 6 sati dnevno.
Vremenski usluga može trajati duže od tjedan dana kada se radi o kompleksnijim oštećenjima,
kao što su npr. oštećenje vida, kronične duševne smetnje, oštećenja mozga ili su izražene česte
promjene funkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri kompleksnih oštećenja, ali ne duže od 8
tjedana za najkompleksnija stanja.
CILJANE SKUPINE:
Sve kategorije osoba s invaliditetom od 17. godine života na dalje koje je uputio naručilac
usluge ili osobe koje još nemaju status osobe s invaliditetom te su upućene na rehabilitacijsku
procjenu kako bi se utvrdilo postojanje invaliditeta.
Uključivanje u rehabilitacijsku procjenu je primjereno za sve osobe kod kojih je prethodno
utvrđena ili se pretpostavlja prisutnost tjelesnih ili duševnih bolesti ili oštećenja koja čine
poteškoće u zapošljavanju ili postoje prepreke i poteškoće na poslu u razvoju karijere.
Uvjeti za uključivanje u mjeru rehabilitacijske procjene:
- završeno obavezno obrazovanje,
- završena osnovna rehabilitacija
Razlog za isključenje iz mjere rehabilitacijske procjene je akutna ovisnost.
156
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
SADRŽAJ, METODE, TEHNIKE I POSTUPCI KOD PROVOĐENJA USLUGE:
Plan izvođenja usluge podrazumijeva oblikovanje za svakog rehabilitanta individualno,
uvažavajući njegove potrebe i mogućnosti. Postupak mora biti tako prilagođen osobi da ga ona
može razumjeti. Procjenu nije moguće provoditi bez konsenzusa s osobom s invaliditetom.
Rehabilitacijska procjena se izvodi individualno, a kod pojedinih aktivnosti se izvodi u
grupi.
UVJETI ZA PROVEDBU USLUGE:
Izvođač usluge rehabilitacijske procjene mora imati kompletan tim stručnjaka (voditelja
procjene radi rehabilitacije, stručnjaka za medicinu rada, kliničkog psihologa, socijalnog radnika,
pedagoga (za matematiku i hrvatski jezik) s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskog
stručnjaka, trenera s dodatnim kvalifikacijama za rehabilitacijskog stručnjaka, stručnjaka za
posebna ispitivanja).
Izvođač mora osigurati, osim uvjeta za samostalni rada i individualno ispitivanje, i uvjete
za provedbu postupka u skupini, za simuliran rad i situacije učenja.
Izvođač mora osigurati odgovarajuće instrumente, psihodijagnostička pomagala, radne i druge
testove za procjenu svih navedenih područja.
PODRUČJA PROCJENE:
1. Utvrđivanje medicinskog statusa
Ovo utvrđivanje uključuje prvo utvrđivanje stanja sa stajališta medicine rada, kao i
pregledavanje i objedinjavanje već postojećih nalaza. Po potrebi se pribavljaju dodatna stručna
mišljenja specijalista, kao npr. iz područja ortopedije, neurologije/ psihijatrije ili oftalmologije.
Sadržaj i opseg rada:
- cjelovita procjena funkcionalnog stanja, tjelesnog i psihičkog funkcioniranje osobe,
klinička procjena zdravstvenog stanja, procjena funkcionalnih sposobnosti u usporedbi s
poznatim standardima fizioloških opterećenja osobe na radnom mjestu;
- procjena stupnja izlječenja, rehabilitiranosti i prilagođenosti osobe, a koja bi omogućavala
izvršenje plana rehabilitacije vezano za uključivanje na rad ili u obrazovne aktivnosti; U
dogovoru s drugim specijalistima upotpunjuje podatke ili se dogovara za dodatne postupke
(liječenje, rehabilitacija, oprema s medicinsko tehničkim pomagalima);
- procjena opremljenosti osobe s medicinsko tehničkim pomagalima;
- zbog temeljitije procjene uzima u obzir procjene ostalih članova tima npr. za procjenu
sigurnosti na radu, držanja tijela, kretanja u prostoru, izdržljivost na statička i dinamička
opterećenja itd.
- procjena o tome kako osoba razumije i prihvaća svoje zdravstvene teškoće, kako vidi
svoju tjelesnu i psihičku izdržljivost, da li je sposobna preuzeti sve životne zahtjeve, u
157
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
kojoj mjeri se može nositi sa stresom na poslu, koliko poznaje različite načine zaštite na
radu;
- procjena je li potrebno savjetovanje osobi s invaliditetom, obitelji, poslodavcu, izvođaču
obrazovnih programa;
- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces.
Metoda rada: pregled i analiza raspoložive medicinske i s njom povezane stručne
dokumentacije (različiti raniji nalazi i mišljenja, analize i zdravstvene procjene radnih mjesta);
strukturirani intervju, heteroanamneza; klinički pregled s procjenom funkcionalnog stanja svih
organskih sustava („od glave do pete“); praćenje osobe u radnom procesu tijekom procjene,
savjetovanje osobe, sagledavanje mogućih prilagodbi na radu; metode i tehnike za analizu
zdravstvene procjene radnog mjesta/obrazovne ustanove, prilagođene osobama s invaliditetom.
2. Utvrđivanje socijalne situacije/motivacije (socijalna anamneza)
Rehabilitanti odgovaraju na pitanja koristeći standardizirani obrazac o osobnim podacima
(uključujući državljanstvo, kontakt osobu), zdravlju / invaliditetu, financijskoj situaciji, obiteljskoj
situaciji, stambenoj situaciji,osobnom položaju, mobilnosti, eventualno o slobodnom vremenu.
Obrazac sadržava devet područja korisnikova života.
Korisnik samostalno ili u grupnom radu ispunjava socijalnoanamnestički obrazac, ali je
uvijek prisutna osoba koja može pomoći u slučaju da rehabilitant ne razumije neka od pitanja.
Pri tome je osobito važno zapažanje da li korisnik može samostalno odgovoriti na postavljena
pitanja, bez asistencije druge osobe te kako funkcionira u grupi.
Nakon toga se detaljno raspravlja o odgovorima sa socijalnim radnikom u obliku
individualnog razgovora kada se zajednički procjenjuje da li postoji neko problematično područje
ili situacije koje bi mogle biti smetnja u procesu rehabilitacije.
Sadržaj i opseg rada:
- prikupljanje općih podataka o osobi,
- prikupljanje podataka o financijskoj situaciji,
- prikupljanje podataka o stambenim i obiteljskim prilikama,
- prikupljanje podataka o mobilitetu/pokretljivosti i pristupačnosti do zapošljavanja ili
obrazovanja,
- prikupljanje podataka o invaliditetu,
- prikupljanje podataka o zdravstvenom stanju,
- prikupljanje podataka o osobnoj situaciji,
- prikupljanje podataka o načinu provođenja slobodnog vremena,
- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,
- savjetodavni rad.
Metoda rada: strukturirani intervju, socijalnoanamnestički podaci, savjetovanje, socioterapija.
3. Utvrđivanje profesionalne anamneze (ranija radna iskustva, stupanj obrazovanja)
158
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Odgovarajući stručnjak za rehabilitaciju (trener) prikuplja kroz pojedinačni intervju podatke
o školskom i strukovnom obrazovanju te karijeri pojedinog klijenta tijekom rehabilitacijske
procjene. Obrazac sadržava pet područja korisnikova života: opći podaci, obrazovanje, radno
iskustvo, slobodno vrijeme i mobilnost.
Osim toga rehabilitant piše esej (životopis) o svojem školovanju, bivšim poslovima koje je
radio, eventualnim budućim poslovima koje bi radio te o svojim željama i interesima. Kod analize
eseja važno je obratiti pažnju (osim na profesionalna usmjerenja korisnika) i na stil pisanja,
pismeno izražavanje, pismenost, gramatiku, pravopis, smislenost u pisanju kao i osobno viđenje
profesionalne karijere.
Sadržaj i opseg rada:
- prikupljanje općih podataka o osobi,
- prikupljanje podataka o rehabilitantovoj profesionalnoj karijeri, radu i učenju,
motivaciji, radnim iskustvima, vještinama, stupnju o brazovanja, specifičnim znanjima
i osposobljenosti, uspjehu i mogućim posebnostima tijekom školovanja, njegovim
interesima i vlastitom viđenju svoje profesionalne karijere,
- detaljni podaci o poslovima na kojima je radio, programa osposobljavanja ili drugih radnih
iskustava, zadovoljstvo radom, osobna procjena uspješnosti i teškoća pri radu,
- procjena kako osoba razumije i prihvaća svoj invaliditet,
- prikupljanje podataka o mobilitetu/pokretljivosti i pristupačnosti do zapošljavanja ili
obrazovanja,
- doživljaj i reakcija na nezaposlenost te teškoće kod zapošljavanja,
- osobne aktivnosti i način traženja posla, motivacija za uključivanje u profesionalnu
rehabilitaciju,
- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,
- savjetodavni rad
Metoda rada: intervju, heteroanamnestički podaci, analiza eseja (životopisa), pregled radne dokumentacije, savjetovanje.
4. Inicijalni pregled psihološkim testiranjem
Psiholog provodi stručni postupak u smislu psihološkog tretmana i savjetodavnog rada te
provodi psihološku dijagnostiku.
Psihološki tretman i savjetovanje radi se s ciljem održavanja ili poboljšanja mentalnog
zdravlja osobe, kvalitete života i rada te zbog optimalnog iskorištavanja osobnih potencijala
rehabilitanta.
Psihologijsko testiranje se obavlja s ciljem dobivanja uvida u intelektualne sposobnosti,
osobine ličnosti i specifične vještine vezane uz radno mjesto.
Psihologijsko testiranje obavlja psiholog prema Standardima psihologijskog testiranja,
odnosno, prema Pravilniku o psihodijagnostičkim sredstvima Hrvatske psihološke komore.
Psihologijsko testiranje provode, analiziraju i rezultate interpretiraju najiskusniji klinički
159
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
psiholozi koji imaju posebnu dopusnicu za rad.
Preporučeni psihologijski testovi su: testovi intelektualnih sposobnosti (Progresivne
matrice, Beta test, DAT), testovi pamćenja i testovi ličnosti (Cornell indeks, EPQ), ali se po
potrebi mogu primjenjivati i drugi testovi.
Testiraju se: jezične sposobnost, matematičko razmišljanje, formalno-logičko razmišljanje,
prostorno snalaženje, perceptivna brzina, kratkoročno pamćenje, dugoročno pamćenje, opći
interesi (određuje se šest osnovnih područja interesa koja su karakteristična za različita zanimanja).
Dodatno se testiraju osnovne obrtničko-tehničke sposobnosti (prethodno školsko znanje nije
potrebno) i fizičko-tehničke sposobnosti (preduvjet su prethodna školska znanja) radi utvrđivanja
prikladnosti za rad na području elektronike.
Testovi se odabiru ovisno o obrazovnom nivou rehabilitanta te dobi ispitanika. Testiranje se
provodi grupno i individualno.
Sadržaj i opseg rada:
- procjena opće razine intelektualnih sposobnosti i vještina, specifičnih kognitivnih funkcija,
sposobnost koncentracije, pažnja, strategija rješavanja problema, mišljenje, fleksibilnost,
- procjena i prepoznavanje specifičnih deficita i pronalaženje dobro očuvanih područja na
kojima je moguće razvijati kapacitete,
- procjena motivacije za zapošljavanje i obrazovanje, profesionalni interesi, realnost radnih
očekivanja,
- procjena sposobnosti učenja, memorije, izdržljivost, stabilnosti, umora kod mentalnih
aktivnosti,
- procjena adaptacijskih sposobnosti, vladanja i kontrole nad impulsima, razina tolerancije
na frustracije, uvid u teškoće prouzrokovane invalidnošću,
- savjetovanje pri izboru prikladnog profesionalnog područja i nivoa zahtjevnosti obrazovanja ili osposobljavanja, definiranje potrebnih prilagodbi i pomoći u tijeku školovanja,
- procjena o mogućnostima za uključivanje u rehabilitacijski proces,
- savjetodavni i terapeutski rad
Metoda rada: strukturirani intervju, usmjerena anamneza, primjena psihodijagnostičkih testova, savjetovanje, psihoterapija.
1. Utvrđivanje kognitivnih sposobnosti
U ovoj fazi provjerava se postojeće školsko znanje iz matematike i materinjeg jezika.
Polazište je završeno osnovnoškolsko obrazovanje (8. razred).
Sadržaj pisane provjere školskog znanja iz matematike: osnove matematike, matematika za
ekonomiste, tehničko računanje.
Test iz matematike traje 2 do 3 sata, a ispitaniku se može dati i kratka pauza. Test se riješava
bez računala i obuhvaća osnovne računske operacije, račun s postotkom te zadaci s tekstom. Kroz
testove nisu bitni rezultati nego i motivacija, koncentracija i druga opažanja.
160
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Sadržaj pisane provjere školskog znanja iz hrvatskog jezika: pravopis, gramatika,
čitanje s razumijevanjem, izražavanje.
Test iz hrvatskog jezika traje do 2 sata, a osim rezultata se posebno procjenjuje i motivacija,
koncentracija i druga opažanja.
Ako je potrebno, provjeravaju se pretpostavke za željeno zanimanje:
Utvrđivanje točnih sklonosti klijenta k određenim zanimanjima u kontekstu konkretnog
stručnog područja ili postavljanje konkretnih pitanja putem HZZ-a.
Individualna obrada nastavnih programa:
U slučaju da se kod rehabilitanta utvrde manjkavosti znanja u određenim područjima iz
matematike ili hrvatskog jezika, mogu se za određene nastavne cjeline organizirati individualne
instrukcije, već tijekom dijagnostičkog tjedna.
Cilj individualne obrade nastavnih programa je smanjenje školskih deficita. Modularni
sustav omogućuje u bilo kojem trenutku uključivanje u programe, dodavanje modula znanja gdje
je utvrđen školski deficit.
Povratno izvješćivanje naručitelja:
Povratne informacije o ukupnim rezultatima rehabilitacijske procjene se dostavljaju
u pisanom obliku (standardizirano izvješće). Izvješće sadrži prijedlog o daljnjem postupanju.
Rehabilitanta se informira o rezultatima rehabilitacijske procjene i s prijedlogom za daljnje
postupanje, koji isti potpisuje, ali mu se ne uručuje izvještaj već se izvješće dostavlja naručiocu
usluge.
Zaključno mišljenje stručnog tima:
Zaključno mišljenje stručnog tima se oblikuje na osnovi sinteze svih prikupljenih podataka,
procjena rehabilitantovog funkcioniranja te prognostičke procjene koju oblikuje i usklađuje stručni
tim zajedno s rehabilitantom i mora sadržavati precizan prijedlog za daljnje postupanje, a isto je
definirano navedenim ciljevima koje je naručitelj naveo u trenutku upućivanja na procjenu.
Zaključno mišljenje rehabilitacijske procjene obuhvaća:
- šifriranje po MKB- u: navodi se dijagnoza, koja ima odlučujući utjecaj na invalidnost, te
ocjena stabilnosti stanja, prognoze i mogućnost izlječenja ili poboljšanja zdravstvenog
stanja,
- šifriranje po MKF-u
- sažetak nalaza po područjima procjene, s navedenim instrumentima, metodama i tehnikom koja je korištena u postupku procjene,
- cjelovita procjena radnih sposobnosti i aktualnog radnog funkcioniranja,
- opis važnih osobnih čimbenika i čimbenika okoliša,
- prijedlog daljnjih aktivnosti koji uključuje neko od sljedećih zaključaka:
1. Rehabilitant je sposoban za uključivanje na otvoreno tržište rada ili u programe
osposobljavanja (redovne mjere aktivne politike zapošljavanja, kraći obrazovni programi
161
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
HZZ-a) i nema potreba za daljnjim uslugama profesionalne rehabilitacije,
2. Rehabilitant bi sa uključivanjem u programe osposobljavanja ili sa profesionalnom
rehabilitacijom uz praktično osposobljavanje na radu (radni centar, virtualna radionica ili
osposobljavanje uz stručnu pomoć na otvorenom tržištu rada) dobio bolju mogućnost za
napredovanje u profesionalnoj karijeri ili zapošljavanju.
Ovakav zaključak mora sadržavati sljedeće elemente: a) definiranje programa, b) način
izvođenja, c) definiranje sudjelovanja poslodavca, d) mjesto izvođenja, e) trajanje, f) pomoć,
asistencija, praćenje, mentorstvo, g) moguće arhitektonske i tehničke prilagodbe, h) definiciju
budućeg posla, i) dodatne informacije (uvjeti za upis, termini, kontakt osoba i dr.)
3. Rehabilitant je sposoban za profesionalnu rehabilitaciju, a s uključivanjem u program
profesionalne rehabilitacije (izrada perspektiva, stjecanje kvalifikacija) bi dobio bolju
mogućnost za napredovanjem u profesionalnoj karijeri ili zapošljavanju.
4. Rehabilitant još nije spreman za uključivanje u fazu izrada perspektiva, te se preporuča
uključivanje u program mjera stabilizacije zbog prevladavanja manj-kavosti, usvajanja
radnih navika, radu na motivaciji, vježbanju socijalnih vještina, pre-vladavanja problema
prihvaćanja invalidnosti i dr..
5. Rehabilitant privremeno nije zapošljiv te se preporuča/ne preporuča uključivanje u radne
aktivnosti.
6. Rehabilitant je osoba s invaliditetom i kao takav se prilikom zapošljavanja evidentira u
zakonsku kvotu.
7. Rehabilitant je osoba s invaliditetom smanjene radne sposobnosti te je istog potrebno
uputiti na utvrđivanje razine smanjene radne sposobnosti.
Prilikom donošenja odluke o mogućnosti uključivanja u daljnje mjere profesionalne
rehabilitacije potrebno je odgovoriti na sljedeća pitanja:
- kako je osoba s invaliditetom motivirana za rješavanje problema nezaposlenosti,
- kako radno funkcionira (radna disciplina),
- kako prihvaća svoju invalidnost, koliko poznaje svoje mogućnosti, koje su mogućnosti u
okolišu za zapošljavanje, obrazovanje ili osposobljavanje,
- koliko je primjerena stečena izobrazba te da li su profesionalni ciljevi realni,
- kakvi su njegovi socijalni odnosi u užem i širem okolišu,
- kakvu pomoć i potporu mu pruža obitelj i socijalni okoliš,
- kakvu pomoć treba kod traženja primjerenog posla,
- kakvo radno mjesto bi za njega bilo primjereno, u kakvom radnom okolišu bi bolje
funkcionirao,
- kakve prilagodbe bi trebao na radnom mjestu, gledano na teškoće, koje se predviđaju,
- da li će trebati duže vrijeme za obrazovanje, osposobljavanje ili eventualno stručnu podršku kod uključivanja u rad.
162
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Izrada perspektiva
OPIS USLUGE:
Nakon rehabilitacijske procjene, sveobuhvatne dijagnoze, slijedi faza izrade perspektiva.
To je proces, koji se nadograđuje na rehabilitacijsku procjenu.
CILJ USLUGE:
Cilj je osmisliti individualni strukovni plan obrazovanja i rehabilitacije koji je prilagođen
osobnoj situaciji pojedinog sudionika (interesi, sposobnosti i sklonosti, zdravstvena ograničenja,
osobni okvirni uvjeti...) i regionalnim prilikama (regionalno tržište rada) i koji uzima u obzir
smjernice naručitelja, vezane za financiranje. Provediva poslovna perspektiva razrađuje se
zajedno s polaznicima i na kraju moraju biti ponuđene barem dvije mogućnosti.
CILJANE SKUPINE:
Sve kategorije osoba s invaliditetom od 17. godine života na dalje koje je uputio naručilac
usluge radi procjene o mogućnosti daljnjeg profesionalnog osposobljavanja ili obrazovanja.
Za određene vrste invaliditeta (slijepe osobe, psihičke poteškoće i dr.) osnovni sadržaj
izrade perspektiva je isti, ali se nadopunjuje određenim specifičnostima i vremenski traje dulje.
Uvjeti za uključivanje u mjeru izrade perspektiva su: završeno obavezno obrazovanje,
završena rehabilitacijska procjena. Razlog za isključenje iz mjere izrade perspektiva je
akutna ovisnost.
METODE, TEHNIKE I POSTUPCI KOD PROVOĐENJA USLUGE:
Plan izvođenja usluge podrazumijeva oblikovanje za svakog rehabilitanta individualno,
uvažavajući njegove potrebe i mogućnosti. Postupak mora biti tako prilagođen osobi da ga može
razumjeti. Izradu perspektiva nije moguće provoditi bez konsenzusa s osobom s invaliditetom.
Usluga se provodi individualno i kod nekih aktivnosti grupno u skladu s metodama grupnog
i individualnog rada.
Kod svih postupaka pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh
i to se odnosi na sve stručnjake (fleksibilnost, individualnost).
Kada se ispostavi da osoba nešto ne može riješiti, ispitivač treba naći uzrok i pomoći.
Već na samom početku procesa izrade perspektiva kontaktiraju se poslodavci preko Odjela
za kontakte s poslodavcima i u dogovoru sa rehabilitantom, a posebice ako je osoba u radnom
odnosu.
VREMENSKO TRAJANJE IZRADE PERSPEKTIVA:
Vremensko trajanje usluge je ovisno od kompleksnosti problematike i potrebama osobe
s invaliditetom. Izrada perspektiva traje 3 tjedna, s obaveznom satnicom od 32 nastavna sata, s
obavezom organiziranja jednog dugog dana kako bi se testirala radna izdržljivost rehabilitanta.
163
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Tjedni raspored (32 nastavna sata) ne mora nužno trajati od ponedjeljka do petka ili se može
organizirati poludnevni program. Vremenski usluga može trajati duže od tri tjedna kada se radi o
oštećenju vida, kroničnim duševnim smetnjama, oštećenju mozga ili su izražene česte promjene
funkcioniranja tijekom dana i drugi primjeri kompleksnih oštećenja.
UVJETI ZA PROVEDBU USLUGE:
Izvođač usluge izrade perspektive mora imati kompletan tim stručnjaka.
Stručnjaci koji rade na rehabilitacijskoj procjeni mogu raditi i u fazi izrade perspektiva, a
ako i ne rade u toj drugoj fazi, na raspolaganju su i tijekom procesa izrade perspektiva.
Članovi tima za pronalaženje perspektiva su: voditelj pronalaženja perspektiva (identičan s voditeljem rehabilitacijske procjene), treneri s dodatnim kvalifikacijama stručnjaka za
rehabilitaciju (grupni rad sa rehabilitantima), voditelj slučaja – Case Manager (osoba kojoj
se sudionici obraćaju radi individualnog savjetovanja), stručnjaci za praktično isprobavanje
s kvalifikacijom za pojedino područje (pedagozi, stručnjaci za profesionalnu rehabilitaciju,
specijalizirani treneri npr. treneri za tehnička zanimanja, treneri za ekonomska zanimanja).
Osim toga, na raspolaganju su stručnjaci iz stručnih službi za medicinu, psihologiju,
socijalni rad i rehabilitacijsku tehnologiju.
Zadatak tima za izradu perspektiva je pružiti sudionicima što veću potporu i pomoć pri
njihovom odlučivanju o struci ili obrazovanju te isti prvenstveno mora imati znanje i iskustvo iz
znanosti o zanimanjima i poznavati situaciju na (regionalnom) tržištu rada, imati osnovna znanja
o socijalno-pravnim pitanjima te uvid u mogućnosti obrazovanja i školovanja.
Izvođač mora osigurati jednu prostoriju s odgovarajućom rasvjetom a za individualne
razgovore više malih prostorija.
Pored osnovne opreme potrebno je za svakog sudionika osigurati različite informativne
materijale, vlastiti stol s računalom te prilagođene programe za određene vrstu invalidnosti kojima
je prilagodba potrebna, kao i pristup internetu. Posebna testiranja se izuzetno mogu provesti u
zaštitnim radionicama.
DODATNI SADRŽAJI:
Osim stručno sadržajne ponude, potrebno je osigurati i dodatnu ponudu ovisno o problemima
s kojima se rehabilitant suočava kako bi stručno ulaganje u profesionalne sposobnosti bilo
što maksimalnije iskorišteno. Naime, za svaku osobu s invaliditetom invaliditet predstavlja
proces, koji pored višeslojnih osobnih i emocionalnih problema obično biva praćen i osjećajem
profesionalne besperspektivnosti, te zahtijeva ponudu dodatnih sadržaja koji na prvi pogled nisu
u direktnoj vezi s mogućnostima osposobljavanja ili obrazovanja, ali su obavezna podrška. Takvi
dodatni sadržaji su potrebni radi osiguranja provedive poslovne perspektive.
Dodatni sadržaji mogu biti: specijalistička dijagnostika, procjena osobnosti, rehabilitacijska tehnologija, obuka iz socijalnih vještina, savjetovanje oko osobnog stila.
164
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Ako je potrebno, također se organiziraju dani prakse u nekoj tvrtki (“informativna
praksa”).
Individualna obrada nastavnih programa:
U slučaju da se kod rehabilitanta utvrde manjkavosti znanja u određenim područjima
iz matematike ili hrvatskog jezika za određene nastavne cjeline organiziraju se individualne
instrukcije, tj. kraći programi dopunske nastave. Kod utvrđivanja razine znanja bitno je utvrditi
da li je osoba zaboravila određene stvari ili nikada nije naučila.
Kada se ispostavi da osoba nešto ne može riješiti, ispitivač treba naći uzrok i pomoći.
Pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh i to se odnosi na sve
stručnjake (fleksibilnost, individualnost).
Cilj individualne obrade nastavnih programa je smanjenje školskih deficita. Modularni
sustav omogućuje u bilo kojem trenutku uključivanje u programe, dodavanje modula znanja gdje
je utvrđen školski deficit.
IZRADA PERSPEKTIVA – SADRŽAJ:
- 1. tjedan: opća profesionalna orijentacija
- 2. tjedan: analiza zanimanja
- 3. tjedan: rezultat profesionalne rehabilitacije = pronalaženje zanimanja
Cilj prvog tjedna je realna procjena vlastite radne sposobnosti rehabilitanta imajući u vidu:
osobne vještine i interese, zdravstvena ograničenja i dosadašnju i buduću karijeru.
Sadržaj opće profesionalne orijentacije: analiza potencijala, životopis, standardna zamolba,
strategije telefoniranja, razgovor za posao, analiza tržišta rada.
Od rehabilitanta se očekuje: točnost, samostalnost u radu, pravovremena prijava o zdravstvenim poteškoćama, spremnost za sudjelovanje u svim sadržajima, pridržavanje zabrane od
alkohola i pridržavanje zabrane pušenja u prostorima gdje se održava program.
Od osoblja se očekuje: maksimalna zaštita osobnih podataka (samo voditelj slučaja – Case
Manager raspolaže sa svim podacima o polazniku, dok ostatak tima samo s najnužnijim podacima), zaštita podataka koji se dostavljaju naručiocu, pružanje pomoći u slučaju bilo kakvih
problema (obiteljskih, financijskih i sl.), osoblje i infrastruktura koja omogućuje provođenje
programa, stalna komunikacija s voditeljem slučaja (Case Manager).
Voditelj slučaja (Case Manager) je glavna poveznica s naručiteljem usluge, kontakt osoba
s tvrtkama gdje se traži praksa i pruža osobnu podršku rehabilitantu.
Uloga voditelja slučaja (Case Manager) je vrlo osjetljiva i ovisi o čitavom nizu faktora,
tako da u slučaju da se rehabilitant i C.M. ne „prepoznaju“, potrebno je promijeniti C.M.. Rehabilitant ne može promijeniti grupu i provodioca treninga, ali C.M. može.
165
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Usvojeni obrasci i dokumentacija, koja se koristi u procesu izrade perspektiva su sljedeći
radni listovi: samospoznaja, interesi, moje sposobnosti, usponi i padovi, slabe i jake strane,
osobni kriteriji, moja dosadašnja zaposlenja i djelatnosti, sklonost, područja rada, moj život za
5 godina. Sadržajima radnih listova se namjerava dobiti sveobuhvatniji uvid u vlastitu situaciju,
ali je i poticaj osobama da počnu razmišljati što žele i mogu raditi. Osim toga se održava trening
u malim grupama za: sastavljanje natječajne dokumentacije (standardni životopis), mapa za
natječaje, analiza tržišta rada (novine, Internet, brošure, HZZ), strategija telefoniranja, savjeti za
razgovor za posao za što su također usvojeni obrasci radnih listova.
Vježbe se provode i individualno i to sa svakim rehabilitantom doslovno od riječi do
riječi.
Utvrđivanje sposobnosti za ekonomska i tehnička zanimanja
Pravilo je da se svi rehabilitanti mogu okušati i u ekonomski administrativnim i tehničkim
zanimanjima bez obzira na rezultate.
Utvrđivanje sposobnosti za ekonomska zanimanja sadržava: korespondencija ( jednostavna pisma prema predlošku, izražavanje, pravopis…), ekonomska matematika (mali blagajnički
obračuni, uključujući monotone vježbe, utvrđivanje stanja blagajne, jednostavne matematičke
operacije), administrativni i organizacijski zadaci (izrada radnog plana - plana smjena/ranog i
kasnog plana, razvrstavanje primki), provjera odgovornosti, preciznosti i izdržljivosti.
Utvrđivanje sposobnosti za tehnička zanimanja sadržava: bateriju testova sposobnosti DAT,
program za osnove crtanja (prostoručno crtanje, figurativno predočavanje, shvaćanje prostornih
odnosa, shvaćanje oblika, razumijevanje koordinata), motorika (gruba i fina motorika), vježbe
savijanja žice, letanje i dr.
Kod utvrđivanja razine znanja bitno je utvrditi da li je osoba zaboravila određene stvari
ili nikada nije naučila. Pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh i to se
odnosi na sve stručnjake (fleksibilnost, individualnost).
Odnos prema invaliditetu
Obavezan dodatni sadržaj je pomoć u prihvaćanju vlastitog invaliditeta. Ovu uslugu
provodi psiholog. Usluga se provodi grupno, a za osobe s procijenjenim velikim problemima i
individualno u skladu s metodama grupnog i individualnog rada. Uz to se provode radionice čiji je
cilj pružiti pomoć rehabilitantu da prevlada staro zanimanje (odmak od dosadašnjeg zanimanja),
te da shvati prednosti novog zanimanja. Važno je raditi na psihološkom odmaku i na otvorenosti
ka novome.
U drugom tjednu cilj je izrada najmanje 2 konkretna opisa zanimanja, uzimajući u obzir
osobnu situaciju, medicinska ograničenja i situaciju na regionalnom tržištu rada.
Sadržaji: informacije o regionalnom tržištu rada, prezentacija konkretnih opisa zanimanja
(opis, uvjeti), individualno istraživanje, kontakti s tvrtkama.
166
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Po potrebi se vrše dodatna testiranja, trening iz socijalnih vještina, konkretno natjecanje za
radno mjesto.
Informacije daje trener(ica) u obliku predavanja što pretpostavlja da trener(ica) posjeduje
sveobuhvatno znanje o aktualnoj situaciji na tržištu rada. Preporuča se rehabilitantima osigurati
tri dana da samostalno rade na istraživanju zanimanja pri čemu trener(ica) pruža pomoć ako
je to potrebno. Najvažnije je da rehabilitant prikupi što više informacija o zanimanju koje ga
zanima. Na taj način se između ostaloga testira i njegova stvarna motivacija. U tom periodu osoba
može poželjeti posjetiti neku od tvrtki (informativna praksa) što se i omogućava te osoba sama
telefonski kontaktira tvrtku uz podršku trenera.
Dodatni sadržaji po potrebi su: specijalistički pregledi, procjena osobnosti, savjetovanje
u rehabilitacijsko-tehnološkom pogledu, obuka iz socijalnih vještina, pripravnički staž u nekom
društvu, probno stažiranje – informativna praksa.
U trećem tjednu je cilj odlučiti se za jednu poslovnu perspektivu, tj. pronalaženje zanimanja
za rehabilitanta.
Sadržaji: izrada plana radne i socijalne rehabilitacije i/ili integracije u skladu s osobnim i
regionalnim mogućnostima.
Kod izrade individualnog rehabilitacijskog plana uzimaju se u obzir svi čimbenici koji
pozitivno ili negativno utječu na profesionalnu rehabilitaciju. Rehabilitacijski plan se izrađuje
zajedno s rehabilitantom.
Sadržaj rehabilitacijskog plana je: analiza i opis trenutne situacije, prijedlog s najmanje
jednom alternativom, vremensko/sadržajno planiranje provedbe, opis potrebnih usluga podrške,
opis potrebnih okvirnih uvjeta kao što je opremanje radnog mjesta i sl., opis faktora rizika,
rezultati praktičnog okušavanja u različitim područjima rada.
Ishod može biti:
- prijedlog za obrazovanje u nekoj obrazovnoj instituciji (stjecanje kvalifikacije),
- prijedlog za osposobljavanje s kraćim obrazovnim programom,
- prijedlog trenutno zapošljavanje na otvorenom tržištu rada,
- prijedlog trenutno zapošljavanje u prilagođenim uvjetima rada,
- prijedlog trenutno zapošljavanje uz podršku radnog asistenta,
- prijedlog radno osposobljavanje (trening),
- prijedlog za trening i optimizaciju osobnih potencijala ili mjere stabilizacije
Nositelj troška izrade perspektiva se u pisanom obliku izvještava o ishodu izrade perspektiva.
Nositelj troška ima isključivo pravo odluke o poduzimanju daljnjih mjera.
Individualni razgovor rehabilitanta i C.M. se obavezno održava na kraju svakog tjedna (i
uvijek kada razgovor zatraži rehabilitant) kako bi zajedno analizirali dobivene rezultate, ali se
167
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
istovremeno radi na osnaživanju i na motivaciji (C.M. prethodno traži mišljenje pojedinih trenera
koji su provodili ispitivanje).
Kvalifikacija
Prema iskustvima organizacije BBRZ, idealno bi bilo da se i kvalifikacija može steći u centru
za profesionalnu rehabilitaciju, te bi u tom smjeru trebao ići i razvoj centara za profesionalnu
rehabilitaciju koji bi u budućnosti trebao ponuditi i paletu usluga vezanu za različite obrazovne
programe. Obrazovanje, koje je usklađeno s mogućnostima osobe i s potrebama tržišta rada,
je osiguranje da će se isti zaposliti nakon mjera profesionalne rehabilitacije pri čemu se veliko
težište mora dati na praktično osposobljavanje.
Međutim, u okolnostima kada se obrazovni program održava izvan centra za profesionalnu
rehabilitaciju, obaveza stručnog osoblja centra je da nadzire i pruža podršku rehabilitantu u
svakom trenutku. U takvim slučajevima od izuzetne je važnosti uloga voditelja slučaja (Case
Managera) koji upravlja svim fazama tijekom procesa profesionalne rehabilitacije (pružanje
najbolje moguće usluge skrojene isključivo prema individualnim potrebama klijenta).
4. Ostale provedene faze projekta
Provedene naredne faze projekta omogućile su daljnju edukaciju hrvatskih stručnjaka iz
Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka.
Treća faza projekta - „Koncept naobrazbe za REHA Tehnologiju”.
Odjel za rehabilitacijsku tehnologiju je jedna od stručnih službi predviđena u modelu
profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku. Uporaba tehničkih pomagala je od velike
važnosti za jačanje neovisnosti osoba s invaliditetom, te ona predstavlja značajnu intervencijsku
strategiju u rehabilitaciji. Rehabilitacijska tehnologija je termin kojim se opisuju naprave, sustavi
ili dizajni, preinačeni ili prilagođeni korisniku, koji omogućavaju pojedincima da obave zadatak
koji inače ne bi bili u mogućnosti obaviti ili pak da olakšaju ili pojačaju sigurnost s kojom se taj
zadatak može obaviti.
S obzirom da ne postoji formalno obrazovanje za REHA tehnologe, bilo je potrebno
omogućiti stjecanje znanja, vještina i sposobnosti koja su potrebna rehabilitacijskom tehnologu,
a koji je poveznica između osoba s invaliditetom, poslodavaca, tijela koja pružaju financijsku
potporu i centara za profesionalnu rehabilitaciju.
Četvrta faza projekta – „Case Managment”
Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka iz područja profesionalne rehabilitacije, rada i
zapošljavanja osoba s invaliditetom u procesu Case Managementa, prema ISO standardima.
Kroz edukaciju hrvatskih stručnjaka u Case Managementu omogućuje se uspostavljanje
168
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
procesa upravljanja svim fazama profesionalne rehabilitacije kroz certificiranje određenog
područja djelovanja, daljnju specijalizaciju i bolju kvalifikaciju stručnog osoblja, postizanje
transparentnosti kako za klijente tako za naručitelje i financijere usluga, uspostavljanje objektivnih kriterija za kvalifikaciju stručnjaka.
Svrha Case Managementa je pružanje najbolje moguće usluge, skrojene isključivo prema
individualnim potrebama konkretnog klijenta uz što manji utrošak sredstava.
Ovu edukaciju je prošlo 12 stručnjaka uz poštivanje načela regionalnog pristupa (Zagreb,
Rijeka, Split, Osijek) koji su izradili pismeni rad o implementiranju Case Managementa u njihove
poslovne procese te su u studenome 2012. godine pristupili polaganju usmenog ispita. Nakon
položenog ispita stručnjaci su dobili certifikat ISO 17024 koji je važeći ne samo u Europskoj uniji
već i u cijelom svijetu.
Peta faza projekta - „Upravljanje odnosima s poslodavcima”.
Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka o tome kako komunicirati s potencijalnim
poslodavcima u cilju omogućavanja prakse rehabilitantima kao i budućeg zaposlenja.
Odjel za kontakte s poslodavcima je jedna od stručnih službi predviđena u modelu
profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku.
Zaposleni stručnjaci su zaduženi za kontakte s tvrtkama radi izgradnje mreže kontakata.
Mreža se izrađuje na regionalnom nivou kako bi se vodilo računa o regionalnim potrebama
tržišta rada. Izuzetno je važno stalno održavanje kontakata jer se na taj način osigurava praćenja
i podrška rehabilitanta.
Služba nudi sljedeće usluge: analizu regionalnog i nadregionalnog tržišta rada, izgradnju
mreža prema tvrtkama u cijeloj zemlji, podršku u traženju mjesta za obavljanje prakse i radnog
mjesta. Cilj je potpora rehabilitantima u pronalaženju poslodavca u procesu i nakon završetka
profesionalne rehabilitacije (u profesionalnoj (re)integraciji na tržište rada).
Šesta faza projekta - „Elementi financiranja”.
Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka u području financiranja centra za profesionalnu
rehabilitaciju. Edukacija će poslužiti kao okosnica u izgradnji učinkovitog i djelotvornog sustava
financiranja centara za profesionalnu rehabilitaciju kao i procesa evaluacije učinaka financiranja
centara za profesionalnu rehabilitaciju te nadzora nad namjenskim trošenjem novčanih
sredstava.
Sedma faza - „Elementi ugovora o uslugama profesionalne rehabilitacije između centra za
profesionalnu rehabilitaciju i korisnika usluga”.
Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka vezana uz ugovorno reguliranje odnosa između naručitelja troškova i centra za profesionalnu rehabilitaciju. Ugovori se sklapaju kao
okvirni i jednogodišnji i na edukaciji su detaljno razrađene pojedine obavezne stavke u svakom
od ugovora.
Osma faza - „Dijagnostički tjedan za osobe sa senzoričkim oštećenjima”,
Provedena je edukacija hrvatskih stručnjaka o metodama, tehnikama i postupcima
169
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
rehabilitacijske procjene za osobe s oštećenjem vida te za osobe s oštećenjem sluha.
Usluge profesionalne rehabilitacije su visoko specijalizirane usluge. Ovakav sveobuhvatni
pristup profesionalnoj rehabilitaciji je učinkovit, ali zahtjeva visoko educirane timove s čitavim
nizom dodatnih znanja te su planirane i naredne faze projekta u kojima bi se stručnjaci koji će
raditi u profesionalnoj rehabilitaciji educirali.
Saznanja stečena u svakoj od projektnih faza omogućuju stručnjacima da izrade prijedlog
Katalog usluga profesionalne rehabilitacije koji bi trebao biti osnova za provođenje profesionalne
rehabilitacije, a s druge strane bi osigurao transparentnost kako za državu i njezine sustave tako i
za osobe s invaliditetom i poslodavce.
5. Zaključak
Strategija Republike Austrije kao i drugih europskih država, vezana uz profesionalnu
rehabilitaciju, nalaže sustavan pristup rješavanja područja profesionalne rehabilitacije te do
krajnjih granica uvažavanje načela individualnosti. Tešku situaciju u profesionalnoj rehabilitaciji
u Republici Hrvatskoj možemo prevladati ako uvažimo suvremenu europsku doktrinu što
prezentirani rezultati projekta i omogućavaju.
Usluge profesionalne rehabilitacije su visoko specijalizirane usluge i kod svih postupaka
pristup ne smije biti krut tako da i manje sposobni dožive uspjeh (stručnjaci moraju biti maksimalno
fleksibilni i koristiti individualni pristup) jer postupak procjene ne smije dodatno osobu
traumatizirati. Neophodno je potrebno snažno povezivanje raznih institucija i korištenje svih
postojećih resursa kako bi troškovi profesionalne rehabilitacije bili što manji. O isplativosti
ulaganja u mjere profesionalne rehabilitacije možemo govoriti isključivo ako je osnovna
rehabilitacija kvalitetno završena što zahtjeva mnogo snažnije povezivanje svih resursa u društvu.
Potrebno je čvrsto povezivanje sustava koji se bave medicinskom rehabilitacijom, sustava koji se
bave socijalnom rehabilitacijom te sustava koji se bave profesionalnom rehabilitacijom kako bi
troškovi mjera i aktivnosti profesionalne rehabilitacije bili što isplativiji i uspješniji.
Usluge dodatnih sadržaja su od velike važnosti iako na prvi pogled nisu u direktnoj
vezi s mogućnostima osposobljavanja ili obrazovanja, ali su obavezna podrška tome. Takvi
dodatni sadržaji su potrebni radi osiguranja provedive poslovne perspektive i na neki način su
„osigurač“ da se neće ugroziti započeti procesi zbog nekih unutarnjih poteškoća same osobe, jer
valja imati na umu, da za svaku osobu s invaliditetom invaliditet predstavlja proces koji pored
višeslojnih osobnih i emocionalnih problema obično biva praćen i osjećajem profesionalne besperspektivnosti, te također zahtijeva ponudu dodatnih sadržaja.
Vodeći se iskustvima Republike Austrije i gotovo svih razvijenih europskih država,
u mjere profesionalne rehabilitacije se ulaže samo ako je kvalitetno završena osnovna
rehabilitacija. Zbog toga suvremeni pristupi predviđaju i posebne mjere treninga i optimizacije
170
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
osobnih potencijala ili mjere stabilizacije osobe. Takve mjere su osobito značajne za dugotrajno
nezaposlene osobe i koriste se nakon dijagnostičkog tjedna ili nakon izrade perspektiva u
situaciji kada osoba nema osnovne preduvjete za uključivanje u daljnje usluge profesionalne
rehabilitacije kao što su socijalne kompetencije, znanje i dr. što zahtijeva intenzivniji tretman
koji nije moguće osigurati u sklopu radnog treninga. Cilj takvih usluga je smanjenje školskih
deficita te razvijanje socijalnih sposobnosti i vještina koje omogućuju učinkovitiju komunikaciju
s okolinom. Primarni ciljevi programa su: navikavanje na poslovne procese i radno vrijeme,
prilagodba na opterećenja i njihovo pozitivno prevladavanje, poticanje samorefleksije, podizanje
samopercepcije i samoprocjene, razvoj socijalnih vještina postupanja te promicanje mehanizama
za rješavanje sukoba u privatnom životu i na radnom mjestu. Nadalje, cilj je i prevladavanje
školskog deficita kako bi se nakon tretmana stvorili uvjeti za uključivanje u rehabilitacijske mjere
ili neku od obrazovnih aktivnosti te zapošljavanje.
Predstavljen model profesionalne rehabilitacije je u skladu sa suvremenim europskim
procesima profesionalne rehabilitacije i uvažava zapadnoeuropske standarde o položaju osoba s
invaliditetom. Gotovo sve države Europe razvile su mrežu centara za profesionalnu rehabilitaciju
u kojima se provodi čitav niz različitih usluga. Odluku o upućivanju osobe na profesionalnu
rehabilitaciju donosi naručitelj i istu financira. Predviđeno je i zajedničko financiranje dva ili
više naručitelja. Naručitelj usluge u svakom trenutku može i mora kontrolirati troškove usluga, te
ima isključivo pravo odluke o daljnjim mjerama. Širok broj mogućih naručitelja usluga, također
je europski standard. Na taj način se omogućava svakom u sustavu da prepozna interes za sebe
ako osobu uputi na profesionalnu rehabilitaciju, a uz to je moguće prepoznavanje zajedničkih
interesa više sustava. Ovakav pristup daje mogućnost da se vrlo rano može početi s mjerama
profesionalne rehabilitacije u slučajevima kada je invalidnost nastala tijekom života, a što je i
obaveza prema usvojenoj i ratificiranoj UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (članak
26., stavak 2.).
Ipak, osnovni uvjet da bi primijenili predstavljeni model je zakonska i podzakonska regulativa
i to ne samo Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom već i
Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o zdravstvenom osiguranju te Zakona o socijalnoj
skrbi. Osobito je značajno da socijalna skrb razvije strukturirane i fleksibilne programe socijalne
uključenosti s ciljem cjelovite skrbi vezano za rad i zapošljavanje te da osigura neprestano praćenje osobe s invaliditetom kako bi u povoljnim okolnostima ista mogla prijeći iz sustava socijalne
skrbi u sustav zapošljavanja čime bi dobili protočnost sustava u pripremi za zapošljavanja.
Predstavljeni model profesionalne rehabilitacije je strategijska opcija, politički mudrija,
ali zahtijeva dulji tijek uvođenja a ukoliko se implementira, Fond bi trebao imati kontinuiranu
zadaću razvoja i podizanja kapaciteta stručnjaka, uvođenje novih alata tehnika jer je to jedini
recept za učinkovitost, održivost i garanciju da se nećemo ponovo u budućnosti odmaknuti od
suvremenih postignuća.
171
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
BERUFLICHE REHABILITATION ALS
INTEGRATIONSMETHODE VON MENSCHEN MIT
BEHINDERUNG AUF DEM KROATISCHEN ARBEITSMARKT
– ERGEBNISSE DES PROJEKTS
Jasenka Sučec, Dipl.-Sozialarbeiterin
Leiterin des Vorbereitungs- und Entwicklungsdienstes
Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung
Zusammenfassung
Die berufliche Rehabilitation in der Republik Kroatien wurde wegen einer ganzen Reihe
von Umständen ab dem Jahr 1990 vernachlässigt und hat sich weit von neuen Errungenschaften
und Entwicklungsprozessen entfernt. Gerade während dieser Jahre verändert und entwickelt
sich in fast allen europäischen Ländern das Verhältnis gegenüber der Politik der beruflichen
Rehabilitation, da das Prinzip der gleichen Möglichkeiten für alle, und so auch für Menschen
mit Behinderung, angenommen wird. Maßnahmen, die die europäischen Länder zu dieser Zeit
unternehmen, geben statt Pensionierungen und Sozialabgaben, allen Formen der beruflichen
Rehabilitation Vorrang. Da ein entwickeltes Modell der beruflichen Rehabilitation sowie Kriterien
und Maßstäbe für die Durchführung der beruflichen Rehabilitation fehlen, kann die berufliche
Rehabilitation nicht so durchgeführt werden, wie es im Gesetz vorgesehen ist. Deswegen wird die
berufliche Rehabilitation in der Republik Kroatien nur teilweise oder erst gar nicht durchgeführt.
Da die Durchführung der Entwicklungspolitik, die Verbesserung der beruflichen Rehabilitation
und die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zu den Zuständigkeiten des Fonds zählt und
da wir zur Verabschiedung einer neuen und besseren gesetzlichen Regelung beitragen wollten,
haben wir ein Projekt mit der Organisation BBRZ aus Österreich begonnen. Das Projekt verläuft
in Phasen. In der ersten Phase wurde ein Entwurf des Modells der beruflichen Rehabilitation
für die Republik Kroatien festgelegt, welches dann für Menschen mit Behinderung entwickelt
wurde. Doch das Modell ist auch für die Anwendung bei anderen empfindlichen Gruppen auf
dem Arbeitsmarkt angemessen. Das vorgestellte Modell ist an moderne europäische Prozesse
und Standards angepasst. Wir reden von einem allumfassendem Ansatz, der effektiv ist, der aber
auch hoch gebildete Teams von Fachleuten verlangt, die über eine ganze Reihe von zusätzlichem
Wissen verfügen, da die Leistungen der beruflichen Rehabilitation sehr spezialisiert sind.
Außerdem ist eine starke Verbindung von verschiedenen Institutionen und die Nutzung von allen
bestehenden Ressourcen notwendig, damit die Kosten der beruflichen Rehabilitation so niedrig
wie möglich bleiben. Das Projekt selbst besteht aus drei Phasen und damit jede Phase erfolgreich
durchgeführt wird, muss das Prinzip der Individualisierung maximal berücksichtigt werden.
172
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
1. Gründe für das Projekt
Die berufliche Rehabilitation verfügte in den sechziger Jahren des 20. Jahrhunderts über alle
Merkmale einer guten Politik der beruflichen Rehabilitation und war den europäischen Trends im
Zeitraum von 1958 bis Ende der achtziger Jahre am nächsten. Der Übergangszeitraum von der
sozialistischen Gesetzgebung zu ganz neuen Verhältnissen hatte einen sehr großen Einfluss auf
die berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung. Der Zeitraum
vom Jahre 1990 ist von verschiedenen Umständen wie z.B. dem Krieg, der Privatisierung von
öffentlichen Unternehmen sowie von der Aufstellung einer neuen Marktwirtschaft belastet und
das zu Zeiten, in denen die Industrieproduktion immer schwächer wird und die Arbeitslosigkeit
steigt. Leider verlieren Menschen mit Behinderung als erste ihren Arbeitsplatz und die berufliche
Rehabilitation als Tätigkeit wurde vernachlässigt, was dazu geführt hat, dass sich die kroatische
Politik im Bezug auf die berufliche Rehabilitation von modernen Errungenschaften und
Entwicklungsprozessen entfernt hat. Als positives Beispiel kann Centaroprema d.o.o., heute
Centaroprema Re&Zin d.o.o., hervorgehoben werden. Das Unternehmen ist der Rechtsnachfolger
des Zentrums für berufliche Rehabilitation „3.Maj“ aus Rijeka, das auch unter diesen veränderten
Umständen in dem Zeitraum von 1964 bis heute ihre Tätigkeit ausüben konnte.
Gerade zur Zeit, als die berufliche Rehabilitation in Kroatien vernachlässigt wird und sich
von modernen Errungenschaften und Entwicklungsprozessen entfernt hat, entwickelt sich in
fast allen europäischen Ländern nach den neunziger Jahren das Verhältnis gegenüber der Politik
der beruflichen Rehabilitation, da das Prinzip der gleichen Möglichkeiten für alle, und so auch
für Menschen mit Behinderung, angenommen wird. Maßnahmen, die die europäischen Länder
zu dieser Zeit unternehmen, geben statt Pensionierungen und Sozialabgaben, allen Formen der
beruflichen Rehabilitation Vorrang.
Da die angeführten Probleme erkannt wurden und eine ganze Reihe von internationalen
Dokumenten, die sich auf Menschen mit Behinderung beziehen, angenommen wurde, hat die
Regierung der Republik Kroatien im Jahre 2000 einen Ausschuss für Menschen mit Behinderung
gegründet. Weiterhin wurden die Nationale Strategie der einheitlichen Politik für Menschen
mit Behinderung von 2003 bis 2006, die zweite Nationale Strategie der Chancengleichheit für
Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015 sowie das Gesetz zur beruflichen Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung (Amtsblatt NN 143/02, NN 33/05) verabschiedet.
Die Regierung der Republik Kroatien gründete 2003 den Fonds für berufliche Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, der formell 2006 mit seiner Tätigkeit beginnt,
aber der richtige Arbeitsbeginn in der Form, die im Gesetz vorgesehen wurde, ist im April 2007.
Nach dem Gesetz muss der Fonds eine ganze Reihe von Aktivitäten durchführen, doch
am wichtigsten ist die Durchführung einer Entwicklungspolitik und die Weiterentwicklung der
173
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
beruflichen Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.
Alle Aktivitäten des Fonds sind im Einklang mit den Zielen der Nationalen Strategie der
Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015, die sich auf die berufliche
Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung beziehen.
Mit der Nationalen Strategie der Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von
2007 bis 2015 wurde in dem Kapitel 2.7. Berufliche Rehabilitation, Beschäftigung und Arbeit
den Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation große Wichtigkeit gegeben und sie sind von
besonderem gesellschaftlichen Interesse. Weiterhin hat der Fonds die Verpflichtung sich aktiv bei
der Erfüllung der Ziele zu beteiligen. Das geschieht durch Maßnahmen, durch die die Erfüllung
der angeführten Ziele in den angegebenen Fristen sichergestellt wird.
Maßnahmen, durch die die Durchführung der Ziele der Nationalen Strategie gesichert wird,
sind:
1. Evaluierung der Anwendung von bestehenden gesetzlichen Regelungen und der aktuellen
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Politik im Bereich der Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung
seitens eines unabhängigen Organs
Sicherstellung eines Mechanismus für den Schutz vor Diskrimination im Bereich der
Beschäftigung und Arbeit mit Menschen mit Behinderung
Gründung regionaler Einrichtungen für die berufliche Rehabilitation
Menschen mit Behinderung den Zugang zur beruflichen Orientierung ermöglichen,
unabhängig vom Alter, der Ausbildung und dem Arbeitsstatus
Durchführung der Sensibilisierung von Arbeitgebern, Förderung der Beschäftigung von
Menschen mit Behinderung
Sicherung von effizienten Maßnahmen zur Förderung von selbstständiger Tätigkeit,
entsprechenden Beschäftigungsformen und die Erhaltung der Beschäftigung von Menschen
mit Behinderung auf allen Ebenen
Feststellung des Modells bei der Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, die auf
dem offenen Arbeitsmarkt ohne Unterstützung (Agenturen, Verbände, Workshops von
Verbänden für Menschen mit Behinderung, Arbeitsassistenten) keinen Arbeitsplatz finden
können und die Sicherstellung von Maßnahmen zur Unterstützung bei der Beschäftigung
Förderung der Erhaltung von staatlichen Zuschüssen für Wirtschaftssubjekte, die
Menschen mit Behinderung beschäftigen
Da die gesetzlichen Regelungen sehr mangelhaft sind, konnte die Maßnahme der Gründung
von regionalen Zentren für berufliche Rehabilitation nicht realisiert werden. Solche Zentren sind
Fachorgane für hochspezialisierte Leistungen, für die genaue Einschätzung von Fähigkeiten, die
Stärkung von Kompetenzen und eine bessere Vorbereitung von Menschen mit Behinderung auf
174
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
den Einstieg in den Arbeitsmarkt. Sie sind auch in sehr ähnlichen Formen in der Praxis aller
europäischen Staaten zu finden.
Weiterhin, kann die berufliche Rehabilitation nicht so durchgeführt werden, wie es im
Gesetz vorgesehen ist, da ein entwickeltes Modell der beruflichen Rehabilitation sowie Kriterien
und Maßstäbe für die Durchführung der beruflichen Rehabilitation fehlen. Deswegen wird die
berufliche Rehabilitation in Kroatien nur teilweise oder erst gar nicht durchgeführt.
Im ehemaligen Ministerium für Wirtschaft, Arbeit und Unternehmertum (bei dessen Tätigkeit
auch der Fonds aktiv mitwirkte) wurde eine Arbeitsgruppe für die Durchführung der Nationalen
Strategie der Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015 gegründet.
Dies bezieht sich auf die Feststellung einer einheitlichen Schädigungsliste, eines einheitlichen
Begutachtungsorgans und die Art und Weise der Durchführung der beruflichen Rehabilitation,
was der Grundstein für die Entwicklung eines Modells der beruflichen Rehabilitation und die
Erstellung eines Netzwerks von Zentren für berufliche Rehabilitation sein wird.
2. Zusammenarbeit des Fonds und der Organisation BBRZ aus Linz
Um der Verabschiedung einer neuen und besseren gesetzlichen Regulative beizutragen, hat
der Fonds in Zusammenarbeit mit dem BBRZ, Berufliches Bildungs- und Rehabilitationszentrum
aus Linz, Republik Österreich, dem Verband OSVIT und der Einrichtung URIHO das Projekt
„Berufliche Rehabilitation als Integrationsmethode von Menschen mit Behinderung auf dem
kroatischen Arbeitsmarkt“ gestartet. Da das österreichischen Bundesministeriums für Arbeit,
Soziales und Konsumentenschutz im Hinblick auf finanzielle Mittel für die Durchführung des
Projekts etwas weniger mitwirkte, konnten wir das Projekt nicht gleich im Ganzen durchführen
und deswegen wurde es in einige Phasen eingeteilt. In der ersten Phase wird an der Entwicklung
der Diagnostikwoche als Anfangsphase der beruflichen Rehabilitation gearbeitet. Mitarbeiter im
Projekt sind das Kroatische Arbeitsamt und das ehemalige Ministerium für Wirtschaft, Arbeit und
Unternehmertum, heute das Ministerium für Arbeit und Pensionssystem.
In der anfänglichen Idee der Gestaltung eines einheitlichen Modells der beruflichen
Rehabilitation für die ganze Republik Kroatien ist durch das Projekt die Mitwirkung von 4
Einrichtungen aus 4 Regionen (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek) geplant, um so den Anspruch der
regionalen Verfügbarkeit zu erfüllen.
Die Idee war, im Projekt ein systematisches, einheitliches Modell der beruflichen
Rehabilitation für alle Kategorien von Menschen mit Behinderung zu gestalten, die Kriterien
anzunehmen und Verfahren, Werkzeuge und Vorgehensweisen zu standardisieren, um so eine
einheitliche und hochwertige Durchführung des Prozesses der beruflichen Rehabilitation zu
sichern.
Außer der Analyse und dem Vergleich mit dem österreichischen Modell der beruflichen
175
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rehabilitation, mit Betonung auf im Rahmen der Arbeitsgruppe durchgeführte Prozesse in
der Diagnostikwoche, wurde in dem Projekt auch der praktische Ansatz betont. Durch einige
Workshops wurde das Fachpersonal (Psychologen, Sozialarbeiter, Rehaexperten, Ärzte)
ausgebildet, dem die Fachleute des BBRZ ihr Wissen übertragen haben.
Während des Projekts wurden alle Formulare und nötigen Dokumente angenommen, die
die Fachleute im Prozess der beruflichen Rehabilitation benutzen werden.
Bis jetzt wurden acht Phasen des erwähnten Projekts durchgeführt.
Ziel des Projekts:
Entwicklung des Modells der Diagnostikwoche für Kroatien. Dabei müssen individuelle
medizinische, soziale und psychologische Diagnosen und wirtschaftliche/existenzielle Ansprüche
von Menschen mit Behinderung berücksichtigt werden, um so ihren Einstieg in den Arbeitsmarkt
zu verbessern und zu ermöglichen.
Inhalt des Projekts/Aktivitäten:
Vergleich des Systems der beruflichen Rehabilitation in Österreich und Kroatien
•Vergleich der aktuellen Systeme der beruflichen Rehabilitation. Analyse der beruflichen
Rehabilitation in Kroatien und Vergleich mit dem erprobten österreichischen Modell.
•Mit den Partnerorganisationen in Österreich wurden die Handlungsbereiche (Verfahren)
für die Entwicklung von einem angemessenen kroatischen Modell besprochen.
Entwicklung von einem angemessenen kroatischen Modell der beruflichen Rehabilitation
•Aufgrund des Verfahrens (Handlungsbereich), das mit den Partnerorganisationen
besprochen wurde, wurde ein Entwurf eines strukturierten Modells der beruflichen Rehabilitation
ausgearbeitet, das besonders auf:
• die Modernisierung des Systems und Modells der beruflichen Rehabilitation in
Kroatien,
• die Entwicklung, Optimierung und Organisation von Verläufen der Beruflichen
Rehabilitation in Kroatien,
• die Optimierung von Bildungsmaßnahmen in der beruflichen Rehabilitation,
• die Verbesserung der Vermittelbarkeit von Menschen mit Behinderung ausgerichtet
ist.
•Die Entwicklung des Modells ist unter anderem auf die grundlegenden Thesen der
kroatischen nationalen Strategie für die Einführung eines aktuellen Systems der beruflichen
Rehabilitation nach EU-Standards orientiert, was auch im Einklang mit dem EU-Beitritt Kroatiens
ist.
176
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
3. Entwurf des Modells der beruflichen Rehabilitation für die Republik
Kroatien
• Das Modell basiert auf der Verschmelzung des medizinischen und gesellschaftlichen
Modells und hat einen bio-psycho-sozialen Ansatz. Klassifikationen die gebraucht werden
sind ICD 10 - Die Internationale statistische Klassifikation der Krankheiten und verwandter
Gesundheitsprobleme und ICF - Internationale Klassifikation der Funktionsfähigkeit,
Behinderung und Gesundheit.
• Obwohl das Modell für Menschen mit Behinderung entwickelt wurde, kann es bei allen
Gruppen von Menschen mit Behinderung angewandt werden, aber auch bei anderen
Gruppen von Menschen, die sich in einer ungünstigen Position befinden (beispielsweise:
Menschen, die ein direktes Risiko für eine Behinderung haben, nationale Minderheiten,
Frauen usw.). Durch die Anwendung des Modells bei anderen Gruppen, die sich in einer
ungünstigen Position befinden, würde man das Prinzip der Wirtschaftlichkeit annehmen, da
auf diese Weise die Expertenteams und die Räume, in denen die berufliche Rehabilitation
durchgeführt wird, vollkommen ausgenutzt wären.
• Nach dem Vorbild der BBRZ Organisation, sollte das Modell einheitlich für die ganze
Republik Kroatien sein, da die gleichen Standards angewandt werden. Doch obwohl
die Leistungen überregional standardisiert sind, spiegeln sie auch in großem Maße die
regionalen Möglichkeiten auf dem Arbeitsmarkt und die spezifischen Anforderungen der
einzelnen Regionen wider.
• Das Modell der beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien wurde aufgrund des
Modells der Organisation BBRZ - Berufliches Bildungs- und Rehabilitationszentrum in
Linz, Republik Österreich, gestaltet.
• Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation hat alle Empfehlungen des
Europarates (Empfehlung nr. R (92) Ministerrat) bei der einheitlichen Rehabilitationspolitik
für Menschen mit Behinderung befolgt. Das Modell beinhaltet weiterhin auch europäische
Exzellenzprinzipien in der Rehabilitation nach den Empfehlungen der Europäischen
Plattform für Rehabilitation (The European Plattform für Rehabilitation – EPR).
• Das vorgestellte Dokument ist im Einklang mit der UN-Konvention über die Rechte
von Menschen mit Behinderung und somit auch mit der Nationalen Strategie der
Chancengleichheit für Menschen mit Behinderung von 2007 bis 2015, die auf der
Konvention basiert.
Das Modell der beruflichen Rehabilitation wurde auf folgenden Prinzipien entwickelt:
1. Humanität, 2. Individueller Ansatz, 3. Koordination, 4. Wirtschaftlichkeit und Effizienz,
5. Regionalität und Zugänglichkeit, 6. Kooperation, 7. Standardisierung, 8. Sicherheit des Pro-
177
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
zesses, 9. Nachhaltigkeit und Effektivität, 10. Verbindung mit der Wirtschaft, 11. Hochwertigkeit,
12. Ausbildung der Fachangestellten im Prozess der beruflichen Rehabilitation, 13. Ethik, 14.
Professionelle Verantwortung, 15. Schutz des Rehabilitanden.
Das Grundmodell enthält drei Schlüsselphasen und wird auf diese Weise bei allen
Kategorien von Menschen mit Behinderung, aber auch bei bestimmten Arten der Behinderung
(blinde Personen, psychische Schwierigkeiten usw.) angewandt. Das Modell muss auch durch
bestimmte Besonderheiten ergänzt werden.
Aufgrund eines besonderen Programms, das für eine bestimmte Zielgruppe (z.B.
Menschen mit Behinderung, die älter als 45 Jahre sind) gestaltet wurde, enthält das Programm
drei grundlegende Phasen, aber es kann in einem anderen zeitlichen Rahmen, beziehungsweise
intensiver als das Grundmodell, durchgeführt werden.
178
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
GRUNDLEGENDE BEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNG
DER LEISTUNGEN DER BERUFLICHEN REHABILITATION
1. Expertenteam
Das Team für die Rehabilitationseinschätzung ist ein interdisziplinäres Team von Experten
und besteht aus:
- 1 Leiter der Einschätzung wegen der Rehabilitation
- 1 Fachmann für Arbeitsmedizin
- 1 klinischen Psychologen
- 1 Sozialarbeiter
- 1 Pädagogen (für Mathematik und Kroatisch) mit zusätzlichen Qualifikationen eines
Rehabilitationsexperten
- 1 Trainer mit zusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten
- 1 Fachmann für besondere Testverfahren
Für Experten, die im Prozess der Rehabilitation arbeiten, werden bestimmte Zertifikate
benötigt:
- Das Grundseminar (Grundbegriffe der Rehabilitation, Werkzeuge und Methoden, die
Rehabilitationspraxis),
- Spezialseminare (Case Manager – Leiter der beruflichen Rehabilitation, Berufsdiagnostik,
innovative Belehrungs- und Lernmethoden, Berufswissenschaft, Analyse der
Arbeitsplätze)
Die Aufgabe des Teams für Rehabilitationseinschätzung ist den Teilnehmern Unterstützung
und Hilfe in ihren individuellen Fragen und dem Einfluss, den diese auf den Beruf und die
Arbeitswelt haben, zu leisten. Außer dem sozial-rechtlichen Wissen erfordert das auch tiefgehende
Kenntnisse und Erfahrungen in Bereichen der Medizin, Psychologie, Pädagogik, Sozialarbeit,
Berufswissenschaft sowie den Einblick in die Situation auf dem Arbeitsmarkt.
Alle Leistungen der beruflichen Rehabilitation führt, evaluiert und gleicht ein Expertenteam
auf Besprechungen an.
2. Standort und räumliche Bedingungen
Personen, die die berufliche Rehabilitation durchführen, müssen einen Standort und
räumliche Bedingungen für die Durchführung der Leistungen der beruflichen Rehabilitation
sichern, sodass sie für die Teilnehmer zugänglich sind und sie das Objekt ohne Probleme betreten
können.
Bei der Entscheidung über den Standort muss Folgendes in Betracht gezogen werden:
•
•
Eine gute Verkehrslage
Zugänglichkeit mit öffentlichen Verkehrsmitteln
179
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
•
Die Möglichkeit des Ausbaus des Objekts
Ein Wohnhaus
Die lokale Infrastruktur (Geschäfte, ein
Sportobjekte)
gastronomisches Angebot,
Kultur,
Räumliche Bedingungen sind sehr wichtig und in dem Objekt muss Folgendes gesichert
werden:
Keine Barrieren
•
Küche
•
Seminarräume
•
Büroräume
•
Werkstätten/Labor/Computerraum
•
Übungsfirma
•
Rekreationsraum
•
Freizeiträume
•
Physiotherapie
Leistungsanbieter der beruflichen Rehabilitation müssen Räumlichkeiten im Einklang mit
folgenden Verordnungen sichern:
- Gesetz über die Raumordnung
- Ordnung über die Sicherung der Zugänglichkeit zu Gebäuden für Menschen mit
Behinderung und eingeschränkter Beweglichkeit
- Arbeitsschutzgesetz
- Rettungs- und Schutzgesetz
- Ordnung über das Zugänglichkeitszeichen
- Gesetz über die Fortbewegung von blinden Menschen mit Blindenführhund
•
FACHDIENSTE IM PROZESS DER BERUFLICHEN REHABILITATION
Arbeitsmedizin:
Gesundheitliche Probleme können den Erfolg der beruflichen Rehabilitation gefährden.
Deswegen wird am Anfang der Planerstellung für die Rehabilitation eine allumfassende ärztliche
Untersuchung durchgeführt. Während des ganzen Prozesses der Rehabilitation müssen die
Rehabilitanden die ganze Zeit die Möglichkeit einer ärztlichen Betreuung und Therapie zur
Verfügung haben. Das Ärzteteam besteht aus einem Arzt der Allgemeinmedizin, einem Facharzt
für Arbeitsmedizin und anderen Fachärzten (teilweise sind das beratende Ärzte).
Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: eine Initialuntersuchung von einem Facharzt
180
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
für Arbeitsmedizin und nach Bedarf auch von einem bestimmten Facharzt, die Feststellung der
körperlichen Erwerbsfähigkeit aus der Sichtweise der Arbeitsmedizin (dies wird auf dem System
für die Arbeitsplatzsimulation ERGOS durchgeführt), ärztliche Kontrolle, Betreuung und Therapie,
Unterstützung für den Beginn des Behandlungsverfahrens, Intervention in Krisensituationen.
Ziel: Langanhaltende Gesundheit, beziehungsweise Erhaltung der Erwerbsfähigkeit
Psychologie:
Mitarbeiter im Bereich der Psychologie müssen Psychologen mit Erfahrung sein,
Psychologen, die den Arbeitsmarkt und seine Mechanismen kennen, die aber auch mit den
Auswirkungen von psychologischen Phänomenen, somatischen Erkrankungen, psychischen
Störungen und Zuständen, die Schwierigkeiten auf dem Arbeitsplatz verursachen, vertraut sind.
Programme der psychologischen Betreuung entwickeln erfahrene (klinische) Psychologen,
Gesundheitspsychologen, Arbeitspsychologen und Psychotherapeuten.
Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Diagnostik (Intelektuelle Fähigkeiten,
Persönlichkeitsstruktur), Beratung/Therapie, Unterstützung und Vermittlung bei der Suche nach
einer passenden Therapie, Information über Einrichtungen, die Psychotherapie und verschiedene
Trainings anbieten: Training zur Konfliktlösung, Kommunikationstraining, Stressbewältigung,
Konzentrations- und Gedächtnisübungen.
Ziel: Psychische Stabilisierung, Erlangung von Schlüsselkompetenzen
Sozialarbeit:
Soziale Probleme gefährden oft den Erfolg der beruflichen Rehabilitation. Vor allem
finanzielle Probleme und Familienprobleme führen dazu, dass sich die betroffenen Personen nicht
auf die berufliche Rehabilitation konzentrieren können. Es besteht die Gefahr, dass diese Probleme
zu groß werden, wenn sie nicht gleichzeitig, während der Arbeit an beruflichen Aussichten
gelöst werden. Erfahrene Sozialarbeiter und/oder Pädagogen für berufliche Orientierung sowie
Sozialpädagogen bieten fachliche Hilfe für solche problematischen Bereiche an.
Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: soziale Anamnese, individuelle Einzel- und
Gruppenberatung im Bezug auf soziale, finanzielle und persönliche Fragen, Informationen über
verschiedene Begünstigungen, Unterstützung und Hilfe bei ihrer Beantragung, Informationen über
Möglichkeiten der Kinderbetreuung, Lösung der Wohnungsfrage, Unterstützung und Vermittlung
bei verschiedenen Beratungsstellen, Unterstützung bei dem Umgang mit verschiedenen
öffentlichen Diensten und staatlichen Behörden.
Ziel: Soziale Stabilisierung und Erwerb von sozialen Kompetenzen
Rehabilitationstechnologie:
Die Nutzung von technischen Hilfsmitteln ist schon lange eine Strategie zur Förderung der
Selbstständigkeit und Selbstbestimmung von Menschen mit Behinderung. Deswegen stellt es das
grundlegende Instrument der Rehabilitation dar. Moderne Technologien bieten somit zahlreiche
181
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Anwendungsmöglichkeiten. Es ist wichtig die Anwendung der Technologie fachlich vorzubereiten,
sie individuell anzupassen und zu verfolgen. Eine umfangreiche Datenbasis mit Hilfsmitteln und
die internationale Zusammenarbeit ermöglichen die Beschaffung von modernsten technischen
Hilfsmitteln.
Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Feststellung des Bedarfes an Hilfsmitteln,
einschließlich der Finanzierung, technische Hilfe während des Unterrichts und des Praktikums,
Beurteilung des Arbeitsplatzes, Festlegung der nötigen Ausstattung.
Ziel: Erteilung von Hilfsmitteln, Beratung von Unternehmen hinsichtlich der Anpassung
des Arbeitsplatzes und der Arbeitsorganisation.
Kontakte mit den Arbeitgebern:
Angestellte Fachleute sind zuständig für den Kontakt mit Unternehmen, um so ein Netzwerk
von Kontakten auszubauen. Das Netzwerk wird auf regionaler Ebene ausgebaut, um sich auf
diese Weise um die regionalen Bedürfnisse des Arbeitsmarktes zu kümmern. Die ständige Pflege
von Kontakten ist äußerst wichtig, da auf diese Weise die Beobachtung und Unterstützung der
Rehabilitanden gesichert wird.
Der Fachdienst bietet folgende Leistungen an: Analyse des regionalen und überregionalen
Arbeitsmarktes, Ausarbeitung eines Netzwerks mit Unternehmen im ganzen Land, Unterstützung
bei der Suche eines Praktikums- und Arbeitsplatzes.
Ziel: Unterstützung für die Teilnehmer bei der beruflichen (Re)Integration in den
Arbeitsmarkt.
Allegemeine rahmenbedingungen
Berücksichtigt werden muss vor allem: der Datenschutz der Rehabilitanden, die Gleichstellung
der Geschlechter, das Prinzip der Nichtdiskriminierung, der Schutz der Mitarbeiter.
Organisation und rechtsform des dienstleisters der
beruflichen rehabilitation
Die Leistung der beruflichen Rehabilitation führen Zentren für berufliche Rehabilitation
durch. Um den Aspekt der Regionalität zu befriedigen, müssen am Anfang vier regionale Zentren
gegründet werden (Rijeka, Split, Osijek, Zagreb), wobei eines davon ein Referenzzentrum für
berufliche Rehabilitation wäre. Regionale Zentren für berufliche Rehabilitation könnten auch
mobile Expertenteams gründen, um so eine bessere regionale Verfügbarkeit zu erreichen. Die
Rechtsform des Zentrums für berufliche Rehabilitation könnte eine Einrichtung sein und einige
eng spezialisierte Leistungen könnten auch andere Rechtsformen durchführen.
182
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Verantwortungen des zentrums für berufliche
rehabilitation
-
-
-
-
Ausarbeitung eines Katalogs mit den angebotenen Leistungen
Ausarbeitung von individuellen Rehabilitationsplänen,
den Rehabilitanden alle relevanten Informationen für ihr Ziel sichern,
Organisation und Koordination von Prozessen mit den Kostenträgern der
Rehabilitationsleistungen sowie ständige Einigung mit ihnen, um rechtzeitig
Korrekturmaßnahmen zu unternehmen und Ziele zu ändern
- Präzise Evidenz über die Teilnahme der Rehabilitanden an dem Programm
- persönliche Assistenz für Klienten auf ihrem Arbeitsplatz, 20 Klienten werden von einem
Assistenten betreut und bei Klienten mit mehrfachen Störungen betreut ein Assistent 5
Klienten,
- Dienstleistungen, die Menschen mit Behinderung bei der Bewältigung des Arbeitsprozesses
auf dem Arbeitsplatz (offener Arbeitsmarkt) helfen,
- Benachrichtigung des Kostenträgers über das Datum, an dem der Rehabilitand mit dem
Programm begonnen hat,
- monatliche Berichterstattung an den Kostenträger über die Anwesenheit des
Rehabilitanden,
- Ausarbeitung von vorläufigen Berichten und Abschlussberichten für die Kostenträger
der Leistung, auf Anforderung und nach Bedarf auch die Ausarbeitung von
Zwischenberichten,
- Verfolgung von Trends auf dem Arbeitsmarkt
- Verfolgung von freien Arbeitsplätzen,
- Unterstützung bei der Vermittlung und Beschäftigung,
- Suche und Unterstützung bei der Suche eines Praktikums für Klienten und zwar für drei
Arten von externen Praktika:
1. es wird gleich nach Anfang der Rehabilitation organisiert – ein verlängerter Prozess
der beruflichen Rehabilitation, damit der Klient sehen kann, ob er mit dem ausgewählten Beruf
zufrieden ist (informatives Praktikum),
2. beginnt, wenn der Klient schon in der Lage ist Arbeitsprozesse durchzuführen, um
herauszufinden, ob er die Theorie auch in der Praxis durchführen kann,
3. ein Praktikum, das vermittelt wird, aber von dem Klienten selbst gefunden wird und zwei
bis drei Monate vor Abschluss des Bildungsprogramms organisiert wird.
Zusammenarbeit mit den Kostenträgern:
- Ständiger Austausch von Informationen,
- Regelmäßige Besuche des Kostenträgers der Leistungen im Zentrum für berufliche
Rehabilitation,
183
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
- Enge Zusammenarbeit mit dem Arbeitsamt wegen der Abgleichung des Programms mit
den regionalen Bedürfnissen des Arbeitsmarktes,
- Gemeinsame Workshops und Seminare,
- Ein Rahmenvertrag mit dem Kostenträger (in dem unter anderem auch reguliert wird,
wie viele Stunden der Rehabilitationsaktivitäten der Rehabilitand versäumen darf, wer
Zugriff zu den vorläufigen Berichten und Abschlussberichten haben wird und wer sie
unterzeichnen kann)
- Berichterstattung für den Kostenträger,
- Transparenz der Kosten.
Der Kostenträger der Leistung kann und muss die Kosten der Leistung kontrollieren
und hat das Alleinrecht auf Entscheidungen über weitere Maßnahmen.
Qualitätsmanagementsystem der Leistungen – Prozesse:
- Standardisierte Anweisung des Kostenträgers
- Standardisierte Berichterstattung für den Kostenträger (ein individueller Bericht nach der
Diagnostikwoche und nach der Perspektivenausarbeitung, ein vorläufiger Bericht nach
der Hälfte des Ausbildungsprozesses, ein Abschlussbericht sowie ein Zwischenbericht bei
möglichen Änderungen)
- Eine ständige Evaluierung der Arbeitsresultate (Anzahl der Rehabilitationsverfahren,
Anzahl der Beschäftigten nach der Rehabilitation)
- Eine fünfjährige Beobachtung der Rehabilitanden auf dem Arbeitsmarkt,
- ständige Verbesserungsprozesse
- ISO 9001; EQUASS
Nuttzer der leistug der beruflichen rehabilitation:
Menschen mit Behinderung ab ihrem 17 Lebensjahr mit schlechteren
Beschäftigungsmöglichkeiten und andere Personen, die sich in einer ungünstigen Position befinden
und auch schlechtere Beschäftigungsmöglichkeiten haben. Bedingungen für die Einbeziehung
in Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation sind: eine abgeschlossene Pflichtausbildung, eine
abgeschlossene Grundrehabilitation. Gründe für die Ausschließung aus den Maßnahmen der
beruflichen Rehabilitation sind akute Suchtkrankheiten.
Dauer der beruflichen rehabilitation
Diagnostikwoche – 1 Woche
Ausnahmsweise kann die Diagnostikwoche länger dauern, wenn es um Sehstörungen,
chronische seelische Störungen und Hirnschädigungen geht oder wenn häufige Veränderungen
der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderen Beispielen komplexer
Schädigungen. Die Verlängerung kann allerdings nicht länger als 8 Wochen dauern.
184
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Perspektivenausarbeitung – 3 Wochen
Ausnahmsweise kann die Perspektivenausarbeitung länger dauern, wenn es um Sehstörungen,
chronische seelische Störungen und Hirnschädigungen geht oder wenn häufige Veränderungen
der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderen Beispielen komplexer
Schädigungen. Die Verlängerung kann allerdings nicht länger als 12 Wochen dauern.
Qualifikationserwerb – die Dauer hängt von der Dauer des Ausbildungs- oder
Qualifikationsprogramms ab.
Für jede Phase des Prozesses der beruflichen Rehabilitation ist für den Erfolg jeder einzelnen
Phase wichtig, das Prinzip der Individualität maximal zu berücksichtigen. Dabei muss Kontrolle
über die Kosten bestehen und nur in Ausnahmefällen kann durch die Einschätzung von Experten
die Erlangung eines höheren Bildungsgrades als bisher ermöglicht werden.
Verlauf des verfahrens der beruflichen rehabilitation
(arbeitsablauf):
-Der Kostenträger der Leistung stellt die verfügbaren Daten über die Person zu und führt
den Grund und Zweck für die Einweisung zur Rehabilitationseinschätzung an,
- Datenerhebung und Überprüfung der Dokumentation,
- Jedem Rehabilitanden wird ein Fachmann zugeteilt – Case Manager, an den sich der
Rehabilitand mit allen Fragen wenden kann und der alle Phasen während des Prozesses
der beruflichen Rehabilitation steuert (die möglichst beste Leistung, die ausschließlich
nach den individuellen Bedürfnissen gestaltet ist)
- Einführende Teamsitzung und Ausarbeitung des Behandlungsplans,
- Feststellung der Gesundheitsfaktoren, körperlichen Möglichkeiten, des Grades der
Behinderung, die Definition von Grenzen und Möglichkeiten,
- Feststellung von sozialen Faktoren
- Feststellung von professionellen/beruflichen Faktoren,
- Psychodiagnostik, Beratung und Einschätzung der möglichen Behandlungsmaßnahmen,
- Einschätzung in der Arbeitssituation: funktionale Veränderungen, standardisierte Tests,
Situationseinschätzung, Einschätzung auf dem Arbeitsplatz, Verhalten und soziale
Einbeziehung auf dem Arbeitsplatz,
- Datenerhebung, Analyse und Interpretation seitens der Mitglieder des Expertenteams,
- Datensynthese, Präsentation der Befunde und Vorschläge, Ausarbeitung einer
abschließenden Einschätzung und eines Vorschlags, die dem Kostenträger zugestellt
werden,
- Interpretation der abschließenden Einschätzung und des Vorschlags für den Rehabilitanden
(Auf Antrag kann auch ein Bevollmächtigter, ein Elternteil oder ein Vertreter eines
Verbandes für Menschen mit Behinderung anwesend sein),
185
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
- Über jede weitere Phase der beruflichen Rehabilitation entscheidet der Kostenträger der
Leistung, nachdem er die abschließende Einschätzung und den Vorschlag erhält.
Finanzierung der beruflichen rehabilitation:
Die Finanzierung der beruflichen Rehabilitation muss durch Preise der Leistungen gesichert
werden.
Der Preis der Leistung beinhaltet materielle Kosten und Kosten für das Personal.
Der Kostenträger übernimmt außer den Kosten für die berufliche Rehabilitation auch die
Gebühren für die Rehabilitanden sowie Kosten für eine mögliche Unterkunft, die Versorgung und
die Reisekosten. Die Rehabilitanden werden durch einen Bestellschein eingewiesen, auf dem der
Kostenträger die Gründe und das Ziel der beruflichen Rehabilitation anführt.
Die Leistung der beruflichen Rehabilitation können mehrere Kostenträger gemeinsam
finanzieren, die einen Vertrag über die Kofinanzierung der beruflichen Rehabilitation
schließen (z.B. Kroatisches Amt für Pensionsversicherung und das Kroatische Amt für
Krankenversicherung, während die Person noch in Krankenurlaub ist und wenn eingeschätzt
wurde, dass bei dieser Person eine Behinderung aufgetreten ist, wegen der sie ihre Tätigkeit
nicht ausüben kann).
Mit den Kostenträgern, die am meisten Leistungen beantragen wird ein Rahmenvertrag auf
jährlicher Basis unterschrieben und mögliche Kostenträger sind:
- das Kroatische Amt für Pensionsversicherung,
- das Kroatische Arbeitsamt,
- das Kroatische Amt für Krankenversicherung,
- die Sozialfürsorge,
- ein Versicherungsunternehmen,
- ein Arbeitgeber,
- die lokale und regionale Selbstverwaltung,
- ein Privater Kostenträger,
- Begutachtungsorgane, die die Behinderung bestätigen.
Die Leistungen der beruflichen Rehabilitation werden nach einem festgelegten Tarif
eingenommen, den das für Arbeitsministerium erlässt.
Der Fonds für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung
finanziert die Grundseminare und Spezialseminare für Experten, die an dem Prozess der beruflichen
Rehabilitation arbeiten (für Fachangestellte und Fachmitarbeiter). Außerdem finanziert der Fonds
auch die Einführung neuer Technologien, da für die Klienten eine moderne Ausstattung, die den
Anforderungen des Arbeitsmarkts entspricht, gesichert werden muss.
Die verbleibenden Kosten würde der Gründer übernehmen und ein eventuell erzielter
Gewinn würde in die weitere Entwicklung von materiellen Grundlagen für die Tätigkeit des
186
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Zentrums für berufliche Rehabilitation investiert werden.
Die Begleitung und Kontrolle im fachlichen Sinne sowie die finanzielle Begleitung und
Kontrolle des Zentrums für berufliche Rehabilitation würde der Fonds für berufliche Rehabilitation
und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung zusammen mit dem zuständigen Ministerium
übernehmen.
Diagnostikwoche:
BESCHREIBUNG DER LEISTUNG:
Die Rehabilitationseinschätzung ist die Anfangsphase der beruflichen Rehabilitation. Die
Einbeziehung in die berufliche Rehabilitation beinhaltet die individuelle Feststellung des jetzigen
Zustandes (Rehabilitationseinschätzung, allumfassende Diagnostik).
Die Leistung ist auf eine ganzheitliche Einschätzung der Person mit Behinderung
gerichtet:
- Feststellung des Einflusses der Behinderung (medizinischer Status),
- Feststellung der sozialen Situation/Motivation (soziale Anamnese),
- Feststellung der vergangenen Arbeitserfahrungen (professionelle Anamnese),
- Initialuntersuchung durch psychologische Tests,
- Feststellung der kognitiven Fähigkeiten,
aufgrund deren festgestellt wird, ob die Person mit Behinderung in die Beschäftigung oder
Bildung mit einbezogen wird.
Ziel der leistung:
Ziel der Rehabilitationseinschätzung ist die Feststellung von weiteren Aktivitäten oder
Maßnahmen (Rehabilitationsplan), die nötig sind, um Möglichkeiten für die Entwicklung der
professionellen Karriere zu verbessern. Ziel ist weiterhin die Ausarbeitung eines individuellen
groben Rehabilitationsplans mit Einbeziehung aller Faktoren, die die berufliche Rehabilitation
positiv oder negativ beeinflussen.
Die Rehabilitationseinschätzung ist die Grundlage für das Nachdenken über
Möglichkeiten, Arten und Formen der beruflichen Rehabilitation sowie für die Ausarbeitung des
Rehabilitationsplans, der für den Kostenträger ausgearbeitet wird.
Die Rehabilitationseinschätzung ist auch die Anfangsphase für die Einschätzung einer
bestehenden Behinderung, beziehungsweise, es wird festgestellt, ob die eingewiesene Person
überhaupt eine Behinderung hat.
Dauer der rehabilitationseinschätzung:
Die Dauer der Leistung hängt von der Komplexität der Problematik und den Bedürfnissen
der Person mit Behinderung ab. Die Rehabilitationseinschätzung dauert eine Woche und das
187
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Programm dauert 6 Stunden täglich.
Die Leistung kann länger als eine Woche dauern, wenn es um komplexere Schädigungen
geht wie z.B. Sehschädigungen, chronische seelische Störungen, Hirnschädigungen oder wenn
häufige Veränderungen der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen sowie bei anderen
Beispielen komplexer Schädigungen. Die Verlängerung kann auch bei den schwersten Fällen
nicht länger als 8 Wochen dauern.
Zielgruppen:
Alle Kategorien von Menschen mit Behinderung ab 17 Jahren und älter, die der Kostenträger
eingewiesen hat oder Menschen, die noch keinen Status einer Person mit Behinderung haben,
die aber zur Rehabilitationseinschätzung eingewiesen wurden, um eine bestehende Behinderung
festzustellen.
Die Einbeziehung in die Rehabilitationseinschätzung ist für alle Personen angemessen, bei
denen eine körperliche oder seelische Krankheit oder Schädigung vorher festgestellt wurde oder
man davon ausgeht, dass etwas davon besteht. Das bezieht sich vor allem auf Fälle, bei denen
diese Krankheiten oder Schädigungen zu Schwierigkeiten bei der Beschäftigung führen oder es
dadurch Barrieren und Schwierigkeiten bei der Karriereentwicklung gibt.
Bedingungen für die Einbeziehung in die Maßnahmen der Rehabilitationseinschätzung:
- eine abgeschlossene Pflichtausbildung,
- eine abgeschlossene Grundrehabilitation.
Gründe für den Ausschluss aus Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation sind akute
Suchtkrankheiten.
Inhalt, metoden, techniken und verfahren bei der
durchfüfrung der leistung:
Der Ausführungsplan der Leistung beinhaltet eine individuelle Gestaltung für jeden
Rehabilitanden durch Berücksichtigung seiner Bedürfnisse und Möglichkeiten. Das Verfahren
muss der Person so angepasst werden, dass sie es verstehen kann. Die Einschätzung kann nicht
ohne einen Konsens mit der Person mit Behinderung durchgeführt werden.
Die Rehabilitationseinschätzung wird individuell durchgeführt, aber bei einigen Aktivitäten
wird sie in Gruppen durchgeführt.
BEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNG DER LEISTUNG:
Der Leistungsanbieter der Rehabilitationseinschätzung muss über ein Expertenteam
(Einen Leiter der Rehabilitationseinschätzung, einen Fachmann für die Arbeitsmedizin,
einen klinischen Psychologen, einen Sozialarbeiter, einen Pädagogen (für Mathematik und
Kroatisch) mit zusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten, einen Trainer mit
zusätzlichen Qualifikationen eines Rehabilitationsexperten und einen Fachmann für besondere
Untersuchungen) verfügen. Der Leistungsanbieter muss außer den Bedingungen für eine
188
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
selbstständige Beschäftigung auch Bedingungen für die Durchführung von Gruppenverfahren,
simulierten Arbeitssituationen und Lernsituationen sichern.
Der Leistungsanbieter muss bestimmte Instrumente, psychodiagnostische Hilfsmittel,
Arbeitstests und andere Tests für die Einschätzung von allen angeführten Bereichen sichern.
BEREICHE DER EINSCHÄTZUNG:
1. Feststellung des medizinischen Status
Dafür ist erst eine Feststellung der Situation aus dem Gesichtspunkt der Arbeitsmedizin
sowie die Überprüfung und die Vereinheitlichung von schon bestehenden Befunden nötig. Nach
Bedarf werden Meinungen von Fachärzten herangezogen, wie zum Beispiel aus dem Bereich der
Orthopädie, Neurologie/Psychiatrie oder der Ophthalmologie.
Inhalt und Umfang der Arbeit:
- Eine ganzheitliche Einschätzung des funktionellen Zustandes, der körperlichen
und psychischen Funktionsfähigkeit der Person, eine klinische Einschätzung des
Gesundheitszustandes, eine Einschätzung der funktionellen Fähigkeiten im Vergleich zu
bekannten Standards körperlicher Belastungen für Personen auf dem Arbeitsplatz;
- Einschätzung des Heilungs-, Rehabilitations- und Anpassungsgrades der Person, die die
Durchführung des Rehabilitationsplans im Bezug auf die Einbeziehung in Beschäftigung
und Bildungsaktivitäten ermöglichen würde. In Absprache mit anderen Fachärzten
werden die Daten vervollständigt oder es werden zusätzliche Verfahren (Behandlung,
Rehabilitation, Ausstattung mit medizinisch-technischen Hilfsmitteln) vereinbart;
- Einschätzung der Ausstattung mit medizinisch-technischen Hilfsmitteln für die Person;
- Wegen einer gründlichen Einschätzung werden die Einschätzungen von anderen
Mitgliedern des Teams in Betracht gezogen, z.B. wegen der Einschätzung der Sicherheit
am Arbeitsplatz, der Körperhaltung, der Bewegung im Raum und der Standhaftigkeit für
statische und dynamische Belastungen usw.
- Eine Einschätzung darüber, wie die Person ihre gesundheitlichen Beschwerden versteht
und annimmt, wie sie ihre körperliche und psychische Belastbarkeit einschätzt, ob sie in
der Lage ist alle Lebensanforderungen zu übernehmen, in welchem Maß die Person mit
Stresssituationen auf dem Arbeitsplatz umgehen kann, inwieweit sie über verschiedene
Arten des Arbeitsschutzes informiert ist;
- Eine Einschätzung darüber, ob eine Beratung für die Person mit Behinderung, die Familie,
den Arbeitgeber, den Leistungsanbieter der Bildungsprogramme nötig ist,
- Einschätzung über die Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess.
Arbeitsmethode: Übersicht und Analyse der verfügbaren medizinischen und mit ihr
verbundenen Fachdokumentation (verschiedene frühere Befunde und Meinungen, Analysen und
Einschätzungen von Arbeitsplätzen); strukturierte Interviews, Heteroanamnese; eine klinische
Untersuchung mit einer Einschätzung der Funktionsfähigkeit von allen Organsystemen („von
189
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Kopf bis Fuß“); Begleitung der Person im Arbeitsprozess während der Einschätzung, Beratung
der Person, Betrachtung von potenziellen Anpassungsmöglichkeiten auf dem Arbeitsplatz;
Methoden und Techniken zur Analyse der gesundheitlichen Einschätzung des Arbeitsplatzes/der
Bildungsinstitution, die Menschen mit Behinderung angepasst sind.
2. Feststellung der sozialen Situation/Motivation (soziale Anamnese)
Die Rehabilitanden antworten auf Fragen durch ein standardisiertes Formular über
persönliche Daten (einschließlich Staatsangehörigkeit, Kontaktperson) und Daten über den
Gesundheitszustand/Behinderungsgrad, die finanzielle Situation, den Familienstand, die
Wohnsituation, die persönliche Lage, die Mobilität und eventuell über die Freizeit. Das Formular
beinhaltet neun Lebensbereiche des Rehabilitanden.
Der Rehabilitand füllt selbstständig oder in Gruppenarbeit ein Sozialanamnese - Formular
aus, aber es ist immer eine Person anwesend, falls der Rehabilitand irgendeine Frage nicht versteht.
Dabei ist besonders wichtig zu beobachten, ob der Rehabilitand selbstständig, ohne Assistenz
einer anderen Person, auf die Fragen antworten kann und wie er sich in der Gruppe verhält.
Danach wird im Rahmen eines individuellen Gesprächs mit einem Sozialarbeiter detailliert
über die Antworten diskutiert, wenn gemeinsam eingeschätzt wurde, dass ein Problembereich
oder eine Problemsituation besteht, die beim Rehabilitationsprozess eine Störung darstellen
könnten.
Inhalt und Umfang der Arbeit:
- Erfassung von persönlichen Daten,
- Erfassung von Daten über die finanzielle Situation,
- Erfassung von Daten über die Wohn- und Familiensituation,
- Erfassung von Daten über die Mobilität/Beweglichkeit und Zugänglichkeit zur
Beschäftigung oder Ausbildung,
- Erfassung von Daten über die Behinderung,
- Erfassung von Daten über den Gesundheitszustand,
- Erfassung von Daten über die persönliche Situation,
- Erfassung von Daten über Freizeitaktivitäten,
- Einschätzung über Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess,
- Beratungsarbeit.
Arbeitsmethode: strukturierte Interviews, Sozialanamnese – Daten, Beratung,
Soziotherapie.
3. Feststellung der beruflichen Anamnese (frühere Arbeitserfahrung, Bildungsgrad)
Ein entsprechender Fachmann für die Rehabilitation (Trainer) sammelt durch einzelne
Interviews Daten über die Schul- und Fachschulausbildung und über die Karriere des einzelnen
Klienten während der Rehabilitationseinschätzung. Das Formular beinhaltet fünf Lebensbereiche
des Rehabilitanden: allgemeine Angaben, Ausbildung, Arbeitserfahrung, Freizeit und Mobilität.
190
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Außerdem schreibt der Rehabilitand auch einen Aufsatz (Lebenslauf) über seine Ausbildung,
ehemaligen Arbeitsplätze, eventuelle zukünftige Arbeitsplätze, die er gerne bekommen würde
und über seine Wünsche und Interessen. Bei der Analyse des Aufsatzes ist es wichtig (außer der
beruflichen Orientierung des Rehabilitanden) auch den Schreibstil, den schriftlichen Ausdruck,
die Alphabetisierung, die Grammatik, die Rechtschreibung, das sinngemäße Schreiben sowie die
persönlichen Karriereaussichten zu beachten.
Inhalt und Umfang der Arbeit:
- Erfassung von persönlichen Daten
- Erfassung von Daten über die berufliche Karriere des Rehabilitanden, die Arbeit und
Ausbildung, die Motivation, die Arbeitserfahrungen, die Fähigkeiten, den Bildungsgrad,
das spezifische Wissen und die Fertigkeiten, den Erfolg und mögliche Besonderheiten
während der Ausbildung, seine Interessen und die eigene Betrachtung der beruflichen
Karriere,
- Detaillierte Angaben über ehemalige Arbeitsplätze, Qualifikationsprogramme oder andere
Arbeitserfahrungen, die Zufriedenheit mit der Arbeitsstelle, die eigene Einschätzung des
Erfolgs und Schwierigkeiten auf dem Arbeitsplatz,
- Einschätzung über das eigene Verständnis und die Annahme der Behinderung,
- Erfassung von Daten über die Mobilität/Beweglichkeit und Zugänglichkeit zur
Beschäftigung oder Ausbildung,
- Eigenes Erlebnis der Arbeitslosigkeit und Schwierigkeiten bei der Beschäftigung,
- Persönliche Aktivitäten und Art und Weise der Arbeitssuche, Motivation für die
Einbeziehung in die berufliche Rehabilitation,
- Einschätzung über die Einbeziehungsmöglichkeiten in die berufliche Rehabilitation,
- Beratungsarbeit.
Arbeitsmethode: Interviews, Hetereoanamnese – Daten, Analyse der Aufsätze (Lebensläufe),
Kontrolle der Arbeitsdokumentation, Beratung.
4. Initialuntersuchung durch psychologische Tests
Der Psychologe führt eine psychologische Behandlung und Beratung sowie die
psychologische Diagnostik durch.
Die psychologische Behandlung und Beratung wird mit dem Ziel der Bewahrung und
Verbesserung der seelischen Gesundheit der Person, der Lebens- und Arbeitsqualität sowie mit
dem Ziel der optimalen Nutzung der persönlichen Potenziale des Rehabilitanden durchgeführt.
Die Psychologischen Tests werden durchgeführt, um Einsicht in die kognitiven Fähigkeiten,
Eigenschaften der Persönlichkeit und bestimmte sich auf den Arbeitsplatz beziehende Fähigkeiten
zu bekommen.
Psychologische Tests führt nach den Standards der psychologischen Testverfahren,
beziehungsweise nach der Ordnung über psychodiagnostische Mittel der kroatischen
Psychologenkammer, ein Psychologe durch.
191
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Die psychologischen Testverfahren führen die erfahrensten klinischen Psychologen durch,
die eine spezielle Arbeitslizenz besitzen. Sie analysieren und interpretieren außerdem auch noch
die Ergebnisse.
Empfohlene psychologische Tests sind: Intelligenztests (Progressive Matrizen, BETA-Test,
DAT), Gedächtnis- und Persönlichkeitstests (Cornell Index, EPQ), aber bei Bedarf können auch
andere Test durchgeführt werden. Testiert werden: verbale Fähigkeiten, mathematisches Denken,
formal-logisches Denken, räumliche Orientierung, Wahrnehmungsgeschwindigkeit, Kurzzeitund Langzeitgedächtnis, allgemeine Interessen (es werden sechs grundlegende Interessenbereiche
bestimmt, die für verschiedene Berufe charakteristisch sind). Grundlegende handwerklichtechnische Fähigkeiten (vorheriges schulisches Wissen ist nicht nötig) und körperlich-technische
Fähigkeiten (Bedingung ist vorheriges schulisches Wissen) werden zusätzlich testiert, um
festzustellen, ob eine Anstellung im Bereich der Elektronik möglich wäre.
Die Tests werden nach dem Bildungsgrad und Alter des Rehabilitanden ausgesucht. Die
Testverfahren werden in Gruppen und individuell durchgeführt.
Inhalt und Umfang der Arbeit:
- Einschätzung der allgemeinen intellektuellen Fähigkeiten, spezifischen kognitiven
Funktionen, Konzentrationsfähigkeit, Aufmerksamkeit, Problemlösungsstrategien,
Meinung, Flexibilität,
- Einschätzung und Erkennen von spezifischen Defiziten und die Ermittlung von bewahrten
Bereichen, in denen man die Kapazitäten entwickeln kann,
- Einschätzung der Motivation für eine Beschäftigung und Ausbildung, berufliche Interessen,
Realität der Berufserwartungen,
- Einschätzung der Lernfähigkeit, des Gedächtnisses, der Ausdauer, Stabilität, Anstrengung
bei mentalen Aktivitäten,
- Einschätzung der Anpassungsfähigkeit, Beherrschung und der Kontrolle über
Impulse, Frustrationstoleranzniveau, Einsicht in durch die Behinderung verursachten
Schwierigkeiten,
- Beratung bei der Wahl eines angemessenen beruflichen Bereichs und bei dem
Anspruchsniveau der Ausbildung oder Qualifikation, Definition der nötigen Anpassung
und Hilfe während der Ausbildung,
- Einschätzung der Einbeziehungsmöglichkeiten in den Rehabilitationsprozess,
- Beratung und Therapie.
Arbeitsmethode: strukturierte Interviews, gezielte Anamnese, Anwendung von
psychodiagnostischen Tests, Beratung, Psychotherapie.
1. Feststellung von kognitiven Fähigkeiten
In dieser Phase wird das bestehende schulische Wissen aus Mathematik und der Muttersprache
überprüft. Der Ausgangspunkt ist die abgeschlossene Grundschulausbildung (8. Klasse).
192
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Inhalt der schriftlichen Prüfung aus Mathematik: Grundlagen der Mathematik, Mathematik
für Betriebswirte, technisches Rechnen.
Der Mathematiktest dauert 2 bis 3 Stunden und der Prüfungskandidat kann auch eine kurze
Pause machen. Die Prüfung wird ohne Taschenrechner geschrieben und beinhaltet grundlegende
Rechnungsoperationen, Rechenaufgaben mit Prozentsätzen und Aufgaben mit Text. Bei den Tests
sind nicht nur die Ergebnisse wichtig, sondern auch die Motivation, Konzentration und andere
Beobachtungen.
Inhalt der schriftlichen Prüfung aus Kroatisch: Rechtschreibung, Grammatik, Leseverstehen,
mündlicher Ausdruck.
Der Kroatischtest dauert 2 Stunden und außer der Ergebnisse werden die Motivation,
Konzentration und andere Beobachtungen noch gesondert beurteilt.
Falls es nötig ist, werden die Voraussetzungen für den gewünschten Beruf überprüft:
Feststellung der genauen Vorlieben von Klienten für bestimmte Berufe im Kontext des
konkreten Fachbereichs oder die konkrete Fragestellung durch das kroatische Arbeitsamt.
Individuelle Bearbeitung der Unterrichtsprogramme:
Wenn bei den Rehabilitanden ein unzureichendes Wissen in bestimmten Bereichen der
Mathematik oder der kroatischen Sprache festgestellt wird, können für einzelne Unterrichtseinheiten
schon während der Diagnostikwoche individuelle Nachhilfestunden organisiert werden.
Ziel der individuellen Bearbeitung der Unterrichtsprogramme ist die Mängel aus der
schulischen Ausbildung zu vermindern. Das Modularsystem ermöglicht in jedem Moment die
Einbeziehung in Programme und die Ergänzung durch Wissensmodule in Bereichen, in denen es
Mängel im schulischen Wissen gibt.
Berichterstattung an den Kostenträger:
Eine Rückmeldung über die gesamten Ergebnisse der Rehabilitationseinschätzung wird
in schriftlicher Form (standardisierter Bericht) an den Kostenträger geschickt. Der Bericht
beinhaltet einen Vorschlag über den weiteren Vorgang. Der Rehabilitand wird über die Ergebnisse
der Rehabilitationseinschätzung und den Vorschlag über den weiteren Vorgang informiert. Er
unterschreibt den Vorschlag, aber er bekommt keinen Bericht, da den Bericht nur der Kostenträger
bekommt.
Abschließende Meinung des Expertenteams:
Die abschließende Meinung des Expertenteams entsteht durch die Synthese aller
gesammelten Daten, die Einschätzung der Funktionsfähigkeit des Rehabilitanden und die
prognostische Einschätzung, die von dem Expertenteam und dem Rehabilitanden gestaltet
und abgestimmt wurde. Die prognostische Einschätzung muss einen genauen Vorschlag über
den weiteren Vorgang beinhalten und dies ist auch in den angeführten Zielen definiert, die der
Kostenträger im Moment, als er die Person zur Einschätzung eingewiesen hat, angeführt hat.
Die abschließende Meinung der Rehabilitationseinschätzung beinhaltet:
193
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
- Diagnoseverschlüsselung nach ICD: es wird die Diagnose angeführt, die einen
entscheidenden Einfluss auf die Behinderung hat, eine Bewertung der Stabilität der
Lage, Prognosen und Heilungsmöglichkeiten oder Verbesserungen des gesundheitlichen
Zustandes,
- Diagnoseverschlüsselung nach ICF,
- Zusammenfassung der Befunde nach den Einschätzungsbereichen durch angeführte
Instrumente, Methoden und Techniken, die in dem Einschätzungsverfahren genutzt
wurden,
- Ganzheitliche Einschätzung der Erwerbsfähigkeit und der aktuellen Arbeitsfunktion,
- Beschreibung von wichtigen persönlichen Faktoren und Faktoren aus der Umgebung,
- Vorschlag über weitere Aktivitäten, der einige von folgenden Schlussfolgerungen
beinhaltet:
1. Der Rehabilitand ist für den offenen Arbeitsmarkt oder für Qualifikationsprogramme
(reguläre Maßnahmen der aktiven Beschäftigungspolitik, kürzere Ausbildungsprogramme
des Arbeitsamtes) bereit und hat keinen weiteren Bedarf an weiteren Leistungen der
beruflichen Rehabilitation.
2. Der Rehabilitand würde durch die Einbeziehung in Qualifikationsprogramme oder
die berufliche Rehabilitation mit praktischer Qualifikation auf dem Arbeitsplatz
(Arbeitszentrum, virtuelle Werkstatt oder Qualifikation durch fachliche Hilfe auf dem
offenen Arbeitsmarkt) eine bessere Möglichkeit für den Aufstieg in der Karriere oder
Beschäftigung haben.
Eine solche Schlussfolgerung muss folgende Elemente beinhalten: a) Bestimmung des
Programms, b) Art und Weise der Durchführung, c) Bestimmung der Teilnahme des Arbeitgebers,
d) Durchführungsort, e) Dauer, f) Hilfe, Assistenz, Begleitung, Mentoren, g) mögliche
architektonische und technische Anpassung, h) Bestimmung der zukünftigen Beschäftigung, i)
zusätzliche Informationen (Bedingungen für den Eintrag, Termine, Kontaktperson usw.)
3. Der Rehabilitand ist bereit für die berufliche Rehabilitation und mit der Teilnahme im
Programm der beruflichen Rehabilitation (Perspektivenausarbeitung, Erlangen von
Qualifikationen) würde er bessere Möglichkeiten für den Aufstieg in der Karriere oder
Beschäftigung haben.
4. Der Rehabilitand ist noch nicht bereit für die Teilnahme an der Perspektivenausarbeitungsphase
und es wird die Einbeziehung in Stabilisierungsmaßnahmen empfohlen, um so Mängel zu
verhindern, Arbeitsgewohnheiten zu erlangen, an der Motivation zu arbeiten, die sozialen
Fähigkeiten zu verbessern und Probleme zu überwinden (Annahme der Behinderung
usw.).
5. Der Rehabilitand kann vorläufig nicht beschäftigt werden und es wird eine Teilnahme an
Arbeitsaktivitäten empfohlen/nicht empfohlen.
194
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
6. Der Rehabilitand ist eine Person mit Behinderung und wird bei dem Beschäftigungsprozess
auch als Person mit Behinderung in die gesetzliche Quote eingetragen.
7. Der Rehabilitand ist eine Person mit Behinderung mit einer eingeschränkten
Erwerbsfähigkeit und deshalb muss bei dieser Person das Niveau der eingeschränkten
Erwerbsfähigkeit festgestellt werden.
Während der Entscheidungstreffung über die Möglichkeiten der Einbeziehung in weitere
Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation, muss auf folgende Fragen geantwortet werden:
- inwieweit ist die Person mit Behinderung daran interessiert ihr Problem der Arbeitslosigkeit
zu lösen,
- wie wird die Behinderung angenommen, inwieweit sind die eigenen Möglichkeiten bekannt,
wie sehen die Beschäftigungsmöglichkeiten in der Umgebung aus, die Ausbildung oder
Qualifikation,
- wie angemessen ist die erlangte Ausbildung und sind die beruflichen Ziele real,
- wie sehen die sozialen Verhältnisse in der engeren und breiteren Umgebung aus,
- was für eine Art von Hilfe und Unterstützung bekommt die Person von der Familie und
der sozialen Umgebung,
- was für eine Art von Hilfe braucht die Person bei der Suche eines angemessenen
Arbeitsplatzes,
- was für ein Arbeitsplatz wäre für diese Person angemessen, in welcher Arbeitsumgebung
könnte sie besser funktionieren,
- welche Art der Anpassung auf dem Arbeitsplatz wäre wegen der vorgesehenen
Schwierigkeiten nötig,
- wird mehr Zeit für die Ausbildung, Qualifikation oder eine eventuelle fachliche
Unterstützung bei dem Beginn der Tätigkeit nötig sein.
Perspektivenausarbeitung
BESCHREIBUNG DER LEISTUNG:
Nach der Rehabilitationseinschätzung, einer allumfassender Diagnose, folgt die Phase
der Perspektivenausarbeitung. Das ist ein Prozess, der sich an die Rehabilitationseinschätzung
fortsetzt.
ZIEL DER LEISTUNG:
Ziel ist einen individuellen fachlichen Bildungs- und Rehabilitationsplan zu gestalten,
der an die persönliche Situation von jedem einzelnen Teilnehmer (Interessen, Fähigkeiten und
Vorlieben, gesundheitliche Einschränkungen, persönliche Rahmenbedingungen...) und an die
regionalen Umstände (regionaler Arbeitsmarkt) angepasst ist. Außerdem ist auch wichtig, dass
der Plan die Richtlinien des Kostenträgers berücksichtigt, die sich auf die Finanzierung beziehen.
Eine durchführbare Geschäftsperspektive wird zusammen mit den Teilnehmern ausgearbeitet und
am Ende müssen wenigstens zwei Möglichkeiten angeboten werden.
195
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
ZIELGRUPPEN:
Alle Kategorien von Menschen mit Behinderung ab 17 Jahren und älter, die der Kostenträger
der Leistung wegen einer Einschätzung der möglichen, weiteren beruflichen Qualifikation oder
Ausbildung eingewiesen hat.
Für bestimmte Arten von Behinderung (blinde Personen, psychische Probleme usw.) ist
der grundlegende Inhalt der Perspektivenausarbeitung gleich, aber er wird durch bestimmte
Besonderheiten ergänzt und dauert zeitlich etwas länger.
Bedingungen für die Einbeziehung in die Maßnahmen der Perspektivenausarbeitung sind:
eine abgeschlossene Pflichtausbildung und eine abgeschlossene Rehabilitationseinschätzung.
Gründe für den Ausschluss aus der Maßnahme der Perspektivenausarbeitung sind akute
Suchtkrankheiten.
METHODEN, TECHNIKEN UND VERFAHREN BEI DER DURCHFÜHRUNG DER
LEISTUNG:
Der Plan der Leistungsdurchführung beinhaltet eine individuelle Gestaltung für jeden
einzelnen Rehabilitanden und die Berücksichtigung von seinen Bedürfnissen und Möglichkeiten.
Das Verfahren muss der Person so angepasst werden, dass sie es auch verstehen kann. Die
Perspektivenausarbeitung kann nicht ohne das Einverständnis der Person mit Behinderung
durchgeführt werden. Die Leistung wird individuell durchgeführt und bei einigen Aktivitäten
in Gruppen und im Einklang mit Methoden,die in Gruppenarbeit und der individuellen Arbeit
durchgeführt werden.
Bei allen Verfahren darf der Ansatz nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähige
einen Erfolg erleben und das bezieht sich auf alle Fachleute.
Wenn sich herausstellt, dass die Person etwas nicht lösen kann, muss der Experte die
Ursache finden und der Person helfen.
Schon am Anfang des Prozesses der Perspektivenausarbeitung werden in Absprache mit dem
Rehabilitanden Arbeitnehmer über die Abteilung für Kontakte mit Arbeitnehmern kontaktiert,
vor allem wenn diese Person in einem Arbeitsverhältnis steht.
DAUER DER PERSPEKTIVENAUSARBEITUNG:
Die Dauer der Leistung hängt von der Komplexität der Problematik und den Bedürfnissen
der Person mit Behinderung ab. Die Perspektivenausarbeitung dauert 3 Wochen mit einem
obligatorischen Stundenplan von 32 Unterrichtsstunden und mit der Verpflichtung einen langen
Tag zu organisieren, um die Arbeitsausdauer der Rehabilitanden zu testieren. Der wöchentliche
Stundenplan (32 Unterrichtsstunden) muss nicht unbedingt von Montags bis Freitags dauern und
es kann auch ein Halbtagsprogramm gesichert werden. Die Leistung kann auch länger als drei
Wochen dauern, wenn es um Sehstörungen, chronische seelische Störungen und Hirnschädigungen
geht oder wenn häufige Veränderungen der Funktionsfähigkeit im Laufe des Tages vorkommen
sowie bei anderen Beispielen komplexer Schädigungen.
196
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
BEDINGUNGEN FÜR DIE DURCHFÜHRUNG DER LEISTUNG
Der Leistungsanbieter der Perspektivenausarbeitung muss über ein komplettes Expertenteam
verfügen. Fachleute, die an der Rehabilitationseinschätzung arbeiten, können auch in der Phase
der Perspektivenausarbeitung tätig sein. Aber auch wenn sie nicht an der zweiten Phase beteiligt
sind, stehen sie während des ganzen Prozesses der Perspektivenausarbeitung zur Verfügung.
Mitglieder das Teams für die Perspektivenfindung sind: Leiter der Perspektivenfindung
(gleich wie der Leiter der Rehabilitationseinschätzung), Trainer mit zusätzlichen Qualifikationen
eines Rehabilitationsexperten (Gruppenarbeit mit den Rehabilitanden), Case Manager (eine Person,
an die sich die Teilnehmer wegen einer individuellen Beratung wenden können), Fachleute für
praktische Unterfahren mit Qualifikationen für einzelne Bereiche (Pädagogen, Fachleute für die
berufliche Rehabilitation, Fachtrainer für technische Berufe, Trainer für Berufe aus dem Bereich
der Wirtschaft).
Außerdem stehen auch Fachleute aus Fachdiensten für Medizin, Psychologie, Sozialarbeit
und Rehabilitationstechnologie zur Verfügung.
Die Aufgabe des Teams für die Perspektivenausarbeitung ist den Teilnehmern eine
möglichst große Unterstützung und Hilfe bei der Entscheidung über ihren Beruf oder die
Ausbildung zu bieten. Das Team muss außerdem über Wissen und Erfahrungen aus dem
Bereich der Berufswissenschaft verfügen, über die Situation auf dem (regionalem) Arbeitsmarkt
informiert sein, über Grundwissen aus sozial-rechtlichen Fragen verfügen und einen Einblick in
die Ausbildungs- und Schulungsmöglichkeiten haben.
Der Leistungsanbieter muss einen Raum mit entsprechender Beleuchtung und mehrere
kleine Räume für individuelle Gespräche sichern.
Neben der Grundausstattung müssen für jeden Teilnehmer auch verschiedene informative
Materiale, ein eigener Tisch mit Computer und Internetzugang gesichert werden. Außerdem
muss es auch angepasste Programme für bestimmte Arten von Behinderung geben. Bestimmte
Testverfahren können ausnahmsweise in Schutzwerkstätten durchgeführt werden.
ZUSÄTZLICHE INHALTE:
Außer einem fachlichen Angebot muss auch ein zusätzliches Angebot, abhängig von den
Schwierigkeiten mit denen sich der Rehabilitand auseinandersetzen muss, gesichert werden, um
fachliche Investitionen in berufliche Fähigkeiten maximal auszunutzen. Für jeden Menschen
mit Behinderung stellt die Behinderung einen Prozess dar, der neben vielen persönlichen und
emotionellen Problemen häufig auch von einem Gefühl der beruflichen Perspektivlosigkeit
begleitet ist. Deswegen sind zusätzliche Inhalte nötig, die auf den ersten Blick in keiner
direkten Verbindung mit den Qualifikations- oder Bildungsmöglichkeiten sind, die aber eine Art
Unterstützung für sie darstellen. Solche zusätzlichen Inhalte sind wegen der Sicherung einer
durchführbaren beruflichen Perspektive nötig.
Mögliche zusätzliche Inhalte sind: Fachdiagnostik, Persönlichkeitseinschätzung,
Rehabilitationstechnologie, Training der sozialen Kompetenzen, Beratung zum persönlichen
197
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Stil.
Wenn es nötig ist, werden auch Praktikumstage in einem Unternehmen organisiert
(„informatives Praktikum“).
Individuelle Bearbeitung der Unterrichtsprogramme:
Wenn bei den Rehabilitanden Wissenslücken in bestimmten Bereichen der Mathematik oder
der kroatischen Sprache festgestellt werden, werden für einzelne Unterrichtseinheiten individuelle
Nachhilfestunden beziehungsweise ein kürzeres Programm des Zusatzunterrichts organisiert. Bei
der Feststellung des Wissensniveaus ist es wichtig festzulegen, ob die Person bestimmte Sachen
vergessen hat oder sie erst gar nicht gelernt hat.
Wenn herauskommt, dass die Person etwas nicht lösen kann, muss der Experte die Ursache
finden und der Person helfen.
Der Ansatz darf nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähige einen Erfolg erleben und
das bezieht sich auf alle Experten (Flexibilität, Individualität).
Das Ziel der individuellen Bearbeitung der Unterrichtsprogramme ist die Verbesserung von
schulischen Mängeln. Das Modularsystem ermöglicht in jedem Augenblick die Einbeziehung in
Programme und die Hinzufügung von Wissensmodulen in Bereichen, in denen schulische Mängel
festgestellt wurden.
PERSPEKTIVENAUSAREBEITUNG - INHALT:
- 1. Woche : grundlegende berufliche Orientierung
- 2. Woche: Berufsanalyse
- 3. Woche: Ergebnis der beruflichen Rehabilitation = ein Beruf wird gefunden
Ziel der ersten Woche ist die reale Einschätzung der eigenen Erwerbsfähigkeit der
Rehabilitanden. Dabei müssen sie die persönlichen Fähigkeiten und Interessen, gesundheitlichen
Einschränkungen und die bisherige sowie die zukünftige Karriere berücksichtigen.
Inhalt der grundlegenden beruflichen Rehabilitation: Analyse des Potenzials, Lebenslauf,
standardisierte Bewerbung, Strategie für Telefongespräche, Vorstellungsgespräch, Analyse des
Arbeitsmarktes.
Von den Rehabilitanden wird erwartet: Pünktlichkeit, selbstständige Arbeit, eine
rechtzeitige Anmeldung der gesundheitlichen Einschränkungen, Bereitschaft für die Teilnahme
an allen Inhalten, Befolgung des Alkohol- und Rauchverbots in Räumen, in denen das Programm
stattfindet.
Von dem Personal wird erwartet: maximaler Schutz von persönlichen Daten (nur der Fall
Manager - Case Manager verfügt über alle Daten über den Teilnehmer, während der Rest des
Teams nur über die allerwichtigsten Daten verfügt), Schutz der Daten, die an den Kostenträger
geschickt werden, Hilfeleistung im Falle von irgendwelchen Problemen (familiäre, finanzielle
usw.), Personal und Infrastruktur, die die Durchführung des Programmes ermöglichen, ständige
198
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Kommunikation mit dem Case Manager.
Der Case Manager ist nicht nur die Hauptverbindung mit dem Kostenträger und die
Kontaktperson für Unternehmen, in denen ein Praktikum gesucht wird, sondern er bietet dem
Rehabilitanden auch persönliche Unterstützung.
Die Rolle des Case Managers ist sehr empfindlich und hängt von einer ganzen Reihe von
Faktoren ab. Falls sich der Rehabilitand und der Case Manager nicht „erkennen“ muss der Case
Manager gewechselt werden. Der Rehabilitand kann den Case Manager wechseln, aber nicht die
Gruppe oder den Trainingsleiter.
Angenommene Formulare und die Dokumentation, die im Prozess der
Perspektivenausarbeitung benutzt werden, sind folgende Arbeitsblätter: Selbsterkenntnis,
Interessen, Meine Fähigkeiten, Höhen und Tiefen, Starke und schwache Seiten, Persönliche
Kriterien, Meine bisherigen Berufe und Tätigkeiten, Vorlieben, Arbeitsbereiche, Mein Leben
in 5 Jahren. Durch den Inhalt der Arbeitsblätter versucht man einen umfangreichen Einblick
in die eigene Situation zu bekommen, aber es dient auch als Ansporn für die Rehabilitanden,
damit sie darüber nachdenken, was sie arbeiten möchten und können. Außerdem findet auch ein
Training in kleinen Gruppen statt: Zusammenstellung der Dokumentation für Ausschreibungen
(standardisierter Lebenslauf), Mappe für Ausschreibungen, Analyse des Arbeitsmarktes
(Zeitungen, Internet, Broschüren, Arbeitsamt), Strategie für Telefongespräche, Beratung für
Vorstellungsgespräche, für die auch Arbeitsblätter bestehen.
Die Übungen werden auch individuell durchgeführt und zwar mit jedem Rehabilitanden
buchstäblich Wort für Wort.
Feststellung der Fähigkeiten für Berufe im Bereich der Wirtschaft und Technik
Die Regel ist, dass alle Rehabilitanden Berufe aus dem Bereich der Wirtschaft und der
Administration sowie aus dem Bereich der Technik ausprobieren können.
Die Feststellung der Fähigkeiten für Berufe aus dem Bereich der Wirtschaft beinhaltet:
Korrespondenz (einfache Schreiben nach einem Muster, Ausdrucksstil, Rechtschreibung...),
Mathematik in der Wirtschaft (kleine Kassenabrechnungen, einschließlich Übungswiederholung,
Ermittlung des Kassenstandes, einfache Rechnungsoperationen), administrative und
organisatorische Aufgaben (Ausarbeitung des Arbeitsplans – Schichtplan für den frühen und
späten Plan, Sortierung von Empfangsscheinen), Überprüfung der Verantwortung, Genauigkeit
und Ausdauerfähigkeit.
Die Feststellung der Fähigkeiten für Berufe im Bereich der Technik beinhaltet: Testverfahren
DAT, Programme für Grundlagen der Zeichnung (Zeichnungen mit der Hand, figurative
Darstellung, Verständnis von räumlichen Verhältnissen, Formen und Koordinaten), Motorik
(Fein- und Grobmotorik), Übungen zur Drahtverdrehung, Löten usw.
199
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Bei der Feststellung des Wissensniveaus ist es wichtig festzustellen, ob die Person
bestimmte Sachen vergessen hat oder sie erst gar nicht gelernt hat. Der Ansatz darf nicht zu streng
sein, sodass auch weniger Fähige einen Erflog erleben und das bezieht sich auf alle Experten
(Flexibilität, Individualität).
Beziehung gegenüber der Behinderung
Der obligatorische zusätzliche Inhalt ist eine Art Hilfe bei der Annahme der eigenen
Behinderung. Diese Leistung führt ein Psychologe durch. Die Leistung wird in Gruppen
durchgeführt und für Personen, die größere Schwierigkeiten haben, auch individuell im Einklang
mit Methoden,die in Gruppenarbeit und der individuellen Arbeit durchgeführt werden. Begleitend
werden auch noch Workshops durchgeführt, um dem Rehabilitanden dabei zu helfen seinen
alten Beruf zu überwinden (Abstand vom bisherigen Beruf) und die Vorteile des neuen Berufs
wahrzunehmen. Es ist wichtig an dem psychologischen Abstand zu arbeiten und offen für neue
Sachen zu sein.
In der zweiten Woche müssen mindestens 2 konkrete Berufsbeschreibungen ausgearbeitet
werden und dabei müssen auch die persönliche Situation, medizinische Einschränkungen und die
Situation auf dem regionalen Arbeitsmarkt berücksichtigt werden.
Inhalt: Informationen über den regionalen Arbeitsmarkt, Präsentation von konkreten
Berufsbeschreibungen (Beschreibung, Bedingungen), individuelle Nachforschung, Kontakt mit
Unternehmen.
Bei Bedarf werden zusätzliche Testverfahren durchgeführt, ein Training der sozialen
Kompetenzen und eine konkrete Bewerbung für einen Arbeitsplatz.
Informationen bekommen sie von dem Trainer/der Trainerin in Form eines Vortrags, was
bedeuten soll, dass der Trainer/die Trainerin sehr gut über die Situation auf dem Arbeitsmarkt
informiert ist. Es wird empfohlen den Rehabilitanden drei Tage für die selbstständige Erforschung
des Berufes zu lassen, wobei die Trainerin hilft, wenn es nötig ist. Das wichtigste ist, dass der
Rehabilitand so viel wie möglich Informationen über den Beruf sammelt, der ihn interessiert.
Auf diese Weise wird unter anderem auch seine wahre Motivation getestet. In diesem Zeitraum
kann die Person ein Unternehmen besuchen (informatives Praktikum) und die Person kann
mit Unterstützung des Trainers auch selber das Unternehmen anrufen. Zusätzliche Inhalte bei
Bedarf sind: Untersuchungen von einem Fachmann, Persönlichkeitseinschätzung, Beratung im
rehabilitierungstechnologischen Sinne, Training der sozialen Kompetenzen, Vorbereitungsdienst
in einem Unternehmen, Probedienstzeit – informatives Praktikum.
In der dritten Woche ist das Ziel, sich für eine berufliche Perspektive zu entscheiden,
beziehungsweise einen Beruf für den Rehabilitanden zu finden.
Inhalt: Ausarbeitung des Plans der beruflichen und sozialen Rehabilitation und/oder
200
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Integration im Einklang mit den persönlichen und regionalen Möglichkeiten.
Bei der Ausarbeitung eines individuellen Rehabilitationsplans werden alle Faktoren
berücksichtig, die positive oder negative Auswirkungen auf die berufliche Rehabilitation haben.
Der Rehabilitationsplan wird gemeinsam mit dem Rehabilitanden ausgearbeitet.
Inhalt des Rehabilitationsplan ist: Analyse und Beschreibung der jetzigen Situation, ein
Vorschlag mit mindestens einer Alternative, zeitliche/inhaltliche Planung der Durchführung,
Beschreibung der nötigen Unterstützungsleistungen, Beschreibung der nötigen Rahmenbedingungen
wie zum Beispiel die Ausstattung des Arbeitsplatzes usw., Beschreibung der Risikofaktoren,
Ergebnisse der praktischen Erprobung in verschiedenen Arbeitsbereichen.
Mögliche Ergebnisse:
- Vorschlag zur Ausbildung in einer Bildungsinstitution (Erwerb einer Qualifikation),
- Vorschlag für eine Qualifikation mit einem kürzeren Bildungsprogramm,
- Vorschlag für die momentane Beschäftigung auf dem offenen Arbeitsmarkt,
- Vorschlag für die momentane Beschäftigung in angepassten Arbeitsbedingungen,
- Vorschlag für die momentane Beschäftigung mit Unterstützung eines Arbeitsassistenten,
- Vorschlag für die berufliche Qualifikation (Training),
- Vorschlag für das Training und die Optimierung vom persönlichen Potenzial oder
Stabilisierungsmaßnahmen.
Der Kostenträger der Perspektivenausarbeitung wird in schriftlicher Form über die
Ergebnisse der Perspektivenausarbeitung informiert. Der Kostenträger hat das Alleinrecht auf
Entscheidungen über weitere Maßnahmen.
Individuelle Gespräche zwischen dem Rehabilitanden und dem Case Manager werden
obligatorisch Ende jeder Woche (und immer wenn der Rehabilitand danach verlangt) abgehalten,
um so zusammen die Ergebnisse zu analysieren. Gleichzeitig wird auch an der Stabilisierung und
Motivation (der Case Manager verlangt vorher nach der Meinung verschiedener Trainer, die das
Testverfahren durchgeführt haben) gearbeitet.
Qualifikationen
Nach Erfahrungen der Organisation BBRZ wäre es ideal, wenn die Qualifikation auch im
Zentrum für berufliche Rehabilitation erlangt werden könnte. In dieser Richtung sollte auch die
Entwicklung des Zentrums für berufliche Rehabilitation gehen, das in Zukunft eine Reihe von
Leistungen anbieten sollte, die sich auf verschiedene Bildungsprogramme beziehen.
Eine Ausbildung, die den Möglichkeiten der Person und den Bedürfnisse des Arbeitsmarktes
angepasst ist, ist eine Garantie dafür, dass diese Person nach den Maßnahmen der beruflichen
Rehabilitation einen Arbeitsplatz finden wird. Dabei muss aber der Schwerpunkt auf den
praktischen Qualifikationen sein.
201
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Doch in Umständen, in denen das Bildungsprogramm außerhalb des Zentrums für
berufliche Rehabilitation stattfindet, ist das Fachpersonal dazu verpflichtet die Rehabilitanden in
jedem Moment zu beobachten und ihnen Unterstützung zu leisten. In solchen Fällen ist die Rolle
des Case Managers äußerst wichtig, da er alle Phasen während des Prozesses der beruflichen
Rehabilitation (die bestmögliche Leistung ausschließlich nach den individuellen Bedürfnissen
des Rehabilitanden) leitet.
4.
ANDERE DURCHGEFÜHRTE PROJEKTPHASEN
Die nachfolgenden durchgeführten Projektphasen haben eine weitere Ausbildung von
kroatischen Fachleuten aus Zagreb, Split, Rijeka und Osijek ermöglicht.
Die dritte Projektphase – „Bildungskonzept für die REHA Technologie“
Die Abteilung für die Rehabilitationstechnologie ist eine der Fachdienste, die im Modell
der beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien vorgesehen ist. Die Anwendung von
technischen Hilfsmitteln ist sehr wichtig für die Stärkung der Unabhängigkeit bei Menschen
mit Behinderung und sie stellt eine bedeutende Interventionsstrategie in der Rehabilitation dar.
Rehabilitationstechnologie ist ein Begriff mit dem Geräte, Systeme und Designs beschrieben
werden, die verändert oder dem Rehabilitanden angepasst wurden. Sie ermöglichen Einzelpersonen
Aufgaben zu erledigen, die sie sonst nicht erledigen könnten oder sie erleichtern oder verstärken
die Sicherheit, mit der diese Aufgabe erledigt werden kann.
Da es keine formelle Ausbildung für REHA Technologen gibt, musste der für einen
Rehabilitationstechnologen nötige Erwerb von Wissen, Fertigkeiten und Fähigkeiten ermöglicht
werden. Der Rehabilitationstechnologe dient als Verknüpfung zwischen der Person mit
Behinderung, dem Arbeitgeber, Organen, die finanzielle Unterstützung leisten und dem Zentrum
für berufliche Rehabilitation.
Die vierte Projektphase – „Case Management”
Die Ausbildung der kroatischen Fachleute in dem Bereich der beruflichen Rehabilitation,
Arbeit und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung wurde im Prozess des Case
Managements und nach den ISO - Standards durchgeführt. Durch die Ausbildung der kroatischen
Fachleute im Case Management wird die Aufstellung des Managementprozesses für alle Phasen
der beruflichen Rehabilitation gesichert und zwar durch: die Zertifizierung eines bestimmten
Handlungsbereiches, weitere Spezialisierung und bessere Qualifikation des Fachpersonals,
Transparenz für Klienten, aber auch für Kostenträger der Leistung und die Aufstellung objektiver
Kriterien für die Qualifikation von Fachleuten.
Das Ziel des Case Managements ist die bestmöglichen Leistungen anzubieten, die nach
individuellen Bedürfnissen des Konkreten Klienten gestaltet sind. Dabei ist auch wichtig den
Kostenaufwand möglichst gering zu halten.
202
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Diese Ausbildung haben 12 Fachleute absolviert, die eine Arbeit über die Implementierung
des Case Managements in ihre Geschäftsprozesse geschrieben haben und im November 2012 zu
einer mündlichen Prüfung angetreten sind. Dabei wurde das Prinzip der Regionalität (Zagreb,
Rijeka, Split, Osijek) respektiert. Nach abgeschlossener Prüfung haben die Fachleute das Zertifikat
ISO 17024 bekommen, das nicht nur in der Europäischen Union, sondern auch in der ganzen Welt
gilt.
Die fünfte Projektphase – „Management der Verhältnisse mit Arbeitgebern“
Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung absolviert, in der sie gelernt haben wie sie
mit den potenziellen Arbeitgebern kommunizieren sollen, um den Rehabilitanden ein Praktikum
und eine zukünftige Beschäftigung zu sichern.
Die Abteilung für die Kontaktaufnahme mit Arbeitgebern ist eine der Fachdienste, die im
Modell der beruflichen Rehabilitation für die Republik Kroatien vorgesehen ist.
Die angestellten Fachleute sind für den Kontakt mit Unternehmen zuständig, um auf diese
Art ein Netzwerk von Kontakten aufzubauen. Das Netzwerk wird wegen der Berücksichtigung
von regionalen Bedürfnissen des Arbeitsmarkts auf regionalem Niveau ausgebaut. Die ständige
Erhaltung von Kontakten ist sehr wichtig, da auf diese Weise die Begleitung und Unterstützung von
Rehabilitanden gesichert wird. Der Fachdienst bietet folgende Leistungen: Analyse des regionalen
und überregionalen Arbeitsmarktes, die Ausarbeitung von Netzwerken mit Unternehmen in dem
ganzen Land, Unterstützung bei der Suche nach einem Praktikums- und Arbeitsplatz. Ziel ist die
Unterstützung von Rehabilitanden bei der Suche des Arbeitgebers im Prozess und nach Abschluss
der beruflichen Rehabilitation (bei der beruflichen (Re)Integration in den Arbeitsmarkt).
Die Sechste Projektphase – „Finanzierungselemente“
Kroatische Fachleute wurden im Bereich der Finanzierung des Zentrums für berufliche
Rehabilitation ausgebildet. Die Ausbildung wird als Gerüst bei der Ausarbeitung eines effizienten
Finanzierungssystems für das Zentrum für berufliche Rehabilitation dienen. Außerdem wird
sie auch dem Prozess der Evaluierung von Finanzierungseffekten des Zentrums für berufliche
Rehabilitation und der Aufsicht über zweckbestimmte Ausgaben von finanziellen Mitteln
beitragen.
Die siebte Phase – „Elemente des Vertrags über Leistungen der beruflichen Rehabilitation
zwischen dem Zentrum für berufliche Rehabilitation und dem Leistungsnutzer“
Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung für vertragliche Regelungen des
Verhältnisses zwischen dem Kostenträger und dem Zentrum für berufliche Rehabilitation
abgeschlossen. Die Verträge werden als Rahmenverträge und in Dauer von einem Jahr
abgeschlossen. Während der Ausbildung werden alle einzelnen verpflichtenden Paragraphen in
jedem Vertrag detailliert ausgearbeitet.
Die achte Phase – „Diagnostikwoche für Menschen mit sensorischen Schädigungen“
Die kroatischen Fachleute haben eine Ausbildung über Methoden, Techniken und Verfahren
der Rehabilitationseinschätzung für Menschen mit Seh- und Hörschädigungen abgeschlossen.
203
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Leistungen der beruflichen Rehabilitation sind hoch spezialisierte Leistungen. Ein
solcher allumfassender Ansatz bei der beruflichen Rehabilitation ist effektiv, aber er verlangt
hoch gebildete Teams mit einer ganzen Reihe von zusätzlichen Kenntnissen. Geplant sind auch
weitere Projektphasen, die zur Ausbildung weiterer Fachleute dienen würden, die im Bereich der
beruflichen Rehabilitation tätig sein werden.
Die in den einzelnen Projektphasen erlangten Kenntnisse ermöglichen Fachleuten die
Ausarbeitung des Katalogs für Leistungen der beruflichen Rehabilitation, der der Grundsatz für
die Durchführung der beruflichen Rehabilitation sein sollte. Weiterhin würde der Katalog auch
Transparenz für den Staat und staatliche Systeme, aber auch für Menschen mit Behinderung und
Arbeitgeber sichern.
5.
SCHLUSSFOLGERUNG
Die Strategie der Republik Österreich und anderer europäischen Länder im Bezug auf die
berufliche Rehabilitation schreibt eine systematische Herangehensweise bei der Lösung von
Problemen aus dem Bereich der beruflichen Rehabilitation und die volle Berücksichtigung des
Prinzips der Individualität vor. Die schwere Situation in der beruflichen Rehabilitation in der
Republik Kroatien können wir nur überbrücken, wenn wir moderne europäische Grundprinzipien
annehmen, was die vorgestellten Ergebnisse des Projekts auch ermöglichen. Die Leistungen der
beruflichen Rehabilitation sind hoch spezialisierte Leistungen und bei den Verfahren darf der
Ansatz nicht zu streng sein, sodass auch weniger Fähige einen Erfolg erleben (die Fachleute
müssen sehr flexibel sein und einen individuellen Ansatz haben), da das Einschätzungsverfahren
die Person nicht zusätzlich traumatisieren darf. Damit die Kosten der beruflichen Rehabilitation
umso niedriger bleiben, ist eine starke Verbindung von verschiedenen Institutionen und
die Nutzung von allen bestehenden Ressourcen notwendig. Von der Einträglichkeit der
Investitionen in Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation, können wir erst dann sprechen,
wenn die grundlegende berufliche Rehabilitation erfolgreich abgeschlossen ist, was eine viel
stärkere Verbindung von allen Ressourcen in der Gesellschaft verlangt. Notwendig ist eine starke
Verbindung von Systemen die sich mit medizinischer, sozialer und beruflicher Rehabilitation
beschäftigen, damit die Kosten der Maßnahmen und Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation
so niedrig wie möglich bleiben.
Leistungen der zusätzlichen Inhalte sind sehr wichtig, obwohl sie auf den ersten Blick
nicht direkt mit den Qualifikations- und Bildungsmöglichkeiten verbunden sind, aber sie sind
eine notwendige Unterstützung dabei. Solche zusätzlichen Inhalte sind wegen der Sicherung
einer durchführbaren beruflichen Perspektive wichtig und sind eine Art „Versicherung“, dass
die begonnenen Prozesse nicht wegen inneren Problemen der Person gefährdet werden. Denn
man muss immer im Sinn behalten, dass für jede Person mit Behinderung die Behinderung einen
204
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Prozess darstellt, der neben vielen persönlichen und emotionalen Schwierigkeiten, gewöhnlich
auch von einem Gefühl der beruflichen Perspektivlosigkeit gezeichnet ist und deshalb ein Angebot
an zusätzlichen Inhalten nötig ist.
Nach den Erfahrungen der Republik Österreich und anderer entwickelten europäischen
Länder, wird nur dann in Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation investiert, wenn
die grundlegende berufliche Rehabilitation erfolgreich abgeschlossen ist. Deswegen
sehen moderne Ansätze auch spezielle Trainingsmethoden, die Optimierung von persönlichen
Potenzialen und Maßnahmen zur Stabilisierung der Person vor. Solche Maßnahmen sind besonders
für langzeitarbeitslose Menschen bedeutend und werden nach der Diagnostikwoche oder der
Perspektivenausarbeitung in Situationen angewandt, in denen die Person nicht über Vorbedingungen
(zum Beispiel soziale Kompetenzen, Kenntnisse usw.) für die Einbeziehung in weitere Leistungen
der beruflichen Rehabilitation verfügt, was eine intensivere Behandlung verlangt, die im Rahmen
des Arbeitstrainings nicht gesichert werden kann. Das Ziel solcher Leistungen ist, Mängel in
der schulischen Ausbildung zu verringern und die Entwicklung von sozialen Fertigkeiten und
Fähigkeiten, die eine bessere Kommunikation mit der Umgebung ermöglichen. Die Primären
Ziele des Programmes sind: Gewöhnung an Arbeitsprozesse und Arbeitszeiten, Anpassung
an Belastungen und ihre positive Bewältigung, Förderung der Selbstreflexion, Steigerung der
Selbstwahrnehmung- und Einschätzung, Entwicklung von sozialen Umgangskompetenzen und
die Förderung von Mechanismen für die Lösung von Problemen im Privatleben und auf dem
Arbeitsplatz. Ein weiteres Ziel ist, die Mängel in der schulischen Ausbildung zu verringern, um
so nach der Behandlung Bedingungen für die Einbeziehung in Rehabilitationsmaßnahmen, eine
der Ausbildungsaktivitäten oder die Beschäftigung zu schaffen.
Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation ist auf die modernen europäischen
Prozesse der beruflichen Rehabilitation abgestimmt und berücksichtigt alle westeuropäischen
Standards über die Position von Menschen mit Behinderung. Fast alle europäischen Länder
haben ein Netzwerk von Zentren für berufliche Rehabilitation entwickelt, in denen eine ganze
Reihe an verschiedenen Leistungen durchgeführt wird. Die Entscheidung über die berufliche
Rehabilitation trifft der Kostenträger. Vorgesehen ist auch eine gemeinsame Finanzierung von
zwei oder mehreren Kostenträgern. Der Kostenträger der Leistung kann und muss die Kosten
der Leistung kontrollieren und hat das Alleinrecht auf Entscheidungen über weitere Maßnahmen.
Eine große Zahl von möglichen Kostenträgern ist auch europäischer Standard. Ein solcher Ansatz
bietet die Möglichkeit, dass man sehr früh mit den Maßnahmen der beruflichen Rehabilitation
beginnen kann, falls die Behinderung im Laufe des Lebens aufgetreten ist. Das ist auch eine Pflicht
gemäß der verabschiedeten und ratifizierten UN-Konvention über die Rechte von Menschen mit
Behinderung. (Artikel 26, Absatz 2).
Doch die Grundbedingung für die Anwendung des vorgestellten Modells ist die gesetzliche
205
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
und untergesetzliche Regelung und zwar nicht nur das Gesetz zur beruflichen Rehabilitation
und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, sondern auch das Gesetz über die
Pensionsversicherung, das Gesetz über die Krankenversicherung und das Gesetz über die
Sozialfürsorge. Besonders wichtig ist, dass die Sozialfürsorge strukturierte und anpassungsfähige
Programme der sozialen Einbeziehung entwickelt. Das Ziel dieser Programme sollte die
vollständige Betreuung in Bereichen der Arbeit und Beschäftigung sowie die ständige Beobachtung
von Menschen mit Behinderung sein, sodass sie in günstigen Umständen aus dem System der
sozialen Fürsorge in das Beschäftigungssystem überschreiten können. Auf diese Weise wäre das
System bei der Vorbereitung für die Beschäftigung viel flexibler.
Das vorgestellte Modell der beruflichen Rehabilitation ist eine strategische Option, die
politisch geschickter ist, aber eine längere Einführungszeit verlangt. Falls sie implementiert wird,
hätte der Fonds die ständige Aufgabe die Leistungen der Fachleute zu entwickeln und zu fördern
und neue Techniken einzuführen, da dies die einzige Formel für Effizienz und Nachhaltigkeit
ist und eine Garantie dafür, dass wir uns in Zukunft nie mehr von modernen Errungenschaften
entfernen werden.
206
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
URIHO-vi RADNI CENTRI VIRTUALNA RADIONICA
– MODELI ZA CIJELU HRVATSKU USKLAĐENI S EU
STANDARDIMA
Višnja Majsec Sobota
Hrvatska, URIHO
URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
iz Zagreba ima najdužu, 67-godišnju tradiciju bavljenja profesionalnom rehabilitacijom i
zapošljavanjem osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te s pravom nosi titulu lidera u ovom
području rada s osobama s invaliditetom. Tijekom više od šest desetljeća postojanja osposobili
smo za samostalan život i rad više tisuća osoba s invaliditetom.
Evidentno je da se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj, a osobito u Gradu Zagrebu,
mnogo učinilo u smislu unapređenja procesa rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom. No, u
evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nalazi se i nadalje veliki broj osoba s invaliditetom
koje karakterizira otežan pristup tržištu rada. Navest ću nekoliko osnovnih podataka koji o tome
zorno govore.
• Krajem veljače 2013. u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je registrirano 6.733
nezaposlenih osoba s invaliditetom.
• U strukturi nezaposlenih osoba s invaliditetom dominiraju osobe s mentalnom
retardacijom. Slijede osobe s tjelesnim invaliditetom, kombiniranim oštećenjima,
oštećenjem sluha, oštećenjem vida te ostale kategorije osoba s invaliditetom.
• Nezaposlene osobe s invaliditetom imaju u prosjeku niži stupanj stručne spreme u
usporedbi s općom populacijom nezaposlenih. U njihovoj kvalifikacijskoj strukturi
na NKV i NSS radnike bez zanimanja otpada 15%, dok 68% nezaposlenih osoba s
invaliditetom ima PKV odnosno KV. Višu i visoku stručnu spremu ima samo 3%
nezaposlenih osoba s invaliditetom.
• Od ukupnog broja nezaposlenih osoba s invaliditetom Republike Hrvatske 37% je bez
radnog iskustva.
• Duže od 1 godine u evidenciji nezaposlenih osoba s invaliditetom je 69% nezaposlenih
osoba s invaliditetom. Njih 21% čeka posao čak duže od 8 godina. Među njima najviše
je mentalno retardiranih, slijede kombinirana oštećenja pa tjelesni invaliditet.
• Veliki broj osoba s invaliditetom osposobljen je za suficitarna zanatsko – industrijska
zanimanja (npr. zvanja iz područja tekstilne, kožarske, grafičke struke…), što stvara
dodatne poteškoće kod uključivanja na tržište rada.
Slika nezaposlenosti osoba s invaliditetom Republike Hrvatske zorno pokazuje njihovu
poziciju na tržištu rada. Podatak da 30% nezaposlenih osoba s invaliditetom čeka posao dulje
207
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
od 5 godina, a da je njih 37% bez ikakvog radnog iskustva, dovoljno govori. U funkciji vremena
gase se stečena znanja, vještine i navike, što među ostalim slabi njihovu socijalnu uključenost.
Nezaposlene osobe s invaliditetom najčešće su prepuštene brizi roditelja koji, nažalost, često
nisu dovoljan poticaj za očuvanje njihovih psihofizičkih i radnih potencijala. Postavlja se logično
pitanje koliko je u tom razdoblju ostalo prethodno stečenih znanja, vještina i navika koje bitno
utječu na njihove mogućnosti zapošljavanja? Je li došlo do promjena njihovih radnih sposobnosti?
Jesu li osobe s invaliditetom uopće motivirane za traženje zaposlenja?
Sve ovo potaklo je zadnjih godina URIHO - ve stručnjake na kreiranje dva nova modela
rehabilitacijskih aktivnosti: Radni centar i Virtualnu radionicu (vježbeničku tvrtku) za nezaposlene
osobe s invaliditetom. Osmislili smo i realizirali ove koncepte te standardizirali procedure i
postupke. U tome su aktivno sudjelovali te dali profesionalnu podršku i naši partneri: Hrvatski
zavod za zapošljavanje (Središnja služba i Područna služba Zagreb), Grad Zagreb i Fond za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Ciljevi ovih novih rehabilitacijskih aktivnosti bili su i jesu:
• jačanje radnih potencijala nezaposlenih osoba s invaliditetom,
• obnavljanje stručnih znanja i vještina te unapređenje komunikacijsko - socijalnih
vještina,
• procjena zapošljivosti nezaposlenih osoba s invaliditetom,
• jačanje zapošljivosti i konkurentnosti nezaposlenih osoba s invaliditetom na tržištu
rada,
• podrška u pronalaženju odgovarajućeg posla,
• jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u život i rad zajednice
U skladu sa člankom 4. točka (4) nacrta prijedloga novog Zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, a koji govori o različitim mjerama i aktivnostima
profesionalne rehabilitacije radni centar i virtualna radionica (vježbenička tvrtka) predstavljaju
„ …programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti za
neposrednu pripremu za zapošljavanje“.
URIHO–v radni centar za nezaposlene osobe s invaliditetom
Rad u radnom centru novi je oblik rehabilitacijskih mjera i aktivnosti za nezaposlene osobe s
invaliditetom u Republici Hrvatskoj čiji je cilj održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih
vještina i sposobnosti za neposrednu pripremu za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
URIHO – v radni centar započeo je s radom 6. travnja 2009. godine. Njegov program ima
naglašeno funkcionalni karakter u smislu aktualizacije svih potencijala osobe s invaliditetom.
208
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Njegova posebnost ogleda se u tome što su tempo i dometi svladavanja sadržaja programa
prilagođeni sposobnostima, znanjima i vještinama svake pojedine osobe s invaliditetom. To
podrazumijeva naglašeni individualizirani pristup radu s osobama s invaliditetom.
Osnovni ciljevi osnivanja radnog centra za osobe s invaliditetom bili su:
• jačanje radnih potencijala nezaposlenih osoba s invaliditetom,
• obnavljanje stručnih znanja i vještina te unapređenje komunikacijsko - socijalnih
vještina,
• procjena zapošljivosti nezaposlenih osoba s invaliditetom,
• jačanje zapošljivosti i konkurentnosti nezaposlenih osoba s invaliditetom na tržištu
rada,
• podrška u pronalaženju odgovarajućeg posla,
• jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom u život i rad zajednice
Ciljnu skupinu radnog centra čine teže zapošljive nezaposlene osobe s invaliditetom
koje se po svojim sposobnostima te prethodno stečenim znanjima i vještinama nalaze između
radne okupacije i radnog odnosa u zaštitnim radionicama i integrativnim tvrtkama, odnosno na
otvorenom tržištu rada.
Metode rada
Programska koncepcija predviđa sljedeće grupe aktivnosti:
• selekcija korisnika,
• provođenje tzv. dijagnostičkog tjedna,
• provođenje programa radne dijagnostike za utvrđivanje preostalih radnih sposobnosti,
znanja, vještina i navika osoba s invaliditetom stečenih u prethodnom obrazovanju ili
osposobljavanju za samostalan život i rad,
• izrada perspektiva,
• provođenje programa i radnog treninga za održavanje i usavršavanje radnih vještina, te
stjecanje novih znanja, vještina i navika različitih zanimanja i radnih mjesta (krojačica,
kožni galanterista, knjigoveža, bravar, obućar),
• provođenje programa socijalno - komunikacijskih aktivnosti u okviru produžene
rehabilitacije korisnika,
• praćenje korisnika uz procjenu stupnja zapošljivosti osoba s invaliditetom,
• radna praksa/radna proba (on the job training) korisnika,
• posredovanje pri zapošljavanju te pružanje podrške prilikom prelaženja osobe s
invaliditetom iz radnog centra u zaštitnu radionicu ili na otvoreno tržište rada (uz job
coaching i po potrebi potpomognuto zapošljavanje).
Poslove obavlja interdisciplinarni i interinstitucionalni tim stručnjaka: instruktori za različita
209
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
zanimanja, defektolozi, socijalni radnik, psiholog, tehnolog te HZZ–ovi stručni savjetnici za
zapošljavanje.
Pri tome se koriste različiti oblici i pristupi u radu kao na primjer.:
• individualni rad s korisnicima (usvajanje znanja, vještina i navika, opservacija, korekcije
ponašanja, intervjui),
• grupni rad – radionice socijalno – komunikacijskih vještina (tzv. soft skills),
• timske sjednice (krajem svakog mjeseca, prema potrebi i češće),
• rad s obiteljima korisnika,
• radna praksa /radna proba (on the job training) korisnika,
• kontakti s poslodavcima od strane HZZ–a i predstavnika tima RC–a (nakon prvih
procjena zapošljivosti korisnika) itd.
Trajanje aktivnosti RC–a za jednog korisnika za sada je 6 mjeseci. S obzirom na strukturu
i težinu njihovog invaliditeta, objektivno bi bilo potrebno omogućiti radno – socijalni trening u
trajanju od 12 mjeseci uz osiguravanje mogućnosti iznimnog produženja daljnjih 6 mjeseci.
Tijekom rada i boravka korisnika u radnom centru uočene su poteškoće koje, ukoliko
se na njih ne djeluje na odgovarajući način, mogu dodatno negativno djelovati na zapošljivost
korisnika, kao na primjer:
• slaba motivacija,
• niska razina samopouzdanja,
• nedovoljna razina socijalne podrške osobi s invaliditetom,
• emocionalna nadgradnja naknadno stečenog invaliditeta:
Zato se paralelno provode programi psiho - socijalne podrške putem radno - socijalno komunikacijskih treninga s ciljem uvida u osobne probleme, stjecanja i jačanja samopouzdanja,
organiziranja osobnog sustava vrijednosti, korištenja postojećih radnih potencijala, jačanja
motivacije i socijalne uključenosti u svakodnevni život i sl.
Radno-socijalno - komunikacijski treninzi uključuju:
• sudjelovanje u radionicama „Trening životnih vještina“ – komunikacija, donošenje
odluka, rješavanje problema, kreativnost i kritičko mišljenje, prepoznavanje i izražavanje
emocija, samosvijest, samopoštovanje, empatija,
• odlaske na različite manifestacije, u kazalište, kino, obilaske znamenitosti grada, posjete
udrugama osoba s invaliditetom, gledanje poučnih i zabavnih sadržaja,
• rad u kreativnim radionicama, likovno izražavanje, slušanje glazbe, glazbeni izričaj,
poticanje bavljenja sportom, sudjelovanje u različitim sportskim aktivnostima…
210
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
URIHO –va virtualna radonica (vježbenička tvrtka) za nezaposlene osobe
s invaliditetom
Virtualna radionica (vježbenička tvrtka) je također novi oblik rehabilitacijskih aktivnosti
za nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj čiji je cilj održavanje i usavršavanje
radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti za neposrednu pripremu za zapošljavanje osoba
s invaliditetom.
U prosincu 2010. godine URIHO–v projekt „Uvođenje modela virtualne radionice
(vježbeničke tvrtke) za dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom s ciljem povećanja njihove
zapošljivosti“ osvojio je prva bespovratna financijska sredstva iz IPA predpristupnih fondova
Europske unije za našu Ustanovu. Nakon svih potrebnih i predviđenih projektnih aktivnosti
URIHO – va virtualna radionica „Radimo – učimo“ počela je s radom 2. svibnja 2011. godine.
Opći cilj projekta je jačanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom kroz njihovu
integraciju na tržište rada. Specifični ciljevi projekta su:
1. povećati zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom grada Zagreba
koje imaju administrativna, marketinško – komercijalna i financijsko – računovodstvena
zanimanja usavršavanjem njihovih znanja i vještina te stjecanjem neophodnog radnog
iskustva,
2. uvesti model virtualne radionice (vježbeničke učionice) za nezaposlene osobe s
invaliditetom grada Zagreba s ciljem širenja ovog modela na cijelu Hrvatsku.
Aktivnostima, koje se provode u virtualnoj radionici, nezaposlenim osobama s invaliditetom
trebale bi se osnažiti profesionalne kompetencije, pomoći im prilikom uspostavljanja kontakata s
potencijalnim poslodavcima te im time olakšati ulazak na tržište rada.
Metode rada
Programska koncepcija predviđa sljedeće grupe aktivnosti:
• selekcija korisnika,
• provođenje tzv. dijagnostičkog tjedna,
• ECDL edukacija korisnika,
• izrada perspektiva,
• učenje i rad korisnika u virtualnoj radionici (vježbeničkoj tvrtki),
• provođenje radionica socijalno - komunikacijskih vještina,
• stručna praksa (radna proba) kod poslodavca,
• posredovanje pri zapošljavanju te pružanje asistencije prilikom prelaženja osobe s
invaliditetom iz virtualne radionice kod poslodavca.
U virtualnoj radionici (vježbeničkoj tvrtki) „uči se kroz rad“. Na najsuvremenijoj
211
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
informatičkoj opremi te uz pomoć odgovarajuće softwarske podrške i posebno educiranih trenera
simuliraju se stvarne radne situacije financijskih i računovodstvenih odjela, nabave, prodaje,
marketinga, skladišta sirovina i gotovih proizvoda te odgovarajući administrativni poslovi. Na
ovaj način korisnici, osobe s invaliditetom, praktično usavršavaju znanja i vještine potrebne za
obavljanje navedenih poslova čime jačaju osobne i profesionalne kompetencije neophodne za
efikasno zapošljavanje i adaptaciju na stvarnu radnu sredinu. URIHO – va vježbenička tvrtka
umrežena je s ostalim vježbeničkim tvrtkama Hrvatske i Europe čime osposobljavanje dobiva
na svrhovitosti, efikasnosti, ekonomičnosti, složenosti, sveobuhvatnosti i dinamici ciljanih aktivnosti. Ona je dio tzv. SUVT- a, Središnjeg ureda vježbeničkih tvrtki Hrvatske.
Korisnici uče kako se stvarno osniva tvrtka, kako se obavljaju sve poslovne
komunikacije i financijske transakcije te kako se knjigovodstveno evidentiraju sve promjene.
Dakle, korisnici postaju „zaposlenici“ u tvrtki te međusobno i s drugim tvrtkama posluju
putem interneta. Oglašavaju svoje proizvode i usluge na internetskoj stranici (http://www.
vr-radimoucimo.hr/), a u što vjernijoj simulaciji stvarnih poslovnih događaja pomažu
im partnerske tvrtke. Korisnici spoznaju kako djeluje gospodarski sustav naše države (a
i međunarodno poslovanje) te sve prateće potrebne institucije. Razvijaju kreativnost i
profesionalizam u obavljanju pojedinoga posla, zanimanje za struku, komunikativnost,
poduzetnički duh, međusobnu toleranciju. Treneri s vremenom postaju samo koordinatori
njihovih aktivnosti jer se postupno svi zadaci i odgovornosti prenose na korisnike – zaposlenike.
Uz sve ovo na ciljanim radionicama socijalno - komunikacijskih vještina, uz pomoć stručnjaka
psihologa i defektologa - rehabilitatora, korisnici uvježbavaju i razvijaju komunikacijske vještine,
osjetljivost za timski rad, pristup rješavanju problemskih situacija, usvajanje prezentacijskih
vještina, podučavanje odgovornog odlučivanja, međusobnog uvažavanja i rješavanja nesuglasica
mirnim putem i sl.
Jedna od specifičnosti ovog modela je da se poslodavcima nudi mogućnost da se i sami
uvjere kako su se korisnici vježbeničke tvrtke praktičnim radom uvježbali za različite poslove.
Primaju ih na najmanje tjedan dana na praksu i radnu probu tijekom čega imaju mogućnost odabira
potencijalnih zaposlenika. Istovremeno, naš tim stručnjaka pruža im sve potrebne informacije o
poticajima koji se nude za zapošljavanje i održavanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Uz to
pružaju im radnu i osobnu asistenciju za osobe s invaliditetom.
Sve navedene poslove obavlja interdisciplinarni i interinstitucionalni tim stručnjaka: treneri,
defektolozi, socijalni radnik, psiholog te HZZ–ovi stručni savjetnici za zapošljavanje.
Trajanje aktivnosti virtualne radionice za jednog korisnika za sada je 6 mjeseci. S obzirom
na zahtjevnost predviđenih aktivnosti, heterogenost invaliditeta korisnika te različite nivoe
prethodno stečenih znanja, objektivno bi bilo potrebno omogućiti rad u vježbeničkoj tvrtki u
trajanju od 12 mjeseci uz osiguravanje mogućnosti iznimnog produženja daljnjih 6 mjeseci.
212
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Rezultati
Radni centar
Do sada je aktivnostima našeg Radnog centra bio obuhvaćen 121 korisnik. U strukturi
korisnika prevladavaju dugotrajno nezaposlene osobe s kombiniranim oštećenjima i mentalnom
retardacijom (79%). Slijede osobe oštećena sluha i osobe s tjelesnim invaliditetom. Njihova
duljina nezaposlenosti bila je u promatranom razdoblju u rasponu od 1 do 21 godine.
Od ukupnog broja korisnika zapošljivima u zanimanju za koje su se školovali procijenjeno
je njih 50%, dok je njih 50% procijenjeno nezapošljivima u zanimanju za koje su se školovali.
Tijekom radno – socijalnog treninga u radnom centru grupa koja je procijenjena nezapošljivom u
svom zanimanju nije ni približno postigla razinu od 50% radne učinkovitosti, što se u zaštićenim
uvjetima smatra prihvatljivim minimumom. Jednako tako nije dosegla ni očekivani nivo socijalno
– komunikacijskih vještina potreban za uspješnu adaptaciju u radnu sredinu. Ovaj podatak bi nas
sve trebao zabrinuti te poslati poruku obrazovnom sustavu iz kojeg korisnici dolaze.
Od kraja 2009., kada je prva grupa korisnika završila s aktivnostima radnog centra, do danas,
nakon radno - socijalnog treninga od 6 mjeseci do godine dana zaposlilo se 58% korisnika koji
su tijekom praćenja procijenjeni zapošljivima u zanimanju. Većina ih se zaposlila u zaštitnim
radionicama. Naime, njihov kvantum znanja, vještina i navika, kako prethodno stečenih tako
i obnovljenih treningom u radnom centru, bio je na razini njihovih pomoćnih zanimanja, što
odgovara vrsti i težini njihovog invaliditeta. Iz grupe onih koji su procijenjeni nezapošljivima u
zanimanju za koje su se školovali, zaposleno je 25% korisnika na najjednostavnijim pomoćnim
poslovima čišćenja i održavanja zelenih površina. Ovo je vrlo važan podatak koji govori u prilog
činjenici da se termin nezapošljiv ne smije promatrati jednodimenzionalno niti statično, kao
„status quo“. On od stručnjaka zahtijeva dodatno raščlanjivanje postupka procjene s dodatnim
naglaskom na provjeri u praktičnom kriteriju. Kako je dio korisnika procijenjen nezapošljivima
ne samo na otvorenom tržištu rada, nego i u zaštićenim uvjetima, postavlja se pitanje što s njima
dalje u sustavu. Hrvatski zavod za zapošljavanje, prema postojećem zakonu ne može ih skinuti
s evidencije, a socijalna skrb, prema također aktualnom zakonu, nije nadležna za njihov prihvat.
S obzirom na dobra iskustva susjedne nam Slovenije o uključivanju osoba s invaliditetom koje
su procijenjene nezapošljivima, u programe tzv. socijalne uključenosti, nacrt prijedloga novog
Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u tom smislu više je
nego prihvatljiv.
Radno - socijalno komunikacijski treninzi postigli su: bolje zadovoljavanje individualnih i
zajedničkih socijalnih potreba korisnika, poboljšanje komunikacije i socijalne uključenosti većeg
dijela korisnika te su povećali stupanj samopouzdanja većeg dijela korisnika.
Generalni stupanj zadovoljstva radom u radnom centru ocijenjen je od strane korisnika vrlo
visokom prosječnom ocjenom 4,65.
213
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Na natječaju Hrvatske mreže za razvoj i kreativnost 2010. u kategoriji „Kreativni i inovativni
projekt poticanja i razvoja tolerancije prihvaćanja različitosti u poslovnom okružju“ 21. travnja
2010. URIHO – v radni centar nominiran je među tri najbolja projekta i osvojio je sjajno 2.
mjesto.
Virtualna radionica / Vježbenička tvrtka
Do sada je njenim radom bilo obuhvaćeno 46 korisnika, dugotrajno nezaposlenih osoba
s različitim vrstama invaliditeta (teška slabovidnost, oštećenje sluha, tjelesni invaliditet) koje
imaju administrativna, marketinško - komercijalna ili računovodstveno - financijska zanimanja.
U strukturi korisnika virtualne radionice prevladavaju dugotrajno nezaposlene osobe
s tjelesnim invaliditetom 50%, s kombiniranim oštećenjima 22%, s oštećenjem vida 15% i s
oštećenjem sluha 13%. Njihova duljina nezaposlenosti bila je u promatranom razdoblju u rasponu
od 2 do 20 godina.
Rezultati dosadašnjeg praćenja napredovanja korisnika tijekom praktičnog usavršavanja
znanja, vještina i navika u virtualnoj radionici pokazuju da je njih 74% spremno za ulazak
na tržište rada u nekom od administrativnih, računovodstveno - financijskih ili komercijalnih
zanimanja i radnih mjesta. Njih 26% bilo je procijenjeno teže zapošljivima te sposobnima za
obavljanje samo jednostavnijih administrativnih ili računovodstvenih poslova, bez pritiska brzine
i uz neophodnu radnu i osobnu asistenciju. Za veći dio njih primjerenije bi bilo zapošljavanje u
zaštitnim radionicama, odnosno integrativnim tvrtkama.
U zadnjem dijelu profesionalne rehabilitacije na praksu/radnu probu kod poslodavaca na
radna mjesta na kojima su se prethodno pokazali najuspješnijima upućeno je 48% korisnika.
Time su se poslodavci mogli uvjeriti u njihove radne potencijale i kompetencije. Istovremeno su
se korisnici – nezaposlene osobe s invaliditetom, mogli barem kratkotrajno okušati u adaptaciji
na radnu sredinu te u stvarnoj, a ne više virtualnoj, radnoj atmosferi praktično primijeniti ono
što su prethodno naučili. Ovo je jedan od najboljih načina senzibiliziranja poslodavaca i jačanja
interesa za zapošljavanje osoba s invaliditetom te razvijanja njihove socijalne osjetljivosti, kao i
prihvaćanja i implementacije normi društveno odgovornog poslovanja. U suradnji s Hrvatskim
zavodom za zapošljavanje razvijat ćemo i proširivati ovakav pristup koji se u Europskoj uniji
jako preferira.
Veći dio poslodavaca, kod kojih su korisnici bili na praksi, pokazao je interes za njihovim
zapošljavanjem. Od onih koji su procijenjeni u potpunosti zapošljivima u okviru zanimanja,
unutar 3 mjeseca od završetka profesionalne rehabilitacije, zaposlilo se 62% korisnika. Za sada
nemamo informacije da je netko od korisnika ostao bez posla.
Na ciljanim radionicama socijalno - komunikacijskih vještina korisnici su ojačali tzv. soft
skills – komunikacijske vještine, osjetljivost za timski rad te prezentacijske vještine neophodne
za traženje posla. Generalni stupanj zadovoljstva radom u virtualnoj radionici ocijenjen je od
214
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
strane korisnika vrlo visokom prosječnom ocjenom 4,4.
Aktivnostima profesionalne rehabilitacije u URIHO–vom radnom centru i u virtualnoj
radionici do sada je bilo ukupno obuhvaćeno 167 korisnika. Tijekom razdoblja nezaposlenosti
većina njih je primala naknadu do zaposlenja, dio njih osobnu invalidninu, stalnu novčanu
naknadu i sl. Ovome bismo trebali dodati potencijalne cijene primijenjenih usluga profesionalne
rehabilitacije po korisniku (one za sada još nisu određene, niti primijenjene jer se radi o pilot
projektu). Ovako dobivene troškove trebalo bi staviti u odnos s brojem korisnika zaposlenih nakon
završene profesionalne rehabilitacije, duljinom razdoblja unutar kojeg je došlo do zapošljavanja,
bruto plaćom koju korisnik zarađuje (ako je poznata, u suprotnom uzeti ili minimalnu ili
prosječnu plaću ..), porezima i doprinosima na koje vezano za plaću država ima pravo te duljinom
zaposlenosti.
Kako bismo došli do realne zbirne sume korištenih prava, trebali bismo imati točne podatke
o vrsti prava i duljini njegovog korištenja te o ostalim relevantnim podacima iz sustava socijalne
skrbi. U slučaju naših korisnika do tog podatka nije uvijek lako doći. Jednako tako umreženi bi
trebali biti i podaci o zapošljavanju korisnika radnog centra i virtualne radionice, koje nastojimo
ažurirati na mjesečnoj bazi. To nije uvijek lako postići budući da dolaze iz različitih ispostava
HZZ–a. Ali ipak sustavnim inter i intradisciplinarnim pristupom te umrežavanjem baza podataka
to bi bilo realno moguće i jako neophodno. Samo tako bismo mogli doći do relevantnog odgovora
o benefitu/isplativosti profesionalne rehabilitacije.
Moramo biti svjesni velike razlike između nas i velikog broja zemalja EU u odnosu na broj
prava u slučaju nezaposlenosti osoba s invaliditetom, njihovog apsolutnog iznosa, kao i relativnog
odnosa prema minimalnoj i prosječnoj plaći. Stoga ne treba očekivati jako velike uštede na onome
što u svrhu materijalne zaštite nezaposlenih osoba s invaliditetom naša država za njih izdvaja.
U odnosu na 6.733 nezaposlene osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, odnosno 1.339
u Gradu Zagrebu, mislim da se skupina od 161 korisnika URIHO–vog radnog centra i virtualne
radionice može opravdano tretirati kao uzorak na kojem se mogu napraviti određene statističke
analize opravdanosti profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom. Dobiveni rezultati bi
vrijedili kao pokazatelj i za veliki dio ostalih osoba s invaliditetom iz evidencije nezaposlenih.
Uz sve ovo važno je višestruko naglasiti da je osjećaj samopotvrđivanja i egzistencijalne
neovisnosti, koje osobi s invaliditetom donosi njeno zapošljavanje, nemjerljiv u bilo kojoj mjernoj
jedinici pa tako i u kunama u odnosu na postavljene standarde. Ovo je vrijednost iznad svih
vrijednosti pa i onih statističkih.
215
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Usklađenost s EU standardima profesionalne rehabilitacije
U vrijeme sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su neke razvijene države Europske
unije, poput npr. Austrije i Italije, tek stvarale zakonsku podlogu i modele profesionalne
rehabilitacije, DIOZ, čiji je URIHO pravni sljednik, imao je uređen sustav profesionalne
rehabilitacije koji je pratila adekvatna i razrađena pravna regulativa te stručna podrška s različitih
razina. Žaliti za tim vremenima nije potrebno, ali sjećati ih se s ponosom i koristiti sve ono što
je dobro, obaveza je svakog ozbiljnog stručnjaka. Nakon Domovinskog rata, kao i u mnogim
drugim područjima, našli smo se i u profesionalnoj rehabilitaciji na novom početku.
Zadnjih desetak godina, prepoznavši da će naša domovina postati ravnopravna članica EU,
URIHO prati razvoj profesionalne rehabilitacije u europskim zemljama. Intenzivno smo se povezali
sa srodnim institucijama u zemljama Europske unije te stvorili partnerske odnose. Uspoređujemo
koncepcije i modele rada, standardne postupke i procedure, različite pristupe i metode, primjere
dobre prakse, alate itd. Virtualna radionica/vježbenička tvrtka u mnogim zemljama Europske
unije (Austrija, Njemačka) sastavni je dio, odnosno jedna od usluga u programu profesionalne
rehabilitacije. Aktivnosti profesionalne rehabilitacije, namijenjene teže zapošljivim skupinama,
odvijaju se u programima i uslugama poput našeg Radnog centra (Francuska, Italija). Programe
profesionalne rehabilitacije koje provodimo u URIHO-u, pa tako i modele virtualne radionice
i radnog centra, nastojimo uskladiti s preporukama i standardima koje je donijela Europska
komisija, a koji se primjenjuju u zemljama EU.
Spomenut ću samo neke.
216
•
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEA PARLIAMENT,
THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE
COMMITTEE OF THE REGIONS
A new impetus for European cooperation in Vocational Education and Training to support
the Europe 2020 strategy
Brussels, 9th July 2010; COM(2010) 296 final
•
COMMISSION STAFF WORKING DOCUMENT
Vocational education and training for better skills, growth and jobs Communication from
the Commission
Rethinking Education: Investing in skills for better socio-economic outcomes
Strasbourg, 20th November 2012; SWD (2012) 375 final
•
European Bussines Forum on Vocational Training – Brussels, 7 - 8 June 2012
Report: The use of work based learning for competence development – challenges and
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
practices
•
Work - based Vocational Training A Model for Success - Sustainably strengthening VET
Structures in Europe – EVBB – European Association of Institutes for Vocational Training,
19th February 2013
URIHO je od 2011. godine ravnopravni član EVBB–a, Europske asocijacije institucija koje
se bave profesionalnom rehabilitacijom i profesionalnim treninzima. Učlanjenju je prethodilo
nekoliko godina suradnje sa srodnim institucijama što im je poslužilo kao određena vrsta provjere
naših programskih i stručnih kapaciteta i dosega.
Europska mreža cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja istaknula je URIHO–vu
virtualnu radionicu kao hrvatski primjer dobre prakse. (U sklopu internacionalnog rada na
uspostavljanju Europske mreže politika cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja, gdje je i
Hrvatska ravnopravna članica, URIHO–va virtualna radionica je istaknuta i opisana kao primjer
hrvatske dobre prakse.) Pod naslovom „URIHO–ov partnerski model razvoja vještina za osobe
s invaliditetom u Hrvatskoj“ opisana je pozadina, implementacija i dosadašnji rezultati primjene
našeg modela virtualne radionice za nezaposlene osobe s invaliditetom. Citirat ću samo jednu
rečenicu: „Evaluacija modela je pokazala kako su nakon šest mjeseci polaznici unaprijedili svoj
radni potencijal, uključujući i vještine upravljanja karijerom.“
Uzimajući u obzir nezavidnu situaciju na tržištu rada, u kojoj se nalazi Republika Hrvatska
u odnosu na većinu zemalja EU, rezultati ovih naših rehabilitacijskih programa u zapošljavanju
osoba s invaliditetom više su nego dobri. Oni su respektabilni i uklapaju se u kriterije uspješnosti
profesionalne rehabilitacije koji se primjenjuju, na primjer, u Republici Austriji. Prema njima
zapošljavanje treba uslijediti unutar 3 mjeseca po završetku profesionalne rehabilitacije, a posao
se treba zadržati najmanje 6 mjeseci.
Projektom virtualne radionice/vježbeničke tvrtke postigli smo još jedan, ne manje važan
rezultat. Stvarajući, pišući i provodeći ovaj projekt, financiran iz predpristupnih fondova EU,
učili smo i primjenjivali pravila projektnog ciklusa koja se primjenjuju u zemljama Europske
unije. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji je pred nama, a ovo je jedan od dobrih načina kako se
za to možemo pripremiti.
Sažetak
Dugotrajna nezaposlenost velikog broja osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te niska
razina njihovih obrazovnih i profesionalnih kompetencija potakli su URIHO - ve stručnjake
na kreiranje dva nova modela rehabilitacijskih aktivnosti: radni centar i virtualnu radionicu
(vježbeničku tvrtku) za nezaposlene osobe s invaliditetom. Ciljevi ovih novih rehabilitacijskih
217
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
aktivnosti su: obnavljanje znanja i vještina nezaposlenih osoba s invaliditetom, jačanje njihovih
radnih potencijala kao i povećanje njihove zapošljivosti na tržištu rada.
URIHO–ov radni centar organiziran je u svrhu radno - socijalnog treninga za teže zapošljive
skupine osoba s invaliditetom. Nakon radno - socijalnog treninga od 6 mjeseci do godine dana u
zanatsko - industrijskim zanimanjima zaposlilo se 58% korisnika od onih koji su tijekom praćenja
procijenjeni zapošljivima.
U URIHO – voj virtualnoj radionici dugotrajno nezaposlene osobe s različitim vrstama invaliditeta
(slabovidnost, oštećenje sluha, tjelesni invaliditet) koje imaju administrativna, marketinško komercijalna ili računovodstveno - financijska zanimanja „uče kroz rad“. Na najsuvremenijoj
informatičkoj opremi uz pomoć trenera simuliraju se stvarne radne situacije financijskih i
računovodstvenih odjela, nabave, prodaje, marketinga te odgovarajući administrativni poslovi.
Time korisnici, osobe s invaliditetom, jačaju osobne i profesionalne kompetencije neophodne za
efikasno zapošljavanje. Od onih koji su procijenjeni u potpunosti zapošljivima u okviru zanimanja,
unutar 3 mjeseca od završetka profesionalne rehabilitacije, zaposlilo se 62% korisnika.
Evaluacija do sada postignutih rezultata ovih novih rehabilitacijskih aktivnosti pokazala je da
oba predstavljena URIHO–va modela doprinose jačanju profesionalnih i osobnih kompetencija
dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom te njihovoj boljoj i učestalijoj integraciji na tržište
rada kao i većoj socijalnoj uključenosti. Oba modela razrađena su na takav način da mogu
predstavljati standardne procedure koje bi se na jednaki način provodile u cijeloj Hrvatskoj, a koje
su velikim dijelom usklađene s konceptima koji se primjenjuju u EU.
Metode profesionalne rehabilitacije nezamjenjive su u procjeni preostalih radnih sposobnosti.
One su vrlo logičan nastavak metoda procjene principom papir - olovka, koje se baziraju na
pregledima, testiranjima, intervjuima, savjetodavnom radu i informiranju.
Ključne riječi: osoba s invaliditetom, profesionalna rehabilitacija, virtualna radionica, radni centar, zapošljavanje
LITERATURA
1. Lifelong Guidance Policy Development: A European Resource Kit – Finnish Institute for
Educational Research, 2012.
2. Vježbenička tvrtka – vrata u svijet poduzetništva - Agencija za strukovno obrazovanje,
Zagreb, 2009.
3. http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/vet_en.htm
4. http://ec.europa.eu/education/news/rethinking_en.htm
5. http://evbb.de/servise/doc4download/broschuren_folder/evbb_positionspapier_en.pdf
218
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
URIHOs ARBEITSZENTRUM UND VIRTUELLE
WERKSTATT – MODELLE FÜR GANZ KROATIEN IM
EINKLANG MIT DEN EU STANDARDS
Višnja Majsec Sobota
Kroatien, URIHO
URIHO – Die Einrichtung für berufliche Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen
mit Behinderung aus Zagreb beschäftigt sich in der Republik Kroatien am längsten, nämlich
seit 67 Jahren, mit der beruflichen Rehabilitation und der Beschäftigung von Menschen mit
Behinderung und spielt mit Recht die leitende Rolle in dem Bereich der Arbeit mit Menschen
mit Behinderung. Während dieser sechs Jahrzehnte haben wir mehrere tausend Menschen mit
Behinderung für ein selbstständiges Leben und eine Beschäftigung vorbereitet.
Es ist unübersehbar, dass in der Republik Kroatien und vor allem in der Stadt Zagreb in den
vergangenen Jahren viel im Sinne der Verbesserung des Arbeitsprozesses und der Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung gemacht wurde. Doch in der Evidenz des Arbeitsamtes gibt
es auch weiterhin eine große Zahl von Menschen mit Behinderung, die einen sehr schlechten
Zugang zum Arbeitsmarkt haben. Ich werde nun einige grundlegende Daten anführen, die klar
davon zeugen.
• Ende Februar 2013 waren in dem Kroatischen Arbeitsamt 6.733 arbeitslose Menschen
mit Behinderung registriert
• In der Struktur der arbeitslosen Menschen mit Behinderung dominieren Menschen
mit geistiger Behinderung. Weiterhin folgen Menschen mit körperlicher Behinderung,
kombinierten Schädigungen, Hör- und Sehschädigungen und andere Kategorien von
Menschen mit Behinderung.
• Arbeitslose Menschen mit Behinderung haben im Durchschnitt niedrigere
•
•
Berufsqualifikationen im Vergleich zu der allgemeinen Arbeitslosenpopulation. In
ihrer Qualifikationsstruktur entfällt 15% auf unqualifizierte und niedrig qualifizierte
Arbeitnehmer ohne Beruf, während 68% der arbeitslosen Menschen mit Behinderung
halbqualifizierte und qualifizierte Arbeitnehmer sind. Einen Hochschulabschluss hat
nur 3% der arbeitslosen Menschen mit Behinderung.
Von der gesamten Zahl der arbeitslosen Menschen mit Behinderung in der Republik
Kroatien haben 37% keine Arbeitserfahrung
69% der arbeitslosen Menschen mit Behinderung sind länger als ein Jahr in der
Evidenz der arbeitslosen Menschen mit Behinderung. Davon wartet 21% länger als 8
Jahre auf einen Arbeitsplatz. Dazu zählen zum größten Teil Menschen mit geistiger
Behinderung, danach Menschen mit kombinierten Schädigungen und zuletzt Menschen
219
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
mit körperlicher Behinderung
• Eine große Zahl von Menschen mit Behinderung ist für suffiziente Handwerk- und
Industrieberufe (z.B. in den Bereichen Textil, Leder, Grafik...) qualifiziert, was weitere
Schwierigkeiten bei der Einbeziehung in den Arbeitsmarkt bereitet
Der Stand der Arbeitslosigkeit von Menschen mit Behinderung zeigt klar und deutlich
ihre Position auf dem Arbeitsmarkt. Die Angaben, dass 30% der arbeitslosen Menschen mit
Behinderung länger als 5 Jahre auf einen Arbeitsplatz warten und dass 37% der Menschen mit
Behinderung keine Arbeitserfahrungen haben, sprechen für sich selbst. Mit der Zeit vergessen
sie die erworbenen Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten, was unter anderem auch ihre
Soziale Miteinbeziehung schwächt. Um arbeitslose Menschen mit Behinderung kümmern
sich meistens ihre Eltern, die ihnen leider oft nicht genügend Ansporn für die Erhaltung ihrer
psychophysischen und beruflichen Potenziale bieten. Es stellt sich eine logische Frage: Wie viele
vorher erworbene Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die im großen Maße Einfluss auf
die Beschäftigungsmöglichkeiten haben, sind in diesem Zeitraum noch erhalten geblieben? Ist
es zu Veränderungen bei ihrer Erwerbsfähigkeit gekommen? Sind Menschen mit Behinderung
überhaupt dazu motiviert einen Arbeitsplatz zu finden?
Das alles hat in den letzten Jahren die Fachleute von URIHO dazu bewegt, zwei neue
Modelle von Rehabilitationsaktivitäten zu kreieren: Das Arbeitszentrum und die virtuelle
Werkstatt (Übungsfirma) für arbeitslose Menschen mit Behinderung. Wir haben diese Konzepte
entworfen und realisiert und haben die Prozeduren und Vorgänge standardisiert. Dabei haben uns
auch unsere Partner professionell unterstützt und aktiv mitgewirkt: Das Arbeitsamt (Zentrale und
lokale Dienststelle Zagreb), die Stadt Zagreb und der Fonds für berufliche Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.
•
•
•
•
•
•
Ziele dieser neuen Rehabilitationsaktivitäten waren und sind:
Stärkung von Arbeitspotenzial bei arbeitslosen Menschen mit Behinderung
Erneuerung von Fachwissen und Fähigkeiten und die Verbesserung von Kommunikationsund Sozialfähigkeiten
Einschätzung der Beschäftigungschancen von Menschen mit Behinderung
Stärkung der Beschäftigungschancen und der Konkurrenzfähigkeit von arbeitslosen
Menschen mit Behinderung auf dem Arbeitsmarkt
Unterstützung bei der Suche nach einem adäquaten Arbeitsplatz
Eine bessere soziale Eingliederung von Menschen mit Behinderung in das Leben und die
Arbeit der Gemeinschaft
Im Einklang mit Artikel 4 Punkt (4) des Entwurfes des neuen Gesetzes zur beruflichen
Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung, in dem es um verschiedene
Maßnahmen und Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation geht, präsentieren das Arbeitszentrum
und die virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) „ ...Programme für die Erhaltung und Verbesserung
220
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
von beruflichen und –beruflich – sozialen Kompetenzen und von Fähigkeiten für die sofortige
Vorbereitung für die Beschäftigung“.
URIHOs ARBEITSZENTRUM
BEHINDERUNG
FÜR
ARBEITSLOSE
MENSCHEN
MIT
Die Arbeit im Arbeitszentrum ist eine neue Form von Rehabilitationsmaßnahmen- und
Aktivitäten für arbeitslose Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien. Das Ziel
des Zentrums ist die Erhaltung und Verbesserung von beruflichen und beruflich – sozialen
Kompetenzen und Fähigkeiten für die sofortige Vorbereitung für die Beschäftigung von Menschen
mit Behinderung. Das Arbeitszentrum von URIHO hat am 6. April 2009 mi seiner Tätigkeit
begonnen. Im Rahmen des Programmes wird vor allem versucht alle Potenziale von Menschen
mit Behinderung zu aktualisieren. Das Arbeitszentrum ist besonders, weil das Tempo und die
Bewältigungsreichweite von verschiedenen Programminhalten den Fähigkeiten, Kenntnissen
und Fertigkeiten jedes einzelnen Menschen mit Behinderung angepasst sind. Das bedeutet, dass
ein besonders individueller Ansatz bei der Arbeit mit Menschen mit Behinderung nötig ist:
Die grundlegenden Ziele der Gründung des Arbeitszentrums für Menschen mit Behinderung
waren:
• Stärkung von Arbeitspotenzial bei arbeitslosen Menschen mit Behinderung
• Erneuerung von Fachwissen und Fähigkeiten und die Verbesserung von Kommunikationsund Sozialfähigkeiten
• Einschätzung der Beschäftigungschancen von Menschen mit Behinderung
• Stärkung der Beschäftigungschancen und der Konkurrenzfähigkeit von arbeitslosen
Menschen mit Behinderung auf dem Arbeitsmarkt
• Unterstützung bei der Suche nach einem adäquaten Arbeitsplatz
• Stärkung der sozialen Eingliederung von Menschen mit Behinderung in das Leben und
die Arbeit der Gemeinschaft
Die Zielgruppe des Arbeitszentrums sind schwer vermittelbare arbeitslose Menschen mit
Behinderung, die sich nach ihren Fähigkeiten und zuvor erworbenen Kenntnissen zwischen
dem Arbeitstraining und dem Arbeitsverhältnis in den Schutzwerkstätten und integrativen
Unternehmen, beziehungsweise auf dem offenen Arbeitsmarkt, befinden.
Arbeitsmethoden
Das Konzept des Programmes sieht folgende Aktivitäten vor:
• Selektion von Nutzern
221
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
•
•
Durchführung der so genannten Diagnostikwoche
Durchführung des Programms der Arbeitsdiagnostik für die Feststellung der verbliebenen
Arbeitsfähigkeiten, Kenntnisse, Fertigkeiten und Gewohnheiten von Menschen mit
Behinderung, die sie während der vorigen Ausbildung oder Vorbereitung für ein
selbstständiges Leben und eine Beschäftigung erworben haben
• Ausarbeitung von Perspektiven
• Durchführung des Programms und des Arbeitstrainings für die Erhaltung und Verbesserung
von Arbeitsfähigkeiten und der Erwerb von neuen Kenntnissen, Fertigkeiten und
Gewohnheiten für verschiedene Berufe und Arbeitsplätze (Schneiderin, Ledergalanterist,
Buchbinder, Schlosser, Schuhmacher)
• Durchführung des Programmes von sozial – kommunikativen Aktivitäten im Rahmen der
verlängerten Rehabilitation des Nutzers
• Beobachtung der Entwicklung des Nutzers mit einer Einschätzung des Grades der
Vermittelbarkeit von Menschen mit Behinderung
• Arbeitspraktikum/Probearbeit (on the job training) des Nutzers
• Vermittlung bei der Anstellung und Unterstützung während dem Übergang der Person
mit Behinderung aus dem Arbeitszentrum in die Schutzwerkstatt oder auf den offenen
Arbeitsmarkt (mit job coaching und bei Bedarf Unterstützung bei der Anstellung)
Dies erledigt ein interdisziplinäres und interinstitutionelles Team von Fachleuten: Ausbilder
für verschiedene Berufe, Sonderpädagogen, ein Sozialarbeiter, Psychologe, Technologe und
Beschäftigungsberater von dem Arbeitsamt.
Dabei werden verschiedene Arbeitsformen- und Ansätze verwendet, wie zum Beispiel:
• Individuelle Arbeit mit den Nutzern (der Erwerb von Wissen, Fertigkeiten und
Gewohnheiten, Beobachtungen, Verhaltenskorrektur, Interviews)
• Gruppenarbeit – Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen (so genannte
Soft Skills)
• Teamsitzungen (Ende jedes Monats, bei Bedarf auch häufiger)
• Arbeit mit den Familien der Nutzer
• Arbeitspraktikum/Probearbeit (on the job training) des Nutzers
• Kontakt mit den Arbeitgebern durch das Arbeitsamt und Vertreter des Teams des
Arbeitszentrums (Nach ersten Einschätzungen der Beschäftigungschancen der Nutzer)
usw.
Die Dauer der Aktivität des Arbeitszentrums für einen Nutzer beträgt bis jetzt 6 Monate.
Angesichts der Struktur und des Grades ihrer Behinderung, sollte objektiv gesehen ein beruflich
– soziales Training in Dauer von 12 Monaten ermöglicht werden. Weiterhin sollte auch die
Möglichkeit für eine Verlängerung auf weitere 6 Monate in Ausnahmefällen gesichert werden.
Während der Arbeit und des Aufenthalts der Nutzer im Arbeitszentrum, wurden
222
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Schwierigkeiten bemerkt, die, falls auf sie nicht auf eine richtige Art und Weise eingewirkt wird,
eine zusätzlich negative Wirkung auf die Beschäftigungschancen der Nutzer haben können.
Auftreten könnte zum Beispiel:
• Geringe Motivation
• Wenig Selbstbewusstsein
• Ein unzureichendes Niveau an sozialer Unterstützung für die Person mit Behinderung
• Ein emotioneller Überbau für eine nachträglich erworbene Behinderung:
Deswegen werden parallel Programme der psychologisch – sozialen Unterstützung durch
beruflich – soziale Kommunikationstrainings durchgeführt, die das Ziel haben, Einblick in die
persönlichen Probleme zu bekommen, selbstbewusst zu werden und dieses Selbstbewusstsein
zu stärken, ein persönliches Wertesystem zu entwickeln, die bestehenden Arbeitspotenziale
auszunutzen, die Motivation und die soziale Einbeziehung im alltäglichen Leben zu stärken
usw.
Beruflich – soziale Kommunikationstrainings beinhalten:
• Teilnahme an dem Workshop „Training der Lebenskompetenzen“ – Kommunikation,
Entscheidungen bringen, Probleme lösen, Kreativität und kritisches Denken, Emotionen
erkennen und ausdrücken, Selbstwahrnehmung, Selbstachtung, Empathie
• Besuch von Manifestationen, Theatern, Kinos, Besichtigung von Sehenswürdigkeiten
in der Stadt, Besuche bei Verbänden für Menschen mit Behinderung, Ansehen von
informativen und unterhaltenden Inhalten
• Arbeit in kreativen Werkstätten, künstlerischer Ausdruck, Hören von Musik, musikalischer
Ausdruck, Förderung von sportlichen Aktivitäten, Teilnahme an verschiedenen sportlichen
Aktivitäten...
URIHOs VIRTUELLE WERKSTATT (ÜBUNGSFIRMA)
MENSCHEN MIT BEHINDERUNG
FÜR ARBEITSLOSE
Die virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) ist auch eine neue Form von Rehabilitationsaktivitäten
für arbeitslose Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien mit dem Ziel der Erhaltung
und Verbesserung von beruflichen und beruflich – sozialen Kompetenzen und Fähigkeiten für die
sofortige Vorbereitung für die Beschäftigung von Menschen mit Behinderung.
Im Dezember 2010 hat das Projekt von URIHO „Einführung des Modells der virtuellen
Werkstatt (Übungsfirma) für langzeitarbeitslose Menschen mit Behinderung mit dem Ziel des
Anstiegs ihrer Beschäftigung“ die ersten rückzahlungsfreien finanziellen Mittel aus den IPAVorbeitrittsfonds der Europäischen Union für unsere Einrichtung bekommen. Nach allen nötigen
und vorgesehenen Projektaktivitäten hat URIHOs virtuelle Werkstatt „Wir arbeiten – lernen“ am
2. Mai 2011 mit seiner Arbeit begonnen.
Das Hauptziel des Projekts ist die Stärkung der sozialen Einbeziehung von Menschen mit
223
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Behinderung durch ihre Integration auf dem Arbeitsmarkt. Die spezifischen Ziele des Projektes
sind:
1. Die Beschäftigung von langzeitarbeitslosen Menschen mit Behinderung in
der Stadt Zagreb zu erhöhen, die Berufe in der Administration, im Marketing,
Finanzwesen und in der Rechnungslegung ausgeübt haben. Dies wird durch die
Weiterbildung ihres Wissens und ihrer Fähigkeiten und durch Erlangung der
nötigen Arbeitserfahrung erzielt.
2. Die Einführung von virtuellen Werkstätten (Übungsfirmen) für arbeitslose
Menschen mit Behinderung in der Stadt Zagreb mit dem Ziel dieses Modell in
ganz Kroatien zu verbreiten.
Die Aktivitäten, die in der virtuellen Werkstatt durchgeführt werden, sollten bei Menschen
mit Behinderung die professionellen Kompetenzen stärken, ihnen dabei helfen Kontakt mit dem
potenziellen Arbeitgeber aufzunehmen und ihnen dadurch den Einstieg in den Arbeitsmarkt
erleichtern.
Arbeitsmethoden
Das Konzept des Programmes sieht folgende Aktivitäten vor:
• Selektion von Nutzern
• Durchführung der so genannten Diagnostikwoche
• ECDL - Schulung der Nutzer
• Ausarbeitung von Perspektiven
• Lernen und Arbeit der Nutzer in der virtuellen Werkstatt (Übungsfirma)
• Durchführung von Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen
• Arbeitspraktikum (Probearbeit) beim Arbeitgeber
• Vermittlung bei der Beschäftigung und Assistenz bei dem Übergang der Person mit
Behinderung von der virtuellen Werkstatt zum Arbeitgeber
In der virtuellen Werkstatt (Übungsfirma) wird „durch Arbeit gelernt“. Mit Hilfe der neusten
Computerausstattung, entsprechenden Computerprogrammen und speziell dafür ausgebildeten
Trainern werden wirkliche Arbeitssituationen auf Finanz- und Rechnungslegungsabteilungen,
in der Beschaffung, im Absatz, Marketing, in Lagern mit Rohstoffen und Fertigprodukten und
entsprechende administrative Tätigkeiten simuliert. Auf diese Weise erweitern die Nutzer,
also Menschen mit Behinderung, ihr Wissen und ihre Fähigkeiten, die für die Erledigung der
angeführten Tätigkeiten nötig sind, auch in der Praxis. Außerdem stärken sie somit auch ihre
persönlichen und professionellen Kompetenzen, die für eine erfolgreiche Beschäftigung und
Anpassung an die wirklichen Arbeitsbedingungen nötig sind. URIHOs Übungsfirma ist mit
den anderen Übungsfirmen in Kroatien und in Europa vernetzt, wodurch die Aktivitäten noch
sinnvoller, effektiver, ökonomischer, komplexer, umfassender und dynamischer werden. Sie ist
224
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Teil der so genannten SUVT – Zentralstelle der Übungsfirmen Kroatiens. Die Nutzer lernen wie
man wirklich eine Firma gründet, wie geschäftliche Kommunikation und finanzielle Transaktionen
abgehandelt werden und wie in der Buchhaltung alle Veränderungen verzeichnet werden. Die
Nutzer werden also zu „Mitarbeitern“ in der Firma und betreiben mit andren Firmen Geschäfte
über das Internet. Sie werben für ihre Produkte und Dienstleistungen auf der Internetseite (http://
www.vr-radimoucimo.hr/) und bei der treuen Simulation von wirklichen Geschäftsereignissen
helfen ihnen die Partnerfirmen. Die Nutzer erfahren wie das Wirtschaftssystem der Republik
Kroatien (aber auch die internationale Geschäftstätigkeit) und alle anderen nötigen Institutionen
funktionieren. Sie entwickeln ihre Kreativität und die Professionalität bei der Erledigung von
bestimmten Geschäften, das Interesse für ihren Fachbereich, ihre Kommunikationsfähigkeiten,
den Unternehmergeist und gegenseitige Toleranz. Die Trainer werden mit der Zeit nur zu
Koordinatoren ihrer Aktivitäten, da alle Aufgaben und Verantwortungen nach und nach auf die
Nutzer – Mitarbeiter übertragen werden.
Weiterhin üben und entwickeln die Nutzer auf gezielten Workshops über sozial
– kommunikative Kompetenzen mit Hilfe von Psychologen und Sonderpädagogen ihre
Kommunikationsfähigkeiten, Sensibilität für Teamarbeit, Fähigkeiten zur Lösung von
Problemsituationen, den Erwerb von Präsentationskompetenzen, verantwortungsvolle
Entscheidungstreffung, gegenseitige Respektierung und Lösung von Unstimmigkeiten auf eine
ruhige Art und Weise usw.
Eine der Besonderheiten dieses Modells ist, dass sie den Arbeitgebern die Möglichkeit bietet
sich auch selbst davon zu überzeugen, dass sich die Nutzer der Übungsfirma durch praktische
Arbeit für verschiedene Berufe vorbereitet haben. Die Nutzer machen bei ihnen wenigstens eine
Woche ein Arbeitspraktikum und arbeiten auf Probe und die Arbeitnehmer können während
dieser Zeit ihre potenziellen Mitarbeiter auswählen. Gleichzeitig bietet ihnen unser Team von
Fachleuten alle nötigen Informationen über Fördermittel, die für die Anstellung und die Erhaltung
von Arbeitsplätzen von Menschen mit Behinderung vergeben werden. Außerdem stellen sie ihnen
auch eine berufliche und persönliche Assistenz für Menschen mit Behinderung zur Verfügung.
Dies wird alles von einem interdisziplinären und interinstitutionellen Team von Fachleuten
erledigt: Trainer, Sonderpädagogen, Sozialarbeiter, Psychologen und Beschäftigungsberater vom
Arbeitsamt.
Die Dauer der virtuellen Werkstatt für einen Nutzer beträgt bis jetzt 6 Monate. Hingesichts
des Aufwandes, der für die vorgesehenen Aktivitäten nötig ist und der Verschiedenartigkeit der
Behinderungen der Nutzer sowie der verschiedenen Grade der vorher erlangten Kenntnisse,
sollten die Nutzer objektiv gesehen 12 Monate in der Übungsfirma arbeiten. Weiterhin sollte
auch die Möglichkeit für eine Verlängerung auf weitere 6 Monate in Ausnahmefällen gesichert
werden
225
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
RESULTATE
Arbeitszentrum
Bis jetzt nahmen an den Aktivitäten unseres Arbeitszentrums 121 Nutzer teil. In der Struktur
der Nutzer überwiegen langzeitarbeitslose Menschen mit kombinierten Schädigungen und geistiger
Behinderung (79%). Es folgen Personen mit Hörschädigungen und körperlicher Behinderung.
Ihre Arbeitslosigkeit hat in dem beobachteten Zeitraum von 1 bis 21 Jahre gedauert.
Von der gesamten Zahl der Nutzer sind 50%, in dem Beruf, für den sie sich ausgebildet haben,
vermittelbar, während 50% der Nutzer, in dem Beruf, für den sie sich ausgebildet haben, als nicht
vermittelbar eingeschätzt wird. Während des beruflich - sozialen Trainings im Arbeitszentrum
hat die Gruppe, die als nicht vermittelbar in ihrem Beruf eingeschätzt wurde, nicht einmal das
Niveau von 50% der Arbeitseffizienz erreicht, was man in geschützten Bedingungen als Minimum
betrachtet. Weiterhin hat die Gruppe auch nicht das erwartete Niveau der sozial – kommunikativen
Kompetenzen erreicht, die für die Anpassung in der Arbeitswelt nötig sind. Diese Informationen
müssten uns allen Sorgen bereiten und eine Botschaft an das Bildungssystem verschicken, aus
dem die Nutzer kommen.
Seit Ende 2009, als die erste Gruppe der Nutzer mit den Aktivitäten des Arbeitszentrums
fertig war, bis heute, nach dem beruflich - sozialen Training, haben im Zeitraum von 6 Monaten bis
einem Jahr 58% der Nutzer, die nach Einschätzungen in ihrem Beruf vermittelbar wären, einen
Arbeitsplatz gefunden. Die Meisten von ihnen wurden in den Schutzwerkstätten eingestellt.
Ihr Quantum an Wissen, Fertigkeiten und Gewohnheiten, die zuvor erworbenen wurden,
aber auch durch das Training im Arbeitszentrum erneuert wurden, war auf dem Niveau von
Hilfsarbeiten, was der Art und dem Grad ihrer Behinderung entspricht. Aus der Gruppe der Nutzer
die als nicht vermittelbar in ihrem Beruf eingeschätzt wurden, haben 25% einen Arbeitsplatz bei
einfachsten Hilfsarbeiten wie Reinigungsarbeiten und der Pflege von Grünflächen bekommen. Das
ist eine sehr wichtige Information, die klar zeigt, dass der Begriff „nicht vermittelbar“ nicht nur
eindimensional und statisch betrachtet werden darf. Dieser Begriff verlangt von den Fachleuten
eine zusätzliche Analyse des Einschätzungsverfahrens mit einem zusätzlichen Akzent auf der
Überprüfung In der Praxis. Da ein Teil der Nutzer nicht nur im offenen Arbeitsmarkt, sondern auch
in geschützten Bedingungen als nicht vermittelbar eingeschätzt wurde, stellt sich die Frage, was
im System weiter mit ihnen passiert? Das Arbeitsamt kann sie nach dem bestehenden Gesetz nicht
aus ihrer Evidenz löschen und auch die Sozialfürsorge ist nach dem aktuellen Gesetz nicht für ihre
Annahme zuständig. Hinsichtlich der guten Erfahrungen unseres Nachbarlandes Slowenien, das
Menschen mit Behinderung, die als nicht vermittelbar eingeschätzt wurden, in Programme der so
genannten sozialen Einbeziehung miteinschließt, ist der Entwurfes des Gesetzes zur beruflichen
Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit Behinderung in diesem Sinne mehr als
akzeptabel. Beruflich – soziale Kommunikationstrainings haben eine bessere Zufriedenstellung
226
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
der individuellen und gemeinsamen sozialen Bedürfnisse der Nutzer sowie eine Verbesserung
der Kommunikation und sozialen Einbeziehung des Großteils der Nutzer bewirkt, aber auch
das Selbstbewusstsein eines Großteils der Nutzer gesteigert. Der generelle Zufriedenheitsgrad
im Arbeitszentrum wurde von Seiten der Nutzer mit einer hohen Durchschnittsnote von 4,65
bewertet.
Im Wettbewerb des Kroatischen Netzwerks für Entwicklung und Kreativität im Jahre 2010,
wurde in der Kategorie “Kreatives und innovatives Projekt zur Förderung und Entwicklung
der Toleranz für Akzeptanz von Unterschiedlichkeit in der Arbeitswelt” am 21. April 2010 das
Arbeitszentrum von URIHO zwischen den drei besten Projekten nominiert und hat den zweiten
Platz eingenommen.
Virtuelle Werkstatt/Übungsfirma
Bis jetzt umfasste die Arbeit der virtuellen Werkstatt 46 Nutzer, langzeitarbeitslose
Personen mit verschiedenen Arten von Behinderung (schwere Sehschwäche, Hörschädigungen,
körperliche Behinderung), die Berufe in der Administration, im Marketing, Finanzwesen oder in
der Rechnungslegung ausgeübt haben.
In der Struktur der Nutzer der virtuellen Werkstatt überwiegen langzeitarbeitslose Menschen
mit körperlicher Behinderung 50%, mit kombinierten Schädigungen 22%, Sehschädigungen 15%
und Hörschädigungen 13%. Sie waren im beobachteten Zeitraum von 2 bis 20 Jahre arbeitslos.
Die Resultate der Beobachtung der Fortschritte der Nutzer während der praktischen
Weiterbildung ihres Wissens, ihrer Fähigkeiten und Gewohnheiten in der virtuellen Werkstatt zeigt
dass 74% bereit für den Einstieg in den Arbeitsmarkt sind und zwar für Berufe und Arbeitsplätze
in der Administration, Rechnungslegung und im Marketing. 26% Prozent von ihnen wurden als
schwer vermittelbar eingeschätzt und nur fähig für die Erledigung von einfacheren Tätigkeiten
in der Administration oder Rechnungslegung eingestuft, bei denen es keinen Zeitdruck gibt und
die über eine notwendige Arbeits- und persönliche Assistenz verfügen. Für eine große Zahl von
ihnen wäre eine Anstellung in Schutzwerkstätten beziehungsweise integrativen Unternehmen
viel angemessener.
48% der Nutzer wurden in dem letzten Teil der beruflichen Rehabilitation zu einem
Arbeitspraktikum/ Probeartbei bei einem Arbeitgeber geschickt, wo sie die Positionen einnahmen,
auf denen sie sich vorher als besonders erfolgreich erwiesen haben. Auf diese Weise konnten sich
die Arbeitgeber von ihrem Arbeitspotenzial und ihren Kompetenzen überzeugen. Gleichzeitig
konnten die Nutzer – arbeitslose Menschen mit Behinderung – wenigsten kurz sehen wie die
Anpassung an richtige Arbeitsbedingungen aussieht und in einer wirklichen und nicht mehr
virtuellen Situation das, was sie gelernt haben, auch in der Praxis anwenden. Dies ist eine der
227
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
besten Möglichkeiten für die Sensibilisierung von Arbeitgebern und die Stärkung des Interesses
für die Anstellung von Menschen mit Behinderung. Außerdem wird somit auch ihre soziale
Sensibilität und auch die Annahme und Implementierung von den Normen der gesellschaftlich
verantwortungsvollen Geschäftstätigkeit entwickelt. In Zusammenarbeit mit dem Kroatischen
Arbeitsamt werden wir einen solchen Ansatz, der in der Europäischen Union besonders vorgezogen
wird, weiter entwickeln und verbreiten.
Ein Großteil der Arbeitgeber, bei denen die Nutzer ein Praktikum gemacht haben,
hat Interesse an ihrer Anstellung gezeigt. Aus der Gruppe, die im Rahmen ihres Berufes als
vollkommen vermittelbar eingeschätzt wurden, haben binnen 3 Monate seit Abschluss der
beruflichen Rehabilitation 62% der Nutzer einen Arbeitsplatz gefunden. Bis jetzt haben wir noch
keine Informationen darüber, dass jemand von den Nutzern seinen Arbeitsplatz verloren hat.
Auf gezielten Workshops über sozial – kommunikative Kompetenzen haben die Nutzer ihre
so genannten Soft Skills – Kommunikationskompetenzen, die Sensibilität für Teamarbeit und
Präsentationskompetenzen gestärkt, die für die Suche eines Arbeitsplatzes notwendig sind. Der
generelle Zufriedenheitsgrad in der virtuellen Werkstatt wurde von Seiten der Nutzer mit einer
hohen Durchschnittsnote von 4,4 bewertet.
Die Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation in dem Arbeitszentrum und der virtuellen
Werkstatt von URIHO umfasst insgesamt 167 Nutzer. Während des Zeitraums der Arbeitslosigkeit
bekamen die meisten von ihnen Arbeitslosengeld bis zu ihrer Einstellung, ein Teil von ihnen
Behindertengeld, ständige Geldleistungen usw. Hier müssten wir auch noch die potenziellen
Kosten für die angewandten Leistungen der beruflichen Rehabilitation pro Nutzer anrechnen
(sie sind bis jetzt noch nicht bestimmt und sie werden auch nicht angewandt, da es sich um ein
Pilotprojekt handelt). Die auf diese Weise entstandenen Kosten müsste man mit der Anzahl der
Nutzer, die nach der beruflichen Rehabilitation einen Arbeitsplatz bekommen haben, mit dem
Zeitraum innerhalb dessen es zur Anstellung gekommen ist, dem Bruttogehalt, das der Nutzer erhält
(falls das Gehalt bekannt ist, sonst wird das Minimal- oder Durchschnittsgehalt genommen...),
mit den Steuern und Beiträgen, auf die der Staat im Bezug auf das Gehalt Anspruch hat, und mit
der Länge der Beschäftigung vergleichen.
Um zu dem realen Sammelbetrag der genutzten Rechte zu kommen, müssten wir über
die genauen Angaben über die Art des Rechtes und die Länge seiner Inanspruchnahme sowie
über die übrigen relevanten Angaben aus dem Sozialfürsorgesystem verfügen. Im Fall unserer
Nutzer ist es nicht immer einfach zu diesen Angaben zu kommen. Genau so vernetzt sollten
auch die Angaben über die Beschäftigung von Nutzern des Arbeitszentrums und der virtuellen
Werkstatt sein, die wir versuchen monatlich zu aktualisieren. Das ist nicht immer so leicht, da sie
aus verschiedenen Geschäftsstellen des Arbeitsamtes kommen. Aber durch einen systematischen
inter- aber auch intradisziplinären Ansatz und durch die Vernetzung von Datenbanken wäre das
real gesehen möglich und sehr notwendig. Nur so könnten wir eine relevante Angabe über den
Nutzen/Einträglichkeit der beruflichen Rehabilitation bekommen.
228
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Wir müssen uns über den großen Unterschied zwischen uns und einer großen Zahle der
EU-Länder im Bezug auf die Anzahl der Rechte im Falle der Arbeitslosigkeit von Menschen
mit Behinderung, ihres absoluten Betrages, aber auch des relativen Verhältnisses gegenüber dem
Minimal- und Durchschnittsgehalt bewusst sein. Deswegen dürfen keine großen Einsparungen
bei den Mitteln gemacht werden, die der Staat, mit dem Ziel des materiellen Schutzes von
arbeitslosen Menschen mit Behinderung, ausgibt.
Im Verhältnis zu 6.733 arbeitslosen Menschen mit Behinderung in der Republik Kroatien,
beziehungsweise 1.339 in der Stadt Zagreb, denke ich dass die Gruppe von 161 Nutzern des
Arbeitszentrums und der virtuellen Werkstatt von URIHO mit Recht als Vorlage behandelt werden
kann, an der bestimmte statistische Analysen der Rechtfertigung der beruflichen Rehabilitation
von Menschen mit Behinderung gemacht werden können. Die erhaltenen Resultate präsentieren
auch einen Großteil der anderen Menschen mit Behinderung aus der Evidenz der Arbeitslosen.
Neben all diesen Tatsachen muss noch einige Male betont werden, dass das Gefühl der
Selbstbestätigung und der existenziellen Unabhängigkeit, das eine Person mit Behinderung
durch einen Arbeitsplatz bekommt, in keiner Maßeinheit messbar ist, sogar nicht in Kuna im
Verhältnis zu den gegebenen Standards. Dies ist ein Wert der über allen Werten steht, sogar über
den statistischen.
ANPASSUNG AN DIE EU STANDARDS DER BERUFLICHEN REHABILITATION
In den siebziger Jahren des letzten Jahrhunderts, als einige entwickelte Länder der
Europäischen Union wie z.B. Österreich und Italien erst an den gesetzlichen Grundlagen und
Modellen der beruflichen Rehabilitation arbeiteten, hatte DIOZ, dessen Rechtsnachfolger
URIHO ist, ein eingerichtetes System der beruflichen Rehabilitation, das eine entsprechende
Rechtsregulative und eine professionelle Unterstützung auf verschiedenen Niveaus hatte. Es ist
nicht nötig alten Zeiten nachzutrauern, doch jeder ernsthafte Fachmann muss sich mit Stolz an
sie erinnern und alles, was gut war ausnutzen. Nach dem Krieg in Kroatien, waren wir, genau wie
auch Fachleute in anderen Bereichen, wieder an den Anfängen der beruflichen Rehabilitation.
In den letzten zehn Jahren, als klar wurde, dass auch Kroatien ein gleichberechtigtes Mitglied
der Europäischen Union wird, hat URIHO damit angefangen die Entwicklung der beruflichen
Rehabilitation in europäischen Ländern zu verfolgen. Wir haben eine intensive Verbindung mit
ähnlichen Institutionen in den Ländern der Europäischen Union und haben eine Partnerschaft
entwickelt. Wir vergleichen die Konzepte und Arbeitsmodele, Standardvorgänge- und Prozeduren,
verschiedene Ansätze und Methoden, Beispiele einer guten Praxis, Werkzeuge usw. Die virtuelle
Werkstatt/Übungsfirma ist in vielen Ländern der Europäischen Union (Österreich, Deutschland)
ein Bestandteil, beziehungsweise eine der Leistungen im Programm der beruflichen Rehabilitation.
Die Aktivitäten der beruflichen Rehabilitation, die für schwer vermittelbare Gruppen gedacht
229
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
sind, werden durch Programme und Leistungen wie in unserem Arbeitszentrum (Frankreich,
Italien) durchgeführt. Die Programme der beruflichen Rehabilitation, aber auch die Modelle der
virtuellen Werkstatt und des Arbeitszentrums, die wir in URIHO durchführen, versuchen wir mit
den Empfehlungen und Standards der Europäischen Kommission, die auch in anderen Ländern
der Europäischen Union angewandt werden, abzugleichen.
Ich erwähne nur einige von ihnen.
•
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT,
THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE
COMMITTEE OF THE REGIONS
A new impetus for European cooperation in Vocational Education and Training to support
the Europe 2020 strategy
Brussels, 9th July 2010; COM(2010) 296 final
•
COMMISSION STAFF WORKING DOCUMENT
Vocational education and training for better skills, growth and jobs Communication from
the Commission
Rethinking Education: Investing in skills for better socio-economic outcomes
Strasbourg, 20th November2012; SWD(2012) 375 final
•
European Bussines Forum on Vocational Training – Brussels, 7 - 8 June 2012
Report: The use of work based learning for competence development – challenges and
practices
•
Work- based Vocational Training A Model for Success - Sustainably strengthening VET
Structures in Europe – EVBB – European Association of Institutes for Vocational Training,
19th February 2013
URIHO ist seit 2011 ein gleichberechtigtes Mitglied im EVBB – einer europäischen
Assoziation von Institutionen, die sich mit beruflicher Rehabilitation und professionellen
Trainings beschäftigt. Vor der Mitgliedschaft erfolgten erst einige Jahre Zusammenarbeit mit
ähnlichen Institutionen, was als eine Art Überprüfung unserer Programm- und Fachkapazitäten
sowie unserer Reichweite diente.
Das Europäische Netzwerk der lebensbegleitenden beruflichen Beratung hat URIHOs
virtuelle Werkstatt als kroatisches Beispiel einer guten Praxis im Rahmen der internationalen
Bemühungen um die Erstellung des Europäischen Netzwerkes für eine Politik der lebensbeg230
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
leitenden Beratung, in dem auch Kroatien ein gleichberechtigtes Mitglied ist, hervorgehoben.
URIHOs virtuelle Werkstatt wurde als gute kroatische Praxis hervorgehoben und beschrieben.
Unter dem Titel „URIHOs Partnermodell der Entwicklung der Fähigkeiten für Menschen mit
Behinderung“ wurden der Hintergrund, die Implementierung und die jetzigen Resultate der
Anwendung unseres Modells der virtuellen Werkstatt für arbeitslose Menschen mit Behinderung
beschrieben. Ich werde nur einen Satz zitieren: „Die Evaluierung des Modelles hat gezeigt,
dass die Teilnehmer nach sechs Monaten ihr Arbeitspotenzial, einschließlich der Fähigkeit der
Steuerung ihrer Karriere weiterentwickelt haben.“
Wenn man die nicht gerade vorteilhafte Situation auf dem Arbeitsmarkt, in der sich die
Republik Kroatien im Vergleich zu den meisten Ländern der Europäischen Union befindet, in
Betracht zieht, sind die Resultate unserer Rehabilitationsprogramme für die Beschäftigung
von Menschen mit Behinderung sogar mehr als gut. Sie sind respektabel und stimmen mit den
Erfolgskriterien der beruflichen Rehabilitation, die beispielsweise in der Republik Österreich
angewandt werden, überein. Nach diesen Kriterien muss es binnen 3 Monate von der Abschließung
der beruflichen Rehabilitation zu einer Anstellung kommen und der Arbeitsplatz soll mindestens
6 Monate behalten werden.
Mit dem Projekt virtuelle Werkstatt/Übungsfirma haben wir noch ein, nicht so unwichtiges,
Resultat erzielt. Während wir dieses aus den Vorbeitrittsfonds der Europäischen Union finanziertes
Projekt geschaffen, geschrieben und durchgeführt haben, haben wir die Regeln des Projektzyklus,
die in den Ländern der Europäischen Union angewandt werden, gelernt und angewandt. Die
Mitgliedschaft Kroatiens in der Europäischen Union steht uns bevor und das ist eine gute
Möglichkeit uns darauf vorzubereiten.
Zusammenfassung
Die Langzeitarbeitslosigkeit einer großen Anzahl von Menschen mit Behinderung in
der Republik Kroatien und ein niedriges Niveau ihrer Bildungs- und Berufskompetenzen, hat
URIHOs Fachleute dazu bewogen zwei neue Modelle von Rehabilitationsaktivitäten zu kreieren:
das Arbeitszentrum und die virtuelle Werkstatt (Übungsfirma) für arbeitslose Menschen mit
Behinderung. Ziele dieser neuern Rehabilitationsaktivitäten sind: die Erneuerung von Wissen und
Fähigkeiten von arbeitslosen Menschen mit Behinderung, die Stärkung ihrer Arbeitspotenziale
und die Steigerung ihrer Beschäftigungschancen auf dem Arbeitsmarkt.
URIHOs Arbeitszentrum wurde mit dem Ziel organisiert, beruflich – soziale Trainings für
schwer vermittelbare Menschen mit Behinderungen abzuhalten. Nach dem beruflich – sozialem
Training in Dauer von 6 Monaten bis zu einem Jahr, haben 58% der Nutzer, die während der
Beobachtungen als leicht vermittelbar eingeschätzt wurden, einen Arbeitsplatz in Handwerk- und
Industrieberufen gefunden.
231
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
In URIHOs virtueller Werkstatt lernen langezeitarbeitslose Menschen mit verschiedenen
Arten von Behinderung (Sehschwäche, Hörschädigung, körperliche Behinderung), die
Berufe in der Administration, im Marketing, Finanzwesen oder in der Rechnungslegung
ausgeübt haben, „durch Arbeit“. Mit Hilfe der neusten Computerausstattung und Trainern
werden wirkliche Arbeitssituationen auf Finanz- und Rechnungslegungsabteilungen, in der
Beschaffung, im Absatz, Marketing und entsprechende administrative Tätigkeiten simuliert.
Auf diese Weise stärken die Nutzer, also Menschen mit Behinderung, ihre persönlichen
und professionellen Kompetenzen, die notwendig für eine erfolgreiche Beschäftigung sind.
Aus der Gruppe, die im Rahmen ihres Berufes als gut vermittelbar eingeschätzt wurde,
haben binnen 3 Monate seit Ende der beruflichen Rehabilitation 62% der Nutzer einen
Arbeitsplatz gefunden.
Die Evaluierung der erreichten Resultate dieser neuen Rehabilitationsaktivitäten hat gezeigt,
dass beide Modelle, die URIHO vorgestellt hat, nicht nur zu der Stärkung von professionellen
und persönlichen Kompetenzen von langzeitarbeitslosen Menschen mit Behinderung, sondern
auch zu ihrer besseren und öfteren Anpassung an den Arbeitsmarkt sowie zu ihrer besseren
sozialen Einbeziehung beitragen haben. Beide Modelle wurden so ausgearbeitet, dass sie
Standardprozeduren vorstellen können, die auf gleiche Weise in ganz Kroatien durchgeführt
werden und die zum Großteil mit den in der Europäischen Union angewandten Prozessen
übereinstimmen.
Die Methoden der beruflichen Rehabilitation sind in der Einschätzung der verbliebenen
Arbeitsfähigkeiten unersetzbar. Sie sind eine sehr logische Fortsetzung der Einschätzungsmethoden
nach dem Prinzip Papier – Stift, die auf Untersuchungen, Tests, Interviews, Beratungstätigkeiten
und Informierung basieren.
Schlüsselwörter: Menschen mit Behinderung, berufliche Rehabilitation, virtuelle Werkstatt,
Arbeitszentrum, Beschäftigung
LITERATURVERZEICHNIS:
1. Lifelong Guidance Policy Development: A European Resource Kit – Finnish Institute for
Educational Research, 2012.
2. Vježbenička tvrtka – vrata u svijet poduzetništva - Agencija za strukovno obrazovanje,
Zagreb, 2009.
3. http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/vet_en.htm
4. http://ec.europa.eu/education/news/rethinking_en.htm
5. http://evbb.de/servise/doc4download/broschuren_folder/evbb_positionspapier_en.pdf
232
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
PRIMJENA CASE MANAGEMENTA U PROFESIONALNOJ
REHABILITACIJI
Damira Benc, dipl. iur.
Hrvatska,
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom
Sažetak
U uvodnom dijelu dan je kratak prikaz osnova Case Managementa kao pristupa pružanju
usluga za provođenje ciljanih aktivnosti u različitim aspektima života klijenta na koje utječe
njegov invaliditet, kako bi se klijentu pružila prava i konkretna usluga u skladu s njegovim
stvarnim potrebama. Kratak osvrt dan je na važnost procesa Case Managementa ne samo kao
pristupa pružanju konkretnih usluga za konkretnog klijenta već i kao načina da se upravlja i
unapređuje sustav u cjelini. Također je dan osvrt i na profil kompetencija Case Managera te
načela profesionalne etike u radu Case Managera. Posebna pažnja usmjerena je na proces Case
Managementa i ključne elemente Case Managementa: 1. procjenu stanja; 2. izradu plana pomoći/
mjera; 3. provebu; 4. evaluaciju.
1. Uvod
Case Management je skup multidisciplinarnih aktivnosti u cilju stvaranja uvjeta za socijalno
uključivanje na svim razinama klijenta s kompleksnim i višestrukim potrebama, uz minimum
troškova kroz koje se te aktivnosti mogu ostvariti. Case Management omogućava pristup pružanju
usluga koji je fokusiran na određenog klijenta, uvažavajući njegove individualne potrebe.
Case Management kao cjelovit pristup pružanju usluga klijentu razvijao se u Sjedinjenim
Američkim Državama u okviru zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi. Metoda Case
Managementa prihvaćena je i primjenjuje se u Europskoj uniji i cijelom svijetu.
Koristi se više definicija Case Managementa, a svaki stručnjak koji ga provodi primjenjuje
onu koja je najbolje usklađena s njegovim radnim mjestom i sferom djelovanja. Kroz pristup Case
Managementa stručnjak koji vodi slučaj primjenjuje svoju cjelokupnu naobrazbu u cilju rješenja
konkretnog slučaja. U procesu profesionalne rehabilitacije Case Manager je ključna osoba koja
upravlja svim aktivnostima vezanim uz klijenta - rehabilitanta, vodeći računa o interesu klijenta,
interesu institucije te interesu čitavog društva.
233
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Cilj procesa Case Managementa je osiguranje pružanja usluga potrebnih klijentu bez zastoja
i zapreka. Krajnji cilj u odnosu na klijenta je samostalan život i potpuna socijalna uključenost.
Osim ostvarenja ovog cilja za društvo je važan jedan, da se za što manje uloženih sredstava u
proces, učini što više i što efikasnije. I upravo tu sustav prepoznaje značaj Case Managementa
koji kroz svoje aktivnosti i mjere postiže najbolje i najisplativije rezultate. Case Manager djeluje
u procesu kao dobar gospodar i štedi novac naručitelja usluge jer klijenta upućuje ciljano u
druge sustave u skladu s njegovim individualnim potrebama. U procesu Case Managementa
fokus je na individualnim potrebama određenog klijenta, uz uvažavanje bio-psiho-socijalnog
modela procjene potreba za stvaranje uvjeta, kako klijentu, tako i Case Manageru, za provođenje
ciljanih aktivnosti u različitim aspektima života klijenta na koje utječe njegov invaliditet. Sve
je to važno kako bi se klijentu pružila prava i konkretna usluga u skladu s njegovim stvarnim
potrebama. Case Management kao pristup pružanju usluga, ulazi u segmente sustava zdravstva,
sustava socijalne skrbi te sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja. Case Manager,
pri susretu s konkretnim problemom klijenta, kroz proces Case Mangementa, vodeći računa o
realnim potrebama klijenta, umrežava sve ove sustave u cilju organiziranja pružanja konkretnih
usluga orijentiranih prema klijentu, ali i vodi računa o prioritetima naručitelja usluga. Takav
pristup zahtijeva standardizirana pravila postupanja, adekvatnu organizacijsku strukturu podrške
pružanja usluga, Case Managere – osoblje koje ima osnovno obrazovanje iz društvenih znanosti te
programe i planove koji omogućavaju organizaciji, u kojoj Case Manager radi, da prati i analizira
rezultate svakog konkretnog slučaja Case Managementa u cilju daljnjeg razvoja same organizacije,
ali i kao poticaj za iniciranje promjena politika na nacionalnoj razini. Nadalje, Case Manager i
organizacija u kojoj rad moraju održavati ujednačenu razinu kvalitete u pružanju usluga svakom
pojedinom klijentu, ali i prema široj populaciji. Dakle, Case Management možemo promatrati s
nekoliko različitih stajališta:
1. organizacijskog – jedan voditelj slučaja – stručnjak, koji je institucionalno pozicioniran;
2. interdisciplinarnog – sudjelovanje specijaliziranih stručnjaka (unutar institucije Case
Managera i unutar sustava koji djeluju u procesu Case Managementa, što zahtijeva koordinaciju
i kooperaciju između sustava)
3. administrativnog – transparentno i učinkovito postupanje kroz standardizaciju svih
postupaka unutar svih institucija uključenih u cijeli proces
4. stručnog – orijentiran prema klijentu i prema ostvarenju zajednički utvrđenog cilja.
Klijentu se pruža potpora, osnažuje ga se i motivira tijekom cijelog procesa. Također je potrebno
kontinuirano vršiti koordinaciju i jačati kooperaciju klijenta i institucija
5. socijalno-političkog – senzibiliziranje neposredne okoline i društva u cjelini na probleme
koji se javljaju tijekom provođenja procesa kako bi se mijenjanjem postojećih politika i ciljeva
na lokalnoj i državnoj razini utjecalo na stvaranje povoljnih uvjeta za rješavanje tih problema.
Ovakav način organiziranja procesa Case Mangementa osigurava ujednačenu kvalitetu pružanja
usluga svakom pojedinom klijentu, transparentnost načina pružanja usluga, uz učinkovitost
234
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
(efektivnost) i djelotvornost (efikasnost). U procesu Case Managementa posebno moramo voditi
računa o korelaciji cijene i učinkovitosti procesa u odnosu na individualne potrebe klijenta, kao i
prioritete i politike naručitelja usluge.
Case Management je posebno značajan u pružanju usluga klijentima koji imaju kompleksne
potrebe i kojima je potreban pristup širokom spektru usluga kao i različitih načina pružanja usluga.
Za klijenta su ostvarive, između ostalih, sljedeće koristi: bolja kvaliteta usluge koja utječe
i na bolje sveukupne rezultate; kontinuirano osnaživanje i praćenja napretka klijenta; direktno
uključivanje klijenta u donošenje odluka; olakšan pristup raspoloživim uslugama. Osim za klijenta, Case Management donosi koristi i za pružatelja usluga, i to: standardiziran postupak, podijeljenu
odgovornost za rezultate, u skladu sa svojim nadležnostima i mogućnostima; interakcija između
klijenta i stručnjaka je fokusiranija te omogućuje bolje korištenje radnog vremena stručnjaka i dr.
Kako bi se omogućilo pružatelju usluge da pruži najbolju moguću uslugu, Case Manager treba s
njim razviti odnos koji je baziran na međusobnom povjerenju .
Iako Case Management donosi značajne rezultate i koristi, postoje i situacije u kojima nije
učinkovit i kada njegova primjena ne daje željene rezultate:
1. kada klijent nema volju i motiv za sudjelovanje u procesu
2. kada se radi o uslugama koje imaju izrazito veliki broj klijenata unutar institucije
3. kada klijenti iskoriste uslugu u vrlo kratkom vremenu
U slučaju navedenom pod 2. i 3. mogu se koristiti neki od elemenata Case Managementa u
radu s klijentima.
Kroz proces Case Managementa, uvažavajući prethodno navedene principe, upravljamo ne
samo problemom koji je predmet konkretnog Case Managementa već i sustavom u cjelini.
Case Management primjenjiv je u društvenoj zajednici na tri razine:
1. mikro razina – konkretan pristup Case Managera klijentu u konkretnom postupku
2. mezo razina – pristup procesu Case Mangementa unutar institucije u kojoj radi Case
Manager
3. makro razina – razvijanje strategija na lokalnoj i nacionalnoj razini u cilju promjene
politika i senzibiliziranja društva u cjelini
Upravo ovakva rasprostranjenost Case Managementa u svim razinama društva omogućava,
kroz praksu i rezultate Case Managementa u konkretnim slučajevima, utjecanje na promjene
i razvoj politika u širem kontekstu, kao i senzibiliziranje društva o korisnim učincima Case
Managementa putem ciljanog i učinkovitog trošenja proračunskih sredstava koje rezultira
efikasnim socijalnim uključivanjem osoba s invaliditetom u sve sfere društva.
235
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2. Case Manager (voditelj slučaja)
Case Manager je educirani stručnjak koji vodi proces Case Managementa. On ne pruža
potrebne usluge klijentu već posreduje između klijenta i pružatelja usluge. Osnovna načela rada
Case Managera su komunikacija - kooperacija - koordinacija.
U odnosu na klijenta Case Manager mora: utvrditi i znati što je klijentu potrebno; voditi
računa o cijenama i kvalitetama usluga na tržištu; kontrolirati usluge – evaluiranje usluga
u odnosu na napredak koji je klijent ostvario radi korištenja određene usluge (postignut cilj/
djelomično postignut cilj/nije postignut cilj); razvijati partnerski odnos s klijentom (prava i
obveze propisana ugovorom); u svakom trenutku biti usmjeren na cilj. U odnosu na pružatelja
usluge Case Manager mora: prevladati probleme vezane uz nedostatke usluga (važnost mikromezo-makro komunikacije); razvijati partnerski odnos u kojem će naći zajedničke poveznice i
razmjenjivati relevantne informacije.
2.1. Razine potpore klijentu
U kontaktu s klijentom Case Manager pruža sljedeće razine potpore:
1. Informacija – Case Manager prikuplja općenite informacije o klijentu i upućuje ga u
prava i mogućnosti na općoj razini
2. Savjetovanje – vodi se kao detaljan razgovor s klijentom u kojem se sagledava njegova
situacija. Case Manager ne ulazi u kompleksnost klijentova problema već ga usmjerava prema
institucijama gdje može ostvariti prava . Nadalje, daje klijentu jasan pregled situacije i procjenu
svega što klijentu treba, bez obzira da li postoje sredstva za pomoć. Također, Case Manager daje
klijentu informaciju o tome što treba očekivati ako uđe u proces Case Managementa.
3. Intervencija u slučaju krize – odnosi se na izvanredne situacije koje se ne mogu predvidjeti, ali kada se dogode, potrebno je brzo djelovanje. U ovakvom slučaju dolazi do zastoja u
rješavanju osnovnog problema, dok se ne riješi kriza.
4. Osiguranje egzistencije (materijalna potpora) – klijenta se informira o pravima u vezi
financijske potpore, te od kojih institucija može ostvariti financijsku potporu za vrijeme trajanja
postupka Case Managementa.
5. Case Management – obuhvaća sve prethodne razine potpore klijentu
2.2. Ključne funkcije Case Managera
U procesu Case Manager ima tri ključne funkcije (tzv. „magični trokut“) koje su u
međusobnoj korelaciji: zastupnik (zastupanje interesa klijenta, a ne zastupanje klijenta) – agent
(pronalazak rješenja koja su klijentu potrebna i posredovanje za pružanje potrebnih usluga) –
izbacivač (olakšava pristup uslugama i istovremeno prati učinkovitost i troškove usluga).
236
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2.3. Profil kompetencija Case Managera
Case Manager mora imati dobra temeljna znanja u vlastitom zanimanju uz usavršavanje
kroz rad i praksu. Profil kompetencija Case Managera mora imati četiri osnovna aspekta:
1. stvarna profesionalna kompetencija (komunikacijske vještine, organizacijske vještine,
poznavanje organizacijskih struktura, poznavanje socijalnih infrastruktura i struktura
opskrbe i dr.)
2. osobna kompetencija (izgradnja mreže poznanstava, sposobnost izgradnje menadžmenta
znanja, podučavanje)
3. socijalna kompetencija (sposobnost komunikacije, kooperacije, koordinacije, rješavanja
konflikata)
4. metodička kompetencija (sposobnost i spremnost za osobni razvoj).
2.4. Case Manager i profesionalna etika
U svom radu Case Manager mora se voditi načelima profesionalne etike koja se očituju
kroz opća načela profesionalnog djelovanja (načelo nediskriminacije; poštivanje pravila struke;
izvršavanje radnih zadataka u roku i točno); odnos prema klijentima (klijenta držati u granicama
realiteta; partnerski odnos; otvorenost; „pomoć za samopomoć“); odnos prema suradnicima
(tolerancija – uvažavanje različitih mišljenja; kolegijalnost; komunikacija; razvijanje timskog
rada); odnos prema pripadnicima drugih zanimanja (uvažavanje različitih mišljenja, razvijanje
kolegijalnosti, spoznaja vlastitih ograničenja); odnos prema institucijama (razvijanje partnerskog
odnosa; komunikacija; koordinacija aktivnosti između različitih institucija te između institucije i
klijenta) i ponašanje u javnosti.
3. Temeljni elementi Case Managementa
Temeljni elementi procesa Case Managementa su: 1. procjena, 2. plan mjera, 3. provedba,
4. evaluacija. Navedeni elementi provode se u šest koraka: primanje, procjena, planiranje pomoći, provedba, praćenje i evaluacija. Za uspješnu provedbu procesa moraju se primjenjivati svi
elementi. Elementi Case Managementa mogu se u praksi primjenjivati različito u odnosu na
različite usluge koje se pružaju klijentu. Proces može biti relativno kratak i orijentiran na pojedini
zadatak ili može biti duži i orijentiran na cijeli proces. Fokus procesa može biti usmjeren prema
osnaživanju klijenta ili rješavanju njegovog problema.
Prije početka procjena stanja i potreba klijenta, nakon ulaza klijenta u sustav, potrebno je
definirati sljedeće:
237
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
da li je Case Management u konkretnom slučaju doista potreban
tko ocjenjuje potrebu za Case Managementom
koje uvjete osoba treba ispuniti da bi ušla u proces Case Managementa
tko procjenjuje osobu koja ulazi u proces Case Managementa
kakva su očekivanja klijenta od ulaska u Case Management
tko plaća uslugu Case Managementa u konkretnom slučaju
kakva je funkcionalna sposobnost klijenta, te razina njegove dijagnoze
koliko je drugih institucija nadležno u pružanju potpore klijentu
kakva je socijalna okolina klijenta
koliko je aktera uključeno u rješavanje problema (institucije i osobna okolina
klijenta)
Tijekom primanja klijenta u sustav potrebno je pravovremeno djelovati i klijentu uputiti
podršku koja mu je potrebna; obavijestiti ga o samom procesu primanja; svaku osobu koja neće
biti prihvaćena kao klijent, informirati o drugim mogućnostima, odnosno kada je god to moguće
uputiti ga u službe koje će mu moći pružiti potrebne usluge; svakom klijentu dati sve informacije
o uslugama koje će se provesti, kao i pravima i obvezama klijenta i pružatelja usluge.
Nakon što se utvrde odgovori na navedena pitanja, započinje se s procjenom stanja i potreba
klijenta.
3.1. Procjena stanja
Procjena stanja je proces koji se kontinuirano ponavlja tijekom procesa. Stoga valja razlikovati procjenu koja se vrši u kriznim situacijama za potrebe krizne intervencije, dodatne procjene
koje se vrše tijekom procesa, ako se za to pokaže potreba, i početne procjene koja se poduzima
u svrhu izrade plana pomoći. Pri procjeni vrši se detaljno i sistematsko ispitivanje stanja klijenta
(financijska situacija, zdravstvene potrebe, samostalnost u životu, razina socijalne uključenosti,
stanovanje, emocionalne potrebe i sl.) te se posebna pažnja obraća potrebama i željama klijenta
(klijent je aktivno uključen u proces procjene i donošenja odluka). Procjena se provodi temeljem
Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja. Procjena stanja je
kompleksan proces kojemu se teško može predvidjeti trajanje. Case Manager mora pozorno
pratiti ponašanje, držanje i način govora klijenta kako bi mogao što pravilnije ocijeniti njegovo
stanje. Od presudne važnosti je volja klijenta za sudjelovanje u procesu Case Managementa. Case
Manager treba u svakom trenutku imati na umu kako proces Case Managementa nije obvezan
– klijent može samo tražiti određene informacije ili određene usluge te nema želju sudjelovati
u cjelovitoj procjeni stanja ili planiranju pomoći. Klijent mora imati volju i biti motiviran za
sudjelovanje u procesu. Ako je klijent u krizi, treba mu pomoći oko izlaska iz krizne situacije pa
se onda preusmjeriti na procjenu stanja. U ovom koraku Case Manager dobije puno informacija,
ali mora ostati orijentiran isključivo prema zadanom cilju kako bi uz suradnju s klijentom što
238
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
bolje definirao sve zadatke koji se trebaju poduzeti. Nakon definiranja zadataka, Case Manager
prezentira cijeli slučaj timu stručnjaka unutar svoje organizacije/institucije. Sastav tima ovisi
o individualnim potrebama klijenta. Cilj prezentacije je dogovor o mogućnostima provedbe
Case Managementa. Na završnoj sjednici tima, na kojoj se odlučuje o potrebi provođenja Case
Managementa u konkretnom slučaju, mora biti prisutan i klijent. Najčešći razlog za odustajanje
od postupka Case Managementa je odustajanje klijenta od procesa jer uviđa kako kroz proces
Case Managementa stječe određena prava, ali i određene obveze. Posebno je važna temeljita
priprema u fazi procjene za učinkovito izvršenje daljnjih faza u procesu Case Managementa.
3.2. Izrada plana pomoći/mjera
Nakon procjene i zajedničke odluke (klijent - Case Manager - stručni tim) slijedi izrada
plana pomoći. U ovoj fazi Case Manager mora biti fokusiran na utvrđeni cilj kako bi što bolje
mogao utvrditi koje mjere, odnosno aktivnosti imaju prioritet u provođenju, imajući u vidu socioekonomsko okruženje klijenta i u kojem opsegu ono utječe na njegov rad, odnosno rehabilitaciju.
Case Manager, uz pomoć tima, priprema plan pomoći, ali ga mora završiti uz sudjelovanje
klijenta (klijent mora aktivno sudjelovati). Klijent mora znati svoje prioritete, ali mora biti
upoznat sa svime onime što sam mora učiniti, kako bi se ciljevi ispunili. Cilj/ciljevi mogu biti
mali, konkretni i kratkoročni ili veliki i oni koji se trebaju realizirati dugoročno, ali je bitno da
se u planu pomoći postavljaju ostvarivi ciljevi. Ako su preširoko postavljeni, treba ih podijeliti u
manje korake. Ovakav individualan pristup omogućuje Case Manageru da uvidi sve barijere (male
i velike) koje stoje na putu ostvarenja cilja kako bi mogao izraditi što realiniji i što učinkovitiji
plan. U ovoj fazi planiranja nije moguće predvidjeti hoće li se za sve zadane mjere/aktivnosti
moći ostvariti potrebne usluge stoga je vrlo važno osmisliti alternative. Dva osnova cilja koja
su potrebna u planiranju su ostvarivanje financijske potpore i ostvarivanje socijalne potpore,
uz postavljanje ostalih ciljeva koji su u skladu s individualnim potrebama klijenta, primjerice
mobilitet ili način komunikacije. Potrebno je pružiti klijentu osjećaj uključenosti u izradu plana i
osigurati sve kako bi klijent u potpunosti razumio plan i sve što on podrazumijeva. Moguće je da
i neki drugi pružatelj usluga provodi postupak Case Managementa u odnosu na aktivnosti iz svoje
nadležnosti, te je potrebno paziti kako ne bi došlo do paralelnog provođenja istih aktivnosti. Stoga
se mora kontaktirati takvog pružatelja usluge i u koordinaciji s njim uskladiti plan pomoći. Izrada
plana pomoći završava sklapanjem ugovora s klijentom o međusobnim pravima i obvezama.
Plan pomoći treba biti usmjeren na postizanje vještina koje će klijentu omogućiti samostalnost,
uključivanje na tržište rada te zaključenje slučaja od strane Case Managera.
3.3. Provedba
U fazi provedbe, izvršavaju se sve aktivnosti sukladno utvrđenom planu iako se i za vrijeme
239
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
planiranja već počinje s provedbom nekih mjera. Case Manager mora pratiti što partneri iz drugih
institucija rade za klijenta. Određene usluge može pružiti Case Manager, ali na veliku većinu nema
utjecaja već samo posreduje između klijenta i pružatelja usluge. Direktna usluga odnosi se na
konkretan rad s klijentom, kao i rad za klijenta, na način da mu se omogući pristup informacijama,
uslugama (ovisno o individualnim potrebama klijenta) i upućivanjem u nadležne institucije.
Svakom klijentu se daje potpora u kriznim situacijama, kako bi se osigurala sigurnost klijenta i
sigurnost drugih. Također, klijentu se treba pružiti podrška kako bi ostvario svoj individualni plan
te mu se treba omogućiti pristup svim bitnim informacijama koje su vezane uz njegove potrebe
i opcije.
U fazi provedbe, dolazi do izražaja koordinacija između sustava koji vrše usluge, koja
podrazumijeva poznavanje uloge drugih pružatelja usluga, kako bi se stvorilo radno okruženje i
međusobna suradnja. Također, kroz koordinaciju mogu se lakše i jednostavnije identificirati česta
nerazriješena pitanja, kao i mogući nedostaci, te dupliciranje usluga.
Uz provedbu mjera kontinuirano se provodi nadzor, koji prvenstveno služi usklađivanju plana mjera s razvojem situacije i napretkom procesa. U nadzoru dolazi do izražaja i odnos koordinacije
i kooperacije (klijent - Case Manager - institucije) te sve mane i prednosti tog odnosa. Također
važno je voditi računa i o konkretnim željama i idejama klijenta, kao i konstantno osnaživati i
motivirati klijenta. Kroz konkretni slučaj, osim individualne strane vezane uz određenog klijenta,
utvrđuju se slabosti i prednosti sustava. Dakle, Case Management ne upravlja samo konkretnim
problemom klijenta već i čitavim sustavom. Pomoćni plan se konstantno nadzire kako bi se
utvrdili ostvareni ciljevi i uklonile eventualne prepreke koje su se pojavile. Nadalje, kontinuirano
se vodi evidencija kontakata s klijentom i komunikacije s drugim pružateljima usluga, u odnosu
na individualne potrebe klijenta koja također olakšava nadzor procesa.
Kako se slučaj privodi kraju, klijentu se mora omogućiti sudjelovanje u izradi plana o
izvršenju kao i o potrebi dodatnih nadzora i kontrola. Završna izvješća trebaju se izraditi u suradnji
s klijentom, što omogućava dobivanje korisnih povratnih informacija, daje priliku klijentu da se
kritički osvrne na čitav proces, na sve ostvarene ciljeve te da se identificira eventualna potreba
praćenja i nakon što proces završi.
3.4. Evaluacija
U posljednjoj fazi procesa provodi se završna evaluacija te se procjenjuju svi dobiveni
rezultati. Ocjenjuju se sve poduzete mjere, cijeli proces te na koji način i u kom opsegu je postignut cilj. Svi koraci, sve aktivnosti u procesu moraju biti dokumentirani. Iz dokumentacije moraju
biti razvidni svi detalji vezani uz proces (npr. koja institucija je nadležna za provođenje koje mjere).
I u procesu evaluacije koristi se Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenosti i
240
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
zdravlja. U odnosu na cilj, kroz evaluaciju se utvrđuje da li je postignut u cijelosti, djelomično
ili nije postignut. Evaluacija se, osim u konačnoj fazi, mora raditi konstantno kroz čitav proces
(periodično – po isteku vremenskog razdoblja ili nakon provedene mjere) te jedan cilj može biti
evaluiran nekoliko puta tijekom procesa. Cilj se ne može uvijek ispuniti (ali to ne znači neuspjeh
procesa Case Managementa, niti Case Managera) jer su se tijekom procesa mijenjali određeni
uvjeti vezani uz klijenta i njegovu neposrednu i širu socio-ekonomsku okolinu.
Pismenim izvješćem, kojeg potpisuju klijent i Case Manager, završava proces. Klijentu
treba omogućiti da sudjeluje u evaluaciji svih pruženih usluga. Završno evaluiranje provodi se
nakon provedbe svih mjera. Obavezno se moraju obuhvatiti i svi propusti u procesu, koji bi
omogućili bolje rezultate, kako bi se isti mogli ispraviti i izbjeći u novim slučajevima.
4. Zaključak
Budućnost profesionalne rehabilitacije je u individualizaciji mjera usmjerenih ka pojedincu
koji je dodatno motiviran, čime se ostvaruju uštede u sustavu. Upravo u tome je vrijednost Case
Managementa kao sustava upravljanja procesom profesionalne rehabilitacije, koji vodi računa o
ispunjavanju individualnih potreba klijenta uz maksimalnu učinkovitost (efektivnost – odabrati
prave cijene – jeftino, ne znači uvijek i povoljno) i djelotvornost (efikasnost – raditi prave stvari
na pravi način).
Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom je u suradnji
s partnerima (BBRZ, HZZ, Udruga OSVIT) razvio prijedlog hrvatskog modela profesionalne
rehabilitacije te su ojačani kapaciteti stručnih radnika koji će raditi u profesionalnoj rehabilitaciji
čime je Fond ispunio jednu od svojih glavnih zakonskih nadležnosti. Izrađeni prijedlog modela
profesionalne rehabilitacije za Republiku Hrvatsku vodi računa o ekonomičnosti i učinkovitosti
uloženih sredstava, između ostaloga i uvođenjem procesa Case Managementa, te je u skladu
s Konvencijom UN–a o pravima osoba s invaliditetom. Donošenjem Zakona o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (čije se donošenje očekuje tijekom 2013.)
stvorit će se preduvjeti za uspostavu sustava profesionalne rehabilitacije. Ono o čemu će trebati
voditi računa prilikom uvođenja sustava profesionalne rehabilitacije i provođenja procesa Case
Managementa je potreba da se osigura Case Management kao pozitivno iskustvo za klijenta, koje
mu omogućava postizanje zadanih ciljeva, alternative u slučaju kad se utvrde određene prepreke,
a s druge strane, da se društvu osigura ekonomično i efikasno trošenje sredstava.
241
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
DER EINSATZ VON CASE MANAGEMENT IN DER
PROFESSIONELLEN REHABILITATION
Damira Benc, dipl. iur.
Kroatien,
Fond für professionelle Rehabilitation und
Beschäftigung von Menschen mit Behinderung
Zusammenfassung
Der einleitenden Teil enthält eine kurze Darstellung der Grundlagen des Case
Managements als Ansatz für Dienstleistungen im Rahmen der Durchführung gezielter Aktivitäten
in unterschiedlichen, durch ihre Behinderung beeinflussten, Lebensbereichen der Klienten, um
ihnen Rechte und konkrete Dienstleitungen in Einklang mit ihren tatsächlichen Bedürfnissen zu
gewähren. Es folgt eine kurze Betrachtung der Wichtigkeit des Case Management Prozesses, nicht
nur als Ansatz im Rahmen konkreter Dienstleistungen für bestimmte Klienten, sondern auch als
Verfahren zur Steuerung und Weiterentwicklung des Systems als Ganzes. Des Weiteren wird auf
das Profil der Kompetenzen des Case Managers sowie auf die Grundsätze professioneller Ethik
im Rahmen der Arbeit des Case Managers eingegangen. Besondere Aufmerksamkeit gilt dem
Case Management Prozess und seinen Schlüsselelementen: 1. Fallaufnahme; 2. Hilfeplanung/
Maβnahme; 3. Durchführung; 4. Evaluation.
1.
Einleitung
Case Management ist ein Komplex multidisziplinärer Aktivitäten mit dem Ziel, Bedingungen
für die soziale Eingliederung des Klienten mit komplexen und multiplen Bedürfnissen auf allen
Ebenen zu schaffen, unter minimalem Kostenaufwand für die Verwirklichung der Aktivitäten.
Case Management ermöglicht einen Dienstleistungsansatz, der auf einen bestimmten Klienten
fokussiert ist und auf seine individuellen Bedürfnisse eingeht.
Case Management als ganzheitlicher Dienstleistungsansatz für Klienten wurde in den
Vereinigten Staaten von Amerika im Rahmen des Gesundheits- und Sozialfürsorgesystems
entwickelt. Die Methode des Case Managements genieβt Akzeptanz und wird in der gesamten
Europäischen Union sowie in der ganzen Welt angewandt.
Es werden mehrere Definitionen des Case Managements verwendet, wobei jeder Experte
der es durchführt diejenige anwendet, die am besten an seinen Arbeitsplatz und Tätigkeitsbereich
242
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
angepasst ist. Durch den Case Management Ansatz wendet der Experte der den Fall betreut
seine gesamte Fachausbildung mit dem Ziel an, den konkreten Fall zu lösen. Im Prozess der
professionellen Rehabilitation ist der Case Manager die Schlüsselperson, die alle Aktivitäten
im Bezug auf den Klienten-Rehabilitanden steuert und dabei die Interessen des Klienten, der
Institution und der gesamten Gesellschaft berücksichtigt.
Ziel des Case Management Prozesses ist die Sicherstellung der vom Klienten benötigten
Dienstleistungen ohne Verzögerung und Erschwernisse. Das letztendliche Ziel im Bezug auf
den Klienten ist eine eigenständige Lebensführung und eine komplette soziale Integration.
Auβer der Verwirklichung diese Ziels, ist für die Gesellschaft ein wichtiges Ziel, mit möglichst
geringem Mitteleinsatz im Prozess soviel und so effizient wie möglich zu bewirken. Gerade
hier erkennt das System die Bedeutung des Case Managements, das durch seine Aktivitäten und
Maβnahmen die besten und kostenwirksamsten Resultate erzielt. Der Case Manager handelt
im Prozess als guter Ökonom und spart dem Auftraggeber der Dienstleistung Geld, da er den
Klienten in Übereinstimmung mit seinen Bedürfnissen gezielt an andere Systeme verweist. Im
Case Management Prozess liegt der Fokus auf den individuellen Bedürfnissen eines bestimmten
Klienten, unter Berücksichtigung des Bio-Psycho-Sozialen Modells zur Fallbeurteilung, um
für den Klienten und den Case Manager Bedingungen zur Durchführung gezielter Aktivitäten
in unterschiedlichen Lebensbereichen des Klienten, die dessen Behinderung beeinflusst, zu
schaffen, um so dem Klienten seine Rechte und konkrete Dienstleitungen in Einklang mit seinen
tatsächlichen Bedürfnissen gewähren zu können. Case Management als Dienstleistungsansatz
flieβt ein in das Segment des Gesundheitsystems, das Sozialfürsorgesystem sowie das System
zur professionellen Rehabilitation und Beschäftigung. Der Case Manager vernetzt bei der
Begegnung mit konkreten Problemen des Klienten durch den Case Management Prozess und
unter Berücksichtigung der tatsächlichen Bedürfnisse des Klienten all diese Systeme mit dem
Ziel, konkrete, auf den Klienten ausgerichtete, Dienstleistungen zu organisieren, wobei er auch
die Prioritäten des Auftraggebers der Dienstleistung berücksichtigt. Dieser Ansatz verlangt
standardisierte Verfahrensregeln, eine adäquate Organisationsstruktur zur Unterstützung der
Dienstleistung, Case Manager – Personal mit einer grundlegenden Ausbildung im Bereich der
Gesellschaftswissenschaften sowie Programme und Pläne, die der Einrichtung in der der Case
Manager beschäftigt ist ermöglichen, die Resultate jedes konkreten Case Management Falls zu
verfolgen und zu analysieren, mit dem Ziel der Weiterentwicklung der Einrichtung an sich, aber
auch zur Anregung für die Initiierung einer Änderung der Politikinhalte auf nationaler Ebene. Des
Weiteren müssen der Case Manager und die Einrichtung in der er beschäftigt ist ein einheitliches
Qualitätsniveau bei der Dienstleistung für jeden einzelnen Klienten, aber auch gegenüber einer
breiteren Population, wahren. Daher können wir Case Management unter unterschiedlichen
Gesichtspunkten betrachten:
1. organisatorisch – ein Fallmanager – institutionell positionierter Experte;
2. interdisziplinär – Beteiligung spezialisierter Experten (innerhalb der Einrichtung des
243
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Case Managers und innerhalb des Systems das im Case Management Prozess fungiert, was eine
Koordinierung und Zusammenarbeit zwischen den Systemen erfordert)
3. verwaltungstechnisch – transparentes und effizientes Vorgehen mittels Standardisierung
aller Verfahren innerhalb aller in den ganzen Prozess involvierten Einrichtungen
4. fachlich – ausgerichtet auf den Klienten und auf die Verwirklichung des gemeinsam
definierten Ziels. Dem Klienten wird Unterstützung gewährt und er wird während des ganzen
Prozesses gestärkt und motiviert. Auβerdem besteht die Notwendigkeit, eine kontinuierliche
Koordination vorzunehmen und die Zusammenarbeit zwischen Klient und Einrichtung zu
stärken
5. sozial-politisch – Sensibilisierung der unmittelbaren Umgebung und der Gesellschaft
als Ganzes bezüglich der bei der Durchführung des Prozesses auftretenden Probleme, um durch
Änderung der bestehenden Politik und der Ziele auf lokaler und stattlicher Ebene Einfluβ zu
nehmen auf die Schaffung günstiger Bedingungen für eine Lösung dieser Probleme. Eine
derartige Organisation des Case Management Prozesses sichert eine einheitliche Qualität
der Dienstleistungen für jeden einzelnen Klienten sowie Transparenz bei der Ausführung der
Dienstleistung, einhergehend mit Effizienz und Effektivität. Im Case Management Prozess
müssen wir insbesondere auf die Korrelation des Preises und der Effektivität des Prozesses im
Hinblick auf die individuellen Bedürfnisse des Klienten achten sowie auf die Prioritäten und die
Politikinhalte des Auftraggebers der Dienstleistung.
Case Management ist besonders bedeutend bei Dienstleistungen für Klienten mit
komplexen Bedürfnissen, die einen Ansatz mit einem breiten Spektrum an Dienstleistungen und
unterschiedlichen Arten der Dienstleistungserbringung benötigen.
Für den Klienten ist u.a. folgender Nutzen verwirklichbar: bessere Qualität der Dienstleistung,
die auch bessere Gesamtresultate beeinflusst; kontinuierliche Stärkung und Begleitung der
Fortschritte des Klienten; direkte Einbindung des Klienten in die Entscheidungsfindung;
Erleichterung des Zugangs zu verfügbaren Dienstleistungen. Auβer für den Klienten bringt
das Case Management auch dem Dienstleister Nutzen, und zwar: Verfahrensstandardisierung:
geteilte Verantwortung für die Resultate in Übereinstimmung mit den eigenen Zuständigkeiten
und Möglichkeiten; die Interaktion zwischen Klient und Experte ist fokussiert und ermöglicht
eine bessere Nutzung der Arbeitszeit des Experten u.a. Um dem Dienstleister eine bestmögliche
Erbringung der Dienstleistung zu ermöglichen, muss der Case Manager mit ihm ein auf
beidseitigem Vertrauen basiertes Verhältnis aufbauen.
Auch wenn der Case Manager bedeutende Resultate und Nutzen bringt, gibt es auch
Situationen in denen er nicht effektiv ist und sein Einsatz keine gewünschten Resultate erzielt:
1. wenn der Klient keinen Willen und kein Motiv für die Beteiligung am Prozess hat
2. wenn es sich um Dienstleistungen handelt, für die es eine ausgesprochen groβe Zahl an
Klienten innerhalb der Einrichtung gibt
3. wenn der Klient die Dienstleistung innerhalb sehr kurzer Zeit beansprucht
244
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
In den Fällen unter Punkt 2 und 3 können einige Elemente des Case Managements bei der
Arbeit mit den Klienten angewandt werden.
Unter Berücksichtigung der zuvor aufgeführten Prinzipien, steuern wir durch den Case
Management Prozess nicht nur das gegenständliche Problem eines konkreten Case Managements,
sondern auch das System als Ganzes.
Case Management ist in der Gesellschaft auf drei Ebenen anwendbar:
1. Mikroebene – konkreter Zugang des Case Managers zum Klienten in einem konkreten
Verfahren
2. Mesoebene – Zugang zum Case Management Prozess innerhalb einer Einrichtung in
der der Case Manager beschäftigt ist
3. Makroebene – Entwicklung einer Strategie auf lokaler und nationaler Ebene mit dem
Ziel, Politikinhalte zu ändern und die Gesellschaft als Ganzes zu sensibilisieren
Gerade diese derartige Verbreitung des Case Managements auf allen Gesellschaftsebenen
ermöglicht durch Praxis und Resultate des Case Managements in konkreten Fällen eine
Einflussnahme auf Änderungen und Entwicklungen von Politikinhalten in einem breiteren
Kontext sowie eine Sesibilisierung der Gesellschaft bezüglich der nützlichen Leistungen des
Case Managements durch gezielte und effiziente Ausgaben von Haushaltsmitteln, was zu einer
effizienten sozialen Einbindung von Menschen mit Behinderungen in allen Gesellschaftssphären
führt.
2. Case Manager (Fallmanager)
Der Case Manager ist ein ausgebildeter Experte, der den Case Management Prozess leitet.
Er erbringt nicht die vom Klienten benötigten Dienstleistungen, sondern vermittelt zwischen dem
Klienten und dem Dienstleister. Die grundlegenden Grundsätze der Tätigkeit des Case Managers
sind Kommunikation – Kooperation – Koordination.
Im Bezug auf den Klienten muss der Case Manager: feststellen und wissen, was der Klient
benötigt; die Preise und die Qualität der am Markt verfügbaren Dienstleistungen berücksichtigen;
die Dienstleistungen kontrollieren – die Dienstleistungen evaluieren im Bezug auf den vom
Klienten durch die Nutzung einer bestimmten Dienstleistung erzielten Fortschritt (erreichtes
Ziel / teilweise erreichtes Ziel / nicht erreichtes Ziel); eine partnerschaftliche Beziehung mit dm
Klienten entwickeln (Rechte und Pflichten werden vertraglich festgelegt); zu jedem Zeitpunkt
zielorientiert arbeiten. Im Bezug auf den Dienstleister muss der Case Manager: Probleme
bezüglich eines Mangels der Dienstleistung bewältigen (Bedeutung der Mikro-Mezo-MakroKommunikation); eine partnerschaftliche Beziehung entwickeln, innerhalb derer er gemeinsame
Verbindungen pflegt und relevante Informationen austauscht.
245
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
2.1. Ebenen der Unterstützung des Klienten
Im Kontakt mit dem Klienten gewährt der Case Manager folgende Unterstützungsebenen:
1. Information – der Case Manager sammelt allgemeine Informationen über den Klienten
und klärt ihn über seine Rechte und Möglichkeiten auf allgemeiner Ebene auf
2. Beratung – wird im Rahmen eines detaillierten Gesprächs mit dem Klienten geleistet, in
dem dessen Situation erfasst wird. Der Case Manager geht hierbei nicht auf die Komplexität des
Problems des Klienten ein, sondern verweist ihn an die Einrichtungen bei denen er seine Rechte
verwirklichen kann. Des Weiteren gibt er dem Klienten eine klare Übersicht der Situation und
eine Beurteilung dessen was der Klient benötigt, unabhängig davon ob Hilfsmittel zur Verfügung
stehen. Auβerdem gibt der Case Manager dem Klienten Informationen darüber, was ihn erwartet,
wenn er in den Case Management Prozess einsteigt.
3. Intervention im Krisenfall – bezieht sich auf nicht vorhersehbare Ausnahmesituationen,
bei denen nach ihrem Eintreten schnelles Handeln geboten ist. In so einem Fall kommt es zu
einem Stillstand bei der Lösung des grundlegenden Problems, bis die Krise gelöst wird.
4. Existenzsicherung (materielle Unterstützung) – der Klient wir über seine Rechte bezüglich
finanzieller Unterstützung informiert sowie darüber, bei welchen Einrichtungen er während der
Dauer des Case Management Prozesses finanzielle Unterstützung bekommen kann.
5. Case Management – umfasst alle vorherigen Ebenen zur Unterstützung des Klienten
2.2. Schlüsselfunktionen des Case Managers
Im Prozess hat der Case Manager drei Schlüsselfunktionen (das sogenannte „magische
Dreieck“), die untereinander in Korrelation stehen: Anwalt (Interessenvertretung des Klienten,
nicht die Vertretung des Klienten) – Vermittler (Lösungsfindungen die der Klient benötigt
und Vermittlung von benötigten Dienstleistungen) – Torwart (erleichtert den Zugang zu
Dienstleistungen und verfolgt gleichzeitig die Effizienz und die Kosten der Dienstleistung).
2.3. Profil der Kompetenzen des Case Managers
Der Case Manager muss über gute grundlegende Kenntnisse des eigenen Berufsfeldes
verfügen, nebst Fortbildung durch Arbeit und Praxis. Das Kompetenzprofil des Case Managers
muss vier grundlegende Aspekte erfüllen:
1. Tatsächliche professionelle Kompetenz (Kommunikationsfertigkeit, Organisationsfertigkeit, Kenntnisse der Organisationsstrukturen, Kenntnisse der sozialen Infrastruktur und
der Versorgungsstruktur u.a.)
2. Persönliche Kompetenz (Aufbau eines Beziehungsnetzwerks, Fähigkeit zum Aufbau von
Managementwissen, anlernen)
246
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
3. Soziale Kompetenz (Kommunikationsfähigkeit, Kooperationsfähigkeit, Problemlösungsfähigkeit)
4. Methodische Kompetenz (Fähigkeit und Bereitschaft zur persönlichen Entwicklung).
2.4. Case Manager und professionelle Ethik
Bei seiner Arbeit muss sich der Case Manager nach den Grundsätzen der professionellen
Ethik richten, die sich durch allgemeine Grundsätze der professionellen Tätigkeit offenbaren
(Grundsatz der Nichtdiskriminierung; Achtung der Fachregeln; fristgerechte und korrekte
Ausführung der Arbeitsaufgaben); Beziehung zu den Klienten (dem Klienten verdeutlichen
was im Rahmen der Realität möglich ist; partnerschaftliches Verhältnis; Offenheit; „Hilfe
zur Selbsthilfe“); Beziehung zu Mitarbeitern (Toleranz – Akzeptanz unterschiedlicher
Meinungen; Kollegialität; Kommunikation; Entwicklung von Teamarbeit); Beziehungen zu
anderen Berufsgruppenzugehörigen (Akzeptanz unterschiedlicher Meinungen, Entwicklung
von Kollegialität, Erkennen eigener Einschränkungen); Beziehungen zu Einrichtungen
(Entwicklung partnerschaftlicher Verhältnisse; Kommunikation; Koordinierung von Aktivitäten
unterschiedlicher Einrichtungen sowie von gemeinsamen Aktivitäten von Einrichtung und Klient)
und Verhalten in der Öffentlichkeit.
3. Grundlegende Elemente des Case Managements
Die grundlegenden Elemente des Case Managements sind:
1. Assessment, 2. Maβnahmenplanung, 3. Durchführung, 4. Evaluation. Die genannten
Elemente werden in sechs Schritten durchgeführt: Aufnahme, Assessment, Hilfeplanung,
Durchführung, Monitoring und Evaluation. Für eine erfolgreiche Durchführung des Prozesses
müssen alle Elemente angewandt werden. Die Elemente des Case Managements können in der
Praxis unterschiedlich eingesetzt werden bezüglich unterschiedlicher Dienstleistungen die für den
Klienten erbracht werden. Der Prozess kann relativ kurz und auf eine einzelne Aufgabe gerichtet
sein oder er kann lang und auf den gesamten Prozess ausgerichtet sein. Der Fokus des Prozesses
kann auf die Stärkung des Klienten oder auf die Lösung seines Problems gerichtet sein.
Nach dem Eintritt des Klienten ins System muss vor dem Beginn des Assessments der
Situation und des Bedarfs des Klienten folgendes definiert werden:
- ist Case Management im konkreten Fall wirklich notwendig
- wer schätzt die Notwendigkeit eines Case Managements ein
- welche Bedingungen muss die Person erfüllen, damit sie in den Case Management
Prozess aufgenommen werden kann
- wer übernimmt das Profiling der in den Case Management Prozess eintretenden
247
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Person
- was erwartet der Klient von der Aufnahme in das Case Management
- wer bezahlt die Dienstleistung des Case Managements im konkreten Fall
- wie ist die funktionelle Fähigkeit des Klienten und wie lautet seine Diagnoseebene
- wieviele andere Einrichtungen sind zuständig für Unterstützungsleistungen an den
Klienten
- wie ist das soziale Umfeld des Klienten
- wieviele Akteure sind in die Problemlösung involviert (Einrichtungen und das
persönliche Umfeld des Klienten)
Während der Aufnahme des Klienten in das System ist es notwendig, rechtzeitig tätig
zu werden und dem Klienten die von ihm benötigte Unterstützung zu gewährleisten; ihn über
den Aufnahmeprozess an sich zu informieren; jede Person die nicht als Klient aufgenommen
werden kann über andere Möglichkeiten informieren, bzw. wann immer es möglich ist die Person
an Einrichtungen zu verweisen, die die benötigten Dienstleistungen erbringen können; jedem
Klienten alle Informationen über Dienstleistungen die durchgeführt werden geben sowie über die
Rechte und Pflichten des Klienten und des Dienstleister.
Nachdem die Antworten auf die genannten Fragen erfasst sind, wird mit dem Assessment
der Situation und des Bedarfs des Klienten begonnen.
3.1. Fallaufnahme
Das Assessment der Situation ist ein Teilprozess der während des ganzen Prozesses
kontinuierlich wiederholt wird. Daher muss unterschieden werden zwischen dem Assessment
in Krisensituationen als Interventionsmaβnahme, einem zusätzlichen Assessment je nach Bedarf
das während des Prozesses durchgeführt wird und dem Assessment am Beginn das zu Zwecken
der Erstellung des Hilfeplans durchgeführt wird. Bei dem Assessment wird eine detaillierte und
systematische Befragung des Klienten vorgenommen (finanzielle Situation, gesundheitlicher
Bedarf, Selbstständigkeit im Lebensalltag, Niveau der sozialen Integration, Wohnsituation,
emotioneller Bedarf u.ä.) und es wird ein besonderes Augenmerk auf den Bedarf und die Wünsche
des Klienten gelegt (der Klient ist aktiv in den Assessmentprozess und die Entscheidungsfindung
eingebunden). Das Assessment erfolgt auf Grundlage der Internationalen Klassifikation
der Funktionsfähigkeit, Behinderung und Gesundheit. Das Assessment der Situation ist ein
komplexer Prozess, dessen Dauer nur schwer vorhergesehen werden kann. Der Case Manager
muss das Verhalten, die Haltung und die Sprechweise des Klienten aufmerksam verfolgen, um
seinen Zustand bestmöglich einzuschätzen. Von ausschlaggebender Bedeutung ist hierbei der
Wille des Klienten, sich am Case Management Prozess zu beteiligen. Der Case Manager muss
sich zu jedem Zeitpunkt bewusst sein, dass der Case Management Prozess nicht verpflichtend
ist – der Klient kann auch nur nach bestimmten Informationen oder Dienstleistungen verlangen
248
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
und dabei keinen Wunsch danach hegen, bei einem ganzheitlichen Assessmentprozess oder
bei der Ausarbeitung eines Hilfeplans mitzuwirken. Der Klient muss den Wunsch haben und
motiviert sein zur Beteiligung am Prozess. Wenn der Klient eine Krise durchlebt, muss ihm beim
Ausweg aus der Krisensituation geholfen werden und erst danach erfolgt das Assessment des
Zustands. In diesem Schritt bekommt der Case Manager viele Informationen, jedoch muss er
ausschlieβlich auf das gesteckte Ziel fokussiert bleiben, um in Zusammenarbeit mit dem Klienten
alle Aufgaben die erledigt werden müssen bestmöglich zu definieren. Nach der Aufgabendefinition
präsentiert der Case Manager den ganzen Fall einem Expertenteam innerhalb seiner Einrichtung.
Die Zusammensetzung des Teams hängt vom individuellen Bedarf des Klienten ab. Ziel der
Präsentation ist eine Absprache über die Möglichkeit der Durchführung eines Case Managements.
Bei der Abschlusssitzung des Teams, bei der über den Bedarf der Durchführung eines Case
Managements im konkreten Fall beschlossen wird, muss auch der Klient anwesend sein. Der
häufigste Grund für eine Abstandnahme vom Case Management Prozess ist der Verzicht des
Klienten, da er erkennt, dass er durch den Case Management Prozess bestimmte Rechte erwirbt,
aber auch bestimmte Pflichten. Besonders wichtig für eine effiziente Durchführung der weiteren
Phasen im Case Management Prozess ist eine gründliche Vorbereitung in der Assessmentphase.
3.2. Hilfeplanung/Maβnahme
Nach dem Assessment und der gemeinsamen Entscheidung (Klient – Case Manager –
Expertenteam) folgt die Ausarbeitung eines Hilfeplans. In dieser Phase muss der Case Manager
auf das gesteckte Ziel fokussiert sein, um bestmöglich feststellen zu können, welche Maβnahmen
bzw. Aktivitäten bei der Durchführung Priorität haben, wobei er dabei immer das sozioökonomische Umfeld des Klienten und dessen Einfluβ auf seine Arbeit bzw. die Rehabilitation
im Blick behalten muss. Der Case Manager bereitet mit Hilfe des Teams einen Hilfeplan vor
und stellt ihn unter Beteiligung des Klienten fertig (der Klient muss sich aktiv beteiligen). Der
Klient muss seine Prioritäten kennen und muss auch mit Allem was er alleine bewältigen muss
vertraut sein, damit die Ziele erreicht werden können. Das Ziel/ die Ziele können klein sein,
konkret und kurzfristig oder groβ und langfristig realisierbar, aber wichtig ist, dass im Hilfeplan
erreichbare Ziele gesteckt werden. Wenn sie zu breit angelegt werden, müssen sie in kleinere
Schritte eingeteilt werden. So ein individueller Ansatz ermöglicht dem Case Manager, alle
Barrieren (groβe und kleine) zu erkennen, die dem Erreichen des Zieles im Weg stehen und einen
möglichst realistischen und effizienten Plan zu erarbeiten. In dieser Planungsphase ist es nicht
möglich vorherzusehen, ob für alle vorgegebenen Maβnahmen/Aktivitäten auch die notwendigen
Dienstleistungen realisiert werden können und daher ist es sehr wichtig, Alternativen zu
entwerfen. Zwei grundlegende Ziele die bei der Planung unabdingbar sind, sind die Realisierung
der finanziellen Unterstützung und die Realisierung der sozialen Unterstützung, unter Vorgabe
der übrigen Ziele, die in Übereinstimmung mit dem individuellen Bedarf des Klienten sind, so
249
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
wie z.B. Mobilität oder Kommunikationsweise. Es ist notwendig, dem Klienten ein Gefühl der
Beteiligung bei der Ausarbeitung des Plans zu vermitteln und alles sicherzustellen, damit der
Klient den Plan und alles was aus ihm hervorgeht komplett versteht. Es ist Möglich, dass auch
andere Dienstleister ein Case Management Prozess durchführen im Bezug auf Aktivitäten in
ihrem Zuständigkeitsbereich und daher ist es notwendig darauf zu achten, dass es nicht zu einer
parallelen Durchführung der gleichen Aktivitäten kommt. Aus diesem Grunde muss ein solcher
Dienstleister kontaktiert und der Hilfeplan in Zusammenarbeit mit ihm abgestimmt werden.
Die Ausarbeitung des Hilfeplans endet mit dem Vertragsschluss mit dem Klienten über die
gegenseitigen Rechte und Pflichten. Der Hilfeplan muss ausgerichtet sein auf das Erlangen von
Fertigkeiten die dem Klienten Selbstständigkeit ermöglichen sowie Integration in den Arbeitmarkt
und die Schlieβung des Falls seitens des Case Managers.
3.3. Durchführung
In der Durchführungsphase werden alle Aktivitäten in Übereinstimmung mit dem festgelegten
Plan ausgeführt, auch wenn schon während der Planung mit der Durchführung von Maβnahmen
begonnen wird. Der Case Manager muss mitverfolgen, was Partner anderer Einrichtungen für den
Klienten unternehmen. Bestimmte Dienstleistungen kann der Case Manager erbringen, jedoch
hat er auf den Groβteil keinen Einfluβ, sondern vermittelt nur zwischen Klient und Dienstleister.
Eine direkte Dienstleistung bezieht sich auf die konkrete Arbeit mit dem Klienten sowie auf
die Arbeit für den Klienten und zwar auf die Art, dass man ihm Zugang zu Informationen und
Dienstleistungen gewährt (abhängig vom individuellen Bedarf des Klienten) und durch Verweisen
an zuständige Einrichtungen. Jedem Klienten wird Unterstützung in Krisensituationen gewährt,
um die Sicherheit des Klienten und Anderer sicherzustellen. Auβerdem muss dem Klienten
Unterstützung gewährt werden, damit dieser seinen individuellen Plan verwirklichen kann und
es muss ihm Zugang zu allen wichtigen Informationen im Bezug auf seinen Bedarf und die
Optionen gewährt werden.
In der Durchführungsphase kommt die Koordination zwischen den dienstleistenden
Systemen zum tragen, die ein Verständnis der Rolle anderer Dienstleister verlangt, damit ein
Arbeitsumfeld und Zusammenarbeit entstehen kann. Zudem können durch Koordination häufige
nicht geklärte Fragen, mögliche Mängel und doppelte Dienstleistungen leichter identifiziert
werden.
Neben der Durchführung von Maβnahmen wird eine kontinuierliche Kontrolle durchgeführt,
die vorallem der Abstimmung des Maβnahmenplans mit der Situationsentwicklung und dem
Prozessfortschritt dient. Bei der Kontrolle kommt auch die Beziehung der Koordination und der
Zusammenarbeit zum tragen (Klient – Case Manager – Einrichtungen) sowie alle Nach- und
Vorteile dieser Beziehung. Zudem ist wichtig, die konkreten Wünsche und Ideen des Klienten zu
250
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
berücksichtigen sowie den Klienten konstant zu stärken und zu motivieren. Durch einen konkreten
Fall werden, mit Ausnahme der individuellen Aspekte bezüglich eines bestimmten Klienten, die
Schwachstellen und Vorteile des Systems festgestellt. Case Management steuert somit nicht nur
die konkreten Probleme des Klienten, sondern auch das gesamte System. Der Hilfeplan wird
kontinuierlich kontrolliert, um erreichte Ziele zu eruieren und eventuell aufgetauchte Hindernisse
zu beseitigen. Des Weiteren werden kontinuierlich Aufzeichnungen über die Kontakte mit dem
Klienten und der Kommunikation mit anderen Dienstleistern geführt, was den Kontrollprozess
erleichtert.
Vor Abschluss des Falls muss dem Klienten eine Beteiligung ermöglicht werden bei der
Erarbeitung eines Plans für den Vollzug sowie für den Bedarf zusätzlicher Kontrollmaβnahmen.
Die Abschluβberichte müssen in Zusammenarbeit mit dem Klienten erarbeitet werden, was den
Zugang zu nützlichen Rückmeldungen ermöglicht, dem Klienten die Chance gibt sich kritisch
zum Gesamtprozess und zu den erreichten Zielen zu äuβern sowie eine Identifizierung eines
eventuellen Monitoringbedarfs nach Beendigung des Prozesses.
3.4. Evaluation
In der letzten Prozessphase wird eine abschlieβende Evaluation vorgenommen und ein
Assessment der erlangten Resultate. Die durchgeführten Maβnahmen und der Gesamtprozess
werden bewertet sowie die Art und der Umfang der Zielverwirklichung. Alle Schritte, alle
Aktivitäten im Prozess müssen dokumentiert sein. Aus der Dokumentation müssen alle Details
bezüglich des Prozesses hervorgehen (z.B. welche Einrichtung ist zuständig für die Durchführung
einer bestimmten Maβnahme). Auch im Evaluationsprozess wird die Internationale Klassifikation
der Funktionsfähigkeit, Behinderung und Gesundheit angewandt. Im Bezug auf das Ziel wird
durch die Evaluation festgestellt, ob das Ziel insgesamt, teilweise oder garnicht erreicht wurde.
Die Evaluation muss auβer in der Endphase auch während des gesamten Prozesse durchgeführt
werden (periodisch – nach einem bestimmten Zeitraum oder nach Beendigung der Maβnahme)
und ein Ziel kann während des Prozesses mehrfach evaluiert werden. Ein Ziel kann nicht immer
erfüllt werden (aber das bedeutet keinen Miβerfolg des Case Management Prozesses oder des
Case Managers), da sich während des Prozesses bestimmte Bedingungen bezüglich des Klienten
oder dessen unmittelbaren oder weiteren sozio-ökonomischen Umfelds geändert haben.
Der Prozess endet mit einem vom Klienten und dem Case Manager unterzeichneten
schriftlichen Bericht. Dem Klienten ist die Beteiligung an der Evaluation aller erbrachten
Dienstleistungen zu ermöglichen. Die abschlieβende Evaluation wird nach der Durchführung
aller Maβnahmen vorgenommen. Alle Versäumnisse im Prozess müssen ebenfalls berücksichtigt
werden, um diese korrigieren und bei neuen Fällen vermeiden zu können.
251
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
4. Schluβfolgerung
Die Zukunft der professionellen Rehabilitation liegt in der Individualisierung der
Maβnahmen, der Ausrichtung auf zusätzlich motivierte Einzelpersonen, womit Einsparungen
im System erzielt werden. Gerade hier liegt der Wert des Case Managements als System zur
Steuerung des professionellen Rehabilitationsprozesses unter Berücksichtigung der Erfüllung
des individuellen Bedarfs des Klienten mit maximaler Effizienz (Auswahl des richtigen Preises
– denn billig ist nicht immer günstig) und Effektivität (das Richtige auf die richtige Art und weise
tun).
Der Fond für professionelle Rehabilitation und Beschäftigung von Menschen mit
Behinderung hat in Zusammenarbeit mit Partnern (BBRZ, HZZ, Verein OSVIT) einen Vorschlag
für ein kroatisches Modell zur professionellen Rehabilitation entwickelt sowie die Kapazitäten von
Experten die in der professionellen Rehabilitation tätig sein werden gestärkt, womit der Fond eine
seiner gesetzlich festgelegten Hauptaufgaben erfüllt hat. Der erarbeitete Vorschlag für ein Modell
zur professionellen Rehabilitation für die Republik Kroatien berücksichtigt die Wirtschaftlichkeit
und Effizienz der eingesetzten Mittel u.a. durch die Einführung des Case Management Prozesses
und er ist in Einklang mit der UN Konvention über die Rechte von Menschen mit Behinderung.
Durch den Erlass des Gesetzes über professionelle Rehabilitation und die Beschäftigung von
Menschen mit Behinderung (dessen Erlass im Laufe des Jahres 2013 erwartet wird) werden die
Bedingungen für die Einrichtung eines Systems für professionelle Rehabilitation geschaffen. Bei
der Einführung des Systems für professionelle Rehabilitation und der Durchführung des Case
Management Prozesses muss darauf geachtet werden, dass das Case Management als positive
Erfahrung vom Klienten wahrgenommen wird und ihm dieses die Verwirklichung der gesteckten
Ziele ermöglicht sowie Alternativen im Falle des Auftretens von bestimmten Hindernissen,
wobei andererseits ein wirtschaftlicher und effizienter Verbrauch von Mitteln für die Gesellschaft
sichergestellt wird.
252
9. Međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
Nakon izlaganja i rasprave sudionika 9. međunarodnog stručnog skupa
prihvaćeni su sljedeći:
Zaključci
1. Svi dosadašnji Međunarodni stručni skupovi održani u Zadru u okviru Nacionalne
strategije u izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom, a sukladno Konvencijom UNa o pravima osoba s invaliditetom, uvažavajući pozitivne propise predložene su promjene u
skladu s međunarodnom praksom i ciljevima profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s
invaliditetom.
U provedbi navedenog zalažemo se za:
•jačanje uloge Fonda za profesionalnu rehabilitaciju
•uvođenje kvotne obveze za poslodavce
•registar/očevidnik/OSI
•sustav cjelovite rehabilitacije u zajednici
•jedinstveno tijelo vještačenja
•različte oblike zapošljavanja OSI
•sustavno financiranje zaštitnih radionica, radnih centara i integrativnih institucija
•jačanje podrške sredstava javnog informiranja
•korištenje sredstava iz EU fondova
•Europski institut za profesionalnu rehabilitaciju i integraciju OSI
2. Rezultati projekta „Profesionalna rehabilitacija kao metoda integracije osoba s
invaliditetom na tržište rada u RH“ dali su model profesionalne rehabilitacije, zasnovan na
europskim standardima, koji se temelji na multidisciplinarnom pristupu uvažavajući individualne
potrebe i mogućnosti svake osobe s invaliditetom, kao i potrebe lokalnog tržišta rada i mogućnosti
financiranja naručitelja usluge profesionalne rehabilitacije te bi se kao takav trebao u cijelosti
primijeniti u RH.
3. Institut Case Managementa, kao inovativni pristup u upravljanju konkretnim postupkom
profesionalne rehabilitacije, omogućava kontrolu i sigurnost čitavog procesa rehabilitacije.
Kako bi se osigurao maksimalni učinak mjera profesionalne rehabilitacije, uz najmanje moguće
troškove treba biti sastavni dio procesa profesionalne rehabilitacije, uz osiguravanje edukacije iz
tog područja, stručnjacima koji sudjeluju u procesu profesionalne rehabilitacije.
253
9. međunarodni stručni skup: Hrvatska u Europskoj uniji - profesionalna
rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom u novim okolnostima
4. Modeli radnog centra i virtualne radionice (vježbeničke tvrtke) predstavljaju programe za
održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti za neposrednu pripremu
za zapošljavanje nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je u skladu sa člankom 4. točka (4) nacrta
prijedloga novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Evaluacija do sada postignutih rezultata ovih novih rehabilitacijskih programa pokazala je da oba
modela znatno doprinose jačanju profesionalnih i osobnih kompetencija dugotrajno nezaposlenih
osoba s ivaliditetom, njihovoj boljoj integraciji na tržište rada te većoj socijalnoj uključenosti.
Stoga ih treba uvrstiti u budući katalog usluga profesionalne rehabilitacije.
5. U procesu edukacije, osim samih korisnika, treba uključiti i sve relevantne subjekte
kako bi razina obrazovanja, stručnog osposobljavanja i vještine uključivanje u procese rada bila
zadovoljavajuća kako za korisnike tako i za poslodavce.
6. Nastavljući podršku koju dobivamo od sredstava javnog informiranja preko pisanih
i elektroničkih medija pokrenut je i In-Portal za osobe s invaliditetom s ciljem potpunijeg
informiranja o svim problemima vezanim za život i rad osoba s invaliditetom.
7. Višegodišnja inicijativa oko osnivanja Europskog instituta za profesionalnu rehabilitaciju
i integraciju osoba s invaliditetom na ovome Međunarodnom stručnom skupu trebala bi biti
pretočena u konkretnu aktivnost kroz imenovanje Radne skupine, sastavljene od domaćih i
inozemnih predstavnika, za osnivanje gore navedenog instituta.
8. Uvažavajući donošenje novog zakona, polazeći od prava osoba s invaliditetom, zalažemo
se za sve ono što će svojim odredbama unaprijediti nova zakonska regulativa, a da se pri tome
ne dovode u pitanje postignuti standardi s područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja
osoba s invaliditetom.
9. Nakon 9. međunarodnog stručnog skupa nužno je organizirati okrugle stolove, seminare,
koordinacije, razmjene iskustava i slično, na kojima bi se konkretiziralo provođenje pojedinih
tematskih oblasti, ali i informiralo o dionicima, odnosno procesima reformi koje unose novi
relevantni pravni akti.
Organizator ili suorganizator navedenih skupova biti će OSVIT, a sudionici bi trebali biti
predstavnici civilnog društva, vladinog i poduzetničkog sektora kako bi se postigla djelotvorna
sinergija u provedbi profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, njihova
zapošljavanja i integracije.
254
Republika Hrvatska
Fond za profesionalnu rehabilitaciju
i zapošljavanje osoba s invaliditetom
Hebrangova 4, 10000 Zagreb
Zahvaljujemo na potpori i suradnji
Republika Hrvatska
Ministarstvo rada i
mirovinskog sustava
bmask
bundesministerium für
arbeit, soziales und
konsumentenschutz
Grad Zagreb